Sejtansko Neprijateljstvo Prema Covjeku

Naslov

Š�jansko nepnjale!stvo prema čotku
/utor
Muhammed M. j�a'ravi
Muhammed M. Ša 'ravi
ŠEJTANSKO
NEPRIJATELJS1O
PREM ČOVEKU
Sarajevo, 2010.
PRVO POGLAVLJE
Ko J E ŠEJTAN?
Kad god nam u misl dode ovo pitanje, ne nalazimo od­
govora na nj ega, j er je šej tan biće koje je skriveno od nas, tako
da nas ono vidi, a mi nj ega ne vidimo. On nam šapuće na uho
i donosi nam zle misli, a da mi u isto vrijeme ne znamo ni
gdje j e on, niti šta on čini. Stoga nam se uvij ek iznova nameće
pitanj e. "Ko j e šej tan?"
Uzvišeni Al l ah nas je, zbog Svoje mi losti prema našem
razumu, obavijestio o tome ko j e šej tan, kao i o nj egovom ne­
prijateljstvu prema čovj eku, njegovim počecima, ali i načinima
suprotstavlj anj a i savladavanja toga neprijatel j stva kao i dru­
gih skrivenih i vidl j ivih sila na Zemlj i . Uzvišeni Al l ah nareduje
nam da od Nj ega tražimo zaštitu protiv šej tana i svega onoga
što je zlo, jer je On Silni, čij a snaga nadvladava i premašuje sva
Nj egova stvorenja, i vjernike i nevj ernike, i pokorne i grešnike
među njima. I bića koja imaju slobodu izbora moraju Mu se
pokoravati , jer ništa u univerzumu ne izlazi iz okvira Nj egove
vol j e i htij enj a. Stoga, Uzvišeni kaže: "I jedini On vlada ro­
bovima Svojim; On je M udri i Sveznajući. " (El- En' am, 1 B)
5
M uha rn r e d M . $ a ' r a v i
Ni jedno biće u univeo:umu ne izla7i iz okvira volje Uzviše­
nog Allaha, ali ona bića kojima je On dao pravo izbora mogu
i:aći iz okvira njegove zakonske volje i pravila u formi naredbe
činjenja i zabrane činjenja nečega. Ta bića i:laze iz okvira Boži­
jeg puta na osnovu volje Uzvišenoga, jer ih je On stvorio takvi­
ma da su u stanju da se pokoravaju, a su u stanju i da čine
grijehe. Da je Uzvišeni kojim slučajem htio da ih stvori prisiljene
na pokornost, On bi t i učinio. To značenje nalazimo u riječima
Uzvišenog: "Z ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da posta­
nu " er ci? Kad bismo hteli, Mi bismo im s neba jedan zn
poslali pred koji hi oni šije svoje saguli." (š-
Š
u'ara, 3, 4)
Ovaj ajet upućen j e Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , kome j e
bol u duši zadavala činjenica da su postojali oni koj i odbijaju
vjerovanje. To ga j e činilo tužnim, j er j e znao da ih na drugom
svijetu čeka sramna i vječna patnja. Poslanik, s.a.v. s., :elio ih je
spasiti od te patnje koja ih očekuje, j er je on milost svih svjeto­
va. U7višeni Al l ah u prethodnom aj etu obavještava Poslanika,
s.a.vs., da su oni koji neće da vjeruju i:ašli iz okvira Allahove
:akonske volje koja j e nalagala da oni u Nj ega vjeruju i da slijede
Nj egov put, ali da nisu i7ašli iz okvira Nj egove djelatne volje,
jer je On htio da imaju slobodu izbora da vjeruju ili da ne vje­
ruju, da se pokoravaju ili da čine grijehe, pa im j e dao slobodu
i7bora da nešto čine ili ne čine. Ta sloboda i:bora izvire i 7 volje
Uzvišenog Allaha. Da j e nema, ti l j udi ne bi imali slobodu i:bo­
ra da se pokoravaju i pak ne pokoravaj u. Dakle, nema ništa u
univerzumu što izlazi i7 okvira volje U:višenog Allaha.
6
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
ŠEJTANSKA OSOBINA
Prije nego što krem:mo dalje u obrazlaganju naše teme,
moramo objasniti razliku između šejtanske osobine i samoga
šejtana. Šejtan, u općem smislu, podrazumijeva svakoga ono­
ga ko ljude udaljava od pokornosti U7višenom Allahu i is6ne i
svakoga onoga ko zavodi i potiče ljude na 7lo. Svi ti su šejtani.
Potrebno je da znamo da postoje džini šejtani i ljudi šejtani,
a ujedinjava ih jedna karakteristika, kao što ih ujedinjuje :elja
za širenjem grijeha i nereda na Zemlji. Džini šejtani jesu d:ini
grešnici koji odvraćaju od istine i pozivaju na nevjerovanje.
Ljudi šejtani imaju ist ulogu.
hraz "šejtan" ovdje, dakk, obilje:ava određenu ulogu, a
ne ukazuje poimenice na odredenu osobu. Svako ko poziva na
nevjerovanje, mnogoboštvo, griješenje jeste šejtan.
Iblis je pak d:in šejtan koji je zawmao visoki polo:aj.
c:ak se kazuje da je :ivio s melekma. Iblis je jedno od Alaho­
vih stvorenja, koje se od meleka razlikuje po tome što ima slo­
bodu izbora. Ali ni Tblis nije u stanju da ustane protiv Allaho­
ve odredbe, iako mu je data sloboda izbora. On je pak putem
svoje slobode izbora u stanju da se pobuni protiv pokornosti
određenoj Allahovoj odredbi. Stoga je Iblis svojevremeno
izašao iz pokornos6 Uzvišenog, a da se u isto vrijeme nije
7
mogao suprotstaviti Allahovoj odredbi. Nepokornost Allahu
desila se na osnovu volje Uzvišenog koja j e nalagala da I blis
bude stvoren s mogućnošću slobode izbora, tako da bude u
stanj u da se pokorava, al i da čini gri j ehe.
Ta volj a Uzvišenoga daj e mogućnost Iblisu i svakome
grešniku da ne bude pokoran Uzvišenom Al lahu, i to trebamo
dobro razumj ed pri j e nego što započnemo govoriti o lj udima
i šej tanima. Ne postoj i ništa u univerzumu što može da se
suprotstavi Allahovoj odredbi i naredbi. Međudm, Uzvišeni je
stvorio bića koja Mu se neminovno
p
okoravaj u, a to su me­
leki, i druga bića koja imaj u slobodu izbora, tj . da Mu se na
osnovu Nj egove volje pokoravaj u ili ne, a to su l j udi i clžini.
Volja Uzvišenoga nalagala j e da stvori bića koja su u stanju
da Mu se pokoravaj u i da Mu budu nepokorna. Došlo j e do
grijeha na Zemlji, nakon čega su se pojavile mnoge priče o
I blisovom grijehu. Neki govore: "Kako će Iblis biti pozvan
na odgovornost zato što je odbio da učini sedždu nekome
drugome mimo Allaha? Allah je naredio I bl isu da učini sedž­
du Ademu, a Iblis j e odbio učiniti sedždu nekome drugome
mimo Allaha?! " Onima koji šire ovakve priče, ateistima i nj i­
ma sličnim, odgovorit ćemo da nisu razumjeli smisao ibadeta.
I badet se sastoji u pokoravanj u stvorenj a naredbama svoga
Stvoritelj a. Otuda, kada nam Uzvišeni kaže da klanjamo pet
puta na dan, namaz će tada biti oblik ibadeta i pokornosti pre­
ma Nj emu.
Č
inj enj e svega onoga što nam je Uzvišeni naredio
j este ibadet i pokornost Njemu, dok neizvršavanje Nj egovih
naredbi predstavlja grij eh prema Nj emu.
8
$E]TANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Mi nećemo raspravljati o tom ibadetu s U7višenim Alla­
hom, nego ćemo Mu se pokoravati. Nećemo, primjera radi,
postavljati pitanje 7aŠto klanjamo pet puta, a ne klanjamo če­
tri, tri ili dva puta na dan. Ni kada nećemo odbiti izvršenje
Allahove naredbe, nego ćemo se pokoravati, čak i onda kada
ne mamo mudrost koja se iza toga kri j e i njen uzrok. Razlog
našeg odazivanj a naredbama j este či nj enica da one dola7e od
Naredbodavca, Uzvišenog Allaha.
Naš zadatak j este da se uvjerimo da j e neka naredba došla
od U7vi šenog Allaha i da je mi izvršavamo, jer j e tako rekao
Uzvišeni Allah. Zadatak l j udskoga razuma jeste da spozna i
uvjeri se da ovaj svi j et i ma svoga Gospodara, Koji ga je stvo­
rio i dao mu eg7istenci j u, da je taj Gospodar stvorio i lj ude i
poredak na Zemlji u krajnje preciznoj i savršenoj formi . Taj
poredak u univerzumu predstavlja nadnaravno dj elo, koj e je u
stanju proi7vesti samo Uzvišeni Stvoritelj .
Kada stignemo do ovoga zaključka, onda smo postigli
početne stadi j e vjerovanja. Medutim, naši umovi su nepotpu­
ni i oni su u stanj u doći do toga 7aključka, a nisu u mogućnosti
zakJjučiti nešto više od toga. Lj udski razum ni j e u stanj u spo­
znati ko je taj Uzvišeni Stvoritel j . Kako sc On zovt?
Š
ta od
nas želi? Zašto nas j e stvorio?
Stoga j e Uzvišeni Alah l j udima slao poslanike sa zadatkom
da im upotpune sva objašnjenja. Oni su u svojim misijama bi­
vali potpomognuti nadnaravni m djelma s neba koja će narušiti
7emaljskc: nkonitosti prevladavajući ljudske moći milionima
puta. Sunet:, mora, zvije7de jesu /llahova d7. š. , stvorenja koja
9
M u h a r rn ed M . Š a ' r a v i
su podređena da sl u:e čovj eku. Sunce i zla:i svakoga dana na
i stoku i ni j e u stanju da bude neposl ušna kazavši da danas
neće izlaziti. Mora i sparavaju, pa i : tog procesa nastaje kša.
Ni mora ni j edan j edi ni dan nisu bila nepokorna U:vi šenome
i nisu u stanju kazati da nj ihove vode neće i sparavati, niti su t
u stanj u sprij ečiti, i time uskratiti ki šu. Dakle, uloga poslanika
sastoji se u tome da obavi j este l j ude da je Uzvi šeni Alah stvo­
rio sve što se nalazi na Zeml j i i da je sve to nj i ma potčinio
tražeći od nj i h da Ga obožavaju i da čine ono što se od nj i h
tra:i. Poslanici nam donose nači n obožavanj a U zvišcnog Alla­
ha. Uzvi šeni ih pomaže i potvrđuj e njihova poslanstva putem
nadnaravni h djela za koja znamo da nadilaze ljudske moći.
Tako l j udi bivaj u u potpunosti uvjereni da su oni doi sta po­
slani ci . Radi-postoj anj a tih nadnaravni h djela ni kome od ljudi
i l i šejtana koj i bi utvrdili da su poslanici i time druge dovodili
u :abl udu, l j udi ne bi vjerovali. Kada spoznamo ono št :eli
Uzvi šeni Allah, onda je na nama da Ga poslušamo i da Mu sc
pokoravamo. Poslušnost i pokornost dola:e i : či nj enice da su
one rezultat naredbe Uzvišenog Allaha, Koji sve :na, a mi ne
znamo. On zna šta je to dobro za univer:m koji j e stvorio,
dok l j udi zbog svoje kratke pameti čine zlo u uvj erenj u da j e
ono dobro.
Allaha U:vi šenoga sa svim Njegovim osobinama savršen­
stva moramo obo:avati. Kada čovj ek s nekim vodi polemiku,
neophodno j e i logično da j e vodi s oni m ko mu j e u :nanj u
ravan. Lj ekar vodi raspravu s drugim l j ekarom, in7i nj er s dru-
1 0
ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
gim inžinj erom, ali ljekar ne vodi raspravu o medicini sa sto­
Jarom ili vodoinstalaterom. Ako želimo da rasprava ima svoju
svrhu, onda se ona mora voditi između osoba čije je znanje o
određenom pitanj u slično. Ko je od nas ravan Allahu U:više­
nome u Nj egovome znanj u i moći i bi l o kojoj spo:naji pa da
raspravlj a o onome što je On naredio i l i zabranio? Pročitaj­
mo riječi U:višenoga: "Kada Allah i Poslanik Njegv nešto
odrede, onda ni verik ni vernica nemaju pravo po svome
nahodenju postupiti. A ko Allaha i Njegva Poslanika ne
posluša, taj je sigro skenuo s Pravoga puta." (El -Ahzab,
36)
"Poslanik vjerje u ono što mu se objavljuje od Gspo­
dara njegva, i vjernici- svak veruje u Allaha, i meleke
Njegve, i knjige Njegve, i poslanike Njegve: ' Mi ne iz­
dvajamo nijednog od poslanika Njegv. ' I oni govore:
'
Č
ujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš;
Tebi ćemo se vratiti. "' (El-Bekara, 285)
1 1
M u h a rnrn e d M . Š a ' ra v i
PočETAK GRIEHA
lbadet podrazumij eva pokoravanj e naredbama Uzvišenog
Al laha, dok je neizvršavanj e Njegovih naredbi grij eh koji pred­
stavlja put ka nevjerovanj u, neka nas Uzvi šeni od nj ega sačuva.
lbadet je pokoravanj e stvorenj a naredbama svoga Stvoritelja.
lbtis se ogriješio o Al lahovu naredbu. Kur'an nam kazuje o
početku Iblisove neposl ušnosti i gri j eha: "A kada rekosmo
melekima: ' Poklonite se Ademu!', oni se pokloniše, ali lb­
lis ne htjede, on se uzoholi i posta ne'jerik" (El-Bckara,
34) . To je bio početak Iblsove pobune i početak nj egovoga
nevjerovanj a j er j e odbio pokoriti se naredbama U7višenog
Allaha. Nije učinio sed7du Ademu. Razlog nj egove nepo­
slušnosti nije bio u tom�: što je to bila sedžda nekome drugo­
me mimo Jl laha. On j e odbio pokoriti se Allahovoj naredbi,
a odbijanje pokoravanj a Allahovoj naredbi predstavlj a grijeh i
nevjerovanj e. Nelci o ovome pitanju šire priču da se Allahova
naredba či nj enj a scdžde Ademu odnosila samo na meleke, a
ne na Iblisa. Stoga nameću pitanje kako će ga U7višeni Allah
pozvati na odgovornost za nepokoravanje naredbi koja sc nij e
na nj ega odnosila. Odgovorit ćemo da se naredba odnosila na
I blisa iako j e on pripadao džinima, o čemu nas obavj eštava
Uzvišeni Allah ri j ečima: "A kad smo rekli melekima: 'Pok-
1 2
ŠEJTANSKO NEPRIJAtELJSTVO PREMA ČOVJEKU
lonite se Ademu! ' , svi su se poklonili osim Iblisa, onje bio
jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara
svog. Pa zar ćete neg i porod njegv, pored Mene, kao
prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Ko je
šejtan loša zamjena nevernicima! " (El-Kehf, SO)
Uzvišeni Allah j e, obraćajući se I blisu, također rekao:
'"Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?' , upita On.
'Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a neg od
ilovače', odgvori on." (El-E'raf, 1 2)
Allah, dž. š. , također mu je rekao: "'O Iblise! ', rekao je On,
'šta tc navelo da se ne pokloniš onome koga sam Sobom stvo­
rio? Jesi li se uzoholio i misliš da si u:višen?"'
Tako smo iz kur'anskog teksta saznali da se naredba
činj enj a sedžde Ademu odnosila i na Iblisa, tako da se niko
nakon ovoga ne mo7e pitati kako će ga Uzvišeni pozvati na
odgovornost radi nei:vršenj a naredbe koj a se nij e na nj ega
odnosila!
1 3
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
I BLI SOVO STVARNO STANJ E
Sada ćemo nastaviti našu priču o tome ko j e Iblis. Iblis j e
bio j edan od džina i nij e pripadao melekima, j er meleki ne čine
grij ehe prema Allahu, dok džini, i sto kao i ljudi, imaj u slobodu
i7bora. Neki učenjaci dij ele bića koja i maj u slobodu izbora
na tri kategorij e, a to su: šejtani, džini i lj udi. Međutim, to
ni j e ispravna podjela j er postoje samo dvi j e kategorije bića od
Allahovih stvorenja sa slobodom izbora. To su l j udi i d:ini, o
čemu govore riječi Uzvišenog: "I ira nas muslimana, a ira
nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali,
a neverici će u Džehenneru grivo biti. " (El-Džinn, 14,
15)
Tako uviđamo da postoje dobri i loši džini. Loši džini
su šej tani. Na priče o postoj anj u treće ili četvrte kategorije
stvorenj a sa slobodom izbora odgovorit ćemo da postoje samo
lj udi i džini od bića sa slobodom izbora, shodno obavi j estima
Uzvišenoga Allaha. Dakle Iblis j e džin koji se ogrij ešio o na­
redbu Uzvi šenoga da učini sedždu Ademu. O tome govore
riječi Uzvišenoga: "A kad sro rekli melekima: ' Poklonite
se Ademu! ' , svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan
od džina, i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svog. "
(El-Kehf, SO)
14
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Iblisov grij eh sastojao se od nj egovog odbij anja Ja se
pokori Allahovoj naredbi činjenja sedžde Ademu. Da li je to
Iblisovo odbijanje činjenja sedžde rezultat ?aborava, i greške
zbog koje se kajao? Il j e pak to odbij anj e izni klo iz oholosti i
uobraženosti koja je ušla u njega i ispunila nj egova prsa? Ib­
lisov grijeh bio je rezultat nj egove uobraženosti, oholosti i up­
ornosti u pobuni protiv naredbe Uzvišenoga. On j e zbog svo­
j e uobraženosti i oholosti odbio naredbu Uzvišenoga riječima:
"'Zar da se poklonim onome kog si Ti od ilovače stvorio?',
reče. " (El-Isra', 61 ) . Na drugome mjestu nam Kur'an kazuje:
'"Ja sam bolji od njeg; mene si od vatre stvorio, a njega od
ilovače' , odgovori on." (El-E'raf, 1 2)
I blis je odbio izvršenje naredbe Uzvišenoga riječima:
"Kako to da od mene želiš da učinim sedždu čovjeku koji je
stvoren od ilovače, a j a sam stvoren od vatre." Iblis j e želio da
svoju neposlušnost i grijeh opravda time da j e vatra vredniji
elemenat od ilovače, j er j e vatra providna, a stvorenj e stvoreno
od vatre se u odnosu na stvorenje stvoreno od i lovače odlikuje
mnogim dodatnim osobinama. Stvorenje stvoreno do vatre
odl ikuje se brzinom kretanja, lahkoćom, u mogućnosti je da
se popne na visoka mj esta, da prolazi kro7 ?idove, da uđe u
7atvorcna mjesta u koja ne može ući čovjek.
15
M u h a m m e d M . $ a ' r a v i
NI J EDAN ELEMENAT NEMA PREDNOST
U ODNOS U NA DRUGI
Iblis je elemente stvaranj a svojim nevjerovanjem
umišlj enošću m�eo za dokaz vlastite preuzvišenosti. Nj ego­
va umišlj enost učinila ga je uvjerenim da je on najbol j i . Pri
tome je 7aboravio da sve te odlike nij e stekao on sam, već je
Uzvišeni Allah učinio da sve one budu sadržane u materiji i z
koj e su stvoreni džini. Da U7višeni koji m slučajem nij e stvorio
te odlike u stvorenj i ma koj a su stvorena od vatre, one ne bi ni
postojale. Dobro ne pripada elementu iz kojeg je stvoren Iblis,
nego Onome Ko je stvorio te karakteristike u elementu vatre.
Sve te odlike Uzvišeni Allah može, ukoliko to hoće, oduzeti
od vatre, pa da Ibl i s postane naj niže Al lahovo stvorenje. Ta­
kav Iblisov stav podrazumij evao j e početne faze nevjerovanja,
umišlj enosti i oholosti, j er je on dobro koje je u njemu pri­
pisao samome sebi. On je smatrao sebe stvorenjem koje j e
nastalo i z vatre, a ona j e uzvišeniji elemenat od ilovače. Isto j e
tako i Karun sebe smatrao uzvišenim, kako nam to pripovije­
da Kur'an: '"Ovošto imamstekao samznanjemsvojim, tako
ja mislim' , gvorio je on. A zar nije znao da je Allah prije
njeg uništio neke narode koji su bili od njeg jači i koji su
se bili više nakupili - a zločinci neće o grijesima svojim ni
ispitivani biti. " (l -Kasas, 78)
1 6
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Uzvišeni je učinio da i on i nj egova kuća propadnu u
zemlju. Iblis je pak ustraj avao u svome grij cšcnj u, kako nam
to pripovjeda Kur'an: '"E zašto si odredio pa sam u zabludu
pao', reče, 'kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu pres­
retati. (El-E'raf, 1 G)
Nakon ovoga ajeta potrebno je da malo 7astanemo i ob­
j asnimo Iblisove riječi navedene u ajetu: "E zašto si odredio,
pa sam u zabludu pao. " N a osnovu navedenoga zaključujemo
da ga j e Uzvišeni Allah doveo u zabludu, što nameće pitanj e:
"Kko će Iblis hiti pozvan na odgvorost zbog tog gijeha,
ako gje Uzvišeni doveo u zabludu?" Odgovorit ćemo time
da j e Iblis zaslužio zabludu svojim vlastitim postpcima. Oho­
lost j e ušla u nj ega, i on je postao uvjeren da j e sve postigao
samo svoj im vl astitim zaslugama, svejedno da li se radilo o
elementima staranja ili o znanj u koj e j e posjedovao. U7više­
ni ga j e potom prepustio nj egovoj umišlj enosti, pa j e pao u
7abludu. Tbl is j e započeo i ustrajao u grij ešenj u i neposlušno­
sti, i time j e zaslužio da ga Uzvišeni prepusti samome sebi i
svojoj umišljenosti. Tako je lbl i s postao nevj ernik. U7višeni
u časnom Kur'anu kaže: "A Ala neće ukazati na Pravi put
ljudima koji su veliki grešnici. " (EI -Maida 1 08)
"Ala doista neće ukazati na Pravi put narodu koji
neće da veruje. " (El-Maida, 67)
l bl is je postao grešnik, a potom i nevj ernik. Grij eh j e
počinio, j er sc oglušio o naredbu Uzvišenog Allaha koj a j e
nalagala da učini sedždu Ademu. Grij cšenj e podrazumijeva
udaljavanje od Allahovog puta. Uzvišeni nas je obavij estio o
1 7
M uh a m m e d M . Š a 'r a v i
tome da je l blis postao grešnik i nevjernik Svojim riječima: "Svi
su se pokonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se
ogiješio o zapovijest Gospodara svog." (El-Ke hf, 50)
Uzvišeni je Iblisa prepustio samome sebi, pa je pao u za­
bludu, postao grešnik i nevjernik, jer Uzvišeni Allah nikome
m: čini nasilje. Nasilj e proizlazi iz stvorenj a koje ga samo sebi
učini, nakon čega kreće putem nevjerovanja. Uzvišeni ga tada
ostavl ja na putu koji je sam i zabrao, a On j e neovisan od njega
i od svih drugih stvorenj a.
18
$E]TANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
ŠTA S E DESILO NAKON ZABLU DE?
Kad j e l blis zapao u zabludu, znao je da je zbog svoga
nevj erovanja protjeran iz okrilja miosti Uzvi šenog Allaha i da
mu j e dosu(tena vj ečna patnja. Tada je tražio od Uzvišenog da
mu da roka do Sudnjeg dana i da mu dušu uzme tek kada se
puhne u sur, čime će biti označen kraj svijeta. O tome nam
Kur'an pripovijeda: "' Gospodaru moj ! ' , reče on, 'daj mi vre­
mena do Dana kada će oni oživljeni hiti ! "' (Sa' d, 79)
Primjećujemo da j e I bl i s ovdje izgovorio riječ: "Go­
spodaru moj", a da nij e kazao: "Bo:e moj", j er se obraćao
Uzvišenom Allahu kao gospodaru svih svj etova, svih stvo­
renja, vjernika i nevj ernika među njima. Uzvišeni Svojim
stvorenjima daruje dva dara. Jedan j e dar koji On daje kao
Gospodar svih Svoj i h stvorenja, koj e je stvorio i podario i m
egzistenciju. On taj dar daj e i vj erniku i nevjerniku, neka nas
Uzvišeni sačuva nevj erovanja. Taj dar Uzvišeni daje samo na
ovome svijetu, na koj em daj e opskrbu i vjerniku i nevjerniku.
Nj egovi darovi na ovome svij etu opskrbljuj u ljude zbog od­
redenih vidl j ivi h uzroka na osnovu koj ih nastaj u. Onome koji
je dobro upućen u zemljoradnju, ko se njome bavi najbolj im
sredstvima, Uzvišeni daruj e obilnu žetvu, svej edno da l j e on
vjernik i nevjernik.
Č
ovjeku koji' prihvata materi jalne uzroke
1 9
M u ha m m ed M . Š a ' r u v i
napretka, studira i i stražuje, ti materijalni uzroci mu, voljom
Uzvišenoga, daju uspj eh za koj i se 7alagao. To se dešava samo
na ovom svijetu.
Bo:anski dar pak Uzvišeni daruj e samo onome ko u Nj e­
ga vj eruj e, Nj ega, Jedinoga, Koj i nema druga. Taj dar pripada
samo vj ernicima na drugome svij etu, onda kada sc život na
ovome svijetu sa svim svojim materijalnim uuocima okonča i
kada svaka stvar bude producirana direktno od Allaha i upuće­
na Njegovim robovima vjernici ma bez posredstva ikakvih
materi j alnih uzroka. Dovoljno je da vj ernicima na drugom
svij etu nešto padne na pamet, i to će pred sobom naći bez po­
sredstva bilo kakvih materijalnih uuoka i bez ikakvoga rada.
Š
ej tan je svako onaj ko poziva ka udaljavanj u od oboža­
vanja Uzvišenog Allaha i od i stine i ko je posvećen grijehu
bilo koj e vrste. Iblis je j edno od Allahovih stvorenja koje se
pobunilo protiv Allahovog poretka putem slobode i7bora
koju mu je Uzvi šeni dao, tako da je u stanj u Ja se pokorava
ili biva neposlušan. On je odbio izvršenj e naredbe Naredba­
davca, Uzvišenog Allaha, i zbog te svoje neposlušnosti postao
nevj ernik. Tražio j e od Uzvišenog Allaha da mu produži 7ivot
do Dana proživlj enj a l j udi. Zašto j e l blis to tražio? Kakve su
ga misli u vezi s čovjekom tada obwimale?
20
DRUGO POGLAVLJE
-
ŠEJ TANOV GRIJ EH - I BLISOV GRIJ EH
Prij e nego što spomenemo priču o Ibl isovom neprij atel j ­
stvu prema Ademu i nj egovim potomcima i načine nj egovog
navođenj a l j udi na :do moramo se zadržati na Iblisovom gri­
jehu putem kojeg je zasl užio prokletstvo Uzvi šenog Allaha
do Sudnj eg dana. Kad j e Iblis odbio da se pokori naredbi
Allahovoj da učini sedždu Ademu, nije se nakon toga pokušao
pokajati ili se vratiti na Pravi put. Nije kazao: "Gospodaru moj ,
Tvoje su riječi istina, Tvoj a naredba je i stina, ali se ja nisam
mogao suzdr7ati, pa m oprosti." Iblis sc nije osvijestio i pao
na sed7du, već je bio ispunjen ohološću, pa j e ustrajao u grij e­
hu. U zv š eni Allah o tome kaže: "'Zto se nisi poklonio kad
sam ti naredio?' , upita On. 'Ja sam bolji od njeg; mene si od
vatre stvorio, a njeg od ilovače' , odgvori on. " (l-E'raf, 12)
Tako je Iblis odbio izvršenje naredbe Uzvišenoga spomin­
jući navedeno opravdanje kao da Uzvišeni nije znao da j e džine
stvorio od vatre, a čovjeka od ilovače. To je bilo dovol j no da
udalji Iblisa od Al lahove milosti i protjera ga s mj esta na ko­
jem su 7ivj eli meleki. O tome Uzvišeni kaže: '"E onda izlazi iz
21
M u h a m m e d M . $a 'r a vi
Dženneta' , reče On, 'ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi,
ti si, zaista, od onih prezrenih! "' (El-E'raf, 1 3)
Riječi Uzvišenoga: "E onda izlazi iz Dženneta ++× " podra­
zumijevaju da je Iblis prije svoje neposlušnosti u:višenom
Allahu dž. š. , bio na visokom položaju, jer riječ "hubut" (si­
lazak) u ovome ajetu ukazuje na spuštanje s visokog na niže
mj esto. Nek ljudi tu riječ, "silazak", razumijevaju u značen­
ju prostornog rastoj anja, ali ta riječ može biti upotrijeblje­
na i u apstraktnom :načenj u. Kada čovjek, naprimjer, bude
predsj edni k ili vladar, a potom bude otpušten iz službe, nje­
gov se položaj spustio i pored činjenice da j e ostao živjeti u
i stoj kući u kojoj je prije živio. On u tome slučaju nije doživio
sila:ak i spuštanj e s višeg na niži nivo u materijalnom smislu,
već se nj egov položaj smanjio nakon što j e bio visok, tako da
je ostao bez ikakve vrijednosti. Silazak može podrazumij evati
i pad morala, a to j e kada, naprimjer, vj eruj eš da je neki čovjek
na visokom stepenu morala, vidiš da on poštuje samoga sebe,
da govori samo istinu, da ima lijepu ćud, a onda i:nenada poči­
ni prezrena dj elo, tako da nj egova vrijednost padne u tvojim
očima, i više ga ne poštuj eš niti on više kod tebe išta vrijedi.
Dakle, silazak ne mora uvijek neophodno podra:umij evati
materijalno spuštanje s više na nižu razinu, već to mo7e biti
spuštanje u smislu morala i položaja. Stoga nij e neophodno
što je Tblis živio u Džennetu i sišao iz nj ega, ili što je živio na
visokom nivou neba, a zatim si ša
o
s nj ega, kako to tvrde neki
komentatori Kur'ana. Moguće j e da j e Iblisov silazak bio aps­
traktan, u smislu da on više ništa nije vrijedio ni ti predstavljao.
22
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA COVJEKU
VELIČANSTVENOST PRIPADA SAMO ALLAHU
Kada je Uzvišeni rekao: "E onda izlai iz Dženneta ... "
·naveo nam je i uzrok tog izlaska koji je sadržan u riječima
Uzvišenog: "Ne priliči c da u nj emu prkosiš." Razlog Ibli­
sovoga izgona j este nj egova oholost i uobraženost. Uzvišeni
ne voli ohole. Koga god oholost obu7me, on biva u uvjerenju
da j e u stanju sam ostvariti određene cijeve, daleko od moći
Uzvišenog Alaha. Stoga će ga 7adesiti žestoka srdžba Uzviše­
nog Allaha. Zašto?
Zato što svak čin u univerzumu pripada U7višenom
Allahu, i niko više, osim Nj ega, ne posj eduj e moći činj enj a.
Svaki čin
.
obavij en j e okolnostima vremena i mj esta, i on se
u njima mora desiti.
Č
ovj ek nij e vlasnik ni vremena ni pro­
stora, i niko ne posj eduj e moć da bar za minutu produži svoj
vlastiti život. Niko od stvorenja ne posjeduje snagu da se bez
dozvole i naredbe Al lahove pomj eri s mj esta. Božij a odredba
svako storenje može sustići prije nego što se ono pomj eri
s mj esta.
Č
ovjeka zadesi bolest i oduzme mu moć kretanja.
Kako se onda čovjek može oholiti? Kako se može ohoUti bilo
koje Allahovo stvorenj e koj e nema ni moći ni snage, i7u7ev
putem Allahove naredbe?! Uzvišeni Alah je I blisa protjerao
23
Muha mmed M. Ša 'ra vi
s mjesta ili pak položaja koji je u:ivao, j er se oholio, u;mosio
i bio u uvjerenj u da posjeduje vlastitu moć i snatru. Stoga j e
Uzvišeni rekao: "'E onda izlazi iz Dženneta', reče On, 'ne
priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih
prezrenih! "' (El-E'raf, 1) Ako si Uzvišen, ako imaš snagu
i samostalnost, zadrži samoga sebe na mjestu i polo:aju na
kojem si bio. Međutim, izaći ćeš s ovoga mj esta poni:en i pro­
tivno svojoj volj i. Nećeš biti u stanj u da se oholiš i da tvrdiš
da posj eduješ snagu koj a će te štititi i te učiniti da budeš u
stanju da se suprotstaviš i učiniš nešto protivno Allahovoj od­
redbi. Naprotiv, izaći ćeš odavde potpuno ponižen. Kada j e
I bl i s spoznao da su oholost i veličina koje su ga obuzele bile
lažne, a da u stvarnosti on sam ne vrijedi ništa, nj egovo srce
ispunilo se mr7njom prema Ademu. Bio je u uvjerenju da je
Adem uzrok svega onoga što mu se desilo: izgona i silaska na
najniže ra:ine i lj utnje Uzvišenog Allaha prema njemu. Ta ga
je mržnj a potakla da pokuša da se osveti Ademu i nj egovom
potomstvu. Zbog vlas d toga izgona iz okril j a Allahove milosti
I blis je želio da se osveti Ademu, jer j e on bio, po nj egovom
mišlj enj u, uzrok svega što mu se dogodilo: prokletstva i izgo­
na nj ega i onih što ga slij ede i: okrilja Allahove milosti. On
nije želio biti sam u Vatri već j e nastojao zavesti što vi še lj udi
i okupiti ih sa sobom u vatri. Kad je I blis iz okrilja Uzvišeno­
ga izašao poni7en i prezren, obratio sc U:vi šenom riječima:
'"Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!', zamoli on."
(El-E'raf, 1 4)
24
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO.PREMA ČOVJEKU
Tako se Iblis vratio poniženju tražeći od Allaha Uzvišeno­
ga da ga poživi do Sudnjeg dana. Bio j e prepun oholosti. Da
je njegova u:nositost kojim slučajem bila stvarna, a ne lažna,
da j e imao ikakvu vlastitu snatru, ne bi od U:višenog Allaha
tražio da ga ostavi u životu do Sudnjega dana, već bi samoga
sebe održao u životu. Međutim, Iblis nij e imao ni moći ni
snage osim u onome što mu Uzvišeni odredi. Stoga se Ib­
Jjs obratio Uzvišenom Allahu molbom da ga ostavi u životu
do Sudnjeg dana. Zašto j e Uzvišeni uslišio nj egovu molbu?
Uzvišeni ga j e mogao u jednome trenutku uništiti. Zbog čega
mu je Uzvišeni Allah kazao: "' Daje ti se rok', reče On, 'do
Dana već odredenog. "' (El-Hidžr, 37, 38)
Uzvišeni Allah uslišio je Iblisovu molbu iako ga je prethod­
no protjerao i z Svoje milosti jer se mudrost Nj egovoga stva­
ranja ovoga svijeta upotpunj uj e jedino na taj način. Uzvišeni j e
ovaj svi j et učinio kućom ispita, a drugi svij et kućom nagrade
za djela koja se učine na ovom svijetu. Uzvišeni želi da Nj egov
rob na ovome svi jetu prođe kroz neku vrstu ispita prije nego
što za svoja dj ela dobije zasluženu nagradu, i prije nego što
bude svjedok sam protiv sebe na Sudnjem danu za sve ono što
je učinio. Pročitajmo riječi Uzvišenog: "Zar mislite da ćete
ući u Džennet, a da Ala ne ukaže na one od vas koji se bore
i na one koji su izdrljivi?" (Alu l mran, 1 42)
" ... da hi Ala ispitao ono što je u vašim gdima i da
hi istražio ono što je u vašim srcima - a Ala zna svačije
misli . " (Alu l mran, 1 54)
25
M u h a m rn e d M . $ a ' r a v i
Da j e Uzvišeni htio da na Zemlji žive stvorenja koja su
neminovno pokorna poput meleka, On bi ih bio u stanju
stvoriti. Da je želio da se svi stanovnici Zemlje pokoravaju
Nj egovom poretku, i da Ga svi slave i obožavaju, On bi to
bio u stanju učiniti. Uzvišeni Alah stvorio je bića koja će Mu
se nemi novno pokoravati, poput meleka i nekih drugih stvo­
renja, ali j e stvorio i druga bića, l j ude i d7ine, koj a će Mu se,
za razliku od svih drugih stvorenj a, pokoravati s ljubavlju i
željom. Oni će biti u stanju činiti grijehe, ali ih neće činiti zbog
lj ubavi prema Uzvišenome. Oni će biti u stanju da Mu se ne
pokoravaju, ali će Mu se pokoravati iz želje da Mu se približe.
Uzvišeni je, dakle, želio da postoj e bića koja će Mu se poko­
ravati iz l j ubavi u periodu ispita ograničenog vijekom svakoga
čovjeka. Nakon što stigne Božanska odredba o kraju ?ivota,
lj udi će postati prisiljeni da slijede volju Uzvišenoga. U samrt­
nim trenucima u potpunosti će se okončati slobodna volja
svakoga čovjeka, koji tada neće biti u stanju da reali7ira svoju
volju ni glede svoga vlastitoga tijela. Slobodna vol j a čovj eka
postoj i na ovome svijetu, dok se u času smrti u životu između
smrti i proživlj enj a na Sudnjem danu berzehu, ona potpuno
gubi. Nevjernik će bit poveden u Vatru, i pokušat će zaustavi­
ti svoja stopala u kretanj u, ali se ona neće zaustavljati. Pokušat
će svojim rukama od sebe otkloniti vatru, ali to neće uspj eti.
Pokušat će pobjeći od staj anj a pred Uzvišenim Allahom i od
Nj egove kazne, ali to neće biti u stanju. Sva moć i snaga koju
je čovjek imao na ovome svijetu 7avršit će se.
26
ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
0UNJALU K J E KUĆA I S PITA
Da bi se na dunj aluku ostvario ispit čovjeka, na njemu
treba biti zavođenj a i iskušenj a. Otuda j e ostavlj anj e Iblisa u
životu dio toga :avođenj a kojem će čovjek biti izložen na ovo­
me svijetu. To je i spit Uzvišenoga o postoj anju i količini l j u­
bavi koj u Nj egovi robovi imaj u prema Nj emu. Onoga ko voli
U;wišenog Al l aha, On će sačuvati od :avođenj a šej tana. Ono­
ga ko voli grijeh i nevjerovanj e, neka nas Uzvišeni od toga
sačuva, Allah će prepustiti vlasti šej tana, koji će povećati nj e­
govo grij ešenje i nevj erovanj e. Pročitajmo riječi U:višenoga:
"Zar ne vidiš da Mi nevere šejtanima prepuštamo da ih
što više na zlo navraćaju? Zato ne traži da što prije stradaju,
Mi im polahko dane odbrajavamo! " (M erj em, 83, 84)
Tako Uzvišeni Al l ah čovjeka stavl j a u društvo onoga koga
sam čovjek voli. Ukoliko voli U:višenog Allaha, biva s Nj i me,
On ga čuva od grijeha, od nj ega udalj ava šej tana, čuva ga od
zla, i otvara pred njim vrata dobra. Ukoliko čovj ek pak voli
šej tana, U7višeni ga prepušta šej tanima, koji su nj egovi ne­
prij atel j i. Oni ga vode u gri j ešenjc, i nj egov život pretvaraju u
trajnu nesreću u kojoj takav čovjek samo ponavlja i poj ačava
svoje grij cšenj e - i više ne čini dobra dj ela.
27
M u h a m m e d M . S a ' r a vi
Da bi sc upotpunile životno iskušenje čovjeka na Zemlji,
neophodno je postojanje šejtanskog zavođenja. Da bi Uzvišeni
ispitao istinsko vjerovanje i srca Svoj i h robova, potrebno je
stvarno iskušenj e kroz koje će oni proći u toku svoga života.
To nij e teori j sko i skušenj e, j er je teori j ska priča jedno, a stvar­
nost nešto drugo. Nekada čovjek utvrdi da će nešto uraditi, a
kada dođe vrijeme izvršenja tog djela, on to ne učini.
Č
ovjek j e na sebe preuzeo emanet uz obećanje da će ga
istinski ispuniti. Međutim, kad je došlo vrijeme njegovoga
ispunjenja, dunjaluk ga j e zaveo: počeo je slij editi šej tana za­
boravivši svoju obavezu prema Uzvišenom i Nj egov Pravi put.
Neka niko ne misli da j e Uzvišeni Allah uslšao molbu šej­
tana. On j e ovome svijet unaprijed pripremio sistem funkcio­
niranja, a u životu čovjeka predvidio j e iskušenja i ispite, čime se
upotpunila forma života na Zeml j i . Dakle, odgovor lblisovome
7ahtjevu bio j e predmet prethodne namjere Uzvišenoga, a ne
odgovor na molbu šej tana da ga poživi do Sudnj<: ga dana. Na
taj će način zavedenje čovjeka na dunj aluku biti prisutno do po­
sljednjeg trenutka nj egovog postojanja i života čovjeka na nje­
mu. Dakle, iskušenje 7a čovjeka trajat će sve do Sudnjega dana.
Kad je Uzvišeni odredio da I blisov život potraje do
Sudnjega dana, u nj ega se ponovo useWa uobraženost, i on
j e osj etio priliku da se osveti Ademu i nj egovom potomstvu.
Uzvi šeni Allah je o tome rekao: '"E zašto si odredio, pa sam
u zabludu pao' , reče, 'kunem se da ću i na Tvom Pravom
putu presretati... ' (El-E'raf, 1 6)
28
ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Kako je šej tan počeo zavoditi čovjeka? Pomoću čega se
to desilo? Pročitajmo aj et u kojem se šej tan obraća Uzviše­
nom Al l ahu: '"E tako mi dostojanstva Tvog', reče, 'sigro
ću i sve na stranputicu navesti. . . '" Sa' d, 82)
Da li ti je po7ato kako je šej tan počeo zavoditi čovj eka?
Na osnov dostojanstva i moći Uzvišenog Al laha, j er j e On
Silni, Koji nij e ovisan o bilo kom stvorenj u. Kao da je Iblis
kazao: Gospodaru, ako Ti želiš da ti budu pokorni, j a neću biti
u stanju da ikoga od nj i h zavedem, j er si ti silan i imaš moć nad
Svoj im stvorenj ima. Nj ihova pokornost u Tvoj oj vlasti neće
ništa povećati niti će nj ihovo gri j ešenj e išta umanjiti Tvoj u
vlast. Ja ću ih putem Tvoj e moći zavoditi i činiti i m grij ehe l ij e­
pim. Presijecat ću im svaki pravi put. Šej tan pak nema nikakve
potrebe da l j udima presijeca krive puteve. On, naprimjer, ne
sj edi na vratima obj ekata gdje se konzumiraju alkoholna pića,
niti na vratima mj esta gdje se čini blud. Ljudi su sami izabrali i
7ele da budu na ti m mj estima na kojima se čine zla dj ela, te su
na taj način postali voj ska šej tanova. Oni nemaju potrebu za
bilo kakvim zavođenj em ni ti navođenj em na zlo.
29
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
NA VRATI MA DŽAMI JA
Šej tan sj ecli na vratima džamija i mj estima ibadeta i spo­
minj anj a Uzvišenog pokušavaj ući odvratiti lj ude od namaza.
Kada bude proučen e:an za namaz, on pokušava da čovjeka
na bilo koji način zavede, da ne bi obavio namaz. Šejtan tada
čovjeku napomi nj e dunj alučke stvari koj e je bio zaboravio, na­
vodi ga na zle mi sli, plaši ga da će mu ako ode klanjati nama:,
propasti prodaja, kupovina, imetak ili i zmaknuti neka druga
kori st. Spominje mu da je i rad ibadet . . . da bi ga odvratio od
spominjanja Uzvišenog i od namaza.
Postoji priča koja se pripovij eda i prenosi od imama Ebu
Hanife, r. a. , koji j e bio čuven po svojim fetvama glede pitanja
vj ere. Nj emu je došao neki čovjek kazavši mu: "Izgubio sam
novac. Zakopao sam ga u zemlju na j ednome mj estu i stavio
iznad nj ega kamen da ga obilježim. Došla je buj ica, uklonila
kamen koji sam stavio, i tako sakrila mj esto moga novca. Ne
?.am šta da radim?" I mam Ebu Hanifa kazao mu je: "Kakvu
ću ti fctvu dati o ovome pitanj u?" Međutim, čovjek j e bio
uporan, pa mu je Ebu Hani fa rekao: "Nakon j acij a - namaza,
noćas, stani pred svog Gospodara i klanjaj noćni namaz do
zore, a potom mi kaži šta ti sc dogodilo."
Kad j e nastupilo vijeme sabah-namaza, čovjek j e sav ra­
dostan došao i rekao da j < našao svoj novac. Ebu Hanifa ga
30
$E]TANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA č OVJEKU
pita: "Kako si ga našao?" Čovjek je odgovorio: "Samo što
sam stao da klanjam namaz, sj etio sam se mj esta gdje sam
ostavio novac, vremena kad je nadošla bujica i kud je voda po
zemlj i tekla. Uporedio sam rastoj anj e sa snagom padavine, i
tako sa;ao mj esto gdj e sam sam ostavio novac." I mam Ebu
Hanifa, r. a. , nasmi j a se i reče: "Tako mi Allaha, znao sam da te
šej tan neće pustiti da svu noć budeš sa Svoj im Gospodarom."
Kad j e šejtan uvidio da će taj čovjek provesti noć u namazu,
požurio j e da mu ukaže na mj esto gdj e je ostavio novac da
bi ga na taj nači n omeo u istrajavanju u spominj anj u Uzviše­
nog, što j e jedno od značenja riječi Uzvišenog: "'E zašto si
odredio, pa sam u zabludu pao', reče, 'knem se da ću ih na
Tvom Pravom putu presretati . . . "' (El-E'raf, 1 6)
O ovome ćemo detaljno govoriti u narednom poglavl j u,
ako Bog da, kad budemo obrazlagali načine šej tanovog za­
vol1enja, kada sj edi na vratima džami j a i mj esta gdje se obavlj a
ibadet da bi l j ude odvratio i spriječio u spomi nj anj u Allaha i
obavljanj u namaza. U našem obrazlaganj u teme došli smo do
riječi Uzvi šenoga: . . . pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i
slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zah­
valna biti! " (El-E'raf, 1 7)
Ako razmislimo o ovom ajetu, nalazimo da je šejtan od­
redio četiri strane s kojih će prila?iti čovjeku, a to su: desna i
lij eva strana, sprijeda i straga. Poznato je da postoji šest strana
u odnosu na položaj čovjeka u prostoru: lijevo, desno, sprijeda,
straga, iznad i ispod. Zašto šej tan prila7i čovjeku s četiri strane, a
31
M " h a r r e d M . Š a ' r o. v i
i zostavl j a pri laženj e iznad i i spod čovj eka?! Odgovorit ćemo
na to pitanj e time da j e prostor i znad čovj eka područj e pre­
ko kojeg se čovj ekova dova i nj egova dobra dj el a uspi nj u do
Uzvišenog Al laha, a da je prostor i spod čovj eka područj e
gdj e čovj ek pada na sedždu Uzvi šenom. Ni j ednome od
ta dva mj esta šej tan se ne može pribl i 7i ti . Mj estu činj enj a
sedžde Uzvišenom, koj a podrazumi j eva pokornost Nj emu,
šej tan se ne približava, kao što se ne pribli 7ava području pu­
tem koj eg se ka Allahu uspi �j u dove i dobra djela čovj eka.
Ta su dva mj esta bl agoslovolj ena (mubarek) za svakog vj er­
nika. Nj i h okružuj u melekj , a šej tani im se ne pribli žava­
j u. U tumačenj u prethodno navedenoga aj eta potrebno j e
da se malo :austavimo kod ri j eči : "I Ti ćeš ustanoviti da
većina njih neće zahvalna biti!. " Ko je šejtana obavijestio
i upoznao g s činjenicom da većina ljudi neće biti zah­
valna Uzvišenom na Njegovim blagodatima i dobrima?
Uzvišeni Allah rekao je: " . . . ali većina ljudi ne zahvalju­
je. " (El-Bekara, 243)
Da li je šej tan spoznao manje nevidl j i voga i stvorenj ima
nepomatoga svijeta? Šta ga je to upoznalo s či nj enicom da
većina l j udi neće biti zahvalna? Da li ga je nj egovo lično uvje­
renje potakla da izgovori te rij eči?!
Šej tan ne ma nevidljivi svij et (gajb) . Nj emu nij e data ta
vrsta znanj a da bi na osnovu nj ega kano da većina robova
Uzvišenoga neće biti zahvalna. Također, on nij< imao pouz­
dane spomaje koja bi ga učinila uvj erenim u ono što će nastati
32
$EJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA č OVJEKU
kao rezultat nj egovog zavođenj a čovj eka. Kur'an nam otkriva
kako je šejtan ka7ao te ri j eči: "I lhlis se uverio daje o njima
ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine
verni. " (Sebe, 20)
Dakle, ono što je I bli s rekao bilo j e samo nj egovo lično
mišljenje, a ne te7ultat znanj a nevidljivog i nepoznatog. On
ne zna šta će se u budućnosti desiti. Presuda Uzvišenoga o
njemu i onima koji ga budu slijedili sadržana je u riječima
Kur'ana: "' Izlazi iz neg, pokuđen i ponižen! ' , reče On.
'tobom i svima onima koji se hudu povodili za tobom doista
ću Džehennem napuniti! "' (El-E'raf, 1 8)
Tako je I blis protjeran iz okrilj a Allahove milosti, iz Džen­
neta ili s bilo kojeg mj esta Allahove blizine, i postao ponižen
i proklet. Ta se presuda ne odnosi samo na nj ega, već i na sve
džine i lj ude koji ga budu slij edili. Nj i hovo kraj nj e odredište
jeste vječni boravak u Vatri. Uzvišeni j e za svako Svoj e stvo­
renje, džina i čovjeka, pripremio mj esto u D7ennetu i Dže­
hennemu. Ako bi sva stvorenj a bila neposlušna, u Vatri bi bilo
dovolj no prostora za nj i h. Ako bi sva stvorenj a bila pokorna,
u Džennetu bi bilo dovoljno prostora za sve nj i h. Stanov­
nici Dženneta će na Sudnjem danu naslij editi mj esta, pored
onih koja im Allah, dž. š. , već pripremio u Džennetu, koja su
bila određena za one kojima je Allah, d7. š. , dosudio džehen­
nemsku ka7nu, Al l ahu, dž. š. , utječemo se od toga. Uzvišeni
Allah j e, nakon što je Ibl i su produžio život do Sudnj ega dana,
htio 7aštititi Adema, te ga upoznati s i skušenjem koj e ga čeka,
33
ob7naniti mu da mu je šej tan otvoreni neprijatel j . Uzvišeni
j e želio Adema upoznati s načinima šej tanovog navođenja na
gri j eh, o tome kako će mu davati lažna obećanja koja neće
ispuniti. U?višeru je htio da kroz t iskušenje Adem i Hava
prođu prije nego što dođu da žive na Zeml j i . To i skušenje
kroz koje su prošli bit će im zaštita od šej tanovog 7avođenja.
Uzvišeni Allah kaže: "A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu
stanujte i odakle gd hoćete jedite, samo se ovom dretu ne
prihližujte, da se prema sebi ne ogriješite! " (El-E'raf, 1 9)
Tako je Uzvišeni pripremio Ademu i Havi mjesto za njiho­
v probu u Džennetu, u kojem su postojale sve pretpostavke
za život bez napora i truda. Osigrao im je hranu od mnogo­
brojnih plodova i piće. Darovao im je sve blagodati za kojima
su žudjeli. Dopustio im je sve plodove Dženneta osim plodova
jednoga drveta, zatraživši od nj ih da mu se ne približavaju.
To j e bio ugodan život prepun blagodati. U Džennetu
j e bilo mnogo do7vol j eni h stvari, a veoma malo 7abranjenih.
Samo j e j edno drvo u D7ennetu bilo zabranjeno. LJvišeni
Allah je već bio upozorio Adema i l- lavu na činj enicu da im je
šej tan neprijatelj i zatražio od njih da ne slušaju ono što im on
govori, jer i m on želi zlo, a ne dobro. Šta sc nakon toga do­
godilo? I pored tog upozorenj a i činj enice da su Adem i Hava
u Džennetu imali mnogo dopuštenih stvari, a samo jednu n­
branjenu, približavanj e drvetu, šej tan je uspio da ih zavede da
počine gri j eh.
Neki komentatori Kur'ana kažu da je Hava prva počinila
grijeh, a potom na grijeh navela i Adema, kao i to da je ona
34
ŠE JTANS KO NE PRIJATE LJSTVO PRE MA COVJE KU
uzrok i:laska Adema iz Dženneta. Da li je to tačno? Da li j e
Hava ta koja nosi prvi grij eh, grijeh Ademovog izlaska iz Džen­
neta? Ili to pak nije istina . . . ? Šta j e istina? Šta se ustari desilo?
Prije nego što odgovorimo na sva ova pitanja, sažet ćemo
ono o čemu smo govorili u prethodnom poglavl j u. Oholost je
ispunila I blisa i učinil a da bude umišlj en, nakon čega j e odbio
da izvrši naredbu Uzvišenog. Svoju neposlušnost pravdao j e
riječima: "Mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače." Time
je želio promi j eniti Allahovu odredbu, pa ga je Uzvišeni pro­
kleo i prognao iz okrilja Svoje milosti. Nj ega i sve one koj i ga
budu slijedili učinio je stanovnicima Vatre. Međutim, lblis j e
pronašao prostor da zavede Adema i nj egovo potomstvo. Taj
prostor za zavođenj e Adema i nj egovoga potomstva ogleda
se u činjenici da je Al lah silan i neovisan od svih Svojih stvo­
renja, tako da Mu ne šteti onaj ko je u zabludi niti Mu ikakvu
korist donosi onaj ko u Nj ega vj eruj e. Na osnovu toga je Iblis
i počeo :avoditi čovj eka. U:vi šeni je dunj aluk učinio kućom
ispita i stoga na nj emu mora postoj ati neka vrsta zavođenja,
da bi Uzvišeni znao one koji su u svome vj erovanj u iskreni
(osvjedočenim znanj em) kako bi sami protiv sebe svj edočili
na Sudnj emu danu. Vol j a Uzvišenoga nalagala je da Adema
podvrgne praktičnome iskušenj u šcj tanskog zavođenj a da bi
ga upo:orio i podučio onome s čim će se susretati na dunj a­
lučkom ?ivotu. Kako se desilo to iskušenje?
35
36
TRECE POGLAVLJE
-
ADEM I ŠEJTAN
Uzvišeni Alah protjerao j e šejtana i izveo ga s mjesta na
kojem se nalazio. Taj izlazak može podra:umi j evati prelazak
neke granice ili napuštanje određenoga mj esta. Šej tan j e izašao
iz okrilj a milosti Uzvišenoga prognan, proklet i ponižen, a sva­
kome ko ga bude slij edio, U:višeni je obećao patnju u Vatri.
Uzvišeni je, kako smo to već kazivali, pripremio u Džennetu
mjesta za sva Svoja stvorenja, od Adema do Sudnjeg dana, kao
što j e u Džehennemu pripremio dovoljno mjesta :a sva Svo­
ja stvorenja, od stvaranj a Adema do Sudnjega dana. Kada bi
se sva stvorenja Uzvišenoga Nj emu pokoravala, za sve njih bi
bilo dovoljno blagodati u Džennetu. Kada bi pak sva Allahova
stvorenja griješila, Allahova kazna u Vatri sve bi ih obuhvatila . . .
Uzvišeni Al lah rekao j e: "A ti, o Ademe, i žena tvoja u
Džennetu stanujte i odae gd hoćete jedite, samo se ovom
drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogiješite! " (El­
-E'raf, 1 9)
37
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
Iz navedenog ajeta saznajemo da su Adem i Ha va stanovali
u Džennet. Mnogi učenj aci tvrde da se pod Džennetom koji
se spominj e u ajetu podrawmij eva vječni Džennet na drugom
svijetu, što je potaklo orijentaliste i neke druge da sc pitaju:
"Kako j e mo!ruĆe da I blis uđe u D�ennet Allahu pokornih
stvorenja da bi u nj emu Adema i Havu navodio na zle misli i
navraćao ih na gri j eh? Kako je moguće da l blis, neposlušnik
koji j e protjeran iz okri l j a milosti Uzvišenog i kome je pre­
suđena patnj a u Vatri, uđe u vječni Džennet? Kako j e moguće
da Adem i Hava uđu u vječni Džennet, a potom iz nj ega budu
izgnani, i pored toga što je Uzvišeni propisao da će svako onaj
ko uđe u Džennet u nj emu vj ečno ostati?"
Svima onima koji postavl j aj u ta i slična pitanja odgovorit
ćemo da nisu razumjeli smisao rij eči "džennet" u časnome
Kur'anu. U arapskome j eziku postoji nešto što se naziva "do­
minantnost upotrebe. Naime, nekada i7raz ima mnogobroj ­
na značenja, al i se obično korist u j ednom značenj u. Ukoliko
neko spomene taj i7raz, lj udsk um usmj eri se upravo prema
tom značenj u. Otuda, kada čujemo riječ "džennet", naš um se
usmj eri prema Džennetu na drugome svij etu, j er je samo to
stvarni Džennet. Međutim, Uzvi šeni Allah je rij eč "džennet"
u Kur'anu upotrij ebio u mnogobrojnim značenj ima. Jezičko
značenj e riječi "džennet" j este zastor a odnosi se na mjesto
s puno vrsta ra:movrsnog drveća tako da čovjeka, kada se u
njemu nađe, skriva svojim isprepletenim granama od onih koj i
sc nalaze izvan tog prostora, tako da ga oni ne mogu vidjeti.
38
$EJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
U isto vri j eme čovjek u tom prostoru nalazi sve pretpostavke
potpunoga življ enj a i nema potrebu da odatle izađe. To je j e­
zičko značenje riječi "džennet."
39
M u h a m m c d M . S it ' r a v i
NIJ E TO VJ EČNI DŽEN NET
Ukoliko i stražujemo Kur'an, naći ćemo da je u njemu ri­
jt:č "džennet" upotrij ebl j ena u više značenja. Upotrijebljena
je u svome j ezičkome ;mačenj u, a podrazumijeva "?astor", i u
vj erskom značenj u, gdje podrawmijeva vj ečni Džennet. Na­
lazimo mnoge ajete u koj ima sc riječ "džennet" upotrebljava
u jednom i l i drugom značenj u. U:višeni Alah spominje ri­
ječ "džennet" gdje se podrawmij eva j ezičku znač<nje vrta u
ri j ečima: "I navedi im kao primjer dva čoveka; jednom od
njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasa­
li, a između njih njive postavili. " (El -Kehf, 32)
Takoder, ovo je prisutno i u rij ečima U:višenoga: "Kome
hi od vas bilo drag da posjeduje bašču punu palmi i vinove
loze kroz koju teku rijeke i u ko
j
oj ima svakojakih plodo­
va . + + " (El -Bekara, 266)
Kao i u Njegovim riječima Uzvišenoga: "Stanovnici Sabe
imali su dokaz u mjestu u kojem su živeli : vrtove, zdesna i
slijeva. 'Jedite hranu Gos
p
odara svog i budite Mu zahvalni;
kakav divan kaj i Gospodar koji mnog prašta! "' (Sebe', 1 5)
U svim navedenim ajetima Uzvišeni Al lah upotri jebio je
riječ "džennet" u dunj alučkom značenj u bašče ili vrta. Neki
učenj aci trde da je Uzvišeni Allah napravio ra:L i ku izmec1u
40
bašči dunjalučkih i bašči ahiretskih, time da se pod vječnim
Džennetom na drugom svij etu riječ "džennet" podrazumijeva
onda kada j e odreltena određenim članom "el", a kada ni j e
određena, onda podrazumijeva dunjalučke bašče. Međutim,
taj stav nije ispravan, jer se riječ "džennet" s određenim čla­
nom "cl" upotrebl j ava u označavanju dunj al učke bašče, kao
što to stoj i u riječima Uzvišenoga: "Mi smo i na kušnju
stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili,
kad su se zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati, a nisu
rekli: 'Ako Bog da! ' I dok su oni spavali, nju od Gospodara
tvog zadesi nesreća. " (l -Kalem, 1 7, 1 8)
Ovdj e govorimo o ta dva aj eta koji sadržavaju rij eč "džen­
net" u wačenju j edne od dunj alučkih bašči. Dakle upotreba
određenog člana "el" ovdje ne pravi nikakvu ra:l iku, tako da
u tom slučaju rij eč "džennet" izravno podrazumijeva ahiretski
vječni Džennet. Ovdj e se moramo malo zadržati. Neki tvrde
da su Adem i Hava živjeli u vječnom, ahiretskom Džennetu,
a da ih je Uzvi šeni Allah, kad su zgri j eši l i , i z nj ega protjerao,
da na Zemlj i nesretni žive. Ta tvrdnj a također ni j e tačna, j er
j e Uzvišeni, prij e nego što j e stvorio Adema i Havu, odredio
nji hovu ulogu u ovome životu. Pročitajmo riječi Uzvišeno­
ga: "A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji
namjesnika postaviti! ' , oni rekoše: 'Zar će Ti namjesnik
biti onaj koji će na njoj nered činiti i k prolijevati? A mi
Tebe vel ičamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. '
On reče: 'Ja znamono što vi ne znate. "' (l-Bekara, 30)
41
M t h a m m e d M . Š a ' r a v i
Dakle, prij e samoga stvaranja Adema, Uzvišeni j e odre­
dio da je cilj nj egovog stvaranja taj da živi na Zemlj i i da je
izgrađuj e. Da j e Adem koj i m slučajem iz ahiretskog Dženneta
protjeran radi grij ešenj a, u čemu je onda naš grijeh da nasli­
j edimo grijeh i nesreću? Naravno da se ta pretpostavka pro­
tivi pravednosti Uzvišenoga sadržane u riječima: "l nijedan
gešnik neće grijehove drugg nositi e + + " (Fa tir, 1 8)
Svaki će čovj ek odgovarati samo za dj ela koj a je sam poči­
nio, a neće odgovarati za dj ela koja su počinili nj egovi rodi tel j i,
dj edovi ili djeca.
Č
ovj ek sa sobom nosi samo svoj a dobra ili
svoja loša dj ela. Da je Adem kojim slučajem živio u vj ečnom
Džennetu, a potom iz nj ega bio izgnan, j er je zgri j ešio, m
bismo snosili poslj edice nj egovoga grijeha. Mi bismo ga nasli­
j edili, bivali kažnj avani i bili uskraćeni za boravak u Džennetu.
Naime, da Adem nije ?gri j ešio, mi bismo živjeli u Džennetu.
To je u suprotnosti s pravednošću Uzvišenog Allaha koj a od­
bija naslij eđivanje gri j eha.
Sada se postavl j a pitanj e: Zbog čega j e Uzvi šeni Allah od­
redio da se Adem i Hava nakon nj ihovog stvaranja nastane
u tom vrtu? U tome postoji mudrost. Adem j e stvoren da
primi pravac života od Allaha u obliku zapovi j edi: "
Č
i ni ! " ili:
"Ne učini ! " U sli jeđenj u toga pravca j este dobrobit života na
Zeml j i. Kada Uzvišeni za nešto kaže: "Učini to", nečinjenje
toga uzrokuje nered na Zemlji , a kada za nešto kaže: "Ne čini
to", činj enj e toga, također, uzrokuje nered na Zeml j i . Uzvišeni
je Adema i Havu nastanio u tom vrtu da bi doživj eli praktičnu
42
$ E ) TANSKO NEP RIJATE LJSTVO PREMA ČOVJE KU
probu primjene Allahovog puta i da bi preuzeli praktično upo­
zorenje o ulozi šej tana u narušavanju Al lahovog puta. Naime,
uloga šej tana j este da navede Adema i nj egovo potomstvo da
čine ono što i m j e Allah zabranio, a da ne čine ono što im je
naredio. Kada i m Uzvišeni naredi da ne pij u alkoholna pića,
šej tan im taj čin prikaže l i j epi m. Kada i m Uzvišeni naredi
da obavljaju namaz, šej tan im učini li j epim nj egovo izostav­
l j anj e . . . To je bila proba čij e je i zvršavanj e bilo jednostavno, ali
j e ona bila velika po svome smislu. Bila j e to praktična proba
za Adema, a. s. , o onome što će mu se dešavati onda kada se
pokorava Allahu, al i i o onome šta će mu se dešavati onda
kada se bude pokoravao šej tanu. Tako je Uzvišeni Allah doveo
Adema i nastanio ga na mj estu koje je nazvao Džennet, gdje
mu j e osigurao sve preduvjete za normalan život. Uzvišeni
All ah je Ademu rekao: "A ti, o Ade me, i žena tvoja u Džennetu
stanujte i odale gd hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne
približujte, da se prema sebi ne ogiješite! " (El-E'raf, 1 9)
43
M u h a rn m e d M . S a " r a v i
PRVE NEBE S KE U PUTE
Uzvikni Allah obznanio j e Ademu prednosti koje će
imati na mjest u kojem će boraviti. Uzvišeni Allah j e rekao:
"U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni g biti, u njemu nećeš ni
ožednjeti, ni žegu osjetiti. " (a-Ha, 1 1 8, 1 1 9)
U toj bašči (džennetu) Adem je imao dovolj no hrane, vode
i odjeće koj a će ga pokrivati. U njoj nije osj ećao ni 7eđ niti
umor. Svi plodovi te bašče bili su mu dopušteni, osim plodova
j ednoga drveta. Tom drvetu se nije smio ni približavati, niti
j esti nj egove plodove. Takav j e Allahov sustav na Zemlji, koji
nam na njoj jako mnogo stvari dopušta, a jako malo zabran­
j uj eo Uzvišeni !lJah upo7rio je Adema i Ilavu na njihovoga
neprij atel j a I bl isaø U7višeni je rekao: "' O Ademe' , rekli smo,
'ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne
dopusti da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da
se onda mučiš"' (a-Ha, 1 1 7) . To je upozorenje bilo dovolj no
da ih upozori na Ibl i sovo nepri jatel j stvo, pa da ne slušaju nje­
gova nagovaranj a i ne povj eruj u njegovim �ažima. U toj bašči
j e Uzvi šeni Ademu ositJrao sve pretpostavke 7a 7ivot: hranu
koja j e davala ono što je nj egovom tijelu bilo potrebno bez
i 7laženj a izmeta i z njega. Uzvišeni Allah i 7ametak u majči­
nom stomaku hrani onoliko koliko j e potrebno za nj egov
44
$Ej TANSKO. NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
razvoj, a da iz nj ega ne i:dazi nikakav izmet, j er je njegova hra­
na u skladu s potrebama njegovoga razvoja i rasta. Isto tako je
i Ademova hrana u bašči bila u skl adu s potrebama nj egovoga
razvoja. Va7no je još jednom i ovdje napomenuti da taj džen­
net u kojem su Adem i Hava živjeli nij e vj ečni Džennet, u
koji se može ući tek nakon dunj al učkog ?ivota. Taj Džennet j e
nagrada za slij eđenje Allahovog puta na dunjaluku, i ona mu
ne može prethoditi.
Dakle, džennet, tj. bašča u kojoj j e živio Adem, podrazu­
mijevala j e mj esto koj e j e sadržavalo sve ono što mu j e bilo po­
trebno. Ovdje moramo primijetiti da j e Uzvišeni Alah Ademu
i Havi rekao: " + + + ali se ovom drvetu ne prihližujte a a 4 " (l-Be­
kara, 35), a nije im kazao: "Ne j edite s ovoga drveta." Zašto?
Naime, Uzvišeni želi da Adema i nj egove potomke sačuva od
primamljivost.i grij ešenja. Da je Uzvišeni koji m slučajem ka­
zao Ademu i H avi: "Ne jedite plodove ovog dreta", bilo bi
im dopušteno da mu se približavaju, da kraj nj ega sj ede i pos­
matraju nj egove plodove. Nj i h bi u tom sl učaj u izgled, boja il i
miris plodova zavodili, pa bi i h oni na koncu pojeli. Uzvišeni j e
7elio da Adema sačuva od njega samoga i od zavođenja kojem
bi mogao biti izložen, jer on nije u stanju da se sam zaštiti. Ta
zaštita koju j e U7višeni želio osigurati 7a Adema i njegovo po­
tomstvo jeste stvarna zaštita od činjenja grijeha, jer ukoliko se
čovjek pribli7i nečemu što j e Uzvišeni Allah zabranio, nj egova
duša će ka tome stremiti, a možda će ga to potaći i da počini
određenu zabranu. Primj ećujemo također da j e Uzvišeni od nas
45
M u h a rn r e d M . Š a ' r a v i
zatražio da se ne približavamo velikim grijesima: "Eto toliko!
A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gspodara
svog, a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je
rečeno - pa budite što dalje od kumira pognih i izbjegva­
jte što više gvor neistiniti. " (El-Hadždž, 30)
Da je Uzvišeni AI J ah u prethodnom ajetu kazao: "Ne
obožavajte kumire", nama bi bilo dopušteno ići na mjesta
na koj i ma se obožavaju kipovi i u njima sj editi . Ako bismo
tako postupili, možda bi nas to dovelo do obožavanja ki pova,
neka nas Uzvišeni od toga sačuva! Pročitajmo riječi Uzviše­
nog: "O verici, vino i kock i kumiri i strelice za gtanje
odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se tog klonite, da
biste postigli ono što želite. " (El-Maid a, 90)
Aj et podrazumij eva zabranu približavanj a mj estima kon-
7macije alkoholnih pića. Veoma je čudno da nalazimo neke
l j ude koji raspravlj aj u o zabrani al koholnih pića uz tvrdnj u da
ona nisu zabranjena govoreći: "Navedi m kur'anski ajet u ko­
jem Uzvišeni ka7e da su alkoholna pića zabranjena." Takvim
lj ud!ma, koji među druge unose sumnj e, kazat ćemo: "Na­
redba o sustezanju od i izbj egavanj u nečega jača je od same
zabrane toga čina. Da je Uzvišeni samo kazao: "Zabranjuju
vam se alkoholna pića", ta bi se zabrana odnosila samo na
nj ihovo pij enj e. U tom slučaju bi se alkoholna pića mogla pro­
izvoditi, kupovati i prodavati. Mogla bi se posjećivati mjesta
gdje se ona konzumiraju, mogli bi se uslu7ivati nj egovi kon-
7menti i bilo bi dozvolj eno s nj ima sj editi, sve dotle dok mi
46
SEJTANSKO NEPRI JATE LJSTVO PREMA ČOVJEKU
sami ne pijemo alkoholna pića. Međutim, klonj enj e i i7bj ega­
vanje alkoholnih pića učiniJj su zabranjenim da se približa­
vamo mj estima gdj e se ona piju, da i h p.roi7vodimo, trguj e­
mo njima i li da sj edimo 7ajedno s onima koji ih konzumiraju.
Dakle, naredba izbj egavanj a j ača je od zabrane samoga čina.
Stoga j e U7višeni od Adema i nj egove žene zahtijevao da se
ne približavaju zabranjenom drvetu, jer bi u tome slučaju sami
sebi učinili nasi l j e.
47
M l h a m m e d M . Š a ' r a v i
PočETAK GRIJ EHA
Š
ta je učinio šej tan?
Ž
elio je da Adem i Hava počine gri­
j eh. Uzvišeni Al lah o tome kaže: "I šejtan im poče bajati da
bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila,
i reče: ' Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da
ne biste melek postali ili da ne biste besmrtni bili. ' " (El­
-E'raf, 20) « Izraz "vesvese" (bajati) ukazuj e na to da je to bilo
šaputanje u blaženim glasom, što j e način šej tanovog zavođen­
ja i navođenja na činjenje zl a. Ljude koji savjetuju činjenje do­
bra ne 7abri nj ava činjenica da govore glasno, ali priča o zlu i
navođenj e na nj ega sprovodi se samo uz tihi glas. "Vesvesa"
(baj anje) u arapskome j eziku podrazumijeva zveket zlata i na­
kita koj i l j ude privlači, 7avodi i privlači nj ihovu pa7nju. Bajanje
neophodno sadr:i elemente zavođenj a, j er ko god :eli ljude
izvedesti s Allahovog puta, on i h mora zavesti pomoću nekog
dunjalučkog u:ivanja koje će postići putem činjenja određe­
nog zabranjenog čina.
Ovdj e j e potrebno da se 7austavimo kod riječi Uzvišenog:
"I šejtan im poče hajati ø ¤ . " Među običnim l j udima rašireno je
mišlj enj e da je šej tan zaveo Havu, a da je ona nakon toga za­
vela Adema uljepšavaj ući mu gri j eh, tako da je okusio plodove
drveta. Po nj i hovome mišl j enj u, da ni j e bilo Have, Adem bi
ostao u Džennetu!
48
SEJTANSKO NEPRIJATELJ STVO PREMA ČOVJEKU
Takvima ćemo kaza6 da je Uzvišeni Allah Havu oslobo­
dio te potvore. Nj egove rij eči: "I šejtan im poče hajati. . e "
ukazuju na to da je šej tan ul j epšavao grijeh Ademu, isto kao
što ga j e ulj epšavao Havi. Dakle, šej tan je taj koj i j e zaveo i
Adema i Havu, a Hava nij e ta koj a je nagovorila Adema na
grij eh. Navođenj e na grij eh proizašla je od šej tana i bilo j e
upućeno i Ademu i Havi zajedno.
Kakav je cilj tog zavođenj a? Cilj šej tanovog zavođenj a bio
je da Adem i Hava počine grij eh prema svome Gospodaru,
pa da ih On kazni onako kako je kaznio šej tana, tj . izgonom
iz okri l j a Nj egove milosti. Kazna je u ovom slučaju podrazu­
mij evala otkrivanje stidnih mj esta Adema i Have. Gledanje u
stidno mj esto postidi čovj eka, j er nj egova priroda diktira da se
stidi onda kada se nj egova stidna mj esta otkriju pred l judima.
Prije nego što su Adem i Hava okusili plodove zabranjenog
drveta, nijedno od nj ih nij e vidjelo stidno mj esto drugoga, niti
svoje vlastito. UzviŠ:ni Allah je nj ihova s6dna mj esta učinio
skrivenim od nj ihovih pogleda.
Učenjaci su proveli mnogo vremena obj ašnj avajući način
na koji j e Uzvišeni od Adema i Have sakrio nj ihova stidna
mj esta. Neki ka7u: "I mali su na sebi odjeću." Neki drugi tvrde
da su Adem i Hava imali dugu kosu koja je dopirala do nj iho­
vih stopala št j e prikrivalo nj ihova stidna mj esta, pa j e ta kosa
nakon činj enj a grij eha nestala.
Međutim, ta rasprava ne treba zaokuplj ati našu pa7nj u.
Uzvišeni Al lah prekrio j e stidna mj esta Adema i Have na način
49
M u h r• r m e d M . Š a ' r a v i
na koji j e On to želio učiniti . Moguće da i h j e sakrio putem
j akoga svjetla, j er l judi ni su u stanju ništa vidjeti onda kada je
svjetlo negdj e veoma jako. Kad je j ačina svj etlosti mala, po­
maže nam da raspoznajemo stvari, a kada je jaka, ona nam
skriva stvari koj e se nalaze oko nas. Bilo kako bio, svejedno j e
da l j e Uzvišeni Allah sakrio stidna mjesta Ademova i Havina
putem duge kose, ili Svojim svjetlom. Važno je znati činjenicu
da su i m nj ihova stidna mj esta bila skrivena.
so
ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
l POJAVI S E STI DNO MJ ESTO ČOVJ E KA
Zašto sc stidimo onda kada se otkri j u naša stidna mj e­
sta? Stidno mj esto predstavl j a prostor izl aska ostataka pre­
radene hrane i pića. Ljudi nastoje da otkri j u usta kao mj esta
ulaska hrane i pića, ali i sto tako uporno nastoj e da ne pokažu
mjesta izl aska ostataka hrane i pića. Neki učenj aci tvrde da j e
razlog za to či nj enica da nas stidno mj esto podsj eća na gri j eh
prema Al l ahu, j er kada se gri j eh desio, poj avil o se i stidno
mj esto. Stoga želimo da ga pokrij emo, jer j e ono simbol gri­
j eha. Gri j eh j e pak sramotan či n koji čovj ek uvijek nastoj i sa­
kriti, od koj eg se sti di i koji žel i sakriti od l j udi . Kad j e čovjek
sa svojom ženom u i ntimnom odnosu, nastoji da ga niko
ne vidi, i u tom pogledu poduzima sve mj ere predostrožno­
sti. Kad čovj ek posj eduj e halal-imetak, on ga pokazuje pred
l j udima i ničega se ne boj i . Kad čovj ek posj eduj e ukradeni
imetak, on ga nastoj i sakriti od čitavoga svij eta. Grij eh je u
svakom sl učaj u sramotan či n koji l j udi nastoj e sakriti i nečim
prekriti.
Kako sc odvijalo šej tanova zavođenje Adema i Have?
Kako ih je on naveo na grijeh? Pročitajmo riječi Uzvišenog:
"Gospodar vaš zabranjuje vam ovo dro samo zato da ne biste
meleki postali i da ne biste besmrtni bili. " (l-l .'raf, 20)
Sl
M !L h a m m e d M . Ša ' r a v i
Š
ej tan im je prišao na onaj način koj i je drag ljudskoj duši
spomi nj ući i m vj ečni 7ivot, koji se neće nikada okončati, i
vlast, koja neće proći. Stoga je šej tan onda kada je krenuo u
zavođenj e Adema i Have, kako nam to pripovijeda Kur'an, re­
kao: "Ali šejtan mu poče bajati i gvoriti: ,O Ademe, hoćeš
li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nes­
tati?"' (fa-Ha, 1 20)
Š
ej tan j e lagao, j er da j e to :aista bilo drvo vječnoga živo­
ta, sam bi šej tan j eo nj egove plodove, i tako postao besmrtan.
On j e, međutim, od U:višenog Allaha tražio da ga ostavi u
životu do Dana sudnj ega. On je zasi�rrno :ao da je Allah
stvoritelj 7ivota, i da ga j edino On može dati ili odu:eti.
Potrebno je ovdj e obratiti pažnj u na način šej tanovog za­
vođenja Adema. On je pokušavao zavedesti čovjeka i uvjeriti
ga da mu slij ettenj e Allahovog puta donosi štetu, a ne korist, i
da se i stinska korist nala:i u gri j cšenj u. Stoga je šej tan Ademu
i H avi rekao da im je Allah :abranio j edenj e plodova drveta da
ne bi :adobili vlast i vj ečni život.
Č
ovjek prezire siromaštvo i
smrt pri7eljkujući da postane vj ečan. Stoga im je došao šej tan
govoreći i m: "Ako želite večnost i vlast, ispred vas se nalazi
ovo dro. On im se pri svojoj tvrdnji zaklinjao, kako nam
to kazuje Kur'an: "I zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista,
savetnikiskeni! "' (El-E'raf, 21 )
Š
ej tan i m s e zaklinjao da i h 7eli iskreno nasavjetovati, a oni
su povjerovali da im on želi dobro. Zbog toga ih je Uzvišeni
Allah prekorio, jer su povjerovali šej tanu, i pored toga što im
52
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
je On obznanio da im je on otvoreni neprijatelj koj i im ne
žel i nikakvo dobro. O tome Uzvišeni kaže: "I na prevaru ih
zavede. A kad oni dro okusiše, stidna mjesta njihova im se
ukazaše, i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. 'Zar
vam to drvo nisam zabranio?! ' , zovnu ih Gospodar njihov,
'i rekao vam: '
Š
ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj. ""
(El-E'raf, 22)
Adem i Hava su nakon grijeha osj etil žestoko kajanje.
Oni nisu mogli poj miti da postoji Allahovo stvorenje koj e
će se Allahom lažno zaklinj ati. Stoga je Katada, r.a. , kazao:
"Vj ernik biva prevarcn putem spominj anj a Allahovog imena. "
Abdullah b. Omer, r.a., imao j e ubičaj osloboditi svoga
roba koji bi lij epo obavljao namaz, pa su njegovi robovi, kada
su to uvidjeli, počeli skrušeno obavljati namaz. Lj udi su mu
kazali da ga robovi varaj u, da bi ih oslobodio. Abdullah b.
Omer im je na to odgovorio: "Ko nas vara pokornošću Al l a­
hu prihvatamo nj egovo varanje."
Uzvišeni Allah rekao je: "I na prevaru ih zavede. A kad
oni drvo okus iše, stidna mjesta njihova im se ukazaše, i oni
po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. 'Zar vam to dro
nisam zabranio ?l ' , zovnu ih Gospodar njihov, 'i rekao vam:
'
Š
ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj. "" (El-E'raf, 22)
Izraz "delle" (zavesti), koji je spomenut u navedenom ajetu,
izveden j e iz glagola "dela", koji se upotrebljava da bi se označi­
lo bacanje konopa s kofom u bunar da bi se pribavila voda.
Ovdj e se moramo zaustaviti i kazati da niko ne treba misl iti da
je šej tan zaveo Adema i Havu odjedanput. Zavođenj e Adema
53
M u h a rn r e d M
.
Š a ' r a v i
i Have odvijalo se u više navrata. Iblis i h j e prvo naveo da
se pribli�e drvetu, a zatim im j e uljepšao nj egove plodove,
nj ihovu slast, boj u i miris; a potom ih je naveo da ih j edu.
Dakle, grijeh se odvijao u etapama i nij e se desio odjedanput.
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao je: "Iskušenj a prekrivaj u srca
poput pruća od hasure." Zbog toga lj udi moraju biti na opre­
zu i biti svj esni da će ih samo približavanj e gri j ehu dovesti do
činj enj a grijeha.
Š
ta se
d
alj e desilo? Da li su Adem i Hava ponovili svoj
gri j eh? Da li su više puta j el i plodove :abranjenog drveta?
Uzvišeni j e rekao: ' 'A kad oni drvo okusiše . . . " što podrazumi­
j eva da su ih oni samo okusili, i da nisu bili istrajni u ponav­
lj anj u grijeha. Samo što su okusili plodove drveta, pokazala
su im se nj i hova stidna mj esta, pa su ih počeli zastirati lišćem
dženetskog drveća.
Iz ovoga ka:ivanja uviđamo pravednost U:višenoga, Koji
je Adema i Havu prvo upomrio na odeđeni pri j estup, obavi­
j esti o ih o nj egovim posljedicama i kazni koj a iz nj ega proizla­
zi, tako da kazna nakon čina bude pravedna i pravosna:na.
U Božanskom zakonodavstvu ne postoji nešto što se naziva
":akoni s retroaktivnim dj elovanj em." Ni ko se ne može osu­
diti u skladu s Božanskom pravdom be: teksta koj i zabranj uj e
čin koj i j e osoba počinila. Tekst u slučaj u Adema i Have jeste
zabrana približavanj a drvetu, kao i upozorenje da im j e šej tan
neprijatel j , što se očituj e u riječima U:višenoga: "Zar vam to
dro nisam zranio?! " (El-E'raf, 22). Ova rečenica iskazana
54
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
je u formi pitanja za koj e postoji samo jedan odgovor, a on
glasi: "Da, Gospodaru, zaranio si nam. "
Ci l j te praktične probe u bašči koj u i m j e postavio Uzviše­
ni bio j e da Adema, Havu i nj ihovo potomstvo zaštiti od šej ta­
na, tako što će oni spoznati da je on lažac u svemu onome što
će im obećavati, da i m žel samo zlo, čak i onda kada se čini
da im želi dobro.
Š
ej tanova misij a sastoj i se u tome da iskoristi
sva lukavstva da Adema i nj egove potomke navede na grijeh i
na činjenje onoga što im je Uzvišeni Allah zabranio.
Da li je ta bitka završena? Ona se nikada nije završila. Ona
traje i trajat će do Dana sudnjega.
55
56
ČETVRTO POGLAVLJE
-
ADEMOVA GREŠKA I I BLISOV GRI J EH
U prethodnom poglavlj u završili smo kazivanje o tome
kako j e Iblis 7aveo Adema. Govorili smo da j e Allah neovisan
o bilo kom stvorenju i da Mu bilo čija neposlušnost nimalo ne
može naškoditi. U jednom hadisi-kudsij u U:zvišeni Allah veli:
"O robovi Moji, kada biste svi vi, od prvoga do posljednjega,
i lj udi i džini, imali srce vašeg najvećega pobo7njaka, to ne bi
nimalo povećalo Moju vlast. Kad biste svi vi, od prvoga Jo
posljednjega, i lj udi i džini, imali srce vašega naj većega pokva­
renjaka, to nimalo ne bi umanj i lo Moj u vlast. Kad biste svi vi,
od prvoga do posljednjega, i l j udi i džini, stali na j edno mj esto
na Zemlji i zatražili od Mene nešto, pa vam Ja svima dao ono
što ste tražili, to ne bi umanjilo ono što Ja imam, osim onoliko
koliko igla oduzme kada se umoči u more."
1
Dakle, šejtan je prišao Ademu, zaveo ga i bio u stanju
uvjeriti ga da mu j e Allah 7abranio jedenje plodova drveta jer
' Hatlis bilježi Musl i m pod rednim brojem o.oo4.
57
M u lt a m m e d M . $ a ' r a v i
mu On ne želi dobro. Na taj način j e čovjek spoznao lblisov
način zavođenj a, j er nema dobra u dobru koje vodi u Vatru i
gri j eh, niti zla u zlu koje vodi u Džennet i pokornost Allahu.
Š
ej tan pokušava prika7ati čovjeku zlo kao dobro, pa je
zato i Ademu grijeh prika7ao u liku dobra. Kad je Adem oku­
sio plodove drveta, i tako učinio gri j eh, lblis je pobj egao.
Ovdje nam se nameće pitanje razloga zbog kojeg je
U7višeni Allah Ademu oprostio nj egov gri j eh, a lblsu nij e?
Adem je učinio gri j eh, lblis je učinio grij eh. Adem se pokaj ao,
i U7višeni j e primio njegovo pokaj anj e, a I blisa je prokleo i
odredio mu vj ečni boravak u Vatri. Kakva je ra7lika između
ta dva grij eha?
Kada su Adem i Hava počinili grij eh prema lhvišenom,
oni nisu u nj emu ustrajali i nisu pokušavali odbiti Nj egovu
naredbu. Oni nisu negirali pravednost Allahovog suda o nj i­
ma, kako j e to uradio šej tan govoreći: "'Ja sam bol j i od njega;
mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače', odgovori on."
Oni su nasuprot tome priznali svoj grij eh i zatražili oprost i
milost od Uzvišenog Allaha. O tome U:zvišeni kaže: "' Gos­
podaru naš' , rekoše oni, 'sami smo sebi kv, i ako nam Ti
ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigrno ćemo biti izg­
bljeni. "' (El-E'raf, 23)
To su riječi koje su Adem i Hava i zgovorili nakon počinje­
noga gri j eha. One su podra7umijevale da s·u riječi Gospodara
isti na i da je Nj egov sud o nj ihovome dj elu pravedan, ali da oni
nisu bili u stanj u da svoje slabe duše primoraju na slijedenje
58
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Njegovoga puta. Riječi " . . . sami smo sebi krivi . . . " podrazumi­
jevaju da su oni sami išli na put vlastite propasti, i zbog toga
traže oprost i milost od Uzvišenog. Ukolko im On ne daruje
Svoj u milost i oprost, bi t će na Sudnj em danu među i7gubl j e-
ruma.
Tako su Adem i Hava moli da im Uzvišeni oprosti, o
čemu U7višeni govori u suri El-Bekara: "I Adem primi neke
riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista,
prima pokajanje, On je milostiv." (El-Bekara, 37)
Pokaj anj e (tevba) odvija se u tri etape:
1 . Uzvišeni Allah propisao j e pokaj anje (tevbu) za Svoje
robove;
2. kada se robovi Uzvišenoga pokaj u, On primi njihovo
pokaj anj e;
3. pokajanje (tevba) podrazumij eva da se pokajnici nika­
da ne vrate činj enj u određenog gri j eha.
Neki ljudi ne razumi j u rij eči Uzvišenoga: "Onje poslije i
njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Ala, uistinu,
prima pokajanje i milostiv je. " (Et-Tevba, 1 1 8)
Neki se pitaju: ''ko im je Uzvišeni već oprosto, zašto
su obavemi da se pokaju?" Propisivanje pokajanja od Allaha
Uzvišenoga treba se desiti prije samoga pokajanja. Tako riječi
Uzvišenoga: "On j e poslije i njima oprostio" podrazumijevaju
da im je propisao pokajanje. Uzvšeni j e ljuda naredio da se
pokaju kada počine neki grijeh. Pošto im j e propisao kajanje,
ljudi se obraćaju U7višenom pokajanjem, i On ga od njih prima.
59
Propisivanje pokajanja ne predstavlj a samo milost za
grešnika, već za cj el okupno društvo. Da Uzvišeni nij e otvorio
vrata pokaj anja, svako onaj ko počini ružno dj elo činio bi još
više zlih dj ela. Ukoliko ne bi postojala mogućnost pokajanja
za grijeh i ukoliko bi grijeh uzrokovao vječnu patnj u u Vatri,
svako onaj ko počini grijeh ispunio bi svoj život grijesima.
Kada ne bi grešnik imao nade za ula7ak u Džennet, on bi
onda uzeo svoj udio na ovome svijetu, što bi i7a7valo nes­
reću cj elokupnog društva, j er bi svaki grešnik j oš više povećao
činj enj e grijeha.
Od raširenosti gri j eha ne pati samo j edna osoba, već od
nj egovih posljedica trpi cj el okupno društvo. Uzvišeni se pro­
pisivanjem pokaj anj a (tevbe) smilovao cijeloj zajednici spri­
ječivši širenje grij eha. Prvi grijeh ne dovodi do vječne kazne u
Vatri, ukoliko se čovjek pokaj e i vrati se na Allahov put. Stoga,
čovjek ne ustraj ava u grijehu, nego se vraća na put dobra, kaje
sc, povećava broj dobrih dijela, pa mu Uzvišeni oprosti nj egov
gri j eh. Time u njemu ostaje nada u dženetsku nagradu kao i
želja za činj enj em dobra. Tako se lj udsko društvo popravlj a i
puni dobrom, a pokaj anj e za grešnika predstavlja milost.
Iblis j e pak odbio i7vršenje Allahovih naredbi i još više
pojačao svoju neposlušnost tvrdnj om da će navoditi čovjeka
na činj enj e grijeha, o čemu nam pripovijeda časni Kur'an: "E
zašto si odredio, pa sam u zabludu pao", reče, "kunem se
da ću i na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im spri­
jeda i strag, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti
60
da većina njih neće zahvalna hiti ! " (El-E'raf, 1 6, 1 7). Iblis
nikada nije priznao svoj grij eh, nego je u njemu ustraj avao
obećavajući da će učiniti ovako i onako u budućnosti. Veoma
važna tačka Ademovog i Havi noga grij ešenj a j este činjenica
da su oni pri:ali svoj gri j eh. Na tu se tačku trebamo osvrnuti
ovdje da bismo lj ude koj i čine gri j ehe upozorili da ne odbija­
j u Allahove naredbe pravdaj ući svoje grij ešenj e riječima kao
što su: "Okolnosti su se promijenile" i: "Vremena su se
promijenila."
Naprimjer, lj udima koj i putem banaka posluju uz sigurni
profit, u čemu je sumnj a postojanj a kamate, kažemo da ne
trebaju pravdati svoj e postpke tvrdnj ama da kamata nij e za­
branjena, da ona predstavl j a dio svjetskoga sistema poslovan­
ja, da cijeli svij et posluj e u7 kamatu, da se vrijeme promijeni­
lo . . . Tim lj udima ćemo ka:a6 da svojim tvrdnj ama sami sebe
izvode i z područja Allahove milos6.
Oni trebaju kazati: "Gospodaru, nismo se mogli suzdrža-
6, oprosti nam i smiluj nam se. Kada tako postupe, l j udi sebi
pripisuju slabost, :aborav i grij ešenj e, ali ostaju u okvirima
vj erovanja. Među6m, onda kada odbi j u Allahovu naredbu ri­
j ečima kao što su "kamata nije zabranjena", oni izlaze i z okvira
vjerovanj a u nevjerovanje, neka nas Uzvišeni od toga sačuva.
Dakle, kad čovjek počini neki grijeh, on ne treba pokuša­
va6 nj egovo činj enj e opravda6 niti braniti svoje postupke tvr­
deći da je to dopušteno i da su se okolnosti promijenile, pa sc
mora promijeniti i propis. Takve tvrdnje ukazuj u na odbij anj e
61
M u h a m m e d M . $ a ' r a v i
naredbe Uzvišenog i i1wode čovjeka i z vjerovanja u nevjero­
vanje, iz milosti u prokletstvo. U tome je i razlika izmedu Jde­
movog i lblisovog grijeha.
lblis je učinio grijeh i uzoholio se, dok j e Adem učinio
grij eh nakon kojeg se pokaj ao. Kada su Adem i Hava priznali
svoj gri j eh, Uzvišeni ih je poučio načinu njegovog pokajanja.
Da ih nije poučio, oni ne bi znali kako da se pokaj u. Nj ihovo
pokajanje desilo se kao rewltat obj ave Uzvišenog Allaha.
Ukoliko proanali:iramo riječi Uzvišenoga: '"Gospo­
daru naš', rekoše oni, 'sami smo sebi kivi, i ako nam Ti
ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigro ćemo biti izg­
bljeni"', naći ćemo da su Adem i Hava ovdje govorili u formi
množine, a da nisu kazali: "Gospodaru naš, nas dvoje smo
sami sebi krivi"2, j er se njihov govor ovdje odnosi na nj i­
hovo cj elokupno potomstvo. Uzvišeni Allah j e, obraćajući se
Ademu i H avi kazao: '"Izlazite' , reče On, 'jedni drugma bit
ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. "'
(El-E'raf, 24)
Sada moramo obratiti pa7nj u na ajete koji nam kazuju o
Ademovom i Havinom izlasku iz dženneta lhvišeni na jed­
nome mj estu u Kur'anu kaže: '"Izlazite iz njeg vas oboje3',
2 Arapski j ezi k, 7a ra7l i ku od bosansko
g
a jezika, pored j edni ne i množine posjeduje
i dvojinu. Autor ovdje govori o tome kako su se Adem i Hava u citiranom ajctu
obraćali u formi množine i pored postojanja dvojine. To nam uka7uje da se nj i hove
riječi u obraćanju svome Gospodaru odnose na svu nj ihovu djecu, na sve ljude do
Sudnjega dana. (primj . prev.)
3 U
p
rij evodu ajeta odstupio sam od prijevoda rahm. Hesima Korkuta i pribjcgao
dnslovnome značenj u dvojine koju je zahdjevalo autorovo tumačenje ajeta. (primj .
pre v.)
62
SEJTANSKO NE PRIJATE LJ S TVO PRE MA ČOVJ E KU
reče On, 'jedni drugma ćete neprijatelji hiti! "' (a- Ha,
1 23)
Na drugome mj estu Uzvišeni kaže: "Mi rekosmo: 'Sila­
zite iz njeg svi! "' (El-Bekara, 38)
Uzvišeni Allah se u posljednjem ajetu obraćao Ademu,
Havi i Iblisu, a neprijateljstvo koje je spomenuto odnosi se
na neprijatelj stvo između čovjeka i šej tana. Riječi Uzvišenoga:
"'Izlazite iz nj ega vas oboj e
4
', reče On, 'jedni drugima ćete
neprijatelji biti ! '" ukazuju nam na neprijatelj stvo između dvije
strane: Adema i Have, na jednoj, i Iblisa, na drugoj strani.
<
:
ini se kao da postoj e dvije grupacije: Adem, Hava i nj ihovo
potomstvo i grupacija Iblisa i nj egovog potomstva. Dakle,
između ajeta ne postoji nikakva proturj ečnost. Mi moramo
shvatiti da riječi U7višenoga: " . . . j edni drugima ćete neprijatelji
biti ! " podrazumij evaj u da će postoj ati sukob i neprijatel j stvo
između potomstva Ademovog i l blisovog, i da će to trajati
dok traje dunjaluk, a da se neće protegnuti na drugi svijet.
Međutim, neprijatelj stvo čovj eka i šej tana trajat će sve dok oni
žive na ovome svijetu, a ne dok traje ovaj svijet. Kada umre
šejtan, ili umre čovjek, sukob i neprijatelj stvo se u odnosu na
njih dvojicu završavaju. Međutm, životni vij ek džina mnogo
j e duži od životnog vijeka čovj eka. Pročitajmo riječi U7više­
nog koje govore o d7inima: '"O narode naš' , gvorili su, ' mi
smo slušali Knjig koja se poslije Musaa objavljuje, koja
4 U prijevodu ajeta odst�pio sam od prijevoda rahm . .lesima Korkuta i pribjegao
doslovnomt: značt:nju dvojine koju je zahtijevalo autorovo tumačenje ajeta. (primj .
p rev.)
63
M u h a r r e d M . $ a ' r a v i
potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja k istini i na
Pravi put upućuje. "' (El-Ahkaf, 30)
Č
ini se kao da su t džini ?ivjeli u doba Musaa, a. s. , i da su
ostali živi do vremena obj ave Kur'ana, što je vremcnsli pe­
riod od oko tri hiljade godina. S druge strane, nema nijednoga
čovj eka koji j e bio savremenik i Musaa i Muhammeda, a.s.
64
$EJTANSKO NE P RIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
BoRBA NA DUNJALUKu
Borba između šej tana i čovjeka, kako smo to već kaza­
l, vremenski j e ograničena životom svakoga od nj i h. Ona se
se ne nastavlja nakon smrti i ne postoj i na drugome svijetu.
Uzvišeni Allah savjetuje dj ecu Ademovu da bi i h zaštitio od
šej tana: '"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će
pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća
čestitosti, to je ono najbolje. ' -To su neki Allahovi dokazi,
da hi se oni opametili. " (El-E'raf, 26)
Uzvišeni se u navedenome ajetu obraća svakome djetetu
Ademovom, j er svako ono bije bitku i doživlj ava neprijatelj­
stva od potomaka Iblisovih.
Uzvišeni Allah obavij estio nas je da nam je s neba spu­
stio uputu putem čij eg ćemo poštivanja pokriti svoja s tidna
mjesta. Spuštanje podrazumij eva da nešto bude pomj ereno s
visine. Svako dobro na Zeml j i spušta se s neba. Odjeća se
proi:wodi od onoga što daj e zeml j a, a nj eni pl odovi ni ču samo
u7 pomoć kiše koja se spušta s neba.
Moramo ;ati da j e Uzvišeni Allah s neba spustio uputu
putem koje će ljudi pokriti svoja stidna mjesta. Ukoliko budemo
poštovali odredbe Božijcg puta, u ljudskim zajednicama neće se
pojavljivati sramotne stvari i 7la djela. U tom će slučaju članovi
ljudske 7ajcdnice biti pove7ani i solidarni. Uzvišeni je Taj Koji
65
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
j e s neba spustio kišu putem koje iz zemlje dobivamo odjeću
koja skriva naša vidljiva stidna mjesta, dok nam odjeća vrlina i
čestitosti skriva unutarnje sramote. I više od toga, zemlja nam
daje perje ptica i ostale vrste luksuza i zadovoljstva. Uzvišeni
Allah omogućava nam ugodnosti života i čini ih nama dopušte­
n. On nam daruje Božanski put, koji skriva naše unutarnje
slabosti i sramote. Ako materijalna odjeća prekriva stidna mje­
sta tijela na ovome svijetu, odjeća čestitosti i bogobojaznosti
prekriva naše sramote na drugome svijetu. Odjeća bogoboja­
znosti, a to je ona putem koje se pribojavamo gnjeva Uzvišenog
Allaha, bolja je od materijalne odjeće. Stoga je Uzvišeni Allah
rekao: . . . ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. ' To su nek
Allahovi dokazi da hi se oni opametili. " (El-E'raf, 26)
Dakle, odjeća bogoboj aznosti bolja je od odjeće ovoga
svij eta, j er nas ona čuva od lj utnje Uzvišenoga. To je jedan
od Božij i h znakova da bismo znali da smo sazdani od ma­
terije i od vrijednosti. Kao što materijalni dio nas posjeduje
vidljiva stidna mj esta koja se pojavl j uj u onda kada skinemo
svoju odjeću, isto tako i vrijednosti imaju svoja stidna mjesta,
koja se pojavljuju zbog nedostatka bogobojaznosti. Uzvišeni
Allah nam u suri El-E'raf šalje upozorenj e: O sinovi Ade­
movi, neka vas nikako ne zavede šejtan, kao što je roditelje
vaše iz Dženneta izveo, sknuvši s njih odjeću njihovu da hi
im stidna mjesta njihova pokazao! " (El-E'raf, 27)
Uzvišeni Allah upozorio nas je na šejtanovo zavoClenje. To
7avocenje predstavlja ispit. Ukoliko na nj emu prođemo, neće se
66
ŠEJTANSKO NE PRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
desiti nered i grijeh. Ukolko padnemo na tom ispitu, koji sam
po sebi ne predstavlja ni dobro n zlo, dešavaju se nered i grijeh.
Zavođenj e j e vrsta ispita koja donese dobro ukoliko na njemu
pro<temo, a donese zlo onda kada na njemu padnemo.
(
:
ovjek je dobio upozorenje za šej tanova zavođenj e pu­
tem praktične probe kroz koju su prošli Adem i Hava prije
njhovog dolaska na Zemlju. Ta se proba sastojala od obave­
zivanj a u formi "učini" i "ne učini". Ta proba sadržavala je
naredbu i zabranu. Naredba je glasila da j edu sve ono što se
nalazi u bašči u kojoj su živjeli, a zabrana da se ne približavaju
jednom drvetu u toj bašči.
Uzvišeni j e tako Adema uvjerio da mu j e šej tan neprijatelj ,
koj i će ga odvesti u grij ešenj e. Međutim, uprkos tom upozo­
renju Adem i Hava okusili su plodove zabranjenog drveta, pa
su im se pojavila stidna mjesta nj ihova. Na taj su način lj udi
uvidjeli da pokornost šej tanu nikada ne donosi dobro.
Uzvišeni Allah hoće da znamo da su u Ademu prisutna dva
elementa: ljudski, putem kojeg on postupa i skreno ili griješi, čini
grijehe pa se onda kaje; i vjerovjesnički, koji ga čini zaštićenim
od greške. Stoga moramo dobro razmotriti riječi Kur'ana koje
glase: " . . . tao Adem nije Gospodara sog poslušao i s Puta
je skenuo" (Ta-Ha, 1 21 ) . Ta neposlušnost desila se na osnova­
ma njegove ljudske prirode. Potom je Uzvišeni rekao: "Poslije
g je Gospodar njegv izrari om učinio, pa mu oprostio
i na Pravi put g uputio" (fa-Ha, 1 22). Pravi put spomenut u
ovome ajetu jeste onaj s kojim će doći vjerovjesnici Ademovoga
67
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
potomstva. Stoga se ne trebamo pitati kako j e Adem učinio gri­
j eh prema svome Gospodaru kada je bio vj erovjesnik. Ademov
grijeh se ustvari desio prije njegovog vjerovjesništva.
Nakon grij eha došli su vjerovj esništvo i uputa.
Č
ovječan­
stvo se dijeli na dvije grupacij e. U j ednu spadaju vjerovjesnici
koji su ljudima prenosili i ukazivali na Pravi put; oni su bezgrješ­
ni ljudi. Drugu grupaciju čine ljudi kojima Uzvišeni ukazuje na
Svoj put, pa Mu se oni pokoravaj u, griješe i kaju se :a svoje
grijehe. Neka niko ne tvrdi da je Adem došao na Zemlju zbog
učinjenoga grijeha, j er je Uzvišeni nj ega i njegovo potomstvo
stvorio u cilju da žive na Zemlji. On ih j e upozorio na zavođenje
šej tanova riječima: "O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne :a­
vede šej tan . . . " Ovo j e upozorenje za čovjeka, a ne za šejtana,
j er Uzvišeni nije rekao šej tanu: "Ne zavodi sinove Ademove."
Da je to U:višeni rekao, šejtan bi napusto svoju ulogu u životu
na ovome svijetu koji više ne bi bio "kuća ispita", kako je to htio
U:višeni, koja će ljude u slobodi izbora odvesti ili u Džennet i
u Vatru, neka nas Uzvišeni od nj e sačuva.
Zavoc1enje šej tanova stoga je dio volje Uzvišenoga Alla­
ha na ovome svijetu. Neki se, lj udi i pored toga, pitaju u vezi
s riječima U :višenog: "I Ibraim ostav u amanet sinovima
svojim, a i }a: ' Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu
veru, i nipošto ne umirite drukčije neg kao muslimani! ' "
(El-Bekara, 1 32)
Zabrana se ovdj e odnosi na l j ude, a pitanj e u ve7i s tim
glasi: "Da li čovj ek ima i7bora o pitanju vlastite smrti? Da li su
68
ljudi u stanj u odrediti njeno vrijeme i mj esto gdje će se desi­
ti, pa da ne umiru drukčije osim kao muslimani?" Odgovorit
ćemo da riječima u ovom aj etu Uzvišeni želi da nam skrene
pažnju na činj enicu da će smrt doći iznenada, u j ednome tre­
nutku, pa ljudi stoga uvi j ek trebaju biti muslimani, u pokorno­
sti Uzvišenome, da ih smrt ne bi iznenadila.
Volja Uzvišenoga nalaže nam da spoznamo da nas šej­
tanska kušnja izvodi i z okvira naših dužnosti koje nas vode ka
vječnom Džennetu na drugome svijetu. Uzvišeni Allah ka7e:
. . . On vas vidi, on i vojske njegve, odakle vi njih ne vidite.
Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne veruju. "
(-E'rf, 27).
Š
ej tan nas vidi, a m nj ega ne vidimo, i to mu daje
moć zavo(1enja, j er sve dok ga m ne vidimo, ne možemo znat
stranu s koje će nam prići i biti u mogućnosti da se, uz Allaho­
v pomoć, odbranmo. A, da li nas je Uzvišeni Allah prepustio
šej tanu da nas zavodi i dovodi u zabludu i nam j e osigurao za­
štitu? Pravednost Uzvišenoga nalagala je da nam osigura zaštitu
od tog zavođenj a i svakoj akoga zla. Zaštita se sastoji isključivo
od pridržavanja Allahovoga puta. Do onoga ko se njega pri­
država iskreno, šejtan nikada neće moći doći niti ga dovesti u
zabludu. Uzvišeni Allah kaže: E tako m dostojanstva Tvog' ,
reče, 'sigo ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih
među njima robova iskrenih! "' (Sad, 82, 83)
Š
ej tan je, dakle, priznao da neće biti u stanj u priblžiti se
onima koj i se čvrsto drže Allahovoga puta j er j e on brana od
šej tanovog dj elovanj a. Uzvišeni Al l ah j e u j ednom drugom
69
M u h a m m e d M . $ a ' r a v i
aj etu kazao: "Ti nećeš imati nike vlasti nad robovima
Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalu­
talih. " (El-Hidžr, 42)
Uzvišeni Allah zagarantirao j e zaštitu svakome robu koji
u Nj ega iskreno vj eruj e, koji Ga i skreno obožava. Uzvišeni
čuva vjernike od šejtanovog zavođenj a, o čemu Uzvišeni,
opisujući vj ernike, ka:e: "Oni koji se Al aha boje, čim ih sa­
blazan šejtanska dodire, sjete se, i odjednom dođu sebi. "
(RI - R'raf, 201 )
To znači da U:wišeni Allah ne ostavl j a Svoje robove vjer­
nike onda kada ih šejtan dodirne, nego ih podsjeća na Svoj
put, pa oni tada uvide i stinu i vrate se slij eđenju Alahovoga
puta.
Č
ini se kao da j e onaj ko slijedi šej tana poput slijepca
koji ništa ne vidi, pa se spotiče u hodu i pada.
Š
ejtan pokušava
da osl ij epi čovjeka tako da ne bude u stanju da vidi i stinu i
starnost i Allahove dokaze u univerzumu.
Uzvišeni Allah nam u Kur'anu predočava sliku tog sl j epi­
la, opisujući nam rezultate slij eđenja šej tana na drugome svi­
jetu: "' Gospodaru moj ' , reći će, 'zašto si me slijepa oživio
kada sam vid imao?' ' Evo zašto' , reći će On. ' Dokazi Naši su
ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti
zaboravljen. "' (a-Ha, 1 25, 1 26)
Uloga šejtana jeste da zaslijepi čovjeka tako da ne vidi Alla­
hove dokaze u univeo:umu, veličanstvenost Njegovog stvaranja
i moć Stvoritelja, lhvišenog Alaha.
Č
ovjekovo neuviđanjc t
stvari čini da zaboravi svoju ulogu Allahovog roba, tako da mu
70
S E JTANSKO NEPRIJATELJS TVO PREMA ČOVJEK U
dunjaluk postaje sam po sebi cil j , a ne sredstvo :a dostizanje
sreće na drugom svijetu. Tada čovjek nastoji uzeti sve ono što
može od dunjalučkoga blaga bez obzira bilo to dopušteno i
:abranjeno, jer kada postane uvjeren da ne postoji ništa drugo
osim dunjaluka, nastoji od nj ega u:eti sve ono što može, zako­
nitim i nezakonitim sredstvi ma. (

ovjeku tada postaju va7na
samo njegova mj erila uspjeha koja se ogledaju u slijedenju stra­
sti i hirova, krađi, primanju i davanj u mita i tome slično.
Kada takva kategori j a l judi dođe na drugi svi j et, U:višcni
će i h oživjeti sl i j epe, tako da ništa neće vidj eti, spoticat će sc
u hodu i padati. Kada budu pitali :a ra:log svoga slijepila, jer
su imali vid na dunj aluku, U:višeni će im odgovoriti: "Bi l i
ste slij epi i na dunj aluku. Istina je to da ste i mali oči, ali nj ima
niste vidjeli Alahove ajete u univer:umu, pa ste se posveti­
li gri j ešenju i nevjerovanj u. Onako kako ste vi zaboravi l i na
Allahove ajete i dokaze na dunj aluku, Uzvišeni Al l ah će vas za­
boraviti na ahiretu, tako da nećete biti obuhvaćeni Nj egovom
milošću toga Dana. U7višeni Al lah je stoga rekao: "Onaj ko je
na ovome svijetu bio slijep hit će slijep i na onom i daleko
od svakog dobra. " (El- Isra, 72)
Sl j epilo u ovome ajetu ne podrawmij eva nemo!ruĆnost
viđenj a već nepostoj anj e pronicljivosti da se vide Jllahovi
7nakovi koji čovjeka potjču na vj erovanj e i na pokoravanj e
pravilima Nj egovoga puta. U:višeni Allah nam j e iz Svoje mi ­
losti prema nama otkrio načine šej tanovog zavođenja, ob:na­
nio nam prila7e putem kojih
.
ulazi u čovjeka, i objasnio nam
71
M u h a m m e d M . S a · ,
.
a v i
sredstva preko koj ih čovjeka dovodi u gri j eh. Uzvišeni nam j e
sve to obj asnio da bismo bi na oprezu pred predvorjima šej­
tanovoga ulaska u dušu čovjeka i da bismo ga u tome spriječili.
Koja su to predvorja, i koji su to ulazi putem kojih šejtan
ulazi u čovjeka???
72
PETO POGLAVLJE
-
ŠE
J
TANS KI P RILAZI ČOV
J
EKU
Uzvišeni Allah nas j e u Kur'anu upoznao da postoji ubod,
bajanje i dodi r šej tana. Kakva j e razlika između tih stvari? Koji
j e to način na koji šej tan ulazi u čovjeka? Kako ga navodi na
:lo? Kako plaši svoj e prijatelje? Kako nad njima putem straha
zavlada? Kako pobjegne ostavl j aj ući čovjeka u grij ehu, a po­
tom ga se odrekne?
Prije nego što počnemo davati odgovore na navedena i
njima slična pitanja, potrebno je da ka7emo da šejtan posjedu­
je mogućnost zavođenj a čovjeka, ali da ga posjeduje i l j udska
duša, koja čovjeka može navesti na grij eh. Uzvišeni nas je u
Kur'anu obavijestio da se ljudske duše razlkuju i da postoje
dobre duše, duše koje same sebe kore i duše koje su sklone zlu.
Dobre duše jesu one čiji vlasnici čine samo dobra djela.
Duše koje same sebe kore jesu one duše čiji vlasnici padaju u
grijeh, ali zbog nj ega sami sebe prekoravaj u i vrate se činj enj u
dobra. Kad čovj ek više puta počini gri j eh, nj egova duša po­
stane duša koj a j e sklona zlu, j er se nj en vlasnik navikao na
73
M <L ha mrn e' d M . S a ' r a vi
činj enj e zla. On više ne osj eća kaj anj e ili bilo kakav prijekor.
On živi sa zlom i savjetuje druge da ga čine naviknuvši se na
nj ega toliko da je u stanju činiti samo zlo uživajući u njemu!
Postoje dvije vrste zavođenja: :avođenje šej tanova u ve:i
s čovjekom i zavođenj e duše u vezi sa svojim vlasnikom. Kako
ćemo razlikovati šej tanovo zavođenj e čovj eka i nj egovo za­
vođenj< od vlastite duš<?
Š
ej tan želi da čovjek bude grešnik u bilo kom obliku. Nj e­
ga ne zanima vrsta grijeha, već mu j e važno da se on Jesi.
Kada, naprimj er, pokušava čovjeka navesti da prisvoji imovi­
nu koj a je :abranjena i ne naiđe na nj egovu spremnost da to
učini, on mu ubr:o počinje ukrašavati grijeh bluda. Ukoliko u
tome ne uspije, onda ga nastoji navesti na pij enj e alkoholnih
pića. Ukoliko se pred šej tanom zatvore sve mogućnosti da
čovjek počini grij eh, onda pokušava uništiti čovjekova dobra
dj ela putem hvalisanj a davanj em milostinje. Tako čovjek !rubi
sevape od davanja svoje milostinje. I li kada dođe vrijeme na­
maza, šej tan nastoji spriječiti čovjeka u nj egovom obavlj anj u.
Va:no j e da :namo da se to :avot1enj e ne dešava pod
prisilom, j er šej tan nema vlast nad čovj ekom niti mogućnost
nj egovoga navođenj a na zlo putem pri mjene sile. Međutim,
šejtan čovj eka :avodi da se, naprimj er, ne oda:ove po:ivu
na namaz kada ga čuje, već da ga odgodi dok se ne završi
film koji gleda na televizij i. Kad se završi flm, onda ga šejtan
podsj eća na poslove koje treba da uradi, kao što su obavl j anj e
telefonskog ra:govora s prij atelj em, večera ili posjeta nekoj
74
SEJTANSKO NEPRIJATELf STVO PREMA ČOVJEKU
osobi ili neki sličan čin na koji šej tan podsjeća čovjeka da bi
ga odvra6o od obavljanja namaza.
Ako j e čovjek trgovac, šej tan ga plaši da će, ukoliko ode
klanja6 namaz, propus66 priliku :a prodaju i 6me ostati bez
ždjcne :arade.
Š
ej tan čovjeka prebacuje s problema na prob­
lem, tako da mu prođe namasko vrijeme ili da se od nj ega
postepeno udalj i. Ako u tome ne uspije, on mu baja u ve:i s
njegovim abdestom i namazom govoreći mu da nij e dobro
uzeo abdest i da ga treba ponovi6.
Č
ovjek počne sumnj a6 u
svoj abdest i počne ga u više navrata obnavlj a6. Potom šej tan
u čovj eka unosi sumnju u vezi s nj egovim namazom, da bi ga
čovjek u više navrata morao ponavljati.
Š
ej tan u čovjeka unosi
sumnju tako da čovj ek više ne :na koliko j e rekata klanjao ni6
zna da li j e dobro uzeo abdest i ne.
Š
ejtana, dakle, ne zanima vrsta grijeha, već mu j e važno
da sc on dogodi.
Baj anj e i zavođenj e vlastite duše podrawmij eva nasto­
janje čovjeka da uporno čini određenu vrstu grij eha, pri čemu
on ne želi počiniti neki drugi. Duša nastoji svoga vlasnika na­
ves6 da počini određeni gri j eh koji će kasni j e ponavl j ati. Ona
mu ne nalaže činjenje nekog drugog gri j eha.
75
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
RAZ LIKE IZMEĐU DVIJ E VRSTE BAJANJA
Da bi znao napraviti razliku između dvije vrste bajanja,
kazat ćemo ti da ukoliko onome ko ti baja i navodi te na grijeh
nije važno ništa drugo osim tvoga padanja u grij eh, bez ob:ira
na nj egov vrstu, onda je to šej tan. Ako se pak radi o na­
vođenj u na j edan određeni grij eh na koj i se trebaš priviknu6,
onda j e to bajanje tvoj e vlastite duše.
Iblis uvijek dolazi s one strane gdje uvidi slabost čovjeka
prema sl i j eđenj u odredenog segmenta Allahove upute. Ukoli­
ko uvidi da j e čovj ek u sljeđenju odredenoga elementa upute
veoma revnostan, on mu prilazi s druge strane, gdje j e slab.
/ko j e čovjek, naprimjer, revnostan u obavlj anj u nama:a koji
klanj a u nj egovo vrijeme, I blis mu prilazi koristtći imetak kao
svoj adut i :avodi ga da ne bi iz nj ega izdvojio zekat i da bi
bio uskogrud, da bi na nedopušten način "j eo" imetke drugih
lj udi.
Š
ej tan u takvoga čovjeka ubaci i l u:i j u da će na taj način
uvt:ćati svoju imovinu, postati bogat čovjek, i da će st udaljiti
od siromaštva. Međutim, istina j e drukčija. Allahov Poslanik,
s.a. v. s. , rekao jt: "lmetakAllahovogroba neće se umanjiti davan­
jem sadake. " (uslim, 6. 684)
Sadaka je ta koj a uvećava imetak, unosi u nj tga blagoslove
Al lahove, tako da se uvtćava i ra:vi j a. Cj elokupna imovina
76
ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEK U
ovoga svijeta j este Allahova imovina koj u svako od nas ostavi
na dunj aluku nakon odlaska s nj ega. Međutim, lj udi koj i nisu
vj ernici t činj enicu zaboravlj aj u.
Kada Iblis uvidi da j e čovj ek revnostan u obavlj anj u na­
ma7a, a da voli imetak, on mu prilazi koristeći ono u čemu
j e čovj ek slab, pa ga nastoj i spriječiti u davanj u sadake i do­
broči nstvu. Potom ga 7avede da posegne 7a haram-imetkom.
Tako čovjek počne griješiti, što mu se u više navrata ureže u
srce, pa ga to prekrije i spriječi u spomi nj anj u U7višenog.
Možda se neki prisjećaju ka7ivanj a o Sa'Jebi, koji je tražio
od Alahovog Poslanika, s.a.v.s., da moli Allaha da ga učini bo­
gatim. Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je na to: "Malo imetka na ko­
jem se čovjek zahvaljuje bolje je od mnogo imetka na kome se čovjek
nije u stanju zahvaliti. " Međutim, Sa'leba je bio uporan u svome
zahtjevu, pa je Poslanik, s.a.v.s., činio dovu za nj ega, te su se nj e­
gove ovce umnožile tolko, da i m j e Medina postala tijesna. On
j e s nj ima izašao van grada. Nakon toga j e počeo odsustvovati
s namaza s Poslanikom, s.a.v. s. , pa bi jedanput dolazio, a drugi
put ne bi. Na kraju je svoje prisustvo u džamiji sveo na džuma­
-nama7, a potom j e odustao i od dolaska na d:uma-nama7. Po­
tom je prestao davati 7ekat trdeći da je to glavarina, nakon čega
je Uzvišeni objavio: "Ima i koji su se obavezali Alahu: 'Ako
nam iz obilja Svog dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju
i bit ćemo, doista, dobri! ' Akad im je On dao iz obilja Svog,
oni su u tome postali šk i okenuli se - a oni ionako gave
okeću. I nadovezao im je On na to prijetvorost u srcima
77
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
njihovim sve do Dana kada će pred Njeg stati, zato što se
onog što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno
lažu. " (Et-Tevba, 75-77)
Kad je obj avl j en ovaj ajet, Sa'leba se uznemirio i požurio
do Al lahovog Poslanika, s. a. vs. , da da zekat, a Poslanik, s.a.v. s. ,
ga nij e želio od nj ega prihvatiti. Za vri j eme vladavine Ebu Be­
kra, r.a., Sa'leba je išao da mu preda zekat, a on ga nije htio
primiti rekavši: "Neću primiti ono što je Allahov Poslanik,
s. a. v. s. , odbio primiti! " U vremenu Omer b. el-Hattaba Sa'leba
je pokušao dati zekat, pa je i Omer odbio primid ga od njega.
Sa'leba je umro za vrij eme vladavine Omera b. el-Hattaba.
Ova nam priča kazuje o načinu na koj i je šej tan i skoristio
l j ubav prema imetku u srcu j ednoga od Allahovih robova, da
bi ga udaljio od pokoravanj a Uzvišenom i Nj egovog puta, a
odveo ga na put grij ešenja i nevjerovanja, neka nas Uzvišeni
od toga sačuva. Primjera sličnih navedenom ima mnogo.
Š
ej­
tan traži slabe tačke u čovjeku da bi putem nj ih u nj ega ušao,
i on od tog traženj a ne odustaje sve dok čovjeka ne zarobi u
svoje mreže i izvede ga s Allahovog puta.
78
ŠE ]TANSKO NE PRI JATE L JSTVO PRE MA ČOVJ E KU
TRŽENJ E SLABOSTI
Mnogobrojne su forme šej tanovog 7avođenj a. Kada I blis
uvidi da j e čovjek revnostan u obavlj anj u namaza i davanj u
zekata, a slab i osj etljiv na žene, on mu priđe koristeći ovu
nj egov slabost. Počinj e mu ukrašavati poročnu i raskalašenu
ženu, zavoditi ga sve dok ne padne u grij eh bluda, j edan od
velikih gri j eha.
Ukoliko rob vjernik bude j ak i postojan glede svega nave­
denoga, Iblis mu prilazi i ukrašava mu alkoholna piće, kocku
ili mjesta na koj ima se čini zlo i gdje se prenose riječi dru­
gih l j udi. Važno j e znati Ja šejtan ostavlja čovj eka na miru u
područj ima gdje je on čvrst i postojan, a prilazi mu koristeći
nj egove slabosti.
Č
uvajte se mišl j enj a da šejtan zavodi čovj eka navodeći ga
na zlo koje mu j e odvratno; I blis 7avarava čovjeka u pogledu
toga zla i čini da mu to zlo postane drago, lahko ostvarljivo i
poželjno. Kada čovj ek pati od nedostatka imetka, šej tan mu
prilazi i omili mu krađu.
Š
ej tan prvo čovjeku koga želi navesti
na krađu baja o lahkoći nj enog ostvarenj a, kao i o tome da ona
neće biti otkrivena. Primjer za to j este šej tanov nagovor čovje­
ka Ja tobože slučajno gure nekoga na zemlju, a da se zatim
pretvara Ja mu pomaže da ustane i da se pridigne i da u toku
toga iskorist nesmotrenost čovj eka te Ja mu ukrade novčanik
79
M r h a m m e d M . $ a ' r a v i
s novcem.
Š
ej tan u ovakvim situacijama pojednostavl j uj e stva­
ri i omotava zlo lažnim omotima. Navodeći, naprimj er, čovje­
ka da ukrade torbu, on mu ukaže na mj esto gdje starac nosi
tešku torbu, govoreći mu da predloži starcu da mu on ponese
torbu, da bi mu pomogao, jer je on star čovjek. Kada počne
nositi torbu, šej tan mu baja da zaboravi na njenog vlasnika i
da s nj om pobj egne.
Š
ej tan, naprimjer, dođe čovjeku da bi ga naveo da pru:i
svoju ruku prema haram-imetku. Pretpostavimo da taj čovjek
radi u mj enj ačnici novca.
Š
ej tan mu počne bajati da mu je
potreban novac koj i se nala7i u blagajni mj enj ačnice u kojoj
radi, i da će ga on uzeti kao zajam koj i će vratiti vrlo brzo kada
nj egovo imovinsko stanje postane bolj e. Radnik u mj enj ačnici
potom ispruži svoju ruku prema 7abranjenom imetku koji nije
u stanju vratiti.
Š
ej tan nije glup tako da ti prika�e zlo u nj egovom stvar­
nom obliku i da ti predoči patnj u koj a iz nj egovoga či njenja
proi7la7i i na dunj aluku i ahiretu.
Š
ej tan pak privoli čovjeka na
činj enj e zla na osnovu tvrdnj e da j e to dobro za nj ega, a šej tan
kola u čovjeku poput krvi.
U7višeni Allah nam j e, iz milosti prema nama, otkrio
načine nj egovog zavođenj a tako da budemo u stanju da se od
nj ega 7aštitimo.
Š
ej tan te nikada ne ostavlja na miru sve dok
si u pokornosti Uzvišenome, nego ti nastoji prići čas sad s
jedne - (�as s druge strane da bi te odveo u grij eh. Međutim, do
čovjeka koji uvijek traži zaštitu i pomoć od Al laha, šej tan nije
u stanju doći, i on nad njim nema nikakve vlasti.
80
SEJTANSKO NE PRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
BAJANJ E U NAMAZU
U7višeni .llah upozorio nas je na put koji šej tan uvijek
upotrebljava da bi .llahova stvorenja naveo na gri j eh. O tome
Uzvišeni kaže: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za
gatanje odvratne su stvari, šej tanova djelo; 7ato se toga kloni ­
te da bi ste postigli što :elite." (El-Maida, 90)
Otuda, ko god krene putem alkoholnih pića, kocke i
obožavanja kipova, i pokuša da bacanj em kamenčića i či­
tanjem karata otkri j e budućnost, to jest ko se bude bavio bilo
kojom vrstom gatanj a da bi saznao nepoznato, či ni j edno od
šejtanskih dj el a koje mu on ukrašava i čini ga lij epim, čime ga
odvraća od obožavanja Uzvišenog Allaha i odvodi ga u haram.
Uzvišeni nas upozorava riječima: "I budite poslušni A
l
lahu i
budite poslušni Poslaniku i opre7ni budite! " (El-Maida, 92)
Ovo nas upozorenje uči da nas šej tan neće tek tako osta­
viti da uđemo u okrilje pokornosti .llahu i Poslaniku, nego
će žustro pokušavati da nas od toga odvrati. Ako 7atvorimo
sve puteve pred šej tanom, on nam može doći u trenucima
uzimanja abdesta i učiniti nas da :aboravimo da li smo oprali
ruke ili ne. Da li smo kako treba u7eli abdest ili ne? Kada dođe
vrijeme obavljanja namaza, šej tan može učiniti da 7aboravimo
broj rekata koje smo klanjali, ili broj sed7di. Sve t nisu loši
81
M !L h a r r e d M
.
Š a ' r a v i
znakovi, već pokazatelji našeg dobra, j er se šej tan nikada ne
približava pokvarenoj stvari. Da kojim sl učajem naš namaz
nije priml j en kod Uzvišenog Allaha, šej tan mu se ne bi ni prib­
ližavao. Nj egovo približavanj e nama u namaw ukawje na to
da je taj namaz primljen kod Uzvišenog, i da ga šej tan želi
pokvariti. Samo što čovj ek počne svoj namaz, šej tan ga počne
podsj ećati na stvari koje je bio nboravio, baja mu, pokušava­
j ući mu pokvariti namaz.
Jedna vrsta šej tanovog zavođenja jeste i to da nas navodi na
grijeh prema Poslanjku, s.a.v. s. , riječima: "Ova naredba se ne na­
lazi u Kur'anu, pa joj se ne pokoravajte", i pored toga što je Uzvišeni
rekao: "Reci: ' Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslani­
k! ' " (En-Nur, 54), i toga da je Uzvišeni ovlastio Svoga Posla­
nika, s.a.vs., u donošenju zakona: "Onoštovam Poslaikda, to
uzmite, a ono što vam zarani, ostavite; i hojte se Allaha, jer
Allah, zaista, strahovto knjava. " (El- Hašr, 7)
Al lahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao j e: "Uskoro će se pojaviti
čovjek naslonj en na svoj divan i kome će s< prenositi jedan od
moj ih hadisa, pa će kazati: ' i zmeđu nas i vas je Kj iga Uzviše­
nog Al laha. Ono što u njoj nađemo da je halal, smatrat ćemo
dopuštenim, a ono što u njoj nađemo da j e haram, smatrat
ćemo zabranj enim. A, zaista j e ono što Allahov Poslanik za­
brani isto kao i ono što zabrani Uzvišeni All ah."
Š
ej tanova sredstva u zavođenj u ljudi su mnogobroj na.
Neka od njih su ubod, bajanje i dodir. Ubod šej tana podrazu­
mij eva da unese u čovj eka uznemiruj uću misao koja rasplamsa
82
ŠE) TANS KO NEPRIJATELJSTVO PREMA COVJEKU
njegov gnjev i čini da se čovjek ponaša kao bezumnik čij e se
ponašanje ne podudara ni s razumom ni s vjerom. Kad j e
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , razgovarao sa svojim Gospodarom,
pitao je: "Gospodaru, kako ću se sačuvati od gnjeva?" U:wi šeni
Allah je potom objavio: "A ako šejtan pokuša da te na zlo
navede, ti potraži utočište u Alaha, On uistinu sve čuje i
zna. " (El-E'raf, 200)
Ovdje se nećemo baviti i straživanj em ovog pitanj a u vezi
s Poslanikom, s.a.v.s., iako se neki lj udi pitaj u: "Da li je šej tan
u stanju da njega pokuša navesti na zlo?" Odgovorit ćemo im
da ajet ne sadržava česticu "iza" ("kada") već "imma" koja
podrazumij eva značenj e koje se može, ali i ne mora desiti.
Pitanje Poslanika, s.a.v.s., j este hi potetičko pitanje, j er nije
potvrđeno da se navoLienje šej tanovo s njim u vezi i desilo.
Međutim, pretpostavimo ipak da se to desilo, jer zašto
bi Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , bila uskraćena slast borbe sa
šej tanom u kojoj bi ga on udario i savladao? Allahov Poslanik
rekao je: "'Nema nijednoga od vas da mu n�je određen džin pra­
tilac. " Ashabi su pitali: 'J tebi, Allahov Poslaniče?! ' ' meni ', od­
govori on, 'osim što me je Uzvišeni pomogao pa je on primio islam
i naređuje mi samo dobro. "' (Muslim 7.21 0) .
Š
ejtan se pokazao
Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , na njegovom putu do džamije. O
tome je Poslanik, s.a.v .s., rekao: 'J�.Lčer je na mene nasruo !frit,
jedan od džina. da bi prekinuo moj namaz. Allah mi je omogućio, pa
sam ga silovito odbio i želio sam da ga svežem za jedan od stupova
džamije da biste ga svi vi posmatrali kada osvanete, ali sam se sjetio
83
M ! h a m m e d M . Š a ' r a v i
riječi brata moga Sulejmana: 'Gospodaru moj ', rekao je, 'oprosti
mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu,
bogato daruješ! ' ' Uzvišeni Allah ga je potom odbio i protjerao. (El­
-Buhari, 461 , Muslim, 1 1 46)
Dakle, suočavanje Poslanika, s.a.v.s., sa šej tanom dogodilo
se, i pora7 šej tanov se veoma brzo desio. lhvišeni je zahti­
jevao od Svoga Poslanika, s. a. v. s. , da od Nj ega tra7i 7aštitu, a
traženj e 7aštite podrazumij eva traženje pomoći koja se tra7i
samo od onoga ko je j ači od tebe samoga i od onoga ko te
pokušava napasti.
84
SE JTANSKO NE PRIJATE LJSTVO PRE MA ČOVJ E KU
PREDNOSTI Š EJ TANA U ODNOSU NA LJ UDE
Š
ej tan posjeduje mnogo karakteri stika u kojima ima nad­
moć u odnosu na čovjeka. Neke od tih karakteristika j esu
l ahkoća nj egovih pokreta i nemot>ućnost da ga vidimo, zatim
njegova moć da uđe u nas. Od nas se zahti j eva da tražimo
pomoć protiv nj ega od onoga ko j e j ak i snažan, a Uzvišeni
Allah, nj egov stvoritdj , j e najjači. On sve čuj e i sve zna, čuje
naše traženje zaštite i zna ono od čega tražimo zaštitu.
Ovdje primjećujemo da Uzvišeni Allah pravi razliku u
obraćanju Al l ahovom Poslaniku, s. a. v. s. , i njegovom umme­
tu. Kada se Uzvišeni obraća Al l ahovom Poslaniku, s.a.v.s., on
ka7e: "A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži
utočište u Allaha, On uisti nu sve čuje i zna." (El¯Eraf, 200)
Kada sc pak Uzvišeni Allah obraća ummetu Poslanika,
s.a.v. s. , On kaže: "Oni koji se Allaha hoje, čim ih sablazan
šejtanska dodire, sjete se, i odjednom dodu sebi . " (El­
¯ E'raf, 201 ). Dakle, kada U zvi š eni govori o vjernicima, spo­
minje šej tanov dodir, ali iz Svoje milosti prema vjernicima,
šej tan sc ne mo7e prilj ubiti uz čovj eka vjernika, već biva u
njegovoj bl izini.
Š
ta se dešava u toj situaciji? Vjernici se prisjete
moći Uzvi šenog Al l aha nad šejtanom i činjenice da ih slijeđenje
Allahovog puta čuva od nj ega. Allah nikada ne zaboravl j a Svoje
85
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
robove. Stoga u jednom hadisi-kudsij u Uzvišeni ka:e, prib­
li:no, slijedeće: "O robovi Moji, ako vjerujete da vas ]a ne vidim,
onda imate prazninu u vašem vjerovanju. Ako ste pak uvjereni da
vas vidim, zašto me smatrate najbeznačajnijim od onih koji vas
posmatraju. "
Već smo kazali da se šej tan više kreće prema vjernicima
pokušavajući ih zavesti, jer grešnik pomaže šej tanu svojim
strastima. On postane obožavalac svojih strasti, tako da šejtan
u vezi s nj im ne mora ulagati veliki napor da bi ga naveo na
gri j eh.
Š
ej tan pak u vezi s pokornim vjernikom mora uložiti
veliki napor da bi ga odveo u grij ešenj e.
Govorili smo da šej tan u svome zavođenju čovjeka koristi
ubod, bajanje i dodir. Već smo kazali da ubod šej tanov podra­
zumij eva da ti. šej tan donese misao koja će u tebi izazvati gnjev
koji će ti oduzeti razum, pa da u napadima gnjeva učini š ono
što će izazvati Allahovu srd:bu.
Š
ej tanovo došaptavanj e, pod nazivom "hemezat" podra­
:wmij eva šej tanov ti hi šapat upućen čovjeku u pokušaju da
mu on isplanira ono što će čovjek činiti da bi počinio gri j eh.
Bajanje il i "vesvesa" j este stalni šej tanov pokušaj prila:enja
čovjeku koristeći nj egovu s labost. Na taj način šej tan pokuša­
va čovjeku omiliti izlazak iz okvira pokornosti Uzvišenom. To
j e stalni posao šej tanov i to j e nj egova ul oga.
Medutim, sada nam se nameće pitanje šta je to šejtanov
dodir? Uzvišeni Allah o onima koji se hrane kamatom kaže:
86
ŠEj TANSKO NE PRI JATELJSTVO PRE MA ČOVJEKU
"Oni koji se kamatom have dići će se kao što će se dići onaj
kog je dodirom šejtan izhezumio ¤ ¤ ¤ " (l-Bekara, 275)
To j e kao da šej tan dodirne čovjeka, što poremeti po­
stojanost nj egovih sposobnosti. Konstitucija l j udskog tijela
posjeduje postojanost sposobnosti, tako da j e svaki pokret
nj egovog tijela koordiniran s drugim pokretom. Kada šej tan
dodirne nekog čovjeka, takav čovj ek bude lišen sklada po­
kreta svojih udova. Nj egove se sposobnosti poremete, tako
da nj egovi pokreti postanu nekoordini rani i nelogični. Kada
taj opis prebacimo na drugi svijet, dobit ćemo osobinu koj a
će karakterisati lj ude koji su se bavilli kamatom, dok j e to na
dunjaluku karakteristika za nelogične pokrete čovjeka koji se
označavaju pod i menom histeri j a. Ukoliko ra:mislimo o da­
našnjem svij etu i događaj i ma koji se u nj emu dešavaju, naći
ćemo da j e prepun poremećaja i histeričnih pokreta. Dešava
se da čovjek uđe u školu gdje se nala:e dj eca koju ne poznaje
i prema koj ima ne gaji nikakvog neprijatelj stva - i pobij e ih
bc: ikakvoga razloga! ! ! Il se dešava da čovjek dođe do drugog
čovjeka koga uopće ne poznaj e i baci ga pod točkove metroa,
što se svojevremeno desilo u New Yorku! !
87
M u h a m m e d M . $ ct ' r a v i
DOPU NJAVANJ E, A NE PONAVLJ ANJ E
Uzvišeni Allah stvorio j e svij et u formi nadopunjavanja, a
ne ponavl j anj a. Zbog toga su odlike i sposobnosti na ovome
svij etu mnogobroj ne. Čovjek j e napredovao na Zeml j i , tako
da logika stvari nalaže da na svi j etu :ivi spokoj no i mirno j er
mu j e civilizacij a osigurala naj veće plodove postignute s naj ­
manj e truda u naj manj em vremenskom razdoblj u.
Međutim, nameće nam se pitanj e da l i j e život na ovom
svij etu u skladu s tm napretkom·. Ne, nij e, jer nalazimo da su
najbogatije zemlje na svij etu s naj razvi j enij im ekonomi j ama
prepune duševnih bolesti, brige, mr:nj e, potištenosti, tuge,
poremećaja, nastranosti i samoubistava. To se dogacta zbog
toga što svi j et na koj i se danas žalimo ne sl i j edi Allahov put,
već slijedi stasti i šej tanove nagovore. Stoga j e svi j et pogođen
his teri jom, proturj ečnostima i izbezuml j enostima. Današnj i j e
svi j et, čini se, sličan stanj u koj e j e spomenuto u ajetu: . . . dići
će se ko što će se di ći onaj kog je dodirom šejtan izhezu­
mio . ø e " (El -Bekara, 275)
Zašto mi sli oci ne i stražuj u taj ne te nesreće? Zar onj ne­
maju zadatak da se zapitaj u zbog čega su l j udi tako nesreć­
ni iako i maj u materijalni napredak koji bi i m trebao osigurati
sreću? Oni bi to pitanj e trebali i stražiti.
88
ŠE) TANSKO NE PR I JATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Ako postoji opća nevolja, ona ne zaobilaz
i
ni zaostale ni
napredne zemlje, već obuhvata cij eli svij et. Ona, stoga, mora
imati njednički uzrok. Svako istraživanj e ove teme treba
nas dovedesti do zaklj učka da se svij et udaljio od Allahovog
puta i Nj egove upute. Ovaj svijet postao je sam sebi cilj , a ne
sredstvo za ostvarenj e viših cilj eva. I metak j e postao ci l j , a ne
samo čista potreba koj a j e neophodna za životne aktivnosti
i izgradnju društva. I metak je JUahov, i njega niko drugi u
stvarnosti ni ne posjeduje. Kada umremo, ostavljamo dunj a­
lučki imetak dunj aluku. Zbog čega su l j udi promijenili način
upotrebe imetka i učinili ga cilj em života? Odgovor se svodi
na jednu j edinu rečenicu: "Udal j i l i su se od Allahovog puta! "
Dunj aluk ne može biti sam sebi cilj j er traje odre(teni pe­
riod i 7avršava se. Uživanj a na dunj aluku su mala i egzistencij a
na njemu nij e 7agarantirana, j er niko nij e u stanju garantirati
da će živjeti u nareunom satu.
Ukol iko bi smo željeli odrediti šej tanovu ulo�ru i iskazati
j e s malo ri j eči , ka7alj bismo da j e osnova te uloge da uči­
ni da zaboravimo da Jl lah postoji, da čuj e i vidi, j er čovjek
neće krasti, čini ti blud ili ubijati l j ude ukoliko j e svjestan da ga
Allah vidi i da će ga kazni ti 7bog onoga što radi. Da j e čovjek
u trenutku činj enj a grij eha i zločina svjestan ka7ne koja i7 nj e­
ga proizlazi, nikada ga ne bi počinio. AE, šej tanova uloga j este
da učini da zaboravimo da Jl lah postoj i . I ma onih koj i či ne
gri jehe u tajnosti, misleći da ih niko nij e vidio ukoliko su se
sklonili od očiju l judi , a da pri tome 7aboravlj aj u da Jl l ah sve
čuj e, sve vidi i da Mu ništa nij e s kriveno.
89
M u h < rn r e d M . Š o. r c1 v i
Na samom koncu ovoga poglavlj a kazat ćemo da šej ta­
nov put nala7e otkrivanje slabosti čovjeka da bi mu prišao
koristtći upravo te čovjtkove slabosti.
Š
ej tan nam prikazuje
gri j eh
.
u formi koja će nam se svidjeti i omotava ga u lažno
pakovanje. On se nastoji približiti lj udima koji su pokorni
Allahu i nikad ih ne ostavlj a na miru.
Š
ej tan unosi u čovjeka
misao koja raspali nj egov gnjev, šapuće mu rij eči koj e Će mu
zlo prikazati l ahki m poslom, baja mu onim što će mu uljepšati
gri j eh i učiniti mu ga dragim. Ukol i ko bude u stanj u zavlada­
ti čovjekom, on ga dodirne, pa nj egovi pokreti prestaju bi ti
usklađeni, a nj egovi postupci postanu histerični j izbe:umlje­
ni.
Š
ej tan posj eduj e mnogobrojne načine zavođtnj a. Uzvišeni
Al l ah pomaže Svojim robovima vj ernicima da mu se suprot­
stave, a prepušta mu Svoje robove nevjernike da bi im po­
većao zabludu i grij ešenj e. Alah U;wišeni ne poma7e nevjer­
niku i ne upućuje ga na Pravi put.
90
ŠE STO POGLAVLJE
-
ŠEJTAN I NJ EGOVE VOJ SKE
Da bismo dopunili sliku šej tanovog zavodenja, kazat
ćemo da on ima svoje vojske koj e sa sastoje od ljudi i džina
kao i vojske putem koj ih ljude dovodi u zabludu. Pri j e nego
što nastavimo s obrazlaganj em ove teme, potrebno ju je ra­
zj asniti uz napomenu da ni šej tan ni nj egove voj ske ne mogu
izaći iz okvira starne volje Uzvišenog Al laha u univerzumu.
Uzvišeni nam j e predočio praktično iskustvo pokoravanja
šejtana čovjeku Sulejmanu, a. s. , koji su izvršavali nj egova na­
ređenja i nisu bili u stanju da mu se suprotstave. Pročitaj mo ri­
ječi Uzvi šenog: "A Sulejmanu - vetar, ujutro je prevaljivao
rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec
dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen baar teče,
i da džini, voljom njegva Gospodara, pred njim rade; a
kad hi nek od njih otkazao poslušnost naređenju Našem,
učinili bismo da ogjenu patnju osjeti. " (Sebe', 1 2)
Tako je Uzvišeni Al l ah džine šej tane i dobre džine potči­
nio čovjeku, koji j e stvoren od zemlje, tj . Sulej manu, a. s. Da j e
91
M 1• h a m m e d M . $ a ' r a v i
Uzvišeni htio, mogao j e da svim l j udima potčini džine. Među­
tim, Uzvišeni j e uslišio molbu Sulej mana, a. s. , koji Ga je molio
da mu Ja vlast koju nikome poslije nj ega neće dati. Proči­
tajmo riječi Uzvišenog: "'Gspodaru moj' , rekao je, 'oprosti
mi i daruj mi vlast ku niko, osim mene, neće imati! Ti
uistinu, bogato daruješ! ' l Mi smo dali da mu služe: vetar -
koji je prema zapovijedi njegovoj blag puhao onamo kuda
je on htio - i šejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u bu­
kagije okovani . " (Sa'd, 35-38)
Dakle, kada Uzvišeni hoće da potčini šej tane čovjeku, on
to čini silom i bez nj ihove volje. Neka niko ne bude u uvjeren­
ju da šejtani na Zemlji čine ono bilo šta protiv volje Uzvišenog
Allaha u univerzumu. Postoj anje šej tanovog zavo<1enja, kako
smo to već spominjali, j este dio upotpunj enj a uloge dunjaluka,
u koj em postoje borba i vj erovanj e čovjeka putem kojih ostva­
ruje pobjedu nad šej tanovim zavođenj em i zaslužuje Džennet.
Š
ej tan posjeduje svoje materijalne i apstraktne vojske.
Jedna od najvećih apstraktnih voj ski šejtana j este obmana.
Š
ejtan se kreće oko čovjtka sve dok u nj egovo srce ne unese
apstraktnu ili materijalnu varku. On pokušava da ga zavara
glede i metka, znanja, snage ili bilo čega drugog. Važno mu j e
samo da zavara čovjeka, da čovj ek posmisli da j e neovi san od
Uzvišenog Allaha, da dobro koje ima pripiše samome sebi, i
da na taj način padne u grijeh i nevjtrovanje.
92
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
ŠEJTAN u BI TKI NA BEDRU
Kur'an nam kazuj e o tom šta j e šej tan činio prilikom
Bitke na Bedru da bi nevjernike podstakao na borbu protiv
vjernika: "I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke
predstavio i rekao: 'N iko vas danas ne može pobijediti, i ja
sam vaš zaštitnik! ' , onda je on, kada su se dva protivnička
tabora sukobila, natra uzmakuo i rekao: 'Ja nemam ništa
s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer
Allah strašno kažnjava. "' (El -Enfal, 4R)
Takva je bila šej tanova uloga u Bitki na Bedru. On je za­
počeo sa sijanjem oholosti u srcima nevjernika govoreći i m
.
da
će nadvladati muslimane, da su j aki u opremi i po broju vojni­
ka, a da su muslimani u odnosu na nj ih malobroj ni. Obećavao
im je sigurnu pobjedu kao i to da će on biti uz nj i h.
Š
ej tan j e
nastavio unositi oholost u srca nevjernika i kazivati im l ij epe
riječi koje su ih učinile uvjerenim da su j ači i da će zasi!rurno
biti pobjednici. Nevjernici su mu povjerovali i krenuli da se
bore protiv Poslanika, s. a.v. s. , i vjernika koj i su biJi s nj i m.
Kad su nevjrenici došli na mj esto bitke i kada j e borba
postala nei7bje7na, šej tan je uvidio snagu vj erovanj a, silu vjer­
nika i Allahovu podršku koj u im je darovao. Pobjegao je s
mj esta bitke ostavlj ajući svoje prijatel j e nevjerike koj ima j e
obećao da ih ni ko neće pobijediti. O tome se lijepo govori u
Kur'anu: " . . . ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se boj im Allaha,
jer Allah strašno ka7nj ava."
93
M �< h a m m e d M . S a ' r a v i
Ovdje se neki zaustave pitajući se kako to da šej tan govori
da se boj i Al laha. Ako se boji Allaha Uzvišenog, 7aŠto griješi
i zašto je uporan u činj enj u grijeha?
Š
ta je to što plaši šej tana,
kada je protjeran iz okrilja Al lahove milosti, proklet, i kada je
njemu i svima onima koj i ga budu slijedili dosuđena vječna
Vatra?
Š
ej tan se boj i kazne koja ga čeka na drugom svijetu. Taj
strah ga i spunj ava, i pored svega onoga što čini na dunjaluku.
On će se odreći svakoga grij eha koji je nj egovim posredova­
nj em izvršen. Kada čovjek već učini grij eh, šej tan pokušava
pobjeći od odgovornosti pred Uzvišenim Allahom. Stoga je
Uzvišeni rekao: "Slični su šejtanu kad kaže čoveku: 'Budi
neverik! ' , pa kad on postane neverik, on onda reke:
'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gspodara sv­
jetova, bojim! "' (El-Hašr, 1 6)
Tako sc šej tan pokušava osloboditi odgovornosti 7a na­
vođenj e čovjeka na nevjerovanj e i činjenje grijeha, sve do Sud­
nj eg dana, kad će stati pred Allaha i svu odgovornost i prije­
kor prebaciti na čovjeka, pokušavajući pobjeći od vlastite od­
govornosti. Uzvišeni nam u Kur'anu ukazuje na tu situaciju:
"I kada hude sve riješeno, šejtan će reći : 'Ala vam je pra­
vo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja
nisam ne vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao,
i vi ste mi se odazivai; zato ne korite mene, već sami sebe;
niti ja mog vama pomoći , niti vi možete pomoći meni. Ja
94
SEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. '
Neverike, sigro, čeka bolna patnja." (Ibrahim, 22)
Š
ej tan, koji je l j udima ulj epšavao sve grijehe i nevjerova­
nje, na SuJnj em danu odricat će se svega onoga što je činio
pokušavajući prebaciti odgovornost na čovjeka govoreći: "Ja
nisam ništa učinio, osim što sam vas po7ivao, a vi ste mi se
oda7ivali! Da vi sami niste 7elj eli nevj erovanj e i činj enj e grije­
ha i da im niste bili skloni, ja ne bih bio u stanju da vas na nj ih
naveJem. Zato m: prekoravajte mene, već prekoravajte sebe
j er ste poslušali moj e zavođenj e. Ja nisam imao nikakve vlasti
nad vama i nisam bio u stanju da vas prisilim na grijeh." Na­
vedena tvrdnj a je tačna j er šej tan doista nema vlasti niti moći
koja bi čovjeka mogla prisiliti na činj enj e grijeha.
95
M �> h a m r e d M . Š a ' r a v i
NEMA KAZ NE ZA DJ ELA UČI NJ ENA POD PRI SI LOM
Jedan od pokazatelja milosti Uzvišenog prema Svojim ro­
bovima j este i činj enica da ih j e osl obodio odgovorosti za
dj ela koja su učinjena pod prisilom, Ja bi polaganj e računa
bilo pravedno.
Č
ovjek neće bi6 na Sudnjem danu odgovoran
za sve ono što uradi pod prisilom i protivno svojoj volji, o
čemu govore rij eči Uzvišenog: "Onog koji zaniječe Allaa,
nakon što je u Njeg verovao - osim ao hude na to primo­
ran, a srce mu ostane čvrsto u veri - čeka Allahova kazna.
One kojima se neverstvo hude mililo, stići će srdžba Alla­
hova, i njih ček patnja velika. " (En-Nahl, 1 06)
Onaj ko bude prisilj en da očituje nevjerovanje, a da je u
srcu vj erni k, neće 7a to bitj odgovoran na drugom svijetu jer
j e U7višeni Allah učinio da se odgovornost odnosi na uvj e­
renj e koj e čovjek nosi u srcu. Vjerovanje nij e podlo7no bilo
kakvoj prisili, jer čovjek mo7e prisiliti drugog čovjeka da se
pokorava nj egovim željama, ali nij e u stanj u da nj egovo srce
pokori i natjera ga da ga voli ili ne voli, niti je iko u stanju da
silom nagna čovjeka da vj eruj e u ono u što ne ždi vj erovati.
Uzvišeni Allah obavještava nas da šej tan nema vlasti nad
čovj ekom. Vlast može bi6 dvojaka: vlast koja je zasnovana
na sili putem koje sc čovj ek prisil j ava da nešto učini protivno
96
ŠEJTA NSKO NEPRIJATEL JSTVO PREMA COVJEKU
vlastitoj volji i vlast koja je zanovana na argumentu putem
kojeg čovjek uvjerava drugog čovjeka da svojevoljno nešto
učini .
Š
ej tan pak ne posjeduje ni vlast sile, niti vlast 7asnovanu
na argumentu, već prila7i čovjeku putem nj egovih slabosti,
ukrašava mu ono 7a čim žudi nj egova duša, sve dok čovjek
ne padne u gri j eh.
Č
asni ajet kaže: "Ali, ja nisam nie
vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao, i v ste mi se
odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mog
vama pomoći, niti v možete pomoći meni. Ja nemam ništa
s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. Nevernike,
sigrno, čeka bolna patnja." (Ibrahim, 22)
Ajet podrazumijeva da n šej tan ni čovjek neće moći na
drugome svijetu pomoći jedno drugome, da bi uklonili uzro­
ke vri štanja koje j e rezultat nj ihove patnje. Kada lopov napad­
ne nekoga, on vrisne tra:eći pomoć od nekoga ko j e jak i ko je
u stanju da savlada napadača. Ako vrisku čuje onaj ko j e slabi
starac, on neće moći ukloniti uzroke nj egovoga vrištanja.
Š
ej tan kaže: "Ja ne posjedujem snagu da uklonim uzroke
vašega vrištanja koje j e rezultat patnj e u koju sam i sam 7apao.
On će se potom odreći svih onih koji su postali nevjernici
zbog nj egovog nagovaranj a pokušavajući da se oslobodi od­
govornosti, o čemu nam govori Kur'an: "Ja nemam ništa s tim
što ste mc prije smatrali Nj emu ravnim. Nevjernike, sigurno,
čeka bolna patnja."
Prvo sredstvo dj elovanja šej tana j este obmana, putem
koje čovjeku prika7uje da j e sam po sebi u stanju ostvariti
97
M u h a m m e d M . $ a ' r a v i
ono što želi što ga dovede do obožavanja samoga sebe, svo­
ga razuma, materi j al nih uzroka stvari i da biva uvjeren da j e
sposobniji od Uzvišenoga Al l aha u donošenju zakona. Tako
čovjek napušta Allahove zakone i sam ih sebi propisuje nazi­
vajući ih pozitivnim 7akonima.
Potrebno je znati da šej tan ima svoje vojnike materijaliste,
koji pripadaju l j udima šej tanima i džinima šej tanima. To su svi
oni koji ga slijede i koji prihvataju nj egov put i način života
i bore se na strani neistine i pokvarenosti, a protiv istine; to
su oni koj i isrijavaju vj ernike. O nj ima Uzvišen Allah kaže:
"Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Al aha.
Oni su na šejtanovoj strani, a oni na šejtanovoj strani će,
sigro, nastradati. " (El-Mudžadela, 1 9)
U šej tanove pristalice spadaju svi oni koj i pokušavaju
raširiti ateizam i koji se protive i bore protiv svakog pozi­
va ka i stini. Takvi zatvaraj u put ka nebeskim poslanicama i
odvraćaju lj ude od nj ih do te mj ere da to postaje pravi rat,
o čemu svjedoče riječi U 7višenoga: "Vjernici se bore na
Allahovom putu, a neverici na šejtanovom. Zato se borite
protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista
slabo. " (En-N isa, 76)
Postoje džini ali i ljudi šcj tani. To su oni kojima je šej tan
pri j atel j . Kada šej tan postane blink čovj eku i kada se s nji­
me počne stalno družiti, čovjek dolazi do samoga vrhunca
grijeha, jer kada šejtan postane bl iska osoba i vjerni prijatelj
nekoga čovjeka, on ga nikada ne navodi na dobro već samo
98
$EJTANSKO NE PRIJATELJSTVO PREMA ČOVJE KU
na zlo, j er j e on zao pri j atel j . Zli prijatelji uvijek pomažu j edni
drugima u zlu jačajući međusobno svoja srca u činj enj u grij e­
ha. Svjedoci smo kako sc okuplj aju radi činj enj a grij eha svake
noći u stanovima j ednoga od njih u društvu alkoholnih pića i
pok-arenih žena, da bi činili ono što će izazvati gnjev Uzviše­
nog Allaha. Njih na ovome svijetu spaja čvrsta veza činjenj a
grijeha. Na drugom svijetu će se pak situacij a promijeniti, tako
da će oni jedni drugima biti neprijatelji.
Uzvišeni nam j e objasnio kako će šej tan postupiti sa svo­
jim prijateljima:
"'I navodit ću i, siguro, na stranputice, i prima j ivat
ću ih, sigo, lažnim nadama, i sigo ću im zapovijediti,
pa će stok uši rezati, i siguro ću im narediti, pa će stvorenja
Allahova mijenjati! ' A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati,
ane Allaha, doista će propasti! " (En-Nisa, 1 1 9)
Tako postupa šej tan sa svojim prijateljima, koje prvo do­
vede u zabludu udaljivši ih od Pravog puta.
Š
ej tani su prije
objave ajeta nastojali usmj eriti svoja čula sluha prema nebu da
bi čuli Allahovu objavu i uputu, nakon čega bi pohitali svojim
prijateljima čarobnjacima, prorocima i drugima, i obavještava­
li ih o uputi koju su čuli, ali u iskrivljenom obliku dodavavši u
nju stvari koje će im služiti kao sredstva za zabludu, a skriva­
jući sve ono što upućuje čovjeka. Potom proroci uputi dodaju
stvari koje će i m olakšati uspostavl j anj e vlasti na dunjaluku,
tvrdeći da j e to od Allaha, te čineći putem toga nered na Ze­
mlji i zavodeći ljude s Pravog puta.
99
M u h a r m e d M . Š a ' r a v i
Tako su i mkrenute prethodne nebeske knj ige na način da
su l j udi u njih dodaval ono što U7višeni Alah nije naredio niti
obj avio. Neke su zapovij edi Uzvišenoga brisali, a neke skrivali,
te tako te nebeske knjige nisu više i male za cilj uputu. Kada j e
objavljen Kur'an, šej tanima j e uskraćena mogućnost prisluš­
kivanj a obj ave, a Uzvišeni Allah j e na Sebe preu7eo čuvanje
Kur'ana od svake promjene.
1 00
SE JTANSKO N E PRIJATE LJSTVO PRE MA ČOVJE KU
To J E DOVOĐENJ E U ZABLUDU
Rij eči Uzvišenoga: " . . . i primamlj ivat ć u ih, sigurno, lažnim
nadama . . . " podra;mmij evaju da će šej tan l j udima ukrašavati
grijehe, prikazivati im grijeh kao nešto što je dobro, i oni će
poželjeti da ga učine.
Š
ej tan će ljude nagovarati, pa će one
stoki uši rezati, i mij enj ati tako Allahova stvorenja. Al l ahovo
stvaranje j e savršeno i svako Nj egovo stvorenje ima svoju
ulogu na ovome svij etu koj u s lahkoćom obavlja. Promj ena
tih stvorenj a predstavl j a rušenj e te uloge.
Nekada su l j udi rezali uši stoki s namjerom da ona bude
posvećena i u sl užbi kipovima, koje su obo7avali. Tako su
Al lahova stvorenja lišavali nj ihove stvarne uloge na ovome
svijetu koja se sastoj i u pružanj u korist čovj eku koji na stoki
prevozi terete, j ede nj eno meso i koristi se nj enom kožom i
vunom. Stoka pak nimalo ne koristi kipovima, ali šej tan želi
da Al lahovo stvorenj e liši nj egove stvarne uloge na ovome
svijetu, i u tome traži pomoć od svojih pri j atel j a.
Ukoliko promatramo neke ovovremene eksperimente
koji se dešavaju poput usađivanj a stopala psa u tijelo žabe i
tome sl ično, morat ćemo se zapitati kakve će koristi od toga
imati čovječanstvo. Kakva je korist od žabe sa stopalom psa?
Ž
aba ima svoju ulogu na ovome svijetu zbog koje j e stvorena,
1 01
M u h a m m e d M . $ o. ' r rt v i
a stvorena j e u obliku koj i će upotpuniti i:ršenje nj ene uloge.
Neki l j udi pak narušavaju tu ulogu. Slične se stvari dešavaju s
eksperimentima na čovjeku koj i imaju za rezultat unakaženog
l
čovjeka. Ljudi koji to čine upropaštavaju Allahovo stvorenje, a
da im nj i hov čin u isto vri j eme ne donosi nikakve koristi. Tako
je sa svim beskorisnim postupcima putem kojih se 7eli ovla­
dati l j udskim rawmom. I na taj se nači n narušava i7vršenje
uloge čovj eka na Zemlji.
Uzvišeni Allah nam u Kur'anu poka7uje kakvim se sve
beznačaj nim stvarima slu7i šej tan na svome putu zavođenja
čovjeka obavj eštavajući nas da se šej tan koristi i oružjem stra­
ha: "To vas j e samo šej tan plašio pri stalicama svoj i m, i ne boj ­
te ih se, a bojte se Mene, ako ste vj ernici! " (Al u I mran, 1 75)
Kako šej tan ovlada čovjekom pomoću straha? Kada
čovjek daje sadaku, šej tan ga plaši siromaštvom, kada želi ka­
zati riječ i sti ne, plaši ga kaznom od prvaka silnika. Ako pak
čovjek želi obaviti namaz, šej tan ga plaši time da će mu 7a to
vrijeme promaći neka ovodunj alučka kori st. Ukoliko čovjek
krene da se bori na Al lahovom putu, šej tan ga plaši snagom
neprijatelja i unosi u nj ega misao da će bi ti ubij en na samom
početku bitke. Kada želi učiniti bilo kakvo dobro, šej tan ga
plaši da će uzaludno potrošiti vrijeme i bi ti lišen određene
koristi. Ukol i ko čovjek želi odvratiti nekoga od činjenja zla,
šej tan ga plaši predviđanj em da će mu to donijeti neugodnosti
i štetu. Koje god dobro naumpadne čovjeku, šej tan ga plaši
time da će mu izvršenj e toga dobra donijeti štetu u imetku,
1 02
$ E J TANSKO NEPRIJATE LJSTVO PRE MA ČOVJEKU
tijelu, dj eci, službi, trgovini i u bilo kom područj u koj e ga se
na ovome svijetu tiče. Tim oružj em, oružjem straha, šej tan
pred čovjekom :atvara put koji vodi ka dobru.
Prije nego što dođemo do kraja ove knj ige, potrebno j e
da se :adržimo na temi koj a se tiče vjerovjesnika i poslanika
i njihovoga sučel j avanja sa šej tanom. O tome Uzvišeni kaže:
"Prije tebe Mi nijednog poslania i verovesnika nismo
poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje
njegvo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio u­
lonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio - Allah sve zna i mudar
je - da bi ono što je šejtan ubacio, učinio iskušenjem za one
čija su srca bolesna i za one čija su svirepa - a nevernici su,
zaista, u beskajnoj neslozi. " (l-Hadžd7, 52, 53)
Ž
elj a svakoga poslanika bila je da rašir svoje poslanstvo,
da mu ljudi vjeruju, da popravi njihovo životno ponašanje, da
ih privoli na vjerovanje u Allaha, a na ostavljanje nevjerovanja.
Da li će šej tan pak ostaviti ljude da na miru slušaj u poslanike i
da vjeruju u njihova poslansta? Ne, već će stajati ispred nj ih
i odvraćat će i h s Allahovog puta. U svome nagovaranju za­
počet će s ljudima koji vode raskošan život kojima će slijeđenje
Allahovog puta poremctit ovosvjetsk utjecaj koji imaju. Oni će
postati pozivači na put šej tana, postat će oni koji se bore pro­
tiv poslaničkih misija, postavljaj u prepreke za njihovo širenje,
muče i 7lostavlj aj u vjernike ne bi li i oni postali nevjernici.
Da li će zlo pobijediti? Ne, nego će Uzvišeni Allah uklo­
niti šej tanove spletke i dati pobj edu Svome Poslaniku, koj i će
1 03
M t h a m m e il M . Š a ' r a v i
u svojoj misiji uspj eti . Broj vjernika će se povećavati, na što
ukazuje navedeni ajet. Poslanik želi da uspije u svojoj misiji, ali
šej tan bodri grešnike i nevjernike da se bore protiv nj ega. Hi t­
ka će ipak biti završena poslaničkom pobjedom nad šej tanom.
Š
ej tan se u vezi s poslanicima spominje u više ajeta. Spo­
minje se u riječima Ej juba, a. s: "I sjeti se roba Našeg Eijuha
kada je Gospodaru svome zavapio: '
Š
ejtan me na zlo navraća
i misli lažne mi uli va! "' (Sa' d, 41 )
Također s e spomonje i u riječima J usu fa, a. s. : "I on roditelje
svoje postavi na prijesto, i oni mu se svi pokloniše, pa on
reče: , O oče moj, ovo je tumačenje mog sna nekadašnjeg.
Gospodar moj ga je ispunio. Al a je bio dobar prema meni
kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon
što je šejtan izmedu mene i braće moje bio razdor posijao.
Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i
On, zaista, sva zna i mudar je! ' " (usuf, 1 00)
"A onome od njih dvojice za kog je znao da će spašen
hiti reče: ,Spomeni me gospodaru svome! ' - ali šejtan učini
te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i jusuf os­
tade u tamnici nekoliko godina. " (J usuf, 42)
Također se spominje i u sljedećim riječima Uzvišenog:
'"Vidi! ' , reče on, 'kad smo se kod one stijene svratili,
ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio daje zabo­
ravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u
more; haš čudnovato! ' " (El-Kehf, 63)
1 04
$EJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU
Spominje se i u riječima Musaa, a. s. : "I on uđe u grad
neopažen od stanovnika njegvih i u njemu zateče dvojicu
ljudi ko se t;, jedan je pripadao njegvu, a drug ne­
prijateljskom narodu, pa g zovnu u pomoć onaj iz njegva
naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa g
udari šakom i - usmrti. 'Ovo je šejtanov posao! ' , uzviknu,
'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi ! "'
(El-Kasas, 1 5)
Svi navedeni ajeti samo su primjeri da činj enica da su vj e­
rovj esnici bezgrešni ne podrazumij eva to da su oni lišeni bor­
be sa sami ma sobom, jer je u nj ima ostalo nešto protiv čega
će se boriti nj i hova duša, i oni na koncu imaj u lj udsku dušu
koja sadr7i strasti i vlastite sklonos6 koje savladavaju u borbi
sa samima sobom. Da duše vj erovj esnika kojim slučajem to
ne posjeduju, oni bi bili mel eki .
Uzvišeni i h j e pak učinio uzorima za vjernike u načinu
borbe protiv šej tana, vl astite strasti i nj i hovog savladavanj a.
Zbog toga su .neki vj erovjesnici nazvani vjerovjesnicima odlu­
ke (ulul-a=rn), a ona podrazumijeva čvrstu odluku o pokornosti
U7vi šenom Alahu i borbi protiv šej tana.
Š
to se pak tiče Musaa, a.s., on nije bio obave7an poslan­
stom u trenutku kada je udarcem ubio čovjeka, a j e i tada bio
vjernik i bogobojazan čovjek koji se odmah osvij estio, spoznao
da j e taj njegov postupak šej tanov posao i pokajao se tražeći
oprost od U7višenog. Rij eči Musaa, a.s., u ajetu: " . . . sam šej tan
1 05
M u h a m m e d M . S a ' r a v i
učinio j e da j e zaboravim . . . " podrazumijevaju da je šejtan po­
kušavao bajati Musau, a. s. , a se on pribrao i oslobodio ga se.
Ri j eči Jusufa, a. s. , iskazane u ajetu: " . . . ali šej tan učini, te
on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf osta­
de u tamnici nekoliko godina . . . " mogu podrazumij evati dva
značenja:
da j e onaj koji j e i zašao iz zatvora pod utjecajem šej ta­
na zaboravio da Jusufa spomene vladaru Egipta, pa j e
Jusuf zbog toga ostao u zatvoru više godina;
postoji mogućnost da j e Jusuf taj koji j e zaboravio
(spominjati svoga Gospodara) .
Međutim, prihvatljivij e tumačenje j este ono koje nalaže
da je šej tan učinio da čovjek koji se spasio iz tamnice zaboravi
spomenuti Jusufa pred svim gospodarem, vladarom Egipta,
tra7eći da ga oslobodi iz tamnice, i da je iz toga razloga Ju­
suf, a. s. , ostao u tamnici j oš nekoliko godina. Ovo tumačenje
poj ačavaju Jusufove riječi upućene svome drugu u tamnici:
"Spomeni me gospodaru svome! ", tj : kral j u kome ideš i kaži
mu da j e u tamnici j edan nevin čovjek koj i je u takvoj i takvoj
situaciji. Na osnovu ovoga tumačenja j asno nam j e da šej tan
nij e učinio da Jusuf zaboravi spomenuti Uzvišenoga Al laha.
O ri j ečima Ejuba, a. s. : "I sjeti se roba Našeg Ej j uba kad je
Gospodaru svome zavapio: '
Š
ej tan me na zlo navraća i misli
lažne mi ulijeva!', kazat ćemo sl i j edeće: Ej j ub, a. s. , žalio sc svo­
me Gospodaru da mu šej tan šapuće zle misli govoreći mu:
"Kako to, ti si vj erovj esnik, a pogodi l a su te sva ta iskušenja?
1 06
ŠEJTANSKO NEP RIJATELJSTVO PREMA COVJEKU
Kako to da si se razbolio i da te j e zadesilo to što te je za­
desilo gubitak djece, greška koj u je prema tebi učinila tvoja
supruga . . . Zar nije bila obaveza da te Uzvišeni Allah počasti
i m�digne, jer si ti vj erovj esnik, i da spriječi da ti se sve to do­
godi?" Međutim, Ej j ub, a.s., koga je šej tan sljedio i govorio
mu riječi koje su mučile nj egovu dušu, �j e se na nj ih osvrtao,
već se obratio Uzvišenom Al lahu dovom da od njega otkloni
sve ono što ga j e :.adesilo. Uzvišeni Allah je potom uslišao
nj egovu dovu.
Tako smo vidjeli kako je lbl i s pokušao da se približi
Allahovim vj erovjesnicima kao što je učestvovao u zavjeri i
kovanj u plana o ubistvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u danu
nj egovoga preselj enj a u Medinu, ali je Uzvišeni sačuvao Svoje
vjerovjesnike i poslanike i dao im pobjedu nad šej tanom.
Na kraj u se moramo zaustaviti i na hadisu Al l ahovog
Poslanika, s.a.v. s. , u koj em se kaže: "
Š
ejtan kola krvotokom
čovjeka" (Muslim, 5729) j er neki orijentalisti sumnj aj u u nj ego­
vu vjerodostoj nost.
Tim sumnjivcima koji pokušavaju naći otvor kroz koji će
ubaciti svoje otrove među muslimane, kazat ćemo slijedeće:
Krv sadrži materij e poput fosfata, kalcij uma i drugih sastojaka
koje su otkrile savremene laboratori j ske analize.
Č
ak mikrobi
i bakterije, koji su materijalne prirode, probij aj u kožu i ulaze
u krv čovjeka ostajući u nj emu u periodu inkubacije, dok se
ne razmnože. bmeđu njih i bijelh krvnih zrnaca dešavaju se
borbe.
Š
ej tan nij e stvorenj e stvoreno od zemlje, nego od rna-
1 07
M u h a m m e d M . Š a ' r a v i
terijala koji j e providniji od 7emlje, materijala koji j e krajnje
prefnj en i suptilan. Kako onda neki negiraju da on može pro­
bi ti kožu i ući u krvotok čovjeka kao desetine drugih čvrstih
materija koje ne osj ećamo?!
Molimo Uzvišenoga .llaha da nas sačuva od grijeha i za­
bluda i da šejtanu zatvori puteve do naših srca. U:višeni Allah
j este Onaj Koji sve čuje i Koj i se odaziva molbama molitelja.
1 08
SADRŽAJ
-
PRVO POGLAVLJ E
Ko J E ŠEJTAN?
ŠEJ TANSK OSOBI NA
PočETAK GRI J EHA
I BLI SOVO STVARNO STANJ E
NI J EDAN ELEMENAT NEMA PREDNOST
5
5
7
1 2
1 4
U ODNOSU NA DRUGI 1 6
ŠTA SE DESI LO NAKON ZABLUDE? 1 9
D RUGO POGLAVLJ E 2 1
ŠEJTANOV G RI J EH - I B LI SOV GRI J EH 2 1
VELI ČANSTVENOST P RI PADA SAMO ALLAHU 2 3
0UNJ ALU K J E KUĆA I SPI TA 27
NA VRATI MA DŽAMI JA 30
TREĆE POGLAVLJ E 3 7
ADEM l ŠEJTAN
37
NI J E TO VJ EČN I DžENNET 40
PRVE NEBESKE U PUTE 44
1 09
M u h a r r e d M . š a ' r a v i
PočETAK GRI J EHA 48
J POJ AVI SE STI DNO MJ ESTO ČOVJ EKA S l
ČETVRTO POGLAVLJ E 5 7
ADEMOVA GREŠKA I I BLI SOV GRI J EH 57
BORBA NA DUNJ ALUKU 65
P ETO POG LAVLJ E
7 3
ŠEJ TANS KI P RI LAZI ČOVJ E KU 73
RAZLI KE I ZMEĐU DVI JE VRSTE BAJ ANJ A 76
TRAŽENJ E SLABOSTI 79
BAJ ANJ E U NAMAZU 8 1
PRE DNOSTI Š EJ TANA ll ODNOSU NA LJ UDE 8 5
DOPUNJAVANJ E, A NE PONAVLJ ANJ E 88
Š E STO POGLAVLJ E 9 1
ŠEJTAN l NJ EGOVE VOJ S KE 91
ŠEJ TAN U BI TKI NA BEDRU 93
NE MA KAZNE ZA DJ ELA UČI NJ ENA POD P RI S I LOM 96
To JE DOVOĐENJ E U ZABLUDU 1 0 1
1 10

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful