You are on page 1of 185

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

Midhat Glavić
Februar/Veljača 2011

Autor je u brošuri Proizvodnja voluminozne stočne hrane obradio osnovne načine pripreme i spremanja voluminozne stočne krme. Predloţena literatura če sluţiti farmerima za povečanje njihovih znanja iz ove oblasti. Brošura ima veliko praktično upotrebljivost jer je avtor sistematski pristupio k obradi pojedinačnih poglavlja i obradio faktore koji utiče na prinos i kvalitet stočne krme. Tako počinje sa ekološkim uvjetima koji su značajni za proizvodnju pojedinačne privredne kulture u poljoprivredi i ove veţe na proizvodne uslove zemlje. Kroz suštino obradi pojedinačne i najvaţnije tehnološke zahvate kot proizvodnje pojedinačnih poljoprivrednih kultura. Upotrebljeni zaključci podnose stručno recenzijo i savremenost njihove upotrebe. Najviše ackenata daje načinu spremanja kabaste krme i kukuruza pri tome pa vodi računa o faktorima koji utičeju na što veči ukupni prinos hranljivih tvari u bilci za vreme kosidbe i ţetve. Predlaţeni načini spremanja i konzerviranja podrţe način što večeg očuvanja surovih belančevina i energije od livade i njive do jasli stoke. Suština celokupne materije podrţava več izpitano činjenicu, da su sve značajne stočarske zemlje napravile najvišji korak u proizvodnji mlijeka i tovljenja mesa sa prelazom na siliranje kabaste krme in pravovremenu kosidbu i ţetvu. Brošura če sluţiti farmerima kao dopunska stručna literatura u cilju brţeg preuzimanja i implementacije novih tehnoloških zahvata kot proizvodnje kabaste krme. Praktična upotrebljivost če brzo dati tako proizvodne kao financijske efekte na imanju. To je cilj i doprinost struke i institucija ove oblasti. Pri tome pa avtor ove literature dr. Midhat Glavić zasluţi sve pohvale za spremnost, marljivost i stručno izobrazovanost. Čestitam, dr. Stane Klemenčič Poljoprivredni zavod Maribor

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

1

SADRŢAJ I UVOD............................................................................7 II KONCEPT PROIZVODNJE STOČNE HRANE.......15 III AGROTEHNIKA......................................................17 3.1 Agrotehnika proizvodnje kukuruza.......................17 3.1.1 Karakteristike kukuruza....................................17 3.1.2 Zahtjevi prema klimatskim uvjetima i zemljištu..........................................................................18 3.1.3 Plodosmjena.....................................................18 3.1.4 Obrada zemljišta .............................................19 3.1.5 Đubrenje .........................................................19 3.1.6 Sjetva ..............................................................21 3.1.7 Njega................................................................23 3.1.8 Ţetva................................................................24 3.2 LIVADE I PAŠNJACI.............................................25 3.2.1 Priprema zemljišta za sjetvu...............................25 3.2.2 Rok sjetve...........................................................26 3.2.3 Izbor vrsta za sjetvu i sastav smješa za sjetvu ...27 3.2.4 Najznačajnije smješe za različita zemljišta i namjene ..........................................................................28 3.2.5 Đubrenje travnjaka.............................................30 3.2.5.1 Mineralna Ďubriva u Ďubrenju travnjaka ……30 3.2.5.2 Organska Ďubriva u Ďubrenju travnjaka ……..31 3.2.6 Njega travnjaka...................................................32 3.2.7 Vrijeme kosidbe..................................................33 3.2.7.1 Značaj izvedbe naprave za košenje/ kosilice i glatkost reza...................................................................35 3.3 LUCERKA ..............................................................39 3.3.1 Krmna vrijednost................................................39 3.3.2 Predusjevna vrijednost........................................40 3.3.3 Morfološke osobine............................................41

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

2

3.3.4 Uvjeti uspijevanja...............................................46 3.3.5 Plodosmjena........................................................48 3.3.6 Obrada zemljišta.................................................49 3.3.7 Đubrenje.............................................................50 3.3.8 Sjetva..................................................................51 3.3.9 Njega lucerke......................................................54 3.4 CRVENA DJETELINA ..........................................55 3.4.1 Krmna vrijednost................................................55 3.4.2 Predusjevna vrijednost........................................57 3.4.3 Botaničke i biološke osobine.............................58 3.4.4 Uvjeti uspijevanja...............................................60 3.4.5 Plodosmjena ......................................................61 3.4.6 Obrada tla ..........................................................62 3.4.7 Đubrenje.............................................................62 3.4.8 Sjetva .................................................................63 3.4.9 Njega...................................................................64 3.5 OBIČNA GRAHORICA..........................................65 3.5.1 Biološke osobine.................................................65 3.5.2 Uvjeti uspjevanja................................................67 3.5.3 Agrotehnika........................................................67 3.5.4 Iskorištavanje grahorica i njihovih smješa ........72 3.6 KRMNI GRAŠAK ..................................................75 3.6.1 Biloške osobine ..................................................75 3.6.2 Uvjeti uspijevanja ..............................................77 3.6.3 Agrotehnika .......................................................78 3.6.4 Iskorištavanje......................................................81 3.7 KRMNI SIRAK……………………………………84 3.7.1 Karakteristike sirka……………………………85 3.7.2 Zehtjevi prema klimatskim uvjetima i zemljištu85 3.7.3 Plodore………………………………………...86 3.7.4 Obrada zemljišta……………………………….86 3.7.5 Đubrenje……………………………………….86

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

3

3.7.6 Sjetva sirka…………………………………….87 3.7.7 Njega usjeva sirka …………………………….87 3.7.8 Korištenje krmnog sirka……………………….88 IV PAŠNJACI…………………………………………89 4.1 Hemijski sastav paše…………………………….89 4.2 Botanički sastav paše……………………………89 4.3 Iskorištavanje pašnjaka………………………….90 4.4 Njega pašnjaka…………………………………..91 4.5 Negativni aspekti pašnjaka………………………92 V SIJENO……………………………………………..93 5.1 Vrijeme košnje travnjaka………………………..93 5.2 Sušenje sijena……………………………………96 5.3 Skladištenje sijena……………………………….98 5.4 Kvalitet sijena …………………………………..98 5.5 Gubici pri spremanju sijena……………………..99 5.6 Zaključak o sijenu………………………………100 5.7 Mehanizacija za spremanje sijena………………100 VI PREDNOSTI I NEDOSTACI SILAŢE I SJENAŢE ......................................................................................103 6.1 Prednosti i nedostaci silaţe .................................103 6.2 Prednosti i nedostaci sjenaţe...............................105 VII BIOTEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE PROCESA PROIZVODNJE SILAŢE I SJENAŢE ....108 VIII FAKTORI KOJI UTIČU NA KVALITET SILAŢE I SJENAŢE ..................................................................113 8.1 Faza razvoja biljaka.............................................114 8.2 Suha materija.......................................................114 8.3 Šećerni minimum ...............................................117 8.4 Sabijanje zelene mase..........................................118 8.5 Veličina sjeckanja (duţina odrezaka)..................119 8.6 Temperatura siliranja...........................................121 8.7 Vremenski uvjeti .................................................122

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

4

8.8 Brzina siliranja.....................................................122 8.9 Slaganje zelene mase ..........................................123 8.10 Pokrovanje silosa ..............................................125 8.11 Silo objekti ........................................................126 IX PRIPREMA SILAŢE I SJENAŢE ........................127 9.1 Pogodnosti biljaka za pripremu silaţe i sjenaţe.....127 9.2 Pripremanje silaţe i sjenaţe vaţnijih krmnih kultura...........................................................................128 9.2.1 Kukuruz........................................................128 9.2.2 Strna ţita (tritikale, pšenica, ječam).............133 9.2.3 Zelena lucerka..............................................133 9.2.4 Crvena djetelina ...........................................136 9.2.5 Djetelinsko-travne smješe.............................137 9.2.6 Sijani travnjaci..............................................137 9.2.7 Vlaţno prekrupljeno zrno i klip kukuruza ..141 9.2.8 Kombinovana silaţa.....................................142 X GUBICI SILAŢE I SJENAŢE.................................144 XI PROBLEMI U PRIPREMI I KORIŠTENJU SILAŢE I SJENAŢE ..................................................................147 XII OBJEKTI ZA SILAŢU I SJENAŢU.....................152 12.1 Izbor mjesta za gradnju silosa...........................152 12.2 Tipovi silosa......................................................153 12.2.1 Silo-hrpa.....................................................153 12.2.2 Silo-rov.......................................................154 12.2.3 Horizontalni silosi.......................................155 12.2.3.1 Punjenje silosa......................................158 12.2.3.2 Izuzimanje silaţe i sjenaţe iz silosa..160 12.2.4 Silo-toranj...................................................162 XIII KORIŠTENJE SILAŢE I SJENAŢE....................165 13.1 Korištenje Silaţe i sjenaţe u ishrani goveda.....165 13.2 Korištenje silaţe i sjenaţe u ishrani priplodnih junica............................................................................167

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

5

13.3 Korištenje silaţe i sjenaţe u tovu junadi...........168 XIV MEHANIZACIJA ZA PRIPREMU I KORIŠTENJE SILAŢE I SJENAŢE....................................................170 14.1 Silo-sječke.........................................................171 14.2 Silo-kombajni....................................................171 14.2.1 Nošeni jednoredni silo-kombajn.................172 14.2.2 Nošeni dvoredni silo-kombajn....................173 14.2.3 Vučeni silo-kombajn...................................174 14.2.4 Samohodni silo-kombajn............................174 XV VAŢNIJE KRMNE KULTURE............................176 XVI KRMNE TABLICE .............................................177 16.1 Silaţe................................................................177 16.2 Sjenaţe..............................................................179 16.3 Sijeno................................................................181 XVII LITERATURA....................................................183

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

6

I UVOD Ekonomična proizvodnja mlijeka u krava se izmeĎu ostalog zasniva i na njihovoj ishrani sa kvalitetnim kabastim hranivima. Jedan od bitnih faktora koji utiču na stabilnost i produktivnost u stočarskoj proizvodnji upravo je stabilna proizvodnja stočne hrane, tj. pravilno riješena krmna baza. U takvim uslovima gajenja krmnog bilja, proizvodnja mora biti adekvatno zastupljena i prilagoĎena uslovima sredine. Prevelika ulaganja u proizvodnju krmnog bilja, tj. stočne hrane, mogu uticati na rentabilnost stočarske proizvodnje i s tim u vezi na cijenu stočarskih proizvoda. Upravo iz tog razloga proizvodnja krmnog bilja mora biti prilagoĎena uslovima sredine, gdje se mora voditi računa o izboru krmnih kultura, načinu gajenja i iskorištavanja. Novija naučna saznanja u proizvodnji kabaste stočne hrane na oranicama daju mogućnost jeftinije i kvalitetnije proizvodnje krmnog bilja. Proizvodnja krmnog bilja najbolje spaja biljnu i stočarsku proizvodnju, te iz tog razloga moţe dati najveći doprinos u proizvodnji zdravstveno ispravne hrane uz ujedno očuvanje prirodne sredine. Siliranje je rasprostranjen postupak konzerviranja stočne hrane. Krajem 19. vijeka siliranje stočne hrane počelo je u SAD i zamljama zapadne Europe. Nešto kasnije, na bazi stečenih iskustava u pripremanju silaţe, u praksu se uvodi i tehnologija pripreme sjenaţe. Razlog širenja tehnologije siliranje je u činjenici da ovaj postupak konzerviranja stočne hrane omogućuje ubiranje

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

7

biljaka u optimalnoj fazi razvoja, koje ţivotinje efikasnije koriste i pretvaraju u mlijeko i meso. Osim toga postupak pripreme silaţe i sjenaţe danas je potpuno mehanizovan, što omogućuje ubiranje biljaka u optimalnoj fazi te je na taj način manje ovisan o vremenskim uvjetima, i angaţiranost ljudske radne snage je svedena na minimum. Utvrdilo se, da samo sa prelaskom na ovaj način spremanja i skladištenja voluminozne hrane, da se podigla intenzivnost proizvodnje za više od jedne trećine. Znači na istim površinama proizvodi se značajno više bjelančevina i ukupne energije. Ovo je rezultat umanjenih gubitka hranjivih tvari u poreĎenju sa sušenjem sijena na tlu (disimilacija mikroorganizma, ispiranje oborina, usitnjavanje mašina,..). Interes u proizvodnji jeste koliko ćemo dobiti mlijeka ili mesa sa jedinice površine, a na to najveći utjecaj ima kvalitet silaže i sjenaže. Razlog širenja tehnologije siliranje je u činjenici da ovaj postupak konzerviranja stočne hrane omogućuje ubiranje biljaka u optimalnoj fazi razvoja, koje ţivotinje efikasnije koriste i pretvaraju u mlijeko i meso. Osim toga korištenje silaţe i sjenaţe u ishrani obezbijeĎuje stabilnost sastava obroka, u duţem vremenskom periodu, što doprinosi kvalitetu ishrane, jeftinijoj i većoj proizvodnji mesa i mlijeka. Danas je ovaj proces pripremanja silaţe i sjenaţe potpuno mehanizovan. Pripremanje silaţe i sjenaţe, kao postupka konzerviranja stočne hrane, danas u svijetu imaju široku primjenu. U našoj zemlji silaţa, a pogotovo sjenaţa, se još uvijek nedovoljno koriste. Osnovni razlozi su usitnjenost

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

8

parcela za proizvodnju i nedostatak adekvatne mehanizacije. Veći poljoprivredni proizvoĎači, lakše i brţe shvataju značaj silaţe i sjenaţe zbog čega ih, u većoj mjeri počinju koristiti u ishrani ţivotinja na svojim farmama. Sijeno sadrţi 85 do 88 % suhe tvari. Sjenaţa sadrţi 45 do 55 % suhe tvari. Silaţa sadrţi 30 do 35 % suhe tvari. Sijeno. Sijeno nastaje sušenjem zelene voluminozne krme do standardne vlaţnosti (12-15%), pri kojoj moţe sačuvati hranjivu vrijednost i kvalitetu kroz dulje vrijeme, do njegove upotrebe. S obzirom na vrstu biljnoga materijala u hranidbi ţivotinja, najčešće se priprema sijeno livadnih trava, sijeno višegodišnjih leguminoza i sijeno DTS-a. Inače, sijeno je moguće spremiti i od strnih ţitarica. Od svih biljnih vrsta od kojih se sijeno sprema, sijeno leguminoza ima prioritet, kako u prinosu po jedinici površine, tako i po hranjivoj vrijednosti istoga. Treba reći da sušenjem ne nastaju samo promjene u količini vode sušene biljke, već se i značajno mijenja kvaliteta te udio pojedinih hranjivih tvari – nastaju gubici. Od košnje i svih postupaka manipulacije zelenim krmivom do postizanja forme sijena, vaţno je pravilno odrediti vrijeme košnje, vrijeme okretanja, sakupljanja i prešanja, kako bi se sačuvao list – najvrjedniji dio. U potrebi proizvodnje što kvalitetnijega sijena, za ravnomjerniji i brţi način sušenja zelene krme predviĎa se koristiti kosilica s gnječilicom, a zbojeve rastresati po cijeloj površini odmah nakon košnje.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

9

Za proizvodnju kvalitetnoga sijena preporučljivo je koristiti kombinirani način; dijelom sušenje na tlu (do vlaţnosti od 40-50%), uz dosušivanje u sjenicima. Hemijski je sastav i hranjiva vrijednost sijena promjenjiva i posebno izraţena kod sijena livadnih trava. Energetska vrijednost sijena leguminoza i sijena livadnih trava uglavnom je slična i iznosi 0,5 HJ/kg (odgovara potrebi stvaranja 1 kg mlijeka). Bjelančevinasta vrijednost nešto je izraţenija u korist sijena leguminoza (12-16%) od sijena livadnog (7-9%). Nadalje, sijeno je dobar izvor vitamina, naročito provitamina vitamina A, β-karotena te vitamina D, što ovisi o načinu sušenja. Sijeno sušeno umjetnim putem bogato je β-karotenom (70-100 mg/kg), dok sušenjem sijena na tlu sunčeve UVzrake aktiviraju sintezu vitamina D. Suha voluminozna krmiva - sijeno predstavlja osnovnu hranu za preţivače i konje u zimskim mjesecima. Mliječne krave sijeno mogu konzumirati do 2% svoje tjelesne mase, ali u praktičnim se uvjetima kreće od 4-6 kg/dan, a kod mliječnih koza i ovaca sijeno je uključeno u obrok od 1-2 kg. Na manjim seoskim imanjima sijeno leguminoza još je uvijek često i jedini izvor bjelančevina u obroku. Kvalitetno livadno sijeno vrlo je dobro dijetetsko krmivo, s pozitivnim učinkom na proces probave, i vrlo je pogodno za razvijanje probavne funkcije predţeludaca teladi. Laksativan učinak pokazuje i kod krava prvih dana nakon telenja. Sijeno je preţivačima neophodno i kao stalan izvor minimalne količine sirove vlaknine, što u kombinaciji duljega ţvakanja (preţivanja) stvara veću količinu poţeljne octene kiseline. Octena kiselina ima, inače, stimulativan učinak na kvalitetu mlijeka, i to u smislu povećavanja masnoće mlijeka.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

10

Silaţa. Siliranje je specifičan način konzerviranja stočne hrane, pri čemu se u biljnoj masi zadrţava izvorni prirodni oblik i hranjiva vrijednost. Stvaranjem poţeljnih uvjeta, u siliranome se materijalu provocira razmnoţavanje bakterija mliječno-kiseloga vrenja, koje, koristeći jednostavne šećere, stvaraju mliječnu kiselinu, a ta, sniţavajući pH-vrijednost, konzervira biljni materijal. Na pitanje zašto konzervirati siliranjem, dajemo sljedeće objašnjenje. Silaţa je u današnjoj intenzivnoj proizvodnji mlijeka osnovno krmivo. Od brojnih prednosti ističe se povoljna cijena zbog malih gubitaka u pripremi, zatim povoljan ukus i laksativan učinak na probavne organe, kao i stimulativan učinak na mliječnu ţlijezdu i lučenje mlijeka. Kako se pravilno provodi postupak siliranja? Prilikom izvoĎenja procesa siliranja vaţno je ispuniti uvjete za razvoj poţeljnih konzervirajućih bakterija, a s njima se, posredno, koči razvoj nepoţeljnih mikroorganizama. Da bi neki svjeţi materijal mogao prevreti u silaţu potrebno je da ima dovoljno lakoprobavljivih ugljikohidrata u biljci–šećera, koji su hrana mliječno-kiselim bakterijama. Potrebnu količinu tih hranjivih tvari imaju ţitarice, sočna krmiva (korjenjače, kupusnjače). Druga se krmiva mogu silirati nakon provenjavanja ili uz dodatak konzervansa. Sljedeći uvjet je da nabijanjem siliranoga materijala istisnemo zrak i postignemo anaerobno stanje. Iz ta dva uvjeta proističe treći, a to je postići poţeljnu pH-vrijednost siliranoga materijala 3,8-4,2. Dostatnom količinom šećera i anaerobno stanje potaknut će brz i buran razvoj mliječnokiselih bakterija, koje, stvaranjem mliječne kiseline,

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

11

sniţavaju pH-vrijednost siliranoga krmiva do poţeljnih vrijednosti. Za uspješno siliranje treba voditi računa i o temperaturi, koja se u siliranome materijalu treba kretati 20-35ºC. Vlaţnost materijala, kao peti uvjet, treba biti kod voluminoznih krmiva 65-70%, a kod koncentriranih od 28-35%. Suhi materijal slabije se nabija i slabijim intenzitetom fermentira, a prevlaţni izraţenije naginje k octenoj fermentaciji i pojačava gubitke hranjivih tvari pri gaţenju iste. U praktičnim uvjetima najčešće su silaţe kukuruza; cijela biljka, zrna, zrna s klipom. Silaţe se mogu pripremiti kombiniranjem više krmiva te se nazivaju sendvič-silaţe. Specifičan oblik siliranja primjenjuje se kod DTS-a i višegodišnjih leguminoza, uz prethodno provenjavanje zelene mase do vlaţnosti od 50% konzervira se u obliku sjenaţe. Vrijeme siliranja do momenta izuzimanja silaţe i hranjenja ţivotinja vremenski traje izmeĎu 5 i 6 tjedana. Isto vrijedi i za sjenaţu. Tijekom vremena skladištenja potrebno je primijeniti i kvalitetno pokrivanje siliranoga materijala i na taj nači spriječiti kvarenje silaţe. Prije upotrebe silaţe kao krmiva u hranidbi ţivotinja provodi se ocjena hranjive i zdravstvene vrijednosti. Ocjena se vrši klasičnom kemijskom analizom prema udjelu hranjivih tvari te odnosu i koncentraciji kiselina u silaţi. Drugi način ocjene koji moţe izvršiti svaki proizvoĎač na svojoj silaţi je organoleptička analiza. Tom se analizom opisuje kvaliteta silaţe na osnovi boje, okusa i konzistencije siliranoga krmiva. Dobra se silaţa karakterizira po boji koja je slična izvornome materijalu, po mirisu blago kiselkastome (lagano aromatičan), uz prepoznatljivu i očuvanu strukturu siliranoga materijala.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

12

Odrasla goveda, ovaca i koza inače vrlo dobro koriste sve vrste silaţa, a najviše je zastupljena u obrocima mliječnih kategorija. Optimalna količina silaţe zelenih voluminoznih krmiva u obrocima mliječnih krava je 5-7 kg/100 kg tjelesne mase ţivotinje, odnosno od 20-35 kg za krave, a kod koza i ovaca u staji 3 kg silaţe na 100 kg tjelesne mase. Poznato je da silaţa povoljno djeluje na rad mliječne ţlijezde, ali zbog specifičnoga mirisa silaţe, koji moţe prenijeti na mlijeko, silaţa se preporučuje davati nakon muţnje. Sjenaţa – travna silaţa. Sjenaţa je specifična vrsta silaţe, dobivena siliranjem svjeţe zelenih provenutih trava, DTS-a ili leguminoza, pri vlaţnosti od 45-60%. Mada je po obliku slična dijelom sijenu, a dijelom silaţi, po čemu se još zove „silirano sijeno“, u hranjivoj vrijednosti sjenaţa nadilazi oba načina konzerviranja. U sjenaţi se zadrţava gotovo izvorna hranjiva vrijednost zelenoga krmiva, a, zbog pravilnijeg odnosa vode i suhe tvari, sjenaţa ima bolju ješnost od sijena i silaţe. Kao prednost u proizvodnji sjenaţe navodi se i manji utjecaj nepovoljnih vremenskih prilika na spremanje te vrste konzervirane krme, budući da se proces odvija znatno brţe nego pri sušenju sijena. Ključni element u pripremi sjenaţe zelenih voluminoznih krmiva je u provenjavanju košene zelene mase, pri čemu preostala voda u siliranoj masi nije dostupna mikroorganizmima te nema niti izraţenih procesa fermentacije kao kod silaţe. Zbog toga je koncentracija organskih kiselina niţa, a pH sjenaţe znatno viši nego kod silaţe. Pri toj vlaţnosti (50-60%) onemogućen je rad truleţnih bakterija, ali ne i plijesni kao aeroba, zbog čega se i kod sjenaţe trebaju postići anaerobni uvjeti. U sjenaţi se kao konzervans, uz

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

13

organske kiseline, javlja i ugljični dioksid, nastao kao proizvod disanja stanice biljnoga materijala. Pri stabilnim vremenskim prilikama provenjavanje traje oko 6-8 sati, a potom se biljna masa sjecka na duţinu 5-8 cm i odvozi u silos. Nepovoljne vremenske prilike (oborine) mogu negativno utjecati na provenjavanje te je u tim slučajevima preporučljivo koristiti aditive-konzervanse. Za spremanje sjenaţe koristili su hermetički zatvoreni silo-tornjevi, a u novije vrijeme sve učestalije se sjenaţa sprema u plastične rol- i kvadratne bale ili silo-kobasice. Kvalitetna sjenaţa ima ţućkasto i smeĎe-zelenu boju, ugodan kiselkasti miris, stabilnu nepromijenjenu teksturu materijala. Kiselost sjenaţe kreće se pH 4-5, a optimalna vrijednost pH je 4-4,5. Sjenaţa trava i leguminoza treba imati energetsku vrijednost 5-6 NEL MJ/ kg ST (0,78 HJ), sirovih bjelančevina 160 gr/kg ST, 7 gr Ca, 1 gr P i 40 gr karotena. Sjenaţa je visokokvalitetno voluminozno krmivo u hrani domaćih ţivotinja, a najpogodnije u hrani preţivača i biljojeda, kod kojih moţe zamijeniti sijeno, a primjenjuje se kao komponenta osnovnoga krmiva. Mliječne krave dnevno mogu konzumirati do 20 kg sjenaţe, a za koze i ovce preporučuje se u količini od 4-6 kg.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

14

II KONCEPT PROIZVODNJE STOĈNE HRANE Proizvodnja stočne hrane, u uvjetima intenzivne stočarske proizvodnje, treba da se zasniva na principu maksimalnog korištenja prirodnih resursa, u prvom redu, zemljišta, vode i sunčeve energije. Osnovni cilj ovakvog koncepta proizvodnje je proizvodnja dovoljnih količina kabaste i koncentrovane hrane koja, sem mineralno vitaminskih dodataka, moţe da podmiri potrebe farme u stočnoj hrani. Kabasta hraniva podmiruju se uglavnom iz silaţe, sijena i sjenaţe lucerke i travnodjetelinskih smjesa sijanih na livadama, silaţe biljke kukuruza i hraniva iz sistema zelenog konvejera. Karakteristika mliječnih ţivotinja je da im osnovni dio obroka čine voluminozna krmiva te da izborom načina drţanja i hranidbe mogu egzistirati i kao pašne ţivotinje. Ta činjenica postavlja pred proizvodnju mlijeka i svakoga proizvoĎača potrebu posjedovanja odreĎenih oraničnih i pašnjačkih površina, na kojim se organizira proizvodnja svjeţe i konzervirane voluminozne krme. U uvjetima intenzivne proizvodnje mlijeka potrebno je predvidjeti oko 1 ha/UG (uvjetno grlo = 500 kg). Prema stručnim mišljenjima, taj način gospodarenja zemljom višeznačno je pozitivan. Na taj način farmer proizvodi dovoljne količine krme primjerene kvalitete, pravilno se odrţava plodored zemljišta, na ekološki prihvatljiv način je rješavanje stajnjaka - zaoravanjem na oraničnim površinama, i potpunije iskorištenje strojeva i radne snage na farmi. Zeleni konvejer, predstavljaju lucerka, travnoleguminozne smješe, ozima mješavina (grašak +

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

15

pšenica), jare mješavine (grašak + zob), hibridni sirak, sudanska trava i dr. Osnovna karakteristika ovih hraniva je da se mogu uspješno koristiti u zelenom stanju, odnosno ukoliko se za to ukaţe potreba mogu da se osuše za sijeno ili siliraju radi pripreme silaţe ili sjenaţe. Ovako definisan koncept proizvodnje stočne hrane omogućuje da se zelena hrana u ljetnom periodu koristi u trajanju od 5 do 6 mjeseci, odnosno počev od maja do oktobra. Ovakva organizacija proizvodnje omogućuje i dvije ţetve godišnje i lakšu plodosmjenu usjeva. Nedostatak ovakvog koncepta proizvodnje je nestablinost u snabdijevanju farme, u ljetnom periodu, potrebnim količinama svjeţe hrane. Ovo je poslijedica većih količina kiše, kvarova na mehanizaciji za košenje, utovar i transport. Uslijed toga obroci moraju da trpe promjene koje, najčešće, ne mogu biti kvalitetno obavljene pa opada proizvodnja mlijeka i mliječne masti. Drugi koncept porizvodnje kabaste stočne hrane zasniva se na korištenju konzervirane hrane tokom cijele godine. Osnov kabastog dijela obroka čine sijeno, silaţa ili sjenaţa. Prednost ovog koncepta je da omogućuje veću stabilnost u ishrani krava. Kabasta hraniva ubiraju se u optimalnoj fazi razvoja i čuvaju se u silosima ili sjenjacima u krugu farme. Mogućnost njihove distribucije do krmnog stola nije u tolikoj mjeri, uslovljena vremenskim prilikama, transportnim sredstvima i drugim organizaciono - tehničkim problemima.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

16

III AGROTEHNIKA 3.1. AGROTEHNIKA PROIZVODNJE KUKURUZA Po sjetvenim površinama i obimu proizvodnje kukuruz je najvaţnije ţito, najvaţniji ratarski usjev i najvaţnija poljoprivredna kultura. Najvaţnija primjena kukuruza jeste u:  ishrani stoke – osnovna sirovina 3.1.1 Karakteristike kukuruza Privredni značaj kukuruza:  prehrambena industrija  industrija alkohola  farmaceutska i kozmetička industrija  tekstilna industrija  proizvodnja biogasa Mogućnosti upotrebe u ishrani stoke:  suho zrno  klip  cijela biljka (silaţa) Koristi se i za ljudsku ishranu (u nerazvijenim zemljama više), naročito u mlinarskoj industriji. U proizvodnji se uglavnom koriste hibridi koji nastaju ukrštanjem odreĎenih linija, zbog te specifičnosti ne moţe se koristiti sjeme merkantilnog kukuruza jer prinosi mogu biti manji i do 50 %.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

17

3.1.2 Zahtijevi prema klimatskim uvjetima i zemljištu Kukuruz je osjetljiv na mraz i nedostatak vode. Minimalna temperatura za početni rast i razvoj iznosi 8 do 10º C, a u vegetaciji iznosi 12ºC. Optimalna temperatura u vegetaciji je od 22 do 25 ºC. Nadzemni dio izmrzava na -1ºC. Ako se mraz pojavi kad kukuruz ima 6 i više listova, usjev kukuruza biva uništen. Za dobar prinos potrebno je oko 500 do 600 mm vode u toku vegetacije, kritični period za vlagu je već sa 7 do 8 listova, a najveća potreba je u fazi svilanja-oplodnje i nalijevanju zrna. Najviše mu pogoduju plodna, duboka, propusna i rastresita zemljišta te zemljišta koja zadrţavaju dosta vode, a manje su pogodna lagana pjeskovita zemljišta i teška glinasta zemljišta. Ne preporučuje se uzgoj na kiselim zemljištima ( biljka neutralnih zemljišta pH 6,5 do 7), te na zemljištima sa većim nagibom od 5 %. 3.1.3 Plodosmjena Kukuruz zahtijeva uzgoj u plodosmjeni. Kukuruz se najčešće sije u dvopoljnoj plodosmjeni sa pšenicom, a najbolje mu odgovara tropoljna plodosmjena kukuruz jednogodišnje leguminoze - pšenica. Najbolji predusjevi za kukuruz su:  strne ţitarice,  jednogodišnje leguminoze,  šećerna repa,  krompir,  višegodišnje trave i leguminoze. Moţe se uzgajati i u monokulturi, ali tada treba obratiti posebnu paţnju na upotrebu organskih i mineralnih Ďubriva, te svim agrotehničkim mjerama. Uzgoj u

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

18

monokulturi treba izbjegavati na područjima gdje prijeti opasnost od kukuruzne zlatice. 3.1.4 Obrada zemljišta Zemljište za sjetvu kukuruza obraĎuje se u tri faze:  zaoravanje biljnih ostataka u ljeto (poslije ranih predusjeva) i u jesen (poslije kasnih predusjeva),  duboko oranje u jesen na dubinu 25 do 35 cm,  predsjetvena priprema zemljišta u proljeće. U rano proljeće treba zatvoriti brazdu da bi se spriječio gubitak vode te kvalitetno pripremilo zemljište za sjetvu. Pred sjetvu treba stvoriti mrvičastu strukturu sjetvenog sloja zemljišta. 3.1.5 Đubrenje Najsigurnije, najtačnije, najefikasnije i najracionalnije Ďubrenje uradit ćemo ako obavimo analizu zemljišta. Pravilo Ďubrenja: 1. u jesen zaorati Ďubriva sa povećanim sadrţajem fosfora i kalija (NPK 7:20:30, 10:20:30) te jedan dio azota (N) kroz UREA. Ovaj način Ďubrenja manje je prihvatljiv na šljunkovitom zemljištu i na propusnim tlima. Zbog brzog vertikalnog kretanja hranjivih tvari Ďubrivo bacamo prije zatvaranja brazde. 2. predsjetveno Ďubriti startnim Ďubrivom s izbalansiranim sadrţajem svih hraniva (NPK 15:15:15) te drugim dijelom azota (N) kroz UREA 3. u ranom proljetnom porastu obaviti prihranu sa kultivacijom KAN (moţe se obaviti u fazi 3 do 4 lista i u fazi 6 do 7 listova)

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

19

Primjer Ďubrenja:  u jesen zaorati 500 kg/ha NPK 7:20:30 i 100 kg/ha UREA  predsjetvena priprema 200 kg/ha NPK 15:15:15 i 100 kg/ha UREA  prihrana sa kultivacijom 150 kg/ha KAN

ZAORAVANJE - Podjednak raspored Ďubriva po cijeloj dubini obrade DUBLJI SLOJEVI TLA - gotovo uvijek ima dovoljno vode da Ďubriva budu u aktivnom obliku

Kontrola plodnosti tla svakih 4 do 5 godina

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

20

Simptomi nedostatka hraniva na listu

3.1.6 Sjetva Optimalni rok za sjetvu: april 10. – april 30. Dubina sjetve na lakšim zemljištima 4 do 5 cm, a na teţim zemljištima 3 do 4 cm. Sije se na meĎuredni razmak od 60 do 80 cm, a razmak u redu od 15 do 30 cm. Gustoća sjetve zavisi o hibridu i

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

21

namjeni kukuruza (kukuruz za proizvodnju zrna sije se rjeĎe a kukuruz za silaţu gušće). Norma sjetve za proizvodnju zrna iznosi 20 do 25 kg/ha, a za proizvodnju silaţe 25 do 35 kg/ha. Danas se sjeme hibrida kukuruza za sjetvu u prodaji nalazi u pakovanjima po broju sjemenki (25.000 ili 30.000 sjemenki), prvenstveno iz razloga broja biljaka po hektaru. Broj biljaka kukuruza po hektaru za proizvodnju zrna: • FAO grupa 200 - 80.000 do 85.000 biljaka/hektaru • FAO grupa 300 - 65.000 do 75.000 biljaka/hektaru • FAO grupa 400 - 60.000 do 70.000 biljaka/hektaru • FAO grupa 500 - 55.000 do 65.000 biljaka/hektaru • FAO grupa 600 - 50.000 do 60.000 biljaka/hektaru Za proizvodnju silaţe broj biljaka povećati za 15 do 20%. Za proizvodnju zrna, zavisno o proizvodnom području i roku sjetve, sijemo hibride različite duţine vegetacije:  u sjevernim područjima sijemo hibride 300, 400, 500 grupe zrenja  u juţnim područjima osim navedenih hibrida moţemo sijati i hibride 600 i 700 grupe zrenja  u kasnijim rokovima sjetve i postrno preporučuju se hibridi 100 i 200 grupe zrenja Posebno treba obratiti paţnju na izbor hibrida, jer izborom kasnijih hibrida koji imaju veći prinos, silaţa se nesprema u optimalno vrijeme, ostaje prevlaţna.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

22

Sjetva i dubina sjetve 3.1.7 Njega usjeva kukuruza Njega kukuruza podrazumjeva: valjanje, drljanje, zaštitu od insekata, bolesti i korova, prihranjivanje sa kultivacijom i po mogućnosti navodnjavanje. Kultivacija kukuruza se obavezno provodi 1 do 2 puta, prva meĎuredna kultivacija se izvodi na dubinu od 5 do 6 cm, a druga na dubinu 2 do 3 cm da se ne bi oštetili bočni korjenovi koji su u neposrednoj blizini površine zemljišta. Kultivacija se izvodi ne samo radi prihrane i uništavanja korova, već i radi sprječavanja gubitka vode iz zemljišta. Zaštita od korova: Suzbijanje korova spada meĎu najvaţnije mjere njege kukuruza. Korovi se uništavaju herbicidima a uništavanju doprinosi i meĎuredna kultivacija. Kod zaštite od korova kombinuju se preparati za širokolisne korove sa preparatima za uskolisne korove. Postoje preparati koji se primjenjuju prije sjetve, nakon sjetve a prije nicanja kukuruza i poslije nicanja kukuruza. Kod primjene preparata za suzbijanje korova obavezno se pridrţavati uputstva proizvoĎača preparata.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

23

Zaštita od bolesti: Zrno i mlade biljke kukuruza najčešće napadaju razne vrste gljivica, na ove bolesti biljka je najosjetljivija u fazama metličenja, svilanja i oplodnje. Osim ovih bolesti kukuruz mogu napasti i truleţ stabla i korijena, truleţ klipa, prašna snijet. Odrasle biljke napada siva pjegavost lista. Kod primjene preparata za suzbijanje bolesti obavezno se pridrţavati uputstva proizvoĎača preparata. Zaštita od štetnika: Najznačajniji štetnici kukuruza jesu ţičnjaci i grčice (zemljišne štetočine), a od nadzemnih štetočina kukuruzna pipa, lisne uši i švedska mušica. U poslednjih nekoliko godine kao značajniji štetnik javlja se kukuruzna zlatica. Najjeftiniji način suzbijanja zemljišnih štetočina jeste upotreba u sjetvi sjemena tretiranog sistemičnim insekticidima. Kod primjene preparata za suzbijanje štetnika obavezno se pridrţavati uputstva proizvoĎača preparata. 3.1.8 Ţetva O načinu korištenja kukuruza zavisi i vrijeme berbe. Za proizvodnju zrna kukuruz se bere na prelasku iz fiziološke u stadijum tehnološke zrelosti zrna, tada je vlaga u zrnu obično 20 do 30 %. Tako ubrani kukuruz se dosušuje na 13 % vlage, a u berbi u klipu sušenje se obavlja prirodnim putem. Siliranje cijele biljke-najpogodniji trenutak jeste faza voštane zriobe kada u zrnu ima 30 do 35 % vlage. Prinosi kukuruza mogu znatno varirati jer zavise od mnogo faktora, kreću se u prizvodnji zrna 6 do 15 t/ha, a prinosi silažne mase 30 do 80 t/ha.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

24

3.2. LIVADE I PAŠNJACI Sijani travnjaci (livade i pašnjaci) mogu da obezbijede najkvalitetniju kabastu stočnu hranu. Kvalitet biljne mase sa sijanih travnjaka zavisi od više činilaca: sastava vrsta, posebno od udjela leguminoznih biljaka u biomasi, faze razvoja biljaka, Ďubrenja, načina konzerviranja i korišćenja itd. Poseban značaj kad je u pitanju kvalitet biljne mase ima botanički sastav travnjaka, posebno leguminozne biljke. Visokim sadrţajem proteina, minerala i karotina one su odlična dopuna travnim vrstama koje imaju niţi sadrţaj proteina, ali su bogatije ugljenim hidratima. Pravilno izbalansiranim odnosom trava i leguminoza u smješi ţivotinjama se obezbjeĎuje kvalitetan obrok i sa aspekta energetskih i proteinskih potreba. Pored toga, gajenjem trava i leguminoza u smješi dobija se veća produkcija biljne mase u odnosu na pojedinačne vrste i leguminoza i trava. Na višegodišnjim travnjacima raste veći broj beskorisnih korovskih vrsta, koje umanjuju njihovu vrijednost, stoga veća zastupljenost korovskih vrsta nameće potrebu obnove travnjaka, odnosno zasijavanje novog travnjaka. Travnjaci imaju značajno mjesto u plodosmjeni i pogodne su predkulture za gotovo sve kulturne biljke, a kao predkulture za travnjake dobri su svi usjevi koji osiguravaju kvalitetnu pripremu zemljišta i pravovremenu sjetvu. 3.2.1 Priprema zemljišta za sjetvu Na parceli na kojoj se planira sjetva travnjaka korisno je obaviti ravnanje zemljišta te uraditi hemijsku analizu zemljišta kako bi se provjerilo stanje hraniva u zemljištu.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

25

Osnovnu i predsjetvenu obradu zemljišta prilagoditi stanju zemljišta i potrebama odabranih vrsta trava i leguminoza za sjetvu. Posebno ako u smjesi ima više lucerke i djeteline potrebno je dublje obraditi tj. orati na dubinu 30 cm. U osnovnoj obradi obavezno zaorati Ďubrivo NPK u preporučenoj količini od 400 do 600 kg/Ha Ďubriva NPK 8:26:26 ili slično sa većim sadržajem fosfora i kalija. U osnovnoj obradi mogu se koristiti čvrsta i tekuća organska Ďubriva. U predsjetvenoj pripremi treba dobro usitniti i poravnati sjetveni sloj (od 5 cm). Kvalitetna sjetva moţe se obaviti podešenom ţitnom sijačicom na dubinu sjetve od 1,5 do 2,5 cm. Nakon sjetve potrebno je obaviti valjanje. 3.2.2 Rok sjetve Sjetva travnjaka moţe se obaviti u dva roka: - proljetni rok (krajem marta i početkom aprila) - ljetno - jesenji rok (krajem avgusta i početkom septembra) Kod nas se u praksi najviše koristi proljetni rok sjetve. MeĎutim ako postoje povoljni uslovi, a to znači dovoljno vlage, treba što više koristiti ljetno - jesenju sjetvu koja ima više prednosti: racionalnija je jer zemljište ne stoji slobodno, pritisak korovskih vrsta je smanjen i biljke se bolje ukorjenjuju tako da se lakše ostvaruju ţeljeni sklop biljaka. TakoĎe u narednoj godini je normalna eksploatacija, dok se kod proljećne sjetve gubi prvi otkos koji čini 40 do 70 % u strukturi prinosa u zavisnosti od nadmorske visine.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

26

3.2.3 Izbor vrsta za sjetvu i sastav smješa za sjetvu Produktivne vrste ubrzanog razvoja nakon sjetve u povoljnim agroekološkim uslovima mogu se uzgajati u čistoj kulturi. Za jednogodišnje korištenje na plodnim, osrednje vlaţnim zemljištima opravdana je sjetva nekih sorti italijanskog ljulja, a za dugotrajno korištenje na propusnim, pjeskovito-ilovastim zemljištima prikladan je uzgoj lucerke u čistoj kulturi. Zasijavanje djetelinsko-travnih smješa nalazi opravdanje u potrebi sjetve travnjaka na različitim staništima te često manje pogodnim i defektnim zemljištima. Biloška raznovrsnost leguminoza i trava koje ulaze u sastav smješe omogućavaju veliki broj kombinacija po različitim osobinama i namjenama. Pri tome su duţina ţivota i vertikalna (nadzemna i podzemna) distribucija vegetativne mase od najvećeg značaja. Ključno pitanje u odreĎivanju sastava svake smješe je izbor i odnos leguminoznih vrsta prema travama. Potreba je da u smješi bude što više leguminoza, zbog njihovog kvaliteta i azotofiksacije. U našim uslovima uglavnom se koriste lucerka, crvena djetelina, bijela djetelina, smiljkita i švedska djetelina. Značajno je pomenuti da se sastav smješe mijenja u svakoj narednoj godini njenog korištenja. Zato je najčešći slučaj da već poslije prve, a naročito poslije druge godine korištenja, leguminozno-travne smješe postaju samo travne. Za razliku od leguminoza, kod kojih je broj vrsta mali, kod trava postoji veliki izbor kako vrsta tako i sorti. To omogućava da se pravi smješa sa precizno zadatim

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

27

karakteristikama po duţini korištenja, namjeni, kvalitetu, intenzitetu proizvodnje. 3.2.4 Najznaĉajnije smješe za razliĉita zemljišta i namjene Kratkotrajne smješe (2 – 3 godine) za košnju na osnovu crvene djeteline
HZPSS, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, 2005. g.
Vrlo povoljno zemljište za crvenu djetelinu 2.god. korištenja 20.0 2.5 Sjemena kg/Ha Povoljno zemljište za crvenu djetelinu vlaţnije zemljište 2. god korištenja 18.0 5.0 Vlaţna ili mokra zemljišta 2-3 god. korištenja Umjereno ocjedito zemljište 2-3 god. korištenja

VRSTA

Crvena djetelina Švedska djetelina Ljulj mnogocvjetni Klupčasta oštrica Mačji repak UKUPNO

15.5 2.0 2.5 2.0

18.0 2.5 3.0 23.5

22.5

23.0

22.0

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

28

Višegodišnja smješa za košnju na osnovu lucerke
HZPSS, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, 2005. g.
Povoljno zemljište za lucerku (umjereno ocjedito) 26.0 Sjemena kg/Ha Povoljno Suha ili zemljište vrlo suha za lucerku zemljišta (umjereno ocjedito) 27.0 21.0 Suha zemljišta Granična zemljišta za lucerku (2-3 god. korištenja) 12.0 5.0

VRSTA

Lucerka Crvena djetelina Smiljkita roškasta Pahovka rana Klupčasta oštrica Vlasulja livadna Mačji repak Stoklasa bezosata Ljulj mnogocvjetni UKUPNO

21.0

2.0 3.0 1.5 3.0 5.0

2.0 5.0 3.0

3.0 5.0 2.0

10.0 3.0 33.5 32.0 33.0 31.0 30.0

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

29

3.2.5 Đubrenje travnjaka Đubrenje zanačajno utiče na količinu proizvedene krme na travnjacima.

i

kvalitet

3.2.5.1 Mineralna Ċubriva u Ċubrenju travnjaka OdreĎivanje odnosa osnovnih hraniva i njihova količina je delikatan zadatak. Stoga je preporučljivo prije zasnivanja travnjaka uraditi hemijsku analizu zemljišta na osnovu koje će se odredtit količine i sastav Ďubriva za primjenu. Preporuka je sa osnovnom obradom zaorati 400 do 600 kg/Ha Ďubriva NPK 8:26:26 i zaorati organsko Ďubrivo (stajnjak). Primjena azotnih Ďubriva (KAN-a i dr.) najviše povećava prinos krme na travnjacima. MeĎutim, velika primjena azotnih Ďubriva ograničava razvoj i potiskuje iz smješe leguminozne vrste (lucerka i djeteline) te tako sniţava kvalitet krme. Travnjake sa manjim udjelom leguminoza opravdano je višekratno prihranjivati KAN-om početkom proljetnog porasta i nakon svakog turnusa korištenja. Za prihranu u prvom dijelu vegetacije preporučljivo je koristiti 200 do 250 kg/Ha KAN-a, a u kasnijim ljetnim prihranama treba smanjiti količinu Ďubriva na 150 kg/Ha. Suho vrijeme i visoke ljetne temperature reduciraju razvoj i porast travnjaka te mogu umanjiti učinak Ďubrenja. Potrebe za fosforom i kalijem dopunjuju se prema analizi zemljišta dodavanjem kompleksnih NPK Ďubriva. Đubrenje sa 300 do 400 kg/Ha NPK 8:26:26 (ili sličnih formulacija) osigurava stabilnost uroda i poboljšava botanički sastav travnjaka. Miješana NPK Ďubriva koristiti u jesen ili rano proljeće.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

30

Miješana NPK Ďubriva koriste se u rano proljeće, kad se tlo ugrije do + 5 ºC, da moţe početi mineralizacija i time se spriječi gubitak hranjiva od padavina. 3.2.5.2 Organska Ċubriva u Ċubrenju travnjaka Stajnjak je najbolje u osnovnoj obradi zaorati u jesen kao i za sve usjeve. Primjena osoke (gnojovke) zavisi o vrsti, sastavu te stepenu razrjeĎenja. Osoku u jednom navratu ne treba koristiti više od 15 do 20 m³/Ha. Pogodni uslovi za primjenu osoke jesu pred početak ili za vrijeme kišnog razdoblja. Preporuka je nakon košnje na travnjacima primjeniti osoku u količini do 10 m³/Ha. Primjena osoke u početku proljetnog porasta travnjaka višestruko povećava iskorištavanje hranivih sastojaka (azota) u odnosu na primjenu tokom mirovanja vegetacije (jesenproljeće). Osoku ne treba koristiti u prvoj godini nakon sjetve travnjaka. Izbjegavati prekomjernu upotrebu osoke zbog mogućih štetnih učinaka. Plan Ďubrenja za upotrebu pojedinačnih hranjiva, zavisno od broja otkosa – po Leskovšeku
I Kg N / otkosu II III P2O5 IV V K2O Prinos suhe tvari t/ha 4 7 9 10 11 13 Skrobnih jedinica kg/ha 1.600 2.800 3.600 4.000 4.840 5.700

1 otkos 2 otkosa 2 otkosa 3 otkosa 4 otkosa Ispaša i košenje

40 40 40 40-50 40-50 60

40 40-50 50 60

20-40 60 60

40-50 60

25-40 50-70 50-70 60-80 80-100 100-130

40-70 100-160 100-160 120-200 140-240 200-300

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

31


Ne zaboravimo: efektivno Ďubrenje moguće je samo na osnovu plana Ďubrenja, koji uključuje analizu tla,
ako su tla prekisela (pH manji od 4,7) prva mjera je kalcizacija ili dodavanje vapna , do 400 kg čistoga kalcija na ha,

   

u slučaju da upotrebljavamo stajsko Ďubrivo/gnojivo, upotrebljavamo osušeno-staro stajsko Ďubrivo ( stajnjak), stajnjak i gnojnicu rasturamo samo u vrijeme vegetacije - rasta trave, količina iznošenja stajnjaka u jednom odmjerku neka ne prekorači 30 m3/ha, s (N) azotom (30-60 kg N/ha) dognojavamo poslije svake kosidbe i ispaše.

3.2.6 Njega travnjaka U prvoj godini nakon sjetve na travnjacima poraste odgovarajuća biljna masa koju treba iskoristiti u 1 do 2 otkosa ( zavisno o roku sjetve). U prvoj godini napasivanje nije preporučljivo. Pravovremenom košnjom nakon nicanja djetelinskotravnih smješa ograničava se razvoj jednogodišnjih korova. Proljetno drljanje travnjaka – izvodi se prije početka proljetnog porasta travnjaka. Ono omogućava poravnjavanje tla te razgrtanje krtičnjaka i nakupina balege, a pospiješuje regeneraciju travnjaka. Priprema travnjaka za zimu - krajem vegetacije (oktobar) poraslu biljnu masu na travnjaku treba pokositi kako bi se regenerirala za zimu i porasla na 5 do 7 cm.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

32

Suzbijanje korova – u prvoj godini nakon sjetve, osobito u proljetnom roku, česta je pojava jednogodišnjih korova, kasnije tokom korištenja mogu se razviti i neki višegodišnji korovi. Pravilno korištenje ograničava razvoj mnogih korovskih vrsta. U čistim usjevima trava ili djetelina postoje rješenja za suzbijanje korova herbicidima. 3.2.7 Vrijeme kosidbe Količina i hranjiva vrijednost proizvedenog krmiva na travnatoj površini je direktno zavisna od načina, termina i učestalosti upotrebe travnate površine, te od načina spremanja i konzerviranja prinosa. Hranjiva vrijednost proizvedenog krmiva je primjerena za intenzivno govedarstvo samo, ako kosimo dovoljno na vrijeme , zavisno od razvojnog stadija ( vlatanja odnosno klasanja trava, pupanja npr. djetelina) odnosno u zrelosti trave do šest sedmica. Na hranjivu vrijednost prinosa utiče botanički sastav travnjaka; pri tom se po vrijednosti ističu prije svega selekcionirane trave i leguminoze. Na hranjivu vrijednost prinosa ima velik uticaj Ďubrenje. Uzimajući u obzir sve te faktore postiţemo, što se tiče količine i kvaliteta, maksimalno odgovarajući prinos, ako obavimo četiri kosidbe godišnje.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

33

Ukupni godišnji prosječni prinos hranjvih tvari, zavisno od broja otkosa
Kosidba Broj otkosa 2 3 4 6 12 Suhe tvari t/ha 8,5 8,2 7,8 5,6 3,2 Prosječni ukupni prinos Skrobnih Bjelančevina jedinica kg/ha kg/ha 2.550 1.020 3.280 1.394 3.120 1.638 2.800 1.205 1.920 768

Svakih 10 sedmica Svakih 8 sedmica Svakih 6 sedmica Svakih 4 sedmice Svakih 2 sedmice

Sadržaj hranjivih tvari, zavisno od faze razvoja travne biljke
Vrijeme kosidbe u odnosu na razvojni stadij Ozelenjivanje Pupanje Vlatanje Cvjetanje Sazrijevanje U 1 kg suhe tvari je u dag Sirove bjelančevine Sirove masti Skrob 22,5 20,0 21,0 14,2 10,4 4,1 3,7 3,3 4,5 3,2 38 39 40 44 47 Sirova vlakna 18 20 22 27 30

Promjena stepena probavljivosti hranjivih tvari, u odnosu na razvojni stadij travne biljke
Razvojni stadij Ozelenjivanje Intenzivni rast Pupanje Vlatanje Cvjetanje Sazrijevanje Stepen probavljivosti sirovih hranjivih tvari % Sirove bjelančevine Sirove masti Skrob Sirova vlakna 82 68 83 78 80 67 81 76 78 66 79 74 75 65 78 71 70 60 76 68 66 62 71 60

Na osnovu podataka o sadrţaju hranjivih tvari i njihove probavljivosti, zavisno od faze razvoja trave, najpovoljnije vrijeme kosidbe je kada je trava u razvojnoj fazi formiranja pupoljaka/pupanja. To je momenat, kada trava ima najveći procenat lisne mase i s tim povezano,
PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE 34

veliku vrijednost ugljiko hidrata te najveći procenat lako topivih šećera, koji su kasnije najvaţniji za pravilan i uspješan tok fermentacije procesa siliranja u silosu. Praksa potvrdjuje, da ratari uvijek kasne s terminom kosidbe. Sam početak je takoĎer u velikoj mjeri zavisan od vremenskih uslova za sušenje sijena. Zbog te činjenice sve više siliramo, jer za provenjavanje trave potrebno je u pola manje lijepog vremena. Prije svega taj rizik je veći kod prvog otkosa, koje u cijelosti siliramo, drugi otkos sušimo. Treći i četvrti opet siliramo. S takvim rasporedom načina konzerviranja krmiva su rizici od gubitaka hranjivih tvari najmanji. 3.2.7.1 Znaĉaj izvedbe naprave za košenje/ kosilice i glatkost reza Imamo više vrsta kosilica, najprepoznatljivija tehnička i tehnološka razlika meĎu njima je u kosionom ureĎaju.. Jedne imaju ureĎaj za košenje, koji kosi biljke s šišanjem/striţenjem, a druge, da kose sječenjem. Striţna kosilica reţe slično kao makaze; ima, dakle, dva elementa za rezanje, ako se pomiče samo jedan (noţ) , obično je izvedba s prstima.. U tu grupu spadaju takoĎer izvedbe kosionih grebenova, bez prstiju. Za obje izvedbe je značajno, da njihov rez ostaje gladak i da, sa dobro naoštrenim sječivima/noţevima, ne trgaju odrezani dio izdanka/pupoljka i listove biljaka. Njihova glavna mana je manja efektivnost u poreĎenju sa drugim izvedbama, te češće zamašćivanje kod izvedbi sa prstima. Kod takvih izvedbi visina kosionog grebena se podešava sa podizanjem i spuštanjem potpornog klizača za greben.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

35

Tako je moguće i jednostavnije podešavanje različite visine otkosa i u većini primjera uzme malo vremena. Kosioni uredjaj , koji kosi sa sječenjem, reţe bez suprotnog noţa/sječiva, zato je obodna brzina noţa velika (60 do 80 m/s), da noţ ne savija biljke, nego da ih sječe. Takve kosilice nazivamo rotacijske kosilice. Za sve rotacijske izvedbe je značajno, da svladaju bitno veće prepreke na terenu, da se ne zamašćuju, da imaju veću snagu/efektivnost, ali zato veoma onečišćuju pokošenu travu sa zemljom i prašinom sa tla. Kod loše naoštrenih noţeva i smanjenoj obodnoj brzini noţa , njihovo rezanje je slično trganju i kidanju. Tako slabo odrezan izdanak/pupoljak obično pukne, se raspadne, a list se rastrga. Kod tako neglatko odrezanih površina je povećano cijeĎenje soka iz ćelija biljaka, biljka se dodatni iscrpi, a i obrastanje je lošije. U slučaju suše su gubici soka veći , a time su više i pogoĎene pokošene biljke. Kod upotrebe rotacijskih kosilica moramo imati u vidu, da noževi/sječiva budu uvijek adekvatno naoštreni, rotacijska brzina dovoljno velika , tako kao što je tehnički propisano. Kod rotacijskih kosilica je najveći tehnički nedostatak mijenjanje visine otkosa strnike - visina reza noţa. Tako je, (prije svega kod starijih izvedbi) dno kliznog poklopca/tanjura pričvršćen na ostali dio kućišta kosilice.. Kod takvih izvedbi nije moguće mijenjanje visine otkosa, pošto klizač i leţište nosioca noţa nisu pomični. Novije izvedbe su uraĎene već tako, da je omogućena brzo i lakše podešavanje donjeg nivoa kliznog poklopca/tanjura/ - po sistemu navojne matice.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

36

Praksa je pokazala, da u prosjeku kosimo prenisko i samim tim oteţavamo regenaraciju trave na travnjaku. Sa dvaput preniskim otkosom (ispod 3 cm ) vrijeme ponovnog obrastanja, u poredjenju sa normalnom visinom (6-8 cm), produži se za 14 i više dana, što predstavlja veliko opadanje prinosa.

Visina kosidbe travnjaka
Visina kosidbe cm 5-6 7-8 8-9 Više od 9 Vrsta travnjaka Pašnjaci, upotreba za ispašu i košnju (engl. ljulj, crvena vlasulja, vlasnjača) Travnjaci bez leguminoza (višecvjetni ljulj, jeţevica, barska vlasulja) TDS i travnjaci ekstenzivna upotreba (mačiji repak, barska vlasulja, djeteline Lucerka i djeteline

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

37

Mogućnost upotrebe svježe trave , rana kosidba

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

38

3.3 LUCERKA (Medicago sativa L.) Gajenje lucerke ne zavisi samo od prirodnih uslova i činioca prozvodnje (klima, zemljište i dr.) već vrlo mnogo i od uslova primjene agrotehnike, primjene nauke, a naročito poznavanja biologije i ekologije kulture. 3.3.1 Krmna vrijednost Lucerka se smatra vodećom i najstarijom gajenom krmnom kulturom, koja se odlikuje visokom sposobnošću proizvodnje zelene krme, sijena najboljeg kvaliteta od svih krmnih mahunarki. Prije svega odlikuje se visokim sadrţajem sirovih proteina, koji se kreće od 18 do 22 %, zavisno od faze starosti vegetativnih organa, odnosno, sadrţi 12 do 14 % svarljivih proteina. Njen kvantitativni i kvalitativni sadrţaj aminokiselina, kako slobodnih, tako i onih koje čine proteine, je najbolji u odnosu na sve druge krmne kulture. Lucerka se odlikuje visokim, stabilnim i kontinuiranim prinosima organske mase. Po sadrţaju mineralnih tvari, naročito fosfora i kalcija, lucerka zauzima prvo mjesto meĎu krmnim kulturama, naročito značajna za ishranu mladih i priplodnih grla stoke. Lucerka sadrţi u zelenoj masi i dobro spravljenom sijenu značajne količine karotina kao izvora A – vitamina. Sadrţi značajnu količinu vitamina: B1, B2, B3, C, D, E, PP i K. Sadrţi mikroelemente kao što su Zn i Mo. Naročito sadrţi pantotenske kiseline (B3).

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

39

Sadržaj sirovih proteina i celuloze u suhoj tvari lucerke
Faza razvića Formiranje pupoljaka Pred cvjetanje U punom cvijetu Sadrţaj u % od suhe tvari Sirovi protein Sirova celuloza 23,60 12,50 18,80 19,50 15,30 21,80

3.3.2. Predusjevna vrijednost Lucerka ima veliki agrotehnički značaj. Svojim snaţnim i razvijenim korijenovim sistemom po dubini i prostoru, fizički proţima zemljište i čini ga rastresitim, ono postaje strukturnije, omogućava lakši i potpuniji prodor zraka i vode u zemljište tako se ostvaruje oţivljavanje zemljišta na većim dubinama. Naseljavanjem mikroorganizama u rizosferi lucerke, vrši se tzv. mikrobiotizacija zemljišta preko 2 m dubine profila. Lucerka ostavlja poslije razoravanja lucerišta velike količine organske mase u zemljištu, prvenstveno korijena, krunice i dosta nadzemnih dijelova, koji su odlično rasporeĎeni u zemljištu, naročito na dubini od 60 do 70 cm. Lucerka ostavlja korijena i krunice u zemljištu oko 8.000 do 14.000 kg/ha, što razlaganjem i mineralizacijom doprinosi popravljanju fizičkih, hemijskih i mikrobioloških osobina zemljišta. Na korijenovom sistemu lucerke Rhizobium melilotii fiksira velike količine atmosferskog azota, koje mogu dostići 300 do 400 kg/ha. Ova količina odgovara količini od 60 t/ha stajnjaka. Zato je lucerka izuzetno značajna u plodosmjeni njivskih usjeva. Lucerka se pojavljuje kao višestruki biomeliorator pedogenetskih i fizičkih procesa u zemljištu, ona uspostavlja ravnoteţu nekih poremećenih procesa u zemljištu.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

40

Na zemljištima prirodnih ili vještačkih nagiba, lucerka odigrava značajnu ulogu konzervacije zemljišta – zaštite od erozije vodom ili vjetrom, jer dubokim korijenovim sistemom dobro vezuje zemljište. Lucerka ima veoma visok indeks biološke konkurencije prema drugim vrstama. Uspješno spriječava razvoj mnogih korovskih biljaka.

Kvrţice na korijenu lucerke 3.3.3. Morfološke osobine Postoji veći broj tipova lucerke, nastalih evolucijom u nihovim specifičnim ekološkim uslovima nakon njihovog nastanjivanja odreĎenog areala u prošlosti. Za nas najveći značaj ima europska forma lucerke, odnosno plava europska lucerka, koja moţe da ţivi oko 10 godina pri povoljnim prirodnim uslovima. Korijen – obična lucerka pri povoljnim uslovima brzo klija i niče. Korijen je snaţan, razvijen duboko, teško se

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

41

kida. Izrazito je razvijen centralni korijen. Raste duboko 5 do 6 m. Debljina centralnog korijena se razlikuje po godinama starosti, u prvoj godini dostiţe 8 mm, u drugoj 10 do 15 mm, trećoj 25 mm, a u četvrtoj dostiţe i 40 mm. Dobro je razvijen bočni sistem ţila, do 70 cm dubine. Od ukupne korijenove mase 70 % se razvija do dubine 60 cm zemljišnog profila. Brzina rasta glavnog korijena u dubinu je najveća u prvoj godini kada dostiţe 180 cm. Na korijenu lucerke se razvija Rhizobium melilotii var. medicaginis – bakterija koja ţivi simbiotski, fiksira slobodni azot u velikim količinama, što je korisno za njivske usjeve. Na korijenu lucerke formiraju se brojne nodule – kvrţice, osobito u gornjim slojevima zemljišta, kruškolikog su oblika, ruţičasto bijele boje, starije su mrkosive. Najbujniji razvoj kvrţica je u prvoj i drugoj godini maja i juna mjeseca. Stablo – lucerka razvija jednogodišnja zeljasta stabla koja mogu biti: primarna, sekundarna, tercijarna itd. prema stepenu bokorenja u krunici. Primarno stablo lucerke se jasno razlikuje do prvog košenja, poslije koga se više ne razvija. U osnovi primarnog stabla razvija se obično veći broj sekundarnih stabala, poslije drugog otkosa tercijarna itd. Košenjem ili drugim načinom korištenja stabla, obrazuje se krunica biljaka lucerke. Kao višegodišnja biljka, lucerka prirodno stvara krunicu krijenastog oblika na kome se formiraju začeci novih izdanaka. Stablo raste visoko oko 80 do 90 cm, a visina varira od 50 do 150 cm, zavisno od vrste, sorte, uslova uspijevanja i svrhe gajenja (lucerka za sjeme razvija veće stablo). Visina stabla u prvom otkosu u tehnološkoj zrelosti je oko 90 cm, a u narednim otkosima visina se smanjuje.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

42

Stablo je člankovito, sastavljeno od 10 do 17 članaka, članci su manje uočljivi i broj zavisi od botaničkosistematske grupe i sorte. Stablo je sočno, šuplje, na presjeku je najčešće kvadratno ali ima i ovalnih oblika. U početku cvatnje stablo počne naglo da ogrubljuje, u njemu se povećava sadrţaj celuloze i smanjuje sadrţaj proteina. Na stablu se razvija mnoštvo sitnih grančica koje nose cvasti ili su samo vegetativne sa dosta lista, što je pozitivno svojstvo lucerke. List – ima sloţen, troper list. Lisna drška je duga 4 do 5 cm, list je u osnovi proširen, rukavac duţine oko 1 cm ima s obje strane drške dva šiljasta nastavka duţine oko 1 cm. Liske u listu su različite veličine, dva bočna su jednaka i manja a srednji je veći. Listići su ovalne (jajolike) forme, najčešće glatki, neke forme malo maljave. Čeona ivica listića je nazubljena. Lisna nervatura je usmjerena čeonom dijelu liski. List je u početnom vegetacionom porastu sitniji i dostiţe najveće dimenzije u vrijeme butonizacije (obrazovanje cvijetnih pupoljaka). U fazi cvjetanja list je ponovno sitniji. Krupnoća lista veoma varira u zavisnosti od forme lucerke. Lucerka u pazuhu listova obrazuje kratke bočne grančice bogate sitnijim lišćem što je povoljna osobina jer se povećava kvalitet mase lucerke. Kasnije na ovim bočnim grančicama se obrazuju cvjetni pupoljci, odnosno cvasti sa cvjetovima. List lucerke čini oko 48 % ukupne nadzemne biomase biljke.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

43

Cvat lucerke

List lucerke

Stabljika lucerke

Cvijet – ima cvijet leptiraste forme, veličina cvijeta je oko 1 cm. Cvjetovi su grupisani po 10 do 12 u grozdolike cvasti duge 6 do 7 cm. Brojnost cvetova zavisi od sorte, tipa, uslova uspijevanja, naročito plodnosti zemljišta i vlage. Boja kruničnih listića lucerke je plavo-ljubičasta manje ili više sa izraţenim nijansama, znatno je varijabilna.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

44

Cvjetanje se obavlja sukcesivno, kako na cijeloj biljci, tako i u cvastima pojedinačno. Vrijeme cvetanja u cvasti traje 5 do 6 dana, a na cijeloj biljci 20 do 30 dana. Plod – iz oploĎenih cvjetova obrazuje plod višesjemenu mahunu spiralno uvijenog oblika. Mahuna u zavijenoj spirali je duga 1,5 do 3 cm, dok je puna duţina 3,5 do 5 cm. Mahune su u toku vegetacije zelene, a u zrelom stanju mrkosive boje. Sadrţe 6 do 8 sjemenki. Zrele mahune pucaju po spaljašnjem šavu, ali se ne otvaraju i sjeme ne ispada. MeĎutim u prezrelom stanju lako opadaju cijele mahune. Sjeme – ima sjeme pravilno bubreţastog (pasuljastog) oblika, sitno, veličine 2 do 3 mm, spljošteno, ţutozelenkaste boje svjeţe sjeme, boja sa starošću prelazi u tamnoţutu ili tamnomrku. Sjeme lucerke brzo klija, pod povoljnim uslovima za 3 do 4 dana. Jedan gram sjemena sadrţi u prosjeku oko 500 zrna.

Kriva proizvodnje lucerke (MU Agronomy Extension, College of Agriculture, Food and Natural Resources, University of Missouri – Columbia)

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

45

Usjev lucerke u vrijeme košnje

3.3.4. Uvjeti uspijevanja Lucerki najbolje odgovara umjereno kontinentalna klima, naročito vegetacioni pojas gajenja kukuruza. Sjeme lucerke klija na temperaturi 3 do 4 ºC. Za optimalni rast dovoljno je i 10 ºC za nicanje. Proljećni razvoj lucerke počinje na temperaturama od 6 do 8 ºC. Lucerka u vrijeme nicanja toleriše temperature od -3 do -6 ºC, dok odrastao usjev u prvoj godini moţe podnijeti i do -15 ºC, a druge i treće godine i do -25 ºC, što zavisi od ekotipa i sorte, uslova uspijevanja naročito Ďubrenja i načina iskorištavanja. Lucerka je osjetljiva na mrazeve i niske temperature u fazi kretanja u stablo, rano u proljeće oštećuju je temperature od -2 do -3 ºC.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

46

Lucerka u jesenjem periodu prolazi kroz tzv. period kalenja i sticanja protumrazne rezistenicije u periodu 30 do 40 dana pred zimu, što je jako značajno za uspjeh gajenja lucerke u toku narednog vegetacionog perioda. Za prezimljavanje lucerke osobito su značajni fosfor i kalij. Lucerka dobro podnosi više ljetnje temperature bez većih oštećenja i poremećaja, pod uslovom dobre razvijenosti u prvoj godini, prvenstveno dobro razvijenog korijenovog sistema. Lucerka je biljka dugog dana, najbolje joj odgovaraju dani sa 12 do 18 h osvjetljenja. Osvjetljenost biljke lucerke prvih dana poslije nicanja, ima presudan značaj za njen ţivot. Dobro osvjetljene biljke sintetizuju dovoljno organske tvari, hrani korijen koji dobro raste u dubinu. Lucerka je veliki potrošač vode i pripada grupi biljaka najvećih potrošača vode. Ona izdrţava dobro i sušu obezbijeĎujući vodu iz dubljih slojeva zemljišta, zahvaljujući dobro razvijenom korijenovom sistemu. Ako ima dovoljno vlage na raspolaganju, lucerka neprekidno raste. MeĎutim pojavom suša drugi otkos podbaci u prinosu, a treći i nezavrši razvoj do cvjetanja. Lucerka dobro uspjeva na većini tipova zemljišta. Najbolje joj odgovaraju srednje teška zemljišta u pogledu mehaničkog sastava, duboka sa dobrim vazdušnim, vodnim i toplotnim reţimom. Teţe podnosi jako glinovita i zbijena , a još teţe pjeskovita i za vodu lako propusna zemljišta. Lucerki najviše odgovara pH zemljišta od 6 do 7. MeĎutim uz dobu agrotehniku i Ďubrenje ona uspijeba i na pseudogleju sa pH 5 do 6. Ako je pH niţi od 5 zemljište treba popraviti kalcizacijom i Ďubrenjem

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

47

stajskim Ďubrivom. Podnosi pH od 7 do 8,5, podnosi veće koncentracije soli od drugih usjeva. Lucerki smeta visoka podzemna voda, koja dugo stoji na dubini od 1 m i manje, u ovim uslovima korijen lucerke brzo bude ugušen, izumire uslijed čega dolazi do prorijeĎivanja usjeva. Potrebe lucerke u elementima mineralne ishrane su vrlo velike. Lucerka prinosom sijena od 18.500 kg/ha iznosi godišnje 499 kg/ha azota, 109 kg/ha fosofora, 741 kg/ha kalija i 440 kg/ha kalicja (Mišković i Nenadov, 1971.). Zbog toga se mineralnoj ishrani mora posvetiti velika paţnja.

Zavisnost prinosa lucerke od pH vrijednosti 3.3.5. Plodosmjena Zauzima vrlo značajno mjesto u rotaciji njivskih usjeva, s obzirom na njenu ulogu u zemljištu i uticaj na njegovu plodnost. Lucerka se obično koristi 3 do 5 godina. Lucerku prate specifični korovi, naročito u početku, odnosno zasnivanju lucerišta i opasne štetočine – insekti i

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

48

vrlo često najezda glodara i opasne bolesti. Treba posebno istaći opasnost od parazita iz biljnog svijeta najvećeg neprijatelja lucerke, iz roda Cuscuta (vilina kosica) i njegovih više vrsta. Zbog svega ovog lucerku treba gajiti u plodosmjeni, jer se time uklanjaju nepovoljni uticaji u proizvodnji i smjenjivanjem lucerke sa drugim usjevima sa potpuno drugačijom agrotehnikom. Najpogodniji predusjevi za lucerku su Ďubrene okopavine, posebno one koje se ranije ubiru jer ostavljaju zemljište u dovoljno plodnom, rastresitom stanju i čistom od korova. Lucerka se moţe gajiti i poslije strnih ţita iz razloga što se rano ţanju i zemljište se moţe blagovremeno dobro pripremiti za sjetvu u oba roka. Lucerka se ne gaji u monokulturi, niti se gaji poslije mahunarki, osobito višegodišnjih, za najmanje onoliko godina koliko je predusjev ţivio i korišten na istoj površini. Kao predusjev lucerka je pogodna za mnoge njivske kulture, osim za mahunarke. 3.3.6. Obrada zemljišta Lucerka ima velike zahtijeve u pogledu dubine, valjanosti i pravovremenosti obrade zemljišta. Osnovnom obradom (oranjem) se obezbijeĎuju optimalni uslovi, prije svega za nesmetan i dubok razvoj korijena , još u prvoj godini. Zahtijeva duboku obradu zemljišta, više do bilo kog drugog njivskog usjeva. Mogućnost pravovremene i dobre obrade zemljišta uveliko zavisi od predusjeva i vrmene sjetve lucerke. Osnovnu obradu (oranje) treba izvršiti što ranije u jesen na dubinu od 30 do 35 cm kako bi mraz uticao na

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

49

poboljšanje fizičkomehaničkih osobina zemljišta za uspješno obavljanje proljećne sjetve. Za ljetnju sjetvu lucerke (august – septembar) kojoj obično prethode ţita ili ozimi krmni usjevi, osnovna obrada se izvodi na 25 cm. Predsjetvenu pripremu zemljišta za sjetvu lucerke treba briţljivo izvršiti, kako bi sitno sjeme imalo što bolje uslove za klijanje i nicanje, povoljno ukorijenjavanje i razvoj krunice biljaka. Zemljište mora biti usitnjeno pogodno za sjetvu sitnog sjemena, a površina potpuno ravna, jer se sjetva obavlja plitko i gusto. Sjetvenu površinu treba sjetvospremačem dobro rastresti i usitniti do regulisane dubine 6 do 8 cm, istovremeno dijelom sabiti, ali da pritom površinski sloj od 2 do 3 cm ostaje rastresit. 3.3.7. Đubrenje Đubrenje i ishrana lucerke imaju veliki značaj za uspješnu proizvodnju. Lucerka isnosi velike količine hranivih tvari iz zemljišta, naročito fosfora, kalija i kalcija. Lucerka odnosi iz zemljišta i znatne količine azota, ali većim dijelom akumulira azot simbiotskom fiksacijom prirodnog atmosferskog azota. Mineralna hraniva treba obezbijediti putem Ďubrenja: osnovnim, dopunskim (predsjetvenim) i prihranom usjeva tokom vegetacije. Stajsko Ċubrivo je neophodno primjeniti na plićim i siromašnijim zemljištima. Najbolje je koristiti stajsko Ďubrivo u obliku tzv. produţenog djelovanja u zemljištu kroz sisteme rotacije usjeva, odnosno najbolje je koristiti stajnjak pod prethodnu kulturu. Aplikacija stajskog

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

50

Ďubriva se vrši pri osnovnoj obradi zemljišta zaoravanjem na punu dubinu. Mineralna Ċubriva imaju veći značaj za lucerku u kompletnoj NPK kombinaciji po potrebi. Fosforna i kalijeva Ďubriva u cijelosti i 2/3 azota mogu se upotrijebiti pri osnovnoj obradi zemljišta. Ostatak od 1/3 azota moţe se primjeniti u predsjetvenoj pripremi zemljišta. Primjer Ċubrenja: - zaorati 500 kg/ha 8 : 16 : 24 - predsjetveno 300 kg/ha NPK 15 : 15 : 15 Prihranjivanje usjeva lucerke obavlja se sa 1/3 predviĎenom normom azota u zasnivanju lucerišta (oko 25 do 30 kg/ha N) i to poslije prvog otkosa. Ova mjera moţe izostati. MeĎutim za lucerku je od posebnog značaj predzimsko prihranjivanje sa PK Ďubrivima radi boljeg prezimljavanja i manjeg oštećenja. Pred zimu azot izostaje jer moţe donijeti samo negativne efekte. Predzimsko Ďubrenje najbolje je obaviti ranije u septembru ili krajem augusta. Obično se PK Ďubriva daju neposredno poslije predzadnjeg otkosa, kako bi porastom zadnje regeneracije došlo do fiziološkog usvajanja. Obično se radi sa 300 kg/ha NPK 7 : 20 : 30. 3.3.8. Sjetva Sjetva lucerke je vrlo vaţna agrotehnička mjera. Sjeme lucerke za sjetvu treba da ispuni odreĎene kriterijume, mora da ima klijavost najmanje 90 %, čistoća najmanje 98 %, da nije strao više od 5 godina. Sjeme ne smije

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

51

imati vilinu kosicu niti druge štetočine i bolesti, osobito karantinske. Sjeme treba da je sortno. U našim uslovima lucerka se moţe sijati u dva roka: u proljeće i kasno ljeto. Oba roka imaju dobrih i loših strana. Proljećnom sjetvom se izbjegavaju jaki mrazevi i izmrzavanje mladog usjeva zasijanog kasno u ljeto. Ako se pojave rano proljećni mrazevi -2 do -3 ºC mlada lucerka to moţe izdrţati, povoljni su zemljišni uslovi naročito vlaga akumulirana tokom zime i stalni porast dnevnih temperatura. Nepovoljne okolnosti proljećne sjetve su česta pojava proljetnih suša, redovna pojava korova koji mogu da uguše usjev u početku razvoja kada lucerka traţi dosta vode i sunca. Česti su napadi štetočina na mlad usjev u aprilu i maju.

Slabo inokulirano sjeme i dobro inokulirano sjeme sa kvrţičnim bakterijala

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

52

Ljetnom sjetvom lucerke pruţa se dovoljno vremena tokom jeseni da biljke dobro ojačaju, ukorijene se i obrazuju prizemne krunice za zimu, slabo se razvijaju korovi tokom jeseni. Lucerka zasnovana u ljetnom roku razvija korijen u jesen do dubine od oko 1m, nesmetano se razvija, narednog proljeća već dobro oformljena donosi tokom ljeta prinos krme kao dvogodišnja lucerka zasnovana u proljeće. Nepovoljne okolnosti su rizik od suša kasnih ljetnih mjeseci, nemogućnost blagovremene obrade zemljišta, njegovog slijeganja i povoljne pripreme za sjetvu, kao i mogućnost izmrzavanja mladog usjeva pri pojavi duţih golomrazica. Pravilo za oba roka sjetve je: sjetvu obaviti relativno ranije u odnosu na početak odnosno na završetak vegetacionog perioda. U proljećnom roku to je druga polovina marta i kada u tom intervalu dozvole vremenski i zemljišni uslovi, naroćito vlaga. Kasnija sjetva je rizična zbog pojve korova, suše i štetočina u proljeće.Ljetna sjetva se izvodi cijelog augusta do polovine septembra. Kasnija sjetva je rizična zbog izmrzavanja u toku zime. Za proizvodnju stočne hrane sije se gustoredo, obično na razmaku redova od 14 do 16 cm. Njabolje je sijati lucerku unakrsno sa istim razmakom redova, zbog boljeg rasporeda sjemena u prostoru i korištenja vegetacionog prostora. Sjetvu je najbolje obaviti sijačicama. Lucerka se sije često i ručno (omaške), ali na manjim površinama. Lucerka ima sitno sjeme i zbog toga se sije na dubinu od 0,5 do 2 cm. Ovako plitka sjetva zahtijeva dobro usitnjenu i poravnatu površinu zemljišta sa dovoljno vlage, na dubini do 10 cm. Na lakšim zemljištima sije se na dubinu od 1,5 do 2 cm, a na teţim od 0,5 do 1 cm. Količina sjemena za sjetvu je najčešće od 17 do 18 kg/ha.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

53

Dobro posijana lucerka

3.3.9 Njega lucerke Lucerka brzo niče pri povoljnim uslovima vlaţnosti i temperature, obični 6 do 7 dana poslije sjetve. Prvih nekoliko dana razvoj se sastoji u ubrzanom rastenju uglavnom korijena i prvog sprata listića. Dobro odnjegovana lucerka u prvoj godini jedan je od osnovnih uslova duţeg ţivota i bolje proizvodnosti.. Mjere njege lucerke su: - odrţavanje fizičko-mehaničkog stanja površine zemljišta u povoljnom stanju, - unijeti oko 200 kg/Ha NPK 15:15:15 - zaštita od korova osobito širokolisnih i satelitskih, - zaštita od štetočina i bolesti, - prihranjivanje mineralnim Ďubrivima, - zaštita od fitoparazita i glodara, - navodnjavanje.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

54

3.4 CRVENA DJETELINA (Trifolium pratense L.) 3.4.1 Krmna vrijednost Crvena djetelina je vrlo kvalitetna stočna krma, na prostoru sjeveroistočne BiH kod naroda poznata po nazivima „kravara, trećakinja, trogotka, kravarica“. Po hranjivoj vrijednosti dolazi iza lucerke. Kao stočna hrana koristi se za ispašu ali uzgajana u monokulturi ispašu slabo podnosi i stoga je bolji uzgoj u smješi sa travama. Najviše se gaji na oranicama u čistoj sjetvi. Kosidbu podnosi bolje nego ispašu. Uzgajana kao čist usjev, rijetko se koristi za ispašu kao čist usjev, a najbolje ju je koristiti za ispašu u smješi sa travama zbog izbjegavanja nadama. Moţe se koristiti za ishranu stoke u obliku zelene mase, sijena, silaţe i brašna. Kod pripreme sijena od crvene djeteline treba biti obazriv jer se stablo sporije suši (jer je debelo i sočno), a listovi se brzo presuše pa opadaju i tako nastaju veliki gubici. Kosidbu za pripremanje sijena treba obaviti u vrijeme početka cvatnje primarnih cvjetova. Silaţa od crvene djeteline se teško spravlja, zato što biljka sadrţi značajne količine vode. Silaţa se bolje spravlja ako je crvena djetelina gajena u smješi sa travama. Pri spravljanju silaţe treba obratiti pozornost na količinu šećera, stoga se pri spravljanju silaţe dodaje kukuruzna prekrupa ili neka druga tvar bogata šećerom. Prvi otkos crvene djetline ima veću količinu šećera u odnosu na drugi i treći otkos, a u fazi pupanja i početka cvatnje ima više šećera u odnosu na ranije faze razvića (Vorliček, 1995.). Crvena djetelina se moţe uspješno silirati ali je potrebno da se masa za siliranje prosuši do 20 % suhe tvari. Za spravljanje silaţe

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

55

kosidbu treba obaviti u vrijeme pune cvatnje. Dehidracija crvene djeteline i prozvodnja brašna se manje primjenjuje u odnosu na lucerku jer je crvena djetelina manje pogodna za ovu svrhu. Ako se obavlja onda se preporuča da se dehidrira u fazi pupanja tj. kada crvena djetelina sadrţi veći postotak proteina. Udio hranjivih tvari % u organskoj tvari višegodišnjih leguminoza u početku cvatnje (Ocokoljić, 1974.)
Vrsta Lucerka Crvena djetelina Smiljkita Organska tvar 87,96 91,28 92,60 Mineralna tvar 12,04 8,72 7,40 Sirovi protein 20,54 16,60 17,00 Sirova celuloza 31,22 27,00 24,40 BEM 32,63 45,60 49,60

Prosječni sadržaj vitamina (mg), preračunat na 1 kg suhe tvari (DLG, 1962.)
Karotin Vitamin B 1 Vitamin B 2 Crvena djetelina 184 7 19 Bijela djetelina 319 14 24 Lucerna 198 6 16

Sadržaj mineralnih tvari kod različitih vrsta leguminoza (Ocokoljić, 1974.)
Vrsta Lucerka Crvena djetelina Smiljkita P 0,26 0,24 0,38 Ca 1,73 1,41 1,94 % suhe tvari Mg Fe 0,32 0,02 0,40 0,03 0,26 0,02 K 1,77 1,97 1,69 S 0,36 0,64 0,34 Co 0,13 0,15 0,19 mg/kg suhe tvari Cu Mn Zn 13,7 51,8 17,0 9,5 83,8 17,4 14,8 53,2 17,6

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

56

Sadržaj važnijih hranjivih tvari u crvenoj djetelini po fazama razvića (Popov, 1971.)
Faza razvića Sadrţaj pepela 10,00 11,30 8,50 8,30 Sirovi Sirova protein celuloza % u suhoj tvari 24,70 13,40 21,30 16,60 18,40 22,50 27,00 24,00 B.E.M.

Vegetativna faza Pred cvatnju Cvatnja Sazrijevanje

46,30 42,00 45,60 41,10

3.4.2. Predusjevna vrijednost Crvena djetelina ima pribliţno istu predusjevnu vrijednost kao i lucerka, ali ona to postiţe u kraćem vremenu. Lucerka ostavlja u tlu veću količinu korijenja i strnjike, dok crvena djetelina jače popravlja strukturu tla. Svojim korijenjem i strnjikom crvena djetelina ostavlja u tlu znatne količine dušika (N) kojeg nakon mineralizacije iskorištavaju kasniji usjevi. To osobito vrijedi kad u tlu postoje povoljni uvjeti za razvoj simbiozne aktivnosti bakterije Rhizobium koje veţu azot iz zraka. Tada se podmiruju potrebe crvene djeteline na azot za proizvodnju velike nadzemne mase, i ostavlja se u tlu s korijenjem i strnjikom i više od 100 kg N/ha. Stoga se crvena djetelina moţe smatrati jednim od najboljih predusjeva. Usljed povoljnog omjera organska masa crvene djeteline brţe se mikrobiološki razlaţe. Povećanje prinosa narednog usjeva u prvoj godini iznosi od 5 do 20 %, pa i više.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

57

Godišnje količine azota koje usvoji crvena djetelina fiksacijom dušika (Taylor i Quesenberry, 1996.)
Lokacija Češka Njemačka Novi Zeland Švicarska Kanada Fiksirano dušika kg/ha godišnje 187 340 76 - 105 308 90 - 125

3.4.3 Botaniĉke i biološke osobine Korijen crvene djeteline je vretenast i seţe u dubinu u godinama pune vegetacije od 60 do 150 cm (u lakim tlima i dublje do 200 cm) stvarajući do dubine od 40 cm brojno postrano, bočno korijenje. Korijenje pred zimu uvuče čvor busanja (vrat) nešto dublje u tlo da se zaštiti od zime (geofilija). Crvena djetelina je većinom bez rizoma. List se sastoji od tri liske koje gotovo sjede, jajolike su do eliptične, odozgo svjeţezelene, s naličja plavkastozelene, obrasle finim dlačicama. Na liski je, u pravilu, polumjesečasta bijela pjega, uz to je liska povijena, a vrh joj je blago usječen. Palistići su dlakavi i produţuju se u podugi trokraki šiljak (slika 1). Cvat je glavica okruţena pricvjetnim listovima. Cvjetovi su mesnatocrveni u različitim nijansama (slika 2). Crvena djetelina je stranooplodna biljka i dobra je medonosna paša.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

58

List crvene djeteline

Cvat crvene djeteline

Trifolium pratense L., obična crvena djetelina; A habitus; 1,2 izgled cvijeta,; 3 čašica; 4 uzduţni presjek cvijeta; 5 prašnik; 6 tučak; 7 plod; 8 sjeme

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

59

Kriva proizvodnje crvene djeteline (MU Agronomy Extension, College of Agriculture, Food and Natural Resources, University of Missouri – Columbia)

3.4.4 Uvjeti uspjevanja Crvena djetelina ima umjerene prohtjeve prema toplini, a razviće počinje na temperaturi od 3 ºC. U odnosu na lucerku, osjetljivija je prema niskim temperaturama. Izmrzava ispod –15 ºC, ukoliko nije pokrivena debljim slojem snijega. Pod snjeţnim pokrivačem izdrţava i do – 25 ºC. Crvena djetelina je biljka dugog dana. Ima velike prohtjeve u pogledu vlage. Prema suši je osjetljiva, naročito u mlaĎim fazama razvića. U područjima koja imaju ispod 500 mm padavina ne daje zadovoljavajuće rezultate. Najbolje se razvija na vlaţnim tlima u humidnoj klimi. Rijetko se sreće u močvarnim i vrlo suhim terenima. Uspijeva i na kiselim tlima (pH od 5,5 do 6,5), a najbolje rezultate daje na neutralnim tlima. Oranična djetelina je pogodna za gajenje u vlaţnim i prohladnim predjelima, na umjereno vlaţnim i vlaţnijim tlima, na kiselim tlima.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

60

Usjev crvene djeteline 3.4.5 Plodosmjena Najbolji predusjevi su okopavine, gnojene stajskim gnojem. Leguminoze kao predusjev nisu dobre. U čistoj kulturi crvena djetelina smije se vratiti na isto zemljište najranije nakon 4 – 6 godina. Taj je vremenski razmak kraći, ako u plodosmjeni nema ostalih leguminoza ili ih ima malo, a duţu ako su leguminoze zastupljene u većoj mjeri. Gajenje u monokulturi treba izbjegavati, jer dovodi do smanjenja prinosa, pojačanog napada bolesti i štetnika i iscrpljenosti tla. Crvena djetelina ostavlja veliku količinu organskih ostataka, čijim razlaganjem nastaju kemijski produkti koji su štetni za većinu leguminoza. Crvena djetelina je dobar predusjev za većinu drugih biljaka: okopavine, strna ţita, neke vrste povrća.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

61

3.4.6 Obrada tla Obrada tla za crvenu djetelinu treba da je kvalitetna i da se izvodi što ranije u ljeto i jesen. Ako crvena djetelina dolazi poslije strnih ţita, obrada tla počinje zaoravanjem strništa, radi očuvanja vlage u tlu i provociranja korovskih biljaka. Nakon ove operacije, izvodi se duboko oranje na dubinu 30 do 35 cm, a u brdsko planinskom području gdje je tlo pliće na 20 do 25 cm. Predsjetvena priprema tla obavlja se u jesen ili proljeće, zavisno od vremena sjetve djeteline, a ima za cilj sitnjenje i ravnjanje površinskog sloja tla, kako bi se omogućila kvalitetna sjetva, nicanje i porast crvene djeteline. 3.4.7 Đubrenje Visoki prinosi crvene djeteline mogu se postići samo primjenom pravilne agrotehnike, prvenstveno Ďubrenja. Crvena djetelina ima velike potrebe u hranjivim tvarima tako da za proizvodnju 100 kg sijena troši: 3 kg azota, oko 0,7 kg fosfora i oko 2 kg kalija. Od organskih Ďubriva koristi se stajnjak, uglavnom pod prethodni usjev. Količina mineralnih NPK Ďubriva koje se primjenjuju, ovise o plodnosti tla, za azot 30 do 60 kg/ha, fosfor 80 do 120 kg/ha i kalij 80 do 100 kg/ha. Povoljno reagira na primjenu kreča na kiselim tlima, kao i na mikroelemente B, Zn, Mo, Cu. Mineralna Ďubriva se primjenjuju u osnovnoj i predsjetvenoj obradi tla za sjetvu. Organska Ďubriva se uglavnom koriste pod prethodni usjev, izuzetno na slabijim tlima, kiselim tlima moţe neposredno Ďubrenje sa 20 do 30 t/ha. (Mišković i Nenadov, 2001.).

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

62

Količine mineralnih NPK Ďubriva koje se primjenjuju ovise od plodnosti tla. Cjelokupna količina fosfornih i kalijevih Ďubriva unosi se pod osnovnu obradu. Azotna Ďubriva se unose jednim dijelom pri zaoravanju strništa u osnovnoj obradi, a ostatak pri sjetvi kako bi utjecao na razviće biljke u prvim fazama razvića dok se ne razviju kvrţice. Primjena azotinih Ďubriva u travno – leguminoznim smješama umanjuje udio crvene djeteline u smješi (Taylor i Quesenberry, 1996.). Crvena djetelina povoljno reagira na primjenu kreča na kiselim tlima. 3.4.8 Sjetva Za sjetvu se koristi kvalitetno, sortno, čisto sjeme (bez viline kosice) i klijavosti 90 do 92 %, po mogućnosti inokulirano. Moţe se sijati kao čist usjev ili u smješi sa livadskim travama (jeţevica, mačiji repak, italijanski ljulj, livadski vijuk) tako da crvena djetelina učestvuje u njima sa 20 do 50 % . Sjetva se obavlja krajem ljeta u augustu ili septembru kako bi se biljke do zime dovoljno razvile ili u proljeće. Sjetva crvene djeteline moţe da se obavi omaške, uskoredo na 15 do 20 cm ili širokoredno na 40 do 45 cm. Dubina sjetve je od 1 do 2 cm. Količina sjemena ovisi o načinu sjetve, omaške se utroši 20 do 25 kg/ha, a za sjetvu pneumatskim sijačicama treba od 12 do 15 kg/ha. Nakon sjetve tlo treba povaljati lakšim valjcima da bi se uspostavio što bolji kontakt sjemena i vlage iz tla i tako ubrzalo klijanje i nicanje. Ako se gaji kao podusjev, najbolje je da se u toku jeseni prvo posije zaštitni usjev (strna ţita) nakon čega se sije crvena djetelina. Ako se sije u proljeće kao podusjev, površinu pod strnim ţitima treba podrljati i poslije toga

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

63

pristupiti sjetvi crvene djeteline poprijeko na pravac redova strnih ţita. 3.4.9 Njega Razbijanje pokorice se provodi primjenom lakših drljača ili rebrastih valjaka, 4 do 5 tjedana nakon nicanja usjeva. Korovi mogu usjevu crvene djeteline nanijeti veće štete u početku razvića, te je treba štititi uporabom mehaničkih mjera ili herbicida: Alizor 80-EC, Lantagran WP, Gallant 125 EE, Fusilade Super za travne i širokolisne korove. Reglon se koristi za desikaciju u vrijeme zrelosti. Navodnjavanje povećava prinos crvene djeteline za 50 do 80 %, izvodi se po potrebi, zavisno od osobina tla i klimatskih uvjeta. Prihranjivanje je obavezno sa PK Ďubrivima u predzimskom periodu radi zaštite od izmrzavanja. Kod primjene azotnih Ďubriva treba biti oprezan jer moţe doći do polijeganja usjeva. Ako usjev nije dobro prezimio u proljeće ga treba prihraniti sa azotnim Ďubrivima u količini od 30 do 40 kg/ha N. Parazit koji napada crvenu djetelinu je vilina kosica (Cuscuta sp.). Napada ne samo biljku već zarazi i tlo. Brzo se širi bilo sjemenom ili stablom tako da moţe veoma brzo zaraziti cijeli usjev crvene djeteline. Na crvenoj djetelini se mogu javiti simptomi napada pepelnice (Erisiphe pisi), koja se suzbija upotrebom fungicida protiv pepelnice. Štetnici koji napadaju crvenu djetelinu su lucerkina buba (Phitodecta fornicata) i lisne pipe (Phitonomus). Ovi štetnici se suzbijaju uporabom insekticida.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

64

3.5. OBIĈNA GRAHORICA Vicia sativa L. 3.5.1. Biološke osobine Obična grahorica je jednogodišnja krmna mahunarka (leguminoza). U okviru ove vrste postoje ozime i jare forme. Obična grahorica se gaji kao sama ili u smješi sa ţitima.

Korijen - obične grahorice pripada drugom tipu, dobro je razvijen po dubini i prostorno. Dubina glavnog korijena je oko 80 cm. Osobito je dobro razvijen u gornjem oraničnom sloju. U plodnijim suvljim zemljištima, korijen raste i do 1 m u dubinu. Kvrţične bakterije su dobro razvijene, kvrţice su sitne, okrugle ali i kruškolike. Stablo – tanko, na presjeku četvorouglasto, šuplje na presjeku, jednogodišnje i sočno, malo je uvijeno. Bokori se od zemlje neposredno iznad korijenovog vrata, razvija 2 do 4 bočna izdanka. Vosoko je 70 do 80 cm, u povoljnim uslovima dostiţe i do 1m visine. Stablo razvija bočne grančice i na gornjem dijelu stabla oko 35 %, dok

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

65

u osnovi izbija 65 %, debljina grančica je 3 do 5 mm, često deblje stablo u gornjem dijelu od osnove. List – je sloţen, parno perast sa 4 do 8 pari listića koji su od sonove krupniji, prema vrhu sitniji. Listići su obrnuto jajoliki, dugi 1,5, do 2,5 cm, široki 0,5 do 1 cm, glatki, svjetlozeleni. U čeonom dijelu obrazuju plići urez iz koga često strči mali produţetak glavnog nerva listića. Duţina lisne drške je 6 do 8 cm. Vrh glavne drške se obično završava viticama sa 1 do 2 para koje sluţe za pridrţavanje biljke da ne polegne. Cvijet – je po graĎi isti kao kod drugih mahunarki, krupniji, veličine 1,5 do 2,5 cm, sjedeći, uspravan u pazuhu lista, obično su po dva zajedno , rjeĎe 1 ili 3. Boja cvijeta ljubičasta sa dvije nijanse: svjetloljubičasta je zastavica, dok su krilca tamnoljubičasta. Cvjetanje počinje oko 10. maja za ozimu, a jaru grahoricu od 25 do 31. maja. Oplodnja cvjetova se obavlja u toku dana oko 12 sati, cvjetovi se uveče zatvaraju, narednog dana cvjetanje i oplodnja se završava. Jara obična grahorica je samooplodna i oplodnja se obavlja pred otvaranje krunice cvijeta. Cvjetanje počinje kada je biljka odrasla na visinu 30 do 40 cm. Plod – je višesjemena mahuna, sabljastog izgleda, malo izvijena, veličine 6 do 8 cm sa 7 do 9 sjemenki, uspravnog ili kosog poloţaja (kad su 2 do 3 zajedno), malo su spljoštene sa uočljivim poloţajem i brojem zrna u njima. Mahune su u zrelom stanju svjetlosmeĎe boje, vrlo lako pucaju naročito kad okore i razbacuju sjeme. Ova osobina nameće potrebu posebne paţnje pri proizvodnji sjemena da prilikom ţetve ne doĎe do velikog gubitka u prinosima.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

66

Sjeme - obične grahorice je krupnije od ostalih, nešto malo spljošteno, diskoidno, tamnomrke skoro čokoladne boje, sjemenjača je glatka sa izraţenim pupkom (hylum) u obliku bijele crtice 1,5 do 2 mm. Sjeme obične ozime grahorice je neujednačene krupnoće i boje, boja je u cjelini nešto svjetlije mrka, dok je kod jare u cjelini krupnije, ujednačenije po krupnoći i boji. Boja sjemenjače sa starošću sjemena postaje tamnija. Teţina 1.000 zrna kreće se od 50 do 70 grama. 3.5.2. Uvjeti uspjevanja Obična grahorica ne traţi visoke temperature, jara potpuno uspijeva pri sumi toplote od 900 do 1.000ºC za proizvodnju krme, dok joj za zrno treba oko 1.900ºC. Ozima grahorica treba 2.000 do 2.200ºC. Minimalna temperatura za klijanje je 1 do 2ºC, dugo moţe da izdrţi - 2 do - 3ºC. Ozima grahorica podnosi - 15ºC, a jara maskimalno – 7 do - 8ºC. Grahorica traţi dosta vlage sa dovoljnim i stalnim priticanjem, a ako je zahvati suša dosta podbaci u prinosu.Velike količine padavina od faze početka cvjetanja dosta umanjuju prinos sjemena. Jara grahorica je biljka dugog dana i skraćivanjem dana ispod 13 do 13,5 sati ne formira plodove. Zemljišta alkalna, kisela pH manji od 5, pjeskovita i zaslanjena ne podnosi i prinosi se dosta smanjuju. Na černozemu, gajnjači, sionici i sličnim zemljištima dobro uspijeva i daje velike prinose. 3.5.3 Agrotehnika Plodosmjena – često se gaji poslije okopavina, još više poslije strnih nţita, u našim uslovima poslije pšenice.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

67

Gajenje grahorice poslije ţita je uslovljeno sa dovoljno raspoloţivim vremenom za obradu zemljišta, Ďubrenje, kao i zbog njihovog povoljnog uticaja na zemljište, čije su osobine pogoršane gajenjem ţita na njemu. Nije preporučljiva monokultura, ni brz povraćaj gajenja grahorice na isto mjesto. Povraćaj gajenja grahorice na isto mjesto nije poţeljan prije isteka 3 do 4 godine. Grahorica je odličan predusjev za sve ratarske i povrtarske kulture. Obrada zemljišta – za ozimu i jaru grahoricu se prilagoĎava rokovima njihove sjetve. Za jesenju sjetvu oranje mora biti rano u jesen ili u ljeto. Da bi se pravilno obavila osnovna obrada zemljišta, moraju se prethodni usjevi što prije ukloniti. Oranje treba izvršiti na dubinu 30 cm zbog pripreme zemljišta za naknadne usjeve poslije grahorice (maj mjesec). Zimska vlaga se dobro konzervira u duboko oranom zemljištu, što je izuzetni značajno za suho ratarenje. Ako se primjenjuje navodnjavanje , dubina osnovne obrade moţe biti manja. Za sjetvu jare grahorice oranje se moţe obaviti i kasno u jesen, što zavisi od dospijevanja prethodnog usjeva. Đubrenje – stajsko Ďubrivo je najbolje primjeniti pod predusjev. Na lošijim i kiselim zemljištima moţe se koristiti 20 t/ha stajskog Ďubriva i pri gajenju ozime grahorice. Ako se planira poslije ţetve grahorice sijati usjev koji zahtijeva veće količine hraniva, onda se stajsko Ďubrivo moţe zaorati prije sjetve ozimih krmih leguminoza. Mineralno Ďubrivo se uglavnom primjenjuje kao kompleksno NPK Ďubrivo sa pojačanom dozom fosfora i kalija. Azotna Ďubriva su dobra za običnu ali i za ostale vrste grahorica, prvenstveno tamo gdje su predkulture

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

68

bila ţita, poslije kojih su gornji slojevi zemljišta osiromašeni u azotu. Đubrenje treba izvršiti na osnovu analize zemljišta. Grahorice iznose najviše hraniva u fazama završetka cvijetanja, obrazovanja plodova i nalijevanja sjemena kada se najviše troši. Grahorici je potrebno dati azota u obradi zemljišta za sjetvu za ozimu a za jaru u predsjetvenoj pripremi. Količine mineralnih Ďubriva ovise o analizi plodnosti zemljišta i kreću se od 40 do 60 kg/ha azota, fosfora treba 90 do 120 kg/ha i kalija 80 do 100 kg/ha, što zavisi od obezbijeĎenosti ovih elemenata u pristupačnom obliku. Najčešće za ozimu grahoricu treba zaorati 400 kg/ha NPK 10:30:20. Za jaru grahoricu predsjetveno Ďubrenje netreba vršiti bliţe terminu sjetve, najmanje 3 nedjelje prije sjetve, kako bi se izbjegao neposredni i nepovoljan uticaj azota na mlade klice leguminoza pogotovo ako se grahorice gaje same. Grahorica povoljno reaguje na kalcijum. Zemljišta kome nedostaje kalcijum treba dodati kreč ili saturacioni mulj pri osnovnoj obradi. Predsjetvena priprema – za sjetvu grahorice je vaţna agrotehnička mjera. Zemljište treba dobro pripremiti za prijem sjemena. Treba da bude dobro usitnjeno na potrebnu dubinu, poravnato i dovoljno slegnuto. Ovo se postiţe sjetvospremačima. Predsjetveno Ďubrenje prethodi predsjetvenoj pripremi zemljišta. Sjetva – ozimih i jarih vrsta i sorata grahorice za proizvodnju svih vidova krme, najčešće se vrši u smješama, s tim što za ozimu smješu najčešće koristimo za potporni usjev ozimu zob ili raţ ili neko drugo ozimo strni ţito (pšenica, ječam). Za jaru sjetvu koristi se jara zob, ječam ili pšenica. U nekim slučajevima moţe i sudanska trava. Sa ovakvim smješama se postiţe veći

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

69

prinos, potporni usjevi u smješi sadrţe više azota nego gajeni sami, a fiziološka izbalansiranost ukupne hranive vrijednosti krme je bolja u odnosu na čiste usjeve. Količina sjemena grahorice i potpornog usjeva (ţita) u smješi zavise od više faktora: geografske zone, nadmorske visine, vrste samog usjeva i zemljišta. Pri kombinovanju smješa treba obratiti paţnju na raţ, naroćito pri gajenju smješa na dubokim i plodnim zemljištima, treba uzeti i manje količine, najviše 20 % računato na normu sjemena njegove redovne proizvodnje a mahunarke 80 %. Raţ se bujno razvija, maksimalno bokori i usjev mahunarke moţe se svesti svojom kompetitivnom snagom na minimum. Raţ se moţe usijavati drugim navratom sjetve dvije nedjelje poslije mahunarki, ovim se značajno umanjuje velika konkurencija raţi. I zob se jako bokori na plodnim zemljištima, meĎutim njegova kompeteciona snaga je manja nego u raţi. Količina sjemena maljave, obične i panonske grahorice u smješama:
Vrsta smješe Količina sjemena kg/ha 120 30 150 125 35 160 Vrsta smješe Obična grahorica + raţ Obična grahorica + zob Količina sjemena kg/ha 150 35 185 150 30 180 Vrsta smješe Količina sjemena kg/ha 140 30 170 140 35 175

Maljava grahorica + raţ Ukupno Maljava grahorica + zob Ukupno

Panonska grahorica + raţ Panonska grahorica + zob

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

70

Za proizvodnju sjemena grahorice norma sjetve je 30 do 40 kg/ha grahorice uz dodatak potpornog usjeva 2 do 3 kg/ha, samo za oslonac da biljke ne polegnu. Rokovi sjetve – u našim klimatskim uslovima grahorice se siju u dva roka: jesenjem (ozime) i proljećnom (jare), same ili u smješama. Jesenja sjetva grahorice se obavlja izmeĎu 25. augusta i 20. septembra, što se moţe nazvati i ljetnom sjetvom. Ovako rana sjetva pruţa usjevu dovoljno mogućnosti da se biljke razviju 10 do 15 cm visine, izbokore i ojačaju za uspješno prezimljavanje. U septembru su česte suše koje oteţavaju razvoj biljaka, zbog suhosti zemljišta usjev nejednako niče ili čak sjetva nije uspješna. U ovakvim uslovima je neophodno vršiti navodnjavanje odmah poslije sjetve ili nicanja usjeva. MeĎutim ako nema uslova za navodnjavanje sjetva grahorice se moţe obaviti i kasnije do 01. oktobra ili obaviti sjetvu jarih grahorica. Pri sjetvi ozimih smješa moţe se vršiti mješanje dvaju potpornih usjeva, zobi i pšenice ili raţi i pšenice. Proljećnu sjetvu uglavnom diktiraju vremenski uslovi, više nego rok. Treba odmah sijati čim se ustale vremenske prilike i uspostavi povoljno stanje zemljišta (vlaţnost i toplota), najbolje prva polovina marta. Obratiti paţnju na ustaljenost temperatura kako ne bi došlo do oštećenja usjeva kasnim proljećnim mrazevima. Naĉin sjetve – za proizvodnju krme vrši se gustoredo ţitnim sijačicma na razmak redova 14 do 16 cm. Za proizvodnju sjemena grahorice razmak redova je 30 do 42 cm, zavisno od vrste nekad i do 50 cm. Sjetvu je najbolje sprovesti unakrsno, u prvom prohodu se sije grahorica, a u drugom potporni usjev. Unakrsna sjetva pruţa pravilniji raspored biljaka i bolje korištenje

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

71

vegetacionoh činilaca. MeĎutim , ovim načinom sjetve proizvodnja nešto poskupljuje. Dubina sjetve – je obično 4 do 6 cm i treba da bude ujednačena, jer od nje zavisi ujednačenost nicanja, razvoj tokom vegetacije i korištenje. Neposredno za sijačicom treba primjeniti valjanje radi boljeg kontakta sjemena sa zemljištem, vlagom i ravnomjernijeg nicanja usjeva. Njega grahorice – u jesenjem periodu ne zahitjevaju posebne mjere njege, ali ako nastane suša, korisno je obaviti jedno navodnjavanje. U proljeće prva mjera njege je rano prihranjivanje sa 150 do 200 kg/ha NPK 15:15:15 ili sa 200 kg/ha NPK 18:6:6. Ako je tokom zime došlo do podlubljivanja zemljišta od mraza (golomrazice), treba izvrštit valjanje prstenasto zubčastim valcima. Ako se uhvati pokorica treba je razbiti pogodnim oruĎima. Dobro je izvrštiti i navodnjavanje ako je april sušan. Grahorice rjeĎe pate od napada korova, izuzetno ako je usjev prorijeĎen mrazom ili na druge načine. 3.5.4 Iskorištavanje grahorica i njihovih smješa Grahorice se iskarištavaju na isti način kao i krmni grašak. One sluţe za ishranu stoke u obliku: zelene krme, silaţe, sijena i dehidrovane kao brašno. I njihavo sjeme se moţe karistiti kao koncentravano hranivo aka je zrno za sjetvu neupaotrebljivo. Najčešće se grahorice koriste kao zelena stočna hrana košenjem ili napasivanjem. Sabiranje zelene mase vrši se krmnim kombajnima. Napasivanje stoke nepasredno na njivi je najekanomičniji način, najmanji su gubici, takoĎe i troškovi ali ima i ozbiljnih nedostataka. Korištenje grahorica u svježem zelenom stanju za

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

72

ishranu stake je od pojave prvih cvjetova do formirarnnja prva 2-3 konusa zelenih mahuna, što traje oko 15 – 20 dana kod obične i panonske grahorice, kod maljave (ozime) grahorice taj period korištenja je 25 - 30 dana. Pri tome treba obratiti paţnju na smješe, naročito sa raţi koja se brzo razvija i čim počinje klasanje kvalitet zelene mase naglo opada, jer ona ogrubi i stoka je slabije jede, te nastaju veći gubici. Ako se grahorice kose treba nastojati da zelena masa neostaje dugo na polju, jer se list brzo, osuši i opada (kruni). Korištenje ispašam počinje u fazi punog vlatanja patpornog usjeva i kada su grahorice u fazi pupanja. Visina usjeva u to vrijeme je oko 30 cm. Paša se moţe obaviti dva do tri turnusa, druga 15 - 20 dana poslije prvog a treća 20 - 25 dana paslije drugog. Korištenje grahorica za spravljanje sijena, je u fazi punag cvjetanja i obrazovanja donjih zelenih mahuna kada patporni usjev počinje da klasa ali ne smije da cvjeta. Pri spravljanju sijena treba paziti na duţinu sušenja da bi se smanjili gubici lista, mladih vršnih djelova biljke koji su najkvalitetniji dio hrane. Zato spravljanje sijena treba izbjegavati. Korištenje grahorica i smješa za spravljanje silaže, pada u vrijeme punog obrazovanja mahuna kada ima najviše proteina i ukupno HJ/ha. Potporni usjev je tada nešto grublji, ali zato ima više suve materije što je bolje za spravljanje silaţe. Osim toga u procesu silofermentacije znatan dio ogrubjelih materija postaje svarljiviji. Pri koištenju ovih usjeva za spravljanje silaţe regeneracije obično nema. Prinosi: zelene mese grahorica sa ţitima, kreću se za proljećnu grahoricu 30 do 35 t/ha u boljim uslovima i 40

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

73

t/ha, a za ozimu maljavu 40 do 50 t/ha , i panonske grahorice 30 do 50 t/ha. Sijena se dobiva oko 22 do 24 % od sirove mase. Hemijski sastav grahorica i krmnog graška (u % od suhe materije)
Vrsta biljke Sadrţaj vlage 12,02 11,24 12,05 SP SM M 2,10 2,02 2,15 SC BEM Sirovi pepeo 12,40 11,27 12,50 Sadrţaj u sirovom pepelu P2O5 CaO Na2O mg/kg 0,671,851 0,89 2,4 0,601,778 0,96 2,3 0,652,050 0,90 3,0 0,65-0,82 0,45 2,5 1,4 45 /

Maljava grahorica Obična grahorica Panonska grahorica Zelena masa u cvjetu Zrno graška

21,22 20,96 21,75

26,01 21,72 25,12

33,13 32,79 34,50

12,47 10,05

17,56 28,50

2,03 3,09

Stoĉni grašak 21,76 34,29 5,40 61,90

10,1 5 3,55

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

74

3.6. KRMNI GRAŠAK (Pisum Sativum ssp. Arvense L.) 3.6.1 Biološke osobine Krmni grašak je jednogodišnja leguminoza (mahunarka). U svijetu ima veliki broj sorata krmnog graška. Postoje ozime i jare forme stočnog graška, ali se više gaje ozime forme. Stočni grašak se gaji za prozvodnju zelene stočne hrane, za silaţu i za zrno. Sije se sam ili u smješi sa ţitima, prvenstveno zobi ili raţi. RjeĎe se koristi za sijeno ili dehidraciju. Rano dospijeva te je odličan predusjev za sve kulture. Korijen – krmnog graška pripada drugom tipu po razvijenosti, raste duboko do 1 m. Dobro je bočno razgranat, naročito u gornjem oraničnom sloju i odlično proţima zemljište. Kvrţične bakterije (Rhizobium pissi) su najčešće u pojedinačnim kvrţicama ili u manjim grupama povezane, nepravilnog su oblika, blijedoruţičaste boje u početku, a kasnije mrkoţute. Krmni grašak pomoću simbiotske fiksacije ostavlja 200 do 300 kg/Ha azota. Korijen brzo raste, dobro apsorbuje mineralna hraniva iz zemljišta naročito fosfor, mnogo više od ţita. Stablo – ima jednogodišnje stablo, duţine oko 1 m, a dostiţe duţinu i do 2,5 m. Stablo je zeljasto i razgranato,

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

75

bokori se neposredno iznad zemlje još u jesenjem periodu. Glavno stablo je jasno uočljivo, deblje je i najduţe, glatko i uvijeno, na presjeku je šuplje i malo ovalno, često deblje u gornjem dijelu nego u osnovi. Grašak pri nicanju ne iznosi kotiledone na površinu zemljišta što je karakteristično za rod Pisum ssp. List – ima sloţen parno perast list sa 1 do 3 para liski tj. 2 do 6 liski ukupno. Duţina glavne lisne drške je 8 do 12 cm, vrh je preobraţen u vršiku sa 1 do 2 para pomoću kojih se pridrţava da ne polegne. Liske su u početku razvoja okruglaste, kraće, kasnije su duţe i uţe. U osnovi lista kod rukavca sa obje strane stabla nalaze se dva krupna zaliska asimetričnog oblika krupnija od liski, po ivici malo nazubljena, asimilišu kao i list. Na zaliscima, na samoj osnovi uz stablo pojavljuju se karakteristične ljubičastocrvene pjege veličine 2 do 3 mm. Nastaju pred početak cvjetanja i traju dok grašak cvjeta.Ove pjege su siguran znak za razlikovanje od baštenskog graška koji ih nema. Boja lista je sivkastozelena, često poprskana svjetlosivim pjegama. Cvijet – je graĎen kao i kod drugih mahunarki. Boja je ruţičastoljubičasta, obično su po dva cvijeta na kraćoj dršci u pazuhu lista u poluvisećem poloţaju. Ozimi grašak cvjeta polovinom maja a jari polovinom juna. Cvjetanje se obavlja u povoljno vrijeme izmeĎu 10 i 13 časova. Cvjetovi ostaju otvoreni 2 do 3 dana. OploĎava se autogamno, prije nego što se cvijet potpuno otvori. Cvjetanje i oplodnja traju 10 do 18 dana, što zahtijeva paţnju kod izbora momenta košnje za krmu ili ţetvu za sjeme. Plod – je višesjemena mahuna, sabljastog, nešto spljoštenog ali više cilindričnog oblika. Duţina mahune

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

76

je 5 do 6 cm, a širina 8 do 10 mm. Zrela mahuna je ţućkastosive boje, lako puca kad se osuši i rasipa sjeme. Mahuna sadrţi 6 do 8 sjemenki. Poloţaj mahune na stablu je viseći. Sjeme – je srednje krupno, maslinastosive boje sa sitnim mrkocrvenim pjegama. Starenjem preko dvije godine boja prelazi u tamnomrku kada se pjege ne raspoznaju. Sjeme je nepravilno okruglo, često uglasto zbog meĎusobnog pritiska u mahuni tokom razvoja. Pupak (hylum) kod graška je ukruglast, jasno izraţen. 3.6.2 Uvjeti uspijevanja Sjeme krmnog graška klija na 2 do 4ºC, na 5 do 6ºC normalno klija i niče. U fazi nicanja jari grašak izdrţi mraz od -4 do - 6ºC. Ozimi grašak izdrţi niske temperature od -14 do - 20ºC. Optimalna temperatura razvoja je 12 do 18ºC. Za cvjetanje optimalna temperatura je 16 do 22ºC. Visoke dnevne temperature u vrijeme cvjetanja vrlo nepovoljno utiču na grašak, naročito pri niskoj relativnoj vlaţnosti zraka. Temperaturne sume su skromne. Dobro izdrţava dubok snijeţni pokrivač, još s jeseni polegne na zemlju i pokriven snijegom prezimi. Traţi dosta vlage, naročito u fazi butonizacije, cvjetanja i oplodnje. Prevelika vlaga moţe da uzrokuje polijeganje. Prema zemljištu nema velikih zahtijeva, mada najbolje prinose daje na dubokim i plodnim zemljištima. Dobro uspijeva na lakšim i pjeskovitim ilovačama uz dovoljno vlage i mineralnih hraniva. Ne podnosi teška i alkalna niti jako kisela zemljišta.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

77

3.6.3.Agrotehnika Krmni grašak brzo dospijeva za korištenje i dobar je predusjev za sva ţita i okopavine, naročito ţita, što zemljište ostavlja u povoljnom fizičkom stanju, čisto od korova i bogato azotom. Moţe se sijati poslije svih ţita, suncokreta, ranih krmnih usjeva, ranog kukuruza, nekih vrsta povrća i dr. Nije preporučljiv kao predusjev drugim vrstama leguminoza (mahunarki), ne podnosi ni monokulutru zbog poznate osobine mahunarki, njihovog negativnog reagovanja na brz povraćaj gajenja na istom mjestu, bar za 3 do 4 godine. Gajenjem graška u smješi sa ţitima ovaj se interval povraćaja donekle smanjuje, naročito gajenjem sa zobi. Obrada zemljišta – treba biti pravovremena i dobra. Dubina osnovne obrade je 25 cm. Za sjetvu ozimog graška, obradu treba izvršiti tokom ljeta, a za jari tokom jeseni. Obradu obaviti što bolje kako bi akumulacija vode bila dobra. Predsjetvena priprema – treba je obaviti u pogodnom momentu vlaţnosti. Priprema zemljišta se sastoji od tanjiranja, drljanja radi usitnjavanja i ravnjanja površine. Najefikasnija je primjena sjetvospremača, koji istivremeno sitni, ravnja i sabija, te zemljište ostaje ravno i slegnuto što pruţa povoljne uslove za gustoredu sjetvu i potrebnu dubinu i povoljno nicanje graška. Zemljište u sloju dubine 8 do 10 cm treba dobro pripremiti za sjetvu. Đubrenje – u zavisnosti od osobina zemljišta, posebno plodnosti, zatim načina gajenja graška (sam ili u smješi) treba izvršiti Ďubrenje. Grašak znatno bolje iskorištava mineralna hraniva nego druge biljke, naročito teţe pristupačan fosfor. Osim toga grašak fiksira znatne

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

78

količine azota iz atmosfere. Ovu osobinu treba imati u vidu prilikom odreĎivanja količine Ďubriva. Grašak kao prethodni usjev utiče na povećanje prinosa narednih kultura. Iznošenje mineralnih materija prinosom graška
Vrsta hrane Sijeno Zrno Azot N 183,2 65,7 U kg/Ha izračunato od prinosa na suhu materiju Sirovog K2O Na2O CaO MgO P2O5 pepela 471,2 160 18,4 124,8 50,4 54,4 45,3 22,5 3,6 16,2 23,4 18,0

Krmni grašak povećava utrošak hraniva i dostiţe maksimum korištenja u fazi cvjetanja i početka obrazovanja plodova. Iako je grašak azotofiksator, treba mu dati odreĎene količine i azotnog Ďubriva u predsjetvenoj pripremi zemljišta. Te količine se kreću od 40 do 80 kg/Ha azota, što zavisi od njegovog sadrţaja u zemljištu. Najpogodniji ooblik je amonijum nitrat ili u obliku miješanih NPK Ďubriva. Fosfora treba upotrijebiti 70 do 80 kg/Ha i kalijuma 80 do 120 kg/Ha, što takoĎe ovisi od njihovog sadrţaja u lako pristupačnom obliku u zemljištu. Grašak apsorbuje dosta kalcija, zato ako u zemljištu nedostaje ovaj elemenat, dodavati u osnovnoj obradi u obliku kreča ili dr. Preporuka Ďubrenja – predsjetveno 400 kg/Ha NPK 10:20:30 Sjetva – za sjetvu treba izvršiti dobru pripremu sjemena koje treba da bude 95 % čistoće, zdravo i klijavo najmanje 90 %. Sjetvu treba podesiti prema stanju vlage u zemljištu i vremenu. Krmni grašak se moţe sijati u dva roka godišnje: jesenjem i proljećnom.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

79

U jesenjem roku sije se ozimi grašak, obično izmeĎu 15 – 25. septembra, eventualno do 5. oktobra. Proljećni rok sjetve više je uslovljen vremenskim uslovima, naročito srednjim temperaturama i stanjem vlaţnosti zemljišta. Što ranija sjetva to je bolje, ponekad se moţe obaviti krajem februara do kraja marta. Najbolje je kada su vremenske prilike ustaljene, u protivnom sjeme moţe da istrune ili neujedačeno nicanje. Koliĉina sjemena za sjetvu – zavisi od cilja gajenja i gustine sjetve. Za proizvodnju zelene mase upotrebljava se 140 do 180 kg/Ha za gustoredu sjetvu. Za proizvodnju sjemena graška sije se 50 do 70 kh/Ha zavisno od razmaka redova, zemljišta i roka sjetve. Krmni grašak se najčešće sije u smješi sa strnim ţitima koja sluţe kao oslonac da ne polegne. Od ţita se koristi zob, raţ, a u nedostaktu ovog sjemena sije se sa ječmom , pšenicom i dr. Odnos količine sjemena u smješama uzima se 1:0,15 do 1:0,20, tj. 100:15 ili 100:20 ako se sije sa raţi, ili 100:20 ; 100:30 ako je u smješi sa zobi. Kod proizvodnje sjemena uzima se mala količina potpornog usjeva (ţita), obično 2 do 3 kg/Ha jer usijavanje ţita ovdje samo sluţi kao potporni usjev. Razmak sjetve – pri sjetvi za proizvodnju zelene stočne mase razmak redova je 12 do 15 cm, a za proizvodnju sjemena 42 do 60 cm. Sjetva se obavlja ţitnim sijačicama. Dubina sjetve graška ako se sije sam iznosi 4 do 5 cm, a ako je u smješi 3 do 4 cm, zavisno od osobine i stanja zemljišta. Zasijanu površinu treba povaljati lakšim valjkom. Ova mjera ima za cilj da uspostavi sabijanjem neposredni i

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

80

bolji kontakt sjemena i zemljišta, odnosno vlage čime se ostvaruje bolje i ujednačenije nicanje. Valjanje se moţe izvršiti istovremeno sa sjetvom agregatiranjem valjaka. Njega usjeva – mjere njege usjeva krmnog graška su: drljanje ili rotiranje rotacionom kopačicom, zaštita od korova, navodnjavanje (ako se pojave proljećne suše) i eventualno prihranjivanje kompleksnim NPK Ďubrivima za forsiranje smješe. Zaštita od korova izvodi se mehaničkim drljanjem. Zaštita od korova herbicidima treba biti obavljena odmah po sjetvi i to herbicidima: prometrin, afalon, komparol, u količini 2 do 3 kg/Ha. Sjemenski grašak treba štititi od graškovog ţiška ( Bruchus pisorum), naročito u vrijeme cvjetanja. Zametanja plodova i sjemena, jer moţe nanijeti veliku štetu. 3.6.4. Iskorištavanje Krmni grašak se moţe višestruko iskorištavati: - kao zelena stočna hrana - za spravljanje sijena - za spravljanje silaţe Za zelenu stočnu hranu i sijeno grašak se koristi pri početku formiranja prvih mahuna. Ako je u smješi sa raţi ne smije se dozvoliti da raţ razvije i izbaci klasove, tada ogrubi, hraniva vrijednost opadne pa ga stoka nerado konzumira. Košenje za spravljanje silaže je najbolje kada je razvijeno 2/3 mahuna, potporni usjev je više ogrubio, ali se mora računati na dovoljnu sadrţinu suhe materije u masi.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

81

Proizvodnja sijena od graška, odnosno njegovih smješa, nije preporučljiva, jer se njegov list puno brţe suši te lako opada pa ostaje samo stabljika i potporni usjev što jako smanjuje prinos, hranivu vrijednost. Korištenje za sijeno se koristi u krajnje ekstremnim uslovima. Vrijeme korištenja samog zelenog graška je nešto duţi od smješa sa ţitima, iznosi oko 15 dana, a u smješama 10 do 12 dana. Prinosi – zelene mase graška u čistoj sjetvi postiţu se 25 – 40 t/Ha, a u smješama sa ţitima 30 do 50 t/Ha. Sijena se dobiva 23 do 27 % od zelene mase, zavisno od faze razvića i vremena košenja. Ţetva sjemenskog graška se obavlja kada je većina mahuna u zrelom stanju. Najbolje je ţeti jednofazno kombajnima, uz odgovarajuću adaptaciju mašina. Ne smije se dozvoliti da usjev prezri. Graškova mahuna puca u nastaju veliki gubici zrna. Ţetva se podešava i obavlja tokom dana, kada usjev nije prekorio. Hemijski sastav – Krmni zeleni grašak prema Morisonu sadrţi: - 3,5 % sirovog proteina - 4,3 % sirove celuloze - 0,6 % sirovih masnih materija - 7,3 % bezazotnih ekstraktivnih materija - 1,6 % sirovog pepela. Grašak sadrţi značajne količine vitalno-stimulirajućih materija. Zelena masa u 1 kg sadrţi 389 do 550 mg C vitamina.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

82

40
Sadržaj u % od suhe materije

35 30 25 20 15 10 5 0 Početak cvjetanja Puno cvjetanje Obrazovanje mahuna 22 18 15 13.5 26 28

33.5

11

Voštana zrelost Sirovi proteini Sirova celuloza

Faza razvoja

Sadrţaj sirovih proteina i sirove celuloze u suhoj materiji ovisno o fazi razvoja

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

83

3.7. KRMNI SIRAK (Sorghum vulgare) Sirak se zbog niza gospodarskih vrijednosti i mogućnosti upotrebe širi u svijetu. Prema načinu iskorištavanja, danas sirak dijelimo na:  .sirak zrnaš - za proizvodnju zrna,  .tehniĉki sirak - za proizvodnju metli, četki i drugih proizvoda,  .krmni (šećerni) sirak - za proizvodnju stočne krme (zelena krma, silaţa i sijeno u sušnim područjima), te podvrsta,  .sudanska trava koju neki smatraju zasebnom vrstom a koristi se za ishranu stoke košnjom i napasivanjem te u novije vrijeme i za ukrštanje sa zrnašem za dobivanje hibrida krmnog sirka.

Usjev krmnog sirka

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

84

3.7.1. Karakteristike sirka Jednogodišnja biljka, nema podzemne vrijeţe (podanak) i u našim uvjetima nema mogućnosti prezimljenja. Hibridni sirak širi se samo sjemenom. - Novi hibridi vrlo dobro nabusavaju i imaju brţi porast, - Bogati lišćem, visoki tip rasta, veća produktivnost i prilagoĎavanje za odreĎeni način upotrebe, tanje stabljike koja je u mladih biljaka meka i sočna koju stoka rado jede zbog slatkog soka (i do 8 % z.m.), - Naročito se dobro obnavljaju nakon košnje dajući 24 otkosa kvalitetne krme, - Kod novih hibrida ukrštanjem je smanjena količina durina, (glikozid koji moţe izazvati probavne smetnje u ishrani stoke), 3 i više puta pa ga u masi višoj od 80 cm praktički i nema. - Otporniji je na sušu, bolesti i štetnike od kukuruza, anaročito na ţičnjake. 3.7.2. Zehtjevi prema klimatskim uvjetima o zemljištu Sirak je velikih zahtjeva prema toplini. Za klijanje i nicanje treba temperaturu od 12 °C, a neki hibridi i više. Što je viša temperatura brţe niče. Strada pri temperaturo od -2 °C. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 25 °C i više, u jesen kada padnu temperature ispod 12 °C uspori rast. Prema zemljištu sirak ima manje zahtjeve u odnosu na kukuruz i uspijeva na svim tipovima zemljišta od suhih i pjeskovitih do teških ogoljenih. Sirak ima znatno manje zahtjeve prema vlazi od kukuruza.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

85

3.7.3 Plodored Za visoke prinose dobar predusjev za sirak su:  Lepiranjače (leguminoze)  Kupusnjače  Ţitarice Nikako sirak ne sijati iza kultura tretiranih treflanom 3.7.4. Obrada zemljišta Osnovna obrada zemljišta ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba izvesti u jesenskom periodu na dubinu 25-30 cm, a zajedno s oranjem, ako je moguće, obaviti i osnovno Ďubrenje. Rano u proljeće treba pristupiti dopunskoj obradi zemljišta, tj. zatvoriti brazdu da bi se spriječio gubitak vode, te kvalitetno pripremilo zemljište za sjetvu. Pred sjetvu cilj je stvoriti mrvičastu strukturu s posteljicom za zrno. Najpraktičnije oruĎe je sjetvospremač s dubinom rada do dubine sjetve. 3.7.5. Đubrenje Za visoke prinose na srednje plodnim zemljištima Ďubrenjem bi trebalo dodati:  120-180 kg/ha N  80-100 kg/ha P2O5  100-160 kg/ha K2O Pravilo Ďubrenja: 1. oranjem zaorati Ďubrivo s povišenim sadrţajem fosfora (P2O5) i kalija (K2O) (NPK 7:20:30 i sl.) te jedan dio azota (N) kroz UREU 2. predsjetveno Ďubriti startnim Ďubrivom s izbalansiranim sadrţajem svih hraniva (NPK 15:15:15 i sl.),

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

86

3. prihrana u fazi 3-4 lista s KAN-om i iza svake košnje Primjer Ďubrenja:
Đubrenje Ujesen zaorati: 300 kg/Ha NPK 7:20:30 + 100 kg/Ha UREA U predsjetvenoj pripremi 200 kg/Ha NPK 15:15:1:5 Prihrana sa kultivacijom 150 kg/Ha KAN Iza košnej prihrana sa 100 kg/Ha KAN 2 puta UKUPNO N 21 46 30 40 54 191 P 60 30 K 90 30

90

120

Od prihrane do upotrebe (košnje ili napasivanja) treba proći oko 20 dana. 3.7.6 Sjetva Sirak se moţe uzgajati kao: o . glavni usjev, o . naknadni i kao o . postrni usjev. Sjetva krmnog sirka obavlja se početkom maja, kao naknadni usjev - sjetva krajem maja ili u junu, a kao postrni usjev - sjetva iza strnih ţitarica ili uljane repice. Norma sjetve iznosi 30-33 kg/ha ili 17-19 kg/k.j. Dubina sjetve 3-6 cm. Način sjetve ţitnim, ali i ostalim sijačicama, kojima se moţe posijati predviĎena količina sjemena i ostvariti predviĎeni sklop te dubina sjetve. 3.7.7. Njega usjeva sirka Zbog sporog početnog porasta sirak treba zaţtititi od korova herbicidima koji se upotrebljavaju za zaštitu kukuruza, ali ne onim herbicidima koji suzbijaju divlji sirak u kukuruzu.
PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

87

3.7.8. Korištenje krmnog sirka Nakon nicanja za košnju dospijeva za 40-50 dana. A. Najbolje je kositi kod visine 100-120 cm. Ako se kosi visina 80-120 cm sljedeći otkos daje za 30 dana te moţe dati i 3-4 otkosa godišnje. Ti otkosi sadrţe: 12-16 % suhe materije, 1,2 % probavljivih bjelančevina, 8-10 % skroba B. Ako se pusti rasti do 150 cm dobiju se dva otkosa i prinos mase 60-100 t/ha već prema Ďubrenju. Ti otkosi sadrţe 16-22 % suhe materije, 1,2 % probavljivih bjelančevina, 10-14 % skroba. Sirak se za zelenu masu moţe kositi do početka metličanja. Stočni sirak je naročito pogodan za namirenje energetskog dijela obroka, ako se stoka hrani lucerkom ili crvenom djetelinom, ili smjesom sa povećanim udjelom lepirnjača. Dnevni obrok od 60 kg zelene mase košen pravovremeno osigurava 960 g probavljivih bjelančevina (PB). C. Za napasivanje je najbolji kod visine 60-80 cm. Ranije napasivanje nije preporučljivo jer moţe doći do trovanja stoke nitritima, naročito kod obilnije prihrane KAN-om. Sirak se napasuje obročno. Stoci se daje ona površina koja je potrebna za podmirenje obročnih potreba. D. Sirak se takoĎer moţe silirati, te i na taj način koristiti u ishrani stoke. Najveća primjena je u ishrani mliječnih krava za visoku proizvodnju mlijeka ujednačene kvalitete i odrţavanje dobre kondicije ţivotinja.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

88

IV PAŠNJACI Pašnjaci su travne površine koje sluţe za napasanje stoke. U predjelima gdje su oni značajnije zastupljeni, mogu biti jedini izvor stočne hrane u vrijeme aktivne vegetacije tj. od aprila do novembra. 4.1 Hemijski sastav paše Paša sadrţi visok procenat vode (60-80%) i ima veliku hranjivu vrijednost zbog visokog učešća proteina u suhoj materiji (SM) paše (20-22%), a učešće proteina zavisi od botaničkog sastava paše tj. ako je udio leptirnjača veći, viši je i sadrţaj proteina. Mlade zelene trave sadrţe 1518% celuloze. U SM paše ima malo masti, a od minerala ima dosta Ca i K, a malo P (mogu se zbog ovoga koristiti fosforna Ďubriva) i Na (stoci na paši se mora davati NaCl). Kvalitetna trava je bogata sa vitaminima (vitamini A, K, C, kao i vitamini B kompleksa). Neke trave sadrţe i gonadotropne i estrogene materije koje povećavaju mliječnost muznih krava. Hranjive materije trava se dobro vare i s obzirom na njihov sadrţaj, paša je jedno od najpotpunijih hraniva za stoku i kod nje su gubici minimalni, a i najjeftinija je hrana za stoku jer je one uzimaju same. 4.2. Botaniĉki sastav paše Od botaničkog sastava paše zavisi hranjiva vrijednost paše i ona je bolja ako je učešće leptirnjača veće jer su one ukusnije i bogatije u hranjivim materijama od slatkih trava. Botanički sastav paše čine slatke trave (livadarka, engleski i francuski ljulj, ovčiji vijuk itd.), leptirnjače (djeteline, lucerka, grahorica itd.), otrovne, škodljive i

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

89

depresivne biljke (velebilje, bunika, gorušica, kukolj itd.), za ishranu bezvrijedne biljke i kisele trave (velika oštrica, dlakava oštrica itd.). Treba više obratiti paţnju na zastupljenost ovih otrovnih i kiselih trava u paši zato što one mogu biti opasne po zdravlje ţivotinja. 4.3 Iskorištavanje pašnjaka Pašnjake treba iskorištavati pravilno jer u suprotnom ubrzo dolazi do nestajanja kvalitetnih trava, a preovladavaju vrste koje imaju slabu hranjivu vrijednost (korov, otrovne biljke). U proljeće stoku treba puštati na pašnjake kada biljke izrastu 10-15, pa čak i 25cm, tj. kada se one izbokore, dobro razviju i narastu dovoljno visoko. Prinos SM paše je tada oko 1.700kg po ha. Napasanje na pašnjacima sa manjom visinom trave, rezultiraće u gubicima prinosa, a napasanje na travi koja je viša od 25 cm, rezultiraće lošijim iskorištavanjem i lošijim kvalitetom pašnjaka. Ako se koristi ovaj sistem napasanja, moţe se postići visoka proizvodnja mlijeka u toku ljeta i to sa ograničenom potrošnjom koncentrata, a sve ovo će dovesti do dobre zarade. Treba obratiti paţnju i na način napasanja. Pregonsko ili rotaciono napasanje je najbolji vid iskorištavanja pašnjaka, zato jer se radi o planskom i ravnomjernom napasanju stoke, pri čemu se vodi računa o regeneraciji trave, potrebama stoke u hranjivim materijama, stepenu gaţenja i uništavanja biljaka. Ovaj vid napasanja obezbeĎuje stoci sočnu biljnu vegetaciju sa najviše hranjivih materija. Krave se obično ljeti pregonski napasaju. Neophodno je da pregoni budu dobro drenirani čime se poboljšava botanički sastav paše, a postiţe se i najviši prinos SM i najbolja hranidbena vrijednost trave po ha. Pregonsko

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

90

napasanje se obično izvodi tako što se stoka drţi na jednom pregonu 4 dana, a onda premješta na novi. Većina pregona se koristi i za pašu i za košenje. Obično se pregoni kose 1,8 puta godišnje, a redovno košenje pregona obezbjeĎuje dovoljnu količinu svjeţe, mlade trave dostupne i za napasanje i za konzervaciju. Vaţno je pregone i ograditi. Najbolje su električne ograde jer su dugotrajne, sa njima se lako pregraĎuju pregoni, pokretljive su i za 70-80% su jeftinije od ţičanobodljikavih ograda. 4.4 Njega pašnjaka Njega pašnjaka obuhvata slijedeće: o drljanje, tanjiranje i valjanje imaju za cilj bolje bokorenje biljaka i lakšu kosidbu, o poravnavanje krtičnjaka je često potrebno jer oni vrlo oteţavaju kosidbu, a ovim postupkom se i povećava prinos zemljišta, o rasturanje goveĎe balege se vrši drljanjem i tanjiranjem, zato što ona predstavlja dobro Ďubrivo, o čišćenje pašnjaka se odnosi na skupljanje granja, kamenja, o parcijalna kosidba se odnosi na one dijelove pašnjaka na kojima štrče nepopasene biljke, o odvodnjavanje tj. odstranjivanje vode sa onih mjesta na pašnjaku na kojima se ona nepotrebno zadrţava je vrlo vaţna higijensko-zdravstvena mjera, o pravilna ispaša, o izgraĎivanje pristupnih puteva i i staza za kretanje stoke,

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

91

o mjesta za pojenje stoke (bunari, valovi), o Ďubrenje sa mineralnim Ďubrivima je mnogo vaţna mjera jer se tako povećava sadrţaj hemijskih elemenata paše, a uglavnom se koriste rastvorljiva kompleksna mineralna Ďubriva u količini od 400-800 kg/ha, o uništavanje korova ručno ili pomoću selektivnih herbicida, o nadosijavanje se vrši ručno ili mašinski i to u proljeće na dijelovima pašnjaka na kojima su zbog nečeg izumrle biljke o 4.5 Negativni aspekti pašnjaka proliv (ako u projleće stoka naglo prelazi sa ishrane sijenom na ishranu svjeţom, zelenom travom, moţe doći do proliva, tako da se ovaj prelaz mora uraditi postepeno i obazrivo), nadun (nagla i obimna ishrana krava sa leptirnjačama tj. lucerkom, djetelinom, pogotovo ako su rosne i mokre od kiše, moţe dovesti do nadimanja ţivotinja, indigestija i visokog mortaliteta), metiljavost (pašnjaci su često izvor metiljavosti stoke, tako da je potrebno ţivotinje prije izgona na pašu dehelmintisati) velike ţege, kiše i vjetrovi (ne otvorenom pašnjaku su često ţivotinje izloţene ovim pojavama, tako da im je ovdje potrebno obezbjediti nadstrešnice)

o

o o

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

92

V SIJENO Sijeno spremamo radi dva osnovna razloga:  kako bismo konzervirali višak voluminozne krme u proljetnom bujnom rastu za razdoblje godine kada voluminozna krma raste sporije ili je uopće nema,  kako bismo proizveli, hranidbeno vrijednu hranu za naše ţivotinje. Vrijeme košnje travnjaka bitno utiče na kvalitet i količinu biljne mase sa travnjaka. Pravovremenom kosidbom poboljšavamo kvalitet sijena, povećava se broj otkosa u sezoni, a samim time i veći urod mase na jedinicu površine, poboljšava se sastav kvalitetnih trava na travnjaku a smanjuje procenat loših, i na kraju što je najvaţnije povećava se proizvodnja mlijeka. 5.1. Vrijeme košnje travnjaka Rano košenje prvog otkosa stimulira vegetativni porast travnjaka što omogućava četiri i više turnusa godišnje. Prvi izazov i postupak koji trebamo obaviti je odabir vremena kada početi sa spremanjem sijena. S košnjom trebamo početi u ranijim stadijima rasta biljaka, kao što su fenofaze početka metličanja u trava pa do rane cvatnje u mahunarki. Kod djetelinskotravnih smjesa odluku o prvom otkosu trebamo donositi na temelju porasta i stadija zrelosti trava, jer trave rastu i stare brţe od mahunarki s kojima rastu zajedno. Većina naših poljoprivrednika koji se bave proizvodnjom mlijeka na svojim farmama uzgaja

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

93

različite vrste i kategorije goveda. Neka od njih trebaju i trebalo bi hraniti visoko kvalitetnom voluminoznom krmom, dok druge mogu zadovoljiti potrebe i manje kvalitetnom krmom. Spremanje sijena prema njegovim kvalitativnim vrijednostima primjeren je za manji broj najsavjesnijih i najodgovornijih proizvoĎača koji su uvidjeli da je jedino vlastitom kvalitetnom, voluminoznom krmom moguće ostvariti dohodovnu proizvodnju i kvalitetno ţivjeti od svoga rada. Trave kositi u vrijeme pred klasanje (vrh klasa se skoro vidi). Leguminoze kositi u vrijeme pupanja (djeteline, lucerka, smiljkita). Djetelinsko-travne smjese kositi kada je dominantna vrsta u smjesi u optimalnoj vegetaciji za košnju. Sljedeće pitanje koje se nameće u vez košnje – kositi ujutro ili kasnije u toku dana? Posljednjih godina mišljenja stručnjaka bila su da je biljni materijal dobro kositi kada su šećeri i skrob (NET) u biljci najviši. Oni su najniţi ujutro kod izlaska sunca jer biljka te ugljikohidrate tokom noći koristi za respiraciju (disanje) i ne moţe noću skupljati šećere koji nastaju u fotosintezi tijekom dana. S izlaskom sunca biljka kreće s fotosintezom i stvara šećere, čime se njihova razina tijekom dana povećava i postiţe svoj maksimum oko šest sati poslijepodne. Prema rezultatima istraţivanja, ţivotinje su pojele najviše sijena od biljaka s najvišim sadrţajem skroba i šećera i posljedično tome, proizvele

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

94

najviše mlijeka. Ali s druge strane postoji problem da se kasno pokošena krma prije noći ne stigne dovoljno osušiti pa se skupljeni šećeri izgube kroz transpiraciju. Gubici koje ima krma tijekom transpiracije noću povećavaju se s vlagom u voluminoznoj krmi i temperaturom okoline. U praksi to znači da zapoĉinjemo kositi kad se osuši rosa ili ovisno o dijelu Bosne I Hercegovine, oko 10 sati prije podne. U to vrijeme ugljikohidrati u biljkama počinju rasti, a i rosa se brţe osuši s biljkama ukoliko uspravno stoje nego kad su polegnute, ako smo kosili prerano. Optimalan rok za košnju sljedećih otkosa nastupa za 4 do 6 nedjelja nakon košnje, zavisno o sastavu travnjaka i intenzitetu porasta. Kasnija košnja – nakon cvatnje omogućuje veći dobitak u količini ali se gubi na kvalitetu. Masa većine trava i leguminoza u smjesi nakon cvatnje ima veći udio stabljike, koja je u cvatnji ogrubila. Ako se takva masa, koja je jako ogrubila, kosi i suši za sijeno, sušenjem će još jače ogrubjeti i dat će lošu krmu niskog kvaliteta te veliki gubitak hranjiva, naročito bjelančevina. Takva pokošena masa ima dosta vlakana. Velika količina vlakana moţe smanjiti potrebe za unosom kabaste hrane i koncentrata (stvara osjećaj sitosti kod krava), što rezultira manjom proizvodnjom mlijeka. Ukoliko se travnjak kosi kasno, nastupom toplog i suhog vremena, kasno košeni travnjak se slabo obnavlja, jer korijenje trava i leguminoza u u gornjem sloju zemljišta nema dovoljno vlage za obnavljanje. Kasno košeni travnjaci u prvom otkosu daju veći prinos ali manje kvalitete, a u drugom otkosu daju niske prinose lošeg sastava i kvaliteta.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

95

Osnovni cilj jeste proizvesti kabastu hranu koja sadrţi što više energije i bjelančevina. Sadrţaj enrgije i bjelančevina u travi i leguminozama se smanjuje njihovim sazrijevanjem. 5.2. Sušenje sijena Sijeno se obično prevrće drugo jutro nakon košnje. Sijeno prevrćemo ujutro nakon što ispari rosa, ali dok je biljka još uvijek ţilava, te tako ostvarujemo najmanje gubitke lista i hranjiva koja dolaze s njim. Kada je vlaţnost sijena viša od 50 %, gubici lista zadrţani su manje od 5 % suhe tvari. Čak i dva dana nakon košnje sijeno moţe sadrţavati 50-60 % suhe tvari. Naime, kada vlaţnost zraka preko noći dostigne 90-100 %, vlaţnost u sijenu nastoji se uravnoteţiti s okolinom i dostiţe oko 50 %. Takvo sijeno postaje ţilavo (preuzima vlagu iz okoline), naročito ako se vlaţnost u zraku povećava. Ovakvo stanje sijena najbolje se vidi ako se tek navečer, ili kasnije nego što je planirano, takvo sijeno pokuša balirati. Pravovremeno pokošenu krmu treba pravilno konzervirati (sijeno osušiti). Sušenje moţe biti prirodno i vještačko u sušarama sa toplim i hladnim zrakom. U našim prilikama još uvijek je najzastupljenije prirodno sušenje sijena. O načinu na koji se suši zavisi kvalitet. Sušenjem se smanjuje vlaga u biljci sa 75 do 80 % na 12 do 14 %. Pri sušenju treba nastojati da se gubici hranjivih materija svedu na minimum. Prirodno sušenje moţe biti na dva načina: na zemljištu i na napravama. Sušenje na zemljištu treba započeti u vrijeme toplog vremena bez padavina i treba najmanje 2

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

96

do 3 sunčana dana. Ovim se načinom gubi 40 do 50 % hranjivih materija iz sijena. Sušenjem na napravama gubici u hranjivoj materiji se smanjuju, ali je potreban dosta veliki ljudski rad. Naprave za sušenje sijena su razni jahači, piramide i dr. Bitno je da masa koja se suši ne dodiruje zemlju, na naprave se stavlj aodmah nakon košnje ili provenuta. Prva prečka ili ţica postavlja se na visini 60 do 70 cm a razmaci izmeĎu su 30 do 40 cm. Masa se počinje stavljati poput crijepa na naprave od donje prečke prema gornjim a skida se obrnutim redom. Masa se suši strujanjem vazduha a moţe ostati u polju i do drugog otkosa. Skupljanje u zbojeve Za samo skupljanje takoĎer je vaţno ostvariti što manje gubitke lista, jer isti principi koji vrijede za prevrtanje primjenjivi su i za skupljanje. Skupljanje sijena kada je ono ţilavo, ali ne i mokro od rose, smanjuje gubitke od otpadanja lišća. Baliranje Spremanjem sijena u bale smanjuju se gubici sijena, ali se mogu pojaviti neke štete tipične za proizvodnju sjenaţa. Štete se mogu javiti kod vlaţnog materijala zbog dnevne evaporacije i noćne kondenzacije vlage na stijenkama, ako su bale cijeli dan bile izloţene suncu. Ukoliko je sijeno dovoljno suho da se sprema bez baliranja, tada je za baliranje presuho te se u tim situacijama sprema samo u sjenike. Baliranjem presuhog sijena, a kasnijim njegovim kvarenjem, mogli bismo izazvati zdravstvene tegobe ţivotinja pa čak i uz moguće smrtne posljedice.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

97

5.3. Skladištenje sijena Osim pravilnog sušenja bitno za kvalitet sijena je i skladištenje. Sijeno pravilno osušeno moţe se skladištiti kao balirano ili u rinfuzi. Skladištenje baliranog sijena je puno jednostavnije, zauzima manje mjesta, lakši je transport i lakše je odreĎivanje količine sijena, a to je bitno kod planiranja potreba za sijenom na farmi. Rastresito sijeno moţe se čuvati u stogovima ili u sjenicima. Kod sjenika koji su iznad štale potrebno je dobro izolovati pod da ne bi miris i stajska vlaga uzrokovali kvarenje sijena. Ukoliko se sijeno skladišti u stogovima treba izabrati ocjedito zemljište, u sredinu se postavi stup oko kojeg se slaţe sijeno. Na zemlju se stavlja stara slama, kamenje, granje da sijeno nejma kontakta sa zemljom. Stog se pokriva najlonom. Uskladišteno kvalitetno sijeno sadrţi najviše 12 do 14 % vlage. Vaţno je voluminozno krmivo u ishrani svih preţivara. 5.4. Kvalitet sijena Kvalitet sijena se procjenjuje vizuelno i u laboratorijama. Vizuelno se procjenjuje na temelju nekoliko faktora a to su: vrijeme košnje, odnosno stadij razvoja biljaka kad se kosi, zatim lisnatost – je li vrlolisnato, lisnato, lagano stabljikasto ili stabljikasto. Boja sijena se kreće od prirodno zelene, svjetlo zelene, ţute do lagano smeĎe i kod najlošijih sijena asmeĎe ili crne boje. Miris takoĎer ima značajnu ulogu kod vizuelnog ocjenjivanja kvaliteta sijena, je li čist miris krme, prašnjav, miris na plijesan ili paljevinu. Mekoća – vrlo meko i savitljivo, meko, lagano grubo ili grubo i lomljivo. Loš kvalitet sijenu daju smeće, korovi, onečišćenost zemljom i dr. Vizuelna procjena

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

98

kvaliteta sijena nije uvijek dobar pokazatelj hranjive vrijednosti. U intenzivnom stočarstvu preporučuje se laboratorijska analiza kvaliteta sijena, odnosno tačno utvrĎivanje hranidbene vrijednosti. 5.5. Gubici pri spremanju sijena Gubici hranjivih materija koji nastaju procesom sušenja podijeljeni su u četiri grupe.  Gubici zbog disanja biljke nastaju dok je količina vlage iznad 40 %. Kreću se od 10 do 12 %. Manji su ako se ubrza sušenje odnosno gubitak vlage. Gnječenje stabljike pri košnji znatno ubrzava taj proces jer se stabljika suši pribliţno istom brzinom kao i listovi. Naročito je praktično kod sušenja djeteline i lucerke, odnosno onih biljaka koje imaju debelu stabljiku.  Gubici usljed mehaničkog oštećenja koji nastaju prilikom manipulacije sijenom. List se brţe suši od stabljike te čestim okretanjem i grubim postupkom dolazi do odpadanja mekih dijelova biljke i loma listića. Ti se gubici kreću od 5 do 15 % a na njihovo povećanje utječu loše vremenske prilike. I ovi gubici se smanjuju gnječenjem.  Gubici zbog ispiranja dešavaju se prilikom sušenja za lošeg vremena i mogu iznositi i do 50 %. Smanjuju se sušenjem na napravama ili dosušivanjem sijena u sušarama.  Gubici zbog kvarenja nastaju u skladištima. Kvarenje sijena veće je što ima veću količinu vlage.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

99

5.6. Zakljuĉak o sijenu Sijeno mora biti jeftina i visoko kvalitetna krma za naše mlijeĉne krave, pa su pravilni postupci u njegovu spremanju neophodni kako bismo postigli ţeljeni cilj. Košnjom zelene mase u ranim fenofazama razvoja biljaka te kombinacijama trava s mahunarkama dobit ćemo visoko vrijednu krmu. Košnja u pravilnoj fenofazi rasta biljaka i poboljšanje sušenja sijena studioznijim prevrtanjem i skupljanjem, pomoći će pri dobivanju najbolje kvalitete sijena 5.7. Mehanizacija za spremanje sijena Da bi sijeno sa livade dopremili do staje ili mjesta za skladištenje potrebno je poduzeti nekoliko koraka. Kosilice Prvo je potrebno sijeno pokositi. Danas su najzastupljenije dvije vrste kosilica koje se koriste kao priključak za traktore. To su striţne kose koje imaju zubce i ureĎaj koji pretvara kruţno gibanje kardana u pravocrtno gibanje kose tako da kosa „striţe“ travu izmeĎu zubaca. Druga vrsta su diskosne kose koje kose pomoću diskova kruţnom tehnikom. Okretaĉi Kada je sijeno pokošeno tada se ovisno o tome kakvo će se spremati pomoću okretača prevrće ili se stavlja u grede za pospremanje kao zelena masa. Postoji nekoliko vrsta okretača koji se danas koriste:  rotacijski okretači  sunce okretači  bočni okretači

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

100

Strojevi za baliranje Nakon što je sijeno stavljeno u grede potrebo ga je maknuti sa livade. Nekad se vršilo ručno sa puno radne snage na prikolicama, potom su došle samoutovarne prikolice za sijeno, a danas se većinom koriste strojevi za baliranje. Strojevi za baliranje kompresiraju pokošenu travu i zatim je omataju špagom, mreţom ili folijom. Okrugle balirke: Najrašireniji stroje za baliranje je „okrugla balirka“ koja radi velike cilindrične bale. Sijeno se u balirci „rola“ preko gumenih traka i fiksnih rolera. Kada se narola potrebna veličina bale, omota se izvana sa mreţom, podiţe se poklopaca na balirki i bala ispadne na tlo. Slama ili posušeno sijeno je gotovo, ali ako se radi silaţa tada je potrebno još bala izvana omotati plastičnom folijom.Bale su obično velike od 120-180 cm i teţe od 500 do 1000 kg. Koncetp je postavio Ummo Luebbens 1910, predstavljena je 1947. Prvu balirku je prodao Allis Chalmers. Bale su bile promjera 40 cm i 120 cm visoke. Allis Chalmers je bio prvi dobavljač koji je prodavao balirke za cilindrične bale. Modernu „okruglu balirku“ je 1972. dizajnirala kompanija Vermeer koja ih proizvodi i danas. Okrugle bale mogu teţiti preko jedne tone za što je potrebno imati i posebne priključke za manevriranje sa balama. Najčešće se koriste vilice priključene na traktor bilo sprijeda ili straga ili posebni strojevi kao što su viličari. Ĉetvrtaste balirke: Sličan princip kao i kod okruglih bala, s time da se četvrtaste najčešće poveţu špagom. Četvrtaste bale su lakše za manevriranje pošto se ne kotrljaju kao okrugle. Velike bale se najlakše transportiraju viličarem zbog svoje teţine. Potrebno je spomenuti i balirke koje rade male četvrtaste bale, pošto
PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE 101

su još uvijek dosta popularne kod nas. Radi na sličnom principu kao i prije spomenuti ureĎaji, ima vilice sa kojima kupi sijeno i gura ga u komoru u kojoj su batovi i noţevi koji se naizmjenično miču i formiraju balu. U komori postoji vaga koja mjeri teţinu bale, te kada izmjeri da je bala dovoljno velika okine mehanizam koji omota špagu i gurne balu iz komore

Četvrtaste balirka

Okrugla balirka

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

102

VI PREDNOSTI I NEDOSTACI SILAŢE I SJENAŢE 6.1. Prednosti i nedostaci silaţe Prednosti silaže su: o korištenje silaţe omogućuje stabilan sastav obroka u duţem vremenskom periodu što doprinosi kvalitetu ishrane i većoj proizvodnji mesa i mlijeka, o biljke se ubiru u optimalnoj fazi razvoja, ţivotinje ih efikasnije pretvaraju u mlijeko i meso što doprinosi brţem kruţenju organske materije i zaštiti ţivotne sredine, o siliranje zelenih biljaka smanjuje gubitke u hranivim materijama (ugljenim hidratima, proteinima, vitaminima i mineralnim materijama) u odnosu na pripremanje sijena. U prosječnim uslovima pripremanja sijena gubi se najčešće oko 30 % suhe materije a pri lošim vremenskim uvjetima i znatno više. U uvjetima dobro izvedenog procesa siliranja svi gubici rijetko prelaze 10 %, o silirati se mogu biljke koje daju visoke prinose zelene mase, a nisu pogodne za pripremu sijena – kukuruz, sirak, lucerka ili livadske trave u kišnim periodima godine i sl., o siliranje omogućava bolje korištenje zemljišta sa 2 do 3 ţetve godišnje uz visoke prinose zelene mase, gajenjem biljaka u sistemu „ozimi ili jari krmni usjev + silaţni kukuruz” ili „ječam i pšenica + postrni kukuruz sa kraćom vegetacijom”,

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

103

o siliranje kao tehnološki proces pripremanja stočne hrane moţe se izvoditi i po oblačnom i prohladnom vremenu, o mliječna kiselina doprinosi smanjenju štetnih nitrata, koji se akumuliraju u biljkama zahvaćenih sušom i onim koje su Ďubrene prekomjernom dozom mineralnog azotnog Ďubriva, o silirati se mogu sporedni proizvodi biljne proizvodnje (glave i liske šećerne repe, kukuruzovina, slama) i industrijske prerade (sirovi rezanci šećerne repe) i dr. , čime je omogućeno bolje iskorištavanje ovih resursa u ishrani domaćih ţivotinja, smanjivanje površina pod krmnim biljem i troškova ishrane, o silirana hrana za skladištenje zahitjeva manju zapreminu smještajnog prostora nego u suhom stanju: m³ sijena mase 70 kg sadrţi oko 60 kg suhe materije, a m³ silaţe biljke kukuruza ili lucerke mase 550 do 600 kg imaju oko 180 kg suhe materije, o dobro spremljena silaţa, primjenom suvremene tehnologije i najvaţnijih principa siliranja u dobrom silo objektu, moţe se uspješno čuvati 5 do 6 godina, o tehnološki proces je mehanizovan i omogućuje racionalno korištenje mehanizacije, o isključuje potrebu sušenja vlaţnih hraniva i potrošnju energije o ranijim ubiranjem biljaka manje su štete od glodara i štede sredstva za njihovo suzbijanje i uništavanje

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

104

Nedostaci silaže su: o nije interesantna trţištu jer joj se teško odreĎuje cijena, o zbog lakog kvarenja, ne podnosi transport na veću udaljenost, o povećanje vlaţnostu u silaţi opterećuje troškove transporta, 6.2 Prednosti i nedostaci sjenaţe Prednosti sjenaže su: o kvalitet provenute zelene mase je očuvan i zato je hraniva vrijednost sjenaţe najpribliţnija zelenoj masi od koje je pripremljena, o gubici najkvalitetnijih dijelova biljaka (lišća) sa najvećom kencentracijom hranivih sastojaka (proteina i beta karotina) su minimalni, o proces proizvodnje sjenaţe je potpuno mehanizovan: košenje i gnjiječenje, sjeckanje, utovar i transport, istovar i pakovanje, gaţenje – sabijanje, izuzimanje sjenaţe, o povećana je produktivnost u humanizacija radnog procesa, smanjen je obim ţetvenih radova. Vrijeme za pripremu sjenaţe je skraćeno za 60 % po toni suhe materije, u odnosu na proizvodnju baliranog sijena, o idealno vrijeme za postupak spremanja sjenaţe jeste kasno popodne ili do večeri i noću, kada se dobije najbolja sjenaţa, a vrijeme je najprijatnije za rad radnika, o korištenjem dobro prupremljene i kvalitetne sjenaţe nekonzumirani ostaci su minimalni, a pri

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

105

o o

o

o

o o

korštenju sijena nekonzumirani ostaci su 8 do 10 % od uskladištene količine suhe materije, u sjenaţi je očuvan visok procenat proteina što omogućuje manje izdatke za kupovinu koncentrovanih i proteinskih hraniva, kvalitetna sjenaţa lucerke sadrţi 20 do 24 % ukupnih proteina u suhoj materiji, dok sijeno pripremljeno od istog kvaliteta lucerke sadrţi 16 do 18 % ukupnih proteina u suhoj materiji a nekad i manje, zbog učestalih kiša u vrijeme prvog otkosa sijena gubici u hranivim materijama, naročito u proteinima i beta karotinu, su veliki što daje znatne prednosti pripremi sjenaţe u odnosu na sijeno, sjenaţa ubrzava regeneraciju biljne mase jer je skraćeno vrijeme od kosidbe do prikupljanja provenute biljne mase što povoljno utiče na povećanje prinosa hranivih materija po jedinici površine, u sjenaţi nema prašine, a u baliranom sijenu ima, prostor za skladištenje je manji u odnosu na prostor potreban za pripremu sijena.

Prednosti sjenaže u odnosu na silažu o pripremom sjenaţe smanjuju se gubici organske materije, o sjenaţa sadrţi pribliţno dva puta više suhe materije što obezbijeĎuje veći obim konzumiranja suhe materije u odnosu na silaţu,

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

106

o izbjegava se neprijatan miris koji često nastaje siliranjem leguminoza sa povećanim sadrţajem vlage, o dobro pripremljena sjenaţa ima prijatan miris koji doprinosi boljem ukusu i konzumiranju hrane, o sjenaţiranjem se sprečava cijeĎenje sokova iz silosa, karakteristično za siliranje, koje povećava gubitke u hranivim materijama, privlači muhe i zagaĎuje sredinu, o zamrzavanje sjenaţe je znatno manje jer ima manji sadrţaj vlage u odnosu na silaţu, o korištenje sjenaţe smanjuje transportne, manipulativne i druge troškove gazdinstva, Nedostaci sjenaže o nije interesantna trţištu jer joj se teško odreĎuje cijena, o zbog lakog kvarenja ne podnosi transport na veće udaljenosti o povećana vlaţnost u sjenaţi opterećuje troškove transporta.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

107

VII BIOTEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE PROCESA PROIZVODNJE SILAŢE I SJENAŢE Siliranje je biotehnološki postupak konzerviranja vlaţne kabaste i koncentrovane hrane koji se zasniva na odvijanju sloţenih i intenzivnih hemijskih, biohemijskih i mikrobioloških procesa. Najvaţniji proizvod ovih procesa je mliječna kiselina. Ona nastaje vrenjem u vodi lako rastvorivih ugljikohidrata, bez prisustva vazduha, zahvaljujuću djelovanju bakterija mliječno-kiselog vrenja. Mliječna kiselina kao prirodan konzervans, djeluje bakteriostatski i baktericidno, sprečava kvarenje silaţe i sjenaţe i gubitke u hranivim materijama. Slični procesi su i u sjenaţi, ali zbog povećanog sadrţaja suhe materije, imaju sporiji tok i manje su izraţeni. U materijalu koji se silira ima veliki broj raznovrsnih bakterija. One svojom aktivnošću prouzrokuju vrenje uslijed kojeg se stvaraju razne kiseline koje konzervišu silirani materijal. Najvaţnije su bakterije mliječnokiselinskog vrenja, u manjoj mjeri bakterije sirćetnog i propionskog vrenja. U silaţi se nalaze i nepoţeljne bakterije buternog vrenja, proteolitičke bakterije, plijesni i kvasci.
1. Šećerni miminimum 5. Anaerobno stanje UVJETI SILIRANJA 4. pH vrijednost 3.Temperatura 2. Vlaţnost

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

108

Šećeri u krmi

Hidroliza polisaharida

Koncentriranje šećera zbog venjenja

Disanje

ŠEĆERI

Bjelaniĉevin ene

Kvasci

Plijesni

Enterobakterije

Klostridij e

Mlijeĉnokiselinske bakterije

ACETON

MRAVLJA KISELINA

VODA CO2 ETANOL 2,3 BUTANDIOL MANITOL SIRĆETNA KISELINA BUTANOL SLABO UĈINKOVITO ACETON SREDNJE UĈINKOVITO VEOMA UĈINKOVITO BUTERNA KISELINA

MLIJEĈNA KISELINA

JANTARNAK ISELINA

ZAKISELJAVANJE KRME

Fermentacija šećera u silaži i njihov uticaj na zakiseljavanje Bakterije mliječno – kiselinskog vrenja One su najpoţeljnija grupa mikroorganizama u siliranoj hrani. Šećere fermentiraju prije svega u mliječnu kiselinu, koja je za zakiseljavanje učinkovitija od drugih kiselina koje se pojavljuju u silaţi (Woolford, 1975.). Mogu biti homofermentativne i heterofermentativne. Homofermentativne mliječnokiselinske bakterije

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

109

fermentiraju u anaerobnim uvjetima šećere (heksoze) u mliječnu kiselinu veće koncentracije i na taj način doprinose brţem smanjenju pH vrijednosti silaţe. Fermentacija ovih bakterija protiče bez gubitka suhe tvari. Heterofermentativne mliječnokiselinske bakterije takoĎe fermentiraju u anaerobnim uslovima i proizvode pored mliječne kiseline i sirćetnu kiselinu, etanol, ugljen dioksid pri fermentaciji glukoze, a pri fermentaciji fruktoze nastaje i manitol, pri čemu nastaju odreĎeni gubici. Teoretski gubitak suhe tvari pri heterofermentativnoj fermentaciji glukoze je oko 24 %, a pri fermentaciji fruktoze 4,8 % (McDonald i sar., 1973.). Homofermetnativne i heterofermentativne mlioječnokiselinske bakterija za uspješno razmnožavanje i intenzivan rad zahtijevaju sredinu bez prisustva vazduha i dovoljne količine šećera. Vrenjem šećera stvara se mliječna kiselina. Ona je konzervans koji štiti organsku materiju od kvarenja i truljenja. Stvaranjem mliječne i drugih kiselina povećava se kiselost mase (pH od 3,8 do 4,2). Zbog toga u siliranoj hrani dolazi do prestanka rada bakterija što omogućava čuvanje silaţe kroz relativno dug period. Klostridije – bekterije buternog vrenja Od svih mikroorganizama, koji se pojavljuju u silaţi, klostridije su najveći uzročnici kvarenja silaţe. U silaţu obično dolaze sa zemljom. U pogledu njihovog djelovanja dijelimo ih na saharolitične, koje fermentiraju šečere u organske kiseline, i proteolitične, koje fermentiraju bjelančevine. Prisutnost kisika omogućuje razvoj klostridija, a ukoliko manjka kisika, kao što je u siliranoj krmi njihov rad se usporava. U prvoj fazi siliranja odvija se tzv. proces sporulacije, jer klostridije

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

110

dolaze u silos u vidu spora. Faktori koji u kasnijim fazama utiču na razvoj klostridija su kiselost i aktivnost vode. Za razmnoţavanje i aktivnost pogoduje im sredina bez prisustva vazduha i visoka vlaţnost siliranog materijala.. Klostridije se takmiče sa mliječnikiselinskim bakterijama za šećere u toku fermentacije, a takoĎe fermentiraju i nastalu mliječnu kiselinu. Razlaţu šećere i mliječnu kiselinu i tom prilikom stvaraju buternu kiselinu. Saharolitički tip klostridija transformiše šećere i mliječnu kiselinu u buternu kiselinu, a stvaraju se butil alkohol i aceton koji su nepoţeljni sastojci krme. Proteolitički tip klostridija djeluje na dezaminaciju i dekarboksilaciju aminokiselina od kojih nastaju sirćetna, propionska i buterna kiselina, NH3, CO2 i amini, pri čemu se nitarti redukuju u nitrite, a oni u NO2. Klostridije pored kvarenja prouzrokuju i gubitak u suhoj materiji i energiji. Enterobakterije – bakterije sirćetnog vrenja Enterobakterije ili bakterije sirćetnog vrenja su zastupljene u silaţi ali je njihovo djelovanje vremenski ograničeno samo prvih dana kada u materijalu, koji se silira, ima dovoljno vazduha. Djelovanjem enterobakterija nastaju sirćetna kiselina, etanol, mravlja kiselina, jantarna kiselina, 2,4 – butandiol i malo mliječne kiseline. Pri svom djelovanju stvaraju CO2 i tako uzokuju gubitak suhe materije. Plijesni Plijesni su uzročnici aerobnog kvarenja silaţe, odnosno ako je masa nedovoljno sabijena i ima moguć pristup vazduha. Razvijaju se u površinskim dijelovima silaţe koji nisu dovoljno pokriveni. U takvim uvjetima dolazi do oksidacije šećera pri čemu nastaju CO2, voda i toplota.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

111

Prouzrokuju razgradnju organskih kiselina i kvarenje silaţe. Ovakva silaţa nije za ishranu ţivotinja jer izaziva ţeludačno – crijevne poremećaje. Plijesni luče toksine koji mogu prouzrokovati zdravstvene poremećaje i abortus ţivotinja. Toksini, unešeni u organizam ţivotinja, mogu se jednim dijelom ugraditi u mlijeko i meso i prouzrokovati štetene poslijedice na zdravlje ljudi. Kvasci Razmnoţavaju se u silaţi u kojoj je prisutan vazduh. Razlaţu ugljene hidrate do alkohola (etanola), pri čemu se stvara i CO2. Oksidacijom mliječne kiseline stvara se sirćetna kiselina, CO2 i voda. Ovakva silaţa ima specifičan miris koji utiče na smanjenje konzumiranja silaţe. Kvasci su dominantni mikrorganizmi u kiselim silaţama koje su nepoţeljne. Kvasci i plijesni mogu da podnesu od svih mikroroganizama u silaţi najniţi pH tako da mogu da preţive i na pH <2 (Woolford, 1972.).

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

112

VIII FAKTORI KOJI UTIĈU NA KVALITET SILAŢE I SJENAŢE Od višegodišnjih leguminoza (lucerka, crvena djetelina, ţuti zvjezdan) i jednogodišnjih leguminoza (ozimi i jari stočni grašak, grahorica) i mješavina trava i leguminoza sa sijanih livada i pašnjaka, teško se moţe pripremiti silaţa dobrog kvaliteta. Osnovni razlozi za to su: - povećan sadrţaj proteina, - nedovoljna količina u vodi rastvorljivih šećera, - mali sadrţaj suhe materije u biljkama što oteţava aktivnost mliječno-kiselinskih bakterija. Uspješno konzervisanje zelenih biljaka koje se teško siliraju fermenatcijom mliječno-kiselinskog tipa, moţe se obezbijediti provenjavanjem. Na ovaj način se povećava količina suhe materije i lako rastvorljivih ugljenih hidrata i time stvaraju povoljni uvjeti za proiozvodnju kvalitetne sjenaţe. Dakle sjenaža je konzervisana kabasta stočna hrana od zelenih biljaka, dobijena kombinacijom provenjavanja i siliranja. Zbog toga ona posjeduje znatne prednosti u odnosu na oba spomenuta načina konzervisanja kabaste stočne hrane sa livada i pašnjaka. To znači da se priprema sjenaţe sastoji u siliranju prethodno provenute mase sa suhom materijom od 40 do 60 %. Preostala količina vode u biljkama čvrsto je vezana u ćelijama i bakterije je teţe koriste za svoje aktivnosti. MeĎutim voda u ćelijama biljaka dostupna je plijesnima jer je njihova sposobnost upijanja vode znatno veća. Plijesni su mikrorganizmi koji se uspješno razvijaju u prisustvu vazduha. Iz tog razloga je potrebno da se iz provenute mase u prostoru za sjenaţiranje maksimalno

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

113

istisne vazduh. U tom slučaju u sjenaţi neće doći do razlaganja i gubitka proteina zbog čega se sjenaţa, po svojoj hranivoj i biološkoj vrijednosti, pribliţava zelenoj hrani. 8.1 Faza razvoja biljaka Najpovoljniji momenat za siliranje biljke kukuruza je faza voštane zrelosti zrna. Tada je prosječna zastupljenost suhe materije u biljci 30 do 35 %, a udio klipa u masi cijele biljke je do 40 %. Optimalno vrijeme za košenje lucerke za pripremu silaže ili sjenaže je faza pred cvjetanje ili najkasinije do 10 % iscvjetalih biljaka. Poslije ove faze, količina svarljivih hranivih materija opada za oko 1 % za svaka slijedeća dva dana. Osim toga pogoršava se odnos izmeĎu lišća i stabljike (listove sadrţe oko 75 % ukupne proteinske vrijednosti biljke) i time znatno opada kvalitet silaţe ili sjenaţe. Ranijim košenjem moţe se ostvariti jedan otkos više u toku jedne vegetacione sezone, što moţe nadoknaditi smanjen prinos po otkosu. U cilju brţe regeneracije biljne mase lecerku treba kositi relativno visoko, čak i do 15 cm iznad površine zemlje. Na ovoj visini kosidbe masa brţe provenjava. Crvenu djetelinu i žuti zvjezdan treba kositi u početnoj fazi pupanja. Trave sijanih livada kositi u ranoj fazi vlatanja. 8.2 Suha materija Najvaţniji faktor za proizvodnju kvalitetne silaţe je sadrţaj suhe materije zelene mase. Najkvalitetnija silaţa, od kabastih hraniva, se dobije ako je sadržaj suhe materije od 30 do 35 %. Dozvoljavaju se i šire granice

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

114

sadrţaja suhe materije od 25 do 35 %, ukoliko postoje objektivni razlozi (nedostatak tehničkih sredstava u vremenu siliranja, loše vremenske prilike i sl.) Pri siliranju prekrupljenog vlaţnog zrna ili klipa kukuruza, za razliku od kabastih hraniva, sadrţaj suhe materija treba da je 65 do 75 %. Povećana vlaţnost, odnosno nedovoljan sadrţaj suhe materije, je nepoţeljan jer oteţava aktivnost mliječno-kiselih bakterija, a znatno pospješuje aktivnost bakterija koje podstiču stvaranje buterne kiseline.
Sadržaj kiselina u hranivu , %

14 12 10 8 6 4 2 0
mliječna kiselina sirćetna kiselina buterna kiselina ukupno kiselina

16

20

32 40 48 SUHA MATERIJA %

52

Uticaj suhe materije na produkciju masnih kiselina Optimalna suha materija za pripremu sjenaže postiže se provenjavanjem biljaka. To je najznačajnija faza u pripremi sjenaţe. Radi efikasnijeg provenjavanja poţeljno je da se košenje obavlja kombajnom koji istovremeno kosi, gniječi i slaţe otkose. Na taj način skraćuje se vrijeme provenjavanja i smanjuje gubitak u lišću i hranivim materijama. Sadrţaj suhe materije u provenutom materijalu treba da je 40 do 60 %.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

115

Da bi se obezbijedila sigurnost u radu, sa prikupljanjem i sjeckanjem provenute mase treba otpočeti ranije, kada je masa prosušena na oko 40 % suhe materije. Kasnije partije su obično suše ali će tako pripremljena sjenaţa, u prosjeku, sadrţavati oko 50 % suhe materije. Ukoliko se čeka da se postigne idealnih 50 % suhe materije, u momentu ubacivanja mase u silos, većina mase biće previše suha, što če oteţavati sabijanje odnosno izazvati njeno zagrijavanje i oštećenje materijala. Nevalja silirati suviše zelen materijal jer tada se cijede sokovi koji sa sobom odnose najkvalitetnije sastojke. Siliranje previše suhog materijala nije dobro. Zbog ogrubjelosti, takav materijal je teško sabijati i istisnuti vazduh, a silaţa je, zbog povećanog sadrţaja sirovih vlakana, teško svarljiva, slabije se konzumira i ima manji stepen iskorištenja. Ukoliko vremenske neprilike onemoguće pravovremeno košenje, zbog čega je materijal pri kosidbi suviše suh, poţeljan sadrţaj suhe materije moţe se postići miješanjem suhih i vlaţnih biljaka (zelene lucerke, zelene trave, sirovi rezanci itd.). MeĎusobni odnos suvlje i visokovlaţne kompopnente moţe se utvrditi pomoću pirsonovog kvadrata.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

116

Pirsonov kvadrat
Zelena lucerka 20 % SM 15 dijelova – 60 %

30 %
Biljka kukuruza 45 % SM UKUPNO 10 dijelova – 40 %

25 DIJELOVA – 100 %

Proračun suhe materije u miješanoj silaži od zelene lucerke i biljke kukuruza Primjer: ako ţelimo da dobijemo kombinovanu silaţu od cijele biljke kukuruza i zelene lucerke, u sredini kvadrata upišemo ţeljeni sadrţaj suhe materije u silaţi (30%). Na lijevoj strani kvadrata u gornjem uglu upiše se sadrţaj suhe materije u zelenoj lucerki (20 %), a u donjem uglu sadrţaj suhe materije u cijeloj biljci kukuruza (45 %). Oduzimanjem manjih brojeva od većih dobije se potrebna srazmjera meĎusobnog udjela ovih komponenti. U ovom slučaju učešće zelene lucerke će iznositi 15 dijelova ili 60 %, a cijele biljke kukuruza 10 dijelova ili 40 % ukupne mase. Na taj način obezbijediće se uvjet da miješana silaţa ima 30 % suhe materije. 8.3 Šećerni minimum Količina lako rastvorljivih šećera u siliranom materijalu, koji u prisustvu mliječno-kiselinskih bakterija omogućuju kvalitetnu fermentaciju i dovoljnu produkciju mliječne kiseline (čime se spriječava njeno kvarenje) naziva se šećerni minimum. Silirani materijal treba da sadrži 6 do

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

117

9 % šećera u odnosu na suhu materiju. Kada se siliraju biljke sa većim sadrţajem proteina, količina šećera treba da je veća. Ako se siliraju suviše mlade biljke, sadrţaj šećera treba da iznosi do 15 % (sa provenjavanjem biljaka oko 7 %). Za uspješno siliranje sadrţaj proteina ne smije da bude iznad 15 % u suhoj materiji, a odnos šećera i proteina ispod 0,7. 8.4 Sabijanje zelene mase Siliranje je sloţen biohemijski proces koji se odvija bez prisustva vazduha. Djelovanjem enzima bakterija i enzima biljnog tkiva razlaţu se u vodi rastvorljivi šećeri. Njihovom fermentacijom u prisustvu mliječnokiselinskih bakterija stvara se mliječna kiselina. Zato treba istisnuti vazduh iz materijala koji se silira. Treba spriječiti i njegovo ponovno prodiranje što se postiţe nepropustljivim zidovima silo-objekta i paţljivim pokrivanjem spremljene silaţe. Ukoliko se to ne učini razviće se plijesni i kvasci koji će prouzrokovati kvarenje i velike gubitke u hranivim materijama. Najbolje sabijanje mase za siliranje se obavlja traktorima točkašima. Oni imaju veći pritisak po jedinici površine. Sabijanje mase treba da se odvija neprekidno do završetka punjenja silosa. Dobra sabijenost se postiže gaženjem 4 do 5 minuta po toni silaže sa 5.800 kg teškim traktorom u sloju debljine 12 cm. Ono treba da se nastavi i kada se završi punjenje silosa i narednih 10 do 12 sati. Na taj način se zadnji sloj dobro sabije što je veoma vaţno da bi se spriječio prodor vazduha u masu. Prije zatvaranja silosa treba izvrštiti definitivno oblikovanje, izvlačenje linija koje dolaze u kontakt sa spoljnom sredinom. Ona na sredini silosa mora biti

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

118

najuzdignutija. Iza toga slijedi intenzivno gaţenje – peglanje završnog sloja silaţe ili sjenaţe.. Stepen sabijenosti treba kontrolisati krećući se po cijeloj površini, od kraja do kraja silosa i posebno uz same krajeve. Pri tome treba paziti da li Ďon cipele ili peta cipele propada u masu, ako dio cipele propada u masu, to ukazuje da sabijanje nije dovoljno. Zbog boljeg sabijanja , zidove silosa sa unutrašnje strane, treba podizati vertikalno, a ne iskošeno.

a) pravilno podignut zid silosa b) nepravilno podignut zid silosa 8.5 Veliĉina sjeckanja (duţina odrezaka) Optimalna duţina odrezaka omogućuje potpunije gaţenje a time i bolje istiskivanje vazduha iz siliranog materijala.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

119

Preporuke o duţini odrezaka date su u poglavlju o siliranju pojedinih biljaka. Masa u otkosu koja se koristi za pripremu sjenaţe provenuta do nivoa suhe materije 40 do 60 % skuplja se pomoću kombajna, sjecka i ubacuje u samoistovarnu prikolicu. Ako je masa u popodvenim satima suvlja nego što treba potrebno je odloţiti sjeckanje i utovar za sijedeći dan, rano ujutro kada će rosa navlaţiti masu. Dobro isjeckana masa omogućuje lakše transportovanje, teţa je po jedinici zapremine, bolje se sabija, ujednačenija je i ukusnija, ţivotinje je radije konzumiraju. Najpoželjnija dužina sjeckanja materijala za pripremanje sjenaže je 5 do 6 cm a za spremanje silaže kukuruza 0,7 do 1 cm. Tako isjeckana masa teţa je po jedinici zapremine za 10 % u odnosu na materijal čija je duţina odreska 2 cm. Noţevi za sjeckanje moraju biti oštri i postavljeni uz rubnu ploču. Istrošena rubna ploča loše sjecka materijal i povećava utrošak energije. Sjeckanje trave za silažna 5 – 6 cm zbog strukture kabaste krme

Veličina sjeckanja za kukuruznu silažu 0,7 – 1 cm

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

120

8.6 Temperatura siliranja U zavisnosti od temperature koja se stvara u procesu siliranja mogu se razlikovati 3 postupka siliranja: hladni, topli i prelazni postupak. Hladni postupak siliranja – Ovo je najvaţniji postupak siliranja. Sjeckana masa se odmah intenzivno sabija pri čemu se stvaraju anaerobni uvjeti (bez prisustva vazduha). U takvoj silaţi intenzitet oksidacionih procesa je smanjen uslijed čega temperatura ne prelazi 30ºC, što povoljno utiče na smanjenje gubitka hranivih materija. Topli postupak siliranja – ovaj postupak je najmanje poţeljan. Nastaje kada se sjeckana masa slabo sabija zbog čega ostaje mnogo vazduha u materijalu. U prisustvu vazduha oksidacioni procesi su intenzivni i uslijed njih se stvara temperatura preko 45ºC. Pri ovoj temperaturi silirane mase djelimično sagorijeva organska materija uslijed čega nastaju povećani gubici. Dolazi do hemijskih reakcija u kojima meĎusobno stupaju u reakciju odreĎene frakcije ugljenih hidrata i proteina. Kao rezultat toga nastaju jedinjenja koja imaju umanjenu svarljivost. Nakon završetka mliječno-kiselinskog vrenja ova silaţa ima tamno-smeĎu boju, ţivotinje je konzumiraju, ali je njena hraniva vrijednost znatno smanjena. Prelazni postupak siliranja – ovaj postupak je najčešće u primjeni. Nepotpunim sabijanjem i istiskivanjem vazduha nastaju oksidacioni procesi uslijed kojih se stvara temperatura izmeĎu 30 i 45ºC. Prelazni postupak siliranja nije povoljan jer su gubici u hranivim materijama povećani, ali je povoljniji u odnosu na topli postupak.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

121

Mliječna kiselina mg/100ml

800 700 600 500 400 300 200 100 0 1 2 3 4 5 6 7

60º C 37º C 19º C

DANI POSLIJE SILIRANJA

Uticaj temperature siliranja na produkciju mliječne kiseline 8.7 Vremenski uvjeti Sve operacije siliranja najbolje je obaviti po suhom, ali ne mnogo toplom vremenu. Optimalna temperatura siliranja je 20 do 25ºC. Suviše visoke temperature brzo isušuju zelenu masu. Po kišnom vremenu unosi se blato u silos i na taj način vrši kontaminacija silaţe. 8.8 Brzina siliranja Brzina siliranja doprinosi kvalitetu silaţe na taj način što se dobija njen ujednačen kvalitet u svim dijelovima silosa. Pri brţem siliranju smanjuju se gubici usijed kvarenja površinskih dijelova nastalih zbog prekida u siliranju. Najbolja silaţa se dobije ako se silos napuni, dobro ugazi i pokrije najviše u roku 2 do 3 dana. Brzina punjenja silosa je vaţan faktor u spriječavanju ulaţenja vazduha u materijal. Zbog toga je veoma bitno usaglasiti brzinu pristizanja mase u silos sa mogućnošću gaţenja. U slučaju prekida siliranja iz bilo kojih razloga, a najčešće zbog kiše, potrebno je silos pokriti plastičnom folijom. Silos se mora napuniti tako da materijal koji se

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

122

silira mora da bude za 30 do 35 cm iznad vrha stranica silosa. Silirani materijal sabija se pod uticajem sopstvene mase za oko 15 do 20 % od visine dostignute na dan prestanka siliranja. 8.9 Slaganje zelene mase Slaganje zelene mase je vrlo vaţna radna operacija koju treba imati u vidu sa stanovišta potpunijeg korištenja kapaciteta silosa i boljeg kvaliteta silaţe. Nekvalitetnim slaganjem mase mogu da nastanu udubljenja – korita – koja prihvataju atmosferske padavine, koje prodiru u dublje slojeve silirane mase i utiču na pogoršanje kvaliteta silaţe i povećanje gubitaka. Kvalitetno i neprestano slaganje prispjele zelene ili provenute mase u silosu omogućuje kvalitetnije i lakše gašenje a time i uštede u gorivu.
Plastiĉna folija

III dan II dan Zid silosa I dan

Dužni presjek silosa, u fazi punjenja na principu „kose ravni“

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

123

Masu je nužno ravnomjerno rasporediti po silosu rasporeĎivanje mase ručno

Masu je nužno ravnomjerno rasporediti po silosu rasporeĎivanje mase traktorom

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

124

8.10 Pokrivanje silosa Pokrivanje silosa plastičnim folijama sprečava pristup vazduha i vode (kiša i snijeg). Plastična folija mora se dobro zategnuti i opteretiti starim gumama, daskama, dţakovima napunjeni pjeskom i dr. Opterećivanje folije moţe se obaviti zelenom masom, sirovim rezancima šećerne repe, stajnjakom i drugim manje vrijednim materijalom. Debljina materijala za pritiskanje folije treba da bude oko 15 cm.. Za ovu namjenu najčešće se upotrebljavaju folije debljine 0,15 do 0,20 mm. Mogu se koristiti i deblje plastične folije, preko 0,20 mm, koje zbog veće cijene treba koristiti 2 do 3 godine. Prekrivanjem silaţe plastičnom folijom mogu se smanjiti gubici na minimum, odnosno svega nekoliko procenata. Ako se folijom paţljivo rukuje, ona se moţe koristiti više godina. Folija se postavlja po dnu i sa strane silosa prije početka punjenja, a na kraju se dvije strane folije jednostavno preklope na sredini, umotaju jedna u drugu i zalijepe. Za zaštitu od izmrzavanja mase, preko silosa potrebno je nabacati sloj slame ili sloj zemlje. Silos se moţe nadkriti nadstrešnicom da spriječi ulazak padavina, i dejstvo sunčevih zraka koji nepovoljno utiču na proces siliranja i očuvanja silaţe u toku korištenja. Ona omogućuje bolje uvjete za rad oko silosa a posebno pri uzimanju silaţe ili sjenaţe. Nadstrešnica moţe biti u obliku šupe ili sjenjaka.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

125

Presjek silosa prije pokrivanja Presjek silosa poslije pokrivanja folijom folijom 8.11 Silo – objekti Silo objekti treba da onemoguće pristup vazduha silaţi i sjenaţi i na taj način omoguće kvalitetnu fermentaciju i spriječe mogućnost naknadne fermentacije. Silo – objekti moraju da budu obezbijeĎeni od mogućnosti pristupa podzemnih voda, sakupljanja i prodiranja površinskog vodenog taloga.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

126

IX PRIPREMA SILAŢE I SJENAŢE 9.1 Pogodnosti biljaka za pripremu silaţe i sjenaţe Sa aspekta pogodnosti biljaka za siliranje mogu se podijeliti u tri grupe: - koje se lako siliraju - teţe se same siliraju - nemogu same da se siliraju Pogodnost biljaka za siliranje I Grupa II Grupa III Grupa
Lako se siliraju - kukuruzna biljka -prekrupa vlaţnog klipa ili zrna kukuruza - sirak - sirovi rezanac - šećerne repe - glave i list šećerne repe - pšenica - ječam - tritikale - suncokret Teţe se same siliraju - lucerka - trave -travno-leguminozne smješe -inkarnatska djetelina - crvena djetelina - lupina - kombinacija biljaka I i II grupe Ne mogu same da se siliraju - soja - grašak - grahorica - perko - uljana repica - stočni kelj - sirovi pivski trop

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

127

9.2 Pripremanje silaţe i sjenaţe vaţnijih krmnih kultura 9.2.1 Kukuruz Najrazvijenije zemlje sveta koriste kukuruznu silaţu kao osnovni izvor hrane za preţivare iz sledećih razloga: 1. daje najviši prinos hrane po ha 2. ţetva je potpuno mehanizovana i brza 3. postupak siliranja je jednostavan 4. obezbjeĎuje visok sadrţaj energije 5. obezbjeĎuje visoku hranljivu vrijednost 6. sigurna hrana u toku čitave godine 7. troškovi skladištenja su minimalni Najpovoljniji momenat za siliranje biljke kukuruza je faza voštane zrelosti zrna. Tada je prosječan sadrţaj suhe materije u biljci od 30 do 35 %, a udio klipa u masi cijele biljke je do 40 %. Ako se silaţni kukuruz ubira sa sadrţajem suhe materije od 25 %, prinos suhe materije iznosiće samo 87 % od stvarno mogućeg prinosa po jedinici površine. Ako se biljka silira sa 35 % suhe materije, tada se dobije 97 % suhe materije od ukupno mogućeg prinosa. Poslije kasne voštane zrelosti prinos suhe materije opada jer se stabljike lome, klipovi otkidaju a list se gubi. Biljka kukuruza moţe da se silira sama, bez dodataka. Danas se radi postizanja većeg kvaliteta preporučuje dodavanje bakterijsko – enzimatskih inokulanata ili drugih dodataka.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

128

Struktura prinosa suhe materije po morfološkim frakcijama kukuruzne biljke
Frakcija Metlica Zrno Oklasak Srţ stabla Cijela biljka Udio u prinosu % 1,3 43,5 10,1 4,3 100,0 Suha materija % Svarljivost % 53,8 47,6 43,1 88,6 33,1 68,4 12,2 73,6 29,3 75,4

Vrijeme spremanja kukuruzne silaže – greška je kod spremanja silaţe biljke kukuruza posmatrati cijelu biljku. Treba zapamtiti da se posmatra klip, pogotovo danas sa novim hibridima tzv. stay green (dugo ostaju zeleni). Treba da se gleda mliječna linija na zrnu kada slomimo klip kukuruza. Optimum je kada je mliječna linija na 1/2 do 2/3 na zrnu kukuruza.

Optimalna faza zrelosti za spremanje silaže biljke kuku

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

129

Struktura silaže Silaţna masa Sadrţaj stanice (ţuti dio)
Bjelanĉevine Organske kiseline, petkini Šećer. skrob

Sadrţaj stijenke stanice (zeleni dio)
Hemiceluloza Lignin Celuloza

ADF3 NDF RAE – brzo dostupna energija
1 2

1 izraţava se u % i računa se jednadţbom RAE = 100 (pepeo + bjelančevine + NDF) 2 vlakna, netopiva u neutralnom deterdţentu NDF; što je viša vrijednost, niţa je konzumacija 3 vlakna, netopiva u kiselom deterdţentu ADF; što je viši ADF, niţa je probavljivost Silaţnu masu u grubo dijelimo na dva energetska "pula". "Ţuti pul" - brzo dostupna energija RAE1, zrno i sadrţaj stanice "Zeleni pul" - energija zelenog dijela silaţe i staničnih stijenki (probavljiva vlakna) Energija zrna (stanica) sadrţi 80% više neto energije laktacije u suhoj tvari silaţe od zelenog dijela. Zbog toga je vaţan udio zrna u ukupnoj suhoj tvari. Energija zelenog dijela (za probavljivost zelenog dijela je vaţan niski ADF i visoka probavljivost vlakna). U grafu je prikazana ţuta i zelena energija. Dobar silaţni hibrid ima veći RAE i niski sadrţaj neprobavljivih vlakana (lignin i dio celuloze ADF) uz

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

130

visoku probavljivost hemiceluloze i celuloze (probavljivost NDF). Odnos ţute i zelene energije je od posebnog znaĉaja za energetsku vrijednost silaţe. Izbor hibrida ne smije se prepustiti slučaju. Najviše brzo dostupne energije je u zrnu, zato je vaţan udio zrna u ukupnoj suhoj tvari i prinos suhe tvari na hektar. Jednako vaţno kao i hranidbena vrijednost i prinos za dobar silaţni hibrid vaţna je agronomska stabilnost hibrida u proizvodnji.
Odnos izmedju zrelosti i kvaliteta kukuruzne silaže

Relativni kvalitet kab. stocne hrane

180 170 160 150

Faza zrelosti kukuruza

U praksi se moţe orijentaciono odrediti sadrţaj suhe materije u silaţnom kukuruzu:  u ruci se stisne isjeckan kukuruz (direktno ispod sječke) o ako se pri tome moţe iscijediti sok a uzorak ostaje stisnut i nakon širenja šake kukuruz je suviše vlaţan i nepogodan za siliranje

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

131

o ako se sok ne moţe iscijediti a uzorak se poslije širenja ruke polako raspada kukuruz je pogodan za siliranje o ako se uzorak naglo raspada kukuruz je presuh Uticaj faze zrelosti biljke kukuruza na sadržaj i prinos suhe materije,prinos hranivih jedinica i sadržaj proteina i celuloze (Peić 1988)
Faza zrelosti Početak mliječne Mliječna Mliječno-voštana Voštana Kraj voštane Suha Proteini % Sirova vlakna Suha mat. materija% SM % SM t/ha 16-18 9,8 23,2 10,0 20-22 8,6 21,9 11,0 22-24 8,4 20,0 13,0 25-28 7,8 19,3 15,0 29-35 8,0 18,8 18,0 OHJ /ha 9.600 11.450 13.524 14,400 17.280

Biljku kukuruza treba kositi na visinu 10 do 15 cm iznad zemlje. Zavisno od konfiguracije i čistoće parcele (neravan teren, kamen i dr.) i brzine kretanja kombajna preporučuje se košenje i na većoj visini (do 20 cm). Ovakva košnja se preporučuje prvenstveni iz razloga unošenja zemlje sa masom u silo jamu, a zemlja je glavni izvor klostridija koje su nepoţeljni mikroorganizmi u pripremanju silaţe. Izbor hibrida za silažu kukuruza. Hibridi FAO grupe zrenja 400 do 700 su visoko kvalitetni i mogu se ovisno od regiona zemlje koristiti za proizvodnju kukuruzne silaţe u redovnoj sjetvi. U naknadnoj ili postrnoj sjetvi mogu se koristiti hibridi kraće vegetacije, FAO grupa zrenja 100 do 300. Treba birati hibride sa većim udjelom klipa, tolerantne na sušu i bolesti.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

132

9.2.2 Strna ţita (tritikale, pšenica, jeĉam) Napovoljniji momenat za siliranje strnih ţita je faza voštane zrelosti zrna. Tada je prosječan sadrţaj suhe tvari u biljci od 28 do 35 %. Strna ţita se mogu silirati sama. Ako se ţeli postići visok kvalitet silaţe preporučuje se dodavanje bakterijsko – enzimatskih inokulanata. Optimalna dužina odrezaka (sječenje) strnih žita je od 1 do 3 cm. Tehnologija spremanja silaţe strnih ţita (gaţenje, pokrivanje i dr.) je ista kao kod kukuruza. Silaţu strnih ţita ţivotinje rado konzumiraju i dobro iskorištavaju. Ako se dodaju bakterijsko – enzimatski inokulanti silaţa strnih ţita moţe se početi koristiti 2 do 3 nedjelje poslije završetka siliranja. 9.2.3 Zelena lucerka Spremanje sijena od prvog i poslednjeg otkosa zelene lucerke, u našim klimatološkim uvjetima, je vrlo oteţano i prouzrokuje visoke gubitke u hranivim tvarima, naročito u karotinu. Zato se preporučuje siliranje zelene lucerke. Lucerka je bogata proteinima i ne sadrţi šećerni minimum potreban za uspješnu fermentaciju mliječnokiselinskog tipa. Zbog niskog sadrţaja šećera, za uspješno siliranje lucerke, preporuča se dodavanje ugljikohidratnih hraniva kao što su: - sitno mljevena prekrupa zrna kukuruza 5 do 7 %, - suhi rezanac šećerne repe 8 do 10 %, - melasa 3 do 5 %, - dehidrirana surutka 2 do 3 %.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

133

Pri dodavanju ovih ugljikohidratnih hraniva treba obratiti posebnu pozornost na njihovu pravilnu homogenizaciju sa masom za siliranje. Zelena lucerka moţe se silirati i sa dodatkom bakterijsko – enzimatskih inokulanata. Inokulanti se dodaju u malim količinama (5 do 10 grama/tonu zelene mase), što moţe da bude jeftinije od dodavanja ugljikohidratnih hraniva. Pri manjem sadrţaju suhe tvari od 25 do 30 % duţina odrezaka biljaka treba da bude od 3 do 5 cm, a pri većem sadrţaju suhe tvari od 30 do 35 % duţina odrezaka treba da bude od 2 do 3 cm. Pri spremanju silaţe od lucerke zelenu masu treba provenuti na optimalan sadrţaj suhe tvari. Za spravljanje silaţe kosidbu lucerke obaviri u fazi početka cvatnje. Sjenaža lucerke treba da sadrţi suhe tvari u provenutom materijalu od 40 do 60 %, a duţina odrezaka treba da bude od 0,7 do 1,5 cm.

Usjev lucerke

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

134

Skupljanje mase za silažu u rolo bale

Rolo bala

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

135

Lucerka se u intenzivnoj proizvodnji silira, jedan od načina je rolo – baler. Zbog visokih troškova baliranja, balira se samo mlada biljka lucerke. 9.2.4 Crvena djetelina Silaţa od crvene djeteline se teško spravlja, zato što biljka sadrţi značajne količine vode. Silaţa se bolje spravlja ako je crvena djetelina gajena u smješi sa travama. Pri spravljanju silaţe treba obratiti pozornost na količinu šećera, stoga se pri spravljanju silaţe dodaje kukuruzna prekrupa ili neka druga tvar bogata šećerom, u nešto manjem postotku nego kod siliranja lucerne. Prvi otkos crvene djetline ima veću količinu šećera u odnosu na drugi i treći otkos, a u fazi pupanja i početka cvatnje ima više šećera u odnosu na ranije faze razvića (Vorliĉek, 1995.). Crvena djetelina se moţe uspješno silirati, ali je potrebno da se masa za siliranje provene da ima više od 20 % suhe tvari, optimum je oko 30 % do 35 % suhe tvari.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

136

Za spravljanje silaţe kosidbu obaviti u vrijeme početka cvatnje. Tehnologija spremanja silaţe crvene djetline je ista kao i kod spravljanja silaţe od lucerne. Sjenaža crvene djeteline se spravlja kada je sadrţaj suhe tvari od 40 do 60 %, a veličina odrezaka treba biti od 0,7 do 1,5 cm (kao kod lucerke). 9.2.5 Djetelinsko – travne smješe Priprema silaţe ili sjenaţe od djetelinsko travnih smjesa obavlja se na isti načina poštujući zahtijeve (sadrţaj suhe tvari i duţina sjeckanja), kao i kod lucerke i crvene djeteline, s time da se dodaju ugljikohidratna hraniva u nešto manjem postotku, obzirom da trave imaju više šećera od leguminoza. 9.2.6 Sijani travnjaci Uspjeh siliranja zelene mase sijanih travnjaka ovisi od količine ugljikohidrata, odnosno udjela pojedinih vrsta trava sa većim ili manjim sadrţajem šećera. Trave sadrţe više šećera od luguminoza, a to se posebno odnosi na mačiji repak, bezosatu vlasulju, engleski ljulj i jeţevicu. Napodesnija faza višegodišnjih trava sa spremanje silaţe je faza vlatanja. Zelena masa sa sijanih travnjaka moţe se vrlo uspješno silirati uz dodatak hraniva sa visokim sadrţajem ugljikohidrata kao što su: - sitno mljevena prekrupa zrna kukuruza od 3 do 6 % - suhi rezanac šećerne repe od 6 do 8 % - melasa od 2 do 3 % - dehidrirana surutka od 1 do 2 %

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

137

Pri dodavanju ovih hraniva treba obratiti posebnu pozornost na njihovu homogenizaciju sa zelenom masom koja se silira. Zelena masa sijanih travnjaka moţe se uspješno silirati i sa dodatkom bakterijsko – enzimatskih inokulanata. Oni se dodaju u malim količinama ( 5 do 10 g/t zelene mase), što moţe da bude jeftinije od dodavanja ugljiko hidratnih hraniva. Ukoliko se trave siliraju same, pokošena masa treba da se provene radi povećanja sadrţaja suhe tvari na 30 do 35 %. Duţina odrezaka biljke pri ovom sadrţaju suhe tvari treba da bude od 2 do 3 cm. Ukoliko je sadrţaj suhe tvari manji od 25 do 30 % duţina odrezaka treba da bude od 3 do 5 cm. Sjenaža sijanih travnjaka se spravlja kada je sadrţaj suhe tvari u provenutoj masi od 40 do 60 %, a duţina odrezaka od 0,7 do 1,5 cm.

Usitnjena i provenuta masa trave za silažu

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

138

Košnja engleskog ljulja za silažu

Samoutovarna prikolica, skupljanje i sjeckanje travne mase za silažu

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

139

Istovar travne mase u silo jamu

Razgrtanje travne mase u silo jami

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

140

9.2.7 Vlaţno prekrupljeno zrno i klip kukuruza Siliranje vlaţnog prekrupljenog zrna i klipa kukuruza, spontanim mliječno-kiselinskim vrenjem ima prednosti u odnosu na klasične postupke konzerviranja ovih hraniva. Prednosti silranja prekrupljenog zrna i klipa kukuruza su: - izbjegavaju se troškovi sušenja, - smanjuju se transportni, manipulativni, komercijalni i drugi troškovi, - sprečava se pojava plijesni i stvaranje mikotoksina koji negativno utječu na zdravstveno stanje, proizvodna i reproduktivna svojstva ţivotinja, - ranija je berba kukuruza i pravovremena osnovna obrada i priprema tla za sjetvu pšenice i drugih ozimih kulutra. Postupak siliranja vlaţnog zrna i klipa kukuruza je jendostavan, a procesi mliječno-kiselinskog vrenja su isti kao i kod siliranje ostalih krmnih kulutra. Ubiranje zrna kukuruza se obavlja u punoj voštanoj zrelosti, kada sadrţaj suhe tvari najčešće iznosi oko 65 %, jer je tada proces nalijevanja zrna završen, a prinosi su veći. MeĎutim, zbog brzog gubljenja vlage u kukuruznom zrnu, siliranje ipak treba početi malo ranije sa oko 60 % suhe tvari, jer tada za svaki dan kašnjenja i drţanja kukuruza na biljci moţe se izgubiti i do 1 % valge dnevno. Ako je sadrţaj suhe tvari iznad 75 %, mljeveno zrno i klip kukuruza potrebno je kvasiti vodom radi boljeg gaţenja, istiskivanja vazduha i stvranja uvjeta za aktivnost mliječno-kiselinskih bakterija. Punjenje silosa mora biti brzo i efikasno, sa što manje prekida. Prekidi punjenja silosa od nekoliko dana

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

141

povećavaju gubitke hranivih tvari , zbog povećanih biokemijskih i oksidativnih procesa. Takva silaţa mijenja miris, okus i dobija mrku boju, a ţivotinje je nerado konzumiraju. Ako se iz bilo kog razloga siliranje mora prekinuti (loši vremenski uvjeti, kvarovi i dr.), onda silos treba obavezno pokriti folijom i opteretiti foliju da se istisne vazduh. Siliranje treba nastaviti kada se steknu svi potrebni uvjeti za nastavka rada. Siliranje vlaţnog prekrupljenog zrna i klipa kukuruza treba obaviti u silo objektima koji dobro zaptivaju – ne propuštaju vazduh, jer će gubici u hranivim tvarima biti manji. Tako danas veliki broj uzgajivača stoke silaţu vlaţnog prekrupljenog zrna i klipa kukuruza sprema u najlonske vreće. Silirano vlaţno prekrupljeno zrno kukurzua i klip kukuruza spontanim mliječno-kiselinskim vrenjem ima bolju konverziju za 8 do 10 % u odnosu na vještački sušen. Silirani vlaţno zrno kukuruza, sa 65 do 75 % suhe tvari ima 5,8 do 6,0 NEL MJ i oko 6,5 % ukupnih proteina. Silirano prekrupljeno vlaţno zrno i klip kukuruza, koristi se kao isključivo energetsko hranivo koje uz dodatak koncentrata (dopunskih proteinskih smješa), moţe da predstavlja efikasan i racionalan način ishrane krava u laktaciji, junadi u tovu, priplodnih krmača i nazimica. Silaţa prekrupljenog zrna i klipa kukuruza moţe se koristiti za ishranu ţivotinja nakon 3 do 4 tjedna nakon zatvaranja silosa. 9.2.8 Kombinovana silaţa Pripremanje kombinovane silaţe je višestruko korisno i preporučljivo kada, u momentu siliranja imamo veći broj

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

142

hraniva. Najbolje je kada se visokokvalitetnim hranivima kao što su: kukuruzna biljka, vlaţno prekrupljeno zrno ili klip kukuruza, zelena lucerka, dodaju manje vrijedna hraniva koja se sama teško siliraju kao što su: glave i lišće šećerne repe, sirovi pivski trop, glave suncokreta i dr. Preporučljivo je da se količina manje vrijednih hraniva u takvim silaţama ograniči na 30 % a u izuzetnim uvjetima , kada je to neophodno i do 50 %. Dobro kombinovana silaţa moţe biti pripremljena od biljke kukuruza i vlaţnog prekrupljenog zrna ili klipa kukuruza u slojevitom rasporedu u odnosu 70 : 30 % tzv. sendvič silaţa. Veoma dobra kombinovana silaţa moţe biti pripremljena od kukuruzne biljke, vlaţnog prekrupljenog zrna ili klipa kukuruza i zelene lucerke u odnosu 45 : 25 : 30 % od ukupne mase. Kombinovane silaţe mogu predstavljati kompletne obroke za odreĎene kategorije goveda, uz ostvarenje znatnih ušteda u potrošnji skupih koncentrovanih hraniva. Silaţe, pripremljene na opisan način, mogu se koristiti nakon 6 nedjelja. Kada za to postoje mogućnosti poţeljno je da se sa početkom korištenja nove silaţe otpočne kasnije a najbolje poslije 2 do 3 mjeseca od završetka siliranja.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

143

X GUBICI SILAŢE I SJENAŢE U procesu pripremanja, skladištenja i korištenja silaţe i sjenaţe nastaju gubici koji se mogu podijeliti u dvije grupe: Gubici koji se ne mogu izbjeći – nastaju u toku procesa oksidacije i fermentacije, u toku kojih se stvara ugljen dioksid, voda i toplota. Ovi gubici se povećavaju sa porastom vlage u zelenoj masi. Smanjuju se u podesnim objektima za siliranje . U prosjeku se kreću oko 5 %. Gubici koji se mogu izbjeći – čini ih grupa gubitaka na koje čovjek moţe utjecati pravilnom primjenom tehnologije siliranja. U ovu grupu spadaju: - gubici usljed isticanja biljnog soka nakon završetka punjenja silosa, - gubici usljed kvarenja površinskog sloja silaţe, - gubici koji nastaju na polju, tijekom transporta i nepravilnog rukovanja mašinama, - gubici usljed naknadne fermentacije, - gubici usljed nepotpunog konzumiranja. 1. Gubici usljed isticanja biljnog soka nakon završetka punjenja silosa znatno su izraţeniji pri siliranju vlaţnijeg materijala koji je sitno sjeckan. Pri zastupljenosti suhe tvari u siliranoj masi od 20 % ovi gubici iznose 8 % (od ukupne količine suhe tvari), dok pri sadrţaju suhe tvari od 30 %, ovi gubici nestaju. 2. Gubici usljed kvarenja površinskog sloja silaţe ( ovisno o vlaţnosti materijala) kreću se kod silo-

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

144

hrpa 12 do 20 %, horizontalnog silosa 6 do 10 %, betonskog silo tornja 3 do 4 %, a u silo tornju tipa harvestor tih gubitaka nema. 3. Gubici koji nastaju na polju, tijekom transporta i nepravilnog rukovanja mašinama (visina kosidbe, rastur, gaţenje) iznose 3 do 5 %. U cilju sprječavanja fizičkih gubitaka isjeckane zelene mase, pogotovo lišća u kome je sadrţana najveća koncentracija proteina (odnosi se na leguminoze) potrebno je koristiti odgovarajuće prikolice sa ţičanom ogradom odnosno omogućiti pokrivanje prikolica. 4. Gubici usljed naknadne fermentacije nastaju zbog propusta u tehnologiji siliranja i prilikom nepravilnog izuzimanja silaţe ili sjenaţe iz silosa. Često se otkriva suviše velika površina silosa zbog čega se veća količina mase obrušava i izlaţe zraku. Na tom dijelu razvijaju se kvasci i plijesni koje produkuju mikotoksine. U takvim uvjetima dolazi do razlaganja šećera usljed čega nastaju alkoholi, ugljen dioksid i toplota, a mliječna kiselina se razlaţe na sirćetnu, ugljen dioksid i vodu. Takva masa se brzo kvari, postaje neukusna, ţivotinje je slabije konzumiraju a moţe prouzročiti zdravstvene poremećaje. Ovi gubici su do 5 %. 5. Gubici usljed nepotpunog konzumiranja najčešće proističu iz lošeg kvaliteta silaţe ili sjenaţe, i suviše krupno sjeckane mase (kočanka i grubi donji djelovi stabljike duţine iznad 3 do 4 cm). Gubici ove vrste su do 10 %.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

145

Prosječni gubici u različitim vrstama silo objekata
Vrsta silosa Silo hrpa ili kamara Horizontalni betonski silos Betonski silo toranj Vazdušni zaptivni silos tip „harvestor“ Gubici prosječno % 20 15 10 5

Gubici sjenaţe su veći ukoliko proces punjenja silosa duţe traje. Gubici u suhoj tvari su za 6 % veći kada se silos puni 8 dana u odnosu na gubitke kada se silos puni 1 do 2 dana. Nepotpuno sabijanje i istiskivanje zraka ubrzava oksidacione procese i zagrijevanje sjenaţe što moţe da prouzrokuje njeno kvarenje. Sjenaţa koja je oštećena toplotom ima niţu svarljivost proteina i količinu ukupnih svraljivih tvari. Proizvodnja mlijeka i dnevni prirast junadi u tovu mogu biti ozibljnije smanjeni ukoliko se ţivotinje hrane sjenaţom koja je pokvarena toplotom. Sjenaţa koja je imala visok stupanj zagrijevanja ima tzv. karamel ili mrku boju. Masa koja ima crnu boju pretrpila je najveći stepen oštećenja usljed visokog zagrijavanja koje je nastalo kao poslijedica nedovoljnog gaţenja. Gubici organske tvari u tijeku pripremanja i čuvanja sjenaţe, naročito ukoliko su ispoštovani osnovni tehničko-tehnološki principi, rijetko prelaze 5 do 6 %, naročito pri paţljivom spremanju i čuvanju.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

146

XI PROBLEMI U PRIPREMI I KORIŠTENJU SILAŢE I SJENAŢE Najčešći problemi i uzroci njihovog nastanka u pripremi i korištenju silaţe i sjenaţe su: Problem – prekomjerno zagrijevanje tijekom fermentacije Uzroci: - visok sadrţaj suhe tvari - velika duţina sjeckanja - sporo punjenje silosa (produţeno trajanje oksidacionih procesa u zelenoj masi) - nedovoljno sabijanje - prodiranje zraka u silos - kontaminacija nepoţeljnim mikroorganizmima iz stare silaţe, stajnjaka i dr. - loše slaganje mase - visoka temperatura ambijenta - prekidi u punjenju silosa usljed vremenskih uvjeta ili tehničkih razloga - oborine tijekom provenjavanja mase Problem – pogoršanje kvaliteta Uzroci: - sporo izuzimanje - dugo stajanje u jaslama - razvoj plijesni i kvasaca u prisustvu zraka - prisustvo u jaslama stare, plijesnive silaţe, stajnjaka i dr. - toplo i vlaţno vrijeme

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

147

-

velika duţina sjeckanja prodiranje vazduha u silos loša fermentacija neravnomjerno izuzimanje silaţe nedovoljno sabijanje

Problem – površinsko kvarenje Uzroci: - visoka vlaţnost materijala - prodiranje zraka usljed visokog sadrţaja suhe tvari - velika duţina sjeckanja - nedovoljnio sabijanje - nedostatak folije za pokrivanje - nekvalitetan pokrivač koji propušta oborine i zrak - sporo izuzimanje - velika površina za izuzimanje Problem – kvarenje mase u silosu Uzroci: - previsok udio suhe tvari - velika duţina sjeckanja - loše slaganje mase - nedovoljno sabijanje - prodiranje zraka u silos - prisustvo stare, plijesnive silaţe, stajnjaka i dr. - visoka vlaţnost materijala - prisustvo korova ili zemljišta

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

148

Problem – slabo djelovanje inokulanata Uzroci: - nepravilno provoĎenje tehnološkog postupka - upotreba drugih aditiva koji mogu da smanje aktivnost inokulanata - neodgovarajući silo objekti - pogodnost usjeva za siliranje Problem – smanjenje konzumacije i iskorištavanja Uzroci: - loš kvalitet silaţe i sjenaţe - površinsko kvarenje - plijesniva silaţa ili sjenaţa - vlaţna, zaprljana ulazna masa - visoko sadrţaj suhe tvari - velika količina sirćetne kiseline - velika količina buterne kiseline - velika količina amonijaka - velika količina nitrata - upotreba silaţe prije završetka procesa fermentacije ili prekomjerno zagrijevanje usljed produţenih oksidacionih procesa - promjena u rasporedu ishrane - promjena u sastavu obroka - napravilno balansiranje obroka - promjena mjesta hranjenja - neadekvatna oprema za izuzimanje, transport i distribuciju Problem – cijeĊenje biljnih sokova Uzroci: - visoka vlaţnost materijala - suviše kratko sjeckanje

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

149

Pored problema u koji utječu na kvarenje silaţe i sjenaţe u procesu pripreme i konzerviranja, na kvalitet silaţe i sjenaţe i efikasnost njenog korištenja mogu utjecati i drugi faktori kao što su: pripremanje silaţe i sjenaţe od krmih biljaka koje su oštećene sušom i prisustvo plijesni i njihovih mikotoksina. Krmne biljke oštećene sušom – Visoka temperatura i duţe sušno razdoblje usljed nedostatka oborina umanjuju sposobnost biljaka da konvertiraju nitrate i nitrite u proteine, usljed čega dolazi do njihove akumulacije u tkivu biljaka. Ovaj problem moţe biti izaraţeniji u uvjetima upotrebe azotnih (N) hraniva i neusklaĎenog odnosa izmeĎu dušika, fosfora i kalija. Nitrati i nitriti, unešeni u organizam putem hrane, veţu se za hemoglobin pri čemu se stvara methemoglobin koji onemogućuje transport kisika u krv. Zbog toga nastaju oteţano kretanje ţivotinja, grčevi mišića, ubrzano disanje i puls, opadanje mliječnosti, abortus i uginuće. Prisusutvo nitrita i nitrata u hrani utječe na slabiju konverziju beta karotina u vitamin A. Procesom siliranja mliječna kiselina redukuje količinu nitrata i nitrita što opravdava, dodatnu upotrebu bakterijsko enzimatskih inokulanata i drugih dodataka. Biljke oštećene sušom, za koje se utvrdi ili posumnja da imaju povećan sadrţaj nitrata i nitrita, netreba kositi odmah poslije kiše ili oblačnog vremena. Kosidbu treba obaviti 2 do 3 dana poslije i ne rano ujutro, već po sunčanom vremenu kako bi se omogućio proces metabolizma noću akumuliranih nitrata i nitrita. Krmne biljke za koje se utvrdi da imaju povećan sadrţaj nitrata i nitrita treba kositi na većoj visini iznad zemlje, a

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

150

kampanju siliranja okončati prije pojave prvih mrazeva. Za eliminiranje ili ublaţavanje ovog problema treba sačiniti dobar program ishrane biljaka pri čemu treba obratiti pozornost na doze i meĎusoban odnos azota, fosfora i kalija. U obroku obavezno smanjti količinu kabastih hraniva sa povećanom koncentracijom nitrata i nitrita, a povećati količinu koncentrovanih hraniva. Krmne kulture zahvaćene plijesnima – Staočna hraniva koja sadrţe više od 14 % vlage, su dobar medijum za razvoj plijesni ( rodovi Aspergillus, Penicillium, Fusarium, Alternaria, Mucor i dr.). Njihovi poznatiji i bolje izučeni toksini su iz grupa Aflatoksini, Ohratoksini, Zearalenon i Trihocetini. Plijesni se razvijaju u raznim fazama razvića biljaka na njivi i u skladištima kabaste i koncentrovane hrane. Za njihov razvoj pogoduju vlaţne jeseni i proljeća i temperatura od 20 do 60ºC (mezotermofilne). Nekim rodovima pogoduju i temperature od 60 do 90ºC (termofilne), a odreĎenim i relativno niske temperature od 10ºC (psihrofilne). Podnose širok raspon pH vrijednosti, koja ovisno od roda iznosi od 2,8 do 9. Odstranjivanje već prisutnih mikotoksina iz kabaste i koncentrovane hrane, moguće je korištenjem odgovarajućih adsorbenata organskog ili neorganskog porijekla. Efikasan i jeftin način ovakvog djelovanja je korištenje organskih modifikovanog mineralnog adsorbenta na bazi prirodnog zeolita, koji sadrţi preko 80 % klinoptilolita.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

151

XII OBJEKTI ZA SILAŢU I SJENAŢU 12.1 Izbor mjesta za gradnju silosa Najvaţniji čimbenici od kojih ovisi izbor mjesta za gradnju silosa za silaţu su: - veličina silosa, - udaljenost od staje, - poloţaj silosa u odnosu na staju, - način transporta silaţe ili sjenaţe do staje, - mogućnost korištenja sistema samoishrane, - mogućnost proširivanja kapaciteta, - poloţaj terena i dr. Silos treba da bude što bliţe staji radi lakšeg i brţeg transporta silaţe ili sjenaţe. Ukoliko se koristi sistem samoishrane krava, silos mora biti blizu staje da bi kretanje krava bilo što kraće. Silos treba da bude zaklonjen, po mogućnosti, drugim objektima zbog postupka siliranja i smanivanja širenja mirisa silaţe tijekom izuzimanja. Postoje tri varijante postavljanja horizontalnih silosa u odnosu na staju: - pored staje - nasuprot staje - pod pravim kutom u odnosu na staju Kada proces izuzimanja i transporta silaţe iz silosa nije mehanizovan, treba voditi računa i o visinskoj razlici izmeĎu silosa i staje. Dno silosa treba da bude više od hodnika za hranjenje u staju da bi posao bio olakšan.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

152

Nagib od silosa prema staji treba da bude 3 % (3 cm na metar rastojanja). Prostor ispred silosa mora biti od čvrste podloge, najbolje betona, za olakšano kretanje traktora sa prikolicom. 12.2 Tipovi silosa Spremanje silaţe ili sjenaţe od krmnih biljaka se moţe obaviti u jednostavnim improviziranim ili posebno pravljenim objektima koji mogu biti: silo-hrpa, silo-rov (silo-trenč), horizontalni silos (silo-kanal) i silo-toranj. 12.2.1 Silo – hrpa Silo – hrpa je najjednostavniji način skladištenja silaţe ili sjenaţe na površini zemlje. Ovaj način čuvanja stočne hrane koristi se kada za to ne postoje drugi uvjeti ili bolja rješenja. Uvjet za konzerviranje hrane, na ovaj način je da postoji tvrda, vodonepropusna podloga, da je na ocjeditom mjestu, da moţe da izdrţi teret smještene hrane i njenog gaţenja. Silirana masa se rasporeĎuje po pripremljenoj površini i dobro se gazi.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

153

Silo – hrpa, priprema Dobro pokrivena silo – hrpa Silo – hrpa treba da bude na sredini uvršena (što je moguće više), kao bi se obezijedilo lako slivanje vode u odvodne kanale postavljene duţ hrpe. Silo – hrpu treba dobro pokriti plastičnom folijom. Nedostaci ovog riješenja su veći gubici koji mogu nastati zbog velike površine silaţe izloţene spoljnim utjecajima. 12.2.2 Silo – rov Silo – rov ili silo – trenč je najčešće potpuno ukopan u zemlju. Njegova prednost je što zauzima malo prostora. Ako je dobro izveden i siliranje obavljeno kvalitetno, silaţa moţe biti dosta dugo dobrog kvaliteta. Nedostaci silo – rova su oteţano izuzimanje silaţe ili sjenaţe i stalna opasnost od prodiranja podzemnih voda.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

154

Izged silo – rova Gornja ivica silo – rova treba da je najmanje 10 do 20 cm iznad površine zemlje. Dubina rova treba da je do 1,5 m ili manje što ovisi od nivoa podzemnih voda. Gradi se u uvjetima kada nema dovoljno prostora i opasnosti od prodiranja podzemnih voda. Zbog svojih nedostataka sve je manje u upotrebi. Prilikom kopanja treba iskopati više zemlje nego što je kapacitet silo – rova. Problem silo – rova je i odvoĎenje tečnosti sa dna rova. Ova tečnost (iscjeĎeni sokovi biljaka i dr.) povećava vlaţnost silaţe i ugroţava njenu kakvoću, odnosno dolazi do kvarenja. Višak tečnosti mora se odstraniti odvodnim cijevima. Silo – rov moţe biti obloţen plastičnom folijom ili zidovi mogu biti od betona ili specijalnih blokova. Silo – rov se mora dobro zaštititi od oborina. Silo – rov se najlakše puni direktnim praţnjenjem prikolica. Istresena masa se rasporeĎuje i sabija ravnomjerno po cijeloj površini silosa, a naročito uz zidove silo – rova.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

155

Poţeljno je da silo – rov bude dublji da bi se masa mogla i sama od sebe sabiti i na taj način istisnuti zrak. Masu po završetku punjenja silo – rova, treba prekriti plastičnom folijom i foliju dobro opteretiti (vrećama punim pijeska ili dr.) 12.2.3 Horizontalni silosi Horizontalni silos ili silo – kanal je najzastupljeniji nadzemni tip silosa. Njihova prednost je jednostavna i brza gradnja, relativno su jeftini, a lako i jednostavno se pune i prazne. Nedostatak silo – kanala je što zauzima više prostora zbog čega se grade gdje ima dovoljno prostora. Ovaj tip silosa ima veću duţinu, manju širinu a i visina je manjih dimenzija. Dvije duţne bočne strane su obavezne i one čine silos.

Horizontalni silos Jedna čeona strana moţe da zatvra silos, dok je na drugom kraju otvorena. Zatvorena čeona strana se češće

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

156

postavlja kod kraćih silosa (duţine 6 do 8 m) jer doprinosi povećanju kapaciteta i smanjnju gubitaka na nagibima, ulasku i izlasku iz silosa. U praksi se ovakvi silosi zbog oteţanog gaţenja rijeĎe prave. Širina silosa treba da bude prilagoĎena gaţenju (ravnomjernom sporom kretanju traktora naprijed, nazad i lijevo – desno) tako da budu dva prohoda traktora. Visina treba da bude do 2 m, ako se koriste rampe onda visina moţe biti i veća do 3 m. Silaţa se tada sabija pod sopstvenom teţinom. Silaţa dobro nagaţena u horizontalnom silosu je teţa po m³ od silaţe u silo tornju bez sabijanja. Duţina silosa moţe biti različita i ovisi od potreba za silaţom. Ako je potrebna veća količina različitih vrsta silaţa, dobro riješenje je da se grade baterije silosa koje omogućuju smještaj različitih vrsta silaţa ili sjenaţe pripremljenih od pojedinih vrsta krmnog bilja. U tom slučaju dva silosa imaju zajednički zid pa su troškovi izgradnje silosa manji. Za izgradnju horizontalnih silosa mogu se koristiti armirani beton, razne vrste blokova, cigla, drvo ili plastika. Najbolje je graditi trajne silose od armiranog betona jer su čvrsti i trajni a relativno lako se grade. Dno treba da bude postavljeno na površinu zemljišta a temelje ukopati zbog stabilnosti. Dno mora imati pad prema jednoj od izlaznih strana da bi se višak tečnosti ili vode izlivao napolje. Po duţini silosa pad treba da iznosi 1 do 2 cm po metru duţine. Pad se moţe napraviti i po širini silosa, i u tom slučaju pad treba da iznosi prema središnjoj duţnoj osi silosa 2 cm po metru. Dubina temelja treba da iznosi oko 50 cm zajedno sa stopom. Podlogu silosa treba da čini sloj dobro nabijenog šljunka od 20 cm, iznad kojeg dolazi sloj nabijenog betona od 5

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

157

do 8 cm. Površinu dna silosa čini sloj armiranog betona od 15 cm. Za betoniranje se koristi beton MB 200. Za spoljašnje malterisanje se koristi cementni malter (odnos 1:2). Unutrašnji zidovi i pod se glačaju do „crnog sjaja“. GvoţĎe za armiranje je debljine 6 cm. Na breţuljkastim terenima mogu se ukopavati zidovi kada se pada trena koristi dijelom za zidove i za rampu. Debljina zidova silosa treba da iznosi, ovisno o poloţaju silosa od 15 do 20 cm. Horizontalni silosi mogu se graditi i od betonskih blokova ili opeke, na isti način kao i od armiranog betona. Armatura ili podizanje potpornih stubova postavlja se na svakih 1 do 1,5 m. Ovakvi silosi mogu da se grade i od drveta. Površina na kojoj se podiţe silos od drveta najbolje je betonirati i pri tome ostaviti otvore u betonu dubine ne manje od 80 cm. U ove otvore se postavljaju stubovi, na svaki metar po jedan, koji sluţe za pričvršćavanje dasaka. Zapremina silosa (m³) izračunava se formulom: ZS = D x Š x V ZS – zapremina silosa; D –duţina silosa; Š –širina silosa; V – visina silosa Kapacitet silosa (t) izračunava se formulom: KS = ZS x M KS – kapacitet silosa; ZS – zapremina silosa; M – masa silaţe iskazana u t/m³ Masa razlićitih vrsta silaže i sjenaže
Vrsta silaţe - sjenaţe Silaţa biljke kukuruza (28 – 35 % ST) Silaţa travno – leguminoznih smješa (28 – 35 % ST) Silaţa lucerke (28 -35 % ST) Masa kg/m³ 600 – 700 500 – 600 500 – 600

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

158

Silaţa prekrupljenog klipa kukuruza (65 – 75 % ST) Silaţa prekrupljenog zrna kukuruza (65 – 75 % ST) Sjenaţa travno – leguminoznih smješa (40 – 60 % ST) Sjenaţa lucerne (40 – 60 % ST)

850 – 950 950 – 1.050 300 – 400 300 - 400

Potrebe u količini silaže biljke kukuruza i prostora za njen smještaj
Broj krava Količina silaţe (t) Silo prostor m³ 1 11 18,3 10 110 183,3 20 220 366,6 30 330 550 40 440 733,3 50 550 916,7 60 660 1.100

12.2.3.1 Punjenje silosa Horizontalni silos bez čeonih strana, dovoljno širok za ulazak traktora i prikolice, puni se tako da transportna sredstva ulaze na jednu stranu, istovaraju masu za siliranje i izlaze na drugu stranu. Ovakav način ima pogodnosti jer se masa za siliranje ravnomjerno i u slojevima rasporeĎuje po silosu uz istovremeno gaţenje mase prolaskom traktora. Gaţenje se obavlja neprestano traktorima točkašima dok se čekaju nove količine mase za siliranje. Za dobro punjenje i sabijanje silosa treba obezbijediti: - nesmetani ulazak i izlazak transportnih sredstava, - čišćenje točkova transportnih sredstava prije ulaska u silos, - po mogućnosti korištenje samoistovarnih transportnih sredstava koja obavljaju istovar unazad pri čemu se masa polako istovara u tijeku laganog kretanja i formiraju tanki slojevi koji se lakše sabijaju.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

159

U silose koji nisu prolazni i nemaju rampu, samo je u početku moguće ulaziti prikolicom kretanjem unazad. Kasnije se masa istovara ispred silosa i ubacuje ručno ili traktorom sa prednjim utovarivačem. Ovaj traktor moţe istovremeno i da se koristi za gaţenje mase u silosu.

Punjenje silosa

Razgrtanje i gaženje mase 12.2.3.2 Izuzimanje silaţe i sjenaţe iz silosa

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

160

Pri izuzimanji silaţe ili sjenaţe treba otkriti što manju površinu da se prodiranje zraka u silos smanji na minimum.

Pravilno izuzimanje silaže

Pravilno izuzimanje silaže

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

161

Proces izuzimanja i transporta silaţe ili sjenaţe moţe da se mehanizuje što omogućuje visoku produktivnost, Ono se moţe obaviti putem isjecanja odreĎene količine silirane mase u obliku bloka ili izuzimanjem potrebne količine pomoću specijalnog izuzimača ili silo – freze ili samoishranom grla na silosu.. Isjecanje silaţe u oblike bloka ima prednost jer se izuzeti materijal, u nepromjenjenom stanju, prenosi iz silosa u staju, a pri tome ostaje gladak rez koji smanjuje površinu silaţe izloţene utjecaju zraka. Preostali dio se manje kvari jer u njega teţe prodire zrak što smanjuje mogućnost naknadne fermentacije koja je nepoţeljan proces. Izuzimanje silaţe ili sjenaţe pomoću silo – freze, koja istovremeno izuzima, sitni i utovara u transportno sredstvo, ima dodatne pogodnosti jer istovremeno povećava efikasnost u radu, a izuzeti materijal se moţe direktno davati u jasle. Ovako izuzeta silaţa moţe da se miješa i sa ostalim komponentama obroka (koncentrat i druge komponente za miješanje). U slučaju izuzimanja silaţe i sjenaţe iz silosa sistemom „samoishrane“ grla uzimaju silaţi ili sjenaţu po volji. Ovaj sistem se koristi ako se krave ili junad drţe u slobodnom sistemu (nevezano) a u neposrednoj blizini se nalaze silosi. Prostor izmeĎu staje i silosa je ureĎen i sluţi za kretanje i leţanje stoke. U silos se stavlja ograda koja zatvara silos sa prednje strane ali kroz koju grla mogu da konzumiraju silaţu. Ograda se pomijera naprijed kako se silaţa troši. Funkcija ograde je da omogući grlima slobodno konzimiranje hrane i da spriječi njeno prljanje. Grla nakon konzumiranja silaţe

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

162

izvuku glavu iz ograde. Na ovaj način se sprječava razvlačenje i rasipanje silaţe, a grla se meĎusobno ne uznemiravaju. 12.2.4 Silo – toranj Nadzmeni objekti za siliranje stoćne hrane grade se u obliku silo – tornjeva. Silo – tornjevi omogućuju najveći kvalitet čuvanja konzervirane stočne hrane uz najmanje gubitke, zauzimaju malo prostora, trajni su ali su skupi. Za gradnju tornjeva koriste se armirani beton ili blokovi, drvo, metal i specijalni vještački materijali. Grade se kao trajno stacionirani objekti ili sa mogućnošću premještanja.

Silo – toranj Silo – tornjevi su najčešće kruţnog presjeka, ali mogu imati kvadratni i pravougaoni oblik. Kod kruţnog silo – tornja punjenje i sabijanje mase je lakše i ravnomjernije i ne ostaju zračni dţepovi. Zapremina silo-tornja (m³) izračunava se formulom: ZST = r² x 3,14 x V

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

163

ZST – zapremina silo – tornja; r – unutrašnji poluprečnik silo – tornja; V – visina silo – tornja; Kapacitet silo – tornja (t) izračunava se formulom: KST = ZST x M KST – kapacitet silo – tornja; ZST – zapremina silo – tornja; M- masa silaţe t/m³ Minimalna visina silo – tornja treba da je 5 do 6 m, jer ova visina garantira dovoljno samosabijanje mase u silo – tornju bez dodatnog gaţenja ili sabijanja. Najčešća visina silo – tornja je u prosjkeu 8 do 10 m. Sabijenost mase u silo – tornjevima je manja nego u horizontalnim silosima. Odnos izmeĎu visine i prečnika tornja treba da je 2-3 : 1. Naprimjer, visina tornja je 6 m , a prečnik 3 m. Da bi silaţa bila svjeţa svakog dana treba skidati sloj od najmanje 10 cm. Kada se izračunava kapacitet silo – tornja, utvrĎeni kapacitet treba povećati za 10 %. Pri gradnji silo – tornja treba znati da masa za siliranje vrši veliki pritisak na zidove koji je najveći kada silirana zelena masa ima previše vlage. Sokovi iz silaţe su agresivni i oštećuju materijal od kojih je silos izgraĎen. Opasno je ako sokovi naprave pukotine u betonu i dopru do gvoţĎa za armiranje usljed čega toranj gubi stabilnost, a moţe doći i do rušenja. Zato je neophodno da se poduzmu sve mjere u odrţavanju i zaštiti silo – tornjeva. Radi sakupljanja sokova koji se cijede iz mase dno silo – tornja treba da ima pad od 2 do 3 %, prema sabirnoj jami iz koje se sok prazni prema potrebi.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

164

XIII KORIŠTENJE SILAŢE I SJENAŢE 13.1 Korištenje silaţe i sjenaţe u ishrani goveda Korištenje silaţe i sjenaţe u ishrani krava u svim fiziološkim fazama, junadi u tovu i starije kategorije teladi (3-4 mjeseca) nema alternative. Dominantan udio suhe tvari obroka goveda (50-70 %), ovisno od njenog kvaliteta potiče iz silaţe i sjenaţe. MeĎusoban odnos suhe tvari iz silaţe i sjenaţe u obroku moţe biti 1 : 1 do 2 : 1 u korist silaţe. Mogućnost konzumiranja suhe tvari iz silaţe raste sa povećanjem sadrţaja suhe tvari takve silaţe, pri čemu se povećava i količina mlijeka krava. Kvalitetna silaţa kukuruza i sjenaţa leguminoza ili smješa trava, moţe se koristiti kontinuirano, u granicama tehnološkog optimuma, tijekom godine kod svih kategorija krava visoke mliječnosti.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

165

Isto se moţe reći i za zamjenu suhog zrna kukuruza adekvatnim količinama siliranog vlaţnog prekrupljenog zrna ili klipa kukuruza. U ishrani zasušenih krava silaţom biljke kukuruza, pogotovo silaţe sa povećanim sadrţajem zrna, njena količina u obroku mora se smanjiti na 8 do 10 kg. Silaţa sa većim sadrţajem buterne kiseline (iznad 3 do 4 %) sa prisustvom plijesni i gljivica, mora se potpuno izbaciti iz obroka kod svih kategorija krava. Ishrana ovakvom silaţom dovodi do pobačaja, poremećaja metabolizma krava i pojave proliva kod novoroĎene teladi.

Sastav obroka za visoko proizvodne krave po fazama proizvodnog ciklusa
Pokazatelj Hraniva kg Sijeno lucerne Sijeno livadsko Slama ţitarica Silaţa kukuruz (28-35 % ST) Sjenaţa lucerna – DTS Repini rezanci Silaţa klip/zrno kukuruza Ekstrudirano zrno soje Koncentrat (30 % UP) Pokazatelji Hraniva vrijednost 0 - 60 0 - 60 3-4 15-17 6-8 2 4 2 4,5 Laktacija, dana 61 - 150 3-4 15-17 6-8 2 4 1,5 3,8 151 - 250 2,5-3 15-17 6-8 2 3,5 3 251 - 305 2,5-3 15-17 6-8 2 3 2 Zasušenje, dana do telenja 60 - 20 20 - 0 0,5-1 2,5-3 1-1,5 2-3 1-2 8-10 8-10 2-4 0,5 2 1,5 3-5 1 2 2,5

Laktacija, dana 61 - 150 151 - 250 251 - 305

Zasušenje, dana do telenja 60 - 20 20 - 0

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

166

obroka Suha tvar, kg ST iz koncentrata, % NEL, MJ Ukupan protein, % ST Sirova vlakna, % ST Ca, % ST P, % ST

21,5 50,30 153,2 18,30 17,20 0,84 0,63

20,4 45,80 141,3 17,20 17,30 0,82 0,58

18,3 40,20 121,0 14,30 17,30 0,82 0,57

16,8 36,30 109,6 13,70 18,10 0,76 0,52

12,1 25,10 66,2 12,10 25,12 0,64 0,47

12,8 36,10 78,5 13,00 22,62 0,75 0,58

U ljetnom periodu ishrane 40 do 50 % suhe tvari iz silaţe kukuruza i sjenaţe lucerne ili mješavine trava, moţe se zamijeniti hranivima iz zelenog konvejera, odnosno zelenom masom. 13.2 Korištenje silaţe i sjenaţe u ishrani priplodnih junica Prilikom ishrane junica silaţom i sjenaţom količina se mora postepeno povećavati u obroku u skladu sa povećanjem mogućnosti konzumiranja. Mora se voditi računa da junice konzumiraju umjerene količine silaţe kako nebi došlo do njihovog tovljenja. Sastav obroka za priplodne junice
Pokazatelj Hraniva, kg Sijeno lucerne Silaţa kukuruza (28-35 ST) Repini rezanci Koncentrat (18 % UP) Pokazatelj Hraniva vrijednost obroka Suha tvar, kg 4-6 1,5 5 1 1,7 Uzrast (mjeseci) 6 - 12 12 - 16 1,5 1,5 8 10 2 2,2 2 2,2 16 - 24 1,5 13 2 2,2

4-6 4,45

Uzrast (mjeseci) 6 - 12 12 - 16 6,27 7,32

16 - 24 8,49

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

167

NEL, MJ Ukupan protein, % ST Ca, % P, %

27,8 14,51 0,62 0,44

41,1 13,53 0,60 0,42

48,5 12,60 0,63 0,43

57,4 12,16 0,61 0,45

13.3 Korištenje silaţe i sjenaţe u tovu junadi Korištenje silaţe biljke kukuruza u tovu junadi u količini od 3 do 16 kg/dan, i vlaţnog zrna ili klipa kukuruza u količini od 2 do 5 kg/dan i odgovarajućih dopunskih proteinskih smješa u količini od 1 do 1,8 kg/dan, ovisno od uzrasta junadi, doprinosi ekonomici proizvodnje junećeg mesa. Sastav obroka za ishranu junadi u tovu od 120 do 500 kg tjelesne mase (prosječan prirast od 1.100 do 1.200 grama/dan)
Pokazatelj Hraniva,kg Sijeno lucerne Silaţa kukuruza (28-35 % ST) Silaţa klipa kukuruza (65-75 % ST) Dopunska proteinska 120150 1 3,1 2,4 150200 1 3,5 3,0 200250 5,2 3,6 Tjelesna masa, kg 250- 300- 350300 350 400 8,3 9,4 12,8 3,7 4,1 4,3 400450 14,3 4,5 450500 15,5 4,8

1,2

1,4

1,6

1,8

1,9

1,8

1,8

1,8

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

168

smješa (30 % UP) Pokazatelj Hraniva vrijednost obroka Suha tvar, kg NEM, MJ Ukupan protein, % ST Sirova vlakna, % ST Tjelesna masa, kg 250- 300- 350300 350 400 6,5 49,5 15,3 11,5 7,1 54,8 15,3 11,5 8,1 60,7 13,5 12,9

120150 4,6 32,3 16,5 9,9

150200 5,1 36,7 16,2 10,0

200250 5,4 42,9 16,0 10,0

400450 8,9 65,7 13,5 12,9

450500 9,6 69,9 13,1 13,4

Sastav obroka za ishranu junadi u tovu od 120 do 500 kg tjelesne mase (prosječan prirast od 1.150 do 1.250 grama/dan)
Pokazatelj Hraniva, kg Sijeno lucerne Silaţa kukuruza (28-35 % ST) Koncentrat (15 % UP) Pokazatelj Hraniva vrijednost obroka Suha tvar, kg NEM, MJ Ukupan protein, % ST Sirova vlakna, % ST 120150 1 3,1 3,3 150200 1 3,5 3,8 200250 4,5 4,5 Tjelesna masa, kg 250- 300- 350300 350 400 6,5 7,5 9,0 5,0 5,5 5,7 400450 11,0 6,0 450500 13,0 6,3

120150 4,6 33,6 16,5 9,9

150200 5,0 38,3 16,3 12,3

200250 5,3 43,5 16,0 12,3

Tjelesna masa, kg 250- 300- 350300 350 400 6,5 51,5 15,5 12,5 7,3 56,1 15,2 12,8 8,3 61,7 13,5 13,4

400450 8,8 66,8 13,4 13,4

450500 9,5 69,8 13,1 13,4

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

169

U ograničenim količinama (od 5 do 10 kg) silaţe biljke kukuruza visoke kakvoće moţe se, u kombinaciji sa sijenom i odgovarajućom smješom koncentrata, koristiti i u ishrani priplodnih bikova.

XIV MEHANIZACIJA ZA PRIPREMU I KORIŠTENJE SILAŢE I SJENAŢE Za pripremu silaţe ili sjenaţe koristi se odgovarajuća mehanizacija koja treba da omogući da se konzerviranje kvalitetne kabaste stočne hrane obavi u kratkim vremenskim rokovima. Na manjim imanjima koja ne raspolaţu silo-kombajnima, na kojima se spremaju manje količine hrane , priprema silaţe ili sjenaţe je opterećena većim utroškom vremena, ljudske radne snage i troškovima. Sve one operacije koje silo-kombajn obavlja u hodu, pri ovakvom načinu spremanja silaĎe ili sjenaţe obavljaju se svaka za sebe posebnom mašinom. Za ovu namjenu na manjem imanju potrebno je posjedovati:

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

170

-

-

-

kosilicu za košenje zelene mase, oscilatornu (za košnju lucerne) ili rotacionu (za košnju trava) prikolice za ručni utovar i istovar ili samoutovarne i samoistovarne prikolice koje mogu imati i noţeve kojima sjeckaju masu, što kasnije isključuje upotrebu silosječke silo-sječku traktor za transport i gaţenje mase prevrtaše i rastresivače otkosa za pripremu sjenaţe, u fazi provenjavanja prekrupače za pripremu silaţe vlaţnog zrna ili klipa kukuruza

14.1 Silo-sjeĉke Silo-sječke su stacionarni ureĎaji za sjeckanje svjeţe ili suhe kabaste hrane koji se po potrebi mogu premještati u okviru ekonomskog dvorišta. Silo-sječke za pogon imaju elektromotor. Silo-sječka mora da ima mogućnost podešavanja duţine odrezaka u opsegu od 0,5 do 7 cm. 14.2 Silo-kombajni Na velikim farmama potreban je mehanizacija sa velikim radnim učinkom jer je potrebno spremiti velike količine silaţe ili sjenaţe u kratkom vremenskom roku. Danas se spremanje silaţe u intenzivnim uvjetima poljoprivredne proizvodnje izvodi silo-kombajnima. Upotrebom silo-kombajna cio proces spremanja silaţe je jednostavniji i brţi, mehanizacija se racionalnije i efikasnije iskorištava. Silo-kombajnom se istovremeno vrši košnja zelene mase, sjeckanje i utovar u transportno

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

171

sredstvo. Prednost silo-kombajna je što se sve tri operacije izvode jednom mašinom i potreban je jedan radnik. Pokošena i isjeckana silo masa se utovara u samoistovarne prikolice pomoću zračnog transportera silo-kombajna. Prikolicom rukuje jedan radnik. Suvremeni silo-kombajni omogućuju visoku produktivnost u radu i posjeduju različite priključke: - priključak za ubiranje silaţnog kukuruza i slišnih materijala za silaţu - priključak za košenje i sjeckanje niskih i gustih krmnih usjeva - priključak sa pick-up ureĎajem (kojim se podiţe pokošena masa sa zemlje, sjecka i ubacuje u prikolicu) Prema načinu rada i konstrukciji silaţni kombajni su podijeljeni u dvije grupe: - silaţni kombajni sa roto udaračima - egzaktni kombajni za silaţu U upotrebi su egzaktni kombajni za silaţu i izraĎuju se kao: - nošeni - vučeni - samohodni Sječka kombajna postavljena je u kućište sječke. Koriste se dva tipa sječki: - sječka sa noţevima na bubnju - sječka sa noţevima na disku 14.2.1 Nošeni jednoredni silo-kombajn Sastoji se od rama od profilisanog čelika, priključak za hidrauliku traktora, pneumatskog točka za oslanjanje, radnih dijelova koji dobijaju pogon od priključnog vratila

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

172

traktora, dva limena razdjeljivača, nepokretnih noţeva, dva rebrasta bubnja za uvlačenje biljaka, komore za sjeckanje u kojima je disk sa noţevima čijim se okretanjem stvara vazdušna struja koja isjeckanu masu sprovodi kroz cijev u prikolicu. Konstrukcija i dijelovi ovise od proizvoĎača. Prikolica za urovar mase moţe ići uporedo sa kombajnom ili iza njega. Duţina odrezaka se sve ovisno od proizvoĎača moţe podešavati od 0,5 do 10 cm. Kapacitet ovakvih kombajna je obično od 12 do 15 tona na sat. Masa ovih kombajna ovisi od proizvoĎača i kreće se od 450 do 600 kg.

Jednoredi silo-kombajn 14.2.2 Nošeni dvoredni silo-kombajn Priključuje se na traktor bočno, pozadi ili frontalno. Ima tri limena razdjeljivača. Pogon dobija od priključnog vratila traktora. Brzina kretanja je do 8 km/h, a radni učinak ovisno od proizvoĎača moţe biti i do 70 t/h.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

173

Dvoredni silo-kombajn 14.2.3 Vuĉeni silo-kombajn U upotrebi su dvoredni i troredni. Posjeduju priključke za ubiranje i sjeckanje niskih biljaka (lucerka, djetelina, travne smješe), za ubiranje visokih biljaka (silaţni kukuruz, silaţni sirak i dr.) i pick-up ureĎaj za podizanje provenute mase, njihovo sjeckanje i utovar u prikolice. Neki od ovih kombajna posjeduju ureĎaj za prekrupljivanje klipa kukuruza, a kao dodatak i ureĎaj za sakupljanje i sjeckanje kukuruzovine nakon berbe zrna kukuruza. UreĎaji za kosidbu imaju različite tipove prstiju i noţeva i mogu se adaptirati prema ţeljenom rezu stabljike. Duţina sjeckanje materijala je od 0,5 do 8 cm, ovisno od proizvoĎača. 14.2.4 Samohodni silo-kombajn Ovaj kombajn je opremljen sa tri vrste hedera: - za ubiranje visokih biljaka (kukuruz, sirak) - za košenje niskih gustih biljaka

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

174

za podizanje prethodno pokošenih i provenutih biljaka (lucerna, djetelina i travne smješe) Kapacitet ovisi od proizvoĎača i veličine hedera a moţe biti i više od 100 t/h. Dušina sjeckanja se moţe podešavati od 0,5 do 10 cm, ovisno o materijalu koji siliramo. -

Samohodni silo-kombaj

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

175

XV. VAŢNIJE KRMNE KULTURE Važnije krmne kulture u intenzivnim uvjetima gajenja na sijanim travnjacima
Krmna kultura Vrijeme sjetve mjesec VIII,IX – III, IV VIII,IX – III, IV IX – III, IV 20.IV – 30.VI VIII, IX – III VIII, IX – III Broj otkosa 3-4 2-3 3-4 Vrijeme prve košnje V V V Vrijeme poslednje košnje X X X Prinos zelene mase t/ha 40 - 50 40 - 50 40 - 45 Pogodnost za siliranje grupa II II II

Lucerka Djetelina Travno – leguminozne smješe Sudanska trava Stočni grasak Grahorica

2-3 1 1

VII V V

XI

40 - 60 30 - 50 30 - 50

I III III

Krmna kultura Kukuruz Normalna sjetva Postrna sjetva

Vrijeme sjetve mjesec 10.IV – 10. V 15, VI – 15. VII

Broj otkosa

Vrijeme prve košnje VIII, IX VIII, IX

Vrijeme poslednje košnje

Prinos zelene mase t/ha 40 - 60 30 - 40

Pogodnost za siliranje grupa I I

1 1

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

176

XVI. KRMNE TABLICE 16.1 SILAŢE
SM g SILAŢA KUKURUZA - mlijeĉna zrioba - voštana zrioba - kasno voštana zrioba - kasna zrioba SILIRANI KLIP KUKURUZA - sa komušinom - bez komušine SILIRANO ZRNO KUKURUZA PRIRODNE LIVADE - I otkos poĉetak klasanja CRVENA DJETELINA - I otkos, poĉetak cvatnje - I otkos, puna cvatnja - II i III otkos, poĉetak cvatnje 200 220 220 0,14 0,13 0,14 30 27 34 19 13 19 59 75 65 3,0 2,8 3,0 0,5 0,4 0,4 150 123 155 95 60 86 295 341 295 15,00 12,73 13,64 2,50 1,82 1,82 5,03 4,09 4,40 0,70 0,57 0,62 210 0,18 27 18 64 1,4 0,7 129 86 305 6,66 3,33 6,29 0,88 500 600 630 0,59 0,75 0,80 49 58 61 30 38 38 73 44 18 0,2 1,8 98 97 97 60 63 60 146 73 29 0,33 3,00 8,03 8,60 9,05 1,19 1,26 1,27 220 270 320 350 0,21 0,27 0,33 0,29 KJ SPr SPP SV g g g U KG KRMIVA 21 24 27 29 12 13 14 15 55 61 65 65 Ca g 0,9 0,8 0,7 1,2 P g 0,6 0,6 0,6 0,9 SPr g 95 89 84 83 SPP g 55 48 44 43 SV Ca P g g g U KG SUHE TVARI 250 226 203 186 4,10 2,96 2,19 3,43 2,73 2,22 1,88 2,57 NEL MJ 6,06 6,30 6,61 5,99 KJ

0.97 1,02 1,06 0,84

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

177

U KG KRMIVA SM g C. DJETELINA + TRAVE (1:1) - I otkos, poĉetak cvatnje - I otkos, puna cvatnja - II i III otkos, poĉetak cvatnje LUCERKA - I otkos, poĉetak cvatnje - I otkos, puna cvatnja - II-IV otkos, poĉetak cvatnje LUCERKA + TRAVA (1:1) - I otkos, poĉetak cvatnje - I otkos, puna cvatnja - II-IV otkos, poĉetak cvatnje 210 250 235 0,14 0,15 0,14 29 30 34 19 18 19 67 90 76 2,3 2,7 2,8 0,6 0,7 0,6 138 120 145 90 72 81 200 215 210 0,13 0,13 0,12 35 35 40 26 24 25 62 75 64 3,3 3,5 3,7 0,5 0,5 0,5 175 163 190 130 112 120 205 245 225 0,14 0,17 0,15 26 26 29 15 14 15 60 81 66 2,1 2,5 2,2 0,6 0,6 0,6 127 106 130 73 57 44 KJ SPr g SPP g SV g Ca g P g SPr g SPP g

U KG SUHE TVARI SV g 293 331 293 Ca g 10,24 10,21 9,78 P g 2,93 2,45 2,67 NEL MJ 4,90 4,83 4,74 KJ

0,69 0,68 0,66

310 350 305

16,50 16,28 17,62

2,50 2,33 2,38

4,73 4,31 4,17

0,66 0,60 0,58

320 360 323

10,95 10,80 11,90

2,86 2,80 2,55

4,87 4,41 4,26

0,68 0,62 0,60

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

178

16.2 SJENAŢE
U KG KRMIVA SM g LIVADSKE TRAVE (I otkos) - prije vlatanja - u vlatanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje LIVADSKE TRAVE (daljni otkosi) - do 4 nedjelje - do 6 nedjelja - nakon 6 nedjelja LUCERKA (I otkos) - u pupanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje 350 350 350 0,29 0,27 0,23 71 61 60 52 44 40 91 104 128 5,4 5,1 1,1 1,1 203 174 171 149 126 114 260 297 366 15,43 14,57 3,14 3,14 5,34 5,08 4,45 0,83 0,77 0,67 350 350 350 350 0,34 0,31 0,27 0,23 61 56 49 41 44 38 31 23 78 90 101 117 2,3 1,2 174 160 140 117 125 108 89 66 223 257 288 334 6,57 3,43 6,13 5,72 5,08 5,23 0,98 0,90 0,78 0,67 KJ SPr g SPP g SV g Ca g P g SPr g SPP g U KG SUHE TVARI SV g Ca g P g NEL MJ KJ

350 350 350

0,30 0,27 0,23

55 50 46

37 32 28

84 98 111

2,6

1,2

157 143 131

106 91 80

240 280 317

7,43

3,43

5,23 5,06 4,46

0,85 0,79 0,67

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

179

U 1 KG KRMIVA SM g LUCERKA (daljni otkosi) - u pupanju - u cvatnji CRVENA DJETELINA (I otkos) - u pupanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje CRVENA DJETELINA (otkosi) - u pupanju - u cvatnji DTS (I otkos) - prije pupanja - u pupanju - poĉetak cvatnje DTS (daljnji otkosi) - u pupanju 350 0,39 63 45 91 4,2 1,2 180 128 350 350 350 0,34 0,31 0,30 69 60 51 52 43 33 69 85 99 3,8 5,0 1,2 1,1 197 171 146 149 123 94 350 350 0,29 0,23 60 59 39 38 91 112 4,8 5,0 1,0 1,2 171 168 111 109 350 350 350 0,32 0,29 0,25 62 58 52 43 39 32 83 97 112 5,4 5,1 0,9 1,2 177 166 149 123 111 91 350 350 0,28 0,24 74 71 54 50 96 121 4,8 5,0 1,0 1,2 211 203 154 143 KJ SPr g SPP g SV g Ca g P g SPr g SPP g

U 1 KG SUHE TVARI SV g 274 346 Ca g 13,71 14,23 P g 2,86 3,43 NEL MJ 5,25 4,70 KJ

0,81 0,69

237 277 320

15,43 14,57

2,57 3,43

5,72 5,46 4,88

0,91 0,85 0,72

260 320

13,71 14,28

2,86 3,43

5,29 4,49

0,82 0,66

197 243 283 10,86 14,28 3,43 3,14

6,11 5,65 5,53

0,98 0,89 0,85

260

12,00

3,43

6,99

1,11

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

180

16.3 SUHA VOLUMINOZNA KRMIVA – SIJENO
SM g LIVADSKO SIJENO (I otkos) - prije vlatanja - u vlatanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje - nakon cvatnje LIVADSKO SIJENO (otkosi) - do 4 nedjelje - 4 – 6 nedjelja - nakon 6 nedjelja LUCERKA (I otkos) - u pupanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje LUCERKA (daljnji otkosi) - u pupanju - poĉetak cvatnje CRVENA DJETELINA (I otkos) - u pupanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 860 KJ U 1 Kg krmiva SPr SPP SV g g g 124 107 95 82 70 128 115 107 162 145 140 166 151 137 123 118 81 64 53 42 31 85 72 64 119 102 92 118 103 92 81 71 209 238 267 302 310 220 251 281 249 283 330 240 309 219 253 304 Ca g P g SPr g 144 124 110 95 81 149 134 124 188 168 163 193 175 159 143 137 SPP g 94 74 62 49 36 99 84 74 138 119 107 137 120 107 94 83 U 1 Kg suhe materije SV Ca P g g g 243 277 310 351 360 256 292 327 290 329 384 279 360 255 294 353 NEL MJ 5,82 5,30 4,70 4,31 4,00 5,14 4,85 3,94 5,27 4,69 4,13 4,74 4,30 5,53 5,16 4,49 KJ

0,71 0,62 0,52 0,47 0,43 0,62 0,56 0,40 0,60 0,50 0,46 0,54 0,46 0,66 0,59 0,50

5,5 6,3 6,5 6,0 5,2 4,1

2,2 2,1 1,8 1,0 2,7 2,1

6,40 7,32 7,56 6,98 6,05 4,77

2,56 2,44 2,10 1,16 3,14 2,44

0,83 0,73 0,61 0,55 0,50 0,72 0,65 0,47 0,70 0,58 0,54 0,63 0,54 0,77 0,69 0,58

14,0 13,6 14,6 15,7 16,3 14,2 13,2 9,7

2,7 2,3 2,0 2,6 2,2 2,2 2,2 2,1

16,28 15,81 16,98 18,25 18,95 16,51 15,35 11,28

3,14 2,67 2,33 3,02 2,56 2,56 2,56 2,44

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

181

DTS (I otkos) - u pupanju - poĉetak cvatnje - kraj cvatnje DTS (daljnji otkosi) - u pupanju - u cvatnji SLAMA - pšenica - jeĉam - zob - kukuruzovina - grašak - soja

860 860 860 860 860 880 880 880 850 860 860

0,64 0,56 0,50 0,64 0,49 0,22 0,30 0,30 0,46 0,30 0,37

118 113 100 150 132 25 27 28 62 82 55

73 69 58 101 81 6 6 8 20 45 26

212 259 303 244 276 400 394 329 288 355 366

6,5 9,3

2,6 2,3

137 131 116 174 153 28 31 32 73 95 64

85 80 67 117 94 7 7 9 23 52 30

246 301 352 284 321 455 448 374 339 413 426

7,56 10,81

3,02 2,67

5,33 5,01 4,52 5,47 4,55 2,88 3,18 3,48 3,35 4,44 2,78

0,75 0,66 0,58 0,75 0,57 0,25 0,36 0,36 0,54 0,34 0,43

6,9 8,9 2,7 2,6 3,6 5,0 11,5 10,4

2,6 2,5 0,7 0,7 1,2 2,0 1,6 1,4

8,02 10,35 3,07 2,95 4,10 5,88 13,37 12,10

3,02 2,91 0,79 0,79 1,36 2,35 1,86 1,63

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

182

XVIII LITERATURA 1. Adamović, M.: Vaţniji aspekti siliranja kabaste i koncentrovane stočne hrane. Savjetovanje „Tehnologija siliranja kabaste i koncentrovane stočne hrane“, Beograd, 1989. 2. Bahtijarević, E.: Krmiva, krmne smjese i ishrana stoke, „Glas“ Banja Luka, 1982. 3. Brinzelj, M., Caput, P., Čaušević, Z., Jurić, I., Krolik, G., Muţić, S., Nikolić, M., Petričević A., Srećković A., Steiner Z.: Stočarstvo, Školska knjiga, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1991. 4. Bal, M.A., Coors, J.G., Shaver, R.D., : Impact of maturity of corn for use as silage in the diets of dairy cows on intake, digestion and milk production. „Journal of Dairy Science“, (80) 2497 – 2503, 1997. 5. Caput, P.: Govedarstvo, Celeber d.o.o., Zagreb, 1996. 6. Cherney, D.J.R., Cox, W.J., Corn forage fiber composition and in vitro digestibility as influenced by nitrogen fertilization. Proceedings of the American Forage and Grassland Council, 81-85 pp., 1992. 7. Čiţek, I.: Proizvodnja krmnog bilja, Skripta, Zagreb, 1984. 8. De Visser, H.,:Characterization of carbohydrates in concentrates for dairy cows. Recent advences in animal nutrition, pp. 19-38, Nottingham University Press, Nottingham, 1993. 9. Horrocks, R.D., Vallentine, J.F.: Harvested Forages, Academic Press, San Diego, 426 pp., 1999. 10. Johnson, L., Harrison, J.H., Hunt, C., Sinners, K., Dogget, C.G., Sapienza, D.:Nutritive value of corn silage as affected by maturity and mechanical procesing a contemporary review. Journal of Dairy Science (82), 2813 – 2825, 1999. 11. Jovanović, R.: Ishrana krava, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1998.
PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE 183

12. Kalivoda, M.: Krmiva, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 13. Koedţikov, H., Kojnov, G., Lazarov, M., Maslinikov, M., : Rastenijevodstvo, Drţavno izdatelstvo, Leneizdat, Sofia, 1971. 14. Mišković, B.: Krmno bilje, Naučna knjiga, Beograd, 1986. 15. Mišković, B., Miladinović, M., Bačvanski, S., Vučetić, S., Čobić, T., Šibalić, I: Krmne biljke i silaţa, Novi Sad, 1983 16. Pavlov, K., Jakimova, J.,:Furaţno proizvodstvo, Drţavno proizvodstvo za selskostopanska literatura, Sofia, 1982. 17. Roth, G., Undersander,D. et.al.: Corn silage production, management and feeding, Crop Science Society of America, 1995. 18. Šarić, T., Muminović, Š.: Specijalno ratarstvo, Univerzitet u Sarajevu, Univerzitetska knjiga Sarajevo, 1998.

PROIZVODNJA VOLUMINOZNE (KABASTE) STOČNE HRANE

184