You are on page 1of 32

Green Garden • broj 41 • studeni / prosinac 2005.

godina VI • cijena 3 KM

• Lončanice za posebne prilike • Rezidba voćaka • Folije i pokrivači • Gnojidba vinograda • Kesten-kralj jeseni

3

Riječ urednika
Poštovani čitatelji! Pred vama je posljednji broj Green Gardena u ovoj godini koji, kao i prethodni brojevi, na svojim stranicama donosi veći broj uistinu zanimljivih naslova kako iz cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva i vinogradarstva tako i aktualnosti iz zaštite bilja. U vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana ukrašavaju se drvca i kupuju posebne lončanice, a koje drvce odabrati, kako mu produljiti svježinu, te koju lončanicu odabrati za ovu prigodu, možete pročitati u ovom broju našeg glasila. Kako pripremiti i gdje smjestiti sobno cvijeće tijekom zimskih mjeseci, možete pronaći na stranicama posvećenim cvijeću. Ljubitelji povrća mogu pročitati aktualnosti iz ove oblasti, a posebno ističemo prilog o pokrivačima za povrće (agrotekstil) i folijama za prekrivanje plastenika i tunela. Za voćare je namijenjeno nekoliko zanimljivih članaka vezanih za voćne kulture čiji se plodovi najviše koriste tijekom zimskih mjeseci. Posebno ističemo članke o kestenu, lješnjaku i orahu, ali i o kakiu- kulturi koja je malo poznata među voćarima. Vjerujemo da će biti zanimljivi prilozi o agrumima i maslini – slabo zastupljenim voćnim vrstama u južnim područjima BiH. Kalifornijska štitasta uš zadnjih nekoliko godina radi sve veće štete na voćkama. Kako zaštititi voćke od ovog štetnika, možete pročitati u članku kojeg potpisuje doc. dr. Ivan Ostojić. Vinogradare će sigurno zanimati i prilog o gnojidbi vinograda za koju su često oprečna mišljenja stručnjaka vezana za vrijeme izvođenja. Početkom zime poljski glodavci napuštaju polja i sele se u zatvorene prostore gdje rade velike štete uskladištenim proizvodima. Kako ih suzbijati te koje mamce koristiti možete pronaći u prilogu koji obrađuje ovu problematiku Za ljubitelje akvaristike pripremili smo prilog o dekoracijama koje se koriste za uređivanje akvarija. Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ako smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo

SADRŽAJ
SOBNE LONČANICE SOBNO CVIJEĆE U ZIMSKIM UVJETIMA ODABIR BOŽIĆNOG DRVCA ::: ADVENTSKI VJENČIĆI SJECKALICE ::: BOŽIĆNA PŠENICA ::: VILJAMOVKA EKSTRAKTI BILJAKA MINI IZLOŽBA POVRTNIH KULTURA ZIMA U POVRTNJAKU FOLIJE ZA PREKRIVANJE PLASTENIKA CIFO GNOJIVA KESTEN ZIMSKA REZIDBA VOĆAKA KALIFORNIJSKA ŠTITASTA UŠ KAKI - JAPANSKA JABUKA AGRUMI ZIMSKA ZAŠTITA VOĆAKA LJEŠNJAK GNOJIDBA VINOGRADA PELETIRANO ORGANSKO GNOJIVO PITANJA I ODGOVORI FRISKIES U MOSTARU ::: KRIZANTEME ::: ĆUPTER ČUDO IZ LJUSKE MASLINA VOĆNE SADNICE - AGROCENTAR DEKORACIJE ZA AKVARIJ AMBROZIJA SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORA ZANIMLJIVOSTI
Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Katica Arar, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje, Marin Musa Tisak: LOGOTIP, Široki Brijeg Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

SOBNE LONČANICE ZA POSEBNE PRILIKE
Piše: JosiP BrklJača, ing.

4

Za posebne prilike biraju se i posebne lončanice koje oblikom, bojom lista i cvijeta izražavaju posebnu simboliku. Tako za božićne i novogodišnje blagdane tražimo božićnu zvijezdu, azaleju, ciklamu. To su vrste koje cvatu zimi pa svojim žarkim bojama unose radost u svaki dom.
preko ljeta i jeseni, a zatim je ponovo unesite u kuću. U zimu bi ponovno trebala procvjetati. Na žalost, više neće biti tako lijepa, pa razmislite je li vrijedna truda, ili je bolje kupiti novu biljku idućeg Božića. Za ovu biljku, kao i za sve biljke iz ove porodice, je karakteristično da se pojavljuje bijeli gusti sok (mlijeko) kada se otrgne list ili dio biljke. Sok božićne zvijezde je otrovan, pa treba biti oprezan kada su djeca ili životinje u blizini.

Božićna zvijezda

Jedna od najčešćih ali mnogima i najdražih božićnih i novogodišnjih lončanica je božićna zvijezda ili mlječika krasna, kako je neki još zovu, Euphorbia pulcherrima, koja privlači poglede «listom» žarko crvene boje. Porijeklom je iz Meksika, gdje raste kao listopadni grm visine do tri metra. Kao lončanica visoka je 30 – 40 cm. Na vrhu biljke razvijaju se sitni, neugledni cvjetovi. Ljepotu biljci daje crveno obojeno lišće uz cvjetove tzv. brakteje. Božićna zvijezda traži svijetlo mjesto u stanu, umjerenu temperaturu, 15 od 20°C. Izbjegavajte zalijevanje hladnom vodom. Traži veliki postotak vlažnosti u zraku i obilno zalijevanje, a ako je zaboravite zaliti, tužno će objesiti listove, no malo mlake vode ubrzo će je oživjeti. Prilikom zalijevanja pazite da ne prskate brakteje i cvjetove. Za smještaj božićne zvijezde izbjegavajte mjesta na propuhu i tami. Nakon nekoliko tjedana cvatnje biljka odbacuje lišće. Tada je možete prikratiti na 10 cm, prestati sa zalijevanjem, a početkom proljeća biljku iznijeti vani. Redovito je zalijevajte

Azaleja

Najbogatije cvate zimi, pa se tada i najviše kupuje. To je pravi mali cvatući grm u loncu. Azaleja ima svih boja, veličina i oblika cvijeta, pa svatko može pronaći nešto za sebe. Sve azaleje vole meku vodu za zalijevanje (tvrdu vodu iz vodovoda prokuhajte), kišnicu ili

Azalea

otopljeni snijeg. Vole svijetlu, umjereno toplu prostoriju. Zalijevanje je prema potrebi – zemlja u loncu mora biti umjereno vlažna. Azaleja je osjetljiva na propuh. Za azaleju je veoma važno da ima odgovarajući supstrat u loncu, tj. supstrat kisele reakcije. Kada kupujete lončanicu azaleje, najbolje je birati onu biljku s nekoliko otvorenih cvjetova i mnogo pupova, pa ćete dugo uživati u njihovoj cvatnji.

Ciklama

Postoji doista mnogo kultivara ciklama koji se međusobno

razlikuju po boji cvijeta, njegovoj veličini, boji listova i sl. Tako su, primjerice, dugo vremena u modi bile ciklame s velikim cvijetovima dok danas prvenstveno nailazimo na ciklame s malim cvjetovima ali s posebnim mirisom. Iz tog razloga, u novije vrijeme, plemenite i minijaturne ciklame ukrašavaju mnoge stolove te osobito lijepo izgledaju u bijelim keramičkim posudama ukrašenim vijencima od bršljana. Osim s bršljanom ciklame su idealne u kombinaciji s papratima, različitim puzavicama, s kaduljom i lavandom kao i s biljkama čiji su listovi sivo zelenkaste boje. Ipak, da bi ciklama zadržala svoj raskošni cvijet, dva do tri tjedna morate im posvetiti punu pozornost. Tako trebate znati kako ciklame ne podnose suviše suhe i zagrijane prostorije te im posebno odgovara temperatura od 5 do 10 stupnjeva C uz visoku vlažnost zraka. Uočeno je i kako ciklamama posebno «godi» prozor spavaće sobe, trijem ili hodnik s dosta svjetla tijekom zimskih mjeseci. Pored toga, u njihovom uzgoju trebamo biti oprezni jer moramo voditi računa da se između dva zalijevanja površina komposta malo prosuši i u tu svrhu ih je najpoželjnije zalijevati u podložak. Dok su biljke aktivne, treba ih svaka dva tjedna i prihraniti namjenskim tekućim gnojivima. Ukoliko im pružite optimalne uvjete, zdrave će biljke prirodno prestati s rastom u proljeće kada ih treba i potpuno zasušiti u periodu od mjesec dana (što znači sve do ljeta), dok svi listovi ne uvenu. Sa zalijevanjem ponovno započinjemo kada počne i novi rast s tim da je ciklame nužno presaditi svake dvije godine.

Božićna zvijezda

Ciklama

Različite boje cvijeta BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

5

SOBNO CVIJEĆE U ZIMSKIM UVJETIMA
Većina sobnog cvijeća tijekom ljetnih mjeseci krasi balkone, terase i druge prostore, koji osiguravaju povoljne prostore za uzgoj. Tijekom zime potrebno im je osigurati adekvatne prostore u kojima će dočekati toplije dane.
Piše: JosiP BrklJača, ing. vara, primjerice, ukrasnoj paprici i ukrasnoj koprivi, sobnim palmama maranti, zmajevci i fikusu.

D

olaskom hladnijih dana, kućne biljke potrebno je smjestiti u adekvatne prostore, u kojima će dočekati toplije dane. Za većinu sobnog bilja zima predstavlja period mirovanja, a za neke biljke razdoblje cvatnje.

Kakve uvjete traže biljke?

Priprema biljaka za zimu

Prije unošenje u kuću potrebno je otuširati biljke. Nakon toga biljke je potrebno smjestiti na čistu površinu da se osuše, a supstrat u posudi procijedi. Sve biljke koje će tijekom zime boraviti u kući potrebno je pregledati na prisutnost štetnika. Većina štetnika može se ukloniti mehanički, a ako je potrebno koristiti insekticide, treba koristiti samo one koji imaju dozvolu na sobnom cvijeću. Uvjeti prezimljenja ovise o pojedinoj biljci. Neke traže isključivo hladan prostor, dok druge nešto toplije uvjete. Najveći broj sobnog bilja podrijetlom je iz tropskih područja, pa im je tijekom zime potrebno osigurati visoku zračnu vlagu i umjerenu toplinu. I unutar same prostorije sva mjesta nisu podjednako pogodna za držanje sobnog bilja. Veći broj sobnih biljnih vrsta ne voli smještaj tik uz južni ili zapadni prostor. Manji pomak od zavjese ili prozora već znači bitnu promjenu. Takvo mjesto odgo-

Biljkama koje traže dosta svjetla, ali ne vole izravno izlaganje suncu, odgovarat će mjesto uz sjeverni ili sjeveroistočni prozor. Većina sobnih biljaka koje cvatu zimi traže takve uvjete (azaleje, ciklame, primule, kamelije). Ove biljke traže i nešto niže temperature pa se mogu smjestiti u slabije grijanu prostoriju. Jaglaci ne vole sunčani položaj niti blizinu izvora topline. Traže češće zalijevanje i prihranjivanje namjenskim gnojivima. Ciklame traže hladniju prostoriju. U toplijoj prostoriji cvjetovi brzo uvenu. Zalijeva se u podložak ili uz rub lukovice. Ako voda ostane u podlošku, jedan sat nakon zalijevanja treba je odliti, jer će u protivnom listovi požutjeti. Filadendron voli toplinu i vlagu te ga je potrebno svakodnevno prskati mlakom vodom. Traži sjenovit položaj. Afrička ljubičica uspijeva na svijetlim ali od sunca zaštićenim položajima. Prilikom zalijevanja vodu dodavati u podložak. Difenbahija traži mjesto zaštićeno od sunca i visoku vlažnost zraka. Listove svakodnevno treba prskati vodom. Anturijum također voli vlažan zrak i toplinu, ali biljku ipak treba zaštititi od izravnih sunčanih zraka. Kamelija voli hladan i osvijetljen prostor, ali ne i izravno sunce. Sjenovito mjesto u hladnijoj prostoriji traže bršljan i aspidistra. Sorte svijetlo prošaranih ili obrubljenih listova obično trebaju nešto više svjetla i topline od zelenolisnih. Cinerarija se drži u negrijanoj prostoriji s dovoljno vlage. U suviše toploj prostoriji listovi joj žute i otpadaju.

pravilo «ne stavljaj na rub – past će». Biljke ne stavljati na mjesto gdje će se često premještati. Stara poslovica pokazala se primjenjivom kod sobnog bilja: daleko od oka, daleko od srca. Biljke moraju biti na takvom mjestu gdje su lako pristupačne i «nezaboravljene». Vjerujemo da

će ovih nekoliko savjeta koristiti svim ljubiteljima sobnog bilja da ga adekvatno pripreme za nadolazeće hladne dane.

Biljke na prozoru ili stolu

Biljke na radnom stolu ili prozoru ne smiju biti velike da stvaraju sjenu. Za sobno bilje vrijedi
BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Sobno cvijeće – adekvatan prostor

6

ODABIR BOŽIĆNOG DRVCA

Na vratima su nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Izlozi i ulice bljesnut će blagdanskim sjajem, a najmlađi će iščekivati pahulje snijega i darove. Ipak, da je u naše domove stigao najdraži blagdan, redovito nas podsjeća i ukrašeno božićno drvce. Piše: Mladen karačić, diPl. ing.

S

vi mi znamo kako pravog Božića nema bez pomno odabranog božićnog drvca. Ustvari, sama gužva i žurba oko kupnje darova te ponovno okupljanje svih članova obitelji na blagdanskoj večeri posebno nas veseli i pruža osjećaj unutarnjeg zadovoljstva. Iako je sama bit Božića sasvim nešto drugo, mi ga ipak ne možemo ni zamisliti bez posebno ukrašenog božićnog drvca. A najmlađe opet najviše i veseli njegova kupnja te ukrašavanje kao i darovi koji ih očekuju ispod okićenog bora. Ali, ta ista kupnja one nešto starije nerijetko zna dovesti do ruba živaca. Međutim, sukladno s blagdanskim ozračjem nužno je biti strpljiv jer je potrebno dosta vremena za odabir pravog drvca čiju veličinu trebamo prilagoditi ambijentu svoga doma. Srećom, posljednjih godina na našem tržištu možemo nabaviti i Nordijske jele koje su se pokazale idealnim za ukrašavanje domova tijekom božićnih blagdana. Spomenute jele svojim pravilnim rasporedom grana s bogato popunjenim iglicama i najzagriženije protivnike ukrašavanja drvca ne ostavljaju ravnodušnim. Osim toga, Nordijske jele možemo nabaviti u različitim veličinama od 1,5 do 5 metara što, osim ukrašavanja domova, ostavlja mogućnost i za uljepšavanje poslovnih prostora kao i vrtova.

Nordijska jela

Što napraviti s osušenim drvcem

Zanimljiv je i podatak kako se svake godine u svijetu posiječe na milijune božićnih drvaca koja, nakon što posluže svrsi, završavaju na odlagalištima otpada ili se, u najboljem slučaju pretvore u kompost. Istina, ta ista drvca se proizvode namjenski, odnosno, time se bitnije ne utječe na prirodne čimbenike, gledano s ekološke strane. Ipak, ukoliko imamo vrt i mogućnost pravljenja komposta, osušeno drvce nakon Božića nipošto ne bacajte na smetlište. Dovoljno je odrezati grane i staviti ih na dno kompostirane hrpe. Odrezanim graničicama također možemo prekriti zasađene maćuhice ili tratinčice a sljedeće sezone pak umetnite grančice oko posijanog graška. Viticama će se privezati uz njih čime će vam znatnije olakšati

samu berbu. Do sljedećeg ljeta drvce možete ostaviti po strani nakon čega se može iskoristiti kao potporanj uz koji će se penjati krastavci. Jer lijep i dekorativan detalj u svakom vrtu predstavlja osušeno božićno drvce (s blago skresanim granama i dakako bez otpalih iglica) koje služi kao izvrstan potporanj u povrtnjaku za sve vrste penjačica. U velikim pak europskim gradovima, osušenim drvcima se najviše raduju stanovnici ZOO-a, i to ponajviše slonovi, kojima su božićne jele i smreke prava poslastica. Bilo kako bilo, drvce koje je uzgojeno u vrtnim centrima za božićne blagdane bolje je rješenje od kupnje umjetnog. Netko će reći da je šteta rezati biljku radi nekoliko blagdanskih dana. I to je istina, ali rijetko tko će se

zbog ekoloških razloga odreći običaja kićenja drvca. Osim toga, plastična drvca puno više zagađuju atmosferu jer se za njihovu proizvodnju troši energija utroškom koje se stvaraju iznimno štetne emisije plinova. A da bi se plastično drvce prirodnim putem razgradilo, potrebno je skoro tisućljeće. Izbor je ipak na vama! Samo nemojte da trpe oni najmlađi koji s nestrpljenjem očekuju Badnjak, dan koji im trajno ostaje urezan u sjećanje i to prvenstveno zbog kićenja božićnog drvca.

ADVENTSKI VJENČIĆI
S

ama tradicija adventskog vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi koristili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za hladnih i tamnih prosinačkih noći kao znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blagdan Božić. Inače, prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se kao dekorativna biljka često nađe i lovor koji predstavlja pobjedu nad mučenjem i patnjom te božikovina i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra u vjenčiću označava snagu i izlječenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak, simbol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni plodovi kojima vjenčić često bude pomno okićen predstavljaju naš budući život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa ili došašća, vrijeme pripreme za veliki blagdan kršćana. Stoga ni ove godine nemojte zaboraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove adventskim vjenčićem jer on prije dolaska samog Božića stvara poseban ugođaj u našim domovima te na poseban način i u našim srcima.
Sjemenarnini agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za Božićne i Novogodišnje blagdane nude veliki izbor živih Nordijskih jela - najljepših božićnih drvaca. BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Prodaja u AC Sjemenarni Mostar

7

SJECKALICAMA DO KORISNOG KOMPOSTA
ljekarnama. A bez njih bi nam to ipak puno teže išlo, jer zamislite samo koliko bi nam vremena trebalo utrošiti za fino usitnjavanje organske mase za kompostiranje i zastiranje vrta. Osim toga, usitnjena masa koja pada iz sjeckalice brže se razgrađuje i pretvara u hranjiv kompost. S druge strane, malo jači strojevi s valjkastim noževima usitnjavaju čak i deblje granje preostalo pri rezidbi voćaka, ukrasnog drveća i grmlja. Usitnjeno granje pogodno je i za izradu prirodno vrtnih staza koje nalikuju na šumske puteljke prekrivene gustim slojem otpala lišća. Navedene strojeve za usitnjavanje grana i grančica možete, uz malo mašte i znanja, čak napraviti i u vlastitoj režiji. Ukoliko ne, vlasnici vrtova i voćnjaka s visokim drvećem, voćkama i grmljem svakako trebaju razmisliti o nabavi dobre sjeckalice koja će ih trajno riješiti briga kamo s osušenim ostacima bilja i raznoraznim granjem. Jedno je sigurno, ne bi ga trebali paliti i time onečišćavati zrak, već samo gurati u otvor sjeckalice!

Sijeckalica u radu

U

ovom periodu godine vrtovi su nam puni organskog otpada-otpalog lišća, grana i grančica koje mogu i te kako korisno poslužiti za proizvodnju komposta u kućnoj radinosti. Jer dovoljno je samo dobro usitniti mnoštvo ostataka iz voćnjaka, povrtnjaka ili cvjetnjaka i uradili smo pola posla. U tu svrhu da-

nas se na tržištu mogu nabaviti namjenske sjeckalice čija jačina može varirati, ovisno o količini organske mase koju želimo «preraditi» u kompost. Za usitnjavanje tanjih grančica i ostataka iz povrtnjaka i cvjetnjaka pogodni su pak manji modeli sjeckalica koje možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljo-

Različite izvedba sijeckalica

Božićna pšenica
B
ožićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare do svete Lucije-13.prosinca. Sjetva se obavlja u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati).

Nakon toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerna raspoređuje u posudu u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan raspršivanjem vode po pšenici. Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice.

Božićna pšenica

NJENO VELIČANSTVO VILJAMOVKA
Piše: Mladen karačić,diPl. ing.

V

iljamovka je kasna ljetna sorta kruške koja je otkrivena kao slučajni sjemenjak u Engleskoj oko 1770. godine. Na američkom tlu prva viljamovka javlja se 1797., a sljedeći vlasnik farme Enoch Bartlett tu sortu kruške, njemu još nepoznatu, naziva po svome prezimenu. Tako se viljamovka i dan danas u Americi može naći pod nazivom Bartlett. Inače, riječ je o sorti kruške koja se i više nego udomaćila u našoj zemlji. Iako joj više gode njeni sjeverniji dijelovi, vrlo dobro uspijeva i u južnoj Hercegovini. I doista, malo tko ne zna za ovu

krušku koju je dobrim dijelom proslavila i njena vrhunska žestica-svuda cijenjena rakija viljamovka. Šalu na stranu, doista je riječ o kvalitetnoj i cijenjenoj sorti, što potvrđuje i podatak da je upravo viljamovka standard prema kojem se ocjenjuju druge kruške. Tako se i u stručnoj literaturi sve ravna po njoj, odnosno, često se koriste podaci o vremenu dozrijevanja na osnovu njenog dospijeća npr. za neku sortu kruške kažemo da dozrijeva 14 dana poslije viljamovke i sl. Inače, spomenimo kako viljamovka u na-

Viljamovka –kraljica među kruškama

šim uvjetima dozrijeva od 10 do 20 kolovoza kada se na njenim stablima uočavaju srednje veliki plodovi, tipičnog kruškolikog oblika i prosječne mase od 160 do 260 grama. Meso ploda je svijetložute boje, vrlo sočno, topivo u ustima, karakteristične muška-

tne arome. Osim toga, sadržava puno fine kiseline i šećera što je čini vrlo ukusnom i cijenjenom voćkom u širokom krugu potrošača. A pošto je sada vrijeme sadnje voćaka, dobro razmislite o izboru sortimenta, jer je ova sorta zasigurno kraljica krušaka.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

8

EKSTRAKTI BILJAKA
ljekovita priroda u bočici
Aromoterapija je najstariji oblik liječenja. To pradavno umijeće danas doživljava procvat i preobrazbu u suvremenu znanost. Koristeći se mirisnim i farmakološkim karakteristikama eteričnih ulja i esencija ublažava, sprječava pa čak i uklanja simptome bolesti.
Piše: Mario ćuBela, diPl. ing.

S

vi mi danas, htjeli to ili ne, živimo u high-tech civilizaciji, okruženi televizijom, računalima, sintetičkim proizvodima, hormonsko i genetički manipuliranom hranom. Čini nam se da su u takvom svijetu priroda i prirodno postali gotovo egzotični pojmovi. Usporedo s tim, s druge strane svjedoci smo sve većeg trenda povratka prirodi, uzgoja zdrave, organske, jednom riječju domaće hrane. Sve je veći broj različitih udruga i osviještenih ekologa koji zagovaraju povratak prirodi i prirodnim vrijednostima. I nekako između ove dvije varijante smjestila se aromoterapija s ljekovitim djelovanjima eteričnih ulja.

Kako se dobivaju eterična ulja ?

Eterična ulja se dobivaju na tri osnovna načina, i to metodom istiskivanja, destilacijom vodenom parom i ekstrakcijom putem otapala. Destilacija vodenom parom se smatra najboljim postupkom za izdvajanje aromatskih tvari iz biljke, posebice ako se koriste za terapeutske svrhe. Ipak, metoda istiskivanja

se nekako najčešće koristi i to prvenstveno kod citrusnih plodova (limun, mandarina, naranča i sl.), izravnim istiskivanjem pod pritiskom, čime se dobiva esencija neke biljke. Treba napomenuti kako esencija i eterično ulje nisu isti pojmovi jer su eterična ulja zapravo destilirane esencije. Bilo kako bilo, zbog svojih ljekovitih svojstava ekstrakti biljaka koriste se već tisućama godina. Još od antičkih vremena smatra se da eterična ulja koriste tijelu, psihi i emocijama. A različita ulja primjenjuju se za tretiranje i sprječavanje cijelog niza zdravstvenih problema za liječenje, opuštanje, podmlađivanje, ublažavanje ili stimuliranje. Vrijedno je i spomenuti istraživanje obavljeno na virusima obavijenim lipidnim slojem (poput virusa hepatitisa, herpes simplexa ili gripe) kao i na retrovirusima (HIV) gdje je kantarion ili Gospina trava pokazao znatnu aktivnost. Na taj način, aromoterapija, odnosno liječenje eteričnim uljima laganim korakom izrasta u granu medicine.

Kako se koriste eterična ulja ?

U pravilu, eterična ulja svoje učinke na ljudski organizam

Eterična ulja-uvijek u posebnoj ambalaži

ostvaruju na dva načina i to putem udisanja (inhalacija) i putem krvotoka (masaža). Masaža je svakako najčešći način uporabe eteričnih ulja te predstavlja najstariju i najprirodniju metodu za očuvanje zdravlja i liječenje. Masažom tijela ostvarujemo dvostruko djelovanje: mehaničko i refleksno. Mehaničko se očituje u čišćenju izumrlih stanica s površinskog sloja i uklanjanju nakupljenog masnog sekreta, prašine i znoja. Time se otvaraju pore s masnih žlijezda te se omogućuje bolja sekrecija i disanje kože. Drugo djelovanje je refleksno i ono pak utječe na rad unutarnjih organa. Efekti tog djelovanja očituju se kroz bolju prokrvljenost krvnih žila, bolju ishranu stanica, bržu izmjenu tvari, te kroz otklanjanje umora, oteklina i zglobnih izljeva. Dakle, jednom riječju, u svim vrstama tretmana eterična ulja imaju zajednički pozitivan učinak na čovjeka-podižu raspoloženje, olakšavaju bol i tjelesna oštećenja. Međutim, treba znati kako se ulje koristi prema različitim tipovima i stanjima kože, ovisno o željenim terapeutskim svojstvima. Primjerice, za osjetljivu kožu preporuča se nevenovo, avokadovo i bademovo ulje. Kod oštećene kože pak pomaže kantarionovo, avokadovo, bademovo i sezamovo ulje. Ulje pšeničnih klica, bogato antioksidansom vitaminom E, ublažava ožiljke nakon ozljeda i operacija, te uklanja ožiljke od akni. S druge strane, lješnjakovo ulje tonizira i zateže kožu te potiče obnavljanje stanica dok se kod alergija obično koristi nevenovo, jojobino i sezamovo ulje. Za suhu i zdravu kožu tu je ulje breskve i marelice dok opet,

bademovo ulje omekšava i hrani kožu. Zanimljivo je da se koristi i ulje mrkve koje potiče tamnjenje kože a njime se zamiruju ekcemi i psorijaza. Iz svega navedenog se da lako zaključiti kolika je vrijednost i djelotvornost eteričnih ulja premda trebamo biti svjesni kako nam aromoterapija, nažalost, ne može ponuditi čarobnu formulu i preko noći otkloniti ili izliječiti teške bolesti.

ZLATNA PRAVILA

• Eterična ulja nisu topiva u vodi. Stoga se moraju uvijek razrijediti u biljnom ulju (bademovo, lješnjakovo, nevenovo i dr.) i ne smiju se nanositi izravno na kožu • Koriste se niske koncentracije, dakle svega nekoliko kapi • Kod samoliječenja treba koristiti ulja koja dobro poznajete • Eterična ulja s visokim postotkom fenola ne smiju se inhalirati jer nadražuju sluzokožu • Kod trudnica i male djece potreban je dodatni oprez • Nipošto se ne smije prekidati propisana liječnička terapija

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

9

Najteži gomolj krumpira uzgojio je gosp. Mirko Medić, najtežu lubenicu Miladin Ekmečić iz Čapljine, a najtežu mrkvu Manja Bošnjak iz Širokog Brijega˝.
Piše: diPl. ing. nino rotiM

Mini izložba povrtnih kultura u AC Sjemenarni u Mostaru

D

olaskom jeseni većina poljoprivrednika ubire plodove različitih vrsta povrća i voća. Među velikim brojem standardnih gomoljastih, korjenastih i plodovitih primjeraka povrća, svojom veličinom i oblikom nekako prednjače oni, uzgojeni na većim nadmorskim visinama. Ali, to i ne treba čuditi ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako u takvim proizvodnim područjima vladaju idealni uvjeti za uzgoj krumpira, luka, cikle, mrkve, i čega sve ne. Rekli bi smo, dovoljno je samo posaditi jer plodna, djevičanska zemlja Blidinja ali i ostalih brdsko-planinskih područja jednostavno nudi uspjeh. A svakako je uspjeh na svojoj parceli izvaditi krumpir čija težina prelazi 2,2 kg. Upravo je gosp. Mirko Medić, koji je inače nastanjen u Rodoču kod Mostara, u Agrocentar Sjemenarne ponosno donio ovaj dragulj od krumpira. Od tada ovaj divovski gomolj krumpira, koji bi inače bio zanimljiv i za Guinnesa, plijeni pozornost kod svih kupaca

ličina može vidjeti i samonikla lubenica teška 22 kg a na čijoj vriježi je ubrano čak 9 plodova ukupne težine 108 kg. Sretni vlasnik lubenice je gosp. Miladin Ekmečić iz Čapljine. Svakako ne smijemo izostaviti ni ciklu tešku 3,2 kg uzgojenu od strane gosp. Joze Vukoje te mrkvu tešku 1,2 kg a za koju je vlasnik gosp. Manja Bošnjak rekao da obvezno napišemo kako je uzgojena samo uz obilno gnojenje stajskim gnojem. Kako izložba velikih primjeraka povrća ne bi protekla bez ”redovite” tikve, pobrinuo se gosp. Nermin Stranjak iz Stoca čiji primjerak teži 18 kg. Pošto brzo dolazi i vrijeme spravljanja zimnice te kiseljenja kupusa, vrijedno hvale je i istaknuti glavicu kupusa čija je težina dosegla 5,9 kg (premda u pojedinim slučajevima može težiti i do 10 kg). I mogli bi smo tako unedogled jer čini nam se kako naša zanimljiva Hercegovina svakim danom plodonosi nesvakidašnjim primjercima povrća i voća. A to sve, pak, negdje treba zabilježiti…

Dio izloženih plodova

Najteži gomolj krumpira

i namjernika koji prođu pored police s neobičnim povrćem i voćem. Treba napomenuti kako Sjemenarna, već petu godinu zaredom organizira akciju ”Biramo najteži gomolj krumpira u BiH”. Svi prispjeli uzorci krumpira se izlažu, a najuspješniji proizvo-

đači nagrađuju, dakako sjemenskim krumpirom. Osim krumpira, posebnu policu u AC Sjemenarni u Mostaru popunjavaju zanimljivi primjerci tikvica, cikle, kupusa, mrkve, repe kako svojim neobičnim izgledom tako i veličinom Tako se u šarenilu boja i ve-

Gljiva iz Podveležja

Vidjevši neobične plodove povrća izložene u AC Sjemenarni u Mostaru, gosp. Senad Gosto iz mjesta Kričanje - Podveležje donio je neobičnu gljivu koju u narodu nazivaju Puhara. Gljiva je jestiva, a primjerak gosp. Goste težio je 6,1 kg.

Šarene tikvice uvijek privlače pažnju BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Djelatnik Sjemenarne s izuzetno krupnom gljivom

10
Piše: Mario ćuBela, diPl. ing. Ulaskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtlarskih kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrćari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene kli-

ZIMA U POVRTNJAKU
Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtlarskih kultura.

Međutim, ne zaboravimo kako i mi možemo utjecati na smanjenje negativnih posljedica mraza i to pomnim izborom mjesta za uzgoj povrća. Tako će opasnost od mraza biti znatno manja ukoliko povrće uzgajamo blizu velikih vodenih površina, pored neobrađenog zemljišta i na južnim obroncima. Što se tiče izbora povrtnih kultura koje bolje podnose niske temperature, svakako nećete pogriješiti ukoliko posijete mrkvu, peršin, špinat, bob ili grašak premda zbog iznimne hranidbene i zdravstvene vrijednosti nipošto ne smijete

Nasad kupusa

Špinat voli zimu

Zimska salata u zaštićenom prostoru

me i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene povrtne kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vr-

ste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato kako mraz nerijetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugibanja biljaka. Zanimljiv je i podatak da porodica krstašica u koju spadaju kupusnjače ima svoje predstavnike od tropskih, pa gotovo do polarnih krajeva. Botaničari su naišli i na povrtnu kulturu sličnu hrenu, koja je u rascvjetanom stanju ostala pod snijegom i tamo izdržala temperature od nevjerojatnih minus 47 stupnjeva C, a u

proljeće je ponovno procvjetala. A kupusnjače su, općenito gledano, otporne na niske temperature jer postoje sorte koje mogu podnijeti i minus 30 stupnjeva C. Da ne govorimo kako je uočeno da se najveća kakvoća kelja pupčara postiže kada ga malo «ofuri» mraz. Slično njima, i špinat je dosta otporan na niske temperature jer može podnijeti i minus 13 stupnjeva C, samo što moramo «pogoditi» odgovarajuću sortu. Tako se u novije vrijeme, svojom mogućnošću uzgoja tijekom nepovoljnih zimskih dana, nametnuo hibridni špinat poznat pod nazivom GEMINI.

izostaviti ni ozimi češnjak. Spomenimo i kako zimske dane možete kvalitetno upotpuniti sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanjima koja se redovito održavaju u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru. Teme su različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku. Predavači su eminentni stručnjaci iz naše zemlje i inozemstva a predavanja su vrlo korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača, tako i zbog analiziranja uspješnosti provedenih mjera zaštite povrća u suradnji s našim agronomima.

Dio sjemena za zimsku sjetvu BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

11

Plastenika najviše u dolini Neretve

Posebna folija za mini tunele

Posebne folije za određene kulture

FOLIJE ZA PREKRIVANJE PLASTENIKA
Piše: Mr. aida kohnić

Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i ne bi kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća.

Ž

elja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno, izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A upravo primjena plastične folije omogućuje poljoprivrednicima da se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folija

Vlasnici plastenika možda to ne znaju ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog prostora, treba da propušta vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrveni najviše 10 posto. Pored toga ma-

terijal mora biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno voditi računa da je ona cijenom pristupačna već da ona dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žute-zelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj foliji led se ne zadržava što znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za foliju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju debljine 0,04 do 0,10 mm. Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina. Inače, polietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani

folije. To umanjuje njenu providnost, a kapi ne otječu po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog polietilena (LDPE). Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razlika te se pri njihovu izboru svakako trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma upućenih u ovu problematiku.

Agrotekstil se zastupljeniji u proizvodnji povrća

Značenje agrotekstila

Ukoliko vas tijekom hladnijeg dijela godine put nanese kroz južnu Hercegovinu nemojte misliti kako se parcele bijele od velikih nanosa snijega (premda više ni ta mogućnost nije isključena). Riječ je o agrotekstilu ili tzv. agrilu ili paučini koja se u ovom razdoblju godine koristi za zaštitu povrća od štetnih niskih temperatura. Zapravo, radi se o agrotekstilu čiji je polipropilenski sintetički materijal nastao od kontinuiranih polipropilenskih vlakana bijele boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a sve u cilju zaštite biljaka (prije svega povrća) od mraza.

Posebni uređaji za mjerenje folije BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Folija se isporučuje u «big-rolama»

Dovoljno je agrilom prekriti biljke nakon čega se, zbog mogućeg jakog vjetra, njegovi krajevi dobro učvrste. Tako se u praksi na krajevima agrotekstil učvrsti na taj način što se motokultivatorom tj. frezom nanese malo veći sloj zemlje, a što se pokazalo više nego učinkovitim. Agril nije potrebno uklanjati sve do berbe jer pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkanini polako prolaze i ravnomjerno zalijevaju biljke i zemljište. Čak se nakon toga zemljište postupno suši te se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Zbog postupnog isparavanja vode kroz mikropore ne stvara se ni kondenzat. Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikroporama agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se ispod paučinaste tkanine temperatura dalje snižava. Osim toga, agrotekstil sprječava nepovoljno djelovanje vjetra na biljku i tlo te onemogućava napad kukaca i virusa. Zanimljiv je i podatak kako se ispod bijelog agrotekstila zemljište danju manje zagrijava te noću sporije hladi čime su značajnije umanjena štetna djelovanja koja prouzrokuju temperaturna kolebanja. A sada je baš pravo vrijeme za njegovu uporabu…

12

CIFO
Piše: silvio škrokov, diPl.ing. CIFO ove godine obilježava četrdesetu godišnjicu rada na području istraživanja i proizvodnje gnojiva, biostimulatora i pomoćnih sredstava. Posjeduje certifikate ISO 9001, ISO 14001 i OHS 18001 koji potvrđuje visoke standarde u proizvodnji, u odnosu na radnu sredinu, uvjete zaštite ranika i radnog okruženja.. Tehnološki proces je organiziran tako da ne zagađuje sredinu u kojoj se nalazi. Nit vodilja CIFA je kvalitetan proizvod, ali u prijateljskom okruženju - bez štetnog utjecaja za okolinu tijekom proizvodnje ali i tijekom korištenja. Sve sirovine za proizvodnju i gotovi proizvodi uvažavaju visoke ekološke mjere i pod kontrolom su državnog instituta za kontrolu kvalitete. Svi proizvodi su rezultat vlastitih dugogodišnjih istraživanja

Cifo- posjeta djelatnika Sjemenarne

Jedna od laboratorija za kontrolu proizvoda

GNOJIVA NOVE GENERACIJE
koja obavljaju u svojim laboratorijima ali i u suradnji s fakultetima i poljoprivrednim proizvođačima. CIFO ima i široko razvijenu mrežu od 80 suradnika inženjera agronomije po cijeloj Italiji koji obilaze poljoprivredne proizvođače i pomažu im rješavati probleme u prihranjivanju, ali ujedno uočavaju i nove probleme i koji kao takvi postaju predmet istraživača CIFA s ciljem iznalaženja novih rješenja. Osnovni pravac razvoja je ponuditi proizvođaču kvalitetnu prihranu za bilje kao odgovor na nastalu situaciju na preveliko korištenje klasičnih mineralnih granuliranih gnojiva sa svim posljedicama na zemljište, ali i na vode (podzemne tokove i otvorene vodotoke) . Gnojiva koja proizvode primjenjuju se uglavnom putem fertirigacije i folijarnom aplikacijom. Formulacije koje proizvodi

“CIFO“ je jedan od vodećih proizvođača gnojiva u Italiji sa širokom paletom proizvoda namijenjenih prihrani biljaka, stimuliranju razvoja ili gnojiva kojima se uklanjaju poteškoće u razvoju zbog nedostatka nekog od hranjivih elemenata. Njihovi proizvodi se prodaju u četrdesetak zemalja.
CIFO imaju manje inertne tvari, jednostavnije su za rukovanje, kombiniraju se s navodnjavanjem. Hranjiva su biljkama pristupačnija, manji dio se inaktivra u tlu i ostaje tako vezan. Formulacije gnojiva su prilagođene fiziologiji biljaka i prema tome ovisno o namjeni su komponente gnojiva uravnotežene. CIFO nudi rješenja u slučaju manifestiranja pojave nedostatka hranjiva (kloroze) ili stresne situacije kod bilja (suša, rani mraz, presađivanje, primjena pesticida). Primjenom pojedinih CIFO proizvoda postiže se ujednačenost veličine plodova, postiže bolja obojenost plodova i povećava se količina šećera. CIFO nudi veliku paletu specifičnih gnojiva i biostimulatora ovisno o namjeni, a na nama je da na osnovi potrebe odaberemo onaj pravi. Djelatnici “Sjemenarne“ su 17 i 18. studenog 2005. godine posjetili tvrtku “CIFO“ i sudjelovali na stručnom sastanku s vodećim tehnologom dr. Stefanom Tagliaviniom.

Sjemenarna Široki Brijeg je ekskluzivni zastupnik i distributer CIFA za BiH, a CIFO-vi proizvodi se mogu nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoapotekama u BiH.

Gnojiva spremna za distriibuciju

Cifo organizira stručne seminare

Dio pogona za proizvodnju granuliranih gnojiva BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

13
Među nekoliko vrsta štetnika koji rade štetu na kestenu posebno se ističe kestenova pipa Curculio elephas i kestenovi savijači Cydia splendana i Cydia fagiglandana. Svi ovi štetnici rade štete na plodu, a postotak oštećenih plodova može biti dosta velik. Izazivaju tzv. crvljivost plodova kestena.

Štetnici kestena

K E S T Ejeseni N neokrunjeni kralj
Dolaskom hladnijih dana možemo nesmetano uživati u slasnim plodovima pečenih ili kuhanih kestena. Tim više ukoliko nam je poznato kako plod kestena ima veliku hranjivu vrijednost te kako je bogat bioflavonoidima, tvarima koje štite od raka.
Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

Plodovi kestena spremni za tržište

uskim, sitno nazubljenim listovima, svjetlozelene boje. Osim toga, malo je poznato kako je kesten u cvatu odlična hrana za pčele a med od kestena je iznimno cijenjen.

Ličinka Cydia fagiglandana

P

redaja tvrdi kako su ga iz Azije, gdje su stabla rasla u izobilju, donijeli rimski vojnici. Vrlo brzo nakon toga, na ulicama Rima mogli su se kupiti pečeni kesteni. Baš kao danas na ulicama naših gradova. Međutim, da Rimljani iznimno vole kestene, svjedoci su svi turisti koji prođu kroz ovaj «vječni grad» jer se tamo na brojnim trgovima kesteni peku tijekom cijelog ljeta. Dakako, riječ je o kestenima čuvanim u posebnim hladnjačama. Ali, vjerujte na riječ, naši «domaći kesteni» su svojom kakvoćom daleko ispred talijanskih.

premi raznih lijekova. Stoga se u ljekovite svrhe tijekom proljeća skupljaju pupoljci, cvijet i kora, a tek u jesen plodovi. Od tih plodova se pripremaju lijekovi za kožne bolesti, proširenje vena, hemoroida i drugih bolesti krvnih žila. Nasuprot parkovskom kestenu, koji se sadi i uzgaja u gradovima, plodovi kestena koji raste samonikao u šumi, su jestivi. Inače, kesten je toploljubivo drvo, te najbolje uspijeva u toplijim predjelima, iako ga ima gotovo u cijeloj srednjoj Europi. Međutim, stabla kestena nalaze se posvuda u mješovitim šumama a poznaju se po visokim (i do 30 m), uskim krošnjama s dugim,

Sve veći interes za prodaju plodova kestena

Idealan za gradske parkove i drvorede

S druge strane, svi oni koji su imali priliku prošetati gradskim parkovima i drvoredima Mostara u rano proljeće mogli su uživati (osim u lipama i platanima) i u lijepim bijelim ili crvenkastim svijećnjacima, kojima su ukrašena stabla kestena. U jesen pak s istih tih stabala padaju crvenosmeđi, sjajni, glatki plodovi kestena. No plodovi ovog kestena nisu jestivi, premda se zbog svojih ljekovitih svojstava koriste u farmaceutskoj industriji pri priBROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

U tradiciji pojedinih naših krajeva koji su inače staništa pitomoga kestena plod od davnina služi za hranu ljudima kuhan ili pečen te za tov svinja pred jesensko klanje. U posljednje vrijeme kesten je vrlo tražena sirovina konditorske industrije u svijetu i u nas za pripravljanje slastica. Rastuća potražnja na veliko i malo namnožila je sezonske trgovce, od kojih neke neugodno iznenadi upozorenje i zabrana prodaje od strane mjerodavnih inspekcijskih službi jer nemaju potrebnu dokumentaciju. Tako su skupljanje i stavljanje u promet šumskih plodova naši šumarski stručnjaci ozakonili i odredili da svaka građanska ili pravna osoba mora pribaviti od organizacijskih jedinica BH šuma dozvolu ili ugovorom regulirati mogućnost korištenja sporednih šumskih proizvoda. Međutim, da ne bi bilo zablude, navedene odredbe ne odnose se na izletnike koji šumske plodove skupljaju isključivo za vlastite potrebe. Bilo kako bilo, u nadolazećim hladnim večerima omiljena poslastica ipak ostaje topli pečeni kesten, kesten pire ili pak neka druga delicija ovog ukusnog i hranjivog ploda.

Ličinka Cydia splendana

Imago Curculio elephas

JOŠ NEŠTO O KESTENU Plod kestena visoke je energetske vrijednosti i ima veliko ekonomsko značenje. Glavni je sastojak ploda kestena škrob 44%, bjelančevine 4 %, masti 2 %, i šećer. Energetska vrijednost ploda kestena u 100 grama je 878 kJ (215 kcal). U plodu ima eskulina, sterola, kvercitina, kumiranskih derivata. Od vitamina bogat je vitaminima grupe B, vitaminom A, a ima malo i vitamina C. Od minerala bogat je kalijem i fosforom, a sadrži i kalcij, magnezij, sumpor, klor, željezo, bakar, mangan.

14

ZIMSKA REZIDBA VOĆAKA obvezna agrotehnička mjera
Piše: Mladen karačić, diPl. ing.

R

ez voćaka je vrlo složen i odgovoran posao, koji se još ni dan danas često ne obavlja dovoljno stručno. Jer treba znati kako je za pravilno obavljanje reza nužno puno stručnog znanja iz morfologije (obličja), fiziologije (promjena u životu voćke) i ponašanja voćaka prema rezu, ovisno o ostalim uvjetima uzgoja. Dakle, jednom riječju, za provođenje rezidbe potreban nam je kompletan stručnjak. No, to ne znači da smijemo izgubiti hrabrost i izbjegavati rezidbu voćaka jer je i lošije izvedena rezidba bolja nego nikakva. Stoga ćemo vam ovim člankom nastojati pomoći da rezidbu svojih voćaka obavite što pravilnije.

Zimska se rezidba ili rezidba u zrelo može izvoditi od opadanja lišća u jesen pa sve do kretanja vegetacije krajem zime i početkom proljeća. Pošto je zimska rezidba veoma bitna za buduću rodnost i kakvoću plodova, u voćnjak ne smijemo ulaziti bez odgovarajućeg pribora i alata.

Voćarske pile

Kod rezidbe koristite voćarski vosak

Kako se često iz neznanja ili iz razloga što je voćnjak izuzetno velik, zimskoj rezidbi nerijetko pristupa već nešto ranije tj. tijekom rane jeseni, voćke mogu osjetiti svojevrsne posljedice. Naime, rezidba u jesen nije tako povoljna jer rane ne mogu potpuno zarasti, pa su podložne napadu uzročnika bolesti i štetnika, te utjecaju niskih zimskih temperatura. Tako je nužno znati kako se zimska rezidba izvodi samo kad temperature ne padaju ispod ništice. S druge strane, da na orezanom mjestu ne bismo omogućili prodor pato-

genih mikroorganizama, ista ta mjesta odmah po rezidbi trebamo zaštititi, odnosno, premazati voćarskim voskom. Na taj način potpomažemo brzom zacjeljivanju rana nakon čega je i orezana voćka manje podložna negativnom utjecaju nepovoljnih čimbenika okoline (mraz, štetnici i bolesti i dr.). Voćarski vosak se nanosi vrlo jednostavno i u tu svrhu možemo koristiti male četkice ili kistove s tim da veća rezna mjesta moramo premazati dva puta.

U rezidbu samo s oštrim voćarskim alatom!

Vrlo često se dešava da u veliki i vrlo ozbiljni posao zimske rezidbe odlazimo nepripremljeni tj. s neodgovarajućim reznim alatom. Jer treba znati kako sve voćarske škare djelomično na-

gnječuju staničje kore i drveta. To nagnječivanje kore i drveta je manje izraženije što su i škare oštrije. Iako na tržištu postoji veliki broj proizvođača voćarskih škara, svakako treba napomenuti kako se njima trebaju rezati samo izboji do 30 mm debljine. Svakako da su u tu svrhu najpodesnije profi škare s dvije suprotno postavljene oštrice, koje dobro leže jedna na drugoj (nož na nož). U novije vrijeme se mogu kupiti i škare s teleskopskim drškama (koje se mogu produljiti) za rezidbu manje pristupačnih dijelova krošnje. Za deblje grane i presjeke treba, pak, koristiti namjenske voćarske pile koje mogu biti lučne (s okvirom) i lisne (bez luka), a kojima list može biti preklopni. Pile s listom su praktičnije za provlačenje kroz krošnju, naročito ako se mogu sklopiti jer su rezaču ruke slobodne za penjanje pa je i vjerojatnost ozljeđivanja puno manja.

Pravilnom rezidbom do kvalitetnih plodova

Osnovni ciljevi rezidbe

Voćarske škare i noževi za obradu rana

Kalemarski vosak

Cilj svake rezidbe jest osigurati krošnji što više svjetla i prozračnosti. Pored toga, rezidbom trebamo održavati ravnotežu između dijelova krošnje ograničavanjem bujnijih grana u korist onih manje bujnih. Također, rezidbom je nužno regulirati i alternativnu rodnost a što podrazumijeva pojavu izmjene rodnih i nerodnih godina uzrokovanu

nedovoljnom ishranom voćaka u rodnim godinama. Rezidbom je također bitno regulirati vegetativni i generativni rast, što znači da je potrebno obnavljati rodno drvo s rodnim pupovima i nerodno s vegetativnim pupovima. I na koncu, rezidbom se u velikoj mjeri može utjecati na poboljšanju kvalitete i trajnosti plodova, a što znači kako je jednom riječju zimska rezidba neophodan zahvat u voćarskoj proizvodnji i to kao osnovni regulator redovite rodnosti i željenog kvaliteta proizvoda. Što na kraju reći već napomenuti kako vas u narednom periodu čeka obilje radova u vašem voćnjaku. Jer voćke, osim što treba pognojiti stajskim i mineralnim gnojivima, treba i adekvatno orezati. Posebice je to naglašeno kod mladih voćnih sadnica kojima treba pravilno oblikovati krošnju. Ukoliko im to pravilno ne učinimo u prve tričetiri godine života, kasnije je to nemoguće ispraviti. Jer kod formiranja uzgojnog oblika mladih voćaka treba osigurati i snažan skelet koji će moći izdržati puno opterećenje rodom. Ali ukoliko sami niste vični rezidbi, nadati se da će vam netko i pomoći u tom zahtjevnom poslu!

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

ŠTITASTA UŠ

KALIFORNIJSKA

15 Pripada grupi ekonomski vrlo važnih štetnika voćaka. Najradije napada jabuku i krušku, ali štete radi i na koštičavim i bobičavim voćnim vrstama. Rasprostranjena je u svim područjima uzgoja voća.

Plodovi zaraženi kalifornijskom uši

Piše: doc. dr. ivan ostoJić

U

š siše na deblu, granama, lišću i plodovima mladih i starijih stabala, i izaziva njihovo postepeno propadanje. Napadnuta voćka se slabije razvija, listovi su sitniji-žuti, a plodovi gube tržnu vrijednost. Poseban problem predstavlja u rasadnicima, jer ako se namnoži i raznese sadnicama, teško se može suzbiti.

antocijana, tako da je kora ispod i oko štitova crvena. Na plodovima se jasno vide štitovi i crveni prsten oko njih, kao znak prisutnosti kalifornijske štitaste uši.. Ovo je naročito izraženo oko čašičnih listića i peteljke.

Morfološke odlike vrste

Simptomi oštećenja

U slučaju jačeg napada kora debla, grana i grančica prekrivena je naslagama starih i novih štitova. Najčešće ju nalazimo na jabuci i krušci, ali i na koštičavom i bobičastom voću (posebno ribizla). Sišući, uš oslabi voćku tako da vrhovi grana zbog nedostatka hrane počinju s sušenjem. Na jednogodišnjim sadnicama štitovi su na deblu iznad spojnog mjesta, a na dvogodišnjim na vrhu grana. Mlada stabla za kratko vrijeme propadaju. Plodovi su sitni, neuglednog izgleda i lošeg okusa. Kao reakcija na ubod štetnika, plodovi reagiraju pojačanim stvaranjem

Odrasla ženka je spljoštenog izgleda, limunžute do narančaste boje, s nešto tamnijim pigidijem, bez noga, očiju i ticala. Za razliku od nje, mlada ženka je kruškolikog oblika. Štit ženke je okruglog oblika, tamnosive boje, veličine 1,7 do 2,1 mm s koncentričnim krugovima i žućkastim pucem u sredini. Štit mužjaka je nešto manji, tamnosive boje ali izduženoovalnog oblika. Ticala i noge kod mužjaka su dobro razvijeni, isto kao i krila, koja su opnaste građe. Ličinka prvog stadija razvoja je pokretna, svjetložute boje. Ličinka drugog stadija razvoja iz koje će se formirati ženka, okruglog je oblika, a nakon prvog presvlačenja sliči na odraslu ženku samo je manjih dimenzija. Ličinka drugog stadija razvoja iz koje će se formirati mužjaci, izdu-

žuje se i dobiva ispupčene crvenkaste oči. U pronimfu prelazi nakon dvadesetak dana. Pronimfa je svijetložuta. Nakon pričvršćivanja ličinke za podlogu, pa sve do formiranja odraslog kukca, može se pratiti razvoj na osnovu izgleda štita. Prvo se izgrađuje bijeli štit, zatim štit sive, crne i na kraju tamnosive boje s koncentričnim krugovima.

Biologija

Kalifornijska štitasta uš ima dvije generacije godišnje a često se javlja i treća. Prezime ličinke prvog i drugog stadija razvoja ispod štita crne boje. Ostali stadiji koji uđu u zimu ugibaju, no velika je i prirodna smrtnost II stadija koja prosječno iznosi 3040, a nekada i 90 %.U proljeće se presvlače, a od drugog stadija razvoja razlikuju se ličinke iz kojih će nastati mužjaci i ličinke iz kojih će nastati ženke. Odrasle ženke formiraju se krajem travnja ili početkom svibnja. Razvoj mužjaka traje nešto brže od ženki, tako da se već od polovine pa do kraja travnja javljaju krilati mužjaci. Let mužjaka pada u vrijeme cvatnje. Vrlo su aktivni, jer

žive samo 1-2 dana, a u tom periodu moraju oploditi ženku nakon čega ugibaju. Od oplodnje pa do «rađanja» živih ličinki prođe 20-35 dana. Ličinke se izvlače ispod majčinog štita i kreću se po kori 7-8 sati. Kad pronađu pogodno mjesto fiksiraju se i počinju s ishranom. Vrlo brzo ličinke formiraju štit. Ličinke L1 prve generacije javljaju se krajem svibnja pa sve do 15 lipnja, a L1 ličinke druge generacije javljaju se od početka pa do sredine kolovoza. Ličinke prve generacije ostaju na granama i deblu, a druge generacije odlaze na mlade pupove. Razvoj prve (proljetne) generacije traje 5-6 tjedana, slično kao i druge (ljetne). U godinama kada je jesen izrazito topla u rujnu i listopadu može se javiti i treća generacija.

Suzbijanje

Tijekom mirovanja vegetacije koriste se uljana organofosforna sredstva. Tijekom vegetacije, u vrijeme pojave ličinki prvog stadija razvoja, koriste se insekticidi na osnovi dimetoata (Chromogor 40 ili Perfekthion).

Uš na granama jabuke BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Štit uši

16
Piše: nino rotiM, diPl. ing.

U

okolici Mostara i južnije, naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla s obiljem plodova intenzivne narančaste boje. Vrlo su atraktivna, posebice nakon opadanja lišća, kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju na okućnicama, kao pojedinačna stabla i sudeći po tome, više služe kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna, što najbolje i potvrđuje činjenica kako u prijevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva voćka potječe s Dalekog istoka (Japan i Kina) a u Europu je unesena 1870. godine.

Hercegovina kao Japan!

I doista, redovito svake godine u vrtnim centrima vlada velika potražnja za sadnicama japanske jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane, čini nam se kao da ne postoji okućnica u Hercegovini ispred koje ponosno svoje mjesto ne zauzima kaki jabuka. Ovo vrlo dekorativno stablo koje naraste 6-12 metara visine svojom lijepom čunjastom krošnjom jednostavno dominira prostorom. Uostalom, vrlo često se kaki jabuci daje prednost nad smokvom, šipkom i maslinom iz razloga što tijekom zimskog razdoblja može podnijeti niske temperature, čak i do minus 20 stupnjeva C. S druge strane, za dobar rast i rodnost kaki traži dosta vlage u tlu te ga nije dobro uzgajati na pjeskovitim tlima iz razloga što na njima jako trpi od suše. Ukoliko mu osiguramo adekvatan položaj i redovito natapanje, u našim uvjetima uzgoja može doživjeti i stotinu godina premda u Kini postoje stabla stara čak i do 500 godina. Jedina mana japanske jabuke, ako je tako i možemo nazvati, jest nešto veća cijena sadnica u odnosu na ostale voćne vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se ova zanimljiva voćka razmnožava jedino navrtanjem (cijepljenjem) koje

JAPANSKA JABUKA
U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni plodovi redovito postižu dobru cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati svoju okućnicu.

KAKI

divljeg kakija (Diospyros lotus) koja se pak proizvodi iz sjemenki. Navedene sjemenke se siju u sjemenište i to tijekom prosinca i tek nakon godinu dana u mjesecu siječnju presađuju se u plastične vrećice ili lonce da bi se na koncu tijekom veljače naredne godine i navrnule. Tek tada u jesen novonastale sadnice dosežu zadovoljavajuću debljinu i visinu te zauzimaju svoje mjesto u voćnim rasadnicima. Spomenimo kako sve divlje i poludivlje kaki jabuke (koje služe kao podloga u cijepljenju) imaju dosta sitnije plodove. Stoga se često kupnja u «nazovi rasadnicima» zna izjaloviti jer umjesto krupnih plodova od 300-tinjak grama na koncu dobijemo vrlo sitne plodove i to čisto kao produkt podloge, što nam je ujedno znak kako su nas dobro nasamarili. Zato sadnice japanske jabuke isključivo kupujte u provjerenim voćnim rasadnicima. I još nešto-kupljene sadnice izvađene iz tla s golim žilama vrlo se brzo i lako isušuju pa ih moramo što prije posaditi na stalno mjesto. U protivnom, svako odlaganje sadnje bitnije umanjuje njen uspjeh.

Značaj plodova kaki jabuke

Stablo s plodovima

ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima, sok drva i kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te se stoga i navrtanjem postižu vrlo skromni rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje zrelih ili poluzrelih reznica nije zadovoljavajuće.

Cijepljenje japanske jabuke

Osnovno je pravilo da se u navrtanju kaki jabuke ne do-

pusti da prođe suviše vremena od trenutka reza kore i drva podloge i plemke. Dakle, bitno je da navedeni dijelovi budu što manje izloženi djelovanju zraka, odnosno, kisika. Stoga se i navrtanje obavlja u vrijeme kada kora i drvo podloge i plemke ne sadržavaju jake sokove ili su u stanju pritajenog mirovanja. U našim južnim krajevima «stari znalci» to obično rade u veljači kada se japanska jabuka cijepi na procijep i to na podlogu

Plodovi se u ishrani uglavnom koriste u svježem stanju i sadržavaju obilje pektina. Saharoza je pak prisutna u malim količinama zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Zreli plodovi obiluju i većim brojem vitamina C, P, B, kao i karotinom (provitaminom A), dok se u medicini ovi sočni plodovi preporučaju za slabokrvne osobe, osobe oboljele od čira, želuca, srca i niza drugih bolesti. A pošto se vrijeme sadnje bliži, dobro razmislite jer kaki jabuka dobro uspijeva kako u južnim tako i u našim kontinentalnim krajevima. A pošto cvate kasno (u svibnju), nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što je pak čest slučaj s ostalim voćnim vrstama. Uz sve to kaki jabuka je prilagodljiva raznim tipovima tala te je ne napadaju ni štetnici niti bolesti, što znači da nema ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle, vrijeme je sadnje voćaka pa stoga dobro razmislite…

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Agrumi predstavljaju idealno voće kojim možemo oplemeniti prostor terase, zimskog vrta a nerijetko i zatvorenih prostorija u stanu. Osim toga, sok od plodova agruma može nas zaštititi od prehlade dok je bez njihove kore teško zamisliti pravljenje božićno-novogodišnjih kolača.

AGRUMI-idealno voće za zimske dane

17

Limun

Mandarina

Kumkvat

Piše: JosiP BrklJača, ing.

Č

ini nam se da ne postoji «svestranije» voće od mirisnih agruma koji su nam nekako najpotrebniji tijekom ovih hladnih, zimskih dana. Pa svi smo bezbroj puta čuli kako prirodni sok od limuna i naranče pomaže u borbi protiv prvih simptoma prehlade te da se malaksao čovjek može bolje osjećati konzumira li ga redovno tijekom liječenja od uvijek opasne gripe. Međutim, vrline agruma, moraju se cijeniti i zbog blagotvornog efekta koji daju našoj koži. Jer svima nam je poznato kako tijekom zime naša koža gubi sjaj i postaje senzibilnijom iz razloga što zima, vjetar i grijanje u uredima i domovima jednostavno prisiljavaju čovjeka da njeguje kožu slojevima kreme kako ona ne bi dehidrirala. Ali, bitno je tu istu kožu navlažiti i «iznutra» za što su posebno idealni agrumi, odnosno, njihov veliki sadržaj vitamina C. Osim toga, vitamin C, koji je danas temeljni sastojak mnogih avangardnih kozmetičkih proizvoda, poznat je po

svojim antioksidantnim svojstvima što koži lica daje sjaj te je čini zdravijom i svježijom. A upravo su svi agrumi bogati vitaminom C. Primjerice, precizno rečenotri osrednje klementine dnevno osiguravaju preporučene doze ovog vitamina, a što i te kako dobro dođe u zimskim mjesecima.

Bez agruma su nezamislivi i novogodišnji kolači

Bez mirisnih i aromatičnih korica agruma teško je zamisliti mnogo vrsta božićno-novogodišnjih kolača. Svježe naribana, sušena ili ušećerena, dat će slatkim jelima «završni» štih. U trgovinama, pak, za tu svrhu kupujemo korice slatke naranče, premda i drugi agrumi, poput limuna i grejpa, svakako imaju svoje mirisno mjesto u slasticama. Spomenimo kako korice agruma imaju između 75 (limun) i 120 (naranča) kalorija u 100 grama, no ako su zašećerene, ta brojka će biti i nešto viša. Pored toga, bogate su i betakarotenom, manjom količinom vitamina B skupine, te kalijem, kalcijem i magnezijem. U limunovoj korici čak ima i dosta jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina.

povoljne temperature tijekom zime. Pošto im već niske temperature ispod ništice stvaraju poteškoće, najpoželjnije ih je uzgajati u vlastitom domu. A treba znati kako u posudama možemo uzgajati gotovo sve vrste agruma. Svojom prilagodljivošću na sobne uvjete posebno se ističe sadnica sobnog limuna koja je upravo i proizvedena za «potrebe kućnog uzgoja». Ono što sadnicu sobnog limuna razlikuje od ostalih sadnica agruma jest to što je proizvedena na vlastitom korjenovom sustavu, a ne listopadnoj biljci (Poncirus trifoliata). Zahvaljujući tomu, sobni limun se bez većih poteškoća može uzgajati u uvjetima zatvorenog prostora jer mu ne smeta ni nešto tamniji ambijent te suhi i pregrijani zrak naših dnevnih boravaka. I dok će agrume posađene i uzgajane u vrtovima trebati omatati zaštitnim mrežama protiv mraza, sadnice sobnog limuna su u uvjetima našeg toplog i zagrijanog doma više nego sigurne.

neznanja kako se radi o zakržljaloj narančici. Kako i ne bi kada su plodovi nešto sitniji, a stablo nepoznato i neuobičajeno za naše podneblje. Vjeruje se kako ovo nadasve zanimljivo stablo potječe iz Kine, gdje se prvi put i spominje 1178 godine. Danas se kumkvat uzgaja diljem svijeta te je tako pristigao i u naše krajeve. Stablo naraste maksimalno do 3 metra a posljednjih godina se više nego udomaćio i u Hercegovini. Zahvaljujući ponudi Sjemenarninih voćnih rasadnika, vrlo brzo se raširio po cijeloj regiji a možemo ga čak sresti i po balkonima, terasama i mansardama u svim našim malo urbanijim gradskim centrima. Nerijetko se uzgaja i kao sobna biljka a ukoliko ste uz to i ljubitelj egzotičnih voćnih vrsta, kumkvat je sigurno idealna biljka za vas!

Novost je kumkvat!

Ukrasite svoj dom sobnim limunom

Gnojivo za agrume

Agrumi svojim sjajnim kožastim listovima, mirisnim cvjetovima i dekorativnim, a uz to i jestivim plodovima, oplemenjuju svaki prostor gdje su posađeni. Uzgajamo li ih kao vrtne biljke, nužno im je osigurati, od vjetra zaštićen položaj, uz osiguranje

Slobodno možemo ustvrditi kako je (osim sobnog limuna) danas hit u voćarstvu i kumkvat. Riječ je o vrsti agruma koju Kinezi zovu Cumquat ili comquot, što bi u prijevodu značilo zlatna naranča, dok je kod Japanaca to kin kan, kin kit ili kin kuit. U Brazilu ga pak zovu Laranja de ouro, dok je kod nas jednostavno kumkvat. Oni sretnici koji su imali priliku vidjeti stablo kumkvata u stvarnosti pomislili su iz

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

ZIMSKA ZAŠTITA VOĆAKA
Plavo kupanje voćaka

18

Pravodobnim izvođenjem kvalitetnog zimskog tretiranja voćaka, mnogi uzročnici bolesti ali i štetnici mogu se suzbiti, a ujedno je zaštita voćaka tijekom vegetacije olakšana.
koje se izvodi suviše rano, dakle dosta ranije od spomenute fenofaze, pripravak gubi svoje fungicidno djelovanje, što se posebno događa ako je vrijeme kišovito. Zimsko plavo tretiranje mora biti kvalitetno izvedeno. Ne treba štedjeti na količini škropiva. Pored dobro «natopljenih» pupova treba dobro poprskati sve rodne grančice, tanje i deblje grane kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora ili konidija od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stablo treba doslovce okupati, što voćari uglavnom i rade, zbog čega se zimsko tretiranje fungicidima na osnovi bakra naziva plavo kupanje. Kako je već naprijed spomenuto zimsko tretiranje voćaka obavlja se i u cilju sprječavanja, ili smanjenja pojave nekih štetnika, prije svih štitastih ušiju. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja fungicida na osnovi bakra, na razne uzročnike gljivičnih bolesti koji se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika, primjerice štitastih ušiju, provođenjem zimskih tretiranja na našem tržištu nema tako djelotvornih pripravaka. Dok nije bilo zabranjeno primjenjivati žuta sredstva, bilo je moguće veoma dobro suzbiti mnoge vrste štitastih ušiju, ali i neke druge štetnike koji se u vrijeme provođenja zimskog tretiranja nalaze na stablima voćaka. Žuta sredstva, odnosno njihova primjena je u većini europskih zemalja zabranjena, pa se za suzbijanje tih štetnika koriste razna mineralna ulja i uljni organofosforni insekticidi.

Pripravci za zimsku zaštitu

Plavo prskanje voćaka

Z

Piše: Mr. aida kohnić

imsko tretiranje voćaka je mjera zaštite koje se provodi nakon prestanka vegetacije, tj. za vrijeme zimskog mirovanja voćaka. Ovisno o tome protiv kojeg se štetnog organizma provodi, može se obavljati od otpadanja lišća u jesen pa do početka kretanja vegetacije u proljeće.

Zaštita se provodi tijekom mirovanja vegetacije

Zimsko tretiranje voćaka uglavnom se provodi protiv uzročnika bolesti, prije svih protiv Taphrina deformans, uzročnika kovrčavosti lista breskve i nektarine. Zimsko tretiranje se izvodi i protiv pojave nekih drugih uzročnika gljivičnih bolesti, ali se isto tako zimsko tretiranje provodi i protiv štetnika koji se tijekom zime nalaze na voćnim stablima, primjerice protiv raznih vrsta štitastih ušiju. Zapravo, kod većine voćnih vrsta zimsko tretiranje se

smatra osnovnim tretiranjem. To nije bez razloga jer u voćnjacima u kojima se pravovremeno provodi temeljito zimsko prskanje, tijekom vegetacije obično ima daleko manje problema nego u voćnjacima u kojima nije obavljeno. Naime, provođenjem kvalitetnog zimskog tretiranja svaki će voćar sebi olakšati zaštitu voćaka tijekom vegetacije. Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj je obavljeno zimsko tretiranje protiv štetnih organizama, posebno protiv uzročnika gljivičnih bolesti, koje neće biti od koristi. To je posebno značajno kada se radi o koštičavim voćkama, prije svih na breskvi i nektarini, budući je bez provođenja zimskog tretiranja fungicidima na osnovi bakra nemoguća proizvodnja tih voćnih vrsta. Međutim, zimsko tretiranje fungicidima na osnovi bakra od izuzetne je koristi kada se provodi i na nekim drugim voćnim vrstama, primjerice na šljivi, jabuci i kruški, u zadnje vrijeme plavo zimsko tretiranje je isto tako od velike koristi kada se provodi na vinovoj lozi.

Najviše se koriste bakreni pripravci

Pupoljci se moraju dobro okupati

Da bi zimsko plavo tretiranje koje se obavlja bordoškom juhom, bilo da je ona napravljena na gospodarstvu ili kupljena u poljoprivrednoj ljekarni, odno-

sno obavljeno nekim drugim pripravkom na osnovi bakra, bilo djelotvorno, od izuzetnog je značaja da to prskanje bude izvedeno na vrijeme, tj. u pravom trenutku. Fungicidi pripravci na osnovi bakra imaju samo preventivno djelovanje, što znači da ti pripravci sprječavaju pojavu bolesti, a ako se bolest pojavi prije nego su oni primijenjeni, tada oni ne mogu bolest suzbiti, dakle oni ne mogu oboljeli dio biljke izliječiti. Koliki broj tretiranja s fungicidima na osnovi bakra treba tijekom zime obaviti na breskvi i nektarini pa da se te voćne vrste dobro zaštite od napada kovrčavosti lista, nema određenog pravila. To ovisi od više čimbenika, primjerice od intenziteta napada uzročnika kovrčavosti lista u prethodnoj vegetaciji, učestalosti i obima padalina krajem zime i početkom proljeća, zatim od kvaliteta obavljenog tretiranja i pravovremene intervencije. Obično se izvodi 1–2 tretiranja. U slučaju da se izvode dva tretiranja, obično se jedno obavi oko sredine siječnja, a drugo početkom druge polovice veljače ili u momentu bubrenja pupova, što je puno bolje. U fazi bubrenja pupova, ljuspice kojima su cvjetni pupovi obavijeni, počinju se razmicati i fungicidno škropivo može lakše prodrijeti u pup, pa nakon sušenja primijenjene škropiva u pupu ostaje dovoljna količina fungicida. Tretiranje

Kovrčanje lišća na breskvi

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

LJEŠNJAK

19

MALO RAŠIRENA VOĆNA VRSTA

Pri samoj pomisli na lješnjak, odmah nas pomisao odvede na vjeverice- ta divna mala stvorenja koja ga brižno skupljaju pred hladne zimske dane. Kao razlog tomu je svakako velika energetska i hranjiva vrijednost lješnjaka koja je potrebna zimi, a i rijetki su oni koji mogu odoljeti tom ugodnom okusu i aromi koji pruža.

Plodovi lješnjaka

Grm lijeske

mo da dozreli plodovi ispadaju iz omotača, što je prednost pri strojnoj berbi. San Giovanni - Jedna od poznatijih talijanskih sorti, koje obilno i redovito rode. Rana je sorta, pa joj i plodovi dozrijevaju ranije, krajem kolovoza. Plod je sličan I. duguljastom, ljuska je tanka i manje dlakava pri vrhu. Sorta je namijenjena za preradu (prženje). Plodovi nešto teže ispadaju iz omotača, ali su zato plodovi izvrsne kakvoće. vnog rasta mladica i formiranja ploda. Pored toga lijeska je tipični heliofit, dakle voćka koja traži dosta svjetlosti, pa stoga treba znati pravilno uskladiti gustoću sklopa u uzgojni oblik. Lijesku najčešće uzgajamo u obliku grma, pri čemu sadimo 2-3 sadnice u obliku trokuta najčešće, koje su dovoljno razmaknute da bi mogla svjetlost ulaziti u sredinu, što je vrlo bitno. ju kod nas su: Istarski duguljasti, Négret, Istarski okruglasti, Tonda Romana, San Giovanni i dr. Istarski duguljasti - Sorta potječe iz Istre, koja se odlikuje redovitom i obilnom rodnošću. Rana je sorta koja daje plodove dobre kakvoće. Sorta je samooplodna u svom prirodnom staništu zbog mnogih varijacija. U grozdu se nađe i do 8 plodova. Dozrijeva krajem kolovoza. Plod je duguljasta oblika koji ne ispada iz omotača, što se navodi kao manji nedostatak. Négret - Ubraja se među vodeće španjolske sorte. Stabla su srednje bujna i također vrlo dobro rodi. Spada među srednje kasne sorte, pa dozrijeva od sredine do kraja rujna mjeseca. Plod je ovalnog oblika, srednje velik, a u grozdu dođe od 2 do 3 ploda. Ljuska ploda je lagana i tanka. Sorta se preporučuje za preradu, tj. za prženje. Istarski okruglasti - To je stara sorta podrijetlom iz Istre. Krošnja stabla je vrlo bujnog rasta i dobro razgranata. Odlikuje se dobrom rodnošću i otporna je na sušu. Srednje kasna je sorta koja dozrijeva krajem rujna mjeseca. Plod je velik s naglašenim okruglastim oblikom, a u grozdu je prosjek od 2 do 3 ploda i više. Kao prednost ove sorte navodi-

Piše: Mladen karačić, diPl. ing

Minimalni uvjeti za uzgoj

Kao što smo rekli lijeska je voćka skromnih zahtjeva, pa stoga za njen uzgoj nema većih ulaganja, a opravdanost uzgoja je velika. Na našem podneblju postoje idealni uvjeti za njen uzgoj. Lijeska je voćka kojoj za uzgoj odgovaraju sunčani brežuljci i tla skromnijeg sastava. Općenito se smatra da lijeska dosta podnosi niske temperature čak do -25°C, odnosno povoljna mediteranska klima koja je tipična za ovo podneblje omogućava uspješan uzgoj lijeske. Što se tiče kontinentalnih krajeva, prednost pri uzgoju imaju bolje zaštićeni položaji s blažim nagibom. Što se tiče potreba za vodom tijekom godine potrebna je optimalna količina vlage u tlu i zraku. Nedostatak vlage se najprije negativno manifestira u vrijeme intenzi-

Oprez –ljeskotoč

Koje se sorte sade?

Postoje mnogi čimbenici koji utječu na odabir sorte. Velik utjecaj na izbor sorte ima sama namjena proizvoda, prema kakvoći. Pa tako na osnovu kakvoće ploda i namjene sorte lijeske razlikujemo tri skupine: Sorte koje su namijenjene za svježu potrošnju, sorte sjedinjenih svojstava za industrijsku preradu i stolnu uporabu i sorte za konditorsku preradu (čokolada). Kada se radi o sorti treba težiti sortama koja imaju sljedeća svojstva, kao npr. da redovito i obilno rađaju, da plod lako ispada iz omotača, da su otporne prema bolestima i štetnicima, da im se cvatnja podudara, odnosno većina sorti lijeske je samoneoplodna, tj. ne mogu se oploditi vlastitim polenom. Sorte koje su najčešće zastupljene u uzgo-

Najvažniji štetnik lijeskeuzročnik opadanja plodova i «crvljivosti» lješnjaka. Štete od ljeskotoča u pojedinim područjima mogu iznositi i preko 40%. Ljeskotoč je pipa dugačka tanka rila, crvenkastosmeđe boje tijela, dugog 6-9 mm. Javlja se početkom svibnja, kada na plodovima buši rupice, a takvi plodovi otpadaju. Ličinka je bjelkasta, duljine do 16 mm. Razvija se u jezgri ploda, a plod napušta kroz rupice. Suzbijanje se provodi nakon pojave odraslih pipa, početkom svibnj, sredstvima na osnovi metiokarba, fentiona, fosalona, diazinona i dr.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

20

Vinograd nakon berbe

JESEN ILI PROLJEĆE
Piše: goran JurilJ, diPl. ing. Jedan od razloga zbog čega je osnovnu gnojidbu vinograda potrebno obavljati nakon berbeu jesen, je taj što se osnovnom obradom tla gnojiva unose na veću dubinu, odnosno bliže korijenu loze nego što se to postiže proljetnim, plićim, oranjem. Poznato je da se glavna masa korijena vinove loze prostire na dubini od 25 do 60 cm i jesenskom, dubljom, obradom unesena gnojiva se bolje i više približavaju korijenu te ih on može potpunije iskoristiti. To je slučaj kod svih vrsta tala, kao i kad je u pitanju razina njihove plodnosti. Drugi valjan razlog zbog kojega se preporuča jesenska gnojidba vinograda leži u činjenici da je u jesen mnogo lakše nabaviti odgovarajuću vrstu gnojiva. U tom periodu vinogradar nije prisiljen kupovati ono što se nalazi u prodaji, nego gnojivo koje je «prilagođeno» gnojidbi vinove loze, ali i gnojivo koje popravlja plodnost tla. Računa se da se u prvoj polovici godine utroši 6070 % gnojiva, tako da za drugu polovicu godine ostaje 30-40 %. Sljedeći valjan razlog koji ide u prilog jesenskoj gnojidbi vinograda jest da u tom periodu, nakon berbe, nema puno poslova u vinogradima koji bi odgađali jesensku gnojidbu. S druge strane, u proljeće «pristižu»mnogi radovi ne samo u vinogradima nego i na ostalim poljoprivrednim površinama tako da su vinogradari u «škripcu» s vremenom.

GNOJIDBA VINOGRADA
Važnost jesenske gnojidbe
dima, tijekom jeseni ili početka zime višestruko su korisne. Spomenimo da je vinograde koji su podignuti na plavnim terenima s pjeskovitim i šljunkovitim podlogama kao i one na kamenitim tlima, potrebno gnojiti u proljeće. Pošto se oranje tla u proljeće obavlja pliće, a može se provoditi samo povoljne vlažnosti, vinogradari su često primorani odlagati ove poslove do povoljnog trenutka. Tako se nerijetko događa da se proljetna obrada tla obavi tek kad loza počne «sočiti». Nedvojbeno je da je u tom slučaju učinak gnojidbe i obrade tla znatno slabiji.

Završetkom berbe iskusni vinogradari počet će s razmišljanjem o gnojidbi vinograda. Vječita je dvojba jesen ili proljeće. Svi argumenti su na strani jesenske gnojidbe.
unose manje količine dušika, a veće ili cjelokupne količine fosfora i kalija. Najbolje su one formulacije kompleksnih NPK gnojiva koje sadrže manje količine dušika, a više fosfora i kalija. To su gnojiva sastava NPK 7:14:21, 5:20:30, 0:20:30 i sl. Pravilo je da se gnojiva koje sadržavaju približno iste količine fosfora i kalija koriste na tlima koja su siromašna u fosforu, a bolje opskrbljena kalijem. S druge strane, gnojiva koja sadrže više kalija a manje fosfora pogodna su za gnojidbu vinove loze na svim tlima koja su podjednako opskrbljena fosforom i kalijem.

Inače, osnovna gnojidba vinograda u jesen je osobito važna na tlima koja su siromašna fosforom i kalijem iz razloga što se ova dva hraniva sporije kreću i teško premještaju u tlu. Ukoliko se spomenuta hranjiva unesu plitko u tlo (kako se najčešće i događa kod proljetnog oranja) , vinova loza ih neće moći iskoristiti u dovoljnoj mjeri. Dakle, jesenskom gnojidbom vinograda i naknadnom dubokom obradom tla postiže se brže i potpunije djelovanje gnojiva. Budući da je tlo u jesen suhlje nego tijekom zime ili u rano proljeće, osnovna obrada u vinogradu (koja se provodi nakon berbe) može se obaviti dosta kvalitetno. Pored toga, nakon obavljene jesenske obrade omogućeno je tijekom kasne jeseni i zime nakupljanje vode i vlage, čime se pojačava i povoljni utjecaj izmrzavanja na strukturu tla. Jesenska obrada tla u vinogradima ima značaj i s aspekta zaštite vinograda od štetnika. Naime mnogi štetnici koji početkom jeseni odlaze na prezimljenje u dublje slojeve tla, obradom tla bivaju «podignuti» u više slojeve, gdje pod utjecajem nižih temperatura ugibaju. Prema tome, osnovna gnojidba i duboka obrada tla u vinogra-

Koja gnojiva koristiti za gnojidbu?

Za osnovnu gnojidbu vinograda u jesen pogodna su različita gnojiva, pod uvjetom da se

Potrebne količine gnojiva

Mineralana gnojiva

Ostvariti visoke urode grožđa nemoguće je bez odgovarajuće gnojidbe. Za ostvarivanje visokih uroda količina NPK gnojiva kreće se od 600-800 kg/ha u gore navedenim formulacijama. Pri doziranju količine gnojiva svakako je potrebno uzeti u obzir i plodnost tla iz razloga što se na plodnim tlima koriste manje, a na siromašnijim veće količine gnojiva. Za pravilnu gnojidbu vinograda neophodno je uzeti uzorak tla te nakon analize odrediti potrebnu količinu gnojiva. Mineralna se gnojiva u vinograd unose svake godine, dok se svake treće godine obavlja gnojidba i stajskim gnojem u količini

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

21

Stajsko gnojivo

Stroj za razbacivanje gnojiva

Peletirano organsko gnojivo

od 20-30 tona zgorjelog stajnjaka po hektaru. Nakon unošenja mineralnih gnojiva i stajnjaka dubokom obradom potrebno ih je unijeti u tlo, što će omogućiti njihovo iskorištavanje još iste jeseni ali i naredne vegetacije, a sve skupa će se vrlo povoljno odraziti kako na urod tako i na kvalitetu naredne berbe.

Stajski gnoj u gnojidbi vinograda

Svaka kultura, pa tako i vinova loza, pozitivno reagira na staj-

ski gnoj koji se koristi u gnojidbi. Istraživanja su pokazala da bi bilo najidealnije kad bi se svake dvije godine u vinograd unijelo 2 tone zrelog stajnjaka po hektaru. Nažalost, praksa bilježi sasvim drugačije pokazatelje. Najčešće se stajski gnoj primjenjuje svakih 4-5 godina i to u nedovoljnim količinama. Stručnjaci su izračunali da 10 tona stajskog gnoja odgovara 309 kg mineralnog gnojiva NPK 7:14:21. Za gnojidbu vinograda može se koristiti samo zreli staj-

ski gnoj. Gnojidba stajnjakom obavlja se odmah nakon berbe, ako vremenske prilike to dozvoljavaju, jer mu treba vremena da se razgradi u tvari koje su pristupačne korijenju vinove loze. Stajnjak se unosi po cijeloj površini (međuredni razmak), a nakon unošenja potrebno ga je zaorati.

Nova organska gnojiva za gnojidbu vinograda

Prije nekoliko godina na tržištu su se pojavila organska gnojiva koja se koriste u gnojidbi

mnogih poljoprivrednih kultura pa tako i vinograda. Najčešće su to organska gnojiva od peradi, goveda i konja. Gnojiva su u obliku peleta tako da je njihova primjena vrlo jednostavna. Dolaze u pakiranjima od 25 i 50 kg. Koriste se u količini 25 kg/100130 m2. U vinogradima se mogu koristiti u jesen ili proljeće s time da se prednost daje jesenskoj gnojidbi.

PELETIRANO ORGANSKO GNOJIVO
Gnojidba organskim gnojivima trebala bi biti jedna od obveznih agrotehničkih mjera u proizvodnji povrća. Tla siromašna organskom tvari loše su strukture, malog vodnog i zračnog kaPiše: tonći Polić, diPl. ing. paciteta, sklona su zbijanju i stvaranju pokorice što ih čini nepodesnim za proizvodnju povrća. Organska tvar povećava biogenost tla, pospješuje prisutnost biljnih hranjiva te olakšava njegovu obradu. gnojidbe organskim gnojivima u povrtnoj proizvodnji suvremena industrija ponudila je tržištu organsko gnojivo koncentriranijeg sadržaja biljnih hranjiva u obliku koje omogućava aplikaciju istim načinom tj. mehanizacijom kao i mineralna gnojiva. Takva gnojiva trgovačkog naziva KOKOŠIJE - GOVEĐE, od nedavna su prisutna i u prodajnim prostorima Sjemenarne. Granule su promjera 2-5 mm i bez prisustva su sjemenki korova te patogenih mikroorganizama. Istraživanjima je utvrđeno da se prinos pri korištenju ovog organskog gnojiva po pojedinim povrtnim kulturama povećao od 8-30 %. Također, moramo napomenuti da su istraživanja opravdala primjenu tvornički proizvedenih organskih gnojiva kao zamjenu za stajski gnoj u gnojidbi povrtnih kultura.

S

manjenjem stočnog fonda i sve manjom produkcijom stajnjaka, promet organske tvari sve je manji, što izravno utječe na smanjenje biogenosti tla, a time i na pad njegove prirodne plodnosti. Povećanjem komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava specijaliziranih za povrćarsku proizvodnju, koja gotovo

nikako nemaju vlastitu stočnu proizvodnju, uvjetuju sve rjeđu gnojidbu organskim gnojivima u povrćarskoj proizvodnji. Zbog voluminoznosti, otežanog rukovanja i relativno malog sadržaja hranjivih tvari stajski gnoj nije tržni artikl i teško ga je nabaviti za gnojidbu većih površina. S ciljem rješavanja problema

Organsko gnojivo u obliku peleta BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

Goveđe peletirano gnojivo

Kokošije peletirano gnojivo

PITANJA I ODGOVORI
Zaštita voćaka od divljači
U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime primijetio sam oštećena stabla (jabuka i bresaka) od divljači, mislim zeca, pa me zanima što je najbolje poduzeti da bi zaštitio osobito mlađa stabla koja su jako osjetljiva ? U potrazi za hranom zečevi, srne, divlje svinje i druga divljač, zimi, često oštećuju mlade voćke. Štete koje pričine su najčešće na mladoj kori i tanjim granama koje mogu biti potpuno ogoljene. Kao mjeru zaštite voćari poduzimaju različite mehaničke, ali i kemijske mjere. Najsigurnije je ograditi voćnjak žičanom ogradom. Osim zaštite cijelog nasada mogu se štititi i pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim sadnicama postavljaju se PVC mreže oko debla koje dosta dobro štite sadnicu od divljači. U posljednje se vrijeme sve više koriste za zaštitu i kemijska sredstva, tj. pripravci hlapivog mirisa. Jedan od takvih pripravaka jest Kunilent R-12, sulfinirani koncentrat ribljeg ulja koji se primjenjuje premazivanjem ili prskanjem u koncentraciji 5 – 15 %. mr. Aida Kohnić razdoblju dođe do oborina bijeljenje je nužno ponoviti. Nino Rotim, dipl.ing.

22

Zimska rezidba ruža

Bijeljenje debla voćaka

Imam veći nasad voćaka (jabuka, šljive) na području Nevesinja. Poznato mi je da bijeljenje stabala ne suzbija štetnike već ima prvenstvenu namjenu sprječavanja pojave pucanja kore. Međutim, zamolio bih vas da mi konkretno navedete recepturu, odnosno koji sastojci i u kojoj količini se koriste za premazivanje. Na 5 kg gašenog vapna nužno je dodati 0,5 kg kuhinjske soli i 0,5 kg sumpornog preparata (primjerice Chromosula ili Kumulusa). Navedena tri sastojka potom treba pomiješati s vodom tako da se formira žitka, maziva masa koja treba odstajati barem 24 sata prije primjene. Premazivanje se vrši za topla i suha vremena te ukoliko u kraćem vremenskom

U svom vrtu, pored različitog ukrasnog grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime? Glavna rezidba ruža se ne obavlja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice. Iznimku pak čini rezidba prilikom jesenske sadnje. Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju drugi oblik lista i boju kore a moraju se uklanjati jer ruži nepotrebno oduzimaju hranu. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi! Josip Brkljača, ing.

mogle nastradati i ukrasne vrste. Međutim, kako ova opasna parazitska cvjetnica razvija cvjetove od svibnja do kolovoza, a jedna biljka godišnje može proizvesti do 3000 sjemenki, kojima se uglavnom i razmnožava, pokušajte je riješiti mehanički. Dakle nužno je pokušati, nakon što se kosica osjemeni, s površine gredica pokupiti i ukloniti što je više mogući sjemenki. Sljedeće ih godine nastojte ponovno mehanički ukloniti, odnosno, iščupajte haustorije vilinih kosica prije njihova cvjetanja. U protivnom, morate posegnuti za primjenom herbicida koji vrlo učinkovito uništavaju ovu opasnu parazitsku biljku. Za pomoć i dodatne informacije slobodno se možete obratiti našoj Savjetodavnoj službi u Mostaru i Širokom Brijegu. Mladen Karačić, dipl.ing.

i učinkovitosti). Koji ćete pak Vi odabrati stvar je vlastitog izbora. Mr. Aida Kohnić

Razmak sadnje trešanja

Uši na oleandru

Kako se riješiti viline kosice?

U vrtu, među različitim vrstama cvjetnih i ukrasnih grmova zamijetila sam i vrlo štetnu biljku vilinu kosicu. Znam samo da je to opasna parazitska biljka koja je već prouzročila sušenje mnogih mojih ukrasnih grmova. Kako da je uklonim iz svoga vrta? Suzbijanje viline kosice, ukoliko se doista radi o njoj, može se provesti primjenom herbicida. Ipak, ukoliko je riječ o cvjetnjaku, među čijim se ukrasnim vrstama doslovce ispreplela vilina kosica to vam ne bih savjetovao jer bi

Pored brojnih vrsta, u svom vrtu uzgajam i mediteransko ukrasno grmlje. Navedeno grmlje uzgajam u kontinentalnom dijelu naše zemlje i to u posudama, što mi omogućava da ga unosim u zaštićeni prostor tijekom zime. Međutim, otkako sam biljke sklonila s otvorenog dijela vrta, na oleandrima sam zamijetila štitaste uši. Pošto me strah da uši ne zahvate i ostalo ukrasno bilje zanima me na koji način ih mogu učinkovito suzbiti? Navedene štitaste uši na naličju listova oleandra možete učinkovito suzbiti s 2-3 prskanja 2 %-tnim bijelim uljem i to u razmacima od 12 do 15 dana. Ali, kod prskanja treba postići dobru pokrovnost iz razloga što je bijelo ulje mineralno i djeluje prvenstveno mehanički. To znači da bijelo ulje djeluje na taj način da preko samog štetnika stvara svojevrstan sloj (film) koji je nepropustan za zrak. Zbog toga, za vrlo kratko vrijeme, štetnik i ugiba. Međutim, djelotvorno je i prskanje s pripravcima Boxer ili Confidor 200 SL u 2 %-tnoj koncentraciji, uz obvezan oprez, jer je riječ o tipičnim insekticidima, visoke otrovnosti (ali

Moja obitelj se već dugi niz godina bavi uzgojem trešanja u Hercegovini. Pošto planiram pomladiti postojeći nasad, koji inače broji 450 stabala, zanima me koji razmak sadnje preporučate. Osim toga, trebam li u budućem nasadu, uz sortu kasni hrušt, u svojstvu oprašivača saditi i neke druge sorte trešanja? Unaprijed zahvalan! Trešnja je oduvijek predstavljala zanimljivu voćnu vrstu u Hercegovini. Manjim dijelom se tradicionalno sadila za potrebe domaćinstva, a kada je pak uočena njena tržna vrijednost, podizani su brojni nasadi i u komercijalne svrhe. Međutim, da biste zadovoljili potrebne kriterije koji garantiraju uspjeh u uzgoju ove koštičave voćne vrste, nipošto nemojte zanemariti njen sortiment. Naime, isključivom sadnjom kasnog hrušta ne bi postigli očekivano, jer je za bolje oprašivanje, odnosno, rodnost nužna zastupljenost i drugih sorti poput Stelle koja slovi za univerzalnog oprašivača. Stella je, dakle, sorta trešnje koja oprašuje veliku većinu ostalih kultivara a koja i sama ima izvrsna komercijalna svojstva (krupan plod, željenu aromu i sl.). Ipak, u budući nasad pored već dobro poznatih sorti Burlatova, Lionske rane i Hedelfingera svakako posadite i nešto novije sorte izrazito krupnog ploda kao što su Sunburst i New star. Što se pak razmaka sadnje tiče, preporučam međuredno rastojanje od 6 metara koliko treba iznositi i razmak u samom redu. Manji razmak nije podoban jer se negativno odražava na stabla trešnje u kasnijim godinama uzgoja. Izuzetak su samo patuljaste trešnje koje se sade na rastojanje od 2,5 do 3,0 m. Za dodatne informacije možete me potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru gdje ujedno možete nabaviti i sadnice nešto novijih sorata trešnje. Nino Rotim, dipl.ing.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

23

FRISKIES U MOSTARU
Piše: vedran lasić Dana 07.10.2005. u Agrocentru Sjemenarne Mostar održano je predavanje od strane Friskies-a, koji već dulji niz godina vjerodostojno slovi za vodećeg distributera pseće i mačje hrane na području BiH. Predavanje je bilo namijenjeno isključivo trgovcima i djelatnicima koji su izravno zaduženi za distribuciju Friskies-ovih proizvoda. Cilj predavanja je bio prvenstveno edukativnog karaktera a na njemu su prezentirani i detaljno opisani svi proizvodi ovog vrhunskog proizvođača hrane za kućne ljubimce. Naime, Friskies raspolaže širokim asortimanom proizvoda i sukladno s tim njegovo stručno osoblje osjetilo je potrebu da, upravo trgovcima, veoma detaljno predstavi sve tipove i vrste hrane, iz prostog razloga što oni istu tu hranu i distribuiraju krajnjim potrošačima. U ovom slučaju to su predivni kućni ljubimci čiji vlasnici vrlo dobro znaju prednosti primjene gotove, komercijalne hrane za pse i mačke. Naime, navedeni proizvodi u svom sastavu imaju točno

Sa skupa u Mostar

izbalansirane sastojke potrebite optimalnom rastu i razvoju organizma (bjelančevine), razvoju kostiju i zubi (kalcij i fosfor) kao i vitaminske komponente koji, općenito gledano, jačaju imunološki sustav. Uostalom to je vrlo zorno predstavljeno i na samom predavanju pa je u skoro vrijeme za očekivati još ovakvih i sličnih skupova!

KRIZANTEME OSVAJAJU HERCEGOVINU
Piše: JosiP BrklJača, ing. Duhan i vinova loze su oduvijek bili simboli Hercegovine. Ako je suditi po sve većoj proizvodnji cvijeća, a potpuno ugašenoj proizvodnji duhana, vinovoj lozi bi se mogla pridružiti krizantema. Zadnjih desetak godina nekadašnja duhaništa zamijenile su krizanteme, a duhanari su vrlo brzo postali cvjećari. Rijetke su obitelji koje se ne bave proizvodnjom cvijeća, a posebno krizantema. Osim na otvorenom krizantema se sve više uzgaja u zaštićenim prostorima. Veliki dio proizvodnje «tempira» se za Dan mrtvih i Svih Svetih, ali ima proizvođača koje je uzgajaju i za kasniji period. Franjo Ostojić iz Potpolja uz proizvodnju povrća bavi se i proizvodnjom krizantema. “Uglavnom uzgajam rezanu krizantemu na otvorenom ali veći dio proizvodnje je u tri zaštićena objekta. Tehnologiju pro-

izvodnje sam dobro savladao tako da imam odličnu krizantemu s kojom nemam problema oko prodaje. Moja krizantema završi uglavnom u Hercegovini a zadnjih godina dio završi i u Središnjoj Bosni”.

Franjo Ostojić sa sinom u svom plasteniku

Krizanteme u zaštićenom prostoru

Proizvodnja na otvorenom

Piše: diPl. ing. nino rotiM

ĆUPTER ODLAZI U ZABORAV
Na upit što je ćupter ili kako se spravlja, mlađe generacije brotnjaka sliježu ramenima. A upravo je ćupter slastica koja prati vinovu lozu i grožđe. Naime, ne tako davno rijetka je obitelj iz vinarskog područja Hercegovine, da u vrijeme berbe grožđa nije spravljala ovu nadasve ukusnu slasticu. Danas se pak ćupter može pronaći
BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

samo u rijetkim domovima koji njeguju tradiciju naših starih. Ćupter se spravlja od bijelog ili crnog mošta uz dodatak brašna. Nakon kuhanja razlijeva se u tanjure, a nakon što dobije stalan oblik ostavlja se 10-15 dana da se suši na suncu.

Ćupter-proizvod od mošta

24

ČUDO IZ LJUSKE
Grickanjem nekoliko oraha tijekom dana možete izbjeći sezonske bolesti, a i koža će od toga imati koristi. S pravom ga zovu i čuvarem srca a konzumiranje njegovih osam polovica će sasvim zadovoljiti naše dnevne potrebe.
Piše: elvedin čolaković, ing. čak i mali nedostatak tog minerala uzrokuje smanjenje razine interleukina, supstance bez koje se naš organizam ne može boriti protiv bakterija i virusa. Zanimljivi su i rezultati istraživanja provedenog na više od 80.000 Amerikanki koji su pokazali kako redovito konzumiranje oraha (15 dkg tjedno) za polovicu umanjuje rizik od infarkta. Naime, dokazano je da orasi bitnije snižavaju razinu kolesterola u krvi te je spravom dobio nadimak čuvar srca. Osim toga, orah slovi i za dobrog prijatelja žena iz razloga što sadržava vitamine B skupine koji pomažu kod predmenstrualnog sindroma a zbog sadržaja linolne kiseline koja pomaže hidrataciji utječe i

O

rasi spadaju u hranu koju će vam preporučiti svaki nutricionist. Kada je pak o zimi riječ, četiri ili pet oraha dnevno dovoljno je da vas zaštiti od sezonskih bolesti. I to sve zahvaljujući bakru (12 oraha sadržava potrebnu dnevnu količinu od 1,2 mg) koji je neophodan našem imunološkom sustavu. A dokazano je da

Orah

na poboljšanje, odnosno, održavanje mekoće kože.

Kako ih čuvati?

Orahe je najbolje kupiti u ljusci i čuvati na tamnom i suhom mjestu, ali ne dugo jer će se i u ljusci sušiti. Oljuštene pak orahe (jezgru) možete zamrznuti i čuvati do godinu dana. Za tu svrhu najčešće se koriste hladionici jer izvan njih orasi brzo užegnu

zbog sadržaja veće količine masti. Kad kupujete orahe u jezgri, budite oprezni tj. oprobajte nekoliko komada kako bi provjerili njihovu kakvoću i eventualnu «užeglost». A kada ih kupujete u ljusci, provjerite da nisu previše lagani jer je to jasan znak da su već sasušeni. Također, trebate kod njihovog skladištenja dobro pripaziti jer su orasi skloni navući mirise drugih namirnica.

25

MASLINA-voćka budućnosti
Piše: JosiP BrklJača, ing.

Plodovi masline

Nasad masline

Maslina se s pravom smatra svetim stablom, a što je dobrim dijelom i potvrđeno kroz njenu povijest. S druge strane, podaci s terena potvrđuju kako je ove godine u Hercegovini zasađen rekordan broj stabala masline.

V

oćne rasadnike u našoj zemlji ove je godine nemalo iznenadila potražnja za sadnicama maslina. Čak, slobodno možemo reći kako je potražnja u dobroj mjeri nadmašila ponudu jer se sve veći broj naših voćara preorijentirao na ovu značajnu mediteransku voćku. Uostalom, maslina bitnije određuje pojas Mediterana, te daje pečat življenju i prepoznatljivosti. Kažu Dalmatinci da je ona kao majkaskromna i zahvalna, uvijek daje i puna je života. Zato je i treba saditi svugdje gdje je to moguće, jer je to najljepši poklon djeci, prirodi i Bogu. Osim toga, njeno gajenje itekako treba potaknuti a što je pak zadaća naših nadležnih institucija. Iako mi nikada nećemo niti možemo doseći hrvatske količine koje broje oko 3 milijuna stabala maslina ili oko 6 tisuća hektara maslinika, to nam i ne treba biti cilj. Stoga naš cilj prvenstveno treba biti oživljavanje starih maslinika a koji su u prošlosti posebice bili izraženi na području Stoca i Neuma. Tomu zorno svjedoče i mnogi pisani podaci a svima nam je poznato kako se nadomak grada Stoca čak i nalazi poznato selo Masline. Pored toga, u jednom od naših ranijih brojeva pisali smo o hobi maslinaru, gospodinu Stojanu Šutalu koji na našim terenima, vjerovali ili ne, proizvodi i ulje od ove dragocjene biljke.

Vrijeme je sadnje maslina

Već poodavno nam je došla jesen a za njom će eto i zima, što je znak da je pristiglo vrijeme in-

tenzivnih radova u maslinarstvu. Među brojnim radovima posebice ističemo sadnju maslina. Iako sadnja maslina obuhvaća obilne pripremne radove kao što su priprema tla, pravilan izbor sorata, određivanje životnog prostora tj. broja stabala po jedinici površine, te način sadnje i konačno vrijeme sadnje, posebice ćemo se osvrnuti na odabir sortimenta. Ipak, svi smo manje-više upoznati s načinom sadnje koja je u većini slučajeva istovjetna za sve voćne vrste, s tim da nam male poteškoće stvaraju sorte kojih je na našim prostorima izrazito malo. Tako se u našim voćnim rasadnicima pretežito susreće sorta masline oblica koja je na ovim terenima ujedno najbrojnija i najvrjednija sorta. Zato joj s pravom treba dati prvo mjesto u našem budućem masliniku. Zovu je još i orgula ili orkula, a u susjednoj Hrvatskoj se najviše uzgaja na otoku Korčuli gdje je zasigurno jedna od najstarijih sorti. Radi se o ranoj sorti masline koja je veoma otporna na nepovoljne uvjete uzgoja. Ime joj potječe od okruglastog oblika ploda a svrstana je u sorte uljarice, premda se njeni plodovi dosta koriste i za konzerviranje. Oblica ima sre-

dnje razvijeno stablo, okruglaste krošnje na čijim granama se formiraju srednje krupni plodovi (4,98 grama). U potpunoj zrelosti plod je tamno ljubičaste boje a količina ulja u tom istom plodu varira od 17,8 do 22,1 posto. Međutim, oblica zahtijeva pratnju, što zbog oprašivanja tako i zbog neredovite rodnosti. Stoga uz ovu kvalitetnu sortu treba saditi i prateće sorte: Lastovku, Pendolino i Leccino.

Mreže i prostirači za berbu maslina

I kada nam naše hercegovačke masline počnu davati obilan i kvalitetan urod, potrebno ih je što učinkovitije i obrati. U tu svrhu se na tržištu mogu pronaći namjenske mreže i prostirači koji se rasprostiru ispod krošnji stabala. Na prostrte mreže padaju ubrani plodovi, skupa s lišćem te sitnim, tankim i suhim grančicama. Te iste grančice s lišćem se u mreži ostavljaju zajedno s plodovima samo ukoliko se te iste masline neće odmah nositi na preradu. Naime, lišće stvara prolaze i prostore za zrak koji pak sprječavaju brzo zagrijavanje i kvarenje plodova. Danas se bez mreža i prostirača ne može ni zamisliti dobra berba maslina jer

se na ovaj način ubrani plodovi manje oštete i zaprljaju u odnosu na slučaj kada padnu na golo tlo. U pojedinim varijantama navedene mreže se mogu ostaviti ispod krošnji stabala cijelo vrijeme zriobe i opadanja plodova, s tim da otpale plodove moramo redovito uklanjati. Ali, ovaj način berbe je puno jednostavniji od klasičnog, posebice ukoliko nam je poznato kako jedan radnik s ljestava za jedan sat može ubrati tek od 5 do 10 kg plodova, što razumljivo zahtijeva mnoštvo radne snage. Kako pak, ne bi ipak postali utopisti, pored činjenice da se laganim korakom podižu veliki nasadi, realno je za očekivati, da se u našim krajevima maslina uglavnom sadi pojedinačno. Bilo kako bilo, jedno je sigurno-maslina je jedna od najstarijih i najzanimljivijih voćnih vrsta a koja je ostavila veliki i osebujan pečat u životnom, kulturnom i povijesnom smislu.

Sjemenarna u svojim agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi voćnih sadnica nudi i kontejnirane sadnice maslina sorte Oblica.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

DEKORACIJE ZA AKVARIJ
Posljednjih godina akvaristika doživljava svoj puni procvat. Tomu zorno svjedoči sve veća potražnja za različitim vrstama ribica te posebno dekoriranim akvarijima. Ali, pored samog dekoriranja nužno je poznavati i osnovna pravila ukrašavanja akvarija.

Piše: vedran lasić

27

Mangrovo drvo

Umjetna trava

A

Akvarijum za ribice

kvaristika je u današnje doba jedan od najomiljenijih hobija. I doista, u svim bolje opskrbljenim shopovima kućnih ljubimaca konstantno vlada veliko zanimanje za različite vrste akvarijskih ukrasa i dekorativnih biljaka. Ali, prije nego što kupimo akvarij i u njega stavimo ribice, biljke i dekoracije, trebamo dobro razmisliti hoćemo li i želimo li stvarno držati akvarij i o njemu se brinuti. Jer ovaj omiljeni hobi nije nimalo jeftin a ujedno ima i pravila koja se strogo moraju i poštivati. Svakako da nas to ne smije obeshrabriti jer ipak moramo znati kako se svakodnevni stres i psihički umor najbolje «razbija» upravo promatrajući fino dekorirani i uređeni akvarij.

Na koji način se dekorira akvarij?

Kada smo nabavili akvarij, prije svega, trebamo povesti računa da ga smjestimo na ade-

kvatno mjesto. Dakle, potrebno je akvarij smjestiti na pomno odabrani položaj koji je zaštićen od izravnog sunčevog svjetla i na kojem imamo priključak za električnu energiju. Osim toga, bitno je akvarij smjestiti na potpuno ravnu, doslovce rečeno niveliranu površinu, za što nam mogu poslužiti namjenski stalci za akvarije. Srećom, danas na tržištu možemo pronaći stalke za akvarij koji mogu biti izrađeni od različitih materijala, oblika i dezena tako da ih bez poteškoća možemo prilagoditi namještaju našeg doma. Potom pristupamo temeljitom čišćenju akvarija nakon čega se na njegovu poleđinu postavljaju specijalne dekorativne folije čime sami akvarij dobiva na svojoj vizualnoj prostranosti i dekorativnosti. Navedene folije ili ukrasne tapete, kako ih još vole nazivati, možete pronaći u mnogo različitih varijanti, boja i oblika slično kao i kvarcni pijesak koji se rasprostire

po samom dnu akvarija. Međutim, prije samog rasprostiranja, pijesak je potrebno dobro isprati pod jakim mlazom vode kako bi se iz njega otklonila sva kvarcna prašina i nečistoća koja može u znatnoj mjeri onečistiti i sami akvarij. Kada smo i to obavili, još nam preostaje ukrašavanje različitom vrstom dekoracija koje se postavljaju u sami pijesak na podnožje akvarija.

Hit je mangrovo drvo!

Često se može čuti dvojba o tome je li «pametno» u akvarij postavljati drvene predmete poput dijelova grana i debla pronađenih u prirodi. Svakako da je to poželjno jer se time stvara i prirodniji ambijent u samom akvariju čime se i ribice osjećaju puno sigurnije. Ali, ipak je potrebno znati kako svako drvo nije poželjno, te u tu svrhu jedino može poslužiti hrastovo, bukovo i vrbino drvo. Dobro bi bilo, kad bi pronašli drvo koje je jedan period odležalo u vodi, tijekom svog boravka u prirodi. Međutim, potreban je i

stanoviti oprez. Poznato je kako dijelovi stabla i grana, odnosno, općenito gledano, drvo često može biti i izvor različitih patogenih mikroorganizama zbog čega se prije stavljanja u sami akvarij treba dobro i prokuhati u vodi. Kako bi pak izbjegli neželjene pojave, najpoželjnije je koristiti namjenske drvene ukrase koje su zbog svojih karakteristika za akvaristiku i najpodesniji. Tu svakako izdvajamo mangrovo drvo koje je posljednjih godina svojevrstan hit u akvaristici. To i ne začuđuje s obzirom da mangrovo drvo jednostavno dominira svim vrstama ukrasnih akvarija. Kada smo postavili i posljednju dekoraciju u naš akvarij nužno je uliti i vodu koja se treba lagano prelijevati preko ruke čime ćemo izbjeći narušavanje sklada ranije postavljenih dekoracija u akvariju. I još nešto! Kako klor škodi ribicama, voda prije ulijevanja u akvarij treba odležati preko noći kako bi se iz nje istaložio klor i ostale nečistoće. Time smo obavili i posljednju operaciju na našem putu do ukrašavanja i dekoriranja akvarija. I na kraju, možemo slobodno ustvrditi kako i nema pravog akvarija bez prateće dekoracijske opreme. ZOO SHOP u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru nudi veliki izbor toplovodnih i hladnovodnih akvarijskih ribica, malih kornjača, manjih i većih papiga te hrčaka i zamoraca. Pored toga, na istom mjestu možete nabaviti hranu i svu potrebnu opremu za akvaristiku i kućne ljubimce.

Dekoracije za akvarijum BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

28

Ambrozija kao korov u povrću

Ambrozija polako osvaja obradive površine

Ambrozija sve češća uz putove

AMBROZIJA - opasnost za alergične osobe
Mjesecima se po različitim medijima pisalo i pričalo o opakoj korovskoj vrsti koja se neobično brzo širi po našoj zemlji a koja u velikoj mjeri ugrožava zdravlje alergičnih ljudi. Iako sada od nje ne prijeti izravna opasnost, zbog sve većih upita i opće nevjerice, odlučili smo se malo osvrnuti na postojeći problem.
Piše: diPl. ing. nino rotiM od 5 do 10 cm s karakterističnim tamnozelenim licem i sivo-zelenim naličjem. Cvjetovi se nalaze u glavičastim cvatima, žućkaste su boje i raspoređeni su na vrhovima stabljike i grana. Biljka pak raste uz putove, vodotokove, željezničke pruge, nasipe, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim vrtovima i gradilištima. Inače, potječe s područja Sjeverne Amerike odakle je njeno sjeme skupa sa sjemenom pšenice i lucerne tijekom 19. stoljeća uvezeno u Europu. U susjednim europskim zemljama ambrozija se pojavila nekoliko godina unatrag i od tada se munjevito brzo širi po cijeloj Europi. Podaci navode kako se svake godine njeno stanište poveća za oko 12 km na nova područja. Vrlo je prilagodljiva novom okruženju a zanimljiv je podatak kako svaka biljka ambrozije proizvede 60.000 sjemenki koje se prenose vjetrom i automobilskim gumama, kao i stotine milijuna zrnaca peludi svake godine. Dakle, ambrozija je vrlo plodonosna i izdržljiva te vrlo brzo zauzima slobodan prostor, posebice ako su uvjeti dobri. Nepovoljna je i činjenica kako sjeme ambrozije zadržava klijavost u zemljištu čak 40 godina. Zbog svega toga danas u Europi imamo nekoliko žarišta, od kojih se najviše spominju Rumunjska, Mađarska, Slovačka, Ukrajina te Hrvatska, Srbija i BiH. U našoj zemlji od strane stručnih osoba iz oblasti zaštite bilja već je održano i nekoliko okruglih stolova na temu ambrozije.

I

Borba protiv ambrozije

doista je riječ o velikom problemu jer smo i sami ostali zatečeni koliko je poljoprivrednih proizvođača ali i običnih hobi vrtlara te ljubitelja prirode u našu redakciju donosilo uzorke raznoraznih korovskih biljaka s osnovnim upitom: «Je li ovako izgleda ta opasna ambrozija?». Ali, nije ljudima ni zamjeriti kada su nas doslovce svakodnevno bombardirali poluinformacijama, da ne kažemo dezinformacijama, o katastrofalnom i pogubnom širenju ambrozije. Međutim, pametni ljudi kažu gdje ima dima ima i vatre. Tako je problem ambrozije i te kako stvaran i prisutan, ali ne u tolikoj mjeri koliko joj se pridaje pažnje u različitim medijima. Primjera radi, čak su jedne naše dnevne novine svaki dan izvještavale o koncentraciji peludi ambrozije, odnosno išle su toliko daleko da su navodile vremenske intervale u kojima se zbog visoke koncentracije peludi alergičnim ljudima preporučivalo što manje kretnje. Razumljivo da je sve to kod ljudi stvorilo svojevrstan strah od ove opake biljke nazvane ambrozijom.

Utjecaj ambrozije na ljude

Što je ambrozija?

Ambrosia artemisiifolia je jednogodišnja biljka uspravnog, granatog stabla koja naraste do 1,2 m visine a koja je gusto pokrivena prileglim ili oštrim vunastim dlačicama. Listovi su naspramni, perasto dijeljeni i mogu biti dugi

Pelud ambrozije je jedan od najjačih do sada poznatih alergena. Prag koji izaziva reakciju kod ljudi je vrlo nizak (manje od 20 zrnaca po kubičnom metru zraka). A zanimljiv je podatak kako samo jedna zrela biljka ambrozije otpušta i do 8 milijuna zrnaca peludi koja se zrakom prenose na veliku udaljenost, čak i na mjesta udaljena 300 km od biljke. Kod alergičnih ljudi ambrozija izaziva kihanje, hunjavicu, crvenilo i svrbež očiju, začepljenost nosa i otežano disanje, hroptanje u prsima, čak i alergijsku astmu. Uslijed toga, bolesnici imaju smanjenu radnu sposobnost i kakvoću življenja a sluznica dišnog sustava je uslijed alergije upalno promijenjena te je pogodna za razvoj drugih bolesti dišnog sustava (poput upale pluća i sl.). Poteškoću stvara i činjenica da se alergijska upala ne može liječiti današnjim lijekovima (antibioticima) i metodama te je jedini način za oporavak izbjegavanje alergena. A posebno treba biti oprezan tijekom cvatnje ambrozije, od kolovoza pa sve do konca rujna tj. ponekad ovisno o vremenskim prilikama, i tijekom listopada.

Suvremeni svijet se na razne načine bori protiv ovog opakog korova. Najzanimljivije je u Kanadi gdje, zamislite, poštari dojavljuju gradskoj policiji u kojim vrtovima raste ambrozija. Dakle, tamo je na snazi zakonska regulativa obveznog suzbijanja ambrozije. U nekim zemljama su tiskani i posteri, slično pravoj policijskoj potjernici: «Traži se! Naoružana i iritirajuća! Nagrada-lakše disanje!». Kod nas se na tu temu tek ozbiljnije raspravlja putem okruglih stolova ali bez još vidljivih pomaka i rezultata. Stoga je najdjelotvornije i ekološki najprihvatljivije uništavanje ambrozije upravo čupanjem cjelokupne biljke s korijenom te njena košnja. Ali, pošto sjeme zadržava klijavost u zemlji i do 40 godina, pokošene biljke je nužno što prije i spaliti a sve kako bi se spriječilo njeno širenje putem sjemena. Ipak, konkretnije rezultate daje plansko, sistematsko uništavanje ambrozije herbicidima koji imaju dozvolu za tu korovsku vrstu. Samo na taj način možemo očekivati smanjenje površina pod ovom opakom korovskom vrstom. A oni alergični mogu odahnuti tek poslije prvog mraza…

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORA NA

29

OBITELJSKIM GOSPODARSTVIMA
Dolaskom hladnijih dana miševi, štakori i drugi štetni glodavci napuštaju prirodne uvjete i zavlače se u štale, tavane, podrume i skladišta hrane u domaćinstvima. Prema procjenama stručnjaka izravne štete od ovih štetnika godišnje u BiH iznose preko 90 milijuna KM.
Piše: doc. dr. ivan ostoJić

O

sim nelagode, miševi i ostali glodavci mogu izazvati neprocjenjive štete u domaćinstvima. Prije svega, nastanjuju skladišta hrane (zalihe žita i ostale namirnice) koju zagađuju svojim izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.

Štakor je posebno štetan

Zanimljiv je i podatak da štakor za samo godinu dana može pojesti do 25 kg žitarica a još više hrane uništi njenim razvlačenjem i onečišćenjem izmetom. Ipak, prava opasnost prijeti od niza bolesti, a utvrđeno je da štakori prenose više od 20 bolesti ljudi i životinja. Izravna opasnost prijeti od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće-ukoliko zaraženi štakor ugrize čovjeka. Pojedine vrste su posebice agresivne (sivi štakor) što i dokazuju slučajevi njihovog ugriza od kojeg su znala nastradati djeca, te u prigradskim naseljima sitnija stoka, perad, čak i mačke. Također, postoji realna opasnost i od trihineloze kod koje se čovjek zarazi preko inficiranog svinjskog mesa kao i leptospiroze gdje izvor zaraze predstavlja goveđe meso. Dakle, riječ je o vrlo opasnim životinjama čije prisustvo ne bi trebalo nikoga ostaviti ravnodušnim.

Ljepilo za miševe

Kako suzbiti štetne glodavce?

Postoji nekoliko metoda njihovog suzbijanja, koje možemo podijeliti na biološke, mehaničke i kemijske. Biološko suzbijanje odvija se preko prirodnih neprijatelja

i uz pravilan izbor mamaca, predstavlja najsigurniji oblik borbe s ovim glodavcima na određenom području.

Koji su mamci najpodesniji za obiteljska gospodarstva?

Različite klopke za miševe i štakore

(kuna, lasica, tvor, zmija, ptice grabljivice i sl.) što u gradskim i prigradskim sredinama nije primjenljivo. Mehaničko suzbijanje se zasniva na različitim stupicama s mamcima i ljepljivim podlogama. Međutim, iako je navedena metoda dosta učinkovita, uglavnom se primjenjuje na manjim površinama i to prvenstveno za miševe. Kemijska metoda je svakako najkompletnija i najdjelotvornija a temelji se na suzbijanju miševa i štakora putem zatrovanih mamaca. Ukoliko se izvodi redovito

Iako danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih kemijskih pripravaka za uništavanje štetnih glodavaca, ne znači da su ti pripravci i najpodesniji za domaćinstva. Razlog leži u činjenici što je riječ o vrlo opasnim otrovima˝, s kojima treba rukovati prilično oprezno. Obično je riječ o uljnim tekućinama koje treba miješati s određenom količinom žitarica, voća i povrća i sl. Dakle, zbog velike otrovnosti spomenutih pripravaka i kompliciranosti njihove pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mamci. Gotove mamce je dovoljno razbacati na skrovita mjesta na kojima se miševi i štakori obično kreću, hrane i gnijezde. Takva mjesta se lako uočavaju po ostacima izmeta, načetim dijelovima sjemenki i po ostalim otpacima hrane. Međutim, od velike je važnosti i sami nadzor ma- Mišomor- pripravak za suzbijanje svih vrsta miševa i štakora

maca što podrazumijeva njihovo nadopunjavanje i to sve dok ih glodavci ne prestanu jesti. U praksi su se za potrebe obiteljskog gospodarstva najpodesniji pokazali mamci na osnovi bromadilona, brodifakuma, flokumafena i diefetialona. Spomenute mamce možete nabaviti u manjim, praktičnim pakiranjima i to u svakoj bolje opskrbljenoj poljoljekarni. Ali, svakako potražite i odgovarajuću stručnu pomoć jer postoje tipovi mamaca podesni za uporabu u suhim i zatvorenim prostorijama, za primjenu u gospodarskim i stambenim zgradama kao i mamci namijenjeni za vlažne prostorije. Za domaćinstva su se posebno djelotvornim pokazali meki mamci tipa GARDENTOP MIŠOMOR sa okusom sira i jagode. Uz pravilnu primjenu ovih gotovih mamaca više nećete morati strijepiti od “nepoželjnih podstanara” koji svake godine (kako su izračunali stručnjaci i statističari) na području BiH načine izravne štete u vrijednosti od cca 90 milijuna konvertibilnih maraka.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005

30

Kristov trn

Kristov trn je dobio naziv zbog asocijacije na strašnu Isusovu krunu od trnja. Ova vrsta to, međutim, nije mogla biti jer je u Kristovo doba još bila nepoznata u sredozemnom području. Pravi Kristov trn bila je vjerojatno Paliurus spina-christi koja nosi isti njemački naziv, no izgleda posve drugačije. Od ovdje spomenute vrste u međuvremenu su uzgojeni mnogi oblici, među njima i oni patuljastog rasta kao i jedan sa žutim laticama. Usprkos sličnosti, pricvjetni listovi na uzgojenim vrstama ne odgovaraju organima sjajne mlječike, već se radi o pet žutih žlijezda. Kristov trn prvobitno potječe iz tropskih područja, kao i većina vrsta roda Euphorbia. U suhim područjima Starog svijeta mnoge vrste rastu poput kaktusa te ih se često tako i naziva. Pravi kaktusi, međutim, imaju veće cvjetove s mnogo latica i nikada nemaju mliječni sok.

Naj, naj, naj …..
prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najveće drvo

Pustinjska ruža ne podnosi vodu
Pustinjska ruža (Adenium obesum) omiljena ukrasna biljka u Aziji i Africi; prvobitno rasprostranjena u istočnoj Africi od Etiopije do južne Afrike. Dok se druge ukrasne biljke moraju zalijevati, pustinjska ruža se mora čuvati od suviška vode. Ona potječe iz vrlo suhih područja i ono malo potrebne vode akumulira u svojim deblima. Ako dobije više vode nego joj je potrebno, gubi listove. Iako se biljka smatra otrovnom te se njen mliječni sok čak koristi kao otrov u strelicama, njome se hrane mnoge afričke divlje životinje, očigledno zbog zaliha vode.

Najmasivnije drvo svih vremena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnim mamutovaca (Sequoia sempervirens), pronađeno u američkoj državi California. Obujam debla bio je najmanje 2549 m3, a ukupna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, granje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji 1905. godine.

Najkrvožedniji parazit

Kruhovac - bogat škrobom
Kruhovac (Artocarpus altilis) sadrži oko 20 % škroba i 1-2 % bjelančevina. Nezreo se plod može kuhati, peći, pirjati, pržiti ili sušiti. Sjemenke zrelih plodova (oraščići) konzumiraju se pržene. Kruhovac se prvenstveno u pacifičkom području, ubraja u osnovne živežne namirnice; u južnoj Americi je odavno stigao do prastanovnika koji još nikada nisu imali kontakt s Europljanima. Pritom je u novi svijet došao relativno kasno. Godine 1789. kapetan Bligh uzeo je na brod Bounty 1000 mladih kruhovaca s Tahitija kako bi ih kao hranu za robove odnio u Južnu Ameriku. Taj prvi pokušaj završio je čuvenom pobunom, no uspio je drugi Blighov pokušaj 1793. godine.

Jajašca trakavice Ancylostoma duodenale i Necator americanus prisutna su u fekalijama 1,3 milijarde ljudi diljem svijeta. Kod teških slučajeva zaraze, stjenka crijeva je tako debelo obložena parazitima da izgleda poput naslaga tepiha. Količina krvi koju ljudi, u cijelom svijetu, gube zbog zaraženosti crijevnim nametnicima iznosi i do 10 milijuna litara na dan.

Najopasniji gušter

Vodena salata - pokrivač za jezera
Vodena se salata pretežno razmnožava izdancima i to tako brzo da često veliku vodenu površinu prekrivaju mladice jedne jedine biljke. Dlačice na njenim listovima ne mogu se ovlažiti. Između njih se stoga zadržava vrlo mnogo zraka, što biljci daje jak uzgon. Stoga po pokrivaču od vodene salate mogu trčati i veće močvarne ptice. Koristi se tradicionalno kao hrana za patke i svinje, no već je bilo i pokušaja iskorištavanja u postrojenjima za dobivanje bioplina. Kod nas se vodena salata često koristi u akvarijima, a ljeti u ukrasnim jezercima.

Gila (Heloderma suspectum) je veliki gušter jarkih boja koji naraste do dužine od 60 cm, a živi u sušnim područjima Meksika i na jugozapadu SAD-a. Iako je relativno bezopasan, ima osam otrovnih žlijezda smještenih u donjoj čeljusti u kojima nosi dovoljno otrova da bi mogao usmrtiti dvije odrasle osobe. Otrov ne ubrizgava, već on curi u ranu kada Gila čudovište ugrize i žvače žrtvu svojim oštrim, ali krhkim zubima.

BROJ 41 • STUDENI / PROSINAC 2005