You are on page 1of 72

GRBOVI ZADARSKIH PLEMIKIH OBITELJI

Jelena KOLUMBI
Zadar

UDK 949.75:929.6:929.7 (Zadar) Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 31. XII. 2004.

Zadar je grad koji postoji vie tisuljea. U svojoj je dugoj povijesti nastojao sauvati politiku i gospodarsku samostalnost. Od svake nove vlasti traio je priznanje komunalne samostalnosti. Komunom se upravljalo preko komunalnog vijea koje su inili ugledni graani patriciji, koje nazivamo i plemiima iako nisu imali staleku organizaciju poput plemia u ostaloj Europi. Oni su ustvari bili graanska aristokracija koja je uzela vlast u svoje ruke i do XIV. st. prerasla u zatvorenu grupu u koju vie nisu mogli ui novi lanovi sve do kraja mletake vladavine. Tada je u Zadru broj plemikih obitelji bio vrlo mali pa je Venecija plemiku opinu popunila novim lanovima. Do XV. st. u Dalmaciji, pa i u Zadru, plemii nemaju i ne koriste grbove. Od XV. st. javljaju se prvi grbovi na arhitekturi a kasnije i u pisanim dokumentima. Bilo je plemia koji nisu ni tada imali grbove. Dud je pojedincu ili obitelji dukalom dodijelio posjed i privilegije, ali ne i grb; naprotiv, zabranio je opisivanje grbova. Meu zadarskim plemiima grbove nisu imale sljedee obitelji: Albinoni, Botono (Batono), Butovano, Ciprianis, Ferra, Fumatis, Galo, Ginanis, Grubonja, Jurjevi, Karnaruti, Kotopanja, Krava, Lapani, Leme, Ljubavac, Martinui, Pear, Petrachis, Pomo, Qualis, Raduo, Rosa, Saladin, Stratiko, ubii, Varikae i Zloradi. To to nisu imali grbove nije umanjilo njihovu ulogu u politikom, gospodarskom, kulturnom i vjerskom ivotu Zadra. Zadarske plemike obitelji koje su imale grbove same su birale heraldike simbole. Stare su plemike obitelji obino uvale i koristile neizmijenjen grb elei njime naglasiti svoju starost i autoritet. Mnogo je starih obitelji do poetka XIX. st. izumrlo, a onima koje su preivjele Austrija je priznala plemstvo. Poznati su nam grbovi sljedeih obitelji: Benvenuti, Benja, Benja Posedarski, Bianchini, Borelli, Bortolazzi, Calcina, Carrara, Cedulini, Civaleli, Corponese, Dall'Acqua, Damjani Vrgadski, Detrico, Fanfonja, Ferrari, Fondra, Fondra Ferra, Galelli, Grisogono, Kreljanovi Albinoni, Lantana, Licini, Matafari, Mirkovi, Nassi, Nozdronja, Parma, Pellegrini, Pellegrini Danieli, Petricioli, Petrizo, Ponte, Posedarski, Sanfermo, Smiljani, Soppe, Soppe Fortezza, Soppe Papali, Vitcor i Zanchi. Uz heraldike simbole koji su u upotrebi u cijeloj Europi, u grbovima zadarskih plemikih obitelji nailazimo i na simbole tipine za hrvatsku heraldiku. Lik vuka je heraldiki lik koji se esto susree u grbovima uskokih obitelji, imaju ga Kreljanovii u svom grbu. U Europi, u heraldici, sablju krivoiju zamjenjuje ravni ma, ali u grbu Kreljanovia taj lik je ostao neizmijenjen. Lik guske s lancem s medaljonom oko vrata je iz grba Posedarskih, koji podrijetlo vuku iz hrvatskog plemena Gusia, enidbom Josipa Benje Dinkom Posedarskom uao je i u grb Benja Posedarskih. Kao posebni heraldiki simboli mjesec su i zvijezde, to se nalaze na vrhu tita, u uglovima. Ova heraldika kombinacija simbola vrlo je esta u grbovima hrvatskih obitelji, pa je kao jedan od najtipinijih heraldikih elemenata za hrvatsku

27

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

heraldiku unesena u grb hrvatskog preporodnog pokreta. Te simbole imaju u svojim grbovima obitelji Benja Posedarski, Mirkovi i Posedarski. Grb Damjania Vrgadskih sadri heraldike elemente triju obitelji: Damjania Vrgadskih, Detrica i Frankopana. Uz heraldike likove karakteristine za hrvatsku heraldiku u grbovima zadarskog plemstva susreemo i likove karakteristine i za talijansku heraldiku. U Italiji je bio obiaj da kao oznaku politike pripadnosti u svoje grbove pojedine obitelji unose odreene heraldike elemente. Pristalice carske vlasti imali su na vrhu tita crnog dvoglavog orla na zlatnom polju, dok su pristalice Anuvinaca, gibelini, u grb, na vrhu tita stavljali zlatne stilizirane ljiljane u plavom. Dolaskom talijanskih obitelji u nae krajeve, te obitelji donose i svoje grbove na kojima su spomenuti simboli. U novoj sredini ti heraldiki simboli gube svoje prvotno znaenje, jer ne samo da pripadaju drugoj sredini nego su i nastali u drugo vrijeme pa u XVIII. st. predstavljaju ostatak prolosti. Stilizirane ljiljane u plavom polju imaju obitelji Borelli i Petricioli. Lik crnog orla u zlatnom polju, to je takoer karakteristino za talijansku heraldiku, prisutan je u grbovima obitelji talijanskog podrijetla Bianchini i Parma. I govorei grbovi Lantane i Dall'Acque svojim znaenjem aludiraju na talijansko podrijetlo. Govorei grb ima i obitelj Galelli koko, no ne znamo nita o podrijetlu obitelji, ali se mora naglasiti da se obitelj nazivala i Kokoi, kako stoji na nadgrobnoj ploi iz XV. st. koja se nalazi u klaustru franjevakog samostana u Zadru. Uz heraldike simbole karakteristine za hrvatsku i talijansku heraldiku moramo rei da su u grbovima zadarskog plemstva prisutni razni heraldiki likovi, od geometrijskih dioba pa do velikog broja naravnih likova koji su u upotrebi u zapadnoeuropskoj i srednjoeuropskoj heraldici. Od geometrijskih dioba susreemo iste geometrijske diobe samo u grbovima Cedulina, Grisogona i Nassija. Uz prikaze samo jednog heraldikog lika u grbu susreemo sloene, kvadrirane grbove. Neki od kvadriranih grbova upuuju nas na veze zadarskog plemstva s hrvatskim plemstvom, na primjer grbovi Benja Posedarskih i Damjania Vrgadskih. Ponekad je dolazilo i do spajanja grbova, ali i preuzimanja heraldikih likova iz grbova drugih obitelji, Parma u svom grbu ima lijevu stranu grba Lantane. I na kraju kada se pogleda na podrijetlo karakteristinih heraldikih likova, moe se rei da i oni mogu posluiti u utvrivanju podrijetla dijela zadarskih plemikih obitelji, ali i utvrivanju njihovih uzajamnih veza. Zatvorenost plemstva u Zadru je karakteristina za razdoblje od XIV. do XVIII. st., to je odgovaralo interesima Mleana. Neki nam grbovi govore da je do poetka XIX. st. ipak dolo do povezivanja plemikih obitelji iz Zadra s hrvatskim plemikim obiteljima iz njegova zalea. U grb Benja uneseni su elementi grba Posedarskih i nova se obitelj nazvala Benja Posedarski. I grb stare hrvatske obitelji Frankopan naao se ukomponiran u grb Damjania Vrgadskih. Neki nas heraldiki elementi, karakteristini za heraldiku u Hrvatskoj, u grbovima zadarskog plemstva upuuju na rodbinske veze zadarskih plemia s plemiima u Hrvatskoj ili nas upuuju na njihovo hrvatsko podrijetlo. Elementi karakteristini za talijansku heraldiku mogu nam pomoi u traenju rodbinskih veza zadarskih plemikih obitelji s plemstvom u susjednoj Italiji, odakle jedan dio obitelji i vue podrijetlo. Kljune rijei: Zadar, plemstvo, grbovi.

Zadar je mediteranski grad koji u kontinuitetu ivi vie tisua godina. Kroz dugu povijest imao je odreeni drutveni, politiki i gospodarski razvoj. Srednji vijek je tek jedno manje vremensko razdoblje u dugoj povijesti Zadra. Da bismo mogli govoriti o heraldici, o grbovima zadarskih patricijskih obitelji, potrebno se je osvrnuti na drutvene, gospodarske i politike prilike u srednjem vijeku i vidjeti kakvo su mjesto u drutvu zauzimale pojedine obitelji. Meu brojnim obiteljima koje su ivjele u Zadru negdje od 28

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

X. do XII. st. pa do danas, primjeujemo da se u srednjem vijeku, sve do XV. st., grbovi ne upotrebljavaju. To to patricijske obitelji nemaju grbove ne umanjuje ulogu patricijata u povijesnom razvoju Zadra. Govorei o grbovima zadarskih patricijskih obitelji, moramo naglasiti da je izuzetno vano spomenuti i one obitelji koje nisu imale grbove. Grb je u poetku bio znak prepoznavanja u ratovima i na turnirima, a kasnije je bio statusna oznaka. Kako se tijekom srednjeg vijeka broj plemikih obitelji poveavao, tako se poveavao i broj heraldikih simbola. Stare su plemike obitelji najee nastojale sauvati neizmijenjen grb kako bi njime naglasile svoju starost. U Dalmaciji, u vrijeme mletake vladavine, dud je dukalom dodjeljivao posjed i plemika prava, ali ne i grb. Svaka je obitelj sama birala svoj grb i mogla ga je mijenjati. Nakon pojave Zbornika grbova kraljeva i odlinih obitelji ilirskog carstva nastalog oko 1590. god. po nalogu Petra Ivelje Ohmuevia, poinje se razvijati heraldika u Hrvatskoj.1 Utemeljiteljem hrvatske heraldike smatra se Pavao Ritter Vitezovi. On je napisao prvo sistematsko djelo o heraldici junoslavenskih naroda pod naslovom Stemmatographia sive armorum illyricorum delineatio... (Be, 1701., Zagreb, 1702.).2 I Vitezovi se, uz Mavra Orbinija, posluio Ohmuevievim grbovnikom. U vrijeme gospodarskog i politikog jaanja graanskog stalea plemstvo gubi svoju vodeu ulogu u drutvu. Plemstvo, u elji da naglasi svoju gospodarsku, politiku i povijesnu ulogu, poinje u XVIII. st. izraivati grbovnike. U Dalmaciji tada nastaje itav niz grbovnika; poznati su trogirski grbovnik Jerka Buffalisa iz 1776. god.,3 zatim paki grbovnik koji je izradio Marko Lovro Rui iz 1784.,4 a u franjevakom samostanu u Hvaru uva se biljenica s crteima hvarskih plemia. Dolaskom Austrije na vlast, u Dalmaciji se poinju primjenjivati heraldika pravila karakteristina za austrijsku heraldiku. Grb je posebnom poveljom, grbovnicom, mogao biti dodijeljen pojedincu ili obitelji. Sve zadarske obitelji, i pojedinci, koje su u vrijeme austrijske vladavine primljene u zadarsku plemiku opinu, upisane su u matinu knjigu plemstva Dalmacije. U Europi, u XVIII. i XIX. st., u vrijeme kada plemstvo gubi vodeu ulogu u gospodarskom i politikom ivotu, objavljuju se veliki grbovnici, na primjer u Francuskoj,5 a za nas je vano tiskanje velikog zbornika plemstva srednje Europe, u iji su sastav uli Bojniiev

2 3 4 5

Original nije sauvan. Najstariji prijepis tog grbovnika uva se u Franjevakom samostanu u Fojnici. Objavljen je u izdanju Osloboenja u Sarajevu god. 1972. Drugi prijepis tog grbovnika nalazi se u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, a objavio ga je Ivo BANAC u svojoj knjizi Grbovi biljezi identiteta, Zagreb, 1991., str. 117316. Zagrebako izdanje iz 1702. god. objavio je I. BANAC u knjizi Grbovi biljezi identiteta, str. 33115. Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, 1989., str. 445446. Marko Lauro RUI, Dravni arhiv u Zadru (dalje DAZd), rukopis 32. Pierre Paul DUBUISSON, Armorial des maisons et familles du Royaume, Paris, 1757.; i reprint izdanje Paris, 1977.

29

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

zbornik plemstva u Hrvatskoj i Slavoniji6 i Hayerov zbornik plemstva u Dalmaciji,7 gdje su objavljeni i grbovi zadarskih plemia i graana. Hayer se u izradi toga grbovnika sluio dotadanjom heraldikom literaturom i izvornom graom koja se uva u Dravnom arhivu u Zadru, te graom iz Znanstvene knjinice u Zadru. Meu spisima kojima se sluio navodi i Libro d'oro zadarskog plemstva koji je kasnije izgubljen. U heraldikoj literaturi nema djela u kojem su u cjelini obraeni grbovi zadarskih plemia. Luka Jeli je pisao o plemikim obiteljima XIII. i XIV. st. koje su se nalazile na popisu pronaenom 1632. god. u raci sv. imuna u Zadru.8 Emil Laszowski naveo je 1904. god. popis plemikih obitelji iz 1793. godine.9 Duiin je u prva dva sveska, jedina objavljena, Zbornika plemstva... 1938. i 1939. god. obradio samo nekoliko zadarskih plemikih obitelji.10 O grbovima plemikih obitelji s poetka druge austrijske vladavine Dalmacijom objavljen je moj rad.11 Plemiki se stale u Zadru, kao i u ostalim dalmatinskim komunama, razvijao stoljeima. U srednjem vijeku bogati su graani, patriciji, prisvajali glavne crkvene i svjetovne asti u gradu i nastojali ih zadrati za lanove svojih obitelji.12 Patriciji su, za razliku od pripadnika drugih drutvenih slojeva, imali pravo sudjelovanja u vlasti. Zadarsko vijee ni u XIV. st. nema utvren broj lanova. Dolazak Anuvinaca na vlast u radu vijea nije unio nikakve promjene. U to se vrijeme plemiki stale, ukoliko tu grupu graana moemo tako nazvati, zatvara pa lanovima vijea vie ne mogu postati puani. Tek je 1458. god. reformacijom statuta, donesenog poetkom XIV. st., zakljueno da lanom velikog vijea moe postati svaki Zadranin kojemu su otac ili djed bili lanovi velikog vijea.13 Zadarski statut razlikuje dvije grupe stanovnika grada cives i habitatores graane i stanovnike. Civitet je bio uvjet za stjecanje lanstva u zadarskim vijeima. Patricijat se kao posebna grupa ne navodi u zadarskom statutu, oni su ustvari graani veeg ugleda i poloaja, ali nisu plemii u stalekom smislu.14 Prema reformiranom statutu lanom se vijea postajalo s navrenih 20, a prema notarskim

6 7 8 9 10 11 12 13 14

Ivan BOJNII, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nrnberg, 1899., i pretisak u izdanju Golden marketinga, Zagreb, 1995. Carl Georg Friedrich HEYER von ROSENFELD, Der Adel des Knigreichs Dalmatien, Nrnberg, 1873., i pretisak u izdanju Golden marketinga, Zagreb, 1995. Luka JELI, Moi sv. imuna Bogoprimca u Zadru, Rad JAZU, Zagreb, knj. 145. Emil LASZOWSKI, Plemike porodice u Zadru, Vitezovi, I., 1904., br. 8, str. 124126. Viktor Anton DUIIN, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, sv. I., Zagreb, 1938., i sv. II., 1939. Jelena KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji poetkom druge austrijske vladavine Dalmacijom, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 26, Zadar, 1979., str. 69119. Nada KLAI Ivo PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku, Prolost Zadra II. (dalje u tekstu), Zadar, 1979., str. 83. Isto, str. 222223. Isto, str. 224.

30

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

konceptima tek s navrenih 25 godina.15 U Zadar, kao mediteranski grad, nastanjivali su se pripadnici raznih naroda, ali se u spisima nigdje ne istie njihovo podrijetlo. Osobe su se u dokumentima navodile tako da su uz osobno ime stavljali i oevo ime, pa je teko utvrditi podrijetlo pojedinaca. Tek od poetka XIII. st. pojedine patricijske obitelji su se poele nazivati po imenu jednog pretka, po imenu mjesta, ali i po nadimku. Od sredine XIII. st. u dokumentima se navode osobna imena s oevim imenima i prezimenima. Nada Klai upozorava da ni jedan od sistema nazivanja nije u to vrijeme uvren, te u istraivanju treba biti na oprezu.16 Ona je u Prolosti Zadra II. navela nekoliko obitelji iz XIII. i XIV. st. uz upozorenje da je teko izbrojati i navesti patricijske obitelji Zadra bez potpunog uvida u grau, prvenstveno u notarske spise.17 Na razvitak zadarskog patricijata utjecalo je vie elemenata. Jedan od subjektivnih uzroka i pokretaa njihova djelovanja je interes, korist. Zadarski patricij, plemi, ukoliko agrarnom proizvodnjom ne zarauje, okree se trgovini. Mogunosti proirenja zemljinog posjeda u zadarskom distriktu su male, teritorij je ogranien, pa su se neki patriciji odluivali na kupnju zemljinih posjeda na hrvatskom teritoriju. Zadarski plemi kupuje zemlju da mu donosi dohodak, a ne da bi postao posjednik. Trgovina, naroito solju, donosila je bru i veu zaradu. Osim solju trgovali su i drugom robom, naroito tekstilom.18 Na razvoj zadarskog plemstva imala je velik utjecaj i Venecija koja je Dalmacijom, uz prekide, vladala jedno tisuljee. inila je sve da Zadar i zadarsko gospodarstvo podredi sebi. Nastojala je promijeniti etniku strukturu zadarskog stanovnitva i oduzeti vlast domaem plemstvu slabljenjem njegove gospodarske moi. To je inila i iseljavanjem i progonima pojedinih plemikih obitelji; tako je dobivi Zadar 1409. poela s progonima. U razdoblju od 1410. do 1414. god. poslala je u zatoenitvo u Veneciju 47 zadarskih plemia. Meu prvima koji su zatoeni bili su lanovi obitelji Benja, Butovano, Civaleli, Galo, Galeli, Georgii (Jurjevi), Ginano, Nassi, Pechiaro, Pomo, Sloradi, Soppe, Varicassi (Varikae) i Zadulini, a iza njih u zatoenitvo u Veneciju otili su i pripadnici ovih obitelji: Cesanis, Calcina, Grisogoni, Krava, Petrachis, Raducho, Rosa i Vitcor. Kad je Venecija sklopila mir sa igmundom 1433. god., u Zadar su se vratili preostali zatoeni plemii.19 Venecija je odmah na poetku svoje vladavine Dalmacijom na
15 16

Isto, str. 224225. Isto, str. 225. 17 Isto, str. 226. 18 Isto, str. 234. 19 Tomislav RAUKAR Ivo PETRICIOLI Franjo VELEC ime PERII, Zadar pod mletakom upravom 1409.1797., Prolost Zadra III. (dalje u tekstu), Zadar, 1987., str. 3943; Butovano, Galo, Pomo i Petrachis su obitelji o kojima u literaturi ima malo podataka. Neto se vie zna o obiteljima navedenim u nastavku. Ginanis je jedna od starih patricijskih obitelji u Zadru. Uz zemljoposjed bavili su se i novarstvom. Nakon dolaska Zadra pod vlast Mleana meu zatoenim plemiima je i jedan lan njihove obitelji. Ginanisi se vie ne spominju (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 173; Prolost Zadra II., str. 358, 390, 478; Prolost Zadra III., str. 40). Obitelj Pear (Pechiaro) imala je velik posjed o

31

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

poloaj kneza u Zadru postavila svog ovjeka, koji je bio u potpunosti podreen sredinjim organima vlade i zadarske komune. Uz kneza Venecija je postavljala i kapetana, kojemu je povjerena obrana grada Zadra. Unato gospodarskom i politikom pritisku Venecije, komunalni sistem, reguliran statutarnim odredbama, omoguio je zadarskim plemiima da upravljaju gradom preko komunalnog vijea. Komunalno vijee, kao vladajue tijelo, bilo je podreeno knezu. Njegova je uloga u ivotu Zadra bila mala. Statut grada Zadra Venecija je prihvatila uz stanovite izmjene. Vaan povijesni izvor, to nam govori o politikom ivotu i radu zadarskih plemia, zapisnici su vijea Libri consiliorum koji se vode od 1442. godine do pada Mletake Republike. Iz tih je zapisnika vidljivo koji su plemii sudjelovali u radu vijea.20 Iako je mletaka vlast priznala zadarskim plemiima sva prava i povlastice, dozvolila im je upotrebu samo naslova plemi od nobile di Zara. Naslov conte Venecija nije dodjeljivala dalmatinskom plemstvu, a ako bi i dala taj naslov pojedincu i obitelji, oni ne bi bili uvrteni ni u jednu plemiku opinu u Dalmaciji, prema tome nisu imali pravo sudjelovati u komunalnoj vlasti. Dogaalo se da su se pojedinci sluili tim naslovom iako ga nisu dobili od vrhovne vlasti.21 U vijee su mogli ui, kao to je reeno, oni plemii iji su predci bili lanovi vijea, a puani su mogli sudjelovati u organima vlasti samo ako su primljeni u plemiku opinu. Plemii koji su bili upisani u plemika vijea drugih gradova nisu uvrteni u zadarsko plemstvo, nisu im priznata prava steena u drugoj komuni. Za primanje puana i plemia iz drugih gradova ili drava u plemstvo Zadra bila je potrebna suglasnost plemikog vijea, a u vrijeme mletake vladavine i odobrenje duda. Dok u vrijeme mletake vladavine plemstvo siromai, brojne se obitelji iz redova puana bogate bavei se obrtom i trgovinom. Tako su po bogatstvu pojedine puke obitelji bile gospodarski jae od mnogih plemikih. Bogati zadarski puani politiki su djelovali preko bratovtine sv. Jakova, a siromani su se okupljali u strukovnim bratovtinama koje u politikom ivotu nisu imale znaajniju ulogu. Venecija je iskoritavala antagonizam zadarskih stanovnika da ih lake odri u pokornosti. Jaanju mletake vlasti u Zadru pridonijele su opasnosti iz

kojem postoje prvi podatci iz 1275. god., dok vie podataka ima u dokumentima XV. st. Meu zatoenicima u Veneciji 1412. god. je i jedan lan njihove obitelji. Jakov Pear dao je doseljenicima komad zemlje u Varou da izgrade kue uz nisku zakupninu. Uz svoj veliki posjed Jakov je uzeo tuu zemlju u zakup i dao je na obradu 1497. godine. Peari su vijenici, rektori i savjetnici u XV. st. Ime im se nalazi na popisu plemia iz 1527. i u zapisnicima vijea od god. 1522. do 1540. (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 110, 114116, 129; Prolost Zadra II., str. 437, 495; Prolost Zadra III., str. 40). Jakov Raduo (Raducho, Raduchis, Radui, Raduko) je jedan od nauglednijih ljudi u XIV. st. u Zadru. Politiki je angairan kao izaslanik u Veneciji, a iao je i na pregovore kralju igmundu u Knin. Kao pristalica Ladislava, pred Mleanima se sklonio u Anconu gdje je bio izabran za naelnika, ali se vratio u Zadar. Meu zatoenicima u Veneciji su i tri lana njihove obitelji (vidi: Prolost Zadra II. i III.; T. RAUKAR, Zadar u XV. st.). 20 Prolost Zadra III., str. 104112. 21 V. A. DUIIN, op. cit., str. XXIXXII.

32

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

zalea. Prodor Turaka u zalee i nove migracije stanovnitva iz zalea prisilili su plemie da od Venecije zatrae zatitu svojih politikih i gospodarskih prava.22 Tijekom stolje mijenjao se broj zadarskih plemikih obitelji. O tome nam govore i prvi poznati popisi plemia iz XIII. i XIV. stoljea.23 Zatvaranje plemia u autokratsku oligarhiju u XIV. st. imalo je za posljedicu daljnje smanjenje broja njihovih obitelji pa ak i odumiranje pojedinih loza. lz zapisnika zadarskog vijea doznajemo da su u njegovu radu u razdoblju od 1442. do 1480. godine sudjelovali lanovi iz 25 plemikih obitelji, i to: Arimondo, Begna, Bortolazzi, Batono, Calcina, Canaruto, Cipriano, Civaleli, Detrico, Dominis, Fanfogna, Ferra, Fumatis, Galelis, Grisogoni, Jurjevii (Georgiis), Justiniano, Krava (Cressava), Ljubavac, Matafari, Nassi, Pechiaro, Rosa, Soppe i Zadulini.24 Iz popisa stanovnitva iz 1527. god. doznajemo da u Zadru plemstvo broji dvadeset rodova s vie obitelji, to su: Bartolazzi, Begna, Calzina, Canaruto, Cipriano, Civaleli, Krava, Detriko, Fanfogna, Ferra, Fumatis, Galeli, Grisogoni, Ljubavac, Matafari, Nassi, Pechiaro, Rosa, Soppe i Zadulini.25 esti mletako-turski ratovi, smanjenje teritorija mletake Dalmacije, zauzimanje i ugroavanje susjednih opina jo su vie utjecali na smanjenje broja plemikih obitelji ne samo u Zadru nego i u susjednim opinama. U zapisnicima vijea od 1522. do 1540. godine spominje se ove obitelji: Begna, Bartolazzi, Calzina, Cipriano, Civaleli, Detrico, Dominis, Fanfogna, Ferra, Fumatis, Galelis, Grisogoni, Matafari, Nassi, Pechiaro, Rosa, Soppe i Zadulin. Raukar primjeuje da se u
22

Maja NOVAK-SAMBRAILO, Plemii, graani i puani u Zadru (XV.XVII. st.), Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar, 1972., str. 168186; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 73, biljeka 26. 23 L. JELI, Moi sv. imuna, str. 192. 24 Prolost Zadra III., str. 105106; Arimondo (mletaka plemika obitelj), Dominis i Justiniano su lanovi zadarskog plemikog vijea iako nisu bili zadarski plemii; o sljedeim obiteljima se moe rei ovo Botono (Batono) je manje imuna obitelj koja nije odigrala vanu ulogu u Zadru. U vrijeme pobune puana u Zadru 1345.1346. god. stao je na stranu puana Bivald de Botono. Njihovo ime se nalazi u zapisnicima vijea 1442.1480. god. i na popisu plemia iz XV. st. Obitelj se krajem XVI. st. vie ne spominje u spisima (vidi: Prolost Zadra II., str. 243, 308, 492, 539; Prolost Zadra III., str. 106107; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 107). Obitelj Fumatis se spominje u XV. st. lanovi obitelji su vijenici u drugoj polovini XV. i u prvoj polovini XVI. st. Obitelj je nestala, vjerojatno je izumrla (vidi: Prolost Zadra III., str. 106107, 261, 269; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 258). Karnaruti (Canaruto, Carnaruto) je stara plemika obitelj, imala je srednje velik zemljini posjed. Bili su vijenici u XV. st., nalaze se na popisu plemia 1527. godine. Brne Karnaruti (po. XVI. st. 1573.) je knjievnik. Majka mu je iz obitelji Galelli. Najprije je bio kapetan hrvatskih konjanika u mletakoj vojsci, a od 1546. god. je javni slubenik. Vrio je razne dunosti, bio je kneev savjetnik, odvjetnik, vie puta izaslanik u Veneciju. Svoje djelo Vazetye Sigetta grada (Venecija, 1584., 1639., 1661.) posvetio je Jurju Zrinskom. Drugo djelo Izvarsitta gliubav i napochom nemila i nesrichna smart Pirema i Tisbe (Venecija, 1586., 1627.) posvetio je ibenaninu Antunu Vraniu (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114, 116; Prolost Zadra II., str. 407; Prolost Zadra III., 106, 261, 337352; Leksikon pisaca Jugoslavije, sv. 3, str. 476. Rukopis u Znanstvenoj knjinici u Zadru, MS 163.946/1107 Karnaruti, obitelj Pet dukala zadarske obitelji Karnaruti i njihovih batinika koje se tiu feudalnih posjeda u Vrani i Pakotanima). 25 Prolost Zadra III., str. 261262.

33

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

zapisnicima ovog razdoblja ne navode Krave, ali se spominju u dokumentima druge polovine XVI. i poetka XVII. stoljea.26 Nakon pada Klisa pod Turke poloaj plemia slabi, jer Venecija daje brojne povlastice bogatim graanima. Smanjenje broja plemia i plemikih obitelji nije samo posljedica ratnih zbivanja, politikog i gospodarskog pritiska Venecije, nego i estih epidemija, naroito kuge. Jedan od rijetkih plemia koji je 1573. god. primljen u zadarsko plemiko vijee bio je Kolan Drai, creski plemi i soprakomit creske galije u bitki kod Lepanta.27 Broj plemia se znatno smanjio, sredinom XVII. st. u Zadru je u dvadesetak obitelji bilo oko 6070 lanova.28 Plemika su vijea u susjednim opinama, a i u Zadru, kroz XVII. i XVIII. st. popunjavana novim lanovima. Prigodom prijama novih lanova u plemika vijea dalmatinskih opina, Venecija je vodila rauna o tome da u ta tijela uu stranci kako bi potpuno oslabila domae plemstvo. Krajem XVII. st. u zadarsko je plemstvo najprije primljena splitska obitelj Alberti, a zatim 1694. god. i ove zadarske graanske obitelji: Lantana, Pellegrini, Fondra, Ponte, Posedarski i Soppe Fortezza.29 Zadarsko se vijee poelo popunjavati u drugoj polovini XVIII. st., i to u najveem dijelu ninskim plemstvom. Tada su u nekoliko navrata u zadarsko plemstvo, primljene ove obitelji: Grimaldi (god. 1756.),30 Sanfermo (god. 1784.),31 Pasquali,32 Stratico33 i Bianchini (god. 1789.).34 E. Laszowski je objavio popis zadarskih plemikih obitelji iz god. 1793., navodei da zadarsko plemstvo u to vrijeme broji 59 osoba u dvadeset i jednoj obitelji. Meu navedenim obiteljima spominju se i obitelji koje po svoj prilici nisu stalno ivjele u Zadru.35 Kako je zadarsko plemiko vijee i dalje imalo mali broj lanova, Venecija je na temelju dukale od 13. srpnja 1795. god. u zadarsko Veliko vijee 20. srpnja 1796. god. primila ove obitelji: Borelli, Ferrari, Lantana, Petricioli, Zanchi, Albinoni, Kreljanovi, Dall'Acqua, Damjani Vrgadski, Corponese, Carrara, Califi, Spalatin, Giusti, Parma, Salamoni, Ferro, Smiljani, Mirkovi, Licini, Benvenuti.36 Tako popunjeno zadarsko vijee doekalo je pad Mletake Republike 1797. godine. Nova vlast, austrijska, prihvatila je i priznala plemiima njihove naslove. U spisima prve austrijske vladavine sauvano je rjeenje kojim se kae da e se zahtjevi plemia od 18. kolovoza 1797. uzeti u postupak onda kad se bude provodila organizacija pokrajine. U
26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36

Isto, str. 269270. Isto, str. 269. Isto, str. 399. Isto, str. 400; Liber consiliorum, knj. VII., list 176a195a, ZKZd MS 26231/704. Liber consiliorum, knj. VII., list 210a211a. Isto, knj. VIII., list 58b (Sanfermo), list 50b51a. Isto, list 58a58b. Isto, list 58b. Isto, list 63b64a. E. LASZOWSKI, Plemike porodice u Zadru, str. 124126. Liber consiliorum, knj. VIII., list. 78.

34

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

to su vrijeme u Zadru graani i plemii bili izjednaeni preko plemike zajednice i zajednice graana. Oba su stalea podjednako snosila terete, ali su i podjednako sudjelovala u vrenju poasnih slubi u gradu.37 Zadar je bio pod vlau Francuza od 1806. do 1813. godine. Francuska vlast je potvrdila svim zadarskim plemiima ranije steeno plemstvo, ali ne i privilegije. Dandolo je umjesto graanskog i plemikog vijea formirao opinsko vijee u koje su uli predstavnici obaju stalea.38 Austrija je 1813. god. ponovo uspostavila vlast nad Dalmacijom pa i Zadrom. Ilirske provincije su 1814. god. pripojene Austriji, i odreen je rok od est godina u kojem je trebalo uvesti austrijske zakone i s njima uskladiti itav ivot u pokrajini.39 Vlada je 1816. god. formirala Heraldiku komisiju u Zadru, zadatak joj je bio da ispita i utvrdi plemika prava i naslove pojedinih plemia u cijeloj Dalmaciji; uz tu je komisiju formirala i Odjel za heraldika pitanja pri dalmatinskoj vladi, koji je uz ostale poslove, u dogovoru s vladom, potvrivao novoimenovane plemie. Komisija je radila do 1831. god., a njene poslove oko dodjele plemikih naslova preuzeo je Odjel za heraldika pitanja koji je djelovao sve do 1887. godine.40 Vlada je posebnim dekretom 1823. god. uspostavila matinu knjigu plemstva za pokrajinu Dalmaciju.41 U nju su bili upisani svi plemii koji su vladinim dekretom dobili plemstvo pojedinano ili kao obitelj. U matinu knjigu plemstva nisu upisane obitelji Bianchini, Dall'Acqua i Kreljanovi zato to tada nisu ivjele u Zadru. Meutim, njihova se imena nalaze na popisu plemikih obitelji iz Zadra objavljenom 1834. god. u Prospetto delle famiglie prema kojem u zadarsko plemstvo ulaze ove obitelji sa svojim lanovima: 1. Benvenuti: Gaetano, Angelo i Leonardo 2. Begna: Girolamo, Simeone, Biagio i Andrea 3. Begna di Possedaria Giuseppe 4. Bianchini: Vicenzo i Nicol 5. Borelli Francesco 6. Bortolazzi: Francesco, Antonio i Domenico 7. Carrara Francesco 8. Corponese Marino 9. Dall'Acqua Giovani Dom. 10. Damiani di Vergada Pietro 11. Fanfogna Angelo
37 38

Josip POSEDEL, Zadar 1797.1813., Zbornik Zadar, Zadar, 1964., str. 199. J. POSEDEL, op. cit., str. 202203; popis plemia kojima je potvreno plemstvo od francuske vlasti nalazi se u Liber consil., knj. VIII., list 136a i 136b. 39 Ivan BEUC, Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj (1527.1945.), Arhiv Hrvatske, Zagreb, 1969., str. 269. 40 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 7584. 41 DAZd, Heraldiki spisi VIII., sv. 14 (god. 1823.), spis od 3. sijenja 1823. (dekret); Matrice delle famiglie nobili della Dalmazia per ordine alfabetico, DAZd, rukopis br. 81.

35

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

12. Ferrari Antonio 13. Fondra Ferra Pietro Natale 14. Kreglianovich Albinoni Giovani 15. Lantana Giuseppe 16. Licini Antonio 17. Mircovich Alessandro 18. Nassi Antonio 19. Parma Giulio 20. Pellegrini Giacinto 21. Pellegrini Danieli: Gio-Battista, Cesare Luigi, Alessandro, Pelegrino, Casimiro, Ottavio i Carlotta Terese Amalia 22. Petricioli Giovanni 23. Ponte Orazio 24. Sanfermo Francesco 25. Smiglianich Antonio Gio 26. Zanchi Antonio U matinu knjigu plemstva austrijska je vlada u XIX. i XX. st. upisivala nova imena. Plemstvo su dobivali ugledni graani koji su se doselili kasnije i istakli se u kulturnom, gospodarskom i politikom ivotu Zadra. Prijam i potvrda plemikih naslova nije vie znaila i zatitu politikih prava pojedinaca. U vrijeme svog vladanja Austrija je osobe koje joj nisu bile po udi, bez obzira na to to im je potvrdila plemstvo, odbacila ne dopustivi im da dou na odgovarajue poloaje. Znatan je broj starih zadarskih plemikih obitelji do poetka XIX. st. nestao ili izumro, ili se pak preselio u druge krajeve, tako da je ve tada u Zadru bio mali broj plemikih obitelji koje su vukle podrijetlo od starog hrvatskog plemstva. Austrija je plemike naslove dodijelila nekolicini uglednih graana i jednoj obitelji u drugoj polovini XIX. i poetkom XX. st. U matinu knjigu plemstva u zadarsko su plemstvo upisani: Ivan Felicinovi 1838.,42 Josip Bersa 1840.,43 Gabriel Ivai 1848.,44 Francesco Petris 1857.,45 Carlo Kutschig 1863.,46 Giusepe Sabalich 1879.,47 Medici, etiri lana obitelji, 1908.,48 Nikola Nardelli 1911.,49 i Josip Toni 1911. god.50
42 43 44 45 46 47 48 49 50

Matrice delle famiglie nobili, str. 82. Isto, str. 34. Isto, str. 146. Isto, str. 211. Isto, str. 148. Isto, str. 253. Isto, str. 166. Isto, str. 181. Isto, str. 259.

36

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Kad bacimo pogled na razvitak plemstva u Zadru do uspostavljanja austrijske vlasti, uoavamo neke osobitosti tog procesa. Najprije, plemstvo u Zadru nije imalo svoju karakteristinu staleku organizaciju. Veliko vijee i druga politika tijela popunjavana su izborom lanova najuglednijih i najbogatijih obitelji. Donoenjem zadarskog statuta poetkom XIV. st. i njegove reformacije 1458. god., ustaljuje se nain popunjavanja vijea novim lanovima. Od tada lanom vijea moe postati samo onaj graanin iji su predci bili lanovi vijea. Na taj je nain onemoguen pristup puana u politika tijela komune i patricijat postaje zatvorena grupa graana u koju ne mogu ui puani. Vrlo je teko utvrditi podrijetlo pojedinih plemikih obitelji jer se prigodom nastanjivanja u gradu uope nije vodilo rauna o podrijetlu novih stanovnika. U Zadru i okolici ivjele su obitelji koje su pripadale starom hrvatskom plemstvu, na primjer Nozdronje (Draganii), Lapani,51 Posedarski (Gusii) i ubii. U prouavanju povijesnog razvitka zadarskog plemstva velike tekoe predstavlja i utvrivanje pripadnosti pojedinih osoba obiteljima. Razliiti naini oznaivanja imena osoba u dokumentima vrlo su esto dovodili istraivae u tekoe i nemogunost odreivanja pripadnosti pojedinaca obiteljima. Kao primjer moemo navesti probleme oko utvrivanja predaka i obiteljske pripadnosti Federika Grisogona. Meutim, jo se uvijek ne zna toan odnos izmeu obitelji Bortolazzi i Grisogono. Grbovne slike tih obitelji su razliite. Heraldiki simboli u njihovim grbovima spadaju u najstarije heraldike likove u Europi. Pitanje je jesu li to obitelji koje su se samostalno razvijale ili je jedna potekla od druge. Ti bi se problemi mogli rijeiti jedino prouavanjem starije arhivske grae, prvenstveno notarskih spisa. Gospodarska mo, a iz nje je proistjecala i politika mo zadarskog plemstva, poivala je prvenstveno na trgovini, agrarnoj proizvodnji i proizvodnji soli. Kao to smo vidjeli, broj obitelji koji je ivio u Zadru teko je utvrditi. Neke su obitelji ivjele u Zadru itavo tisuljee, druge su pak nakon nekoliko generacija izumrle. Na to su utjecali razni faktori, i prirodni, i bioloki i politiki. Popisi plemia iz XIII. i XIV. st. navode nam znatan broj plemikih obitelji. Meutim, mnoge se od njih kasnije vie ne spominju u izvornoj grai. Najstarije plemike obitelji nemaju grbove jer su ivjele u vrijeme kad nije bila uobiajena upotreba grbova u Dalmaciji. Najveim dijelom te su obitelji izumrle tijekom XIV., XV. i XVI. stoljea. Ne znamo jesu li imale grbove ove obitelji: Calcina, Ciprianis, Ferra, Fumatis, Ginanis, Grubonja, Jurjevi, Karnaruti, Kotopanja, Krava, Lapani, Leme, Ljubavac, Martinui, Pear, Qualis, Raduko, Rosa, Saladin i

51

Lapani, stari hrvatski plemii, naselili su se u karinsku upaniju. Stvorili su velike posjede. Prisvojili su i samostansku zemlju. Obitelj je formirala vie loza; Stane je osniva zadarske loze. Jurislav, njegov sinovac, bio je gradski sudac. Posjed zadarskih Lapana je u XIII. i XIV. st. preao u ruke samostana sv. Krevana. Ta se loza ugasila (vidi: Prolost Zadra II., str. 157, 225, 336, 412; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 108, vidi literaturu).

37

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

ubii.52 U vrijeme vladavine Anuvinaca Zadar je bio jako gospodarsko sredite. Trgovina, naroito solju, donosila je velik dohodak i zadarskim trgovcima, a meu njima su i patriciji, i kralju. Budui da su zadarski patriciji ili na kolovanje u Bolonju i Padovu, oni su po povratku u Zadar vrili razne poslove za koje su sada bili osposobljeni.53 Meu najutjecajnije obitelji tog vremena spadaju: Benja, Civaleli, Grisogono, Nassi, Qualis, Rosa, Saladin, ubii i Varikae. U razdoblju do 1409. god. u arhivskoj se grai navodi vie patricijskih obitelji i njihovih lanova koje su vrlo kratko ivjele u Zadru i koje su sudjelovale u javnom ivotu grada. Neke od tih obitelji su: Botono, Fumatis, Ginanis, Grubonja, Kotopanja, Qualis, Nozdronja i Vitcor. U razdoblju mletake vladavine (1409.1797.) znatan je broj zadarskih plemikih obitelji nestao, po svoj prilici te su obitelji izumrle. U Zadru se vie nisu spominjale obitelji: Ciprianis, Civaleli, Detriko, Ferra, Galelli, Grisogono, Karnaruti, Krava, Ljubavac, Matafari, Pechiaro, Posedarski, Rosa i Soppe. Kako smo vidjeli, Venecija je pred kraj svoje vladavine u drugoj polovini XVIII. st. popunila ve upranjeno plemiko vijee u Zadru tako da je u plemstvo primila stanovit broj obitelji. Kao to je reeno, to su najveim dijelom bile obitelji stranog podrijetla, uglavnom talijanskog, koje su najee ve bile primljene u plemstvo susjednih plemikih opina drugog reda. Nekoliko obitelji koje su tada bile primljene u zadarsko plemstvo vrlo su kratko djelovale u gradu pa je o njima kao zadarskom plemstvu teko govoriti; to su na primjer: Albinoni, Califfi, Giusti, Salamon i Spalatin. O grbovima ovih obitelji nita nije reeno, njihov
52

Plemika obitelj Grubonja (Grubogna) imala je mali zemljoposjed. Zemlju daju na obradu uz jednu etvrtinu i davanja u naturi. Poslije XV. st. obitelj se vie ne javlja u dokumentima (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114, 116; Prolost Zadra II., str. 392, 526, 528; Cvito FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, MH, Split, 1959., str. 95). Obitelj Kotopanja (Cotopagna) spominje se u izvorima XII. st. Po svoj prilici ime su dobili prema catapanus, nazivu za bizantskog inovnika. Prema izvorima, imali su vei posjed, uglavnom na otocima; imali su solane i stoku. U XIII. st. irili su posjed na hrvatski teritorij. Sinovi Creste su 1265. god. dijelili meu sobom veliki posjed i steevinu. Kotopanje su vijenici do poetka XIV. st. Obitelj je uskoro potom izumrla (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114118, 123125; Prolost Zadra II., str. 191, 226228, 390, 413414, 476). U XIV. st. u Zadru je ivjela obitelj Martinui (de Martinussio). Vuina se spominje 1326. godine kao jedan od donatora krinjice sv. Krevana. Ivan se krajem XIV. st. oenio jednom od nasljednica Cose Saladina. Njegov sin Miha davao je zemlju na obradu. Umjesto davanja u naturi uzimao je novac. Nakon XIV. st. obitelj se ne spominje u izvorima (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 117118, 156, 185; Prolost Zadra II., str. 391392, 477, 540). Qualis, stara plemika obitelj, stekla je veliki zemljoposjed u zaleu Biograda i Rogova te na Pamanu. Posjed su kasnije proirili. Poslije 1387. god. se ne spominju kao vlasnici zemlje, nego kao trgovci solju. Pretpostavlja se da su Qualisi do poetka XV. st. izumrli (vidi: T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114117, 278; Prolost Zadra II., str. 226, 445, 517). Obitelj Saladin (de Saladinis) stvorila je posjed i van granica zadarskog distrikta. Pretpostavlja se da je obitelj s istoka, iz Bizanta. Najbogatiji ovjek krajem XIII. st. bio je Cosa Saladin. Cosa je izuzetno obrazovan ovjek. Obnaao je najvie asti u Zadru u vrijeme vladanja Anuvinaca. Njegov se posjed raspao 1388. god. kad ga nasljeuju jedine nasljednice, unuke. Ta je grana Saladina nestala, vie se ne spominju u spisima (vidi: Prolost Zadra II., str. 217, 226230, 233234, 312, 382, 384, 411; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114118, 123125). 53 Prolost Zadra II., str. 345.

38

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

boravak u gradu nije ostavio nekog znaajnijeg traga. Dolaskom Zadra pod vlast Francuza, plemstvo je potvreno svim zateenim plemiima. Plemike obitelji kojima je Austrija potvrdila plemstvo mogu se po starosti i podrijetlu svrstati u nekoliko skupina. U prvoj bi skupini bile one plemike obitelji koje je Venecija u vrijeme osvajanja Dalmacije tu zatekla i one malobrojne kojima je u poetku svoje vladavine dodijelila plemstvo. U drugu bi skupinu spadale sve one obitelji koje je Venecija potkraj svoje vladavine primila u zadarsku plemiku opinu. U toj se skupini mogu po podrijetlu razlikovati dvije grupe. Jednu ine plemii talijanskog podrijetla koji su, nastanivi se u naim krajevima kao mletaki inovnici i vojnici, dobili potvrdu prijanjeg plemstva ili su ga tada dobili, ukoliko ga nisu imali, ili su se ve ranije bili upisali u plemike opine drugog reda (Pag ili Nin). Dud je dukalom iz god. 1795. uvrstio nekoliko takvih obitelji u zadarsku plemiku opinu.54 Tijekom nekoliko stoljea, koliko su te obitelji provele u naim krajevima, moralo je doi do njihova naturaliziranja. Samo se nekoliko obitelji u XIX. stoljeu vratilo u Italiju (Dall'Acqua, Bianchini, Benvenuti) a dosta ih je izumrlo. Meutim, te obitelji talijanskog podrijetla koje su i dalje ostale ivjeti u naem kraju, najee su zauzimale vano mjesto u gospodarskom, kulturnom i politikom ivotu. Meu tim obiteljima treba najprije spomenuti obitelj Borelli, koja je radom na unapreenju vranskog posjeda pruila ekonomsku pomo stanovnitvu okolnih sela. Borellijevi su i u politikom ivotu Dalmacije zauzimali vano mjesto, a napose treba spomenuti i aktivnost nekolicine lanova na umjetnikom polju. Svoj prilog gospodarskom i kulturnom razvitku Zadra i njegove okolice dale su i obitelji Petricioli i Zanchi. U drugu grupu spadaju plemii koji su primljeni u zadarsko plemstvo dukalom iz 1795. god. To su plemii Hrvati iz zalea, koji su hrvatsko-ugarsko plemstvo stekli prije, uglavnom ratnim zaslugama, u ratu s Turcima, pa su bili ranije primljeni u plemstvo Paga, Nina i ibenika. Podrijetlo spomenutih obitelji svakako je utjecalo na fomiranje obiteljskih grbova u XIX. stoljeu. Promjena vrhovne vlasti i primjena novih heraldikih pravila nije u grbove unijela bitne promjene jer je Heraldika komisija zajedno s vladinim Odjelom za heraldika pitanja te naslijeene karakteristike grbova potivala.55 Zadarsko plemstvo se s obzirom na upotrebu grbova moe podijeliti u dvije skupine. U jednoj su skupini obitelji koje nisu imale grbove, a u drugoj obitelji koje su imale grbove i upotrebljavale ih.

54 55

Vidi bilj. 31. J. KOLUMBI, Grbovi, str. 4584.

39

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

ZADARSKE PLEMIKE OBITELJI KOJE NISU IMALE GRBOVE Zadarske plemike obitelji koje nisu imale grbove uglavnom su stare obitelji koje su ivjele u Zadru od ranog srednjeg vijeka, kada nije bila uobiajena upotreba grbova u Dalmaciji. I neke obitelji koje su kasnije primljene u plemiko vijee, nisu imale grbove. U Mletakoj Republici postati plemiem, patricijem, znailo je dobivanje posjeda i privilegija ali ne i grba. Dud nije dodjeljivao grbove nego je zabranjivao njihovo opisivanje.56 Budui da su obitelji iz ove skupine, bez obzira na njihovo podrijetlo, u povijesnom, gospodarskom i politikom ivotu Zadra odigrale vanu ulogu, potrebno se osvrnuti i na njih i njihovo djelovanje u Zadru. Uz izvjestan broj obitelji koje su ukratko obraene u biljekama (Albinoni, Batono /Botono/, Butovano, Fumatis, Galo, Ginanis, Grubonja, Karnaruti, Kotopanja, Lapani, Leme, Martinui, Pear, Petrachis, Pomo, Qualis, Raduo i Saladin), u nizu koji slijedi prikazane su obitelji, ali i pojedinci, bez kojih je nemogue govoriti o Zadru i njegovoj prolosti. CALCINA Plemika obitelj Calcina (Calcena, Calcigna, Calzina, Chalcina, Galcigna, Galcina, Gauzigna, Kalcina) ivi u Zadru od XIII. do XVIII. stoljea. Nije nam poznato podrijetlo te obitelji. Prvi poznati Calcina je Marinus (1239. god.), a obitelj se nalazi na popisu plemia iz 1283. godine. Pauli de Calcigna je jedan od donatora koji su 1326. god. dali izraditi krinjicu za moi sv. Krevana. Marin je jedan od zadarskih poslanika koji su ili u Veneciju 1346. god. u povodu predaje Zadra Mleanima. Nakon uspostave mletake vlasti Petar je bio 1414. godine odveden kao talac u Veneciju. Nekoliko lanova obitelji su tumai za hrvatski jezik u kneevoj kancelariji. Ivan je u razdoblju od 1439. do 1492. god. bio notar u Zadru. U drugoj polovini XVII. st. ivio je Grgur (umro 1693. god.), bio je kneev savjetnik, fiskalni odvjetnik i predsjednik zadarske komore (kamerlengo) od 1670. godine. Njegov sinovac Girardin bio je revizor financijskog poslovanja zadarskih bratovtina i bavio se pitanjima poreznog sustava. Imenovan je 1708. god. fiskalnim odvjetnikom, a 1709. kamerlengom, bio je i tuma za hrvatski jezik. Girardin je branio interese plemia u vrijeme pobune teaka u Dalmaciji 1736.1740. godine. Krajem XVIII. st. obitelj je izumrla.57 CIPRIANIS Ciprianis (Cipriano, de) je plemika obitelj koja je ivjela u Zadru, Trogiru i Splitu. U Zadru se spominje od XII. st., prvi se u dokumentima spominju braa Dobrana i Prestancije. lanovi te obitelji su u XIV. st. bili na vanim dunostima u Zadru. Bili su vie puta suci, rektori, a Zoilo je bio 1368. sudac istraitelj i kamerlang
56 57

Bartol ZMAJI, Heraldika, sfragistika, genealogija, kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 53. HBL, sv. 2, 1989., str. 559.

40

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

rizniar u Pagu. Poznati su Ciprianisi po darovnicama; u dokumentima se spominju kao donatori. Damjan je autor izgubljenog djela Cronaca dei suoi tempi, Johannes je 1528. god. posjedovao 42 vrijedne knjige, Antun je god. 1534. osnovao zakladu za odgoj mladih plemia, koja je postojala sve do sredine XIX. st.58 Zadarska obitelj Ciprianis izumrla je u XVI. stoljeu.59 FERRA Obitelj Ferra je stara zadarska obitelj ije se ime nalazi na popisu plemia pronaenom u raci sv. ime. lanovi obitelji Ferra sudjelovali su u radu zadarskog vijea. U XV. i XVI. st. obitelj je bila brojna i dijelila se u vie grana. Meu opaticama samostana sv. Marije navode se i ene iz ove obitelji: Albina (1258.), Lukrecija (1545.), Kornelija (1630. i 1638. god.). Ferre su imali posjed veim dijelom na otocima Ugljanu i Dugom otoku, a neto manje zemlje na kopnu. Prema veliini svog posjeda pripadali su u skupinu srednje imunih plemia.60 U XV. st. pojedini lanovi obitelji Ferra bili su na istaknutim inovnikim i vojnikim poloajima. Do poetka XVIII. st. pojedine su grane te brojne obitelji izumrle. Posljednji muki potomak obitelji Ferra bio je Ludovik koji je 1705. god. zapovjednik satnije hrvatskih konjanika. Poznato je da je 1708. god. prepisao Gunduliev spjev Osman. Njegova ki Antonija, nasljednica itavog posjeda, oko 1700. god. udala se za Lorenza Fondru. Udajom Antonije Ferra za Lorenza Fondru nastala je nova loza obitelji Ferra Fondra Ferra.61 JURJEVI Stara zadarska plemika obitelj Jurjevi (de Georgiis, de Georgijs), ije je podrijetlo nepoznato, formirala se u XII. i XIII. stoljeu.62 U tom razdoblju su stekli veliki zemljini posjed.63 Vanu politiku ulogu odigrali su u vrijeme borbi Mleana za Zadar, bili su na strani Anuvinaca.64 Kad su Mleani zaprijetili iseljenjem svojih protivnika ili pak ruenjem dijela gradskih zidina, onda se u poslanstvu hrvatskougarskom kralju Ludoviku naao i Franjo Jurjevi. Poslanstvo je trailo kraljevu pomo u borbi s Mleanima.65 Kad je Ludovik doao na vlast u Dalmaciji, on je
58

59

60 61 62 63 64 65

HBL, sv. 2, 1989., str. 686687; I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta u doba gotike, Zagreb, 1972., str. 91; Rukopis ZKZd MS 25307/634 Famiglia e fondazione Ciprianis di Zara, documenti dal 1407 al 1851, cc. 54. I. Petricioli kae da je grb uklesan na kropionici crkve sv. ime grb obitelji Ciprianis (Prolost Zadra III., str. 156). Donosi i opis vodoravno podijeljenog grba na str. 176. Budui da nemamo sigurne dokaze o tome kome je pripadao taj grb, ne moemo ga uzeti kao grb obitelji Ciprianis. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114116, 130. HBL, sv. 4, 1998., str. 180181, prikazani grb nije grb obitelji Ferra nego obitelji Licini. Prolost Zadra II., str. 217. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 116, 128, 131. Prolost Zadra II., 301, 322, 330331, 334. N. KLAI, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb, 1976., str. 611.

41

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Jurjevie za odanost nagradio darivanjem zemljinog posjeda na hrvatskom teritoriju i potvrdom ranijih privilegija.66 Neki su lanovi obitelji dobili viteke naslove, Ludovik je Franju postavio za kneza Trogira a njagov sin, kraljevski vitez, postao je rapski knez.67 Ludovik Jurjevi je 1387. god. postao ibenski knez.68 Kada je sukob Paga i Zadra 1397. god. zavrio pobjedom Zadra, za kneza u Pagu postavljen je Pavao Jurjevi.69 U sljedeim sukobima, u vrijeme graanskog rata, na stranu igmunda stao je Filip Jurjevi. To je bio razlog zato ga je zadarska komuna proglasila odmetnikom i 1402. god. zaplijenila sva njegova dobra.70 I Venecija je imala isti odnos prema Filipovim potomcima. Meu dvadesetsedmoricom zatoenih zadarskih plemia u Veneciji 1412. god. bila su i dvojica Jurjevia.71 Pavao i Ludovik de Georgiis, kao zastupnici franjevakog samostana u Zadru, sklopili su 1452. god. ugovor sa splitskim slikarom Dujmom Marinovim (Vukoviem) da pozlati i oslika poliptih na glavnom oltaru u crkvi sv. Frane u Zadru.72 U zapisnicima velikog vijea za razdoblje 1442. 1480. u radu vijea sudjelovali su i Jurjevii,73 ali na popisu iz 1527. god. meu dvadeset zadarskih plemikih obitelji ne spominje se njihovo ime.74 Po svoj prilici ta je obitelj izumrla. KRAVA Obitelj Krava (Cresava, Cressava, Cressavis, Kravi) pripada starijem plemstvu; u dokumentima je susreemo u XIII. stoljeu. Imali su srednje velik posjed.75 Kao protivnici mletake vlasti bili su proganjani poetkom XV. st.76 Petar Krava je god. 1439. opat samostana sv. Krevana.77 Bili su vijenici u razdoblju od 1442. do 1480. god.,78 a zauzimali su i vane poloaje u zadarskoj komuni. Njihov politiki utjecaj bio je slabiji od utjecaja drugih obitelji. Njihova obitelj tada broji samo etiri lana.79 Ime
66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77

78 79

Isto, 629. Isto, 633. Prolost Zadra II., str. 345. Isto, str. 373. Isto, str. 492. Isto, str. 4041. I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta, str. 77. Prolost Zadra III., str. 106. Isto, str. 261. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114116. Prolost Zadra III., str. 41. C. FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, str. 59, bilj. 348; Eduard PERII, Samostan svetog Krevana kroz lik i djelovanje njegovih opata, 1000 godina Samostana svetog Krevana u Zadru, Zadar, 1990., str. 104 i dalje, vidi kazalo imena. Prolost Zadra III., str. 106. Isto, str. 107.

42

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Krava nalazi se na popisu plemia iz 1527. god.80 Krave se u zapisnicima vijea u periodu 1522.1540. ne navode. Meutim, u drugoj polovini XVI. st. navode se u dokumentima kao savjetnici, spominju se i u matinim knjigama vjenanih krajem XVI. i poetkom XVII. stoljea.81 Od tada nema podataka o obitelji Krava. LJUBAVAC Zadarska patricijska obitelj Ljubavac (Giliubavaz) je u XV. st. u svom vlasnitvu imala veliki zemljini posjed i solane.82 U razdoblju izmeu 1442. i 1480. god. njeni su lanovi sudjelovali u radu zadarskog vijea.83 Njihovo se ime nalazi na popisu plemia iz 1527. godine.84 Najpoznatiji lan bio je imun Ljubavac (1608.1663.), povjesniar, pisac i uitelj. Nakon zavretka studija u Padovi vratio se u Zadar. Radio je kao sudac i nastavnik.85 Skupljao je stare natpise po Zadru i okolici. imun se dopisivao s Trogiraninom Ivanom Luciusom. Iza imuna Ljubavca ostalo je vie rukopisa geografsko-povijesnog sadraja, zatim popisi zadarskih biskupa i nadbiskupa te zbirka starih natpisa. Rukopisi, neki i u nekoliko prijepisa, uvaju se u arhivu HAZU u Zagrebu, u Znanstvenoj knjinici u Zadru, u muzeju Correr u Veneciji, i u Britanskom muzeju. Vrlo se esto navodi njegovo objavljeno djelo Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia (Vienna, 1856.).86 Ivan Ljubavac oenio se Marijom Detrico, jednom od nasljednica Luje Detrica (1672.1749.). Njihova ki Marija Ljubavac Detrico udala se za Petra Damjania Vrgadskog.87 ROSA Prvi podatci o posjedu obitelji Rosa su s kraja XIII. stoljea. Ime ove obitelji se nalazi na popisu plemia Zadra iz 1384. godine. U poetku je obitelj nosila prezime Scolatura. Krajem XIII. st. Jakovljev sin Miha prvi je nosio prezime Rosa, vjerojatno po majci. Miha i njegov sin Filip vrlo su bogati, to se vidi iz Filipova testamenta. Filip je umro bez potomaka, ali u ivotu grada sudjeluju njegovi sinovci, djeca njegove brae.88 Kroz XIV. i XV. st. obitelj je poveavala svoj zemljoposjed, koji se irio u

80 81 82 83 84 85 86 87 88

Isto, str. 261. Isto, str. 269, bilj. 116. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 215. Prolost Zadra III., str. 106. Isto, str. 261. Isto, str. 407, 441. Leksikon pisaca Jugoslavije, sv. III., str. 714 (literatura o imunu). Vidi Damjani Vrgadski. L. FONDRA, Istoria della insigne reliquia di S. Simeone profeta, che si venera Zara, Bullettino di archeologia e storia dalmata, XII., 1889., str. 69; Prolost Zadra II., str. 233234.

43

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

zalee Zadra. Toma de Rosa se spominje 1385. god. kao opat samostana sv. Krevana.89 U drugoj polovini XIV. st. kapital vie ulau u trgovinu, naroito trgovinu solju, pa zato i kupuju solane. Razvitak zemljinog posjeda obitelji Rosa temelji se na izvozu soli. Sposobni i poduzetni lanovi obitelji su Filip, Miha i njegov sin Juraj. U XV. st. Rose se okreu prema zemljoposjedu i zemljoradnji. Njihov posjed je bio srednje velik. Poslije 1450. god. dolazi do gospodarskog zastoja, smanjuju se ulaganja u zemljini posjed.90 Meu zatoenicima u Veneciji bio je i jedan lan njihove obitelji.91 Iz zapisnika zadarskog vijea vidi se da su lanovi obitelji Rosa sudjelovali u njegovu radu, meutim oni nisu bili politiki utjecajni iako su obnaali pojedine dunosti u gradu.92 Sredinom XVI. st. bio je krki biskup Ivan Rosa.93 Obitelj se vie na spominje u gradu. STRATIKO Obitelj Stratiko (Stratico) je podrijetlom iz Grke, s Krete. Bjeei pred Turcima u drugoj polovini XVII. st., preselili su se na zapad. Nastanili su se u Splitu, Zadru i u Italiji. Prvi poznati lan ove obitelji u Zadru je Ivan Krstitelj koji se spominje prvi put 1720. godine. Budui da je bio uzoran dravni slubenik, Venecija ga je 1751. god. imenovala za zamjenika kancelara generalnog providura za mletaku Dalmaciju i Albaniju te upraviteljem poreznog ureda. Ivan Krstitelj je 1752. god. postao ninski plemi,94 a u zadarsko plemstvo obitelj je primljena 1789. godine.95 Radio je sve do svoje osamdesete godine, kada je 1768. god. otiao u mirovinu. Ivan Krstitelj je imao etiri sina, Ivana Dominika, imuna, Grgura, Ferdinanda, i dvije keri. imun (1733.1824.) je postigao doktorat iz medicine, profesor je na sveuilitu u Padovi. Bio je mletaki poslanik na sveanosti krunidbe engleskog kralja Georga III. 1765. god. Tada je ostao u Engleskoj i posvetio se prouavanju medicine. Nakon povratka u Padovu dobio je katedre matematike i nautike, a u Paviji je predavao nautiku i povremeno zamjenjivao Alessandra Voltu na katedri fizike. Postavljen je za predsjednika Dravnog vijea za pitanja voda modenske vojvodine, a za vrijeme francuske vladavine bio je vrhovni nadglednik za puteve i mostove Kraljevine ltalije. Bio je imenovan i senatorom. Objavio je mnogo radova iz razliitih podruja znanosti, ali posebno mjesto zauzima njegov trojezini rjenik Vocabulario di marina (1813.)
89 90 91 92 93 94 95

I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta, str. 16; E. PERII, Samostan svetog Krevana kroz lik i djelovanje njegovih opata, str. 101, 137. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 129, 209, 286; Prolost Zadra II., str. 445. Prolost Zadra III., str. 41. Isto, str. 106, 107, 261, 269. C. FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, str. 53. M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina u doba mletake vladavine, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 1617, Zadar, 1969., str. 184. Liber consiliorum, knj. VIII., list 58b.

44

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

u tri sveska. imun je bio lan talijanske Societ delle scienze i londonskog Royal Society, a padovansko sveuilite mu je podiglo posebnu plou u svojim prostorijama. Grgur (1736.1806.) je nakon zavretka studija krivinog i graanskog prava doao natrag u Zadar. Uz dravni, inovniki posao i sudjelovanje u ivotu grada, bavio se sakupljanjem povijesne grae i knjiga. Sakupljena graa je Stratiku posluila u voenju poslova Ureda za granine poslove pri Generalnom providurstvu. Zbirka dokumenata je pomogla Stratiku u izradi izvjetaja i elaborata o prilikama u Dalmaciji, naroito u graninim podrujima s Austrijom i Turskom. Stratiko je vladi podnosio izvjetaje o zdravstvenom stanju stanovnitva u Dalmaciji, naroito u vrijeme epidemija u susjednim zemljama. Izvjetaji i prepiska s A. Memmom, prokuratorom sv. Marka, utjecali su na provoenje ope reforme u Dalmaciji. Smrt Memma odgodila je provoenje reformi, meutim, one e se uskoro ponovo provoditi, ali znatno usporenije nego to je bilo predvieno. Svi pokuaji da se reforma Dalmacije provede konano su propali padom Mletake Republike. Povijesna graa koju je Stratiko skupio kasnije je posluila Kreljanoviu u pisanju knjige Memorie per la storia della Dalmazia, izale u Zadru 1809. godine. Na alost, ti materijali nisu sauvani. Uz svoj redovni posao Stratiko se bavio i odvjetnitvom, a okuao se i kao pravni pisac. Osim toga bavio se i poezijom. Sudjelovao je u radu znanstvenih akademija koje su se u drugoj polovini XVIII. osnivale u Dalmaciji. Tako je 1774. postao poasni lan splitske Gospodarske akademije, bio je jedan od osnivaa zadarske Gospodarsko-knjievne akademije 1787. godine. Radom u tim akademijama nastojao je pomoi u prosvjeivanju stanovnitva i gospodarskom napretku Dalmacije. Stratiko je bio angairan i oko gradnje novog kazalita u Zadru, a nastojao je da se u Zadru osnuje barem jedna tiskara koja bi pomogla da se radi obavljanja tog posla ne ide u talijanske ili druge europske gradove. Meutim, u tome nije uspio.96 Najistaknutiji lan obitelj Stratiko bio je Ivan Dominik (1732.1799.). Izuzetna nadarenost i sposobnost uenja oznaili su ga kao udo od djeteta. On je ve s dvanaest godina objavio jedno filozofsko djelo i drao predavanja. Nastavio je kolovanje u Rimu, gdje je uao u dominikanski red. Bio je profesor na dva talijanska sveuilita, u Firenci i Sieni. O ivotu i radu Ivana Dominika Stratika napisao je opirnu monografiju Stjepan Krasi. Govorei o njemu ne samo kao obrazovanom ovjeku, teologu, nego i kao reformatoru, pristalici fiziokratskog pokreta, koji je kroz rad akademija nastojao provesti promjene u gospodarstvu. Nakon imenovanja 1776. god. za novigradskog biskupa radio je na obnovi biskupije. Loe materijalne prilike i kulturna zaostalost utjecale su i na nesreene upne zajednice u novigradskoj biskupiji. Uz brigu o kolovanju sveenika, nastojao je i materijalno i kulturno uzdii biskupiju. Vodio je brigu o upama da budu opskrbljene crkvenim knjigama, naroito onima na staroslavenskom jeziku. Biskupska palaa u njegovo vrijeme bila je sredite duhovnog, intelektualnog i drutvenog ivota u Novigradu. ivot je u Novigradu bio teak.
96

. PERII, Zadranin Grgur Stratico, Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 21, Zadar, 1974., str. 271289.

45

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Prometna nepovezanost Novigrada i loe klimatske prilike a i loe zdravlje prisilili su Stratika da od pape trai premjetaj. Stratiko je napustio Novigrad 1784. i otiao u Veneciju. U Veneciji se angairao oko pribliavanja nesjedinjenih Armenaca Katolikoj crkvi. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u Italiji putuje u Hvar, gdje mu je prireen sveani doek. Kao hvarsko-brako-viki biskup spremao se 1798. god. ii u trei kanonski obilazak svoje biskupije, ali ga je smrt pretekla. Stratiko je bio plodan pisac, ostavio je iza sebe velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i lanaka razliita sadraja. Bavio se i prevoenjem znanstvenih djela. Najvie je pisao na talijanskom jeziku. Krasieva monografija o Ivanu Dominiku Stratiku uvodi nas u cjelokupan njegov ivot i rad, prikazuje ga kao modemog ovjeka koji je bio filozof, teolog, povjesniar, jezikoslovac, govornik, poklisar, prevoditelj, lan mnogih kulturnih i znanstvenih ustanova i drutava, bio je fiziokrat i narodni prosvjetitelj. Stratiko je bio cijenjen i potivan u sredinama u kojima je ivio i radio.97 UBII Jedna grana ubia Bribirskih (Cassano, de Cesano, Cesanis, Cisano) se 1324. god. trajno nastanila u Zadru. Najprije postaju zadarski graani,98 a zatim se kao plemii ukljuuju u ivot zadarske komune. Imali su posjed u Joanima.99 Jedan od prvih koji se spominju jest Matej, umro je krajem XIII. st. Njegov sin Jakov bio je odveden u Veneciju u zatoenitvo, ali je odatle pobjegao. Mleani su mu dozvolili povratak, ali on je otiao na Ludovikov dvor. Jakov je najvaniji kraljev savjetnik za dalmatinska i hrvatska pitanja uoi sklapanja Zadarskog mira. Ludovik ga je postavio za hvarsko-brako-vikog kneza i admirala. Bio je strah i trepet Mleanima na moru.100 ubii su ivjeli u Joanima, gdje se spominju 1381. god.101 Prihod su ostvarivali ne samo od zemljoposjeda nego su se bavili i trgovinom, naroito tekstila.102 Kao protivnici mletake vlasti meu zatoene 1412. god. morali su u Veneciju poslati jednog lana svoje obitelji.103 Obitelj se kasnije ne spominje, vjerojatno je zadarska grana ubia izumrla. Obitelj Varikaa (Varicasso, de Varicasis)104 vue podrijetlo od doseljenog Hrvata Varikae koji je imao dva sina, Damjana i Paka. Ubrzo se broj lanova ove obitelji
97 98

VARIKAA

Stjepan KRASI, Ivan Dominik Stratiko, Knjievni krug, Split, 1991., str. 523. HBL, sv. 2, 1989., str. 313. 99 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 123. 100 Prolost Zadra II., str. 218. 101 Isto, str. 410411. 102 Isto, str. 441, 445. 103 Prolost Zadra III., str. 4041. 104 Prolost Zadra II., str. 217, 231233.

46

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

poveao; posebno su Damjanovi potomci bili brojni. Varikae su formirali veliki posjed koji je bio raspren po svim dijelovima zadarskog distrikta i na otocima. Bili su vlasnici solana, a kupovali su zemlju i na hrvatskom teritoriju. U XIV. st. su meu najbogatijim plemiima Zadra.105 Doba njihova uspona i uspjeha je svretak XIII. i poetak XIV. stoljea. Varikae sudjeluju u ivotu komune. Pako je mirovni sudac izmeu sukobljenih Raba i Paga 1284., Vid (Gvido) je pristav u istom procesu, a Stane je egzaminator. Pako je sudjelovao u mirenju Omia i Venecije 1274., i u mirenju Bribiraca i Venecije 1280. godine. Varikae su na vanim poloajima u zadarskoj komuni, oni su rektori, suci, poslanici. U ratu Venecije i Anuvinaca na strani su Anuvinaca. U razdoblju vladavine Anuvinaca Dalmacijom Varikae su bili uspjeni poslovni ljudi. Uspostavom mletake vlasti, njihova gospodarska aktivnost opada, sve se rjee sklapaju ugovori o kmetskim i zakupnikim odnosima. Krajem XIV. st. Krevan Rainerov Varikaa, kao predstavnik crkve sv. Stoije, i sveenik Mihailo ibenanin pregovarali su s majstorom Lukom Ivanov o gradnji kapele sv. Barbare.106 Nakon sredine XV. st. Varikae se vie ne spominju u spisima zadarskih notara.107 ZLORADI Zloradi (Sloradi, Soloradis) je stara zadarska patricijska obitelj koja se spominje u XII. stoljeu. Svoj su veliki zemljini posjed formirali do kraja XIV. st.108 Polovinom XIV. st., ratujui s Venecijom za Zadar, poslali su kao taoca Bartula, koji je kasnije dobio dozvolu da napusti Veneciju te je s mletakim poslanikom otiao u Rim. Za tu je slubu dobivao plau, jer nije imao sredstava za ivot.109 Dolazak Mleana na vlast i ovu je obitelj osiromaio i unitio. Kao ugledni plemii i Zloradi su morali 1412. dati jednog lana svoje obitelji u zatoenitvo u Veneciji.110 U gospodarskom ivotu Zadra u XV. st. ova se obitelj vie ne spominje. Ni u zapisnicima zadarskog vijea u razdoblju 1442.1480. njihovo ime se ne navodi. Moemo pretpostavljati da su u XV. st. Zloradi izumrli.111 Uz navedene obitelji u povijesti Zadra bilo ih je jo koje su oznaene u povijesnoj literaturi kao patricijske, na primjer Drechia112 i Rave.113 Prouavanje povijesnih izvora moda dade vie podataka o tim obiteljima, mogue i o novim, dosad nepoznatim obiteljima.
105 106

T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 56, 114116. C. FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, str. 15. 107 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 123126. 108 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114, 116. 109 Prolost Zadra II., str. 312. 110 Prolost Zadra III., str. 40. 111 Isto, str. 106; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 130, istie da mu nedostaju toni podatci. Zloradi se ne nalaze ni na popisu iz 1527., a nema ih ni u matinim knjigama. 112 Prolost Zadra II., str. 454, 475476; T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 186, 234. 113 Prolost Zadra II., str. 219, 432.

47

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

ZADARSKE PLEMIKE OBITELJI I NJIHOVI GRBOVI Obrada grbova zadarskih plemia temelji se najveim dijelom na arhivskoj grai koja se uva u Dravnom arhivu u Zadru. Uz pojedinane dokumente s grbovima i peatima, meu najvanije heraldike izvore spadaju heraldiki spisi koji se sastoje od etiri sveska knjiga i 77 svenjeva spisa, a obuhvaaju razdoblje od 1816. do 1887. godine. U ovom fondu uva se graa koja se odnosi na plemstvo cijele Dalmacije. Uz dokumente iz XIX. st. tu se mogu nai i prijepisi spisa iz ranijeg vremena, koji su sluili pojedinim plemiima kao dokazni materijal u traenju plemstva od Austrije. Uz molbe, albe, vladine okrunice i ostale dokumente uvaju se i brojni grbovi koji su bili priloeni molbama plemia. Posebno je vaan 5. sveanj, koji sadri grbove onih obitelji kojima je plemstvo potvreno zajedno s grbom, i 6. sveanj, to sadri grbove plemia kojima plemstvo nije potvreno. Zahtjevi svih zadarskih plemia bili su zadovoljeni, to nije sluaj s plemiima ostalih dalmatinskih gradova. U istom se arhivu uva rukopis povijesti obitelji Benja koji ima rodoslovlje na kojem je prikazano nekoliko grbova obitelji s kojima su se Benje enili. Meutim, ovim grbovima treba pristupiti s oprezom jer su neki od njih samo pokuaj rekonstrukcije starog grba, na primjer grba Galellija. Grau u Dravnom arhivu u Zadru, i ostalim arhivima, uglavnom samostanskim, upotpunjuju plastini prikazi grbova na arhitekturi u samom gradu i okolici. Grbovi se nalaze na svjetovnoj i na sakralnoj arhitekturi. Sauvani su grbovi plemikih obitelji, crkvenih dostojanstvenika, predstavnika vlasti i grbovi nepoznatih vlasnika.114 U lapidariju Narodnog muzeja u Zadru nalazi se bogata zbirka kamenih grbova poznatih i nepoznatih vlasnika. BENVENUTI Benvenuti je stara talijanska obitelj iz Bergama koja se spominje od XIII. stoljea.115 U Dalmaciju je prvi doao Bonaventura de Benvenuti. Najprije je dobio feud Goricu 1779. god. a u zadarsko plemstvo primljen je 20. srpnja 1796. Vrio je visoke inovnike funkcije, bio je i ministar raunovodstva Dalmacije i Albanije. Austrija je god. 1823. potvrdila plemstvo Bonaventurinim sinovima Angelu, Gaetanu i Leonardu. Posebno se istakao Angelo (1776.1839.).116 Zavrio je studij prava i postigao doktorat u Padovi. Godine 1820. bio je predsjednik suda u Dubrovniku, a od 1822. savjetnik je pokrajinske vlade za Dalmaciju, pa je iste godine postao i lan Heraldike komisije. Bavio se latinskim i talijanskim pjesnitvom te prirodnim znanostima, a bio je i jedan od osnivaa Prirodoslovnog muzeja u Zadru (Museo di storia naturale). Gaetanovi su se nasljednici krajem XIX. st. odselili u Veneciju, a lanovi drugih obitelji Benvenutija ivjeli su u Zadru jo poetkom XX. st. Meu njima se istakao povjesniar Angelo de
114 115

J. KOLUMBI, Grbovi, str. 7273. HBL, sv. 1, Zagreb, 1983., str. 668; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 8485. 116 HBL, sv. 1, str. 668669.

48

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Benvenuti (1895.1979.),117 autor knjige Storia di Zara dal 1409 al 1797 (Milano, 1944.), koja je nastavak Brunellijeve Storia della citt di Zara (Venecija, 1913.), pisana takoer u protalijanskom duhu svog prethodnika. Grb. Vodoravno razdijeljen tit. Gore, na plavom rastui jednorog, dolje u crvenom etiri srebrne lijevokose grede. Nakit: kaciga s krunom iz koje raste jednorog. Plat: desno srebrno-plav, lijevo srebrno-crven.118 (Sl. 1) BENJA Obitelj Benja (Begna) jedna je od najstarijih zadarskih obitelji, spominje se u popisu zadarskog plemstva iz 1384. godine.119 Vrlo su esto muki lanovi obitelji nosili ime Dobre, Dobrolus, Benko. K. Jireek prezime Benja izvodi iz osobnog imena Benedikt.120 Uz prezime Benja obitelj se sluila i prezimenima Benkovi i Koii. Koii je patronimik od imena Cosa (Coxa, Koa), koje se u obitelji vrlo esto javlja sve do XVI. st. Alfred Benja-Benkovi, autor povijesti obitelji Benja, na vrh genealokog stabla stavlja Dobru de Benja iz X. stoljea.121 . Ljubi pretpostavlja da obitelj potjee iz Slovake, a postoji i miljenje da podrijetlo vue iz roda Plavanjskih.122 Mnogi lanovi obitelji Benja sudjelovali su u gospodarskom, politikom, vjerskom i kulturnom ivotu Zadra. Europskom humanistikom krugu pripada Juraj Benja. Bio je jedan od prvih hrvatskih humanista, prikupljao je antike natpise i spomenike po naoj obali, posebno po Zadru i okolici. Pretpostavlja se da je umro od kuge 1437. godine.123 Vano mjesto u hrvatskoj povijesti pripada imunu Koiiu Benji (oko 1460. 1536.). imun je 1502. god. postao kanonikom zadarske crkve sv. Ivana izvan zidina, 1509. postavljen je za biskupa modrukog, a poslije je dobio i upravu nad Senjskom biskupijom. Godine 1513. na Lateranskom koncilu odrao je govor o obnovi Crkve u Hrvatskoj i o tekoama koje su nastale nakon prodora Turaka u nae krajeve. Pred papom Leonom X. imun je 1516. god. odrao govor o prilikama u Hrvatskoj i Crkvi u
117 118

HBL, sv. 1, str. 669670. C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 4, 97, tab. 1. 119 HBL, sv. 1, str. 672; J. KOLUMBI, Obitelj Benja kroz stoljea, Zbornik radova o imunu Koiiu Benji, Zagreb, 1991., str. 93102; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 8587. 120 Konstantin JIREEK, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, Zbornik Konstantina Jireeka, knj. II, Posebna izd. SAN, knj. CCCLVI, Odeljenje drutv. nauka, nova serija, knj. 42, Beograd, 1962., str. 254. 121 Alfred BEGNA-BENKOVI, Stammbaum der Familie Alfred conte Begna-Benkovich, Graz, 1907., rukopis u Dravnom arhivu u Zadru, br. 98, iza str. 100. 122 Boko DESNICA, Kako je naseljen kraj od Plavna do egara u sjevernoj Dalmaciji, Glasnik Geografskog drutva, Beograd, 1928., sv. 14, str. 3243. 123 Giuseppe PRAGA, Indagini e studi sull'umanesimo in Dalm. Il codice marciano Giorgio Begna e Pietro Cippico, Archivio storico per la Dalmazia, VII/1932., vel. XII, fasc. 77, str. 210218; Kruno KRSTI, Humanizam kod Junih Slavena, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, 1960., str. 289; J. KOLUMBI, Obitelj Benja kroz stoljea, str. 9698.

49

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

njoj, naglaavajui u naslovu objavljenog izdanja opustoenost Hrvatske. imun je 1521. god. izgubio upravu nad Senjskom biskupijom, a Modruka biskupija je bila na udaru Turaka pa je bio prisiljen preseliti se u Rijeku. Tada je nastalo novo razdoblje u imunovu ivotu u kojem je pokrenuo tiskanje liturgijskih knjiga glagoljicom kako bi pomogao sveenicima glagoljaima da sprijee prodor latinskog jezika u bogosluje u Modrukoj biskupiji. imun je sudjelovao i u politikim borbama u Hrvatskoj, u sukobu izmeu Ivana Zapolje i Ferdinanda stao je na stranu Ferdinanda. Godine 1533. imun je doao u Zadar, povukavi se iz politikog i crkvenog ivota. Umro je u Zadru god. 1536., a sahranjen je u crkvici sv. Jerolima u Ugljanu.124 Poetkom XVI. st. ivio je i Benko Benkovi, koji se spominje kao Benedictus Bencovich dictus scientiarum monarca koji je vjerojatno bio roak ili sinovac imuna Koiia Benje.125 Obitelj Benja pripadala je starom zadarskom plemstvu, a zbog zasluga i ugleda njeni su lanovi 1669. god. dobili naslov grofova (konte) od Benkovi grada.126 Antun Marija Benja, zadarski plemi, bio je primljen u plemiko vijee Nina.127 Josip Benja je god. 1806. poklisar zadarske opine i bio je zajedno sa ostalima primljen kod cara Napoleona u Parizu.128 Austrija je priznala plemstvo sinovima Antuna Marije Benje, i to Jerku, imunu, Blau i Andriji. Vlada je posebnim dekretom odluila da braa Jerolim i imun, koji su bili uvrteni u ibensko plemstvo, sa svoja dva brata Andrijom i Blaom, kojima je boravite bilo u Zadru, zadre stari grb obitelji Benja. Obitelj Benja se u XIX. st. podijelila u vie grana. Neki su lanovi obitelji odselili u Hrvatsko primorje pa u Zagreb, dok je drugi dio otiao u inozemstvo, u Austriju i Italiju, te su u svom prezimenu sauvali pridjevak Benkovi. Alfred, unuk Andrijin koji je ivio u Austriji, naziva se 1907. god. conte Begna Benkovi, a Benje koji ive u Italiji nazivaju se Begna conti di Castel Bencovich.129 Grb. U zlatnom titu pjegava pantera u naravnoj boji stoji okrenuta udesno. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom na kojoj stoji osmerokraka zlatna zvijezda. Plat: zlatno-crven. (Sl. 2)

124

Podatci o njegovu radu i ivotu te bibliografija i literatura navedeni su u knjizi Hrvatski latinisti, knj. I, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 2, str. 505 i 507, i u Zborniku radova o imunu Koiiu Benji. 125 Vidi rad: F. MARKOVI, Filosofijske struke pisci hrvatskog roda s onkraj Velebita u stoljeih XV. do XVIII. (Zagreb, 1882.), pretiskano u Prilozima za istraivanje hrvatske filosofske batine, I/975., br. 1-2, str. 259 i 276; vidi i: Marija BRIDA, Benedikt Benkovi, Institut drutvenih nauka, Beograd, 1967. 126 A. V. DUIIN, op. cit., str. 57. 127 M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 185. 128 Izvjetaji poklisara, meu njima i J. Benje, pod naslovom teditelstvo obchieno zadarsko. Poklisari dalmatinski kod g. v. uxmoxitoga cesara franakoga, kragla od Italije, Kraglski Dalmatin (Il regio Dalmata), Zadar, 1806., br. 9, str. 6667 (tekst na hrvatskom i talijanskom jeziku). 129 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 87; C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 3, 96, tab. 1; DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7.

50

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

BENJA POSEDARSKI Nova loza Benja nastaje kad se Josip Benja, sin Kuzme, oenio groficom Dinkom Posedarskom. Uz spajanje posjeda i promjene prezimena u Benja Posedarski, spajaju se i grbovi tih obitelji. Josip Benja u braku s Dinkom Posedarskom nije imao djece. Posjed, ime i novi grb naslijedio je njegov sin iz treeg braka s Dinkom Ponte. Josipu Benji Posedarskom francuska je vlast priznala plemstvo 1806., a Austrija ga svrstava u zadarsku plemiku opinu 1822. godine.130 Njegov sin Kuzma (1809. 1885.) bio je naelnik Zadra 1863. i protivnik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, a istupao je kao zastupnik dalmatinskih autonomaa.131 Potomci Kuzmini napustili su Zadar u XX. st. Obitelj je izumrla. Grb. tit je razdijeljen u etiri polja sa srcem tita u sredini; u prvom polju na crvenom stoje dva grifona koji se dre prednjim apama, a ustima podravaju vijenac, nadvisuju ih mjesec u desnom i zvijezda u lijevom kutu. U drugom i treem polju na srebrnom stoje rairena orlovska krila povezana zlatnom gredom iza koje stoje prekriena tri koplja. etvrto polje podijeljeno je vodoravno u dva dijela gore u crvenom stoji kruna na kojoj je okrunjena guska s medaljonom oko vrata, dolje je plavo-srebrno ahovsko polje. U srcu tita na zlatnom nalazi se crna pantera. Nakit: kaciga s krunom iz koje raste guska s krunom na glavi i medaljonom o vratu, a prate ju dva rairena orlovska krila na ijim se vrhovima nalaze medaljoni s tri uzdignuta koplja. Plat: desno crno-zlatan, lijevo srebrno-plav.132 (Sl. 3) BIANCHINI Obitelj Bianchini primljena je u zadarsko plemiko vijee 1789. god. kad je u vijee primljen Josip Bianchini.133 Austrija je 1823. god. priznala plemstvo njegovim sinovima Vicku i Nikoli, ali je u matinoj knjizi plemstva i u spisima okrunog poglavarstva kao stalno mjesto boravka navedena Venecija. Heyer navodi da su 3. oujka 1822. primljeni u splitsko plemstvo, a u slubenom glasilu (Prospetto...) iz 1834. god. stoji da im je mjesto stalnog boravka Zadar. Vlada je god. 1835. potvrdila obitelji stari obiteljski grb.134 Grb. tit je vodoravno podijeljen. Gore na zlatnom nalazi se crni orao rairenih krila, dolje je iznad modrog dna crno polje s dvije srebrne grede.

130 131

HBL, sv. 1, str. 674. M. PAVLINOVI, Izbor u delegacije, Narodni list, 15/1876., br. 23; R. Conte Kuzma Benja Posedarski (Nekrolog), Pozor, 1885., br. 31. 132 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 8788; C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 3, 74, 96, tab. 1; Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 133 Liber consiliorum, knj. VIII., list 63b64a. 134 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 88.

51

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Nakit: kaciga s krunom na kojoj stoji orao, kao u titu. Plat: desno zlatno-crn, lijevo srebrno-crn.135 (Sl. 4) BORELLI Obitelj Borelli normanskog je podrijetla, a u nae se krajeve nastanila poetkom XVIII. st.136 Osnivaem dalmatinske grane te obitelji smatra se Bartolomej, koji je doao iz Bologne kao general kninske tvrave. Njegov sin Franjo (1704.1762.) dobio je god. 1752. od Venecije vranski feud.137 Franjin sin Andrija (1758.1816.) primljen je u zadarsko plemstvo 1796. godine. On je postao jedan od najistaknutijih pristaa Francuske revolucije u Dalmaciji, ali je kao naelnik Zadra god. 1813., u vrijeme engleske i austrijske blokade Zadra, prisilio francuskog generala da grad preda kako bi sprijeio daljnja razaranja i rtve.138 Za vrijeme druge austrijske vladavine Dalmacijom Andrijinu sinu Franji (1810.1884.) potvreno je plemstvo 1822. god., a 1823. potvreno mu je i pravo na feudalni posjed Vranu. Franjo Borelli se istakao u politikom ivotu Dalmacije istupivi 26. rujna 1860. u pojaanom Carevinskom vijeu govorom, u kojem je tvrdio da jo nije dolo vrijeme za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, te da Dalmacija mora ostati autonomna pokrajina. Poslije tog njegova govora dalmatinski su se politiari jo otrije podijelili na pristae i protivnike sjedinjenja s Hrvatskom.139 Prisutnost obitelji Borelli u naim krajevima veoma je znaajna, naroito za gospodarski razvitak sjeverne Dalmacije. Vranski je feud nakon povlaenja Turaka esto mijenjao vlasnike, a preavi u ruke obitelji Borelli, vranski je feud pruao znatno bolje uvjete ivota tamonjem stanovnitvu. Uz organizirano isuivanje movarnog tla, koje je trailo velika novana sredstva, Borellijevi su poklanjali veliku panju stoarstvu i ribarstvu, a ratarstvo je ostalo i dalje glavna gospodarska grana na njihovom feudu. Oni su vranski feud u cijelosti imali u svom vlasnitvu samo deset godina, od 1781. do 1791., kada je polovina posjeda prela u ruke ibenske obitelji Galbiani. Kad su Galbiani 1838. god. izumrli, Austrija je njihov posjed pripojila krunskom alodiju habsburke kue.140 Krajem XIX. st. posjed Borellijevih se smanjuje, god. 1881. ostaje u njihovu vlasnitvu Han s vodovodom, tvrava i nekoliko odabranih parcela zemlje. Iako su izgubili svoj posjed, Borellijevi su i dalje ostali ugledni i utjecajni ljudi u svom kraju. Tako je i Hubert (1854.1938.) kao gradonaelnik biogradske opine radio na isuivanju movarnog tla i na unapreenju
135 136

C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 4, 98, tab. 1; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 8891; HBL, sv. 2, str. 153 (literaturu i ostale bibliografske podatke mogue je nai u nie navedenim jedinicama obraenim u HBL-u). 137 HBL, sv. 2, str. 154. 138 HBL, sv. 2, str. 153154; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 89, bilj. 100. 139 HBL, sv. 2, str. 154155. 140 . PERII, Vranski feud i obitelj Borelli, Povijest Vrane (Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 18), 1971., str. 389410.

52

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

poljodjelstva na vranskom posjedu. Javno je istupao u pitanjima poljodjelstva, obrta i trgovine, koje je smatrao jedinim faktorima za podizanje zemlje. Hubert se angairao i na kulturnom polju, naroito oko osnivanja Hrvatske knjiarnice u Zadru 1901. godine. Bio je izabran kao kandidat Hrvatske stranke na izborima 1911. godine.141 Hubertov brat Manfred (1836.1914. ) takoer je sudjelovao u politikom ivotu, bio je ocjenjivan kao protivnik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, ali je on to poricao svojom izjavom u Narodnom listu 1879. godine.142 Ostala braa Andrija, Hugo, Alfons takoer su sudjelovala u javnom i politikom ivotu.143 Uz aktivnost u gospodarskom i politikim pitanjima ova je obitelj preko Hugove keri Zoe Borelli (Alaevi) ula i u svijet umjetnosti, pa se u svoje vrijeme o njoj i njezinim likovnim ostvarenjima dosta pisalo.144 Borellijevi su jedna od rijetkih obitelji koja se brzo asimilirala u novoj sredini i ostala vjerna svom kraju. Neki njezini lanovi i danas ive u Zadru i Sv. Filipu i Jakovu. Grb. Na plavom polju tita nalazi se crveni trobrijeg na kojem stoji zlatnozeleni grifon okrenut udesno, a nadvien je turnirskim ovratnikom s etiri krpe, meu kojima su tri zlatna stilizirana ljiljana. Nakit: kaciga s krunom iz koje rastu tri paunova pera, a ispred njih su ukrteni isukani i uvis okrenuti maevi. Plat: desno zlatno-plav, lijevo zlatno-crven. (Sl. 5) BORTOLAZZI Pojedini lanovi jedne od najstarijih zadarskih plemikih obitelji, Grisogono, pridijevali su svom prezimenu i naziv de Bartholatijs. Ponekad su samo to ime upotrebljavali.145 Prema Sabalichu, Bortolazziji vuku podrijetlo od Antuna Bortolazzija, sina Franje Grisogona koji je ivio polovinom XV. st.146 Prema Heyeru potjeu od Antuna Grisogona Bortolazzija koji je ivio oko 1500. god.,147 a prema podatcima koje navodi S. Antoljak, naziv Bortolazzi u raznim varijantama javlja se mnogo prije, bilo kao pridjevak uz prezime Grisogono ili samostalno.148 Prema J. Barakoviu, Bortolaii
141 142

HBL, sv. 2, str. 155156. HBL, sv. 2, str. 156157. 143 A. V. DUIIN, op. cit., str. 9091. 144 HBL, sv. 2, str. 156157. O stvaralatvu drugih ena iz obitelji vidi katalog izlobe: Slikarice iz obitelji Borelli Zbirka umjetnina Vjere Beli Biloglav, Narodni muzej Zadar, Galerija umjetnina Narodnog muzeja u Zadru, predgovor A. Travirka, Zadar, 1995. 145 HBL, sv. 2, str. 174. 146 Giuseppe SABALICH, Guida archelogica di Zara, Zadar, 1897., str. 196. 147 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 5. 148 Stjepan ANTOLJAK, Artium et medicinae doctor Federik Grisogono, njegova obitelj i javno djelovanje u Zadru, Zbornik radova o Federiku Grisogonu, Filozofski Fakultet u Zadru Institut za povijest znanosti, Zagreb, Zadar, 1974., str. 2754 (49).

53

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

su od njegova vremena nosili pridivak Griogoni.149 Kroz XVIII. st. obitelj Bortolazzi kao dodatak prezimenu zadrava i Grisogono. Ime obitelji Bortolazzi se nalazi u zapisnicima zadarskog plemikog vijea, u ijem su radu sudjelovali kao jedna od bogatijih patricijskih obitelji.150 Za zasluge u ratu protiv Turaka imun Bortolazzi bio je dobio na koritenje vranski feud. Poetkom 1692. god., nekolicina Biograana i Pakotanaca, izmuena terorom pri ubiranju desetine, ubila je imuna.151 imunu Bortolazziju i njegovim sinovcima, sinovima Franje: Antunu, imunu, Jerolimu i Marku dud je god. 1781. dodijelio naslov conte Veneto.152 Tek od konca XVIII. st. lanovi te obitelji nosili su samo prezime Bortolazzi. Sinovima imuna, najstarijeg od spomenute brae, Franji, Antunu i Dinku Austrija je potvrdila plemstvo 1822. godine. Obitelj se u XIX. st. iselila iz Zadra. Grb. U crvenom titu nalazi se zlatni lav okrenut udesno. Nakit: kaciga s krunom iz koje raste zlatni lav, isti kao u titu. Plat: crveno-zlatan.153 (Sl. 6) CARRARA Carrara je stara zadarska obitelj iz redova citadina. U zadarsko plemstvo bili su primljeni 20. srpnja 1796. god., Franjo, Ivan, Antun i njihov roak Sebastijan Carrara.154 Austrija im je u prvom razdoblju svog vladanja, a i francuska vlast takoer, priznala plemstvo.155 U zadarsko plemstvo za vrijeme druge austrijske vladavine bio je uvrten samo Franjo.156 Grb: U plavom titu smjetene su tri esterokrake zvijezde koje nadvisuju zlatnu dugu, a ispod duge iz vode izlazi sirena koja rukama dri svoja dva repa. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom koju krase dva zlatna paunova pera, meu kojima je jedno paunovo pero plavo. Plat: zlatno-plav. (Sl. 7) CEDULINI Stara zadarska obitelj Cedulini nalazi se na popisima plemia iz 1283. i 1384. godine. U povijesnim izvorima se susreemo s vie oblika njihova imena, i to: Cedulinis,
149

Juraj BARAKOVI, Vila Slovinka, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga 8, (pripremio F. velec), MH Zora, Zagreb, 1964., str. 323. 150 Prolost Zadra III., str. 106107, 261262. 151 Isto, str. 402. 152 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 5. 153 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 9192; Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 154 Liber consiliorum, knj. VIII., list 78. 155 J. POSEDEL, op. cit., str. 199; Liber consiliorum, knj. VII., list 136a i 136b; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 92; C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 7, tab. 4. 156 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 92; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7.

54

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Cedilimus, Cedolini, Cedulinus, Ciedulini, Zadulini, Zadulinus, Zandulinus, Zedolinus, Zedolino, Zedolinus, a neki su od njih imali i nadimke, kao Sali, Travai, Moscatello i Babon. Cedulini su sudjelovali u javnom, kulturnom, politikom i vjerskom ivotu Zadra od XII. pa sve do XVII. stoljea.157 Obitelj je imala veliki zemljini posjed, koji se u XV. st., u vrijeme mletakih progona zadarskih plemia, znaajno smanjio.158 U XIII. stoljeu neki lanovi te obitelji sudjelovali su u pomirbama; Jerko u mirenju Omia i Venecije 1279. god., Donald 1277. u sporu izmeu Trogira i Splita. Pretpostavlja se da je i on bio jedan od poslanika knezova Bribirskih u Veneciji sa zadatkom da sklope primirje na tri godine, a god. 1286./87. bio je potestat grada Zadra. U XIV. st. Mihovil je bio paki knez 1315., a Grgur je 1368. bio blagajnik grada Paga. Uz sudake dunosti Cedulini su bili vie puta birani i za rektore. Vito je 1326. god. jedan od donatora za izradu krinjice sv. Krevana, Franjo je jedan od plemia koji su u ime kraljice Elizabete Anuvinke sklopili ugovor o izradi rake sv. imuna, a Mihovil u svojoj oporuci iz 1346. navodi brevijar i knjige s podruja logike i filozofije. U politikim borbama u Hrvatskoj Cedulini su stali na stranu Ladislava Napuljskog; tako je i Juraj s grupom plemia doekao i uveo u grad njegova namjesnika Aldemariska. U prvoj polovini XVI. st. istaknuo se imun, sin Krevana, pronaavi nov nain lova srdela. Od Venecije je dobio pravo lova srdela u zadarskom arhipelagu, uz uvjet da graanima Zadra osigura godinje odreenu koliinu slanih srdela. I u crkvenom se ivotu istaklo nekoliko lanova ove obitelji.159 Natpop zadarskog Kaptola Franjo (oko 1540.) bio je izabran za kotorskog biskupa. imun (1560.1606.), isusovac, bio je teoloki pisac i latinist.160 Zadarski kanonik Petar Cedulin (umro u Hvaru 1634.) 1577. god. imenovan je za ninskog biskupa. Od 1581. hvarski biskup Petar je doao u sukob u kojem je on bio nepopustljiv. Hvarski puk je traio od pape da ga ukloni iz biskupije, a on je na optube odgovarao izopenjem iz Crkve. Petar je djelovao u duhu Tridentskog koncila, o emu svjedoi i njegov rad iz 1594. god. pod naslovom Relatione del presente stato dell'imperario Turchesco et molti particolari degni di consideratione, fatta al Clemente VII..., 1594. Pokopan je u hvarskoj katedrali iako je 1600. dao sebi sagraditi grobnicu u zadarskoj crkvi sv. Frane.161 imun Cedulin Zadranin bio je 1634. god. meu rektorima jurista na sveuilitu u Padovi. Poslije XVII. st. Cedulini se vie ne spominju. Grb. Na srebrnom titu lijevokosa crna greda. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom ukraena s tri srebrna paunova pera. Plat: srebrno-crn. (Sl. 8)

157 158

HBL, sv. 2, str. 612. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 113116, 121128. 159 HBL, sv. 2, str. 613. 160 Isto, str. 614. 161 Isto, str. 613.

55

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

CIVALELI Civaleli, stara zadarska plemika obitelj bila je jedna od najuglednijih u Zadru.162 Njeno se ime nalazi na popisima plemia iz 1283. i 1384. god. Prvi se spominje Mihovil 1247. godine. U XIV. st. se javljaju kao posrednici u rjeavanju sporova ne samo u Zadru nego i u susjednim komunama Ivan i Lovre Marinov. Frane Lovrin je bio poslanik 1310. god. u Veneciji radi rjeavanja spora s Pavlom I. Bribirskim, a 1325. mletaka vlast ga je ukorila zato to je pregovarao o izboru Bajamonta Tiepola za zadarskog naelnika. Civaleli su u poetku imali zemljini posjed u neposrednoj blizini Zadra. U XIV. stoljeu kupuju zemlju u biogradskom zaleu i na otocima, ali i na hrvatskom teritoriju. Kupovali su i solane, tako je 1317. god. Frane kupio solane na Pagu. Znamo da je Nikola Civaleli oporuno ostavio 31 solanu. Najimuniji lan obitelji bio je Krevan Lovrin (umro 1384.), imao je 76 solana, od toga 46 na Pagu. U XIV. stoljeu posjed Civalelijevih se poveao uglavnom kupnjom zemlje na otocima i u zaleu. Otok ut su Civaleli dobili od Venecije zamjenom za kuu u Zadru. To bogatstvo je potaklo Krevana Lovrina da se bavi trgovinom vlastitim proizvodima, itom, vinom i solju, a pod kraj ivota poeo se baviti novarstvom.163 U nekoliko navrata vrio je dunost rektora Zadra. I nakon uspostave mletake vlasti ostao je privrenik Anuvinaca. Bio je opunomoenik kraljice Elizabete pri sklapanju ugovora s Franjom iz Milana za izradu sarkofaga za moi sv. imuna. Imetak Krevana Lovrina naslijedio je Krevan Grgurov. I on je jedan od Zadrana koji je 1406. dobio od duda mletako graansko pravo. Poslije 1409. god. gospodarska mo obitelji Civaleli slabi iako im je zemljini posjed bio vrlo velik. To je posljedica gubitka pakih solana koje su donosile veliki dohodak. Pake solane je imao u vlasnitvu Krevan Grgurov sve do 1413. god., a 1445. njegovi sinovi Grgur i Krevan imaju samo 18 solana na Pamanu. To je bio rezultat mletake gospodarske politike, kojoj je bio cilj osiromaiti bogati patricijat te ga gospodarski i politiki podiniti sebi. Uprkos svemu, obitelj Civaleli jo je uvijek bila jedna od najbogatijih obitelji u Zadru.164 Uz sudjelovanje u javnom i gospodarskom ivotu, lanovi obitelji Civaleli su se istakli i na kulturnom polju. Rektori artista padovanskog sveuilita bili su Jerolim (1489.) i Donat (1490.). Meu pjesnike zadarskog humanistikog kruga uz Donata se navodi i Grgur, spominje se u vezi s boravkom u Zadru talijanskog humanista Palladija Fosca. Tijekom XVI. i XVII. st. Civaleli sudjeluju u mletako-turskim ratovima. Frano je kapetan mletake konjice 1553. godine. Donat je u vrijeme Ciparskog rata imenovan 1570. god. jednim od etvorice guvernera koji su organizirali obranu i ivot u Zadru. I u vrijeme mletakoturskih ratova obitelj Civaleli jo je uvijek bogata, ima veliki zemljini posjed, solane, uzgaja stoku, pa i dalje sudjeluje u ivotu i radu zadarske komune. Toma, sin Grgura,
162 163

Isto, str. 689690. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 119120. 164 Isto, str. 116.

56

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

bio je 1600. god. predstavnik odbora za gradnju crkve sv. imuna na prostoru dananje trnice. Donat je kao pukovnik mletake vojske sudjelovao 1647.1669. u borbama na zadarskom podruju u vrijeme Kandijskog rata. U klaustru franjevakog samostana u Zadru nalazi se nadgrobna ploa njegova sina Frane iz 1678. godine. Drugi Donatov sin Grgur, posljednji muki potomak obitelji Civaleli, bio je skradinski biskup. Upravu Skradinskom biskupijom preuzeo je 1700. godine. Nastojao je vratiti ranije posjede biskupije, sagraditi katedralu, obnoviti kaptol i kler i organizirati upu. Obnovio je suradnju s visovakim franjevcima. Autor je izgubljena rukopisa Distinta relatione esistente dell' antico Regno Dalmatico. Grgur Civaleli je umro 1713. u ibeniku, a 1716. njegovi su posmrtni ostatci preneseni u obiteljsku grobnicu u Banj na Pamanu. S njim je izumrla obitelj Civaleli.165 Grb. Na zlatnom titu lijevokosa greda s tri koljke, a kasnije s tri ljiljana.166 (Sl. 9) CORPONESE imun de Corponese bio je mletaki inovnik, guverner Dalmacije i Albanije u drugoj polovini XVII. stoljea.167 Njegov potomak Petar, koji je bio u slubi Mleana, primljen je u zadarsko plemstvo 20. srpnja 1796. godine.168 Petrovu sinu Marinu Austrija je potvrdila steeno plemstvo 1821. godine.169 S Marinovim sinom Petrom obitelj Corponese je izumrla. Grb. tit je srebrnom gredom razdijeljen na dva polja: gore na plavom iz donjih kutova polja izlaze dvije u crveno odjevene ruke s maevima koji se ukrtavaju, a nadvisuje ih zlatna osmerokraka zvijezda; dolje na crvenom iz zelenog dna uzdiu se dvije kule s nazupanim vijencima, a izmeu njih je zeleno stablo. Nakit: Kaciga sa zlatnom krunom iz koje rastu crna orlovska rairena krila, a izmeu njih je zlatna osmerokraka zvijezda. Plat: Desno modro-zlatan, lijevo crveno-crn.170 (Sl. 10) DALL'ACQUA Obitelj Dall'Acqua je talijanskog podrijetla. Molbu za prijam u ninsko plemstvo podnio je 1752. god. Michel Dall'Acqua zajedno s lanovima svoje obitelji: Ivanom, Dinkom, Antunom i Matom, koji su tada bili plemii friulskog grada Concordije.171
165 166

HBL, sv. 2, str. 689. Isto, str. 689; Prolost Zadra III., str. 173, tab. iza str. 272, grb. 167 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 8; Nikola i Petar Corponese spominju se god. 1684. kao zapovjednici dviju galeota koje je mletaka uprava Dalmacije uputila u ribolovna podruja da straare protiv gusara (Josip BASIOLI, Razvitak ribarstva Dugootoana, Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 9, 1962., str. 403). 168 Liber consiliorum, knj. VIII., list 78; Petar Corponese spominje se kao zapovjednik Dugog otoka god. 1797. (J. BASIOLI, op. cit., str. 408). 169 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 9293. 170 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 8, tab. 5; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 171 M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 184.

57

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Nakon uvrtavanja u ninsko plemstvo, obitelj Dall'Acqua je god. 1796. primljena i u zadarsko plemiko vijee.172 Dinku Dall'Acqua plemstvo su priznali Francuzi,173 a zatim i Austrija u vrijeme druge vladavine Dalmacijom.174 Potvren i izraen grb obitelji, nakon duge procedure, dobila je Dinkova udovica, koja je tada ivjela u Padovi.175 Grb. Vodoravno razdijeljen tit, gore u plavom pet (3,2) zlatnih esterokrakih zvijezda, dolje u vodi pliva riba. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje izlaze dva plava paunova pera s jednim zlatnim u sredini. Plat: zlatno-crven. (Sl. 11) DAMJANI VRGADSKI Damjani Vrgadski (Damiani de Vergada) je stara poljika plemika obitelj, kojoj je plemstvo priznato 1605. godine. Do dolaska Mleana na vlast u Dalmaciji obitelj se nazivala Damijani, Domijani ili Damijanovi. Uspostavom mletake vlasti, obitelj koristi talijanizirani oblik svog prezimena, pa se od tada preziva Damiani176 Obitelj se nastanila u ibeniku i Zadru. U ibensko plemiko vijee primljeni su sinovi Pavlova sina Franje, Kuzma Franjo god. 1742. i Petar god. 1744.177 Sinovima Kuzme Franje Petru, Boi, Franji i Ivanu potvren je 19. oujka 1792. god. posjed nad Vrgadom. Petar se oenio 1780. god. Marijom Frankopan Ljubavac Detrico, koja je uz posjed grbu mua pripojila i svoj grb. Austrija je priznala plemstvo Damjaniima Vrgadskima 1821. godine.178 Budui da se Petar ogrijeio o zakon, Austrija mu je 1860. god. oduzela plemiki naslov.179 Grb. tit okomito razdijeljen; desna strana je dvaput vodoravno podijeljena. Gore na crvenom zlatna esterokraka zvijezda, u sredini plavo prazno, a dolje na zlatnom iz unutranjeg ruba vodoravno nadesno ispruena otvorena ruka (aka); lijeva strana vodoravno podijeljena na dva polja, gore na crvenom dva, jedan prema drugom okrenuta stojea lava, a dolje na plavom na trupcu stoji ptica. Nakit: kaciga s krunom iz koje rastu bivolji rogovi, meu kojima se nalazi esterokraka zlatna zvijezda. Plat: desno crveno-zlatan, lijevo plavo-zlatan. (Sl. 12)
172 173

Liber consiliorum, knj. VIII., list 78. Isto, list 136a i 136b. 174 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 93. 175 Isto, str. 93, bilj. 131; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 176 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 22, 48, 87; A. V. DUIIN, op. cit., str. 155156; HBL, sv. 3, 1993., str. 200201. 177 F. A. GALVANI, Il Re d'armi di Sebenico, I, Venecija, 1884., str. 79, tab. VI. 178 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 94; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 179 Matrice delle nobili della Dalmazia, DAZd, rukopis 81, str. 64.

58

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

DETRICO Obitelj Detrico (Detriko, de Trico, de Tricko, Tedrico, Detricho, Thetrico) je stara zadarska plemika obitelj romanskog podrijetla.180 lanovi obitelji Detrico, kao bogati i ugledni ljudi u zadarskoj komuni, bili su birani na vane poloaje u Zadru. Kao njen prvi lan spominje se Detricus koji je ivio u Zadru u XIII. stoljeu. Imao je veliki zemljini posjed u okolici Biograda, u Turnju i Rogovu. Njegov sin Grgur proirio je posjed na Sikovo. Grgur je bio sudac i egzaminator u zadarskoj komuni i vjerojatno je umro oko 1436. godine. Grgurov sin Ivan (umro prije 16. X. 1381.) bio je rektor nekoliko puta, a i prokurator.181 Najistaknutiji lan obitelji Detrico bio je Ivanov sin imun (umro oko 1448.) imun je bio iudex examinator (1394., 1398.), zakupnik tridesetine, inovnik soli, vie puta rektor, bio je izaslanik kralju igmundu u Kninu, dva puta je biran u zadarsko Tajno vijee. Godine 1398. doekao je sa zadarskim plemiima austrijskog nadvojvodu Albrechta, a 1402. je zajedno s ostalim plemiima doekao i sveano u grad Zadar uveo Aldemariska, namjesnika Ladislava Napuljskog u Ugarskoj i Hrvatskoj. Pod zapovjednitvom Aldemariska ratovao je za Vranu. imun je bio lan izaslanstva Zadra u Apuliji, koje je od Ludovika Napuljskog dobilo potvrdu privilegija za Zadar. Tada je dobio i naslov viteza (miles) i posjed u nasljedno leno. imun je 1409., uz plemie koji su prihvatili mletaku vlast, dobio i mletako graansko pravo. Kao nagradu, on i njegovi potomci dobili su od Mletake Republike stalni godinji prihod. Budui da je bio u slubi Mletake Republike, pomogao joj je u uspostavljanju vlasti u Trogiru, pa je 1420. god. imenovan za trogirskog kneza. Tu je imun rjeavao razne probleme, sukobe i organizirao gradnju jedne kule. Kad je 1423. god. bio ponovo izabran za trogirskog kneza, nije preuzeo dunost; naime, od prethodne godine boravio je u Veneciji kao izaslanik Zadra sa zadatkom da isposluje doputenje za slobodnu trgovinu. imun je sve do kraja ivota bio angairan u javnim poslovima u Zadru. Svoj veliki zemljini posjed od oko 550 hektara podijelio je god. 1436. petorici svojih sinova.182 I dalje su lanovi ove obitelji na vanim poloajima u Zadru. imunov sin Grgur bio je deset puta kneev savjetnik, bio je prokurator samostana sv. Marije, a zajedno sa sinom Ivanom sudjelovao je u pregovorima o graninom sukobu izmeu Venecije i Hrvatske. I Ivan je zauzimao vano mjesto u Zadru. Imao je veliki zemljini posjed, ratovao je s Turcima i na moru i na kopnu, bio je zapovjednik hrvatske konjice. Ivan je god. 1480. dao graditi obiteljsku kapelu u crkvi sv. Frane u Zadru. Gradnja kapele dugo je trajala, zavrena je tek 1510. god. Nad ulazom u kapelu sauvan je grb obitelji Detrico, to je najstariji grb obitelji. Ivanov brat Detriko bio je u vie navrata savjetnik kneza. Spominje se kao pisac soneta Ivan Krstitelj (ro. oko 1527.). Soneti pisani latinskim jezikom nisu sauvani.183
180 181

HBL, sv. 3, str. 338340. T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 120. 182 Isto, str. 120121. 183 HBL, sv. 3, str. 340.

59

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Iako esti i dugi ratovi s Turcima smanjuju zemljini posjed, obitelj Detrico i dalje zauzima vano mjesto u ivotu zadarske komune. Lujo, sin Lombardina, odrao je govor potpore dudu Pasqualu Cicogne, koji je izabran 1585. god. Lujini potomci ratuju protiv Turaka, zapovijedaju dalmatinskim etama u mletakoj vojsci. Mleani postavljaju Grgura, sina Lujinog, za zapovjednika utvrde u Skradinu, a kasnije je postavljen i za providura Makarske. Grgur kao predstavnik mletakog providura vie je puta sudjelovao u pregovorima s predstavnicima turske vlasti u Bosni oko otvaranja granice. God. 1671. mletaki je providur imenovao Grgura zapovjednikom konjanitva na zadarskom podruju sa zadatkom da brani Ravne kotare i grad Zadar od upada Turaka i pljake. I dalje je Grgur sudjelovao u pregovorima u pograninim sukobima s Turcima. Grgurov sin Lujo posljednji je muki lan obitelji Detrico, s njime je obitelj izumrla. Lujo je sudjelovao u pomorskim i kopnenim bitkama s Turcima, bio je i zarobljen. Nakon povratka iz zarobljenitva ponovo je u vojnoj slubi; pomagao je naseljavanju novog stanovnitva u Dalmaciju i organizirao obranu granice, te je tako stekao naslov glavnog zapovjednika konjanitva i in generala. Lujo Detriko je umro 1749. i sahranjen u obiteljskoj kapeli u crkvi sv. Frane u Zadru. Imao je tri keri, Katarinu udanu de Soppe Fortezza, Mariju udanu Ljubavac Frankopan i Palmu, udanu Fenzi. Kerka Marije i Ivana Frankopan Ljubavac Detriko udala se 1780. za Petra Damjani Vrgadskog ujedinivi grbove triju obitelji u jednu grbovnu sliku.184 Grb. Vodoravno razdijeljen tit, gore na crvenom zlatna osmerokraka zvijezda, dolje plavo. (Sl. 13) FANFONJA (PLEBANIS) Fanfonja je stara zadarska hrvatska plemika obitelj koja se spominje jo u XIII. st.185 U poetku je koristila dva prezimena: Fantonja i Plebanis. Postanak tih prezimena razliito se tumai. Duiin ime Plebanis povezuje s imenom rijeke Plive (lat. Pleba),186 a Ivan Danilo misli da je prezime nastalo od naziva za popa, plebanus, jer su neki lanovi obitelji bili popovi u XIII. st.187 I drugo ime, Fantonja, takoer se tumai razliito. Danilo kae da se u Dalmaciji fafonjom ili vanvonjom naziva onaj koji govori kroz nos, pa je po toj mani Desina oca obitelj dobila ime.188 Takoer V. Jaki-Cestari smatra da je prezime Fanfonja obitelj dobila po unjkavom govoru.189 Duiin kae da
184 185

Vidi Damjani Vrgadski; Prolost Zadra III., tab. iza str. 272. HBL, sv. 4, 1998., str. 130132. 186 A. V. DUIIN, op. cit., str. 226. 187 Ivan DANILOV (DANILO), Obitelj zadarska de Fanfonja, Narodni kalendar, Zadar, 1870., str. 125; A. KUZMANI u svom radu Spomeni iz mog dnevnika (Narodni list, XIV/1875., br. 86 i dalje) izvodi podrijetlo obitelji Fanfonja iz de Plebanis. 188 I. DANILOV, op. cit., str. 126. 189 Vesna JAKI-CESTARI, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar, 1972., str. 135.

60

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

fafonja ili vanvonja oznaava ovjeka koji govori po nau, tj. hrvatski.190 Fafogna, Falfogna, de Fefognis su oblici prezimena kojima se obitelj sluila u XIII. i XIV. st., a od XIV. obitelj se naziva Fanfonja (Fanfogna).191 Barakovi ovu obitelj naziva Fafoniima.192 Fanfonje su pripadali hrvatskoj etnikoj zajednici, to potvruje itav niz injenica, na primjer, na popisu zadarskih glagoljaa nalazi se ime Krevana Fanfonje kao upravitelja crkve sv. Marije Velike (god. 1319.); on je poslije postao ibenski biskup.193 Ime Petra Fantonje je na popisu ilirskih (hrvatskih) pisara tumaa 1653. godine. Mnogi akti o pojedinim posjedima obitelji Fanfonja pisani su kurzivnom glagoljicom.194 Fanfonje su esto vrili vane funkcije u komuni. U ratu izmeu Ludovika i Venecije bili su na strani Ludovika, a kasnije su stali uz igmunda Luksemburgovca. Zbog takva odnosa prema Mleanima, Mleani im ne dozvoljavaju da sudjeluju u komunalnoj upravi. Tek su 1520. god. Fanfonje doli do istaknutijih poloaja u Zadru. imun Fanfonja (1663.1707.) bio je zapovjednik mletake vojske iz Dalmacije i sudjelovao je u ratovima s Turcima. Poslije Mira u Karlovcima bio je kao zastupnik Venecije u pregovorima oko razgranienja s Turskom. Od 1707. god. vii je zapovjednik mletake vojske i sudjeluje u ratu za panjolsku batinu (1701.1714.). Umro je od malarije u Lendinari 1707. godine, a pokopan je u crkvi sv. Marije u Zadru.195 Kada se Anelo (1757.1846.) oenio Dijamantom Fanfonja, batinicom drugog ogranka obitelji Fanfonja, obitelj je gospodarski i politiki ponovo ojaala. Anelo je 1822. god. od Austrije dobio potvrdu nasljednog plemstva.196 Nakon enidbe Antuna Fanfonje, Anelovog sina, s Katarinom Garanjin god. 1840., obitelj se preselila u Trogir. Antunovu posjedu pripojen je posjed njegove ene, pa je Antun svom prezimenu dodao prezime svoje ene i otada se obitelj naziva Fanfonja Garanjin.197 Grb. U vodoravno razdijeljenom zlatno-crnom titu stoji crno-zlatni lav. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom na kojoj stoji orao rairenih krila. Plat: zlatno-crn. (Sl. 14)

190 191

A. V. DUIIN, op. cit., str. 227. K. JIREEK, op. cit., str. 279. 192 J. BARAKOVI, Vila Slovinka, str. 331. 193 Vladislav CVITANOVI, Prilog poznavanju kulturne povijesti Zadra (glagoljica), Kulturna batina samostana sv. Marije u Zadru, 1968., str. 90; HBL, sv. 4., str. 132133. 194 V. CVITANOVI, op. cit., str. 335 i 337. 195 HBL, sv. 4, str. 133. 196 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 9. DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 197 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 9495; HBL, sv. 4, str. 131.

61

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

FERRARI Zadarska obitelj Ferrari izumrla je u XIX. st. Istaknuti lan te obitelji je Giovanni Maria (1680. ili 1681.1760.), pravnik i teolog, poznat kao pisac rukopisa posveenog zadarskom kaptolu, kojim su se uglavnom sluili talijanski povjesniari Zadra.198 Donat Ferrari primljen je u ninsko plemstvo 1775. godine,199 a njegova obitelj je uvrtena u zadarsko plemstvo 1796.200 Austrija je god. 1821. potvrdila plemstvo samo najstarijem sinu Antonu.201 S Antonom se loza ugasila, imao je samo ker Antoniju koja se bila udala za Valerija Ponte.202 Grb. tit je vodoravno razdijeljen; gore plavo, a dolje na crnom srebrni trobrijeg koji nadvisuje osmerokraka zvijezda, a okruuju je dva stojea lava, preko oba polja, okrenuta jedan prema drugom s palminim granicama u prednjim apama. Nakit: kaciga s krunom koju krase bivolji rogovi i zlatna osmerokraka zvijezda meu njima. Plat: desno srebrno-plav, lijevo srebrno-crn. (Sl. 15) FONDRA Obitelj Fondra je stara mletaka obitelj kojoj je jo 1413. god. igmund dao naslov konte. Nekoliko lanova te obitelji se u XVII. stoljeu nastanilo u Dalmaciji, vrili su istaknute funkcije u ibeniku, Skradinu i Zadru. U trogirsko plemiko vijee bili su primljeni god. 1695., a uskoro nakon toga uvrteni su i u plemiko vijee Zadra. Kada se Lorenzo Fondra oko 1700. god. oenio Antonijom Ferra, obitelj je dobila novo prezime: Fondra Ferra.203 Grb. Vodoravno podijeljen tit, gore srebrno, dolje crveno sa zelenim breuljkom na dnu, iz kojeg raste stablo s dvije isprepletene grane s listovima, uz stablo na crvenom stoje dva zlatna okrunjena lava. Nakit: kaciga s krunom na kojoj stoji crni okrunjeni orao. Plat: srebrno-crven.204 (Sl. 16) FONDRA FERRA Spajanjem obitelji Ferra i Fondra enidbom Lorenza Fondre s Antonijom Ferra dolo je do promjene prezimena tako da se prezimenu Fondra dodaje prezime Ferra. Uz spajanje posjeda ovih obitelji dolo je i do promjene u grbu Fondre. Petru Boi,

198 199

HBL, sv. 4, str. 182183. M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 185. 200 Liber consiliorum, knj. VIII., list 78. 201 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 9596; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 202 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 9, 10, tab. 5, 6. 203 HBL, sv. 4, str. 321. 204 Isto, str. 321; C. G. F. HEYER, Der Adel, tab. 30.

62

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

posljednjem lanu obitelj Fondra Ferra, Austrija je priznala plemstvo 1823. godine. I ova je obitelj u XIX. st. izumrla.205 Grb. tit je kvadriran, u prvom polju na plavom zlatni slon s kulom, okrenut udesno; na drugom polju na crvenom srebrni malteki kri; tree polje na crvenom tri (1, 2) igrae kocke; etvrto crveno polje je podijeljeno s tri plave savijene grede. Nakit: kaciga s krunom na kojoj stoji dvoglavi okrunjeni orao. Plat: desno zlatno-plav, lijevo srebrno-crven. (Sl. 17) GALELLI Zadarska patricijska obitelj Galello (de Galeli, Galelis, Galellis, Galello, Galetus, Galio, Gallelli, Gallelis, Gallelli, Gallellis, Gallello, Gallis, Gallo, Gallus) nastala je do kraja XIII. stoljea. O njoj ima vie podataka u XIV. st. Formirali su zemljini posjed duboko u zaleu Zadra, bili su u grupi srednjih zemljoposjednika. Benedikt, sin Nikole, optuen je za umorstvo kraljice Elizabete. Kad su Mleani uspostavili vlast, on je 1411. god. optuen za nevjeru Veneciji i bio je prognan iz Zadra. Meu zatoenima u Veneciji bio je i imun. Politika Venecije utjecala je na siromaenje ove obitelji. Ipak se odupiru pritisku Venecije i u oteanim uvjetima daju zemlju na obradu, a sklapaju i druge poslove. Najistaknutiji lan obitelji bio je Bernardin, humanist, generalni vikar Krakovske biskupije. Kao istaknuti pravnik, bio je savjetnik poljskog princa Fridrika. U arhivu nadbiskupske kurije u Krakovu sauvano je desetak svezaka dokumenata o njegovu djelovanju. Njegovu ostavtinu je sredio neak mu Bernardin koji je poetkom XVI. st. bio na studiju u Krakovu. U drugoj polovini XV. i poetkom XVI. st. Galelli se spominju kao posjednici, kupuju zemlju i trguju. Franjo de Gallelis je jedan od pomirbenih sudaca izmeu majstora koji su radili na kneevoj palai u Rabu (1483. god.).206 Na popisu iz 1527. god. navode se samo imun i Petar, a Franjo je zabiljeen kao lan Velikog vijea 1571. i 1574. godine. U matinoj knjizi vjenanih god. 1611. upisan je Jeronim. Poslije se obitelj Galelli vie ne spominje u dokumentima.207 Grb. Na trobrijegu stoji ulijevo okrenuta koko.208 (Sl. 18)

205 206

HBL, sv. 4, str. 321; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 96; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta, str. 90. 207 HBL, sv. 4, str. 544546; crte grba. 208 Na nadgrobnoj ploi ribara Pavla Kokoia, koja se nalazi u klaustru franjevakog samostana u Zadru, na titu je koko, okrenuta ulijevo, a stoji na ostima. U lijevom gornjem kutu je nadvisuje esterokraka zvijezda. Na ploi je uklesana 1459. godina. Vidi Prolost Zadra III, str. 174; C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 46, tab. 31, donio grb s nadgrobne ploe zadarske obitelji Galleno. Grb je vodoravno podijeljen na dva polja gredom na kojoj su dvije esterokrake zvijezde. Na gornjem polju je koko, a donje je slobodno. U obiteljskoj povijesti Alfreda Benje, HAZd, rukopis 98, iza str. 100, u rekonstrukciji grba obitelji Galelli heraldiki simboli koji se javljaju u grbovima Galellijevih nalaze se u donjem polju grba.

63

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

GRISOGONO Poetci obitelji Grisogono su u Zadru. Ova je obitelj na popisu plemia iz 1283., a njeno je ime uklesano na vratima crkve sv. Krevana 1290. godine.209 Obitelj Grisogono bila je brojna, a njeni su lanovi ivjeli i u Splitu, Trogiru i na Brau, gdje su sudjelovali u svjetovnom i crkvenom ivotu i zauzimali vane poloaje.210 Prezime je nastalo od osobnog imena Grisogonus koje je u XIII. i XIV. st. bilo vrlo esto u Zadru. U poetku u ispravama nose prezime de Grisogono ili Grisogoni de Mauro ili de Grisovanis. Od XIII. st. zovu se i de Bartholatijs. U XIV. st. nazivaju se Grisovano, a zatim de Grisogonis ili de Grisogono, a u XV. st. de Grixogonis. Budui da je obitelj bila brojna, u dokumentima uz prezime Grisogonus navode se pridjevci, na primjer de Grisogonis Schodeuich ili samo Schoduich, zatim Duicouich de Grisogonis ili Crisogonis de Ducouich i stari pridjevak de Bartolatijs.211 U XVI. stoljeu Barakovi ih naziva i Griogonima.212 Obitelj je u drugoj polovini XIII. st. gospodarski ojaala. Temelj njihova bogatstva je zemljini posjed rasut po itavom zaleu i po otocima, ali i na hrvatskom teritoriju. Uz zemljini posjed imali su i stoku, bili su i vlasnici solana. Bavili su se trgovinom solju i vinom, ali i novarskim poslovima. Ulagali su i u trgovinu. Kroz nekoliko stoljea vie lanova obitelji bilo je na istaknutim funkcijama u zadarskoj komuni. Grisogoni su bili rektori, egzaminatori, savjetnici, a istakli su se i u vjerskom ivotu.213 Do 1450. god. stalno su poveavali svoj posjed, zatim je uslijedila stagnacija i potom postupno gospodarsko propadanje pod Mleanima.214 U obitelji Grisogono najistaknutije mjesto pripada Federiku Grisogonu, znanstveniku. Federik Grisogono (1472.1538.), artium et medicinae doctor,215 bio je kozmograf i astrolog, matematiar i fiziar, filozof, lijenik i muzikolog, suvremenik je i studentski kolega Nikole Kopernika. Na padovanskom sveuilitu je predavao astrologiju i matematiku, uz to je izvan svojih redovnih kolegija drao predavanja iz filozofije. Astrologijom se sluio u medicini, na temelju astrolokih tablica postavljao je dijagnoze i prognoze svojih bolesnika. U Grisogonovo vrijeme europsko stanovnitvo bilo je ugroeno epidemijama kunih bolesti pa se posvetio i rjeavanju tih problema, to je vidljivo iz traktata o kunim bolestima. Bavio se i prouavanjem plime i oseke te dao znaajan prilog rjeavanju tog problema. Grisogono je iz politikih razloga 1509. god. napustio Padovu i doao u Zadar. U to je vrijeme upravljao svojim posjedima, radio kao lijenik i sudjelovao u radu vijea iji je bio lan. Sva svoja razmiljanja o
209 210

A. V. DUIIN, op. cit., str. 293; G. SABALICH, op. cit., str. 195; HBL, sv. 5, 2002., str. 205209. A. V. DUIIN, op. cit., str. 294. 211 S. ANTOLJAK, Artium med. doct., str. 2829. 212 J. BARAKOVI, Vila Slovinka, str. 323. 213 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 113116, 121; Prolost Zadra II., str. 388, 406, 428; Prolost Zadra III., str. 383. 214 Prolost Zadra III., str. 106107, 269. 215 Zbornik radova o Federiku Grisogonu, Zadar, 1974.; HBL, sv. 5, str. 214215.

64

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

nizu znanstvenih problema zapisao je i objavio u Veneciji. Sve svoje radove pisao je latinskim jezikom, tada svjetskim jezikom. Krajem XVI. st. u Zadru je osnovana knjievna akademija (Accademia degli Incoloriti) iji su lanovi bili Antun Grisogono, prvi predsjednik, i Ivan Grisogono, sveenik, bio je tajnik. Ivan je Mletakoj Republici 1726. god. ustupio svoj posjed nedaleko od sv. Marka, gdje su naseljeni albanski doseljenici. Ivan je umro 1765. ili 1766. kao posljednji muki potomak zadarske obitelji Grisogono. Njegove posjede naslijedili su neaci po enskoj lozi iz obitelji Cerineo i zadarske obitelji Franceschi, koji su svome prezimenu dodali i prezime Grisogono.216 Grb. Na titu su peterostrukom vodoravnom diobom smjetene naizmjence po tri zlatne i tri srebrne grede. Nakit: kaciga s krunom na kojoj stoji jednorog okrenut udesno. Plat: desno zlatno-crn, lijevo zlatno-srebrn.217 (Sl. 19) KRELJANOVI ALBINONI Kreljanovii (Kreglianovich) su potjecali iz Senja. U XVII. st., god. 1611., trojici brae, Matiji, Nikoli i Vicku, nadvojvoda Ferdinand je dodijelio diplomom naslov viteza, a car Leopold je 15. veljae 1695. god. uz obnovljeni grb potvrdio plemstvo Ivanu Viktoru Kreljanoviu. Grgur Kreljanovi je god. 1689. preselio u ibenik, zatim je njegov sin Matija preao u Trogir, a Grgurov sin Ivan se oenio zadarskom plemkinjom Katarinom Albinoni.218 Ivanovi potomci, sin Grgur i unuk Ivan, nastanili su se u Zadru i svojim su djelovanjem dali znaajan doprinos kulturnom, gospodarskom i politikom ivotu grada. Grgur je po zavretku studija prava doao u Zadar stupivi u mletaku slubu.219 Kada je Mirom u Campoformiju god. 1797. Dalmacija dola pod vlast Austrije, Grgur se stavio u slubu novoj vlasti. Francuska je vojska pod Molitorom ula u Zadar 17. veljae 1806. god. i tada je Zadar doao pod vlast Francuza. Grgur Kreljanovi je ostao na poloaju suca, na kojem ga je zatekla francuska vladavina. Grgur se potpuno posvetio novoj vlasti, nastojei joj pomoi, pa je postavljen za generalnog inspektora za cijelu Dalmaciju. God. 1808. odlazi u Split kao delegat, a nakon formiranja Ilirskih provincija, krajem oujka 1810. god. vraa se u Zadar, gdje ponovo vri funkciju delegata. U prosincu god. 1813. Zadar zauzima austrijska vojska. Naavi se pod novom vlau, prihvaajui je, stupa u slubu. Budui

216 217

HBL, sv. 5, str. 214215. DAZd, Spisi Heraldike komisije, sv. 5, VIII./7. 218 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 13. Obitelj Albinoni je talijanskog podrijetla. Najprije je primljena u ninsko plemstvo a zatim, 1796. god., u zadarsko. Najpoznatiji lan obitelji je Jakov Albinoni, pjesnik iz XVIII. st., koji je svoje stihove upuene Francescu Mariji Tomaseu posvetio zadarskom nadbiskupu Zmajeviu. U XIX. st. obitelj je izumrla. Posljednji lan obitelji bila je Katarina. Vidi o Jakovu u HBL, sv. 1, str. 67. 219 Vjekoslav MATROVI, Zadranin Ivan Kreljanovi Albinoni, istaknuti hrvatski intelektualac iz poetka XIX. st., Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 19, 1972., str. 6572.

65

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

da je ve doao do umirovljenja, a teko podnosei novonastalo stanje, Grgur je god. 1816. otiao u mirovinu. Grgurov sin Ivan roen je 1777. god.220 Najvei dio svog ivota proveo je u Zadru. Boravei na studiju prava u Italiji, upoznao se s odjecima Francuske revolucije u Zapadnoj Europi. Po zavretku studija vratio se u Zadar. Uz rad u odvjetnikoj kancelariji dr. Petra, kneza od Vrgade, bavio se knjievnou i nastojao rijeiti neke probleme u kulturi, pa je zato besplatno i primio mnoga zaduenja u elji da pomogne svome narodu i svom gradu. Osim toga bio je i savjetnik u opinskoj upravi Zadra. Nakon organiziranja francuske vlasti u Zadru, Ivan postaje sudac Prvostepenog suda u Zadru. Osim sudakih i sudsko-upravnih poslova Kreljanovi je pokazao velik interes i za kolstvo. Radio je na otvaranju puke kole i liceja. Nastojao je da se u Zadru odri kolstvo na sveuilinom rangu. Dolaskom Austrije ponovo na vlast u Dalmaciji, Kreljanovi je jo neko vrijeme bio na dunosti suca Prizivnog suda u Zadru. Imenovan je za inspektora nastave za Dalmaciju 15. travnja 1814. Na novoj dunosti Kreljanovi je nastojao ostvariti svoje elje za reorganizacijom i unapreenjem kolstva, pa je 24. studenog otvorena normalka i gimnazija u Zadru. Uprkos svom radu i zalaganju na gospodarskom, kulturnom i drutvenom uzdizanju Zadra, Kreljanovi je u doba druge austrijske vladavine bio stalno zapostavljan. Najvie ga je titilo to to nije mogao dobiti plaenu slubu. Sve je poslove i funkcije vrio besplatno. Takav odnos Austrije nije ga pogaao iz materijalnih razloga, jer je njegova obitelj bila imuna, nego iz moralnih. Kreljanovi nije bio dovoljno oprezan u vrijeme poetnog formiranja kadra, koji je imao obavljati razne slube druge austrijske vladavine, pa ga uzimaju na udar nesavjesni pojedinci, koji njega i druge intelektualce denunciraju i onemoguuju im da dou do odreenih prava i dunosti u svojoj sredini. Zato, ubrzo nakon odlaska svoga oca u mirovinu, i nakon preseljenja u Veneciju, Ivan Kreljanovi daje ostavku na slubi cenzora, pa se u drugoj polovini 1818. god. i on preselio u Veneciju. Iako je ivio u Veneciji, Ivan Kreljanovi je 1822. god. primljen u plemstvo Zadra.221 Grb. U vodoravno razdijeljenom titu sa zelenim dnom stoji srebrni vuk, udesno okrenut, objema apama dri uzdignutu sablju. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste vuk, poput onog u grbu. Plat: zlatno-plav. (Sl. 20) LANTANA Lantana je talijanska obitelj, podrijetlom iz Bergama. Mletaki pukovnik imun Lantana bio je god. 1752 primljen u ninsko plemstvo.222 I ta je obitelj god. 1796.

220 221

Isto, str. 7296. J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 9698; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 222 M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 184193 i 196.

66

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

primljena u zadarsko plemiko vijee. Francuzi im priznaju plemstvo 1806. godine. Austrija je Josipu Lantani potvrdila plemiki naslov i grb 1822. godine.223 Grb. U okomito razdijeljenom titu, desno u srebrnom nad zelenim dnom tita kula s tri nazupana tornja, lijevo u srebrnom polju iz brijega raste stablo udike. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje rastu dva plava i jedno srebrno paunovo pero. Plat: zlatno-plav. (Sl. 21) LICINI Licini je stara poljika obitelj koja se doselila u Zadar.224 Obitelj je u XIX. st. izumrla. Posljednji lan obitelji Antun Licini, sin Dinka, bio je primljen u zadarsko plemstvo 1796. godine. Austrija je 1821. god. Antunu priznala plemiki naslov zajedno s grbom.225 Grb. est puta podijeljena lijevokosa greda zlatno-crveno-plava dijeli tit; gore na srebrnom iz grede raste lav; dolje etverolisna stilizirana rua u crvenom polju. Nakit: kaciga s krunom ukraena s pet paunovih pera u crvenoj, plavoj i srebrnoj boji. Plat: desno zlatno-crven, lijevo srebrno-plav. (Sl. 22) MATAFARI Stara zadarska patricijska obitelj koja je, po svoj prilici, u XIII. st. dobila prezime po nadimku Matafar, to na talijanskom jeziku znai ubojica. Jedno od mukih imena koje se esto javlja jest Vuina.226 U vrijeme vladavine Anuvinaca nad Dalmacijom Zadar je u gospodarskom usponu. Matafari su bogati i uspjeni poslovni ljudi koji sudjeluju u drutvenom, politikom i kulturnom ivotu grada.227 U XIII. st. ire zemljini posjed izvan zadarskog distrikta, a imaju mnogo zemlje i na otocima, ali i u neposrednoj blizini Zadra. Dobili su ljubaki posjed od Ladislava Napuljskog.228 Uz zemljini posjed Matafari su bili i vlasnici solana. Marin Matafari je 1367. god. prodao 20 solana, a u zakup je dao 54, od toga 51 na Pagu. I Filip 1372. god. ima solane na

223

Liber consiliorum, knj.VIII. list 78; C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 14, 53, tab. 9; G. SABALICH, op. cit., str. 2627; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 75, 79, 98; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 224 Amos Rube FILIPI, Kretanje broja stanovnitva zadarskih otoka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 4-5, 1959., str. 279318. Na str. 310 kae da je vlasnik otoia Oljaka Licini 1754. doveo iz grada Cresa prve stalne itelje otoia. To su bila dva brata Valia. G. SABALICH, op. cit., str. 454, kae da se ova obitelj, podrijetlom iz Poljica, prije zvala Latii. 225 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 14, 54, tab. 9.; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 75, 79, 9899; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 226 Prolost Zadra II., str. 217, 230. 227 Isto, str. 231. 228 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 124.

67

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Pagu; 34 daje u zakup.229 Pojedini lanovi obitelji bavili su se trgovinom. Meu njima je znaajno mjesto zauzimao i Benedikt de Matafaro. Bavio se trgovinom na malo i na veliko, uvozi uglavnom hranu za Zadar i Dubrovnik. Od njegovih sinova Toma i Vuina su suci i vitezovi, Jakob se bavio trgovinom i novarstvom, to nastavljaju i njegovi sinovi Nikola (Colanus) i Franjo. etvrti Benediktov sin Kolan trgovao je mesom i ivotinjama na veliko i bio zakupnik opinske mesnice. On je kao i brat mu Franjo sudac, tribun i sudski pristav. Njihovi roaci, potomci Mihe, Vidova djeca, posvetili su se sveenikom zvanju. Vidov sin Dimitrije je upnik u Zadru a zatim ninski biskup, ki Femija je redovnica u samostanu sv. Dimitrija. Najvie asti postie Vidov sin Vuina i njegovi sinovi Vid i Ludovik. Oni su zajedno sa svojim stricem Petrom, zadarskim nadbiskupom, bili pristae Ladislava Napuljskog. Zbog toga im je 1397. konfiscirana imovina.230 Najistaknutiji lanovi ove obitelji su Nikola i Petar. Uz podrku Francuske papa je Nikolu imenovao zadarskim nadbiskupom 1333. iako su mu nedostajali nii sveeniki redovi. Zadarski notari tek od poetka 1334. u dataciji dokumenata spominju Nikolino ime. Pretpostavlja se da je dao sastaviti tobonji kraljevski privilegij, potvrdnicu kralja Stjepana III. iz 1166. godine, u elji da samostanu sv. Kuzme i Damjana oduzme prihode od posjeda na kopnu (Rogovo, Vrbica, Kamenjani), koje je zajedno s drugima uivao njegov brat Dimitrije, kasniji ninski biskup. Nikola je bio protivnik Mleana, a saveznik Anuvinaca. Nakon Ludovikova poraza u ratu s Venecijom Nikola je 1346. god. napustio Zadar i otiao u Padovu. Kao vikar je putovao po Europi. Nastavio je studij i stekao naslov doktora civilnog prava. Poslije poraza Venecije vratio se u Zadar gdje je ostao do kraja svog ivota. Djelo Thesaurus pontificum dovrio je 1351. god., a pretpostavlja se da je tada zavrio i Obsidio. Nada Klai je nastojala nizom argumenata dokazati autorstvo Nikole Matafarija.231 Nikolin sinovac Petar kandidirao se za zadarskog nadbiskupa poslije Nikolina nasljednika 1376. Petar tada nije imao potrebne godine ivota, ali ga je uz pomo Karla Drakog papa ipak postavio na dunost nadbiskupa. Petar je deset godina upravljao Zadarskom nadbiskupijom bez posveenja. On je osnovao katedralni kaptol, a 1395. donio je odluku da je svaki od dvanaest kanonika duan u roku od jedne godine nauiti pjevati, a ukoliko ne naui, na njegovo mjesto mora doi novi kanonik. Da bi kanonici nauili pjevati, nadbiskup je odredio da se namjesti magister cantorum, koji e za plau dobiti najvie 12 dukata godinje. Pokuao je srediti crkvene prilike na Pagu. Naime, Paani su htjeli imati vlastitog biskupa. To je bio jedan od zahtjeva bune iz 1393. god. Iako se Petar 1392. god. zakleo na vjernost Mariji i igmundu, on je stao na stranu Ladislava Napuljskog. Kad su igmundovi poslanici doli u Zadar, poslije poraza kod Nikopolja 1396. god., traili su da im se predadu krivci za smrt kraljice Elizabete. Iako
229 230

Isto, str. 209. Prolost Zadra II., str. 231. 231 Prolost Zadra II., str. 231, 300, 307, 309, 334, 337345, 348, 362, 515, 521.

68

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

se Petar ne spominje, on je prije dobivanja naloga za konfiskaciju imanja napustio Zadar. Kralj je zabranio da se Petrovo ime koristi u ispravama. Petar se sklonio kad pape Bonifacija IX., a potom je otiao u slubu u Ascoli, gdje je i umro.232 Na iju e stranu stati Zadar, na onu Ladislava Napuljskog ili igmundovu, presudno je utjecala obitelj Matafari. Gvido Matafari doao je u Zadar kao vitez kralja Ladislava Napuljskog, imenovan je za rektora i poeo pregovarati s Hrvojem Vukiem Hrvatiniem. Nakon sklopljenog sporazuma u zadarsku luku ule su galije Ladislava Napuljskog, a veliko vijee je iskazalo vazalsku pokornost novom kralju.233 Meu zatoenim Zadranima koje je Venecija, nakon uspostave svoje vlasti u Zadru, odvela 1412. godine nema niti jednog lana obitelji Matafari.234 Inae, broj lanova obitelji se smanjuje, to se vidi i po broju kandidata za dunost savjetnika. Matafari su s najmanjim brojem kandidata.235 Obitelj se nalazi na popisu plemia iz 1527. god., gdje se navode dvije obitelji s 9 lanova.236 U razdoblju od 1522. do 1540. godine bili su jedna od 18 patricijskih obitelji iji su lanovi sudjelovali u radu velikog vijea.237 Na popisu iz 1552., to ga je uinio sindik Giustiniani, obitelji Matafari nema.238 Grb. Na plavom titu zlatni kolac, u poljima sa strane po tri zlatna ljiljana okomito poredana.239 (Sl. 23) MIRKOVI Obitelj Mirkovi je stara obitelj, spominje se jo u XV. stoljeu. S. Antoljak, govorei o Petru Zoraniu, a prema podatcima koje donosi paki notar Rui, kae da je jedna grana pakih Zorania uzela novo obiteljsko ime.240 Prvi lan obitelji Zorani koji se po ocu nazvao Mirkoviem, bio je Ivan. On je god. 1433. dobio nasljedno plemstvo.241 Mirkoviima je u nekoliko navrata bilo potvreno plemstvo. Ivanovi sinovi Matija i Nikola dobili su 1503. god. naslov conte palatino od cara Maksimilijana I. Nadvojvoda Karlo je diplomom 1578. god. potvrdio plemstvo, zajedno s grbom, Ivanu Mirkoviu, njegovu bratu Franji i bratiu Nikoli. Bilo im je priznato i ugarsko

232 233

Prolost Zadra II., str. 231, 334, 349, 359, 361, 362363, 521. Isto, str. 364. 234 Prolost Zadra III., str. 41. 235 Isto, str. 107. 236 Isto, str. 261262. 237 Isto, str. 269. 238 Isto, str. 262. 239 Isto, str. 173, grb na tabli iza str. 272; I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta, str. 27, bilj. 8. 240 S. ANTOLJAK, Nekoliko problema iz biografije Petra Zorania, Zadarska revija, br. 5, 1969., str. 385 394 (388). 241 S. ANTOLJAK, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu, Graa za povijest knjievnosti Hrvatske, knj. 22, JAZU, Zagreb, 1952., str. 245273 (245).

69

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

plemstvo, a god. 1585., preporukom cara Rudolfa II., primljeni su u senjsko plemstvo.242 Samo je Ivan imao potomke. U ninsko plemstvo Mirkovii su primljeni polovinom XVIII. st. U ivotu Nina Mirkovii su stalno prisutni. Obnaali su itav niz dunosti u komuni.243 Braa Josip i Aleksandar povezuju se enidbama sa Zadrom, pa su zajedno s roakom Nikolom god. 1796. primljeni u zadarsko plemiko vijee.244 I francuska vlast im je potvrdila steeno plemstvo,245 ali u vrijeme druge austrijske vladavine u zadarsko je plemstvo primljen samo Aleksandar.246 Grb. Na plavom titu udesno okrenuta djevojka, naga do pojasa, s dugom kosom niz lea, u desnoj ruci dri polumjesec okrenut udesno, a lijevom rukom dri isukani ma; nadvisuju je u kutovima tita dvije osmerokrake zvijezde. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste crni orao rairenih krila, a u jednoj kandi dri udesno okrenut polumjesec. Plat: zlatno-plav. (Sl. 24) NASSI Obitelj Nassi (de Nassis, Nai) je stara zadarska patricijska obitelj. V. JakiCestari smatra da je obitelj Nassis dobila prezime po pretku koji se zvao Nasce de Bivaldo.247 K. Jireek navodi oblike imena obitelji Nassis, koji su se najee upotrebljavali, naroito u XIV. stoljeu.248 Za vrijeme vladanja Anuvinaca Dalmacijom bili su jedna od najbogatijih obitelji u Zadru. Njihovo bogatstvo se temeljilo na velikom zemljoposjedu koji se u XIII. i XIV. stoljeu protezao duboko u zadarski distrikt.249 Poslije 1409. god. bogatstvo obitelji Nassi se smanjuje. Meu prognanim zadarskim patricijima u Veneciju 1411. god. bilo je pet lanova njihove obitelji. Jedan od njih, Ivan Mihajlov i njegov sin Miha prodali su dio posjeda. Iako je njihov posjed i u vrijeme mletake vladavine jo uvijek bio velik, Nassi su gospodarski osiromaili. Vie su prodavali zemlju, nego to su je kupovali.250 Uz zemljini posjed Nassi su bili vlasnici brojnih solana sve do 1409. godine. Ivan Mihajlov je 1403. god. prodao 72 solane,251 a 1442. prodali su solanu Franjo i Jeronim.252 Kroz protekla stoljea Nassi su trgovali itom, stokom, solju i

242 243

C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 15, 62, 121, tab. 10; Ivan BOJNII, op. cit., str. 125, tab. 88. M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 183. 244 Liber consiliorum, knj. VIII., list 78. 245 Liber consiliorum, knj. VIII., list 136a136b. 246 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 78, 99; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII./7. 247 V. JAKI-CESTARI, op. cit., str. 142143. 248 K. JIREEK, op. cit., str. 313. 249 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 126. 250 Isto, str. 127. 251 Isto, str. 209. 252 Isto, str. 215.

70

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

tekstilom.253 Tijekom XV. i XVI. st. sudjeluju u radu vijea, a pojedini su se lanovi po vie puta kandidirali za kneeve savjetnike. Tako su se u razdoblju izmeu 1522. i 1540. godine vie puta kandidirali i bili birani za kneeve savjetnike Rafael u 22, a Ivan u 19 mandata,254 tako da su u prvoj polovini XVI. st. bili najutjecajniji lanovi vijea.255 U XVII. st., 1620. god. spominje se Nassi kao lijenik.256 Jednom od posljednjih lanova obitelji, Antunu Nassiju, Austrija je priznala plemstvo 1823. god.257 U XIX. stoljeu obitelj je izumrla. Grb. U titu, na plavom tri lijevokose zlatne grede. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste zlatno raireno orlovo krilo s tri lijevokose plave grede. Plat: zlatno-plav. (Sl. 25) NOZDRONJA Nozdronje (de Nosdrogna, Nozdronji) su pripadali hrvatskom plemenu Dragania, u Zadar su se doselili sredinom XIII. st., ali su i dalje zadrali svoj posjed na hrvatskom teritoriju. U drugoj polovini XIV. st. Nozdronje su kupovali zemlju ne samo na hrvatskom teritoriju nego i u zadarskom distriktu.258 Bili su manje imuna obitelj, to se vidi i po tome to je jedan lan obitelji, Donat, uio zanat 1496. godine.259 U zapisnicima vijea u XV. st. nema njihova imena.260 Obitelj je izumrla. Grb. Na srebrnom titu tri crna kolca.261 (Sl. 26) PARMA Parma je stara plemika obitelj podrijetlom iz Parme. Ivan Parma je ivio oko 1300. god. u Veroni. Iza njega se obitelj dijeli u dvije grane koje su upotrebljavale razliite grbove. Ti su se grbovi spojili 1687. godine. Julijevi sinovi bili su elnici novih grana obitelji. Antonio je ostao u Veroni, a Ivan se 1750. god. preselio u Zadar.262 Njegovi potomci, sinovi Tiberija, Julije263 i Jakov Antun Gapar primljeni su

253 254

Isto, str. 277. Prolost Zadra III., str. 107. 255 Isto, str. 269. 256 Milo KARICA, Zadarski lijenici, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 2, Zadar, 1955., str. 147. 257 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 100; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 258 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 42, 111, 131. 259 C. FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, str. 27, bilj. 57. 260 Prolost Zadra III., str. 106. 261 Isto, str. 173, opis grba. 262 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 17, 68, tab. 11. 263 Izdao prirunik za unaprjeenje agrarne proizvodnje, preveden i na hrvatski jezik; v. . PERII, Dalmacija uoi pada Mletake Republike, Zagreb, 1980., str. 7; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 100.

71

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

20. srpnja 1796. god. u zadarsko plemiko vijee. Austrijska vlast priznala je plemstvo Franji, sinu Julijevu. Obitelj izumire s njegovim sinom Julijem.264 Grb. Zelenom gredom, podijeljenom s tri lijevokose zlatne grede, podijeljen je tit, gore na crvenom glava srebrnog jednoroga, dolje tit okomito podijeljen, desno uz kulu stoje dva lava u plavom, a dno polja je zeleno, lijevo polje vodoravno podijeljeno, gore na zlatnom stoji orao rairenih krila, a dolje na plavom kosi srebrni kri sa erterokrakim zlatnim zvijezdama izmeu krakova. Nakit: kaciga s krunom, a na kruni orao rairenih krila. Plat: desno srebrno-crven, lijevo plavo-zelen. (Sl. 27) PELLEGRINI Obitelj Pellegrini, koja vue podrijetlo iz Venecije, bila je najprije uvrtena u hvarsko plemstvo. U to vrijeme, sve do 1480. god., prezivala se Dobreti. Tada je Pellegrino Dobrati uzeo prezime Pellegrini. Vicko Pellegrini je 1690. god. primljen u trogirsko plemstvo. Njegovi su se potomci nastanili u ibeniku i Zadru.265 U zadarsko plemiko vijee primljeni su 1694. godine.266 Austrija je 1823. Hijacintu Pellegriniju potvrdila ranije steeno plemstvo.267 Grb. U plavom titu nalazi se snieni rog na kojem stoji golubica s maslinovom granicom u kljunu. Ispod roga je raireno golubovo krilo. Nakit: kaciga s krunom koju krase dva zlatna paunova pera sa strane i jedno srebrno paunovo pero u sredini. Plat: desno zlatno-plav, lijevo srebrno-plav. (Sl. 28) PELLEGRINI DANIELI Sestra ene Josipa Pellegrinija, Hijacintova brata, bila je udata za Antona Danieli Tommasoni, ali kako nisu imali djece, prenijeli su svoje ime i posjed na Josipove potomke, koji od tada nose novo prezime Pellegrini Danieli.268 Austrija je toj novoj lozi stare obitelji 1826. godine priznala nasljedno plemstvo i dodijelila stari grb obitelji Pellegrini, koji je bio potvren njihovu stricu Hijacintu.269
264

Roman JELI, Zadarsko nahodite, Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 10, 1962., str. 232, spominje ga kao skrbnika Zadarskog nahodita do god. 1804., a na str. 249 kae da je god. 1823. bio lan Javne dobrotvornosti. 265 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 18, 70, tab. 12.; F. A. GALVANI, op. cit., knj. I., str. 170, tab. XII; G. SABALICH, op. cit., str. 422424; Ugo INCHIOSTRI, Di un codice araldico traguriense Pellegrini, Archivio storico per la Dalmazia, IV., 21, str. 121131. 266 Prolost Zadra III., str. 400. 267 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 100101; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 268 J. BERSA, Epigrafi nella Galleria Pellegrini Danieli a Zara, Bullettino di archeologia et storia dalmata, VI./1831., br. 11, str. 161169; Miroslava DESPOT, Putopisac Johann Georg Kohl o zadarskoj zbirci Pellegrini, Vijesti muzealaca i konzervatora NRH, VIII., 1959., br. 9, str. 82. 269 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 81, 101.

72

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

PETRICIOLI Obitelj Petricioli je jo jedna obitelj koja vue podrijetlo iz Italije, iz Brescie.270 Kao ugledni graani Zadra Valentin, Marko i Ivan Petricioli primljeni su u ninsko plemstvo 1775. godine.271 Valentinovi sinovi primljeni su u zadarsko plemstvo 1796. godine. Austrija je priznala plemstvo Ivanu Krstitelju i Josipovu sinu Ivanu Petricioliju 1822. godine.272 Obitelj Petricioli i danas ivi u Zadru. Grb. U plavom, vodoravno razdijeljenom titu nalaze se: gore tri (2,1) zlatna stilizirana ljiljana, dolje zlatna osmerokraka zvijezda. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom iz koje rastu dva rairena crna orlovska krila. Plat: plavo-zlatan. (Sl. 29) PETRIZO Petrizo (Petrica) je jedna od najstarijih zadarskih patricijskih obitelji o kojoj meutim ima vrlo malo podataka iz XIV. i XV. stoljea.273 Ivan Petrizo je sudac 1384. godine.274 Toma Petrizo je jedan od najvatrenijih pristalica mletake vlasti; pomogao je Mleanima u zauzimanju Zadra 1409. godine.275 lanovi obitelji se ne spominju kao vijenici u XV. stoljeu.276 U crkvi sv. Krevana u Zadru nalazila se nadgrobna ploa Tome Petrizo s grbom i natpisom s poetka XV. st., meutim, sada nije na svom mjestu, po svoj je prilici u samoj crkvi meu ostalim skinutim ploama. Obitelj je dosta rano izumrla. Grb. Na titu stoji orao rairenih krila.277 (Sl. 30) PONTE Obitelj Ponte je talijanska obitelj podrijetlom iz Bergama, u plemiko vijee Zadra primljena je u vrijeme druge austrijske vladavine. Ne zna se kada je obitelj dola u Dalmaciju. Prvi se spominje Ivan poetkom XVII. stoljea.278 Cvito Fiskovi
270 271

C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 18, 70, tab. 12. M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 185. Kao vlasnici posjeda na susjednim otocima bave se i unaprjeenjem poljodjelstva, o emu govori i traktat koji se uva u Dravnom arhivu u Zadru pod signaturom Miscellanea, svezak 11, pozicija 9, Pouka o uzgoju maslina u Dalmaciji, napisali Petricioli Valentin i Marko, XVIII. st., list 14. 272 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 75, 79, 101102; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 273 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 114, 116, 130. 274 Prolost Zadra II., str. 353. 275 Prolost Zadra III., str. 42. 276 Isto, str. 106. 277 Prolost Zadra II., str. 546, opis grba; Prolost Zadra III., str. 42, tab. III., fotografija natpisa; I. PETRICIOLI, Umjetnika batina samostana sv. Krevana do poetka XVI. stoljea, 1000 godina Samostana Svetog Krevana u Zadru, Zadar, 1990., str. 217. I. Petricioli je upozorio na pogrjeku; u grbu nije grifon nego orao rairenih krila. Ploa nije na svom mjestu, nije bila dostupna. 278 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 18, 73, tab. 12; G. SABALICH, op. cit., str. 440443.

73

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

pretpostavlja da je Ivanov sin Sebastijan nakon enidbe iz obitelji Lantana preuzeo lijevu stranu obiteljskog grba svoje ene, vodoravno podijeljeno polje na kojem se nalazi iupano stablo.279 Njegov sin Ivan Krstitelj bio je primljen 1663. god. u ninsko plemstvo,280 u zadarsko plemstvo su uvrteni 1694. godine.281 Istaknute linosti iz ove obitelji su Marko, providur mletake konjice, i povjesniar Valerije, iz ije je obitelji bila prva ena Petra Preradovia.282 Plemika prava Austrija je potvrdila Horaciju Ponte 1821. godine.283 Grb. tit je podijeljen okomito; desno u crvenom polju polovina je okrunjenog crnog orla rairenih krila, a lijevo u plavom polju, koje je vodoravno razdijeljeno zlatnom gredom, stoji lisnato stablo s korijenjem. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom na kojoj stoji okrunjeni crni orao rairenih krila. Plat: desno crveno-zlatan, lijevo plavo-zlatan. (Sl. 31) POSEDARSKI Slavogost, sin Jakova Slavogostia Posedarskog (de Posedarie) iz hrvatskog plemena Gusia, spominje se 1456. god. kao vlasnik posedarskog posjeda u novigradskom distriktu.284 Posjedi hrvatskih velikaa pred provalom Turaka slabe i raspadaju se. Posedarski su kao graani Zadra 1694 god. primljeni u zadarsko plemstvo.285 Posljednji potomak Posedarskih je Dinka, koja je udajom za Josipa Benju svoj posjed, ali i prezime, pripojila posjedu i prezimenu Josipa Benje, pa se nova obitelj naziva Benja Posedarski. Uz spajanje posjeda i prezimena spojeni su i grbovi tih dviju obitelji u jednu grbovnu sliku.286 Grb. tit vodoravno podijeljen u dva polja. Gore, na crvenom, na zlatnoj kruni stoji okrunjena guska sa zlatnim lancem s medaljonom oko vrata. Dno tita je srebrnoplavo ahovsko polje (3x8).

279

C. FISKOVI, Radovi Nikole Firentinca u Zadru, Peristil, br. 4, Zagreb, 1964., str. 64, te biljeke 35, 36, 37, 38, na str. 73. Heyer (Der Adel, str. 18) govori o lisnatom stablu, dok Fiskovi (Ibid.) stablo sa zelenim liem u grbu Ponte, koje je po Fiskovievu miljenju preuzeto iz grba obitelji Lantana, naziva lovorom, a Sabalich ga naziva udikom (tal. lantana, Guida archeologica di Zara, Zadar, 1897., str. 27), ime se vjerojatno aludiralo na ime vlasnika grba, koji je udajom uao u grb obitelji Ponte. 280 M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 182. 281 Prolost Zadra III., str. 400. 282 Ante STRGAI, Zadranin ime Vitasovi i kulturno-povijesno znaenje njegovih djela, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 2, Zadar, 1955., str. 4748; spominje se Valerije Ponte povjesniar, suvremenik ime Ljubavca i Lovre Fondra (str. 51). 283 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 102; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 284 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 145, 146. 285 Prolost Zadra III., str. 400. 286 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 87; A. BEGNA BENKOVICH, Stammbaum, rodoslovlje iza str. 100.

74

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Nakit: kaciga sa zlatnom krunom na kojoj stoji guska s lancem i medaljonom oko vrata, prate ju rairena crna orlovska krila na ijim se vrhovima nalaze medaljoni. Plat: desno plavo-srebrn, lijevo crveno-srebrn. (Sl. 32) SANFERMO Stara talijanska obitelj Sanfermo spominje se ve u XIV. st., podrijetlom je iz Verone odakle se preselila u Padovu. Jedna grana te obitelji prelazi u Veneciju. Franjo Ludvig Sanfermo se oenio zadarskom plemkinjom Elizabetom Civaleli. On je sa svojom braom god. 1744. dobio od duda Petra Grimanija naslov conte veneto, a 20. oujka 1784. god. se sa sinovcima Josipom, Ivanom Krstiteljem i Mark Antonom upisuje u zadarsko plemiko vijee.287 Austrija je 1821. god. priznala plemstvo Franji Sanfermu, a 1846 godine dozvolila je upotrebu starog grba obitelji Sanfermo. Franjo je u vrijeme druge austrijske vladavine bio naelnik Zadra.288 Grb. tit vodoravno podijeljen, gore na plavom kolijevka s djetetom u povojima, a nadvisuju je tri zvijezde (1,2) od kojih je via repatica; dolje na zlatno-crvenom ahovskom polju kolijevka s djetetom u povojima. Nakit: kaciga s krunom, ukraena perjanicom od pet srebrnih paunovih pera. Plat: desno zlatno-plav, lijevo zlatno-crven. (Sl. 33) SMILJANI Obitelj Smiljani je u XVII. stoljeu prela iz Like u Dalmaciju. Prvi je doao Petar sa svoja etiri sina: Ilijom, Filipom, Ivanom, Matom i kerkom Ankom. Petar je ratovao protiv Turaka u okolici Zadra, Ravnim kotarima i u Lici. Poginuo je u sukobu s Turcima god. 1648. u Ribniku. Nakon Petrove smrti ratovanje su nastavili njegovi sinovi. Ilija je 1652. god. dobio naslov harambae u Dalmaciji, ali je ve 1654. i on poginuo. U borbama s Turcima poginuli su Ivan i Mato, a Filip je izgubio ivot u sukobu s mletakim vojnikom. Nakon izumiranja mukih lanova, obitelj se nastavila po enskoj lozi. Naime, sinovi Petrove keri Anke, Smoljan iz prvog, a Marko i imun iz drugog braka, uzeli su djevojako prezime svoje majke. Ankini potomci Lazar i don Franjo Smiljani primljeni su 1793. god. u ninsko, a 1796. i u zadarsko plemstvo. Lazarov sin Antun bio je lan i ninskog i zadarskog plemikog vijea. Austrijska je vlast god. 1822. priznala plemstvo samo Antunu Ivanu. Njegovom smru obitelj Smiljani je u XIX. stoljeu izumrla.289
287

C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 20, 70, tab. 13; G. SABALICH, op. cit., str. 473; R. JELI, op. cit., str. 213286, donosi podatak da je Franjo Sanfermo, naelnik grada, bio god. 1819. predsjednik bolnike komisije. 288 J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 81, 102103; A. BEGNA BENKOVI, op. cit., rodoslovlje iza str. 100. 289 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 21, tab. 14; J. SABALICH, op. cit., str. 463464; Ante KUZMANI, Arambaa Petar i njegova etiri sina Ilija, Filip, Ivan i Mate, Zora Dalmatinska, IV/1847., br. 25, str. 149150; br. 36. str. 183195; Ibid., Smiljanii, Narodni list, XV/1876., br. 5, str. 1; br. 6, str. 1; Seid TRALJI, Tursko-mletako susjedstvo, Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 4-5, 1959., str. 420421,

75

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Grb. tit je podijeljen u etiri polja. U prvom i etvrtom u srebrnom stoji po pola crnog orla rairenih krila, u prvom polju okrenut je udesno, a u etvrtom ulijevo. U drugom i treem polju tita u plavom stoji srebrna kula s krunitem. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom ukraena je s dva plava i jednim srebrnim paunovim perom. Plat: srebrno-plav. (Sl. 34) SOPPE I SOPPE FORTEZZA Obitelj Soppe je stara zadarska plemika obitelj koja se spominje jo u XII. st., a nalazi se na popisima plemia iz 1283., 1384. i 1806. godine.290 I ta je obitelj svoju gospodarsku mo temeljila na krupnom zemljoposjedu koji se formirao u XIV. stoljeu. U drugoj polovini XV. st. posjed obitelji Soppe, kao i posjedi ostalih zadarskih plemia, smanjuje se pa gospodarska mo obitelji slabi.291 Do poetka XIX. st. pojedini lanovi obitelji sudjelovali su u javnom, drutvenom i vjerskom ivotu Zadra. Bili su birani za rektore, a Ivan Soppe bio je postavljen za kneza u Pagu krajem XIV. stoljea. Meutim, u vrijeme pobune Paana protiv Zadra Ivan je pobjegao iz Paga, a u sukobu je na strani Zadra sudjelovao Bla Soppe svojom galijom.292 U drugom sukobu, sa igmundom, kao njegov protivnik bio je opat samostana sv. Krevana Grizogono Soppe,293 a u crkvi sv. Krevana, po svoj prilici, krunio se Ladislav Napuljski za hrvatskog kralja.294 Saladin Soppe, C. Fiskovi ga zove ljubiteljem umjetnosti,295 naruio je 1486. god. ukrase za glavnu sobu u svojoj kui.296 U XVII. st. u radu Generalnog uilita Dominikanskog reda sudjelovao je i Ivan Krstitelj (Marko) Soppe.297 Jedna grana obitelji Soppe Soppe Fortezza je 1694. god. primljena u zadarsko plemiko vijee.298 Ivan Krstitelj Soppe Fortezza se 1749. god. oenio Katarinom, jednom od triju nasljednica Luje Detrika.299
govori o Petru Smiljaniu kao o turskom podaniku; R. JELI, Smiljanii kotarski serdari, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, br. 29-30, 1983. Na temelju dukale od 15. sijenja 1795. god. Smiljanii su 1796. primljeni u zadarsko plemstvo, a ne u ninsko, kako navodi R. Jeli; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 103; DAZd, Arhiv Nina, knj. III., list 25b26b; DAZd, Spisi Herald. kom., sv. 5, VIII/7. 290 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 21 (ime dobili po posjedu u opotu), 68, 79, tab. 14. 291 T. RAUKAR, Zadar u XV. st., str. 125. 292 Prolost Zadra II., str. 371, 489. 293 Prolost Zadra II., str. 359. 294 S. ANTOLJAK, O arhivu samostana sv. Krevana kroz stoljea, 1000 godina samostana sv. Krevana u Zadru, Zadar, 1990., str. 12, biljeka 20. 295 C. FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, str. 60, 87. 296 I. PETRICIOLI, Umjetnika obrada drveta, str. 90. 297 S. KRASI, Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1398.1808., Filozofski fakultet u Zadru, vidi Kazalo imena, str. 980. 298 Prolost Zadra III., str. 400. 299 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 79.

76

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Grb: tit vodoravno podijeljen, gore na crvenom i dolje na srebrnom stoji pantera udesno okrenuta, na crvenom srebrna a na srebrnom crvena.300 (Sl. 35) SOPPE PAPALI Franjo Soppe se 1715. god. oenio Marijom de Papali. Nastala je nova loza obitelji Soppe koja se od tada nazivala Soppe Papali.301 Grbovi obiju obitelji spojeni su u jednu grbovnu sliku. Obitelj Soppe Papali je primljena u zadarsko plemstvo 1784. god.302 Francuska vlast im je potvrdila plemstvo 1806., a Austrija je obitelj 1822. god. uvrstila u ibensko plemstvo.303 Grb. tit okomito podijeljen; desno na vodoravno podijeljenom polju, gore crveno a dolje srebrno, stoji ulijevo okrenuta pantera na crvenom srebrna a na srebrnom crvena; lijevo na plavom dva orlovska krila nadvisuje esterokraka zlatna zvijezda. Nakit: kaciga s krunom iz koje raste pantera okrenuta udesno. Plat: crveno-srebrn. (Sl. 36) VITCOR Obitelj Vitcor (de Victor) spominje se u Zadru u drugoj polovini XIV. i poetkom XV. stoljea. Vlasnici su zemljoposjeda.304 Nikola i Ivan bili su u vrijeme vladavine Anuvinaca zadarski rektori.305 Kao protivnici mletake vlasti Vitcori su morali dati jednog lana svoje obitelji u zatoenitvo u Veneciju.306 Sauvan je grb na nadgrobnoj ploi Nikole Vitcora u zadarskoj katedrali.307 Grb: Na titu ukraenom nazupanim rubom stoji orao rairenih krila i nogu s glavom okrenutom udesno. (Sl. 37) ZANCHI Obitelj Zanchi podrijetlom je iz Italije, iz Bergama. U XVI. st. uvrtena je u plemstvo Verone. Prvi lan obitelji, koji se 1674. trajno nastanio u Zadru, bio je Franjo Zanchi. Njegovi potomci su bili uvrteni u ninsko plemstvo,308 a zatim su 1796. god.
300 301

Prolost Zadra III., str. 173, grb na tabli iza str. 272. C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 21, 68, 79. 302 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. XIII. 303 C. G. F. HEYER, Der Adel, str. XIII; Liber cons., knj. VIII, list 136a; A. BEGNA BENKOVI, op. cit., rodoslovlje iza str. 100. 304 Prolost Zadra II., str. 385, 413, 477. 305 Isto, str. 331, 448. 306 Prolost Zadra III., str. 41. 307 Prolost Zadra II., tab. LX. 308 M. NOVAK-SAMBRAILO, Politiko-upravni poloaj Nina, str. 184; V. MATROVI, Nin od pada Mletake Republike do 1941. god., Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, str. 193, 195 i 196 govori o Franji Zanchiju, a na str. 218 o Aleksandru koji je god. 1917. postao naelnik, a umro je u travnju 1918. god.

77

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

primljeni i u zadarsko plemiko vijee. Austrijska je vlada godine 1822. priznala plemstvo samo Antunu Zanchiju.309 Grb: Na crvenom titu stoji zlatna kula s dva nazupana tornja sa strane i s treim u sredini koji zavrava na preslicu. Utvrdu nadvisuju dva slova C. Nakit: kaciga sa zlatnom krunom koju krase dva zlatna paunova pera sa strane, te jedno crveno paunovo pero u sredini. Plat: zlatno-crven. (Sl. 38) Povijesna graa na temelju koje su obraeni i prikazani grbovi zadarskih plemia su spisi Heraldike komisije, sveanj 5, VIII/7 i Povijest obitelji Benja, rukopis br. 98, koji se uvaju u Dravnom arhivu u Zadru, te reljefni prikazi grbova koji se nalaze u sakralnim objektima. HERALDIKA ANALIZA GRBOVA ZADARSKIH PLEMIKIH OBITELJI Za razliku od srednjovjekovnih grbova, kada ime vlasnika grba nije imalo utjecaja na izbor heraldikog lika u grbu, kasnije se heraldikim likom nastoji aludirati na ime, posjed ili zvanje njegova vlasnika. Dok je kod najstarijih grbova veinom teko utvrditi zbog ega je odabran neki heraldiki lik, kasniji grbovi govore neto o svom vlasniku. Razlog je tome to su se prvi vlasnici grbova smatrali karikom u lancu roda, a poslije nastaje elja da se istakne linost pojedinca.310 Stare plemike obitelji, uvajui i njegujui obiteljsku tradiciju, najveim su dijelom sauvale i neizmijenjene obiteljske grbove. Promjene u grbovima obitelji ili pak njihovih ogranaka nastaju najee enidbama s nasljednicama drugih plemikih obitelji, tako da uz promjenu prezimena najee dolazi i do spajanja grbova, obino dvaju ili triju grbova u jednu grbovnu sliku. Svaki se grb sastoji od vie grbovnih dijelova. Najvaniji dio grba ini tit; on predstavlja glavni dio grba, nosilac je grba. Obvezatni su dijelovi grba kaciga s nakitom te plat i znakovi ina i dostojanstva. To su glavni dijelovi tita. Sporedne dijelove ine uvari grba, grbovni zastor, redovi, gesla, bojni poklici i zastave. Budui da je tit po svom povijesnom razvoju glavni dio grba, njemu su podinjeni svi ostali dijelovi grba pa se zato pri opisivanju likovi u titu detaljno obrauju, ostali se dijelovi kratko opisuju, a sporedni se dijelovi samo navode. Kaciga oko vrata obino ima lanac i zlatnu plemiku krunu s tri trolista i s draguljima. Na kruni se redovito nalazi ukras, obino je uzet poneki od likovnih elemenata prikazanih u titu, a moe se uzeti i lik koji nije prikazan u titu. Poseban ukras za kacigu je plat. Od XVI. st. dobio je bujne gotiko-barokne oblike antikog akanta. Plat je izvana obojen jednom, a iznutra drugom bojom. Obino se boje iz tita ponavljaju na platu. Heraldiki likovi u titu i na nakitu redovito su obojeni. Broj boja
309 310

C. G. F. HEYER, Der Adel, str. 24, 90, 136, tab. 15, 54, 70; J. KOLUMBI, Grbovi, str. 79, 103104. Vlasta BRAJKOVI, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 9.

78

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

je ogranien na crveno, plavo, zeleno i crno i na boje metala zlato i srebro. Likovi ljudi i dijelovi ljudskog tijela esto su obojeni naravnom bojom tijela. Likovi ivotinja i ostali predmeti obojeni su osnovnim bojama ili kovinama. U upotrebu ulaze i druge boje koje heraldika nije dopustila, ali se ipak javljaju, na primjer smea, koja se javlja u grbu Damjani Vrgadskih, gdje je trupac obojen smee. Krzna se kao heraldiki lik ne javljaju na ovim grbovima.311 Heraldiki se likovi obino svrstavaju u dvije skupine: 1. heraldike likove koji su nastali geometrijskim diobama 2. naravne likove koji su predstavljeni u grbovima zadarskog plemstva, a to su: A. ivi likovi: a) ljudski lik b) etveronone ivotinje c) ptice d) ribe e) biljke B. Elementi i nebeske pojave C. Mitoloka bia predstavljena su skupinom mitolokih ivotinja. D. Umjetni likovi obuhvaaju skupinu heraldikih likova koji prikazuju predmete koje je izradila ljudska ruka i dijele se na ove grupe: a) kuni predmeti b) oruje c) igre d) simboli svjetovne vlasti e) graevine. Obradu pojedinih heraldikih likova u grbovima zadarskih plemikih obitelji potrebno je izvriti prema navedenoj sistematizaciji, koja je usvojena u naoj heraldici. 1. Geometrijske diobe tit moe biti geometrijskom diobom razliito podijeljen vodoravnim, okomitim, kosim i savijenim linijama. Dioba moe biti viestruka, moe biti i kombinirana. Okomitom i vodoravnom diobom tita mogu nastati razliiti likovi geometrijske diobe. A. Vodoravna dioba tita je dioba kojom je tit vodoravno podijeljen na dva ili vie polja oznaenih razliitim linijama. a) tit vodoravno podijeljen na dva polja susreemo u grbovima obitelji
311

Enciklopedija likovnih umjetnosti, knj. 2, str. 526527; B. ZMAJI, Heraldika, str. 1315; V. BRAJKOVI, op. cit., str. 1112.

79

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Benvenuti, Bianchini, Carrara, Dall'Acqua, Fanfonja, Ferrari, Fondra, Kreljanovi, Petricioli, Sanfermo i Soppe. b) Dvostrukom vodoravnom diobom nastaje heraldiki lik nazvan greda. Ta geometrijska dioba je u grbovima Parme i Licinija. U grbu Parme vodoravna dioba je kombinirana s okomitom diobom. c) U nekoliko grbova vodoravna dioba tita izvrena je pri dnu tita pa je tako nastao heraldiki lik poznat pod imenom dno tita. Dno tita nalazimo u grbu Kreljanovia, gdje je izvrena dvostruka dioba, a u grbu obitelji Corponese susreemo se s trostrukom vodoravnom diobom tita, koje tvore gredu i dno tita. Dno tita imaju i grbovi Lantane i Parme. d) Peterostruka vodoravna dioba nalazi se u grbu obitelji Grisogono. e) esterostruka vodoravna dioba izvrena je u gornjoj polovici donjeg dijela tita grba obitelji Bianchini. Vodoravna dioba mogla je biti izvrena u itavom heraldikom titu, ali i na dijelovima tita koji su nastali okomitom diobom. Tako se susreemo s jednostavnom ili viestrukom vodoravnom diobom lijeve ili desne strane tita. B. Okomitom diobom tit se okomito dijeli na desnu i lijevu stranu, kao to je u grbu obitelji Soppe Papali. Strane tita nastale okomitom diobom mogu biti podijeljene na razne naine. Tako je desna strana grba obitelji Damjani Vrgadski dva puta vodoravno podijeljena, a lijeva samo jedanput, dok je u Lantane izvrena vodoravna dioba desne strane tita. Donje polje, koje je nastalo vodoravnom diobom, u grbu obitelji Parma okomito je podijeljeno, lijevi dio polja jedanput je vodoravno podijeljen. Meutim, u grbu obitelji Ponte u lijevoj strani grba smjeteno je stablo preko vodoravno podijeljene strane tita zlatnom gredorm. Dvostrukom okomitom diobom dobije se heraldiki lik kolac, kao u grbu obitelji Matafari. esterostrukom okomitom diobom tita grba Nozdronja dobivena su tri kolca. C. Kose diobe javljaju se u nekoliko grbova. Uglavnom se susreemo s viestrukim diobama na cijelom titu ili pak na pojedinim dijelovima tita. Dvostrukom kosom diobom nastaje kosa greda i nalaze se u grbovima obitelji Cedulin i Civaleli. esterostrukom kosom diobom nastale su tri kose grede u grbu obitelji Nassi. To je ujedno i jedini heraldiki lik u grbu te obitelji. Peterostruka dioba zaobljenim linijama izvrena je u etvrtom polju kvadriranog grba obitelji Fondra Ferra. Vodoravne grede su u grbovima obitelji Licini koso pet puta, a u grbu obitelji Parme est puta podijeljene. Osam puta je koso, ulijevo, podijeljeno donje polje tita obitelji Benvenuti, tako su dobivene etiri lijevokose grede. D. Kombinacijom okomite i vodoravne diobe tita nastaje kvadrirani tit. Takvom diobom tit je podijeljen na etiri polja. Kvadrirane grbove imaju obitelji 80

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Fondra Ferra i Smiljani, dok je kvadriranje tita u grbu obitelji Benja Posedarski popraeno s jo jednim heraldikim likom srcem tita. Naime, srce tita je titi postavljen u sredinu tita. E. Spajanjem kose i lijevokose grede s vrhom u sredini tita nastaje heraldiki lik pod imenom snieni rog. Snieni rog u svom grbu ima obitelj Pellegrini, na vrhu roga stoji golubica s maslinovom granicom u kljunu. F. Viestrukim vodoravnim i okomitim dijeljenjem nastaje ahovsko polje. S takvim likom susreemo s u grbovima Benje Posedarskih, Posedarskih i Sanferma. G. Kosi kri nastaje krianjem kose i lijevokose grede, a taj se kri jo naziva Andrijin kri. Kosi kri nalazi se u grbu obitelji Parma. H. Kao poseban heraldiki lik u geometrijskoj se diobi navodi i turnirski ovratnik, na vrhu tita postavljena je uska traka s koje vise duguljaste krpe, najee tri, koje se prema dolje ire.312 U grbu obitelji Borelli na vrhu tita je crveni turnirski ovratnik izmeu ijih se krpa nalaze stilizirani zlatni ljiljani. 2. Naravni likovi U heraldici su naravni likovi podijeljeni u vie grupa, tako da ih dijelimo na likove koji prikazuju iva bia, prirodne elemente, nebeske pojave, mitoloka bia i predmete koje je izradila ljudska ruka. Naravni likovi su esto imali dekorativnu funkciju, ali se susreu i likovi koji nas obavjetavaju o imenu vlasnika grba, osim toga ti simboli govore i o vitekim i junakim djelima pojedinih obitelji. Naravni likovi su smjeteni u grb tako da su ukomponirani na cijelom titu ili pak u pojedina polja nastala geometrijskim diobama. Pratei geometrijske diobe i naravne likove u pojedinim grbovima, moemo pratiti nastajanje novih grbova, ali i veze meu pojedinim obiteljima. A. ivi likovi a) Ljudski lik je razliito prikazan, od lika djeteta u povojima koji se nalazi u grbu obitelji Sanfermo, do dijelova ljudskog tijela. Lik do pojasa nage djevojke sa sputenom dugom kosom, te maem u lijevoj ruci i mjesecom u desnoj, prikazan je u grbu obitelji Mirkovi. Ruke s ukrtenim maevima prikazane su u grbu obitelji Corponese, a otvorena aka u grbu obitelji Damjani Vrgadski. Ljudski lik i dijelovi ljudskog tijela obojeni su naravnom bojom. b) Skupina etverononih ivotinja predstavljena je likovima lava, vuka, pantere i slona.
312

Objanjenje dao B. Zmaji. Taj lik je vrlo rijedak u hrvatskoj heraldici (tal. lambello, engl. label, njem. turnierkragen).

81

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Lav je heraldiki lik koji se nalazi u vie grbova. Redovito je prikazan u stojeem poloaju s isplaenim jezikom i pandama, uvijek okrenut udesno, na primjer u grbovima obitelji Fanfonja, Bortolazzi i Soppe. Ako su prikazana dva lava, onda su okrenuta jedan prema drugom. Tako se u grbu Damjani Vrgadskih pojavljuju likovi dvaju lavova okrenutih jedan prema drugom, stojei uspravno i drei se prednjim apama. U grbu obitelji Ferrari dva lava stoje na trobrijegu s palminim listovima u prednjim apama. Ti su lavovi okrenuti jedan prema drugom. Lav s istim osobinama prikazan je i u grbu obitelji Licini, ali samo do polovine tijela; taj se heraldiki lik zove rastui lav. Lik lava u grbovima zadarskog plemstva obojen je zlatnom bojom, osim u grbovima obitelji Fanfonja i Soppe. U Fanfonjinom grbu lav je crno obojen do polovine tijela, a druga polovina mu je zlatna. Naime, u grbu te obitelji izmjenjuju se crna i zlatna boja tako da je na zlatnom polju tita lav crno obojen, a na crnom zlatno obojen. I u grbu obitelji Soppe lav je u dvije boje, srebrno-crveni lav stoji udesno okrenut na crveno-srebrnom titu, a na kruni kacige je rastui lav ulijevo okrenut. Pantera u naravnoj boji s crnim tokama u stojeem poloaju s istaknutim pandama i jezikom, okrenuta udesno, lik je koji susreemo samo u grbu obitelji Benja. Ovaj lik nema nieg zajednikog s heraldikim likom pantere, koji spada u skupinu mitolokih bia. Vuk je prikazan u grbu obitelji Kreljanovi, u stojeem poloaju s istaknutim zubima, crvenim jezikom, uzdignutim repom te s uzdignutom sabljom u prednjim apama. Vuk je obojen srebrno-sivom bojom, okrenut ulijevo, a na kruni kacige je rastui vuk sa sabljom. Slon s kulom je heraldiki lik koji se javlja samo u grbu obitelji Fondra Ferra. Prikazan je kako koraa, okrenut udesno, a na leima mu stoji kula. c) Skupina ptica zastupljena je u grbovima zadarskih plemia u najveem broju grbova najtipinijim heraldikim likom iz ove skupine simbola likom orla. Orao je redovito prikazan u stojeem stavu, rairenih krila. Obojen je obvezatno crnom bojom, kao u grbu obitelji Bianchini. Orao rairenih krila prikazan je i na reljefima grbova obitelji Petrizo i Vitkor. Polovica orlova tijela je u polju okomito razdijeljenih grbova obitelji Ponte i Smiljani. I rairena crna orlova krila mogu biti jedan od likova u grbu, kao na grbu obitelji Benja Posedarski, ali su najee ukras na kruni koja stoji na kacigi, na primjer na grbovima obitelji Benja Posedarski, Corponese, Posedarski i Petricioli. Uz orlova krila i lik orla moe biti ukras na kacigi, kao to je u grbovima obitelji Fanfonja, Bianchini, Mirkovi i Ponte. Orao na grbu i na kacigi obitelji Ponte je okrunjen zlatnom krunom, a na krilima su istaknute kande, prikazane poput vitice. Jedno raireno orlovo krilo krasi krunu grba obitelji Nassi, ali to je krilo obojeno heraldikim bojama iz tita plavo-zlatnim prugama. Obitelj Soppe ima dva srebrna orlova krila u svom grbu. Golubica s maslinovom granicom, simbol mira, nalazi se u grbu obitelji Pellegrini, a u istom grbu ispod snienog roga vidi se raireno krilo goluba. U starom grbu obitelji Damjania Vrgadskih u gornjem polju, na trobrijegu stoji golubica s maslinovom 82

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

granicom, ali je u novom, proirenom grbu u lijevoj strani tita, na donjem polju, na srebrnom ptica koja stoji na trupcu. Guska u grbovima Benja Posedarskih i Posedarskih je prikazana s krunom na glavi i lancem oko vrata na nain kako se prikazivala u hrvatskoj srednjovjekovnoj heraldici. Ovaj heraldiki element obitelj Benja Posedarski uzela je iz grba Posedarskih i uklopila ga u novi grb obitelji, a nalazimo ga i kao ukras na kacigi. Koko kao heraldiki lik je u grbu obitelji Galelli. Ptica na trupcu je jedan od heraldikih likova u grbu obitelji Damjani Vrgadski. Paunovo perje se vrlo esto javlja kao ukras na kacigi, tri do pet pera u naravnoj boji kao u grbu obitelji Borelli, ili u heraldikim bojama u vie grbova kod obitelji Corponese, Dall'Acqua, Lantana, Licini, Pellegrini, Sanfermo, Smiljani i Zanchi. Bivolji rogovi koji okruuju zlatnu zvijezdu kao heraldiki lik javlja se u ukrasu na kacigi u grbovima obitelji Damjani Vrgadskih i Ferrari. d) Riba je u ovoj skupini grbova prikazana samo u jednom grbu, nalazimo je u naravnoj boji kako pliva u vodi u grbu obitelji Dall'Acqua. Stariji grb obitelji Civaleli na kosoj gredi ima tri koljke. e) Biljke su est heraldiki lik u grbovima zadarskih plemia. Negdje biljke, cvjetovi, stabla imaju dekorativnu funkciju, drugdje pak heraldiki lik objanjava i ime vlasnika. Stablo s korijenjem nalazi se u grbovima obitelji Ponte i Corponese, stablo na breuljku stoji u grbu Fondrinih, dok je u grbu obitelji Lantana smjeteno stablo udike (tal. lantana) na smeem breuljku. Lantanin grb je govorei grb, stablo udike nas obavjetava o imenu vlasnika grba. Stabla su prikazana sa zelenim liem. Granicu masline kao heraldiki lik dri golubica u kljunu u grbu obitelji Pellegrini. Palmini listovi nalaze se u grbu obitelji Ferrari. Lavovi okrenuti jedan prema drugom u prednjim apama dre po jednu palminu granicu. Stilizirani cvijet s etiri latice smjeten je u donjem polju grba obitelji Licini. Stilizirani cvijet ljiljana prisutan je u grbovima obitelji Borelli, Civaleli u novijem grbu, Matafari i Petricioli, obojen je zlatnom bojom. Trava je u heraldici prikazana zeleno, i to kao dno tita obojeno u zeleno. Taj heraldiki znak javlja se u vie grbova zadarskih obitelji, na primjer kod Kreljanovia, Parme, Lantane, Corponese, Fondra, Fondra Ferre te Benja Posedarskih. Vijenac je u grbovima obitelji Benja Posedarskih i Posedarskih, dre ga dva grifona u kljunovima. Vijenac je ispleten od zelenog lia. Trupac kao jedan od likova nalazi se u grbu Damjania Vrgadskih. Trupac je obojen smeom bojom.

83

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

B. Elementi i nebeske pojave Meu nebeskim pojavama najei likovi su mjesec i zvijezde. a) Mjesec je najee prikazan kao utap ili zadnja etvrt. Ako je prikazan kao zadnja etvrt, onda se prikazuje poput slova C. U grbu Zanchija mjesec se preobrazio u slovo C, a u starijim grbovima te obitelji tvravu nadvisuju dva polumjeseca. Jedna od karakteristika nae heraldike je kombinacija polumjeseca u desnom gornjem kutu, a zvijezde u lijevom. Kako kae B. Zmaji, ta se heraldika kombinacija razliito tumai.313 Te likove susreemo u grbu obitelji Benja Posedarski. b) Zvijezde su prikazane sa est ili osam krakova. Iako je uobiajeno da se prikazuju srebrno obojene, one su u grbovima zadarskog plemstva zlatne. Zvijezde se nalaze ukomponirane u grbovnu sliku na titu ili se pak nalaze na kaciginu ukrasu. U jednom grbu moe biti i vie zvijezda. Obitelj Dall'Acqua u svom grbu ima pet esterokrakih zvijezda, Carrara tri zvijezde, takoer esterokrake. U grbu Sanferma dvije esterokrake zvijezde prate zvijezdu repaticu, jedna esterokraka zvijezda je u grbu obitelji Soppe Papali, a u grbu obitelji Parma esterokraka zvijezda je u ukrasu na kacigi. Osmerokraka zvijezda redovito je zlatno obojena, a susree se u grbovima obitelji Corponese, Detrico, Ferrari i Petricioli. Obitelj Mirkovi u grbu ima dvije osmerokrake zvijezde, a obitelj Benja u ukrasu ima jednu zvijezdu. Repatica je prikazana kao esterokraka zvijezda kod koje je umjesto estog kraka izbio plameni rep. Taj se heraldiki lik javio samo u grbu obitelji Sanfermo. c) Duga se u heraldici prikazuje u duginim bojama ili, kao to je sluaj u grbu Carrare, ona se javlja kao savinuta zlatna greda. d) Od prirodnih pojava, objekata susreemo se s breuljkom, trobrijegom i vodom. Breuljak je u grbu Lantane obojen smeom bojom, na njemu raste stablo udike. Breuljak u grbu obitelji Fondra je zelen. Trobrijeg je prikazan u obliku triju breuljaka od kojih je srednji najvii. U grbu Borellijevih trobrijeg je obojen crveno, a u grbu obitelji Ferrari obojen je srebrno. Voda, more prikazana je plavom bojom s ispruganim srebrnim crticama. Na prikaz vode nailazimo u dva grba, u grbu Carrare iz mora izlazi dvorepa sirena, a u grbu Dall'Acque riba pliva u vodi. Voda (tal. acqua) u Dall'Acquinu grbu vjerojatno aludira na ime vlasnika grba. Voda je u starijim grbovima bila prikazana srebrno, kao to je bilo i u starijem grbu obitelji Dall'Acqua.

313

B. ZMAJI, Heraldika, str. 33; ISTI, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, Vjesnik Dravnog arhiva, XII., Zagreb, 1945., str. 54.

84

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

C. Mitoloka bia Mitoloka bia u grbovima zadarskog plemstva predstavljaju mitoloke ivotinje. a) Dvoglavi orao prikazuje se tako da se obinom orlu doda jo jedna glava okrenuta u suprotnom pravcu. Lik dvoglavog okrunjenog orla susreemo samo u ukrasu na kacigama obitelji Fondra i Fondra Ferra. b) Orolav, grifon je heraldiki lik sastavljen od dijelova tijela orla (kande, kljun i krila) i donjeg dijela lavljeg tijela. Ui su mu duge i iljaste. U grbovima zadarskih obitelji susree se prikazan iskljuivo u stojeem poloaju. Jedan se nalazi u grbu obitelji Borelli, a dva se grifona, okrenuta jedan prema drugom koji kljunovima dre zeleni vijenac, nalaze u grbu obitelji Benja Posedarski. Grifoni su obojeni srebrnom bojom. c) Lik rastueg jednoroga koji se die s dna polja nije prikazan itav nego samo dopola, i to s ravnim rogom nasred ela i s kozjom bradom te s razdijeljenim kopitom. Rastui jednorog prikazan je u titu grba obitelji Parma i Benvenuti. Isti se lik javlja i u ukrasu na kacigi u grbu obitelji Benvenuti i u ukrasu grba Grisogona. d) Pantera kao heraldiki lik nema nieg zajednikog s naravnim likom pantere. Heraldika pantera je sastavljena od dijelova tijela nekoliko ivotinja. Glava joj je i njuka od konja, ui duge, rogovi volovski, prednje noge kao u grifona, a zadnje kao u konja. Crna heraldika pantera prikazana je u srcu tita, na titiu grba obitelji Benja Posedarski. U grbovima obitelji Soppe, Soppe Fortezza i Soppe Papali je srebrno-crvena pantera. e) Sirena je lik kojem je jedan dio, i to gornji, dio tijela ene, a drugi, od pojasa dalje, dio je ribe koji zavrava s dva repa. Dvorepa sirena repove uvijek dri rukama. Lik dvorepe sirene prikazan je nad vodom u grbu obitelji Carrara. D. Umjetni likovi Umjetni likovi ine posebnu skupinu predmeta heraldikih simbola, oni predstavljaju predmete izraene ljudskom rukom. Broj takvih simbola vrlo je velik pa se razvrstavaju u nekoliko grupa. a) Kuni predmeti se predstavljaju samo jednim likom, i to likom kolijevke u grbu obitelji Sanfermo. b) Oruje je est heraldiki lik u grbovima zemalja i naroda koji su imali razvijenu heraldiku, pa nas ti elementi upuuju na vitetvo ili pak na ratnike uspjehe pojedinih obitelji. Od oruja u grbovima zadarskih plemikih obitelji najvie se upotrebljavao lik maa, koji je prikazan isukan iz korica s otricom prema gore, kad je prikazan sam. Ako je u ruci, onda je poloen koso. U grbu obitelji Corponese su dva ukrtena maa, a u grbu Borellijevih dva se maa kriaju u ukrasu na kacigi. Ma vodoravno poloen i u desno okrenut otricom nalazi se u dnu tita na grbu obitelji Mirkovi. 85

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Iako je sablja est heraldiki lik u grbovima hrvatskih plemia, u grbovima zadarskog plemstva susree se samo u grbu Kreljanovia. Koplje se uvijek prikazuje okomito. U grbu obitelji Benja Posedarski tri koplja su prekriena iza zlatne grede koja povezuje crna orlova krila u drugom i treem polju tita. Koplja se javljaju i u ukrasu na kacigi. Naime, na orlovim krilima koja krase krune na kacigama obitelji Benja Posedarski i Posedarski nalaze se dva medaljona u kojima stoje po tri paralelna koplja. c) Od igara kao heraldiki lik susreemo igrae kocke, na kojima su crne tokice. Takve tri kockice nalaze se u grbu obitelji Fondra Ferra. d) Od simbola svjetovnih i crkvenih vlasti, kruna kao ukras na kacigi prisutna je skoro kod svih grbova, ali se kao heraldiki lik ne javlja esto u grbovima zadarskih plemikih obitelji, jedino se nalazi u prvom polju kvadriranog grba obitelji Benja Posedarski i u grbu obitelji Posedarski. O kriu se moe govoriti kao o heraldikom liku koji je nastao geometrijskom diobom, ali se isto tako o kriu moe govoriti kao simbolu kranske vlasti. Uz kosi kri kao geometrijsku diobu susreemo i malteki kri, koji se nalazi u grbu Fondra Ferra. To je kri kojem se krakovi prema kraju proiruju. e) Graevine su est heraldiki lik u grbovima zadarskih plemikih obitelji. Kula je graevina iji je lik prisutan u najveem broju. Najee je prikazana s krunitem te otvorenim vratima i pukarnicama. U grbovima obitelji Lantana i Parma pojavljuje se po jedna kula, dok su u grbovima obitelji Corponese i Smiljani po dvije. U grbu Fondra Ferra je kula na slonu. Tvrava je heraldiki lik koji se susree u novijim grbovima. Tako je i tvrava s tri kule, od kojih dvije sa strane zavravaju nazupanim krunitem, a trea u sredini na preslicu te zatvorenim vratima, prikazana je u grbu obitelji Zanchi. Nakon heraldike analize grbova zadarskog plemstva moemo rei da je broj heraldikih likova koji su zastupljeni u spomenutim grbovima vrlo velik, te smo ih mogli svrstati u nekoliko skupina. U istoj skupini grbova javljaju se i grbovi koji svojom jednostavnom heraldikom slikom upuuju na starost obitelji, na primjer grbovi obitelji Grisogono i Nassi. Zatim se preko grbova koji su vodoravno ili okomito podijeljeni na dva ili vie polja dolazi do sloenih grbovnih cjelina koje su nastajale nekoliko stoljea.314

314

Heraldika analiza je izvrena prema sljedeoj literaturi: B. ZMAJI, Heraldika, str. 1647; J. P. BROOKELITTLE, An Heraldic Alfabet, London, 1975.; F. A. GALVANI, Il re d'armi, knj. II., str. 113165; Georg J. BRAULT, Early Blasonn, Oxford, 1972.; Arthur Charles FOX-DAVIES, The Art of Heraldry Encyclopaedia of Armory, New York London, 1968.

86

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

ZNAENJE I VRIJEDNOST HERALDIKE ANALIZE GRBOVA ZADARSKOG PLEMSTVA Nakon pregleda heraldikih simbola zadarskog plemstva moemo se osvrnuti na podrijetlo i znaenje pojedinih simbola. Meu najstarije plemike obitelji u Zadru ubrajamo obitelji Nassi i Grisogono. Njihovu starost potvruju ne samo pisani izvori nego i obiteljski grbovi na kojima je samo jedan heraldiki lik geometrijska dioba. Grb Grisogona je pet puta vodoravno podijeljen, a grb obitelji Nassi je koso podijeljen est puta. Svakako treba naglasiti da se geometrijske diobe smatraju starijim heraldikih likovima, a naravni likovi su mlai. Naime, prvotni je zadatak grba bio da odredi pripadnost ratnika, viteza, odreenoj obitelji, a kako je bilo sve vie grbova, to se broj heraldikih likova poveavao pa su se uz likove nastale geometrijskim diobama unosili novi likovi, u heraldici nazvani naravni likovi. Meu naravnim likovima znaajno mjesto zauzimaju heraldike ivotinje lav i grifon. Upravo se te ivotinje susreu na drugim starim grbovima zadarskih plemikih obitelji. Dokumentirano najstarije obitelji, uz obitelji Nassi i Grisogono, su i obitelji Fanfonja i Benja.315 Obitelj Benja u svom grbu ima na zlatnom titu naravni lik pantere s crnim tokama, u grbovima obitelji Soppe, Soppe Fortezza i Soppe Papali je srebrno-crvena pantera. Obitelj Fanfonja na zlatno-crnom titu ima zlatno-crnog lava. Heraldiki lav se javlja i u grbu zadarske obitelji Bortolazzi.316 Obitelj Bortolazzi je, kako se do sada misli, grana stare zadarske obitelji Grisogono, ali u grbu nema nieg zajednikog s njom. Grb obitelji Bortolazzi ima na crvenom titu zlatnog lava. Ovi nam grbovi svojom jednostavnou ne govore nita vie o svojim vlasnicima, nego samo potvruju autoritet obitelji u svom gradu. Uz heraldike simbole koji su u upotrebi u cijeloj Europi, u grbovima zadarskih plemia nailazimo i elemente tipine za hrvatsku heraldiku. Susreemo se s likom vuka u grbu obitelji Kreljanovi. Lik vuka je est heraldiki lik u grbovima uskokih obitelji, a kako Kreljanovii vuku svoje podrijetlo iz Senja, oni su u svom grbu zadrali vuka, i to vuka koji dri sablju. Od svih zadarskih obitelji kojima je austrijska vlast potvrdila plemstvo poetkom XIX. st., samo je obitelj Kreljanovi imala u svom grbu lik sablje, koju kao heraldiki lik zapadnoeuropska i srednjoeuropska heraldika ne poznaje. U zapadnoeuropskoj i srednjoeuropskoj heraldici sablju krivoiju zamjenjuje uvijek ravni ma, ali u grbu Kreljanovia taj je lik ostao neizmijenjen.317 Grb obitelji Benja Posedarskih nastao je spajanjem dvaju obiteljskih grbova, grbova obitelji Benje i obitelji Posedarski. Kako se radilo o dvjema vrlo uglednim obiteljima, to su se u novi grb kvadriranjem unijeli elementi iz obaju grbova. Lik guske u ovom grbu preuzet je iz grba obitelji knezova Posedarskih koji su, kao i Kurjakovii
315 316

Vidi biljeke o obiteljima Benja, Grisogono, Fanfonja i Nassi. Vidi biljeke o Bortolazzijima. 317 B. ZMAJI, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, str. 56.

87

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Krbavski, vukli podrijetlo iz hrvatskog plemena Gusi, preuzeli kao oznaku plemenske pripadnosti.318 enidbom Josipa Benje s Dinkom Posedarskom nastao je novi grb u koji je unesena i guska kao jedan od likova u tom sloenom grbu. U istom grbu kao poseban heraldiki element javljaju se mjesec i zvijezda, koji se inae uvijek nalaze na vrhu tita, u kutovima. Ova je heraldika kombinacija simbola vrlo esta u grbovima hrvatskih obitelji, pa je kao jedan od najtipinijih heraldikih elemenata za hrvatsku heraldiku unesena u grb hrvatskog narodnog preporoda.319 Ti su isti elementi bili u grbu obitelji Mirkovi, samo neto drugaije rasporeeni. U starijim grbovima poloaj mjeseca i zvijezda se mijenja, dok je u novom grbu Mirkovia mjesec u ruci djevojke, a zvijezde u kutovima tita. Jo nas jedan grb upuuje na stvaranje rodbinskih veza izmeu vie plemikih obitelji: to je grb obitelji Damjania Vrgadskih. Taj grb u sebi sadri heraldike elemente triju obiteljskih grbova. U XVIII. st. Petar se Damjani Vrgadski oenio Marijom Ljubavac Detriko Frankopan. tit grba je okomito podijeljen, pa se u desnu i lijevu stranu novog grba unose heraldiki elementi iz obiteljskih grbova obitelji Damjani Vrgadskih, Detrika i Frankopana.320 Uz heraldike likove karakteristine za hrvatsku heraldiku u grbovima zadarskog plemstva susreemo i heraldike likove karakteristine za talijansku heraldiku. Naime, u Italiji je bio obiaj da kao oznaku politike orijentacije pojedine obitelji u svoje grbove unose odreene elemente. Pristalice carske vlasti, gvelfi, u grbove su unosili na vrhu tita crnog dvoglavog orla u zlatnom polju, dok su pristalice Anuvinaca, gibelini, u grb, na vrhu tita, unosili stilizirane zlatne ljiljane u plavom.321 Te su kombinacije u naim grbovima vrlo rijetke, ali dolaskom talijanskih obitelji u nae krajeve, te obitelji donose i svoje grbove pa se onda i ti heraldiki elementi prenose. Meutim, oni gube prvotno znaenje, jer ne samo da pripadaju drugoj sredini nego su i nastali u drugo vrijeme, te u XVIII. st. predstavljaju ostatak prolosti. Stilizirani zlatni ljiljan u plavom imaju dvije zadarske obitelji talijanskog podrijetla, i to Borelli i Petricioli. U grbu obitelji Borelli na vrhu tita ispod krpa crvenog turnirskog ovratnika stoje tri zlatna ljiljana, a u grbu obitelji Petricioli u gornjoj polovici plavog tita nalaze se tri stilizirana zlatna ljiljana (2,1). Lik crnog orla na zlatnom polju, to je takoer tipino za talijansku heraldiku, prisutan je u grbovima obitelji takoer talijanskog podrijetla, Bianchini i Parma. Zadarska plemika obitelj Carrara u svom grbu ima dvorepu sirenu, zlatnu dugu i zvijezde, a te iste elemente ima i istoimena talijanska obitelj, samo to su ti heraldiki elementi drugaije rasporeeni. U grbu zadarske obitelji plavi je tit podijeljen zlatnom dugom koju nadvisuju tri zlatne zvijezde, a ispod duge je dvorepa sirena koja stoji na
318 319

Isto, str. 56. Isto, str. 54. 320 B. ZMAJI, Heraldika, str. 5153. 321 Isto, str. 52.

88

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

morskoj povrini. Talijanska obitelj Carrara ima u grbu takoer sirenu u gornjem polju, a na dugi se nalaze tri zvijezde, dok je u donjem polju ispod duge bava. Grbovi koji nas svojim simbolima obavjetavaju o imenima vlasnika grba, takoer nas upuuju na talijansko podrijetlo obitelji Dall'Acqua, koja u grbu ima vodu (tal. acqua), i obitelj Lantana sa stablom udike (tal. lantana) u svom grbu. Govorei grb je i grb obitelji Galelli koji u titu ima koko. Ne znamo nita o podrijetlu te obitelji, ali se mora naglasiti da se obitelj nazivala i Kokoi, kako stoji na nadgrobnoj ploi iz XV. st. koja se nalazi u klaustru samostana sv. Frane u Zadru. Uz heraldike elemente koji daju obiljeje heraldici odreenog kraja, u ovom sluaju hrvatskoj ili talijanskoj, moramo spomenuti i to da su u grbovima zadarskog plemstva prisutni razni heraldiki likovi, od geometrijskih dioba do velikog broja naravnih likova koji su bili u upotrebi u zapadnoeuropskoj i srednjoeuropskoj heraldici. Od geometrijskih dioba susreemo iste geometrijske diobe samo u grbovima obitelji Cedulini, Grisogono i Nassi. Zatim susreemo prikaze jednog heraldikog lika u titu, te na koncu sloene, kvadrirane grbove. Ovi sloeni grbovi, ve spomenuti grbovi obitelji Benja Posedarski i Damjani Vrgadski, govore nam o vezama zadarskog plemstva s hrvatskim plemstvom u zaleu Zadra. Ponekad je dolazilo i do spajanja grbova te preuzimanja heraldikih likova i u grbovima drugih obitelji, tako na primjer C. Fiskovi pretpostavlja da je lijevu polovicu grba obitelji Lantana u svoj grb unijela obitelj Ponte.322 I na kraju, kad se pogleda na podrijetlo karakteristinih heraldikih likova, moe se rei da i oni mogu posluiti u utvrivanju podrijetla zadarskih plemikih obitelji, ali i utvrivanju njihovih uzajamnih veza. Iako su u zaleu Zadra ivjele u srednjem vijeku brojne obitelji koje su pripadale hrvatskom plemstvu, pa i instituciji dvanaestero plemena, ipak je dolo do izoliranosti zadarskog plemstva. Mletaka je vlast vodila rauna o strukturi plemstva u dalmatinskim gradovima pa tako i o plemstvu Zadra. Zatvorenost plemstva je karakteristina za razdoblje od XIV. do XVIII. stoljea i ona je odgovarala interesima Mleana. Neki nam grbovi ipak govore da je do poetka XIX. st. dolo do povezivanja plemikih obitelji iz Zadra s hrvatskim plemikim obiteljima iz njegova zalea. O tome nam govori i grb obitelji Benja Posedarski koji nastaje nakon enidbe Josipa Benje s Dinkom Posedarskom pa je u novi grb nove loze Benja unesen grb knezova Posedarskih iz plemena Gusia. Grb druge stare hrvatske obitelji, Frankopan, ukomponiran je u grb obitelji Damjani Vrgadski. Stari grb Damjania Vrgadskih i grb obitelji Detrico, koji je bio spojen s grbom obitelji Frankopan, uklopljeni su u jednu grbovnu sliku enidbom Petra Damjani Vrgadskog s Marijom Ljubavac Detrico Frankopan. Obitelj Kreljanovi je u svom grbu zadrala isto hrvatske elemente, vuka i sablju krivoiju, a treba napomenuti da je i obitelj Mirkovi po strukturi heraldikih elemenata svoga grba takoer hrvatska. Naime, u grbu su mjesec i zvijezde uz lik ene koja dri ma. Kao to nas heraldiki elementi karakteristini za heraldiku u Hrvatskoj
322

Vidi bilj. 279.

89

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

upuuju na veze zadarskih plemia s plemstvom u hrvatskom zaleu ili pak na hrvatsko podrijetlo zadarskih plemikih obitelji, tako nas mogu uputiti i na traenje veza zadarskih plemikih obitelji s plemstvom u susjednoj Italiji, odakle jedan dio obitelji i vue podrijetlo. S obzirom na specifinost razvitka heraldike u Dalmaciji, pa i u Zadru, moe se istoj materiji pristupiti i drugaije. Mogue je pratiti razvitak grbova pojedinih obitelji, jer je est sluaj da jedna obitelj koristi vie grbova, koji uglavnom imaju iste heraldike simbole samo drugaije stavljene na tit grba. Posebno su zanimljivi grbovi na kamenoj plastici. Zadar je bogat upravo takvim spomenicima, a oni se nalaze na mjestu gdje su i postavljeni, naee na sakralnoj i svjetovnoj arhitekturi, ili se pak uvaju u institucijama kojima je zadatak uvanje i konzervacija spomenika. Njihova bi obrada bila znaajan doprinos zadarskoj heraldici.

90

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

POPIS SLIKA
Sl. 1. Grb obitelji Benvenuti, Dravni arhiv u Zadru, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 2. Grb obitelji Benja, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 3. Grb obitelji Benja Posedarski, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 4. Grb obitelji Bianchini, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 5. Grb obitelji Borelli, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 6. Grb obitelji Bortolazzi, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 7. Grb obitelji Carrara, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 8. Grb obitelji Cedulini, Alfred BEGNA-BENKOVICH, Stammbaum der Familie Alfred conte Begna Benkovi, Graz, 1907., DAZd, rukopis br. 98, rodoslovlje iza str. 100. Sl. 9. Grb obitelji Civaleli, Prolost Zadra III., tabla iza str. 272. Sl. 10. Grb obitelji Corponese, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 11. Grb obitelji Dall'Acqua, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 12. Grb obitelji Damjani Vrgadski, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 13. Grb obitelji Detrico, Prolost Zadra III., tabla iza str. 272. Sl. 14. Grb obitelji Fanfonja, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 15. Grb obitelji Ferrari, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 16. Grb obitelji Fondra, HEYER, op. cit., tab. 30. Sl. 17. Grb obitelji Fondra Ferra, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 18. Grb obitelji Galelli, HBL, sv. 4, str. 544, crte grba. Sl. 19. Grb obitelji Grisogono, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 20. Grb obitelji Kreljanovi, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 21. Grb obitelji Lantana, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 22. Grb obitelji Licini, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 23. Grb obitelji Matafari, Prolost Zadra III., tabla iza str. 272. Sl. 24. Grb obitelji Mirkovi, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 25. Grb obitelji Nassi, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 26. Grb obitelji Nozdronja, Prolost Zadra III., opis na str. 173. Sl. 27. Grb obitelji Parma, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 28. Grb obitelji Pellegrini, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 29. Grb obitelji Petricioli, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 30. Grb obitelji Petrizo, Prolost Zadra III., str. 546, opis grba. Sl. 31. Grb obitelji Ponte, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 32. Grb obitelji Posedarski, HEYER, op. cit., tab. 45. Sl. 33. Grb obitelji Sanfermo, A. BEGNA-BENKOVICH, op. cit., rodoslovlje iza str. 100. Sl. 34. Grb obitelji Smiljani, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7. Sl. 35. Grb obitelji Soppe i Soppe Fortezza, Prolost Zadra III., tab. iza str. 272. Sl. 36. Grb obitelji Soppe Papali, A. BEGNA- BENKOVICH, op. cit., iza str. 100. Sl. 37. Grb obitelji Vitcor, Prolost Zadra II., tabla LX. Sl. 38. Grb obitelji Zanchi, DAZd, Spisi Herald. komisije, sv. 5, VIII./7.

91

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Sl. 1. Benvenuti

Sl. 2. Benja

Sl. 3. Benja Posedarski

Sl. 4. Bianchini

Sl. 5. Borelli

Sl. 6. Bortolazzi

Sl. 7. Carrara

Sl. 8. Cedulini

92

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Sl. 9. Civaleli

Sl. 10. Corponese

Sl. 11. Dall'Acqua

Sl. 12. Damjani Vrgadski

Sl. 13. Detrico

Sl. 14. Fanfogna

Sl. 15. Ferrari

Sl. 16. Fondra 93

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Sl. 17. Fondra Ferra

Sl. 18. Galelli

Sl. 19. Grisogono

Sl. 20. Kreljanovi

Sl. 21. Lantana

Sl. 22. Licini

Sl. 23. Matafari

Sl. 24. Mirkovi

94

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Sl. 25. Nassi

Sl. 26. Nozdronja

Sl. 27. Parma

Sl. 28. Pellegrini

Sl. 29. Petricioli

Sl. 30. Petrizo

Sl. 31. Ponte

Sl. 32. Posedarski

95

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Sl. 33. Sanfermo

Sl. 34. Smiljani

Sl. 35. Soppe i Soppe Fortezza

Sl. 36. Soppe Papali

Sl. 37. Vitcor

Sl. 38. Zanchi

96

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Jelena KOLUMBI: COATS OF ARMS OF THE ZADAR NOBILITY Summary Up to the 15th century, within Dalmatia and in the city of Zadar itself, noblemen did not use coats of arms. From the 15th century first coats of arms on works of architecture and on written documents made their appearance. However, even then there were noblemen who did not have coats of arms. Through the ducal the doge would bestow a property and its privileges to an individual or to a family but not a coat of arms. On the contrary, he prohibited the description of coats of arms. The following families among the Zadar nobility did not have coats of arms: Albinoni, Botono (Batono), Butovano, Ciprianis, Ferra, Fumatis, Galo, Ginanis, Grubonja, Jurjevi, Karnaruti, Kotopanja, Krava, Lapani, Leme, Ljubavac, Martinui, Pear, Petrachis, Pomo, Qualis, Raduo, Rosa, Saladin, Stratiko, ubi, Varikaa and Zloradi. The fact that they did not have coats of arms did not lessen their role within the political, economic, cultural and religious life in the city of Zadar. The Zadar noble families who had coats of arms chose the heraldic symbols themselves. Old noble families usually kept and used an unmodified coat of arms seeking in this manner to emphasize their longevity and authority. By the beginning of the 19th century many of the old families had died out while Austria recognized the noble status of those that had survived. We know the coats of arms of the following families: Benvenuti, Benja, Benja Posedarski, Bianchini, Borelli, Bortolazzi, Calcina, Carrara, Cedulini, Civaleli, Corponese, DallAcqua, Damjani Vrgadski, Detrico, Fanfonja, Ferrari, Fondra, Fondra Ferra, Galelli, Grisogono, Kreljanovi Albinoni, Lantana, Licini, Matafari, Mirkovi, Nassi, Nozdronja, Parma, Pellegrini, Pellegrini Danieli, Petricioli, Petrizo, Ponte, Posedarski, Sanfermo, Smiljani, Soppe, Soppe Fortezza, Soppe Papali, Vitcor and Zanchi. Along with heraldic symbols that were in use throughout Europe in the coats of arms of the Zadar noble families we encounter symbols which are typical for Croatian heraldry. The figure of the wolf is an element which is frequent on the coats of arms of Uskok families so that the Kreljanovi family had it on its coat of arms. In Europe the bent sword was replaced by the straight sword but in the coat of arms of the Kreljanovi family it was retained. The figure of the duck with a medallion around its neck and with chains derives from the coat of arms of the Posedarski family who derive from the Croatian tribe Gusi; through the marriage of Josip Benja to Dinka Posedarska it entered the coat of arms of the Benja Posedarski family. As a distinct symbol we mention the moon and the stars which are found at the top of the shield in the corners. This combination is very frequent in the coats of arms of Croatian families so that as one of the most typical elements for Croatian heraldry it was incorporated into the coat of arms of the Croatian Revival Movement. The Benja Posedarski, Mirkovi and Posedarski families have these symbols within their coats of arms. The coat of arms of the Damjani Vrgadski family contains elements of three families: Damjani Vrgadski, Detrico and Frankopan. Alongside heraldic figures characteristic for Croatian heraldry, on the coats of arms of

97

J. KOLUMBI, Grbovi zadarskih plemikih obitelji, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str. 2798.

Zadar nobles we meet figures characteristic for Italian heraldry. In Italy it was customary that certain families incorporate certain heraldic elements onto their coats of arms as signs of their political affiliation. Supporters of imperial power on the top of the shield had a black twoheaded eagle on a golden background while supporters of the Plantagenets placed golden stylized lilacs in blue on the top of the shield within the coat of arms. When Italian families came to Croatian land they brought over their coats of arms with the said symbols. In the new environment these heraldic symbols lost their original meaning not only because of the new place but also because they had come into being in a different historical period, so that in the 18th century they weree mere remnants of the past. Stylized lilacs on a blue field are to be found on the coats of arms of the Borelli and the Petricioli families. The figure of the black eagle in a golden field, which is also characteristic for Italian heraldry, is to be found on the coats of arms of the Bianchini and Parma family who were of Italian descent. The talking coats of arms of the Lantana and DallAcqua family with their meaning allude to their Italian origin. The family Galelli has also a talking coat of arms a chicken. However we know nothing about the origins of the family but it has to be emphasized that the family also used the name Kokoi, as can be seen on the tombstone from the 15th century which is located within the cloister of the Franciscan monastery in Zadar. Alongside heraldic symbols which are characteristic for Croatian and Italian heraldry, we have to say that different heraldic figures, from geometrical divisions to a large number of natural figures which were in use in Western European and Middle European heraldry, are present in the coats of arms of Zadar noble families. Pure geometrical divisions are to be found only on the coats of arms of the Cedulin, Grisogono and the Nassi family. Alongside images of only one heraldic figure on the coat of arms we encounter complex, quadrated coats of arms. Some of the quadrated coats of arms point to the connections of the Zadar nobility with the Croatian nobility, for example the coats of arms of the Benja Posedarski and the Damjani Vrgadski family. Sometimes a joining of the coats of arms took place but also the borrowing of heraldic figures from the coats of arms of other families. Parma on its coat of arms has the left side of the Lantana coat of arms. Finally, when one looks at the origins of characteristic heraldic figures it can be said that they can help one to establish the origins of a part of the Zadar noble families but also to establish their mutual connections. The clannishness of the Zadar nobility is characteristic for the period between the 14th and the 18th c. and was in tune with the tastes of the Venetians. Some of the coats of arms reveal that by the beginning of the 19th c. the noble families from Zadar had set up ties with the Croatian nobility from the hinterland of the city. Elements of the Posedarski coat of arms were incorporated into the Benja coat of arms and the new family was called Benja Posedarski. The coat of arms of the old Croatian family Frankopan was incorporated into the coat of arms of the Damjani Vrgadski family. Heraldic elements characteristic for heraldry in Croatia on the coats of arms of the Zadar nobility point to family ties between the Zadar nobility and the nobility in Croatia or indicate their Croatian origins. Elements characteristic for Italian heraldry can help us search out the family ties between the Zadar nobility and the nobility in neighboring Italy where a number of the families had originated. Key words: Zadar, the nobility, coats-of-arms.

98