You are on page 1of 192

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro©en je 1956.

godine u Ankari. Studirao je filozofiju na Istanbulskom, a


umjetnost na Mimar-Sinan univerzitetu. Od ’80-ih godina
naovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke i politike.
U fokusu većine njegovih studija je rušenje darvinizma i
materijalizma: legendi koje se danas pokušavaju prezentirati
pod plaštom nauke. Knjige Haruna Yahye usmjerene su ka
širokoj čitalačkoj publici, bez obzira da li su oni muslimani ili
ne, i bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali. Razlog koji se nalazi u pozadini toga je
činjenica da su prire|ene samo sa jednim ciljem: podsticanje čitaoca na razmišljanje
o temeljnim postavkama vjere, kao što su Božije postojanje i Njegova jedinost, te
ukazivanje na neosnovanost i zabludjelost ateističkih sistema.

K
omunizam je ideologija koja je udarila krvavi pečat na proteklo, XX stoljeće.
Komunistički diktatori kao što su Lenjin, Staljin, Mao ili Pol Pot pobili su 120
miliona ljudi! Većinom su to civili koje su
komunističke države pobile u vlastitom narodu. Sto
dvadeset miliona muškaraca, žena, staraca, djece i
beba živote je izgubilo samo zbog ove hladne,
bezdušne, okrutne i brutalne ideologije!
Koji su korijeni ove ideologije? Kako se moglo
dogoditi da jedna toliko krvava i nemilosrdna
ideologija na©e pristalice širom Svijeta, da
revolucijom do©e na vlast i da za sobom povuče
milione ljudi? Gdje je ro©en komunizam, kako se
razvio i kako je okončao? Da li je zaista
okončao ili i dalje predstavlja opasnost po
Svijet?
U ovoj knjizi ćete naći odgovore na sva
ova pitanja.
BILJE[KA O AUTORU

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari.
Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na
Fakultetu primijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom
fakultetu Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela
iz oblasti vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije
evolucije, obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa
krvavim ideologijama.
Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici
vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.
Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi
sa sadr`ajem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu
Allaha, d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja
djela autor je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu
Muhammeda, a. s. Na taj na~in on ima za cilj da ka`e "posljednju rije~" koja }e, jednu
po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati
ateisti~ke prigovore uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova
namjere da se ka`u ove "posljednje rije~i".
Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja
{irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama
vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i
izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.
Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama
{irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne
i Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike
poput engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog,
portugalskog, pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i
indone`anskog prati {iroka ~itala~ka publika.
Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi
oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it
}e njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti
te njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne
nespornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale
filozofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o
temama koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to mo`e biti samo
emocionalna odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da
su u potpunosti pobijeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke
tendencije su idejno pora`ene u djelima Haruna Yahye.
Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti
Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera
biti povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put.
Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu
zaradu nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih
koji rade na kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji
su uklju~eni u marketing i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom
postignu Allahovo zadovoljstvo.
Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih
djela, koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod
usmjeravanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.
Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute
ljudski razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane
generalnim iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere
i razbijanju sumnja bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno
da efikasnu odbranu vjere nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom
nagla{avanju autorovog knji`evnog umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu
gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja ~italaca, gdje se sasvim jasno vidi
efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost, mo}i }e shvatiti da je pobijanje
ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela Haruna Yahye.
Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni
povod velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja do`ivljavaju muslimani
{irom Svijeta. A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a le`i u pora`avanju
ateisti~ke misli, izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in
na koji to ljudi mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okru`enje
tiranije, intriga i anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i,
postaje sasvim jasno da se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e br`e i efikasnije.
U protivnom, mo`e biti veoma kasno.
Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela
ulogu prethodnice, uz Bo`iju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu
do mira i spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota
i blagodati.
^ I T A O C U
● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili porazu
teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih
filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom
{to su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju.
Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju
nala`e iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e
biti u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama
vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama
odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.
● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja
svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allah-
ovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete
iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.
● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e
shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laskavi
status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori~an
stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im
knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u
atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom
trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena
znanja i iskustava.
● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane
samo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet.
Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva
u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji
`ele objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.
● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne
razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima
niz knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,
koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite
pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema
kojima }ete se mo}i koristiti.
KOMUNIZAM
U ZASJEDI
Komunizam, koji je okrvavio
XX stolje}e,
sprema se za nove strahote

Sa turskog preveo:

Enver IBRAHIMKADI]

HARUN YAHYA
Naslov originala:
Komunizm Pusuda

Autor:
Harun Yahya

Prijevod sa turskog:
Enver Ibrahimkadi}

Urednik:
Ned`ad Lati}

Lektor:
D`emaludin Lati}

Korektor:
Emira D`ananovi}

Design:
Global Publishing

I z a d a v a ~:
Bosan~ica print

Z a i z d a v a ~a :
Had`ib [i{i}

Sarajevo, 2003.

YAHYA, Harun
Komunizam u zasjedi : komunizam, koji je okrvavio XX stolje}e, sprema se
za nove strahote / Harun Yahya ; [prijevod sa turskog na bosanski Enver
Ibrahimkadić]. - Sarajevo : Bosančica print, 2003. - 190 str. : ilustr. ;
27 cm

Prijevod djela: Komünizm pusuda. - Harun Yahya. - Bilješke: str. 218-219


ISBN 9958-650-09-6
Yahya, Harun

323.28:141.82]:329

COBISS/BH-ID 10510342
S A D R @ A J :

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

PRVI DIO
RA\ANJE KOMUNIZMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

DRUGI DIO
HISTORIJA BOLJ[EVI^KOG VANDALIZMA . . . . . . . . . . . 24

TRE]I DIO
U^MALI SVIJET KOMUNIZMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

^ETVRTI DIO
C R V E N I T E R O R U A Z I J I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

PETI DIO
K O M U N I S T I ^ K O N E P R I J A T E L J S T V O P R E M A V J E R I . . . 150

[ESTI DIO
S K R I V E N I K O M U N I Z A M . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170

B I L J E [ K E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
KOMUNIZAM U ZASJEDI

UVOD

Komunizam je ideologija koja je udarila pe~at na proteklo, XX stolje}e.


Me|utim, ovaj pe~at je ispunjen samo presijama, zulumom, krvlju i suzama.
Prema predvi|anjima histori~ara, tokom XX stolje}a je, zaslugama jedino
ove ideologije, ubijeno 120 miliona ljudi! Nije rije~ o vojnicima koji su
poginuli na rati{tima ve} su to civili koje su komunisti~ke dr`ave pobile u
vlastitom narodu. Sto dvadeset miliona mu{karaca, `ena, staraca, djece i beba
`ivote je izgubilo samo zbog ove hladne, bezdu{ne, okrutne i brutalne
ideologije! [tavi{e, jo{ desetine miliona ljudi je, od strane komunisti~kog
re`ima, ostalo uskra}eno za slobodu i osnovna ljudska prava, prisiljeno na
seobu, sistematski iznurivano gla|u, hap{eno i kori{teno kao robovi u radnim
kampovima. Milioni ljudi su bili meta ili su `ivjeli pod strahom da }e biti
meta hitaca grupa komunisti~kih gerilaca, odnosno teroristi~kih organizacija.
Koji su korijeni ove ideologije? Kako se moglo dogoditi da jedna toliko
krvava i nemilosrdna ideologija na|e pristalice {irom Svijeta, da revolucijom
do|e na vlast i da za sobom povu~e milione ljudi? Gdje je ro|en komunizam,
kako se razvio i kako je okon~ao? Da li je zaista okon~ao ili i dalje predstavlja
opasnost po Svijet?
U ovoj knjizi iznijet }emo neke odgovore na ova pitanja.
[to je jo{ bitnije, skrenut }emo pa`nju na jednu veliku opasnost!
Komunisti~ka ideologija je tokom proteklog stolje}a bila razlog patnji i
svakojakih neda}a, cijeli Svijet je bio svjedok pokolja i opakosti komu-
nisti~kih lidera. Da li je sada sa lica Zemlje izbrisana ova opasnost? Na`alost,

8
HARUN YAHYA

nije! KOMUNIZAM JE U ZASJEDI!


Ova "jama za prolijevanje krvi", koja je `ivota ko{tala 120 miliona
ljudi, jo{ postoji. Ulaz je zatvoren, okolo je stavljeno ne{to {to kamuflira
jamu sa strana, ali je jama u polo`aju otvorene klopke. Lukavo se skrivaju}i,
komunizam nastavlja sa svojim aktivnostima. U razli~itom obliku i pod
razli~itim imenima nastavlja `ivjeti i ~eka dan kada }e na}i priliku da
~ovje~anstvu priredi patnje sli~ne onima iz pro{losti.
Upravo iz tog razloga je krajnje zna~ajna du`nost otkriti stvarno lice
komunisti~ke ideologije, cijelom ~ovje~anstvu objelodaniti patnje i nesre}e
koje je ona prouzrokovala i zbaciti masku ove opasnosti koja je u tajnom
narastanju. Ova knjiga je napisana sa tim ciljem.

9
PRVIDIO
RA\ANJE KOMUNIZMA

Da bi se ispravno shvatilo ra|anje komunizma,

K neizostavno je potrebno baciti pogled na evropsku


kulturu XVIII i XIX stolje}a. Po~ev{i od drugog
stolje}a nove ere, Evropa je postepeno prihvatala
kr{}anstvo, koje je do "epohe prosvjetiteljstva" postalo preovla-
davaju}e na prostoru cijelog kontinenta. Prosvjetiteljski pokret
koji je svoju rasprostranjenost do`ivio u XVIII stolje}u, po~eo je
sa ateisti~kim istupima odre|enih evropskih umjetnika i mislilaca
insipiriranih starogr~kom i rimskom paganskom kulturom. A
najve}i rezultat prosvjetiteljskog pokreta je Francuska revolucija
koja je, u isto vrijeme, i "antireligijska revolucija".
Infrastruktura Francuske revolucije formirana je na kroz pouke
ateisti~kih filozofa kao {to su Voltaire, Diderot i Montesque . A
tokom te revolucije antireligijske i paganske tendencije prosvjeti-
teljskog pokreta postale su sasvim o~ite. U ishodu pove}ane
propagande jakobinaca, koji su predstavljali revolucionarnu

11
KOMUNIZAM U ZASJEDI

avangardu, razvio se veoma popularan pokret "odricanja vjere". [tavi{e,


radilo se na formiranju nove paganske vjere. "Revolucionarni kult", koji je
svoje prve znakove pokazao 14. jula 1790. g. prilikom proslave federacije,
brzo se {irio. Jedan od zlokobnih revolucionarnih lidera, R o b e s p i e r r e ,
"revolucionarnom kultu" dodao je neka nova pravila. Na~ela ovog kulta je
iznio u vidu referata koga je nazvao "Uzvi{eni kult postojanja". Poznata
pari{ka crkva Notre Dame je preobra}ena u, prema rije~ima Robespierrea,
"hram razuma"; sva kr{}anska obilje`ja su poskidana sa zidova crkve, a na
sredini je postavljen kip `ene, koja je navodno predstavljala "boginju razuma".
Za vrijeme Francuske revolucije pobijeno je mnogo sve}enika, oplja~kane
su i uni{tene vjerske institucije.
Zajedno sa Francuskom revolucijom, u Evropu je do{la i jedna nova
filozofija koja se vremenom ra{irila na ~itavom njezinom prostoru:
materijalizam . Ova filozofija, koja priznaje postojanje samo materije i koja,
tako|er, predvi|a da je svijest `ivih bi}a i ~ovjeka na~injena samo od
"materije koja je u stanju kretanja", je, zapravo, prvi put iznesena od strane
odre|enih filozofa koji su `ivjeli jo{ u staroj Gr~koj. Dva poznata imena koja
su u XVIII stolje}u prihvatila materijalizam i naturala ga masama su Dennis
Diderot , jedan od prethodnika Francuske revolucije, i njegov veoma bliski
prijatelj Baron d'Holbach . U svojoj knjizi Sistemi prirode (Systéme de la
Nature), objavljenoj 1770. g., pozivaju}i se na odre|ene hipoteze za koje je
tvrdio da su "nau~ne ~injenice", Baron d'Holbach je iznio da ne postoji ni{ta
drugo izvan materije i energije. Fanati~ni ateist d'Holbach se tako|er
usprotivio i poimanju morala; branio je stav da ~ovjek treba ostvariti {to je
mogu}e vi{e u`itaka i da zbog toga mora oprobati sve
puteve.
Materijalizam, koji je u XVIII stolje}u prihva}en
i branjen od strane nekoliko filozofa, u XIX stolje}u
se jo{ vi{e razvio i, ne ograni~avaju}i se samo na
prostor Francuske, svoje korijene pustio i u ostalim
zemljama Evrope. Po~etkom XIX stolje}a u Njema~-
koj su se pojavila dva veoma zna~ajna materijalisti~ka
filozofa: Ludwig Büchner i Karl Vogt. Obja{njavaju}i

Korijeni komunizma prote`u se do krvave Francuske


revolucije. Neprijateljstvo prema vjeri, koje se, tokom
Francuske revolucije, izra`avalo ilustracijom ''boginje
mudrosti'', kasnije se koristilo na komunisti~ki posterima.
HARUN YAHYA

ljudski intelekt, Vogt je rekao: "Kako god jetra lu~i `u~nu te~nost, isto tako
i ljudski razum lu~i misli". Ova krajnje apsurdna komparacija nije nai{la na
podr{ku ~ak ni od strane materijalista toga vremena.
Iako se pojavio sa ovakvim i sli~nim tvrdnjama, materijalizam je
prihva}en od strane ateisti~kih krugova i polahko se po~eo nametati evropskim
zajednicama. Materijalizma je predstavljen kao osnova nauke i mudrosti. Ova
varljiva propaganda se brzo pro{irila me|u francuskim, potom njema~kim,
a zatim i me|u intelektualcima {irom Evrope. Nesumnjivo je da je u svemu
tome veliku ulogu imao i masonski pokret, koji je bio veoma popularan
me|u evropskim intelektualcima XIX stolje}a i koji je materijalizam prihvatao
kao svoju dogmu.
Dok se na takav na~in {irio materijalizam, kao jedna anti~ka dogma,
sa druge strane su se poduzimali razni koraci u nastojanjima da se
materijalizmu prilagode razli~ite nau~ne grane. U tom kontekstu mogu}e je
iznijeti slijede}e konstatacije:
1. materijalizam je prilago|en prirodnim znanostima, a autor ovog
projekta je engleski prirodnjak Charles Darwin ;
2. Materijalizam je prilago|en socijalnim naukama, a autori toga su
njema~ki filozofi Karl Marx i Friedrich Engels .
Darwinova adaptacija je poznata kao "teorija evolucije", a Marxova i
Engelsova kao "komunizam".

Marx i Darwin
Mogu}e je re}i da Darwinova teorija evolucije, zapravo, u sebi sadr`i
i Marxovu i Engelsovu teoriju, po{to je komunizam "teorija evolucije",
odnosno oblik teorije evolucije prilago|ene historiji i sociologiji. Ova
~injenica je na slijede}i na~in rezimirana u Marxism and Darwinism, knjizi
autora A n t o n a P a n n e k o e k a , jednog od vode}ih darvinista i marksista s
po~etka XX stolje}a:
Nau~ni zna~aj marksizma, a, u isto vrijeme, i darvinizma je u tome {to obje
ove nau~ne grane slijede teoriju evolucije . Jedna od njih je to realizirala u sferi
organskog svijeta, na `ivim bi}ima, a druga na polju ljudske zajednice... U~enja
i Darwina i Marxa, dvije teorije koje su se, dakle, razvile na polju prirodnih
nauka i ljudskih zajednica, teoriju su evolucije transformirale u jednu pozitivnu
nauku. Time su mase ubijedili u teoriju evolucije kao temeljni pojam socijalnog
i biolo{kog razvoja.1

13
KOMUNIZAM U ZASJEDI

U kontekstu dva osnovna pitanja, izme|u darvinizma i marksizma


tako|er je uo~ljiv potpuni sklad:
1. Darvinizam iznosi da je sva `iva bi}a oformila "materija u pokretu",
da je ova materija organizirana, a nije stvorena od strane Boga, da su,
prema tome, sva `iva bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti i da je ~ovjek
jedna vrsta `ivotinje koja je tako|er evoluirala iz drugih `ivotinja. Ove
tvrdnje, koje nisu zasnovane ni na kakvim nau~nim ~injenicama i koje
}e se narednih godina pobiti nau~nim otkri}ima, u potpunom su skladu
sa idejama Marxa i Engelsa koji su vjerovali samo u postojanje materije
i koji su cijelu povijest ~ovje~anstva nastojali objasniti materijalnim
faktorima.
2. Darvinizam isti~e "sukob" kao pokreta~ku snagu koja osigurava
razvoj u `ivom svijetu. Najosnovnija hipoteza Darwinove teorije glasi
da su prirodni izvori nedovoljni za `ivi svijet, da je, prema tome, stalno
prisutna jedna "borba za opstanak" i da ova borba tako|er predstavlja
jednu evolucionu snagu. A to isto predvi|a i princip "dijalektike" koji
su prisvojili Marx i Engels. Prema dijalektici, sukob me|u suprotnostima
je jedina pokreta~ka snaga razvoja u Kosmosu. Povijest ~ovje~anstva
se, tako|er, razvila zahvaljuju}i sukobu; ~ovjek je napredovao
zahvaljuju}i upravo ovom sukobu.
Analiziraju li se u~enja Marxa i Engelsa i Darwinove teorije, uo~it }e
se da me|u njima vlada jedan veliki sklad, kao da poti~u iz istog centra.
Materijalisti~ku filozofiju Darwin je prilagodio prirodi, a Marx i Engels
historiji.
U kontekstu komunisti~ke
teorije, Engels (desno) je
Darwina i Marxa (lijevo)
dr`ao na istoj razini.
Prema Engelsu, Marx je
materijalizam primijenio
na dru{tvene, a Darwin
na prirodne nauke.

14
HARUN YAHYA

Upravo je Karl Marx bio taj koji je prvi shvatio zna-


~aj ovog velikog Darwinovog doprinosa materijalizmu.
Marx je studiozno i{~itao knjigu Porijeklo vrsta, koja je
objavljena 1859. g., i uvidio da je rije~ o djelu koje
predstavlja veliki oslonac za njegovu teoriju. U pismu
koje je 19. decembra 1860. g. napisao Engelsu on za
Darwinovu knjigu pi{e da ona “implicira temelj historije
prirode na{eg u~enja” .2 A u pismu koje je 16. januara
1861. napisao Lasseleu pi{e slijede}e: " D a r w i n o v o
djelo je kapitalno djelo. Sa aspekta prirodnih nauka, ono Prema pioniru ruskog komu-
nizma, Plehanovu, "marksizam
predstavlja temelj borbe klasa kroz povijest. "3 je prilago|avanje darvinizma
dru{tvenim naukama".
Svoje simpatije prema Darwinu Marx je izrazio i
kroz posvetu svog najve}eg djela Das Kapital. Poklanjaju}i mu njema~ko
izdanje Kapitala, Marx je u posveti napisao: "Charlesu Darwinu od Karla
Marksa, jednog vatrenog obo`avatelja."
[to se pak ti~e Engelsa, on je svoju naklonost Darwinu izrazio na
slijede}i na~in: "Priroda ne funkcionira kao metafizika ve} kao dijalektika.
U vezi s tim, prije svih treba spomenuti ime Charlesa Darwina."4 Engels se
o Darwinu toliko pohvalno izra`avao da ga je dovodio u isti nivo sa Marxom:
"Kako god je Darwin otkrio zakon evolucije u organskom svijetu, tako je i
Marx otkrio zakon evolucije kroz povijest ~ovje~anstva."5
A Georgi Valentinovich Plehanov , pionir ruskog komunizma koga je
Lenjin okarakterizirao kao "najve}eg poznavaoca cijele svjetske literature
o marksizmu", u aktualnom je kontekstu iznio najkoncizniji komentar tvrde}i
da je marksizam "prilago|avanje darvinizma dru{tvenim naukama" .6
Jedan od profesora Vatikanskog univerziteta, histori~ar prof. Malachi
Martin , na slijede}i je na~in objasnio vezu izme|u Marxa i Darwina:
Kada je obznanjena Darwinova teorija, Marx ju je vidio kao ne{to {to je daleko
od teorije. To je prihvatio kao "nau~ni" dokaz da izvan "materijalnog svijeta"
ne postoji nikakav "duhovni svijet". Darwin je stvorio podlogu Marxove
opravdanosti odbijanja Hegelovog idealizma... Marx, koji je apsolutno
zanemarivao da je Darwinova teorija samo jedna teorija... mogu}nost da je
daleko od osnovanosti sa socijalnog aspekta, Darwinove je ideje prilagodio
socijalnim klasama svoga vremena... Kao i u Darwinovoj teoriji evolucije, Marx
je mislio da i socijalne klase, kao i cijela materija, moraju biti u jednoj stalnoj
borbi za `ivot i dominaciju.7

15
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Ova tijesna veza izme|u darvinizma i marksizma isti~e se i od strane


savremenih evolucionista. Jedan od danas najvatrenijih branilaca teorije
evolucije, biolog Douglas Futuyma, na tu ~injenicu upozorava u uvodu svoje
knjige Biologija evolucije: "Zajedno sa Marksovom materijalisti~kom
teorijom, koja obja{njava povijest ~ovje~anstva, Darwinova teorija evolucije
je jedan veliki stepen u osnovi materijalizma."8 A jedan drugi veoma poznati
evolucionist, paleontolog Stephen J. Gould, ka`e da je "komentiraju}i prirodu,
Darwin primijenio jednu veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju".9
I Leon Trocky, koji je, zajedno sa Lenjinom, jedan od dvojice najve}ih
neimara ruske komunisti~ke revolucije, iznio je slijede}i komentar: "Dar-
winovo otkri}e je najve}a pobjeda dijalektike (dijalekti~kog materijalizma)
na polju cijele organske materije."10
Sve ovo jasno ukazuje da su darvinizam i marksizam u jednoj veoma
bitnoj povezanosti. Sa lahko}om je mogu}e iznijeti konstataciju: da nije
bilo darwinizma, ne bi bilo ni marksizma. Ako ~ovjek shvati i doku~i
neosnovanost darvinizma, izvjesno je da }e poimati i neutemeljenost
marksizma. Sasvim je sigurno da je i obrnuta postavka tako|er ispravna: ako
je u nekoj zajednici darvinizam {iroko prihva}en, onda je neizbje`no da se
u toj zajednici razvije i marksizam.
Zbog toga, uvidjeti da je darvinizam naprihvatljiv i neosnovan sa
nau~nog, a i sa sociolo{kog stanovi{ta za ~ovje~anstvo je veoma zna~ajno
pitanje. Izno{enjem ove ~injenice, onemogu}it }e se ponovno ja~anje
marksizma, koji proisti~e iz darvinizma i koji danas ~eka u zasjedi, osujetit
}e se ponovno doga|anje patnji koje je ova dogma u proteklom stolje}u
priredila velikom dijelu
~ovje~anstva. Upravo i po-
vijest ukazuje na ~injeni-
cu: bez darvinizma ne}e
biti ni marksizma.

Negiraju}i kreacionizam, Darwin je


komunizmu osigurao "nau~nu"
osnovu. Zbog toga Trocky, jedan od
krvolo~nih lidera bolj{evi~ke
revolucije, Darwina vidi kao
predstavnika dijalekti~kog
materijalizma u sferi prirodnih nauka.

16
HARUN YAHYA

[irenje darvinizma i veza izme|u komunizma i kapitalizma


Analiziraju}i politi~ke utjecaje darvinizma, potrebno je obratiti pa`nju
na jednu ta~ku: ne samo sa jednom, ova teorija je u uskoj povezanosti sa
nizom ideologija koje su naizgled krajnje razli~ite jedna od druge. Istra`imo
li ideologije koje podr`ava darvinizam, pored komunizma susrest }emo se
sa {irokom lepezom ideologija kao {to su rasizam, imperijalizam, kapitalizam
i fa{izam. Zajedni~ka je strana ovih ideologija, koje na prvi pogled izgledaju
neovisne jedna od drugi i, {tavi{e, opre~ne jedna drugoj, njihovo protivljenje
Bo`ijim vjerama i moralnim principima koje one nala`u. Za~etnici ovih
ideologija u vjeri i njezinim normama vidjeli su smetnju za sebe te su zbog
toga darvinizam koristili kao oru`je za uklanjanje ove barijere. Zanimljivo
je u svemu tome da su, dok su na jednoj strani na taj na~in otvarali `ivotni
prostor za svoje ideologije, s druge strane ja~ali konkurentske ideologije.
Ilustracije radi treba navesti primjer kapitalista, koji su, radi ozakonjenja
slobodnog tr`i{ta u kome se, u pogledu njihovih tvrdnji, vodi bespo{tedna
"borba za opstanak", podr`avali darvinisti~ki moral, a koji su, isto tako, s
druge strane, podr`avali komunizam, ideju kojoj su se u biti protivili.
Marksisti~ki filozof, Anton Pannekoek , u svojoj knjizi Marxism and
Darwinism skre}e pa`nju na ovu zanimljivu ~injenicu i na slijede}i na~in
obja{njava podr{ku koju je bur`oazija, odnosno bogati kapitalisti~ki sloj
Evrope, pru`ala darvinizmu:
Svima je poznato da za svoj zna~aj i poziciju marksizam mo`e zahvaliti jedino
svojoj ulozi koju je imao u klasnoj borbi proleterijata... Nije te{ko uo~iti da
je i darvinizam tako|er pre`ivljavao isto iskustvo kao i marksizam. Darvinizam
nije konkretna teorija koja je prihva}ena nakon provedenih testiranja i
diskutiranja uz objektivan pristup nau~nih krugova. Ne, nakon {to je na~inio
prvi korak, darvinizam je nai{ao na entuzijasti~ne simpatizere i `estoke
protivnike. Darwinovo ime je uzdignuto zahvaljuju}i ljudima koji vrlo malo
razumiju njegovu teoriju... A {to se ti~e darvinizma, on je odigrao jednu ulogu
u klasnoj borbi i, zahvaljuju}i toj ulozi, brzo se pro{irio, pridobio strastvene
simpatizere i tvrde neprijatelje.
Darvinizam je slu`io kao oru|e za bur`oaziju, koja se protivila pravima Crkve
i aristokraciji. Cilj bur`oazije je uklanjanje starih vladaju}ih snaga, koje su
predstavljale barijeru na njihovom putu... Zahvaljuju}i religiji, sve}enici su
pod svojom kontrolom dr`ali velike mase i na taj su se na~in mogli buniti volji
bur`oazije... Prirodne nauke su dovedene na nivo oru`ja uperenog protiv
religije, isticana je nauka i novootkriveni prirodni zakoni i bur`oazija je
ratovala tim oru`jem...

17
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Darvinizam je do{ao u pravo vrijeme; Darwinova teorija, koja pretpostavlja


da je ~ovjek nastao iz ni`ih `ivotinja, uni{tila je cijelu osnovu kr{}anskog
u~enja. Upravo je to razlog zbog koga je bur`oazija veoma strastveno usvojila
darvinizam u trenutku njegovog pojavljivanja... Pod ovim okolnostima, sa
stra{}u i fanatizmom klasne borbe, vo|ene su ~ak i nau~ne rasprave. Tekstovi
o Darwinu, unato~ ~injenici {to nose imena autora nau~nika, nose karakteristike
dru{tvenih polemika.11
Doista, {irenje darvinizna se odvijalo na ovaj na~in. Snage koje su
vladale Evropom podr`avale su i do`ivljavale darvinizam kao nepropustivu
priliku za ozakonjenje kako kapitalisti~kog sistema koga su uspostavili u
svojim zemljama, tako i imperijalisti~kih, kolonijalnih sistema koje su
uspostavili {irom Svijeta. (Radi detaljnijih podataka v. Harun Yahya,
Darwinovo neprijateljstvo prema Turcima, 1999.) Besmislene tvrdnje,
imaginarne pretpostavke i nau~ne protivurje~nosti darvinizma u potpunosti
su se zanemarivale i darvinizam, koji je tretiran kao neophodno oru`je protiv
religioznih ubje|enja i moralnih kriterija koje nala`e religija, ra{irio se
zahvaljuju}i ideolo{kim ciljevima.
Me|utim, "bur`oazija", odnosno kapitalisti~ka klasa, koja je na ovaj
na~in {irila darvinizam, u isto vrijeme, ovom je teorijom podr`avala i svoga
rivala - zbog toga {to je {irenje darvinizma i na taj na~in uni{tavanje
religioznih ubje|enja - koliko kapitalizmu, toliko isto je koristilo i marksizmu.
Nakon uklanjanja moralnih odlika poput milosr|a, suosje}anja, nesebi~nosti,
bratskih odnosa, poniznosti, umjerenosti i skromnosti, koje je ~ovjeka pou~ila
vjera, zajednica poprima oblik jedne divlje arene. U ovoj areni, koliko "borba
za `ivot" me|u kapitalistima, toliko se tako|er razvija i "klasna borba za
opstanak" izme|u komunista i kapitalista.
Njema~ki dr`avnik i prirodnjak, Virchow , koji je u jesen 1871. g. uzeo
rije~ na jednom me|unarodnom kongresu, koji je okupio evropske nau~nike
iz oblasti prirodnih znanosti, rekao je: "Pazite, ova je teorija u veoma tijesnoj
povezanosti sa jednim u~enjem koje je prouzrokovalo veoma velike neda}e
u susjednoj zemlji!" 12 Zemlja o kojoj je pri~ao Virchow bila je Francuska,
a u~enje na koje je upozoravao bila je francuski komunizam, koji je te godine
inicirao krvavu Pari{ku komunu . (Pari{ka komuna je revolucionarna vlada
pari{kih radnih masa koje su ustale na oru`je 1871. g. nakon francuskog
poraza u ratu sa Njema~kom, u periodu slabljenja dr`avnog autoriteta.
Mjesecima se gradska uprava nalazila u rukama ~elnika komune i organizirani
su napadi {irokih razmjera na vjerske centre i crkvena lica.)

18
Lenjin je pisao da su komunisti
i bur`oazija bili u istim
redovima u borbi protiv
religije. Lenjinovi komentari
ukazuju na ~injenicu da je
sukob izme|u komunizma i
bur`oazije u biti samo jedan
"unutarnji sukob", da su ove
dvije materijalisti~ke ideologije
partneri, a da im je stvarni
neprijatelj religija.

Na kraju, mogu}e je iznijeti konstataciju da su se, unato~ me|usobnim


sukobima, komunizam i kapitalizam, u kontekstu neprijateljstva prema vjeri,
susreli na zajedni~koj osnovi i da su u aktualnom kontekstu jednu veliku
podr{ku dobijali od darvinizma. Upravo je to razlog {to komunisti smatraju
da je u pripremi dru{tva za komunisti~ku revoluciju prije svega potrebno
izvr{iti njegovu kapitalizaciju. Prema tome, uporedo sa {irenjem kapitalis-
ti~kih eti~kih normi - gdje darvinisti~ka propaganda ima egzistencijalni
zna~aj! - zajednica }e se prvenstveno ateizirati, a potom }e do}i komunizam.
U tekstu pod naslovom "Stav proleterske partije o pitanju religije", koga je
napisao 1909. g. lider ruske revolucije, Vladimir Ili~ Lenjin, na slijede}i na~in
obja{njava ovu ulogu koju je bur`oazija (kapitalisti~ka klasa) odigrala u
borbi protiv religije:
Prvo, sa aspekta historije, obaveza borbe sa religijom je obaveza revolucionar-
ne bur`oazije, i na Zapadu je bur`oaska demokracija, u periodu svoje revolu-
cionarne borbe protiv feudalizma i srednjovjekovnog poretka, ovu obavezu u
velikoj mjeri izvr{ila... Kako u Francuskoj, tako i u Njema~koj postoji tradicija
borbe bur`oazije protiv religije, i to je zapo~elo mnogo prije socijalizma (prije
enciklopedista i Feuerbacha). [to se ti~e Rusije, zbog specifi~nosti na{e
revolucije, i ova obaveza je tako|er gotovo u cijelosti natovarena na ple}a
radni~ke klase. 13
Kao {to se da uo~iti, Lenjin obja{njava da "obaveza rata protiv religije"
pripada kapitalistima, da su u Evropi oni ovu obavezu izvr{ili, ali da u Rusiji,
zbog toga {to ne postoji ova klasa, obaveza borbe protiv religije pripada njima
samima. Ove Lenjinove rije~i sasvim jasno stavljaju do znanja da je borba
izme|u kapitalizma i komunizma zapravo samo jedan "unutarnji sukob" i
da je religija zajedni~ki i stvarni neprijatelj ovih dviju snaga.

19
Pari{ki komunci strijeljaju crkvena lica

Sasvim je o~ito da oni ula`u napore kako bi degenerirali svoje zajednice


i udaljili ih od istinskog puta kako bi ih oslabili sa eti~kog i humanog aspekta
i na taj na~in nametnuli svoj ateisti~ki, komunisti~ki sistem.
Me|utim, nemogu}e je da bilo koja od antireligijskih operacija ovih ljudi
postigne uspjeh. Ne smije se gubiti iz vida da su i u pro{losti `ivjeli narodi
koji su se borili protiv vjere, koji su bili neposlu{ni prema Bo`ijim
vjerovjesnicima i koji su okretali glavu od Bo`ijih Objava. I ovi narodi su
na svoj na~in poku{avali uni{titi vjeru. Me|utim, ove narode je o~ekivao
sli~an zavr{etak: nekima od onih koji se bore protiv Njegove rije~i Allah je
poslao kaznu na ovom svijetu, a neke je obavijestio da ih na budu}em svijetu
~eka te{ka patnja. Ova ~injenica je na slijede}i na~in istaknuta u Kur'anu:
O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne
obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u. I Nuhov narod je prije njih poricao,
a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao
je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam
ga Ja ka`njavao, - a kakva je bila kazna Moja! I tako }e se rije~ Gospodara
tvoga ispuniti da }e oni koji nisu htjeli da vjeruju - stanovnici u vatri biti.
(Al-Mu'min, 4-6)

Krvava dijalektika darvinizma


Sliku koju smo iznijeli dovdje, zapravo, koncizno ilustrira i razvoj
komunizma u svijetu: gotovo u svim zemljama komunizam je dolazio kao
suprotnost kapitalizmu i fa{izmu. Naizgled opre~ne, ove krajnosti su
inspirirane sa istog izvora - darvinizma. Kapitalizam i fa{izam su formirali
desno, a komunizam lijevo krilo darvinizma. [irenje darvinizma u jednoj

20
ZAJEDNI^KA BESMISLICA FA[IZMA I KOMUNIZMA:
DARVINISTI^KI SUKOB
a~etnik komunizma, Marx, tvrdio je da je stolje}e bilo period bola i nesre}a.

Z sukob jedini put koji vodi ka razvoju


povijesti. Smatrao je da zajednice, misao
i ideje mogu napredovati jedino sukobom, ratom
A, zapravo, uop}e n i j e b i l a p o t r e b n a
proturje~nost i nepotrebno je bilo inicirati
s t r a h o t e i p o k o l j e . Opre~nosti su uvijek i na
i revolucijom. "Da nije rada i sukoba, sve bi svakom mjestu prisutne. Uvijek je postojala dan
ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom i no}, svjetlo i tama, negativnost i pozitivnost,
obliku," govorio je. [tavi{e, govore}i da je "sila hladno i vru}e, dobro i zlo. Sve ove opre~nosti
trudna jednim novim, a babica svakom starom su stvorene da bi se naglasila ljepota, da bi
dru{tvu", Marx je milione ljudi pozivao u rat, inicirale eti~ke odlike kao {to su tolerancija, mir
pokolje i prolivanje krvi. i opra{tanje.
Marxove ideje su vremenom zadobile veoma Ista situacija va`i i za idejno polje. To {to
veliki broj pristalica. Lenjin, komunisti~ki lider ljudi razli~ito misle ne smije biti povod za
koji se potpisao iza najsurovijih pokolja, ovo me|usobno ubijanje, njihovo nemilosrdo
obja{njava rije~ima da je " r a z v o j b o r b a pogubljenje. Allah, d`. {., nare|uje da se ~ak i
opre~nosti" (V. I. Lenjin, Odabrana djela, tom 11, prema neprijatelju odnosimo na dostojanstven i
str. 81). Zastupao je tako|er mi{ljenje da se ova lijep na~in, da drugima govorima samo lijepe
borba mora voditi uz prolivanje krvi. rije~i:
Poput komunisti~kih, i fa{isti~ki lideri su Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa
tako|er vjerovali da jedini put ka napretku vodi }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj
kroz silu, revoluciju i rat. " N a c i j e s e m o g u postati (Fussilat, 34).
razvijati jedino surovim rivalstvom koje li~i na Sve proturje~nosti, kao {to je to i u Kur'anu
D a r w i n o v u b o r b u z a o p s t a n a k " , govorio je nagla{eno, me|u ljudima obdarenim razumom
najzna~ajniji Hitlerov idejni oslonac, njema~ki i savje{}u rje{avaju se u sferi uzajamnog
histori~ar H e i n r i c h v o n T r e i t s c h k e (Burns, spokojstva i tolerancije.Pripadnici naroda koji
Savremena politi~ka misao 1850-1950, str. 446). ovo nisu mogli pojmiti i koji su vjerovali u
Drugi fa{isti~ki lider koji je tako|er vjerovao da obmane dijalekti~kog materijalizma godinama
je primjena sile pokretna snaga za povijest i da su me|usobno ratovali, tukli se poput divlja~i
rat donosi reformu bio je Mussolini . Slabljenje i na kraju samo padali u tegobe. Na taj na~in su
engleske imperije dovodio je u vezu sa njihovim manifestirali ~injenicu na koju je Allah, d`. {.,
"naporima u izbjegavanju ratovanja, {to je, pak, upozorio u narednom ajetu:
najzna~ajnija poticajna snaga evolucije" . I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu,
Temeljni oslonac obje ideologije je ideja i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez
"borbe za opstanak" za koju je Darwin tvrdio da borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer
je prisutna u prirodi. Marxova tvrdnja o sukobu A l l a h j e , z a i s t a , n a s t r a n i i z d r ` l j i v i h (Al-
kao osnovi dijalekti~kog materijalizma, a i Anfal, 46).
fa{isti~ka tvrdnja da je rat poticajna snaga nije Kao {to je saop}eno u ajetu, ljudi su odstu-
ni{ta drugo do prilago|avanje Darwinove teorije pili od Allahovog Puta, na koji su upu}ivali
evolucije dru{tvenim naukama. Njegovi poslanici, i umjesto da na Zemlji siju
[to se ti~e rezultata ovih ideologija, on je mir, oni su je pretvorili u leglo nasilja. Zbog to-
sasvim o~it: braniti potrebu konstantnog sukoba ga su gubili snagu, sami sebe su gurnuli u pro-
je nepregledni "potok krvi", jedan korak na~injen past. Ne smije se gubiti iz vida da je Kur'an, ko-
u smjeru totalnog uni{tenja ljudske rase. ji nare|uje kvalitete poput saosje}anja, merha-
Neizbje`no, svi oni koji slijede ove ideologije su meta, po`rtvovanosti, tolerancije i pravi~nosti,
u konstantnom me|usobnom sukobu, tiranisanju jedini izvor koji ljudima i narodima daje sna-
i uzajamnom prolivanju krvi u ime napretka. Oni gu. A paralogizmi proizvedeni ateisti~kim bes-
gube humane emocije kao {to su ljubav, mislicama, kao {to je materijalisti~ki dijalekti-
po{tovanje, po`rtvovanost, sau~esni{tvo, koje je zam, ~ovje~anstvu donose jedino propast i bol.
Allah, d`. {., naredio ~ovjeku, a u potpunosti Jedini put da ~ovjek na|e spas, da na Zemlji
prestaje okru`enje mira i spokojstva. Upravo iz `ivi spokojno i u sigurnosti je `ivljenje u skladu
tog razloga, zbog ovih ideologija je proteklo XX s etikom koju je Allah, d`. {., naredio u Kur'anu.
ONI KOJI SU OPRE^NE IDEJE NASTOJALI U]UTKATI
"DIJALEKTI^KIM SUKOBOM" SU KROZ POVIJEST UVIJEK PORA@AVANI

rema darvinizmom nadahnutom ~ovje~anstva. Kroz povijest niko nije izi{ao

P dijalekti~kom materijalizmu, povijest je


sukob i bespo{tedna borba opre~nih
ideja. Shodno ovim ubje|enjima, proteklo,
kao pobjednik iz brutalnog rata i okr{aja uz
prolivanje krvi. Ako su ~ak i bili oni koji su
izgledali kao pobjednici u sukobu ove vrste
XX stolje}e obilje`eno je me|usobnim i koji su na taj na~in do{li na vlast, ni oni, a
obra~unom fa{ista i komunista, ljudi iste niti njihovi podanici nisu mogli voditi
dr`ave su postali me|usobni neprijateljima, spokojan `ivot u miru. Naprotiv, uvijek su
a Svijet je pretvoren u ogromno jezero krvi. bili izlo`eni neprilikama i duhovnoj i
U ishodu svega toga, tako|er, vjerovali su u materijalnoj bijedi. Stvarni pobjednici su oni
pobjedu svoje ideologije. Me|utim, iz ove koji uvijek pozivaju na mir i spokojstvo,
borbe komunizam nije uspio iza}i kao pob- vjernici koji, vode}i svoju borbu na idejnom
jednik, pobijene su tvrdnje o materijalisti~- polju, upu}uju ljude na razmi{ljanje.
koj, a tako|er i historijskoj dijalektici.
Kroz povijest je uvijek postojao sukob
pozitivnog i negativnog. Ova borba izme|u
dobrih i lo{ih se odigravala i na idejnom polju.
Pozitivne snage su uvijek izlazile kao
pobjednici iz ovog sukoba. Metode borbe na
koje Allah, d`. {., upozorava u Kur'anu su
uperene ka uklanjanju proturje~nosti i
neprijateljstva i uspostavi mira, spokojstva i
prijateljstva me|u ljudima.
Ilustracije radi, Allah, d`. {., nalo`io je
Musau, a. s., da faraona pozove na Pravi Put.
Musa i faraon bili su pristalice dviju opre~nih
ideja. Me|utim, upore|uju}i ove dvije
opre~ne strane, Allah, d`. {., se na slijede}i
na~in obra}a Musau i njegovom bratu Harunu,
a. s.:
Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu
blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio
ili se pobojao! (Ta Ha, 43-44).
Zajedno sa svojim bratom, Musa, a. s., koji
je ispunjavao Bo`ije naredbe, iza{ao je pred
faraona i, isprobavaju}i razne metode, objas-
nio mu Allahove naredbe, Pravi Put i dobro-
~instvo. Na kraju ove njegove idejne borbe fa-
raon, koji nije mogao vidjeti Istinu i koji je Faraon je posjedovao jednu tiransku i surovu
bio naklonjen tiraniziranju dobronamjernih, upravu kojom se, na svojevrstan na~in,
utu{io se u moru, a Musa i njegove pristali- ponosio. Kraj je, me|utim, bio pora`avaju}i.
ce su se spasili. Na reljefu gore prikazan je faraon u okrutnom
Ovaj primjer je jedan si`e povijesti obra~unu sa neistomi{ljenicima ili podanicima.
HARUN YAHYA

zemlji kao posljedicu ima istodobno {irenje oba krila. Prema tome, oni koji
koriste darvinizam da bi potkrijepili fa{izam ili kapitalizam, htjeli ne htjeli
oni pru`aju podr{ku i komunizmu.
U ovom ateisti~kom okru`enju gdje dominira darvinizam, desnica ra|a
i hrani ljevicu, a tako|er i ljevica desnicu. A, isto tako, obje strane su i u
konstantnom me|usobnom sukobu. [to se pak ti~e sukoba, to je ina~e
okru`enje za koje darvinizma tvrdi da je potrebno i korisno za ljudsku
zajednicu.
Obratimo li pa`nju na izlo`enu shemu, sasvim je mogu}e konstatirati
da je, na politi~koj platformi, darvinizam formirao izvjesnu "dijalektiku".
Dijalektika je teorija "sukoba" koju je prvi iznio njema~ki filozof Hegel , a
koja je potom usvojena od strane Marxa i Engelsa. Dijalektika predvi|a da
su svi razvoji u kosmosu mogu}i jedino uz pomo} sukoba. Prema ovoj
teoriji, svaka pozicija ili ideja je jedna "teza". Potom se pojavljuje "antiteza"
koja se suprotstavlja tezi. Teza i antiteza se sukobljavaju, a u ishodu sukoba
stvara se "sinteza". Nakon odre|enog vremena sinteza tako|er postaje teza,
kojoj se ponovo suprotstavlja nova antiteza. Prema teoriji dijalektike, ovaj
sukob se tako nastavlja.
Uporedo sa darvinizmom, koji negira kreacionizam i koji je bio
razlogom da se na ~ovjeka gleda kao na razvijenu `ivotinjsku vrstu, svijet
je postao mjesto sukoba ove darvinisti~ke dijalektike. U mnogo zemalja, a
prvenstveno u zemljama Evrope prethodno su prednja~ili darvinisti desnog
krila, koji su, uni{tavanjem ili iskrivljavanjem vjerskih u~enja i etike,
uspostavili brutalni kapitalizam, a nakon njega i surovi fa{izam. Kao
suprotnost ovoj ideologiji organiziraju se i darvinisti lijevog krila, odnosno
komunisti, i obje strane ulaze u jedan dugotrajan sukob. [to se ti~e sinteze
ove darvinisti~ke dijalektike, ona je uvijek ista: krv, bol, torture, ratovi, suze...
Teror i strahote koje su proizveli predstavnici desnog krila darvinisti~ke
dijalektike (fa{isti) smo iznijeli u drugim na{im djelima. [to se ti~e narednih
poglavlja ove knjige, u njima }emo iznijeti teror i strahote komunizma.

23
DRUGI DIO

Josif Staljin:
ubica 40 miliona ljudi
HISTORIJA BOLJ[EVI^KOG VANDALIZMA

vadeseto stolje}e je najkrvaviji period u historiji ~ovje~anstva.

D U ovom stolje}u su se pojavile metode do tada nevi|enih


brutalnosti kao {to su svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni
logori, hemijska i nuklearna naoru`anja, bombardiranja, gerilski
ratovi i teroristi~ke akcije. Broj ljudi pobijenih navedenim metodama u tom
stolje}u izra`ava cifrom od preko 100 miliona.
Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je XX stolje}e bilo toliko
krvavo. Prvi razlog je {to je razvijena tehnologija omogu}ila proizvodnju
oru`ja koje je daleko ubita~nije u odnosu na oru`je iz pretodnog perioda. A
drugi razlog - a to je, zapravo, stvarni razlog - su ideologije koje su slu`ile
kao povod kori{tenju ovog naoru`anja i tehnologije, i to na najsvirepiji i
najokrutniji na~in. Razli~iti "izmi", ~iji su temelji zakopani u XIX stolje}u,
svoje su krvavo ubiranje plodova obavili u narednom, XX stolje}u.
Od svih ovih "izama" komunizam je najkrvaviji, najbespo{tedniji i sa
naj{irim kalibrom. Broj `rtava koje su u XX stolje}u izgubili `ivote od
strane komunisti~kih re`ima ili organizacija iznosi pribli`no 120 miliona!
Samo u ime ove ideologije 120 miliona ljudi je strijeljano i ubijeno
iscrpljuju}im radom u koncentracionim logorima, pod izgovorom "progona"
odvo|eno od ku}a i uni{teno u stepama Sibira, ubijeno gla|u u namjerno

25
KOMUNIZAM U ZASJEDI

izazvanoj neima{tini, pogubljeno u stra{nim torturama zloglasnih zatvora,


strijeljano od strane komunisti~kih militanata ispranog mozga, zadavljeno,
zaklano i raskomadano. Strahote, koje su zapo~ele 1917. g., nakon ruske
Bolj{evi~ke revolucije, prvo su se pro{irile po cijelom, tek formiranom
Sovjetskom Savezu, a potom na prostore Isto~ne Evrope, Kine, Koreje,
Vijetnama, Kambod`e, Kube, na zemlje Latinske Amerike i Afrike.
Prije|imo sada na detaljniju analizu ovog crvenog u`asa.

Lenjinova krvava revolucija


Karl Marx nije bio lider politi~ke partije. Bio je samo teoreti~ar. Bavio
se postavljanjem historije ~ovje~anstva u zakone koji su u skladu s
dijalekti~kim materijalizmom i, shodno tome na~inio odre|ene komentare
i predskazanja vezana za budu}nost. Najve}e Marxovo predskazanje je bila
revolucija. Obe}ao je da }e kapitalisti~ki sistem biti uni{ten od strane
pobunjenih radnika i da }e se, zajedno sa ovom revolucijom, roditi "besklasno
dru{tvo".
Godine 1883. Marx je umro. Unato~ tome {to su nakon toga pro{le
godine, ~ak decenije, nikako da se dogodi revolucija koju je Marx predskazao.
Nastranu revolucija, u kapitalisti~kim zemljama Evrope su se, iako neznatno,
dogodila odre|ena pobolj{anja u uvjetima `ivota i rada radnika te je do{lo
i do smanjenja zategnutosti izme|u radnika i bur`oazije. Nije bilo revolucije,
a niti naznaka da bi moglo do}i do njezine realizacije.
U ovakvom okru`enju, skoro dvadeset godina nakon Marxove smrti, u
Rusiji se javlja drugo zna~ajno ime Vladimir Ili~ Lenjin, ~iji je ugled
vremenom porastao u Socijaldemokratskoj partiji, koja je u Rusiji formirana
od strane marksista, donio je novu interpretaciju marksisti~ke misli. Prema
Lenjinu, nemogu}e je da se revolucija desi sama od sebe po{to je radni~ka
klasa Evrope opijena olak{avaju}im uvjetima koje im je pru`ila bur`oazija.
[to se ti~e ostalih zemalja, one ina~e nemaju radni~ku klasu vrijednu pa`nje.
Za ovaj problem Lenjin je predlo`io militantno rje{enje: revoluciju ne bi
trebali izvesti radnici, kako je to Marx predvidio, ve} bi ona trebala biti
realizirana od strane Komunisti~ke partije , koja posjeduje vojnu disciplinu
koju ~ine profesionalni revolucionari i koja }e djelovati u ime radnika
(odnosno, u ime "proleterijata", prema marksisti~koj literaturi). Koriste}i
oru`anu borbu i metode propagande, Komunisti~ka partija }e izvesti jednu

26
Ideologiju koju je Marx ostavio iza sebe nakon
njegove smrti interpretirao je Lenjin. Dok je na
jednoj strani radio na popuni nedore~enosti i
proturje~nosti, Lenjin je u isto vrijeme radio i na
razvijanju formula za komunisti~ko oru`ano
preuzimanje vlasti.
Gore: Lenjin (u sredini) i ostali komunisti~ki
militanti na fotografiji snimljenoj 1897. godine
u St. Petersburgu.
Dolje: rusko izdanje Marxovog Kapitala.
Lenjinovo obra}anje masama na Crvenom trgu 1919. g.

Naoru`ani
bolj{evi~ki
revolucionari u
St. Petersburgu
novembra 1917.
godine.
HARUN YAHYA

politi~ku revoluciju, od trenutka preuzimanja vlasti bit }e uspostavljena


autoritativna vlast, koju Lenjin naziva "proleterskom diktaturom",
opozicionari re`ima }e biti uklonjeni, ukinut }e se privatno vlasni{tvo i
osigurat }e se napredovanje zajednice ka komunisti~kom ure|enju.
Zajedno sa ovom Lenjinovom teorijom, komunizam je do{ao u poziciju
ideologije naoru`anih teroristi~kih grupa.
Poslije Lenjina se {irom Svijeta pojavilo na desetine komunisti~kih ili
radni~kih partija koje su se zavjetovale na izvo|enje revolucije uz prolivanje
krvi.
Dobro, koje metode bi Komunisti~ka partija trebala slijediti prilikom
izvo|enja revolucije? Na ovo pitanje Lenjin je odgovorio i teoretski i
prakti~no: Komunisti~ka partija bi trebala proliti {to je mogu}e vi{e krvi!!!
Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije Bolj{evi~ke revolucije, Lenjin
je, u ~asopisu Proletari, pisao slijede}e:
Djelo za koje se mi zanimamo je oru`ana borba; ova borba se realizira od strane
pojedinaca i malih grupa. Dok jedan dio pripada revolucionarnim
organizacijama, ostali dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu
vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka
dva razli~ita cilja, koji se apsolutno moraju odvojiti jedan od drugog: kao
prvo, ova borba ima za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i
policijßske slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i
izvore prihoda privatnih lica. Dio konfiskovanog novca }e i}i u partijsku kasu,
dio za cilj specijalnog naoru`avanja i priprema za ustanak, a dio za `ivotne
tro{kove u~esnika u borbi koju definiramo.14
Velike konfiskacije (kao one u Kafkazu koje iznose 200.000 rubalja i
Moskvi od 875.000 rubalja) doista su i oti{le prvenstveno revolucionarnim
partijama, a ve}i dio malih, a ponekad i u cijelosti su i{le za `ivotne tro{kove
konfiskatora.
U Socijaldemokratskoj partiji Rusije, u ~ijoj upravi se nalazio i Lenjin,
po~etkom 1900-tih godina desilo se jedno veoma zna~ajno idejno razila`enje.
Dok je grupa pod vodstvom Lenjina zagovarala podizanje revolucije uz
upotrebu sile, druga grupa je, u kontekstu uvo|enja marksizma u Rusiji,
zastupala demokrati~nije metode. Unato~ tome {to su u stvarnosti broj~ano
bili manji, raznim metodama pritisaka lenjinisti su do{li u polo`aj "ve}ine"
i po~eli se spominjati kao "bolj{evici", {to je pak ruski izraz za "ve}inu".
Druga grupa je nazvana "menj{evici", rije~ju koja zna~i "manjina".

29
U telegrafima koje je oda{iljao bolj{evi~kim
militantima rasprostranjenim {irom Rusije, Lenjin je
stalno izdavao nare|enja za izvr{enje smrtnih kazni,
a isto tako zahtijevao je i da se to izvr{ava na na~in
koji }e izazivati strah u narodu. Gore: Lenjin u
dru{tvu grupe bolj{evi~kih militanata 1918. g.

U skladu sa prethodno navedenim Lenjinovim citatom, bolj{evici su


krenuli sa organiziranjem atentata, konfiskacijom vladinog novca,
plja~kanjem zvani~nih ustanova i sl. Nakon godina koje su ve}inom pro{le
u izgnanstvu, planiranu revoluciju bolj{evici su izveli 1917. g. Te godine
su se dogodile dvije razli~ite revolucije. Prilikom prve, koja je realizirana
u februaru, sa prijestolja je skinut car Nikola Drugi, zatvoren je zajedno sa
~lanovima porodice i formirana je demokratska vlada. Bolj{evici su, me|utim,
bili odlu~ni u formiranju ne demokracije, ve} "diktature proleterijata".
Oktobra iste, 1917. g., dogodila se planirana revolucija. Predvo|eni Lenjinom
i njegovim najbli`im saradnikom Leonom Trockim , komunisti~ki militanti
su prvo zauzeli Petrograd, gdje je bila smje{tena centralna vlada, a potom i
Moskvu. U ishodu sukoba u oba ova grada formiran je prvi komunisti~ki
re`im na Svijetu.
Nakon Oktobarske revolucije Rusija je postala popri{te velikog
gra|anskog rata. Rat, koji je vo|en izme|u "Bijele armije", koju su oko
sebe okupili generali vjerni caru, i Crvene armije pod komandom Trockog,
trajao je pune tri godine. Jula 1918., naredbom Lenjina, od strane bolj{evi~kih

30
HARUN YAHYA

militanata strijeljanjem je izvr{ena smrtna kazna nad carem Nikolom Drugim


i cijelom njegovom porodicom (zajedno sa troje maloljetne djece). Tokom
cijelog gra|anskog rata bolj{evici se nisu ustezali da nad opozicionarima
re`ima provode najkrvavije zlo~ine, pokolje i mu~enja.
I jedinice Crvene armije, a i tajna policijska organizacija, "^eka", koja
je osnovana na Lenjinovu inicijativu, primjenjivali su veliki teror prema
svim grupama koje su vidjeli kao mogu}u opasnost po re`im. Bolj{evi~ki
teror je na slijede}i na~in opisan u Crnoj knjizi komunizma, poznatom djelu
o svjetskom komunisti~kom teroru:
Bolj{evici su odlu~ili eliminirati, legalno ali i fizi~ki, svaku opoziciju
i svaki, ~ak i pasivni otpor njihovoj hegemoniji, i to ne samo kada se radilo
o grupi politi~kih opozicionara, nego i o dru{tvenim grupama kao {to su
plemi}i, bur`oazija, inteligencija, Crkva itd., i profesionalnim kategorijama
(oficiri, `andarmerija...), a ponekad su tome davali i genocidnu dimenziju.
Ve} od 1920., "dekozakizacija" u mnogo ~emu odgovara definiciji genocida:
cijela populacija jake teritorijalne determinacije, Kozaci, istrijebljena je kao
takva, mu{karci strijeljani, `ene, djeca i starci deportirani, sela sravnjena ili
predata novim okupatorima koji nisu Kozaci.
Lenjin je dr`ao Kozake u istoj ravni kao {to su bili Vandeji u vrijeme
Francuske revolucije i namjeravao je na njima primijeniti tretman koji je
Gracchus Babeuf, "izumitelj" modernog komunizma, ve} 1975. kvalificirao
kao populicide (narodoubistvo).15
Nakon ulaska u svaki grad bolj{evici su ~inili masakre nad svim grupama
koje se nisu blagonaklono odnosile prema njihovom re`imu, provodili su
pretjeranu brutalnost s ciljem ulivanja straha u narodu. U istom izvoru se
na slijede}i na~in opisuju brutalnosti koje su bolj{evici proveli na Krimu:
Identi~na nasilja desila su se u ve}ini krimskih gradova koje su okupirali
bolj{evici: Sebastopol, Jalta, Alu{ta, Simferopol. Isti u`asi, od aprila do maja
1918. g., dogodili su se u velikim koza~kim varo{ima koje su se bile pobunile.
Vrlo precizni dosjei Denikinove komisije opisuju "le{eve svezanih ruku,
slomljenih kostiju, razbijenih glava i vilica, odrezanih genitalnih organa".16
I S. P. Melgunov je, tako|er, u svom djelu La Terreur rouge en Russie,
1918-1924 (Crveni teror u Rusiji, 1918.-1924.) pisao da je u ishodu "akcije
suzbijanja svjedo~enja pre`ivjelih" grad Sevastopolj pretvoren u "grad
povje{anih":

31
NEUKI KOMUNISTI^KI
MILITANTI
Neukim narodnim masama bolj{evici su se
obratili jednostavnim sloganima i,
zahvaljuju}i velikoj propagandi, za veoma
kratko vrijeme veliki broj ljudi su primili
u svoje redove. Neobrazovano i
siroma{no stanovni{tvo je s lahko}om
povjerovalo u la`i komunista koji su im
obe}avali kruh i mir. Komunisti~ku
propagandu je, tako|er, u~vr{}ivao i
ateizam na koji je hu{kao darvinizam. Na
fotografiji se vide seljaci i radnici koji su
u ishodu aktualne
propagande za svega nekoliko dana pre{li
u komunisti~ke redove.

32
33
Vojni lider krvave Bolj{evi~ke
revolucije bio je Leon Trocky.
Trocky, koji je nakon Lenjina
bio na poziciji drugog ~ovjeka,
sa Crvenom armijom, na ~ijem
~elu se nalazio, vodio je
gra|anski rat koji je cijelu
Rusiju oblio krvlju. Gore: jedan
prizor od hiljada nevinih
pobijenih u gra|anskom ratu.

Propagandni plakat koji predstavlja


Trockog kao ratnog junaka.

Ruski vojnici, koji su, pod utjecajem Trockog, u Petrogradu podr`ali


ustanak protiv cara, 1917.
HARUN YAHYA

Ulica Nahimovski bila je na~i~kana povje{anim


tijelima oficira, vojnika i civila uhap{enih na ulici.
Grad je bio mrtav, narod se skrivao po podrumima i
u hambarima. Svi stubovi ograda, svi zidovi ku}a,
telegrafski stubovi, izlozi trgovina bili su prekriveni
plakatima sa natpisom ' s m r t i z d a j i c a m a ' . Radi
upozorenja drugima, ljude su vje{ali po ulicama. Maxim Gorki

Sve one koje su namjeravali likvidirati bolj{evici


su `igosali odre|enim kategorijama. Naprimjer, "bur`oazija" ili "menj{evici",
koji su branili pristup socijalizmu razli~itom od bolj{evi~kog, bili su glavni
neprijatelji novoformiranog re`ima. Broj~ano najve}a i ona koja je ciljala
na najvi{e mete bila je kategorija "kulak" . Rije~ kulak je ruski izraz za
bogate zemljoposjednike. Tokom Revolucije i gra|anskog rata, Lenjin je izdao
na stotine nare|enja o primjeni bespo{tednog terora nad kulacima. Ilustracije
radi, u jednom telegrafu, koga je poslao Upravnom komitetu sovjeta Penze,
pisao je slijede}e:
Drugovi! Ustanci kulaka u va{ih pet distrikta moraju biti nemilosrdo ugu{eni!
Interesi ~itave Revolucije to zahtijevaju, jer "posljednja borba" sa kulacima
posvuda je otpo~eta .
Potrebno je formirati jedan model: objesiti (ka`em objesiti tako da ljudi to vide)
kulake, bogata{e i krvopije ~iji broj ne smije biti manji od 100, objaviti njihova
imena i do~epati se sveg njihovog `ita... U~inite to tako da na okolnih stotine
milja ljudi vide, drhte, znaju i da u sebi ka`u: Oni ubijaju i nastavit }e ubijati
kulake `edne krvi. Po{aljite mi telegraf da ste primili i izvr{ili ove instrukcije.
Va{ Lenjin.17
Lenjinove direktive su, uz veliko zadovoljstvo, izvr{avane od strane
bolj{evi~kih militanata. ^ak su razvili i specijalne stilove brutalnosti i
i`ivljavanja. Poznati ruski pisac, Maxim Gorki , na slijede}i na~in opisuje
odre|ene metode ~iji je i sam bio o~evidac:
U Tambovu, na visini od jednog metra iznad zemlje, komunisti su u lijeve ruke
i noge zatvorenika zakucavali velike eksere, koji se koriste na prugama, i
svjesno posmatrali patnje ovih ljudi. Razrezali su stomak jednog zatvorenika,
izvadili tanko crijevo, prikovali ga za jedno drvo i sve to posmatrali. Sa nekih
su, pak, skidali odje}u i, po~ev{i od ramena, gulili im ko`u.18
Bolj{evici su zapo~eli ~istku svih onih koji nisu htjeli prihvatiti
komunizam. U ishodu prethodno navedenih, a i mnogih drugih Lenjinovih

35
KOMUNIZAM U ZASJEDI

naredbi i prakse, na desetine hiljada ljudi je strijeljano i to bez ikakvog


sudskog postupka. Veliki broj opozicionara re`imu je, tako|er, otpremljeno
u "gulage", koncentracione logore gdje su, pod nepodno{ljivim uvjetima,
bivali nasmrt upo{ljavani. Ve}ina njih se nije uspjelo spasiti iz ovih kampova.
Na kraju, pobijeno je na stotine hiljada radnika i seljaka, koji su se, u periodu
izme|u 1918. i 1922. g., pobunili protiv bolj{evi~kog re`ima.
U svojoj knjizi The Unknown Lenin (Nepoznati Lenjin), koju je napisao
pozivaju}i se na tajnu sovjetsku arhivu, histori~ar Richard Pipes iznosi
nebrojeno mnogo primjera naredbi za izvr{enje zlo~ina, pokolja i
mu~enja, koje je Lenjin izdao bolj{evicima, te na kraju daje slijede}i
komentar:
Nakon navedenih dokaza postaje nemogu}e negirati da je Lenjin, ne
idealist, nego masovni ubica koji vjeruje da najbolji put za rje{avanje
bilo stvarnih ili imaginarnih p r o b l e m a l e ` i u u b i j a n j u l j u d i k o j i i h
prouzrokuju. On je prvi donio/zapo~eo praksu politi~kog i socijalnog
istrebljenja, uni{tenja na desetine miliona `ivota u XX stolje}u.19

Pavlovovi psi i Lenjinovi planovi "evolucije ~ovjeka"


Potrebno je veoma dobro shvatiti razloge brutalne komunisti~ke prakse
koju smo vidjeli kroz primjer Lenjina i kroz jo{ stravi~nije primjere koje }emo
navesti na narednim stranicama. [ta je to bilo presudno da komunisti~ki
lideri poput Lenjina, zatim Staljina, Maoa i Pola Pota, kojima }emo se
kasnije pozabaviti, postanu izbezumljene ubice?
Odgovor na ovo pitanje le`i u njihovoj privr`enosti materijalisti~koj
filozofiji i stajali{te ove filozofije o pitanju ~ovjeka. Kao {to smo naglasili
i na po~etku: komunizam je adaptacija materijalisti~ke filozofije na
dru{tvenom nivou, koji je u potpunom skadu sa Darwinovom teorijom
evolucije, koja, opet, predstavlja prirodnu adaptaciju ove filozofije u okvirima
prirode. Odre|ene temeljne postavke ovih izopa~enih u~enja mogu se
rezimirati u slijede}em:
1. ~ovjek je materijalno bi}e koje ne posjeduje du{u;
2. ~ovjek je napredna vrsta `ivotinje. Jedina razlika od ostalih `ivotinja
je u tome {to su uvjeti u kojima se nalazi ~ovjek malo vi{e "pripitomili
U su{tini, ne postoji razlika izme|u ~ovjeka i `ivotinje;

36
HARUN YAHYA

3. "sukob" je jedini nepromjenjljivi zakon i u prirodi i u ljudskoj


zajednici. Sukob nastaje uslijed me|usobnog podudaranja interesa. To
{to u ishodu sukoba jedna strana izlazi kao gubitnik, osje}a bol i umire
krajnje je prirodno, ~ak i potrebno;
4. prema tome, realiziranjem jednog razvoja, na primjer "komunisti~ke
revolucije", prema komunistima, neizbje`no je, ~ak i potrebno da ljudi
umiru u velikom broju, da pate i da prolaze kroz mu~enja.
Da bi ozvani~ili gore navedene stavke, komunizam - i sve ideologije
koje prihvataju materijalizam - koristi se metodom uni{tavanja vjere u Boga,
koja je prisutna u dru{tvu. Cilj materijalizma, zapravo, i jeste da iz dru{tva
udalji vjeru u Boga, eti~ke i vjerske vrijednosti i na taj na~in oformi mase
koje definira kao "zajednice bezdu{nih `ivotinja". Misle da }e tako s lahko}om
vladati aktualnim masama, da }e osigurati svoju vlast, da }e pripremiti
zakonsku osnovu za sve svoje nemoralnosti i tiraniju.
Najve}i poduhvati komunisti~ke ideologije koja tako gleda na ~ovjeka
su: {to je mogu}e vi{e izvr{iti "animalizaciju" ljudi, okovati ih u lance kao
divlje zvijeri, "vaspitati" ih metodama bola i straha i, po potrebi, svirepo
ubijati.
Obratimo li pa`nju na Lenjina, sasvim jasno }emo uo~iti prisustvo
aktualne materijalisti~ko - darvinisti~ke filozofije koja ~ovjeka definira
samo kao jednu vrstu `ivotinje. [tavi{e, Lenjin
je obavio i specijalni razgovor sa ruskim
nau~nikom, I . P . P a v l o v i m , koji se proslavio
ispitivanjem uvjetovanog refleksa kod `ivotinja
i poku{ao inicirati primjenu Pavlovovih metoda
na ruskoj populaciji. U svojoj knjizi A People's
Tragedy, A History Of The Russian Revolution
(Tragedija jednog naroda: historija ruske
Revolucije), histori~ar Orlando Figes na slijede}i
na~in isti~e Lenjinov cilj dresiranja ruskog naroda
i darvinisti~ke korijene toga:
Prema odre|enim predanjima, oktobra 1921.
I. P. Pavlov, poznat po Lenjin je na~inio tajnu posjetu laboratoriji
ispitivanju
velikog fiziologa I. P. Pavlova da bi saznao mogu
uvjetovanog refleksa
kod `ivotinja. li, u kontroli pona{anja ljudi, biti od pomo}i

37
38
POU^AVANJE
UVJETOVANOM
REFLEKSU
Lenjin i Trocky vjerovali su da }e
ljude, kao `ivotinje, mo}i
preodgajati uz pomo}
uvjetovanog refleksa.
Organiziranje Komunisti~ke
partije u Sovjetskom Savetu se
usmjeravalo prema ovoj logici. Na
slici: Trocky na Crvenom trgu u
trenutku propagandnog obra}anja
masama koje ga slu{aju, 1918.

39
KOMUNIZAM U ZASJEDI

njegova otkri}a vezana za uvjetovani refleks. "@elim da ruske mase


razmi{ljaju na komunisti~koj liniji i da se pona{aju u skladu s tim," objasnio
je Lenjin... Pavlov je ostao zaprepa{ten. Ono {to je on pravio nad psima,
Lenjin je tra`io da to primijeni na ljudima! "Ho}ete re}i da ruski narod `elite
dovesti pod jedan standard? Ho}ete da se svi pona{aju na isti na~in?" upitao
je Pavlov… "Upravo to," odgovorio je Lenjin. "Ljudi bi trebali biti ~estiti.
Moraju se dovesti u oblik kakav mi ho}emo"...
Mijenjanje ljudske prirode bio je kona~ani cilj komunizma. Bio je to cilj kome
su te`ili i ostali totalitarni re`imi. Kao {to je 1920. godine rekao jedan od
predvodnika eugeneti~kog pokreta u nacisti~koj Njema~koj: "Skoro da smo
bili svjedoci jedne promjene u pojmu ljudskog roda... Zahvaljuju}i stra{noj
ratnoj eugenetici, primoravani smo biti razli~ite jedinke u odnosu na
pre|a{nje"...
Posredstvom prosvije}enih masa, ideja o stvaranju nove ljudske vrste uvijek
je bila spasila~ka misija ruskih intelektualaca XIX stolje}a - od kojih i potje~u
bolj{evici. Marksisti~ka filozofija tako|er na isti na~in u~i da je ljudska priroda
produkt povijesnog razvoja i da ju je zbog toga mogu}e pobijediti. Darwinov
i Huxleyov nau~ni materijalizam, koji je, u Lenjinovoj mladosti, me|u ruskim
intelektualcima imao gotovo svetost religije, branio je ideju da se ~ovjek
odre|uje prema svijetu u kome `ivi. Iz tog razloga, bolj{evici su vjerovali da
}e njihova revolucija, uz pomo} nauke, stvoriti novu vrstu ~ovjeka...
Unato~ tome {to je uvijek kritizirao Revoluciju i {to mu je prije}eno
protjerivanjem, bolj{evici su se uvijek blagonaklono odnosili prema Pavlovu.
U Moskvi su mu, nakon dvije godine, dodijelili veliki apartman. Za Pavlovljeva
istra`ivanja Lenjin je govorio da "za Revoluciju imaju veliki zna~aj". Buharin
je to nazivao “~eli~nim arsenalom” materijalizma.20
Najve}i Lenjinov pomo}nik i zna~ajni teoreti~ar komunisti~ke
ideologije, Trocky, tako|er je dijelio Lenjinovo mi{ljenje darvinisti~kog
porijekla o "izmjeni ljudske prirode". Trocky je pisao slijede}e:
[ta je ~ovjek? Jo{ je nesposobno i neformirano bi}e. Kao `ivotinja ~ovjek nije
evoluirao sistemati~no, ve} na spontan na~in. A razvilo se i mnogo opre~nosti.
Pitanje kako kontrolirati i odgajati, kako se razvio i upotpunio duhovni i fizi~ki
sistem ~ovjeka je veliki problem koji je mogu}e obraditi samo na temeljima
socijalizma. Mo`emo izgraditi prugu u pustinji, podi}i Ajfelovu kulu, direktno
razgovarati sa New Yorkom, ali ne mo`emo usavr{iti ~ovjeka, je li tako? Ne,
~ovjeka mo`emo usavr{iti. Proizvesti novu i izmijenjenu verziju ~ovjeka - to
je slijede}i zadatak komunizma... ^ovjek bi sam sebe trebao posmatrati kao
n e o b r a | e n i m a t e r i j a l , i l i p o l o v i ~ n o p r o i z v e d e n u m a t e r i j u . I trebao bi re}i
ovako: "Dragi homo sapiens, radit }u za tebe".21

40
HARUN YAHYA

Zbog toga {to su ~ovjeka do`ivljavali kao `ivotinjsku vrstu i smatrali ga


gomilom materije, Lenjin, Trocky i ostali bolj{evici ljudskom `ivotu nisu
pridavali nikakav zna~aj. Za uspjeh revolucije jednostavno se mogu `rtvovati
milioni ljudi, smatraju oni. Prema histori~aru Richardu Pipesu, autoru knjige
The unknown Lenin, "L Lenjin za ~ovje~anstvo uop}e nije gajio nikakve emocije
izuzev nipoda{tavanja, Pisma potvr|uju tvrdnju Gorkog da za Lenjina ljudi
'gotovo nemaju nikakav zna~aj' i da se on prema radni~koj klasi odnosi kao
{to se metalski radnik odnosi prema rudi `eljeza." 22

Lenjinova svjesna politika izgla|ivanja naroda


Gotovo zajedni~ka karakteristika komunisti~kih re`ima XX stolje}a je
primoranost njihovih naroda na veliku glad. U vrijeme Lenjina vladala je
glad koja je na podru~ju cijele Rusije prouzrokovala smrt pet miliona ljudi.
U ve}oj mjeri se ova katastrofa ponovila i u vrijeme Staljina, u periodu
1932.-1933. g., i samo u Krajini je tada zbog gladi umrlo preko {est miliona
ljudi. Kao {to }emo se u to uvjeriti na narednim stranicama, i u Maovoj crvenoj
Kini i Pol Potovoj Kambod`i je tako|er, zbog gladi `ivot izgubilo nekoliko
miliona ljudi.
Treba pomno razmisliti o tome {ta zna~i glad i oskudica. Za nas, danas
okru`ene supermarketima, pekarama, slasti~arnicama i restoranima, rije~
glad je strani pojam. Prema tome, kada ~ujemo rije~ glad, mnogi od nas to
shvatamo kao "privremeno ostati gladan". Me|utim, glad koja je do`ivljavana
kroz primjere Rusije, Kine i Kambod`e je stanje dugotrajne gladi koje je
trajalo mjesecima i godinama. Iz ruku seljaka koji su se hranili samo svojim
proizvodima (`itom i ri`om) silom je oduzeta sva ljetina. Nakon toga su ostali
bez bilo kakve hrane. Ljudi su prvo brali vo}e i povr}e i klali stoku ~ije je
meso bilo jestivo. To se odmah potro{ilo. Potom su krenuli sa varenjem
li{}a, trave i kore drveta. Nakon nekoliko sedmica tijela po~inju slabiti,
mr{ati. Ljudi su stalno gladni. Neki su po~eli hvatati i jesti pse i ma~ke. To
se produ`ilo i na ostala `iva bi}a, sve do buba i insekata. Na kraju, iznemogli
i iscrpljeni, ljudi su po~eli umirati jedni za drugima. Nije ostao niko sna`an
da bi mogao pokopati umrle. I javlja se kona~no, naju`asnija dimenzija
gladi: kanibalizam. Prvobitno su po~eli jesti mrtve, a potom i napadati jedni
na druge, me|usobno otimati, klati i jesti djecu. Izgubili su ljudsko obilje`je
i animalizirali se.

41
KOMUNIZAM U ZASJEDI

A to i jeste cilj komunisti~kog re`ima!


Navedeno - ma koliko izgledalo nevjerovatno - prvi put u XX stolje}u
se desilo u bolj{evi~koj Rusiji na ~elu sa Lenjinom.
Izvjesno vrijeme nakon dolaska na vlast, 1918. g., odlukom donesenom
od strane Lenjina, po~inje primjena politike ukidanja privatne svojine. U
ishodu ovakve politike izvr{ena je nacionalizacija selja~ke zemlje i zapljena
ljetine. Vr{e}i upade u sela, bolj{evi~ki militanti, jedinice ^eke i Crvene
armije su, silom oru`ja, po~eli oduzimati ljetinu, jedini izvor prehrane
seljaka, koji su ina~e `ivjeli u veoma te{kim uvjetima. Za svakog
zemljoradnika je propisana odre|ena kvota koju je morao dati bolj{evicima,
a da bi upotpunili ovu kvotu, ve}ina njih je morala dati cijeli urod. Seljaci
koji su se nastojali usprotiviti tome bivali su u{utkani na najsvirepiji na~in.
Da im ne bi bila oduzeta sva p{enica, neki seljaci su je skrivali u tajne
hambare. Me|utim, ove i sli~ne pojave bolj{evici su tretirali kao "izdaju
Revolucije" i za njih su primjenjivali do nepojmljivosti svirepa ka`njavanja.
O de{avanjima na podru~ju Omska jedan inspektor je 14. februara 1922. g.
napisao slijede}e:
Zloupotrebe odreda za zapljenu dostigle su nezamisliv stepen. S e l j a k e
sistematski zatvaraju u hangare bez grijanja, bi~uju ih i prijete im pogubljenjem.
Oni koji nisu u potpunosti ispunili kvotu poreza prite`u, tjeraju ih da nagi tr~e
du` glavnog seoskog sokaka, a zatim ih zatvaraju u hangar bez grijanja. Veliki
broj `ena bile su tu~ene sve dok nisu izgubile svijest, a zatim su ih nage bacili
u rupe od snijega.. .23
Lenjin bi bjesnio kada bi vidio da seljaci nisu ispunili zadatu kvotu. Na
kraju je, 1920., stra{nom kaznom kaznio seljake iz odre|enih podru~ja koji
su se protivili ovoj nasilnoj pljenidbi: ne samo urod, od ovih seljaka }e, u
isto vrijeme, biti oduzeto i sjeme. Oduzimanje sjemena je zna~ilo da seljaci
ne}e imati nove ljetine i da }e pomrijeti od totalne gladi. Upravo se tako i
desilo. Unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo
sa gla|u! Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo `ivote!
Kada ja za glad u Rusiji saznala svjetska javnost, u zemljama Zapada
su organizirane kampanje za pomo} u obuzdavanju ove katastrofe i, iako
neznatno, uspjeli su je ubla`iti. Ali, dosta su zakasnili, po{to su, da bi prikrili
katastrofu agrarne politike, bolj{evici zabranili objavljivanje vijesti koje
govore o gladi. Istrajno su nijekali postojanje takve pojave. U svojoj knjizi
A Coincise History Of The Russian Revolution (Kratka historija ruske
Revolucije) Richard Pipes pi{e slijede}e:
42
Kao rezultat svoje privr`enosti darvinizmu, Lenjin je narod do`ivljavao kao krdo stoke.
Prema tome, nije se ustezao da se na najsvirepiji na~in odnosi prema ljudima nad kojima
vlada.

U prolje}e 1921. g. seljaci su zbog gladi jeli travu, koru drve}a i glodare. Bi -
lo je i slu~ajeva kanibalizma. Za vrlo kratko vrijeme milioni bijednih ljudi su po-
hitali prema najbli`im `eljezni~kim stanicama u nadi da }e oti}i negdje gdje }e
uspjeti na}i hranu. Prebacivanje ovih ljudi nije prihva}eno po{to je Moskva do ju -
la 1921. nijekala postojanje katastrofe. ^ekali su voz koji nikada ne}e do}i ili smrt
koja je za njih bila neizbje`na. Oni {to su posje}ivali gradove odlazili su prije ne-
go {to su vidjeli bilo kakve tragove `ivota; ljudi su oti{li odatle ili su le`ali kod ku}a
oslabjeli toliko da nisu bili u stanju da se kre}u. Le`evi su zaga|ivali ulice gra-
da.24
Koji je bio cilj ove politike gladi? Nedvojbeno da je Lenjin i{ao za tim
da, oduzimanjem ljetine od seljaka, sa ekonomskog stajali{ta oja~a bolj{evi~ki
re`im i da, ukidanjem privatne svojine, realizira komunisti~ki san. Postoji,

43
LJUDO@DERI UHVA]ENI DOK SU JELI KIDNAPIRANU DJECU
U vrijeme gladi, koju je Lenjin smatrao veoma "korisnom", pojavili su se slu~ajevi kanibalizma. Na slici
snimljenoj 1921. g. na podru~ju Volge se vide dvoje ruskih seljaka - ljudo`dera uhva}enih u trenutku dok
su komadali i jeli tijela djece koju su prethodno kidnapirali. Ova slika u`asa je dokument "modela ~ovjeka"
koji su komunisti namjeravali stvoriti.
Zbog neima{tine koju je Lenjin svjesno inicirao, unutar
sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi
se borilo sa gla|u. Od toga, njih pet miliona je zbog gladi
izgubilo `ivote.

me|utim jo{ jedan razlog zbog koga su mase svjesno gurnute u glad. Lenjin
je znao da }e glad na~initi odre|ena o{te}enja u ljudskoj psihi; na taj na~in
je planirao kod naroda uni{titi vjeru u Boga i zapo~eti akciju protiv Crkve.
Ove Lenjinove bezdu{ne nakane su na slijede}i na~in opisane u knjizi Crna
knjiga komunizma:
Mladi advokat Vladimir Uljanov Lenjin boravio je po~etkom 1890. g. u Sa-
mari, glavnom gradu jedne od najpogo|enijih pokrajina gla|u 1891. On je bio
jedini predstavnik lokalne inteligencije koji ne samo da nije prisustvovao so-
cijalnoj pomo}i gladnim, nego se kategori~no izja{njavao protiv takve po-
mo}i. Kao {to je podsjetio jedan od njegovih prijatelja, "Vladimir Ilji~ Ulja -
nov imao je hrabrosti otvoreno izjaviti kako je glad imala mnoge pozitivne posl -
jedice kao, na primjer, pojavljivanje industrijskog proleterijata, tog grobara
bur`oaskog poretka. (...) Uni{tvaju}i zaostalu selja~ku ekonomiju, “glad nas”
- obja{njavao je on - “objektivno pribli`ava na{em krajnjem cilju, socijaliz -
mu, kasnijoj etapi kapitalizma. Glad tako|er uni{tava vjeru ne samo u cara,
nego ~ak i u Boga." 25

45
DOK SU SELJACI UMIRALI OD GLADI,

Glad s po~etka 20-ih godina XX stolje}a je


nastala nakon {to su bolj{evici nasilno vr{ili
zapljenu ljetine od seljaka. Milioni ljudi, me|u
kojima i stotine hiljada djece, umrlo je od gladi. A
Lenjin je svojim istomi{ljenicima pri~ao da je glad
veoma korisna i govorio da se "jedino na taj
na~in kod naroda mo`e uni{titi vjera u Boga".
...CRVENA ARMIJA JE PLJA^KALA LJETINU

Gr~e}i se od bola, umirala su


djeca od kojih je ostala samo
kost i ko`a. Bolj{evici su,
me|utim, nastavili sa
zapljenom ljetine od seljaka.
Vre}e koje su u velikom
strahu seljaci skrivali pod
zemljom su pronala`ene
i ,izvla~ene od strane
komunisti~kih militanata, a
seljaci koji su to skrivali
bivali su mu~eni i ubijani.

Lijevo: vre}e p{enice koje su


1918. g. na podru~ju Kurgan
zaplijenjene od naroda i odve`ene
za prehranu Crvene armije.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Trideset godina kasnije, mladi advokat, koji je postao {ef bolj{evi~ke vlade,
ponovo se pozvao na svoju ideju: glad je mogla i trebala poslu`iti kao 'smrtni
udarac neprijatelju u glavu'. A neprijatelj je bila Pravoslavna crkva. 26

U jednom pismu upu}enom ~lanovima Politbiroa 19. marta 1922. g.,


Lenjin je na slijede}i na~in obja{njavao kako }e se putem gladi slomiti
privr`enost naroda religiji, da }e mase postati inertne i na taj na~in }e se lak{e
realizirati planirani atak na crkvene institucije:
Uistinu, aktualni moment je krajnje povoljan za nas, a ne za njih. Mi imamo
99% {anse da usmrtimo neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicije
za sebe, i samo za sebe u decenijama koje dolaze. Sa svim tim gladnim ljudima
koji se hrane ljudskim mesom, sada kada su putevi prekriveni stotinama,
hiljadama le{eva, sada i samo sada mi mo`emo (i zna~i moramo) konfiskovati
imovinu Crkve `estokom i nemilosrdnom snagom. Upravo sada je trenutak kada
}e nas ogromna ve}ina selja~kih masa podr`ati ili, jo{ ta~nije, ne}e biti u
mogu}nosti da podr`i tu {a~icu sve{tenstva Sto-Crnih i male reakcionarne
bur`oazije. (...) Sve indicira kako u nekom drugom trenutku mi ne bismo
uspjeli, jer samo bezna|e od gladi mo`e povu}i blagonaklon, ili bar neutralan
stav masa prema nama. 27
Zajedno sa praksom sve ove tirnije, Len-
jin je pokazao prvi veliki primjer komunis-
ti~ke surovosti. Granice brutalnosti, kojoj
je on prvi udario temelje, jo{ vi{e }e
uve}ati njegovi idejni nasljednici, komu-
nisti~ki diktatori kao {to su Staljin ili Mao.
[to se ti~e Lenjinovog okon~anja, bio je
veoma zna~ajan. Bolest koja se od 1922.
g. zna~ajno pogor{avala po~ela ga je po-
lahko paralizirati. Veliki dio 1923. g. pro-
veo je na kolicima bore}i se sa te{kom gla-

Fotografija
snimljena neposredno
prije Lenjinove smrti.

48
LENJINOVA SMRT KAO OPOMENA DRUGIMA
Lenjin je umro poreme}enog uma. Ova fotografija snimljena
izvjesno vrijeme prije njegove smrti pokazuje njegovo
opominjuju}e okon~anje. Ovo je primjer patnje koju je Bog na
ovom svijetu priredio za one koji prednja~e u negiranju
Njegovog postojanja. O ovakvom kraju smo obavije{teni u
slijede}em ajetu: "Oni koji su zlo ~inili zavr{it }e
naju`asnijom patnjom, zato {to su Allahove rije~i poricali i {to
su ih ruglu izvrgavali" (Ar-Rum, 10).

49
Lenjinovo tijelo je mumificirano poput
egipatskih faraona i pohranjeno u mauzolej
koji podsje}a na starogr~ke hramove.

voboljom. Marta iste, 1923. godine pretrpio je jednu vrstu krize, nakon ~ega
je izgubio mo} govora. Oni koji su Lenjina vidjeli u posljednjim mjesecima
njegovog `ivota bili su zaprepa{teni; njegovo lice bilo je prekriveno izrazom
prestravljenosti i djelovao je poluizbezumljen. Umro je 21. januara 1924.
g. nakon izliva krvi u mozak.
Bolj{evici su mumificirali Lenjinovo tijelo, a, za njih veoma va`an,
njegov mozak su stavili pod specijalnu za{titu. Tijelo pohranjeno u mauzolej
na Crvenom trgu koji podsje}a na starogr~ki hram posje}ivale su mase koje
su formirale velike redove. Sa strahom su ga posmatrali.
Njihov strah }e narednih godina jo{ vi{e rasti. Zbog toga {to je nakon
Lenjina vlast u Sovjetskom Savezu preuzeo Josif Staljin, koji je ~ak i od
Lenjina bio ve}i tiranin i sadist. Za veoma kratko vrijeme formirao je
"imperiju straha", najve}u u savremenoj povijesti.

Kako je Staljin postao komunist?


Kao dijete siroma{ne porodice, Staljin je ro|en 1879. g. u malom mjestu
u Gruziji. Ime mu je bilo Iosif Visarionovi~ D`uga{vili. Ime "Staljin", koje
na ruskom zna~i "~eli~ni ~ovjek", po~eo je koristiti nakon 1913. g.
Staljinova majka bila je pobo`na `ena. @eljela je da njezin sin, koga je

50
HARUN YAHYA

odhranila uz mnogo pote{ko}a, bude sve{tenik. Iz tog razloga ga je upisala


u crkvenu {kolu u Gori. Nakon okon~anja petogodi{njeg {kolovanja u Gori,
Staljin se upisuje na vjerski institut u Tiflisu i, da bi mogao biti sve{tenik,
po~inje raditi u Gregorijanskoj ortodoksnoj crkvi. Me|utim, odre|ene knjige
koje je pro~itao ba{ u tom periodu promijenile su njegov pogled na Svijet.
Staljin, koji je do tada bio pobo`no dijete pobo`ne majke, apsolutno je
izgubio vjeru u Boga i postao ateist.
Knjiga koja je bila presudna u Staljinovom gubljenju vjere bila je
Darwinova knjiga Porijeklo vrsta.
U svojoj knjizi Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon (Staljin i formiranje
Sovjetskog Saveza) histori~ar sa Oxford univerziteta, Alex de Jonge, nagla{ava
da je Darwin odigrao va`nu ulogu u Staljinovoj mladosti. Prema Jongeu, to
{to je za vrijeme vjerskog obrazovanja Staljin izgubio vjeru u Boga i {to se,
umjesto toga, opredijelio za ateizam, desilo se i{~itavanjem Darwina. [to se
ti~e njegovog prihvatanja marksizma, ono je do{lo nakon toga. Jonge tako|er
saop}ava da je to ~injenica koju je i sam Staljin ~esto isticao prilikom privatnih
razgovora.28
U knjizi Hitler and Stalin: Parallel Lives (Hitler i Staljin: paralelni `ivoti), u
kojoj je komparativno analizirao `ivote Staljina i Hitlera, engleski histori~ar
Alan Bullock tako|er saop}ava da je Staljin u
mladosti pro~itao ruske prijevode djela Darwi-
na, Augustea Comtea i Karla Marksa i da je os-
tao pod njihovim utjecajem.29
Zapravo, ne samo Staljinu, ova zabluda se
desila ve}ini mlade i obrazovane generacije u
Rusiji. Darwinove, Huxleyove i Lamarckove
ideje, koje su u to vrijeme smatrane nau~nim
faktima, bile su razlog {to su mnogi mladi Rusi
postali ateisti. Na to je mislio histori~ar Orlando
Figes kada je u svojoj knjizi A People's Tragedy,
A History Of The Russian Revolution
( Tragedija jednog naroda: historija ruske
revolucije) rekao da je "u Lenjinovoj mladosti
Darwinov i Huxleyov nau~ni materijalizam Staljin je odgojen kao sve{tenik. Ali,
odre|ene knjige koje je pro~itao u mladosti
imao gotovo svetost religije me|u ruskim
od njega su na~inile ateista, a potom i
intelektualcima" 30 U istom djelu kroz slijede}i komunista. Na vrhu liste ovih knjiga nalazila
primjer Figes obja{njava kako je, pod utjecajem se Darwinova knjiga Porijeklo vrsta

51
Nakon {to se
pridru`io
komunisti~kom
kadru, Staljin je
nekoliko puta
hap{en od strane
carskog re`ima.
Lijevo: fotografija
snimljena u vrijeme
jednog od ovih
hap{enja

evolucionisti~ke propagande, ateiziran mladi radnik, Semen Kanatchikov,


koji }e se potom priklju~iti bolj{evicima:
Pokazuju}i mu kako se, dr`e}i je toplom, u kutiji napunjenoj zemljom formiraju
gliste i insekti, jedan mladi radnik mu je rekao da ~ovjeka nije stvorio Bog.
Sirova nauka ovog tipa, koja se nalazila u ljevi~arskim bro{urama tog vremena,
imala je veliki utjecaj na mlade radnike kao {to je bio i Kanatchikov. "To {to
sam se oslobodio starih predrasuda usmjerilo me ka jednom uzlaznom tempu"
- pisao je poslije. "...Vi{e ne idem u crkve i jedem ono {to sam nekada vjerovao
da mi je zabranjeno."31
Me|utim, primjeri poput ovoga iz prethodnog citata, koji se isti~u kao
dokaz tvrdnje da "`iva bi}a nisu stvorena od strane Boga, ve} da su se
slu~ajno formirala" puka su praznovjerja i neutemeljene besmislice. Gliste
i insekti se ne formiraju u zemlji slu~ajno i iz ni~ega, kako se tada vjerovalo,
ve} izlaze iz jaja koja su se ve} prije nalazila u zemlji. Me|utim, zbog toga
{to nauka tada jo{ nije bila doku~ila ~injenicu da "`ivot nikada ne nastaje
iz ne`ive materije", praznovjerja sli~na navedenom su isticana i {irena
velikom brzinom i poluobrazovanu rusku omladinu vodila u ateizam.
Ova ateisti~ka generacija, odrasla u Rusiji krajem XIX stolje}a,
po~etkom XX stolje}a pojavila se na sceni kao vatreni komunisti.
Jedan od tih vatrenih komunista bio je i Staljin. Godine 1898 uklju~uje
se u jednu tajnu komunisti~ku organizaciju. Od 1901. po~inje objavljivati
tekstove u komunisti~kom ~asopisu Brdzola (Borba). Od tada do 1917. g.
bio je aktivni militant komunisti~kog pokreta koji se nalazio pod liderstvom
Lenjina. Nakon Oktobarske revolucije 1917. g., izabran je u peto~lano

52
HARUN YAHYA

~lanstvo Politbiroa, najvi{eg tijela Komunisti~ke


partije. Uporedo sa Lenjinovom bole{}u iz 1923.
g., Staljin je sve vi{e u~vr{}ivao svoju poziciju i mo}
u Partiji. A nakon Lenjinove smrti dolazi u poziciju
najmo}nijeg ~ovjeka. U periodu od pet godina, od
1924. do 1929., metodama kao {to su atentat, smrtna
kazna i progon, rije{io se svih opozicionara unutar
Partije. ^ak je i jedan od neimara Oktobarske
revolucije, Trocky, bio `rtva Staljinovog bijesa i
protjeran je iz Sovjetskog Saveza.
Nakon {to je ovako u~vrstio svoju vlast, Staljin
je posegao za narodom. Lenjin je rije{io Pribli`avaju}i se Lenjinu posljednjih dana
nacionalizirati sve agrarne sfere, me|utim, nakon njegovog `ivota, Staljin je imao cilj
napredovanja unutar Partije. Savladav{i
velikih {teta i gladi 1920. i '19. g. bio je primoran
sve protivnike, nakon Lenjinove smrti
odustati od ove nakane. Staljin je pak bio krajnje Staljin postaje jedini vladar Sovjetskog
odlu~an da ovaj posao do kraja realizira. Po~eo je Saveza.
sa o`ivotvorenjem politike zvane "kolektivizacija". Cilj ove politike je bio:
nacionalizacija sve imovine seljaka, zapljena njihove ljetine te njenim
izvozom formirati izvor za ja~anje sovjetske industrije i armije.
Svoju kolektivizaciju Staljin }e provesti ubijanjem, torturama i
mu~enjem gla|u i, dok }e {est miliona ljudi mukotrpno umirati od gladi, on
}e izvan Sovjetskog Saveza izvesti na stotine hiljada tona `ita. Staljinova
vlast }e jo{ jednom dokumentirati strahote materijalisti~kodarvinisti~ke
misli koja ljude tretira kao stoku koja se patnjama mora dresirati.

Strahote kolektivizacije
Politiku kolektivizacije Staljin je zapo~eo 1929. g. Prema odredbama
ove politike, ukida se sva privatna svojina zemlje, svaki seljak }e biti du`an
odre|enu kvotu dati dr`avi i ne}e mo}i sam prodavati svoju ljetinu. Odre|ena
kvota je opet bila veoma visoka i, da bi je ispo{tovali, seljaci su morali dati
sve {to imaju. Ponavljala se tiranija koju je 1920. g. zapo~eo Lenjin.
Da bi proveo kolektivizaciju, Staljin je naredio primjenu najnemilosrd-
nijih metoda. Ubijani su oni koji su se suprotstavljali; deportirani su u Sibir
(dakle, ubijani su dugoro~no) ili bivali podvrgavani gladi (dakle, lagahno
umiranje). Na podru~ju cijele zemlje zapo~eta je hajka na "kulake" (bogate

53
KOMUNIZAM U ZASJEDI

zemljoposjednike) koji su se opirali kolektivizaciji ili komunizmu uop}e.


Ova politika se na slijede}i na~in opisuje u knjizi Crna knjiga komunizma
Kulaci koji su pru`ali otpor kolektivizaciji strijeljani su, drugi su deportirani
sa `enama, djecom i starcima. Svakako, svi nisu bili direktno istrijebljeni,
ali prisilni rad na koji su ih tjerali, u nenaseljenim zonama Sibira i Velikog
Crnila, davao im je malo izgleda da pre`ive. Vi{e stotina hiljada tu je
ostavilo svoje `ivote, ali ta~an broj `rtava ostaje nepoznat. Velika ukrajinska
glad izme|u 1932. i 1933. g., koja je vezana sa otporom ruralne populacije
prisilnoj kolektivizaciji, prouzrokovala je,
u nekoliko mjeseci, smrt {est miliona
osoba.32
Teror koji se primjenjivao nad kulacima
sadr`avao je najokrutnija mu~enja. Na primjer,
u kolhozu Napolovski, neki Plotkin,
"opunomo}enik" Komiteta distrikta, tjerao je
~lanove kolhoza da legnu na uzavrele pe}i,
zatim ih je "hladio" zatvaraju}i ih gole u
hangar.33
Poput prethodne, Lenjinove uprave, i
Staljinov re`im je pod imenom "kulak" sebi Propaganda kolektivizacije vr{ene
stvorio imaginarnog neprijatelja i svi oni me|u seljacima Ukrajine 1929. g.
Prilikom ovih propagandi
koje je trebalo ukloniti bili su `igosani kao
kolektivizacija se predstavljala kao
"kulaci". U sve distrikte se {alju zapovijedi, oru|e poljoprivredne produktivnosti.
nare|uje se hap{enje i strijeljanje odre|enog Me|utim, u stvarnosti ta praksa je
bila po~etak jedne stra{ne
broja kulaka i sve one koje su smatrali
neima{tine i gladi.
nepo`eljnima sa lahko}om su stavljali u
kategoriju "kulak". Ova situacija se na slijede}i na~in isti~e u knjizi Crna
knjiga komunizma
U tim uvjetima nije bilo ~udno {to su u nekim distriktima izme|u 80 i 90%
dekulakiziranih seljaka bili serednjaki , ni bogati ni siroma{ni . Trebalo je
dosti}i, i ako je mogu}e prevazi}i, "indikativni" broj kulaka koji su nazna~ile
lokalne vlasti! Seljaci su hap{eni i deportirani, neki zato {to su tokom ljeta
prodavali `ito na pijaci, neki zato {to su tokom dva mjeseca 1925. ili 1926.
zapo{ljavali jednog poljoprivrednog radnika, neki zato {to su posjedovali
samovare, neki zato {to su u septembru 1929. ubili jednu svinju "s ciljem da
je pojedu kako bi izbjegli njezino otu|ivanje".
Neki seljaci bili su uhap{eni pod izgovorom da su se "odali trgovini", a radilo
se o obi~nim siroma{nim seljacima koji su prodavali proizvode vlastite
proizvodnje; neki su bili deportirani pod izgovorom kako su njihovi stri~evi

54
bili carski oficiri; drugi su bili etiketirani kao kulaci zbog "~estog posje}ivanja
crkve". Ali, naj~e{}e, oni su ih klasirali kao kulake jer su se otvoreno protivili
kolektivizaciji. U brigadama za dekulakizaciju vladala je takva konfuzija da
je ~esto dolazilo do vrhunaca apsurda. Tako je u jednoj varo{i Ukrajine, da
samo navedemo taj primjer, jedan srednjak, ~lan brigade za dekulakizaciju,
bio uhap{en kao kulak od predstavnika jedne druge brigade za dekulakizaciju
koja je vladala na drugoj strani varo{i!34
Me|u osobama etiketiranim i ubijenim kao "kulaci" prednja~ili su sve{tenici.
Tako, "prema nepotpunim podacima, vi{e od 13.000 sluga kulta bili su
"dekulakizirani" u 1930. g. U mnogo sela i varo{i kolektivizacija je simboli~no
po~ela zatvaranjem crkve i dekulakizacijom popa".35
Kolektivizacija je imala dva velika rezultata: glad i deportaciju.

Glad - Staljinov proizvod


Isto kao i Lenjin, Staljin je imao namjeru koristiti kolektivizaciju kao
oru`je protiv naroda. Sa teritorije koju odredi po li~nom naho|enju mogao

55
KOMUNIZAM U ZASJEDI

je skupiti `ita koliko god je `elio i na taj na~in je gla|u


mogao ubijati ljude u bilo kojem dijelu zemlje. Upravo je
tako i uradio. Ukrajina, koja se opirala komunisti~kom
re`imu, putem kolektivizacije uzeta je na ni{an. Najve}a
"glad ljudske proizvodnje" u historiji zabilje`ena je na ovoj
teritoriji: ukupno {est miliona ljudi je umrlo zbog gladi!
Razvoj doga|aja je veoma zanimljiv. Prvo je, 1931.,
u skladu sa generalnom politikom kolektivizacije, dr`ava
od Ukrajine, koja godi{nje ubire ukupno 18 miliona tona,
zatra`ila isporuku 7.7 miliona tona `ita. To je za seljake,
koji su se i ina~e te{ko odr`avali u `ivotu, gotovo zna~ilo
smrtnu presudu gla|u. U skladu s tim, ukrajinski seljaci se
po~e{e opirati Staljinovim jedinicama. Ova situacija je,
me|utim, Staljina u~inila jo{ vi{e nemilosrdnim. Jula 1932.
izdao je smrtnu presudu za cijelu Ukrajinu: na prethodnu
kvotu zatra`io je dodatnih 7.7 miliona tona `ita. Milioni
ukrajinske populacije bilo je time osu|eno na smrt gla|u.
Rezultati ovakve politike se na slijede}i na~in opisuju u
knjizi The Russian Century: A Photographic History of
Russia's 100 Years (Ruska era: historija 100 posljednjih
godina) autora Briana Moynahana:
Zvani~ne komunisti~ke snage su oru`jem opkolile Ukrajinu.
"Pretresali su ku}e, spremi{ta i kolibe", pri~ao je jedan od
`rtava. "Potom su izi{li vani i pretresali hambare i
koko{arnike." Na njivama su postavljene osmatra~nice.
Naoru`ani stra`ari su odatle posmatrali one koji kljune `ito;
uhva}eni bi osu|ivani na najmanje 10 godina zatvora, a
neki su na licu mjesta ubijani. Na jednom sudu u Harkovu
je u toku jednog mjeseca izre~eno 150 smrtnih kazni; jedna
`ena je osu|ena na 10 godina zatvora zato {to je, nakon {to
joj je mu` umro od gladi, iz svoje njive otkinula 10 klasova
kukuruza.
Preostale koko{i i svinje su tako|er pojedene po~etkom
zime 1932. g., potom i ma~ke i psi. "Njih je te{ko uhvatiti.
@ivotinje su se ve} pla{ile ljudi i {irom su otvorile o~i.
Ljudi su ih varili", pisao je Vasily Grossman. Do pred kraj
1932. Moskvi su uspjeli isporu~iti svega 4.7 miliona tona

56
Rusko dijete koje je,
zbog Staljinove namjerne
politike nesta{ice,
pre`ivljavalo glad i ~ije
su noge izgledale skoro
kao dvije gran~ice.

57
KOMUNIZAM U ZASJEDI

`ita. Progla{ena je nova kampanja prisilnog skupljanja. Meteorolozi su


pohap{eni zbog {to su dali pogre{ne vremenske prognoze koje su prouzrokovale
o{te}enje `itarica. Veterinari su strijeljani pod izgovorom da su na gazdinstvima
sabotirali `ivotinje. Stru~njaci iz agronomije su optu`eni i etiketirani kao
"kulaci" i deportirani u Sibir. Kada su se 1933. otopili snjegovi, po~ela je
masovna glad. Ljudi su jeli mi{eve, mrave i gliste. Od masla~ka i koprive su
pravili ~orbe. The New York Evening Journal je posjetio jedno selo dvadeset
milja udaljeno od Kijeva. "U jednoj kolibi su varili ne{to poput sme}a. U
loncu je bilo ne{to nalik na kosti, ko`u i ~izme. Ljudi su napu{tali svoja sela.
Kle~ali su na koljenima pored pruge i kroz prozore prosili komad kruha. No}u
su po Kijevu hodala kola skupljaju}i tijela umrlih. Djeca su imala mr{ava i
izdu`ena lica nalik mrtvoj ptici."
^inovnici su i dalje tra`ili ljetinu; ubijane su majke kod kojih su u kazanima
nalazili krompir. Zbog toga {to nisu otkrivali izvor hrane, strijeljane su osobe
koje svojim debelim tijelima nisu pokazivale tragove gladi. "Provodimo
historijsku neminovnost! Izvr{avamo na{u revolucionarnu zada}u! Pribavljamo
`ito za na{u socijalisti~ku zemlju", govorili su. "Vidio sam `ene, djecu
nabubrenih stomaka, o~iju poplavljelih kao da su mrtve. I le{eve... u kolibama
seljaka, na otopljenom snijegu Stare Volge, vidio sam le{eve ispod mosta u
Harlovu", pisao je Lev Kopolev, jedan od slu`benika...
Putem diplomatskih izvje{taja i stranih kompetentnih lica, vijest o gladi je stigla
na Zapad. Pod okriljem Be~ke nadbiskupije formiran je me|unarodni komitet.
Me|utim, nisu mogli ni{ta uraditi po{to je sovjetska vlada negirala postojanje
bilo kakve gladi.36

Ljudi su umirali od
gladi, ali su skladi{ta
Komunisti~ke partije
bila krcata. Lijevo:
crkva koja je '30-ih
godina, u vrijeme
realizacije
kolektivizacije,
kori{tena kao
skladi{te p{enice
Prilikom gladi koju je inicirao Staljin, u Ukrajini je umrlo {est miliona osoba. Gore: gla|u iscrpljena majka
sa djetetom. Dolje: tijela maloljetne djece koja su pomrla od gladi.
STALJINOVA LA@...
I STALJINOVA STVARNOST

Jedna zna~ajna odlika komunizma je u tome {to on predstavlja sistem koji se zasniva na la-
`ima koje su proizvedene i {irene od strane zvani~nih institucija. Prilikom neima{tine, koju
je prouzrokovala Staljinova politika, u Sovjetskom Savezu je od gladi umrlo {est miliona lju-
di, a stotine hiljada djece je bilo na meti ove katastrofe. Ova fotografija dokumentira "`ivot-
ni standard" koji je, u vrijeme Staljina, smatran pogodnim za djecu Sovjetskog Saveza.
Me|utim, na propagandnim plakatima Staljin je predstavljen kao blagi rukovodilac kome dob-
ro odnjegovana i sretna djeca poklanjaju cvije}e.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Prizori ovih strahota su utjecali na ruskog pisca Mihaila [olohova, koji


je, u pismu upu}enom Staljinu, tra`io zaustavljanje ove tiranije. Sve to je,
me|utim, Staljin radio svjesno:
Aprila 1933. pisac Mihail [olohov, u prolazu kroz varo{ Kuban, napisao je
dva pisma Staljinu izla`u}i mu detaljno na~in na koji su lokalne vlasti otimale
torturom sve rezerve ~lanovima kolhoza, koji su zatim gladovali. On je tra`io
od prvog sekretara da po{alje pomo} u hrani. U svom odgovoru piscu, Staljin
je bez okoli{anja otkrio svoju poziciju: seljaci su bili upravo ka`njeni jer su
"{trajkali i pravili sabota`e", zato {to su "vodili rovovske ratove protiv sovjetske
vlasti, rat na `ivot ili smrt". Dok su 1933. g. milioni seljaka umirali od gladi,
sovjetska vlada nastavila je izvoziti u inozemstvo 18 miliona kvintala `ita za
"potrebe industrijalizacije".37
Razlog smrti {est miliona mu{karaca, `ena, staraca, djece i beba bila
je neima{tina, neima{tina stvorena zato {to su tako iziskivali prohtjevi
Komunisti~ke partije, ne zbog toga {to u Sovjetskom Savezu nije uspijevalo
dovoljno `ita. Dakle, apsolutna "bijeda stvorena ljudskom rukom", masovni
pokolj! Staljin je `elio da za bijedu naroda ne sazna Zapad po{to je mislio
da bi humanitarna pomo} ubla`ila kaznu koju je odredio za Ukrajinu. U
periodi~nom glasilu Soviet Studies, histori~ar Dana Dalrymple je o aktualnom
pitanju dala slijede}i komentar:
Zvani~ni Sovjetski Savez nikada nije priznao postojanje gladi. Ameri~ka i
engleska istra`ivanja na Sovjetskom Savezu povremeno su spominjala neku
glad u Ukrajini, generalno ni{ta nisu govorili, izuzev jednog-dva detalja.
Me|utim, vlada zna i raspola`e veoma dobrom arhivom vezanom za prethodne
gladi u Sovjetskom Savezu. U ~emu je razlika? Odgovor: za razliku od
prethodnih, neima{tina i glad iz 1932.-1934. izgleda kao katastrofa izazvana
ljudskom rukom. 38
Sa najmanje ~etiri miliona `rtava, ukrajinski seljaci su dali najve}i
danak kolektivizaciji. Zbog istog razloga, u Kazakistanu je umrlo milion ljudi.
Milion `rtava dao je tako|er i sjeverni Kafkaz i Crna Zemlja. Jednom
naredbom, Staljin je u smrt poslao {est miliona ljudi!

Depotracije i radni kampovi


Dok je gla|u ubijao Ukrajince, koji su se opirali komunizmu, pokolje
nad mnogim drugim narodima Staljin je obavio ka`njavaju}i ih deportiranjem.
Ova praksa, realizirana pod nazivom "deportacija", ko{tala je `ivota nekoliko
miliona ljudi. Mnoge nacionalne manjine Sovjetskog Saveza, od kojih

62
HARUN YAHYA

naro~ito treba izdvojiti Turke sa Krima, u jednoj su no}i silom oru`ja istjerani
iz domova i upu}eni na hiljadama kilometara udaljena polja smrti. Samo broj
onih koji su umrli u putu mjeri se stotinama hiljada. Dolje navedene
zabilje{ke, koje je o ovim deportacijama vodio jedan slu`benik Komunisti~ke
partije, ilustrativno pokazuju da deportacija na jeziku Sovjeta ima zna~enje
"masovnog ubistva":
Dvadeset devetog i 30. aprila 1933. dva konvoja deklasiranih elemenata bila
su nam poslata vozom iz Moskve i Lenjingrada. Kada su stigli u Tomsk, ovi
elementi bili su smje{teni na rije~ne la|e i bili su iskrcani, jedni 18., drugi 26.
maja, na ostrvo Nazino, smje{teno na u{}u Oba i Nazine. Prvi konvoj ~inilo
je 5.070 osoba; drugi 1.044, zna~i ukupno 6.114 osoba. Uvjeti transporta bili
su u`asni: nedovoljna i grozna hrana; nedostatak zraka i mjesta; najslabiji su
snosili posljedice. (...) Rezultat: svakodnevno je umiralo od 350 do 400 osoba.
Me|utim, ovi `ivotni uvjeti pokazali su se kao pravi luksuz u odnosu na ono
{to je ~ekalo deportirane na ostrvu Nazino (trebali su biti preba~eni, u grupama,
do njihove krajnje destinacije, prema sektorima kolonizacije smje{tenim na
gornjem toku rijeke Nazina). Ostrvo Nazino je potpuno pusto mjesto, bez
ijedne ku}e. (...) Bez alata, bez sjetve, bez hrane... Novi `ivot je po~eo.
Sutradan, po dolasku prvog konvoja, 19. maja, po~eo je padati snijeg, digao
se vjetar. Izgladnjeli, mr{avi, bez krova, bez alata (...), deportirani su se na{li
u bezizlaznoj situaciji. Mogli su samo zapaliti vatru i tako poku{ati izbje}i
hladno}u. Ljudi su po~eli umirati. (...) Prvog dana pokopali smo 295 le{eva.
(...) Tek ~etvrtog ili petog dana nakon dolaska deportiranih na ostrvo, vlasti
posla{e brodom malo bra{na, nekoliko stotina grama po osobi. Nakon {to su
dobili mr{avu porciju, ljudi su tr~ali prema obali i poku{ali rastopiti, u svojoj
kapi, pantalonama ili jakni, malo tog bra{na sa vodom. Ali, ve}ina deportiranih
pro`dirala je bra{no bez i~ega i zatim umirala gu{e}i se. Tokom cijelog njihovog
boravka na ostrvu, deportirani su sveukupno primili ne{to bra{na. Oni
najsnala`ljiviji poku{avali su ispe}i galete, ali nije bilo posu|a. (...) Uskoro
su se pojavili slu~ajevi kanibalizma. (...)39
U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), Robert Conquest
ovako opisuje deportacije iz Staljinovog vremena:
Dvadeset posto su ~inila djece do 15 godina, a uglavnom su u toku deportacije
u m i r a l a m a l a d j e c a . Naro~ito se to doga|alo '40-ih godina u masovnim
deportacijama nacionalnih manjina. Prirodno je da je me|u deportiranima bilo
i onih u razli~itim fizi~kim stanjima; trudnice na primjer. Kada je umrla beba
majke, koja se porodila u vozu prilikom deportacije, vojnici su ga izbacili
vani dok je voz bio u hodu. Deportirani veoma rijetko stignu do svoje krajnje

63
Prizor iz jednog zatvora sa teritorije
Magadan u Sibiru: milioni ljudi su ovdje
`ivjeli i umirali pod katastrofalnim
uvjetima
STALJINOVI LOGORI SMRTI
Oni koji su prema politici
Komunisti~ke partije pokazivali i
najmanji otpor bili su otpremljeni u
radne kampove zvane "Gulag".
Zatvorenici su u kampovima radili do
iznemoglosti. Na fotografijama: neki
prizori snimljeni u Gulagu
Gore: jedan prizor od nekoliko
miliona ljudi, koji su za vrijeme
Staljina ukrcavani u vozove i
deportirani
Industrijski projekti
Sovjetskog Saveza su se
realizirali upo{ljavajem
zatvorenika. Desno: djeca,
Uzbeci, me|u radnicima koji
su, pod veoma te{kim
uvjetima, upo{ljavani na
gradili{tu tunela Fergana.

destinacije. Uglavnom su ostajali u oblasnim varo{ima...


U Arhangelu su sve crkve pozatvarane i kori{tene kao zatvori za deportirane.
Seljaci se nisu mogli kupati i tijela su im bila prekrivena raznim ranama. U
varo{i su preklinjali za pomo}. Me|utim, narod je dobio kategori~nu naredbu
da im ne smiju pomagati. Ni mrtve ~ak nisu smjeli kupiti. Prestra{eni stanovnici
varo{i su se sami zatvarali. Svih 47 crkava u gradu Vologda je tako|er bilo
upotpunosti napunjeno deportiranima.40
Pored deportacija, drugi metod masovnog uni{tenja bili si radni kampovi.
Kao {to smo i prethodno naglasili, koncentracioni logori, koji se na ruskom

66
Materijalisti~ka filozofija u koju je
bezrezervno vjerovao, bila je presudni
faktor utjecaja da Staljin postane ovako
nemilosrdan ubica. Njegovu radnu sobu
u kojoj je potpisao odluke za smrt
miliona ljudi ukra{avao je hladni portret
Karla Marxa.

nazivaju "Gulag", uglavno su podizani na teritorijima kao {to je Sibir, gdje


vladaju smrtonosni uvjeti. Milioni ljudi, za koje se mislilo da su protiv
sovjetske vlasti, uhap{eni su i otpremljeni u gulage. Ra~una se da je izme|u
1928. i 1953. g. (Staljinov period) kroz Gulag ukupno pro{lo preko 30
miliona osoba. Od toga preko dvije tre}ine, dakle najmanje 20 miliona ljudi
je izgubilo `ivote u ovim kampovima. Zatvorenici, koji su, `ive}i na granici
gladi, radili po 14 do 16 sati dnevno, pod banalnim su izgovorima bivali
ubijani od strane stra`ara. Namjernim ostavljem bez hrane, neki zatvorenici

67
KOMUNIZAM U ZASJEDI

su umrali od gladi, neki su umirali zbog fizi~ke slabosti nastale uslijed-


katastrofalnih uvjeta `ivota i nedovoljne ishrane. Mnogi zatvorenici, koji su,
u pocijepanoj i krajnje tankoj odje}i, radili na sibirskim hladno}ama, umirali
su od studeni. Poznata je ~injenica da su, zbog smrzavanja, zatvorenicima
Gulaga otpadali prvo prsti na nogama i rukama, da su im se "lomili" i otpadali
nosevi i u{i i da je, zbog toga, umiralo na stotine hiljada zatvorenika. Sli~ni
primjeri u`asa navedeni su i u The Gulag Archipelago, 1918-1956 (Arhipelag
Gulag, 1918-1956), knjizi poznatog ruskog pisca Aleksandra Sol`enjicina .

Crveni teror isto~nog bloka


Staljin je umro 1953.godine. Teror, koji je Lenjin zapo~eo, a Staljin uz
dopune nastavio, ko{tao je `ivota desetine miliona ljudi, na desetine raznih
naroda podvrgao bolu i torturama. Osnovne crte globalnog bilansa
komunisti~kog vandalizma iz vremena Lenjina i Staljina se na slijede}i
na~in iznose u knjizi Crna knjiga komunizma
Strijeljanje desetina hiljada talaca ili osoba koje su ba~ene u zatvor bez su|enja
i masakr stotina hiljada revoltiranih radnika i seljaka izme|u 1918. i 1922.;
glad 1922., koja je prouzrokovala smrt pet miliona ljudi;
likvidacija i deportacija Kozaka sa obale rijeke Don;
ubistvo desetine hiljada ljudi u koncentracionim logorima izme|u 1918. i
1930.;
deportacija gotovo 690.000 ljudi tokom "velike ~istke" izme|u 1937. i 1938.
g.;
deportacija dva miliona "kulaka" (ili onih za koje se tvrdilo da su kulaci)
izme|u 1930. i 1932.;
uni{tenje {est miliona Ukrajinaca namjernom i nezbrinutom gla|u u periodu
1932.-1933.;
deportacija stotina hiljada Poljaka, Ukrajinaca, Balta, Moldavijaca, Basarabijaca
u periodu 1939.-1941., zatim 1944.-1945.;
deportacija Nijemaca s Volge 1941.;
deportacija i napu{tanje Tatara sa Krima 1943.;
depotracija i napu{tanje ^e~ena 1944.;
depotracija i napu{tanje Ingusa 1944. 41
Mada u ograni~enoj mjeri, sovjetski re`im je nakon Staljinove smrti u{ao
u jedan period popustljivosti. Me|utim, "imperija straha" formirana u vrijeme
Staljina opet je nastavila strahom upravljati masama. Ovaj re`im straha,
koji je vladao u Sovjetskom Savezu i uop}e u svim komunisti~kim dru{tvima,

68
HARUN YAHYA

detaljnije }emo analizirati u narednom poglavlju.


Sovjetski teror se nije ograni~avao samo na svoj narod. Uporedo sa
Drugim svjetskim ratom, Sovjetski Savez se pro{irio i na Isto~nu Evropu.
Okon~anjem rata, zna~ajan broj zemalja Isto~ne Evrope je ostalo pod
utjecajem SSSR-a. Raznim politi~kim zavjerama i manevrima, u toku
nekoliko godina, Moskva je sve ove zemlje uzela pod svoju dominaciju.
Evropske zemlje poput Poljske, Ma|arske, ^ehoslova~ke, Rumunije,
Bugarske, Albanije i Isto~ne Njema~ke su pale u ralje krvavog Staljinovog
re`ima.
Crveni vandalizam je i stanovnicima ovih zemalja tako|er po~eo
prire|ivati pakleni `ivot. Re`imski opozicionari su jedan po jedan hap{eni,
mu~eni i ubijani. Za vrlo kratko vrijeme na svim ovim prostorima zavladao
je strah i teror. U jednom bugarskom dokumentarnom filmu snimljenom
nakon pada Sovjetskog Saveza, po~etkom '90-ih godina, jedna `ena prepri~ava
doga|aj koji joj se dogodio ujesen 1944.:
Nakon prvog hap{enja mog oca, sutradan oko podne do{ao je u ku}u jedan
policajac i predao mojoj majci poziv da do|e u policijsku stanicu broj 10. Nakon
toga, moja majka se obukla, bila je to lijepa `ena, vrlo blage prirode, i oti{la
je. Mi smo je ~ekali i ~ekali, nas troje djece. Ona se vratila oko 1 sahat i 30
minuta, bijela kao snijeg, izgu`vana, odrpana. ^im je u{la, pri{la je pe}i,
skinula poklopac, po~ela se skidati, i sve spalila. Zatim se okupala, i tada nas
je zagrlila. Mi smo zaspali. Sutradan, ona je po~inila svoj prvi poku{aj
samoubistva, nakon toga su bila jo{ tri poku{aja, a zatim se dva puta trovala.
Ona je jo{ `iva, ja se brinem o njoj... mentalni je bolesnik. [ta su joj uradili,
nikada nismo uspjeli saznati.42
Bile su strahote ono {to se ~inilo zarobljenima. O metodama torture u
Rumuniji, koje je primjenjivao re`im Nikolaya ^au{eskua se u knjizi Crna
knjiga komunizma daju slijede}i podaci:
Osim ^ehoslova~ke, i Rumunija je obogatila originalne poteze historije represije
u centralnoj i jugoisto~noj Evropi: ona je vjerovatno bila prva zemlja koja je
na evropski kontinent uvela metode "reedukacije" "ispiranjem mozga" , koju
su koristili azijski komunisti. Nesumnjivo, ona ih je ~ak usavr{ila prije masovne
upotrebe u Aziji. \avolski cilj poduhvata bio je da se zatvorenici okrenu jedan
protiv drugog. Ovaj pronalazak bio je upotrijebljen u relativno modernom
zatvoru Pitesti, sagra|enom 30-ih godina, 110 km od Bukure{ta. On se po~eo
upotrebljavati u decembru 1949. i koristio se oko tri godine. (...) Cilj je bio
reedukacija politi~kih zatvorenika, kombiniraju}i pou~avanje tekstova

69
70
STRAH KAO PORUKA
ZAJEDNICI:
MASOVNA VJE[ANJA
Smrtne kazne su se u vrijeme
Staljina ~esto realizirale
nao~igled javnosti i na taj
na~in su se masama
oda{iljale poruke straha.
Opozicionari re`ima sa ove
slike su sa ovim ciljem
povje{ani na trgu od strane
sovjetske tajne slu`be, 1946.

71
PROSTRIJELJENE LOBANJE
Staljinova tajna policija je veliki dio
egzekucija izvr{ila tajno. Ove lobanje
ekshumirane iz jedne masovne
grobnice u Chelyabinsku pripadaju
osobama koje su ubijene pucanjem u
glavu od strane sovjetske tajne slu`be
NKVD iz Staljinovog perioda.
(Na desnoj lobanji se vidi trag metka.)
U okupirane zemlje Isto~ne Evrope, Sovjetski Savez je donio
komunizam i vandalizam. Krvlju je bio ugu{en svaki pokret koje
se nastojao suprotstaviti Moskvi. Nakon pokreta za nezavisnost,
koji se u ^ehoslova~koj pojavio u prolje}e 1968., ova zemlja je
okupirana od strane Crvene armije. Na slici se vide sovjetski
tenkovi na ulicama Praga u vrijeme okupacije, august 1968.

komunisti~ke doktrine sa fizi~kom i moralnom torturom. 43


Ove torture su naro~ito imale za cilj uni{tavanje religioznih uvjerenja
zatvorenika. U ishodu zlo~ina~kih tortura, od zatvorenika se tra`ilo da
negiraju postojanje Boga:
Sekuritatea, rumunska politi~ka policija, tokom saslu{anja koristila je "klasi~ne"
metode torture: mla}enje, udaranje po tabanima i vje{anje za stopala sa glavom
prema dolje. U Pitesti, okrutnost mu~enja daleko je prevazi{la ove metode:
"Sve mogu}e i nemogu}e vrste patnji su se koristile: razli~iti dijelovi tijela bili
su spaljivani cigaretom; zatvorenici su imali gangrenu zadnjice, meso im je
otpadalo kao kod gubavaca; tjerali su druge da jedu sve vrste izmeta i kad su
povra}ali, ono {to povrate ubacivali su im u grlo."
Ma{ta Turcanua koja tjera na delirij naro~ito je bila plodna protiv studenata
vjernika koji su odbijali da se odreknu Boga. Neki su bili svakog jutra "kr{teni"
na slijede}i na~in: zagnjurili bi im glavu u klozetsku {olju punu urina i fekalija
- dok su drugi zatvorenici pjevali psalme oko procesa kr{tenja. Da se mu~enik
ne bi udavio, vadili su mu glavu s vremena na vrijeme i pustili bi ga da nakratko
udahne prije no {to mu ponovo zagnjure glavu u magmu. (...)
Prva faza zvala se "vanjsko demaskiranje": zatvorenik je morao pokazati dokaz
svoje vjernosti priznaju}i {ta je sakrio tokom istrage o njegovoj aferi, naro~ito
veze s prijateljima na slobodi. Tokom druge faze, "unutra{njeg demaskiranja",
on je morao potkazati one koji su mu pomogli u zatvoru. Tokom tre}e faze,

74
HARUN YAHYA

"demaskiranja javnog morala", tra`ilo se od zatvorenika da izvrije|a sve ono


{to je smatrao svetim - svoje roditelje, suprugu, vjerenicu, Boga, ako je bio
vjernik, prijatelje. Onda dolazi ~etvrta faza: kandidat za u~lanjenje u OZKU
morao je "reeducirati" svog najboljeg prijatelja, mu~e}i ga vlastitim rukama,
i tako i sam postaju}i d`elat. 44
Torture poput ovih primjenjivale su se u svim zemljama Isto~nog bloka.
Izbezumljeni zlo~ini komunizma i njegova svirepa mr`nja prema vjeri stvorili
su re`ime sa najstra{nijim torturama u historiji. Darvinisti~komaterijalisti~ka
filozofija, koja na ljudska bi}a gleda kao na pojedina~ne vrste `ivotinja i po
kojoj je potrebna konstantna upotreba sile, tortura i straha da bi se ove
navodne "`ivotinje" dovele u red, u tamnicama komunisti~kih re`ima
pretvorena je u tragi~ne torture.
Upravo su to razlozi zbog kojih ovu knjigu s pa`njom moraju pro~itati
oni koji darvinizam ili teoriju evolucije ne vide kao opasnost. Zbog toga {to
je kona~ni cilj darvinisti~kokomunisti~ke ideologije slijede}i: me|usobno
sukobiti i uni{titi ljude i animalizirati ih udaljavaju}i ih od svih eti~kih
vrijednosti i duhovnih ljepota koje imaju i tako ljudsku zajednicu pretvoriti
u "`ivotinjska krda" koja se s lahko}om usmjeravaju. Mogu to raditi pod bilo
kojom ideologijom, cilj je isti. Historija tako|er svjedo~i o tome.

Mrak Kube
Drugi komunisti~ki re`im koji se uz pomo} Sovjetskog Saveza odr`avao
na nogama u periodu hladnoga rata je Castrova diktatura u Kubi. Gerilski
pokret, koji se razvio pod liderstvom F i d e l a C a s t r a i podr{kom lidera
argentinske gerile, Che Guevare , 1959. je u Kubi zauzeo vlast. Vojnom i
politi~kom pomo}i koja je dolazila od Sovjetskog Saveza, Castro je {titio
svoj re`im, a ~ak je na nogama uspio ostati i nakon raspada Sovjetskog
Saveza.
Komunisti~ki pokret Kube, a op}enito i cijele Latinske Amerike,
odslikavao se u jednoj romanti~noj atmosferi. Naro~ito se gerilska borba Che
Guevare predstavljala gotovo kao "juna~ka pri~a". Posteri Chea su se nalazili
u rukama mnogih omladinaca, koji su te`ili komunizmu i koji su pjevu{ili
komunisti~ke melodije latinoameri~kog porijekla. S tim u vezi, komunisti~ka
revolucija u Kubi predstavlja "oslobodila~ku borbu" koja je od tiranije i
muka spasila kubanski narod.
Stvarnost, me|utim, uop}e nije takva. Razmaknu li se zavjese

75
KOMUNIZAM U ZASJEDI

romanti~no stvorenih legendi "Chea" i "Fidela", pojavit }e se mra~no lice


kubanske komunisti~ke diktature. Radni kampovi i zatvori komunisti~ke
Kube se na slijede}i na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:
Radni uvjeti bili su te{ki po{to su zatvorenici radili gotovo goli, jer su od
odje}e imali samo ga}e. Za kaznu su neposlu{ni morali kositi travu zubima,
a drugi su bili nekoliko sati potopljeni u septi~ke jame.
Nasilje zatvorskog re`ima pogodilo je i politi~ke i nepoliti~ke zatvorenike. Ono
je po~injalo saslu{anjem koje je vodio Departemento Tecnico de
Investigaciones, DTI istra`ni odjel. D T I j e k o r i s t i o i z o l i r a n o s t i f o b i j e
zatvorenika: jedna `ena koja se bojala insekata bila je zatvorena u }eliju punu
` o h a r a . DTI je koristio i nasilne fizi~ke presije:
zatvorenici su bili primorani popeti se uz stepenice u
cipelama napunjenim olovom, a zatim su ih gurali
da bi zatvorenici sa stepenica. Na fizi~ku dodaje
se i psihi~ka tortura, koja je ~esto bila medicinski
pra}ena; ~uvari su koristili pentotal i druge
droge da bi odr`ali zatvorenika budnim. U
bolnici Mazzora prakticirani su elektro{okovi
u represivne svrhe, bez ikakvih restrikcija.
^uvari su koristili pse ~uvare i pravili se
kako }e pristupiti egzekuciji; disciplinske

Komunisti~ka revolucija koju je u


Kubi realizirao duo Fidel
Castro-Che Guevara uglavnom
se predstavlja u jednoj
romanti~noj atmosferi i
prepri~ava se kao storija o
juna{tvu. Me|utim, komunizam
je u Kubu donio samo bijedu i
u`asne torture.
HARUN YAHYA

}elije bile su bez struje i bez vode; zatvorenik koga su `eljeli obezli~iti dr`an je
u samici. (...)
Posjete bli`njih davale su ~uvarima priliku da poni`avaju zatvorenike. U Cabani
su se oni morali pojaviti goli pred svojom porodicom. Zatvoreni mu`evi morali
su prisustvovati intimnom rovljenju svojih supruga.
U zatvorskom univerzumu u Kubi polo`aj `ena posebno je bio dramati~an po{to
su one bez odbrane bile izlo`ene sadizmu ~uvara. Vi{e od 1.100 `ena bile su
osu|ene iz politi~kih razloga od 1959. g. Godine 1963. one su zatvorene u zatvor
Guanajay. Nekoliko svjedo~enja govori o kori{tenju seansi batinanja i raznih
poni`avanja. Primjer: prije no {to }e se tu{irati, zatvorenice su se morale skinuti
pred ~uvarima koji su ih bezrazlo`no tukli.45
Nakon revolucije u Kubi je pogubljeno skoro 10 hiljada osoba, a preko
30 hiljada ih je zatvoreno pod uvjetima navedenim u prethodnom citatu.
Komunisti~ki re`im, kao i svugdje i u Kubu je donio bol, torture i strah.
[tavi{e, narod Kube je sve vi{e siroma{io.

Sovjetski pokolji u Afganistanu


Analiziraju}i bilans vandalizma bolj{evisti~ke marksisti~kolenjinisti~ke
ideologije i Sovjetske Rusije, potrebno je imati u vidu i zemlje okupirane od
strane Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista}i Afganistan kao zemlju koja je
najvi{e bila izlo`ena tiraniji.
Godine 1978. u Afganistanu se dogodio dr`avni pu~ koga su organizirali
komunisti~ki generali i odre|eni civilni komunisti. Pu~isti su izdali proglas
da }e zemljom upravljati komunisti~ki re`im. Protiv vjere su zapo~eli okrutan
rat. Ova politika se na slijede}i na~in izla`e u jednoj knjizi o aktualoj temi:
Malo poslije, komunisti~ka vlada dekretirala je antivjersku kampanju. Kur'an je
spaljivan po javnim trgovima. Vjerski {efovi (imami) su hap{eni i masakrirani.
Tako su u klanu Mod`adedi, vrlo utjecajne {iitske vjerske grupe, svi ljudi, zna~i
130 osoba iz iste porodice, masakrirani u no}i 6. januara 1979. Vjerske prakse
bile su zabranjene za sve vjere.46
Afganistanski komunisti nisu bili ni{ta vi{e do pla}ene marionete u
rukama Sovjetskog Saveza. Pona{ali su se u skladu sa "savjetni~kim"
direktivama koje su stizale iz Moskve, nad vlastitim narodom su provodili
genocid na na~in kako su im sugerirali drugovi iz Moskve. Za relativno kratko
vrijeme, koliko su ostali na vlasti, proveli su veliki teror:
U martu 1979. godine selo Kerala bilo je Oradour-sur-Glan Afganistana: 1.700

77
U Afganistanu, koga je 1979. okupirala, Crvena
armija je provela vandalski genocid ne {tede}i ~ak
ni `ene i djecu. Gore: jedinice Crvene armije prilikom
svog navodno "pobjedni~kog mar{a" u Moskvi
1984.

odraslih i djece, cijela mu{ka populacija sela okupljena je na trgu i strijeljana;


mrtvi i ranjeni sahranjeni su jedni na drugima u tri masovne grobnice, uz
pomo} buldo`era. Prestravljene `ene dugo su posmatrale kako se mrdaju
brda{ca zemlje, jer su oni koji su `ivi zakopani poku{avali da se oslobode. A
zatim vi{e nikakvog trzaja. Sve majke i udovice oti{le su u Pakistan.47
U Kabulu je vladao teror. Zatvor Pol-e Tcharki, smje{ten na istoku grada,
postao je koncentracioni logor. Direktor zatvora, Sayyed Abdullah, obja{njavao
je zatvorenicima: "Vi ste ovdje da bismo vas sveli na sme}e!" Tortura je
redovno prakticirana: "Najve}e kazna u zatvoru je zakopavanje `ivih ljudi u
grobnice!" Zatvorenici su pogubljivani iz vi{e razloga, za istu no} po nekoliko
stotina njih, "le{evi i oni koji su jo{ krkljali zakopavani su uz pomo} buldo`era".
Pro{irena je Staljinova metoda koja je kori{tena za ka`njene narode. Tako je
15. augusta 1979. uhap{eno 300 osoba iz etni~ke grupe Hazara osumnji~enih
da podr`avaju pokret otpora. "Oko 150 njih su buldo`erima zakopani `ivi; drugu
polovinu su posuli gorivom i `ive zapalili." U septembru 1979. vlasti iz zatvora
priznale su kako je 12.000 zatvorenika eliminirano. Direktor zatvora Pol-e
Tcharki izjavljivao je: "Ostavit }emo samo jedan milion Afganistanaca `ivih,
to je dovoljno da se izgradi socijalizam!" 48
TSve ovo je praksa kojom se rukovodilo iz Moskve. Doista, svi
unutra{nji nemiri u Afganistanu su doga|anja koja je Sovjetski Savez
unaprijed planirao. U Moskvi je unaprijed odlu~eno da se, uz pomo}

78
HARUN YAHYA

afganistanskih komunista, organizira pu~ u toj zemlji, a potom i agresija pod


izgovorom za{tite navodnog "demokratskog" re`ima. Razlog koji je Moskvu
gurnuo u ovaj plan je, kao {to to danas priznaju i mnogi politi~ki analiti~ari,
islam koji je od strane komunista u to vrijeme do`ivljavan kao velika opasnost.
Na kraju, isti~u}i otpor koji su muslimanski mud`ahedini pru`ali
afganistanskom komunisti~kom re`imu, Crvena armija je 27. decembra
1979. izvr{ila agresiju na Afganistan. Uporedo sa ovom agresijom rastao je
i obim vandalizma koji se primjenjivao nad afganistanskim narodom.
Godine 1979. Crvena armija je okupirala Afganistan i kao okupator je
u ovoj zemlji ostala punih 10 godina. A {to se ti~e opravdanog otpora, koga
su protiv Crvene armije pru`ale mud`ahedinske grupe, komunisti~ka armija
ga je nastojala ugu{iti najokrutnijim i najnemilosrdnijim metodama. Jedan
afganistanski borac obja{njava metode Crvene armije:
Sovjeti su se okomili na svako ognji{te plja~kaju}i, nasmrt premla}uju}i i
s i l u j u } i ` e n e . Ovo barbarstvo je gore od onog instinktivnog, ono je
programirano; oni znaju da, ~ine}i takva zlodjela, duboko uni{tavaju na{e
dru{tvo.49
Protiv afganistanskih muslimana Crvena armija je koristila najbestijalnije
metode: kako bi zavarali i primorali afganistansku djecu da ih uzmu u ruke,
proizvodili i bacali "bombe u obliku igra~aka", nad zarobljenim
mud`ahedinima su se primjenjivale najokrutnije torture, civile su bombardirali
bez ikakvog kolebanja. Iza desetogodi{nje sovjetske okupacije ostalo je
desetine hiljada mrtvih i isto toliko osaka}enih. Afganistan je danas zemlja
sa najve}om proizvodnjom proteza ruku i nogu, po{to su instalirane nagazne
mine Crvene armije bile uzrok da desetine hiljada afganistanskih mladi}a
ostane bez nogu i ruku. Nakon povla~enja Sovjeta, Afganistan, koji je gurnut
u nestabilnost, postaje popri{te krvavog gra|anskog rata.
Ukratko, iniciran 70-ih godina od strane Moskve, vandalizam je tokom
~etvrt stolje}a Afganistanu priredio veliki bol i tiraniju.
Kao {to smo i malo~as istakli, postepeno {irenje islama komunisti~ki
Sovjetski Savez je vidio kao opasnost koja mu prijeti. Tiranija koju je
provodio bila je s ciljem zaustavljanja ovog {irenja. Zbog toga su zabranjivani
vjerski obredi, Kur'an spaljivan, vjernici ubijani.
Ovdje je, me|utim, skrivena jedna veoma bitna ta~ka koju ne mogu
uvidjeti ovi ateisti~ki sistemi: zbog toga {to ne mogu poijmiti iskrenu vjeru
u Boga, ateisti smatraju da }e uni{tavanjem svetih knjiga nestati i vjere.

79
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Me|utim, vjera je skrivena u ljudskim srcima. I svi iskreni vjernici znaju da


su isku{enje sve neda}e {to ih zadese i strpljivi su pod svim uvjetima i
okolnostima. Putem kur'anskih ajeta Allah, d`. {., daje slijede}e obavje{tenje
vjernicima:
Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to
}ete gubiti imanja i `ivote, i ljetinu. A ti obraduj izdr`ljive, one koji, kada ih
kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu
vratiti!" Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom
Putu! (Al-Baqarah, 155-157).
Kao {to se vidi u navedenim ajetima, vjernici se na ovom svijetu na razne
na~ine stavljaju na ku{nju i, u svakoj nevolji, oni se obra}aju svome
Gospodaru i od Njega pomo} tra`e. Upravo iz tog razloga neda}e koje ih
zadese vjernicima ne predstavljaju nespokojstvo i bezna|e, ve}, naprotiv,
one su uzrok radosti zbog toga {to je to saop}eno u Kur'anu i {to je to jedno
obe}anje koje }e omogu}iti osiguranje jednog stepena vi{e na budu}em
svijetu.

Brutalna komunisti~ka filozofija: animalizacija ljudi


Podaci koje smo iznijeli od po~etka ovog poglavlja dovdje pokazuju
da je apsurd komunizma, koji su iznijeli materijalisti~ki ideolozi poput
Marxa i Engelsa, bio jedna ma{inerija smrti koja je XX stolje}e gu{ila u krvi.
Komunizam ~ovje~anstvu nije donio ni{ta vi{e osim u`asnih zlo~ina, tortura,
deportacija, radnih kampova, neima{tine, socijalnih presija i straha.
Me|utim, da se u budu}nosti isti vandalizam ne bi ponovio, potrebno
je detaljno prou~iti stvarne razloge ove brutalnosti. Da li je pitanje samo u
individualnom despotizmu i strasti diktatora poput Lenjina i Staljina? Ili je
problem u primjeni komunisti~ke ideologije koja se zasniva na darvinizmu?
Na~inimo li detaljan pristup aktualnoj temi, uo~it }emo da je ispravna
druga solucija. Vandalizam se pojavio kao prirodan rezultat komunisti~ke
filozofije.
U osnovi ovog fakta nalazi se do`ivljavanje ~ovjeka kao jedne
"`ivotinjske vrste". Komunizam se, kako je to i sam Marx uporno isticao,
zasniva na Darwinovoj teoriji evolucije, koja ~ovjeka definira kao "razvijenu
`ivotinjsku vrstu". [tavi{e, pou~ava da su sukob me|u ljudima, presija,
tiranija i borba silom prirodni i nu`ni. Kada se u rukama ~ovjeka koji prihvata

80
HARUN YAHYA

ovu filozofiju na|e dovoljno mo}i i prilika, onda se on s lahko}om upu{ta


u vandalizam i svirepost.
I, doista, osvrnemo li se unatrag, postat }e sasvim jasno da je u
vandalizmu po~injenom od strane komunista veliku ulogu odigrala ~injenica
da su ljudima pristupali kao "`ivotinjskoj vrsti". Komunisti~ki ideolozi su
svoje protivnike definirali kao `ivotinje; {tavi{e, slijedili su politiku
psiholo{ke "animalizacije" ljudi nad kojima su vladali. Aktualna politika se
na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:
Ubijanju u punom smislu te rije~i neophodna je pedagogija: spram sva~ijeg
oklijevanja da ubije svog bli`njeg, najefikasnija pedagogija sastoji se u tome
da negira humanost `rtve, da je prethodno "obe{~ovje~i". Alain Brossat pisao
je ispravno: "Barbarski ritual ~istki i funkcioniranje ma{ine za pogubljenje, u
govorima i praksama proganjanja, ne odvajaju se od animalizacije Drugog,
svo|enja zami{ljenih i stvarnih neprijatelja na zoolo{ko stanje..."50
Brossat podsje}a kako su hurnebesna graha i karnevali uveli pravu tradiciju
animalizacije Drugoga, koju nalazimo u politi~koj karikaturi ve} u XVIII
stolje}u. Ovaj metafori~ki mit omogu}avao je, upravo kroz `ivotinju, da se
izraze latentne krize i konflikti.
U Moskvi, 30-ih godina, ni{ta nije metafori~ko: "animalizirani" protivnik
tretiran je kao divlja~ za lov prije no {to }e postati zlikovac - uistinu, kandidat
}e dobiti metak u potiljak. Ako je Staljin sistematizirao i generalizirao ove
metode, njegovi kineski, kambod`anski i drugi nasljednici su ih preuzeli. To
ne zna~i da Staljin nije njihov izumitelj. Lenjin nije izuzet iz toga, po{to je
nakon preuzimanja vlasti tretirao svoje neprijatelje kao "insekte {teto~ine", "u{i",
"{korpione", "vampire". 51
Darvinizam je temelj ove komunisti~ke ta~ke gledi{ta koja ~ovjeka
vidi kao `ivotinju. Ovo je ~ijenica koju su nebrojeno puta isticali Marx,
Engels i Lenjin. Komunisti~ki vandalizam, prema tome, nije ni{ta vi{e do
svojevrsni pakti~ni darvinizam.
Istra`iva~ki direktor Francuskog nacionalnog nau~no istra`iva~kog
centra (GéODE-Paris X) i stru~njak iz oblasti historije komunizma, Stéphane
Courtois , o ovom pitanju daje slijede}i komentar:
U komunizmu, me|utim, postoji sociopoliti~ki eugenizam, socijalni darvinizam.
Kao {to pi{e Dominique Colas: "Vladar znanja o evoluciji socijalnih vrsta,
Lenjin odlu~uje o onima koji moraju nestati po{to su zara`eni historijom." Od
trenutka kada je dekretirano, u~inkom nauke - ideolo{ke i politi~kohistorijske
kao i marksizma-lenjinizma - da bur`oazija predstavlja prevazi|enu etapu
evolucije ~ovje~nosti, opravdavamo njezino likvidiranje kao klase, a uskoro

81
CILJ KOMUNIZMA:
ANIMALIZACIJA LJUDI
Na ljusku zajednicu komunizam gleda
kao na `ivotinjsko stado koje treba
tjerati. Vjeruje se da je radi toga cilja
ovo stado potrebno izvrgavati
mu~enju i torturi, patiti ga gla|u,
pla{iti. Ova svirepa ideologija, koja
predstavlja jedan vid prakti~nog
darvinizma, ovom je ubogom seljaku
i radniku iz perioda carske Rusije
donijela samo jo{ vi{e bola i tiranije.

i likvidiranje individua koje je sa~injavaju ili koje bi joj trebale pripadati.52


Nakon ovog komentara, Courtois tako|er postavlja i slijede}e pitanje:
Da li se korijeni marksizma-lenjinizma manje oslanjaju na Marxa, a vi{e na
propali darvinizam, koji se primjenjuje na socijalno pitanje i koji rezultira
gre{kama kao i u rasnom pitanju?53
Nesumnjivo je da se oslanja vi{e na darvinizam. [tavi{e, darvinizam
eksplicitno predstavlja temelj komunizma. Darvinizam je osnova za tvrdnje
da je ~ovjek `ivotinjska vrsta, da me|u ljudima postoji neizbje`na i prirodna

82
Zatvorenici Crvene
armije koji su, tretirani
kao divlje zvijeri,
zatvarani u kafeze.

borba i da povijest funkcionira na ovaj na~in, da za svoja djela ~ovjek nikome


ne}e polagati ra~un kao i za sve ostale sofizme dijalekti~kog materijalizma,
i to sve pod pla{tom "nau~nosti". Darwin je na~inio teoriju toga, a komunisti
su to u djelo proveli.
Bilans krvavog komunizma je, zapravo, "prakti~ni darvinizam".

83
TRE]I DIO
HARUN YAHYA

U^MALI SVIJET KOMUNIZMA

Z
na~ajna karakteristika komunisti~ke ideologije je i ta {to
ona konstituira krajnje konzervativne, u~male, okrutne i
bezbojne modele individua i zajednica. Za razumijeva-
nje toga, potrebno je prije svega podsjetiti se na komu-
nisti~ki stav o ~ovjeku. Temelj komunizma, materijalisti~ka filozofija,
kao {to smo naglasili u prethodnom poglavlju, vidi ~ovjeka kao bi}e
na~injeno jedino od materije. Negira se postojanje du{e kod ~ovjeka
i isti~e se da je ljudska svijest samo jedan proizvod "materije u
akciji". Prema tome, {to se ti~e materijalisti~kih pogleda, ~ovjek je
samo jedna razvijena ma{ina. Sve misli i emocije koje ~ovjek
posjeduje prihvataju se kao odre|eni rezultat hemijske reakcije koja
se odvija u ovoj ma{ini.
Drugim rije~ima, materijalisti tvrde da, sa~injeni od }elija i
}elijskih organela, nerazumni atomi posjeduju svijest, da imaju mo}
razmi{ljanja, gledanja, slu{anja, da pred ljepotom ostaju o~arani, da
u te{kim situacijama pate. Dakle, to ta~no dolazi u zna~enju da su
"misli i emocije proizvod materije u akciji". Postavite li ovim ljudima

85
Hladne face koje
su krasile po~asna
mjesta svih
komunisti~kih
re`ima: Lenjin,
Engels, Marx.

pitanje: Imaju li atomi mo} razmi{ljanja?, sasvim je sigurno da }ete dobiti


negativan odgovor. Ali, isto tako, oni smatraju da atomi dobivaju mo}
razmi{ljanja kada se oni udru`e i formiraju mozak.
[tavi{e, u marksisti~koj ideologiji postoji pretpostavka da se cijela
kultura i svijest koju ~ovjek posjeduje tako|er zasniva na materijalnim
faktorima. P r e m a k o m u n i z m u , i z v a n m a t e r i j a l n o g s v i j e t a i z l j u d s k o g
okru`enja ne postoji nikakva nezavisna svijest. Naprotiv, ljudsku svijest u
potpunosti odre|uje materijalni svijet u kome se nalazi. "Nisu svijesti ~ovjeka
faktor koji odre|uje njihovo postojanje, naprotiv, njihovo socijalno postojanje
odre|uje njihovu svijest" , tvrdio je Marx.54 "^ovjek je ono {to jede" , rekao
je Marxov idejni prethodnik L u d w i g F e u e r b a c h , i time rezimirao istu
materijalisti~ku nelogi~nost.
Zbog ovih svojih materijalisti~kih predrasuda, marksisti su i ljudske
zajednice tako|er mjerili materijalnim kriterijima. Mnogo se zadr`avaju na
pojmu "klasa" koji u sebi nosi jedno materijalno zna~enje. Klase su razli~iti
ekonomski slojevi jednog dru{tva i, prema marksistima, to je jedini zna~ajan
kriterij. Prema marksizmu, na primjer, radnici formiraju samo jednu klasu,
tj. "proleterijat". Kapitalisti ~ine klasu "bur`oazije". Slijedom marksisti~ke
tvrdnje, svi radnici bi trebalo da dijele "proletersku svijest" zbog toga {to
`ive u istim nepogodnim ekonomskim uvjetima, svaki kapitalist bi trebalo
da ima istu "svijest bur`oazije" zato {to `ive u istom bogatstvu, povoljnim
ekonomskim uvjetima. Nemogu}e je prihvatiti da, zbog svog neovisnog
karaktera ili pogleda na svijet, jedan radnik ili vlasnik fabrike mo`e imati
svijest koja se apsolutno razlikuje od ostalih.55

86
HARUN YAHYA

Prirodan rezultat ovakvog razmi{ljanja je odvajanje ljudi u odre|ene


materijalne kategorije i njihovo vrednovanje unutar tih materijalnih kategorija.
Za jednog marksistu postoje samo kategorije kao {to su "bur`oazija", "mala
bur`oazija", "proleterijat", "imperijalisti", "komprador". I, {to je najva`nije,
sve ove kategorije zasnivaju se na materijalnim faktorima. Ako je ~ovjek
radnik, ako snagom ruke radi u fabrici, tada je ovaj posao kojim se bavi jedini
determinant njegovog ljudskog postojanja. Ako je seljak koji radi na njivi,
tada je "svijest seljaka" jedina svijest koju on posjeduje.
Zbog ovakvog ugla posmatranja, marksisti tvrde da je "na~in
proizvodnje" jedini utjecaj koji odre|uje tok povijesti. Poznato djelo Karla
Marxa, Das Kapital, cijelu historiju komentari{e prema na~inu proizvodnje.
Prema Marxu, dok je u po~etku postojala "primitivna zajednica" koja je
`ivjela od lova, uporedo sa prelaskom na poljoprivredu rodilo se
"robovlasni~ko dru{tvo", a zajedno sa novim promjenama u na~inu
proizvodnje razvila se "feudalna zajednica", uporedo sa izumom ma{ina,
ra|anjem industrije kao novog na~ina proizvodnje javlja se i "kapitalisti~ko
dru{tvo". Slijedom Marxove tvrdnje, svi pojmovi, poput religije, dr`ave,
zakona, porodice, etike ra|ali su se i do`ivljavali promjene sa razli~itim
oblicima proizvodnje.
Zablude ove {ture marksisti~ke definicije povijesti do sada su detaljno
komentarisane od strane niza mislilaca i napokon dokazane kroz konkretne
primjere. Iz tog razloga smatramo nepotrebnim da ovdje obja{njavamo
neosnovanosti ovog marksisti~kog pogleda na povijest. Zna~ajan moment
na kome se, me|utim, `elimo zadr`ati je konzervativan, u~mao, okrutan i
bezbojan model ~ovjeka koji je na~inio aktualni materijalisti~ki pristup.
U biti, ljudska bit nije proizvod materije, kako to smatraju marksisti.
Naprotiv, postojanja koje nazivamo materijom se opa`aju, vide, ~uju i
osje}aju od strane duha, ljudske biti. Prema tome, apsolutno je nemogu}e
da se materijalnim uvjetima determinira stanje u kome se nalazi ljudski duh.
Ljudska bit je obdarena razli~itim odlikama (razumom, sposobno{}u
poimanja, emocijama, prohtjevima, sklonostima) koje su darovane od strane
Allaha, koji ju je stvorio. Ove karakteristike se ne mijenjaju bez obzira u
kojim okolnostima se ~ovjek nalazio, samo se manifestiraju na razli~ite
na~ine. Kakve god da je prohtjeve, emocije, misli i logiku posjedovao prvi
~ovjek u povijesti, isto sve posjeduje i savremeni ~ovjek. Jedino {to se
promijenilo su upotrebna sredstva.

87
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Stvoritelj prvog ~ovjeka, Allah, d`. {., dao je i njemu iste karakteristike
i sposobnosti kakvim je obdario i dana{njeg ~ovjeka. Zbog toga ljudi ne mogu
imati razli~ite nivoe svijesti koji se odre|uju prema periodu, stolje}u ili
mjestu na kome se nalaze. Nivo ljudske svijesti se mijenja ili odre|uje prema
upotrebi sposobnosti razmi{ljanja i pokretanja savjesti kojom su obdareni.
Svjesni ove ~injenice, muslimani se ne ograni~avaju vremenom, prostorom,
sredinom ili idejama odre|enih ideologija. Kao {to je Allah, d`. {., u Kur'anu
naredio, muslimani nastoje razmisliti o svemu {to ih zadesi, pojmiti
delikatnosti, vidjeti lijepo. Ovu svijest vjernika Allah, d`. {., na slijede}i na~in
opisuje u Kur'anu:
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim
tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju
nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena
vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji
imaju pameti (Al-Baqarah, 164).
Upravo iz tog razloga je {iroka mo} shvatanja onih koji vjeruju u Allaha
i oni uvijek razmi{ljaju uvijek slobodno, zbog ~ega u umjetnosti i estetici
mogu formirati nepreglednu raznovrsnost.
[to se ti~e Marxa i njegovih idejnih sljedbenika, zbog toga {to nisu mogli
pojmiti ove ~injenice, oni su ljudsku svijest nastojali staviti u jednu krajnje
usku i imaginarnu formu kao {to je "kategorija svijesti". Svakoga do koga
su uspjeli doprijeti primoravali su da `ivi i razmi{lja prema ovim imaginarnim
formama. Iz tog razloga je u svim zemljama u kojima se nametnuo marksizam
zamrzavao estetsko poimanje i umjetnost kao oblik izra`avanja ljudskog
duha. Kao {to su komunisti bezdu{no pobili desetine miliona ljudi, na
izvjestan na~in ubili su i humane kvalitete kao {to su umjetnost, estetika,
nauka, misao.

U~malost "komunisti~ke umjetnosti"


Prvi marksisti~ki re`im uspostavljen je bolj{evi~kom revolucijom
oktobra 1917. u Rusiji. U zemlji u kojoj je ~eli~nom pesnicom vladao prvo
Lenjin, a nakon njega i Staljin, po~elo je sa novim uobli~avanjem cijelog
dru{tva prema komunisti~koj ideologiji. Jedna od sfera za kojom su komunisti
posegnuli bila je umjetnost, estetika i arhitektura, koje spadaju me|u
najva`nije elemente kulture.

88
HARUN YAHYA

Odmah nakon Revolucije unesen je pojam "umjetnost proleterijata" .


Umjetnici koji su prihvatili komunizam okupili su se oko ~asopisa Iskusstvo
Kommuny (Umjetni~ka komuna) i izdali saop}enje da }e "proizvoditi
umjetni~ka djela koja }e slu`iti kulturi proleterijata". Sli~na ideja izno{ena
je i u udru`enju Proletkult (Kultura proleterijata).
Pokrenute se razne rasprave o zna~enju i smislu "umjetnosti
proleterijata". Od samog po~etka 20-ih godina, vode}i ruski umjetnici, poput
Tatlina i Rodchenka, po~eli su braniti tezu da bi "umjetnik morao biti tehni~ar
koji }e pitanjima proleterijata proizvoditi prakti~na rje{enja" . Ova teza, koja
je dobila i Lenjinovu saglasnost, isklju~uje mnoge poznate grane umjetnosti
smatraju}i ih "nekorisnim s aspekta proleterijata". Na primjer, Tatlin i
Rodchenko su ustanovili da jedna umjetni~ka slika niukom slu~aju ne}e
mo}i osigurati doprinos svakodnevnom `ivotu radnika i, oslanjaju}i se na
to, donijeli su odluku da je slika vrsta umjetnosti koja nema pro|e.
Ovo novo poimanje umjetnosti je 1921. definirano kao "constructivism"
i po~elo se pojavljivati kao zvani~na politika umjetnosti Sovjetskog Saveza.
Za~etnik ovog pristupa, Tatlin, smatrao je da su, umjesto "nekorisnih"
umjetnosti poput slikarstva, potrebni "korisni" radovi poput dizajna ku}a i
namje{taja. Dizajnirao je odje}u "minimalne te`ine i utro{ka repromaterijala"
koja je u toku radnog vremena proleterima, odnosno radnicima osiguravala
"maksimalnu toplotu i pokretljivost". Opet istom
logikom, konstruirao je "pe} sa minimalnim
utro{kom goriva, a sa maksimalnom sposobno{}u
zagrijavanja". Na taj je na~in trebao
osigurati nove pogodnosti u `ivotu
"proleterijata".

Jedan od
pionira
"socrealizma":
Aleksandar
Rodchenko
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Svi umjetnici nisu bili sa "in`injerskim sposobnostima" kao {to je to


bio Tatlin. Me|utim, i oni su prihvatili "umjetnost proleterijata" i dali se na
poslove koji }e koristiti komunisti~koj ideologiji. Gotovo svi sovjetski
umjetnici tog perioda u{li su u utrku proizvodnje radni~kih postera, koji su
se koristili u radni~kim klubovima i malim parlamentima zvanim "sovjeti",
plakata i slogana. Na svim ovim kreacijama nalazile se se zajedni~ke teme:
korpulentan sovjetski seljaci i radnici sa srpom ili ~eki}em u rukama sa
nabreklim mi{i}ima, figure razjarenih proletera koji se pridi`u na noge
kidaju}i lance kojima su okovani, naoru`ani vojnici koji, predvo|eni
Lenjinom, tr~e u sjenci crvene zastave...
Karakteristika ovog novog poimanja umjetnosti j e t a { t o j e p o j a m
"estetike" u potpunosti izba~en sa dnevnog reda, a smatran je ~ak i kao
{tetna "bur`oaska" navika. Sve slike, skulpture, posteri, dekori i arhitektonske
kreacije bile su daleko od estetike, ispunjene hladno}om, u~malo{}u i grubim
crtama. Definiranjem Encyclopedia Britannica, komunisti~kom umjetno{}u
gospodario je "antiestetizam" u punom smislu tog pojma.
Ovakvo poimanje umjetnosi je u vrijeme Staljina poprimilo jo{
konzervativniji oblik. Ovo u~malo poimanje umjetnosti, koje je Staljinov
re`im nazvao "socijalisti~kim realizmom" , dovedeno je u polo`aj zvani~ne
politike. Socijalisti~ki realizam se definirao kao jedno poimanje umjetnosti
koje "u svakodnevnom `ivotu proleterijata realno reflektira principe sovjetske

"Odbrana
Petrograda":
djelo ruskog
umjetnika
Aleksandra
Deyneka, 1927.
HARUN YAHYA

revolucije (odnosno komunisti~ke ideologije)". U romanima napisanim u stilu


socijalisti~kog realizma, komunisti~ki militanti se prikazuju kao odlu~ni,
hrabri, po`rtvovani; opisuje se navodno uzorna borba ovih militanata;
sovjetski seljaci i radnici su opisani kao navodno "sretni" zahvaljuju}i
Revoluciji.
U stvarnosti, Revolucija narodu nije donijela blagostanje, ve}, naprotiv,
glad, torture i smrt, ali umjetnici "socijalisti~kog realizma" uop}e nisu
smatrali neispravnim da se to prika`e sasvim suprotno. Socijalisti~ki realizam
u biti nije bio izraz stvarnost (realizma), ve} ma{te i romantizma.
"Idealiziranjem doga|aja i li~nosti kako bi utjecali na svijest masa i njihovim
uzdizanjem do jedne odre|ene svetosti, socijalisti~ki realizam se zasnivao
na romantizmu" , stoji u Encyclopedia Britannica.
Socijalisti~ki realizan je definiran 1932., u krvavim danima Staljinovog
re`ima i sve do 80-ih godina ostao je tako|er kao zvani~na politika umjetnosti
Sovjetskog Saveza. Tokom cijelog ovog perioda sovjetskom umjetno{}u
gospodarila je atmosfera komunisti~ke bezizra`ajnosti, hladno}e i ustajalosti.
Da bi osigurao izvjestan presti` na me|unarodnom nivou, sovjetski re`im

Zajedno sa komunizmom, umjetnost


je izgubila svu estetsku komponentu
i bila je preobra}ena u jedan hladni
metod propagande. Na slikama je
prikazivan model ~ovjeka kome se
te`ilo: grub, jak, bezizrazan seljak ili
radnik koji je odan sistemu i koji ne
razmi{lja ni o ~emu drugom.
Sovjetski propagandni plakati iz 20-ih godina:
"Deset zapovijedi proleterijata" i
"Me|unarodna imperijalisti~ka zmija"

je stimulirao umjetnike, pridavao veliki zna~aj nastanku novih umjetni~kih


djela, me|utim, zbog dogmati~kog pristupa zvanog "socijalisti~ki realizam"
sva su ta novonastala djela ostajala u okviru krajnje sku~enih, neukusnih i
neestetskih formi.
Pored Sovjetskog Saveza, socijalisti~ki realizam se primjenjivao i u Kini
koja je 1949. g. pre{la na komunisti~ki re`im i koja je isto tako donijela
be`ivotno i grubo poimanje umjetnosti.
Premda je, u biti, rusko dru{tvo dalo veoma velike umjetnike; to dru{tvo
se potpisalo ispod izuzetnih umjetni~kih djela i arhitektonskih ~uda. U svijetu
poznat muzej Hermitage, koji je osnovan u St. Petersburgu u periodu prije
Revolucije, sadr`avao je jednu veoma bogatu i rasko{nu kolekciju. Ali,
komunizam je rusku umjetnost zaledio 1917. g., pa ~ak i daleko unazadio.
Aktualna be`ivotnost komunisti~ke umjetnosti je rezultat materijalisti~ke
filozofije koja, kao {to smo to na po~etku naglasili, obrazuje komunisti~ki
pogled na svijet. Materijalisti~ka filozofija, kao {to smo ve} rekli, povr{na
je misao koja ~ovjeka vidi samo kao gomilu materije i koja, isto tako, sve

92
Prihvatljivo je da u komunizmu
ljudi izgledaju hladni, okrutni,
bezdu{ni. Lideri su ina~e tog
karaktera, a tako se i opisuju.
Ovi razli~iti Lenjinovi portreti
naslikani od strane
sovjetskih umjetnika su
tako|er i izraz tamnog
duhovnog stanja komunizma.
Primjer
"antiestetskog"
nazora
komunisti~ke
umjetnosti: djelo
sovjetskog
umjetnika
Vladimira Tatlina,
1920.

Drugi primjer
komunisti~kog
"antiestetizma":
portret
proletera, rad
jednog
sovjetskog
umjetnika
Propagandni plakat Tre}e komunisti~ke
internacionale organizirane pod vodstvom
Sovjetskog Saveza. Na licu militanta sa
zastavom u ruci nalazi se potpuni izraz hladnog
komunisti~kog svijeta.

nastoji reducirati na materiju. A {to se ti~e prilago|avanja materijalisti~ke


filozofije umjetnosti, ono je, kao uostalom i u svim drugim sferama, i u
ovoj sferi bilo uzrok jednom potpunom fijasku, po{to je umjetnost na~in
izra`avanja emocija poput odu{evljenja prema lijepom, estetska naslada
kojom je Bog obdario ~ovjeka. Da bi nastala lijepa umjetni~ka djela, ove
uro|ene sklonosti, koje potje~u od stvaranja koje se nalaze u biti ~ovjeka,
moraju se izraziti u potpuno slobodnom i mirnom okru`enju. Komunisi~ka
diktatura, koja je prvobitno formirana u Sovjetskom Savezu, a nakon toga
opona{ana kroz komunisti~ke re`ime u Kini, zemljama Isto~nog bloka,
Indokini ili Kubi, u potpunosti je uklonila ovaj ambijent slobode i mira i,
dr`e}i stanovni{tvo pod stalnom presijom, ubila i umjetnost.
Osim toga, udaljavanjem ljudi od vjere, zadala je jo{ jedan udarac
umjetnosti po{to su duhovni entuzijazam i odu{evljenje, koje ~ovjek crpi iz
vjere, osnovne emocije koje inspiriraju umjetnost. Najve}i slikari, skulptori
i neimari u povijesti uvijek su proizvodili djela sa vjerskim temama,
inspiraciju i snagu su crpili iz svojih vjerskih uvjerenja. Zbog toga {to su
~ovjeka do`ivljavali ne kao `ivotinju ili materiju koja nestaje nakon njegove

95
KOMUNIZAM U ZASJEDI

smrti, ve} kao bi}e kojem je Bog podario du{u, ovi umjetnici su s
entuzijazmom ~ovjeku iskazivali ljepotu, manifestaciju Bo`ije umjetnosti.
U jednoj zajednici u kojoj je vjera potisnuta, neizbje`no je da ljudi
izgube ovaj entuzijazam i odu{evljenje, da postanu besciljni zapadanjem u
duhovne krize. Ova pojava se doga|ala u svim komunisti~kim re`imima;
zajednicom je gospodarila poti{tenost, u~malost, besciljnost i pesimizam
nastali kao posljedica ateizma, nepridavanjem zna~aja ~ovjeku koji je
do`ivljavan kao `ivotinja ili bi}e ~ija se uloga se zavr{ava zajedno sa
njegovim `ivotom.
Obla~enje cijelog dru{tva u istu odje}u u Maovoj crvenoj Kini,
zabranjivanje ~ak dr`anja i ku}nih ljubimaca u toku “Kulturne revolucije”
drugi su efektni primjeri komunisti~ke konzervativnosti i ograni~enosti.
(Maoizam i “Kulturnu revoluciju” }emo analizirati u narednom poglavlju.)

Paralogizmi "komunisti~ke nauke"


Druga zna~ajna sfera koja je do`ivjela komunisti~ki udar bila je nauka.
Dok je na jednoj strani izmi{ljao pojam "umjetnosti proleterijata",
Staljinov re`im je s druge strane posegao i za naukom i iznio pojam "nauke
proleterijata" . Prema ovoj komunisti~koj teoriji, postoji "nauka bur`oazije",
a tako|er i "nauka proleterijata", a obje }e dati me|usobno razli~ite rezultate.
Nauka proleterijata u principu nije ni{ta drugo do krivo prikazivanje
nauke prema potrebama materijalisti~ke filozofije. Najo~itiji pokazatelj toga
je 'slu~aj Li{enko' , koji je svoj pe~at udario na sovjetsku nauku Staljinovog
perioda.
Trofim Denisovich Li{enko {kolovao se po razli~itim {kolama {irom
Sovjetskog Saveza i, stekav{i Staljinovu naklonost, 40-ih godina osigurava
apsolutnu dominaciju nad poljoprivrednom i biolo{kom politikom Sovjetskog
Saveza. Najzanimljiviji Li{enkov istup bio je odbijanje zakona genetike,
koje je krajem XIX stolje}a eksperimentima otkrio austrijski botani~ar,
sve}enik G r e g o r M e n d e , i koji }e biti podr`ani stru~nim radovima XX
stolje}a. Li{enko je istakao da su Mendelini zakoni "nauka bur`oazije", a
zauzvrat podr`ao tezu da se "ste~ene karakteristike prenose na potonje
generacije", koju je u XVIII stolje}u iznio evolucionisti~ki biolog Lamarck.
Ova Li{enkova ideja, koja se ne temelji ni na kakvom nau~nom dokazu,
po~ela je privla~iti pa`nju u Sovjetskom Savezu, koji je 30-ih godina
pre`ivljavao veliku agrarnu krizu. Li{enko je obe}ao da }e, za razliku od

96
HARUN YAHYA

drugih biologa, primjenom svojih teza osigurati ve}e, ja~e i plodonosnije


`itarice. Na primjer, istakao je da }e p{enica, koja se uzgaja u odgovaraju}im
uvjetima okoline, po~eti ra|ati sjeme ra`i, i s tim u vezi na~injeni su odre|eni
poljoprivredni poduhvati. (Ova tvrdnja je nalik onoj da }e se u divljem
okru`enju pas nakon izvjesnog vremena preobratiti u lisicu, {to je jedno
neodr`ivo ubje|enje koje je u biti apsolutno opre~no nauci i ~iji ni jedan
primjer nije zabilje`en do danas.) Godine 1940. Staljin je Li{enka postavio
na ~elo Geneti~kog instituta Akademije nauka Sovjetskog Saveza, gdje je
ostao punih 25 godina. Li{enko je u isto vrijeme bio i predsjednik Akademije
poljoprivrednih nauka “Vladimir Ili~ Lenjin”.
Godine 1948. zabranio je obrazovanje i istra`ivanja na polju klasi~ne
genetike, a o d r e | e n i n a u ~ n i c i k o j i s u , ne prihvataju}i Li{enkove
evolucionisti~ke teze, nastavili sa odbranom Mendelove genetike pohap{eni
su i pobijeni.
Li{enkova agrarna politika prouzrokovala je veliku neproduktivnost.
Tvrdio je, na primjer, da }e `itarice posti}i strukturu prikladnu za hladne
vremenske uvjete ukoliko se njihovo sjeme dugo vremena dr`i potopljeno
u hladnoj vodi. A da bi to dokazao, nakon potapanja u hladnu vodu, po
sibirskim stepama je zasijao tone sjemena. Naravno da je svo sjeme propalo.
Sli~ni pokusi su se uvijek okon~avali fijaskom. Me|utim, na ovu ~injenicu
se otvorenim jezikom po~elo upozoravati tek 60-ih godina. Na kraju, 1964.
je zvani~no prihva}eno da su Li{enkove teze nau~no pogre{ne, a nakon toga
su se ulo`ili veliki napori za ponovnu primjenu i izu~avanje Mendelove
genetike u Rusiji, a pre{lo se i na metode ameri~kog tipa
|ubrenja i ukr{tavanja bilja. Unato~ tome {to je postalo
jasno da su njegove teze najobi~nije gluposti i da je zbog
toga veliki udarac zadao sovjetskoj nauci i poljoprivredi,
Li{enko i njegove pristalice nisu odustali od svojih ideja
i, {tavi{e, uspjeli su u velikoj mjeri o~uvati pozicije i
zvanja u nau~nim ustanovama Sovjetskog Saveza.
'Slu~aj Li{enko' predstavlja historijski dokument o
Negiranjem
tome koliko veliku {tetu nauci i zajednici zadaje slijepa genetskih zakona,
privr`enost materijalizmu i teoriji evolucije. Savremeni Li{enko je, u ime
evolucionisti uglavnom ne tematiziraju slu~aj Li{enko, ljubavi i odanosti
teoriji evolucije,
a kada to i ~ine, prikazuju to samo kao dogmatski pokret nekoliko decenija
koji je u vezi s Lamarckom. unazadio sovjetsku
poljoprivredu.
97
Li{enko (prvi zdesna) u trenutku
upoznavanja sovjetskih nau~nika sa
projektima sovjetske poljoprivrede koji
se zasnivaju na "nauci proletrijata".

Me|utim, Li{enko i njegove pristalice nisu bili samo lamarkisti, nego,


u isto vrijeme, i darvinisti. Lamarcka i Darwina su do`ivljavali kao dvojicu
veoma zna~ajnih evolucionisti~kih teoreti~ara koji su se me|usobno
upotpunjavali. Uo~ili su da }e i Darwinova teorija ostati u zraku ukoliko se
odbije Lamarckova teza o "preno{enju ste~enih osobina na potonja
pokoljenja", te su zbog toga krenuli na put slijepe odbrane Lamarcka.
U tekstu "Darwinian Evolution and Human History" (Darvinisti~ka
evolucija i historija ~ovjeka) marksisti~ki i darvinisti~ki mislilac Robert M.
Young o ovom pitanju daje slijede}i komentar:
Nedavno je mi{ljenje da dru{tvo i priroda slijede iste evolucione i komunisti~ke
zakone otvorilo put li{enkoizmu koji predstavlja jedan od najopasnijih doga|aja
Staljinovog re`ima 30-ih i 40-ih godina. Prihva}eno je da u prirodnim zakonima
funkcionira dijalektika, a oni biolozi koji se nisu slo`ili sa ovim usvojenim
mi{ljenjem ostajali su bez posla, ~esto su gubili slobodu, a ponekad ~ak i
`ivote. L i { e n k o i z a m j e j e d a n e v o l u c i o n i z a m k o j i s e s u p r o t s t a v l j a o s t a t k u
Svijeta i ne priznaje njihova zna~ajna dostignu}a u genetici. Ali, sve to su radili
u ime darvinizma... 56
Otpor koji su sovjetski rukovodioci pru`ali genetskim zakonima u
vrijeme Li{enka samo je jedan od primjera materijalisti~kog fanatizma. I danas
je veoma veliki broj materijalista poput Li{enka i njegovih pristalica koji
su se borili protiv istih zakona genetike, u slijepom protivljenju ~injenici

98
Li{enkovi paralogizmi su se primjenjivali i detaljno obja{njavani sovjetskim seljacima. Rezultat je bio
fijasko u pravom smislu rije~i.

"kreacionizma" koju je nauka otkrila u `ivim bi}ima, odnosno u protivljenju


dokazima stvaranja. I iz tog razloga oni godinama tro{e milione dolara i
prouzrokuju velike gubitke za ~ovje~anstvo kako bi do{li do bar jednog
dokaza koji govori o suprotnom. Samo zbog svojih ideolo{kih predrasuda
prave istra`ivanja koja nigdje i nikada ne}e dati nikakve rezultate, osim
jedino rasipanje truda i novca. (Za detaljnije podatetke konstatirati knjigu
Harun Yahya, Kur'an: vodi~ za nauku.)

Utjecaji komunisti~ke ideologije na socijalni `ivot


Fanati~na struktura komunisti~ke ideologije o kojoj govorimo od po~etka
ovog poglavlja prouzrokovala je krajnje negativne efekte u socijalnom `ivotu
komunisti~kih te`ima XX stolje}a. Ovakva struktura je nametnula jedan
ateisti~ki `ivot, gotovo pakao, bezdu{an `ivot koji je, negiranjem i
udaljavanjem od Boga, nipoda{tavao raznovrsne duhovne i eti~ke vrijednosti.
Dru{tvo je podu~avano jednom mentalitetu bez straha od Boga, mentalitetu
koji ~ovjeka percipira kao materiju koja nestaje nakon smrti, a u ishodu

99
Komunizam je re`im straha. Narodne mase su konstantno zastra{ivane od strane uniformiranih rukovodilaca
hladnog izgleda koji su narod posmatrali s visina, a sistem je egzistirao zahvaljuju}i upravo ovom strahu.

toga se namjeravala formirati jedna od najnehumanijih koncepcija koje je


historija zabilje`ila. Ovi efekti, koji su zapa`eni u Sovjetskom Savezu,
zemljama Isto~nog bloka i Kini, ukazuju da je "`ivotinjsko stado" model
dru{tva koji komunisti~ki sistem `eli oformiti, upravo onako kako to predvi|a
i materijalisti~kodarvinisti~ka teorija.
Odre|ene temeljne karakteristike komunisti~kog dru{tva mo`emo
nabrojiti na slijede}i na~in:
● U skladu s Darwinovom teorijom evolucije i Marxovoj "dijalektici
prirode", ~ovjek se u komunisti~kim zajednicama tretira kao razvijena
`ivotinjska vrsta. Analogno tome, za zajednicu se mo`e re}i da
predstavlja "`ivotinjsko stado". Ova koncepcija, koja dru{tvo tretira kao
`ivotinjsko stado, javlja se u svim etapama komunisti~kih re`ima.
^ovjek, kao produkt ovog sistema, be`ivotno je, bezdu{no, hladno bi}e
koje se nalazi izme|u "~ovjeka-`ivotinje-ma{ine".
● U komunisti~kom sistemu se ne pridaje zna~aj individui. Ide se za
logikom da ih ina~e u "stadu ima mnogo, ako se jedan i izgubi, nije velika
{teta". Iz stada se izbacuju, odnosno prepu{taju se smrti oni koji ne
mogu raditi ili su sakati. Ocjenjuju se kao bolesni i {tetni. Ne postoje
osje}aji poput oprosta, milos|a, vjernosti. Iz tog razloga, svi se boje
starosti i nestanka. Starim osobama se ne iskazuje pa`nja i po{tovanje;

100
Specijalna
jedinica
Djzhernsky
koja se u
Sovjetskom
Savezu
koristila za
zaustavljanj
e protestnih
mitinga.

naprotiv, uliva im se nemilosrdna misao da "prije smrti slonovi moraju


i}i na groblje".
● Kao i `ivotinjsko stado, dru{tvo se formira od ljudi istog profila. Imaju
istu odje}u, voze se u istom modelu auta, `ive u istom tipu ku}a. Cijelim
dru{tvom gospodari monotonija. Sportist, umjetnik, akademik, radnik;
svi imaju isti model `ivota. Ku}e su `ivotinjska skloni{ta, a odje}a se
izra|uje logikom "krzna koje }e {tititi od hladno}e". Estetika je potpuno
odsutna.
● Jedinku u prvi plan ne izbacuju njegove individualne karakteristike, ve}
snaga i doprinos koji daje zajednici. Idealna osoba je vrijedan radnik,
vrijedan seljak. Sistem se gradi na jednom samo materijalnom pojmu
"rada i proizvodnje". Ispravna je logika da "proizvodnja ja~a stado".
Nikada se ne obra}a pa`nja na etiku ljudi, njihovu namjeru i du{evno
stanje. U ovoj koncepciji, koja `ivot do`ivljava kao borbu za opstanak,
nema zamjerke uni{tavanju slabih; naprotiv, to je potrebno. Zbog
odsutnosti po`rtvovanja, koje posjeduju ~ak i `ivotinje, svako prvo
misli na sebe zbog ~ega dru{tvo ne mo`e prosperirati. Zato {to su ljudi
daleko od samilosti, nemogu}e je da dru{tvo bude mirno i spokojno.
Kada se siroma{tvo saosje}anja i bespo{tednost ujedini sa strahom od
budu}nosti, zajednicom zagospodare bezna|e i pesimizam.

101
Isto~na strana Berlinskog zida prije ru{enja: zid koji je ~uvan bodljikavom `icom, minama i tenkovima,
postao je simbol komunisti~kog despotizma.

● U psiholo{kom okru`enju stada, ljudi `ive u jednom konstantnom strahu.


Vrlo brzo se upla{e svakog doga|aja. Boje se ~ovjeka u mantilu pred
vratima, strahuju kada ih direktor pozove na razgovor. Izvor straha je
nepoznat, niko ga ne mo`e definirati, ali svi `ive u njemu, od najdonjih
do najgornjih.
● [tavi{e, u dru{tvu postoje razli~iti "centri straha" koji su nadomjestili
strah od Boga. Na primjer, sovjetski KGB (i tajne slu`be koje su mu
prethodile, kao ^eka, NKVD) funkcionirao je kao ustanova koja je
sijala smrtni strah u cijelom dru{tvu. Dru{tvom je vladalo mi{ljenje da
ove ustanove "sve ~uju i sve vide". Razvile su sistem ~i{}enja koji se
zasnivao na "{umskim zakonima"; bez ikakvog su|enja i apsolutnog
nepriznavanja prava na odbranu, u smrt su mogle poslati milione ljudi.
● Zbog toga {to je sistematski uni{ten strah od Boga, ljudi su opstruirali
strasti jedino onoliko koliko su strahovali od sistema. Radili su sve
vrste nezakonitosti ako to sistem ne}e vidjeti i kazniti. Masovne pojave
su kra|a, zloupotreba polo`aja, pronevjera.

102
HARUN YAHYA

● Zebnja, strah i panika, nastali uslijed `ivotnih uvjeta, stvaraju stres kod
naroda. No}u ne spavaju, danju su napeti i uznemireni. Njihova tijela
slabe. Stalna presija i te{ki `ivotni uvjeti u mladim godinama uni{tavaju
i mu{karca i `enu, a ponekad su uzrok i njihove preuranjene smrti.
Zbog beznade`nosti ne mogu se nasla|ivati ~ak ni imetkom koji
posjeduju. Jedini spas vide u pi}u i u polupijanom stanju vode `ivot koji
je gotovo ravan paklu.
● Vezuju se objeru~ke i divlje za `ivot, zbog toga {to vjeruju da se on
okon~ava smr}u. Zato {to sve druge do`ivljavaju kao neprijatelje i
rivale u svojoj borbi za opstanak, sve akcije posmatraju i do`ivljavaju
kao da su okrenuta protiv njih, {to, opet, budi osje}aj mr`nje.
"Solidarnost", "bratstvo", "jedinstvo" su pojmovi koji `ive jedino u
sloganima. U stvarnosti se svi me|usobno gledaju sa sumnjom i
nepovjerenjem i svako je osu|en na `ivot usamljenika.
● Zbog odsutnosti vjere u Boga, ne postoji ni{ta u {to bi individue mogle
vjeovati, duhovno se vezati. Darvinisti~kokomunisti~ka dr`ava
konstantno ugnjetava jedinku. A {to se ti~e ostalih u zajednici, oni su
potencijalni neprijatelji koji svakog trenutka mogu uzeti ono {to
posjeduje. Prema tome, u komunisti~kim dru{tvima jedini kome jedinka
mo`e vjerovati je sama ona, ali zbog toga {to je slabi}, ne mo`e vjerovati
ni sama sebi na taj na~in preovladava jedna izrazita beznade`nost. Zato
je jedinka u komunisti~kim zajednicama umorna i stalno se `ali na
`ivot, ali, isto tako, ne poduzima ni{ta da bi promijenila postoje}e
stanje.
● Zato {to pamet jedinki ne mo`e do}i do izra`aja u komunisti~kom
dru{tvu, u svim sferama `ivota, na poslu, u {koli, kod ku}e, u zabavi
uo~ljivi su veliki nedostaci. Djeluju samo onoliko koliko su podu~eni
(kao `ivotinje) i zbog toga ne donose novi i originalan pristupu problemu
ili doga|aju sa kojim su suo~eni. U protivnom bi, ina~e, bili podvrgnuti
lo{em tretmanu.
● Zbog ljudi koji ne razmi{ljaju nema organizacije, izvori se optimalno
ne koriste. Izvori se - kao {to se to na efektan na~in moglo uo~iti kroz
primjer Li{enka - nepotrebno tro{e u ime utopisti~kih snova i ciljeva.

103
KOMUNIZAM U ZASJEDI

● U komunisti~kom dru{tvu je naru{ena i porodica, kao najosnovnija


jedinica zajednice. Ne postoji brak u pravom smislu rije~i. Postoji
jedino parenje i nastavak potomstva. Brak nije `ivljenje u skladu s
uzornim moralom, ve} produ`enje pokoljenja. Dijete ne odgaja porodica,
nego dr`ava ili "stado", kako je to sama okarakterizirala. Dijete se
odgaja na taj na~in zato {to se do`ivljava kao nova snaga koja }e
ratovati, {tititi stado. Zato {to mrzi ku}u i sredinu u kojoj `ivi, majka
postaje nervozna i divlja, a sve se to odra`ava i na dijete. Djeca su
agresivna i pesimisti~na zato {to im je uskra}ena porodi~na ljubav i
pa`nja. Umjesto ljubavi i po{tovanja, u ku}i vladaju sva|a i zategnutost.
Nema nikoga kome bi dijete moglo vjerovati.
● Prostitucija je veoma ra{irena u dru{tvu u kome ne postoji institucija
braka, vjernost i ~ednost i gdje preovladava jedino logika parenja.
● Presija policijske dr`ave koja upravlja komunisti~kom zajednicom ne
mo`e nadomjestiti savjest i bogobojaznost. Zato je stepen krivi~nih
djela veoma visok, kra|a je u dru{tvu masovna pojava. Grupno su
opusto{ene fabrike, planta`e, kooperative. Na taj na~in, zbog toga {to
bi predstavljao krivi~nog partnera, niko nikoga ne optu`uje.
● Ma koliko se tvrdilo da je komunisti~ka ideologija daleko od njega,
rasizam je veoma ra{iren u komunisti~kim re`imima. Na primjer, u
Sovjetskom Savezu su bile izuzetno nagla{ene rasisti~ke antipatije
prema narodima koji nisu Rusi, naro~ito prema muslimanima i Turcima.
Kri{om je prihva}ena Darwinova rasisti~ka teorija, Turci i ostali
muslimanski narodi su tretirani kao "etni~ke grupe ~iji evolucioni proces
nije okon~an" i, pod imenom deportacije, bili su podvrgnuti masovnim
pokoljima. Pokolj je, prema komunisti~koj ideologiji, jedan sastavni dio
"dijalektike prirode", odnosno evolucije.
● U komunisti~kom poretku ljudi se tretiraju jedino kao produktivne
`ivotinje. Naro~ito je prisutno poni`avanje i mr`nja prema seljacima.
Marx je seljake okarakterizirao kao "vre}e krompira", a Lenjin i Staljin
su - kao {to smo to detaljno iznijeli u prethodnom poglavlju - milione
njih pobili namjerno izazvanom gla|u. Seljaci su, prema njima, samo
`ivotinjska stada koja proizvode `itarice, pamuk i sl. A zapljena njihovih
proizvoda (kolektivizacija) smatrala se legitimnom i logi~nom koliko

104
DARVINISTI^KOKOMUNISTI^KA RUSKA DR@AVA
NASTAVLJA SA ZLOSTAVLJANJEM NARODA
bog toga {to mase tretira kao `ivotinjska stada,
Z darvinisti~kokomunisti~ka dr`ava niti pridaje
va`nost, a niti vjeruje svom narodu. Zbog toga,
konstituisanjem okru`enja straha, presije, vje{ta~ke
opasnosti i zastra{ivanja nastoje uspostaviti kontrolu
nad njima. Svakoga do`ivljava kao potencijalnog
osumnji~enog, zlo~inca ili izdajicu. Da bi, u jednom
ovakvom dr`avnom ustrojstvu, ljudi bili ka`njeni ili
ubijeni, nije, potrebno da oni po~ine krivi~no djelo,
zlo~in ili bilo kakav prijestup. Samo sumnja je
dovoljna da bi bili na mukama. Komunisti~ka Rusija
je najilustrativniji primjer ovoga.
Poznati histori~ar Tzvetan Todorov na slijede}i na~in
Ruski narod i danas ispa{ta i `rtva je istih razloga,
opisuje odnos prema svom narodu zemalja sa
po{to Rusija nastavlja sa istim mentalitetom koji je
ovakvom vrstom pristupa:
prethodno vladao u Sovjetskom Savezu, jo{ svoj
"Neprijatelj je najve}e oru`je koje se koristi u
narod do`ivljava kao bezvrijedne stvari, stoku.
opravdavanju terora; ne mo`e postojati totalitarna
Najupe~taljivija ilustracija ove konstatacije je doga|aj
dr`ava bez neprijatelja. Ako neprijatelj ne postoji,
onda ga dr`ava stvori. Kada se neprijatelji odrede, koji se 2000. godine dogodio u Rusiji. U ovom
doga|aju je darvinisti~kokomunisti~ka Rusija jo{
onda im vi{e nema milosti... Biti neprijatelj je
jednom pokazala svoje mra~no lice. Moskva dugo
nepopravljiva i nasljedna mahana... Ista situacija
vremena nije ni{ta poduzimala u cilju spasavanja
va`i i za komunisti~ku vlast koja `eli primijeniti
presiju na bur`oasku klasu ili uni{titi bur`oaziju `ivota vojnika koji su se nalazili u potopljenoj ruskoj
u trenucima krize. Da bi bili meta ove `elje, nije podmornici. Pod izgovorom navodne "dr`avne
potrebno da su po~inili bilo {ta; potrebno je jedino sigurnosti" o ovoj nesre}i dugo vremena nije
biti iz bur`oaskog stale`a" (Tzvetan Todorov, obavje{tavala zapadne zemlje koje su mogle prite}i
upomo} i tako je svoje vojnike svjesno ostavila da
L'homme depayse, Paris, Le Seuil, 1995, str. 33).
umiru na okeanskim dubinama. Metod ruske slu`be
Slijede}e Lenjinove rije~i su tako|er veoma va`ne s
sigurnosti, koja se poslu`ila
aspekta prizme kroz koju darvinisti~kokomunisti~ka
injekcijom u u{utkavanju
dr`ava gleda na svoj narod:
uplakane majke koja je
Dr`ava je u rukama dominantne klase, ma{ine
reagirala na ovaj vandalizam,
koja je namijenjena za uni{tavanje otpora njezinih
jedan je efektan primjer i
klasnih protivnika. Diktatura proleterijata se u
ilustracija da se re`im u
su{tini ne razlikuje ni u ~emu od diktature neke
Moskvi jo{ ne odri~e metoda
druge klase po{to je proleterska dr`ava ma{ina
koje je nekada koristio Staljin.
koja slu`i za uni{tavanje bur`oazije. Diktatura
Nakon Lenjina i Staljina, koji
je vlast koja se direktno oslanja na nasilje i koju
su, odvode}i od ku}a,
ne obavezuje nikakav zakon. Revolucionarna
diktatura proleterijata je vlast koja je ste~ena i porodica, djece, roditelja,
koja se odr`ava nasiljem proleterijata protiv raznim torturama ubijali
bur`oazije, vlast koju ne obavezuje nikakav zakon nevine ljude, koji su provodili
masovna ubistva ne prave}i pri tome razliku izme|u
(Lenjin, Proleterska revolucija i izrod Kautsky,
mu{karaca i `ena, djece i staraca, koji su, kao {to
str. 53).
smo vidjeli tokom cijele knjige, `ivote miliona ljudi
Kao {to se to izra`ava i u ovim Lenjinovim rije~ima,
uni{tili gla|u, milione osakatili i protjerali, sada i
nepovjerenje koje je prema svom narodu gajio
Putin nastavlja sa istom darvinisti~kokomunisti~kom
darvinisti~kokomunisti~ki re`im Sovjetskog Saveza
tiranijom. Putinova vlada, koja vodi istu, surovu
i gledanje na taj narod kao na bezvrijednu stoku je
politiku i prema muslimanima ^e~enima, a i prema
bilo povod da, uslijed tortura i gladi, umre desetine
Rusima, najnoviji je primjer vandalizma
miliona ljudi i jedan narod decenijama `ivi u strahu
komunisti~ke ideologije.
i tami.
0
KOMUNIZAM U ZASJEDI

i ubiranje meda koga su proizvele p~ele.


Ovo malo~as navedeno je, zapravo, jedan rezime, sa`eta slika ateisti~kog
dru{tva. @ivot sli~an ovome neizbje`an je u dru{tvima - bilo kako da se ona
zovu - u kojima nema vjere u Boga zato {to se u zajednicama ovog tipa
~ovjeku ne pridaje zna~aj kao bi}u koje je Bog stvorio i koje posjeduje du{u.
Ljudi se me|usobno cijene - kao {to to od po~etka nagla{avamo - kroz
prizmu malo razvijenijih `ivotinja, materije ~ija funkcija prestaje nakon
smrti. Zbog toga u dru{tvu nema mira, povjerenja, solidarnosti i bratstva.
Svako je maksimalno preokupiran za{titom vlastitih interesa, osiguranjem
dobiti za vlastiti `ivot. Niko ne misli na zdravlje, spokoj, zadovoljstvo
drugoga. Ne vode brigu o tome da drugoga ne o{tete, ne rade na izbjegavanju
toga. U ateisti~kim dru{tvima je, isto tako, nemogu}e na}i pravedne
rukovodioce, ljude koji }e raditi za dobrobit zajednice. Svaka jedinka na svom
polo`aju radi na ostvarenju maksimalne li~ne koristi.
^ovjek, koji, pak, `ivi u skladu sa kur'anskom etikom, drugome pristupa
i do`ivljava ga kao Bo`ijeg roba. Ne o~ekuje materijalnu dobit od
dobro~instva koje uradi; naprotiv, natjecanjem u dobro~instvima, ~ine}i
stalno korisne stvari, nastoji pridobiti Bo`ije zadovoljstvo. On je uvijek
uzornog pona{anja zato {to se nada lijepom `ivotu na ahiretu i {to je svjestan
poruke Allaha, d`. {., da nema nikakva dobra "...osim kada tra`e da se
milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ~ine ili da se uspostavlja sloga me|u
ljudima. A ko to ~ini iz `elje da Allahovu naklonost stekne Mi }emo mu,
sigurno, veliku nagradu dati" (An-Nisa',114). Sve to, tako|er, ne ~ini zbog
nekih o~ekivanja od ljudi, ve} jedino zbog onoga {to mu je Allah obe}ao.
Ovo primjerno pona{anje Allah, d`. {., opisuje u slijede}em kur'anskom
ajetu:
I hranu su davali - mada su je i sami `eljeli - siromahu i siro~etu i su`nju. "Mi
vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne
tra`imo! Mi se Gospodara na{eg bojimo, onoga Dana kada }e lica smrknuta i
namrgo|ena biti" (Ad-Dahr, 8-10).

Zaklju~ak
Najzna~ajnija intelektualna prepreka razvoju umjetnosti i nauke u
jednom dru{tvu je konzervativizam. Ako je dru{tvo uvjetovano da konstantno
`ivi i razmi{lja u odre|enim sku~enim formama, u tom dru{tvu onda umire

106
HARUN YAHYA

nauka i umjetnost. Za razvoj nauke i umjetnosti potrebno je slobodno


razmi{ljanje ljudi, pogled na svijet sa otvorenim horizontom.
Ovu konzervativnost koja umrtvljuje nauku i umjetnost veoma
pogre{nim komentarima neki ljudi nastoje imputirati vjeri. Me|utim, stvarna
vjera, koja se definira u Kur'anu, apsolutno je protiv konzervativizma; ta vjera
osigurava ljudima maksimalnu slobodu i jedan {iroki misaoni horizont,
osloba|a ljude od nespokojstva i svih strahova, osim bogobojaznosti. U
ovakvoj slobodi se maksimalno razvijaju nauka, umjetnost i misao. Ljudi,
kao {to ih je Allah, d`. {., na to podu~io u Kur'anu, duboko razmi{ljaju, uvijek
racionalno pristupaju Kosmosu, prirodi i svakom doga|aju sa kojim se suo~e.
Osim toga, ukomponiranjem nazora slu`enja vjeri i Bogu, vjera ljudima
osigurava jedno veoma veliko ushi}enje, entuzijazam i volju za {irenje
umjetnosti, nauke i misli. Upravo iz tog razloga je islamski svijet tokom prvih
stolje}a do`ivljavao veliki procvat.
[to se ti~e komunizma, on je na jednoj strani formirao jedan apsolutno
konzervativni politi~ki i socijalni sistem, a s druge strane, uni{tavanjem kod
ljudi vjere u Boga, ru{io i njihovu volju za `ivotom, onu stvarnost koja je
osmi{ljavala `ivot. Sabotirao je umjetnost, nauku i misao; zavukao ih je pod
jaram jedne isforsirane teorije kakva marksizam.
Primjeri komunizma koji }e nam ovu ~injenicu ilustrirati na jedan
efektniji na~in de{avali su se u dalekim prostranstvima Azije.

107
^ETVRTI DIO

Jedna od miliona `rtava


Maovoga gerilskog rata.
HARUN YAHYA

CRVENI TEROR U AZIJI

omunizam je ro|en u Evropi. Prvu revoluciju je

K realizirao isto~nije, u Rusiji, a u drugoj polovini XX


stolje}a pro{irio se jo{ isto~nije. Najmnogoljudnija
zemlja na svijetu, Kina, 1949. g. je zauzeta od strane
komunisti~kih gerilaca pod vodstvom Mao Zedonga (Mao Tze-
t u n g ) . Maoovi militanti, decenijskim gerilskim ratom protiv
vladinih snaga na razli~itim podru~jima Kine, izveli su u Svijetu
drugu po veli~ini komunisti~ku revoluciju. Posljedice ove druge
velike revolucije su bile kao i posljedice prve, odnosno bolj{evi~ke
revolucije: ubistva, masovni pokolji, torture, glad, siroma{tvo,
degenerirano i u~malo dru{tvo straha, zatvoreno samo u sebe...
Mao je, poslije Lenjina, bio drugi teoreti~ar koji je u
komunizam unio zna~ajne promjene. Priznaje se da je on u
kontekstu tri zna~ajna pitanja na~inio reformu marksisti~ke misli:

109
KOMUNIZAM U ZASJEDI

1) suprotno zna~aju {to su ga Marx i ostali komunisti~ki ideolozi imputirali


pojmu "radni~ke klase" (proleterijata), Mao je prihvatio "selja~ku klasu"
kao prethodnike revolucije i inangurirao pojam "selja~kog socijalizma";
2) umjesto Lenjinovog poimanja komunisti~ke partije, koja akcijama u
centrima gradova vr{i pripreme za revoluciju, Mao je razvio metodu
"gerilskog rata" i formirao komunisti~ku partiju koja se organizirala u
brdima i na poljima, a ne u centrima gradova;
3) suprotno internacionalisti~kom pristupu, koji se nalazi u osnovi
marksizma, a koji je prihvatio i Lenjin, Mao je dao zna~aj nacionalizmu
i razradio pojam "nacionalnog socijalizma".
U biti, stvarni razlog navedena tri razli~ita Maova pristupa su uvjeti u
kojima se nalazio. U zemlji poput Kine, ~ije gotovo cijelo stanovni{tvo ~ine
seljaci i u kojoj preovladava jedan konzervativni nacionalizam, Mao i nije
imao drugog izbora osim da razvije pojam "nacionalnog selja~kog
socijalizma". Mao, koji pridaje zna~aj selja{tvu, neizbje`no se organizirao
me|u seljacima i, isto tako neizbje`no, primijenio model "poljske gerile".

Kineski komunizam se razvio i


do{ao na vlast podr{kom Staljinove
Rusije. Me|utim, vandalizam crvene
Kine je zasjenio ~ak i Staljina.
HARUN YAHYA

Ovi razlozi obja{njavaju zbog ~ega je maoizam razli~it od lenjinizma.


U isto vrijeme obja{njavaju se i razlozi zbog kojih je on ideologija koja je
divlja, barbarskija i `e{}a ~ak i od lenjinizma. Kada je komunizmu, koji je
ina~e jedna bezdu{na, divlja i krvolo{na ideologija, zajedno sa maoizmom,
pridodata i neukost, fanati~ni nacionalizam i kulturnocivilizacijsko
neprijateljstvo, pojavila se prava nesre}a. Maoizam je najgora verzija
komunizma, "gore zlo od najgoreg zla".
Maoizam nije bio utjecajan samo u Kini, nego i u Kambod`i (period
Crvenih kmera), Sjevernoj Koreji, ~ak i u Albaniji. Unato~ tome {to je Mao
na vlast do{ao uz pomo} Staljina i {to su u vrijeme Staljina odnosi izme|u
Kine i Sovjetskog Saveza bili dobri, 60-ih godina nastupila je zategnutost i
nakraju su nekada{nja dva saveznika postali neprijatelji. Kinesko-sovjetsko
rivalstvo je imalo svoje dalekose`ne posljedice i u cijelom komunisti~kom
svijetu; sovjetski saveznici su se odvojili od kineskih.
[to se ti~e posljedica koje je maoizam donio Kini i komunisti~kim
zemljama koje su slijedile put Kine, bile su, koliko i lenjinizam, krvave i
mra~ne. Jedino {to je maoizam, kao "gore zlo od najgoreg zla", proizveo
re`ime koji su ~ak stra{niji od Lenjinovog i Staljinovog re`ima u Rusiji.
Pri~a ovog crvenog vandalizma koji je opasao Aziju bit }e izlo`ena na
narednim stranicama.

Darvinisti~ki pohod u Kinu


Komunizam je u biti jedna nastrana evropska ideologija: iznesena je
od strane evropskih filozofa i prvi put o`ivotvorena od strane evropskih
aktivista. U biti, on nije ni{ta drugo do posljedica materijalisti~kog
neprijateljstva prema religiji koji je u Evropi pustio korijenje. Zanimljivo
je, me|utim, kako je ova ideologija dospjela i pustila korijene u zemlji poput
Kine koja je u svim aspektima veoma daleko od Evrope i zatvorena u sebe.
Kada sa ovim zanimanjem pogledamo na blisku historiju ove zemlje, pred
nama se javlja poznata slika: dolazak komunizma u Kinu ima isto zna~enje
sa dolaskom ateizma. A dolazak ateizma zna~i dolazak darvinizma.
Do kraja XVIII stolje}a, Kina je bila krajnje daleko od zapadnja~ke
kulture, predstavljala je zajednicu, kao {to smo ve} rekli, koja je bila zatvorena
u sebe. Engleski trgovci koji su u XIX stolje}u po~eli dolaziti u Kinu, sa
sobom su, tako|er, donijeli i dosta promjena. Sa ovim trgovcima prvi put
dolazi i opijum, supstanca koja je do tada Kini bila nepoznata. Zbog potro{nje

111
KOMUNIZAM U ZASJEDI

opijuma, koja se u Kini {irila poput epidemije, dva puta je izbio rat izme|u
Kine i Engleske. Na kraju je Engleska porazila Kinu, a zna~ajni gradovi,
predvo|eni Hong Kongom, u{li pod su engleski utjecaj.
Ovakav ulazak engleskog imperijalizma u Kinu je u ovu zemlju unio
tako|er i darvinizam koji je do{ao u poziciju nau~nog oslonca ove
imperijalisti~ke strukture (pogledati Harun Yahya, Darwinovo neprijateljstvo
prema Turcima). Materijalisti~ke i darvinisti~ke ideje, koje su preovladavale
u Evropi XIX stolje}a, po~ele su se brzo {iriti me|u kineskim intelektualcima.
Evolucionisti~ki pisac Richard Miller je o ovom pitanju pisao u svojoj knjizi
Encyclopedia of Evolution (Enciklopedija evolucije):
Zapad je u XIX stolje}u na Kinu gledao kao na izoliranog uspavanog diva koji
nastavlja sa svojom starom tradicijom. Mali broj Evropljana je razumio da su
kineski intelektualci s velikim interesovanjem prihvatili Darwinovu teoriju
evolucije i da su postali svjesni da ona obe}ava nadu za promjene. Prema
kineskom piscu Hu Shihu, kada je 1898. objavljena knjiga Thomasa Huxleya
Evolucija i etika, brzo je odobrena od strane kineskih intelektualaca. Bogati
su sponzorirali jeftina kineska izdanja, i tako je ona dospjela do {irokih masa.57
Kao Mladoturci, koji su se, pod utjecajem Zapada, pred kraj osmanskog
perioda zanijeli materijalisti~kim idejama, i u posljednjem periodu Kine su
se, tako|er, pojavili ideolozi koji su prihvatili materijalizam i darvinizam.
Pod utjecajem i ovakvog raspleta, 1911. je dokraj~ena hiljade godina stara
kineska imperija i umjesto nje osnovana Republika Kina. Bez obzira koliko
da su tvrdili da su se pojavili sa antizapadnja~kim izgovorom i politikom,
kadar koji je formirao Republiku je u biti doslovno prihvatio mentalitet
rasisti~kog i socijalnog darvinizma koji ~ini osnovu zapadnja~kog
imperijalizma. U jednom tekstu autora Jacoba Heilbrunna objavljenom u
ameri~kom ~asopisu The New Republic o ovom pitanju je pisalo slijede}e:
Tih dana je ideja kori{tenja zapadnja~kih misli i izuma protiv Zapada
do`ivljavala svoj vrhunac. Uo~i poznatog protestnog mitinga, koji je 4. maja
1919. odr`an u Pekingu, vr{ili su se pozivi na modernizam, demokraciju,
patriotizam i nauku... Ali, prema kasnijem pisanju Tu Wei-minga, "to, zapravo,
nije bila ni nauka, a niti demokracija, samo pozitivizam i populizam. U periodu
4. maja jakobenvarski kolektivizam je ve} bio zahvatio intelektualni svijet
Kine." Reformisti poput Lianga Qichaoa, koji se bavio izdavanjem jednog
tajnog ~asopisa, bili su pod krajnjim utjecajem jedne upro{tene, ali popularne
verzije Darwina i Spencera. Rat izme|u rasa su vidjeli kao potrebu za
napredak.58

112
Darwin, Huxley i Galton:
trojica zna~ajnih
evolucionista koji su
kineske intelektualce
usmjerili ka fa{izmu i
komunizmu

Herbert Spencer , ime koje se spominje u citatu, rasisti~ki je filozof


koji je `ivio u istom periodu kada i Darwin i koji je Darwinovu teoriju
prilagodio socijalnim naukama. Iznio je ideje o superiornosti evropskih rasa,
da izme|u rasa i nacija treba postojati stalni sukob, da se ne trebaju pomagati
siroma{ni i onemo}ali u dru{tvu i jo{ niz ideja koje zra~e surovo{}u,
nepravdom i tiranijom.
Me|u kineskim intelektualcima koji su bili pod utiskom Darwina i
Spencera bila su i imena poput Yen Fua (ili Yan Fua) i Ding Wenjianga , koji
su svojim idejama imali veliki utjecaj u formiranju moderne Kine. U svojoj
knjizi Chinese Communism and the Rise of Mao (Kineski komunizam i
Maov uspon) ameri~ki histori~ar Benjamin Schwartz sa posebnom pa`njon
isti~e Yen Fua i njegove darvinisti~ke ideje. Prema Schwartzu, "Yen Fu je
doslovno uzeo zapadnja~ke ideologije i teorije, poput Spencerove teorije, i
to smatrao legalnim metodama za transformiranje dru{tva i postizanje snage
i bogatstva".59 Kako Schwartz ka`e, za Yen Fua "Darwinove teorije se nisu
zadovoljile samo opisivanjem realnosti, u isto vrijeme one su odredile i
vrijednosti i metode koje treba slijediti" .60
T i n g W e n - c h i a n g (pi{e se i kao Ding Wenjiang) je drugi zna~ajni
kineski ideolog koji je komunizmu kr~io nove puteve. Temeljni oslonac i
njegovih ideja nije bilo ni{ta drugo do darvinizam. Ting je najzna~ajniji
predstavnik "Nove kulture" , pokreta koji je bio veoma utjecajan u Kini 10-
ih i 20-ih godina XX stolje}a. Najbitnije obilje`je ovog pokreta je njegovo
suprotstavljanje konfu~ionizmu, vjeri kineskog dru{tva, i umjesto toga

113
KOMUNIZAM U ZASJEDI

forsiranje materijalisti~kog pogleda na svijet. (“ Nova kultura”


je idejni za~etnik i Maovog komunizma, a i fa{izma njegovog
rivala Chiang Kai-sheka. )
U svojoj knjizi Thing Wen-chiang: Science and China's
New Culture (Thing Wen-chiang: nauka i kineska Nova
kultura), ameri~ki histori~ar Charlote Furth je veoma detaljno
analizirao Ting Wen-chianga, doajena pokreta “Nova kultura”.
Darvinizam je u Kini Prema Furthu, ono {to je Ting uradio nije ni{ta drugo do
poslu`io kao inspiracija i prevo|enje na kineski ideja evolucionisti~kih ideologa kao {to
komunizmu i fa{izmu.
Chiang Kai-shek, fa{isti~ki su Darwin, Huxley i Spencer. To je razlog {to Furth Tinga
lider koji je bio pod naziva ~ak "kineskim Huxleyom". 61 (Huxley je bio najve}i
utjecajem darvinizma. Darwinov oslonac i, {tavi{e, zbog toga su ga njegovi
savremenici spominjali pod imenom "Darwinov pas ~uvar".)
Ting, koji je na Glasgow univerzitetu u Engleskoj radio na zoologiji i
geologiji, 1911. se vratio u Kinu, gdje je, u novoformiranoj Republici Kini,
ulagao napore na {irenju darvinizma i materijalisti~kih ideja. Ting je ~ak
branio i teoriju eugenike koju je iznio Francis Galton, brati} Charlesa
D a r w i n a . 62 (Eugenika je teorija koja, "razmno`avanjem" zdravih i
uni{tavanjem bolesnih i sakatih u nekoj ljudskoj rasi, predvi|a osiguranje
navodnog evolucionog napretka. Najvi{e se primjenjivala u nacisti~koj
Njema~koj.)
Zna~ajan komentar o “Novoj kulturi” dao je profesor historije sa Harvard
univerziteta, James Reeve Pusey:
Svi slogani pokreta “Nova kultura” su bili oni koje je prethodno podr`avao
Darwin i sada ih je ponovo nastavio podr`avati. On (Darwin) je najva`niji
duhovni lider pokreta “Nova kultura” ... Zato {to je njegova teorija, kao {to to
uporno isti~u lideri “Nove kulture”, (...) "dokazivala da je sada{njost bolja
od pro{losti i da }e budu}nost biti bolja od sada{njosti". To obrazuje ubje|enje
koje se nalazi u pozadini slogana "Misli na sada{njost, ne obra}aj pa`nju na
pro{lost" koji su isticali anarhisti, ili na slogan koji }e kasnije izbaciti komunisti
"Pridaji zna~aj sada{njosti, zaboravi pro{lost".63
Prema tome, kineski ideolozi, poput ovih koji su se pojavili po~etkom
XX stolje}a nakon {to se u Kini ra{irio darvinizam, donijeli su na svijet kineski
nacionalizam fa{isti~kih tendencija organiziran pod "Koumintang" partijom,
a nakon toga i kineski komunizam. U jednom svom tekstu objavljenom u
~asopisu New Scientist, kanadski darvinisti~ki filozof Michael Ruse o ovom

114
HARUN YAHYA

pitanju iznosi slijede}u procjenu:


Na Zapadu se teorija evolucije suo~ila sa vjerskom i intelektualnom preprekom.
Tako ne{to se nije dogodilo u Kini i darvinizam se odjednom u~vrstio i pustio
korjene. Zapravo, sa odre|enih aspekata Darwin je prihva}en gotovo kao
Kinez! Taoisti~ka i neokonfu~ionisti~ka misao je uvijek nagla{avala ljudsku
"predmetnost". Ideja da je na{e postojanje isto kao i `ivotinjsko za njih nije
predstavljala veliki {ok... Dana{nja zvani~na filozofija je (jedna vrsta)
marksizma-lenjinizma. Me|utim, bez Darwinovog sekularnog materijalisti~kog
pristupa (u filozofskom zna~enju koje je sada ra{ireno), baza se ne bi mogla
vezati za Maoa i njegove revolucionare .64
"Kina i Charles Darwin"
Toliko je darvinizam imao velikog utjecaja na kinesku historiju XX
stolje}a da je poznati histori~ar sa Harvard univerziteta James Reeve Pusey
napisao knjigu China and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin), u kojoj
je obradio samo ovu temu. U knjizi se govori o tome da je, 36 godina nakon
objavljivanja u Engleskoj, Darwinova knjiga Porijeklo vrsta 1895. prevedena
na kineski i da je, {ire}i se nevi|enom brzinom me|u kineskim
intelektualcima, nakon toga obrazovala veoma velike socijalne i politi~ke
efekte. U uvodu Puseyove knjige stoji i slijede}e:
Kineski prijevod yani yu sheng lieh pai (jaki pobje|uju, slabi gube) poznate
Spencerove teze da "prikladni ostaju u `ivotu" je (...) nakon 1895. bila
predmetom hiljada tekstova i postala jedini oslonac bilo kojeg idejnog
djelovanja obrazovanih umova u Kini.65
U aktualnoj knjizi, James Reeve Pusey analizira idejne struje koje su
se u prvoj polovini XX stolje}a razvile u Kini i kako su one pripremile
podlogu za maoizam. Jedno od imena na kojima se posebno zadr`ao bilo je
ime Liang Chi-chao . Liang Chi-chao, jedan od poznatih pisaca tog vreme-
na, bio je fanatik koji se upustio u darvinizam i materi-
jalisti~ku filozofiju:
Liang Chi-chao (...) u svom tekstu objavljenom u jednom
~asopisu 16. oktobra 1902. pi{e da je, u o d n o s u n a

U svojoj knjizi “China and Charles Darwin”


(Kina i Charles Darwin), histori~ar sa
Harvard univerziteta James Reeve Pusey
pi{e da je darvinizam imao velikog utjecaja u
Kini i da je pripremio idejnu podlogu i za
fa{izam, a i za konumizam.

115
KOMUNIZAM U ZASJEDI

idealizam, materijalizam valjana filozofija i da, zahvaljuju}i Darwinu, po~inje


pora`avati idealizam. "Kako je svijet sjajan u ovih zadnjih 24 godine" , pisao
je, "svijet koji pripada teoriji evolucije, materijalizam je uznapredovao, a
idealizam je pritisnut uza zid". (...) A 31. oktobra 1902., u narednom broju istog
~asopisa, koristi re~enicu koja }e, kasnije, za kineske komuniste predstavljati
gotovo sveto pismo: "Filozofiju (...) obrazuju samo dva velika u~enja,
materijalisti~ko i idealisti~ko."66
U knjizi China and Charles Darwin se na slijede}i na~in obja{njava da
je darvinizam u Kini obrazovao jednu materijalisti~ku kulturu sukoba i
revolucije i da je darvinizam bio najve}i faktor u dolasku maoizma na vlast:
Darwin je inspirirao realizaciju jednog istinskog ponovnog ra|anja kineske
misli, a to je uradio osobito ru{enjem odre|enih tradicionalnih pogleda i starih
autoriteta. (...) Ova etapa je, me|utim, kratko trajala i zavr{ila se sa nametanjem
jedne nove ortodoksije, dakle ideje Mao Tse-tunga. Naravno, i ova nametnuta
ideja je tako|er mnogo toga zahvalna darvinizmu. Zato {to je Darwin ozakonio
pojmove promjena i revolucije putem sile. Nesumnjivo, ovo je jedan od
najve}ih historijskih utjecaja koje je Darwin ostvario u Kini. (...) Pojam pobuna
se 3.000 godina u Kini smatrao velikim grijehom. Protiv ovog sna`nog osje}aja
grijeha, Mao Tse-tung (...) se borio sa velikom energijom i darvinisti~kim
istupima. Na kraju, Mao Tse-tung je iznio da }e marksizam-lenjinizam uspjeti
svesti na samo jedan slogan: "Opravdano je buniti se." (...) To dolazi u zna~enju
da je pobuna jedan prirodni zakon, a ovoj lekciji Mao Tse-tung nije podu~en
od strane Marxa, ve} od Sun Yat-sena i Liang Chi-chaoa, a ovi su to nau~ili
od Darwina.
Pojmu revolucija Darwin je osigurao opravdanost, a, prema tome, pomogao
kulturnim revolucijama Mao Tse-tunga i (...) Liang Chi-chaoa, a isto tako i
politi~kim revolucijama Mao Tse-tunga, Sun Yat-sena i Chiang Kai-sheka.
Mislim da se marksistima ne}e dopasti ova analiza. Oni }e najvjerovatnije re}i
da vrelo njihove pobjede nisu socijal-darvinisti (...) da je u stvarnosti u
komunisti~koj revoluciji u pokretu "narodna snaga", da je ova snaga proizvedena
od strane presija zemljoposjednika, eksploatacije kapitalista i agresivnosti
imperijalista. Me|utim, ova snaga se (osim komunista) mogla isprazniti i od
drugih snaga. (...) Marksisti su preobrazili intelektualce, ali oni su ina~e ranije
bili preobra}eni od strane darvinizma. Ako su marksisti "vlasnici pronicljivosti"
koje su probudile mase u Kini, "vlasnici pronicljivosti" su oni koji su u
prethodnom periodu u Kini probudili socijal-darviniste, ali i marksiste. (...)
Pitanje je jo{ aktualno: [ta je Darwin uradio u Kini time {to je Kinu na~inio
pogodnom za marksizam i ideju Mao Tse-tunga? 67
Prethodna analizna nam na sasvim jasan na~in pokazuje da je darvinizam

116
HARUN YAHYA

osnova kineskog komunizma. Pokreta~ idejnih promjena Kine, imperije koja


je hiljadama godina bila zatvorena u sebe, bio je darvinizam.
Na narednim stranicama }emo se pozabaviti odgovorom na pitanje {ta
je Darwin uradio time {to je Kinu pripremio za maoizam.

Kako je Mao postao komunist?


Do sada smo govorili o idejnom preobra`aju koji je Kinu pripremao za
maoizam. Postoji, me|utim, jedan moment koji se mora analizirati u
individualnoj dimenziji: Mao Tse-Tung.
Mao je do{ao na svijet 1893. g. kao dijete selja~ke porodice iz ju`ne
Kine. Od djetinjstva je `elio vidjeti Peking, pri`eljkivao i ma{tao da `ivi tamo.
Nakon {to je navr{io petnaest godina po~eo je pratiti ~asopise za omladinu
koji su izlazili u glavnom gradu. Naro~ito je rado ~itao ~asopis Nova
omladina, jedno od glasila pokreta “Nova kultura” koji smo spomenuli na
prethodnim stranicama. Ovaj ~asopis je bio pun tekstova darvinisti~kih
ideologa poput Yan Fua i Ding Wen-chianga.
U Peking, koji je uvijek `elio vidjeti, mladi Mao oti{ao je 1918. g.
Ovdje je ostvario bliski kontakt sa Yang Changzhijem, profesorom na Peking
univerzitetu.
Yang Changzhi, koji je Mao vidio kao talentiranog mladi}a, pomogao
mu je da se zaposli u univerzitetskoj biblioteci. Mao je po~eo obavljati
poslove kao {to su ~i{}enje prostorija, sortiranje i brisanje pra{ine sa knjiga.
U tom periodu postaje veoma blizak sa Li Dazhaoom, direktorom biblioteke
~ije je tekstove u Novoj omladini nekada ~itao sa velikim odu{evljenjem.
Li Dazhao je imao komunisti~ke ideje i zbog toga se tako|er i univerzitetska
biblioteka po~ela spominjati kao "crveni salon". Komunisti~ki teoreti~ari Kine
su se veoma ~esto sastajali upravo u "crvenom salonu". Mao je tu prvi put
~uo za imena kao {to su Marx, Engels, Lenjin.
Me|utim, najzna~ajnija osoba koja }e utjecati da Mao prihvati
komunizam nije iz Pekinga ve} }e to biti komunisti~ki lider iz [anghaja, Chen
Duxiu. Nakon {to je nekoliko mjeseci proveo u Pekingu, mladi Mao je oti{ao
u [anghaj i upoznao se sa Chen Duxiuom. Najbitnija karakteristika ovog
~ovjeka je da je bio okorjeli darvinist. ^ak je pripremio i univerzitetsku
tezu koja govori samo o Darwinu. 68 Ovaj ~ovjek, za koga se mo`e re}i da
je bio najbitniji predstavnik darvinizma u Kini, tokom cijelog `ivota bio je

117
Jedan od propagandnih postera kineskih
komunista

najve}i Maov savjetnik. Godinama kasnije }e Mao izjaviti: "Niko na mene


nije djelovao koliko Chen Duxiu" .69
U svojoj knjizi Mao, histori~ar sa Hong Kong univerziteta C l a r e
Hollingworth pi{e da je Mao bio pod velikim utjecajem darvinisti~kih ideja
C h e n D u x i u a , da se ~ak 1970-ih godina sa nostalgijom sje}ao svojih
mladala~kih istra`ivanja o Darwinu.70
Dok je na nau~nom nivou od Chen Duxiua uzimao darvinisti~ko
obrazovanje, Mao je na jednoj strani na politi~kom nivou bio i pod utjecajem
kineskog lidera Sun Yat Sena. Interesantno, Sun Yat Sen, koji se ra~una
osniva~em moderne Kine i Kuomintanga (Nacionalne kineske partije) tako|er
je bio darvinist. Ovako u svom tekstu objavljenom u The New Republic pi{e
ameri~ki analiti~ar Jacob Heilbrunn :
Veliki kineski revolucionar i nacionalist, Sun Yat Sen, bio je osoba koja je na
i s t a k n u t n a ~ i n u t j e c a l a n a M a o a . Sun je vjerovao da je za pobjedu nad
zapadnja~kim snagama potrebno prihvatiti nacionalizam, a branio je jednu
politi~ku doktrinu darvinizma. Prema Sunu, "bez obzira koliko one sporo
radile, prirodne sile mogu uni{titi ~ak i velike rase". (...) Po~etkom 20-ih
godina, Mao je podr`avao Suna, lidera Koumintanga. Sun je formirao savez
izme|u svoje nacionalne partije Koumintanga i komunista, a ~ak je Mao
izvjesno vrijeme upravljao propagandnim odjeljenjem Koumintanga.71

118
Mao u godinama
kada je ~itao
Darwina i nakon
~ega je postao
vatreni komunista

Lijevo: Sun Yat Sen;


jedan od onih {to su
Maou u nasljedstvo
ostavili darvinisti~ku
ideologiju

Mao, ~iji je mozak ispran Darwinovim i Marxovim idejama, od 1920.


se na sceni pojavio kao jedan vatreni komunist. Zajedno sa jedanaest svojih
istomi{ljenika, 1921. je u [anghaju formirao Komunisti~ku partiju Kine. Od
ovog perioda }e, koriste}i metode raznih koalicija, sukoba, gerilskog rata i
propagande, oja~ati Komunisti~ku partiju. Pod Maovim liderstvom, komunisti
su izvjesno vrijeme bili u savezu sa Nacionalisti~kom patrijom. A u drugoj
polovini 20-ih godina ove dvije strane su postali neprijatelji. Maovi militanti
su se smjestili na jugu Kine, u pokrajini Jiangxi i, taj dio nazvali
"oslobo|enom teritorijom" i formirali jedan re`im koji je bio izvan uprave
centralne vlasti. Sukob izme|u dviju strana je trajao godinama. "Oslobo|ena
teritorija" se nakon Drugog svjetskog rata postepeno {irila i po~ela zahvatati
gotovo cijelu Kinu. Godine 1949. Maovi komunisti su zauzeli Peking i
proglasili "Narodnu Republiku Kinu".
Nakon bolj{evi~ke revolucije (1917.) Svijet je postao svjedok jo{ jedne
komunisti~ke revolucije. [to se ti~e rezultata ove druge revolucije, oni su,
u najmanju ruku, bili krvavi kao i rezultati njezine prethodnice.

"Veliki skok" i velika glad


Do 1949. Mao je vodio dugogodi{nji gerilski rat, a protiv centralne vlasti
koja je vladala velikim gradovima organizirao se po brdima i poljima. Da
bi uspio u tome, morao je uspostaviti dobre odnose sa seljacima, a tako je i
uradio. Obe}ao im je zemlju i slobodu, dao im je rije~ da }e, kada se osnuje

119
Mao nakon krvave revolucije, u
trenutku progla{avanja Narodne
Republike Kine

komunisti~ka Kina, u`ivati veliko blagostanje i sre}u. Seljaci, koji su


povjerovali ovim obe}anjima, tako|er su podr`ali njega i njegove gerilce.
Me|utim, kada je Mao do{ao na vlast, sve se promijenilo. Prvih godina
nakon revolucije, Mao je radio na postizanju vlasti u cijeloj Kini i uspostavi
komunisti~kog autoriteta u svim pokrajinama. U me|uvremenu, pod
optu`bom da su "klasni neprijatelji”, uhap{eno je hiljade osoba i
demonstrativno povje{ano pred narodnim masama. A sredinom 50-ih godina
po~eo je razmi{ljati o poduhvatu nalik Staljinovoj kolektivizaciji provedenoj
u Sovjetskom Savezu. Godine 1958. pristupilo se o`ivotvorenju ovog
poduhvata. Mao je projekat nazvao "velikim skokom", ali je kineskom
narodu donio samo veliku neima{tinu i torture.
Veliki skok je zapo~et sloganom "udvostru~iti poljoprivrednu i
industrijsku proizvodnju cijele Kine". Radnicima je produ`eno radno vrijeme,
a ma{ine su po~ele raditi bez zaustavljanja. Me|utim, ma{ine, za koje nije
postojala dozvola zaustavljanja ~ak ni za popravak i pregled, nakon kratkog
vremena po~ele su se kvariti i izbacivati iz stroja.
Istinska glupost i tragedija desila se u poljoprivredi. Pod imenom
"pove}anja proizvodnje ukidanjem privatne svojine" svi seljaci su bili
primorani kooperativirati svoje njive. Ponovilo se oru`ano pljenjenje koje
se prethodno doga|alo u Staljinovoj Rusiji. [tavi{e, u pojedinim oblastima

120
Propagandni poster crvene Kine: komunisti~ka ideologija
zapo~eta od strane Marxa i Engelsa, nastavljena od stra-
ne Lenjina i Staljina i na kraju preuzeta od strane Maoa...
Zaista, ono {to se od Marxa i Engelsa prenosilo na Lenjina
i Staljina, a od njih na Maoa bio je komunisti~ki "vulkan ko-
ji je bljuvao krvlju". Lenjin i Staljin su ubice 50 miliona, a
Mao 60 miliona ljudi!

Kine seljaci su ka`njavani od strane Maoa zato {to dobrovoljno nisu pristupali
kolektivizaciji. Ovi ljudi su ka`njavani smrtnom kaznom - gla|u.
Za veoma kratko vrijeme 'veliki skok' se pretvorio u veliku neima{tinu
i glad. Ovo je, poput vje{ta~ke Staljinove gladi u Ukrajini, bila tako|er glad
ljudske proizvodnje. Prizori Kine iz perioda 'velikog skoka' se na slijede}i
na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:
Da je glad jedno od politi~kih pokreta~kih sila, pokazuje velika smrtnost u
pokrajinama kojima su rukovodili maoisti~ki radikali, iako se radi o pokrajinama
uglavnom izvoznicama `ita u normalno vrijeme: Sichuan, Henan, Anhui. (...)
Aktivisti Henana bili su ubije|eni, kao i Mao, da su sve te{ko}e posljedica toga
{to seljaci skrivaju `ito: prema sekretaru prefekture Xinyang (10 miliona
stanovnika), gdje je za~eta prva narodna komuna u zemlji, "nije da nedostaje
hrane. @ita ima u izobilju, ali 90% naroda ima ideolo{ke probleme". Ujesen
1959. pokrenuta je ofanziva vojni~kog stila protiv svih seljaka. ("Klasni redovi"
su za trenutak zaboravljeni.) Kao razlog, odgovorni su evocirali metode
antijapanske gerile. Najmanje deset hiljada seljaka zatvoreno je i mnogi su umrli
od gladi. Nare|eno je da se polome sva kuhinjska oru|a (ona koja do tada nisu
pretvorena u nekorisni ~elik), tako da bi im zabranili da se hrane i uni{tili `elju
da se okoriste na ra~un kooperative. Zabranjena je i vatra u vrijeme kada se
pribli`avala te{ka zima! Represija je bila stra{na: sistematske torture nad
hiljadama zatvorenika, ubijanje djece, koju su bacali u proklju~alu vodu i
kasnije koristili kao |ubrivo - u isto vrijeme, nacionalna kampanja podsticala
je kako treba "u~iti od provincije Henan". U Anhui, gdje je objavljeno kako
}e se "crvena zastava o~uvati ako umre i 99% populacije", kadrovi se vra}aju

121
Maov poduhvat, koga je
nazvao 'velikim skokom', bio
je toliko besmislen i okrutan
projekat da se paralizirala i
poljoprivreda, a i ekonomija
zemlje. Zbog gladi je umrlo
preko 30 miliona ljudi!
Pozadinu ove gladi na veoma
detaljan na~in u svojoj knjizi
Hungry Ghosts: Mao's Secret
Famine (Gladne aveti: Maova
tajna glad) opisuje Jasper
Becker, {ef pekin{kog biroa
dnevnika South China
Morning Post

starim dobrim tradicijama sahranjivanja ` i v i h l j u d i i t o r t u r o m u s i j a n i m


`eljezom .72
Mao se pojavio sa sloganom "selja~ki socijalizam" i do dolaska na vlast
kineskim seljacima je stalno obe}avao zemlju, hranu i za{titu. Ali, njegova
vladavina je seljake izlo`ila takvim patnjama i torturama da sli~ne moderna
historija nije zabilje`ila:
Doga|aji su dobivali proporciju pravog antiselja~kog rata. (...) Mortalitet kao
posljedica gladi pre{ao je 50% u nekim selima; ponekad samo oni kadrovi koji
su zloupotrebljavali svoju vlast uspjeli su pre`ivjeti.
Kao i u Henanu, slu~ajevi kanibalizma bili su brojni (63 zvani~no priznata) i
posebno kroz "tontine", kojima su razmjenjivali djecu da bi ih pojeli.
(...) U cijeloj zemlji mortalitet se pove}ao od 11% u 1957. do 15% u 1959. i
1961. te naro~ito za 29% 1960. g. Natalitet se smanjio za 33% u 1957. i za
18% u 1961. godini. Ne uzimaju}i u obzir deficit ro|enja (mo`da 33 miliona,
ali neki su sigurno retardirani), gubici uslijed pove}anog mortaliteta od gladi
mogu se procijeniti, od 1959. do 1961., izme|u 20 miliona (gotovo zvani~na
cifra u Kini od 1968.) i 43 miliona ljudi. Radi se, o~igledno o najve}oj epidemiji
gladi (bar prema apsolutnim brojkama) u cijeloj historiji Kine (druga po redu
je glad u periodu 1877.-1878. na sjeveru zemlje, sa izme|u 9 i 13 miliona `rtava)
i nesumnjivo u historiji Svijeta. 73

Pribilje{ke jednog zapadnog promatra~a, koji je u periodu 'velikog

122
Mnogi Kinezi, koji su se u
periodu 'velikog skoka'
poku{ali oduprijeti
Maovom vandalizmu,
svirepo su ubijeni.
Na ovom dunumu se
nalazi
hiljade ljudi koji su
pogubljeni metkom u
potiljak.

skoka' pro{ao pored jednog kineskog sela, opisuju podlo i tiransko lice
maoizma:
Prolazili smo pored samog sela. Blistavi zraci Sunca obasjavali su divlje trave,
zelene poput `adi, koje su nicale izme|u zemljanih zidova, isti~u}i tako kontrast
sa ure|enim ri`inim poljima, ali i oja|enost pejza`a. Pred mojim o~ima, me|u
divljom travom, pojavila se odjednom scena koju su mi ispri~ali tokom jednog
banketa: pri~a o porodicama koje su me|usobno razmjenjivale djecu da bi ih
pojele. Vidio sam jasno tu`na lica roditelja kako `va~u meso djece, za koju
su dali vlastitu. Dje~aci koji hvataju leptire u poljima pored sela izgledali su
mi kao reinkarnacija djece koju su pojeli njihovi roditelji. Sa`alio sam se na
njih. Ali, jo{ vi{e na njihove roditelje. Ko ih je primorao da pojedu, u suzama
i bolu drugih roditelja, to ljudsko meso koje nikada ne bi, ni u ko{maru,
pomislili da probaju? S h v a t i o s a m t a d a k o j e b i o n j i h o v d ` e l a t , " k a k v o g
~ovje~anstvo u nekoliko stolje}a i Kina u nekoliko milenija nisu imali": Mao
Tze-Tung. Mao Tze-Tung i njegovi sekta{i koji su svojim sistemom i svojom
zlo~ina~kom politikom primorali roditelje, izludjele od gladi, da drugima
predaju meso svog mesa da bi ubili glad i da prime meso mesa drugih roditelja
da bi se zasitili. Mao Tze-Tung koji je, da bi oprao zlo~in koji je upravo
po~inio ubijaju}i demokraciju, pokrenuo 'veliki skok' i primorao hiljade i
hiljade seljaka, zatupljenih gla|u, da lopatama ubijaju stare kompanjone i tako
spase vlastiti `ivot, zahvaljuju}i mesu i krvi svojih kompanjona iz djetinjstva.
Ne, d`elati nisu oni, d`elati su Mao Tze-Tung i njegovi nekrunisani
sljedbenici!74

Utjecaji "evolucionisti~ke nauke" na Maovu glad


Na kraju Maove politike 'veliki skok', u periodu izme|u 1958. i 1961.

123
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Militant Komunisti~ke partije, koji, u godinama 'velikog skoka', Kinezima propagira komunizam

g., glad koja je vladala na podru~ju cijele Kine je u svjetske anale uknji`ena
kao najve}a glad u historiji koja je odnijela najvi{e `rtava. Pretpostavlja se
da je u toku gladi umrlo oko 40 miliona ljudi!. To je u`asna katastrofa koja
je, prema broju stanovnika iz tog perioda, ravna smrti cijele turske populacije.
Koji su razlozi katastrofe? Kao {to smo se malo~as dotakli, Maovi
militanti su seljake prisiljavali na kolektivizaciju, osnovali su mnogoljudne
"komune" koje su ~inile izme|u 100 i 300 selja~kih porodica, {to je u velikoj
mjeri smanjilo poljoprivrednu proizvodnju. A seljaci u odre|enim
pokrajinama su ka`njavani od strane Maovog re`ima i namjerno izlagani gladi.
Sve ovo, me|utim, nije dovoljno za obja{njenje i odgovor na pitanje
kako je smrtno stradalo 40 miliona ljudi. Zapravo, postoji jo{ jedan veoma
bitan razlog ove velike katastrofe: "Li{enkov model", koji se 30-ih i 40-ih
primjenjivao u Sovjetskom Savezu, Mao je rije{io adaptirati kineskoj
poljoprivredi, seljake je primorao da primjenjuju metode ovog sovjetskog
nau~nika-darvinista, {to je rezultiralo velikim gubicima poljoprivrednih
proizvoda.

124
HARUN YAHYA

Pitanje Li{enka smo obradili u prethodnom poglavlju. Kao posljedica


gluposti "nauke proleterijata" iz Staljinovog vremena, Sovjetska biologija
je povjerena okorjelom darvinisti, Trofimu Li{enku, koji je odbijao genetiku
i namjesto nje vjerovao u teoriju "preno{enja ste~enih osobina na potonje
generacije", koja je iznesena od strane Darwinovog prethodnika Lamarcka.
Primjena Li{enkovih besmislica je prouzrokovala velike gubitke u sovjetskoj
poljoprivredi.
Mao, me|utim, nije nau~io potrebnu lekciju od ove katastrofe iz
Staljinovog vremena. Naprotiv, Mao i njegovi saradnici, koji su od djetinjstva
rasli uz krajnje darvinisti~ko obrazovanje, nastavili su vjerovati u "nauku
proleterijata" i, prema potrebama teorije evolucije, sa iskrivljavanjem nauke.
U toku 'velikog skoka' doslovno je kopiran Li{enkov model, a kineski seljaci
su bili primorani baviti se poljoprivredom u skladu sa "evolucionisti~kom
naukom".
Li{enkove poljoprivredne poduhvate, koji su u Kini o`ivotvoreni u
toku 'velikog skoka', na veoma detaljan na~in u svojoj knjizi Hungry Ghosts:
Mao's Secret Famine (Gladne aveti: Maova tajna glad) opisuje Jasper Becker,
{ef pekin{kog biroa dnevnika South China Morning Post. Prema Beckerovom
saop}enju, ova praksa, ~ije su se sve sfere okon~ale razli~itim katastrofama,
izgleda ovako:
Bliska sjetva: Li{enko je iznio da }e biljno sjeme evoluirati ukoliko se
osigura sklad sa prirodnim uvjetima okru`enja i tvrdio da }e se me|u
sjemenom stvoriti "socijalisti~ka solidarnost", ali pod uvjetom da se sjemenke
siju blizu jedna druge. Ova praznovjerja i gluposti maoisti su proveli u djelo.
Do tog perioda se u ju`noj Kini na jedan dunum njive sijalo u prosjeku po
1.5 milion sjemenki. Godine 1958. komunisti su naredili da se taj broj pove}a
na 6-7 miliona. Naredne, 1959. g. ovaj broj su jo{ pove}ali, pa su naredili
da se sije od 12 do 15 miliona. Ovakva politika je rezultirala gubitkom
velikog dijela zasijanog sjemena i velikim padom u poljoprivrednoj
proizvodnji.75
Duboko kopanje: Jedan od Li{enkovih pomo}nika, Teventy Maltsev,
tvrdio je da }e se isto tako i korijenje bilja dublje razvijati ukoliko se njive
dublje kopaju. I ova Lemarck(isti~ka) tvrdnja je tako|er prihva}ena i
o`ivotvorena od strane kineskih komunista. Kineskim seljacima je u toku
'velikog skoka' nare|eno da njive prekopavaju ~ak i do 1.5 metar dubine. U

125
Na propagandnim
posterima 'velikog
skoka' Mao je, u
okru`enju rodnih njiva,
prikazivan kao veliki
poljoprivredni
genije. Me|utim, Maove
metode, koje je zasnivao
na Li{enkovim
evolucionisti~kim
glupostima, rezultirale su
velikom poljoprivrednom
katastrofom.

ishodu ove prisilne prakse, milioni seljaka su mjesecima bili primorani na


kopanje. Rezultat je bio opet veliki gubitak u proizvodnji i glad.76
Pokolj vrabaca: Mao je pokrenuo kampanju za uni{tenje `ivotinjske vrste
koja nanosi {tetu poljoprivrednim proizvodima. Najve}i cilj ove kampanje
su bili vrapci. U cijeloj Kini su se po~ele primjenjivati specijalne metode
za lov i ubijanje ovih ptica. To je, me|utim, dovelo do naglog porasta kukaca
kojima su se vrapci hranili, a to je poljoprivrednim proizvodima pri~inilo
ve}u {tetu nego vrapci.77
Poljoprivreda bez |ubriva: U skladu sa Li{enkovim prijedlozima, kineski
komunisti su zaustavili kori{tenje hemijskog |ubriva. (Smatralo se da }e,
kada ostane bez |ubriva, sjeme "evoluirati" pokazuju}i prilagodljivost ovoj
novoj situaciji i na taj na~in }e se bez |ubriva posti}i isti urod.) Ovaj
eksperiment je tako|er u velikoj mjeri oborio poljoprivrednu produktivnost.78
Cijela ova praksa koja se zasnivala na Li{enkovim evolucionisti~kim
glupostima prouzrokovala je najve}u glad u povijesti. Dok su, me|utim,
milioni kineske populacije umirali od gladi, niko nije imao hrabrosti kritizirati
re`im i katastrofu koju je prouzrokovao. Jedino je ministar odbrane, general
Peng Dehuai , putem pisma poku{ao Maou objasniti katastrofu gladi, ali je
nakon toga smaknut uz optu`bu da je "desni~ar". U toku gladi, me|utim, u
svim zvani~nim izvje{tajima navodile su se la`i kako su se "u poljoprivrednoj

126
HARUN YAHYA

proizvodnji ostvarili veoma sjajni rezultati". Dok je u isto vrijeme narod


umirao od gladi, u odre|enim podru~jima su se `ito i ri`a ~uvali u velikim
`itnim magacinima odakle su proslije|ivani u centre za izvoz.
Ista poljoprivredna politika se kasnije primjenjivala i u drugim
komunisti~kim zemljama kao {to su Kambod`a i Sjeverna Koreja, gdje je
tako|er rezultirala na isti na~in: velika neproduktivnost, glad i masovno
umiranje. U svojoj izuzetnoj naivnosti, sljepilu i lahkomislenosti, komunisti
su poslu{no primjenjivali "komunisti~ki poljoprivredni juri{" koji su im
skuhali Li{enko i Staljin.
To sve zbog toga {to je to zahtijevala teorija evolucije, temelj
materijalisti~ke filozofije u koju su vjerovali.

Maova darvinisti~ka tiranija


Teorija evolucije je u uskoj sprezi sa svim katastrofama koje je Mao
priredio Kini. Kao {to se vidi iz prethodne analize, velika glad izme|u 1959.
i 1961. g. desila se u ishodu o`ivotvorenja Li{enkovog modela "evolucionis-
ti~ke nauke". Svemu tome treba pridodati jo{ i nevjerovatnu tiraniju i
bezdu{nost Maoa i komunisti~kog kadra koji je vladao Kinom. Na kakvoj
strukturi razmi{ljanja se zasnivaju politike poput namjernog tiraniziranja gla|u
i prisiljavanja na nepojmljive vandalizme kao {to je to kanibalizam?
Nesumnjivo, to je u uskoj povezanosti sa prizmom kroz koju Mao i cijeli
komunisti~ki kadar pod njegovom kontrolom posmatraju narod. U prethodnim
poglavljima smo se uvjerili da u pozadini sovjetskog terora stoji tretiranje
naroda kao stoke. Ista situacija va`i i u primjeru Kine. Na Maoa i maoisti~ke
komuniste uop}e nisu utjecale patnje naroda koga su do`ivljavali kao
`ivotinjsko stado, i to su vidjeli kao logi~no i normalno funkcioniranje
prirode. Ovaj Maov ugao posmatranja se na slijede}i na~in opisuje u Crnoj
knjizi komunizma
Mao, u skladu s tradicijom onih koji dominiraju Kinom, ali suprotno legendi
koja je stvorena o njemu, pokazuje malo zabrinutosti za obi~ni opstanak tih
prosta~kih i primitivnih bi}a kao {to su seljaci. 80
Da je, s darvinisti~kim predrasudama, Mao tretirao "stokom" sve one
koje je vidio kao opoziciju komunizmu nagla{ava tako|er i histori~ar sa
Harvard univerziteta James Reeve Pusey u svom djelu China and Charles
Darwin (Kina i Charles Darwin). Pusey isti~e da su "Maove ideje mo}na

127
KOMUNIZAM U ZASJEDI

mje{avina darvinisti~ke ironije i proturje~nosti" 81 i dodaje:


Godine 1964. Mao je prijetio da }e "svu primitivnu stoku uni{titi". Time je
neprijatelje izdvajao iz ljudskog roda, a to se zasniva dijelom na tradicionalnom
kineskom preuveli~avanju, a dijelom na socijal-darvinisti~kom "realizmu" .
Isto kao i anarhisti, one koji reagiraju na revoluciju tretira kao evolucioni
{kart i misli da su zaslu`ili zatiranje roda. Neprijatelji naroda nisu bili ljudi i
nisu zaslu`ili da se prema njima postupa kao prema ljudima.82
Mentalitet koji je ~ovjeka percipirao kao `ivotinjsku vrstu je krajnje
normalno prihvatao "eksperimentiranje" na ~ovjeku. U toku 'velikog skoka'
razmi{ljalo se o novim metodama ishrane, i to se bezdu{no isprobalo na
osobama koje su mu~ili gla|u:
Pre`ivjeli su bili prisiljeni tra`iti neprovareno zrnevlje kukuruza i crve u
konjskoj i kravljoj balegi. Oni su, tako|er, bili zamor~ad u eksperimentima
za zamjenu koja bi mogla smanjiti glad, kao mije{anje bra{na sa 30% smjese
za proizvodnju papira u pravljenju hljeba, ili planktona iz bara sa supom od
ri`e; prvi eksperiment u cijelom logoru prouzrokovao je u`asne bolove zbog
tvrde stolice, nakon drugog ljudi su se razboljeli, a m n o g i s u i u m r l i .
Naposljetku, donesena je odluka o mljevenju stabljika kukuruza koje }e se
pro{iriti na cijelu zemlju.83
Maov projekat 'velikog skoka' je u biti bio jedna vrsta opita prirodne selekcije.
Mao je kinesku zajednicu prisiljavao na {to je mogu}e te`e uvjete `ivota i na
taj na~in su bili diskvalificirani slabi i oni koji su bili protiv komunizma. S
druge strane se, putem gladi radilo i na ispiranju mozga seljaka, na njihovom
dovo|enju u stanje pot~injenosti Maou i komunisti~kom re`imu. Idejni temelj
ove operacije bio je darvinizam. Tako je Mao u toku 'velikog skoka' u isto
vrijeme pokrenuo jedan "obrazovni potez", a glavnu ulogu u ovoj obrazovnoj
kampanji, zajedno sa dijalekti~kim materijalizmom, imao je darvinizam.
"Temelji kineskog komunizma se zasnivaju na Darwinu i teoriji evolucije" ,
rekao je Mao u jednom govoru iz tog perioda i time sasvim jasno otkrio oslonac
vandalizma koji je provodio.84
A u govoru {to ga je odmah nakon 'velikog skoka', 30. januara 1962.
g., odr`ao ~lanovima Komunisti~ke partije, Mao je na slijede}i na~in povukao
paralelu izme|u kineske Komunisti~ke partije i Darwina:
... Doktrine prirodnjaka kao {to je Darwin dugo vremena nisu bile prihvatane
od strane ve}ine ljudi i pogre{no su procjenjivane. Oni su bili manjina u svom
dobu. I na{a Partija je, tako|er, u vrijeme osnivanja, 1921. g., imala svega
nekoliko desetina ~lanova; i mi smo bili u manjini. Me|utim, ovako malo
ljudi je predstavljalo realnost i kinesku sudbinu.85

128
HARUN YAHYA

Ukratko, Mao napore svoje Partije i Darwinove napore dr`i u istoj


ravni, a svoju zadivljenost i uva`avanje izrazio je navedenim rije~ima. Tvrdio
je da su ideje njegove, Komunisti~ke partije, kao i Darwinove ideje, u
po~etku bile prihva}ene od strane malog broja ljudi, ali da ta situacija nije
mijenjala istinitost ideja.
Me|utim, isto poput Darwinovih ideja, i Maove ideje su bile besmislice
i praznovjerja.
Zaista, izme|u 30 i 40 miliona ljudi je u toku 'velikog skoka' zbog gladi
izgubilo `ivote. Mnogi seljaci su zbog odupiranja kolektivizaciji bili
podvrgnuti torturi i ubijeni. Desetine hiljada ljudi, kod kojih je uo~en i
najmanji negativan stav prema komunizmu, progla{avani su "klasnim
neprijateljima”, hap{eni, podvrgavani torturama, u u`asnim kineskim
zatvorima imali su tretman `ivotinja i, na kraju, bili su pogubljeni.
Aktualni zatvori su bili specijalna mjesta gdje se prezentirao vandalizam
kineskog komunizma.

Maovi zatvori
Za vrijeme Maoa, Kina je, u punom smislu rije~i, pretvorena u zajednicu
straha. Jedan od razloga tome je {to su ljudi, ~iji se broj izra`ava milionima,
u ve}ini slu~ajeva bez ikakvih konkretnih prekr{aja, etiketirani kao
opozicionari komunizmu, hap{eni, zatvarani i, nakon izvjesnog vremena,
ubijani uz ceremonije pogubljenja koje su organizirane na trgovima velikih
gradova. Ra~una se da je direktnom Maovom direktivom ubijeno izme|u 6
i 10 miliona ljudi. Oko 20 miliona "antirevolucionara" je, tako|er, zna~ajan
dio svojih `ivota provelo u zatvoru. Ali, `ivjeti u ovim zatvorima je gore od
smrti. Aktualni zatvori se na slijede}i na~in spominju u Crnoj knjizi
komunizma
Do 300 zatvorenika u jednoj }eliji od 100 m2 i 18.000 u Centralnom zatvoru
u [engaju. Porcije hrane bile su tako bijedne da je vladala glad, a posao tako
te`ak da je dolazilo do iscrpljenosti; nehumana disciplina, uz stalno fizi~ko
nasilje (na primjer, udaranje kundakom ~im se podigne glava, koja je obavezno
morala biti spu{tena tokom hoda). Mortalitet, do 1952. sigurno vi{i od 5%
godi{nje (srednja vrijednost tokom godina 1949.-1979.), znao je dosezati i 50%
tokom {est mjeseci u brigadi Guangxi gdje je u nekim rudnicima Shanxi
umiralo i 300 ljudi dnevno. Najrazli~itije i n a j s a d i s t i ~ n i j e t o r t u r e bile su
uobi~ajene, a naj~e{}e je primjenjivano v j e { a n j e z a g l e ` n j e v e r u k u i l i z a

129
KOMUNIZAM U ZASJEDI

p a l ~ e v e ; jedan kineski sve}enik umro je nakon 102 sahata neprestanog


saslu{avanja. Najbrutalniji zlikovci mogli su harati bez ikakve kontrole: jedan
komandant logora tako je ubio ili `ive sahranio 1.320 zatvorenika tokom jedne
godine, povrh brojnih silovanja. Pobune, tada brojne (nije bilo vremena za
psiholo{ku torturu nad zatvorenicima, me|u kojima je bilo mnogo vojnika),
zavr{avale su pravim masakrima: nekoliko hiljada od 20.000 robija{a iz
naftonosnih polja Yanchang je pogubljeno; u novembru 1949. hiljadu od 5.000
buntovnika jednog {umskog radili{ta je `ivo zakopano!86
Staviti specijalne lisice na zglobove zatvorenika bila je jedna od tortura koja
se naj~e{}e koristila u zatvorima Maoa. Tako|er se de{avalo da se stave lanci
oko ~lanaka zatvorenika. Ponekad su lisicama vezani za re{etke na prozorima
tako da zatvorenik ~ak nije mogao ni jesti, ni piti, niti oti}i u WC. Cilj je bio
da se degradiranjem zatre moral individue. (...) Po{to je narodna vlada tvrdila
da je abolirala sve oblike torture, ovo se zvani~no nazivalo "ka`njavanjem"
ili "ubje|ivanjem" .87
Prvenstveni cilj svih ovih vandalizama bio je da se zastra{i cijela
populacija, a naro~ito re`imski opozicionari. Drugi cilj je bio uni{tavanje
individualnog dostojanstva putem tortura i zastra{ivanja, zatiranje ljudskih
obilje`ja i "animalizacija". Mao je na ovaj na~in mislio ostvariti svoj cilj
pretvaranja cijele kineske populacije u jedno `ivotinjsko stado i tako vladati
njima.
Prijelomna ta~ka u o`ivotvorenju ovih Maovih totalitarnih i tiranskih
projekata nad kineskom populacijom bila je "Kulturna revolucija".

“Kulturna revolucija”: masovno kinesko ludilo


Nakon fijaska 'velikog skoka', nagla{avaju}i da je on "iznad dnevne
politike", Mao je digao ruke od dr`avnih poslova i po~eo razmi{ljati o
navodno "ve}im i bitnijim pitanjima". Ovaj period Maove {utljivosti okon~an
je 1966. g. Mao, koji je sebe proglasio "velikim kormilarom", proglasio je
da kineska revolucija jo{ nije ostvarila pobjedu zato {to se komunizam nije
sasvim usadio u svijest ljudi, da ~ak u najvi{im dr`avnim organima vlasti
ima kadrova koji nisu shvatili komunizam i da je potrebna jedna "kulturna
revolucija" koja }e svemu tome stati ukraj.
“Kulturna revolucija” je bila potres koji }e sa zemljom sravniti cijelu
kinesku dr`avu i njenzin narod. Maove upute su imale velikog utjecaja na
nauku omladine iz redova Komunisti~ke partije. Ova omladina, zvana "Crvena

130
HARUN YAHYA

garda", po~ela je sijati teror {irom zemlje. U grupama su {etali ulicama


pjevaju}i mar{ "Istok je crven", mogli su napasti ili uhapsiti sve one koje
su ocijenili kao "opre~ne komunizmu". Tako je hiljade birokrata na visokom
nivou, univerzitetskih profesora, nau~nika i intelektualaca uhap{eno i, nakon
stra{nih tortura, na poni`avaju}i na~in obje{eni.
L i u S h a o q i , biv{i predsjednik dr`ave i jedan od najbli`ih Maovih
prijatelja, Maovom naredbom je uhap{en, pretu~en na javnom trgu i, nakon
dugotrajnih tortura, bez ikakve medicinske intervencije, ba~en u }eliju gdje
je umro gr~e}i se od bolova. Profesor fizike na Pekin{kom univerzitetu,
Pufong, sin jednog od biv{ih Maovih "drugova" Deng Xiapinga, koji }e
nakon Maoa kinesku upravu uzeti u svoje ruke, saslu{an je od strane Crvene
garde, perverzno silovan u toku saslu{anja, tu~en debelim drvenim {ipkama,
a nakon toga izba~en kroz prozor sobe gdje je saslu{avan. Ostatak `ivota }e
provesti na kolicima za paraplegi~are, sa slomljenim prstima i izgubljenim
sluhom.88
U Crnoj knjizi komunizma se na slijede}i na~in, rije~ima jednog
posmatra~a, opisuju neljudske torture nad univerzitetskim profesorima koji
su uhap{eni u toku Kulturne revolucije:
U{ao sam unutra. Na sportskom terenu, i malo dalje pred jednom {kolskom
zgradom, potpuno novom i na tri sprata, vidio sam profesore, ukupno njih 40
ili 50, u redu. Glava i lice im je bilo umaljano crnom tintom tako da su li~ili
na "crne gangstere". Na vratu su nosili plakate sa natpisima "Reakcionarne
akademske vlasti Untela", "Klasni neprijatelj Untela", "Sljedbenici
kapitalisti~kog puta Untela", "Untel - {ef korumpirane bande" - sva imena su
posu|ena iz {tampe. Svaki plakat bio je ozna~en crvenim krstom, {to je
profesorima davalo izgled zatvorenika osu|enih na smrt, koji ~ekaju svoje
pogubljenje. Svi su imali magare}u kapu na glavi na kojoj su bili napisani sli~ni
epiteti, a na le|ima su nosili prljave metle, tara~e i cipele.
Za vrat su im tako|er objesili i kantu punu kamenja.
Vidio sam direktora: njegova kanta je bila tako te{ka da
mu se metalna `ica urezivala duboko u ko`u i on je
posrtao. Svi bosi, oni su udarali u gong i u {erpe prave}i
krugove po terenu i vri{te}i:

Kulturna revolucija je kriminalna furija pokrenuta


s ciljem uni{tavanja svih ljudi i ideja za koje se
procijenilo da su u suprotnosti sa komunisti~kom
ideologijom. Poster desno je jedna ilustracija ovog
praznika prolivanja krvi: antikomunisti koje je
potukla {aka crvenih komunista.
KULTURNA REVOLUCIJA:
BEZUMLJE KOJE JE UNI[TILO KINU
Crvena garda, ~iji je jedini `ivotni vodi~ bila
Maova Crvena knjiga, pod “Kulturnom
revolucijom” cijelu zemlju je potopila u krv i
strah. ^ak je i na propagandnim posterima o~it
barbarizam Crvene garde. Na gornjem posteru
su univerzitetski profesori, uhap{eni i
podvrgnuti torturi Crvene garde, prikazani kao
paraziti koji degeneriraju dru{tvo.

Mladi crveni gardisti, ~iji je


mozak ispran maoisti~kim
komunizmom
POVJE[ANI
UNIVERZITETSKI
PROFESORI
Crvena garda je
tokom “Kulturne
revolucije” torturi
podvrgla
desetine hiljada
ljudi. Hapsili su
univerzitetske
profesore,
birokrate, umjetnike
i pisce, poni`avali ih
pred
narodom i vje{ali ih
sa pogrdnim
natpisima na
plakatima obje{enim
na vratu.
1 2

Jedno drugo politi~ko pogubljenje koje se dogodilo u Kini:


`ena po imenu Wang Shouxin uhap{ena je pod optu`bom da je
re`imski opozicionar, svezana je od strane vojnika, oborena
na koljena i ubijena jednim metkom u potiljak. U egzekucijama
poput ove postojalo je jedno pravilo: ispaljeni metak morala 5
je platiti porodica pogubljenoga!
HARUN YAHYA

"Ja sam gangster Untela!"


Naposljetku, pali su na koljena, zapalili tamjan i preklinjali Mao Tze-tunga
d a i m " o p r o s t i z a n j i h o v e g r i j e h e " . Bio sam zapanjen pred tom scenom i
preblijedio sam. Nekoliko djevoj~ica se onesvijestilo.
Uslijedili su udarci i tortura. Nikada ranije nisam vidio takve torture: tjerali
su ih da jedu fekalije i insekte; pot~injavali su ih elektri~nim udarima; tjerali
ih da kleknu na razbijeno staklo; tjerali ih da glume "avion" vje{aju}i ih za
noge i ruke.89
Tokom “Kulturne revolucije” prakticirana je politika "animalizacije
(dehumanizacije) ljudi" , koja je prije bila praksa Lenjinovog i Staljinovog
re`ima. @igosani kao "neprijatelji naroda", opozicionari su prisiljavani da
pred narodom opona{aju `ivotinje. Sa rukama svezanim na le|ima, odre|eni
profesori su bacani na travu i prisiljavani da "pasu", da, dakle, ustima ~upaju
travu sa zemlje i da je potom pojedu. [tampa u Pekingu je dodavala ulje na
vatru: "antimaoisti su 'pacovi koji hodaju ulicom, ubijte ih, ubijte ih!"90
“Kulturna revolucija” je bila kampanja masovnog ludila, kakva nije
zabilje`ena kroz povijest. Desetine hiljada ljudi je uhap{eno, podvrgnuto
torturi i pogubljeno od strane Crvene garde samo zato {to su slu{ali muziku,
hranili ku}ne `ivotinje ili obavljali molitvu. A narod, koji je u{ao pod utjecaj
masovne hipnoze, podr`avao je vandalizam svake vrste, dok su posmatrali
pokolje pu{tali su krikove koji su pokazivali njihovu podr{ku. Vandalizam
ove vrste se na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:
Cijeli narod bio je pozvan na javne procese "kontrarevolucionarima", koji su
gotovo svi osu|ivani na smrt. Narod je prisustvovao egzekucijama i oni su
uzvikuju}i Crvenim gardama: "Ubij, ubij", polahko sjekli `rtvu na komade koje

Politi~ka
pogubljenja su bila
uobi~ajena praksa
re`ima crvene
Kine. Pod
optu`bom da "ne
idu Maovim
putem", veliki broj
ljudi je pogubljen
nasred ulice.
Jedan drugi Kinez koji je nevin
pogubljen u toku “Kulturne
revolucije”

su nekada ~ak pekli i jeli ili su pak pekli i prisiljavali


da jede porodica jo{ `ivog nesretnika na njegove o~i;
svi su bili pozivani na gozbu na kojoj su se dijelili
jetra i srce biv{eg vlasnika i na mitinge na kojima
je orator govorio pred redom svje`e odrubljenih
glava.91
Jedini izvor Crvene garde bila je Crvena
knjiga, koja je sadr`avala Maove rije~i. Svi su
je znali napamet; {tavi{e, prethodnim
progla{avanjem "klasnim neprijateljem", na
licu mjesta su, pak, tukli, pa ~ak i ubijali one
koji knjigu nisu znali napamet. I najnormalnije i zakonito pona{anje su ~ak
karakterizirali kao "antikomunisti~ko" i ka`njavali:
Crvena garda, ta ozbiljna djeca dostojna sa`aljenja, pod izgovorom da
"umanjuje revolucionarnu energiju", na{li su za shodno da zabrane hranjenje
ma~aka, ptica i uzgajanje cvije}a (saditi cvije}e u ba~i je bilo antirevolu -
cionarstvo). (...) Patrole su u velikim gradovima, a naro~ito u [angaju, bez
upozorenja {i{ali dugu ili kosu koja je namazana gelom, cijepali uske pantalone,
otkidali visoke pete, bu{ili cipele na {pic i prisiljavali na davanje prikladnih
imena radnjama. Crvene garde su zaustavljale prolaznike i, po svom izboru,
tra`ili da se napamet izgovore odre|ene Maove izreke. Ve}ina stanovnika
nisu imali hrabrosti izi}i iz ku}a.92
“Kulturna revolucija” je do{la u stanje takvog ludila da je, na kraju,
armija bila primorana na intervenciju i ponovnu uspostavu reda. Tokom 70-
ih godina Kina je lije~ila rane i popravljala ru{evine nastale uslijed “Kulturne
revolucije”. Mao Tze-Tung je 1976. g. umro. Iza sebe je ostavio preko 60
miliona mrtvih, desetine miliona ljudi koji su bili izlo`eni stravi~nim
torturama i mra~nu ideologiju.

Vandalizam u zemljama pod kineskom okupacijom


Maoisti~ki vandalizam nije bio uperen samo protiv kineskog naroda.
@rtve crvenog vandalizma bili su i narodi koji su se nalazili pod kineskom
okupacijom ili pod stalnom kineskom dominacijom. Jedan od tih naroda su
i ujgurski Turci koji `ive u isto~nom Turkestanu, odnosno u "Autonomnoj

136
Propagandni posteri su prikazivali Maoa kao
crveno Sunce koje je obasjavalo Kinu. Me|utim,
maoizam je Kini donio glad, torture i ovu zemlju
pretvorio u darvinisti~ku arenu u kojoj "umiru
najslabiji". Desno: ubica 60 miliona ljudi, Mao
Tze-Tung u godinama prije smrti.

pokrajini Ujgur" smje{tenoj na zapadnom dijelu Kine. I zbog toga {to su bili
muslimani, a i zbog toga {to su predstavljali nacionalnu manjinu, ujgurski
Turci su postali meta pekin{kog re`ima, i od 1949., kada je Mao do{ao na
vlast, podvrgavani su sistematskom genocidu.
Ujgurskim Turcima je bilo zabranjeno da obavljaju svoje vjerske
du`nosti, pozatvarane su {kole i vjerski objekti, u mnogim mjestima na tom
podru~ju uhap{eni su vjerski slu`benici, od kojih su mnogi pobijeni.
Bez ikakvih mjera predostro`nosti, Kina je u Autonomnoj Pokrajini
Ujgur vr{ila nuklearne probe. Od 1964. do danas tu je izvr{eno 46 takvih
proba! One su rezultirale izuzetno velikim porastom oboljenja od raka, a
mnoga djeca su ro|ena sa tjelesnim mahanama ili mrtva.
U periodu izme|u 1949. i 1952. g. Kinezi su na razne na~ine pobili
2.800.000 ujgurskih Turaka, muslimana, izme|u 1952. i 1957. g. 3.509.000,
izme|u 1958. i 1960. g. 6.700.000, a izme|u 1961. i 1965. g. 13.300.000.
U isto~nom Turkestanu, gdje je muslimanima bilo zabranjeno da imaju vi{e
od jednog djeteta, prisilnim abortiranjem ubijana su djeca onih koji se nisu
pridr`avali ove zabrane.
Zapo~eta u vrijeme Maoa, ova zabrana je jo{ na snazi u ovom dijelu
Kine. U ishodu prinudnih migracija, prisilnog planiranja porodice i pokolja
ujgurski Turci su u isto~nom Turkestanu stjerani na nivo nacionalne manjine.
Na podru~ju gdje je nekada `ivjelo 75% muslimanske populacije, ovaj broj
je sveden na 35%. Danas 25 miliona muslimana isto~nog Turkestana `ivi

137
KOMUNIZAM U ZASJEDI

pod kineskom presijom, a za sudbinu hiljada politi~kih zatvorenika muslimana


nikada se ni{ta nije saznalo.
Druga dr`ava za kojom je posegla vandalska ruka kineskog
komunisti~kog re`ima bila je T i b e t . Odmah naredne godine nakon
Komunisti~ke revolucije, dakle, 1950., kineska vojska je izvr{ila agresiju
na Tibet. Ovo podru~je Kina je proglasila autonomnom pokrajinom u svom
sastavu, {to Tibe}ani nisu prihvatili. Kina je, me|utim, postepeno pove}avala
pritisak nad populacijom Tibeta; re`im iz Pekinga je primorao tibetanske
seljake da za veoma nisku cijenu prodaju svoje proizvode, u sve zna~ajne
institucije postavila je kineske naseljenike, a najmanju pobunu gu{ila je
veoma krvavim i okrutnim metodama. Dalaj-lama, duhovni i svjetovni vo|a
koji je dugi niz godina upravljao tibetanskim otporom protiv Kine, na
slijede}i na~in izra`ava vandalizam koji je protiv njegovog naroda
primjenjivao komunisti~ki re`im iz Pekinga:
(Tibetanci) nisu samo strijeljani nego i prebijani do smrti, raspinjani na krst,
spaljivani `ivi, gu{eni, osaka}ivani, izgladnjivani, davljeni, vje{ani, bacani u
proklju~alu vodu, zakopavani `ivi, rastrzani na ~etiri strane ili im je bila
odrubljena glava.93

Kambod`a: vrhunac crvenog bezumlja


Maova ideologija, odnosno maoizam je, kao {to smo to naglasili na
po~etku ovog poglavlja, najgora verzija komunizma. Komunizam, koji je i
ina~e nemilosrdna, sukobljavaju}a, tiranska i krvolo~na ideologija, zajedno
sa maoizmom doku~io je jo{ ve}u dimenziju vandalizma. Jedan od razloga
tome je {to je maoizam komunizmu dodao jo{ i "tradicionalni" vandalizam
Dalekog istoka. Za bolje poimanje ove ~injenice potrebno je osvrnuti se na
jedan drugi primjer azijskog komunizma. Aktualni primjer je re`im koji je
na vlast do{ao podr{kom Kine i koji je za sistem uzeo maoizam: re`im
Crvenih kmera u Kambod`i.

Kineski vandalizmi u isto~nom Turkestanu detaljno su


predo~eni u izvje{tajima me|unarodnih institucija. Kao
{to je istaknuto u posebnoj publikaciji koju je
ogranizacija Amnesty International posvetila ovom
problemu, ujgurski muslimani se uni{tavaju torturama i
ubistvima. Kina decenijama vr{i genocid nad
muslimanima, ujgurskim Turcima u isto~nom Turkestanu.
Nuklearne probe, koje su se namjerno vr{ile u ovom
podru~ju, rezultirale su ra|anjem velikog broja djece sa
tjelesnim manama.
U CRVENOJ KINI SE NASTAVLJA DARVINISTI^KI VANDALIZAM

2
1

4
NEKI OD NASLOVA U TURSKOJ ·TAMPI
1) Komunistiãka Kina je samo u nuklearnim
probama pobila 210 hiljada nevinog stanovni‰tva
2) Kina ubijanjem planira stanovni‰tvo
3) Planiranje ubijanjem
3 4) U Kini ponovo pokolj muslimana

roditelja, od strane kineskih dr`avnih


ao {to smo to mogli vidjeti kroz slu`benika, krajem 2000. g. efektan
K mnoge primjere navedene tokom je primjer aktualnog tiranskog
knjige, dr`ava sa darvinisti~kokomunisti~kog nazora.
darvinisti~kokomunisti~kim nazorom, Sli~ni vandalizmi se konstantno
radi svojih interesa, mu~i, tiranizira primjenjuju u muslimanskom
vlastiti narod, vr{i pokolje nad njim, isto~nom Turkestanu, okupiranom od
izgladnjava ga i gura u neima{tinu i stane Kine. A pouke koje ~ovjeka
bijedu. U darvinisti~kokomunisti~koj prikazuju kao bezvrijednu `ivotinju,
dr`avi nije bitno blagostanje, sre}a, a `ivot predstavljaju kao teren borbe
mir ni sigurnost naroda, ve} jedino interesa, polazna su ta~ka ovih
ja~anje njezine, dr`avne vlasti. Rusija surovosti. [to se ti~e ukidanja svih
i Kina su dva savremena primjera ovih vadalizama i postizanja mira i
ovog bezdu{nog dr`avnog nazora. spokojstva za ljude, bit }e mogu}e
Krajnje nemilosrdno gu{enje kada se izbri{e aktualna darvinisti~ka
novoro|ene bebe pred o~ima njezinih ideologija.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Kambod`a se nalazi na podru~ju Azije smje{tenom izme|u Kine i


Indije, zbog ~ega je i nazvana "Indokinom". Siroma{na je i mala dr`ava.
Ogromna ve}ina stanovni{tva vijekovima `ivi od poljoprivrede. Glavni
element poljoprivrede predstavljaju ri`na polja koja se prote`u du` cijele
zemlje. Me|utim, u periodu od 1975. do 1979. ova polja su pretvorena u "polja
smrti". U zemlji koja ima devet miliona stanovnika, metkom u glavu,
lupanjem lobanje sjekirom, gu{enjem nabijanjem najlonske vre}ice na glavu
ili izgladnjivanjem, pobijeno je oko tri miliona ljudi! Po~initelji ovog
nevi|enog vandalizma su maoisti Kambod`e: Crveni kmeri .
Organizacija Crveni kmeri je komunisti~ka partija osnovana i vo|ena
od strane maoista po imenu Pol Pot. Crveni kmeri, koji su se dugi niz godina
organizirali po {umama Kambod`e i koji su ma{tali o vlasti, 1975. g. ostvarili
su svoje snove. Nakon dolaska na vlast uspostavljaju jedan re`im ~ije
dimenzije totalitarnosti i surovosti nisu vi|ene ~ak ni u Staljinovoj Rusiji,
a ni u Maovoj Kini. Re`im Crvenih kmera predstavlja vrhunac komunisti~kog
bezumlja. Partija donosi odluku da je pakleni tempo rada na ri`nim poljima
jedina komunisti~ka obaveza koja se mora izvr{iti prema dr`avi, nakon ~ega
se cijelo stanovni{tvo Kambod`e upo{ljava na poljima. Desetine hiljada
ljudi koji su `ivjeli u gradovima - politi~ari, birokrati, prosvjetitelji,
intelektualci - protjerani su na sela gdje su, pod veoma te{kim uvjetima,
upo{ljavani na oformljenim kolektivnim planta`ama. Zabu{avati prilikom
posla, bez odobrenja jesti makar i najmanji dio proizvoda koji se ubiru ili
bilo koja vjerska molitva smatrani su "antirevolucionarnim aktima", i sa tim
izgovorom su po~ela veoma u~estala ubijanja.
Crveni kmeri su svoju partiju nazvali "Angkar" i, na smrt upo{ljavanim,
milionima ljudi u poljima su trubili o tome kako ih "Angkar stalno vidi".
Jedan Kambod`anac, koji se uspio spasiti od vandaliz-
ma Crvenih kmera, na slijede}i na~in opisuje svakod-
nevnicu navodno "Demokratske" Kambod`e:
U Demokratskoj Kambod`i nije bilo zatvora, ni sudova,
ni univerziteta, ni srednjih {kola, ni novca, ni po{ta, ni
knjiga, ni sporta, ni razonode... U danu od 24 sahata
nije tolerirano ubijanje vremena. Svakodnevni `ivot
bio je ovako podijeljen: 12 sati fizi~kog rada, 2 sahata
Lider Crvenih
kmera, Pol
Pot - ubica tri
miliona
140 Kambod`anaca
HARUN YAHYA

za obroke, 3 sahata odmora i rekreacije, 7 sati spavanja. Bili smo u ogromnom


koncentracionom logoru. Nije vi{e bilo pravde. Angkar (skra}enica za Angkar
padevat, (revolucionarnu organizaciju), paravan KPK-a koja je i dalje gotovo
ilegalna) odlu~io je o svim dijelovima na{eg `ivota . (...) Crveni kmeri ~esto
su se koristili alegorijskim pri~ama da bi opravdali svoja djela i svoje
kontradiktorne naredbe. Oni su shvatali osobu kao vola: "Vidite onog vola koji
vu~e plug. On jede tamo gdje mu damo da jede. Ako ga pustimo da pase ovaj
travnjak, on }e pasti. Ako ga povedemo na drugi travnjak gdje nema dovoljno
trave, on }e ipak pasti. On se ne mo`e premjestiti. On je nadgledan. A kada
mu ka`emo da povu~e plug, on ga vu~e. On nikada ne misli na svoju `enu i
svoju djecu...94
Crveni kmeri su na najistaknutiji na~in o`ivotvorili projekt "animali-
zacije ~ovjeka", koji se nalazi u osnovi komunizma. Kao {to se to nagla{ava
i u prethodnom citatu, ljudi su prisiljavani da budu kao "volovi koji vuku
plug". U me|uvremenu, velika pa`nja se pridavala uni{tenju humanih
predstava kao {to su religija, moral i porodica. U Crnoj knjizi komunizma
se na slijede}i na~in opisuje praksa koju je re`im Crvenih kmera primjenjivao
za uni{tenje institucije porodice i ljubavi izme|u ~lanova porodice:
Re`im je u~inio sve da bi oslabio ili raskinuo porodi~ne veze, koje je smatrao
branom spontanog otpora na totalitarni projekt o ekskluzivnoj ovisnosti svake
i n d i v i d u e o d A n g k o r a . Radna jedinica raspolagala je ~esto vlastitim
"prostorijama" (~esto se radilo o obi~nim prostirkama ili le`e}im krevetima),
nedaleko od sela. Bilo je te{ko dobiti dozvolu da se one napuste: mu`evi su,
dakle, ~esto bili udaljeni od svojih supruga sedmicama ili vi{e; djeca su
odvojena od svojih roditelja; adolescenti su mogli provesti {est mjeseci bez
dozvole da vide svoje roditelje, bez vijesti o njima, da bi kasnije, po povratku,
shvatili kako oni vi{e nisu `ivi. I ovdje je uzor dolazio odozgo: parovi me|u
rukovodiocima i sami su ~esto `ivjeli odvojeno. Bilo je neugodno za jednu
majku da se pevi{e posve}uje svom djetetu, ~ak i malom. 95
Zapravo, praksa sa kojom se ovdje susre}emo nije ni{ta drugo do
provo|enje u djelo Marxovih i Engelsovih komentara o pitanju porijekla
porodice. Marx i Engels, koji su ~ovjeka do`ivljavali kao `ivotinjsku vrstu
koja je evoluirala od majmuna, branili su postavku da ~ovjek ne treba imati
predstave poput religije, morala i porodice, da su to "institucije vi{ih struktura"
koje se pojavljuju u ishodu ekonomskih veza. Obe}ali su da }e ove predstave
nestati u komunisti~koj zajednici. Eto, projekt Crvenih kmera nije ni{ta
drugo do o`ivotvorenje ovih neodr`ivih ubje|enja Marxa i Engelsa.

141
Crveni kmeri su do{li na vlast nakon krvavog gra|anskog rata. Ovo su prizori koji su se dogodili u vrijeme
gra|anskog rata u trenutku napada Crvenih kmera na glavni grad Pnom Pen, {to je bilo svojevrstan
nagovje{taj nadolaze}eg u`asnog vandalizma.

Crveni kmeri, koji su namjeravali uni{titi vjeru i porodicu i dehuma-


niziranjem dovesti ljude u polo`aj "volova koji vuku plug" tako|er su pre{li
na ponovno provo|enje metoda namjernog izgladnjivanja, koji je prethodno
kori{ten od strane Lenjina, Staljina i Maoa. Narod se svjesno izla`e gladi,
na taj na~in se uni{tavaju volja i individualnost, nakon toga se hrana dijeli
od strane Angkora, ~ime se kod naroda `eli posti}i gotovo obo`avanje re`ima
Crvenih kmera:
Glad koja je godinama mu~ila Kambod`ance tako|er je svjesno kori{tena za
efikasnije porobljavnje. Tako, oni koji su nesposobni stvoriti rezerve hrane,
manje su mislili na bjekstvo. Stalno su opsjednuti hranom, u njima je bila
slomljena snaga da razmi{ljaju, da se bune, ~ak i seksualnost. (...) On je tako|er
omogu}avao i da se slomi me|usobna solidarnost, ~ak i izme|u roditelja i djece.
Niko se nije pla{io poljubiti ruku koja ga hrani, koliko god ona bila krvava.96
Ova glad je svjesno stvorena, umirano je od gladi u cijeloj zemlji, a
eksploatirana je samo petina obradive zemlje!97 To {to su ljudi umirali od
gladi za re`im nije predstavljalo problem, to je, ina~e, i bio cilj. Lideri
Crvenih kmera su ~esto ponavljali: "Za zemlju koju gradimo dovoljan je jedan
milion revolucionara; ostali nam nisu potrebni. Vi{e volimo ubiti deset
prijatelja nego sa~uvati jednog neprijatelja `ivog."98

142
HARUN YAHYA

Nakon {to su
preuzeli vlast,
Crveni kmeri su
gotovo cijelo
stanovni{tvo
glavnog grada,
Pnom Pena
primorali na
napu{tanje grada.

Narod, koji je,


zbog rada na
ri`nim poljima,
prisiljen na
seobu iz svojih
domova, u
grupama je
napu{tao grad.

Za svega
nekoliko
dana glavni
grad je
pretvoren u
be`ivotni
grad.

Tendencija "neprijateljstva prema ljubavi, ljepoti, estetici i kulturi",


koja se pokazala u vrijeme Maove “Kulturne revolucije”, kod Crvenih kmera
je dostigla ta~ku ludila. ^e{ljanje kose, paziti na izgled, pa ~ak i no{enje
nao~ala se ra~unalo u "narodno neprijateljstvo"!... Naredni citat je fragment
iz govora koji je upravitelj jednog kampa Crvenih kmera odr`ao pred
zatvorenicima:
U Demokratskoj Kambod`i, pod slavnim re`imom Angkora, morali smo misliti
na budu}nost. Pro{lost je zakopana, "novi" moraju zaboraviti konjak, skupu
odje}u i moderne frizure. (...) Uop}e nam ne treba tehnologija kapitalista! U
ovom sistemu ne trebamo djecu slati u {kole. Selo je na{a {kola. Zemlja je na{
papir, plug na{a olovka: pi{emo oru}i! Potvrde i ispiti su nekorisni; znajte orati
i znajte kopati kanale: to su va{e nove diplome! A doktori nam vi{e ne trebaju!
Ako nekome treba izvaditi crijevo, ja }u se za to pobrinuti!

143
@RTVE VANDALIZMA
CRVENIH KMERA
Crveni kmeri su numerirali i
fotografirali odre|ene ljude koji
}e biti pogubljeni. Fotografije
pripadaju Kambod`ancima
snimljenim neposredno pred
strijeljanje. Na poljima smrti
Crvenih kmera otkriven je
ogroman broj masovnih
grobnica. Kosti na fotografiji
desno pripadaju
Kambod`ancima koji su pobijeni
gu{enjem nakon {to su im na
glave navukli plasti~ne vre}ice.
HARUN YAHYA

(...) Vidite, lahko je, ne treba i}i u {kolu za to! Ne trebaju nam ni kapitalisti~ke
profesije kao in`injeri ili profesori! Ne trebaju nam {kolski u~itelji da nam ka`u
{ta treba raditi: oni su svi korumpirani. Ne trebaju nam ljudi koji ne `ele te{ko
raditi na polju! Pa ipak, drugovi... postoje oni koji odbijaju rad i `rtvovanje...
Postoje agitatori koji nemaju dobar revolucionarni mentalitet... Oni su, drugovi,
na{i neprijatelji, a neki su ~ak ovdje ve~eras!
(...) Ti ljudi se vezuju za stari na~in kapitalisti~ke misli! Mo`emo ih prepoznati:
vidim me|u vama neke koji jo{ nose nao~ale! Ali za{to nose nao~ale? Ne vide
me ako ih o{amarim?
(...) Ah! Oni povla~e glavu, zna~i mogu me vidjeti, zna~i ne trebaju im nao~ale!
Oni nose nao~ale po kapitalisti~koj modi vjeruju}i da su tako ljep{i! Ne trebaju
nam Oni koji `ele biti lijepi lijen~ine su i krvopije koje si{u energiju naroda! 99
Ovi maoisti~ki psihopati, koji su uz podr{ku Kine ovladali Kambod`om,
kao {to smo istakli na po~etku, ubili su tri miliona ljudi! Prvobitno su
egzekucije izvodili metkom u glavu. Kasnije su, me|utim, donijeli odluku
o tome kako to predstavlja "nepotrebno tro{enje metaka" i pre{li su na
kori{tenje jo{ brutalnijih metoda. Francuski analiti~ar Marek Sliwinski , koji
je istra`ivao ovo pitanje, pi{e da su pored "nepotrebnog tro{enja metaka"
ovi metodi bili preferirani i s aspekta zadovoljavanja sadizma militanata
Crvenih kmera. Prema njemu, 53% `rtava je ubijeno razbijanjem glave
(`eljeznom {ipkom, dr{kom krampe, a ponekad i dr{kom motike), 5% ih je
ugu{eno navla~enjem plasti~ne vre}ice na glavu i 5% ih je zaklano.
Re`im Crvenih kmera okon~an je vijetnamskom okupacijom Kambod`e
1979. g. Da bi Svijetu prezentirali vandalizam prethodnog re`ima, Vijetnamci
su prekopali ri`na polja, poznata kao "polja smrti", povadili le{eve i izlo`ili
ih. Danas se hiljade lobanja i kostiju ljudi pobijenih od strane Crvenih kmera
koriste kao eksponati u jednom muzeju u Pnom Penu.
Komunizam, koji je svoju "nau~nu utemeljenost" na{ao u jednoj knjizi
Charlesa Darwina, koji je uobli~en sofizmima Marxa i Engelsa, Lenjinovim
i Staljinovim vandalizmima do{ao u polo`aj svjetske sile, a sa Maom dostigao
dimenziju ludila, divlja{tvom u Kambod`i svjetskoj je javnosti pokazao svoje
pravo lice.

Sjeverna Koreja i Vijetnam


Crveni vandalizam u Aziji nije bio ograni~en samo na Kinu i Kambod`u;
nemilosrdni teror nad svojim narodom primjenjivali su i komunisti~ki re`imi

145
KOMUNIZAM U ZASJEDI

u Vijetnamu i Sjevernoj Koreji. Ra~una se da je re`im Sjeverne Koreje, koji


je decenijama upravljan pod diktaturom Kim Il Sunga, pobio 1.5 milion
ljudi, a stotine hiljada ljudi je bilo podvrguto torturama u u`asnim zatvorima
te dr`ave. Ovi zatvori, u kojima se prema zatvorenicima postupalo kao prema
stoci, na slijede}i se na~in na~in spominju u Crnoj knjizi komunizma
...Radi se o zatvoru, iako se taj termin zvani~no ne upotrebljava. Blizu 6.000
osoba, od ~ega 2.000 `ena, radilo je u tom zatvorskom kompleksu kao `ivotinje
od 5:30 do pono}i, proizvode}i papu~e, futrole za pi{tolje, vre}e, kai{eve,
detonatore za eksplozive, umjetno cvije}e. Zatvorenice koje su bile trudne
bile su primorane brutalno pobaciti. Svako dijete ro|eno u zatvoru bilo je bez
gre{ke ugu{eno ili udavljeno. 100
O~evidac koji je boravio u zatvorima Sjeverne Koreje ovako opisuje egzekucije
i torture koje su se provodile u ovim kampovima:
Ko vr{i egzekucije? Agentima sigurnosti data je mogu}nost diskrecije da
strijeljaju i tako ne prljaju ruke ili ubijaju polahko ako `ele gledati agonije.
Tako sam nau~io da mo`emo ubiti {tapom, kamenovanjem ili lopatom. De{avalo
se da smo ubijali zatvorenike kao da su igra~ke, takmi~enjem u ga|anju,
ciljaju}i u oko. Tako|er se de{avalo i to da natjeramo mu~enike da se bore
izme|u sebe i da se me|usobno rastrgaju . (...) Vlastitim o~ima nekoliko puta
sam vidio u`asno unaka`ene le{eve: `ene su rijetko umirale u miru. Vidio sam
grupe razderane no`em, dr{kom lopate rastrgane genitalne organe, udarcima
~eki}a razbijene potiljke (...) U logoru, smrt je ne{to banalno. A "politi~ki
zatvorenici" se bore kako znaju da pre`ive. Oni ~ine sve da bi dobili vi{e
kukuruza i svinjske masti. Ipak, u logorima, uprkos toj borbi, u prosjeku
svakodnevno umire od gladi, neke nesre}e ili ... egzekucije ~etiri ili pet
osoba.101
Sjeverne Koreje je prihvatanje i o`ivotvorenje teorije "eugenike", koja
je, isto tako, bila produkt darvinizma. Eugenika je, kao {to smo i ranije
istakli, doktrina koju je iznio Francis Galton, brati} Charlesa Darwina, i
koja je s po~etka XX stolje}a izgledala kao nau~na teorija. Cilj eugenike je
"steriliziranje" jedne ljudske rase od bolesnih i sakatih jedinki, a umjesto
toga stimuliranje formiranja veza i "rasplo|avanje" zdravih osoba. Sanjalo
se o tome kako }e ovaj proces rezultirati stvaranjem jednog superiornijeg
dru{tva. A prva zemlja koja je eugeniku koristila kao zvani~nu politiku bila
je nacisti~ka Njema~ka. Hitler je u specijalne "sterilizacione centre" skupio
genetske bolesnike i sakate osobe iz njema~kog dru{tva, a nakon toga je
krenuo sa njihovom likvidacijom.

146
HARUN YAHYA

Ipak, ~injenice postoje: sjevernokorejski hendikepirci su `rtve strogog


progona. Oni nikako nisu mogli ostati u prijestolnici Pjongjangu. Sve
do nekoliko godina, oni su razmje{tani u predgra|a grada da bi ih
~lanovi porodice, koji imaju odobrenje, mogli posjetiti. Danas, ipak,
oni su deportirani u zaba~ena mjesta, na planinu ili na ostrva @utog
mora. Sa sigurno{}u se znaju mjesta gdje su oni prognani: Boujun i
Euijo na sjeveru zemlje, nedaleko od kineske granice. Ova
diskriminacija prema hendikepiranim nedavno je poja~ana uz primjenu Ho Chi Minh,
politike isklju~enja i u drugim gradovima, a ne samo u Pjongjangu: diktator
Sjevernog
Nampo, Kaesong, Chongjin.
Vijetnama
Paralelno sa hendikepiranim, patuljasti ljudi bili su sistematski
proganjani, hap{eni i otpremani u logore gdje su ne samo izolirani nego i
sprije~eni da stvaraju potomstvo. "Rasa patuljaka mora nestati", naredio je sam
Kim Jong Il. 102
[to se ti~e Vijetnama, on je tako|er postao krvava komunisti~ka diktatura
Azije. Sjeverni Vijetnam, koji je prvo dugo ratovao sa Francuzima, a nakon
toga i sa Amerikancima, 1975. zauzeo je Ju`ni Vijetnam, nakon ~ega se na
sceni pojavljuje jedan ujedinjeni komunisti~ki Vijetnam. Osniva~ Sjevernog
Vijetnama Ho Chi Minh i vijetnamski rukovodioci, koji su njega slijedili,
nisu se ustru~avali da nad svojim narodom provode te{ke presije i torture.
Situacija u zemlji se na slijede}i na~in opisuje u pismu koji je napisao
jedanVijetnamac koji je u jednom periodu izme|u 1975.-1977. bio re`imski
opozicionar:
Samo u zatvoru Chi Hoa, zvani~nom zatvoru u Sajgonu, gotovo 8.000 ljudi
bilo je zatvoreno tokom starog re`ima, i to je bilo strogo ka`njeno. Danas, taj
isti zatvor krcat je sa gotovo 40.000 ljudi. ^esto zatvorenici umiru od gladi,
nedostatka zraka, od torture ili, pak, vr{e samoubistva! (...)
Postoje dvije vrste zatvora u Vijetnamu: zvani~ni zatvori i koncentracioni
logori. Ovi posljednji su izgubljeni u d`ungli, zatvorenici su tamo do`ivotno
osu|eni na prisilan rad, njima se nikada nije sudilo i nijedan advokat ne mo`e
stati u njihovu odbranu.103
Sli~ni despotizmi de{avali su se i u Laosu, koji je 1975. okupiran od
strane Vijetnama nakon ~ega se pre{lo na upravljanje komunisti~kim
re`imom. "Pathet Leo" komunisti, koji su se razvili u ovoj siroma{noj zemlji
smje{tenoj u srednjem dijelu Indokine, nakon preuzimanja vlasti, pod presiju
su uzeli mnoge "re`imske opozicionare", a desetine hiljada stanovnika Laosa
su, zbog re`imskog vandalizma, do{li u polo`aj emigranata.

147
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Sjeverni Vijetnam pod komunisti~kom vla{}u, 1968.

Opasnost maoizma traje


Okrutnost je uo~ljiva u historijskoj tradiciji azijskih naroda. Naro~ito
je Daleka Azija tokom povijesti bila domovina jakih sukoba, krvne osvete,
brutalnih odmazdi. Rezultat je bio katastrofalan kada se na ovu tradiciju
nakalemila ideologija poput komunizma koja upotrebu sile i brutalnost
smatra legitimnim, pa ~ak i potrebnim. Komunizam, koji kao svoju osnovu
uzima darvinizam i koji, prema tome, ~ovjeka do`ivljava kao `ivotinjsku vrstu
osu|enu na sukob i prolivanje krvi, ri`na polja Daleke Azije pretvorio je u
polja smrti. [tavi{e, komunisti~ko neprijateljstvo prema kulturi i civilizaciji
u Dalekoj Aziji dospjelo je do znatno ve}ih dimenzija; nastala je u`asna
ideologija koja je neznanje, ru`no}u, jednoobraznost i nerazmi{ljanje
do`ivljavala dopadljivim, ideologija koje se umjesto civilizacije odlu~ivala
za `ivotinjski na~in `ivota.
U svemu tome je veoma zanimljivo da postoji niz organizacija i struja
koje slijepo prihvataju ovako brutalnu i primitivnu ideologiju i koje rade na

148
HARUN YAHYA

njezinom {irenju u druge zemlje. Danas je veliki broj maoisti~kih teroristi~kih


organizacija ili ideolo{kih grupa u aktivnom stanju u razli~itim zemljama
Svijeta. Raspad Sovjetskog Saveza maoisti prikazuju kao "krah jednog
pogre{nog komentiranja komunizma", te, tako|er, tvrde da je ovim raspadom
maoizam postigao svoju opravdanost. Potpuno zanemaruju}i u`asni Maov
vandalizam, kriminal, glad, bezdu{nost, ovu mra~nu ideologiju nastoje
prikazati kao, navodno, jedinu alternativu budu}nosti Svijeta. Ponovnim
bu|enjem zastarjelog nazora poznatog pod imenom "tre}i svijet", maoisti,
koji su se naro~ito organizirali u nerazvijenim zemljama, ove zemlje te`e
uvu}i u tamu komunizma.
Jedno je sasvim jasno; desetine miliona ljudi koje je Mao podvrgao
torturi i ubio nije uspjelo zadovoljiti ove komuniste. Oni tra`e jo{ vi{e krvi.
U posljednjem poglavlju knjige detaljnije }emo se pozabaviti ovim
podmuklim razvojem maoizma.

149
PETI DIO

Bolj{evi~ki militanti uni{tavaju ostatke


crkve Giorgievsky u gradu Gorky.
HARUN YAHYA

KOMUNISTI^KO NEPRIJATELJSTVO PREMA VJER I

ur'anu je saop}eno da su tokom povijesti postojale

K vo|e nasilni~kog i bezdu{nog karaktera koji su


nare|ivali negiranje Boga i vjere. Allah u jednom
ajetu ove ljude opisuje kao "vo|e koji su pozivali
u ono zbog ~ega se ide u Vatru" (Al-Qasas, 41). U kur'anskom
kazivanju o Musau, a. s., ovaj karakter se spominje pod imenom
"firaun" (faraon). Ibrahimu, a. s., ili "Stanovnicima Pe}ine"
suprotstavili su se vladari okrutni kao faraon, koji su narod
ubijali samo zbog toga {to su bili vjernici. Primjere ovih
despotskih karaktera mogu}e je vidjeti tokom cijele povijesti.
Gotovo svi ovi ljudi, koji su predvodnici u ateizmu, provodili
su isti teror nad zajednicom u kojoj se nalaze, istim metodama
su ih nastojali udaljiti od vjere i prirediti im pakao i na ovom
i na budu}em svijetu.
A obratimo li pa`nju na ideologije koje su u proteklom
stolje}u cijelom Svijetu donijele belaje, bol, zulum i
vandalizam, vidjet }emo da su na njihovom ~elu opet bezdu{ni
i lideri koji su daleko od vjere. Na ~elu osoba koje su se u XX
stolje}u poistovjetile sa karakterom faraona, opisanim u
Kur'anu, nalaze se okrutni i lideri ateisti, poput krvavih vo|a

151
KOMUNIZAM U ZASJEDI

revolucija u Rusiji i Kini, Vladimir I. Lenjin, Josif Staljin i Mao Tse-Tung,


njihovi idejni o~evi Karl Marx i Friedrich Engels.
[to se, pak, ti~e Charlesa Darwina , to je osoba koja je svojom teorijom
evolucije hranila ideje svih ovih bezdu{nih vo|a i koja je sa posebnih pozicija
vodila u ateizam.
Da je komunizam neprijatelj vjere, neosporna je ~injenica. Sasvim je
mogu}e uo~iti jasnu formulaciju toga ukoliko se obrati pa`nja na tekstove
Marxa, Engelsa, Lenjina, Staljina, Trockog, Maoa ili bilo kog drugog
komunisti~kog ideologa. Marx je religiju formulirao kao "opijum naroda" i
dodao kako je to navodno "jedna kultura proizvedena od strane vlastodr`aca
za uljuljkivanje siroma{nog stale`a". [tavi{e, iznio je i da je potrebno uni{titi
vjerska uvjerenja da bi se ostvario komunizam. Isti~u}i da "~ovjek potje~e
od majmuna", Engels je u svojim knjigama iznosio tvrdnju da se i religija
pojavila u jednoj etapi ovog, navodno, evolucionog procesa.
Dobro, kakvu su politiku komunisti slijedili u cilju uni{tenja vjere?
Prvi obuhvatan odgovor na ovo pitanje dao je Lenjin. U tekstu pod naslovom
"Stav Proleterske partije o pitanju religije", {to ga je 1909. g. Lenjin napisao
kao lider Socijal-demokratske partije Rusije (kasnije Komunisti~ke partije),
pi{e slijede}e:
Socijaldemokracija se zasniva na temelju nau~nog socijalizma, odnosno
na marksisti~kom pogledu na svijet. Kao {to su to u raznim prilikama
ponavljali Marx i Engels, temelj marksisti~ke filozofije je dijalekti~ki
materijalizam, apsolutno ateisti~ki i antireligijskog izraza, koji je usvojio
historijske tradicije francuskog materijalizma XVIII stolje}a i
Feuerbachov materijalizam u Njema~koj (prva polovina
XIX stolje}a). Ne smijemo zaboraviti da je Marx jo{ u stanju
nacrta u cijelosti pro~itao Engelsov Antidiring i da je
materijalista i ateista Dhiringa optu`io da nije konsekventan
materijalist i da ostavlja otvorena vrata religiji i religijskoj
filozofiji. Tako|er ne smijemo zaboraviti da je Engels u
svom djelu o Ludwigu Feuerbachu napao Feuerbacha zato
{to nije radio na uni{tavanju religije ve} {to ju je ponovo
Prema Lenjinu, komunisti su o`ivljavao; zato {to je zapo~eo rat za osnivanje jedne nove,
zadu`eni sa revo|enjem i "uzvi{ene" religije. "Religija je opijum koji se koristi za
{tampanjem tekstova
okorjelih neprijatelja religije uljuljkivanje naroda". Ova Marxova izreka je kamen temeljac
kakav je bioe Feuerbach. marksisti~ke misli o religiji. 104

152
HARUN YAHYA

A u tekstu pod naslovom "Socijalizam i religija" objavljenom 1905. u


~asopisu Novaya Zihn, Lenjin je religiju definirao kao navodnu "maglu" koju
treba rastjerati i iznio ateisti~ku propagandu koja se treba organizirati u
komunisti~koj borbi protiv religije:
Na{ program je apsolutno nau~ni, {tavi{e na temelju materijalisti~kog pogleda
na svijet... N a { a p r o p a g a n d a n e z a o b i l a z n o s a d r ` i a t e i s t i ~ k u p r o p a g a n d u ,
publikovanje potrebnih nau~nih djela, a tako|er i dovo|enje na{ih tekstova,
koje je do danas zabranjivala i pratila autokratska feudalna vlast, u posebnu
granu aktivnosti na{e Partije. Mo`da }e sada biti potrebno da slijedimo upute
koje je nekada Engels davao njema~kim socijalistima: Moraju se prevoditi i
{iroko distribuirati tekstovi ateista i filozofa iz XVIII stolje}a, iz perioda
francuskog prosvjetiteljstva .105
Treba obratiti pa`nju da Lenjin govori o tome da se rat, koji marksisti
trebaju organizirati protiv vjere, treba voditi sredstvima kao {to su "nau~ne
publikacije" i "tekstovima ateista i filozofa iz XVIII stolje}a, iz perioda
francuskog prosvjetiteljstva". Pod "nau~nim publikacijama" se ovdje cilja
na teorije koje pod pla{tom nauke name}u materijalizam. Na ~elu toga,
nesumnjivo, dolazi darvinizam. [to se ti~e aktualnih tekstova iz
prosvjetiteljskog perioda, rije~ je o propagandnim ateisti~kim tekstovima
materijalisti~kih filozofa prije Marxa, kao {to su Diderot, D'Holbach i dr.
Ova metoda na koju je ukazao Lenjin i danas se koristi od strane
komunista. Analiziraju li se, tako|er, odre|ene svjetske izdava~ke ku}e,
odre|eni nau~ni ~asopisi, medijske ustanove, sasvim jasno }e se uo~iti da
se iza publikacija privr`enih darvinizmu i prosvjetiteljskoj filozofiji nalaze
marksisti.

Skriveno komunisti~ko neprijateljstvo prema vjeri


Analiziraju}i komunisti~ko neprijateljstvo prema vjeri , potrebno je,
tako|er, shvatiti i stvarni cilj "umjerene" politike koju su u ovom kontekstu
ponekad pokazivali odre|eni komunisti. Zaista, ve}ina marksisti~kih struja
u Svijetu (u periodu prije dolaska na vlast) ne slijede `estoku i agresivnu
antireligijsku politiku. ^ak je iz usta komunista ponekad mogu}e ~uti i rije~i
koje naizgled zvu~e kao izraz po{tovanja prema vjeri i vjernicima. Dobro,
koji je onda cilj ovog "umjerenog" nastupa?
Odgovor na ovo pitanje je tako|er mogu}e na}i me|u Lenjinovim
tekstovima. U tekstu pod naslovom "Stav Proleterske partije u kontekstu

153
KOMUNISTI^KO
NEPRIJATELJSTVO
PREMA BOGOMOLJAMA
Izgled crkve Giorgievsky u gradu
Gorky nakon {to su je komunisti
sravnili sa zemljom. Na podru~ju
cijele zemlje komunisti su, poput
ove, sru{ili ili preina~ili u {tale ili
skladi{ta oko 50 hiljada
bogomolja.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

religije", pozivaju}i se na komentare i praksu eksperata poput Marxa i


Engelsa, Lenjin je napisao da se ne treba upu{tati u otvoreni rat sa religijom
i da bi to bilo nepotrebno "politi~ko kockanje".106 Lenjin je prostodu{nim i
po~etnicima smatrao ostale odre|ene materijaliste koji jasno proglase svoje
neprijateljstvo prema religiji, koji (anarhisti ili "bur`oaski ateisti", na primjer)
protiv religije vode kampanje ispunjene prezirom i uvredama. Odbijao je
optu`be "umjerenosti" i "oklijevanja" upu}ene komunistima od strane ovih
osoba te obznanio da je "naizgled marksisti~ka umjerenost" jedna pa`ljivo
smi{ljena taktika.107
Aktualnu taktiku "umjerenosti" Lenjin je provodio do 1917. g., do,
dakle, dolaska komunista na vlast. Nakon toga, me|utim, nestaje umjerenosti;
naprotiv, na podru~ju cijelog Sovjetskog Saveza zapo~inje velika presija na
vjeru. Lenjin, koji je prethodno govorio! "Ne smijemo otvoreno stavljati do
znanja da smo ateisti i u svoje redove bismo ~ak trebali primiti i religiozne",
nakon dolaska na vlast po~inje slijediti jedan sasvim druga~iji put. U svojoj
knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), ameri~ki histori~ar R o b e r t
Conquest na slijede}i na~in navodi osnovne crte bolj{evi~ke politike prema
vjeri:
U 65. paragrafu Ustava iz 1918. sve}enici su progla{eni "bur`oaskim slugama".
Tako su im obustavljene plate, a njihova djeca nisu primana na {kolovanje nakon
osnovne {kole.
Zakonom usvojenim 28. januara 1918. zabranjeno je svako vjersko obrazovanje
u {kolama. Kasnije je, 13. juna 1921., zabranjeno vjersko obrazovanje za djecu
ispod 18 godina.
Osmog aprila 1929. su tako|er zabranili fondove pomo}i osnovane od strane
vjerskih grupa koji su svojim ~lanovima dijelili pomo}, okupljanja na posebnim
vjerskim obredima, Evan|elje {tampano za djecu i `ene, organizirati zabavne
centre za djecu, knji`evnost, ku}ne radinosti, posao, vjersko obrazovanje,
otvarati ~itaonice i biblioteke, organizirati medicinsku pomo}. Zvani~nom
naredbom su dokraj~ene sve aktivnosti Crkve.
Dvadeset drugog maja 1929. na~injena je izmjena 18. paragrafa Ustava pa je
"sloboda vjerske i antivjerske propagande" preina~ena u "slobodu obavljanja
vjerskih obreda i slobodu antivjerske propagande". U isto vrijeme je i
Komesarijat za obrazovanje izdao naredbu za "antivjersku propagandu u
{kolama".

156
HARUN YAHYA

Kolektivizacijom su zatvorene sve lokalne bogomolje. Popaljeno je sve {to


podsje}a na vjeru. U jednom privatnom pismu, odaslanom 20. februara 1930.
iz Lokalnog zapadnog komiteta, pi{e se o tome kako su pijani vojnici zatvarali
seoske crkve, razbijali vjerske simbole i kako su prijetili seljacima. Ova
kampanja zatvaranja se primjenjivala na vjerske objekte svih vjerskih zajednica.
Uporedo s time, zatvaranje vjerskih objekata nije zna~ilo da se time dopu{talo
obavljanje vjerskih obreda na nekim drugim mjestima. Uporedo sa zatvaranjem
devet velikih crkava u Harkovu, donesena je i ova odluka: "U ovim danima
zatvaranja crkava sprije~it }e se vjerska okupljanja po privatnim ku}ama".
Katedrala Kazan u Lenjingradu je preina~ena u antireligijski muzej. Katedrala
svete Sofije u Kijevu i ostale crkve pretvorene su u antireligijske centre. St.
Andrey u Harkovu je pretvorena u kino, jedna u radio stanicu, a opet jedna
druga u prodavaonicu rezervnih dijelova za ma{ine. Dvije crkve u Poltavi
pretvorene su u radionice za popravku ma{ina.
Ovo se primjenjivalo na sve religije. Crkve i sinagoge su se dr`ale u registrima
evropskog dijela Sovjetskog Saveza. Na isti na~in je i islam bio pod presijom.
Tokom komunisti~kog perioda zatvorene su hiljade d`amija, a veliki broj
vjerskih slu`benika su `igosani kao "kulaci" i ubijeni ili deportirani u radne
kampove Sibira.108
Lenjinova taktika "trebamo biti umjereni prema religiji" nakon
bolj{evi~ke revolucije pretvorila se u ekstremno i izbezumljeno neprijateljstvo
prema religiji. Kao {to smo istakli u prethodnim poglavljima, ~ak je i glad
1920.-1921., koja je ko{tala `ivota milione ljudi, Lenjin vidio kao koristan
razvoj koji }e "kod naroda umanjiti vjeru u Boga".
Lenjin je, sa ovim buntovni~kim duhovnim stanjem i odnosom prema
vjeri i Bogu, umro u gr~evima od bolova i kao umno poreme}en. Bog je na
ovom svijetu odgovorio na njegovo neprijateljstvo prema vjeri i tiraniju
koju je provodio nad narodom. U vezi sa ovakvim tiranima, koji }e i na
budu}em svijetu neizostavno dobiti protuvrijednost svega onoga {to su
uradili za vrijeme ovozemaljskog `ivota, u Kur'anu se ka`e:
Oni koji su neposlu{ni Allahu i Poslaniku Njegovu bit }e osramo}eni, kao {to
su bili osramo}eni i oni prije njih. Mi objavljujemo jasne dokaze, a nevjernike
~eka sramna patnja na Dan kada ih Allah sve o`ivi pa ih obavijesti o onom {ta
su radili; Allah je o tome ra~un sveo, a oni su to zaboravili - Allah je svemu
svjedok (Al-Mud`adalah, 5-6).
Staljin, koji je nakon Lenjina do{ao na vlast, tako|er je bio neprijatelj
vjere ni{ta manji u odnosu na svog prethodnika. Svoje neprijateljstvo je

157
KOMUNIZAM U ZASJEDI

pokazao ubijanjem miliona pobo`nih ljudi, ru{enjem vjerskih ustanova i


bogomolja i stalnim vo|enjem ateisti~ke propagande. Najva`niji element
Staljinove ateisti~ke propagande bila je teorija evolucije. U svojoj
autobiografiji pisao je slijede}e: "Da bismo iz svijesti {kolske djece izbrisali
legendu o stvaranju u {est dana, moramo ih naro~ito podu~iti trome: starosti
svijeta, geolo{koj originalnosti i Darwinovom u~enju. 109
A u svojoj knjizi Anarhizam ili socijalizam?, Staljin povla~i paralelu
izme|u Darwina i Cuviera, kreacionisti~kog nau~nika i osniva~a nauke o
fosilima, i ka`e: "Marksizam se naslanja na darvinizam i bespogovorno ga
prihvata, a {to se ti~e Cuvierove teorije, nju marksisti `estoko negiraju." 110

Maoisti~ko neprijateljstvo prema vjeri


Mao, koji se na sceni pojavio kao kineski predstavnik lenjinizma i
staljinizma, isto tako je gajio i kroz praksu primjenjivao veliko neprijateljstvo
prema vjeri. Jedna Maova izreka o religiji je jasan pokazatelj njegovog
fanatizma u aktualnom kontekstu:
"... Naravno, religija je otrov! [tetna je iz dva razloga: prvo, u temelju ru{i
rasno poimanje (...) (i) usporava prosperitet dr`ave. Na ovaj na~in zatrovani
su Tibet i Mongolija.”111
Uporedo sa Maovim dolaskom na vlast, na podru~ju cijele Kine
zapo~inje jedan veliki rat protiv vjere i vjernika, koji se, me|utim, nije vodio
"skrivenim" metodama, na na~in kako je to radio Lenjin. Komunisti~ka
partija je u opticaj pustila politiku zvanu "pokret samostalnog upravljanja".
To je zna~ilo da sve vjerske ustanove budu jedne strukture "koje }e se
samostalno finansirati, samostalno upravljati i samostalno organizirati".
Politika, koja naizgled zra~i "slobodom vjeroispovijesti", je, me|utim, bila
kampanja usmjerena ka cilju apsolutnog uni{tenja religije. Sve vjerske
institucije i bogomolje (hramovi Bude ili Konfu~ija, d`amije ili kr{}anske
crkve) podredile su se centralnim organizacijama formiranim od strane
dr`ave. Za veoma kratko vrijeme su, pak, ove vjerske institucije prerasle u
"propagandne centre maoizma". To u svojoj izjavi, koju je 16. marta 2000.
dao u Americi, pred Me|unarodnom komisijom za slobodu vjeroispovijesti,
na slijede}i na~in obja{njava kineski kr{}anin Harry Wo:
Zato {to Mao Tse-Tung nije dozvoljavao da se bilo koji kineski dr`avljanin
vezuje za autoritete izvan Komunisti~ke partije, ove centralne vjerske organizacije,

158
HARUN YAHYA

kojima je upravljala vlada na ~elu sa Maom, nisu se bavile nikakvim vjerskim


aktivnostima. Ove "tri samouprave", zajedno sa Komunisti~kom partijom, u toku
Maove 30-ogodi{nje vladavine radile su na uni{tenju religije i na {irenju komunisti~ke
ideologije. Jedina legalna kineska religija bila je maoizam, a Maova Crvena knjiga
je bila jedina sveta knjiga.112
Ujgurski Turci, muslimani, ili budisti sa Tibeta bili su na meti prakse
krvavog vandalizma. Smanjenjem stanovni{tva, a i uni{tenjem vjerskih
uvjerenja, Komunisti~ka partija Kine je ove narode nastojala dr`ati pod
kontrolom.
Maoisti~ko neprijateljstvo prema vjeri nastavljeno je i od strane ostalih
komunisti~kih re`ima Azije koji su slijedili Maov put. U genocidu koji je
protiv naroda Kambod`e vodio re`im Crvenih kmera svireposti je naro~ito
bila podvrgnuta Chamitska zajednica, koja je u Kambod`i imala status
muslimanske nacionalne manjine. U Crnoj knjizi komunizma se na slijede}i
na~in opisuje vandalizam koji su protiv Chamita vodili Crveni kmeri:
Od 1973. u oslobo|enim zonama uni{tene su d`amije, zabranjena molitva. Od
maja 1975. ove mjere postale su op}a pojava. Skupljeni su svi Kur’ani, a onda
zapaljeni, d`amije su bile preure|ene u objekte druge vjere ili sravnjene sa
z e m l j o m . U junu iste godine trinaest muslimanskih dostojanstvenika je
pogubljeno: jedni, jer su vi{e voljeli molitvu od politi~kog mitinga, drugi, jer
su tra`ili pravo da se vjen~avaju prema vjerskim obi~ajima. (...) Vjernici, koji
su posebno bili na meti, desetkovani su: od hiljadu had`ija, pre`ivjelo je
tridesetak. Za razliku od ostalih Kambod`anaca, Chami su se redovno dizali
na ustanak, {to je izazivalo brojne masakre kao odmazdu. Od polovine 1978.
Crveni kmeri po~eli su sistematski istrebljivati brojne zajednice Chama,
uklju~uju}i i `ene i djecu (...) Ben Kiernan evocira mortalitet od 50% me|u
njima...113
Drugi komunisti~ki re`im koji je izlagao maoisti~ko neprijateljstvo
prema vjeri, bila je diktatura Envera Hod`e u Albaniji. Unato~ tome
{to se nakon Drugog svjetskog rata pojavila kao satelit Sovjetskog
Saveza, u vrijeme kinesko-sovjetskog sukoba
60-ih godina Albanija je zauzela mjesto na
strani Kine i u veoma kratkom roku do{la u
polo`aj evropskog predstavnika crvene Kine i

Kineski propagandni poster na kojem


su skupa predstavljeni albanski
diktator Enver Hod`a i Mao

159
KOMUNIZAM U ZASJEDI

maoizma. Enver Hod`a je zatvorio sve bogomolje (d`amije i katoli~ke crkve


na sjeveru zemlje), {tavi{e, stanovni{tvu je zabranio obavljanje molitve ~ak
i u privatnim ku}ama. Gajiti bilo kakva vjerska uvjerenja i ispoljavati ih
tretiralo se kao krivi~no djelo, a oni koji su se oglu{ivali na to bili su
podvragavani torturama. Smatraju}i da je ovom praksom u potpunosti uni{tio
vjerska uvjerenja, Enver Hod`a je proglasio da je "osnovao prvu ateisti~ku
dr`avu u Svijetu u pravom smislu rije~i".

KOMUNIZAM I ATEISTI^KI SISTEMI


NA KOJE UPOZORAVA KUR'AN

U osnovi negativnih karakteristika komunisti~kih sistema, koje smo


iznijeli tokom cijele knjige, le`i to {to je komunizam ideologija apsolutno
opre~na vjeri i neprijatelj vjere. Razjareno neprijateljstvo prema vjeri je
razlog komunisti~kog vandalizma i u~malosti.
Vjera je forma `ivota i misli kojima je ~ovjeka obdario Bog, njegov
Stvoritelj. Za ~ovjeka je najdoli~niji `ivot onaj koji je u skladu s na~elima
vjere, zato {to je najbolji poznavalac ljudske du{e Allah, njegov Stvoritelj,
i jedino sistem zasnovan na principima Allahove vjere pru`a spokojstvo
ljudskoj du{i. Neizbije`no je da sistemi koji negiraju vjeru kod ljudi pobu|uju
bol, tugu, strah i nepovjerenje. A nevolje }e biti jo{ daleko ve}e ako su to
sistemi koji se suprotstavljaju onome {to vjera podu~ava, koji brane vjeri
opre~ne principe i sistemi koji se na tim osnovama nastoje o`ivotvoriti.
Komunizam je u{ao u historiju kao jedan od najefektnijih primjera ovih
sistema.
Krajnje zanimljiv moment u aktualnom kontekstu je da komunizam
ispoljava zna~ajnu sli~nost sa ateisti~kim sistemima opisanim u Kur'anu. Kada
se faraonov sistem, koji je u Kur'anu naveden kao primjer ateisti~kog sistema,
i drugi sistemi uporede sa dana{njim komunisti~kim re`imima, uo~it }e se
velika sli~nost me|u njima. Sada }emo krenuti analizom toga.

Strast velikih gra|evina


Zajedni~ka karakteristika vladara ateista je {to ih, zbog polo`aja na
kome se nalaze, obuzima osje}aj veli~ine, {to u svojoj nadmenosti poni`avaju
ostali narod. Ove karakteristike ispoljavaju na razli~ite na~ine.

160
Jedan primjer strasti velikih zdanja komunisti~ke arhitekture:
zgrada vlade u Moskvi

Kao primjer ovih vo|a, Allah, d`. {., u Kur'anu navodi faraona, koji je
u vrijeme Musaa, a. s., vladao Egiptom. Iz svoje obijesti, faraon se hem
suprotstavio Allahovom izaslaniku Musau, a. s., hem svoj narod podvrgao
raznim vrstama presija. Interesantan izraz faraonovog osje}aja veli~ine je
odluka o gradnji "visokog tornja". Nalog koji je s tim ciljem faraon izdao
svom pomo}niku Hamanu se na slijede}i na~in navodi u Kur'anu:
"O, velika{i", - re~e faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene,
a ti, o, Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu
Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, la`ac!' (Al-Qasas, 38).
Strast "visokog tornja", koji je izraz faraonove nadmenosti, kod
komunisti~kih diktatora se, tako|er, pojavio kao strast "velikih gra|evina".
U svim komunisti~kim re`imima, a naro~ito u Sovjetskom Savezu, gradile
su se pretjerano velike dr`avne zgrade, koje su izgledale kao simboli
besmrtnosti i snage komunisti~kog re`ima. Pala~a koja je u Bukure{tu
izgra|ena po nalogu rumunskog diktatora Nikolaya ^au{eskua dugo vremena
je nosila titulu najve}e zgrade Svijeta. Pala~a, koja je djelovala krajnje
hladno i bez duha, jedino je svojom "grandiozno{}u" uspjela izi}i u prvi plan
i ostala je kao izraz kompleksa grandioznosti komunisti~ke ideologije.

161
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Nasilno proganjanje naroda


Govore}i o ateisti~kim snagama koje na Zemlji siju smutnju, Allah, d`.
{., u Kur'anu saop}ava da one odre|ene ljude izgone iz njihovih domova i
prisiljavaju ih na seobu. Ilustracije radi, nevjernici su pred poslanicima
nastupali sa prijetnjom ..."Ili }ete vjere na{e biti ili }emo vas, doista, iz
zemlje na{e protjerati!"... (Ibrahim, 13).
Nevjernici su naro~ito radili na protjerivanju muslimana koje su ocijenili
kao slabe. O ovome se govori u jednom kur'anskom ajetu i dodaje: "Onima
koji su ni krivi ni du`ni iz zavi~aja svoga prognani samo zato {to su govorili:
"Gospodar na{ je Allah!"... (Al-Had`d`, 40).
[to se ti~e komunisti~kih re`ima, oni su izazvali najve}e progone u
povijesti, a ti progoni su naro~ito na meti imali muslimane. Veliki broj
muslimanskih naroda, a naro~ito Turci sa Krima, za vrijeme Staljina je u toku
jedne no}i napustilo svoje zavi~aje i, gladni i bijedni, deportirani u neuvjetna
podru~ja Rusije. Desetine hiljada ih je nevino umro u toku deportacije, a
veoma veliki broj onih koji su uspjeli sti}i na odredi{te je umrlo od gladi,
epidemija bolesti i od izuzetno niskih temperatura.

Uni{tavanje slobode vjerovanja


Jedan od temeljnih odlika faraonovog sistema, koji je istaknut u Kur'anu,
je taj {to sistem uskra}uje slobodu vjerovanja. Sistem odre|uje kakva vjerska
uvjerenja }e posjedovati zajednica. Ova struktura je sasvim o~ita u faraonovim
rije~ima ..."Z Zar da mu povjerujete prije nego {to vam ja dozvolim! "... (Al-
A'raf, 123), koje je uputio ~arobnjacima koji su povjerovali Musau, a. s.. Kada
se obra}ao svome narodu, faraon je na slijede}i na~in rekao da ih on podu~ava
istini i iznio tvrdnju da, izvan toga, ne trebaju tra`iti pravi put:
.. ."Savjetujem vam samo ono {to mislim, a na pravi put }u vas samo ja izvesti"
(Al-Mu'min, 29).
Nosioci aktualne odlike faraonovog sistema su u moderno vrijeme bili
komunisti~ki re`imi. Svi komunisti~ki sistemi XX stolje}a, predvo|eni
Sovjetskim Savezom, nose titule "totalitarnih re`ima", ili su, u najmanju ruku,
radili na uspostavljanju jednog totalitarnog re`ima. Totalitarizam je sistem
u kojem dr`ava pod svoju kontrolu uzima pojave javnog i kulturnog `ivota
i strogim mjerama spre~ava svaku privatnu inicijativu. Faraonov totalitarni
re`im, koji je opisan u Kur'anu, u XX stolje}u je o`ivotvoren od strane

162
HARUN YAHYA

komunisti~kih diktatora kao {to su Lenjin, Staljin, Mao ili Enver Hod`a.
Albanski diktator Enver Hod`a je zabranio narodu posjedovanje bilo kakvog
vjerskog uvjerenja, zatvorio sve bogomolje i proglasio da je "osnovao prvu
ateisti~ku dr`avu u povijesti:"

Kult lidera
Govore}i o faraonovom sistemu, Allah, d`. {., nas u Kur'anu obavje{tava
o faraonovim naporima da od sebe na~ini bo`anstvo u o~ima naroda. Ova
~injenica se jasno o~ituje u njegovim rije~ima koje se navode u Kur'anu: "O,
velika{i", - re~e faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene..."
(Al-Qasas, 38). Historija Egipta nam tako|er daje isti podatak, pokazuje
nam da su faraoni sami sebe predstavljali kao "bogove na zemlji".
U komunisti~kim re`imima je uo~eno da su se diktatori, koji su vladali
sistemom, tako|er nalazili u istom psihi~kom stanju. Diktatori poput Lenjina,
Staljina, Maoa, Kim Il Sunga provodili su masovno ispiranje mozga, koje
}e ih na~initi gotovo bogom u o~ima naroda. Engleski izraz "cult of
personality" (kult li~nosti) formulira aktualno "obo`avanje lidera".
Ova tendencija stvaranja bo`anstva je po~ela sa Lenjinom, liderom
Oktobarske revolucije, koja je, ina~e, prva komunisti~ka revolucija. Doista,
obrati li se pa`nja na neke Lenjinove izjave i shvatanja, koja je ostavio u
naslije|e, za oko }e zapeti svojevrsna "atmosfera religije". Rije~ je, me|utim,
o idolopokloni~koj religiji. Komunisti~ku partiju je organizirao u vidu jedne
vrste ateisti~ke sekte. A kada je umro, ~lanovi Komunisti~ke partije su
priredili veliku ceremoniju i prema njegovom le{u, na ritualan na~in,
uzvikivali: " D r u ` e L e n j i n e , m i t i s e k u n e m o d a } e m o i z v r { i t i t v o j a
n a r e | e n j a ! " 114 L e n j i n o v o t i j e l o j e p o h r a n j e n o u m a u z o l e j k o j i p o d s j e } a n a
hramove starogr~kih bogova, a prethodno je mumificirano na na~in istovjetan
m u m i f i c i r a n j u t i j e l a f a r a o n a , " z e m a l j s k i h b o g o v a " s t a r o g E g i p t a , {to je
veoma jasan primjer sli~nosti izme|u faraonovog i komunisti~kog sistema.
Staljin i Mao slijedili su Lenjinov put. Oba diktatora su pravili ogromne
biste i razmje{tali ih {irom svojih zemalja. Na taj na~in su kod naroda
nastojali stvoriti predo~enje "lidera-boga". Mao je napisao svojevrsnu "svetu
knjigu" zvanu Crvena knjiga i svaki Kinez je bio du`an ~itati je i u djelo
provoditi. Mnogi Kinezi i danas posje}uju Maove statue {irom zemlje, a na
njegov ro|endan de{avaju se masovna samoubistva.

163
Komunisti~ki propagandni posteri izra|eni s ciljem idoliziranja Maoa. Nije te{ko uo~iti da je Mao
predstavljen kao sunce koje se ra|a iznad svih Kineza, kao nepoge{ivi vodi~ i "svetac" koji navodno
svima donosi sre}u i zadovoljstvo `ivljenja.

Korejci koji se klanjaju kipu sjevernokorejskom diktatoru Kim Il Sungu dokumentiraju ~injenicu da je
komunizam u biti savremeno idolopoklonstvo.
KOMUNIZAM: SAVREMENO IDOLOPOKLONSTVO
Tendencija "klanjanja lideru", koja se pojavila u komunisti~koj ideologiji, upu}uje na zaklju~ak da komunizam
posjeduje jedan idolopokloni~ki nazor poput faraonovog sistema o kojem nas Kur'an obavje{tava.
Komunisti~ki lideri, koji su, kao i egipatski faraon, tokom `ivota provodili tiraniju nad svojim narodom,
nakon smrti su mumificirani isto kao i faraoni. Lenjinov mozak je, s ciljem navodnog "analiziranja nadljudske
inteligencije", izva|en iz lobanje i uzet pod specijalnu za{titu. Ljudi, koji sa strahom posmatraju le{eve
Lenjina (gore desno) i Maoa (dolje), odslikavaju despotizam komunisti~ke ideologije.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Kim Il Sung , lider Sjeverne Koreje, tako|er je idoliziran, nazvan je


"suncem naroda" i predstavljen kao nepogre{ivi vodi~ na pravom putu. Sve
navedeno isto va`i i za Ho Chi Mina, komunisti~kog diktatora Sjevernog
Vijetnama.

Oligarhijska struktura
Oligarhija zna~i politi~ku ekomoniju, odnosno vlast male grupe
eksploatatora. Ako je u nekom sistemu politi~ka snaga u rukama samo jedne
ograni~ene grupe, taj sistem je oligarhijski. Obratimo li pa`nju na kur'anske
ajete, uo~it }emo da su svi ateisti~ki re`imi o kojima se govori u osnovi
oligarhijske strukture. U mnogim kur'anskim ajetima se spominju "glave{ine
naroda". Analiziramo li ajete u kojima se govori o glave{inama naroda,
primijetit }emo da je aktualna grupa svu politi~ku mo} dr`ala u svojim
rukama i da su cijelu zajednicu usmjeravali u skladu sa svojim idejama.
Faraonov poredak je, tako|er, bio oligarhijski. Obratimo li jo{ jednom pa`nju
na ajete o faraonu, zapazit }emo jednu oligarhijsku klasu koju ~ine faraonovi
savjetnici, ~arobnjaci i vojska. Da bi narod ostao pot~injen faraonovom
sistemu, idejnu kontrolu nad njim dr`ali su ~arobnjaci, a vojska je istu
kontrolu osiguravala upotrebom sile.
Komunisti~ki re`imi su savremena o`ivotvorenja ateisti~kih oligarhijskih
sistema o kojima se govori u Kur'anu. Osnovna krilatica sa kojom su

Kao faraonov re`im opisan


u Kur'anu, i komunizam je
jedan
oligarhijski sistem
zasnovan na vlasti
manjine. Rukovodioci
Komunisti~ke partije
gledaju na narod sa visine i
vladaju po li~nom
naho|enju. Na fotografiji
lijevo vidi se sovjetska
oligarhija 20-ih godina:
bolj{evi~ki kadar u stavu
komunisti~kog pozdrava
ispred Lenjinovog
mauzoleja.
HARUN YAHYA

komunisti nastupali u javnosti bila je uspostava navodne "narodne vlasti";


me|utim, u svakoj zemlji u kojoj su uspjeli preuzeti vlast komunisti su
formirali vladavinu manjine zasnovanu na ugnjetavanju naroda. Sva politi~ka
mo} u zemlji pre{la je u ruke rukovodilaca Komunisti~ke partije, koja, iako
je nosila etiketu "Partije proleterijata", odnosno radni~ke partije, nije imala
nikakve veze sa radnicima. Centralni komitet Komunisti~ke partije, Politbiro,
vrhovni politi~ki organ komunisti~kih partija, i iznad njih generalni sekretar
bili su vlasnici sve politi~ke mo}i zemlje, i to su bezdu{no koristili. Svi
navodni "demokratski" mehanizmi komunisti~kih re`ima, poput izbora i
partijskih kongresa, bili su samo farsa.

"Ni{tenje usjeva i stoke"


Navode}i atribute vladara nevjernika, Allah, d`. {., u Kur'anu skre}e
pa`nju na veoma zna~ajnu ~injenicu:
^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji da napravi na Zemlji nered,
ni{te}i usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: "Boj se
Allaha!" - on onda iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, do -
ista, grozno boravi{te (Al-Baqarah, 205-206)

Obratite pa`nju: dio ajeta "nastoji da napravi na Zemlji nered, ni{te}i


usjeve i stoku" u p o t p u n o s t i o p i s u j e p o k o l j e i k o l e k t i v i z a c i j u koja se
primjenjivala u komunisti~kim re`imima poput Sovjetskog Saveza, crvene
Kine ili Kambod`e. Lenjin, Staljin, Mao ili Pol Pot su pravili nered stvaraju}i
u svojim zemljama okru`enje totalnog mete`a, straha i terora. Primjenjivanjem
Li{enkovih evolucionisti~kih besmislica u poljoprivredi, uni{tili su
poljoprivredne proizvode, odnosno sjetvu. Ubijanje desetina miliona ljudi
je gotovo ravno kao pokolj cijele jedne ljudske generacije. U nastavku ajeta
se nagla{ava da su ovi ljudi ateisti i oholi, {to besprijekorno odgovara opisu
komunisti~kih diktatora Lenjina, Staljina, Maoa ili Pola Pota, koji su se iz
svoje oholosti pona{ali kao "bogovi na Zemlji".

Zaklju~ak
Komunisti vjeruju da povijest napreduje u jednoj konstantnoj evoluciji,
da su prija{nji narodi zaostali u odnosu na savremene. Prema tome, oni na
svojevrstan na~in nastoje ismijati i poniziti svete Knjige koje su hiljadama
godina ranije objavljene Bo`ijim poslanicima. Me|utim, njihova ideologija

167
KOMUNIZAM U ZASJEDI

i duhovno stanje u kome se nalaze je psiholo{ki poreme}aj, zabluda i neukost,


o ~emu nas je Allah, d`. {., obavijestio Kur'anom prije ~etrnaest stolje}a.
Bez obzira {to sebe vide kao ~elnike ideologije koju smatraju "najnaprednijom
etapom povijesti", komunisti~ki lideri nose iste odlike kao i egipatski faraoni
koji su ostali u dubinama povijesti.
U biti, u povijesti ne postoji "napredak" sa aspekta ljudske gra|e i
inteligencije. Ljudi od prije hiljada godina imaju iste karakteristike kao i
savremeni, a {to se ti~e kulturnog i tehnolo{kog razvoja, kroz historiju su
bilje`eni i progresi i dekadencije. Ilustracije radi, jo{ su nepoznate mnoge
tajne, poput tehnologije iz perioda Sulejmana, a. s., kao i tehnike gradnje
piramida iz vremena starog Egipta. Da su odre|ene civilizacije imale veoma
naprednu kulturnu i tehnolo{ku akumulaciju jasno se vidi iz iskopina koje
pripadaju aktualnim civilizacijama. Me|utim, nikada nije postojao konstantan
razvoj. Nekada se de{avao progres, a nekada dekadencija.
Ali, sa aspekta ljudske gra|e, kao {to smo i na po~etku naglasili, Allah,
d`. {., je stvorio odre|eni tip ljudi sa odre|enim mentalnim sklopovima, a
povijest izme|u toga funkcionira prema zakonima koji su, opet, odre|eni od
strane Allaha, d`. {. U Kur'anu se na slijede}i na~in daje saop}enje o
apsolutnoj nepromjenljivosti Bo`ijih, socijalnih i prirodnih zakona:
"Prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti
ne}e{ u Allahovu zakonu izmjene na}i" (Al-Ahzab, 62).
Postojanje komunisti~ke ideologije je tako|er Bo`ija odredba. Ljudi su
povjerovali u jednu brutalnu, mra~nu i svirepu ideologiju, zato {to je to tako
Allah odredio. Allahovom odredbom je komunizam u crno zavio XX stolje}e.
Allah, d`. {., je tako odredio po{to su oni koji su odabrali ateizam vjeruju}i
u Darwinove stranputice, zaslu`ili komunizam - a sa jedne strane i fa{izam.
U jednom ajetu se ova Bo`ija odredba obja{njava na slijede}i na~in:
"Zbog onoga {to ljudi rade, pojavio se mete` i na kopnu i na moru, da im On
dâ da iskuse kaznu zbog onoga {to rade, ne bi li se popravili" (Ar-Rum, 41).
Do jednog sociolo{kog zaklju~ka o ovim zakonima do{ao je poznati ruski
pisac i dobitnik Nobelove nagrade Aleksandar Sol`enjicin. U jednom govoru
u Londonu 1983. g., ovaj `estoki kriti~ar komunizma na slijede}i na~in je
komentirao razloge katastrofe koja je zadesila njegov narod:
Sje}am se da su za razloge katastrofe koja je zadesila Rusiju prije pola stolje}a,
dok sam jo{ bio dijete, stariji govorili: "Ljudi su zaboravili Boga; to je razlog

168
HARUN YAHYA

svih ovih nesre}a." Od tada sam pedeset godina proveo rade}i na historiji na{e
revolucije, pro~itao sam stotine knjiga, saslu{ao stotine svjedoka, napisao
osam tomova knjiga. Ali ako tra`ite da formuliram osnovni razlog revolucije
koja je uni{tila 60 miliona ljudi, onda ne mogu ni{ta vi{e osim da ponovim
ovo: Ljudi su zaboravili Boga; to je razlog svih ovih nesre}a. 115
Komunizam je belaj koji se pojavio kao rezultat ~ovjekovog
zaboravljanja Boga. @ivi je to primjer koji dokazuje kako su rezultirale
filozofije poput darvinizma i materijalizma, koje negiraju postojanje Boga,
te koliko ateisti~ko dru{tvo mo`e biti brutalno, nemilosrdno i varvarsko. Kada
ljudi vide neda}e koje je donio komunizam, onda mogu uo~iti veliku razliku
izme|u ateisti~kog dru{tva i vjerske etike. Upravo je to bio povod da ljudi
shvate da je `ivljenje u skladu sa normama vjerske etike jedino rje{enje sa
aspekta spasa ~ovje~anstva.
Me|utim, ne zaboravimo da }e komunizam i sli~ne izopa~ene ideologije
nalaziti svoj `ivotni prostor sve dok ljudi, negiranjem Boga, budu nastavili
vezivati se za aktualne filozofije. Ako ~ovjek ne `eli da se "zbog onoga {to
ljudi rade, pojavi mete` i na kopnu i na moru", kao {to je istaknuto u
prethodnom ajetu, onda sebe, a i druge mora, prije svega, udaljiti od navedenih
ideologija. A da bi to uspio realizirati, prvenstveno mora upoznati ljude sa
porazom i mra~nim licem darvinizma, koji sve ove ideologije, koje za sobom
povla~e ogromne nesre}e, isti~u kao navodno nau~nu potporu svojim idejama.
Jedan od esencijalnih zadataka osoba obdarenih svije{}u, savje{}u,
dovitljivo{}u i obazrivo{}u u XXI stolje}u je vo|enje idejne borbe sa
"maddiyyun ve tabiiyyun taunu" (bole{}u materijalizma i prirodoslovlja)
na koju je pa`nju skrenuo veliki islamski u~enjak Bediuzzaman.

169
[ESTI DIO

Stari i novi ruski diktatori: 1917.


Lenjin i 2000. Putin (naredna stranica)
HARUN YAHYA

SKRIVENI KOMUNIZAM

tephan Jay Gould je jedno od prvih imena u Americi koje,

S nakon Darwina, pada s pameti pri spomenu "teorije


evolucije". Gould, koji dugi niz godina radi na Harvard
univezitetu kao profesor zoologije i paleontologije, poznat
je po velikom broju knjiga koje je napisao podupiru}i teoriju evolucije
i ~estom medijskom pojavljivanju kada je rije~ o aktualnoj teoriji.
Kada se pojavi neka debata o evoluciji, svjetski poznati ~asopisi,
poput Timea i Newsweeka, neizostavno ustupe mjesto Gouldovom
mi{ljenju. Njegove knjige zauzimaju naistaknutije mjesto u vitrinama
muzeja historije prirode. Gould nastoji zatvoriti Darwinove propuste,
nekako spasiti poraz teorije evolucije koji je do`ivjela od fosila, ali
je, naravno, bezuspje{an. Iz tog razloga ga Philip Johnson, profesor
sa Berkeley univerziteta i jedan od poznatih kriti~ara teorije evolucije,
naziva "darvinisti~kim Gorba~ovom". [tavi{e, ovaj svoj neuspjeh
Gould je u vi{e navrata sam priznao. (Za detaljnije podatke pogledati:
Harun Yahya, Stvarni korjeni `ivota, 2000.)

171
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Postoji jo{ jedna ideologija kojoj je, koliko i


darvinizmu, privr`en Stephen Jay Gould: marksizam.
Gould je to uvijek otvoreno izra`avao. Prema
njemu, darvinizam i marksizam su dva nerazdvojna
lica medalje. Darwin je obja{njavao "dijalektiku
prirode, a Marx "dijalektiku povijesti". Gouldova
privr`enost darvinizmu je, zapravo, rezultat njegove
privr`enosti materijalisti~koj dijalektici. Za Darwina
ka`e da on, "komentiraju}i prirodu, primjenjuje jednu Vode}i ameri~ki darvinist,
veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju" i nau~nik Stephen Jay Gould,
okorjeli je marksist koji
zbog toga ga uporno brani.116
brani mi{ljenje da je
Tako je 1992.g., jedan od najpoznatijih marksizam oja~ao raspadom
marksista-darvinista, Gould, posjetio Rusiji. Nekoliko Sovjetskog Saveza
godine prije ove posjete Isto~ni blok se raspao, prije na godinu dana raspao
se i Sovjetski Savez, Komunisti~ka partija pokopana u historiji. Cijeli Svijet
je govorio o tome "kako je komunizam do`ivio apsolutni poraz". Gould je,
me|utim, imao druga~ije mi{ljenje. Po povratku u Ameriku, on je novinarima
izjavio:: "Sru{ena je jedna marksistika praksa, ali je marksizam zadr`ao
snagu svog nau~nog komentiranja povijesti" .117
Dakle, prema Gouldu, marksizam je jo{ `iv.

Komunizam `ivi
Stephen Jay Gouldova privr`enost darvinizmu nije izniman slu~aj.
Tokom XX stolje}a bilo je mnogo marksista me|u vode}im nau~nicima koji
su branili teoriju evolucije. Okorjeli komunisti su bili nau~nici, poput
Aleksandra Oparina ili J. B. S. Haldanea , koji su u prvoj polovini stolje}a
na~inili najzna~ajnija ostvarenja u ime teorije evolucije. Jo{ su
evolucionisti~ki nau~nici Zapada, poput John Maynard Smitha i Richard
Lewontina , tako|er uporni zagovara~i marksizma.
Prema njima, darvinizam i marksizam imaju isto zna~enje. Obe teorije
se zasnivaju na zajedni~koj filozofskoj osnovi: dijalekti~kom materijalizmu.
Marx je to adaptirao na povijest, a Darwin na prirodu. [to se ti~e fakta koji
Svijet komentira kao slom komunizma, odnosno raspad Sovjetskog Saveza
i Isto~nog bloka, prema ovim nau~nicima to je samo "poraz jednog pogre{nog
komentiranja marksizma". Sve dok postoji dijalekti~ki materijalizam, postojat
}e i marksisti~ki politi~ki pristup.

172
HARUN YAHYA

Ovo mi{ljenje brane i mnoge organizacije i intelektualci u Svijetu koji


jo{ vjeruju u komunizam. Ovi aktualni komunisti su, dok je jo{ postojao
Sovjetski Savez i Isto~ni blok, odvojili marksisti~ku ideologiju od
komunisti~kih re`ima u ovim zemljama. Aktualne komunisti~ke re`ime su
nazivali prakti~nim socijalizmom, odnosno "realsocijalizmom", a zauzvrat
tome, smatrali su da socijalizam kao idologija nije u vezi sa tim re`imima
i da }e on ostati u slu~aju da se ovi re`imi raspadnu.
A danas ovu tvrdnju oni aktualiziraju na jedan efektniji na~in. Njihova
tvrdnja glasi: Jedno dru{tvo, prema Marxu, mora pro}i kroz odre|ene faze.
Prvo se mora `ivjeti kapitalizam, nakon njega socijalizam i na kraju se mora
napredovati ka komunizmu. Me|utim, u Sovjetskom Savezu i ostalim
komunisti~kim re`imima XX stolje}a desio se nagli prijelaz iz poljoprivredne
zajednice u socijalizam. Presko~en je kapitalizam kao prijelazna faza ka
socijalizmu. Prema tome, neuspjeh ovih re`ima je prirodan, smatraju
marksisti. Uporedo s prihvatanjem kapitalizma od strane tih zemalja, dogodit
}e se "kapitalisti~ka etapa", o kojoj je govorio Marx, a nakon toga }e do}i
socijalizam, ja~i i postojaniji.
Ovaj komentar danas prihvataju mnogi koji i dalje vjeruju u marksizam.
A me|u njima mjesto zauzima {iroka lepeza kadra, od vode}ih ameri~kih
nau~nika, poput Stephena Jay Goulda, do evropskih komunisti~kih partija,
od marksisti~kih intelektualaca i novinara do separatisti~ko-teroristi~kih
komunisti~kih organizacija.
Prema tome, krajnje je pogre{no misliti da je raspadom Sovjetskog
Saveza i Isto~nog bloka komunizam pokopan u pro{lost i da vi{e ne
predstavlja opasnost po Svijet. Komunizam je pliti~ka teorija dijalekti~kog
materijalizma. Dok `ivi dijalekti~ki materijalizam, `ivjet }e i komunizam.
Ako je jedna filozofija sna`no prisutna u jednom
dru{tvu, onda je samo "pitanje pronalaska prikladnog
okru`enja" da bi ona bila efektna sa politi~kog aspek-
ta. Ako dijalekti~ki materijalizam `ivi kao jaka i
ra{irena filozofija, onda, tako|er, i komunizam, kao
njegova politi~ka dimenzija, pronalaskom prikladnog

Dok `ivi darvinizam, `ivjet }e i dijalekti~ki materijalizam, pa,


prema tome, i komunizam.Marksisti~ko-darvinisti~ki nau~nici
Amerike su izraz ove ~injenice. Lijevo: faksimil naslovne stranice
knjige Darvinist lijevo, autora Petera Singera.

173
KOMUNIZAM U ZASJEDI

okru`enja, mo`e do}i u stanje efektne mo}i.


Generalno, u Svijetu danas vlada jedno veoma izra`eno povjerenje u
liberalnu ekonomiju i demokraciju. Me|utim, potencijalna me|unarodna
kriza, koja bi se dogodila u sistemu liberalne ekonomije, u trenutku mo`e
izmijeniti psihologiju i tendencije ljudi. Zapravo, primjeri toga su zabilje`eni
u pro{losti. U ishodu "Velike krize" 1929. g. u cijelom Svijetu je nastao veliki
ekonomski haos, koji je naglo pove}ao popularnost komunisti~kih i fa{isti~kih
partija. Komunistima, koji "Veliku krizu" komentiraju kao "kolaps
kapitalisti~kog sistema", ukazala se prilika mnogo lak{eg utjecaja na mase.
Osim toga, komunisti ~ak i sada posjeduju zna~ajnu mo} u Svijetu, a
naro~ito u zemljama Evrope. I dalje su veoma jake komunisti~ke partije
Francuske i Italije, koje na gotovo svim izborima ostvaruju prili~no visok
broj glasova. U skoro svim zemljama biv{eg Isto~nog bloka postoje
socijalisti~ke partije na ~ijem ~elu se nalaze biv{i komunisti~ki kadrovi i koje,
tako|er, iza sebe imaju krajnje brojnu glasa~ku populaciju. Jedna
me|unarodna ekonomska kriza poput one iz 1929. g. o kojoj smo malo~as
govorili, ove zemlje s lahko}om mo`e baciti u naru~je aktualnih socijalisti~kih
partija, a nakon toga i u naru~je komunisti~kog re`ima.

Rusija: korak naprijed, dva natrag!


Situacija u Rusiji je jo{ alarmantnija. Nakon raspada Sovjetskog Saveza
1991. g., ova zemlja je, u biti, na~inila prijelaz u fa{izam, a ne u demokraciju.
Jeljcin, koji je za vrijeme svoje vladavine tenkovskom paljbom zasipao
Dumu (ruski parlament), i njegov nasljednik Putin posjeduju, u pravom
smislu rije~i, fa{isti~ki karakter i na~in upravljanja.
[to se ti~e komunizma i fa{izma, dviju ideologija koje naizgled
zauzimaju mjesto na potpuno opre~nim krajevima politi~ke lepeze, izme|u
njih postoji veoma tanka nit razdvajanja. Obje ove ideologije su sli~nog
socijalnog i eti~kog sklopa i imaju sli~an model lidera. Zapravo, obje su u
politi~koj nauci uvr{tene u istu kategoriju kao "totalitarne ideologije".
Totalitarizam je model koji dr`avom i dru{tvom vlada presijama,
zastra{ivanjem i propagandom i koji se najsvirepijim metodama obra~unava
sa svojim neistomi{ljenicima.
Ruska politi~ka kultura i re`im se znatno promijenio nakon 1991. g.

174
HARUN YAHYA

Sa komunizma se pre{lo na jednu vrstu fa{izma, koji se zasniva na savezu


dr`ava-mafija, {to, kao {to smo ve} rekli, u osnovi ne predstavlja neku
zna~ajnu promjenu. Stvarne promjene nastale su u ekonomiji i socijalnoj
strukturi. Pojavilo se veoma mnogo bogata{a skorojevi}a, velikom dijelu
populacije je opao `ivotni standard, izme|u bogatih i siroma{nih je nastao
veliki jaz, koji je u konstantnom porastu. Rusijom je zavladala struktura
"divljeg kapitalizma", nalik onome u Engleskoj XIX stolje}a. [to se ti~e
mafija{kih organizacija, koje su se pojavile uporedo sa slabljenjem
centralisti~kog autoriteta dr`ave, one ~ine svojevrsnu "feudalnu strukturu".
Zanimljivo je da, prema marksizmu, obje ove strukture obrazuju uvjeti
koji prethode revoluciji. Dakle, postoje}e rusko ustrojstvo je, sa marksisti~kog
stajali{ta, "predkomunisti~ko" ustrojstvo. Komunisti, koji u Rusiji jo{ imaju
visok procent glasova i koji su, povrh svega, utjecajni u dr`avnom mehanizmu,
postoje}e stanje ocjenjuju na taj na~in. Mogu}a ma|unarodna kriza, koja bi
poljuljala povjerenje u liberalnu ekonomiju i demokraciju, ovu komunisti~ku
teoriju bi mogla pretvoriti u praksu i veoma lahko bi se Rusija mogla ponovo
na}i pod komunisti~kim re`imom.
Zapravo, u ovom trenutku se pred nama javlja jedna od podmuklih

Ruski demonstranti koji se bune novom kapitalisti~kom poretku u


Rusiji uzvikuju slogane za povratak komunizma.

175
KOMUNIZAM U ZASJEDI

taktika komunizma. Komunisti rade na "uspostavi reda" koji je, po njihovom


mi{ljenju, naru{en uslijed poreme}enog povijesnog redoslijeda (prijelaz sa
kapitalizma na komunizam). Iz tog razloga su ruski narod predali u ruke mafiji
i pripremili okru`enje za o`ivljavanje klasi~nog kapitalizma. Ovim
namje{tenim sistemom oni iznuruju svoj narod i rade na tome da ga privoli
da zaklju~i kako nema drugog rje{enja osim komunizma.
S druge strane, komunizam potajno nastavlja svoje bivstvovanje. Sav
postoje}i kadar ~ine biv{i komunisti. I, obrazovane Marxovim dijalekti~kim
materijalizmom, ove osobe nisu odustale od snova o komunizmu. Naprotiv,
oni koji vjeruju da komunizam treba do}i nakon kapitalisti~kog stadija, dok
se ne ispuni jedan uvjet prelaska na "komunizam", oni ostaju posmatra~i
de{avanja kapitalizma. Zbog toga {to su istinski komunisti, oni sada brane
i provode kapitalizam.
Sa aspekta ovih ljudi, koji su prihvatili principe dijalekti~kog
materijalizma, za postizanje krajnjeg cilja veoma je jednostavno jedan dan
izgledati kao komunist, a drugi dan kao fa{ist. Zapravo, i fa{izam i komunizam
u biti imaju isti cilj: zlostavljanje naroda... Kao {to smo ve} rekli, razlika je
samo u onoj tankoj niti razdvajanja. Svoju tiraniju komunizam obavlja
podmuklo i pod sloganima "humanosti". Komunizam uvijek prona|e
opravdanje svoje tiranije i vandalizma.
Iza svih ovih tajnovitih zavjesa, komunizam je i dalje na vlasti u Rusiji;
ruska dr`ava ima ustrojstvo klasi~nog komunizma. Rusija, koja dr`i vojnu
kontrolu turskih republika, nije se promijenila; Sovjetski Savez de facto jo{
postoji. Okorjeli komunisti~ki kadar vidno tla~i narod u jednom
kapitalisti~kom okru`enju; {tavi{e, nastavlja se sa u~estalim ateisti~kim i
amoralnim podukama, koje }e rezultirati vidnim udaljavanjem naroda od
eti~kih vrijednosti. Ra~una se da ne}e biti nikakvog razloga da zajednica,
koja je zanemarila Bo`ije postojanje, ne prihvati komunizam.
Ruski komunisti, koji na protestne mar{eve i danas izlaze sa posterima
Staljina i Lenjina u rukama, posjeduju mo} koja se ne smije zanemarivati
ni poni`avati. Raspad Sovjetskog Saveza 1991. g. vide, kao {to je to i Lenjin
naglasio u svojoj knjizi iz 1904. g. Korak naprijed, dva natrag, kao trenuta~no
povla~enje natrag na putu koji vodi ka kona~nom cilju. Lenjin je u aktualnoj
knjizi napisao i slijede}e:
Jedan korak naprijed, dva koraka natrag... to se de{ava u `ivotu

176
PODMUKLA TAKTIKA DIJALEKTI^KOG MATERIJALIZMA:
JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA NATRAG

velikoj zabludi su oni koji danas vjeruju da je komunizam, koji svoju snagu crpi
U iz darvinizma, pora`en prije nekoliko godina i da vi{e ne predstavlja opasnost.
On i dalje jeste opasnost - zato {to on nije sru{en, ve} je, u skladu sa najosnovnijim
principom dijalekti~kog materijalizma, na~inio dva koraka natrag.
Prema ovom osnovnom principu "Korak naprijed, dva natrag", koga je Lenjin ob-
radio u svojoj istoimenoj knjizi, komunisti, ~ine}i po potrebi nekoliko koraka natrag
radi postizanja svoga cilja, izgledaju kao da su se udaljili od svog cilja. Iz tog razloga,
u komunisti~koj Kini su se djeca podu~avala "dijalekti~kom putu hoda" koji se zasni-
va na temelju tri koraka naprijed, dva koraka natrag.
Jedan od najkonkretnijih primjera ovoga je komunisti~ki stav o instituciji po-
rodice. Prema Karlu Marxu, utemeljiva~u dijalekti~kog materijalizma, da bi se ost-
vario komunizam prvenstveno je potrebno ukinuti instituciju braka. "Ukidanje poro-
dice! ^ak se i najradikalnije osobe razbjesne naspram ovog gnusnog komunisti~kog
cilja", pisali su Marx i Engels u Komunisti~kom manifestu, a kasnije su, tako|er, po-
ku{ali objasniti zbog ~ega je, prema njima, potrebno ukinuti ovu instituciju. Iznijeli
su da se "bur`oaska porodica" zasniva na kapitalu i privatnoj zaradi; govore}i da }e
nestati i porodice kada se ukine privatni kapital i zarada (kada se, dakle, ostvari ko-
munisti~ka revolucija), tvrdili su da }e "prirodno nestati i bur`oaske porodice kada
nestane njezinog partnera".
U svojoj knjizi Porijeklo porodice, privatne svojine i dr`ave Friedrich Engels
je nastojao prikazati porodicu kao vje{ta~ku instituciju koja nije postojala u prvim
etapama historije ~ovje~anstva, koja se pojavila kasnije kao instrument eksploataci-
je. Prema ovoj Engelsovoj filozofiji, uporedo sa komunisti~kom revolucijom ukinut
}e se i dr`ava i privatna svojina, ali i porodica.
Da bi postigli ove svoje ciljeve, komunisti nastupaju po mjeri na~ela dijalek-
ti~kog materijalizma. Da bi ukinuli instituciju porodice, oni imaju potrebu za sna`-
nom dr`avom. Me|utim, za postizanje jake dr`ave, potrebno je prvenstveno imati ja-
ku instituciju porodice. Iz tog razloga, ~ine}i korak natrag, oni ja~aju porodicu. Na
osnovu toga ja~a komunisti~ka dr`ava, nakon ~ega, u narednom stadiju, rade na pot-
punom ukidanju institucije porodice.118
Kao {to se razumije iz ovog primjera, javnost se ne bi trebala zavaravati komu-
nisti~kim sloganima poput "komunizam je pora`en", "oja~ale su porodi~ne veze u Ru-
siji" i sl. To je taktika dijalekti~kog materijalizma, koju je Lenjin istakao knjigom Je-
dan korak naprijed, dva koraka natrag. Komunizam mijenja boje kao kameleon, ~e-
ka da se pripremi pogodan teren.
Iz tog razloga, neizostavno je potrebna idejna borba protiv dijalekti~kog mate-
rijalizma, kao osnove filozofije komunizma, i darvinizma, kao njegova navodno nau~-
nog oslonca. U protivnom, komunisti ~ekaju u zasjedi - da bi na~inili krvave i surove
korake naprijed.
KOMUNIZAM U ZASJEDI

pojedinca, u historiji nacija i razvoju partija. Ali, bila bi najzlo~estija


podlost sumnjati u principe revolucionarne socijaldemokracije, da }e
proleterska organizacija i partijska disciplina, na kraju krajeva, ostvariti
potpunu pobjedu.119

Mao `ivi!
Isto~na Evropa i Rusija, koje smo do sada razmatrali, predstavljaju
primjere mogu}nosti ponovnog aktiviranja komunizma koji je pora`en 90-
ih godina. Postoji, me|utim, jedna verzija komunizma koja nikako nije
pora`avana i, pod jednom slikom kapitalizma, nastavlja svakodnevno ja~ati.
Ova verzija je, u isto vrijeme, i najgora i najbrutalnija verzija komunizma:
maoizam.
Sovjetski Savez se raspao 1991., nakon toga su demontirani svi, po cijeloj
zemlji razasuti, kipovi Lenjina i Staljina: Rusija je zvani~no napustila
komunizam. Me|utim, ne{to sli~no se nije dogodilo u Kini. Ovom zemljom
jo{ i danas, i nakon Maove smrti 1976., vlada komunisti~ka partija. Kina je
prihvatila pravila kapitalisti~ke ekonomije i na taj na~in ostvarila veoma veliki
ekonomski razvoj, ali je politi~ki sistem i dalje ostao komunisti~ki. A Mao,
krvavi ubica desetina miliona Kineza, zanimljivo, i dalje se od strane Kineza
do`ivljava gotovo kao svetac.
U tekstu pod naslovom "Mao lives!" (Mao `ivi!) ~asopis Time je, u svom
broju od 10. januara 1994. g., ovu masovnu tendenciju maovske orijentacije
formulirao kao "maomanija" i naveo slijede}e:
Za obi~ne Kineze Mao je jo{ sfinga, idol koji ima stotinu razli~itih lica. Kao
sveta knjiga, njegove rije~i se citiraju na svakom mjestu. (...) Kolekcionari
sakupljaju kasete koje sadr`e njegove govore, a amblemi, zna~ke, knjige i
upalja~i sa Maovom slikom se toliko prodaju da proizvodnja ne uspijeva
udovoljiti potra`nji. Pet hiljada zlatnih sahata sa dijamantima, izra|enim u
povodu Maovog ro|endana, prodaju se po 1500 dolara - trideset puta skuplje
od prosje~ne plate. (...) Grad [ao{an, rodno mjesto "Velikog Kormilara"
(Maoa), koji se nalazi na jugu srednjeg dijela pokrajine Hunan, samo je 1992.
g. ugostila milion Maovih "hodo~asnika". Grad je, tako|er, proteklih dana
izgradio i otvorio 10 metara visoku, ogromnu bistu svog sina ljubimca.120
U dugom tekstu pod naslovom "Mao More Than Ever" (Mao, vi{e nego
ikada) ameri~ki ~asopis The New Republic je 1997. na slijede}i na~in opisao
"idol Maoa" u Kini:
Mao Tse-Tung je i dalje centralna, presudna figura politi~ke kulture Kine: jo{

178
Mao Lives! (Mao `ivi!) - tako je ~asopis Time 10. januara 1994. g.
rezimirao politi~ku kulturu Kine.

je svojevrstan imperator, jo{ mu se izra`ava duboko po{tovanje i jo{ je krajnje


popularan. Dokazi toga su na svakom mjestu Kine. U jednoj anketi provedenoj
1994. g. 40% Kineza se izjasnilo da Maoa vide kao idealnog lidera, suprotno
tome Deng Xiaoping (kineski lider u tom periodu) pridobio je svega 10%
glasova. Yan Jiagi, jedan od biv{ih ~lanova kineske Akademije socijalnih
nauka, u izjavi datoj ~asopisu Asiannews, rekao je da "dana{nja omladina ne
zna Maove pogre{ke ili ih ne shvataju ozbiljno. Misle da je on bio veliki lider
i znaju samo za Dengove propuste."
U ruralnim zonama, u pokrajinama Fujian i Guangdong, u Maov spomen
izgra|eni su novi i veliki hramovi, a jo{ jedan novi gradi se u podru~ju sjevernog
Shaanxia. Partijski slu`benici i seljaci, koji veoma ~esto obilaze ove hramove,
vjeruju da je Mao svemogu}, od toga da lije~i bolesti, do garantiranja dobre
`etve. Grupa radnika, koji su radili u jednoj fabrici u Sichuanu, u ~ast Maovog
100. ro|endana 1993. g. izvr{ila je grupno samoubistvo. (...) Taksi voza~i u
Pekingu i [anghaju lijepe Maove slike na retrovizore. Maov portret veoma ~esto
koriste umjetnici na svojim slikama; jedan njegov ogroman portret i danas
gospodari trgom Tiananmen. I, {to je najva`nije, na fakultetima i u pratiji, nova
moda politi~ke filozofije nije demokracija ve} novi maoizam.
Mao nije na~inio povratak (u Kinu). On se, ina~e, nikada nije ni odvajao
odavdje. Za razliku od Njema~ke i Rusije, Kina se uop}e nije obra~unavala
sa pro{lo{}u, nikada nije pokazivala nastojanje "odustajanja od maiozma".

179
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Komunisti~ka partija apsolutno ne dozvoljava ispitivanje vandalizma “Velikog


skoka” 50-ih godina (kada je glad Maove proizvodnje ubila desetine miliona
Kineza) ili vandalizma “Kulturne revolucije” (a to je period kada je barabrizam,
koji je izbio uz stimulans dr`ave, pao na tako nisku ta~ku da su {kolska djeca
podsticana na kanibalizam). Gu{e se poku{aji izno{enja ~injenica o ovim
pitanjima. Ilustracije radi, kada je ~asopis [anghay univerzitet 1993. objavio
da je od Maove gladi umrlo 40 miliona osoba, cijeli tira` je naglo pokupljen...
Kineska politika (...) zasniva se na jednoj filozofiji koja ujedinjuje nacionalizam
i komunizam, a to se, tako|er, zasniva na legendarnosti Maoa, utemeljiva~u
ove filozofije. 121

Kako onda komentirati kapitalisti~ku tendenciju koja se pokazala u


Kini nakon Maoa? Da li to zna~i kinesko udaljavanje od maoizma ili
ekonomsko ja~anje maoizma?
U istom ~asopisu se o ovom pitanju daju slijede}i podaci:
Kult Maoa je nastavio `ivjeti ~ak i nakon okon~anja “Kulturne revolucije”.
Komunisti~ka partija se nastavila intelektualno {ar`itati maoizmom. Pojavile
su se dvije osnovne grupe: radikalni maoisti (fanshipai) i nostalgi~ari
(huanyuanpai). Ova druga grupa ~ezne za zlatnim periodom 50-ih godina.
Maoisti koji su rukovodili Partijom odr`avali su svoju vjeru u Maoa, ali to nisu
jasno o~itovali zbog toga {to je barbarizam “Kulturne revolucije” bio svje` u
svijesti populacije. Da bi maoizam u pravom smislu procvjetao
komunisti~konacionalisti~kom filozofijom, bilo je potrebno ra|anje dojma
nastanka opasnosti usmjerene prema Kini, jedan doga|aj koji }e narod ubijediti
da je kineska veli~ina izlo`ena iznemoglosti i da su zavjere Zapada po~ele bivati
djelotvorne... Ovaj doga|aj se dogodio 4. juna 1989. kada su kineski tenkovi
krenuli na studente koji su protestirali na trgu Tiananmen. Odmah nakon
Tiananmena, dojam Kine gurnute u haos pru`ila je priliku Patiji da o`ivi pojam
"sukoba klasa"... Predsjednik Jiang Zemin saop}io je da }e Kina nastaviti sa
ekonomskim reformama, ali da niko ne treba sanjati o demokratizaciji.
Jiangovom naredbom, Partija je u ruralnim sredinama pokrenula "reformu
misli" te organizirala obrazovne kampanje maoisti~kog tipa...
Danas, snaga inicijative za ponovnu apsolutnu primjenu maoizma u Kini dolazi
od mladih intelektualaca unutar Partije. Velikim dnevnicima, poput Narodnog
dnevnika ili Tra`enja istine, rukovode radikalni marksisti... Ovi su 1995. i 1996.
objavili "dokumente od 10 hiljada rije~i" koji zagovaraju apsolutni povratak
maoizmu i sukobu klasa.122
Kao {to se mo`e vidjeti, maoizam i danas dominira Kinom, a ta

180
HARUN YAHYA

dominacija nije vezana samo za starije partijske rukovodioce, koji su kao


miraz ostali iza Maovog perioda, ve} i za mlada pokoljenja koja su se slijepo
vezala za marksizam. Seljaci i neuke mase Maoa do`ivljavaju kao superiorno
bi}e, a velika ve}ina intelektualaca svjesno brane i {ire marksisti~ko-
lenjinisti~ko-maoisti~ku ideologiju. Kineski kapitalizam koristi samo
prikrivanju i ja~anju maoizma.
Kina, koja sa 1.2 milijarde stanovnika predstavlja najmnogoljudniju
zemlju na Svijetu, sve vi{e ja~a svoju ekonomiju, a s druge strane, pridaje
veliki zna~aj naoru`avanju. [tavi{e, ra~una se da }e Kina u XXI stolje}u
postati super sila i rival SAD-u. To {to je Kina, koja posjeduje toliku mo},
i danas maoisti~ki nastrojena i {to su Kinezi i dalje u jednoj "maomaniji"
jo{ jedan je pokazatelj da komunizam nije umro ve} da se samo prikriva.
[tavi{e, ovaj skriveni komunizam, naro~ito maoisti~ka verzija
komunizma, je najgora, najsvirepija i najbrutalnija verzija.

Me|unarodni maoisti~ki pokret


Ne samo u Kini, Mao je `iv i na me|unarodnom nivou. Nakon raspada
Sovjetskog Saveza, ve}ina komunista Svijeta se priklonila maoizmu. U
Sjevernoj Koreji i Vijetnamu na vlasti je komunisti~ki kadar koji vlada
maoisti~kom ideologijom. Bitnije od toga je da, danas u razli~itim zemljama
Svijeta postoje teroristi~ke organizacije koje prihvataju maoizam i prolivaju
krv gerilskim ratom Maovog stila. Maoisti~ke organizacije raznih zemalja
djeluju u okvirima jedne zajedni~ke organizacije zvane "Maoist
Internationalist Movement" (Maoisti~ki internacionalni pokret) i u`ivaju
veliku potporu komunisti~kih partija Evrope.
U jednom analiti~kom tekstu, objavljenom na zvani~noj stranici Turske
Republike Sjeverni Kipar, na slijede}i na~in se govori o maoisti~kom
internacionalnom pokretu:
Prema podacima Me|unarodnog centra za teroristi~ka istra`ivanja, broj
marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~kih teroristi~kih organizacija je u
alarmantnom porastu posljednjih godina. (...) Prema izvorima koji promatraju
me|unarodni teror, u o ~ e n o j e d a s e m a o i z a m n a l a z i u j e d n o j p o v e } a n o j
aktivnosti, kako u verbalnoj, tako i u prakti~noj. Na ~elu organizacija i grupa
u ovoj aktivnosti me|unarodnog cilja, koja se vodi nemilosrdnim, krvavim,
antizapadnja~kim i antidemokratskim intelektualnim sklopom, (...) nalaze se
maoisti~ke teroristi~ke organizacije kao {to su "Tamilski tigrovi" u Sri Lanki,

181
KOMUNIZAM U ZASJEDI

"Jasan put" u Peruu, "Crveni kmeri" u Kambod`i i organizacije i grupe za ~ija


se imena tek po~inje ~uti.
Cilj maoista je {irenje ideja Mao Tse-Tunga metodama krvoproli}a, ru{enjem
demokratskih re`ima u mati~nim zemljama, putem oru`ane borbe, i, umjesto
toga, formiranjem marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~ke dr`ave. (...) Naravno,
u pozadini toga krije se stvarni veliki cilj: {irenje maoizma na cijeloj planeti.
Godine 1996. maoisti~ke teroristi~ke organizacije Zapada i Istoka su se sastale
dva puta i me|usobno donijele odluku o slije|enju zajedni~ke politike
djelovanja. (...) Odluke koje su usvojene nakon sastanka u Americi su:
ru{enje parlamentarne demokracije u dr`avama u kojima djeluju;
da bi se ostvario cilj, ne boriti se samo protiv vojske, policije i dr`avnih
slu`benika;
ubijati sve protivnike, bez razlike, djecu, mlade, stare, `ene;
formirati upravu, koja }e biti centralisti~ka i jedinstvena, koja se ne}e obazirati
na ljudska prava;
dali su zakletvu da }e stvoriti jednu svjetsku revoluciju, koja }e biti odana
marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~koj ideologiji.
Jedna druga zna~ajna odluka donesena na sastancima u Americi i Indiji je i
odluka o formiranju centra "maoisti~ke propagande" koji }e pripremiti teren
" s v j e t s k o j r e v o l u c i j i " . Smatra se da ovaj centar, pod imenom Maoist
Internationalist Movement (MIM), djeluje u Kanadi. Unutar okvira djelovanja
"internacionalnih maoista" nalazi se i pripremanje hu{ka~kih publikacija, koje
}e stanovni{tvo zemalja na meti podsticati na pobunu. Publikacije se proslje|uju
pristalicama, koji su u aktulanim zemljama zadu`eni za njihovu distribuciju.123
Zasnovani na konkretnim ~injenicama, ovi podaci jo{ jednom pokazuju
da se maoizam nalazi u jednoj me|unarodnoj aktivnosti. Internacionalna
komunisti~ka mre`a, ~iji se korijeni prote`u do krvolo~nog diktatora crvene
Kine, nastavlja bivati velika opasnost po Svijet.
[to se ti~e razloga nedjelotvornosti ove komunisti~ke mre`e u na{oj
zemlji (Turskoj), oni svakako proisti~u iz zdravog karaktera i vjerovanja kojim
se turski narod napaja iz islama. Vjera je najve}a barijera koja se isprije~ila
na putu komunizma i jedino zajednice koje `ive u jednoj iskrenoj predanosti
vjeri mogu se odbraniti od komunisti~kog hu{kanja i smicalica. Pobo`ni
turski narod osujetio je sva nastojanja komunizma da se prihvati na tim
prostorima, u skladu sa Ataturkovom izjavom da je "komunizam najve}a

182
HARUN YAHYA

opsnost po turski svijet i treba ga uni{titi gdje god da se uo~i",124 komunizam


i filozofija dijalekti~kog materijalizma u Turskoj nikada nije nai{la na plodan
teren. Sa svojim zdravim karakterom, turski narod }e biti prethodnica borbe
koja se u XXI stolje}u u cijelom Svijetu vodi protiv materijalizma.

Zaklju~ak
Komunizam jo{ `ivi, i to ne daleko, ve} tik uz nas. Nije te{ko da na
vlast u velikom dijelu Isto~ne, ~ak i u odre|enim zemljama Zapadne Evrope
do|u komunisti~ke ili socijalisti~ke partije. Postoji mogu}nost, ako se stvore
povoljni socijalni uvjeti, da ove partije, koje bi do{le na vlast - na na~in sli~an
nacisti~kom, jer su nacisti na vlast u Njema~koj do{li putem izbora 1933.,
ali su, nakon toga, formirali diktaturu - formiraju jedan postojaniji
komunisti~ki re`im. Rusija je ve} do`ivjela jedno talasanje od komunizma
prema fa{izmu i divljem kapitalizmu, me|utim, zbog tanke linije razgrani~enja
izme|u ovih ideologija, mo`e se, u ishodu jednog novog socijalnog
pomjeranja, dogoditi ponovni povratak komunizmu. Kina i dalje Maove
ideje do`ivljava kao jedino ispravne. O o~itom utjecaju komunizma u jo{
komunisti~koj Kubi, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, izli{no je govoriti.
Savremeni komunizam je u opticaj stavio taktiku "jedan korak naprijed,
dva natrag" i na~inio korak natrag. Iz tog razloga u razli~itim zemljama
svoju aktivnost provode pod razli~itim imenima i daju imid` nepostojanja
komunisti~ke opasnosti. Me|utim, tvrdnjom dijalekti~kog materijalizma o
"sukobu", komunizam je za cijelo ~ovje~anstvo, u svim uvjetima, nepresu{ni
" v u l k a n k o j i b l j u j e k r v " . U bilo kom obliku i pod bilo kojim imenom,
nemogu}e je da ljudima priredi bilo {to drugo osim tiranije i belaja - zbog
toga {to dijalekti~ki sukob vide kao beskompromisni zakon povijesti.
[to se ti~e mjera predostro`nosti naspram ove opasnosti, one se nalaze
u preventivnom isu{ivanju baru{tine koja proizvodi ovu opasnost. U
suprotnom, boriti se sa pojedina~nim komarcima, odnosno pristalicama
komunizma, ne}e biti dovoljno u kontekstu trajnog osloba|anja od ove
nesre}e. Sve dok se ne isu{i baru{tina, komarci }e pove}ano nastaviti sa
razmno`avanjem.
Koji je na~in isu{ivanja ove baru{tine?
Darwinova teorija evolucije je zajedni~ki oslonac marksizma, marksizm-
lenjinizma, maoizma ili bilo koje druge verzije komunizma, pa ~ak i fa{izma.

183
KOMUNIZAM U ZASJEDI

Analizirali smo u prethodnim poglavljima: ova teorija, slijedom Marxove


formulacije, "osnova je komunizma sa aspekta prirodnih nauka". Sa aspekta
u~enja dijalekti~kog materijalizma, Engels je Darwina vidio u istoj ravni sa
Marxom. Lenjin i Trocky su inspirirani Darwinom, Staljin je postao ateist,
zato {to je pro~itao Darwina, i to, {tavi{e, dok je jo{ bio mladi sve{tenik.
Intelektualne osnove Maoa i kineskog komunizma u potpunosti su skivene
u darvinizmu. Herbert Marcuse , lider marksisti~kog pokreta studenata iz
1968. koji je potresao Svijet, tako|er je ideolog koji je bio pod utjecajem
darvinizma, a naro~ito je bio inspiriran Darwinovom idejom o "opstanku
pogodnih".125 Navode}i socijaliste, koji su izabrali darvinizam kao svog
vodi~a, pred nama se javlja {iroka lepeza poput revizionisti~kih marksista,
kao {to su Karl Kautsky i Eduard Bernstein, utemeljiva~a poznatog "Fabian
Society", koji se smatra izvorom engleske ljevice.126
Bez darvinizma nema ni komunizma. Prema tome, jedini efikasan na~in
borbe protiv komunizma, koji je u toku XX stolje}a odnio preko 100 miliona
`ivota i koji je jo{ u podmuklom organiziranju i ja~anju, jeste pobijanje
darvinizma na nau~nom i idejnom polju. Kada se argumentirano iznese da
je darvinizam teorija koja je nau~no u potpunosti pora`ena, da `iva bi}a nisu
nastala evolucijom, ve} da ih je besprijekorno savr{eno stvorio dragi Bog,
ne}e vi{e biti ni Marxa, ni Lenjina, ni Maoa, a ni krvolo~nih militanata koji
njihove postere lijepe svuda okolo.
Nestankom darvinisti~kih obmana, ga{enjem "vulkana koji bljuje krv",
odnosno komunizma, s jedne strane, bit }e povod i da se ljudi vrate Bogu,
svom stvarnom Gospodaru i Stvoritelju, i da `ive prema eti~kim normama
koje On upu}uje. Tako }e ljudi, kao {to se nare|uje u narednom ajetu,
posti}i spokojstvo i mir:
O, vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista,
neprijatelj otvoreni (Al-Baqarah, 208).

184
"Hvaljen neka si" - reko{e oni - "mi znamo samo
ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri"
(Al-Baqarah, 32).

185
KOMUNIZAM U ZASJEDI

BILJE[KE

1 Anton Pannekoek, Marxism and Drawinism, Translated by Nathan Weiser. Transcribed


for the Internet by Jon Muller, Chicago, Charles H. Kerr & Company Co-operative
Copyright, 1912 by Charles H. Kerr & Company. (http://www.marxists.org/archive/
pannekoe/index.htm)
2 Marx Engels, Pisma, str. 426
3 Marx Engels, Pisma, tom 2, str. 126
4 Friedrich Engels, Utopijski socijalizam - nau~ni socijalizam, str. 85
5 Gertrude Himmelfarb, Darwin and the Darwinian Revolution, Chatto & Windus, London,
1959, str. 348
6 Robert M. Young, Darwinian Evolution and Human History, Radio talk given in an Open
University course on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science and Belief, 1980
7 Malachi Martin, The Keys of This Blood: The Struggle for World Dominion Between
Pope John Paul II, Mikhail Gorbachev, and the Capitalist West, New York: Simon &
Schuster, 1990, str. 203-5
8 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str.
3
9 Alan Woods and Ted Grant. "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and
Modern Science, London, 1993
10 Ibid
11 Anton Pannekoek, Marxism and Darwinism . (http:// www.marxists.org/archive/
pannekoe/index.htm)
12 Ibid
13 Vladimir Ilji~ Lenjin, "Stav Proleterske partije o pitanju religije", Proleterya, Broj: 45,
13 (28. maj 1909, Eri{ Yayinlari)
14 Vladimir I. Lenjin, 30. septembar 1906, Proletari, Nr. 5,
15 N. Werth, "Le Pouvoir sovi_tique et l'Eglise ortnodoxe de la collectivisation _ la
Constitution de 1936", Revue d'_tudes comparatives Est-Quest, 1993, no. 3-4, str. 41-
49
16 Stephane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panne, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek,
Jean-Louis Margolin, Crna knjiga komunizma, Dogan Kitapcilik A.S., str. 84
17 RTHIDNI (Rossiyskiy Tsentr Hraneniya i Izuceniya Dokumentov Noveysey Istorii - Ruski
Centar za pohranjivanje i izu~avanje dokumenata nove historije), 2/1/6/898
18 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, Penguin Books
Ltd, 1997, USA, str. 775
19 Richard Pipes, The Unknown Lenin: From the Secret Archive, Yale University Press,
New Haven, London, str. 181
20 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, str. 733

186
HARUN YAHYA

21 Ibid, str. 734


22 Richard Pipes, The Unknown Lenin: From the Secret Archive, str. 10
23 Crna knjiga komunizma, str. 159-160
24 Richard Pipes, A Coincise History Of The Russian Revolution, Vintage Books, New
York, 1995, str. 357
25 A. Belyakov, Yunost vozdya, Moskva, 1960, str. 80 - 82, adaptacija M. Heller, "Premier
avertissement: un coup de fouet. L'histoire de l'expulsion des personnalites culturelles
hors de l'Union sovietique en 1922", Cahiers du monde Russe et Sovietique, tom XX,
no. 2, april - juni 1979, str. 134
26 Crna knjiga komunizma, str. 165
27 Ibid, str. 167
28 Alex de Jonge, Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon, William Collins Sons &
Limited Co., Glasgow, 1987, str. 22
29 Alan Bullock, Hitler and Stalin: Parallel Lives, Fontana Press, London, 1993, str. 13
30 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, str. 733
31 Ibid, str. 65
32 Crna knjiga komunizma, str. 23
33 Ibid, str. 219
34 Ibid, str. 196
35 Ibid, str. 227
36 Brian Moynahan, The Russian Century: A Photographic History of Russia's 100 Years,
Random House, New York, 1994, str. 152
37 Crna knjiga komunizma, str. 217
38 Dr. Dana Dalrymple, "The Great Famine In Ukraine" 1932-33, Uvodni dio.;
http://www.ukrweekly.com/ Archive/1983/128312.shtml
39 Crna knjiga komunizma, str. 203-204
40 Robert Conquest, The Harvest of Sorrow: Soviet Collectivization and the Terror-Famine,
Oxford University Press, New York, 1986, str. 138
41 Crna knjiga komunizma, str. 24
42 Ibid, str. 505
43 Ibid, str. 536
44 Ibid, str. 536
45 Ibid, str. 859-861
46 Assem Akram, Histoire de la guerre d'Afghanistan, Paris, Balland, biblioteka "Le Nadir",
1996, str. 516
47 Michael Barry, La Resistance Afghane, du Grand Moghol _ l'invasion Sovi_tique, Paris,
Flammarion, biblioteka "Champs", 1989, str. 314
48 Ibid, str. 306-307
49 Crna knjiga komunizma, str. 943
50 Alain Brossat, Un Communisme Insupportable, Paris, L'Harmattan, 1997, str. 265

187
KOMUNIZAM U ZASJEDI

51 Crna knjiga komunizma, str. 996-997


52 Ibid, str. 999
53 Ibid, str. 1000
54 Karl Marx, "Ekonomi Politigin Elestirisine Katki'ya _ns_z"; Jozef Stalin, Diyalektik ve
Tarihi Materyalizm, Bilim ve Sosyalizm Yayinlari, 9. izdanje, str: 676
55 Naravno da su i marksisti svjesni da stvarna situacija nije takva. Iz tog razloga marksisti
isti~u da su radnici, koji sebe ne smatraju "proleterijatom", prevareni "la`nom svije{}u",
da je to klopka kapitalista koji `ele sprije~iti revoluciju proleterijata. Me|utim, to je veoma
povr{no obja{njenje.
56 Robert M. Young, "Darwinian Evolution And Human History", Open University course
on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science and Belief, 1980
57 Richard Milner, Encyclopedia of Evolution, Facts on File Publisher, 1990, str. 81
58 Jacob Heilbrunn, "Mao More Than Ever", The New Republic, april 21, 1997
59 Benjamin Schwartz, Chinese Communism and the Rise of Mao, Cambridge: Harvard
University Press, 1951, str. 37
60 Ibid, str. 45
61 Charlotte Furth, Ting Wen-chiang: Science and China's New Culture, Cambridge:
Harvard University Press, 1970, str. 27
62 Ibid, str. 71
63 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, Harvard University Press, Cambridge
(Massachusetts), 1983, str. 438
64 Michael Ruse, The Long March of Darwin, New Scientist, 103 (16 avgust 1984): str.
35
65 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, Harvard Univeristy Press, Massachusetts,
1983. str. 4
66 Ibid, str. 257
67 Ibid, str. 449-452
68 Clare Hollingworth, Mao, Triad Paladin Grafton Books, Glasgow, 1985, str. 26
69 Ibid, str. 27
70 Ibid, str. 26
71 Jacob Heilbrunn, "Mao More Than Ever", The New Republic, april 21, 1997
72 Crna knjiga komunizma, str. 645-646
73 Ibid, str. 646-647
74 Ibid, str. 649
75 Jasper Becker, Hungry Ghosts: Mao's Secret Famine, New York: The Free Press, 1996.
str. 72-73
76 Ibid, str. 73-74
77 Ibid, str. 76
78 Ibid, str. 75
79 Ibid, str. 92

188
HARUN YAHYA

80 Crna knjiga komunizma, str. 644


81 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, str. 456
82 Ibid, str. 455
83 Crna knjiga komunizma, str. 647
84 K. Mehnert, Kampf um Mao's Erbe, Deutsche Verlags-Anstalt, 1977
85 Talk At An Enlarged Central Work Conference, 30 January 1962, (http://www.
maoism.org/msw/vol8/ mswv8 62.htm)
86 Crna knjiga komunizma, str. 621
87 Ibid, str. 668
88 Malachi Martin, The Keys of This Blood, str. 406
89 Ken Ling, Miriam London ve Ta-ling Lee, La vengeance du ciel: un jeune Chinois dans
la Revolution culturelle, Paris, Laffont, 1981 (originalno englesko izdanje 1972), str.
20-23. (Ova scena desila se u jednoj uglednoj srednjoj {koli u Xiamenu.)
90 Crna knjiga komunizma, str. 684
91 Ibid, str. 617
92 Nien Cheng, Vie et mort a Shangai, Paris, Albin Michel, 1987 (originalno englesko izdanje
1986), str. 86
93 Crna knjiga komunizma, str. 715
94 Ibid, str. 783
95 Ibid, str. 793
96 Ibid, str. 790
97 Ibid, str. 788
98 Ibid, str. 798
99 Ibid, str. 817-818
100 Ibid, str. 727
101 Ibid, str. 731
102 Ibid, str. 736
103 Ibid, str. 753
104 Viladimir Ili~ Lenin, Stav Proleterske partije o pitanju religije, Proleterya, broj: 45, 13
(28) maj 1909
105 Viladimir Ili~ Lenin, Socijalizam i religija, Novaya Zihn, broj: 28, 3. decembar 1905
106 Viladimir Ili~ Lenin, Stav Proleterske partije o pitanju religije, Proleterya, broj: 45, 13
(28) maj 1909
107 Ibid
108 Robert Conquest, Harvest of Sorrow, str. 200-212
109 Kent Hovind, The False Religion of Evolution, http://www.hsv.tis.net/...ke4vol/
evolve/ndxng.html
110 J. V. Stalin, "Anarchism Or Socialism?", From J. V. Stalin, Works, Foreign Languages
Publishing House, Moscow, 1954, Vol. 1, str. 302
111 http://www.tibet.com/WhitePaper/white7.html

189
KOMUNIZAM U ZASJEDI

112 Statement of Harry Wu Before the U.S. Commission on International Religious Freedom
March 16, 2000 (http://www.laogai.org/tstmny/relgn.htm)
113 Crna knjiga komunizma, str. 779
114 R. Payne, The Life and Death of Lenin, London: 1967, str. 609-610.
115 Edward E. Ericson, Jr., Solzhenitsyn - Voice from the Gulag, Eternity, oktobar 1985,
str. 23-24
116 Alan Woods and Ted Grant. "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and
Modern Science.
117 Daniel C. Dennett, Darwin's Dangerous Idea: Evolution and the Meanings of Life,
Touchstone, New York, 1996, str. 309
118 Dr. Fred C. Schwarz, Kako komunisti la`u, Istanbul, 1976, str. 215-216
119 Viladimir Ili~ Lenin, Bir Adim ileri, iki Adim Geri, prev. Yurdakul Fincanci, Sol
Yayinlari, mart 1979, 4. izdanje, str. 267
120 James Walsh, "Mao Lives!", Time, 10 januar 1994
121 Jacob Heilbrunn "Mao More Than Ever, The New Republic, april 21, 1997
122 Ibid
123 http://www.pubinfo.gov.nc.tr/h040199b.htm
124 Faruk Sukru Yersel, Eski{ehir Gazetesi, 1926
125 Robert M. Young, Darwinian Evolution And Evolution And Human History, Radio talk
given in an Open University course on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science
and Belief, 1980
126 Ibid

190