You are on page 1of 289

ZBORNIK RADOVA 9

Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ZBORNIK RADOVA Izlazi jednom godinje Izdava: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Za izdavaa: Prof. dr. Enes Kari Priprema: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Lektor: Dr. Demaludin Lati Prijevod na arapski: Dr. Enes Ljevakovi Prijevod na engleski: Dr. Murat Dizdarevi Tehniki urednik: Nihad Luija Naslovna strana: Velid Beirevi Tira: 400 tampa: Bemust Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 03-413-680/98 od 11. 2. 1998. ova knjiga je kao proizvod iz lana 19. taka 12. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga osloboena plaanja poreza na promet prozvoda i usluga

ZBORNIK RADOVA
FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

9/2004.

Redakcija: Dr. Jusuf Rami, dr. Ismet Buatli, mr. Orhan Bajraktarevi, mr. Mustafa Hasani Glavni urednik: Prof dr. Enes Kari Adresa redakcije: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, emerlina 24 71000 Sarajevo

Sarajevo, 2004.

UNIVERSITY OF SARAJEVO- THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO

A COLLECTION OF PAPERS
THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO BOSNIA-HERZEGOVINA

9/2004.

Editorial Board: Jusuf Rami, Ph.D., Ismet Buatli, Ph.D., Orhan Bajraktarevi, M.A., Mustafa Hasani, M.A. Editor-in-Chief: Enes Kari, Ph.D. Editorial Office adress: THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES emerlina 24 71000 Sarajevo

Sarajevo, 2004.


9/2004.
:

:
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, emerlina 24 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina

2004

UZ OVAJ BROJ

Vrijeme u kojem se pojavljuje ovaj broj Zbornika obiljeeno je velikim i znaajnim dogaajima i promjenama na Fakultetu islamskih nauka: - Dekan Fakulteta Prof. dr. Ibrahim Dananovi, rahmetullahi alejhi, preselio je na Ahiret, a prof. dr. Enes Kari je izabran za novog dekana, - izvrena je reforma nastavnog plana i programa i usvojen novi nastavno-nauni plan i program Fakulteta u skladu sa Bolonjskom deklaracijom i Lisabonskom konvencijom i ve je u (eksperimentalnoj) primjeni, - Fakultet je postao pridrueni lan Univerziteta u Sarajevu, - odbranjeno je nekoliko doktorskih disertacija i magistarskih radova docenata i predavaa na Fakultetu, ime je znatno poboljana obrazovna i kadrovska struktura nastavnika, - angaovano je nekoliko novih profesora, vanjskih saradnika, lektora (arapski i engleski jezik), asistenata demonstratora i novih radnika u studentskoj slubi i biblioteci, - pojaane su (van)nastavne aktivnosti profesora i studenata: otvoren je novi krug postdiplomskog studija (Islam izmeu tradicije u savremenosti), otpoeo je projekt Diploma u islamskim naukama (DIN), odrana su brojna predavanja i promocije (Nastupno predavanje, Predstavljam vam svoju knjigu, slobodna

predavanja predavaa iz zemlje i inozemstva - Malezija, SAD, Iran, V. Britanija, Pakistan), struna posjeta Egiptu, stipendijska putovanja profesora - SAD, Maroko, Turska, i studenata - Egipat, - sklopljeno je nekoliko sporazuma sa drugim fakultetima i srodnim akademskim institucijama (Filozofski fakultet, Institut Ibn Sina), - obnovljen je struni fond knjiga i nastavnih sredstava i pomagala (kompjuteri), obnovljen i proiren fond za stipendije i pomaganje studenata, i sl. Sadraj i tematski okvir ovog Zbornika, iako omeen nastavnim i strunim interesima profesora - kao i prethodni, i sam iskazuje neke od tih naznaenih dogaaja i tendencija. Ove promjene kao svojevrsna obnova Fakulteta islamskih nauka i njegovo svestrano ukljuivanje u savremena meunarodna, a posebno evropska i bosanska vjerska, drutvena i kulturna strujanja, bie predmetom naih narednih brojeva. I sami oekujemo da e ti brojevi biti aktuelniji i blii interesima ireg kruga italaca

Redakcija

) :

( ) (

. .

MERHUMI

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Mustafa Hasani

MERHUM IBRAHIM DANANOVI (1946 2003)

Na Ahiret je preselio prof. dr. Ibrahim Dananovi! Ta vijest je u nedjelju 24. augusta 2003. godine sa navjericom primljena meu njegovim mnogobrojnim prijateljima, poznavocima, acima i studentima. Jo u petak mnogi od njih su radili sa njim, dogovarali naredne poslove, planirali. Ali, ovjek snuje, a Bog Uzvieni odreuje! Vjernici smo i svjesni smo asa smrti. Svako e to erbe popiti i otii sa ovoga svijeta. Meutim, ta vijest nas zaboli, osobito kada nam odlazi neko koga smo potovali, cijenili i voljeli. kolovanje i angaman Prof. Ibrahim Dananovi roen je 28. decembra 1946. u kui Muke i Danana, u srebrenikom selu Podosoje. Nakon etverorazredne kole u rodnom kraju, poao je u svijet za naukom i nafakom. U Sarajevu upisuje tada osmogodinju Gazi Husrevbegovu medresu. Iako je to vrijeme u kojem je kompletna Islamska zajednica, a time i Gazijina medresa ivjela na rubu egzistencije, prof. Dananovi se rado sjeao tih akih dana. Po zavretku Medrese 1964. godine imamsku slubu zapoeo je u Trebinju. Iz Trebinja odlazi na odsluenje vojnog roka, ali se

11

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

po zavretku vraa u taj grad kojeg je vrlo esto spominjao. Brzo se ukazala prilika za nastavak kolovanja, pa zajedno sa jo nekolicinom gazinovaca odlazi na studije u Bagdad. kolovanje u medresi, Trebinje, Bagdad: za svaku od ovih etapa u svome ivotu prof. Dananovi je imao lijepu rije. Svi koji su se druili i prijateljovali sa njim sjeaju se bar po neke njegove anegdote koju je proivio za to vrijeme svoga ivota. Prof. Dananovi se vratio u domovinu sa diplomom Univerziteta u Bagdadu. Diplomirao je 30. juna 1973. na Filozofskom fakultetu, Odsjek islamistike. Nakon povratka prve grupe studenata sa Al-Azhara, novi zamah u radu Islamske zajednice je bio povratak studenata bagdadske kole, meu kojima je bio prof. Dananovi.1 Po povratku sa studija kao mladi kadar na kojeg je Islamska zajednica mogla raunati prof. Dananovi biva primljen za profesora na Gazi Husrev-begovoj medresi. Od tada pa do svoje smrti radi kao profesor. Meutim, uz to on radi niz drugih poslova vrlo vanih i odgovornih za Zajednicu. Aktivan je u radu Preporoda i Islamske misli. Odmah s poetka izlaska Islamske misli prof. Dananovi u jednom serijalu informie njeno itateljstvo o muslimanima Sjeverne Amerike. Naime, po nalogu tadanjeg predsjednika Starjeinstva dr. Ahmeda Smajlovia, kojeg je prof. Dananovi izuzetno cijenio i volio, prof. Dananovi obilazi nae ljude i demate po Americi i Kanadi. Za ondanje prilike neslobode i medijske blokade sam odlazak ali i informisanje o Bonjacima muslimanima izvan "Juge" je bio izuzetno opasan poduhvat.2
Sa profesorom Dananoviem na bagdadskom Univerzitetu, u mukoj grupi tada jugoslovenskih studenata, studirali su: Senahid Bristri, Mustafa Sui, Sejid Smajki, Salih olakovi, Muhamed Mrahorovi, Muhamed Lugavi, Selim Jelovac. U to vrijeme na postidiplomskom studiju u Bagdadu je bio rahmetli prof. ukri Nijaz. 2 U dosjeu kojeg je Sluba dravne bezbjednosti bive Juge vodila protiv i o dr. Ahmedu Smajloviu se navode njegova "zlodjela" te spominje i kontaktiranje sa emigracijom u ikagu i Torontu. Rezultat tih kontakata je posjeta prof. Dananovia Americi i Kanadi. V. vie: Sakib Hafizovi, " Drava i religija (11)" , Preporod, XXXIII, br. 17 (762), 1. 9. 2003, str. 24.
1

12

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Prema informacijama iz Ureda za had, prof. Danovi je bio vodi za had od 1980. pa do 1983. godine. On je u diskusiji etvrtog Zasjedanja Sabora IZ-e za SR BiH, Hrvatsku i Sloveniju sam potvrdio da je bio zamjenik glavnog vodia Abdurahmana Hukia.3 Naredne godine, 1984., prema kazivanju njegovih saputnika,4 prof. Dananovi je bio glavni vodi za had. Godine 1983. prof. Dananovi je imenovan za predsjednika Odbora IZ-e Sarajevo. Njegov mandatni period je trajao etiri godine.5 Vano se podsjetiti da je to bio izuzetno odgovoran posao u izuzetno tekom vremenu. Rije je o najveem odboru IZ-e, glavnom gradu Republike, ali i sjeditu Islamske zajednice, a tome treba pridodati i da je to bilo izuzetno teko vrijeme za muslimane i Islamsku zajednicu. Pored ovih poslova prof. Dananovi je vrlo esto od strane tadanjeg Starjeinstva IZ-e bio angairan na raznim poslovima. Uz ramazan je obilazio teren kao sejjar-vaiz, a bio je, kako smo ve dijelom rekli, i u dijaspori: Sjevernoj Americi, Australiji, Njemakoj6 i vicarskoj. Uestvovao je na nizu seminara za edukaciju imama, naroito kada su bila aktuelizirana neka pitanja poput akcije ubiranja zekjata i zekjatu'l-fitra ili kurbana, uestvovao u edukaciji vjeoruitelja,7 primao je goste iz muslimanskog svijeta i sl. Pored ovoga, obavljajui poslove vezane za imame i shvatajui problematiku koja je interesirala Ilmiju i IZ-u prof. Dananovi je u mandatu od 1994. pa do 1997. godine bio potpredsjednik i lan Glavnog odbora Ilmijje BiH.8
" Diskusija", Preporod, XIV, br. 8 (304), 15. 4. 1983, str. 3-4. Te godine vostvo za had iz BiH pored prof. Danovi su inili: Mesud Hafizovi, Ismet Buatli, Rasim Kadri i Ibrahim Lisovac. 5 Prvu sjednicu u svojstvu predsjednika Odbora IZ-e Sarajevo prof. Dananovi je vodio 11. 4. 1983., a posljednju 28. 12. 1987. godine, prema usmenom kazivanju sekretara Medlisa IZ-e Sarajevo Esada Karahmeta na dan 7. 5. 2004. 6 Amir Hodi, " Ramazan u Njemakoj", Preporod, XXVI, br. 2 (573), februar 1995, str. 22. 7 N. L., " Dopunsko obrazovanje kadrova za vjeronauku", Preporod, XXIII, br. 7 (518), 1. 4. 1992, str. 3. 8 U Zenici 19. 10. 1994. godine je odrana sjednica Glavne skuptine Udruenja Ilmijje BiH na kojoj je prof. Dananovi izabran za podpredsjednika i lana
4 3

13

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Takoer, prof . Dananovi je vrlo esto bio angairan i za neke, rekli bismo, privremene poslove, poput lanstva u raznim komisijama i sl. Sve vrijeme je aktivno radio u izradi i donoenju normativnih akata Islamske zajednice. Prof. Dananovi je 18. septembra 2002. godine poloio sveanu zakletvu kao lan Ustavnog suda9 i u tom svojstvu ga je i smrt zatekla. Takoer, s obzirom na funkciju v.d. dekana bio je lan Rijaseta Islamske zajednice. Iako je s vremena na vrijeme bio angairan i mimo Islamske zajednice,10 s pravom se moe rei da je sav svoj radni vijek posvetio Islamskoj zajednici Akademski rad Povratkom sa studija iste godine imenovan je za profesora na Gazi Husrev-begovoj medresi, gdje radi do 1979. g. predajui fikh, usul-i fikh, ahlak i kiraet,.11 Na Islamskom teolokom fakultetu u
Glavnog odbora Ilmijje BiH. V.: Salih Smajlovi, Selaman Selhanovi, " Misionarski zadaci Ilmijje", Preporod, XXV, br. 10 (569), oktobar 1994, str. 4. 9 "Konstituiran Ustavni sud Islamske zajednice u BiH", (Prije u Islamskoj zajednici nego u dravi), Preporod, XXXII, br. 19 (740), 1. 10. 2002, str. 7. Sa prof. Danoviem lanovi Ustavnog suda su bili Edah Beirbegovi, Mustafa Sui i Osman Kozli, a predsjednik Suda je Fikret Kari. 10 U Sarajevu je 21. 7. 1994. godine odrana Prva sjednica Skuptine Vakufske banke DD Sarajevo kojoj je prisustvovao prof. Dananovi u svojstvu lana Uprvanog odbora Banke i eksperta za erijatska pitanja. V.: Islam Kadi, "erijatski propisi o bankarskom poslovanju", Preporod, br. 7 (566), juli 1994, str. 8. 11 Po povratku iz Bagdada 13. 8. 1973. godine podnio je molbu za posao u Islamskoj zajednici i tom prilikom stavljajui se na raspolaganje izrazio svoju elju da radi u Medresi. Prvo je 24. 11. 1973. postavljen za privremenog nastavnika pod ugovorom u Medresi na tri mjeseca. Nakon to je tadanji direktor Medrese Mehmed Merzi 11. 2. 1974. donio pozitivnu ocjenu o njegovu rada dopisom VIS-a IZ u SFRJ br. 481/74 od 27. 2. 1974. biva postavljen za pripravnika profesora. Rjeenjem br. 104/80 od 10. 1. 1980. razrijeen je dunosti profesora na Gazi Husrev-begovoj medresi sa danom 31. 12. 1979. godine jer je rjeenjem br. 312/79 od 25. 12. 1979. postavljen za predavaa na predmetu Fikh na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu poev od 1. 1. 1980. godine. Dosije Dananovi, Arhiva Sekretarijata Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu na dan 10. 05. 2004.

14

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Sarajevu, danas Fakultetu islamskih nauka, radi od 1. januara 1980. gdje predaje fikh. Zbog toga, veliki gubitak preseljenjem prof. Dananovia na Ahiret osjetit e studenti, kolektiv Fakulteta islamskih nauka, a posebno profesori sa Katedre fikha, koju je prof. Dananovi itavo vrijeme izgraivao. Fikh je bio i ostao njegova oblast. Samo bi ponekad u svojim radovima, koje je objavljivao u periodici Islamske zajednice, znao napisati neki rad koji se nije doticao fikha. U gotovo dvadest tri godine profesorskog rada na Fakultetu, akademski angaman profesora Dananova se koncentrisao u izuavanju, istraivanju i prenoenju fikha. Profesor je predavao Metodologiju islamskog prava, Islamsko brano pravo i Ibadat. Poseban prostor u nauno-istraivakom radu dao je metodologiji islamskog prava. Iz te oblasti napisao je magistarski rad pod naslovom Idtihad u prva etiri stoljea islama kojeg je odbranio 17. novembra 1985. godine u Beogradu, a tome treba dodati i radove u Zbornicima radova FIN-a. Islamsko porodino pravo je druga oblast kojom se bavio prof. Dananovi. Iz ove oblasti uradio je doktorsku disertaciju pod naslovom Primjena erijatskog porodinog prava kroz praksu Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu 1914-1946 godine odbranjena 1. jula 2002. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Otvaranjem Pedagoke akademije, smjer Islamska vjeronauka na Nastavnikom fakultetu Univerziteta "Demal Bijedi" u Mostaru prof. Dananovi, zajedno sa nekolicinom profesora sa FIN-a, biva angairan da predaje svoj predmet. Njegovom inicijativom, nakon uvida u nastavni plan i program Akademije i steenih iskustava, fikh je uveden kao predmet na obje godine studija. itavo vrijeme rada u IZ-i prof. Dananovi uestvovao je na naunim skupovima u zemlji i inostranstvu, u organizaciji IZ-e ili izvan nje. Naalost, nema pisanih tragova o njegovom ueu na naunim skupovima. Da stvar bude gora, njegovi dosjei u Medresi i na Fakultetu su izuzetno siromani. Iako smo, radei njegovu

15

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

bibliografiju, naveli i uea na naunim skupovima, svjesni smo injenice da smo, moda, neka i izostavili jer nemamo podataka o njima. Takav sluaj je sa njegovim ueem na naunom skupu u Aliru o kojem nam je sam priao, ali do podataka o tome nismo uspjeli doi.12 Dekan Posljednju akademsku godinu svog ivota prof. Dananovi je bio vrilac dunosti dekana FIN-a., a od 1. oktobra 2003. na prijedlog Nastavno-naunog vijea i odluke Upravnog odbora FINa trebao je preuzeti funkciju dekana FIN-a. U tom svojstvu do izraaja su dole njegove organizacijske sposobnosti. Podravao je svaki prijedlog koji je vodio afirmaciji Fakulteta, profesora i studenata. Njegov interes i angaman za afirmaciju Fakulteta, nastavnika i studenata je bio stalan. Zajedno sa ondanjim dekanom dr. Omerom Nakieviem i dr. Jusufom Ramiem boravio je u S. Arabiji ne bi li obezbijedili sredstva za obnovu zgrade Fakulteta. U njegovoj posljednjoj akademskoj godini izvrena je dodjela diploma svrenicima FIN-a, te magistrima i doktorima koji su svoje teze branili na ovom fakultetu.13 Poseban angaman i podrku dao je u radu Komisije za reformu nastave iji se rezultati i odluke ve primjenjuju ove akademske godine, tako da ovogodinji studenti prve godine FIN-a rade prema novom nastavnom planu i programu. Spomenimo i kurs Diploma u islamskim naukama, projekat profesora FIN-a koji je po prvi put realiziran na naem fakultetu, a trajao je gotovo cijelu godinu. Rahmetli Dekan podrao je ideju i uestvovao u realizaciji ovog svojevrsnog otvaranja Fakulteta prema domaoj i svjetskoj javnosti, jer je kurs obuhvatao
12 Takvih nenamjernih greaka je mogue i u ostalom radu, jer nismo imali cjelovitih informacija o njegovom ivotu i djelu, ve smo bili vrlo esto prisiljeni tragati za informacjama koje su nam prenijeli njegovi poznanici. 13 V.: Selman Selhanovi, "Diplome za 172 studenta", Preporod, XXXIII, 1 (746), 1. 1. 2003. str. 4; S. Smajlovi, " Promovisani doktori i magistri islamskih nauka", Preporod, XXXIII, 13 (758), 1. 7. 2003, str. 2003, str. 6.

16

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

predavanja za dvije grupe, na bosanskom i engleskom jeziku. Sam rahmetli Profesor nije krio oduevljenje realizacijom i rezultatima ovoga kursa. Sa otvaranjem postdiplomskog studija na FIN-u prof. Dananovi dri predavanja na Katedri za fikh. U svojstvu mentora izveo je jednog magistra i bio lan u komisiji za odbranu magistarskog rada tri puta. Takoer, veliki broj diplomiranih studenata FIN-a diplomirao je pred njim kao lanom komisije za odbranu diplomskog rada, ali i kao mentorom. Smrt ga je zadesila sa pozivom Pravnog fakulteta u Sarajevu da u svojstvu oponenta uestvuje na odbrani doktorskog rada mr. Muharemu tulanoviu. Kao dekan ali i kao profesor fikha posebno je radio na afirmaciji Katedre fikha unutar Islamske zajednice. U posljednjoj godini ova katedra je okupila sve profesore fikha u obrazovnim institucijama IZ-e,14 a uestala su pitanja od organa IZ-e upuena toj katedri. Prof. Dananovi bio je potpuno svjestan potrebe aktivnije uloge ove katedre u radu Islamske zajednice. I sa studentima, odn., Udruenjem studenata FIN-a ostvario je vrlo blisku saradnju. Ve drugi dan po imenovanju na funkciju v.d. dekana otiao je u prostorije Udruenja i ponudio im pomo. Rado se odazvao pozivu studenata da sa njima putuje u Tuzlu gdje su izvodili mevludsku akademiju, angairao se kod ambasade Arapske Republike Egipta oko njihovog odlaska na studijski boravak u Kairo, i sl. Srebrenica Prof. Dananovi je u toku agresije par puta izlazio izvan BiH. Imao je priliku da ostane vani, bio je i pozivan. Zajedno sa
14 Kolegij nastavnika fikha na obrazovnim institucijama Islamske zajednice u BiH odran je 19. 10. 2002. na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu a posveen problematici vakufa u svijetlu tada predstojee restitucije. Povod sastanka je obraanje Rijaseta IZ-e FIN-u da u saradnji sa nastavnicima fikha ostalih obrazovnih institucija IZ da konkretne odgovore islamskog uenja po pitanju vakufske imovine na etiri postavljena pitanja.

17

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

profesorm Omerom Nakieviem 1994. bio je gost marokanskog kralja Hasana II na njegovim "Ramazanskim veerima". Valjalo je smoi snage i poslije takvih prijema doi u opkoljeno Sarajevo i preivljavati svaki trenutak na rubu egzistencije. Ali, ono po emu e prof. Dananovi posebno biti zapamen jeste njegova i naa Srebrenica.15 Preivio je on i stradanje u sarajevskom naselju Nedarii, gdje je ivio do 1992. godine, i stan i biblioteku kojom se ponosio. U tom stanu mu je ostao i rad na doktorskoj tezi. Po upadu u Nedarie srboetnici su ga, zajedno sa rahmetli prof. Nijazom ukriem, strpali u logor. U toku agresije je ivio ivot u opsjednutom Sarajevu i preivljavao usud Sarajlija, plus muhadirsku sudbinu seljakanja iz stana u stan zajedno sa svojom Abida-hanumon i kerkom Nedmom, i granate i strahove i hranu i vodu! Ali, ono, ini nam se, to je ostavilo snanoga traga na njemu jeste Srebrenica. Samo Bog zna, ali tragedija Sebrenice jeste jedan od ovozemnih sebeba njegove smrti. Desetine njegovih blinjih ubijeni su u Srebrenici! Trebalo je doekati majku... Dunjaluki oprotaj Prof. Dananovi je bio krhkoga zdravlja. Srebrenica, logor, granate i ostali belaji uzimali su svoj danak. Ali, i pored toga, on je radio. Posljednjeg ljeta nije koristio godinji odmor! Prof. Dananovi ukopan je u utorak 26. avgusta na greblju Alifakovac. Njegovom dunjalukom oprotaju prisustvovao je veliki broj njegovih prijatelja, radnih kolega, studenata, aka, poznanika. Doli su iz svih krajeva BiH, ali i iz inostranstva. Svojim prisutvom pokazali su koliko puno im je znaio rahmetli Profesor. Prof. Dananovi e ostati u sjeanju po svojoj veseloj prirodi, ali, lahkoi komuniciranja sa ljudima i brizi za probleme drugoga. Ostat e u trajnom sjeanju.
15 Isnam Talji, poznanik i prijatelj prof. Dananovia, je autor Romana o Srebrenici. Rahmetli profesor je uradio recenziju na ovaj roman i zajedno sa autorom promovirao ga. V.: Isnam Talji, Roman o Srebrenici, Ministarstvo obrazovanja, nauke, vjere i sporta USK, Biha, 1998.

18

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Pisana rije Prof. Dananovi nije puno pisao niti je volio da se medijski eksponira, iako se lino radovao tuem uspjehu, naroito mladih kolega. Pisao je prepoznatljivim stilom. Njegova reenica je bila jasno sroena i lahka za razumijevanje. Volio je da pie originalne radove, a ne da daje prijevode. Mogli bismo zakljuiti da je naa ulema, sedamedesetih i osamdesetih godina kada je prof. Danaovi u pisanoj rijei najaktivniji, preferirala pisanje originalnih radova nautrb prijevoda, vjerovatno vodei se nakanom da teme i sadraji radova trebaju odgovarati potrebama tadanjeg itateljstva, a sa druge strane, politiki ali i bezbjedonosno bilo je vrlo vano ta napisati i kako to rei. U takvom ambijentu prijevodi i nisu bili sretna rjeenja. Pisao je u svim glasilima Islamske zajednice. Teme su razliite, od sjeanja na merhume do tretiranja razliitih sljedbi. Naravno, najvie prostora prof. Dananovi posvetio je temama iz oblasti eriatskog prava. Meu tim temama, opet, uoljiva je njegova sklonost ali i uviavnost prema odreenim temama. Meu njima dominiraju teme braka, zekjata, vakufa, kurbana. Ovo jesu " univerzanlne" teme o kojima musliman u svakom vremenu i na svakom prostoru moe pisati, ak, i identino, meutim, prof. Dananovi svakoj temi je nastojao da da poseban obod ili da je pie sa ciljem da se ukae na nau praksu. Njegov rad o fidji i kefaretu je pod istim naslovom objavljen u Preporodu i Islamskoj misli. Da bismo ovo razumjeli, treba uvaiti injenicu da su (a i danas ne izgleda bolja situacija) muslimani naih prostora slabo ili gotovo nikako izvravali ove propise. Premda su Preporod i Islamska misao glasila jedne te iste Islamske zajednice itateljstavo je razliito, a problem identian. Zato je prof. Dananovi i naslovio ovaj rad sa: "Fidja i kefaret zaboravljene dunosti." Prof. Dananovi svoj prvi objavljeni rad biljei u Glasniku jo davne 1965. kada se zapoljava u Trebinju. Kako to obino i biva kod prvih objavljenih radova, motivi za pisanje su sasvim oiti, a u njegovom sluaju rije je o preseljenju na Ahiret hafiza

19

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Murata-ef. Beovia iz Trebinja. I naredni radovi su bili potaknuti odreenim dogaajima. Svoj prvi rad u Preporodu pie 1972. reagirajui na praksu koju je uoio kao student putujui na relaciji Sarajevo Bagdad. Naime, u to teko vrijeme neki su roditelji vodili svoju djecu u Tursku da zavre vjerske kole a da pri tome nisu bili upueni u kvalitet tih kola i, na kraju, ta ta djeca tamo rade. Po povratku u domovinu nakon zavrenog fakulteta prof. Dananovi se aktivno ukljuuje u rad Preporoda, u kojem e jedno vrijeme raditi i kao lan redakcije, ureivati neke brojeve i sl. Kako je to uoljivo iz njegove bibliografije, objavio je niz serijala poput serijala "Islamski brak", a najdue je radio na rubrici "Vijesti iz islamskog svijeta". Naravno da je njegov redakcijski angaman bio cijenjen, a to je prepoznala i Redakcija Preporoda koja mu se u objavljenom lanku naslovom "Hvala, Dano" zahvaljuje na njegovom radu u profiliranju lista.16 Preuzimanje profesure na Gazi Husrev-begovoj medresi za prof. Danaovia je znaio poticaj za pisanja neophodnih skripti. Napisao ih je tri. O kakvoj novini je za to vrijeme rije najilustrativnije govori injenica da je Preporod propratio pisanje ovih skripti. Naime, nakon internog objavljivanja skripti o testamentalnom i vakufskom pravu te drugih skripti o branom pravu, Preporod donosi kratku informaciju potpisanu pseudonimom Hak (Kasim Hadi) u kojoj, nakon estitke, stoji i to da za tim sadrajem vlada interes ire javnosti te da ih treba tampati.17 Da bi ovim zahtjevima udovoljio, i prof. Dananovi i Preporod 1978. objavljuju serijal posveen islamskom braku. O vrijednosti ovih skripti govori i podatak da su prole godine skripte pod naslovom Islamski brak prof. Danovia u neto preraenoj formi tampani kao udbenik za nae medrese, to je svakako vid priznanja Profesoru. Imao je namjeru da priredi za tampu svoj doktorski rad. Pripremao se da izvri neke korekcije na njemu i u tom smislu
16 17

" Hvala Dano", Preporod, br. 16. 15. avgust 1978, str. 2. Hak, "Jo dvoja skripta prof. Danovia", Preporod, VII, br. 3 (154), 1-15. 2. 1977, str. 8.

20

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

radio na nekim poglavljima, ali smrt ga je pretekla. Knjiga je, hvala Allahu, tampana i ona e, ako Bog da, kao i sve to je napisao rahmetli Profesor svjedoiti na Sudnjem danu na tasu njegovih dobrih dijela. itajui je, posebno njegovi mnogobrojnu uenici i studenti e se sjeati njegove ljudske dobrote i uiteljske brige. Nauni skupovi "Islamski propisi o kurbanu". Rad podnesen na naunom skupu pod nazivom Kurban i znaaj izvrenja ove vjerske obaveze odran u Sarajevu 29. oktobra 1977. u organizaciji Starjeinstva IZ-e u SR BiH. ("Islamski propisi o kurbanu" u: Smisao i znaaj kurbana, Starjeinstvo u IZ-e u SR BiH, Sarajevo, 1978, str. 49-61.) "Vakuf u svjetlu vjerskih propisa" u: Sipozij o vakufu, odran 22-23. novembar 1982. govine u Sarajevu. ("Vakuf u svjetlu vjerskih propisa". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, 1983; IX-X, str. 9-16.) "Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka." Rad podnesen na naunom skupu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovin" odranom u Sarajevu 15-17. januara 1990. godine u organizaciji Gazi Husrev-begove biblioteke (Anali GHB, Sarajevo,1996; XVIIXVIII, str. 83-90 U okviru manifestacije "Dani islamske knjige" odran internacionalni nauni skup 20. 10 1990. pod naslovom "Ljudska prava u islamu" u organizaciji Izdavake djelatnosti El-Kalem Islamske zajednice. (N. Lati, "Dani islamske knjige", Preporod. 21(484), 1. 11. 1990 str. 14-15. "erijatske odrednice o koritenju vakufske imovine u naim okolnostima", rad podnesen na naunom skupu Vakuf u novim drutveno-ekonomskim uslovima, odran u Mrkonji-Gradu 11-12. januara 1991. godine u organizaciji Odbora IZ-e MrkonjiGrad. (Radovi sa ovog naunog skupa su bili u pripremi za tampanje koje je onemogueno agresijom na BiH). Islamsko pravo i erijatski sudovi, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1996. (Tema: "Islamsko pravo

21

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

i erijatski sudovi" izlagana je na Tribini br. 52 Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca 10. 12. 1994. godine.) "Kratak osvrt na odgovore Husein-ef. oze u rubrici Glasnika Pitanja i odgovori", ivot i djelo Husein ef. uze, Zbornik radova sa naunog simpozija, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 1998, str. 103-113. "Die wichtigsten Prinzipien der Menschenrechte in der islamischen Rechtswissenschaft" (Osnovni principi ljudskih prava u islamskoj pravnoj nauci). Simpozij odran u Gracu, Austrija, organizator Historijski institut Univerziteta Grac. (Wolfgang Benedek), Menschenrechte in Bosnien und Herzegowina: Wissenschaft und Praxis, Be, 1999, Band II/26, str. 169-180.) "Savremena medicinska znanost i erijatski propisi". Prvi okrugli sto o temi: "Transplantacija organa u svjetlu islamske nauke i erijata" u organizaciji Bosanske muslimanske medicinske asocijacije (BIMA) odran 4. 10. 2000. u Sarajevu na Fakultetu iskamskih nauka. ("Okrugli sto", Bima jurnal, BIMA, I, Sarajevo, 2000, br. 2, str. 8-28) "Primjena hanefijskog mezheba na naim prostorima". Sveano obiljeenje zavretka kolovanja 275. generacije Behrambegove medrese. Okrugli sto o temi: "Izuavanje fikha u obrazovnim ustanovama u BiH" odran 19. maja 2001 u Tuzli u organizaciji Behram-begove medrese. (Zbornik radova sa Okruglog stola 5-8 je u pripremi za tampanje.) "Islamsko uenje o trajnim vrijednostima i njihovoj zatiti te zloupotrebi nekih termina poput "islamski terorizam". Okrugli sto "Fenomen terora u savremenom svijetu i odnos islama prema terorizmu" odran 10. maja 2003. u Sarajevu. Organizatori Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu i asopis Ljudska prava. Skripta Islamsko brano pravo, Gazi Husrevbegova medresa, Sarajevo, 1985. (Ova skripta je u preraenoj verziji tampana pod

22

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

naslovom Islamski brak kao udbenik za medrese 2003. godine u izdanju Rijaseta IZ BiH). Osnove islamskog prava (Usul-ul-fikh), Gazi Husrevbegova medresa, Sarajevo, 1978/79. Testamentalno i vakufsko pravo, Gazi Husrevbegova medresa,- Sarajevo, 1983. Knjige Idtihad u prva etiri stoljea islama, Vrhovno starjeinstvo Islamske zajednice u SFRJ, Sarajevo, 1986. Primjena erijatskog porodinog prava kroz praksu Vrhovnog erijatskog suda 1914. 1946., Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004. Intervjui Namjerni pobaaj je haram. Preporod, XXI, br. 4 (468), 15. 2. 1990, str. 9., razgovarala Fahira Fejzi. Islam Kadi, "erijatski propisi o bankarskom poslovanju", Preporod, XXV, br. 7 (566), juli 1994, str. 8. Neki ele da ograde ovu zemlju. Osloboenje; Pogledi, LIX, br. 20014, 02. 11. 2002, str. 4., razgovarao efko Hodi. Glasnik: Merhum hafiz Murat ef. Beovi. XXVIII/1965; br. 7-8, str. 299. Njegovo posljednje putovanje. XXVIII/1965; br. 11-12, str. 472-473. Uz roenje Muhameda a. s. XXIX/1966; br. 3-4, str. 129130. Novosagraena damija u Daljegoi kod Srebrenice. XXXIII/1970; vr. 3-4, str. 166. Obaveza roditelja (hutba). XLIII/1980; br. 2, str. 169-173.

23

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Zekat. LII/1989; br. 2, str. 1616-169. Uvjeti za davanje zekata. - LII/1989; br. 3, str. 242-249. Kako se utvruje nisab i kako se daje zekat. - LII/1989; br. 4, str. 357-365. Zekat na trgovaku robu, poljoprivredne proizvode i stoku. - LII/1989; br. 5, str. 483-490. Akademik prof. dr. Mehmed Begovi (1904. 1990). LIII/1990; str. 167-171. erijatski propisi o prikupljanju i distribuciji zekata. LIV/1991; br. 1, str. 12 17, Fikret Kari (koautor). Pitanja i odgovori. LIV/1991; br. 2, str. 189-199; br. 5, str. 585 596; br. 6, str. 774 783; LV/1992; br. 1-2, str. 77-89. Koautor Muharem Omerdi. Islamski propisi o postu. LXIV/2002; br. 9-10, str. 892-904. Islamska misao Islam i muslimani u Kanadi. - I/1978, br. 3, 4, 5, str. 30-31, 30-31, 30-31. Ljudi od pera o ovjeku od istine. I/1978, br. 3, str. 18-19. Islamski centar u ikagu. I/1978; br. 6, str. 30-31. Islam i muslimani u sjevernoj Americi. I/1978; br. 7, str. 38-39. Lejletul-Mirad. II/1980, br. 20, str. 16-18. Zamjenjivanje u hadu bedeluk. II/ 1980; br. 20, str. 16-18. Uticaj hidre na erijatsko pravo. III/1981; br. 25, str. 18-20. Propisi o postu. III/1981; br. 31, str. 6-8. Uzbuenja i duhovni znaaj ovogodinjeg hada. IV/1982; br. 37, str. 46-51. Fidja i kefaret - zaboravljene dunosti. V/1983; br. 54, str. 3-5. Fikh u vrijeme Muhammeda a. s.. VII/1985; br. 84, str. 4-10. Briga za vjerske potrebe iseljenika i radnika na privremenom radu u inostranstvu. X/1988; br. 116, str. 10. Rad na Islamskom teolokom fakultetu. X/1988, br. 116, str. 10.

24

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Akademik dr Mehmed Begovi, povodom 85-e godinjice ivota i rada. XI/1989; br. 121, str. 4-5. Znaaj izuavanja erijatskog prava. Intervju sa Mehemedom Begoviem. XI/1989; br. 121, str. 6-8. Prevod: Behij Muhamed: Kako obiljeiti Poslanikov roendan. IV/1982; br. 48, str. 6, s arapskog. Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Pitanje derogacije u erijatskom pravu. 1982, br. 1, str. 177190. Hudud i tazir krivina djela i prekraji u erijatskom pravu. 1987, br. 2, str. 119-136. Ebu Hanife i njegov doprinos razvoju erijatskog prava. 1990, br. 3, str. 21-35. Propisi o branim smetnjama po erijatskom pravu. 1994, br. 4, str. 73-84. Pravna i poslovna sposobnost u erijatskom pravu (elehliyye). 1995, br. 5, str. 51-74. Iz sudske prakse Vrhovnog erijatskog suda. 2002, br. 8, str. 75-86. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke Vakuf u svjetlu vjerskih propisa. 1983; IX-X, str. 9-16. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. 1996; XVII-XVIII, str. 83-90. Takvim Ekstremne sekte kroz istoriju islama, 1976; str. 81-98. Odsutnost i nestalost mua kao razlog za rastavu braka, Udruenje Ilmijje Bosne i Hecegovine, 1997; str. 31-43.

25

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Muallim Ebu Hanifine esme. I/1990, br. 1, str. 10. Damije nisu samo graene ... I/1900, br. 1, str. 13-14. I'tikaf. II/1991, br. 7, str. 6. O imamu i dematu. IV/1994, br. 26, str. 12-13. Namaz u dematu i naklanjavanje jednog ili vie proputenih namaza. IV/1994, br. 27, str. 6 7. Borac u Ramazanu. V/1995, br. 28, str. 10. Bajram i mi. VI/1996, br. 40-41, str. 10. Preporod Velika zabluda, III, br. 52, 1. 11. 1972, str. 13. Nekoliko rijei o bajram namazu, V, br. 20 (99), 15. 10. 1974, str. 3. Znaaj klanja kurbana, V, br. 24 (103), 15. 12. 1974, str. 3. Arapi i nafta, VI, br. 7 (110), 1. 4. 1975, str. 16. Tri knjige o islamskoj kulturi na engleskom jeziku, VI, br. 7 (110), 1. 4. 1975, str. 16. Islamska etika obavezan predmet u turskim kolama, VI, br. 7 (110), 1. 4. 1975, str. 16. Sa Nafi Kasimom predsjednikom Divanul-evkafa u Iraku, VI, br. 11 (114), 1. 6. 1975, str. 4. Opa slabost muslimana - njihovo najvee zlo, VI, br, 17 (120), 1. 9. 1975, str. 3. Dogodilo se u Ramazanu, Vi, br. 19 (122), 1. 10. 1975, str. 9 i 11. Zakljuci Prve konferencije o misiji damije u Meki, VI, br. 21 (124), 1. 11. 1975, str. 3. Kur'an pretea nauke, VI, br. 24 (127), 15. 12. 1975, str. 3. Muhamed a. s. u privatnom ivotu, VII, br. 6 (133), 15. 3. 1976, str. 13. Film je lo i sa mnogo historijskih i naunih pogreaka, VII, br. 13. (140), 1. 6. 1976, str. 4.

26

Mustafa HASANI, Merhum Ibrahim Dananovi (1946. - 2003.)

Iz islamskog svijeta, V, 15 (94), 1. 8. 1974, str. 4; br. 16 (95), 15. 8. 1974, str. 4. Vijesti iz islamskog svijeta, V, br. 19 (98), 1. 10. 1974, str. 4; br. 22 (101) 15. 11. 1974, str. 4; br. 23 (102), 1. 12. 1974, str. 4; br. 24 (104), 15. 12. 1974, str. 4; VI, br. 1 (104), 1. 1. 1975, str. 4; br. 2 (105), 15. 1. 1975, str. 4; br. 4 (107) 15. 2. 1975, str. 4; br. 6 (109), 15. 3. 1975, str. 3; br. 8 (111), 15. 4. 1975, str. 4; br. 9) 112), 1. 5. 1975, str. 4; br. 10 (113), 15. 5. 1975, str. 4; 12 (115), 15. 6. 1975, str. 4; 13 (116), 1. 7. 1975, str. 4; br. 15 (118), 1. 8. 1975, str. 4; br. 16 (119), 15. 8. 1975, str. 4; br. 18 (121) 15. 9. 1975, str. 4; br. 20 (123), 15. 10, 1975, str. 4; br. 22 (125), 15. 11. 1975, str. 4; br. 23 (126), 1. 12. 1975, str. 4; godite VII, 1. (128), 1. 1. 1976, str. 3; br. 2 (129), 15. 1. 1976, str. 3; br. 3 (130), 1. 2. 1976, str. 3; br. 4 (131), 15. 2. 1976, str. 4; br. 5 (132), 1. 3. 1976, str. 4; br. 8 (135), 15. 4. 1976, str. 4. Islamski propisi o klanju kurbana, VII, br. 22 (149), 15. 11. 1976, str. 6-7. Islamski brak, IX, br. 1 (176), 1. 1. 1978, str. 10 -11; br. 2 (177), 15-31. 1. 1978, str. 10 -11; br. 3 (178), 1 15. 2. 1978, str. 10 -11; br. 4 (179), 15-28. 2. 1978, str. 10 11; br. 5 (180), 1 15. 3. 1978, str. 10 11; br. 6 (181), 15- 31. 3. 1978, str. 10 11; br. 7 8 (182-3), 1 30. 4. 1978, str. 12 13; br. 9 (184), 1 15. 5. 1978, str. 10 11. Na naim prostorima, XI, br. 3-4 (227-8), 1 29. 2. 1980, str. 1. Osvrt na knjigu " Izbor hutbi i vazova", XI, br. 3-4 (227-8), 1 29. 2. 1980, str. 4. Po radu za islam jugoslovenski muslimani mnogima mogu sluiti za primjer (Posjeta predsjednika islamske zajednice Kanade dr. Ahmeda Fuada ahina Islamskoj zajednici u SFRJ), XI, br. 8 (232), 15. 4. 1980, str. 12. Fidja i kefaret zaboravljene dunosti. XIII, br. 14(286), 1.7.1982, str. 6-7. Neki islamski propisi o klanju kurbana. XIII, br. 16(288), 15. 8. 1982, str. 2.

27

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Vjerski, moralni i socijalni znaaj kurbana. XIII, br. 17(289), 1. 9. 1982, str. 3. Vrijedan poklon Islamskom teolokom fakultetu, XIII, br. 19(291), 1. 10. 1982. str. 2. Neki islamski propisi o kurbanu. XIV, br. 14(334), 15. 7. 1982, str. 6. Post, zekat i zekatu-l-fitr. XXI, br. 8 (472), 15. 4. 1990. str. 9. Srodstvo po mlijeku brana smetnja. XXI, br. 18(481), 15. 9. 1990. str. 26. Zekat. XXII, br. 7 (494), 1. 4. 1991, str. 6. Kako klanjati bajram namaz. XXII, br. 8 (495), 15. 4. 1991, str. 7. ehidi svjedoci vjere. XXIII, br. 7 (518), 1. 4. 1992, str. 3. Damije umjesto turbeta. (Odgovor na pitanje: Kako rijeiti ureenje ehidskih grobalja i obiljeiti mezarja ehida?). XVII, 7(590), 15. 6. 1996, str. 13. Kratak osvrt na odgovore Husein ef. oze u rubrici " Pitanja i odgovori". XXVII, 12(614), 15. 6. 1997, str. 18. Osnovna saznanja o ukupnim kretanjima u muslimanskom svijetu, (Prikaz knjige F. Karia i E. Karia erijatsko pravo u savremenim drutvima). XXVII, br. 11(637), 1. 6. 1998, str. 22.

28

PRAVNA MISAO

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

Doc. dr. Enes Ljevakovi

INSTITUT ARBITRAE (TAHKIM) U ISLAMSKOM PRAVU

UVOD

Nijedan pravni sistem, ma koliko savren bio, ne moe preduprijediti i eliminisati mogunost nastanka sporova meu pravnim subjektima. Sporenja i sukobi interesa meu ugovornim stranama i pravnim subjektima openito, iz razliitih razloga i povoda, veoma su esta. Spor meu strankama moe se rjeavati putem redovnog suda, a moe i putem arbitrae. Predmet ovoga rada nije rjeavanje sporova pred redovnim sudovima, nego pred posebnim, tzv. izabranim sudom, odnosno arbitraom, koja predstavlja veoma est nain rjeavanja sporova, osobito u meunarodnoj trgovini. Izabrani sud moe biti stalni, a moe biti formiran ad hoc za svaki sporni sluaj. Pitanje arbitrae u domaem i meunarodnom pravu, usljed sve sloenijih i razgranatijih oblika porodinih i imovinskopravnih odnosa, trgovakih i finansijskih transakcija, svakim danom dobija na teini i vanosti. Budui da su mnogobrojni uesnici u tim odnosima i transakcijama sljedbenici islama i da ele svoje sporove

131

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

rjeavati u duhu islama, osobito u situaciji kada im to omoguava i pozitivno zakonodavstvo, smatram potrebnim i vanim ukazati na utemeljenost i vanost instituta arbitrae (tahkim) u islamskom pravu, analizirati njegovu pravnu prirodu, domen i domet, te osvijetliti njegove najbitnije aspekte i propise. Dodatni razlog koji opravdava bavljenje ovom temom jeste injenica da o arbitrai (tahkim) u islamskom pravu na naem jeziku, koliko je meni poznato, nije do sada pisano mada postoji realna mogunost koju doputa pozitivno pravo da se institut arbitrae primjenjuje i kod nas. Islam se ne zadovoljava samo insistiranjem na jaanju individualnog odgoja, vjerovanja, etike i ponaanja, posredstvom emotivnih vjerskih vazova, kao puta izbjegavanja ili rjeavanja sporova, ve je ustanovio niz institucija koje se bave iskljuivo rjeavanjem razliitih sporova meu ljudima, od kojih su najvaniji sudovi. Budui da nije samo sistem i drava, nego i vjera i etika, islam ne smatra da se sporovi trebaju prvenstveno i preferentno rjeavati pred sudovima. Naprotiv, rjeavanje sporova putem nagodbe (sulh) smatra se poeljnijim i primjerenijim nainom razrjeavanja sukoba. Uzvieni Allah kae: "Nagodba je najbolje rjeenje" (En-Nisa', 128). I Allahov Poslanik, a.s., bi kod stranaka u sporu prvo insistirao na nagodbi (sulh), pa bi tek u sluaju nemogunosti nagodbe, odnosno sporazumnog rjeenja spora, donosio obavezujuu presudu.1 U svojoj Poslanici o sudstvu koju je uputio Ebu Musau E'ariju, Omer, r.a., govori o vanosti nagodbe meu parniarima. Izmeu ostalog, Omer kae: "Vratite parniare neka se nagode, jer sudska presuda unosi meu njih neprijateljstvo."2 Pored etikih, sudskih i nagodbenih mehanizama, islam je ustanovio jo jedan pravni institut koji olakava i skrauje proceduru rjeavanja sporova, a to je ustanova tahkima, tj.obraanja arbitru, ili arbitranom vijeu, radi rjeenja spora.
- V. El-Buhari, Sahihul-Buhari, Kitabus-sulh. - V. vie o ovoj Poslanici u: Ibnul-Qajjim, I'lamul-muveqi'in, izdanje: aqrun, Egipat, 1/86- 108.
2 1

132

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

DEFINICIJA I PRAVNA PRIRODA UGOVORA O ARBITRAI

Ugovor o tahkimu (arbitrai) je sporazum dvije ili vie strana u sporu kojim se odreuje arbitar (hakem) radi presude u predmetu spora. Ugovor o arbitrai moe biti sklopljen prije nastanka spora putem uvjeta, odn. klauzule u ugovoru koju ugovorne strane uglavljuju u tekst ugovora u kojemu obino stoji da se u sluaju spora u vezi sa tumaenjem, realizacijom, ili djelovanjem ugovora, pribjegava arbitrai, a moe biti sklopljen i nakon nastanka spora tako to se stranke u sporu dogovore da nastali spor rijee putem arbitrae. U oba sluaja radi se o konsenzualnom ugovoru kojeg stranke zakljuuju po svom izboru radi presude u nastalom sporu. No, katkada tahkim moe biti obligatan (vadib), kao u sluaju spora meu suprunicima, na to ukazuju rijei Uzvienoga: "A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni ele izmirenje, Allah e ih pomiriti..." (En-Nisa', 35). Ajet jasno ukazuje na obavezu arbitrae u ovom sluaju. Ovo je prihvaeni stav u afijskom mezhebu, slijede ga i neki malikijski pravnici, a prenosi se i od Alije, Ibn Abbasa, Muavija i 'abija.3 Miljenje o obligatnosti tahkima u naznaenom sluaju usvojio je i poznati malikijski pravnik i mufessir Ibnul-Arebijj, naglaavajui da je dunost nadlene vlasti da poalje dva arbitra ukoliko sazna za branu neslogu. Nalog u ajetu je upuen vlasti koju personificira sudija tako da on ne moe donijeti konanu presudu u sporu prije provedene procedure arbitrae, ili je upuen starateljima suprunika ukoliko su oni (suprunici) poslovno nesposobni. Arbitri - smatra spomenuti autor - imaju status sudija (hakem), a ne zastupnika (vekil). Suprunici, ili lanovi njihovih porodica, ili staratelji, mogu, mimo ove prinudne arbitrae, po vlastitom izboru primijeniti arbitrani postupak delegirajui jednoga, dvojicu ili vie arbitara radi posredovanja u nastalome sukobu, jer je tahkim dozvoljen
3

- V. E-afi'ijj, El-Umm, 5/177; Ibnul-'Arebijj, Ahkamul-Qur'an, 1/427.

133

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

postupak te e se presuda arbitra izvriti ukoliko su steeni potrebni uvjeti.4 Moglo bi se rei da je prinudni tahkim formalnog (dva arbitra) i arbitranog karaktera, a fakultativni tahkim neformalnog (neodreen broj arbitara) i posrednikog karaktera. Ustanova prinudnog tahkima prisutna je u jo jednom sluaju, a to je kod procjene ulovljene divljai od strane osobe u ihramu. Uzvieni kae: "O, vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda! Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Ka'bi." (El-Maida, 95). Ajet jasno ukazuje da je pitanje odreivanja visine kazne preputeno dvojici pravednih arbitara, a ne nekome drugom. Ovu prinudnu arbitrau primjenjivali su hulefa-i raidun, kao i drugi ashabi. Treba napomenuti da bitne elemente ugovora o arbitrai ine: dvije ugovorne strane, forma ugovora (forma koja ukazuje na ugovor o arbitrai) i predmet ugovora. Pitanje samostalnosti ugovora o arbitrai Prilikom analize ugovora o arbitrai obino se postavlja pitanje da li je ovaj ugovor samostalan ili je vezan za neki od imenovanih ugovora. Neki pravnici (hanefije, afija u jednom od svoja dva miljenja, Ahmed, prema jednoj od vie verzija koje se prenose od njega, Taberi i dr.) smatraju da se tahkim ne moe tretirati kao samostalan ugovor te se, sljedstveno tome, u sluaju brane arbitrae, arbitri tretiraju kao opunomoenici suprunika. Argument za svoj stav nalaze u injenici da se u ajetu arbitri (hakem) vezuju za porodice: jedan za porodicu supruge, koji je njen opunomoenik u sporu, dok bi drugi trebao biti iz porodice mua i biti njihov zastupnik u sporu. Svoj stav potkrepljuju i drugim dijelom ajeta: "Ako oni ele izmirenje, Allah e ih pomiriti..." u kojem je Allah prepustio arbitrima samo pitanje izmirenja, to indicira da oni ne mogu donositi druge odluke u vezi sa rastavom
4

- V. Ibnul-'Arebijj, Ahkamul-Qur'an, 1/427.

134

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

braka i sl. bez pristanka i saglasnosti opunomoitelja koga se to izravno tie.5 Prema drugome miljenju, koga zastupaju Imam-i Malik, afija (jedno od dva miljenja), Ahmed (drugi rivajet) i zahirije, tahkim po svojoj prirodi nije punomostvo, ve ima snagu sudske presude na osnovu prethodnog sporazuma stranaka te je, sljedstveno tome, ugovor o arbitrai samostalan. Argument za ovo miljenje je, takoer, gore citirani ajet u kome se posrednik u sporu eksplicitno imenuje hakemom (arbitrom), a ne vekilom (punomonikom). Da je Allah htio da oni budu opunomoenici, nazvao bi ih vekilima, a ne hakemima.6 Ovo su miljenje snano podrali Ibn Tejmija i Ibn Kajjim istiui da se vekil u jeziku Kur'ana ne naziva hakem, ni u jeziku zakonodavca, a ni u opem ili posebnom obiaju. Hakem je osoba koja ima ovlatenje donoenja i nametanja presude dok vekil ne posjeduje takvo ovlatenje. Dokazi prvoga miljenja ne mogu posluiti kao argument u ovom pitanju budui da zahtjev da arbitri budu iz porodica stranaka u sporu ne ukazuje da su oni njihovi opunomoenici, nego je ovo ogranienje nastalo zbog specifinosti porodine problematike. Zakonodavac je elio da porodine tajne ostanu meu onima koji su zainteresirani da ih ne otkrivaju i koje, pored motiva vjerovanja, ka pomirenju suprunika usmjerava i razlog rodbinske veze. Takoer, spominjanje elje za izmirenjem ne znai da arbitri ne mogu imati i neku drugu funkciju. Prema tome, ovo drugo miljenje je pretenije. Ugovor o tahkimu, dakle, nije ugovor o punomostvu, ve samostalan ugovor koji ima svoje posebne karakteristike i osobenosti. Pitanje neopozivosti ugovora o tahkimu Jedno od pitanja koje se postavlja u kontekstu rasprave o prirodi ugovora o arbitrai jeste: da li je ugovor o tahkimu neopoziv nakon zakljuenja tako da ni jednoj strani nije dozvoljeno razvrgnuti
5 6

-V. El-Dessas, Ahkamul-Qur'an, 2/191-1192. - V. Ibn Muflih, El-Insaf, 8/381.

135

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ga bez pristanka druge strane, ili je u pitanju opoziv ugovor koji moe raskinuti bilo koja strane kad god hoe? Ako se radi o opozivom ugovoru, ostaje li takvim i nakon donoenja presude? Postoje etiri stava o ovom pitanju. Prvi stav: Ugovor o tahkimu postaje neopoziv nakon njegovog zakljuenja uz ispunjenje svih predvienih uvjeta. Ovaj stav zastupa malikijski pravnik Ibn Madiun. Prema njemu, ugovor o tahkimu je obavezujui za obje strane nakon postignutog sporazuma o arbitrai i nije dozvoljeno jednostrano odustati od ovog ugovora ili ga ponititi.7 I neki savremeni islamski pravnici preferiraju ovo miljenje pozivajui se na injenicu da su u osnovi svi ugovori obavezujui osim onih za koje postoje posebni dokazi da nisu takvi. Takoer, ukoliko je klauzula o arbitrai uglavljena u formi uvjeta u obavezujuim ugovorima, poput kupoprodaje, iznajmljivanja i sl., stav o neobaveznosti arbitrae rezultirao bi poremeajem i nesigurnou u pravnim poslovima te bi i sami uvjet bio beskoristan, a opepoznata je stvar da su uvjeti u ugovorima, koji nisu u suprotnosti sa eriatom, obavezujui, shodno kur'anskoj i sunnetskoj naredbi o ispunjavanju i izvravanju ugovornih obaveza.8 Drugi stav: Ugovor o tahkimu je apsolutno dozvoljen, neobavezujui ugovor, ak i nakon izricanja arbitrane odluke, tako da je neophodna saglasnost obje strane u sporu u vezi sa donesenom odlukom. U suprotnom, odluka nije obavezujua, analogno fetvi. Spomenuti stav zastupaju neki afijski pravnici. Kao to je neophodna saglasnost stranaka za otpoinjanje postupka arbitrae, ona je neophodna - smatraju navedeni pravnici - i na njenom kraju, tj. u pogledu same presude. Takoer, obavezivanje stranaka presudom arbitra predstavlja pokuaj supstitucije funkcije redovnog sudije i nadlene vlasti.
- V. El-Badi, El-Munteqa, 5/227. - V. El-Madalla el-'ilmiyya lil-medlis al-urubiyy lil-ifta vel-buhus, ElQaredagi, El-Mebadi' el-'amma lit-tahkim fil-fiqhil-islamiyy, broj 3, 2003, str. 166.
8 7

136

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

Trei stav: Ugovor o tahkimu je opoziv sve do poetka procesa arbitrae. Ali kada otpone arbitrani postupak, ugovor o tahkimu postaje neopoziv. Ovaj je stav prihvatila veina malikijskih i hanbelijskih pravnika, a preferirala ga je i Akademija za islamsko pravo u svojoj odluci broj 9/8/95. etvrti stav: Tahkim je dozvoljen, neobavezujui ugovor sve do momenta izricanja arbitrane odluke. Nakon izricanja presude, ugovor o tahkimu je obavezujui. Ovaj stav su prihvatili hanefijski i afijski pravnici (po njihovom pretenom miljenju) te neki malikijski i hanbelijski pravnici pozivajui se na analogiju izmeu tahkima i punomostva (vekala). Budui da opunomoitelj ima pravo da raskine ugovor o punomostvu prije izvrenja povjerene zadae od strane punomonika, isti je sluaj i sa ugovorom o arbitrai, smatraju ovi pravnici. Takoer, kao to nadlena vlast ima pravo smijeniti sudiju, analogno tome, istu poziciju imaju i stranke u sporu u odnosu na arbitra.9

RELACIJA IZMEU TAHKIMA I SLINIH ERIATSKOPRAVNIH INSTITUTA

Usporedba arbitrae i redovnog suda: slinosti i razlike Postoje stanovite slinosti izmeu postupka arbitrae i redovnog suda koje se ogledaju u sljedeem: 1. tahkim je jedna vrsta suenja budui da se njime razrjeava neki spor; 2. u sluaju tahkima, kao i u sluaju redovnog suenja, istrauje se i objelodanjuje eriatski propis i norma o predmetu spora; 3. u pogledu svojih djelovanja tahkim se izjednauje sa pravosnanom presudom redovnog suda;
9 - V. Ibn 'Abidin, Haijetu Ibn 'Abidin, 5/429; El-Badi, isto; En-Nevevi, Revdatut-talibin, 11/122.Ibn Muflih, El-Insaf, 11/199.

137

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

4. nijedna od ove dvije instance ne tretira sporove meu ljudima bez zahtjeva odnosnih stranaka za sudskom ili arbitranom presudom. Ipak, redovni sud se smatra osnovom, a arbitraa ogrankom koji je na niem stepenu u hijerarhiji sudskih instanci. Otuda postoje brojne sutinske razlike izmeu ove dvije ustanove od kojih su najvanije sljedee: 1. u pogledu predmeta razlikuju se u tome to redovni sud raspravlja sve sporove koji se iznesu pred njega openito, dok arbitraa ne zahvata predmete iz oblasti hududa, kisasa i nametanja obaveze plaanja krvarine porodici ubice; 2. nadlenost redovnog suda je opa, za razliku od arbitrae ija je nadlenost ograniena na stranke u sporu koje su prihvatile arbitrau kao nain rjeavanja konkretnog spora; 3. ovlast arbitra temelji se na sporazumu stranaka. Presuda arbitra moe se odnositi samo na one stvari i radnje koje stranke u sporu imaju pravo osobno initi, to spada u sferu individualnih prava (hukukul-'ibad) i ne mogu zadirati u Allahova prava (hukukullah). Dozvoljeno je da stranke u sporu izaberu dvojicu i vie arbitara i tada je neophodno da svi prisustvuju arbitranom postupku, jer su se stranke suglasile da prihvate miljenje svih izabranih arbitara. Redovni sud je dio sistema vlasti i stranke u sporu nemaju nikakvih ingerencija u pogledu odreivanja sudije ili broja sudija koji e suditi u odreenom predmetu; 4. ukoliko se presuda arbitara u sluaju koji je inae predmet idtihada nae pred redovnim sudijom, on e je primijeniti ako je saglasna s njegovim miljenjem; u protivnom, ponitit e je, prema miljenju nekih islamskih pravnika. Redovni sudija ne moe ponititi presudu drugog redovnog sudije u predmetu koji spada u domen idtihada; 5. uvjete redovnog sudije, pored onih koje trai zakon, odreuje nadlena vlast dok uvjete arbitra odreuju stranke u sporu, uz uvaavanje onih uvjeta koji su identini uvjetima redovnog sudije; 6. stranke u sporu mogu obustaviti arbitrani postupak prije njegovog otpoinjanja ili prije donoenja presude, prema miljenju

138

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

nekih pravnika, a mogu i smijeniti arbitra, to nije sluaj kod redovnog suda.10 Odnos tahkima i instituta fetve Tahkim je slian eriatskopravnom institutu fetve po tome to i jedno i drugo predstavljaju obavjetenje o eriatskopravnoj normi vezanoj za predmet spora ili sluaj o kojem se postavlja pitanje. Ipak, meu njima ima znaajnih razlika koje ih ine posve odvojenim i divergentnim pravnim ustanovama. Tahkim je blii ustanovi suda zbog svojstva prinudnosti arbitrane presude, prema miljenju veine islamskih pravnika, dok to nije sluaj sa institutom fetve. Otuda mnogi pravnici uvjetuju da arbitar ispunjava uvjete koji se trae kod redovnog sudije budui da i jedan i drugi kreiraju, donose i nameu presudu o sluaju koji je predmet spora, dok to nije sluaj sa muftijom, koji samo obavjetava o eriatskom propisu koji se odnosi predmet pitanja. Tahkim se odnosi samo na predmet spora i sukoba. Sfera ibadeta ne moe biti predmetom arbitrae (izuzev spomenutog sluaja procjene ulovljene divljai u haremu ili u ihramu za vrijeme hadda) ve samo fetve. Sve to predstavlja obavjetenje - istie imam Karafi11 - ulazi iskljuivo u domen fetve, tako da sudija ili arbitar ne mogu presuivati da li je neki namaz, post ili hadd ispravan ili ne. Otuda je sfera fetve ira i obuhvatnija od sfere tahkima. Arbitraa (tahkim), nagodba (sulh) i posrednitvo (vesata) Nagodba (sulh) jedan je od naina rjeavanja spora u islamskom pravu, kao to je to i tahkim. No, ova dva naina rjeavanja spora se meusobno znatno razlikuju. Nagodba izmeu dvije stranke u sporu postie se putem kompromisa, odn. odustajanja jedne ili obje
- V. El-Madalla el-'ilmiyya lil-medlis al-urubiyy lil-ifta vel-buhus, ElQaredagi, isto, str. 147-149. 11 - V. El-Qarafi, El-Furuq, Darul-kutubil-'ilmiyya, I, 1418. h./1998, 4/112.
10

139

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

strane od nekih svojih prava i zahtjeva dragovoljno, bez arbitarnog upletanja tree strane. Odluka o nagodbi je produkt volje dvije strane ili je rezultat odustajanja neke strane od svoga prava u cijelosti ili djelimino. Ako i doe do upletanja tree strane, ono se odnosi samo na pokuaj posredovanja bez arbitriranja i nametanja rjeenja pa se, u ovom sluaju, moe govoriti o medijaciji, odn. posrednitvu u cilju razrjeenja nekog spora. Rjeenje koje nudi medijator nije obavezujue, za razliku od arbitrae.

ARBITRAA I NJENE PRAVNE POSLJEDICE

Uvjeti arbitrae i arbitra Postupak arbitrae mora biti u skladu sa eriatom, tj. da se zasniva na materijalnim dokazima, priznanju, odustajanju od zaklinjanja i drugim dokaznim sredstvima. Osobe koje odreuju arbitra moraju imati poslovnu sposobnost. Arbitar koji presuuje u sporu mora ispunjavati odreene uvjete, od kojih su najvaniji: 1. da je poznat strankama koje su ga odredile arbitrom u sporu. Dozvoljeno je da stranke povjere pitanje odreivanja arbitra nekom pravnom licu, kao npr. komisiji za arbitrau ili arbitranom vijeu pri nekoj organizaciji, i sl.; 2. da je sposoban za vrenje sudijske funkcije. Meutim, u nedostatku osobe koja ispunjava uvjete sudije, dozvoljena je, prema miljenju nekih afijskih pravnika, arbitraa uglednog alima. Arbitar ne mora posjedovati ba sva svojstva i uvjete sudije ni prema miljenju nekih hanbelijskih pravnika; 3. da nema rodbinske ili neke druge interesne veze izmeu arbitra i stranke u sporu koja onemoguava svjedoenje meu njima, kao npr. da se radi o direktnom pretku, potomku ili branom drugu.12
- V. El-Medella el-'ilmiyya lil-medlis al-urubiyy lil-ifta vel-buhus, ejh Fejsal Mevlevi, Et-Tahkimu-er'ijju fi biladil-garb, str. 196.
12

140

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

Smjena arbitra (ili arbitranog vijea) i odustajanje od arbitrae Ve smo rekli da je preteno miljenje u hanefijskom i afijskom mezhebu da je dozvoljena smjena arbitra sve do momenta izricanja njegove presude. Moe to uiniti i samo jedna strana u sporu, bez potrebe za saglasnou druge strane. Prema pretenom miljenju u malikijskom i hanbelijskom mezhebu, nije dozvoljena smjena arbitra nakon otpoinjanja procesa arbitrae, dok Ibn Madiun smatra apsolutno nedozvoljenom jednostranu smjenu arbitra u bilo kojoj fazi sporenja i arbitranog postupka. Miljenja sam da je stav o nedozvoljenosti jednostrane smjene arbitra, arbitranog vijea u cjelini ili nekih njegovih lanova, ili jednostranog odustajanja od arbitrae nakon njenog otpoinjanja prihvatljiviji i svrsishodniji budui da ini arbitrau ozbiljnim i efikasnim mehanizmom u rjeavanju sporova. U suprotnom, mogunost jednostranog odustajanja od arbitrae nakon otvaranja arbitranog postupka ini je nedjelotvornim i nesvrsishodnim nainom rjeavanja sporova, jer svaka strana moe, nakon to uoi kod arbitra ono to joj se ne svia, odustati, te institut arbitrae u tom sluaju gubi svoj smisao, ili se ak moe zloupotrijebiti u svrhu odugovlaenja rjeavanja spora i nanoenja tete stranci u sporu. Ovo je gotovo opeprihvaeno miljenje u savremenom idtihadu.13 Posljedice arbitrane odluke 1. Arbitrana odluka ima tretman sudske presude te stoga nije dozvoljeno odnosnim strankama u sporu obnavljati postupak istim povodom. Pravna snaga arbitrane odluke ne dovodi u pitanje kompetencije i nadlenost redovnog suda u svim sporovima, ve se ograniava na strane u sporu koji je bio predmetom arbitrae. 2. Nakon donesene arbitrane odluke prestaje nadlenost arbitranog tijela te ono nema pravo donositi bilo kakvu novu
13 - V. El-Mevsu'atul-fiqhijjetu, Vizaretul-evqaf ve-uunil-islamijjeti, Kuvajt, pojam: "et-tahkim".

141

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

odluku u predmetnom sporu, pa ak ni korigovati svoju raniju odluku, makar se ona pokazala i manjkavom. Arbitar, odn. arbitrano vijee ima nadlenost tumaenja svoje odluke i pojanjenja nejasnih mjesta u njoj, ali bez izmjene i korekcije, zatim korigovanja eventualnih materijalnih greaka, tamparskih ili raunskih te nadopune arbitrane odluke ukoliko je zanemareno rjeenje nekih detalja spora, ali uz uvjet da se sve to izvri prije isteka vremena predvienog za arbitrau i prije podnoenja bilo kakve albe na izreenu odluku. Izvrenje arbitrane odluke S obzirom da su stranke u sporu po vlastitom izboru odredile arbitra koji e presuditi u onome o emu se spore, najei je sluaj da one dragovoljno primijene arbitranu odluku, koja jeste izraz neke vrste nagodbene pravde. Sporazumni izbor arbitra predstavlja prethodno samoobavezivanje stranaka da e potovati i primijeniti arbitranu odluku. No mogue je da strana koja je nezadovoljna izreenom odlukom odbije da je dragovoljno primijeni ili da pribjegne njenom osporavanju. Kako postupiti u tom sluaju? Ranije se primjena arbitrane odluke oslanjala na ugled i utjecaj koji je imao arbitar u drutvu. Danas strana koja je dobila u arbitranom postupku obino pribjegava redovnom sudu traei od njega da arbitranoj odluci da snagu pravomone sudske presude koja se provodi prisilno posredstvom zvaninih dravnih organa, poput svih ostalih sudskih presuda. Redovni sud, na zahtjev stranke, razmatra arbitranu odluku openito i, nakon to provjeri da li postoje opi uvjeti arbitrae, daje joj snagu pravomone sudske presude. Pravni lijek protiv arbitrane odluke Protiv arbitrane odluke mogue je podnijeti albu redovnom sudu sa zahtjevom za obnovu postupka ili ponitenjem arbitrane odluke. Arbitrani sud je poput prvostepenog suda. Stoga stranke u sporu mogu podnijeti albu protiv odluke arbitranog suda

142

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

apelacionom sudu. Meutim, stranke mogu u sporazumu o arbitrai uglaviti klauzulu o odustajanju od pravnog lijeka protiv arbitrane presude pa u tom sluaju gube pravo na pravni lijek, odn. podnoenje albe apelacionoj sudskoj instanci protiv rjeenja arbitrae.

MOGUNOST ERIATSKE ARBITRAE I MEDIJACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI I DRUGIM EVROPSKIM DRAVAMA

Budui da u Bosni i Hercegovini ivi znatan broj muslimana, kao i u drugim zemljama Evrope, a s obzirom da pozitivni zakonski propisi u tim dravama dozvoljavaju rjeavanje sporova putem arbitrae openito, sasvim je logino i opravdano oekivati da muslimani svoje meusobne sporove, koji spadaju u domen arbitrae, rjeavaju u duhu islamskih propisa pred arbitranim vijeem sastavljenim od muslimana, uglednih poznavalaca islamskog prava. Muslimani su duni da u okvirima objektivnih mogunosti primjenjuju eriatske propise u meusobnim odnosima ukljuujui i meusobne sporove. To im pozitivni zakonski propisi o arbitrai u dobroj mjeri omoguuju. Pitanje je volje i opredjeljenja muslimana da iskoriste ovu mogunost i makar djelimino osjete duh islamske pravde i blagodati primjene islamskih propisa. U muslimanskim zajednicama na Zapadu osjea se pojaan interes muslimana za eriatskopravni institut tahkima kao mehanizma rjeavanja sporova meu muslimanima. O tahkimu se raspravljalo i na sesiji Evropskog vijea za fetve. Radovi trojice istaknutih savremenih islamskih pravnika: dr. Nemija, dr. Qaredagija i ejha Mevlevija o temi tahkima objavljeni su u asopisu Evropskog vijea za fetve i nauna istraivanja broj 3, 1424.h./2003. god. Smatram da je vrijeme da i muslimani u Bosni i

143

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Hercegovini konano otponu koristiti vlastitu slobodu i mogunosti islamske prakse u punom kapacitetu, na korist svima, a ni na iju tetu. Jedna od mogunosti koja im se nudi jeste i mogunost primjene instituta eriatske arbitrae tahkim u naoj zajednici, te u tom smislu smatram ovaj rad inicijativom za otvaranjem rasprave o ovom pitanju. Islamska zajednica bi, kao izraz svoje dobre volje, preko svojih organa, posebno posredstvom stalnog arbitranog vijea, mogla ponuditi muslimanima mogunost rjeavanja njihovih meusobnih sporova u duhu islamskih propisa te uslugu medijacije i posredovanja u iznalaenju kompromisa izmeu oprenih interesa, u razliitim sferama ivota, osobito u oblasti imovinskopravnih odnosa, nasljeivanja, trgovakih sporova, branih i brakorazvodnih razmirica i dr. To je, uostalom, pravo, ali i obaveza Islamske zajednice i svih njenih pripadnika.

144

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

ZAKLJUAK

Rjeavanje sporova putem arbitrae veoma je esta pojava kako u okvirima nacionalnog tako i u okvirima meunarodnog prava. Razlog ovome je mogunost breg, jednostavnijeg, efikasnijeg i jeftinijeg naina rjeavanja mnogobrojnih sporova meu pravnim subjektima. Islamsko pravo posveuje veliku panju institutu tahkima kao mehanizma rjeavanja sporova u imovinskom, branom, pa i krivinom pravu. Ugovor o tahkimu je sporazum dvije ili vie strana u sporu kojim se odreuje arbitar (hakem) radi presude u predmetu spora. Bitni elementi ovoga ugovora su: dvije ugovorne strane, forma ugovora i predmet ugovora. Ugovor o arbitrai moe biti sklopljen prije nastanka spora, a moe biti sklopljen i nakon nastanka spora. U oba sluaja rije je o konsenzualnom ugovoru. Arbitrani sud moe biti stalni, a moe se formirati ad hoc za svaki sporni sluaj. U izvjesnim sluajevima tahkim je prinudnog karaktera, kao u sluaju branih razmirica i procjene ulovljene divljai u Haremu u Mekki, dok je u ostalim sluajevima fakultativan. Ugovor o tahkimu nije akcesoran, ve je samostalan ugovor koji ima svoje osobenosti i karakteristike. Arbitrani sud ima stanovitih slinosti sa redovnim sudom, ali su ipak razlike meu njima izraenije. Isti zakljuak vai i kod usporedbe arbitrae i ustanove fetve. Potrebno je praviti razliku izmeu arbitrae, nagodbe i posrednitva budui da je jedino rjeenje arbitrae obavezujue za stranke, za razliku od nagodbe, gdje se dolazi do rjeenja spora putem kompromisa i posrednitva, gdje posrednik igra ulogu medijatora meu stranama u sporu.

145

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Rjeenje arbitranog suda je obavezujue za stranke u sporu. Nakon donesene arbitrane odluke prestaje nadlenost arbitra ili arbitranog tijela. Kao pravni lijek protiv arbitrane odluke mogue je podnijeti albu redovnom sudu sa zahtjevom za obnovu postupka ili ponitenjem arbitrane odluke. Muslimani u Bosni i Hercegovini mogu primjenjivati institut eriatske arbitrae u svojim meusobnim sporovima. Isti je sluaj i sa muslimanima na Zapadu, koji sve ee svoje sporove rjeavaju upravo primjenom ustanove tahkima smatrajui to svojom vjerskom obavezom i demokratskim pravom.

146

Enes LJEVAKOVI, Institut arbitrae (tahkim) u islamskom pravu

Dr. Enes Ljevakovi, docent

INSTITUTE OF ARBITRATION (TAHKIM) IN ISLAMIC LAW

Summary This paper has shown that the solution of disputes is very often found through institute of arbitration within national as well as international law. The reason for his is possibility of faster and chipper way of solving of many disputes between the legal subjects. Islamic law pays great attention to the institute of tahkim as the mechanism in solving problems in private law, marriage law and also criminal law. - The contract about tahkim is an agreement of two or more sides in dispute by which an arbiter (hakem) is named and ordered to bring verdict in a subject of a particular dispute. The essential elements of this Contract are: the two sides in dispute, form of the contract and the subject of the contract. - The contract about arbitration can be done before the dispute as well as after the dispute. In both cases the word is about the consensual contract. Arbitration court can be permanent or can be formed ad hoc for every case in dispute. - In some cases tahkim is of obligatory and forced character as in the cases of marriage disputes and the estimation of the hunted game in the Harem of Mecca, while in other cases it is optional. - The tahkim contract is not accessory but independent contract which has its own characteristics. - Arbitration court has certain similarities with the regular ordinary court, but there are more outstanding differences between them. The same applies to the comparison of arbitration and fatwa.

147

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

- It is necessary to make difference between arbitration, agreement and mediation, because only arbitration verdict is obligatory, for the difference of agreement, where solution is found by compromise and mediation where a mediator acts between disputed sides. - Decision of the arbitration court is obligatory for the disputed sides. After reaching the verdict, the jurisdiction of the arbiter or arbitration court ceases to be. Unsatisfied side can appeal only to the regular court with the request for the renewal of the arbitration or for its annulment.

148

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

Mr. Mustafa Hasani

FOND ZEKJATA IZ KUVAJTA - PRIMJER SAVREMENE ORGANIZACIJE ZA PRIKUPLJANJE I DISTRIBUCIJU ZEKJATA

Analizirajui prirodu ibadeta, ulema je vrlo rano napravila podjelu meu njima na tjelesne i materijalne. Zekjat je jedan od pet temeljnih ibadeta i spada u ovu drugu grupu, ime se bitno naglaava njegova priroda ali i uloga i funkcija u drutvu. On je, s jedne strane, ibadet, in u ime Allaha d. ., a s druge strane, on je, kao materijalni ibadet, vaan socijalno-ekonomski faktor. Na taj nain, zekjat predstavlja spoj ibadeta, vjerskog ina i socijalnoekonomskog resursa. Budui da muslimani izvravaju ovu zadau i izdvajaju zekjat, ulema, ekonomisti i dr. postavili su pitanje iznalaenja najadekvatnijeg naina da se ta sredstva usmjere kako bi poluila najbolje rezultate. Davanje zekjata iz ruke u ruku je izvrenje propisa, ali ako se ima mogunost da ta sredstva budu dijelom sredstava za projekat koji e poluiti vie rezultata na opu korist zajednice, drave i Ummeta, onda se s pravom postavlja pitanje opravdanosti prvog naina. Vaan izvor ovakvom razumijevanju uloge zajednice, vlasti u organiziranom pristupu prikupljanju zekjata

149

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

i njegovoj distribuciji jeste praksa Boijeg Poslanika, a.s. Mnogi muslimanski mislioci su na osnovu ove prakse, sunneta, pokrenuli ideje o menadmentu zekjata u savremenom svijetu, a ekonomisti i drugi razumjeli potpunu opravdanost postojanja i djelovanje ovih organizacija. Zbog toga je zekjat predmet mnogih istraivanja, kako ustanova koje se direktno specijalistiki bave organizacijom prikupljanja i distribucijom zekjata, tako i islamskih banaka, istraivakih centara i, naravno, savremenih institucija koje se bave tumaenjem islamskog prava. Time se ukazuje da zekjat nije predmet samo islamskih pravnika i uleme, ve i ekonomista, socijalnih slubi i inih, za ija su rjeenja zainteresirane pojedine vlade, organizacije, banke i druge institucije i slube. Naravno, arenilo muslimanskog svijeta, odnos vlasti prema islamu ili status islama u dravi o kojoj se govori, tradicijsko naslijee i stepen opeg ekonomskog razvoja su samo neki faktori koji bitno utjeu i imaju svoj odraz na modele organiziranja akcije zekjata u pojedinim zemljama. Predmet naeg interesovanja u ovom radu je da prikaemo Fond zekjata (Bayt al-zakah) iz Kuvajta, instituciju koja danas djeluje u Svijetu, a iji je osnovni zadatak da prikuplja i distribuira sredstva zekjata. Ovaj Fond organizacijski i rezultatski predstavlja interesantan model danas u Svijetu. Za nas je dodatno interesantniji to Fond zekjata u kontinuitetu djeluje od 1992. godine u Bosni i Hercegovini u sastavu Kuvajtskog generalnog komiteta za pomo i to su mnogi graani bili, i jo uvijek su, korisnici razliitih programa koje je ova organizacija provodila u BiH. Manje je poznato da je predstavnik ovog Fonda davne 1983. godine, godinu dana nakon osnivanja Fonda zekjata, bio u posjeti Islamskoj zajednici i da su tom prilikom ostvareni neki kontakti.

150

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

RAZVOJ IDEJE O ORGANIZIRANOM PRIKUPLJANJU ZEKJATA U KUVAJTU

Do posebne aktuelizacije pitanja konkretne primjene propisa i institucija vjere poput zekjata, vakufa, kurbana, tumaenja prava i dr. dolazi u drugoj polovini prologa stoljea kada se nastoje iznai novi modeli koji adekvatnije i efektivnije u savremenom svijetu ispunjavaju zadau radi kojih su dotini propisi naloeni. Sa sticanjem nezavisnosti i politike slobode muslimani su razlono postavili pitanje kako odreeni vjerski nalog institucionalno postaviti i organizacijski ustrojiti u konkretnom drutvenopolitikom ambijentu. Pored prakse Boijeg Poslanika, a.s., koji je redovno organizirao, vodio i nadzirao akciju ubiranja i distribucije zekjata, snaan poticaj ovakvom radu se nalazio u razumijevanju stvarne funkcije zekjata u ekonomskom smislu kao ekonomskom resursu, koji, ako se pravilno shvati, organizira i vodi, moe biti ne samo potroaki, ve i pokretaki impuls ekonomskih kretanja u muslimanskom drutvu. Dananji muslimanski svijet se moe podijeliti u tri grupe u pogledu naina organizacije ubiranja zekjata. Prvu grupu ini est drava u kojima je davanje zekjata obavezno i propisano pozitivnim zakonom. Te drave su: Saudijska Arabija, Libija, Pakistan, Sudan, Malezija i Jemen. Drugu grupu ine drave u kojima davanje zekjata nije graanska obaveza propisana pozitivnim zakonom zato to je najee rije o dravama u kojima su muslimani manjina, odn. islam nije dravna religija. Prema ovim odrednicama, zekjat nije obavezno davanje prema pozitivnim pravu dotinih drava. U ovom sluaju drava preputa na volju graanima muslimanima da individualno (iz ruke u ruku) daju zekjat ili da se u tom pravcu samostalno organiziraju. Drava samo daje dozvolu za rad ovim organizacijama. Trea grupa ili model jeste taj u kojem je drava aktivnija i javlja se kao organizator, finansijer ili nadzorna instanca agencije ili fonda specijaliziranog za prikupljanje i distribuciju zekjata. Kuvajt, kao i veina arapskomuslimanskih zemalja, spada u ovu posljednju grupu, to znai da

151

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

davanje zekjata nije obaveza propisana putem pozitivnog zakona, ali je drava formirala specijaliziranu instituciju "Fond zekjata" kojem prua pomo za ukupljanje i distribuciju zekjata i zainteresirana je za njegov rad. Kada je rije o pokuajima da se organizirano pristupi akciji ubiranja zekjata u Kuvajtu,1 onda se moe govoriti o tri koraka u tom pravcu. Prvi koraci ili bolje kazano pokuaji ka organiziranom prikupljanju zekjata ticao se stoara, ribara i poljoprivrednika.2 Meutim, sa ovakvom praksom organiziranog prikupljanja zekata na ovu imovinu se prestalo najvie sa otkrivanjem nafte u Kuvajtu. Oito je da je priliv ekonomskih sredstava ostvaren nafom sprijeio daljnji razvoj organiziranog ubiranja zekjata, jer se, pretpostavljamo, smatralo da su sredstva od nafte dostatna da zadovolje potrebe drave i drutva.
Kuvajt je mala arapska drava koja obalom dugakom 193 km izlazi na Perzijsko more. Najdua distanca zapad - istok je 153 km, a sjever jug je 145 km. Nezavisnost od Velike Britanije stie 1961. godine. Veina stanovnitva su Arapi, a islam je dravna religija. Nakon otkrivanja nafte Kuvajt kao ekonomski perspektivna zemlja predstavlja utoite za mnoge radnike iz Svijeta, a posebno iz drugih arapskih zemalja, Indije, Irana i Pakistana. Osnovno i srednje obarazovanje je besplatno kao i zdravstvene socijalne usluge. Do 1950. godine vrlo mali broj djece je iao u kolu, ali se nakon osjetnog ulaganja naftnog dolara u Kuvajtu taj broj znatno poveava, tako da je vie od 85% djece kolske dobi 1994. pohaalo kolu. Do 1946. godine u Kuvajtu je bilo nekoliko lijenika, da bi se taj broj promijenio tako da je na svakih 600 stanovnika 1994. godine bio jedan lijenik. Kuvajt ima malo poljoprivrede i veina hrane se uvozi, nekoliko farmi deva, ovaca i malu ribarsku flotu i izvozi morske raie. Najznaajnija ekonomska aktivnost u Kuvajtu je vezana za naftnu industriju, a potom zemni gas. Tridesetih godine prolog stoljea zapoeta su naftna istraivanja da bi krajem Drugog svjetskog rata Kuvajt postao vodea zemlja u Svijetu po izvozu nafte. Ulaganja naftnog dolara utjecala su da jedna od najsiromanijih arapskih zemalja postane jedna od bogatijih i progresivnijih zemalja. "Kuvajt", The World Book Encyclopedai, J-K, Volume 11, World Book International, London, 1994, str. 344-347. 2 Fuad Abdullah Al-Omar, "Managment of zakah through semi-government institution", u: Management of zakah in modern muslim society, ( Radovi prezentirani na Prvom seminaru pod naslovom "Menadent zekjata u modernom muslimanskom drutvu" odranom u Karaiju od 22. 04 02. 05. 1985), Islamic devalopment bank, Islamic research and training institute, Deda, 2000, str. 131-133.
1

152

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

Drugi korak u izgradnji menadmenta zekjata u Kuvajtu desio se u eri kuvajtske nafte poetkom sedamdesetih godina. Naime, grupa muslimana se, nakon niza razgovora o ubiranju zekjata u Kuvajtu, dogovorila da preduzmu odreene korake ka organiziranom prikupljanju i distribuciji zekjata. Formiranje prvog Komiteta za prikupljanje i distribuciju zekjata bilo je 1972. godine u Osman-damiji. Komitet je formiran sa ciljem da prikuplja dobrovoljno dati zekjat i da ga distribuira kategorijama lica koji pravno mogu primiti zekjat.3 Kao rezultat uspjenog rada Komiteta Osmanove damije vrlo brzo su formirani komiteti u ostalim damijama po ugledu na ovaj. Ovome treba dodati da je u damiji Desma formiran slian komitet koji je radio prema daferijskom, odn. iitskom mezhebu. Takoer, kao rezultat vrlo ivih drutvenih aktivnosti u vezi sa prikupljanjem i distribucijom zekjata, pokazanih uspjeha Komiteta u proteklih deset godina rada i na opi interes graana, ali i vlade, dolo se na ideju daljnje nadgradnje dotadanjeg oblika menadmenta zekjata i osnivanja specijalizirane institucije na nivou drave za prikupljanje dobrovoljno datog zekjata.

OSNIVANJE, CILJEVI RADA I ORGANIZACIJA "FONDA ZEKJATA"

Nacionalna skuptina Kuvajta je 16. januara 1982. godine usvojila zakon kojim se ustanovljava "Fond zekjata" u Kuvajtu. U raspravi koja je prethodila donoenju ovog zakona zauzeta su dva principa: davanje zekjata je dobrovoljno, drava obezbjeuje neophodnu pomo i daje godinju finansijsku subvenciju da bi Fond obavljao svoje aktivnosti. U zakonu se kae:
3 Abd Al-Qader Dahi Al-Ajeel, "Kuwait", u: Institutional framework of zakah: dimensions and implications, ( Radovi prezentirani na Treoj konferenciji o zekjatu odranoj u Maleziji 14 -17. maja 1990. godine), Islamic devalopment bank, Islamic research and training institute, Deda, 1995, str. 259-260.

153

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

lan 1 Javna ustanova sa neovisnim budetom e se osnovati pod imenom "Fond zekjata", koji e uivati status zdruenog entiteta i bit e pod nadzorom Ministra vakufa i islamskih poslova. lan 2 Finansiranje "Fonda zekjata" e se vriti iz: a) zekjata koji se dobrovoljno uplauje od pojedinaca i drugih lica, b) darovnica i priloga dobivenih od Vladinih i drugih institucija, drutava, kompanija i pojedinaca koje prihvati Upravni odbor, i c) godinje dravne subvencije. lan 3. "Fond zekjata" e imati Upravni odbor pod predsjedavanjem Ministra vakufa i islamskih poslova uz sljedee lanove: a) podsekretar Ministarstva vakufa i islamskih pitanja, b) podsekretar Ministarstva za socijalna pitanja i rad, c) generalni direktor javnih ustanova za socijalnu stabilnost, d) direktor Javne ustanove za poslove maloljetnika i e) est iskusnih i kompetentnih Kuvajana koji ne obnaaju neku od javnih funkcija. Njihovo imenovanje e vriti Vijee ministara na period od tri godine, uz mogunost obnove mandata. lan 4. a) "Fond Zekjata" e formulirati generalnu politiku Fonda, usvojiti finansijska i administrativna pravila i donijeti potrebne odluke za izvrenje ovog zakona, i

154

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

b) determinirati proritete i iznose trokova za pravne aspekte zekjata, poklone i finansiranje javnih dobara u saglasnosti sa islamskim vjerozakonom.4 Ciljevi "Fonda zekjata" se mogu saeti u sljedee: - institucionalizacija ubiranja i distribucije zekjata u Kuvajtu, - izgradnja i razvoj samofinansirajueg izvora za "Fond zekjata"; - jaanje islama i islamske kulture, na lokalnom i meunarodnom nivou, aktiviranje izuavanja islamskih studija posebno u vezi sa zekjatom u aktualnoj situaciji sa ciljem da promovira duh socijalne solidarnosti meu ljudima; - koordinirati rad i kooperaciju sa dravnim i privatnim ustanovama koje se brinu za socijalnu skrb; - razvoj servisnih usluga "Fonda zekjata", modernizacija administrativnog sistema u cilju olakavanja rada i uvoenja njegove fleksibilnosti; - razumijevanje finansijskog utjecaja zekjata na svim poljima; - stvaranje mree komiteta za zekjat u svim dijelovima Kuvajta sa ukljuivanjem graana u cilju pronalaenja ciljnih grupa stanovnitva; - nastojanje da siromani steknu finansijsku mo kroz oblike ekonomske rehabilitacije ili pruanje mogunosti za posao koji je prilagoen njihovim sklonostima; - uzdii status Kuvajta i njegov meunarodni arapski i islamski rejting kroz pruanje pomoi islamskim ustanovama (zajednicama) i pruanje podrke muslimanima nakon stradanja i nesrea.5 Ve smo rekli da "Fond zekjata" ima upravni odbor pod predsjedavanjem Ministra vakufa i islamskih poslova i da on broji dvanaest lanova. Upravni odbor je nadlean za ukupan rad i poslove Fonda i za donoenje svih potrebnih odluka u cilju
4 5

Fuad Abdullah Al-Omar, nav. dj., str. 135. Isto, , str. 136.

155

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

realizacije ciljeva radi kojih je Fond ustanovljen. Tako Upravni odbor Fonda: formulira generalnu politiku i nadzire njenu realizaciju; odreuje prioritete i iznose izdataka u skladu sa islamskim pravom; prihvata darove, priloge i subvenciju date od Vlade i drugih institucija, drutava i sl.; donosi adminastrativni i finansijski statut kojima se reguliu aktivnosti "Fonda zekjata"; pravi godinji izvjetaj o aktivnostima Fonda; formulira planove kojim navodi vladu, institucije i pojedince da daju zekjat, donacije i priloge; pravi strategiju i formulira pravila investiranja ukupnih resursa u skladu sa islamskih pravom i sl. U svom radu Upravni odbor se oslanja na rad etiri komiteta koji pokrivaju odreene aspekte djelovanja Fonda: ( I ) aspekt finansijskog, administrativnog i organizacijskog ustroja Fonda; ( II) aspekt formuliranja ope politike razvoja, ukupljanja donacija, priloga i subvencija raznih instanci od vlasti do pojedinaca; ( III) aspekt distribucije, odreivanje prioriteta u tom smislu te koordiniranje aktivnosti sa ministrima, raznim ustanovama i komitetima za zekjat na polju distribucije donacija, ( IV) aspekt islamskog pravnog reguliranja putem Komisije za pravna pitanja. Ova komisija je formirana 30. aprila 1983. rezolucijom Upravnog odbora sa ciljem nadzora i kontrole rada i aktivnosti Fonda u smislu njihove usklaenosti sa normama islamskog prava. Ona izdaje fetve i daje odgovore na pitanja koja joj se postavljaju.

ORGANIZACIJA PRIKUPLJANJA SREDSTAVA

Radi to efikasnijeg, a time i obimnijeg prikupljanja zekjata, donacija i poklona, Fond je razvio iroku lepezu aktivnosti. Poseban akcent je stavljen na informiranost o radu Fonda. Ta informiranost se postie koritenjem elektronskih i tampanih medija putem kojih potencijalni, ali i ve postojei korisnici usluga

156

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

Fonda bivaju informirani o prednostima davanja zekjata putem Fonda, raznim uslugama koje on prua i rezultatima toga rada. Ova javnost rada rezultirala je time da je ukupan godinji zbir prikupljenih sredstava iz godine u godinu vei. U istom cilju Fond uspostavlja direktne kontakte sa biznismenima, firmama i kompanijama i time ih podstie na islamsku obavezu davanja zekjata. Ovim direktnim kontaktima i posjetama nastoji se da ti ljudi i kompanije, pored uplaivanja svojih sredstava u Fond, budu i sudionici u njegovom radu i aktivnostima. Jedna od vanih injenica koja zasigurno ima utjecaja na rad i stvaranje imida Fonda jeste ta da Fond nije jedina institucija ili organizacija koja prima zekjat ili dobrovoljne priloge na teritoriji Kuvajta. Otuda se Fond trudi da u takvom takmiarskom ambijentu navede graane da zekjat daju u nj. Za to je potreban izuzetan menaderski angaman, razliiti projekti, saradnja Fonda sa davaocima zekjata i priloga, jaka unutarnja organizacija i efikasna administracija. S obzirom na raznovrsnost modela ekonomskog investiranja danas, raliitost kompanija i firmi, Fond je formirao zaseban komitet koji se bavi iskljuivo obraunom zekjata kompanija, firmi ili obrauna zekjata na razne vrste savremenog investiranja, te je ovo specijalizirani komitet za servisiranje ovih posebnih vrsta usluga. Fond je inae publikovao poseban prirunik pod nazivom Prirunik o zekjatu u kojem su date potrebne informacije za davanje zekjata te pravno objanjeni razliiti tipovi odnosa ili situacija vezanih za zekjat i njegov obraun. Da bi se olakalo davanje zekata i poklona ponueni su razliiti oblici uplata i naina prikupljanja sredstava. Mogue je govoriti o statinim i pokretnim uredima za prikupljanje sredstava. Prvi su uredi Fonda, bankomati i kutije postavljeni po javnim ustanovama, a drugi su timovi u autokuama koji po unaprijed utvrenom redu obilaze teritorij Kuvajta, to znai da se, u doslovnom smislu, akcija sprovodi na cijelom teritoriju. Izmeu ostalog, instalirana je posebna telefonska linija otvorena dvadeset i etiri sahata na koju se moe obratiti svaki onaj koji eli uplatiti zekjat.

157

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

DISTRIBUCIJA ZEKJATA I PRIKUPLJENIH SREDSTAVA

Distribucija zekata i prikupljenih sredstava se vri, sa stanivita prostora, na lokalnom i meunarodnom planu. Druga podjela oblika pomoi koju prua Fond se moe podijeliti sa stanovita trajnosti, pa tako postoje stalni oblici pomoi tokom itave godine ili privremeni, odnosno posebno su razvijeni tzv. sezonski oblici pomoi poput: prikupljanja i dijeljenja kurbanskog mesa, organiziranje iftara, slanje siromanih na had i sl. Lokalna distribucija se ostvaruje putem vie oblika pruanja pomoi: mjesena pomo, kratkorona pomo, beskamatni zajmovi, prikladna pomoi, donacije u robi sl. Prikladna pomi je takva vrsta pomoi namijenjena licima koja se iz odreenih razloga stide ili su, pak, ponostiti da trae pomo i sl., a po pravilu spadaju u jednu od osam kategorija korisnika zekata. Uposlenici Fonda na razliite naine i prikladnim metodama pronalaze takve familije i utvruju oblik pomoi koji im je najpotrebniji i daju pomo, ali na nain da se ouva obraz i dostojanstvo tih ljudi. Pitanje kojem se posveuje posebna paanja u Fondu jeste mogunost da se zekjat uini ekonomski pokretakim, a ne samo potroakim sredstvima tj. mogunost investiranja sredstava zekjata. Tako Fond ulae sredstva u cilju finansijske produktivne rehabilitacije siromanih porodica koje trebaju od korisnika zekjata prerasti u davaoce zekjata, tj. transformirati ih iz sfere potronje u sferu proizvodnje. Prva produktivna rehabilitacijska sekcija je osnovana 1987. Program se najee sastoji u osposobljavanju takvih porodica u zanatskim vjetinam, nakon ega vlastitim trudom i steenim znanjem i vjetinama te porodice poboljavaju vlastiti drutveni i ekonomski status. Fond ima ulogu posrednika u realizaciji njihovog boljeg ivota i posljedino stie povjernje kod istih. U cilju realizacije ovog projekta Fond iznalazi metode kojima bi da otkrije skrivene ali produktivne kapacitete u drutvu, da obrazujuje, prua ansu takvim licima i iskoristi njihov radni potencijal.

158

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

Fond prilikom distribucije ostvaruje saradnju, koristi usluge i infrastrukturu slubenih i privatnih agencija, organizacija koje se bave srodnim aktvinostima u cilju koordiniranja rada, adekvatnije pomoi, otklanjanja eventualnih potekoa u pruanju pomoi kao i izbjegavanju mogunosti ponavljanja ili uduplavanja identinih aktvnosti, tj. da ista lica budu korisnici pomoi iz vie fondova. Istiemo tri oblika pomoi: Studentski fond oformljen na osnovu saradnje odjela za drutvene usluge Ministarstva za obrazovanje i Fonda u cilju pruanja ekonomske i druge pomoi familijama studenata u Kuvajtu kako bi ovi mogli nastaviti sa svojim kolovanjem; Fond za porodice zatvorenika ustanovljen u saradnji izmeu Zatvorske administracije Ministarstva unutarnjih poslova i Fonda sa ciljem da se prua pomo familijama zatvorenika. Fond takoer sarauje sa odjelom za deportacije pri istoimenom ministarstvu i prua pomo deportiranim licima; Komitet za bolesna lica ustanovljen pri Ministarstvu javnog zdravstva u saradnji sa Fondom i prua pomo bolesnim licima. Rije je o bolesnicima koje bolest sprjeava da rade tako da nemaju stalne izvore prihoda. Oblici meunarodne distribucije su vrlo slini onoma koje Fond realizira na nivou Kuvajta. Neki od ovih oblika distribucije formirani su kao zasebni fondovi ili su projekti zapoeti vrlo rano u odnosu na osnivanje samog Fonda. Tako je projekat pomoi ili sponzoriranja jetima zapoeo 10. oktobra 1983. godine. Cilj ovog projekta je pruanje pomoi siroadima kroz poboljanje njihovog socijalnog, zdravstvenog i obrazovnog standarda. Kako smo na poetku rada istakli, Fond je od poetka agresije prisutan u Bosni i Hercegovini. Meutim, saradnja Fonda sa Islamskom zajednicom ovih prostora see gotovo od samog poetka rada Fonda. Naime, Preporod je 1983. godine vrlo kratko, ali za ondanje prilike hrabro, prenio turu informaciju da su zvaninici iz Kuvajta posjetili Islamsku zajednicu, tj. Medresu, Fakultet i Biblioteku u Sarajevu i bili u posjeti Odboru IZ-e Zagreb, koji je tada bio u izgradnji islamskog centra, te Visoko i Kakanj.

159

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Saradnja je nastavljena, jer isti list naredne godine biljei uzvratnu posjetu zvaninika IZ-e. 6 Kao poseban projekat kojeg Fond realizira u BiH je adresiran na jetime. Ovim projektom obuhvaeno je 1200 siroadi i to na cijelom teritoriju BiH,7 kojima se, pored novane pomoi, prua pomo u odjei, hrani i stanovanju; zdravstvene usluge, obrazovanje, posebno u pogledu poduavanju te djece ibadetu, uenju Kur'ana i sl.8 Fond ima jedan poseban odjel koji se bavi iskljuivo pitanjem poduavanja Kur'anu, koji djeluje od 1986. godine. Djeci se organiziraju razna putovanja, kampovanja, obilasci, kursevi informatike i stranih jezika i sl. Pored ovoga, rade se i sezonski projekti poput ramazanskih iftara i dijeljenja kurbanskog mesa, kao i povremeni projekti poput popravke sruenih stambenih objekata, odn. pomoi izbjeglim i raseljenim licima i sl. Bosna i Hecegovina je jedna od mnogobrojnih zemalja u Svijetu koje uivaju pomo Fonda iz Kuvajta. Fond inae sarauje sa islamskim dobrotvornim organizacijama i agencijama izvan Kuvajta u cilju pruanja pomoi tim ustanovama u ostvarivanju njihovog dobrotvornog rada. To se posebno javlja u situacijama kada je muslimanski svijet suoen sa nekom katastrofom poput agresije, zemljotresa, poplava i sl. U takvim situacijama Fond iz Kuvajata brzo intervenie i pruna neophodnu pomo pogoenim licima.
U zvaninoj posjeti IZ u bivoj Jugoslaviji, kako je prenio ovaj list, bio je i tadanji direktor Fonda Fuad Abdullah el-Omer, ijim tekstom smo se i mi koristili u izradi ovog rada. Delegaciju IZ koja je godinu dana kasnije posjetila Kuvajt i S. Arabiju inili su: dr. Ahmed Smajlovi, Salim abi i efko Omerbai. Vie v.: V. S. S:, "Visoki islamski predstavnici Kuvajta boravili u naoj zemlji", Preporod, XIV, br. 17-18 (313-314), 15. septembar 1983, str. 11; A. Smajlovi, "Posjeta Kuvajtu i S. Arabiji", Preporod, XIV, br. 8 (328), 15. april 1984, str. 3. 7 Kuvajtski generalni komitet za pomo prua svoje usluge daleko veem broju jetima u BiH, jer ovaj Komitet objedinjuje, i otuda u nazivu odrednica generalni, vie organizacija iz Kuvajta koje zajedniki uestvuju u odreenim projektima u BiH. Pomo jetimima je projekat Kuvajtskog generalnog komiteta za pomo u BiH i u njemu pored ostalih organizacija uestvuje i Fond u naznaenom obimu. 8 Multaq al-aytm al-thn bi al-Kuwayt 19-23/10/2002., Bayt al-zakah, Maktab al-Busnah wa al-Harsak (Ured u Bosni i Hercegovini), (bez mjesta i godine izdanja), str. 10.
6

160

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

Poseban fond meunarodne distribucije odnosi se na Fond za studente ustanovljen 1985. godine sa ciljem da se: utjee na razvoj islamskog drutva poboljanjem obrazovnog standarda studenata i njihovog podsticanja da se bave naukom; osiguraju povoljni uvjeti za obrazovanje studentima tako da mogu nastaviti sa svojim kolovanjem na razliitim nivoima, i usmjere studenti ka studiranju nunih disciplina za boljitak i razvoj muslimanskog drutva.9 U tom cilju Fond ima uspostavljenu saradnju sa mnogim naunim i obrazovnim institucijama u svijetu. 10 Kako u Kuvajtu, tako i na planu meunarodne distribucije Fond ulae sredstva u razne projekte izgradnje nunih objekata i infrastrukture, kao to je: izgradnja jetimskih naselja, obnova poruenih stambenih objekata, studenstkih domova, domova zdravlja i bolnica, centara kulture, vodovodne infrastrukture, damija i islamskih centara. Prema izvjetaju o pruanju meunarodne pomoi za 2000. godinu, Fond je djelovao na svim kontinentima izuzev Australije. Od evropskih zemalja Bosna i Hercegovina prednjai po uloenim sredstvima i pomoi u odnosu na druge evropske zemlje, s tim to treba naglasiti da mnoge ove drave nisu predmet interesa Fonda. Takoer, u usporedbi sa drugim zemljama u Svijetu, po sumi novca utroenog u BiH naa drava se nalazila meu prvih pet.11 To, pak, s druge strane govori da je naa drava skupa u odnosu na druge drave jer se za iznos sredstava sa kojima se izgradi jedna porodina kua za izbjegla lica u BiH u drugim dravama, prije svega Azije i Afrike, moe obezbijediti smjetaj ili stambeni objekat za vie ili desetinu familija.

Sndu tlib al-` Ba al-zaka Kuvajt, str. 6. a q a ilm, yt h,

Posebnu saradnju Fond je ostavario sa Univerzitetom Al-Azhar tako da Fond ima i svoj ured u Kairu. Fond daje nepovratne stipednije za studente iz Azije i Afrike koji sudiraju na ovom Univerzitetu, a kojima, pored stipendija, obezbjeuje i zdravstvenu zatitu i druge aktivnosti poput kurseva informatike, uenja engleskog jezika u vrijeme raspusta i sl. Broj korisnika ovih usluga se iz godine u godinu poveava pa je akademske 1996/97. 365 studenata iz 33 zemlje Azije i Afrike koristilo usluge Fonda. Vidi v.: Isto, str. 12. 11 V. Dall idrah al-na al-kri\ Ba al-zaka Kuvajt, 2001, str. 26-28. a iyy, yt h,

10

161

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ZAKLJUAK

Pozivajui se na praksu Boijeg Poslanika, a.s., ali shvatajui zekjat kao potencijalni ekonomski resurs, muslimani 20. st. nastoje da u dravama u kojima ive organizirano ukupljaju i distribuiraju ova sredstva. Rezultatski i organizacijski "Fond zekjata" (Bayt al-zakah) iz Kuvajta je vrlo intertesantan model. U radu je pokazan historijski razvoj ideje o organiziranom menadmentu zekjata u Kuvajtu koja je rezultirala time da je 1982. donesen zakon o osnivanju Fonda zekjata specijalizirane institucije za prikupljanje i distrubuiranje zekjata u Kuvajtu. Fond zekjata u Kuvajtu je razvio iroku lepezu aktivnosti oko ukupljanja sredstava kako bi ponukao Kuvajane da izvre ovu islamski obavezu i da svoje povjerenje ponude Fondu, jer je davanje zekjata u Kuvajtu dobrovoljno, a ne obavezno putem pozitivnog prava drave, a Fond nije jedina organizacija ili fond koja vri ove aktivnosti u Kuvajtu. Distribuciju sredstava Fond ostvaruje na lokalnom i meunarodnom nivou gdje je razvio nekoliko interesantnih projekata koji su prikazani u radu, a svjedoe o pokuajima da se ekonomski misli kada su u pitanju materijalna sredstva, pa makar se radilo i o sredstvima zekjata. S druge strane, u radu je dat prikaz jednog primijenjenog, savremenog i uspjenog modela organizacije za ukupljanje i distribuciju zekjata, koja je u sutini konkretna realizacija jednog ibadeta. Otuda je intresantna analiza do kojih rezultata i oblika moe dovesti djelo ili in koji je u sutini izraz vjere i pokornosti Allahu, d. ., u jednom konkretnom obliku primjene. Fond dobiva, pored donacija i ukupljenog zekjata i godinju subvenciju od drave, s tim da Fond nastoji da razvije takav ekonomski koncept djelovanja i ulaganja kako bi mogao finansijski samostalno djelovati. Taj cilj jo nije ostvaren, ali se na planu distribucije razvija jedan koncept ulaganja ili investiranja sredstava kako bi se specifine grupe drutva osposobile da ulogu korisnika

162

Mustafa HASANI, Fond zekjata iz Kuvajta

zekjata zamijene ulogom lica koje daje zekjat. Fond ovaj projekat realizira na taj nain to pronalazi lica i porodice koje imaju predispozicije da se bave nekim, najee zanatskim, malim biznisom, koje nakon praktine i teoretske obuke, pokreu bisnis i prelaze iz kategorije korisnika zekjata u kategoriju onih koji daju zekjat. Fond djeluje na lokalnom i meunarodnom nivou u cilju poboljanja socijalnog, zdravstvenog i kulturnog standarda muslimana. Razvijeni su oblici stalne pomoi za odreene drutvene kategorije, s tim da Fond ima i tzv. sezonske aktivnosti, koje su se kao takve razvile zbog prirode samih poslova. Posebne aktivnosti su usmjerene na ciljne grupe poput studenata i njihova stipendiranja sa ciljem obezbjeivanja potrebnog kadra u drutvu. Na meunarodnom planu Fond djeluje gotovo u cijelom svijetu. Agresija na Bosnu i Hercegovinu je bila povod da Fond prui svoju pomo muslimanima ovih prostora. Saradnja Fonda sa Islamskom zajednicom u BiH postoji od osnivanja samog Fonda, ali je, naravno, intenzivirana poetkom agresije. Od 1992. godine ta pomo se prua i danas putem Kuvajtskog generalnog komiteta za pomo pri kojem Fond uz druge organizacije iz Kuvata realizira razne projekte.

163

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Mustafa Hasani, MA, lecturer

ZAKAH HOUSE OF KUWAIT EXAMPLE OF CONTEMPORARY ORGANISATION FOR COLLECTING AND DISTRIBUTION OF ZAKAH

Summary Kuwait Zakah Fond (Bayt al-zakah) is a very interesting model of a contemporary organization for collection and distribution of zakah in the world today. During the second part of the twentieth century, Kuwait people as well as the other Muslim nations in the world, having in mind practice of Prophet Muhammad, p.b.u.h., and understanding zakah as a potential economic resource, have tried to do organised collection and distribution of the zakah. The analyses show how a religious duty in its core can be realized in the contemporary circumstances in a certain sociopolitical environment and improve socio-economic life of some social layers of the population. This Fond also receives an annual subvention from the Kuwait Government and it is under the competence of the Minister of Awqaf and Islamic Affairs. But Zakah House is not the only institution in Kuwait that collects and distributes zakah and therefore it was necessary to develop an organization which would gain the confidence of the citizens who would pay zakah and give their donations to it. The Zakah House has been present in Bosnia since 1992, since the aggression against our country and from then it has been acting within the Kuwait General Committee for Help and many citizens of Bosnia have been beneficiaries of its funds.

164

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Jusuf Rami

DIHAD I NJEGOVA ZLOUPOTREBA

Raspravu o fenomenu terora u savremenom svijetu i odnosu islama prema terorizmu organizirali su Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Pravni fakultet i asopis Ljudska prava. Neposredni predloak za raspravu bile su knjige: Islam i teror akademika Muhameda Filipovia i Terorizam: znaenje, historija i veza sa religijom i Znaenje terorizma - odgovor muslimanskih institucija prof. Fikreta Karia. Nakon iitavanja ovih knjiga da se primijetiti da fenomen dihada nije ire elaboriran, a nije dobio ni adekvatan prostor koji po svojoj prirodi zasluuje. Akademik Muhamed Filipovi je u posljednjem odjeljku svoje knjige neto vie prostora posvetio dihadu unutar koga je govorio o zloinu koji je poinjen 11. septembra 2001. g. u ime islama i navodnih islamskih institucija i istakao da je to zloin prema islamu, jer se, kada se ovakav postupak stavlja u kontekst velike ideje borbe ovjeka na Boijem Putu (dihadun fi sebilillahi), smisao toga puta falsificira i podmee mu se neto to s tom idejom nema nikakve veze i to joj literarno i duhovno proturijei. Na drugom mjestu akademik Filipovi istie da je nuno razluiti smisao i karakter rtve u islamu, jer se primjena naela

165

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

rvte na Boijem Putu (dihadun fi sebilillahi), izgleda, u nekim interpretacijama i praksi nekih muslimanskih grupa ili grupa koje sebe nazivaju i smatraju muslimanskim, koristi do te mjere kad ona nema nita zajedniko s islamom i nauavanjima koja smo dobili putem Objave u Kuranu ili hadisu Boijeg poslanika Muhammeda, a.s. Otuda je bilo neophodno da se fenomen dihada ire elaborira, pa sam u tom pravcu i priao temi Pojam dihada i njegove zloupotrebe, gdje sam govorio o definiciji i podjeli dihada, o dihadu u uem i irem smislu, zatim o pasivnom (dihad selbi) i aktivnom dihadu (dihad idabi), te aktivnom dihadu muhadira i ensarija i, na kraju, o opem odbrambenom ratu u vremenu Poslanika i njegovih drugova, ashaba, a prije svega, o zloupotrebi dihada u naem vremenu. 1. Definicija i podjela Dihad je u definicijama orijentalista i nekih naih istraivaa koji su pali pod njihov utjecaj - sveti rat1. Moramo odmah naglasiti da sintagma sveti rat nema nikakve osnove u islamu. Islam ratu ne daje nikakvu svetost i on ga kao sredstvo svog irenja potpuno iskljuuje. Sa izrazima sveti, sveto, svetac i svetost islam ne operie. To su kranski, krstaki izrazi. ak ni dihad na Boijem Putu (fi sebilillahi) ne moe biti shvaen kao sveti rat, jer on, pored oruane borbe, podrazumijeva i dihad u miru. A ko se iseli na Boijem Putu nai e na zemlji mnoga mjesta i prostranstva iroka (En-Nisa, 100). O, vjernici, mnogi sveenici i monasi doista na nedozvoljen nain tua imanja jedu i od Allahova Puta odvraaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovu Putu - navijesti bolnu patnju (EtTewba, 34).
1

Nertkez Smailagi, Leksikon islama, 160.

166

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

I imetak na Allahovom Putu troite, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine (El-Bekare, 195). To su prigovori koji su upueni islamu. Meutim, mora se znati da sveti rat kao dogma u islamu uope ne postoji. Arapska rije dihad koja se u evropskoj orijentalistici obino prevodi sa sveti rat ima vie znaenja: rat u odbrani vjere i domovine, borba protiv socijalnog zla, borba protiv samog sebe, borba u suzbijanju nemorala, korupcije itd. Sva mjesta u Kur'anu gdje se govori o dihadu sa znaenjem rata imaju prigodni defanzivni karakter, a nisu opa, permanentna zapovijest.2 Otuda tvrdnja da su kur'anski ajeti koji iskljuuju upotrebu sile derogirani ajetima koji to nareuju nema svoga uporita u izvorima islama. U Kur'anu ima samo nekoliko ajeta koji su derogirani. To su ajeti koji govore o vinu i kocki i ajeti o nonom namazu. Sve drugo to se navodi ne podlijee derogaciji jer se radi o izuzimanju, izjavi, dopuni, itd., a ne o derogaciji. 2. Dihad u irem i uem znaenju Islamski autori dihad posmatraju u irem i uem znaenju. U irem smislu dihad znai ulaganje truda i napora u akcijama za bolji ivot, za mir, sreu i blagostanje. Dihad u ovom smislu, a to je, ustvari, pravi dihad, jer dolazi od glagola dehede - ulagati trud, nastojati - najprije polazi od ovjeka kao nosioca ustanove dihada. Potrebno je prije svega da se ovjek pripremi i osposobi za jedan ovakav napor. Ova priprema predstavlja najvanije polje dihada. To je osnov ove ustanove i svih njenih vrsta. Borba za struno, tehniko i nauno osposobljavanje ovjeka, za formiranje zdrave, duhovno i moralno snane linosti ini bitnu sadrinu ustanove dihada. Zato je Muhammed, a.s., vraajui se sa jednog vojnog pohoda rekao
2

Osman Nuri Hadi, Muhammed a.s. i Kur'an, 130.

167

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

svojim drugovima, ashabima: Vraamo se iz male bitke i ulazimo u mnogo veu bitku, bitku sa samim sobom. Na tim principima Muhammed, a.s., je u mekkanskom periodu Objave vodio bitku, dihad, za ovjeka i postavljanje temelja za novo drutvo. Ova vrsta dihada nije u sebi sadravala nikakve elemente sile, presije, niti bilo kakvih pritisaka. To je iroko polje ne kojem se ispoljava i potvruje dihad u irem smislu.3 U uem smislu dihad znai odbranu zemlje, slobode, vjerovanja i drugih vrijednosti putem upotrebe sile - ukoliko se neprijatelj ne moe odbiti na drugi nain. U tu svrhu navode se mnogi kur'anski ajeti koji govore i ovoj vrsti dihada i koji doputaju ratovanje, ali samo u svrhu odbrane.4 Neki islamski autori su instituciju dihada posmatrali u njenim razvojnim fazama. Oni su nastanak i razvoj dihada podijelili u etiri faze: pasivni dihad (dihad selbi), aktivni dihad (dihad idabi), aktivni dihad muhadira i ensarija u borbi sa Kurej - plemenom i sa saveznicima na Arabijskom poluotoku. 3. Pasivni dihad (dihad selbi) Pasivna odbrana se sastoji u strpljivom podnoenju napada. Ona je vezana za mekkanski period Objave. Muslimani su u Mekki bili u manjini, slabi i nejaki. Ajeti koji govore o ovoj odbrani su ajeti koji su objavljeni u Mekki i njenoj blioj okolini. Navodimo neke od njih: Ono to ti govore ti otrpi. Izbjegavaj ih na lijep nain (El-Muzemmil, 10). Ti sa svakim lijepo. Trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni (El-A'raf, 199). Ali vi oprostite i preko toga prijeite dok Allah svoju odluku ne donese (El-Beqare, 109).
3 4

H. ozo, Islam u vremenu, 119. Ibid, 120.

168

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Ovaj trei ajet se nalazi u medinskoj suri El-Bekare. Meutim, on je objavljen u Mekki (Ibn Atijja). Mnogi misle da je ovaj ajet stavljen izvan snage ajetom koji propisuje borbu (EtTewba, 5 i 10). Drugi dre da se ovdje ne radi o derogaciji jer ajeti nisu proturjeni, a tamo gdje nema proturjenosti, nema ni derogacije.5 U ovoj ranoj fazi razvoja dihada Allah je naredio Svome Poslaniku da ljude poziva u novu vjeru mudro i lijepim savjetom: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj! (EnNahl, 125). Njegova zadaa od prvog dana Objave bila je ograniena, kao i zadaa svih Boijih poslanika, na donoenje radosne vijesti i opomene: O, Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom nareenju - poziva Allahu (El-Ahzab, 45-47). Poslanik je u svome radu krenuo ovim putem koji je trasiran Kur'anom kada je okvire svoga poziva sveo na krug gole dostave bez ikakvog pritiska ili primoravanja: Poslanikovo je samo da obznani! (El-Maide, 99). Tvoje je da obznanjuje, a Nama pripada svoenje rauna (Er-Rad, 40). Ti opominji, tvoje je samo da opominje (El-Gaije, 21). Poslanik nije nikoga primoravao da prihvati novu vjeru sa kojom je doao osim ako je dotini u to bio uvjeren jasnim dokazima. Nova vjera je sebi krila put meu tminama politeizma i njegovim zabludama sve dok politeisti nisu krenuli u obraun s
5

Kurtubi, Tefsir, 2/78.

169

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

novom vjerom i njenim nosiocima. Na tom tragu oni su koristili sve to su posjedovali i tako Poslaniku i muslimanima nanijeli mnogo zla. Tada ulazimo u novu fazu razvoja dihada, a to je faza aktivne odbrane. 4. Aktivni dihad (dihad idabi) Hidra, seoba muslimana iz Mekke u Medinu, bila je prekretnica u razvoju dihada. Muslimani su zbog presije i pritisaka napustili Mekku i sve to su u Mekki posjedovali. Njihovo stanite bila je Medina. U Medini su udareni temelji novom drutvu i dravi. Oni koji su protjerani iz svoga rodnog grada traili su od Poslanika dozvolu za obraun sa politeistima, a Poslanikov odgovor je glasio: Budite strpljivi, jo mi nije nareena borba. Neto poslije toga uslijedila je dozvola ajetom u kome stoji: Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini Onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: Gospodar na je Allah! A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime (El-Hadd, 39-40). Primjetno je da se u ovim ajetima manastiri, crkve i havre spominju prije damije. Odbrana i zatita ovih bogomolja u kojima se ime Boije spominje dokaz je tolerancije islama i njegove irokogrudnosti prema drugom i drugaijem. Ovu fazu u razvoju dihada moemo nazvati aktivnom borbom muhadira za povratak na svoja ognjita. Ta aktivnost se ogleda u organiziranju odreda sastavljenih iskljuivo od muhadira koji su nastojali da povrate svoja uzurpirana prava. Ibn Hiam o tome detaljno govori u Poslanikovoj biografiji. On izmeu ostalog navodi odred Ubejda ibn El-Harisa od osamdeset konjanika, muhadira u ijim redovima nije bio nijedan ensarija, zatim odred Hamze ibn Abdulmuttaliba od trideset konjanika,

170

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

muhadira u ijim redovima takoer nije bilo ensarija. Odred je krenuo prema obalama Crvenog mora i tamo se susreo sa Ebu Dehlom i njegovih tri stotine konjanika iz Mekke. Meutim, do borbe nije dolo zahvaljujui El-Duheniju koji je s obje strane odravao prijateljske odnose. Pored ovih odreda, Ibn Hiam navodi i odrede Sada ibn Ebi Vekkasa i Abdullaha ibn Daha. Sadov odred imao je u svome sastavu osam grupa muhadira, a Abdullahov osam eta u kojima nije bio nijedan ensarija. Ovaj period traje sve do velike Bitke na Bedru u kojoj su uea uzeli i ensarije. Dihad je u to vrijeme bio doputen samo muhadirima. Meutim, Poslanik je to na Bedru dopustio i ensarijama. Politeisti su znali da posla imaju samo sa muhadirima. Zbog toga su odbili dvoboj sa ensarijama na samom poetku bitke i rekli da oni sa ensarijama nemaju nita, a onda su zatraili da im na dvoboj izau njima ravni iz njihovog roda. Tada su na dvoboj izali Ubejd, Hamza i Alija ibn Ebi Talib, a sama bitka je zavrena pobjedom muslimana.6 5. Aktivni dihad muhadira i ensarija U ovome periodu dihad je propisan kao obavezna dunost svim muslimanima, nakon to je u prethodnom periodu bio doputen samo muhadirima: Borite se na Allahovom Putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi borbu ne zapoinjite (El-Bekare, 190). Ovo je prvi ajet koji govori o ovoj vrsti dihada i koji doputa ratovanje, ali samo u sluaju odbrane. U slijedeim ajetima to je potpuno jasno, vidljivo i razumljivo: Ako oni udare na vas, onda se vi borite protiv njih A ako odustanu od borbe, morate i vi odustati (El-Bekare, 191).
6

Ibn Hiam, Poslanikov ivot, 112.

171

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ako vas takvi ostave na miru, prou se rata i mir vam ponude, onda vam Allah ne daje nikakva prava da protiv njih ratujete (En-Nisa, 90). Ako vam ponude mir, prihvatite ga i oslonite se na Allaha. On sve uje i zna (El-Enfal, 61). Iz ovih i drugih ajeta jasno se vidi da je borba bila u slubi odbrane. Njen cilj je bio da se zaustavi nasilje. Ovaj odbrambeni period traje sve do velikog saveznikog pohoda na Medinu. Tada poinje etvrta, posljednja faza dihada. 6. Opi odbrambeni rat Muslimani su, kada je udrueni neprijatelj, Benu Gatafan, Benu Kurej i ostala arapska plemena, krenuo prema Medini, bili spremni za njenu odbranu. Oni su oko Medine iskopali duboke rovove koji su predstavljali veliku prepreku za neprijateljsku konjicu. Ni ovoga puta Allahova pomo nije izostala. O tome govori i Kuran: O, vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli (El-Ahzab, 9). Suretu-l-Ahzab govori o vojnom pohodu saveznika na Medinu. Cilj ovog pohoda bio je da se muslimani potpuno unite i istrijebe. Meutim, desilo se suprotno. Saveznici, politeisti i jevreji, kada su naili na rovove oko Medine doivjeli su poraz i vie se nikada nisu usudili poduzeti bilo kakav pohod protiv muslimana. Otuda ova vojna u historiji ima vrlo veliku vanost i znaaj. To je jedna od najteih bitaka u povijesti islama. Ajeti koji su objavljeni poslije ove bitke nareuju muslimanima da se suprotstave mnogobocima: I svi vi se borite protiv njih kao to se i oni svi bore protiv vas (Et-Tevba, 36).

172

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Meutim, ovaj poziv za rat bio je usmjeren samo prema napadau, agresoru, a nikako prema onima koji su miroljubivi. Muslimani takve nikada nisu napadali bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Prema njima oni su lijepo postupali i titili one koji su od njih zatitu traili: Ako te neko od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega (Et-Tewba, 6). Dihad nije sredstvo pomou kojeg je nametan islam. Nikakva presija ni pritisci od strane muslimana tu nisu koriteni: Vjera islam se ne smije nametati silom. Jasno se razabire istina od nesitine. Ko hoe neka vjeruje, a ko nee neka ne vjeruje (El-Beqare, 256 i El-Kehf, 29). Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas ne progone iz vae zemlje. Allah voli pravedne (El-Mumtehine, 8). Valja na kraju rei da je Poslanik prije svakog vojnog pohoda traio da se u ratu humano postupa sa zarobljenicima, starcima, enama i djecom, da se zatite manastiri i potuju monasi koji se u samoi Bogu mole. Ove upute su kasnije u praksi primjenjivali i njegovi drugovi, ashabi. Ebu Bekr je prije svakog vojnog pohoda govorio borcima da u ratu ne smiju nikoga muiti, masakrirati, ubijati starce, ene i djecu itd.7 Rije dihad je u Kuranu spomenuta na preko etrdeset mjesta, a isto toliko i u hadisu Allahova Poslanika. Svugdje se uglavnom odreuje njen gornji smisao. Rije je o odbrani zemlje i zatiti ljudskih prava. Samo na jednom mjestu ova rije nema taj smisao. Tu je upotrijebljena u znaenju podsticanja na politeizam:
7

Osman Nuri Hadi, Ibid, 132.

173

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ovjeku smo oporuili da roditeljima svojim dobro ini. A ako te oni budu podsticali da drugog ravnim Meni smatra nemoj ih sluati (El-Ankebut, 8).

LITERATURA:

1. Osman Nuri Hadi, Muhammed a.s. i Kuran, Sarajevo, 1968. 2. Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. 3. Husein ozo, Islam u vremenu, Sarajevo, 1976. 4. Hasan Sui, Dimenzije dihada, Pregled br. 4, Sarajevo, 1984. 5. Kurtubi, Tefsir, Kairo, 1996. 6. Ibn Hiam, Poslanikov ivot, Sarajevo, 1998. 7. Muhammed Albdullatif Subki, El-dihadu fil-islami, Kairo, 1968. 8. Muhammed ed-Desuki, Deaimul akideti fil islami, Kairo, 1990.

174

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Prof. Dr. Jusuf Rami

JIHAD AND ABUSE OF IT

Summary Sarajevo University Centre for Interdisciplinary Postgraduate Studies, the Faculty of Law and the review Human rights jointly organised a discussion about phenomenon of terror in the contemporary world. Direct object of the discussion was the book Islam and Terror by academician Muhamed Filipovi and the two other books Terorism: meaning, history and connection with religion and Meaning of terrorism - the Response of Islamic Institutions by professor Fikret Kari. After thorough reading of these books one can notice that phenomenon of the jihad neither is widely elaborated nor given adequate place and space in the books as it deserves. Academician Muhamed Filipovi in the last part of his book has given some more space to jihad and the terrorist act of September 11th 2001, allegedly dine in the name of Islam and pointed out that in fact it is an act of terror and crime against Islam because when an act like this is put into a context of a great idea of human struggle on the Path of God (Jihadun fi sebilillahi), the real sense of the path is being falsified and planted by something what has no any connection with that idea and it actually confronts the idea literally and spiritually. On some other pages of the book academician Filipovi stresses that it is necessary to distinguish the sense and the character of the sacrifice in Islam, because the principle of sacrifice is used by some Muslim groups or groups who name and consider themselves Muslim to such extent that it has nothing in common either with Islam and the learning which we got through

175

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Revelation of Koran or with hadith of the Prophet Muhammad (p.b.u.h.) Therefore it was necessary to do wider elaboration of phenomenon of jihad. So, I have written the paper The notion of jihad and its abuse, where I speak about definition and division of jihad, jihad in a narrower and a wider sense, then a passive (jihad selbi) and active (jihad ijabi), and the active jihad of muhajirs and ansars, and about general defence war in the time of the Prophet and his companions, and of course and before all about the abuse of jihad nowadays.

176

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Jusuf Rami

DIHAD I NJEGOVA ZLOUPOTREBA

Raspravu o fenomenu terora u savremenom svijetu i odnosu islama prema terorizmu organizirali su Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Pravni fakultet i asopis Ljudska prava. Neposredni predloak za raspravu bile su knjige: Islam i teror akademika Muhameda Filipovia i Terorizam: znaenje, historija i veza sa religijom i Znaenje terorizma - odgovor muslimanskih institucija prof. Fikreta Karia. Nakon iitavanja ovih knjiga da se primijetiti da fenomen dihada nije ire elaboriran, a nije dobio ni adekvatan prostor koji po svojoj prirodi zasluuje. Akademik Muhamed Filipovi je u posljednjem odjeljku svoje knjige neto vie prostora posvetio dihadu unutar koga je govorio o zloinu koji je poinjen 11. septembra 2001. g. u ime islama i navodnih islamskih institucija i istakao da je to zloin prema islamu, jer se, kada se ovakav postupak stavlja u kontekst velike ideje borbe ovjeka na Boijem Putu (dihadun fi sebilillahi), smisao toga puta falsificira i podmee mu se neto to s tom idejom nema nikakve veze i to joj literarno i duhovno proturijei. Na drugom mjestu akademik Filipovi istie da je nuno razluiti smisao i karakter rtve u islamu, jer se primjena naela

165

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

rvte na Boijem Putu (dihadun fi sebilillahi), izgleda, u nekim interpretacijama i praksi nekih muslimanskih grupa ili grupa koje sebe nazivaju i smatraju muslimanskim, koristi do te mjere kad ona nema nita zajedniko s islamom i nauavanjima koja smo dobili putem Objave u Kuranu ili hadisu Boijeg poslanika Muhammeda, a.s. Otuda je bilo neophodno da se fenomen dihada ire elaborira, pa sam u tom pravcu i priao temi Pojam dihada i njegove zloupotrebe, gdje sam govorio o definiciji i podjeli dihada, o dihadu u uem i irem smislu, zatim o pasivnom (dihad selbi) i aktivnom dihadu (dihad idabi), te aktivnom dihadu muhadira i ensarija i, na kraju, o opem odbrambenom ratu u vremenu Poslanika i njegovih drugova, ashaba, a prije svega, o zloupotrebi dihada u naem vremenu. 1. Definicija i podjela Dihad je u definicijama orijentalista i nekih naih istraivaa koji su pali pod njihov utjecaj - sveti rat1. Moramo odmah naglasiti da sintagma sveti rat nema nikakve osnove u islamu. Islam ratu ne daje nikakvu svetost i on ga kao sredstvo svog irenja potpuno iskljuuje. Sa izrazima sveti, sveto, svetac i svetost islam ne operie. To su kranski, krstaki izrazi. ak ni dihad na Boijem Putu (fi sebilillahi) ne moe biti shvaen kao sveti rat, jer on, pored oruane borbe, podrazumijeva i dihad u miru. A ko se iseli na Boijem Putu nai e na zemlji mnoga mjesta i prostranstva iroka (En-Nisa, 100). O, vjernici, mnogi sveenici i monasi doista na nedozvoljen nain tua imanja jedu i od Allahova Puta odvraaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovu Putu - navijesti bolnu patnju (EtTewba, 34).
1

Nertkez Smailagi, Leksikon islama, 160.

166

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

I imetak na Allahovom Putu troite, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine (El-Bekare, 195). To su prigovori koji su upueni islamu. Meutim, mora se znati da sveti rat kao dogma u islamu uope ne postoji. Arapska rije dihad koja se u evropskoj orijentalistici obino prevodi sa sveti rat ima vie znaenja: rat u odbrani vjere i domovine, borba protiv socijalnog zla, borba protiv samog sebe, borba u suzbijanju nemorala, korupcije itd. Sva mjesta u Kur'anu gdje se govori o dihadu sa znaenjem rata imaju prigodni defanzivni karakter, a nisu opa, permanentna zapovijest.2 Otuda tvrdnja da su kur'anski ajeti koji iskljuuju upotrebu sile derogirani ajetima koji to nareuju nema svoga uporita u izvorima islama. U Kur'anu ima samo nekoliko ajeta koji su derogirani. To su ajeti koji govore o vinu i kocki i ajeti o nonom namazu. Sve drugo to se navodi ne podlijee derogaciji jer se radi o izuzimanju, izjavi, dopuni, itd., a ne o derogaciji. 2. Dihad u irem i uem znaenju Islamski autori dihad posmatraju u irem i uem znaenju. U irem smislu dihad znai ulaganje truda i napora u akcijama za bolji ivot, za mir, sreu i blagostanje. Dihad u ovom smislu, a to je, ustvari, pravi dihad, jer dolazi od glagola dehede - ulagati trud, nastojati - najprije polazi od ovjeka kao nosioca ustanove dihada. Potrebno je prije svega da se ovjek pripremi i osposobi za jedan ovakav napor. Ova priprema predstavlja najvanije polje dihada. To je osnov ove ustanove i svih njenih vrsta. Borba za struno, tehniko i nauno osposobljavanje ovjeka, za formiranje zdrave, duhovno i moralno snane linosti ini bitnu sadrinu ustanove dihada. Zato je Muhammed, a.s., vraajui se sa jednog vojnog pohoda rekao
2

Osman Nuri Hadi, Muhammed a.s. i Kur'an, 130.

167

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

svojim drugovima, ashabima: Vraamo se iz male bitke i ulazimo u mnogo veu bitku, bitku sa samim sobom. Na tim principima Muhammed, a.s., je u mekkanskom periodu Objave vodio bitku, dihad, za ovjeka i postavljanje temelja za novo drutvo. Ova vrsta dihada nije u sebi sadravala nikakve elemente sile, presije, niti bilo kakvih pritisaka. To je iroko polje ne kojem se ispoljava i potvruje dihad u irem smislu.3 U uem smislu dihad znai odbranu zemlje, slobode, vjerovanja i drugih vrijednosti putem upotrebe sile - ukoliko se neprijatelj ne moe odbiti na drugi nain. U tu svrhu navode se mnogi kur'anski ajeti koji govore i ovoj vrsti dihada i koji doputaju ratovanje, ali samo u svrhu odbrane.4 Neki islamski autori su instituciju dihada posmatrali u njenim razvojnim fazama. Oni su nastanak i razvoj dihada podijelili u etiri faze: pasivni dihad (dihad selbi), aktivni dihad (dihad idabi), aktivni dihad muhadira i ensarija u borbi sa Kurej - plemenom i sa saveznicima na Arabijskom poluotoku. 3. Pasivni dihad (dihad selbi) Pasivna odbrana se sastoji u strpljivom podnoenju napada. Ona je vezana za mekkanski period Objave. Muslimani su u Mekki bili u manjini, slabi i nejaki. Ajeti koji govore o ovoj odbrani su ajeti koji su objavljeni u Mekki i njenoj blioj okolini. Navodimo neke od njih: Ono to ti govore ti otrpi. Izbjegavaj ih na lijep nain (El-Muzemmil, 10). Ti sa svakim lijepo. Trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni (El-A'raf, 199). Ali vi oprostite i preko toga prijeite dok Allah svoju odluku ne donese (El-Beqare, 109).
3 4

H. ozo, Islam u vremenu, 119. Ibid, 120.

168

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Ovaj trei ajet se nalazi u medinskoj suri El-Bekare. Meutim, on je objavljen u Mekki (Ibn Atijja). Mnogi misle da je ovaj ajet stavljen izvan snage ajetom koji propisuje borbu (EtTewba, 5 i 10). Drugi dre da se ovdje ne radi o derogaciji jer ajeti nisu proturjeni, a tamo gdje nema proturjenosti, nema ni derogacije.5 U ovoj ranoj fazi razvoja dihada Allah je naredio Svome Poslaniku da ljude poziva u novu vjeru mudro i lijepim savjetom: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj! (EnNahl, 125). Njegova zadaa od prvog dana Objave bila je ograniena, kao i zadaa svih Boijih poslanika, na donoenje radosne vijesti i opomene: O, Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom nareenju - poziva Allahu (El-Ahzab, 45-47). Poslanik je u svome radu krenuo ovim putem koji je trasiran Kur'anom kada je okvire svoga poziva sveo na krug gole dostave bez ikakvog pritiska ili primoravanja: Poslanikovo je samo da obznani! (El-Maide, 99). Tvoje je da obznanjuje, a Nama pripada svoenje rauna (Er-Rad, 40). Ti opominji, tvoje je samo da opominje (El-Gaije, 21). Poslanik nije nikoga primoravao da prihvati novu vjeru sa kojom je doao osim ako je dotini u to bio uvjeren jasnim dokazima. Nova vjera je sebi krila put meu tminama politeizma i njegovim zabludama sve dok politeisti nisu krenuli u obraun s
5

Kurtubi, Tefsir, 2/78.

169

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

novom vjerom i njenim nosiocima. Na tom tragu oni su koristili sve to su posjedovali i tako Poslaniku i muslimanima nanijeli mnogo zla. Tada ulazimo u novu fazu razvoja dihada, a to je faza aktivne odbrane. 4. Aktivni dihad (dihad idabi) Hidra, seoba muslimana iz Mekke u Medinu, bila je prekretnica u razvoju dihada. Muslimani su zbog presije i pritisaka napustili Mekku i sve to su u Mekki posjedovali. Njihovo stanite bila je Medina. U Medini su udareni temelji novom drutvu i dravi. Oni koji su protjerani iz svoga rodnog grada traili su od Poslanika dozvolu za obraun sa politeistima, a Poslanikov odgovor je glasio: Budite strpljivi, jo mi nije nareena borba. Neto poslije toga uslijedila je dozvola ajetom u kome stoji: Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini Onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: Gospodar na je Allah! A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime (El-Hadd, 39-40). Primjetno je da se u ovim ajetima manastiri, crkve i havre spominju prije damije. Odbrana i zatita ovih bogomolja u kojima se ime Boije spominje dokaz je tolerancije islama i njegove irokogrudnosti prema drugom i drugaijem. Ovu fazu u razvoju dihada moemo nazvati aktivnom borbom muhadira za povratak na svoja ognjita. Ta aktivnost se ogleda u organiziranju odreda sastavljenih iskljuivo od muhadira koji su nastojali da povrate svoja uzurpirana prava. Ibn Hiam o tome detaljno govori u Poslanikovoj biografiji. On izmeu ostalog navodi odred Ubejda ibn El-Harisa od osamdeset konjanika, muhadira u ijim redovima nije bio nijedan ensarija, zatim odred Hamze ibn Abdulmuttaliba od trideset konjanika,

170

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

muhadira u ijim redovima takoer nije bilo ensarija. Odred je krenuo prema obalama Crvenog mora i tamo se susreo sa Ebu Dehlom i njegovih tri stotine konjanika iz Mekke. Meutim, do borbe nije dolo zahvaljujui El-Duheniju koji je s obje strane odravao prijateljske odnose. Pored ovih odreda, Ibn Hiam navodi i odrede Sada ibn Ebi Vekkasa i Abdullaha ibn Daha. Sadov odred imao je u svome sastavu osam grupa muhadira, a Abdullahov osam eta u kojima nije bio nijedan ensarija. Ovaj period traje sve do velike Bitke na Bedru u kojoj su uea uzeli i ensarije. Dihad je u to vrijeme bio doputen samo muhadirima. Meutim, Poslanik je to na Bedru dopustio i ensarijama. Politeisti su znali da posla imaju samo sa muhadirima. Zbog toga su odbili dvoboj sa ensarijama na samom poetku bitke i rekli da oni sa ensarijama nemaju nita, a onda su zatraili da im na dvoboj izau njima ravni iz njihovog roda. Tada su na dvoboj izali Ubejd, Hamza i Alija ibn Ebi Talib, a sama bitka je zavrena pobjedom muslimana.6 5. Aktivni dihad muhadira i ensarija U ovome periodu dihad je propisan kao obavezna dunost svim muslimanima, nakon to je u prethodnom periodu bio doputen samo muhadirima: Borite se na Allahovom Putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi borbu ne zapoinjite (El-Bekare, 190). Ovo je prvi ajet koji govori o ovoj vrsti dihada i koji doputa ratovanje, ali samo u sluaju odbrane. U slijedeim ajetima to je potpuno jasno, vidljivo i razumljivo: Ako oni udare na vas, onda se vi borite protiv njih A ako odustanu od borbe, morate i vi odustati (El-Bekare, 191).
6

Ibn Hiam, Poslanikov ivot, 112.

171

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ako vas takvi ostave na miru, prou se rata i mir vam ponude, onda vam Allah ne daje nikakva prava da protiv njih ratujete (En-Nisa, 90). Ako vam ponude mir, prihvatite ga i oslonite se na Allaha. On sve uje i zna (El-Enfal, 61). Iz ovih i drugih ajeta jasno se vidi da je borba bila u slubi odbrane. Njen cilj je bio da se zaustavi nasilje. Ovaj odbrambeni period traje sve do velikog saveznikog pohoda na Medinu. Tada poinje etvrta, posljednja faza dihada. 6. Opi odbrambeni rat Muslimani su, kada je udrueni neprijatelj, Benu Gatafan, Benu Kurej i ostala arapska plemena, krenuo prema Medini, bili spremni za njenu odbranu. Oni su oko Medine iskopali duboke rovove koji su predstavljali veliku prepreku za neprijateljsku konjicu. Ni ovoga puta Allahova pomo nije izostala. O tome govori i Kuran: O, vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli (El-Ahzab, 9). Suretu-l-Ahzab govori o vojnom pohodu saveznika na Medinu. Cilj ovog pohoda bio je da se muslimani potpuno unite i istrijebe. Meutim, desilo se suprotno. Saveznici, politeisti i jevreji, kada su naili na rovove oko Medine doivjeli su poraz i vie se nikada nisu usudili poduzeti bilo kakav pohod protiv muslimana. Otuda ova vojna u historiji ima vrlo veliku vanost i znaaj. To je jedna od najteih bitaka u povijesti islama. Ajeti koji su objavljeni poslije ove bitke nareuju muslimanima da se suprotstave mnogobocima: I svi vi se borite protiv njih kao to se i oni svi bore protiv vas (Et-Tevba, 36).

172

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Meutim, ovaj poziv za rat bio je usmjeren samo prema napadau, agresoru, a nikako prema onima koji su miroljubivi. Muslimani takve nikada nisu napadali bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Prema njima oni su lijepo postupali i titili one koji su od njih zatitu traili: Ako te neko od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega (Et-Tewba, 6). Dihad nije sredstvo pomou kojeg je nametan islam. Nikakva presija ni pritisci od strane muslimana tu nisu koriteni: Vjera islam se ne smije nametati silom. Jasno se razabire istina od nesitine. Ko hoe neka vjeruje, a ko nee neka ne vjeruje (El-Beqare, 256 i El-Kehf, 29). Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas ne progone iz vae zemlje. Allah voli pravedne (El-Mumtehine, 8). Valja na kraju rei da je Poslanik prije svakog vojnog pohoda traio da se u ratu humano postupa sa zarobljenicima, starcima, enama i djecom, da se zatite manastiri i potuju monasi koji se u samoi Bogu mole. Ove upute su kasnije u praksi primjenjivali i njegovi drugovi, ashabi. Ebu Bekr je prije svakog vojnog pohoda govorio borcima da u ratu ne smiju nikoga muiti, masakrirati, ubijati starce, ene i djecu itd.7 Rije dihad je u Kuranu spomenuta na preko etrdeset mjesta, a isto toliko i u hadisu Allahova Poslanika. Svugdje se uglavnom odreuje njen gornji smisao. Rije je o odbrani zemlje i zatiti ljudskih prava. Samo na jednom mjestu ova rije nema taj smisao. Tu je upotrijebljena u znaenju podsticanja na politeizam:
7

Osman Nuri Hadi, Ibid, 132.

173

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ovjeku smo oporuili da roditeljima svojim dobro ini. A ako te oni budu podsticali da drugog ravnim Meni smatra nemoj ih sluati (El-Ankebut, 8).

LITERATURA:

1. Osman Nuri Hadi, Muhammed a.s. i Kuran, Sarajevo, 1968. 2. Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. 3. Husein ozo, Islam u vremenu, Sarajevo, 1976. 4. Hasan Sui, Dimenzije dihada, Pregled br. 4, Sarajevo, 1984. 5. Kurtubi, Tefsir, Kairo, 1996. 6. Ibn Hiam, Poslanikov ivot, Sarajevo, 1998. 7. Muhammed Albdullatif Subki, El-dihadu fil-islami, Kairo, 1968. 8. Muhammed ed-Desuki, Deaimul akideti fil islami, Kairo, 1990.

174

Jusuf RAMI, Dihad i njegova zloupotreba

Prof. Dr. Jusuf Rami

JIHAD AND ABUSE OF IT

Summary Sarajevo University Centre for Interdisciplinary Postgraduate Studies, the Faculty of Law and the review Human rights jointly organised a discussion about phenomenon of terror in the contemporary world. Direct object of the discussion was the book Islam and Terror by academician Muhamed Filipovi and the two other books Terorism: meaning, history and connection with religion and Meaning of terrorism - the Response of Islamic Institutions by professor Fikret Kari. After thorough reading of these books one can notice that phenomenon of the jihad neither is widely elaborated nor given adequate place and space in the books as it deserves. Academician Muhamed Filipovi in the last part of his book has given some more space to jihad and the terrorist act of September 11th 2001, allegedly dine in the name of Islam and pointed out that in fact it is an act of terror and crime against Islam because when an act like this is put into a context of a great idea of human struggle on the Path of God (Jihadun fi sebilillahi), the real sense of the path is being falsified and planted by something what has no any connection with that idea and it actually confronts the idea literally and spiritually. On some other pages of the book academician Filipovi stresses that it is necessary to distinguish the sense and the character of the sacrifice in Islam, because the principle of sacrifice is used by some Muslim groups or groups who name and consider themselves Muslim to such extent that it has nothing in common either with Islam and the learning which we got through

175

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Revelation of Koran or with hadith of the Prophet Muhammad (p.b.u.h.) Therefore it was necessary to do wider elaboration of phenomenon of jihad. So, I have written the paper The notion of jihad and its abuse, where I speak about definition and division of jihad, jihad in a narrower and a wider sense, then a passive (jihad selbi) and active (jihad ijabi), and the active jihad of muhajirs and ansars, and about general defence war in the time of the Prophet and his companions, and of course and before all about the abuse of jihad nowadays.

176

MISAO I DUHOVNOST

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

Prof. dr. Reid Hafizovi

SUFIJSKA HERMENEUTIKA SRCA KAO PRIMATELJKE INICIJACIJSKE MUDROSTI

Moje srce je postalo primateljkom svakog oblika . . . (Ibn Arabi, Targuman al-awaq, I, 67) (1)

Gornja dva pojma: pojam srca (qalb) i pojam primateljke (qabil), koje najvei teozof, hijeratik i sufija svih vremena Ibn Arabi nimalo sluajno ne dovodi u tako blisku vezu, nala su svoj krunski i vorini duhovni prostor unutar svake iole ozbiljne religioznosti, posebno u monoteistikim religijskim tradicijama biblijskoga i kuranskog aiona. I jedan i drugi pojam su dovoeni u podjednako blisku vezu i egzistencijalno-sapijencijalnu uzajamnost u kako blisku vezu su dovoeni i uvijek jesu Wahib al-suwar (Dator formarum) i Qabil al-qawabil . Prvi pojam oznaava u primordijalnoj religijskoj tradiciji, pa tako i onoj filo/sofijskoj, Boga kao Podaritelja svakog oblika, kako u svijetu zamiljenoga bitka (al-wujud al-dhihni), jednako tako i u svijetu aktualnog, stvarajueg i uvjetujueg bitka (al-wujud al-mawjudi), dok drugi pojam oznaava Glasonou vjene religije (Verus propheta) i Univerzalnu Primateljku svakog svetopovijesnog i hijeropovijesnog

179

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

oblika Rijei Boije, koja poput nedubljene metafizike srike iz sebe njedri svaku zdjelu bitka, svaki egzistencijalni oblik i svaki uosobljeni i uosobljavajui lik bezline i bezobline vjene Boanske Mudrosti kao drugog imena za neprirecivo i nedokuivo Lice Boije; ta Univerzalna Primateljka je svojevrsni snijeg-cjelac, negaena snjena povr Vjenosti ili vjenog Hijerognosisa (marifa ahirawiya) na ijem djevianskom licu Duh Boiji ostavlja beskrajno oblikovane tragove svoga svetopovijesnog, svetojezikog i svetogeografskog samooglaenja, uatorenja i konaarenja s ovu stranu zvijezda. Kada mnije o nedubljenoj metafizikoj sriki i snijegu-cjelcu Boanske Mudrosti, Ibn Arabi i slavni sufijski hijeratici i batinici iste Boanske hijerognose, poslije njega, redovno upiru vlastitu i itaoevu panju na srce i njegov vorini otajstveni prostor, nepogreivo posvjeujui kako je ono sinonim za istu tu nedubljenu metafiziku sriku i snijegcjelac Boanske Mudrosti, i kako samo ondje Duh Boiji u svom svekolikom svetopovijesnom i hijeropovijesnom samooglaenju pronalazi svoje cjelovito i krunsko uatorenje i smiraj, ostavljajui tragove svoga nepretrgnutog prisustva u tom sreditu Boanskog mikrokosmosa sve do kraja Dana. (2) Samo taj prostor, prostor sranih snjegova, dostatno je uinjena i savreno umijeena svjetlosna ilovaa od koje Boanska Desnica moe izvajati svaki oblik i svaku zdjelu za vlastiti samoizlijevajui, milotvorni i svjetlotvorni Boanski Bitak. Koliko je gibljivo i za svakovrsno oblikovanje podatno, krotko i Boanskom pedagogijom njegovano ljudsko srce, razvidno je ve iz same etimologije arapskog pojma za srce (qalb) izvedenog od glagola qa-lu-ba inqilab: prevrnuti, obrnuti, premetnuti, preturiti, pretaknuti, preokrenuti, preusmjeriti. (3) Osim toga, prijeemo li letimino skraene podatke i simboliku koja se vezuje uz pojam srca, u smislu Ibn Arabijeve primateljke koja moe poprimiti svaki oblik, u kontekstu quranskog predanja, tada emo ondje pronai veoma znakovite naslove koji na najbjelodaniji nain posvjedouju Ibn Arabijev stav da srce istinskog Boanskog mikrokosmosa i autentinog hijeratika moe postati primateljkom i puninom svakog oblika, beskrajnim brojem

180

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

egzistencijalnih i sapijencijalnih zdjela u koje se mogu izlijevati univerzalna znaenja neizbistriva semantikog dna Rijei Boije (4) i svjetlosni nektar Duha Boijeg cijeen iz zrelih i nabreklih plodova sinajskih maslinjaka, karmelskih trsova i hidaskih palmika. Tako ondje za srce pronalazimo naslove u smislu srca kao kraga Boijeg, zdjele ili svetoga grala, hrama Boijeg, atora od sastanka sa teofanijom Lica Boijeg, kosmikog adora, prijestolja Boijeg, tvrave Boije, zdenca Boijeg, hidrovskog vrela ive vode, doma Boijeg, spilje Boije, ogledala Boijeg . . . Teko bi bilo odmah kazati koji od ovih naslova za njegovano duhovno srce je bremenitiji i koji od njih je u bliskijoj vezi sa univerzalnom Boanskom mudrou, sa sophiom perennis koja je nadvremeno i nadprostorno, transpovijesno i transkosmiki jeala nedodirljivim i neuhvatljivim dnom svete povijesti, dnom hijeropovijesne i hijerokosmike rijeke Duha Boijeg od njegova metafizikog hipostaziranja do njegova eshatolokog apocatastazisa. Sukusirajui temeljna znaenja svakog od gornjih naslova za duhovnu zbilju njegovana srca i razvijaajui temeljnu simboliku kojom se u razliitim religijskim tradicijama kiti egzistencijalna odora ljudskoga srca kao ivog grala vjene Mudrosti, nedvojbeno se biva izvrgnutim neporecivim uvjerenjima i neposrednim posvjedoenjima (mushahada) da su najodsudniji ini svetopovijesne drame Duha Boijeg odigrani na stranicama srane intime i u vorinim prostorima i obzorjima sranog hrama, dok je svetojeziki slikopis i univerzalna hijeroglifska ortografija vjene mudrosti Duha Boijega otisnula svaku svoju yotu i harf na svjetlucavim stjenkama najdublje srane nie (fuad) i odrazila ga na uzbibanoj srebrenkastoj povri ive vode unutarnjeg sranog zdenca (agaf). Svih sedam svetojezinih profila Duha Boijeg, posvjedoenih od strane sedam glasonoa Rijei Boije od odsudne svetopovijesne vanosti (ulu-l-azm), poloili su svojih sedam hijeropovijesnih i hijerokosmikih maski u kupolnom zasvou sranog hrama, zasvou koje svakom homo viatoru (salik), putniku na stazi mistine hodoasnike inicijacije, otvara put prema svakoj taki na svekosmikoj i hijerokosmikoj, svetopovijesnoj i

181

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

hijeropovijesnoj obodnici Boanskih Imena i Atributa, koji jednodobno predstavljaju zdjele Bitka i njegove zemaljske sjenke (5), zdjele Duha Boijeg i nektar svjetlosne mudrosti koji se odande izlijeva i tvori bivstvodavnu puninu i sadrinu svjetova i kraljevstava podno svijeta Teokosmosa (alam al-dat). Sve glosolalske jeke svekosmike liturgije Duha Boijeg (mysterium liturgicum) u sranom hramu odzvanjaju i glagoljaju akordima i oktavama Boanske sophiae iji svjetlotvorni tok se lomi na strunama hodoasnike due zagledane u sjajne visove mistinoga Sinaja, u tu daleku domovinu vjene Boanske hijerognose (marifa ahirawiya) i, lomei se, taj svjetlotvorni tok se mijea sa teopatskim jecajima ucvijeljene hodoasnike due dok enjivo zagleda prema zemlji egipatskoj, domovini suanjstva, traei ondje lice Jusufa svoga bia, to vjeno lice osobne slobode koja najvie slii metafizikoj ljepoti vjenog Lica Boijega. Budui da je oblikovano sa obje Ruke Boije i pedeset tisua metakosmikih godina proputano kroz prste Boanske mudrosti i volje, njegovano ljudsko srce je jednodobno oblikovano da bude makrokosmikom knjigom Prirode (qalb al-afaq) i mikrokosmikom knjigom Povijesti ( qalb al-anfas), savrenim kragom zenitnog stvoriteljnog oblikovanja Deusa artisa i najuzvienijim simbolom vjeno raskrivajueg Boanskog Logosa crnom ruom u kojoj se smiruju sve nijanse raznocvjetnog kosmikog ruinjaka i iz ijeg sredita se izvija cjelovita svjetlosna duga vjene Boanske mudrosti (hikma ilahiya, sophia aeterna). Samo na sranom tlu raste crna rua imeninih i atribucijskih enuncijacija Boanskoga Bitka (asma al-wujud), (6) i samo iz njenih latica iiljuje najraskoniji parfem imeninih i atribucijskih enuncijacija Boanske Biti (asma al-dat). Jedino srce, kao najprostranija zdjela Boanske Mudrosti, do te mjere je prostrano, kako veli Poslanik, da, primajui na sebe svaki lik i svaki oblik, moe u cijelosti, od poetka do kraja, pratiti svjetlosni tok tagallijjata, svetopovijesni i hijeropovijesni vodotok Rijei Boije, kao in otkrivenja i in hermeneutikog ozbiljenja; samo se srce moe saobraziti punini sadraja tog svjetlotvornog vodotoka i

182

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

samo je ono kadro primiti u svoje duhovne prostore sve obilje svjetlosti kojom tee svetopovijesna rijeka Duha Boijega. (7) I vie od toga: samo u vorinom prostoru srca, za razliku od prostranstava sedam nebesa i isto toliko Zemalja, Duh Boiji moe pronai svog sapijencijalnog i egzistencijalnog smiraja i uatorenja, potiui izvornog batinika duhovno krajnje njegovanog srca da ondje podigne vlastiti hram u kome se proslavlja najdublje tajanstvo Imena Boijeg, i da ondje podigne Grad Boiji u sebi kojim ravna punina Boanske Volje i Mudrosti. U toj injenici poiva i temeljni razlog radi kojeg ba u prostoru ljudskoga srca treba traiti znakove teomorfne naravi u sebi, tog zakopanog raja, znakove teokosmikog, preegzistentnog adora od sastanka u kojemu je uspostavljen preegzistentni savez Gospodara svjetova svih ljudskih dua (al-mitaq) jo uvijek neuljevenih u zemaljska tijela. I to je osobito vano za univerzalnu Boansku Mudrost (sophia aeterna et divina, sophia perennis), samo u tajanstvenim prostorima njegovanog srca valja traiti ono to objave i teologije, kao i hijeratike, teozofske tradicije objavljenih monoteistikih religija oslovljavaju transcendentnim dnom i jedinstvenim nebeskim vrutkom (wahda al-wujud) svih svetpovijesno razliito oglaenih religijskih tradicija, a samo neposredno ozbiljivano teorijsko iskustvo o srcu kao transcendentnom sreditu svih religija moe ponuditi punovane, mjerodavne i smjerodavne podatke teorijama o transcendentnom jedinstvu Boanskog Bitka (wahda al-wujud) i transcendentnom jedinstvu svijesti ili posvjedoenja (wahda al-uhud), koje teorije predstavljaju trajne duhovne tekovine milenijski razrastajue sufijske literature islama. A bez gornja dva interpretativna toka sufijske teozofije nenadmani muslimanski hijeratik i rodoslovnik teorije o trasfigurativnoj sili Boanskoga Erosa, Ruzbehan Baqli Shirazi, ne bi bio kadar razviti sjajno uenje o ezoterijskom ili iznutarnjem, inicijacijskom monoteizmu (tawhid batini), (8) koji se javlja kao krajnji duhovni uinak i postignue onog ina duhovne hermenutike kojim se o eshatolokoj punini svekosmiko Oitovanje Boanske Mudrosti posuvrauje u teokosmiko Naelo,

183

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

a ta drama eshatolokog apocatastazisa se upravo ozbiljuje u sreditu duhovnoga srca homo viatora, sufjskog hijeratika, istinskog apostola sufijske gnose (arif). Ono je sinajska stijena koja prima svjetlosne udare Duha Boijega koji ondje trajno utiskuje metafiziko znakovlje svog metajezikog slikopisa i hijeroglifinog alfabeta koji sukusira samu svjetlost tog istog Duha i odande ju razastire svetopovijesnim pomrinama i svetogeografskim pustopoljinama. Rije je o srcu-stijeni sinajskoj iz koje proviru svjetlosni brzaci ive vode, nepresuni potoci Boanske Mudrosti koja tee prema pustopoljini ljudske intime i u ivot vraa otvrdlu i obamrlu razumnu ilovau koja je izgubila svijest i sjeanje o Rukama Boijim, koje su ju oblikovale i pripravile da bude vr Boiji i zdjela grala, atrnja sinajska koja e uvati vodu ivota Boanske Mudrosti i s njom uspomenu na svoj metafiziki zaviaj, preegzistentnu mladost i vlastiti praroditeljski dom. (9) Kao osobito duhovno sredite u koje uviru svi svjetlosni uplivi Boanskih Imena i Atributa, cijela svjetlosna duga Lica Boijeg, njegovano srce istinskog sufijskog hijeratika i pobornika vjene mudrosti (sophia perennis) vjene religije (religio perennis) s razloga svoje naravne predisponiranosti da se pretae i mijenja iz jedne zbilje u drugu, u jednom vremenskom hipu, slijedei egzistencijalno talasanje hijeropovijesne rijeke tagallijata Rijei Boije, moe biti simbol oaze usred sinajske pustopoljine ka ijem vrelu ivota, istine i mudrosti hrle cijele kolone iniciranih hijeratikih hodoasnika, ali moe biti i znak otvrdle i beivotne ilovae, simbol skamenjena srca koje je lieno svakog dara Duha Boijega. Ono to srcu, kao hijeratikom gralu vjene mudrosti, podaruje temeljnu odliku i duhovnu sposobnost, gibljivi i stalno gibajui dinamis i snagu stalnog sapijencijalnog i egzistencijalnog samo/oblikovanja jest praiskonsko Boansko svjetlo, svjetlo naelno oitujueg Lica Boijeg u svijetu zamiljenoga bitka ili svijetu skrivenih realiteta (al-ayan al-tabita), svjetlo najvlastitijeg Boanskog Imena Allah koje u svom semantikom dnu sukusira svjetlosnu dugu Boanskih Imena i Atributa, a ta duga nije drugo doli ona pranarav ovjeka Boijeg (al-fitra) kao uglaanog

184

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

mikrokosmikog ogledala Licu Boijem i kao primordijalne udi na kojoj Bog sazdaje i oblikuje samo ljudsko lice, lice rodoslovnika ljudske civilizacije. Ona je ivi simbol u ljudskome srcu duboko zakopanog Raja, bilo da je on drugo ime za iskru Duha Boijega u ovjeku, bilo da je taj Raj u ovjeku samo simbol nepresunog vrela ivota koje kvrca u dubinama ljudskoga srca, a voda ivota u teozofskim tradicijama sufizma, jednako kao i u drugim ezoterijskim tradicijama objavljenih religija, samo je drugi naslov za hijerognosu, za vjenu Boansku Mudrost iz koje kuljaju bivstvodavni i milotvorni ritmovi svekosmikoga bitka. Njegovano srce istinskog hijeratika ne samo da u sebi skriva tragove vjenoga Raja i znakopute koji vode na hidrovsko vrelo ive vode, nego ono u sebi nosi i samo sobom jest ivo sjeanje i neugasiva uspomena na primordijalitet i svjetlosno rodoslovlje ademovske civilizacije i njene religijske starosne dobi i svetopovijesne razuenosti. No pouku o tome i izvorno sjeanje na to posjeduje samo onaj ko, zacijelo, posjeduje duhovno srce, ko njime umije oslukivati ubor vrela ivota u njemu i glosolalske akorde svekosmike liturgije kojom odzvanja svjetlosni sukus Boanskih Imena i Atributa smiren u nedodirljivu dnu tog srca, i pouku i potpuno sjeanje i mo razumijevanja svega toga moe kuati (dawq ) samo onaj ko takvo srce u prsima nosi i ko zadrava potpunu duhovnu pozornost i prisebnost u takovrsnom duhovnom oslukivanju (Quran L, 37). Posebno je umijee zadravati prisebnost u toj svekosmikoj liturgiji i glagoljanju ritmova, akorda i oktava kojima odzvanja nepregledna muzika ljestvica svakog pojedinanog Boanskog Imena i Atributa, tvorei tako harmoniju vjenoga ivota, jer svjetlosna rijeka tagallijjata Rijei Boije ili posvemanjeg Bitka Boijeg, protjeui kroz srce, jednodobno oituje svoja uzvodna i nizvodna strujanja, svoje povrinske i dubinske struje i silnice, iji vodotok prima raznovrsne boje dna srane zdjele iji opseg premaa zemaljska i nebeska granija, skladno sufjskom predanju, i u svojoj metageografskoj topografiji smiruje sve boje tla i sve obzire ilovae od koje je Bog izvajao ademovsko lice u nama i pretaknuo ga u srani krag u kojem nektar iste Boanske

185

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Mudrosti prima odraze svake obojene nijanse naeg sranog hrama i naeg sranog ruinjaka. Ono to naroito ini tekim zadravanje one duhovne pozornosti i ostajanje u besprijekornoj ravnotei jest duhovna sposobnost i metafiziki uroena sklonost njegovanog srca u nama da, odraavajui univerzalnu ljepotu Lica Boijeg u nama, stalno pretae zbilje svakog pojedinanog Imena i Atributa Boijeg i posuvrauje ga iz svijeta silaznorazlijevajue objave (tanazzulat) u svijet uzlaznospoznajnog hermeneutikog ozbiljenja te objave (tawilat), sa stranica Prirode na stranice Povijesti, iz Liber mundi u Liber revelatus, sa izvanjskih obzorja Rijei Boije u njena krajnje iznutarnja, skrivena obzorja, i obratno (Quran, VIII, 42). Tekoa zadravanja duhovne prisebnosti, dakle, nije samo u injenici da svjetlosni tok tagallijjata ne nudi nikada dva ista talasa, dva ista egzistenta, ve uvijek novi i neponovljivi talas i egzistent; dodatnu potekou ini ono nepretrgnuto izmjenjivanje sapijencijalno-egzistencijalnih perspektiva Lica Boijeg koje nam raskriva/zakriva vjeno gibajue duhovno srce u nama. Ono ne djeluje po vlastitom hiru, nego po snazi duhovne priprave i sapijencijalne isprofiliranosti. Ono, zapravo, obre perspektive vjene Boanske Mudrosti skladno intenzitetu Boijega uplitaja u njegovu vlastitu hijeropovijesnu dramu i liturgijsko ozbiljenje sranog pravoputnog hoda kroz svjetlosne dubine svetoga teksta i brodarenje svjetlosnim virovima rijenoga toka Duha Boijeg u nama (Quran, VIII, 24). Srce dostojno njegovanog sufijskog hijeratika, ili ezoterika par excellence u bilo kojoj autentinoj religijskoj tradiciji, nosei u sebi sukus vjene Boanske hijerognose poput bisera u koljci ili jezgre u orahovoj ili bademovoj ljusci, takvo srce je poprite ozbiljenja tri temeljne duhovne uloge bez kojih sophia perennis i religio perennis ne bi mogle biti to to jesu u svakom sveto/povijesnom asu. I ono samo, zauzvrat, bez te tri duhovne uloge ukorijenjene u samoj njegovoj naravi, ne bi moglo biti oblikovano po bezmjerju svih onih neiscrpnih darova kojima ga Duh Boiji obasipa u njegovu hodoasnikom putovanju onom scala perfectionis (tariq al-ihsan) (10) duhovnoga ozbiljenja

186

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

sufijskog hijeratika, koji u konanici svoga samoozbiljenja postaje svjetlosnim ovjekom (arif, insan nurani), mikrokosmikim teokosmosom (insan rabbani) i teokosmikim mikrokosmosom (rabb insani ). Prva duhovna odlika se ogleda u tome da srce apostola sufijske gnose postane koljkom dragulju Boanske Mudrosti, istoj hijerognosi (marifa) i da bude njome temeljito ozraeno i osvijetljeno postajui tako jedino sposobnim u poretku posvemanje oitujueg Boanskog Bitka da razvija svijest o tragovima Boijim u svjetovima podno svijeta Teokosmikog, tj. da s/poznaje Boga iz svake perspektive njegovih Imena i Atributa, da u sebi jednodobno sukusira transcendentno sredite svih Boanskih Imena i Atributa u njihovu naelnom oitovanju ili naelnom oitovanju Boanske Biti, i svekosmika obodnica u njihovu posvemanjem, aktualnom, zbiljskom oitovanju ili oitovanju Boanskoga Bitka na stranicama Prirode i Povijesti, Makrokosmosa i Mikrokosmosa. Batinei istu hijerognosu kao isti odsjaj Boanske Biti, ozbiljujui sve egzistencijalne relacije s njom po geometrijskom obrascu povezanosti sredita kruga sa svakom takom na obodnici kruga, srce njegovanog sufijskog hijeratika na taj nain jednodobno ozbiljuje ulogu univerzalnog podaritelja svih oblika (wahib al-suwar ) i univerzalne primateljke svakog oblika (qabil al-suwar ) nosei na sebi otisak svih svjetova i kraljevstava, svaki profil, znak, sliku i lik Boanskih Imena i Atributa u Oitovanju. Ono na taj nain postaje stvarno lice ovoga i onoga svijeta, sklopljeni i raireni paunov rep, panorama hipostazirajuih Imena i Atributa Boijih i perspektiva eshatoloke apokatastaze Boanske Biti. (11) Nakon ovako ozbiljene prve duhovne uloge, srce apostola sufijske gnose postaje sposobno za drugu vanu duhovnu ulogu, za ulogu neposrednog usredotoenja ili neposrednog iznutarnjeg gledanja u zbilje Boanskih Imena i Atibuta, koje nisu drugo doli neistroivi temelj i skelet Boanskog Bitka u samorazvijanju i samooglaenju s ove strane psihokosmike planine Qaf, s ove strane Na-koja-abada. To je ono stanje srca kada se ono, poput savreno uglaanog i ulatenog ogledala, uglancanog zrcala, sjajem

187

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ive Boanske hijerognose koja je dola kao krajnji duhovni plod molitve srca (dikr )i molitve uma (fikr ), posve okrenulo i otvorilo za neposredno samoraskrivenje Boanskog (kaf ), samoraskrivenje koje nije samo puko motrenje nego i istinsko kuanje ljepote i savrenstva Boanskih Imena i Atributa, posvjedoenje u svojstvu kuanja. Sufijski hijeratik sada nije vie puki novak na stazi duhovnoga samoozbiljenja (salik), koji motri spoljanju stranu Boanskih Imena i Atributa (tahalluq ), nego je on prerastao u ovjeka svjetlosnoga lica (arif ) koji je duboko i stameno usidren u iznutarnje zbilje Boanskih Imena i Atributa (taalluq ). Trea duhovna uloga srca njegovanog sufijskog hijeratika oituje se u cjelovitom izrastanju hilafetske svijesti usred duhovnog srca kao Prijestolja Milostivoga i kao hijerokosmikog adora od sastanka u kome su Rabb i Marbub, Haqq i Khalq, Sluga i Gospodar licem u lice suoeni. To je ono stanje duhovnog srca koje simbolizira uspostavu savrene ravnotee unutar odnosa duhovnog i fizikog bitka sufijskog hodoasnika. Srce je definitivno u poloaju transcendentnog sredita iz koga jednodobno izvire centripetalna sila Boanskih Imena i Atributa i uvire centrifugalna sila Boanske Biti. Srce sufijskog gnostika je na podjednakoj udaljenosti od njegova uma/duha i ne trpi pretjerani utjecaj njegove sapijencijalne gordosti, i od vrludave due, ne trpei kodljive utjecaje njene podmitljive elje ili dobrohotne volje, sukusirajui, smirujui i u sebi snagom vlastite vrline preobraujui najbolje duhovne gene i jednoga i drugoga u jednu sasvim novu duhovnu osobnost, svjetlosni entitet, teomorfnu antropomorfnost i antropomorfnu teomorfnost, ije drugo ime je potpuni, savreni, univerzalni, duhovni ili sasvim svjetlosni ovjek, Boanski mikrokosmos, mikrokosmika sjena Allahovih Imena i Atributa u kosmopovijesnom aionu ademovske zemaljske civilizacije, halifa Boiji u mikrokosmikom kraljevstvu ije kraljevanje ili upravljanje svjetovima podno kraljevstva Duha Boijeg kao takvog mora biti posvemanje i sveobuhvatno po istom onom obrascu i slici po kojem obrascu najvlastitije Ime Boije, Allah, ravna

188

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

ostalim Imenima Boije Biti i Imenima i Atributima Boanskoga Bitka. (12) To je ono stanje savreno ulatenog i njegovanog duhovnog srca koje sufijska literatura najee oslovljava stanjem tahaqquq-a ili apsolutnog duhovnog ozbiljenja (tahqiq ) i postajanja svojim vlastitim al-mahdijem ili pravoputno voenim Boanskim mikrokosmosom u nama. (13) To je stanje totalne preklopljenosti ovjeka Boijeg na Zemlji kao crne rue usred svekosmikog raznocvjetnog i raznobojnog ruinjaka sa transcendentnim sreditem Teokosmosa iz kojeg kulja svjetlosna odora Boanske Biti i svjetlosna-osjenena odora Boanskoga Bitka. Rije je o samoj zenitnoj dozrelosti ljudskoga srca, o podnevu lica Boanskog mikrokosmosa (insan rabbani ) na kome je izbledjela svaka sjenka Imena i Atributa Boanskoga Bitka i definitivno se povukla u transparentnu svjetlost vjenog Boanskog Naela, u dubine bezlina i bezoblina Lica Deusa Absconditusa. Rije je o stanju duhovno sasvim ozbiljenih ljudi (almuhaqqiqun ,)onih pravoputno voenih lanova jedne posve duhovne zajednice, iji hermeneutiki in i uinak jedne sasvim duhovne hermeneutike (tawil ) je sapijencijalno i egzistencijalno, spoznajno i bivstvujue proveden i dovren na svakoj svetopovijesnoj, svetogeografskoj i svetojezikoj razini svetoga, bogoduhoga teksta Rijei Boije. Radi se o lanovima one communia spiritualis koja ini univerzalno duhovno bratstvo unutar bilo koje autentine religijske forme, bratstvo koje zadrava i njeguje ivu uspomenu i nepretrgnuto sjeanje na iskonsku tradiciju i nepomueno vrelo jedinstvene primordijalne mudrosti na kojoj se hranila religio perennis i preivljavala pod egzoterijskim pokrovom i okotalom literarnom i obredoslovnom, legalitarnom odorom rasprsnute, povijesno otuene i naknadno teolokofilozofski modulirane religio mortua, religije pozitivnoga slova koja se sa svojim istrajavanjem na pozitivnim injenicama i inima pozitivne historije sve vie pretvara u posmrtnu povorku sahranjujue religio primordijalis ili religio perennis, bez ijeg duhovnog sjemenja i stalnog hermenutikog klijanja i uskrsavanja izvorne sufijske ili ezoterijske, hijeratike gnose unutar pozitivnog

189

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

teolokog organona svake egzoterijske religijske tradicije, ova potonja ne bi prestajala bivati u svakidanjem duhovnom ivotu zajednice puki ohlaeni kristalid i smrskana koljka iz koje se davno iskotrljao i iezao njen stoljetni hijerognostiki biser. Kao to sophia perennis, hikma laduniya neprestano vraaju ljudski rod, razdijeljen na razliite religijske tradicije i bratstva, njihovu preegzistentnom poetku, samim vrelima njihove iskonske religijske tradicije i zajednikim duhovnim korijenima iz kojih se izvilo gorostasno stablo ademovske zemaljske civilizacije, otimajui ga kolektivnom zaboravu na zajedniku i jedinu duhovnu domovinu, jednako tako religio perennis (din hanif) zadrava cijeli ljudski rod, na razliite naine i pod razliitim tradicijskim znakovljem, u trajnom pri/sjeanju na zajedniki ortopraktini ethos, posvjedoen cijelom galerijom likova glasonoa Rijei Boije, snagom kojega u dubini svoje intime svaki Ademov potomak na Zemlji zadrava vlastito osjeanje za sveto predanje koje ne struji samo kljunim voritima svetopovijesne kime Rijei Boije, nego jednodobno struji sredinjim prostorom ljudskih srca i jo uvijek stidljivo u njima njeguje svijest o tome da mu je ovjekov blinji, ma kojem religijskom vjerozakonu revnovao, u konanici ona duhovna svojta kakva duhovna svojta su bili Isau njegovi Hawarijjuni, Muhammedu (a.s.) njegovi Ashabi, Musau njegovi sunji koje je izveo iz ropske zemlje egipatske, i kakva duhovna svojta su Bogu bili Njegove glasonoe, iji broj, shodno islamskom predanju, je premaao cifru od 124 tisue ljudi Boijih sa razliitim duhovnim dostojanstvom. Oni su bili one svetopovijesne zdjele, iva hijeropovijesna srca u koje je Bog ulijevao isti nektar vlastite hijerognose, kako bi po njoj ljudi u konanici svoga duhovnog rasta zadobili takve duhovne oi da na uzbibanom vodotoku svetopovijesne dibrilijanske rijeke tanzilata uzmognu opaziti dubinsku struju hijeropovijesne hidrovske rijeke tawilata; oni su takoer bili onaj ivi hram Boiji u ijoj nii, istonoj ili zapadnoj, sasvim je svejedno, je Bog raspirivao svjetlo hijerognose, odsjaj vlastitoga Duha, a u njihovu Boanski profiliranom i savreno oblikovanom hijeropraxisu utisnuo onaj

190

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

univerzalni ethos (ahlaq kulliy, adab tam) snagom kojega treba ozbiljiti svoje vlastito spasenje o univerzalnom eshatolokom aionu. Sophia perennis je tu da svako ljudsko pokoljenje, u kojem uvijek ima poneki hijeratik i istinski apostol iste hijerognose, provede, nizvodnim tokom Rijei Boije, samom dibrilijanskom povrinom revelacijskog vodotoka, kroz mnotvo svetopovijesnih, svetogeografskih i svetojezikih hipostaza Lica Boijeg u koje se zaodjenula i jednodobno zasvodila svaka pojedinana religijska tradicija, zasunjujui i ejreei Istinu unutar jednog svetopovijesnog razdoblja, jednog svetojezikog mentaliteta i jednog svetogeografskog toposa, i ona je tu da ga dovede pred naelno, bezlino i bezoblino, nadosobno i neosobno Lice jedinoga Gospodara svih vremena i prostora, svih svetopovijesnih vorita i svetogeografskih toposa, u samom eshatolokom uvoru; zadanost religio perennis je u tome da svako ljudsko pokoljenje provede, uzvodnim tokom Rijei Boije, samom hidrovskom dubinom tog svetog vodotoka, kroz cijelu galeriju svetopovijesnih hipostaza Duha Boijeg, i da ga dovede do samog metafizikog izvora Rijei Boije kao jedinog pouzdanog i savrenog svjedoka formalne i fundamentalne slave Boanske Biti, ija bezbojna svjetlost proima svaku razinu samorazlijevajueg Boanskog Bitka, od svijeta Teokosmikog do kraljevstva minerala, do onog samog dna svekosmikoga bitka Boanskih Imena i Atributa, uzimajui na sebe po jedan obzir raskona svetopovijesnog dugina spektra sukladno staklenci ljudskih srca sa razliitih svetopovijesnih obratnica i sukladno boji njihova ilovanog bitka kroz iji zemljovid vrluda i protjee mona svjetlosna rijeka Duha Boijega i nanosi biserje Boanske hijerognose u nae srane riznice, kako bismo znali da je Boanski Duh jedan a njegovi darovi beskrajno raznovrsni, kako je Boanska Mudrost jedna, a njeno oslovljavanje beskrajno razliito, i kako je svjetlosno ue njegove religio perennis jedno i nepretrgnuto, samo su njegovi svetopovijesni, svetojeziki i svetogeografski vorovi mnogobrojni; a sve to samo zato da bi premeivali lanu granicu dibrilijanskohidrovske vododjelnice svjetlosnog toka Rijei Boije, a ne

191

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

razdvajali i dijelili Boiju svojtu Ademove civilizacije na Zemlji i mrsili glosolalsku jeku i raskono glagoljanje svekosmikog liturgijskog Tajanstva usred podlonikog i odve ljudskog srca.

II.

Ukoliko bismo traili razueni knjievni korpus unutar mislee tradicije judaizma, kranstva i islama, u kojem se najcjelovitije, sustavno i sadrinski najpotpunije razvia i razmatra sophia perennis i religio perennis, ista hijero/gnosa u transreligijskom i izvan-sektakom smislu i znaenju, tad su kabala, kranska mistika i sufijska knjievnost najbolji duhovni svjedoci i najraskonija literarna odora i sadrinsko udomljenje tome. U kontekstu savremenih interpretativnih gibanja u polju tzv. perenijalne knjievnosti najbjelodaniji i najdostatniji pojedinani duhovni svjedoci ovoj vrsti mudrosti bili su i jesu Rene Guenon, Frithjof Schuon i danas jo uvijek ivui Seyyed Hossein Nasr. Njihovi knjievni korpusi danas najraskonije i najdublje jee glosolalskim jekama one prvotne filo/sofijske i religijske tradicije, kojoj neistroivu osnovicu ini sophia perennis ili vjena i univerzalna hijerognosa (marifa aharawiya). Akademski tako profilirani da budu, izmeu ostalog, i nesvakidanje njegovani komparatisti u filozofiji i iskonskoj religijskoj mudrosti, ova trojica perenijalista su svojim knjievnim korpusom jednodobno usidreni i njihov duh je uglinjen u najboljem duhovnom humusu brahmanistiko-budistike, puransko-avestinske, dasatirske, judeokranske i islamske literature. U gotovo neiscrpivim glosolalskim jekama njihovih knjiga miruju najplemenitiji duhovni geni one svete i vjene traditia primordialis koja ini sami athanor u alhemijskim porcesima i sadrinskim organonima svake pozitivne religije i svakog njenog povijesno razuenog i uosobljenog legalitarnog rukavca. Raskrivajui jasno prepoznatljive tragove o

192

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

tome to jest sophia perennis i religio perennis unutar svake pozitivne religijske tradicije, Rene Guenon je vjenu Boansku Mudrost unutar tih tradicija najee volio oslovljavati pojmom primordijalne tradicije (traditia primordialis), rane tradicije i prvog predanja unutar kojega se ono Sveto nadavalo u svojoj metafizikoj istoti i neposredovanosti, u svom rajskom djevianstvu i djetinjoj zauenosti nad svjetovima rairenog paunova repa, rasprsnutog i oitujueg samo/odraza u kontekstu uvjetovanog silaznorazlijevajueg Bitka. Rene Guenon nije odabrao ba ovaj pojam kako bi objavio svoje nedvojbeno protivljenje onome to jest moderna zapadnjaka analitika filozofija u smislu jednog od radikalnijih izraza raskida sa tradicionalnom metafizikom ili sa izvornom metafizikom koja je, za jednog drugog velikog perenijalista, Frithjofa Schuona, samo drugo ime za vjenu mudrost, sophiu perennis kao takvu; Rene Guenon jednodobno eli posebnim naglaavanjem ovoga pojma svratiti komunitarnu i individualnu pozornost zaljubljenika u mistini Sinaj, hijeratika mistinog srca u kome sija izvorna gnosa, na moderno doba u koje ulazi zapadno-europsko miljenje kao u mrano doba ija obzorja vie nikako ne osvjetljava ni dibrilijanska svetopovijesna niti hidrovska hijeropovijesna inteligencija Duha Boijega u njegovu glosolalskom oglaenju unutar razliitih religijskih i filo/sofijskih tradicija unutar kojih odjekuju vjeni akordi onog mysterium liturgicum-a to dopiru iz sredita duhovnog srca kao svekosmikog hrama i atora od sastanka u kojem se smiruju svi svjetlosni radijusi svekosmikih obodnica teokosmosa, metakosmosa, hijerokosmosa, makrokosmosa i mikrokosmosa. Pristajanje cijele jedne civilizacije, moderne civilizacije, da vjeruje i povodi se samo za svjetlom ljudskoga razuma, otrgnuog od uma, nabonog duha i duhovnog srca, jednako je pristajanju da se bude oslonjeno iskljuivo na Mjeseevu svjetlost u tamnoj noi, a da je Mjesec pritom lien odraza Suneve svjetlosti i potpuno stavljen izvan svoje prirodne konstelacije i suodnosa sa Suncem. Tim prije kad se zna da pun Mjesec u tamnoj noi, lien svog suodnosa sa Suncem, ne bi bio drugo doli puko zrcalo u tamnoj sobi u koju ne

193

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

prodire ni traak svjetlosti. Istovjetna je situacija, shodno Guenonovim duhovnim standardima, sa svakom ljudskom osobnosti koja je liena svake veze sa svetim, iskonskim, Boanskim, budui da je svaki homo traditionis takav jer Boga uzima za polazite i dolazite svog ivotnog svakodnevlja, Boga kao onto-teolokog Subjekta koji jedino jest, dok je svaki homo modernus onaj ko za polazite i dolazite svog ukupnog ivotnog svakodnevlja uzima ovjeka, pukog anthroposa, antropolokog subjekta, kosmikog stranca, egzistencijalnog bezzaviajca koji, s jedne strane, eli osporiti svaku moguu teomorfnost sukusiranu i smirenu u njegovoj razuenoj osobnosti, dok, s druge strane, eli, tako ispranjen i ogoljen od svakog teokosmikog sadraja i utjecaja, prisvojiti i vriti sve one prinadlenosti koje bezuvjetno i po naravi jedino Boanske nadnaravi pripadaju samo onom Teokosmikom. Primordijalna Tradicija nije samo jedina svjetlosna nit koja povezuje sve religijske i filozofijske tradicije sa komunitarnom eshatolokom situacijom svjetova, kraljevstava i civilizacija, ve ona jednodobno predstavlja jedini put koji nas moe odvesti naem praroditeljskom domu i kroz metafiziku i eshatoloku situaciju nae due, ali isto tako ona predstavlja jedini duhovni puteljak kojim moemo nekako provrludati i prokrasti se do rajskoga vrta u nama (fitra, al-din al-hanif), do tajanstvenog ruinjaka skrivenog u nama u smislu naeg vlastitog i u nama zakopanog raja i mikrokosmiki uatorenog kraljevstva Duha Boijeg koje, prema rijeima Poslanika, koje Guenon esto ima na pameti, jedino u punini prebiva unutar svake predane ljudske due i njenog sranog hrama. Uza sve to, Primordijalna Tradicija nije tu, kako ui Rene Guenon, da nas poui beskonanim obzirima i perspektivama vjene, univerzalne mudrosti, nego je tu i s razloga da nam priskrbi volju za mo, djelatnu vrlinu snagom koje moemo realizirati svoje spasenje u smislu istinskog egzistencijalnog i sapijencijalnog ozbiljenja, u smislu vlastitog soteriolokog izbavljenja i izlaska iz labirinta mnogostruko oitovanog Jednog i ulaska u vrelo ivota, u hidrovski zdenac hijeropovijesti u kojem se jedino ogleda bezlino

194

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

i bezoblino Lice Jednoga i uvijek Jedinoga (tahaqquq). Taj proces samoozbiljenja u sufijskoj literaturi podrazumijeva, kako to i sam Guenon naglaava, definitivni in usavrenja (deificatio), konanog pojednaenja sa paradigmom, neodoljivog poklapanja sa idealnom mjerom Duha Boijega. (14) Za razliku od Guenona, Frithjof Schuon radije pristaje uz pojam sophia perennis kojim on oznaava univerzalnu gnosu kao jedinu filozofiju i, jednodobno, jedinu univerzalnu religiju. Njeno istinsko i jedino mogue izvorite je na nebu, u sreditu Duha Boijega, a njen svetopovijesno/hijeropovijesni tok je nepretrgnuto uprisutnjen u svekolikim svetopovijesnim razdobljima, svetogeografskim podnebljima, raznolikim svetojezikim inaicama, unutar razuene univerzalne simbolike i duhovno prenabujalih hijerokosmikih klima. Njena egzistencijalna i sapijencijalna odora, misli Schuon, do te mjere je raznolika da ona neprestano nudi novu i neponovljivu fenomenoloku ritmiku, novi oblik, sliku, lik i znakove o sebi i svom nikada do kraja izbistrivom semantikom dnu. (15) Snagom njene sadrinske neiscrpivosti, univerzalnosti i kongenijalnosti svakom vremenskom asu, ovjek kao jedina njena univerzalna i cjelovita primateljka, njen zdenac, krag i hram moe biti izvrgnut, provodei ju kao stanovitu religio perennis u svom orto/praktinom svakodnevlju, nepretrgnutom egzistencijalnom i sapijencijalnom preobraavanju (tashakkulat), koje je drugo ime za neprestani duhovni rast, izrastajui i izvijajui se na onu soterioloku razinu na kojoj e stajati licem u lice spram Duha Boijeg kao izvorita vjene mudrosti i, preko nje, podaritelja svakog oblika (wahib al-suwar), a on sam u svojstvu i ulozi univerzalne primateljke (qabil al-suwar), Istinskog ovjeka (alinsan al-haqiqi) i sukusitelja svakog od njenih egzistencijalnosapijencijalnih oblija snagom kojih se ne oglaava samo sophia perennis, ve u njenom ruhu i samo bezlino i bezoblino lice Duha Boijeg. Taj Istinski ovjek ili ta univerzalna primateljka svakog oblika vjene Boanske gnose moe to postati jedino ukoliko, misli Schuon, ponre ispod opovjeene, historizirane i okotale legalitarne religioznosti svake pojedine religijske tradicije, od kojih

195

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

svaka ponaosob batini tek njene pojedinane oblike, lica i maske svetoga, budui da u dubini svetopovijesnog toka Primordijalne Tradicije, kako veli Rumi, razlijeu se sve jeke pjeva bisera koji sija u noi i sve oktave one metajezike simfonije Rijei Boije kao takve, ije jedinstveno glagoljanje razliite religijske tradicije opjevavaju po razliitom notnom sustavu i raznovrsnom liturgijskom obrascu. Kao to se Guenon opredjeljuje za pojam Primordijalna Tradicija, a Schuon za pojam sophia perennis, tako se Seyyed Hossein Nasr, kao trei golemi i raskoni duhovni mladarak i odluni promicatelj sophie perennis u naem savremenom miljenju, opredjeljuje za pojam scientia sacra, oznaavajui njime ono to jest odvijek bila tradicionalna metafizika, primordijalna mudrost ili vjena gnosa. (16) S razloga gotovo sustavne reduciranosti duhovnoga bitka modernoga humanuma i rasprenosti Svete Znanosti na pojedinana njena naela uprisutnjena unutar pojedinanih i djeliminih religijskih tradicija, S. H. Nasr tvrdi kako je scientia sacra, kao zatitni znak netaknute Transcendencije i sasvim neotrijenjene i neposvijeene teomorfnosti unutar ovjekove antropomorfne osobnosti, danas posve skrivena znanost poput biserja koje se ne daje nedostojnima, ve samo onima koji raspolau dostatnom duhovnom pripravom (al-istidadat) da ju prime, nose i ozbiljuju u svojim zemaljskim ivotima. Njeno ponovno otkrivanje u njenoj cjelovitosti i posuvraenje njenog toka u kontekst univerzalne tradicije ili u kontekst tradicionalne metafizike, temeljni je smjerokaz i znakoput, prema Nasrovu miljenju, za izlazak iz mranog doba i za soterioloki trijumf nad razornim i katastrofalnim posljedicama kosmikog ciklusa kali-yuge koji obiljeava vrijeme savremenog humanuma i vrijeme ademovske civilizacije u njenom zalasku. (17) Temeljno sjemenje one scientia sacra poloeno je u srcu svih svetopovijesnih objavljenja Duha Boijeg, a univerzalno srce svih prethodnih objavljenja, po miljenju S.H. Nasra, predstavlja punina Objave, svetopovijesni ciklus kuranske Objave snagom koje se sve

196

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

prethodne, djelomino zagubljene i premodulirane poruke i jeke svete znanosti, i religio primordialis integriraju u izvorni nebeski monoteizam islamske religije, a s njom se definitivno upotpunjuje i do eshatoloke punine zadrava nepreinaeni izvorni, univerzalni svjetopogled nebeskog monoteizma (tawhid samawi) kojeg je Duh Boiji promicao i promie do kraja Dana pod zatitinim znakom sophie perennis. Ono to su Rene Guenon, Frithjof Schuon i S.H. Nasr izlagali u svom razuenom knjievnom opusu o Primordijalnoj Tradiciji ili sophia perennis ili scientia sacra na nesustavan nain, to je na mladi znanstvenik i odluni akademac profesor Nevad Kahteran vrlo sustavno i dosljedno, a hermeneutiki produbljeno i dograeno odmislio po prvi put na ovome tlu u svojoj disertaciji "Sophia perennis Rene Guenon, Frithjof Schuon i Seyyed Hossein Nasr", koja je tek predujam za izobilne duhovne plodove kojima e u tom smislu uroditi njegova akademska karijera sadrajem ovog njegovog rada sjajno zapoeta i krajnje odluno najavljena. U osobitoj duhovnoj radosti iekujui skori cik one aurora consurgens, koja e najaviti posvemanje duhovno uskrsnue univerzalne mudrosti ili Boanske gnose i na ovdanjim obzorjima traginog homo balkanicus-a, zadovoljni smo da iz svoje vlastite duhovne misphe ozbiljimo barem malu predstrau za nadolazak rjeke svjetlosnog nektara univerzalne Boanske Mudrosti, koju emo snagom vlastitog hermeneutikog ina (tawil ) i osobnog duhovnog samoozbiljenja i pravoputne voenosti (almahdi ) posuvratiti u naa srca kao u nae vlastite primateljke, krage i jo uvijek prazne zdjele dostojne da prime taj nektar i makar koliko duhovno blagodatne da u njima vjena Boanska mudrost (sophia perennis, hikma ilahiya, marifa aharawiya ) prepozna svoj dom i svoju eshatoloku zaviajnost. Znaj, Allah ti se smilovao, da su srca Prijatelja Boijih riznice mudrosti, spremnica milosti, rudokopi intuitivnog zrijenja, krinje tajanstvenog znanja, prebivalita plemenitosti, odaje pogleda Boijeg koji na njih pogleda snagom milosti Njegove! Ona

197

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

su njiva samilosti Njegove, zdjele znanja Njegova, atrnje mudrosti Njegove, posude jedinosti Njegove, ostave dobrota Njegovih, skrovita navada Njegovih, gnijezdo svjetala svjetlosti Njegove u koje On milou Svojom svakog trena zagleda, pa pojaava svjetla tog gnijezda i obnavlja tajanstva njegova. Ta srca je Allah ukrasio vjerom, uvrstio ih pouzdanjem u Milostivoga, ispunio divotama zahvalnosti, utvrde njihove sazidao na uincima dobroinstva. On je tlo tih srca oplemenio svjetlom istine i upute, sve dok humus njegov nije sasvim ishlapio od opakosti subonitva, sumnje, dvolinosti i svih drugih razvratnosti. Tu zemlju, zemlju gnose Allah je natapao vodom iz okeana zadovoljstva sve dok ondje nisu zabljesnule svjetlosti due, i kultivirao je divnim obradama od strane batinika vrtova, a oni su bogobojaljivi gospari. Cvijetne ake je izmamio vjetrom nasljedovanja krune svih poslanika i uzgajao ih povjetarcima Gospodarevim: povjetarcem milosti, njenosti i uspjeha, a oni nisu nalik samom povjetarcu gospodstva. Allah je uinio da sazru plodovi na suncu okeana gnose, umnaajui ih u noi oskudice i u danu slave. Najdivnija je boja njihovih plodova obojenih Allahovom bojom, a to nije drugo doli tumaenje naloga eriata i prianjanje roba Boijeg za vrsto ue Boije. Ukus plodova tih je ugodjen nasljedovanjem tradicije Allahova Vjerovjesnika, alejhi's-selam! Zatim je Allah postavio lealjku ljubavi na tlo istine oplemenivi tlo pod njom samom sutinom svjetlosti, ojaavi ga svjetlom uspjeha, pothranivi ga opskrbom istinitog posvjedoenja, naslonivi ga na temelje posvemanjeg duhovnog ozbiljenja i privrstivi ga za postojani stoer Boiji. Po toj lealjci prostrije prekriva od same sile i moi, a po njemu razbaca jastuie od poniznosti i podlonosti. Tu lealjku uini samom istrajnou i osloncem na Allaha u znak zahvalnosti Istinitome i odgovornosti za zajednicu. Potom Allah posadi na tu lealjku roba Svoga i Prijatelja Svoga radosnog, pouzdanog i slavodobitnog. Odjenu ga u odoru bogobojaznosti strgnuvi s njega odjeu zaduenosti i misionarenja. Podari mu plemenitost Svoju iz riznica izobilja Svoga, ovrsnu postojanost njegovu samilou Svojom i odlukom Svojom, usmjeri ga ka kruni

198

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

prijateljstva Svoga, okupa ga vodom dobrote Svoje i pozornosti Svoje. istotu njegovu uvea vodom iz okeana naputka Svoga, nahrani ga slau sjeanja Svoga i ljubavi Svoje, napoji ga istim napitkom iz pehara jedinosti Boije iz okeana potpune osame, pomijean sa slau bliskom vezom s Njim, sve dok ovaj ne postade onim to uskrsava u blizini Boijoj, tajanstveno skriven svemu to je drugo doli On". . . ) (

BILJEKE:

1. Ibn Arabi, Tarjuman al-ashwaq, p. 67, London 1911. 2. Abd al-Karim al-Jili, al-Insan al-Kamil, II, Bejrut 1980, str. 20-27. 3. Ahmad Samani, Rawh al-arwah fi sharh asma al-malik al-fattah, Teheran 1368/1989, str. 298-299. 4. Ibn Arabi, Dragulji poslanike mudrosti, al-kalima almuhammadiya, Zagreb 1995; al-Jili, op. cit., str. 24; Toshihico Izutzu, Sufizam i taoizam, str. 73-90; Sarajevo 1995; Ibn Arabi, Kernel of the kernel, Beshara publication, str. 27-31, kotska 1981. 5. Ibn Arabi, Sharh al-Qashani ala fususu l-Hikam, alQahira 1321 H., p. 115; usp. T. Izutzu, op. cit., str. 94-101. 6. Mahmud Shabistari, Golshan-e raz (La rosarie du myster), Paris 1960. al-Jili, op. cit., I, str. 56-73. 7. Ruzbehan Baqli Shirazi, Kitab abhar al-ashiqin, (Le Jasmin de fideles damour), Paris 1968. 8. Vidjeti nau knjigu Temeljni tokovi sufizma, traktat o sufijskoj epistemologiji, Sarajevo 1999. 9. Frithjof Schuon, Comprendre lIslam, Paris 1976, pogl. IV. 10. Ibn Arabi, Fusus, al-kalima al-adamiya; al-Jili, op. cit.,

199

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

II, str. 24-25. 11. Ibn Arabi, al-kalima al-adamiya i al-kalima almuhammadiya. 12. James Winston Morris, Orijentacije: islamska misao u svjetskoj civilizaciji, str. 77-79. Sarajevo 2001. 13. Rene Guenon, The Lord of the World, Ellingstring, Coombe Springs Press 1983. 14. F. Schuon, The Transfiguration of Man, World Wisdom Books, Bloomington, Indiana, 1995, p. 10. 15. S.H. Nasr, Knowledge and the Sacred, Suhail Academy, Lahore 1999, p. 130. 16. S.H. Nasr, The Need for a Sacred Science, State University of New York Press, 1993, pp. 53-68.

200

Reid HAFIZOVI, Sufijska hermenutika srca...

Prof. Dr Reid Hafizovi

HERMENEUTICS OF HEART IN SUFI LITERATURE

Summary Hermeneutics of heart in Sufi literature is a text which aims to show that true understanding of the contents of constitutive sources of Islam is the most complete, deep and profound in the hermeneutics which has been offered by the millennium long Sufism in Islam. All the more that the basic topos of understanding in the context of that hermeneutics is spiritual heart (fuad) in which symbols, mysteries, metaphysical signs and massages of the text of Islamic Revelation and Prophetic tradition are reflected and widely resounded. In accordance with Ibn 'Araby's verse: My heart has become the receiver of all forms spiritual heart is the only receiver in the context of the light hierogeography of the perfect man in which the whole rainbow colours of God's Words find their calm and the only spiritual abiding place. It is the pre-existence cup in which the jewels of Secret treasury are hidden, and the spring of spiritual life which roll those very jewels through the shadows of the soul through the river bed by which the light of the God's Word goes back upstream to its metaphysical river mouth.

201

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

202

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

Mr. Orhan Bajraktarevi

O FILOZOFSKOM U RELIGIJI I O RELIGIOZNOM U FILOZOFIJI: IBN RUD


(Skica rada za jednu racionalistiku teoriju religije)

(Raz)um i objava Raspravu o filozofiji i odnosu filozofije i religije Ibn Rud otpoinje pitanjima da li je filozofija, prema islamskom vjerozakonu, doputena ( ), zabranjena ( ), preporuena( ) ili nareena/obavezna ( ).1
1 Ova pitanja Ibn Rud razmatra u sva tri izvorna djela: Tahfutu, Faslu i Manhi Fasl al-maql on podrobno analizira pomenuta pitanja i ovo djelo u.U predstavlja izvanredan spoj njegovog (studijskog i strunog) iskustva islamskog prava (fiqh) i filozofije (falsafa).Ovo objedinjavajuce filozofsko-pravno iskustvo kao svojevrsna metodologija i nadopuna Ibn Rudovog cjelokupnog filozofskog miljenja (al-hikma), jednako se izrazilo i u njegovim komentarima i u izvornim djelima a posebno u pitanjima a) logikog silogizma i pravne analogije (qiys), b) samostalnog stvaralakog iskoraka i u pravu i u filozofiji (i tihd) i c) filozofsko - racionalistikom tefsiru i hermeneutici (ta'wl). Ibn Rud, Fasl al-Maqal,al-Qahira, 1983,(dalje FM); 22-28; M.A. Al-Iraki, Alal-aqlani fi falsafa Ibn Rud, al.Qahira, 1984. str.22. Manha

203

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Da bi odgovorio na postavljena pitanja on prije toga daje odreenje pojma filozofije i pojma religije. Ibn Rud filozofiju definira kao "perceptivno-spoznajno miljenje ontiko-ontolokih dimenzija bia koje potvruju Tvorca, zapravo, kao djelatno miljenje koje iskazuje pro-iz-voenje bia jer sama spoznaja/znanje bia kao (proizvedenih) bia upuuje izvjesnosti Tvorca. . 2 ( )

Religija predstavlja skup istina koje Bog objavljuje Vjerovjesnicima. Te istine obznanjuju ovjeku ta on moze znati o Bogu a ta o stvarim vjerozakona. Istovremeno, one upuuju na praktino znanje; odnosno, na to kako je potrebno djelovati da bi se ostvarila srea i na ovom i na buduem svijetu a kako nedjelovati da bi se sprijeila kazna. 3 Tako se, prema Ibn Rudu, filozofija i religija susreu i utapaju jedna u drugu s obzirom na "zajedniki interes i spoznaju" i jedna i druga pitaju o Bogu, univerzumu i ivotu. Ali, kada se postavlja pitanje metode spoznaje, one su uvijek razdvojene i jako udaljene jedna od druge 'Ilm al-kalam naprimjer, koji gradi religioznu metodu spoznaje, jest dijalektiko-spekulativna meditacija o kosmosu i njegovom Stvoritelju, i neovisno o tome to on u sebi nosi filozofsko, kao islamska teologija u biti je ogranien objavljenim tekstom. Razmatrajui problem odnos filozofije i religije Ibn Rud u(s)tvruje da religija kao vjerozakon ari'a ( ) nareuje wagib ( ) filozofiranje tafalsuf ( ) .Taj stav, iznenaujue, prvo zasniva na ariatsko-pravnoj analogiji qiyas ar'i ( ) kao metodi i vrsti vjerozakonskog izvora, (a ne na racionalno2

Al-falsafa laysa ayan aktar min an-nazar fi al-mawgudat, wa i'tibariha, min giha dilalatiha 'ala as-sni', a'ni min giha ma hiya masn't, fa inna al-mawgdat innama tadullu 'ala as-sni' bi ma'arifa san'atiha (Ibn Rud, FM, str.22.) 3 Ibn Rud, FM, str.24.

204

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

filozofskom dokazu), na brojnim kur'anskim ajetima koji pozivaju na pojmovno miljenje, razmiljanje i uope mudrost kao takvu hikma ( ): a ta bi ovaj kur'anski pojam hikma znaio ako ne ba filozofiju samu, pita i odgovara Ibn Rud.4 Takva praksa, dakle filozofiranje, proiruje i produbljuje spoznaju Boije egzistencije ma'rifa Allah ( ) jer "ko ne ne misli i ne (s)poznaje tvorevine/proizvedenosti/bia (u svijetu) ne zna i ne spoznaje samoga Tvorca".5 U tom smislu on sljedbenicima kelama - dakle i samom Gazaliju - odgovara njihovom metodom: svako ko zabranjuje filozofiju i proglaava je opasnom po religiju javno objavljuje da nije vjernik. A nije vjernik stoga to ljudima uskrauje mogunost da istinitim i izvjesnim znanjima i spoznajama (raz)uma, produbljuju istraivanja i spoznaju Boije egzistencije (Boanstva samog, mabhat al-uluhiyya). Drugi princip na kome Ibn Rud temelji objedinjenost filozofije i religije jeste tvrdnja i stav da filozofija nije na isti nain i u istom stepenu obavezna za sve ljude. Ovo razlikovanje proizilazi iz perceptivno-spoznajnih moi, iz sposobnosti i razvijenosti filozofsko-logikog miljenja svakog pojedinca. U tom smislu on u Tahafutu i Faslu, na metodolokoj osnovi prvenstveno, prepoznaje i imenuje tri skupine ljudi kao odvojenih nosilaca (jedne i jedine) istine (u cijelosti): 6 a) protagoniste filozofsko-demonstrativnog miljenja i logikog zakljuivanja, tj. filozofe (al-burhaniyyun), b) sljedbenike spekulativno-dijalektikog miljenja kao svojevrsne skolastike teologije, tj. mutekelime (al-gadaliyyun)i c) obine ljude kao pristalice i sljedbenike retorike argumentacije (hitabiyyun).7
4

Fa'atabiru ya ulil-absar, (Misli, ti koji ima viziju); a wa lam yanzuruy fi malakut as-samawat wa al-ard wa ma halaqa Allah fi ay . 5 Ibn Rud, FM, str.26. 6 Istine kao identiteta povijesne religije (ari'a) i duhovne zbilje (haqiqa). 7 Ibn Rud, FM, str.30-31; TT(Tahafut at-Tahafut, Al-Kahira, 1968.), str. 75-82; NN (Nesuvislost nesuvislosti, Zagreb, 1998.), str. 24, 1, 24-25.

205

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Iako svaka od ovih skupina "ima svoju metodu i svoju istinu" koje, kao takve, nisu prenosive na drugu, one, u biti, oznaavaju i utvuju jedan pojam istine, jednu istinu koja predstavlja jedinstvo/objedinjenost filozofske i religiozne istine. Ibn Rudova ideja sjedinjenosti (at-tawfiq) filozofije i religije posebno se iskazala u jednom principu koji karakterie islam naspram kranstva, a to je odsustvo religiozno-crkvene vlasti. Religiozne tekstove koji posjeduju unutarnja znaenja ova vlast u kranstvu tumai na jedinstven nain, odnosno, ona, u cijelosti, uslovljava, uspostavlja i odreuje pojmove i znaenja vjerskog sadraja i religiozne dogme koja obavezuje vjernike. Muslimanski filozof jest, naprotiv, potpuno slobodan pred kur'anskim i hadiskim tekstom. On ima pravo, tavie, obavezan je da, u okviru ope valjanosti religioznog uvjerenja,a to znai u duhu posljednje Boije objave, tumai i interpretira alegorijsko-metaforika, tj. unutarnja/skrivena znaenja at-ta'wil al-magazi ( ) objavljenog teksta nass ( ) u sluajevima njegove izvanjske/prividne proturjenosti.8 On to ini na temelju filozofsko-demonstrativne argumentacije koju nudi upravo grka filozofija i Aristotel. U tom smislu Ibn Rud istie da "ako doe do proturjenosti izmeu fiozofije i teologije tekst objave (nass) treba tumaiti i razumijevati (ta'wil) tako da bi se otkrila njegova skrivena podudarnost sa nim to je utvrdio (raz)um" i dalje " "kao to ne treba svaki izraz Boijeg zakona uzimati u njegovom doslovnom znaenju tako ga ni njegovim tumaenjem ne treba udaljavati od doslovnog znaenja". 9
8

Ve je u drugom vijeku K. Aleksandrijski razlikovao etiri mogua znaenja nekog spisa:knjievno, moralno, duhovno i mistino. Gilbert- Kun, Istorija estetike, Beograd, 1969, str.129. Ista ta etiri znaenja, ali sada isposredovana preko arapsko-islamske filozofije, primjenjuje Dante u trinaestom vijeku na tumaenje svoje Boanstvene komedije. On duguje sistemima Al-'Arabija, Avisenne, Al-Gazalija i Averroesa znaome stavove svoje filozofije , na primjer uenje o Bogu kao svjetlosti, uenje o umovima, ojiticajima nebeskih sfera shvatanje daJe samo razuman dio due stvoren neposredno i u pravom smislu itd.Stoga je Sigera od Brabanta, osvjedoenog averroistu stavio u raj. P.Mandonnet, Dante le theologien, Paris, 1935, str. 163-175. 9 Ibn Rud, FM, str.33-35.

206

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

Ovaj racionalistiko-filozofski stav i kritika metoda predstavljaju centralni poziciju i temelj Ibn Rudove filozofskoreligiozne i znanstvene misli u cijelosti. On, za razliku od Gazalija, a i od srednjovjekovnih kranskih teologa/filozofa koji filozofiju ili pronalaze u religiji ili je utapaju i ukidaju u misticizmu/panteizmu, religiju vidi u filozofiji. Filozofija je najbolji prijatelj religije a njen neprijatelj jeste upravo dijalektiko-spekulativno uvjeravanje kelama. Islamska filozofija hikma ( ) jest sestra blizankinja islamskom vjerozakonu ari'a ( ). Tako on istie da "mi kao muslimani znamo, kategoriki, da filozofsko-demonstrativno miljenje nije u suprotnosti sa onim to kazuje vjerozakon jer, istina ne proturjei istini nego je afirmira, ujedinjuje i svjedoi".10 Istraivai Ibn Rudove filozofije se razilaze kada je u pitanju znaaj "teorije sjedinjenja filozofije i religije" ili "teorija istine" unutar njegovog sistema miljenja. Jedni, kao to je to L. Gauthier 11 i G. Hourani,12 smatraju da ona predstavlja bit Ibn Rudove filozofije a drugi, kao I. Matkur i M. A. al-Iraki umanjuju znaaj ove teorije smatrajui da ona, kako unutar njegovih komentara Aristotela tako i unutar izvornih i posebnih djela, iskazuje samo jednu dimenziju miljenja Filozofa iz Kordobe.13 Ibn Rud, svakako, nije bio prvi arapsko-islamski filozof koji koji je smatrao da kur'anski tekst posjeduje unutarnje batin ( ) i vanjsko zahir ( ) znaenje. Medjutim, za razliku od njegovih prethodnika, on, s jedne strane, energino odbacuje dijalektiko
10 11

Ibn Rud, FM, 31-32. Gauthier, orijentalista koji je preveo Fasl al-maqal na francuski jezik i napisao izvanrednu studiju o jedinstvu filozofije i religije kod Ibn Ruda.U irem djelu pod nazivom "Ibn Rochd"(Averroes),Paris, 1948, str.2-46.U tom smislu zanimljiva je i njegova studija o "islamskoj i kranskoj skolastici". 12 George F. Hourani je preveo Fasl al-maqal na engleski jezik. U kraem predgovoru ovom prijevodu on razmatra neke aspekte ove Ibn Rudove teorije.Ibn Rushd (Averroes), Kitab fasl al-maqal, Leiden, 1959, str.7-19. 13 Matkur, Fi al-falsafa, u Atar al-Arab fi an-nahda al-urubiyya, Kairo, 1978, str.139-193; M.A. al-Iraki, An-Nuz'a al-'aqliyya fi falsafa Ibn Rud, al-Qahira, 1984, 293 - 318.

207

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

miljenje kelama, i sa druge, protivi se razotkrivanjima rezultata hermeneutike analize unutarnjih znaenja religioznog teksta za obine ljude. Samo filozofi mogu pristupati unutarnjim znaenjima religioznog teksta i te skrivene istine mogu izricati samo filozofima.14 Svako nastojanja oko ovih istina od strane nekoga ko ne pripada "sljedbenicima ontoloko-demonstrativnog miljenja i zakljuivanja min gayr ahl al-burhan ( ) ini od njega nevjernika kafir ( )".15 Ipak, on sve vrijeme ne gubi iz vida da uvijek postoji samo jedna istina ali da se ona samoizraava i samorazotkriva u vie smislova, na brojnim i raznolikim nivoima, ovisno o brojnosti nivoa njenih drugih i drugaijih tumaenja i razumijevanja. 16 Stoga je sasvim pogreno ono miljenje koje Ibn Rudu pripisuje stav o "dvije proturjene istine" ili ideju o "dvostrukoj istini", jednoj religioznoj i drugoj filozofskoj; u osnovi ta misao proizilazi iz latinskog politikog rudizma/averroisma.17 Latinski averroisti u XIII i XIV stoljeu stajali su na pozicijama teorije o dvije suprotstavljene istine, religioznoj i
14

Prema tome, nisu mutakallimun, mu'taziliyya, ili a'ariyya, niti zahiriyun, haawiyya, niti batiniyya, ismailiyya i njihovi sljedbenici, ti koji ispunjavaju uslove da bi mogli dospijevati do istinitih smislova unutarnjeg znaenja teksta. 15 Ibn Rud, FM, str.37-38. 16 Bitno pitanje u okviru Ibn Rudove hermeneutike teorije objavljenog teksta jeste: kako razlikovati tekst (nass) koji podlijee unutarnjem tumaenju i interpretaciji od onoga koji je izvan te recepcije? Iako ovo pitanje u okviru Ibn Rudova djela ostaje otvoreno, ipak razlikujemo tri situacije u kojima je ta'vvil neophodan: a) kada ne postoji suglasje oko ariatsko-pravnog i vjersko-akaidskog smisla pojedinih ajeta (ayat), b) kada se ini da pojedini qur'anski ajati stoje u meusobnoj logikoj proturjenosti. c) kada izgleda da se pojedini qur'anski ajavati suprotstavaljaju naelima filozofije, odnosno, aksiomima prirodnog uma.M.Fahri, Dirasat, str.142. 17 T. Akvinski je bio prvi koji je upotrijebio izraz Averroisti (Averroistae) u djelu "O jednosti uma protiv averoista (De unitate intellectus contra Averroistas)" koje je napisano 1270.On daje precizno znaenje tom pojmu pa kae da je Averroista sljedbenik popularne filozofske teorije o jednoi due i uma.T.Akvinski, Opscula philosophica, Zagreb, 1995, str. 28,1-5- l0.

208

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

fiozofskoj. Ova teorija za koji se vjerovalo da pripada Ibn Rudu Ibn Rudu koji stoji u neposrednoj vezi sa Aristotelom - bila je zabranjena na Pariskoj koli 1270. i 1277, god. Meutim, izlazi na vidjelo da Ibn Rud govori o jednoj istini i njenom dvostrukom izrazu, o dva puta jedne istine, filozofskom i religioznom. Zapravo, do svih istina objave wahy ( ), koje um moe razumijevati i percipirati, on moe i sam po sebi dospjeti.18 Utoliko se ovo Ibn Rudovo uenje o sjedinjenosti religije i filozofije ispoljava i kao izrazita racionalistika teorija religije. Naime, islam kao religiju, u odnosu na kranstvo, karakterie i injenica "nedostatka tajni": neki smatraju da u islamu ipak postoje 'najmanje dvije ili tri tajne'' u koje spadaju a) stvaranje iz nita i b) neograniena Boija volja, kojima se pridodaje i c) put ljudske due. Ibn Rud, kao i al-Farabi i Ibn Sina prije njega, sa pozicija vjernog Aristotelovog sljedbenika i uz neke neoplatonistike elemente, odbacuje ove tajne. Kod Aristotela, materija, kretanje i vrijeme su vjeni kao i sam Nepokretni Pokretnik(Nous). Ukupnost bivstvovanja (ne)materijalnog svijeta rezultat je Boanske esencije koja, kroz teoriju emanacije, ne ostavlja nikakvo podruje za prisustvo neograniene Boije volje. U svijetu vlada strogi, prirodni determinizam (koji nije mogue naruiti, mijenjati ili odbacivati). A filozofija, sama po sebi, donosi dokaze u prilog prethodnih stavova. Ibn Rud objedinjuje ta dva suprotstavljena stava, filozofski i religiozni, i smatra da su te "religiozne tajne" u osnovi, stvar uobrazilje, odnosno, one su "simboliko-metaforike slike" kojima Kur'an opisuje (ope) istine. Ukoliko se slijedi unutarnje znaenje religioznih tekstova, religija e kazati isto to i filozofija: da je stvaranje svijeta nevremenito/vjeno i da ono, nuno, proizilazi iz Boijeg uma.19 Islam kao vjera i uvjerenje al-'aqida al-imaniyya ( ) je jednostavan i istine vjere 'usul ad-din ( ) su proste i
18

Vidi filozofski roman Ibn Rudova prethodnika, iz Andalusa , Ibn Tufajla koji stoji na slinim pozicijama.Ibn Tufejl, ivi sin Budnoga, Sarajevo, 1986. 19 L. Gauthier : Ibn Rochd (Averroes), Paris, 1948, p.36-38 .

209

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

jednostavne. Ibn Rud i ovdje primjenjuje hermeneutiku metodu koju na sebe preuzimaju samo filozofi - smatrajui da te istine um ne moe spoznati svojim prirodnim moima te je stoga nuno da ih prihvati neupitno i bez ikakve rasprave. Ni ovaj stav, kao bitno religiozni, kao religiozna istina, nije izvan filozofije jer um filozofa utapa razliku izmedju religije i filozofije i sjedinjuje ih utoliko ukoliko se razvija i dospijeva do "aktivnog uma" al-'aql al-fa'al ( ).20 Pri tome imamo na umu da Ibn Rud ne usvaja neoplatonistiku teoriju emanacije jer tvrdi da je Bog stvaralac ukupnosti bivstvujueg, dakle i nebeskih sfera i da je stvaranje bespoetno i nevremenito/vjeno.21 Ovo stvaranje nije neoplatonistiko postepeno proizilaenje umnosti jer je Bog stvaralac supstancije i svih drugih odvojenih umova .To znai da su oni sekundarni uzroci koji ne mogu sami po sebi, stvarati esencije jer i njih sam Bog stvara, u cijelosti, i u jednom trenutku.Ibn Rud je uz Aristotela kada tvrdi da postoje brojni nepokretni pokretnici, odnosno imaterijalni umovi iji broj odgovara broju nebeskih sfera. Prvi um/umnost jest Bog i on je iznad svih drugih odvojenih umova.Ibn Rud smatra da postoji sedam planeta i svaka posjeduje svoje posebno kretanje koje je, kao takvo, ukljueno u zajedniko kretanje Neba. Svaka od ovih sfera posjeduje svoju umnost/um koji je pokree i on je, u neposrednoj ovisnosti o Bogu. Prema tome Ibn Rud se razlikuje od islamskih neoplatoniara koji su isticali devet, odnosno deset odvojenih umnosti nakon samoga Boga.22 Uz to, vidno je i njegovo neprekidno nastojanje da Aristotela priblii islamskim misliocima. Kao to je Gazali u djelu Tahafut al-falasifa izloio miljenja islamskih peripatetiara al-Farabija i Ibn Sinaa i opovrgnuo njihove dokaze o vjenosti/nevremenitosti svijeta i njegovoj bespoetnosti,
20 21

Z.Hudairi, Atar Ibn Rud fi falsafa al-usut al-wusta, al-Qahira,1983, str.135. ire izlaganje Ibn Rudovog odnosa naspram neoplatonistiko- peripatetike teorije emanacije zahtijevalo bi precizniju analizu i objanjenje Ibn Rudovih ideja biti i bitka, zatim mogueg i nunog te same teorije umova/umnosti, to mi, u ovom radu ostavljamo po strani. 22 M. Qasim, Nazariyya al-ma'rifa inda Ibn Rud, al-Qahira, 1973, str.118 -121.

210

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

to isto je uinio Ibn Rud u svom Tahafutu: izvrio je kritiku analizu Gazalijeva djela i opovrgnuo njegove temeljne kritike postavke i argumente u nastojanju da objedini stavove islamskih peripatetiara i Aristotela. U tom smislu Ibn Rud je zauzeo posebnu teorijsku poziciju i oformio kritiko-racionalistiku metodu koju karakteriu sljedei elementi: 1. Prihvatanje valjanih i istinitih argumenata koje iznosi Gazali u svom Tahafutu podsjeajui da je to filozofski nain miljenja, a odbacivanje svih tvrdnji i stavova za koje je smatrao da su dijalektiko-retoriki i kao takvi pogreni i neistiniti, 2. pobijanje Gazalijevih proturjenosti kao miljenja za koje je Gazali tvrdio da, kao proturjeno, proizilazi iz navedenih filozofskih argumenata 3. iznoenje drugih dokaza kao proirivanje i uvrivanje filozofskog miljenja to upuuje na njegovu podrku i pripadnost strogom peripatetikom racionalizmu, 4. obznanjivanje da Tahafut at-tahafut nije samo zbir filozofsko-logikih argumenata nego iroko zasnovano pobijanje Gazalijevog napada na filozofe uz tvrdnju da veina Gazalijevih dokaza ne dostie nivo filozofske izvjesnosti al-yaqin wa al-burhan ( ), nego, naprotiv, predstavlja zbrkana sofistika samoporicanja,23 5. iznoenje stavova koji se iskazuju kao isti filozofski stavovi jednog filozofa koji polemizira tako to na argumente odgovara argumentima; njegovi teoloko-pravni stavovi, bie oznaeni jakim Gazalijevim utjecajima.24 Um i dua Dua je kod Aristotela forma tijela. I kada propadne tijelo iezne i forma ili dua, istovremeno. Jasno je da ovo shvatanje stoji u potpunoj suprotnosti spram islamskog uenja o dui.
23 24

TT, str.75-82. Ibn Rud, Talhis kitab an-nafs, Predgovor, A.F.Al-Ahwani, al-Qahira, 1950, str.57-59.

211

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ukoliko due propadaju i nestaju sa propadanjem i nestankom tijela, ta je onda sa polaganjem rauna i odgovornou, nagradom i kaznom na buduem svijetu? Aristotel e ipak u djelu O dui nabaciti da u racionalnoj dui postoji odvojeni um koji ne propada. Ibn Rud preuzima Aristotelovu terminologiju i njegove podjele (racionalne) due ili (raz)uma.Djelatni um 'aql bi al-fi'l ( ) on imenuje steenim al-'aql al-mustafad ( ) ili habitualnim al-'aql bi al-malaka ( ) umom. Problem se javlja kada treba odrediti koji je od tri formirana uma racionalne due Materijalni um al-'aql al-hayulani ( ), aktivni um al'aql al-faal ( ) i steeni um al-'aql al-mustafad ( ) vjean a koji propada? Koji je univerzalan a koji pojedinaan? On kritikuje neke Aristotelove komentatore (Temistije, A. Afrodizijski) koji su tvrdili da je materijalni um bespoetan a da su umnosti/inteligencije/univerzalije nastajue i propadajue. Materijalni um kod Ibn Ruda, prema jednom miljenju (al-Ahvani), jest "formastruktura koja propada", on je "priprema" koja nastaje da bi se prihvatile umnosti/intelekti/inteligibilije i ima ulogu materije u odnosu na formu. Same umnosti/inteligencije su bespoetne.25 H. Al-Fahuri i H. al-Garr smatraju da Ibn Rud jedanput govori o propadanju materijalnog uma a drugi puta o njegovoj bespoetnosti/vjenosti; mogue je da je mislio na ljudski um uope koji, kao takav, ostaje i nakon propadanja pojedinaca.26 ini se ipak da je materijalni um kod Ibn Ruda - neovisno o tome to, kao pojedinaan i brojan, nestaje sa nestajanjem pojedinaca- bespoetan i vjean, jer je univerzalan i jedan u odnosu na ovjeanstvo.Stoga on kao "pojedinana priprema" propada ali kao " univezalna priprema" ostaje i ona je vjena.Ova teorija je, dakle, dvostruka , jer se, s jedne strane, materijalni um kao brojan i pojedinaan realizira u pojedincima, a sa druge, on je univerzalna supstancija koja je odvojena od tijela, jedna, bespoetna i vjena.27
25

H.A.Al-Fahuri, H.Al-Garr, tarih al-falsafa al-arabiyya, al-Qahira-Bayrut, 1957-58, II, str. 434-439. 26 Z.Hudazri, Atar Ibn Rud, str.331. 27 Ibn Rud, Talhis kitab an-nafs, str.88-89.

212

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

Aktivni um izravno odreuje sam Ibn Rud pa kae:"Ovaj um je vii od materijalnog; on je, po sebi, aktivna egzistencija trajnog uma, svejedno da li ga mi (nae due) znamo/spoznajemo ili ne. Um je, zapravo, inteligencija/umnost/intelekt/univerzalija u punom smislu te rijei. On se razabire i jasno iskazuje kao forma i kao aktivno djelovanje. Stoga se smatra da je um za nas mogu po drugome, tj. po tome to je on naa forma koja nas uvijek, kao bespoetna inteligencija/umnost, nuno pogaa. Aktivni um, po sebi, neovisno dakle o tome da li ga mi znamo/spoznajemo ili ne, ne stie umnu egzistenciju zahvaljujui naem djelovanju kao to je to sluaj kod materijalnih umova al-ma'qulat al-hayulaniyya ( ). Ovo stanje se odreuje/imenuje kao jedinstvo- alittihad ( ) i sjedinjenje al-ittisal ( )".28 On potom nastavlja: "Da li je sjedinjenje teorijskih umnosti/inteligencija s nama ono koje slii sjedinjenju odvojenih materijalnih stvari kao to se to kae za aktivni um/umnost koji se , za vrijeme aktivnog koritenja/djelovanja , sjedinjuje s nama."29 E. Renan smatra da je ova teorija aktivnog uma mudra i oprezna: ovaj um je potpuno odvojen od ovjeka i nema nikakvog dodira sa materijom, jedan je, nema brojnosti u sebi osim broja pojedinaca koji "u njemu uestvuju". Govor o jednoi aktivnog uma, znai zapravo jednou i univerzalnost principa ljudskog uma kao istovjetnosti psiholoko-duhovne konstitucije ovjekove. Stoga vjenost ovog uma kod Ibn Ruda oznaava vjenost ljudske vrste.30 De Wulf, jasnije od Renana, navodi da je ljudski um zadnji um nebeskih sfera, imaterijalna forma, vjena i odvojena od pojedinaca; to je um koga karakterie jednoa i on je, u isto
28 29

Ibn Rud, Ibid, str.72-73. Ibn Rud, Hal yattasilu bi al-'aql al-hayuulaani al-'aql al-fa'aal va huva multabis bi al-gism, u :Talhis kitab an-nafs, str. 121. 30 E.Renan,op.cit.135-138.Prema Renanovom radikalnom antiislamskom stavu islamska filozofija je postojala "ne uz islam nego uprkos islamu", kao to je nauka Zapada roena protiv katolicizma. "Muslimani su prve rtve islama" kae renan, stoga je njihov povijesni zadatak da potrgau obru islamske tiranije, istone despotije, kao to je to uinila Evropa s krenstvom izuzev panije, F. Saltaga, Islam u iskrivljenom ogledalu, Sarajevo, 1998, str.121.

213

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

vrijeme, i aktivni um i materijalni ili mogui um. On, u cijelosti, nije pojedinaan niti stvaran/predmetan. To je lua koja osvjetljava pojedinane due i (tako) ukljuuje ljudsko uestvovanje u bespoetnim, vjenim istinama. Perceptivno-spoznajni proces se odvija tako to se odvojeni um vrsto jedini sa pojedincem pomou djelovanja na posebne osjetilne forme (kod) svakog pojedinca.31 Uistinu, stav o egzistenciji aktivnog uma izvan pojedinane due ukljuuje i stav o jednoi ovog uma u odnosu na ovjeanstvo jer u njemu uestvuju brojne due: to, konsekventno, znai samo odbacivanje individualne vjenosti due a ne i odbacivanje vjenosti univerzalne ljudske due. Odbacivanje pojedinane vjenosti due stoji u proturjenosti sa uenjima nebeskih/objavljenih religija i to je ona slijepa ulica u koju vodi Ibn Rudova teorija jednoe aktivnog uma monopsihizam (wahdat al-'aql al-fa'al, - Unite de l'intellect agent). On zbilja govori o jedinstvu i egzistenciji aktivnog uma izvan pojedinane due, ali ta dua je u mogunosti da se s njim sjedini. Sjedinjavanje al-ittisal ( ) upravo podrazumijeva sjedinjavanje materijalnog i aktivnog uma. U Ibn Rudovu djelu, koje je nakon njegove smrti uredio njegov sin stoji:" Ovaj um (aktivni) ima dvije uloge: on kao odvojen mufaraq ( ) misli sam sebe kao to to ine i drugi odvojeni umovi/umnosti/inteligibilije, s jedne strane, i sa druge, on misli umnosti/inteligencije materijalnog uma, tj. izvodi ih iz potencijaliteta u aktualitet.Aktivni um je sjedinjen sa ovjekom kao njegova forma."32 Dakle, prva uloga aktvnog uma je da kao i ostali odvojeni umovi/umnosti misli sam sebe i u tom sluaju on i njegove inteligibilije/umnosti al-ma'qulat ( ) su jedno - identitet, a druga, da se sjedinjuje ittisal ( ) sa materijalnim umom kao to se materija madda ( ) sjedinjuje sa formom sura ( ) i da na taj nain potencijalne umnosti/inteligencije kao materijalni um,
31

De Wulf, Historie de la philosopfaie medievale, Tome I : Des Originjousqu'a Thomas d'Aquin. 5 eme edition Prancaise, Louvain, 1924, p.216-217 32 M,Qasim, Fi an-nafs wa al-'aql, Ibid, str.246-250.

214

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

pretvara u aktualne. Forma je uvijek, kod svih peripatetiara, dakle i kod Ibn Ruda kao strogog sljedbenika Aristotela, jedna, univerzalna, bespoetna i vjena. M. Qasim (i M. Abduhu) pristupa ovom pitanju sa pozicija Ibn Rudove teorije usaglaenosti filozofije i religije. On smatra, da se Ibn Rudova teorija o dui, u svim njegovim djelima pa i u Tuhafutu, zasniva na dvije temeljne ideje: a) Ibn Rud je u ovom uenju potpuni aristotelovac i ne stojini pod kakvim uticajem neoplatonizma, to znai da se, za razliku od neoplatonistikih shvatanja, ukupan proces spoznaje vri unutar due. Toj dui nita ne pridolazi izvana putem bilo kakvog oblika emanacije, i b) pojedinana dua kod Ibn Ruda jest vjena; stoga pripisivanje Ibn Rudu ideje o jednoi due ili jednoi aktivnog uma predstavlja veliku zabludu. On preuzima stav E. Renana da jednoa aktivnog uma kod Ibn Ruda predstavlja jednou racionalno-spoznajnih percepcija, smatrajui pri tome da Ibn Rud interpretira i razumijeva Aristotela u svjetlu ideje o jednoi uma kao "jednoi tri uma". Aristotel, naime, ne razlikuje prirodu materijalnog uma od prirode aktivnog uma. Da bi uspio u svom naumu, prema miljenju M. Qasima, Ibn Rud je modificirao Aristotelovo uenje tako da se dua kod njega ne shvata kao forma tijela nego kao duhovna bit dat ruhiyya ( ) koja se sjedinjuje sa tijelom. Stoga je pojedinanost ili posebnost tijela nuno odreena ovom biti. U tom sluaju pasivni um ili aktivni um su dvije pojedinanosti. Ono posredujue i zajedniko izmeu svih pojedinaca jesu umnosti-inteligibilije kao njihova racionalna forma sama.33 M. Qasim takoer tvrdi, slijedei prethodnu liniju miljenja, da se um kod Ibn Ruda, svejedno da li materijalni ili aktivni, uspostavlja moima i sposobnostima racionalne due, due koja predstavlja slobodnu i odvojenu supstanciju neovisnu o tijelu.34
33

M.Qasim, Nazarivva al-ma'rifa, str.9-11; M. Qasim, Fi an-nafs wa al-aql, str.l30. 34 Ibn Rud, TT, str.92-93; NN, str.24, 1, 45-46.

215

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Djelatni/aktualni um al-'aql bi al-fi'l ( ) je isti kao i kod Aristotela: propada sa nestankom samog pojedinca. Kada je u pitanju vjenost i jedinstvo racionalne due Ibn Rud kae: "to se tie postavke o brojnoj mnotvenosti nematerijalnih dua, ona filozofima nije poznata stoga to je uzrok brojnoj mnnotvenosti materija, a uzrok suglasja unutar brojne mnotvenosti forma.... Pojedinac a-ahs ( ) od pojedinca se razlikuje samo po materiji al-madda ( )." Pa nastavlja. "to se tie Zayda, on brojno nije 'Amr, ali on i 'Amr su jedno po formi, koja jest dua. Ukoliko bi, na primjer, Zaydova dua bila brojno drugaija od 'Amrove due, kao to je brojno Zayd neto drugo od 'Amra, 'Amrova i Zaydova dua bile bi brojno dvije a formom jedno, pa bi onda dua imala (neku drugu) duu. Iz toga nuno proizilazi zakljuak da su Zaydova dua i 'Amrova dua po formi jedno, a ono to je formom jedno posjeduje brojnu mnotvenost tj. djeljivost samo po materiji. Ako dua ne propada/umire kada propadne tijelo, ili ako ima u sebi neto u smislu ovog atrubuta, onda je nuno da, nakon to se odvoji od tijela, bude brojno jedna... Dua je najslinija svjetlosti, te kao to se svjetlost dijeli podjelom osvijetljenih (nebeskih) tijela, da bi opet postala jedno kada tih tijela nestane, isto tako je i s duom u odnosu prema (ljudskim) tijelima."!35 Zapravo, Ibn Rudovi stavovi o dui, koje iskazuje u strogo filozofskim djelima kao to su Kitab an-nafs i Komentar Metafizike, razlikuju se od stavova koje iznosi u "djelima usaglaavanja filozofije i religije", u Tahafutu, Manahig al-adilla i Kaf al-maqal. Ova Ibn Rudova teorija o umu ili dui ostaje, u izvjesnoj mjeri, nejasna i teko razumljiva iz vie razloga. U te razloge spadaju i nejasnoe Aristotelova uenja o dui-umu koju on slijedi, s jedne strane, a sa druge otvorene prijetnje religioznog ekstremizma nekih orijentacija ilm al-kalama njegova doba
35

Ibn Rud, TT, str.95-96; NN, str.26-27, 1, 49-52.

216

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

izraene i u stavovima samoga Gazalija. Ibn Rudovi tekstovi nisu mogli izbjei te uticaje. Njegova teorija o dui i proivljenju nakon smrti - sve religije se temelje na polaganju rauna i odgovornosti za ovaj ivot a to se ne da razumijevati bez vjenosti due i proivljenja nakon smrti - u osnovi, ipak ostaje u okviru ideje koju je zagovarao Ibn Sina na islamskom istoku, ideje koja je i dovela do Gazalijeve osude filozofa za nevjerovanje.

217

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Mr Orhan Bajraktarevi, lecturer

ABOUT PHILOSOPHICAL IN RELIGION AND RELIGIOUS IN PHILOSOPHY: IBN RUSHD

(Sketch for a rational theory of religion)

Summary Ibn Rushd begins his discussion about philosophy with the questions if philosophy, according to Islam, is allowed, forbidden, recommended, or ordered/obligatory. Discussing the problem of the relation between philosophy and religion Ibn Rushd states that Islamic shariah orders wagib philosophising tafalsuf. Surprisingly, he firstly bases such his attitude on shariah law analogy qiyas shariah as a method and the kind of religious law source (and not as a rational-philosophical evidence), on numerous Qur'anic ayats which ask for conceptual thinking and general wisdom as such hikma: and what would this Qur'anic notion hikma mean if not the very philosophy, Ibn Rushd asks and answers at the same time. In that sense Ibn Rushd underlines that "if there is contradiction between philosophy and theology the text of Revelation (nass) is to be interpreted and understood (ta'wil) in such a way which will discover it's hidden sameness with that what reason has established" and further says "as every expression of God's law should not be taken in it's literal meaning, it also should not be interpreted in such a way which could place it far from the literal meaning". This rationalistic philosophical attitude and the critical method represent central position and foundation of Ibn Rushd's philosophical-religious and scientific thought in the whole. He, for

218

Orhan BAJRAKTAREVI, O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji

the difference from Ghazali, and from medieval Christian theologians/philosophers who find philosophy either in religion or drown it into mysticism/pantheism, sees religion in philosophy. His theory about soul and Resurrection all religions are based on responsibility for this life and that can not be understood without the eternity of the soul and life after death basically, stands within the frame of idea pleaded by Ibn Sina on the Islamic east, the idea which provoked Ghazali's condemnation of philosophers for infidelity and atheism.

219

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

220

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

Hilmo Neimarlija

OSWALD SPENGLER - KLASIK DVADESETOG STOLJEA

Prvo to ovjeka susree kao neizbjena sudbina i to nijedno miljenje ne moe proniknuti niti volja izmijeniti jeste vrijeme i mjesto njegova roenja: svako je roen u jednom narodu, jednoj religiji, jednom staleu, jednom dobu, jednoj kulturi. A time je ve sve odlueno. Spengler, Neobjavljene skice i fragmenti Ime proroka i ugled klasika dvadesetog stoljea Oswald Spengler stekao je djelom Propast Zapada. Raniji njegovi radovi dobili su naknadnu znaajnost po Propasti Zapada i u odnosu na Propast Zapada, a mnogobrojni kasniji spisi nastali su i ostali u sjeni ovog opsenog filozofskopovijesnog djela i njegova neobinog djelovanja na matu i miljenje savremenika. U novijoj literaturi Zapada bilo bi teko nai pisca koji je izvrio tako snaan i mnogostran utjecaj sa samo jednim djelom i djelo slinih intelektualnih zahtjeva koje je postiglo takav uspjeh u irokim krugovima italaca.

221

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Kada je zapoeo rad na Propasti Zapada, Spengler je poeo razumijevati svoj ivot kao tvorbu vlastite ivotne misli i proivio ga je na nain rtve za djelo u kojem je ta misao nala puno razvie i sposobnost cjelovitog potvrivanja. Sve ostalo to je inio i napisao izgleda da nije moglo izai iz kruga pripremnih radnji i ponovljenih izraza njegova neumorna nastojanja oko uobliavanja, razjanjavanja i dokazivanja ideje Propasti Zapada. Ta udesna obuzetost njegova ivota ivotom njegova jednog i, ustvari, jedinog djela odvojila ga je od onih proroka modernog Zapada koji su od drugih oekivali da mitski ili revolucionarno reagiraju na njihove proroke objave. Roen u Blankenburgu na Harzu 1880. g., Spengler je pohaao gimnaziju u Halleu, a studij matematike i prirodnih znanosti u Halleu, Mnchenu i Berlinu. Habilitirao je, u drugom pokuaju, 1904. g. radom o metafizikom temelju Heraklitove filozofije. Kao gimnazijski nastavnik predavao je u Saabrckenu, Dizeldorfu i Hamburgu. Predavaki rad prekinuo je 1910. g., ugovorivi jednogodinje odsustvovanje sa Visoke kole u Hamburgu radi "itanja i pisanja". Premda je, po kazivanjima slualaca i kolega, bio uspjean predava, nastavnikom radu nije se vie vratio. Nastanio se u Minhenu i tu vodio usamljeniki ivot, okrenut knjigama i nezainteresiran za svakidanje stvari i dublje veze i druenja. Izdravao se koristei skromnu ostavtinu nakon majine smrti 1910. g. Prvi nacrt Propasti Zapada Spengler je sainio 1912. g. Bila je to skica djela o poloaju zapadnog svijeta u savremenom dobu i njegovim izgledima u budunosti. Izradi skice prethodio je rad u kojem je Spengler namjeravao iz razjanjenja tadanjih politikih pojava izvesti bitne smjernice epohe. No, prema svjedoenju u Propasti Zapada, u toku pripreme tog nevelikog rada uvjerio se da istinsko razumijevanje epohe zahtijeva mnogo iru osnovicu i da bez isto metafizikih razmatranja doba nema ni uvida dublje nunosti. Kada mu se rasjasnilo da se politiki problem ne moe razumjeti iz same politike i da se bitni povijesni tokovi opipljivo

222

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

pokazuju esto samo na podruju umjetnosti, a nerijetko ak samo u obliku udaljenih znanstvenih i filozofskih misli, prvobitna tema rada se silno proirila. Nametnula su se mnoga nova pitanja i neoekivane veze meu razliitim pojavama koje su odavale skrivene zajednike tendencije. Napokon mu se potpuno razotkrilo da se nijedan fragment povijesti ne moe zbiljski sagledati ako se prije toga ne rasvijetli tajna svjetske povijesti openito. A kako se na tome dotada nije ni priblino radilo, ostali su neshvaeni odnosi koji su povezivali oblike likovnih umjetnosti s oblicima rata i dravne uprave, duboke srodnosti izmeu religioznih i tehnikih nazora, politikih i matematikih tvorbi, privrednih i spoznajnih oblika. Poput drevnog tragaoca za kljuevima svetih tajni kome se ukazalo rjeenje najvee zagonetke modernih vremena, Spengler je tada povjerovao u vlastito otkrie posljednje osnove povijesnih pojava i tvorevina. Osnovu je vidio u organskim cjelinama i ivotnim tokovima visokih kultura kao vrsto povezanim strukturama i procesima to iz skrivenih dubina povijesti izazivaju deavanja na povrini. Tome to je upravo njemu prvome pripalo da dospije do sudbonosnog otkria - smatrao je - pripomogla je njegova dugotrajno noena slutnja o postojanju neke postojane strukture historijskog ovjeanstva, koja se nalazi iza svega sluajnog i neproraunljivog u pojedinanim dogaajima, i snani utisci koje je stekao o srodnosti savremenih zbivanja u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi sa zbivanjima u antikom svijetu u razdoblju opadanja njegove kulture. U irokim obrisima vienja, koje je za njega zadobilo izvjesnost pune unutranje nunosti, pojave i duhovnopolitike tvorevine savremenog Zapada odavale su zavrni stadij u ivotu zapadnjake kulture i epohu zavravanja povijesti zapadnjakih naroda. A u njegovoj sagledanosti ivota kao ozbiljavanja mogueg to je znailo da je vrijeme intenzivnih mogunosti vjere, pjesnitva, filozofije i umjetnosti na Zapadu nepovratno prolo i da su ovjeku Zapada preostale samo ekstenzivne civilizacijske mogunosti kasnoga doba. Stoga je skicirano djelo Propast Zapada, iji je

223

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

naslov dugovao izlozima tadanjih minhenskih knjiara u kojima su najistaknutija mjesta zauzimale knjige o propasti antike civilizacije, trebalo sezati dublje i dalje od uobiajenih tumaenja povijesne situacije vremena. Kao pravo povijesno razmatranje - i utoliko prava filozofija koja iscrpljuje sav sadraj vremena - ono je trebalo iz rada stoljea i ivotnog iskustva cijele zapadnjake kulture proizvesti odgovor na veliko pitanje ta je za ovjeka na Zapadu jo mogue a to on sebi mora uskratiti. Spengler ga je namijenio ljudima s instinktom za ivotne realnosti vjerujui da e navesti vodee ljude nove generacije da se okanu lirike, slikarstva i spoznajne kritike i da, okretanjem tehnici, pomorstvu i politici, budunosti svijeta Zapada daju izgled koji mu je neumitna sudbina ve odredila. Tako ocrtane Spenglerove ambicije sa Propau Zapada bile su u napadnom nesuglasju sa njegovim autorskim preporukama. Pored objavljenog habilitacionog rada iz historije filozofije,1 koji je odbranio est mjeseci nakon neuspjelog prvog pokuaja i uz djelomino proirenje prvobitnog teksta disertacije, dotada je napisao samo vei broj skica za prie i drame. No, dok mu prvi akademski ogled nije izdrao prvi sud oficijelne kritike, njegovi strasni knjievni ogledi nisu izdrali njegov vlastiti strogi sud. Kasnije je objavio jedinu cjelovitu skicu drame pod naslovom Pobjednik, sa glavim junakom u liku japanskog umjetnika koji, teko povrijeen u bici s Rusima, svojom krvlju slika zapovjednika ruske artiljerijske jedinice od ije je granate ranjen.2 Ti neuspjeli knjievni pokuaji imali su znaajnu ulogu u Spenglerovim nastojanjima oko stila Propasti Zapada, ali su istraivai njegova opusa u njima uglavnom traili najave pogleda iznesenih na stranicama Propasti Zapada ili ak porijeklo zamisli samog djela.
Oswald Spengler, Der metaphysiche Grundgedanke der Heraklitischen Philosophie, Halle 1904. Pod naslovom Heraklit. Eine Studie uber den energetischen Grundgedanken seiner Philosophie, rad je ponovno objavljen u zborniku: Oswald Spengler, Reden und Aufsatze, Mnchen 1937. 2 Usp. Oswald Spengler, Der Sieger - Eine Skizze (1910), u: Oswald Spengler, Reden und Aufsatze ...
1

224

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

Tako je Stuart Hughes u Pobjedniku naao nagovjetaje politikih gledita autora Propasti Zapada i njegovo vjerovanje u pobjedniku mo umjetnosti nad smru.3 Meutim, u graenju veza Spenglerovih knjievnih ogleda i nastanka Propasti Zapada vjerovatno je najdalje otiao savremeni njemaki autor Rainer Thurnher tvrdnjom da je Spengler, oajavajui nad samim sobom zbog knjievnih neuspjeha, utjehu naao u spoznaji, koju je pretvorio u izvjesnost vlastite filozofije povijesti, da nije neuspjean on, nego sama epoha kao razdoblje neplodnosti evropskih umjetnosti i propadanja evropske kulture.4 Radu na formulaciji i historijskoj argumentaciji svoga otkria Spengler se, stoga, predao sa samouvjerenosu mislioca koji posjeduje konano rjeenje za temeljne zagonetke povijesti, ali i sa osjetljivou pisca koji poznaje tekoe u osiguravanju uvjerljivog oblika za viziju cjelovito ureenog povijesnog obilja. Nastavljajui se na tradiciju pisaca filozofskopovijesnih pregleda iz XIX st., u rad je unio iroko historijsko znanje i smisao za historijske analogije, sigurnost pred najteim filozofskim pitanjima i sposobnost graenja velikih misaonih struktura. U isto vrijeme, muili su ga nagonski pjesniki otpor prema umrtvljujuem akademskom jeziku i izvorno nepovjerenje u apstrahirajue pojmovne konstrukcije i historiografske sheme u kojima se odvijalo vladajue zapadnjako bavljenje povijeu. Iz tih razloga, u pripremi i pisanju Propasti Zapada neprestano se vraao razliitim stilskim vjebama i ponovnom itanju knjievnih, filozofskih, historijskih i drugih djela. Dok je u vjebama, za koje je koristio knjievne oblike u kojima se ve okuavao, nastojao postii odgovarajui jezik Propasti Zapada, u itanjima je traio dodatne potvrde nalazu o sudbinskoj predodreenosti prizora koji su mu se ukazivali u punoj podudarnosti na povijesnoj pozornici savremenog zapadnog svijeta i svijeta kasne antike.
3 4

H. Stuart Hughes, Oswald Spengler - A critical estimate, New York 1962, str. 6. Rainer Thurnher, Oswald Spengler - Njegova filozofija povijesti i njezine politiko-ideoloke implikacije, u: Oswald Spengler, Propast Zapada, sv. I, Zagreb 1998, str. XVIII.

225

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Sa otpoinjanjem prvog svjetskog rata Spengler je zapao u teku materijalnu oskudicu. Ratne godine proivio je u pisanju i svakodnevnim nevoljama oko prehrane i grijanja. Usprkos znatnom oteenju vida, zbog ega nikada nije pozivan u vojsku, vei dio prve knjige Propasti Zapada napisao je uz svjetlost svijee. Moe se pretpostaviti kako ga je u tim godinama oskudice posebno pogaalo oteano dolaenje do knjiga, jer je svoje kasnije honorare za Propast Zapada i visokotirana izdanja publicistikih radova upotrijebio pretenim dijelom za kupovinu vie hiljada knjiga s razliitih podruja. No nakon nepunih est godina priprema i pisanja zavrio je prvu knjigu Propasti Zapada. Premda nepotpuno, djelo je u konanom obliku nadmailo polazne namjere autora i prvobitno obiljeeni tematski raspon rada. Program korjenitog rasvjetljavanja zbivanja u sadanjosti i budunosti zapadnoevropskih zemalja proiren je na sveukupnost vieg povijesnog ivota ovjeanstva, a otkrie osnove povijesnih pojava i tvorevina zadobilo je formu morfologije svjetske povijesti kao cjelovite i nove filozofije povijesti. U tom promijenjenom okviru Spengler je povijest odredio kao krajnju mogunost potpunog oblikovanja stvarnosti i suprotstavio prirodi kao drugoj mogunosti. Ujedno je, utvrujui prapitanje ljudske egzistencije u pitanju koji od ta dva oblika stvarnosti ovladava budnom svijeu ovjeka, otro razluio organski karakter povijesne slike svijeta i mehaniki karakter prirodne slike svijeta. Prirodi je pridao oznake prostornog svijeta, svijeta ponovljivih fenomena i znanstvenih istina, a povijesti oznake vremenskog svijeta, svijeta neponovljivih pojava i historijskih injenica. Povijesno zbivanje svijeta zatvorio je u visoke kulture kao osnovne jedinice i uzajamno nepovezane likove jedinstvene morfoloke slike svjetske povijesti. U njihove ivotne svjetove smjestio je ivu stvarnost povijesti, odnose meu njima prikazao je kao privide povijesne zbilje, a ljudsko opstojanje izvan njih opisao je kao rasuto deavanje ivota nepovijesnih ljudi, kao trajanje vjeitih pripadnika ljudske vrste. U ivotnom svijetu zapadnjake

226

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

kulture ustanovio je samo jedan od tih likova, potpuno ravnopravnih po povijesnoj izraslosti i dostojanstvu.5 Druge likove izdvojio je organskim razdvajanjem i povijesnim individualiziranjem ivotnih svjetova egipatske, babilonske, kineske, indijske, antike, meksikanske, arapske i budue ruske kulture. Svakoj od ovih kultura pripisao je individualnost najvieg ranga, ivotno-simbolsku cjelovitost i istovjetnu unutranju strukturu. Njihova pojedinana trajanja podvrgao je organskoj temporalizaciji i ograniio na priblino hiljadu godina, tokom kojih svaka kultura prolazi identine faze raanja, mladosti, zrelosti, starenja i gaenja u neopozivoj i neodgodivoj smrti. U ivotnim fazama kulture, kao svojevrsnim klimatskim spratovima vegetacije to neumoljivo odreuju vrstu, bujnost i trajanje kulturnog rastinja, organski je strukturirao i povijesno relativizirao vjere, jezike, narode, carstva, umjetnosti, nauke. Pridajui im jednaku morfoloku vanost i jedinstvenu simboliku itljivost, tako je povezao vjerska uenja, dravne oblike, umjetnika ostvarenja i filozofske konvencije sa sredstvima saobraaja, knjigovodstvenim obrascima, ureenjem parkova i tehnikama ratovanja. Tim konzekventno provedenim povijesnim relativiziranjem on je obuhvatio i sva podruja tzv. objektivnih znanja ukljuujui matematiku i egzaktnu znanost koje u svakoj kulturi izraavaju samo njoj svojstveno osjeanje svijeta i koje zato imaju znanstveno i simboliki tano odreeni raspon ogranienog vaenja. Zavrnu fazu u ivotu visoke kulture kao fazu njezine sklerotizacije, kao njezino dovrenje i nuni ishod, Spengler je oznaio civilizacijskim stanjem ili razdobljem civilizacije. Kod zapadnjakee kulture tu je fazu razotrkio u savremenom dobu drei se njezine primarne organske temporalizacije i tumaei dogaaje i zbivanja u zapadnom svijetu XIX i XX st. kao simptome
5

Jednakost kultura u dostojanstvu sretni je izraz Bernarda Cazesa za Spenglerovo naglaeno individualiziranje kultura u potpunoj ravnopravnosti njihovih povijesnih ostvarenja. Usp. Bernard Cazes, Povijest budunosti, Zagreb, 1992., str. 216.

227

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

i simbole gaenja njezinih ivotnih snaga. Izjednaujui tako temeljni problem sadanjosti i budunosti zapadnog svijeta sa problemom civilizacije, u analizu procesa opadanja zapadnjake kulture upleo je, pored odgovarajue poznorimske faze u ivotnom toku antike kulture, i razmatranje organski istovremenih i morfoloki jednako znaajnih razdoblja opadanja i gaenja drugih visokih kultura. Zamisao morfologije svjetske povijesti Spengler je odredio kao filozofiju sa osebujnom metodom komparativnog oblikovanja svjetske povijesti. Iskazujui zahvalnost neprepoznatoj filozofiji Goethea, koji svoje metafiziko uenje nije ostvario u ukruenom sistemu, i, u mnogo manjoj mjeri, Nietzscheovoj filozofiji, filozofiju Propasti Zapada je okarakterizirao nefilozofskom filozofijom budunosti u kojoj se izraava zavrna misaona mogunost zapadnoevropskog svijeta i koja zato ne ulazi u jednu epohu zapadnjakog miljenja, nego ini epohu tog miljenja. S takvim povijesnofilozofskim samorazumijevanjem on je u svom djelu odbio kompliciranost tradicionalnih filozofskopovijesnih problema, privilegiran poloaj klasinih likova zapadnjake filozofije povijesti i oficijelni jezik akademske filozofije. Morfoloka izdvajanja i usporedbe ostvario je u sugestivnim pjesnikim slikama razliitih pojava i postignua historijskog ovjeanstva i u jeziku neobine razgovijetnosti i lahkog razumijevanja sloenog filozofskopo-vijesnog materijala. Teei izraajnosti a ne preciznosti, djelovanju na itaoce a ne njihovom obrazovanju, za teine izraze svoje misli uzeo je rijei sudbina, postajanje, vjera, tajna, htijenje, instinkt, dua, sagledanje, pozvanje, injenica, sluaj. U tim rijeima nalazio je ive jezike oblike u kojima se ozbiljuje ivot, za razliku od vladajuih pojmova u filozofiji i obrazaca u akademskim naukama Zapada koje je optuio za njegovo posmrtno definiranje. Bila je ve etvrta godina prvog svjetskog rata kada je Spengler zavrio prvu knjigu Propasti Zapada. Samouvjerenost s kojom je uao u njezinu pripremu i pisanje u meuvremenu je prerasla u nadmono osjeanje pisca kome su razorni dogaaji

228

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

neposredno davali za pravo. I dok je gorostasna stvarnost rata, osvijetljena sutonskim sjajem raspada svih formi, prijetila ukidanjem stvarnosti svijeta, a uas smrti zadobivao kosmike razmjere,6 Spengler je nudio svoj opseni rukopis uglednim njemakim izdavaima. Meutim, pozornost koju su izazivali golemi ratni sukobi nije bila dovoljna preporuka za djelo i pisca, koji je u meuvremenu objavio desetak kraih radova i recenzija u asopisima.7 Drei se starog njemakog oekivanja da se u tumaenje svjetske povijesti uputaju akademski autoriteti s najviim naunikim naslovima, ugledni njemaki izdavai zanemarili su tu pozornost i redom odbili anonimusa. Izdavaa za svoje djelo nepoznati je pisac konano naao u bekom nakladniku Braumulleru, o kome je dotada moda znao samo to da je izdava Spola i karaktera Otta Weiningera, jednog od rijetkih djela s podruja duhovnih i historijskih nauka toga doba koja je respektirao u svojim filozofskopovijesnim razmatranjima. Prvi primjerci prve knjige Propasti Zapada pojavili su se u aprilu 1918. g. u Beu.8 tampana u skromnoj opremi i skromnom tirau, knjiga je imala sve izglede na neuspjeh kod italaca slian neuspjehu kod izdavaa. Za popularna itanja Propast Zapada je bila suvie zahtjevna, suvie naunika knjiga. Privlani naslov o silasku ka dnu zemalja veeri9 najavljivao je pjesniki odaziv na prvu svjetsku no Zapada
6

Prema opisu situacije Evrope u tim ratnim godinama u esejima Hermanna Brocha Raspad vrijednosti (Meseari III, Beograd 1992., i Zlo u vrednosnom sistemu umjetnosti (Pesnitvo i saznanje, Ni 1979.). 7 U vremenu od 1912. do 1917. Spengler je objavio nekoliko kraih izvornih radova i nekoliko prikaza djela s podruja filozofije kulture, sociologije knjievnosti i socijalnopolitike teorije. Usp. Anton Mirko Koktanek, Oswald Spengler in seiner Zeit, Mnchen 1968, str. 473. i d. 8 Oswald Spengler, Der Untergang des Abendlandes - Umrisse einer Morphologie der Weltgesshichte. Band I: Gestalt und Wirklichkeit, Wien: Barumller, 1918. 9 Prozaini izraz Propast Zapada kao prijevod poetinog izraza Der Untergang des Abendlandes zaivio je u jezinim prostorima junoslavenskih naroda sa objavljivanjem prvog beogradskog izdanja Spenglerovog djela u uspjelom prijevodu Vladimira Vujia (Osvald pengler, Propast Zapada, Beograd 1936-

229

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

prije negoli prozaiku analizu stanja u kojem su se nalazili zapadnoevropski narodi na kraju Prvog svjetskog rata. - Nasuprot tome, podnaslov djela - Obrisi jedne morfologije svjetske povijesti, - i naslov prve knjige - Oblik i stvarnost - upuivali su na akademski karakter jo jednog pokuaja filozofskog prikazivanja svekolike povijesti Svijeta. Pritom je eststo stranica knjige odavalo tipino njemaku grandioznost prikaza.10 Na drugoj strani, za akademska itanja Spenglerova je knjiga bila suvie pretenciozna, suvie nenauna. Njezine prve stranice doekivale su skandaloznim programom predodreenja budunosti zapadnog svijeta i uspostavljanja takvih sredstava razumijevanja ivotnih oblika historijskog ovjeanstva pred kojima vie nita ne moe ostati neproniknuto u velikom zagonetnom tkanju koje je nazvano povijeu.11 Uz omalovaavanje vladajuih pogleda u
1937.). U najavama ovog izdanja, koje je objavljeno u renomiranoj filozofskoj biblioteci "Karijatide", ono je imalo naslov Suton Zapada i to je prvobitno rjeenje bilo mnogo blie intenciji izvornika. Kultura kod Spenglera ne propada katastrofino, munjevito niti buno poput ruenja hrasta; ona propada na nain lista hrasta koji mijenjanjem boje odaje gubitak ivotne snage i, kada konano iscrpi sve sokove vlastitog ivota, na zemlju pada postepeno, "padobranskim poetskim padom". Tu dekadencijsku "padobransku poetinost" naslova Spenglerovog djela uspostavili su naslovi njegovih izdanja u engleskom (The Decline of the West), ruskom (Zakat Evropi'), francuskom (Le dclin de l'Occident), panjolskom (La Decadencia de Occidente), arapskom (Inhilal elgarb), talijanskom (Il Tramonto dell'Occidente). Diferenciranim koritenjem Vujievog drugog rjeenja za naslov Spenglerovog djela u ovom radu se istodobno respektira njegova odomaenost i njegovo dvostruko iznevjeravanje intencije izvornika. Da se u ovom radu pribjeglo vlastitom rjeenju naslova Spenglerovog djela, ono bi glasilo: Zapadanje Zapada. Drastiniji primjer slinog iznevjeravanja intencije Spenglerove filozofije povijesti prua djelo Frederica Jamesona Politiko nesvjesno, gdje se Spengleru najizravnije pripisuje "katastrofina vizija povijesti" nasuprot "predviakim povijestima" Hegela i Marxa i "ciklinim ili vikoovskim vizijama povijesti". Usp. Fredrik Dejmson, Politiko nesvesno - Pripovedanje kao drutvenosimbolini in, Beograd 1984, str. 30. 10 Prema karakterizaciji Jorge Luisa Borgesa u tekstu: Oswald Spengler: Saeta biografija. Usp. Jorge Luis Borges, Sveukupna biblioteka, Republika, br. 11-12, Zagreb 1986. 11 Opis povijesti kao zagonetnog velikog tkanja ovdje je preuzet od kasnog Schellinga. Usp. F.W.J. Schelling, Filozofija mitologije, Beograd 1988, str. 225.

230

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

zapadnjakoj filozofiji i historiografiji i ironinu osudu njihovih povijesnih shema, te su stranice izraavale autorovu sveanu uvjerenost da svojim djelom izvrava kopernikanski obrat na podruju historije i da ljudstvu Zapada osigurava zavrnu priliku za punovano suoenje sa vlastitom sudbinom. Meutim, svemu tome uprkos, Spenglerovo je djelo odmah po izlasku privuklo najiru panju, i nakon nekoliko mjeseci uslijedilo je drugo izdanje od istog izdavaa, a u maju naredne godine i visokotirano tree izadnje u nakladi poznate izdavake kue "C.H.Beck" u Minhenu.12 U narednim mjesecima prva knjiga Propasti Zapada je "kao vihor" osvojila Njemaku i intelektualne krugove u drugim zemljama. Knjigu su itali historiari, filozofi, pjesnici, novinari, politiari, trgovci, vojnici, umjetnici, studenti, "ljudi sa ulice"; o njezinom sadraju i stilu raspravljali su intelektualci u Minhenu, Berlinu, Beu, Moskvi, Rimu, Londonu; njezin magini utjecaj poticao je razliita tumaenja i neumjerene pohvale, ali i budio mrzovolju i iznuivao osude meu predstavnicima akademske filozofije i historiografije. Poetkom dvadesetih godina Propast Zapada je bila najvie itana i komentirana, najvie slavljena i osporavana filozofska knjiga u njemakom jeziku. Analizirajui korijene te masovne italake uzbuenosti Spenglerovim djelom, Ernst Cassirer je gotovo tri decenije kasnije, napisao kako moda nikada dotle nije neka filozofska knjiga doivjela tako senzacionalan uspjeh.13 Pisanju prve knjige Propasti Zapada Spengler je posvetio est godina ivota ispunjenih odricanjem i mukotrpnim radom. Njezinu pojavu doekao je bez prijatelja i u samoi, koju je Jorge Luis usporedio sa sudbinom Njemake, koja je u to vrijeme bila takoer sama.14 Postavi za kratko vrijeme jednom od najuvenijih i najutjecajnijih linosti Njemake, Spengler nije odolio izazovima brzo steene glasovitosti i prije nego to je zavrio drugu knjigu
12

Ova je izdavaka kua tada preuzela i do danas zadrala ulogu njemakog izdavaa Spenglerovih djela. 13 Ernst Kasirer, Mit o dravi, Beograd 1972, str. 281 14 Jorge Luis Borges, Oswald Spengler: Saeta biografija ...

231

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Propasti Zapada, iji se izlazak eljno oekivao, upustio se u razliite publicistike projekte. Objavio je vie esejistikih radova,15 a najveu pozornost izazvala je njegova rasprava Prusijanstvo i socijalizam.16 Druga knjiga Propasti Zapada, sa naslovom Svjetskohistorijske perspektive, izala je 1922. u tirau od pedeset hiljada primjeraka.17 Jednako opsena kao i prva knjiga, ona je podrobno dokumentirala Spenglerove bitne zamisli o organskoj strukturi svjetske povijesti i o istovjetnim povijesnim sudbinama vjera, jezika, naroda, gradova, drava, privrednih ustrojstava i finansijskih institucija u ivotnim tokovima razliitih kultura. Njezine posljednje stranice predoavale su zavrnicu zapadnjake povijesti u skorom otpoinjanju divovske borbe krvi i kapitala u kojoj e evropski cezarizam, analogno pobjedama u carsko doba Kine i Rima, dokrajiti savremenu diktaturu novca i njezinog politikog oruja, demokracije. U meuvremenu, nalazei se na pijedestalu intelektualnog heroja koji je sam podigao,18 Spengler je odbacio mogunost akademskog angamana i odluio se za politiko djelovanje
U godinama izmeu pojave prve knjige i izlaska druge knjige Propasti Zapada Spengler je objavio, u posebnoj knjiici, raspravu Preussentum und Sozialismus (Mnchen 1919), rad Gedanken zur lyrischen Dichtung kao uvod u zbirku pjesama Ernsta Droemsa Gesnge (Mnchen 1920), i devet lanaka u razliitim asopisima i novinama: Eduard Manet und Richard Wagner (1920); Kommunaliserung von Wjrtschaftsbetrieben; Pessimismus?; Der Schundfilm und seine Bekmpfung; Englische und preussische Seele (1921); Jesus und Pilatus; Moderne Kriegsfhrung; Das rmische Recht in antiker, morgenlndischer und abendlndischer Gestalt; Russisches Vollkstum und Wirtschaftsprobleme Osteuropas (1922). U zbornik Spenglerovih govora i lanaka, Reden und Aufstze, koji je priredila Hildegard Kornhardt (Mnchen 1937), uvrteni su radovi Gedanken zur lyrischen Dichtung i Pessimismus? 16 Rasprava je objavljena na vedskom (Stockholm 1921), ruskom (Berlin 1923) i panjolskom (Buenos Aires 1927), a ponovno je tiskana u zborniku Spenglerovih politikih spisa, Politische Schriften (Mnchen 1932). 17 Oswald Spengler, Der Untergang des Abendlandes, II Band: Welthistoriche Perspektiven, C.H.Beck, Mnchen 1922. 18 Prema opisu Johana Huizinga u tekstu Dva hrvaa s anelom (Gordogan, br. 25, Zagreb 1987).
15

232

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

pisanim radovima i neposrednim ueem u politikim i kulturnim procesima u Njemakoj. Ali, kao to je uoio Alastair Hamilton, ovaj mislilac osujeenog ivota, ija su dugorona predvianja esto bila tana, uglavnom je imao pogrene kratkorone prognoze.19 Na kraju 1917., u vrijeme pisanja predgovora za prvu knjigu Propasti Zapada, on je jo vjerovao u vojniku pobjedu Njemake.20 etiri godine kasnije izrazio je, kao zakljunu misao eseja Pesimizam?, uvjerenje da Nijemci nee ponovno dogurati do jednog Goethea, ali da hoe do jednog Cezara.21 Pozivajui na bezobzirno razbijanje ideala, u eseju je oglasio kako je rimska tvrdoa ono to sada nastupa u Svijetu i kako je sve manje mjesta za neto drugo. S takvim oekivanjem, koje je predstavljalo njemaku konkretizaciju procesa u kojima je na kraju druge knjige Propasti Zapada predvidio ispunjavanje zavrne mogunosti zapadne civilizacije, zastupao je naroitu varijantu pruskog socijalizma sa nasljednim vladarom kao put politikog oporavka Njemake. Radi toga je uspostavljao veze sa linostima iz aristokratskih i vojnikih krugova za koje je smatrao da, u opem zamoru Zapada i postratnoj anarhiji Njemake, mogu biti izvrioci zadatka to ga je postavila nunost povijesti. U tim vezama, koje su se poslije pokazale nedostojnim njegovih povijesnih motiva, za njega je bila najporaznija veza sa minhenskim mentorima neuspjelog pokuaja nacionalsocijalista 1924. da srue Bavarsku vladu. Nakon tog dogaaja s razoarenjem je pisao o nacionalsocijalistikom amaterskom oboavanju zastava, kasnije parada i olahkih parola, a tri godine kanije uputio je jasnu poruku starim i mladim nacionalistima da se politika treba zasnivati na trezvenom razumijevanju injenica, a ne na romantinim
19 20

Alaster Hamilston, Faizam i intelektualci 1919-1945, Beograd 1978, str. 148. Predgovor za prvu knjigu Propasti Zapada, koji je napisao u decembru 1917, Spengler je zavrio sa eljom da njegova knjiga ne bude posve nedostojna njemakih vojnih uspjeha. Usp. Oswald Spengler, Propast Zapada, svezak prvi, Zagreb 1988, str. 5 (u nastavku: PZ I); Oswald Spengler, Der Untergang des Abendlandes, Mnchen 1973, str. X (u nastavku: UdA). 21 Oswald Spengler, Pessimismus?, u: Oswald Spengler, Reden und Aufsatze..., str. 79.

233

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

osjeanjima. 22 Vraajui se tako tvrdom smislu za injenice, koji je u Propasti Zapada izjednaio sa najviim politikim osjeanjem sudbine i za koji je Peter Sloterdijk napisao da predstavija vrhunac njegove politike botanike23, Spengler je svoju poruku ponovio i u raspravi ovjek i tehnika, jedinom cjelovitijem radu u kojem je pokuao ostvariti irinu filozofskopovijesnih vidika svoga glavnog djela.24 Povijest je neto, ustvrdio je u ovjeku i tehnici, to se nimalo ne obazire na nae oekivanje, to ne izlazi ususret naim eljama i nadama; umjesto "tako treba biti" ili "tako bi trebalo biti", slijedi ono neumoljivo "tako jest" i "tako e biti". Dvadeseto stoljee je dozrelo za prodiranje u krajnji smisao injenica od kojih se sastoji svjetska povijest, i zato ponosna skepsa treba da napusti sentimentalizam prethodnog stoljea.25 Ipak, kada je dolo do politikog instaliranja nacionalsocijalista u Njemakoj vodstvo je poduzelo sve to je moglo da ga pridobije i politiki mobilizira.26 Ali, uprkos vanjskoj
Usp. Anton Mirko Koktanek, Oswald Spengler in seiner Zeit... str. 439; Alaster Hamilton, Faizam i intelektualci 1919-1945 ..., str. 155. 23 Peter Sloterdijk, Kritika cinikoga uma, Zagreb, 1992, str. 155. 24 Oswald Spengler, Der Mensch und die Technik, Mnchen 1931. Rasprava je nastala kao preraeni i proireni tekst predavanja odranog u maju 1931. na godinjoj skuptini Njemakog muzeja u Minhenu, a Spengler ju je predstavio kao izvod iz opsenog djela o povijesti ovjeka od njegova postanka, pa se knjiica u prvo vrijeme itala kao prolegomena za najavljenu i nerealiziranu Geschichte des Menschen von Ursprung an. Premda je, zapravo, uokvirena tematizacija i popularizacija antropolokih pogleda iz Propasti Zapada, rasprava ovjek i tehnika jedini je Spenglerov spis koji je imao znaajniju izvornu recepciju i koji je u akademskim krugovima sauvao djelomino samostalan "naknadni ivot" u odnosu na Propast Zapada. Godinu dana po pojavi ovjeka i tehnike tiskano je drugo izdanje (Mnchen 1932) i uslijedila su objavljivanja prijevoda na holandskom (Leiden 1931), engleskom (London - New York 1932), talijanskom (Milano 1932), danskom (Kobenhavn 1932), panjolskom (Madrid 1934), hrvatskom (Zagreb 1941) i francuskom (Paris 1958). 25 Oswald Spengler, ovjek i tehnika, Split 1991, str. 9, i d; Oswald Spengler, Der Mensch und die Technik, Mnchen 1932, str. 5. i d. 26 U julu 1933. prireen mu je kratki prijem kod Hitlera, nakon to je Goebbels prethodnih mjeseci uzaludno nastojao da ga nagovori da nastupa na radiju i nakon to je odbio njihovu ponudu da preuzme katedru historije na Univerzitetu u Lajpcigu. Hitlera je Spengler poslije opisivao kao "ovjeka beznaajnog, ali koji
22

234

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

podudarnosti pojedinih programskih stavova nacionalsocijalistikog pokreta sa njegovim zamislima o materijalizmu, socijalizmu, parlamentarizmu, pravu, sili, kapitalu, staleima, kosmopolitizmu, Spengler nije imao razumijevanja niti strpljenja za njihov antisemitizam i rasni populizam. Potrebu za snanom vlau i politikom otrinom, o kojoj je govorio u Prusijanstvu i socijalizmu i u Pesimizmu?, u njegovim oima nisu mogli ispuniti poklii masa na ulicama. U Godinama odluke, najtiranijem publicistikom radu koji je objavio, napisao je kako je nacionalsocijalizam bio krenuo putem ka cezarizmu budunosti, ali da je, skretanjem ulijevo, zadobivanjem gomile i oponaanjem boljevizma, otiao u prolost, u partijnost i socijalistiku ideologiju XIX st.27 Stoga je vrlo brzo dolo do nacionalsocijalistikog osujeivanja i preuivanja pisca Propasti Zapada, a potom i do otvorenog neprijateljstva izmeu Spenglera i nacionalsocijalista. Sa osuda njegovih politikih pogleda prelo se na raskrinkavanje njegove filozofije povijesti, i u tome je, uz druge
neto eli i poduzima". Bilo je to iste godine u kojoj je Martin Heidegger proklamirao studentima Univerziteta u Frajburgu: "Nisu pouci i 'ideje' pravila vaeg postojanja; samo je Firer dananja i budua stvarnost Njemake i njezin zakon." (Usp. Anton Mirko Koktanek, Oswald Spengler in seiner Zeit ... str. 441; Hildegard Brenner, Kulturna politika nacionalsocijalizma, Zagreb 1992, str. 255.) 27 Oswald Spengler, Jahre der Entscheidung, Mnchen 1933. Djelo je tampano u tirau od sto hiljada primjeraka, a ve naredne godine objavljeni su prijevodi na vedskom, francuskom, engleskom i panjolskom jeziku. Pisane s pretpostavkom da je Njemaka u opasnosti i s ambicijom da predodrede sudbinu Njemake u svjetskopovijesnom politikom okviru, Godine odluke su primljene kao Spenglerova dijagnoza aktualnog stanja Njemake i itane kao njegovo neposredno politiko izjanjavanje. Stoga su autoru donijele mnotvo pohvala, u prvom redu iz krugova stare njemake desnice, ali i estokih osuda iz vladajuih nacionalsocijalistikih krugova. S obzirom na kasniji gubitak aktualnosti i opi zaborav ove rasprave, kao i ostalih Spenglerovih publicistikih radova, zanimljivo je priznanje koje je Godinama odluke uinio Ravmon Aron pola stoljea po njihovom pojavljivanju. U posljednjem, posthumno objavljenom djelu Posljednje godine vijeka (Le dernieres annees du siecle, Paris 1984, str. 13), Aron je napisao kako je elio sainiti esej "usporediv" sa Spenglerovim esejom. U svom djelu, meutim, on je suprotstavio Spenglerovoj viziji neopozivog kraja zapadne kulture dekadencijski ublaenu dramatizaciju povijesnog opstanka zapadnog svijeta.

235

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

predstavnike nacionalsocijalistike kritike, uestvovao i Alfred Rosenberg. Ukljuujui napad na Spenglerove poglede u jedan od kljunih tekstova nacionalsocijalistike ideologije, u Mitu dvadesetog stoljea napisao je za pisca Propasti Zapada: "On ne uvia da svijet oblikuju rasno-duhovne sile, ve gradi apstraktne sheme kojima smo svi 'sudbinski' podloni. U krajnjoj liniji, ta sjajno izloena doktrina porie rasu, linost, unutranju vrijednost, svaki realni, kulturno-proizvodni poriv srca srdaca' germanskoga uma."28 Vrijeme politikog onemoguavanja Spenglera u Njemakoj bilo je, meutim, vrijeme najirih evropskih predstavljanja i tumaenja njegovih pogleda. U toj drugoj deceniji po pojavi Propasti Zapada Spenglerovo obimno djelo italo se na ruskom, engleskom, francuskom i panjolskom jeziku.29 Spengler je bio u
sreditu intelektualnih pozornosti kao filozofski pisac koji je u najkraem roku i bre nego bilo koji njegov prethodnik ili savremenik u njemaakoj filozofiji postao mislilac Evrope30 i evropski mislilac koji je potakao reprezentativne filozofske uzvrate na Istoku. Prije toga njegove su zamisli, pored ostalih, ukljuili u svoja filozofska razmatranja vodei predstavnici modernog hinduistikog i muslimanskog miljenja, Sarvepalli Radhakrishnan u djelu Kalki ili budunost civilizacije i Muhamed Ikbal u djelu Obnova vjerske misli u islamu.31 No, to je zanemarivano kako u osudama Spenglera od nacionalsocijalistikog reima, tako i u kritikama
28

Alfred Rosenberg, Der Mythos des 20. Jahrhunderts, Mnchen 1934, str. 404. Navedeno u: Alaster Hamilton, Faizam i intelektualci 1919-1945 ..., str. 155 29 Osvald Spengler, Zakat Evropi, Moskva 1923; Oswald Spengler, The Decline of the West, London - New York 1926-1928; Oswald Spengler, Le declin de l'Occident, Paris 1931-1933; Osvald Spengler, La Decadencia de Occidente, Madrid 1932. 30 Misli se na filozofe u vremenima nakon vremena Spinoze i Leibniza, dakle, u vremenima uzdizanja evropskih nacionalnih literatura i karakteristinog unutarevropskog kanjenja u prijevodima. U Uvodu u filozofije egzistencije (Beograd 1977, str. 45. i d) Jean Beaufret navodi kako su Francuzi poeli otkrivati Kanta i Hegela sa najmanje jednim stoljeem zakanjenja. Spenglerovi najistaknutiji savremenici u njemakoj filozofiji, Husserl i Heidegger, imali su bri evropski prijem od Kanta i Hegela, ali i neuporedivo sporiji od Spenglera. 31 Sarvepalli Radhakrishnan, Kalki or the Futur of Civilization, London 1929; Mohammad Iqbal, The Reconstruction of Religios Thougt in Islam, Lahore 1932.

236

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

njegovog politikog njemstva koja su karakterizirala nastojanja da se u njemakom horizontu njegove filozofije povijesti obiljee njezine granice i slaba mjesta. Tako je, ironijom sudbine ili po pravdi koju je Spengler zasluio, izostalo pravovremeno i odgovarajue priznanje njegove ukupne potvrde, njemake, evropske i izvanevropske. Stoga vie nije moglo pomoi ni to to su pojedini savremenici u neprijateljstvu nacionalsocijalista i pisca Propasti Zapada na kraju prepoznali spor Hitlera i Spenglera, neizbjeni sukob vatrenog politikog voe, samouvjerenog stvoritelja povijesti, i vodeeg ovjeka duha, hladnog i skeptinog filozofa povijesti.32 U Njemakoj je ve bilo zavladalo vrijeme novog svrstavanja i samopouzdanja, i malo je bilo onih koji su zamjeivali taj spor, Spenglerovo ostajanje bez glasa u Treem carstvu i njegovo vraanje u osamu iz koje je pobjedniki iziao sa prvom knjigom svoga ivotnog djela. Struni filozofi, zabiljeio je kasnije Theodor Adorno, ve su se drali Heideggera, koji je njihovoj mrzovolji pruao uzvieniji izraz, a mnogobrojni laiki itaoci Propasti Zapada u meuvremenu su okrenuli lea filozofiji, i zaborav Spenglera lahko je padao zdravoj volji za ivotom.33 U tom izopenju, koje je prihvatio s rezignacijom ponosnog skeptika, Spengler je proivio posljednje godine ivota.34 Objavio je
32

Usp. Pero Slijepevi, Osvald pengler u Treem Carstvu, u: Pero Slijepevi, 0 njemakoj knjievnosti i kulturi, Sarajevo 1980. 33 Theodor W. Adorno, Spengler nakon propasti, Gordogan, br. 25, Zagreb 1987. 34 Njegov je tadanji poloaj vjerno predstavila dnevnika biljeka Thomasa Manna, najotrijeg kritiara njegovog djelovanja u njemakoj kulturi. U julu 1934. Manna je u izbjeglikom domu u vicarskoj posjetio pjesnik Karl Wolfskehl, Mannov i Spenglerov zajedniki prijatelj iz Minhena, koji je godinu dana ranije takoer izbjegao u vicarsku. U biljeci o tom susretu Mann je naveo kako mu je Wolfskehl, govorei o Spengleru, sa kojim je u prepisci i ije dranje hvali, rekao: "On je u Njemakoj potpuno osamljen i prezren." Biljeei to, Mann je dodao kako je Wolfskehl zaboravio na Spenglerov "udio u srozavanju filozofskog miljenja". Usp. Tomas Man, Dnevnici 1933-1934, Novi Sad 1980, str. 402. (Treba imati u vidu da je Mann bio pod snanim utjecajem pet godina mlaeg Spenglera, i taj je utjecaj naroito izraen u arobnom brijegu, da se potom pokuao otro distancirati od Spenglera, posebno osuujui njegovo pozivanje na Goethea, te da je konano u Doktora Faustusa upleo kulturnopovijesni razraun sa pogledima pisca Propasti Zapada.)

237

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

nekoliko prigodnih tekstova i opsenu studiju Ka svjetskoj povijesti drugog milenija prije kranstva.35 Njegovo posljednje oglaavanje imalo je simbolini smisao za njegov poloaj u Njemakoj i Svijetu; bio je to telegrafski odaslani odgovor na pitanje amerikog asopisa International - Cosmopolitan Magazine: Svjetski mir - da li je siguran?36 Umro je u maju 1936., "na pola puta", napisao je godinu dana kasnije Jorge Luis Borges.37 Sahranjen je u Minhenu, uz uee najbliih srodnika i prijatelja, sahat ranije nego to je najavljeno u tampi zbog bojazni od ispada nacionalsocijalistike omladine. U posmrtni koveg stavili su knjige koje je nosio na sva svoja putovanja, Goetheova Fausta i Nietzscheova Zaratustru. Pet godina nakon njegove smrti objavljen je, u nevelikoj knjizi pod naslovom Gedanken, tematski izbor njegovih misli koji je priredila

Hildegard Kornhardt.38 Prvi navod, u uvodnom poglavlju o sudbini, bila je prepoznatljiva tvrdnja iz Propasti Zapada: "ivot ima jedan cilj: to je ispunjenje onoga to je njegovim nastankom odreeno."39
Dvanaesti navod u istom poglavlju potjecao je iz njegove rukopisne ostavtine i glasio je: "Znaajan ovjek ivi tako da je njegovo postojanje rtva njegove ideje."40 Spenglerovo potvrivanje vlastite ideje obistinilo se i tri desetljea po njegovom odlasku u sudbini djela Prapitanja,41 koje je tada objavljeno i u kojem su prezentirani fragmenti njegove nezavrene "metafizike knjige" to ju je najavio u drugoj knjizi Propasti Zapada.42 Po poloaju u odnosu na Propast Zapada fragmenti Prapitanja podsjeaju najprije na mjesto zapisa iz Parerga i paralipomena u odnosu
35

Oswald Spengler, Zur Weltgeschichte des zweiten vorchristlichen Jahrtausends, Die Welt als Geschichte, 1-5, Stuttgart 1935. Rad je ponovno objavljen u zborniku Reden und Aufstze. 36 Usp. Oswald Spengler, Reden und Aufstze ... str. 292. i d. 37 Jorge Luis Borges, Oswald Spengler: Saeta biografija ... 38 Oswald Spengler, Gedanken, Mnchen 1941. U izbor su uvrtene misli iz neobjavljenih zapisa i Propasti Zapada, te, u manjoj mjeri, iz drugih spisa. Engleski prijevod izbora objavljen je u ikagu 1967, pod naslovom Aphorism. 39 Oswald Spengler, Propast Zapada, svezak drugi, Zagreb 2000 (u nastavku: PZ II), str. 43; UdA, str. 613 40 Oswald Spenger, Gedanken ... str. 4. 41 Oswald Spenger, Urfragan Fragmente aus dem Nachlass, Mnchen 1965, 42 PZ II, str. 1; UdA, str. 557.

238

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

na Svijet kao volju i predodbu Arthura Schopenhauera, kao to Spenglerov mislilaki nastup u dvadesetom stoljeu slii ponajvie na Schopenhauerov prijestupniki filozofski nastup u XIX st. Stoga se moglo predvidjeti njihovo naknadno preuzimanje uloge u predstavljanju Spenglerove misli kakvu su imale Parerga i paralipomena u predstavljanju Schopenhauerove misli. Mnogim poklonicima Schopenhauerove filozofije zapisi iz Parerga i paralipomena posluili su kao olakavajua zamjena za itanje njegovog opsenog i zahtjevnog glavnog djela. Ali, to se nije dogodilo sa Prapitanjima, premda je Spenglerovim fragmentima od izdavaa i prireivaa pripisana vrela aktualnost i znaenje elementarnog odgovora na Goetheove

"prarijei", "prasimbol" i "prafenomen".43 Kao ni drugi Spenglerovi spisi, Prapitanja nisu izala iz sjene Propasti Zapada, jer su u suhoj aforistikoj formi izraavala pitanja to su na sugestivan nain predoena u Propasti Zapada kao velika pitanja ovjekova uobliavanja svijeta i zadobivanja vlastita lika na koja nema odgovora zato to su ona sama za sebe odgovori.44 Drei tekom zabludom zamiljaj predstavnika sistematske filozofije da su ta velika pitanja u svim vremenima ista i da se na njih napokon jednom moe odgovoriti, Spengler ih je opisao kao vrhunske ivotne simbole koji dijele opu sudbinu prolaznosti. To su sfingoidne enigme svake kulture u kojima su pitanje i odgovor jedno. I kao to te velike mitske zagonetke ne trae niti doputaju "naknadne" odgovore, na njih se ne mogu primijeniti ni "prethodna" pitanja. Veliki mitovi za Spenglera su ivotni odgovori kulture kojima se ne postavljaju pitanja. Organski zbir mitova evropske kulture on je oznaio faustovskom mitologijom pogleda na svijet ovjeka to istrauje svijet.45 Na kraju prve knjige Propasti Zapada napisao je da Faust iz drugog dijela tragedije umire, jer je postigao svoj cilj u anorganskom kraju svijeta koji je istraivao. A kraj svijeta, kao dovrenje unutranje nunog razvoja
43

Usp. Oswald Spengler, Urfragen ... str. IX; Anton Mirko Koktanek, Oswald Spengler in seiner Zeit ... str. 527. 44 PZ I, str. 51; UdA, str. 57. 45 PZ I, str. 436; UdA, str. 514.

239

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

mitskih zagonetki Zapada i sumrak njegovih bogova, vidio je u uenju o entropiji kao posljednjem, ireligioznom izraavanju faustovske mitologije.46 Uprkos nevoljama izopenja u kojima je proivio posljednje dane ivota, Spengler iza sebe nije ostavio nikakvog traga sumnji da je svojim ivotnim djelom ispunio vlastiti ivotni cilj, da je u Propasti Zapada ispisana cijela i neopoziva sudbina zapadnog svijeta. Stoga stoji ocjena po kojoj ne vrijedi uz Propast Zapada spominjati druga Spenglerova djela; to manje o njima, to bolje za razumijevanje njegova ivotnog djela i pravednije za njegovu linost, misao i rtvu.

REZIME

Rad predstavlja Oswalda Spenglera kao klasika XX st. koji je ime i ugled stekao djelom Propast Zapada. U tom djelu Spenglerova je misao dobila puno razvie, i sve drugo to je on radio i pisao ostalo je u sjeni ovog opsenog filozofskopovijesnog djela i njegova neobinog djelovanja na matu i miljenje savremenika. U radu se prati nastanak i prijem Propasti Zapada, izlae se osnovna struktura Spenglerovih pogleda, obiljeavaju najvanija mjesta Spenglerove autorske biografije i utvruju reprezentativni izrazi njegovih mislilakih potvrivanja i osporavanja.

46

PZ I, str. 463; UdA, str. 547.

240

Hilmo NEIMARLIJA, Oswald Spengler - klasik dvadesetog stoljea

Dr Hilmo Neimarlija

OSWALD SPENGLER CLASICIST OF THE TWENTIETH CENTYRY

Summary This paper presents Oswald Spengler as a classical author of the twentieth century, who acquired his name and reputation on the basis of his work The Fall of the West. Spengler's thought was fully developed in this work and all other his works lie in the shadow of this voluminous philosophical-historical work and its unusual influence on imagination and thought of the contemporaries. This paper follows creation and reception of The Fall of the West, exposes basic structure of Spengler's views, mark the most important places of Spengler's biography and establish representative terms of which confirm or deny his thought.

241

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

242

POVIJEST I KULTURA

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

Dr. Ismet Buatli, docent

HISTORIOGRAFIJA AL-ANDALUSA

Historija i geografija su zauzimale vano mjesto u islamskome drutvu i bile meuzavisne u vie aspekata do te mjere da su, esto, historijska djela sadravala znatnu koliinu geografskih informacija o zemljama, narodima, prirodnim resursima, topografiji, rijekama, planinama i putovima, a geografska djela obilje historijskih injenica. Zbog vjerskih, administrativnih i vojnih razloga, historiografsko-geografski tekstovi bili su jedna od najranijih manifestacija arapske i, ire gledano, cjelokupne islamske literature. Historija je bila pratilja pojave islama i njegove kasnije moi na ogromnom teritoriju, a herojska djela, legende i prie prijeislamskih Arapa zadobile su nove dimenzije sa usponom islama. Tako je historijsko znanje koje se pojavilo u prijeislamskom dobu pokrenuto, na poetku usmeno, a kada je usmena predaja postala nedovoljna da pokrije cijeli historijski proces, poela je upotreba i pisane rijei. To je imalo za posljedicu da prijeislamsko doba, pojava i trajanje islama, ivot, djela i rijei Muhammeda (alejhi's-selam) i njegovih drugova, osvajanje (fath) i genealogija, privuku panju historiara i budu karakteristike rane muslimanske historiografije1.
Openito o muslimahskoj historiografiji, v. F. Rosental, History of Muslim Historiography, Leiden, 1952; 2. izd. 1968; takoer H. A. R. Gibb u Suplement u
1

245

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Iako nikad nije prestao interes za ove teme tokom narednih stoljea, pojavile su se i druge teme koje ukljuuju ope vojne i politike historije, knjievne historije, lokalne historije jednoga grada ili regije i univerzalne historije koje, naravno, poinju od stvaranja svijeta i zavravaju sa vremenom kojem je autor pripadao, zatim savremene historije, historije dinastija i njihovih vladara, biografski rjenici istaknutih linosti, historije osoba prema spremi i struci sekretari, pjesnici, gramatiari, pravnici i suci. Takoer se piu pojedine autobiografije i sjeanja. Sve to skupa ini nukleus muslimanske historiografije. Opa opaanja koja se odnose na muslimansku historiografiju vrijede i za historijska djela al-Andalusa, jer se ovdje, isto kao i na Mariku, iroko gajila historija, slijedei orijentalne modele i po formi i po sadraju. Sudei po velikoj koliini biografskih referenci o historiarima al-Andalusa i njihovim djelima, dolazi se do zakljuka da je historijska literatura tamo bila obilna. Naalost, vei dio te literature je izgubljen, a ono to je preivjelo bezrazlona unitavanja, nalazi su u rukopisima biblioteka Eskorijala, Madrida, Toleda, Rabata, Tunisa, Kaira i raznih evropskih gradova. Dozy, Moreno Nieto, Pons Bogues, Codera, Ribera, Gonzlez Palencia, Lvi-Provensal, Abdallh Inn, Mu`nis, Ihsn Abbs i dr.2 pokuali su ih iznijeti na svjetlo dana,
EI (1913-1914) pod ta`rh, str. 233-245; D. S. Margoliouth, Lectures on Arabic Historians, Kalkuta, 1930; E. Lvi-Provenal, Les historiens de Chorfa, Pariz, 1922; B. Lewis i P. M. Holt, izd. Historians of the Middle East, Oksford, 1962; Mahmd A. Makk Egipto y los orgenes de la historiografia arbigoespaola, RIEI, Madrid, 1962; Abd al-Azz al-Dr, Baht f na`at ilm alta`rh ind al-Arab, Bejrut, 1960. 2 Osim izdanja djela al-Dabbja, Ibn al-Abbra, Ibn Bakuwla i Ibn Hayra u kolekciji Biblioteca arbico-hispana (BAH) koju su pokrenuli F. Codera, J. Ribera, i dr., treba spomenuti i druge vane autore: M. Amari, Biblioteca rabo-Sicula, Lajpcig, 1957; M. Casiri, Biblioteca arbico-hispana escurialensis, Madrid, 1760-1770; F. Codera, Estudios crticos de la historia rabe-espaola, ser. 2, Saragosa, 1903; R. Dozy, Sriptorum arabum loci de Abbadidis, Leiden, 1848-1853; Isti, Recherches sur l`histoire et la littrature de l`Espagne pendant le Moyen Age, Leiden, 1847; Isti, Corrections sur les texts du Bayano l-Mogrib d`Ibn-Adhri (de Maroc), des fragments de la chronique d`Arib (de Cordue) et du Hollato s-siyara de`Ibno-l-

246

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

ali mnoga djela i dalje ostaju izvan domaaja historiara i znanstvenika openito. Unato politikoj izdvojenosti poevi od 711. i nezavisnosti od 756. godine, al-Andalus je nastavio da privlai panju historiara i biografa sa Marika, koji su se zanimali za Iberijski poluotok kao i za drga podruja islamskoga svijeta. Meu njima mogu se istai Yqt (u. 1229.)3, Ibn al-Atr (u. 1234.)4, Ibn Hallikn (u. 1282.)5 i al-Nuwayr (u. 1332.)6. Mada su djela ovih autora jo uvijek vaan izvor informacija o al-Andalusu, ona nikada nee moi zamijeniti ona djela koja su napisali od domai autori, koji su izbliza pratili dogaaje svoga vremena, a esto u njima i uestvovali. Historiar andalus openito pie veoma detaljno, i njegova kazivanja esto ukljuuju duge pjesme i vane geografske podatke o rijekama, kanalima, mostovima, topografiji gradova, damijama, palatama i drugim znamenitostima. Historija je u al-Andalusu, kao i na Mariku, prihvaena kao sredstvo pouavanja korisno za vjerski i sekularni ivot. U svom djelu Martib al-ulm7, Ibn
Abbar, Leiden, 1883; E. Fagnan, Extraits indits relatifs au Magreb. Gographie et histoire, Alir, 1924; A. Gonzalez Palencia, Historia de la literatura arbigo-espaola, Barcelona, 1928; Pogl. %; E. Lvi-Provenal, Les Historiens de Chorfa, Pariz, 1922; J. Moreno Nieto, Estudio crtico sobre los historiadores arbigo-espaoles, Madrid, 1864; M. J. Mller, Beitrage zur Geschichte der Westlichen Araber, Minhen, 1866; F. Pons Bogues, Ensayo bio-bibliogrfico sobre los historiadores y gegrafos arbigo-espaoles, Madrid, 1898; F. Wstenfeld, Die Geschichtschreiber der Araber und ihre Werke, Geting, 1882; G. P. Chalmeta, Historiogrfa medieval espaola, AlAndalus, 37 (1972), 353-404. 3 Yqt je takoer autor i jednog biografskog rjenika pod naslovom Ird u kojem su i biografije znamenitih linosti al-Andalusa. 4 Dio njegovog djela al-Kmil f-l-ta`rh (izd. C. J. Tornberg, Leiden, 1851-1876) koji tretira Magrib preveo je na francuski E. Fagnan pod naslovom Annales du Maghreb et de l`Espagne, Alir, 1910. 5 Ibn Hallikn je autor biografskog rijenika Wafay u kojem su i ivotopisi znamenitih osoba iz al-Andalusa. 6 Al-Nuwayr - egipatski historiar, autor vanog enciklopedijskog djela Nihyat a-Arab, Kairo, 1345. h. g. Poglavlja 5 i 6 petog dijela tretiraju al-Andalus, a preveo ih je na panjolski Gaspar Ramiro, Madrid, 1917-1919. 7 Res`il Ibn Hazm, str. 71-72.

247

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Hazm smatra studij historije, sa svim njegovim dobrim i loim stranama, vanim dijelom obrazovanja pojedinca i izvorom instruktivnih primjera koje treba slijediti ili odbaciti. tavie, prema Ibn Hazmu, historija je znanost koju su gajili svi narodi, i, kao takva, znak razlikovanja meu raznim nacijama. Po njemu, historijska znanost (ilm al-ahbr) moe se podijeliti na dinastiku i analitiku, prema zemljama ili kategorijama (tabaqt)8, a znanost genealogije ini dio historije9. Historiari u al-Andalusu nisu bili profesionalci u striktnom smislu rijei, ve vie ueni ljudi irokih saznanja. esto se radi o vjerskom uenjaku, gramatiaru, pjesniku, pravniku, znanstveniku ili dravniku, i kao takav, bio je plodan pisac koji je ostavljao djela o raznim disciplinama. Prema tome, moe se neko ponekad opisati kao historiar umjesto kao pravnik, ali je, u svakom sluaju, interes za historiju bio uvijek vezan uz politiko-vjerska pitanja i istaknute ljude. Al-Andalus je bio, openito, glavna tema njegovih historiara, iako su neki pisci iz al-Andalusa skraivali djela historiara sa Marika ili pisali univerzalne historije od poetka stvaranja svijeta. Prema opem pravilu, historiar andalus zanimao se za opu historiju Iberijskog poluotoka. Sreom, preivjelo je vie djela koja tretiraju glavne historijske periode al-Andalusa, i njihovi sadraji mogu se saeti na slijedei nain: 1. historije osvajanja (fath), kazivana sa konkretnim injenicama, ali takoer kroz legende i fantastine prie, mogue uvedene od strane historiara sa Marika, koji su se nalazili daleko od dogaaja i u vremenu i u prostoru. Moda je Ibn Abd alHakamovo djelo Fath al-Misr10 djelimino odgovorno za irenje legendi oko osvajanja al-Andalusa; 2. historije emevijskog emirata i halifata (711.-1031.), koje esto poinju kao ope historije i zavravaju u vremenu autora;
8 Ibid., str. 78. Forma Tabaqt bila je veoma esta meu piscima al-Andalusa. Susree se kod al-Zubaydja, Ibn ulula, Ibn Sada i dr. 9 Ibn Hazm, Martib al-ulm, str. 79. 10 Izd. i engleski prijevod G. Torrey, New York, 1922.

248

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

3. historije vladara taifa (Mulk al-taw`if) (1031.-1090.); 4. historije al-Murbitna (1090.-1147.); 5. historije al-Muwahhidna (1147.-1248.); 6. sultanat Nasrja u Granadi (1232.-1492.); 7. individualne biografije i biografski rjenici; 8. genealogije; 9. autobiografije i memoari; 10. historije odreenih gradova ili regija. Od velikog broja historiara izdvojeni su oni najvaniji ija su sauvana djela glavni izvor informacija o historiji i kulturi alAndalusa. Meu prvim historiarima u al-Andalusu bio je Abd alMalik Ibn Habb (u. 845.)11, ovjek iroke kulture i autor mnogih radova o raznim disciplinama. Zna se da je napisao jedno djelo pod naslovom Tarh (Historija), koje poinje od stvaranja svijeta i zavrava u njegovo vrijeme ukljuujui historije poslanika, osvajanja Iberijskog poluotoka, emevijskih emira i prirodna bogatstva Poluotoka. Takoer sadri i neka poglavlja o pravu i drugim disciplinama. Mogue je da je djelo nastavio neki od njegovih uenika, jer se kazivanje nastavlja i nakon njegove smrti12. Od brojnih djela koja mu se pripisuju po jedno je bilo posveeno kategorijama (tabaqt) pravnika i muhaddisa. Moemo pretpostaviti da su se i neki Ibn Habbovi savremenici bavili historijom. Za ovu disciplinu vezana su imena trojice pripadnika porodice Ban al-Rz. Muhammad b. Ms alRz (u. 886.)13 napisao je jedno djelo o pohodu Msa ibn Nusayra i sastavu njegovih trupa. Prvi dvorski historiar bio je njegov sin Ahmed (936.), za koga se zna da je napisao vie historijskih radova: jedan o emirima al-Andalusa, drugi o
O Ibn Habbu, v. al-Zirikl, al-Alm, vol. 4, str. 302; GAL, supl. 1, str. 231. V. str. 128 i dalje. Rukopis njegove Velike historije (Ta`rh al-kabr) nalazi se u Eskorijalu, a mikrofilm u IEIM, A-9, a rukopis biografije Muhammeda (alejhi's-selam) Kitb al muqtaf min srat al-Mustaf, takoer u Eskorijalu (1745, br. 8). 13 O njemu v. al-Zirikl, al-Alm, vol. 8, str. 338.
12 11

249

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

genealogijama poznatih osoba, trei o muwallidima, etvrti sa opisom prijestolnice Kordobe i peti sa opisom putova, glavnih gradova al-Andalusa i njihovih karakteristika. Samo je prvi od ovih radova sauvan do danas u panjolskoj verziji. Ahmed je imao dostojnog nasljednika u svome sinu su, kome se pripisuju jedna opa historija al-Andalusa14 i jedan biografski rjenik o komornicima (hib). Iako veina djela Ban al-Rz nije stigla do nas, oni zauzimaju vano mjesto u historiografiji al-Andalusa, jer su ih esto citirali kasniji autori. Zanimljivo je istai da je Ahmedovo i njegovog sina djelo koristio Ximnez de Rada (1175.1247.)15, a kasnije preveo na portugalski Gil Peres (Cronica Geral de Espanha de 1344.). Takoer u X stoljeu jedan anonimni historiar pie povijest al-Andalusa od osvajanja do vladavine Abdurahmana III pod naslovom Ahbr mamah (Sakupljene vijesti)16, djelo takoer vano kao izvor kasnijih historiara. Ab Bakr ibn `Umar, poznatiji kao Ibn al-Qtyya (u. 977.), ije ime znai "sin Gode", po Sari, keri Viticinoj, svojoj pranani, koji se rodio i ivio u Kordobi, svoj rad naslovljava Tarh Iftith/Fath al-Andalus (Historija osvojenja al-Andalusa)17. Sekretar Abdurahmana III, Arb ibn Sad (u. 980.) skrauje i nastavlja at-Tabarjevu Historiju. U XI stoljeu vrijedno je spomena vie historiara. Husayn Ibn sim napisao je biografiju Ibn Ab mira pod naslovom al14 Poznata kao La crnica denominada del moro Rasis, izd. P. De Gayangos u Catlogo de Crnicas, Madrid, 1850; Isti, Memoria sobre la autenticidad de la crnica denominada del moro Rasis, MRAH, 8 (1852); Anale sa al-Rzja preveo je E. Garc Gmez, Anales palatinos del califa de Crdoba, al-Hakam II, por Anale s Ibn Ahmad al-Rz, Madrid, 1967; v. konano izdanje sa uvodnom studijom 260; Diego Cataln, Menndez Pidal i M. Soledad de Andrs, Crnica del moro Rasis..., Madrid, 1975. 15 E. Ferr, Une source nouvelle pour lhistoire de Espagne Musulmane, Arabica, XIV (1967), str. 320-326. 16 Kompletan naslov je Ahbr mamah f fath al-Andalus, izd i panjolski prijevod (Noticias reunidas), E. Lafuente Alcntara, Madrid, 1867; v. i kritiku studiju C. Snchez Albornoz, El Ahbr Mamua Cuestiones historiogrficas que suscita, Buenos Aires, 1944. 17 Historia de la conquista de al-Andalus, preveo J. Ribera, Madrid, 1926.

250

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

Ma`tir al-miriyyah 18, ali je glavni historiar ovog stoljea bio Ab Marwn Hayyn ibn Halaf al-Kurtub, s nadimkom Ibn Hayyn (377/987.-469/1076.), zadivljujui prozni pisac, otar i nezavisan kritiar, nepotkupljiv svjedok svoga vremena, autor pedesetak djela koji je ostavio obuhvatnu, mada, na nesreu, fragmentarnu sliku svoga vremena. Njegovo remek-djelo Metn obuhvatalo je ezdeset svezaka; a znaajna mu je i hronika alMuqtabis f Ta`rh ril al-Andalus, djelomino pronaena19. Ibn Hayyn je posebnu panju poklanjao protokolu, cremonijama, ambasadama u Kordobi, sjevernoafrikim ratovima sa alAndalusom, prema analitikom rasporedu, izlaui glavna saznanja sa velikim bogatstvom detalja. Plodni pisac Ibn Hazm autor je nekih etiri stotine djela (osamdeset hiljada lista) o skoro svim moguim temama: filozofiji, teologiji, etici, pravu, poeziji i historiji. Meu njegovim djelima iz historije nalaze se: imena halifa i namjesnika i trajanje njihove vladavine20, imena ashaba Boijeg Poslanika i karija, imamet i politika i Fisal21 kritika i komparativna historija raznih religija, kojom je elio pokazati superiornost islama nad ostalim vjerama. Ogledao se i u genealogiji, u al-Andalusu posebno cijenjenom anru. Njegova amhara 22 je najdetaljnije sauvano djelo o genealogiji Arapa, utemeljeno na djelima njegovih prethodnika. Historijom znanosti bavio se Ab al-Qsim Sad ibn Ahmad (1029.-1070.)23, koji je bio kadija u Toledu kada su ovom taifom
Al-Maqqar, Nafh al-tb, vol. 4. str. 167. Sauvani dio preveo je Mechor M. Antua pod naslovom Chronique du rgne du calife umayade Abdullah Cordoue, Pariz, 1937; dio posveen al-Hakamu III izdao je Abd al-Rahmn al-Ha, Bejrut, 1965; panjolski prijevod E. Garca Gmez, Madrid, 1967; jedan dio Muqtabisa izdao je G. P. Chalmeta, Madrid, 1978. 20 Kitb al-naqt al-ars f tawrh al-hulaf` f-l-Andalus, izdao C. F. Seybold u RCEH, 3 (1911), str. 160-180, i 4, 237-248. 21 Kairo, 1347-1348. h. g.; panjolski prijevod M. Asn Palacios, Abenhzam de Crdoba. Madrid, 22 amharat ansb al-Arab. V. J. Bosch Vil, "Ibn Hazm, genealogista", IX Centenario de Aben Hazm, Kordoba, 1963. 23 Dabb, Bugyah, str. 311.
19 18

251

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

vladali Ban d al-Nn, i koji se istakao kao historiar, matematiar i astronom. Njegovo djelo Tabaqt al-umam24 (Kategorije naroda) posluilo je kao izvor al-Qiftju, Ibn Ab Usaybiji i Ibn al-Ibrju. Veoma vrijedni i od velikog znaaja su Memoari25 emira Abd Allha, posljednjeg zrjskog vladara u Granadi, djelo koje nam nudi direktne informacije o politikim igrama, vojnim kompromisima i nestabilnosti situacije tokom posljednjih godina vladavine lokalnih gospodara (mulk al-taw`if). Roen 1056. godine, stupio je na prijestolje sa samo osam godina. Otkriva nam probleme svoje domovine ponaanje jednog ambicioznog vezira u momentu kada kranski vladari prave velike izlete u muslimanske teritorije, a muslimanski vladari prieljkuju njegovo kraljevstvo. Opisuje ponienja koja su doivljavali on i njegova majka i svoje tamnovanje u zatvoru u Agmatu (Maroko), gdje je napisao svoje Memoare i doekao kraj svoga ivota. Osim slubenih dokumenata, za period al-Murbitna i alMuwahhidna vani su spisi savremenih politiara i svjedoka. Osniva dinastije al-Muwahhidna, Ibn Tmart, napisao je nekoliko traktata izlaui svoje vjerske ideje. Njegovi radovi poznati pod naslovom Kitb Ibn Tmart, objedinjeni su po nalogu njegovog nasljednika Abd al-Mu`mina i veoma su vaan izvor informacija o dinastiji. Ibn Tmartova djela poboljana su Memoarima koje je napisao al- Baydaq, koji ga je pratio na putovanjima i bio svjedok mnogih dogaaja toga vremena. Ovi spisi, zajedno sa slubenim dokumentima, djelima Ibn al-Qattna, Ibn Shiba al-Salh, Ibn Ab Zar,a, al-Zarkaja i Ibn Simmka, neki su od glavnih izvora informacija o al-Murbitnima i alMuwahhidnima. Mnogo ireg dometa su djela Abd al-Whida al-Marrkuja (1185.-1224.), Al Ibn Sada al-Magribja (priblino 1201.-1274.) i Ibn Idrja (u. oko 1295.). Prvi od njih roen je u Marakeu, obrazovao se u Fesu i otputovao u al-Andalus, gdje je upoznao
24 25

Izdao L. Cheikho, Bejrut, 1912. Izdao E, Lvi-Provenal, Kairo, 1955.

252

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

namjesnika Sevilje. Boravio je neko vrijeme i u Kordobi, gdje je prisustvovao asovima (halqah) al-Himyarja. Iz al-Andalusa je otiao na Marik proavi Egipat, Hidaz, Siriju i skrasio se u Bagdadu, gdje je napisao al-Muib f talhs ahbr al-Magrib26na insistiranje jednog vezira koji je elio znati neto vie o geografiji, politici i istaknutim ljudima Magriba. Al Ibn Sada al-Magrib bio je historiar, pjesnik i prozni pisac. Roen je blizu Granade, gdje se kolovao. Mnogo je putovao po Mariku proavi sjevernu Afriku, Siriju i Irak. Napisao je nekoliko historijskih djela koja se uglavnom nalaze u rukopisu. Poseban interes bude njegovi radovi o genealogiji njegove familije i knjige putopisa. esto su ga citirali savremenici i kasniji autori. Njegovo najpoznatije djelo al-Mugrib f hul al-Magrib 27 imalo je petnaest svezaka od kojih su sauvana samo dva. To je jedna savremena historija perioda od 1135. do 1243. godine. Ibn Idr je roen u Marakeu u familiji koja je doselila iz alAndalusa. Malo znamo o njegovom ivotu. Proslavilo ga je djelo al-Bayn al-mugrib28, koje je jedan od glavnih izvora informacija za historiju sjevera Afrike i al-Andalusa. Djelo je hronoloki ureeno, a pokriva period od prvih osvajanja 711. godine do 667/1270. godine. Dvojica prijatelja i slubenika na dvoru u Granadi, Ibn alHatb i Ibn Haldn, autori su koji predstavljaju najvii literarni domet i koji su se istakli sveobuhvatnou u historijskom radu. Lisn al-dn Ibn al-Hatb, roen u Lohi (Loja) 1313. godine, potjee iz porodice iji su preci iz Sirije doselili u al-Andalus. Za vladavine Ysufa Ab al-Haa (1333.-1354.) i njegovog sina Muhammada V (1354.-1355. i 1362.-1391.) bio je ministar sa dva portfelja (d al-wizratayn). Zbog nekih dvorskih intriga pao je u nemilost i 1371. godine bjei u Fes, gdje je, iz osvete, optuen i
Izdao R. Dozy, Leiden, 1848; Kairo, 1963; francuski prijevod E. Fagnan, Histoire des Almohades, Alir, 1893. 27 Dva sauvana sveska izdao je . Dayf, Kairo, 1953. 28 Kompletan naslov djela je al-Bayn al-mugrib f ahbr mulk al-Andalus wal-Magrib.
26

253

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

zadavljen 1374. godine. Njegovom smru al-Andalus je izgubio vjetog dravnika i plodnog knjievnika koji se ogledao u pisanju pjesnikih, beletristikih, historijskih, geografskih, medicinskih i filozofskih djela. Od preko ezdeset djela koja mu se pripisuju, do nas je stigla sauvana samo jedna treina, a meu njima i opsena historija Granade, al-Ihta f ahbr Garnta29. Tako velika koncentracija na povijest nije mogla ostati bez nekog odraza na principe i metode povijesnih sastavaka kao to je smiona i izvorna teorija drutva od Ibn Halduna (1332.-1406.)30 u opravdano slavnoj al-Muqaddimi (Prolegomeni), njegovoj opoj povijesti koja nosi naslov Kitb alIbar wa dwn al-Mubtada` wa l-habar f Ayym al-Arab wa al-Aam wa l-Barbar. Jedna opa studija historijske literature ne bi bila kompletna ako ne bi bile spomenute bar glavne antologije i bio-bibliografski radovi koji su veoma vani za intelektualnu i socijalnu povijest alAndalusa. Na primjer, djelo al-Iqd (Ogrlica) od Ibn Abd ja Rabbihi pravi je rudnik informacija o vlasti, socijalnoj i kulturnoj historiji i historiji vladara na Mariku i u al-Andalusu. Slina djela pojavila su se na Mariku u X stoljeu i, ini se, postigla veliku popularnost, to objanjava nastavak itave skale literarnih historija u formi bio-bibliografskih leksikona uenjaka i istaknutih mukaraca i ena koji su vezani za neki grad, podruje ili znanstvenu oblast i u al-Andalusu. Meu prvim antologiarima nalazio se Ibn Mugt (898.963.)31, koji je uivao naklonost a-Hakama II. Ovaj kordobski kadija, poznat po asketizmu, na zahtjev svoga zatitnika napisao je dva djela (Libro de los devotos al bien i Libro de los fervientes) o poeziji vladara Marika i al-Andalusa, slino djelu al-Slja na istoku. Njegov savremenik Ibn Fara al-ayyn (u. 970.)32 posvetio je al-Hakamu II svoj Kitb al-Had`iq napisan po ugledu
Skraeno izdanje tampano je u Kairu 1319. u 2 vol. Kompletnu biografiju v. W. Fischel u al-Muqaddima, preveo Rosenthal, vol. 3, str. 485-512. 31 O njemu v. Nykl, Hispano-Arabic Poetry, str. 45. 32 O al-ayynju v. Nykl, Hispano-Arabic Poetry, str. 43.
30 29

254

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

na Kitb a-zahrah Ibn Dwda al-Isfahnja. Za njegovo djelo Kitb al-Had`iq, koje je sauvano samo u fragmentima ukljuenim u naknadne biografije, kae se da je bio rasporeen na 200 poglavlja od kojih je svako sadravalo po 200 stihova iskljuivo pjesnika al-Andalusa i kao takvo sluilo kao model kasnijim autorima. Tako je Ab al-Wald al-Himyar (u. oko 1048.)33, porijeklom iz Sevilje, napisao svoje djelo al-Bad f wasf al-rab34 koje sadri veliki broj poema pjesnika al-Andalusa posveenih opisu proljea i cvijea. Tendenciju isticanja domaih talenata u obliku literarnih historija nastavili su u XII stoljeu Ibn Bassm i Ibn Hqn kao najistaknutiji predstavnici. Njihova djela sadre vrijedne izvore informacija o prvacima al-Andalusa koji su se istakli na raznim poljima, prije svega u poeziji, lingvistici i retorici. Ibn Bassm35 je roen oko 1069. godine u Santaremu (Portugal) i tu stekao svoje obrazovanje. Oko 1100. godine bio je prisiljen da se iseli u Kordobu i perom zarauje za ivot. Pripisuje mu se vie djela od kojih je najvanije al-Dahrah36, antologija sastavljena u Sevilji oko 1106.-1109. godine, koja sadri nabolje primjere proznih i poetskih ostvarenja knjievnika al-Andalusa. Antologija obuhvata 126 autora svrstanih po regijama u etiri dijela, pri emu Ibn Bassm najprije izlae kratku biografiju autora, potom svoj sud o njegovim literarnim kvalitetima i, na kraju, dodaje fragmente iz njegove proze ili poezije. Al-Fath Ibn Hqn37 je roen u jednom selu u blizini Granade. Njegova esta putovanja u razne gradove al-Andalusa omoguila su mu da sakupi materijal za svoje djelo Qal`d aliqyn 38, antologiju pjesama i anegdota 66 istaknutih osoba alAndalusa, prije svega onih koje su se proslavile za vrijeme vladara
Ibid., str. 123 i dalje. Izd. H. Prs, Rabat, 1940. 35 V. Nykl, Hispano-Arabic Poetry, str. 219-223. 36 Ne postoji kompletno izdanje ovoga djela. Dio je objavljen u Kairu 19391945. 37 V. Nykl, Hispano-Arabic Poetry, str. 223-237. 38 Blq, bez godine izdanja.
34 33

255

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

pojedinih taifa. Ovo djelo, takoer, sari etiri odjeljka, slino Ibn Bassmovom, a razlika se ogleda u izostavljanju velikog dijela biografskih podataka, to e Ibn Hqn primijeniti i kod pisanja svog drugog djela Matmah al-anfus39. Prvi dio Qal`da govori o plemenitim vrlinama pojedinih vladara i njihovih potomaka; drugi o poeziji vezira, sekretara i govornika; trei o kadijama i uenjacima i etvrti o knjievnicima i pjesnicima. Osim antologija, u al-Andalusu su sastavljani biografski leksikoni znamenitih osoba u pojedinim disciplinama i profesijama ili u vie njih istodobno. Informacija je u svakom pojedinom sluaju veoma kratka, i ukljuuje po opem pravilu kompletno ime osobe, patronimik (kunya), datume roenja i smrti, obrazovanje, profesore i mjesto boravka. Neki specijalizirani rjenici tretiraju profesore jednog uenjaka posebno, ili njegove uenike i sljedbenike. Neki od ovakvih radova meusobno su se nastavljali i dopunjavali. Muhammad ibn Hrit al-Huan (u. 917. ili 971.) iz Kajrevana, nastanjen u Kordobi, napisao je jedno djelo o pravnicima i muhaddisima i drugo naslovljeno Historija kordobskih kadija.40 Ta djela su izuzetne vrijednosti zbog informacija o mnogim socijalnim i pravnim pitanjima od osvajanja do 968. godine; ona rasvijetljavaju mnoge aspekte kadijske nadlenosti tokom dva i pol stoljea. Biografije gramatiara i leksikografa al-Andalusa sakupio je alZubayd (u. 989.); kategorije lijenika Ibn ulul (oko 1000.) i pravnika Kordobe Ibn Abd al-Barr. Bilo je i drugih specijaliziranih radova od velikog interesa po svojoj formi i sadraju. Ab Al Sukkara al-Sadaf (u. 1121.) iz Saragose bio je cijenjen od svojih savremenika i nasljednika. uveni muhaddis i sudac, poznat po svojoj krjeposti i strogosti, pao je u bici kod Kutande, postao je heroj i tema biografskih obrada. Njegov suvremenik Ibn Iyd (u. 1149.) kome je al-Maqqar posvetio jedno trotomno djelo - pisao je o njegovim profesorima; dok je Ibn al-Abbr skupio rjenik njegovih uenika i sljedbenika.
39 40

tampano u Istanbulu 1902. Historia de los juices de Crdoba, preveo J. Ribera, Madrid, 1914.

256

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

Istog znaaja je i Fahrasah Ibn al-Hayra, koji je roen u Sevilji 1109., a umro u Kordobi 1180. godine, svoje obrazovanje stekao u rodnome gradu i proirio ga tokom veeg dijela svoga ivota provedenog u glavnim gradovima al-Andalusa, gdje je studirao pred najpoznatijim uenjacima svoga vremena. Fahrasa je katalog od 1.040 knjiga koje je prouavao sa brojnim profesorima i koji ukljuuje kur`anske znanosti, poslaniku tradiciju, pravo, gramatiku, leksikografiju i knjievnost. To je jedinstveno djelo, vano ne samo za poznavanje sadraja i irine obrazovanja u XII stoljeu, ve i naina da se ono postigne. Najopirnija biografska djela napisali su al-Humayd, alHir i al-Dabb. al-Humayd, uenik velikog mislioca Ibn Hazma, ostavio nam je svoje neprocjenljivo djelo pod naslovom udwah, koje sadri impresivnu listu istaknutih imena koja su ivjela do njegovog vremena, a izvor informacija u veini sluajeva njegov uitelj Ibn Hazm. Al-Hir (1106.-1155.) poznat je uglavnom po est tomova svoga djela Mushib, koji su sadravali biografije istaknutih ljudi Magriba od vremena osvajanja do 1135. godine. To djelo, iako izgubljeno, bilo je veoma koriteno, a nastavio ga je znatno kasnije Ibn Sad al-Magrib (u. 1274.) vadei iz svog Mugriba grau za Kitb Ryt al-mubarrazn. Ab afar Ahmad ibn Yahy al-Dabb (1203.), koji je roen u jednom gradu zapadno od Lorke (Lorca) i proveo vei dio svoga ivota u Mursiji, ostavio nam je vrijedno djelo pod naslovom Bugyat al-Multamis f ta`rh ril al-Andalus41, oslonjeno na al-Humaydjev biografski rjenik koji tretira vladare, muhaddise, pravnike i pjesnike al-Andalusa. Ovaj popularni anr nastavlja Ibn al-Farad (962.-1031.), ija se Historija znanstvenika al-Andalusa pretvorila u model biografskih leksikona tokom vie generacija i koja je bila ne samo imitirana, ve je imala i znatan broj sljedbenika koji su je dopunjavali do svoga vremena. Meu njima bili su Ibn Bakuwl, Ibn al-Abbr, Ibn Abd al-Malik, Ibn Zubayr, Ibn al-Hatb i dr. koji ine "dinastiju" nastavljaa (mudayyiln) njegova djela.
41

Izd. Codera i Julin Ribera, Madrid, 1884-85.

257

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ab al-Wald `Abd Allh ibn Muhammad ibn al-Farad roen je i obrazovan u Kordobi, nakon ega je postavljen za kadiju u Valenciji. Kao tridesetogodinjak, godine 992. zaputio se na had koristei boravke u Kajrevanu, Kairu, Mekki i Medini za daljnje usavravanje. Nakon dvogodinjeg odsustva vraa se u al-Andalus i boravi u Kordobi do 1031. godine, kada je smrtno stradao u svojoj kui za vrijeme velike pobune. Kao muhaddis i historiar napisao je vie djela, od kojih u jednom obrauje pjesnike al-Andalusa, a u drugom muhaddise. Ni jedno od ovih djela nije stiglo do nas iako se na njih osvru kasniji autori. Al-Farad je poznat po svome dvotomnom biografskom, alfabetski ureenom, rjeniku Ta`rh `ulam al-Andalus42. Dostojan nasljednik Ibn al-Faradja bio je Ibn Bakuwl, Ab al-Qsim Halaf ibn `Abd al-Malik (1101.-1183.), koji je roen u Kordobi od familije porijeklom iz Soriona (Sorrin) blizu Valencije. Obrazovanje je stekao u rodnom gradu i Sevilji. Pripisuje mu se pedesetak djela43, izmeu njih Historija mogunosti al-Andalusa, jedno djelo o prenosiocima (rwt) Muwatta`a i druga biografska djela. Njegovo glavno sauvano djelo je Kitb al-Silah f tarh aimmat al-Andalus44, dovreno 1139. godine. Al-Sila (Nastavak), kako kae njeno ime, nastavlja al-Faradjevo djelo i dodaje 1541 knjievnika, muhaddisa i imama al-Andalusa do njegovog vremena. Ovo djelo nastavio je muhaddis, knjievnik i historiar Ab Abd Allh Muhammad Ibn al-Abbr (1199.-1260.), roen u jednom malom selu na podruju Valencije. Uio je pred prvim profesorima svoga vremena i ivio u Valenciji do 1238 godine. Kako su te godine Aragonci osvojili grad, prisiljen je bio na iseljenje u Tunis, gdje je sluio na dvoru dok nije postao rtvom intriga koje su zavrile smrtnom presudom 1260. godine. Autor nekih 45 djela o hadisu, knjievnosti i historiji, veinom
Izd. Francisco Codera, 2 vol., Madrid, 1890-1892. Al-Dahab, Tadkirat al-huffz, 2. izd., Hajdarabad, 1334. h., vol. IV, str. 129; Ibn Hallikn, vol. I, str. 305-306. 44 Izd. Francisco Codera, 2 vol., Madrid, 1882-1883.
43 42

258

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

zagubljenih, Ibn al-Abbr nam se u sauvanim djelima predstavlja kao sposoban i eminentan historiar. Al-Takmila li Kitb al-Silah 45 nastavak je Ibn al-Faradjeva i Ibn Bakuwlova djela i po formi i po metodu obrade. Osim ve spomenutog zbornika Muam biografija al-Sadafjevih uenika i sljedbenika, Ibn al-Abbr je autor jo jednog samostalnog zbornika biografija nazvanog alHullah al-Siyar`46, o prinevima pjesnicima sa primjerima iz njihove poezije. Ibn al-Abbrovu Takmilu nastavio je Ibn Abd al-Malik alAnsr (u. 1303.) svojim djelom al-Dayl wa l-takmila u deset tomova, od kojih se veina nalazi rasuta po bibliotekama jo uvijek u rukopisu47. Namjera autora bila je nastaviti i upotpuniti djela prethodnika. Ibn Abd al-Malikov savremenik bio je Ibn al-Zbayr (u. 1308.), roen u Haenu (Jan), stanovnik Malage i Granade i autor djela Silat al-Silah48, koje je, kako sam naslov kae, nastavak Ibn Bakuwlova djela. Konano Ibn al-Hatb zavrava seriju "dodataka i dopuna" svojim djelom `id al-Sila, koje nije stiglo do nas. Izlaganje o antologijama i biografijama ne moemo zakljuiti ostavljajui po strani al-Maqqarja (u. 1631.), koji se rodio u Tilimsanu, i, prisiljen da napusti rodni grad, boravio u Fesu, Damasku i Kairu, gdje je i umro. Ostavio je dva veoma vrijedna djela: Nafh al-tb i Azhr al-riyd. Prvo, koje esto spominjemo u ovoj knjizi, puno informacija o historiji i kulturi al-Andalusa, napisano je na traenje nekih uenjaka u Damasku, i, mada tei da bude biografija velikog dravnika i mislioca Ibn al-Hatba, alMaqqar posveuje skoro pola knjige historiji al-Andalusa: njegovom opisu, arapskim osvajanjima, historiji raznih dinastija;
45 Jedan dio izdao Codera, 2 vol., Madrid, 1886-1889; drugi M. Alarcn i C. A. Gonzlez Palencia u Miscelnea de estudios y textos rabes, Madrid, 5, str. 146690; dovrili Alfred Bel i M. Ben Cheneb, Alir, 1919-1920. O Ibn al-Abbru v. Kutubi, vol. II, str. 282-284; Ibn Haldn, prev. De Slane, vol II, str. 347-350; Ibn Hallikn, vol. I, str. 77. 46 Djelomino izdao Dozy, Leiden, 1847-1851. 47 I. Abbs je izdao tri sveske u Bejrutu 1965-1966. godine. Sadre nekih 1.705 jedinica. 48 Sauvani dio izdao je E. Lvi-Provenal, Pariz, 1932.

259

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

minucioznom opisu i historiji Kordobe; uenjacima al-Andalusa koji su putovali na Marik i onima sa Marika koji su se nastanili u al-Andalusu, a sadri i biografske sheme i razne izbore, kao i obradu kranske rekonkiste i izgona muslimana. Drugi dio rada posveen je ivotu, karijeri i knjievnom djelu Ibn al-Hatba. Ukratko, Nafh je vaan izvor informacija za historiju al-Andalusa i njegovih znamenitih ljudi. Jednako vano je i djelo Azhr al-riyd, posveeno uenjaku i pravniku XII stoljea Ibn `Iydu, koje je samo djelimino izdato u tri toma49 i koje, slijedei slian raspored Nafh`a, sadri bogatstvo informacija o opoj historiji al-Andalusa i njegovim linostima. Rad je podijeljen na osam "panjaka/livada" od kojih svaki govori o jednom aspektu fizikog i kulturnog prostora Ibn Iydova, prije i poslije njegove smrti. Osam "panjaka" takoer odgovaraju raznim etapama Ibn Iydova ivota: ambijent njegova djetinjstva, njegovo obrazovanje, uitelje, tekstove u stihu i prozi, istaknuta djela, maksime, njegovu smrt i njegov utjecaj na kasnije generacije.

SAETAK

Historija je bila pratilja pojave islama i njegove kasnije moi na ogromnom teritoriju. To je imalo za posljedicu da irenje i trajanje islama, ivot, djela i rijei Muhammeda (alejhi's-selam) i njegovih drugova, osvajanje (fath) i genealogija privuku panju historiara i budu karakteristike rane muslimanske historiografije. Iako nikad nije prestao interes za ove teme, tokom narednih stoljea pojavile su se i druge teme koje ukljuuju ope vojne i politike historije, knjievne historije, lokalne historije jednoga grada ili regije i univerzalne historije koje poinju od stvaranja svijeta i zavravaju sa vremenom kojem je autor pripadao, zatim savremene historije, historije dinastija i njihovih vladara, biografske rjenike istaknutih
49

Izdao Mustaf al-Siq, Kairo, 1939-1942.

260

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

linosti, historije osoba prema spremi i struci, pojedine autobiografije i sjeanja. Sve to skupa vrijedi i za historijska djela al-Andalusa, jer se ovdje, isto kao i na Mariku, iroko gajila historija slijedei orijentalne modele i po formi i po sadraju. Al-Andalus je privlaio i panju historiara i biografa sa Marika. Iako su njihova djela jo uvijek vaan izvor informacija o al-Andalusu, ona nikada nee moi zamijeniti ona djela koja su napisali domai autori, koji su izbliza pratili dogaaje svoga vremena, a esto u njima i uestvovali. Historiar andalus openito pie veoma detaljno; njegova kazivanja esto ukljuuju duge pjesme i vane geografske podatke o rijekama, kanalima, mostovima, topografiji gradova, damijama, palatama i drugim znamenitostima. Od velikog broja historiara u ovome radu izdvojeni su oni najvaniji ija su sauvana djela glavni izvor informacija o historiji i kulturi al-Andalusa. Velika koncentracija na historiju nije mogla ostati bez nekog odraza na principe i metode historijskih sastavaka kao to je Ibn Haldunova smiona i izvorna teorija drutva izloena u njegovoj opravdano slavnoj al-Muqaddimi (Prolegomeni).

261

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Dr. Ismet Buatli, docent

HISTORIOGRAPHY OF AL-ANDALUS

Summary History has recorded the appearance of Islam and its later might on the vast territory. The consequence of that the spreading and lasting of Islam, life, deeds and words of the Prophet (p.b.u.h.) and His companions, conquest (fath) and genealogy, were the subject of a vast interest of historians and early Muslim historiography. Although interest for these themes never ended, some other appeared during the curse of the following centuries including general military and political histories, literary histories, local histories of a region or a city, universal histories beginning with the creation of the world and ending with the time of the author, contemporary histories, histories of dynasties and the rulers, biographical dictionaries of prominent people, histories of certain people according to their profession and education, special autobiographies and memoirs. All that applies to the historic works of al-Andalus, since here as well as in the Near East (Mashrik) history was widely fostered following the Oriental methods both in forms and the content. Al-Andalus drew attention of historians and biographers from the Near East (Mashrik). Although their works still are an important source of information about al-Andalus, they can never replace the works of Andalusian authors who, were closely watching the events of their time and very often were their partakers. Historian Andalusi generally writes in detail and his recordings and narrations often include long poems and important geographic data about rivers, canals, bridges, topography of cities,

262

Ismet BUATLI, Historiografija al-Andalusa

mosques, palaces and other historical sights and landmarks. From a great number of the historians this paper singles out only those who are the most important and whose preserved works are main source of information about the culture of al-Andalus. The great concentration on history could not go on without leaving some reflections on principles and methods of the written works as it can be seen in Ibn Khalduns daring and authentic theory of society exposed in his famous al-Muqaddima (Prolegomenon).

263

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

264

JEZIK I KNJIEVNOST

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Dr. Mehmed Kico

ARAPSKE GRAMATIARSKE KOLE I AKTERI

UVOD

Arapska jezika nauka ima veoma bogatu produkciju i dosta dugu tradiciju. Ve za prvih stoljea u islamu, brojni djelatnici okupljeni u Basri i Kufi, davali su doprinos njenom razvoju. Sve to svoju gramatiku korektnost nije moglo potvrditi usporedbom s primjerima iz Kur'ana, vjerodostojne Poslanikove predaje i predislamske poezije, akteri nisu prihvatali kao jeziki ispravno. Istraivai u Basri su bili zaokupljeni primarno pitanjem jezika. Rezultati su im ubrzo na sebe skrenuli panju, a na aktere u Basri su se poeli ugledati i djelatnici u drugim gradovima. S obzirom na to da im se rad na zatiti jedinstvenog jezika temeljio na gotovo istim pobudama, veina djelatnika se doima slinim, a rjee se pojavljuju nadahnuti nosioci izvornog uenja. Sve centre koji su okupljali vei broj uesnika, arapski historiari imenuju gramatiarskim kolama. U vezi s tim je zgodno primijetiti da se takvo imenovanje brojnih mjesta okupljanja razliito doivljava u osvrtima lokalnih i netradicijskih ocjenjivaa: basranski krug je i drugdje nazivan gramatiarskom kolom; pregledi u nekim

267

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

evropskim zemljama, naroito onima koje su imale kolonijalistike dodire s arapskim svijetom, navode i Gramatiarsku kolu u Kufi. Razlike proizlaze iz kriterija vrednovanja. U razumijevanju pojave to lokalni historiari, uprkos injenici da se radi o istom jeziku kao grai ispitivanja, aktere nazivaju gramatiarskim kolama, moe posluiti zapaanje A. M. ` Umara, prema ijem vienju sam naziv ni u sklopu arapske jezike nauke ne ispunjava sve uvjete nesmetane primjene. Ako on podrazumijeva grupu gramatiara povezanih jedinstvom ideje i metodikog koncepta u izuavanju gramatike, predvoenu utemeljivaem ije stavove grupa brani i doprinosi teorijskoj razradi uenja,1 onda se vrste teorijske osnove i aktivno djelovanje tokom dueg vremena nameu kao nuni uvjeti da grupa bude s pravom imenovana kolom. Poto se, poevi od prvih postavki u Basranskoj gramatiarskoj koli, arapska gramatika ni teorijski ni programski nije bitno mijenjala, naziv gramatiarska kola za brojne centre moe biti specifikum arapske kulturne historije, kojim se oznaava svaki vid unovljenja, tim prije to ni imenovanja lingvistikih kola drugdje u svijetu nisu uvijek temeljena na specifinim uenjima. Postojanje desetina kola i seminara u svijetu i danas uvjetuje da se, prvenstveno radi diferenciranja i tipologiziranja iznalaze novi termini, esto iskljuivo tehniki i u pogledu imenovanja nejasni, usljed rada u strogo odvojenim kolama. Treba istaknuti i neusaglaenost historiara oko broja kola i pojavu da neki u ukupnom zbiru izostavljaju i centre koje veina drugih navodi. Klasini arapski izvjetai uglavnom navode tri kole: Basransku, Kufsku i Bagdadsku.2 Dok veina i arapskih spisatelja i evropskih orijentalista samostalnom kolom smatra i centar u Kufi, G. Weil tu poast odaje samo Basranskoj koli.3
1 Ah mad Muk r ` ta Umar, Al-Bah al-lug iinda al-` l aw ` Arab, `lam al-kutub, A Al-Qa hira, 1976. p. 90. 2 Carl Brockelmann, Tai al-adab al-` i Naql ila arabiyya: ` alr k arab , al-` Abd H m al-Na\a Da al-ma`rif, Al-Qa ali \r, r a hira, 1961-1968. II, p. 124. 3 Gotthold Weil, Die gramatischen Schulen von Kufa und Basra, Leiden, 1913. p. 329.

268

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Istraivai koji priznaju i druge kole, prednost daju Basranskoj i Kufskoj. C. Brockelmann4 i M. al-Mak mi im zu 5 Umar im pribraja i kolu u pridruuju i Bagdadsku, a M. ` Andalusu.6 M. S. Howell7 taj epitet pripisuje i aktivnostima u ayf, Egiptu i Maroku. . D autor najpotpunijeg djela o kolama, navodi pet: Basransku, Kufsku, Bagdadsku, Andalusku i Egipatsku, ne obrativi panju posebnoj Marokanskoj koli. Nije teko pretpostaviti da se prilikom imenovanja gramatiarskom kolom imala u vidu prvenstveno geografska razdaljina, tim prije to ugledni klasini izvjeta, Al-Zubaydi (Abu Bakr Muh ammad ibn al-H asan), dijelei gramatiare na Basrance, Kufance, Egipane, Karavijunce (Maroko) i Andaluane, ne spominje Bagdadsku kolu, vjerovatno zato to se Bagdad, za razliku od udaljenijih centara, nalazi blizu Basre i Kufe.

KOLE I TIPINI PREDSTAVNICI

Poto ne namjeravamo zahvatiti pojedinosti specifine razliitim centrima, razmotrit emo ope aspekte izvornog uenja ukratko se osvrui na najistaknutije aktere priznatih kola. Imajui u vidu da je D donedavno ivio, opravdano je osvrnuti ayf se na posebne kole, redom kojim ih je on identifikovao. Imajui u vidu da je egipatska kola nastala prije kole u Andalusu, a poto se znaajem makar izjednaava s njom, neoekivano je bilo da D mlau kolu postavi ispred starije. Meutim, odgovor ayf moe pruiti injenica to je starija kola djelovala i nakon gaenja mlae predstavljajui tako zavrnicu klasinog razdoblja arapske jezike nauke.
Brockelmann, op. cit. II, pp. 122- 256. Mahdi al-Mak m, Madrasa al-Ku wa minha hafi dira al-lug zui fa \ sa a wa al-nah , Bag d, 1345/1926. w da 6 ` Umar, op. cit. p. 95. 7 M. S. Howell, A Grammar of the Classical Arabic, 1888.
5 4

269

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Izbor Basre za centar jezikih istraivanja nije bio sluajan. Moe se povezati s geografskim poloajem, otvorenou prema svijetu i ulogom kakvu je igrala u trgovinskoj razmjeni sa susjednim zajednicama, to je omoguavalo dodir tradicijske misli s drugim kulturama. Zanimljivo je da se prilikom markiranja Basre kao prvog stjecita uenjaka previa blizina Dundiapura u kome je tada vrhunac dostigla sasanidska perzijska kultura. Ne treba ispustiti iz vida da su u Dundiapuru, kao sreditu filozofije na Istoku, nakon to je Justinijan zatvorio filozofsku kolu u Atini, boravili brojni mislioci iz susjednih zajednica. Doda li se tome da su Perzijanci veinom prigrlili islam, razumljivo je to su tekovine drugih kultura posredstvom mislilaca Perzijanaca nale prijem u mentalitetu Arapa. Posrednika uloga Perzijanaca se posebno jasno vidi na primjerima mislilaca koji se svrstavaju meu najistaknutije aktere arapske jezike nauke. Preovladava miljenje da je poetak Gramatiarske kole u ja Basri oznaen djelom Al-Du'ali (Abu al-Aswad), a da je najpoletnije djelovala u vrijeme Al-Fara di (Al-K l ibn hi ja ali Ah mad). Meutim, od Al-Du'ali do Al-Fara di razvoju ja hi ja gramatike je doprinos dao niz uenjaka. Prvim pravim ad ja Abdulla ibn Abi h gramatiarem mnogi smatraju Al-H rami (` Ishq). Za njim dolaze istaknuti uenici: Al-L a aqafi(`saibn I ` Umar), Ibn ` ' (Abu Amr) i Yu ibn H Ala ` nus abib. kola je punu zrelost dostigla nakon dva stoljea djelovanja, radom hi ja bawayha. najistaknutijih protagonista Al-Fara di i Si Praksa da se, uprkos nemjerljivim Al-Fara di hi jevim zaslugama, mjesto najveeg aktera arapske jezike nauke u pregledima ope lingvistike, nastalim izvan arapskog svijeta, namjenjuje Si bawayhu, proizlazi iz injenice to je on napisao prvo djelo iz gramatike u kome su izloeni principi uenja kole. "Sistem arabljanske gramatike izloen je u knjizi Al-Kitab koju je napisao Sibavajhi iz Basre. I pisac i knjiga bili su u svoje vreme nadaleko uveni."8
8 Milka Ivi}, Pravci u lingvistici, Dravna zaloba Slovenije, Ljubljana, 1975. str. 22.

270

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Premda vjeran sljedbenik uitelja, Si bawayh nije bio tek interpretator Al-Fara di hi jeve misli, ve je razraivao uenja, posvetivi se iskljuivo jezikoj nauci, tipino teoretiaru prilikom razraivanja metodologije neke naune oblasti. Zato je razumljivo to mu pripada slava najuglednijeg arapskog gramatiara. Premda awi(AbuT ayyib ` Abd al-Waid), imao h je, vjerujemo, Al-Lug bawayh najbolji znalac posebne razloge da istakne kako je "Si gramatike nakon Al-Fara di 9 treba imati u vidu da su tek hi ja", Si bawayhovim djelom nauavanja uitelja dobila formu jasnog pregleda. ammad ibn Yazi se smatra posljednjim d) Al-Mubarrid (Muh velikim predstavnikom Basranske kole. Znaajan mu je doprinos razradi nekih parcijalnih pitanja sintakse, posebno naravi subjekta, te funkcionalnoj suprotstavljenosti odreenog i neodreenog vida imena. Al-Si fi ra (Abu Sa`d i asan) je djelovao u vrijeme kad je al-H arapska gramatika i u pojedinostima bila konstituisana. Zato mu se rad svodi na tercijarna pitanja. U komentarisanju zateenih djela je najdalje otiao. Presti mu je donijelo biografsko djelo Aka alb r a riyy n nuht al-Ba s i (Kazivanja o basranskim gramatiarima) koje se ocjenjuje kao prvi potpuniji rad iz historije jezike nauke. Prema Zvegincevu, predstavnicima Basranske kole zasluge pripadaju posebno u sakupljanju jezikog blaga i normiranju jezika, premda su im znaajni i rezultati u fonetici, s kojim se esto pribliavaju dometima savremene fonetike.10 Na Basransku se znaajem nadovezuje Gramatiarska kola u Kufi. Njeni poeci su manje poznati. O njima postoje esto kontraverzne predaje. Meutim, sigurno je da hronoloki slijede za aktivnostima u Basri, nakon to su joj akteri znanja stekli pred uenjacima iz starije kole.11 Zato se kufska gramatika u poetku nije razlikovala od basranske, osim u pojedinostima.
AbuTyyib al-Lug , Mara al-nah i Al-Qa a awi tib wiyy n, hira, 1955. p. 65. V. A. Zvegincev, Istorija arapskogo jazykoznanija, Kratkij o~erk, Izdatel'stvo Moskovskogo Univerziteta, Moskva, 1958. pp. 65-69. 11 Al-Mak miop. cit. p. 57. zu ,
10 9

271

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Slabije poznavanje Kufske kole proizlazi iz injenice to je iza njenih aktera ouvan manji broj spisa. U kasnijim radovima o razlikama meu uenjima, mali broj spisa se spominje kao ostavtina pripadnika Kufske kole. Kao prve djelatnike u Kufi koji su se bavili pitanjima jezika, pregledi navode Al-Ru'a ja (Abu si 12 G far Muh a` ammad) Al-Fara di hi jevog uenika, za kojeg Alaqafi i Ibn ` 'a. ja Ala Zubayditvrdi da je gramatiku uio od Al-L Protagonisti Kufske kole su imali slobodnije stavove o izvorima i grai za ispitivanje. Smjelo su propitivali restriktivne postavke starije kole tako to su ih provjeravali na primjerima iz tekstova ireg obima Poslanikove predaje, propovijedi i prigodnih besjeda velikana iz 1. stoljea islamske historije. Budui da su u proirenom materijalu nalazili primjere nesaglasne s normama koje su ustanovili Basranci, u fokus ispitivanja su stavljali odstupanja od utvrenih standarda. Nastojali su liberalizovati uenja prethodnika uvodei i novo jeziko nazivlje. Nasuprot podijeljenosti izvjetaa oko pionirskih zasluga u Basranskoj, oko Kufske kole su svi saglasni da joj je stvarni znaaj olien u djelu Al-Kissa ja (` ibn H 'i Ali amza) i Al-Farra (Yah 'a ya d) ibn Ziya koji su joj postavili autentine osnove. kola se i poela razlikovati od Basranske onda kad se izuavanja poduhvatio AlKissa . Poela je liberalnije primjenjivati principe analogije i 'i proirivati izvore iz kojih se mogu uzimati uzorci korektnog jezika.13 U vrijeme najveeg istraivakog poleta Al-Kissa je sreo 'i faa al-Awsat (Abu al-H a asan Sa`di ibn gramatiara Al-Ak Mus` ad), kod kojeg ga je zaintrigirao liberalan odnos prema temeljnim uenjima zajednikih uitelja Basranaca, pa i prema definicijama iz Si bawayhovog Al-Kita premda ga upravo on s ba, oduevljenjem iznosi u javnost. Al-Awsat liberalizam se dopao ov Al-Kissa ju, ve uvjerenom da stroge gramatike norme ne mogu 'i odgovoriti nadolazeoj jezikoj praksi. Potaknut boravkom na
12 Vie o Al-Ru'a ju: awqiD Al-Mada al-nah si ayf, ris wiyya, Al-T a alaba` ra a, Al-Qa bi` hira, 1979. pp. 153-154. 13 ` Abd al-| r ` abba Alwa Al-awa wa al-istiha fi al-nah, Bag d, n, hid d w da 1976. p. 20.

272

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

dvoru, uzorkovanje je poeo vriti i na govoru itelja urbanih sredina, u kakav Basranci nisu imali povjerenja. Uzorkovanje je kasnije proirio i na manje selektivnu Poslanikovu predaju, prema kojoj su Basranci bili strogi zbog velikog broja nearapa uesnika u njenom prenoenju. Za razliku od Al-Kissa ja, Al-Farra je imao ire 'i ' obrazovanje iz razliitih nauka. Osnovano je pretpostaviti da je imao bliske dodire s mu` tazilijskim prvacima koji su u njegovo vrijeme veoma aktivno djelovali. U doba zrelosti je stupio u dodir sa sugraaninom Al-Kissa jem, nastanjenim u Bagdadu na dvoru 'i ja. halife Al-Mahdi a` Pored njih, zasluuje da se posebno spomene i L lab (Ah mad ibn Yah ), hafiz i autoritet itanja Kur'ana, koji nije ya doslovno slijedio prethodnike, ve je smjelo iznosio i vlastite ideje. Nastojao je pronai novo struno nazivlje ne odolijevajui ni napucima Basranske kole. Premda ga historiari svrstavaju u Kufance, jedan je od prvih aktera u ijem djelu se prepoznaje nastojanje da priblii stavove afirmisanih kola. ri Posljednji meu istaknutim akterima bio je Al-Anba (Abu Bakr Muh ammad ibn Qa sim), koji je o pojedinim pitanjima iz gramatike znao zauzeti vlastito stajalite dajui izvoran doprinos terminologiji. Premda nakon Al-Anba ja nije bilo izrazitog ri nastavljaa, javljalo se poneko ime koje je u radu uenje ove kole znalo aktuelizovati. Meutim, rijetkost je bila da neko iza sebe ostavi neto po emu bi ga biografi uvrstili u izbor, kao to je bio mad ibn Fa poznat po djelu Al-Sh ris, aibiyy. Njegovo drugo Ah djelo, pod naslovom Ik a al-na h i (Neslaganje til f wiyy n gramatiara) daljnje je tokove razvoja jezike nauke predvidjelo u pribliavanju uenja Basranske i Kufske kole. U 3/10. stoljeu dvije kole su spoj nale u djelatnosti nove kole, oformljene u Bagdadu, novom centru politikog i kulturnog ivota, ijim procvatom su u zasjenak stavljeni raniji centri. Na poetku je to bilo poprite otrih rasprava proisteklih iz slijeenja

273

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ranijih uenja razliitih centara, ali ve druga generacija uenjaka je daljnji razvoj nastavila sintetizovanjem razliitih uenja.14 Gramatiari okupljeni u Bagdadu zauzeli su novi kurs, zasnovan na selektiranju i zbliavanju uenja Basranske i Kufske kole. Veina pripadnika Bagdadske kole je gramatiku uila pred Al-Mubarridom i Al-Ak faom al-Awsat dakle pred uenjacima om, od kojih su krenula razmimoilaenja s uenjima Al-Fara di i hi ja Si bawayha. Uz elju da priblie razliita uenja, pripadnici ove kole su nastojali i sami unijeti poneku novu ideju. Upadljivo je to neki historiari bagdadski krug ne priznaju posebnom kolom, ve ga, na osnovu oponaanja uzora, dijele na pripadnike Basranske ili Kufske kole.15 Ne uputajui se u iru raspravu o tome, podvui emo da su prvi akteri bili voeni idejama kufskih uzora, a da se druga generacija mahom drala postavki predstavnika Basranske kole. Ovo se s pravom moe povezati s injenicom da je Al-Kissa , utemeljiva Kufske kole, 'i ru du bio odgajatelj slavnom halifi Ha nu al-Rai (?!). Prvim pravim predstavnikom Bagdadske kole smatra se Ibn Ki n (Abu asan Muh sa al-H ammad ibn Ah mad), kojeg svrstavaju i meu Basrance. Poto je gramatiku uio kod Basranca AlMubarrida i Kufanca L laba, krasilo ga je dobro poznavanje dviju a` kola. To ga je presudno opredijelilo da ne pristane ni na jednu stranu. Poznata djela su mu: Ik a al-Ba s i wa al-Ku i til f riyy n fiyy n fi w (Neslaganje Basranaca i Kufanaca) i Al-Ka fial-na h (Osnovi gramatike). Druga generacija aktera, najdosljednije zastupljena s najistaknutijim uenjacima, Al-Fa jem (Abu` ) i uenikom risi Ali Ibn G jem (Abu al-Fath ` ma djelom dokazuje da inni Ul n), gramatika nije imala drugog puta mimo pomirenja postavki Basranske i Kufske kole. Na njih su se ugledali kasniji akteri, za koje se prije moe rei da su bili znalci gramatike nego nadahnuti gramatiari. Ve u doba umejadskih namjesnika (138/755.-422/1030.) u dalekom Andalusu se javljala potreba za irenjem jezike nauke.
14 15

Brockelmann, op. cit. II, p. 221. Al-Mak mi op. cit.p391. zu , .

274

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Bilo je Andaluana koji su odlazili na Istok da se educiraju u vrenju asne zadae.16 Kao najraniji pravi jeziar Andalusa navodi ri awdi ` ma 17 koji je na Istoku pred Alibn Ul n) se Al-Mawru (G Farra pohaao nastavu iz gramatike. U Andalus je, dakle, donio 'om uenja kufske gramatike. Zato je razumljivo to su prvi ogledi u Andalusu bili temeljeni na uenjima Kufske kole. Utjecaji basranskog uenja su u Andalus stigli kasnije. Prvi qa ammad ibn dodiri s njim ostvareni su zaslugom Al-Afuni (Muh Mu ibn Hia 18 koji je u Egiptu izuavao gramatiku kod Alsa m) nawwari (Ah ja mad ibn G far), na bazi Sibawayhovog Ala` Di Kitaba. Prvi andaluski gramatiar koji je jeziku nauku koristio pri tumaenju literarne produkcije bio je Al-ant amari (Al-A` m).19 la Komentarisao je poeziju vodeih pjesnika predislamskog perioda: Sulme, Al-Na e al-R ni big ubya ja, Imru' al-Qaysa, Zuhayra ibn Abi ` Alqamea al-Fah T la, arafe ibn al-`Abda i ` Antare ibn adda da. lik, Najvei gramatiar bio je Andaluanin Ibn Ma nastanjen u Damasku. Uz brojna druga djela, naroito se proslavio gramatikom Al-Alfiyya. Za veinu andaluskih jeziara se moe rei da su bili amaria i oportunog Ibn j klasicisti. S izuzetkom filologa Al-ant Mad'a, koji je naukovanjem otvoreno inio usluge vladajuoj a politici, svi su razraivali djela istonih uzora. Oekivano je to to je izuavanje gramatike u Egiptu krenulo prije nego u Andalusu. Kao i u Andalusu, potreba je obrazovane ljude nukala da, u slubi teolokim naukama, mlae
Vie o jezi~koj nauci u Andalusu: Rid ` al-| l al-T r, Al-Diraa a Abd ali ayya s t al-lug awiyya fi al-Andalus, Bag d, 1980. da 17 Vie o Al-Mawru ju: AbuBakr Muh ri ammad ibn al-H asan Al-Zubaydi , Tabaqa al-lug t awiyyi wa al-nah i Al-Qa n wiyy n, hira, 1954, p. 268; Yu ibn suf hi i h t ala ' a qi ammad Ibra m al-Qift: Inba al-ruwa ` anbaal-nuht, Tah q: Muh Abu al-FadIbra m, Al-Qa l hi hira, 1972. p. 71. 18 Vie o Al-A funi Ibid. p. 305. qu: 19 Vie o Al-ant amari | l al-Di al-Suyt, Al-Muzhir fi ` u alju: ala n ui ul m ` arabiyya wa anwauhaTah q: Muh ` , qi ammad Abu l wa aaru Al-T a Fad k n, aba` al-ra a, Al-Qa bi` hira, 1958. p. 263.
16

275

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

narataje pouavaju gramatici. Centri u kojima se drala najranija pouka bili su Fustat (sadanji Kairo) i Aleksandrija. Pokreta takve aktivnosti bio je Ibn Harmaz (` Abd al-Rah n), ma Al-Du'ali uenik. jev d Arapsku gramatiku je u Egipat prvi donio Walla al20 Tammi (Muh mi ammad ibn Muh ammad), koji je uio pred Alhi jem. azz al-H Fara di Neto kasnije se javlja i Al-A` (Abu asan),21 koji je gramatiku uio pred Al-Kissa jem. U Egiptu se, dakle, ve 'i u ranoj fazi zaelo kombinovanje uenja dviju kola. Poto je veina prvih Epiana nastavu prola kod Basranaca, u njihovom djelu je primjetna vea privrenost basranskom uenju. Meutim, na isteku vremena aktera naklonjenih Basrancima, oznaenog djelom Ibn Walla posljednjeg privrenika Basranskoj da, koli, bilo je gramatiara koji su se obrazovali i na djelima Kufanaca, bilo tako to su uili pred sljedbenicima Kufske kole, ili u Bagdadu u kome je preovladavao koncept sintetizovanja uenja dviju kola. dovih savremenika i uenika, Ve u djelima nekih Ibn Walla meu kojima je bio najistaknutiji AbuG far al-Naha (Ah a` hs mad ammad ibn Isma l i ` Abu G far al-Mu di sinteza a` ra ), ibn Muh razliitih uenja, kao specifikum Bagdadske kole, nalazi punu primjenu u djelovanju Egipatske kole. S prvom generacijom Alhsovih uenika poinju jeziari koji nisu morali ii nikud iz Naha Egipta. Karakteristino za sve aktere jezike nauke u Egiptu jeste da su znanje poletno prenosili na mlae narataje i da su najvrednije radove ostavili u komentarisanju ranijih djela. Ako nekom, po vrijednosti ukupnog doprinosa razvoju jezike nauke, pripada aib nus) m posebno mjesto, to su, prije svih, Ibn al-H\ (Yu i Ibn Hia (G l al-Di ` ama n Abdulla h). Ono to je na Istoku bio Ibn Ma porijeklom Andaluanin, lik, s djelom Al-Alfiyya, u Egiptu je bio njegov stariji savremenik Ibn al-H\ s djelima Al-Ka i Al-a aib fiya fiya. Priblinu slavu jedno m n b stoljee kasnije je doivio i Ibn Hia djelima Mu gial-labi
20 21

Vie o Al-Tammi ju: D op. cit. p. 327. mi ayf, Vie o Al-A` azzu: Al-Zubaydi op. cit. p. 233. ,

276

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

(Ono to je dovoljno razboritome) i Qa t al-nada ball al-s a r wa ad (Kap rose za okrepu ednome). U 9/16. stoljeu prednjaili su: leksikolog Al-Azhari(AlaykKlid) i Al-Suyui (G l al-Di ije djelo je nadvisilo a t ala n), doprinos drugih djelatnika iz razdoblja dekadencije. Al-Suyuiu t autobiografiji navodi 300 svojih djela, od kojih je sauvan mali broj iz razliitih oblasti. Za jeziku nauku najznaajnija su dva: AlMuz fi ulu al-` hir ` m arabiyya wa anwauh a ` (Sjaj i vrste arapskih ya at t awiyyi wa aln jezikih nauka) i Bug al-wu`t fi abaqaal-lug nuht (Poeljna saznanja o rangovima jeziara i gramatiara). a

RAZLIKE U UENJIMA

Nakon osvrta na najistaknutije aktere, moe se suditi o zajednikim osnovama i specifinim razlikama meu izdiferenciranim kolama. Mnogostruke podudarnosti i razlikovanja jasno odreuju stajalita s kojih se, uz duhovne portrete sudionika, mogu spoznavati i specifina uenja. Naprijed je nagovijeteno da diferenciranje posebnih kola, ni kao specifikum autentine arapske jezike nauke, nema uporite u posebnim programima, koliko u geografskoj razmaknutosti centara. Iako su se kole esto razlikovale, one se nikad nisu meusobno osporavale. Opravdanost postojeih podjela u sumnju dovodi injenica to se u nekim postavkama mogu nai neslaganja pripadnika iste kole, otrija nego kod sudionika razliitih kola. Premda se u djelu Ma`ni al-Qur'a (Poetika Kur'ana) bavio pravilima gramatike a n na nain svojstven Basrancima, Al-Farra se smatra najizrazitijim ' predstavnikom Kufske kole, a rangiran je kao najistaknutiji Kufanac gotovo presudno zbog toga to je djelovao u Kufi. Vjerovatno su kasniji izvjetai po navici prenaglaavali razlike, da bi i sebi ishodovali tragalake zasluge. ini se opravdanim da se iznese utisak kako se, inae, u podraavalakim

277

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

razradama revolucionarnih ideja, esto deava da epigoni, nesposobni da ideju obogate snagom svog duha, a voeni eljom da i sebi osiguraju zasluge, ideje tetno kompromituju kroz jednostrano interpretiranje. Mada su historiari uporno isticali razlike izmeu dviju najstarijih kola, tvrdei da se Kufska presudno konstituisala na razlikovanju od Basranske, ini se da se u mlaoj radilo o poputanju strogosti gramatike pred pritiscima jezike prakse. Radilo se o udovoljavanju zahtjevima vremena koje poetke mlae od poetaka starije kole dijeli jedno stoljee, za kojeg je razvoj drugih nauka preao dug put i nametnuo potrebu za manje strogim normama. I kad bi se uvailo pravo arapskih historiara da podjele zasnivaju na razdaljini centara, temeljne razlike se mogu saeti u mali broj naznaka, unutar samo dvaju podruja gramatike: u metodolokim postavkama, na jednoj strani, i okvirnim uenjima, na drugoj strani. Najbitnije metodoloke razlike su: 1) U pogledu istote jezika neumoljivi, Basranci su uzorkovanje vrili samo na primjerima iz predislamske poezije i Kur'ana. Kufanci su bili liberalniji, jer su kao bazu uzimali neselektivnu Poslanikovu predaju i govor itelja urbanih sredina. 2) Kufanci su vie prostora u uzorkovanju davali razliitim itanjima Kur'ana, ne iz pobuda svetosti itanja koliko nastojei da gramatike norme to vie razgibaju. 3) Dok se Basranci prilikom ustanovljavanja normi nisu zadovoljavali jednim ili dva primjera, ve su postavke sravnavali sa svim vodeim dijalektima, Kufanci su se zadovoljavali samo jednim primjerom, makar i u nekom manje priznatom narjeju.22 Ni razlike u uenjima nisu mnogo izraenije. One se mogu saeti: 1) Kufska kola je dala autentian doprinos dodatnim nazivljem za pojave u jeziku koje u Basranskoj razradi nisu bile prispjele za razmatranje. 2) U pogledu deriviranja rijei Basranci su bili na stajalitu da je masdar osnova iz koje se izvode sve druge rijei pa i glagol.
22

Vie o tome: Ibid. p. 97.

278

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Kufanci su tvrdili da je tree lice jednine mukog roda glagolskog perfekta, kao gradivna kompozicija s najmanje konsonanata, osnova iz koje se izvode sve druge rijei, a time i masdar, to je kasnije postao veinski stav jeziara. 3) Za deklinaciju glagola Basranci su tvrdili da ima zajedniko ishodie s deklinacijom imena, kongruirajui u njoj s imenima koja, takoer, izraavaju aktivitet i pasivitet, jer "da nije tako imena ne bi imala nita zajedniko s glagolima."23 Dotle, Kufanci, premda saglasni oko "zajednikog ishodita", glagolima daju veu autonomnost, jer oni, pored sadraja zajednikih s imenima, imaju i ovremenjenost. Uopeno gledano, nasuprot strogosti Basranske kole, Kufska kola je razvila model nauke usklaen s veim jezikim slobodama, proisteklim na kulturnoj sceni zajedno s pojavljivanjem iitske misli, ija karakteristika je od samog poetka bila sklonost anomalijama. Poto je Kufancima svojstveno uvaavanje jezike tazilija bilo blie prakse, smatramo da je njima slobodoumlje mu` nego Basrancima koji su, po ugledu na teologe skolastiare, u svojim uenjima primjenjivali analogiju, vie nego naela grke logike. Istina, ni Kufanci nisu izbjegavali primjenu analogije, ali pod uvjetom da ona ne trai rtvovanje oblika koje je potvrdila Poslanikova predaja.24 Dok su gramatiari iz Basre odbacivali svaki oblik ija nepravilnost nije mogla biti racionalno obrazloena, Kufanci prema Poslanikovoj predaji nisu eljeli biti rigorozni. Zato, budui da je svaki oblik iz jezika predislamske poezije mogao biti priznat kao validan, kod njih je svaka iznimka od pravila, ako je uzeta iz Predaje, sama za sebe postajala pravilo. Prema istaknutom, najnaglaenija razlika meu dvjema kolama u pogledu metodolokih principa mogla bi se definisati zapaanjem da je primarna djelatnost starije kole bila normativna, a mlaa je vie uvaavala jeziku praksu. Basranci imaju neuporedivo vee zasluge u ustanovljavanju pravila, dok su
23 24

D op. cit. p. 196. ayf, Ibid. str. 130.

279

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

pripadnici Kufske kole vie panje posveivali ivom govoru, jezikim razlikama i specifinim obiljejima plemenskih narjeja. Gledano iz perspektive naeg vremena, slobodno se moe pretpostaviti da ni najpreciznija razrada normi ne bi dala praktino iskoristive rezultate, bez uvaavanja pojava u jeziku koje se ne mogu podvesti strogim pravilima gramatike. Premda ni najslavnije gramatiarske kole kasnije i drugdje nisu prevazile okvire gledanja na jezik kao na sistem univerzalnih logikih struktura, protagonisti Kufske kole su, jo u svoje vrijeme, uoavali znaaj izuzetaka od normi, a u tome se, nije teko pretpostaviti, sastoji njihov najvei doprinos jezikoj nauci, to opravdava imenovanje njihovih inovacija uenjima samostalne kole. U svakom sluaju, jezika nauka kod Arapa je zapoela u slubi zatite autentinosti jezika Kur'ana, a gramatika normiranje vrila po principu slinom na kom su uspostavljane eriatskopravne odredbe. Stoga je udno da istraivai prilikom definisanja razlika meu kolama ne pridaju znaaj nastanku razliitih mezheba u podruju eriatskopravnih uenja, kao legitimnih pravaca pregalatva u traganju za Istinom. Nama se ini da jeziko istunstvo Basranaca ishodite nalazi u osloncu na ortodoksno hanefijsko pravno uenje, a da je u liberalizmu Kufske kole, kroz traganje za jezikim slobodama, neposredan odraz nalazilo afirmisanje i drugih pravnih uenja. Poto se Kufska kola razvila vremenski nakon Basranske, njene posebnosti ne treba shvatati kao stvarne razlike, u mjeri u kojoj se mogu razumijevati kao naknadno prilagoavanje gramatikih normi potrebama novijeg vremena i drugaijeg ambijenta u novoj sredini, koji je u interesu jedinstva zajednice trebalo uklapati u standarde zajednikog jezika. Ako se obrati panja dinamici razvoja arapske jezike nauke, nije teko uoiti da je krupne korake pravila u prvim stoljeima islama, kad je gramatika pratila dinamiku razvoja islamskih pravnih i teolokih nauka. To je bilo vrijeme pregalatva, kad je nauka snagu crpila iz idealistikih pobuda nosilaca i elje da osiguraju ispravno tumaenje poruka Kur'ana u svim dijelovima prostrane drave.

280

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Meu posebna obiljeja andaluske, a s njom i egipatske kole, najkrae reeno, spada doprinos razvoju jezike nauke djelovanjem na bagdadskom konceptu i vremenski dugo prenoenje s generacije na generaciju, lancem ustrajnih profesora i aka.

AUTONOMNE KOLE I AKTERI

Basranska kola Al-Du'ali (Abu al-Aswad, umro 69/688.), 25 savremenik etvrtog halife ` Ali ibn Abi Tliba, bio je autoritet itanja a Kur'ana u Basri. Podijeljena su miljenja oko pionirskih mu zasluga u jezikoj nauci. Neki biografi zasluge pripisuju njegovim ru imu s uenicima, posebno Nas ibn ` A (umro 89/708.). Meu saradnike s kojim je razmjenjivao misli o jezikoj nauci, izvjetai ubrajaju i halifu ` ja. Ali Prvi je izvrio podjelu rijei na imena, glagole i partilkule. Presudno njegovom zaslugom je izvrena vokalizacija zavretaka rijei iz Kur'ana, a saradnici u odgovornom poslu bili su mu uenici. ad q Al-H rami (Ibn Abi Isha, umro 117/735.)26 je prvi cjelovit rad posvetio gramatici, to ga istie kao pionira u ustanovljavanju pravila gramatike. Pravila je ustanovljavao primjenom principa analogije. Al-L aqafi (`sa ibn ` I Umar, umro 141/758)27 je najistaknutiji je Al-H ramijev uenik. Analogiju je vjeto ad primjenjivao u utvrivanju pravila gramatike. Njegove ideje su
Vie o Al-Du'ali D op. cit. pp. 13-17. ju: ayf, Vie: Al-Zubaydi op. cit. p. 25; Abu , Sa`d i ra , Aka al-nah i sl-Si fi b r wiyy n al-Bas i Al-Qa riyy n, hira, 1955. p. 25; D op. cit. pp. 23-25. ayf, 27 Vie: Al-Lug , op. cit. p. 21; Al-Zubaydi op. cit. p35; D op. cit. pp. 25awi , . ayf, 27.
26 25

281

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

razradili kasniji akteri Basranske kole, meu koje spada i uenik mu Al-Fara di hi . arri ` Ala Al-Ma` (Abu Amr ibn al-` ', 70/689.-145/762.)28 je, kao i Al-L aqafi bio Al-H rami uenik. Dok se Al-L , ad jev aqafi arri je bio predat bavio iskljuivo gramatikom, Al-Ma` raznovrsnim naukama. U zreloj dobi je bio autoritet itanja Kur'ana. Najznaajniji doprinos jezikoj nauci je dao tumaenjima neobinih rijei iz vodeih arapskih dijalekata. Tumaenja je potkrepljivao primjerima iz Kur'ana i predislamske poezije. abi nus, Ibn H b (Yu 94/713.-182/798.),29 je mlai savremenik Al-H rami ad jevih uenika. Po ugledu na Al-Ma` ja obilazio je arri pustinjska plemena i ispitivao specifina obiljeja dijalekata. Smatraju ga jednim od najveih klasinih poznavalaca dijalekata. ` ammar ibn al-Mul , umro 209/824.)30 anna Abu Ubayda (Mu` bio je Al-Ma` jev uenik. Neki izvjetai istiu da u krugu arri gramatiara nije bio omiljen. Kad je napisao raspravu Nedostaci (Ala Mallib), potakao je njihov revolt. Mnogi mu nisu doli na denazu. Al-Asma` (AbuSa`diAbd al-Malik, umro 216/831.)31 i ` je, takoer, bio Al-Ma` jev uenik. Bio je dobar znalac arri Poslanikove predaje. Posebno se bavio pitanjem nastanka jezka. hi (Al-K l ibn Ah ali mad, 100/718.-175/791.)32 se Al-Fara di za akog doba isticao u mnogim naukama. Bio je okupiran pitanjem ritma i melodije, o kojima je obrazovanje stekao iz prijevoda s grkog jezika. Njegova znamenita rasprava o muzici je a ili glasovitom muzikologu Ishqu al-Maws ju posluila kao urnek prilikom pisanja djela Al-Nag wa al-lah (Ritam i melodija). U m n jezikoj nauci je prevaziao prethodnike. Postavio je temelje arapskoj metrici, definisao joj predmet i ustanovio nazivlje koje se i danas koristi. Znanja iz matematike su
Vie: Al-Zubaydiop. cit. p. 28; Al-Si fiop. cit. p. 38; D op. cit. pp. 31, ra , ayf, 33. 29 Vie: D op. cit. pp. 28-29. ayf, 30 Brockelmann, op. cit. II, pp. 142-143. 31 Ibid. pp. 147-148. 32 Vie: Al-Lug , op. cit. p. 27; Al-Zubaydi op. cit. p. 43; Al-Si fi op. awi , ra , cit. pp. 28-29; D op. cit. pp. 30-56. ayf,
28

282

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

mu omoguila da pronicljivo uvia smjenjivanja mjera i taktova. Prvi je analizirao strukturu arapskoga stiha. U hronikama ga istiu prvenstveno po leksikolokom djelu Kita al-` b Ayn, premda mu je znaajan doprinos i drugim podrujima jezike nauke. Uspjeno je opisivao glasove dijelei ih prema mjestu obrazovanja u govornom aparatu. Neki tvrde da je napisao vie rasprava o specifinostima arapskoga glasovnog sistema. Morfologiji je dao doprinos ustanovljavanjem strunog nazivlja. Prvi je uoio podjelu rijei na korijenski dio i dodatne sekvence uoavajui da je korijen stabilniji dio, a da se sekvence pridodaju preteno s poetka ili na kraju korijena. Njegov izum je primjena trokonsonantskih korjenova na kasnije prihvaenu a-la, etverokonsonantskih na paradigmu fa`la-la paradigmu fa-` i peterokonsonantskih na paradigmu fa`lal-la. Al-Fara di mnogi istiu kao prvog jeziara koji je hi ja uzorkovanje u gramatici vrio na bazi priznatih itanja Kur'ana, jer je i sam bio autoritet itanja. Uzorkovanje je vrio i na osnovu narjeja plemena iz Hidaza, Nedda i Tuhame. Ukratko, bio je uzor najpriznatijem protagonisti arapske jezike nauke, bawayhu. Si Si bawayh (` Amr ibn ` ma ibn Qanbar al-Hril, umro Ul n a i 180/796.)33 je rodom Perzijanac. elja za uenjem ga je dovela u Basru, gdje je kao djeak pohaao nastavu iz Poslanikove predaje i islamskog prava. Ubrzo se prikljuio polaznicima nastave iz hi jem. jezike nauke pred nastavnicima predvoenim Al-Fara di Od istaknutog uitelja je naslijedio nauavanja iz gramatike i morfologije. Vrijedno je biljeio predavanja, smjelo traio tumaenja teih pitanja i rano ponikao u naravi jezika. Nakon AlFara di smrti zauzeo je mjesto predavaa gramatike. hi jeve Biografi ne tvrde izriito da je radi uzorkovanja zalazio meu plemena, premda na brojnim mjestima u djelu naglaava da mu
33 Vie o Si bawayhovom ivotu i djelu: Al-Lug , op. cit. p. 65; Al-Si fi awi ra , op. cit. p. 48; Al-Zubaydiop. cit. p. 66; D op. cit. pp. 57-93. , ayf,

283

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

stavovi imaju uporite u jeziku beduina: "uli smo od nekih beduina kako kau; tako se kae u veini arapskih dijalekata" i sl. Razumljivo je to mu u pregledima ope lingvistike pripada slava najistaknutijeg aktera jezike nauke kad se ima u vidu da je napisao prvo cjelovito djelo u kome se na naunim osnovama raspravlja o arapskom jeziku. Si bawayh je pisanje Al-Kita ba hi jeve zapoeo nakon Al-Fara di smrti, to se jasno vidi na osnovu eulogije "Allah mu se smilovao" koja se navodi uz uiteljevo ime. Zanimljivo je da djelo nije imalo naslov, ve ga je odredio bawayhov uenik Al-Ak al-Awsat koji ga je prvi iznio u fa , Si javnost nakon autorove smrti. Djelo se u autografu sastojalo iz dva toma. Razrada pitanja u njemu ispunjena je do takve razine da je potonjim gramatiarima preostajalo samo da ih detaljiziraju. Iznimnu vrijednost su mu ustanovili ve prvi ocjenjivai. AlMa zini(Bakr ibn Muh ammad) je rekao: "Ko nakon Al-Kita ba poeli napisati djelo iz gramatike, neka slobodno odustane, bolje mu je da se ne bruka." Al-Andalusi (Sa`d i mad) ga je ocijenio: Ah "Ne znam za knjigu iz bilo koje nauke, ni otprije niti iz naih dana, koja je zahvatila cjelinu predmeta osim triju knjiga: Ptolomejeve Megale sintaxis o nebeskim tijelima, Aristotelove Logike i AlKita ba basranskog gramatiara Si bawayha. Nijednoj nije promaklo nijedno vano pitanje, autori nita znaajno iz svoje oblasti nisu zanemarili." Uvaavanje jezike prakse u ustanovljavanju pravila gramatike Si bawayh je provodio na nain koji je afirmisala njegova kola. Slino prethodnicima, kao primarne izvore koristio je tekstove Kur'ana, a sasvim malo primjere iz Poslanikove predaje. Prema ukupnim naunim vrijednostima, djelo mu je nedostino. Ono i autora i Basransku kolu uvodi u svjetsku batinu jezike nauke.

284

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Qut (Muh rub ammad ibn al-Mustani umro 206/821.)34 se r, ve u akim danima posvetio izuavanju jezika, a u doba zrelosti mu je gramatika bila primarna preokupacija. Bagdadski halifa ru d nu. Ha n al-Rai ga je angaovao kao uitelja sinu Al-Ami Nije poznato da je ostavio cjelovito djelo, ali nije rijetkost da se drugi pozivaju na njegova rjeenja nekih pitanja sauvana u spisima. Zapamen je po tome to je panju posveivao sinonimiji, polisemiji i antonimiji. fa ata Abd al-H d, umro ami Al-Ak al-Akbar (Abual-K tb ` 177/793.)35 je bio uitelj Abu Ubayde i Al-Asma`ja. Jedan je od ` i prvih komentatora poezije. Al-Ak al-Awsat fa (Abu asan Sa`d i Mus` umro al-H ibn ad, 36 211/826.) je porijeklom Perzijanac. U javnost je iznio Si bawayhov Al-Kita Bio je uitelj brojnim istaknutim b. gramatiarima. Neki ga smatraju najveim gramatiarem nakon bawayha, jer je u gramatici postavio temelje izuavanju Si izuzetaka od pravila gramatike. Bio je dobar znalac dijalekata. Na njegovim pogledima o dijalekatskim razlikama, utemeljeno je uenje Kufske gramatiarske kole. Autor je brojnih djela iz jezike nauke, vrednovanja poezije i muzikologije. Al-G i(Abu` amh Abdilla Muh h ammad ibn Sala umro m, 231/845.)37 je autor djela Rangovi pjesnika (T abaqa al-u ` a t ar ') koje je Joseph Hell objavio 1916. godine u Leidenu. 'i Ubayd al-Qa sim ibn Sala umro m, Al-Harra (Abu ` 154/770.)38 je najistaknutiji Al-Asma`jev uenik. Dao je doprinos i ispitivanju vjerodostojnosti Poslanikove predaje. armi a ibn Ishq Abu Umar, umro 225/839.)39 je (Slih a ` Al-G roen u Basri. Gramatiku je izuavao pred Al-Ak faom alVie o Qut rubovom ivotu: Al-Lug , op. cit. p. 67; Al-Si fi op. cit. p. awi ra , , ayf, 49; Al-Zubaydiop. cit. p. 106; D op. cit. pp. 108-111. 35 Brockelmann, op. cit. II, p. 151. 36 Vie o Al-Awsat ovom ivotopisu: Al-Lug , op. cit. p. 68; Al-Si fi op. awi ra , cit. p. 50; Al-Zubaydiop. cit. p. 74; D op. cit. pp. 94-122. , ayf, 37 Brockelmann, op. cit. II, pp. 152, 153. 38 Ibid. p. 155.
34

285

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Awsat Poto nije imao dodira sa Si om. bawayhom, na njega je potpun utjecaj imao uitelj Al-Awsat Biografi istiu da je bio . sklon polemisanju. Poto je bio savremenik kufskog gramatiara 'a, Al-Farra s njim je, za boravka u Bagdadu, vodio polemiku. Na poetku je polemika imala otar ton, a u nastavku je Al-G armi prepoznao brojne podudarnosti uenja kufskih gramatiara sa svojim pogledima na jezik. zini (Bakr ibn Muh ammad, umro 249/836.)40 je Al-Ma rodom iz Basre. Za djetinjstva je pohaao predavanja iz jezika, gramatike i teologije. Najvie je uio od Al-Ak faa al-Awsat a. Zahvaljujui njemu, ovladao je osnovama Si bawayhovog uenja. ove Nakon Al-Awsat smrti, meu gramatiarima je ocjenjivan kao doajen, posebno u Bagdadu gdje se bio nastanio u vrijeme halife Al-Mu` ima. tas Al-Sukari (Abu Sa`d i asan ibn al-H al-H usayn, umro 41 275/888.) je bio Al-Asma`jev uenik. Odlikovao se i poznavanjem predislamske poezije koju je kritiki komentarisao. Al-Mubarrid (Muh ammad ibn Yazi al-Azdi 210/825.d , 285/898.)42 je bio vodei gramatiar svog vremena. Gramatiku je uio kod Al-G armi i Al-Ma ja. Bio je poaen da uz njihov ja zini bawayhov Al-Kita b. korepetitorij polaznicima nastave ita Si zini Postoji predaja po kojoj mu je nadimak dao Al-Ma , zadivljen njegovom pronicljivou, a nadimak znai osvjeiva. Tako su ga oslovljavali u krugu basranskih gramatiara, a sljedbenici Kufske kole su mu, iz zlobe, nadimak preinaili u znaenje ohlaen (mubarrad). Bez obzira na nesuglasice oko njegova prestia, halifa Al-Mutawakkil ga je pozvao u Bagdad i ovlastio da donosi decizije

Vie: Al-Lug , op. cit. p. 75; Al-Si fiop. cit. p. 72; Al-Zubaydiop. cit. awi ra , , ayf, p. 76; D op. cit. pp. 111-115. 40 Vie: Al-Lug , op. cit. p. 77; Al-Si fiop. cit. p. 74; Al-Zubaydiop. cit. awi ra , , p. 92; D op. cit. pp. 115-122. ayf, 41 Brockelmann, op. cit. II, p. 163-164. 42 Vie: Al-Lug , op. cit. p. 83; Al-Si fiop. cit. p. 96; Al-Zubaydiop. cit. awi ra , , p. 108; D op. cit. pp. 123-134. ayf,

39

286

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

iz gramatike. Smatra se posljednjim velikim predstavnikom Basranske kole. Odlikovao se poznavanjem uenja svih prethodnika u razvoju gramatike. Doprinio je razradi brojnih pitanja iz morfologije zanimajui se posebno za naravi subjekta, odreenog i neodreenog vida imena, primjenjujui principe koje su ustanovili prethodnici Basranci, na isti nain cijenei znaaj uzorkovanja i analogije u utvrivanju normi. Prema mnogima, prvi je predloio da se iza veznika illa a Zaydan) (osim) praktikuje ime u akuzativu (npr: G'a al-qawmu illa u kome ono to se izuzima dolazi u akuzativu. Nije suvino zapaziti da padena neujednaenost onog to se izuzima ima slinu tendenciju i u naem jeziku. Naime, osjeamo da je i u naem jeziku prijevod istog primjera korektan i kad se rjeava s dva razliita padea: Doli su svi, osim Zejd, prema naem miljenju, jeziki je korektno kao i Doli su svi osim Zejda. U arapskom se, dakle, dvojilo izmeu nominativa i akuzativa, a u naem jeziku izmeu nominativa i genitiva. Najpoznatija djela su mu Al-Ka i mil Al-Muqta d ab. \\ hi , Al-Za\a (Ibra m ibn Sirri umro 311/923.)43 se bavio obraivanjem stakla, po emu je dobio nadimak. Gramatiku je izuavao pred Al-Mubarridom. U izvedbi morfolokih pravila svrstavao se meu one koji su smatrali da je masdar polazna osnova rijei iz koje se deriviraju svi drugi oblici, pa i perfekt glagola. ammad ibn al-H usayn, umro Ibn Durayd (AbuBakr Muh 44 321/934.) je bio jedan od najboljih znalaca arapske poezije meu pripadnicima Basranske kole. Al-`midi (Abu al-Qa A sim al-H asan ibn Bir, umro 371/978.)45 je bio Al-Za\aov i Ibn Duraydov uenik. Kritiki je \\ prouavao predislamsku poeziju.
43 Vie: Al-Si fiop. cit. p. 108; Al-Zubaydiop. cit. p. 121; D op. cit. pp. ra , , ayf, 135-139. 44 Brockelmann, op. cit pp. 177-178. 45 Ibid. p. 176.

287

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ibn Durustawayh (AbuMuh ammad ` Abdulla ibn G far h a` 46 ibn Muh ammad, umro 347/958.) je porijeklom Perzijanac. Poznat ya al-nah (Uputstvo u gramatiku). w je po djelu Al-Hida fi Al-Si fi (Abu Sa`di asan ibn ` ra al-H Abdilla ibn alh Marbaza 280/893.-368/978.)47 je u svojoj dvadesetoj godini iz n, rodnog Sirafa otiao u Aman, gdje se posvetio izuavanju islamskog prava. Ubrzo se preselio u Bagdad, gdje je pred Ibn Duraydom izuavao filologiju, a pred Al-Za\aom gramatiku. \\ Poto je ivio u vrijeme kad je gramatika bila konstituisana, rad mu se svodi na finese. Meutim, u komentarisanju tuih djela bawayhovom nadmaio je druge. Prvi rad mu je bio traktat o Si djelu, pod naslovom Al-Madk ilaAl-Kita (Uvod u Al-Kita al b b). Slavu je stekao vrijednim biografskim djelom o basranskim b r wiyy n riyy n gramatiarima Aka al-na h i al-Ba s i (Kazivanja o gramatiarima Basrancima), koje se smatra prvim potpunijim djelom iz historije arapske jezike nauke. Poznati su mu i spisi: t l Alifa al-was wa al-qat`(Elifi asimilacije i disimilacije), arh Maq sra Ibn Durayd (Komentar Ibn Duraydove Maksure), u nedovreni spis Al-Iqn a fi al-nah (Kompendij gramatike), ` w S aa al-i` wa al-balaa (Umijee pjesnitva i retorike) i in ` r g G i al-` az ra Arab (Arabijski poluotok). \ ammad, umro 316/928.)48 je Ibn al-Sarra (AbuBakr Muh bio najmlai polaznik nastave pred Al-Mubarridom. Uporedo s gramatikom, izuavao je logiku i muziku. Nakon Al-Mubarridove \\ smrti, nastavu iz jezika je pohaao kod Al-Za\aa. Po zavrenom ra ju kolovanju, asistirao je Al-Si fi u nastavi iz jezika. Hroniari biljee da je posebnu brigu vodio o ispravnom prepisivanju Si bawayhovog Al-Kita Sravnio je sve njegove primjerke i ba. otklonio greke iz prijepisa. Iz drugih djela se saznaje da je napisao integralno djelo Kita usl al-na h (Knjiga o principima b u w gramatike), a na bazi citiranja po raznim djelima daju mu se
Ibid. p. 186. Vie: D op. cit. pp. 145-150. ayf, 48 Vie: Al-Si fiop. cit. p. 108; Al-Zubaydiop. cit. p. 122; D op. cit. pp. ra , , ayf, 140-144.
47 46

288

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

identifikovati i slijedei spisi: Kita mu \ al-usl (Knjiga o b mal u zbiru principa), Kita al-itiqa (Knjiga o derivaciji), arh b q bawayh (Komentar S i bawayha) i Ih\\al-Farra (Farra ti a ' 'ov Si argument).

289

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Dr. Mehmed Kico, docent

ARABIC GRAMATICAL SCHOOLS AND SCHOLARS

Observed in chronological order Arabic grammatical science is shown as a transmitter of all those things that make general foundations of linguistics from the old traditions to the younger generations intrusting them with its own contribution in the sphere of transmission of experience in its own use in other complementary sciences. It has also pointed out the need for the language science to be clearly defined together with the attempts to distinguish the subject of numerous constituent branches among which priority was given to grammar. Differentiation of learning between Kufa and Basra schools was the result of the effort of the language science to meet the needs of other sciences in their development and they were reconciled by the scholars gathered in Baghdad during the period in which all sciences taken over from other communities were assimilated into the new milieu. However, a part of the protagonists from Baghdad, the administrative and cultural centre of tat time, where all other significant events within the boundaries of the state were transmitted, as well as the scientific enterprises, patronage began to interfere into the matters of science. The grammarians started to take the role of court educators, by which they indicated the end of dealing with the grammar by the idealistic enthusiasm. From that time dealing with grammar is not only fulfilment of an honourable task, but also the means for the grammarians better life conditions. From those times the grammarians started to analyse the earlier works, and when the means to stimulate them were exhausted the grammar in the eastern parts started to inevitably fade out.

290

Mehmed KICO, Arapske gramatiarske kole i akteri

Although we can find some understanding for the fact that in classical works we have titles as: grammar, science about Arabic, language science, philology, lexicology, sciences about Arabic language, unlimited by the field of study regarding the definition of task of language science, it is very hard to find out an excuse for the literal copying of the titles in the works of temporary Arabic linguists. This, of course, clearly speaks about the gaps in the temporary programs of this science, which can be seen as the lack of corresponding theories.

291

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

Prof. dr. Jusuf Rami

LINGVISTIKO DJELO TEUFIKA MUFTIA

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, mjesec dana nakon smrti uvaenog profesora, odrana je tribina LINGVISTIKO DJELO PROF. DR. TEUFIKA MUFTIA (1918-2003). O radu prof. Muftia govorili su prof. dr. Jusuf Rami i doc. dr. Mehmed Kico. Profesor Mufti je jedan od osnivaa Orijentalnog instituta i Katedre za orijentalistiku (danas Katedra za orijentalnu filogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu). Iza sebe je ostavio, znaajna djela meu kojima posebno mjesto zauzima Arapskosrpskohrvatski rjenik, koji je prvo izdanje doivio 1973. g., a tree 1997. g. pod naslovom Arapsko-bosanski rjenik. Rjenik sadri oko 150 000 arapskih rijei i izraza. Na ovome rjeniku Mufti je radio punih dvadeset godina. Drugo djelo o kojem je prof. dr. Jusuf Rami govorio bila je Muftieva Gramatika arapskog jezika tampana u Zenici u Domu tampe, 1998. g. koja bi komotno mogla nositi naslov Uvod u nauku o arapskom jeziku, jer pored morfologije i sintakse, ona sadri i neke discipline nauke o jeziku kao to su: leksikografija, fonetika, fonologija, dijalektologija, stilistika, semantika itd. Tree djelo koje je privuklo panju prof. dr. Jusufa Ramia bila je Muftieva Klasina arapska stilistika, objavljena 1995. g.

291

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ovo djelo je pionirske naravi. Obuhvata sva tri dijela klasine arapske stilistike. Autor ga uzima kao prvi pokuaj koji e svakako pokazati i neke svoje propuste i nedostatke, ali se, kako kae, ipak usudio da uini prvi korak te da koliko toliko pomogne svima onima koje interesuje ova oblast i koji ele da se upoznaju sa osnovnim karakteristikama ove znanosti. O drugim Muftievim djelima iz oblasti lingvistike na tribini je govorio prof. dr. Mehmed Kico. 1. Teufik Mufti (1918.-2003.) Muftii potiu iz epa: Vjerojatno je neko iz ove porodice obnaao funkciju muftije pa su i njegovi potomci po tome dobili svoje prezime. epe je u prolosti dalo naoj iroj i uoj zajednici nekoliko istaknutih pjesnika, alima, kulturnih i javnih radnika. Da napomenemo samo Ahmeda Karahodu i velikog pjesnika alhamijado knjievnosti Abdulvehaba Ilhamiju, Hifziju Muftia, profesora arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu i Hilmief. Muftia, muderrisa u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu koji je na tom poloaju naslijedio svoga oca, i mnoge druge. Teufik Mufti je roen u Sarajevu 1918. g. Tu je zavrio osnovnu i srednju kolu. Maturirao je na Prvoj gimnaziji u Sarajevu 1938. g., a diplomirao njemaki i hrvatskosrpski jezik na Filozofskom fakukltetu u Zagrebu 1949. g. Dvije godine je proveo u Vlasenici kao profesor Nie realne gimnazije gdje je predavao njemaki i srpskohrvatski jezik. Nakon toga, 1951. g., odlazi u Sarajevo i radi na Orijentalnom institutu koji je nekako u to vrijeme osnovan zajedno sa Katedrom za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Otuda se prof. dr. Teufik Mufti moe uzeti kao jedan od osnivaa Orijentalnog instituta i Katedre za orijentalistiku. U Institutu je poeo da radi kao struni saradnik, zatim kao vii struni saradnik (1960.), nauni saradnik (1965.), vii nauni saradnik (1970.) i na kraju kao nauni savjetnik (1976.).

292

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

Na Orijentalnom institutu u Sarajevu tada su postojala dva odjeljenja: Historijsko (osmanistika) i Filoloko odjeljenje sa rukopisnom zbirkom. Historijsko odjeljenje je tada imalo sedam radnika na ijem elu se nalazio nauni savjetnik, osmanist, rahmetli prof. dr. Adem Handi. Filoloko odjeljenje sa rukopisnom zbirkom je imalo osam radnika. Naelnik odjeljenja je bio nauni savjetnik, arabist, rahmetli prof. dr. Teufik Mufti. 2. Rad na arapsko srpskohrvatskom rjeniku Leksikografija se definira kao vjetina sabiranja i definiranja rijei s obzirom na oblik, zadau i znaenje rijei koje pripadaju leksici jednog ili vie jezika i dijalekata. Leksikografija je lingvistika nauka kojoj je cilj da stanovitim redom registrira rijei nekog jezika, sluei se pritom abecednim ili nekim drugim kojim redom.1 Leksikografskim radom Teufik Mufti poeo je da se bavi u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Tu je nastao i njegov Arapskosrpskohrvatski rjenik. Rjenik je tampan 1973. g. u izdanju Udruenja ilmijje u dva dijela na oko 4 000 stranica na finom papiru, tvrdo uvezan, formata 17x24 cm. Rjenik sadri oko 150 000 arapskih rijei i izraza. Rjenik je doivio i tree izdanje 1997. g. u jednom tomu pod naslovom Arapsko-bosanski rjenik. Izdava je ovoga puta bio El-Kalem Rijaseta Islamske zajednice. Akciju oko izdavanja ovog rjenika pokrenuo je i vodio Izvrni odbor Udruenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini. Puna tri mjeseca rjenik je najavljivan u Preporodu listu Udruenja ilmije, a uz najavu tampana je i narudbenica za pretplatu za lanove Udruenja ilmije. Meutim, i pored toga, odziv je bio prilino slab pa je Udruenje ilmije u Preporodu od 1. marta 1973. g. dalo jedno vano upozorenje u kome se, izmeu ostalog, ukazuje na vanost ovog rjenika i na potekoe oko osiguranja finansijskih sredstava za njegovo izdavanje. Udruenje je vjerovalo da e putem
1

Simeon, 1/754.

293

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

raspisivanja pretplate doi do potrebnih finansijskih sredstava. Meutim, prema dosadanjim rezultatima naih raspisa i oglasa, kae se dalje u saopenju Udruenja, prisiljeni smo ozbiljno upozoriti lanove i jedinice Udruenja kao i nae itaoce da od uspjeha pretplate zavisi izdavanje ovog rjenika jer Udruenje nema drugih osiguranih sredstava. Projekat oko izdavanja ovog rjenika ipak je priveden kraju i rjenik je tampan polovinom 1973. g. Sve do pojave ovog rjenika kod nas su postojali samo manji glosari uz pojedine knjige i udbenike arapskog jezika, kakva je, npr. knjiga Alije Kadia Izbor iz arapskog pjesnitva (Sarajevo, 1913.) i knjiga ukrije Alagia Izbor iz Kitabi sireti Resulillahi (Sarajevo, 1913.), te glosari uz pojedine gramatike arapskoga jezika kao to je Gramatika arapskog jezika od Sikiria, Paia i Handia itd. iako se potreba za jednim ovakvim rjenikom ukazala od samog poetka, u prvom redu u medresama u kojima je arapski jezik izuavan od davnina, a osim toga i na fakultetima i institutima za strane jezike gdje je arapski jezik jedan od glavnih predmeta. Mufti je kod poretka arapskoga jezika slijedio etimolokosemantiki princip redanja arapskih korijena alfabetskim redom. Jednokonsonantske rijei, slova, kratice i afiksi, te dvokonsonantske rijei (ukoliko nisu izvedene iz trilitera) izdvojene su kao zasebni korijeni. Trokonsonantski korijeni obraeni su tako to najprije dolaze glagoli prve vrste u treem licu jednine mukog roda u perfektu, a ako ima vie glagola prve vrste istog korijena redani su po srednjem vokalu imperfekta. Uz glagol u perfektu i oznaku za imperfekat naveden je i infinitiv. Nakon prve vrste navedene su izvedene glagolske vrste od druge do petnaeste vrste koje se javljaju kod dotinog korijena redom uobiajenim u gramatikama arapskog jezika. Poslije toga navedeni su neki sasvim rijetki najprije glagolski pa zatim imenski oblici derivirani takoer od trilitera: denominalni oblici, oblici sa afiksima w ili y, oblici sa reduplikacijom treeg radikala trilitera i njima slini.

294

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

Od infinitiva izvedenih glagolskih vrsta i od participa aktivnih i pasivnih navedeni su, po alfabetskom redu, samo oni koji imaju vana i specijalna znaenja. Isti je sluaj i sa imenskim oblicima. Kod viekonsonantskih korijena poredak je analogan. Kod kvadrilitera naprijed su glagoli po vrstama, a zatim slijede svi imenski oblici po abecedi. I kvinkvilitere treba traiti na isti nain. Uz pojedine rijei navedene su po potrebi i dvolane sintagme (atributivna i genitivna veza), a zatim izrazi s vie lanova. Kod imenskih oblika redovno su navoeni i nepravilni oblici mnoine, a pravilni samo po potrebi. enski rod imenica naveden je posebno. Kod pridjeva, navedeni su pravilni oblici enskog roda samo po potrebi, dok su nepravilni oblici redovno navoeni.2 Na pitanje koje mu je svojevremeno postavio Ahmed Smajlovi, kako je nauio arapski jezik, Teufik Mufti je dao slijedei odgovor: "Samouk sam u arapskom jeziku. Poeo sam ga uiti 1938. g. Bilo je to nakon moje mature na gimnaziji. Inae, diplomirao sam njemaki i hrvatskosrpski jezik u Zagrebu", a na pitanje koji mu je bio prvi korak u izradi ovog rjenika, on je odgovorio: "Najprije sam prepisao Al-Mungid, a zatim sam nastavio sa radom na njegovom proirivanju sluei se raznovrsnom literaturom, arapskom i zapadnom. Poeo sam raditi na rjeniku 1. jula 1953. g., a zavrio sam rad na njemu 1973. g. to znai da sam na rjeniku radio punih dvadeset godina".3 Osnova za izradu Muftievog rjenika bio je Al-Mungid iji su autori libanski maroniti jezuiti. Mufti, meutim, nije podlegao sadraju Al-Mungida mada se tu i tamo mogu uoiti neki sadraji judeokranske tradicije koja je putem usmene predaje ula u tefsir i historiju islama, a preko njih i u leksikografiju.4 Na pitanje Ahmeda Smajlovia: "Kojem rjeniku je Va rjenik najblii i sa kojim se rjenikom najvie slae", Teufik Mufti je odgovorio:
2 3

J. Rami, Obzorja arapsko-islamske knjievnosti, str. 236. A. Smajlovi, Od Halila ibni Ahmeda do Teufika Muftia, Preporod 9/1975. 4 T. Mufti, Rjenik, 1/1102.

295

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

"Mislim da se najvie slae sa Arapsko-ruskim rjenikom koji je izradio Baranov. Smatram da je njemu najblii." Koristei Baranova, Mufti je iz njega preuzeo mnoge rijei i sintagme pukog, govornog jezika, iako je u uvodnoj rijei naglaeno da je ovaj rjenik raen za knjievni oblik arapskoga jezika. Svojevremeno su se mnogi alili da se dosta teko snalaze u ovom rjeniku i da im je upotreba nekih arapsko-evropskih rjenika kao to je Baranov, Verov itd., daleko laka od upotrebe Muftievog rjenika. Meutim, injenice govore suprotno. Upotreba ovog rjenika je, smatra Ahmed Smajlovi, daleko laka i jednostavnija kako za onoga koji poznaje arapski jezik, tako i za onoga kome je arapski slabija strana. Potrebno je prouiti Uvod u rjenik i raspored arapskog dijela rjenika pa e upotreba Muftievog rjenika biti sasvim lahka i jednostavna. Mnogi su, takoer, prigovorili da se u Muftievom rjeniku nalaze mnogi arhaizmi, koji su ga dobrim dijelom opteretili i uinili prilino glomaznim i tekim za upotrebu. Meutim, u klasinim djelima mi se esto susreemo sa ovim izrazima. Muftiev rjenik nas oslobaa daljnjeg traganja za ovim rijeima koje su nekad bile u upotrebi, a danas se smatraju arhainim izrazima. Arapski jezik je bogat po svojim korijenima. Njegove morfoloke i semantike mogunosti su vrlo velike. Stare rijei danas primaju nova znaenja pa se otuda moe govoriti i o velikoj fleksibilnosti ovoga jezika. Mufti je u razgovoru sa Ahmedom Smajloviem istakao da u njegovom Rjeniku postoje mnoge tamparske greke. On sam je, kako kae, sakupio oko stotinu stranica ovih greaka. Neke od njih su, vidljivo je, u prvom izdanju rukom ispravljane. Bilo bi dobro kad bi doli do ovih greaka pa u nekom od narednih izdanja to ispravili. 3. Rad na gramatici i klasinoj arapskoj stilistici U periodu izmeu 1965. i 1978. g. Teufik Mufti je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu predavao u svojstvu docenta, vanrednog i redovnog profesora za arapski jezik, klasinu arapsku stilistiku i historiju arabistike. Tu je

296

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

nastalo i njegovo kapitalno djelo Gramatika arapskog jezika, tampana u Zenici u Domu tampe 1988. g., koja bi komotno mogla nositi naslov Uvod u nauku o arapskom jeziku, jer pored gramatike (morfologija i sintaksa), ona sadri i neke discipline nauke o jeziku kao to su leksikografija, fonetika, fonologija, dijalektologija, stilistika, semantika itd. Na Odsjeku za orijentalistiku je nastalo i njegovo drugo djelo objavljeno 1995. g. u El-Kalemu pod naslovom Klasina arapska stilistika. Rukopis ovog djela je dugo bio pohranjen u El-Kalemu sve dok se 1995. g. nije pojavio donator. Bila je to Haemitska kraljevina Jordana gdje je djelo i tampano. U djelu je prof. dr. Teufik Mufti zahvatio sva tri dijela klasine arapske stilistike: 'Ilmu'l-me'ani, 'ilmu'l-bejan i 'ilmu'l-bedi'. 'Ilmu'l-me'ani je, zapravo, sintaksa arapskoga jezika koja raspravlja o polisindetskim i asindetskim reenicama, o konciznom, opirnom i obinom nainu izraavanja, o izjavnim i optativnim reenicama, o redu i inverziji rijei u imenskim i glagolskim reenicama. Poznato je da se u normativnoj gramatici na prvom mjestu u reenici nalazi subjekat, poslije njega dolazi predikat uz koje idu i njihovi dodaci. U stilistici se ponekad jedan od osnovnih dijelova reenice moe ispustiti ako se iz smisla razumije, a moe i premetnuti ako se eli posebno istai. Stilistika, dakle, njeguje obrnuti red rijei u reenici pa se taj red i naziva obrnutim, emocionalnim, odnosno obojenim redom rijei u reenici, npr.: .(4 6 ) Mrzi li ti boanstva moja, Ibrahime? Ako bi se u ovom ajetu drali gramatikog reda rijei, onda bi rijei u njemu poredali ovako: E ente ragibun 'an aliheti ja Ibrahim. Zar ti mrzi boanstva moja, Ibrahime? Meutim, predikat je u ajetu doao na mjesto subjekta jer je panja usmjerena na njega. Pitanje je postavio Ibrahimov, a. s., otac kako bi razabrao injenicu udaljavanja svog sina od idola koje oni oboavaju i koje uzimaju kao svoja boanstva. Pitanje postavljeno

297

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

u ovoj formi nosi u sebi znaenje onoga to ne odobravamo i emu se udimo (al-inkaru wa't-ta'aggub). Ako se u ajetu ne bi slijedio ovaj red rijei, onda on ne bi imao ovo znaenje. Teufik Mufti je u ovom odjeljku naveo dosta primjera iz arapske prijeislamske poezije i poezije ranog islama. Tako je on, navodei tu poeziju, navodio i poremeaje u metru i rimi. 'Adi ibn al-Abras, autor jedne od deset mu'allaka, poeo je kasidu u jednom, a zavrio u drugom metru. Melhub, Kutabijat, mnoga mjesta mala bez svojih itelja sada su ostala. (R. Boovi) Imru'u'l-Qays takoer, dok je Al-Murekki al-Akbar jednu od svojih kasida zapoeo u metru al-seri', a onda je dolo do poremeaja stope stiha pa je kasidu priveo kraju u metru al-kamil. Neto slino imamo i kod drugih pjesnika iz ovog perioda kao to je 'Adij ibn Zejd i neki drugi. Ti poremeaji prisutni su i kod Harisa ibn Hillize, Amra ibn Qultuma i drugih predstavnika mu'allaka. Lebid, npr., da bi spasio metar umiruje ono to bi morao da pokrene u stihu u kome stoji: Ja sam taj koji sve ime sam nezadovoljan ostavlja Makar mi potom i smrt bila posljednja. Ibn Kutejba smatra da je Lebid ovdje pribjegao sukunu (ja'telik) samo da bi izbjegao poremeaj u metru. Poremeaji u rimi takoer su prisutni u ovoj poeziji. Imru'u'lQays je u mu'allaki na dva mjesta poremetio osnovni suglasnik rime: Zahvaena prvom kiom, viri glava Sabira Poput poglavice meu ljudima il' vrka vretena.

298

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

Gramatiki gledano, ovdje bi trebalo da stoji muzemmelu jer je to atribut kebiru unasin koji ima padeni nastavak nominativa pa bi, shodno tome, i ova rije trebala da ima isti padeni nastavak. Meutim, ovdje je to izbjegnuto zbog rime. Arapski metriari ovu pojavu nazivaju al-ikva' (poremeaji u rimi). Isti je sluaj i sa stihom u kome stoji:

On doskae, odskae, nastupa, odstupa u trenu, Gleda: odvaljenu, kiom salivenu stijenu.5 U ovome stihu trebalo bi da stoji min 'alu. Meutim, i ovdje bi, kao i u prethodnom stihu, dolo do poremeaja osnovnog suglasnika rime. Ovi poremeaji metra i osnovnog suglasnika rime, prema mnogima, dokaz su da je ova poezija fi'l-dumleti (u cjelosti) autentina i da ovdje nema mjesta prii o plagijatu, kako to neki tvrde. Teufik Mufti je ovaj odjeljak naslovio kao Red rijei. Meutim, ovaj naslov nije podudaran sa arapskim naslovom ettaqdimu ve't-te'hiru koji podrazumijeva i premetanje rijei, odnosno njihovu inverziju. U odjeljku o Konciznom nainu izraavanja Teufik Mufti navodi mnoge primjere iz Kur'ana. Meutim, poto su u Kur'anu mnoge rijei, pa i itave reenice, isputene, na ije isputanje ukazuje kontekst ajeta Teufik Mufti te isputene reenice vraa u Izvornik, a to je, mora se priznati, nedopustivo, jer to nije Kur'an, niti se moe nai makar i u zagradama u originalnom tekstu Kur'ana: ( )

On nee biti pitan za ono to radi, a oni e (za ono to rade) biti pitani (El-Enbija', 23).
5

Prijevodi stihova: Sulejman Grozdani.

299

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

( ) Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobra (djela) inili (Merjem, 60). ( ) Ako te oni u la utjeruju (nemoj tugovati). I prije tebe su poslanike u la utjerivali (Fatir, 4). Drugi dio stilistike, 'ilmu'l-bejani, ispituje figurativno izraavanje na osnovu stilskih figura, odnosno tropa kojima se bavi. Ovaj dio klasine arapske stilistike obuhvata poreenje, metaforu, metonimiju, sinegdohu, alegoriju itd. Alegoriju neki uzimaju kao proirenu metaforu, odnosno kao slijed metafora pa bi, po takvom shvatanju, razlika izmeu alegorije i metafore bila iskljuivo kvantitativne prirode. Drugi, meutim, prave razliku izmeu alegorije i metafore. Funkcija alegorije je da izravno upuuje na ono drugo neiskazano znaenje koje u sebi nosi. U njoj su stalno prisutna dva plana znaenja: doslovni i preneseni, konotativni. U alegoriji su ta dva plana stalno naglaena, suprisutna. Alegorija je u velikoj mjeri prisutna u Qur'anu: .8 (7 1 )

Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama. One su odjea vaa a vi ste njihova odjea, odnosno one su ene vae a vi ste muevi njihovi. Pod libasun odjea misli se na suprunike, mua i enu. To je alegorija koja izravno ukazuje na ono drugo neiskazano znaenje koje u sebi nosi. Trei dio se bavi pjesnikim i proznim ukrasima od kojih su neki formalne, a drugi sadrajne prirode. Inae, hronoloki po svom postanku kod Arapa, ovo je prva, a po redoslijedu svoje primjene trea disciplina klasine arapske stilistike. O svemu ovome Teufik Mufti je vrlo opirno i detaljno govorio uz mnotvo pimjera iz Qur'ana i hadisa, te arapske

300

Jusuf RAMI, Lingvistiko djelo Teufika Muftia

prijeislamske poezije i poezije ranog islama. Ovo djelo je nezaobilazno za sve one koji se bave islamistikom i prevoenjem tekstova iz Qur'ana i hadisa Allahova Poslanika, a.s. Mufti je u ovome djelu, prema Esadu Durakoviu, ponudio termine koji se bezrezervno ne mogu prihvatiti. Tako on npr. za poredbene korelate: za ono to se poredi (al-muabbah) nudi termin "predmet", a za ono s im se poredi (al-muabbah bihi) koristi termin "slika". "Ovakva terminologija nije neutemeljena, ali me Muftieva rjeenja ne mogu sasvim zadovoljiti jer je prvi korelat vrlo esto i pojam, a ne samo predmet."6 Muftievo djelo je, meutim, pionirske naravi. Autor ga uzima kao prvi pokuaj koji e svakako pokazati i neke svoje propuste i nedostatke, ali se, kako kae, ipak usudio da uini prvi korak te da, koliko - toliko; pomoge svima onima koje interesuje ova oblast i koji ele da se upoznaju sa osnovnim karakteristikama ove znanosti. Autoru ovih djela dugujemo veliko zahvalnost to nas je uveo u ove naune oblasti. Neka ga Allah nagradi onim najljepim ime nagrauje istinske naunike.

Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni, 41.

301

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

302

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

Amrudin Hajri, asistent

AL-HALIL BIN AHMAD I PRVI ARAPSKI RJENIK

Al-Halil bin Ahmad (100.-175. h.) Roen je na podruju dananjeg Omana (neki kau u Basri)1, dakle, u junom dijelu Arabijskog poluotoka. Bio je isto arapskog porijekla, za razliku od mnogih drugih filologa toga doba kao to su njegov uenik Sibawayh ili, pak, njegov uitelj Abu Amr bin al-Ala, koji su bili osloboeni robovi. Jo kao dijete odselio je u Basru gdje je odrastao, sticao znanje i doekao starost. Otuda i njegov nadimak al-Basri. Uio je od dobro poznatih imena toga doba kao to je Abu Amr bin alAla, koji je, opet, uenik uvenog Ibn Abi Ishaqa al-Hadramija. Za ovog prvog se prenosi da je njegova zbirka arapske filologije doticala strop njegove sobe. Poput mnogih znamenitih linosti, nije imao lahak ivot, ali je bio zadovoljan i sretan na to ukazuje i injenica da je odbio da bude odgajatelj sinu izvjesnog Sulaymana bin Alija, dok su drugi
1 Abd al-Karim Muhammad al-Asad. Al-wasit fi tarih al-nahvi al-arabiyyi, Riyad 1992.

303

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

udjeli za prilikom poput te. Kada je ovaj to zatraio od njega, alHalil mu je poruio slijedee:

Obavijestite Sulejmana da od njega neovisan sam, a i bogat da sam, iako posjednik nisam. S druge strane, bio je uitelj isto tako poznatih imena kao to su Sibawayh, al-Nadr bin umayl i dr. Sibawayh se u svome radu u velikoj mjeri oslanjao na svoga uitelja, tako da u njegovome djelu al-Kitab2 skoro da nema ni jedne stranice na kojoj se ne spominje al-Halil bin Ahmad. To e biti povodom da neki pomisle kako je al-Halil stvarni autor ovoga djela. Bio je izuzetan poznavalac metrike, tavie, smatrao se njenim zaetnikom, budui da je bio prvi koji se njome bavio. Kao poticaj imao je samo ritmiko udaranje kovaeva ekia.3 Prema Behliloviu, od esnaest pjesnikih stopa, al-Halil je ustanovio petnaest, a esnaesti se vee za Sibawayhovog uenika al-Ahfaa al-Awsata. Njegovo djelo iz oblasti metrike poznato je pod naslovom al-Arud. Pored toga, bio je dobro upuen i u tajne matematike, muzike itd. Meutim, sve ovo gore spomenuto u sjeni je njegovog doprinosa razvoju arapske filologije, ijim se zaetnikom smatra. Prema arapskoj tradiciji, prvi arapski gramatiar bio je Abu al-Aswad al-Duali, koji se poeo baviti ovom problematikom po nalogu halife Alija koji mu je, navodno, povjerio prva naela arapske filologije (podjela rijei na imena, glagole i estice). 4 Neki opet vele kako zasluga za postavljanje temelja arapskoj gramatici pripada podjednako i al-Halilu i al-Dualiju. awqi Dayf pobija ovo
Ovo djelo predstavlja prvi udbenik arapske gramatike u kome su zabiljeena uenja basranske gramatike kole. 3 Prof. dr. Jusuf Rami veli da je kao poticaj imao izgovaranje reenice od strane uitelja i uenika u jednoj koli pored koje je sluajno prolazio. 4 Filip Hiti, Historija Arapa, Sarajevo, 1967, str. 229.
2

304

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

miljenje i tvrdi da se ovom problematikom poela baviti tek ona generacija sa al-Hadramijem na elu. Tako on veli: Al-Dualiju pripadaju zasluge samo za arapsko pismo i uvoenja dijakritikih taaka za oznaku tri kratka vokala koje su se primjenjivale u pravopisu arapskog jezika sve dok al-Halil nije uveo nova rjeenja.5 U vezi sa ovim, u djelu Klasina kultura islama, Nerkez Smailagi, navodi da je kao oznaku za kratki vokal a uveo taku iznad slova, za vokal i taku ispod slova, a za vokal u taku ispred slova.6 Kada smo ve kod arapske filologije, treba rei da postoje tri razliita miljenja o tome ko je odigrao najvaniju ulogu u njenom razvoju. Prvo miljenje smo ve djelimino naveli, a radi se o tvrdnji da su najzasluniji za njen razvoj sami Arapi. Druga grupa, koju ine neki orijentalisti (Brockelman i dr.), tvrdi da najvanija uloga u razvoju arapske filologije pripada grkim uticajima. Trea grupa ukazuje na vezu izmeu razvoja arapske filologije i indijske lingvistike. Tako e oni ustvrditi da je al-Halil imao neke kontakte sa Indijcima budui da se fonetski raspored Ayn podudara sa onim u sanskritu. alfabeta u djelu al- Al-Halil se smatra jednim od osnivaa basranske gramatike kole. Pored njega znaajni predstavnici ove kole bili su i njegov uenik Sibawayh, al-Asma al-Ahfa al-Awsat, al-Mazini, ali, Siistani i, na kraju, al-Mubarrad koji je ujedno i tvorac tradicije o postojanju ovih kola iji raniji pripadnici, po miljenju orijentalista Weila, nisu uope bili svjesni njihovog postojanja. Weil smatra da i nije bilo bitnih razmimoilaenja u osnovama uenja tih kola, pa tako negira postojanje kufske gramatike kole kao samostalnog pravca u arapskoj filologiji. Meutim, awqi Dayf odbacuje ovo miljenje i kufsku kolu smatra samostalnim pravcem u klasinoj arapskoj filologiji.7
5 6

awqi Dayf. Al-madaris al-nahwiyya, al-Qahira, 1979, str. 34. Nerkez Smailagi. Klasina kultura islama, tom II, Zagreb, 1976, str. 365. 7 awqi Dayf. Al-madaris al-nahwiyya, al-Qahira, 1979, str. 36.

305

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Al-Halilu se pripisuju mnoga djela od kojih neka jo nisu pronaena. Nesumnjivo, najznaajnije njegovo djelo jeste leksikon Kitab al-ayn, prvo djelo te vrste u arapskoj filologiji. Metodologija djela "al-Ayn" Standardizacija arapskoga jezika, koja podrazumijeva intenzivne lingvistike studije, uspostavljanje gramatikih pravila i razvoj leksikografije, odigrala je veliku ulogu u usponu arapskoga jezika. Potreba za standardizacijom arapskoga jezika prvenstveno je bila vezana za vjeru,8 a zatim i za neke nacionalne, ekonomske i politike interese. Naime, brza ekspanzija Arapa praena je mijeanjem arapskih plemena meusobno, kao i njihovim mijeanjem sa drugim narodima. Veliki dio stanovnitva na novoosvojenim podrujima prima islam, tako da su Boiju Poruku, Kuran, poeli kazivati i nearapi. Pri tome, naravno, dolazi do pogrenog izgovaranja rijei i glasova, tako da se javlja jaz izmeu klasinog jezika Kurana i svakodnevnog govornog jezika, to e inicirati lingvistika istraivanja koja e rezultirati standardizacijom arapskoga jezika. U toku rada na standardizaciji arapskoga jezika filolozi su usvojili modele koje su vjerno slijedili i za koje su pretpostavljali da biljee ist i neiskvaran arapski jezik. To su, prije svega, Kuran, hadis, prijeislamska i rana islamska poezija, jezik pustinje, prvenstveno grada Mekke i njoj susjednih mjesta itd. Briga za istotom arapskoga jezika dovela je i do razvoja arapske leksikografije. Prije al-Halila bin Ahmada, ozbiljnijih pokuaja na ovom polju nije ni bilo. Postojale su, tu i tamo, zbirke izraza i rijei specijalizovane za odreenu tematiku kao to je botanika i sl. Meutim, prvo ozbiljnije djelo iz oblasti
8 Intelektualno djelovanje ranih muslimana proistjecalo je iz njihove odanosti religiji. Prije islama svako iskrivljenje jezika smatralo se mahanom, a nakon dolaska islama dovodilo je do iskrivljenja Svetog teksta, to je imalo teke posljedice.

306

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

leksikografije sastavio je al-Halil te se zbog toga, s pravom, moe smatrati njenim zaetnikom. Leksikografija se jo od svoga nastanka, ukoliko pretpostavimo da se javila zajedno sa prvim rjenikom, suoavala i suoava sa raznovrsnim problemima. to se tie prvih rjenika, osnovni problem bila je njihova organizacija i kriterij biljeenja rijei. Ovu problematiku al-Halil je rijeio na slijedei nain. Kao prvo, odustao je od ideje da rjenik uredi prema uobiajenom rasporedu alfabeta. Hemze je uvrstio u grupu slabih suglasnika, s obzirom na njegovu sklonost gubljenju i promjenama u odreenim poloajima. Drugi suglasnik uobiajenog alfabetskog rasporeda jeste ba za koji al-Halil nije naao nijedan valjan razlog kako bi ga uinio temom prvog poglavlja. Zbog svega ovoga, odluio se za organizaciju svoga djela prema fonetskom rasporedu alfabeta, odnosno alfabetu u kome su slova poredana prema dubini artikulacije.9 S obzirom na ovaj kriterij, ustanovio je devet grupa suglasnika od kojih su na poetku grleni glasovi ili guturali, a na kraju usneni suglasnici ili labijali.10 I po ovom kriteriju, dakle, prema dubini artikulacije, na prvo mjesto opet dolazi hemze, ali ga, kao to smo ve kazali, al-Halil svrstava u slabe suglasnike zajedno sa suglasnicima waw i ya i smjeta u posljednje poglavlje. Slijedei po dubini artikulacije jeste suglasnik he. Meutim, alHalil odbacuje i ovaj suglasnik budui da je to, kako sam kae, tanak bezvuni glas koji predstavlja samo isputanje zrane struje kroz grlo te, kao takav, ne zasluuje da bude temom prvog poglavlja. Nakon ova dva glasa po dubini artikulacije slijede suglasnici ayn i ha od kojih se al-Halil opredijelio za prvi (otuda i naziv ovoga djela), budui da je on zvuan, a suglasnik ha bezvuan.11 Tako njegov fonetski raspored alfabeta izgleda ovako:
9 Neki kau da su se slova grupirala na toj osnovi zato to je fonetika dobila na znaaju zahvaljujui recitiranju ili uenju Kurana koje je igralo znaajnu ulogu u to doba. V. N. Samilagi, nav. dj., tom II, str. 369. 10 Naravno, ako izuzmemo slabe suglasnike kojima neprikosnoveno pripada posljednje poglavlje bez obzira na kriterij ureivanja. 11 Neki vele da je i frekventnost glasova u praksi igrala znaajnu ulogu.

307

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Ova podjela ne razlikuje se mnogo od onoga to je ustanovila savremena znanost. Razlikuje se samo u rasporedu skupina kao i nekih suglasnika unutar jedne skupine. Ipak mu treba ukazati duno potovanje, posebno zbog toga to se radi o periodu koji nam je prethodio za oko dvanaest stoljea, a da je raspolagao instrumentima koje mi danas imamo, vjerovatno bi doao do preciznijih rezultata. Na koji je nain biljeio rijei? Kao prvo, rije bi sveo na korijenske suglasnike, odbacujui afikse. Zatim, uoivi da se rijei sastoje od dva, tri, etiri ili pet suglasnika, rasporedio ih je na jedan logiko-matematiki nain, biljeei prvo bilitere (dvokonsonantske suglasnike), zatim trilitere i u posljednjem poglavlju kvadrilitere i kvinkvilitere. Na kraju, rije bi svrstao pod onaj korijenski suglasnik koji je prvi po dubini artikulacije. Na primjer, rije nalazi se u poglavlju kvadrilitera i kvinkvilitera pod suglasnikom ayn, jer po dubini artikulacije ima prednost u odnosu na ostala tri radikala. Slijedei primjer je rije koja je takoer ubiljeena u istom poglavlju, ali pod suglasnikom im, budui da u ovom sluaju on ima prednost u odnosu na ostale radikale. Kod Ibn Durayda, al-awharija i drugih koji su slijedili njihov primjer (Ibn Manzur, al-Firuzbadi, al-Zabidi), ove rijei bile bi pod suglasnikom ra, odnosno suglasnikom lam u drugom sluaju, jer su oni biljeili rijei prema posljednjem radikalu kako bi, izmeu ostalog, olakali posao pjesnicima s obzirom na rimovanje posljednjih suglasnika u stihovima. Iste rijei kod al-Zamaharija traili bismo pod suglasnikom im, odnosno suglasnikom sin, budui da je on prvi uveo metodu biljeenja rijei prema prvom korijenskom suglasniku, a to je metod koji se primjenjuje i u savremenoj leksikografiji. Nadalje bi uz svaku rije, koristei teoretske mogunosti, biljeio i sve njene mogue kombinacije mijenjajui raspored suglasnika. Biliteri su, tako, imali dvije kombinacije:

308

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

/ triliteri est: / kvadriliteri dvadeset i etiri: / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

kvinkviliteri stotinu i dvadeset, s tim da je odmah pravio razliku izmeu onih koji se upotrebljavaju (mustamal) i onih koji se ne upotrebljavaju (muhmal). Ovo su rjeenja koja su kasniji leksikografi (al-Qali, Ibn Sida, al-Azhari itd.) u potpunosti ili djelimino primjenjivali u svojim djelima. Prilikom biljeenja rijei al-Halil se uglavnom pozivao na primjere iz Kurana, hadisa, prijeislamske i rane islamske poezije te poslovica i izreka, dakle, izvora koji su bili osnovni modeli koje su usvojili filolozi u procesu standardizacije arapskoga jezika, pretpostavljajui da biljee ist i neiskvaren jezik. U predgovoru ovoga djela nalazimo i neke glasovne zakonitosti koje je al-Halil otkrio u toku svoga rada na fonetici, a koje e potvrditi i veina savremenih istraivanja. Meu tim zakonitostima nalazimo i tvrdnju da kvadriliteri i kvinkviliteri moraju sadravati jedan od likvidnih (l, r, n) ili labijalnih (b, m, f) suglasnika. Zatim kae da se u istoj rijei ne mogu sresti suglasnici i osim u izvedenicama kao to je rije . Tako, ako se pojavi neka rije koja odstupa od ovih pravila, treba znati da ona nije arapskoga porijekla, na to je al-Halil upozoravao svoje uenike. Radei na ovome djelu, al-Halil je imao dva osnovna cilja. Poznato je da prije njega nije bilo rjenika, ili bar onih ope prirode. Postojali su samo rjenici (ako ih uope moemo nazvati rjenicima) specijalizovani za odreenu tematiku (botanika i sl.). Al-Halil je elio da obradi sve korijene i izraze te da, pri tome, primijeni sistem koji e biti siguran od ponavljanja ili isputanja

309

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

nekih korijena. U tome je, za razliku od svojih prethodnika, uglavnom uspijevao. "Kitab al-ayn" u okviru arapske leksikografije Al-Halil bin Ahmad i njegovo djelo al-Ayn izvrili su veliki utjecaj na leksikografiju u narednom periodu. Rjeenja koja je al-Halil primijenio u svome djelu preuzeli su, djelimino ili u potpunosti, oni koji su se okuali na polju leksikografije nakon njega. Ovo djelo bilo je jedna vrsta uzora i mjerila za druge leksikografe. Tu, prije svega, treba spomenuti Abu Ali al-Qalija (umro 356. god. po Hidri) i njegovo djelo al-Bari gdje se hvali da je njime nadmaio al-Halilovo djelo al-Ayn za oko 400 stranica ili 5685 rijei. to se tie redoslijeda rijei u al-Qalijevom djelu, treba rei da je isti kao i u djelu al-Ayn kada je u pitanju njihov kvantitet. Dakle, poredane su od bilitera pa nadalje. Meutim, fonetski raspored alfabeta se ne slae sa rasporedom u djelu al-Ayn. Osnovna razlika je u tome to na poetku ovoga djela umjesto guturala stoji gutural . Fonetski raspored alfabeta iz djela al-Ayn primijenio je i Ibn Sida (umro 358. god. po Hidri), jedan od najpoznatijih filologa panije, u svome djelu al-Muhkam. I za njega tvrde da je nadmaio djelo al-Ayn po broju ubiljeenih rijei. Al-Halila i njegovo djelo al-Aynoponaat e i al-Azhari (umro 380. god. po Hidri) u svome djelu Tahzib al-lu a u pogledu fonetskog rasporeda alfabeta i podjele rijei po kvantitetu na bilitere, trilitere, kvadrilitere i kvinkvilitere. Djelo al-Ayn rezimirao je al-Zubaydi (umro 379. god. po Hidri) i sveo na ono to nalazimo u njegovome djelu Muhtasar al-ayn. Treba rei da ljudi ee i radije koriste ovaj rjenik od njegova izvornika budui da je jednostavniji za upotrebu. Drugi nain ureivanja rjenika uveo je Ibn Durayd (umro 321. god. po Hidri). Svoje djelo al-amhara uredio je alfabetski prema posljednjem radikalu olakavajui na taj nain, kao to smo ve kazali, posao pjesnicima s obzirom na rimovanje posljednjih

310

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

suglasnika u stihovima. On je prvenstveno pokazao interes za rijei koje su bile u svakodnevnoj upotrebi, mada je u posebnom dijelu leksikona ukljuio i neke rijetke izraze. Svoj doprinos razvoju leksikografije dao je i al-awhari (umro 393. god. po Hidri). O tome svjedoi njegovo djelo alSihah u kome su rijei poredane alfabetski, ali ne prema prvom, nego prema posljednjem radikalu. Uraen je u rimovanoj formi koja se gubi 1905. god. kada je ovaj rjenik preureen na taj nain to su rijei poredane uobiajenim redoslijedom prema prvom radikalu. Ovaj rjenik esto je preraivan, skraivan ili proirivan, to je rezultiralo izradom leksikona kao to je Ibn Manzurov (umro 711. god. po Hidri) Lisan al-arab, al-Firuzbadijev (umro 817. god. po Hidri) al-Qamus al-muhit, te al-Zabidijev (umro 1205. god. po Hidri) Ta al-arus. Sva tri spomenuta rjenika ureena su kao i al-awharijev al-Sihah prema posljednjem radikalu. Prvi koji je svoj leksikon uredio alfabetski, ali prema prvom radikalu bio je al-Zamahari (umro 534. god. po Hidri) iz Horezma. Ovo njegovo djelo, dakle Asas al-balaga, postat e uzor u organizaciji rjenika mnogim leksikografima, a isti metod primjenjuje se i u savremenoj leksikografiji. Pojavljivanjem ovih opih leksikona nije prestao rad ni na rjenicima izraza specijalizovanih za odreenu tematiku. Najvee djelo te vrste iz ovoga perioda bio je al-Muhassas autora Ibn Side. Podijeljen je na poglavlja kao to je, recimo, poglavlje koje tretira samo rijei koje oznaavaju dijelove ljudskog tijela. Autentinost djela "al-Ayn" Nestanak rukopisa al-Ayn na jedan dui period bio je povod raznim glasinama i raspravama, posebno u vezi sa pitanjem njegovoga autorstva i nainom biljeenja rijei. Bilo je i onih koji su osporavali autentinost ovoga djela pa samim time, i al-Halilovo autorstvo nad istim. Najistaknutiji

311

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

predstavnici ovoga miljenja bili su Abu Ali al-Qali i njegov uitelj Abu Hatim. Pri tome su se pozivali na injenicu da djelo nema lanac prenosilaca, da nije bilo poznato al-Halilovim uenicima nakon njegove smrti te da ga filolozi Basre, u kojoj je odrastao i alHalil, ne spominju u svojim djelima. Neki su smatrali da al-Halil nije sam uradio ovo djelo, nego da su i drugi dali svoj doprinos. Tako tvrde da je ideja njegova, da je on postavio temelje, rasporedio poglavlja i odredio leksiku grau, ali da su drugi napisali sam tekst djela. Meu nosiocima ovoga miljenja najznaajniji su al-Azhari i al-Zubaydi. Osoba koja se, pored al-Halila, najee spominje u vezi sa autorstvom nad djelom al-Ayn, bilo da je iznova napisala ovo djelo nakon to je original zagubljen (Ibn al-Mutaz),12 ili da je napisala cjelokupan tekst djela nakon to je al-Halil dao ideju i odredio leksiku grau (al-Nawawi), ili da je uradila samo jedan dio djela nakon to je al-Halil preselio ne zavrivi ga (Ibn al-Tayyib), jeste al-Lays bin al-Muzaffar. Gore smo spomenuli da Abu Hatim i al-Qali ne priznaju ovo djelo bez obzira na to da li se pripisuje al-Halilu ili nekom drugom autoru. Ono to je udno jeste da je al-Qali mnogo citirao djelo alAyn pod formulom rekao je al-Halil u svome djelu al-Bari. to se tie Abu Hatimove tvrdnje da djelo nema lanac prenosilaca te da nije bilo poznato nakon al-Halila, moemo rei samo toliko da njegova neinformiranost o tome ne znai da ono nije i postojalo, te da al-Halil nije njegov autor. Treba spomenuti i Ibn al-Nadima koji kae da su ovo djelo u pedeset dijelova donijeli u Bagdad neki pisari iz Horasana 247. god. i prodali ga Ibn Duraydu za pedeset dinara. Prema ovoj tvrdnji, napisano je najprije u Horasanu, to donekle objanjava miljenja nekih filologa kao to je Abu Hatim koji kae da filolozi Basre i Kufe nisu bili informisani o ovome djelu. To ujedno objanjava i pojavljivanje imena nekih prenosilaca u djelu al12 On tvrdi da je al-Laysova supruga postala ljubomorna nakon to je njen suprug zavolio jednu lijepu robinju te da je, kako bi mu se osvetila, spalila djelo "alAyn" koje mu je poklonio al-Halil. Tako je bio prisiljen da ga, prema svome sjeanju, iznova napie. "Kitab al-ayn". Abdullah Darwi.

312

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

Ayn, a koje osim al-Halila ne spominje niko od filologa Basre i Kufe. To je i logino ukoliko pretpostavimo da je djelo napisano u Horasanu. Al-Azhari je kritikovao i pripisivao pogreke autorima svih rjenika koji su prethodili njegovome djelu al-Tahzib, elei, naravno, da ih obezvrijedi i pokae kako je njegovo djelo bez premca. Meutim, nije se usudio to initi i sa al-Halilom. Kako bi izbjegao da kritikuje al-Halila i da mu pripisuje greke, djelo alAyn pripisuje drugom autoru. Tako, u predgovoru svoga djela, meu literaturom kojom se koristio, navodi i djelo al-Ayn, ali kae da ga, s obzirom na neke greke, citira sa rezervom, a zatim dodaje da su te greke al-Laysove. Al-Azhari e rei da je al-Lays, kao autor djela al-Ayn, lano pripisao al-Halilu autorstvo nad tim djelom kako bi, zahvaljujui njegovome ugledu, djelo pobudilo vei interes. Mi emo rei da je neshvatljivo da neko ko uloi tako ogroman trud, kao to je uinio autor djela al-Ayn, sve zasluge i slavu prepusti nekome drugom. Uostalom, nismo li onda u situaciji da neto tako ustvrdimo za svako znamenitije djelo, pa i alAzharijevo, i kaemo: Al-Azhari je znamenita linost, a ono to se pripisuje njemu ustvari nije njegovo djelo, nego djelo nekog drugog autora koji je to djelo lano pripisao njemu kako bi se okoristio njegovim imenom, s obzirom na ugled koji uiva u znanstvenim krugovima. Doprinos al-Laysa ovome djelu je neosporan. Meutim, on nije toliki da moemo sebi dopustiti slobodu da citiramo djelo alAyn sa formulom rekao je al-Lays. Isto tako, treba rei da ovo djelo nije bez greaka, jer je alHalil svoju panju usmjerio na organizaciju djela i raspored poglavlja, a manje na pojedinane izraze i rijei gdje se te greke, uglavnom, javljaju. Al-Zubaydi svoje miljenje da je al-Halil postavio temelje djela, a da su tekst napisali oni koji su doli poslije, potkrepljuje injenicom da se u djelu javljaju imena nekih prenosilaca koji su doli poslije njega. Sve to, ukoliko je tano, ne mora znaiti da alHalil nije autor ovoga djela. To moe da znai da su neki dijelovi

313

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

stvarno dodani ovome djelu posredstvom prenosilaca, to je bio sluaj sa mnogim djelima koja su napisana poetkom islamskoga doba. Neki autori su, npr., itajui ovo djelo, zapisivali svoje komentare na marginama koje e kasniji prepisivai uvrstiti u sam tekst djela, tako da e kasnije postati nemogue razlikovati originalni tekst od onoga koji je naknadno dopisan. Nakon to smo kazali neto o onima koji ne priznaju djelo al-Ayn i al-Halilovo autorstvo nad njime, zatim onima koji kau da je al-Halil autor jednog njegovog dijela, spomenut emo i one koji autorstvo nad ovim djelom u cijelosti direktno pripisuju alHalilu. To su prije svega Ibn Durayd, Ibn Faris, te neki ovovremeni orijentalisti. Ibn Durayd u predgovoru svoga djela al-amhara kae da je al-Halil autor djela al-Ayn, djela koje je komplikovano i teko za upotrebu osim onome koji je iskusan na polju filologije. Zato je odluio da uradi djelo koje e biti jednostavnije i koje e moi koristiti svi itaoci. U tom svome djelu vrlo esto citira al-Halila, tako da nije bio poteen optubi da je plagirao djelo al-Ayn i potpisao ga svojim imenom. Ibn Faris, takoer, u svome djelu al-Mumil, prilikom navoenja literature kojom se koristio, spominje i djelo al-Ayn, autora al-Halila bin Ahmada. Bio je upoznat i sa raspravom o autorstvu nad ovim djelom, ali nije elio da se ukljui, ime je dao do znanja da je stvar jasna i rijeena. Ako se sjetimo da je ovo djelo nastalo prije nekih dvanaest stoljea, vidjet emo da je to bio jedan ogroman korak na putu razvoja arapske leksikografije bez obzira na sve greke i nedostatke koje mu pripisuju, budui da ono predstavlja prvi pokuaj te vrste, tako da je normalno oekivati neki napredak u narednom periodu kao i neke ispravke i dotjerivanja. Al-Halil bin Ahmad je ovim leksikonom inicirao i usmjerio razvoj arapske leksikografije te, to je vrlo znaajno, razvoj fonetike koja danas u svijetu igra veliku ulogu i ima jako iroku primjenu.

314

Amrudin HAJRI, Al-Halil bin Ahmad i prvi arapski rjenik

Amrudin Hajri, assistant

AL' KHALIL BIN AHMAD AND THE FIRST ARABIC DICTIONARY

Summary Al-Khalil bin Ahmad and his work Al-'Ayn have done great influence on Arabic lexicography. The solutions that applied by AKhalil in his work, were fully or partly accepted and used by those who tried themselves in the field of lexicology. Al-Khalil bin Ahmad has by this lexicon initiated and directed development of Arabic lexicography and, what is very important, the development of phonetics which is widely applied and plays a great role in the contemporary world.

315

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

316

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

Dr. Murat Dizdarevi, docent

"PROROANSKI" ASPEKT FOSTEROVIH ROMANA

Fosterova knjievna reputacija uglavnom se zasniva na romanima1. No, i da nije pisao romane, on bi, kao autor jedne od najpoznatijih engleskih studija o romanu, sasvim sigurno imao istaknuto mjesto meu knjievnim teoretiarima. Knjiga Aspekti romana (Aspects of the Novel) prvi put je objavljena 1927. godine, a nastala je kao plod predavanja koja je Foster drao na Triniti koledu (Trinity College) u Kembridu u proljee iste godine. Predavanja su bila, kako sam kae, neformalna i priljiva u tonu, a i knjiga je takva, jer nije to ista knjievna, nauna teorija, ve vie rasprava o romanu sa mnotvom primjera i uporednih analiza pojedinih aspekata romana. Foster se ni u svojim predavanjima nije kruto drao Klarkovog ogranienja u pogledu teme, ve je za temu svojih predavanja uzeo sedam aspekata romana: priu, ljude, zaplet, fantaziju, proroanstvo, uzorak i ritam.
Edvard Morgan Foster (Edward Morgan Forster) - jedno od najznaajnijih imena engleskog romana 20. st. On pripada grupi pisaca intelektualaca okupiranih problemima ranog 20. st. i zajedno sa Dojsom (Joice), Virdinijom Vulf (Virginia Woolf) i Hakslijem (Huxley) pripada grupi utemeljivaa modernog engleskog romana.
1

317

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Iako je, govorei o fantaziji, Foster donekle definisao proroanski aspekt romana, na samom poetku ovoga poglavlja on kae: "Proroanstvo u naem smislu jeste tonalitet glasa.. Ono moe implicirati bilo koju od religija koje su pohodile ljudski rod kranstvo, budizam, dualizam, satanizam - ili puki porast ljudske ljubavi i mrnje do takve razine da ih njihovi normalni konzumenti vie i ne sadre: nego samo ono to pojedini pogled na svijet nalae za to mi ustvari i nismo direktno zainteresovani. To je implikacija koja filtrira pievu frazu i daje joj znaenje... (Da bismo je razumjeli), mi moramo pratiti stanje pievog duha i frazeologiju koju upotrebljava, a zanemariti to je vie mogue probleme zdravog razuma".2 Kao to vidimo, Foster se poziva na religije kransku i one koje su joj prethodile - i daje nam do znanja da govori, izmeu ostalog, i o mitskom elementu koji se u 20. st. tako esto traio i nalazio u poeziji i romanu. On kae da taj mitski element u romanu italac spoznaje implikacijom jer je on nevidljiv i "filtrira" se kroz romanopieve reenice. Osim toga, Foster nas upozorava da prilikom "detekcije" proroanskih elemenata u romanu moramo voditi rauna o stanju pieva duha kao i o rijeima koje upotrebljava, to znai da osim mitskog pojma o neemu "viem" ta osobina romana ukljuuje i izvjesnu stilskopoetsku komponentu. Foster dalje govori o razlici izmeu "proroanskih" i "neproroanskih" pisaca i romana. Navodei odlomke iz Adama Bida (Bede) i Brae Karamazovih, on zakljuuje da je Dord Eliot (George) "propovjednik" mada ima i nekih proroanskih elemenata u njenom djelu; Dostojevski je, meutim, isti prorok jer njegovi likovi i situacije uvijek predstavljaju neto vie od samih sebe.
2

Aspects of the Novel, str. 129-130.

318

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

U pokuaju da definie "proroanstvo" kao aspekt romana, Foster i ovdje, kao i kod zapleta, pribjegava metafori i kae da je proroanstvo kao "zrak svjetlosti" koji povremeno preobraava to je obino i svakodnevno, dakle realistino. Iako Foster razlikuje romanopisca "fantastu" od romanopisca "proroka", on je uvjeren da taj proroanski ton nuno ne iskljuuje realistiki pristup. Tako on smatra da je proroasnski ton prisutan i u djelima Dostojevskog, Melvila (Melville) i Lorensa (Lawrence). Ipak "prorok ne razmilja", kae Foster i dodaje da je ba to ono to iz ove grupe pisaca proroka iskljuuje Dojsa, Hardija i Konrada (Conrad). I mada Foster priznaje da u Dojsovom djelu ima proroanskih kvaliteta, on ipak nije prorok, jer u Portretu umjetnika se govori, ali nikad ne pjeva. Takva proroanska pjesma prisutna je u Mobi Diku (Moby Dick), i ona "presijeca radnju i povrinsku moralnost poput struje. Ona lei izvan rijei."3 Kad kae da Dojsov roman nikada nije pjesma, Foster jo jednom potvruje ono to je ve jednom reeno, tj. poetski element proroanstva. On nas, meutim, zbunjuje kada kae da taj element lei "s onu stranu rijei". No, to se moe shvatiti i kao metafora romanopisca koji eli naglasiti da se umjetnost nikada do kraja ne moe razjasniti. Za proroanskog pisca i njegovo djelo "mnogo je vanije ono to je nagovijeteno nego ono to je reeno", tvrdi Foster, a to je, ustvari, tendencija poetskih slika da nita izriito ne tvrde ve samo da sugeriraju. Na itaocu je, dakle, da to otkrije i shvati. To bi bio jo jedan dokaz da Foster ovdje govori o poetskim kvalitetima teksta. I mada se Foster u tom poglavlju svoje knjige Aspekti romana, malo podrugljivo odnosi prema upotrebi simbola, oni svakako spadaju u elemente za postizanje proroanskog aspekta romana. Proroanstvo je, kae Fgoster, slino fantaziji. Ustvari, ono je samo korak dalje od nje. Ovaj aspekt romana podrazumijeva one fantastine i mitoloke elemente koji prevazilaze mogunosti
3

Ibid., str, 1482.

319

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ovjekovog svakodnevnog iskustva, a time i tipine proze, pa roman prenose u sferu pjesme. Zanimljivo je da Foster kae da proroanski roman trai od itaoca poniznost i odsutnost osjeaja za humor. Budui da je jedna od najistaknutijih Fosterovih osobina upravo njegova ironija (koja ukljuuje i humor) a o njoj gotovo uope i ne govori to bi znailo da u njegovim romanima neemo nai elemente proroanstva. Ovaj rad e, meutim, pokazati da tih elemenata u njegovom romanu, ipak, ima. Gdje se aneli plae da kroe (Where Angels fear to Tread) ta nam sve od toga Foster prezenzira u svom prvom romanu Gdje se aneli plae da kroe? Kakve natprirodne sile, kakva mitoloka bia ive u njegovim romanima? Odgovor na ta pitanja djelimino nalaziomo kod Lajonela Trilinga koji kae: "...ovjek zna da Foster radi sa svojim rajom i paklom, svojim Drijadama i Panovima; mi bismo za njega mogli rei ono to Riki u Najduem putovanju kae za gospodina Deksona: on pokuava da izrazi cjelokupni moderni ivot u maniru grke mitologije, zato to su Grci otvoreno posmatrali ivot, a velovi Demetre i Afrodite bili su providniji nego 'Opstanak najjaih' ili 'Vjenanje je dogovoreno' i drugo draperje modernog novinskog izraza."4 Triling, meutim, smatra da je Fosterova mitologija nepodesna za teme koje obrauje, da je suvie literarna, konvencionalna i akademska te da iz nje proizlazi ton koji je u suprotnosti sa intencijom prie. Stoga je Foster, po njegovom miljenju, morao da pronae
4

Lionel Trilling, E. M. Forster, The Hogarth Press, London, 1969., str. 49.

320

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

"neko bolje sredstvo od fantazije i alegorije mada slino njima; u svom prvom romanu on je morao otkriti zaplet i tako dati svojim idejama snagu koju im fantazija nikada nije mogla dati u onoj mjeri u kojoj je on elio".5 U vezi sa simbolikom naslova knjige, Norman Kelvin implicira znaenje razliito od poznate izreke od koje je potekao naslov: "Fosterova aluzija naslovom knjige mnogo je sugestivnija nego to je on sam imao namjeru da to bude, za koju i nemamo neku vidljivu naznaku. Karolina e otii tamo gdje se Filip plai i da zakorai."6 Foster je, kao to smo vidjeli, u ovom romanu doveo u vezu dva razliita svijeta, dvije razliite kulture. Kontrastirani su mali italijanski renesansni gradi Monrteriano i engleski provincijski gradi Soston. Taj kontrast je izraz Fosterove sumnje u engleske malograanske vrijednosti. Monterijano i Soston nikada ne izrastaju u samostalni imaginativni svijet, niti se otvaraju u pravcu bilo kakvih vizija. Ali oni nagovjetavaju neka od pitanja na koja je Foster pokuao da odgovori ne samo u ovom nego i u kasnijim romanima. Prije svih, to je pitanje odnosa rasa i kultura. Tom temom Foster e se posebno baviti u svom posljednjem romanu Put u Indiju. Pokuaj mijeanja rasa, kroz ina i Liliju, pokazao se bar za sada nemoguim: "Niko nije shvatio da nisu samo dvije linosti, nego mnogo vie od toga, ukljuene u tu vezu; da je borba bila nacionalna; da su generacije predaka, dobrih i loih ili indiferentnih zabranjivale latinskom mukarcu da
Ibid., str. 50. Norman Kelvin, E. M. Forster, The man and His Works, Forum House, London, 1969., str. 48.
6 5

321

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

bude kavaljer prema eni sa sjevera, a eni sa sjevera da bude popustljiva prema latinskom mukarcu. Sve to se moda moglo predvidjeti: gospoa Heriton je to otprve predskazala."7 Uzaludnom pokuaju sprjeavanja Lilijine udaje prethodi jedan vrlo simptomatian i simbolian dogaaj. To je iznenadan dolazak pisma. Gospoa Heriton i njena erka Harijet sade graak, a pismo kao grom iz vedra neba najavljuje Lilijinu udaju. Stara gospoa Heriton je okirana i povrijeena, reklo bi se, vie injenicom da pismo stie od Lilijine majke, gospoe Teobald, nego samom vijeu o njenoj udaji. Ona je prva dama Sostona, strah i trepet u porodici. Trebalo je to njoj prije svih saopiti, nju pitati za savjet i dozvolu. Bijesna, ona odlazi u kuu i odmah alje Filipa u Italiju da to sprijei. A kasno uveer kad se spremala da legne: "Sjetila se da nije zatrpala sjeme graka u lijehama. To ju je uznemirilo vie nego ita, i vie puta je zabrinuto udarila po ogradi stepenita dok je silazila. Poto je bilo vrlo kasno, uzela je lampu iz kuice za alat i otila niz bau da navue zemlju na posijano sjeme. Vrapci su bili pokljucali svako zrno. Samo su bezbrojni komadii pisma stajali razbacani po uredno obraenoj zemlji."8 Ova epizoda neuspjelog sijanja sjemena na alegorian nain nagovjetava neuspjeh Filipove misije ili, bolje reeno, misija. Ali i vie od toga, ona nagovjetava centralnu temu romana: neuspjeh ostvarenja trajnih veza i odnosa meu razliitim kulturama i nacijama, to je ovdje dato kroz neuspjeh veze ino Lilija. I pored, spolja gledano, uspjenog poetka te veze, Lilija ubrzo gubi volju za ivotom, a zatim i sam ivot. Ali ni dijete, kao plod mjeavine tih rasa i kultura, ne odrava se. Mijeanje rasa, po Fosteru, nije dozvoljeno. Dokaz vie za to imamo i u odnosu ino
7 8

Where Angels Fear to Tread, Penguin Books, Harmonsworth,1973., str. 58. Ibid., str. 19.

322

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

Karolina. Iako ih Filip, u sceni kupanja djeteta, vidi kao "djevicu i dijete sa stvoriteljem", ipak se ta "sveta porodica" raspada. Ustvari, i ne dolazi do stvaranja takve porodice iz prostog razloga to je nemogue ostvariti ideal, odn. to Foster sumnja u mogunost ostvarenja takvog idealnog spoja ljudskih rasa i fizikih i umnih osobina. Karolina je, na kraju romana, podignuta na pijedestal boginje. Tako je vide i Filip i ino. Ovdje je uoljiv onaj omiljeni Fosterov vizionarski model grka mitologija, konkretno - mit o Endimionu. Pored grke mitologije, kao sredstvo za ostvarivanje ovog proroanskog vida romana Foster upotrebljava i italijansko renesansno slikarstvo da bi na taj nain izrazio svoj humanizam, kao i da bi kroz njega doveo u vezu razliite svjetove, kulture i linosti. Valja istai da Foster ne istupa kao prorok koji ovjeka, i ivot uope, posmatra s mrane strane i trudi se da ga izmijeni. Naprotiv, on je svjestan da je svijet, ali i ovjek kao dio njega, sazdan od dobra i zla i da to dobro i zlo treba samo lijepo rasporediti pa e svijet biti skladan, a ivot u njemu ako ne lijep, a ono bar podnoljiv. Najdue putovanje (The Longest Journey) Roman Najdue putovanje obiluje mnotvom autobiografskih detalja koji se ponekad nameu kao estetski ili fantastini, pa ak i kao proroanski elementi. Ovdje prije svega treba spomenuti sliku Rikijeve majke i panoramu Stokholma jer su permanentno u ii interesovanja i Rikija i Stivena i istovremeno predstavljaju dodirne take, ali i take razdvajanja ove dvojice potpuno suprotnih likova. Veliku simboliku ulogu ima Rikijev polubrat Stiven. On je za Rikija simbol nestale prolosti, jer predstavlja ivu vezu s njegovom majkom. Ali istu takvu, ako ne i viu, simboliku nosi i slika majke koju Riki uva. Ta slika uvijek putuje s Rikijem. Vidimo je i u njegovoj sobi u Kembridu i u Sostonu sve dok je

323

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Stiven ne pocijepa, jer ne moe da podnese da je Riki u svojoj romantinoj imaginaciji posmatra kao ivu linost, a njega ivog kao stvar koja ga se ne tie. Osim ove slike, vano mjesto u Rikijevoj sobi zauzima i panorama Stokholma. Nju Foster s vremena na vrijeme samo pokae, a njenu simboliku vrijednost shvatamo tek nakon to ujemo Stivenovu historiju. Zato je on poslije Rikijeve smrti i nosi u svoju kuu u Viltiru (Wiltshire). To je njegovo rodno mjesto, ali i simbol ljubavi njegove majke i Roberta, koji je, kako Norman Kelvin kae, "sveti duh, ija glavna svrha u romanu jeste da u gospoi Eliot (Elliot) probudi sposobnost ljubavi, da joj podari jedan poklon "vjenog trenutka" i da postane Stivenov otac."9 injenica da Robert nema prezimena ima takoer izvjesne simbolike. Time ga Foster odreuje za nasljednika prastarih stanovnika Engleske koji su ivjeli od zemlje i za zemlju, jer: "On je znao kad je zemlja bila bolesna. On je takoer znao kada je ona bila gladna... A kad bi on priao, zemlja bi postajala ivo bie ili jo bolje, bie sa ivom koom a ubrivo ne bi vie bilo prljava masa nego simbol regeneracije i raanja ivota iz ivota.10 Cijeli roman Najdue putovanje istie temu potovanja i ljubavi prema majci Zemlji, prema prirodi. Ima u njemu neto od Vordsvortovog (Wordsworth) panteizma, samo neto drugaijeg. Razlika je u stepenu poistovjeenja s prirodom. Nema ovdje onog potpunog mira u prirodi kao psljedice potpunog poistovjeenja s njom. Ve je reeno da roman obiluje temama iz grke mitologije. Prije svih, ovdje u oi pada mit o Edipu iako Foster to nigdje eksplicitno ne spominje. Agnesa jo prilikom svoje prve posjete Rikiju primjeuje njegove nejednake cipele. Jedna od njih imala je viu petu da bi mu omoguila normalan hod. Rikijev deformitet je
Norman Kelvin, E. M. Forster, The Man and His Work, Forum House Publishing Company, Toronto, 1967., str.73. 10 The Longest Journey, Penguin Books, Harmonsworth, 1964., str. 232.
9

324

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

nasljedan, takav mu je bio i otac, takva je i tetka, pa ipak, slinost sa mitom o Edipu je neizbjena. Edip ima probodenu, Riki deformisanu petu. Fizika slinost je oigledna, ali postoji jo neto: to je kletva baena na obojicu. M. Rouz u vezi s ovim kae: "Analogija sa Edipom je neizbjena, posebno kada itamo da Riki osjea da se ogrjeio o jedno boanstvo sa Olimpa, da je zbog toga baena kletva na kuu Eliota te da on zna da nee imati potomstva".11 Riki ignorie to prokletstvo, ali ono se ipak ostvaruje kao i u Edipovom sluaju. Riki, dodue, dobija kerku, ali ona ivi taman toliko koliko je potrebno Rikiju da shvati da ne moe prkositi sudbini. Osim toga, slinost postoji i u Rikijevoj ljubavi prema majci, koja ga staje ivota. Iz mnotva mitolokih tema i linosti izdvaja se Demetra, grka boginja plodnosti zemlje i itnih polja. Njena slika visi u Stivenovoj sobi u Kadoveru (Cadover) i on je nosi sa sobom i kad naputa imanje. Ta ista slika je takoer prisutna i u odnosima njegovih roditelja u Stokholmu. Gospoa Eliot i Robert su prvi oboavatelji boginje Demetre, a tu ljubav prema njoj i zemlji kojoj pripada od njih nasljeuje i Stiven. No, Stiven ide i dalje od pukog oboavanja, on u toj blagodati zemaljskoj zna i da uiva i to prenosi i na svoju kerku. Da je Riki od majke naslijedio ta i Stiven ili da se bar sjetio istine "da su Grci smatrali Dionisija i Demetru podjednakim ovjekovim prijateljima, moda bi jo poivio."12 I na samom kraju romana jo jednom je boginja Demetra pozvana upomo da kontrastira dva pogleda na svijet. Gospodin Pembruk gleda u sliku boginje i razmilja o Rikijevoj smrti: "Smrt je, naravno, uasna stvar. Pa ipak, ona je samilosna kada odnosi promaaje. Ako malo dublje sagledamo stvari, ona, ustvari, slui dobru". S druge strane, kad Stiven iznosu svoju kerku napolje da spavaju u zvjezdanoj noi, ona, pozdravljajui majku, nepovezano
11 12

Martial Rose, E. M. Forster, Evans Brothers, London ,1970., str. 55-56. Norman Kelvin, Op. cit., 78.str.

325

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

mrmlja i pozdravlja i sliku: "Lahku no i tebi, sliko - dugaka sliko kamena gospo". Ove dvije reakcije izraavaju dva pogleda na svijet, na prirodu, na zemlju. Pembruk se plai zemlje jer je cijelog ivota nareivao malim ljudskim biima, i tu je jedino siguran. Stiven i njegova porodica su u ljubavi s prirodom, oni jedni drugom pripadaju. Ali, po miljenju Biera, tu je i Riki imao svoga utjecaja: "Pan nikada Stivenu nije znaio 'paniku i prazninu': sada, zahvaljujui Rikiju, imaginacija se iznenada pojavila da preobrazi i oplemeni njegovo smrtno tijelo i da ga u potpunosti pomiri sa univerzumom.13 Karakteristian proroanski moment je i onaj kad Stiven pokazuje Rikiju trik sa zapaljenim papirom koji bacaju u potok: "Cvijet (od gorueg papira) otplovio je do mjesta gdje je voda bila duboka, a onda se ukazae dva osvijetljena luka mosta.... Jedan luk injae se kao tunel iz bajke iz kojeg su pljutali dijamanti. Onda on nestade za Rikija; ali za Stivena koji se sagnuo i nadnio nad vodom, cvijet je jo plovio daleko ispod luka gorei kao da se nikada nee ugasiti."14 Posljednja reenica sadri tu proroansku snagu. Zaista se ubrzo nakon toga gasi Rikijev plamen ivota, dok Stiven nastavlja da ivi. Taj figurativni simbol cvijeta od papira to gori u noi pretvara se u realan simbol kue u kojoj gori vatra, tj. u simbol ivota koji ivi Stiven sa svojom porodicom. "On je bio iv i stvorio je novi ivot... I mada on to nije znao formulisati niti objasniti, vjerovao je da ba on predstavlja budunost nae rase, i da e vjekovima njegove misli i njegove strasti vladati Engleskom."15
13 J.B.Beer, The Achievements of E. M. Forster, Chatto and Windus, London, 1963., str. 97. 14 The Longest Journey, str. 272. 15 Ibid., str. 288.

326

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

I most na pruzi ima izvjesnu simboliku. Stiven stalno ponavlja kako je potrebno izgraditi most na raspuu pruge i seoskog puta. Most je najzad i sagraen, ali poto se tu ve ugasilo nekoiliko ivota. Tako "raspue" postaje simbol upletanja moderne civilizacije u stari svijet; upletanja smrti u ivot, a most koji je tu izgraen nije, kao i obino, simbol spajanja ve simbol razdvajanja, ali razdvajanja dvaju razliitih svjetova i dvaju oprenih vidova ivota. to se linosti tie, jedino se za Ansela moe rei da ima neku proroansku notu, jer "on je prorekao Rikijevu katastrofu od samog poetka". Njegov glas nosi u sebi neto univerzalno, jer Ansel ne ivi samo za sebe, ve se bori za neto vie - za istinu. Soba s lijepim pogledom (A Room With a View) Sam naslov romana Soba s lijepim pogledom nosi u sebi izvjesnu simboliku. Nju nije teko shvatiti jer lei na povrini i moe se utisnuti u itaoevo pamenje a da on nije ni svjestan toga. Na samom poetku romana spomenuta je soba sa lijepim pogledom, koja se kasnije pretvara u simbol otvaranja prema pravom, slobodnom ivotu. Osim tog lijepog pogleda iz sobe ima u romanu jo puno "pogleda". Njima se Foster vraa vrlo esto i to ne bez odreenog cilja. Tako simbolizam "pogleda" dolazi do izraaja u moda odsudnom razgovoru izmeu Lusi i Sesila, kad on primjeuje da Lusi ne eli da eta s njim izvan glavnog druma: " Palo mi je na um, moda pogreno, da se sa mnom u drutvu osjea udobnije u sobi. - U sobi? ponovi ona kao odjek, beznadeno zbunjena. - Da. Ili, u najboljem sluaju, u vrtu, ili na drumu. Nikada stvarno u polju kao sada. - O, Sesile, ta time hoe da kae? Nikada nisam ni blizu osjeala tako neto. Govori kao da sam ja neka pjesnikinja. - Ne, znam da nisi. Povezujem te sa lijepim izgledom, nekom vrstom lijepog vidika. Zato ti mene ne bi povezala sa sobom? Ona za trenutak razmisli, a onda ree smijui se:

327

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

- Zna li da si u pravu? Povezujem te. Na kraju karajeva, mora da sam pjesnikinja. Kad mislim o tebi, to je uvijek kao da si u sobi. Kako je to smijeno. Na njeno iznenaenje, kao da se ljutio. - U salonu, molim? Bez ikakvog lijepog izgleda? - Da, bez ikakvog izgleda, ini mi se. Zato ne"?16 Ova posljednja reenica nosi u sebi izvjesnu proroansku snagu. Njihova vjeridba se pokazuje bez ikakvog "lijepog izgleda" za zajedniki ivot. Lusi ne eli ni sa kim da dijeli onaj lijepi pogled na Firencu sa ljubiicom obraslih breuljaka Fiesole. Taj prizor ima mnogo vanije i intimnije mjesto u njenom srcu nego bilo koji drugi, jer dok su "ljubiice tekle dolje u potoiima i rjeicama i slapovima, natapajui padine breuljaka plavetnilom, okreui se u kovitlac oko izdanaka drvea, skupljajui se u lokve po udubljenjima, pokrivajui travu azurnim mrljama," Dord ju je prvi put pljubio.17 To je ujedno i njegov i njen prvi poljubac u ivotu. Ovaj poljubac u plavetnilu neba i ljubiica, po miljenju Gransdena, nosi u sebi jednu viu simboliku, ne samo linu ve opu. "Poljubac u ljubiicama, ... mora takoer biti shvaen kao neka simbolika paganska ceremonija, predvoena jednim boanstveno lijepim italijanskim vozaem koji zrai seksualnom privlanou, bio je to isti tip mukarca kao i sam Dord. Paganski element iji je poraz u priama i u romanu Gdje se aneli plae da kroe prouzrokovao katastrofu, ovdje je trijumfalan".18 U poreenju s ovim, svaki drugi vidik bio bi blijed. Ali ljepota ne slui Fosteru samo da opie jedno jako emocionalno
16 Soba s lepim izgledom, prevela Ljubica Proti Bauer, Rad, Beograd, 1969., str. 87. 17 Ibid., str. 56. 18 K. W. Gransden, E. M. Forster, Oliver and Boyd, Edinburgh, 1970., str. 37.

328

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

iskustvo, ve da potvrdi "da je ljepota primarna realnost, i da zbog toga u ovom momentu Lusi ne doivljava samo uzviena osjeanja, ve i samu realnost."19 Znak pitanja takoer ima svoju simboliku. Taj "prijetei, zloslutni, sablanjivi" znak kojega je arlota nala napisanog iznad umivaonika nakon zamjene soba, na poetku prie, za Dorda, koji ga je nacrtao i tu ostavio, nipoto nije takav. I njegov otac poeo je sa znakom pitanja. Dord je, dakle, prava kopija svoga oca. "Sudbina" je takoer jedan od elemenata proroanstva, a nje ima dosta na svim stranicama ovog romana. Zanimljiv dijalog o sudbini i sluajnosti vode sveenik Bib i Dord Emerson prilikom odlaska na kupanje. I kad Dord, izmeu ostalog, kae: "Sve je sudbina. Sudbina nas baca jedno prema drugome, Sudbina nas odvlai jedno od drugoga, baca i odvlai", paroh Bib mu odgovara: "Ne pripisujte nita Sudbini" i ukazuje na staru istinu da se nita ne dogaa sluajno, ve da zajedniki ineteresi i pogledi na svijet dovode ljude u vezu, pa i njih same."20 Govorei o fantastinim elementima u Sobi s lijepim izgledom, rekli smo da je Lusi bila nesposobna da sama sagleda realitet ivota te da joj je pomogao satri gospodin Emerson. Spomenuli smo i jednog drugog ovjeka koji se pojavljuje nakratko i ije prisustvo nije nametljivo, ali je i te kako primijeeno. To je mladi koija, "suncoliki bog ljubavi koji usklauje srce i glavu u momentu ive strasti..."21 A razlog to smo razdvojili ta dva ovjeka, koji igraju veoma vanu ulogu u Lusinom preobraaju, formalne je prirode. Stari Emerson je realan lik preko kojega pisac iskazuje ivotnu mudrost i iskustvo, dok preko tog mladog koijaa, ili bolje rei vozaa koija, jer prethodni termin moe
19 20

J. B. Beer, Op., cit., str. 64. Soba s lepim izgledom, str. 105. 21 J. B. Beer, Op., cit., str. 64

329

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

imati i negativnu konotaciju, Foster uvodi grku mitologiju, jer izletnike je, kako on kae, na Fiesole vozio Faeton.22 Taj isti Faeton iji se ideal "dobrog ovjeka" razlikuje od Lusinog, vodi je pravo Dordu u naruje, jer je uoio plamen ljubavi meu njima. Sam Foster o tome kae: "Jedino je on igrao vjeto sluei se u cjelini svojim nagonom, dok su se ostali sluili pariima svoje inteligencije. Jedino je on nasluivao kako stvari stoje, a kakve ih on i eli. Jedino je on protumaio poruku koju je prije pet dana Lusi dobila sa usana ovjeka na samrti. Persefona, koja je polovinu ivota provela u grobu i ona bi je mogla protumaiti. Ne ovi Englezi. Oni stiu znanje sporo, i moda suvie kasno."23 Tako je ovaj mladi koija, ustvari, bio prvi koji je ukazao Lusi na prave ivotne vrijednosti i radosti. Faeton se jo jednom pojavljuje na kraju romana, opet u vidu koijaa koji poziva Lusi i Dorda na vonju. No, on im nije vie potreban. Iako se Foster ne bavi proroanstvom u smislu proricanja sudbine i presdkazivanja budunosti, ipak se mogu navesti i primjeri takvih pojava gdje Foster kroz igru rijei nagovjetava i takve mogunosti. Tako Fredijeva (Freddy) duhovito i namjerno sroena greka postaje stvarnost. Lusin brat, naime, Sesila naziva "fijaskom" umjesto da kae "fianc", to znai vjerenik. Vjeridba sa Seslilom se kasnije zaista pokazuje kao fijasko. I sam Sesil, iako "ovjek iz srednjeg vijeka", nosi u sebi neke proroanske ideje. On jednom prilikom kae da "klase treba da se mijeaju... vjerujem u demokratiju". Ali, ako se i za koga moe rei da je proroanska figura, onda je to stari Emerson. "Proroanski vizionar politike i drutvene budunosti 'svijeta', on je takoer
Faeton je bio mladi sin Heliosa, grkog boga Sunca, koji je, vozei plamene koije, zapalio nebo i zemlju i kojeg je bog Zevs ubio munjom da bi sprijeio irenje poara. 23 Soba s lepim izgledom, str. 57. (Persefona - grka boginja, ki Zevsa i Demetre, supuga boga podzemnog svijeta, Hada.)
22

330

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

heroj u oblasti ljudskih odnosa".24 On vjeruje u bolju budunost, da ne kaemo da je time predskazuje. Vjeruje u povratak prirodi, u ravnopravnost meu spolovima i jo mnogo toga to ve sad postaje stvarnost. Kraj Hauarda (Howards End) U samom naslovu romana Kraj Hauarda (Howards End), kao i u prethodnom ima izvjesne simbolike. To je naziv jednog tipinog engleskog imanja, kakvih je sve manje u eri industrijalizacije Engleske, iji opis, ustvari, odgovara Fosterovom porodinom imanju, kui njegovog djetinjstva, u iroj okolini Londona koji svojim irenjem prijeti da proguta cijeli taj ivopisni krajolik. Za samog Fostera, iz njegove perspektive, odraslog ovjeka i intelektualca koji razmilja o budunosti svoje zemlje i dometima tehnike civilizacije, nije to obina kua njegovog djetinjstva, niti obino imanje; to je vie simbol line slobode i zdravog ivota koji, kao takav, nezadrivo nestaje. Oniton je jo jedno mjesto koje je posluilo Fosteru da ukae na razliku izmeu Vilkoksa, poslovnih ljudi, skorojevia, i Rut Vilkoks, potomka stare zemljoposjednike i zemljoradnike porodice koja je srasla sa zemljom, koja je svjesna da od nje ivi, ali je isto tako svjesna da za nju ivi: "Vilkoksi nisu vodili porijeklo iz tog niti iz bilo kojeg drugog mjesta. Njihova imena ne nalaze se u parohijskim knjigama. Duhovi njihovih predaka uveer ne uzdiu meu starima i nisu prisutni u njihovim sjeanjima. Oni su dotutnjali u ovu dolinu i isto tako brzo iz nje otili ostavivi malo praine i malo novca za sobom."25 "Genius loci", koji uva staru tradiciju Engleske, dobija svoj potpuniji izraz u devetnaestoj glavi kad Foster opisuje Pul Harbur
24 25

Norman Kelvin, Op. cit., str. 92. Howards End, Pebguin Books, 1971., str. 223.

331

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

(Pool Harbour) i Ostrvo Vajt (Isle of Wight), i kasnije kada sestre legel gube svoj dom na Vikam Placu ( Wickham Place) u centru Londona, jer se na njegovom mjestu gradi novi stambeni blok: "London nije bio nita drugo do neto to unaprijed predskazuje ukus ove nomadske civilizacije koja mijenja ljudsku prirodu tako duboko, i na meuljudske odnose baca stres kakav ranije nikada nisu iskusili. Pod kosmopolitizmom koji on podrazumijeva neemo imati nikakvu korist od zamlje. Drvee i livade i planine biti e samo predstave, a ona vezivna snaga koju su nekada ispoljavale na karakter, mora se sada povjeriti Ljubavi samoj. Moe li Ljubav biti jednaka zadatku!"26 Ovakav brzi i nagli razvoj Londona kao mjesta, gdje "genius loci" nema vie svrhe niti znaaja, izaziva u Margareti nova osjeanja za mjesta gdje on zaista postoji i gdje neto znai. Tako ona, pod utjecajem gospoe Vilkoks i njene privrenosti kui i zemlji, kae svojoj sestri: "Helena, ja vjerujem da emo doi do takvog stepena meusobnih odnosa da emo sve manje mariti jedni za druge. to vie ljudi zna, sve ti je lake da ih zamijeni drugima. To je jedno od prokletstava Londona. Sigurna sam da u smrt doekati najvie vodei brigu o svom domu."27 Na kraju romana mi zaista vidimo Margaretu situiranu u kui kakvu je eljela i u ambijentu koji je dao osnovu i oblik njenom cjelokupnom ivotu. Kad je rije o simbolici pojedinih mjesta i pojava, onda treba istai da postoje i dvije veoma vane antiteze. Jedna od takvih pojava je, u Fosterovim romanima obavezni i neizbjeni, nesretni sluaj. Ovdje je to onaj sluaj kad se Henri Vilkoks, vozei svoj auto, sudara sa zaprenim kolima. To je simbolian sudar starog i
26 27

Ibid., str. 243. Ibid., str. 123.

332

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

novog, ali istovremeno, to je simbolino odlaganje Margaretine posjete Kraju Hauarda. Ona e ga posjetiti drugi put, ali e se zato i mnogo kasnije u njemu nastaniti. Drugi primjer jedne takve suprotnosti je kontrastiranje Londona i Kraja Hauarda koji stoje na ekstremno suprotnim pozicijama. Kraj Hauarda oznaava ljepotu i dra seoskog pejzaa neoskrnavljenog napretkom civilizacije, u kome ovjek nalazi svoj mir bjeei od svijeta "panike i praznine". Takvoj jednoj idilinoj slici praiskonske ljepote prirode oplemenjene ljudskom rukom, London predstavlja sutu suprotnost. "Iz mjeseca u mjesec ulice i putevi su sve vie zaudarali na benzin, i bilo je sve tee prei sa jedne strane na drugu, a ljudska bia su sluala jedno drugo kako sa tekoom izgovaraju rijei, i udisala sve manje zraka i gledala sve manje neba. Priroda se promijenila: lie je opadalo ve u po ljeta; sunce je oskudno progrijavalo kroz prljavtinu i tamu... London sigurno fascinira. ovjek ga doivljava kao predio ustreptalog sivila, inteligentnog, bez nekog cilja, i uzbudljivog bez ljubavi; kao duha koji se promijenio prije nego to je opisan; kao srce koje sigurno pulsira, ali ne pulsom humanosti."28 Ovdje valja jo jednom istai da se Foster ne bavi proricanjem budunosti. Uprkos tome, Triling smatra da Fosterova vizija budunosti nije ba sjajna, pogotovo ne kad se zna da su mukarci sve prepustili enama, koje, kao sestre legel, ipak, nisu sasvim kompletene linosti: "Vjena ena preuzela je potpunu kontrolu nad Engleskom a mukarcu je ostavila da vodi svoj tuni i zbrkani javni ivot... Mukarac je takoer potpuno steriliziran, a to se tie ove dvije ene, Helena priznaje
28

Ibid., str. 102.

333

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

da je nesposobna da voli mukarca, a Margereta da ne moe voljeti dijete."29 Pa i pored toga to ni Helena ni Margareta ne mogu voljeti, one su, u fosterovskom smislu rijei, vizionarske linosti, jer se bore za neto to je izvan njihovih linih interesa, za neto univerzalno, i nastoje da sve "poveu bez gorine dok svi ljudi ne postanu braa." Jo veu proroansku notu nosi u sebi gospoa Vilkoks. Ona je simbol ene vezane preko zemlje za izvor ivota, ali je istiovremeno i simbol Engleske koja nestaje pod naletom industrijske i komercijalne civilizacije. Foster pokuava da spasi to se jo spasiti moe. Zato on i ostavlja Kraj Hauarda onima koji e ga voljeti i uvati. Gospoa Vilkokos, kao i gospoa Mur iz Puta u Indiju, posjeduje takvu snagu kojom i poslije svoje smrti utjee na ive linosti i dogaaje. To ona ostvaruje preko sestara legel, preko gospoice Ejveri, pa i preko onog maginog brijesta to se kao kakav duh nadvio nad kuom: "Brijest koji je vidjela iz sobe bio je englesko drvo. Niko je niim nije bio upozorio na njegovu udnu slavu. On nije bio ni ratnik, ni ljubavnik, ni bog; a da li se Englezi istiu u bilo kojoj od ovih uloga. On je bio drug koji se nadnio nad kuom, sa sangom i avanturom u svojem korijenu, ali sa njenou u tako rairenim i isturenim granama koje ni tuce ljudi ne bi moglo obuhvatiti; postao je na kraju nepostojan dok blijedi grozdovi pupoljaka lebde u zraku. Bio je to drug. Kua i drvo su nadmaivali bilo kakvo poreenje sa seksom."30 U Kraju Hauarda nema mitolokih bia kao u ostalim Fosterovim romanima. ini se da se Foster zasitio grke i rimske mitologije. Svjestan je da Engleska nema svoju vlastitu mitologiju,
29 30

Lionel Trilling, Op. cit., str. 116. Howards End, str. 192.

334

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

nego da je sve ostalo na razini folklora koji, opet, po njegovim rijeima, nije otiao dalje od njenosti, te da su sve vee melodije o engleskom seoskom ivotu date kroz grke gajde. Foster je, u nedostatku domae mitologije, pokuao da stvori svoju mitologiju: stvorio je mit o Kraju Hauarda. Postoji magina misterija u ovoj kui. Ona ima svoju duu; ona, kao kakvo ivo bie, prihvata ili odbacuje. Kua otvara vrata Margareti, ali ta ista vrata su zatvorena za Henrija Vilkoksa. Kua je kao stvorena za legelovski namjetaj dok joj vilkoksovski ne odgovara. U tom ambijentu se ak i Bastovo i Helenino dijete, koje, ustvari, predstavlja spoj legelovske intelektualnosti i bastovske ruralnosti, osjea kao kod kue. Ali, Foster je to tako elio, jer on je budunost svijeta vidio u vraanju zemlji i nastavljanju tradicije. Po njegovom miljenju "samo je takav ivot dostojan ovjeka. Moderan ovjek se od njega odvojio na svoju tetu i postao lutalica bez korijena, bez prolosti i doma, bez porodine tradicije i predaka, koji i poslije smrti utjee na ivot svojih potomaka."31 Ali, uprkos tome, London se nazadrivo iri i prijeti i samom imanju Kraj Hauarda da ga proguta, to je gotovo sigurno. Zato Lajonel Triling smatra da je Kraj Hauarda knjiga "o sudbini Engleske", i da ona, ustvari, postavlja jedno veliko i otvoreno pitanje "ko e naslijediti Englesku."32 Slino misli i Gransden kad kae da ovaj roman "takoer govori i o onome ta e biti sa Engleskom, onom Engleskom iz perioda prije 1914. godine; to je analiza drutvenih odnosa i sistema Engleske toga doba i u isto vrijeme proroanska knjiga o sudbini te iste drutvene zajednice."33
31 32

Vida Markovi, Op. cit., str. 65. Lionel Trilling, Op. cit., str. 102. 33 K. W. Gransden, Op.cit., str. 55.

335

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Na ova pitanja odgovore je dao sam Foster. Kraj Hauarda, odnosno Engleska pripada legelima, a ne Vilkoksima. Ustvari, ne pripada ni samo legelima nego sintezi legela i Bastovih koji su na toj istoj zemlji ponikli i koji su je obraivali. Posljednji prizor na livadi koja se kosi, sa Helenom koja za ruku dri Toma, a svoje dijete u drugoj ruci, Fosterova je "slika nade", misli Kelvin, pa kae: "Poljoprivredna prolost je povezana sa besklasnom bebom, koja je budunost Engleske. Tako e se Engleska podmladiti ukorjenjujui istovremeno svoju budunost u njenu najbolju tradiciju".34 Pa ipak, ta scena kao relistiki simbol nade nije nimalo proroanska niti ju je historija potvrdila. Put u Indiju (A Passage to India) Cijeli roman Put u Indiju krcat je proroanskim elementima, u Fostrerovom smislu rijei. Ima tu i natprirodnih elemenata koji su ponajvie otjelovljeni u liku gospoe Mur. Ona je nadarena nadljudskom mudrou, nekom, ak, natprirodnom mistinom moi da stvari sagleda i osjeti iako ih nije ni vidjela. Njen duh kao da je prisutan i ona postaje neka vrsta boanstva "Esmis Esmor" ime pomae Adeli da razrijei svoju dilemu. Zanimljivo je primijetiti da je nastanak kulta "Esmis Esmor" prikazan vrlo leerno i ironino, i takvo prikazivanje romana predstavlja karakteristinu fosterovsku protivteu njegovoj "proroanskoj" noti romana, ali je ni po emu ne pobija. Gospoa Mur je prisutna tokom cijele knjige, ako ne lino, a ono kao nekakav odjek njene linosti. Foster i u ovom romanu posee za svijetom mitologije. U sceni suenja prisutno je mnogo svijeta, ali Adela prije svih primjeuje samo ovjeka koji je vukao veliku platnenu lepezu. On je otjelovljenje ljepote, jedna vrsta indijskog Apolona. Njegova "boanska" pojava zasjenjuje svu zbrku u Adelinoj glavi, oslobaa snagu koja je podsjea na gospou Mur i raspruje mrani oblak nerealnog to joj je pomutio razum.
34

Norman Kelvin, Op. cit., str.117.

336

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

Kad ovjek ve shvati simboliku ove figure, zajedno sa tokom mentalnog preobraaja koji se pojavljuje, postaje jasno da Adelino novo stanje uma nije i ne moe biti jo jedno histerino stanje: to je, ustvari, oporavak od histerije. Vano je ne ono to se dogodilo u peini nego ono to se dogaa Adeli". 35 Fosterovo proroanstvo odnosi se na nemogunost dostizanja apsolutnog kroz razum, ali niti kroz intuiciju. Njega zaokuplja problem podijeljenosti: razdvojenosti rase od rase, kulture od kulture, pola od pola, (mukarca od ene) ak i same linosti unutar same sebe. Ta podijeljenost najbolje se vidi na primjeru odnosa Indusa i Engleza. Ali i Indusi, unutar sebe samih, podijeljeni su na muslimane, hinduse, brahmane... Ni odnosi izmeu pojedinih linosti nisu nita bolji jer ne postoje realne osnove za neko vre dublje prijateljstvo, za trajno ujedinjenje. Gospoa Mur se razilazi sa svakim; odvaja se od svoga sina, od cijelog svijeta, od Boga, od univerzuma. Aziz i Filding se takoer konano razilaze uglavnom zbog razlika u njihovim politikim stavovima o budunosti Indije. Ali, nevolja nije samo u antipatijama i nerazumijevanju meu rasama, ve i unutar samih rasa, unutar istih kultura i vjera pa i unutar same linosti. Gospoa Mur u svojoj linosti nosi i proroanske i fantastine elemente. Bjeei od kranstva ka hinduizmu, ona pokuava da na religiju gleda kao na neto to obuhvata cio ivot ukljuujui i razlike koje u tom ivotu postoje. Ona osjea nitavnost ljudskih elja i beskraj univerzuma kao i svoju nemo da svijet obavije ljubavlju pa da ga ujedini. A kad je ve tako, onda nema svrhe ivjeti; zato ona odlazi u smrt, ali i ba zbog toga, odn. zbog njenih stavova, i dalje ivi u sjeanjima onih koji su je poznavali. Hindu festival, koji se odrava povodom godinjice roenja boga ljubavi, Krine, jo je jedan Fosterov neuspio pokuaj da svijet ujedini u ljubavi. S druge strane, to neuspjelo ujedinjenje, po
35

J. B. Beer, Op. cit., str. 153.

337

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

miljenju Brovera, slui Fosteru da ukae na injenicu da "univerzum moda nije jedinstven ve haotian, da su se stare filozofske i religijske strukture sa svim njihovim vrijednostima ve raspale."36 Pa i pored toga, ini se da je Foster uspio da bar za trenutak ostvari ujedinjenje svih ivih stvorova na zemlji: "Na kii koja lije kao iz kabla jer kina sezona je ve stigla pomijeane stvari i njihovi dijelovi plivaju svuda okolo, a kia sapira svijet, rekonstruira ga i ujedinjuje, donosei osvjeenje, i vidljiv znak nekog novog poetka: to je sretni period indijske godine, period pomirenja i oputanja."37 Ali, to osvjeenje i relaksacija, to ujedinjenje na kii pod svodom nebeskim ne moe izdrati itav taj konglomerat razliitih ideologija rasa, kultura, naravi, politikih shvatanja i pogleda na svijet. Sve to traje samo toliko koliko i kia, jer ni muslimanske damije, ni hinduistiki hramovi, ni peine kao simboli prahistorije Indije, pa ni sama zemlja Indija ne moe sve to skupa podnijeti. Zato oni i odlaze svako na svoju stranu, ali - niko se ne predaje. Njihovi odlasci i rastanci samo su novi pokuaji u skladu sa njihovim stavovima. to se Aziza tie, ni njegov novi pokuaj nema nita bolju perspektivu. On se jo na poeku pitao moe li Indus biti prijatelj Englezu, ili, jo bolje, obrnuto. Njegovo naivno vjerovanje u takvu mogunost, jer ovjek uvijek u takvim situacijama polazi od sebe, polahko se topilo kako je vrijeme odmicalo i pokazivalo pravo lice engleskog kolonijalizma. Sada je svjestan nepremostivog jaza meu njima, sve dok Englezi ne napuste Indiju. A kad to jednom uine, tek onda je mogue uspostaviti neke druge odnose. To svoje uvjerenje on prenosi i na svoju djecu, ali i sasvim iskreno i otvoreno kae svom, sada ve bivem prijatelju Fildingu:
Reuben A. Brower, The Twilight of the Double Vision, Bradburijeva zbirka, str. 126. 37 K. W. Gransden, Op. cit., str. 102.
36

338

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

"istite se, prijatelji, kaem vam, odlazite to je prije mogue. Mi moemo mrziti jedni druge, ali vas mrzimo najvie. Ako te ja ne uspijem prisiliti da ode, hoe Ahmed, hoe Kerim, pa makar to trajalo pet hiljada i pet stotina godina, mi emo vas se otarasiti, da, mi emo svakog prokletog Engleza baciti u more, a onda... tek onda, ti i ja moemo biti prijatelji."38 Izgleda da ni sam Foster nije bio siguran u budunost Indije, ali je znao da se dva stara prijatelja ipak moraju rastati. Aziz je bio uvjeren da e Indija postati nezavisna, a Filding da e, ako se Englezi povuku, neko drugi okupirati Indiju, ali i da e ona u svakom pogleedu nazadovati. Azizove posljednje rijei izgovorene prilikom posljednjeg susreta sa Fildingom, dok su jahali na konjima u okolini grada Mau, bile su bar djelimino proroanske: "Indija e postati nezavisna drava. Nee vie biti nikakvih stranaca. Hindusi, muslimani i Sikhi e se ujediniti i postati jedna nacija". ini se da ni sam Foster nije bio u dilemi, bar kad su Englezi bili u pitanju, te je bio na Azizovoj strani u polemici s Fildingom, koji je, uprkos svemu, elio da i dalje ostane prijatelj sa Azizom: "Ali ni konji nisu to eljeli okrenuli su svaki na svoju stranu; zemlja to nije eljela, iz nje su se dizale stijene i formirale tjesnac kroz koji su jahai morali proi pojedinano i sami; hram, rezervoar, zatvor, dvorac, ptice, strvina, gostinska kua, koja se ukazala na vidiku kad su izali iz udoline i dolje ispod ugledali Mau, rekli su u stotinu glasova da ne ele takvo prijateljstvo. Ne, jo ne, a i nebo je uzviknulo: Ne, ne ovdje!"39 Interesantno je da ovakav kraj romana Vida Markovi smatra ne samo dilemom, nego i kapitulacijom kako na politikom, tako i na filozofskom planu. Aziz, naprotiv, nije vie u dilemi, ako je
38 39

P. I., str. 317. Ibid., str. 317.

339

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ikada i bio. A to se kapitulacije tie, ona je neminovna, bar za Engleze. Fosterovo politiko proroanstvo ostvarilo se samo etvrt vijeka kasnije. Ono to Aziz nije mogao ostvariti te daleke 1924. godine, ostvarila su njegova djeca Ahmed, Kerim i Demila etvrt vijeka kasnije. ak i one rijei koje Aziz s gorinom izgovara o mrnji unutar same Indije, bile su proroanske. Razlike meu Indusima bile su toliko velike da je indijski potkontinent svoj mir mogao nai tek nakon podjele na Indiju i Pakistan.40

SAETAK

Jedan od najveih engleskih romansijera 20. st., Edvard Morgan Foster, napisao je i jedno teorijsko djelo o romanu pod naslovom Aspekti romana. Ovaj rad je je kratka analiza njegovih romana u svjetlu njegove teorije i obrauje samo jedan aspekt, tj. proroanstvo.

40 Britanski parlament je 1. 8. 1947. godine donio Zakon o nezavisnosti Indije, kojim su osnovane dvije slobodne drave Indija i Pakistan. Podjela je, navodno, izvrena na osnovu vjerske pripadnosti stanovnitva, ali uprkos tome, ubrzo je dolo do vjerskih sukoba i etnikog ienja i preseljavanja stanovnitva i u Indiji i u Pakistanu. Poginulo je ili ranjeno preko 500.000 ljudi. Sukobi su trajali sve do 1971. godine kada se istoni dio Pakistana otcijepio i kada je formirana nova drava Banglade. Odnosi izmeu Indije i Pakistana jo uvijek su napeti oko Kamira, provincije preteno naseljene muslimanima koju su Englezi ostavili pod valu Indije.

340

Murat DIZDAREVI, "Proroanski" aspekt Fosterovih romana

Dr. Murat Dizdarevi, docent

PROPHESY IN FORSTER'S NOVELA'S

Summary One of the greatest English novelists of the twentieth century, Edward Morgan Forster, wrote a theoretical work under the title Aspects of the Novel. This paper is a short analysis of his novels in the light of his theory and deals only with prophecy as an aspect of the novel.

341

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

342

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

" .

"

" "

" "

. " " : .

343

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

.(

.(

) ) .(

) : . . : : : . : : : : - .
344

"

"

: ....

: . . :

.( :

1 -2 .

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

: ) ) ( ( ) ( ( ) ) . ( ) -1 ( ( -2 . -3

-4 . )

. (

345

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

: ( 3) () 2 " ( ) . . ) " ( 1)

() ( ) (3) (2) (1) . ( )

() ( )

( )

( )

. ) (

346

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

( ) . .

()

: . . . -1 2 3

: ( ) ( )

347

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

" .

( ) . (): ( ) .

" ( ) ()

( ) ) ( )

" " " " " ( )

( "

( ) . ) ( : ( ( ) ) .

) .

348

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

: . . . -1 2 -3

: ( ) () () ( )

: ( ) ( ) . . () ( )
349

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

(. ( )

( ) () ( ) () . ) ( ( ) : ( ( ) ( )

( ) .

()

. ) ( )

: :

"

" " " ( " "( : " " " ( : 1 2

350

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

: ( ) ( ) ()

: . . : ( ) ( . " ( ) "

. .

351

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

"

" " ) . () .

( ) ( (

. .

"

" . "

"

: . : : : -1 -2 ( ( (

: :

352

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

: ( ) () () : . . . ( ) ( ( ( ) ()

( )

353

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

) . .

.(

) (

. (

. ( )

... .

. . . . :

. () .

() ( )

354

Sana'a EL-ADLY-VEJZAGI, Tasri fu'l-ef'a l

: :

( ) ( ) ( )

: . .

. . .

()

)( : . (

. () )

() .

355

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

"

"

" () . "

" . . "

: ()

()

() () () . ( .( ) .

356

PERSPEKTIVE

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

Dr. Enes Kari, redovni profesor Fakultet islamskih nauka Sarajevo, 8. oktobar 2003.

PRIJEDLOG PROGRAMA RADA DEKANA I ADMINISTRACIJE FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA

! Potovani lanovi Nastavno-naunog vijea! Zahvaljujui vam na ukazanom povjerenju i jednoglasnom prijedlogu da budem izabran na funkciju dekana ove ugledne visokokolske obrazovnoodgojne institucije, dopustite mi da se sa potovanjem sjetim naih bivih dekana, rahmetli akademika prof. dr. Hamdije emerlia i rahmetli docenta dr. Ibrahima Dananovia, te ovdje prisutnih naih starijih kolega, prof. dr. Omera Nakievia i prof. dr. Jusufa Ramia. Ovaj prijedlog programa rada dekana i administracije Fakulteta islamskih nauka u naelu je podnesen u usmenoj formi Upravnom odboru FIN-a na sjednici odranoj 2. oktobra 2003. godine te, uz sugestije i korisne primjedbe, od njega prihvaen.

359

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Konano usvajanje ovog prijedloga od strane Upravnog odbora uslijedit e nakon to ga prihvati Nastavno-nauno vijee.

1. NASTAVNI PROCES

Kad je posrijedi nastavni proces, ta najvanija oblast rada Fakulteta, Dekan i administracija Fakulteta e, uz punu saradnju Nastavno-naunog vijea, raditi na kompletiranju zapoetog posla na polju planova i razrade programa po predmetima. Poznato je da je Komisija koju vodi prof. dr. Fikret Kari zaokruila, a Upravni odbor odobrio, cjelokupni dodiplomski studij. Sada svim katedrama predstoji to hitnije kompletiranje i konkretiziranje nastavnih programa po sedmicama, mjesecima i semestrima. Naroito je to hitno za prvu godinu studija. Takoer, osigurana su sredstva za tromjeseni rad ove komisije, za koje vrijeme planiramo izraditi i predloiti nacrt planova za postdiplomske studije. Nau nastavu i nastavni proces planiramo uiniti jednostavnijim i efikasnijim. Ve od ove kolske godine Dekanat i administracija Fakulteta stajat e na raspolaganju svim katedrama u poslovima kopiranja i distribuiranja izabranih materijala za ispite. Po pedagokim normama, priprema i polaganje jednog semestralnog ispita na dodiplomskom studiju treba se temeljiti na izabranoj grai koja ne prelazi vie od etiri stotine stranica knjikog teksta. Dekanat e traiti od lanova Nastavno-naunog vijea koji obavljaju ispite da dostave popis esencijalne grae za pripremanje ispita. Nakon kopiranja i uvezivanja grae studentima e biti omogueno da je po pristupanim cijenama kupe. Literatura izvan te kvote treba se davati za pripremanje seminarskih radova i eseja. Za efikasno obavljanje nastave dekan i administracija Fakulteta aranirat e nabavku nekoliko novih grafoskopa,

360

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

videoskopa, videorikordera i tv aparata sa prateom aparaturom. U ovom pogledu vai pojedinani prijedlozi su dobro doli. U tehnika pomagala koja se koriste u predavaonicama u prvi red vanosti stavljamo i beino ozvuenje, slualice i magnetofone, naroito za asove jezika i kiraeta. U ovom kontekstu spominjem da je na prioritetni zadatak uspostavljanje web site Fakulteta. Smatramo, takoer, naim najhitnijim zadatkom da cijeli Fakultet, sve njegove slube, kabineti, biblioteka, studentski klub itd. bude kompjuterski umreen. Rad Fakulteta time postaje efikasniji. Za sve ovo su potrebna finasijska sredstva, i uloga prodekana za finasije bit e posebno vana. Upravni odbor je, imajui u vidu narasle potrebe za materijalnim sredstvima i tehnikim pomagalima, odobrio uvoenje funkcije prodekana za finansije. Planiramo kontinuirano praenje prisustva studenata na asovima. Za to e biti zaduen prodekan za nastavu i Studentska sluba Fakulteta. Od strane Studentske slube svi podaci prisustva studenata i nastavnika na asovima bit e kompjuterski voeni i semestralno predoavani Nastavno-naunom vijeu.

2. STATUS FAKULTETA

Dekan i administracija koju predvodi smatra da se status Fakulteta treba specifinije odrediti kako unutar Islamske zajednice, tako i izvan nje, u drutvu i na univerzitetu. Ukljuenje Fakulteta u sarajevski Univerzitet je nuno; Dekan to smatra svojim stratekim zadatkom. Meutim, tzv. ''Bolonjski proces'' podrazumijeva oduzimanje statusa pravnog lica fakultetima i davanje tog statusa samo i iskljuivo univerzitetu. Naa drava je ve potpisala dokumente iz tzv. ''Bolonjskog procesa''. Vjerujem da niko od nas nije za takvo bezrezervno ukljuivanje u Univerzitet. Dozvolite mi da objasnim ta znai ukljuivanje u sarajevski

361

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Univerzitet u varijanti gubljenja statusa pravnog lica. To znai da predsjednik Univerziteta, Senat Univerziteta i Rektorat imaju ingerencije da odrede ili u znatnoj mjeri utjeu na sve najbitnije jednog fakulteta: budet, dekane, planove i programe, broj upisanih studenata, odobrenja za studijske boravke i putovanja u naune i strune svrhe, itd... Znam da vam je poznato da mi, Fakultet islamskih nauka, ni sada nemamo status pravnog lica, ve se na pravni suverenitet izvodi iz suvereniteta Islamske zajednice, odnosno Rijaseta Islamske zajednice. To znai da nismo upisani u sudski registar, a to, nadalje, znai da nemamo svoga odvojenog bankovnog rauna. To je sadanja situacija Fakulteta s obzirom na Islamsku zajednicu i njene izvrne organe koji osiguravaju budet iji vam je iznos poznat. Ve sam pokrenuo inicijativu za podraunom Fakulteta, kao prelazno rjeenje. Stavljam do znanja da posjedovanje rauna ili podrauna Fakulteta znai kontinuirano plaanje poreza za svaki, ma i najmanji honorar, kao i za bajramske i ramazanske novane hedije. To, takoer, znai da Fakultet mora planirati zapoljavanje finansijskih slubenika sa ekonomskom i pravnom naobrazbom. Napominjem da mi, Nastavno-nauno vijee, nismo vlasnici Fakulteta islamskih nauka; mi smo zaposlenici na njemu. S tim u vezi istakao bih da je na cilj pridruivanje ne samo sarajevskom, ve i drugim univerzitetima koje selektiramo, uz puno zadravanje naeg osnivaa, tj. Islamske zajednice, i svih obaveza prema njoj. Kako, onda, postii pridrueno lanstvo na sarajevskom Univerzitetu? Nakon konsultacija sa pravnim savjetnicima za obrazovanje i civilne poslove u Vijeu ministara BiH stekao sam uvid da je u ovom vremenu, punom zakonske fluidnosti i permanentne promjene, najbolja varijanta lanstva u univerzitet, koja se nama ukazuje u tzv. ''Bolonjskom procesu'' koji je nedavno iznova afirmiran u Berlinu, tzv. status pridruene ili afilirane lanice. Na slian nain je ukljuen i Bogoslovni katoliki fakultet u zagrebako Sveuilite. ta znai pridrueno lanstvo? Ono znai da e cjelokupni na rad, nai svrenici, nae diplome, nai planovi i programi, na

362

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

postdiplomski studij, nae potvrde i papiri, nae knjige i udbenici biti legalizirani i imati ravnopravan tretman na Univerzitetu i priliku za kompeticiju i natjecanje sa drugim slinim fakultetima u naoj zemlji. Samo pridruenim lanstvom mi moemo biti izuzeti od kvote od pet stotina redovnih studenata koja se trai da bi se, ''Bolonjskim procesom'', neto priznalo Fakultetom. Od dravnih, tj. budetskih prihoda koji e ii preko Univerziteta, izdravat e se samo oni fakulteti koji imaju vie od 500 redovnih studenata! Najvanije od svega ovoga je da emo, kao pridruena lanica, imati priznatu diplomu sa zaglavljem na kojem stoji ime drave, zatim ime Islamske zajednice i univerziteta. Diplome naeg Fakulteta e biti priznate od dravne agencije za priznavanje diploma, a bile bi potpisivane od reisu'l-uleme, rektora ili predsjednika univerziteta i dekana Fakulteta islamskih nauka. U ovoj varijanti, Fakultet e sauvati svoj status u odnosu na naeg osnivaa, Islamsku zajednicu, i dobijati od dravnog budeta, na temelju ugovora o afiliranom lanstvu na univerzitetu, 300.000 do 500.000 KM godinje. Smatram da je to sada najpovoljnija varijanta koja nam se u ovom pogledu ukazuje.1 Ja se ovdje iskreno zahvaljujem svim onim naim profesorima, docentima i predavaima koji su tokom svoga viedecenijskog rada i za dugih godina afirmirali na fakultet kod nas i u Svijetu prije svega kroz objavljivanje desetina i desetina knjiga i naunih rasprava, zatim kroz uee na meunarodnim i domaim naunim skupovima i simpozijima te kroz neposredno uee u predavanjima na drugim univerzitetima i fakultetima ili u njihovim upravljakim strukturama. To je onaj veliki zalog i kapital da nas se prizna kao pridruenu lanicu Univerziteta. To je zalog koji mi ve imamo i niko nam ga ne moe osporiti! Status Fakulteta je neodvojiv od statusa njegovih uposlenika i studenata. Napominjem da e Dekan raditi na poveanju plaa i
Inicirao sam da nas ve u narednoj sedmici kolektivno posjete svi dekani fakulteta drutvenih nauka, kao i rektor i prorektori. Na tom sastanku najvanija tema e biti pridrueno lanstvo ovog Fakulteta u Sarajevski univerzitet.
1

363

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

poveanju koeficijenta uplate za penzijsko i socijalno osiguranje. Profesori i nastavno osoblje Fakulteta ukljuit e se u promoviranje Fakulteta u veim gradovima nae zemlje, kao i u bonjakoj dijaspori. To e donijeti poveanje budeta Fakulteta. Posebno smatram znaajnim uee u kampanji prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra, u emu nastavnici mogu dati veliki doprinos. Takoer, potrebno je reafirmirati potranju donacija u tehnikoj robi (kompjuteri, tampai, nastavna pomagala, fotokopiri, itd.).

3. PODMLAIVANJE KADRA I DOOBRAZOVANJE ADMINISTRATIVNOG OSOBLJA

Potrebno je u narednih nekoliko mjeseci donijeti odluke o raspisivanju konkursa za prijem mladih asistenata, kao i vanjskih saradnika, na predmete: tefsir, akaid, hadis, arapski jezik, fikh i engleski jezik. Za asistente, odn. vanjske saradnike, na pobrojanim predmetima Dekan je ve dobio podrku veine lanova Upravnog odbora. Da bi se primio mlai asistentski kadar, nuno je korigovati budet. Osim podmlaivanja nastavnikog kadra potrebno je pomoi postojeem administrativnom osoblju da se osposobi u informatikim i daktilografskim vjetinama, da neki od njih upiu i u dogledno vrijeme zavre barem etiri kursa engleskog jezika, da ovladaju statistikim umijeima, da im se araniraju prigodna struna predavanja o pravilnom i administrativno validnom funkcioniranju svih slubi Fakulteta koje opsluuju obrazovnoodgojni proces. Sekretarijat Fakulteta, Studentska sluba, Raunovodstvo itd. moraju se uiniti efikasnijim. Ovdje posebno napominjem da mi moramo sekretaru Fakulteta dati onu ulogu koja mu pripada po naim aktima. Sekretar Fakulteta nije sekretarica. Sekretar Fakulteta ravnopravno

364

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

uestvuje u radu Nastavno-naunog vijea, prati da li su na rad i nae odluke zakoniti i u skladu sa propisima, prati radne i personalne dosijee zaposlenih, obavjetava kada istie asistentski, predavaki, docentski ili vanredno-profesorski status, inicira raspisivanje konkursa za zamjenu onih iz personala Nastavnonaunog vijea koji nisu u propisanom roku izvrili svoje obaveze... Sekretar upravlja tehnikim osobljem Fakulteta, neposredni je ef svih niih slubi Fakulteta koje tehniki opsluuju Fakultet i kojima se neposrednije ne bave dekan, Nastavno-nauno vijee i Upravni odbor. Potovanjem statusa sekretara Fakulteta, koji je odreen naim Pravilima, izbjei emo situacije da se Nastavno-nauno vijee bavi bravama, portirnicama, grijanjem, papirom, deterdentima, telefonskim raunima, itd. Od dekana, prodekana i sekretara Fakulteta se oekuje da budu efikasni servis Fakulteta s ciljem postizanja to boljeg i kvalitetnijeg odvijanja nastavnog procesa. Od Nastavno-naunog vijea mi oekujemo sugestije u pisanoj formi koje e biti uvijek s panjom razmotrene i na koje e se pismeno odgovoriti.

STUDENTI, INTERNET-KLUB, STUDENTSKI KLUB I LIST ''MLAAK''

Smatram iznimno vanim da se studentima omogui to povoljnija radna, akademska, kreativna i rekreativna atmosfera na Fakultetu. U najkraem moguem roku Fakultet mora kupiti ili donacijom dobiti dvanaest jaih kompjutera za na internet-klub. Konkursom je potrebno promijeniti davaoca internet-mree. Postoje daleko povoljniji davaoci internet-usluga nego ih imamo sada. Studentski klub mora promijeniti svoju lokaciju, dobiti adekvatnu prostoriju, sa telefonom, faks-mainom, digitalnom satelitskom antenom. Listu ''Mlaak'' nuno je odrediti materijalna

365

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

sredstva, to e biti naa briga, ali i ureivaki profil, to je briga studenata i osoblja zaduenog za rad s njima.2

BIBLIOTEKA I ITAONICA

Fakultet ima bogat ali u nekim segmentima zastario biblioteki fond koji nije kompjuteriziran. Nau biblioteku potrebno je urgentno kompjuterski povezati sa Gazi Husrevbegovom bibliotekom. U tom smislu obavljeni su razgovori sa predstavnicima Gazi Husrev-begove biblioteke koja e nam omoguiti besplatno sve programe i svu tamonju datoteku. Isto umreavanje potrebno je ostvariti i sa Narodnom i univerzitetskom bibliotekom u Sarajevu te bibliotekom Bonjakog instituta. Obavljeni su razgovori i postoji cjelovita spremnost da se Fakultetu izie ususret. Urgentnim smatramo nabavku novih knjiga, naroito specijaliziranih enciklopedija na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku, koje obrauju oblasti koje mi ovdje fokusno izuavamo. U itaonicu je potrebno sistematski nabavljati dnevnu tampu, nedjeljne politike magazine, zatim periodine asopise, i to naroito u periodu kad traje nastava i sl. Kad je posrijedi opremanje itaonice, Dekan planira nabaviti komplet svih asopisa i listova koji su izlazili ili i sada izlaze u Bosni i Hercegovini a koji su u vezi sa islamom, Bonjacima, islamskom kulturom, orijentalistikim disciplinama, itd. Dekan e jednim cirkularnim pismom traiti besplatno dobivanje eminentnih arapskih asopisa Al-'Arabi, al-Fajsal, al-Mudteme'a, kao i asopisa Islamic Quarterly, The Muslim World, Islamic Studies, AJISS, itd.
2 Kad su posrijedi studentske stipendije, Dekan je ve u svojstvu kandidata za ovu funkciju imao slubeni sastanak sa predstavnicima Islamske banke za razvoj iz Dedde. Dobili smo vrsta uvjeravanja da mnogi nai studenti mogu dobiti stipendije preko Fakulteta.

366

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

OSTALE AKTIVNOSTI FAKULTETA

Radom na planovima i programima za postdiplomski studij rijeite se i pitanje upisa nove generacije postdiplomaca. Nae postdiplomske studije treba reformirati u skladu sa praksom: ''Jedna generacija postdiplomaca jedna ili dvije studijske oblasti!'' U ovom pogledu oekujem punu saradnju profesora i docenata, kao i naih vanjskih saradnika. Dekan e usmjeriti svoje aktivnosti na dobivanje stipendija radi slanja naih asistenata i predavaa na specijalistike boravke na univerzitetima i institutima u Istanbulu, Oxfordu, Rijadu, Kairu, Kuala Lumpuru, zatim na univerzitete u Sjedinjenim Amerikim Dravama te na druge eminentne obrazovne institucije. Pored nastavljanja pune aktivnosti na projektu ''Diploma iz islamskih nauka'', iji smo jedan termin zavrili s velikim uspjehom protekle godine, Dekan planira pokrenuti estomjeseni kurs za studentice pod naslovom ''Porodica i dijete''. Kurs e se odvijati u popodnevnim terminima i subotom. Sredstva e osigurati Ministarstvo zdravstva, a predavai e biti iskljuivo redovne profesorice sa Univerzitetskog klinikog centra u Sarajevu. Planiramo, takoer, i odravanje petnaestodnevnih ljetnih seminara za vanredne studente tokom kojih bi se dinaminije preli planovi i programi i studentima prezentirala literatura. Planiramo i odravanje seminara za imame u zemlji i inostranstvu, a u saradnji sa Vjersko-prosvjetnom slubom Rijaseta Islamske zajednice. Planiramo i organiziranje kurseva za graanstvo iz arapskog jezika, kao i specijalistiki kurs iz kompjuterskih vjetina, bibliotekarstva i arhivistike. Sve je to prilika da Fakultet oivi u popodnevnim i veernjim sahatima, ali i da nastavnici i tehniko osoblje zarade dodatne novce. Fakultet se mora ukljuivati i u organiziranje meunarodnih naunih simpozija i na taj nain zaraivati dodatna sredstva.3 Nadalje, Fakultet se mora jo intenzivnije prezentirati u Svijetu,
3

U ovom pogledu imamo ve konkretnu ponudu iz Osla.

367

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

kako na Zapadu, tako i na Istoku.4 Smatram svojim posebnim zadatkom pokretanje odjeljenja Fakulteta islamskih nauka za studente iz Evrope i na engleskom jeziku. Tu nam se nude nesluene prilike za afirmaciju Fakulteta i za zaradu dodatnih sredstava. Posebno vanim smatram osnivanje Instituta za islamska istraivanja za koji imamo prostor i kvalifikovan kadar. Mi smo sada fakultet koji ima jednog profesora emeritusa i ak pet redovnih profesora. Uz agilan rad docenata i predavaa moemo osnovati ovaj institut i, takoer, posredstvom njega zaraditi dodatna sredstva. Izdavatvo Fakulteta ostvarilo je velike rezultate, ali mora pretrpjeti administrativno pospremanje. Sa svim autorima koji su objavili svoje radove, knjige ili prijevode na Fakultetu potrebno je da na Izdavaki savjet, u saradnji sa Nastavno-naunim vijeem, sklopi ugovore i regulira sadanja i budua autorska prava. Dekan smatra svojom posebnom obavezom da svaki mjesec organizira na naoj tribini gostovanje barem jednog eminentnog profesora, politiara, umjetnika, ekonomista, knjievnika... Zamolio bih vas, na kraju, da prodiskutirate ovaj prijedlog i da ga podrite i predloite na konano usvajanje Upravnom odboru. Hvala vam, Prof. dr. Enes Kari

Vodi za Fakultet koji ovih dana odlazi u tampu hitno emo prevesti na engleski i arapski jezik i razaslati svim vanijim univerzitetima koji su nam od interesa.

368

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

GOVOR DEKANA FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA, PROF. DR. ENESA KARIA, PRILIKOM DODJELE STIPENDIJA STUDENTIMA FIN-A 8. DECEMBRA 2003. GODINE

Dragi studenti i profesori, dragi slubenici Fakulteta islamskih nauka, Neobino mi je drago to je danas Fakultetu islamskih nauka osvanuo ovaj dan. U prilici smo da dodijelimo gotovo 40 stipendija. elim se, ovom lijepom prilikom, prisjetiti naeg biveg dekana merhuma doc. dr. Ibrahima Dananovia, koji je na naem Fakultetu najzasluniji za ustanovljenje stipendijske institucije zvane ''Dekanova lista''. ''Dekanova lista'' podrazumijeva rang-listu studenata po uspjehu, prvo se odabere deset najboljih studenata, pa onda drugih deset, itd. Htijui da institut ''Dekanova lista'' zaivi te da se meu studentima razvije zdrav natjecateljski duh, merhum dr. Dananovi je jo tokom proljea 2003. godine inicirao dobijanje 10 stipendija iz naeg bonjakog demata iz ikaga u kome je imam prof. Senad-ef. Agi. Uz kontinuiranu prepisku rahmetli dekana Ibrahim ef. Dananovia, u kojoj mu je nesebino pomagao pred. mr. Nedad Grabus, te su nam stipendije obeane. Prepiskom sa dematom iz ikaga, koju smo poetkom ove akademske godine obnovili, zamolili smo naeg imama Senad-ef. Agia da brojku od deset stipendija povea na 20 stipendija. Kao to

369

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

ete saznati, Senad-ef. Agi je, sa svojim vrijednim dematlijama, poslao 22 stipendije u iznosu po 500 (pet stotina) USA dolara. Uvjet za dobijanje stipendija iz ikaga je bio da im poaljemo spisak studenata, odn. rang-listu studenata po uspjehu. Tu rang-listu sastavila je Komisija za rad sa studentima u saradnji sa Dekanatom, zatim sa sekretarom Fakulteta Eminom Muderizovi i Halimom Skender, naom slubenicom u Studentskoj slubi. Nadalje, u kontaktima uprave Fakulteta kao i Komisije za rad sa studentima sa naim dematom u Brisbanu, Australija, inicirali smo dobijanje daljnjih deset stipendija. I iz Australije su traili spisak tih deset studenata. Naravno, poslali smo im onih deset imena studenata koji su sami sebe, svojim uspjehom i poloajem na rang-listi, preporuili za australijske stipendije. Zahvaljujui naim vrijednim prijateljima u Australiji, Osman-ef. Softiu i Sifet-ef. Omeroviu, iz Australije smo dobili 10 stipendija, i svaka iznosi po 1380 KM. Kao to vidite, stipendije iz Australije su u neto veem iznosu od ikakih. Napominjemo da Fakultet nije odreivao iznos stipendija ni iz ikaga niti iz Australije. Takoer, napominjemo da Fakultet nije odreivao ni imena stipenditora. To su sve uradili demati u ikagu i Australiji. Ovom prilikom molim studente koji sada znaju imena svojih stipenditora da se tim ljudima stipenditorima jave i da im se zahvale. E-mailovi demata iz ikaga i demata iz Brisbana na raspolaganju su kod Komisije za rad sa studentima. A sada, evo imena studenata koji su dobili stipendije iz ikaga: ikago, SAD 1. 2. 3. 4. Almir Pramenkovi IV hfz. Medina Ceri IV hfz. ia Azra IV Misala Beirovi IV 5. 6. 7. 8. Sehad Miftari IV Ilber Redepi IV Nedim Begovi III Edin Petali III

370

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

hfz. Mithat Sefi III Sifet Sulji III Lejla Kaldija III Nevres Mustafi III Zumreta Aljkovi IV Ahmed Skopljak II Muamer Pekari II

16. 17. 18. 19. 20. 21. 22.

Eldar omor III Amer ukurica II Dejan Kamber III Elmir Karadi III Muhamed Hafizovi III Selma Zilki III Sead eovi III

Evo, takoer, imena studenata koji su dobili stipendije iz Australije: Brisbane, Australija 1. 2. 3. 4. 5. Edina Omerbai III Mirsad Trni III Haris Holi IV Ehlimana Rahmanovi II Harun Eminagi II 6. 7. 8. 9. 10. Izudina Bajtarevi II Haris Hadi III Meksudin Dautovi IV hfz. Alija Rahman II Avdija Fati II

Ovdje smo i mi, Fakultet islamskih nauka, iz svojih izvora, osigurali devet stipendija za one studente koji e nam pomoi u radu itaonice, Biblioteke i internet-kluba. Da bismo te stipendije pravedno distribuirali, raspisali smo oglas za studente koji ele imati stipendiju, a koji hoe po dva sahata deurati u itaonici i u internet-klubu. Nakon objavljenog konkursa javilo nam se samo est studenata. To su: 1. Devdeta Ferhatbegovi, III, 2. Kose Ajnur, II, 3. Muamera Klapi, II, 4. Medina Ceri IV, 5. ia Azra IV, i 6. Emira Drini, II godina (Studentica Drini javila se naknadno, dokazavi da se njezina prijava negdje zagubila tehnikom omakom).

371

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

Pojedine katedre odredile su demonstratore. To su Pramenkovi Almir i Begovi Nedim. I oni su dobili stipendije od Fakulteta na temelju te zasluge. Predsjednik vaeg studentskog udruenja, ei Emir, dobio je stipendiju na temelju toga to ste ga vi izabrali za predsjednika vaeg udruenja i to e on koordinirati rad internet-kluba i itaonice. Ale ehi dobio je stipendiju jo prole akademske godine za rad u itaonici, i ove godine stipendiju smo njemu samo produili. Sa zadovoljstvom napominjem da je prologodinjim posredovanjem merhuma dr. Ibrahima Dananovia i naeg sadanjeg prodekana za nastavu, doc. dr. Ismeta Buatlia, naa vrijedna studentica Dina Nadarevi (udata Sijamhodi) dobila stipendiju od Rijaseta koja joj je na nau preporuku produena i ove godine. Dina Nadarevi je izabrana za demonstratora za pedagoke predmete. Napominjem da je studentima koji su na spisku za stipendiju iz ikaga, a koji su od Fakulteta angairani za angaman demonstratora, te za rad u Biblioteci, itaonici ili u internet-klubu, uraunat iznos od 5oo USA dolara. Fakultet je za njih samo na blagajni Rijaseta uplatio razliku po 35o KM. Jo napominjemo da je student Muhamed Oki, miljenjem Komisije za rad sa studentima i njenom preporukom, kandidiran za stipendiju iz Bosna Bank International-a. elimo mu uspjeh i elimo da je dobije. Dragi studenti, Fakultet islamskih nauka uinit e sve to je zakonito, sve to je legalno i legitimno i to je u djelokrugu naeg nadletva, da vam osiguramo jo stipendija. Ovom prilikom objavljujemo da emo uskoro objaviti konkurs za deset socijalnih jednokratnih stipendija. Kad Komisija za rad sa studentima i Sekretarijat Fakulteta objave taj konkurs za socijalne stipendije, molim vas da se oni studenti kojima je ta pomo potrebna jave i po propisanoj proceduri konkuriu. Takoer, Dekan, Prodekani i Sekretar Fakulteta objavljuju da e Komisija za rad sa studentima uskoro objelodaniti nagradni konkurs za tri studenta i tri studentice sa prve godine, tj. za one tri

372

Enes KARI, Prijedlog programa rada Dekana i administracije FIN-a

studentice i ona tri studenta koji nakon prvog semestra poloe sve ispite i koji budu zauzeli prva tri mjesta na rang-listi pokazanog uspjeha. Sada elim, kao dekan ovog Fakulteta, proglasiti etiri studenta koji su u protekloj kolskoj godini pokazali najbolji uspjeh u uenju i u vannastavnim aktivnostima. Prema Pravilniku o "Dekanovoj listi", usvojenom na Sjednici NNV-a FIN-a odranoj 11.aprila 2003. godine, a na osnovu podataka dobijenih iz Studentske slube, Komisija za rad sa studentima i Dekanat Fakulteta objavljuju imena studenata koji ispunjavaju uvjete Pravilnika. Ti su: 1. Pramenkovi Almir, student IV godine, koji je pred polaganjem hifza (takoer demonstrator na predmetu akaid, prosjek 9,5); 2. Begovi Nedim, student III godine (prosjek 9,7, demonstrator na predmetu fikh), 3. Ceri hfz. Medina i Petali Edin. Ceri Medina je imala prosjek 9,1 a Petali Edin 9, 25. Njih dvoje dijele tree mjesto. estitam vam ispred NN vijea Fakulteta. Dozvolite da sada pristupimo podjeli stipendija i priznanja. elim Vam uspjeh u radu i neka nam je dragi Allah, d. ., na pomoi.

DEKAN Prof. dr. Enes Kari __________________

373

ZBORNIK RADOVA, godina XXII (2004) br. 9

374