Jeffrey Deaver ĐAVOLJA SUZA
Zahvaljujem Madelyn

Zahvale
Autor zahvaljuje Vemonu Geberthu, čija je izvrsna knjiga Praktične strane istraţivanja ubojstava nezaobilazno djelo za sve koji se zanimaju za policijske postupke, i koja se pokazala neprocjenjivo vrijednim izvorom informacija u pripremanju ove i drugih autorovih knjiga. Zagonetke opisane u ovoj knjizi varijacije su nekoliko zagonetki iz knjige Perplexing Lateral Thinking Puzzles autora Paula Sloanea i Desa MacHalea.

I POSLJEDNJI DAN U GODINI
Pomna analiza anonimnog pisma moţda če u velikoj mjeri umanjiti broj potencijalnih autora i, moguće, odmah odbaciti neke osumnjičenike. Način korištenja točke-zareza ili ispravno korištenje apostrofa mogu eliminirati i cijelu skupinu autora. Osborn i Osborn: Problemi u vezi s ispitivanjem dokumenata

1 08.55 Kopač je u gradu. Kopač izgleda poput vas, Kopač izgleda poput mene. Zimskim ulicama hoda kao i svi, pognutim ramenima štiti se od vlaţnog prosinačkog zraka. Nije visok i nije nizak, nije debeo i nije mršav. Prsti pod tamnim rukavicama mogu biti kratki i punašni, ali i ne moraju. Njegova se stopala doimaju velikima, no moţda je stvar samo u veličini cipela. Kada biste mu pogledali u oči, ne biste primijetili ni oblik ni boju, nego samo to da ne izgledaju posve ljudski, a kada bi Kopač pogledao vas, dok biste vi tako gledali njega, te bi oči mogle biti posljednje što ste ikada vidjeli. Nosi dugačak crni kaput ili, pak, tamnoplavi, i nitko ţiv na ulici ne primjećuje njegov prolazak, premda svjedoka ima puno — washingtonske su ulice prepune jer još traje jutarnja guţva. Kopač je u gradu i Stara je godina. S papirnatom vrećicom iz Fresh Fieldsa u ruci, Kopač zaobilazi parove, samce i Obitelji i nastavlja hodati. Ispred sebe vidi postaju podzemne. Rečeno mu je da dođe točno u devet i neće kasniti. Kopač nikada ne kasni. Vrećica koju nosi u moţda punašnoj ruci poprilično je teška. Ima gotovo pet kilograma, iako će, kada se Kopač vrati u svoju motelsku sobu, biti znatno lakša. Neki muškarac sudara se s njim, smiješi se i govori: — Oprostite — ali Kopač ga i ne gleda. Kopač nikada ne gleda nikoga i ne ţeli da netko gleda u njega. — Ne dopusti... — Klik. — Ne dopusti da ti netko vidi lice. Odvrati pogled. Jesi zapamtio? Zapamtio. Klik. Gledaj svjetla, razmišlja, gledaj... klik... blagdanske ukrase. Debelu novorođenčad koja resi natpise: Vrijeme prolazi. Neobični ukrasi. Neobična svjetla. Neobično je kako su lijepa. Ovo je Dupont Circle, sjedište novca, sjedište umjetnosti, sjedište mladih i

otmjenih. Kopač to zna, ali samo zato što mu je to ispričao onaj čovjek koji mu sve govori. Dolazi do ulaza u tunel postaje podzemne ţeljeznice. Jutro je osvanulo oblačno, a kako je zima, grad nadvija prigušeno svjetlo. Kopač za takvih dana razmišlja o svojoj ţeni. Pamela nije voljela tamu i hladnoću, pa je... klik... ona... Što je ono učinila? Tako je. Sadila je crveno i ţuto cvijeće. On sada gleda ulaz u podzemnu i razmišlja o slici koju je jednom vidio. On i Pamela bili su u nekom muzeju. Ondje su na zidu vidjeli nekakav stari crteţ. A Pamela je rekla: — Uţasno. Idemo. Bio je to prikaz ulaza u pakao. Tunel podzemne ţeljeznice gubi se na dubini od dvadeset metara, jedni se putnici uspinju, drugi spuštaju. Sve izgleda kao na tom crteţu. Ulaz u pakao. Ovdje su mlade ţene kratke kose i s aktovkama. Ovdje su mladići sa sportskim torbama i mobilnim telefonima. I tu je Kopač s vrećicom iz prodavaonice hrane. Moţda je debeo, moţda je mršav. Izgleda poput vas, izgleda poput mene. Kopača nikad nitko ne primjećuje i to je jedan od razloga zbog kojih je u svojem poslu tako dobar. — Najbolji si — rekao mu je prošle godine onaj čovjek koji mu sve govori. Ti si... klik, klik... najbolji. U 8.59 Kopač stupa na pokretne stube koje se spuštaju do postaje, stube prepune ljudi koji se gube u rupi. Uvlači ruku u vrećicu i prstom obavija ugodan drţak strojnice, koja moţe biti Uzi ili Mac-10 ili Intertech, ali posve izvjesno teţi pet kilograma, i u kojoj se svakako nalazi okvir sa stotinu puščanih metaka kalibra .22. Kopač je gladan, ţudi za juhom, ali se ne obazire na taj osjećaj. Jer je... klik... najbolji. Pogledava prema masi ljudi, ali je ne gleda. Ljudi čekaju u redu kako bi stupili na stube koje će ih odvesti u pakao. Ne gleda parove, kao ni muškarce s telefonima ni ţene s pomodnim frizurama, frizurama iz Supercutsa, kamo je odlazila i Pamela. Ne gleda Obitelji. Vrećicu privija na prsa, kao netko tko nosi punu vrećicu boţičnih darova. Jednu ruku drţi na dršku te strojnice, o kojem god modelu bila riječ, dok drugom — s vanjske strane vrećice — drţi nešto za što bi čovjek na prvi pogled pomislio da je kruh koji bi lijepo išao uz juhu, ali je zapravo veliki prigušivač, ispunjen mineralnim vlaknima i komadićima gume. Zvučni signal s njegovog ručnog sata. Točno devet. On poteţe otponac.

Pravi je majstor u nestajanju. Gdje će ponovno napuniti strojnicu i ponovno napuniti prigušivač.O Boţe pogledaj Isuse što se događa pogođen sam padam. Svi su uvjereni da je netko pao i pokrenuo lančanu reakciju ljudi koji se kotrljaju stubama. Dolje se vidi samo hrpa tijela koja raste. I on se mršti. Neka su ţiva.. — Gušter. A onda nestaje. Stotinu metaka izletjelo je za samo nekoliko trenutaka. I onaj uţasni zveket promašaja — metaka koji pogađaju metal i keramičke pločice. Boţe moj djevojci treba pomoći treba joj pomoć netko ovaj je mrtav o Isuse Boţe moj njezina noga pogledajte joj nogu dijete moje dijete moje dijete. policiju.. Nitko ne primjećuje Kopača koji pogledava oko sebe. zagušeni krikovima. sve veća masa tijela koja se migolje.. čekinjastim miner alnim . Unutra su sve vruće mjedene čahure. isprva se čuje samo pištanje.. — Tako je. Pri dnu ima malenu rupicu kroz koju su izišli meci. kao i svi. Vidio sam na televiziji. Prigušeni zvukovi strojnice ubrzo nestaju. — Znaš što je to. — Isključite ih isključite stube o Isuse pogledaj neka ih netko zaustavi zaustavite stube vuku ih i gnječe. Trče čas ovamo Smiješno. Koji izgleda poput vas i izgleda poput mene i izgleda poput drva. Ili mračno poput ulaza u pakao. Kopač prolazi pločnicima prepunima ljudi. Jer gledaju i svi ostali. polagano — razmišlja o svom motelu. Zveket i lom dok telefoni. I čije je lice blijedo poput jutarnjeg neba. Dok tako hoda — polagano. I Kopač gleda uokolo. moraš se ponašati kao kameleon — rekao mu je čovjek koji mu sve govori. Nitko ne primjećuje Kopača. — Zovite hitnu. Taj je zveket vrlo bučan. Kopač spušta vrećicu. I slične stvari. ne znaju što se događa.. Nitko ne misli da netko puca. . — Koji mijenja boje. Svi se mršte. Meci koji pogađaju metu puno su tiši. Kopač se polagano vraća unatrag.. — I slične stvari.U trenutku kada kiša metaka počinje zasipavati putnike na stubama koji se pod paljbom bacaju naprijed. Ali teško je vidjeti što se događa u paklu. — Kada odlaziš. aktovke i sportske torbe ţrtvama ispadaju iz ruku. neka mrtva. Mršti se. Svi gledaju uokolo.. policiju. u masu.. Strojnica prigušeno pisti. Kopač gleda. neka se pokušavaju izvući iz te hrpe koja se skuplja u podnoţju pokretnih stuba.

pročitao poruku. Zrak je mirisao na jesen — trulo lišće i vlaţni dim. uz bocu vode i tanjur juhe. a sve to trebalo je nekako umanjiti njegovu visinu: stotinu osamdeset sedam centimetara. ispočetka. Kraj je blizo. posljednji put. Mjeseci planiranja. Havel je zastao. Opet će ubit — u četri. *Prsten autocesta koje okružuju Washington —prev.vlaknima. a spasitelj i se probijali kroz jezoviti rudnik tijela na postaji podzemne ţeljeznice. polagano se okrenuo i uputio u smjeru ulice E.00. ako ne platite. Na uglu Četvrte i ulice D. To je. Taj miris u njemu je izazvao neodređenu ali ipak bolnu nostalgiju za domom u kojem je odrastao. On sada zastane kod telefonske govornice na uglu. međutim. Traţim $20 miliona dolara u gotovini. ali ne i zalijepio. spuštena pogleda. i sjesti u svoj udobni naslonjač. Nasred Polja. Nitko ga nije ni primijetio kada je prošao pokraj glavnog ulaza u bezlično kameno zdanje i zastao kod automata s novinama ispred njega. pokraj nekog usnulog stabla javora. Ako me ne uzmete. Ako me ubijete. jedna od najgenijalnijih uopće mogućih ideja. Samo ja znat kako zaustavit Kopača. Stara je godina. Osiguranje u Gradskoj vijećnici. I Kopač je u gradu. zatvorio je. otvorio omotnicu koju je nosio i još jednom. nastavit će ubijat. Gradonačelniče Kennedy. razmišljao je Havel. To znam samo ja. Dok su kola hitne pomoći jurila prema Dupont Circleu. više je volio hodati uspravljen i odozgo zastrašivati ljude pogledom. I sve obaviti još jednom. zaključi Havel. na udaljenosti od tri kilometra. Predviđene sve moguće reakcije policije i FBI-a. Toplo je za Staru godinu. i nastavio ulicom. bilo je upravo smiješno. Postavivši omotnicu ispod postolja. To mu. nastavit će ubijat. na broju jedan Judiciary Squarea. Sjedit će i opuštati se do popodneva. neki od Kopačevih metaka bili obojeni crnom bojom. Ako mislite da je prijetnja laţna. ubaci nekoliko novčića i okrene broj. Osokoljen tom mišlju vratio je poruku u omotnicu. Kopač je na slobodi i nema načina da ga zautavite. Kao u šahu. Vi meni platit Novac do 12. koje ćete ostavit meni u vreći. Havel je hodao pognuto i dugačkim koracima. osam i pol noći. nije bilo lako. a onda — ako mu onaj čovjek koji mu sve govori ne ostavi poruku u kojoj će mu reći da to ne čini — ponovno će navući onaj dugački crni ili tamnoplavi kaput i izići. . Gilbert Havel hodao je prema Gradskoj vijećnici. tri kilometra juţno od autoceste 66 na zapadnoj strani Beltwaya1.

sendvič s odreskom. Kada mu je prišla konobarica. A zašto ne? Ubrzo će postati vrlo imućan. — Tako je — reče Parker. 2 10. I hoće li se pojaviti novinari. — Nema problema. prešao je ulicu. Dječak pogleda kroz prozor. — Znam da je mrtav i sve to. — Reci mi. — Hajde — ponuka ga Parker. netko ju je uzeo prije nego što je Havel uspio svući jaknu. Ne reče ništa. brišući ruke papirnatim ubrusima. Hoću reći. najskuplju stvar u jelovniku. pričaj mi o Lađaru.. — A što radimo kada ti se to učini? . Kompjutorski generirani glas tada reče: "Omotnica ispred zgrade.. pogledao sam van i učinilo mi se da ga vidim. neki put izgleda kao da je on. ali kojim se ipak sluţio svakodnevno). Nosio je grimiznu košulju Izod i ţućkastosmeđe hlače. ne dodajući više ništa. Radi se o ubojstvima u podzemnoj". Havel ude u neki kafić i sjedne u separe kod prozora.00 — Tata. Ispod Postovog automata za novine. — Zanima me. {"Djetetu nikada ne reci više nego što pita". Ţelio se uvjeriti da je netko uzeo omotnicu — i doista. Bilo je to jedno od pravila iz Priručnika za samohrane roditelje Parkera Kincaida — priručnika koji je postojao samo u njegovoj glavi. Parker Kincaid zastane i odloţi tavu od lijevanog ţeljeza koju je do tog trenutka prao. Već je naučio da se ne smije uzbunjivati ni zbog kojeg dječjeg pitanja — točnije. — Stvar je samo u tome što vani. Spustivši slušalicu.. — O Lađaru? — upita devetogodišnjeg sina. kadulja. odisala je mirisima blagdanskog objeda koji je pripremao. — započne dječak. u Virginiji. iako je još bilo vrijeme doručka.Neki glas rekao je: — Gradska vijećnica. Odmah pročitajte. nikako ne smije pokazati da je uzbunjen — tako da se sada nasmiješio dječaku. naručio je kavu i.. Sluţba osiguranja. Luk. ruţmarin. ubacio diktafon u papirnatu čašu i sve zajedno odloţio u kantu za smeće. Što te zanima? Kuhinja Parkerove kuće u Fairfaxu. Robby je imao plavu kosu i majčine plave oči. Zanimalo ga je i tko će doći savjetovati gradonačelnika. Meki čuperak tog mu se prijepodneva naginjao na desnu stranu.. u struku stisnute remenom Ralpha Laurena.. Havel prisloni diktafon uz mikrofon i pritisne dugme za reprodukciju. odakle je dobro vidio onaj automat za prodaju novina i pokrajnji ulaz u Gradsku vijećnicu.

Ali. nego zahvaljujući brizi za dvoje djece — i njihovom nogometu. sada već smiješeći se i pokazujući rukama. Parker je ostao nepomično stajati. Vrt su najvećim dijelom pokrivali trava i cvjetni nasadi. — Ne.. No na samome završetku parcele nalazili su se gusti isprepleteni grmovi forzicije. Obično bi se za ozbiljan razgovor s djecom spuštao kako bi im se oči našle u istoj razini. — Odlično. čini mi se. dio te vegetacije nalikovao je na ljudske obrise. — Imaš štit i kacigu? — Ovdje su. Zajedno su prišli straţnjim vratima. frizbiju i redovitom trčanju nedjeljom ujutro (no. — On raširi ruke. — To je vrijeme dugačko poput one ribe koju smo uhvatili u jezeru Braddock? — Ona je bila ovakva — reče dječak. Moţe? Što ti se učinilo. Parker pogleda preko svojih pola jutra zemlje u jednom starom stambenom naselju tridesetak kilometara zapadno od Washingtona. uključujem svjetla. —Parker još više razmakne dlanove.. Ali kada bi se pojavila tema Lađara. — Znam. psihoterapeut je preporučio da Parker stoji — kako bi se dječak osjećao sigurno u nazočnosti snaţne zaštitničke pojave odrasle osobe. dobro. — Ovako puno? . poput kakvog viteza. — Dječak se potapša po glavi i. — Koliko je otada prošlo godina? — Četiri — odgovori Robby. trčao je Parker — obično iza njihovih bicikala dok bi oni kruţili obliţnjim parkom). — Vidiš..— Uzimam štit i kacigu — izrecitira dječak — a ako je mrak. — Izgleda pomalo sablasno — prizna Parker. podigne lijevu ruku. I dakako. — Pogledajmo. . bio je visok — oko metar osamdeset pet — i gotovo u jednako dobroj formi kao za studentskih dana. A nešto na Parkeru Kincaidu uistinu je ulijevalo sigurnost. kudzua i bršljana koje je već cijelu godinu namjeravao porezati. I ja imam svoj. — Moţda — Mislim da je još više. — U to nema sumnje. — Parker se teatralno namršti. I to ne zahvaljujući aerobiku ili fitnessu. u onom grmlju — reče Robby. gdje si ga vidio? — U redu. — Je li to puno vremena? — Poprilično. ako bi čovjek malko stisnuo kapke. Ali ţelio je Robbyju usaditi osjećaj o određenoj vremenskoj distanci.. — Pokaţi mi. — Parker je oponašao dječakove pokrete. Tek napunivši četrdeset. košarci. ovako dugačka. Ali znaš da se Lađar pojavio još davno — Nije kanio umanjivati dječakov strah naglašavanjem činjenice da su ga prestrašili samo nekakvi zapušteni grmovi.

. — Bila je duţa! — šalio se Parker. Svratila sam samo na minutu. On pogleda pokraj nje i s olakšanjem uvidi da je motor ţutobijelog Cadillaca na prilaznom putu još uvijek uključen. Uto se oglasi zvonce na ulaznim vratima. divovska lignja. — Znaš što? — reče Parker. ovako. a onda je on uhvatio dječaka i još ga nekoliko trenutaka škakljao.. — Pa. — Ne. . bok — reče Parker nesigurnim tonom.. visoko podignutih ruku. — Bili ste. pomisli on. Zatim priđe vratima i širom ih otvori. Lađar. — Ona ga zagrli. — Duţa! Robby otrči na suprotnu stranu kuhinje i podigne jednu ruku. Parker zadrţi pogled na onom grmlju iza kuće. Boţe. Robby i Stephie oboţavali su dr. — Super! — Robby veselo poskakujući iziđe iz kuhinje. kit. Oh. dok je Stephanie imala više smeđu kosu. Seussa . Parker je djecu zvao "Whoovima".— Ne. — Što? — Što kaţeš da sutra uklonimo sve one grmove? — Mogu li ja rezati pilom? — upita dječak brzo. njima apsolutno najdraţe priče svih vremena. kako se samo drţiš. znam. — Bila je ovako dugačka! — Takav je morski pas — poviče Parker. opusti se. — Dječak je poskakivao s noge na nogu. Joan.. u sebi se smiješeći. a onda dotrči natrag i podigne drugu. Naušnice su joj visjele ispod ravno podrezane kose koja je zbog sunca bila još svjetlija nego inače (Robby je imao takvu boju kose. gdje ono? — St. — Bok. ne. — Vidjet ćemo — reče Parker. On otrči na kat i Parker začuje blago natezanje između brata i sestre oko toga koju će igricu igrati na Nintendu. Ne. poput Parkera).. Preplanula je koţa bila besprijekorna. Oh. on samo odmahne glavom. po stvorenjima iz knjige Horton čuje Whoa. Parker. kako su samo spremni za svaku priliku. Sjećanje na Lađara sada je već posve zasjenila euforija zbog mogućnosti da nešto radi motornom pilom. no djeca ga nisu čula. draţe čak i od medvjedića Pooha.. jer je zarazna špica Mario Brosa ispunila kuću. već zadihan. — Dobro izgledaš. Richard je sjedio za upravljačem i čitao Wall Street Journal. Croix. Bilo je divno.. ne. Činilo se da je prevagu odnijela Stephanie. Privlačna se ţena smiješila. Upravo smo sletjeli na Dulles. On pogleda u dnevnu sobu. Čupava Mazurka! — Stvorenje iz knjige Kada bih ja vodio zoološki vrt.. Parker i Robby nekoliko su se minuta lovili po kući.

i dobila sam loptu za nogomet i novi Mario Bros i cijeli komplet Wallacea i Gromka. Svratila sam samo na minutu. — Jeste li dobili moje darove? — upita Joan. — Rekla sam mu da to učini ako ti ne bude odgovarala — reče Joan brzo. Tata vam nije rekao? — Kratak pogled upućen Parkeru. Telefoni najčešće nisu radili. nema problema — zausti Joan. Stephanie je imala izduţeno. Da. mama? —upita Robby. — Zamijenili smo je za moju veličinu. rekao im je. Stephie! Došla je mama. Stephie reče: — Oh. Darove ću donijeti sutra. kako si preplanula! — reče Stephie. Ne mogu točno odrediti izgledaš li i ti dobro.. ali Barbika u haljini za izbor ljepote više je nije osobito zanimala. — Oh — reče Joan kćeri — iz tog je našeg mjesta bilo uţasno teško telefonirati. nadao se Parker. Današnje osmogodišnjakinje više nisu iste kao osmogodišnjakinje u doba Joanina odrastanja.. — Tata je vratio moju košulju — reče Robby. — A ja sam dobio Death Star i Millennium Falcon. Robby je bio pravi mali anđeo. — Ne. vas i nije bilo kod kuće. dječacima izgledati intelektualno i stoga zastrašujuće. — Na Karibima. kako bih vas pozdravila i popričala s vašim ocem. — Jeste li se lijepo proveli za blagdane? — upita ih. — Mama. — Djevojčica je bila besprijekorno uljudna. — Ona sada sinu promrsi kosu. Parkeru. stvari su mi ostale u kovčegu..— Dobro se osjećam. — Ţeljela sam vam dati barem nešto. Gotovo kao na pustom otoku. no Parker je jasno vidio da se ljuti jer ih je pozvao. I hrpe Micro Machinesa! I palicu Sammyja Sose. — Ali ja sam četiri puta za redom zabio gol! — reče on. zabacujući kosu poput Spajsice. — Gdje si bila.. da. — Osim toga. I gledali smo Orašara. — Dobili smo zračni hokej i ja sam danas već tri puta pobijedila Robbyja. — Svakako. Whoovi brzo iziđu iza ugla i dotrče do Joan. Robby prekine sestru. Doista dobro. kada vas posjetim. koje će. Ona se smiješila. mršteći se. ozbiljno lice. — Jesi nam nešto donijela? Joan pogleda prema automobilu. Joan ne moţe shvatiti da djeca nisu uzrujana zbog pogrešne informacije o njezinom odredištu nego zbog činjenice da za Boţić nije bila u Virginiji. . — Djeca su na katu. kada napuni dvanaest-trinaest godina. — S tobom se za Boţić nismo čuli — reče Stephie. Nekako si blijed. Mukli udarci na stubama. Ali znate. — Robby. — A-ha — reče Stephanie. — Hvala. — On se okrene kako bi ih dozvao.

— O. Moramo.. ovo nisam morala. Bila je to njezina navika još iz doba kada su bili u braku.Sada je krivnju pripisivala njima... kupila mi je boţićni dar.. — Već je uvukla ruku u svoju torbicu marke Coach. — Dušo. ti si kriv. on nije rekao ništa. Parker Kincaid razmišlja: najprije Lađar. Djevojčica se već trenutak kasnije vratila s novom opremom za nogomet. Kako nam danas prošlost ne da mira. Joan. — Oh. Zatim se okrene i pojuri stubama. — Mogla sam jednostavno pustiti da to u ponedjeljak sredi dostavljač poziva. opet si kriv ti. "). Biste li to ţeljeli? — Valjda — reče Robby. — Moţda bismo vas Richard i ja jednom mogli odvesti na operu. Nijedan se devetogodišnjak ne bi mogao čvršće obvezati na odlazak na elitnu kulturnu predstavu.. Upravo su takve sitne pogreške — blago prebacivanje krivnje — jednako teške kao i pljuske. predala je majci u ruke. — S nelagodom je drţala dres. Što je bilo najironičnije. — Richard i ja sada moramo poći. — Richard i ja idemo u Kennedy Center. razdragana zbog obećanja o novim darovima. zar ne? Stephie slegne ramenima. Dobijesa. ("Nikada ne dopusti da djeca vide kako se roditelji prepiru. ako oni u nečemu pogriješe.. Joan je očito laknulo kada su djeca otrčala natrag. Joan nije naučila da djeca nikada nisu kriva ni za što. Joan se pridigne. onako široko i zagonetno. pa to će biti zabavno — reče Joan. zašto ne? Ipak je Stara godina.. — Parker. u Stephieinu sobu. Ratove zvijezda. Ali. Dostavljač poziva? . Jadnici su u kavezima već cijeli tjedan. Ako ti u nečemu pogriješiš. Moramo pokupiti Elma i Sainta. — Mi večeras imamo tulum i gledat ćemo vatromet na televiziji i igrati monopoly. barem ne u toj dobi. u toj dobi — bilo joj je trideset devet godina — najbolje je izgledala s mrzovoljnim izrazom na licu. Robby je odjednom ponovno ţivnuo.. nemam puno vremena. Vrškom prsta dodirnula je prednje zube kako bi provjerila jesu li umrljani ruţem. A onda je osmijeh s njezina lica iznenada iščeznuo. — To je drama u kojoj ljudi pjevaju priču — reče Parker djeci. — Čekaj malo — izlane odjednom Stephie. sada još Joan.. Na operu.. A ja njoj nisam. Volite operu. Oh. kao dijete koje je ulovilo ribu pa točno ne zna što će s njom. Unatoč tome. Vrijeme za pogled unatrag. Ali onda je vidio da ona iz torbice vadi sveţanj papira. On stane brzo razmišljati: ima li još kakav dar viška. nešto što je kupio a još nije dao? Nešto što bi mogao. Boţe — reče Joan — kako je lijepa.. kako je to u posljednje vrijeme sve češće činila kada bi je netko od odraslih nešto upitao..

— A onda dlanom udari po papirima. — Parkeru — reče ona razumnim tonom — moj je ţivot sada stabilan. ostacima washingtonske politike. Usto i muškarac s kojim je Joan spavala tijekom posljednje godine braka s Parkerom. — Parker je puno skrbništvo imao već četiri godine. Mislim da bi se radovao. — Razmišljaš li uopće o njima? O tome što će im ovo donijeti? — Potrebna im je majka. On osjeti udarac duboko u trbušnoj šupljini.. — Zašto?—upita je. Zatim antikviteti. Ali to nikako ne bi ţeljela i Parker je to dobro znao.. — Ne — prošapće on. imat ćeš više vremena za sebe. Čini se da Joan i Richard ipak nisu došli izravno iz zračne luke.. Čuj. Udala sam se. prema pisanju Washington Posta. iako je Parker znao da se ona jednostavno zasitila dotadašnje kuće i četvrti čim je uvidjela da u novoj sredini nije uspjela steći prijatelje. I kuće u otmjenim četvrtima: ona i Richard iz Oaktona su se preselili u Clifton. posve podlijeţući napadaju bijesa. Ponovno vjeţbam. Ovisno o tome što Richard i ja imamo u planu. rekla mu je tada. Nemojmo se oko toga natezati. — Ţelim ih. Parkeru. za dlaku izbjegao suđenje za prošlogodišnje primanje mita. Mlada si. u posljednje vrijeme često putujemo. — započne ona.. Prije nekoliko godina to su bili konji. — Ţelim obitelj. Moţemo zajednički nešto smisliti. Koliko je god voljela trudnoću — nikada nije bila ljepša — potpuno se raspala kada je trebalo ţivjeti s . Za drţavnog sluţbenika u lokalnoj vladi jednog okruga koji je. U zaglavlju dokumenta stajalo je: "Prijedlog za modifikaciju Naloga o skrbništvu nad djecom". Ide mi dobro.. petkom i vikendom sa mnom.— Ali ţeljela sam s tobom razgovarati prije nego što učiniš nešto nepromišljeno.. — Joan — reče on s očajem u glasu — nisi valjda. i dobit ću ih. — U strogo sluţbenome smislu. — Četiri dana s tobom. — To su moja djeca.. Ne. on prošapće: — Robbyju i Stephanie stranac si praktički otkako su se rodili. pomisli Parker. — Ne. Potom čistokrvni vajmaraneri. nego su najprije svratili njezinom odvjetniku. — Osjećao je kako mu snaga napušta tijelo pred naletom vala panike. pa u McLean. Richard je tek ptičica koja se hrani mrvicama. Joan treba nešto novo za svoju zbirku. Sada pomisli na to kako bi na djecu djelovale tako česte selidbe. "Napredujemo". pa u Alexandriju. — Imaj djecu s Richardom. — Apsolutno ne.. Pribojavajući se da bi ga mogla čuti djeca.

novorođenčadi. Čovjek teško moţe imati dijete kada je, u emocionalnome smislu, i sam dijete. — Za to si posve neprikladna — reče Parker. — O, Boţe, doista si naučio kako se skidaju rukavice, zar ne? No, dobro, moţda i nisam bila prikladna. Ali ta je faza sada iza mene. Ne, to ti je u prirodi. — Borit ću se protiv toga, Joan — odvrati on jednostavno. — To dobro znaš. Ona sada ljutita reče: — Doći ću sutra u deset. I dovodim socijalnu radnicu. — Molim?!? — Ostao je posve zatečen. — Samo da popriča s djecom. — Joan... Unatoč prazniku? — Parker nije mogao ni zamisliti da bi netko od socijalnih radnika pristao na takvo što, no onda uvidi da je Richard zacijelo potegnuo određene veze. — Ako si tako dobar otac kao što misliš, nećeš imati problema bude li ona razgovarala s njima. — I nemam nikakvih problema. Samo mislim na njih. Pri čekaj do sljedećeg tjedna. Što misliš, kako će se osjećati bude li ih neka nepoznata osoba tako ispitivala na praznik? To je krajnje apsurdno. Ţele se vidjeti s tobom. — Parkeru — reče ona, već na rubu strpljivosti — ona je profesionalka. Neće ih ispitivati. Čuj, moram ići po pse. Ubrzo zatvaraju, zbog blagdana. A ti jadni psići... Oh, hajde, Parkeru. Nije baš smak svijeta. Ali, da, razmišljao je on, upravo je tako: ovo je smak svijeta. On je već zamahnuo kako bi zalupio vratima, no zastao je negdje na pola puta, znajući da bi taj zvuk uznemirio djecu. Zatvorio je vrata uz odlučan škljocaj. Navukao zasun i učvrstio lanac, kao da nastoji svim sredstvima prepriječiti put pravom uraganu loših vijesti. Presavivši papire a da ih nije ni pogledao, ušao je u radnu sobu i samo ih ubacio u pisaći stol. Još je nekoliko minuta hodao amo-tamo, a onda se uspeo na kat i provirio u Robbyjevu sobu. Djeca su se smijala i jedno na drugo bacala svemirske brodove. — Nema bombardiranja na Staru godinu — reče Parker. — Sutra, znači, moţemo? — upita Robby. — Vrlo duhovito, mladiću. — On je počeo! — reče Stephie, a onda se vrati Čitanju knjige. Malena kuća u preriji. — Tko će mi pomoći u uredu? — upita on sada. — Ja — poviče Robby. Otac i sin zajedno se spuste do njegovog ureda u podrumu. Nekoliko minuta kasnije Parker je ponovno začuo elektroničku glazbu, kada je Stephie knjiţevnost zamijenila računalima i neustrašivog Marija još jednom uputila u novu pustolovinu.

*** Gradonačelnik Gerald Kennedy — demokrat, da, ali ne iz onog klana Kennedyja — pogleda list bijelog papira koji mu je leţao na stolu. Gradonačelniče Kennedy, Kraj je blizu. Kopač je na slobodi i nema načina da ga zaustavite.

Za taj list bio je spojen i jedan FBI-ev dopis, s naslovom: "Priloţeni dokument je kopija. METSHOOT — slučaj ubojstava u podzemnoj, 31/12". METSHOOT, pomisli Kennedy. Ubojstva u podzemnoj ţeljeznici. FBI oboţava te svoje nazive, prisjeti se sada. Sjedeći, pognut poput medvjeda, za bogato ukrašenim radnim stolom u svojem georgijanskom uredu u vrlo negeorgijanskoj washingtonskoj Gradskoj vijećnici, Kennedy još jednom pročita poruku. A onda podigne pogled prema dvoje ljudi koji su mu sjedili nasuprot. Vitka, privlačna plavuša i visoki, vitki sjedokosi muškarac. Kennedy koji je počeo ćelaviti ljude je često kategorizirao prema kosi. — Sigurni ste da je on odgovoran za ono divljanje? — Ono što je rekao o mecima — reče ţena — da su obojeni... ? To je provjereno. Sigurni smo da je poruku poslao počinitelj. Kennedy, krupan čovjek koji se u tom tijelu osjećao ugodno, divovskim dlanovima okrene poruku na stolu. Uto se otvore vrata i neki mladi crni muškarac u dvorednom talijanskom odijelu i ovalnim naočalama uđe u ured. Kennedy mu pokaţe prema stolu. — Ovo je Wendell Jefferies — reče gradonačelnik. — Moj glavni pomoćnik. Agentica kimne. — Margaret Lukas. Onaj agent samo načini neki pokret koji je Kennedyju izgledao kao slijeganje ramenima. — Cage. — Nakon toga svi su se rukovali. — Oni su iz FBI-a — reče Kennedy. Jefferies kao da je kimanjem ţelio reći: Očito. Kennedy kopiju poruke odgurne prema svom pomoćniku. Jefferies popravi poloţaj skupih naočala i pogleda poruku. — Sranje. Sprema se za novi napad? — Tako izgleda — reče agentica. Kennedy promotri dvoje agenata. Cage je došao iz Devete ulice — sjedišta FBI-a — a Lukasica je bila v.d. šefa FBI-eve washingtonske podruţnice. Njezin je šef bio na putu, tako da je ona vodila slučaj ubojstava na postaji podzemne. Cage je bio stariji i činilo se da ima dobre veze u FBI-u; Lukasova je bila mlada i ostavljala je dojam ciničnije i energičnije osobe. Jerry Kennedy bio je washingtonski gradonačelnik sada

već tri godine i grad je odrţavao iznad površine ne zahvaljujući iskustvu i vezama, nego ciničnosti i energiji. Bilo mu je drago što slučaj vodi Lukasica. — Idiot ne zna čak ni pisati — promumlja Jefferies, spuštajući sjajno lice kako bi ponovno pročitao poruku. Imao je uţasno loš vid, manu koja je mučila sve njegove sestre i braću. Dobar dio mladićeve plaće odlazio je njegovoj majci, još dvojici njezinih sinova i dvjema kćerima u jugoistočnome dijelu Washingtona. Dobro djelo koje Jefferies nikada nije spominjao — to je tajio jednako kao i činjenicu da mu je otac ubijen dok je u Istočnoj trećoj ulici kupovao heroin. Za Kennedyja je mladi Wendell Jefferies bio najplemenitije srce Washingtona. — Ima li tragova? — upita pomoćnik. Lukasica reče: — Ništa. U istragu smo uključili i VICAP2, gradsku policiju, psihološki odjel na našoj akademiji, kao i policijske organizacije u okruzima Fairfax, Prince William i Montgomery. Ali još nemamo ništa konkretno. — Isuse — reče Jefferies, pogledavajući na ručni sat. Kennedy pogleda mjedeni sat koji je stajao na njegovom stolu. Bilo je nekoliko minuta nakon deset. — Dvanaest sati... podne — reče zamišljeno, pitajući se zašto se ucjenjivač posluţio 24-satnim sustavom biljeţenja vremena, kao u Europi, ili u vojsci. — Imamo dva sata. Jefferies reče: — Morat ćeš dati izjavu, Jerry. Ubrzo. — Znam. — Kennedy ustane. Zašto se to moralo dogoditi sada? Zašto ovdje? Zatim pogleda Jefferiesa — čovjek je mlad, ali, Kennedy je to znao, pred njim je velika politička karijera. Upućen je, snalaţljiv i vrlo brz; na Jefferiesovom zgodnom licu pojavi se ogorčen izraz i Kennedy uvidi da i on misli isto to: Zašto baš sada? Kennedy pogleda dopis o posebnim tribinama za gledatelje vatrometa, večeras, u ponoć, na Mallu3. On i Claire, njegova supruga, trebali bi sjediti s kongresnikom Paulom Lanierom i drugim glavnim gradskim zvjerkama. Odnosno, tako bi bilo da nije došlo do ovoga. Zašto baš sada? Zašto u mojem gradu? Zatim upita: — Što činite kako biste ga uhvatili? Odgovorila mu je Lukasica, i to odmah. — Ispitujemo PD-e... povjerljive doušnike... i svoje ljude koji su na bilo kakav način povezani s domaćim ili stranim terorističkim skupinama. Zasada nismo došli ni do čega. A ja procjenjujem da tu i nema terorističkih prstiju. Meni cijela stvar smrdi na školski primjer zločina radi stjecanja materijalne koristi. Imam i agente koji uspoređuju slučajeve iznude iz
Theodor Seuss Geisel (1904-1991), autor brojnih i silno popularnih dječjih knjiga s ekscentričnim likovima koje je sam ilustrirao —prev.
2

3 4

Violent Crime Apprehension Program — program praćenja podataka o počinitelj ima teških zločina —prev. Velika zelena površina u središtu Washingtona —prev.

prošlosti, ne bi li nekako došli do zajedničkog obrasca. Proučavamo sve ostale prijetnje koje su u protekle dvije godine došle na adresu grada ili gradskih duţnosnika. Zasada još nemamo ništa. — I gradonačelnik je primio određene prijetnje, znate — reče Jefferies. — U vezi sa slučajem Moss. — Što je to? — upita Cage. Odgovorila je Lukasica: — Tip koji je otkucao Upravu za školstvo. Tip kojeg sam čuvala. — Ah, taj. — Cage slegne ramenima. Agentica Lukas sada se obrati Jefferiesu: — Znam za te prijetnje. Proučila sam ih. Ali ne bih rekla da je ovo povezano s tim. Ono su bile obične anonimne prijetnje s javnih govornica. U igri nije bio novac i nije bilo drugih zahtjeva. Obične anonimne prijetnje, pomisli Kennedy cinično. Osim što ne zvuče tako obično ako ti se ţena u tri u noći javi na telefon i čuje: "Prestanite čeprkati po Mossu. Ili ćete biti jebeno mrtvi, jednako kao on". Margaret Lukas nastavi: — Kada govorimo o standardnoj istrazi, dio mojih agenata provjerava registracijske oznake svih automobila koji su jutros bili parkirani u okolici Gradske vijećnice. Provjeravamo i tablice automobila u blizini Dupont Circlea. Kao i područje određeno za isporuku kod kruţne autoceste, sve hotele, stanove, prikolice i kuće u tom području. — Po vašem se tonu ne bi reklo da ste optimistični — progunđa Kennedy. — I nisam. Nema svjedoka. Barem ne pouzdanih. A u ovakvom slučaju trebamo svjedoka. Kennedy još jednom pogleda poruku. Učinilo mu se neobičnim da nekakav luđak, ubojica, ima tako lijep rukopis. Obraćajući se agentici Lukas, sada reče: — Onda... izgleda da pitanje glasi... platiti ili ne? Lukasica sada pogleda Cagea. On odgovori: — Osim ako platite traţeni iznos ili se pojavi neki doušnik s konkretnim informacijama o tome gdje je Kopač, drţimo da ga do četiri popodne nećemo moći spriječiti. Jednostavno nemamo dovoljno tragova. — Ona još pridoda: — Ne predlaţem da platite. To je samo naša procjena onoga što će se dogoditi ako ne platite. — Dvadeset milijuna — reče on zamišljeno. Vrata ureda uto se otvore bez kucanja i na njima se pojavi neki visoki muškarac, pribliţno šezdesetogodišnjak, u elegantnom sivom odijelu. Oh, divno, pomisli Kennedy. Još jedan kuhar u našoj maloj kuhinji. Zastupnik u Kongresu Paul Lanier stisne gradonačelnikovu ruku i predstavi se agentima FBI-a. Wendellu Jefferiesu nije poklonio ni tračak pozornosti. — Paul je — reče Kennedy Lukasici — na čelu odbora za upravljanje D.C.-om4.
4 Jedna

iz niza povijesnih poluautobiografskih knjiga za djecu autorice Laure Ingalls Wilder (1867-1957.) —prev.

5

District of Columbia — izdvojeni dio američke federacije, po statusu ravnopravan saveznim državama;

Iako je D. C. imao određeni stupanj autonomije, Kongres je nedavno preuzeo financiranje grada, te je gradskim vlastima dijelio novac poput roditelja koji da je dţeparac nepromišljenom djetetu. Osobito nakon nedavnog skandala s Upravom za školstvo, Lanier je Kennedyju bio ono što je revizor za knjige prihoda i rashoda. Lanier nije čuo omalovaţavajući ton u Kennedyjevom glasu — iako se činilo da agentici Lukas nije promaknuo — i sada upita: — Moţete li me upoznati sa situacijom? Lukasica još jednom ponovi svoje procjene. Lanier je i dalje stajao, a sva tri dugmeta na njegovom odijelu bila su čvrsto zakopčana. — Zašto baš ovdje? — upita Lanier — Zašto baš u Washingtonu? Kennedy se u sebi nasmije. Gad mi je ukrao čak i retoričko pitanje. Margaret Lukas odgovori: — Ne znamo. Kennedy nastavi: — Doista mislite da će to ponovno učiniti? — Da. Kongresnik upita: — Jerry, ne razmišljaš valjda ozbiljno o plaćanju? — Razmatram sve mogućnosti. Lanier mu uputi sumnjičav pogled. — Ne brineš se za to kako će sve to izgledati? — Ne, to me ni najmanje ne zanima — reče ljutito. No kongresnik je samo nastavio svojim besprijekornim političarskim baritonom. — Bit će to pogrešna poruka. Popuštanje teroristima. Kennedy pogleda Lukasicu, koja reče: — O tome bi doista valjalo razmisliti. O teoriji velike brane. Popustite jednom iznuđivaču, pojavit će se i drugi. — Ali nitko ne zna za ovo, zar ne? — Kennedy glavom pokaţe prema poruci. — Dakako da znaju — reče Cage. — A ubrzo će znati puno ljudi. Takva stvar ne moţe dugo ostati ispod poklopca. Takve poruke imaju krila. Budite uvjereni. — Krila — ponovi Kennedy. Taj mu se izraz nikako nije sviđao, te je tim više bio sretan što predstavu vodi Lukasica. On je sada upita: — Što moţete poduzeti kako biste ga pronašli ako ipak platimo? Ponovno je odgovorila agentica Lukas. — Naši će tehničari preurediti torbu... postaviti odašiljač. Dvadeset milijuna teţit će stotinjak kilograma — objasni još. — To čovjek ne moţe tek tako sakriti pod automobilsko sjedalo. Pokušat ćemo ga slijediti do skloništa. Bude li sreće, doći ćemo i do njega i do ubojice... tog Kopača. — "Sreće" — ponovi Kennedy skeptičnim tonom. Zgodna je to ţena, pomisli sada, iako je gradonačelnik — koji je u braku sa svojom suprugom bio trideset sedam godina i ni u jednom trenutku nije ni pomislio da bi je mogao prevariti — znao da se ljepota najvećim dijelom sastoji od izraza očiju, usta i drţanja, a ne Bogom dane grade. A lice Margaret Lukas nije se nijednom smekšalo, otkako je
teritorijalno obuhvaća područje grada Washingtona—prev.

— No. Ispustite je i gotovi smo. Zima je u sjevernoj Virginiji posljednjih nekoliko tjedana bila sablasno topla. Zasada znaju samo da će taj psihopat u četiri poslije podne pokušati ubiti još ljudi.25. I ne samo to. Hoću reći. Meteorolozi su za večeras prognozirali prvi pravi snijeg te zime. — Da — reče ona. . Glas joj je sada bio nesmiljen: —Ne moţemo vam dati ništa u postocima. Nije bilo ni osmijeha. ali on će nastaviti pucati. šefe. dakako. Agentica Lukas reče: — Ali pretpostavio je da će se FBI umiješati i prije nego što se upustio u to. čini mi se da bi.. Gradonačelnik prošapće: — Onda. Kennedy ustane. — I nisam. Kennedy je odmah uočio sarkazam u njezinu glasu. Sve je to čovjeka nekako uznemiravalo. na sebi je imao barem dvadeset različitih mirisa. — Dvadeset milijuna — reče zamišljeno Lanier. Na suprotnoj strani nalazio se park. Kennedyja je podsjećao na jetru. I ne samo to. — Ne. ha? Pomoćnik. pa još nakon toga i onda još nakon toga. pritisak je gadan. na čijoj je sredini stajao neki veliki. Njegovog je pomoćnika obavijao miris muškog losiona. — Lanier uzdigne ruke. ni suosjećanja. mogao jednostavno odustati i nestati u brdima. tako da je u sobu dolazio miris bilja u raspadanju. suvremeni kip. On sada načas pogleda Wendella Jefferiesa. Pet čipkastih smeđih listova odlepršalo je prema tlu. Lanier ni ovaj put nije bio svjestan takvih stvari. A Kennedy je mislio kako se nakon skandala s onom Upravom za školstvo stanje više ne moţe pogoršati. Lanier reče: —Ja predlaţem da ne platimo.. Vani se taj sablasno topli zrak pokrenuo. odgurne naslonjač unatrag i priđe prozoru.. čovjek koji je imao ključeve blagajne. — Zasada — reče Kennedy — nema tragova. — Ali mislite da će nastaviti pucati ako ne platimo. koji nikada nije bio poznat po suzdrţanosti. Pogleda na mjedeni stolni sat. i vi i ja.ušla u ured. no zrak je zasada još bio topao i vlaţan. koji shvati znak i pridruţi mu se. Zasada imaju dvadeset troje poginulih. — Ali nije li to onda nekako nedosljedno? Ne mislite da trebamo platiti. Pogleda na smeđi travnjak i drveće prošarano smeđim lišćem.. On se okrene i stane za stol.. odgovori: — Lopta je u vašim rukama. obraćajući se njoj: — Nisam mislio da ste skloni plaćanju. Nema ničega. tamni. da. Bilo je 10. Wendy. kada shvati da na slučaju radi i FBI. Kongresnik nastavi..

— To nam nije od osobite pomoći. Kakva prokleta ironija: novac za spašavanje grada postoji isključivo zahvaljujući tome što je netko muljao i time gradsku vladu uvukao u skandal divovskih razmjera. Kennedy načas pogleda Wendyja Jefferiesa. — Čekaj malo — reče kongresnik. — On se nasmije. — Zauzet ćemo odlučan stav. Dajte sve od sebe kako biste ga uhvatili.Ali sredstva ćemo morati posuditi iz rezervi Uprave za Školstvo. Na svim ostalim računima imamo samo dugove ili sitniš.— Tako je. — Posve siguran. Odluku donosi isključivo D. Cage se obrati Lanieru: — Ne. koji je ispred svog imena imao pravo stavljati titule magistra prava i doktora pravosudnih znanosti. Ali grad će platiti. netko bi . samo da dođe do novca. s gorčinom se nasmijavši — nemaš pravo donositi takvu odluku. — Jerry. — Hoće li ga biti teţe uhvatiti? — Neće — reče ona. Nećemo popuštati terorizmu. Kennedyju se činilo da taj papir blista poput plamena. Trenutak kasnije još i: — Onda.. — Dvadeset milijuna? Moţemo posuditi sredstva za trošenje po diskrecionom pravu. nećemo — reče Lanier. — To j e jedino mjesto? — Tako je. Činilo se da joj je svejedno hoće li odluka biti ovakva ili onakva. — Pritom pokaţe prema onoj plamenoj poruci. Lukasica reče: — Riječ je o čovjeku koji je pripravan ubiti koliko je god potrebno ljudi. C. — Ali zapravo ima — reče Wendell Jefferies. — Nećemo baš tako brzo. Kennedy odmahne glavom. — Hoće li vam isplata oteţati posao? — upita Kennedy.. koji se na trenutak zamisli. Prije nego što sam došao ovamo. — Ne. — I ja tu isplatu neću odobriti. . — Ali mi nadziremo novac — reče Lanier ljutito. — Jerry — započne Lanier. pitao sam ministra pravosuđa. nema.. nego ćemo. — Ja ću platiti — reče Kennedy. pa to je apsurdno — reče Lanier. — Nije uopće brzo — reče Kennedy ljutito. — Kongres ima jurisdikciju — reče Lanier razdraţljivo.. Njihov je račun jedini toliko likividan. — O tome razmišljam sve otkako sam dobio tu prokletu stvar. — Sigurni ste? — upita ga agentica Lukas. S takvim se ljudima ne moţe pregovarati. hoćete li platiti ili nećete? Stolna svjetiljka obasjavala je poruku. — Čak i ako uhvate te tipove.

no on je znao da će ta postaja biti pod nadzorom policije ili agenata. Havel stupi na kolnik. A vi. kamion izravno pogodi Havela. Uţasnut. odakle će autobusom otići do jugoistočnog dijela grada. Na slučaju posve izvjesno radi FBI. ne! Kriste. treba nazvati iznajmljivača helikoptera.. Izišavši iz kafića. Postaja podzemne ţeljeznice Judiciarv Square nalazila se točno ispod gradske vijećnice. — Hej ! — poviče Havel. muškarac i ţena. Havel plati — starim. Gilbert Havel zaključi kako će. Nikada ne pristaj na dogovore s teroristima. Vozač je vrištao: —Kriste. ne čitam — reče Kennedy.. Havel je ostao između prednjeg branika kamiona i jednog parkiranog 5 Američko ministarstvo vanjskih poslova —prev. I popiti bocu pjenušca. otići u Jockey Club i pojesti pravi odrezak. očito agenata FBI-a.istu stvar mogao pokušati sljedeći mjesec. Gilbert Havel izišao je iz uličice i skrenuo u jednu pokrajnju ulicu koja će ga odvesti do Pennsylvanije. Šef washingtonske policije brzo je došao i brzo otišao. agentice Lukas. koji se nakon toga. On sada dovrši kavu. Na semaforu se pojavilo zeleno. Ne super. Wendy. ne vidi me! Ne vidi me. Planovi za podizanje tih dvadeset milijuna dolara bili su vrlo sloţeni i pomno razrađeni — a planovi za bij eg još sloţeniji. sada podigne pogled. To je washingtonsko pravilo. No.. skrenuo je s pločnika i brzo. Vozač jednog velikog dostavnog kamiona gledao je račun koji je drţao u ruci i tako projurio kroz crveno.. pošto dobije novac. uhvatite tog kučkinog sina. oborena pogleda.. Iznenada mu na lijevoj strani bljesne nešto veliko i mračno. ne vrhunski. Činilo se da time nisu oduševljeni. Bijelac u crnačkoj četvrti. i dalje motreći ulaz u Gradsku vijećnicu. Treba pripremiti puno toga. A onda je u vijećnicu prije nekoliko minuta ušlo dvoje ljudi.. počni raditi na tom novcu. Sendvič je bio OK. Filet mignon. Desetak novinara i televizijskih ekipa odvraćeno je od ulaza. — Nitko mi ih ne šalje. Uz zaglušujuću škripu kočnica. to je očekivao. dobro. ne vidi. Zasada nema iznenađenja. Ţivot je katkada doista neobičan. usmjereno prema pokrajnjem ulazu u zgradu. prošao kroz jednu uličicu. Vrijeme je za odlazak u bazu. On se okrene u tom smjeru. izguţvanim novčanicama od jednog dolara — i ponovno navuče kaput i kapu. barem zasada. Čitaš li dopise s preporukama State Departmenta5? — Ne. Sranje. Havel pogleda na ručni sat. tako da se uputio prema aveniji Pennsvlvania. . nisu pojavili.

i uz naginjanje i škripu guma skrenuo na prvome raskriţju. pritrčali su Havelu. dvojica muškaraca tridesetih godina. — O. Isuse. da — reče drugi. Drugi je samo stajao iznad njega. Prolaznici. — Onaj kamion — prošapće muškarac koji je stajao — samo je odjurio! Jednostavno je pobjegao! — A onda upita prijatelja: — Je li mrtav? — O.automobila. Vozač iskoči i u šoku ga pogleda. — O. Jedan se sagnuo kako bi mu opipao puls. te je potrčao prema kamionu. sav zgnječen. još kako. — Nisi gledao! Ja nisam kriv! — A onda pogleda oko sebe i uvidi da je prošao kroz crveno. Pritisnuvši papučicu gasa do kraja. — U tom trenutku ugleda dvoje ljudi kako s ugla trče prema njemu. da. zagledan u divovsku lokvu krvi. Još je nekoliko trenutaka neodlučno stajao. krenuo je unatrag i odmah zatim pojurio dalje ulicom. No onda ga je obuzela panika. .

u trapericama. leţalo dvoje ljubavnika na plaţi.. Agentici Lukas ništa nije zvučalo kao voda. Gdje je počinitelj? Čeka ga dvadeset milijuna dolara. . Promet je jurio autocestom. I tako se našla na tom mjestu. a on ih ne uzima. gdje si?!? Bolio ju je trbuh. dvoje ljudi zagledanih u zalazak sunca. "vješala" —prev. I pomisli: pa. — Znaš kako do toga dolazi? — nastavi Cage. — Nešto ti se uvuče pod koţu i ti pokušavaš o tome ne razmišljati. Gdje su se nalazili već puni sat. — Gdje je. gotovo je dodirujući bedrom — onako kako bi.3 12:45 Gdje? Margaret Lukas leţala je na vitkom trbuhu. recimo. vojničke _____________________ engl. na jednoj uzvisini s koje se vidio Beltway. dobro. uz nju. — Što to? — Promet. boljeli su je laktovi.. Pomno su promatrali nekakvo polje udaljeno stotinu metara. boljela su je leda. dovraga? — promumlja neki drugi glas. jakni i kapi sa zaslonom okrenutim unatrag. nepresušna rijeka vozila. Gledali su mjesto određeno za ostavljanje novca u blizini Gallows Roada — da. poput snajperista ili kakvog rappera. ispruţena na tvrdoj zemlji. I on je leţao na trbuhu. Ona je čula automobile i kamione. Nije bilo načina da se mobilno zapovjedno mjesto postavi u blizini mjesta određenog za ostavljanje novca — čak ni zakamuflirano — a da ih iznuditelj ne vidi. zvuči kao voda. ironija je bila toliko izraţena da je nitko od agenata nije čak ni komentirao. ako je negdje u blizini. Ali ne moţeš si pomoći. Ona ponovno pogleda na ručni sat. Bio je to namrgođen muškarac od tridesetak godina. — Zvuk podsjeća na vodu — reče Cage. "Gallows ". Hoću reći.

dok su baterije bile smještene u plastičnu dugmad na dnu. i dalje su marljivo pisale bilješke za izvještaj šefu policije i gradonačelniku. — Ima li novosti? — Ona okrene glavu i šaptom se obrati Tobeu Gelleru. Torbu su postavili točno prema uputama u onoj poruci. Geller. nedaleko od sjedišta FBI-a. u krugu od stotinu metara. sada posve sigurno neće odustati. Njegove besprijekorne ruke. Leonard Hardy bio je iz washingtonske policije. Gellerova bi oprema to otkrila. Elektronički su se sklopovi nalazili u plastičnim ručicama. Svi su se agenti potom povukli. I stali čekati. — Ništa — reče. Geller bi i dalje znao kako doći do n. također tridesetih godina. Cak i ako bi zločinac prebacio novac iz platnenih torbi ili ako bi ga suučesnici podijelili. iako operaciju vodi FBI. Lukasica i Geller zatraţili su od Kennedyjeva pomoćnika da novac dostavi na jednu adresu u Devetoj ulici — malenu. Da se u blizini torbi s novcem. imao je intenzivno vedro lice dječaka koji pronalazi potpuno zadovoljstvo u svakom proizvodu koji u sebi ima nekakav mikročip.frizure i drţanja. Torbe su tako emitirale GPS signal jači i čišći od signala televizijske mreţe CBS i nije ga bilo moguće pokriti. On pogleda jedan od triju prijenosnih monitora koji su se nalazili ispred njega. a novi su omoti bili njegovo djelo — u njima su se nalazili ultratanki predajnici. Nikako joj nije . drţao se za sebe i ne gnjavio odrasle. a u ovoj se ekipi našao jer bi. izgledalo loše kada s njima ne bi bio i netko iz gradske policije. Iznuđivači i otmičari nerijetko se prestraše neposredno prije podizanja otkupnine. Agentica Lukas inače bi se pobunila zbog sudjelovanja ljudi koji nisu u FBI-u. Ali tko god je voljan ubiti dvadeset troje ljudi. neobiljeţenu garaţu. — Zašto kasni? — reče Hardy zamišljeno. Geller je usto presloţio i ponovno omotao četrdeset sveţnjeva novčanica od stotinu dolara. Ondje je Geller novac prepakirao u dvije velike sigurnosne naprtnjače tipa Burgess Security Svstems KL-19. novčanice su na putu do mjesta predaje imale malo skretanje. mladom agentu kovrčave kose koji je također bio u trapericama i jednoj od tamnoplavih jakna s dvostrukim licem kakvu je nosila i agentica Lukas. Agentica Lukas dobro je poznavala osnove zločinačkog ponašanja. ali usputno je poznavala Hardyja s njegovih zadaća u FBI-evoj podruţnici u blizini Gradske vijećnice i njegova joj nazočnost nije smetala — sve dok bude radio ono što je radio dotada: bio miran.ega — do udaljenosti od oko stotinu kilometara. osim kada bi netko preko njih stavio nekoliko centimetara debelu metalnu ploču. A onda nešto upiše u prijenosno računalo i pogleda ekran. ali je zapravo bilo impregnirano nitima oksidiranog bakra — koji je sluţio kao vrlo djelotvorna antena. sa savršeno njegovanim noktima. nalazilo nešto ţivo veće od rakuna. Kada je gradonačelnik dao zeleno svjetlo za isplatu novca. čije je platno izgledalo posve uobičajeno. očito ne očekujući odgovor.

Da će ščepati jednu od torba — drugu ţrtvujući u ime brzine — i izgubiti se negdje u šumi. Samo pazi da tako i ostane. Raspolagao je pravim malenim rječnikom takvih slijeganja. — Naši ih nisu rastjerali. Nitko s ceste nije otišao u šumu. specijalnim agentom koji je vodio washingtonsku podruţnicu FBI-a. pritisne slušalicu u uhu i stane slušati. moţda je pogriješila. Cage se nemirno vrpoljio. Bilo joj je ţao i Cagea i Gellera i C. zar ne? — upita Lukasica. Hardy je pisao bilješke. A Margaret Lukas mrzila je jesen. — Ništa. To mu je bio najdraţi pokret. Prošlo je još nešto vremena. — CP Ardell. najčešće je vodio slučajeve povezane s Washingtonom. Pogleda agenticu Lukas. C. jer je imao nesreću da nalikuje na nekakvog dilera iz Manassasa6 ili pripadnika Hell's Angelsa. — Gdje si? — promumlja sada. osjećajući bol od pritiska u kukovima. krupno građeni agent s kojim je Lukasica povre meno radila. ni za centimetar. P. — Hmmm. blijedom glavom. P. Kao da je jesen. Još je jednom promotrila polje. Bila je mišićava ali mršava. Drţala je da će voziti Hummer ili Range Rover. On sada nazove najjuţniju promatračku točku. tijelo teško gotovo stotinu petnaest kilograma nije pomaknuo nijednom. tako da ju je od tvrdoće tla štitilo vrlo malo mekog tkiva. Cage je bio viši agent u sjedištu FBI-a i premda su ga zadaci vodili širom zemlje. — Ţena ti se ljuti? — upita Lukasica Cagea. Činilo se da on od svih agenata ima najviše strpljenja u takvim zasjedama. —Jer radiš na praznik? Cage slegne ramenima. on i agentica Lukas često su radili zajedno. E nije. . Velikim dijelom na Cageovu preporuku. međutim. Ovaj tjedan. — Odlično. iako bi Gellerovi sloţeni sustavi senzora osumnjičenika otkrili još davno prije njezinih plavosivih očiju. Klinci u terencu. koji je često radio u civilu.-a koji su morali raditi na neradni dan. Sada se već preznojavala: vrijeme je bilo neuobičajeno toplo s obzirom na posljednji dan u godini. Za jedno od washingtonskih predgraĎa —prev. A onda kimne ćelavom. tako da je slučaj preuzela Lukasica. Agentica Lukas zastenje. otkako su se smjestili. Milisla je da će iznuđivač po novac doći sa zapadne strane — kroz niz drveća na kojih osamsto metara od autoceste. Zajedno s njezinim šefom. — Te klince? — Nisu. — Poloţaj Charlie. a zrak slatkast toliko da je izazivao mučninu. U redu. ništa više. — Poloţaj Bravo? — upita ona. Geller je tipkao. glavni specijalni agent Ron Cohen slučajno se nalazio negdje u brazilskim prašumama. — Gdje? — Sada se blago zaljulja. I radije bi leţala u snijegu nego čekala u tom čistilištu od godišnjeg doba. na prvom godišnjem odmoru u šest godina. Nitko nema više od dvanaest godina.bilo jasno zašto se tip nije barem pribliţio torbama. — Provjerit ću — reče C.

— Imamo problema — reče on. više od tisuću CD -a i svog labradora mješanca.. gotovo pet stotina knjiga. Ne bi nas vidio. Mrzila je takvo dramatiziranje. Sigurni ste? — Sigurna sam. Zatreptala je očima u trenutku kada je uz pucketanje u slušalici začula neki glas: izgovorio je njezino ime. — To je uobičajeni postupak — ustrajao je on. čovjeka koji je razotkrio prijevare povezane s nezakonitim provizijama kod gradnje škola. Ali otkrili su ga i neki je dan netko na njegovu kuću bacio zapaljivu bombu. planirala je večer provesti čuvajući onog tipa koji je izdao krivce u skandalu s Upravom za školstvo. Ni traga iznuđivaču. — Da pretraţimo vanjski rub? — Ne. — Mogli bismo upotrijebiti petšest taktičkih vozila. kao i za vođenje istrage o napadu na kuću. Agentica Lukas. — Mmm. A kada je bila riječ o Lenu Hardyju. iako ona u tri godine koliko je ondje ţivjela u takvim prilikama nikada nije bila kod kuće. — Moţda je on u zasjedi i promatra nas — reče jedan taktički agent koji je čučao iza nekog stabla. Bilo je to ugodno mjesto za blagdansku večer. pri čemu su mu zamalo poginule kćeri. on je imao podosta dobrih razloga za rad neradnim danima i upravo ga je zato spremno primila u ekipu koja je radila na METSHOOT-u. Ona sada ponovno pogleda polje. — Što je bilo? — upita. Agentica Lukas bila je zaduţena za njegovu zaštitu. u tom trenutku. Imala je i ekscentričnu zbirku vina. Takvi su odgovori agentici Lukas unutar FBI-a priskrbili glas o arogantnosti. Na taj način čovjeka šefovi lakše primjećuju.navečer su imali ili nekakav dogovor ili suprugu. Ali ona je drţala da arogancija nuţno nije loša stvar. a vikend je trebao provesti pod zaštitom saveznih vlasti. Garyja Mossa. Sve dok na pager nije primila obavijest da joj je dodijeljeno zapovjedno mjesto u operaciji METSHOOT. Ali onda se pojavio Kopač i Moss je. prepoznavši glas zamjenika direktora FBI-a. Jeana Luča. kuću prepunu antiknog namještaja. pak. Moss je obitelj poslao rodbini u Sjevernu Karolinu. ni najmanje ne mareći za zajedljiv ton u svom glasu. pokrivača koje je sama osmislila i izradila. zbog njegove joj je nazočnosti bilo drago. Ona usađuje samopouzdanje u one koji rade za tebe. čipki i vezova. — Izvolite — reče u mikrofon. Moss je nosio prislušni uređaj i tako omogućio snimanje mnoštva različitih konkretnih razgovora koji su teško optuţivali sudionike.. imala je udobnu kuću u Georgetownu. — Odviše riskantno — reče ona. Zamjenik direktora reče: — Maločas smo u blizini Gradske vijećnice imali . bio tek stanar koji se silno dosađuje u vrlo skupom stambenom kompleksu koji su policajci i agenti nazivali "Devetom ulicom" — u sjedištu FBI-a.

To je ubojičin partner. pitao se Parker Kincaid. Kratka stanka dok je. Ali nije se usudio izvaditi papir iz plastike.prometnu nesreću. budući da pismo vrijedi moţda i 50. Bio se nagnuo nad pravokutni komad papira.. promatrao ga kroz jako ručno povećalo. Stephie je vodila Marija kroz njegov nestvarni svijet. — Morate pronaći tog ubojicu. na katu. Margaret — reče direktorov zamjenik. Pješak je bijeli muškarac. Tip koji je poginuo napisao je poruku. osjetiti taj komad papira. nastavit će ubijat. Kopača ništa ne moţe zaustaviti. Odmah je shvatila stvar. Poginuo je. vozač pobjegao. Ako je autentično. koliko god pokušavao sve zaboraviti posvećivanjem poslu. Glasio je pribliţno ovako: Ako me ubijete. — Morate ga pronaći u roku od tri sata. to je činio vrlo oprezno. Silno je ţelio dodirnuti taj dokument. Radna soba u podrumu bila je malen i ugodan prostor. pomislio je kako bi to moglo biti nekako povezano. no djelovanje njezina dolaska — taj očaj i uzbunjenost — još je uvijek jasno osjećao duboko u sebi. bez adrese. no kada ga je polagano pribliţio.. obloţen tikovinom. Na zidovima su se nalazili uokvireni dokumenti — manje vrijedni dijelovi . gledao na sat. Što bi bila prava katastrofa.000 dolara. a budući da se sve odigralo u blizini Gradske vijećnice. u društvu Han Soloa i Chewbacce. Robby je sjedio Parkeru pod nogama. Ţelio je osjetiti jedva primjetno uzdignuti rub traga tinte s galnom kiselinom. izrađen s toliko malo kiseline da je bio trajan poput čelika. Onako kako bi čovjek dodirnuo crveno punašno lice kakvog novorođenčeta. koji bi pod njegovim osjetljivim prstima izgledao poput Brailleova pisma. Nema nikakve isprave. i nešto novca. Gore. čak bi i najmanja količina masnoće iz njegove koţe počela nagrizati tanahni papir. Sada prilagodi svjetlo i usmjeri ţarište na donji dio malog slova "y". s mekim zelenim sagom. Pješak pregaţen. Je li autentično. Je li autentično? Tako izgleda. baš ništa. Ništa od dokumenata. Agentica Lukas prisjeti se dijela poruke. Policajac koji je došao na mjesto nesreće čuo je za pokušaj ucjene. kako se činilo. Pismo koje je proučavao — na papiru koji je počeo ţutjeti — nalazilo se u tankom. ali jakom plastičnom omotaču. Ali Parker Kincaid u svom poslu izgledu nikada nije pridavao osobitu teţinu. — Usporedili su otiske? — upita. samo ključ stana. — Njegove s otiscima na onoj poruci? — Tako je. Joan je otišla još prije nekoliko sati.

— To je pismo jučer došlo onim kombijem — reče Parker. pripravan proglasiti ga krivotvorinom ako stekne takav dojam. pokušavaju tvrditi da su pravi. FDR. da. Parker nije ţelio da Robby sluša te vijesti. naposlijetku. Ţele da provjerim i utvrdim je li tako. I doista je bilo super. Nego na razloge zbog kojih ljudi pokušavaju krivotvoriti pisma i dokumente. Cime točno zarađuje za ţivot? Nije se odnosio na tehničku stranu posla ispitivača spornih dokumenata. ipak majstor za zagonetke — hobi kojim se bavio cijeli ţivot bile su upravo zagonetke. I mnogi drugi. Oh. tako da su sve postaje imale posebne izvještaje o masakru.Parkerove zbirke. Parker nastavi: — Znaš tko je Thomas Jefferson? — Treći predsjednik. slušao jazz ili klasiku. Upravo je tako došao na ideju da napiše knjigu o tome kako rukopis odraţava djetetov razvoj. Na jednome se zidu nalazila galerija laţnjaka — zbirka falsifikata na koje je Parker naišao u svojoj karijeri. reče: — To je pismo Jefferson napisao najstarijoj kćeri. bio je onaj koji se nalazio nasuprot naslonjaču u kojem je sjedio. — Što je to? — upita Robby. Kada majka ili otac kaţu "kasnije". Nakon trenutka oklijevanja. — Odlično. osobito nakon što se ponovno sjetio Lađara. — Oh. međutim. Ali to nije bio odgovor na dječakovo pitanje. u onom oklopljenom vozilu. Inače bi imao uključen radio. Sobom je vladala tišina. onako kako draguljar procjenjuje nekakav predivni ţuti kamen. to obično čine jer tako odgovara njima. crtač Charles Russell. Vjerovao je u odgovore i nastojao nikada ih ne odgađati kada bi ga djeca nešto pitala. — Što piše? — upita dječak. Kao mi. Na njemu su bili izloţeni dječji crteţi i pjesme nastali u posljednjih osam godina. Za ovo pismo netko misli da ga je napisao upravo on. odgovori su njemu bili vaţni. Pisma koja su napisali Woodrow Wolson. On se sada nagne nad pismo. u nadi da će dijete zaboraviti pitanje. Od šara i naţvrljanih. Pri radu bi često zastajao i gledao te papire. igre riječima i mozgalice. Njemu najdraţi zid. Ali u Washingtonu je došlo do strašnog masovnog ubojstva. On je. Jedan od teţih razgovora koje je vodio s djecom odnosio se na njegov posao. Ali sadrţaj ovog pisma i njega je naveo na izvlačenje. Oh. ţeljno. Sada je sjedio u udobnom naslonjaču za besprijekorno bijelim stolom za ispitivanje. slovo koje je moguće napisati na niz različitih načina i koje je stoga vrlo korisno pri analiziranju rukopisa. Parker mu ne odgovori odmah. — To je bilo točno. ţmirkajući dok je provjeravao jedno veliko "K". ali se u sebi nadajući da je ipak riječ o nekakvom rijetkom topazu. Bobby Kennedy. i ţivio je u Virginiji. ustajući i gledajući pismo. Ali Parker dječaku nakon toga nije rekao da je tema pisma Mary — njegova druga kći — koja je . To je bilo super. nečitljivih četvrtastih slova do uzoraka njihovog krasopisa.

. Znao je da je ona. A onda se sjeti. Da. On sada pročita: A ovdje u Washingtonu. Parkeru. barem na razini teksta. Stručnjaci koji ispituju dokumente nisu samo lingvisti i povjesničari. — Ja ću otvoriti. — Cage. Odviše ţurno. Jeffersonova supruga. Moţda je s njom sada i socijalna radnica.. Joan. kao profesionalni ispitivač dokumenata. Dječaka je ta neočekivana reakcija prestrašila. ranije. premda mu se u misli neprestano vraćala uţasna slika oca koji je ostao bez jednog djeteta. Kao i neki događaji koji se spominju u pismu. Koncentriraj se. Ali.umrla od komplikacija pri porodu. ţivim podţalobnim pokrovom. nego i znanstvenici. Trebao mu je još pokoji trenutak kako bi se prisjetio imena tog visokog sjedokosog muškarca.. Ali to je bila samo polovica igre. Čvrsto je odlučio da će se djeca. Otac mu se sada nasmiješi. — I tada ustane i uspne se stubama. govorio je samome sebi. Sada je uočio da je djevojčin nadimak u pismu upravo nadimak kojim se koristio Jefferson — krsno ime bilo joj je Mary. ... ne. — Ja ću — reče Robby.. kao i. dogodili su se za Jeffersonova ţivota i to pribliţno u vrijeme kada je pismo navodno napisano. Parker je još trebao obaviti i fizičko ispitivanje pisma. unatoč majci. štoviše. Ţalobni pokrov. Sada je već bio bijesan. — Ne — reče Parker ţurno. Tog agenta nije vidio već godinama. na Staru godinu zabaviti. — Bok. progone me slike u kojima Polly jaše na konju i trci trijemom.. ponovno se oglasilo zvonce na ulaznim vratima. onako se dobroćudno opirući mojim savjetima da iskaţe više opreza. Pokupila je pse i vratila se kako bi mu dodatno zakomplicirala ţivot. ali članovi Obitelji zvali su je Polly — i da je stil obiljeţen oskudnom interpunkcijom tipičan za Jeffersona.. Parker je. Ţenu koja je stajala uz njega nije prepoznao. On naglo otvori vrata. Iznenadan napad komandosa. davao sve od sebe kako se ne bi obazirao na tugu koju je osjećao čitajući te riječi. Upravo kada se spremao staviti ga pod jedan od svojih sloţenih mikroskopa marke Bausch & Lomb. To je govorilo u prilog autentičnosti. Koncentriraj se. Parker zatvori oči. pismo se doimalo autentičnim. Oh.

gore. — Pustite tatu da ovdje popriča s prijateljem. Nije li tako. ali je zapravo promatrala Robbyja kako se penje stubama. Ijedan i drugi rodili su se u lipnju. smiješeći se. naslonio se na njih. Yinyang. ASAC u washingtonskoj podruţnici.. Ona nastavi: — Bismo li na trenutak mogli ući? .15 — Kako si. kroz prozor sa čipkastom zavjesom koji se nalazio pokraj vrata. Još malko posijedio. Parker se okrene i sagne. Čvrsto mu je stisnula ruku. zar ne? Čekaj malo. Ali shvaćaš što ţelim reći. Parkeru? Nisi očekivao da bi me mogao vidjeti ni u mjesecu s trideset nedjelja. Zatim svu pozornost usmjeri na njega i ispruţi snaţnu ruku s dugačkim prstima. Parkeru? On ne odgovori. — Gore. Cage reče: — Oh. Doimao se i malo višim. sada promatrajući onu ţenu. — reče dječak. imala je usko. Novost o posjetiteljima u domu u kojem ima djece širi se brzo. Izgledao još malo ispijenije. — Što? — Koliko je lego-kockica još na podu? Koliko letjelica? — Dvije — pokuša Robby.. Ţeliš li čekati čudovište? Ţeliš? — Ne! — vrisne Stephie. pobrkao sam izreke. Zatvorivši vrata za sobom. Krajičkom oka Parker opazi da se Robby pojavio u hodniku zajedno sa suzavjerenicom. Oni se polagano pribliţe vratima. — Ali i a mislim da imate. — A-ha — potvrdi Robby. Bio je to još jedan aspekt nekadašnjeg ţivota o kojem nije razmišljao već godinama. Stephie. U trenutku kada su krenuli stubama. — Hajde — reče Parker kroza smijeh. — Dvije stotine? — Pa.. odmah. ni slična onoj Joaninoj neumoljivoj preplanulosti. zagledani u Cagea i onu ţenu. Parker se prisjeti da se unutar FBI-a pomoćnici zapovjednika specijalnih agenata nazivaju kraticom. ne baš prijateljem. Gledala je Parkera. Agent se u međuvremenu promijenio tek neznatno. glatko lice. S -A-C. Gore. Parker se sada prisjeti da je Cage točno petnaest godina stariji od njega. ili će te čudovište samo odnijeti gore. dok su šefovi ureda "sekovi".. Bila joj je trideset i koja. —Ja sam Margaret Lukas. Bila je blijeda.4 13. Blizanci. — Zar vas dvoje nemate posla u svojim sobama? Nešto vrlo vaţno? — Nemamo — reče Stephie. koja se izgovara "ejsek".

— Ha? — Radio. pribojavajući se da bi je mogla čuti njegova djeca. — Što biste. — Nema problema — reče Cage i u svoje i u njezino ime. njegov teritorij. tako je nazivao televizijski program. — Potrebna nam je vaša pomoć. gospodine Kincaid — reče brzo. Šestero djece teško je ozlijeđeno. Agentica Lukas odgovori: — Stvar je vaţna. kada bi preko noći ostali kod nekog od prijatelja. — Lijepo je ovdje — reče Cage. okruţen sumornim kamenim zdanjem. Za Jimmyja. Ali on tu ne moţe ništa... — Bi li vam smetalo da ostanemo ovdje? Djeca. Moţda u okrugu Loudon. veza djece s FBI-em ograničena je na pokoji ukradeni pogled na Scully i Muldera u Dosjeima X. gledajući uvis.. — Hej. Cage? Agent samo pokretom ramena pokaţe prema kolegici. čas drugog. Parker nakrivi glavu. — Sluţimo se tom skraćenicom. kako god hoćeš. Kako da ne. Ubio je dvadeset tri osobe. On je kanio učiniti sve kako bi tako i ostalo. To je zapravo bilo posljednji put kada je Parker Kincaid bio u sjedištu FBI-a. pogledavajući čas jednog. Je li to nekakva uvjeţbana točka? Predstava u kojoj nastupaju jedan dobar i . Bilo je to jednog vrućeg srpanjskog dana prije dvije godine. ono u Devetoj ulici. — Zato ste došli? — METSHOOT — reče agentica Lukas. Njegov fah. Stajao je u velikom dvorištu.U njemu se oglasi roditeljski alarm. Linda i ja trebali bismo se preseliti. Njezine oči sijevnu i on se upita smatra li to odbijanjem. Ne gledam televiziju. Još uvijek? — Onaj tip u podzemnoj — reče Parker. — Tako je. Agentica Lukas se namršti. Baš tako. Parker je i dalje samo šutio. Ranio trideset sedam. Rekao si mi da ti kći čita kao luda. posljednji sam te put vidio. Nikada nisi gledao.. Parkerovo su područje riječi. Kupiti zemlju. Huang je ubijen prvog dana na toj duţnosti. mogli trebati od mene? Ja sam se povukao. Još je. bilo je to davno. Potrebna nam je vaša pomoć. prije nego što se raspršio oblak pare koji je popratio Parkerovo pitanje. Cage glavom pokaţe prema djeci. — Tako je. — Tako to ide — odgovori Parker. Parkeru? — Slušam. jednog od bivših pomoćnika... — Što točno trebaš. Još bi uvijek s vremena na vrijeme dobio pokoju e-mail poruku o tome kako je odrţao divan govor na pogrebu Jima Huanga. čovječe. znaš. Puno je čitao. — Rastu. — Cage se sada obrati agentici Lukas: — "Pustoš". Cage reče: — A-ha. Gledaš vijesti. zaboga. — Svjeţi zrak. — Što trebate? — prekine je on.

pričaj mi o Lađaru. davno — odgovori Parker. — Već je rekla da si to rekao — reče Parker oštrim tonom. da. — Deja vu. ako grad n e isplati novac. Ali ona ga je preduhitrila. Parker se prisjeti: neidentificirani krivac. Kako samo ima umorne oči. I to lijepe. Da.. vitko. Gradonačelnik pristaje i ostavljamo lovu. Pomislio je na svoju djecu. prijeđi na stvar. Divno tijelo. Parkeru? — Cage. Parker nije pronalazio samo krivotvorine. upustili su se u iznuđivanje. ja sam čudotvorac. često je pronalazio ljude zahvaljujući onome što su napisali. .. ne šalim se. Pogledaj samo te oči.. On odlučno reče: — Sada sam civilni stručnjak za dokumente.. prelijepo lice. — Cage je to rekao kao da nije čuo Parkerove prethodne riječi. — A to je bilo davno. Ipak. . Sada je već bio na oprezu. Parkeru su takve oči bile dobro poznate. — Osim što je odbio ponudu. — Nemoguće. Pomislio na svoju bivšu suprugu. Vjerojatno joj je tek trideset šest trideset sedam godina. slične stvari. pomisli Parker... ono što je vidjela. Kaţe da ste u svom poslu najbolji u zemlji. Najbolji u struci. Nepoznati počinitelj. od četiri danas popodne. Bez okolišanja. — Radim samo komercijalne stvari. Parker je sada već drhtao — ali ne od hladnoće. Već je otvorio usta kako bi krakatom Cageu i Lukasici mrtvih očiju rekao neka se nose iz njegovog ţivota. olovke. Od nevolja koje ovo dvoje ljudi simboliziraju. — Bio je i kandidat za šefa područnog ureda za istočni Washington. — Pokušavam te izmoriti — reče posij edjeli agent. — Svakako — reče Cage. Ubojica automatskim oruţjem svaka četiri sata puca na masu ljudi.jedan zbunjeni policajac? Činilo se da nije.. Poput plavosivog kamena. jednostavno je rekla: — Samo poslušajte.Ali nisi zahrđao.. sportsko. jedno drugo vaţno pravilo u njegovom nevidljivom priručniku za roditelje glasilo je: "Navikni se na to da te obrađuju udruţenim snagama". ubojica. Znate ono. Agentica Lukas reče: — Cage mi kaţe da ste šest godina bili na čelu Odjela za dokumente. gdje su kupovali papir. Broj ti je u poslovnom imeniku. nije li tako. Agentica Lukas uzdigne blijede obrve. je li neko JFK-evo pismo autentično ili krivotvoreno. — . još jednom — reče Cage. Ne bavim se kriminalističkom forenzičnom obradom.i njegov partner. Tata. Ali tip se ne pojavljuje. Na njihovu večerašnju zabavu. — Ah. Nek. Sviđa mi se ona plava pozadina. Ipak. Zar si zaboravio? — Obraćajući se kolegici. —Još uvijek ispituješ dokumente. reče: — Znaš. I imaš stranice na Internetu.

Parker upita: — Zašto ubojica nije podignuo novac? —Jer ubojica ima upute samo za ubijanje — reče agentica Lukas. — Prema Wahooima? — upita ona. — Daj jePERT-u. mali.. Ona se na to namršti. Parker reče: — Čekaj.. To je ime iz jedne knjige doktora Seussa. te tako sakrio veliki pištolj na njezinom pojasu. na njega je naletio dostavni kamion. ţao mi je.. Hoće li se taj jojstick pojaviti za pet sekundi? Četiri. — Ja sam na redu! — poviče Robby i ponovno pojuri stubama. Vrata iza njega počela su se otvarati. — Činilo se da je iznenađena što nije pomislio na tu mogućnost. — Pronašla sam ga! — dovikne ona. — Moramo ga pronaći. dva. Parker još jednom uoči da Margaret Lukas prati dječakov uspon na prvi kat. — Ali kako ste ga maločas nazvali? — Oh. FBI-eva specijalna jedinica za fizičke dokaze. Rekao sam "Who". I . On tada zagrli sina. Mršteći se. jest ta poruka. — Vjeruješ u sreću? — upita Cage. — Nisam — poviče ona. — Parker se upita odakle zna da je studirao na sveučilištu Virginia. Ali doista ti ne mogu pomoći. Ubojicu. imat će dovoljno instrumenata da postigne nagodbu s tuţiteljem u zamjenu za sprečavanje novih ubojstava. Cage..Zašto? Jer je mrtav. — Molim? U trenutku kada je Robby izišao pred kuću. — Hej. — I tako. — Nisam. i jedini trag.. je li povezan ţicom? — Izvukla ju je. Tanke usnice agentice Lukas još se malko stanje.. Zbog toga se nećemo samo tako usuditi ukokati ucjenjivača. — Momčadi vašeg faksa? — Ne. — Robby. — Dok je išao pokupiti dvadeset milijuna dolara. — Steeephiiiee. tri.. A ako ga uhvatimo. nisam... Kako si mi? — Stephie je sakrila jojstick. — Ucjenjivač šalje ubojicu s uputama da nastavi ubijati ako ga ovaj ne nazove i kaţe mu neka prestane.. Parker ţurno reče Lukasici: — Zakopčajte sako. — On nema veze s novcem. Parker je ispruţio ruku i povukao sako.. mladiću? — nastavi Cage. — Jedina veza koju imamo. — Je li ti jasno u čemu je problem. — Čuj. hoćemo.. no on prošapće: — Ne ţelim da vidi vaše oruţje. Klasičan odnos lijeve i desne ruke. — Kako se zove? — upita agentica. — Ja sam vodio i onda ga je sakrila. Tako zovem svoje klince. — Budemo li morali. — reče Cage.

što još moram učiniti? — Nemamo ništa — reče agentica Lukas ljutito. — Hvala... — Ţao mi je. Parker upita: — Što je sa Stanom? Stanley Lewis bio je sadašnji šef FBI-eva Odjela za ispitivanje dokumenata. Vrata se zatvore. u hrv. sa zlatnim logotipom Ministarstva pravosuđa7. Stvari koje ne moţe nitko drugi. — U četiri sata — reče Lukasica. Lewis je tada pobijedio. — Ali nadamo se da ćeš to preuzeti ti — nadoveţe se Cage.. Ali sada ne mogu. pokušavali jedan drugoga nadmašiti u krivotvorenju potpisa Johna Hancocka. Čak ni nadzvučnim avionom ne moţemo ga dovesti prije sljedećeg roka. Parkeru. na suđenju Sanchez. — Na dnu je broj mobitela. Font: zgusnuti Cheltenham. — Ti bi to mogao pogledati. još je davno zaposlio Lewisa kao ispitivača. — Neće biti kao prošli put. On ne govori o prošlosti. Čujte. — Na Havajima je. Parker je znao da je čovjek dobar. — Ona| gospoda? Department of Justice. moţeš nam reći što je što. Parker naglo zamahne rukom kako bi je ušutkao. uprave odgovara i Ministarstvu pravosuĎa i Ministarstvu unutarnjih poslova —prev. moţete.. — Dovraga.s akademije ćemo dovesti psiholingvista. Moţda gdje bi ubojica mogao udariti u sljedećem naletu. tata? On reče: — Čovjek s kojim sam nekoć radio. pogleda kolegicu. Ali Parker nije objasnio što je Cage time ţelio reći. — Doviđenja — reče Parker i vrati se u kuću. prošlosti mu je za taj dan bilo dovoljno. Ali. Imamo još samo nekoliko sati do trenutka kada će taj luđak pobiti još jednu hrpu ljudi. uz pivo. Puno sreće. Devet točaka. — Sada ću vas morati zamoliti da odete.. . Pogođena su i djeca. — Je li ona imala pištolj? — upita Robby.. pojave li se neka pitanja. I Parker je nekoć imao takve posjetnice. Cage slegne ramenima. — Tko je to bio. Agentica Lukas ponovno stane pogledavati čas jednog. sustavu drž. smijemo li vas barem nazvati? Parker je oklijevao. I agenti će pročešljati sve proklete tvrtke koje izrađuju papir i pisaći pribor u ovoj zemlji. — Nikakvih tragova. Moţda gdje je ţivio. —Da. Ona Parkeru uruči svoju posjetnicu. Sjećao se kako su jedne večeri. Robby je stajao na stubama. — Sada je zamišljao što bi se dogodilo kada bi Joan doznala da radi na istrazi koja je u tijeku. čas drugog. Moţda nekom drugom prilikom. Parkeru — reče Cage tiho. — To se više nikada neće ponoviti.

progone me slike u kojima Polly jaše. — Oh. Bila je zgodna.. To zadiranje policijskog načina razmišljanja u njegov osobni ţivot donijelo mu je nemir. — Onda je valjda imala. Mnogi krivotvoritelji drţe da su se svi stari dokumenti pisali guščjim perima.. U ovim teškim vremenima mislim i na Tvoju majku i premda draga moja nikako ne ţelim oteţavati breme koje nosiš. samo s muškarcem. — I s njom si radio? — upita dječak. pitam se bih li te mogao zamoliti da pronađeš onaj portret na kojem su Polly i Tvoja majka zajedno? Sjećaš li se? Onaj koji je naslikao g. gdje one stoje pokraj bunara? Kanio sam ga ponijeti kako bi mi njihova lica davala snagu u mračnijim trenucima. zaboravi Lukasicu. Mučilo ga gotovo koliko i Joanino pojavljivanje. Autentični dokumenti i rukom pisani uzorci dobivali su naziv K. Zaboravi Cagea. jasno je vidio to jedinstveno ulaţenje tinte u vlakna koja je poderao šiljak. tako da se sluţe samo njima. pa tek potom presavijeno. . Već godinama nije mislio na sumnjive oporuke i ugovore koje je analizirao pod oznakama Q. Ali nije. te je sada stao proučavati jednu crtu koja je prelazila pregib papira. A to je značilo da je pismo napisano. Još jedan mali argument u prilog autentičnosti... Ali početkom devetnaestog stoljeća čelična su pera već bila vrlo popularna i Jefferson je većinu pisama pisao upravo njima.. s povećalom ispred lica. *** Ovdje u Washingtonu ţivim pod ţalobnim pokrovom. Samog sebe prisiljavao je na to da ne razmišlja o kontekstu pisma. — Jesam.— Jesi li ga vidio?— upita ga Parker. sva dvojbena pisma dobivala su oznaku Q. Prema uobičajenoj laboratorijskoj proceduri u FBI-u. Ondje je uočio da tinta nije curila u udubinu. Parker se zatekao kako pismo koje pred njim leţi u sebi naziva Ql. — Ne. Sada je uočio da se autor — bio to Jefferson ili ne — posluţio čeličnim perom. Vratio se pismu. Usredotoči se.. Parker već zausti kako bi rekao: zgodna za policajku. sada sam. Chabroux. *** Vrativši se u radnu sobu u podrumu.

Još je nekoliko trenutaka ostao stajati u prigušeno osvijetljenoj sobi u kojoj je još bila uključena samo laţna Tiffanyjeva svjetiljka u kutu. Ovdje širenje ukazuje na to da su slova napisana davno — bez poteškoća i prije dvije stotine godina. kao i uvijek. ".broj ţrtava dosegnuo je dvadeset četiri. Još jedan bod u prilog dokumentu. On se uspne stubama. protegne se. Vratio je pogled na pismo. Nekomercijalna postaja NPR emitirala je vijesti. preko njega polagano prelazio povećalom. pokraj starog kauča. Zatim ispruţi ruku i uključi radio. Na stubama je začuo topot dječjih nogu. Parker isključi jarko bijelo svjetlo na radnome stolu i spremi pismo u sef. . s treće stube doskočilo na pod. postoje načini na koje se i to moţe krivotvoriti.. — Dolazim odmah. još jedan izvještaj o ubojstvima u podzemnoj ţeljeznici. gladni smo — poviče Robby s vrha stuba koje su vodile u podrum. To je mjesto bilo tipično za način na koji je Jefferson završavao poteze.. pa potom i drugo dijete. on je i tu informaciju ubiljeţio s rezervom." On isključi aparat. Ali.Znao je da je Thomas Jefferson bio vrlo pedantan u vezi s pisanjem i da pismo nikada ne bi napisao na već presavijenom papiru. a onda jače udarce. Koncentrirao se na jedan završetak — mjesto na kojem autor završava riječ i podiţe pero s površine papira.. Potom kratak prekid.. Parker podigne pogled. — Moţemo li jesti pečeni sir? — Molim te! — pridoda Stephie. Petogodišnja LaVelle Williams preminula je od rane zadobivene u pucnjavi... u trenutku kada je prvo. A širenje tinte na papiru? Način na koji papir upija tintu govori puno o vrsti upotrijebljenog materijala i tome kada je dokument nastao. — Tata. Kanio sam ga ponijeti kako bi mi njihova lica davala snagu u mračnijim trenucima. S vremenom se tinta sve više i više uvlači u papir. Njezina je majka ranjena u napadu i vodi se na popisu osoba u kritičnom stanju.

Unatoč tome što je sat vremena leţao u jednom polju u Sjevernoj Virginiji. onako bijela. Prema njemu je već krenuo Len Hardy. Što mi promiče. Uto zazvoni telefon. — Tako mi barem kaţu. poruku koja je blistala. Ona ne odgovori. ovo je vraški sigurno ta njezina prilika. Više od dvadeset washingtonskih policajaca pokušavalo je pronaći dostavni kamion koji ga je udario. jednu priliku da odjednom preskoči više hijerarhijskih stuba. s crnim razvučenim slovima na divovskom ekranu. — Dete. kako bi vozača navela na to da lakše propjeva).5 13. — Trebam dete o ubojičinom oruţju. — Što to trebaš? — upita Cage. Ni.d. u tom je trenutku načas ugledala vlastiti odraz. no Cage je bio brţi. kako se tome svim srcem nada. kako bi se ondj e istodobno moglo voditi i do pet velikih kriznih operacija. tako da je sada bio u bijeloj sintetičkoj košulji s tankim smeđim prugama.. No. o čemu ne vodim računa. pitala se agentica Lukas. za slučaj da je poginuli vozaču uputio neke završne riječi (a od čudotvorca Cagea izvukla je mogućnost davanja imuniteta od krivičnog gonjenja za izazvanu nesreću i bijeg s mjesta događaja.. ljudima koji su znali njezine izraze.. besprijekorno izglačanim hlačama i smeđoj kravati. Sada je v. Više od dvadeset agenata traţilo je tragove. Otiske prstiju mrtvog počinitelja poslala je u sve glavne baze podataka u svijetu. pojedinosti. FBI-em je kruţila legenda da svaki agent u karijeri ima samo jednu priliku domoći se zlatne ţile. P Ardell. na četvrtom katu sjedišta u Devetoj ulici. I njezine osobitosti. Provjeravali su se dolazni i odlazni pozivi iz Gradske vijećnice u posljednja dva tjedna. glavnog specijalnog agenta i zaduţena je upravo za takav slučaj. Boţe.45 — Oruţje — reče Margaret Lukas iznenada.evom Centru za strateške informacije i operacije. Na jednom od videoekrana na zidu. Sada ponovno pogleda poruku. kako je ono rekao Cage? Ni u mjesecu s trideset nedjelja. Posrednici su cijedili izvore širom zemlje. Hardy je u međuvremenu skinuo baloner. Takvo se što još nije dogodilo. U mislima je prelazila sve ono na što jest mislila. . — Samo što ih nismo dobili — dovikne C.. Sada pomisli: Da? Doista mi ide super? Nadala se da je tako. — Bila se naviknula raditi s uobičajenom ekipom. Cijeli je prostor bio velik gotovo poput nogometnog terena. Već je. a nedavno je i proširen. ispod svog odraza. Nalazili su se u jednoj od soba bez prozora u novom FBI. dimenzija metar i pol sa četiri i pol. Cage prođe pokraj Margaret i pritom šapne: — Ide ti super. na kojem je bila prikazana ucjenjivačeva poruka. Jednu priliku da ga zapaze. Provjeravale su se stotine oznaka i brojeva. da. De-ta-lje.

a više kao neki uglađeni Jehovin svjedok koji se sprema ponuditi knjiţice o spasenju. Cage spusti slušalicu. — Imam ti dele. agenticu Lukas. ne odviše sarkastično. Jasno k'o dan.. Ubojica točno zna što radi. Agentica Lukas koja je nosila novi Glock 10. Zanimaju me e-mail adrese posjetitelja tih stranica u skorije vrijeme. —Jasno k'o dan — promumlja on. Tobe Geller sjedio je za obliţnjim kompjutorskim terminalom i čekao rezultate. Agent nekog nazove i u razgovoru se zadrţi još nekoliko minuta. P. Ali neka misle da moraju. Ardella.38 na Hardyjevom boku smatrala je krajnje neobičnim. — Odlično! — reče Margaret Lukas.. čini se. — To radi i Washington — reče Len Hardy. Krupni je agent govorio o kopiji one poruke koja je upućena u Behavioralni odjel FBI-a. Margaret Lukas reče Cageu: — Hej. Dolje. tanki Smith & Wessonov . — Na taj način trebali bi se eliminirati luđaci. Margaret nastavi: — Onog tipa koji proučava rukopise podnositelja zahtjeva i onda na temelju toga ocjenjuje njihov karakter. iako se moj rodni grad nalazi sjeverozapadno od grada. uočivši razočaran izraz njegova lica kada mu je Cage odnio slušalicu ispred nosa. a na njemu nije bilo ni traga zemlji. Ona se jedva čujno nasmije tom izrazu. — Kako to misliš? — upita C. koji se nalazio na suprotnoj strani sobe: — Neka netko provjeri stranice na Internetu na kojima se nalaze upute za prigušivače domaće izrade i za pretvaranje Uzija u posve automatsko oruţje. — To smo već poslali u Quantico. Zvali su iz Odjela za vatreno oruţje. R — Ne bez naloga. — Odrastao sam u okolici Chicaga. On sjedne. imam ideju. Mineralna vlakna u prigušivaču. Star oko godinu dana i s podosta tragova u cijevi. Njezin je osmijeh izblijedio. Zatim zazove C. P. za koji je znala da je uobičajen na Srednjem zapadu. Ona nastavi: — Moţemo dobiti onog tipa iz kadrovske? — Kojeg? — upita Cage. Izgleda da mu nije nedostajalo akcije. — Oni te podatke moraju otkriti? — upita C.frizura kao u kakvog vojničkog časnika bila je i dalje besprijeko rna. Sada ga upita odakle je. A onda je izvijesti: — Kom-teh radi na tome. Budi uvjerljiv. Pištolj je bio Uzi. Agent uzdigne jednu obrvu. tako to kaţu. . Punjena rukom. Ništa komercijalno. radi izrade psiholingvističkog profila. — Sve u redu. — Bila je to FBI-eva jedinica za kompjutore i komunikacijsku tehnologiju. koja je imala sjedište u Marylandu. detektive? — upita ga ona. Izgledao je manje kao detektiv.

P Ardell. Noćni čuvar na ulazu za osoblje FBIa. Kincaidu upućujući jedan od unaprijed pripremljenih osmijeha. Kod kuće je izgledao neugledno. — Učinit ću bilo što za blagdansku plaću. . Parkeru. Njih su se dvojica rukovali. — Mislila sam da to čini puno ljudi. — Ovo je C. — Koncentrirat ćemo se na druge stvari. U redu — reče agentica Lukas. lakonskim tonom.— Ne. — No. — Nemojte se truditi — reče neki glas iza njih. Moţda se bojao da bi ga mogao prestrašiti.. — Obično gubljenje vremena — reče on praktičnim tonom. Grafološkoj analizi. Nakon toliko godina. otjerati. Otkazati čak i spoj. Nitko ne zna što znači to C. pomisli Margaret Lukas. — A ovo je Len Hardy. ne. — Još me se sjeća. pozdravljajući ga lamanjem glave. Oko vrata je imao posjetiteljsku iskaznicu. pristajao mu je neusporedivo bolje. Čuo sam za tebe. — Gospodine Kincaid — reče agentica Lukas. Cage već otvori usta. Sve su to laţi. — U New Hampshireu — ispravi ga elegantni agent. On sada uđe u laboratorij. — Znao sam jednom davno — reče C. Čini mi se da ne zna ni on. Taj joj je njegov oštar nastup bio nekako odbojan. samoj sebi obećavajući da će pokušati prema njemu ne osjećati pretjeranu antipatiju. Pronašli smo ga kada je već bio na putu za skijanje u Vermontu. On je iz washingtonske podruţnice. — Artie me pustio — reče Parker Kincaid. — Ljudi tumače i karte i razgovaraju s umrlima. a u ruci oveći četvrtasti kovčeg. ali čovjeka tako zovu. da. Ovo je jedan vrlo drukčiji Kincaid. A baš mu i nije pomoglo to što je nosio nekakav uţasan pulover i široke hlače. to bi ga trebalo povezati sa sličnim načinom djelovanja i dati nam sliku o njegovoj obrazovanosti i inteligenciji — reče Margaret Lukas. Trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi ga prepoznala. znaš Tobea Gellera? Večeras je naš čovjek za računala i komunikacije. Taj sivi pulover bez ovratnika koji je nosio sada. Bok. R. preko crne košulje. ali odmah zastane. On je naša veza s washingtonskom policijom.. Parkeru. — Govorim o profilu njegovog karaktera. Cage tada reče: — Hej. Iz rukopisa nije moguće utvrditi tip karaktera. —Nemojte se truditi.. Cage glavom pokaţe prema drugom stolu. Margaret Lukas se okrene i ugleda nekog muškarca u trapericama i koţnoj jakni. P. — Čula sam da moţe pomoći — ustrajavala je ona. s čime? — Grafološkom analizom..

Kincaid kimne. ona doda: — Rekla sam im neka koriste samo laser. — Brine me bivša supruga. Bez ninhidrina. . — Zašto si se predomislio? — upita ga Cage. Ona to prenese ekipi. no prije nego što je uspio nešto reći. Koliko god ţeliš agenata.. Agentica Lukas nastavi s pozivom — uputila ga je Odjelu za identifikaciju. — Znaš da si spomenuo onu djecu? Ranjenu u podzemnoj? Jedno je umrlo. odlazim.. Jednako svečanim tonom Margaret Lukas reče: — LaVelle Williams. iako je imala pravo i nije upotrijebila kemijsko sredstvo.. tako da su za vezu odredili mene. Tamošnji tehničar rekao joj je da na dokumentu nema drugih otisaka i da će dostavljač poruku u Krizni centar donijeti odmah. gospodine — reče detektiv.. — Ali — Kincaid dovrši njezinu misao — upropaštava udubljenja od pisanja. — Mislim. — Taj nin. Margaret Lukas reče: — Ako tako ţelite. ali. On se obrati Cageu. Ne smije se koristiti na sumnjivim dokumentima. ispred kuće ćemo postaviti automobil. radili ste na forenzici? Imala je dojam da joj je. Procuri li informacija i moje ime dođe u javnost. I poričem da vas uopće poznajem. bez obzira u kojoj smo fazi istrage. Činilo se da je Hardyju neugodno dok je govorio: — Zapravo sam iz Istraţivanja i statistike. Smijem li pitati zašto? — Zbog moje djece. — Nema problema. — Gdje je poruka? — upita on Lukasicu. — Parker. Kincaid mu stisne ruku. Čula sam. — U vezi s dolaskom? On je još nekoliko trenutaka šutio. Svi su već bili na terenu. Dok je utipkavala broj Margaret Lukas reče: — Ninhidrin se obično koristi za skidanje otisaka s papira.— Drago mi je. Nitko osim najuţe ekipe ne zna da radim na tome. gospodine Kincaid.. — Ovdje sam samo pod jednim uvjetom.. — Sjećam se s Akademije — reče mu mirno i podigne slušalicu. — Što je to? —upita Hardy. Zanimalo me moţemo li pokupiti još pokoji otisak.. uputio izazov. — Nema potrebe za tako sluţbenim oslovljavanjem. — Ako te brine sigurnost.. On uzdigne obrve. — Odlično... — Ti is iz Forenzičnog? Ili iz Istraga? — upita ga Kincaid. budimo na ti Cage reče: — Dogovoreno. original? — Na Odjelu za identifikaciju. Kincaid se namršti.

u dvije vreće koje moţemo pratiti. Zato se i bavim samo komercijalnim dokumentima. — U redu. — Da mi se prijatelj razbolio i da ga moram posjetiti u bolnici. moţda ne zagrize. Nadamo se da će nam se ubojica javiti.. — Bit ćeš netko drugi. uvidjet ćeš da je ucjenjivač. Margaret Lukas reče: — Dat ćemo sve od sebe. — Koliko je vjerojatno da će pasti na lovu? — Ne znamo — reče Margaret Lukas. Ostavit ćemo ih gdje god poţeli. I C. — Mrzim lagati im. — Tada će tako i biti — reče ona jednostavno. — Onda. — Ili moram biti daleko od svjetla ili me više nema. tip koji je poginuo. Predloţit će isplatu novca njemu. Bilo mije uţasno. — Kincaid svuče jaknu i odbaci je na jedan stolac. što je uspijevalo tek malom broju muškaraca. prije četiri godine. kakav je plan? Margaret Lukas upozna ga s razvojem istrage. ne govoreći ništa. Ona je pokušavala nešto pročitati s njegova lica. bio poprilično glup. Ili ga upucati vani. — Kada pogledaš poruku. mogu biti i John Smith ili Thomas Jefferson. — Što si rekao njima? — upita Margaret. Kincaid je kimao. Joan sutra u deset dolazi s darovima za djecu. A sada izgleda da moja ţena ponovno pokreće pitanje skrbništva. A onda reče: — Gradonačelnik će se ubrzo preko radija i televizije obratiti ubojici. Geller i Hardy spremno su kimnuli. — Razmišljala je o kriminalističkoj psihologiji koju je slušala na Akademiji. utvrditi odobrava li njezine postupke. pogledavajući uokolo. Prisjetivši se njegovog predivnog dječaka. . — On prstom pokaţe na Cageova prsa. A jedan od razloga za to jest što radim kod kuće i ne činim ništa čime bih njih ili sebe doveo u opasnost.Margaret Lukas uputi mu upitan pogled. — Najmanji problem na cijelom svijetu. samo da nisam ja. Što ţeliš? — Svejedno mi je.. Uglavnom ne improviziraju čak ni kada se promijene okolnosti. To neće baš i reći tim riječima. ali će ukazati na takvu mogućnost. Pitala seje li joj uopće stalo do njegovog mišljenja. Parkeru — reče mu Cage umirujućim tonom. Novac je dolje. Kincaid reče: — Od našeg razvoda. — Nije stvar u tome — reče joj Kincaid. bit će gadno. Ako je njegov partner. Taktička jedinica Jerryja Bakera u stanju je pripravnosti. imam skrbništvo nad djecom. taj Kopač. P. jednako glup. Nastavak priče preuzeo je Cage. Nagazit ćemo ga čim se vrati kući. — Onda će ga Trobe pratiti do skrovišta. Gluplji su zločinci neusporedivo sumnjiviji od inteligentnih. Otkrije li da sam na Staru godinu otišao raditi na nekakvom slučaju. Ne smije doznati za ovo. bez poteškoća je postojano gledajući u oči.

Pogled mu se zaustavio na monitoru na kojem je bila prikazana ona poruka. Pogleda oko sebe. Dvoje djece uspjelo je pobjeći samo uz manje ozljede. Cage reče: — A ne znamo čak ni hoće li ubojica čuti Kennedyjevo obraćanje javnosti. uočavajući nizove telefona. VSC 2000. — I gotovo ništa od opreme. očito uzbunjen nesmiljenim opisima pokušaja ubojstva jedne obitelji. Parker je promatrao ostale članove ekipe kako pronalaze mjesta za pisaći m i laboratorijskim stolovima. Margaret Lukas uočila je da je Kincaid načas pogledao Izvještaj o većim zločinima. Lukasica razmisli o tim riječima. Taj je hodnik sada bio mračan i izgledao zlokobno. i dalje zagledan u onu blještavu poruku. kao svi pravi radni laboratoriji. No jednostavno nemamo ni jedan jedini prokleti trag. Soba je bila pretrpana. radi prenošenja konkretnih informacija duţnosnicima koji bi se kasnije uključili u rad. U ovom se izvještaju spominjalo kako je Mossovo dvoje djece za dlaku izbjeglo smrt u plamenu. Ali njemu je bilo ugodnije ondje — bolje nego u raskošnom Kriznom centru —jer je čvrsto vjerovao u nešto što je naučio od svog oca. prema nalogu koji je dobio. Dva Leitzova dvogledna stereo-mikroskopa s izvorom svjetla od optičkih vlakana Volpi Intralux. On na koncu odgurne papir. računala. od devet do četiri. opremljen Rofin PoliLightom i s programom QDOS u okruţenju Windowsa NT. promatrajući ga dok je čitao poruku. "Bitke uvijek vodi na . kako se činilo. smrdljiva i neudobna. u sklopu organiziranog posjeta FBI-u. Odnosio se na zapaljivu bombu bačenu na kuću Garyja Mossa. ţelio. U kutu se nalazio i više nego iskorišteni Foster + Freemanov ESDA — aparat za elektrostatičku detekciju — kao i plinski kromatograf za analizu tinte i tragova. Parker Kincaid u dokument se zagledao duţe nego što je to. povjesničara koji se specijalizirao za Rat za neovisnost. On sada uoči staklene prozore pokraj kojih svakodnevno paradiraju turisti. pregledavao opremu koju je tako dobro poznavao. — Na što si mislio? — Gore — reče on odsutnim tonom.Margaret Lukas još doda: — A to znači da bi mogao jednostavno nastaviti ubijati. — Moţemo li bazu postaviti negdje drugdje? — Ovo je krizni centar — reče agentica Lukas. U takvim izvještajima detaljno se opisivao zločin. uređaj za uspoređivanje u videospektru i njihov najnoviji proizvod. Parker je prolazio kroz znanstveni laboratorij za ispitivanje dokumenata povezanih s kaznenim djelima. — Što nedostaje ovom prostoru? — Ne koristimo sve njegove prednosti — istakne Kincaid. stari Foster + Freeman VSC4. radnih stolova.— Idemo na kat.

pa. Čekati. — Znate one ljude koji su danas bili ovdje? — Ona zgodna dama u koju si stalno pogledavao — reče njegov sin afektiranim tonom. Na putuje. Neki su zujali. te Hiltonovo Znanstveno proučavanje sumnjivih dokumenata. Samo bi zastao kao paraliziran. — Gdje je poruka? — upita Cage nestrpljivo. Lukasici to nije rekao namjerno. Ona bi se dovezla u Fairfax kako bi mu pomogla. Kada je . A neki su bili posve nečujni. Nikada se ne bi durio. pa ga nakratko moram posjetiti. Ugleda knjige koje je i sam koristio dok je radio u tom odjelu: Harrisonove Sumnjive dokumente. a njihov odnos više i nije bio na razini na kojoj bi mogao traţiti takvu ţrtvu. Koga ţelite za čuvanje? Osim" uobičajene ekipe srednjoškolki i studentica. Robby je izvodio napad svim sredstvima na vlastiti krevet — helikopterima i amfibijskim vozilima.. no on je bio uvjeren da za večeras već ima nekakav dogovor (nemoguće je da Lynne na Staru godinu nema društvo). govorio bi profesor svome dječaku. koja je ţivjela u Washingtonu. stoji u Priručniku. kao da bi ga tuga svakog trenutka mogla posve preplaviti. Parker je u susjedstvu imao i niz prijatelja — roditelja s kojima se druţio — a koji bi navečer rado pričuvali njegovu djecu. nikada gunđao — što bi Parkeru bilo draţe. još jedna stvar koju je William Kincaid običavao govoriti sinu glasila je: "Saveznicima ne moraš povjeriti sve". dječak bi postao vrlo miran. — Moraš ići? — upitao ga je Robby.) — E. — Bok. I pravu Bibliju njihove struke: knjigu Sumnjivi dokumenti Alberta S. glavom pokazujući prema Nintendu. — Na putuje. — Večeras? Kada bi se razočarao. nalik na oprezne oči. Parker je sjeo na krevet. On sada ponovno pogleda ured Stana Lewisa. a pod je još uvijek bio preplavljen kockicama i raznovrsnim letjelicama. neki škljocali.rekla je Stephie. rekli su mi da mi je jedan prijatelj bolestan. Parker uključi nekoliko instrumenata. Osboma. I pokušavati ne misliti na onaj razgovor s djecom otprije sat vremena — kada im je rekao da se blagdanski planovi mijenjaju. — A onda me zeznuo.. Oboje su bili u Robbyjevoj sobi. Pogledao je i ormariće iza uredskog naslonjača i prepoznao četiri bonsai-drvca koja je uzgojio i prepustio Lewisu. Imao je i prijateljicu Lynne. klinci. Housleyev i Farmerov Uvod u identificiranje rukopisa. ("Pametniji su nego što uopće moţete zamisliti". na njima su svijetlili samo prigušeni indikatori.poznatom terenu". nepromijenjena izraza lica. čekati. — Došla sam do treće razine .

posve nepomičan. gotovo jednoglasno.. a Robby je odmah izišao iz faze ţalosti.. — Tako je. — Ţude za prilikom da rastrgaju tu zvijer. On pogleda na suprotnu stranu laboratorija. ţelite li da nazovem Jennifer? Hi gospođu Cavanaugh? — Gospodu Cavanaugh! — rekli su. Ali bilo bi dobro da ga obiđem. — I nekolicinu odličnih strijelaca — reče Baker. — Margaret — dovikne u znak pozdrava. zgodan agent s unatrag začešljanom plavom kosom ude u prostoriju. a bilo mu je jasno da bi i Lukasica mogla .) — Dat ću sve od sebe. Parker je zagrlio oboje djece i otišao do vrata. Prekidajući te teške misli. s malenim plastičnim helikopterom u ruci. Stephie je bila manje emotivna i ti su osjećaji u njoj bili manje očiti. Mislim da bi mu bilo draţe da se vas dvoje večeras samo dobro zabavite. Neki vitak. okruţen morem igračaka. Zatim se obrati Lukasici: — Obradili ste ucjenjivačevo tijelo? — Da — reče ona. ona je samo zabacila kosu s lica i namrštila se. Parker je ustao. Njih se dvojica rukuju. Imao je vrlo jasnu sliku o načinu na koji bi ţelio vidjeti napredovanje istrage. Pretraţivanje i nadzor. Agentica Lukas kimne. Onda. Gospođa Cavanaugh. baka iz susjedstva. oličenje neduţnosti u širokim crnim trapericama i majici s natpisom Hello Kitty. Margaret Lukas reče: — Jerry u pripremi ima ljude a PN-a. prisjeti se Parker. čuvala ih je utorkom — kada bi Parker bio na partiji pokera. upitavši: — Hoće li s njim sve biti u redu. vrata laboratorija za dokumente sada se širom rastvore. — Jerry Baker — reče. — Ali vratit ćeš se prije ponoći — upitao ga je Robby — zar ne? ("Nikada nemoj davati obećanja ako postoje i najmanji izgledi da ih nećeš moći ispuniti". s tim tvojim prijateljem? — Siguran sam da će sve biti u redu. — Tata? — rekla je Stephie. Parker je u svom srcu osjetio dječakovo razočaranje. — Bi li tvoj prijatelj volio da mu napravim čestitku za brzo ozdravljenje? Parker je posljedice svoje laţi sada osjetio kao fizički udarac. samo nekoliko kuća dalje. — Ne? — Parkera je to sada počelo mučiti. — Vi ste stručnjak za taktiku? — upita ga Parker. — Vi ste Parker Kincaid.. — Sve je u redu. Parker se spusti u sivi naslonjač. dušo.. prilazeći Parkeru.Robby podignuo pogled prema njemu. — Imate izvještaj? — Još ne.

a sve što bi govorio ublaţavao bi misleći na djecu. Mladi ga agent upitno pogleda.imati vrlo čvrste stavove o tome. I ne bi se događalo neki drugi dan. odmahne glavom. — Koliko je dobrih ljudi? — Trideset šestorica naših. Parker je znao da došljak. Parker figuricu postavi na stol za ispitivanje.. Ali sada odluči ne upuštati se u borbu oko toga. — Da je barem Obi Wan Kenobi. — A zbog guţve u gradu — doda Parker. Len Hardy promumlja: — Šteta što se to događa baš večeras.. — Trebat ćemo više.. kada Margaret Lukas reče: — Ucjenjivač je odabrao ovaj dan. Kako se pokazalo. U grad su došle dvije stotine tisuća ljudi. Nikada ne bi psovao. I još. — Naša večerašnja maskota. Parker se namršti. teškom ţivotu. — Zato baš. — Kako to misliš? Već se spremao odgovoriti.. Hardy izlane: — Zar ne znaš? — a onda se zarumeni kada mu je ona uputila hladan pogled. Moji unuci oboţavaju te filmove. Odgovorila mu je posve smireno: — Naredila sam da nam ga dostave što hitnije. prije svega uvijek prihvaća njihov ţargon. Nisu mu se dopale. s obzirom na sve te diplomatske i vladine zabave. — Većina aktivnih podignuta je zbog blagdana. četrdeset osmorica iz washingtonske policije. smekšao se u odnosu na vrijeme kada je odlazio iz FBI -a. radeći uglavnom sam. više nije bilo onih grubih elemenata. I sada se ponovno našao u onom nekadašnjem ţivotu. Parker sada otvori svoju torbu — prijenosni komplet za ispitivanje dokumenata. Parker se kratko nasmije. Robbyjev dar. — Tko? — Margaret Lukas se namršti. Parker bi bio nekoga poslao po dokument — moţda Hardyja. pričekat će još pet minuta. U slučaju u kojem ima tako malo tragova potrebno im je što više poznatih činjenica o ucjenjivaču. Ţiveći s djecom. tek sada svjestan svojih riječi. jer je znao da ćemo imati malo ljudi. Pitao se koliko će s njom imati problema. Kako uopće moţe biti da netko ne zna za Ratove zvijezda? . — "Neka sila bude s tobom" — reče Cage. kako bi se prilagodio novoj skupini. Sada pogleda Bakera. Postupati oprezno ili ne? Pošto je načas pogledao njezino nepopustljivo lice — blijedo poput bijelog mramora — Parker zaključi kako nema vremena za ljubaznost. Tada zastane. I Parker se iznenadio. Bila je prepuna pomagala neophodnih u njegovom zanatu. — Ubojica ima pravu jebenu streljanu. — Bit će najbolje da dođemo do toga — reče on. u njoj je bila i figurica Dartha Vadera. Kao lingvist. — To će biti problematično — reče Cage. A velik dio agenata drugih ministarstava angaţiranje na poslovima osiguranja.

Ardell. Onda pročita: — "Tri jastreba ubijala su kokoši na farmi. ona samo nastavi čitati dokument kojim se dotada bavila. Koje su vrijednosti tih kovanica"? — Čekaj malo. Jednog dana farmer ugleda sva tri kako stoje na krovu njegova kokošinjca. Parker se upita je li mu i um sređen kao i izgled. — To je varanje — progunđa Cage. dok je listala stranice. Parker primijeti kamo je usmjerio pogled. — Kako glasi odgovor? — upita Cage. Parker nije znao odrediti o čemu razmišlja. Hardy je prolista. On nacilja prvog slijeva. Novčići su izrađeni u Sjedinjenim Drţavama u posljednjih dvadeset godina i još su u optjecaju. — Ne. načas pogledavši njezine oči. a onda je doda Lukasici.. Povećavalo je dvanaest puta. Kovanice od pedeset i dvadeset pet to nisu.— Samo još jedan lik iz filma — reče joj C. dio. Hardy je gledao u strop. jedan mora biti novčić od jednog centa — reče Cage. ovaj je čovjek oboţavao zagonetke. Činilo se da su joj misli negdje drugdje.. umotano u crni baršun. Rekao sam da jedan od njih nije novčić od jednog centa. a jastrebovi su toliko razmaknuti da njime moţe pogoditi samo jednog. a onda reče: — Neću trošiti moţdane stanice na to. Zagonetke za mozganje. pogađa ga i ubija. — Hobi — objasni Parker. a jedan od njih nije novčić od jednog centa. — Ima novčić od pedeset centa. Bio je to Leitzov proizvod. U pušci ima samo jedan metak. jedan od dvadeset pet i jedan od centa. Cage reče: — Oh. — Ne. Metak se ne . Joan mu ga je darovala za drugu godišnjicu. V. i bilo neophodno pomagalo svakog ispitivača dokumenata. Geller je nekoliko trenutaka razmišljao. — Kao i ţivot. — Zagonetke su uvijek lagane kada znaš odgovor — reče Parker. — Zvuči tako lagano — reče Hardy. Majstor za zagonetke. Pogledavši preko ramena Margaret Lukas naglas pročita: — "Čovjek ima tri novčića ukupne vrijednosti sedamdeset šest centa. rekao sam. — Čekaj malo — pobuni se Hardy — rekao si da nema jedan cent. Policajac se na trenutak zamisli. — To su nekakvi prigodni novčići. zar ne? Margaret Lukas okrene stranicu. Uopće ne reagiravši. P. nisam. — Predajete se? — upita Parker. još su u optjecaju. Parker pronađe svoje povećalo. Hardy sada u Parkerovoj torbi uoči jednu knjigu. — To su vjeţbe za neortodoksno razmišljanje — reče Parker. te mu je izvadi. — Da — reče detektiv. — Zatim se vratio radu na računalu. Margaret Lukas pogledom je pretraţivala pod. Ali jedan od njih jest. To mu je ovdje bio i nadimak.

— Ali. s onim zavodljivim jagodičnim kostima. potpisao primitak. Margaret Lukas otvori jednu stranicu u straţnjem dijelu knjige. Cage nesigurno reče: — Ne znam točno.odbija ni od čega. tata. Timothy je otišao. — Gdje su rješenja? — Nema ih.. a Parker uzdigne obrvu prema Cageu. koji reče: —Ţeliš biti anoniman. pomno ispisujući slova "Th. Čovjek misli kako bi stvar morala biti komplicirana. Margaret Lukas. koji ga je spasio. Za jednu policajku.. u gornjem je dijelu bila manja i uţa. I zagonetka je riješena. u uskom crnom puloveru. gospodine. Ona je i dalje nešto traţila. kako. Parker je oklijevao još samo trenutak. zaključi Parker. ta poruka? Margaret Lukas ponovno se usredotoči na zagonetku. Bila je zgodna. — Agente Cage — reče on. — To je on. R — Čekaj malo — reče Cage — moţda je stvar upravo u tome. Imala je uska. dovraga. Gdje je. Jedan od mladih sluţbenika koji rade u Odjelu za dostavu pošte i dopisa. . On pokaţe na Parkera. Lice joj je bilo lijepo. mišićava bedra koja su se dobro vidjela pod pripijenim trapericama. onako kako je to činio i veliki drţavnik. Ona upita: — Kakva je to knjiga sa zagonetkama? — Odgovor do kojeg ne dođeš sam nije pravi odgovor. Jefferson". I anoniman si. Joan je bila fantastično prelijepa.. bujnim bokovima i raskošnim grudima. Koliko je jastrebova ostalo na krovu?" — To je previše očito — primijeti C. a onda je uzeo omotnicu. — To je tvoj odgovor? — upita ga Parker. Da nije bilo Cagea. A onda se namršti. — Parker pogleda na ručni sat. — Ja sam čudotvorac. — Timothy. To ti neprestano govorim. premda neusporedivo nehajnijim pokretima. — Toma Jeffersona? — Tako je. Ubiješ jednoga i ostala su dva. ali zapravo je vrlo očita. proučavajući je.. Parker bi bio upitao "Koga?". Hokus-pokus. Neki mladić u preuskom sivom odijelu uto ude u laboratorij. što nam donosiš? — Traţim agenta Jeffersona. Na gleţnju je uočio dio posve bijelih čarapa — vjerojatno od onih dokoljenki kakve je Joan običavala nositi ispod hlača. — To je varanje — Parker..

ciljanje.Kopač stoji u sjeni ispred svog motela "39. okretao se uokolo poput vrtuljka. . — Nitko ti ne smije vidjeti lice. više toliko ne prigušuje. U blizini nema nikoga.. On sada osluškuje kontejner. Automobili jure na ušljivoj ulici. Kopača podsjeća na.. Pojest će malo juhe.. — Oprostite — govori neki glas. — Zapamtit ću — odgovorio mu je Kopač. Kontejner je obojen lijepom plavom bojom. a Kopač tijelo baca u veliki plavi kontejner. White Plains. Ali ne i plavo cvijeće. klik. Kopač voli boje.99 dolara na dan s priručnom kuhinjom i besplatnom kablovskom imamo slobodnih mjesta". Gleda uokolo.. — Gladan sam. promatrati prozor... što? Boston. onako kako mu je čovjek koji mu govori stvari rekao. Njegova je ţena uzgajala crveno cvijeće i njegova je ţena uzgajala ţuto cvijeće. Sjećao se mirisa vrućeg. On ponovno počinje promatrati vrata.. čini mu se. Tišina.. Kopač se okreće. a posvuda oko njih nalazilo se lišće prelijepih boja. Ovo je ušljivi dio grada. Kopač izgleda kao i oni. To je naučio raditi jednog lijepog jesenskog dana prošle godine — je li to bilo prošle godine? Sjedili su na kladama i čovjek mu je rekao kako treba napuniti pišto lj i staviti novo punjenje u prigušivač. Sada moţe ući. New Yorka. mrtvog lišća. — Ako te netko pogleda u lice. Dolaze i odlaze. klik.. Promatra sobu kroz razmaknute zastore... Pogledava na ručni sat. Promatra ljude kako dolaze i odlaze.. nije stvar u. ljudi prolaze ušljivim pločnikom. Stoji pokraj smrdljivog kontejnera i gleda ulazna vrata svoje udobne sobe... Promet je odviše gust. On podiţe čahure i sprema ih u dţep. Ali nitko nije čuo. kada si mrtav. staviti novo punjenje u prigušivač.... ne. Pazi na svoja ulazna vrata. Neobično je to kako si. razmišljajući o tome kako prigušivač treba ponovno napuniti. okretao se s Uzijem. u blizini New. Nisam jeo već. klik. Potom bi vjeţbao pucanje. napuniti pištolj. gdje.. kako ne proizvodiš nikakve zvukove. To zapamti.. klik. Čovjek se načas zagleda u Kopačeve prazne oči i ne uspijeva dovršiti rečenicu. Kopač ga ubija dvama prigušenim hicima. promatrati ljude na pločniku. Čeka već petnaest minuta.. Kopač ne izgleda kao nitko. Čudno. Nitko ne vidi Kopača... Ovaj pada. dok su lišće i grančice samo otpadali. ubij ga — rekao mu je čovjek koji mu sve govori. Klik.

Opirat će se svakom zaključku sve dok posve ne proanalizira poruku. ako ne platite. pred njim. Parker ju je proučavao onako kako bi pristupao svakoj zagonetki: bez pretpostavki. Nasred Polja. Ali nije siguran što je točno tuga. Zove sandučić govorne pošte i metodičnim pokretima ukucava šifru. Kraj je blizu. Ali ucjenjivačeva poruka koja leţi na stolu za ispitivanje u FBI -u. Ali najprije će pojesti malo juhe i uključiti televizor. Ako mislite da je prijetnja laţna. Dokumenti imaju osobnost. Čovjek koji mu govori stvari nije mu ostavio nikakvu poruku. Čini mu se da je tuţan. Čini mu se da je malo tuţan jer mu se ovaj nije javio. nema poruka. 6 14. Nema poruka. prvi dojmovi zadrţavaju se dugo. Jedan dva dva pet. Samo ja znat kako zaustavit Kopača. Otvara vrata. Tri jastreba ubijala su kokosi na farmi. Ipak. Vi meni platit Novac do 12. A potiskivanje tak vih sudova jedan je od najteţih aspekata njegova posla. Kada rješava zagonetke. ovdje. nastavit će ubijat. napuniti pištolj i pripremiti se za još jedan izlazak. Pronašli ste i neke obojene? — Jesmo — reče Jerry Baker. . Crna boja. A to znači da mora staviti novo punjenje u prigušivač. To znam samo ja. nastavit će ubijat.. koje ćete ostavit meni u vreći. Pojesti malo fine tople juhe..00. oskudna je i isprekidana.. Ono Jeffersonovo pismo koje se nalazi u Parkerovom kućnom sefu — bilo krivotvoreno ili ne — upravo je kraljevski lijepo. tri kilometra juţno od autoceste 66 na zapadnoj strani Beltwaya. ulazi. Kopač je na slobodi i nema načina da ga zaustavite.. — reče on sada. bez unaprijed stvorenih stavova. Ako me trhti uzmete. svaki ima svoj karakter. Traţim $20 miliona dolara u gotovini.U šumi mu se sviđalo više nego ovdje. Vitičasto i raskošno poput jantara. sada.05 Gradonačelnice Kennedy. Nije mu se javio od jutra. Opet će ubit — u četri. um je nalik na gips koji se brzo suši. — Desetak. osam i pol noći. Ako me ubijete. neki od Kopačevih metaka bili obojeni crnom bojom. — Medu onim mecima u podzemnoj.

. zaključili bi da su te riječi upućene njima i silno bi se radovala što sudjeluju u tatinom poslu. — I mislio sam da ćete analizirati njegovu krv — reče Parker bezbojnim glasom. Ona nakon nekoliko trenutaka prizna: — To je dobra zamisao. P. u New Yorku ubio šest osoba. — Geller glavom pokaţe prema ekranu svog računala. On odgurne omotnicu u stranu i ponovno pogleda samu poruku. zar si zaboravio? Uzeli smo krv iz tijela poginulog i usporedili je s bazom podataka o DNA. Parker pogleda omotnicu u kojoj je dostavljena poruka. — Ali to nam i ne treba. Parker pogleda ljepljivi preklopni dio omotnice. Jedva primjetne brazde koje je u tvornici ostavio stroj za nanošenje ljepila bile su netaknute. Margaret Lukas odmahne glavom.Parker kimne." promumlja. od srpnja 1976. od kojih su pet bile žene. Nije previše puna sebe da bi se ispričala. Kasnije je ustvrdio da djeluje prema naloz ima 6000 godina starog čovjeka koji nastanjuje tijelo njegovog susjeda Sama Carra — prev . što to imamo. do kolovoza 1977. istim rukopisom kao u poruci. Potom odmota Leitzovo povećalo.. On navuče gumene rukavice — ne brinući se zbog otisaka prstiju.. koji je tijekom trinaest mjeseci. Ništa. — Nije je zalijepio. Bilo što. Ardell. Imalo je promjer od petnaest centimetara.. drţak od ruţina drva i blistavi čelični okvir oko savršene staklene leće. "Što to imamo. Iz ostataka sline na ljepilu omotnica moguće je doći do seroloških informacija i poda taka o DNA. A onda upita: — I što točno znače te gluposti s "Kopačem"? — Da — reče C. —Jesam li dobro čuo. Dok bi analizirao dokumente. — Na ljepilu nema sline — reče on i ljutita pucne jezikom. — Još uvijek čekamo rezultate iz Quantica. Nije mi pala na pamet. — Ali nadao sam se da je Kopač moţda polizao omotnicu. Na prednjoj strani omotnice. pa da ćemo moći usporediti njegovu slinu. U pismima tužitelju koji je vodio slučaj i medijima navodio je daje monstrum i Belzebub. stajalo je: Gradonačelniku — ţivot ili smrt. nego zbog mogućnosti kontaminacije svih eventualnih tragova materijala koje bi bilo moguće pronaći na papiru. primijeti Parker. kao da je Parkeru promaknuta nešto krajnje očito. Nalazila se u acetatnom ovitku za koji je bila pričvršćena kartica s ispisanom riječju METSHOOT. često bi razgovarao sa samim sobom.. Čak i ako je izgledalo da to ne misli iskreno. Ako bi se djeca nalazila u njegovoj radnoj sobi dok bi radio. — To je nekakav luđak? Cage reče: — Još jedan Samov sin8? Onaj Leonard Bernstein? — David Berkowitz — ispravi ga Lukasica prije nego što je uvidjela da je riječ o 8 monstruozni serijski ubojica David Berkowitz. Jeste li naloţili psiholingvističku obradu? — Jesmo.

i Hardy se nasmiju. Pričaj mi. Tekst je pročitao više puta. obrati se bez glasa listu papira. P. pregledavajući bilješku. stao proučavati hladan papir i crna slova. Kraj je blizo... kao i sam Parker. Parker se upita ima li i Margaret Lukas nekakve štitove. nitko nije vidio bljesak iz cijevi. Ali činilo se da ga obiljeţava i svojevrsna melankoličnost. a jastrebovi su toliko razmaknuti da njime moţe pogoditi samo jednog. Začuje škljocaj kostiju negdje u vratu. osim što je on pomagao u nekoliko slučajeva kada su počinitelji čak i potpisali poruke kojima su traţili otkupninu ili predaju novca. Hardy još doda: — Poput duha. On se sada upita je li ucjenjivač pokušao promijeniti rukopis. Jedan je potpis bio laţan. Mnogi kriminalci — primjerice otmičari koji pišu poruke kojima traţe otkupninu — pokušat će prikriti svoj rukopis kako bi oteţali uspoređivanje. svoj oklop katkada nosi posve neskriveno. dotjeran. Nosio je vjenčani prsten.. moţda ga i bez razmišljanja naţvrljao u svom onom kaosu povezanom s otmicom. — Nazovimo psihologe — reče Parker — pa ćemo vidjeti imaju li oni nešto u vezi s imenom Kopač. U jednom drugom slučaju. Nitko nije vidio oruţje. Ponovno se nadvio nad pismo. Parker snaţno svjetlo pribliţi papiru. otmičar se potpisao pravim imenom. Parker sada uoči da poruka nije potpisana. Čovjek nikada ne bi bio u stanju točno odrediti kada se Cage šali a kada ne. cilj mu je bio zavesti ih na pogrešan trag (iako je naţvrljani potpis bio dovoljno velik uzorak rukopisa da počinitelja na koncu osude). — Parker pogleda detektiva. — Ne — reče Cage. Parker s nevjericom upita: — Za prometne špice? I nitko nije ništa vidio? — Pojavio se i nestao — reče C. Bio je to svojevrsni nevidljivi štit — poput Robbyjevog — kako bi se zaštitio čovjek u agentovoj koţi. psihološki savjetnik. No. U svim elementima pokazivao da vodi zadovoljan ţivot. Nagne se nad poruku. kada je napuštao FBI. prisjeti se Parker. nitko nije čuo ništa osim metaka koji su pogodili zid. — Imamo nekakav opis ubojice? — upita Parker... Počinitelj je uhićen sedamnaest minuta pošto je obitelj ţrtve primila zahtjev za otkupninom.šali. U pušci ima samo jedan metak. Taj se agent često šalio kada bi istraga bila u najbezizglednijoj fazi. — Stvar je bila poprilično sablasna. Stoga se sluţe neobičnim nagibima i . posve nepotrebno. To bi moglo biti i beznačajno opaţanje. Moţda. P. i ţrtve. C. Parker se sjetio da mu je. Bio je uredan. dobro.. Margaret Lukas se sloţi i Cage nazove Quantico. zgodan. a ponekad ga skriva. Ispričaj mi svoje tajne. objasnio da je pojava depresije medu policajcima i pripadnicima pravosudnih sluţbi vrlo česta.

Parker je nastavio povećalom proučavati tu poruku. Parker je sličnu točku vidio jednom davno — kod serije prijetećih pisama koja je nekoj ţeni slao muškarac koji ju je potajno slijedio i na koncu je ubio. ako netko piše brzo. primjerice — sada su daleka prošlost i preostalo je još samo nekoliko metoda pisanja. dok njihova poruka sadrţi kosa pisana slova. stručnjak za dokumente bio bi u stanju odrediti dio zemlje iz koje je potekao osumnjičenik. dodavanje nepotrebnih poteza — poput malene crtice preko dijagonalne linije na slovu Z ili brojci 7. j nastaje ili laganim kratkim udarcem po površini papira ili. To su oni mali potezi koji su jedinstveni kod svakog od nas — vitke. glase redovita upozorenja na obrascima). Ovo je bio pravi rukopis tog čovjeka. Ali postojala je jedna stvar koja bi im mogla omogućiti pretraţivanje arhiva. Prije više godina postojale su raznovrsne metode poučavanja pisanja i medu sobom su se bitno razlikovale. Većina točkica na slovima i.. Cak i stručnjak za dokumente u rangu Parkera Kincaida ne bi bio u stanju velika tiskana slova usporediti s kosim pisanim slovima. Krivotvoritelj se tim kićenim velikim H sluţio u cijelom dnevniku. te Palmerova metoda.oblicima slova. drukčije. No i jedna i druga odviše su općenite da bi po njima bilo moguće odrediti autora. crticom kod koje točka tinte ostaje na lijevoj. A onda je konačno nešto uočio. Izgledaš kao Sherlock Holmes. Ta su pisma bila napisana . baš si smiješan. što Hitler nikako ne bi učinio. I upravo je jedna takva osobna karakteristika stručnjacima bila prvi znak da su Hitlerovi "dnevnici" otkriveni prije nekoliko godina zapravo laţni. . S osobnim je karakteristikama. međutim. i stali prekopavati dosjee. Tata. tako da je točkica nalikovala na kapljicu vode u padu. No to najčešće ne uspijevaju izvesti posve prirodno i tečno.u. Ali ovaj je ucjenjivač na malim slovima i radio neobičan trag — repić točke išao je prema gore. traţeći eventualne osobne karakteristike u tom rukopisu. Na veliku ţalost ekipe koja je radila na METSHOOT. miješana tiskana i pisana slova. Točkicu iznad malog slova i. većina zapisa u javnim ustanovama sastoji se od velikih tiskanih slova ("Molimo pišite velikim tiskanim slovima". Čovjekov rukopis sadrţi i opće i osobne karakteristike.. kako bi pronašli ono što najviše odgovara. Hitler je svoje prezime pisao s vrlo izraţenim velikim H. no takvo je slovo koristio samo kod potpisivanja a ne i općenito u pisanju. Opće su elementi rukopisa potekli od metode pisanja naučene u školi. Ali ti sustavi pisanja — onaj cvjetoliki ţenski sustav. No ovdje nije bilo takvih drhtaja. vrlo je teško potisnuti prirodne pokrete i proučavatelji dokumenata najčešće otkrivaju "drhtaj" — nesigurne poteze — kada netko pokušava sakriti pravi rukopis. ponajprije sustav Zaner -Bloser. a maleni rep usmjeren je na desnu stranu.

Točkicu u brojci devet pronašli su na jednoj adresi na kartici koju je ispunio putnik koji se. — Đavolja suza? — upita Margaret Lukas. — Kako? — upita Jerry Baker. kako se činilo. — Čovječe — promumlja C. Uhićenje zbog bankovnih prijevara.. On zaključi kako se agentica osjeća lagodnije kada pred sobom ima znanost i opipljive činjenice. — Oh — reče Parker — kriminalci se često spotaknu upravo o takve sitnice. te kako ju je nazvao. veliku mentalnu arhivu. posluţio laţnim imenom. a onda se vratio u New York. — Ovdje imam nešto. P. Takve sitnice. gradsku četvrt. Znate za Michelea Sindonu? C. ili. — reče sada. Kratka plava kosa pala je prema naprijed i djelomično joj zaklonila lice. Hardy se samo kratko nasmije. — Uspijemo li suziti područje na određeni okrug. Taj uređaj koristi različite izvore svjetla — od ultraljubičastih do infracrvenih . Pojavio se nekoliko mjeseci kasnije.. Sada se prisjeti da je slično reagirala i kada je Hardy rekao da je Kopač nalik na nekakvog duha. S nje su uzeli jedan od Sindoninih otisaka. — on glavom pokaţe prema poruci — ovo bi mogao biti ključ pronalaţenja mjesta na kojem je naš mladić ţivio.. — Ima li kakve veze s onim tvojim počiniteljem? — upita. On sada poruku stavi pod VSC-skener. Ali ovo. te rekla: — To je bio onaj financijaš? Tip koji je vodio vatikanske financije? — Tako je.. Parker mu objasni što je opazio u vezi s tom točkicom.. Ona se sada nagne naprijed. — uhvaćen zbog točkice. Ali najčešće. još kako.. ali je nestao neposredno prije suđenja. Činilo se da joj se taj naziv ne dopada. — Tip je smaknut još davno. Agenti su tako pregledali tisuće carinskih prijava za letove iz Italije do New Yorka. — I na taj način doista moţeš nekoga pronaći? — Oh. tvrdeći da su ga oteli. kada bi pisao brojku devet.. Parker je tu neobičnu točku nazvao "đavoljom suzom" i njezin opis naveo u jednom od svojih udţbenika o forenzičnom proučavanju dokumenata. odmahne glavom. još bolje.. Ali govorkalo se da uopće nije otet. Mislim da je jedan ispitivač u Juţnom Distriktu dobio uzorke Sindonina rukopisa i tako utvrdio da ima tu jednu osobitost. — U slučaju praćenja i ubojstva? — Ne. Hardy upita: — Koga? Margaret Lukas stala je pretraţivati svoju.. Ne uvijek.vlastitom ubojičinom krvlju. ne — reče Parker. pretraţit ćemo arhive. — Što? — upita Cage. ubacili u auto i nekamo odveli. nego da je otputovao u Italiju. P.. u kruţić bi stavio i točkicu. kako se pokazalo.

U tom trenutku osjeti bolan grč u ţelucu: ugledao je slabašne sive tragove pisanja. stao je proučavati papir. Nemoj me tako progoniti. Poznaje je samo sat. Parkera su angaţirali da analizira oporuku po kojoj su njegova djeca ostala bez ičega. Sluškinja je nakon toga priznala da je angaţirala nekoga da joj krivotvori oporuku. ali već je zaključio da je od ţena koje ne nose parfeme. Parker sada poloţi poruku u aparat. — Znam se sluţiti satom. u stručnim krugovima poznat kao ESDA. Pregledao je cijelu poruku i nije otkrio nijedno izbrisano mjesto osim precrtane riječi. nakon smrti nekog imućnog bankara. U televizijskim serijama detektiv prelazi preko papira poloţenom olovkom i tako otkriva udubljenja. na taj bi se način vjerojatno uništio veći dio udubljenih tragova. hvala — promumlja Parker. Ali pokazalo se da je u tu svrhu najvećim dijelom beskorisna. ali ni na njoj ništa nije bilo izbrisano. datumi i dodaci bili su logični._ riječi koje su glasile: "Ovo bi moralo zavarati budale". koristi se za traţenje udubljenja na dokumentima — riječi ili oznaka koje su u papir utisnute tako što je netko pisao na papiru koji se nalazio na dokumentu koji se ispituje. — Daaa! — reče uzbuđeno. koji funkcionira poput aparata za fotokopiranje. ali nema stručnjaka za ispitivanje dokumenata koji radi bez nje. Cage. jer je pokazivala i udubljenja. Ali posljednji test — ESDA — otkrio je udubljenja . Uređaj ESDA. Jednom. Zatim je ispitao omotnicu. Ništa. ESDA je izvorno konstruirana radi otkrivanja otisaka prstiju na dokumentima. Zatim je prišao aparatu za elektrostatičku detekciju.— kako bi ispitivaču omogućio da pronikne kroz pokušaje prikrivanja i ugleda izbrisana slova. Taj uređaj. — Klinci su me naučili. Podignuvši plastični pokrov. — Ucjenjivač je nešto pisao na komadu papira koji je stajao na omotnici. U stvarnosti bi to sa stručnog stajališta bila pogreška. Pri dignuo je tanki papir i prinio ga svjetlu. — Imamo dvije udubine — reče Parker. Nitko točno ne zna zašto je ESDA tako učinkovita. Vjerojatno mirisni sapun. otkriva slova napisana i do deset listova iznad ispitivanog dokumenta. — Sada je dva i dvadeset — podsjeti ga agent. a to je zakrivalo sve latentne otiske. dok je svo nasljedstvo ostavio mladoj sluškinji. — Što si otkrio? — Reći ću ti za nekoliko trenutaka. Potpisi su izgledali besprijekorno. Parker je već bio na korak do potvrđivanja autentičnosti dokumenta. Parfem? Ne. Parker je objema rukama drţao elektrostatički list i okretao ga kako bi bolje . — Imamo nešto! Margaret Lukas nagne se naprijed i Parker osjeti jedva primjetan cvjetni miris. On sada pokuša s omotnicom. Parkera je zanimala ona prekriţena riječ prije riječi "uzmete".

. — Kako to misliš? — upita Jerry Baker. Veliko M. onda su ova slova na završetku riječi. Cage zapiše slova na ţuti list iz bloka i pogleda ih. Lukasica reče: — Hotel.. — Ili motel — reče Hardy. Nakon toga ništa. neka netko zapisuje. — Televizija? C.. e... ..vidio slova. U motelima je sve malo. — Ali nešto piše i ispod toga. Ona se nagne naprijed i pročita: — Samo tri slova. — Ne — reče Parker. A promet je večeras pregust da bi se oslonio na auto. Mala slova c. ja sam bespomoćan. . a onda doda: — Ali u gradu ima najmanje dvije stotine hotela.. — Ne. Svi večerašnji događaji odvijat će se u hotelskim salama. Ali Parker tek jednom pogleda slova i odmah shvati. — I onda shvati. ne — reče Parker. — Telefon. — Odlično — reče Cage. telekomunikacije? — upita Cage. Iznenadio se što to nije nikome sinulo. za vrijeme emitiranja programa. reče: — Moţda će napasti neki od studija.. Reče: — To je neki. telefonska kompanija. kako se teško vidi.e i i. — Dupont C-i-r-c-l-e. i— razmišljala je nagi as Margaret Lukas. Moteli su u udaljenijim dijelovima grada. povuče usnu resicu s naušnicom i reče: — Nemam pojma. metro. Geller: — Ako nisu bitovi i bajtovi. Parker zaškilji. Veliko M. — Naravno — prošapće Hardy. — To je mjesto prvog zločina.. Prva riječ. — Pogledajte poloţaj slova u odnosu na gornji red. e. I. Margaret Lukas samo odmahne glavom. Ako piše u razmjerno pravilnim stupcima. — U redu. sada ga pokazujući Margaret. Druga je meta neki hotel. Ne razabirem ništa više. ništa. — Mjesto prvog napada — reče Parker zamišljeno. C. — I — doda Lukasica — vjerojatno se drţi pješačenja ili javnog prijevoza. pa razmak. Vidiš? Moţeš pročitati? — Ponovno je stao okretati list. P. — Ne. — Isuse. — Što to znači? — Agent je samo zbunjeno slegnuo ramenima. — T. — Još nešto? — upita Hardy. Traţi mase ljudi. Zagonetke su uvijek lagane kada znaš odgovor. — Tako je. malo e. Mala slova t. P. — Tako je — reče Lukasica. — Ne bih rekao.

Dragi sugrađani. — Točno — reče Baker i ţurno iziđe iz sobe. Odgovorila mu je Margaret Lukas: — Naoruţani tjelohranitelji.-u i Bakeru.. vjerojatno u blizini javnog prijevoza i negdje gdje je visoka koncentracija ljudi. Tri jastreba ubijala su kokosi na farmi. P. Nakon deset minuta dobili su popis od dvadeset dva hotela. u uho stavili minijaturnu slušalicu i uključili zasljepljujuću rasvjetu. P. Ali čak i uz eliminiranje takvih hotela. — I tajna sluţba.. Previše mogućnosti.. C. Previše. Kroz to jarko svjetlo gradonačelnik Jerry Kennedy jedva je razabirao nekoliko lica u tami studija televizijske postaje WPLT.. Počeli su zaokruţivati mogućnosti. Vidio je svoju ţenu. koliko će im mjesta preostati. Njih moţemo odmah eliminirati. — Novac traţi od grada Washingtona.45 Dragi sugrađani. Vidio je Wendella Jefferiesa. pitao se Parker.. već otvarajući mobilni telefon. — Zašto? — upita Baker. Ţelio bih vas . ne ni od Virginije ni od Marylanda. na primjer "Hotel New York". Na čelo su mu nanijeli puder. — Trebali bismo eliminirati i sva mjesta koja u nazivu na prvome mjestu imaju riječ "hotel". — Imaš pravo. — Ja bih se ograničio na veće hotele.— Kako suziti krug? — upita Baker.. Uz glasan tresak. Ucjenjivač bi to svakako izbjegao. Claire.. Vidio je svog tajnika za odnose s javnošću. — Samo u Washingtonu? — Zatim ga otvori. Cage i Hardy pridruţili su se C.. uvjeţbavao je Kennedy u sebi. Ja bih ostao pri Washingtons — Slaţem se — reče Margaret Lukas. Cage ih zapiše svojim urednim rukopisom i popis preda Jerryju Bakeru. Parker sada razmisli o tom pitanju.. I sve "Innove" i "Lodgeove" i slične stvari.. u neposrednoj blizini Dupont Circlea. Puno. razmatrati što je od toga logično a što nije. Ardell priđe stolu i stane mu gledati preko ramena. — Parker kimne prema Lukasici. raspitajte seje li koji od večerašnjih događaja namijenjen diplomatima ili političarima. Svi su se sada nadvili nad imenik. Parker predloţi: — Prije nego što nekoga pošaljete na ta mjesta. Zbog poloţaja slova na toj omotnici. Baker na stol dobaci poslovni telefonski imenik. 7 14. ne? Parker kimne.

. pomisli sada Kennedy ljutito. Ni riječi. neki mršavi muškarac s kratkom sijedom bradom..uvjeriti da gradska policija i FBI. On je pokušao nazvati Lukasicu. Molim vas da se javite osobno meni. Kennedy je kiptio od bijesa. priđe mu i reče: — Broj at ću vam sedam sekundi. ali osim što je dao ljude koji će raditi pod nadzorom FBI-a. njegov jedini kontakt sa saveznim agentima bio je kratak telefonski poziv koji mu je uputio neki washingtonski detektiv po imenu Len Hardy. savezne vlasti čine sve što je u njihovoj moći kako bi pronašli počinitelje. Danas. — Imate nešto za blesimetar? Sve mi je u glavi.: nikakve papire. što je vjerojatnije. — To sam već radio. — On rukom pokaţe prema kameri. —Jesu ti se javili iz FBI-a? Bilo što? — Ništa.. — Izgledat će kao da ga preklinjem. a koji je zvao u ime one agentice. Hardy. nešto osim ovoga. Nekoliko sati nakon početka operacije. Lukasica se. Gradonačelnik je kratko razgovarao sa šefom washingtonske policije. Margaret Lukas. — To je problematično — prizna Wendy Jefferies. Kennedy pokretom ruke odvrati vizaţisticu i pokaţe Jefferiesu neka mu priđe. Cage također. molim. — Ne shvaćaju nas ozbiljno. samo jednom. Producent spusti pogled i ispred Kennedyja ne ugleda. I toj osobi sada govorim. nije znao nikakve pojedinosti o istrazi — odnosno.. molim vas. molim.. osobe odgovorne za ova uţasna ubojstva. — Sazvao sam konferenciju . Kennedy nije mogao vjerovati. . Hoću reći. ne.. no ona je bila odviše zauzeta da bi se javila. dok se novi rok neumoljivo pribliţava. Ţelim nešto poduzeti. Jedan od glavnih producenata ove postaje. ostavimo nasilje iza sebe i surađujmo kako ne bi bilo novih smrti. ne. posljednjeg dana jedne teške godine. Kennedy samo nešto progunđa.. — Pet minuta — dovikne mu producent. Isuse.. nije imao dopuštenje iznijeti nešto od pojedinosti. nije udostojala čak ni osobno ga nazvati. Na jedan pogledajte u kameru. ne.. Molim da me osobno nazovete ili mi dostavite poruku. To ste već radili. Nakon četiri ću zašutjeti i pokazivati vam prstima. kako bismo mogli nastaviti dijalog. washingtonski policajac koji je zvučao kao da ga svi ti savezni agenti s kojima je trebao odrţavati vezu nekako zastrašuju. on sa slučajem nije imao nikakve veze. — To danas više nitko ne radi. Producent se kratko nasmije. kako bi zamolio Kennedyja da se posredstvom televizije obrati ubojici.. odgovorne za ovaj uţasan zločin.. Molim vas da ponovno stupite u vezu s nama.. ne.

Na kocki je previše toga.za novinare.u dubu mira. ili je moţda čak i sudjelovao u skandalu povezanom s gradnjom škola. a ipak je drage volje teroristima danas isplatio više milijuna dolara zatraţenih ucjenom. — U redu. Jerry. — Tako nekako izgleda. Kirurški. Znao je da će Jefferies biti oprezan. kao bijelome gradonačelniku. Ta postaja. — Vrijeme je da pribavimo malu pomoć — prošapće Jefferies. taj mrzovoljni stari novinar. bio potreban visoko pozicionirani crni pomoćnik. — Još trenutak. posljednjeg dana godine. On savjete nikada nije davao u rukavicama. — Ali nemamo izbora. Komentator. — Ni ja ne ţelim raditi na takav način — reče Jefferies gorljivim glasom.. no gradonačelnik mu se uljudno nasmiješi. dok istovremeno nije ni primjećivao. posjetili ga kao anđeli smrti? . Producent već krene prema njemu. još je naveo i drugo Kennedyjevo obećanje o raščišćavanju korupcije u Washingtonu. Iza Armanijevih naočala na mladićevim je očima ugledao oprezan pogled.... Znam kako treba postupati u takvim situacijama. upravo je objavila uvodnik o tome kako je Kennedy za vrijeme kampanje obećao da će ulice Washingtona preoteti iz ruku kriminalaca. savjetnik je imao pravo. — Onaj se muškarac vrati u tamu... javi mi se kako bismo se dogovorili. — Ja to mogu obaviti.. Nije se ispričavao zbog takvog taktičkog zapošljavanja. negdje daleko. kao da ne ţelim mrdnuti dupetom. Kennedy ga je i angaţirao jer mu je. — Nije se ni trudio dodati: Pazi. — Dvije minute — začuo se neki glas sa stropa. . — Zapamti — prošapće. Jefferies se nagne prema gradonačelnikovom uhu. . Čuo si komentar na WTGN-u. čini što moraš. — Ne ţelim. ali pola postaja i novina neće poslati nikoga. Njegov pomoćnik sada reče: — Vrijeme je za oštru igru. Svi su u Devetoj ulici. Molim te. Jefferies ponovi: — Doista nemamo izbora. čekaju da im se obrati netko iz FBI-a. Ali zapanjilo ga je to koliko je mladić imao političkog njuha za stvari koje su nadilazile odnose s izbornom bazom. kao da kroz njegov ekran vidi samog Kopača. — Kao da grad i ne postoji.. Dakako da je čuo. Kennedy se u mislima obrati Kopaču: Gdje si? Gdje? A onda pogleda prema zamračenoj kameri i zagleda se u nju kao da kroz objektiv i kablove vidi nekakav televizor. koju na širem gradskom području sluša pribliţno pola milijuna ljudi. — Onda? — upita Kennedy svog pomoćnika. Sada mu u mislima još reče: Tko si? I zašto ste ti i partner odabrali moj grad. Gradonačelnik još malo promisli o tome. Kao i obično.. Jerry.

Rekao mu je.) Nešto treperi na televizijskom ekranu. Kopač sjedi u svom udobnom naslonjaču u svom ušljivom motelu. onaj glas s visoka reče: — Minuta. U sjećanje mu doziva neobičnu uspomenu. Nešto je na ekranu. Nekakva reklama. —Kopač je samo zašutio. nije siguran u puno toga. ovo bi mogao biti kraj. pronaći dugačak komad stakla i zariti ga Ruth u vrat. u motelu. . Što god to bilo. prepuna sličica psića koji oko vrata nose ukrasne vrpce. I učinio sve što mu je bilo rečeno. ostale ostavljajući netaknutima. čajne kuhinje. Moţda njegov prijatelj. poput psića na onoj vrećici.. Otkako mu je metak prosvirao lubanju i raznio neke od spuţvastih moţdanih stanica. znam Ruth. Kopač ju je kupio u Hallmarku9 To je jedna od onih vrećica kakvima bi se inače ponosio iako nije siguran što ponos točno znači.. —prev. pronaći dugačak komad stakla i zariti joj staklo u vrat. (Netko je tako opisao metak. — Misliš. kada Ruth bude sama. ovaj. Neobično. Ne sjeća se tko. Što je usrećilo čovjeka koji mu govori stvari. Gleda svoj tanjur s juhom. psiće kako jedu hranu za psiće. iz jednog davnog vremena. Kopač ima novu vrećicu. hm. a pokraj sebe ima čašu vode i prazan tanjur od juhe. Prazan 9 specijalizirane knjižare s čestitkama. — Znaš Ruth? — Ja. Gledao je tu reklamu kada ga je čovjek koji mu sve govori uhvatio za ruku i kada su otišli u dugačku šetnju.. — Mislim da trebaš razbiti ogledalo. — Odlično — ponovio je Kopač. crvena. u svojoj sobi. prava boţićna. onaj čovjek koji mu govori stvari. besplatna kabelska. Moţda ode po novac pa ga uhvate. taj ubojica.rukom pokazujući uokolo — ako nas sluša. — Odlično — rekao je onaj čovjek. prigodnim darovima i si. Kopač sada sjedi s onom vrećicom s psićima u krilu. razumne cijene.. Prije nego što je Kennedy uspio odgovoriti. Vjerojatno je tako. Neobično je kako. Nekih se stvari Kopač sjeća kao da mu ih je Bog osobno upisao u mozak... Neobično je kako to funkcionira. uzeti komad stakla i zariti ga u njezin vrat. Kopač treba razbiti ogledalo. Kada Ruth bude sama. Gleda televiziju. Sjajna je. Gledao je neku reklamu — pse kako jedu pseću hranu. Poput reklame koje se sjeća nakon što mu je metak probušio rupu iznad oka i svom se silinom zario u njegovu lubanju. Što mislim? — Trebam razbiti ogledalo.

Hvala za kaput.. I reklame za automobile. dobar dan. Tako piše na ekranu... kupio sam ti ovo. Gerald D. On čita riječi. Sretan Boţić. njegova ţena. jedan-dva-dva-pet. a Kopač sluša. Kao što sada već svi znate. Dosadno. Bit ćeš im drag. Klik. Dar. Puno su mu draţe reklame za pseću hranu sa slatkim psićima. — Dragi sugrađani. Na televiziji se pojavljuje neka druga emisija. stoga pije vodu. Boţe. Voljet će te. javite mi se.je. Kennedy. moţda crn. Tako moţemo. Već je vidio njegove fotografije. ostavimo nasilje iza sebe i surađujmo kako više ne bi bilo smrti ili ranjavanja.... A to znači da je vrijeme da učini ono što mu je čovjek koji mu govori stvari rekao. Pamela.. Ako radiš što ti ljudi govore. — Obraćam se i osobama odgovornima za to krvoproliće: od srca ih molim. To je. Kopač sada navlači taj zimski kaput. Kako je predivan taj ţuti cvijet koji drţiš u ruci. Gradonačelnik Wasbingtona. Pamela. Klik klik. Čini mu se da je ţedan. jutros je na postaji podzemne Dupont Circle počinjen stravičan zločin u kojem je više ljudi tragično izgubilo ţivot. molim vas. Ali uvjeravam vas da naša policija i savezne vlasti daju sve od sebe kako bi zajamčili da ne dođe do novog sličnog događaja. ljudi. Specijalni izvještaj postaje WPLT. Što god bila ta ljubav. to je dobro... kako bismo nastavili dijalog. Danas. Ona ţena. Ooooooh. Hmm. Datum na koji pada Boţić. Gradonačelnik govori. ali zvuči kao Ruth — neposredno prije nego što joj je staklo ušlo u vrat. molim vas. moţda plav. Ovo je vaţno. Trebamo ponovno uspostaviti komunikaciju. a onda ih naglas mumlja: — "Specijalni izvještaj".... Ubojica ili ubojice trenutačno su još uvijek nedostupni policiji. .. Kopač naziva pretinac glasovne pošte i utipkava šifru. Neki muškarac kojeg Kopač prepoznaje pojavljuje se na ekranu. Ovo je.. Zauvijek će ostati s tobom. Ovo je. Kopač isključuje prijemnik. Oboţava svoj kaput. Hmmmm.. I ti imaš nešto za mene! Oh... oh. posljednjeg dana u godini. Trebao bih poslušati. svaki dan. dakako — kaţe mu da nema novih poruka... a to znači da ne bi trebao biti gladan.. Klik. koja ne zvuči kao Pamela.

već na . Jesti juhu. Ovaj mu je i rekao da moţda neće nazvati. Znanstvenici su već bili utvrdili da je papir proizveden šezdesetih godina devetnaestog stoljeća.Odnosi tanjur u kuhinju i odlaţe ga u sudoper. a rukopis je očito.00 Sjedeći u istom onom sivom okretnom naslonjaču koji je naručio osobno. Jesam tuţan? Hmmmm. na rukama ima gumene rukavice. iako se ne moţe sjetiti što. Na dokumentu su se vidjeli primjereni tragovi upijanja tinte u vlakna papira. Kopač za sobom zatvara vrata. Kada u Uzi stavlja metke. moţda plavi. a u kojem je Lincoln rekao da će. Koţne rukavice nosi kada otvara vrata i dodiruje stvari koje su u blizini mjesta na kojem puca i promatra ljude kako padaju poput lišća u šumi. Pomno ih promatra. Sa slikama psića. Hmmmmm. Stavlja pištolj u onu vrećicu s psićima i u nju sprema još metaka. Njihov ga miris podsjeća na nešto u prošlosti. još davno. Pročitao je poruku. Supruzi kupiti dar. 8 15. Pronaći lijepu. Pa zatim još jednom. Ali koţa ne miriše lijepo. Pronalazi koţne rukavice i to su vrlo lijepe rukavice. Izišavši kroz glavni ulaz u motel. — Tek tako — rekao je čovjek koji mu govori stvari. moţda crni. Oh. I kupio je upravo takvu. — Zašto psića? — upitao je Kopač. onako kako to treba činiti. Kopač zakopčava tamni kaput. ako se Konfederacija preda. Neobično. blistavu vrećicu. a da je u tinti upotrijebljena galna kiselina. Parker je vjerovao da sam sadrţaj dokumenta moţe otkriti određene stvari o autoru. koja se i koristila u tom razdoblju. I još pet-šest puta. Ponovno se pita zašto mu se nije javio čovjek koji mu sve govori. kako ţeni u vrat zariti staklo. s rebrima na gornjoj strani prstiju. Kopač zna sve o tome kako se rade stvari koje treba raditi. Ponovno udiše miris rukavica. obavio je test koji izvodi premali broj ispitivača sumnjivih dokumenata. Na primjer. Jednom su od njega zatraţili da ispita autentičnost pisma koje je Abraham Lincoln navodno poslao Jeffersonu Davisu. Potreseni direktor Američke udruge povjesničara poslao je Parkeru pismo koje bi američku povijest gotovo izokrenulo naglavce. nekim drţavama dopustiti da se otcijepe. no Kopač u glavi ipak osjeća blagu bol i ţao mu je što nije čuo muškarčev glas.

Parker je pomno pratio autorovu sintaksu — poredak rečenica i njihovih dijelova — kao i gramatiku. Na taj je način moguće utvrditi i određene osobine autora teksta. Parker reče: — Zacijelo se posluţio sintetizatorom glasa. Samo je jednom pročitao pismo i u izvještaju o analizi napisao: "Ovaj dokument ima sumnjivo podrijetlo". Tako se pred njim počela pojavljivati slika duše čovjeka koji je napisao poruku — čovjeka koji hladan i nepokretan leţi šest etaţa ispod njih. Parker ipak nije čak ni izvadio povećalo kako bi provjerio početke i završetke linija. koja upravlja računalom. a potom još i sa standardnim rječnikom u kojem su milijuni riječi. bio Lincolnov. Ceh. A razlog? Pismo je potpisao "Abe Lincoln". Geller sada pročita: — "Psiholingvistički profil nepoznatog počinitelja 12-31A (preminuo). u FBI-evoj mrtvačnici. — Stranac — reče agentica Lukas. Cijeli tekst prijeteće poruke — rečenice. Srbin. Stručna osoba. Dok je sada još jednom čitao ucjenjivačevu poruku. koje analizira poruku i uspoređuje je s podacima u divovskom "rječniku prijetnji" koji sadrţi više od 250. Podaci ukazuju na to da se gore spomenuti nepoznati počinitelj rodio u inozemstvu i da je u ovoj zemlji dvije do tri godine. dijelovi. opće konstrukcije kojima se sluţio pri pisanju. — Znala sam. — Ona sada pridigne fotografiju tijela. Nije li tako? . izveden pred sud i — kao što je čest slučaj kod krivotvorenja — osuđen na uvjetnu kaznu. plus-minus jedanaest. Krivotvoritelj je uhićen. Parker se zagleda u ekran. — Nazvao je osiguranje gradske vijećnice — reče Len Hardy. Međutim. jezik odgovara stvarnim prijetnjama iznijetima i kod zločina kojima je cilj bila zarada i kod onih kojima je cilj bio terorizam". Neobrazovan je i vjerojatno nije proveo više od dvije godine u nečemu što bi odgovaralo američkoj srednjoj školi.000 riječi. snimljenu na mjestu na kojem ga je usmrtio onaj kamion. uspoređuje pismo s ostalim pismima u bazi podataka i zaključuje je li ih napisala ista osoba. tako da bi tim nadimkom još manje potpisao nekakav vaţan dokument. Tobe Geller u tom trenutku poviče: — Evo ga. Slovak. Dok je bio šef odjela često se sluţio tom vrstom kompjutorske analize. interpunkcija — ubacuje se u računalo. On i sprinta primjerak analize i preda ga Parkeru. — Meni izgleda srednjoeuropski. — Nagnuo se naprijed.prvi pogled. METSHOOT. Šesnaesti se predsjednik uţasavao skraćenog oblika svog imena i nikada ne bi dopuštao da se koristi kada bi bila riječ o njemu. IQ je vjerojatno oko 100. Prijetnje navedene u dokumentu ne odgovaraju nijednoj poznatoj prijetnji u postojećim bazama. Što je u krugovima ispitivača dokumenata ravno podrugljivom smijehu i zviţdanju. — Psiholingvistički profil iz Quantica. — Zar oni ne snimaju dolazne pozive? Mogli bismo doznati je li imao nekakav strani naglasak.

Tuţitelj je tvrdio da je rečenica "Daj mu" značila "Udari ga". Porota je povjerovala Parkerovom iskazu i. ali vjerojatno četvrta generacija. Oh. pak. doista značio nekome nešto učiniti. Obrana je tvrdila da je osumnjičenik time ţelio samo reći: "Vrati mu palicu". Osumnjičenik — mladić kojem se sudilo — povikao je: — Daj mu! — Prijatelj je zamahnuo i ubio prodavača. — Ali.. premda je osuđen za pljačku. Margaret Lukas nasmijala se tako da je to bilo gotovo otvoreno izrugivanje. Parker je godinama analizirao dokumente bez pomoći psiholingvističkih kompjutorskih programa — na temelju izraza kojima bi se autor sluţio i njegovih rečeničnih konstrukcija. ubosti ili udariti. Ali Parker samo zguţva onaj psiholingvistički izvještaj i baci ga u koš za papir. — Odakle si to izvukao? . Stalna mu je adresa bila negdje izvan ovog područja. da je barem bio glup — reče Parker. mladić je izbjegao . Iz debelog vrata C. Geller reče: — Trebali bismo nazvati MU. — On prstom kucne po fotografiji. i bio je klasični sociopat. ali mogu tvrditi da je bio stranac i da je posve sigurno bio pametan. europskog podrijetla. Kao forenzični lingvist. ozlijediti ga — ustrijeliti.upita Cage. — Sve bi bilo neusporedivo manje strašno. prstom kuckajući po poruci. Parker je drţao da je osumnjičenik prijatelju htio reći neka vrati palicu. obrazovan. Parker reče: — Pogodili su jedino da je prijetnja stvarna. Osumnjičeni i njegov prijatelj krali su pivo u nekoj prodavaonici kada ih je prodavač zatekao i na njih navalio palicom za bejzbol..? — zausti Margaret Lukas. Prije nekoliko godina Parker je svjedočio na suđenju nekom mladom osumnjičeniku uhićenom zbog ubojstva. zar ne? Ne podiţući pogled s poruke. — Odakle ti. — Oh. u jednoj fazi povijesti slanga. — I moj unuk piše bolje od njega. rukom pokazujući prema poruci. Ja bih procijenio da mu je IQ bio iznad stotinu šezdeset. — Kao onaj glas koji ti kaţe: "Imate nove poruke". Prijatelj je ščepao palicu i počeo prijetiti prodavaču. Parker je pred sudom ustvrdio da je izraz "daj mu". vjerojatno se školovao u nekoj privatnoj školi i rekao bih da je puno vremena proveo za računalom. — Svakako. "Pokaţi mu". Ali to je bilo zastarjelo značenje koje se prestalo koristiti — zajedno s riječima poput "superiška" i "kit". Same riječi mogu imati presudnu ulogu u rješavanju zločina. Ali to već znamo. R Ardella izišao je zvuk koji je mogao biti samo nezadrţivi smijeh. on sada reče: — Ne ţelim reći da MU ne treba sudjelovati. Bio je iznimno pametan. ovdje je nešto samo unajmio.— Tako je — potvrdi Lukasica. FBI-ev Odjel za međunarodna ubojstva i terorizam. to? — Odavde — reče Parker jednostavno.

navesti na to da pomislimo da je stranac. — Ne znam — započne Cage. Pokušao nas zavarati. tri kilometra juţno od autoceste 66 na zapadnoj strani Beltwaya. krenimo u analizu — reče Parker i poruku postavi na staromodni zidni projektor. zagleda se u velika slova pred sobom.On podigne pogled i brzo se nasmiješi. kao i kod nas. Ali prijedlozi kojima se sluţi u kombinaciji s glagolima nisu uobičajeni za te jezike. nastavit će ubijat. . Nasred Polja. ako ne platite. — Ali tako govore stranci — istakne Cage. Parker je pokazivao određene dijelove poruke.00. Kako bi nas naveo na pogrešan trag. Recimo njemački. reklo bi se "Platite mi". češki. U tim jezicima. Prije nego što je Bruno Hauptmann uhićen i optuţen za otmicu Lindberghova djeteta. nastavit će ubijat. Parker mu priđe. ispitivači dokumenata u FBI-u iz izraza u porukama kojima se traţila otkupnina zaključili su da je osoba koja ih je napisala njemački useljenik koji u Sjedinjenim Drţavama boravi vjerojatno dvije-tri godine — što je bio točan Hartmannov opis. svakako. Ako me Trhti uzmete. — "Vi meni platit". — No. — Neću — odgovori Parker odlučno — ne volim digitalne stvari. To znam samo ja. Kopač je na slobodi i nema načina da ga zautavite. . Poruka se sada pokaţe na velikome platnu učvršćenom na jedan zid laboratorija. Kraj je blizo. Dok je govorio. Vi meni platit Novac do 12. — Nećeš je skenirati i prikazati na videoekranu? — upita Tobe Geller. Gradonačelniče Kennedy. koji je osuđen prvenstveno na temelju uspoređivanja rukopisa u onome za što se pouzdano znalo da je napisao i poruka kojima je ucijenio obitelj. Samo ja znat kako zaustavit Kopača.optuţbu za ubojstvo. Moramo biti koliko je moguće bliţi originalu. Ja mislim da je samo nasumično ubacio nekoliko fraza koje zvuče strano. dobro. Traţim $20 miliona dolara u gotovini. neki od Kopačevih metaka bili obojeni crnom bojom. Sjećate se otmice Lindberghovog malog? S Akademije? Svi polaznici FBI-eve akademije u Quanticu čuli su na predavanjima iz forenzike za tu priču. — S njim moramo biti u krevetu. osam i pol noći. Ako mislite da je prijetnja laţna. — "Vi meni platit" i "samo ja znat" zvuče kao da je riječi pisao stranac. Taj oblik glagola tipičan je za slavenske ili germanske indoeuropske korijenske jezike. "Samo ja znat". Ova je konstrukcija uobičajenija u nekom azijskom jeziku. Opet će ubit — u četri. koje ćete ostavit meni u vreći. Ako me ubijete. Ta analiza pomogla je suţavanju potrage za otmičarem. Izgledalo je kao da taj blijedi dokument pred njima stoji poput osumnjičenika pod istragom. poljski.

A kada govori o novcu ima neprikladan objekt u rečenici.. da — reče C. Usput.. ali vjerojatno je na Internetu naučio izrađivati prigušivače i od Uzija načiniti posve automatsko oruţje. Ako ni zbog čega drugog. zato i mislim da je dosta radio s računalom. Takvo se degradiranje engleskoga vida svakodnevno. — I velikim slovima i pogrešnom interpunkcijom? —Detektiv je pogledom pomno pregledavao pismo.. onda zato što smo lijeni... ali pišu na engleskome. Pogledajte posljednju rečenicu u pismu. .. Da mu je neki strani jezik doista materinji. Parker reče: — Oh. to u vezi s računalima — reče Margaret Lukas Parkeru.. — Ne znamo pouzdano. pa onda nesmetano nastavio dalje.. P. Pogledajte samo sve te pogreške. kaţe "ostaviti meni". Ondje govori: "četiri. —Zatraţio je isplatu do "12. kao kada ljudi u govoru nekakve ustaljene izraze prepravljaju tako da zvuče logičnije.— Ne.. Vraća se tipičnim engleskim konstrukcijama: "To znam samo ja". Pogledajte kako je napisao i znak za dolar i još riječima napisao "dolara".00"... A u svakodnevnom govoru jednostavno ne dodajemo nepotrebne objekte. A ne "Samo ja to znat". — Pogledajte kako je to pokušao učiniti. To je redundancija.. — No. — Još jedan trag s ciljem zavaravanja. ne — ustrajao je Parker. grešaka ima još cijelo more.. — Vidite. — nastavi Parker — ali to nije nekakva logična pogreška. većina gramatičkih pogrešaka odraţava pogreške u govoru. Ali ovo nema veze s logikom. Odgovorio mu je Parker: — Sve su to laţne greške. — S time se slaţem. — Ali što je s tim prikazivanjem vremena u formatu od 24 sata? —upita Hardy... osam i pola noći". To je nekako jako europski. Samo što to nije logična pogreška. koje ćete ostavit meni u vreći. pregledavam stranice posrednika u prodaji rijetkih dokumenata i news-grupe koje se bave tim područjem. prstom prolazeći ispod riječi: Traţim $20 miliona dolara u gotovini. — A što je onda sa svim tim pogrešno napisanim riječima? — upita Hardy. bez obzira na to koliko je obrazovan. — ako nije stranac onda mora biti glup. Ja sam često na Internetu. Mnogi od tih ljudi upravo su stranci. Treba pisati blizu. Te su navodne strane fraze blizu jedna drugoj.. Tako svi danas doznaju slične stvari. Tu je. tri kilometra juţno od autoceste 66 na zapadnoj strani Beltwaya. kada piše kako će Kopač ponovno napasti. O vremenu tako ne govori na početku. — Onda se još obrati Lukasici: — Zvuči kao oni zadrti idioti koje smo sredili u parku Manassas. — Ali — pobuni se Margaret Lukas — već i sama prva rečenica: "Kraj je blizo". uglavnom smo ekonomični u izraţavanju i izbacujemo nepotrebne riječi. — Parker dodirne jedan dio platna. bio bi puno dosljedniji. kao da je odradio te tragove kojima nas treba zavarati. to "meni" je posve nepotrebno. — Oh.

Jer nas upravo takve sitnice dovode do istine. ili pisaćem stroju. Još jedna dimna zavjesa. pojmovi poput umjetnosti. Većina ljudi takve pogreške radi samo kada piše brzo. — Pogledajte rečenicu "nema načina da ga zautavite". zagledana kao da vidi neku posve drugu poruku. Samo je ţelio da pomislimo kako je pokušao napisati "uhitite".. pa nije uspio.. — Umjetničko djelo — reče Parker ironično. — To sve govori ti ta poruka? — upita Margaret Lukas. — Na takve pogreške nailazimo samo kada za to postoje nekakvi logični temelji. — Kako bismo mi onda traţili ili nekog glupog Amerikanca ili malčice manje glupog stranca. — A velika slova? — On pogleda Hardyja.. najčešće na računalu. ako ne platite. zarez prije nerestriktivnog "koji". — Druga mu je pogreška to što nije načinio neke pogreške koje je trebao. on nas samo pokušava navesti na to da pomislimo da je glup. To je takozvana "if-rečenica". nastavit će ubijat.. osam i pol noći. — Ali zašto bi se toliko trudio navesti nas na zaključak da je glup? . Primjerice.. ljubavi ili mrţnje. pa nije znao kako se to točno piše. Polagano je koračao amo- tamo ispred slike na zidu. Ali nije glup. zarez nije potreban.. Što misliš o tome? — Tako izgleda — reče Parker. Opet će ubit—u četri. — To je standardno gramatičko pravilo. — Nije ništa napisao. Traţim $20 miliona dolara u gotovini. —Crčke? — upita Margaret Lukas. — Stavio je zarez i prije "koje". — Ali ako je zavisna rečenica na završetku. On je pokaţe na zidu. Kod pisanja rukom to se događa rijetko. Zavisna rečenica kojom počinje proširena rečenica treba završavati zarezom. — Parker još pridoda: — I kako bismo ga . — Ali znaš što je ispod tih crta? Skenirao sam papir infracrvenim uređajem.— A pogrešno napisane riječi? — nastavi Parker. Onda se nasmije. nikako onu koju proučava Parker. Katkada kod zanimanja ili titula. — Prije "koji" treba pisati zarez? — progunđa CP — Koga je još briga za takve stvari? Parker u sebi odgovori: Nas. Ne. Ali toga se općenito drţe samo ljudi koji se pisanjem bave profesionalno i oni koji su išli u najbolje škole.upita Hardy. a ne prije restriktivnog "koji". Hardy reče: — Izgleda da je pokušao napisati "uhitite". ispravno koristi zarez kod zavisnih rečenica. Ako me uzmete. dok su mu slova pritom prelazila preko lica i ramena poput nekakvih crnih kukaca. — Još kako — odgovori ispitivač dokumenata. koje ćete ostavit meni u vreći. — Što? — Crčke.

— Ono polje na kojem je traţio isporuku novca nalazi se u blizini nekakve bolnice. Virginije ni Marylanda.i dalje podcjenjivali. — Helikopteri. — Mjesto. zar ne? Geller je kimao. a onda pogleda jednog. A to nije učinio. — Tip je to mjesto odabrao kako bi se ekipa za promatranje naviknula na dolaske helikoptera. Vjerojatno nisko iznad drveća odletjeti do automobila kojim bi pobjegao. dostavljač koji je donio i poruku..u. — Šest poziva. tako da su svi eliminirani. Parker se namršti. ali baš ništa. Nagazit ćemo ih kasnije zbog ometanja policijskog rada. — Kakvi helikopteri? — upita Hardy. — To mi ni u jednom trenutku nije palo na pamet — reče Hardy ogorčenim tonom. uzeti lovu i ponovno uzletjeti. C. upita: — Misliš na Gallows Road? Zašto bi to bilo pametno? — Pa. — Misliš da počinitelj nije bio odavde? — upita Hardy Parkera. P. pa drugog agenta. Reći ću mu neka provjeri. — Sranje — prosikće Lukasica. prekinula je vezu. P. — Parker podigne pogled..? — upita Margaret Lukas. — Nema reakcije na Kennedyjevu konferenciju za novinare? Poziv je obavila Margaret Lukas. Da je drţao kako bismo njegov rukopis mogli usporediti s rukopisom u nekoj ovdašnjoj arhivi. Cage reče: — Imam prijatelja u Saveznoj upravi za zrakoplovstvo. Ona uzme izvještaj. Nikada ništa ne zaključuj unaprijed. — Nije palo na pamet nikome od nas — reče C. Pošto je nekoliko trenutaka razgovarala s nekim. bijesna na samu sebe. — Bolnica ima heliodrom. — Tako je. — Zar ne provjeravate unajmljivanje helikoptera? — Ne — reče Margaret Lukas. Cage upita: — Parkeru. Sve laţno predstavljanje. Parker pomisli: Bilo je i vrijeme.. a dok ga je čitala.. Znači nije iz Washingtona. U sobu je ušao Timothy. On je već rezervirao jednu letjelicu i namjeravao se spustiti. — Bolnica Fairfax. Uto se širom otvore vrata. bio bi promijenio način pisanja ili se posluţio izrezanim slovima.. Dakako da je pametan. Parker pogleda na zidni sat. — Pa što? — upita Hardy. Nitko od njih nije znao ništa o obojenim mecima. — Agentica Lukas? Imam rezultate mrtvozorničke istrage. Samo pogledajte mjesto koje je odredio za ostavljanje novca. — Zašto? Parker se sjeti jednog pravila iz doba kada je radio u FBI. Imamo imena i brojeve.. Margaret Lukas stane odmahivati glavom. rekao si da je .

U ţelucu pronađeni kava. konzumirani unutar posljednjih osam sati". Stravični opis događaja u kojem su zamalo poginule čovjekove kćeri Parkera je gadno uzdrmao. — Imaš pravo. Vjetrovka od poliestera. Ali poruka još moţe. — reče Parker odsutno. — Pomoći ekipi Jerryja Bakera u provjeri hotela. Pošto je vidio taj izvještaj. I to je sve. — Pazite ovo: "Namješten na četiri. kao da riječi koje Hardy čita opisuju ne počinitelja nego samu poruku. a ne moţe nam reći ni riječi. prašina od ilovače pod noktima. — Ne. također izblijedjela. — Nema tragova u vezi s onim dostavnim kamionetom koji ga je udario. moţda zato što je. a Parkeru njegovu koţnu jaknu. Moţe nam reći još puno toga. da. Vraćamo se izvještaju: "Obične traperice. — Hardy načas pogleda Parkera. O zapaljivoj bombi ubačenoj u kuću Garyja Mossa.. — Kako to misliš? — upita ga Lukasica. — No. Radna košulja marke J. Parker sada isključi projektor. Stariji agent doda joj vjetrovku. Moramo nastaviti ovdje. Penney. On upita: — Ţeliš li da ga pročitam? — Čitaj — odgovori ona. — "Malo elemenata u tragovima. . Len. Osamdeset pet kilograma. Nikakvih osobitih znakova. Bez nakita. pridodan mrtvozornikovom izvještaju. osam i ponoć". dolje imamo počinitelja. Kako si to utvrdio? — Pa. zamalo se okrenuo i izišao iz laboratorija. A onda navuče kaput. barem na trenutak. On je nesvjesno prihvati.. — Idemo van..sociopat. nešto kovanica". Parker je piljio u slova na velikom ekranu ispred njih. — "Bijeli muškarac star pribliţno četrdeset pet godina. kruh i govedina. Pamučne čarape. Parker pogleda jedan drugi primjerak Izvještaja o većim zločinima. Cage pogleda na ručni sat. vrati poruku na stol za ispitivanje. imamo još četrdeset pet minuta. mlijeko. — To čovjeka tako frustrira. — Tada pogleda Hardyja. s višestrukim alarmom" — Hardy podigne pogled. Prašina od opeka u kosi. ne odvajajući pogled od Margaret Lukas — tko bi učinio takvo što osim jednog sociopata? Margaret Lukas dovrši čitanje i preda izvještaj Hardyju. Parker je već odmahivao glavom. — On glavom pokaţe prema vratima. vjerojatno jeftini odrezak. Počinitelj nam ne moţe reći ništa. C. Parker primijeti da se mladiću podignulo raspoloţenje. podosta izlizane. Detektiv se nakašlje. onaj koji je već pogledao ranije. Donje rublje Jockey. jeftine teniske iz Wal-Marta. Visina metar osamdeset osam. Bit će najbolje da se pokrenemo. Stotinu dvanaest dolara u gotovini. — Hardy pročita još jedan dopis u slučaju METSHOOT.. osim ručnog sata marke Casio. postao dijelom ekipe.

ali mislim da je ovo najbolji način korištenja naših snaga: ostati ovdje. a između njih je leţala ta blistavobijela poruka.. Nastavljamo. nebrojeno je puta vodio takve razgovore s potčinjenima i znao je da takvi susreti mogu biti jednako delikatni kao ispitivanje osumnjičenika.. koji bi mu mogli čuvati leda. sada ga je pomno vadio iz prozirne zaštitne folije. C. Margaret Lukas osjećala je zahvalnost jer joj Cage da je slobodne ruke da se s Hardyjem pozabavi onako kako smatra najprikladnijim. Cage upita Lukasicu: — Što kaţeš? Ona načas pogleda Parkera.— Potreban im je svaki čovjek — ustrajao je Cage. — Dopusti da pođem barem ja — reče joj. Cage ih je jedini primijetio. uzeo kaput i prišao joj. sa suprotne strane jarko osvijetljenog stola za ispitivanje. pokazujući mu neka za njom pode u kut laboratorija.. Dobro će im doći svaka pomoć. To je muškarac. Da.. Za četrdeset pet minuta. I o kojima bi mogao ovisiti. Jasno k'o dan. no on se ponovno izgubio u onom dokumentu. samo ih tako otpisati? Nove ţrtve? On na trenutak zastane. On podigne pogled i bezbojnim tonom reče: — Ne vjerujem da ćemo ga uspjeti pronaći na vrijeme. Pogledi su im se u tom trenutku susreli. — Dođi ovamo. Na trenutak je sobom zavladala tišina. koji utjehu pronalazi u pojedinostima. Mrzim samog sebe što to uopće govorim. — Što te grize? . — Pomoći s hotelima. Nastaviti s porukom.Da. Ona pogleda to iskreno mlado lice. Parker je. gnječio je baloner. A onda reče: . no nije rekao ništa. Margaret se obrati Cageu: — Slaţem se s Parkerom. — Ne mogu. Trenutak kasnije popravio je frizuru. čisti i njegovani. Velikom desnom šakom. vjerojatno tako mislim. na kojoj su nokti bili besprijekorno odrezani. nikako. stajao nasuprot Margaret Lukas. Len — reče Lukasica. — Reci mi — reče ona. zaključi ona. — Agent Cage ima pravo. Za dugotrajne sluţbe u FBI-u. Ţao mi je. Još i delikatniji — jer su to ljudi s kojima mora svakodnevno ţivjeti i surađivati. Ostajemo ovdje. Margaret Lukas načas pogleda Parkera Kincaida. 9 15.15 Krajičkom oka Margaret Lukas ugledala je Lena Hardyja kako stoji posve nepomično. pognute glave. R reče: — Misliš.

Istraţivanje i statistika. a nije imala ni vremena tetošiti djelatnike jednog korumpiranog grada na rubu bankrota. baš kao i Margaret Lukas. jesam. — Da. bez obzira na sva pravila. — Znam — reče Margaret Lukas iskreno. To znamo i ti i j a. Ali ţelim pomoći. — Zašto si ovdje? — upita ga. On spusti pogled. odgovori mi na jedno pitanje. Dakako da je to znala. — Zbog ţene. ali je jednom čula kako vrlo emotivno govori o supruzi i njezinom stanju. Piši bilješke. Len. izbacila bi ga iz sobe i uputila u neku od snajperskih ekipa Jerryja Bakera. što je posljedica prometne nesreće u kojoj je Jeepom Cherokeejem skliznula s ceste za velikog pljuska u blizini Middleburga. da se kao veza iz gradske policije kod njih pojavio bilo tko osim Lena Hardyja.. Ona ga je malko . istog trenutka. Ali učini samome sebi uslugu.. to je. u Virginiji. On se s gorčinom nasmije. samo ako bi smatrala da bi negdje drugdje donio više koristi. nije li tako? — Zbog Emme? — Davao je sve od sebe kako bi ostavio dojam da je zapanjen. Margaret Lukas nije bila od ljudi koji ţive isključivo prema propisima i odredbama i da je Hardy bio najbolji snajperist na svijetu. Ali Margaret Lukas zbog toga ne bi oklijevala kada bi mu trebala dodijeliti aktivniju ulogu. — Ali. — Veza? Ovdje sam kao stenograf. — Svakako. Ali znala je tajnu Hardyjeva ţivota — to da mu je supruga u komi. Nemamo mješovitu skupinu. s nama se poigravaj idejama i kloni se vatrene linije. On je drţao baloner kao što uplašeno dijete drţi dekicu pod kojom spava. — Zašto? — On se namršti. idi kući. — Biti kod kuće? On kimne. Nije imala strpljenja s prikrivanjem pogrešaka i ratovanjem oko teritorija između različitih agencija. ona bi ga odmah izbacila i vratila odakle je i došao. Trenutak kasnije. — Ovdje si samo kao veza. ona reče: — U redu.. no Margaret ga je odmah prozrela. Činilo se da nema puno prijatelja. izbjegavajući njezin pogled.. — Znam da sam ovdje u drugoj postavi.— Ţelim nešto poduzeti— odgovori detektiv. kada ga pronađemo. Zapravo. zar ne? — upita ga ona.. — Razumijem. Ona je isprva mislila da tip samo ţeli pokupiti zgodnu ţensku. Hardy je nekoliko puta dolazio u washingtonsku podruţnicu FBI-a kako bi prikupio statističke podatke o zločinima na širem gradskom području i tako je upoznao Betty. Iz gradske sam policije. Za to si jedino ovlašten. — Prijavio si se dobrovoljno. teško — reče on.. Ovo je operacija na saveznoj razini. A onda. te udarila u stablo. pomoćnicu Margaret Lukas.

Margaret Lukas sjećala se kako je čitala tu knjigu.. Hardy kimne. da. pomisli ona.. Ne. Bio je bijesan. Onako kako se promijenila i ona. tako da ju je na koncu bacila. Priča je govorila o zloduhu koji bi se usred noći kriomice uvlačio u kuće i zamjenjivao novorođenčad — oteo bi dijete i na njegovom mjestu ostavljao podmetnuto dijete — vilenjačko dijete. Zapravo ţeli malo dohvatiti Boga ili Sudbinu ili onu prirodnu silu koja je ţivot Emme Hardy. pomno skrivao emocije. znala je da će s njim sve biti u redu. u Virginiji.bolje upoznala i doznala više o Emmi. Knjiga je govorila o dvoje roditelja koji otkrivaju da im je kći zamijenjena te kreću u potragu za njom. Ţelim barem malo dohvatiti tog tipa. roditelji su pronašli djevojčicu i za nju zamijenili malog zloduha — no ona je ipak zadrhtala od neugodnog okusa koji joj je knjiga ostavila u ustima. pomisli ona. rastrgnula na tisuće komadića. da se zapravo rodila tek kada je diplomirala na FBI-evoj akademiji. u blizini Quantica. smisao za doličnost i savršenstvo. nakon toga će biti drukčiji. On joj sada reče: — Ne mogu samo nepomično sjediti. Ali Margaret Lukas nikada ne bi u opasnost dovela operaciju samo zbog nečijeg emocionalnog zdravlja.. Ali pošto je vidjela kako kroz tu osobnu bol i dalje blistaju njegova inteligencija. Preţivjet će to uţasno razdoblje. u neposrednoj blizini sjedišta FBI-eve podruţnice. . objeručke ga je primila u ekipu i čvrsto odlučila večeras mu malo popustiti. Nekoliko puta zajedno su popili kavu u Policijskom memorijalnom parku.. Usna mu je podrhtavala. Jasno k'o dan. o kome god bila riječ. Oh. — Len. ne mogu na terenu imati nekoga tko. No u srcu je znala da ima tek malo više od pet godina. također kao Lukasica. On se u međuvremenu pomalo otvorio.. Jadnik. da je znala koliko bi mu bilo teško kada bi za blagdana morao sam sjediti kod kuće. Budući da je znala za njegovu tragediju. Tko bi pogledao rodni list Jacqueline Margaret Lukas. svakako. Podmetnuto dijete iz Wyckhama. dok je zapravo mislila na "samoubilačke nagone". Točnije bi bilo da je rekla "nepromišljen". i njezinog supruga. Slika nasmiješenog vilenjaka na naslovnici nikako nije nagovještavala sablasnu priču koja se nalazila unutra. Prisjećala se jedne knjige koju je pročitala još davno. Jednostavno ju je morala pročitati do kraja — da. — Sada potraţi neduţniju riječ: — Tko je rastresen. ali je. dok je zbog neočekivane snjeţne mećave odgađala odlazak u samoposlugu. šćućurena na kauču u svojoj udobnoj dnevnoj sobi u Staffordu. Ali ipak je samo odloţio baloner na stolicu i vratio se za stol.. jedne dječje priče. vidio bi da se rodila posljednjeg dana u studenome 1963. Promijeniti. ali promijenit će se onako kako se u visokim pećima ţeljezo pretvara u čelik.

Kao da se sprema prijeći neku prometnu ulicu. franc. te bi prijateljima i njihovoj djeci prek o vikenda bila u stanju srediti novu odjeću..Te se priče više nije sjetila dok nije diplomirala na Akademiji.. s Coltovim Pythonom ugodno prislonjenim uz bok.. Ona se nasmije toj naoko nelogičnoj izjavi. — Bit ćeš agentica. Thomas u Russian Hillu i na Stanfordu. Zar si zaboravio? Ali. — Onda sam i ja zadovoljan. gljivama. umirovljeni sluţbenik za zajmove u tvrtki Bank of America. — Ne shvaćam — rekao je taj krupni muškarac. kada su je dodijelili washingtonskoj podruţnici. slaninom. čipke. Jackie? Obećaj mi da ćeš dobro paziti. to mora raditi. — FBI-eva agentica? — upitao ju je zbunjeni otac kada je posjetila roditeljski dom u San Franciscu. ţeljeti i morati. stvar je samo u tome što se neće sluţiti umom. — Bila si tako dobra studentica. Ali nije znala razumije li to i on. tada je rekao: — Ova naša mala ima petlju. Između tih dvaju glagola. Izrađivala je pokrivače. poznavanja svojstava eksploziva C4 i Semtex. Znaš što je petlja? P-e-t-lj-a.. Ne valjda onako. s pištoljem? Hoćeš reći da ćeš raditi u uredu ili tako nešto. . mama. valjda. a na njezino je mjesto došla specijalna agentica Margaret Lukas. — Ali to je FBI. ne smeta mu što će Jackie nositi pištolje i hvatati ubojice. Došla je kako bi im priopćila tu novost.. kako bi postala Margaret. s lukom... redovito pobjeđivala u lokalnim utrkama na deset kilometara. dok je pod rukom nosila jedan dosje. — Pazit ću. Ali.... Ta mršava djevojka koja je prerijetko prihvaćala pozive za izlaske i prečesto dizala ruku u razredu. Tako da je jednostavno rekla: — Da. uvidjela je: To sam ja — zamijenjeno. Odlikašica i u srednjoj školi St. "pijetao u vinu". — Da... amaterski se bavila i dizajniranjem odjeće. — Obrativši se supruzi. skupljala vino (i pila).. jednog jutra. Ali uvjerena sam da će mi dati i ured. bila je predodređena za visoke poloţaje u akademskome svijetu ili Wall Streetu. — Rješavam kriţaljke. Ali te ţene nije bilo već dugo. u kući u središtu grada. . Ne.. podmetnuto dijete. velik je jaz. piletina u vinu. ne. dok je pješice išla na posao. A onda. ţena koja se isticala na području kriminalistike. zar ne? I Jackie je tada zagrlila majku i oca i dva se dana kasnije vratila u Washington.. — S pištoljem. To su policajci koji razmišljaju.. no točno je znala što joj otac ţeli reći.. Za večeru sam spravila coq au vin10. — Znam — doviknula je njezina majka iz kuhinje. Jackie Lukas radila je kao honorarna knjiţničarka u FBI-evom istraţivačkom odjelu na Akademiji. istraţiteljskih tehnika. — Odlično. 10 —prev. bavljenja povjerljivim doušnicima. to ţeliš raditi? Ne..v . čuvat ćeš se. To voliš. tata.

Upoznala je grad. s visokim udjelom kiseline. — On pogleda kolege. — On uzdahne. — Riješili smo lingvističku stranu — reče on. dok njezin šef fotografira majmune i guštere u brazilskoj dţungli. — Sada bih volio obaviti fizičku analizu poruke. Pritom pomisli: Preţivjet će on i ovo. a potom i od pedeset puta. I zacijelo j je nešto radila kako valja. Osim ako planiraš nešto drugo. u kojem nije mogla i naći boljeg oca koji bi pred nju postavljao više izazova. Dimenzije su iznosile petnaest puta dvadeset tri centimetra. — Hej ! — Misli joj je prekinuo neki muški glas. — Ovo je tvoje poluvrijeme. Petnaest sa dvadeset tri druga je po uobičajenosti. Prvo je ispitao papir na kojoj je bila napisana poruka. A prodavači ga onda pakiraju kao vlastitu marku. Veličina papira varirala je kroz povijest. Same dimenzije neće mu reći ništa o izvoru. Na temelju udubljenja koje je vršak olovke ostavljao na papiru. — Papir nam neće biti od osobite koristi — reče na koncu.. American Writing Instruments.. počela raditi s Cageom. Sada je promatrala Lena Hardyja kako u kutu laboratorija piše bilješke. U najjeftinijim dućanima prodaju se po trideset devet centi. — Običan papir. a ne kemijskim pulpiranjem — čime se dobiva kvalitetniji papir. Trgovačkim lancima proizvođači i veletrgovci prodaju ih u rinfuzi. A sada. kao ni gdje je zatim točno prodan. Kod sastava papira uočio je da je jeftin. Odviše uobičajena. Najprije ju je promotrio pod povećanjem od deset. Ona pogleda na suprotnu stranu sobe i uvidi da se Parker Kincaid obraća upravo njoj. — Vjerojatno iz tvornice AWI. Samo pitaj nekoga tko je tako zamijenjen. ona vodi slučaj kakvog u Washingtonu nije bilo već godinama. Margaret Lukas znala je da je to moguće. — Prijeđimo sada na tintu. Nije recikliran. Parkeru — reče ona i sjedne uz njega. sve će biti u redu. Parker je zaključio da je autor poruke upotrijebio vrlo jeftinu kemijsku olovku. bio je to jedan od onakvih papira kakvi se koriste za poruke koje se ostavljaju u kuhinji. povremenog klizanja i neujednačene boje. . Nema vodenog ţiga i nema načina da se odredi tko ga je proizveo ili prodao naveliko.Nakon diplome rasporedili su je u područni ured. izrađen mehaničkim. On oprezno podigne poruku i postavi je pod jedan od sloţenih laboratorijskih mikroskopa. Nitko nije shvatio vaţnost njegovih riječi. gruba pulpa s minimumom optičkih posvjetljivača i niskom razinom svjetlucavosti. jer su je prošle godine promaknuli u i pomoćnicu glavnog specijalnog agenta. no dimenzija dvadeset jedan sa dvadeset osam u Americi je standardna već dvije stotine godina.

Kada je umrla supruga Thomasa Jeffersona. "privjeske". — Moţeš li mi dodati PoliLight? — zamoli C. — Gdje. Kao i papir. — Vidiš kako je ugao izblijedio? Mislim da je razlog to što je papir. Krupni agent uzme jedan od aparata s alternativnim izvorom svjetla. a za to bi se vrijeme ispruţio tek tu i tamo. šaleći se. Optički posvjetljivači papiru se dodaju već gotovo pedeset godina i vrlo je neuobičajeno. — Ali s obzirom na stanje pulpe. međutim. — Nemoguće im je ući u trag. njegova najstarija kći. desna je trećina svjetlija od ostalih dijelova. Njemu to nije palo na pamet. Prodaju se praktički u svakom američkom diskontu i dućanu s mješovitom robom. i dio omotnice. A AWI se ne sluţi privjescima. P. u njegovoj kući ili u prodavaonici? — upita Hardy. bio izloţen suncu. —Što? — Ono. Bila je to jedna od njegovih navika. Parker aparatom prijeđe preko omotnice. Učinilo mu se da to nije proizvođačev propust. uočivši nešto neobično. On ponovno prouči taj dio. Zračio je na niz različitih načina nevidljivih ljudskom oku. danju i noću. čak i kod ovako jeftinog papira. A onda zastane. kada bi se posve iscrpio". — Privjescima? — ponovi Hardy. Dio papira bio je izblijedio. Da. pomisli Parker. — Iz drugih smjerova nema dovoljno sunca koje bi izblijedilo papir. to nije činila. kako bi identificirali svoj proizvod i olakšali utvrđivanje mjesta i vremena proizvodnje. da svjetlucavost nije ravnomjerna. Martha. — Ali — reče Margaret Lukas — morao bi biti na nekom mjestu koje je okrenuto prema jugu. — Moţe biti i jedno i drugo — odgovori Parker. Parker ponovno stane koračati amo-tamo. — Hoće li me to ozračiti ili tako nešto? — upita taj krupni muškarac. Ardella. napisala je da je otac hodao amo-tamo "gotovo bez prestanka. Parker već počne vaditi poruku iz mikroskopa. To bi značilo da je suncu bio izloţen u prodavaonici. Parker na oči stavi naočale i uključi ţutozeleno svjetlo. To je već bilo zanimljivo. Na samoj je poruci uočio svjetliji dio u obliku slova L na gornjoj i desnoj strani papira. samo napola. — To je loše — objasni on. Odlično. Tvrtka o kojoj je bila riječ. prije bih rekao da je papir do razmjerno nedavno bio zatvoren. Da. Kada bi Parker radio na . kako se činilo.— I? — upita Margaret Lukas. Parker objasni da neki proizvođači u svoju tintu stavljaju kemijske oznake. — Jer je zima — istakne Parker. — Zašto? — upita Hardy.

nekom dokumentu ili se borio s nekom osobito teškom zagonetkom. zahvaljujući preciznim i nauljenim mehanizmima. Vodili su do nekakve velike sive kutije. — Oh. Bit će pohranjeni u formatu JPEG. slika čestica našla se na zaslonu. — Mladi agent u postolje mikroskopa ukopča optičke kablove. Parker četkom pokuša skinuti još nešto s poruke i omotnice i ovaj put uspije doći do nečega. To ga nije iznenadilo. On otvori jedan meni. ponovno. Parker iz svoje torbe izvadi veliku špricu i iz poruke i omotnice izvuče neko liko minijaturnih krugova tinte i papira. — Kako se to radi? — Ah. Stroj je sada uzbunjujuće zagrmio — u biti je spaljivao uzorke i analizirao isparavanja koja bi zbog toga nastala. zadrţava mnoštvo tvari s mjesta na kojima je bio. Taj aparat kemijske spojeve pronađene na mjestu zločina odvaja na komponente i potom ih identificira. svakako — reče ovaj. — Znaš kako to funkcionira? — upita Gell era. Na papiru nije bilo praktički ničega. Tek tako. iz zabave. prava sitnica. predajući mu uzorke. Prišao je jednom ormariću. iz koje su druge ţice vodile dalje. — Jednom sam rastavio jedan takav uređaj. P. — Glavom je pokazao prema jednom mikroskopu. Parker mu objasni. a onda reče Parkeru: — Samo pritisni ovo dugme. Papir je jedan od onih materijala koji najbolje upijaju. — Dogovoreno. Sada mu se u sjećanje vraćao raspored u laboratoriju. jednom za omotnicu — reče Parker. Agenti koji rade u civilu i u taktičkim skupinama općenito nemaju previše strpljenja za laboratorijske postupke i znaju vrlo malo o forenzičnoj znanosti. Pogledao je u jedan. — Odvojena analiza. no te tvari najčešće ostaju čvrsto među vlaknima. četkom s devinom dlakom prešao je njezinom površinom kako bi uklonio elemente u tragovima. glavom pokazujući prema plinskom kromotografu/spektrometru mase u kutu. kao u priči. jednom za poruku. djeca bi ga često korila jer "ponovno hoda ukrug". Pošto je još nekoliko trenutaka promatrao sliku. pomicali polagano. — Što time dobivamo? — upita C. Te je ţice Geller ukopčao u jedno od dvanaest računala u laboratoriju. podignuo je pogled i obratio se Gelleru: — Trebao bih digitalizirati slike ovog traga. — I kasnije ih mogu slati e-mailom? . okretao kotačiće za izoštravanje koji su se. Stakalca je postavio na dva različita sloţena Leitzova mikroskopa. Pošto ga je uključio. otvorio ga i iz njega izvadio ploču za ispitivanje te nekoliko listova papira za skupljanje uzoraka. gotovo senzualno. Drţeći poruku za jedan ugao. pa u drugi.

— Čuo si za problem koji je pred nama. pribliţno Parkerov vršnjak. Thom. — Ali — reče Hardy — Stara je godina. — Tko? — upita Lukasica. — A zašto ne netko tko je ovdje? . tamne kose. — Ne — reče Parker. — Neobična stvar. — Ah. mršteći se. — U newyorskoj policiji? — upita Cage..upita Margaret Lukas. On je osnovao i organizirao PERT. Upravo kada je završio. Morat ću doznati adresu. Do prije pribliţno dva sata. — U New Yorku je. ha? To kako nam nikada ne daju mira. — Parker potraţi broj i nazove ga. Parker se s Rhymeom vidio jednom. Parker i Geller sa svakog su mikroskopa presnimili tri slike i pohranili ih na disk u računalu. — Ţelio bih da nam pomogne netko drugi. — Mislio sam da si se povukao. Usto je bio i paraliziran od vrata naniţe. Parker. — Uţivao sam u tvom . — Bok. — I pitao sam se hoće li se javiti netko odozdo. — I jesam. Parkeru. čujem ja sve — reče ovaj. — Parker Kincaid — začuo se neki glas u zvučniku. a Parker se prisjeti da Rhyme ima nedostiţan smisao za dramatičnost. — Bio je. — Jer je — odgovori Parker — taj moj prijatelj najbolji kriminalist u zemlji.— Samo mi reci kome ih šalješ. — Nasu ekipu za prikupljanje dokaza? — upita C. — Zar ne.eva odjela za analizu tragova. Bio je to zgodan muškarac. — Gotovo uopće ne izlazi. Vjerojatno ga nema. Muči te? — Dakako — reče Lincoln osorno. zar ne? — upita Parker Lincolna Rhymea. — Samo trenutak. P — Tako je.. — Pošalji ih kući — reče Parker. Sada je civil. zar ne? Thoma koji tako dugo pati? — Bok. Thom? Zar ne čujem sve? Parkeru. Radio je u svojoj kući u ulici Central Park West. oglasio se PK/SM i na zaslonu računala povezanog s tim aparatom počeli su se pojavljivati podaci. Margaret Lukas reče: — Dvojica stručnjaka spremno čekaju na odjelima za tvari i elemente. — Čak ni za blagdana? — Čak ni tada. Najprije me zanimaju razna povećanja. sjećaš se Thoma. — Bila su to dva FBI.

— Ah. poruka. Lincolne? Rhyme se nasmije poput sretnog tinejdţera. i ovo je zanimljivo.seminaru.. ali je bilo dovoljno za priznanje u sklopu nagodbe s tuţiteljem — objavi Rhyme. nepoznati počinitelj. Tema je bila forenzična lingvistika. Parkeru. Nije vidio ubojicu. Tko. nikada ne bih priznao tebi". skrivao se. — A onda je za ispitivanja u policiji rekao jednom od detektiva: "Kada bih i priznao. — Znate Freda? Iz manhattanske podruţnice? — Poznajem ga — odgovori Margaret Lukas.. u prednjem redu predavaonice na newyorškom pravosudnom fakultetu John Jay. FBI. — Kada bi Lincoln Rhyme govorio. "Kada bih i priznao. Statistički gledano. pomolio bih se". tim se oblikom još sluţi samo sedam posto stanovništva. Imaš tog nepoznatog počinitelja koji ubija ljude u podzemnoj. A sada mi pričajte. A sada smo poprilično uvjereni da bi njegov partner. jedno od vas. Ali čuo je počinitelja kako ţrtvi nešto govori neposredno prije nego što ju je ubio. — Ubojstvu je nazočio i svjedok. slušaš li me. no glavni je osumnjičenik poginuo.". Vodi slučaj. Margaret Lukas reče: — Imate pravo.. ubojica.. I problematično... Tip je traţio novac. kako je sjedio u skupim i elegantnim crvenim invalidskim kolicima. Pokušali smo platiti. — Čuo sam još nekoga! — dovikne Rhyme. mogao nastaviti s ubijanjem. što? Prijeteće pismo? Poruka kojom se iznuđuje novac? — Odakle to zna? — upita Margaret Lukas.. govno jedno. A onda. Znaš kako smo ga sredili? — Kako. To si znao? — Zapravo znam — reče Parker. Procesuirali ste tijelo? . a jedini ti je trag.. Dakako. — Odgovor na pitanje: Za poruku znam jer je to jedini logičan razlog zbog kojeg bi Parker Kincaid zvao mene.. Prepad na krijumčare oruţja... — Zbog tog "bih". "Pomolio bih se". Parkeru — reče Rhyme.. — Oh. — Prošle je godine vodio neke naše ljude u civilu. Rhyme nastavi: — Dakle. Rekao je: "Da sam u tvojoj koţi. oprosti. Rhyme nastavi: — Znaš da smo zahvaljujući tebi osudili čovjeka? — Nisam znao. kome sam upravo odgovorio? — Specijalnoj agentici Margaret Lukas — reče ona. — Ona obavlja duţnost glavnog specijalnog agenta u washingtonskoj podruţnici. Upravo me posjetio Fred Dellray — reče Rhyme. pa to je jako nezgodno. sugovornik bi uvijek slušao. — I to je bilo dovoljno da ga porota osudi? — Nije. Parker se sjećao Rhymea.. — A sada dopusti da pogodim.. — Prošle godine. Parkeru? — Još kako.

Već trenutak kasnije agent je poslao slike i izvještaj o kemijskoj analizi. I snimke tragova.. dok sam na American Universityju išao na postdiplomski iz psihologije. osam i ponoć. Psihologija je skliska poput ribe. nema nikakvog bitnijeg traga. počinje u četiri. —Presveti Boţe. Vjerujem u dokaze. . Negdje na području Washingtona onim ljudima koje su on i Margaret Lukas bili voljni ţrtvovati preostalo je još samo pola sata ţivota. Parker zaključi kako će čovjek vjerojatno cijeli vikend pisati izvještaj gradonačelniku. Pošaljite mi što imate. da.. — Imamo određeni trag za napad u četiri. ali slaţe se. nastavlja do ponoći. Ova moja prijateljica neće govoriti. — Odlično. Parker zapiše Rhymeovu elektronsku adresu i preda je Gelleru. Javit ću vam se čim uzmognem. Mislimo da bi meta mogao biti neki hotel. — Bravo. ali ti spali što moraš. — Tko je to? — upita ljutito Rhyme. Uz povećanja? — Deset. Ali ne znamo ništa konkretnije. Ali na Akademiji sam slušao predavanja s područja pripremanja profila. Ali Parker nije odgovorio. Mogu ti sve poslati e-mailom? — Da. — Četiri popodne? Danas? — Tako je. Taj je vaš tip bio čovjek sa smislom za dramatičnost. Amelia?. dvadeset i pedeset. Pogledajte mene. — Bi li to trebao biti dio njegova profila? — upita Hardy. Je li tako.— Ništa — reče mu Margaret. koji je pisao nove bilješke. šefu policije i Gradskom vijeću — izvještaj koji nitko neće čitati mjesecima. Parkeru. svakako. — I on je najbolji kriminalist u zemlji? — upita Cage sumnjičavo. Koji je rok? — Svaka četiri sata. U redu. — Ţelim ti poslati podatke. gospodine. — Četiri. Ţeljet će ih sačuvati za suđenje.. Moţda nikada. Ona nastavi. Spali dokaze. — Len Hardy. — Čujte — reče mu Rhyme —ja ne vjerujem u te profile. — I tako je moj zakašnjeli boţićni dar jedan poprilično teţak slučaj. — Dio omotnice i pisma stavio sam u PK.. Iz washingtonske policije. — Vi radite psihološke profile? — Ja sam zapravo u istraţivanju. Moramo krenuti dalje. Prepun sam neuroza. Gledao je na zidni sat. — Nema dokumenata.

izgleda poput Smrti s kosom. Kopač zatvara gornji dio vrećice. Još mnoštvo onih bucmastih beba na novogodišnjim natpisima. kako su. s psićima na vrećici iz dućana. ali točno ne zna što je to. Zabave raznih tvrtki.) Dječak. Govore mu mnoštvo zanimljivih stvari. Čita o sportu. Nosi odijelo koje mu nije posve po mjeri. Ne zna točno zašto bi Pamela ili William ili bio tko poţelio tako nešto. Ali ne moţe prestati gledati dječaka. Čini mu se da se nekoć davno bavio nekim sportom. "Ako ti netko pogleda lice. Ispija čašu i ostavlja novac i napojnicu. Njegov je prijatelj volio sport.. U hotelu se događaju razne stvari. Gleda one psiće.. s tim smeđim očima i tračkom osmijeha na licu. Kopač zaključuje kako se vjerojatno ipak nije bavio sportom. Ima tamnu kosu i vrlo pomno načinjen razdjeljak. Njihovim veselim vrpcama. Svi izgledaju visoko i snaţno i kada zakucavaju lopte lete zrakom poput ptica. Kopač ulazi u zgradu. Sjedi u predvorju i čita novine. i nitko ga ne primjećuje. onako kako mu je objasnio čovjek koji mu sve govori... stoji opčinjen vrećicom i psićima. Pogledava na ručni sat. Kopač proučava vrijeme u raznim dijelovima zemlje.. To su lijepe novine. Neki dječak prolazi pokraj njega i zastaje.10 15. to je bio njegov prijatelj. Ne. Spušta pogled na vrećicu. Dječaku moţe biti oko devet godina. kako su. ovaj je hotel divan. Promatra vrećicu. ubij ga. Kopač odvraća pogled od njega. Mnoštvo ukrasa. Kopač se ne smiješi. klik." Zapamtio sam. Sviđa mu se boja fronte visokog tlaka.. Zabavnije je jesti juhu i gledati televiziju. Rukavi su predugački. Vrećica je uz njega.. Mjehurići mu nadraţuju nosnice.šezdesetero ljudi. Kopač kupuje USA Today.. William. Neobično. I neki drugi prijatelji. Ulazi u bar i od barmena naručuje mineralnu vodu. On i Pamela. i Pamela išli su na zabave na takva mjesta. (Prepoznaje osmijeh. okreću se poput vrtloga. Čita članke.. A vesela crvena boţićna kravata nepravilno mu nabire ovratnik. Dječak se smiješi. tako da dječak ne moţe vidjeti Uzi kojim će ubiti pedesetero. U novinama ima puno slika zgodnih košarkaša. Kao i Pamela. A tu je i to Vrijeme.30 Ovaj je hotel lijep. U predvorju vlada guţva. To zapamti.. Boţe. Poput vrpca koje nose one bucmaste . kako su zgodne.

Poznajem New York.. Ima li kakvih tragova? Stručnjakov je glas bio izmučen. Kopač zna da bi trebao odvratiti pogled. sira. a njegova sestra ruţičastu haljinu. Sluša. Odakle bih znao? Ne poznajem Washington. ali to ipak ne čini.. . Kopač gleda na ručni sat. Pri diţe vrećicu u krilo i pogledava gomilu.. ne baš. škampa i mrkve. Dječak prilazi djevojčici koja mu je vjerojatno sestra. Nema juhe. — Postoje tragovi o skidanju slojeva i klesanju kamena. Dječak tada odlazi do ljudi okupljenih oko stolova pretrpanih točkicama hrane. Imamo još petnaest minuta. da se nekome od djece nešto dogodilo. nazvala njega na mobitel. — Najizrazitiji je trag granitna prašina. Kao i uvijek kada bi se oglasio a on bi bio negdje bez djece. — Što misliš. U laboratoriju za dokumente zazvonio je telefon. — Reći ću vam do čega sam došao. — Granit — ponovi Cage. Stoji pokraj tegle s boţićnim zvijezdama. Iz dţepa vadi mobilni telefon. Dječak nosi plavi sako s mjedenom dugmadi. Zelene i zlatne vrpce na vrećici.novogodišnje bebe. Lincolne — reče Parker. Ozvuči me. — Lincolne. I Kopač gleda vrećicu. dođi — doziva ga neka ţena. pomno utipkava brojke i naziva svoj sandučić govorne pošte.. Osamnaest minuta. "Nemate novih poruka". — Neka netko uzme olovku — dovikne Rhyme. Hrpe krekera. Istog trenutka ščepa slušalicu. I nešto poliranja. U hotel ulaze novi ljudi. iako bi gospođa Cavanaugh. Ima oko trinaest godina. Dvadeset do četiri. Dječak još jednom gleda Kopačevo lice. Ali nitko ga ne primjećuje. Kopač steţe vrećicu. On pogleda na telefonski displej i uoči da netko zove s područja New Yorka. Parker bi istog trenutka osjetio blagu paniku. — Oh. Sprema telefon. — Dušo. — Ne znam. Prolaze pokraj Kopača. primjećuje Kopač. Parkeru. On drţi vrećicu i one lijepe novine u kojima je prikazano vrijeme u cijeloj zemlji. a ne FBI. Dječak stoji kod stola s hranom. dakako. Haljina ima široku vrpcu oko struka. Ovdje Parker. od čega? — upita Parker. crvenima poput one ruţe koju je Pamela prošle godine za Boţić nosila na haljini. Djevojčica razgovara s nekom starijom ţenom. Jeste li spremni? Jeste spremni? — Spremni smo.. Zar vi lingvisti ne mrzite kada ljudi od imenica rade glagole? Parker uključi spikerfon.

ne — reče Rhyme. rafinirane nafte. ne. Lukasica je čekala s kamenom maskom. nije li tako? Što bi još moglo biti? A Washingtonu najbliţa luka u kojoj se prekrcava nafta jest Baltimore. — Ne. Došao je u Washington i ostavio omotnicu u Gradskoj vijećnici. — To je točno. I on ima tu izreku: "Nekako malo prebrzo i ... reče: — Tragovi su laţni. Parkeru. I stoga svi dokazi ukazuju na Baltimore. Ali tu je bilo još nečega... Sada ga pogleda uz izraz lica na kojem nije bilo emocija. Bertha's. izrada kupaonica. kiparski ateljei. I ti poznaješ nepoznate počinitelje.. Neprestano mi priča o dagnjama iz restorana Bertha's.. maslaca. Rhyme nastavi: — Postoje i tragovi crvene ilovače i prašine iz starih opeka. — Maslaca? — ponovi Margaret Lukas. — Baltimore? — upita Hardy. . mjesto renoviranja stare ili rušenja nekog objekta. a on se razumije u hranu. I ima još nekih organskih tvari koje bi mogle odgovarati mekušcima. Tu je još i sumpor. poruku je napisao kod kuće.. Ja sam. Po njegovom se glasu činilo da mu je drago što je Parker shvatio... u podacima s omotnice bilo je nešto istih tvari u tragovima koje sam pronašao i na pismu. Ali ne i grad. da u samoj luci postoji hrpa restorana s morskim specijalitetima..stručnjak za dokumente. značajnih količina slane vode.. Nego.. — Jedan detektiv s kojim sam radio.. kuhinja i pragova. Parker pogleda Margaret Lukas. — Baltimore — promumlja Margaret Lukas. Ona je piljila u sat na zidu. pepela i čađe. loţ-ulje i sirova nafta znače da je riječ o luci. Kriminalist ga prekine. Shvaćate? A to nisi ti. Nije li tako. dan ranije večerao u luci. I Thom mi kaţe. I puno ugljika. zar ne? — Nisam. — Što? — upita Margaret Lukas. sirove nafte. Margaret Lukas: — Odakle vam to? — Morska voda.. Rhyme odgovori bujicom riječi: — Gradilište neke nove zgrade. — . Lincolne? — Baš kao u nekoj broadwayskoj predstavi — reče Rhyme. Zatim još s gorčinom pridoda: — Ne znam proizvođača. petrol ej. Iz newyorške policije.. majstor za zagonetke. — Kako to mislite? — upita Cage. krajobrazni arhitekti. što bi odgovaralo pečenju mesa ili spaljivanju smeća u kojem ima mesa. Roland Bell. Parker.. Potreban vam je netko tko poznaje teren. On je iz Sjeverne Karoline. Cage je potisnuo potrebu za slijeganjem ramenima. To je samo odglumio. nije li tako. — Znači. A onda. izrada nadgrobnih spomenika. — Upravo sam to i rekao — potuţi se Rhyme. Jako dobar čovjek. petrol ej a. Popisu nema kraja.— A da smo u New Yorku? — upita Margaret Lukas..

Amelia. pa. čađe i pepela od pečenja ili spaljivanja mesa. Sretno. s druge strane. svi ti tragovi. na mjestu na kojem je ţivio. Zamišljao je ubojicu kako stoji negdje u guţvi. to su divni tragovi. —Rhymeov se glas načas stišao. Parker pogleda bilješke.. — Ne.. Tih elemenata ima previše. Oh. — Upravo tako — potvrdi kriminalist.. Sprema se povući otponac. tako. ne.. Ali. spremno drţi pištolj. Moţda čak ni prije dvadeset.. Parker reče: — Da sve u vezi s njim nije onako kako izgleda na prvi pogled.. da nas skrene s pravog puta. Tek tako. prašine od opeke. — Sva ta prašina. konkretni tragovi. sumpora.. sumpor.. Ali omotnica. . — Vjerojatno? A kako to moţe biti vjerojatno? — upita Rhyme. Sve je to dobro i jako cijenimo pomoć. omotnica nam govori nešto drugo.. Ne.. Puno.. E. bilo je granita.. pismo će nam reći gdje je ţivio. — Gospodine Rhyme — reče Margaret Lucas — Lincolne. — Sretno svima. prašine od ilovače. —Ne. Ali imamo deset minuta do sljedećeg napada. Ali ekipa nema ni pribliţno dovoljno vremena da ih istraţi. Količina materijala u vlaknima odgovara elementima koji se pronalaze u okolini. Parker sada rekapitulira cijelu priču.. Thom! Thom! Još malo onog nemiješanog viskija. jer je počeo govoriti nešto nekome tko je s njim bio u sobi. Parker reče: — Hvala. to je u redu. mogla je poteći s nekog mjesta na kojem se nešto ruši — reče Cage. puno previše. nije li sve moguće dok se ne dokaţe jedna alternativa? Razmislite malo o tome. — U zvučniku se začuje klik i veza se prekine. Granitna prašina. Imao je dojam da mu se izruguje.. — A onaj trag na pismu? — upita Hardy. Tip je u ruke uzeo nekakvu tvar i njome premazao omotnicu. — U tome vam ne mogu pomoći. — To je samo jedna mogućnost. Imate nekakvu ideju o tome koji bi hotel mogao odabrati za cilj? Rhyme odgovori ozbiljnošću od koje se Parker sledio. Molim te. Samo točno prenosim značenje činjenica. ah. Nikako prije šesnaest sati. — Bojim se da ne — reče. ne govorim nadmeno. Koliko će ljudi poginuti ovaj put? Koliko Obitelji? Koliko djece poput LaVelle Williams? Djece poput Robbyja i Stephie? Svi u poluzamračenom laboratoriju ostali su šutjeti. Lincolne..prelagano".. Parker ponovno pogleda poruku. — Znači. kao da ih je paralizirala ta nemogućnost da prodru kroz veo koji zakriva istinu. — To izgleda najvjerojatnije — reče Hardy. — U redu.

podiţući pogled sa svog mobilnog telefona. Ekipa je u laboratoriju slušala glas Jerryja Bakera. — Kako? — upita Parker. I tako ti je to sa zlom. Ona je nekoliko trenutaka slušala. Neprestano se iznova penje iz groba i ne moţeš ga zaustaviti. Hoće li ga uhvatiti? Čak i ako ga ne uhvate. I uţas bi time završio. mogli bi ga prestrašiti tako da pobjegne a nikoga ne ozlijedi. Muči li njegovog sina još uvijek Lađar? i Oh. Naš čovjek kaţe da je bar u predvorju prepun. Puno je tvrtki ranije završilo s radom. Parker je tijekom godina otkako se povukao zaboravio na taj dio. Ali pogledaj ovo. Ali bi ga mogli i uhvatiti. Drţi se da ima potpuno automatski Uzi i prigušivač. Kod 12. kako ti mogu reći da se ne brineš? Lađar je mrtav već godinama. Kod 12 u Four Seasonsu u ulici M.. Ondje zasigurno ima i tisuću ljudi. imate zeleno svjetlo. Čovjek se nikada ne moţe naviknuti na čekanje.. — Dvojica Jerryjevih mladića pronašla su nekoliko crno obojenih metaka ispod jednog naslonjača u hotelu Four Seasons u Georgetownu. Imate zeleno svjetlo. računao je Parker. nema opisa. imamo novog Lađara. a onda su joj se usne razvukle u prvi pravi osmijeh koji je Parker taj dan vidio na njezinom licu. Tišina iz radio-uređaja. — Imamo ga! — objavi ona. A to je značilo da mogu pucati a da prethodno ne zatraţe predaju. Robby. Osumnjičenik je u zgradi. . Što sada rade njih dvoje. Uhititi ili. 11 15. Svi raspoloţivi agenti i policajci već jure onamo. ubiti. koji je još gori.. djeci. Parker bi se mogao vratiti kući. — Dovraga. sine moj. još kako. Tobe Geller operativnu je radijsku frekvenciju prebacio na zvučnike. Čekanje je uvijek bilo najteţe. Parker pomisli što automatsko oruţje moţe učiniti u zatvorenom prostoru kakav je hotelska sala..50 — Je li tamo guţva? — U hotelu? — reče Cage odgovarajući na Parkerovo pitanje. večeras. U dvoranama u prizemlju odvijaju se četiri dočeka Nove godine. — Vođa 2 Nova godina svim jedinicama. Deseci policajaca i agenata već za nekoliko minuta naći će se u hotelu. Ponavljam.I tada je zazvonio telefon Margaret Lucas. bude li se opirao. imaju nekakav prijem. upita se.

. P. Gradonačelnice Kennedy. on je tamo. Ne moţemo ih vezati za jedan hotel.. — Što ţeli reći? Parker se nije obazirao na te riječi. To ne moţe biti podudarnost. zaustavite ih. od maločas. — Zaustavi automobile! — Ne — reče Margaret Lukas. — Tko nas odvraća? — upita č. — On pogleda Cagea. Parker se ponovno nadvije nad onu poruku. — I ne bismo ih vidjeli da nam nisi pomagao. . Pogledavao je i one uzorke s tragovima elemenata.. Pogleda Margaret Lukas. Pokušala nas je zavesti tim tragom na omotnici. Pogleda Lukasicu. kako je ucjenjivač zapravo genijalac. Za ono "-tel".. uzbunjena izrazom njegova lica.. nastavi: — Prepametna je da bi slučajno ostavila nešto što bi ukazivalo na hotel.. — Ta poruka. Policiju. Kraj je blizo. Ponovno gledao rezultate iz ESDA-e. — Odvraća nas s pravog mjesta.. On sada naglo pridigne glavu. U ušima su mu odzvanjale Rhymeove riječi. koji je slušao nekoga na mobitelu. Na neko mjesto koje nije hotel. Ardell nesigurno. Pogrešno smo shvatili. Ali omotnica nam govori nešto drugo.Griješimo. gdje god se nalazili. Kopač ih je ondje ostavio. zagledani u njega. laţe nam. Svi ostali zastali su kao ukopani. one jedva vidljive slike udubljenih slova.. — Što je? — upita ona. Neće udariti na Four Seasons.— Prvi automobili upravo dolaze onamo — dovikne čage. Pronašli su metke. A onda pogleda omotnicu. do prave mete.. On smirenim glasom reče: . — Ekipe za brzu reakciju moraju ostati mobilne. Parker je čuo i vlastite riječi. — Prekinite akciju. A onda je otišao na neko drugo mjesto. nego samo poviče: — Zaustavite ih! Cage već podigne slušalicu. Hardy reče: — Parkeru. Sve u vezi s njim nije onako kako izgleda na prvi pogled. — O čemu ti pričaš? — upita ga Margaret Lukas. Kopač je na slobodi i nema načina da ga zautavite. Na njezinom mršavom licu sada je blistao bijes. Isto vrijedi i za udubljena slova. koji nije odvajao pogled od poruke. kada je Margaret Lukas objašnjavao kako je psiholingvistički profil iz Quantica pogrešan.. — Dakako da ne moţe. — Zamalo i nismo vidjeli udubljenja — uzvrati Margaret Lukas. agente. čage i Lukasica se pogledaju. — Javi im! — poviče Parker. Margaret Lukas rukom mu pokaţe neka pričeka. Ali Parker.

. — Moraš — reče Parker ljutita... Ovdje nema psića. klik. Pamela i on išli su. Strateg. Predstava se primicala završetku. Što je to bilo? Negdje gdje su ljudi plesali. moramo zaustaviti taktičke jedinice. Sada je tiho pjevuši. Sjećate se mog lingvističkog profila? — On prstom kucne po fotografiji mrtvog počinitelja. ne. Kad pokušam te voljet' manje. — Hotel je bio ljepši od ovog mjesta. klik. U kazalište je ušao a da ga nitko nije zaustavio. Stoga reče: — Ucjenjivač je znao protiv čega će se boriti. Ljudi u neobičnim šeširima. Kopač se sjeća jedne pjesme. Veća kazaljka pomaknula se još za jednu crticu. Kopač već nekoliko godina nije bio ni na kakvom koncertu ili kazališnoj predstavi. Već je gotovo četiri poslije podne. — Činilo se da to što o poruci govori kao o ţivom biću u njima izaziva nelagodu. Vidi cvijeće koje nije ţuto ni crveno. Ovdje mu ne izgleda primjereno. Ne. — Pričekati? — reče Hardy i u očaju podigne ruke.. C. Matineja. nalik na kaubojsku odjeću. Ne gledati predstavu. nego od drva. — Bio je pravi genijalac. prošapće: — Sada je pet do četiri! Cage slegne ramenima. Jednostavno je morao ponuditi sofisticirane dokaze. Svi misle da si došao po nekoga. nekamo slušati glazbu. Kopač gleda oko sebe i nešto u tom kazalištu nikako mu se ne sviđa. I pričekati da odgonetnemo gdje je prava meta. Vidio je kako Margaret Lukas podiţe bezizraţajne oči do sata na zidu. a Što je to? Zmije. I sličnim stvarima. Inače ne bismo povjerovali. Ne balet.. ne otvara usta. Ovo je.. Na pozornici je balet.Ona zna. pogleda Margaret Lukas. . tamno poput tamne krvi. Gdje god bile... Kopač je u predvorju i promatra drvene rezbarije.. Ali nema ţivotinja. ne. Potkraj izvedbe čovjek moţe ući u većinu dvorana. Hmmmm. kazalište Mason. rekao je onaj čovjek koji mu govori stvari.. Zmije izrezbarene u drvu. Razgovaraju o sportu. Ali danas nitko ne pjeva. pjevali. P. Svirali gitare. a da ga nitko ne primijeti.. Ne. Ona vrećica s psićima izgledala mu je dobro dok je bio u onom lijepom hotelu. Odluka je ovisila o njoj.. restoranima i dočeku Nove godine. volim te volim samo više. I ţene s velikim grudima poput Pamelinih. Oh... na istočnome rubu Georgetowna. ovo je. Ovdje se nitko od redara ne obazire na njega. Slušali glazbu.

. —Klik. Što je loţa? — Bit će iza zastora. ' .. — .. .. Na razini balkona. to mi se uopće ne sviđa. ali nije siguran. Odlaze prije završetka. — Ne. Prema njemu sada ide neka mlada ţena u 11 u engl.. kod vrata na kojima piše "BALKON". razmišlja kako bi Pamela više voljela vidjeti muškarce u kaubojskim šeširima nego takve vojnike s velikom vilicom. pogledava štand i zaustavlja se. razmišlja. Čini mu se da se zbog tog dječaka osjeća loše. tako da će biti prazna. ubrusima. — Ah. Vrlo čudne.. Sada. ali nije ni ţut ni crven. Kopač polagano prilazi loţi i nitko ga ne primjećuje. Malena sobica s koje se pruţa pogled na pozornicu. zatvoren je — govori mu otac. gleda neki poster. gumenim medvjedićima i čokoladicama. Na katu. Djevojčica u kosi ima cvijet. Na toj je slici neki vojnik s divovskom donjom vilicom i na glavi ima plavu kapu. klik..'se izgovor tih dviju riječi rimuje: "ballet" i "matinee" —prev. Nekakvu zastrašujuću sliku koja mu se ne sviđa. Uđi u tu loţu.11 Kopač gleda prema zidu. ne. Kopač ulazi u bar u predvorju — koji je sada zatvoren — i pronalazi ulaz za osoblje.u tu loţu. Čini mu se da su se zabavljali. ne. Prolazi kroz predvorje. Neka obitelj prolazi pokraj štanda s osvjeţavajućim pićima. — Idemo. nekoliko minuta do četiri poslije podne. Ono drugo dijete. Balet. otac pogledava na ručni sat. Što to znači. dječak od kojih pet godina. Čudno. — Potkove? — upitao ga je Kopač. Kopač je sam na hodniku. Obje izgledaju uzrujano.. "Uđi u loţu broj pedeset osam". Na desnoj strani potkove". a otac ga odvodi bez gumenih medvjedića i čokoladica. Kopača podsjeća na onog dječaka u zgodnom hotelu. volim te volim samo više.. Ne. Ona bi odjenula nešto u bojama jarkim poput cvijeća i izišla kako bi pogledala muškarce u kaubojskim šeširima kako pjevaju. Pokraj kartonskih kutija s plastičnim čašama.. Kopač ulazi u hodnik i polagano nastavlja mekim sagom. ali nije siguran. Dječak izgleda kao da će se svakog trenutka rasplakati.. Kopačev prijatelj William nekoć je nosio takve šešire. Majka u hodu pomaţe djevojčici da navuče kaput. Prelazi na jednu stranu potkove. Uţasnija je od slike ulaza u pakao.. ima bijeli cvijet. potkove? — Balkon je zaobljen poput potkove.Kakve neobične riječi. Zakasnit ćemo na večeru. Svi su zajedno izlazili.. — Ući ću. te kreće stubama koje imaju miris po prolivenoj sodi. rekao mu je čovjek koji mu govori stvari. matineja. "Zakupio sam sva mjesta u toj loţi.

Ljepše nego u onom lijepom hotelu... Kopač gura ţenino tijelo do baršunastog zastora. Čak i ako ne ustrijeli više od tridesetero četrdesetero ljudi. pa ovo je. Iako mu se čini da nije baš najpogodnije mjesto za pucnjavu. Hmmm. — Izgubili ste se? Zagledava mu se u lice. dječacima u plavim sakoima s mjedenom dugmadi. On kreće naprijed. Kopač joj uz dojku prislanja jednu stranicu one vrećice s psima. O. — Što. U ruci drţi baterijsku svjetiljku. kroz izguţvanu vrećicu čvrsto drţi prigušivač.. Tup. jedan plavu.. mnogi će drugi umrijeti nagnječeni na izlazima. Tamno drvo. Ali nema crvene. ovo je doista lijepo.. Boţe. Uvlači ruku u vrećicu i prstima obavija drţak pištolja. Nasred stropa nalazi se veliki luster. pogledava lice jednog psića. Četiri sata. Sam je strop pokriven slikama bucmastih anđela koji lete kroz ţute oblake.. Sluša glazbu orkestra. a oštri komadići olova zveckali bi unutrašnjošću te kazališne lubanje i prouzročili neusporedivo više štete. Kopač se ne smiješi. u hodniku. Pitam se što me čeka. Nikako ne uspijeva iz misli izbaciti tu pjesmu. a on je hvata za kosu i odvlači u praznu loţu. — Dobar dan — kaţe. ? — zausti ona. Spušta pogled prema publici. Pogledaj samo to.. Vruće mu je i otkopčava kaput iako mu je onaj čovjek koji mu govori stvari rekao neka to ne čini. Alije zapravo ne čuje. cvijeće. Gledatelji kroz male dalekozore promatraju ljude na pozornici. Zaustavlja se odmah na suprotnoj strani zastora.. ţenama kojima se u V-izrezima haljina vidi koţa. s milijun ţaruljica. ćelavim muškarcima i muškarcima s gustom kosom. Njegov se ručni sat oglašava zvučnim signalom. On sada gleda u dvoranu. — Isuse . Hmmm. Gledam u budućnost. tup. A onda čuje nečiji glas.. Poput onih novogodišnjih beba. Što u sudbini nam piše i volim te volim samo više. nema ţute.bijeloj bluzi. Dva metka i ona pada na sag. Promatra ljude koji plešu na pozornici. Prema djevojčicama u ruţičastom satenu. razmišlja Kopač u trenutku kada počinje povlačiti otponac.. Ali sad a se bolje osjeća. klik. Jedan od njih ima ruţičastu vrpcu. Betonski ili zidovi od blokova bili bi bolji. zlato i luster. Lijevom hvata prigušivač.. ali nekako zaključuje da mu se to mjesto ipak sviđa. Još uvijek pjevuši u sebi. Pojavio se iza njega. na taj bi se način meci više odbijali.. Vrata nema puno i to je dobro. To je dobro. gipsani ukrasi. A to je dobro. kroz onu zgodnu baršunastu zavjesu.

ranjen je kišom metaka.. Trče prema mjestu na kojem leţe tijela njihovih prijatelja. Grmljavina nalik na zvuk motorne pile. Kopač se prebacuje preko ograde balkona i spušta se točno na pleća nekog krupnog muškarca. Povlači otponac. iz uma mu nestaje svake misli. klik. čokoladice i gumeni medvjedići lete zrakom. Kopač ga je vatrom od jedne sekunde iz Uzija gotovo raspolovio.. Vidi ljude kako s balkona skaču na publiku koja sjedi ispod njih.. Balkon nije osobito visok. Kopač skida prigušivač i cilja prema lusteru. a Kopač se odmah sjetio što mu je činiti. i još nekoliko trenutaka drţi otponac. Njega nikad ne hvata panika.. Stotine krikova. I dalje | . u predvorje. Kopač odmah skače na noge. a meci se neće odbijati posvuda uokolo — pogodit će ga točno u srce i ono će prestati kucati. Na njega će baciti ručnu granatu. Meci kidaju ţice i velika hrpa stakla i metala uz tresak pada na pod.. Ubija i tog agenta. a neke loše. Viču.... Pogledao je Kopačevo lice. Trebao bi. klik. iza onog prvog. Deseci agenata ubrzo će se naći u hodniku ispred loţe.. Novi agenti. ogledala se raspadaju. zna da je loše ako ne čini ono što mu je rečeno. trebao bi pucati u publiku.. pancirne prsluke. Na balkon munjevito dolaze i mnogi drugi agenti.. Ţeli pucati u masu u gledalištu. Strah za njega nije ni trunka prašine. neki i kacige. Staklo se rasprskava. Imaju FBI -eve | vjetrovke. četiri i pol metra niţe. Zato je došao. Viču. Još jedan agent. dvadesetak agenata. Došao. Trebao bi. Ali zna da su neke stvari dobre. ali ne moţe. Na trenutak.. Desetak agenata. On je. Ima ih posvuda. Ili će ga odvesti natrag u Connecticut i gurnuti kroz ulaz u pakao. novi policajci.. Ali Kopač ga je čuo na vrijeme i baca se na zid u trenutku kada agent ispaljuje hitac. — Imamo ga! Ovdje je! — Muškarac u tom trenutku povlači zavjesu i istovremeno pri diţe crni pištolj. Agenti i policajci. pod sobom zarobljujući mnoge gledatelje. Više nikada neće vidjeti čovjeka koji mu sve govori. tako da ga metak promašuje.. Kopač se nije uspaničio. Neopisiva zbrka. omamiti ga i moţda ga ubiti. Sve obuzima panika. neki od njih i strojnice koje pucaju vjerojatno jednako brzo kao i njegov Uzi. Nekolicina ih se pojavila iza ugla. Kopač gura vrećicu kroz zastor. A onda I ga masa u ludoj jurnjavi gura kroz poţarni izlaz. Zajedno padaju na pod.Kriste — prošaptao je taj muški glas. Ondje će ovaj put ostati zauvijek.

Trči iza njih. Ipak. koja je nešto slušala na svom telefonu. Margaret Lukas nagnula je glavu u stranu dok je slušala kako joj netko nešto govori preko telefona. a jedan čovjek iz publike poginuo je pod lusterom. Ali. Postavljeni na konzolu. dvojica ranjena. nikako. zaključuje. Oni ga ne primjećuju. neki od njih teško. Margaret Lukas. Volio bih te i u bolesti Volio bih te i bez novca. Parkeru — reče Len Hardy. rukom koja je u njegovom crnom ili plavom kaputu. Tamna kapa ugodno mu pokriva uši. Ali vani nema puno policajaca i agenata..šezdeset policijskih automobila i kombija.. Kopač pjevuši bez glasa. preţivjet će. ali to bi značilo ponovno staviti prigušuvač. Sada podigne pogled i reče: — Dvojica agenata mrtva. pun pogodak! C. Parker je razabirao vrlo malo od njihovih riječi. Jedna hostesa ubijena. Bio je to njezin način izraţavanja zahvalnosti. Usto. dvanaestero ih je ozlijeđeno. Ardell mislio je isto tako kada je rekao: — Nemojte se zajebavati s tim čovjekom. no sada ga je pogledala i kimnula. Pita se bi li ih trebao ubiti. udaljavajući se od kazališta. što znači da ih ne mora ubiti. Parker Kincaid nije traţio zahvalnost. On skreće u jedan drugi prolaz i pet minuta kasnije već korača nekom ulicom u stambenoj četvrti. Na njezinom se licu još uvijek nisu vidjele nikakve emocije. Čak i kad si daleko.. P. samo dobro pazite. I neka su djeca gadno ozlijeđena usred panike. . daleko volim te volim samo više. na hladan zrak. Većina je u kazalištu. odmahujući glavom. Zanimale su ga samo činjenice. Zasljepljuju ga reflektori i bljeskajuća svjetla pedeset. — Čovječe.grozničavo drţi onu vrećicu. Van. Izgaţena. a sada bi bilo teško uskladiti poloţaj markera.. Zanimao ga je samo broj ţrtava. ne gledaju mu lice. zvučnici su pucketali dok su se Jerry Baker i ekipe hitne pomoći sudarali na frekvencijama. S jednim sredovječnim parom polagano trči nekakvom uličicom. prepun mladenačkog divljenja: — Bravo. Vrećicu drţi pod rukom. I je li medu poginulima Kopač. Parkeru nije rekla ništa.

ne shvaćam.. tako da je imao najviše deset minuta za dolazak do prave mete.Preţivjet će. Parker i ekipa pomno su proučili plan Georgetowna. — Opis? Ona odmahne glavom i pogleda Cagea. Parker zatvori oči i nasloni glavu na sivi naslon uredskog naslonjača. pištolj drţi u nekoj vreći ili nečem sličnom.. a nigdje nema čahura. — Odakle znaš? — upita Hardy. To je zacijelo bio jedan od onih naslonjača koje je naručio još prije više godina. — A ondje su pročešljali i ispitali sve. Sjećanja koja nije ţelio iznova proţivljavati. taj karakteristični ustajali miris plastike u njemu je pobudio mnogobrojne uspomene — neka od onih mnogobrojnih sjećanja koja su te večeri izbijala na površinu. Ali njihov ţivot više nikada neće biti isti. Bio je to fotofiniš. A oni su onda još nekoliko minuta izbezumljeno pokušavali pogoditi kamo je Kopač mogao otići. na samo pet . Koji je također telefonirao. Što je značilo da mu je dostupan krug od oko pet ulica. a autobusi u Washingtonu vrlo su nepredvidljivi. Parker je drţao da je metke u hotelu ostavio tek nešto prije četiri. Kincaid. Čahure padaju u nju.. Krampus.. . — Ne znam... On promumlja: — Nitko. — Forenzika? — upita on. — PERT sada pretraţuje mjesto mikroskopom — reče Cage. Tata. ledenim tonom govoreći: — U redu. — Ekipama na terenu naloţila je da ostanu na mjestu. Jedan klinac rekao je da je vidio Krampusa. u redu. Ubojica se nije mogao pouzdati u taksi. dobro. jer je bio blagdan i već je bilo kasno. Ali nije se mogao sjetiti ničeg konkretnog. jest — reče Margaret Lukas i uzdahne. Margaret Lukas na koncu je pristala na Parkerov prijedlog. pomisli Parker ironično. Je li ga u onom hotelu netko vidio kako ostavlja metke? — Nije — promumlja Cage. Parker reče: — Oh. pričaj mi o Lađaru. Ali njih je sredio. puca iz automatskog oruţja. ja učinio na njegovom mjestu. prekinut ćemo akciju. Tobe Geller bio je ljubitelj glazbe i spomenuo je kazalište Mason. — Ali. pomisli Parker sumorno. No. Jutros sam vidjela nekoliko najava u Postu. vidjela su ga dvojica. Ali. Ali to bih.Ima. nitko ga nije vidio. Bog ti pomogao ako griješiš. morao je ići pješice. Parker upita: — A on je pobjegao? — Da. A on je onda odjednom pogledao na zidni sat i upitao: — Ima li danas u kazalištima matineja? Margaret Lukas ščepala ga je za ruku. Fantastično.

On osjeti suludu potrebu da uzme skalpel i zarije ga poruci u srce.minuta hoda od Four Seasonsa. — Prije tri tjedna — promumlja agent. I premda je spašen velik broj osoba.. — Ali — nagađao je Parker — kupio je ulaznice prije dva tjedna i platio gotovinom. Razgovarao je još nekoliko minuta — kakve god bile novosti.. bilo je i poginulih. činilo se da ohrabruju. Margaret Lukas kimne C.. Ne ovakve. je li ucjenjivač zakupio cijelu loţu. . Predaje kriminalističku psihologiju na Georgetownu. — Zgodan pokušaj. — Trebat ćemo zemljovide. — On prstom kucne po planu grada na kojem su pokušavali utvrditi kamo je Kopač otišao nakon Four Seasonsa. Činilo se da mu se izruguje. Odrediti točan dio grada u kojem je boravio. —Da. potom prekine vezu. — O "Kopaču"? — upita Parker. kako bi Kopač imao dobro mjesto za pucanje? I onda bih utvrdio je li se posluţio nekom kreditnom karticom. A ubojica je pobjegao. — I tada zakoluta očima. slušao odgovor. Cageov telefon ponovno zazvoni i on se javi. A onda je prekinuo vezu. Bog ti pomogao ako griješiš. a ako jest.. Još je nekoliko trenutaka čekao.. koji otvori svoj telefon i nazove Jerryja Bakera. Parker pogleda onu poruku.. ali sama poruka izgledala je kao da je puna ţivota. grubim dlanom trljajući sjajno tjeme. 12 klasični balet Petra Iljiča Čajkovskog —prev. Dobre. a onda upita Parkera: — Što misliš? Ne moraš se ograničavati na dokument.. Kincaid. P. Ipak. Zamolio je Margaret Lukas da nazove Jerryja Bakera i kaţe mu neka sve ljude uputi onamo. — I platio gotovinom. P. Prepuno kazalište bilo bi idealna meta za Kopača.. ja bih utvrdio je li loţa iz koje je pucao bila prazna. — Sve? — Sve. — Dobijesa — reče Parker frustrirano. Ali nije pogriješio. On reče: — Pa. Cage upita:—Što sada? Margaret Lukas još je nekoliko trenutaka oklijevala. On sada usmjeri pozornost na papir na kojem je zabiljeţio opaţanja Lincolna Rhymea. Parker nastavi: — Ţelim utvrditi odakle je potekao onaj kemijski trag u pismu.-ju. C. — Javio mi se jedan psihić. Nema druge nego poći dalje. barem na temelju izraza njegova lica. Dolazi ovamo. Čovjek koji ju je napisao je mrtav. prenese mu pitanja. kakvom se riziku izloţio. Kaţe da ima neke informacije o imenu. Parker je rastvorio primjerak Washington Posta i tako doznao da je predstava Orašara12 počela u dva i da će završiti oko četiri.

Pokazivati njegovu fotku. Misli da bi tako bio sigurniji. Ţeli da ga odvedemo iz grada.. Parker se prisjeti izvještaja o djeci koja su zamalo izgorjela u kući. Odakle je sve to poteklo? Onaj mladi sluţbenik koji im je ranije donio poruku — i Timothy. pepeo. daj nam još stotinu primjeraka ove fotke. Ona pogleda oko sebe.Margaret Lukas kimne Hardyju. Provjerili smo stvar. upotrijebit ćemo Jerryjevu ekipu.. da. — Iz Primame zaštite zatraţili su da vam kaţem. Kad bi netko tko bi navodno nešto znao o nekom zločinu svratio do FBIa. — Samo sam mislio da bih vam trebao reći — odgovori Timothy. — Tko je to bio? Netko od naših ljudi? — Da. — Agentice Lukas? — Da? — Dvije stvari koje biste trebali znati.. katkada kako bi pomogli.. — I? — Kaţe da zna nešto o ubojici u podzemnoj. A onda se obrati Lenu Hardyju: — Detektive. nego osjetljivim egom pojedinih zaposlenika. iz raznih bi rupa izmiljeli čudaci — katkada kako bi priznali zločin. — Ona Gelleru uruči primjerak ucjenjivačeve fotografije snimljene u mrtvačnici. biste li ga mogli neko vrijeme drţati za ruku? — Ja? — Molim vas... ne moţemo ga baš iseliti. Najprije. pa ćemo doznati je li ga tko vidio u blizini neke kuće ili stana. kada je vodio odjel. prisjetio se Parker — pojavi se na vratima. Došao s ulice... i sve pročešljati. — Nema problema. Netko je dolje. Hardy nije izgledao presretno. — No. ilovača. moţe — reče Hardy. Kad god bi se dogodio nekakav veliki zločin. U blizini glavnog ulaza u sjedište postojalo je nekoliko "prijemnih" soba za takve pojedince.. — Uspijemo li u tome.. — No. Parker se sada sjećao da je najteţi dio posla.. Granit. Margaret Lukas se namršti. bio ne baviti se sumnjivim dokumentima. prašina od opeka. dobro. On nam trenutačno nije među prioritetima. Parker pogleda popis tragova koje je identificirao Rhyme. — Margaret Lukas mu se nasmiješi. u prizemlju. Moss? Gary Moss. Ali Moss je totalno paranoičan. A onda se obrati Timothyju: — Rekao si da postoji još nešto. To je još samo jedna fina pljuska. tog bi dobrog građanina odveli u . — Hvala. Činilo se da se dvoumi.. — Tobe. sumpor. uz neke vaše ljude iz gradske policije. prisjećao se Parker. — Malko je izvan sebe. Vidio je čistača i pomislio da je plaćeni ubojica. Netko od čistača.

koji bi od njega pokušao izvući informacije. — Tvrdi da je novinar. klasnih i skupnih karakteristika.. u drugim gradovima. Robertson: Osnove ispitivanja dokumenata . da piše o nizu neriješenih ubojstava. Edna W. — Tako kaţe. nitko ga ne traţi. Daljnja se eliminacija sumnjivih osoba postiţe identifikacijom. Nije kaţnjavan.jednu od soba za posjetitelje i suočili sa stručnim ispitivačem.. — Osnovni podaci? — upita Margaret Lukas. — U drugim gradovima? — ponovi C. tabelacijom i procjenom individualnih osobina. Nisu išli dalje od druge faze ispitivanja. koji reče: — Mislim da će biti najbolje da popričamo s gospodinom. — Što kaţe o Kopaču? — Rekao je samo da je tip to već radio. R Ardell. Provjerena vozačka i matični broj. Margaret Lukas pogleda Parkera. II PODMETNUTO DIJETE Prvi korak u suţavanju kruga osumnjičenih za autorstvo upitnog dokumenta sastoji se u identificiranju nacionalnih.

On pokaţe članke koje je napisao.150 — Znači. kravata s prugama. Taj je tip moţda i lud.12 16. u Prijemnoj sobi B. Henry Czisman bio je u čistoj ali vrlo pohabanoj odjeći. Parker je u odjeći osjetio gorak miris cigareta."16. Prošlogodišnji brojevi. Ne znam kako se zove njegov suučesnik. — I tko bi to bio? — upita Margaret Lukas. prema pastelnoj boji interijera. — Ja ga zovem Mesarom. stajalo na vratima. sada je u Washingtonu. Bijela košulja. — Ţelite nam reći da se čovjek koji je sudjelovao u pucnjavi u podzemnoj i u onom kazalištu zove Mesar? — Onaj koji je pucao. To je. Novosti o poginulom osumnjičeniku nisu objavljene novinarima. . ne? — upita muškarac. Parker je znao da čovjek nije iz Washingtona. da. Lukasica i Cage još su nekoliko trenutaka šutjeli. međutim. — Koji je vaš interes u svemu tome? — upita Parker.C. Ona je pomno promatrala tog čovjeka i pitala se odakle Czisman zna da je Kopač imao partnera. Nije nosio sportski sako. Ljudi koji u njemu ţive. Ofucana aktovka leţala je na stolu. — Znate tko — odgovori muškarac skromno. Czisman otvori aktovku i izvadi nekoliko primjeraka starih novina. napeta preko velikog trbuha. nikada "D. ali Parker sada zaključi da njegove riječi poprilično dobro opisuju Kopača. Parker. Bio je to krupan muškarac neobuzdane sijede kose. Medu pripadnicima FBI-a. Nalazili su se u prizemlju. Na temelju lingvističke analize njegove rečenice. Kao novinar prati—ili je pratio — zločince. ispisano zgodnim slovima. nego gornji dio sivog odijela s tankim prugama. Margaret Lukas i Cage sjedili su mu nasuprot za ofucanim stolom. za grad uvijek kaţu "District". prostorija se nazivala "plavom sobom za ispitivanje". Kako ga vi zovete? — Koga? — Ubojicu s čovjekovim umom i đavoljim srcem — reče on dramatičnim tonom. — Zatim još doda: — Slijedim krvavi trag. On dlanovima obuhvati šalicu vode s ledom koja je stajala na stolu ispred njega. — Uzeo sam neplaćeni dopust i pišem dokumentarnu knjigu o Mesaru. The Hartford New s-Times.

pomisli Parker. isti je. . — To mu je bio nadimak u Bostonu.. Poprilično strašno. Ali Margaret Lukas kimne. Bijelac je. — Oh. Cage je Parkera predstavio kao savjetnika. 6 Moguće — reče Cage. s kosom svezanom u rep. rekli ste da kod te pucnjave u restoranu nije bilo motiva? — Barem prema VICAP-u. — Agentice Lukas. — Ali jeste li znali da je deset minuta nakon pucnjave u kojoj su ubijene ţene i - . ne. Visina? Srednja. I. Parker zaključi kako ona čita sve sluţbene izvještaje Programa hvatanja nasilnih kriminalaca. Ona knjiga o Tedu Bundyju. Zašto ljudi toliko vole takve stvari. ni tu nije bilo nikakvog opisa počinitelja. Margaret Lukas zausti: — Taj Mesar kojeg spominjete. no Czisman je prekine. To su pravi bestseleri. oboţavaju ih. — Četvero poginulih. Koliko mu je godina? Trideseti koja. Zatim upita: — Što se dogodilo u Bostonu? Czisman ga pogleda. nego na pos ebnom. dobro. Još kako... Njih je poprilično lako uočiti. Načas pogleda njegovu posjetiteljsku propusnicu. Ona nastavi: — Ako se dobro sjećam. Nije poput onih nabildanih zlikovaca iz televizijskih filmova. Samo nagađanja. To je tek prosječan čovjek na ulici. Lokal se zove Lucy's Tacos. Czisman nastavi. nije bilo opisa. Đavolja suza.. Na njoj nije bilo imena. čini mi se da su ga u jednim novinama nazvali Đavlom.— Dokumentarnu knjigu? — upita Cage. zar ne? Margaret Lukas već se spremala nešto upitati. — Ljudi jednostavno gutaju sve što ima veze sa zločinom. Parker za to nije bio čuo — ili je zaboravio. — Došlo je do pucnjave u jednom restoranu u blizini Faneuil Hilla. Moţe biti bilo tko. ha? — Oh. gospodina Jeffersona. Ali ne nuţno. Građa? Srednja. — Ljudi vole takve knjige. sedmero ranjenih. zar ne? Moţda bi netko trebao napisati knjigu o tome. Motiv nije utvrđen. Margaret Lukas upravo ga je pogledala i on se upita misli li isto što i on. Ted Bundy bio je najveći američki serijski ubojica sedamdesetih godina. Divljački je ubio vjerojatno i više od 30 mladih ţena —prev.. No. Počinitelj se dovezao do restorana i kroz prozor počeo pucati iz automatske puške. A to nešto govori i o našem društvu. Ali Mesar. četrdeseti koja. Čitali ste je? ___________________________________________________ Grad Washington ne nalazi se ni u jednoj od 50 američkih saveznih drţava. Početkom godine. Ann Rule. federaciji ravnopravnom teritoriju pod nazivom District of Columbia —prev. 7 Ann Rule je jedna od najpopularnijih američkih autorica krimića. ako se taj događaj uopće našao među vijestima.

Snimali su se i razgovori — na tri različita digitalna uređaja. na ulasku pregledan. Za knjigu. Czisman je. Za to je vrijeme lopov ubio vlasnika ijednu mušteriju. pionira pointilističke tehnike. Dolazak na mjesto trajao je dvanaest minuta. Umjesto toga. — Pričekajte ovdje — reče ona i ustane. To su bili jedini svjedoci. od kojih je jedan bio spojen s kompjutorom programiranim za otkrivanje zvukovne sekvence koja se čuje kada netko izvlači oruţje. Šest sićušnih točkica na svakoj od triju slika bile su zapravo objektivi minijaturnih Videokamera. Toga nije bilo u izvještaju. usmjereni toliko precizno da su pokrivali svaki kvadratni centimetar sobe. Cijeli razgovor s Henryjem Czismanom dotada je gledao na šest različitih monitora. nego osobno Tobe Geller.tehničkog odjela. Ona još upita: — Što točno ţelite? — Pristup — reče on brzo. — Potrebne su nam sve informacije kojima eventualno raspolaţete. policija do prodavaonice nije mogla doći za uobičajene četiri minute. poput svih ljudi koji bi dolazili na razgovor.onakvima kakva se viđaju u gradskim policijskim postajama. Margaret Lukas. Gelleru je rekla da mu glavna zadaća nije toliko . — A taj lopov _To je bio Mesarov suučesnik? Czisman reče: — A tko drugi? Margaret Lukas uzdahne.djeca opljačkana jedna draguljarnica koja je od tog mjesta udaljena oko šest kilometara? — Ne. — Informacijama. Ali nekako imam osjećaj da ovamo niste došli zbog neizdrţive potrebe da ispunite građansku duţnost. Czisman ne moţe znati da su ga gledali. zajedno s nekolicinom ljudi iz FBIevog kompjutorsko. ali u tom poslu višak opreza nikada nije na odmet. Czisman nastavi: — I jeste li znali da su pripadnici svih taktičkih snaga u krugu od barem tri kilometra u to vrijeme već bili u restoranu? I tako. iako je vlasnik draguljarnice uključio nečujan policijski alarm. — Tako je. Njih nije odabrao neki FBI-ev logističar niti civilni stručnjak za unutarnje uređenje. U neposrednoj blizini Plave sobe u prizemlju sjedišta. Czisman se nasmije. jer se FBI u svojim sobama za ispitivanje ne sluţi providnim zrcalima . — Samo pristup. na zidovima one sobe nalazile su se tri impresionističke slike. Tobe Geller sjedio je u malenoj zamračenoj prostoriji ispred velike konzole s mnoštvom tipaka i uređaja. Bile su to reprodukcije djela Georgea Seurata. međutim. Zatim Parkeru i Cageu rukom pokaţe neka pođu za njom.

— Sve je prioretizirano — reče on. što bi svi inače činili dok bi sjedili u FBI-evoj sobi za ispitivanje. — Ona nastavi s izvještajem: — Podaci Uprave za socijalno osiguranje i Porezne uprave pokazuju da kao novinar radi od 1971. Kupio je kuću prije dvanaest godina. Ona će. ali nije nervozno stiskao šalicu. On bi ih dalje prosljeđivao u automatiziranu bazu za identifikaciju otisaka. u centru za vezu. Samostalnu djelatnost ima prijavljenu otprije godinu dana. — Tobe? — reče neki ţenski glas. Porezi na imovinu su podmireni. — Imaš li što? — upita Lukasica Gellera. A to ukazuje na činjenicu da ove godine ne namjerava prijaviti nikakav dohodak. Snimka koju ste poslali uz vjerojatnost od devedeset pet posto odgovara fotografiji u njegovoj vozačkoj dozvoli. a prošle je godine otplatio i kredit. Ime Henry Czisman nije laţno. Ove godine nije platio kvartalni paušal. Geller je provodio i analizu stresa u glasu. Što imaš? — U redu. kada je napustio posao u novinama u Hartfordu. Reci.osiguranje koliko analiza podataka. iako pojedinih godina praktički nije imao prihoda. bio je to detektor laţi. stupiti u vezu s odgovarajućom podruţnicom i pokušati provjeriti informacije. Daj nam pojedinosti. Margaret Lukas sada povede Cagea i Kincaida u sobu za promatranje. Trenutak kasnije zazvonio je njegov telefon i Margaret Lukas uključi zvučnik. a razlog je bio identičan. — Je li to dobro? — prekine je Kincaid. u Connecticutu. Izgleda da se liječio od alkoholizma. Prije deset godina imao je vrlo visoke odbitke za medicinske troškove. vrlo sloţenoj slici u koju bi sve osobe na razgovoru pogledavale vrlo često — bila je usmjerena na Czismanove oči i obavljala je skeniranje očne mreţnice radi "analize sklonosti istinoljubivosti". što je u prošlosti činio. — Ovdje Margaret. i dalje mahnito tipkajući. izdanoj u Conecticutu. — Izvoli — reče on. Prebivalište mu je u Hartfordu. kada je riječ o uhićenjima i osudama. Izgleda da sada ţivi od . Šalica je imala površinu osjetljivu na pritisak. bateriju i predajnik u ručici koji je Czismanove otiske prstiju u digitaliziranome obliku slao na Gellerovo računalo. — Bok. otisci su negativni. To znači da je često bio slobodan. — Ovdje operativna ekipa. Jedna od Videokamera — na reprodukciji Seuratove glasovite slike Nedjeljno popodne na otoku La Grande Jatte. Drugim riječima. Sušan — reče Margaret Lukas. gdje je imao godišnju plaću od pedeset jedne tisuće dolara. pak. te mikročip. Czisman nije otpio ni gutljaj vode koju mu je donio Cage. mladoj specijalnoj agentici koja će biti u pripravnosti na katu. — Moja sadašnja slika poklapa se devedeset dva posto — odgovori Nance. Czisman će spomenuti neku činjenicu — primjerice tu pucnjavu u Bostonu — a Geller će podatak odmah prenijeti Sušan Nance.. — Sada imam dulju kosu. Tih je godina navodio da radi kako slobodni pisac.

. i najmanja. The New York Post . Pošto je još na trenutak zastala.ušteđevine. — Ne znam točno. United Expressom. ali pod pravim je imenom upisan u knjigu gostiju u Renaissanceu. — Tako ga zovem jer su ga tako nazvale bostonske novine. ništa više. dat ćemo vam pristup materijalima i svjedocima za vašu knjigu. To je nešto kao kopač grobova? — Ne znamo. — Da. krenuo je odmah nakon prve pucnjave — reče Margaret Lukas zamišljeno... — Ali sve što vam kaţemo sada — nastavi Lukasica — bit će krajnje povjerljivo. Ali imat ćete određene ekskluzivne informacije. Kartu nije kupio unaprijed. zbog blagdana.upita Lukasica. dobio otkaz ili je uzeo neplaćeni? — upita Kincaid. — Ah. — Prokleti novinar. — A ti? — Ona pogleda Kincaida. reče: — Meni izgleda kao čudak. — Nance zastane. Margaret Lukas kimne Parkeru. — Karta u jednome smjeru? — Kincaid ju je preduhitrio s tim pitanjem. I u hotel je došao nakon podnevnog leta iz Hartforda. — Dao je otkaz. koji upita: — Znači li vam što ime Kopač? — Kopač? — Czisman odmahne glavom. — Što kaţemo? . Pošto su se ponovno našli u zagušljivoj sobi za ispitivanje. pogledavajući na digitalni sat iznad Gellerovog monitora. — Mislim da jesmo. Jesmo li baš toliko očajni? — Jesmo — reče Kincaid. To je ime ubojice. — Ne. rukom joj pokaţe neka nastavi. to mi je najdraţa riječ: ekskluziva. — Ako znaš da je to doista autor — reče Margaret Lukas skeptičnim tonom.. i ako ovo nekako uspješno privedemo kraju. — Uspijemo li u tome. — Dogovoreno — reče Czisman. — Znači. potrebna mije svaka.. On reče: — Što ja mislim? Predlaţem da se s njim nekako nagodimo. Da. ne treba mi ništa više. Kada analiziram dokumente. Czisman se nasmije na taj eufemizam. informacija koju mogu dobiti o autoru. onog kojeg vi nazivate Mesarom — reče Margaret Lukas. A onda nastavi: — Nismo uspjeli doći do onoliko podataka o kreditnim karticama do koliko smo ţeljeli. Još točno ne znam koliko. rekao bih ja — reče Cage.. Rezervirao ju je jutros u deset. Margaret Lukas reče Czismanu: — Ako sada moţemo nesluţbeno.

predsjednik otmičaru kaţe da će platiti. — Predsjednik tvrtke. — Nikog ţivog. kojeg se silno dojmilo njezino poznavanje grade. Ali čim su otvorili sef. ne? Oteli su ga. koje su boje bile vunene kape? Cage je slegnuo ramenima kao da ţeli reći: Morao sam pitati. — Što se dogodilo u drugim gradovima? — upita Parker. Czisman ciničnim tonom reče: — Oh. — Je li tu postojalo nekakvo pismo? — upita Parker. pitamo li se? Idu na Floridu kako bi se konačno povukli iz posla? Vjerojatnije na neke otoke. — Slučaj tvrtke International Beverage? — odgovori Czisman. — A što je bilo u Philadelphiji? — upita Margaret Lukas. Ali suučesnik je .. koja mu glavom pokaţe neka nastavi.. shvaćajući plan. Jednostavno ih je preduhitrio. nitko nije posve siguran. sve po PS-u. uzbunjena tim novostima. troje sluţbenika. — New York? I Philadelphija? — reče Margaret Lukas. U Philadelphiji je bio Udovičar. sjeo uz nekoga i ispalio jedan hitac s prigušivačem. kako ulazi u sef i izlazi s vrećom punom novca. On je pristao. Do kuda.. — Nije naglas rekao što misli: da je to savršeno rješenje jedne teške zagonetke. troje mušterija. Ušao bi. — Policija je morala sastavljati slagalicu. dok predsjednik odlazi u svoju banku po otkupninu. — Kriminalac s jasno izraţenim obrascem ponašanja. Kopač. ako čovjeku ne smeta nekoga ubiti.. Kopač se počeo voziti autobusima. već je bio pobio obitelj. Czisman reče: — Spuštaju se Istočnom obalom.. — Znači. Czisman pogleda Lukasicu. Parker reče: — Ubio ih je u najosjetljivijoj fazi otmice. misleći kako moţda postoji neki dokument koji bi mogao ispitati. Ubio je troje ljudi.. Mesar. Pobio je sve u banci: predsjednika International Beveragea. u kući nije bilo nikoga? — upita Margaret Lukas. —Jesu li kamere u banci snimile nešto što bi nam moglo koristiti? — upita Cage. dobro. ali je postavio ljude kako bi ga nadzirali i uhvatili. Videokamera pokazuje nekog drugog muškarca. — Pojedinosti? —upita je Parker. to je bila jako dobra stvar. — Mislite. — Isuse — promumlja Cage.. Supruga mu je rekla neka skupi nešto novca. a onda je njegov suučesnik zatraţio otkupninu.. — Čuli ste za to? Margaret Lukas svakako je bila upućena u povijest kriminalnih djela. ali izgleda. — Poruka? — Ne. Sve je obavljeno telefonom. No. izgleda da je Mesar kao taoce uzeo predsjednikovu obitelj. Grad je pristao isplatiti traţeni iznos. netko od mušterija vadi pištolj i počinje pucati. Onda zove policiju i specijalci okruţuju kuću i tako dalje i tako dalje. dvojicu potpredsjednika koji su bili na duţnosti. Policija bi imala prednost u pregovorima ili pri preuzimanju novca. dvojicu čuvara.nazvao ga je Đavlom. koji je bio s njim.

Osim ako im je ubijanje raison d'§tre. dvadeset petero mrtvih da netko malo naćuli uši i posluša me. Parker reče: — Massachusetts. — On se s gorčinom nasmije. Ali sada grad nema kome platiti i Mesar će jednostavno nastaviti pucati. — Pregazio ga je neki vozač koji je pobjegao. — Koji je ovaj put bio plan? Margaret Lukas nije bila voljna samo ga tako upoznati s pojedinostima. — Što se dogodilo? — prošapće Czisman.. taj su slučaj ţeljeli prikriti. Oh. A kada bih čuo za višestruka ubojstva u slučaju pljačke ili iznude.. Sada je tu. Ona Czismanu reče: — mrtav je. Šestero mrtvih.znao u kojim bankama grad ima novac. — Partner. otišao bih u grad u kojem se to dogodilo i razgovarao s ljudima. Čim su golobradi policajci koji su čuvali novac izišli iz banke. Pošto je u Gradskoj vijećnici ostavio poruku. — Trebalo je. Oči tog krupnog muškarca sada su jurcale u svim smjerovima. Gacyju ili Dahmeru. Parker zaključi da razmišlja: Više nema izgleda za ekskluzivni intervju s počiniteljem. Pennsylvania. Sada je dlanovima manijakalno stiskao šalicu. Pastoralni prizor. Ali Mesar? Ni slučajno. Ne. Ali na mene se nitko nije obazirao. Margaret Lukas upita: — Zašto još nitko nije povezao te slučajeve? Czisman slegne ramenima: — Izolirani zločini.. — Molim? — činilo se da je Czisman istinski šokiran. većina profesionalnih kriminalaca oklijeva kada treba povući otponac. New York.. trenutak kasnije više ga nema.. I prije nego što je uspio pokupiti novac koji je iznudio. Imate li kakvih tragova koji bi pokazali gdje bi mogla biti njegova jazbina? — Istraga se nastavlja — reče Margaret Lukas oprezno. Znate. Parker upita: — Kako ste ga slijedili sve do Washingtona? — Čitam sve što uspijem pronaći o zločinima u kojima se netko ne ustručava ubiti... ja sam ovo već pričao policiji u White Plainsu i Philadelphiji.. Kopač ih je ustrijelio u potiljak i tako su pobjegli. — Ne. kao Bundyju.. većini ljudi to ipak pada teško. no Czisman je pogodio i bez njezine pomoći. Pravi duh.. — Mesar ubija ljude dok grad ne plati traţeni iznos. . koliko. ne Kopač. Czisman se namršti: —Putovao? Parker načas pogleda Lukasicu. Czismanovo je lice još nekoliko dugih trenutaka bilo nepomično.... Washington. rukom pokaţe uokolo. putovao je prema jugu. Parker upita: — Što nam moţete reći o Kopaču? Zar ga baS nitko nije vidio? — Nije — reče Czisman — nalik je na pramen dima.. — Za to nisam čula — reče Margaret Lukas. Czisman se zagleda u jednu od reprodukcija na zidu. malo ţrtava.. i još. Imate pravo. Izgleda da tako funkcioniraju. On se malko premjesti.

policajca koji se uspaničio pa uzvraća vatru. — Kako glasi? — upita Parker. bit ćemo vam zahvalni. imam jednu teoriju o tome zašto ga ljudi ne vide. bit će najbolje da nastavimo s istragom. ali vidim samo taj minijaturni dio stijene na petnaest centimetara od lica. — Molim vas.. — Mogao bih vam pomoći — reče on. Margaret Lukas uz malo oklijevanja otvori fascikl i izvadi fotografiju nepoznatog počinitelja na mjestu nesreće u blizini Gradske vijećnice. Margaret Lukas reče: — Zao nam je. — Mogao bih imati određenih spoznaja ili ideja. ispričavam se. Stvar je samo u tome što posljednjih godinu dana ţivim s tim čovjekom. — Smijem li je zadrţati? — Po završetku istrage. međutim. Još jednom pogledavši fotografiju. Ako nam moţete pomoći. to bi bilo protiv pravila. Ali Margaret Lukas odmahne glavom. — A Kopač je uvijek smiren? — Kao smrt — reče Czisman. Ali čovjek se ne sjeća mirnoće. — Ţalim. Czisman ju je još dugo promatrao. Margaret Lukas to.Kod sebe nije imao nikakve isprave. — Smijem li vas upitati što ste vi doznali o suučesniku? O onom koji je poginuo? — Ni o njemu nemamo ništa — reče Margaret Lukas. — Volio bih ići s vama.. A onda kimne. Ona samo kratko reče: — Ne. — Svakako. — Nemate ništa o njegovim navikama? Odjeća. Bih li mogao pogledati tijelo? Je li u mrtvačnici? Cage odmahne glavom.. Czisman ustane. Kao da se uspinjem na nekakvu liticu. — Razlog je to što se svjedoci sjećaju emocija.dva. te mu je uruči.Margaret Lukas nije imala strpljenja za takve priče. Dođem . poroci? — Ne. hrana. u centru.. reče: — Odsjeo sam u Renaissanceu. — Biste li. . Znate. Usporedba otisaka bila je negativna. Razgovarat ću sa svjedocima. nije dirnulo. — On je sada vrati. — Moţda fotografiju — ustrajao je Czisman. Slučaj kada novinar prati policiju u istrazi. ništa. oprostite. Njegovi oznojeni prsti ostavljali su masne tragove na sjajnoj površini papira. — Mi ovdje pokušavamo riješiti jedan zločin. — Činilo se da je Czisman nekako rastresen. Pošto se rukovao s njima. ţene koja vrišti jer ju je netko ubo noţem. To moram odbiti. — Ne — reče Cage odlučno. Ako ne. Stvari koje bi mogle pomoći. Sjećaju se nekakvog mahnitog pljačkaša koji u očaju nekoga ubija. moţe biti visoka i kilometar . — U njegovom glasu gotovo se začuo očaj. — Svakako.

normalne. To je sada ţivotno pravilo.. Stres je na vrlo niskoj razini.. Geller reče: — Imam drugu analizu. nitko nije čuo za Mesara. Čak i nakon posljednjeg navedenog roka. Podigne pogled. — Czisman glavom pokaţe prema onom fasciklu. pogledala je na ručni sat. — Osiguranje. Margaret Lukas u mikrofon reče: — Što je s ostalim zločinima koje je naveo? Sušan Nance odgovori: — Nisam uspjela dobiti nikog od agenata koji su radili na tim slučajevima u Bostonu. Sada se oglasi i Gellerov telefon. s druge strane.. javit ću vam se. Jasno vam je što to znači. upravo kada je Lukasica već zaustila: — Foren. — Hvala. još je nekoliko trenutaka . — Onaj psihić? Tip iz Georgetowna? — Na putu je ovamo — reče Cage. ako je to bio Kopač. — Prekinuvši vezu.. — Da bi mogao jednostavno nastaviti ubijati. osobito kada je riječ o osobi koju ispituju savezni agenti. Ali deţurni su mi ljudi potvrdili da su svi slučajevi još uvijek otvoreni.? — Ništa. Uto se oglasi telefon Margaret Lukas. U telefon reče: — Ne zadrţavamo ispitanika. — Još samo jedna stvar — reče Czisman — ne znam kakve je rokove. — On pogleda ekran.. U ubijanju. — Zašto tako mislite? — Jer je to jedino u čemu je dobar. — U redu.. Nema otisaka. A svjedoci.. Mesara više nitko ne nadzire— tog Kopača. zar ne? . Ali rekao bih da je sve u redu. — Forenzičari? — upita Parker. Puštamo ga? Parker reče:—Ja sam za. Agente i detektive sada zovu kući. White Plainsu i Philadelphiji. A svatko voli raditi ono što mu ide od ruke.. čovjek većinu poligrafa moţe prevariti s nekoliko tableta valija i sanjarenjem o najdraţoj glumici. Postavila sam zahtjeve za dodatnim informacijama o tim slučajevima. No. Margaret Lukas mu zahvali i oni ga otprate do čuvara na ulazu... zar ne? — Što? — upita ona. misleći na nepoznatog počinitelja — smislio. Pošto se javio. nema tragova. natisnuti oko Tobea Gellera i njegova računala. Sušan — reče Margaret Lukas i prekine vezu. uz malo vjeţbe. — Slaţem se — reče Cage. vrijednosti stresa u glasu i skeniranja mreţnice. Ponovno su se okupili u sobi za nadzor. Lukasica kimne. Ništa ne ukazuje na veliku prijevaru. Ona stane slušati. Ali sada kada njega nema. — Već je gotovo izišao iz kruga primarnog nadzora.li do nečega što bi moglo pomoći.. Međutim. oni koji su preţivjeli kaţu da ni u jednom trenutku zapravo nisu vidjeli ni nepoznatog počinitelja ni Kopača..

— Kakav sjebani svijet — promumlja Cage. Jedan poziv uputio je Mossov brat. Pogleda prikovanog za bezbrojnu dugmad na konzoli. Parkeru se učinilo da je ironičnost u njegovom glasu poprilično prigušena. pa je pomislio da bi mogle biti prijeteće poruke. Geller reče: — Najbolje što mi pada na pamet nalazi se u topografskoj arhivi. detektive. Margaret Lukas reče: — Upravo sam to ţeljela zatraţiti. Parker je mogao samo zamišljati koliko je teško pronaći civilne drţavne sluţbenike koji bi bili voljni u blagdansku večer otvoriti prostorije svoje sluţbe. .. — Arhivi? — ponovi Cage. — Hvala. znaš. I znate što? Niti jedan site ne ţeli predati e-mail adrese. — Zbrojili su broj posjeta na stotinjak siteova. — Onamo ne moţemo ni slučajno. Nazvao sam i provjerio oba broja. Više od dvadeset pet tisuća ljudi bilo je na tim stranicama u posljednja dva mjeseca. Čini se da nisu spremni pomoći saveznoj vladi. objavi: — Kompjutorski. — Grad Washington uvijek vam je na usluzi — reče on. Margaret Lukas otvori mobilni telefon. činilo se da Margaret Lukas to uopće nije primijetila. .razgovarao. Netko ga je dvaput nazvao kući i samo prekinuo vezu kada se javila telefonska sekretarica. Prekinuvši vezu. 13 16. Cage reče: —Ni slučajno.. — Ah — reče ona — ti zapravo ne vjeruješ u čuda. Parker upita: — Što radimo po pitanju zemljovida? Moramo analizirati trag.. Uto se otvore vrata i u sobu ude Len Hardy. — Slijepa ulica — reče Lukas. — U redu. odmahujući glavom. — To nam ionako ne bi bilo od osobite pomoći — primijeti Geller. Margaret Lukas reče: — Ljudi iz veze trebali bi.50 Taj mjedeni sat. — Tako sam i mislio. Hardy je prekine: — Jednog od vaših ljudi traţio sam da provjeri.. — Kako je Moss? — upita Margaret Lukas. Pronašli su stotinu šezdeset sedam aktivnih siteova na Internetu koji sadrţe informacije o punjenju prigušivača i preuređivanju oruţja u posve automatske naprave. Drugi neka tvrtka za telefonsku prodaju iz Iowe.

treba nam policija na svakom raskriţju. — On zatvori oči i odmahne glavom. Wendell Jefferies. nevidljiv? — Imaju određene tragove koje su dobili zahvaljujući onom bivšem agentu. — Da? — Pretraţili su cijelo kazalište i nisu uspjeli pronaći ni komadić dokaza.. — Bivšem agentu? — ponovi Kennedy s nevjericom. Ali nitko ne zna. . Gradonačelnik se pobuni: — Potrebni su nam vojnici.. Washington je savezna vlada.. U znak zahvalnosti za taj govor. — A-ha. poput zaraćenih susjeda u Zapadnoj Virginiji. A onda spusti slušalicu. Jer su popustljivi prema zločinima i jer se skrivaju. krivci su bili ljudi koji su za zaštitu nosili oruţje bez dozvole. u jugoistočnome dijelu Washingtona. kako funkcionira sami grad. u toj smrdljivoj..50. Gradonačelnik Jerry Kennedy sada pogleda sat koji je imao istaknuto mjesto na njegovom pisaćem stolu u Gradskoj vijećnici. U redu. niti tko ga vodi. — Stručnjaku za dokumente. Kennedy ga sada dodirne. prvi podigne slušalicu. pa kakav je to tip. da. darovali su mu sat. Neki je politički komentator čak i ponovio riječi kongresmena Laniera: "popuštanje teroristima". marljivosti i izbjegavanju droge. Nema svjedoka. — Isuse. U jednom se izvještaju navodilo čak i da je za vrijeme pucnjave u kazalištu Kennedy bio nedostupan — da je telefonom pokušavao doći do ulaznica za football do kojih mu je bilo jako stalo. Ali nije. Učinilo im se da su vidjeli Kopača na ulici ili u vlastitom dvorištu i samo su tako počeli pucati. Tu su još bili i medijski izvještaji koji su kritizirali Kennedyja i gradsku policiju jer.. koja se nalazila točno usred ratne zone osmog okruga. Washington je mjesto na kojem se događaju nebrojeni skandali — oh.. to svima privlači pozornost. S njima je razgovarao o poštenju. Ali nekolicina ga je djece. I sve više panike širom grada. Fraze. Kennedyja je ta njihova gesta silno dirnula.Značio mu je tako puno. Washington je političko središte. nekoliko ranjenih. Znači. Grad Washington nitko ne shvaća ozbiljno. pogledala s draţesnim izrazom divljenja na licu. po njihovom sudu.. Pogleda kazaljke. On je otkrio nešto. Uto je zazvonio telefon. Nema otisaka. nisu dorasli takvom izazovu. barem ne pouzdanih. Još je malo slušao. ne trebaju nam nekakvi birokrati. bilo stalo. 16. Dar učenika osnovne škole Thurgood Marshall. vlaţnoj dvorani. međutim. Ni reakcije na onaj televizijski nastup nisu bile povoljne. Nekoliko mrtvih. FBI je zamalo spriječio onog luđaka. dakako. nikome nije stalo. Histerija. Djeci iz Thurgood Marshalla do toga je. koji je sjedio nasuprot gradonačelniku. Dogodila su se već tri slučaja nenamjernog pucanja. ali ne puno. U komentar je ubacio i riječ "kukavički". I to dvaput..

a to je već samo po sebi vrsta koja izumire — broj stanovnika s rekordnih se 800.Jefferies cinično nakrivi glatku glavu. Postojali su vrlo stvarni izgledi da se Kongres ponovno umiješa i preuzme . Kopačem. Prije samo pola sata bilo je četiri. Tako je podijelio grad na četiri kvadranta koji su se odrţali i do danas. a gradonačelnik je strastveno naumio ne dopustiti da potone. Kennedy zastane kod prozora. — Zašto nam se. Na nebu se skupljaju snjeţni oblaci. po sredini... U onoj televizijskoj emisiji. On se rodio u Washingtonu. Grad od stotinu šezdeset kvadratnih kilometara pada i koprca se pod površinom. Dakako. grad je samostalnu upravu stekao tek sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (osim onog razdoblja od nekoliko godina u prethodnom stoljeću. — Središte nišana — rekao je jedan zagovornik stroge kontrole vlasnika oruţja za sjednice kongresnog odbora pred kojim je iskaz davao gradonačelnik Kennedy. upita u sebi Kopača.). I sve otada gradonačelnik i trinaestočlano gradsko vijeće muče se kako bi pod nadzorom odrţali kriminal (u pojedinim razdobljima Washington je imao najvišu stopu ubojstava u Sjedinjenim Drţavama). pomisao na policajce na svakom uličnom uglu u Washingtonu bila je privlačna. Predstavio "Plan grada Washingtona". Prije dvadeset pet godina savezni su zakonodavci predali upravu samome gradu. — Zamalo su ga uhvatili.000 smanjio na oko pola milijuna. osigurali funkcioniranje obrazovnog sustava (uspjeh učenika na standardiziranim testovima niţi nego u bilo kojem drugom većem gradu). uspješno vodili financije (bez prestanka u dugovima) i ublaţavali međurasne napetosti (Azijci protiv crnaca protiv bijelaca.. Zašto si ovdje. a potom još jednu. Temperatura pada. ne javlja? Moţe dobiti dvadeset milijuna dolara. — Moguće. Jedan iznad ništice. Kao neobičan hibrid izborne baze. iako su korumpiranost i nesposobnost grad t ada brzo gurnuli u bankrot i vratili ga pod okrilje Konresa). Moţda sljedeći put uspiju. — Ali radi se o dvadeset milijuna dolara! — prepirao se Kennedy sa svojim nevidljivim neprijateljem. — Moţda me nije čuo. Kada je Pierre L'Enfant 1792. Ali taj simbolični teleskopski nišan mogao bi lako biti usmjeren i izravno u Kennedyjeve grudi.. Zašto ovdje? Zašto baš sada? On podigne pogled prema bijeloj kupoli Kongresa. Zgrada Kongresa na Capitol Hillu nalazi se na sjecištu tih linija. Kennedy uzdahne. Pogleda termometar na kojem je bila prikazana vanjska temperatura. dovraga. jednom je geodetu zadao da povuče liniju od sjevera prema jugu. okomitu u odnosu na prvu. ali i obična fantazija. I dalje se smanjuje iz godine u godinu.

to je onda njihov problem. u povodu Dana čovjekova milosrđa. oni će i steći samopoštovanje i uvidjeti da mogu odlučivati o vlastitom ţivotu.) Nitko. zašto to onda ne mogu svi? Liberali su cendrali i usmjeravali više novca u škole. članovi Kongresa gradonačelniku su već oduzeli pravo neograničenog raspolaganja proračunskim novcem. No imao je viziju o tome kako zajamčiti da se washingtonska djeca nastave školovati. A to bi bila katastrofa — jer Kennedy je vjerovao da samo njegova gradska vlada moţe spasiti grad i njegove stanovnike prije nego što cijelo područje proguta vulkan kriminala. Odlučio je postati gradonačelnikom glavnoga grada. Za Kennedyja je odgovor bio vrlo jednostavan. otišao je na Mali — travnati prostor s drvećem kojim dominira Washingtonov spomenik. Konzervativci su neprestano grintali o tome kakvi bi ljudi trebali biti. a ako ne vole susjede i ne ţive u skladu s obiteljskim vrijednostima. beskućništva i razorenih domova. Mi djecu školujemo i odgajamo kod kuće. postao je jednim od stotina ozlijeđenih posjetitelja. Jefferiesa i još . A glasio je: školovanje. Učenike nije navodio na to da ostaju u ustanovama. sposobne i pametne supruge. na uvjetnoj slobodi ili ga neka drţavna sluţba traţi. Jerry Kennedy osobno je iskusio što bi se gradu moglo dogoditi nastavi li tako strmoglavo tonuti. dok je još bio odvjetnik pri gradskoj Upravi za školstvo. ili je. sredit ću ovaj grad. (Da. znanje te moţe spasiti. U posljednjih godinu dana Kennedy je uz pomoć svoje supruge. dakako. dvojice uspješnih sinova i karijere kojom se ponosi. došao je do predivne. to je već bilo posve drugo pitanje. I to je bio taj veliki izazov pred Geraldom Davidom Kennedyjem. Iako su on i Wendell Jefferies za cijeli plan imali jedan drugi naziv: Projekt 2000.. događaja posvećenog rasnom jedinstvu.. I upravo je tog dana odustao od planova da se preseli u Virginiju i kandidira za Kongres. Spasilo je njega. ali taj je novac samo usporavao raspadanje infrastrukture.. uspiješ li u tome. nije izraţavao neslaganje s temeljnom premisom da obrazovanje moţe spašavati ljude. Tako mi Boga. A taj njegov plan mogao se poprilično dobro saţeti u jednu jedinu riječ: mito. Zahvaljujući njemu. nije mogao izumiti sredstvo protiv kokaina. Više od četrdeset posto crnih mladića u Washingtonu boravi unutar nekog od "sustava" — u zatvoru. Izdignulo ga iz siromaštva sjeveroistočnog dijela grada. nije mogao oduzeti oruţje iz ruku ljudi koji ţive samo dvadesetak kilometara od sjedišta Nacionalne udruge za oruţje. Sedamdesetih je godina jedna četvrtina Obitelji u Washingtonu imala samo jednog roditelja. sada je ta brojka već bila blizu tri četvrtine. dovelo na studij prava na fakultetu William and Mary. Djecu treba navesti na to da ostanu u školi. Kada je u masi došlo do međurasnih sukoba. Ali kako riješiti zagonetku i zajamčiti da će djeca nešto naučiti.vođenje grada. Nije mogao zamahnuti čarobnim štapićem i vratiti očeve majkama. pak. Godine 1975.

bjeţati s mjesta . dakako. Ipak. Taj bi novac usmjerili ujedan fond iz kojeg bi učenici dobivali gotovinu kada bi završili srednju školu — pod uvjetom da se klone droge i da nisu osuđeni ni za kakav zločin. Kennedy je bio više nego pripravan izloţiti se i tom riziku. Uzvraćajući udarac. i niz izvođača radova i visokih gradskih duţnosnika. nastavili su s pokušajima da i njega povezu sa skandalom. instalacije i zidarski dio posla u pojedinim su školama bili izvedeni toliko nekvalitetno da su se nastavnici i učenici nalazili u ozbiljnoj opasnosti. A tijekom mjeseci i mjeseci pregovaranja i natezanja u Kongresu. tada je jedan gradski zaposlenik — Gary Moss — skupio hrabrost i FBI-u dostavio dokaze o megalomanskom planu podmićivanja i izvlačenja provizija iz poslova gradnje i odrţavanja škola. čak je pratio djecu iz škole kako bi s njihovim zapanjenim roditeljima popričao o tome zašto je Projekt 2000 vaţan za sve stanovnike grada. kako se pokazalo. u cilju izglasavanja prijedloga u odboru. od kojih je neke osobno imenovao Kennedy i od kojih su neki bili njegovi dugogodišnji prijatelji. I odmah su stale pljuštati prijetnje — prijetnje velikih tvrtki da će se povući iz Washingtona.. Tvrtke kojima je namjeravao uvesti porez imale su. svoje mišljenje. natezao se i davao ustupke Kongresu i nastavničkom sindikatu kako bi od njih izvukao potporu. s članovima kongresnog odbora za Washington pregovarao o uvođenju još jednog poreza tvrtkama koje posluju u gradu. Skandal se samo širio. Prema prvim rezultatima istrage.. Jednim jedinim potezom. a obuhvaćao je. tako da se Kennedyju i Wendyju Jefferiesu već učinilo da bi mogli i uspjeti. Sam je Kennedy na sva usta pohvalio Mossa i bacio se na zadaću iskorjenjivanja korupcije. Kennedy je uspio na sebe navući bijes cijelog političkog spektra. Sa svakim medijskim izvještajem o isplatama unutar "Kennedyjeve gradske vlade" — a njih je bilo u izobilju — sve je više slabila potpora Projektu 2000. Liberali su njegovu zamisao odbacili kao potencijalni izvor masovne korupcije i problema s obvezatnim testiranjem na drogu. gradonačelnik je učinio ono u čemu je najbolji: odrţao je desetke govora u kojima je opisao vaţnost svog plana. činilo se da bi mjera na koncu mogla proći. prijetnje da će sredstva za političke odbore za neposredno djelovanje. Ali novinari. Međutim.nekolicine bliskih suradnika. čak i najave razotkrivanja seksualnih indiskrecija (kojih nije bilo — ali pokušaj to objasniti medijima pošto su se već dokopali mutnih videosnimaka nekog muškarca i ţene koji ulaze u Motel Six ili Holiday Inn). Razina popularnosti i potpore u anketama se stabilizirala. kao i legalan i polulegalan novac za političke kampanje nestati iz riznice Demokratske stranke. kao i njegovi politički protivnici. kao pitanje građanskih sloboda. Konzervativci su se jednostavno nasmijali. No onda se pojavio taj Kopač. i počeo nekaţnjeno ubijati. velikim dijelom i zahvaljujući potpori javnosti.

Sjećao se kako su. — Hej. — Čuo sam priču na policijskom skeneru. Ondje je stekao prvu visokoškolsku diplomu13. Eto ti znaka. . — Preţivjet ćemo ovo. Wendell Jefferies mu priđe. Njegov savjetnik rukom pokrije mikrofon. — Ovdje je — reče Jefferies. Kennedy kimne. Svećenik koji se ţrtvovao kako bi spasio djevojku koju je opsjeo zloduh. u tom inozemnom odijelu. U hodniku ispred gradonačelnikova ureda. procijenio je on. vjerovali ili ne. — Bilo je to muškarčevo krsno ime. Jerry. Tip je zabljesnuo dvojicu agenata. I to je bio razlog zbog kojeg je Jefferies u tom trenutku bio na telefonu. U eteru. — Gdje? — upita Kennedy s gorčinom u glasu. — Dakako da me muče. On i Claire ţivjeli su u blizini fakulteta. kako izgleda upravo savršeno. njih dvoje hodali onim strmim stubama niz koje pada svećenik na završetku Istjerivača đavla. Jefferies također kratko kimne. — A onda u slušalicu reče: — Dolazim odmah. Gradonačelnik pogleda kroz jedan drugi prozor — prozor s kojeg se nije vidio Kongres. ponovno napadati. — Slade. njegovo pravo ime. s izbrijanom glavom. Ubije li taj luđak još nekoga. Hoćemo. točno ispod portreta nekog političara iz devetnaestog stoljeća. Nego svačija omiljena meta: Jerry Kennedy. Ali Jefferies je bio crnac i Slade je kod 13 Studij prava u SAD-u po stupnju odgovara postdplomskom studiju u Hrvatskoj —prev. — Ispred vrata. Na hodniku. Wendy. i čovjek bi — s obzirom na prezime Phillips — pomislio da su njegovi roditelji nekako predvidjeli da će to zgodno dijete jednog dana biti privlačan voditelj na jednoj televizijskoj postaji. uz ţicu koja mu se iz uha spuštala niz izbrijani vrat. Razgovaraj s njim. kao fantom iz opere sredio desetak jadnika na tribinama. — Ponovno te muče sumnje? Kako je taj čovjek samo uredan i elegantan. Ondje je u daljini vidio iz svakog kuta prepoznatljivi zvonik sveučilišta Georgetown. Što je zapravo i bio.zločina. I tko je ponio teret krivnje? Ne nevidljivi FBI. S ljudima je razgovarao drukčije. Projekt 2000 — nada za budućnost grada — vjerojatno će postati tek gorkom uspomenom u Kennedyjevim sjećanjima. prošle jeseni. neki zgodan muškarac u dvorednom odijelu stajao je naslonjen na zid. — U redu. — A onda pomnije pogleda gradonačelnika. pomisli Kennedy. svilenom kravatom koja se nabire pod vratom. Phillips je pričao drukčije.

upucati". — Ako dođe do nekakve greške. Jerryja Kennedyja. — Evo kako stoje stvari. Phillips će to razumjeti.. — To znam... — Ne. — Zamalo su uhvatili počinitelja ali je zbrisao. Tip će nastaviti ubijati.. Nije se nasmiješio. On.. Nitko ne zna koliko je točno opasan. — Da. Koncentrirajte se na njega. pročisti taj skladni bariton. — Ne. Jefferies ga ušutka pokretom ruke. — I tako će nam tip trljati nos pa ćemo se osjećati bolje? — Pritom je mislio na Kennedyjevu konferenciju za novinare koja je već bila zakazana.. Ljudi su poginuli i vjerojatno će biti još mrtvih. ali ne ţelimo ni za što kriviti njih. — To si kanio reći? — Tako je — reče Jefferies. operaciju vodi FBI. a ne "usmrtiti lusterom". — I ja sam tako čuo — reče Jefferies. — Za ovo moţemo ići i na dvadeset pet. to je puno. da. Prestati. — Svakako. ne? Moţemo jednostavno.njega ţelio ostaviti dojam da zna spiku. Njega s velikim Nj. ne znam. Što ţeliš da učinim? — Ţelim da on. — Dvadeset pet. — Phillips se nakašlje.. — Još se cjenkaš? — upita Jefferies. — Kennedy. Njega.? — S gradonačelnikom — reče Jefferies. pravi i jedini junak. — Svi će ga gledati.... — No. — Gore ne moţe biti. Jefferies novinaru nije ukazao na činjenicu da u gangsterskom slengu "ukokati" znači "ustrijeliti. — On ne. Tako da na koncu priče izgleda da je junak. — Ne? A zašto? . — Pomoć. — I stoga nam je potrebna određena pomoć — reče Jefferies i stiša glas tako da je sada odzvanjao prizvukom razmjene dobara. Phillips nastavi: — Mislim da je jednoga ukokao. — To je točno. Jefferies danas nije imao strpljenja za maţenje Sladea Phillipsa i njemu sličnih. Samo.. kako posjećuje ţrtve i odupire se teroristima i. ne. on ne vodi slučaj.. Slade. I prestanite u krupnom planu pratiti svaki zajeb.. — Koliko je opasan. Hoću reći. smišlja neko genijalno sranje o tome kako uhvatiti ubojicu.. pobrini se za to da on nije bio informiran i da da je sve od sebe kako bi ispravio stvar. Jefferies uzdahne.

— Phillips u glavi već počne pripremati izvještaj. — Oh.. kao što to neprestano radite. — Ali kako ću to točno izvesti? — To je tvoj posao. — Oh. pomisli Jefferies. Jefferies sada pobijesni. — Ne savezne agente. — Ne. treba ti netko koga ćeš okriviti. bez ţene? — S njom — reče Jefferies strpljivim tonom. — Samo bezbroj puta pokaţi istih pet sekundi.. Ti si novinar. Doista lijepo. — U redu. — Znači Kennedy je zauzeo čvrst stav. — Ne savezne agente. Ali ne.. Čekaj.— Jednostavno ne.. Phillips još reče: — To je bilo lijepo od njega. Gary Moss bio je na pragu pedesetih. naviknutom na čitanje s blesimetra. Koţa mu je bila vrlo tamna. ne. rekli su. posjetio je Obitelji koje su ţeljele ostati anonimne. — Ali... — Nemoj pretjerivati — upozori ga Jefferies.000 dolara. doista? Upravo je nevjerojatno što se moţe kupiti za 25. Da će ga zbog toga nagaziti u sutrašnjem uvodniku. gdje i zašto. Obilazi bolnice. I zapamti: tko. prikaţi kola hitne pomoći kod postaje podzemne. Što ţeliš da učinim? — Ţelim da za promjenu igraš pravog novinara. sada je na koncu bilo dosta.... A što ćemo s tim zajebima? Zašto misliš da će ih biti? — Jer u ovakvim situacijama uvijek dolazi do zajeba.. onaj tip iz Posta rekao je da Kennedy nije nikoga posjetio.. — Tada uhvati Phillipsa pod ruku i povede ga hodnikom... To radi cijeli dan. Phillips glavom pokaţe prema konferencijskoj dovrani. — Ali kako ću doći do snimaka? Hoću reći. Što. čekaj. ako govorimo o njemu i bolnicama.00 — Ne izgledate dobro. 14 17. — Idi izvještavati. u redu. Wendy. — Naporan dan. hoću reći. — Svakako. I Sladeu Phillipsu. krupno građen. te direktor ili njegov zamjenik kada bi u sjedištu trebalo . Organizira i potiče policajce. a koristili su ih uglavnom šefovi policijskih organizacija i agencija koji bi dolazili u posjet. Ne znam. agentice Lukas. — U redu — reče Phillips. kada. malenom stanu u prizemlju sjedišta FBI-a. kratko podšišane kovrčave kose koja je upravo počela sijedjeti. — Ne kuţim. Sjedio je na krevetu u Objektu 2. Ondje je bilo nekoliko stanova.

Mossova je supruga bila mršava ţena. kao ja. — Ni u snu nisam pomislio da bi netko mogao pokušati nešto učiniti meni i mojoj Obitelji. s obzirom na to što zna i protiv koga će ubrzo svjedočiti. — Ljuti se na vas. Pokušavate uhvatiti tog ubojicu. — Kako ste? — Nedostaje mi obitelj. — Zašto? Jer mu ne dopuštam da se igra policajca? — Da. Čuva ih hrpa ljudi. Nije? U planu koji je razotkrio vrtjeli su se deseci milijuna dolara. Nedostaju mi moje djevojčice. Ali Margaret Lukas ovamo nije došla samo tješiti. Ali muškarac u ovakvim trenucima treba biti s Obitelji. blizankinja. — Slavite? — Ona glavom pokaţe prema zlatnoj šiljatoj kapi na kojoj je stajao natpis "Sretna Nova godina". starih oko pet godina. — Hardy? U sobi za operacije. ali pritom je izgledao tako napušteno i usamljeno. Svjedoci koji su nesretni ili osjećaju nesigurnost katkada zaboravljaju što su čuli ili vidjeli. Margaret Lukas prisjeti se djevojčica. ali nije mi bilo ni na kraj pameti da bi netko mogao pokušati tako nam nauditi. Vladina oprema. Mislio sam da ću dobiti otkaz. Margaret . Moss podigne kapu. ako bi u tijeku bila neka velika operacija. — Nitko vas nije zaboravio. gospodine Moss. Dobro se brinu za njih. najvaţniji programi. kuhinja. stolovi. televizor. Zato ste me svi zaboravili. kad su se tako prestrašile. to što ne mogu biti s njima. Moja će ţena dobro odraditi posao. Hoću reći. pisaći stol. naslonjač. — Znam. Muškarac se nasmiješi. a posljedica će vjerojatno biti optuţbe protiv desetaka zaposlenika i gradskih duţnosnika. zar ne? Gledao sam na televiziji. Imao je i dvije pištaljke. Moss pod zaštitom gradske policije preţivio maksimalno dva sata. Drţavni tuţitelj koji je vodio slučaj ţelio je da Moss pod svaku cijenu bude sretan svjedok. Čini mi se da nije u redu. uz oprezan pogled kakav bi čovjek i očekivao kod nekoga tko je upravo gledao kako mu kuća gori do temelja. — Upravo sam razgovarala preko zaštićenog telefona. ali i udoban bračni krevet. rekao mije.ostati i preko noći. A onda se uozbilji. A ja sam pitao što trebam raditi s polovicom Madonninog grudnjaka. — Netko mi ju je kupio. dok sam razmišljao o tome hoću li FBI-u prijaviti što sam otkrio u firmi. S vašom je Obitelji sve u redu. — Gdje je onaj mladi detektiv? On mi se sviđa. Stan nije bio loš. Ali samo ţeli malo akcije. Vozi pisaći stol. On se ovdje našao jer se drţalo da bi. Margaret Lukas se nasmije. da ona osjeti griţnju savjesti. — Ne bavi se istragama. Sićušne plastične igračke upletene u kosu.

Svi su je oni pozvali na doček Nove godine. Neki ţenski filmić. jednostavno pobjegla. — Namjeravala sam večer provesti sa svojim psom i nekim filmom. Umjesto toga samo je vedrim tonom rekao: — Oh. — Koliko je dugo imate? — Dvije godine. ali i neizlječivo glupa. nekolicinu susjeda. odvaţnog čovjeka. No to je bila laţ. S jednim od muškaraca povremeno bi i spavala. — Moţda i hoću. vatrogasca u Burkeu. Ne moţete biti na sigurnijem mjestu. osobu koju je upoznala na tečaju za pse. Manje-više bila je bliska sa svim tim ljudima. — Mislio sam da agenti FBI-a ne smiju plakati. s nekima popila podosta vina. muškarca kojeg je upoznala na nekoj degustaciji vina. umaknula od vatre. — Sve dok me oni čistači ne prestanu nasmrt plašiti. — Što ste večeras namjeravali raditi? — upita ga ona. Margaret Lukas pomisli na nekolicinu prijatelja —jednu policajku u Fairfaxu. — Ha! Tommy Lee Jones. gospodine Moss: ovdje ćemo vas drţati do ponedjeljka. Pronađeno štene. Nije li to bio dobar film? — Nisam gledala. Mislili smo da smo je izgubili u napadu. To nije nikome rekla. i rekla mu istinu. Evo kako ćemo. . Zgodna je poput manekenke. — On se nasmije. Ali zbog nekog je razloga sada pogledala Garyja Mossa. — Posudite ga jednom. ali se izvukla. Ovdje nitko ne moţe do vas. Koji ste film namjeravali gledati? — Ne znam točno. — Samo kada su na duţnosti. Moss reče: — Ja sam svojim curama prošle godine dao mješanca. — S Obitelji? — Otići na Mali i gledati vatromet. Dopustiti djevojkama da dugo ostanu budne. S n ekima bi ogovarala. Nije pokazao previše suosjećanja. Crnog labradora. I nije ţeljela da netko za to dozna — velikim dijelom i stoga što to ne bi mogla objasniti. Bjegunac. Nešto dobro i sentimentalno. Dobila sam je za Dan zahvalnosti. imate psa? — Svakako. Posljednju noć u godini ţeljela je provesti sama. Sve će biti u redu. Gary. Ţensko stvorenje.Lukas iznenadila se što je Moss uopće poţivio tako dugo da je dospio pod zaštitu saveznih vlasti. To bi ih obradovalo više od vatrometa. a onda ćemo vas prebaciti u čuvanu kuću koju vode savezni šerifi. čovjeka nemoćnog usred plamene oluje washingtonske politike. A vi. A ona je svima rekla da id e na neku veliku proslavu u Maryland. gdje je bezuspješno pokušavala uvjeţbati Jeana Luča. Bila je toliko pametna i ostavila nas. Nije imala nikakav plan. agentice Lukas? Što ste vi planirali? Ništa. vjerojatno. tako da se rasplačem. kao i s još nekolicinom njih.

Sada se prisjeti da su meteorolozi predvidjeli snijeg i da će se djeca sutra moţda ţeljeti sanjkati. zar ne? — Da. On je sada odbaci na krevet. Sam Adams. boji se za obitelj. . Na trenutak joj se učinilo da će je staviti na glavu. Vratite se na pivo kada uhvatite tog luđaka. Margaret Lukas te je misli prekinula pitanjem: — Kako si se počeo baviti dokumentima? — Thomas Jefferson — odgovori Parker. Boji se za sebe. — Samo recite koje. — Pa. Ali u zimsko predvečerje postaje vrlo mračan i neprivlačan. agentice Lukas. a onda se odvesti prema zapadu. na svjeţem zraku. Parker Kincaid pogleda prema nebu.Pokušavao je biti optimističan. izvorni kompleks. — A onda nesigurno upita: — To je unutar proračuna? — Ako mi ga daju. Poigravao se kapom. ali je zacijelo uvidio da bi to izgledalo jadno. puno sreće. Boţični ukrasi kupljen i novcem iz gradskog proračuna nisu nimalo uljepšali sivu ulicu. Jedno drugome nisu poţeljeli sretnu novu godinu. Zato sam išao na UVA14. Posjeći će grmove iza kuće. dovraga. — Zemljovide. — Doći ću kasnije — reče ona. — Moţe paket sa šest boca? — O. — Moţda i pivo. Ali Margaret Lukas u njemu je jasno vidjela strah — kao da mu pulsira kroz istaknute vene na koščatome čelu. Parker. — Kako to? — Namjeravao sam postati povjesničarem. Washington je grad povremene ljepote i određene arhitektonske genijalnosti. Sjedište sveučilišta University of Virginia —*-prev. Cage i Margaret Lukas prolazili su prigušeno osvijetljenim pločnikom prema Topografskom arhivu. Ona iziđe. ha? — upita on. — Donijet ćemo vam lijepu večeru. — Ja ću ga lijepo rashladiti. — Kamo idete? — Pogledati neke zemljovide. Proveo sam dane i dane u tamošnjem arhivu i Kongresnoj knjiţnici. da. — On je projektirao tu zgradu. Bilo je oblačno. kao što je obećao Robbyju. Hej. Jednog sam se dana našao u B 20 University of Virginia —prev. sa sanjkama i termosicom punom vruće čokolade. Ţelio sam se specijalizirati za Jeffersona. prema planinama Massanutten. Vani. šest ulica od sjedišta.

pogledom ju je obuhvatila . — Tko je to učinio? — upita Margaret Lukas. Rekao je da je ropstvo jedan od gospodarskih kamena temeljaca ove zemlje i da ga treba zadrţati. pogleda neku crnu haljinu u izlogu otmjenog butika. Margaret Lukas upita: — Što te privuklo Jeffersonu? Parker o tome nije trebao razmišljati. O meni su pisali i u novinama. to sam više počeo uviđati da rukopis ne izgleda kako treba.Charlottesvilleu . —Jer je bio renesansni čovjek? — upita Margaret Lukas. kao slobodnjak.. Pročitao sam najveći dio njegovih pisama. to je bilo moguće odrediti po stupnju upijanja tinte. no u korespondenciji su se uglavnom bavili obiteljskim pitanjima. — U današnje ih vrijeme baš i ne viđamo puno — reče Cage.. Odnio sam ga prvom ispitivaču dokumenata na kojeg sam naišao i on ga je analizirao.. On primijeti da je Margaret ne promatra s divljenjem. još čudnijim da bi o tome pisao kćeri. napisanom neposredno prije smrti. — Neko sam vrijeme radio za honorar. Kupio sam jedno jeftino povećalo i rukopis usporedio s poznatim primjercima njegova rukopisa. pa još i takav. Magisterij s područja forenzike na sveučilištu George Washington. ljudi danas nisu drukčiji nego nekoć — usprotivi se Parker. Silno ju je volio. Supruga mu je umrla pri porodu. Ali se uzdignuo i iznad toga. Odmah odgovori: — Bio je junak. Što sam više čitao to pismo. Dozvola koju je izdao Američki odbor za forenzično ispitivanje dokumenata iz Houstona. Margaret Lukas zastane. To je podignulo popriličnu prašinu. Ljudi u arhivu drţe da je krivotvoritelj bio neki desničar koji je pismo podmetnuo kako bi potkopao pokret za građanska prava. — Oh.. ali onda sam načuo da FBI traţi agente za ispitivanje dokumenata. — Nitko ne zna. — Mislim da je to bilo zbog njegovog karaktera. i pregledavao neko pismo koje je Jefferson napisao svojoj kćeri. Za njega nije bilo prevelikog izazova. Otišao sam u Quantico i ostalo pripada povijesti. Marthi. Ali u tom pismu. Parker Lukasici potom iznese svoj ţivotopis. Član je i Američke udruge ispitivača sumnjivih dokumenata. To ga je zamalo posve dotuklo. U svakom slučaju. u knjiţnici. Preuzeo je podizanje kćeri.. Jednaki trud ulagao je i u odluku o tome koju haljinu kupiti Mary i u planiranje sustava navodnjavanja farme ili tumačenje Ustava. gorljivo se zalagao za ropstvo i time opovrgnuo svoje ranije stavove. — Nikada nije bilo puno pravih junaka. Radilo se o ropstvu. To mi se učinilo neobičnim. — Bilo je krivotvoreno? — Tako je. Ali Jefferson je bio junak. netko je u Jeffersonov arhiv podmetnuo krivotvoreni dokument. Pismo je nastalo šezdesetih godina. Nacionalne udruge ispitivača dokumenata i Svjetske udruge ispitivača dokumenata.. bio je to početak moje ovisnosti.

onako kako je pogledala ucjenjivačevu poruku, analitički. Parker se iznenadi što joj je nešto takvo uopće odvratilo pozornost. Ali Cage reče: — Margaret, ovo je jedna vraški dobra, kako se to zove... dizajnerica. Radi vlastitu odjeću. Super je. — Cage — ona ga odsutno ukori. — Ti znaš nekoga tko to radi? Ne, Parker nije znao nikoga. Nije rekao ništa. Ona se okrene od izloga i njih troje nastave Pennsylvania Avenueom, dok se veličanstveni Capitol vidio ispred njih. Margaret Lukas upita ga: — I doista si odbio mjesto prvog čovjeka u podruţnici? — Da. Jedva čujan smijeh koji je odraţavao nevjericu. Parker se prisjeti dana kada su Cage i tadašnji zamjenik direktora došli u ured upitati ga bi li napustio Odjel za ispitivanje dokumenata i vodio područni ured. Kao što je Cage ranije tog dana primijetio pred njegovim ulaznim vratima, Parker nije bio dobar samo u analiziranju dokumenata; bio je dobar i u hvatanju zlikovaca. Pokoji agent ili pomoćnik drţavnog tuţitelja došao bi mu s jednostavnim pitanjem u vezi s nekim dokumentom. Moţda eventualnom krivotvorinom, mogućom vezom između počinitelja i mjesta zločina. A Parker bi, sjedeći u svom uredu ispunjenom bonsai-drvcima, nemilice ispitivao nesretnog čovjeka, kojeg bi zanimalo samo nekoliko tehničkih podataka o dokumentu. Parkeru to, međutim, nije bilo dovoljno. Gdje ste pronašli pismo? Ne, ne... u kojoj ladici? Ima li osumnjičenik ţenu? Gdje ona ţivi? Je li imao psa? Pod kakvim je okolnostima posljednji put uhićen? Kako je jedno pitanje vodilo do novog pitanja, Parker Kincaid ubrzo bi počeo govoriti manje o tome odgovara li rukopis potpisu na prijavi za izdavanje vozačke dozvole, a više o tome gdje bi se osumnjičenik, po svakoj logici, mogao skrivati. I gotovo je bez iznimke imao pravo. Ali onda je morao odbiti ponudu. Specijalni agent koji vodi podruţnicu ima vrlo rastezljivo radno vrijeme, a on je u toj fazi morao biti kod kuće. Zbog djece. No Margaret Lukas sada nije ţelio povjeriti ništa od toga. Pitao se hoće li ga pitati još nešto, ali nije. Izvukla je mobilni telefon i nazvala neki broj. Parkera je zanimao Topografski arhiv. Sada upita: — Što je točno...? — Tiho — prošapće Margaret Lukas. — Što...?—zausti on. — Tiho. Samo nastavi dalje. I ne okreći se. On uvidi da ona ne telefonira, nego samo glumi. Cage je upita: — I ti si skuţila?

Mislim da je dvadesetak metara iza nas. — Prije će biti trideset. Nema vidljivo oruţje. I nekako je nemiran i nesiguran. Pokreti su mu nedosljedni. Parker sada shvati da je Margaret Lukas zato onako neobavezno razgovarala s njim, da se zato zaustavila i pogledala one haljine u izlogu — učinilo joj se da ih netko prati i ţeljela je da taj netko pomisli kako ga nije primijetila. I on je načas pogledao jedan izlog pokraj kojeg su prolazili i ugledao nekog muškarca kako polagano trči na suprotnu stranu ulice, na njihovu stranu. Parker sada primijeti da i Cage i Lukasica u ruci drţe pištolj. Još ih nije vidio da poteţu oruţje. Bili su to crni automatski pištolji koji su na nišanu imali tri sićušne blistavocrvene točkice. On je u sluţbi imao nekakav glomazni revolver, a u vezi s njim najviše se sjećao koliko je mrzio pravilo prema kojem je u svakom trenutku morao biti naoruţan; pomisao na napunjeni pištolj negdje u blizini djece uţasno ga je uznemiravala. Margaret Lukas nešto promumlja Cageu, a on kimne. Obraćajući se Parke ru, reče: — Ponašaj se prirodno. Oh, svakako... —Misliš da je Kopač? — upita on. — Mogao bi biti — reče ona. — Plan? — prošapće Cage. — Uhvatiti ga — odgovori ona smirenim tonom. Boţe sveti, pomisli Parker. Kopač je iza njih! S onom strojnicom. Motrio je sjedište i doznao da njih troje vode slučaj. Zamalo smo ga uhvatili u kazalištu; moţda mu je ucjenjivač rekao da ukoka istraţitelje, ako mu se učini da su mu se pribliţili. — Ti preuzmi ulicu — reče Margaret Lukas Cageu. — Kincaid, ti pokrivaj onaj prolaz. Za slučaj da ima pomagače. ***
— Na tri. Jedan... dva... — Ali ja... — zausti Parker.

Razdvojili su se vrlo brzo. Cage je stupio na ulicu i zaustavio automobile. Margaret Lukas se okrenula i pojurila u smjeru iz kojeg su upravo došli. — Savezni agenti! — poviče. — Ti, ti! Stani i ruke na glavu! Parker pogleda u onaj prolaz i upita se što bi točno trebao učiniti ako ondje ugleda nekog suučesnika. On izvadi mobilni telefon, utipka broj hitne i poloţi palac na dugme za uspostavljanje veze. Nije uspio smisliti ništa bolje. Zatim pogleda iza sebe, prema Margaret Lukas. Iza nje, onaj se muškarac naglo zaustavio, a onda se okrenuo i pojurio sredinom ulice, koliko su ga noge

nosile.
— Zaustavi se!

Margaret Lukas jurila je pločnikom. Onaj je muškarac naglo skrenuo udesno, nestao u prometu. Ona je pokušala krenuti za njim, ali neki se automobil brzo našao iza ugla; vozač je nije vidio i zamalo ju je udario. Margaret Lukas brzo poskoči na pločnik, samo nekoliko centimetara od branika automobila. Kada je ponovno krenula za njim, onog muškarca više nije bilo. Parker ju je vidio kako vadi telefon i nešto govori. Već trenutak kasnije tri vozila bez oznaka, s crvenom rotirkom na ploči s instrumentima, uz škripu su se guma zaustavila na raskriţju. Pošto je razmijenila nekoliko riječi s jednim od vozača, automobili su odjurili dalje. Polagano trčeći, vratila se do Parkera. Cage im se pridruţio. Margaret Lukas malodušno podigne ruke. Cage slegne ramenima. — Ti si ga vidio? — Nisam — odgovori Parker. — Ni ja — promumlja Lukasica. A onda pogleda Parkerove ruke. — Gdje ti je oruţje? — Što?!? — Pokrivao si onaj prolaz. Imali smo pokušaj uhićenja a ti nisi izvukao oruţje? — Pa kad ga nemam. To sam ti i pokušavao reći. — Nisi naoruţan? — upita ona s nevjeri com u glasu. — Civil sam — reče Parker. — Zašto bih imao pištolj? Margaret Lukas uputi preziran pogled Cageu, koji reče: — Pretpostavljao sam da ima... Ona se zatim sagne i podigne nogavicu traperica. Iz drţača na gleţnju izvuče maleni automatski pištolj i doda ga Parkeru. On odmahne glavom. —Ne, hvala. — Uzmi ga — ustrajala je ona. Parker pogleda pištolj koji je drţala u ruci. — S pištoljem se ne osjećam ugodno. Bio sam u znanstveno-tehničkom, ne taktičkom... Osim toga, duţio sam revolver, ne automatski pištolj. Posljednji put pucao sam u Quanticu, prije šest, sedam godina. — Trebaš samo naciljati i povući — reče ona, sada već bijesna. — Osigurač je deaktiviran. Prvi je za dvostruk hitac, drugi jednostruki. Tome prilagodi ciljanje. — Parker se upita odakle se pojavio taj iznenadni bijes. Nije uzeo pištolj. Ona uzdahne, zbog čega joj je iz usta izišao velik oblak pare, budući da se temperatura vani sve vise spuštala. Nije rekla ništa, samo je još više gurnula pištolj prema njemu. On zaključi kako ne vrijedi ulaziti u takav sukob. Ispruţivši ruku, uzme pištolj.

Načas ga pogleda i spremi u dţep. Margaret Lukas se okrene, više ne rekavši ni riječi, i njih troje nastavi hodati ulicom. Cage ga sumnjičavo pogleda, suzdrţi se od slijeganja ramenima, a zatim nekog nazove s mobilnog telefona. Dok su prolazili ulicom, Parker je u dţepu osjećao teţinu pištolja — veliki pritisak, puno veći od onih četrdesetak dekagrama koliko je pištolj doista teţio. Pa ipak, oruţje mu nije pruţalo ni najmanju utjehu. Pitao se koji je tome razlog. Shvatio je tek nakon nekoliko trenutaka. Ne zato Što ga taj vrući komad metala podsjeća na činjenicu da je prije samo nekoliko trenutaka iza njih moţda bio Kopač, koji je namjeravao ubiti njega, Cagea i Lukasicu. Čak ni zbog toga što ga je podsjećao na Lađara od prije četiri godine, niti na uţas koji je osjećao njegov sin. Ne... nego zato što mu se činilo da pištolj ima nekakvu mračnu moć, poput magičnog prstena u jednoj od knjiga J. R. R. Tolkiena, moć koja ga obuzima i odnosi sve dalje i dalje od djece, iz minute u minutu. Moć kojom bi ga od njih mogao odvojiti zauvijek. Kopač je u uličici. Stoji nepomično i gleda oko sebe. Ovdje nema ni agenata ni policije. Nitko ga ne traţi. Nitko ga ne ţeli ustrijeliti. Ili ga uhvatiti i vratiti u Connecticut, gdje voli šume, ali mrzi sobe s rešetkama u kojima mora sjediti satima i satima i ne raditi ništa, gdje mu ljudi kradu juhu i mijenjaju televizijske programe, tako da ne moţe gledati reklame za automobile i psiće, kako bi oni mogli gledati sport. Pamela mu je rekla: — Debeo si. Više nisi u formi. Kako bi bilo da počneš trčati? Kupi Nike... — Klik .— Kupi Nikeice za trčanje. Hajde. Pođi u trgovački centar. Imam posla. Kopaču se sada čini da je na trenutak ugledao Pamelu. Ţmirka. Ne, ne, to je samo goli zid u prolazu. Obećaješ li da ćeš voljeti, poštivati, cijeniti i... klik... slušati? Jednom je trčao s Pamelom, bio je jesenski dan, kroz crveno i ţuto lišće. Pokušavao je odrţavati tempo, znojio se, dok je u prsima osjećao bol nalik na bol u mozgu pošto mu se metak nekoliko puta odbio unutar lubanje. Pamela je otrčala naprijed i on je tako na koncu trčao sam. Nakon svega sam otpješačio kući. Kopač je zabrinut zbog stvari koje su u kazalištu pošle krivim smjerom. Zabrinut je zbog policije i agenata i zabrinut jer bi čovjek koji mu govori stvari mogao biti nesretan, budući da nije pobio onoliko ljudi koliko je trebao. Kopač u daljini čuje sirene. Nebrojene sirene. Kreće prolazom. Pušta vrećicu da se ljulja u ruci. Uzi je u njoj i ponovno je teţak jer ga je napunio. Ispred sebe vidi nekakvo kretanje. Zastaje. Ondje vidi nekog mladog dječaka. Cm je i mršav. Moţe imati desetak godina. Dječak sluša nekoga tko mu nešto priča.

Netko koga Kopač ne vidi. Kopač iznenada čuje Pamelin glas: —Jesu... jesu... jesu... djeca s tobom? Jesi... jesi... jesi... svoje dijete? Kad imali bismo dijete, dvoje ili više, još bih te volio i volio samo vise A onda se sjećanje na pjesmu raspršuje, jer se čuje nekakvo paranje i pištolj s prigušivačem pada kroz dno vrećice. On se saginje i uzima pištolj, a pritom podiţe pogled. Hmmmm. To nije nimalo smiješno. Onaj dječak i neki stariji muškarac, u prljavoj odjeći, muškarac koji je razgovarao s dječakom, prilaze mu uličicom. Dječak plače, a nos mu je krvav. Ijedan i drugi gledaju Kopača. Čini se da dječak osjeća olakšanje. Odmiče se od onog muškarca i trlja rame. Muškarac ga ponovno energično hvata za ruku. Muškarac spušta pogled na Uzi. Lukavo se smiješi Kopaču. Kaţe: — Što god radiš, mene se ne tiče. Ja samo idem dalje, za svojim poslom. — Pusti mi ruku — cendra dječak. — Začepi. — Muškarac podiţe stisnutu šaku. Dječak prestrašeno ustukne. Kopač ispaljuje dva metka muškarcu u prsa. Ovaj pada na leda. Dječak je na prasak poskočio. Prigušivač je još uvijek na tlu. Kopač usmjerava pištolj prema dječaku, koji nepomično pilji u ono tijelo. "Ako ti netko vidi lice..." Kopač počinje povlačiti otponac. "Jesu... jesu... jesu... djeca s tobom?" Te mu riječi odzvanjaju u glavi. Dječak i dalje pilji u tijelo muškarca koji ga je do maločas tukao. Kopač ponovno počinje povlačiti otponac. A onda spušta pištolj. Dječak se okreće i gleda Kopača. Tada prošapće: — Hej, ukok'o si ga! Čovječe, sam' tak'... Dječak pilji u Kopačevo lice. S udaljenosti od tri metra. Riječi odzvanjaju. Ubij ga, vidio ti je lice, ubij ga, ubij gaubij gaubij gaubij ga. I slične stvari. Kopač kaţe: — Hmmmm. — Saginje se i podiţe čahure, zatim i prigušivač, pa ga zajedno s pištoljem ornata poderanom vrećicom s psićima i izlazi iz prolaza, za sobom ostavljajući dječaka koji stoji pokraj nekakve hrpe smeća i pilji u ono tijelo. Vrati se u motel i... klik... vrati se u motel i čekaj. Pojest će malo juhe i čekati. Preslušat će poruke. Vidjeti je li ga čovjek koji mu sve govori nazvao i rekao da prestane pucati. Kada čujem da ulaziš...

Na semaforu se pojavljuje zeleno*za pješake. Zeleni čovječuljak doima se sretnim. Nimalo slučajno. nalazi se i u blizini široj javnosti nepoznatog ureda Tajne sluţbe i Ureda za specijalne operacije Vijeća za nacionalnu sigurnost. Hladna. Parker i Margaret Lukas — ona na stalno prisutnom telefonu — čekali su . hvala na zanimanju. Kopač se nikada ne uzbunjuje. Cage. Ipak. — Hej. Nije uzbunjen. Kopač uočava onog zelenog čovječuljka na semaforu.Kopač se ne miče... klik. Volim te volim te volim te. čvrsto ga drţi za lijevu ruku. Netremice gleda pred sebe.. Ovaj se arhiv ne spominje ni u jednom turističkom vodiču. Dječak stoji uz njega...15 Washingtonski Topografski i geološki arhiv nalazi se u bezličnom starom zdanju u blizini kriţanja Sedme i ulice E. Pameli je kuhao juhu i one večeri kada je. čeka zeleno svjetlo. njih dvojica prelaze ulicu. Kopač stoji na prijelazu. pa to je kaput! Hvala hvala hvala. Drţeći se za ruke. Izvoli zlatni kriţić. Odjednom osjeća kako mu je nešto dodirnulo ruku. Sve više. Jedan dva dva pet. rekao je.. On je Pameli spravljao juhe. Polagano se okreće. koji sada promatra psiće na poderanoj vrećici. Bio je Boţić.Malo juhe sada bi mu dobro došlo. A ova je kutija za mene?. Znam da te volim samo više. Ovakva noć. Ugodan dan. Dvanaest dvadeset pet. a posjetitelji k oji i vide natpis na zgradi i udu u predvorje od jednog od trojice naoruţanih čuvara na recepciji dobivaju uljudnu obavijest da arhiv nije otvoren za javnost i da ondje nema nikakvih izloţaba. Dar? Oh. Čvrsto stišće pištolj u poderanoj vrećici s psićima.... 15 17. moţemo ići — kaţe dječak. Doviđenja. Posvuda raznobojna svjetla..

Super. Sada je došao red na Margaret Lukas da zagonetno slegne ramenima. Lincoln Rhyme rekao je . U slučaju neke prirodne katastrofe. Drţe da je bio srednje visine. Cage pogleda oko sebe. Margaret Lukas pritisne dugme na kojem je pisalo B7 i dizalo se stane spuštati. iako ne vole kada to netko spomene. Pošto su ušli. ha? — Što onda mi radimo ovdje? — Traţio si zemljovide — reče on. bez obzira čega. I slične stvari. a oruţje im pospremili u sef. telefona. išlo samo do prizemlja. Ona isključi aparat. Jednostavno je nestao. Isuse. koliko će kongresnika preţivjeti.. Lukas? Ja nisam uspio osigurati pristup. upita se Parker. — Nema svjedoka? — Dvojica vozača vidjela su nekog muškarca u tamnoj odjeći kako trči. koliko senatora. onda kako i kojim putem. Čini im se da je bio bijelac. Ali nitko se ne moţe zakleti. zaboga. Ostale članove ekipe pozdravio je kimanjem glave. mikrofona i nizova NEC-ovih kompjutorskih zaslona od dvadeset četiri inča.. onako kako to moţe samo rođeni hacker — a ovo je najtemeljitija baza podataka o fizičkim karakteristikama određenog područja na svijetu.. ovdje odlučuju je li najbolje da vlada ostane gdje jest ili da napusti grad. a ako je tako. Sve su ih usmjerili prema jednom dizalu. Geller odgovori: — Topografska i kartografska baza podataka područja od dvjesto šezdeset kvadratnih kilometara oko Washingtona. Kao u filmu. — Ništa. kao ovlašteni ispitivač dokumenata. radovao — nego o divovskoj prostoriji prepunoj najsuvremenije opremljenih radnih stolova. uzbuđeno promatrajući svu tu opremu. Mladi agent taktično pogleda Cagea. koji mu glavom pokaţe da moţe ispričati sve. Nakon toga jednim su im aparatom provjerili otiske prstiju. Čak i večeras. Gdje sam se to. koji je u zgradu ušao ţurnim korakom. Pokazalo se da nije riječ o hrpama prašnjavih starih knjiga i zemljovida — kojima se Parker. našao. gledajući oko sebe i zaključujući kako pitanje pristupa Arhivu nema nikakve veze s pronalaţenjem drţavnog sluţbenika koji ima ključ ulaznih vrata. kako se činilo. čitavu vječnost. na Staru godinu uvečer. Tako su tonuli još. U predvorju im se pridruţio Tobe Geller. Iz dizala su izišli u samom arhivu. dovraga. no dizalo je. ovo? — upita Gellera. —Što je. — Kako si nas ubacila ovamo.u predvorju. kako im je izgledalo. Središnja je točka Bijela kuća. terorističkog napada.. nuklearne prijetnje. Parker je očekivao da će krenuti prema gore. dvadesetak muškaraca i ţena sjedilo je pred tim ekranima na kojima su blistali pomno razrađeni zemljovidi. Koji su smjerovi najsigurniji. Svi su nešto utipkavali ili govorili u mikrofon. Činilo se da je Stara godina pravo vrijeme za uzimanje ţetona i ulaţenje u dugove.

za ovo mjesto nisi ni čuo. ništa presnimljeno.. — Bi li to bilo u bazi podataka? — Ne bi — odvrati mladi agent.. ali oni bez sumnje znaju sve. stane čitati: — Granit. Geller je nazvao s obične linije — nijedan mobilni telefon ne bi funkcionirao ovako duboko pod zemljom. — Oh. Čada. Parker pomisli. — Pronađi ga — naloţi Parker. — Ukazuju na mjesto na kojem se nešto ruši.. Tri jastreba ubijala su kokosi na farmi. gradi. — Nema problema — reče Parker. koje je materijale pronašao Rhyme? Parker pogleda bilješke koje je ponio. nevoljko i pod uvjetom da sa sobom ne ponesemo ništa isprintano. zidovi su bili obloţeni metalnim pločama. Margaret Lukas reče: — Dopuštaju nam da se posluţimo njihovom bazom. posve besmisleno. — Gotovo s ljubavlju. pogledavajući dvojicu čuvara sa strojnicama koji su stajali kod ulaza u dizalo. — Vedrim tonom još doda: — Sluţi za izračunavanje razine penetracije . — Na izlazu će nas pretresti — reče Geller. Na ekranu se pojavi prikaz washingtonskog područja. glavom je pokazao prema dugačkome redu dva metra visokih kompjutorskih kućišta. Margaret Lukas još doda: — Usput. Rezolucija je bila upravo nevjerojatna. — On se sada obrati Gelleru. pepeo. Tobe. — Sumpor i čađa. moţeš nam označiti područja s obzirom na zagađivače? — Svakako.. — Prvo granit. — Kako to da znaš toliko o tome? — upita ga Parker. Prikaz je izgledao trodimenzionalno. kako bi Robby i Stephie samo voljeli na takvom monitoru igrati Super Marija. a usto. Tobe Geller sjedne za jedan monitor. Margaret Lukas reče: — A sada. Imamo datoteku Agencije za zaštitu okoliša. Parkeru. Margaret Lukas obrati se Parkeru: — Odakle počinjemo? — Idemo stvar po stvar — odgovori on. prašina od opeka i ilovača — reče on zamišljeno.. — Ali moţemo doći do nekoga tko radi na građevinskim dozvolama. Mi ga moţda ne poznajemo. pretpostavio je Parker. — Onako kako se rješavaju zagonetke. uključi ga i stane nešto manijakalno utipkavati.. kao i u svim osiguranim prostorima u Washingtonu. malo sam pomagao pri opremanju i organiziranju. sumpor. ilovača i opeka. — Što je sljedeće? — upita se naglas Parker.kako moramo upoznati područje. To nam govori da je područje industrijsko.

a komercijalne se četvrti ponajviše bave skladištenjem i distribucijom proizvoda. — Koja su industrijska područja u blizini stambenih četvrti? Geller nastavi unositi podatke. — Rješavaju li se oni nekako ţivotinjskih ostataka? — Vjerojatno — reče Cage. Njezine su plave oči moţda još uvijek bile kamene. Gellerove ruke zastanu iznad tipkovnice. A onda upita: — Ima li u tom području nekih pogona koji se bave preradom mesa? To je bila dobra ideja. Na taj način eliminirao je neka. mogućnost koju se Parker upravo spremao iznijeti. Zatim pokaţe prstom. — Ima ih na desetke. Pepeo — reče Parker. ne obraćajući se nikome ponaosob. Još nekoliko tipki. Geller odgovori: — Na popisu nema ničeg sličnog. On zamišljeno reče: — Što bi to moglo biti? Margaret Lukas odmahne glavom. No na ekranu su se pojedini dijelovi grada počeli pojavljivati u različitim nijansama prikladno odabrane ţute boje zagađenja. ali to su sada bili blistavi dragulji.. Uglavnom je bila riječ o jugoistočnome dijelu grada. Posvuda. Cage pogleda zemljovid. — Gdje bi još bilo izgorjelog mesa? — reče Margaret Lukas. Glavna djelatnost u Washingtonu vladini su poslovi. — Njih je vjerojatno previše — reče Parker. Zagonetke. traţiti poklapanje industrijskih i rezidencijalnih četvrti.nervnog plina i biološkog oruţja. većinu njih okruţivala su manja stambena naselja. ali ne brojna proizvodna područja. to bi moglo biti od nadgrobnih spomenika. sagorjelo ţivotinjsko meso. — Veterinari — upita se naglas Parker.. a onda pročita podatke s ekrana. — U biti. daju je zamijenilo nešto drugo. — Dodajmo još jedan trag.. Geller nešto utipka. ne proizvodnja. Ona reče: — A ljudski ostaci? — Krematorij ! — reče Parker. — Arlington? Nacionalno je groblje zauzimalo velik prostor na zapadnoj obali rijeke .. Potraţimo neko groblje. — Ondje negdje vjerojatno ţivi — podsjeti ih Margaret Lukas. — Još ih je uvijek previše — reče Lukasica. — Da! I ulašteni granit. Moţda čak nekakvo uzbuđenje. — Stotine — potvrdi Geller. — Restorani? — reče Cage. Margaret Lukas potom podigne pogled prema Parkeru i on uvidi da se ona hladnoća od ranije sada već raspršila.

ali besprijekorno oblikovan nokat. Ucjenjivač je mogao izravnom linijom doći do Judiciary Squarea. — Znam tu četvrt. — Što prije dopremi je u laboratorij za dokumentaciju. Gdje ćete biti? Lukasica i Parker uglas izgovore: — Ondje. — Ovdje je postaja podzemne. Ničeg što bi značajnije zagađivalo atmosferu. Parker reče: — Ali mjesto je blizu prodavaonica i restorana. do Gradske vijećnice. Netko ima videosnimku pucnjave u kazalištu Mason.. — Zatim prekine vezu. Agentica Lukas ga pogleda i kimne. Margaret Lukas promisli o tome. — Ondje nema puno stanova — reče Cage. I čovjek moţe ostati potpuno anoniman. — Instalirat ću uređaj za analizu videopodataka — reče Geller — i početi raditi na snimci. Nekoliko je puta radio u takvom vozilu. analizirao dokumente na mjestu zločina.Potomac. — MZM? — upita Geller Lukasicu. Područje oko njega zacijelo je zasićeno granitnom prašinom. — Da.kućica opremljena vrhunskom opremom za komunikaciju i nadzor. Tobe Geller na karti označi spomenuto područje. na licu mladog agenta pojavio se gorljiv osmijeh... — Ne znaju što je točno na snimci.. Margaret Lukas tada ugleda nešto: — Ondje! — Pokaţe prstom. uveća ga. — Čujte ovo. Neki mladi tehničar u njihovoj blizini javio se na telefon i predao slušalicu Tobeu Gelleru. — Snimku Kopača? — upita uzbuđenim tonom Cage.. — Gravesend. tvornica i praznih parcela oko groblja Memorial. Dok je slušao. Zatraţi. Kamp.. Parker pokaţe jedan drugi dio Gravesenda. Ondje se puno ruši i gradi. Ali Parker istakne: — U blizini nema industrije. U blizini je i postaja gradskih autobusa. Još dva i pol sata do novog napada. ondje sam već hvatala počinitelje. Parker se prisjeti: mobilno zapovjedno mjesto. Ţelim odmah početi s analizom. Nitko ne pita ništa o drugima. — Odlično — reče u mikrofon. Gravesend. a da to ne pobuđuje sumnju. još s početka devetnaestog stoljeća. na čijem je vrhu bio neobojen. — Moramo suziti područje tako što ćemo . — Utvrdili su da su prstom pokazali na isto prazno mjesto pokraj groblja. Bilo bi to savršeno mjesto za sigurno sklanjanje.. Bio je to oronuli polukrug gotovo ruševnih i prenapučenih stambenih zgrada. nekoć groblja za robove.. Vi idete u Gravesend? — Da — reče Parker i pogleda na ručni sat. Izgleda da je kvaliteta poprilično loša. I puno ljudi najamninu plaća gotovinom. Taje četvrt pripadala u jugoistočni kvadrant: Parker ga je poznavao tek neodređeno.

— No. Kennedy je upravo obišao tri bolnice. Ali Margaret Lukas istakne: — Ne.najprije pročešljati ta mjesta. gdje su ga. — Slade ima nekoliko zamisli. kako bi posjetio ljude ranjene u Kopačevim napadima i njihove Obitelji. a to je značilo da bi on. kao što je i predvidio. — To bi mogle biti tisuće ljudi. Isuse. Margaret Lukas reče: — A onaj psihić? Tip s Georgetowna? Ako nije u sjedištu. da. Ali Margaret Lukas reče: — Ako nije on. Sada je razmišljao o stvarima koje je o ucjenjivaču doznao iz one poruke. — Imam jednu drugu zamisao — reče Parker. — Politika j e uţas — promumlja Cage. Ali ovaj je slučaj bio daleko iznad njegovih mogućnosti. Ljudima računala nisu ni na kraj pameti. Oni zacijelo imaju najviše dodira s ljudima koji ţive u toj četvrti. — I uz to će trebati pokriti još puno ljudi — promumlja Margaret Lukas. — Nema problema. Kennedy je polagano kruţio oko tamnozelenog saga u svom uredu. — Pokušajmo doći do popisa sviju stanovnika Gravesenda koji se sluţe nekakvim uslugama na Internetu. Agent je oklijevao. Cage se pobuni. po medijima bi čovjek zaključio da sam ja suučesnik.-a i Hardyja i dovedi ih MZM-om. mogao nastradati. kako bismo imali više novca za Projekt 2000. U redu. To je jedan od najsiromašnijih dijelova grada. Washington će jednostavno ekipi pridruţiti nekog drugog. No činilo se da nikome od njih nije bilo . ili netko drugi. — I Hardyja? Doista ga trebamo? Parker je u sebi postavio identično pitanje. Čini mi se da mu ne smeta sjediti na straţnjem sjedalu. sumnjičava izraza na licu. Tobe. traţit ću Komunikacije da nam dostave popis. ali ovi su bili vraški brzi kada je trebalo izvijestiti da sjedim na dupetu dok netko puca po cijelom gradu. Hardyja barem moţemo kontrolirati. — Tako je prokleto velik. — Imam još nekoliko ideja — reče Parker i priđe vratima dizala. Cage reče: — Istina. temeljito pretraţili. Jefferies je razgovarao na mobilnom telefonu. Stoga reče: — Drţimo da je vjerojatno određeno vrijeme radio na računalu. Sada ga isključi. sumnjam. P. Margaret Lukas nepomično je piljila u grafički prikaz Gravesenda. I brzo su objavili da nisam ukinuo zabranu primanja novih ljudi u policiju. sjećate se? — Da — reče Margaret Lukas. neka ga netko odveze u Gravesend. poprilično dobar policajac. — Geller potrči prema dizalu. gdje su oni neumoljivi straţari i njega pretraţili temeljito kao da je kradljivac. Hardy je izgledao kao drag momak. pokupi C. Dok je Geller navlačio jaknu. Kennedy rukom pokaţe prema radiju. ali ništa od toga neće se događati brzo.

— A onda je shvatio koliko paranoje nose te njegove riječi. Val bijesa prostrujao mu je cijelim tijelom i on ščepa slušalicu.. još uvijek vodi operaciju METSHOOT? — Tako je. koji je često sam upućivao telefonske pozive. — Što se — upita Jefferies oprezno — spremaš učiniti? — Nešto — odgovori on. večeras bi se našao na četiri proslave.. jednostavno poduzeti. desna joj je ruka bila toliko gadno oštećena da su je amputirali. A on ipak neće moći otići ni na jednu proslavu. Kennedy. Gradonačelnik sjedne za stol. Nasmijao se i Jefferies. Georgetownu. Taj je čovjek prokleto prezgodan — reče Kennedy bijesno. Kada je odlazio od njezina kreveta. Da se nije pojavio Kopač. — Premalo i prekasno. A moja je duţnost reći vam da vam se mozak raspao. — Zašto niste u sjedištu FBI-a? — upitala ga je jedna ţena u suzama. Mogu vas prebaciti na njezin mobitel. P. On i Claire trebali su večeras biti ondje. jednoj u sjedištu sindikata gradskih sluţbenika i — što je bilo najvaţnije i gdje bi dočekao Novu godinu — u Udruzi crnih nastavnika u srcu jugoistočnog dijela grada.stalo do njegova dolaska. ne.. gospodine. Ali veza sa sjedištem FBI-a već je bila uspostavljena i Kennedy mu ne odgovori. Jer me jebeni gadovi nisu pozvali. Upravo je ta skupina medu kolegama nastavnicima širom grada neumorno lobirala za prihvaćanje njegovog Projekta 2000. iako je blagim glasom odgovorio: — Posao prepuštam stručnjacima. gospodine. Wendy? — Upravo tako. — I tako počne utipkavati broj sjedne kartice u okretnom stolnom adresaru. Gradonačelnik upita: — Pretvaram li se u mrzovoljnu babu. . jednoj na sveučilištu na kojem je diplomirao. S kime imam čast? Stanka. Ardell. neće moći uopće slaviti dok taj luđak vreba i prijeti njegovim sugrađanima. dovraga. njima nikada ne vjerujem. Kako vam mogu pomoći? — Ona agentica Lukas.. — Slade će već nešto smisliti — reče sada Jefferies. — Ovdje specijalni agent C. Kennedy nije ispruţio ruku. — Ali oni ne rade svoj posao. Jednoj u francuskom veleposlanstvu. Neki muški glas na koncu reče: — Da? — Ovdje gradonačelnik Jerry Kennedy. — Što? — upita Jefferies. bio se naviknuo na tišinu koja bi popratila njegovo predstavljanje sugovorniku. Kao i vi. Pogleda na stolni kalendar. — Zgodni ljudi. Spojili su ga na više mjesta. — Nešto ću. kako bi im iskazali potporu. pomislio je Kennedy bijesno. Svi su samo pitali zašto ne čini više kako bi uhvatio ubojicu. pa se nasmijao. — Mogu li je dobiti na telefon? — Nije ovdje. sada s još više nelagode.

koji je odmahivao glavom. Već trenutak kasnije neki glas nesigurno reče: — Molim? — Hardy? — Len Hardy. duţnost vam je povezivanje. — Mislim da je to točno. — Ovdje je ponovno gradonačelnik. Kennedy potisne bijes. da. Drţe da znaju u kojoj je četvrti ucjenjivačevo skrovište.. — Oh. detektiva Hardyja. —Ne. Cijeli je plan za cilj imao to da se ona dvojica domognu novca. — Baš nemate pojma? — Ja baš i nemam pristup svim informacijama. — Ali. Ali koliko su blizu tome da spriječe ubojicu? Kratko i jasno. — Kada bih samo imao priliku razgovarati s ubojicom. gospodine. ţarne? — Naloţeno mije samo da napišem izvještaj o operaciji. mislim da bih ga mogao uvjeriti da odustane.. — Imaju nekoliko tragova. Pregovarat ću s njim. — Taktičke informacije ne smijem odavati nikome. U Hardyjevom se glasu jasno čula nelagoda. U sljedećoj rečenici pokušao je zvučati razumno: — Reći ću samo što mislim.. Kennedy podigne pogled prema Wendellu Jefferiesu. Zao mi je. Traţim odgovore.— Nema potrebe.... Zamišljao je jadnog Hardyja kako se vrpolji na vjetrometini. — Gdje? Još jednom stanka. — Moţete li me upoznati s najnovijim momentima u istrazi? Nisu mi se javili ni agentica Lukas ni Cage. Bez sranja. Imate li neku predodţbu o tome koja će biti sljedeća Kopačeva meta? Još jednom stanka. Oni se neprestano bave takvim pucnjavama. Hardy u vezi s nečim laţe. gospodine.. Agent Ardell reče: — Samo trenutak. To mogu. između saveznih agenata sjedne i šefa s druge strane.. Cilj nije ubijanje. No. gospodine.. Imam veliko povjerenje u FBI. Poslušajte me. da.. Jer je između ostalog (a u tom je smislu bio sličan . Kennedy je doista vjerovao u to. Ovdje je. Kako ste. Stanka je bila preduga. — Izvještaj? To je samo čuvanje dupeta. — Napadnut je moj grad i tip ubija moje građane. Ponovno tišina. Zapravo pokušavam doći do gradskog časnika za vezu. Agentica Lukas rekla je da će izravno stupiti u vezu sa zapovjednikom Williamsom. jebena šteta. u toj kući ili na mjestu na koje će udariti u osam. gospodine? — Mladosti u muškarčevom glasu pridruţio se i oprez. gdje je bio onaj tip koji je poginuo pod kamionom... da.

Uvjeren sam da će vam se agentica Lukas javiti. Znaš što oni misle o tome što si se našao u njihovoj skupini. večeras bi mi jedini posao bio sjediti na tribinama na Mallu i gledati vatromet. — Po tome kako ga opisuju — reče Hardy — ne bih rekao da je od onih s kojima moţete pregovarati.. Agentica Lukas učinila je sve kako bih postao dijelom ekipe. sinko. dok se opuštao uz pivo. znaš kongresmena Laniera? — Znam. gospodine. — Detektive Hardy. Da je bilo po Lanierovom. — Doista? — Uglavnom.. gradonačelnice... Dovraga.svom slavnom prezimenjaku iz šezdesetih) bio nadaren za uvjeravanje sugovornika.. svojom je slatkorječivošću dvadesetak najnepopustljivijih predsjednika i generalnih direktora u gradu nagovorio da prihvate porez kojim će se financirati Projekt 2000. saveznim agentima ne duguješ ništa. detektive. — Zao mi je. moram ići. Bilo bi to upravo savršeno. Čak je i jadnog Garyja Mossa nagovorio da oda imena ljudi upletenih u skandal s Upravom za školstvo.. — Tu griješite. — Ocjenu o tome prepustite meni. moja vjerodostojnost preţivljava. A onda je ponovno začuo Hardyja. Ili se predaje ili ga ubijaju. Stoga... U svakom slučaju. Kennedy na suprotnoj strani linije začuje nečije glasove. — Sinko. Molim te.u. Samo dvadeset minuta s tim ubojicom — čak i kada bi morao gledati u otvor cijevi te njegove strojnice — bilo bi mu dovoljno.. Tebi i meni. Gravesend. gdje je ta prokleta kuća? Kennedy je promatrao Jefferiesa kako u nadi stiska palčeve. Automobil u kojem su se vozili Parker i Cage poskakivao je preko velikih rupa u asfaltu i zaustavio se kod pločnika na jednom mjestu na kojem se hrpa smeća . Samo što nisi zaduţen isključivo za kavu. — Da je bilo po njegovom. Ovdje su neki ljudi. Na liniji se začulo brujanje. pokušavam razgovrati s muškarcem koji izlazi uzdignutih ruku. Već bi postigao nekakav dogovor. — Recite mi.. Ipak.. detektiv je i dalje šutio.. — Ne osjećaš se kao trinaesto prase? To pitam zato što se ja tako osjećam. više nisam gradonačelnik koji je ubojstvo svoga grada gledao na CNN. Veza se već prekinula. gospodine. da. Nego. Kennedy sada nastavi prigušenijim glasom. hajde. Pokaţem se ondje. U svakom slučaju. gdje mu je ta baza? — Pa. Washington je nas grad.

u Turskoj. očito policajce. dimnjak krematorija dizao se prema noćnome nebu. Cage mu uruči hrpu kompjutoriziranih snimaka ucjenjivača — snimke iz mrtvačnice. Moguće je da je vatra ondje uvijek upaljena. kuća u nizu. Stajala je s rukama na bokovima i gledala uokolo. kao što i priliči agentu iz taktičke jedinice. koji je nosio veliku vjetrovku i pancirni prsluk. ne bi li se ugrijali. — Upotrijebit ćemo ih u pretraţivanju područja. Tri jastreba. Ţive u uţasnoj neimaštini i to je glavni razlog zbog kojeg su kamena srca. Na dnu? To nam je jedini opis Kopača. — Pakao — promumlja Margaret Lukas. iznad visokog. Uto do njih dođe još nekakav automobil. kakve li ironije. oronulog zida od opeke. Potekao je od plamena u bačvama za naftu u kojima su beskućnici i ulični kriminalci spaljivali drvo i smeće. Bilo je to njihovo posljednje pismo pred smrt. Pokraj njega sada promakne oblak dima. ne kultura. izvor nelagode bilo je to koliko je sve izgledalo veliko. Neposredno iza postaje podzemne ţeljeznice.. ne rasne razlike. jednom su se našli u nekoj siromašnoj četvrti Ankare. Iz njega nije izlazio dim. pošto je njegov otac prestao predavati povijest. ne politika. Smrad urina.. Parkerovi roditelji. Oko njih je bilo desetak četvornih kilometara sirotinjskih ulica s ruševnim zgradama. i polagano se udaljili. počeli putovati širom svijeta. Izgorjela karoserija neke Toyote naslanjala se.prelijevala i na ulicu. koji su se dotada naslanjali na zid išaran bojama uličnih bandi. malenih tvornica i praznih parcela. Stajalo je uokvireno na zidu njegove radne sobe u podrumu. ali nebo iznad samog otvora treperilo je od topline. ne religija. Parker je bio uznemiren — premda razlog nije bila opasnost. Na suprotnoj strani ulice nalazila se zgrada koja je izgledala posve opustjelo. Bio je to Jerry Baker. crvenim Fordom Explorerom... Taj prizor podsjetio ga je na stare slike. On sada promisli o tim riječima. — Izgleda kao pakao. Cage slegne ramenima. Kako u takvoj urbanoj divljini pronaći ucjenjivačevo skrovište? Neke zagonetke Parker nikada nije uspio riješiti. i već se nalazila na onoj praznoj parceli na kojoj su se trebali naći. Parker uoči da. pogledali su muškarce i ţene koji su nailazili. izraţavajući slaganje. Parker zadrhti. koji su. uz najbolje dječje radove. Uočio je nekoliko karoserija izgorjelih automobila. na hidrant za vodu. zagledan u pustoš oko sebe. k oja ga je gorljivo izvještavala o svemu. izmeta i nagorjelog drva bio je prodoran. Agentica Lukas došla je svojim autom. — Nije Bog zna što. nosi kaubojske čizme. Parker je pogleda. jedini znak ţivota bila je uključena ţarulja iza nekakvog crvenog ručnika koji je pokrivao razbijeni prozor. . Dvojica crnih tinejdţera. uz izraz nelagode i prkosa na licu. Parker se još uvijek sjećao pisma koje mu je poslala majka. Izišli su iz automobila.

Pogleda ih. Ali ţeljela bih da svi vi pretpostavite da je na tri metra iza vas i da mu je put do mete otvoren. pola uniformirani policajci. Stoga trebamo pronaći to njegovo skrovište i to brzo. — Ubojica ima nadimak. Traţim slobodnu ruku za oruţje. Parker nastavi: — Područje koje ćemo pročešljati moţete malko i suziti. I bijelozelenoplava vozila washingtonske policije. bez riječi. — Papir je bio izblijedio od sunca.. Govorit će vam agent Jefferson... Crna kemijska olovka marke AWI. čije su se rotirke postavljene na ploču s instrumentima odraţavale u nizovima izloga. Stoga pregledajte sve prodavaonice mješovite robe. ali ubojica je i te kako na ţivotu. namirnica i kioske u kojima se prodaje papir. Oh.. u Gravesendu. s bljeskajućim svjetlima na krovu. Ona dovikne: — Molim da obratite pozornost. prodavaonice lijekova. Ne znamo je li u Gravesendu i ne znamo ţivi li u tom skrovištu. da. I to je sve. ali njegov suučesnik. — Parker pridigne prozirne omote u kojima su se nalazili poruka i omotnica. Kao što je rekao agent Jefferson. Nema problema s pucanjem u policiju i agente. sve dok se nije uvjerila da je svi pozorno gledaju. Tada se u blizini počelo zaustavljati još nekoliko neobiljeţenih automobila i kombija. — A sada me poslušajte. Sada je mrtav. Zaključi kako bi bio krajnje neuspješan na tajnim zadaćama.Još jednom slijeganje ramenima... još je uvijek u bijegu. ţelim da svi pazite na moguća mjesta za zasjede. Kopač.. traţim otkopčane jakne i . taj mrtvi osumnjičenik. potraţite i olo vku kojom se posluţio. On podijeli isprintani materijal. Kimanjem glave riječ je prepustio Margaret Lukas.. FBI-eva sluţbena vozila. pola savezni agenti. Tek nakon nekoliko trenutaka Parker je shvatio da je spomenula njegovo umjetničko ime. Na pamet mu nije padalo više ništa. Njegov opis imate pri dnu stranice. — Ucjenjivač. Skrovište se vjerojatno nalazi u blizini mjesta na kojem se nešto ruši ili gradi i najvjerojatnije nije daleko od groblja.. Stoga. Sada reče: — Muškarac kojeg imate na slikama odgovoran je za ubojstva u podzemnoj i kazalištu Mason. tip je nedavno kupio i nešto ovakvog papira. ubojica.. Baker im rukom pokaţe neka priđu i svi se sada okupe oko vozila Margaret Lukas. ucjenjivač je mrtav. svima pokazujući sliku. nepoznatog je identiteta — reče Parker. Ona stupi pred agente. Usto. Margaret Lukas obrati se Parkeru: — Ţeliš ih upoznati sa situacijom? — Svakako. tako da je moguće da ga je kupio u nekoj prodavaonici koja pribor za pisanje izlaţe u ili u blizini izloga okrenutog prema jugu. — Imate ime? — upita jedan od policajaca.. Vjerojatno je stajala trideset devet ili četrdeset devet centi. dok pretraţujete ovu četvrt.. Ukupno oko dvadeset petero muškaraca i ţena. Drţimo da je imao bazu negdje ovdje.

Još nešto? — Nitko nije podignuo ruku.. Dvojica su agenata pretraţivala suprotnu stranu ulice. ali sada je odjednom ţelio i sam dobiti priliku pucati u Kopača. razmrskali meci. Ne ţelim obrađivati to mjesto zločina i gledati u oči nekome tko je upravo ostao bez roditelja ili djeteta. kako se činilo. Ne znamo ništa više. ostali su ušli u vozila i odjurili. Većina svjetiljki ulične rasvjete nije radila — neke su. — U redu — reče Margaret Lukas. Već su krenuli ovamo. Neki su ljudi. To me ne zanima. jednostavno rođeni policajci. Vi također. Margaret Lukas usmjeravala je agente i policajce prema onim dijelovima Gravesenda koje je ţeljela pretraţiti. smirenim glasom. Dječak je dan nakon povratka iz Kennedy Centra govor znao napamet. On se prisjeti onog govora o bratstvu u Shakespeareovom Henriku V. — Da ubijete ubojicu? — uzvrati Margaret Lukas. da. A onda je prekinuo vezu. — U redu. — U osam sati. pomislio je.. — Ima li pitanja? — Znate još nešto o tome kako je naoruţan? — Imao je posve automatski Uzi s dugačkim okvirima i prigušivačem. pokrijte leda i krenite na njega. imala je izniman smisao za prostor. Polovica agenata dalje se uputila pješice. Nemojte mi javljati da niste ništa pronašli. Cage je izvadio telefon. Ne ţelim čuti nikakvo nepotrebno brbljanje. Parker je osjećao kako su ga njezine riječi nekako neobično dirnule. Bit ćemo na frekvenciji za hitne situacije.. Ja to neću dopustiti.kapute. ali nismo uspjeli pronaći tu zvijer i spriječiti je. To se neće dogoditi. da. Lukasica i Parker tako su ostali sami na rubu pločnika. Cage. predstavi koja je Robbyja uvela u svijet kazališta. Parker u jednom trenutku shvati da je posve obuzet tim njezinim riječima. A sada krenite u potragu za tim skrovištem. Ugledate li sumnjivca. na putu ovamo je i onaj psiholog s Georgetowna. Ne ţelim biti prisiljena govoriti koliko mije ţao. Već godinama nije ispalio ni metak.. Cage pogleda uokolo i ugleda dvojicu mladih muškaraca koji su trljali ruke iznad . naš će počinitelj pronaći neko mjesto prepuno ljudi i na njih ponovno isprazniti oruţje. Na Parkera je ostavila vrlo snaţan dojam. — Tobe je nabavio MZM. ta ţena srebrnoplave kose. Blijedozeleni sjaj na ulici potjecao je iz fluorescentnih svjetala onih malobrojnih otvorenih prodavaonica. Ona na trenutak zašuti. otvorene futrole. — Koliko su nam slobodne ruke? — upita jedan od agenata. Nekoliko je trenutaka razgovarao. za malo više od dva sata. Analizira onu snimku iz kazališta. riječima koje je izgovorila odlučnim. pozovite pomoć. Oh. — U tome imate potpunu slobodu. Imala je njihovu nepodijeljenu pozornost. tako je.

i pokuša promotriti pakete s papirom. Zrak je sada već bio oštar: bila je to ona svjeţina koju je tako volio ujesen — u njemu je budila uspomene na trenutke kada je vozio djecu u školu. pogledi su im se prikovali za vatru i obojica su ušutjeli. Cage reče: — Razgovarat ću s njima. obrisao prljavo staklo ispred sebe poput savjesnog perača prozora. zaključi Parker. Parker odvrati pogled i slučajno pogleda na suprotnu stranu ulice. Ipak. Bila je zatvorena i isprva joj nije posvetio osobitu pozornost. Nemam što traţiti ovdje. Neka visoka ţena. — Potom stupi na praznu parcelu. Margaret Lukas glavom pokaţe prema nekoj pizzeriji udaljenoj pola uličnog bloka. Ali večeras je bio svjestan samo bolne oštrine u nosnicama. kako bi bolje pogledao izloţenu robu. štiteći oči rukama. Margaret Lukas uputi se ulicom i ostavi Parkera samog. Pokraj njega. Kada im se pribliţio. kako bi neutralizirao bljesak jedne od obliţnjih uličnih svjetiljaka koje su još radile. očito uličarka. gromoglasno se smijući dok su nestajala u nekom prolazu. Trojica mladih crnaca izišla su iz nekakvog lokala s videoigricama i otvorila bocu viskija.jedne bačve s vatrom. Dvije ulice dalje. sluţeći se krznenom podstavom na završetku rukava svoje koţne jakne. Moţda zbog toga što je većina agenata otišla. štakor je prebirao po hrpi smeća. Je li moguće da je ucjenjivač ovdje kupio papir i onu omotnicu? On priđe izlogu i pogleda kroz umrljano staklo. Temperatura je i dalje padala. . mjesno se stanovništvo počelo vraćati na ulice. istodobno ţonglirao sa šalicama vruće čokolade. Ruke su mu drhtale na hladnoći. na policama u blizini blagajne. Činilo se da ona dvojica ţele otići. kupovao namirnice za Dan zahvalnosti. — Ja ću pruzeti to — reče Parkeru. a onda stupio u mračnu nišu u kojoj se nalazio bankomat — kako bi se pomokrio. jedan ni po čemu uočljiv muškarac izišao je iz nekog bara i polagano krenuo ulicom. On ugura ruke duboko u dţepove. Parker Kincaid pomisli: Ovo je ludo. na ušima i vršcima prstiju. izišla je iz prolaza u kojem je čekala raspršivanje gomile. No onda je uočio kutije s kompletima jeftinog pisaćeg pribora. ili transvestit. — Hoćeš ovdje pričekati Tobea i psihića? — Svakako. ubirao bundeve u okrugu Loudon. ali su zaključili kako bi tako i zgledali sumnjivije. bilo je to kao da mu netko koţu zarezuje britvicom. Ondje je ugledao neku prodavaonicu rabljene robe. podignuo je onu prozirnu omotnicu i.

Moţda je ovdje čak i osmislio plan iznude — mogao je sjediti pod tim nezdravo bljedunjavim svjetlom. posve slični.. dok je oko sebe gledao tuţne ljude koji jedu masnu hranu i razmišljao. pa je stoga nekako računala da je tijekom posljednjih nekoliko tjedana tip onamo u jednom trenutku ipak mogao svratiti. svjeţa je. dok je . Zatim se stidljivo vrate na papir. Vidim. i vas.. Stvar je to. Prisjetila se da je mrtvozornik u trbuhu poginulog ucjenjivača pronašao odrezak. Ţalim. Molim te. ovd'e imamo hrpe ljudi. Njih troje.. Margaret Lukas priđe vratima. Prodavačeve se smeđe oči podignu. — Često radite na blagdane? — Ponekad — reče ona. Poput Parkera Kincaida. ne bi' rek'o. Ona se u sebi nasmije. Ipak.55 — Moţda sam ga vidio. Koliko će biti bogatiji. a posluţitelj za šankom one pizzerije u Gravesendu — punašni Juţnoamerikanac u bijeloj odjeći umrljanoj umakom od rajčice — nastavi je pomno proučavati. — Hvala. Moţda je bio pametan i arogantan poput nje. Zapao me blagdan. Agenti iz washingtonske podruţnice pretraţivali su suprotnu stranu ulice. Samo neka nam se ovdje malo posreći. Da. Ona odmahne glavom. nema ţurbe — reče ona. Hej. a ovdje na jelovniku nije bilo ničeg sličnog.16 17. — Svim silama nastojao je nešto reći. Tri jastreba na krovu. arogantno. Margaret Lukas osjeti kako joj srce počinje brţe udarati... Načas zastane. Ti i ja. Parkeru. večeras samo ja. na krovu ostaju dva. Nisam baš siguran. — Samo polako. Ona pribliţi ucjenjivačevu sliku. za jednim od reckama ispunjenih stolova. zagledaju u njezine plave. ţelite komad pizze? Sa sirom. Cage je razgovarao s nekim drugim sumnjivim tipovima na onoj praznoj parceli. — Moţda. — Još netko radi ovdje? — Ne. Jedan je mrtav. pogleda van. moţda. koliko je pametniji od njih. Činilo se kao da je doţivio osobni poraz kada je na koncu odmahnuo glavom. Upravo sam je izvadio. to je u ulici bio jedini restoran otvoren dvadeset četiri sata i još blizu postaje podzemne. pomisli. — Ne. i pisati radne verzije one poruke. Kuţite? — Stvar je vrlo vaţna — reče ona....

. Sve je izgledalo tako veliko i neprobojno. No. Kincaid. Razmišljajući o onoj priči o podmetnutoj djeci koju je pročitala prije više godina. iako nije mogla pojmiti da nije ţelio preuzeti duţnost. I dalje. zbog toga što je rekao ne poštivala ga je više nego da je posao preuzeo iako ga nije ţelio. Molim te. Što je razlog za sve te zidove koje je podignuo oko svog ţivota? Nije bila u stanju pogoditi. Ţeljela je što prije vidjeti Tobea Gellera. zarije nokte u dlan. Ostali su se agenti raspršili na mjesta na koja ih je uputila. A Kincaid je još uvijek piljio u onu prodavaonicu.. uzela čašu i u nju stavila jedan šećer. vjerojatno su prešla na susjedni blok. dobro.. Neka snijeg počne padati kao lud. — Nadam se da ćete večeras barem malo slaviti — reče on. Onaj posluţitelj nudio joj je kavu u čaši od stiropora. nasmiješila se. Ovo je doista kao rješavanje jedne od onih Kincaidovih zagonetki.. Polagano je pila lošu kavu. — I vi — reče ona i iziđe na ulicu. je li imala pravo. Čovjek mora gledati dalje od formula i pravila. Dirnuta tim neizravnim znakom poštovanja i divljenja. Pred sobom. Tko zna? Čovjek moţe pročitati sve ikada napisane knjige o istraţnim tehnikama. Kako točno glasi njegova priča? Odbio je mjesto glavnog specijalnog agenta? Margaret Lukas to nikada neće moći shvatiti — upravo je to bila sljedeća točka na njezinom putu do mjesta zamjenika direktora. U drugoj je ruci drţao dva paketića šećera. kao da su u njoj izloţeni kraljevski dragulji. Hodala je hladnim ulicama Gravesenda. samo nastavi. razmišljala je. Prije toga je rukama začešljao kosu i sada ju je promatrao jadno poput napuštenog psića. ali sve se na koncu svodi na improvizaciju. Podsjećao ju je na nju samu — točnije. kroz masne izloge. ţeljela je popis korisnika Internet-usluga. ţeljela je onog psihologa s Georgetowna. I na Jackie i na Margaret. pitala se sada. Bijes se raspršivao poput pare. — Gospojo agent? Ovdje. na pojavne oblike njezinog "ja". Danas je vrijeme za njezin ukus ionako odviše podsjećalo na jesen. Ipak. Doista je sve hladnije. — Gospojo?! — začula je glas iza sebe.Kincaid virio u neku staretinarnicu. Sve traje tako dugo! A tragova je tako malo! Ona stisne šaku. ali ih je jasno vidjela. malenu plastičnu posudicu s mlijekom i štapić za miješanje.. Margaret Lukas znala je sve o zidovima. Promatra ulicu. osjećala vruću paru kako kruţi ustima. . Neka samo bude što hladnije. Ona se okrene. I Cage je u međuvremenu nestao.. Ali. vidjela je kako se oronule ulice Gravesenda gube u dimu i tami. Jednostavno reče: — Vani je sve hladnije. Ona dvojica agenata više se nisu vidjela.

a u njima je Margaret Lukas ugledala sićušno novorođenče. Eto kako led moţe gorjeti. uz vatru u kaminu. Zamišljala ga je u onoj udobnoj kući u predgrađu — kući vrlo sličnoj domu u kojem je ţivjela Jackie — kako sjedi u dnevnoj sobi. Dosta je toga. U redu. . I tako sam ja postala podmetnuto dijete.. Parkeru? Ja sam rješenje zagonetke. umotano tako da mu se vidjelo samo sretno lice. kako im čita dok oni leţe uz njega. Odustaješ. Parkeru. zagonetke su doista lagane kada znaš odgovor. svakako — zbog onog nadimka za djecu. Margaret Lukas se nasloni na jedan rasvjetni stup. Supruga omotana crnom maramom. Snaţno je stiskala taj metal. Jer ja sam supruga muškarca koji leţi u ledenoj zemlji groblja Alexandria. šest dana prije tvog rođendana. I ljudskog mesa. ti barem voliš zagonetke. Sama na gotovo opustjeloj ulici. ha? Ali ti si pametan.upitala se kakve knjige Parker čita svojoj djeci. Sve one Disnevjeve imitatore. i rasprsne se na milijune krhotina metala. Ti to moţeš prokljuviti. Imala je dva pravila koja je u beskraj ponavljala novacima u područnom uredu. ne obazirući se na nalog koji je sama maločas izdala: ruka za pucanje mora u svakom trenutku biti slobodna.. Tako su jednostavne. pa.. pomisli ona i otpusti stup. plastike i gume. u polje. jednog mračnog jutra u studenome. zar ne? E. Oh. Parkeru. očajnički se hvatala za stup. suprug u tankoj jakni s logotipom Texaca na prsima. Jer ja sam majka djeteta koje leţi uz njega. Pogled joj slučajno zapne za neki mladi par Juţnoamerikanaca koji je pločnikom prilazio onoj praznoj parceli. evo ti jedne. Duboko udiše. dva dana prije Dana zahvalnosti. tako jednostavne. Doktora Seussa. Obuzdava tu potrebu za plakanjem. Zagonetka o ţeni i majci. i arogantan. Gurao je kolica. Čekaj malo. Par je otišao dalje. Parkeru. Ţena bez muţa.. Ona instinktivno stane razmišljati o tome kakav bi flanel kupila kako bi djetetu skrojila pidţamu. desnom. Evo još jedne: Kako led moţe gorjeti? Kada zrakoplov s neba padne na zemlju. majka bez djeteta. Specijalna agentica Lukas nikako nije tolerirala stvari koje odvraćaju pozornost. Zagonetka o ţeni i majci. Davala sve od sebe kako ne bi zajecala. Kako moţeš biti ţena bez muţa? Kako moţeš biti majka bez djeteta? Nije lagana. I Vjerojatno Winnie Pooh. obavije ga rukom. ti si treći jastreb.

Prvo je glasilo: "Pojedinosti nikada nema previše". Drugo je bilo: "Usredotoči se". Sada je samoj sebi naredila upravo to: usredotoči se. Još jedan duboki udah. Ona pogleda oko sebe. Uoči nekakve pokrete na praznoj parceli u blizini — neki klinac, s oznakama ulične bande. Stajao je uz bačvu, čekao nekog od kompića. Drţao se onako tinejdţerski, što je, znala je dobro, bilo neusporedivo opasnije od drţanja kakvog tridesetogodišnjaka. On je odmjeri od glave do pete. A onda, dalje niz ulicu, pribliţno jedan blok dalje, učinilo joj se da je ugledala nekog muškarca u niši ureda za unovčavanje Čekova. Ona sada ţmirkajući pogleda u tom smjeru. Je li netko ondje? Netko se skriva u polutami? Ne, više se ništa nije kretalo. Zasigurno je samo nekoga zamislila. Ovo je svakako mjesto na kojem čovjek moţe doţivjeti strah. Gravesend... Ona baci ostatak kave i krene prema onom tinejdţeru na praznom prostoru kako bi ga upitala zna li nešto o njihovom zagonetnom ucjenjivaču. Dok je iz dţepa izvlačila onu isprintanu fotografiju, s lakoćom je vijugala između zahrđalih autodijelova i hrpa smeća — jednako kao što je Jackie Lukas nekoć vijugala između polica s parfemima u Macy'su, na putu prema fantastičnoj rasprodaji ţenske sportske odjeće. Parker se udalji od izloga, razočaran. Papiri koje je vidio u prodavaonici nisu odgovarali onoj poruci i omotnici. On sada pogleda oko sebe. Sav je drhturio. Sada pomisli: Stephie je prerasla jaknu s perjem. Morat ću joj kupiti novu. A Robby? On ima jaknu punjenu umjetnim vlaknima, crvenu, no Parker će mu moţda kupiti koţnu jaknu. Očeva mu se jako svidjela. Sada ponovno zadrhti i malko se zaljulja. Gdje je, dovraga, taj kombi? Potreban im je popis korisnika usluga na Internetu. I informacije o dozvolama za rušenje i gradnju. Pitao se i što će se vidjeti na onoj videosnimci pucnjave u kazalištu. Parker još jednom pogleda oko sebe, te opustošene ulice. Nema Lukasice, nema Cagea. Promatrao je neki mladi par — vjerojatno hispanskog podrijetla — kako mu prilazi s dječjim kolicima. Nalazili su se na desetak metara od njega. On se sjeti razdoblja neposredno nakon Robbyjeva rođenja, kada su on i Joan tako nakon večere odlazili u šetnju. Pogled mu ponovno zapne za onog muškarca šćućurenog u niši s bankomatom. Odsutno se upita zašto je još uvijek ondje. Sada odluči biti koristan i u dţepu potraţi onu fotografiju. I on će sam malo pročešljati teren. Ali događalo se nešto neobično... Onaj je muškarac podignuo pogled i, iako Parker nije dobro vidio zbog tog prigušenog svjetla i dima iz bačava, uvukao ruku u kaput i izvukao nešto, nešto crno, sjajno.. Parker zastane kao paraliziran. Bio je to onaj muškarac koji ih je pratio u blizini Arhiva! Kopač!

Parker uvuče ruku u dţep, potraţi pištolj. Ali pištolja nije bilo. Sjećao se kako mu je pritiskao bedro dok je sjedio u Cageovom automobilu i tada mu je promijenio poloţaj u dţepu. Zacijelo je ispao na prednje sjedalo. Onaj muškarac načas pogleda bračni par, koji se sada nalazio između njega i Parkera, i podigne ono što je jednostavno morao biti Uzi s prigušivačem. — Dolje! — poviče Parker onom paru. Oni su se zaustavili, nesigurno ga pogledali. — Dolje! Kopač se okrene prema njemu i podigne pištolj. Parker pokuša skočiti u tamu nekog prolaza. Ali pritom se spotakne o hrpu smeća i svom teţinom padne na tlo. Ostavši bez daha, leţao je na boku, bez daha, ne uspijevajući se ni pomaknuti, dok mu se onaj muškarac malo-pomalo pribliţavao. Parker još jednom zazove onaj par, no glas koji je izišao iz njegova grla bio je više nekakav šapat. Gdje je Cage? Parker ga nije vidio. Ili Lukasica ili netko drugi od agenata? — Cage! — zazove, no glas mu je i dalje bio tek šapat. Kopač se pribliţi onom paru, na samo tri metra od njega. Još ga uvijek nisu vidjeli. Parker se pokuša pri dignuti na noge, očajnički mašući onom muškarcu i ţeni, pokazujući im neka se sagnu. Kopač krene naprijed, okruglog lica koje je više nalikovalo na nekakvu masku bez emocija. Samo jedan pritisak na otponac i ono dvoje 1 njihovo dijete istog će trenutka umrijeti. Ubojica nacilja. — Do-lje! Poviče Parker promuklim glasom. A onda se začuje neki neumoljivi ţenski glas: — Ni korak dalje! FBI! Baci oruţje ili pucamo! Napadač se okrene, prigušeno krikne u trenutku kada se par naglo okrenuo. Muškarac odgurne ţenu na tlo i svojim tijelom zaštiti kolica. — Baci ga, baci ga, baci ga! — nastavi Margaret Lukas, sada već vičući, prilazeći korak po korak, ruke ispruţene ispred tijela, ciljajući prema savršenoj meti, napadačevim širokim prsima. Kopač ispusti pištolj i naglo podigne ruke. Cage je trčao sa suprotne strane ulice, s pištoljem u ruci. — Na trbuh! — poviše Lukasica. — Na trbuh! Glas joj je bio toliko neljudski, toliko sirov, da ga Parker gotovo nije prepoznao. Muškarac padne ničice, poput klade. Cage je nešto govorio u telefon, pozivao pomoć. Parker je vidio još nekolicinu agenata kako punim trkom jure prema njima. Sada se nesigurno uspravi. Margaret Lukas čučala je uz ubojicu, vrškom cijevi pritiskala mu uho. — Ne, ne, ne — cendrao je on. — Ne, molim vas... Ona mu stavi lisice, sluţeći se samo lijevom rukom, ni u jednom trenutku ne

odvajajući pištolj od mete. — Što je, dovraga... — gušio se on. — Zaveţi! — poviče bijesno Margaret Lukas. Vrškom pištolja još je snaţnije pritisnula njegovu glavu. Iz muškarčevih prepona počela se dizati para; od straha je ispraznio mjehur. Parker se drţao za slabine, s mukom pokušavao ispuniti pluća zrakom. I sama zadihana, Margaret Lukas zakorači unatrag i spremi pištolj. Stupivši na ulicu, ledenih i stisnutih očiju pogledala je Parkera, a potom i osumnjičenika. Prišla je onom potresenom paru i nekoliko se trenutaka zadrţala u razgovoru s njima. Pošto je zapisala imena, otpravila ih je dalje. Otac je nesigurno pogledao Parkera, a onda poveo suprugu nekom sporednom ulicom, dalje od mjesta događaja. Dok je Cage pretraţivao napadača, jedan drugi agent podignuo je njegovo oruţje. — Nije pištolj. To je Videokamera. — Molim? — reče Cage. Parker se namršti. Bila je to doista kamera. Razbila se pri padu na beton. Cage ustane. — Čist je. — On sada pregleda čovjekovu lisnicu od zmijske koţe. — Andrew Sloan. Ţivi u Rockvilleu. Jedan drugi agent izvadi radiouređaj i zatraţi provjeru tjeralica. Savezne, Maryland i Virginia. — Ne moţete... — pobuni se Sloan. Margaret Lukas zakorači prema njemu. — Ti šuti dok ti ne kaţemo da odgovoriš! — poviče bijesno. —Je li ti jasno? — Bilo je gotovo neugodno slušati taj bijes. Kada nije odgovorio, čučnula je i šapnula mu na uho: — Jesi li me shvatio? — Shvatio sam — odgovori ovaj omamljenim glasom. Cage iz lisnice izvadi jednu od Sloaneovih posjetnica. Pokaţe je Lukasici i Parkeru. Na njoj je stajalo: TVRTKA ZA OSIGURANJE NORTHEAST. Cage reče: — Privatni istraţitelj. — Nema potjernica — reče onaj agent koji je zatraţio provjeru. Margaret Lukas glavom da znak Cageu. — Tko ti je klijent? — upita Cage. — Ne moram odgovoriti. — Da, Andy, moraš odgovoriti — reče Cage. — Identitet mog klijenta povjerljiva je stvar — reče Sloan. Tada su došla još dvojica agenata. — Sve pod nadzorom? — upita jedan od njih. — Da — promumlja Cage. — Podigni ga. Grubim pokretima povukli su ga u sjedeći poloţaj. Sloan pogleda prednju stranu hlača. Nije mu bilo toliko neugodno zbog one mu mokre mrlje koliko je bio

bijesan. — Šupak — promumlja Cageu. — Diplomirao sam pravo. Znam koja su mi prava. Ako vas ţelim snimiti kako tu nešto pretraţujete, to mije dopušteno. Ovo je javna površina i... Margaret Lukas priđe mu straga i sagne se. — Tko... ti... je... klijent? Ali Parker se nagne, pokaţe Cageu neka se makne s uličnog svjetla kako bi bolje pogledao osumnjičenika. — Čekajte. Poznajem ga. — Stvarno? — upita Margaret Lukas. — Da. Vidio sam ga u kafiću, bio mi je blizu. I mislim da sam ga u posljednjih nekoliko dana vidio još negdje. Cage cipelom lagano udari čovjeka u nogu. — Pratiš ovog mog prijatelja? Ha? Time se baviš? Oh, ne, pomisli Parker kada mu je konačno sinulo. O, Isuse... Sada reče: — Klijentica mu je Joan Marel. — Tko? — Moja bivša ţena. Na Sloaneovom licu nije bilo reakcije. Parkera je obuzimao očaj. Sada zatvori oči. Sranje, sranje, sranje... Sve do večeras svi kadrovi na snimci privatnog detektiva pokazivali bi da je Parker marljiv otac, da odlazi na roditeljske sastanke, da na dan automobilom prelazi gotovo četrdeset kilometara kako bi djecu odvezao u školu i na treninge, kako kuha, odlazi u nabavku, briše suze i s djecom vjeţba na klaviru Suzuki. Ali večeras... baš večeras. Sloan je bio svjedok Parkerovog sudjelovanja u najopasnijoj policijskoj akciji u gradu. Vidio je kako je usred opasnosti, dok je djeci lagao i na blagdan ih ostavio s paziteljicom... Gospodine Kincaid, kao što znate, pravosudni će sustav učiniti sve što moţe samo da djecu vrati majci. U ovom slučaju, međutim, skloni smo povjeriti ih vama, pod uvjetom da uvjerite sud da neće biti mogućnosti da vaša karijera na bilo koji način ugrozi njihovu dobrobit...
— To je istina? — upita Cage Sloana prijetećim tonom. — Da, da, da. Ona me angaţirala.

Cage ugleda izraz Parkerova lica i upita: — To je problematično? — Da, j a k o . To je smak svijeta... Cage sada promotri privatnog istraţitelja. — Stvar je u borbi za skrbništvo, ne? — upita Parkera. — Da. Margaret Lukas s gađenjem reče: — Miči ga odavde. Vrati mu kameru. — Razbila se — reče Sloan bijesno. — Platit ćete je. Oh, još kako ćete je platiti. Cage otkopča lisice. Sloan nesigurno ustane. — Mislim da sam iščašio palac.

Uţasno me boli. — Ţalim zbog toga, Andy — reče Cage. — A kako su ti ručni zglobovi? — Bole. Moram vam reći da ću morati uloţiti prituţbu. Previše ih je stegnula. I ja sam ljudima stavljao lisice. Ne moraju se tako stezati. Što će sada učiniti, razmišljao je Parker. Piljio je u tlo, ruku uguranih duboko u dţepove. — Andy — reče Cage —jesi li nas ti večeras slijedio u Devetoj? Prije sat vremena? — Moţda jesam. Ali ni ondje nisam kršio zakon. Proučite upute. Na javnome mjestu mogu činiti što god me volja. Cage priđe Lukasici. Nešto joj došapne. Ona načini grimasu,pogleda na ručni sat i nevoljko kimne. — Čujte, gospodine Sloan — reče Parker. — Postoji li način da o ovome popričamo? — Popričamo? A o čemu? Ja klijentici dajem snimku, govorim joj što sam vidio. I to je sve. Mogao bih tuţiti i vas. — Andy, ovdje ti je lisnica. — Cage mu priđe i vrati mu je. Visoki agent u tom trenutku pogne glavu i nešto mu šapne na uho. Sloan već nešto zausti, ali Cage samo uzdigne prst. Sloan je i dalje slušao. Dvije minute kasnije Cage je zašutio. Tada se zagleda u Sloaneove oči. Sloan postavi jedno pitanje. Cage uz osmijeh odmahne glavom. Agent se vrati do Lukasice i Parkera, Sloan dođe za njim. Cage reče: — A sada, Andy, reci gospodinu Kincaidu tko ti je poslodavac. Onako izgubljen u beznađu, Parker je slušao samo s pola uha. — Tvrtka za osiguranje Northeast — reče privatni detektiv, drţeći ruke ispred sebe, spojene kao da su još uvijek povezane lisicama. — I koja je tvoja duţnost unutar tvrtke? — Ja sam savjetnik za pitanja sigurnosti. Cage upita: — I za kojeg klijenta večeras radiš? — Za gospođu Joan Marel — reče on vrlo smirenim tonom. — Zašto te angaţirala? — upita Cage kao odvjetnik za ispitivanja pred sudom. — Kako bih slijedio njezinog muţa. Hoću reći, bivšeg muţa. I kako bih protiv njega svjedočio u postupku za određivanje skrbništva nad djecom. — I jesi li vidio nešto što bi gospođi Marel u tome moglo koristiti? — Ne, nisam. To je već zaokupilo Parkerovu pozornost. Onaj muškarac nastavi: — Štoviše, čini mi se d a j e gospodin Kincaid... — Sloanov se glas načas izgubi. Cage mu pomogne: — Besprijekoran. — Besprijekoran otac... — Sloan je još malo oklijevao, a zatim reče: — Znate,

— I nisi ga snimio kako radi nešto opasno? — Nisam gospodine. — Mislio sam da ga imam. Uvjeţbat ću nastup koliko bolje mogu.. što ovdje radimo? Parker započne: — Već duţe ponavljam.. o ovoj večeri? Sloan reče: —Reći ću joj istinu. — Čuj.. koji je baci u jednu bačvu s vatrom.. On se okrene prema njoj. Ali lice Margaret Lukas ponovno je bilo izobličeno od hladnog bijesa. Valjda je u autu. hmmm. — Savršen otac. — A ona glasi? — D a j e gospodin Kincaid otišao posjetiti prijatelja u bolnicu. — Kincaid... — Koju bolnicu? — upita Sloan Parkera.. Nisam ništa snimio. kao da ţeli vidjeti tko će ga od agenata ustrijeliti s leđa. nisam bio u taktičkim.vjerojatno bih rekao "savršen". —Još se na trenutak zamisli.. To si učio u prvom tjednu na akademiji. — Fair Oaks. Poradit ću na tome.. — "Ne razmišljaš u okvirima"? — ponovi ona cinično. — Hvala — reče Parker. — Izvedba ti je bila malčice neuvjeţbana. Ne razmišljam u okvirima oruţja. — Što ćeš. dovraga. ti posljednjih nekoliko godina ţiviš u ulici . s nelagodom se osvrćući. — Poradit ćeš na tome? — upita ga Cage. Čudotvorac Cage. oruţje? — prekine ga grubi glas Margaret Lukas. a sada se nosi odavde. — Moţeš reći "savršen". — U redu.. — Koju bolnicu? — upita Cage Sloana. — U redu — reče Cage. To je shvatio kao: "Ne pitaj". gdje ti je. — Samo sam. — Da. Nisam vidio ništa što bi mojoj klijenti ci moglo pomoći u smislu dokaza. reći klijentici? Mislim. — Nikada nisam vidio da čini nešto čime bi ugrozio svoju djecu ili njihovu sreću. — I ne znaš što bi se dogodilo da. Nesmiljenim šaptom sada reče: — Što misliš. Istraţitelj se izgubi.. kada se vratiš.. Predaje Cageu. Cage slegne ramenima na način koji Parkeru nije bio poznat. To bi mi nekako bilo ugodnije. — Zar se ne sjećaš protokola djelovanja? Kad god dolaziš na mjesto. provjeravaš je li sve u redu s oruţjem. I još nikada nisam vidio nešto tako. dovraga. Sloan iz onoga što je ostalo od videokamere izvadi vrpcu. — Da — reče Sloan — onamo sam išao. izveo? — promumlj a Parker. — Kako si to. Kincaid.

bio je natisnut ujedan od separea do zida. 17 18.. pravi apstraktni mozaik. odlaziš ili ostaješ? Cage se nije ni pomaknuo.15 Veliko kamp-vozilo marke Winnebago polagano se ljuljalo ulicama Gravesenda. Ali ako ostaješ s nama. Za konzolom s računalom sjedio je Tobe Geller. — U redu. Onaj psiholog s Georgetowna još nije došao. Moţeš se odmah sada vratiti u taj svijet i Bog te blagoslovio i hvala na pomoći. . Vozilo se sada zaustavi uz pločnik i Margaret Lukas pokaţe Cageu i Parkeru neka udu. unutra je bilo toplo — uz hladnoću i strah od onog privatnog istraţitelja Parker je drhturio i sada mu je bilo drago što je na topi ome. na temelju mirisa odmah je zaključio da je vozilo nekoć doista pripadalo vlasnicima pasa.. Nije čak ni jedva primjetno slegnuo ramenima. SJEVERNA KAROLINA. bacali se na pod. ne odvajajući pogled od ekrana. postane prepoznatljiva. pa se vratimo poslu. ali mi nismo. S vanjske strane. Detektiv Len Hardy sjedio je u blizini. — Baš i ne — promumlja mladi agent. Bio je to MZM. UPOZORENJE: KOČIM KOD SVAKE IZLOŢBE PASA. u svojim trapericama veličine 56. — Nešto korisno? — upita Margaret Lukas. Samo je rekla: — A sada uzmi taj pištolj. Slika je bila podijeljena na tisuću kvadratnih piksela. Mobilno zapovjedno mjesto.Sezam. SVE ZA PSE. traţili zaklon. Ipak. Na Margaret Lukas nije se vidjelo niti da je zadovoljna njegovim pristankom niti da se nekako ispričava za svoj ispad. Pritisnuo je nekoliko tipki. Ovako izgleda u punoj veličini i stvarnome vremenu. Ardell. nosit ćeš oruţje i svoj dio tereta. Nepomično je promatrao nešto na monitoru. On pritisne nekoliko tipki i slika se smanji. Pitao se jesu li te naljepnice postavljene s namjerom — kakovi zavarale počinitelje — ili je FBI vozilo kupio od nekog pravog uzgajivača pasa. Nemamo vremena na bacanje. utipkao nove naloge. vrlo nejasan i mutan. —Ostajem. Ljudi su trčali. sve je bilo prepuno naljepnica: IZLOŢBA PASA. Čim su se otvorila vrata. Onda. pomaknuo miša. P. — Videosnimka iz kazališta Mason — reče Geller. Bio je to polumračni prizor iz unutrašnjosti kazališta. Ti moţda jesi naviknut na čuvanje djece. — Barem zasada. a C.

E — neki je turist u publici uključio kameru. tako su sve više gubili svaki smisao. blijedo svjetlo iz cijevi zabljesnulo je posred one mrlje koju je Geller označio kao Kopača. ovo je pribliţno najjasniji dio. Sada pogleda na ručni sat. — Vrati malo. — Ako to nešto pomaţe. — Slika se zaustavi. — Pogledajte ovo. ţmirkajući.— Kada je Kopač zapucao — objasni C. Parker se u sebi sloţi s njim. — Pokušavam izvući lice. Parkeru? — Ni slučajno. Parker nije vidio praktički ništa što bi bilo moguće raspoznati. Hardy reče: — Ovako je gotovo još strasnije. kada točno ne vidiš što se događa. Dok se vrpca vrtjela. — Ovo? — upita Cage. — Ali od čega se odraţava to svjetlo? Svi su još nekoliko trenutaka nepomično promatrali snimku. Kako je Geller pritiskao tipke. — Bio je posrnuli prezbiterijanac kojem je teologija Zvjezdanih staza bila prihvatljivija od većine religija. Potom je zaustavi. Devedeset sam posto siguran da je bijelac. Slika Kopača od prsa naviše. Parker prstom kucne po ekranu. Parker je nešto vidio. tako je slika postajala manjom. Geller nastavi: — Evo. I samo mjesto snimanja bilo je tamno. ovaj put usporeno. — Ja sam išao u isusovačku školu — reče Hardy. — To je samo nekakav odraz — promumlja Margaret Lukas. a kamera je poskakivala dok je snimatelj traţio zaklon.. smanji uvećanje — reče. — Polagano. ali kako su pikseli postajali veći. Tada ponovno pokrene snimku. . — Što? — upita Margaret Lukas. — To je on? — Da — reče Geller.. Margaret Lukas. — Ne vidim ništa — reče Hardy. Pojedinosti se počnu povećavati. — Nisi li ti odan katolik. Ali to je praktički sve što moţemo utvrditi. dodirujući ekran. Ubrzo se na ekranu vidjela samo zbrka svijetlih i tamnih kvadratića. a oko njih još vrlo tamno područje. nagnuta naprijed. Tobe? — upita Parker. počela se spajati u cjelinu. dekoncentrirana i nestrpljiva. koncentrirano je gledala ekran. oko njih nešto tamnije točkice u obliku slova V. — Čini mi se da kuţim. — Zaustavi — naloţi Parker. Parker je ustrajavao. A onda: — Ha — reče Geller. Geller još nešto utipka i slika postane malko oštrija. usporeno. dok se na njegovom zgodnom licu počeo pojavljivati osmijeh. — Što to. U središtu onoga što su vjerojatno bila Kopačeva prsa nalazilo se nekoliko bijelih točkica.

Daljnje upute pilotu trebao je dati telefonom danas u pola jedanaest. Evans. nešto utipka i na ekranu se pojavi tamna slika mladog agenta. Cage nastavi: — Platio je gotovinom. Nazvali su sve stalne agencije na ovom području i raspitali se za unajmljivanje helikoptera. — Snimi me — reče. — Jedina je razlika — istakne Geller — što njegova ima ţućkasti sjaj. obavijestite sve — naloţi Margaret Lukas. Ovdje je dr. . kao trofej? Uto zazvoni Cageov telefon. Pošto se slika izgubila. Uto se otvore vrata i neki muškarac u FBI-evoj vjetrovci kimne prema Margaret Lukas. — Jones? — ponovi C. sarkastičnim tonom. Potom pritisne još nekoliko tipki. — Agentice Lukas. — Cage radiovezom obavijesti Jerryja Bakera. — Dovraga.Ali Gellera nisu zanimala ničija iskustva s duhovnim pitanjima. — I recite im da smo potvrdili da je bijelac. te mu reče neka informacije prenese ljudima koji pročešljavaju teren. izvadio je maleni digitalni fotoaparat i predao ga Parkeru. Zatim ga je povezao s računalom. kako je samo originalan. Nakon toga spajalicu za papir savio je u oblik slova X. Još je nekoliko trenutaka slušao. ali i jedno i drugo laţno". — To dodajte našem opisu napadača. — Samo pritisni dugme. — Moja veza u Saveznoj upravi za zračni promet. On se s naslonjačem na kotačićima odgurne na suprotnu stranu minijaturnog prostora. Jedina osobina za identificiranje Kopača — činjenica da nosi kriţić. Predstavio se kao Gilbert Jones. Parker pritisne i vrati mu aparat. Čovjek koji odgovara opisu ucjenjivača potpisao je ugovor o najmu helikoptera s jednom tvrtkom u Clintonu. A to znači da naš mali nosi zlatni kriţić. otkopčao dva dugmeta na košulji i stavio spajalicu na prsa. — Otvorivši neku ladicu. obeshrabren. no Jones nije rekao kamo. — Zgodan tip — reče Geller. postavi onu sjajnu srebrnu spajalicu u sredinu i počne zumirati. — Bok. — Pokušajmo s ovim. u Marylandu. Ali nije nazvao. na ekranu je ostao raspored svijetlih točkica identičan onom detalju s Kopačeve snimke. Onaj psiholog. Slegnuo ramenima. Je li religiozan? Nosi li ga za sreću? Ili ga je strgnuo s tijela neke ţrtve. Steve — reče. Geller se vrati računalu. Spustio slušalicu. — Je li mu Jones dao adresu ili broj telefona? Cageovo slijeganje ramenima govorilo je: "Jest. a putovanje je zatim trebalo imati još jednu etapu. Pilot je trebao pokupiti neki teret u Fairfaxu. S Georgetowna. Pilot je čist. P.

. — John Evans. — Upravo tako — reče Margaret Lukas. u jednini. — Ovo su agenti Cage i Geller. nekoliko mjeseci po dolasku. tako da bi nam bilo drago da nigdje ne spominjete njegovo sudjelovanje. tridesetih godina. koji joj kimanjem glave pokaţe da ga moţe predstaviti pravim imenom. Moramo doći onamo. Ja sam Margaret Lukas. Zvali su ga Kopač Grobova ili samo Grobar. malo sam je pretraţio. — Ime "Kopač". — Znači. Parkeru se odmah dopao.. — 'Večer — reče. stručnjak za dokumente. Već sam namjeravao otvoriti svoje stranice na Internetu. ali sam zaključio da će me n a njima početi opsjedati luđaci i čudaci. dubokom glasu. pokušavate utvrditi gdje će njegov partner sljedeći put napasti. Nije imalo veze ni sa kakvim kultom ili nečim sličnim. pomno je promotrio sve nazočne. Neki članovi glumačke druţine pod nazivom Kopači. Ali bez tih petnaest minuta ne moţemo.. — Načas pogleda Parkera. Ţivio je u Devonu. Što se točno zbiva? Cage mu ukratko prepriča događaje. — I ja puno toga radim anonimno. — Zatim još doda: — Njegova je suradnja s nama povjerljive naravi. Agent podigne slušalicu. Oni su sudjelovali u više kaţnjivih napada. poruku i ono što su dosada doznali o ubojici. Tamna mu je kosa bila prošarana sjedinama i imao je uredno podšišanu bradu. Ništa strašno. no činilo se da ţivi sam. Kada sam čuo za ovaj slučaj. Ubijen je u zatvoru. Ono je agent Ardell. Detektiv Hardy. a ja nemam podatke ni o jednom od pojedinačnih motociklista. Tvrdio da ima obitelj. imao je tešku. — Treba nam samo petnaest minuta da postavimo taktičku jedinicu na ţeljeno mjesto i ubijemo ga. — Hvala što ste došli — reče Margaret Lukas. — On sada sjedne.Čovjek uđe. Obispo Men's Colonv. Pokazalo se da je . Parker upita: — Već ste čuli to ime? "Kopač"? — Imam poprilično veliku arhivu s podacima o kriminalcima. — Razumijem — reče Evans. vikont ili tako nekako. spominje se samo u Engleskoj. Došao sam još i do nekakve motociklističke skupine u Scottsdaleu koja se zvala Grobari. ucjenjivačevu smrt.. Pogled mu je bio brz i još prije nego što je posve stupio unutra. — Bio je niţi nego što se moglo zaključiti po njegovom smirenom. Margaret Lukas obrati se Gelleru: — Nazovi policiju u Scottsdaelu i raspitaj se imaju li što o njima. uhićeni su desetak puta zbog sitnih krađa — uglavnom u prodavaonicama. Umjesto aktovke. No raspali su se sredinom sedamdesetih. Pedesetih godina pojavio se neki čovjek u Kaliforniji.. — A ovo je Parker Kincaid. šezdesetih godina u San Franciscu. Čovjek se zvao John Barnstall. Nekoć je radio u FBI-u. ofucanu naprtnjaču. Osmijeh mu je bio opušten poput starih hlača od kepera koje je nosio i sivog pulovera na kopčanje.. — Čuo sam za događaje u kazalištu Mason. Bio je plemić.

. Otkrivanje dosljednih obrazaca u sumnjivim dokumentima jedini je način otkrivanja krivotvorina: kut nagiba u pisanju slova. samo ako dođemo do još informacija. — Odvratno — promumlja Hardy. a ne općenito antidruštveno ponašanje. oblik donjih vijuga na malim slovima y. — Novinari su ga tako prozvali Kopačem. kao kod ovog vašeg počinitelja. pridavanje nekog naziva.. ali to su bile isključivo sitne ribe. Obrasce. — No dobro. vaţno je za oblikovanje psihičkog profila. Ako je suučesnik. Dobro je da ime nije uobičajenije. Sve ih je balzamirao. Margaret Lukas razočarano odmahne glavom: — Nadala sam se da to ime Kopač nešto znači. Pod svojom je vilom iskopao pravi kompleks tunela i tijela drţao u njima.. Kod njega je dijagnoza vjerojatno bila paranoidna shizofrenija. g i q. te još dvojicu-trojicu farmera iz okolice. On pogleda Parkera. Potrebno mi je više informacija. — Onda mi se čini da nema nikakve veze s Barnstallom. a taktička su ih ubojstva samo potpomagala. Hardy reče: — Mi ovdje pokušavamo pronaći njegovo skrovište. zbog tih tunela. stupanj podrhtavanja. Ako je bio Kopačev nadimak. Ali zanimalo bi me više o zločinima u drugim gradovima.. On sada reče Evansu: — Trebali biste znati jedno. Znate.. I ţelio bih doznati još o načinu funkcioniranja koji je pokazao danas. — Ima li kakvih izgleda — upita Margaret Lukas — da je netko od naše dvojice čuo za Barnstalla? Nekako ga upotrijebio kao uzor? — To zasada odista ne mogu odrediti. ovo moţda nije prvi put da su Kopač i njegov suučesnik učinili nešto ovakvo. Time govorimo da smo voljni odreći se određenog dijela nadzora nad situacijom u zamjenu za određenu mjeru . Neka londonska banda sedamdesetih je godina preuzela njegovo ime.Barnstall ubio ţenu i djecu. to nam govori nešto o njemu. to nam tada govori nešto o njemu. pomisli Parker. kada vi i ja za sebe govorimo da smo "savjetnici".. Trebalo bi utvrditi obrasce u njihovom ponašanju. Mislila sam da bi to moţda mogao biti nekakav ključ.. Margaret Lukas reče: — Javio nam se jedan slobodni novinar. Uvijek ista stvar. početak i završetak linija. Ondje bismo mogli naići na mnoštvo informacija. — Primjerice. krađa ili iznuđivanje bili su glavni zločin.. Uvjeren je da su ova ubojstva dio obrasca sličnih zločina.. Evans reče: — Oh. Krivotvorinu nikada nije moguće procijeniti samo na temelju jednog dokumenta. to ima određene psihološke implikacije. onaj poginuli.. Evans upita: — Traţio je novac? — Tako je — reče Parker. davanje imena. to još ne znači da ne moţemo doći do takvog ključa. — Gdje? — U Bostonu. smislio ime Kopač. predgrađu New Yorka i Philadelphiji. jednom i nakit.

— Ovisnik sam — reče. — Dobro je. Je li Joan zvala? — Nije.. A to je Parkera podsjetilo na djecu. ali Stephie i ja izvukle smo ga iz tog raspoloţenja. — Uz njezin smijeh začuo je i djecu kako se smiju. — Tako sam i mislila. Liječnik izvuče mobilni telefon i nazove suprugu. gospodo Cavanaugh. Parker reče: — Pokušavao je upasti upravo kroz Robbyjev prozor. Sada upita: — Tvoj mali? Sve u redu? Parker uzdahne. — Kako je Robby? — upita Parker.. — Dajem sve od sebe. —Je li još uzrujan? Ona sada nastavi prigušenim glasom. — Ja sam — reče Parker.. — Gospoda Cavanaugh se nasmije.. — I vaš ga je sin vidio? — upita Evans. — Isuse — promumlja C. Ali kada bi i nazvala i kada bih na displeju vidjela da je to njezin broj. nikako ne bi trebao priznati. a Parker mu reče: — Dok sam radio za FBI. P.. pomisli Parker. Samo ima ruţne uspomene na. jedan je osumnjičenik provalio u našu kuću. — Mrzim kada se ruţne stvari događaju klincima. vjerojatno. Svakako su uz nju. — Pomoć bi nam svakako dobro došla — reče Margaret Lukas. — Znate — reče Evans — rado bih se malo zadrţao ovdje. zar ne? — Da sam barem vlasnik tog patenta — reče joj on. Ţeli li netko? Svi su odbili i Evans spremi termosicu. Nikako ne uspijevam shvatiti što je to. — Primijetio je da ga sluša i Lukasica. Cage je čuo dio razgovora. glavom pokaţe prema onoj slici iz mrtvačnice. Evans otvori svoju uprtnjaču i izvadi vrlo veliku metalnu termos-bocu. I sav taj neobični novac iz Zvjezdanih staza. — Molim? — začuje se briţni glas gospođe Cavanaugh. Što kaţeš na to? — To bi bilo vrlo zgodno.zaštićenosti od odgovornosti i rizika. Bit će to pravi izazov. To je sto posto točno. ono prije nekoliko godina. Evans uzdigne obrve. — Kako je u utvrdi? — Zbog njih ću bankrotirati. . A onda se nasmiješi. kako bi joj rekao da će raditi dokasna. — Nazvat ću kasnije.. — Nekoliko je puta postao pomalo zlovoljan. — Ponovno se nasmije. — To je nešto što jedan psiholog. Bili bi presretni kada biste se do ponoći vratili kući. Parkeru. Otvorivši poklopac. znaš. — I što je najneobičnije. Namjerno me zbunjuju. — Još nikada nisam analizirao mrtvo tijelo. Prekinuli su vezu. A ona bi moţda pomislila da ste svi u kinu ili na salatama u Ruby Tuesdayju. — Bila bih vam zahvalna. ulio je crnu kavu u metalnu čašu. Taj prikaz broja divan je izum. moţda bih bila odviše zauzeta da se javim. tako da je izvadio svoj telefon i nazvao kući.

To stvarno mrzim. Tako da u ovo doba godine ima puno više takvih uspomena nego inače. . Strašno... Mislim.. Katkada se čudim što roditelji uopće nekako funkcioniraju. — Nadam se da su dobro zbrinuti — reče liječnik. Ti bi pokreti bili koketni i privlačni da njezine oči nisu bile onako okamenjene.. Policija je znala za postojanje te bande. pomisli Parker. Margaret Lukas poigravala se pramenom plave kose. međutim. ne? — upita Evans. Evans joj reče: — Kada imate djecu. večeras? — Posve u redu. jer je Robby bio vrlo mlad. Margaret Lukas kimne. Uslijedila je dugotrajna tišina. Parker se brinuo da bi dječaka mogao pogoditi taj oblik poremećaja. Parker sve to objasni i pridoda: — Ali to se dogodilo neposredno prije Boţića. Geller je nešto tipkao. da su tuţni. — Upravo tako — reče Parker tiho.. — Vi imate djecu? — Ne — reče ona. Posttraumatski stresni poremećaj. Grobara. Evans je odmahivao glavom. Evans uoči jedan drugi dokument i privuče ga. Tada pogleda Lukasicu.. — On sada počne čitati s ekrana. — U redu. — Ubojice uopće nije zanimalo hoće li ubiti i njegovu djecu. Oni vam ga ukradu i više nikada ne vrate. pitajući se zašto joj je taj sindrom poznat. jebemu. Samo se ranije malo prestrašio. — Doista? — reče ona. Ali.. — On je svjedok. Hoću reći. Većina ih se povukla. Izvještaj o većim zločinima . — U onom skandalu s Upravom za školstvo. — Izvještaj iz Scottsdalea. a Lađar ga nije ni na koji način ozlijedio. — Zatim pogleda Margaret Lukas. ali nemaju nikakve veze s nekim tko je bio u njoj. u redu. Cage se bio nadvio nad zemljovid. tako da vjerojatno nema PTSP. uvjerio da je sve u redu. Evans se vrati onoj poruci. sve je u redu. to vam je kao da ste izgubili dio uma. — Nisam udana. Liječnik gaje.. pa ga je odveo specijalistu. Dok je čitao. Geller se malčice uspravi u trenutku kada je nešto bljesnulo na njegovom ekranu.. Terapeut upita: — Ali s njim je sve u redu. Bez prestanka se brinete da su uzrujani.o Garyju Mossu i bombaškom napadu na njegovu kuću. Sada su obiteljski ljudi. Nalazila se na nekom drugom mjestu. da su se izgubili. — I ja imam djecu — reče Evans. — PTSP? — upita Margaret Lukas. zagledan u uznemireno lice Margaret Lukas.. Evans reče: — Ali dali biste sve na svijetu da se to nije dogodilo. ponovno odsutna. Još jedna slijepa ulica.

Imamo popis iz ISP-ova na području Gravesenda. To pošalji ovamo. — Iz Uprave za građevinske dozvole. — Pretplatnika ISP-ova. a njegova je obitelj u drugoj saveznoj drţavi — reče mu Cage. Iz telefaksa je izišao jedan jedini list papira. — Jerry — reče Parker. Na uglu Mockingbirda i Sedamnaeste. zagledani u kartu na Gellerovom ekranu. kimao. Geller na velikom monitoru prikaţe zemljovid tog područja i crvenom bojom označi mjesta koja je Hardy čitao s papira. Parker ga . Neka ljudi krenu u tom smjeru. Tobe Geller istog trenutka na karti označi to kriţanje. nalazi se dvije ulice istočno od te prodavaonice. na prioritetnu telefaks liniju MZM-a četiri. Deset minuta nakon toga. — Slušam — reče Margaret Lukas..tehničke. U tom trenutku zazvonio je telefaks i iz aparata iziđe još jedan papir. I izloţena je roba okrenut a prema izlogu. Nekoliko je trenutaka slušala. čekanja. Sati i sati. — Prekinuvši vezu. U Mockingbirdu. Mjesta na kojima se u Gravesendu ruši i gradi.. uopće se ne trudeći oko kodnih imena koja taktički agenti toliko vole —jedno od mjesta na kojima se nešto ruši a o kojima smo govorili. Neki paketi papira izblijedjeli su od sunca. Bio je to Baker. te odgurne papir... davatelja usluga na Internetu — odgovori Geller. — Reci njemu — reče i preda telefon Tobeu Gelleru. Imaš broj? Odlično.. — Ondje prodaju papir i olovke kakve ste opisali.— Moss je pod zaštitom u našem sjedištu. — Novogodišnji vođa dva Novogodišnjem vođi jedan. I tada je stvar nekako krenula. Molim te. — Ubijanje djece — promumlja psiholog. — Dogovoreno. Na sljedeći poziv javila se Margaret Lukas. — Što to? — upita Cage. reče: — Ponovno iz Kompjutorsko.. Margaret Lukas nazove Jerryja Barkera i prenese mu lokacije. a onda se odjednom događa nešto zbog čega se sav trud isplatio. On joj se nekoliko trenutaka kasnije javio. u zvučniku na zapovjednom mjestu kroz pucketanje se začuo neki glas. — To! — prošapće Parker. Geller je slušao. Svi članovi ekipe nagnuli su se naprijed. — Odlično. nerijetko i dani. Bilo ih je dvanaest. Molim te. razmišljao je Parker. odmahujući glavom. Parker se iz svojih dana provedenih u FBI-u sjećao takvih situacija. Hardy pročita tekst. govoreći kako već upućuje ekipe na traţena mjesta. Novogodišnji vođa dva. Prekidam. — Jedna od mojih ekipa pronašla je neku prodavaonicu.

nekom mladom agentu. ja trebam samo sjediti ovdje i vrtjeti palčeve? Je li tako? — Zao mi je. — Ţelim učiniti nešto. — Len. Pazi na utvrdu. — Idite preko one prazne parcele. znači da treba paziti kako Hardy ne bi učinio nekakvu glupost. dlanom udarajući po teškom pištolju kako bi se uvjerio da je kod njega... — Nema veze. Alkohol mu nikako nije bio stran. A to. — Pročitaj mi adrese — reče Geller. zaključi Parker. Cage iziđe. — Idemo — dovikne ona vozaču. Trebamo ljude za pregovaranje i pucnjavu.. i ti ostani ovdje. — On svuče jaknu i sjedne. — Koncentrirajte se na te četiri. To će biti nova polazna točka. Tako mora biti. Ali Margaret Lukas odmahne glavom. Lukasica već zausti: — Imaš. Len. pogleda Cagea i Parkera. Henry Czisman otpije maleni gutljaj piva.obeshrabreno pogleda. — Hvala — reče Margaret Lukas. Za nepune dvije minute. no u tom je trenutku ţelio biti što trezveniji. Geller je na tipkovnici pisao brzo poput munje i čim bi detektiv pročitao adresu. Margaret Lukas naglo rastvori vrata. — Dogovoreno. koji je polagano trčao preko zadimljene prazne parcele. — Zao mi je. P. — Ja ću ih unijeti.. sve su adrese bile označene. Hardy navuče jaknu. Unutar četiristo-petsto metara od one prodavaonice i mjesta rušenja nalazile su se samo četiri točkice. — Pješice. Doći ćete brţe nego automobili. Parker navuče koţnu jaknu i pođe za agentom. ovo bi mogla biti taktička situacija. Vidimo se kod prodavaonice. Mladi policajac podigne ruke. Bit će u ekipi za pregled mjesta zločina. Margaret Lukas nazove Jerryja Barkera i izdiktira mu adrese. — Čekaj! — poviče Geller. te dostigne Cagea. Parker uvidi da njegova zabrinutost nije imala valjane temelje. Ali čovjek koji se uvečer na Staru godinu zatekne u nekom baru u Gravesendu postupit će pametnije bude li nešto pio. na ekranu bi se pojavila crvena točkica. Mi ćemo doći ulicom i vidimo se ondje. — On je forenzičar. Prekidam. U Gravesendu je bilo više pretplatnika nego što je očekivao — pedesetak. — On ne puca — reče Hardy. U trenutku kada je prolazio kroz vrata. — On prstom kucne po ekranu. jer će u protivnom izazvati sumnju sviju .? — U dţepu je — odgovori on kratko. glavom pokazujući prema Parkeru. — C. Veliki je agent shvatio poruku i kimnuo. — Znači. O čemu smo ono razgovarali? Ţeljela bih da ostaneš u MZM-u. — Hardy ga posluša.

. Još jedan gutljaj piva. Agenti su nekakav papir — vjerojatno snimku poginulog Kopačevog suučesnika — pokazivali za stolom za kojim su sjedile tri lokalne vještice. dobro. jebemu. — Nije znao odgovoriti. Czisman se parkirao malo dalje u ulici i neopaţeno se uvukao u bar. u mnoţini dobivaju apostrof na završetku. bez obzira na apostrof. Cagea ili onog savjetnika. pognutih glava sjede zajedno uz pivo i smrdljivi viski. U dţepu je imao digitalni fotoaparat i nekoliko je puta snimio agente i policajce kako se dogovaraju. zajedno s još dvanaestak ljudi. Taj je krupni čovjek pola sata među dlanovima drţao Budweiser. Znaš? Tom je crncu platio piće jer će agentima biti manje sumnjivo kada vide jednog crnca i jednog bijelca kako u baru kakav je Joe Higgins'. Sada se pitao koliko su blizu pronalaţenju — kako je on to nazvao? — Kopačeve jazbine. pogleda prikovanog za agente. napirlitane poput harlemskih kurvi. Pio je viski koji je imao miris po antifrizu. Nakon toga više nije imao što raditi osim sjediti i čekati. nisu mu dopustili da ide s njima. mislio. Bar se zvao Joe Higgins' i Czisman je razdraţeno uočio da se apostrof nalazi na pogrešnome mjestu. — Nije. Onaj mršavi starac koji je sjedio do njega nastavi: — I onda ja kaţem: "Blok je puknuo. ha? — reče Czisman. tako da je jednostavno lijepo krenuo za njima — kroz crveno svjetlo na raskriţjima. vozeći brzo. pa se on pobrinuo za vlastiti aranţman. No ove ljude nije vidio nikada u ţivotu. Uto se otvore vrata i Czisman ugleda nekolicinu agenata kako ulaze. Ţivi li u blizini? Na katu. Što ću s blokom koji je puknuo? Recite mi što da radim!" I na to mi nije znao odgovoriti. Czisman je promatrao FBI-evo sjedište u Devetoj ulici kada je vidio troje agenata kako jure na ulicu. nego kada bi vidjeli samog bijelca. a on nema kaput. Parkirali su se u skupini u blizini tog bara i. Samo imenice. Czisman pokraj njih pogleda prema Winnebagu parkiranom na suprotnoj strani ulice. .. No. Očekivao je da će netko ući tijekom potrage i silno ga je brinula mogućnost da tako naiđe na Lukasicu. bez dodatnog 5. u posvojnom obliku. A kada nekome platiš piće. nakon kratkog dogovora. Lokal se trebao zvati Joe Higgins's. moraš mu dopustiti da ti priča. Posljednji je dan u prosincu. razmiljeli se na sve strane u potrazi za informacijama. bljeskajući dugim svjetlima. I ja mu kaţem da ću ga sjebat' ako mi ne da novi blok. Pomno ih je proučavao. Oni bi ga prepoznali i upitali se zašto ih prati. Jebote patak! Što je. Hvala Bogu što se u koloni našlo čak desetak vozila. da neću vidjeti? Czisman pogleda tog ispijeno mršavog tipa koji je na sebi imao poderane sive hlače i tamnu majicu s kratkim rukavima. što policajci rade kada su u potjeri ali nemaju rotirku.nazočnih.

Czisman pogleda fotografiju poginulog muškarca koju je vidio u sjedištu FBI -a i reče: — Ne. Droga. gospodine. On reče: — Ovdje ima puno takvih. molim vas. gospodine. ne kako bi ih razotkrio. Czisman odjednom pomno pogleda muškarca koji je sjedio uz njega i osjeti istu onu znatiţelju koja ga je davno dovela do novinarskog posla. Ah. — 'Večer. Moţda je govorio o oruţju. je li pravednije. Nego. — I odmahnuo glavom. Ţelju za upoznavanjem ljudi. Čekaj. pomisli Czisman. — Koji su ovi? Murjaci? — To ćemo ubrzo doznati. Jesam ti prič'o o svom kamionu? — Počeo si. Crnac reče: — Izgleda mi mrtvo. moţete li. O njemu znamo samo da nosi zlatni kriţić. Nego kako bi ih razumio i objasnio. Kupač nikada ne bi činio takvo što. — Svakako. — Ovdje se neprestano nešto događa. Je'l mrtav? Agent upita: — Niste vidjeli nikoga tko bi mu mogao biti sličan? — Ne. — Ako ga vidite. trideset i nešto ili četrdeset i nešto godina. koji je tek sada primijetio agente.— Hej — reče onaj crnac. Ne kako bi ih eksploatirao. U tamnom kaputu. Tko je taj čovjek? Gdje ţivi? Što sanja? Što je sve hrabro učinio? Ima li obitelj? Što voli jesti? Je li pritajeni glazbenik ili slikar? Je li bolje. hvalio se u vezi s tim. Czismanov pajdaš reče: — Što sve to znači? — Nemam pojma. — Pričat ću ti o tom kamionu. da ţivi taj svoj bezvrijedni ţivot? Ili je bolje da umre . Bijelca. Mi smo savezni agenti. — Zanimalo bi me je li tko od vas dvojice vidio ovog muškarca. tako ja imam kamion kojem je puk'o blok. Czisman odmahne glavom. I da je vjerojatno naoruţan. —Imate pravo. Već trenutak kasnije jedan od njih prišao je šanku. Pošto su agenti otišli. . Kladim se da je droga. nazvati ovaj broj? . nego je samo rekao: — Ţalim. ne kako bi ih iskoristio. netko drugi opisuje iz tako udaljene perspektive. Neobično je čuti kako nekoga koga je u posljednje vrijeme tako dobro upoznao. Kopača. — Uredno je pokazao iskaznicu.Agent i jednom i drugom uruči posjetnice. pomisli Czisman. — Ţalim — ponovi kao jeka onaj ljubitelj viskija. — Traţimo još nekog. Ali nije ih ispravio. — Svakako.

prije nego što ga bol — prije nego što ga tuga — poput snaţne struje povuče na dno? Ali Czisman u tom trenutku krajičkom oka ugleda kako se otvaraju vrata kamp-kućice i kako nekolicina ljudi ţurno izlazi. ponovno pod imenom Gilbert Jones. — U tvrtki kaţu da se stanar zove Gilbert Jones — reče jedan agent. koji je pomno pratio nešto na zaslonu svog prijenosnog računala. Nikada se ne bi zaustavljao i nikada se nikome nije obraćao. dva ulaza od jedne stare zgrade koju su rušili — bilo je to jedno od gradilišta koja su pronašli. — Koji je stan bio njegov ? — upita Margaret Lukas. Svi su trčali. Dovraga. dvojica agenata Jerryja Bakera već su bila pronašla skrovište. — Hej. Agent nastavi: — A broj socijalnog osiguranja izdanje nekoj osobi koja je umrla prije pet godina. Posvuda je bilo ilovače i prašine od opeke. Ponovno to laţno ime. — Razgovarali ste s vlasnikom? Kako se zove? — upita Parker. Prema podacima iz banke. kreditnom karticom na to ime. Pokazalo se da je riječ o ofucanoj kući s dva stana.35 U trenutku kada se ekipa našla s njim. Provjerili smo gornji kat. krupni muškarac brzo priđe vratima. Izgleda da je prazan. ne ţeliš slušati o mojem kamionu? Bez riječi. Czisman dobaci novac na šank i ustane. otvori ih i krene za agentima koji su polagano trčali preko pustih parcela Gravesenda. — Donji.. Nekoliko senzora bilo je usmjereno prema stanu u . Dvadeset četvorica agenata i policajaca bila su raspoređena oko zgrade. Sve ranije bile su laţne. Ona ţena — agentica Lukas — izišla je trenutak kasnije. U posljednjih nekoliko tjedana vidjeli su ga tri ili četiri puta. ovo mu je adresa. 18 18. ali to je jedna od onih rizičnih kartica. Baker upita: — Ulazak sada? Cage pogleda Lukasicu..sada. — Samo izvoli. Uvijek bi gledao dolje i hodao brzo. brzo. Ucjenjivač se prijavio za primanje usluga na Internetu. Poloţiš novac u banku kako bi je pokrio i vrijedi samo dok u banci imaš novac. Baker se posavjetuje s Tobeom Gellerom. Baker reče: — Jednom paru na suprotnoj strani ulice pokazali smo ucjenjivačevu sliku.

ali ako baš ţelite. — Infracrveni senzori ne hvataju ništa. U dnevnoj je sobi Parker vidio računalo . — Samo provjeravamo ima li kakvih eksplozivnih naprava. ući kroz glavna vrata i istodobno kroz prozor u straţnjoj spavaćoj sobi. Margaret Lukas doda: — Zapamtite. Odjednom se okrenula i uhvatila ga kako je promatra. — Dinamični ulazak. Parker je promatrao snopove svjetla iz baterijskih svjetiljaka učvršćenih uz cijevi strojnica kako os vjetljavaju unutrašnjost stana. Dopusti da dovršimo ovaj naporan. Dok je trčao prema ulazu. Isključit ćemo svjetla. naporan posao i vratimo se Obitelji.. u trenutku kada su agenti mecima velikog kalibra razvalili ulazna vrata. a onda navuče pancirni prsluk i kacigu. I neki opaki tipovi mogu biti vrlo. Još samo nekoliko minuta. Kopač sam izrađuje prigušivače. pomisli Parker. Parker je izgovarao svjetovnu molitvu: Molim te. pa ćemo moći pretraţiti javne arhive i pronaći đavolju suzu iznad nekog slova i ili j. Nekoliko minuta kasnije Jerry Baker iziđe iz kuće i skine kacigu. otisak prsta. Uzvratila je hladnim pogledom. To je bilo posve nepotrebno. daj da pronađemo nešto —neki trag dokaza. Cage je ušao prvi. Ja idem prvi kroz vrata. za njim Parker i Lukasica. Baker kimne. iz profila gledao Margaret Lukas koja je koncentrirano stajala kod ulaznih vrata. I agenti su brzo zauzeli poloţaj. Četiri su prostorije bile uglavnom prazne. Ili barem nešto što će nam pokazati gdje je ucjenjivač ţivio. Bio je bijesan jer mu je onako natrljala uši zbog pištolja. vrlo tihi. Svjetla su jarko blistala. A onda su se u kući ugasila sva svjetla i začuo se prasak. Parker se drţao u pozadini.. a od zvukova imam samo zrak u radijatoru i kompresor na hladnjaku. Očekivao je da će svakog trenutka začuti riječi: Ni makac! Na pod! FBI! Ali čula se samo tišina. I tako je na koncu jedan od agenata doviknuo kroz ulazna vrata: — Stanje čist. — Hladan poput ribe — izvijesti Tobe. te pozove još petoricu taktičkih agenata. Bio je to deprimantan prostor. Imate zeleno svjetlo za neutralizaciju ako se pojavi i najmanja opasnost..prizemlju.. Njih dvoje hodali su jedno uz drugo. poruku u kojoj će stajati koje je sljedeće mjesto napada. Pod je bio smeđ. Ponovno su se uključila svjetla. Ima pitanja? Nije ih bilo. tako da zna što radi. Dovraga i ona. moţemo provjeriti tjelesnu toplinu. — Sve je čisto. Izgledi su deset prema jedan da je prazan. Jedini zvuk bilo je jedva čujno zveckanje njihove opreme. bez riječi. U stanuje bilo hladno. razmišljao je. ali se velik dio boje već bio oljuštio. obojen blijedozelenim lakom.

Pošto je nekoliko trenutaka . A onda je podignuo glavu. Ali. — Riješili smo prvu prepreku — reče i ispusti ţicu iz ruke. Parker se nasmije. na svoje veliko razočaranje.. Sjeo je za stol i prstima prošao kroz kovrčavu kosu. te ofucana tava od lijevanog ţeljeza ispunjena jabukama i narančama. no samo trenutak kasnije široko se nasmiješio. — Geller otvori svoju torbu i izvadi tamnoplavi Zip-uređaj. pogledao oko sebe. Uključivši ga ujedan port. U redu. aktivira program koji će izbrisati cijeli disk. Na ekranu se iznenada pojavi znak Windows 95. to? I Parker je osjećao taj miris.. Nadam se samo da ga je jako boljelo. pomno promatrajući uređaj. — Presnimit ću njegov hard na ove. komade papira ili neke druge dokumente. zaključi. ako ga ne uključiš točno kako treba. On pritisne prekidač.na stalku. Cage pokaţe voće. Parker pogleda prozor dnevne sobe i upita se kakve je ucjenjivač imao prehrambene navike. — Zašto za promjenu ne bismo imali neke imućnije počinitelje? Što je. uvuče ruku i izvadi nekakav maleni čip. — Ali sada nam treba lozinka. Na napola otvorenom prozoru hladilo se četiri-pet velikih boca Mottovog soka od jabuka. — Imamo odjeću — dovikne neki agent iz spavaće sobe. da vidimo. Zatim objasni: — U sebi bi mogao imati bombu za formatiranje. radni stol. — Moţda je gad imao zatvor. — Geller otvori kućište. Ona se javi. Trajat će. u laboratoriju. — I to je sve što treba učiniti kako bi se zaobišla lozinka? — A-ha.. Trenutak kasnije: — Nema ih. Tada ga moţeš samo isključiti iz struje i pokušati do podataka doći kasnije... pak. Računalo počne tiho zujati. — Dovraga — reče ona ljutito. Margaret Lukas nazove Tobea Gellera i zamoli ga da dođe provjeriti računalo i eventualne dokumente i elektronske poruke koje je ucjenjivač pohranio na hard disk. Uto zazvoni telefon Margaret Lukas.. Geller reče: — Pribliţno toliko. — On na stol izbaci šest Zip-disketa. — Ovdje tako smrdi — reče. Nešto slatkasto. prastari naslonjač iz kojeg je izlazio materijal za punjenje. nije vidio nikakve poruke. instalirao ga je na računalo. Geller je došao nekoliko minuta kasnije. nekoliko stolova. Geller je već bio pripravan izvući ţicu iz zida. Margaret Lukas promumlja: — Neće li to potrajati cijelu vječnost? — Ne. Mladi agent uhvati električni vod računala i omota ga oko lijeve ruke. Jeftina boja na vrućim radijatorima. — Provjerite etikete — naloţi Lukasica. kemijsko.

Sada osjeti kako mu se netko pribliţio. Nikakvih drugih poziva. Ali nikada nije vidio ono što je njihov ucjenjivač ostavio na ovim papirima: labirinte.. Tip je bio pametan. ni dolaznih ni odlaznih. Osjećao je neodoljivu potrebu da ih riješi. glavom pokazujući prema labirintu. Većina ih je bila vrlo sloţena. Na njoj se jasno vidjelo da nije ni najmanje zadovoljna. u tajicama. čovječuljke. Kako pišemo bilješke. Jedan agent s gumenim rukavicama na rukama ušao je u dnevnu sobu. Na stranici je bilo i drugih crteţa..slušala. Otvorivši svoj kovčeg. Bedreni mišići bili su joj vrlo snaţni. Parker je proučavao djelić po djelić papira. Parker Kincaid vjerovao je u psihičku povezanost čovjekovog uma i ruku: karakter ne otkriva to kako oblikujemo slova (to je grafološka glupost koja je. Parker podigne pogled prema njoj. Parker je na dokumentima koje je proučavao vidio tisuće crteţa — noţeve. oznojenu i zajapurenu. zaključi on. Doista je majstor za zagonetke. Zamišljao ju je nedjeljom ujutro. nekoliko genitalija. Pravi majstor za zagonetke.. pištolje. kako se čini. Kao stručnjak za ispitivanje dokumenata. Đavolja suza iznad malog !. Dobijesa. — Vrlo su sloţeni — reče. — To je zacijelo dugo crtao — reče ona. Parker osjeti kako mu je srce ubrzalo rad. Veći dio činile su besmislene šare.. — Pronašli smo nešto u spavaćoj sobi — začuo se neki glas. Ručnim povećalom promotrio je prvu stranicu i odmah uočio da je slova napisao ucjenjivač — u onu je poruku piljio tako dugo da je rukopis sada već poznavao jednako dobro kao svoj i rukopis svoje djece. no njemu su pogled privlačili upravo labirinti. Parker tu potrebu nije mogao nadzirati. Bila je to Margaret Lukas. — Prekinula je vezu. poloţio ga je na stol uz Gellera i nad njega povukao stolnu svjetiljku. demone. Sada vrati pogled na labirint. osjeti kako ga je ovlaš dodirnula nogom. izvadio je vlastite gumene rukavice. zrakoplove. kako se nakon pet pretrčanih kilometara vraća kući. Gledala je u blok. što crtamo na rubovima kada nam je mozak zaokupljen nečim drugim. Zvao je samo vezu s Internetom. zaklane ţene. Parker iskuša jedan-dva labirinta. obješene ljude. .. Zacijelo trči. Bio je to dio njegove prirode.. reče: — Hvala. iskešene zube. toliko prirasla srcu Margaret Lukas). U ruci je imao ţuti blok na kojem su bila napisana neka slova i oznake. oči. Uzevši blok. nego bit onoga što pišemo i crtamo kada o tome zapravo ne razmišljamo. — Ispis brojeva nazivanih s ove linije. razmišljao je Parker. Tri jastreba ubijala su kokoši na farmi.

loţa broj 58. — Oh. pomogne jednom tehničaru s otvaranjem madraca. Odakle dolazi? Benzin? Parker pogleda Tobea. Ovo nije varka! On podigne pogled i zazove Cagea: — Ovamo! Upravo u tom trenutku Margaret Lukas pojavila se na vratima i povikala: — Osjećam benzin. najlakši su upravo labirinti. I tada uvidi: da. Najprije nacrtaš pravi prolaz.. to je onaj miris koji su uočili maločas. komadići metala poletjeli su dnevnom sobom. Boţe moj. Baš kao u ţivotu. Pri dnu lista ugledao je nekakav stupac. Miris benzina. — Parker pogleda boce sa sokom od jabuke. Ona ga još jednom pogleda i udalji se. 9 h. I u tom trenutku kroz prozor je uletjela bujica metaka koja je stol pretvorila u komadiće svijetlog drva. Zagonetke su uvijek lagane kada znaš odgovor. Moţete. Kazalište George Mason. na vrhu pomičnih stuba. zar ne? Parker se pogledom vratio na ţuti blok.. Staklo. — Labirinte je teško rješavati. Prve su dvije natuknice glasile: — Postaja Dupont Circle. — Boce! Ali Geller ih pogleda i reče: — Sve je u redu. ali kada treba izraditi zagonetku. milijun... Isuse. pomisli. drvo. samo dodaješ slojeve i slojeve laţnih smjerova. ovo su stvarne mete.Nije — reče Parker. stotine riječi napisanih ucjenjivačevim rukopisom. 16 h. na stranici ispod ugledao je gusto ispisane bilješke. koji se mrštio. Parker se šćućurio na podu. razmrskala boce i ruţičastim benzinom prekrila zidve i pod. tako da je . 19 18. Bila je to zamka — za slučaj da agenti udu u skrovište. Pokušao je doći do njega.50 Tisuće nevidljivih metaka. v — Cage! Tobe! Svi van! — Parker skoči na noge.. u potrazi za novim dokazima. Više metaka nego Što ih je Parker vidio ili čuo za svih onih tjedana obuke u Quanticu. no kiša metaka zasula je pod ispred njega. a kada završiš. a onaj dragocjeni ţuti blok još se uvijek nalaz io na stolu. Podignuvši prvi list. Pogledajte: nema detonatora.

kroz prozor traţeći metu. tekućina prodorna mirisa u tom se trenutku zapalila. Parker ponovno pokuša dohvatiti ţuti blok. Margaret Lukas bila je na telefonu. — Hej ! — poviče Geller. ali se samo baci na trbuh u trenutku kada je jedan rafal zasuo zid. pokušavajući se vratiti. ostao je nepomično leţati na podu. pogođen desecima metaka. moţda krov! Ne znamo. Ne bi mogao podnijeti pomisao na to da ga djeca gledaju ozlijeđenog. Leţao je sklupčan na podu. negdje vani. pozivi u pomoć. — Ne. Gdje je. Geller se ubrzo više nije vidio. Njih je dvoje čučalo u hodniku bez prozora. u bolnici. dva. Ne... Još je tamo.. crnim dimom. ali noge stolca zapele su za neravni pod. Uz pravu grmljavinu.. zahtjevi za novim ljudima.. Povici. izvučenih pištolja.. Cage na drugome: — . Ali agenta je u hodnik vratila nevjerojatna vrućina — i još jedna serija uţasnih crnih .. Tobe! — krikne Parker..gdje je? — . I ona je na tom mjestu bila s određenim ciljem. ne! Tragovi koji vode do sljedećih ciljeva pretvaraju se u pepeo! Nekakvi glasovi: — .. — Tobe! — poviče Cage i također pokuša ponovno utrčati u stan. moţda na nekom krovu. Zovi vatrogasce. Parker krene prema Tobeu Gelleru.. — Pomognite mi. ne.. no Kopač je i dalje pucao. Leţao je na boku. Jedan agent pogođen..poskočio i stisnuo se uza zid. Ne. nema vizualnog! — Jebemu. Lukasica i Cage provukli su se kroz ulazna vrata i samo beţivotno sjeli u hodniku. Iz te uţasne strojnice u dnevnu sobu u plamenu ispaljivao okvir za okvirom. Ali divovski plameni v al ispunjavao je vrata i prisilio ga na povlačenje. Činilo se da stol na kojem se nalazio onaj ţuti blok guta vatra. dovraga? A Kopač je samo pucao... pokraj Cagea i Lukasice. kao i prethodne večeri. I da se ne moţe brinuti za njih. još uvijek puca! Netko je vani! Isuse. Meci su se uz zveket odbijali od metala. usmjeren točno prema njemu.. Ne moţemo ga pronaći. kako se gotovo jednako boji ranjavanja kao i smrti.. Kompjutorski ekran urušio se uz prasak. tada spusti cijev i počne pucati prema onoj metalnoj tavi u kojoj se nalazilo voće. Parkera je eksplozija kroz vrata izbacila na hodnik. A Kopač. ispunjen uskovitlanim narančastim plamenima koji su se miješali s crnim. — Tobe! — poviče ponovno Parker. Vatra je gutala stan. Nema vizualnog. se događa? Gdje? Prigušivač i potiskivač bljeska. Tijekom kratkog predaha. tako da je pao na leda. Parker načas na suprotnoj strani vatre koja je bjesnjela unutra ugleda mladića. a iskre su počele padati na benzin. Izbjegavši zrna.. Tobe Geller odgurnuo se od stola.. Razmišljao je.

Čučeći iza zapovjednog vozila. dok je lijevom obavijao Margaret Lukas i pomagao joj da iziđe kroz dimom ispunjeni hodnik.. — Postajao je sve tiši. što je to. Svim srcem ţelio da oslijepi kako ne bi vidio gubitke i bol koje im je nanio Kopač. Već trenutak kasnije Parker i dvoje agenata kotrljali su se stubama pred ulazom prema hladnome zraku. . Ali Parker Kincaid nije bio ni gluh ni slijep i bio je ondje. Cage je bolno iskašljavao dim koji je progutao. Cage poviče: — Dovedi vatrogasna kola! Odmah! Lukasica poviče: — Već su na putu! Zvuk s uređaja ubrzo se izgubio pod grmljavinom plamena. dovraga? Taktički agent rukom pokaţe prema nekom prolazu iza njih i vrati se radiouređaju. u samome srcu tog uţasa — s pištoljem u desnoj ruci. a onda je sa stropa pala jedna greda i zamalo je zgnječila. ljudima koji imaju obitelj. R Ardell drţao je M-16 u blizini debelog obraza. samo da ne čuje te povike iz stana. Margaret Lukas uhvati pogled Jerryja Bakera i prošapće: — Gdje? Gdje je. Posrćući i gušeći se od dima.. Margaret Lukas još jednom. Parker. dok je Len Hardy prijetio malenim revolverom.. No. Ne. Obrisali su oči i pogledom prešli preko vrhova zgrada. Parker joj pomogne da se pribliţi ulaznim vratima u trenutku kada je pravi tornado plamenova uletio u hodnik i neumoljivo krenuo prema njima.. U blizini vrata Cage je posrnuo. Izluđen panikom i hipoksijom zbog zraka zahvaćenog plamenom...... ti posljednjih nekoliko godina ţiviš u ulici Sezam.. Parker je svim srcem ţelio oglušiti. C. Kincaid.onaj prozor. — Odmah! Korak po korak pribliţavali su se ulaznim vratima. nezadrţivo kašljući. Novi hici. nema vidljivog bljeska.. — vikala je ona.nema lokacije.. Isuse. Unatoč tome što su uţasno kašlj ali i što im je pogled bio zamagljen od suza.. dok su mu se na licu odraţavali strah i smetenost... kao i ostali agenti koji su već stajali ondje. — Tobe. I još i još. posljednji put. — Pomozite mi! Molim vas! Pomozite mi. ljudima koji imaju djecu kao on. — vikao je Jerry Baker. pokušaj s onim. traţeći mete.Čuj.... Cage i Lukasica dočekali su se u obrambenom poloţaju. koji je klečao iza nekog stabla. — . poveo se za njima. svim tim dobrim ljudima. pokuša ući.rupa od metaka koje su se ţarile u zid kraj njega. Tobe. itekako je bio ondje. Ili netko drugi. . Detektiv je pomicao glavu naprijed-natrag. . načinila je samo nekoliko koraka. — . Ona krikne i ustukne. — Umire.. U toj su buci jedva razaznavati glas jadnog Tobea Gellera. — Moramo izići — poviče Cage. ili netko drugi.

. ovdje! Treba mi pomoć! Parker. Mladi je agent zacijelo iskočio kroz plamen i kroz prozor. Ubio par koji je ţivio na katu. A onda reče: — Mrtvi su? O.. zajedno s Parkerom. u prolazu. činilo se da puca odozgo. okruţena aureolom plavičastog dima. Nitko ga nije vidio. U redu.. — Netko je ovdje — dovikne agent. sada obavljenu plamenom. Parker zaključi da je čovjek mrtav. — Dovraga.. Baker je još nekoliko trenutaka slušao. kako bi Kopač imao vremena napasti ih.. Moţda i jest stručnjak za teoriju kriminalnog nasilja. Nema ga. Na zemlji je leţala neka pojava. — Ušao je u zgradu iza nas. Nema ga? Tada se pridigne. ali ga ubojica moţda nije vidio. Lukasica i Cage okrenu se prema agentu u FBI-evoj vjetrovki. . Samo pazite.. omamljeno. a glas mu se izgubi u stravičnome kašlju. Parker potom ponovno pogleda kuću. Baker je govorio u Motorolu: — Novogodišnji vođa dva. Priđe Cageu koji je brisao usta papirnom maramicom. Onaj muškarac na tlu bio je Tobe Geller. drţao ih je u ruci! Onaj ţuti blok s mjestima na kojima će biti izvedena sljedeća dva napada.u redu. te mu je hotimice odvraćao pozornost. Počinitelj je bio istočno od nas. Nestali su i svi dokazi. ali vjerojatno nikada iz prve ruke nije vidio slučaj u praksi. Vidio je bljeskajuća svjetla kako se odraţavaju na oba kraja ulice dok su se vatrogasna kola sve više primicala. Dovraga. — Hej.. Ili se nije ni potrudio pucati u čovjeka koji je očito tako gadno ranjen. Ovdje.Bez hica su protekle dvije minute. No on odjednom podigne glavu i poviče: — Ugasite ga! — Bio je to promukli šapat. pod blagim kutem. Dovraga. Parker pogleda prema mobilnom zapovjednom mjestu i na prozoru ugleda Johna Evansa. Boţe. A onda je nagnuo glavu kada se netko vratio na vezu.. — Hej — poviče netko.. samo je pogledom pretraţivao obliţnje zgrade. Da je. spremi oruţje u futrolu. dovraga. Trčao je uskim prolazom uz kuću u plamenu. na boku. bio je izloţen Kopačevim hicima. Nestao je u onom prolazu. — Još dugo nije rekao ništa. ugasite ga! Parker iz očiju obriše suze izazvane dimom. — Tobe! — Margaret Lukas potrči prema njemu. bez emocija. Tobe.. Sirene su parale noćnu tamu.. — Ugasite ga! — poviče on ponovno. Gdje? . Zašto ih. .. Nitko ne moţe preţivjeti taj pakao. Oh. nije pogledao deset sekundi ranije? Zašto je dragocjene sekunde uludo utrošio na one labirinte? Parker je ponovno stekao osjećaj da je sam dokument neprijatelj. Liječnik je stravični prizor promatrao sa znatiţeljnim izrazom na licu: onako kako dijete katkada gleda mrtvu ţivotinju.

kako bi ugasio plamen. odjurili su. — Podigne li blok. On pomisli na svoj kovčeg koji je ostao u stanu i koji je sada uništen. — Pepeo je odviše krhak! Ne mogu ga samo tako uzeti. na samo nekoliko centimetara od njega.Jedan bolničar dojuri do njega i upita: — Jeste li ozlijeđeni? Je li vas nekamo pogodio? Ali Geller je samo sluđeno vikao: — Ugasite ga. Pošto su Gellera oprezno poloţili na njih. ne o poţaru u kući. stranica s bilješkama savijala se i pretvarala u crni pepeo. pepeo će se pretvoriti u prah i tako će ostati i bez posljednje mogućnosti da rekonstruiraju stranice. — Hajde! Povukla se za nekoliko metara. — Pazi! — dovikne netko. otkinuo lagana vrata s . Parker se nije obazirao na njih. Ugasit će ga za koju minutu. zarije u zemlju. —Bjeţite odavde! — Ne moţeš ostati ovdje. blok! Ugasite ga! — Rukom je pokazivao malenu vatru pokraj svoje noge. Parkeru tada nešto sine. Donijevši odluku u djeliću sekunde. — Ali moramo. S krova uto padne oluk i jednim se krajem.. sinko. Činilo se da cijela kuća nekako to ne i premješta se. S tog mjesta uvis je poletio roj narančastih iskrica. — Moramo se povući ! — poviče neki muškarac u crnom vatrogasnom ogrtaču. dovraga! — Geller bolničara odgurne iznenađujućom snagom i pogleda izravno Parkera: — Onaj papir. Plamen je počeo šikljati kroz zid iza njih. gospodine! — poviče vatrogasac. a kojim bi mogao ojačati uništeni papir i zaštititi ga. Parker svuče jaknu i pomno je poloţi preko bloka. Parker podigne pogled upravo u trenutku kada je komad drvene oplate u plamenu tresnuo na zemlju. Parkeru. na metar od njega. ali je zastala. Kamioni su već ovdje. nego je oprezno podignuo jaknu i pogledao štetu. nepomično zagledana u njega. Vidio je kako plamen guta jedan od onih kompliciranih labirinata.. — Zatim domahne svom partneru koji pritrči s nosilima. — Gubimo zid! Srušit će se na vas! — Samo trenutak — reče Parker i načas pogleda Margaret Lukas. Ali blok je sada gorio. — Slušajte me. te na bocu posebnog parafinskog ulja koja je u njemu. — Parkeru! — zazove ga ponovno Lukasica. Tobe Geller napustio je svoje diskete i ščepao ucjenjivačeve bilješke. Bio je to ţuti blok. — Bolničar čučne. Bolničar reče: — Moramo se pomaknuti. Parker pogleda papir. Ali sada je još mogao samo pomno pokriti pepeo i nadati se da će ga moći ponovno sastaviti u laboratoriju. Otrčao je do susjedne kuće. izmičući se krhotinama koje su padale posvuda uokolo. — Ne. O tome je govorio cijelo vrijeme. ugasite ga! — Svakako će ugasiti poţar.

samo da bi ostali ţivi. dok su posvuda oko njega padali komadi drva. i udaljio se od plamena. Škljoc. Vratio se bloku. Komadi drva u plamenu padali su oko njega. mašući rukom. Odbacuju hrabrost i leţe sklupčani još dugo pošto mine opasnost. Moţda glumi da je mrtav. Zatim je podignuo četiri veća komada stakla. Ali bol nije. No on je i dalje bio nepomičan. na koljenima. Pribojavao se da će voda dodatno uništiti njegovo dragocjeno blago.mreţom i udarcem cipele razbio staklo. Tragedija je tako brza. Škljoc. Tako su ispitivači dokumenata u FBI-u nekoć štitili uzorke koje bi dobili na analizu. tako prolazna. Još jedna snimka. moţda ranjen. Bilo je to prije izuma tankih plastičnih folija. Osjetio je mlaz vode u trenutku kada su vatrogasci usmjerili šmrk prema plamenu iznad njega. A onda. Slika: zid kuće pada usred plamene eksplozije prelijepih uţarenih komada drva. — Odmah! Zid samo što nije pao! Na zemlju su pale još nebrojene drvene grede. Moţda mrtav. te se spustio na koljena. Pomno i oprezno dva lista oprţenog papira —jedine na kojima je nešto pisalo — poloţio je između dvaju komada stakla. Parker je polagano ustao. Slika: policajka kojoj niz lijevi obraz klize tri potočića krvi. škljoc. Biljeţiti događaj. Kako je to samo vaţno. poput posluţitelja koji na nekom otmjenom prijemu donosi pladanj s vinom. On sada pogleda prema jednoj strani ulice i ugleda nekolicinu agenata koji su razgovarali s prolaznicima. Henry Czisman sve je to već vidio. Iskre su polagano i skladno letjele uvis. . Henry Czisman stajao je u prolazu na suprotnoj strani ulice u odnosu na kuću u plamenu. Nitko se nije obazirao na njegove prosvjede. i pomno stavljao komadiće pepela u stakleni sendvič. — Parkeru — poviče Margaret Lukas. Kada Kopač dođe u grad. On svojim digitalnim aparatom snimi još jednu sliku. ljudi čine što god je potrebno. Škljoc. škljoc. Policajac leţi na zemlji. koji je na tlu leţao poput ranjenog vojnika. ispred sebe drţeći staklo. Nikako mu nije bilo dovoljno snimaka.. Bol ostaje zauvijek. opeke i zapaljeni komadi oplate.. savršeno uspravljen i oprezna koraka. Jednostavno je morao zabiljeţiti svaku pojedinost tragedije. Slika: svjetlo plamena odraţava se na kromu vatrogasnih kola. — Prestanite! — poviče im. nalik na vatromet promatran s velike udaljenosti.

korakom koji je Phillipsa podsjećao na antilopin hod. to je bio najuţasniji prizor. Voditelj Slade Phillips nalazio se u jednom kafiću na Dupont Circleu. krajnja koncentriranost tog muškarca koji je staklo omotao svojom koţnom jaknom. — Samo idi. — I ja bih ţeljela jednog dana biti na televiziji. i iz tog nečeg nešto čita. Komadići mesa i komadići kostiju. iako mu to nije pravo ime — čovjek koji je sada toliko neraskidivo povezan s ovim slučajem — odloţio je nešto na poklopac motora nekog automobila.... Zbog nekog nejasnog razloga. Dakle. Ona se zadrţala još nekoliko trenutaka. Škljoc. I ne kritizirati savezne agente. To mi treba. On joj se potpiše. — Vi ste Slade Phillips. On je. blista kao komad stakla.. Taj pokolj u podzemnoj — nikako nije mogao prestati razmišljati o tome. da. ovako. pomisli. Šest cipela leţalo je u krvi u podnoţju pokretnih stuba. Isuse. Podignuo je aparat.. — Hvala. Kaša krvi koja se još uvijek sušila. Znao je da bi i on trebao otići. Slika: onaj muškarac koji se predstavlja kao Jefferson. Televizijskim je voditeljima zla sudbina namijenila da zauvijek budu poznati i po imenu i po prezimenu. Ali onda je ponovno pogledao kuću u plamenu i nešto ugledao. Ţute policijske trake vidjele su se posvuda. — Oprostite — reče neki ţenski glas. Posvuda krv. To ţelim. Phillips je pokazao svoju novinarsku propusnicu i našao se s druge strane tih oznaka.. On podigne pogled s kave i ugleda neku koketnu mladu plavušu. — Odlazi. nagnut naprijed. dobri — reče ona. I cipele. I tako je već počeo spremati aparat u dţep. onako kako bi otac za izlazak na hladan noćni zrak umotao novorođenče. Polagano je pio kavu bez kofeina. S WPLT-a. Nitko nikada ne kaţe "gospodin". Da. U blizini je još uvijek bilo nekoliko desetaka vozila hitne pomoći čija su svjetla bljeskala u sivoj večeri.. usmjerio ga i pritisnuo dugme. Ono što je vidio pri dnu pokretnih stuba silno ga je potreslo. Na slici se zapravo vidjela samo ukočena. Oštećenja na pločicama i udubljenja na metalu. Je li to knjiga? Časopis? Ne. udaljila se na visokim potpeticama. — To je lijepo.Čemu se uopće gnjaviti. onak'. Kopač je došao i Kopač je otišao.. Zaštititi gradonačelnika. Komadići kostiju i kose. Traţila je autogram. . a kada je on nije pozvao da mu se pridruţi. — Tako ste.. Nikako ga ne smiju vidjeti ovdje.

Jer. Nisam izvjestitelj. Nasilje mu je odbojno. a koji se neprestano spominju. Garyju Mossu. Sve je to bilo podvrgnuto višim ciljevima. Kennedy je moralan kučkin sin.. stvarno moraš imati petlje kada se odlučiš nametnuti nove poreze tvrtkama u gradu. Pogled mu je sijevao na sve strane. Stoga je Phillips mogao opravdati ublaţavanje oštrice usmjerene prema Kennedyjevoj gradskoj vladi.Bila je to priča o kakvoj većina novinara sanja u ambicioznome srcu. pod uvjetom da ovaj bude pripravan izloţiti ţivot opasnosti i svjedočiti pred sudom (taj trošak. Govorkalo se da je onom tipu koji je odao tajne dogovore. oprezno kao u kakvog nespretnog . Phillipsa. Izvjestitelj si. izvještavaj. Wendyju Jefferiesu.. kongresmen Lanier kasnije je odbio odobriti). niskog muškarca. Tu je pokupio puno neprijatelja. u svakom obliku. A taj njegov Projekt 2000. Muškarac u trenutku kada je ušao u kafić načas pogleda ______________________ Dvojica vrlo uglednih američkih televizijskih novinara — prev. Vjerojatno ne. Ali kakve to ima veze? Riječ je o televizijskom novinarstvu. Uvjeren da bi prava kava utjecala na njegov veličanstveni bariton. Bio je to jedan od onih izvora "koji ţele ostati anonimni". Sitnog. ugledao je čovjeka kojeg je čekao. ţelio isplatiti dodatnu nagradu iz gradskih proračunskih zaliha. Bolji i od svih dosadašnjih gradonačelnika zajedno. Phillips je uvidio da ne ţeli pokrivati taj zločin. izvori čiji je odnos s poštenjem pomalo nejasan. Što će se nesumnjivo dogoditi na sljedećim izborima. Još kave bez kofeina. Da se to barem sjetio reći onom ljigavcu. Čovječe. Ipak. ako Salde Phillips već nije Peter Arnett ili Tom Brokaw . Usto. Ali već je bio preduboko ušao u Jefferiesov dţep da bi odjednom postao toliko iskren. Zvijezda televizijskih sapunica. Radio je kao sluţbenik u sjedištu FBI-a. I sada je razmišljao: čekaj malo.. a to znači da vrijede drukčija pravila. I zna da Kennedy doista ţeli dobiti priliku srediti grad koliko god moţe prije nego što ga birači izbace s tog mjesta. Pitao se zna li gradonačelnik Kennedy za njegov dogovor s Jefferiesom. dakako. ţivio je na bezolovnom. Ja sam televizijska zvijezda. barem poznaje ljude.. Pogledavši kroz prozor. Kennedy je u onom skandalu s Upravom za školstvo ispao kao nekakav veliki inkvizitor. I tako je radio što bi mu ovaj naloţio. a Phillips se njegovim uslugama sluţio posljednjih godinu dana. Govorkalo se i da će Kennedy razapeti sve koji imaju veze s korupcijom — čak i dugogodišnje prijatelje. Bolestan ubojičin um u njemu izaziva strah. Ja sam zabavljač. idi.

fokusa? — Timothy pogleda obliţnji stol. Timothy. A to nije fer.. Imaš vremena za pričanje. Čuo si? — Čuo sam. — Bok. Stvar je čudna. — Za sve okrivljuju Kennedyja. — Nadao sam se pivu. — Još nikada nismo imali takvog protivnika. Tip je u biti bio dostavljač. samo vam pokušavam pomoći. — Treba mi malo više fokusa— reče Phillips. Pronašli su počinitelj evo skrovište. što večeras imamo od dobrih stvari? Imaju musaku? Oboţavam musaku. Čuo sam i da je pobjegao.) s većinom "primarnih aktivnosti u vezi s donošenjem odluka" u FBI-u. Kennedyja. a prije toga se još vraški dobro raspucao po vama.. On sada svuče kaput. dobro.. iako je Phillipsu rekao da je "upoznat" (daj.špijuna. — A zašto ne bi bilo? Tip je idiot. koji je ţelio postati agentom. Timothyjeve oči. molim te. — Doimao se razočaranim. — Čuj. Ne ţelim izići s pričom da je u postaji došlo do sabotaţe. ispod kojeg se pojavi loše krojeno sivo odijelo. pomisli Phillips. Televizijski se voditelj nagne naprijed. — Daju sve od sebe. Neki spominju terorističku ćeliju. Prošapće: — Onaj luđak. — No. — Samo piće? Phillips rukom dozove konobaricu i naruči još kave bez kofeina za sebe. Televizijski voditelj onamo nije došao kako bi raspravljao o gradonačelnikovim sposobnostima. — Sretna Nova godina — reče onaj muškarac i sjedne. da — reče Phillips. Par ljudi misli da je riječ o običnom slučaju iznuđivanja love. Što se događa na tom planu? — Ne znaju previše. Neki govore o desničarskoj miliciji. ali je zauvijek bio osuđen na promašivanje svakog cilja koji bi si u ţivotu postavio. Ali nema konsenzusa. Slade Phillips dobiva 25. za kojim je neki muškarac jeo musaku. — Da. Zato sam večeras ţelio razgovarati s tobom. Izgledao je poput leptira pribadačom učvršćenog za podlogu. Što god povijest zaključila o mandatu Geralda D. nalik na oči kakvog psića. Stoga nastavi: — Kako je FBI pristupio slučaju? — Stvar je komplicirana — reče Timothy. zablistaju i on upita: — Priča? Da se radi o sabotaţi? . Ego je tako gadna stvar. — Fokusa? Kako to misliš.000 dolara kako bi svijetu rekao da gradonačelnik nije idiot. Ubojica iz podzemne. — Onda.. te običnu kavu za Timothyja. I on? Phillips suosjećajno kimne. — Nemaš vremena za jelo.

— I. — Pa. — Pa. znao je dobro Phillips. bio sam u sjedištu. Znao je i da je Timothy taj izraz naučio ne u FBI-u. Taktička operacija. . — To je sranje. Gotovo i nije bilo poginulih. — Kako glasi priča? — Zajeb u kazalištu Mason. kao da se brani. ranije. Sloţena tak-op. — Kakav zajeb? Spriječili su ga. — Postoji li još nešto na što se mogu koncentrirati? Netko drugi. — Samo nastavi. ne — reče Phillips.. radi ubijanja. ali je FBI postavio nekakvu zamku. Nešto mi pada na pamet. — Nisam rekao. Phillips brzo reče: — Ne ţelim reći da i ja tako mislim. — Ne. nego vjerojatno iz nekog romana Toma Clancvja.. a glas mu se izgubi.. — Ali. ta musaka doista izgleda dobro. — Čekaj malo. Cijelu večer šaljem faksove. — Bila je to sloţena tak-op. pa sada ubija tek tako. — To nije fer. I čuo nešto čudno. Samo što su zajebali stvar i ubojica ih je prokuţio. kada bi trebali biti s Obitelji. — Stvar je u tome da su mogli ukokati ubojicu.. — FBI nije zeznuo stvar — reče Timothy. Ljudi traţe krivca.— Tako je — reče Phillips. ali kada to pribrojiš ostalim glasinama. da naručimo? — U redu — reče Timothy.. Potom se nasmiješi. To me ne uzbuđuje. — Timothy je već praktički cendrao. Ţelim samo reći da se priča kako su nasjeli i zeznuli stvar. Timothy se na trenutak zamisli. Ali su ga pustili. imamo agente po cijelome gradu. Voditelj reče: — Hej. — zausti Phillips.. — Glas mu se izgubio u trenutku kada je uvidio da je spala krinka kojom je prikrivao svoju stvarnu funkciju u FBI-u. da.. mislim da je to što imam dobro.. Taj šupak ubija ljude. — Hoću reći. Phillips se upita koliko bi Wendy Jefferies platio za priču da je stvar zeznula gradska policija. ne. što? — upita Timothy. — Svakako. — Je li dobro? — upita Phillips. — Oh. Što kaţeš... — Jesam spominjao fokusiranje? — Da.. koja u biti odgovara gradonačelniku Kennedyju. Što kaţeš na gradsku policiju? Oni bi mogli biti faktor koji je doveo do zajeba. — Kakvim glasinama? — Da je Kennedy ţelio isplatiti lovu. to je bilo to fokusiranje. A njih je uţasno teško voditi. Blagdan je.. ne samo FBI. — Timothy se namršti.

III TRI JASTREBA
Proučavanje varijacija u pismu osobito je vaţno. Te karakteristike valja ispitati osobito pomno. Riječi koje se ponavljaju treba usporediti, razmotriti prirodne varijacije i neprirodnu uniformnost. Osborn i Osborn: Problemi u vezi s ispitivanjem dokumenata

20 19.00 Prijestolnica slobodnoga svijeta. Srce posljednje supersile na svijetu. A Cage je još jednom zamalo slomio osovinu kada je vladinom Crown Viktorijom upao u još jednu rupetinu na cesti. — Prokleti grad — promumlja. — Oprezno — naloţi Parker, glavom pokazujući prema pomno umotanim komadima stakla koji su mu poput novorođenčeta počivali u krilu. Načas je bio pogledao ţute komade papira. Ali bili su gadno oštećeni i nije uspio vidjeti ništa što bi ukazivalo na mjesto trećeg i četvrtog napada. Morat će ih analizirati u laboratoriju. Asfaltom koji se raspadao, pod uličnom rasvjetom koja se ugasila još prije više mjeseci, a koju nitko nije popravljao, pokraj praznih stupova na kojima su se nekoć nalazili putokazi, odavno ukradeni ili raznijeti. Nove rupe na cesti. — Ne znam zašto uopće ţivim ovdje. — Cage slegne ramenima. U društvu Parkera i dr. Johna Evansa, agent je mračnim washingtonskim ulicama jurio prema sjedištu. — I ako padne snijeg, totalno smo sjebani — doda još. Čišćenje snijega također nije bilo jedna od jačih strana gradske uprave, tako da bi mećava mogla vrlo negativno utjecati na taktička djelovanja Jerryja Bakera ako otkriju Kopačevo utočište ili mjesto sljedećeg napada. Evans je bio na mobitelu, razgovarao, kako se činilo, s Obitelji. Zvučao je raspjevano, gotovo tepao, kao da razgovara s nekim djetetom, no na temelju nekoliko rečenica moglo se zaključiti da je na drugoj strani linije njegova supruga. Parker pomisli kako je neobično da jedan psiholog tako razgovara s drugom odraslom osobom. Ali kako on uopće moţe nešto govoriti o vezama? Kad bi Joan bila pijana ili neraspoloţena, Parker bi se često uhvatio kako se prema njoj odnosi kao prema kakvom desetogodišnjaku. Cage umješno otvori svoj telefon i nazove bolnicu. Zanimalo ga je u kakvom je stanju Geller. Pošto je prekinuo vezu, obrati se Parkeru: — Sretnik. Udisanje dima i iščašen noţni prst od iskakanja kroz prozor. Ništa više. Zadrţat će ga do sutra. Obične mjere opreza. — Trebalo bi ga javno pohvaliti — reče Parker.

— Oh, bez brige.

I Parker je podosta kašljao. Prodorni okus dima u njemu je izazivao mučninu. Tek šest ulica dalje Cage je Parkeru značajnim tonom rekao: — I tako... — I tako — ponovi Parker. A onda: — Što to znači? — Heeej, još ćemo se zabavljati? — reče agent i pljesne po upravljaču. Parker se nije obazirao na njega, nego je samo vratio komadić nagorjelog papira pod staklo koje je čuvalo one bilješke. Cage projuri oko nekog automobila koji se kretao sporo. Nekoliko trenutaka kasnije upita: — Kako ti u posljednje vrijeme ide ljubavni ţivot? Viđaš se s nekim? — Trenutačno ne. Od završetka posljednje stalnije veze, razmišljao je sada on, prošlo je već devet mjeseci. Lynne mu je nedostajala. Bila je deset godina mlada od njega, zgodna, sportski tip. Zajedno su se odlično zabavljali — trčali, izlazili na večere, odlazili na jednodnevne izlete u Middleburg. Nedostajala mu je njezina ţivahnost, njezin smisao za humor (kada je prvi put došla k njemu, pogledala je potpis Franklina Delana Roosevelta i savršeno glumeći ozbiljnost rekla: "Oh, za njega sam čula. On je osnovao Franklin Mint . Imam zbirku metalnih naprstaka."). Ali majčinska strana njezine ličnosti još nije bila procvjetala iako joj je bilo gotovo trideset godina. Kada je bila riječ o njegovoj djeci, odlično se zabavljala dok je s njima odlazila u muzeje i kino, no Parker je jasno uvidio da bi veća predanost djeci — i njemu — za nju ubrzo postala teretom. I u ljubavi, kao i u humoru, drţao je Parker, najvaţnije je vrijeme. Na koncu su se razišli, uz dogovor da za nekoliko godina, kada ona bude spremna za djecu, eventualno ponovno razmisle o nečem trajnijem. (Oboje su pritom, dakako, znali da se, kao ljubavnici, rastaju zauvijek.) Cage sada reče: — Aa-ha. Znači samo tako sjediš kod kuće? — Da — reče Parker. — S glavom u pijesku, kao noj Norman. — Tko? — Ma to ti je nekakva dječja knjiga. — Nemaš osjećaj da se oko tebe nešto događa, a da ti to propuštaš? — Ne, Cage, nemam. Imam samo osjećaj da mi djeca odrastaju i to mi ne nedostaje.

____________________________
*Tvrtka

22 (1882-1945.), 32. predsjednik SAD-a (1933-1945.) —prev. koja proizvodi ukrasne predmete, lutke, stvari za kolekcionare —prev.

— To je vaţno. A-ha. Jasno mi je kako bi to moglo biti nekako vaţno. — Vrlo vaţno.

Evans, koji je još uvijek telefonirao, supruzi je upravo govorio da je voli. Parker pokuša ne slušati. Te su ga riječi deprimirale. — Što kaţeš na Lukasicu? — upita Cage na koncu. — Što mislim? Dobra je. Daleko će dogurati. Moţda i do vrha. Ako prije toga ne implodira. — Eksplodira? — Ne, implodira. Rasprsne se prema unutra. Poput ţarulje. — Ta ti je dobra. — Cage se nasmije. — Ali ne pitam te to. Što misliš o njoj kao ţeni? Parker se nakašlje. Zadrhti pri pomisli na metke i plamen. — Pokušavaš mi je namjestiti? — Dakako da ne. — A onda reče: — Samo mi je ţao što nema više prijatelja. Već sam zaboravio da si ti zabavan tip. Mogli biste se malo druţiti. — Cage... — Nije udana. Nema dečka. I, ne znam jesi li primijetio — reče lukavi agent — ali zgodna je. Nije tako? Svakako, čini mi se. Za jednu policajku... Dakako da je Parkeru bila privlačna — i to ne samo zbog izgleda. Prisjetio se tog njezinog pogleda kada je ranije tog dana promatrala Robbyja kako trči stubama. Do muškarčeva srca dolazi se preko njegove djece... Ali Cageu je rekao samo: — Jedva čeka da ovaj slučaj završi, pa da me više ne mora gledati. — Misliš? — upita agent, ovaj put cinično. — Čuo si je... u vezi s mojim oruţjem. — Dovraga, samo te nije ţeljela vratiti djeci s dupetom u crnoj vreći. — Ne, nije samo to. Gazim joj po prstima i to joj se ne sviđa. Ali i za nju imam novosti. Nastavit ću tako budem li mislio da sam u pravu. — Hej, bravo! — Kako to misliš? — Isto to rekla bi i ona. Pravi ste par... sir — Cage, ohladi malo... — Čuj, Margaret ima samo jedan cilj: hvatati kriminalce. Ego joj je velik, to svakako, ali to je dobar ego. Po kvaliteti je drugi istraţitelj kojeg poznajem. — Parker se nije obazirao na pogled koji je pratio tu izjavu. Cage se na trenutak zamisli. — Znaš što je kod Lukasice dobro? Brine se za sebe. — Što to znači? — Reći ću ti. Prije dva mjeseca provalili su joj u kuću.

— Gdje ţivi? — U Georgetownu. — Takve se stvari ondje događaju, da — reče Parker. Koliko god volio

Washington, u njemu nikada ne bi i ţivio. S djecom ni u snu. Broj zločina je uţasan. Cage nastavi: — Vratila se kući iz ureda i skuţila da su joj vrata nasilno otvorena. Kuţiš? Pasje iza kuće i... — Ima psa? Kakvog? — Ne znam. Odakle bih znao? Velikog crnog psa. Dopusti da dovršim. Najprije se uvjerila da je s njim sve u redu, a onda, umjesto da ga pozove unutra, vraća se u auto, navlači pancirku, uzima MP-5 i sama rješava pitanje sigurnosti. Parker se nasmije. Pomisao na bilo koju drugu mršavu i privlačnu plavušu koja se iskrada kroz vlastitu kuću, naoruţana strojnicom s laserskim nišanom, izgledala bi krajnje apsurdno. Ali u slučaju Margaret Lukas izgledala je savršeno prirodno. — I dalje ne kuţim što mi ţeliš reći, Cage. — Ništa. Samo ti govorim da joj ne treba nitko tko će se za nju brinuti. Ljudi kada su zajedno, Parkeru... znaš, muškarac i ţena... ne misliš da je tako nekako najbolje? Da se nitko ne treba brinuti za onog drugog? To je pravilo. Zapisi. Parker zaključi da agent misli na Joan. Cage je njega i Joan zajedno vidio više puta. I, svakako, Parketa je bivša supruga privukla jer je upravo traţila nekog tko će se za nju brinuti, a Parker je, budući da je u vrijeme kada su se upoznali tek bio ostao bez roditelja, imao očajničku ţelju za time da na nekoga pazi. Parker se u mislima vrati nekoliko sati, na trenutak kada se Margaret Lukas obraćala svojim ljudima u Gravesendu. Moţda ga je upravo to toliko uznemirilo, dok ju je slušao: ne toliko njezina stručnost koliko neovisnost. Još su se neko vrijeme vozili bez riječi. — MP-5? — upita Parker, zamišljajući tešku crnu strojnicu marke Heckler & Koch. — Da. Kaţe da ju je najviše brinulo to što bi, bude li morala pucati na počinitelja, mogla upropastiti neke od zidnih ukrasa. Ţenska čak i veze. Radi pokrivače... ne bi vjerovao. — To si mi već rekao. A taj počinitelj... uhvatila gaje? — Ne. Već je bio otprašio. Parker se prisjeti njezina bijesa u Gravesendu, pa upita Cagea: — Što onda misliš, što joj je? Zašto je onako navalila na mene? Agent odgovori nakon nekoliko trenutaka: — Moţda ti zavidi. — Zavidi mi? Kako to misliš? Ali ovaj nije bio voljan odgovarati. — To ja ne mogu reći. Samo misli na to, pa

Shenandoah. Uhitili su ga specijalci. ubojica se u vijestima pojavljivao mjesecima. U vezi s vašim sinom? Što se dogodilo? — Čuli ste za Lađara? — upita Parker. S njima se igrate. Cage. Upravo u to vrijeme ja sam bio usred bitke s bivšom oko skrbništva nad djecom. Ja sam ga na koncu uspio povezati s jednim od ubojica na temelju uzorka rukopisa. puštate ih da sladoled curi posvuda. Cage reče: —Najbolji su unuci.. Osuđen je. A onda je jedne noći. Ali ja ti neću pokazivati nikakve tragove. — Bio je serijski ubojica u sjevernoj Virginiji. a tijelo bi ostavio u nekakvom čamcu. a onda ih lijepo vratite kući roditeljima. Pune ruke posla. imaj malko razumijevanja. Dvaput na Potomacu. — Kako je obitelj? — upita ga Parker. — A zašto bi me zanimalo rješenje zagonetke koja se zove Margaret Lukas? No Cage samo zaobiđe još jedan ponor na cesti i ne reče ništa. — Koliko ih imate? — Dvoje. Jezero Burke u Fairfaxu. — Vaši? — Osam i devet. To ovisi o njoj. Parker ovaj put prihvati ponuđeni napitak i otpije nekoliko gutljaja jake kave. no pobjegao je na putu do saveznog zatvora. mršteći se od koncentriranosti. Zatim vrati pogled na ulicu. —Psihić se tuţno nasmiješi. — Ah. Hi ćeš je ti riješiti ili će ti ona dati rješenje. manjem. Vjerujte meni. Otrčao sam u njegovu sobu. Ima nešto bolje od toga? Još su se nekoliko trenutaka vozili u tišini. Oteo bi neku ţenu. Evans kimne. Moţda se liječnik tek doselio na područje Washingtona. a onda Evans na koncu upita: — Onaj incident koji ste spomenuli. ali nikako nisu uspijevali prikupiti dovoljno dokaza. Parkera je to iznenadilo. razmazite ih do ludila.. — Nije odao pojedinosti . Ali nisam siguran.. — Djeci sam veliki duţnik. Evans zatvori telefon i iz termosice ulije novu šalicu kave. Cage oprezno pogleda Parkera. silovao je i ubio. Robby počeo vrištati. oko ponoći. Zavidi mi? — To shvati kao jednu od onih svojih zagonetki. gumenom. nemoj joj jako zamjeriti. — I ja — reče Parker.. drvenom. — To što mi govoriš uopće nema smisla. Uzmete pivce i pogledate tekmu. — Koliko su stari? — Tinejdţeri. kako pokušava ući. Evans reče: — Sjećam se ponešto iz novina. U njoj je bilo barem dvije litre tekućine. većem.kada te malo oprţi.. Sud mi je bio dodijelio privremeno skrbništvo. juţnom Marylandu. domaćica i ja ţivjeli smo u kući u Falls Churchu.i nije ţelio reći više od toga. Prije četiri godine. Tragovi su vodili do nekog tipa koji je ţivio u Arlingtonu. Djeca. uprljate ih od glave do pete. Oči su mu bile blijede i njima je .. I ondje sam vidio Ladara. vi još imate nekoliko godina mira.

— Znate što ćemo? Parker uzdigne obrvu. Evans je već spremio termosicu u naprtnjaču i sada je poloţio ruku na Parkerovu podlakticu. ruke nezaustavljivo drhtale. Evansu i Cageu nije spomenuo onih pet minuta. Ardell stajali su u blizini. Osjećao se kao njegov pacijent. P. Ona vrati pogled na bilješke koje je pisala. Parker je načas pogleda. Još jednom pomno je promotrio ispitivača dokumenata. Čak i sada. Cage upita: — A zgrada s koje je Kopač pucao? — Čista kao Oswaldova soba u Dallasu — reče ona s gorčinom u glasu. Suze su mu klizile iz divovskih očiju. Zagonetan pogled koji mu je uputila u sjećanje mu je vratio Cageove riječi iz automobila. Onamo kamo i pripadamo. Palmerova metoda. Sada uvidi da ga Evans promatra još pomnije. sa sluţbenim revolverom u ruci. On sada uoči njezin rukopis. ali nije ostalo ništa. tada je imao dojam da je riječ o satima. također razgovarali mobilnim telefonima. Na koncu. Moţda ti zavidi. PERT sve pregledava. Računalo i diskete posve su uništeni. Parkeru bi od tog sjećanja zadrhtalo srce: ne samo zbog prizora u kojem to manijakalno četvrtasto lice gleda kro z prozor spavaće sobe. U laboratoriju za dokumente u sjedištu FBI-a ponovno se okupila cijela ekipa. . Pištolj je prebučan! U trenutku kada se Cage zaustavio ispred sjedišta. . — Imao gumene rukavice — reče Parker uz uzdah. Parker Kincaid pomisli: Amen. — Kuća je posve izgorjela.. čuvao vrata dok je slušao Lađara kako jurca kućom. Zavidna preciznost i ekonomičnost. — Uhvatit ćemo tog kučkinog sina. Bez nepotrebnih gluposti. Sada upita: — I ustrijelili ste ga? — Da. Margaret Lukas bila je na telefonu. ali tip je... ušao je u hodnik. a policajci iz okruga Fairfax još se uvijek nisu bili pojavili. liječnik odvrati pogled. Pištolj je prebučan. znajući da taj prasak kod djece samo pojačava uţasnutost. nego i zbog čistog uţasa koji je osjetio Robby. jesam. Hardy i C. trenucima krajnjeg uţasa: odveo je djecu u sobu u kojoj je spavala domaćica. — Ovaj su put došli do čahura.sada pomno promatrao Parkera. nakon toliko godina. Parker komade stakla poloţi na stol. Pogleda Cagea i ostale. pomislio je mahnito Parker u trenutku kada je opalio. Margaret Lukas zatvori telefon.. pa ćemo se i vi i ja vratiti Obitelji. Uočivši taj izraz lica.

. i koţa ga je zacijelo svrbjela. Vrijedio je samo oko dvije tisuće. U svakom slučaju. A od Washingtona traţi dvadeset milijuna. Ima nove informacije iz Bostona. Ali svi su rekli nešto slično.. Tako je obeshrabreno uočio da se velik dio pepela raspao. Kaţu da. R Ardell. Svi su slučajevi i dalje otvoreni. Uključit ću zvučnik. Tip traţi sve veći i veći plijen. Nešto neobično. Počeo je proučavati ono što je ostalo od dviju stranica. I koţne dok je boravio u stanu. Dlake su bile kratke. — A to je? — upita Parker.. — Izvoli. — On koščatom nadlanicom protrlja bradu. — Ona podigne pogled. Imaju fotografije našeg osumnjičenika koje smo poslali i nitko ga ne prepoznaje. Ona pritisne jedno dugme. To su najčešće sadoseksualni ubojice. Ali Evans je odmahivao glavom. Pomno je čistio staklo pod kojim su se nalazili nagorjeli ţuti papiri. ? Na ime otkupnine traţio je samo stotinu tisuća. — Samo jedan sat? — upita C. ali progresivce uvijek vodi poţuda. kao i ovdje. U Bostonu. o onim drugim napadima koje nam je spomenuo Czisman. Margaret Lukas očito je razmišljala na jednak način. Nije bilo otisaka. Ni jednog jedinog traga. Izgorjeli tragovi . Bio je Rolex. Ali kod zločina čiji je cilj profit progresivno se ponašanje susreće rijetko. s onim ubojstvima u autobusu. White Plainsa i Philadelphije. kao da je tek nedavno pustio bradu. U White Plainsu je pokupio trideset tisuća. ali ipak.— Tako je. Kada je punio strojnicu. nije bilo svjedoka. Ona sada upita Evansa: — Progresivni počinitelj? Progresivni su počinitelj i serijski kriminalci kod kojih zločini iz slučaja u slučaj postaju sve teţima.? Uzeo je samo jedan ručni sat. Izgleda da je samo to i ţelio. pomisli Parker. osjećao je frustriranost jer ne uspijeva uočiti moguća rješenja. To se postiţe infracrvenim svjetlom na površini pepela. — Sušan Nance. u redu... Uto se oglasi telefon i Margaret Lukas se javi: — Molim? Oh. Sušan. — Samo je to uspio pokupiti? — Ne.. Parker je predosjećao da je ta zagonetka puno kompliciranija nego što izgleda. Ili puno jednostavnija. — Ne. — U biti da su razmjeri nasilnog čina u velikom nesrazmjeru s plijenom. u onoj draguljarnici. Tako samo izgleda.. Parker dovrši čišćenje stakla i svu pozornost usmjeri na dokaze. — Došla sam do detektiva koji su radili na tim slučajevima. Ipak će biti moguće na većim komadima pepela pročitati dio ucjenjivačevih biljeţaka. U Philadelphiji. Šteta izazvana poţarom veća je nego što je mislio. — Postaju sve nasilnijima jer zločin ne zadovoljava njihovu potrebu. nije bilo čvrstih forenzičnih dokaza.

lakše ga je čitati nego treći. R. odmahujući glavom. — Izgleda kao "Mjesto na koje sam.". Ne mogu ih pročitati.. Napad u ponoć.. I još dio riječi "crn". te odveo".... Taj je dio posve nestao.. Pretpostavljao je da je ucjenjivač zapisao i posljednje dvije mete — određene za dvadeset sati i ponoć.. nadvijen nad stol. Tu je onda rupa u papiru. nije obazirao na taj list. Sada prepiše riječi kako bi ih svi vidjeli: . Parker podigne pogled.tri kilometra juţno. Ali sljedeća dva. Hardy pročita zapisano: — "Mjesto na koje sam te odveo — crn. nego je počeo proučavati onaj na kojem se spominjalo kazalište Mason. Ali ti su komadići bili gadno ispremiješani i nagorjeli. Parker se.. dobro.." Da vidimo. Crtao je labirinte. Sada stane diktirati: — .. Podzemna i kazalište Mason. Ţmirkajući.. . Hardy pogleda papir s lijeve strane. — A što je s napadom u osam? Trebali bismo se koncentrirati na to.. govori? T„ Ali nitko nije imao pojma. — O čemu.. Detektiv uzme olovku i blok sa ţutim listovima." — I to je sve.. Ali nakon toga pepeo je posve izguţvan. veliko R... Parker stakla sa ţutim papirima oprezno poloţi jedno pokraj drugog pod Foster & Freemanov uređaj s infracrvenim svjetlom. — Oh. posljednji. — Što? — upita C. R.. dovraga.. ciljevi koje je Kopač već napao jasno se vide na papiru."Tri kilometra juţno. međutim. — No.. Parker stisne kapke.. Parker pomnije pogleda treći redak. Vidim puno tragova. Piši. Pognuvši se. . Proučavao ju je više od minute. ispod natuknice u kojoj se spominjalo kazalište Mason. — reče Hardyju. mjesto na koje sam te odveo — crn. usmjerio je povećalo na jedan drugi dio papira.. "Mjesto na koje sam.. Potom crta. Imamo manje od sata. P. uzeo je povećalo koje je pronašao na stolu (pritom je bijesno razmišljao: taj prokleti Kopač upravo mi je uništio antikni Leitz vrijedan pet stotina dolara). Cage pogleda na ručni sat. — Labirinti. . ali riječ je samo o dijelovima slova.tinte ili olovke odraţavaju drukčije valne duljine od izgorjelog papira i obično je moguće rekonstruirati velik dio slova. Parker uzme prijepis i priđe školskoj ploči najednom zidu laboratorija.. vidim nekoliko stvari — promumlja. — Kriste — reče bijesno. — Počni.

On se sada okrene od ploče i nagne nad staklo. — Na slagalicu — prošapće. P. — Kao da sam se sunčao u Novoj Engleskoj. au. .Što to znači? — upita Cage. — Au! — reče agent. — Neki od tih komadića mogli bi dolaziti nakon slova R. Moţeš li ih ponovno sastaviti? . Zastane uz Parkera.. ja jesam uvlačio. mali.. Mladić se u međuvremenu preodjenuo i izgledalo je da se otuširao.. — Za moje opekline čak nema ni oznake stupnja — objasni Geller.. — Ţao mi je što ti moram reći. — Da. — Tako je — reče ona. — Kako ide. — O čemu to. — Tri kilometra juţno od čega? — promumlja on. samo jedak miris dima. Margaret Lukas priđe stolu na kojem su se nalazili papiri. —Tobe! Tobe Geller nesigurnim korakom uđe u prostoriju. Ali komadići papira bez poteškoća su nadjačali protivnika. Sve je OK. Uto se otvore vrata laboratorija i Parker prema njima pogleda jed nom. —No. Na licu krupnog agenta jasno se odraţavala iskrena zabrinutost koju taktički agenti bez stida pokazuju. čvrsto ga zagrlivši. osim pluća. — Što? Prstom je pokazala komadiće pepela. — Hej. — A na što te to podsjeća? Parker spusti pogled. pa još jednom. stari? — upita ga C. dovraga. ali ne pomaţe nam puno. Nego. Ardell. Što je R? Samo je nemoćno uzdahnuo. je li tako? — Moguće. _ U svoj jadni samački stan? Pošto sam već otkazao dogovor sa sada već nesumnjivo bivšom djevojkom? Neće ići. — On se nasmije. — A ti si majstor za takve zagonetke. Za razliku od nekih predsjednika.. dobro. Uspjevši ga zaustaviti. ali i taj smijeh prekinuo je kašalj. kao da ţeli zastrašiti nekog nasilnog dječaka u školskom dvorištu. ali i dalje je smrdio po dimu i s vremena na vrijeme bi zakašljao. — Hmm — reče ona nakon nekoliko trenutaka. govori? Parker nije imao pojma. On više nije osjećao ugodan miris sapuna. Margaret Lukas reče: —Jesi li ti poludio? Idi kući. ti ovdje nemaš što raditi — reče Cage. — On ponovno zakašlje."R".? — reče Parker tuţnim glasom... počeo je duboko disati. Kako stojimo? — Onaj ţuti blok.

— Da? —Mladi agent zakašlje.. nikada ne bi upotrijebio nekakav software da ti pomogne u rješavanju zagonetke. — Skenirat ćemo uzorak rukopisa s one poruke. za razliku od pravih dijelova slagalica. Vidiš one komadiće slova na pepelu? Moţeš li ih ponovno sastaviti? Geller se nasmije. I tako ćemo dobiti fragmente slova. — Robby je dobro. Krv mu se sledila kada je začuo napeti glas gospođe Cavanaugh: — Parker. Odmah potom vratila se komadićima pepela. — Molim? —javi se. pogladi sprţenu obrvu. još jednom.? Odgovorio mu je C. — Tobe. Pošto je aparat priključio na serijski port na računalu. još više trgnulo sve nazočne.. Učinilo mu se da je iza kuće vidio onog muškarca... R. — To će upaliti? — upita Hardy. . — Što se dogodilo? — upita.. samo trenutak kasnije. Lađara. — Premetaljke.tri kilometra. Prsti su mu letjeli tipkovnicom. ne. svakako. Ardell — muškarac s tetovaţama od kojeg se na području intelektualnih aktivnosti ne bi očekivali veći napori od uspoređivanja cijena piva u diskontnim prodavaonicama. On iznenađeno poskoči i otvori mobilni telefon. dajući sve od sebe kako se ne bi prepustio panici.. Stvar bi mogla potrajati satima. Geller priključi digitalni aparat i načini nekoliko snimaka pepela te jednu snimku poruke.. Geller reče: — Oh. — Samo ne znam koliko će trajati.. — Sve je u redu — reče ona ţurno. Zbog toga je prodorno zvečanje Parkerovog telefona. I kompjutor će ih onda sastaviti. ako ne i danima. — Postoje kompjutorski programi koji rješavaju anagrame. zar ne? — Ne. na čijem se nepomičnom licu pojavio tek kratak pogled u njegovom smjeru.".. Na taj način dobit ćemo standarde za rekonstrukciju svih njego vih slova. — Genijalna ideja — reče. Prije toga na ekranu je uočio svoj kućni broj.. Oh.. to bi bilo varanje. Ali ti. Ja ću onda komadiće pepela snimiti digitalnim aparatom s infracrvenim filterom. Na primjer "sok" i "kos".. rubovi komadića pepela bili su oštećeni i nuţno se nisu morali poklapati. — On se nasmiješi Lukasici..Parker je sada promatrao stotine sićušnih komadića pepela. Parker nastavi: — Nakon slijeda ". U pozadini je čuo Robbyja kako jeca. Samo se malo prestrašio. Parkeru. počeo je prebacivati snimke. Ali Parkeru je nešto palo na pamet. — Oh. P. anagrami? Što je to. zar ne? — Anagrami. Svi su samo šutjeli. izbaciti tonsku vrijednost nagorjelog papira. sastavljanje različitih riječi od zadanih slova. hoće — ocijeni samopouzdano Geller..

posve nepomično. Ali ne i od djece. Robby! — reče Parker vedrim tonom. — Ne. Od djece nikada. — Što je bilo? — Pogledao sam van. A kacigu? — Parker podigne pogled i uvidi da ga Margaret Lukas opčinjeno promatra.— U vrtu nije bilo nikoga. — Moram ići — reče. Sutra ćemo ga posjeći. Boatmana. — Vratit ću se. — Robby? Sjećaš se? — Imam štit. — Tata? Tata! — Dječakov je glas bio slabašan od siline straha. — Dajte mi ga. na silu odvojiti od supruga i ljubavnica i kolega. uz sreću i snagu. — Ne. Budi bez brige. Prestrašio sam se. Oh. te reče: — Kopač nikako ne moţe znati za tebe. Istinski prestrašio. a unutra je bilo više nego dovoljno smeća koje je moglo nalikovati na nekog uljeza. hvala. — Koliko svjetala? — upita Parker. lica ljudi koji su mu večeras postali braćom. Pogledao je oko sebe. Parkera je taj zvuk uzrujavao više od svega na svijetu. Parker — započne Cage. Margaret Lukas podigne ruku i ušutka starijeg agenta. — Imaš kacigu? — Da. pogledavajući Cagea.. Iz čiste je lijenosti ostavio garaţna vrata otvorenima. bilo je to tako teško. Robbyjev strah osjećao je kao svoj. Potom prekine vezu.. — Isuse. — Odlično. Len — odgovori Parker. Parker zatvori oči.. Svi su ga promatrali.. Ali sada moram ići. U mikrofon sada reče: — Dolazim odmah.. — Ţao mi je što se uplašio. — Zapamti. Tvoje je srce zauvijek njihovo. Ništa više. — Vozit ću koliko brţe budem mogao. Pas gospodina Johnsona ponovno se oslobodio i skakao je kroz grmlje. Parker sada upita sina: — Sjećaš se što radimo? Nije bilo odgovora. Parker se sada ljutio na samog sebe. Ali poslat ću dvojicu agenata pred tvoju kuću. ovo je bilo u garaţi. ali. — Mogu li kako pomoći? — upita Hardy. I pomisli: Moţeš se. To je bilo. — odgovori dječak.. Uključila sam svjetla iza kuće. To je samo grmlje. —Još je nekoliko trenutaka plakao. . Njegov sin nastavi. — I učinilo mi se da sam ga vidio. pogledavajući na zidni sat. I znati što sada mora učiniti. — A svjetla? — Uključit ćemo ih. čuti glas vlastitog sina. — Hej. — Sve do posljednjeg — odreci tira dječak. — Stvarno? — reče dječak. Ali prestrašio se.

da stoji uz nju. ne. — Samo izvolite — reče mu ona. Ali ona nakon toga tiho doda: — Tvoj mali dečko? Idi kući. Margaret Lukas reče: — Tako mi ovdje funkcioniramo. Na ekranu Tobea Gellera. koji se obraćao računalu: — Hajde. Pitao se: je li pronašao ključ za labirint specijalne agentice Lukas? Ili je to samo pogrešan trag? Već joj je počeo zahvaljivati. Kada dođe kući. . I dalje potpuna zbrka. stane promatrati kako pomno proučava onu poruku s ucjenom. jedini zvuk u laboratoriju bio je Gellerov promukli glas. Koliko god trajalo. Njegove su blijede oči čovjeka uznemiravale i ona zaključi kako ne bi voljela da je to njezin terapeut. kako će tješiti sina? Hoće li ga drţati? Citati mu? S njim gledati televiziju? Bit će od onih očeva koji s njim razgovaraju o problemima? Ili će dječaku pokušati odvratiti pozornost.Pomislio je kako je to njezin uvod. o pepelu. Razmišljala o Parkeru Kincaidu. dobro. Margaret Lukas hodala je amo-tamo. — Za valjanu bih analizu trebao još tonu podataka i barem dva tjedna vremena.. On iz termos-boce u šalicu ulije još kave. odmah. — Svakako ih uzmite s dozom rezerve — upozori liječnik.. kako dlanom trlja kratku bradu. Promatrali su kako sličice dolaze svaka na svoje mjesto. Mogla bi. poremetila tu osjetljivu ravnoteţu između njih dvoje. Stoga je jednostavno kimnuo i ţurno izišao. misli mu udaljiti od straha? Odnijeti mu dar kako bi mitom raspršio tugu i bol? Nije imala pojma. Drugi je dio ţelio da se nikada ne vrati. Ne. to je ţelio jedan dio nje. Koncentriraj se. nakon kojeg će ga nagovarati da ostane. da zauvijek ostane skriven u svojoj maloj utvrdi u predgrađima. Parker ju je još nekoliko trenutaka gledao u oči. 21 19. razmišljala o anagramima. Dok se udaljavao. Usreći ga. ali je iznenada uvidio da bi svako pokazivanje zahvalnosti.. hajde. No. hajde. hajde. A onda objavi: — Imam određena opaţanja u vezi s ucjenjivačem.20 Točkicu po točkicu. Margaret Lukas znala je samo da ţeli da se Kincaid vrati. — Onako kako očajni kladitelj moli konja koji na stazi zaostaje za ostalima.. No. svaka reakcija. Nabacujemo zamisli. Ni za što vas nećemo drţati za riječ. Margaret Lukas okrene se prema sićušnom doktoru Evansu.

.. Drugim riječima. — U torbe smo postavili uređaje za praćenje. — Ja u tome vidim klasno pitanje — objasni Evans. — Istina — reče Cage. što? — upita Margaret Lukas. primjerice... i bio je dobar. Na sebe je preuzeo nemoguću zadaću i vjerojatno bi bio uspio da nije poginuo u onoj prometnoj nesreći.. ponovno ţaleći što ispitivač dokumenata nije s njima. Imao je nebrojene slojeve rezervnih planova. — A to baš i nije očekivano od osobe koja je dovoljno inteligentna da sve to organizira i koja traţi dvadeset milijuna dolara. poznavao ljudsku prirodu.. gotovo znanstvenički objektivno. — Sve je savršeno isplanirao.. Mislim na onu zapaljivu bombu u njegovom skrovištu.— Mislim da je najviše . odnosno barem vjerovao. Kopača.. znao je da će gradonačelnik platiti. premda većina predstavnika vlasti ne bi pristala na takvo što. Ali počinitelj. P. — Traţio je dvadeset milijuna.. — Što je imao na sebi kada su ga prebacili u mrtvačnicu? C. P. — Upravo tako. Evans zaključi: — Znači. — Oh — reče Evans — mogao bih se okladiti da je imao plan i za takav slučaj. I za to je bio voljan pobiti stotine ljudi. ne. onaj muškarac u mrtvačnici. Savršeno je.. — Tako je. kako bi zajednički razmatrali najrazličitije ideje. to je već druga priča.. Ne bi se spotaknuo na nekakvu laţnu sliku o vlastitom egu. Nije progresivni zločinac. Margaret Lukas uvidi da čovjek vjerojatno ima pravo. — A to znači. Evans se na trenutak zamisli. da se moţe izvući. vjerojatno ne bi — istakne Margaret Lukas. njegova je arogancija imala temelje u nadarenosti. pronađe popis i pročita ga. Doktor sada nastavi. Drţao je da je dobar. Termine. ljudsko biće koje funkcionira ali ne čini ništa osim ubijanja. rekao bih da je Kopač samo stroj. lokacije.— Na temelju onoga što smo vidjeli. — Eto. ovo je bio visokoorganizirani počinitelj. Znate za organizirane počinitelje? — Svakako — reče Margaret Lukas. — Zbog čega je gad samo još opasniji — progunđa C. Pogled Margaret Lukas skrenuo je na poruku dok je Evans opisivao muškarca koji ju je napisao. jeftinu odjeću. Osnove kriminalističke psihologije. Liječnik nastavi. To je kao da radite psihološki profil pištolja. no Parker je to odmah prozreo.. — Kincaid je rekao da je bio visokoobrazovan — reče Margaret Lukas. I pronašao je savršeno oruţje. tako da se vjerojatno ne bi izvukao. ali je podizao uloge jer je znao. Tip je bio genijalan. Nema smisla analizirati ga. U stručnom ţargonu rekli bismo da je "zaštićen od profila". — To je u onoj poruci pokušao sakriti.

Tu je još i treća lokacija". To joj je sada izgledalo očito i bila je uzrujana jer joj ta činjenica nije sinula ranije. Iako ondje nije napao. — Đavolja suza — prošapće Margaret Lukas. —Nešto se pojavljuje. Smatrao se boljim od njih. Ali sustav je sada iza velikog slova R dodao malo i. Iza tih riječi. Koncentriraj se. — Four Seasons. računalo je ubacivalo kombinacije slova s onih komadića pepela. Program bi ih odbacivao kada potez olovke najednom slovu ne bi odgovarao potezu na slovu s lijeve strane.. Ona je razmišljala na jednak način.. — Tako je — reče Geller. — Samo malo. — Imam osjećaj da sam analizirao poruku.. On glavom pokaţe prema onoj poruci.. — Nema sumnje. Iza. — Zašto? — upita Cage.. bio je prepun mrţnje. Evans reče: — Ali razmislite malo o lokaciji. — To je ono čudno i s točkom o kojoj nam je govorio Parker — reče Geller. toga kako on pristupa zagonetkama.. Poznavao je to mjesto. katkada vrlo teško. Nije baš Jugoistok.. međutim. toga se formiralo novo slovo. Margaret Lukas pribliţi snimku iz mrtvačnice i pomno se zagleda u poginulog čovjeka.". — Što je? — upita ona. podsjeti ih Evans. Svojevrsnim narodnim junakom. t. R. I ono je vrlo otmjeno. — Još ne znam. slovo t. Hardy istakne: — Ali u prvom napadu on i Kopač pobili su sve. ne vidim ništa. Što se događalo u njegovoj glavi? Kojim se motivima rukovodio? Evans je pogleda i kratko se nasmije... ljudi — reče Geller. To je pravo vuppiejevsko područje. ne samo imućne. Dupont Circle.. Sada se ponovno sjeti Parkera. . Da je ona počinitelj.volio ubijati bogate ljude. — Mislim da je bio bijesan na bogataše. Imamo premalo činjenica.. iz društvene elite. Ali mrzio je elitu. Je li to t? Proklete suze. A kazalište Mason? Ulaznice za balet prodavale su se vjerojatno po šezdeset dolara. Oh. Koncentriraj se. Što je. Na društvenu elitu.. R-i-t. poslao nas je onamo. — Svi su se nagnuli prema ekranu na kojem su se vidjele riječi ". Razmišlja o vrlo širokom kontekstu.tri kilometra juţno. — A nakon toga.. Upravo to rekao je i Parker Kincaid.. — Da — reče Margaret. Margaret Lukas kimne. I to ne smijemo smetnuti s uma dok pokušavamo odgonetnuti sljedeći cilj.

Ja preuzimam odgovornost.. — Zatim još pridoda: — Znam da te neću usrećiti. Lice mu je odjednom izgledalo starije. Nagnula se preko tehničareva ramena. — I to je logično. Dajem se na posao. Miris dima na njemu je još uvijek bio jak. — Odviše je nejasno.. — U traţenom su području dva Ritza. — Ne razaznajem. Mislila je na Kevlarove kacige — to je u FBI-evom ţargonu značilo da će agenti biti u civilu. I u hotel u Tysonsu pošalji temeljne ekipe.. — Sigurna si? — upita Baker nesigurno. naginjući se prema ekranu.. kako ih je ono nazvao Parker. glavom pokazujući prema Evansu. Ona prekine vezu. nepopustljivije.. Najbliţi je Pentagon City.— Koje je sljedeće slovo? — upita Hardy. Slova na ekranu jedva su se razaznavala. — Navalit će na još bogatije ljude. uvidjela je da je Len Hardy nepomično promatra. tako da će sada biti plašljiv poput srne. Vidi li netko bolje od mene? — Izgleda mi kao nekakva cik-cak linija— reče Margaret Lukas. misli da ćemo prekriţiti hotele jer je jedan već upotrijebio. međutim. da.. osobito kada je počinitelj naoruţan automatskim oruţjem. Jerry.. — promumlja Margaret Lukas. ali bez kaciga. bilo tek mutan skup točkica. — Dobijesa — promumlja Geller. ali. s obzirom na sklonost zavaravanju. Jednom smo ga zamalo nagazili.. — Mobiliziraj sve taktičke agente u Washingtonu i Sjevernoj Virginiji. — Računalo kaţe da je to slovo koje odgovara nizu. Kada se agenti odijevaju za tajno promatranje.. — U redu. Cage naglo podigne glavu.. — Moramo tako.. — Moţda Ritz-Carlton? — To će biti to! — reče Margaret Lukas. Stvar je neusporedivo opasnija. — Cik-cak? Moţe li biti z? — Ritz! — izlane Hardy. Potezi se poklapaju.. — Svakako! — reče Evans. Margaret. Ali ne prepoznajem ga. to su svakako i i t. Neko kratko slovo. Uoči li samo jednu neobičnu stvar... Pitala se hoće li se još jednom s njom . Podignuvši pogled. Nazvala je Jerryja Bakera i rekla mu koji je najnoviji cilj. ne mogu nositi toliko štitnika kao u otvorenoj taktičkoj operaciji. uzlaznih i silaznih linija. Jedan u Tysons Corneru. Već pet sekundi kasnije na zaslonu je imao poslovni telefonski imenik. Geller se na pokretnom naslonjaču odgurne do drugog računala. Sljedeće je slovo. Margaret Lukas reče: — Parker je rekao da se trebamo drţati samog Washingtona. — Moţda a ili x. I drugi u Pentagon Citvju. odjurit će poput munje. bez.

— Što ti predlaţeš? — upita ga ona ljutito. pogleda prikovanog za poruku. On bijesno uzdahne. Len. očekujući pet stotina gostiju. _ _ Načas pogleda Evansa: — Doktore. Detektiv reče: — Znaš što je moj posao. — Ne — reče. — Molim te — ustrajao je detektiv. Margaret — promumlja Hardy — izvuci barem djecu. Ona ga pogleda u oči. još jedna rezerva? — Ne. no neka svi ostali iziđu. Zanima te koliko slučajnih prolaznika pogine u tajnim taktičkim operacijama? Pokušate li s takvom taktikom. dopuštajući mu da načas uoči i njezin temperament. molila bih da ostanete ovdje. I otišao pucati na neko drugo mjesto. Ako baš moraš. — Ne. Ali on upita: — Operaciju izvodite u civilu? — Tako je. — Znači. detektive? — To znači da nećete evakuirati hotel? — Ne. Nešto nije u redu. a vidi ih tako malo? Odmah bi pobjegao. — Za ime svijeta. ostavi zaposlenike. Eto što ćemo. prikupljam statističke podatke. idem po odjeću za proslavu.. — Kopač uđe. — Zadrţi ljude u civilu. hoću reći. — Ali ondje će večeras biti tisuću ljudi. — U najboljem slučaju.. — Znam. ne znamo čak ni kako točno izgleda. ali ukloni sve goste.. jednostavno ćete se nadati najboljemu? Ona pogleda poruku. nećemo — odgovori ona. — Zašto? — upita Cage. — Ali ako prođe pokraj nas. — Nego ćemo ga spriječiti. Kada bismo pokušali evakuirati samo jednu osobu.suočiti u vezi sa sudjelovanjem u taktičkoj ekipi. Margaret Lukas reče: — Bit će to uobičajena večer. — Potom još Hardyja: — Ti se brini za komunikaciju. to bi se pročulo i došlo bi do panike. Kraj je blizo. — Moram svratiti do svog ureda. . izgledi za ozbiljne ozljede medu neduţnim promatračima vjerojatno se kreću oko osamdeset posto.. — Idemo — reče Lukasica Cageu. glavom pokazujući prema njezinom drţaču na gleţnju. Kopač ne smije ni u što posumnjati. Moramo se dobro uklopiti u okolinu. On odmahne glavom.. u hotelu bismo imali pedeset .. — Oh.šezdeset agenata — istakne ona. — Nemamo izbora. Margaret Lukas zasuti. Imala je dojam da joj se podsmjehuje. — Ne moţeš tako.

Dragi naš gradonačelnice. — Da? — Gradonačelnik Kennedy? — Tako je. još dok je govorio. Pritom je mislio na Sladea Phillipsa. Kennedy se protegne i nasloni na kauču — laţnoj georgijanskoj sofi koju je kupio njegov prethodnik. — Svakako. O onome o čemu smo razgovarali. nije im imao što reći. veliko hvala što ste danas došli razgovarati s nama. — Ovdje Len Hardy. Tko bi ih za to zapravo mogao kriviti? Kriste.. Gradonačelnik uzme slušalicu. spusti noge na pod. Lak se ljuštio s naslona za ruke. još netko nas sluša? — Ne... Još jedan pogled na mjedeni sat. — Sa specijalnim izvještajem.. koliko će ljudi umrijeti? Uto zazvoni telefon. bis. detektiv reče: — Malo sam razmišljao. Nadamo se da će vam se svidjeti. javljali na mobilne telefone i pogledavali na pagere. — U programu će se pojaviti u devet — reče sada Jefferies gradonačelniku. bismo obi.. Ovo j e moj a privatna linija. — Slušalicu mu je dodao uz riječi: — Ovo je zanimljivo. s visoko podignutim rukavima na skupoj košulji krojenoj po mjeri. — Detektiv Hardy? — Tako je. — Molim? Stanka. u nadi da će iz nekih drugih izvora doći do boljih novosti. — Što će imati u njemu? — Ne ţeli mi reći — reče Jefferies. Divna ste osoba za nas djecu i učenike i vaš posjet ţeljeli bi. znao je gradonačelnik Kennedy. A tabure na koji je poloţio stopala veličine 46 bio je jeftin.. Velika kazaljka pomaknula se za jednu crticu. koji su se. Samo trenutak.. Bila je čast slušati vas. Gradonačelnik je upravo odrţao još jednu neugodnu konferenciju za novinare.. pod jednom nogom bio je podmetnut komad presavijenog kartona kako se ne bi ljuljao. Kennedy se pridigne. — Nekako misli da bi to bilo neetično... Mogao ih je samo izvijestiti o moralu nekih od ţrtava koje je posjetio u bolnicama.— Za nas ima par dobrih stvari — reče Wendell Jefferies. Sluša. Ispod njih su se vidjel i mišići oblikovani u dvorani za fitness. obiljeţiti prigodnim darom. na kojoj je bilo tek desetak novinara. Nakon još malo oklijevanja. .. Kennedy ga letargično pogleda i pusti Jefferiesa da se javi.... Za sat vremena. pomisli. Njih su se dvojica nalazila u uredu u Gradskoj vijećnici.

— Gdje? — Ritz-Carlton. razmišljao sam o onome što ste rekli. i mecima zasuti milijun listova. kao u onoj šumi u Connecticutu. gdje se trebao zavrtjeti.. gradonačelnice. — Hvala. Kazalište u kojem ga je. neće ih evakuirati. Nazovi Reggieja. — Što je bilo? — upita Jefferies. — Jesu? — Kennedy snaţnom rukom čvrsto stisne slušalicu.. Hoću reći. to se svim srcem nadam. Više ne mogu razgovarati. gradonačelnice. Ritz. Obojica stoje nelagodno. — Nadam se. Jefferies upita: — A jedna zgodna televizijska ekipa? Kennedy pogleda pomoćnika. Značio je: Dakako da ţelimo televizijsku ekipu. U sjedištu FBI-a. jedan uz drugog.. Morao sam nešto učiniti.. Slike na televizoru Kopaču izgledaju poznato. a ona neće nikome reći? — Ne. to se ne moţe drukčije reći. — Lukasica? Hardy nastavi: — Otkrili su što će večeras napasti. sine. Samo sam vam morao reći. klik. — Znamo gdje će napasti. Dok je dugačkim koracima odlazio prema vratima. Ali. Mislim da griješi. u Kopačevoj motelskoj sobi. Gradonačelnik ga potakne: — Hajde. Kazalište u kojem se ţelio zavrtjeti. goste će upotrijebiti kao mamac. I odlučio nazvati.. — Više nisam mogao samo tako sjediti. — Jerry Kennedy prekine vezu i ustane. Jefferiesu pokaţe neka mu doda olovku i papir. Samo će. — Koji? — Ne znaju točno.. — Molim?!? — poviče bijesno Kennedy. Mjesto na kojem se trebao onako zavrtjeti oko osi. U svakom slučaju. — I dobro si postupio.— Reci.. odmah ţelim auto. Vjerojatno u Pentagon Citvju. četiri prekriţene ruke. — Čekaj malo — reče Kennedy. — Znaju gdje će pucati. I policijsku pratnju. Značenje tog pogleda bilo je nedvosmisleno. Kopač. Prikazuju ono kazalište. Obojica gledaju televiziju. ubojica. ali nije mogao. onaj uţasni muškarac s divovskim vilicama i . Gdje si? — U Devetoj ulici. Tišina. — Lukasica ne ţeli evakuirati ljude. Neobično..

. Rezance. Kopač nema puno vremena. Uglavnom rezance. Obraća se dječaku. — Al vraćaš se? Kako to misli? Kopač odmahuje glavom — glavom koja iznad sljepoočice ima malenu udubinu. — Kako. idem van. — Bez razloga... u redu. Pronalazi program s reklamama. ne izgleda. Dječak mu je dobro promotrio lice. automobile i pivo. kapci mu se spuštaju i Kopač uvida da je umoran.. Mršav je i krhak. I slične stvari. Kopač uzima pokrivač i prebacuje ga preko dječaka. — Klik. — Tye. Grije je u mikrovalnoj. ubiti ga. Gdje ga je došla ubiti policija. Gleda na ručni sat. Baš kao Pamela. Ali to ne. nije bilo tako. klik. Ponovno vijesti... čini se. klima se čas n a jednu. Ali dječak ga samo gleda sa strahom i ne reagira..cilindrom došao ubiti. Izgleda mi da svaki dan volim te volim samo više...— Kako se zoveš? Dječak ga gleda napola zatvorenih kapaka. . Nude hamburgere.. kako bi juha bila "okrepljujuće vruća". I dječak gleda na njegov sat..... klik. Ne.. On i dječak jako su slični. — Tye. Promatra dječaka kako gleda televiziju. I dalje ne odvaja pogled od televizora. kako stoji u uputama. — Vratit ćeš se? — mumlja dječak još jednom. Gleda dječakove mršave ruke i dodaje još juhe. Malena glava oblikovana poput metka.. Kopač se pita što bi čovjek koji mu govori stvari mislio o tom dječaku. Promatra televizijski ekran. Područje oko desnog oka pomalo je tamnije od njegove tamne koţe i Kopač zna da je onaj muškarac kojeg je ubio često udarao dječaka.. čas na drugu stranu. A onda prestaje jesti.. Spušta slušalicu. zaključuje. — Kopač samome sebi nekoliko puta ponavlja to ime. A izričito mu je naloţio da ubije svakoga tko mu vidi lice. točno šezdeset sekunda. Odlazi u minijaturnu kuhinju i otvara konzervu juhe. Lijeţe. Dio ţlicom stavlja u tanjur.. To se događa i njemu kada je umoran.. Postavlja tanjur pred dječaka. Kopač naziva sandučić glasovne pošte i čuje elektronički ţenski glas kako govori: — Nemate novih poruka. Kopač rukom pokazuje prema kauču i dječak ustaje i odlazi na kauč. Što god značila riječ "sretan". Dječak u usta stavlja prvu ţlicu juhe. Potom još jednu.. — Sada idem. Čini mu se da je sretan što ga je ustrijelio. Dječak kaţe: — Sranje. to. Dodaje mu ţlicu.. Kopač gleda televiziju. Kopač mu pokazuje prema krevetu.

Ali Parker je nastojao ne razmišljati o Cageu. Kopač je ravna i polaţe pokraj dječaka. Zapamti. . lijepu Toyotu Corollu.. Ni o Margaret . a Nintendo 64 bio je uključen u stari televizor.Ooooh. ako ti netko vidi lice.. tako da će.Oboţava one reklame. Otvara pretinac ispred suvozačeva mjesta. Kopač stavlja Uzi u smeđu vrećicu. Dječak i dalje spava. kako se činilo. Zatim zaključava ormar. probudi li se dok Kopača nema. vidjeti psiće i neće se bojati. Kopač zna voziti automobil.. ali ne sjeća se koje. Svidjeli su mu se psići. Morat ćeš paziti. Vadi gumene rukavice i puni dva Uzijeva okvira. Odlazi do ormara. da mu bude toplije. Ona je dobivala kazne. I Darth Vader. — Nakon kazališta — upozorio ga je čovjek koji mu govori stvari — traţit će te više policajaca. u Robbyjevoj sobi.— Vratit ću se.. To ionako nije vaţno jer dječak spava.. navlači tamni kaput i rukavice i izlazi iz sobe. Stoga Kopač sada ima običnu smeđu vrećicu. Dječak se okreće. Na podu je bilo najmanje dvadeset igračaka. svakodnevni ljudi. Kopač promatra poderanu vrećicu s psićima. Dječak zatvara oči. Zapamtio sam.. on nikada. Na zidovima posteri iz Ratova zvijezda. — Treći put upotrijebi običnu smeđu papirnu vrećicu — rekao mu je čovjek koji mu sve govori. Naša večerašnja maskota. Kopač ga čuje kako diše. Dolje ulazi u automobil. Već se spremao zguţvati je i baciti kada se sjetio da ju je Tye pogledao i da mu se. a on polagano. Parker u drvenom naslonjaču za ljuljanje koji je kupio u jednoj antikvarnici i neuspješno ga pokušavao ponovno obojati. Kopaču više ne treba vrećica s psićima. Unutra se nalazi nekoliko pištolja. Kopač mu navlači pokrivač prema glavi. kakav osjećaj. To mu se više sviđa od pjesme Oh. ali i dalje spava.. Gore. Luke Skywalker. otključava ga i vadi jednu od kutija sa strjeljivom. To je rekao Cage. Pokušava smisliti nešto drugo što bi mogao reći Tyeu.. Vrlo je dobar vozač. Dječak je sjedio u krevetu. . dopala. Uzima jedan i sprema ga u dţep. Neke bi riječi ţelio reći. a nakon toga još petnaest minuta ponovno priprema prigušivač. Parker je sjedio uz sina. Nekoć se vozio s Pamelom. Ona bi uvijek vozila brzo.

' Trebaš samo biti s njima. savjete. iako mu ju je otac već čitao više puta. Tolkiena (1892. Supruga Thomasa Jeffersona. Polagano se ljuljao naprijed-natrag. Djevojkama je napisao tisuću stranica. Kada je maločas ušao u kuću. R R. (Iz Priručnika: "Katkada ti nije duţnost racionalno se nadmudrivati s djecom. zbog prizora ubijanja onog uţasnog zmaja. često je morao biti odsutan. Stephie je suosjećajno gledala kako Robby i Parker odlaze na kat čitati priču. Čitao Hobita15. pruţao im potporu. Još mu je jednom strpljivo pokazao da ni iza kuće ni u garaţi nema nikakvih uljeza. umrla je nedugo nakon rođenja treće kćeri (i sama je djevojčica umrla u dobi od dvije godine). Čitao je sinu. govoreći: — Pripremit ću Robbyju iznenađenje za desert. Parker je uhvatio sina za ruku i tako su zajedno izišli na straţnji trijem. ili ih podučavati ili čak primjerom pokazivati iznimnu zrelost. To je bila još jedna od stvari u vezi s djecom koju je Parker naučio: prepiru se i nateţu kao zdrava djeca. Ne trebaš ništa više”.) iz 1937. pokušavaju nadmašiti jedno drugo. Toj bi se knjizi vraćali kad god bi se Robby bojao. Parker odloţi knjigu u krilo i ostane u naslonjaču koji se ljuštio. onaj koji je u bolnici. Martha. Kako samo prţi savjest. Ipak. Jefferson ga je napisao kada je bio potpredsjednik i usred ţestokih političkih bitaka između tada suparničkih stranaka. što je istinski mrzio. Jefferson. a nije zatvorio ogradu. koji se više nije ţenio. Kao političar i drţavnik. Ni o Kopaču. — Dobro je — odgovorio je Parker. mučio se samostalno podiţući druge dvije kćeri. Zaključili su da je ludi stari gospodin Johnson ponovno pustio psa. Taj bi dio knjige dječaku uvijek ulio hrabrost. Djevojčica se izgubila u kuhinji. I Stephie je zagrlila oca i upitala ga kako je prijatelj. ţalio se i izraţavao ljubav. kada se dogodi nešto što utječe na samu bit jednog djeteta — poput Lađara — drugo instinktivno zna što mu je činiti. Imao je zatvorene oči i izgledao posve zadovoljno.-1973. Robby se posve uţivio u priču. . napamet znao neka od pisama. Promatrao sina. bave se uobičajenim bratsko-sestrinskim podmetanjima. dječakovo se lice ozarilo. taj roditeljski osjećaj krivnje.Lukas. Vezu s djecom odrţavao je pismima. Parker je Jeffersona poznavao dobro kao i svog oca. traţeći ali ne pronalazeći ni tračak istine koji bi mogao pridati toj izjavi. —prev..) — Ţeliš da nastavim čitati? — prošapće. U nekoj bi im se drugoj situaciji moţda pridruţila. Oh. Dok je čitao. 15 Fantastični roman J. Jednog takvog pisma sjetio se i sada. s vremena na vrijeme pogledao bi Robbyjevo lice. Dječak ne odgovori. no sada je instinktivno znala da ih treba ostaviti nasamo..

Samohranim ocem nije postao slučajno. imala i ćudljivu. zlobe i okrivljavanja. sveden na stanje u kojem nikakav pokušaj sluţenja ne moţe poboljšati ništa. vodio je na putovanja. Okruţen prizorima neprekidnog mučenja. katkada. Naposljetku. vrijeme ispunjavala hobijima i hirovima. njemu i djeci davala upravo onoliko . Kada je upoznao Joan. to je dvoje djece odvojio od majke. jednostavno trud. bila je gluma. Polazila tečej kuhanja. bespomoćnu stranu. došlo je prije dva dana. kada je njihov bračni ţivot počeo zahtijevati odgovornost i. Ali uvijek bi se vratila čašici. Dok je sada tako promatrao sina. S vremena na vrijeme iskušala bi dvanaest koraka ili neku drugu tehniku odvikavanja. od 21. podiţe li djecu na ispravan način. zabrinuto je razmišljao o pitanju. a onda utonula u dane i dane bijesa. uvidio je kasnije. To što su se sudovi i svi njegovi (kao i većina Joaninih) prijatelji sloţili da je to jedino razumno rješenje. Ali među tajnama koje je Joan pred njim sakrila bio je i alkoholizam u Obitelji. ovisnički kupovala. Koliko je samo puta noću leţao budan i brinuo se o tome. Joan je prije braka bila tako draga. značilo mu je vrlo malo. Zapravo je bila prepredena i proračunata. Zapisi. Parker je tu odluku donio sam. Prirodno. Ali bi se uvijek vraćala. ne. Raspoloţenja su joj varirala od jedne krajnosti do druge — neko bi vrijeme bila vedra. U partneru tada traţiš ili nekoga tko će se brinuti za tebe ili. nedugo po rođenju djece. tako da se iznenadio kada je uvidio da pije više nego što je mislio. Bile su to blistave mjesečeve zrake na pustome polju. iako lijepa i draţesna. za obitelj priređivao doručke i večere. tek je počeo doznavati koliko se ţivot mijenja kada kao mlad čovjek izgubiš roditelje. Ne misliš li da je tako najbolje? Da se nitko ne brine ni za koga? To je pravilo. Stoga nije bilo neobično što je pronašao ţenu koja je. siječnja. S njom je išao psihoterapeutu. Joan se posve prepustila svome nezadovoljstvu i mračnim raspoloţenjima. draga moja Maria.Tvoje pismo. što bi činio često. Ali velik dio toga. kao Parker. Parker je pokušao sve čega se mogao sjetiti. preuzeo lavovski dio duţnosti vezanih za djecu. nekoga za koga ćeš se ti brinuti. postojanje smatram blagoslovom tek kada mi nešto u sjećanje vrati obitelj. slušao kako kći u prizemlju zvecka posuđem. Ali je li to doista učinio zbog djece? Ili kako bi pobjegao od vlastite nesreće? To ga je tako često mučilo. poput Jeffersona. kupovala sportski automobil. rad i velike ţrtve. pokušavao je šalama izvući iz neraspoloţenosti. zbog smrti. izgledala tako šarmantno. sumnjičavosti i paranoičnosti. planirao zabave. Sve se više udaljavala od njega i djece. poput olimpijske sportašice trenirala u otmjenom fitness-klubu (gdje je i upoznala budućeg supruga Richarda).

Ali djevojčica — i njezin brat — nekako su izbjegavali izravne odgovore više nego što je Parker bio očekivao. Joan. To samo po sebi nije bilo neobično. piti Absolut — iz šalice sa slikom Winnie Pooh. pokušavala promijeniti odluku o skrbništvu. njoj su tada bile četiri. Rekla je da ćeš vikati na nas. A onda se dogodio Incident. a lice ljepljivo od znoja.koliko je bilo dovoljno. nalaţe njegov Priručnik. u FBI-evom laboratoriju za ispitivanje dokumenata. Stephie i Robby. a Joan se tek potom potuţila na zlostavljanje. Mislio je da će se moći koncentrirati na to da iznova organizira ţivot i djeci pruţi normalan dom. odmah je uvidio da nešto nije u redu. Oh. ("Prvo gledaj oči". a ne nešto što voliš više od samog ţivota. Stavio ju je u krevet i izmjerio temperaturu. Parker se vratio kući s posla. Ţena se borila. Stephanie je bila pijana.) Parker priđe sanduku i Robby počne plakati. I ostao stajati. Parker se nije iznenadio zbog toga što djevojka nije primijetila da je Stephanie bolesna. Nije bila povišena. a njemu pet godina. To je i radio — posljednje četiri godine. Angaţirao je sposobnog odvjetnika i obavijestio Sluţbu za zaštitu djece. dakako. otvorio. No ona je sada ponovno navalila na sve to. a djecu je čuvala djevojka koju bi često angaţirali. — Mama je rekla da ne kaţemo ni riječi o njezinoj tajni — rekao mu je dječak kroz suze. Joan nije bilo kod kuće. pa često pokušavaju takve stvari zadrţati u tajnosti. "Potom slušaj riječi". niti je moglo posluţiti kao razlog za uznemirenost. — Rekla je da ćeš se ljutiti na nas ako ih pronađeš. U lipnju. Bio je to pokušaj koji je njegov odvjetnik i očekivao. djeci je neugodno kada povraćaju ili uprljaju gaćice. zašto mi to radiš? Zar baš nikada ne misliš na njih? Nije ti jasno da se naš ego — ego roditelja — kada je riječ o našoj djeci mora raspršiti u blagonakloni dašak? Da je doista mislio da bi Robbyju i Stephie bilo bolje kada bi jednake . nakon nekoliko uţasnih mjeseci i desetaka tisuća dolara. prije četiri godine. sjedili su u svojoj zajedničkoj sobi i sastavljali Tinkertoyse. Parker je uočio da je na putu do kupaonice povraćala. Ali Stephie je bila nekako omamljena. moliti ga neka ne podiţe poklopac. Pokušala je oponašati mamu. djeca su konačno bila njegova. Ali kada je otišao na kat kako bi se poigrao s djecom. Dječaku je pogled neprestano bjeţao prema sanduku s igračkama. Ali on ga je. Na koncu. Pogled joj je bio mutan. Dva dana kasnije podnio je zahtjev za razvod. zagledan u boce s votkom koje je Joan onamo sakrila. nepomičan. i to svim sredstvima — ali onako kako se netko bori kako bi zadrţao zbirku poštanskih maraka ili sportski automobil.

Ardell. . Na glavi je imao kapu sa znakom Redskinsa16. drţao je da bi to za njih imalo katastrofalne posljedice. Svi su došli zbog raznih zabava i svečanih večera. U sakou je načinila poseban urez kako bi bila sigurna da joj Glock 10. I stoga će se nemilice boriti pred sudom i istovremeno štititi djecu od ogorčenosti tih rasprava.45 Margaret Lukas promatrala je Obitelji u hotelu Ritz. Ne. izrađen od skupe češljane vune. ali ovako ga je nosila samo na vjenčanja i pogrebe. — Mislio sam da spavaš. — Samo sam odmarao kapke. On upita sina: — Imaš štit? Ovdje je. Zvala ga je vjenčano-smrtnim kostimom. neće pokvariti elegantan kroj. Margaret Lukas na sebi je imala tamnoplavi kostim koji je nacrtala i izradila sama. Petnaest do osam. i imao je dugačku plisiranu suknju. ponovno je počeo čitati. — Ništa.. 22 19. to bi uništilo dio njegova biča. P.. gdje su se okupljale stotine ljudi. pristao bi a da ne bi ni trepnuo. Kostim bi bio kao stvoren za operu ili neki otmjeni restoran.Carlton. Bio joj je pripijen uz tijelo. i pretvarao se da je malčice pijani slavljenik. na jednome ulazu u hotel.količine vremena provodili i s ocem i s majkom. — On se nasmije. u garaţi za parkiranje. Još petnaest minuta do. Ona i Cage stajali su na glavnome ulazu. . Margaret — začula je nekakav grubi glas u slušalici. Krupni je agent nosio neusporedivo svakodnevniji kostim od Margaret Lukas — umrljane traperice i crnu koţnu bikersku jaknu. . U ovakvim trenucima čovjek se mora boriti na dvjema frontama: protiv neprijatelja i protiv silne ţelje u sebi da i sam bude dijete i sa svojom djecom podijeli bol. C. ukupno s više oruţja nego što bi čovjek zatekao na kakvoj 16 Football-momčad iz Washingtona —prm. Umorili su se. On se nalazio dolje. U i oko hotela nalazilo se još šezdeset pet agenata u civilu. Ipak. Ali to jednostavno nije moguće. koju je nosio ne zbog hladnoće nego zato što nije imao kosu kojom bi prikrio ţicu od slušalice u uhu do radio-uređaja. ne razmišljaj sada o tome. smješten na boku. — I moj. Ali pristao bi. — Tata — reče Robby iznenada — prestao si čitati. Petnaest minuta do osam. Parker pogleda na sat. A i ja nisam umoran. Uzevši knjigu u ruke.

. taj Kincaid. Svi su traţili muškarca čijim opisom praktički i nisu raspolagali. — Ništa.. — Reci nešto zabavno — prošapće ona.. Samo se pretvaramo da razgovaramo. Trenutak kasnije Cage reče: — Dobar je to čovjek. ne onako svakodnevno.izloţbi naoruţanja. što kaţeš na Kincaida? To ju je pitanje zbunilo. — Što? — upita Cage. još kako znaš — ustrajao je Cage. — O. bas kao elegantno odjeveni savezni agenti u zasjedi. Cage se nasmije na onaj svoj iznenađeni način. —Još nekoliko trenutaka nije rekao ništa. ali ih nije znala racionalno objasniti. — To je dobro. Ţena je bila psihijatrijski slučaj.. ali kao počinitelj. hotelske posluţitelje i sluţbenike. Okrznula se o nekog gosta koji je pod rukom imao sumnjivo izbočenje. — Znam. vjerojatno prosječne grade. Odmah je prepoznala mobilni telefon. — U redu — reče Cage uz širok osmijeh. kao da ţeli reći: kuţim. — On slegne ramenima. Samu sebe zatekla je kako bez razmišljanja pita: — Što se dogodilo? S njegovima? — Automobilska nesreća. Pretvaraj se da razgovaramo. Pomno su promotrili još desetak mogućih osumnjičenika. Onda je prije nekoliko godina imo bitku oko skrbništva nad djecom. Ovaj je put Cage slijeganjem ramena priznao da sugovornica ima pravo. — Odudaramo od okoline. Ulični instinkt. — Što misliš o njemu? — Ne znam. Nitko nije bio ni blizu njihovog slabašnog opisa Kopača... Vjerojatno bijelac. kao tip s ulice. Još jednom tišina. To je dobro. Jedna od onih ludih stvari. Sada ponovi: —Pomogao. To mi se sviđa. Puno je pomogao. te se vratila Cageu. pomisli ona. — Kincaida? Kako misliš? — Samo pokušavam razgovarati. Cage reče: — Ostao je bez roditelja neposredno nakon diplome. Odbacivala ih je zbog razloga koji su joj bili jasni na intuitivnoj razini. — Na što ciljaš? — upita ona. Margaret Lukas i Cage u predvorju su promatrali lica gostiju. Vjerojatno nosi zlatni kriţić. — Pametan je. Koncentriraj se. — To je gadno — reče ona i uputi se u masu. Ona u jednom trenutku uvidi da stoje prekriţenih ruku. Kod njegove su majke . — Onda. Ne ciljam ni na što.

Koncentriraj se..upravo bili otkrili rak i izgledalo je da su ga dijagnosticirali na vrijeme. Stari je bio sveučilišni profesor. Tijekom puta s kojeg se nisu vratili.. Znači. On odgovori: — A ja to radim? Zar bih ti ja to radio? Samo ti ţelim reći da čovjek ne susreće puno ljudi kakav je Kincaid. . Tom i Joey posjetili su i njegove roditelje u Ohiju. — Povijest. Razmišljala je o Kincaidu. o stručnjaku za ispitivanje dokumenata. Ponovno tišina. Nekoliko sam puta bio s njim u društvu. pozornosti ponovno usmjerene na nešto drugo. Za one zidove. taj ti je njegov um čudna stvar. Ali nije se koncentrirala. Kincaid. Povijest. — Doista? — promumlja ona. i on je imao svoje incidente s velikim I — smrti i razvod. I pametan je. prije ukrcavanja u onaj prokleti.. — Poštenje — pokuša Cage. ne ţelim da mi namještaš tipove. — Stvar je vrlo jednostavna. Dobila ju je tjedan nakon pogreba. Završetak priče. To je bilo objašnjenje za dio onoga što je ranije uočila. Trebala bi ga vidjeti s tim njegovim zagonetkama. Trebalo je platiti poštarinu. Bilo je to neposredno uoči Dana zahvalnosti. Platila je i sljedeća tri sata pomno skidala poštansku naljepnicu koja je pokrivala dio rukopisa njezinog sina. Išli su u Johns Hopkins na kemoterapiju. Uvjerena sam da je genijalan. ponovno se sjetila one razglednice. Stvar smo riješili. — A-ha. I dok je razmišljala o njemu. I ti si koncentrirana. Ali na njih je na devedeset jedinici naletio nekakav kamion. Moramo biti koncentrirani. Cage.. — Da. Vjerojatno ni pola sata prije nego što se 737 srušio na nekakvo zaleđeno polje. — Častan momak. Joeyjeve razglednice. To sam mu rekla. Nije pazio na sebe. Napornu ţenu i borbu sa samostalnim podizanjem djece. Nije mu jasno zašto se ljutiš na njega. Margaret Lukas na koncu reče: — Trebam samo malo glumljenog razgovora. na propast osuđeni zrakoplov. Šestogodišnji sin poslao joj je razglednicu iz zračne luke. Zacijelo ju je ubacio u sandučić prije nego što je otac shvatio što radi. Ali dječak tada nije znao da za slanje razglednica treba i poštansku marku. — Ja jesam. — Što? — To je njegov stari predavao. Cage. Drag tip.

. gdje se nalazila najgora opasnost. Ona je vjerovala u sve što je ondje čula. Ardell. Ali Margaret Lukas došla je do emocionalnog vrhunca. Baka i ja pekli smo kolače Fališ mi. Jeana Luča. Šest mjeseci nakon avionske nesreće Margaret Lukas odnijela je razglednicu grafologinji i dala analizirati dječakov rukopis. Volim te mama. Riječi dr. — Margaret. Za dodatnih deset dolara ţena je svoja opaţanja snimila na audiovrpcu. u garaţi. Kada imate djecu. no njegovu je razglednicu uvijek imala sa sobom i tako će biti do konca ţivota. A Cage joj sada pokušava namjestiti tipa. da. P. I to je posve u redu. Sve su to laţi. Isuse Kriste. . Katkada se čudim što roditelji uopće nekako funkcioniraju. Velika ste sretnica što imate takvog sina.. Ijedno i drugo izgubili su određeni dio ţivota. Ima svoje CD-e. — Bio je to C. Sjedila bi sama u mračnoj dnevnoj sobi. Vjenčani prsten drţala je u kutiji s nakitom. ali je znala da su posve istinite. Bit će to zgodan muškarac. Ima nekoliko prijatelja. Ijedno i drugo imali su zaštitne zidove — on kako bi se zaštitio od opasnosti. Evansa. isti oni instinkti zahvaljujući kojima je bila dobar policajac govorili su joj — iako nije znala artikulirati razloge — da njih dvoje ne mogu imati zajedničku budućnost. Ona se do maksimuma vratila "normalnome" ţivotu. — Ne — reče agent.. Ovdje vlada prokleti kaos. — Imaš ga? — prošapće gorljivo u mikrofon na suvratku sakoa. Ipak.. Bio je to FBI-ev izraz za agenta koji više neće napredovati. — Ali imamo problema. Sposobnost da nekoga voli kod njega je bezgranična. Ima psa. A onda se u sjedištu FBI-a pojavi Parker Kincaid i tim svojim sveznajućim glasom objavi da su analize rukopisa obična glupost.. Ţena joj je rekla: — Tko god da je to pisao kreativan je i šarmantan. Oni vam ga ukradu i više nikada ne vrate. bjesnjela je sada u sebi. nekakva kičasta snimka zalaska sunca na Srednjem zapadu. Ljudi tumače i karte i razgovaraju s umrlima. Genijalan i neće imati strpljenja za laţi. Znači. znala je da nakon današnje večeri više nikada neće vidjeti Parkera Kincaida.. Ne.. I u ovom trenutku nalazila se u njezinoj torbici. Inače bi poludjela. Ona istog trenutka izvuče pištolj. Pametni su (i. To tada nije pokazala. U slušalici se začulo pucketanje.Zabavljamo se. Morala je vjerovati. ona i Kincaid doista su slični. arogantni). uz svijeću i piće — ili dva — i slušala kakav bi joj bio sin. ona kako bi samu sebe spriječila od povlačenja unutra. Ima svoj klub maratonaca. Razglednica od duha njezinog sina.. Ima krojenje. to vam je kao da ste izgubili dio uma. Margaret Lukas tu bi kasetu slušala svakih nekoliko tjedana. Nisu. mama.

ovo je operacija na saveznoj r azini i morat ću vas zamoliti da odete i to odmah. . Margaret Lukas odmah je primijetila da i na ulazu i na izlazu postoji kontrola — za ulazak vozač mora uzeti karticu. privlačeći pozornost desetak obliţnjih gostiju. Margaret Lukas promotri ulaz u hotel i ulicu ispred njega.. gradonačelnice. — Većina nisu gosti hotela. — Dopustite da o tome sudim ja.I Cage je slušao. sve prodavaonice bile su zatvorene zbog blagdana. Sada pogleda Margaret Lukas. uputio se prema glavnom ulazu u hotel. Morat ću vas zamoliti da odete. što je pak značilo da Kopač vjerojatno neće doći tim putem — ucjenjivač mu je vjerojatno rekao neka ne ostavlja trag o dolasku. Ovdje je kao u cirkusu. I još je.. zaustavili smo ih ovdje. A to je značilo da se biljeţe registarske oznake. Ali gradonačelnik Kennedy. Tko vam je nadređeni? — Ja sam — reče Cage. Kada se pojavi ubojica. ima i televizijsku ekipu. Došli su samo na večeru i proslavu. Margaret Lukas nije se obazirala na njega. Nalazili su se na natkrivenom parkiralištu. jebemu. vjerujte mi.-ju: — Je li netko od njih u samom hotelu? — Ne. — Imaju reflektore i sve. gdje bi ubojica njega i njegovu uniformiranu tjelesnu straţu uočio za tili časak. — Promislite malo. — Evakuirati! Istjerajte ih odavde! — To ne moţemo učiniti — reče ona.. — U tom ću slučaju ja morati ići preko vas. — Gradonačelnik. — Uza svo poštovanje. Sada nije slijegao ramenima. Evakuirati ih. Sada je eksplodirao gradonačelnik: — Tko je onda vaš nadređeni? — Netko koga ne ţelite zvati. dopustite da ja razgovaram s njim. Bio je za glavu viši. doveo i televizijsku ekipu!?! Kennedy spusti pogled prema Margaret Lukas. — Ne! — poviče bijesno Margaret Lukas. — U ovom slučaju nemate nikakvu jurisdikciju. Nije bilo guţve. nastavi. Tada reče: — Morate izvući goste. odmah će odlepršati. — Dolazim odmah. za ime svijeta.. gradonačelnice — reče ona ljutito. nego se samo obrati C. Kennedy nastavi. — Kopač će znati da nešto nije u redu. C. Nije dodala. — Onda im barem recite da odu u sobe. Ona sada razjareno prošapće: — Mogao bi se pojaviti svakog trenutka. — Već je pomislila da bi mogla dodati "gospodine". I njegova ruka došla je do oruţja. mršteći se. P. zajedno s tom prokletom svitom. Samo je hladno piljio preda se. P. Ovdje je s desetak drotova i. Ako ih ubojica vidi.

— Ali dođe li večeras do krvoprolića. Stvar u cijelosti ovisi o vama. Podignuvši pogled prema njemu. — Glavom je pokazao prema hotelu.. — Sranje — reče Cage. — Kopač je moţda već u zgradi.— Ne — reče Margaret Lukas odlučno. Margaret Lukas gradonačelnika nije čak ni gledala. ako je sjećanje ne vara. U njoj sada sijevne pravi bijes. — To meni ide u rok sluţbe — promumlja ona. prisjećajući se kako je iste riječi u vezi s krvoprolićem uputila i Kincaidu. Jefferies je još trenutak-dva prkosno piljio u Lukasicu. dati zatvoriti u našem sjedištu. ako je Kennedy otkrio da smo ovdje. Razmisli malo. — Idemo. Agent povede gradonačelnika do njegove limuzine. uz praktički neprimjetno slijeganje ramenima. pogledom je pretraţivala parkiralište. Ne bih rekla da je Kopač mogao nešto vidjeti. — Ne. — Ne. — Gradonačelnice. *** — Detektive — reče Margaret Lukas. tako mi Bog pomogao. gdje? — Oh. U blizini je bio i snimatelj. P. — Ona otvori mobilni telefon. Što misliš. vaše će ruke biti krvave. ovu operaciju vodim ja. Samo ostani s njim i neka nam ne smeta do završetka operacije. Njih dvojica uđoše. — Agente Ardell — reče ona — privedite gradonačelnika. to znam. — Vodite ga odavde — reče Margaret Lukas. — Da ga zatvorimo? Margaret Lukas se malko zamisli. — Da. Ţelim da vi i vaši ljudi odmah napustite hotel! Kennedy pogleda svog pomoćnika — kako se ono zove? Jefferies.. Kennedy reče: — U redu. ja mislim da je sve OK. — Moţe i vas. — Nisam mislio na to.. Nemam vremena prepirati se s vama. ali ona se brzo okrenula i s Cageom krenula prema hotelu. C.. vrškom kaţiprsta dodirnula je njegova prsa. Nigdje nije bilo ni traga nekome tko bi mogao biti Kopač.. — Neću dopustiti da FBI ţivote svih tih ljudi izlaţe opasnosti. to znači da negdje nešto curi. Pustit ću vas da odete s agentom Ardellom ili ću vas. Snimio je svaku riječ. dajući sve od sebe kako bi odrţala bijes . jarko svjetlo jednako onome zbog kojeg je eksplodirala na Kincaida. pogledavajući na ručni sat.. pločnike. sjene. — Nazvat ću svog odvjetnika i. — Ne moţete ga uhititi — reče bijesno Jefferies. a vi mi smetate i miješate mi se u posao. moţe — reče sada bijesno Cage. Ja ću. Uslijedila je stanka.

— Što. Činilo se da je naslutio kako ona polagano popušta: — Neće se ponoviti. Da je Kopač vidio reflektore. Margaret.? — Mislim da nije mogao ništa vidjeti.. . Margaret Lukas čvrsto stisne telefon. To radi zbog medija.. moţda reći kako ga je netko dobro nasamario. u kuću utihlu poput kuće u koju se ona vraćala onih godinu dana nakon što su Tom i Joey poginuli — u tišinu koja boli poput ljubavnikove pljuske.. Ali on ju je iznenadio oštrim odgovorom: — Prijavite što ţelite.. Margaret. — Zao mi je... izbaciti iz ekipe. Samo je. koliko ljudi. Moţete mi dati razlog zbog kojeg to što ste učinili ne bih trebala prijaviti saveznom tuţitelju? Očekivala je da će Len Hardy poreći ili barem dati nekakav neuvjerljiv izgovor o pogrešci. da.. ali Kennedy je htio dobiti priliku za pregovaranje s ubojicom. u glavi je vidjela mladića kako se pokunjeno vraća kući. suprugom koja nije ni ţiva ni mrtva.. — Hvala. Nisam ţelio da još netko pogine. Znala je da bi ga trebala otpustiti. Ona naglo isključi telefon i ako je Hardy rekao još nešto. — Nisam mislio da će to upotrijebiti za promociju. Len. — Alije pokušao. — Zašto? —Jer si voljna dopustiti da umre. tada sam spremna upravo na to. Blagdane bi proveo sam.. dvadesetpetero? — Ako bi to značilo da ćemo zauvijek onesposobiti ubojicu. Ipak. molim? — S televizijskom ekipom.. desetak? Dvadesetero. policijsku pratnju. O tome ćemo kasnije. — On uzdahne. — Moramo se vratiti zasjedi. — Znaš da se pojavio s prokletom televizijskom ekipom? Hardyjev glas više nije bio toliko samouvjeren. Vjerojatno i podnijeti izvještaj policiji.pod nadzorom — znate da su informacije o taktičkim operacijama povjerljive. Ja sam mu je dao. — Je li Kopač. Da? Ne? — U redu. Nagovoriti ga da uzme novac. Oprosti. prisiljen patiti zbog laţne ţalosti — ţalosti za Emmom. Daj mi još jednu priliku. — Kennedy je rekao da bi mogao razgovarati s njim. — Samo sam ţelio nešto učiniti. Nekoliko trenutaka tišine. Vratila se u predvorje Ritz-Carltona. nije ga čula. — Rekao je da s njim ţeli razgovarati — reče Hardy. jednostavno bi otišao i potraţio drugu metu.

tako da su se svi koji su se spremali svečano dočekati Novu godinu osjećali odlično. Ugodni ljudi koji uţivaju u zabavi. koji uţivaju u kratkotrajnom odmoru od djece. većina ţena u tamnim haljinama čiji su rubovi lebdjeli na samo dva-tri centimetra iznad lakirane palube. koji razmišljaju o pronalaţenju neke prazne kabine. barem jednu večer. točno tri kilometra juţno od mosta u Četrnaestoj ulici. Stotine gostiju rasporedilo se po cijeloj dugačkoj jahti. razgovarali su o vinu i o kamatnim stopama. . jeli su škampe i ostavljali pileću jetru. budu daleko od pritisaka glavnoga grada. Bilo je nekoliko minuta do osam. Svi su bili sretni. Cage prstom kucne o ručni sat. uţivaju u društvu prijatelja. — Onda. skandalima u Kongresu i televizijskim komedijama. zahvalni za mogućnost da slave i. Jahta je imala tri palube i četiri bara.. Drţeći ga uz tijelo stane kruţiti masom. Zahvalni za osjećaj ugode koji su im osigurali posada i dobavljači hrane na luksuznoj jahti Ritzy Lady.. o predstojećim izborima. — Nije li ovo divno? Kakav pogled. Ljubavnici. što će čuo sam da će se kandidirati ali ankete su loše zašto bi onda oh a Sally Claire Tom jesu li stvarno kupili onu kuću u Warrentonu ne znam samo kako si mogu priuštiti. malo predaha od nedaća kojima su izloţeni njihovi klijenti i pacijenti. Preko ograde su promatrali tamnu vodu i šalili se na temu Titanica. Zahvalni za divan pogled na vatromet u ponoć. Minute su prolazile i osam je sati bilo sve bliţe. — Hoćemo li moći gledati vatromet? — Karao je nestao Hank? Kod njega je moje pivo.Margaret Lukas još jednom skine pištolj s boka. Većina muškaraca bila je u smokinzima. Roditelji. koja je dostojanstveno plutala na svome vezu na Potomacu. Odvjetnici i liječnici koji su pronašli nekoliko sati mira.

.

— Oh. posuto zelenim šećerom.05 Robby je s J. — Robby će se oduševiti. .. R.? Moţda ću ga morati opet posjetiti. — Znam. Ali. Već je krenuo prema dnevnoj sobi. Sada uvuče ruku u dţep. znaš. R. Ali kroz zastor na prozoru uočio je nekakvo kretanje na pločniku.. Nekakvog muškarca. kada si se vratio. A večeras. On je zagrli.. učinilo mu se. — Stvarno? — Bilo mi je jasno. uputio se prema prizemlju. — Sutra ćemo se zabaviti. Nije vidio nikoga — samo neki nepoznati automobil. Priredila je boţićno drvce od kukuruznog brašna.. mora doznati što je s Kopačem. a neki samo djelomično. Oh.. gdje je Stephie bila u kuhinji s gospođom Cavanaugh. Djevojčica je ţmirkala od silne koncentriranosti dok je prala jedan od Parkerovih lonaca od nehrđajućeg čelika. I stisne hladni metal pištolja Margaret Lukas. — Sutra ću posve biti ovdje. Brzo je prišao prozoru i pogledao van. Razmišljao je o Lađaru. Nije ţelio da Stephie slučajno čuje razgovor. dušo. znati za najnoviji napad. Neki si put cijeli ovdje. ali je u tom trenutku uočio njezino bezizraţajno lice. ne još jednom. — Pokušala sam staviti i srebrne kuglice. simpatično asimetrično. Činilo se da više nije uzrujan i Parker više nije bio u stanju podnositi takvu situaciju. — Zao mi je što je večeras sve ovako naopako. — Sve je u redu. — Predivno.23 20. ali otpale su. Hoćemo otići na sanjkanje? — Da! Mogu li ja napraviti vruću čokoladu? — Nekako sam se i nadao da ćeš nam je skuhati. nisi bio potpuno ovdje. Trebao bi pasti snijeg. Stajalo je. mala — reče joj. Tolkiena prešao na Nintendo. — S tvojim je bratom sve u redu. a onda ustane i ude u dnevnu sobu kako bi nazvao Margaret Lukas. znam — reče Stephie. A to je dakako značilo da nije posve u redu.. najednom tanjuru na radnoj plohi. znaš onog mog prijatelja. — On zagrli kći. Jesu li Lukasica i Cage uspjeli? Jesu li ga pronašli? Jesu li ga ubili? Izbjegavajući igračke na podu. prisjećao se one uţasne noći.

Osjećao je kako se duboko u njemu diţe val mučnine. Oh. pogledavajući prema kuhinjskim vratima. Ubio je jedanaestero. Osjeti olakšanje.. Začuo je glas gospode Cavanaugh: — Gospodine Kincaid? Pogleda prema kući. naslonio glavu na okvir vrata. ranio više od dvadesetero. a onda drhtavom rukom otvorio vrata.. . Ne. Ušljiva sreća. S rukom u dţepu. Da je Kopač ponovno napao. — Ja ću — dovikne on istog trenutka. Osvrne se kako bi se uvjerio da ih Stephie ne moţe čuti. Vidio je da se gospoda Cavanaugh javlja. Jedanaestero mrtvih. Mislio sam da znate. Sada upita: — Agentica Lukas. Ja ovdje čitam dječje knjige dok ljudi umiru. — Kopač. Pronašli su neki trag na kojem je stajalo "Ritz". Boţe.. Ušljiva sreća. On pogleda na ručni sat. gospodine. Ne bih ţelio uznemiriti djecu. ne.. Tri jastreba.. Drugi agent prilazio mu je stubama. Sada se sjetio kako je Margaret Lukas rekla da će poslati nekoga tko će pripaziti na kuću. — Svakako. Nisu bili ni blizu brodu. Tako nije bilo gadno kako je moglo biti. nije imao vremena tješiti je. Ţivot u ulici Sezam. je li s njom sve u redu? A agent Cage? — Jest. pa su mislili da će Kopač napasti jedan od hotela Ritz. Oh. pa je to preplašilo ubojicu. Duboko udahnuo kako bi se smirio.. — Ubojica se ukrcao na slavljenički brod na Potomacu.? — upita on sada. — Margaret Lukas poslala nas je kako bismo pripazili na vašu obitelj. U kući je počeo zvoniti telefon.. pogledao je kroz staklo na vratima i ugledao jednog FBI -evog agenta kojeg je te večeri već vidio. ha? Drugi agent reče: — Čuvar je uspio ispaliti nekoliko metaka.. Vidio je kako je Stephie trepnula..Pištolj je prebučan. Kada ne riješiš zagonetku.. gospodine. Ali čini im se da ga nisu pogodili. parkirajte negdje gdje se auto neće vidjeti. Moţda su čak i uhvatili tog gada. Ipak.. Uhvatili su ga? Pogled koji su razmijenila ova dvojica Parkeru je sledio krv u ţilama. Nepromišljeno drţanje ponovno je uzbunilo jedno od njegove djece.. ha? Ne. Istog se trenutka opustio. ne moţeš se izvlačiti na sreću. molim vas. Brod se zvao Ritzy Lady. — Agent Kincaid? On kimne. — Pa. Cage ili Lukasica već bi ga nazvali... — Onaj ubojica iz podzemne...! Zvonce na vratima. to uopće nije pitanje sreće.. — Hvala. Ali nije bilo tako. Samo se.. gospodine.

Na sebi ima lijepo odijelo i lijepu kravatu i neobično je promatrati ga kako nosi tako elegantno odijelo ispred svih tih ţutih vreća s tijelima.. Ali to je bio uglađeni.Carlton dok je ubojica zapravo planirao napad na jednu drugu lokaciju. Počinje pakirati stvari. gradonačelnice". Parker ude u kuhinju. ovaj put ih je zahvatio puno. Kopač uključuje televizor i gleda snimke Ritzy Lady. Učinilo mu se da mu je srce na trenutak prestalo kucati. Nije bilo kao u kazalištu. U devet ćemo objaviti taj prilog. radimo specijalni prilog o ovom divljanju u gradu. Pokrivač je spao s njega i Kopač ga ponovno pokriva. Onim.. Joan će doznati. Moteli su lijepi. Neimenovani izvor kaţe nam da ste sudjelovali u istrazi i da ste moţda odgovorni za zbrku zbog koje je FBI otišao u Ritz . vrište i trče.*** — Telefon za vas. klik. I promatrao ljude kako padaju. poput vrtloga medu crvenim i ţutim lišćem i pucao iz Uzija i pucao i pucao i pucao. — Spustio je slušalicu. klik. Svi će doznati. Podigne slušalicu. Ne. Kopač se vraća u svoju udobnu motelsku sobu. — Gospodine Kincaid? — Nemam izjavu.. bez ţurbe.. Stoji ispred broda. To je to.. ali kako nema reklama... Ona je bila dobra s cvijećem i onim stvarima koje se rade u krevetu. Imate li izjavu? Parker kratko udahne. A to će usrećiti čovjeka koji mu govori stvari. Ţeljeli bismo vam pruţiti priliku da iznesete svoju verziju. Dječak još uvijek spava. klik.. WPLT News. Gospodine Kincaid. To nije činila čak ni Pamela. ugodni bariton koji nije prepoznao.. moteli su zabavni. klik. — Gospodin Kincaid? — Da? Tko je to? — Slade Phillips.. . promašio postolje... osjeća razočaranje i gasi aparat.. Govori u mikrofon ali Kopač ne čuje što govori jer nije uključio ton jer ne ţeli probuditi Tyea. Još neko vrijeme gleda. onim stvarima. Sve takve stvari. očekujući glas Margaret Lukas ili Cagea. Razmišlja o onom brodu — gdje se okretao poput. misleći: "Laku noć.. ne. gradonačelnika. Promatrao je slušalicu kako pada i uz tresak se sudara s podom... Kopač zaključava vrata i najprije prilazi kauču kako bi pogledao Tyea. Ponovno vidi onog čovjeka kojeg prepoznaje — ovaj. odnose prljave ručnike i donose čiste. Gradonačelnik Kennedy. Svakodnevno dolaze i čiste sobu.

ne odvajajući pogled od noţa koji je drţao u . Sada. Da se odlučim za dijete. Nosi se. To bi bilo lijepo. na. Boţe. Zadrhtala je dok je umirala. odlučuje da će svakako povesti dječaka. — Što to radiš? O.Um se rasprskava na sve strane. Povest će dječaka.. skrenuo. — Oh. Klik. kada je Pameli spravio juhu i dao joj dar. — Gdje je Zapad? —upitao je on. Spusti to! Uspomene mu kroz glavu jurcaju poput štakora. meci zveče u mozgu. Pamela.. jedan dva dva pet. Toga se sjeća.... to bi bilo dobro.. luba. Mogao bi dječaku pričati o reklamama. s njim je običavala gledati reklame.. Mogli bi jesti juhu i čili i mogli bi gledati televiziju. jebote. Ali katkada.. Moţda Oregon. imala bih ga s njim... — Ne znam. — Ja? Da imam dijete s tobom? Jesi ti lud. Ruth kako drhti.. Kopačeva ţena.skroz sjeban? Ma nosi se! Još si tu? Uzmi taj svoj jebeni poklon i nosi se. Isu. koji nije imao pojma gdje je to. — . klik. Kuţiš ti. To bi bilo zabavno. Na Zapad.. — Ne čini to! Ali rečeno mu je neka to učini — neka joj u grlo uvuče dugački komad stakla — pa je to i učinio. ne — rekla je Ruth. zbog nepoznatog razloga. Misli. —Klik.. kasno noću. Na Zapad. Čovjek koji mu sve govori rekao je da će mu se javiti pošto završe u Washingtonu i reći mu kamo idu nakon toga. Gleda Tyea.. Ali volim te volim samo više.. Ali nisu imali dijete poput Tyea s kojim bi gledali reklame.se... — Hoćeš da ti nacrtam? Godinu dana ševim se s Williamom. povesti ga na Zapad. Da. — Ne. Moţda na Zapad. s cvijetom u ruci i zlatnim lančićem medu grudima.. Drhti kao na Boţić. — Kamo ćemo ići? — upitao ga je Kopač.. nemoj! —vrišatala je ona... na Ruth. Klik — . — Oh — odgovorio je Kopač. To je za tebe nešto novo? Znaju svi u gradu osim tebe.. razmišlja o odlasku na Zapad i zamišlja što će ondje raditi.. lubanji. dok sprema stvari. — U Kaliforniju. klik... dvanaest dvadeset pet. Ali volim te volim samo više. kada se najede juhe i kada se smiješi zbog smiješnih reklama..

Dva pištolja i kiša metaka.. kamo? Kamo? U ormar.. Parkeru — odgovori ona. — Taj novinar. — Obećala si — reče on bijesno. Ovaj put dva pištolja. Kamo je. na boţićno jutro. Sada zove broj govorne pošte. Ima vremena samo spremiti se za posljednji napad.... Volim te volim samo više. Kako odrţati katastrofu pod nadzorom? Ţelio je samo pomoći u spašavanju ţivota. Čovjek koji mu sve govori rekao je da ovaj put mora ubiti više ljudi nego ijedno m dotada. Nije izišlo odavde. točno ispod tog zlatnog kriţića koji joj je dao tog jutra. I eto što se dogodilo. pretvorila se u predivan ţuti cvijet u trenutku kada je on osjetio snaţan udar u sljepoočici.. također Uzi. o tome je li sretan ili tuţan. I krvareći.. došao je do jednog od ljudi iz interne pošte.. Parker ih je nazvao mobilnim telefonom dok je jurio — uz crvenu rotirku na ploči s instrumentima. Navlači smrdljive gumene rukavice i počinje puniti okvire.. Pamela je otrčala. podizala pištolj. zaboga. u ormar na katu. — Nemoj ! Ali jest. Ali nema vremena razmišljati o tome. Klik. — Ţao mi je. Margaret Lukas priđe mu istog trenutka. Misli su mu se vrtoglavo rojile. A sada će mu oduzeti njegovu vlastitu djecu.. Zario joj je noţ u prsa. Kopač otključava ormar. — Primila sam tvoju poruku — reče ona. što god to bilo. Lice joj prošli put nije bilo tako blijedo. Dr. Vadi drugi automatski pištolj. i nisu ţeljeli imati veze s tim.. — Zao mi je. Oznojeni Parker Kincaid utrčao je u sobu FBI-evog Odjela za ispitivanje dokumenata. Prvo je vidio ljubazne oči čovjeka koji će mu govoriti sve stvari. klik. a ruka joj je procvjetala. Nekako je otkrio tvoje pravo ime. tako krvareći.. To mu je bio jedini motiv. Ne znam što se dogodilo. Cagea nije bilo u sobi. Smak svijeta. Znali su što se događa.ruci. ciljala prema njegovoj glavi.. spasiti pokoje dijete.. Nema poruka. da.. Pamela je vrištala. Kopač se nešto kasnije probudio. Kakvi su to samo bili lijepi cvjetovi ruţe na njezinoj bluzi! Još je jednom zario noţ. . Krvarila je i vrištala: — O.. Evans i Tobe Geller samo su šutjeli. moţda vidjeli taj pogled u Parkerovim očima. nestao čovjek koji mu govori stvari. a ruţa se povećala. krvareći. Phillips.. Isuse Isuse Isuse. I bez vrećica. Jer to će biti posljednje minute posljednjeg sata posljednjeg dana u godini. posuđenu od agenata stacioniranih ispred njegove kuće — iz Fairfaxa u grad..

Zašto je. na jednoj jahti usidrenoj na rijeci Potomac.. u trgovačkom centru. još jedna stvar. a licem mu na trenutak prijeđe nekakva sjena. — Gdje je Cage? — upita on bijesno. tako da je na pucnjavu na brodu reagiralo premalo policajaca i agenata. njegova su usta pokazala da je poraţen.Zamišljao je noćnu moru koja bi uslijedila čak i da Joan dobije samo djelomično skrbništvo. — Isuse. vjerojatno osluškujući kako mu netko nešto govori u sićušnu slušalicu boje koţe koju je imao u uhu. To posve sigurno ne bi ţelio znati. da. Nakon kratke stanke. Nakon reklame. Voditelj je nagnuo glavu. Cheryl.. a virginijski sudovi i dalje bi imali jurisdikciju. I ovaj put bez zezanja.. Bilo je točno devet. — Negdje gore. u zimskom kaputu. On pogleda desnu kameru.. Ako ne bi mogla dobiti djevojku za čuvanje. Prije sat vremena. dovraga. ali dobro obaviješteni izvori rekli. Pouzdano se ne zna tko je kriv za tu zabunu. imamo još jednu priliku. a ranjeno dvadeset devet osoba. same. Na ekranu je onaj kučkin sin Phillips podignuo pogled s hrpe papira i pogledao u kameru s groteskno iskrenim izrazom lica. javlja nam se Cheryl Vandover. .. u trećem u nizu masovnih ubojstava koja su danas uţasnula Washington ubijeno je jedanaest. Parker zatvori oči i teško uzdahne.. nemoj me nikada pitati kako sam uspio u ovoj stvari. Sada izdeklamira: — Dobro obaviješteni izvori rekli su nam da su savezne vlasti privele washingtonskog gradonačelnika Geralda D. stisnutih šaka. U ovom posebnom izvještaju objavljujemo razgovore sa ţrtvama i policijom na mjestu događaja. sami prati odjeću. S njima bi gubila ţivce. moţeš li nam reći. Hajdemo nagaziti tog idiota. A sada. Oh. Bi li se mogli iseliti iz drţave. s mjesta najnovije tragedije.. vjerojatno u vezi s tom neuspjelom operacijom.. — WPLT doznaje i da su policija i FBI-evi agenti otišli u jedan hotel. uopće razmišljao o Cageovoj molbi za pomoć? Maleni televizijski prijemnik stajao je na obliţnjem stoliću. Parkeru — reče Cage. — Ţao mi je. jer se pogrešno drţalo da će ubojica sljedeći put udariti na tom mjestu. Cage uđe u laboratorij.. Ja sam Slade Phillips. Phillipsov se glas izgubio.. Morali bi se sami brinuti za hranu.. — Dobra večer. ostavila bi ih.. Parker uključi vijesti. Ali. Ali ja sam se s tobom nešto dogovorio i mi ćemo se drţati svog dijela pogodbe.. Istog trenutka isključi prijemnik. WPLT ima ekskluzivnu snimku mjesta na kojem se dogodilo najnovije ubojstvo. pitao se izbezumljeno. A sada. Usto.. Hvatao ga je potpuni očaj. Kennedyja. ne. Joan bi se tome usprotivila. Ubrzo bi izgubila zanimanje za majčinsku ulogu. — Stvari ponekad ne idu po planu. — Ne znam — odgovori mu Margaret Lukas. rekli su nam. na ekranu se pojavila slika nasmiješene "novinarske ekipe" WPLT-a. Parker je gledao bez riječi.

kabine i stolove. ali si nije mogao pomoći. — Koliko je sve to gadno? — upita ona. Claire. Jefferies je Sladeu Phillipsu isplatio dvadeset pet tisuća. Kennedy mu rukom pokaţe neka šuti. ne. Ta ţivahna pedesetdevetogodišnjakinja uvijek budna pogleda postala mu je glavnom savjetnicom još davno. Da. — Popit ćemo piće i otići na zabavu Udruge nastavnika afričkog podrijetla. I. Wendell Jefferies nagne se naprijed i poloţi sjajnu glavu na dlanove. moţda se Kopač još javi i zatraţi novac. Ubio bi te. . ţelio je plakati. tako da im je trebalo još nekoliko trenutaka kako bi shvatili da se šalio. Bivši političari ne trebaju takve pomoćnike. Mogao je samo zamišljati kako su izgledala tijela ţrtava. to je izgovorio smrtno ozbiljno.. On se nagne naprijed i isključi televizor. Claire se nasmije. mršava supruga. — Nakon onoga što se dogodilo na brodu? Ne moţeš mu vjerovati. i oboje su ostali zaprepašteni time kako su meci razmrskali palube. Najironičnije je bilo to što Kennedy više nikada neće imati predstavnika za tisak. Gradonačelniku Jerryju Kennedyju ta se usporedba nije dopala.. Glavnom gradonačelnikovom pomoćnicom nije postala samo zbog toga što je imala bijelu koţu: i ona sama ustrajno je ponavljala da bi ga to dovelo u nezavidan poloţaj u gradu u kojem 60 posto stanovnika čine crnci. Podmićivanje medija nesumnjivo je ovakav ili onakav savezni prijestup. S njim je bila njegova visoka. ćelavi savezni agent. ne mogu biti mrtviji. Već sam ga isplatio. pomisli Kennedy. Činilo se da je Jefferies još uvijek u šoku. Claire mlazom iz malene bočice s mirisom poprska tanku kosu. Upravo se vratio s Potomaca. Smirivao gaje.. Činilo se da je njegov pomoćnik zaboravio da sprijeda sjedi divovski.Limuzina se polagano zaustavila uz pločnik ispred gradske vijećnice. — Kako je mogao? — prošapće Claire. Kao i uvijek. poput jahte koja pristaje.. — Što ćemo sada? — upita Claire. taj novac neće dobiti natrag. Moţda mi se još ukaţe prilika da se s njim nađem oči u oci. misleći na Phillipsovu aluziju o tome kako je Kennedy na nekakav zagonetan način odgovoran za tragediju koja se dogodila na brodu. Nakon ovoga što su mi večeras učinili mediji. — Phillips. Ţelio je vrištati. gdje je tješio preţivjele i pogledao razmjere onoga što je ondje učinio Kopač. Samo sam. Claire odmahne glavom. kada je prvi put stupio na javnu duţnost. Kennedy je oboţavao taj miris. — Što god se dogodilo — reče Kennedy svečanim tonom Jefferiesu i Claire — ne ţelim angaţirati Phillipsa kao predstavnika za tisak. Tko zna.

Kennedy je duboko u srcu znao da mu je ţivotna misija od tog nesretnog. u svojoj udobnoj sobi. Čovjek koji mu govori stvari rekao mu je da je soba plaćena.. — Ima li ovdje pjenušca? — upita on iznenada. profesorice Kennedy. glavom pokazujući prema minibaru. ali odmah ne pokreće motor. laganog poput psića. Ofucane teniske. Kada za to dođe vrijeme. do automobila. Ona mu se nasmiješi i otvori minibar. posude i čaše. — Ţeljeli ste predavati — reče ona. Posprema konzerve s juhom. a onda ga omotava dekom. Okreće se i još malo promatra dječaka. Na Williamu i Mary reći ćemo da ţelimo susjedne predavaonice. klik.— Ne moţe biti gadnije.. neobično oblikovanog komada močvarne zemlje stvoriti ugodniji i bolji grad sa svu mladeţ koja se nekim slučajem rada ondje. a što bi ujedno značilo određeni pomak. Kopač se vraća u sobu i još nekoliko minuta promatra mršavog Tyea. Uspješan posao u nekoj uglednoj odvjetničkoj tvrtki ' također bi bio nuspjeh. i u kutiji ih odnosi u Tovotu za svakodnevne ljude. Predavati bi bilo ravno porazu. puno streljiva. A onda namignuvši doda: — Profesore Kennedy.. Da vidimo. Kopač sjedi za upravljačem. gdje je Zapad. Claire Kennedy kimne i poloţi dlan na suprugovu krupnu nogu. Kopač. Kod sebe ima jedan pištolj i još dva u pretincu u automobilu. Ijedno i drugo još su nekoliko trenutaka šutjeli.. a novi postavljen na drugi pištolj. provjerava dţep. Sjećanje na nekoga tko govori. te da je njegov Projekt 2000 jedino što mu je koliko-toliko nadohvat ruke. Ali Jerry Kennedy nije se smiješio. . Na koga? Pamelu? Williama? Onog čovjeka koji mu govori stvari? — Spavaj. Prigušivač kojim se već sluţio bio je ponovno spreman. polaţe ga na straţnje sjedalo. I puno. ponovno se pita gdje. Počnimo odmah slaviti moj poniţavajući poraz. Pokazivala je prema minibaru. — Gallo i Budweiser. Što se drugo i moglo očekivati u Washingtonu? Kennedy se pridigne naslanjajući se na ručku na vratima i iziđe u hladnu noć. On pogleda suprugu. Dekom mu čvrsto umata stopala.. Kopač odnosi kovčeg u automobil. No sada su se i te nade raspršile. treba samo otići. I nosi dječaka. — Pjenušca? — Svakako. — I vi. Ona se smijala.. Pištolji su konačno bili puni.

Ali ih ipak izgovara Kad večeras na počinak pođem volit ću te samo vise. — Crno što? — upita zamišljeno dr. nema čovjeka koji mu sve govori. ali ga je dobro isprašila i pruţila mu još jednu priliku. Pronađeno je nešto malo vlakana. Pronašli su čahure s vrlo malo tragova. mjesto koje sam ti pokazao — crn. Drugih fizičkih dokaza nema... čekaj. — Ţelim da. S rukama na bokovima. procijenili su stručnjaci. 25 22. glavom pokazujući prema Lukasici. klik. To su riječi koje mu je ţelio reći. a Odjel za identifikaciju rezultate će e-mailom poslati Margaret. Cage slegne ramenima. Trebala je. — Nije.. —Klik. ali materijal je bio posve običan i ničim nije ukazao na izvor. Margaret Lukas telefonom je razgovarala s PERTovim stručnjacima koji su se nalazili na Ritzy Lady.. Nosio je smeđu vrećicu. uključuje se u promet. čekaj. Pokreće motor. Ne zna baš točno što znače. — Je li ga otpustila? — upita Parker.... Čekaj. Sada ih pokušavaju usporediti s nečim u AFIS-u. Zagledan u zagonetku koja je bila pred njim. u kojoj se vjerojatno nalazila strojnica. Postoji samo Tye. prema očekivanjima.. Prekinuvši vezu. Evans... konkretnih tragova ima vrlo malo. Aktivira pokazivač smjera i pogledava u retrovizor. Parker Kincaid stajao je ispred školske ploče u laboratoriju Odjela za ispitivanje dokumenata. mjesto koje sam ti pokazao — crn. Odjednom više nema Pamele. članovima ekipe rekla je da. klik. Svjedoci govore o nekom bijelcu neodređene dobi u tamnom kaputu. .Klik. nema ni Ruth sa staklom u vratu. Parker pogleda oko sebe:—Gdje je Hardy? Cage mu prepriča incident u Ritzu. — Ţelim da dobro spavaš — govori Kopač prema Tvevom nepomičnom obrisu. Od vrećice.05 Posljednje mjesto.

. — To će biti gadno — reče ona. čak i ako su pogrešne ili nelogične. mislim da je sve što je netko napisao odraz njegove osobe. Vaţna je sama činjenica da ih je netko smislio i stavio ih na papir.. Parker pogleda ekran. Tisućama. Sada uzdahne. Ona kimne. — Dio osobe? — upita ona. — Tuţno? — ona ga pogleda.. Ona je piljila u pod. — Ali danas se sve manje piše rukom — reče ona.. Sada se činilo da je još jednom oprezna pred jednim nespretnim terminom koji je odjeknuo u tako poznatom forenzičnom laboratoriju. Pogleda Lukasicu i doda: — Hoću reći. Ona ga upita: — Tvoj mali. — To znači da sam posve nepotreban. Ali menije tuţno nešto drugo. pregazilo me vrijeme. Odjednom se zatekao uz Margaret Lukas. Oči joj više nisu bile onako nepopustljive. Pokušava se iskupiti. međutim. — Otisci na čahurama pripadaju jednom od putnika koji je skupljao suvenire. — Tako je. Na taj se način pribliţavamo besmrtnosti koliko je to uopće moguće. u knjiţnici. Ona mu priđe i pročita je. ali. kao ispitivač dokumenata. — Ona pritisne dugme za pohranjivanje poruke. — Ne. Mladi agent nije odvajao pogled od ekrana koji je stajao pred njim dok je improvizirani program za premetanje uzaludno pokušavao sastaviti slova nakon riječi "cm".. to je jedna od vrlo rijetkih stvari koje preţive čovjekovu smrt... Oh. ljudi zahvaljujući tome pišu više nego ikada. Imao je nelagodan osjećaj da je na samome pragu rješenja. Parker je još nekoliko trenutaka hodao amo-tamo. bio je puno oštećeniji od pepela u blizini natuknice o Ritzy Lady. — Na te se . Meni je to ravno nekakvom čudu. Nije vaţno kako su riječi napisane ili što govore. Pepeo iza te riječi. Ponovno pogledao riječi na ploči. Promisli malo.. Rukopis se moţe odrţati stotinama godina. Samo malo prestrašen. Sve je čisto.Sada je dolje. — Za mene je — reče joj on — rukopis dio bića. Parker ponovno pogleda Gellera. ali da ga nikako ne moţe prijeći. pognute glave. — Na taj se način gubi puno dobrih dokaza. Odmahne glavom. nadovezujući se na njegovu misao. — Ali rekao si da je grafologija obična prijevara. Robby? Sve je u redu? — Dobro je. Poput čovjekovog smisla za humor ili maštu. Parker nastavi: — Rukopis oduvijek smatram otiskom srca i uma. — Istina. — Molim? — E-mail — reče on. a onda se zaustavio. Najednom obliţnjem računalu uto se začuje mehanički glas: "Imate novu poruku".

Sada samo odmahne glavom..riječi smeteno nasmijao. Obrazovan. brisala je lice. To je bilo nešto što od nje nikako ne bi očekivao. Kao čelna osoba washingtonske podruţnice FBI-a. Geller ponovno pogleda ekran računala. — Parker je šetao amo-tamo. Kako joj je glava bila okrenuta od njega.. — Ovo s premetanjem ne pali. Počela je shvaćati način na koji se rješavaju zagonetke. Ali na pamet joj nisu padale ulice ili četvrti kojima bi odgovarali ti labirinti. vjerojatno bi stavio veliko slovo. . vidio joj je lice u odrazu na ekranu i učinilo mu se da joj oči blistaju od suza. Nešto slično nije padalo na pamet ni drugima. — Riječ "crn" napisana je malim početnim slovom. da se na obliţnjem računalu pojavila nova poruka i tako joj odvratila pozornost.. Margaret Lukas je kimnula i brzo odvratila pogled. Margaret Lukas reče: — Ti labirinti koje je crtao. Misliš da u tome ima nečeg? Moţda neki trag? Nije joj odgovorio. Svi su piljili u crte na papiru. Margaret Lukas stajala je pokraj Parkera.crn. Da je mislio na demografsku skupinu. da. — Čine li linije neko slovo? — reče Margaret Lukas. Pomno su proučavali linije. On postavi stakla na površinu projektora. — Ali ne smetnite s uma da je ucjenjivač bio pametan. Ali nisu otkrili ništa. — Moguće je — reče ona — da je riječ o zemljovidu. — Moguće — reče Parker. kada je ona samo naglo prišla staklenim plohama pod kojima se nalazio nagorjeli ţuti papir.? On spusti pogled. — Stvar ćemo morati otkriti na staromodan način. pomnije promotri ţuti papir. preostalo im je još tako malo mogućnosti. a čak je i u njihovom slučaju to rijetkost. . Jednostavno nema dovoljno pepela za još barem jedno slovo. — .. Ali nije bilo novih poruka. — Neka organizacija Amerikanaca afričkog podrijetla? — reče Evans.. Ali dogodilo se nešto neobično. misleći kako bi ona mogla još jednom grubo reagirati na tako sentimentalne stavove. zagledan u ploču. Ona se načas okrene prema njemu i ponovi: — Labirinti. Cage se namršti. Parker pomisli. prekriţenih ruku. ali. nekakvom planu. — Odlično — reče Parker. na trenutak. Ne pruţajući mu mogućnost da kaţe još nešto o suzama... Samo psihopati ostavljaju kriptograme kao tragove. Margaret Lukas bila je stručnjak za snalaţenje u gradu. Upravo se spremao upitati je li sve u redu. Samo ju je i dalje nepomično promatrao. Još jedna dobra zamisao. — Što traţimo? — upita Cage. — Kako to misliš? Odgovorila mu je Lukasica. No Parker zaključi kako ne bi bilo loše provjeriti.

koje ste baze pretraţili? — Uobičajene — odgovori liječnik. bili neusporedivo radikalniji.. svakako — reče Evans. — VIC AP. Pa sam zaključio da bih mogao pokušati s tim.. I na koncu sam pronašao. Zeznuo sam stvar. — Bili su to obični glumci. — To je bilo u redu — reče Hardy — ali ja sam pomislio da bih mogao pogledati i nekriminalne izvore. — U redu.— Upravo tako — reče Parker. Margaret. Poloţi po jedan dlan sa svake njezine strane. — Zao mi je zbog onog ranije.. — Ali njih sam provjerio — reče liječnik.. Postoje dobri izgledi da se odnosi na rasu. — On odloţi papire na stol i počne ih prelistavati. — Što imaš? Hardy se obrati dr. Crn. Parker priđe stolu za ispitivanje.. ali su surađivali s jednom drugom skupinom. — Istina — prizna Parker. Zagleda se u jasne tragove tinte. šezdesetih godina? — reče dr. — Ona skupina koju ste spomenuli. — Ali ne zaboravite — reče Cage — da nas jednako tako voli i zavitlavati. Zagovarali su ukidanje privatnog vlasništva nad zemljom. Evo što je u cijeloj priči vaţno. zagleda se u onu ucjenjivačevu poruku. A oni su. Uglavnom su se bavili gospodarskim i društvenim pitanjima. Zatim načas pogleda ostale članove ekipe. newyorske nasilne zločince.. bez glasa. Mislim. — Kriminalne? — upita Hardy. Svi se učas okrenuše. a središte mu je bilo u Haight-Ashburyju. ? — Imam nešto — dovikne neki glas s vrata. — Bio je to radikalni podzemni politički i društveni pokret. . Samo sam ţelio učiniti nešto kako nitko ne bi stradao. — Nazivali su se Kopačima. ali sumnjam da je riječ o nekoj konkretnoj organizaciji. zadihan od trčanja. Len — reče Margaret Lukas. Detektiv Len Hardy utrči u laboratorij. Evansu. Provjerio sam njihovu filozofiju i povijest i tako se pokazalo da su naziv preuzeli od jedne skupine u Engleskoj. — Rekao bih da je to nekakav opis. Što sve znaš. Pronašao sam neke stvari o imenu. imala si pravo.. Evansu: — Kada ste provjeravali ime.. Što nam govoriš? Koje tajne čuvaš? Što. — Sve je u redu. — Hardy otvori biljeţnicu.. sa sveţnjem papira pod rukom. Sada se zaustavi. U San Franciscu. Ali nitko nije bolji istraţivač građe od mene. Oni su se zvali "Poravnači". Ne pucam i ne vodim istrage. u sedamnaestom stoljeću.. Baza podataka pri Odsjeku za povijest religija sveučilišta Cambridge. katkada i militantna. to nije točno — odvrati Hardy. koja je djelovala politički i bila puno aktivnija. Drţao se kao da se brani. — Ne.. O Kopaču. to s gradonačelnikom. Zagleda se u đavolju suzu iznad slova i. John Jay? — To da. upita dokument. pak..

— U White Plainsu. On pogleda Evansa. Bio je odviše pametan i pod nadzorom. — Netko ga je otpustio? — reče Cage. — Ne. — Moţda se naljutio na nekoga — reče Parker. izjednačio naše nepravedno kapitalističko društvo? Parker reče: — Prije nego što budemo u stanju odgovoriti na to pitanje. do sada bi već objavio nekakav proglas. nego pola sata na CNN-u. Ali Hardy odmahne glavom. Mora biti to. tko? Tko mu je naudio? — razmišljao je naglas Hardy. sjetite se.. —Nezadovoljni zaposlenik. Parker: — Vlada je bila odgovorna za nešto što ga je povrijedilo ili mu jako naškodilo. — Ima li tko neku ideju. — To je rekla Margaret Lukas. ne bi li bio u New Yorku. Osveta. — Poravnači su se protivili središnjoj vladi. — I ţeli poravnati račune. Boston.. Evans kimne. — Ali većina vjerskih fanatika ne bi traţila novac. a ne u Washingtonu? — I bio je — istakne Cage. Evans odmahne glavom. Margaret Lukas reče: — To je to. ponovno zagledan u onu sablasnu ucjenjivačevu poruku.... Hardy kimne.— "Poravnači" — promumlja Cage. — To već ima smisla.. — Nego u saveznoj vladi. — Sjećate se kriţića? — Moguće — reče Evans. Stvar je . Hardy reče: — Moglo bi nam pomoći u pronalaţenju posljednje mete. — Komunist je ili pripada nekoj desničarskoj miliciji.... korporacije. — Ali. Ovo je veliko finale. Hardy nastavi: — Protivili su se nadzoru nad ljudima od strane elite. viših klasa i od strane središnje vlasti. što je to moglo biti? — Ideologija? — upita se Cage naglas.. — Netko ga je povrijedio — reče Parker. To su za njega bili samo pokusi. — Ali što to znači za nas? — upita Margaret Lukas. moramo znati zašto j e toliko kivan na društvo. moţda uopće nije stvar u višim društvenim slojevima. — Vjerski fanatik. Philadelphia. — Svakako. Znači. — I to je vraški sablasno ime. Što bi mogao pogoditi kako bi "poravnao". — Ne. Geller promuklim glasom reče: — Velike tvrtke. White Plains. — Zato je ovdje. — Što je ovdje? — Vlada — reče Parker. krupne ribe. ali ovaj nije bio takav. — Pogledava članove ekipe. — Zašto onda Washington? — upita Hardy zamišljeno. — Čekajte malo — reče Hardy — da su mu to bile mete. luđak? — reče Geller. — Ne — reče Evans — psihotična osoba mogla bi zbog toga ubiti.

Sve je uglavnom na razini savezne drţave.osobnije naravi. — Što? — Upravo mije sinulo. — Ali.... Večeras će biti više samoubojstava nego bilo koje noći u godini. — Moguće — reče psiholog. Moţda mu je supruga bila medicinska sestra. — Ako se taj vaš tip s bijesom nije suočio na terapiji. spomenik je na Mallu. — Neuspjela akcija spašavanja na moru — reče Geller. Margaret Lukas uzme mrtvozornikov preliminarni izvještaj. — Već je prepun — reče Parker. On nazove Artieja. koji preko razglasa obavijesti sve . — Ljudi čekaju već satima. I Parker tada shvati. — Oh. Detektiv prvi reče: — Smrt voljene osobe. — U redu — reče Cage — kako je mogao glasiti scenarij? Tko je umro? Zašto? — Smaknuće? — reče Hardy. Cage odmahne glavom. A Stara je godina prilika za nove odluke i ljudi poduzimaju odvaţne korake — čak i destruktivne. Margaret Lukas kimne. noćnog čuvara na ulazu.. Crn.. — Većina smrti koje imaju veze sa saveznom vladom vjerojatno su povezane i s vojskom. — Netko koga je poznavao — reče Hardy — poginuo je u Vijetnamu. svakako — reče Evans. Moramo zatvoriti taj dio parka. Hardy pokuša još jednom: — Vladin auto ili kamion u sudaru. Parkeru se učinilo da im je istodobno sinula identična pomisao. nesreća u nekom nacionalnom parku. Isuse — reče Margaret Lukas. Pročita. Reče: — Crni zid! Margaret Lukas kimne... Lukasica i Hardy pogledaju se u oči. onda je to u njemu samo bujalo. Ondje će biti dvjesto tisuća ljudi. Nesretni slučaj? Vjeţba? Borba? — Pustinjska oluja? — reče Cage.. Bi li nešto tako moglo na površinu isplivati sada? — Oh. Brat. sestra. — Vojska — reče Cage. — To je nategnuto — reče Lukasica. podigne pogled. — Spomenik vijetnamskim ţrtvama. Isuse — reče Cage — Treba nam još ljudi. — Oko četrdeset pet. pomahnitali poštar koji puca uokolo. Cage reče: — Ali to je bilo prije trideset godina. diplomati. Zbog vatrometa. — Ali — reče Margaret Lukas — u vojsci svake godine vjerojatno ima na stotine smrtnih slučajeva. — Koliko je ucjenjivač imao godina? — upita Parker. — Gotovo i nema smrtnih kazni za savezne zločine.

— Samo naciljaš i pucaš. budući da su one nesumnjivo bile više naviknute na drţanje kompjutorskog miša. — A onda ga upita: — I dalje ţeliš još malo akcije večeras? — Oh. ali drţi se straga. — Sve je jasno k'o dan. ona reče: — Samo naciljaš i pucaš. Geller ustane i provjeri pištolj. neki bez njih. On joj se nasmiješi. navuče baloner. Margaret Lukas nazvala je Jerryja Bakera i rekla mu neka svoje taktičke agente prebaci u sjeverozapadni dio Malla. kako bih ga izvijestila o osnovnim činjenicama..slobodne agente da se spuste u predvorje zbog hitne zadaće. Učinio si dovoljno... — Mogu. — Idem — reče on odlučno. Zatim je poslala poruku i od zamjenika direktora zatraţila da bude dostupan cijelu večer. — Zao mi je što sam onako zajebao stvar s gradonačelnikom. On se još nekoliko trenutaka bunio. Nekoliko trenutaka provela je u razgovoru s njim.. Sada pogleda članove ekipe. Reci mi istinu. detektive. Margaret Lukas sumnjičavo ga pogleda. Vraški dobro obavljen policijski posao. Parker odjene jaknu u kojoj je osjećao teţinu pištolja. odgovarajući na njezin pogled. Dočekat ću ga dolje. On je. Evo ih. kao da ne moţe ni zamisliti da bi i u jednom trenutku mogao biti na metar dalje od računala. Margaret Lukas reče: — Čekaj malo. Javio se odmah. Cage navuče kaput. Boţe moj. a onda prekinula vezu.. On se nasmiješi. Margaret Lukas priđe Hardyju.. — To je naređenje.. Henry Czisman otpije posljednji gutljaj Jim Beama i odloţi smeđu bocu na .. Ona samo odmahne rukom. Sve je u redu. — U redu. U njegovim je rukama izgledao neprikladno.. I ti si učinio dovoljno. još kako. — Mladi detektiv. — Zamjenik direktora dolazi ovamo. Čak se i malko nasmiješi. dvadesetak agenata istrčava iz sjedišta FBI-a. — Hvala. — Kod sebe ću imati laptop — reče on. a onda se s vama vidim kod Spomenika. I poprilično sam dobar. još uvijek nasmiješen. Ti ideš kući. Doista znaš pucati? —Još kako. evo ih. Ona reče: — Ne moraš. ako nije vjetrovito. No na koncu je odnijela pobjedu — iako tek pošto mu je obećala da će ga nazvati bude li trebala još stručne tehničke pomoći. Parkeru. pogledaj samo koliko ih je! Desetak. ne? Nakon trenutka oklijevanja. Tobe.. Neki u pancirkama. prihvaćajući ispriku.

dok mu je srce udaralo poput neispravnog klipa. I dok su oni u onoj sobi nesumnjivo snimali njegovu mreţnicu i analizirali razinu stresa u glasu. A onda je ugledao onog visokog sjedokosog agenta. Zrak je s mukom ulazio i izlazio iz njegovih preopterećenih pluća. muškarcem poštena izgleda. Uključili su crveno svjetlo na ploči s instrumentima i brzo pojurili na zapad i jug — prema Mallu. Oko Osamnaeste ulice. Ako je FBI kao stručnog konzultanta angaţirao nekadašnjeg agenta. promatrali okupljenu masu. međutim. Parker Kincaid. kako bi iz oznojenog pojasa hlača izvukao pištolj i stavio ga u dţep kaputa. Czisman je bio krupan čovjek i nije bio u formi. Običnim pretraţivanjem Interneta. Razdvojivši se. u Connecticutu. Manje tehnički sofisticirana i neusporedivo intuitivnija. Ne birokrata Cagea. zastavši tek na trenutak. Czisman se bez poteškoća uvukao u povorku automobila koji su jurili toliko mahnito da ga nitko nije primijetio. onda je zacijelo dobar. udaljavao se i od jednog i od drugog. Pogledao je i iza njega. Čekao je. Kincaid pogleda oko sebe i orijentira se. Cagea. Još ne ide. Ne bezosjećajnu Lukasicu. Kincaid rukom pokaţe prema zapadnoj strani spomenika vijetnamskim ţrtvama. krenuli su svatko u svom smjeru. Ali lako je odrţavao Kincaidov tempo. Da! I on je tu: Parker Kincaid. a potom s Cageom i još jednim mladim agentom ili policajcem. Kada je prije nekoliko sati onako ţurno izišao iz zgrade i sjeo u vlastiti automobil. dok je onaj muškarac u baloneru polagano trčao. prema Constitutionu. ali ipak jednako točna. A jedna od stvari koje je zaključio: Jefferson ni slučajno nije Jefferson. Jedan po jedan. Nije pošao za njima. A to je značilo da vrijedi slijediti njega.straţnje sjedalo unajmljenog automobila koji je vonjao po duhanu i viskiju. . a promet tako gust da su se FBI . Zastavši kako bi zatvorio patentni zatvarač na jakni. a Cage glavom prema istočnoj.eva vozila morala zaustaviti. i tako došao do stvarnog identiteta. I to dobar. kretali su i već jurili niz ulicu. u blizini avenije Constitution. guţva je bila toliko velika. u baloneru. ude u neoznačeno vozilo. strpljiv poput guje. Svi su trčali prema automobilima. Czisman je broj njegove registarske pločice proslijedio jednom privatnom detektivu u Hartfordu. U pretrpanoj pepeljari ugasi Marlboro. Iako agentima FBI-a nije ispričao sve. kako izlazi na ulicu. tako da su agenti izišli i otrčali na Mali. Czisman ih je pratio u stopu. Uočavao je i Čitao ljude kao svaki policajac s iskustvom s ulice. Cage i Kincaid zastali su jedan uz drugog. doznao je da je nekoć bio prvi čovjek FBI-evog Odjela za ispitivanje dokumenata. Czisman je veći dio ţivota doista radio kao novinar. on je provodio svoja ispitivanja.

A onda će ući u automobil.. On će.20 Kopačev je kaput teţak.... klik. . Nema vrećica.. A s djecom je uvijek sve u redu kada spavaju. takvi meci za puške s dugom cijevi mogu letjeti i do kilometar i pol.. Još četiri okvira za Uzije spremio je u lijevi dţep.. Tyeu to nikako ne bi dopustio. ali ne vidi nikoga. nikada Tyeu.. Dva lijepo pripremljena prigušivača. u redu je..kalibar. koja glasom podsjeća na Ruth pred trokutom od stakla govori: — Nemate novih poruka. Ti si ti si ti si najbolji.22. Stoji u sjeni i nitko od obliţnjih ljudi čak ga i ne primjećuje. Spava.. Tye spava na straţnjem sjedalu automobila. kalibar . Jedan od pištolja iz pretinca u autu nalazi se u desnom vanjskom dţepu kaputa. Brine ga i mogućnost da bi dječaku moglo biti hladno. Znači. Priteţu ga okviri s mecima. kao neka igračka koja bi se mogla dopasti Tyeu. onda će se on i Tye voziti dok ne pronađu.. Stoji sam i promatra neke od ljudi koji će uskoro umrijeti. Klik. 22.. Nikada. Prema zemlji ga vuku pištolji. Mecima iz dvaju pištolja. i mecima će zasipati masu.. Sve će biti u redu. nema psića. moţe pobiti te ljude. omogućio djetetu da puca bez nadzora. Posljednji put mobilnim telefonom zove onaj broj. Temperatura i dalje pada. Ali Kopač nikada ne bi dopustio takvo što. on će se okretati.. Pogledom traţi policiju ili agente. Popadat će na zemlju poput tamnog lišća. ne dopusti djeci da pucaju bez nadzora. kao vrtuljak.. sa stotinama metaka kalibra . poslušati eventualne poruke. Tye bi se od tog zvuka mogao probuditi. Automatski su pištolji u unutarnjim dţepovima njegovog lijepog plavog ili crnog kaputa.. ruke nalik na štapiće bile su prekriţene na prsima. Pamuk i guma. a ona mu gospođa. To ga najviše brine — ako policija počne pucati ili ako on bude morao pucati pištoljima bez prigušivača. klik.26 23. Tup tup tup tup tup tup. . Kada ga je Kopač ostavio. Pamelinog boţićnog dara.. A onda više neće dobro spavati.. . pamuk i guma. Ali Kopač se sjeća da je Tyea pokrio trostrukim slojem pokrivača. i ako ga onaj čovjek koji mu govori stvari dotada ne nazove. nikada... . samo ulicu dalje.

Ne moţe biti tako teško pronaći je. Parker se brzo okrene i nestane u šumarku javora i trešanja. Traţio muškarca u tamnom kaputu.. mahniti krug u blizini spomenika. *** Je li Kopač iza njega? Ispred? Uz njega? Odvojen od ostalih agenata. ? Tri jastreba ubijala su kokosi na farmi. Len Hardy u aveniji Constitution. I tada je uvidio u čemu je griješio. Čovjeka s kriţićem. nego biti lovac — kao one davne noći kada se šuljao vlastitom kućom. Sada zakorači u stranu. Sjeti se zagonetaka. Henry Czisman nalazio se na manje od deset metara iza Kincaida. Odjednom je uvidio da dosada nije valjano razmišljao. Nitko ga nije vidio. ali onda je ipak zastao. Ubojici je zacijelo rekao neka ne prilazi spomeniku jednim od pločnika. bez lica. gdje bi ga bilo lakše uočiti. gledajući uokolo. Deset tisuća. kada je Kincaid iznenada skrenuo i ušao u nekakav šumarak. I taj je dio bio prepun ljudi koji su prilazili Mallu. biti otac. pomagati. S vrećicom. U dţepu stiskao teški pištolj. Traţi plijen. promatrajući more ljudi. Netko će im reći gdje je Kalifornija. Zagonetke.. traţio Lađara. Traţio je na pogrešnim mjestima. Kakav bi ovo samo bio cilj za Kopača! Mogao bi ih pokositi kao travu. medu agente. Parker Kincaid radio je veliki. I kriţićem.klik. . izgubljen u moru ljudi.. Negdje je na Zapadu. Prisjetio se ucjenjivačevih labirinata i uvidio da je taj tip zasigurno znao da će agenti nakon trećeg napada imati barem kakav-takav opis Kopača.. Cage se nalazio na suprotnoj strani spomenika. usmjeren prema tlu. prolazio pokraj spomenika. Baker i ostali članovi taktičke ekipe češljali su teren sa suprotne strane Malla. Duţnost mu sada nije bila brinuti se za druge. Tisuće ljudi. treba prići kroz drveće. pronađu Kaliforniju. Czisman pođe za njim. Toga se sjeća. Czisman jeu ruci drţao svoj pištolj. Traţi čovjeka u tamnom kaputu. skloni se pred masom i promotri prostor u blizini spomenika. Previše ljudi. ali on se nije zaustavljao kako bi im rekao neka napuste to područje. poslati je na sigurno. Parker se već spremao zaustaviti jednu skupinu i spriječiti je da dođe do samog spomenika.

. Udovi čar.. Otkopčavao je kaput. Nosi zlatni kriţić. kretao se odviše promišljeno. Umakao je Kincaidu. da. a onda ponovno njega. Czisman se okrene. odvrati pogled. Ali Czisman nije bio u stanju valjano ciljati. bez ikakva razloga koncentriran na tlo. potajan pokret koji je govorio da se čovjek dotada skrivao. tu je! Muškarac četrdesetih godina. Mesar..? Da. Ipak. namršti se. —Ne. A kad se uputio prema spomeniku. . Đavo. Bio je to oprezan. krajnje običan. ponovno stao traţiti onog muškarca u tamnom kaputu.. Gdje. usmjeri ga prema meti. — Što radiš. Bio je to Kincaid. kao da da je sve od sebe kako ga nitko ne bi uočio.. jebote? -Hej. Poskočio je u stranu i probio se između nekoliko ljudi. Sada. — Ne! — poviče Kincaid. pomisli Czisman. Kincaid se odjednom okrene. Našli su se na desetak metara od dostojanstvenog crnog zida s imenima poginulih kada je Czisman ugledao nekog muškarca u crnom kaputu kako izlazi iz zaklona nekog stabla. ljudi je bilo posvuda — deseci ljudi odvajali su ga od Kincaida — a ispitivač dokumenata nije imao pojma da ga netko prati. a Czisman je sada bio pet-šest metara iza njega. Czisman u stranu odgurne skupinu studenata. pognute glave. Vratio se potrazi. Pogleda Czismana. Bio je uvjeren da ga Kincaid više ne vidi. Krvnik. neuočljiv. Nestao je u gomili nedaleko od Kincaida. pomisli on. Kopač — koji još nije primijetio ni jednog ni drugog muškarca — promatrao je mase poput lovca koji gleda divovsko jato gusaka. I Czisman u tom trenutku opazi bljesak. Czisman polagano potrči za njim.. Oni agenti u baru rekli su mu da Kopač nosi zlatni kriţić. ugledavši pištolj. Zlatni bljesak na vratu tog muškarca. Smetala mu je guţva. uz tolike policajce i savezne agente koji su im govorili neka se udalje od Malla. pritom neke od njih grubo odgurnuvši u stranu. Czisman se nije obazirao. ali ga ne moţe nikamo smjestiti. Czisman se okrene na drugu stranu i sakrije iza nekolicine krupnih muškaraca koji su nosili prijenosni hladnjak. znači. zamućena pogleda pogledavao guţvu oko sebe. Kincaid je postojanim korakom prolazio između drveća. Gdje je Kincaid? Gdje? Još uvijek nema cilja! Previše ljudi. Šest metara dalje. Sada! Czisman podigne revolver...ljudi su bili zbunjeni. uvidi da je to lice negdje već vidio. — Hej ! — začuje se neki glas. Tu je.

traţio mjesto s kojeg će pucati. Kopač je ţmirkao. Činilo se da prostor zapljuskuju novi valovi ljudi. zaključi Czisman. Policija sve usmjerava prema aveniji Constitution. Sada zakorači na blago povišeno mjesto u travi.. Nitko ga ne vidi. . Kao da je nevidljiv. Obitelji. pomisli Czisman. djeca. ali mnogi su od njih ostali — kako ne bi ostali bez dobrog mjesta za gledanje vatrometa. U jednom od unutarnjih dţepova nalazio se veliki crni automatski pištolj. Czisman zategne udarac na pištolju. na samo nekoliko desetaka centimetara od ubojice. Nitko ne zna.. Iz mase se pojavi Kincaid.Kopačev se kaput rastvori.

On domahne nekome na tribinama. bivšeg gradonačelnika. Jerry. Claire samo slegne ramenima. Ali dok je sjedila uz njega. — Takva je naredba — reče Ardell. . Dvosmislenost izvještaja Sladea Phillipsa nekako se izgubila. Tajnica udruge nastavnika afričkog podrijetla nazvala ga je i. Gradonačelnik Kennedy i njegova supruga iziđu u pratnji C. R Ardella. tako da se činilo da ovdje svi misle kako je Kennedy praktički Kopačev partner.27 23. rekla kako bi bilo bolje da ne dolazi na zabavu na kojoj je trebao odrţati glavni govor. Claire je imala drukčije zamisli. on bi bio savršeno sretan i da se mogao lijepo opustiti kod kuće. ubrzo. Što te dovodi ovamo?" Pa. I posljednju nadu da bi njegova politička karijera mogla preţivjeti tu večer lijepo je pokopao pogled na ljude koji su stajali u blizini i promatrali ga. Fotoaparati su bljeskali. Jedno drugo pitanje koje je Kennedy čuo glasilo je: "Čuo sam da večeras ne dolaziš na vatromet.40 Limuzina se parkirala uz Mali. umješno odgovori na dobačene opaske poput "Gdje se skrivaš?" i "Kako si. svi su se trudili što se više distancirati od. pomisli Kennedy. Njemu je jasno samo da je praktički uhićen i da ne moţe izbjeći čak ni to poniţenje: u vlastitome gradu ne moţe se pojaviti bez pratnje čuvara. — Hajdemo se napiti i gledati prokleti vatromet. tek uz blagu nelagodu. — Jasno vam je. dobro. — Tako će vjerojatno biti najbolje za sve. smrtno ozbiljno i taktično. Jasno. hvatali sumorne pojave ispod kojih će u sutrašnjim novinama stajati "gradonačelnik Jerry Kennedy i gospođa Kennedy". na kauču u Gradskoj vijećnici. ovamo ga je dovela Claire. — Morate nas tako pratiti u stopu? — upita Claire agenta. ili se na nju nitko nije ţelio obazirati. u blizini loţa rezerviranih za diplomate i članove Kongresa. Jerry?" Ovdje nitko zapravo nije traţio odgovore. No.

Ona je nekako pronašla bocu Moeta tako da su na putu do Malla pili pjenušac.— Ne znam — rekao je Kennedy sumnjičavo. — Gdje vam je dom. pokazujući prazan niz narančastih sklopivih stolica iza drugih gledatelja. drago mu je što je tamničar barem odani građanin. — Ne. gradonačelnice — rekao je neki mladi pomoćnik iz gradske uprave. — Odrasli ste ovdje? — Još kako. Iziđi visoko podignute glave. agente Ardell? — upita ga Claire. Zajedno su promatrali Mali. P. I on je još nekoliko trenutaka razmišljao. Odmah uz Parkway. — Paul — rekla je ona. Ti nisi od onih koji će se duriti i mrzovoljno se povlačiti. pribliţio se Claire i uhvatio je za ruku. tako da je sjeo na metar-dva od njega. — Ne. tako da je tek kimnuo glavom i vrlo nekoketno rekao: — Claire. — Ovamo sam često dolazio kao klinac — reče agent gradonačelniku.. Kennedy se u jednom trenutku rukovao s kongresnikom Lani erom. — On pogleda krupnog agenta. Ni za milijun dolara ne bih ţivio ni u Marylandu ni u Virginiji. — U blizini zoološkog vrta. kako bi rekao . C. — Alija znam. Lani eru vjerojatno na pamet nije padalo ništa što bi mogao reći a što ne bi zvučalo kao slavodobitno veselje. — Sjedit ćemo na stubama. Ali. večeras si upravo prelijepa. Ardell doimao se glupim. molim vas. a onda zaključio da je to nešto najpametnije što je čuo tijekom cijele večeri. ne — reče Kennedy. Kennedyja je to iznenadilo. — Jerry — reče Lanier — kakve su najnovije informacije o tim pucnjavama? — Još ih čekam. Nije ţelio da netko ponudi mikrofon njemu. te je samo rukom pozdravio i Lani era i onog pomoćnika. Dok su vijugali kroz guţvu na tribinama. Sjeo je uz Claire na najvišu stubu.. barem na trenutak. te kimnuvši suzdrţanoj gospodi Lanier dodala: — Mindy. paru dajući malo slobodnog prostora. — Svake nedjelje. Ako već mora biti u pritvoru. Većina FBI-evih agenata dolazi iz nekih drugih krajeva. Osjećajući toplinu od pjenušca. Kennedy se kratko nasmije. ali je barem bio toliko pronicav da je znao koliko bi se gradonačelnik osjećao neugodno u nazočnosti jednog saveznog agenta. Nije ţelio slušati nikakve govore. dušo. iako nije bio fiskalno neovisan. koji je očito odmah i točno shvatio tko je i što agent Ardell — tamničar. — I vašeg prijatelja. Kennedyju je bilo drago vidjeti dana tribini nema mikrofona. Kennedy je zadrţao tračak društvene samostalnosti. Gledali stotine tisuća ljudi koji su se vrzmali uokolo. — Imamo mjesta za vas. poloţio sako na drvo kako bi ona sjela na njega.

koji se bacio na zemlju i iz dţepa izvadio maleni automatski pištolj. ţivota mnogih njegovih stanovnika. Czisman je vidio i Kincaida. no ona je odjednom postala napeta. Ali. ili tako nešto. kao da ih netko tjera. Uz skandal s Upravom za školstvo. — Što je to? — upita ona. Ali u tom trenutku Kennedy je uočio nešto neobično. Boţe. — Koje? — Hici — reče ona. Vidio je samo tamno. I to će biti završetak Projekta 2000.. On nije vidio Kopača — između njih dvojice nalazila se gusta zimzelena ţivica. Lanier i ostali u Kongresu koji Washington ţele oduzeti njegovim stanovnicima vjerojatno će od tih događaja s Kopačem moći izvući nešto za što će ga moći optuţiti i pred sudom — moţda za ometanje policijske istrage. već zausti kako bi joj skrenuo pozornost na to. On se okrene prema Claire. ne. Wendell Jefferies i svi ostali suradnici bit će izbačeni na ulicu zajedno s njim.nekoliko prigodnih riječi. ovo je nazvao posljednjim danom u godini. što bi mogao reći? Ţelio je samo sjediti sa svojom suprugom i gledati rasprskavanje šarenih raketa nad svojim gradom. Ona strojnica ispala mu je iz dţepa i sada ju je .. — Čula sam pucnjavu. oborili Kopača na koljena. Njegov jadni grad vratit će se unatrag za još deset godina. Kada je uvidio da nitko nije vidio Kopača — i da ga on sam zbog guţve ne moţe pogoditi — dvaput je zapucao uvis. Czismanu je to odgovaralo. Kopač se polagano pridizao. Vidio je da su se promatrači počeli brzo premještati prema istoku. Kennedy bi se izvan Gradske vijećnice mogao naći već i za nekoliko mjeseci. Za samo nekoliko sekundi. Moţda će sljedeći gradonačelnik. prostor neposredno ispred spomenika praktički se posve ispraznio. Kennedy pogleda u zrak. to nije bio vatromet. nalik na ovce. bio je to posljednji dan mnogočega: njegove prilike da pomogne gradu. pitajući se je li to moţda zvuk vatrometa koji je počeo malo ranije. oblačno nebo i na njemu bijeli stup Washingtonova spomenika. Czismanovi hici izazvali su ţeljeni učinak. kako bi se ljudi raspršili i kako bi mogao nesmetano naciljati. tako uţasno ubijenih. svi su se rastrčali na sve strane. Hici su u guţvi izazvali paniku. Kraj svih njegovih nada u vezi s Washingtonom. Završetak i njegovog mandata. kako se činilo. upita se. On se ţelio domoći ubojice. Zašto. vrišteći. A onda je začuo krikove. Ali. U radijskom obraćanju Kopaču. Pogled će odande biti upravo savršen. Vičući. I zaboraviti muke koje je proţivio tijekom tog dana.

. gledao udaljena svjetla koja su se odraţavala na Vijetnamskom spomeniku. Povukao je otponac. baci oruţje! Czisman se nije obazirao. — U posljednjem napadu pobij što više moţeš — rekao mu je čovjek koji mu govori stvari... Czisman je vidio Kopača kako se polaganim korakom pribliţava automatskom pištolju. promumljao je: — Ti. Kincaid se pridizao na noge. Kopač ih je bez poteškoća mogao pobiti. ali onda bi ga uočili policajci. kroz grmlje prema masi u bijegu.. Čudno. u njemu bi se moţda i moglo razviti malko svijesti. ali metak je Kopača promašio za nekoliko metara. zapiljen u njega najneobičnijim očima koje je Czisman ikada vidio. koji je skočio iza nekog stabla. zausti: — Ti.. Taj netko zacijelo je imao emocije. Ponovno nacilja prema Czismanovim prsima i opali. Czisman osjeti kako ga neka šaka snaţno udara u prsa. stao je kao ukopan.. Dok je padao na hladnu zemlju. Zatim podigne pogled i zagleda se u novinarovo lice. Komadić njegovog kaputa iskočio je prema van. dvaput.. Kopač polagano otrči dalje.. — Ti. Ljudi. . Ali na Kopačevom se boku začula prigušena eksplozija.traţio. ti. Drhtavim glasom. — Ali ruka mu je pala na tlo poput kamena i sve otada bilo je samo crno. U blizini je bilo nešto ljudi. bili su šćućureni na tlu... Czisman je očajnički traţio pištolj. Gdje.? Kincaid je trčao prema zaklonu.. gdje. Ubojica s čovjekovim umom i đavoljim srcem.. ti. Ali Kopač.. padne na koljena.. Prestrašeni. Za taj stroj nije bilo iskupljenja. Kopač načas pogleda pištolj u Czismanovoj ruci.. On bi se moţda i mogao popraviti. Czisman pokuša doći do pištolja. zbunjen. klik. Kopač izvuče ruku iz dţepa. pognut.. misli i ţelje. nego je samo podignuo pištolj prema Kopaču. Ugledavši Czismana.. Klik. vikao Czismanu: — Baci oruţje. Ne.. u njoj drţeći maleni pištolj. Za njega je postojala samo smrt. od onog zametka koji se nalazio u njemu. U tim je očima bilo manje osjećaja nego u očima kakve ţivotinje. pogledavao oko sebe. Ali. gdje je? Ispao mu je iz ruke.. gledali oko sebe. Tko god da je isplanirao sva ta ubojstva — onaj tip koji leţi u mrtvačnici — taj nije bio čisto oličenje zla... podiţe ga i ispaljuje rafal prema Kincaidu.. Czisman pod udarima poleti unatrag.

okretati. Ţeli završiti s pucnjavom i vratiti se dječaku. trči s gomilom. Okretati se. Ah.. Muškarci... pet. klik. moći će pobiti stotine. ti si najbolji. na Zapad. poput onog u kojem imaju sliku ulaza u pakao. Klik... Muzeji su zabavni.. pita se..Ali koliko je to "što više moţeš"? Jedan. kaput koji oboţava jer ga je dobio od Pamele. Pucaju li prema njemu? Ne. čini mu se. poput nekakvog vrtuljka. U blizini se čuju povici. Ali put ga nosi sve dalje od Tyea — od automobila parkiranog u Dvadeset drugoj ulici.. čuje eksplozije. u blizini grmlja i drveća.... Nitko ga ne primjećuje.. Imaju Uzije ili pištolje Mac-10 ili. Vidi muzeje. klik. Policija i agenti. Kopaču se čini da nije mislio samo na pet-šest ljudi.. Preko trave trče novi ljudi s pištoljima. Koliko još mora ići kako bi došao do još ljudi? Još nekoliko stotina metara. počet će se okretati poput vrtloga. Zašto me pokušao ubiti? Kopač je sakrio. Posljednje minute posljednjeg sata posljednjeg. tri. Kopač je tek jedan od ljudi u gomili. pada. ali čini se da se nitko ne obraća njemu. izgleda prestrašeno. klik. tisuće ljudi. ţene i djeca posvuda uokolo. pogledaj ! . Autobusi i automobili i tisuće. promatrati ljude kako padaju poput lišća u nekoj šumi u Connecticutu.. zaključuje. okretati. I slične stvari. Uzi pod kaput... Ali ti muškarci i ţene ne pucaju jer ne znaju u koga trebaju pucati. a onda se vratiti dječaku. pognut. Odjednom. moţda će moći zajedno ići u muzeje... širokom ulicom — avenijom Constitution. Ţurnim korakom ide prema njima. Dođe li do njih. Novi povici.. I tako sada juri za njima. čini stvari koje bi trebao činiti. Ti si. Prolazi travom. Tko je bio onaj čovjek. dva. Ljudi trče. Padaju kao što je Pamela pala s ruţom na prsima i onim ţutim cvijetom koji joj je bljeskao u ruci. četiri. Tyeu bi se muzeji sviđali. Kada dođe do mase. klik. I kad putujem volim te volim samo više. Moţda kada dođu u Kalifomiju.. u blizini. tako da se ne obazire.. ne. ti si. Pada. pištolje poput Kopačevih pištolja i poput pištolja onog debelog čovjeka koji ga je upravo pokušao ubiti.. pada. Nije bio policajac. To mu se ne sviđa. prasko ve.

Ponoćje. 28 00. nalik na vrpce kakve nose debela novogodišnja novorođenčad. Ali Kopač još ne moţe pucati. traţiti spas. kao u šumi u Connecticutu.Iznad njega. crvene i ţute. Ne moţe dopustiti da netko vidi pištolj. Okreće se prema njima i kroz kaput puca iz Uzija. ali mora. glasa napetog od panike. cvjetovi se rasprskavaju na nebu. — Sve je u redu! — rekla je ona. svi će se ogledavati poput sviju ostalih. Vidi dim i blistave cvjetove.00 Kada su se prvi meci ţarili u drvo pokraj njega. A on će onda moći pucati i pucati i pucati. Jerry Kennedy odgurnuo je Claire s tribine na hladnu zemlju. Ubojica. On čuje zvučni signal na svom satu. Vrijeme je za pucnjavu. sigurno je ovdje! . i padaju. To mora biti on. Mogao bi ubiti nekolicinu.. traţiti ubojicu. Kopač se i dalje pribliţava masi. Poletio je za njom i ostao leţati na boku.. štiteći je od metaka. Dvojica muškaraca u FBI-evim jaknama nasred polja koje se Kopaču nalazi zdesna ipak su ga uočili. Vatromet. kao da su ih napale pčele. ali ne dovoljno da usreći čovjeka koji mu sve govori. Mora prijeći još samo pedeset-šezdeset metara i oko njega će biti puno ljudi. Pras.. Okretati se poput vrtuljka. Netko sada doista puca na njega. Kopač se okreće i nastavlja za masom. — Što se događa? — Netko puca. — Dušo? — povikao je Kennedy. Oko sebe nema dovoljno ljudi. Viče. To zapravo ne ţeli — bušiti rupe u prelijepom tamnom kaputu koji je dobio od Pamele. Ona se dvojica hvataju za lice i vrat. Stoje ispred drvene tribine ukrašene lijepim crveno plavo-bijelim trakama. I plave i bijele.. Metak zviţdi pokraj njega. Nitko nije vidio kako je ubio onu dvojicu.

— Tamo je! Tamo! Ali agent nije zapucao. Netko na tribini bio je pogođen — neki mladi pomoćnik koji je dobio metak u ruku kada je kongresnik Lanier skočio iza njega kako bi se zaklonio. nimalo pognut. Zagledan u smjeru zida. kao snajperist. P. samo je promatrao polje. udisali miris zemlje. dolje! — poviče Claire molećivim glasom. — Što. zatim istoku. Agent još jednom ponovi: — Ammnnnn — i iz usta izbaci blistavi mjehur. Ali on se nije micao. Kennedy ga uhvati za ruku. staklastih očiju zagledanih prema nebu. trave i prolivenog piva. spomenika.Leţali su jedno uz drugo. Kennedy tada uvidi da mu nedostaje gornji dio glave. ne nekoga na njoj. Isuse! Claire krikne u trenutku kada se bujica čovjekove krvi počela spuštati stubama. Kennedy je vidio da su agenti mrtvi. Pucajte! Krupni agent drţao je automatski pištolj ispred sebe.. iza kojeg su se skrivali Lanier. Većina metaka onamo je dospjela slučajno. Agent se okrene još jednom.. šćućureni. Kennedy se uspne do pola stuba. Mallom je vladala tama — sva su svjetla zbog vatrometa bila isključena — ali pod svjetlima kola hitne pomoći Kennedy je razabirao kaos. . Pogledao je prema podiju. — Ardell! — Amnnn — izusti agent.. — Oh. pokazujući.. Ardell samo je ponavljao: — Ammnnnn. Ali C. Blago je zadrhtala. povuče agenta za rukav. gledao polje. — zapiljen u travu. prema sjeveru. njegov pomoćnik i još jedan kongresnik. Stajao je uspravno.. dovrši puni krug i padne na leda. radiš u mojem gradu? — prošapće. amnnn. A onda se počeo okretati. potom prema drveću. Ali činilo se da nitko drugi nije ozlijeđen. Gradonačelnik podigne pogled i ugleda C. — Što čekaš? — poviče Kennedy. skupljati na samo nekoliko centimetara od njezinog lica. još jednom pokušavao pronaći tamni ubojičin lik. Traţio Kopačev obris. Kennedy se uspravi. pa jugu. dovraga. — Ammmnnn. Ardella koji je ispred sebe drţao crni pištolj. dovraga.. Ubojica je gađao dvojicu agenata ispred tribine. A onda se posve umirila. P. polagano. i na samome kraju prema zastavi koja je ukrašavala pozadinu tribine. onako visok. radiš ovdje? — Jerry. na koncu Washingtonovom spomeniku. — Bjeţi. A onda poviče: — Što. — Agente Ardell! — poviče Kennedy.

neki oko sebe. dok mu drugi metak prozuji iznad glave. no tada ga je netko već zacijelo prepoznao. Pucanj se začuo iz drveća. Za koji trenutak bit će na petnaestak metara od njih i samo jednim rafalom moći će pobiti stotine ljudi. Kennedy je hvatao zrak i trčao. okrene se prema njoj. — Povucite se! — vikao je Kennedy masi. Netko je preko razglasa vikao policajcima neka prekinu paljbu. ne — reče Claire. Kretao se prema masi ljudi dalje na istočnom dijelu Malla. s nelagodom i zbunjeni. On zastane. Natiskivali su se poput stoke. Prema njemu je ispaljen još samo jedan metak.. Dvadeset pet metara. turističke autobuse. siva neogotička zdanja muzeja. Dovraga. Ali nisu imali kamo otići. Kennedyju slijeva. — Oh. Nadajmo se samo da policajci loše gađaju. osjećajući vatru u prsima. — Ne! Zovi telefonom! — Nema vremena. Da. Vidjeli su muškarca s pištoljem kako trči prema masi i zaključili da je to ubojica. gole krošnje trešanja... Jerry. A onda skoči preko šćućurenog para mladih političkih aspiranata i pojuri preko trave. Oko sebe je vidio dobro poznate gradske prizore: bijeli stup Washingtonova spomenika. Kennedy ponovno pojuri naprijed. pomisli Kennedy. — Ono je ubojica! Ubojica se nalazi kod prvog drveća. Isuse! Pucaju u njega.. Kopač se nalazio na tridesetak metara od njega.. Kennedy je promatrao kako se ubojica primiče masi. gomili ljudi prilazi sa strane.. Kako ispod kaputa izvlači crnu strojnicu. Kennedy skrene prema drveću. — Ona je tiho plakala. Pa onda dvadeset sedam. jureći prema mjestu . Razmišljao je: Dobit ću jebeni srčani udar. Kennedy se uspravi i otme pištolj iz ruke mrtvog agenta.. Zatim još jedan i još dva. Ali nije usporio.. — Ne. hvatao zrak i trčao. Tisuće njih. — Ne. Neki su gledali vatromet. Lijevom joj rukom dodirne obraz i poljubi je u čelo onako kako bi to uvijek činio prije nego što bi ugasili svjetlo prije spavanja. kupolu Smithsoniana. izdat će me srce i umrijet ću. Da! Vidjeli su ga! Ali odjednom u zrak poleti jedan obliţnji busen trave.Gdje je? Gdje? A onda je ugledao nekog muškarca u sjeni kako brzo prolazi uz niz trešanja nedaleko od avenije Constitution. ne! — On čučne i pokaţe prema Kopaču.

. Treba li ciljati visoko ili nisko. Kriste. kako funkcioniraju nišani na tom teškom pištolju. Eksplozija je bila zaglušujuća. Kratak rafal prema Kennedyju. Naciljao je prema njima i zacijelo povukao otponac. Umirem. a komadići trave i zemlje poletjeli su uvis. Dječaci su se smijuljili. osramotivši dječaka. Već je počeo ciljati prema Kennedyju. Ne drk. slušao voditelja: "Polagano povucite okidač.. Ispalio je tri metka i posve promašio metu. Taj je metak promašio i on ispali još. I oni su ciljali prema njemu. a srce mu prestaje raditi. drţao se za lijevu ruku. Svi su meci promašili. Trči. tjerajući Kopača unatrag. Ali jedan od agenata je pao. s bolnom grimasom na licu. gdje je bio sa sinom — prije trideset godina. trčalo je prema njemu. trči. Kopač poskoči na noge. Glasno se nasmije. Ostali su se agenti bacili na tlo. Nije točno znao čak ni kako treba ciljati. pa još. Prisjećao se kako je stajao s najstarijim sinom. Bliţe drveću. zaboga. Kopač iziđe iz grmlja i usmjeri automatski pištolj prema masi.na kojem je posljednji put vidio Kopača. podigne Ardellov pištolj i nacilja prema ubojici. Ubojica pogleda ulijevo. Dvanaestak muškaraca i ţena u opremi taktičkih policijskih jedinica.. ali gradonačelnik ponovno opali. Kennedy ga ponovno spusti. radim? Kakav je ovo idiotski potez? Iz pištolja je posljednji put pucao u nekom ljetnom kampu. uz uţasnu bol. Kennedy ponovno opali. nije vidio bljesak iz cijevi. I tako je večeras Jerry Kennedy polagano povukao. pomisli. sve dalje od gomile. odakle mu se pribliţavala skupina u liniju raspoređenih agenata i policajaca. Kennedy se zaustavi. Osim toga. Samo je Kennedy mogao pucati nesmetano. Kennedy sada uvidi i razlog — masa promatrača nalazila se točno iza ubojice. On se sada pridigne iz čučnja i još pet puta ispali po jedan metak prema crnoj masi na tlu. Bilo je gotovo posve sigurno da bi pogodili i nekoga od njih. kako nezadrţivo kašlje. Agenti su vidjeli kamo je krenuo i zacijelo su zaključili da juri za ubojicom. Zatim kimne samome sebi. . Zamišljao se na zemlji. ali nitko nije pucao. bliţe Kopaču. uspio sam! Pogodio sam ga! Kopač je bio na zemlji. što. drhturavo".. zauzeli obrambeni poloţaj. nepravilno poredanih. Ţmirkajući pogleda u tamu. Ali Kennedy je bio snaţan muškarac i pištolj je drţao vrlo čvrsto i postojano. Kennedy nije čuo ništa. a on nije bio pripremljen na to da će pištolj poletjeti toliko uvis. I ovaj je put promašio — metak je pogodio drvo — ali bio je blizu i Kopač zatetura unatrag.

Boţe — kaţe on. što će biti s dječakom? Saginje se i juri prema nekom turističkom autobusu. Zamalo me ubio. — O. U Kopaču je nešto puknulo i zaboravlja sve što mu je rekao čovjek koji mu govori stvari. Počinju pucati.. Pištolj je bio prazan. Pogledaj. . Traţi onog muškarca koji ga je ranio. Bol. Razmišlja: Tyeu bi se to dopalo. oh. Kopač se uspinje stubama autobusa i okreće. Razbija prozor u autobusu i pomno cilja. 29 00. Mračni Kopačev obris u međuvremenu je nestao.. kako.. Red policajaca i agenata sve mu se više pribliţava. Samo radi ono što mu je rečeno. Nada se da Tye nikada neće morati iskusiti takvu bol.klik.. Motor radi.. kao što je Cage tek nekoliko trenutaka ranije vikao . Meci koje je ispalio onaj muškarac bili su tako blizu. Nada se da više nikada neće osjetiti takvu bol.. Usto.. Ţeli otići odavde i doći do Tyea.A onda se začuo samo škljocaj. mecima zasipava skupinu agenata koji jure za njim. Vatromet se rasprskava nad Mallom. kako boli. Na nebu se rasprskava divovska narančasta zvijezda. Ruka ga uţasno boli.15 Parker i Cage sklonili su se iza patrolnih kola. Sada već teško dolazi do daha. iskusnijim agentima. Zaboravlja da treba ubiti što više ljudi i zaboravlja da mu nitko ne smije vidjeti lice i na to da se treba okretati kao vrtlog u Connecticutu. I manje kad me voliš ja volim te i volim samo više. On ţmirkajući pogleda prema cilju. Zašto je to učinio? Kopač ne razumije. A ako pogine. na ruci ima crvenu ruţu! Ali.. iz ispušne cijevi diţe se oblak dima.. Ni jedan ni drugi nisu imali osobito iskustvo u taktičkoj obuci i znali su da je mudro pucnjavu prepustiti mladim.

— Isuse — reče preneraţeno — što radi taj jebeni klinac? I Parker pogleda prema aveniji Constitution. Snajperi su na mjestima.. . Cage tada proviri preko poklopca motora pogođenog automobila.. ali kiša metaka bila je probila čelik na automobilu iza kojeg su se zaklonili. punio pištolj. — Nema čak ni spremna punjenja — promumlja Cage. Izbušili su gume.. zajedno s još nekolicinom washingtonskih policajaca. Meci lete na sve Ai strane.. — Rebro — zastenje Cage. Agenti su u međuvremenu raščistili prostor oko autobusa i sada ga nesmetano zasipavali vatrom kad god bi im se učinilo da imaju kakvu-takvu metu. Nije bio ranjen. iako je Parker jasno vidio da za to ionako nema mogućnosti — na širokoj aveniji promet je bio posve zaustavljen. Parker je čuo dijelove razgovora na vezi. Sluša netko? Imamo dvojicu pogođenih na Constitutionu. Sranje. Ondje je ugledao Lena Hardyja. Parker reče: — Lud je... Kopač ima odličan zaklon u autobusu i kroz razbijene prozore promišljeno ispaljuje rafale. — Idi u zaklon. u trku prazneći pištolj.. Cage bolnim glasom reče: — Kao da ţeli umrijeti. Detektiv ga nije primijetio. tako da se bio bacio na tlo i svom teţinom pao na bok. bio je zaglavio na suprotnoj strani avenije Constitution. — Sve OK? — upita ga Parker. Tko ima granatu? Dvojica na Constitutionu. Len Hardy. Čak je i Parker znao da to nije ispravan postupak u taktičkim operacijama. Imamo. Nema čak ni pancirku. prateći agentov pogled. odakle će moći valjano ciljati prema Hardyju. Len Hardy! Vrati se! Prepusti stvar specijalcima. posve izloţen. — Nema mete. Parker nastavi umjesto njega. kolone su se i u jednom i u drugom smjeru protezale gotovo po kilometar. Cage poloţi dlan na rebra i lecne se. Ali nije ih čuo.. Parker je vidio kako Kopač prelazi u straţnji dio autobusa. primiče autobusu. a onda se lecne od boli. Šćućurio se pri tlu.. Hardy se uspravi i pojuri prema autobusu. kako se. — Čini mi se da sam ga slomio. Ubacite zapaljive. — Len! — poviče Parker. S tog se mjesta sada više nije mogao ni pomaknuti. Hardy je metke u pištolj stavljao jedan po jedan. od stabla do stabla. — Len. kako se Kopač ne bi mogao odvesti..na Parkera. — Len! — poviče Cage. s onim minijaturnim pištoljem u ruci. Ili se pretvarao da ne čuje. nalaze se u prokletoj ratnoj zoni. s vremena na vrijeme podiţući glavu i ispaljujući po metak.

sve o početku pucnjave. bijele rakete. — Ne! — promumlja Parker. Parker ugleda ubojičin obris u blizini izlaza za nuţdu u straţnjem dijelu autobusa. rasprskavanje plavih zvijezda.Kopač se premjesti u sami straţnji dio autobusa. uzdrman. usred oblaka plamena koji su se kovitlali. — Mrtav je. Podignuvši pištolj. iza automobila. Hardy tada podigne pogled i zacijelo konačno uvidi što se događa. zaustavio se u čučnju i prema autobusu ispalio kišu metaka. kako se još jednom pri diţe. Zapaljeni potok goriva krenuo je prema pločniku. neki se agent zakotrljao iz zaklona. dvojica agenata u punoj opremi prišla su vratima autobusa i pogledala unutra. — Isuse — reče Cage zaprepašteno. Dok su se vraćali prema spomeniku vijetnamskim ţrtvama. Kopač bi ovdje pobio stotine . a cijelu unutrašnjost zahvatio je narančasti plamen. Trenutak kasnije Parker je na Cageovom radiouređaju kroz pucketanje začuo kako jedan od njih govori: — Vozilo sigurno — reče. A onda se začula isprva potmula grmljavina i u autobusu je buknula vatra. Sjeo je dlanovima pridrţavajući glavu. Ona dvojica agenata iziđu iz autobusa i skinu kacige. Ali prije nego što je Kopač uspio opaliti. Veličanstveno finale predstave. odakle je mogao nesmetano gađati Hardyja. — Potvrđena počiniteljeva smrt — glasio je šturi ubojičin epitaf. — Ispalio je hice upozorenja. Oprezno su stajali na sigurnoj udaljenosti dok su slušali eksplozije posljednjih metaka u autobusu i promatrali dolazak prvih vatrogasnih kola koja su crnu olupinu autobusa počela prekrivati pjenom. opalio je još tri puta — uspio je staviti samo tri metka — a onda je posrćući pao unatrag. Iznutra se čulo prigušeno pucketanje — nalik na pucketanje kokica koje je Stephie ranije te večeri kao iznenađenje priredila svome bratu — kada su se Kopačevi preostali meci počeli rasprskavati u poţaru. ispruţenog na ulici. Parker je Cageu ispričao za Czismana. ali neozlijeđen. Krv je poprskala unutarnju stranu prozora. — Mrtav je — promumlja Cage. Hardy se s mukom podigne na noge i otrči u zaklon iza jednog policijskog automobila. Svi agenti i policajci spustili su se iza zaklona i podignuli oruţje. a onda pada u prolaz među sjedalima. svjestan toga da će vidjeti mladića kako umire. Ali to je bio samo vatromet — narančasti pauci. Kada se plamen povukao. Iz autobusa se začuo krik koji je parao srce. Jedno se stablo u aveniji Constitution zapalilo i sablasni prizor osvijetlilo neprimjereno vedrim sjajem. Parker je vidio Kopača. Da nije bilo toga. izlazili iz zaklona. Agenti su polagano ustajali. Mali se odjednom zatresao od niza glasnih prasaka.

Parker nije mogao ne osjetiti divljenje. bio cilj? Ispred njih. "Boston". Stranice su bile izrađene od finog pergamenta. poput jeftinih knjiga mekih korica. Parker se namršti. Pobjegao je s 4000 dolara u gotovini". u tamnom kaputu. To mu je bila ţena. Agent sada s gornjeg dijela tijela povuče ţuti gumirani prekrivač. Knjiga je bila podijeljena na dijelove. Nosio je datum iz studenog prošle godine. Cage prelista knjigu. — Što je ovo? — Iz dţepa sakoa izvadio je neku knjigu. Anne. — Jedna od sluţbenica ubijenih u novinama bila je Anne Czisman. U Jeffersonovo doba odgovarala mu je glatka ţivotinjska koţa. Parker okrene stranicu i pročita: — Iz HartfordNews-Timesa. — Czisman je bio prepisao tekst članka. ispisan zlatnom tintom na prvoj stranici. neki je policajac pokrivao tijelo Henryja Czismana. Zatim mu je stavio zavoj i dao mu Tylenol 3. Parker odmah shvati da je riječ o pravom malom dragulju među knjigama: uvezena u koţu. dovraga. Parker podigne pogled. Krvnikovu prvu ţrtvu. — Pogledaj ovo. nema "savršeni" — slijepljeni — uvez.. uz bolan izraz lica. "White Plains". odmahujući glavom. Policijski glasnogovornik kaţe da je mogući motiv odvraćanje pozornosti vlasti dok je njegov suučesnik pljačkao oklopljeni kamion koji je dostavljao novac jednoj banci na suprotnoj strani grada. Rubovi su imali crveni i zlatni mramorni uzorak. Potom je preda Parkeru. On otvori knjigu. Ono što mu je u cijeloj priči donosilo najviše frustriranosti bila je činjenica da je slijeganje ramenima zasada bilo odviše bolno. Izvadi novčarku. rukom povezane stranice. pročita nekoliko redaka.. Jedan bolničar malo ga je opipao i rekao da je posljedica pada bila očekivana: slomljeno rebro. . Drugi je ubojica ubio vozača kamiona i njegovog kolegu. Moţda i mene. A unutra su bile nalijepljene fotografije s mjesta zločina. Cage se sagne. toje on. no danas je to vrlo kvalitetan vlaknasti papir.ljudi. Pogledavši naslov. Pregleda novinarove dţepove. da. O. Parker pročita: — "Troje mrtvih u prepadu. — Koji mu je. Kronika patnje. Pročita naglas: — U spomen na moju suprugu. nakratko zastajući na pojedinim stranicama. Hartfordska policija i dalje traga za muškarcem koji je u subotu ušao u redakciju Netus-Timesa i počeo pucati iz sačmarice. ubivši troje zaposlenika u odjelu za male oglase". A unutra su kaligrafska slova — vjerojatno Czismanova — bila lijepa kao da je riječ o djelu kakvog velikog umjetnika. Cage promumlja: — Ubio troje ljudi za četiri soma. I tada pronađe nešto drugo. "Jedini opis ubojice govori da je bila riječ o muškarcu srednje visine. Prva je nosila naslov "Hartford".

Zao mije. U njegovom je glasu začula nešto. Oh.. Ona novosti prenese zamjeniku direktora.. ali kako je vodila slučaj. on je OK — reče agent tiho. zgodnom muškarcu s političarski kratkom prosijedom kosom.. U sjedištu FBI-a. — Margaret — reče Cage. Margaret Lukas nalazila se u predvorju ulaza za zaposlenike. Oglasio se njezin telefon. —Da — reče Cage. Punih pet godina ni u jednom trenutku nije bila tako blizu tome da Svevišnjem zahvali molitvom... gdje je podnosila izvještaj zamjeniku direktora FBI-a. Osveta. u aveniji Pennsvlvania. Margaret. To je spasilo više ţivota. neki ton. ovdje Tomova majka. — Lisice ili vreća? Uhićen ili mrtav. Zato je toliko ţelio vidjeti tijelo u mrtvačnici. to je bilo značenje njezinog pitanja. Javila se brzo. — Ali? — upita ona brzo. Ona zatvori oči. Sada je očajnički ţeljela što prije otići onamo. — Slomio sam rebro dok sam čuvao dupe. Jackie. — Ti si dobro? — upita Cagea. moram ti nešto reći. — Ova knjiga. Već je čula izvještaje da je Kopač na Mallu i da je došlo do pucnjave. na taj se način lakše suočavao s boli. Jackie. Ispalio nekoliko metaka. I zato je pratio mene. ništa više. I po njegovom je tonu odmah znala da su sredili ubojicu.. — Što se dogodilo? Kincaid? — Ne.. gradonačelnik ga je ranio u ruku. — Treba doznati novosti. — Parker čučne i s poštovanjem navuče pokrivač preko čovjekova lica.. Upravo su me zvali iz zrakoplovne kompanije. — Pogodio je C. nešto prazno. Upotrijebio me kao mamac. Uzdahne. — I čuj ovo. protokol je nalagao da upravo ona izvještava najviše duţnosnike. Kennedy. Mrtav je. — Lukas.-ja. Bio je to jedan od onih prizvuka u glasu policajca koje čovjek nauči već na početku karijere. —Nazovimo Lukasicu — reče Cageu. P. — Czisman nas je upotrijebio kako bi došao do ucjenjivača i potom do Kopača. — Molim? — Da. — Vreća — odgovori Cage. — Reci mi.. Jackie.. praznovjerno ne dopuštajući samoj sebi nadu u to da su ga uhvatili.— Znači da je ovog tipa traţio jednako ţeljno kao mi — reče Cage. Ali ona osjeti kako joj se grči utroba. Mamac. Kroz nju je ponovno strujao .

Hoću reći. a onaj Czisman. Pošto je prekinula vezu. ali ovamo nije došao kao novinar. Kopač je. Dolazimo pribliţno za četrdeset pet minuta. I reci mu neka napiše masni račun... — Znači. Ipak je zatvorila usta prije nego što je . Czisman. a nas je koristio kako bi došao njega. pomisli ona. Baš kao i ja. Izgleda da je ranjeno još šestero civila. Kriste.. Tko vodi stvar? Zamalo je rekla: Parker Kincaid. onaj novinar? — Da.? — Tko. mislila je da će doći u predvoije. zamjenik direktora reče: — Idem do Malla.. Znači.bijes. — Nije bilo čak ni puškaranje. — Pronađi ga i prenesi mu novosti... Oh. se slučajno našao na pogrešnom mjestu. — Parker i ja s PERT-om ćemo obraditi mjesto zločina. a mi imamo trojicu ozlijeđenih. Cage nastavi. Iznenađena što ne vidi liječnika. — A Hardy? Cage joj ispriča kako je mladi detektiv sam navalio na autobus u koji se sklonio Kopač. — Hoću. nije se ustrijelio u stopalo? — upita Margaret Lukas. Nazvat ću i Tobea. A onamo sam ga poslala ja. izgledalo je kao da je čvrsto odlučio ubiti se. Cage pridoda: — Kopač je sredio četvero. pomisli Margaret Lukas. Kopač ga je ubio. prije ubio njega. Bit će da je odlučio poţivjeti još koju godinu. Još uvijek vodimo šestero nestalih. Moguće je da je i on pogodio Kopača. gradonačelnik. Nitko ne zna što se točno dogodilo. pomisli ona ogorčeno. Oh. naći se s njom. a članovi Obitelji još ih nisu pronašli. povukao se u zaklon. To je neobično. bila je to večer amatera. ne. Cage reče: — Reći ću ti. bijes na samu sebe jer nije imala priliku metkom probiti Kopačevo srce. — Došao je poprilično blizu i imao dobro mjesto za ciljanje. međutim. — Bit će da je još na katu. pisao je. Zahvali mu. — Je li Evans tu? — upita Cage. — Molim? — Nije uopće bio novinar.. P. jest. ali kada je došao do toga. U laboratoriju. Kopač je ispalio nekoliko metaka prema mjestu na kojem je sjedio gradonačelnik. C. ali nema tijela. Vjerojatno su se samo raspršili na sve strane. Kopač mu je ubio suprugu. Kincaid. Tog je agenta poznavala tri godine. Ili moţda u kriznom centru. Margaret Lukas pogleda oko sebe.. — Ne znam točno gdje je — odgovori.

Tešku termosicu spremio je u naprtnjaču. On se ukočeno nasmiješi. — Bok. I on će vjerojatno dati izjavu. s obzirom na snimke. — Ali to svakako moram učiniti. Dvaput. gospodine. — Čuli ste? Bio je to onaj mladi detektiv. Njegov kaput više nije bio onako besprijekorno uredan. — On se okrene. Malo sam .izgovorila njegovo ime. Ugleda nekoga tko mu se pribliţavao od drugog niza dizala. — Oh. prebacio je preko ramena. John Evans zatvorio je svoj mobilni telefon.. grmlja. naprtnjača mu je skliznula. začuo je nečiji glas: — Bok. ali koliko je Evans uspio razabrati. pokušao se orijentirati. drveća. Hardy odsutno pogleda umrljanu uprtnjaču.. Evans pritisne dugme. već je otvarao. A onda upita: — Kako je naš prokazivač? Ima novih prijetnji? — Moss? Baš i nisam provjeravala u posljednjih nekoliko sati — reče ona. Evans navuče debelu jaknu i priđe jednom kutu laboratorija. — Morat ćemo odrţati konferenciju za novinare. Uvijek vas čekaju dogodine. dr. Na obrazuje imao porezotinu. Len Hardy. U opustjelome laboratoriju za ispitivanje dokumenata. Kod dizala je zastao. Znači. ne. Lukas. — Upravo sam vidio u vijestima — reče Hardyju. Jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji doista. Nestrpljivo. Reče: — Čovječe. Ipak. Isključio televizor. Onda. prošao kroz dvokrilna vrata i uputio se polumračnim hodnikom. Pomno je proučavao grafički prikaz. Ja ću izvijestiti direktora. Samo je nešto progunđao dok ju je hvatao podlakticom. pogledao raspored prostorija. nedostaje ti večerašnja proslava? — To je dobra stvar u vezi s tim praznicima. Ali duguje mi pivo. izmiču svakom profiliranju.. Bio je umrljan i izguţvan. Televizijski su izvještaji bili zbrkani. S PERT-om je kod spomenika.. — Moţda bi trebalo izraditi majice s takvim natpisom. ubili su Kopača. — Specijalni agent Cage. ţrtve su bile minimalne — ne kao u slučaju podzemne i one jahte. Kopač. kako je i rekao agentima. — Misliš da bi moglo biti problema? — Zamjenik direktora se namršti. ljudi koji se skrivaju iza automobila. kako sam bio prebrz na jeziku kada sam se dobrovoljno prijavio za lov na tog tipa. Kakav fascinantan lik. Sjedište FBI-a puno je kompliciranije nego što je zamišljao. doktore — reče onaj glas još jednom. avenija Constitution izgledala je kao poprište velike bitke. Drţao je prst iznad dugmeta na kojem je pisalo DOLJE i prije nego što ga je pritisnuo. U trenutku kada je slegnuo ramenima. — Ona se nasmije. stotine vatrogasnih i kola hitne pomoći. Dim.

— Mislim da je u prizemlju — reče Evans.. ono kako ste svima pričali o Kopačima i Poravnačima.. _ Povjerenje s tim nije imalo nikakve veze — reče Hardy. vidio sam cijev. to dizalo? Hardy pogleda srebrnu metalnu bocu. Predvorje na ulazu iz Devete. — Nego. To je nekakva ratna histerija. — Morala je nekome podnijeti izvještaj. otvarajući poklopac termos-boce. pogledavajući niz mračni hodnik. Liječnik skine poklopac.. — Sada se okrene prema Hardyju. Uvukavši ruku u uprtnjaču.? Po vašem se tonu stjecao dojam da mi ne vjerujete. izvadio je termosicu. — Događa se — reče Evans. Vidio sam mu oči. Nakon toga više nije vidio ništa.poludio. Gdje je. kroz garaţu. Čovječe. Hardy nastavi blebetati: — Zamalo me ustrijelio. Vi ste došli s te strane? — Ne. — A-ha — reče Evans.. Malko me uzdrmao. Evans ispusti termosicu. Ugleda crni pištolj s prigušivačem koji je Hardy sada usmjerio prema njegovom licu. detektive. Bio sam na manje od deset metara od njega. Odjednom sam bio jako sretan što sam ţiv. . Kava se prolije po podu. Evans spusti pogled. — Znate. I tada ugleda bljesak ţutog svjetla iz cijevi pištolja. dovraga. znate gdje je agentica Lukas? — upita detektiv.

Bruno Hauptmann. i to upravo u vrijeme proslave . Stoga mu nije ni najmanje smetalo što je u Centru za osiguranje sjedišta FBI -a na drugom katu odrađivao smjenu od ponoći do osam ujutro.30 Agent je još bio dovoljno mlad da bude oduševljen time što radi za FBI. o dokazima u sudskom postupku za otmicu Lindberghova djeteta - 0 00.IV MAJSTOR ZA ZAGONETKE Taj je rukopis bio nešt' najgore protiv mene.

što je to?!? Agent je pogleda u trenutku kada je pritisnula dugme kojim je zaustavila kretanje kamere i drugom rukom pokazala prema jednom od monitora. To nisu mogli biti ni Sam ni Ralph — dvojica agenata koje su on i Louise zamijenili prije pola sata. — Što je to? — reče Louise iznenada. Sada pritisne dugme i okrene se prema vratima. — Oh. Skrenite lijevo. Ona slegne ramenima i vrati se svojim monitorima. Louise. — Hej. zaključio je. — Radim s Margaret Lukas. A ima crni grudnjak koji se nazire kroz bluzu. priča o svojoj mački. No. I to je poruka. agentica s kojom je radio. na slučaju METSHOOT? — Tako je. Na njemu se vidjelo kako neki muškarac leţi na leđima nedaleko od njihove sobe. Ne moţete promašiti. Iz washingtonske policije. Monitori su bili cmo-bijeli. ali iz njegove glave očito je istjecala krv. Agent je u FBI-u radio tek kratko vrijeme. — Da? Zvuk je bio pucketav. — Izgleda kao . Kriste — promumlja ona i posegne za telefonom. Kadrovi na monitorima izmjenjivali su se svakih pet sekundi. Otišao sam po kavu i izgubio se. — Mogu vam nekako pomoći? — Izgleda da sam se izgubio — reče Hardy. — Oh. Agent pritisne dugme interfona. dobro. na istome katu. — Tko je Hardy? — upita agent Louise. Uto se prodornim zvukom oglasio interfon. — Da? — Ovdje detektiv Hardy. Monitori su bili povezani s više od šezdeset sigurnosnih kamera smještenih u i oko sjedišta. no čak je i on znao da će Margaret Lukas jednog dana biti prva ţena na mjestu direktora FBIa. Velika lokva krvi. — Dokumentacijski? To je na šestom katu. — Hvala. Legendama Margaret Lukas. — To se ovdje događa. Ali pokretima mu govori da očijuka. — On se nasmiješi.Nove godine. koja je na sebi imala usku plavu bluzu i kratku crnu suknju i koja je k tome još s njim očijukala. oni su imali kartice za potpuno neometani ulazak i mogli su slobodno ući. Tu je još bila i Louise. bila je zaduţena za drugih deset. Louise s crnim grudnjakom odsutno je kimala dok je on pričao o kući svojih roditelja u zaljevu Chesapeake. koja mu je sjedila slijeva. Agent je i dalje promatrao deset televizijskih monitora za koje je bio zaduţen. Posve sigurno očijuka. — Kamo ste se uputili? — Pokušavam pronaći laboratorij za ispitivanje dokumenata.

nego zapravo Edward Fielding. Agent kimne. — Secure-Chek. A onda se iz pozadine začu prigušeni prasak.Ralph.. — Nemojte me ubiti. — Ponoć? — ponovi on. — Kada se sljedeći put trebaš logirati? — U jedan nula sedam. preko internog vladinog sustava kreće kodirani znak za uzbunu? — Tako je. Metak je pogodi u potiljak i ona poleti naprijed. gospodine. Hardy pogleda zidni sat. te pritisne dugme kako bi otključao vrata.. čujte.. S panikom u glasu. — On zaplače. — Da. Krv je prodirala u kontrolnu konzolu.. krene prema dizalu. — Dvanaest dvadeset jedan. — Koja verzija? — Šest nula.. — Nema problema — umiri Hardy agenta i dvaput ga ustrijeli u glavu. — Imam samo nekoliko pitanja.. Molim vas. mladi agent nastavi: — Za blagdana imamo duţa razdoblja. — Poštedjet ću ti ţivot ako mi kaţeš sve što te pitam.07. Louise se odjednom trgne i nešto progunđa u trenutku kada se prednja strana njezine bluze izgubila u maglici krvi. Boţe.. podiţući ruke... ime je bilo izmišljeno. Govoreći polagano... — On pogleda tijelo ţene pokraj sebe.. Hardy smirenim glasom reče: — Smiri se. — Što je. poput nastavnika koji se obraća učeniku. Muškarac koji nije bio detektiv Len Hardy. Hardy upita: — Smjena je počela u ponoć? — Molim vas.? Još jedan prigušeni pucanj. Oh. Mladi se agent okrene prema vratima. ne. vičući: —Ne. — Kada si se prvi put logirao? On je sada već jako plakao. tako da nakon drugog logiranja. — Slušaj — reče Hardy praktičnim tonom — vaši kompjutori rade s programom Secure-Chek? — Ja sam. Zatim kimne. — O. — I ako se u pravilnim razmacima ne logiraš.. Automatski alarm oglasit će se u 1. — Molim vas! — Smiri se — ponovi on.. — Oh — zausti. tijelo koje se dvaput trznulo. ja. ..

Dvadeset milijuna? Kriste. Nije ni pohlepa. Ali Fielding je. Ne. roditi se kao tako krajnje nemoralna osoba. taj netko tek u prolazu pogledao u njega i. upravo opijalo. Kopač nešto ustrajno mumljao o tome kako trebaju otići u jedan muzej u Hartfo rdu. to ga je opčinjalo. Hodnici sjedišta FBI-a. bio bi odvjetnik i posvetio ţivot izgradnji savršene obrane za nemoguće krive klijente. To je posljedica pukog slučaja. a neke mačke imaju šest noţnih prstiju. majka domaćica. agentice Lukas. zaključio je. ureda. jedini njihov grijeh bila je dosada. Zločin jest.. Da je volio prirodu. Ideja savršenog zločina svakako je klišej. jer temeljne istine opiakju univerzalno razumljivim terminima. gdje god to bilo. premda ih svaki ozbiljan autor treba izbjegavati. ne odgoja. moj motiv nije osveta zbog pogrešne politike. imaju određenu vrijednost. Zgrada je bila praktički opustjela. moj je motiv čisto savršenstvo. Dok je prolazio hodnicima. Parkeru Kincaidu. Savršenstvo je u svemu — u načinu na koji glača košulje i lasti cipele. Onako kako su neki ljudi ćelavi. i dovrši taj vaţan posao. sudeći po Fieldingovu drţanju. kako se ti planovi provode u djelo.. Tako bi. kako organizira zločine. Fielding je pristao. drţao je. Do lingvistike je došao dok je traţio odgovarajuće riječi i izraze koje će upotrijebiti u poruci gradonačelniku. Njegovi su roditelji bili pouzdani i puni ljubavi. U jednom članku u časopisu American Journal of Linguistics neki je filolog — stručnjak za jezik — napisao da klišeji. a onda je luđak sat vremena stajao pred jednom Doreoyom ilustracijom Boţanske komedije: Dante i Vergilije koji se spremaju za spuštanje u pakao. reţe dlačice u uhu. naučio bi sve što bi bilo moguće naučiti o planinarenju i sam izveo savršen uspon na vrh Everesta. u sebi se obraćao ostalim članovima ekipe. Ne. Savršenstvo. prije godinu dana.Ima više nego dovoljno vremena. u to nema sumnje. doznao nešto vrlo zanimljivo. Ali ništa od toga nije ga uzbuđivalo. Nije iskusio . ni razotkrivanje društvene nepravde. mrtvačnice. ni terorizam. ako bi i naišao na nekoga od rijetkih preostalih agenata. u pluća uvlačeći miris laboratorija. Da je Fielding bio sklon pravu. To je u cijelosti djelo prirode. Nije izgledao kao da mu se ţuri. Fieldingov je otac bio menadţer u jednom osiguravajućem društvu u Hartfordu. no on je ipak hodao onako kako je znao da mora hodati... proučavajući lingvistiku. Osjeti bolno uzbuđenje zbog činjenice da se nalazi ondje — u središtu policijskog svijeta. doktore Evans. mogao sam traţiti i deset puta više. On duboko udahne. nego kao da je silno zauzet. Fielding se sada osjećao upravo tako — kao da obilazi podzemni svijet. Ne. Savršen zločin. Sjećao se kako je. Fieldingov sveti kaleţ. zaključio kako je nabolje pustiti ga da nastavi prema odredištu.

Ali je od vrlo rane dobi jednostavno drţao da se zakon ne odnosi na njega. kako uspješno iznuđuje novac od jednog velikog proizvođača konzervi tako što je njihovoj stoci davao enzim koji je oponašao pozitivne nalaze testa na botulizam (iako na dogovorenom mjestu nije pokupio novac jer nije uspio smisliti kako neopaţeno nestati s gotovinom). To nije jednostavno imalo smisla. U sljedećih deset godina Fielding je. Fielding se rodio s čistim kriminalnim karakterom. I dok je u srednjoj školi St. Uglavnom u pljačkama.nikakav oblik neimaštine. Ali Fielding je ţudio za samom igrom. Ugledao je neku ţenu kako s nekakvim zamotuljkom izlazi iz prodavaonice nakita. Fielding u zatvoru za maloljetnike jer je zapalio mladića djevojke u koju je bio zaljubljen (trebao sam parkirati automobil tri-četiri ulice dalje). Fielding. kao i sve discipline. Bio je to oportunistički zločin. trebao nekako ograničavati? Zašto ne bismo jednostavno do krajnjih granica slijedili ţelje i misli? Iako je to spoznao tek nakon nekoliko godina. poput silovanja.. pitao se dok bi satima razmišljao o tome. poput pljačke. kao klasičan primjer sociopata. poput varanja s čekovima i obveznicama. Prvi je put ubio s dvadeset sedam godina. gdje bi mogao u praksi uvjeţbavati i koristiti svoje umijeće. Nešto u načinu na koji je hodala — blago .. Izbjegavao je drogu i otmice jer tu čovjek ne moţe raditi sam. mladić je radio i na svom pravom pozivu. tako da se već u vrijeme prelaska na treću godinu koncentrirao na ono što je nazivao "čistim zločinima". nikako u njegovom stilu. Zagrijao je stolicu kako bi diplomirao psihologiju i sanjao o tome da iz zemlje bajki pobjegne u stvarni svijet. Uţivao je u povremenim kaţnjivim napadima na studentice — to je doista bio izazov: silovati tako da ţrtva zapravo i ne shvati da ju je netko zlostavljao. Bez "prljavih zločina". vrativši se u rodni Connecticut. ne za seksom. Zašto bi se čovjek. a Fieldnig još nije upoznao nikoga kome bi mogao vjerovati. imalo svojih uspona i padova. A to je školovanje. činio upravo to: vjeţbao i fino brusio. Fielding kojeg su zamalo pretukla na smrt dvojica policajaca. posljedica nepromišljenosti. Studenti na Benningtonu imali su novac. Ucjenjivao ih je fotografijama transvestita koji su im pušili u patrolnim kolima (sa sobom je trebao imati i nekog jakog suučesnika). Učiš dok si ţiv. Zbog papirnatih tragova izbjegavao je poslovne prijestupe. ali su vrata svojih soba ostavljali otvorenima. Pio je cappcuccino u jednom kafiću. Mary's tako učio matematiku i biologiju. Studij ga nije osobito zanimao. iz hira. u trgovačkom centru uz glavnu prometnicu u blizini Hartforda. nikakvo zlostavljanje. tako da pljačkanje nije donosilo nikakav izazov.

pozivajući se na mentalnu poremećenost. pronašla pištolj i. policija je katkada dobra. uz njezin Chevy. Vratio se u svoj automobil. mnogi kriminalci ne ubijaju. Fielding je uvidio da nije stavio masku. A ako ubiju. međutim. koji mu je isposlovao smanjenu kaznu uz uvjet liječenja u psihijatrijskoj bolnici. ako ne i većina kaţnjenika. Donijeti kavu. tako da su ga nekoliko puta uhitili. ona mu je tutnula torbicu u ruke i stala ga preklinjati da je pusti. No. I najprije se zaposlio kao bolničar u bolnici za psihički poremećene kriminalce u Hartfordu. To je bila tako uobičajena stvar. prije nego što je umrla. ondje su se našli jer su ih njihovi odvjetnici obranili brzo i uspješno. Pokazalo se. u smislu neuroloških procesa. Uţasnuta.paranoično — ukazivalo je na mogućnost da se u paketiću nalazi nešto vrlo skupo. Ona je otrčala do ormara. Najednom praznom dijelu ceste prestigao ju je i zaustavio. Dok je tako stajao uz nju. sve dok na Boţić. ali — moguće i zato što je taj bolničar bio prva osoba koju je Hughes ugledao nakon operacije — između njih dvojice nastala je neka neobično čvrsta veza. Fielding je zaključio da je vjerojatno bio poprilično pristojan momak. Pustili su ga svaki put osim jednom. Na Floridi je priveden zbog oruţane pljačke. ali ovaj je slučaj. zapravo su puno veći izgledi da će se izvući. Mnogi. Najfascinantnije je bilo ono što se dogodilo pošto je muţić nekoliko puta probio Pamelina pluća. Drţao je da je to podsvjesno zaboravio jer je ţelio vidjeti što će osjetiti u vezi s ubijanjem. pametni u bolnicama. razmišljao je. U psihijatrijskoj bolnici u Dadeu Fielding je imao priliku okusiti zločin. Boje se jer drţe da tako postoje puno veći izgledi da ih uhvate. ali na koncu se pokazalo da su to bile upravo nevjerojatne dvije godine. izvadio pištolj i ustrijelio je dvaput. Fielding je posegnuo u pretinac u automobilu. . i prije nego što je stigla kriknuti. upravo fascinantno stvorenje. Glupi su kriminalci u zatvoru. Hughes je bio pripravan učiniti što god je Fielding traţio. pogodila Hughesa u glavu. kuhati. a dokazi protiv njega bili su poprilično jaki. Ipak. bio iznimno zanimljiv. u napadu ljubomore. Nakon dvije godine i uzornog pojavljivanja pred liječničkom komisijom. Što je bilo najironičnije. ponovno se odvezao u juice Java i popio još jedan cappuccino. Fielding nije točno znao što se dogodilo u Hughesovoj lubanji. Ušao je u automobil i pošao za njom. nije noţem ubio ţenu. imao je dobrog odvjetnika. Uţasavao se kazne koju će morati odleţati. Ondje je upoznao muškarca po imenu David Hughes. Fielding se vratio u Connecticut. pospremiti nešto umjesto njega. da nije čak ni izmijenio registarske pločice na automobilu. izglačati košulje. Osjetiti mu miris.

A sada je u Washingtons Izvodi nešto što je. dok "Hardy" potiče sliku o odanom prijatelju. i njegovim pomoćnicima. U posljednjih je šest mjeseci gotovo osamnaest sati na dan planirao savršenu krađu. I upravo je te večeri spoznao kako će najbolje iskoristiti tog čovjeka. a onda bi odlazio do raznih . u redu. Netko bi tu kučku trebao ubiti. A Hughes je rekao: — Hmmm. uklonila Fieldingovu ruku iz svog međunoţja i rekla: "Prijavit ću te. Hartford. Fielding ga je oprao. White Plains i onda Philly..) Najprije se infiltrirao u FBI-ev područni ured u Washingtonu jer taj ured ima jurisdikciju nad svim većim zločinima u gradu. — Molim? — upitao ga je Fielding. sve je razvidnije. svakako. Doznao je kada će Cohen biti na godišnjem odmoru i tko će od njemu izravno potčinjenih biti "broj jedan" — kako je glasio trenutačno najpopularniji izraz — u slučaju takvih razmjera. Zaključio je da je Hughes jednostavno predobar da bi ga uludo trošio na takve sitnice. Malo-pomalo prelazio prepreke FBI-eva osiguranja — glumio mladog detektiva Hardyja iz policijskog Odjela za istraţivanje i statistiku. u redu. — Ubio bi je za mene? — Mmmm. Samo je upitao moţe li dobiti malo juhe. te kako će pronaći jednu obliţnju vikendicu koju je Fielding iznajmio za popodnevne ljubavne sastanke s nekima od retardiranih pacijentica. s komadom nazubljenog stakla u ruci. Ubrzo nakon toga zabrinuti je Fielding promumljao Hughesu: — Ta Ruth Miller. Fielding ga je izveo u šetnju. Savršeni zločini. idiote". sav umrljan krvlju. — Hmmm. neposredno pošto je Ruth MiUer. Dan kasnije Hughes se pojavio u Fieldingovom uredskom odjeljku. u čiji se ţivot neumorno uvlačio dok se uvlačio u sami FBI. sestra u noćnoj smjeni. zaključio je (iako je odmah pomislio kako bi lingvista kakav je Parker Kincaid svakako zasmetao taj nepotrebni superlativ). razmišljajući o tome kako je bio pomalo neoprezan u vezi s vremenom i mjestom ubojstva i time kako će se kasnije izvući.međutim. (Upravo taj pseudonim odabrao je jer su istraţivanja psihološkog dojma koji izazivaju pojedina imena pokazala da "Leonard" ne nosi ni najmanju prijetnju. Upoznao se s Ronom Cohenom. najsavršeniji zločin. Dugo su razgovarali.. te mu je stoga rekao kako će pobjeći iz bolnice. Dakako. Ovaj. pa potom Boston. Margaret Lukas... za svoje izmišljene izvještaje pomno zapisivo opširne statističke podatke o zločinima. U beskraj bi sjedio u konferencijskim sobama. da je Hughes pripravan raditi i više od kućanskih poslova — kao što je Fielding otkrio jedne večeri. glavnim specijalnim agentom.

tako intenzivno koncentrirati na ucjenjivačevu poruku. Podosta o komunikacijskim sustavima. sa ţeljom da pomogne. ali i prikladno ogorčen zbog činjenice da je postao viškom u ekipi koja vodi istragu. ugovornim djelatnicima. s Općom upravom za sigurnost. o izlazima i ulazima. na lingvistiku. s bivšim sluţbenicima. Vrata se otvore i on ude. Sada je došao do dizala. da neće primijetiti pravi mozak cijele operacije. uništen zbog iste one boli s kojom se ona mučila prije pet godina. Fielding je obavio stotine telefonskih razgovora s arhitektima i radnicima koji su izvodili radove na preuređenju zgrade sjedišta FBI-a. . on je znao da će se agenti. na tragove. Baš kao što je i očekivao. čovjeka koji im stoji — doslovce — pred nosom. o rasporedu u zgradi sjedišta. Dizalo se počelo spuštati. Jer je došao Len Hardy. Broj i poloţaj čuvara. Čak i psiholozi koji izrađuju profile zločinačkog uma sluţe se formulama kako bi kategorizirali predmet proučavanja. upute i protokole. ta jadna udovica bez djeteta. o stranim jezicima i dijalektima). Doznao je marku i manje-više točne poloţaje sigurnosnih kamera u sjedištu. Čovjeka kojeg je bilo lako ubiti. Bio je to mukotrpan posao. Oh. Ali savršenstvo iziskuje strpljivost. Parkeru. to nije učinila. Ipak. I ni u jednom trenutku nisu nimalo posumnjali u njega. Ali Margaret Lukas.automata i nuţnika. beskućnika bez policijskog dosjea i praktički bez prošlosti. Pritisnuo je 1B. govorio o laţnim proslavama nekadašnjih zaposlenika. A onda je jutros Kopač izazvao pravi pakao u podzemnoj i Fielding se pojavio na ulazu u FBI. postavljao neduţna pitanja. nazvali sjedište policije. gdje se nalazi dokumentacijski laboratorij. Dakako da ga je primila u krilo bez ijednog pitanja. nije pritisnuo dugme za šesti kat. uvjereni da je počinitelj mrtav. Međutim. U međuvremenu je kod kuće i u svom skrovištu u Gravesendu surfao Internetom i izvlačio sve što se moglo o vladinim ustanovama. koji će uskoro postati udovcem bez djece. Cijeli je mjesec traţio savršeni paravan — Gilberta Havela. Čovjeka koji je bio dovoljno naivan da povjeruje kako osoba genijalna poput Fieldinga treba nekakvog partnera. specijalistima za sigurnost. Jer Edward Fielding je znao da je borba protiv zločina u današnje vrijeme stvar znanosti. prepirao se u vezi s izmišljenim računima. Drugi bi agenti dva ili tri puta provjerili njegove papire i prošlost. da. o radnom rasporedu osoblja u vrijeme blagdana. pregledavao interne FBI-eve dopise. dokumentaciju s osobnim podacima. sami počinitelj — ljudsko biće — u tome se često previda. na svoje kompjutorske programe i supermodernu opremu. na rukopis. telefonske imenike. Obično bi uspio izvući po jednu ključnu činjenicu — primjerice. policijskim postupcima i sigurnosnim sustavima (i.

recimo. Na svakoj od ručaka nalazila se crvena kartica. Izbrojao je osam sigurnosnih kamera usmjerenih prema šalteru.Soba za dokaze u sjedištu FBI-a najveće je odlagalište forenzičnog materijala u zemlji. a katkada im pomaţu i nositi teţe stvari u ormare ili voziti konfiscirane automobile i kamione. Dvojica muškaraca bila su leđima okrenuti šalteru. Prema njegovoj procjeni. NE SKIDAJ. Radi bez prekida i u njemu je obično po dvoje djelatnika koji agentima pomaţu pri pohranjivanju i upisivanju dokaznog materijala. Ali one su prenosile sliku do one kontrolne sobe na drugom katu. To je bio jedan od razloga zbog kojeg bi agenti zatraţeni novac donijeli ovamo. molim te lijepo. ţelio zadrţati gotovinu na dostupnome mjestu. Bila je to velika soba. do povratka Cagea i . — Hej. pritisne dugme koje oslobađa vrata i ude. na duţnosti bila trojica agenata. za kojeg je Fielding izradio psihološki profil. — reče drugi. a odluku o tome zajednički su donijeli zamjenik direktora i Margaret Lukas. I tako se sad našao i kod novca. — Oh. i agenti su u nju spremali drogu i opljačkani novac. Samo je jedan uspio iz korica izvući Sig-Sauer.. Ona su dvojica umrla dok su posezala za oruţjem. — Sviđa mi se Rodman — reče jedan od muškaraca. pili kavu i razgovarali o košarci. Razlog je bila vrijednost jednog osobitog dokaza koji se trenutačno nalazio u sefu. Tijekom onih mjesec dana dok je istraţivao činjenice za pljačku. On pogleda na ručni sat. dvojica muškaraca i jedna ţena bili su poprilično opušteni.. Drugi je bio nešto drugo što je očekivao — da bi gradonačelnik Kennedy. jeste li čuli što se dogodilo onom tipu na Mallu? — upita ga ţena. Sjedili su u blizini šaltera. prepada na krijumčare droge ili otmicu. Savršeno. Fielding ispruţi ruku kroz staklo na šalteru. u slučaju da mu se Kopač javi i na koncu ipak zatraţi otkupninu.. policama i sefu. međutim. Fielding uzme ključeve s pojasa ţene koju je ubio i otvori sef. — Bok — reče Edward Fielding prilazeći šalteru. čak i čamce na prikolici koji idu u skladište povezano s njihovim odjelom. pribliţno šest sa devet metara. Fielding je doznao da tuţitelji moraju poroti predati upravo onaj novac koji su oduzeli za vrijeme. Dvije divovske vreće od zelenog platna. Danas su. gdje nije bilo ţivih duša koje bi mogle promatrati nastavak savršenog zločina. SAVEZNI DOKAZ.. Ali kako je bio blagdan. — Nisam — reče Fielding i ustrijeli je u glavu.

u Marylandu.000 u zlatu. a on ju je sašio sam. Ipak. Torba je imala nekoliko uređaja za dojavu poloţaja. A to će se. Fielding će. od svjetla do infracrvenih radi oval ova. Svim novčanicama od stotinu dolara moguće je ući u trag. skener koji otkriva i najslabije signale.. Ona će posve sigurno morati umrijeti. U nekim drugim okolnostima.200. Njime je prešao preko hrpe novca. bez obzira na valnu duljinu. već je otišao kući. dakako (to je danas vrlo jednostavno zahvaljujući skenerima i računalima). Ali nije bilo signala. razmišljao je. Ali agenti su nadmašili njegova očekivanja. pretvoriti u 3.000. uspjeli su pronaći i ono skrovište u Gravesendu.. Boţe moj. U to je sumnjao. . U sljedećih nekoliko godina iznos će bez poteškoća ponovno dosegnuti 4. posrćući pod teretom. Fielding odbaci uređaj — više mu ne treba — i ispod košulje izvuče svilenu naprtnjaču. Kako općenito uzevši nije bio sportski građen. Geller ni u jednom trenutku nije spomenuo takvo što. Traţio je dvadeset milijuna jer je to za jedan takav plan bio uvjerljiv iznos i u određenoj je mjeri bio logičan kao plod ţelje za osvetom zbog nekog značajnog događaja poput Vijetnamskog rata. gdje će se naći za nekoliko dana. kako bi se osigurao. kao i sve članove ekipe koji su još uvijek ondje. Bila je načinjena od materijala za izradu padobrana. Kao i omoti za novčanice. Tobe Geller. što je doznao od Tobea Gellera — taj trik nije bio predvidio. Sada počne u nju prebacivati novac. četiri milijuna dolara u prepoznatljivim novčanicama pretvorit će se u 3. ubiti nju ne bi bilo tako vaţno — vrlo je pomno skrivao svoj identitet i stvarno prebivalište. Izišao je na hodnik. Zločin ne moţe počivati na pohlepi.Kincaida i ostalih agenata s obračuna s Kopačem na Mallu imat će dvadeset minuta. Pitao se je li nešto postavljeno i na pojedinačne novčanice. za slučaj da su FBI-evi tehničari nekako uspjeli postaviti odašiljače i u same novčanice. stvar mora biti u umijeću.000. U Brazilu.200. Razmišljao je: morat će ubiti čuvara na ulaznim vratima. Samo ako bude brz. Fielding otvori jednu vreću — patentni zatvarač nije bio zaključan — i istrese novac na pod.000 američkih dolara kojima nije moguće ući u trag i eurodolara kojima također neće biti moguće otkriti podrijetlo. moći ponijeti samo četiri milijuna — novac koji će teţiti trideset tri kilograma. ovisno o raznim fondovima i kamatama. pa i više. šest tjedana nakon dolaska u grad vjeţbao je u jednom fitness-klubu u Bethesdi. što je također očekivao. On spakira novac u torbu i prebaci je preko ramena. i krenuo prema dizalu. Fielding je iz dţepa izvadio maleni srebrni instrument — Trans-detect. Više nego dovoljno vremena. Ali Fielding je mislio i na to. kako bi stekao dovoljno snage za prenošenje novca. Ali Lukasica je još u zgradi. Fielding nije nimalo ţalio za novcem koji će ostaviti. pak. međutim.

. uzmi me.45 Margaret Lukas širom otvori vrata laboratorija za ispitivanje dokumenata.. 31 00. te će zaključiti da je on unajmio taj stan — što će samo pojačati uvjerenost agenata da je on smislio i organizirao cijeli plan. uzmi me. nije mogla disati. Noći. Što se događa kada se nađu dvije savršene suprotnosti? Ali to je bilo retoričko pitanje. nije mogla plakati. Pogleda unutra. upravo savršeni detektiv. On je uţasnuto sjedio u laboratoriju kada je računalo sastavilo djeliće one poruke iz njegovog skrovišta. Gdje je. Dok je polagano prolazio pustim hodnicima. Ni u jednom trenutku nije pomislio da bi im takvo što moglo poći za rukom. Tako zapravo i funkcionira cijeli postupak odgonetavanja. dok je Fielding savršeni kriminalac..Fiel dinga je to gadno uzdrmalo. Gilbert Havel bio je ondje nekoliko puta. ili dvije ili tri večeri kasnije — sve joj je to sada bila potpuna zbrka — dok je leţala sama. Na određeni način kraj je doista blizo i mračan je26. Nasreću. on je prepametan. Došao je do dizala i pritisnuo dugme na kojem je pisalo: GORE. ne zagonetka. — Hej ! Doktore Evans? Nije odgovorio. Noći. Kraj je blizo.. i on na njega nije gubio dragocjeno vrijeme. I zamalo su utvrdili da je Ritzy Lady mjesto drugog napada. zagledana u . Bilo bi gotovo nemoguće smisliti neku drugu mogućnost. Tamo. upita se ona. uzmi me. pogledala ucjenjivačevu poruku. uzmi me... Čekao je pravi trenutak i izlanuo: "Ritz! Moţda Ritz-Carlton?" Čim su to čuli. Tama. tako da će susjedi vidjeti njegovu fotografiju kada policija krene u pretraţivanje tog dijela grada. zar ne. uzmi me. Zastala je kod stola za ispitivanje. Razmišljala je: noći. san i mir. Parkeru? A taj Parker? Što s njim? Oh. te vjetrovite noći u studenome. Pomisli: moţda Parker Kincaid nije bio posve u pravu kada je rekao da nitko ne bi tako pogriješio. Noći.. Dok je leţala u krevetu. molim te. daleko prepametan da bi se izlagao riziku i ostavljao ga na ţivotu. Margaret Lukas sada je stajala nagnuta nad stol za ispitivanje. odredište se više nije mijenjalo. razmišljao je kako je Kincaid.. To je pomislila kada ju je nazvala svekrva i rekla joj za nesreću u kojoj su poginuli Tom i Joey.

što znači "noć"— prev. Svjetlo iznad dizala zasvijetli i začuje se zvučni signal. — Odlično. Netko iziđe. bok — reče Margaret Lukas. Nikad je ne napuštaju. nalazio se u blizini Gradske vijećnice. Hodnici su bili prazni i ona je bila svjesna prigušenih zvukova kakvi se noću čuju u svim praznim zgradama. Sjedište joj se nije osobito sviđalo. razmišljala je. tako da ovamo nije dolazila vrlo često. Ondje ugleda tamnu mrlju. okrenula se i izišla iz laboratorija. Piljila je u riječi ucjenjivačeve poruke. Margaret Lukas sada je predosjećala nove duhove. Što je to? Osjećala je gorki miris kave. Podmetnutom djetetu potrebno je nešto što će ga podsjećati na Jackie Lukas. Duhove agenata poginulih na duţnosti. Kraj je blizo. Moţda Evans čeka kod čuvara. dok joj je kratka plava kosa padala naprijed uz oči. — Ubojicu iz podzemne? — Da. sretna Nova godina.poruku. Područni ured. A večeras je. Odsutno je promatrala svjetlosne signale koji su pokazivali kako se dizalo penje. Margaret — reče Sušan Nance. Sjećala se kako je Kincaid projicirao poruku na ekran u laboratoriju i pomislila: izgleda kao duh. . Vrata se otvore. — Oh. To ne bi ni ţeljela. To nikada ne bi priznala. ali oni su s njom u svakom trenutku. kao da ispituje ţivog osumnjičenika. koja je u rukama nosila nekoliko fascikala. Ona pogleda pod ispred dizala. Ţena podigne palac. Što se događa? — Upravo su ga ukokali. I svoje osobne duhove? Oh. Oh. kako su mu se jedva primjetno pomicale usne. Prostor je bio prevelik. — I tebi. — Imam novosti. u kojem je radila. A Margaret Lukas __________________________ 26 U izvorniku umjesto nigh (arhaična riječ koja znači "blizu") piše night. Sredili su ga na Mallu. Duhove ţrtava zločina koji se ovdje istraţuju. Prisjećala se kako je promatrala Kincaida dok je proučavao poruku. mračan i sablastan. Prišla dizalu. Ovdje. poput naočnjaka. Odmahujući glavom zbog vlastitog morbidno-filozofskog raspoloţenja. nizove nepravilnih vitica. — Hej. ni slučajno ne bi tek tako rekla da je nešto sablasno. Ali to je pomislila. u ovim hodnicima. ne baš blizu. Njezin suprug i njezin sin.

Znala je da joj ljudi iza leda govore kako je to zacijelo tuţno — kada ţena tako ţivi sama. — Je li onaj doktor Evans izišao? — upita ga ona. — Oh. Ali stvar nije uopće toliko tuţna. Razmišljala je o izvještaju koji će morati napisati o slučaju METSHOOT. Kopača više nema. Seussa paradirali su njegovim mislima poput nekih od bizarnih likova tog autora dječjih knjiga. Moţda je Jackie Lukas mogla imati izgleda kod muškarca kakav je Kincaid. Zna da to ţeli. Ali podmetnuto dijete poput Margaret nikako. Na ulazu za osoblje čuvar Artie podignuo je pogled i ljubazno kimnuo. agentice Lukas.. Ali ona je već odlučila: odgovor će biti ne. Sretna Nova godina. prepun ljubavi prema djeci i obiteljskom ţivotu. — Nije. probudivši Bradievje malo dalje u ulici i izazivajući pomutnju u susjedstvu. dakle. — Ubrzo se vraćam. Zgodan je to muškarac. reče samoj sebi. s tim Parkerom? Ţelio bi je pozvati van. Čekat će ga na ulazu. Kako je to samo izgledalo privlačno. krajnje uzbuđenim pridjevima. Nazvao je djecu i obećao da će se kući vratiti za pola sata. zaboravio sam reći. Robby je ocu ispričao sve o brodskoj sireni kojom se netko oglasio točno u ponoć. ne. Razmišlja o Parkeru Kincaidu. Ali. Što je. Stihovi dr.. neusporedivo je bolji od sjedenja u nekakvom baru s prijateljicama ili izlazaka s beskrajnim nizom slobodnih — i dosadnih — washingtonskih muškaraca.. .Margaret Lukas ude u dizalo i spusti se u prizemlje. — Volim te — rekao je on. Margaret Lukas sjedne u jedan od udobnih naslonjača u predvorju. Dok se Kopač dimio uz gadan smrad. Ţeljela se samo vratiti kući. Artie podigne pogled s papira. opisala rakete koje su se vidjele ispred kuće. ne bi mu mogla nametnuti bol za koju je drţala da njome zrači kao da je riječ o otrovnim plinovima. energičan. Povratak u dom. ne bi mu se mogla tako nametnuti. — Sretna Nova godina. Dom. Parker i Cage stajali su zajedno.. Stephie je bez daha. a vatrogasci pjenom pokrivali sprţeno trešnjino stablo. Artie. A onda se sjeti da se više ne mora koncentrirati. Koncentriraj se. u tu maternicu. Parker je tu svoju maničnu opsjednutost pripisivao mješavini iscrpljenosti i adrenalina. dok su mase kruţile oko izgorjelog autobusa. Nisam ga vidio. Osjećala se posve iscrpljeno. Zbogom. Utone duboko.

Parker je znao o čemu je riječ. Prišao je ţrtvama. desnom je rukom stisnuo pištolj i stupio u predvorje. Premjestivši torbu s novcem u ugodniji poloţaj. R. ubit će i njega. A potom. . Pogledavši prema ulazu udaljenom desetak metara.. Bio je t o prijepis ucjenjivačeva rukopisa koji su ranije te večeri pronašli na onom nagoijelom ţutom papiru iz bloka. . zadihan pod teretom novca na leđima. mjesto na koje sam te odveo — crn. Savršeno. u svijesti i tada. a Parker se izmicao dimu koji je nošen vjetrom dopirao od autobusa. tata — reče djevojčica.. ugledao je kratku kosu Margaret Lukas. Cage je razgovarao s jednim tehničarem za dokaze iz PERT-a. Dvadeset dva dolara.. I nakon toga bit će slobodan. Gumeni potplati na pločicama su bili gotovo nečujni. nemam dovoljno gotovine da isplatim gospodu Cavanaugh. Zatm pogleda komadić papira koji se bio pomiješao s novčanicama. *** Edward Fielding zastao je na završetku hodnika. Sada pomisli: dovraga. Iza nje se nalazio čuvar koji je čitao novine. Nije dovoljno. . Na povratku kući morat će svratiti do nekog bankomata. obične ţivotne stvari.. — Običan suvenir.. Kuc kuc kuc. a pomisao na to da udiše smrad Kopačeva trupla koje se pretvara u pepeo u njemu je izazivala mučninu. Ipak.tri kilometra juţno.. poput irisa... Posljednja dva cilja napada s papira koji je Tobe Geller spasio iz one kuće u plamenu. Mrtvi luđak gori pred njim. zagledan u te riječi. — Kako je tvoj prijatelj? — Sve će biti u redu. bilo bi ga teško jasno vidjeti. On se potapša po dţepovima i izvadi maleni sveţanj novčanica. kada čuvar podigne pogled. Osjećao se vrlo neugodan miris — gori od smrada izgorjelih autobusnih guma.— I ja tebe volim. Primijetio je da je Lukasica licem okrenuta od njega. — Uspomena — reče Parker. na završetku jedne večeri koja nije bila nalik ni na što iz dotadašnjeg iskustva. Svjetla su u hodniku bila isključena i čak i da su se okrenuli prema njemu.. a Parker. Jednim metkom pogodit će je u glavu. masirajući ranjeno rebro. — Što je to? — upita ga Cage. niču upravo svakodnevne.

.. Ona je sama rekla da će dati nešto igračaka. Oči su mu se razrogačile. Sve je tako drukčije nego u filmovima.. Margaret Lukas protegnula se poput mačke. U tim je trenucima razmišljala kako je podjela igračaka gotovo besmislena kada moţe raditi druge "ozbiljne" stvari. U karijeri je dvaput sudjelovala u velikoj pucnjavi i iz njih se uglavnom sjećala velike pomutnje.. Prije dva tjedna ovaj je ulaz bio prepun darova koje su agenti i drugo osoblje donirali obiteljima beskućnika. dok je ona odsutno promatrala njegovo sivo lice. kuc.. Odsutno je slušala korake koji su joj se pribliţavali sa straţnje strane. Artie. Bacila se naprijed upravo u trenutku kada su se meci iz pištolja s prigušivačem ţarili u naslon sofe na kojoj je ... tko je ispalio metke koji su ga usmrtili. Kuc kuc kuc kuc kuc kuc.. Kuc.. Kuc. Ţivopisne slike pojavljuju se nakon toga: briga za ranjenike i odnošenje poginulih. Isuse.. sada se javi. Nikad nema onog osjećaja usporenog kretanja — oruţani dvoboj u stvarnome je ţivotu pet posve nejasnih sekundi krajnje uţasavajućeg kaosa i stvar je nakon toga završena. reče samoj sebi. Mase ljudi koji se vraćaju s Malla. potječe od napadača. Ona kroz velika stakla pogleda van. Čuvar se odjednom namršti. Margaret Lukas instinktivno je znala da zvuk koraka. istraţujući slučaj u kojem su dvojica bijelaca ubila jednog crnca.32 00. kuc. kuc. kuc. Pitala se kako je izgledao taj sukob. upravo.. koji je sjedio ispred nje. On je tko? Kako to mislite?.. koraka koji su im se sada uţurbano primicali. kuc. Oh. Pomisli na Kopača.. Iz tih misli trgnulo ju je zujanje telefona. — Ulaz.. Sada je ţalila što je to otkazala upravo na Boţić. Pogleda Lukasicu. Ali ovdje je.. Oh. — Detektiv Hardy?. dobra večer. agente Cage. — Pa — reče čuvar s nelagodom.. a zatim pokraj nje. Artie je ispustio slušalicu i nespretnim pokretima počeo izvlačiti pištolj... No sada je samoj sebi priznala da je pomisao na to da za blagdan gleda malu djecu uzrujava više nego provala kroz vrata nekog idiota koji je lud za pištoljima.55 Zagledana u boţićno drvo u predvorju. ali je to u posljednji trenutak otkazala i umjesto toga odradila dvanaest sati za Boţić. Kukavice. Kuc.

— Kompjutorska analiza. Bio je to. Artie poviče: — To je on! On je ubojica! On je . Margaret Lukas sada je funkcionirala na autopilotu. . — Čuvar spusti pogled na vlastita prsa. — Ted. pokraj glave Margaret Lukas. spusti se iza svog stola. Oh.. također agent. Margaret. parajući umjetnu koţu i punjenje. Lecnula se u trenutku kada se metak bučno odbio od kromirane tegle. Nas smo dvoje. Još jedan metak prošao je kroz naslon sofe. O. pojuri u zaklon. Ona se zakloni iza neke anemične palme koju su nebrojeni agenti redovito ismijavali. Vidjela je nekog muškarca na završetku hodnika. I Tony Phelps. Neki drugi glas sa suprotne strane hodnika poviče: — Što se događa? Što se događa? Negdje dalje u hodniku tresnula su neka vrata.. Bio je to Gellerov prijatelj. Ona otrči do zida uz hodnik. Njegovi su se koraci gubili.. — Nisam. n e . Napadač ga je pogodio. Hardy još dvaput opali prema njoj. Teški desetmilimetarski meci promašili su ga tek za koji centimetar i odlomili velike komade zida. — Ja sam. Samo je brzo podignula glavu. Sa mnom je Susan Nance. Susanin je glas zadrhtao kada je zazvala: — Oh. a onda se izgubi u hodniku iz kojeg je maločas izišao. — Ne odajte poloţaj. Otkotrljala se ulijevo. a onda se vrati u zaklon. . Čekaj malo. u trenutku kada se novi metak probio kroz debela zelena palmina pera na samo nekoliko centimetara od njezinog lica.. Ali morala ju je i jednako brzo sagnuti. ustala i nanišanila. ne moţe biti! Hardy! Već bjesomučno pucajući. pomagat će mi čudak opsjednut računalima.... Margaret Lukas brzo proviri iza ugla.dotada sjedila. Tišina. — U redu. Ali pomisli: fantastično. Je li tko prošao pokraj vas? . u potrazi za metom. naglo se okrene. iza neke velike lončanice. Ona pogleda iza sebe. samo njegov obris. . uz njega se priljubi leđima. ubio je Louise iz osiguranja! Mrtva je. do zida. Nije čak ni pokušavala odgonetnuti što se dogodilo ili tko je doista taj čovjek. Isuse.. Bacivši se na trbuh. ... Boţe. U djeliću sekunde provjerila Hardyjevu pozadinu i triput brzo opalila. On beţivotno padne na koljena. Margaret Lukas ga je poznavala. — Sam si? — poviče ona. tiho — poviče Margaret Lukas. Što se to događa? Ted reče: — Mi smo kod. usmjerila je pištolj prema cilju i povikala: — Ovdje agent FBI-a! Predstavi se ili pucam! — Ted Yan — poviče onaj muškarac.

te vjerojatno nemaju nikakav izlaz na ulicu — . Artie nije bio pri svijesti. — Nije mogao proći pokraj mene. tri s lijeve strane. — Oboje. potrčala je prema ulazu. Pomno je promotrila hodnik. A to je značilo da imaju sluţbene pištolje Glock ili SIG. Utipkavši broj hitne. — Sluţbeni —javi se Ted. iza ugla. na dva se ulaza nalazio natpis PRIJEMNI URED — bio je to eufemizam. — Pokrivajte me — reče Margaret Lukas.. On je iza jednih. Sluţeći se rukom. tek zgodniji naziv za sobe za ispitivanje. Koja vrata vode do našeg Jude? Tri jastreba ubijala su kokosi na farmi. Hajde! Razmišljaj! Ako Hardy ima imalo osjećaja za prostor. pokazala im je neka se pomaknu u stranu. koja se trenutačno nalazila u njezinom kamionetu. Negdje je između nas. Taje šifra značila napad na sjedište. Pet s desne. ali će moći nesmetano pucati odluči li se on za bijeg.. u tom slučaju ne bi odabrao nijedna vrata slijeva jer bi se tako našao u opasnosti da ostane u zamci. na suprotnome kraju hodnika ugledala obrise ono dvoje agenata. ali nije jako krvario. Hardy je mogao logično pretpostaviti da FBI ima prijemne urede i tako zaključiti da oni imaju nekakve veze s osiguranjem. to je značilo da je potpuno zeznuo stvar. I oni bi se suočili s jednakim poteškoćama i moţda bi oklijevali. tada vjerojatno zna da se pet ureda s desne strane nalazi na vanjskoj strani zgrade.— Nije — reče Ted.. izgubit će sve prednosti unakrsne vatre. koncentrirat ćemo se samo na desnu stranu. koji je još uvijek bio prazan. Koja vrata. Od tih pet vrata. pitala se. Osam vrata u hodniku. Koliko je ona znala. Margaret Lukas krene dalje hodnikom. Za nju bi Sila Hala sve. unutar zgrade. no Cage više nije bio na liniji. ali za to sada nije bilo vremena. nalik na onu u kojoj su razgovarali sa Czismanom. Pazeći na prostor iza sebe. — Naoruţani ste? — poviče Margaret Lukas. U slučaju da Hardy izleti kroz neka vrata. U redu. Ona podigne slušalicu. Čuo sam kako su ovdje u hodniku tresnula neka vrata. A s godinama se pretvorila u šalu — kada bi netko prijavio četrdesetdvojku. predstavila se kao agentica Ministarstva pravosuđa i za sjedište FBI -a objavila Kod 42. Evo ti lijepe zagonetke. bojali se zapucati na Hardyja.. Ostane li sama. u cjelokupnoj povijesti FBI -a. Parkeru. Drţeći pištolj ispred sebe. polagano je krenula naprijed. to još nitko nikada nije učinio. Lukas sada pomisli na svoju strojnicu MP-5. Razmišljaj.Sauer. bilo bi joj teško ciljati s obzirom na to da bi se Ted i Sušan našli točno iza njega. pribojavajući se da bi mogli pogoditi nju.

Jedan je ured bio najbliţi predvorju. koja? Ona se odluči: Vrata bliţa predvorju. Margaret Lukas nije znala kamo točno vode. Dovraga. s podignutim pištoljem. pogriješila je. Ali čemu tolika ţurba. To je imalo logike. Ne moţe dopustiti da im taj čovjek umakne. Kamo je još mogao otići? Ona otrči do ulaza... dva. mamice! I brzo projuri kroz vrata. zamahujući oruţjem ispred sebe. i tek tada potraţio zaklon. Ključ je u bravu uvukla koliko je mogla tiše. Duboko udahni. Čim je donijela odluku. zar ne? Ona pokuša okrenuti ručicu. vrati se. Drugi najbliţi Tedu i Susan. Čekaj malo. Ništa. Tako su preostala još samo dvoja vrata. Zagonetke su uvijek lagane kada znaš odgovor. Mogla sam lijepo viknuti i: dolazim! Jedan. Ijedan i drugi ured imali su prozore koji su gledali na ulicu. Ali vrata su bila zaključana. Mora biti unutra. Dovraga. Ona pomisli na svog supruga. No Hardy bi mogao i u ovom trenutku razbijati jedan od tih prozora. upita se ona. Vrata točno na suprotnoj strani hodnika od ovih — j o š jedna s oznakom . te je pomislila da je i Hardy vjerojatno došao do istog zaključka. Nije unutra. Jesu li uvijek zaključana. Volim te. upita se. Na vratima u sredini stajao je natpis ODRŢAVANJE. zaboravila je sve ostale mogućnosti. Ona ga zaobiđe. Jedini komad namještaja iza kojeg se mogao sakriti.što je bilo posve točno. Ili ih je on zaključao iznutra? Ne. krajičkom oka. znala je slučajno. Baš kao u ţivotu. Škljocnula je uzbunjujuće glasno. Margaret Lukas to nikako nije ţeljela riskirati. A onda. on ih je zaključao. Hardy ne bi trčao desetdvanaest metara hodnikom. vodila su do malenih ureda u kojima bi honorarne suradnice povremeno radile na unosu teksta. biti samo na korak-dva od bijega. pred naoruţanim agentom.... ali je pretpostavila da je riječ o domarevu spremištu koje nema drugih izlaza. na svog sina. Ušao je na druga vrata.. a ijedna i druga. Koja vrata.. na ona udaljenija. I jedna i druga bez oznaka. već uz pritisak na oštrome otponcu Glocka. pisaći stol. sobe nisu imale prozore. Okrenula ručicu. uočila je nekakav jedva primjetan pokret. Ništa... Samo pričekaj pojačanje. Sagnuvši se.. uzme ključeve s Artiejevog pojasa.

— Tko je. Stojeći na razbijenom staklu na nadstrešnici. Ovaj put s njima je bio i zamjenik direktora. ali su bila zaključana.. On bez ciljanja stane pucati u njezinom smjeru. Posve je pogriješila. taj tip? — upita zamjenik direktora. Pričekao je u spremištu na suprotnoj strani hodnika. Susan ispali tri metka u trenutku kada je Hardy. koji je dobio dva metka u lice. dobijesa. otrčala je do prozora. John Evans. posrćući prošao hodnikom i ušao u ured u kojem je čučala Margaret Lukas.ODRŢAVANJE — otvorila su se za nekoliko centimetara. Zatim preko ograde doskoči na pločnik. — Boţe presveti. Poskočivši na noge.. pogađa ga i ubija. Meci uz zveket pogode stol i Hardy kroz okvir prozora iskoči na nadstrešnicu koja je gledala na Devetu ulicu. prisiljavajući je na traţenje zaklona. Iskoristio ju je. Ţena potom poviče: —Ni makac. Metak se ne odbija ni od čega. 33 01. ali ţiv. Dr.. . Staklo se razmrskalo na tisuće komadića. pogledala je lijevo-desno ulicom. I to u sjedištu. ali također promaši.. tako je nadmudrivši — zaključivši kako će vjerojatno odabrati upravo ta vrata i otvoriti ih nekakvim ključem. Vidjela je samo rijeke ljudi koji su se vraćali s vatrometa. koji je trčao nespretno zbog velike naprtnjače na leđima.10 Parker i Cage ponovno su se našli u laboratoriju za ispitivanje dokumenata. ti! Margaret Lukas baci se na pod u trenutku kada je Hardy ispalio dva metka. Margaret Lukas u tom trenutku shvati što se dogodilo: Hardy je pokušao otvoriti vrata na strani do ulice. On nacilja prvog slijeva.. Margaret Lukas uzvrati vatru. Agentica je promašila.. Ali nije gađao nju. Čuvar Artie bio je teško ranjen. pronađen je u jednom spremištu na šestome katu. — Šestero mrtvih — promumlja zamjenik direktora. začuđeno zagledani u razbijeni prozor na kojem se pojavila privlačna plavuša s pištoljem u ruci. Koliko je jastrebova ostalo na krovu?. Cijev pištolja s prigušivačem usmjeravala se prema njoj. Ona se otkotrlja na pod. ali Hardyju više nije bilo ni traga. — Margaret! — Glas Susan Nance začuo se sa završetka hodnika. Metke je namijenio velikom prozoru.

do najsitnijih pojedinosti. Negdje u njegovom umu svi dijelovi plana sada su dolazili na pravo mjesto. Provjerio sam malo i u riječima "tri kilometra" i vidio d a j e točkica đavolja suza.. ne o istragama u tijeku. ubrzo će doznati i njegov identitet. noktiju.Muškarac koji se pretvarao da je Hardy ostavio je podosta dobrih otisaka i oni su trenutačno bili na uspoređivanju u automatiziranom sustavu identificiranja s pomoću otisaka... Prisjetio sam se da je upravo Hardy zapisivao ono što sam diktirao. — Ona s gađenjem uzdahne. — Je li ti dobro? — upita. U njezinim očima više nije bilo onog okamenjenog izraza. primijetivši da on gleda krv.. — Artijeva — reče ona prigušenim glasom.. — Isplanirao do posljednje pojedinosti. — Nije moja. — Vjerojatnije šest — promumlja Parker.. — Primijetio sam da mu je rukopis nesiguran. Zatim izvadi komadić papira koji je pronašao u dţepu kada je traţio novac za ţenu koja mu je čuvala djecu. da su gradonačelnik ili šef policije doista uputili predstavnika kriminalističkih odjela. Danas se pojavio i rekao da je određen za vezu s ovom istragom. — Tako da netko. jer je on napisao poruku kojom je ucijenio gradonačelnika. — U posljednjih je nekoliko mjeseci dolazio u naš područni ured. Ako se nalaze u nekom dosjeu u zemlji. . odjeće. To je potvrdilo stvar. Odmah. Margaret Lukas reče: — Znači da je ovo planirao dva mjeseca. — Što se dogodilo? — upita zamjenik direktora. koračajući amo-tamo. — Podrhtavanje — odgovori Parker. —Kako si znao? Cage pogleda prema Parkeru. — Direktor ţeli doznati sve. — On ga je prokuţio. ali zašto bi on pokušavao mijenjati rukopis? Moguć je bio samo jedan razlog. Parker se uzbunio ugledavši kapljice krvi na njezinom obrazu. a zatim na trenutak Cagea. Sve su to javno dostupni podaci.. — A to je jedan od onih malo poznatih odjela — istakne Parker. Samo bi pokazao značku i rekao da mu za neki izvještaj Kongresu trebaju statistički podaci o kaznenim djelima u gradu. Bio je to prokleti perfekcionist. no on nije znao odrediti što ga je zamijenilo. Margaret Lukas uđe u laboratorij. On upita Margaret Lukas: — Kako je Hardy počeo raditi na ovom slučaju? — Ja sam ga poznavala — reče ona. A to se događa kada netko pokušava prikriti svoj pravi rukopis. tako da se nitko nije potrudio provjeriti.. — Pogledala je Parkera. ne bi znao da Len Hardy uopće ne postoji. — Sve je to bila namještaljka — reče Parker. Odjel za istraţivanje i statistiku washingtonske policije to čini dvaput na godinu. Od cipela. Sve odreda besprijekorno.

jednom osuđen. — Izvještaj iz AFIS-a. Cage reče: — Torbe s predajnicima ostavio je dolje. Kimajući. Isuse. Znao je da ćemo imati manjak ljudi i da ćemo praktički isprazniti zgradu. Ili da ćemo ga pokušati uhvatiti na mjestu određenom za predaju. Bio je to Hardy.. — Ali — reče Cage — poginuo je u prometnoj nesreći. mislio je na sve. Rekla sam mu da ćemo na torbe postaviti odašiljače. Da je sve dobro isplanirano. Tko je to? Parker reče: — Potrčko. iznenađen time što još ne shvaćaju.Cage upita: — Ali onaj tip u mrtvačnici. ali Evans je rekao da sigurno ima neki plan kojim će doskočiti i tome. — I odabrao je osobu bez dosjea. naš prijatelj nije baš osobito drag čovjek. — Zato je i odabrao vijetnamski spomenik.. Prepakirao novac. Ponovno se lecnuvši zbog napuklog rebra.. I skinuo omote koji bi također posluţili za praćenje. posljednja prijavljena adresa Blakesly. — Zahvaljujući njemu spriječili smo ubojicu da izazove pravi pokolj na Mallu. kako bi se svi našli vani. — Ne. Znao je da ćemo u torbu postaviti uređaje za praćenje. on reče: — Hardy ga je ubio.. dosjei VICAP-a i drţavne policije Connecticuta. Više puta liječen zbog antisocijalnog ponašanja. Na ekranu se pojavi i fotografija. Odleţao i u maloljetničkom. angaţirao da dostavi pismo. — Dakako — odgovori Parker. Četiri uhićenja. kako bismo potvrdili da tijelo doista pripada ucjenjivaču. — Kako bi on mogao lijepo ušetati u sobu s dokaznim materijalom i pokupiti novac — reče Margaret Lukas ogorčeno. u blizini Hartforda. ukravši riječi Parkeru iz usta. Kao bolničar radio u Drţavnoj bolnici za duševno poremećene . — Pravo mu je ime Edward Fielding. U tom trenutku zvučnim se signalom oglasilo jedno računalo. pregazio ga ukradenim kamionom. Cage se nagne naprijed i pročita poruku.. ali je dobro pazio da je dira dostavljač. — Kako to mislite — upita direktorov zamjenik. Margaret Lukas nastavi: — Kako bismo mi mislili da je počinitelj mrtav i vratili novac u sobu za dokaze. osobu koja nije bila u voj sci — pridoda Margaret Lukas — kako mu ne bismo mogli ući u trag.. Nije daleko odavde. Cage upita Parkera: — Otisci na poruci? — Hardy je ni u jednom trenutku nije dodirnuo bez rukavica. to nije bio nesretan slučaj — reče Margaret Lukas. Oh. Netko koga je Hardy. — Ali on je prvi donio informacije o Kopaču. ili kako se već zove. ovako. — On stane listati informacije. ali ti su podaci nedostupni. onaj za kojeg smo drţali da je ucjenjivač. Connecticut. Evo. kako bi sve izgledalo kao prometna nesreća. kako bi svi traţili Kopača. zar ne? — upita zamjenik direktora. — Upravo onako kako je rekao Evans.

. — A ona pucnjava u novinskoj redakciji u Hartfordu.kriminalce u Hartfordu. jasno ga prepoznajem. u Hartfordu. — Misliš? — Sto posto — nastavi on. Nalik je na krivotvoritelja dokumenata. i bio je vrlo povodljiv. — Znači da su i ostali zločini.. Zapravo im nije stalo do novca. Oh.. — Ali čemu toliko ubijanja? — reče zamjenik direktora. Bostonu i Philadelphiji. — Hughes je Kopač — reče Parker tiho. Prisjećajući se kako je Hardy pucao prema autobusu. bili tek vjeţba. Cilj im je izraditi krivotvorinu kojom će prevariti sve. — To im je bio prvi zločin. nagovorio da je ubije. Bilo je to u listopadu prošle godine. — Tada se prisjetio onog izreska u Czismanovoj knjizi. Upravni odbor bolnice i policija kanili su provesti istragu nad Fiel dingom. . Zacijelo je imao nekakvih terorističkih sklonosti. Hughes je primljen prije dvije godine. Ali apsolutno ste u pravu. On nam je rekao gdje je Kopač. Ali Margaret Lukas znala je odgovor i na to pitanje. — Cijelo jebeno vrijeme sjedio nam je pod nosom i smijao se. kako bi mogao pobjeći. hoću reći da prepoznajem taj tip. — Upravo tako.. — Uopće nije riječ o terorizmu. Kronika patnje. Davida Hughesa. Fielding mu je vjerojatno pomogao u bijegu. Da smo ga uhvatili ţivog.. Stvar nije u novcu.. — Hardy nam se rugao — reče Cage i šakom udari po stolu. — Poznaješ Fieldinga9 — Ne. Imao je teška oštećenja mozga. — Krivotvoritelja? — reče Margaret Lukas. — Stvar ne moţe biti samo u novcu... Parker pridoda: — Moţda je upravo on ustrijelio Kopača na Mallu. A ovo je bio vrhunac. posljedica ranjavanja pištoljem. nekoliko tisuća dolara.. moguće je da bi nešto odao. Ukrao je jedan sat. — Ne — reče Parker posve uvjereno. — Jer je ţrtvovao svog potrčka. Ovaj je put ugrabio pozamašan iznos i sada će se povući. — Uprava bolnice — nastavi Cage. — Zašto misliš da je tako? — upita Cage. to se dogodilo u studenome. Na Boţić. Samo da bi usavršio tehniku. — Ozbiljni krivotvoritelji sebe smatraju umjetnicima. čitajući s ekrana — drţi da je Fielding jednog pacijenta. priprema. ne lopovima. Margaret Lukas kimne.. Odande je otišao pošto je sestra koja ga je optuţila za seksualno zlostavljanje pronađena zaklana. no on je nakon toga nestao. ono zbog čega je Czisman počeo pratiti Fieldingov trag. To je jedini cilj: besprijekorna krivotvorina.

Ali mislim da je sve očekivao. — Ne. Zamjenik direktora reče: — Odobrit ću status deset najtraţenijih. Provjeriti vozačke dozvole. do jutra više neće biti u zemlji. — Mislio je na sve — reče Parker. Stoga reče: — U redu. njezine tanke usne. Parker je bio za upravljačem. — Aerodromi su zatvoreni — istakne zamjenik direktora. — Bilo bi bolje da ne ideš. gdje je? — upita zamjenik direktora. — Ne moţe poletjeti do jutra.— Ali. I nazvati drţavnu policiju u Connecticutu. Činilo se da je zbog te bespomoćnosti samojošbjesnija. — Dati je svim televizijskim postajama. Sada neće posrnuti. zaobljeni nos. njima zdesna. Ali Parker više nije slušao. U sjaju njegovih farova. — Odvest će se do Louisvillea ili Atlante ili New Yorka — reče Margaret Lukas. — Ne ţelim reći da to ne trebamo raditi. dugački vrat. Jasno je vidio da ona razmišlja na posve jednak način. — Ali mi ćemo obavijestiti područne urede. — Tko će to gledati? A već smo zakasnili za sutrašnja izdanja novina. Parker reče: — Oh. Parker je načas ugledao profil Margaret Lukas. Neki automobil zaustavio se na raskriţju. idem. Nadmudrio nas je na svakom koraku. — Idem s tobom — reče Margaret Lukas. I dalje je piljio u onu poruku. Poslati agente u sve zračne luke. a za dva dana bit će na operaciji kod nekog plastičnog kirurga. I Parker se zagleda u njezine plave oči — kamen ili nije kamen? Nije bio u stanju odrediti. sada uglavnom opustjelima. — Posjetit ću jednog čovjeka. . On pogleda na ručni sat. — Njegovu sliku moţemo skinuti s videokamere u predvorju — reče Cage. — Znam — reče ona. — Savršena krivotvorina — prošapće sebi u bradu. biljeţničke urede i potraţiti adresu. — Molim? — reče Margaret Lukas. — Ne treba mi pomoć — Idem s tobom — reče ona odlučno. zacijelo je dobro isplanirao cijeli bijeg. na ţeljezničke i autobusne postaje. Osim toga. — Ona zastane i pogleda Parkera. I u agencije za iznajmljivanje automobila. — U dva ujutro? — reče Parker. Parker je oklijevao. Vozili su se washingtonskim ulicama.

A onda glavom pokazao prema vijugavoj stazici koja je vodila u neki prolaz. privući je. O crtićima. napravama i bizarnom arhitekturom. što god to bilo. Hi moţda nije? Prisjetio se Whoova u knjizi dr... granični — oboţavaju razmetati. a ona pogleda njega.. — Ovuda. Moţda o tajni Margaret Lukas.. Parker također. Oni su to zvali smiješnim pričanjem. On načas ugleda bijelu svilenu bluzu. Margaret Lukas iziđe. I razgovarati. Ţmirkajući pogleda pokraj njega. Nije vaţno o čemu. I tada su se našli na adresi koju je traţio. Priđe joj kako bi je poljubio. spustiti dlanove niz njezina leđa. U jednom trenutku uvidio je da je nesigurno ispruţio ruku i dodirnuo joj koljeno. Više se nisu ni pogledali. u saveznoj drţavi Virginiji. susjedima.. Koliko ju je samo neizdrţivo ţelio drţati. sa svim tim ludim osmijesima. Bila je to posve apsurdna pomisao. A na čemu moţe temeljiti takvu fantaziju? Zapravo ni na čemu.. Ili činiti samo ono što bi katkada radio s djecom — razgovarao ni o čemu. prošlim i planiranim izletima i odmorima. — Oh. Ona ga pogleda i polagano otkopča sako. kod kuće. Moţda ti zavidi. Imat će još godine i godine za te priče. Seussa. Ona spusti pogled. Hi bi on i Lukasica moţda razmjenjivali ratne priče kojima se policajci — savezni. Ona mu rukom pokrije dlan. On povuče ruku. Ili s njom leţati u postelji. drţavni.. provjeravajući okolinu. Sve bez riječi. On prijeđe na njezinu stranu i tako se nadu oči u oči. — Kamo idemo? — upita ona posve mimo. pogledao njezine hladne oči. . Parker je oklijevao. Odjednom uvidi da razmišlja o vezi s njom koja bi mogla potrajati više od jedne noći. Parkira automobil. Ali ipak postoje. — Parker ustukne. otkopča drţač pištolja i ponovno zakopča sako. praktičnim tonom. Obaviti je rukama.Skrenuvši. a u tome nije bilo ni tračka nesigurnosti. Godine. rasprodajama. Koliko je samo ţelio uhvatiti je za ruku.. tjedna ili mjeseca. nastavio je voziti još dublje u Alexandriju. on domaćica — to je bila obična iluzija. Zašto ljubav ne bi bilo moguće pronaći u nečemu što se također doima nevidljivim? On je ponovno pogleda. stvorenja koja ţive na česticama prašine. toliko maleni da ih nitko ne vidi. Kakva god bila eventualna veza između njih dvoje — ona vojnik. sjediti s njom u nekom salonu ili na svom kauču. Tajna moţe pričekati. mislio je.

Nosio je ofucani kućni ogrtač. kao da ga je unatrag povukla velika gumena vrpca. Jeremy od njega uzme papir. Uzme povećalo i promotri dokument koji se nalazio u njemu.Muškarac je imao maksimalno metar pedeset. nadarenost je i kod njega imala prednost pred svim porocima. pogledaj što imam. puši samo vani. Još je nekoliko trenutaka samo piljio u Parkera i Lukasicu. — Nisam ga prodao. A čovjek smije imati hobi. A moţda i ne.Moţda u rukavu imam nešto novo. Sada pogleda oko sebe. Desetak polica s knjigama samo što se nije raspalo pod teretom pridodanih knjiga i fascikala.poteza. a onda se bez riječi brzo povukao u straţnji dio stana. — Jeremy se nasmiješi. Margaret Lukas ušla je ispred Parkera. Papir je iz tog doba? — Dakako. Leeja jednom od njegovih generala. Nisam čak ni nudio na prodaju. — Više nego dobra. Parkeru. Parkeru? — Više nisam policajac. Jesi li me došao uhititi. zar ne? — Što je to? — upita Margaret Lukas. međutim. Kasno je. . — Obraćajući se Margaret Lukas još reče: — To je samo hobi. Jeremy? Muškarac protrlja oči. Počeci i završeci linija iznimno su dobri.. — Nisi. Sviđa ti se? Parker prihvati acetatni fascikl koji je Jeremy podignuo. — Moguće. Pogleda staromodnu budilicu na navijanje.. priznajem. Parker reče: — Pismo Roberta E. — U redu. — Ali trebat ćeš vodikovim peroksidom laţirati starost tinte. zar ne? — Da. zakopča futrolu.. To je moguće otkriti. a i dimenzije odgovaraju. Parkeru.. Sobe su bile pretrpane. a Parker ga je očito probudio kada je svom snagom počeo lupati po klimavim vratima. Reče: — Boţe moj. — . ali ona jest. ona jest. vrlo je dobra. Gustu bradu i čupavu kosu. Nije ţelio ni na koji način kontaminirati svoja djela. — Kako ide. Na zidovima su bile izloţene stotine potpisanih pisama i dijelovi povijesnih dokumenata. Vršci Jeremyjevih prstiju bili su ţuti od cigareta koje je oboţavao. Parker se prisjeti da. do nemogućih granica ispunjene knjigama i namještajem i papirima. Izgleda mi i da su margine u redu. Jeremy. Trenutak kasnije reče: — Sirina. Parker uzme fascikl i pridigne ga prema svjetlu. Stol je dominirao malenom dnevnom sobom. Reci mi. Crtaći stol prekrivale su bočice s tintom i deseci olovaka i pera. Kao i kod svih istinskih genija.

Leeja zagledan tek uz blijed osmijeh na licu. — Ni u jednom trenutku nisam ništa priznao. u pismo Roberta E. — Je li to bila istina? — upita Margaret Lukas. Tinta. — Krivotvorio ga j e? — upita Margaret Lukas. promijenio predsjedničke memorandume. bila su smiješna. — Sedamnaest. frazeologija. slučajno. istodobno i zabavio i opčinio. da. počeci i završeci linija.. obraćajući se Margaret. — Četiri tisuće osamsto — ispravi ga Jeremy.. Leeja. Kennedy je bio voljan postignuti kompromis u vezi s Kubom. — Stvar si zanatski odradio savršeno. potezi. Kanio ih je prodati za pet tisuća dolara. Parkeru. nego na Margaret Lukas. kako se činilo. Parker pozornost nije usmjerio na odličnu krvotvorinu. domogao više pisama Johna Kennedyja. Amaterska.Zatim još pridoda: — Trebao sam reći navodno pismo Roberta E. bila je — sloţi se Parker. — To je... pritom palcem i srednjakom cupkajući bradu.. ova su razmjenjivali Kennedy i Hruščov. — Prije nekoliko godina — reče Parker —Jeremy se. — Oh. — Tako je. vladin je Ured za tiskanje u kolovozu 1963. Njezinog je bijesa na trenutak nestalo i Parkeru je zbog toga bilo više nego drago. Znate kako? — Kako? — upita ona. Jeremy se dočepao nekoliko novih listova i upotrijebio ih za svoje krivotvorine. I kome je do njih još stalo? Ne. Kakav bi to bio zanimljiv povijesni obrat. Pozivam se na Peti amandman.. Prema tim pismima. bio delikatan način na koji je opisivao laganje kada bi razgovarao s djecom. — Samo toliko? — iznenadi se Margaret Lukas. Na tvoju nesreću. — Jeremy to ne radi zbog novca — reče Parker. Rusi bi dobili polovicu. Kada bi ga netko namjeravao prodati. A ja to nikada ne bih učinio. — On me je jedini na svijetu uspio uhvatiti. — Upućenih Marilyn Monroe? — upita Margaret Lukas. recimo. — I ti si ga uhvatio? — Moja je tehnika besprijekorna. Šteta je samo što su pisma nosila . — Vodeni ţig u zaglavlju — reče Jeremy prijezirnim tonom. — Upropastio me vodeni ţig. Parker nastavi. Jeremyjevo se lice izobliči. On i Hruščov kanili su podijeliti otok. — Ta pisma? Oh. to moraš priznati. Parker reče: —Jeremy izmišlja stvari. Parker me jednom uhitio — reče Jeremy. pogledavajući Jeremyja. Jeremy je samo šutio. — Vrijedi petnaestak tisuća. margine. koju je taj muškarac. — Krivotvorio je pisma. Amerikanci drugu polovicu.

klipsao je kroz pojas drveća i grmlja u Bethesdi. Novac ga je usporavao. Naprtnjaču s novcem odloţio je pokraj nekog stabla na susjedovom zemljištu. provjeravajući prostor ispred. Bio je postavio nekoliko sigurnosnih pomagala kako bi ga obavijestila o eventualnim neţeljenim posjetiteljima — smicalice vlastite proizvodnje. U kući nije bilo ni pokreta ni sjena koji bi mu bili nepoznati. Prošao je uz kuću i zastao kod ograde koja je njegovu unajmljenu kuću odvajala od susjedne.datum od svibnja 1963. što me čeka. za sebe. Boţe — ponovi Parker. Parker Lukasici privuče stolac. — Oh. Od sjedišta FBI-a do tog se mjesta dovezao dvama "zamjenskim vozilima" — automobilima za bijeg koje profesionalni lopovi postavljaju na smjerovima kretanja kako bi zavarali progonitelje. Mislim da znaš. kopča na ulaznim vratima ostavljena točno u visini sićušne mrlje osušene boje na zaštitnoj mreţi. lisice i lanci? Što sam sada učinio? — Oh. — Onda. zbog čega je noć posve utihnula. Edward Fielding. koji je na leđima nosio veliku svilenu torbu s novcem. u Marylandu. — Imao sam nepotpune informacije — promumlja Jeremy. I uspravio se. Fielding ponovno uzme novac i nastavi prema kući. vrlo neprofinjene. mislim da znaš što si učinio. — Oh. Parkeru. Na ulici je vidio samo poznata vozila. svjetlo se vidjelo jedino u kući Obitelji Harkin. . ali ga ni u kojem slučaju nije namjeravao ostavljati u automobilu. Velike četvrtaste pahulje spuštale su se na tlo. Fielding je primijetio da oni na počinak rijetko odlaze prije dva ili tri ujutro. Parkirao se na suprotnoj strani tog šumarka i preostali dio puta prepješačio. ugao otirača od španjolske trske savijen i naslonjen na vrata. Cijelim se putem drţao glavnih autocesta. unatoč razmjernoj sigurnosti tog mirnog i bogatog washingtonskog predgrađa. 34 01. u svakom trenutku vodeći računa o ograničenjima brzine. iza i s obiju strana kuće. Oboje su sjeli. ali i učinkovite: konac preko vrata u ogradi. Jeremy.45 Konačno je počeo padati snijeg. a u desnoj ruci pištolj s prigušivačem. puštajući mišiće da se odmore od teškog tereta. Boţe — reče Jeremy. Na tlu ga je već bilo pet centimetara. Ni u snijegu oko kuće ni na pločniku ispred nje nije bilo tragova nogu. a zatim uzme i drugi. A to je bilo uobičajeno. Krenuo je uz ogradu. Na suprotnoj strani ulice.

Fileding u to nije ni najmanje sumnjao. dok je neki agent kojeg dotada još nije vidio pregledavao novac. ispruţen na trbuhu. Nije točno znao gdje se dotada skrivala. Prije nego što je Fielding uopće osjetio šok od adrenalina koji mu je prostrujao tijelom. ona arijevska sranja. u Marylandu. Valjda ti je jasno da mi na Internetu pratimo iste stvari kao i ostali.. oni konci i ţičice. S njezinim pištoljem u uhu... pod njezinim snaţnim stiskom. do Ocean Cityja. FBI! Fielding je u jednom trenutku uvidio da se uopće nije zaustavio. Stani.. Unatoč snijegu. A zatim će unajmljenim zrakoplovom otputovati u Kostariku i odande iste večeri u Brazil. kako bi doznao kako funkcionira njegov um.Za te je sitnice doznao na jednom desničarskom web. Ondje će se ukrcati na unajmljeni motorni čamac i za dva se dana naći u Miamiju. Pridignuli su ga na noge i odgurnuli ujedan naslonjač.siteu koji je bio posvećen zaštiti od crnaca. koji bi otkrio eventualne uljeze. Moţda u ormaru za odjeću. Otključao je vrata. nego se stropoštao naprijed. I upravo u tom trenutku kroz glavni je ulaz ušao Parker Kincaid. Parker sjedne u naslonjač nasuprot Fieldingu i prekriţi ruke. Dvojica krupnih agenata oduzela su mu novac i na ruke stavila lisice. Margaret Lukas glavom pokaţe prema njemu i objasni Fieldingu: — Vatrogasna su kola bila njegova zamisao. Ovdje će se zadrţati tek pet-deset minuta — dovoljno dugo da novac premjesti u kutije u kojima su se nekoć nalazile dječje igračke.. pomno je provjerio sve zamke.? — reče on. Kako ste ušli? — Ah. Parker se prisjeti kako je ranije poţelio da je počinitelj još ţiv. Prsti su mu prekopavali dţepove. Moţda iza vrata.. trima sigurnim automobilima koje je već ostavio usput. da sada leţi na podu. Usto i kao da se nekako smanjio. Detektiv Hardy — Parker nije uspijevao o njemu više ne razmišljati kao o policijskom detektivu — sada je izgledao nekako starije. netko mu je istrgnuo pištolj iz ruke i Margaret Lukas je kriknula: — Stani. — Nije bilo nikakvih tragova. . od mjesnih smo vatrogasaca posudili dizalicu i ljestve. da pokupi ostale kovčege i odveze se. Kako bi se suočila dvojica majstora za zagonetke. Sada je drhtao od šoka. Izraz njegova lica odavao je krajnju zbunjenost. Specijalci i ja ušli smo kroz prozor na katu.. Jer se to tako radi kada se čovjek posveti savršenom zločinu. — Ali snijeg. Ona reče: — Oh. Cage i još nekolicina muškaraca i ţena ušli su kroz ulazna vrata. Zidova i savezne vlade. razmišljajući o sljedećim potezima.. Nakon toga će.

Kincaid. Krampus. izišao sam i svome prijatelju ostavio poruku. Čudan tip. Vodio je bilješke o mojem ţivotu. Cage nastavi. ubrzo nakon toga Robby je vidio nešto u garaţi. .. Wite Plainsu i Philadelphiji. zagleda se u snijeg. Razmišljao sam o tome da ih ubijem.Činilo se da mu se ţelja ispunila. kao da Fielding nije ništa rekao. Morao sam te na neko vrijeme udaljiti sa slučaja. Nadam se da će ti se dopasti društvo kojem pripadaš. Kako bi moji zaključci u vezi s mjestom posljednjeg n apada bili uvjerljiviji. ne? Bolnici za umno poremećene kriminalce? David Hughes? Fielding nije ţelio pokazati da ga se to dojmilo. poslao ga u moju kuću! Kako bi prestrašio mog sina! Fielding slegne ramenima. usput.. Ne zbog tih brojnih smrti večeras. Ali od toga nitko neće imati koristi. t o je bilo jako dobro. — Bio si predobar. I iza toga je stajao on. To je bio Kopač!. Čovjeku i dosade. Margaret Lukas uhvati ga za ruku trenutak prije nego što se svom silinom spustila na Fieldingovo zgrčeno lice. mogao ubiti. rekao mu da posjeti tvog klinca. — Traţit će te i u Bostonu. biti u ćeliji dva i pol s dva i pol? Cage objasni: — Ti ne bi dugo izdrţao u svijetu. — Prije nekoliko mjeseci imala sam provalu u kuću. prstom kucnula kod nekoliko biljeţaka. I ubrzo nakon toga. nego zato što je još uvijek čuo onaj sirovi strah u Robbyjevom glasu. ali tu je činjenicu bilo teško sakriti. Drţao je da bi ga. Sada reče Parkeru: — Sličnu stvar priredio je i meni. tek gnušanje.. no dobro. Drhteći od bijesa. Parker upita: — Kopač je bio pacijent u tvojoj bolnici.tata. . Fielding iznenađeno uzdigne obrve.. U ruci je drţala notes. Parker poleti naprijed i podigne šaku. Isuse. da je s njim sada sam... Nazvao si ga.. Ona prošapće: — Razumijem. Margaret Lukas upita ga: — Kakav je to osjećaj kada znaš da ćeš sljedećih deset godina. dakako. Parker tada odjednom shvati nešto drugo i srce mu zamalo zastane. — Na zapovjednom mjestu. ne? — On se nasmiješi Parkeru. do injekcije. — Tako je... Ali sada nije osjećao ni tračak profesionalne znatiţelje.. i tebe. ali trebao si mi u sjedištu oko ponoći. Kada ste otišli do mojeg skrovišta. Margaret Lukas dodirne mu ruku. Tata. — Nešto poput utjelovljenja Krampusa. Zagonetke su uvijek lagane kada znaš odgovor. On je pogleda. priđe prozoru. — Draţe mi je od većine ljudi — reče Fielding. Parker spusti ruku. Pretpostavljam i u Hartfordu. Prisili se na to da se smiri.. pričao sam o svome sinu. — Prelistavala je stranice.

— Tko je bio taj Havel? — Oh. pomogne mi s helikopterom i unajmi ono skrovište. — Zove se Gil Havel. onda ubijaš koga god trebaš ubiti. Manje-više skitnica. a ako ima smisla. — Gradonačelnik? — reče Fielding. — Ali. Fielding. — Ali kako si mogao pobiti toliko ljudi? — upita Margaret Lukas šaptom. — Ah. — Morao sam nekako prijeći linije obrane. nisu ţeljeli da se miješaš u ovaj slučaj. ako jç djelotvorna. — On je unajmio helikopter.. Obećao sam mu stotinu tisuća dolara ako dostavi poruku u Gradsku vijećnicu. Margaret. — Gdje si njega pronašao? — U jednom baru u Baltimoreu. — "Jasno k'o dan." Ukrao si i njegov izraz! A onda si mi rekao kako ti je ţena u komi. — To je bilo iznenađenje. doći na tvoju stranu.Fielding ne reče ništa. Činilo se da je sada već jako uzrujan. Isuse Kriste. Smjerom na kojem si ga čekao s kombijem kojim ćeš ga pregaziti. — Uţasnuta si? —upita je Fielding. Tko god to ne prihvaća naivna je budala. Rekao si da si iz okolice Chicaga.. Kako biste novac donijeli u sobu za dokaze. Doznao si za Toma. — Ukrao si mi prošlost. Čitao si pisma koja mi je pisao. Za Toma. zar ne? — Morao sam vas navesti na to da pomislite kako ću od dogovorenog mjesta uz Gallows Road doista pokušati pobjeći s novcem. — Tko je onaj tip u mrtvačnici? — upita Cage. Zašto? Kako bih te zadrţala u ekipi. baš kao on. — Morali ste povjerovati da je mozak operacije mrtav. Znao sam kakva ćeš biti protivnica. Tako je počeo misliti da mi je partner...... upita se Parker. Margaret Lukas nastavi. — Ošišao si se po uzoru na njegovu frizuru. kada me . kada svi ostali.. Parker upita: — A ti si mu naloţio da se do podzemne ili autobusne postaje vrati točno određenim putem. — A Kennedy? Njega si poslao u Ritz. taj zagonetni Gilbert Jones — reče Parker. — A čemu prošlost sluţi ako je ne moţemo koristiti? — upita on bezličnim tonom. obraćajući se izravno ubojici: — Doznao si sve o meni. — Ona zatvori oči i odmahne glavom. pa tako ni ja. onda je smrt samo pitanje broja i stupnja. Ako ubijaš. tek neki jadnik. zašto ne? Hoću reći. zašto ne? Zašto jedna smrt uţasava manje od milijun smrti? Ili ubijaš ili ne.

Fielding kimne.. Parker reče: — Krivotvoritelji imaju jednu uzrečicu: "Nema veze što ne moţeš misliti na sve. Moraš misliti na sve. a ne Ritzy Lady. — S govornice malo dalje u ulici. A on mi je slučajno prijatelj. Kincaid. promatrajući kako s ubojičina lica nestaje onaj arogantan osmijeh. cendravo. A za izdaju sam se iskupio tako što sam vam donio onu malu bubu o Kopačevom imenu. — On pogleda oko sebe. I Margaret Lukas ţeljela je sudjelovati u rekonstrukciji. Margaret Lukas reče: — Oni podaci o Kopaču. No.. — Nije uvijek. jednom sam ga strpao iza rešetaka.. Hughesu sam zato i dao ime Kopač. Ali. dobro.. zar ne? Nisi išao u knjiţnicu.. svadljivo. Za to bi svakako traţio najboljeg krivotvoritelja u tom području. — Popis brojeva samo smo dali ljudima u osiguranju telekomunikacijske tvrtke. — Ali nije znao ni moje pravo ime ni adresu. stvarno si opasan.. Najveća . Kako si prokuţio? Parker nastavi: — Kako sam otkrio da si ti počinitelj? Zahvaljujući rukopisu. Ali najčešće. — Oh. tako je. ali si ga nazvao — reče Fielding. recimo samo da smo bliski. trebale su ti savršene putovnice. Fielding reče: — Znao sam da si ti ta jaka karika. imao si ih cijelo vrijeme. — Savršenstvo — reče. — Nije. — Ali nisam mogao samo tako odbiti kada si me zamolio da zapišem. — Ako ništa drugo. morao sam vašu koncentraciju odrţavati na Ritz-Carltonu. Imao sam uzorak — kada sam ti diktirao s onih ţutih papira koje je Tobe spasio. Kako ne biste pomislili da je riječ o nekakvoj glupoj osveti usmjerenoj protiv vlade.nazvao. I rizik. — To me zabrinjavalo — reče Fielding. — Sranje. kao da još uvijek analizira pojedine korake i faze. pokušao sam zamaskirati rukopis. — Ne odavde — reče Fielding.. Sitnice.. Parkeru. Dovraga.. — Nisam.. Samo smo je pokazali u razgovoru s petero-šestero ljudi u okolici i tako lijepo došli do tvog ulaza. Đavolja suza. Što si ono rekao? Da je stvar uvijek u sitnicama. Znaš. — Odala te točkica na malom i. — Skinuli smo je sa snimke koju je načinila sigurnosna kamera u sjedištu FBI-a. — Zamišljeno je kimao. nije li tako? No pokušavao sam improvizirati. Ali sve je ispalo više nego dobro. Još nekoliko trenutaka Fielding je bio posve zbunjen.. — Ona glavom pokaţe prema uličnom uglu. Potom nastavi: — Kako bi pobjegao od savršenog zločina. — Kako ste dospjeli ovamo? — U ovu kuću? — Parker nije mogao odoljeti. — On zatvori oči. — Tada pokaţe kompjutorsku fotografiju Fiel dinga. Nisam mislio na to..

Trebao sam reći Kopaču da te sredi odmah na početku. gospodine. — Vama trebam zahvaliti za onu malu pričicu u medijima. On im sada priđe. Više ga ne trebam. pregledavao razmjere štete. On zastane na vratima. — Gradonačelniče. pogledavajući oko sebe ne bi li ugledao Margaret Lukas. Fielding. — Istraga je imala prioritet. — Fielding još pridoda: — Bio je preopasan da bi ostao na ţivotu. razgovarao s policijom i spasitelj ima. čujem da ste uhvatili tipa koji je sve to organizirao. s nekolicinom novinara. da sam dobar — reče drsko. Mrtvozornik je odvezao Kopačevo tijelo... gospodine.. s lisicama na rukama i lancima na nogama. gradonačelnice. — Jefferson. Parkeru. Tom Jefferson.20 Radnici su spaljeni autobus vezivali za prikolicu na kojoj je već leţao. — Jesmo. Edward Fileding nalazio se u saveznom pritvoru. Kennedy svoju izraţenu donju vilicu usmjeri prema Parkeru. Tu nema "zamalo". Počeli su ga odvoditi. Okrene se prema sobi. — A vi. Cage upita: — Nisi imao problema kada je trebalo ţrtvovati prijatelja? — Kopača? Baš ga i ne bih nazvao prijateljem. — Vidio sam da poprilično dobro pucate. — U redu. Dotada je bio ovdje. Neki agent pojavi se na vratima. Vjerojatno bi bilo bolje da se politika uopće nije miješala u cijelu priču. Parker odmahne glavom. vi ste taj o kojem toliko slušam. — Rješenje zagonetke moţe biti samo ispravno ili pogrešno. U njegovim rukama nalazila se gotovo rastaljena crna strojnica. Fielding se smiješio. Osim toga. vjerojatno ste zaključili da mi je ovo trebao biti posljednji posao.. Ispitivač dokumenata? — Tako je — reče Parker. — reče Cage. zamalo sam uspio. 35 02. . Kennedy odmahne glavom. Ali dok su ga izvodili iz kuće. agente. — Onda.opasnost. Niste se trebali pojaviti u Ritzu. Kada se opraštao od Cagea. — Naposljetku. — Priznaj. Parker je uočio da je prema njemu krenuo gradonačelnik Gerald Kennedy. — Oh.. Stigao ti je i prijevoz. agente Cage? Pričicu koja me okrivila za pomutnju u vezi s brodom? Slijeganje ramenima..

— Ona mu ponudi bocu. Moţete reći nešto o tome? — Ne. Neposredno prije nego što je došao do nje. — Gradonačelnik glavom ţalosno pokaţe prema izgorjelom autobusu. Ali Kennedy reče samo: — Zao mi je zbog vašeg prijatelja. Parker zakopča jaknu i priđe kamionetu Margaret Lukas. Čovječe. ne mogu. vrati joj je. agent ga obavije. — Ne. krene dalje ulicom. Sam Adams. Potom. Činilo mu se da je neka stara presavijena razglednica. kao da očekuje sukob. zar ne? — Ne. poveo ju je do njihove limuzine. Parker nije točno znao o čemu je riječ. Lukas — poviče Cage. Kimnula je gradonačelniku i Parker je na njezinom licu jasno ugledao napetost. ne. primjećujući kako ona promatra nešto što joj se nalazi na dlanu. Margaret Lukas ne reče ništa. kako me bole rebra. pokrene motor i uključi grijač — temperatura je u međuvremenu pala. — Ovakve stvari vjerojatno nikada ne završe dobro.. Zatim je iz dţepa izvadila bocu piva. otvorila je malenim otvaračem koji se nalazio na ploči s instrumentima. lecnuvši se od boli. Sretna prokleta Nova godina. još uvijek pogleda prikovanog za autobus. Parker se upita: Odlazi li bez pozdrava? Ona otvori vrata. svima. Uhvativši suprugu za ruku. — 'Noć. To je često prezime. a onda. Uto se pojavi Margaret Lukas. Javio se neki novinar: — Gradonačelnice. agenta Ardella.. Ona ju je nepomično promatrala. čvrsto stisne u zagrljaj. On otpije veliki gutljaj. agentice Lukas — reče Kennedy polagano. priđe svom kamionetu. Margaret Lukas reče: — Ova večer ni za koga nije ispala osobito dobro. — 'Noć. Cage Parkeru stisne ruku i promumlja: — Što još mogu reći? — Na Parkerovo veliko iznenađenje. govorka se da ste večeras svjesno odbili pozvati Nacionalnu gardu jer ste drţali da će smetati turističkome prometu. ali se okrenula . imate neke rodbinske veze s Thomasom Jeffersonom? — Ja? — Parker se nasmije. a onda neodlučno zastala. Načas je pogledala Parkera. Samo je piljila u spaljeni autobus. spremila je razglednicu u torbicu. kao da usputno razgovara na kakvom koktelu. Margaret Lukas i dalje je sjedila u Fordu. — I on je piljio u autobus. Margaret Lukas uruči Cageu neke dokumente — moţda izvještaje o dokazima ili o uhićenjima. Zatim upita: — Čujte. — Sada pivo prodaju u automatima u sjedištu? — Dar mog svjedoka. Ostavila je vrata otvorenima i tako se umorno naslonila. — Moj se savjetnik zove Jefferies — reče on. Garyja Mossa. dok je nebo bilo zastrto gustim oblacima iz kojih bi se tu i tamo još uvijek spustila pokoja pahulja snijega. Parkeru. Sretna Nova godina.— Ne dovoljno dobro.

radim na jednoj potencijalnoj krivotvorini. temperatura im je bila jednaka. Margaret Lukas. On njezin dlan obavije i lijevom rukom. koja je sada bila u suknji. — Jesi li za jednu večeru apsurdno tipičnu za washingtonska predgrađa? Oklijevala je. Ijedno i drugo već su ranije bili skinuli rukavice i premda su im dlanovi bili crveni od hladnoće. — Napisat ću ga u ponedjeljak. — On nevoljko ispusti njezinu ruku. Činilo se da čak i ne diše. Razgovarao si s njima? — Dobro su. Analizu je naručio jedan posrednik iz New Yorka. zaboga. A čovjek katkada i ne dođe do rješenja. — Kako su djeca? — upita ona. A razlog je to. više nije bila odjevena za skrivanje rezervnog pištolja na gleţnju. — Ali nema ţurbe. Hrpe i hrpe papira. Zagonetke katkada same iznjedre rješenje.u stranu. — Hej. što je tako i zamišljeno. — Oh. samo je odrţavao taj jedva primjetni osmijeh na usnama. Kuhinju znam. zaključio je Parker s vremenom. Zašto bi mi. prema Parkeru. ni slučajno. izvoli. Je li i ona to učinila preko volje? Nije znao odrediti. nešto s alatom? — On se nasmije. Moram obaviti još nekoliko ispitivanja. Ni on se nije micao. dokumenti su njegov poziv.. ne. Oh. — Kakva noć. kao kada bi čekao da djeca priznaju tko je uzeo keks ili razbio svjetiljku.. osmijeh koji je odgovarao njezinim očima. ha? — Kakva noć — ponovi on. I znao je kako će glasiti njezin odgovor. Pismu koje je navodno napisao Thomas Jefferson. Tako je. Ni jedno ni drugo nisu popuštali stisak. naposljetku. ja to ne radim.. Stol s alatom. Zatim ispruţi ruku prema njoj. Na koncu se i ona nasmiješila. — Kako ih ono zoveš? — Whoovi. Parkerov pogled ponovno odluta do njezinog profila. Ne. upita se u sebi. imaš nešto sutra navečer? — upita on iznenada. — Neki dokument? Ili nešto u kući? — Misliš. kada se njima prohtije. Ali Parkeru to nije smetalo. zavidjela. Ovaj vikend dovršavam jedan posao. Parker od njezine koţe nije osjetio ni hladnoću ni toplinu. no Parker je uvidio da je osmijeh laţan — kameni osmijeh.. Ona je čvrsto stisne. — Prisjetio se sve dokumentacije koju savezni tuţitelji trebaju kako bi se pripremili za suđenje. — Hoćemo — odgovori Margaret Lukas. Ona ga spremi u pretinac. — Je li pismo original? — Instinkt mi govori da jest. — On joj vrati pištolj. — Whoovi. Nije pomaknula ni jedan jedini mišić. . A onda reče: — Pretpostavljam da ćete trebati izvještaj.

odupirući se porivu da je privuče i zagrli. Ekran je bio plav. imao je dojam. Parker je bio iscrpljen — njegovo je stanje prelazilo i granice obične iscrpljenosti. Bila je to neobična gesta. Što je značilo: nikada. — 'Noć — reče ona. — Svakako — reče on. Samo briše zamagljeni vjetrobran. U trenutku kada je krenuo prema automobilu. promatrao je kako oprezno hoda snijegom. č ak ga i ne gleda. — Ne. što je značilo da su gledali film. — Gdje ti je auto? — upita Margaret Lukas. ima još barem sat. a sada . Ali Parker tada uvidi da uopće ne maše. pokušavajući prikriti razočaranje. sve dok nije ušla u svoju kuću. gospoda Cavanaugh oprala je posude i počistila kuhinju — to je značilo da na taj način ne moţe utrošiti energiju. budući da na njezinom licu nije bilo emocija i da se nije smiješila. — Jednom drugom prilikom. Ovdje je. Djeca su zaspala u njegovom krevetu — u njegovoj sobi nalazili su se televizor i videorekorder. I to već dovoljno uznemiruje — Robby će zauvijek mrziti hijene — ali film barem ima plemenit završetak i nasilje se uglavnom ne vidi. utihlim. popio kavu. na suprotnoj strani ulice. pokupio je smeće iz kuće i prebacio ga iza kuće. Moţda jednom drugom prilikom. — Imam druge planove. pogledao ju je i vidio da maše. noseći zelene vreće preko ramena poput Djeda Mraza.— Zao mi je — reče ona sluţbenim tonom. nema problema. Vraćajući se kući. snijegom pokrivenim ulicama. zatekao je gospodu Cavanaugh kako spava na kauču. Potom ju je otpratio do vrata i zastao na stubama pred ulazom. Ali do sna. Razmišljao je: kakav suludi ţivot — prije sat vremena ciljao sam pištoljem u čovjeka. Pošto je očistila staklo. Margaret Lukas ubaci u brzinu i odjuri u središnju prometnu traku. On kimne. —Ja ću te povesti. Ušavši u kući. Pribojavao se pogledati uz koji su film zaspali — imao je zbirku za djecu nimalo primjerenih trilera i znanstvenofantastičnih filmova — no iz videorekordera je ipak izišao samo Kralj lavova. čovjek je pucao na mene. Umjesto toga. Probudio ju je i platio joj dvostruko više nego što je traţila. U Parkerovom Priručniku za samohrane roditelje cijelo je jedno poglavlje bilo posvećeno eufemizmima. On joj ponovno snaţno stisne ruku. pojeo jaja sa šunkom u croissantu i podignuo gotovinu iz bankomata. Unatoč svim njegovim molbama. Parker se zaustavio u jednom restoranu.

Pred sudom će se pojaviti tek u ponedjeljak. Sada me malo uhvatila paranoja — reče Parker — ali osumnjičeni. Parker osjeti kako mu srce počinje snaţno udarati. Pristojan je. Ne moţe biti ništa drugo.sam duboko u nekakvom predgrađu. Oprezno odloţivši vreću sa smećem. Isuse — promumlja. prije pribliţno sat vremena. U snijegu su se vidjeli tragovi nogu. da ih još nisu zaoblili ni snijeg ni vjetar.. samo sjedi na krevetu. Ha. Uljez je prišao prozoru u gostinjskoj sobi i potom nestao u smjeru prednjeg dijela kuće. To je sve. Zatvorio je i zaključao kuhinjska vrata. — O. Zbog rada s dokumentima — vrijednosti pojedinih primjeraka i opasnosti od zagađenja i prašine u zraku — prozori u kući bili su trajno zatvoreni. Učinilo mi se da vidim Krampusa. Hej. Razgovarao je sa svojim odvjetnikom? Parker nije znao nijednog odvjetnika u zemlji koji bi u ovo doba noći. bio budan i razgovarao s klijentom koji će se pred sudom pojaviti tek za dva dana. Bila su zaključana. METSHOOT. budući da su rubovi još uvijek bili oštri. Nastali prije samo nekoliko minuta.. — Zatvoren je? — Da. A onda pomisli: savršenstvo. Ali čiji su to tragovi? Moţda su to samo neka djeca. a ta je izjava bila netočna samo nekoliko godina. Razgovarao je sa svojim odvjetnikom. Na monitoru. posve izgubljen u kućanskim poslovima. — Tako je. procijeni on. sretna Nova godina. . — Krampusa. Zašto? — Bit će da sam samo prestrašen. — Noćas sam na tom slučaju radio s Margaret Lukas. Istog trenutka zastane. Vidim ga. Ili gospodin Johnson traţi psa.. — Svakako.. Predstavio se kao FBI-ev specijalni agent Parker Kincaid. Provjerio ulazna vrata. a onda je otišao u ćeliju i cijelo je vrijeme ondje. Nije pušten uz kauciju. U trenutku kada je podignuo poklopac kante za smeće. zar ne? — Kauciju? Nema teorije. Ali deset sekundi kasnije nazvao je savezni zatvor u Washingtonu. pa još na blagdan. Edward Fielding. Parker s olakšanjem spusti slušalicu. mršteći se. tiho se vratio u kuću.. Parker pogleda vrt. — Spava? — Ne. Svjeţi tragovi.. Olakšanje je osjećao pribliţno pet sekundi. njih nije trebao provjeravati. nisu se mogli otvarati.

Radi slične stvari. izgovorila ona ţena... prije sat vremena. lijepi boţićni vijenac i lijepo boţićno drvce u udobnoj kući Parkera Kincaida. glasom sličnim Ruthinom glasu.. ovaj..00 Kopaču je hladno. 36 03. ali ne teške. Crni ili plavi. snijeg.. Komadići stakla poletjeli su u kuhinju. ali ne puno krvi. On podigne pogled. pogledaj. On ponovno zapuca u trenutku kada je Kincaid projurio kroz vrata. Nekoga tko se zove Cage i nekoga tko se zove . nije završeno. Oh.. Na straţnjem trijemu stajao je muškarac koji ga je promatrao kroz prozor navratima. klik. svom silinom tresnuo o zid i stropoštao se na pod. Na lijevoj se ruci vidjela krv. Nosio je tamni kaput. Muškarac podigne strojnicu s prigušivačem i povuče otponac u trenutku kada je Parker poskočio u stranu. iako je Kopač otišao do crnog zida i postupio po nalozima. Kako je to neobično. klik. — Poslušaj me — rekao je muškarac koji mu govori stvari. nego pravi poziv na njegov mobilni telefon. On podigne slušalicu i utipka prvu brojku hitne pomoći. ne. To nije bila poruka koju je. Više bi volio biti vani. Opekline na licu. Ali ima lijepi vjenčić i lijepo drvo.. Nekakav pokret ispred kuhinjskih vrata. Ovdje nema psića. Je li ga pogodio? Kopač to ne moţe odrediti. kotrlja se po podu. vjerojatno nije. poput prijatelja iz susjedstva koji je došao na kavu. Kopač polagano i opušteno otvori vrata i ude u kuću. Kopač ţeli dovršiti posao i otići. Još.... Zacijelo je imao i plan za bijeg u slučaju da ga uhvate. Treba ubiti još troje ljudi. Kopaču se čini da je sretan. Vidi Kincaida kako puzi u drugu sobu. Čovjek koji mu sve govori nazvao ga je ponovno. Veza se prekine. kako gasi svjetla. Voli. Bio je blijed.Fielding — čovjek koji ima plan za sve situacije. nema ukrasnih vrpca. Ali. Ručica i brava na straţnjim vratima rasprsnuli su se pod kišom metaka.. Rekao je Kopaču da noć još nije završila.. Voli snijeg. tako da ga je Kopač slušao. Tyeu bi se to dopalo.

Ovdje su djeca. Ne moţe doći do kuhinje i uzeti noţ. jedva čujni. Ulazi u blagovaonicu. Ako Parker Kincaid preţivi. oderanih laktova. — U redu. ali spasit će djecu. jureći prema stubama. u straţnjem dijelu. On se okrene od stuba i baci u dnevnu sobu. Moţe. Kopač vidi kako Kincaid izlazi ispod stola i trči u hodnik. Oruţje. Ispaljuje još jedan rafal. Kopač poznaje Kincaida. Do njegove je kuće došao ranije te večeri. On je ščepa. Ja ću biti u zatvorskoj bolnici. Kincaid nestaje u nekom drugom dijelu kuće. dalje od Kopača. Pobij sve ljude na koje naiđeš i oslobodi me. Ulazeći u dnevnu sobu. — Njega ubij prvog. pomisli očajno. Parker se otkrotrlja po podu. Ali neće izići. Moţe? — Hmmm. Gdje je? Gdje? Potom koraci. dok je bjeţao pred mecima... Pretvarat ću se da sam bolest an. Bude li potrebno. No začuo se novi rafal. dovraga. Kopač to zna. Kopaču neće dopustiti da krene na kat... drţeći automatski pištolj ispred sebe.Lukas. Djeca. Kincaid ima malenog dječaka poput Tyea. — A onda u pola pet ujutro — rekao je muškarac koji mu govori stvari — ţelim da dođeš u Savezni zatvor u Trećoj ulici. U hodniku? . palicu za bejzbol. I Parkera Kincaida. Na Zapad. Kopač to zna jer nikako ne bi napustio Tyea. Kincaid ga ţeli odvojiti od Tyea. Otac neće napustiti djecu. osim što Kopač ne voli Kincaidovog sina jer Kincaid ţeli natjerati Kopača da se vrati u onu bolnicu u Connecticutu. Kincaidovo lice izgleda kao Ruthino lice u trenutku kada joj se spremao gurnuti staklo u grlo i kao Pamelino kada joj je zario noţ u prsa ispod onog zlatnog kriţa ovo ti je boţićni dar volim te vo lim samo više. Pucketanje Kopačevih koraka fia razbijenom staklu i posudu. čvrsto uhvati drţak i puzajući se vrati prema stubama. Kopač nikada neće otići u Kaliforniju. Zašto je. Kincaid neće napustiti svog plavokosog dječaka i tamnokosu djevojčicu. Lukasici vratio pištolj? A onda je ugledao nešto —jedan od Robbyjevih boţićnih darova. Što bi mogao upotrijebiti? Ali nije bilo ničega. Ne moţe otići u garaţu po sjekiru. uz pulsiranje u glavi na mjestu na koje se udario u rub kuhinjskog stola. umrijet će sa smrtnim stiskom na vratu tog čovjeka. Nalazi se u prizemlju. Ali Parker nije znao odrediti gdje je.

koji je po gledao u muškarčeve mutne oči. To je jedino vaţno. a onda se brzo pri dignuo na noge. pokušao dohvatiti Kopačev pištolj. Mora sam otići na kat. Stoga je bacio palicu u blagovaonicu. Ukočeno se okrenuo i pošao u smjeru zvuka. ostao bi posve otkriven i poginuo. na Boţić ujutro. otvarali darove. Nalazio se na manje od dva metra od cilja kada je nagazio na jednu od Robbyjevih igračaka. a Parker je. On ga uzme. Snijeg će mu pomoći i moći će se usmjeriti prema grmovima borovice. od siline zamaha. svakako će se pobrinuti za to da ne umru i djeca. šakom je pogodio ubojicu u vilicu. . Ne! Kopač se nalazio u podnoţju stuba. Hrskanje stakla. On podvuče noge pod tijelo. stisne ono što će mu posluţiti kao noţ. Zaobiđe kauč. Začuvši taj zvuk. A onda pogleda pokraj tog muškarca — prema boţićnom drvcu. Sve će biti u redu. gledao oko sebe. a da ne bi načinio ni tri koraka... samo će izići kako bi vidjeli što treba. Kopač se povukao. Dugački komad stakla. Parker pomisli: ne. "Zaštićen od profila". gdje spavaju djeca. Poput čudovišta iz svemira u nekom starom horroru. ali Kopač se izmaknuo. Parker je na podu ispred sebe ugledao nešto oštro. Ugledao je Parkera. pokušavajući se orijentirati. No ovaj je bio prebrz te je ščepao oruţje. Parker se izvukao iza kauča i navalio na njega. Kopač je zastao. pao na bok. Parker osjeti kako postaje krajnje napet. Prerezat će mu vratnu arteriju i nadati se da će iskrvariti prije nego što se uspne stubama. Udarac je bio snaţan. ostao je šćućuren na tom mjestu. oči Margaret Lukas nisu ni pribliţno mrtve. Parkeru je preostalo samo da se povuče u uski prostor iza kauča. Parker podigne pogled. uzdrhtalih ruku. pokupiti ih i iskočiti. Oni će preţivjeti. u njima ima milijun puta više ţivota nego u očima ove kreature. oko donje polovice omota rukav košulje. spremao se uspeti. Nije se usudio ni pomisliti na prizor koji će djecu dočekati kada se ujutro probude. zaključi on. Koraci u blizini. Kada se našao u blizini prolaza. On sada uzme onaj dugački komad stakla. Pokušat će ublaţiti pad koliko god bude mogao. Kopač se naglo okrenuo upravo u trenutku kada se Parker svom silinom zaletio u njega. Stropoštao se na pod. Ali ako će već umrijeti. on i djeca. Parker se nije mogao zaletjeti u njega. To je lijepa posljednja pomisao u ţivotu. Ubojica je ţmirkao. Svom snagom. Ubojica krene prema njemu. Još jednom hrskanje. Svom snagom pogodila je vitrinu s porculanom. Razbila se uz glasan prasak.U blagovaonici? U radnoj sobi na katu? Što da učini? Dovikne li djeci neka iskoče kroz prozor. Više nije imao kamo otići. Stanka. Blistavo. Posve bezizraţajna lica. gledao prema gore. On se spremi za skok. Lica prekrivenog znojem. odbacio ga na koljena. Prisjetio se kako su njih troje.

Kako je to moguće? Bio je to malen dječak. Dovuk'o me ovd'e. A onda mu u lijevoj ponudi Robbyjev svemirski brod Millenium iz Ratova zvijezda. kao i mrlju krvi oko Kopačeve glave. Da bi ga drţao. Dječak je i dalje piljio u Kopača. neću ti ništa. — Daj mi pištolj. Dječak se nije obazirao na njegove riječi. Parker ščepa Uzi i povuče ga prema sebi. Dječak je pomno proučavao plastičnu igračku. Sranje. s rupom od metka u straţnjem dijelu lubanje. Padne naprijed. Bio je puno niţi od Robbyja i zacijelo je imao manje od trideset kilograma. Pištolj se spustio. Sagnuo se. trebale su mu obje ruke. I u tom trenutku začuo se zaglušujući prasak pištolja bez prigušivača. Opreznim je pogledom pregledavao sobu. Tri-pet-sedam. Što je to. Ovo sam pronaš'o u autu. Niz obraze su mu klizile suze. Dječaka. podignutih ruku. Zašt'? Parker još jednom polagano ustane. Naprijed je krenuo polagano. Ali činilo se da hitac nije probudio djecu. U ruci je drţao pištolj. Crnac. Zaobišao je dječaka. Moţe? Molim te. Ček'o sam da ga ukokam. veliki je pištolj i dalje usmjeravao prema Kopačevim leđima. a on se spusti na pod. — Ubi' mi je tatu. A onda se vratile na Kopača. — Ubi' mi je tatu. borio se s njegovom teţinom. ali dječak prijeteći okrene pištolj prema njemu. Parker se sav ukoči. Kako se zoveš? — Mrtav je. te kleknuo. i prišao boţićnom drvcu. Tada pogleda prema katu. Parker prema dječaku ispruţi praznu desnu ruku. Strojnica mu ispadne iz ruku. — Mijenjat ćemo se. Kopač zadrhti. ne gledajući ga. — Glavom je pokazao prema drvcu. — Vid'o sam ga kak' to radi. — Samo ga lijepo spusti. Ubi' ga je pred menom.. u autu.. gledajući oko sebe. uzeo nešto i odmah se vratio. Oči su sada bile zagledane pokraj Parkera.Kopač se pojavi iza kauča i počne pridizati pištolj. — Idem samo na trenutak tamo. Što se dogodilo? I tada ugleda nekoga na vratima. I glava mu potom klone. Parker zastane i zakorači unatrag. — Daj mi pištolj — prošapće Parker. — Ubi' je mog tatu — reče dječak Parkeru. Poput policajca u kakvom filmu. Ali oči su mu bile . zagledan u truplo. pitao se izbezumljeno. Parker polagano krene naprijed. otvorena dlana. Oči su se na trenutak zaustavile na boţićnom drvcu. — Sve je u redu — reče Parker. — Budi bez brige. Kako se zoveš? — Vid'o sam ga.

Nekakvo kretanje sa strane. dušo. Bilo je pola četiri. uz sestru. — Ruţno si sanjao? — upita ga Parker. sa socijalnom radnicom. ali ipak ih je imao. Robby mu je prilazio hodnikom. Parker se nasloni. — Čovječe — reče s puno strahopoštovanja. Vidjela sam. . — Ne znam. Ugledao onog dječaka kako trči preko travnjaka. — Sve je u redu. Parker reče: — Pričekaj malo. Na prsima osjeti njezinu gotovo zanemarivu teţinu. zagrli ga i ponovno usmjeri prema spavaćoj sobi.. U zidovima je najmanje desetak rupa od metaka. Nestao je dalje u ulici. — Tata? — Hej. Kamo se uputio. — Daj mi pištolj. Parker uzme strojnicu i zajedno s pištoljem odnese je na kat. Čuo sam pištolj. — Nešto sam sanjao. Parker se ispruţi uz njega. Svu pozornost zaokupio mu je vlastiti sin. U Washington? U Zapadnu Virginiju? Nije imao vremena razmišljati o njemu. Parker je odveo Robbyja na spavanje. u ruci čvrsto drţeći svemirski brod. Joan dolazi u deset ujutro. Treba pronaći mobilni telefon. tapkanje na ulici ispred kuće. kakva noćna mora. mumljajući pospanim glasom. Ulazna vrata na kuhinji uništena. Stavio ih je na najvišu policu u ormaru i zaključao ga. Odmah se vraćam. Petey Whelan imao je petarde. A nasred saga nalazi se krvavi leš. Isuse. upita se Parker. Samo sam čuo nekakav zvuk. Majka mu je rekla da ne smije. Ţeliš li nešto za jelo? Jesi li gladan? Dječak ne odgovori. — Moţemo nagodinu kupiti petarde? — upita dječak sneno. I dalje je netremice proučavao igračku.dvadeset godina starije nego u Parkerova sina. vitrina razmrskana. mladiću.. — — Čula sam neku petardu. molim te. A onda Parkeru preda pištolj i uzme je. zatvori oči. Namještaj je oštećen. — Parker je davao sve od sebe kako se u njegovom glasu ne bi začulo podrhtavanje. Bojim se. Pogledao je van. — To se nas ne tiče. Ali dječak nije ispuštao njegovu ruku. nazvati hitnu i policiju. Vani je začuo korake. Pogleda na sat. Parker ga zaustavi prije nego što je došao do stuba. — Vjerojatno si čuo samo vatromet. — Vidjet ćemo. — Tata — reče Stephie.

Ţelio ih je ščepati i pobjeći na straţnji izlaz. Tipično. Parkera je probudio zvuk zatvaranja vrata nekog automobila i Joanin glas: — Došle smo nekoliko minuta prerano. dobro. Neka mršava plavokosa ţena u dugačkoj crnoj suknji i bijeloj bluzi. to je znao.. Kada je otvorio oči. Prišli su ulaznim vratima. A što bi on dobio s dva-tri sata? Sada duboko udahne i krene stubama. Parker zastane. Zapanjen.. To je tako tipično za njega. A od toga nema boljeg sna. Što uopće moţe reći u vezi s rupama od metaka na zidovima? U vezi s krvlju? Moţda bi mogao. Reći joj neka zatraţi sudski nalog.. uništenom namještaju.. ta će paranoična ţena postati samo nepovjerljivijom. ali uvjerena sam da mu to neće smetati. Zamišljao je Joanin iskaz pred sudom. pogleda usnulu djecu. Što još mogu učiniti? Kako mogu odugovlačiti? Ali Joan će ipak znati da nešto nije kako valja. mrzovoljan. Niska. grčio noţne prste na sagu.. Ali to nikako ne bi upalilo. neizrecivu glavobolju. Nije ţelio biti ondje. Tako će dobiti sat-dva. O tijelu. pogledao je kroz prozor. znao je da dolazim.55 On se okrene i ustane. Pazite kuda hodate.. pomno je promatrala kuću.. Joan je prilazila kući. samo je ne puštaj unutra. ali ipak se nije potrudio očistiti snijeg na prilazu. socijalna radnica. patronama. Zbog njegovog zavlačenja. Zadovoljan. odvesti se u Zapadnu Virginiju. Ovo je beznadno. bilo je pet do deset ujutro. na začelju. Richard je bio uz nju. leđima . Nešto će muljati i odvratiti je. 37 9. I ta ţena.. Parker zastane na odmorištu. bučnih širokih potpetica.? Već trenutak kasnije Parker je duboko disao... Uz mučninu. Što još moţe učiniti? Kakvom se izgovoru moţe dosjetiti? Što.M Ponovno se oglasilo zvonce.Razmišljao je o rupama od metaka. . govorio je samome sebi. utonuo u san roditelja koji drţi djecu u čvrstom zagrljaju. Pozvonili. No. On je stajao u hodniku na katu.

okrenuta Parkeru. — Kakav je bio odmor? — upita ona. Što je već samo po sebi bilo veliko iznenađenje. Parker je bio odviše smeten da bi primijetio. — Parker dođe na sredinu dnevne sobe i poljubi Joan u obraz.. Ali istinski ga je šokiralo stanje u kojem je bila kuća. — Bok. — Čini mi se da se nas dvije nismo upoznale. Besprijekorno. no ova je zakoračila prema njemu. Ni najednom od zidova nisu se vidjele rupe od metaka. Richard je u ruci nosio vrećicu s plišanim ţivotinjama. — Oh. stisne ruku njezinom suprugu. Na mjestu na kojem je umro nalazio se novi istočnjački sag.. u trenutku kada se Kopač pojavio na kuhinjskim vratima. Ona socijalna radnica — debeljuškasta brineta — ude nakon nje. — Bivša supruga — reče Joan i zakorači u kuću. otvarala je vrata. kante s bojom nalazile su se u dnevnoj sobi. Parkeru. Parker se nastavi spuštati. . On pokuša još jednom. u Ona se nekako neobično nasmiješi.. Zatim se obrati Joan: — Vi ste zacijelo Parkerova supruga. Sve su bile zapunjene i obrađene. Na mjestu onog naslonjača koji je sinoć bio obasut mecima stajao je jedan sličan naslonjač. na bijelim nepromočivim ceradama. Stisnula mu ruku. A nije bilo ni Kopačeva lesa. Joan — reče on. Richard i socijalna radnica stajali na vratima. — 'Jutro. Moţda se predstavila. Vidio je i novu vitrinu. Dok su Joan. Parker — reče Margaret Lukas. Osjećao je uţasnu bol u ramenu i glavi. U tom trenutku uvidi da Joan pilji u njega uz usiljen osmijeh na licu. — 'Jutro. ţena u tamnoj suknji se okrene. Joan pogleda Margaret Lukas. A onda ga potakne: — Dobar? Jesi odrijemao? — Da — reče on. Vi ste. Richard. od onog sinoćnjeg skoka. Joan nije upoznala Parkera sa socijalnom radnicom. U jednom trenutku jednostavno nije mogao ne dodirnuti zid na mjestu na kojem je znao da je vidio kako rafal metaka para njegovu površinu. Nigdje nije bilo ni komadića razbijenog porculana ili stakla. — Da — reče on nakon nekoliko trenutaka oklijevanja. pomislio bi da je cijeli napad samo sanjao. Ali da nije bilo toga. — Bilo je dobro. — Rekoh: Bok. Gips je bio gladak poput Stephieina obraza. a moţda i nije. a za njom zgodni i besprijekorno tupi Richard. Margaret Lukas ponovno se okrene i kimne posjetiteljima.

— Jesi li. — Malena su — reče Margaret Lukas. nimalo impresionirana nadarenošću bivšeg muţa. Jackie? Parker uzdigne obrvu. Joan je pogleda. Agentica je to primijetila. Parkeru. ali nije rekla ništa u vezi s imenom. Oči njegove nekadašnje supruge — koje su bojom toliko podsjećale na Robbyjeve. Tada reče: — Parker izvrsno kuha. — To znam — reče Joan. — Poskliznuo se i pao? — nastavi Lukasica svoju vrhunsku predstavu. Zvuk koji je izišao iz Joaninih usta samo je ponovio ono što je već rekla: tipično. Margaret Lukas napisala je prizor i on je sada imao osjećaj da se mora drţati njezinog scenarija. — Parker me pozvao na doručak — objasni Margaret Lukas. — Nakon toga lijepo je otišao gore. — Harolda Cagea — reče Margaret Lukas. — Imao sam malo slobodnog vremena.— Jackie Lukas. Joan bezbojnim pogledom odmjeri vitko tijelo Margaret Lukas. — Kojeg prijatelja? — upita Joan odlučnim tonom. Margaret Lukas upita goste: —Jeste li za kavu? Pecivo? Parker ih je sam ispekao.. — I moţda pola peciva.. dvjema ţenama nudeći pogled ţenskog zavjereništva. Samo je slomio rebro. Margaret Lukas nestane u kuhinji i trenutak kasnije vrati se s pladnjem. Margaret Lukas podijeli šalice i upita Parkera: — U koliko si se sinoć vratio iz bolnice? — Ha. dok taj cinični izraz nije mogao biti drukčiji — sada su promatrale dnevnu sobu. pogledavajući socijalnu radnicu. —Ja ću popiti kavu — reče socijalna radnica.. — Sve će biti u redu. hmmm? — Iz bolnice? Jesu li djeca bila bolesna? — To je upitala uz melodramatičnu zabrinutost. — Bio je u posjetu prijatelju — odgovori Margaret Lukas.. Parkerova prijateljica. Pa sam pomislio kako bih mogao srediti neke stvari. Bivša ga je pomno promatrala. — Uzmite cijelo.? Što si to učinio? Nešto si preuredio? Sinoć nisam primijetila. Gdje je krv? Sinoć je ovdje bilo puno krvi. — Ne znam koliko je bilo — reče Parker. — Kasno? — Odgovor je velikim dijelom bio pitanje. kako bi probudio djecu. i ponovno zaspao. . Nisu li tako rekli? — Slomljeno rebro. — Izgledaš uţasno. Nisi dobro spavao. Margaret Lukas se nasmije. — Moţda i hoću.

.. prošaptala je: — Onda. Bio je pametniji nego što je izgledao. Rekao je da mu je Kopač ubio oca. Zatim ga je ustrijelio. — Tako me zove obitelj. — Ne znam što bih rekao. Setala je dnevnom sobom i proučavala razne pojedinosti... ? Ona se nasmije — nesumnjivo izrazu njegovog lica.. Ja sam pokušala doći do tebe. pucao u rezervoar. Samo samo prijatelji. stvar je u Fieldingu. Pošto su se našli u kuhinji. Rekao si da si se prestrašio.— Tako je — odrecitira Parker. on brzo zatvori vrata i okrene se prema Lukasici. — Čujete. Ovo im nije trebao biti posljednji posao. nego ga je natjerao da trči prema straţnjem izlazu. Joan je na licu odrţavala dobroćudan osmijeh. On mu je rekao da tako postupi.... Socijalna radnica jela je drugo pecivo. Deţurni je nazvao mene.. a kada se poţar razbuktao. Joan. Otpio je gutljaj kave koju mu je Margaret Lukas dala u ruku. bih li mogla dobiti recept? — Svakako — reče Parker. ha? — Ne. Čije je bilo ono tijelo u autobusu? — Vozač autobusa. Kako si se ono predstavila? Jackie? Sada je oklijevala. — Mi smo te uvalili u sve to.. — Donijet ću još kave — reče Margaret Lukas.. — Nadimak — reče ona. U telekomunikacijskoj tvrtki rekli su da ti je veza prekinuta. Kopač ga je ovamo doveo sa sobom. — Ah. iskočio je kroz jedan od prozora. A sada mi odgovori jedno. Za bijeg je iskoristio dim.. Mali je samo otišao. Parkeru. — Čekaj malo. Ali Parker je odmahivao glavom. — Sinoć si nazvao zatvor. Prošapće: — Kako? Za ime svijeta. — Ne. Izvukao se kroz prometnu guţvu. On je obavio par razgovora. Tko je ubio Kopača? Nisi ti. kako. — Dok je prolazila pokraj bivšeg muţa. Ali kuća. a tebe u krevetu kako drijemaš.. spavamo s malom mršavom Jackie.. zar ne? — Nekakav klinac. Ne pitaj me zašto. Na stubama su se začuli koraci.. ? — Cage. — Poskliznuo se i pao. Parker se tome nije mogao usprotiviti. — Kako. prigušeni udarci dječjih nogu koji se spuštaju u .. Ovo je bilo najmanje što smo mogli učiniti. Pred sobom su vjerojatno imali još godine i godine takvih akcija. Čudotvorac. — Ja ću ti pomoći — reče Parker. Ne koristim ga često. — Sve izgleda nekako drukčije. Specijalci okruga Fairfax ovamo su bešumno došli oko pola četiri i u prizemlju zatekli mrtvo tijelo. Uopće nije namjeravao ţrtvovati svog potrčka... Pretpostavljamo da ga Kopač nije ubio. — Parker rukama pokaţe oko sebe.

nakit. Čak je i započeo . Šuškanje papira.. Ali za to bi bilo potrebno puno više vremena nego što ga sada imaju. —Još nekoliko trenutaka i jedno i drugo su šutjeli. ne samo miomirisni sapun. dovraga. to ti je ţena. — U civilu — reče Lukasica i konačno se nasmije. hipnotizirana zvukom dječjih glasova. Parker odmahne glavom zbog nesposobnosti bivše supruge. — Da? Stephie sumnjičavim glasom reče. Nije mu smetalo.. — To daleko nadilazi pomoć koju mi dugujete — reče on. — Talijanka? S takvom kosom? — Pomogla mi je Miss Clairol. Parker i Margaret Lukas kroz kuhinjska su vrata začuli glasove: — Mama! Hej ! — Bok. — Unatoč snijegu? — Tako je. Ponovno je uhvaćen na djelu. a zatim se nasmiješi Lukasici. Na koncu reče: — Znači. Meka bijela svilena bluza. — Sviđaju vam se? — upita ih Joan. Izjavne rečenice izgovorio je upitnom intonacijom. Posjeći nekoliko grmova. Robby se glasno nasmije. Parker se nasmije. — Nekoć sam u tome bila istinski dobra. Ovo je za vas. I ono bi bilo dio jednog vrlo sloţenog obreda u kojem bi ona trebala s njim podijeliti barem neke od odgovora u zagonetki koja se zove Margaret — ili Jackie — Lukas... pitanje na koje bi rado odgovorio.znam da si rekla da imaš određene planove. Ali ona to nije primijetila. Parker reče: — Ne izgledaš kao agentica FBI-a. Nakon toga idemo na sanjkanje? Stvar je samo u tome da ovdje uglavnom baš i nema snijega? On zašuti.. izvolite. maleni moji — reče Joan. Uočila je njegov ispitivački pogled. zagledala se u snijeg koji je padao. Nakon nekoliko trenutaka pogledala je kroz prozor. Nekako sam mislila da bi ti malo obiteljske atmosfere moglo pomoći sa socijalnom radnicom. Margaret Lukas zapravo je ţeljela pitati: Kako si. — Ostat ću do njezina odlaska. Jednom sam igrala ulogu ţene mafijaškog plaćenog ubojice. Vas mi dvoje ne izgledate odviše slično. Danas je imala i parfem. završio u braku s njom? Posve utemeljeno pitanje. Ona slegne ramenima tako da je to bilo dostojno čak i Cagea. Na što ga podsjeća taj miris? Nije znao odrediti.. Gledala je prema dnevnoj sobi. — Oh. — Hej.dnevnu sobu. A kakva je to samo bila zagonetka: Parker je pogleda od glave do pete: šminka. — Čuj — reče on . Ali djeca i ja kanili smo nešto raditi iza kuće. profinjeno čipkasto donje rublje ispod nje. pa to je Barney. A onda zastenje: — I Velika Ptica.

— Oh. — Kanila sam pospremiti kuću i dovršiti bluzu za prijateljičinu kći. — Nego.. — Valjda. —Još nekoliko trenutaka tišine.. Ona je bila okrenuta prema prozoru. — Ne znam bi li te to zanimalo. — Dobra — odgovori on. On kimne.. ali. prokuţila sam stvar.. — Ah — reče Parker — a kakve veze jastrebova priroda ima s tom zagonetkom? — Jer bi jastrebe — reče ona.rečenicu frazom "Stvar je samo u tome". farmer pogađa jednu pticu. Jer. — To je dobar zaključak — reče Parker — ali ne znači i da je smicalica.. Odgovor bi tako glasio: dvije. Slušam. — To znači da prihvaćaš? Nesiguran osmijeh. pa na krovu više ne bi bilo nijedne.. Ali i ne nuţno. da — odgovori Parker — imala si pravo kada si razmislila o . — Oni planovi koje sam imala. Jutros. Ili bi mogle odletjeti obje. Ima više odgovora. Samo znači da razmišljaš na ispravan način. — Zagonetku? — Koliko je jastrebova ostalo na krovu. — U redu. tako da bi preostala jedna... otkrivajući djelić nekakve djevojačke prirode. ne? — Točno. što on dotada nije vidio — pucanj mogao prestrašiti. sjećaš se?. Ili je jedna mogla odletjeti. — No. dok sam sjedila ovdje. na krovu su na velikom razmaku. — To je poziv? — upita Lukasica. Onom lingvistu-forenzičaru u njemu nikako nije bilo drago. osluškivala je dječje glasove. prokuţila sam. — Mmmm. Nervozni smo.. ali ne znamo što čine preostale dvije.—Još jednom zašuti. To je bio znak. — To je smicalica. ha? On nastavi. ali postoje i neke koje nisu. Ali oči su joj se još jednom usmjerile prema vratima. — A te činjenice imaju veze s prirodom jastreba. — U redu. To je prva stvar koju odgonetači nauče. prstom pokazujući prema njemu. Eto.. uvidjela si da je legitiman odgovor upravo to da ima nekoliko mogućih rješenja. kakva je kava? Ne kuham je često. Da. Nastavi. Sada se ponovno okrene Parkeru. — Što? — Onu zagonetku.. To su tri odgovora. Apsolutno točno. ? — reče ona. Moţda su obje ostale na istome mjestu.. Obično samo kupujem već kuhanu. — Znaš — nastavi ona — čovjek je sklon misliti kako su sve potrebne činjenice iznijete u zagonetki. jest.

dok je Margaret Lukas točila kavu. Ali — pobuni se Margaret Lukas — moram biti u pravu. kratko. zar ne? — Kada je riječ o zagonetkama. Bio je to pogodan trenutak za poljubac i on je poljubi. — On se nasmije. — Ne. Parker se vrati u dnevnu sobu kako bi zagrlio djecu i prvog im dana u novoj godini poţelio dobro jutro. Ona se namršti. Ne. Onda barem djelomično imam pravo. Zanima te rješenje? Kratko oklijevanje. I dalje ću raditi na tome. a onda. — Što to znači? Imam pravo ili ne? — — — — Ne. . nema djelomično točnih odgovora. To bi bilo varanje.implicitnim činjenicama.

Autorova bilješka U rješavanju Parkerove zagonetke. a ostala dva ne bi odletjela. ako bi pogođeni pao s krova. A to se nuţno nije moralo dogoditi. Jedan jastreb. Jackie Lukas pogriješila je pretpostavivši da će jastreb kojeg farmer ustrijeli pasti s krova. a ostali odlete. Pitanje nije glasilo koliko je "ţivih jastrebova" ostalo na krovu. a preostali odletjeli. Stoga odgovor glasi ovako: Tri jastreba ostala bi ako ubijeni jastreb ne bi pao. Dva jastreba. a preostala se dva zadrţala na krovu. ako mrtvi ne bi pao i ako bi jedan odletio ili ako bi mrtvi pao. ako bi pogođeni pao a jedan od preostala dva odletio ili ako pogođeni ne bi pao. Nijedan jastreb. nego samo koliko "jastrebova". .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful