BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

GODINA XXI l 2012. l BROJ 105-106 l CIJENA 40 KN

LINGVISTIKI PORTRETI Midhat Rianovi Nazivi jezika nisu putokaz meusobnom razumijevanju ljudi KNJIEVNI PORTRETI Hazim Akmadi Dosta je nae kuknjave sa pozicije rtve
Nusret Idrizovi: ZAGONETKO GDJE TI JE KRAJ Edin Urjan Kukavica: ISLAM U BOSNI Filip Mursel Begovi: KOMERCIJALIZACIJA I DESAKRALIZACIJA ILAHIJA
Faris Nani: Mitologija rtve - zlo u zametku l Dragomir Ubiparipovi: Ratni dnevnik sarajevskog svetenika l Stipe Maji: Asanaginica - balada ili mit o eninoj nesrei

R O M A N

Dafar Modarres Sadeki: Movara

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: STAJER GRAF, Zagreb
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

SADRAJ

Na naslovnici: Mersad Berber RIJE UREDNIKA

Sead Begovi: Neshvatljiva kraa tue knjievnoznanstvene batine

PUTOPIS

Nusret Idrizovi: Zagonetko, gdje ti je kraj (steci u Azerbajdanu)

POVIJESNA ITANKA

17

Safvet-beg Baagi: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (3)

(priredio Edin Urjan Kukavica)

KNJIEVNI FENOMENI

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

23

Stipe Maji: Asanaginica balada ili mit o eninoj nesrei

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

29

Filip Mursel Begovi: Komercijalizacija i desakralizacija ilahija

KNJIEVNI POTRETI: Hazim Akmadi

34
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

Intervju: Hazim Akmadi (razgovarao Mirza Sinanovi) Dosta je nae kuknjave s pozicije rtve Hazim Akmadi (iz djela): Mjesto gdje skupa spiju zmija i rua (poezija) Mimar (roman) Gazi Husrev-beg (roman) Gazi Isa-beg (roman) ENDERUN & Na Drini uprija I-II (roman) Mislio sam da je mjesec ut (roman)

42 45 48 49 52 55

SADRAJ

ISLAM NA BALKANU

STAV

58 Edin Urjan Kukavica: Islam u Bosni

119 Sejjid Husein Nasr: Islam i nasilje

(Prijevod i obrada s engleskog: Edin Urjan Kukavica)

ZOON POLITIKON

76 Faris Nani: Mitologija rtve zlo u zametku

MEDIOSFERA

122 Sead Ali: Kraj jednopartijnih medija

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

79 Zemir Sinanovi: Nevidljive rane opsade i

odbrane Bosne i Hercegovine

RATNI DNEVNIK

127 Mirza Sinanovi: Ratne prie i zabiljeke

ratnog reportera (1992. - 1995.) LINGVISTIKI PORTRETI: Midhat Rianovi Intervju: Midhat Rianovi
(razgovarao Sead Begovi)

FILM

86 Nazivi jezika nisu putokaz meusobnom

razumijevanju ljudi Midhat Rianovi (iz djela): 95 Sjeanje na Sarajevo

131 Filip Mursel Begovi: Izvini to si me silovao

97 O imenu (naeg) jezika 100 Kako Akademija nauka bruka Darvina 102 ou Batko na (novoj) tv1 104 Prodaje se bosanski kuhar - zgodan,
crnomanjast MLADA BONJAKA POEZIJA

106 Moja prepiska sa omskim

135 Enes Halilovi: Zato to moram da se

okreem tamo kud vetar duva
(osvrt na poeziju napisao Sead Begovi)

DIJALOG

109 Dragomir Ubiparipovi: Ratni dnevnik

sarajevskog svetenika (Dnevnik ivota Crkve i linih doivljaja tokom rata u Sarajevu 1992. godine
(Pripremio: Denan Ajanovi)

PRIKAZI I KRITIKE

139 Ajka Tiro Srebrenikovi: ovjek bez

domovine je mrtav ovjek

142 Fahrudin Novali: Proturjeno bie patriotizma 145 Fahrudin Novali: Miroljubivom pobunom i
otporom protiv konformizma i ravnodunosti

147 Senad Nani: Slijedi li ljubav pravila? 148 Mirko Sladek: Ouh domovine

ROMAN

151 Dafar Modarres Sadeki: Movara

(S perzijskog preveo Namir Karahalilovi)

BEHAR105106

RIJE UREDNIKA

Neshvatljiva kraa tue knjievnoznanstvene batine N

Sead Begovi

etom je objavljena knjiga u nakladi Matice hrvatske pod naslovom Raspre i rasprave akademika Mirka Tomasovia, jednog od prevanih marulologa u Hrvatskoj, komparatista i romanista. Rije je prvotno o polemikom, a u drugom dijelu knjige o filolokom znanstvenom diskursu. Akademik Tomasovi je nebulozna nabacivanja naih susjeda Srba i Talijana te njihova ispranjena mjesta od stvarnih i istinskih informacija, glede krivotvorbe i svojatanja o ivom i ophodnom hrvatskom jeziku i najveim knjievnim velikanima koji su se njime sluili, naprosto (prekinuvi neshvatljivu utnju o tome), naprosto raskrinkao mirno, staloeno, argumentirano i znanstveniki akribino. Stoga su Raspre u drugom dijelu knjige pisane mnogo leernije i zabavnije, rijeju, o prisezanju srpskih znanstvenika na hrvatsku literarnu batinu. Usput neka bude reeno u knjizi je prisutan i traduktoloki fenomen arhaiziranja koji se odnosi na Danteovu sudbinu u hrvatskoj

Takvi knjievnoslovci, po rijeima Tomasovia, u svojim edicijama ne priznaju snanu knjievnost renesanse i baroka, nego je prisajedinjuju sa srpskom. udno, jer su Hrvati bili zaista poznati petrarkisti. No, imperijalni pansrbizam, kao to je poznato, nastao je pod patronatom Srpske akademije znanosti i umetnosti. Primjerice, kad su tiskane Pesme Branka Radievia, do tada ve biljeimo itav niz klasinih djela hrvatskog romantizma. Spomenimo samo dramu Ivana Kukuljevia Sakcinskog Juran i Sofija, zatim putopis Matije Maurania Pogled u Bosnu, pa Smrt Smail age engia Ivana Maurania i tako dalje i tako dalje.
knjievnosti s obzirom na prijevod I pjevanja Danteova Pakla (u kojem se spominju Hrvati, hodoasnici), a koje je preveo Grga Gamulin u, zamislite, u svom zatoenitvu u zloglasnom Jasenovcu. Po Tomasoviu to je najbolja verzija (po metru i sroku) nakon one slavne Mihovila Kombola. Tomasovi iskazuje veliku strunoznanstvenu preciznost jer mu vjerojatno nije promakao ni jedan tekst u dnevnom tisku i asopisnoj produkciji te se suvereno uhvatio u kotac s problemom gusarstva i velike lai. Slijedom toga, hrvatski pisci, izmeu mnogo njih nabrojanih, kao to su Gunduli i Dri, pa i znanstvenik Ruer Bokovi (inae klerik, isusovac) naprosto su posvojeni

kao tue kulturno tkivo. Moda stoga to je to naprosto smijeno i tuno ironino, bilo je malo reakcija naih knjievnih povjesnika. Smatralo se da je naprosto rije o lingvostilskoj i ambijentalnoj zabuni u vrijeme kada srpski povjesnici uope ne razlikuju stilske epohe, a naravno ni poimanja reenih pisaca o svom hrvatskom deklariranju i ljubavi spram hrvatske domovine, roda i jezika. Naalost, slino su se ponaali i talijanski enciklopedisti izbjegavajui pridjevak hrvatski ve su se posluili (ironino) dubrovako, dalmatinsko primorskom oznanicom za hrvatsku knjievnost. Takvi knjievnoslovci, po rijeima Tomasovia, u svojim edicijama ne priznaju snanu knjievnost renesanse i baroka, nego je prisajedinjuju sa srpskom. udno, jer su Hrvati bili zaista poznati petrarkisti. No, imperijalni pansrbizam, kao to je poznato, nastao je pod patronatom Srpske akademije znanosti i umetnosti. Primjerice, kad su tiskane Pesme Branka Radievia, do tada ve biljeimo itav niz klasinih djela hrvatskog romantizma. Spomenimo samo dramu Ivana Kukuljevia Sakcinskog Juran i Sofija, zatim putopis Matije Maurania Pogled u Bosnu, pa Smrt Smail age engia Ivana Maurania i tako dalje i tako dalje. No, to je s diskutabilnim autorstvom balade Hasanaginica (Asanaginica) o emu vrlo interesantno u ovom broju Behara pie kroatist Stipe Maji. Izmeu ostalog, znano je da je Asanaginicu upravo Alberto Fortis obznanio u svome djelu Put po Dalmaciji. No, neosporno je, kako pie Maji, da je jedini prijevod (bolje reeno adaptacija) bio onaj u Vuka Karadia. On je izmijenio naslov u Hasanaginica i tada je 1846. objavio u Narodnoj pjesmarici, uvrstivi je u srpske narodne pesme. Eto, nije li rije o jo jednom mutnom prisvajanju. Koliko je do sada poznato, postoji oko etrdesetak prijevoda Hasanaginice, a najzadnji je, koliko je poznato autoru ovoga napisa, u prijevodu poznatog hrvatskog prof. luzikanistike Nikice Talana. Na kraju, dobro pie lucidni Stipe Maji: Pravo na ovu pjesmu (baladu) imaju svi koji je sa zanimanjem itaju. Autorstvo je jo uvijek nedokazano, ali je pjesma preivjela.

PUTOPIS

Steci u Azerbajdanu

Zagonetko, gdje ti je kraj

Pie: Nusret Idrizovi U petom broju sovjetskog asopisa Iskustvo (Umjetnost) Azerbajdanac Rasim Efendi objavio je esejistiki intoniran lanak pod naslovom Nepoznati spomenici srednjovjekovne umjetnosti Azerbajdana. Zato spominjemo peti broj asopisa Iskustvo i izuzetno zanimljiv lanak-esej Rasima Efendija? Prije svega i nadasve zato to u objavljenim fotosima prepoznajemo steke, a u komentaru Rasima Efendije frapantnu simboliku slinost likovnih predstava. Ne radi se o plagijatu, nee nitko nikoga optuiti za krau, krae nema, rije je samo o tome da steci nisu nikakva ostrvski samonikla i izdvojena grobna umjetnost. Nadam se da oni ne pate od kompleksa veliine, uvjeren sam da ih nikakva paralela ili usporedba nee zbuniti ili poniziti, oni sami znaju to su, koje vrijeme i koga predstavljaju, tko ih je utemeljio da kao straari bdiju nad ruevinama nekadanjih tjelesa, sve oni znaju, beskonanost je mjera njihove strpljivosti, njihova nada je edna i beskrajna, neprihvatljiva su im razna svojatanja. Kako im je mjera vjenost, ne pristaju na valorizaciju izazvanu potrebom trenutka. Ali, da pogledamo to nam saopava Rasim Efendi? Azerbajdanski nadgrobnici otkriveni su u vrijeme rekognosciranja jugozapadnog podruja tek prije nekoliko godina. Strunjaci su im vrijeme nastanka oznaili ovako: oni stariji potjeu iz 16., a oni mlai iz 17. stoljea. Imaju oblik sanduka (Efendi veli: sarkofaga!) i razliiti su po veliini. Oni su zanimljivi stoga jer imaju unikatnu karakteristiku budui da su nadgrobni spomenici s tematsko-siejnim kompozicijama veoma rijetka pojava ne samo za Azerbajdan nego i za druge zemlje s podruja tzv. islamskog Istoka, tako veli Efendi, oznaujui time temeljno jedinstvo izmeu nadgrobnika svoje zemlje i naih steaka upravo u iznoenju tematsko-siejnih karakteristika. Prilino je duga niska zajednikih simbola, likovnih predstava, tretmana kamene povrine. ak i epitafi imaju stanovitu sadrajnu slinost, osim to je tamonji stih ispisivan arabicom, a na steku - bosanicom. Junatvo je na cijeni i na azerbajdanskom nadgrobniku, kao i na steku. Pokojnika prikazuju na konju, a opremljen je lukom, maem, sabljom itd. Prizori lova su toliko slini, da ih je jedva mogue razlikovati. Junatvo na bojnom polju, junatvo u igri, na turniru, junatvo u lovu - sve je to oblik utvrivanja smisla ivota. Junako-estetski ideal zbliava se s drutvenim idealom epohe, pie Efendi. I dodaje: Junako se spoznaje kao norma ivota, kao osnovno dragocjeno naelo odnosa prema stvarnosti, a s njim je povezan ideal junaka i ideal mukarca. U sutini, kao i na stecima, to
5

Promatranja s ovolike udaljenosti od svoga doma tiho mi sugeriraju da nisam poao traiti pouke nego samo svjetlosti u refleksijama velikih smrti i velikih ukopita. Na ovom dugom putu mnogi umnici su mi kazivali da oni to se esto prisjeaju smrti moralniji su i bolje vode svoj ivot.
BEHAR105106

PUTOPIS

je pripovjedno kiparstvo ili klesarstvo. Svaka strana spomenika ima svoju fabulu, fabule se meusobno povezuju i proimaju, svaka je dio cjeline, a sve zajedno sainjavaju svojevrsnu priu, poemu, ili traktat o ivotu i smrti. Ako likovne predstave s ovih nadgrobnika ne gledamo izolirano, nego u vezi sa svim oblicima umjetnosti i umjetnikog zanatstva Azerbajdana razliitih epoha, moemo konstatirati ne samo bliskost, ponovljivost odjelitih etnografskih momenata nego i identinost tema, siea i kompozicija koje nalazimo u minijaturnom slikarstvu 16. i 17. stoljea, tako Efendi zakljuuje na drugom mjestu. Autor, potom, istrauje simboliku likovnih motiva na nadgrobnicima, pa je uvelike nalazi i u drugim umjetnostima svoje zemlje. Meutim, meu likovnim predstavama nadgrobnika nalazi i takve motive koji nisu nali svoj odraz u slubenoj umjetnosti koja je vladala u gradovima: ples amana, lik zatitnice djece Umaj, predstava ptica i ivotinja koje se javljaju kao totemi plemena grupe turskih jezika. Njemu vjerojatno nepoznatim nadgrobnicima tzv. stecima Efendi se najvie pribliava u onom dijelu svoga eseja kada opravdano tvrdi da motivi plesa, zatitnika, ptica i drugih ivotinja na nadgrobnim spomenicima njegove zemlje svjedoe o davnim vezama umjetnosti Azerbajdana s umjetnou drugih naroda, a takoer i o tome da su se u umjetnosti Azerbajdana jo dugo uvali raznovrsni siei nespojivi s dogmama islama. Azerbajdanski nadgrobnici se, nadalje, pribliavaju stecima analogiju ne treba bukvalno shvatiti - kada Efendi veli da usporedni materijali pisanog karaktera pokazuju religiozno ritualnu kara6

kteristiku ovih predstava povezujui ih s likovima drevnih sluitelja religije - amanima. (Onima koji likovne predstave na stecima jo uvijek tumae bogomilskim dualizmom, neomanihejstvom, pavlianstvom i drugim misaonim sustavima istonjake mistike, metempsihoze, ezoterije, arobnjatva, uzdrljivosti itd. taj podatak moe biti izuzetno drag, mada ne znam koliko i dragocjen). Stanovitu vezu sa stecima Efendi nesvjesno otkriva i kada kae: U ornamentalnoj opremi nadgrobnika a takoer u ovim polukrunim lukovima koji poivaju na masivnim stupovima s pravokutnim kapitelima uoava se bliskost sa spomenicima Armenije. (Razumije se, podatak ima znaenja samo ako se stekovska simbolika tumai bogomilskom ezoterijom). Upoznajui nas s tim da je stari kova njegove zemlje teio grafikoj plonosti - figure su rasporeene u jednoj plohi u anfasu bez bilo kojih rakursa i profila - Efendi zakljuuje da su nadgrobni spomenici s reljefnim tematsko-siejnim kompozicijama interesantni ne samo kao spomenici umjetnosti nego i kao obrasci epigrafike. Tko iole poznaje razvojni put naeg VINOG DOMA i ikonografiju njegovu, ustanovit e veliku bliskost i slinost sa spomenicima o kojima pie Rasim Efendi. Rasimu Efendiu zahvalnost i pozdrav, a nama radosno zadovoljstvo... Samo to ne kliem: nismo li dijelovi jednog kozmosa, jedne iste majice zemlje, jedne iste vode to vjeno putuje u nama i oko nas, oplouje nas i hrani, daje nam smisao kretanja, i nismo li dijelovi jednog istog ognja, jednog istog kamena... Pokojnici razliitih meridijana,

Prilino je duga niska zajednikih simbola, likovnih predstava, tretmana kamene povrine. ak i epitafi imaju stanovitu sadrajnu slinost, osim to je tamonji stih ispisivan arabicom, a na steku bosanicom. Junatvo je na cijeni i na azerbajdanskom nadgrobniku, kao i na steku. Pokojnika prikazuju na konju, a opremljen je lukom, maem, sabljom itd. Prizori lova su toliko slini, da ih je jedva mogue razlikovati.

ini se, imaju obiaj ispovijedati se na slian nain. I svi su zaljubljeni u svoje mramore. I svi umiju biti zahvalni, zabrinuti, raspjevani, gnjevni, ponosni, ak i zajedljivi. Hej, okreni se Ja sam u vjenosti Ti privremeno Tako uzvikuje pokojnik Azerbajdana, a bosanski, hercegovaki, dalmatinski... pokojnik iz priblino istog vremena sa svog sanduka koji arhitektonski potpuno odgovara onome s obale Kaspijskog mora u vremensku jeku ubacuje isti uzdah ispisan bosanicom: Ja sam bil kako vi este A vi ete biti kakov esam ja Isti odnos prema prolaznosti. Isti al. Tuga. Slian nain iskazivanja ivotnih istina. Pokojnici govore u prvom licu, svatko na svoj

PUTOPIS

Nadgrobni spomenici (steci) u Azerbajdanu

nain. Nekropole imaju uspjelije i manje uspjele pjesnike. Put do pokojnikovog stiha je hrabro isticanje istine. Pokojnik moe promaiti u ritmu ili sroku, ali kad je u pitanju istina, na koju je izuzetno ponosan, promaaja ne smije biti. Jer on, pokojnik, ve je na putu istine. Treba samo strpljivo saekati da proe vrijeme, a onda odredite dolazi kao nagrada za istinu i za strpljenje. /Od pokojnika strpljivijeg ovjeka nema/. Da vidimo to nam poruuju azerbajdanski nadgrobnici iz Gubistana, Uruda, Kirovabalda, Mingeaura, Kazaha, emaha, Kelbadara itd. Kao to je u Bosni ispisivana jedna knjievnost arapskim pismom na domaem jeziku - na azerbajdanskom nadgrobniku pismo je arapsko a jezik domai. Nitko se ne zaklinje da na tamonjim nadgrobnicima nema kuranskih ajeta /stihova/, kao to se nitko ne zaklinje da tzv. alhamijado knjievnost nije rasla pod prilino zamjetljivim utjecajem perzijske, arapske i turske knjievnosti. Da vidimo, dakle, kako se ispovijeda azerbajdanski rahmetlija kojemu je ime Abdulkadir, Abdulvehab,
BEHAR105106

Avdurezak, ili nekako drugaije, ili Amina, ili Abdulmedida ili... Onaj tko ima mnogo imutka, ima mnogo neprijatelja, a onaj tko ima neto znanja svakim danom ima sve vie prijatelja koji jedva ekaju da ga odano pokriju zemljom. Kad te, prolaznie, upropasti vlastita obitelj, ne moe ti pomoi ni najblagonakloniji komiluk. Bio sam bogat i bez bogatstva, moan bez moi, zdrav ak i bez zdravlja... Imao sam samo jednu enu, mada sam se, na alost, enio pet puta. Moje su ene tako htjele. Najvoljenija zada mi, smrtniku, smrtni udarac. Mi svi, vjernici i nevjernici, ivimo jednu te istu neizmjernost, samo to je neizmjernost jednih prisutnost, a drugih - odsutnost. Kad je sve izgubljeno, i smrtna radost izgleda gorka.
7

PUTOPIS

Ne budi rob nikome, kad su te ve stvorili slobodnim. Prolaznie, ivi kako zna i umije: kad umre, bit e naputen i zaboravljen. Ubila me snomorica, ljubav tajena, ljubav-ivot, ljubav-no, ljubav-smrt. Blago onome tko je stvoren za zlo! - uzvikuje nepoznati pokojnik ali dvaput teko onome tko pita zato i kako? Na svoju nesreu, upitah: zato, i bijah kanjen. Moram dugo leati da Svedritelj presudi u moju korist. Tinta mudraca, rekoe mi nekad tako, dragocjenija je od krvi muenika, pa me orunici preklae. Kako ste sretni, vi koji bezbrino prolazite pokraj nas, blago vama! Niste izloeni ogovaranju, neprijateljstvu i meusobnim zadjevicama! Da sam bio pametan, nikad umro ne bih. Trai pomo od vesela lica, a proi se kobna i smrknuta. Imutak sa sobom donosi krtost i sranu bezobzirnost, a znanje prosvjetljuje i omekava svaije srce. ivi i mrtvi uzajamno ulijevaju strah jedni drugima. Vrati posueno, ne osveuj se sam, potuj starije! Trai li ivot bez bolesti, razoaranja, straha, alosti, bolova, starosti, smrti - zamoli majku da te ne raa. Voljeti ivot, a plaiti se smrti, zar je i to mogue?
8

Paklena izvorita su Zakavkaska mjesta Balahani, Sabuni, Bibi-Ejbat. To su metropole ognja. Kao to je nemogue izbrojiti veernje vatre na bistrom nebu, nemogue je spoznati izvorita sitnih plamenova ove zemlje, a ni sagledati silna vodena ognjita u kojima ognju i ribe ispjevavaju poeme.
Da, u svijetu zagrobnika, ini se, sve je mogue. Pokojnici raznih krajeva sa svojim nasljednicima korespondiraju na razliite naine. Svima je imanentno eksponiranje gorko obojenog strahovitog iskustva. Zamjetljiva je i poruka, a kadikad i poruga. Uveliavanje, umanjivanje, obezvreivanje, uznosno velianje, to se poetike tie: isti nain kompariranja, ak i hvalisanje, eretsko nadmudrivanje na nivou ivot-smrt, a prije svega i nadasve - epitafsko, gnomsko, saeto kazivanje o prolaznosti. Zlopatiti se na putu, sebe dovoditi u razliita iskuenja, svakodnevno mijenjati konaita, obiaje, klimu, gubiti se u nenaenim svjetovima, i to samo zato da bi vidio tamonje nadgrobnike, emu to? Tamo gdje oekuje ljubav, zavretak te eka. - Ali nai preci vjerovahu da nadgrobnik i na njemu Sunce ili zmija znai Zbogom avole. - Njih ne treba sluati - odgovara on, uvjeravajui me da aneli nee ui u kuu u kojoj se nalaze slike. Na dan Stranog suda najee e biti kanjeni oni koji ljude bez znanja vode pogrenim putom i oni koji prave kipove ili slike. Klesari e na Sudnjem danu biti pozvani da udahnu duu figurama na svojim nadgrobnicima, ali oni to nee moi uiniti, jer to spada u Boju mo, i gorjet e silno ne samo danima ve i godinama. - Nema jadnijeg, nesretnijeg, tunijeg bia od zastarjela idola! Nitko, nitko na svijetu nije vrijedan slike, a ponajmanje skupocjenog nadgrobnika. Moj znanac otkrivalaki saopava da su najvei umovi svih svjetova pokriveni najobinijim kamenim biljegom, ploicom ili hrastovinom, a neki ni time. to manja vrijednost pokojnikova, to vee bljetavilo spomenika! ivi ljudi zapuuju ui i zatvaraju oi, a mrtvom kamenu daju zadau da pamti! - Kamen pamti sam za sebe, postoji sam za sebe, razmilja na svoj nain. Ni on nije nikakav volebnik. Osim toga, misao o prolaznosti izvor je goleme patnje. emu nepotrebna patnja? Uivati u onome to daruje sadanjost, a prolost valja prepustiti miru. Doao sam na taj svijet, i je li on time dobio togod? Otii u, i hoe li se time izmijeniti togod? O, kada bi netko mogao sad rei, zato li sam ovdje,

Nema jadnijeg, nesretnijeg, tunijeg bia od zastarjela idola

Mom znancu nikako nije jasno: kako se netko moe odluiti na put u daleki Azerbajdan, a sve radi promatranja poobaranih, starih nadgrobnika, ukoliko ih tamo uope i ima. Rojevi poskonih rijei izmjenjuju se kao jata nemirnih ptica. Novopeeni doktor nauka uvjerava me sasvim ozbiljno da su nadgrobnici veliki grenici. Tih grenika u Azerbajdanu, zemlji pomiriteljne sudbine, misli on, svakako nema. Nema i nema. Uzaludno ih je traiti. Vino, hazardna igra, skupocjeni nadgrobnici i gatanje su gnjusno djelo Demona.

PUTOPIS

Ja, koji iz praine dooh i koji se u prainu vraam. Godinama se nismo sretali. Nije mi poznato kako se kretala njegova krivulja. Mogao sam sve oekivati, a najmanje da e mi recitirati Hajjama. Koje rane su ga pekle, kako se vidao? ini mi se da po njemu nisu pljutale godine na napadan, gromoglasan nain, eha nije bilo, u njemu nije ivjelo ni podzemlje ni nadzemlje, ni visine ni dubine, samo trenuci, proplamsaji, razvaline neke utvrde na ijim se zidnim krhotinama ukazivala obasjana fasada ljetnikovca bez sablasne ovakve ili onakve slike ovjekove izmeu prozora. Bobovac, to je to? Nita dosadnije od epitafa na starim nadgrobnicima! Dosadne su i te gradine, te krbave zidine na uzvienjima! On nije ni za krematorij! Njega smrtno stanje ne interesira. Kad ovjek umre, zakopati ga bilo gdje, po mogunosti ispod nekog drveta, zaravnati zemlju i to prije zaboraviti. On je protiv pamenja. emu biti spomenik prolih vremena, emu postojati u kamenu, zato nadgrobnik optereivati svojim strahovima i zahtjevom da te, i mrtva, predstavlja kao dobrotvora kad nasljednici znaju da su te resile odlike krtosti? Trajanje je za ive, a ne za pokojnike. Njih ne mogu spasiti nikakve zmije, krievi, polumjeseci, sunca i drugi nadgrobni znakovi. Kada ovjek pone stjecati krila, tada se i ugasi. Danas ima, a sutra nas nema. to kolijevka zaljuljala, motika zakopala. Tu se otvara raspuklina za toku. Kraj. Drugo vrijeme

i drugaija interpunkcija. Jer dananju prolaznost ne simboliziraju samo nadgrobnici, oni najmanje, ve, na primjer, i papirnate maramice. Ako odlui kupiti etkicu za zube Dentamic, moe biti sasvim siguran da je ve prekrivena zubnom pastom i da je, nakon upotrebe, moe i baciti - osim ako te nije zahvatila infekcija kolekcionarstva. Moemo jedan drugom garantirati da su najbolji upaljai koji se samo jednom pune, a onda bace, kao i ambalaa za mlijeko. Koga danas interesira grobna ili nadgrobna vjenost? U modi je prolaznost. U elji da nas muka to prije proe, odbacujemo i svoj vlastiti mentalitet, historiju, prolost i budunost, sve to ne pripada dananjici! U ime vladavine PROLAZNOG moe iznajmiti i grob i nadgrobnik, i sanseveriju i koulju, frak, televizor, rublje, psa, ne samo draesnu mladu damu ili dekia ve i generala-puistu, pa i fotelju, i tramvaj, i avion, i helikopter, i policajca koji e te, ako ga valjano nagradi, uvati u kunom pritvoru. Ako si previe zaljubljen u prolost, pod uvjetom da si parajlija, nai e se ovjek koji e ti prilino revnosno uvati i tvoju prolost. Pitaj ga, dat e ti veu garanciju nego tvoj nemuti nadgrobnik iskien nekim simbolima koji vie nikoga ne uzbuuju i, najblae reeno, ne interesiraju. - I ti sad ide u Azerbajdan prouiti kako je prolaznost prolazila na tamonjim nadgrobnicima?! Odgovorio sam potvrdno. Prije svega i nadasve zato to putovanje ne smatram samo promjenom mje-

sta, to ni u kom sluaju, ve promjenom miljenja i predrasuda, ozdravljenjem ubualih shvaanja u svojoj sredini kao vrhunaravnoj konstanti dostignutog blaenstva. Uostalom, bolje je otii i bez pozdrava nego ne stii na vrijeme. Gdje nisi stigao, tamo te i nema. - Da, ja idem u Azerbajdan, a kasnije, ako mi ivotna krivulja dopusti, i dalje. Jer me interesira, o da, mene izuzetno interesira jedinstvo svijeta. Bilo ija i bilo kakva, sva su groblja - moja. Na znamenjima tamonjih nadgrobnika prepoznajem djeli sudbine svojih predaka. Moj korijen nije samo na stranicama knjiga, ni na slikarskim platnima, uvaju ga i nadgrobnici. - Vjebaj se u samosvladavanju samog sebe. Budi gospodar sam sebi i u zlovolji kao u dobru raspoloenju. To je dovoljno. to e ti neko kamenje? Tu si, i trbuhom i duhom, unutar okvira svemira, i zato sad trai neka uporita i osmiljenja na drugim stranama? Totalna ljudska solidarnost, obzir prema drugome, prioritet blinjega, emu sve to? Nije li dovoljno svaki dan uskratiti sebi neto ugodno? Osloboenje od egoizma, uskogrudnosti, krutosti i nesnoljivosti traiti u mislima, a ne na nadgrobnicima. Vjerovati u nadgrobnik ne znai i imati povjerenja u ovaj jedini, ivui ivot.

Istok i Zapad su neiji Sjever i Jug

Uinilo mi se da je zakanjeli bogomil, dervi, redovnik, kaluer pokuavajui proizvesti neku astralnu glazbu svojeg ivljenja, omalovaavajui postignuto i priznato, uvijek je bio neki izdvojenik. Zbog dugog nesretanja, nisam imao prilike upoznati velianstveno crnilo njegovih misli. Nekad sam ga doivljavao kao mladia u koga je radna
9

Ja idem u Azerbajdan, a kasnije, ako mi ivotna krivulja dopusti, i dalje. Jer me interesira, o da, mene izuzetno interesira jedinstvo svijeta. Bilo ija i bilo kakva, sva su groblja - moja. Na znamenjima tamonjih nadgrobnika prepoznajem djeli sudbine svojih predaka.
BEHAR105106

PUTOPIS

volja zakrljala: mnogo toga je postigao bez velike muke, ispunjavali su mu elju tek toliko da se oslobode nasrtljive upornosti, u ivotu se nije previe odricao, nije mu se dalo, nije podnosio zapovijedanje, umio je biti glup na izuzetno inteligentan nain, uoi ispita radije je prihvaao pomo nego se graditi obrazovanim nestabilkom, mi smo na njegov raun pravili viceve, on nam se smijao iza lea, umijee je to, umijee koje se ne moe tek tako obezvrijediti, umijee bogomilske ili dervike sljedbe, a moda i neke novovjeke, to se nikad ne zna. Zabluda je naa zajednika svojina. Govor ljudi ne mora uvijek biti onakav kakav je njihov ivot, a nain izraavanja ne mora uvijek proistjecati iz karaktera due. Nije istina da samo dobar ovjek moe biti vrstan govornik. Ne elim ga uvjeravati da nita na svijetu nije niklo

i razvilo se samo po sebi. Znaajnici meu tvorcima nae civilizacije, stari Egipani odredie strane svijeta prema svojim vlastitim shvaanjima pa Jugu dadoe prednju stranu, jer otuda tee spasonosna rijeka Nil, s Juga povukoe okomicu i tamo naoe Sjever ve tada otkriveni otoci Sredozemnog i Egejskog mora. Desno im bijae Zapad, i to osta Zapad, ili prebivalite preminulih ljudskih tjelesa a vjeno ivih i prilino uznemirenih dua. A lijevu stranu, naravno, nastanjivae Istok, i tamo u osunanom blaenstvu vjeno ivljae bog Ra. Prema toj shemi su i gradili nenadmane grobnice. Jug je, znai, neiji Sjever, Sjever je neiji Istok, svaki Zapad je neiji Istok, Istok je neiji Jug, Istok i Zapad su neiji Sjever i Jug, svaki Jug i Zapad su neiji Sjever i

Istok. Sve se oslanja na neto, sve je u stanovitom dosluhu - bili mi svjesni toga ili ne, nije vano - Sjever ostaje ivjeti s Jugom i Zapad s Istokom. Dogovor sila tee ili razliito ustrojenih ljudi, ne znam, to me mnogo i ne optereuje, najznaajnije je to da iv stignem u daleki Azerbajdan i razgledam tamonja stara i nova groblja...

Misterij nevidljiva plamena

Kao da sam uao kroz uarena vrata pakla, najednom se naoh u nepreglednom carstvu ognja. Plamti itav vidokrug. I Kaspijsko more. I azerbajdanska prijestolnica. Gori grad na zemlji i gori grad na vodi. Vatra do vatre, plamen do plamena. Aperonski i bakinski arhipelazi, priobalna sela s kamenitim i travnatim visijama i nizijama, sve se nalo u ognjenom gru. Gori i riba u vodi. Sve je obasja-

HEJ, OKRENI SE JA SAM U VJENOSTI TI PRIVREMENO

Nadgrobni spomenici (steci) u Azerbajanu

10

PUTOPIS

no misterijem nevidljiva plamena. Svuda oko mene - vatrita. Neizreciva i neponovljiva stvarnost. Gori pogled, ari se misao o uzvitlanim podzemnim strahobama, sad sam i ja u vlasti plamena. Demon nemira, oganj izvire iz svih pora zemljine, kamene i vodene koe, a njegove uarene latice, osjajene duginim vijugama, buktavo se uzdiu i orkanski igraju nad gradom da bi, umorni, negdje izvan ovozemaljskih visina zaplesali konanu igru ieznua. Paklena izvorita su Zakavkaska mjesta Balahani, Sabuni, BibiEjbat. To su metropole ognja. Kao to je nemogue izbrojiti veernje vatre na bistrom nebu, nemogue je spoznati izvorita sitnih plamenova ove zemlje, a ni sagledati silna vodena ognjita u kojima ognju i ribe ispjevavaju poeme. im sam stigao u prijestolnicu

drevnog Azerbajdana, pitali me predusretljivi domaini: to bih sve elio vidjeti. Bit e im, kau, drago valjano ugostiti jednog prijatelja (Baku i Sarajevo su gradovi-pobratimi), neka ja slobodno izrazim elju, a oni e se, gostoprimljivi ljudi, potruditi da u granicama mogunosti zadovolje moje oko i prilino radoznalu Yashicu, bez koje godinama ne idem ni na najblii izlet. Njezina stvarnost je autentinija i vjenija od moje. - Pokaite mi mjesto gdje je Prometej ukrao vatru bogovima. - Samo to? - aljivo pita pjesnik Nabi Hazri. Ni smeten, ni tjeskoban, mada je bilo pogrenih izbora, kadikad i promaaja, Boe moj, istina je hridina o koju se svi spotiemo, preene godine trae mirno stanje ekstaze, to smo to jesmo, a nikako i nikako da se snaem. Gdje sam, to

sam? Nije valjda nastupio smak svijeta, valjda nije sjedite dehenema. S naftinih tornjeva ne odlijeu trube Sudnjeg dana. Ne strah, moda - nelagoda. Umor od duga puta. Dvaput sam mijenjao kazaljke na satu. Dolazim sa sovjetskog Sjevera. Latvija. Riga. Dublti. Konflikt u ivotu i literaturi, to je bila tema za razgovor sa sovjetskim kolegama. Baltik. Prekrasne drvene kue u vrtovima. Magla. Misaone dubine jedne nepoznate vode. etnje pjeanom obalom, odmah uz vodu, uz gusto povijesno maglene tame. U devet je jo vladalo carstvo sjevernjake noi. U baltikoj tami vrlina i porok su jo uvijek jedno drugome dobacivali ostatke zajedljivosti, hladno i toplo su jedno drugom obeavali susret, bijelo i crno se svaalo na smrtna preskakala, slast i bol su se u ljubavnikom zanosu jedno drugom zaklinjali da e

Ne budi rob nikome, kad su te ve stvorili slobodnim.

BEHAR105106

11

PUTOPIS

vjeno ivjeti zajedno, radost i alost su odgodili sveti rat dok baltiki duhovi ne izaberu porotu i dok porota ne obavi svoj usudni posao. Mrak je bio i u petnaest sati. Tvoreski dom (Dom stvaralaca), velebna palaa to je zapljuskuju nemirne baltike vode ve je nudila radni stol. No je, jasno, oaza za nemirne. Vrijeme za razgovor s vodama. Putuj, putuj vjena vodo I ne preziri ono to ne poznaje Ne unitavaj sebe samoubojstvom, nema svrhe Znaj da u prostorima tvoje due ivi i jedna Lutalaka rua Koja trai svoju izgubljenu boju A, ovdje, eto, raspukle irine, ognjeni pozdravi, grad na kopnu i grad na vodi, sve u vlasti intenzivnih ognjenih mirisa, sve drugaije: od ranojutarnjeg sunanog obzorja do plamene tame. Domainima odgovaram da bih rado vidio i Nahievansku i Nagorno-Karabahsku oblast, Kirovabad, Stepanakert, Lenkoran i jo tota, i puno toga doivjeti u svijetu ognjeva, putovati, to dalje to blie, gubiti se da bi se nekako ipak pronaao, biti crv u ogromnim prostranstvima, gorjeti, piti aj i askati o zdepastim i kratkim minaretima, sluati stare i nove stihove, razgovarati, upoznavati ljude i krajeve. - Moe, moe, kako ne?! - pitomo uzvikuje sin ognja, poetski tuma autentinog domaeg ivljenja a ne neke svjetske mode, kako kazuje Nabi, pjesnik Fikret Goda. Oi mu iroke i duboke kao Kaspijsko more. Nikad nisam vidio okatijeg pjesnika. Kad su mu oi tako iroke i duboke, kakva li mu je poezija? Je li u njemu inkarnirana dua azerbajdanskih ognjeva? Oko nas: tornjevi, ognjeni mirisi, vatrita. Tornjevi kao demonska bia poniru u dubinu zemlje, tamo
12

Nadgrobni spomenici (steci) u Azerbajdanu

Onaj tko ima mnogo imutka, ima mnogo neprijatelja, a onaj tko ima neto znanja svakim danom ima sve vie prijatelja koji jedva ekaju da ga odano pokriju zemljom.

KAD TE, PROLAZNIE, UPROPASTI VLASTITA OBITELJ, NE MOE TI POMOI NI NAJBLAGONAKLONIJI KOMILUK.

Bio sam bogat i bez bogatstva, moan bez moi, zdrav ak i bez zdravlja...

PUTOPIS

Imao sam samo jednu enu, mada sam se, na alost, enio pet puta. Moje su ene tako htjele. Najvoljenija zada mi, smrtniku, smrtni udarac.

MI SVI, VJERNICI I NEVJERNICI, IVIMO JEDNU TE ISTU NEIZMJERNOST, SAMO TO JE NEIZMJERNOST JEDNIH PRISUTNOST, A DRUGIH - ODSUTNOST.

Kad je sve izgubljeno, i smrtna radost izgleda gorka.

UBILA ME SNOMORICA, LJUBAV TAJENA, LJUBAV-IVOT, LJUBAV-NO, LJUBAV-SMRT.

s ognjem vode nevidljive bojeve i na kraju, kao pobjednici, izvlae ga na povrinu, okivaju beskrajno dugim ciljevima i naftovodom odvode prema Crnom moru, a flotom Kaspijskog mora ili eljeznicom do sredita, do najudaljenijih zakutaka ogromne zemlje to se imenom naziva Sovjetski Savez. - elio bih vidjeti vae mlade starce i vae stare nadgrobnike. Kad bi bilo vremena, moda bih s vaeg Juga mogao malo skoknuti u Perziju, onako na izlet, pa se vratiti... - Moe, moe, kako ne?! - veli okati Fikret. - Pomoi emo vam da vidite ono to vas interesira. Nabi stavlja ruku na moje rame, veli da je bio u pobratimskom gradu, kao lan delegacije obiao sve od Trebevia do Dubrovnika, ushieno govori da te doivljaje nee nikad zaboraviti. - Akosum... Bravo, bravo... I ja bih u Azerbajdanu rado stekao nekog ahbaba, elio bih saznati neto o vaem shvaanju ahireta, eifa, sevapa, halala, kismeta, rahata, sevdaha, iarluka. Interesira me vaa stara nadgrobna kultura. Ja se u Boije stvari ne razumijem - veli aljivi Nabi. O starim kamenovima govorit e mi povjesniar umjetnosti dr. Rasim Efendi. Kaem da ga znam. Otkuda? Iz asopisa Iskustvo. Tamo sam itao njegov esej o starim nadgrobnicima Azerbajdana. Svijet je mali. Da. Jako, jako mali. Svijet je mali, a smrt velika, velika, toliko velika da pokojnika uini nitavnim. to bi bilo s njim da nije nadgrobnika? Ne, ne pitam Nabija. Ja to razgovaram sa kolskim drugom, dananjim doktorom. Ne mogu zaboraviti njegovu kategorinost, moda epsku tvrdou, potrebu za nekom apsolutnom istinom, istinom gotovo boanskog reda i znaenja; kad neto tvrdi, tako mora i biti, alter13

BEHAR105106

PUTOPIS

native nema, istina je samo jedna, njegova, on joj tvorac i gospodar. Plovimo prostranom Volgom. - to mislite, hoe li vjernici vidjeti Boga na Sudnjem danu kad bude smak svijeta? Smijeh, prijateljski. - Hoe, ako im mi naim ognjem osvijetlimo sudite. - Hoete li im vi dati gorivo i za dehenem u kojemu e grenici gorjeti nakon Stranog suda? - Ako budu dobro platili. Uostalom, mi ne elimo nikome suditi. Kriteriji su razliiti, a prema tome i - sudita... Zar ima i bezgrenih? - Ima, bezgreni su monici. Pardon, bezgreni su pokojnici. Umrli su samo zato da bi pobjegli od grijehova. Bijeg od ovozemaljskih ognjeva. ini se da je pojam vjerovanja posljednja i zadnja stvarnost. Prolazimo bulevarima, ulicama, sokacima. Novi i stari dio grada se meusobno isprepleu kao ivot i smrt. Ne samo nafte, gasa, benzina, Baku je grad spomenika, zelenila, nenadmane rive, metroa, drevnih damija, monih turbeta, neto starijih i najnovijih iskopina, bazara, mitnica, tekija, musafirhana, hamama, medresa. Ono to su ljudi ruili ili vjetrovi zasipali, sad ljudi otkrivaju i obnavljaju. Nije lijepo ugodnim domainima neto kuduti, nije red, nema smisla, pa u im u ime prijateljstva oprostiti prostakluk nekog udnog vjetra ne znam mu ime, i ne pitam, ne interesira me - koji vam miris ili smrad ognjene blagodati, kako vam vie odgovara, direktno, najdirektnije i najbezobzirnije nasrtljivo unosi u nozdrve, u pore koe, u kosu, uvlai ga ispod pazuha, u plua i eludac, pa vam se povraa, u najmanju ruku to vas ini nespokojnim i ne moete uivati u ljepotama prema mnogo emu izuzetno zanimljiva grada.
14

Sve je lijepo, emu otkrijemo smisao. Ognjevi Bakua imaju mnogo smisla. O da, i nenadmanih kandisanja. Bijega nema. Ne samo odjea, i tijelo ti je toliko zasieno mirisima ognja da u malom oaju mora pomisliti: nisi li ti sastavni dio nemira, buktava ognja? Premda nisam pua, dosjetio sam se jadu: upaliti cigaretu. Moda e dim cigarete rastjerati neugodne mirise ognja. Pitam vozaa: je li slobodno puiti u njegovim kolima. aldija Nabi odgovara da Volga nije vozaeva. Smijeh. A ija je njiva koju obrauje azerbajdanski ratar? Smijeh. Kako su na tako intenzivnom mirisu ognja njihovi mladi starci mogli pobjeivati vrijeme svoje ljudske prolaznosti? Smijeh. Voza ljubazno doputa nikotinsko dimljenje. Hvala, neu puiti. Nabi se opet javlja aljivom upadicom: kad bi upalio ibicu, izgorio bi im grad. Valjda im ne elim takvu nesreu. Zar mi nije jasno da se vozimo velebnim prostranstvima kojima vlada nenadmano carstvo ognja? Ali, ve smo na stekovskoj nekropoli. Ona se nalazi odmah pokraj Djevianske kule, na platou nedavno otkrivena drevnog bazara. Nadgrobnici su preneseni iz raznih krajeva Azerbajdana. Neto slino kao nekropola steaka u vrtu sarajevskog Zemaljskog muzeja. Prilazim im gotovo pobono, kao to sam prilazio Radimlji, Boljunima, Hodovu, Cisti provi, Zbornoj gomili, Lokviiu, Vrulji, Lovreu, Krieviima, Bijai...

U Bakuu ima naftnih cijevi kao na nebu zvijezda

Baku je grad zelenila, baroknog drvea u brojnim parkovima i baama, lijepih i ugodnih vidika, otmjenog mira i dostojanstvene tiine, mnogovjeke, raznovremene i

raznoimene arhitekture, starih i novih spomenika, grad raznolike ljupkosti, zanimljivosti, zagonetnosti, svekolike uzdrljivosti, a prije svega i nadasve - grad ognja i vode. Kako mu sagledati duine i irine, kako mu se pribliiti, kako ga otkrivati u sekundi bivanja u njemu (ono to sam pabirio iz preoskudne literature moglo se mirne savjesti objesiti maku o rep), kako i s tim gradom zapoeti dijalog o mudrosti starenja i kreativnog trajanja? to prije vidjeti, koga prije posjetiti, kome ili emu pokloniti svoju sekundu, kako tom sekundom raspolagati? to uti a i rei svojoj sekundi, kako se ponaati u sekundi a i trajanja svega to te okruuje? Nalazim se u zemlji irali Muslimova, Gjulasana Velieva i njegove hanume Gjulan, Abasa Guli Gasimova, Gudarana Damala, Nasrula Mamedova i drugih dugoiteljnika s nenadmanih bregova Kavkaza i obala Kaspijskog mora. Na visinama Azerbajdana, nahievanskog i nagorno-karabahskog gorja meu svakih sto tisua stanovnika sto etrdeset i pet ljudi gaze zemlju preko sto, preko sto i trideset, preko sto i pedeset godina, a Muslimov je, kau, ispustio duu u sto i ezdeset petoj godini ivota bez stresova, bez buke, bez luksuza, bez mode, bez mrnje i svae, bez nerealnih prohtjeva, bez upale plua, bez herpesa, ekcema, psorijaza, infarkta srca, ludila. Nisu patili od bijelog brana, eera, soli, masnoa. Kukuruz, penica s mekinjama, morska sol bogata jodom i kalijumom u nerafiniranom stanju, aj, mlijeko, sir - eto mogunosti da se pripravi obrok. ir na dvanaestniku je previe skupa bolest. Lake je sprijeiti razloge koji izazivaju nesanicu, sukob, potrebu za duhanom i alkoholom.

PUTOPIS

Ovo je zemlja mladosti. Djeca su nenadmano bogatstvo. Jedno je kao nijedno: nesrea u obitelji, nesporazum izmeu majice prirode i nezadovoljnih roditelja; dvoje djece: mala radost, tek da se uju glasii potomaka; ni troje djece ne mogu zadovoljiti enju za pravim bogatstvom, ali je utjeha ipak tu negdje pod krovom; tek etvoro djece je vrijedno spomena, a ako se brojka penje prema deset, moe se rei da se radi o kui radosti. Trei znamen je Kaspijsko more. Ono Zakavkazje ini bogatim i zanimljivim, a Baku gradom udesne ljepote. To more dugoiteljima ne daje samo ribu i ostale blagodati velike vode, ve i naftu. Svrdla su dosegla dubinu od tri tisue i pet stotina metara, na vodi ivi grad naftaa, vozila idu tamo i ovamo, u trgovinama nad vodom domaice strpljivo ekaju da dobiju to za objed, grad kao i svaki drugi u toj zemlji, ali bez starih duvarova: esme, edrvani, cvijenjaci, bijeli obluci kameni uresi avlijskih otajstava u kojima se skriva poklisarstvo proastih zemana ispunjenim pjesmama, fermanima, ozloglaenjima, bogomoljstvom a i svetogrem, tjesnoama, bukagijama, krepostima, muanjem, oholijama, gospodovanjima, himbenim prenemaganjima ljubavnika, gizdanjima mladih djevojaka i bogatih bogoslovaca. Na iranskoj visoravni ive okate ene, matovit nakit, folklor sa stasitim i hitrim konjima, krivim sabljama i junakim pjesmama, a tu meu njima ni manje ni vie nego devet klima od suptropske do gleerski hladne - kada raznim spravama razbijaju led da gladnoj stoci otkriju koji vlat trave. Stepa s ispucalim poljima je oduvijek bila simbol ei, ali se i na e naviklo kao i na ivot bez kave, duhana, alkohola.
BEHAR105106

Bez dokoliarenja, bez rasipnosti, bez masnih psovki, bez svega onoga to je nastalo iz slabosti i oholosti. ini ono to si duan initi, a za tue stvari ne brini: dunost je ono to oekujemo od drugih, znameniti azerbajdanski pjesnik Fikret Goda prevodio mi je sa svog jezika na ruski neobian natpis sa srednjovjekovnog nadgrobnika slinog naem steku kao to nalikuje jaje jajetu. Drei se pravde i istine, sve pogubih redom prijatelje. Tko ne brani svoju domovinu, on na ruke ide svojem dumaninu. Znanje uva svog vlasnika, a imutak mora uvati on sam. Junatvo se sastoji u tome da pokojno bie nikad ne bude rtvovano nekoj svrsi. Tako mi vremena, zaista je svaki ovjek na gubitku osim onih koji vjeruju, ine dobra djela, govore istinu i koji su strpljivi. Bakinske avlije pune su i prepune mirisa nafte. Baku je desetljeima bio na prvom mjestu u Sovjetskom Savezu meu proizvoaima nafte. (Sada su mu prednost oduzeli Kazan i zapadni Sibir). Ipak, biti u Bakuu, znai biti zarobljenik te silne energije koja uvelike uzbuuje svijet. Umjesto uma - petrolejske cijevi. Reklo bi se: u Bakuu ima naftnih cijevi kao na nebu zvijezda, samo to one zvijezde gore sijaju iim sjajem. Ne isputaju iz sebe neugodan miris koji dopire iz buotina i s mora i kopna. Taj miris nije mogue izbjei ni u najcvjetnijoj avliji, ni u jednoj od najljepih i najstarijih damija Teza-Pir s velikim i ureenim dvoritem i dva oniska minareta - mediteranskoarapski nain produenja molitve-

nog glasa prema nebu, a ne turski na koji smo mi na Balkanu navikli. Nema pomoi: biti u Bakuu, znai piti, jesti, puiti miris nafte. Pa i to je nedostatno: graanima Bakua je automobil, moe se rei, sredinja briga. Kako ga nabaviti? Kako doi do tog ovovjekog anatemnika? Kad bi u blizini postojala neka izuzetno potentna industrija automobila, mogla bi ih samo Bakuu prodati pet tisua komada svaki dan. Nije ala. Milijun i pet stotina tisua bakinskih itelja dnevno bi otkupljivalo pet tisua paklenih avola. A onda im ne bi pomogli ni svi vjetrovi to dopiru s kavkaskih visija i Kaspijskog mora. U naftnim isparenjima bi se poguile sve damije, mektebi, turbeta, kule, tvrave, a nekmoli moderne gradske etvrti pune i prepune veselih djejih cvrkuta. - Da li vama smeta miris nafte? - pitam uvaenog pjesnika Hazria. Ne smeta. Ne smeta ni njegovu mlaem kolegi Godi. Azerbajdanski pjesnici nemaju nita protiv mirisa nafte. Jer ih ona hrani. Njihova petrokemijska industrija izrauje i sintetika vlakna, umjetni kauuk i jo nekoliko desetina artikala.

Prolost okamenjena u mramorima

Kad smo obili nekoliko klesarskih radionica, vratili smo se nekropoli starih nadgrobnika na prastaroj trnici u sreditu grada. Doekale su me lovne scene, brojne rozete, simboli Sunca, biljni motivi, barokne are, simboli predenja i tkanja, vojnike asti i hrabrosti, trgovake ili esnafske umjenosti, dravnike astoljubivosti, dervike umnosti, spiritualnosti, asketizam, vjernike predanosti Bogu, duhovne uzvienosti putujuih mudraca
15

PUTOPIS

(bilo ih je nekada mnogo), a i onih domaih mislilaca, i filozofa, teozofa, graditelja, zanesenih ljubavnika i mnogo, mnogo poruka na frizovima nadgrobnika to slie naim stecima kao jaje jajetu. Prolaznie, nemoj se gorditi to si iv Ti si jo na putu, a ja sam ve doma Grebni znakovi bliski su i zemlji i nebu. Kad se prolaznik zamisli nad smislom ivljenja, brzo se nae u beskraju svoje beznadnosti. Kamenar dlijetom veze krajolik vjenosti u kojoj nitko nije konaan, a patnja je vjeita. Do svoje tajne svatko stie na svoj nain. Postoji neki poj iz tmine vijekova. Prolost okamenjena u mramorima. Silna bitka oblika s bezoblinou. Na pragu velikog onostranog svijeta oi su uprte u kamenara a ne u vjerskog velikodostojanstvenika. To je neka narodna arheologija. Na kraju se mirno opruiti u svom grobu, kao da je u tome smisao ivota i smrti. Nikoga nee spasiti kontemplacija, pasivno ustezanje i asketizam nego kamenjarenje utemeljeno na vjerovanju u mo znakova. I kad je tako, ne treba pitati je li dlijeto dostojno kraljevskih, vitekih ili plemikih ruku. U ovom gradu nema djeteta koje ne umije graditi grob, a time i kamenariti vjenost. Kolikogod bili razjedinjeni i vjerski iskljuivi, oni zapravo svi pripadaju religiji ognja i kamena. Iz kule se pojavi vitka kamenarska starina. Tiho rekoe da mu je stoetrdeset godina. Bie tako blizu savrenstva da njegovo tijelo nije nita drugo do ljutura ili posuda istog duha. - Ja te gledam, presvijetli - ree pitomo starina. - Gledam, i sve mi se ini da ne vidim tebe, svetog ovjeka, nego... ne daj Boe da te uvrijedi moja iskrena briga: vidim
16

samo tvoje raspadanje. Ne raspadanje, grubo je to, presvijetli, lijepo te molim, oprosti mi. Kao da se uspinje na nebo. - Daleko sam ja od neba, efendija - uljudno i blagonaklono odgovorih - Nebo se kloni grena tijela. Starina je okrenut istoi. Ideal mu je to vea udaljenost od vulgarizirane materijalnosti i politike trivijalnosti. Stremi duhovnim vrhovima. Tei da bude u izravnom spoju s boanstvom. Usred razliitih metafizika i religija, djeluje kao osloboenik. Ako nije prorok, jest filozof, asketa, mudrac, vidioc. Kao pripadnik ezoterine misaonosti raspravlja o najviim formama duhovnog ivota, a u sreditu interesiranja je neto tajanstveno, zagonetno, nadnaravno, neshvatljivo, nerazjanjivo. - Osjeam da te raspinju misaone zmije - izusti ovjek porijeklom iz starine, a blizak i drag. - Izgleda kao zmijina sjenka! Ti ne prihvaa slast oputanja. Mrava kima sijeva i kad je jugo i kad je sjeverina. Kome je istina cilj, radost ivota je nedostina. Nego, poprihvati se ti malo jela. Samo jak ovjek moe zdravo misliti. - Da jedem, mudrae, ree li? - Da jede, presvijetli. to da mu odgovorim? Najsnaniji doivljaj je doivljaj svjetlosti i istine, a ne jela. - Mraan je ivot, presvijetli. Svijet je i blago i blato. Ne valja od potrebe i nude praviti vrlinu. S vrlinama ili bez njih, svi smo nad provalijama. - Mudar si ti, efendija. Samo, molim te, ne zovi me: presvijetli. Ne pripada mi taj naziv. Ne zasluujem ga. - A kako u? Neto postoji tek onda kad nosi neko ime. Nije dobro imati mnogo imena. Imena ti, presvijetli, ne brani mi da te tako nazivam bar dok si tako sjenast...

- Da jedem, a? - Da jede, presvijetli. Da ne bude: umro, a zubi mu itavi, nepoispadali. Valja troiti to je za troenje i na nain kako je Svevinji zapovijedio. Kad se tijelo zasiti, ispuni se i dua. Umilno se nasmija. - to ti vie smeta, presvijetli: grijeh due ili grijeh tijela? - Volim kad je zadovoljna i dua tijela i tijelo due - odgovorih. Nije bilo vremena za razgovor. Hitao sam prema gruzijskim i armenskim stecima-hakarima. urim proitati darovanu knjigu Kakva je egzistencijalna funkcija smrti u ivotu. Promatranja s ovolike udaljenosti od svoga doma tiho mi sugeriraju da nisam poao traiti pouke nego samo svjetlosti u refleksijama velikih smrti i velikih ukopita. Ve prve stranice navedene knjige kazuju da ivjeti i umirati oznaavaju samo dvije strane jedne i iste stvari. ini se da bi ivot bio drukiji da nije optereen pratnjom smrti od samog poetka. Da ovjek ivi vjeito, bi li za njega mogle postojati praktine i moralne vrijednosti? Ne memento mori nego memento vivere. Na ovom dugom putu mnogi umnici su mi kazivali da oni to se esto prisjeaju smrti moralniji su i bolje vode svoj ivot. Azerbajdanske starine su me uvjeravali da u ideji smrti nalaze razlog i izvor najvieg veselja, a, eto, nee ih! I svuda ovjek ovjeka sili priznati da je njegov Bog - Mihovil Pavlek Mikina. Raspni ga. Dok ovjek spektakularno ali uporno i postojano osvaja svemir, njega tiho, lukavo ali uporno i postojano osvajaju njegovi vlastiti demoni razliitih strasti. Na kraju, sve ide na jedno mjesto.

POVIJESNA ITANKA

Safvet-beg BAAGI

Kratka uputa u prolost Bosne i Hecegovine (3)

Pripremio: Edin Urjan Kukavica U dodatku pod naslovom Herceg-Bosna i istona prosvjeta, na kraju svoje (doista) Kratke upute u prolost Bosne i Hercegovine, dr. Safvet-beg Baagi kratkim pregledom, osvre se na ivotopise i izvatke iz djela nekolicine manje ili vie znamenitih Bonjaka vladara, znanstvenika, knjievnika i pjesnika. Osim to od zaborava spaava Bonjake koji su ostavili traga i u drugim domenima ivota, osim ratovanja, pravi svojevrstan uvod u svoja dva naredna djela Bonjaci i Hercegovci u Islamskoj knjievnosti (Vlastita naklada. Sarajevo, 1912.) i Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Matica Hrvatska, Zagreb, 1931.). Iz perspektive autora zainteresiranog za vlastitu nacionalnu i svaku drugu prolost - bez obzira kakva ona bila - znakovito za ovaj Baagiev pregled je to da je djelo pisano prvih godina nakon povlaenja Osmanskog sultanata iz Bosne i Hercegovine i Austro-ugarske okupacije, te da su ak i u tim godinama, kada su sve uspomene na sultanat brino i nostalgino njegovane, ovi bonjaki velikani ve bili zaboravljeni. Time - kao potpuno nerelevantna, jer i Baagi se poziva na nedostatak podataka, padaju u vodu sva pravdanja da smo svoju prolost zaboravili usljed djelovanja ovog ili onog, manjeg ili veeg sistematskog zatiranja tragova materijalne i svake druge historije i kulture Bonjaka i Hercegovaca. Prije e biti da se tu radi (ili) o posvemanjem nemaru prema tradiciji, (ili) o nezainteresiranosti za prolost kao savladanu lekciju, (ili pak) o nekim drugim razlozima iji bi nas i spomen odveo u neeljenom smjeru. U svakom sluaju, stoji injenica da je knjievna, kulturna, historijska i svaka druga batina Bosne i Hercegovine toliko bogata da predstavlja neiscrpivo tlo za narataje istraitelja svih znanstvenih usmjerenja i interesa. Isto tako, nipoto ne treba zanemariti da savremenim zanemarivanjem stvarnih veliina, njihovim guranjem ukraj, te nipodatavanjem svega trajno vrijednog, neprimjeivanjem i nedokumentiranjem trenutnog stanja u ovim oblastima, zabavljeni dnevnopolitikim temama, otvaramo prostor i naratajima poslije nas da se iuavaju nad naim nemarom i nezainteresiranou. Baagi je, ne treba to ispustiti iz vida, meu ostalim, i relativno plodan i uspjean pjesnik, ali u svakom sluaju autentian sudionik i svjedok dogaanja na tom kulturnom prizoritu, njegove se ocjene o njegovim poetskim prethodnicima mogu uzeti sa razumljivom ozbiljnou. S druge strane, imajui na umu preko etiri stotine godina osmanske prolosti Bosne i Hercegovine, iznimno skroman izbor od tek nekolicine pjesnika, kao i njegova zamolba na kraju teksta, svojevrsne su potvrde doista nepristojnog odnosa Bonjaka i Hercegovaca prema svome naslijeu.
17

U dodatku pod naslovom HercegBosna i istona prosvjeta dr. Safvet-beg Baagi kratkim pregledom pravi svojevrstan uvod u svoja dva naredna djela Bonjaci i Hercegovci u Islamskoj knjievnosti (Vlastita naklada. Sarajevo, 1912.) i Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Matica Hrvatska, Zagreb, 1931.)
BEHAR105106

POVIJESNA ITANKA

Safvet-beg Baagi o Herceg-Bosni i istonoj prosvjeti

Kad sam dovrio ovo djelce o junakoj prolosti Bosne i Hercegovine, istom onda mi pade na um, da sam zaboravio jo neto istaknuti; na ime: koliko je istona prosvjeta uplivala na nae zemlje. U velikoj oskudici podataka o tome je veoma teko pisati, nu drei se staroga naela: bolje je makar togod, ve nita ne napisati, odluih se neto progovoriti i o onim ljudima iz naih krajeva, koji su kao veliki uenjaci izali na glas, ili kao pjesnici ostavili lijepo ime na istonome Parnasu. Nai djedovi nijesu znali samo pregoniti se s diplomatima i baratati s orujem, nego takogje poput velikih istonih uenjaka pisati omana djela o raznim strukama znanosti i isto tako pjevati zanosne pjesme i ljupke gazele u perzijskom i turskom jeziku. S tijem hou da reem nekima i nekima, da izbiju iz glave one uobiajene predsude, da su nai pregji bili nepristupni kulturi. Oni su, slobodno smijem rei toliko uinili na polju istone, koliko i nai susjedi na polju zapadne prosvjete. Svi, tijekom povjesti spomenuti nai veliki zemljaci: veliki veziri, veziri i pae, bili su visoko obrazovani ljudi u raznim istonim znanostima i dobri prijatelji i znanci arapske, perzijske i turske knjievnosti, jer onako visoka dostojanstva nijesu mogli obnaati bez vie naobrazbe, a za tu tvrdnju najbolji je dokaz, to su se uvijek u dokolici druili s velikom ulemom i nauku podupirali na svakome koraku. Dovoljna su svjedoanstva razni slavospjevi i razna uena djela njima prikazana, u kojima se opisuju kao prijatelji i mecene uenjaka i pjesnika.
18

* Srebreno doba nae prolosti imade i na forumu prosvjete odlinih zastupnika. Ali beg Hercegovi, Ahmed ef. Sarajlija, Sudija, Ali-Dede, Dervi paa, Ahmed beg, eh Jujo i afija poznati su pjesnici i knjievnici. Njihova djela sainjena prama duhu onoga

Osim gore spomenutih ima ih jo puno, za koje se ni ne znade, da su s nae gore lie; a ima ih dosta i takovih, koje samo po imenu znamo, jer su zauzimali odlino mjesto megju istonim uenjacima kao Sokolovia uitelj Mahmudi Bedruddin, Munla Bali ef., ejhi Hamza Orlovi, Mehmed ef. Elbosnevi desna ruka ejhul-islama Jahja ef., Muniri ef., Ridvan ef. Hrvat, veliki kazasker i mnogi dr. * (O Nerkesiju) ...Megju velikim ljudima, koji su nikli iz nae grude, bez sumnje jedno od prvih mjesta zapada Neresiju. Neresi - to glasovito ime, koje zvui na perzijski, list je s nae gore, koji se tri vijeka zeleni na turskome Parnasu. Prije preporoda turske lijepe knjievnosti, Neresija je bio slavljen kao najdublji i najuzvieniji klasik, premda mu se i dan dananji priznaje velianstvenost prispodoba i uzvienih misli. Pa ak cijeli odlomci iz njegove Hamse (Peterojci) itaju se u viim turskim kolama kao uzorci klasicizma. Neresija je ugledao sunce pod Trebevi-planinom, u eher Sarajevu oko godine 1000. po Hidr. Rogjeno mu je ime Muhamed. Otac mu je bio Neres1 Ahmed efendija, sarajevski kadija (er. sudac), linost veoma omiljena u narodu i ugledna u bosanskih vezira. Na mladi Muhamed uio je prve nauke u Sarajevu, dok je vie kole sluao u Carigradu u glasovitoga nauenjaka Kafzade Fejzullah efendije. No prije nego je dovrio nauke, umrije mu otac. Poto nije imao nikakove materijalne po-

Znakovito za ovaj Baagiev pregled je to da je djelo pisano prvih godina nakon povlaenja Osmanskog sultanata iz Bosne i Hercegovine i Austro-ugarske okupacije, te da su ak i u tim godinama, kada su sve uspomene na sultanat brino i nostalgino njegovane, ovi bonjaki velikani ve bili zaboravljeni. Time - kao potpuno nerelevantna, jer i Baagi se poziva na nedostatak podataka, padaju u vodu sva pravdanja da smo svoju prolost zaboravili usljed djelovanja ovog ili onog, manjeg ili veeg sistematskog zatiranja tragova materijalne i svake druge historije i kulture Bonjaka i Hercegovaca.

vremena u arapskom, perzijskom i turskom jeziku, dini su spomenici negdanjega duevnog rada na polju istone ujudbe; a njihova imena sjajne su zublje na obzoru naih krajeva, koje rasvjetljuju stari ponos u srcima mladog narataja, da pregne za istonom i zapadnom prosvjetom i doprinese neto za napredak domovine.

Neres perz. r. znai ljiljan; Neresija = Ljiljanski.

POVIJESNA ITANKA

tpore, prekine nauke i stupi u svitu kadija. Kao kadija sluio je najprije u Gabeli, za tim u Mostaru, Novom-Pazaru i u vie drugih vilajeta. Gdje je god doao, svagdje je omilio radi uenosti, pravednosti i uljudnosti. Godine 1044. (1634.) kao pisca zgoda opremi ga sultan Murat IV. u vojnu na Revan. Na domak grada ebuze nesreom pane s ata i umrije u cvijetu ljudske dobe. Neresija ostavio je iza sebe vie djela, a najglasovitije je Hamsei-Neresi (Peterojci Neresini)... Cijela Hamsa svojim sadrajem djelo je pouno i zabavno, a osim toga jo majstorski zaodjenuto u pjesniko ruho i protkano divnim arapskim, perzijskim i turskim stihovima. Tu frcaju iskrice kao od glavnje umura. Mnogi su kuali, da ga dostignu u pjesnikom slikanju i u igri rijei, ali im je trud ostao uzaludan, jer je Neresija u tome nedostiiv. Moda ni jedna turska zabavna knjiga nije doivila toliko izdanja, koliko Hamsei Neresi. Da nije jedine pogreke, naime da se nije u onolikoj mjeri sluio s perzijskim i arapskim rijeima, Neresina Hamsa ostala bi kroz vremena kao znamenito djelo u turskoj literaturi, koliko radi starosti, toliko radi pjesnikog slikanja i bujnih matanija. Ali ipak jo dugo i dugo turski pjesnici, pripovjedai i ueni svijet naslagjivat e se itajui plod, to se razvio u mati naega Neresije. Kad proitam jedan Gazel iz pera Neresina i nehotice pomislim na Dervi pau Mostarca i druge pjesnike iz naih krajeva, koji su pjevali turski ili perzijski, a tome je uzrok valjda neto, to je svima zajedniko. To je potka od naega tiliprika, samo je uzvod protkan perzijskim zlatom

i turskom svilom. U narednoj pjesmici lijepo se ogleda iva mata, koja je kod Neersije uvijek pretena i glavno obiljeje njegove poezije: Nek u loptu zatvorenu Metnu jednog malog mrava, Pa je onda zavaljaju Preko polja i dubrava. U tom vjenom prevrtanju Samrt mu je ie pravo; A gle; ja sam mrav bijedni, A ta lopta nebo plavo. uplja kruglja, u kojoj je mrav zatvoren, valja se niz pusta brda i strme doline. Bijedno stvorenje po sto puta u jednom trenu prevre se preko glave, i to neprestano, bez odmora. Kako mora biti, ili kako bi moralo biti pri dui siromanom mravu, da moe osjetiti bol, koju bi ovjek utio, da je na njegovu mjestu? U tome alosnome stanju Neresija prispodablja sebe mravu, a uplju loptu vasionome svijetu, u kome se valja i kotrlja bez kraja i konca, dok se napokon i na njemu ne potvrdi istinitost perzijske poslovice: Her es galtan - galtan be ori hi mireved2. Neka sjeta, koja je regbi zajednika svima turskim pjesnicima, prodire iz mnogih pjesama Neresinih, kao n. pr. iz ova dva gazela, koji se u gazelu ne dadu presaditi u vrt nae poezije: I. O nebesa, gdje je smilovanje? Dokle e jo progonstvo trajati? Zar nikada samrtnik ne moe Svoje svjetske griehe okajati?
2

Moje ice ko bujica progje. Kako da se sada zatalasa? Gorke suze ve su presahnule Od ljubavi; meni nema spasa! O nezbori o molbi i strahu, O sastanku i rastanku s dragom! Zar nikada o sastanku ne e Pirit zefir u mog srca gaju? Zar e uviek no rastanka kriti Mene u svom crnom zagrljaju? Koko put sam u pjesmi, u prozi Ocrtao ta mi srce pee, A te iskre, a ti plamenovi Moje tajne boli ne liee. Za verigam takovieh misli Neresija nemoj ii tragom. II. E bi moje izgorjelo tielo Na plamenu ognja ljubavnoga. Da se suze dedile nisu, Kao kia s plana oka moga Kakve misli, kakve li riei Po mome su mozgu razasute! I ako se pod izlikom ine Kao knjige, koje vazda ute. Kad kroz matu tvoje arne vjegje Mojoj dui u blizinu plove, Procvili mi srce u njedrima Poput tune harfe Eolove.

Neresija, tvoja pjesma ee Po druini, kao aa fina I privlai nekom udnom moi itatelje poput rujna vina Nu katkada Neresija poput Hafiza umije kucnuti i u vesele ice, da razgovori itatelje, i takove pjesmice esto tura u usta svojim zaljubljenim junaina u Hamsi. Evo jedne takove:

Svako e okreui se otii u svoju rupu.

BEHAR105106

19

POVIJESNA ITANKA

Zgoda bjei ispod neba. Da je stigne majstor treba; Zgoda, to je disaj zore. Brzi lahor u sred gore, Taj je lahor zadah mali. to te jedan trenut gali; Dok nas blago sunce grije, De ispimo au, dvije! Uope je Neersija najvei majstor u kovanju slavospjeva. Njegov panegirini spjev, ili ak apoteoza, ejhul-islama Azmi-efendije, poznata je u turskoj knjievnosti kao uzor pjesma svoje vrsti. Evo kako poinje: Uzmi rukom Neresija, au slave i radosti. Kad si taj as doekao. Veseli se, pij i gosti! Progji, sjedi u vrh krme. Kao to je Demid sjedo; Progji ulah natjeravi Na oi - na elo bliedo. Danju nou treba piti, A nikada pjan ne biti. Jer kada se daba pije. Treba piti veselije. De povikni: Uivanje! Nek napuni doba svoje, Nek se toi staro vino. Nek veselo sviet poje. Nek napuni cio obzor Vika: pijmo, pijmo, pijmo! Neka emid vidi, kako Darijski se veselimo. Ovo nije ono pie, to pjanice u se liju, Da sopiju i megju se Praznima se aam biju. U ovom je piu uzrok Prave sree i veselja. Iz svake se kaplje ragja Nova nada nova elja i t. d.
20

Neresijini savremenici bili su ejhi Husejini Lameani, koji se takogje iskazao kao junak na peru, i glasoviti uenjak Mostarac Ibrahim ef. Roznamedija, koji je na godine bio svrha i razvrha u Carigradu. Da pae i veliki veziri i ejhul islami morali su se o svemu s njime savjetovati. Ovaj u jednoj osobi diktator i demagog, drao je na uzdi i dvor i narod. U isto vrijeme ivio je takogje Jusuf paa, za koga veli atib-elebi, da je toliko bio uen, da bi mogao sjesti i na sedadu ejhul-islama, nu u napunu muevne dobe kao II. vezir postao je rtvom Dindihodine spletke. Osim reenih jo tri naa zemljaka obnaali su najvee sudake asti u Carigradu, a to su Isa efendija Sarajlija, Bejazi efendija i aban efendija Nevesinjac. U drugoj polovici XVII. vijeka susretamo se takogje sa dva poznata naa zemljaka s Ahmed ef. Mostarcem i s glasovitim ejhom Abdullhi Gaibijom. Prvi se istaknuo na polju islamske iurisprudencije s djelom Fetava-iAhmedi (fetve Ahmedove) koje su priznate u uenom svijetu. Osim toga napisao je jo djelo Enisulvaizin (Prijatelj propovjednika). Umro u Mostaru l090. (1679.) potovan kao visoko naobraen i plemenit ovjek. R. a.

Tu frcaju iskrice kao od glavnje umura. Mnogi su kuali, da ga dostignu u pjesnikom slikanju i u igri rijei, ali im je trud ostao uzaludan, jer je Neresija u tome nedostiiv. Moda ni jedna turska zabavna knjiga nije doivila toliko izdanja, koliko Hamsei Neresi.

tajne toga tajinstvenoga djela. Osim toga napisao je jednu knjiicu o svojim dervikim nazorima. Umro je oko 1100. (1688.) u St. Gradikoj, gdje mu je i turbe sagragjeno, koje se i danas u dobru stanju nalazi. esto muslimani iz okolinjih mjesta pregju u Slavoniju i hodoaste mu grob. Megju bosanskim derviima cijele legende iz njegova ivota pronose se od usta do usta. R. a.

(O Alauddinu Sabitu Uianinu)

Taj se pjesnik zove punim imenom Alauddin Sabit Uianin. Kada i gdje se upravo rodio, to se ne da tano odrediti. Neki misle, da se rodio u Uicama u Bosni. Nu po svoj prilici rodio se u Taslidi (Plevlju) poetkom druge polovice XVIII vijeka. O njegovoj mladosti nita se takogje ne zna, jer ni stari ni novi biografi ne biljee niti jednoga podatka. Kada je Sabit doao u Carigrad, stupio je pod okrilje Sejjidi-zade Mehmed pae (poznat u narodnoj pjesmi pod imenom: paa Sejidija) i njegovom protekcijom malo po malo dotjerao do mevlevijjeta, koja je ast veliko erijatsko-sudako dostojanstvo u Turskoj. Najprije je bio mulla u Bosni, za tim u Konji i napokon u Diaribekiru, gdje je i preminuo 1124. po Hidr. (1712. po Hr.) Toliko je u svemu zabiljeeno o Sabi-

(O Abdullahu Gaibiju) ejhi Gaibija je rodom iz hljevanjske okolice, odakle se preselio i nastanio u St. Gradiku. Gdje je uio nauke ne zna se, ali da je bio visoko naobraen, to nam svjedoi spomenik, na ime komentar u dva obsena sveska na Fususul-hikem, najglasovitije i najmistinije djelo oca mistine filozofije na istoku, imenom Muhjuddini Arebije. Od svih komentatora Fususa veli se, da je na Gaibija najdublje zaronio u

POVIJESNA ITANKA

tovu ivotu, a sada da se malko pozabavimo s njime, kao s pjesnikom. Neki osmanlijski pisci knjievnosti daju Nabiji, neki opet Nefiji prvenstvo na svome Parnasu, a ja se ipak usugjujem mirne due mimo obojicu proturiti Sabita, jer je on manje vie pjesnik svoje vrste, a Nabija i Nefija su jednostavni ljedbenici persijske mistine kole. Prvi podraavao glasovitome mistiku Sajibu, dok se drugi sam priznaje ljedbenikom Delaludini Rumije. Po emu, da Sabit bude originalan mimo sve turske pjesnike? - upitat e moda kogod od tovanih itatelja. Ja sam jo jednom gore spomenuo, na ime piui o Dervi pai Mostarcu i o Neresiji, da pjesnici iz naih krajeva ine poseban genre u turskoj knjievnosti. Bez svake sumnje na njih je uplivala naa narodna poezija, koja ima toliko obilje upravo nenatkriljivih pjesnikih figura i tropa. Mjesto da pozajmljuju izraze u Arapa i Perzijanaca, kao to su to obiavali svi ostali turski pjesnici prije preporoda, i nehotice bi se uputili vie puta u bau nae narodne poezije, da napasu svoje oi na cvijeu rogjene grude i opoje se svjeim uzduhom iz domaega gaja. U Zafernami (pjesmi o pobje-

U Zafernami (pjesmi o pobjedi) jasno se vidi, da se i Sabit donekle povodio za drugima. Ulaui sve sile po to - po to da bude originalan, ostavio je mnogo bisera turskoj knjievnosti, koji e se sjajiti na vratu osmanlijske vile do tijeka i vijeka.
BEHAR105106

di) jasno se vidi, da se i Sabit donekle povodio za drugima. Ulaui sve sile po to - po to da bude originalan, ostavio je mnogo bisera turskoj knjievnosti, koji e se sjajiti na vratu osmanlijske vile do tijeka i vijeka. ujmo, to veli o njemu nedavno preminuli turski pjesnik, koji se ubraja u tako zvane preporoditelje, na ime Muallimi Nadija: Sabit je imao osobitu volju i naviku, da poslovice i popularne fraze uvlai u svoje pjesme. Premda na posebnom polju pjesnitva stoji sam, ipak je zaraen novim mislima satvorio mnogo neslanih stihova. U njegovim pjesmama, to je lijepo, tome se ne da podraavati, a to je hrgjavo, to je bez ikakva ukusa. Tako veli Nadija, a ja se donekle s njime slaem, samo bih rado znao, koje su to pjesme bez ukusa, to ih je Sabit skrpario? Nadija ne navodi ni jedne, nego govori bez dokaza, a to puno ne vrijedi. To su bez sumnje neke suhoparne teme, to ih je Sabit pjesniki obradio, nastojei u svemu, da bude originalan. Ja drim dapae i tvrdo vjerujem, da je najvei majstorluk suhoparna temata obraditi pjesniki, kad ih ovjek ita, da se divi mjesto da zijeva. Takovim stvarima Sabit se zbilja najradije zabavljao, da i u tome bude orginalan. Moe biti, da mu je neto slabo polo za rukom, ali veinom je poluio uspjeh. Kad se uzmu sve te pogreke, nestaje ih iz vida, iezavaju pred veliinom Sabitova stvaranja. I turski pjesnik Zija paa - glasoviti orientalista koga rad spada u drugu polovinu ovoga vijeka u spjevanom predgovoru antologiji Harabat, ovako se izrazuje o naem Sabitu:

Sabit dahi ajiri metindur, Ol tarzide sahibi zemindur i t. d. to u prevodu glasi: I Sabit je vrstan pjesnik. U toj struci zauzima posebno mjesto. Imade jedan Nat (spjev u slavu pejgambera), koji osvaja ljudska srca, a i Miradije (put na nebo) ne zaostaje za reenim spjevom. Rijei su u njegovim pjesmama birane i precizne, a sadraj je upravo drago kamenje. Nu poto se trudio, da stvara same aforizme i poslovice, zaao bi esto s puta i iznevjerio se pravilima metrike. Tako sudi o Sabitu Zija paa, koji je bio pozvan kao pjesnik i vrstan poznavaoc istone i zapadne knjievnosti, da ree svoju o svim arapskim, perzijskim i turskim pjesnicima. Lijepo karakterizuje Sabita ova mala anekdota. Naravno kao svaki ovjek, to muca, teko je izgovarao rijei. Jednom prilikom u drutvu, kad su ga upitali, da li mu zadaje veliki napor izgovaranje rijei, odgovori: Zbilja meni je teko govoriti, ali Bogu hvala pero mi po malo evrlja; jo da se ono napree, ja bih zaista od uzbugjenja otiao na prijeko, puko bih ko cvrak od muke. Poto sada nemam pri ruci ogromnoga divana Sabitova, nego samo mali izbor, ne u se ni uputati u ocjenu njegova rada uope, nego samo ograniiti na Zafername-i-Sabit, koja je bez sumnje najljepi njegov rad i remek-djelo u turskoj knjievnosti. To je panegiriki spjev o junatvu Selim Giraja, krimskoga hana. U tome se spjevu najbolje vidi slikovito crtanje prirode i rata, bujna mata, pjesniki ar i posebno polje na istonom Parnasu, gdje Sabit stoji sam i ponosito gleda na veliku skupinu pjesnika, koja
21

POVIJESNA ITANKA

se mota oko ovoga ili onoga uzora. U predgovoru Zafername, kako emo odmah viditi, Sabit istie svoj smjer, kad poima ovako: Hodi o Reke3 bajnoga pera Parnasom to no prainu tjera! Liljan i rua proi e letom, Pjevaj o sablji i titu svetom; Dosta je eljat mirisne kose, tit i strijela sada se nose; Dosta je boja s pogledom djeva. Sad treba ii gdje sablja sjeva; Dosta je hvalit dragino stanje, Neka se ljulja u gaju granje. Od boja junak, ovjek od dara Nek od tog polja pustinju stvara! Ova je zgrada4 - alostan spomen, U njoj je svaki razoren kamen; O tom imade tisu pjesama. Da se ve sluat ne mili nama. Za to da opet o Kajsu zborim I svoje misli s lugjakom morim? Ne mogu sluat Lejlinih hira, Progji se ludih, podaj im mira! ta te se tie Ermenka mlada. Da znade, ljubi l bjesna Ferhada. to o tom svemu, da tegli muke? Lugjaku ne daj kamen u ruke U usta nemoj uzimat ime irine5, tek e pokvarit s njime i t. d. Zar to nije sve na svoj nain? Ko je malo upuen u istonu poeziju odmah e uviditi onaj veliki jaz, koji dijeli Sabita od ostalih turskih pjesnika. Za tim poziva pero, da nagje novi smjer, gdje jo nije doprla noga ni Kajsa ni Ferhada. Kada dogje u ugjeni kraj, neka iz temelja na novo gradi palau, koja e striti iznad oblaka i koju e sunce

prestaviti svijetu. Pri kraju predgovora pjeva ovako: Ne primam ene u svoje dveri; Kome nije pravo nek mi ne da keri Ponesi krmaru, vatrenu au, Da otvorim sveano dravu nau! Svirau, i ti tamburu amo, Pobjedonosno da zapjevamo, Napjeve stare baci na stranu. Pa sviraj pjesmu jo ne pjevanu. Iz toga se jasno vidi, da Sabit tei, koliko je mogue, da stvori neto: to prije njega nije bilo u turskoj knjievnosti... Kako se vidi iz Zafemame i drugih pjesama Sabit nije volio, kao drugi turski pjesnici u njegovo vrijeme svoje stihove pretrpavati arapskim i perzijskim rijeima; gdje god mu je bilo mogue, tu je upotrebljavao poznate i primitivne turske rijei, koje su i nama u Bosni i Hercegovini veinom poznate. Evo ih nekoliko iz opisa zime: sadak, baklava, jufka, asa, karpuza, mertebanija, foja, i dr... * Sabitovi mlagji savremenici jesu ejhi Fevzija Blagac, pisac Bulbulistana i Mustafa ef. Prucinin, pisac Tebirul-guzzata (junaka estitka). Prvi je pisao u perzijskom jeziku - po uzoru Damina Beharistana - zbirku pripovjetica iz dervikog ivota, u kojoj se nalazi takodje nekoliko kratkih biljeaka iz ivota rumskih pjesnika, koji su se izkazali kao dervii na perzijskon Parnasu; megju njima kako smo spomenuli nalaze se Dervi paa Mostarac, sin mu Ahmed beg i Husrev paa Sokolovi. Jezik im je dosta slikovit, ali nije potpuno klasian. Ovdje-ondje vidi se neperzijskih prispodoba,

koje su nastale pod uplivom araptine i hrvatine. * Osim do sada spomenutih imade jo puno naih zemljaka, koji su prebirali ice istone lire, ali se o njima samo toliko znade, da su negda bili kao Zijai Mostarac, Hadi Dervi ef. Mostarac, Ali ef. Pruanin, Vehbi Bosnevi i mnogi drugi, kojih se pjesama nalazi po raznim zbirkama. Ovom prigodom spomenuti nam je jo Habibe hanumu Stoevi, ker Ali painu, i Arif bega Stoevia koji se pod pjesnike radove potpisuje: Hersekli Hikmet, da odlino mjesto zauzimaju na turskom Parnasu. Hikmet kao nestor megju dananjim turskim pjesnicima uiva veliki ugled i kod mlagjeg narastaja. ivi kao visoki sudski dostojanstvenik u Carigradu. Eto toliko sam na brzu ruku skrpario o naim pregjima koji su umjeli vjeto perom baratati ili prebirati ice na istonoj liri, da i na tome polju, kao i na bojnome mejdanu ostave lijepu uspomenu svojim potomcima, da su negda na ovoj slavnoj grudi ivili ljudi, koji su neto doprinijeli za istonu prosvjetu. A sada, da usput nadoveem jo jednu malu molbu na sve rodoljube, koji potuju uspomenu svojih pregja, da mi, ako u koga imade djela ili podataka iz ivota reenih knjievnika i pjesnika, za kratko vrijeme na amanet opreme. Koliko mi slabe sile doputaju, nastojau, da ta djela presadim u nau bau ili obirnije prikazem njihov ivot i rad - kako svih spomenutih, tako i ostalih naih zemljaka, koji su se iztaknuli na polju istone knjievnosti.

4 5

Konj glasovitog perzijskog narodnog junaka Rustem Kurda, koji u istoku igra ulogi Herkulesa ili Kraljevia Marka. Misli svijet. Kajs i Lejla, Ferhad i irina to su istoni Romeo i Julija. irin znai perzijski: sladak. Kolika igra rijei u originalu.

22

KNJIEVNI FENOMENI

ASANAGINCA balada ili mit o eninoj nesrei

Jedini prijevod, bolje reeno adaptacija, koji je uspio povratno utjecati na baladu, bio je onaj Vuka Karadia. On ju je izmijenio davi joj naslov Hasanaginica i 1846. objavio je u Narodnoj pjesmarici, uvrstivi je meu srpske narodne pjesme.
Pie: Stipe Maji Hasanaginica ili Asanaginikako je zabiljeeno u prvom, originalnom tiskanom izdanju pjesme, je balada koja se od slinih, ali epskih narodnih pjesma ispjevanih u desetercu, tzv. junakih, razlikuje ba po svojoj lirinosti i po bitnoj injenici da u sredite radnje smjeta enu; majku, suprugu, sestru. Prvi ju je javno obznanio talijanski opat Alberto Fortis (1741 - 1803.) u putopisno-znanstvenom djelu Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmatia, 1774.g.) koje opisuje ivot ljudi na dalmatinskoj obali Jadrana i njenom zaleu te biljei niz podataka o grai stijena, biljkama, ivotinjama i zemljopisnim karakteristikama. Budui da se europska, prosvjetiteljstvom zasiena kulturna klima tog vremena priprema za romantizam u knjieca1,
1

vnosti, balada Asanaginica koja dolazi iz egzotine Morlakije, tajnovite zemlje primitivnih Ilira, postaje jedan od ranih poetskih modela za ogled cijelom jednom nadolazeem razdoblju. Fortisov stav duboko je humanistiki i itav putopis intonira prema razbijanju uvrijeenih predrasuda zapadnih naroda prema tzv. Morlacima, ali su i predrasude prema opisanom svijetu lako itljive iz njegova teksta. Isto kao i puno stariji Grci i njihovi putopisci, i Talijani su imali predstavu kako se radi o slabanoj, nerazvijenoj kulturi populacije koja naseljava ovaj prostor.

Radnja i ustroj balade

Rije balada dolazi od glagola balar plesati, i od keltske rijei balad koja znai narodna pjesma, a balade su tragine lirsko-epske pjesme najee motivirane nesretnom ljubavi kao okosnicom radnje. Asanaginica poinje slavenskom antitezom; prvi stihovi postavljaju pitanje, a odmah nakon njih slijedi negacija i odgovor: to se bjeli u gori zelenoj? Al su snjezi, al su labutove?
23

U ovom tekstu naziv Asanaginica koristimo i iz razloga to se udomaio u krajevima Dalmatinske zagore i Imotske krajine. Iako, posve je jasno da je rije o Hasan-agi. Na spomenutom jezinom podruju glas h ne postoji u govoru nego se na poetku rijei potpuno isputa (Asanaginica, Rvat), a na drugim mjestima se zamjenjuje glasom v (kruv, kuvati).

BEHAR105106

KNJIEVNI FENOMENI

Da su snjezi, ve bi okopnuli, Labutove, ve bi poletjeli, Nisu snjezi, nit su labutove, Nego ator age Asan-age. On boluje u ranami ljutim. (Fortis) Pjesnik nakon toga opisuje u borbi ranjenog Asanagu kojega uskoro dolaze posjetiti majka i sestra, a supruga mu od stida (stih: a ljubovca od stida ne mogla) ne dolazi. To je i pokreta tragine radnje; Asanaga alje supruzi, s kojom ima petoro djece, otpusno pismo i ne eli je vidjeti kad se vrati u dvor. Beg Pintorovi, brat Asanaginiin, dolazi nakon toga po sestru i odvodi je s namjerom da je uda za novoga prosca, Imotskog kadiju. Asanaginica nevoljko ostavlja djecu i u tuzi i strahu odlazi iz dvora natrag k obitelji. Uskoro kree u svadbenoj povorci prema novom mladoenji u Imotskom, ali mora proi pokraj Asanaginih dvora. Tu susree svoju djecu koju bogato dariva, a Asanaga joj se obraa grubim rijeima, ne vidjevi njezinu alost i ljubavni jad. Od tih rijei junakinja na mjestu pogiba: Kad to ula Asanaginica, bilim licem zemlji udarila, u put se je duom rastavila od alosti gledaju sirota. (Fortis) Stih originala je deseteraki s cezurom ili pauzom iza etvrtog sloga bez vidljive rime.

Imotsko puko razumijevanje Asanaginiine poetike

Glavni likovi balade turski su dostojanstvenici iz vremena njihove vladavine podrujem Dalmatinske zagore, a pjesma je po svemu narodna, i spjevana i usmeno prenoena u narodu koji ju potpuno doivljavao kao svoju. Tu se javlja dihotomija: otkud puk u poeziji opjevava Turke, narod drugaije vjere od njihove, doivljavane strancima i okupatorima? Jedno posve lokalno objanjenje, dodue prilino nategnuto, veli kako je Asanaginiina nesretna sudbina i njezin odnos s muem kranskom pjesniku ili pjesnikinji bio uzorak kojim e pokazati kako su monici, Turci, zapravo duboko nesretni ljudi u ije se ponaanje i obiaje ne valja ugledati. Drugi vrlo znaajan moment, kojim se pjesma pripisuje kranima, svadbena je povorka na konjima koja, koliko god kratko spomenuta, podsjea na tipinu morlaku svadbu gdje se na konjima jae od mladenke do mladoenjine kue.
Interes za Asanaginicu poinje sve vie rasti, pribrajaju se novi prijevodi koji baladu do danas ine jednim od naih najprevoenijih djela. Nakon Fortisova, 1775. pojavljuje se prijevod C. Werthesa na njemaki, zatim 1778. u Herderovoj zbirci Volkslieder anoniman, Goetheov prijevod kojega autor tek godinu dana kasnije potpisuje. Goethe nije poznavao jezik Morlaka pa se slui Fortisovim talijanskim, Werthesovim njemakim prijevodom i originalom pjesme. Goethe radi najbolji prijevod jer pjesmi vraa izvorni deseterac kojemu su i ova druga dvojica prevoditelja dodala jedan slog. Prijevodi balade postaju sve brojniji (W. Scott, A. Mickiewicz, Pukin, Nodier, Mrime, Grimm), te se stjee dojam da je izvorna narodna dua nadila korice u koje je smjetena i vinula se u slobodu, ostavljajui opatu Fortisu samo zaslugu da bude glasonoa poeziji koja je cvala u skrovitoj anonimnosti

Prijevodi koji su proslavili baladu

Fortis pjesmu u putopisu donosi u izvornoj verziji, na jeziku Morlaka, pod naslovom alostna pjesanca plemenite Asan-aginice, a paralelno daje i talijanski prijevod pjesme u jedanaestercu.
24

KNJIEVNI FENOMENI

Dalmatinske zagore - ekajui vrijeme da zablista meu najljepim poetskim vrhovima Europe i svijeta. Prevedena je i na turski, arapski, javanski, japanski i kineski jezik, a postoji vie od 15 samo francuskih prijevoda. Jedini prijevod, bolje reeno adaptacija, koji je uspio povratno utjecati na baladu, bio je onaj Vuka Karadia. On ju je izmijenio davi joj naslov Hasanaginica i 1846. objavio je u Narodnoj pjesmarici, uvrstivi je meu srpske narodne pjesme. Uz jo nekoliko izmjena koje je uinio u tekstu, Vukova Hasanaginica je kasnije ula u udbenike hrvatsko-srpskog jezika. No, Vukove izmjene, pokazale su kasnije analize, bile su nedovoljno motivirane i zapravo su reducirale i izmijenile vieslojnost i bitnu ulogu rijei, u nastojanju da se osuvremeni i priblii jezik.

Dalmatinska zagora u jeziku Asanaginice

Fortis uz pjesmu nije pribiljeio gdje je i od koga uo baladu, to je kasnije brojne prouavatelje Asanaginice dovodilo pred mnoga pitanja, no pretpostavlja se kako mu je kasnije pronaeni Splitski rukopis, s ikavskom verzijom, posluio kao izvornik. Fortis je pjesmu objavio mijenjajui ikavski govor dubrovakim, jekavskim, koji je ve u to vrijeme pokazivao snagu da postane hrvatski standard. Uinio je to Fortis, meutim, polovino, a ova neujednaena artikulaciji glasa jat pripisuje se u zaslugu njegovom pomagau. Tko je to bio, ne zna se pouzdano, ali pretpostavlja se kako je to bio njegov prijatelj, Splianin Julije Bajamonti. Ovo isputeno h u Fortisovu originalu i Splitskom rukopisu, a kasnije pridodano na poetak
BEHAR105106

kljune rijei, simptomatian je jezini podatak koji svjedoi, kao i Fortisova izjava, da je balada zabiljeena u Zagori jer na ovom jezinom podruju glas h ne postoji u govoru nego se na poetku rijei potpuno isputa (Asanaginica, Rvat), a na drugim mjestima se zamjenjuje glasom v (kruv, kuvati). Osim turcizama koji odgovaraju glavnim likovima i vremenu u koje je radnja smjetena, ostatak jezika tipian je za Dalmatinsko zalee. Pjesma obiluje akavizmima koji su kroz tri stoljea postupno iezla iz govora Imotske krajine, ali neki oblici (npr. rije oblazi obilazi, pohodi) i danas su ivi u govoru kao prepoznatljivi lokalni kolorit. Slovenac Fran Mikloi bio je jedan od prvih ozbiljnijih prouavatelja Asanaginice, on je pronaao Splitski rukopis na ikavici za kojega u svom djelu iz 1883. godine ustanovio kako je posluio Fortisu kao izvornik, a za pjesmu, prema jezinim osobitostima, da je niknula na tlu Imotske krajine.

Potraga za biografskim injenicama

Jedan od najpoznatijih domaih istraivaa Asanaginice, psihijatar Mijo Milas porijeklom iz Zmijavaca pokraj Imotskoga, u svojoj je knjizi Asan-agiin zaviaj iz 1981. godine izloio zakljuke iscrpne potrage za povijesnom utemeljenou likova iz balade. Postavio je zanimljivu tezu da je autor pjesme morala biti udana ena, starija kranka iz Zagvozda ili nekog drugog mjesta u blizini Imotskoga. Prelistavajui povijesne dokumente s osnovnom tezom da se fabula balade zaista dogodila na podruju Imotske krajine, Milas je ustanovio

kako je to moralo biti za vrijeme Kandijskoga rata (1645. 1669.). Slijedi da je Hasan-aginica sestra bega Pintorovia koji je stolovao na Klisu, ena Hasan-age Arapovia, zapovjednika kule Zadvarje u kojoj je leao ranjen kad ga je trebala obii, a koji je inae stolovao u Zagvozdu. Ovo je logian zemljopisni raspored ako se uzme u obzir put kojega svadbena povorka prelazi na konjima. Kreu s Klisa, iz Asanagiine roditeljske kue, prema dvorima Imotskog kadije (suca), a put ih nezaobilazno vodi preko Zagvozda koji je mjesto traginog susreta majke s djecom i bivim muem nakon to se oporavljen vratio na svoje imanje. Milas tvrdi da su Hasanagini dvori bili kod Zagvozda, na lokaciji koju mjetani danas zovu Manastirine. Aga je na ruevinama franjevakog samostana sagradio svoj dvor. Imotski je bio sjedite kadiluka, gdje je slubovao i u pjesmi spomenuti Imotski kadija, sve do 1717., kada grad osvajaju Mleani. Dogaaj opjevan u baladi po Milasu zbio se 1647. godine, a opjevala ga je nedugo nakon tragedije ena iz oblinjeg mjesta. Pjesma se odatle irila dalje, a Fortis je, pretpostavlja, pjesmu dobio napismeno.

Kastinske razlike kao uzrok tragediji

Iako Milas utvruje da je autorica balade kranka, nedovoljno upoznata s erijatskim pravom turske gospode svog vremena, to potkrepljuje spornim mjestima u pjesmi, Muhsin Rizvi u lanku Socijalni aspekti Hasanaginice (u knjizi: Panorama bonjake knjievnosti) analizom Fortisova i Splitskog rukopisa uoava da neka sporna mjesta nastaju nepreciznim itanjem, tj. pogrenim prije25

KNJIEVNI FENOMENI

vodom pjesme. Jedno od tih mjesta je u stihovima: U rodu je malo vrjeme stala, malo vrjeme, ne nedjelju dana (Fortis). Vuk ne nedjelju prepisuje kao ni nedjelju, to postaje vrijeme prekratko za preudaju Asanaginice za Imotskog kadiju. Rizvi kao bitno iznosi neizreeno u baladi, jer cijela pjesma strukturirana je na neizreenom koje bi se trebalo podrazumijevati. Pripovjeda nas uvodi in medias res balade, ne pojanjavajui motivaciju likova, kako je to za balade ve i karakteristino, to otvara mjesta brojnim interpretacijama i varijantama. Rizvi vidi begovsko porijeklo Asanaginice koja se udaje za nie situiranog agu kao uzrok rastave braka. Iz begovskog prijezira Asanaginica ne obilazi mua, obilaze ga sestra i majka koje stvaraju dodatni zaplet uperen protiv supruge mu, a Asanaga reagira naglo, potaknut kompleksom nie kaste. Takoer, u baladi pronalazi svu logiku erijatskog zakona iz vremena nastanka balade, a u Asanagiinom potpunom otputanju iz braka od strane Asanage, kao i njezinoj ponovnoj preudaji, vidi neprekinutu nadu glavne junakinje kako bi se mogla jednoga dana vratiti djeci i prvom muu, jer jedino potpunim, trostrukim otpustom pa preudajom, mogue joj se ponovno vratiti prvom muu.

ma i okupatorima? Jedno posve lokalno objanjenje, dodue prilino nategnuto, veli kako je Asanaginiina nesretna sudbina i njezin odnos s muem kranskom pjesniku ili pjesnikinji bio uzorak kojim e pokazati kako su monici, Turci, zapravo duboko nesretni ljudi u ije se ponaanje i obiaje ne valja ugledati. Drugi vrlo znaajan moment, kojim se pjesma pripisuje kranima, svadbena je povorka na konjima koja, koliko god kratko spomenuta, podsjea na tipinu morlaku svadbu gdje se na konjima jae od mladenke do mladoenjine kue.

Junakinja starija od svoga imena

Ukoliko izostavimo ono to bi se moglo nazvati plat balade i reduciramo je do bitnog, ostavljajui po strani sve injenice koje pjesmu smjetaju u vrijeme i prostor, dolazimo do univerzalne jez-

gre; dobra majka i supruga biva odbaena od mua, time i voljene djece, prisiljena je pod pritiskom brata svoju ljubav zamijeniti neim lanim, i zbog tuge umire. Pitanje je uope koliko je Asanaginiina smrt, u trenutku kad sa svatovima zastaje i susree djecu, fiziki realna. Bez obzira na snagu tuge koja je u njoj vladala, glavna junakinja morala je imati barem neki medicinski problem koji bi mogao uzrokovati smrt. Jedna slina narodna pjesma naslova Asanaga i njegova ljuba takoer u sebi ima nevjerojatan dogaaj: Asanaga misli da mu je ena nerotkinja i alje svoga brata da je usmrti dok on ide sebi po drugu djevojku. Djever je pronalazi i nevoljko potee sablju, a ona ga moli da je sijee iznad pasa. U tom trenu, od straha i elje da dijete ivi, poraa se na licu mjesta. Djever sretan uzima dijete u naruje, uto nailazi Asanaga sa sva-

Imotsko puko razumijevanje Asanaginiine poetike

Glavni likovi balade turski su dostojanstvenici iz vremena njihove vladavine podrujem Dalmatinske zagore, a pjesma je po svemu narodna, i spjevana i usmeno prenoena u narodu koji ju potpuno doivljavao kao svoju. Tu se javlja dihotomija: otkud puk u poeziji opjevava Turke, narod drugaije vjere od njihove, doivljavane stranci26

Goethe nije poznavao jezik Morlaka pa se slui Fortisovim talijanskim, Werthesovim njemakim prijevodom i originalom pjesme. Goethe radi najbolji prijevod jer pjesmi vraa izvorni deseterac kojemu su i ova druga dvojica prevoditelja dodala jedan slog. Prijevodi balade postaju sve brojniji (W. Scott, A. Mickiewicz, Pukin, Nodier, Mrime, Grimm)

KNJIEVNI FENOMENI

tovima, vidi svog novoroenog sina pa bratu preputa mladu i svatove te sa suprugom i djetetom odlazi kui. Ovi fenomeni nemogui su ako se doslovno preslikaju u stvarnost pa njihovo porijeklo kao da vue korijen u mitskoj slici pretoenoj kasnije u deseterac. Kako pojedini narodni obiaji mijenjaju svoju pojavnost i izvanjskost tijekom vremena, tako je vrlo mogue da je pria o Asanaginici starija i od same glavne junakinje. Asanaginica je uzdignuta na najvii nivo morala i ljubavi, stoga je mogue kako i njezino begovsko porijeklo slui samo tome da je uzdigne iznad Asanage. Budui da je balada iznimna jer velia upravo enu i njezine osjeaje iznad svih mukih likova, makar smjetena u patrijarhalnu okolinu, zamjetna je njezina silna martijarhalna matrica koja moe upuivati na starije postanje okosnice balade.

Prelistavajui povijesne dokumente s osnovnom tezom da se fabula balade zaista dogodila na podruju Imotske krajine, Milas je ustanovio kako je to moralo biti za vrijeme Kandijskoga rata (1645. 1669.). Slijedi da je Hasanaginica sestra bega Pintorovia koji je stolovao na Klisu, ena Hasan-age Arapovia, zapovjednika kule Zadvarje u kojoj je leao ranjen kad ga je trebala obii, a koji je inae stolovao u Zagvozdu.

Dobru kadu prose sa svi strana

Svjetski interes za Asanaginicom podignuo je vrijednost pjesmi i na podruju na kojem je nastala, pa su u najnovije vrijeme, nakon prije sukobljenih znanstvenih teza, izbile tenzije o vlasnitvu nad pjesmom. Ova zabavna i medijima dobro popraena senzacija meu glavne prosce pjesme postavlja dva grada, Imotski i Vrgorac, ista dva koja imaju problem s primarnim vlasnitvom nad Tinom Ujeviem. Turistika zajednica Grada Imotskog odluila je sasvim opravdano, na osnovi nekoliko injenica iz pjesme, jedna od njih je i Imotski kadija, podignuti spomenik u ast ovoj baladi na obroncima Modrog jezera. Prirodni fenomen imotskog jezera podno nekadanje kule u
BEHAR105106

kojoj su stolovali turske kadije, i na kamenim ploama klesane rijei Asanaginice na nekoliko svjetskih jezika, bili bi za turiste atraktivna simbioza. S druge strane, iz novoureenog etno sela Kokorii pokraj Vrgorca, od potomka vojvode Pervana kod kojega je Alberto Fortis u svojim pohodima kroz Zagoru zanoio i sluao narodnu poeziju, pojavio se glas kako Asanaginica pripada njima. Dokazati bilo to nemogue je, jedino bitno to ostaje je pravo i sloboda obiju strana da naprave neto lijepo i korisno. Koliko se budui spomenik bude uklapao u svoju okolinu, toliko Asanaginica

zasluuje pripadati tom mjestu. Neosporan je suivot kulturnih elemenata Dalmatinske zagore i onih turskih u baladi, i to je jedino bitno svjedoanstvo, bogato i prema svemu otvoreno, a pravo na pjesmu imaju svi, svi koji je itaju. Vlasnitva se moda i sam autor jo davno odrekao, unato tome pjesma je preivjela, bez tatine ovjeka, zaviaja ili jezika, stalno otkrinjujui vrata u tajnovitu prolost kroz koju nam navire neiscrpna snaga. Otkrinuti treba ta vrata, erinije ostaviti u podzemlju, a muzama poput Asanaginice irom ih otvoriti. Scto se bjeli u gorje zelenoj?
27

KNJIEVNI FENOMENI

ALOSTNA PJESANCA PLEMENITE HASANAGINICE

Skupio Abate Alberto Fortis (Viaggio in Dalmayia, volume primo, Venezia, 1774, pagine 98- 105) [sa Fortis ortografijom] Al-su snjezi, al-su labutove? Da su snjezi vech-bi okopnuli; Labutove vech-bi poletjeli. Ni-su snjezi, nit-su Labutove; Nego sciator Agie Asan-Aghe. On bolu-je u ranami gliutimi. Oblaziga mater, i sestriza; A Gliubovza od stida ne mogla. Kad li-muje ranam boglie bilo, Ter porua vjernoi Gliubi svojoj: Neekai-me u dvoru bjelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu. Kad kaduna rjeci razumjela, Josc-je jadna u toj misli stala. Jeka stade kogna oko dvora: I pobjexe Asan-Aghiniza Da vrt lomi kule niz penxere. Za gnom teru dve chiere djevoike: Vrati-nam-se, mila majko nascia, Ni-je ovo babo Asan-Ago, Vech daixa Pintorovich Bexe. I vrtise Asan Aghiniza, Ter se vjescia bratu oko vrta. Da! moj brate, velike sramote! Gdi-me saglie od petero dize! Bexe mui: ne govori nista. Vech-se mscia u xepe svione, I vadi-gnoj Kgnigu oproschienja, Da uzimglie podpunno vienanje, Da gre s gnime majci u zatraghe. Kad Kaduna Kgnigu prouila, Dva-je sna u elo gliubila, a due chiere u rumena liza: A s malahnim u besicje sinkom Odjeliti nikako ne mogla. Vech-je brataz za ruke uzeo, i jedva-je sinkom raztavio: Ter-je mechie K sebi na Kogniza, S gnome grede u dvoru bjelomu. U rodu-je malo vrjeme stla, Malo vrjeme, ne nedjegliu dana, Dobra Kado, i od roda dobra, Dobru Kadu prose sa sv strana; Da majvechie Imoski Kadia. Kaduna-se bratu svomu moli: Aj, tako te ne xelila, bratzo!
28

Ne moi mene davat za nikoga, Da ne puza jadno serze moje Gledajuchi sirotize svoje. Ali Bexe ne hajasce nista, Vech-gnu daje Imoskomu Kadii. Josc kaduna bratu-se mogliasce, Da gnoj pisce listak bjele Knighe, Da-je saglie Imoskomu Kadii. Djevoika te ljepo pozdravgliasce, A u Kgnizi ljepo te mogliasce, Kad pokupisc Gospodu Svatove Dugh podkliuvaz nosi na djevojku; Kad bude Aghi mimo dvora, Neg-ne vid sirotize svoje. Kad Kadii bjela Kgniga doge Gospodu-je Svate pokupio. Svate kuppi grede po djevoiku. Dobro Svati dosli do djevoike, i zdravo-se povratili s gnome. A kad bili Aghi mimo dvora, Dve-je chierze s penxere gledaju, A dva sna prid-gnu izhogiaju, Tere svojoi maji govoriaju. Vrati-nam-se, mila majko nascia, Da mi tebe uxinati damo. Kad to ula Asan-Aghiniza, Stariscini Svatov govorila: Bogom, brate Svatov Stariscina, Ustavimi Kogne uza dvora, Da davujem sirotize moje. Ustavise Kogne uza dvora. Svoju dizu ljepo darovala. Svakom sinku nozve pozlachene, Svakoj chieri ohu da pogliane; A malome u besicje sinku Gnemu saglie uboske hagline. A to gleda Junak Asan-Ago; Ter dozivglie do dva sna svoja: Hodte amo, sirotize moje, Kad-se nechie milovati na vas Majko vascia, serza argiaskoga. Kad to ula Asan Aghiniza, Bjelim liem u zemgliu udarila; U pt-se-je s duscjom raztavila Od xalosti gledajuch sirota.

KOLUMNA

centar za urgentnu medicinu

Pie: Filip Mursel Begovi

Komercijalizacija
i desakralizacija ilahija
(...)Ja Ilahi Ti zna tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj Rob je tvoj kurban tebi pripada, ja sam doao kao kurban Sirriji Ja Resulallah budi dareljiv za ljubav tvog ummeta Doao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslonio traei Sirriju Za velikog grijenika initi efaat je znak Tvoje veliine Ti zna da sam postao kao krilo i kao noni leptir sam doao do Sirrije edno srce ima potrebu za okeanom nemoj ga mahrum initi tako Ti Tvoje milosti Ja sam potrebiti prosjak i doao sam do okeana, do Sirrije(...) Mejli-baba
akon dugog komunistikog obeaivanja islama, na vlast je dola politiko-vjerska elita koja je zamislila, u najboljoj namjeri, da treba islam pribliiti narodu. Na alost, koncept pribliavanju islama narodu kao vjere (dakle, svega to islam predstavlja i ini) odvijao se i odvija se u kontekstu onoga to suvremeni ovjek najlake prihvaa: potroaka roba. U opem smislu bilo je rije o komercijalizaciji. Tako je vjera uvedena u javni prostor u kojem nikada nije egzistirala i postala potroaka roba. Proces popularizacije, koji je imao namjenu meusobnog pribliavanja naroda, nacije i islama poeo je sa dovitima i njihovom komercijalizacijom i teferiizacijom. Prvi dan dovita se izjednaio sa borbom bikova u evljanoviima. Po Ajvatovici, na relaciji izmeu

turbeta Ajvaz-dede i damije Hasan Kjafije Pruaka hodaju polugole ene, isto kao to u evljanoviima hodaju izmeu atora sa peenom janjetinom i voletinom u kojima pjeva neka narodna pjevaica. Meutim, proces pribliavanja vjere narodu nije zavren jer nita ne dolazi preko noi i Kuran asni je Poslaniku islama objavljivan u periodu od 23 godine pa se za nadati, jo uvijek u najboljoj namjeri, da e taj proces zavriti na najbolji nain.

Estradizacija ilahije
Usporedno, krajem osamdesetih godina prolog stoljea jedna je vjerska pjesma imala doista veliku ulogu u obnovi duhovne snage bonjakog naroda. Rije je o ilahiji. U dananje vrijeme svjedoimo posvemanju estradizaciju i komercijalizaciju te vjerske pjesme. Mnogi Bonjak e doista priznati, sjeajui se onih krasnih mladia i djevojaka koji su u bosanskoj narodnoj nonji u Hadi-Sinanovoj tekiji u Sarajevu uili zato jei moj dolape... dert ja imam pa ti jeim..., da su stvari otile nizbrdo. No, ta stvar koja je otila nizbrdo nikada ni nije bila ilahija. Ne mogu se ilahijama zvati pop i narodnjake pjesme sa pobonim karakterom. Ili pak neki popularni izvoai tinejderi koji lie na (blau) bosansku verziju zapadnih boy bendova ili spice girlsica.
29

Kad povlaimo paralele dolazimo do saznanja da su Junusu Emreu u rijeku baene tisue pergamena ispisanih ilahijama, da su neki zbog svojih ilahija bili ubijani a da je u Bosni netko na ilahijama zaraivao.

BEHAR105106

KOLUMNA

Dakle, Gazi Husrev-begov hor je krajem osamdesetih godina prolog stoljea po prvi puta bosanskoj javnosti prezentirao neto to je do tada bilo dio stroge intime (rekli bi unutarnje duhovne higijene) bosanskih muslimana. U tom prvom periodu hor je nastupao bez ikakvih glazbenih pomagala, a stari video snimci prizivaju vremena kada je bosanski musliman osjetio, nakon mnogo godina, dostojanstvo. Meutim, Bonjak ili Bosanac voli narodno veselje, voli teferi, i netko je dobro shvatio da u produkciji treba ilahiju popularizirati, dati joj prepoznatljivost narodne ili pop glazbe da bi bila masovno sluana. Svi su uvjeti za komercijalizaciju ilahije bili ispunjeni, imali smo, dakle, boy band, koji je imao onaj iks faktor za privlaenje veeg broja ljudi. Zato Bonjak, kada uje takvu ilahiju, osim to mu udara na same temelje ostraenih vjersko-nacionalnih emocija, pa se ba dobro zabavlja, ima osjeaj kao da je u nekoj vrsti ibadeta. Haman da i u damiju ne treba ii, ali e zato masovno ii na koncerte. Upravo zato je vei dio prve postave uaa ilahija iz Gazi Husrev-begovog hora ubrzo napustio takav glazbeni model komercijalizacije i estradizacije ilahije. U jednom muzikom spotu, kojega sam gledao za vrijeme Ramazana i koji me je i izazvao da napiem ovaj tekst, vidio sam momie

Da li mogu biti bosanske one ilahije koje su prepjevane ili prepisane od turskih, arapskih ili perzijskih pjesnikih i duhovnih velikana? Netko bi napokon trebao glasno rei: ne dam bosansko, ne dam svoju ilahiju, ali onu autentinu nastalu ispod bosanske bukve, ne dam je za onu prepisanu koja je nastala ispod arapske palme ili turskog empresa, ne dam.

u kariranim kouljama kako ue tzv. pop pobone pjesme koje nazivaju ilahijama, a u pozadini se pleui smjekaju nepokrivene djevojke. Prvo, tradicija uenja ilahije nas upuuje na pravilo da ju ene, izvan uskog kruga, nikada javno nisu izvodile. Meutim, kada je to prolo, nastavak se ogledao u tome da ih pjevaju (ne da ih ue) nepokrivene. Zatim se pojavilo postojanje jazz ilahije, rnb ilahije, rock ilahije i sline gluposti. To nije ilahija! Neka pjevaju i vesele se, pa tko bi se tome mogao usprotiviti, ali ako to nazivaju ilahijama i to postane opeprihvaeno - imamo ozbiljan problem.

ta je kanon ilahije
Ilahije su uili odabrani dervii ili iskljuivo ejhovi u tekijama (ue se i danas). Pisane su samo sa izunom (dozvolom) na temelju ilhama (nadahnua). Taj ilham se kod turskog pjesnika Junusa Emrea potvrivao dvadeset godina, da bi mu se na koncu pokazalo da je dar od Allaha Uzvienog, a ne od ejtana. Ne moe doktrinarnu ispravnost teksta ilahije potvrditi niti

Mnogi Bonjak e doista priznati, sjeajui se onih krasnih mladia i djevojaka koji su u bosanskoj narodnoj nonji u Hadi-Sinanovoj tekiji u Sarajevu uili zato jei moj dolape... dert ja imam pa ti jeim..., da su stvari otile nizbrdo. No, ta stvar koja je otila nizbrdo nikada ni nije bila ilahija. Ne mogu se ilahijama zvati pop i narodnjake pjesme sa pobonim karakterom. Ili pak neki popularni izvoai tinejderi koji lie na (blau) bosansku verziju zapadnih boy bendova ili spice girlsica.
30

jedan svjetovni knjievni kritiar. Primjerice, svjedoili smo da je ispravnost i vjersku utemeljenost romana Jevrejsko groblje, poznatog bosanskog alima i prevoditelja Kurana Enesa Karia, potvrivao knjievni teoretiar i politiki analitiar prof. dr. Enver Kazaz. To ne dri vodu. Kada bi se turske ilahije prevele na bosanski jezik, po mjerilu suvremene knjievne kritike, dobivamo patetine pjesmuljke, ali ti pjesmuljci po tzv. ah bejtu saopavaju poruku koja je najvee duhovne velikane u povijesti islama bacala u nesvijest. S druge strane ilahija ima svoje mekame (glazbene ljestvice), s kojima je rijetko koji bosanski izvoa ilahija upoznat. Rije je o domenu strogog glazbenog obrazovanja i ima veze sa uenjem i izvoenjem pojedine vrste ilahije, a razvijan je od 12./13 stoljea, od pojave Hazreti Mevlane Rumija, kada je postojalo dvanaest poznatih mekama, pa do 14. stoljea kada ih je bilo etrdeset, zatim 19. stoljea kada ih je bilo devedeset i est i na koncu do 20. stoljea kada mekama i podmekana ilahija ima preko stotinu. No, svedemo li temeljnih dvanaest mekama na njihove izvorne korijene dobivamo tri: rast, uak i saba. Dakle, ovo je povezano sa glazbom a ne sa pisanjem teksta ilahije. Ilahije se, ako se strogo drimo njene tradicije i kanona, ne bi smjele izvoditi u koncertnom obliku. Ili moe biti koncert ili mogu biti ilahije. Upravo zato, krajnje

KOLUMNA

neprihvatljivo zvui naziv koncert tradicionalne ilahije. Koncert ilahija pogotovo ne bi trebao biti u Zetri, Skenderiji, Koevskom stadionu... Takoer, treba naglasiti da iskustvo ilahije jednog dervia iz 14. stoljea ne mora biti iskustvo Bonjaka u suvremenosti. Naprosto nije poteno traiti od svakog Bonjaka da razumije ono to nije svojim uima uo i svojim oima vidio. No, bez obzira na to, negdje u svojoj svijesti bi trebao imati da tradicija i kanon ilahije nije nastao u njegovom vremena i da ono to je bilo puno sveto u prolosti ne moe biti manje sveto u sadanjosti barem kada je rije o islamskim vrijednostima Isto kao to je neobino da govorimo o malim i velikim grijesima jer ima samo grijeh ali postoji i neto to zovemo iskrenim i neiskrenim pokajanjem koje Bog prima ili ne prima. Nejse! Imamo dvije vrste pobonih pjesama jedna je ilahija, a druga kasida. U Bosni i Hercegovini sve se svodi pod jedan pojam ilahija. Taj pojam u sebi sadri arapsku rije ila to znai Bog. Shodno tome ilahije bi mogli prevesti kao Bogougodne pjesme (odraavaju zaljubljenost ljudske due u robovanje Bogu u svim naredbama i zabranama). Kaside bi mogli prevesti kao pjesme ode (one koje pohvaljuju) pisane u ast duhovnih velikana. Poslaniku islama Muhammedu a.s nije smetalo da mu se piu ode (kaside), a bilo ih je. Hasan ibn

Kada bi se turske ilahije prevele na bosanski jezik, po mjerilu suvremene knjievne kritike, dobivamo patetine pjesmuljke, ali ti pjesmuljci po tzv. ah bejtu saopavaju poruku koja je najvee duhovne velikane u povijesti islama bacala u nesvijest. S druge strane ilahija ima svoje mekame (glazbene ljestvice), s kojima je rijetko koji bosanski izvoa ilahija upoznat.

Sabit, nakon to je izrecitirao pjesmu u kojoj je usporedio Poslanika sa punim mjesecom i arapskom sabljom, dobio je na dar Poslanikov ogrta. ejh Busejri je, nakon Poslanikovog preseljenja, napisao najuveniju kasidu pod nazivom Kaside-i Burda, a ispjevao ju je u ast Poslanikove hrke. Alauddin Sabit Uianin je svoje pjesme, jedini za osmanskog vakta, dva puta recitirao kraj kabenskih vrata. Podsjetimo na Kul Nesimija i Sejjid Nesimija, koji su zbog svojih ilahija zavrili isto kao i Mensur Hallad raereeni, spaljeni, objeeni... Kad povlaimo paralele dolazimo do saznanja da su Junusu Emreu u rijeku baene tisue pergamena ispisanih ilahijama, da su neki zbog svojih ilahija bili ubijani a da je u Bosni netko na ilahijama zaraivao. Dakle, primjere navodimo da bi, sa aspekata samih temelja islama, poslanstva Muhammeda a.s, duhovnih velikana koji su uslijedili, ali i onih ishodinih toaka koje nazivamo bosanski islam, uozbiljili kontekst izvoenja i pisanja ilahija i kasida. One se ne

mogu potrbuiti pa pisati - nema sa ilahijama i kasidama pomodarskih igranja prije svega tekstom ali niti glazbom. Ilahija je vrst molitve, u njoj je sadran zikr, tefsir, dova, salavat. I zato svi oni koji misle da ona podnosi tzv. modernizaciju... grdno se varaju. Prije da je rije o desakralizaciji, profanizaciji, komercijalizaciji, vulgarizaciji, blasfemizaciji...

ta radimo, bolan?
Treba rei i da osim komercijalizacije i teferiizacije vjere, mi svjedoimo i teferiizaciju nacije: bosansko ovo, bosansko ono... pa smo doli i do bosanske ilahije. U sutini ona je samo vinja na lagu ispod koje se krije itava torta dakle, bosanska ilahija ima svoju tradiciju, a ona ne poinje od devedesetih godina prolog stoljea to neki Bonjak moe pomisliti. Bonjaci se otimaju za bosansku ilahiju, a istom Slovenci registriraju pod svoju nacionalnu kuhinju slovenaki evap, nadalje, netko je ustvrdio da je meu nama bosanski Junus Emre, a za to vrijeme su Hrvati registrirali vlaikog ovara pod svoju autentinu vrstu. ta radimo, bolan? Jedan je bonjaki politiar, iz svoje bujne pameti, ustvrdio da je kvantitet zaseban kvalitet ponavljajui Staljinove rijei iz Drugog svjetskog rata. ta je to? Da nije glasaki listi! ta je to? Da nije roba koja se prodaje. I oko ega su se na kraju posvaali i razili ti silni
31

Treba rei i da osim komercijalizacije i teferiizacije vjere, mi svjedoimo i teferiizaciju nacije: bosansko ovo, bosansko ono... pa smo doli i do bosanske ilahije. U sutini ona je samo vinja na lagu ispod koje se krije itava torta dakle, bosanska ilahija ima svoju tradiciju, a ona ne poinje od devedesetih godina prolog stoljea to neki Bonjak moe pomisliti.
BEHAR105106

KOLUMNA

producenti i menaderi i rockeri i pjesnici, ti ovovremeni batinici ilahija oko para. Traimo krivca za komercijalizaciju ilahija, elimo li u nekoga uperiti prst - pogledajmo u svoj novanik ime mu je novac, prljavi novac. Uostalom, komercijalizacija ilahija nikada ne bi bila provedena da to narod nije naivno prihvatio. Vrhunac komercijalizacije dosegnut je onog trena kada su sami autori na koncertima tradicionalnih bosanskih ilahija sjeli u prvi red i gledali tu divnu mladost, koja e ih naslijediti, kako sa rumenim obrazima i zacakljenim oima izvodi njihove ilahije. ta bi bio ultimativni ulizica, kojega bi mogli prispodobiti sa ovakvim sluajevima? Onaj koji nekom naelniku opine (po svoj prilici bosanskom) napie govor, sjedne u prvi red, i zatim, nakon to ovaj odri govor, tapa ga po ramenu i kae: uh, to si ti pametan. Upravo to rade neki od suvremenih pisaca i skladatelja ilahija: napiu, skladaju, reiraju i onda sjednu u prvi red i pljeu sami sebi. Ne poinje tradicija od njih, nisu oni kanon: oni ga mogu potovati, u skladu s njim djelovati, na njega se oslanjati, nasljedovati ga... ali od njih ne moe zapoeti.

Pronaao sam okean u kapi vode

Komercijalizacija ilahija je, dakle, sluila da netko zaradi na onome to nema cijenu. ta je onda tradicija bosanske ilahije, koja nema cijenu i koju sreom (Bojim davanjem) jo uvijek taj komercijalizator nije prepoznao, vjerojatno niti nee, jer ne zna kojim se to tajnim alkemiarskim postupkom od bremenite bosanske zemlje stvara duhovno zlato? Pada nam na pamet, meu ostalima jedno
32

ime: Aburrahman Sirri-baba, ejh sa Oglavka kod Fojnice (1775. 1847.), poznat i kao Tajanstveni. Pronaao sam okean u kapi vode... njegove su rijei. Dakle, ako govorimo o bosanskoj ilahiji onda govorimo o tekstu ilahija. Glazba je manje vana, jer ona varira, zavisno od usula ili mekama, a svoj korijen vue od prvih dvanaest, odnosno, ve spomenuta tri mekama. Lake je shvatiti o emu priamo ako za primjer spomenemo melodiju sevdalinke Kad ja pooh na Bentbau. Ona se moe svesti na melodiju sevdalinke, ali u njoj su elementi kasida napjeva na arapskom jeziku, te njene elemente nalazimo i u melodinosti sefardske liturgijske pjesme za ispraaj abata. Teko je ustvrditi kojoj tradiciji ta melodija pripada, kao to je teko ustvrditi kojem mekamu pojedini napjev bosanske ilahije pripada. Ne moemo oekivati da emo u dananje doba graditi damije kakve su se gradile u osmansko doba, ali isto tako ponekad nas zbunjuje da to arhitektonsko osuvre-

ta je onda tradicija bosanske ilahije, koja nema cijenu i koju sreom (Bojim davanjem) jo uvijek taj komercijalizator nije prepoznao, vjerojatno niti nee, jer ne zna kojim se to tajnim alkemiarskim postupkom od bremenite bosanske zemlje stvara duhovno zlato? Pada nam na pamet, meu ostalima jedno ime: Aburrahman Sirri-baba, ejh sa Oglavka kod Fojnice (1775. 1847.), poznat i kao Tajanstveni. Pronaao sam okean u kapi vode... njegove su rijei.

KOLUMNA

menjavanje esto zavri u neprimjerenom arhitektonskom kiu - koji nema nikakve veze sa sakralnom arhitekturom zemlje u kojoj se gradi, ali ni zemlje koja je donirala novac za njenu izgradnju. Islam karakterizira jednostavnost u svim domenima ivota te kao to ponekad ostanemo zateeni nad suvremenom arhitekturom damija, isto tako smo zateeni pred glazbenom arhitekturom nekih tzv. suvremenih ilahija. Postavlja se pitanje, da li je nuno islam modernizirati da bi ga pribliili suvremenom ovjeku. Da li je mogue modernizirati Kuran i hadis, kao to neki tvrde sveti tekst ne moemo mijenjati, ali tuma bi se trebao posluiti ovovremenim, samo izvanjskim, prispodobama. Ono to je nekad bio konj danas je auto, ono to je nekada bio plug danas je traktor itd. Isto tako je i sa ilahijom izvanjski glazbeni modeli su se promijenili, ali izvor nadahnua (ilhama) je ostao isti. Ono to tei da bude glazbena potroaka roba ne moe biti ilahija.

Ne dam bosansko, ne dam svoje

A emu slui ilahija? Ilahija ne slui za zabavu. Svaka ilahija koja probudi vjeru, od koje prisutni imaju dobrobiti u vidu lijepih osjeaja koji se mogu svesti na tihi uzvik: Tobe ja Rabbi, Tobe ja estagfirullah za nju moemo rei da je utemeljena na tradiciji i ispravnom kanonu, da se nadahnue iz kojega je proizala tajanstveno preljeva i postaje novo nadahnue i tako u nedogled dok god postoji iskrena ovjeka koji ne razmilja o autorskim pravima i prihodu od koncerata tradicionalnih bosanskih ilahija. Dobar primjer za tu tvrdnju je ilahija Kad procvatu behari, koju je u suvremenosti naBEHAR105106

pisao, uz jo neke poznate autorske ilahije, i skladao aban Gado. Tko je taj ovjek? Da li ga je itko vidio na televiziji, da li je itko uo da se pojavio na koncertu ilahija? Ne, za sebe skromno kae da ne bi puno govorio o okolnostima nadahnua u kojima ju je napisao i skladao, ali da je on, onako, amater. Njegovu ilahiju koriste profesionalni glazbenici i filmadije, a da ni ne znaju tko je on, da ga nisu ni pitali smiju li je koristiti ili ne. A aban uti jer njegovo nadahnue nije podrazumijevalo prodaju, nije nadolo iz komercijalnih pobuda. Pretpostavljamo da su ti i samo ti uvjeti mogli posluiti za pisanje i skladanje ilahija svejednako u prolosti i suvremenosti. aban je svoju ilahiju pustio da propjeva tuim nadahnuem, nije se ni potpisao pod nju, netko drugi je to uinio u njegovo ime. Upravo su izvedbe ilahije Kad procvatu behari dobar primjer neprimjerene komercijalizacije. U bosanskom filmu Nafaka ilahija se koristi dok se glavni muki i enski lik napadno ljube, a zalijevaju ih mlijekom. Ako nekome nije posve jasno u emu je problem posluiti emo se usporedbom: zamislimo da se u amerikom filmu ljube glumci Brad Pitt i Scarlett Johansson dok se u pozadini uje glazba gregorijanskog korala protkana sa glasovima enskog zbora Saint George. Brad i Scarlett se ljube uz rijei: O Isuse, Isuse, srce moje pati za tobom, o Isuse pomiluj nas grijene... Nema anse. Svega se dosjetila amerika filmska industrija, ali ovoga jo ne. Eto, dosjetio se jedan reiser Bosanac. Da li mogu biti bosanske one ilahije koje su prepjevane ili prepisane od turskih, arapskih ili perzijskih pjesnikih i duhovnih velikana? Netko bi napokon trebao gla-

sno rei: ne dam bosansko, ne dam svoju ilahiju, ali onu autentinu nastalu ispod bosanske bukve, ne dam je za onu prepisanu koja je nastala ispod arapske palme ili turskog empresa, ne dam. Bosanske ilahije Abdurrahmana Sirri-babe je prepisao i preveo njegov unuk dr. air Sikiri (bio je i ejh). Kako to da aira na taj nain nisu nadahnule ilahije njegovog dede, mogao je rei da ima i pravo da ih potpie, ali nije. Zato? Jer se drao pravila, jer je potovao tradiciju. Namee nam se primjer koncerta turskog ejha Dafera Tajjara i njegovih dervia u panjolskoj prije nekoliko godina. Koja je razlika izmeu njegovog koncerta i koncerata koje su izvodili bosanski komercijalizatori? On je izvodio izvorni derviki rifajiski usul iz 13. stoljea, ukljuivi i uenje ilahija. Nita se u tom usulu nije osuvremenilo, a izvoenje je sluilo samo za njegovo predstavljanje onima koji nemaju priliku dolaziti u tekiju i sluati ga u njegovom izvornom ambijentu. ejh Tajjar nije koristio elektrine gitare i sintesajzere, koristio je ud i kanun i nije naplaivao ulaznice. A opet ejh Tajjar je od panjolaca doivljen kao vrhunac trenda tzv. world musica, jer on pretpostavlja da to je izvedba utemeljenija u tradiciju to je bolja. Zato onda Bosanci umjesto defa koriste sintesajzer i elektrinu gitaru? Zato, kada od snage defa, bez ikakvog pojaala, moe zadrhtati zemlja, moe se pomaknuti planina. Zar onda treba uditi da su neki velikani bosanske alhamijado knjievnosti, dakle oni koje emo nazvati naom autentinom tradicijom, u prolosti odluili da imenom postanu Gajbi (Nevidljivi), Lamekani (Bezmjesni), Lazemani (Bezvremeni)...
33

HAZIM AKMADI - INTERVJU

Intervju: Hazim Akmadi

Razgovarao: Mirza Sinanovi

DOSTA JE nae kuknjave s pozicije rtve

Hazim Akmadi roen je 7. 4. 1954. godine u Cazinu. Zastupljen je u vie panorama, pregleda i antologija bh knjievnosti. Djela su mu prevoena na engleski, francuski, njemaki i turski jezik. Roman Mislio sam da je mjesec ut nominiran za Godinju nagradu Drutva pisaca BiH 1989. godine. Knjiga poezije Soneti nominirana je za Godinju nagradu Drutva pisaca BiH 2000. godine Za roman Mimar od strane Poslovne zajednice izdavaa i knjiara BiH Akmadi je proglaen za najboljeg autora u 2002. godini a roman proglaen romanom godine. Roman Gazi Husrev-beg nagraen je od Fondacije GAZI HUSREV-BEG za stipendiranje studenata sa sjeditem u Dortmundu u Njemakoj. Roman Gazi Isabeg nominiran je za knjievnu nagradu Mea Selimovi 2007. godine. Profesionalni je pisac. ivi i radi u Sarajevu.
34

HAZIM AKMADI - INTERVJU

Kakve su reakcije na Va dvotomni roman ENDERUN & Na Drini uprija? Nije li on svojevrsna protutea Ivi Andriu s obzirom da je on u svome romanu Bonjake prikazao kao smrdljive i glupe, sa mentalnim i fizikim nedostacima. ak i gazija kao to je Alija erzelezez je ocrnjen, njegovi nedostaci su ismijani pred okupljenim narodom. Zna se da je Andri motiv nabijanja Radisava na kolac doslovno prepisao od jednog francuskog putopisca... Pretpostavljam da ste prilikom pisanja koristili izvorne dokumente iz osmanskog perioda? Kako porediti ova dva romana? Va i Andriev? Mislim da Andria ne treba podcjenjivati niti njegovo knjievno djelo banalizirati. Neosporno je da se radi o jednom izuzetnom i znaajnom piscu. Sloio bih se s Vama da u nekim njegovim djelima postoji na izvjestan nain animozitet prema muslimanima. Meutim, ako to posmatramo s psiholokog aspekta ipak sam ubjeenja da je kod Andria bila evidentna kriza identiteta. Ta kriza identiteta je postojana od njegovog najranijeg djetinjstva, pratila ga je cio ivot, a evo vidimo i poslije njegove smrti. Dakle, Andrievo knjievno djelo ne treba ni glorificirati, ali ni odbacivati. ta god mislili nai susjedi, on je bosanski pisac i jedini bosanskohercegovaki dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Ne bih se sloio s Vama da je on prepisao motiv nabijanja na kolac od Francuza. On je taj motiv jednostavno preuzeo od njih. Naime, u najkraem, poslije jedne pobune Arapa u Egiptu Francuzi su uguili pobunu a Napoleon je naredio da se voa pobune nabije na kolac.
BEHAR105106

Manje je poznato da su francuski vojnici tada ujahivali na konjima u unutranji molitveni i univerzitetski prostor Al Azhara. esto zaboravljamo da je kazna nabijanja na kolac stara najmanje 2000 godine prije Krista/Hrista/Isa a.s. Mi stalno zaboravljamo da je animozitet prema muslimanima kod naih susjeda postojao i postoji danas, kako u knjievnosti, tako i na filmu. Cijela plejada pisaca, primjerice crnogorskih: Njego, Mihailo Lali, Boidar ivkovi, srpskih Vuk Karadi, Dobrica osi, Vojislav Maksimovi, Rajko Petrov Nogo, Gojko ogo, Vuk Drakovi, hrvatskih... Maurani i drugi, imala je arogantni odnos prema muslimanima i islamu baziran iskljuivo na mitologizaciji i neprovjerenim usmenim predajama. Uzmimo recimo savremeni

Na dio Vaeg pitanja o odnosu italaca i knjievne kritike, vie sam nego zadovoljan. Skoro mi je javljeno da je prof. dr. Raid Duri napisao veliku studiju, ne samo o ovom nego i mojim prethodnim romanima. Imajui u vidu injenicu da se radi o uglednom slavisti univerziteta u Bohumu i Minhenu, svakako da me ova njegova studija interesira. Uostalom o mojim djelima su pisali najuticajniji bh knjievnokritiki autoriteti: akademik Tvrtko Kulenovi, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi, akademik, prof. dr. Reid Hafizovi, prof. dr. Zilhad Kljuanini, prof dr. Enver Kazaz, prof. dr. Muris Bajramovi, knjievnici Goran Samardi, eljko Grahovac, Fehim Kajevi i drugi. Vi ste se koncentirali na ivotopis Mehmed-pae Sokolovia i time, za razliku od Andria, marginalizirali radnju oko gradnje mosta. Nije li ovo kljuna razlika? Koje ste dokumente koristili ne samo za ivotopis Sokolovia, ve i za gradnju uprije na Drini? Mislite li da u svoje vrijeme Ivo Andri nije mogao doi do dokumenata koji bi sva dogaanja uinio autentinim, ili je svjesno stvarao svoj, knjievni svijet koji umnogome nije bio povezan sa stvarnou. Dakle, da li je ovo umjetniko djelo imalo neku politiku pozadinu ili politiki cilj kojim se htjelo neto postii? Zanimljivo da je Andri roman objavio neposredno iza Drugog svjetskog rata, nakon etnikih pokolja nad muslimanima... Dobro ste to uoili. Ovo uistinu jeste ivotopis Mehmed-pae Sokolovia. Gradnja uprije nije marginalizirana, mislim da je ak
35

Mislim da je neoprostivo da se nagrada Mea Selimovi olahko daje u Beograd, Zagreb i Podgoricu a svjesno zaobilaze bh pisci. Ko daje bh piscima knjievne nagrade u susjednim zemljama? Toliko o nagradama.

srpski ili hrvatski film Banovi Strahinja, oba susjeda ga prisvajaju, u kojem je jedna snana poetska poruka pratanja zanemarena kao umjetniki doivljaj i preusmjerena je da muslimane predstavi u najrunijem svjetlu (gdje jedan od glavnih likova u filmu Alija, nabija roenog brata na kolac), ili hrvatski film Jaha. Dakle, u kulturolokom smislu ove pojave u literaturi i na filmu treba posmatrati ire i sveobuhvatnije. Da ne razvlaim, ali ne treba iz ovoga iskljuiti ni ulogu medija.

HAZIM AKMADI - INTERVJU

proirena s motivima gradnje uprije na epi, Arslanagia uprije u Trebinju i Kozje uprije u Sarajevu. Iza svih ovih projekata posredno ili neposredno stajao je veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi. Istovremeno je bio jedna od najmonijih politikih linosti 16. stoljea. Ako zanemarimo srpsku propagandu, veliki vezir spada meu najstabilnije stubove Osmanskog carstva. Ja sam u Osmanskom arhivu u Istanbulu vidio, recimo, dokument na koji je nain kupljeno zemljite za gradnju viegradske uprije i koliko je plaeno. Toga nema kod Andria. S druge strane od Andria i Kia uio sam kako se sluiti dokumentom kao predlokom za roman i niko me ne moe uvjeriti da Andri nije znao za taj dokument. Naravno, pisac nije duan da u svom djelu pie istinu, ali je obavezan da je ne preinauje i proizvoljno interpretira. To je ve la a ne knjievna imaginacija. Svakako da su meni za moje romane pored ve spomenutog istambulskog arhiva bili dostupni arhivi u Sarajevu, Dubrovniku, Zadru, Karlovcu, Zagrebu, Beogradu, Beu, Budimpeti, Pragu, Moskvi i Sankt Peterburgu. U vrijeme dok je Andri kao diplomata radio u raznim evropskim centrima, njemu sigurno neki od ovih arhiva nisu bili dostupni. Ne smijemo zanemariti znaaj modernih informatikih tehnologija i veliki broj historijske grae koji nije bio dostupan Andriu i koji je otkriven naknadno. Moram se sloiti sa Danilom Kiom da pisac sa mudima opisuje stvarnost onakvom kakvom je doivljava, a to ni u kojem sluaju ne iskljuuje njegov moralni kredibilitet, politiki ili ideoloki uklon. Vas udi da je Andri svoje ro36

mane Na Drini uprija i Travnika hronika objavio neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a pri tom zaboravljate da ih je nediran od njemakih okupacionih vlasti pisao mirno u Beogradu tokom rata, nikada ne osudivi zloine okupatora ni prije, ni tokom, ni poslije rata. Ne treba zaboraviti da je on dvije decenije proveo u diplomaciji Kraljevine Jugoslavije, da je u ime Vlade Kraljevine Jugoslavije potpisao pakt o nenapadanju sa Hitlerovom Njemakom marta 1941. godine. Kao diplomata poslije tri mjeseca nakon bombardiranja Beograda, vraen je u zemlju. Trebao mu je pobjednik. I dobio ga je 1945. godine. Pobjednik, po ijim je direktivama morao iskljuivo pisati. Sjetite se njegovog agitprop

Kakav je to histrorijski usud Bosne o kome ponekad govorite? Radnja Vaih romana, Mimar, Gazi Husrev-beg i Gazi Isa-beg, smjeteni su u 15. i 16., ali se vraate i u 14. stoljee, vrijeme satiranja sljedbenika Bosanske crkve. Kao da su se sva politika previranja izmeu Istoka i Zapada prelamala preko Bosne. Ili se historija surovo poigrala samo sa jednim narodom - Bonjacima... Kako danas vidite Bonjake, ranije kriarski ratovi, a nakon odlaska Osmanlija - genocidi. Da li su se Bonjaci mogli izvui iz ovog historijskog procjepa? Nije li zauujue da su opstali u ovome viestoljetnom traginom procjepu?

Za nekakav odnos postienosti i srama prema znaajnim historijskim i kulturnim dogaajima i linostima nema opravdanja. Naprotiv mi smo dio velike kulture i tradicije i to trebamo s ponosom isticati. injenica je da nam je to dobrim dijelom nametano, ali smo i sami tome doprijeli inferiornim odnosom prema sopstvenoj povijesti, kulturi i tradiciji. Islam ne moe biti nazadan, ali mogu neki loi interpretatori islama.

teksta iz 1950. godine Elektroprivreda BiH. Zato neto slino nije napisao veliki ruski Solenjicin spreman da brani svaku svoju ispisanu reenicu? Krlea je bez problema pisao u svoj vili u Zagrebu za vrijeme tzv. NDH pod Pavelievim reimom. Naravno, kad je rije o ovoj dvojici (i ne samo njima) komunisti koji su preuzeli vlast u socijalistikoj Jugoslaviji, traili su (itaj, zahtijevali) vraanje dugova. Oni su na to pristali. teta, jer se radi zaista o knjievnim veliinama, s tim to Krlea nikada nije imao krizu idenditeta.

U posljednjem ratu nauio sam jednu, po mome miljenju znaajnu stvar a to je: za Bosnu se treba boriti. Svako na svoj nain. Ujedinjenim, ta e borba dati rezultate. Vidite, maloas sam spominjao Andria i Krleu i u kakvim su uslovima radili i ivjeli tokom Drugog svjetskog rata. U slinim uslovima su ivjeli i radili bonjaki pisci Edhem Mulabdi i Read Kadi. Poslije osloboenja zavrili su u komunistikim zatvorima. Hipotetiki postavljam pitanje: da li je njihova krivnja vea od Andrieve ili Krleine? Dakle, ne treba govoriti alopo-

HAZIM AKMADI - INTERVJU

jke o usudu Bosne, nego iznalaziti naine da se pokae njena snaga. Da budem iskren. Dosta je i nae kuknjave s pozicije rtve. Svijet, u politikom i profitabilnom smislu ne voli slabe. A mi Bonjaci, esto ostavljamo takav dojam. Spadam meu rijetke bh pisce koji su mnogo putovali po svijetu. Sretao sam u mnogim zemljama veoma uspjene i uticajne Bonjake... ali, tamo ne pomae kukanje, nego rad. Rad i obrazovanje. Drugi dio Vaeg pitanja je mnogo kompleksniji. U najkraem, Bonjaci imaju sasvim dovoljno razvijenu vjersku svijest, i imali su je i ranije; ali ono to je nedostajalo i jo uvijek nedostaje je naroito izraena dravotvorna svijest. Da se ne zavaravamo, jo uvijek moemo

vezne uzvratiti pomo dovoljnu za ivot dostojan ovjeka. Zatim nepravedni embargo na uvoz naoruanja, iskljuivo Armiji RBiH i slino... Dalje, ne tako daleka povijest opominje. Razjedinjenost Bonjaka (muslimana) kroz historiju esto nam se obijala o glavu. Trebamo i te kako biti svjesne da velikosrpske, manje velikohrvatske aspiracije prema dijelovima suverene Bosne i Hercegovine su i danas izraene. Zbog takvog odnosa naih susjeda dobar ako ne znaajan dio krivice snose pojedini bh politiari naklonjeni jednoj ili drugoj opciji. Duboko sam uvjeren da e Bosna i Hercegovina opstati, ali u borbi za njen opstanak morat emo ukljuiti sav politiki, intelektualni

Ne samo u vrijeme Kulina-bana, nego mnogo puta se Bosna morala na neki nain odricati nekog od svojih suvereniteta. Vrijeme je da se s time prestane. Za dobrobit Bosne i Hercegovina i svih njenih graana. Pristali smo na Vaingtonski i Dejtonski mirovni sporazum i ta smo dobili? Karikaturu od drave. U Bosni je ostalo mnogo turbeta i mezara iz osmanskog perioda. Kada se prevedu spomen-natpisi na nianima i potom doe do dokumenata o onima kojima su ti natpisi posveeni, u velikom broju sluajeva se vidi da je rije o duhovnim velikanima koji i danas svojim humanim djelom

Mi stalno zaboravljamo da je animozitet prema muslimanima kod naih susjeda postojao i postoji danas, kako u knjievnosti, tako i na filmu. Cijela plejada pisaca, primjerice crnogorskih: Njego, Mihailo Lali, Boidar ivkovi, srpskih Vuk Karadi, Dobrica osi, Vojislav Maksimovi, Rajko Petrov Nogo, Gojko ogo, Vuk Drakovi, hrvatskih... Maurani i drugi, imala je arogantni odnos prema muslimanima i islamu baziran iskljuivo na mitologizaciji i neprovjerenim usmenim predajama.

uti od velikog broja Bonjaka oni tamo u Prijedoru ili oni tamo u apljini. Dokle god svaki dio Bosne ne budemo doivljavali kao neotuivi dio vlastitog teritorija, dotle e progres u Bosni biti usporavan. Da li je Evropa mogla zaustaviti agresiju na BiH? Sigurno da jeste. I danas se svijet hvali mrvicama humanitarne pomoi koju su nam slali. Namjerno kaem mrvicama jer je Bosna i Hercegovina kao federalna jedinica Brozove Jugoslavije ulagala znaajna sredstva za humanitarne aktivnosti UN koje su nam bile dune i obaBEHAR105106

i ekonomski potencijal i iznai rjeenja zasnovana na sistemskim pravnim normama, vladavini prava i potivanju nacionalnih i vjerskih prava na svakom njenom dijelu. Treba li Bosna danas Kulina, mudrog vou koji je diplomatski, bez mnogo ratova, vodio Bosnu, ak i onda kada je morao potpisati onaj dokument o odricanju od bogumilstva na Bijelom polju, ali se nita nije promijenilo. Ponekad, to vrijeme, i njegova stalna borba za Bosnu, podsjea na ovo dananje...

svijetle dunjalukom. Otkuda toliko velikana u jednom malom narodu u Bosni? Nisu li svi, bez obzira na vjeru, u osmansko vrijeme dobili ansu da se iskau i kao ratnici, i politiari, i duhovne voe? I mogli su napredovati, samo sultani nisu mogli biti. Veliki broj pjesnika je pisao pjesme na turskom, arapskom i perzijskom jeziku i po izrazu i stilu nisu zaostajali za velikanima pjesnike rijei tog vremena. Treba biti nedvosmislen. Multikulturalnost, multinacionalnost i multireligioznost su budunost
37

HAZIM AKMADI - INTERVJU

Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovaka kultura i tradicija civilizacijske su vrijednosti svih njenih graana. U tom konglomeratu razliitosti ima mjesta za sve, ali problem je ko to eli. Prisajedinjenje srednjevjekovne Bosne Osmanskom carstvu treba posmatrati s vie aspekata. Osvajake aspiracije njenih susjeda Germana i Ugara sa zapada i Bizanta sa istoka prekinute su, a Bosna opstala pod zatitom jednog monog carstva, daleko pravednijeg od onih koji su progonili bogumile iliti dobre Bonjane. Pazite paradoksa! Da li Vam je poznato iz svekolike povijesti da je ijedan narod nazivan dobri? Velika osmanlijska civilizacija naravno da u Bosni ostavlja velike povijesne tragove na svim poljima njenog razvoja: politikom, ekonomskom, vjerskom, kulturnom, istovremeno stapajui se sa svim vrijednim kod domicilnog stanovnitva. Drugo, Turska je bila ozbiljna drava i sve do poetka opadanja svoje moi znala se nositi sa razliitim etnosima i religijama na prostorima koje je pokrivala njena uprava, pa tako kad je rije i o Bosni, koja je recimo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunije imala vei stepen suvereniteta na svom teritoriju nego ga ima danas. Onda nas nikakav razvoj i procvat Bosne u to vrijeme ne treba uditi. Moemo li rei: Bonjaci su narod koji sporo pamti, a brzo zaboravlja? Ve stoljeima zatiru se tragovi njihovog vjerskog i nacionalnog identiteta. U svim krajevima spaljuju im se biblioteke, rue mezarja, damije. Naprosto, zbog uzviene multikulturalnosti Bonjaci dolaze u poziciju da se stide svojih velikana iz
38

Vas udi da je Andri svoje romane Na Drini uprija i Travnika hronika objavio neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a pri tom zaboravljate da ih je nediran od njemakih okupacionih vlasti pisao mirno u Beogradu tokom rata, nikada ne osudivi zloine okupatora ni prije, ni tokom, ni poslije rata. Ne treba zaboraviti da je on dvije decenije proveo u diplomaciji Kraljevine Jugoslavije, da je u ime Vlade Kraljevine Jugoslavije potpisao pakt o nenapadanju sa Hitlerovom Njemakom marta 1941. godine. Kao diplomata poslije tri mjeseca nakon bombardiranja Beograda, vraen je u zemlju. Trebao mu je pobjednik. I dobio ga je 1945. godine. Pobjednik, po ijim je direktivama morao iskljuivo pisati.

prolosti, svoje kulturne historije, kao arhaine i nadiene, da bi prihvatili ono moderno i napredno? Da li multikulturalnost i sekularizam podrazumijevaju odricanje i odbacivanje svoje vjere i tradicije? Bonjaci pamte i ne zaboravljaju. Pogotovo poslije posljednje agresije. Ali da trebaju izmijeniti svoj odnos prema izgradnji vlastite budunosti to svakako. Ve sam negdje rekao da je zajedniki ivot uz uvaavanje svih razliitosti njenih graana budunost Bosne i Hercegovine. Ko god multikulturalnost i sekularizam tumai kao odbacivanje svoje vjere i tradicije, najblae reeno je neuk u demokratskom smislu. Oni koji su ruili i rue damije, prekopavali ili prekopavaju mezarja, najrjeitije govore sami o sebi i to je za svaku osudu. Ali, to se odnosi na destruktiva ponaanje svakog pojedinca ma kom narodu ili vjeri pripadao. I Allah d. . je protiv svakog oblika destrukcije. Za nekakav odnos postienosti i srama prema znaajnim historijskim i kulturnim dogaajima i linostima nema opravdanja. Naprotiv mi smo dio velike kulture i tradicije i to trebamo s ponosom isticati. injenica je da nam je to dob-

rim dijelom nametano, ali smo i sami tome doprinijeli inferiornim odnosom prema vlastitoj povijesti, kulturi i tradiciji. Islam ne moe biti nazadan, ali mogu neki loi interpretatori islama. Nije tajna da se neki nemuslimani na Zapadu oduevlajvaju porukama Hazreti Mevlane Rumija, ak se i kriaju pred mezarom nekog duhovnog velikana, iako iznad njegove glave stoji veliki zeleni turban. Nije li ljubav prema Bogu ista za sve ljude, to je i Mevlanina poruka. Ljubav nema vjeru, ona je ljubav u najistijem obliku, kae danas jedan od bonjakih ejhova. Zato nas treba uditi to se nemuslimani na Zapadu s potovanjem odnose prema Rumiju jednom od najveih pjesnika u povijesti ovjeanstva. Kao to je normalno da mi itamo antike grke i rimske pjesnike, srednjevjekovnu evropsku knjievnost pa sve do savremenih svjetskih pisaca, nije li normalno da itaoci Zapada itaju Rumija, ali i savremenika poput Orhana Pamuka ili bh pisaca Nedada Ibriimovia, Devada Karahasana, Tvrtka Kulenovia i druge. Nama ne treba ushit Zapada nego potovanje.

HAZIM AKMADI - INTERVJU

U potpunosti bih se sloio sa stavom uvaenog ejha ije rijei navodite. Da se Vratimo vaim romanima. Gazi Isa-beg je pohvaljen od knjievne kritike ali nije dobio Nagradu Mea Selimovia. Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu je napisao: Kvalitet romana je fascinantan. Prof. dr. Muris Bajramovi moj roman Mislio sam da je mjesec ut svrstava meu nekoliko najboljih ratnih romana u historiji bh knjievnosti. Taj roman je bio nominiran za Godinju nagradu Drutva pisaca BiH. Nije proao. Godinu kasnije za istu nagradu nominirana je moja knjiga Soneti. Nije prola. Mimar i Gazi Husrev-beg su nominirani za knjievnu nagradu Skender Kulenovi. Nisam nagraen. I za to imam svoje miljenje.

Mislim da su neki lanovi irija u nacionalnom ili ideolokom raskoraku. Ali, mislim da je neoprostivo da se nagrada Mea Selimovi olahko daje u Beograd, Zagreb i Podgoricu, a svjesno zaobilaze bh pisci. Ko daje bh piscima knjievne nagrade u susjednim zemljama? Toliko o nagradama. Nagrade niste dobili, ali zato imate veliki broj italaca... S ponosom mogu rei da sam ako ne najitaniji a ono meu najitanijim piscima u Bosni i Hercegovini, ali i van nje. Na nagovor mog izdavaa za drugo izdanje Mimara ubacili smo pored izvoda iz recenzija i knjievno-kritikih studija i izvode iz nekoliko pisama italaca upuenih meni sa utiscima o romanu. Dirljiva je i fascinantna iskrenost u njihovim pismima. itaoce, ma kako dobro vladao zanatom ne moe zavarati. Jedan jedini italac mi je vaniji od ma kakve knjievne nagrade,

pogotovo kad znam sastave irija. Dobro je biti itan a nenagraivan pisac. Ako te pri tom sudski progone, jo bolje. Roman o gazi Isa-begu, s obzirom na vrijeme, trebao je prethoditi ovome o Husrev-begu, ali se to nije desilo. Kada ih danas posmatramo kao historijske linosti, moemo li rei da je Isa-beg bio osniva Sarajeva, a Husrev-beg ga je ekonomski i politiki razvio u eher? Ove godine smo obiljeili 550-tu godinu Isa-begove vakufname. Kakve su bile njihove osobine kao insana, njihov odnos prema nemuslimanima? U pravu ste. Dok sam prikupljao arhivsku grau za Mimara i Gazi Husrev-bega nedostajao mi je znatan broj relevantnih injenica o Isa-begu. Otuda taj redoslijed. Prvobitna ideja je bila jo 1997. godine, da napiem ENDERUN & Na Drini uprija, ali za to su trebale godine priprema i sakupljanja grae. Na ovako malehnom prostoru to je teko odgovoriti. Svaki na svoj nain su me opinjavali svojim karakterima i osobenou. Recimo, kad sam pisao Gazi Husrev-bega i moja porodica je bila iznenaena mojim ponaanjem. Takoer i prijatelji i poznanici. Jednostavno toplina i plemenitost Gazi Husrevbegova nalazili su mjesto u mojoj dui. Lino, za mene je to najvei uspjeh, jer vaim za poprilino ters, kako Vi velite, insana. Od Isa-bega sam usvajao njegovu linu hrabrost da razmiljam i govorim bez ograda. Dakle, obojica mogu biti uzori svim graanima Bosne i Hercegovine bez obzira na vjeru i naciju, ali i pokazatelj kako se ini dobro za svoju zemlju. Mislim da sam dijelove
39

Jedan jedini italac mi je vaniji od ma kakve knjievne nagrade, pogotovo kad znam sastave irija. Dobro je biti itan a nenagraivan pisac. Ako te pri tom sudski progone, jo bolje.

BEHAR105106

HAZIM AKMADI - INTERVJU

njihovih karaktera otkrivao sjedinjene kod velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Svjedoci smo bili nedavno obiljeavanja 550 godine potpisivanja Gazi Isa-begove vakufname. Slijedee godine navrava se 550 godina od kada je Sarajevo postalo sjeditem bosanskog sandaka iliti sandak Bosna. Mislim da se takvi ili slini dogaaji ne bi trebali obiljeavati stereotipima koji su sve uestaliji. Poslovna zajednica Izdavaa i knjiara BiH proglasila Vas je najboljim autorom a roman Mimar najboljim za 2002. godinu - tivo o Hajrudinu Mimaru koji je gradio upriju u Mostaru. Ovo je prvi roman iz ove Vae trilogije? Moemo ustvrditi da se Vi ve vie od deset godina bavite historijom osmanskog perioda kroz 15. i 16. vijek. Nakon toliko godina istraivanja, moete li nam rei, s obzirom na stoljea u kojima je raslo ovo carstvo, ta je bilo razlogom procvata, ali i njegovog pada? Ja to jesam u poetku zamislio kao trilogiju. Ali ve ste spomentuli da je objavljen i ENDERUN & Na Drini upriji, dakle ve moemo govoriti o etvrtom romanu iz ove serije, a uveliko radim na romanu Svjedok koji obuhvaa period od 1832. do kraja 1995. godine. Kao to sam u prethodna etiri ukazao na razloge procvata Bosne u svakom smislu pod osmanskom upravom, u Svjedoku u ukazati na razloge njene stagnacije u razvoju. U najkraem, u svim svojim romanima mene je interesirao fenomen vlasti i ljudske potrebe da budu moni i astohlepni. To bi bio sutinski odgovor na vae pitanje.
40

Za nekakav odnos postienosti i srama prema znaajnim historijskim i kulturnim dogaajima i linostima nema opravdanja. Naprotiv mi smo dio velike kulture i tradicije i to trebamo s ponosom isticati. injenica je da nam je to dobrim dijelom nametano, ali smo i sami tome doprijeli inferiornim odnosom prema sopstvenoj povijesti, kulturi i tradiciji. Islam ne moe biti nazadan, ali mogu neki loi interpretatori islama.

Gazi Husrev-bega na turski jezik prevodi jedan od trenutno najboljih turskih prevodilaca, Suat Engl. O kakvom se projektu radi? Hoe li biti promocija u Turskoj? Ovaj projekt, koliko znam, je trebao biti zavren jo krajem prole godine. U emu je problem? U svakom sluaju objavljivanje Gazi Husrev-bega na turskom jeziku oekujem s nestrpljenjem. Istina, roman je trebao izii jo prole godine, ali razloge treba traiti u bolesti gospodina Suata Engla, zatim na mom insistiranju da unesem izvjesne dorade u roman. Za sada stvari dobro idu i mislim da je ovo godina kada e ovaj moj roman na turskom jeziku ugledati svjetlo dana. Svako poglavlje romana u nazivu nosi jedno od Allahovih imena, tako da imamo 99 poglavlja. Jednom ste objasnili da to nije Vaa ideja, nego Gazi Husrev-bega? Govore li o tome dokumenti? Mislim da je sve u romanu u te-

orijsko-knjievnom smislu uraeno i da se ne moe dalje istraivati nego u njegovoj strukturi i kompoziciji. Svjestan velianstvene simbolike u svakom od 99 lijepih Boijih imena odluio sam da naslovim poglavlja u romanu imenima Allaha d. . Prije toga sam konsultirao neke od najistaknutijih bonjakih islamskih uenjaka, da bih bio siguran u ispravnost svoje nakane s islamskog aspekta. Dakle, ideja je moja, a moje istraivanje i traenje novih strukturalno-kompozicionih rjeenja u romanu nastavljam i dalje. Nije Vam bilo teko da otputujete, recimo, u skandinavske zemlje i promovirate svoje romane... Ve sam rekao, volim putovati. Ali vanije od toga volim se sresti sa svojim itaocima. Bez direktne komunikacije italac pisac u trinim uslovima teko je prodati knjigu. Sreom, ja takvih problema nisam imao ni u Evropi ni u SAD. Da ne budem neskroman mislim da su moji romani stvorili zavidnu italaku populaciju koja

HAZIM AKMADI - INTERVJU

Dakle, ne treba govoriti alopojke o usudu Bosne, nego iznalaziti naine da se pokae njena snaga. Da budem iskren. Dosta je i nae kuknjave s pozicije rtve. Svijet, u politikom i profitabilnom smislu ne voli slabe. A mi Bonjaci, esto ostavljamo takav dojam. Spadam meu rijetke bh pisce koji su mnogo putovali po svijetu. Sretao sam u mnogim zemljama veoma uspjene i uticajne Bonjake... ali, tamo ne pomae kukanje, nego rad. Rad i obrazovanje.
se mjeri i hiljadama. Volio bih da takvo neto poe za rukom i nekim mojim drugim kolegama. Ja itaoca uvaavam, ali uvaavam i primjedbe i sugestije ne dozvoljavajui ipak da to preraste u populistiko dodvoravanje. Mislim da se moji itaoci i ja odlino razumijemo. Ako ne grijeim, idua godina je 40 godinjica Vaeg knjievnog stvaralatva. Zbirku po-

ezije Grijeh pjesme objavili ste davne 1973. godine. Nakon nje ste objavili jo dvadeset i dvije knjige (poezija, radiodrama, publicistika, dokumentarni TV film, TV drama, pozorine predstave, romani). Zaista, veliki opus. I cijelo vrijeme ste profesionalni pisac, ivite od onoga to napiete. Da li je mogue danas ivjeti od pisanja? Znate, etrdeset godina je cio jedan ljudski vijek ispunjen usponima i padovima, sreom i nesreom, ali literatura u mome sluaju je neto to sam intenzivno ivio sve to vrijeme. Vidite, godine 1973. ja sam bio najmlai pisac u bivoj Jugoslaviji sa objavljenom knjigom. Sam i bez generacijske podrke. Stariji su bili ispred mene, a moji vrnjaci pristizali tek nekoliko godina kasnije. Generacije pisaca roena od 1945 1950. godine bili su snana i kompaktna cjelina, a ja sam meu njih zalutao, druio se i boemisao. Ne mogu rei da me nisu prihvatali, ali ipak se osjeao generacijski jaz. U sutini bio sam sam da samlji ne mogu biti. Sje-

am se jednog davnog razgovora sa pokojnim Danilom Kiom na ovu temu. Sjedili bismo u jednoj caffe bai u Dubrovniku ispred Kneevog dvora. Pamtim da mi je rekao: Akmadiu, sve to si napisao i to bude napisao, sve e izlaziti iz tvoje usamljenosti i pustoi. Taj nauk i danas nosim i intenzivno proivljavam. to se tie dijela Vaeg pitanja kako uspijevam preivjeti kao profesionalni pisac jednostavno, zahvaljujui mojim itaocima. Pretpostavljam da se odmarate nakon dvotomnog romana o Mehmed-pai Sokoloviu. Ipak, na kraju, neizostavno je pitanje: Kakvi su Vai daljnji knjievni planovi? Pisac se ne odmara. Isuvie je izazova, a ivot mi se ini sve kraim. Ve sam natuknuo da piem novi roman Svjedok, a do kraja godine trebao bih zavriti monografiju Sarajevo Stari Grad juer, danas, sutra povodom 550 godina osnivanja Sarajeva i njegovog proglaenja eherom i sjeditem sandaka Bosna.

Objavio:
Grijeh pjesme, poezija, 1973. Djeak i ptica, radio drama, 1980. Usamljeno proelje, poezija, 1981. Zarobljeni vjetar, radio drama, 1981. Prijatelji, radio drama, 1982. Tie, probudit e Ivana, TV drama, 1983. Gola slika, poezija, 1988. U zemlju ukopan, poezija, 1990. Zelene beretke, publicistika, 1993. Zelene beretke, dokumentarni TV film, 1993. Mors mortis, prie, 1997. Kristalni predak, poezija, 1997. Izabrane pjesme, poezija, 1997. Zloin je zaboraviti zloin, (zajedno sa Z. Kljuaninom) publicistika, 1998. Tajna dvorske lude, pozorina predstava, 1998. Mislio sam da je mjesec ut, roman, 1999. Tajna dvorske lude, roman, 2000. Mala enciklopedija, prireiva, 2000. Soneti, poezija, 2001. Mimar, roman, 2002. Gazi Husrev-beg, roman, 2005. Gazi Isa-beg, roman, 2007. ENDERUN & Na Drini uprija I-II, 2010. Mimar, drugo izdanje, Connectum, Sarajevo, 2012.

BEHAR105106

41

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

Poetski glasovi: Hazim Akmadi

Mjesto gdje skupa spiju

Akmadicev knjievni opus, barem do sada, ni priblino nije istraen na nain kako to to svojim kvalitetom zasluuje. Za ovakav odnos knjievne kritike prema njegovom djelu potoji vie razloga. Meu najvanije svakako bih ubrojio jedan razlog koji po mom miljenju zasluuje dublju analizu i objanjenja. Akmadi je, naime, pisac izvan svakog generacijskog odreenja, jedan od rjeih pisaca sa ovih prostora koji nije podlijegao pomodnim trendovima, niti dozvoljavao da njegova poezija ostane na razini pukog efektiranja. injenica je da se 1973. godine javlja svojom prvom pjesnikom knjigom Grijeh pjesme sa tek navrenih osamnaest godina. Ta knjiga je tada nagovjetavala pjesnika izrazitog talenta koji je svoj, za mladia tih godina, iznenaujue tragini doivljaj svijeta, lomio u pjesmi. Naravno da ga je to odmah svrstalo meu one malobrojne pjesnike koji pored nesumljive darovitosti svojim crnilom nisu mogli zadobiti simpatije ondanjih socijalistikih higijeniara svega to je na bilo kakav nain odudaralo od poletnosti duha, socijalne angairanosti i kolektivistikog optimizma. S druge strane, Akmadi se kao knjievna pojava javlja u trenutku kada je ve bio zatvoren jedan pjesniki i generacijski krug poznat pod imenom sudbonosni djeaci. Ruku na srce, veina se njih svojim pjesnikim ostvarenjima i potvrdila, ali je zanimljivo da se Akmadi pojavljuje u meuprostoru izmeu ove generacije i generacije pjesnika koja e stasati tek nekoliko godina kasnije poput Slobodana Blagojevia, Hamdije Demirovia, Feride Durakovi, Mire Petrovia, eljka Ivankovia, Hadema Hajdarevia, Demaludina Latia, Vladimira Srebrova i drugih. Dogodilo se da je svaka od ovih generacija zaobilazila Hazima Akmadia, a ni on nije inio nita da se njima priblii.
Goran Samardi

BIJELI ZID
Sputani su dani i noi. Kroim iz vlastitog kruga U oboljele ulice dok bijeli zid moli za ples rije Nasmijanu. Dolje, u dnu estara, naotreni zupci lome Kosti onih to od straha raspameeni mrtve broje sate. Svaki je povratak nesiguran u misao to se protiv mene Okree. Mrci to putuju bez ruku, nogu, oiju, zaposjeli Drumove su, i odavno sam nita, osim obian cinik Zaokupljen teretom svoje oholosti, a to je, znam, suvie malo. 1992.

gorinu ispljuni
ako iv se vrati ako dovue skladni skelet i meso ispij au dobrog sufijskog vina prepariranu kou svoju razastri po stolu kao tetoviranu vojnu kartu pa gorinu ispljuni s raskoima mraka odbij jatake to ti glavu kriju posljednji metak ispali u vrijeme ili nevrijeme proslavi se zagonetkom koju nosi dugo ti ne plae vie katkad samo rosi 1992.

42

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

zmija i rua
smijeh
utim kako mlohava sjeanja mau iz daljine i treperavi august usne ledi kako kroz one punjene Eliotove ljude slijepo tumaraju ulice smiju se ministri i ministrice bivih sadanjih i buduih vlada smiju se krezubi delegati inovnici s pivskim trbusima i slinama smiju se djeca zanesena igrom smiju se novinari-cinici pisci se smiju vojnici policajci smiju se mislim dounici ubice i rtve zatvorski straari malo ko da se ne smije smiju se i mrtvi oslonjeni na baluke usred ehitluka na svim stranama svijeta dok obezglavljen umire i ovaj dan kao to uz tarabe u zaviaju umire slijepi ostavljen pas 1992. vrijeme je da podigne hrdajui pogled preobraen iz nemoi u svijet treba da kroi razuman ili nerazuman svejedno ako je oi u oi 1992.

EHITLUCI
Ne libei se ni aska unuli smo i molili se Dok se oko nas irio miris oznojenih konja. uli smo ne tako glasnu utnju meleka. Neko je spomenuo pretke. Neko se meu nama Nasmijao isturivi bradu i usne poput rasjeene narane. Koplje se pobodeno u zemlju prestalo njihati. Niani su podsjecali na bijela jedra, Mezarja na male lae. Jedan se ehid pridigao, sablju pripasao, Sloio almu oko glave, Pogledao desno i lijevo, Potom iskoraio iz kabura. Zapucketao je pijesak Pod njegovim izmama. Skoro da se mogao nazrijeti kraj prie Kadli molitva naa utihnu Ba dok je uzjahivao ata I potjerao ga, tek vrhom mamuza Dotaknuvi mu sapi. 1993.
43

oi u oi
greblja su puna vojnika i vrijeme oblikuje sumahnutost u ranjenoj glavi iz koje izlazi modar od krvi nema opasnosti
BEHAR105106

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

MAGLA, POGLED
Stigao niotkud dok mu se s tijela otapaju ledenice. Sve je zamiljeno: cijev uperena u moju glavu, Prst na obarau, oko na nianu, okrvavljeni pamuk u glavi, Jezero u kojem sedmoglave adahe i moj did Nagnuti nad kantarom vau dane i godine, rijei to frcaju iz svakojakih usta i svako zlo od njih Poinje; pa ni beni dobra ni pametnu sree. Jedemo svakodnevno. Izjedamo blinjeg svoga i blinji Izjedaju nas poredane pred ulazom u bioskop. Nestrpljivi smo i omamljeni ivim slikama utonulim u tamu Pitamo za leglo opsjena na koje ree zvijeri Metabolizam i krv to ih izravnavamo s vodom. Rijei u toplim kouljicama kriju doba i nedoba Dunik proboden vrhom noa davno preslikan sa zidova pilja u kojima smo odsjedali kao u najluksuznijim Hotelima jedui iz kristalnih inija crvene trenje Moru naih ribolikih predaka. Zbog toga su u nas glasoviti iskidani djeiji udovi, Razbacane cipelice sa krvavim flekama i udesnom Spremnou da vidimo a ne vidimo, ujemo a ne ujemo Zavueni u svoje krunice koje radije nazivamo Mentalnim sklopovima. Sve je to na soj, naa slika I prilika, pa se ti onda razumi kako emo dalje. 1993.

LJETOPISCI SU PO BOSNI BILJEILI UDA

Nisu drumovi samo za asne: Prolazie njima vojne, sile, kuge, bijeda. Historija i ratita odmarali su se na kaljavoj praznini. Du njih izrastala su vjeala od kestenova drveta Pa ovjek nije mogao biti siguran da li je vie povjeanih Ili kestenja na granama. Razbojnici ogrnuti tekim pancir-kouljama Otimahu drumarinu i mostarinu Kreveljei se idiotima od bakra i baruna. Svi su samo zavaali brau, Sinove vraali majkama na tabutima, A sestre su u noima puna mjeseca sjekle ruse kose Dok su duge tmice putnike zavaravale snom. Ljetopisci su po Bosni biljeili uda: kletvu Isusovu, Pla Muhammedov, al Mojsijev. Gledali su kako kurjak S nonog praga priziva vukodlake u kolo i u nae postelje Nagoni one to nam u gvoa utjeruju muda. Psi su crkavali otrovani ljudskim mesom, Topovi kano satanini pijanci bljuvali vatru Iz daljine nosei kuni smrad nepoznatih predjela, Ledenih mrtvanica, kurvanjske mistike. Ba su po Bosni ljetopisci biljeili uda. I danas ljetopisci po Bosni biljee uda: Jajoliku glavu politikog diletanta spominju esto, Krv to se s drugom krvlju mijea, jagmu o kamenove, ume, Rijeke, jezera, more, drumove. Biljee pla rasute djece to Pronose porodine hamajlije - djelie naputenih ognjita. Jo mnogo ta biljee ljetopisci po Bosni. Ali, nikako kalemov trag da ostane o mirisu rue to se od zgarita iri usred sunanog dana Dok putnik nevoljko glavu okree od kamena Gdje zmija se gnijezdi, gdje skupa spiju zmija i rua. 1995.

44

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

HAZIM AKMADI (ulomak iz romana)

Mimar
11. Prolo je nekoliko dana otkako je Husein-paa napustio Mostar. arijom jo uvijek nisu prestajale kruiti prie o njegovom susretu sa ejh-Ishakom. Bijae u tim govorkanjima pretjerivanja i razliitih vienja dogaaja. Svako je susretu Husein-pae i ejh-Ishaka dodavao neto od onoga to je samo on vidio i uo; pa i pored brojnih svjedoka, sve ono to se tada desilo, malo je sliilo stvarnom dogaaju. Nisam mogao dokuiti da li je u ljudima bilo svjesne elje da svojim kazivanjima mijenjaju smisao i tok deavanja od prije nekoliko dana, ili su oni to inili bez ikakve svijesti o tome da se bitno razlikuje ono to kazuju i ono to se stvarno dogodilo. Sve se zapravo zbilo nekako nenadano i bijae toliko nevjerovatno da mi i sada izgleda u potpunosti besmisleno pokuavati proniknuti u sutinu onoga to su svi mogli tada vidjeti i uti. Rahim-aga, koji je stajao na nekoliko koraka iza Husein-pae, iskoristio je trenutak utnje, nakon to se paa prestao smijati uvi od ejh-Ishaka kako na magarcu obilazi carstvo, te sasvim neodreeno, nikome se posebno ne obraajui, rekao kako je nedolino da neko takav, ko na magarcu obilazi carstvo, kolje ovna za rtvu i sretan poetak zidanja uprije. Rekao je jo da takav milodar treba da pripadne sandak-begu, i da on, mostarski dizdar, moli u ime Mostaraca da HuBEHAR105106

sein-paa uini takvu ast. Ljudi okupljeni oko gradilita glasnim povicima podrae Rahim-agu, a paa, prije nego je bilo ko od nas i mogao stii da neto kae, iskoraio je izvadivi handar iza pojasa i krenuo ka drvenim merdevinama koje su bile prislonjene uz liticu i sputale se ka dnu skele, gdje su stajali djeak udotvorac, Alija, Aziz i jedan irget, pored ovna to je leao na stijeni i kome su sve etiri noge bile vezane uadima. Pogledavi odozgo, paa je vratio handar za pas i poeo se sputati, a za njim i Rahim-aga. Njegov brat, koji je predvodio painu pratnju, dao je znak rukom etverici vojnika da svojim tijelima saine ivi tit na uzanom platou ispred skele. Ono to e se dogoditi svega nekoliko asaka kasnije, mogli smo vidjeti samo mi koji bijasmo uz skelu, vojnici na platou i ljudi okupljeni na desnoj obali. ejh Ishak je stajao po strani, nezainteresirano gledajui preko Neretve, a da niko, u to sam bio siguran, nije mogao odrediti u ta je upro svoj pogled. Vidjeli smo kad je Husein-paa siao. Irget koji je uvao ovna, nespretno je priao pai i poljubio ga u ruku. Zatim je sandak-beg kleknuo na lijevo koljeno, oslanjajui se stopalom desne izme na uzani obraeni kameni plato, lijevom rukom iskrenuo ovnujsku glavu, a desnom isukao handar, krenuvi otricom ka ivotinjskom vratu. Tad smo svi zauli ejhove rijei:

Mimar Hazima Akmadia nije nikakav tradicionalni istorijski roman. Akmadi je istraio spise i dokumente, zaronio u istoriju, ali njegov duh je duh pjesnika koji biem ponire u nekoliko svjetova; u svijet Bosne i Hercegovine, u svijet islama, u svijet ovjekovog graditeljstva, a naroito svijet ljudsklh sudbina, uvijek istih i uvijek razliitih. (...) Akmadi se ve ranije dokazao kao dobar romansijer, ali Mimar je izuzetan domet koji e ga dovesti meu najbolje bosanskohercegovake romanopisce. Prof. dr. Tvrtko Kulenovi * Na (...) znanstvenoj mrei Akmadi gradi (ukljuujui i nju samu) proznu tvorevinu. Tu ve dolazi do izraaja pieva imaginativna rasko (doista rasko!) kao i inovativnost u posve modernom (postmodernom) proznom postupku. Prof. dr. Zilhad Kljuanin

- Pao, ruka koja je prolila ljudsku krv ne moe i ne smije zaklati kurbana. Husein-paa, uvi ejhove rijei, zastao je za trenutak dok se otrica noa bjelasala. Zatim je snano zamahnuo prema ovnujskom vratu. Ali ma koliku silinu da je unio u taj zamah, sjeivo handara zaustavilo se tik iznad vrata ivotinje, i ma koliko da se paa trudio, ruka i no nie nisu mogli. Husein-paa se upinjao iz sve snage da spusti otro sjeivo na vrat ovna, ali mu to nije uspijeva45

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

lo. Mi koji smo stajali gore, sasvim jasno smo mogli vidjeti kako mu se od siline napinju ile na vratu, ali ruka je i dalje bila nepomina. ejhov glas je bio jo razgovjetniji i jasniji: - Allahova je to volja, pao. Allahova, i ne moe nita promijeniti. Gospodar svega na zemlji i nebesima nee primiti rtve od onoga koji je ubijao nevine... Dabe ti je to se upinje, pao. Silinom kakva se nije mogla oekivati u njegovim godinama, a imao ih je blizu ezdeset, Huseinpaa se uspravio, utnuo nogom povaljenog ovna, vratio handar za pas, bijesno pogledao u prestravljenog irgeta, promrmljao Rahimaginom bratu neto to nismo mogli uti, i poeo se uspinjati uz merdevine, i da dva vojnika nisu gore na platou kleknuli i rukama pridravali njihove krajeve, siguran sam da bi se skupa s paom strmoglavile. Vojnici mu pomogoe, prihvativi ga za ruke da se ispne, i im se uspravio, bijesno je pogledao po okupljenim ljudima, mahnuo da mu privedu konja, uzjahao i, pun srdbe, snano ga podbovi petama svojih izama u slabine, potjerao izmeu okupljenog naroda. Vojnici u galopu krenue za njim. S obje strane rijeke na njezinim obalama, sve dok se paa nije dokopao druma, vladao je mk i niko od okupljenog naroda nije prozborio ni rijei. Kad je paina kolona poela zamicati drumom, Rahim-aga, bijesan i crven u licu od srdbe, naredi dvojici svojih nefera da veu ejha Ishaka i da ga otpreme u tvravu. U tom asu istupie Abas i peterica njegovih jeniara, stadoe ispred ejha, a Rahim-aga se ukoi u mjestu, iznenaen i uplaen prijetnjom koju je izgovorio Abas. - Dizdare, ejha niko nee nig46

dje voditi. On je pod zatitom velikog vezira. Za njega sam ja odgovoran. ejh Ishak je doao ovdje da ui dovu i zakolje kurban za sretan poetak radova na upriji, i on e to, zahvaljujui milosti Allaha, d.., i uiniti. - U Mostaru, Abase, mene se pita. - Ti i tvoji neferi trebate biti u kulama, a kadijino je da krivce oglaava krivima i nevine nevinima. Nije li tako, kadijo? - Ba tako, alajbee, a ti se, Rahim-aga, okani orava posla i pusti ejha Ishaka da dovri ono to je naumio. - Kadijo, zar si i ti protiv mene? - Nisam ja protiv tebe, samo sam na strani erijata i pravde, a oboje su ovoga puta na strani ejha Ishaka. - Ali, nije li on maloas osramotio Husein-pau? - Koliko znadem, a svi su to vidjeli, Husein-paa je otiao ne optuivi nizata ejh Ishaka. - Ali, kadijo... - Nema nita ali. Svi smo vidjeli da je Husein-paa odjahao a da ejh-Ishaku nije uputio nijedne rijei prijekora ili optube. ini se da je i paa ovaj dogaaj prihvatio kao volju Allaha, d.., i ne vidim razloga da ti tu ita mijenja, niti te je bilo ko za to ovlastio. - Ti si, kadijo, svjedok da je ovaj ovdje, Abas, nedavno napao moje ljude i nekoliko ih ubio. - Ja, opet, znadem da su tvoji neferi napali njegove janiare i da su se ovi samo branili, a u borbi bili vjetiji. Koliko znadem, ti si preko svoga brata, dizdara Broda na Drini, izvjestio Husein-pau, a vidio si, sandak-beg nijednom rijeju nije optuio alajbega Abasa za bilo kakav zloin, to znai da u njega i njegovih ljudi nema krivice.

- Meni se ini, kadijo, da ti vodu okree na Abasov mlin. - Krivo ti se ini. Ve sam ti rekao, dizdare, ja se samo drim erijata i pravde, a na to sam se zakleo Allahu, d.., i svijetlom caru, ijim sam beratom i postavljen za kadiju u ovom eheru. - A moda, kadijo, ti nisi ba upoznat sa svim, pa ti nije poznata prava istina? - Kako to misli? - I sam znade da u erijatu nema milosti za magije i proricanja, a nije li ovaj ovdje, to se naziva ejhom, maloas ba to inio? - Nije, dizdare, nije. Bio si svjedokom da je samo opomenuo pau da onaj koji je okrvario ruke nee moi zaklati ovna za rtvu. - Kadijo, ti optuuje sandakbega da je okrvario ruke? - Nikoga ja ne optuujem. I ti, a i svi vi ovdje koji ste se okupili, znate da je sandak-beg Huseinpaa proao mnoge bojne prije nego je doao sijeliti u Hercegovinu. A u svakom boju ovjek mora okrvaviti ruke, nije li tako, dizdare? ejh Ishak je jasno rekao da za poetak ovog hair posla, rtvenog ovna ne moe zaklati onaj koji je prolio ljudsku krv. - Ali, Husein-paa je vojevao protiv din-dumana. - Slaem se. Meutim, ti zaboravlja da je i din-duman stvoren po Allahovoj volji, i da On jedini znade pravu istinu. Kad treba proliti i dumansku krv, prije toga treba odvagati ima li mogunosti da se ona ne prolije, da se i sa inovjernim ivi u miru. Tako nas ui na Kuran asni, a tako kazuju i erijatski propisi. - Savjetuje mi, kadijo, da ne diram nijednog od ove dvojice? - Ba tako. - Rahim-aga, ne treba meni kadijine zatite od tebe. Niti smije

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

na mene i moje jeniare udariti, niti te se mi bojimo. Ja sam ovdje doao po nalogu velikog vezira Rustem-pae, a uz znanje presvijetloga cara. lako ve svi znate, dobro je da jo jednom ponovim. Moje je da osiguram na sve mogue naine, raunajui tu i silu, da se uprija zavri. Gradnja uprije je odobrena carskom voljom, i zato e onaj ko se tome usprotivi biti kanjen, pa bio to i ti, dizdare. - Tako je - javio se Uzeir-beg tako je, i drukije ne moe ni biti; a ja, kadijo i dizdare, svjedoim da je ovo to kazuje alajbeg Abas carska volja, a on i berat o tome ima. Ona se mora izvriti. - Kako u ja upravljati ako se vi protivite mojoj volji? - Dizdare, urazumi se, u ovom sluaju nema tvoje volje, i nas ona ne zanima. Ima samo Allahova i carska. Pametan si ovjek, carski si sluga, nemoj prenagliti, pa da se kasnije kaje. - Uzeir-bee, ja, ja... Ja poslije ovoga svijetu i svojim neferima u oi ne mogu pogledati od sramote. - Rahim-aga, zar ti smatra sramotom izvravati carske naredbe? - Nikako, to nikako! - Pa onda pusti da svako radi svoj posao. Ne mijeaj se u ono to nije za tebe. Budemo li trebali tvoju pomo, a trebat emo, budi siguran da emo je traiti od tebe. - Znade... Znade, Uzeir-bee... Ja... - Kazat u ti neto, dizdare, pa da zavrimo ovaj razgovor. Misli na ovaj eher, na dobrobit sviju, i napose na nagradu i milost kojima nas je obasuo car. Zanemari zlosut koja stie od Foe i od onih koji te podstiu na neposluh, ma od koga dolazila. Gospodar najmonijeg carstva na zemlji, budi siguran, znade ta se deava i u najudaljenijem
BEHAR105106

dijelu njegove carevine. Za odanu i pokornu slubu on nagrauje, a za neposluh kanjava. Volja ti je izabrati put. Nije li vrijeme, Zaime Mehmed-bee, da privedemo kraju ovu nau hair nakanu i prinesemo rtvu uzvienom Allahu, d.., za sretan poetak zidanja uprije? Masa se s obje obale oglasi povicima odobravanja, a zbunjeni dizdar povue se skoro neprimjetno iza nekolicine svojih nefera, i oni se skupa, provlaei izmeu svjetine, izgubie putem prema kuli. ejh Ishak je silazio niz drvene basamke, one iste niz koje je siao i uz koje se uspeo Husein-paa a da nije uspio zaklati kurbana. Svjetina se nije mogla nauditi. ejhove ruke bile su rairene, ba kao u ptice krila; inilo se da stopalima uope ne dodiruje basamaka. Prije bi se moglo rei da je on tonuo u prazninu ispod sebe, siguran kud e i ta mu je initi. Ljudsko ga uenje nije zanimalo. Spustivi se, zastao je nekoliko asaka. Potom je iz njedara izvukao no, okrenuo ga ka nebesima, drei vrh okrenut ka dolje, i otpoeo glasno izgovarati rijei molitve koju niko do sada nikada nije uo, niti je razumio njezina znaenja. Jedino u tome su se svi kasnije sloili. Zavrivi molitvu, ejh je, isto kao maloas Husein-paa, kleknuo na lijevo koljeno oslonivi se desnim stopalom na onaj mali kameni plato, a ovan lijepo izdie glavu, nasloni obrazinu na dlan ejhove lijeve ruke, i ejh desnom sijevnu noem preko ovnujskog vrata, ba ispod grkljana. Krv iknu po kamenu temeljcu, okrvavivi ga svega a da nijedna kap nije uprskala nijedan dio ejhova tijela. Svjetina na obje strane rijeke, pogotovo oni s desne obale koji su sve to mogli vidjeti roenim oima, poprati zavretak rituala

tekbirima koji su nadaleko odjekivali, irei se nad eherom, koji je tonuo u jesenju suton, i niko od prisutnih nije primjeivao da se lagahno sputa veer, da se na nebo navlae crni, teki oblaci puni vlage i nekakve neobjasnjive teine, od koje me sveg obuzee strepnja i zlosut kojima nisam znao izvorita ni razloga. Uzeir-beg prvi pogleda iznova dolje, i zaprepateno povika: - Nema ejha, pogledajte, nema ejha Ishaka! I odista, dolje, pokraj kamena, stajali su Alija, Aziz, djeak udotvorac i irget koji je uvao do maloas iva ovna; na kamenu, crvenom od krvi, leala je ovnujska glava, a ispod, na platou, oprueno tijelo, runa bijela poput snijega. Od tog asa, o ejhu Ishaku niko u Mostaru vie nita nije uo, niti ga je iko vidio. *** Moe biti da listine koje ispisujem, ove nesretne etiri stotine dvadeset i sedme godine otkada se nad Neretvom izvio luk kamene uprije, to je trebala sliiti Lejlinoj obrvi, a voda boji njezina oka moe biti da ih vjetar odnosi nekamo kamo je onda otiao ejh Ishak, jer mi se one vraaju uvijek iznova ispravljene, a tamo gdje me sjeanje usmjerilo varljivim putem neistine, a bivalo je toga pokatkad, nalazio sam rijei dopisane neijim tuim rukopisom: Ne zaboravi, obaveza je ljudska govoriti istinu. A rije je eto neukrotiva u svojem traganju za ljepotom, pa previdi, uljepa, nakiti i opie dogaaj ili misao, zaboravljajui pri tom da ima samo jedna istina, dokuiva onome ko se u traganju za njom prepusti iskljuivo i jedino Gospodaru ivota i smrti svega na zemlji i nebesima.
47

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

HAZIM AKMADI (ulomak iz romana)

Gazi Husrev-beg
...Biljeei jedno odve bremenito i za sudbinu Bosne beskrajno vano vrijeme, utjelovIjeno u lik i djela slavnog Gazi Husrev-bega, (...) autor romana sve to smjeta u perspektivu devedeset i devet Lijepih Boijih Imena, (...) a ta Imena Boija, pored toga to ine poluge svekosmikog bitka, ona takoer predstavljaju listove, stranice i negaenu snjenu povrinu u kojoj svoje tragove ostavljaju svi oni bez ijeg djela i imena rodoslovlje Bosne skoro ne bi bilo vrijedno jedno pomena... Prof. dr. Reid Hafizovi * ...Ovaj roman je strpljivo voena fikcijska, poetska Gazi Husrev-begova biografija. Ne libei se da lik izgradi, kao moda niko do sada u naoj literaturi, na dubokoj podlozi Vjere, na iskonskom osjeaju pripadnosti Vjeri kao smislu postojanja, (...) Hazim Akmadi je ostvario djelo koje se ita u dahu i ne ostavlja lahko. Roman je zadrao fabulu koja vee itaoca da je dograuje. On uspostavlja itaoevu tijesnu saradnju sa sobom, a da italac i ne primijeti da je toliko uvuen u tkivo strukture. Taj kvalitet romana je fascinantan. (...) Pred nama je roman koji e postati klasian i nezaobilazna lektira... Prof. dr Fahrudin Rizvanbegovi
48

ES-SABUR
Strpljivi, koji ne uri s kaznom. Husamudina i Ibriima na asak sam vidio na prelazu izme sna i jave, jopet, utonuvi u beskraje snovienja pokuavajuci u svijesti zadrati sliku tog kratka susreta s onima to dveri znanja otvarahu svima obuzetim strau da umom zadiru u najskrovitije tajne ljudskih saznanja; strpljivi i beskaharni pred preprekama koje se nenadano javljahu nad otvorenim kitabima to viesmislenou i zagonetkama davahu teinu za kakvu znadu samo oni u kojima e za znanjem i spoznajama nadvladava svaku udnju. Nenadano sam se probudio bistra uma i iste svijesti, osjetivi kako mi blo otkucava s prekidima i, sve sporije. U odaji pred ispruenim ovnujskim koama sjedili su Murad-beg, Gerzelez i hekim. Bijae dan i ljetna zapara ve se uvukla u sobu, pritiui dah i guei u prsima; vie apatom i miui usnama nego li glasom, jezika oteala od suhotinje, istovremeno, pokazujuci oima promrmljao sam i pokazao da otvore pender. Gerzelez hitro skoi raskrilivi ga irom, a hekim prie postelji, nage se nada mnom uzevi mi ruku i traei palcem mjesto gdje se moglo osjetiti pulsiranje i brebolje raskopa mi koulju pod grlom, a ja osjetih, udahnuvi nekoliko puta duboko, da mi se snaga vraa. Pogled mi se na asak na onom materinu prstenu ustavi to mi ga darova u svojim predsmrtnim asima i, po prvi put, obuze me alost, jer nemadoh evlada od svoje krvi, pa pokazujuci hekimu oima

da ga svue, a kad on to uini jedva svlaujui zadebljanja na prstu, a ja utke, trpei bol, pogledom pratio njegove pokrete, prui mi ga okreui glavu i skrivajui suze. Pozvah Murad-bega i za udo, ne vie apatom, nego jasno i razgovjetno, ba kao da kakvu zapovijest izdajem, pruih mu prsten kazujui da evlada svojeg nejmam i da ga on ima nositi za zemaljskog ivota svojeg i da je duan, kao mutevelija vakufa mojih, kad as preseljenja njegova na bolji svijet doe, predati ga onom koji iza njega mutevelijom bude i, tako, redom sve dok Boijom voljom mojih vakufa bude i mutevelije upravljahu njima. On ga utke natae na prst i srce moje razgali i duu obveseli mujezinov glas, dok je muslimane ehera na podne-namaz pozivao. Pridigoh se i rekoh da mi donesu leen i vode da abdesta uzmem i skupa podne klanjamo. Hekim zausti da se usprotivi, ali ne ree nita, valjda videi odlunost u mojem pogledu. Sluga i oni pomogoe mi da svjeinu abdeske vode osjetim, pa kad se oprah, poredasmo se i spremni za molitvu bijasmo. Klanjao sam s lahkoom kakve sam malo kad osjetio i kad na kraju jedan drugom selame uputismo i zahvalnost Allahu na milosti, osjetih slabost u nogama i bol u grudima i drei se za Murad-bega i Gerzeleza dovukoh se do postelje, a oni me opruie zaukavajui perinama koje ja namah svukoh sa sebe, vie gutajui nego udiui vazduha. Da li je bol uminula ne bijah vie siguran. Tijelo moje lealo je na postelji i jasno sam ga vidio

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

kao to sam vidio i moje oaloene prijatelje kako nad njim stoje pogeti. uo sam i Murad-bega kako mi rahmet predaje, a ostali ponavljaju za njim i mole Boga da me milou svojom nagradi i dennetske dveri za me otvori. Vidio sam kad je hekim sklopio moje oi a Murad-beg, poput djeteta, zajecao dok je Gerzelez nemono stezao ake ne skidajui pogleda s mojeg tijela. Odaja bijae ozarena svjetlou koja se prelivae preko lica mojih prijatelja to bdjee nada mnom za mojeg zemnog ivota. Svaki od njih zaduio me bratskom ljubavlju dijelei sa mnom najtee asove na zemlji, ali i radosti, kojih, Allahu hvala, ne bijae malo. Melek smrti uzeo je duu moju, jer u njoj je ivot, a tijelo je neto to za sobom na zemlji ostavljamo, pa za njim ne treba ni aliti. Odlazi dua moja pred Onog koji joj je ivot udahnuo, a kad su zemaljski asi odbrojani, na rukama meleka uzdizala se ka nebesima i tako e jo pedeset i dva dana i noi lebdjeti nad zemljom; sve uti i vidjeti, a potom pred Gospodara i Stvoritelja njezina za dobroinstva i grijehe odgovarati. Pred Njim bit e otvorene listine Knjige u kojoj tajni nejma. Na svaki upit Vjenog odgovor e istinit bivati, a niko nee moi skriti ni dobro ni zlo koje na zemlji uini. Pedeset i dva dana i noi Azrail e pustiti dui na volju, a onda, Allah d.. otvara dveri smiraja njezina; jal radost Denneta, jal strahote Dehenema. Spram zasluga. Neka je sabur svakom ko razliitim kunjama na zemlji biva izloen. Bog esto nagrauje kad mislimo da smo kanjeni, a kanjava kad vjerujemo da smo nagraeni. Upisujem u Knjigu i svjedoim: Allah je onaj osim kojeg drugog Boga nejma; i ne velim da je misao moja; nego je Objava u koju sumnje ne moe biti i grijeh ini svako ko nevjericom sumnju u Objavu podstie.
BEHAR105106

HAZIM AKMADI (ulomak iz romana)

Gazi Isa-beg
... Povijesni likovi Akmadievih romana, koji sada postaju i kljuni junaci u njegovu knjievnom tekstu, istinski su u mjeri u kojoj se kreu unutar sopstvenog povijesnog konteksta (Sitz im Leben), a dopadljivi i zanimljivi u mjeri u kojoj ih sam autor uspijeva, snagom svoje imaginacije, osvijetliti svjetlom i sjajem onih najblistavijih detalja koji, makar su sitni i neznatni u usporedbi sa silnom maticom kojom struji rijeka uzburkane povijesti Balkana i Bosne kao negdanjeg zapadnog krajita golemog Osmanskog carstva, tu povijest ine romantinom, katkada idilinom i ljepom negoli se ona, esto, kao slika u iskrivljenom ogledalu, mada je u povijesnim kronikama naih istonih i zapadnih susjeda. Akmadievi glavni junaci nisu puke romansijerske i romantine tvorevine i jednoobrazno uokvirena lica viteza samjerljiva sa bilo kojim tako vrsnim likovima iz romana koji su nastajali u naem bliem ili daljem hitoriografskom i knjievnom okruenju. Naprotiv, makar je rije o poznatim i prepoznatljivim povijesnim likovima i identitetima, njegovi junaci su, ipak, svojevrsne islamizirane freske na povijesnom platnu Balkana i njegova blieg okruenja, freske koje su mozaiki sklapane i hijeropovijesnim nanosima vieslojno prekrivane onim inicijacijskim udarima unutarnje drame, kao povijesti sopstvene due, koju u sebi nosi, ivi i ozbiljuje svaki od Akmadievih glavnih junaka Prof. dr. Reid Hafizovi

Dan prvi
U asu kad je melek Azrail uznio moju duu krijepei je milou Tvorca, jasno sam uo misao: Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraamol Onaj, pred Kojim e je raskriliti, jo jedared otvori zemaljske dveri vraajui je u najskrovitija mjesta na zemlji gdje za zemnog ivota inih dobro i zlo, slaui na desni tas sve one u ija srca radost unesoh, a na lijevi one, koje tugom onespokojih. Ako za svojega zemaljskoga ivota katkad i miljah da njime mogu upravljati priteui ili poputajui dizgine i kajase; od ovog trena, ta iluzija za svagda ieze. Nadnijet nad vlastitim mrtvim tijelom, trpim udarce koje mi poput kandije nanose suze onih koji me oplakaju. Svaki uzdah, jauk i pla podstiu bol kakav je teko istrpjeti. Suze za mehrumom nisu mile Bogu. Uznosei duu nebeskim visinama, melek ne izmie mojemu vidokrugu. Gledam ga, lik mu nedokuiv; oslukujem a glasa mu ne razaznajem; dotie me, mjesta njegovih dodira ne osjeam. Lebdi nad kamengradskom utvrdom. Pod njom musala sultana Mehmeda Ebul Fetha.1 On elom dotie travnato tlo inei seddu Gospodaru svega na zemlji i nebesima. Za njim dvije stotine pedeset hiljada ratnika

Sultan Memed Drugi El Fatih.

49

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

klanjaju Bajram-namaz. Deset proljea ranije, silni han darova Konstantinopolis, prijestolnicu bizantskog cara Konstantina i uini je sjeditem osmanskim vladarima i ispuni, to posljednji Boiji Poslanik Muhammed a. s. ashabima kaza: uli ste o gradu kojem je jedna strana kopno, a druge dvije more?; ashabi potvrdie, a Vjerovjesnik rasipljui rijei poput biserja i od radosti nadimljui grudi drugova svojih nastavi misao: nee doi zadnji as, a da ovaj grad ne osvoji sedamdeset hiljada Ishakovih sinova. Kad u taj as budu doli, nee se boriti orujem i strojevima za izbacivanje katnena, nego rijeima: nejma Boga do Allaha, Allah je najvei! Tad e se sruiti jedna strana zidina s morske strane, po drugi put e se sruiti i druge strane, a trei put e se sruiti kopnene strane i oni e veselo ui u grad (...) oni e osvojiti Konstantinopolis, najbolji vladar bit e onaj koji ga osvoji i njegova vojska bit e najbolja! Pred kamengradskom utvrdom, askeri kako dolikuje muslimanima, proslavljaju Kurban-bajram, Dan rtve i sjeanje na Ibrahima a. s. i njegova sina Ismaila. Izlazim pred uzvienog sultana Mehmeda Ebul Fetha, Ja sin Ishak-begov, gospodar Bosanskog krajita, dopanuh asti biti prethodnicom hanovim pobjedonosnim etama. Sa zidina utvrde nadaleko se prua krajolik gdje devet rijeka izvire i uvire, pogledom prelazim izvorita i uvirita. Meu mnotvom ratnika kleim na zemlji i skruen u molitvi predajem selame. Vidim, a ne vide me. Mrtav sam i melek duu uznosi. Od zemlje nisam daleko, a nebo blizu. Preda mnom ni ivot ni smrt dok se ne otvore listine Knjige meu kojima
50

je sve upisano da svjedoi na Sudnjem danu. Sudija, Jedini i Pravedni, pitat e spram onoga to na listinama Knjige neizbrisiv trag ostavlja. Moje je kazivati. Bilo govorom, bilo utnjom. Za Njega ni jedna izgovorena ili preuena misao, tajna nee biti.

*** Zamor utihnu. Sultan Mehmed Ebul Feth die desnu ruku, malice povijenu u laktu, dlana okrenuta ka licima svojih jeniara, stoji pred musalom. Lagahan ljetni povjetarac, jedva da mu ljudsko oko pogledom moe uhvatiti treptaj, mrsi dugu bradu bacajui blagu sjenu, na njegovo suncem opaljeno lice. Pogledom prodire u duu i srce, svakog od askera, Skutonoa mu namie carski ogrta i sapinje srebrenom kopom ispod isturene jabuice. Okolo njega veziri, tjelesni uvari i vojskovoe. Prije nego otpoe kazivati kao to oevi sinovima kazuju, jogunastim ali spremnim makar i na najnezamjetniji, samo njima prepoznatljiv znak na svaku rtvu, moni han uputi rijei zahvalnosti Allahu d. . Potom se, poput kakva golema oblaka, nad dolinom gdje izvire i uvire devet rijeka, natkrili mudrost njegove rijei: Ja, sultan Mehmed Ebul Feth, gospodar na zemlji Osmanima i halifa svim muslimanima, ostavljam ovu musalu svima onima koji su na Allahovom putu i koji e mu seddu inti. Ne harajte i ne palite ovu zemlju jer nad njom i iteljima njezinim Gospodareva je milost, ne zlostavljajte i ne ubijajte nejake nego ih uinite jakim u vjeri u Jednog i Jedinog. Din, milosrem a ne, sabljom u due ljudske usadujte...

*** Dua je nad Bosforom. Na obali, iskien bajracima i okruen mrkim uvarima, razapet sultanov ador upravljen naspram Karziasa. S kopna, vojska uanena oko Konstantinopolisa, od Drvenih do Zlatnih vrata palae. U kapiju Karziasa uperen veliki top dovuen iz Edrena, koji izli oruar i topioniar Orban iz Ugarske. Za trud, sultan ga bogato nagradi. Tomu dobrano doturi i veliki vezir Halil-paa. On ga i dovabi iz Budima davi mu slubu u carskoj livnici. Pedeset pari volova jedva vuku top. Po dvije stotine ljudi ga pridrava s jedne i druge strane da se ne prevrne. udo od topa, do tada, nevieno prati dvije stotine kolara. Pred njima cestari ravnaju drum, mjestimice ga proirujui i titei od odrona, Dobrom jahau ne treba vie od dva dana da prevali taj put. Ovima to dopremaju veliki top ka Konstantinopolisu, bilo je potrebito pedeset i devet dana i noi. ezdesetog, uspinjui se sjevernom i junom stranom, du obala Crnog i Mramornog mora, stigoe do odredita. Bez borbi tokom ovog dugog i mukotrpnog puta, sultanovoj vojsci redom se predadoe: Misviri, Ahioli, Vifa, branitelji kule Sv. Stefan, Bivados; u borbi istrajae samo branioci utvrde Selivri. Znan po svojemu lukavstvu i istrajnosti da svaku volju sultanovu bez oklijevanja i u potpunosti izvri, Karada-beg, ija dunost bijae dopremiti top, naspram zidina Konstantinopolisa, u irokom luku zaobie ovu prepreku da bi ezdesetog dana, u predveerje dok se sunce gubilo negdje iza tanjuhne crte horizonta kamo se stapaju more i nebo, upravio cijev velikog topa u Konstantinov grad.

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

Jedno ule koje veliki top izbljuje tei blizu tri stotine, a oni manji izbacaju kugle teke stotinu i dvadeset kila. Za veliki, topdijama treba dobra dva sahata da ga napune. Tokom dana iz njega je mogue ispucati sedam puta. U svitanje kada gruhnu osmi put, a pucanj oznai poetak carskim ordijama da napadnu sa sviju strana, krenue oaloeni jer top, ubi onoga koji ga dade izliti, glavnog topdiju Ugarina, Orbana. Topovska cijev napue, i oni najblii, skupa s njim stradae. Oruari i livci su punih pet dana rastopljenim eIjezom nalijevali napuklo mjesto. estog, top jopet sedam puta na dan poe bljuvati ulad razbijajui vrste bedeme Konstantinopolisa. Zidine su svakodnevno podrhtavale obruavajuci se i izazivljui strah meu braniteljima. Konstantin, car Bizanta posla ugarskog izaslanika Hunjadija sultanu Mehmed Ebul Fethu sa zahtjevom da moni han odustane od opsade, jer ima hiljadu godina, a da niko ove utvrde ne osvoji. Prilazei sultanovu adoru, Hunjadi osmotri svu silu i svjestan premoi sultanove vojske, stupivi pred njega odlui iskazati svoju pokornost, ali i pripomoi da Konstantinov grad bre i lake padne u ruke Osmanima. Vidjevi kako topdija na velikom topu nespretno cilja, pogaajui uvijek jedno te isto mjesto, poui ga da drugaije okrene cijev topa; svaki put tue po sedamosam lakata udesno ili ulijevo, potom izmeu u sredinu. Topdija spram njegovih uputa poe tekim uladima omekavati bedeme to se pokaza dobrom preporukom, a Boijoj volji zahvaljujui, dva Ugara oruar Orban i bizantski izaslanik Hunjadi uveliko pripomogoe da se neprobojne zidine Konstantinopolisa ponu obruavati pod
BEHAR105106

udarima kugli sultanovih topdija. Mehmed Ebul Feth zadovoljan kako Hunjadi obui topdije na velikom ali i na ostalim, priupita ga zarad ega pripomae padu bizantske prijestolnice. Hunjadi obznani da su mu znane Vjerovjesnikove rijei: Najbolji e vojskovoa i najbolja vojska zasluiti ast i ui u Konstatinopolis. A boljeg od silnog i dinog sultana Mehmeda Ebul Fetha nejma, niti vojske monije od njegove. Njegov odgovor zadovolji sultana, ali kada ga Hunjadi, skrueno kleei na koljenima, ljubei skute carskog ogrtaa, dade umoliti da mu dozvoli biti muslimanom i slijediti put Objave; da je voljan sluiti monom hanu, sultanu ne preostade nita drugo, nego pozvati glavnog taborskog imama koji najsveanijim inom, preslua elju Hunjadijevog srca nadjenuvi mu ime Abdulatif. Kazuje novi sljedbenik Muhammedova umeta o svakodnevnim muninama dva suprotstavljena tabora unutar zidina Konstantinova grada: onih za sjedinjenje grke i rimske crkve, i onih koji se tome suprotstavljaju. Veli, dvor, kler, kapelani i opati slijede cara koji prisustvuje bogosluenjima to ih vodi rimski kardinal Izidor, a akoni, igumani i arhimandriti slijede patrijarha Genadija kojega ortodoks Pantokrator odasla u manastir, a hentikon o sjedinjenju crkava oglasi svetogrem i inom uperenim protiv Boga. Uza sve, sv. Tomu Akvinskog proglasie krivovjernikom. Doda li se tome golema mrnja spram Latina to je iskaza admiral Lukas Notaras, najmoniji ovjek nemonog carstva, koji obiavae govoriti: U Konstantinopolisu vie bih volio vidjeti osmanski turban negoli latinski eir, neka on-

da sultana ne udi to e se on, do skoro znan pod imenom Hunjadi, od sada odazivati na ime Abdulatif. ista srca i bistra uma odluio se staviti u slubu vladara od ije moi strahuju na istoku i zapadu, jugu i sjeveru. Tako sultan doznade kakva je mrnja meu Grcima i Latinima. Crkva, skoro unitena unutarnjim raskolom, ne dozvoljava sveenicima, umiruim davati sakramenta ni pomaza ako se ne priklone jednoj od strana. Hunjadi potvrdi, da je jedna od opatica, ogorena raskolom u Crkvi, tajno postala muslimankom i nadahnuta Objavom i Istinom slijedi Put Allaha d. . i Poslanika Muhammeda a. s. Godinu prije nego e krenuti na Konstantinopolis, sultan Mehmed Ebul Feth s pratnjom ujaha na mjesto okupljanja vojske i svega potrebitog za opsadu, a naspram tvrave Gizelhisar, to je dade izgraditi Bajazid Jildirim na azijskoj strani gdje je Bosfor najui. Poetak suenja nazivan je Grlo, a kraj Usta. Predavi mimarbai nacrt tvrave, na kojem bijae ucrtan opseg njezinih zidina, tako da moraju imati izgled i oblik harfova kojima se ispisuje ime Muhammed, a tamo gdje je odreeno mjeto za harf M, takvim se znakom ima izgraditi jedna od kula. Slijedim, nevidljiv ljudskom oku, stamenu sultanovu priliku koja zamae zajedno s velikim vezirom Halil-paom. Dvije hiljade dunera i irgata u trudu i znoju izgradie ovu tvravu za vrijeme, dok su tri duma-namaza zaredom svakog petka klanjana. Odatle sultan Mehmed Ebul Feth, navoen Poslanikovom uputom, krenu na Konstantinopolis da ga prjestolnicom svim Osmanima i muslimanima uini.
51

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

HAZIM AKMADI (ulomak iz romana)

ENDERUN & Na Drini uprija I-II

Pasionirani itatelj i svaki ljubitelj knjievne besjede, za dva naslovljena toma romana sa svojih ravno osam stotina stranica, trebat e dobro zalei, uzevi sebi najmanje dva do tri dana, da bi do kraja iitao, sa svom svojom svijeu i osjeajima meraio u doista izvanrednom umijeu pripovijedanja Hazima Akmadia. Da bi tek negdje u posljednjoj etvrtini svoga iitavanja, sa treom knjigom dospio u onaj temat ili u onu psiholoko-itateljsku magmu, u iu koja je mene privukla, i koja je za bosanskoga itatelja najzanimljivija - u temu podizanja uprije na Drini. U Akmadevu narativu se radi o spajanju tri tradicionalna anra romana povijesnom, realistikom i kriminalistikom. O spoju koji u knjievnom tekstu funkcioniraju kao jedinstven produkt. Radi se o postupku oblikovanja romana koji je relativno originalan, o anru romana koji je u bitnoj mjeri novum. Sa posljedicom anrovske inovativnosti, u strukturi, i u komponiranju siea. Sa dogadjajima i sa njihovim sudionicima u kojima su ujedinjini povijesno vrijeme sa sadanjim, povijesni prostor sa dananjim, i povijesne linosti sa knjievnim likovima iz naega vremena.Taj trostruki narativ, kojim se kroz motive, kroz jedinstvenu idejnost i kroz jedinstvenu ideologiju ostvaruje ovaj roman, zahtijeva od itatelja naroit umni napon. Sa neizvjesnou da li e prosjeni itatelj smoi sve to spojiti u jedinstvenu racionalnu cjelinu. Spajanje slojeva knjievnoga teksta, od najsitnijega motiva do ideje, u jedinstvenom vremenu i prostoru, ostvaruju likovi iz druge polovice 16. stoljea i likovi i iz naega vremena. Enderun & Na Drini uprija je siejno ili sadrajem preteito povijesni roman, tipa Waltera Scoota. Povijesne su epizode meutim ispripovijedane klasinim knjievnim realizmom. Taj knjievni realizam isijava objektivitet, pouzdanost, istinitost. Sa snagom u umjetnikoj uvjerljivosti. To su bitni kvaliteti romana. U ta dva narativa u knjievnopovijesni i u klasino realistiki - utkane su epizode sa sudionicima i sa opisima koji su anrovski karakteristini za suvremeni kriminalistiki roman. Onog tipa i dinamike kriminalistikoga romana kojega nalazimo u Agate Cristi, najitanije spisateljice naega stoljea, sa najvie prodanih knjiga u 20. stoljeu. Prof. dr Raid Duri
52

alobne odore
Tekar po konanom zauzeu Sigeta, veliki vezir Mehmed-paa otpravio je ulaka Hasana, sultanzade Selimu u Kutahiju s vijeu o Sulejmanovoj smrti, koja se od vojske jo uvijek tajila. Poslanicu je ispisao Feridan, najpovjerljiviji slubenik velikog vezira, a ulaku Hasanu je reeno da sultan nee krenuti dok se Siget ne obnovi za odbranu. I pored proljetnih kia, studeni i nevremena, koji su ga pratili sve vrijeme puta, ulak Hasan je tako brzo jahao, a osmi dan bio je kod Selima u Kutahiji. Ovaj je istog dana isplovio sa svojim najpovjerljivijim ljudima. Trei dan, uplovio je Kadikju, nedaleko od prijestolnice. Dok je stajao na palubi carske galije, prijestonasljednikov brod se ukotvio u stambolskom pristanitu, doekan i pozdravljen topovskim plotunima. U prijestolnici se ve doznalo za sultanovu smrt. Pri iskrcavanju, bostandibaa je prihvatio novog sultana ispod miice da bi ga, kako etikecija seraja trai, uspeo na konja. To vrhovni konjuar ne htje dozvoliti, ali se Selim prijateljski obrati bostandibai: - Pusti, on nije odgojen u seraju i ne zna ceremonijal; idi naprijed i pokai nam put. Na kapiji seraja, doekao ga je kapuaga i pripomogao mu da sjae. Jednom rukom pridravao je uzengije a drugom Selima ispod mike. Nesporazum sa stambolskim

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

namjesnikom Iskender-paom, koji nije znao za sultanovu smrt, Selim je izgladio pravdajui ga neobavjeenou. Tada predanj istupi muftija Ebusuud; za njim i drugi uglednici da mu se poklone uz rukoljub. Potom, kako obiaji nalagahu, obiao je grebnice svojih znamenitih predaka; najprije turbe Poslanikova bajraktara i ashaba, hazreti Ejuba, zatim turbeta i kabure prapradjeda Mehmeda Ebul-Fetha, pradjeda Bajezida i djeda Selima. Nakon molitve nad svakim od mezara, stambolski glavni imam dobio je za svaku od molitvi dar od po est stotina dukata. Poslije obilaska mezarja, Selim je naredio da se u prijestolnici obznani smrt sultana Sulejmana. Dva dana kanje Selim je napustio prijestolnicu i zaputi se prema granici. Izvan zidina grada uprilii, uz rukoljub, prijateljsku audijenciju za francuskog i venecijanskog izaslanika. Prvi dui odmor uinio je u Sv. Sofiji, negdanjoj prijestolnici Bulgarije, i odatle razaslao glasnike u Veneciju, Raguzu, Francusku i Perziju s vijeu o oevoj smrti i svom ustolienju. Desetog dana pristigao je u Dar-ul-Dihad1 i, ne zadravajui se, odmah nastavio put prema Vukovaru gdje ga je doekao ulak velikog vezira Mehmed-pae s porukom, da mu je bolje boraviti u Dar-ul-Dihadu, nego dolaziti u tabor, jer vojska, prema starom obiaju oekuje darove u ast ustolienja, a taborska riznica je poprilino ispranjena. Selim se okrenuo i vra-

tio u Dar-ul-Dihad, odluivi da saekat povratak vojske u Bajram-begovoj kui. *** Vijest o Selimovu dolasku napreac se rairi meu vojskom, iako im zvanino Sulejmanova smrt jo nije bila obznanjena. Njegovo tijelo nosili su u zatvore-

noj nosiljci Mehmed-paini najodaniji ljudi, i sve je injeno na uobiajen nain, kanda je padiah jote iv. Veliki vezir je zapovijedio carskom hekimu2 Arslanu da izvadi Sulejmanovu utrobu i tajno je pokopa, a tijelo balzamovahu najbolji balsameri u carstvu. etiri etape pred Dar-ul-Dihadom, veliki vezir Mehmed-pa-

a pozvao je hafize i uae Kurana. Dogovorio je s njima da u noi, etiri sahata prije svitanja - a to je bilo vrijeme kada je sultan Sulejman prije ravno etrdeset osam dana preselio na bolji svijet okrue nosiljku i naizmjenice ue iz Knjige nad knjigama. Kad su se hafizi s desne strane oglasie ajetom: Sva vlast nestaje, sve ljude eka smrtni as, oni s lijeve odgovorie: Jedino Njega, posvuda ivoga, ni vrijeme ni smrt ne mogu savladati, meu vojskom se osjetie prvi znakovi tuge i bola; ordije se naglo zaustavie a njihovi su zapovjednici s nevjericom oslukivali melodine glasove hafiza iji je eho dugo odzvanjao, a potom nestajao u nonoj tmini. Veziri se odazvae pozivu na divan kod velikog vezira. Oni, koji u posljednjih dan-dva bijahu upueni u tajnu, s istom nevjericom kao i oni koji tekar doznadoe, doekae Mehmedpainu obznanu o sultanovoj smrti. Zavrivi s jutarnjom molitvom, veliki vezir se uspravio. Prije nego e progovoriti, pree pogledom preko vojnikih redova postrojenih u dvorede i etverorede, haman unedogled i, svjestan da je doao odsudan as istine - glasom koji je podrhtavao, to od uzbuenja, to od bola i alosti, kanda da se kazuje svakom askeru ponaosob - obratio se vojsci: - Brao u vjeri i oruju, zato stojite i zato neemo ii dalje? Zar ne bi trebali radije slaviti padiaha koji je tolike godine vladao? Zar neemo zauiti: Allah je

BEHAR105106

53

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

jedan! i Slava pripada Allahu! On je Ugarsku uinio Kuom islama i svakog od nas je hranio dobroinstvima. Zar da mu to bude nagrada; zar ne bi radije njegovo tijelo nosili na rukama nad naim glavama njegovu sinu i nasljedniku ususret, sultanu Selimu, koji nas eka kod Dar-ul-Dihada da izvri posljednju volju svog oca, koji vam je oporukom ostavio darove i poveao plae? Budite odvani. Neka ga hafizi prate uz molitve, a vi, kako i do sada iniste, nastavite put! Uzjahavi, Mehmed-paa je jo jedared preao pogledom preko dvoreda i etveroreda goleme vojske ispred sebe i, uzdigavi se u sedlu, desnom rukom dao je znak za pokret. Muk prekinue reske komande i, poput kakva golema mora, bajraktari, veziri, pratnja, jeniari, pjeaci, topdije, uz njisku konja, mukanje volova i revu deva, krenue jedni za drugim. Nigda ovim zemljama nije prola vea i alobnija povorka. U naredne tri etape sveana i lagahna hoda stigoe do Mitrovice. Iz ovog tabora Mehmed-paa je odaslao ulaka s poslanicom novoustolienom sultanu, uputivi mu poniznu molbu da izvoli primiti poklonjenje velikog vezira s vezirima iz pratnje. - Nosimo Ti zlatan prijesto koji je sa sobom u posljednju pobjedonosnu vojnu ponio sada preminuli sultan, tvoj dini otac Sulejman el-Kanuni. Tvoje je carstvo i tvoj je carski tron. A mi smo tvoji pokorni podanici. Vojska s gorljivom nestrpljivou iekuje da te vidi ustolienog na prijestolju i nada se da e ih po starom obiaju svojih asnih predaka, darivati prigodom preuzimanja prijestolja. Narednog jutra, namah prije

sabah-namaza, vojnici obukoe alobne odore, a veziri i velikodostojnici ovie oko svojih kapa bijele alme. Solaci uklonie svoje per janice i umjesto njih, fesove omotae modrim almama. aui, stolovnici, age i begovi bijahu u odorama od kostrijeti, a svo puanstvo Dar-ul-Dihada izie da doeka alobnu povorku. Pred Selimovim atorom gore upaljene baklje. Znakovlja alosti mogahu se prepoznati i meu vojskom u njegovu taboru. Kada izgrija sunce, novoustolieni sultan Selim izie iz svojega adora u ruhu od crnog atlasa. Kapa od crnog sukna bijae omotana bijelom almom. Zastade pored kola s oevim tabutom koji je uvala poasna ordija solaka. Stajao je nekoliko asaka nijem i gluh za sve oko sebe, a potom digao ruke u visini prsa i glasno izgovorio Fatihu.3 Molitvu je zavrio dlanovima preavi preko brade, a njegov uitelj Ataulah i vrhovni dvorski upravitelj Lala Mustafapaa, pridravajui ga za miice, povedoe ga kroz palir. S desne strane stajali su veziri, a ostali dostojanstvenici s lijeve. Mujezin, drei desni dlan prislonjen uz uho, salavatima4) je oglasio padiahovu smrt. Kad mujezinov glas utihnu, Selim je zajedno sa svima ponovio malopreanju molitvu. Po zavretku se okrenuo i nijemo zaputio u ator praen tiinom. Ali, muk i tiina ne potrajae dugo. Odmah po Selimovu ulasku u ador meu vojskom se zau tih amor, koji ubrzo pree u glasno negodovanje i povike zbog nepotivanja starog obiaja darivanja vojske prilikom preuzimanja prijestolja. Vojnici posebice bijahu ogoreni i ljuti, jer jedan u nizu

pohoda zavri pobjedom, a izostade uobiajena nagrada. Nezadovoljstvo su iskazivali kako spram velikog vezira, tako i spram nasljednika carskog trona Selima, prijetei pobunom. Mehmed-paa je sazvao divan i naredio vojnim zapovjednicima da daljnje negodovanje vojske moraju po svaku cijenu sprijeiti. Za to vrijeme, vrhovni dvorski upravitelj Lala Mustafa-paa sastavio je listu onih koji e pohoditi sultana Selima i biti poaeni da mu poljube ruku. Poslije ceremonijala rukoljuba, tokom kojeg sultan Selim nije izgovorio ni jedne rijei, Lala Mustafa-paa, nadmen poput pauna, pri polasku ree da velikom veziru Mehmed-pai i Delal-pai, prethodnom defterdaru za lena,5) ostanu u atoru, jer to je to volja sultanova. Sultan Selim Drugi se raspitao kod Delal-pae o pojedinostima vezanim za neka od pripadajuih lena, i kada je dobio odgovore otpustio ga je niim ne pokazujui niti zadovoljstvo, niti nezadovoljstvo. Za razgovora sa velikim vezirom, sultan je otpustio i Lala Mustafu-pau. Mehmed-paa mi nigda nije kazao emu su Selim i on tada razgovarali nasamo.

1) Beograd; 2) lijenik; 3) sura, molitva; 4) molitva kojom se objavljuje preseljenje (smrt) muslimana. 5) povlastica u zemljitu po uspjeno zavrenim vojnim pohodima koja su dodjeljivani istaknutim pojedincima.

54

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

HAZIM AKMADI (ulomak iz romana)

Mislio sam da je mjesec ut

Hazim Akmadi moda je i ponajbolji predstavnik ratnog pisma, prvenstveno u romanu Mislio sam da je mjesec ut. Ovaj roman prati priu njemakog novinara Alberta Harta i njegovog stradanja u jednom od srpskih logora. Posveta na poetku romana direktno se povezuje s biografskim podacima: knjiga je posveena Egonu Scotlandu, novinaru Suddeutsche Zeitunga, iz Bona, ubijenom u hrvatskom gradiu Glini od strane srpskih fasista 1991. Pria je krajnje intimistiki ispriana, s dosta emotivnih naboja u kojima iskrenost izbija u prvi plan, tako da se poetiki roman naslanja na poetiku nove osjeajnosti. U dva dijela romana Mislio sam da je mjesec ut prati se sudbina njemakog novinara kojeg ubijaju, ali se ujedno prati i stradalnitvo bonjakog naroda. Prvi dio predstavlja povratak pni u kojem se iznosi pojedinana pria novinara i pojedinaca koje ubijaju u logoru. Ona demistificira i demaskira faizam na kraju stoljea i pokazuje ko je rtva, a ko je zloinac. Akmadi prati stradanje novinara i tako je odmaknut od nekih oblika ideologije koje bi mu se, eventualno, mogle pripisati. U drugom dijelu romana pratimo Albertov duh u simbolinih etrdeset dana i nastojanje da se zloin zabiljei. Akmadi pribjegava fantastinom modelu pripovijedanja i na taj se nain naslanja na prozu fantastiara, ali ipak samosvojno i na osobit nain. Albertov duh kao kakva fantazmogorija luta Bosnom i Njemakom i pokuava u kontaktu s medijem Terezom uspostaviti kontakt i novinarski prenijeti istinu o deavanjima u Bosni. Tako je njegova lina tragedija zapravo minimalna u odnosu na druga stradanja. Akmadi prati nekoliko ljudskih sudbina koje su meusobno isprepletene, ali ujedno i dekonstruira itav niz motiva u kojima se faizam realizira u najgorim moguim oblicima... Prof. dr. Muris Bajramovi
BEHAR105106

Dan prvi Tereza Vilhelm je o svojoj obitelji uvijek razmiljala kao o zajednici iji lanovi su na svetom putu Iskuenja stoljeima prolazili stazom Pokajanja, prizivajui sina Boijeg Isusa Krista da dade oprost njihovu grijehu i ukine kaznu koju su pronijeli i kao ig prokletstva nosili njezini preci. Nije to prokletstvo bilo u tome to je ova kranska obitelj u svakoj generaciji imala po jednog duhovnika koji se utapao u suzama i molitvama, skrueno kleei pred Gospodarom svih svjetova i njegovim Sinom na kriu razapetom. Za jednog od svojih predaka, preasnog Dominika, Tereza je sigurno znala da je lino putovao u Rim na poziv svetog oca, i to dva puta, ali se nareeni preasni Dominik u oba sluaja, nakon poduih izbivanja, vraao natmuren i neraspoloen zbog onog to mu je papa izgovorio optuujui ga za otpadnitvo od crkve. Nekako za prvih jesenjih kia 1811. ili 1812. godine, preasni Dominik naen je prerezana grla u jednom malom samostanu u kojem je konaio, nakon to je ve sedam dana drao propovijedi pozivajui na milosre prema
55

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

blinjem svom i najavljujui svojim gromovitim glasom kaznu za svaki neposluh, posebno onih to su, u sveenikim odorama, grijesima svojim srdbu Gospodnju izazivali. Godine 1974. petnaestogodinja Tereza Vilhelm, leei u svojoj djevojakoj sobi, ugledala je u odrazu ogromnog starinskog ogledala, koje je zauzimalo skoro itavu povrinu zida, lik postarijeg mukarca ogrnutog u dugu sveeniku odoru. Bio je gologlav i posve bez kose. Mlada djevojka nije bila uplaena niti iznenaena, nego je s panjom i zanimanjem gledala neznanev lik u ogledalu. Tog asa bila je mirna i spokojna, i kao da je ve dugo oekivala ovaj susret. Neznanac je imao tamnoplave oi i prodoran pogled. Lik je u trenu oivio, pa iako mu nije ula glasa, sasvim dobro je razumjela, itajui s njegovih usana, poruku koju joj je izgovarao: - Prenijet e preasnom Dijabolisu, najmlaem bratu tvojega oca, rijei vaega pretka, preasnog Dominika, da ga je u samostanu Sv. Benedikta ubio Josip, vlasnik krme to se u to vrijeme nalazila negdje na sredini puta izmeu samostana i varoi. Josip je dijete grijeha samostanskog duhovnika Ivana i duhovnice, preasne Valerije. Sve e ovo izgovoriti ovako, od rijei do rijei, kako sam ti kazao - zavrio je lik u ogledalu, diui desnu ruku na kojoj se sjajio udesno lijep prsten nataknut na kaiprst. Neznanev lik je potom nestao, a Tereza, ne dvoumei se ni aska, ogrnula je kinu kabanicu i zaputila se svojem stricu u samostan. Najzanimljivije u

svemu ovome bilo je da ona nije ni jednog asa bila u nedoumici da li da prenese poruku; da nije traila dodatna objanjenja, nego je elju svog davno upokojenog pretka, preasnog Dominika, nastojala istog trenutka ispuniti. Preasni Dijabolis s panjom je sasluao poruku koju mu je prenijela njegova neaka Tereza. Izvjesno vrijeme je utio, a onda je mladu djevojku ispratio do glavne samostanske kapije. Paljiviji posmatra mogao je na njegovom licu otkriti tragove prikrivene zabrinutosti. Meutim, ispraajui Terezu, on se jedino interesirao kako je pronala put do samostana. - Da li te ko dovezao automobilom? - Ne, strie. Sama sam dola. Niko me nije dovezao. - Nisam nikoga pitala za put do samostana. - Onda si dugo pjeaila? - Jesam, ali ne osjeam umor. - udno, to je veoma udno i zanimljivo - ponavljao je preasni Dijabolis - a, da li ti je neko nekada govorio o naem dalekom pretku, slugi Boijem, preasnom Dominiku? - Nikada mi niko nije govorio o njemu. Toga se zaista ne sjeam, strie. - Moe li mi opisati kako je izgledao preasni Dominik? - Njegovog se lika sjeam dosta jasno. Bio je gologlav i nije imao kose. Bio je odjenut u odoru slinu vaoj, strie. Na desnoj ruci, ba na kaiprstu, kao i vi... - djevojka je za trenutak prestala govoriti, zagledala se u prsten na njegovoj ruci i zbunjeno nastavila - ba kao i vi nosio je prsten sa velikim crve-

nim kamenom. Taj sam detalj dobro upamtila. Prsten mi se neobino dopao. Duhovnik je pogledao u Terezu, nasmijeio se, svukao prsten sa kaiprsta i pruio joj ga, dodavi: - Uzmi. Tvoj je. uvaj ga. Dok ne doe vrijeme da ga nosi na ruci, stavi ga na vrpcu i vei oko vrata. Mlada djevojka i neaka preasnog Dijabolisa uzela je ponueni prsten sa izrazom ravnodunosti na licu kao da joj je uvijek pripadao. - Strie, eljela bih da mi objasni cijelu ovu misteriju. - To je duga pria, draga moja roako. Drugi put, sve e saznati. I vie nego moe naslutiti. - Tako sam radoznala... - Sve u svoje vrijeme. A sada ostaj mi u zdravlju, i doi mi opet u posjetu - izgovorio je sveenik, zastavi pred ogromnom eljeznom kapijom u ijem desnom krilu bijahu ugraena jedna manja vrata. On ih je otvorio i Tereza, bar se njemu tako uinilo, jednostavno odlepra, i prije nego ih je zatvorio, uhvatio je pogledom krajiak njezine kine kabanice koji se blago lahorio za njom. Tereza je sada, sjedei u istoj sobi u kojoj je u ogledalu ugledala lik svog pretka, preasnog Dominika, prije toliko godina, s njenom ljubavlju razmiljala o svom stricu s kojim se nastavila druiti sve do njegove smrti. Stric je, nakon smrti Terezinih roditelja, ivio jo nekih dvanaestak godina. Majka je umrla ba u asu dok je Tereza u kupeu prve klase putovala iz Austrije za Italiju, zurei u tamu kroz prozor. U kupeu je sjedio jo

56

KNJIEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADI

samo jedan stariji gospodin i spavao glave zabaene na naslonja sjedita. Osjetila je bubnjanje u glavi, samo asak-dva, a zatim je ugledala majin lik u prozorskom oknu. Nije joj ula glas, ali je jasno razumjela poruku s njenih usana: - Sii u Trstu. Saekaj slijedei voz i vrati se kui. Misli na to da otac mora redovito nastaviti sa uzimanjem lijekova. Tereza Vilhelm je saznanje o majinoj smrti prihvatila neuobiajeno mirno, moglo bi se rei ravnoduno. U Trstu je sila s voza i u staninoj restoraciji ispila nekoliko alica jake espreso kahve. Slutila je da je, uz zamor i neispavanost, to bio glavni razlog munine koju je osjeala u elucu i koja je nagonila na povraanje. Ve je tri puta odlazila u toalet, zbog ega je uvijek traila od konobara sitni, osjeajui pritom nelagodu. Do dolaska voza preostalo je jo neto manje od etrdesetak minuta i ona se jo jednom zaputila u toalet. U ogledalu je pogledala u svoje umorno i blijedo lice, ogromne i tamne kolutove ispod oiju i neurednu kosu. Izvadila je ealj i pustila da po njemu tee tanak mlaz vode iz esme nad umivaonikom. Zatim je mokrim eljem poela da dotjeruje i sreuje svoju frizuru. Dodiri zubaca po tjemenu postajali su sve bolniji. Iznova je osjetila bubnjanje u glavi i usima. Potom se u ogledalu pojavio majin lik. Lice joj je bilo mirno, a usne ukoene i vrsto stisnute. Gledala je majino lice iza kojeg se u ogledalu nazirala nekakva prazna dubina, tako da vie nije bila sigurna da li je majin lik nestao u toj dubini ili je jednostvno iezao iz njezina vidokruga. Pomi-

slila je kako treba telefonirati ocu. Vratila se u restoran i ponovo zamolila konobara za sitni. On je sa aljenjem slegnuo ramenima, objanjavajui joj da nema sitnog novca. Preostalo vrijeme do polaska voza, provela je na peronu. Bilo je hladno. Meutim, ona nije eljela da se vrati u restoran. Dva su je policajca sumnjiavo gledala, ali nisu joj prilazili. Voz je stigao tano na vrijeme i Tereza je zauzela mjesto u jednom praznom kupeu. Odgovaralo joj je to s njom u kupeu nije bilo drugih putnika. Do svanua je preostalo neto vise od tri sahata. Sjela je do prozora i zagledala se u tamu. Kada je voz krenuo, ugledala je oev lik u staklu. Sada je bila sigurna da je i on mrtav, ali nije znala da su ga sluajno upucali jugoslovenski emigranti, Bora i Zule. O tome e saznati vie, nekoliko dana kasnije, itajui u novinama ono to je o tome napisao Albert Hart, njezin dobar znanac i prijatelj, koji je ranije ve pisao o njezinim udesnim sposobnostima da komunicira s mrtvima. Ovoga puta, Tereza Vilhelm je osjeala da je neko priziva iz. velike daljine; da je taj neko mrtav, i da joj pokuava saoptiti neto vano. Pritisak u glavi i bubnjanje u uima bili su snaniji nego ikada ranije. Dok je sjedila u konom naslonjau, preko puta velikog starinskog ogledala, osjeala je klonulost od zamora. Crpila je iz sebe svu skrivenu snagu da primi poruku. Bol joj je proimao sve tijelo, obuzeo je drhat, a krupne grake znoja slivale su se niz njezino lice. Ipak, i dalje je irom otvorenih oiju zurila u ogledalo.

Kad je prepoznala lik Alberta Harta koji se poeo nazirati u ogledalu, istovremeno je osjetila bol i stezanje u grudima. to je bol postajao jai, ona je sve jasnije razaznavala crte na njegovom licu. Pratila je micanje njegovih usana. ta je govorio, nije mogla odgonetnuti. U jedno je samo bila sigurna: Albert Hart, njezin prijatelj, i bie koje je jedino moglo shvatiti njezin uas, bio je mrtav. Znala je za njegove udne veze i prijateljstva koja je odravao sa, za obine ljude, neshvatljivim osobama. Bili su to junaci njegovih novinskih pria, oni to su posrnuli i ivjeli tajne i polutajne ivote kriminalaca, podvodaa i ubica, Tako je upoznala i nekoliko minhenskih prostitutki iz Jugoslavije, Rumunije, ehoslovake i Poljske koje su njihovi zemljaci, jo kao mlade djevojke, doveli u pusto ovog velikog grada. Albert Hart je bio proniknuo u te kanale i otro pisao branei te jadnice, dok se njemaka javnost zgraavala. Albertu su nakon toga prijetili, ak su u dva navrata pucali u njegov automobil. On je i dalje uporno nastavljao po svome, uranjajui u taj svijet i trazei u njemu ona zrnca istine koja bi uzdrmala ravnodunost Nijemaca a koji su u tom svijetu vidjeli samo balkanski ljam i ljudski otpad. Kad bi se nalio viskija ili martinija, Albert Hart je pokatkad obiavao bahnuti kod nje. Iz njega bi tada progovarao oaj, koji je jedino ona mogla shvatiti jer je i sama u sebi nosila gomilu ljudskih nesrea, i oboje su tada osjeali da su ba oni, njih dvoje, ta udesna nit koja povezuje ive i mrtve.

BEHAR105106

57

ISLAM NA BALKANU

Edin Urjan KUKAVICA

ISLAM U BOSNI
(ulomci iz knjige Islam na Balkanu u izdanju KDBH Preporod, Zagreb, 2012.)
Bosna i Hercegovina1 nalaze se u sredinjem dijelu Balkanskog poluotoka koji je historijski oduvijek bio izloen razliitim kuturnim, religijskim i etno-jezikim utjecajima, budui je sam sredozemni bazen neprestano bio pod utjecajem razliitih europskih, sjevernoafrikih i srednjeistonih civilizacija, ukljuujui muslimansko-arapsku. Insistiranje na jasnoj kulturnoj i civilizacijskoj odijeljenosti Azije i Europe, islama i Zapada, ini znaajan dio europskog svjetonazora. Meutim, rezultati skoranjih istraivanja dokazuju postojanje zajednikog historijskog i civilizacijskog naslijea cijelog Sredozemlja, po emu su Jugoistona Europa, Sjeverna Afrika i Levant sastojci iste kae znakovito bogatije od hvaljenog i slavljenog bosanskog lonca. Oblasti koje okruuju Balkanski poluotok omeene Crnim, Mermernim, Egejskim, Sredozemnim, Jonskim i Jadranskim morima, ire je geografsko okruenje i Bosne i Hecegovine koja - sudei po nala1

zima istih istraivanja - u ovom kontekstu predstavlja paradigmu Europe: u ovom predmetnom i historijskom okruenju Bosna i Hercegovina ima dugu i bogatu historiju susretita i sukobita razliitih kulturolokih, drutvenih i religijskih tenji strijemljenja i sporenja.

Derviki tarikati kao zatitnici, branitelji i propagatori islama

Pitanje bosanskog islama, koje se u posljednjoj deceniji dvadesetog i prvim godinama dvadeset i prvog stoljea, ponovo aktualiziralo, jo uvijek je otvoreno i zasluuje posebnu panju, ne samo u okvirima ovoga rada nego uope. Sloit emo se da je to izuzetno osjetljivo i osobito pitanje po svakom osnovu, ponajprije po osnovu porijekla i sudbine bosanskih muslimana, a potom i po osnovu ideje bonjatva i prava na vlastito samoopredjeljenje. Isto tako, to je i pitanje kojemu se neprestano vraaju, ne samo politiari i proto-politiari u dnevnopolitikom kontekstu, nego i mnogi drugi koji nemaju (ili makar, ne bi trebalo da imaju), nikakvih oiglednih dodirnih taaka sa politikom. Jasno je da pitanje bosanskih muslimana i bosanskog islama za sobom povlai cijeli niz novih/starih pitanja na koja

Bili smo u dilemi da li je ak i u historiografskom djelu poput ovoga dnevnopolitiki korektno zemlju Bosnu zvati njenim historijskim imenom (strahujui da ne izazovemo neraspoloenje Hercegovaca). Hercegovina je u periodu o kojem je ovdje rije bila poznata kao Hum ili Zahumlje po planinama Zahum i Zalom, u okolini Nevesinja.

teko da emo dobiti odgovor koji bi zadovoljio sve i svakoga, budui da su polazne osnove, pa ak i sa aspekta dobre (nepristrasne i neumoljive) historije, nepomirljivo razliite. Kada bi se na tren napravio presjek stanja i situacije u Bosni i Hercegovini s kraja petnaestog i prve polovine esnaestog stoljea, vidjelo bi se da se slika vjerskog ivota sastoji od sunnitsko-medresanskog islama i elitnih tarikata u gradskim sredinama i rijetkih predstavnika populistikih tarikata meu ruralnom populacijom; s tim u skladu i propagiranje islama odvijalo se s jedne strane obrazovanjem jednog sloja stanovnika urbanih sredina u kolama/medresama, a s druge strane oralnom tradicijom, legendama i kultu svetih ljudi (evlija), to u stvari odslikava i dva razliita naina ivljenja, urbani i ruralni. Na Balkanu (a to je sluaj i u drugim muslimanskim zemljama i podrujima), spomen primarne uloge dervikih tarikata kao zatitnika, branitelja i propagatora islama ne moe proi bez dodatne napomene. Moe se, bez uvijanja i potpuno nepristrasno, rei da upliv islamskog socijalnog poretka u ovom dijelu Europe uope ne bi bio mogu bez doprinosa koji su dali derviki ejhovi (kako u prolosti tako i trenutno), i njihovih sljedbenika organiziranih u

58

ISLAM NA BALKANU

dervike halke. Dervii osmanskog Balkana u mnogome su doprinijeli i ojaali razvoj islama na intelektualnoj razini, kao i narodnog islama sela i prigradskih podruja. Uprkos injenici da je to sada svedeno na puku sjenku nekada neuporedive pojavne manifestacije, derviki utjecaj jo uvijek se osjeti u sveukupnoj pojavi balkanskog islama. Jaina utiska i njegova funkcija u muslimanskom drutvu vidljiva je i po broju i raznovrsnosti tarikata koji su stoljeima djelovali na ovom podruju, od kojih mnogi jo uvijek djeluju. No, injenica je da i tarikati u Bosni i Hercegovini bez obzira o kojem se radilo - imaju autentian miris koji mnogim istraiteljima ovog fenomena jo uvijek nije sasvim jasan. Zvanini/slubeni islam koji su u Bosnu i Hercegovinu donijeli osmanski Turci bio je islam sunnitskog opredjeljenja, za koji se i danas tvrdi da je ortodoksan, bez ikakvih primjesa stranih vjerovanja. Meutim, injenica je da je islam, makar u embrionalnoj fazi, ipak bio prisutan na ovim prostorima i prije masovnog dolaska osmanskih Turaka, i to ponajprije zahvaljujui derviima, misionarima i ratnicima. Islam koji su oni donijeli, narodni islam koji je ve bio apsorbirao dio predislamskih religioznih zaostataka iranskih i turkmenskih naroda.2 Po dolasku na Balkan, islam je u doticaju sa civilizacijama koje je tu zatekao, prepoznajui elemente vjerovanja koji se ne suprostavljaju temeljnim naelima
2

Mapa Bosanskog paaluka iz 1593. godine

islamskoga vjerovanja, tolerirao odreeni broj zateenih elemenata prethodnih religijskih tradicija, ali i usvojio odreeni segment narodnoga vjerovanja i prilagodio ga svojim potrebama. Nije rijetkost da je bosanski puki islam i nastavio sa njegovanjem odreenih aspekata narodnoga vjerovanja.3 Eventualne osobitosti bosanskog islama ne mogu se razmatrati u kontekstu nikakve autokefalnosti, samostalnosti ili neovisnosti o sredinjici ili matici, kako je to sluaj u nekim autokefalnim crkvama. Naime, u sluaju bosanskog islama, ako smo ve usvojili tu nesigurnu imensku odrednicu, razlike se odnose na lokalne obiaje, tradiciju i odreene oso-

benosti koje se pod jednim zbirnim imenom mogu nazvati sinkretizmom, zatim na elemente sufijskog uenja koji ak i nesvjesno proimaju sve segmente, ak i onoga to bi se moglo nazvati slubenim damijskim islamom, te samom institucijom reisul-ulemaa, koji se u izvjesnim funkcionalnim domenima moe identificirati (poistovjetiti) sa poloajem velikog muftije u nekim drugim dijelovima islamskog svijeta. Ipak, u kontekstu ovoga rada, treba spomenuti nekoliko meusobno neovisnih naznaka kako iz historije tako i kod savremenih autora koji su pisali o ovom i nekim drugim fenomenima. Ponajprije, tu je pitanje veze izmeu bosanskih hamzevija i bosanskih

Hadijahi, M, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, XVIII-XIX (1978-79.), Sarajevo, 1980., str. 301-329. Vjerovatno najkrai opis bosanske heterodoksne struje u islamu po vienju konzervativne bosanske uleme saet je u nazivu poglavlja u publikaciji Hadijahi M, Tralji M, Islam

i muslimani, pogl. Slavensko-bogumilsko-islamski sinkretizam, Istanbul, 1994. Zanimljivo je da prvo izdanje ove publikacije pojavilo u Sarajevu jo 1977. godine uz jo jednog koautora, Nijaza ukria, koji u reprintu iz 1994. nije spomenut, iako se radi o istom sadraju.

BEHAR105106

59

ISLAM NA BALKANU

bogumila te pripadnika Crkve bosanske, samo sa aspekta bosanskog kontinuiteta bez uputanja u pitanje razlike i slinosti. Hamid Algar, bavei se istim pitanjem, odnosno sagledavajui i procjenjujui da li je hamzevijski pokret ostavio traga u individualnom, a posebno u kolektivnom sjeanju Bonjaka prije svih, te ako jeste kakvu je ulogu to sjeanje moglo imati u prolosti, a kakvu ima danas, pie, Ozbiljna historiografska istraivanja u nekim sluajevima ila su pod ruku sa tendencijama koje su se kretale u smjeru produenja trajanja i uveanja znaaja hamzevijskog pokreta i njegovim egzaltiranjem u izraaj bosanskog nacionalnog duha. To je za svrhu imalo isticanje transhistorijske bosanske sutine, sa korijenima u predosmanskoj prolosti, to je razumljivo sa aspekta genocidnih ambicija Srba i Hrvata svejednako.4 Bosna i Hercegovina u cjelini,
4

ma koliko to nama zaudno izgledalo, za ogromni Osmanski sultanat predstavljala je samo jednu malu krajinu, vojnu krajinu ako hoete, na izuzetno bitnom pravcu i granici prema kranskoj Europi. Uspostava tvrde vjerske ortodoksije u Bosni znaila je sigurnu granicu, ali i odskonu dasku za dalje napredovanje prema europskoj nutrini. Stoga je pojava ozbiljnog, organiziranog i sve brojnijeg reda, pokreta ili grupe, tvrdimo da nije bitan oblik ni pozadina, koji su se lahko mogli oteti kontroli Istanbula, a da u isto vrijeme nisu bili stavljeni pod kontrolu lokalnih (mislimo na cijelu Bosnu i Hercegovinu), predstavljala je realnu opasnost koju je osmanska vojna i dravna administracija smatrala ugroavanjem vlastitog autoriteta i integriteta, te gubljenja teritorija. Neposredan uzrok nije bio bitan, bilo da se radilo o potencijalnom slabljenju granice do mogunosti, makar i u potencijalitetu, otcje6

pljenja dijela teritorija, ili pak kreiranjem stanja nereda i pobuna koji su neposredno ili posredno ugroavali ovaj mali ali bitan dio teritorija sultanata. esnaesto stoljee u Osmanskom sultanatu, izuzevi ak i trvenje oko vlasti, zahvaljujui prije svih njegovoj eni Anastasiji Lisovskoj, poznatijoj kao Rokselana odnosno Hurem (Karima),5 nakon preseljenja Sulejmana Zakonodavca (Kanuni) i dovoenja na prijesto njegovog nezainteresiranog i nesposobnog sina Selima,6 znakovito je obiljeeno cijelim nizom pobuna i neprestane nestabilnosti.

Prelazak na islam
Noel Malcolm pie: Jedna od omiljenih teorija o islamizaciji Bosne, tvrdi da je islamizacija bila posljedica masovnog prevjeravanja pripadnika Crkve bosanske - koji su, prema svim verzijama ove teorije, navodno bili bogumili. Na prvi pogled

Algar, H, The Hamzeviye: A Deviant Movement in Bosnian Sufism, Islamic Studies, Islamabad, 36:2-3, 1997., str. 256. Vidi takoer, E. Kukavica, Bajramijje - melamijje Hamzevijje, ITD "Sedam", Sarajevo, 2009. Anastasia Lisovska (oko 1510-1558., negdje Alexandra, poznatija kao Roxelana, Rossa), te po svome islamiziranom imenu Hurrem ili Karima, ena Sulejmana Zakonodavca. Kerka pravoslavnog sveenika iz dijela Europe koji je tada bio dio Poljske, a kasnije Ukrajine, vjerovatno u gradiu Rohatyn. Uhvatili su je krimski Tatari 1520., tokom jednog od njihovih estih upada na teritorij Ukrajine i odveli u Istanbul kao robinju, gdje je zbog svoje ljepote odabrana za Sulejmanov harem i uskoro postala omiljenom Sulejmanovom priljenicom. Godine 1534. iskoristila je svoj utjecaj na sultana da najprije svog prvoroenog sina poalje na dunost provincijskog guvernera, a potom i da ga da zadaviti. Hurem je Sulejmanu rodila petero djece postavi, naruavanjem osnovne tradicije Osmanlija, njegovom enom, vodei jednog od svojih sinova, Selima, ka naslijeivanju prijestolja i sultanata. Hurem je vremenom svome muu Sulejmanu, koji je na nju bio nevjerovatno slab, postala glavni savjetnik za dravna pitanja kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Hurem je bila prva ena koja se angairala i na graevinskom polju, podigla je nekoliko velikih graevina od Mekke do Jeruzalema i prva ena koja je sagradila damiju u Istanbulu. Hurrem je umrla 18. aprila 1558., ukopana je u istom turbetu sa svojim muema Sulejmanom.

Selim II. (28. maj 1524 12. decembar 1574., vladao od 1566. do 1574.), sin sultana Sulejmana I. Zakonodavca i Rokselane. Bio je prvi osmanski sultan kojega nije zanimala vojna aktivnost sultanata, pa ak ni vlast, budui je rado vladavinu sultanatom prepustio svojoj administraciji, a prije svih svome sposobnom i monom velikom veziru Mehmed-pai Sokoloviu (Sokollu, Tavil - Visoki). Zahvaljujui njemu, 17. februara 1568. u Istanbulu je potpisan asni sporazum izmeu Habsburga i Osmanlija, imperatora Maximiliana II. i sultana Selima II., kojim se imperator obavezao davati godinji poklon od 30,000 dukata sultanu, te priznati osmansku vlast u Moladaviji i Vlakoj (Walachia). Sa Rusijom je imao manje sree i sve je najavljivalo skori sukob irih razmjera. U Istanbulu je nainjen plan ujedinjenja Volge i Dona jednim plovnim kanalom, a u ljeto 1569. brojna osmanska armija poslata je da postavi opsadu Astrahana s namjerom otpoinjanja radova na kanalu, dok je za to vrijeme osmanska flota opsjedala Azov. Meutim, opsada Astrahana je osujeena nakon to je 15,000 ruskih vojnika rastjeralo radnike, ali i Tatare poslate da ih tite, a osmansku flotu je unitila oluja. U prvoj polovini 1570. ambasadori Ivana Groznog u Istanbulu su potpisali ugovor o ponovnom uspostavljanju prijateljskih odnosa izmeu sultana i cara. Iako su preuzeli Kipar od Venecije, a Tunis od panije, vrijeme vladavine Selima II. obiljeava prvi veliki poraz od krana u pomorskoj bici kod Lepanta 1571.

60

ISLAM NA BALKANU

Mapa Bosanskog paaluka iz 1606. godine

ima neega vjerodostojnog u toj tvrdnji, Crkva bosanska i velik porast islamskog naroda u Bosni dvije su najizrazitije znaajke bosanske historije, a prva zavrava gotovo istovremeno kada druga zapoinje. to bi moglo biti prirodnije nego pretpostaviti da jedno objanjava drugo? Ipak, ta je teorija u svojoj najjednostavnijoj formi oito netana. Ta se dva fenomena mogu dovesti u neku vezu, ali je ta veza tek posredna. Proces islamizacije trajao je kroz vie narataja. Ako su glavni izvor novopeenih muslimana u svom tom razdoblju bili pripadnici Crkve bosanske, onda bi valjalo oekivati da emo u defterima nai podatke o velikom broju tih pripadnika - koji se postupno smanjuje - ali defteri pokazuju da je za gotovo 150 godina bilo u Bosni manje od 700 registriranih pripadnika te crkve. Ve smo vidjeli da ima valjanih razloga da vjerujemo da se Crkva bosanska
BEHAR105106

uglavnom ugasila jo prije dolaska Turaka, i da broj njenih svjetovnih pripadnika u godinama prije njene propasti ionako nije bio bogzna kako velik. Moda su neki od tih ljudi zaista, kao to nekoliko savremenika daje na znanje, objeruke prihvatili Turke kako bi napakostili svojim katolikim progoniteljima. Ali, prihvaanje Turaka bilo je neto sasvim drugo od takvog prihvaanja islama. Pojedinci koji su se tako ponijeli zbog svoje silne privrenosti Crkvi bosanskoj jamano bi bili posljednji od svih ljudi koji bi se odrekli svoje vjere. Bilo je i pokuaja da se pronau neke dublje duhovne veze izmeu teologije bosanskih bogumila i mistike tradicije u islamu, navlastito u tesavvufu dervikih redova.7 Meutim, ako odbacimo, kao to moramo, bogumilsku teoriju o Crkvi bosanskoj, onda i taj argument pada u vodu. Jedina veza koja se moe otkri-

ti izmedju Crkve bosanske i islamizacije jest posredna i prilino negativna. Ono to sluaj Crkve bosanske pokazuje, to je da je Bosna imala neobino krhku i izlomljenu crkvenu povijest u razdoblju prije dolaska Turaka. Na nekim podrujima (u Hercegovini i u srpskom pojasu u istonoj Bosni), nadmetale su se meu sobom tri razliite crkve. U veem dijelu same Bosne nadmetale su se dvije, Crkva bosanska i Katolika crkva. Ni jedna od njih, sve do posljednjih desetljea Bosanskog kraljevstva, nije iskljuivo podupirala dravnu politiku, i ni jedna nije imala pravu teritorijalnu podjelu na upne crkve i upnike. Zacijelo su mnoga sela bila daleko i od franjevakih samostana i od hia Crkve bosanske, pa su ih u najboljem sluaju obilazili jedanput godinje fratar ili krstjanin. Ako ovakvo stanje usporedimo s prilikama u Srbiji ili Bugarskoj, u kojima je postojala jedinstvena, snana i dobro organizirana nacionalna crkva, uoit emo jedan od glavnih razloga velikom uspjehu islama u Bosni. Ako uzmemo u obzir da u mnogim dijelovima Bosne nijedna crkva nije odluno zastupala kranske interese, postat e neto jasnija psihologija preobraenja na islam. Nema smisla govoriti o tom preobraanju onako kako bismo govorili, recimo, o Martinu Lutheru ili kardinalu Newmanu. Na seoskim podrujima na kojima je bilo premalo sveenika, kranstvo (u bilo kojem obliku) vjerojatno se svelo samo na niz narodnih obiaja i ceremonija, od kojih su jedni bili vezani uz roenje, vjenanje i smrt, a drugima je
7

Bali, S, Das unbekannte Bosnien, str. 92-94.

61

ISLAM NA BALKANU

svrha bila da odvrate nesreu, izlijee od bolesti, osiguraju dobre prinose, i tako dalje.8 ak i moderna, da ne spominjemo tradicionalnu socioloku i antroploku znanost i istraivanja, neprekidno dokazuju da, kada jedna osoba ili grupa ljudi istog religijskog zalea, primijene religijski okvir, odnosno konvertiraju, oni u prvi mah, a u dobroj mjeri i kasnije, ne naputaju u potpunosti svo naslijee prethodne kulturne, civilizacijske i religijske tradicije. Naime, iako nastoje izvanjski, manifestaciono, usvojiti i pokazati svoju potpunu pripadnost novo-prihvaenog vjerskog okvira, oni u stvari, u prvi mah naputaju odnosno odriu se samo onog dijela vjerovanja i tradicije koji se neposredno protivi temeljnim naelima prihvaene religijske tradicije. Rei emo neki, a u stvari mnogi elementi njihove prethodne kulture, ak i nesvjesno, i dalje nastavljaju biti djelatni i zaklonjeni izvanjskom formom nove religije. Naravno, vremenom i saznavanjem, zadrani dijelovi stare tradicije ili se potpuno naputaju kompenzirani novim ili se u odreenoj mjeri stapaju sa novim vjerovanjima. Meutim, taj proces, od sluaja do sluaja, moe biti dui ili krai, razliitog intenziteta i obuhvata, neuravnoteenog kvaliteta unutar svih zaostavtina iz prolosti, te potpuno ovisi o nekoliko inilaca u rasponu od individualne snage vjere do obrazovne odnosno socijalne skupine i razine. Gotovo da je gore navedena tvrdnja u potpunosti tana za svaki vremenski period, svako geograf8 9 10

sko podneblje, te za svaki etniku odnosno socijalnu skupinu koja je prihvatala islam irenjem Osmanskog sultanata. Bilo bi sasvim nerealno i pomalo utopistiki povjerovati da je islam dobrih Bonjana koji su se, navodno, hvatali za uzengije konja sultan Fatih Mehmed-hana II. podrazumijevao manifestaciono ili sutinski ita vie od svjedoenja Boijeg Jedinstva (kelime-i tevhid). U stvari, savremeni historiarski i filoloki nalazi umnogome ispravljaju nacionalromantiarske tvrdnje o toku, intenzitetu, obimu i kvalitetu novih muslimana. Nema znakova ni podataka o tome da su se starjeine ili pripadnici Crkve bosanske priklonili Osmanlijama. Naprotiv, poznato je da se gost Radin, jedan od najuglednijih preostalih crkvenih starjeina i utjecajni dvorjanin hercega Stjepana, obratio 1466. Veneciji s molbom da sa 50-60 pripadnika svoje sljedbe i zakona pree na njenu teritoriju, uz uvjet da tamo zadre svoju vjeru. Izgleda da mu se pastva svela na svega 50-60 sljedbenika, ukljuujui tu, vjerovatno, i onih etrdeset najtvrdokornijih (koji su 1459. potraili utoite pred prisilnim preobraivanjem na katolianstvo koje je provodio bosanski kralj Toma).9 Jasno da prihvataanje i odbacivanje drugih vjerskih tradicija nije djelo jednog trenutka, naprotiv, to je proces, i to proces koji traje stoljeima, pa i danas. Sa aspekta ovog rada, osobito ovog poglavlja, meutim, zanimljivost skupine novih muslimana ne prestaje njihovim deklarativnim prihvatanjem nove vjere, ona tu tek

poinje. Naime, temeljem optubi izreenih protiv hamzevija, u oba velika procesa, u prvi plan izbija navodna heterodoksija naznaena cijelim nizom izvanjskih elemenata koji u velikoj mjeri podsjeaju na sinkretistiki uoblieno ponaanje i djelovanje, prije nego na vjerovanje.

Zablude o islamizaciji Bosne

Valja spomenuti jo jednu pogrenu teoriju o islamizaciji Bosne - teoriju u koju jo mnogi vjeruju iako su je opovrgnula historijska istraivanja jo u tridesetim godinama dvadesetog stoljea - a prema kojoj je, nakon turskog osvajanja Bosne, lokalno kransko plemstvo en bloc prelo na islam kako bi zadralo svoje feudalne posjede. Ta teorija, koju je u devetnaestom stoljeu propagirao i popularizirao franjevac i slavenski nacionalist Ivan Franjo Juki, ponajprije u svojoj historiji Bosne koju je 1851. objavio pod pseudonimom Slavoljub Bonjak, u kojoj se, meu ostalim, o muslimanskoj aristokraciji u Bosni tvrdi da su, potekli od loih krana koji su se pomuslimanili zato to su samo tako mogli ouvati svoju zemlju... Nova vjera osigurala im je vlasnitvo i bogatstvo, oslobodila ih je svih nameta i dabina i omoguila da se slobodno odaju svakom poroku, svakom zlodjelu, a sve radi toga da mogu ivjeti kao velika gospoda bez truda i muke.10 Ovo, jasno, brojni su pokazatelji, nipoto nije taan opis poloaja nijednog bosanskog plemia koji je zadrao svoje imanje: zemlja mu je pretvorena u timar, a on

Malcolm, N, Bosnia: A Short History, (u priredbi prof. Hamde ame), Nev York University Press, Nev York, 1994. Imamovi, M. Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1998., str. 91. Juki, I. F, Zemljopis i poviestnica Bosne, str. 143, u Andri, I, Razvoj duhovnog ivota u Bosni, str. 20.

62

ISLAM NA BALKANU

je bio duan provoditi vei dio godine u aktivnoj vojnoj slubi. Tridesetih godina 20. stoljea historiar Vaso ubrilovi zapazio je da su neki stari bosanski zemljoposjednici zaista postali spahije i zadrali neke od svojih posjeda, ali je isto tako napomenuo da nisu morali radi toga prelaziti na islam. U prvim godinama osmanske Bosne spahije krani bili su sasvim uobiajena pojava; jedan se od njih proslavio postavi derah-baa (glavni vidar) u kui bosanskog namjesnika u Sarajevu sedamdesetih godina petnaestog stoljea, a zvao se Vlah Svinjarevi, oigledno izrazito nemuslimanskog imena i prezimena.11 Jedna od zabluda Ivana Franje Jukia bila je i njegova pretpostavka da je postojao neprekinut niz nasljednog plemstva iz predosmanske Bosne preko islamizacije do muslimanske zemljoposjednike vlastele u njegovo doba. ubrilovi i drugi dokazali su da je bilo toliko prekida i promjena u historiji zemljoposjednitva u osmanskoj Bosni da ta teorija nikako ne moe objasniti nastanak veleposjeda u Jukievo doba, a koji su se pojavili kao posljedica kasnijeg drutvenog i politikog razvoja ponajvie u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu. No, ako se vratimo i u esnaesto stoljee, vidjet emo da je Jukieva teorija vie nego neispravna. Jedna savremena historiarka detaljno je prouila porijeklo 48 porodica koje su pripadale zemljoposjednikoj vlasteli u Bosni
11

Karta jugoistone Europe sa naznaenim pravcima naseljavanja i teritorijalnog irenja muslimanskih naroda i plemena u 8. i 9. stoljeu.

esnaestog stoljea, sa krajnjim zakljukom da su pet od tih porodica pouzdano, a dvije vjerojatno, pripadale starom (predosmanskom) visokom plemstvu, da ih je sedam pouzdano, a sedam vjerojatno, pripadalo starom niem plemstvu, da je sedam tih porodica bilo obinog bosanskog porijekla, da ih je etiri-pet bilo nebosanskog slavenskog porijekla, da ih je etiri-pet bilo neslavenskog porijekla, a u jedanaest sluajeva porijeklo se nije moglo tano utvrditi. Mnogi su pripadnici bosanskog plemstva izginuli ili izbjegli pred turskom najezdom; neki su od niih plemia otjerani u roblje. Nije bilo nikakvog sporazuma izmeu velike gospode i Turaka o

12

Skari, V, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrugarske okupacije, str. 42. Skari, V, Sarajevo i njegova okolina, str. 76. Prema pouzdanim podacima Mauricea Braudela (Mediterranean, l, str. 420-421, 595), u to doba za mletaki dukat moglo se kupiti otprilike 20 kilograma ita u Mlecima, a za austrijski dukat neto malo vie.

rtvovanju kranstva za lagodan ivot i vrenje zlodjela. Teko je zanijekati opu pretpostavku da su ljudi prelazili na islam kako bi popravili svoj ekonomski ili drutveni poloaj upravo zato to je tako openita. Zacijelo je bilo mnogo sluajeva koji su se mogli podvesti pod ovakav zajedniki imenitelj. Ali ekonomska motivacija ne moe se ograniiti - kao to je uinjeno u jednoj popularnoj teoriji o islamizaciji Bosne - na puko pitanje izbjegavanja plaanja poreza za nemuslimane (dizje), izvjesne vrste obaveznog godinjeg poreza u vidu gradirane glavarine, koja je u 16. stoljeu iznosila etiri dukata za bogatae, dva dukata za srednje imune ljude i jedan dukat za sirotinju.12 Mnogi od najsumornijih izvjetaja o patnjama krana pod osmanskim jarmom potiu iz onih razdoblja kad su porezi bili znatno poveani tokom
63

BEHAR105106

ISLAM NA BALKANU

rata protiv Mletaka ili Habsburgovaca. U nekim razdobljima, taj se porez odnosio i na muslimane, te stoga izbjegavanje plaanja tog nameta nije mogao biti glavni razlog za prevjeravanje; a ne smije se zaboraviti ni injenica da su muslimani, za razliku od krana, plaali i zekat, godinji vjerski porez koji je jedna od osnovnih obaveza u islamu. Muslimani su, isto tako mogli oekivati da e biti pozvani na vojnu dunost, bilo u gradskoj miliciji bilo u sklopu ratnog doprinosa svoga spahije, dok su krani izvan graninih podruja obino bili osloboeni te obaveze. Isto tako nije istina da je ovjek u Osmanskom sultanatu morao biti musliman da bi se mogao obogatiti; bilo je mnogo imunih trgovaca - Grka, Vlaha, Armenaca - koji se nikad nisu odrekli svoje kranske vjere. Ali istina je da je, barem nakon prvih desetljea esnaestog stoljea, bilo potrebno biti musliman da bi se napravila karijera u aparatu same osmanske drave. Zahvaljujui sistemu devirme (plaanje danka u djeci), potekla je silna bujica balkanskih mladaca u vojsku i u carsku upravu. Navodno su Bosanci meu njima bili posebno cijenjeni.

Utjecaj tarikata na drutveni ivot

Za sve vrijeme osmanske vlasti, tesavvufu na Balkanu pomagale su neke tendencije koje su mu dale znakovit i istinski kvalitet. Prvo, gotovo svi ejhovi pro-ortodoksnih tarikata halvetija, nakibendija, i kadirija pripadali su najvioj kasti uleme. Mnogi ejhovi koji su sobom donijeli tarikate na Balkan bili su, uglavnom, obrazovani na utjecajnim teolokim institucijama Istanbu64

la, Bagdada, Kaira, Damaska i Medine. Ova pojedinost mogue da je u odreenoj mjeri nekim od tarikata dala ekskluzivne mogunosti. Brojni su sljedbenici tarikata, naroito mevlevija i bektaija, bili izvanredni prozni pisci i autori teolokih djela koji su pisali ne samo na arapskom, perzijskom, i osmanskom turskom, nego isto tako i govornim jezicima zemalja i krajeva u kojima su ivjeli. Primjera radi, Umar Kashari, koji je bio kadirijski ejh, napisao je prvi albansko-turski leksikon (1804.). Takve linosti balkanskog tesavvufa bile su meu najobrazovanijim i najuenijim ljudima ne samo Balkana ili Osmanskog sultanata, nego i cijelog islamskog svijeta, koji u to vrijeme nije bio mali. to se tie obinog muslimana, stanovnika Balkana, socijalno okruenje u kojoj je ivio odreivala je osobenosti tarikata koji e imati najvei utjecaj. U urbanim sreditima Grke, Bugarske, Makedonije i Srbije, (koji su bili u najveoj mjeri turkofoni), tarikati halvetije, rifaije i kadirije, dokazali su svoju prihvatljivost kod onih koji su bili naklonjeni slijeenju duhovnog puta. Glasni i fiziki snani obredi zikra ovih tarikata neupitno su bili naroito privlani masama sljedbenika, nasuprot mnogo tiim i izvanjski povuenijim ceremonijama nakibendija, a pogotovo visoko intelektualnoj filozofiji mevlevija. Nadalje, osobito ova tri tarikata, ostali su unutar konvencionalnog sunnitskog svetonazora (za razliku od, recimo bektaija), to ih je u velikoj mjeri odbranilo od opedrutvenog igosanja. Uvjeti ivljenja u ruralnim podrujima, esto daleko od obrazovnih i naunih institucija i estab-

limenta, uzrokovali su potpuno drukije naklonosti. Tarikati koji su se ovdje pokazali nadmonijim, posjedovali su odreene osobine heterodoksije i sinkretizma. U cilju umekavanja procesa prelaska sa kranstva na islam, stanovnitvo je povremeno zadravalo izvjesne elemente starog puta (koji su nerijetko imali i pretkransko porijeklo). Na primjer, hamzevije, koje su imale izuzetno snaan utjecaj du doline rijeke Drine u esnaestom stoljeu, ustoliili su se u ovom regionu nedugo nakon to je stanovnitvo prihvatilo islam. Vjersko-politiki pokret Bedruddina Simavija iz kasnog etrnaestog stoljea, bio je ogranien na dijelove Bugarske veoma udaljene od svake civilizacije. Iako su Osmanlije presjekli svaku aktivnost oba spomenuta tarikata, mnoge od ideja koje su bile temelj njihovoga vjerovanja, uoljive su i bektaijskim doktrinama, tarikata koji je imao izuzetno snaan utjecaj irom ruralnih podruja rustinog Balkana. Islam, koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao sa osmanskim Turcima, osim to je ve bio temeljito definiran unutar nekoliko ponekad suprostavljenih sljedbi, bio je i iznimno optereen cijelim nizom fikhskih obaveza, akaidskih pravila, mezhebskim razilaenjima i unutarmuslimanskim prijeporima na razliitim razinama. Tesavvuf koji je u Bosni i Herecegovini poznat na svojoj prakticirajuoj razini kao tarikat gotovo od samoga svojega poetka nikada nije bio cijenjen od strane konzervativne uleme, te ni ovi krajevi nisu bili poteeni sukoba na relaciji ulema-i zahirin i ulema-i batinin. Meusobni odnosi dvije skupi-

ISLAM NA BALKANU

ne poznavalaca respektivnih domena islama uglavnom su se odvijali na relacijama prigovora o profesionalizaciji imamske - hodinske slube s jedne, i o pretjeralnom liberalitetu i nedovoljnom znanju s druge strane.

Kult svetih ljudi i narodne predaje

injenica je da je iz predmetnog vremena mali broj autentinih dokumenata bilo koje vrste koji bi mogli posluiti kao svjedoanstvo - bilo doktrinarnih postavki, bilo djelovanja ovih, nazovimo ih radi lakeg razumjevanja heterodoksnih tarikata. Kao jedan od moguih razloga za to, vjerovatno moe posluiti i injenica da je ova verzija islama nastala, ivjela i razvijala se uglavnom meu neobrazovanim i vjerovatno nepismenim stanovnitvom, uglavnom kao vid usmene predaje i tradicije. To je zasigurno i jedan od razloga zbog kojih pisana pravila, ak i ako su postojala, nisu mogla biti u potpunosti primjenjena, odnosno nisu imala gotovo nikakvu svrhu u sredinama u kojima niko nije ak ni govorio jezikom kojima su ta pravila mogla biti pisana, arapskom, odnosno prije turskom i perzijskom. Dakle, usljed nedostatka pisanih izvora, uenja velikih Uitelja u razliitim dijelovima islamskog svijeta prenoena su uglavnom usmeno, uglavnom u vidu pripovjesti o udima i nadnaravnim djelima svetih ljudi, neizbjeno s posljedicom da se ista pria halifa u razliitim dijelovima sultanata razlikovala u mjeri u kojoj su se meusobno razlikovale osobenosti podruja u kojima su djelovali. Bez pisanih knjiga vjerozakona i pravila, ili makar propagandnih materijala, koBEHAR105106

Umjetniki prikaz jeniarskih aga iz 15. stoljea u sveanim odorama (Gentile Bellini 1479.1481.)

ji bi pomogli uobliavanju stava i miljenja u skladu sa osnovnim tokom ortodoksije, koja je vladala u prijestolnici, vremenom se razvio cijeli niz vjerovanja i manifestacionih oblika u kojima je mogue prepoznati osobenosti i najdublje korijene lokalne tradicije. Kako se uglavnom radilo o ruralnom, slabo pismenom stanovnitvu, koje je svoju viziju vjerovanja gradilo u okvirima usmene, pripovjedake tradicije, onako kako se je babe i dede prenosili, ivjelo s njom, nikada se ne uputajui u teoloke dubine niti istraujui osnove svoga vjerovanja i vjere uope, to je ujedno bio i najbolji nain prenoenja vjerskih istina stanovnitvu osnovu ijeg kolektivnog i pojedinanog pamenja ionako jesu inile narodne predaje, te je stoga prilino lahko zamisliti situacije i okruenja veernjeg sijela, poslijepodnevne kahve, zajednikog rada na polju u kojima su postavljani temelji vjerovanja. Nije to bila sredina za govor o kompliciranim teolokim i filozofskim, odnosno teosofskim

postavkama vjerskih istina, te je stoga, isto tako lahko zamisliti makar neke od tema koje su na tim skupovima, nekad duim a nekad kraim, prepriavane - uda velikih svetih ljudi dosegnuta vlastitom predanou i Boijom milou, a najbolji zamisliv vid i nain ponaanja jeste oponaanje ivota i djela svetih ljudi. Pretpostaviti je stoga, da je prvi sinkretiki element u kontekstu ovog rada kult svetih ljudi. Stupovi vjerovanja, islamski i imanski arti, akaidske doktrine, fikhske zabrane i stroge zapovjesti, teko da su ikada nazivani tim imenima ili obraivani kao teoloke postavke, kao uostalom ni eriat ni sunnet, te oni i nisu, u tom sistemu razumijevanja vjere vjerovatno nikada jasno definirani ustaljenim pojmovnikom. Vremenom, ini se, pokazavi svoju praktinost, ovaj metod postao je popularan, te je zasigurno svaki Bonjak u stanju, makar sjetiti se ako ne i ispriati cijeli niz pounih pria punih preporuka, savjeta, zabrana i strogih zapovjesti iji glavni likovi esto variraju od jednog do drugog kraja zemlje, ali u kojima je, nakon malo udubljivanja lahko prepoznati predaju (hadis) Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), fikhsko pravilo, elemente akaidske doktrine, ali i narodnu mudrost i dosjetljivost. Sredite ovoga krunog omotaa nije fiksirano, a prostor izmeu labilnog sredita i obola prie, odnosno od religijskog povoda i naina njegovog prenoenja esto je prazno, te tako nije nemogue da se u tom prostoru nau i elementi lokalne tradicije, likova i dogaaja nepoznatog porijekla, i drugih osobenosti koje karakteriziraju prilagoavanje datoj situaciji.
65

ISLAM NA BALKANU

injenica je da se nain ivljenja, pa u odreenoj mjeri i nain ispoljavanja vjerovanja (ne i sutina samog vjerovanja!), nekih dervikih grupa petnaestog i esnaestog stoljea u Bosni i Hercegovini, u izvjesnoj mjeri pokazivao izvjesne razlike u odnosu na ono to bi se sa aspekta stroge i preovlaujue teologije moglo nazvati takozvanim ortodoksnim islamom. Ta razlika moda je najoiglednija u naporedoj analizi svih okolnosti i uvjeta, pa nain manifestiranja vjerovanja tarikata, iji su sljedbenici bili iz redova obrazovane socijalne elite, muderisi i ulema uope, veliki trgovci i vii slojevi urbanog stanovnitva, te koji su slovili kao ortodoksni, s jedne, i po pravilu manje ili nikako obrazovano ili ak nepismeno stanovnitvo uglavnom ruralnih sredina s druge strane, koji su slijedili drukiji put, te su stoga neminovno morali biti proglaeni heterodoksnim. Isto tako, poznato je da je nakon prvog talasa progona i suenja, te egzekucija, u periodu 1573-1582., tarikat-i hamzevije, premda je slovio kao heterodoksni i ak heretiki, unekoliko pobrisao tu granicu, jednako kao to su svojevremeno tu granicu brisale bajramije-melamije u Osmanskom sultanatu. Sa aspekta ovog rada, zanimljivo je pokuati dokuiti u emu se sastojala, odnosno ta je bilo to to se u manifestacionim oblicima heterodoksnih tarikata tako razlikovalo od sredinjeg toka islama, to jest u kojoj mjeri se to razlikovalo od ortodoksnog sunnizma?
13

Sinkretistike pojave u bosanskom islamu

Sinkretizam13 niti u jednoj vjerskoj tradiciji ne predstavlja neuobiajenu pojavu, budui da sve vjerske tradicije u svome formativnom periodu neminovno apsorbiraju dio pozitivnog naslijea prethodne (ili prethodnih), naporedo s tim odbacujui negativne elemente koji se protive novoobjavljenom vjerozakonu. Naime, posmatrajui religijsku tradiciju kao neprekidan tok od Adema (a.s.), prvog ovjeka i prvog Boijeg poslanika do Muhammeda (s.a.v.a.), posljednjeg Poslanika i donositelja u potpunosti usavrene vjere, ini se sasvim normalnim da su odreene komponente prethodno objavljivanih vjera ostale nepromijenjene od prve do posljednje Objave. Dakle, sinkretizam napose, nije neophodno negativna pojava, iako se vrlo esto ili gotovo po pravilu tako poima i tumai, nije obavezno oneienje odnosno mijeanje tuih tradicijskih i drugih elemenata sa naim. Ne mora se pojmiti u smislu heterodoksije, hereze, nevjerstva vlastitoj religijskoj tradiciji, osobito kod muslimana, koji, napominjemo, u svojoj, proirenoj vjeroispovjednoj izjavi potvruju, ne samo jedinstvo Boga, Vrhunaravnog Naela, Stvoritelja i Objavitelja, nego i kontinuitet Objave i vjerozakona, neprekidan slijed Boijih poslanika, prenositelja Objave, primjera ljudima i uputitelja naina provoenja objavljenih vjerozakona. Odreeni historijski periodi biljee razliite

odnose prema zateenim i naslijeenim elementima prethodnih vjerskih i religijskih tradicija, od gotovo potpune apsorpcije i prilagoavanja vlastitom svjetonazoru i potrebama, uglavnom u smislu prilagoavanja situaciji u svrhu irenja vjeronazora i vjeronauka. Postojanje sinkretistikih elemenata u bosanskom islamu, mogue je ispitati ne uputajui se u daleke historijske dubine, budui da je i manje paljiv, ali puritanistiki obrazovan posmatra u stanju i u eksternim manifestacijama bosanskog islama pronai cijeli niz elemenata vjerovanja i prakse koji nisu postojali u Poslanikovo vrijeme. Historija bosanske heterodoksije je na izvjestan nain historija usmene predaje; izvanjski islamski izgled udomio je cijeli niz predaja ije historijske, geografske i religijske korijene teko da je iko u stanju dokuiti. Osim sinkretizma, vjerovatno jedna od najuoljivijih osobenosti narodnog, pukog islama je njegovo utemeljenje, povrno gledano, izvan okvira teolokih doktrina i postulata, ali ne i neophodno protiv njih. On je proizvod vremena i trenutka, uslovljen socijalnim, ekonomskim i politikim uvjetima vremena, te je stoga uzrono-posljedino nesistematian, prilagodljiv, tolerantan, pomalo mitoloki i moda i nedoreen. Njegova prilagodljivost vremenu i situaciji i ivotnost su, osim spomenutih, jo neke od osobenosti narodnog, pukog islama koja je zasigurno umnogome doprinijela njegovom lakem prihvatanju i

Sinkretizam (gr. synkretismos), fil. nesustavno i nekritiko spajanje dijelova razliitih filozofskih sustava bez otklanjanja njihovih proturjenosti (najnii stupanj eklekticizma (gr. eklego, biram, eklektikos, koji bira; fil. nain miljenja kojim neko ne stvara svoj vlastiti sustav, nego bira iz drugih sustava ono to mu se ini tano i prikladno, pa onda od toga gradi cjelinu i sustav). Sinkretistiki (gr. synkretizo), ujedinjujui, mijeajui; eklektiki. Sinkretist, fil. lan skupine filosofa u esnaestom stoljeu koji su htjeli spojiti Platonovo i Aristotelovo nauavanje; nekritian eklektiar. Ani, Klai, Domovi, Rjenik stranih rijei, tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze, IKP Evro, Beograd, 2001., str. 349.

66

ISLAM NA BALKANU

irenju u ruralnim sredinama. Takoer, uzrono-posljedinim se ini i injenica da su u takvom odnosu teoloki sistem i prilino tolerantna teoloka i doktrinarna struktura, jer je u predmetnom sluaju teko odrediti ta je starije, ali u svakom sluaju jasno je da je u uskoj vezi sa svojom sinkretistikom prirodom. Dervii petnaestog stoljea u Bosni i Hercegovini nisu bili stroge askete koji su se bilo ime, od izgleda do ponaanja, razlikovali od drugih ljudi u sredinama u kojima su ivjeli. Kako bilo, sigurno je da su se prenosioci i propagatori islama na ovaj nain vidjeli neupitnim muslimanima, iskrenim vjernicima, i dobrim robovima Boijim, to drugu skupinu jednako dobrih muslimana koji su islam uili, razumijevali i poimali na drukiji nain, nije sprjeavalo da od vremena do vremena, najistaknutije predstavnika pukog islama proglaavaju hereticima, njihova uenja heterodoksnim, a njihove sljedbenike nevjernicima i raskolnicima. Kao opi zakljuak moemo usvojiti da su se u predmetnom vremenskom, prostornom i situacionom periodu i okolnostima u kojima su djelovali, kao i u kontekstu cilja i svrhe, ejhovi i dervii smatrali dobrim muslimanima, te vjerovali da prakticiraju i propagiraju boansku stvrnost na svoj, moda mistiki, ali u svakom sluaju ispravan nain, bavei se prije svega sadrinom nautrb povrine odnosno manifestacionih, pojavnih, izglednih karakteristika. Njihov naizgled bezbrian stav i odnos prema odreenim naelima vjerozakona, odnosno njihovoj eksternoj pojavnosti, ne ini se naroito znaajnim u usporedbi sa neupitno mnogo znaajnijom unutarBEHAR105106

Historijska karta Bosne i Hercegovine u razliitim epohama njenog postojanja. Bosna i Hercegovina je u svojim najveim granicama bila u vrijeme vladavine kralja Tvrtka I. Kotromania.

njom porukom Boijeg sunneta koju su nastojali i uspijevali prenijeti svojim sljedbenicima i simpatizerima, a u isto vrijeme ne ini se da je to u prvi mah bio i zabrinjavajui izazov zagovornicima drukijeg, formalnijeg i manifestaciono ieg islama i sunneta. Temeljem injenice da je i u takozvanom ortodoksnom bosanskom islamu danas lahko uoiti prisustvo odreenih elemenata koji se sa aspekta pravovjerja mogu smatrati sinkretistikim, moe se zakljuiti da je sinkretizacija bosanskog islama bila, u najmanjem, dvostepen proces. Naime, prvi dio procesa, koji je konzervativna sunnitska ulema aminovala, odvijao se u domenu supstitucije odnosno zamjene starih obiaja i vjerovanja novim; drugi dio procesa podrazu-

mijevao je preuzimanje civilizacijskih, kulturnih i religijskih elemenata zateenih civilizacija, kulturnih cjelina i religijskih tradicija, te njihovo apsorbiranje u vlastito vjerovanje, kao jednakopravnih i punovanih elemenata vjere, bez obzira na njihovo porijeklo i pozadinu, sa ili bez preispitivanja valjanosti i/ili ispravnosti, to bosanska konzervativnna ulema nikako nije mogla i nije tolerirala. Noel Malcolm14 (u priredbi prof. Hamde ame), pie, Prelazak s narodnog kranstva na narodni islam nije predstavljao veliku promjenu; mnogi su se obiaji mogli mirne due na-

14

Malcolm, N, Bosnia: A Short History, New York University Press, New York, 1994.

67

ISLAM NA BALKANU

staviti, samo uz malko drukije rijei i imena. Bez nadzora crkve koja bi upozoravala vjernike na opasnost to prijeti besmrtnoj dui, taj prelazak nije uope morao biti teak. Ozbiljni protestantski posjetioci na Balkanu bili su esto zgranuti nad time kako ljudi nehajno shvaaju to prevjeravanje. Engleski lijenik George Wheler, koji je u sedamdesetim godinama 17. stoljea posjetio Korint, zapazio je kako ovdanji krani, kojima nedostaje dobra poduka, sposobni i odani pastori koji bi ih poduili, otpadaju svakodnevno od vjere, odriu se svoje religije u korist turskog praznovjerja kad god ih snae kakva god nezgoda ili neugodnost. Neki od obiaja iz narodne religije koji se spominju u prvim izvorima, postoje odvajkada i u kranskoj i u islamskoj tradiciji. Vjerovanje u zatitnu mo ploica ili papiria s religioznim natpisima bilo kao amulet ili neto to se zakapa u polju da titi ljetinu - bijae uobiajeno u Srednjem vijeku i ouvalo se do dana dananjega i meu kranima i meu muslimanima. Jedan je putnik 1904. godine bio iznenaen injenicom to su i muslimani i krani podjednako bili praznovjerni i vjerovali u mo amajlija, koje su muslimanima esto blagoslivljali franjevci i koje djeca nose oko vrata, na odjei ili na leu, zmije, ribe, orlovske pande, jelenske rogove i tako dalje. Mnoge svetkovine i blagdane slave obje religije, meu njima Jurjevo i Ilinden, koji muslimani zovu Aliun. A ondje gdje je osnovni stav prema religiji praktino-magijski, jedna religija moe posuditi od druge ak i najvanije obredne elemente, ili, bolje rei, pogotovo one
15

najvanije jer se vjeruje da oni posjeduju najveu mo. Zabiljeeni su sluajevi kad su krani pozivali muslimanske dervie da itaju iz Kurana nad njihovim tekim bolesnicima ne bi li ih izlijeili. U studiji o tom predmetu koja je obuhvatila svekoliki Osmanski sultanat reeno je. Dakako da je tendencija saradnje ... najjaa ondje gdje se sve sljedbe susreu na zajednikoj osnovi Jedina relevantna studija o sinkretizmu u bosanskom islamu koja postoji je ona Muhameda Hadijahia, pod naslovom Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini.15 Iako smo miljenja da se u ogromonoj veini onoga to se naziva sinkretizmom u punini znaenja toga pojma, u stvari, krije nastavak svete tradicije, koja ni po emu ne ovisi o trenutno vaeoj ili preovlaujuoj religijskoj tradiciji. Istina je da je bosanski islam, kao i svaka druga religijska tradicija na jednom geografskom, kulturolokom i civilizacijskom prostoru, adaptirao i susptituirao odreeni broj elemenata prethodnih religijskih tradicija novim, ponekad ak mijenjajui im samo izvanjski obol u smislu povoda i namjene odnosno namjere. Hadijahi kae da je islam kakav su Osmanlije donijeli na Balkan, bio ve apsorbirao dio predislamskih religioznih ostataka iranskih i turkmenskih naroda. Na Balkanu i u Bosni i Hercegovini islam, u doticaju sa civilizacijama s kojima se tu sreo, takoer nije mogao izbjei izvjesne strane infiltracije. I dio Bosanaca, koji je prihvatio islam, unio je u novu religiju dosta elemenata ranijih svojih vjerovanja i obreda, prije svega stare slavenske religije,

zatim bosanskog bogumilstva, pa i ortodoksnog kranstva, kao i drugih kultova koji su ostavili traga u junoslavenskim zemljama. Nadalje, Hadijahi kae da se gornja tvrdnja odnosi na takozvani narodni islam, odnosno kompleks vjerovanja, naziranja i obreda svojstven irokim narodnim slojevima, kojemu nasuprot, doslovno, je stajao islam za koji su predstavnici vjerskog konzervativizma i puritanizma - hode, vjerovali da predstavlja islam u njegovom izvornom obliku. Dervii su, nastavlja Hadijahi, unosili izvjestan nonkonformizam i produhovljenje u ustaljene religiozne forme i sadraje. Isto tako, jedan dio hoda, i to onih koji su se bili najvie srodili s pukom, nije smatrao odve zazornim kult paganskih tradicija koje su kao kompleks relikata oznaavane jednim nazivom zemljin zakon, a koji je odravao toleranciju prema narodnim tradicijama. Kontinuitet izmeu ranije zateenih s jedne i islamskih religijskih tradicija s druge strane, najoiglednije je uprimjeren mjestima tradicionalnih kultnih-obrednih obiljeavanja, proslava i svetkovina, a priroda sinkretizma, najlake je utvrdiva utvrivanjem porijekla predmetne svetkovine, odnosno njenoga korijena u nekoj drugoj, ranijoj ili prethodnoj religijskoj tradiciji. injenica je da se hamzevijska heterodoksija, makar njen bosanski ogranak (budui je, temeljem brojnih pouzdanih izvora, postojao i ogranak koji se razvijao, naporedo ili zasebno, i u ostatku Osmanskog sultanata, pa ak i u samom Istanbulu), najee vezuje za izvjesne tradicije bosanskih krstjana koji se jo uvijek esto, i pogreno, nazivaju bogumilima.

Hadijahi, M, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, XXVIII-XXIX, 1978-79., Sarajevo, 1980.

68

ISLAM NA BALKANU

Karta teritorija pod kontrolom osmanskih Turaka s kraja 14. stoljea.

Hadijahi u svome radu dijeli kultna odnosno obredna mjesta na visove, stara groblja i grobljanske kapele, hramovi kako se ta mjesta nazivaju u bosanskoj predislamskoj tradiciji, vrela, peine, jezera, crkve i slino, obrazlaui svaki od ovih toponima kroz sinkretizam izmeu prethodne i islamske tradicije; a kultove napose, osobito one vezane za prethodnu religijsku tradiciju u Bosni, na kultove posveene paganskim boanstvima Ognju, Piru, Turu, Didu (Djedu) i Radogostu, koji pripadaju panteonu boanstava praslavenske mitologije; nadalje, svetkovine na (1) svetkovine koje slue u svrhu sezonskog raunanja vremena, nevezane za bilo koji
16

kult, (2) kranske svetkovine u kojima su bosanski muslimani uzimali aktivnog uea, ali samo u pravcu apotropejskog djelovanja i to protiv svetkovine kao takve i, (3) svetkovine koje muslimani smatraju svojim, koje se opet mogu podijeliti u dvije podkategorije, svetkovine koje openito usvajaju muslimani (kao to je sluaj sa Jurjevom i Aliunom), i one koje su vie lokalnog znaaja (poput Vidovdana i Spasovdana). to se tie predislamskih religijskih tradicija u Bosni i Hercegovini, odnosno kako se one pogreno nazivaju bogumilskim, vjerovatno jedan od najznaajnijih je onaj koji podsjea, odnosno koji je u sebi zadrao tragove metempsihoze.

Naime, po naziranju pojedinih bogumilskih sljedbi, posebno katara, nije bilo doputeno ubiti bilo koju ivotinju. Opravdavalo se to time da je u svakoj ivotinji mogla biti ovjeija dua, koja se tu nala da ini pokoru za grijehe koje je dotini uinio dok je bio iv. Jedino u zmije nije moglo biti ovjeije due, pa se zato zmija mogla ubiti Bosanski bogumili takoer su mogli usvajati stav o metempsihozi, interpretiran na izloeni nain. Ipak, s obzirom na staroslavenski kult, takozvane kune zmije, pretpostavljamo da je u pogledu kune zmije, ali ne i zmije uope, bosansko bogumilstvo i ovdje uinilo ustupak staroj slavenskoj religiji.16

Hadijahi, M, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, XXVIII-XXIX, 1978-79., Sarajevo, 1980., str. 323. ehaji pie: Neke bektaije vjeruju u prelazak due na samrti u tijelo iste vrste (metempsihosis). Ima ih koji vjeruju da je dua ubice Huseina ula u zeca, zbog ega oni ne love niti jedu, pa i ne dotiu se zeca. ehaji, D, Bektaije i islam u Bosni i Hercegovini, Anali GHB, V-VI, 1978., Sarajevo, 1978. Naime, spomenuta doktrina koja se najee pripisuje bektaijama, nikada se ne pominje u vezi sa hamzevijama, ali isto tako treba spomenuti da ona nema nikakve veze sa objanjenjem koje nudi ehaji. Radi se o dijelu uenja o dairetul-vududu, a u neposrednoj vezi sa odreenim uenjima iz domena islamske kozmologije, za ije bi pojanjavanje trebalo puno vie prostora nego to je ovdje predvieno, a isto tako odvelo bi nas u potpuno drugom smjeru.

BEHAR105106

69

ISLAM NA BALKANU

Domen sinkretizma u bosanskom islamu, koji se posebno tie ove studije, nalazi se u odjeljku u kojemu Hadijahi pie: I znatan interes kod bosanskih muslimana za Parakleta iz Ivanova evanelja mislim da ima korijen u bogumilstvu. Rycaut (1668.) opisujui poture (Potaren) iz Bosne doslovce pie, Ma koliko se smatralo mudrim, oni ne prestaju vjerovati da je Muhammed Sveti duh kojega je obeao Isus Krist i da je silazak Duha svetog na Duhove bio tip i lik njegov (Muhammedov), tumaei na sve naine rije Paracletus svojim prorokom kojemu je bijeli golub tako esto na uho priapnuo najpouzdaniji nain, da stekne raj i da uiva u srei koja je njemu obeana. Poturi iz Bosne svi su ove sekte, ali oni plaaju takse kao i krani (Engleski i francuski tekst donosi A. Solovjev u studiji, Engleski izvjetaj XVII. vijeka o bosanskim poturima, Gl. Z. m. NS II Sarajevo, 1952., str. 104-105). Poturi su, razumije se, oni obrazovani, kako svjedoi Rycaut, podrazumjevali da Paraklet, nagovijeten u Ivanovom evanelju (XIV., 16 i 26; XV., 26; XVI., 7-8 i 13-14), nije isto to i Duh sveti. Za razliku od ortodoksne crkve, da nisu isto uila je i Crkva bosanska. (Spiritus sanctus et spiritus paraclitus non sunt idem). (Upor. Franjo anjek, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975, str. 134). S ovim u vezi indikativno je da je u bosanskim evaneljima rije Parakletos iz originala ostala neprevedena (kako je upozorio Solovjev). Uenje o Obeanom sigurno je dobro dolo islamskim misionarima u Bosni, koji su mogli uvjeravati bogumile da je Obeani zapravo Muhammed. Da je taj koncept nai70

Umjetniki prikaz panorame grada Beograda, Srbija, iz 1717. godine.

ao na plodno tle pokazuje preokupacija potura sa Parakletom. Do najnovijeg vremena meu irokim slojevima muslimana u Bosni pokazivao se interes o pitanju nagovjetaja Parakleta (u Ivanovom evanelju) (Jo u XIX. stoljeu islamizirani Bosanci operisali su s argumentom da je Isus u evanelju navijestio Muhammedov dolazak. Antun Kneevi je (1870.), zabiljeio razgovor koji je imao s jednim obinim muslimanom iz Bosne (Kneevi ga naziva osom). Kada mu je u razgovoru Kneevi rekao da vjeruje u Isusa i njegov nauk, oso mu je odgovorio, Lae ko pas, da ti vjeruje u Isa, pejgambera (Isusa Proroka), ti bi vjerovao i u Muhammeda; on je prorekao da e Muhammed doi i zapovijedio u Indilu (evanelje) da ga vi svi poznate za pravog proroka. Bosanski Prijatelj, IV., u Sisku, 1870., str. 115, uenje o Parakletu igralo je vanu ulogu i u manihejstvu. Mani je takoer smatran da je obeani Paraklet.) Govorei o poturima, Rycaut spominje vojnike koji borave na ugarskim i moravskim granicama, pa nastavlja, Oni itaju Novi zavjet na slavenskom jeziku, koji dobivaju iz Morav-

ske i Dubrovnika. Drago im je da saznaju o tajnama Kurana i da ga itaju na arapskom i ak se pretvaraju - da ne ispadnu nezgrapni i neuki - da znaju perzijski, koji je dvorski jezik Da su Rycautove informacije tane, potvruje i jedan dubrovaki izvjetaj od 30. marta 1596., kao i okolnost da se nekoliko evanelja nalo u muslimanskoj sredini. Ukazano je da su poturi po svoj prilici nabavljali za svoje potrebe irilska evanelja i to najvie tampana. Pri tome je uglavnom dolazio u obzir Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata na akavskom, tampan 1563. (Blie o ovome, Hadijahi, M, O vezama islamiziranih bogumila sa hrvatskim i slovenskim protestantima, Historijski zbornik, XXIX-XXX, 1976/1977., str. 127132, Zagreb). Piui o stanovnicima Beograda Evlija elebi kae: Premda su beogradski muslimani poturi, oni ipak znaju srpski, bugarski, bonjaki i latinski nain govora (istilah) Sva beogradska raja i povlateni graani (beraya) su Srbi. Premda su blizu bonjakog i bugarskog vilajeta,

ISLAM NA BALKANU

oni imaju svoj zaseban nepravilan nain govora Mnogi znaju takoe i hrvatski, halijski (galiye), slovenski (islovos) i talijanski jezik. Imaju svoje uvaene i potovane istorije. Brojevi su im, opet, kao u bonjakom jeziku: jedno (yedlo) = 1, dva (divva) = 2, tri = 317

Bosanski poturi
Bosanski poturi su prije takozvane poturice nego potareni, a njihovo vjerovanje u Parakleta, najavljenog slijedeeg i posljednjeg Boijeg poslanika, Muhammeda (s.a.v.a.), potpuno se poklapa sa temeljnom islamskom ortodoksijom, bez obzira na sljedbu, po kojoj je sutina evanelja u znaenju dobra vijest u stvari najava dolaska Obeanoga od praiskona, Hvaljenoga - Ahmeda, Izbavitelja i Iskupitelja - efaatiju, kako bi rekli stari Bonjaci Noel Malcolm18 (u priredbi prof. Hamde ame), pie, Poturi, tajanstveni element u vjerskoj historije Bosne, koji, po miljenju nekih autora, upuuje na vezu izmeu islama i srednjovjekovne Crkve bosanske. Prvobitno znaenje ove rijei nije jasno. Obino se odnosilo na islamizirane ili poturene bosanske Slavene prilino rustikalne i provincijalne sorte koji su moda zadrali neke kranske obiaje. Neki su autori tvrdili da rije potur potie od rijei pataren. Ova se pretpostavka mora odbaciti iz jednostavnog razloga to je pataren talijanski ili dubrovaki izraz i to ga sami Bosanci nikad nisu upotrebljavali. Potur je, s druge strane, izraz koji su od 16. do 18. stoljea upotrebljavali Bo-

sanci i Turci. Narodna etimologija dri da je to skraena verzija bosanske rijei Polu-turin, to ima neke veze s nainom na koji se upotrebljavala u tom razdoblju. Drugo je slino miljenje, da je rije potekla od bosanskoga glagola poturiti se. Meutim, u najstarijim sauvanim zapisima ta rije nije navedena na hrvatskom ili srpskom, nego na turskom jeziku. Poto su bosanski muslimani 1515. godine sklopili s dravom poseban sporazum da alju svoje sinove na izobrazbu u Istanbul, osmanski su slubenici svrstali tu djecu pod zajedniki naziv potur kad su ih upuivali u sultansku palatu. Vie carskih ukaza iz razdoblja u periodu 1565-1589., omoguilo je poturima da im sinovi postanu ademi (acemi) oglani, lanovi elite birane iz redova novaka sistema devirme, rije potur upotrebljava se u tim ukazima kao opi naziv za islamizirane bosanske Slavene. Najraniji pisani izvor koji upotrebljava taj naziv jest niz zakona donesenih (1539.) iskljuivo za Bosnu. I tu potur jednostavno znai muslimanski narod u Bosni. Jedan drugi turski izvor, zapisnik turske parnice voene u Sarajevu 1566., razlikuje poture, koji su oito lokalni stanovnici Bosne, od drugih muslimana. A tursko-bosanski rjenik Makbuli arif, Mehmeda Havaji Uskufija, iz 1631.,19 rije potur prevodi jednostavno kao seljanin. S obzirom na ovo svjedoanstvo, udno je to ni jedan od naunika koji su razbijali sebi glavu oko tog pitanja nije nikad ponudio najjednostavnije rjeenje, a to je da izraz

potur dolazi od turske rijei potur. Ta rije oznaava vrstu vreastih, naboranih hlaa (tur. pot znai bora), kakve nose seljaci i kakve su bile uobiajene na zapadu Balkana. Rije je prela i u albanski jezik kao poture, to albanski Akademijin rjenik definira kao iroke muke hlae kakve se nose u nekim dijelovima Albanije, izraene od grubog bijelog pusta ili sukna. Turska rije poturlu, koja oznaava nekoga ko nosi potur, takoer ima ope znaenje seljak, te se stoga ini vjerojatnim da je to prvobitno bio tek pogrdan izraz za one bosanske Slavene koji su, iako preobraeni na islam, oito ostali primitivci u osmanskim oima. Temeljem toga, i s obzirom na ono to znamo o mjeavini kranskih i islamskih obiaja u Bosni, neka kasnija spominjanja potura u Bosni ne izgledaju nam vie tako tajanstvena. Jedan je katolik izvijestio habsburki dvor (1599.), da u pograninim oblastima Bosne ima mnogo potura koji su zadrali kranska imena i ostali u dui krani. Dodao je da bi se oni, kad bi se oslobodili Turaka, drage volje ponovo pokrstili. Nije nikakvo udo ako je to izjavio neko ko se nadao da e ga osloboditi susjedna kranska velesila; a ne smijemo smetnuti s uma ni injenicu da je to zapisano negdje usred dugog osmansko-habsburkog rata, kad je bio znatno povean teret nameta i vojnih obaveza na bosanske muslimane. Jednostavno je suvino u ovaj iskaz uitavati bilo kakav znak ezoterine kriptobogumilske vjerske tradicije. Jedan drugi

17 18 19

elebi, E, Putopis, preveo Hazim abanovi, Sarajevo Publishing, 1996, str. 91-92. Malcolm, N, Bosnia: A Short History, New York University Press, New York, 1994. Prvi rjenik bosanskoga jezika (iz 1631. godine) spominje i Evlija elebija: Uenjaci i pjesnici eher-Sarajeva napisali su jedan rjenik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na perzijsku knjigu ahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma. elebi, E, Putopis, preveo Hazim abanovi, Sarajevo Publishing, 1996., stranica 121.

BEHAR105106

71

ISLAM NA BALKANU

katolik, koji je posjetio Bosnu u dvadesetim godinama sedamnaestog stoljea, zapisao je neto slino: Malo koji od Turaka koji obrauju zemlju (to jest, muslimanska raja u Bosni), zna turski; a kad se ne bi bojali ognja, gotovo bi se svi oni pokrstili jer dobro znaju da su im preci bili krani. I taj je putnik sastavljao izvjetaj za Habsburgovce nastojei ih nagovoriti da ponovo osvoje Bosnu radi katolianstva. ini se da je povei broj takvih izvjetaja uvjerio Austrijance da e ih svekoliko stanovnitvo doekati rairenih ruku ako ikad poduzmu invaziju veih razmjera na Bosnu, ali su se grdno razoarali kad su napokon (1697.), pokuali neto slino. Dakako da je mogue da je u Bosni, kao i u drugim dijelovima Osmanskog sultanata, bilo sluajeva pravog pritajenog kranstva - naime, da se iza vanjskog oitovanja islama skrivala osobna privrenost kranskim vjerovanjima i obiajima. Ali to je mnogo rjea pojava, posve razliita od one vrste mijeanja kranstva s islamom kakav smo netom opisali. To se javlja samo onda kada postoji odluna politika prisilnog preobraanja - a vidjeli smo da se takva politika openito nije u Bosni vodila. Najposlije, tu je zagonetna primjedba Paula Rycauta iz 1668. godine o poturima. On ih spominje u onom dijelu svoje knjige u kojem govori o kadizadelijama (kadizadeler), puritanskom i ultrakonzervativnnom islamskom pokretu koji je bio vrlo utjecajan u Istanbulu na poetku sedamnaestog stoljea, prije nego to su ga (1656.) vlasti uguile. Rycaut pie o krajnjoj konzervativnosti toga pokreta, kae da su oni strogi i vrlo savjesni u pridravanju vjerskih propisa, ali
72

Karta teritorijalnog prostiranja odreenih naroda i plemena u jugoistonoj Europi u drugoj polovini 9. stoljea.

dodaje da su uveli i posebne molitve za pokojnike. Radi toga su im se pridruili i mnogi Rusi i kojekakvi drugi kranski otpadnici koji su, meu svojim zbrkanim i gotovo zaboravljenim pojmovima o kranskoj vjeri, sauvali nekakvo sjeanje na pojedinosti istilita i molitve za pokojnike. Ali, meu pripadnicima sekte koji su na udan nain izmijeali kranstvo s muhamedanstvom ima mnogo vojnika koji borave na granicama Bosne, i koji itaju Evanelje na slavenskom jeziku... osim toga, iz radoznalosti ue misterije Kurana/zakonitosti arapskog jezika; a da ih ne bi smatrali neotesanima i nepismenima, govore toboe dvorski perzijski. Piju vino u mjesecu posta zvanom Ramazan... Osjeaju milosre i naklonost prema kranima i spremni su ih braniti od pogrda i nasilja Turaka. Ipak vjeruju da je Muhamed Duh sveti koga je navijestio Krist... Ovoj

sekti pripadaju poturi iz Bosne, ali oni plaaju namete kao i krani; groze se slika i znaka kria; obrezuju se i navode Kristov primjer za takav postupak Vodei zagovornik teorije bogumilske tradicije Crkve bosanske Aleksandar Solovjev, Rycautova zapaanja navodi kao dokaz da su poturi i bogumili bili isto.20 Meutim, jedino to se ovdje slae s bogumilskim naelima jest reenica groze se slika i znaka kria, ali je smisao te reenice jasan poturi su u tom pogledu potivali muslimanska naela. Oito je da je Rycaut ovdje izmijeao tri sasvim razliite skupine ljudi povezavi ih prilino proizvoljno onom zajednikom oznakom na poetku kranski otpadnici. Prvu skupinu sainjavaju ultrakonzervativni kadizadelije (kadi20

Solovjev, Le Temoignage de Paul Rycaut.

ISLAM NA BALKANU

zadiler). Druga se sastoji od vojnika u Ugarskoj i Bosni koji ine to nijedan ultrakonzervativni musliman ne bi nikad ni u snu uinio, kao to je recimo da pije vino o ramazanu. S obzirom na njihovu pismenost i uenje arapskog i perzijskog jezika, mora da je rije o janjiarima koji su stekli temeljitu naobrazbu u Istanbulu. Nedvojbeno su neki od njih po svom porijeklu bili poturi u uobiajenom smislu te rijei. Sudei po njihovoj nediscipliranosti i zanimanju za kransku teologiju, reklo bi se da su bili bliski tarikat-i bektaiji, najslobodoumnijem i najsinkretinijem od svih tarikata, koji je bio posebno popularan medu janjiarima. Rycaut na jednom drugom mjestu napominje da su kadizadelije estoko osuivali taj tarikat zbog njihove nediscipliniranosti. I tree, tu su poturi, koje Rycaut ubacuje ovamo, ini se, bilo zbog geografske asocijacije s vojnicima na granicama... Bosne, bilo zbog toga to su i oni kranski otpadnici koji su sauvali nekakvu narodnu vezu s kranstvom. Rycaut nije nikad bio u Bosni pa navodi taj podatak zacijelo iz druge ruke; kod njega se ovjek ne moe osloniti na svaki detalj.21 Ali sluajno njegova tvrdnja da oni plaaju namete kao i krani (dizju, glavarinu koju plaaju nemuslimani) moda je zaista tana. Jedan slubeni bosanski dokument iz 1644. i 1645. godine spominje kako poturi plaaju diz-

ju, a poznato je da se i od muslimana moglo zahtijevati da plaaju taj namet kad bi se ukazala iznimna potreba za veim prihodima radi voenja rata. Rycautov izvjetaj nema nikakve veze s bogumilstvom, i premda je statistiki mogue da su neki poturi bili nekad pripadnici Crkve bosanske, nikako se ta crkva ne moe poistovjetiti sa svim seljakim stanovnitvom bosanskih muslimana. Isto tako ne moe biti nikakve veze izmeu ostataka te crkve i dalekih skupina nominalnih ili formalnih krana s kojima su se pokatkad susretali katoliki posjetitelji: s ljudima bijednih kvaliteta, toliko neosvijetenim u vjerskim stvarima da samo zbog injenice to nisu obrezani mogu smatrati sebe kranima. Takvi su ljudi mogli biti ostaci bilo koje kranske zajednice koja kroz vie narataja nije primala usluge sveenika ili crkve. to god oni inae bili, poturi nisu bili - poturi jednostavno bijahu obini slavenski muslimanski seljaci u Bosni.

Svakodnevni ivot i vjerski propisi

Postoji odreeni broj izvora u kojima se tvrdi da su u Bosni, osobito u gradovima, pravljeni izvjesni ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju troenje i proizvodnja alkoholnih pia; u tom je domenu esto tradicionalna

kultura nadvladavala stroge vjerske propise, jer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u izvjesnom smislu nacionalno pie Bonjaka, svejednako kao i ostalih slavenskih naroda. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se troile razne ire. Tako, naprimjer, Evlija elebija meu piima koja se piju u Sarajevu i okolini, na prvom mjestu pominje nevareno vino, odnosno muselez, to na arapskom znai ira ili mot. Slino pie Evlija nalazi i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih ipaka. U Sarajevu se, pie elebija, troila, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su dodavani goruica i drugi zaini, a koju u drugom kontekstu pominje i Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva elebija istie ramazaniju, pie koje se pravi od groa i s nogu obara ovjeka, tvrdei pritom da najbolju vrstu ovog pia imaju imami. Onaj koji pije pravo vino, kae elebija, nesrenik je kojeg stanovnici Sarajeva izbjegavaju. Meu glasovitim piima Banje Luke,22 elebija pominje peloniju, vjerovatno ekstrakt trave pelina, te nane-rakisi. U Bosni se jo spravljala i pila medovina, poznato pie starih Slavena. Moglo bi se sa izvjesnom rezervom rei da je u Bosni u jednom razdoblju dolo do obuhvatnijeg prihvaanja islama u svim njegovim vidovima i domenima ljudskog ivljenja, iako se jo uvijek osjetila izvjesna razlika izmedju sela

21 22

Godine 1676. George Wheler upoznao se s Poljakom muslimanske vjere koji je radio kao dragoman ili tuma i koji mu je rekao da je on bio jedan od glavnih Ricautovih informatora. Journey into Greece, str. 202. Bonjake u Banja Luci elebi opisuje vrlo slikovito, spominjui i jela koje vole: Kupus, koji zovu kopuska ima glavu veliku kao kazan, a listovi su mu soni kao tanki listovi nieste. Bonjak za ovaj kupus kae: Allah mi je din (vjera), a kupus imam (vjerovanje) - i jede ga do crkavanja. Od pia im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina Na sedamdeset mjesta imaju izletita. Od svih najglasovitije je Ferhad-paina baa. Svega pet hiljada vinograda i baa plaaju porez na vinograde (dunum hakki). Jedan dio stanovnitva su trgovci. Oni dolaze i odlaze u Beograd, Skoplje (Uskup) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su gazije, borci za vjeru. Jedan stale su slubenici asnog erijata, jedni su batovani, jedni su ulema, a drugi stale su privrednici i zanatlije Sve im ene nose ohane ferede, a na kape stavljaju jamake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno. Jezik im je bosanski. Oni svoja imena skrauju pa Hasanu kau Haso, Musau - Muso, Memiji - Memo. elebi, E, Putopis, preveo Hazim abanovi, Sarajevo Publishing, 1996., str. 216.

BEHAR105106

73

ISLAM NA BALKANU

i grada. Dok je u gradovima islam, makar u pogledu vjerskih dunosti i ivotnih pravila i obiaja dosljednije potovan i primjenjivan, dotle se u zabaenim selima esto sretala heterogena vjerska praksa. Tako se za podveleke muslimane krajem 19. stoljea billjei da ne vre redovno propise Muhammedove vjere, ne kupaju se esto i rijetko idu u damiju, zatim da ne kriju ene kao drugi muslimani i da tu muslimanke idu otvorena lica, obavljaju sve poljske radove, uvaju stoku i pri tome uz kakav runi rad pjevaju da se razlijeu brda i doline, a u kui slobodno stupaju u razgovor sa strancem, pa makar to bio i inovjerac, gledajui ga ravno u oi Savremenici su zabiljeili da se u mnogim krajevima Hercegovine, zatim u okolini Cazina, dolini rijeke Rame i drugdje, muslimanke nisu krile sve do pred kraj devetnaestog stoljea. I elebija pominje ljepotu i rumenilo Bosanki po gradovima. Doista, djevojke se u odreenim socijalnim slojevima nisu krile sve do udaje. O tome svjedoe i pisma Ahmed Devdet-pae, koji je kao carski mufeti (inspektor) boravio u Bosni 1864. s namjerom reorganizacije vojske, u kojima pie kako u Bosni djevojke od dvadeset, dvadeset i pet godina hodaju i aikuju bez ferede. Umjesto ferede Bosanke pokrivaju glavu alom, i jednom rukom pridravajui oba kraja pod bradom idu vrlo uljudno. ini se da je obiaj pokrivanja lica kod muslimanki u Bosni i Hercegovini uveden tek nakon austro-ugarske okupacije, na to ukazuje i navod sarajevskog arhimadrita Kosanovia, da se do okupacije malo koja turska djevojka zaklanjala i da su sve do tada ile zagrnute arenim boama i otvorena lica. Ibrahim-beg Baagi, je po seli74

ma Bosne i Hercegovine zaticao povrno islamizirano stanovnitvo, temeljei svoje zakljuke, pored ostalog, i na injenici da se nisu vjenavali pred kadijom, nego prema svojim mjesnim obiajima, pred nedouenim seoskim hodom. elebija biljei jo jednu znakovitu osobitost Bonjaka. U prvom redu imena, tvrdei da Bonjaci, za razliku od ostalih muslimana, svoja imena skrauju, te je Mehmed - Meho, Ibrahim - Ibro, Sulejman - Suljo Takoer navodi i jedan ratniki obiaj kod muslimana i krana po Krajini, Lici i Hercegovini: davanje svoje vjere (rijei) i uzimanje tue, kao jamstvo na vjernost i pomo u nevolji. Zarobljeni krani i muslimani su jedan drugom davali svoju vjeru koja se poslije vraala tek ako jedan drugog izbave iz ropstva(!). Uprkos gore spomenutom, zaista je teko povjerovati da je bilo koji element kranskoga miljenja, osobito u domenu temeljnih doktrina - dogmi kranske crkve, prihvaen i smatran ispravnim u mjeri koja bi dervia, bilo kojeg - ortodoksnog ili heterodoksnog - mogla izvesti iz islama, kao to je jednako nemogue da jedna osoba u isto vrijeme bude dervi i ateista(!).23 Premda se za vjerovanja mnogih sljedbi u kranstvu, koje je zvanina Crkva odbacila kao here-

tika ili heterodoksna, kao i za mnoga znana i ona koja teko da e ikada biti publicirana apokrifna djela iz gotovo svih razdoblja od prvih dana kranstva do danas, vrlo esto moe uti da su ia i pravovjernija nego zvanina crkvena dogma. Iako isto vrijedi i za vjerovanja Crkve bosanske, te ih u smislu kontinuiteta objave i vjerovanja moemo smatrati, u najmanjem segmentarno i fragmentarno, ispravnim, svako mijeanje islama sa bilo kojom religijskom tradicijom, pa i sa samim kranstvom, moe se smatrati u izvjesnom smislu rijei sinkretizmom.

ta je to bosanski islam?
Historijski trenutak u kojem e Bosna postati veinski muslimanska zemlja potrajao je bezmalo 150 godina, od petnaestog do sedamnaestog stoljea. Bosna nije teritorijalno velika zemlja, te sama sporost procesa umnogome svjedoi i o prirodi procesa irenja islama, pobijajui sve tvrdnje o nasilnosti i prinudi primanja islama u ovom dijelu svijeta. Kompleksna priroda srednjevjekovne islamske kulture nastala je na temelju integriranja zateenih predislamskih tradicija u ve postojeu mjeavinu arapskih, turskih i perzijskih tradicija, pri emu bi - ovisno o geografskom podruju - preovladao jedan koji bi se pokazao najdominantnijim: arapski u zemljama i podrujima koja su garanitirala zemljama sa veinski arapskim stanovnitvom, turski u veini zemalja koje e pasti pod vlast ovog ogromnog Sultanata, perzijski u regionima koji e naroito od petnaestog stoljea potpasti pod vlast i utjecaj safavidske Perzije. Nesporno je da je Turska imala najduu granicu te stoga i najvie kontakata sa kranskom Europom, ali je uprkos tome uspje-

23

Stoga se potpuno besmislenim ini naslov jednog od potpoglavlja djela Ihsanolu, E, Osmanl Devleti ve Medeniyeti Tarihi, I-II, Istanbul, 1994., 1997. Historija osmanske drave i civilizacije, Orijentalni institut, Sarajevo, IRCICA, Istanbul, Sarajevo, 2004., Sufijski pokreti s ateistikim tendencijama (zendeka i ilhad): bajramijske melamije i gulenije, str. 751, bilo da se radi o izvornom naslovu ili pak pogreki u prijevodu.

ISLAM NA BALKANU

Vjerovatno najpoznatiji umjetniki prikaz ulaska sultana Fatiha Mehmed-hana II. u Konstantinopol 1453. godine.

la zadrati i sauvati osnov tradicionalnih islamskih vrijednosti. Ni obostrani duhovni utjecaj se ne smije zanemariti, naroito kada je rije o tesavvufu - zasigurno najfleksiblinijem i najprijemivijem domenu islama - iji je utjecaj u Bosni naroito izraen, a ime je unekoliko objanjiva tolerantnost bosanskih muslimana prema drugima, muslimanima i nemuslimanima svejednako. Sve spomenuto, ali i mnogo toga nespomenutog, utjecalo je na formiranje pojave koBEHAR105106

ja e ponijeti naziv bosanski islam! - autentinog bosanskog islamskog-kulturnog razvoja u Bosni, koje e se polahko, ali sigurno poeti prelijevati i izvan bosanskih granica i utjecati na formiranje ili ve formirane islamske tradicije u drugim zemljama regiona i ire. Koliko god pozitivno zvualo, treba imati na umu da je bosanski islam vrlo esto optuivan za opasno koketiranje sa predislamskim tradicijama, civlizacijama i kulturama na granici sa heterodoksijom. im

se spomene heterodoksija prva slijedea asocijacija jesu tesavvuf i tarikati. Prema predaji sultan Fatih je u Bosnu namjenski doveo etrdeset provjerenih i pouzdanih ejhova gotovo svih tarikata, koji su u tom historijskom trenutku postojali i djelovali u osmanskoj prijestolnici. Energinom promocijom i - od prvih dana obuhvatnim prisustvom provjerenih pravnih i teolokih kola, a uz potporu sredinje osmanske vlasti - predstavnici ovih institucija uspjeno su se borili protiv prisustva bilo kakvih neortodoksnih elemenata i praksi. Osmanski upravitelji i feudalni socijalni sistem je nametnuo i provodio politiku zatite i promoviranja iskljuivo sunnitskog islama, hanefitske pravne kole. U tom smislu, neposredno po dolasku i zvaninoj uspostavi dravnog i vjerskog administrativnog sistema, institucije drave postarale su se da se svaki trag neortodoksije suzbije i iskorijeni. Treba li spominjati da su napori u tom pravcu uinjeni znakovito prije zvaninog dolaska sultana cijelog sultanata: prva zavija - iako u veini izvora stoji tekija - podignuta na teritoriju Bosne i Hercegovine povjerena je ejhovima i derviima tarikat-i mevlevije, iju pravovjernost pokazuje injenica da je prvak tog tarikata obavljao sredinji obred inauguracione ceremonije osmanskih sultana, naime opasivanje sabljom utemeljitelja dinastije sultana Gazi-Osmana. Osim mevlevija za pravovjernost islama na ovom podruju starali su se i tarikat-i halvetije, koje jo uvijek postoje u Bosni, Kosovu i Makedoniji; tarikat-i rifaije, tarikat-i nakibendije, sa historijskim porijeklom u srednjeazijskom islamu, tarikat-i kadirije, kasnije i neki drugi tarikati.
75

KOLUMNA

zoon politikon
Dvije plone slike monodimenzionalne svijesti

Pie: Faris Nani

Mitologija rtve zlo u zametku

Status rtve ba dobro slui kao opravdanje za nasilje, ali vremenom devalvira kao i njegove stjegonoe i postaje univerzalno opravdanje za zaostajanje
Slika prva
kabrnja rtva i heroj? Ili tek zaostalo selo izbjeglica koje je dobilo kultni status u Hrvatskoj, zahvaljujui tada pukovniku Ratku Mladiu koji je poslao etnike divljake na namirenje potreba za ljudskom krvlju ba tamo, a ne negdje drugdje. Ili je moda neto vie. I opasnije. Selo koje ivo svjedoi cionistiki sindrom gdje rtve faizma, hranjene mitologijskim obrascima postaju faistima ili su to neki od njih moda oduvijek bili. Ne zabrinjava toliko priglupi i prizemni, neznalaki rasizam hrvatskog primitivca, ve nain na koji je policija postupila, a drava kasno reagirala protiv zastraujueg zatvaranja ljudi u bodljikavu icu i njihove deportacije s vlastita zemljita, uz policijski kordon kao zatitu. Takvu zatitu prua redovno i mafija malim poduzetnicima po veim gradovima. Zamislite da kupite zemlju, uz sve dokumente koje vlasnik prikae (naravno upitne jer je korumpirana lokalna birokracija u zemljino-knjinom odjelu nadlenog suda ba tog prodavatelja upisala za vlasnika, uz odreenu utavu nadoknadu), doete s obitelji na ono to s pravom smatrate vaim, a onda vas ponu ikanirati, prijetiti vam i na kraju vas i vau obitelj zatvore u logor iza bodljikave ice, sveudilj kliui i vritei od zadovoljstva ouvanja rasne istoe hrvatskoga ovjeka. Uz punu podrku demokratski izabranog opinskog vodstva. I nikomu nita. Javni mediji neutralno o tome izvjetavaju, policija ne reagira na prijave o uznemiravanju i prijetnjama koje redovito aljete kroz barem mjesec dana stalnih ikanitranja i rasistikih ispada, ve vam na kraju dostavlja kordon koji vas titi pri deportaciji s vlastite nekretnine. Prije toga, ako ve ne dozvoljava, ne sprijeava odravanje rasistikog skupa graana (ili seljaka, ili seljaina), to je valjda i po Ustavu duna uiniti. Dravno odvjetnitvo dugo ne poduzima nita jer ipak, zaboga, rije je o selu heroju, rtvi, simbolu tzv. domovinskog rata, metafori patnje hrvatskog naroda. Kako se to, ono zove razularena masa rasistikih divljaka s podrkom tzv. institucija sustava? Faizam, nacizam,...?

ist jezik za neiste misli

Strano je bilo sluati u Studiu 45 RTL 2 televizije 8. maja stanovnicu kabrnje, koja je 1991. pobjegla sa svoga, ekajui druge hrvatske graane da njoj i njezinim mukarcima oslobode okupirano selo, kako proziva Rome koji nisu, po njoj, nita drugo do Srbi, gdje su bili te 1991? Neki su bili i na frontovima, od Zadra do Vukovara, izjavio je gotovo ponizno, opravdavajui se, romski zastupnik u Saboru Veljko Kajtazi. A gdje je doavola, ona bila, gdje su do tog istog hudia, bili njezine balkanske, rvacke mukarine. I kakve veze ima mjesto bivanja 1991. s pravom na slobodu kretanja i rada, trgovine i odabira boravita ili prebivalita graana Republike Hrvatske? Rasizam, domai, primitivan, neskriven ili teko skriven, ikljao je iz svake rijei izgovorene u kameru u prilogu RTL-a te veeri. Strano, zabrinjavajue, tjeskobno. Ali ne i prvi puta. Sjetimo se Meimurja i protesta istokrvnih roditelja istokrvne hrvatske djece, prije samo par godina, koji su traili da se njihova djeca ne mijeaju u uionicama s cigans-

76

KOLUMNA

kom koja ionako ne govore hrvatski jezik. Kao da ga njihova govore. Kao da ga i oni govore, ako brbljanje na nikome razumljivom dijalektu, s vokabularom zavrene puke kole ne smatraju jezikom. Kako je sveta nam drava, iji je simbol mukotrpnog raanja pitomo selo radinih i marljivih hrvatskih teaka, kabrnja, reagirala? Tako to je udovoljila zahtjevu istokrvnih roditelja istokrvne djece koja govore istim jezikom i odvojila Cigane u posebna odjeljenja kako bi nauila hrvatski jezik!!! Je li itko reagirao. Nije, naravno jer su institucije, na ope zadovoljstvo odradile posao. Integracija u punom smislu te rijei. Kako je to mogue? Jedan od gostiju u RTL-ovu studiju, profesor Ivo Banac, predsjednik

Hrvatskog helsinkog odbora na to pitanje ima jednostavan odgovor drutveno je prihvatljivo jer je dobra stara tradicija poniavati Rome, diskriminirati ih, jer sankcija naprosto nema niti ih je ikada u praksi bilo. A kako su Romi ionako Srbi, po miljenju heroine domovinskog rata iz kabrnje, logino je da na etniki istom (ili oienom) teritoriju nema niti potonjih. Pa onda niti bilo kojih drugih ili, ne daj Boe, drukijih. Onih koji ne govore (priaju po novogovoru mladih Hrvata) istim hrvatskim jezikom ili ne slave iste hrvatske, katolike blagdane. I tako progonjeni postadoe progoniteljima. Uz nau sranu ravnodunost. Institucionalizirane rtve pretvorie se u graditelje konc-logora. Istovre-

Nema dugo da je predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihi apelirao na Bonjake da izau iz stanja samosaaljenja rtve i suoe se sa izazovima vremena. Kada je 1992. zapoeo genocid nad Bonjacima u svrhu njihova trajnog iseljavanja s odreenih teritorija u Bosni i Hercegovini, poelo je objavljivanje niza tekstova razliitih autora o Bonjacima kao narodu koji je preivio deset genocida u posljednjih tristotinjak godina. Poela se stvarati slika o permanentnom genocidu nad narodom rtvom koji ba zbog toga to je stalna rtva ne moe naprijed, ne moe vrstim korakom u razvoj.

meno, sebe su zatvorili u duhovni logor iskljuivosti i dosade, zamorne istosti i naporne predvidljivosti koja nikada nee voditi u avanturu razvoja jer je uspjeno i temeljito amputirala svaku mogunost kulturne i civilizacijske interakcije s drukijima. Petrificirali su se u ideolokoj paradigmi iskrivljene svijesti o sebi i svome narodu. Status rtve ba dobro slui kao opravdanje za nasilje, ali vremenom devalvira kao i njegove stjegonoe i postaje univerzalno opravdanje za zaostajanje. Takvo zaostajanje raa i produbljuje podozrenje prema drugima, razvija mrnju i vodi u zloin. Zloin se osveuje. Ponovo i ponovo... to je najgore, okolina nema nikava razumijevanja, ne osjea ak ni saaljenje, a kamoli suut. Od mnogo ponavljanja, posebno ako su ona uniformna, statistika, postaje podozriva i odbojna.

Slika druga
lanice udruenja Majke Srebrenice trae pravdu, izmjenjujui body language poruke s optuenim Ratkom Mladiem u sudnici Hakog tribunala. Prije toga u kameru govori jedna od njih kako za njih pravde nikada nee biti i kako nikakva kazna koju Sud odmjeri Mladiu njih ne moe zadovoljiti. Uz svu suut s boli i ponienjem koje su pretrpjele, ne moe se ne zapitati - Kakva je to poruka? Prvo su 16 godina demonstrirale traei privoenje optuenih sa hakih tjeralica. Sada kada im se sudi nisu zadovoljne jer nikakva kazna ne lijei njihove rane. Logikom optereeni, razumom obdareni imaju barem dva pitanja. Prvo, sudi li se optuenima za strane zloine zbog lijeenja rana ili zbog zadovoljenja pravde, na temelju univerzalnih vri77

BEHAR105106

KOLUMNA

jednosti i meunarodnog sustava postizanja maksimalne pravinosti, ali i prevencije buduih zloina? Apsolutna pravda ne postoji na ovome svijetu. To bi ene iz udruge trebale znati. Drugo, to onda lanice udruenja Majke Srebrenice hoe? Povremenu panju medija imaju, ali i sve veu odbojnost, bez obzira na plemenitost poetno postavljenih ciljeva. Prestale su govoriti kao ene, rtve rata, a poele su se sve vie sluiti reduciranim dnevno-politikim rjenikom, dobrano odreenim i ogranienim jeftinom novinskom frazeologijom. Pa su neki poeli sumnjati u ciljeve, a drugi su poeli sumnjati u bol rtve. Trei su pak poeli propitivati smisao perpetuiranja jednodimenzionalnih fraza koje se u svojemu redukcionizmu svode na sintagmu narod-rtva, gotovo kao novi frazem u bosanskomu jeziku. Nema dugo da je predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihi apelirao na Bonjake da izau iz stanja samosaaljenja rtve i suoe se sa izazovima vremena. Kada je 1992. zapoeo genocid nad Bonjacima u svrhu njihova trajnog iseljavanja s odreenih teritorija u Bosni i Hercegovini, poelo je objavljivanje niza tekstova razliitih autora o Bonjacima kao narodu koji je preivio deset genocida u posljednjih tristotinjak godina. Poela se stvarati slika o permanentnom genocidu nad narodom rtvom koji ba zbog toga to je stalna rtva ne moe naprijed, ne moe vrstim korakom u razvoj. Problem, naravno nije u injenicama. Zaista, prema definiciji genocida iz enevske konvencije i kasnijih meunarodnih dokumenata, zloini ubijanja, silovanja, pljaki imovine, deportacija i iseljavanja Bonjaka koji su se u nekoliko navrata dogodili Bonjacima u Hrvat78

skoj nakon 1718., Srbiji nakon 1838., Crnoj Gori nakon 1878., Sandaku nakon 1912. te u Bosni i Hercegovini nakon 1918. jesu genocid. Problem je u autopercepciji i deceleraciji, pa i umrtvljenju ivotnih nagona za progresom koju ona izaziva. Jer ako se cijeli narod podvrgne kolektivnoj psihoterapiji identifikacije po rtvi, ako se rtva i rtvovanje, genocid pretvore u najsnaniji izraz identiteta, u dominantan obrazac prepoznatljivo-

spremnog na susrete s drugima, ve i najboljem sluaju, na toleranciju drukijeg, poeljno u getoiziranim sredinama, selima, gradskim etvrtima. Ba ono u to se pokidano socijalno tkivo Bosne nastoji transformirati. Ba ono u to se gotovo potpuno metamorfodirala drava koju zovu Izrael. Drava naroda rtve.

Suprotnost
U metodologiji savladavanja mnogih stranih jezika rabi se jednostavno uenje suprotnih pridjeva u paru. Jednostavno, a efikasno. Brz spor, pametan-glup, lijepa-runa, marljiva-lijena. S imenicama je ve tee, u veini sluajeva teko je imenici odrediti suprotnost. Prijatelju je doista suprotstavljen neprijatelj, iako je ova potonja imenica nekako tek negacija, a ne opisuje i aktivnost. Suborcu je suprotstavljen protivnik, a rtvi? Olak, brzoplet odgovor bio bi krvnik. Onaj koji uzima krv. No, krvnik je egzekutor izvritelj nareenja o ubojstvu koje moe biti i smrtna kazna za neko teko djelo. U tom sluaju ubijeni nije rtva, a ni institucionalni ubojica nije njegova suprotnost. Paljivijim pristupom suoava se sa sve veim brojem dilema i nemogunosti da se suprotna imenica rtvi odredi sa svim implikacijama i potrebnim karakteristikama. Neto poput onog starog pitanja iz enigmatskih izdanja to je suprotno od edan? Poneseni metaforinou, mogli bismo pomisliti kako uglavljivanjem u status rtve pojedinac niti kolektiv ne mogu mu pronai suprotnost, pa se iz takve hude sudbe ne mogu izvui, iz tih samonametnutih okova osloboditi. Osueni da stalno budu rtve. Svojih i tuih predrasuda.

Strano je bilo sluati u Studiu 45 RTL 2 televizije 8. maja stanovnicu kabrnje, koja je 1991. pobjegla sa svoga, ekajui druge hrvatske graane da njoj i njezinim mukarcima oslobode okupirano selo, kako proziva Rome koji nisu, po njoj, nita drugo do Srbi, gdje su bili te 1991? Neki su bili i na frontovima, od Zadra do Vukovara, izjavio je gotovo ponizno, opravdavajui se, romski zastupnik u Saboru Veljko Kajtazi.

sti i poistovjeenja sa sunarodnjacima, polako e se gubiti ostale karakteristike identiteta, ali i kreativne sposobnosti kognitivnog uma koji identitet doivljava dinamino, spremna da ga i modificira, dopunjuje i obogauje. Zaustavljene sposobnosti kognitivnog uma umrtvljuju pojedinca i kolektiv, identiteta izgraenog na rtvi, ak i mitologiji rtve te ih ine podlonima novim zloinima ili ih navode na zloin. Zlo u zametku, potencijalno zlo koje se moe kinetizirati i slabijim impulsom. Istovremeno, ostavljaju um na razini ve dosegnutog i spoznajno ogranienog, ne-

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

NEVIDLJIVE RANE opsade i odbrane

Bosne i Hercegovine
Pie: Zemir Sinanovi

Uvodni dio
Moja (znanstvena) namjera je ukazati na nevidljive rane, odnosno na problem posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) i samoubistva u Bosni i Hercegovini. Na osnovu predmetnih rezultata moi e se efikasnije djelovati na prevenciji posttraumatskog stresnog poremeaja i samoubistva u bosanskohercegovakom drutvu, ali i doprinijeti konanoj deblokadi Bosne i Hercegovine. Rat je namjerno izazvan ljudski in, koji ostavlja tee psiholoke posljedice - kod 80% rtava ostaju dugotrajne posljedice u doivljavanju i ponaanju (Krizmani, 1993. godine). Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije trenutno postoji preko 50 miliona rtava rata u svijetu. Sadrajnom teorijskom analizom istraeno je i opisano drutveno obiljeje posttraumastkog stresnog poremeaja i samoubistva kao (drutvenih) pojava, sa posebnim osvrtom na bosanskohercegovako drutvo i dravu. Puna panja posveena je empirijskim injenicama koje se odnose na samoubistva, ali i njihovo dalje koritenje za uobliavanje teorijskih objanjenja i strukturalnih veza pojedinih dijelova (bosanskohercegovakog) drutva i ukupnih drutve-

Brutalna agresija (1992. 1995.) ispisala je traumatinu priu koja i dvadeset godina poslije dri Bosnu i Hercegovinu u opsadi. Radi deblokade i pomoi njenim rtvama, ali i zbog istine i mira u budunosti, Behar predstavlja socioloku studiju o nevidljivoj opsadi, psiholokim traumama, izraenm simptomima PTSP-a i stopi samoubistava koje znakovito variraju meu razliitim etniki skupinama u BiH.
BEHAR105106

nih procesa povezanih sa samoubistvom kao drutvenom pojavom. Razliitost teorija i stavova o posttraumatskom stresnom poremeaju, suicidalnom ponaanju, samom suicidu i prevenciji suicida, namee zakljuak o kompleksnosti znanstvenog prouavanja navedenog. Znaajan metodoloki problem u istraivanju suicida je injenica da je onemogueno ispitivanja subjekta - izvrioca suicida.

Rezultati istraivanja problema posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) i samoubistva u Bosni i Hercegovini
Suicidalnost je najee prisutna u sljedeim poremeajima: posttraumatski stresni poremeaj (PTSP), depresivni poremeaj, shizofrenija, anksiozni poremeaji; anksiozno-depresivni poremeaji; demencije; ovisnosti... Samoubistvo je problem permanentno prisutan u svim drutvima kroz historiju. Malo je opsenih i sveobuhvatnih radova koji mogu danas posluiti ozbiljnijem istraivanju i sagledavanju problema samoubistva u savremenim drutvenim okolnostima. Ukratko, moe se konstatovati da je samoubistvo tragian ljudski in, znanstveno
79

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

nedovoljno ispitan, iako je poznat tokom cijele historije ljudskog roda. Brutalna agresija na Bosnu i Hercegovinu dovela je do stradanja cjelokupne populacije njenog stanovnitva i izazvala je nesagledive posljedice. ovjek se razlikuje od ivotinja po tome to je ubojica; on je jedini primat koji ubija i mui lanove svoje vrste bez razloga, bilo bioloki bilo ekonomski, i pri tome osjea zadovoljstvo. Ta bioloka neprilagodljiva i nefilogenetski programirana maligna agresija sainjava bit problema i opasnost po odranje ovjeka kao vrste (Fromm). Poslijeratne tete, u vidu poremeaja mentalnog zdravlja stavnovnita u BiH, ogledaju se u 1.750.000 osoba koje imaju psihiki problem povezan sa stresom. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), posttraumatski stresni poremeaj, poznatiji kao PTSP, u BiH ima vie od 10 posto stanovnitva, odnosno oko 400.000 ljudi. Najugroeniji su demobilisani borci i ratni invalidi, pa se procjenjuje da treina ove

populacije boluje od nekog simptoma PTSP. Mnogi oblici PTSP, ako nisu lijeeni ili to nije uinjeno u pravo vrijeme i na pravi nain, mogu dovesti do agresije prema sebi ili drugima. U Bosni i Hercegovini u periodu od 1985. - 2005. poinjeno 10.219 samoubistava (prethodna tabela), od ega: 3.583 samoubistva u periodu od 1985.-1991. (prije agresije na BiH period stabilnog drutvenog ambijenta za ivot); 1.637 samoubistava u periodu 1992.1995. (agresija na BiH period totalne drutvene destrukcije); 4.999 samoubistava u periodu 1996.2005. (nakon agresije na BiH period produene drutvene destrukcije/drutveni ambijent kojeg karakterie kolektivno nezadovoljstvo, nepravda, ponienje...). Iz prethodne tabele vidljivo je da su stope samoubistava u Republici Srpskoj 1994.-1997. i 2000. godine bile kritino visoke, to je vie nego alarmantan podatak ne samo za Republiku Srpsku ve i za bosanskohercegovako drutvo i

dravu, ali i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Odgovor na visoke i kritino visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritino visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba traiti (i) u injenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, nareivanja i izvravanja brojnih ratnih zloina, a njih 19.473 je uestvovalo (i) u zloinu genocida nad Bonjacima u i oko Srebrenice. Navedeni problem ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanino i nije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj se problem uopte ne nalazi), ovo mora biti problem drave Bosne i Hercegovine, ali i meunarodni problem (posebno Svjetske zdravstvene organizacije), budui da u sluaju nedostatka adekvatne drutvene predikcije i prevencije, kod navedene kategorije lica, moemo imati ekspanziju (najteih oblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika drutvene destrukcije. Karakteristino je da se brojani pokazatelji, uzroci i motivi samoubistava demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske stidljivo uvaju i rijetko se o tome otvoreno i sa egzaktnim pokazateljima govori. Stie se utisak da se radi o organizovanoj stigmi predmetnog problema. Na drugoj strani, jo je karakteristinije stanje, gdje se broj samoubistava demobilisanih boraca - pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine prikazuje znatno uvean, nego to su to podaci ovoga ali i jo nekih relevantnih istraivanja pokazali. Iznoenjem uveanih podataka o samoubistvima demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine doprinosi se jo veoj agoniji navedene kategorije, ali se nesvjesno do-

80

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

Karakteristino je da se brojani pokazatelji, uzroci i motivi samoubistava demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske stidljivo uvaju i rijetko se o tome otvoreno i sa egzaktnim pokazateljima govori. Stie se utisak da se radi o organizovanoj stigmi predmetnog problema. Na drugoj strani, jo je karakteristinije stanje, gdje se broj samoubistava demobilisanih boraca - pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine prikazuje znatno uvean, nego to su to podaci ovoga ali i jo nekih relevantnih istraivanja pokazali. Odgovor na visoke i kritino visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritino visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba traiti (i) u injenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, nareivanja i izvravanja brojnih ratnih zloina, a njih 19.473 je uestvovalo (i) u zloinu genocida nad Bonjacima u i oko Srebrenice.
prinosi i stvaranju pogrene slike kod onih koji imaju nejasnu predstavu o udu bosanskog otpora. Oekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovini nastavljen je i od 2006.-2010. godine, kada je zabiljeeno ukupno 2.525 samoubistava ili u prosjeku 505 samoubistava godinje. Republika Srpska i dalje se kree na nivou preko 270 samoubistava godinje. Posebno je karakteristino da su u Republici Srpskoj u 2006. i 2007. godini stope samoubistava bile visoke. U periodu 2006.-2010. godina stope samoubistava u Federaciji BiH bile su niske. Specifine okolnosti ivljenja graana Bosne i Hercegovine (1992.-1995.) imaju zdravstvene, socioloke, duhovno-religijske, maBEHAR105106

terijalne i politike dugorone implikacije na ivot svakog pojedinca u zemlji. U studiji koju su predstavili api i Stuvland, 78% bosanske djece je izjavilo da su doivjela barem est traumatskih iskustava tokom rata. Primjer: Djeca koja su izbjegla iz Sarajeva su imala manje traumatskih iskustava od djece koja su morala ostati (Karai i Zvizdi, 2000; Osmanovii, Zvizdi, 2000.). Trajnost pamenja percipiranog uveliko zavisi od bogatstva detalja koji ine jednu cjelinu. Agresor je, u mjerama surovosti i sadizma, naao rjeenje za svoje unaprijed pripremljene planove. Planovi su bili jasni: Sarajevo treba da umre, ali ne odmah, ve dozirano, u strahu, u mukama, u bezizlazu. Graanima Sarajeva

treba uskratiti sve to ivot ini ivotom: i hranu i vodu i san i struju i informaciju i komunikaciju i... (Karaveli & Rujanac, 2008., str. 181). U Sarajevu u opsadi i znanost je ostala zbunjena. Izvreno je empirijsko istraiva1 nje zastupljenosti simptoma posttraumatskog stresnog poremeaja kod stanovnika Grada Sarajeva u etiri opine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) trinaest godina nakon zavretka agresije na BiH, tanije, ispitano je prisustvo posttraumatske stresne simptomatologije u odnosu na tri skupine simptoma i to: intruzije, izbjegavanje i iritabilnost. Rezultati istraivanja pokazuju da je 32,8% ispi1

Brigadir dr. Zemir Sinanovi, mr. sci prim. dr. Nermana Mehi-Basara, mr. sci prim. dr Senadin Ljubovi, prim. dr. Aida Hadibajri, prim. dr. Muhamed Hasanbegovi i dr. Emina Kurtagi-Pepi, (2009.), Projekat istraivanja zastupljenosti posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) kod stanovnika Kantona Sarajevo, Sarajevo: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo.

81

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

tanika ispoljavalo blage simptome vezane za psiholoku traumu, 30,6% umjerene simptome traumatizacije, a 18,6% vrlo izraene simptome PTSP. Iz svega proizlazi da u ovom istraivanju 82% graana, u etiri gradske opine Kantona Sarajevo, ima neki sa stresom povezani simptom. Dobiveni rezultati ovog istraivanja nedvosmisleno pokazuju da stanovnici Kantona Sarajevo ispoljavaju kliniki uobliene znake hroninog posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) u znatnom veem procentu u odnosu na sredine gdje nije bilo ratnih stradanja. Provedeno je i drugo empirijsko istraivanje u populaciji demobilisanih boraca i logoraa Sarajeva u opsadi. Analizom i statistikom obradom dobivenih rezultata moe se zakljuiti da 62,2% ispitanika demobilisanih boraca i logoraa Sarajeva u opsadi ima simptome i znake posttraumatskog stresnog poremeaja.2 Sarajevo u opsadi (1992.-1995.) biljeilo je niske i srednje stope samoubistava (prethodna tabela), to je ispod znanstvenog oekivanja. Najmanja stopa samoubistava 8,2 zabiljeena je 1992. godine (poetak agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno stavaljanja Sarajeva u opsadu), tanije, kada je bio najvii nivo destrukcije Sarajeva u opsadi od strane agresora ubistava, ruenja objekata... Najvea stopa samoubistava u Saraje2

Usljed nevienih ratnih strahota koje su pogodile Sarajevo u opsadi, prisutan je bio i tzv. tamni broj samoubistava - kada su rtve svjesno traile smrt npr. izlazak iz zaklona i svjesno izlaganje snajperima agresora koji su koristili svaku priliku.

Brigadir dr. Zemir Sinanovi, mr. sci prim. dr. Nermana Mehi-Basara, mr. sci prim. dr Senadin Ljubovi, prim. dr. Aida Hadibajri, prim. dr. Muhamed Hasanbegovi i dr. Emina Kurtagi-Pepi, (2011.), Projekat istraivanja zastupljenosti posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) kod demobilisanih boraca Kantona Sarajevo, Sarajevo: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo.

vu u opsadi, ali ipak u okviru srednjih stopa, bila je 1993. godine i to 16,1. Iz tabele je vidljivo da su, u periodu 1996. 2005., u Sarajevu bile srednje stope samoubistava (to je takoe ispod znanstvenog oekivanja, budui da se oekivalo, kao i poslije svakoga rata, da se poveavaju stope samoubistava). Usljed nevienih ratnih strahota koje su pogodile Sarajevo u opsadi, prisutan je bio i tzv. tamni broj samoubistava - kada su rtve svjesno traile smrt npr. izlazak iz zaklona i svjesno izlaganje snajperima agresora koji su koristili svaku priliku.

Zakljuak Najvee mogunosti za objanjenje posttraumatskog stresnog poremeaja i samoubistva imaju one znanstvene discipline koje se nalaze na granici gdje se individualno i drutveno proimaju. Niti jedna od teorija, kao i rezultati mnogih empirijskih istraivanja, nisu dali konaan odgovor: zato se ljudi ubijaju? Aktuelne teorije i empirijska istraivanja, svaka na svoj nain, nam pomau da to bolje shvatimo fenomen samoubistva. Sklop drutvenih, psiholokih, psihijatrijskih, porodinih i drugih faktora, uz moguu dominaciju jednog nad drugim ili njihovo kumu-

82

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

lativno djelovanje, imaju znaajnu ulogu u etiologiji pojave samoubistva. Pored navedenog, prisutni su i stavovi da odgovor na samoubistvo postoji. Naime, mogue je sprijeiti samoubistvo u mnogim sluajevima, preokrenuvi tok emocija, misli... odnosno suicidalnih namjera pojedinaca koji autodestrukciju smatraju jedinim moguim izlazom. Procjena je da odgovor lei u predikciji i prevenciji. Prevencija suicida se neminovno namee kao nuni prioritet svakog drutva, budui da su brojke neumoljive i da svakim danom imamo sve vie novih sluajeva samoubistava. Traumatsko iskustvo agresije na BiH je jo snaniji razlog da se i bosanskohercegovako drutvo ozbiljnije pozabavi prevenciji i predikciji suicidalnog ponaanja svoje populacije. Bosanskohercegovaki primjer potvruje da drava i drutvo nedovoljno tretira rastui problem samoubistva. Mogli bi rei da se organizirana prevencija i predikcija i ne poduzima. Ustalilo se misliti da je to je neto na drutvenoj margini, to je tabu tema. Znakovit i ilustrativan primjer je naredba ratnog zloinca Ratka Mladia, izdata poetkom maja 1992. godine, podinjenim oficirima, od kojih se rezolutno trai da bombardiraju stambene etvrti Sarajeva sve dok tamonjem stanovnitvu ne razvue pamet! Nad rtvama su nasilno vreni brojni zloinaki akti, ime su im nanesene i teke tjelesne povrede. Posebno treba ukazati na silovanje djevojica od est-sedam godina. Tako je, primjera radi, najmonstruoznije silovanje izvrila grupa od dvadeset Srba u vogoanskom logoru Kod Sonje, gdje su silovali dvije djevojice od 7 i 13 godina i to u prisustvu njihove majke. DjevojBEHAR105106

ice su umrle od posljedica silovanja (Zloini nad djecom Sarajeva u opsadi, p.133). Snage odbrane BiH od agresije, ipak, biljee mali broj samoubistava, u odnosu koliko se (znanstveno gledano) oekivalo. Tanije, prisutan je nesrazmjer izmeu obima i jaine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i broja realiziranih samoubistava. Moda odgovor lei u sljedeem: Bosanci su preivjeli nerazuman rat pomou dara mentalnog integriteta. Svaki istaknuti novinar koji je bio u Bosni u toku rata svjedoio je i izvjetavao o ovom daru mentalnog integriteta, daru nasljeenom iz vjerske tradicije i kulturnih obiaja u Bosni (Doubt, 2003., pp. 27-35). Prema islamskom uenju: sve to se odnosi na veliki grijeh ubistva, odnosi se i na samoubistvo poto je to oduzimanje neijeg ivota (Qardawi, 1997., p. 418). Prema istom uenju, ko se ubije bilo kojim sredstvom, ubio je duu koju je Bog zabranio ubiti bez opravdanog razloga. ovjek nije vlasnik svoga ivota, jer nije on stvorio sam sebe, nije stvorio ak nijednu eliju svoga tijela; njegov ivot je blagodat koju mu je dao na uvanje Bog. ovjek nema pravo da ivot zapusti, da mu nanese tetu ili da ga uniti. U Kuranu stoje rijei: I sami sebe ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to uini iz nasilja i neprijateljstva - Mi emo u vatru baciti, to je Allahu lahko (sure En-Nisa, 2930). Veina komentatora Kurana se slae da se sa ovim brani ubijanje drugih ljudi, kao to se njime zabranjuje i samoubistvo, ili injenje neega to moe dovesti do smrti. Oni koji su napadali dravu BiH, a posebno oni koji su poinili ratne zloine, prema povjerenim
83

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

priama, imaju none komare praene tekim i dugim neprospavanim noima i krikovima rtava, a prema rezultatima istraivanja veina ih je oboljela od posttraumatskog stresnog poremeaja usljed ega su mnogi poinili i samoubistvo.
Literatura
Bandovi, S.: Genocid: sluajevi, poreenja i savremene rasprave, Pregled, Sarajevo, 2008. Cigar, N.: Genocid u Bosni-politika etnikog ienja, BKC, Sarajevo, 2008. eki, S.: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, knjiga 1 i 2, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2004. avoki, K.: O neprijatelju, Prosveta, Beograd, 1989. Doubt, K.: Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003. Durkheim, E.: Samoubistvo, Bigz, Beograd, 1997. Dizdarevi, I.: Barbari su bili bolji, Sarajevo, 1998. Fromm, E.: Anatomija ljudske destruktivnosti I, Naprijed, Zagreb, 1989. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava: Zloin nad djecom Sarajeva u opsadi, Moare, Sarajevo, 2010. Karaveli, V. & Rujanac, Z.: Opsada i odbrana Sarajeva 1992.-1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. Brigadir dr. Zemir Sinanovi, et. al.: Projekat istraivanja zastupljenosti posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) kod stanovnika Kantona Sarajevo, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2009. Brigadir dr. Zemir Sinanovi, et. al.: Projekat istraivanja zastupljenosti posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) kod demobilisanih boraca Kantona Sarajevo, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2011. Sinanovi, Z.: Ljudska prava i odbrana bosanskohercegovakog drutva i drave od agresije, magistarski rad, Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Sinanovi, Z.: Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2012.

Oprotajno pismo ratnog zloinca

SLUAJ SRPSKOG SNAJPERISTE,

kojeg je duh ubijene djevojice Dijane progonio osam godina

Posljednja stanica Beograd...
Dragi, nepoznati itaoci, vi do kojih dopiru ovi redovi, itajte, pamtite, uite i pratajte! Surovi rat, koji sam ja najmanje elio napravio je od mene zvijer bez kontrole i, ako neko moe zbog toga da ali, onda sam to ponajvie ja. Naravno, nije mi ao sebe, moja smrt je najmanja kazna koju sam zasluio: ao mi je zbog onih zloina koje sam u bezumlju poinio, ao mi je onih ivota koje sam ja oduzeo, ivota nevinih koji se nikako ne mogu povratiti. Zatekao sam se u tom ratu neeljno, ali i svjesno, smatrajui, tada, da niko ne smije da se skloni kada se rjeavaju pitanja bitna za njegov narod. U neto moramo vjerovati, a u ta emo ako neemo u sopstvenu otadbinu, u sopstveni narod? Dakle, uzeo sam uee u borbama, a zbog svojih streljakih sposobnosti i dobrog poznavanja grada u kojem sam proveo cio ivot, postao sam individualni borac, snajperista. Mijenjao sam poloaj svakog dana. Nou se prebacivao iz zgrade u zgradu, i zauzimao najviu, najskriveniju i najzaklonjeniju poziciju, a onda, kada zora svane, vrebao neprijatelja. Pazio sam, prije svega, na protivnike snajperiste, bilo je vano da njih eliminiem. Bila je to igra ivaca i onaj ko bi popustio, pokazao se prije vremena, u pogrenom trenutku, taj bi stradao. Ja sam u tom ratu bio dobar. Bio sam strah i trepet za protivnike i malo je njih poslije okraja sa mnom, preivjelo. Naravno, imao sam i druge ciljeve. Kada su mi bili dostupni, gaao sam i redovne borce koji su se motali po ulicama. Nikad, ponavljam NIKAD nisam gaao one za koje je postojala sumnja da su iskljuivo civili. Ne znam kakav je avo uao u mene tog dana. Sjeam se, bio je vreli ljetnji dan, avgust 1992., rano popodne. Kroz magino oko durbina oprezno sam posmatrao ulice. Vidio sam civile. Uglavnom starce i ene, kako oprezno izviruju iz kua. Nastalo je zatije i oni su se uputili na esmu, na obali Miljacke, da dopune zalihe vode. Vidio sam jednu stariju enu kako odmie od esme i jednu enu sa djetetom, djevojicom, kako brzo potura balone pod lulu esme... Uhvatio sam lice djevojice i shvatio sam da se ona smije, ba kao da se oko nje ne deava nikakvo ludilo. A onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene. ta se ona smije, mislio sam, da li se ona to meni smije?! Ja se tu zlopamtim, krvavim u ivotu bez ivota, a ona se smije kao da mi prkosi kako, uostalom, smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam. Nee ti meni vala, rekao mi je neki paklen glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se

84

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

prst, ba kao da ga ja ne kontroliem, spustio na obara i poeo da ga stiska... Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni prst me nije vie sluao... Nisam vie ni nianio, samo sam osjetio trzaj puke, a onda sam je odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to liilo na nonu moru, kao neki san na javi. Ma, tjeio sam se, ko i jeste neki san, nita se od toga nije desilo... Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu esme: djevojica je leala na zemlji, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgrenom licu. Nikad poslije toga vie nisam bio isti. Tajnim kanalima pobjegao sam iz Sarajeva i ilegalno preao granicu. ivio sam u jednom njemakom gradii, radei kao pera ulica, krijui se, izgleda, i od samog sebe. Vrijeme sve odnosi, pa tako i moju nesreu. Znao

sam da strani zloin nikada neu zaboraviti, znao sam da sam poinio zloin koji se ne moe nikako okajati, ali pokuao sam da ivim dalje... Tako sam doekao i kraj rata i povratak u Sarajevo. U poetku je sve teklo gotovo normalno. Uspio sam da povratim svoj stan, naao sam i posao, miran, siguran, u poti. Poeo sam lagano da zaboravljam, trudei se, prije svega, da izbjegavam obalu Miljacke, koliko je to bilo mogue. Naroito onu kobnu esmu... Jedne noi, tihe i lijepe, zatekao sam se u kafani. Pie dva sa drutvom i vrijeme je neprimjetno prolazilo. Bilo je dva sata poslije ponoi kada sam se, pripit, uputio kuu. U tom stanju, zaboravio sam se i proao obalom Miljacke... Nisam toga ni bio svestan sve dok, odjednom, nisam shvatio da stojim pored one, za mene stra-

O autoru Brigadir Zemir Sinanovi kroz Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine, aktivno sudjeluje u pripremi odbrane Bosne i Hercegovine od agresije. Aprila 1992. godine, sa jo dva lica, bio je zarobljen od strane pripadnika agresorske bive JNA, kada je preivio strijeljanje. U aprilu 1992. godine dobrovoljno pristupa Armiji Republike Bosne i Hercegovine, u kojoj je obavljao visoke vojne dunosti. Uesnik je znaajnih vojnih operacija u odbrani bosanskohercegovakog drutva i drave od agresije (1992.-1995.). Magistrirao je na temu: Ljudska prava i odbrana bosanskohercegovakog drutva i drave od agresije. Doktorsku disertaciju odbranio je pod naslovom Socioloki aspekti samoubistva u Bosni i Hercegovini (1985. 2005.). Sudjeluje u radu Strunog tima za izradu i implementaciju Programa praenja, prevencije i lijeenja demobilisanih branilaca i lanova njihovih porodica od PTSP. Dao je znaajan doprinos u radu Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Autor je knjige: Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize. Koautor je osam knjiga i prirunika. Objavio je dvadeset strunih i naunih radova. Izvrio je recenziju pet knjiga. Trenutno se, u inu brigadira, nalazi na dunosti naelnika Uprave J-2 (Vojnoobavjetajne slube) Oruanih snaga Bosne i Hercegovine. Izabran je u znanstveno - nastavno zvanje docenta nauka.

ne esme. Bio sam nepokretan, odjednom potpuno trijezan, nesposoban da se pomjerim ili reagujem. Pogled mi je pao na plonik osvijetljen titravom svjetlou uline lampe i tada mi se uinilo da stojim usred krvave lokve. Strah i uas su prostrujali u mojim venama i tada mi se uinilo da ujem glas, mili djeiji, koji dopire negdje iza mene. Zato si mi to uinio, zato si me povrijedio? ... A tada sam ve bezumno trao, bjeao od mjesta mog zloina, od mjesta strave i uasa. Uletio sam u stan, ne znam ni kako, nategao rakiju direktno iz flae i pokuao da se smirim. Sjeo sam u fotelju, zapalio cigaretu, a tada mi je pogled pao na cipele: bile su krvave! Jo jednom me uas protresao, a tada sam, jasno i glasno, zauo mili djeiji glas: Zato si to uinio? Okrenuo sam se u magnovenju i na vratima ugledao djevojicu sa krvavom rupom na grudima, blijedog lika i uarenih oiju. Tada sam se onesvijestio i slijedee ega sam bio svjestan je jutro i ja u fotelji, zguvan, sa stranom glavoboljom i krvavim cipelama... Od tog dana za mene nije bilo mira, posjeivala me utvara nevine djevojice svuda i na svakom mjestu. Ne znam kako, odjednom sam pomislio da treba da odem u crkvu Svetog Marka u Beogradu i da me tamo eka spas. Stigao sam, ve je bila no, ali crkvi nisam priao: kad sam pokuao, preda mnom bi se isprijeio duh djevojice. Ovo pismo piem uz treperavu svjetlost ulinog osvjetljenja u parku pored eljeznike stanice, a kada ga okonam, prerezau vene depnim preorezom. Ne vidim nikakav drugi izlaz... Molite se za moju duu, Predrag O. (Zloini nad djecom Sarajeva u opsadi, pp. 128-130).

BEHAR105106

85

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Intervju: Midhat Rianovi

Razgovarao: Sead Begovi

NAZIVI JEZIKA
nisu putokaz
meusobnom razumijevanju ljudi
Dr. Midhat Rianovi je profesor emeritus engleskog jezika i lingvistike Univerziteta u Sarajevu. Magistrirao je i doktorirao iz opte lingvistike na Miigenskom univerzitetu u SAD 1969. godine. Predavao je na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu nepune etiri decenije. kolske 1984-85. godine bio je gostujui Fulbrajtov profesor naeg jezika i lingvistike na Ohajo univerzitetu u SAD. Pozivan je da dri predavanja na univerzitetima bive Jugoslavije, u Zagrebakom lingvistikom krugu, na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, te na Oksfordskom univerzitetu. Objavio je pet knjiga (od kojih jednu u SAD) i preko 50 naunih i strunih radova u domaim i stranim asopisima. Nosilac je vie priznanja za nauni rad, meu kojima su i godinja nagrada sarajevske Svjetlosti za knjigu Jezik i njegova struktura i nagrada za najbolje struno djelo na sarajevskom Sajmu i Bijenalu knjige za Praktinu englesku gramatiku. Jedan je od pionira simultanog prevoenja u bivoj Jugoslaviji - bio je prevodilac na oko 40 meunarodnih skupova, prevodio je i Dejtonske pregovore i suenja na Tribunalu u Hagu.
86

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Profesore Rianoviu, dobro doli u Behar. Vas ne treba posebno predstavljati, svi koji se zanimaju za jezik znaju da ste glasoviti lingvist koji je objavio pet knjiga i preko 50 znanstvenih radova. Poznati ste i po lancima koje ste objavljivali u bosanskim dnevnim listovima i tjednicima. U svojoj posljednjoj knjizi O bosanskom jeziku, o propadanju Bosne, i ... o vama rekli ste da ste po nacionalnosti ovjek. Da li uz tu iru identifikaciju imate jo neku, vezanu za nae podneblje? Ime vam je Midhat, pa biste trebali biti Bonjak. Da, pored svoje glavne pripadnosti ljudskom rodu, ja pripadam i ljudskom kolektivu koji govori mojim jezikom. To je za mene jedan jezik, koji se samo naziva razliito u raznim geografskim oblastima gdje se govori. Zato sam ja osim to sam ovjek - i Bosanac i Hrvat i Srbin i Crnogorac. Dva staroslavenska plemena, Srbi i Hrvati, govorili su potpuno istim jezikom kad su prije hiljadu i vie godina naseljavali Balkan, pa su morali pripadati istom narodu, ije se ime zatrlo u vihoru vremena. Doavi u kontakt sa razliitim civilizacijama, Srbi i Hrvati su u meuvremenu poprimili neka osebujna svojstva, koja su uglavnom povrinske naravi i koja ne naruavaju znaajno njihovu ogromnu zajedniku kulturoloku potku. Sve kasnije podjele tog naroda poticale su od monika i silnika, koji su razbijali taj homogen narod, nadijevali mu zasebna imena, i stvarali feude i drave da bi vladali njima prema isprobanoj formuli Divide et impera (Podijeli pa vladaj). Ako su bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski jedan jezik, kaBEHAR105106

kvog smisla ima koristiti pojedinane nazive kao bosanski ili hrvatski. Moe li se onda, ako uvaimo vae pretpostavke, rei da se u Zagrebu govori bosanski, a u Sarajevu srpski ili hrvatski? Svaki od naa etiri podjezika, kako ih ja zovem, ima neke svoje specifinosti, koje su, istina, minijaturne u odnosu na zajedniku sr tih podjezika. Te minijaturne specifinosti dovoljne su na Balkanu da se dotinom idiomu da status jezika i nadjene mu se posebno ime. Ne zaboravite da je Balkan podario engleskom jeziku glagol to balkanize, koji, prema Oksfordskom rjeniku, znai podijeliti u

za najbolje nauno-publicistiko ostvarenje. Moe li se neto od vaih analitikih promiljanja u toj knjizi primijeniti na nau situaciju? Ta knjiga je proizala iz moje elje da napiem univerzitetski udbenik za nastavu opte lingvistike, sa naglaskom na kod nas malo poznatoj modernoj lingvistici, koja je revolucionisala shvatanja jezika karakteristina za tradicionalno jezikoslovlje. Nisam, dakle, imao veih naunih pretenzija. Njena najvea vrijednost je u tome to se modernolingvistiki pojmovi po prvi put kod nas ilustruju primjerima iz naeg jezika. Prema tome, ta knjiga nije nauno djelo u

Srbizacija i kroatizacija bosanskih Hriana trajala je sve do dananjih dana (ja poznajem vei broj bosanskih Pravoslavaca i Katolika koji jo nisu preobraeni u Srbe i Hrvate). Zajedniko istorijsko ime za sve stanovnike Bosne bilo je Bonjani prije dolaska Turaka, a nakon izvjesnog vremena po njihovom dolasku, Bonjaci, to je u stvari turska rije za stanovnike Bosne. Obje ove rijei su u meuvremenu postale arhaine i njihov pandan u savremenom bosanskom je Bosanac.

manje, meusobno suprotstavljene grupe. Diobe su najvea strast Balkanaca, daleko vea nego fudbal ili bilo kakav drugi sport ili hobi. Engleski se kao maternji jezik govori u nekih dvadeset standardnih varijanti, od kojih svaka ima jo niz lokalnih i socijalnih varijanti, pa ukupan zbir zasebnih engleskih idioma see i do par stotina. Ipak, nikad niko nije pokuao da engleski jezik zove drukije nego engleski. Godine 1985. objavili ste knjigu Jezik i njegova struktura, koja je nagraena godinjom nagradom izdavake kue Svjetlost

smislu u kojem je to Ajntajnova teorija relativiteta ili Darvinova teorija evolucije. Kod nas se suvie olako upotrebljava rije nauka, pa se ponekad sasvim prizemna istraivanja nazivaju naukom. to se tie vaeg pitanja o tome da li se neto iz te knjige moe primijeniti na nau jeziku situaciju, elim da istaknem da dananji lingvisti ne vjeruju da se moe niti da se treba dirati u sponatanu jeziku praksu. Svaki jezik je savren onakav kakav je Bogom dan. Intervencije jezikoslovaca radi uvoenja vjetakih kovanica potpuno su deplasirane sa gledita moderne lingvistike, i uglavnom su naputene u
87

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

naprednom svijetu. U nekim zemljama, meu kojima je na alost i Hrvatska, jo se uvijek pokuavaju naturiti narodu rune kovanice, toboe radi ouvanja istote jezika. Veinom se radi o tome da se strane rijei zamijene domaim. Danas lingvisti smatraju da u jeziku ne moe biti stranih rijei, jer iroke narodne mase ne poznaju jezike iz kojih dolaze te rijei, pa ih ne mogu ni izgovoriti. Naravno, svaki jezik ima rijei stranog porijekla, ali kad bismo ili dovoljno daleko u istoriju bilo kojeg jezika, otkrili bismo da je najvei dio leksike svakog jezika stranog porijekla. Treba li turcizme poput boja, kat, amac, majmun, sanduk, kutija, amar i behar izbaciti iz hrvatskog i srpskog i zamijeniti ih domaim rijeima? Ne treba ve zbog toga to su se potpuno adaptirale fonetici i gramatici naeg jezika, pa ih vie i ne prepoznajemo kao strane. Kompjuterski ip je postao divna hrvatska rije, nita manje hrvatska nego dom, zastava i zemlja, to pokazuje i injenica da ima hrvatsku mnoinu ipovi (kao domovi), a ne englesku ips. Onog trenutka kada se strana rije pone izgovarati glasovima jezika primaoca i gramatiki ponaati kao domaa rije, ona prestaje biti strana. Ovakav stav je oduvijek vaio u engleskom jeziku, pa zato nikad u njegovoj istoriji nije objavljen ni jedan rjenik stranih rijei, iako je engleski dosad preuzeo manji ili vei broj rijei iz preko 350 jezika. Rekao sam i da moderni lingvisti smatraju da se jezik moe sam o sebi brinuti, i da intervencije jezikoslovaca mogu samo tetiti jeziku. Ovakav stav je bio prisutan kod Anglosaksonaca dugo prije nastanka moderne lingvistike, pa Englezi nikad nisu imali
88

to je to isti bosanski jezik i koje su njegove odlike? Moderni lingvisti ne vjeruju da postaji ist i prljav jezik. Ranije se vjerovalo da je ist jezik onaj koji nije bio izloen uticaju drugih jezika pa je sauvao svoj prvobitni, izvorni oblik, te da se takav jezik mora njegovati kroz kole i uvati od stranih uticaja. Vuk Karadi je proglasio govor istone Hercegovine takvim istim jezikom. Zaista je tano da u krevitu i pasivnu istonu Hercegovinu nisu puno zalazili ni strani osvajai, jer tamo nije bilo nieg to bi im bilo interesantno, pa se tako govor tamonje populacije sauvao u najistijem obliku. Danas lingvisti ne vjeruju da je jezik koji nije primao rijei iz drugih jezika ist, a onaj koji je pretrpio uticaj stranih jezika prljav ili zagaen. Po tom prevazienom kriterijumu engleski bi bio najprljaviji jezik na svijetu. Meni je ist svaki jezik u kojem su misli izraene jednostavno i jasno.

pravopis, a nemaju ni rije koja bi sasvim odgovarala naem lektoru. To odsustvo popovanja u jeziku sigurno je jedan od faktora koji su doprinijeli da engleski postane prvi meunarodni jezik. Najzad, proklamacije jezikoslovaca o pravilnom i nepravilnom u jeziku, o stranim i domaim rijeima mahom se ne primaju u narodu, tako da se ve zbog toga mogu smatrati unaprijed promaenim. (Koliko obinih ljudi u Zagrebu govori perilica, brzoglas, nosiglas (mobitel), dalekozor, zrakomlat, pa i raunalo?) Govor ispunjen oblicima to ih propisuju jezikoslovci nema onu duu koju ima nepatvoreni narodni jezik, on zvui drvenasto i odbojno, a koriste ga uglavnom samo lingvistike neznalice i politiki poltroni (naravno, i osobe koje to moraju: nastavnici maternjeg jezika, spikeri, novinari i javni djelatnici). Po meni je unoenje vjetakih oblika u hrvatski zagaenje tog jezika, pa umjesto da slavimo jezikoslovce koji to rade, treba ih osuditi kao lingvistike neznalice i neprijatelje lijepog narodnog govora.

Mi Bonjaci u Hrvatskoj, naroito oni koji smo odrasli u ovoj zemlji, govorimo hrvatski. Da li je to ispravno ili bi moda trebali govoriti bosanski? Meni se redovno na tribinama u Sarajevu znaju nasmijati kada kao roeni kajkavac ponem izgovarati rijei arapskog ili turskog porijekla u bosanskom jeziku. To ak ispadne simpatino pa me sreom jo nitko nije ismijao, a ja jesam druge nasmijao. Svaki ovjek prirodno govori jezikom sredine u kojoj je odrastao, jer se jezik fonetski i gramatiki oblikuje do adolescencije. Moe se preuzimati leksika iz drugih varijanti istog jezika (kao to danas mnogi Bosanci preuzimaju hrvatske rijei), ali ona ne utie znatno na opi dojam o jeziku date osobe. Zagrepanin u Sarajevu odmah se prepoznaje kao Zagrepanin, kao to se Sarajlija u Zagrebu identifikuje kao Bosanac im progovori. Ne samo da ne treba mijenjati jezik sredine u kojoj smo odrasli nego to veinom nije ni mogue. Poneki Bosanac koje je ivio u Beog-

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Dananji lingvisti ne vjeruju da se moe niti da se treba dirati u sponatanu jeziku praksu. Svaki jezik je savren onakav kakav je Bogom dan. Intervencije jezikoslovaca radi uvoenja vjetakih kovanica potpuno su deplasirane sa gledita moderne lingvistike, i uglavnom su naputene u naprednom svijetu. U nekim zemljama, meu kojima je na alost i Hrvatska, jo se uvijek pokuavaju naturiti narodu rune kovanice, toboe radi ouvanja istote jezika.

radu i tamo nauio ekavicu nastavi da govori ekavski kad se vrati u Sarajevo, ali ekavica ne pristaje akcentaskoj strukturi, melodiji reenice i drugim obiljejima tipino bosanskog izgovora, pa ti ljudi ponekad zvue smijeno. Meni su smijeni i Hrvati iz Hercegovine koji u svoj inae savren bosanski jezik ubacuju hrvatske rijei izgovarajui ih na bosanski nain, pa kau tia umjesto tisua jer se u dananjem bosanskom redovno gube visoki vokali i i u u nenaglaenim slogovima (nijedan Bosanac nee danas rei pokuaj, svi kau pokaj!) Glavna poruka modernih lingvista glede upotrebe jezika jeste: to manje interveniemo u jeziku, to bolje po jezik. Kad ja ovo kaem, ljudi me pitaju da li je onda ispravno govoriti more umjesto moe, tuj umjesto tu, ondak umjesto onda, nako umjesto onako. Da, odgovoram ja, ti nepravilni oblici su sasvim pravilni u spontanom razgovoru sa (prisnim) prijateljima, ali ne u javnim nastupima. Svaki jezik ima govornu varijantu, koju ljudi koriste u svakodnevnoj nezvaninoj komunikaciji, a, naBEHAR105106

ravno, i jedan ulickani jezik kojim se slue u zvanilnim prilikama. To vai kako za evropske jezike, tako i za jezike pacifikih otoka. Svi normalni ljudi sami podeavaju svoj govorni stil situaciji u kojoj se nalaze, jer svaki ovjek pored gramtikih intuicija (koje mu kau, recimo, da veliki kua i mala krevet nisu prihvatljvi) nosi u sebi, a da esto toga nije svjestan, i stilske intuicije (koje mu kau, recimo, da je ne mere neprihvatljivo u javnom nastupu u Bosni, ali da je sasvim prihvatljivo ak i poeljno u spontanoj komunikaciji sa bliskim osobama). Naravno, nemaju svi ljudi dovoljno istanane intuicije, pa kad dou u glavni grad govore ondak i iz razloga to, kao to su govorili na selu, umjesto onda/zatim i jer. Ipak, veina ljudi ima osjeaj za jezik primjeren datoj situaciji i zato lektori esto unakazuju na prirodni izraz, pa ih teba to vie izbjegavati. to je to isti bosanski jezik i koje su njegove odlike? Moderni lingvisti ne vjeruju da postaji ist i prljav jezik. Ranije

se vjerovalo da je ist jezik onaj koji nije bio izloen uticaju drugih jezika pa je sauvao svoj prvobitni, izvorni oblik, te da se takav jezik mora njegovati kroz kole i uvati od stranih uticaja. Vuk Karadi je proglasio govor istone Hercegovine takvim istim jezikom. Zaista je tano da u krevitu i pasivnu istonu Hercegovinu nisu puno zalazili ni strani osvajai, jer tamo nije bilo nieg to bi im bilo interesantno, pa se tako govor tamonje populacije sauvao u najistijem obliku. Danas lingvisti ne vjeruju da je jezik koji nije primao rijei iz drugih jezika ist, a onaj koji je pretrpio uticaj stranih jezika prljav ili zagaen. Po tom prevazienom kriterijumu engleski bi bio najprljaviji jezik na svijetu. Meni je ist svaki jezik u kojem su misli izraene jednostavno i jasno. to za vas kao lingvistu i spektralnog intelektualca znai etnonim Bonjak? Ja sam svoje miljenje o etnonimu Bonjak izloio i podrobno obrazloio u ranije pomenutoj knjizi. Meni je prihvatanje etnonima
89

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Bonjak umjesto Bosanski Musliman s jedne strane znak poslovine bosanske gluposti, a s druge strane i indirektan signal jednog esto podsvjesnog stava krajnje odbojnosti dananjih bosanskih Muslimana prema svemu to u nazivu ima lekseme Musliman i Islam ili njihove pridjevske izvedenice. Sve do 1992. godine stanovnici Bosne koji su ispovijedali Islam zvali su se(be) Bosanski Muslimani. Tokom 400 i vie godina niko od bosanske uleme a kasnije bosanskih intelektualaca sa muslimanskim imenom nije doveo u pitanje taj naziv. U osmanlijskim defterima (poreskim knjigama) koji se odnose na Bosnu spominju se samo bosanski Pravoslavci, Katolici i Muslimani, nema ni traga od Srba i Hrvata, koji su kasnije napravljeni od bosanskih Pravoslavaca odnosno Katolika. Srbizacija (ili posrbljenje) bosanskih Pravoslavaca poela je u posljednjoj deceniji 18. vijeka, a kroatizacija bosanskih Katolika u etvrtoj deceniji 19. vijeka. U poetku su ova dva projekta sprovodili u djelo uglavnom svetenici i uitelji iz Srbije odnosno Hrvatske, a kasnije su se u njih ukljuili i brojni lokalni preobraenici. Srbizacija i kroatizacija bosanskih Hriana trajala je sve do dananjih dana (ja poznajem vei broj bosanskih Pravoslavaca i Katolika koji jo nisu preobraeni u Srbe i Hrvate). Zajedniko istorijsko ime za sve stanovnike Bosne bilo je Bonjani prije dolaska Turaka, a nakon izvjesnog vremena po njihovom dolasku, Bonjaci, to je u stvari turska rije za stanovnike Bosne. Obje ove rijei su u meuvremenu postale arhaine i njihov pandan u savremenom bosanskom je Bosanac. Ovaj se etnonim za mene odnosi i na Hercegovce, jer
90

se ova zemlja tokom najveeg dijela svoje istorije zvala samo Bosna, a Hercegovina je pridodata nazivu zemlje zahvaljujui veleizdaji Ali-pae Rizvanbegovia, koji je stao na stranu sultana u velikoj pobuni bosanske vlastele protiv osmanske vlasti 1831. godine. Da bi se oduio Rizvanbegoviu za njegovu izdajniku uslugu, sultan je izdvojio Hercegovinu iz Bosanskog Paaluka i od nje napravio zaseban Hercegovaki Paaluk, a Rizvanbegovia postavio za vezira. Tim inom je iniciran dvojni naziv zemlje, koji je kasnije i legaliziran. Naravno, mnogi poteni i pametni Bosanci protivili su se odnaroivanju Bosanaca, tj. prihvaanju tuih imena za svoj nacio-

Snjeana Kordi je odjeknula i u bosanskim medijima, gdje joj se gromoglasno aplaudiralo. U asopisu Dani objavljena su tri odlomka iz njene knjige Jezik i nacionalizam, kao i podugaak intervju s njom. Amer Tikvea, novinar koji ju je intervjuisao i glavni urednik Dana Faruk Bori, ispoljili su poslovinu bosansku glupost jer nisu ni primijetili da u njenom nazivu za na zajedniki jezik a to je srpskohrvatski nema atributa bosanski!

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Snjeana Kordi je najvei hohtapler koji se ikad pojavio na balkanskom lingvistikom prostoru. Ona je privukla panju javnosti zato to je prvi hrvatski jezikoslovac koji se javno zalae za policentrini srpskohrvatski jezik, koji bi po njoj trebao biti, kao i prije ratnih zbivanja 90-tih godina, zajedniki naziv za neto razliite idiome jednog jezika to se govori u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, i Crnoj Gori.

nalni identitet i jezik. Meu njima je najelokventniji bio franjevac fra Antun Kneevi, koji 1870. godine objavljuje lanak u asopisu Bosanski prijatelj, u kojem se otro obara na svoje sunarodnjake zbog njihovog olakog prihvatanja stranih naziva za svoj nacionalni identitet i jezik. (Kneeviev lanak bie integralno objavljen u mojoj sljedeoj knjizi.) Svi dobro znamo da postoji jako veliki broj Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Srbiji sa prezimenom Bonjak, ali ja sam se prvi sjetio da se posluim telefonskim imenicima da ustanovim njihov broj, i naao sam da ih ima na stotine. U Slavoniji, na Savi, odmah preko puta Bosne, postoji ovee selo koje se zove Bonjaci. Otkud toliki Bonjaci izvan Bosne? Jasno
BEHAR105106

je otkud: bosanski Hriani bjeali od turskog zuluma (koji je njima bio tei nego Muslimanima) i po dolasku u Hrvatsku odnosno Srbiju govorili da su Bonjaci. Da su oni tada bili Hrvati ili Srbi, zar ne bi na granici govorili Mi smo Hrvati/Srbi, bjeimo od turskog zuluma i vraamo se svojoj pradomovini sigurno bi nakon takve izjave bili objeruke primljeni od svoje hrvatske/srpske brae. (Mogue je da mnogi od njih nisu ni znali u ta davna vremena da postoje Srbi i Hrvati!) E sad na scenu stupa na vajni akademik Muhamed Tunjo Filipovi, koji je, kao to je dobro poznato, izgradio karijeru na ateizmu (izmeu ostalog je napisao i knjigu o Lenjinu, za koju je dobio nagradu i u kojoj tog zadrtog bezvjernika slavi kao jednog od najveih umova svih vremena). Neukim irokim masama teko je razdvojiti apelativ Musliman u vjerskom smislu od Muslimana kao pripadnika nacionalnog korpusa ija je dominantna religija Islam, mada se danas u svijetu to radi u mnogim nacionalnim zajednicama (u Izraelu se postatak sekularno orijentisanih ljudi kree od 40 do 80 posto, ali ni jedan izraelski Jevrej nee za sebe rei da je ita drugo osim Jevrej). Kad je poeo posljednji rat u Bosni, Tunjo je poelio da ugrabi to vei komad ratno-profiterskog kolaa, ali se bojao da u mu neko u novoj, naglo muslimaniziranoj Bosni podastrijeti njegovu raniju misionarski vrstu ateistiku prolost. Zato on vadi iz naftalina preivjeli turski etnonim Bonjak i lansira ga kao novo nacionalno ime bosanskih Muslimana. Vjerovatno zbog toga to je Zapad sve do prije pedesetak godina (tanije do otkria nafte u arapskom svijetu) smatrao Muslimane primitivnim, neobrazova-

nim i zatucanim, iroke muslimanske mase u Bosni jedva su doekale priliku da se oslobode sramnog muslimanskog identiteta. To sam i lino iskusio jer je na moj lanak o neprimjerenosti nacionalnog naziva Bonjak i o prednostima naziva Bosanski Musliman, objavljen u Osloboenju 2006. godine, reagovalo nekoliko obrazovanih bosanskih Muslimana, koji su me grdili to im ne dam da se zovu Bonjaci. Ako se malo odmetnete u udaljenija muslimanksa sela u Bosni, otkriete da se seljaci i dalje ponosno nazivaju Muslimanima, a lino sam se osvjedoio da Bonjak upotrebljavaju u smislu korumpirani bosanski Musliman. Mislim da je to pun pogodak. Znamo da imate i svoje miljenje o policentrinosti standardnog jezika kojim govore Srbi, Hrvati, Bonjaci i Crnogorci. to zapravo mislite o tom izumu Snjeane Kordi? Mislite li da Bonjaci, zbog interetnikih animoziteta izazvanih posljednjim ratom, ne bi trebali govoriti jezikom svojih dojueranjih neprijatelja? Snjeana Kordi je najvei hohtapler koji se ikad pojavio na balkanskom lingvistikom prostoru. Ona je privukla panju javnosti zato to je prvi hrvatski jezikoslovac koji se javno zalae za policentrini srpskohrvatski jezik, koji bi po njoj trebao biti, kao i prije ratnih zbivanja 90-tih godina, zajedniki naziv za neto razliite idiome jednog jezika to se govori u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, i Crnoj Gori. Naravno, to je bio ok za hrvatsku kulturnu javnost, koja ju je doekala na no. Ali ona je to upravo i htjela, jer dobro je poznato da okantni dogaaji diu veliku medijsku prainu, i
91

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

Snjea je postala medijska zvijezda. U jednom periodu rijetko su se mogle otvoriti novine na naim prostorima da u njima nije bilo neto o Snjei. Slavili su je jugonostalgiari, a hrvatski nacionalistiki orijentisani lingvisti pripremali joj lin. Ja sam objavio lanak o njenom hohapleraju, koji je, u bosanskoj verziji, objavljen u sarajevskoj dnevniku SAN, a u pohrvaenoj verziji, u Jeziku, uglednom asopisu za kulturu hrvatskog knjievnog jezika. U Jeziku je naslov mog lanka bio Lana lingvistika Snjeane Kordi. Ona, naime, tvrdi da u lingvistikoj nauci postoje egzaktni kriteriji kojima se odreuje kada dva ljudska idioma predstavljaju dva dijalekta jednog jezika, a kada su oni dva razliita jezika. Takvi kriteriji ne postoje, to je prvorazredna la. Izmislila je kriterij po kojem su dva idioma jedan jezik ako imaju 81% ili vie zajednikih rijei! Ne treba biti lingvist da se vidi da to ne stoji. Jedino mjerilo slinosti odnosno razliitosti meu jezicima je uzajamna razumljivost njihovih govornika. Da bismo pak mjerili razumljivost, morali bismo izmjeriti koja koliina znaenja je prenesena od jednog do drugog govornika, jer jezik postoji samo da bi prenosio znaenje od ovjeka do ovjeka. A znaenje nije krompir da se moe vagati na kantaru. Tu bi trebalo uraunati i faktor komunikativnosti sudionika u dijalogu: poznato je da ima veoma komunikativnih osoba, koje su u stanju da kau mnogo sa malo rijei (i koje znaju vjeto upotrijebiti i jezik tijela (body language)), kao i da, nasuprot njima, ima osoba koje su skoro nemute i kad govore sa osobom iz iste jezike zajednice. Da ne duim: lingvistika ne posjeduje znanstvenu aparaturu kojom bi se strogo razgraniio
92

dijalekt - ili bilo koja jezika varijanta - od jezika u irem, nadreenom smilu. tavie, ni jedan ozbiljan lingvist nikad nije ni pokuao da stvori takvu aparaturu, jer bi sam cilj takvog napora bio apsurdan. Nazivi jezika nisu nikakav putokaz meusobnom razumijevanju ljudi. Svijet je pun sluajeva gdje su osobe koje navodno govore istim jezikom meusobno ne raz-

holandski, a njemaki kae Ja govorim njemaki, a u stvari govore potpuno istim jezkom! Da i ne govorimo o kineskom, koji se sastoji od sedam meusobno potpuno nerazumljivih jezika ali koji se tradicionalno nazivaju dijalektima, iako bi Kinez iz Pekinga, koji govori mandarinski dijalekt kineskog i koji zna neto ruskog, bolje razumio Hrvata nego svog sunarodnja-

Svaki od naa etiri podjezika, kako ih ja zovem, ima neke svoje specifinosti, koje su, istina, minijaturne u odnosu na zajedniku sr tih podjezika. Te minijaturne specifinosti dovoljne su na Balkanu da se dotinom idiomu da status jezika i nadjene mu se posebno ime. Ne zaboravite da je Balkan podario engleskom jeziku glagol to balkanize, koji, prema Oksfordskom rjeniku, znai podijeliti u manje, meusobno suprotstavljene grupe .

miju (lino sam sluao tri dijalekta mog hrvatskog jezika podravski dijalekt kojim govore Gruntovani, izvorni dijalekt otoka Hvara, i jezik hrvatskog sela Bednja koje nisam razumio), kao i sluajeva gdje dvije osobe govore istim jezikom i savreno se razumiju, ali svaka od njih svoj jezik zove drukijim imenom; to je sluaj u selima uz holandsko-njemaku granicu holandski seljak kae Ja govorim

ka iz Honkonga, koji govori kantonskim dijalektom! Snjea je odjeknula i u bosanskim medijima, gdje joj se gromoglasno aplaudiralo. U asopisu Dani objavljena su tri odlomka iz njene knjige Jezik i nacionalizam, kao i podugaak intervju s njom. Amer Tikvea, novinar koji ju je intervjuisao i glavni urednik Dana Faruk Bori, ispoljili su poslovinu bosansku glupost jer nisu ni primi-

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

jetili da u njenom nazivu za na zajedniki jezik a to je srpskohrvatski nema atributa bosanski! To podsjea na 1907. godinu, kada su austrijske vlasti, pod pritiskom novopeenih bosanskih Srba i Hrvata, naredbom Zemaljske vlade zabranile viestoljetni naziv bosanski jezik i odredile da se jezik u Bosni zove srpskohrvatski. Sav otpor bosanskih Muslimana sveo se na pismenu izjavu Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije da naziv srpskohrvatski znai proteiranje Srba i Hrvata i povredu konfesionalnog karaktera islamskog narodnog elementa. Zbog takve pasivnosti i nebrige bosanksih prvaka za pitanja od optenarodnog interesa, bosanski Muslimani su skoro 100 godina zvali svoj jezik imenima dva naroda iji su ekstremni predstavnici nastojali da ih zbriu sa lica zemlje. Da se vratimo Snjeani Kordi. ta je njoj trebalo da nakon skoro deset godina profesionalnog bavljenja hrvatskim jezikom, tokom kojih je svoj jezik zvala hrvatski, krene da mu mijenja ime u srpskohrvatski? U traganju za odgovorom na ovo pitanje poao sam od aksioma da ogromna veina uglednih balkanskih intelektualaca rade samo ono to je u njihovom linom interesu, ali da to prikrivaju parolama koje zvue kao zalaganje za ire narodne interese. Vidjeli smo to na primjeru Tunje Filipovia. A evo kako sam ja prozreo Snjeanin hohtapleraj. Mnogi odsjeci za slavenske jezike na univerzitetima irom svijeta zadrali su naziv srpskohrvatski jezik u svojim studijskim programima i nakon to je taj jezik na teritoriji bive Jugoslavije rastoen u etiri jezika sa posebnim nacionalnim imenima. Takvi su bili i skoro svi njemaBEHAR105106

ki univerziteti, na kojima je Snjeana poela da predaje 1994. godine. Nastavnici tog jezika koji su se zalagali za njegove posebne nacionalne nazive (srpski, hrvatski itd.) nisu bili dobro vieni na njemakim univerzitetima. Ali poto Balkanski intelektualac podreuje i svoj narod i svoju dravu svojim linim interesima, Snjea kree u ofanzivu da dokae da je na je-

Ameriki mirovni aktivista Peter Lippman, koji se iskljuivo posvetio Bosni (zna i bosanski, a sad pie i knjigu o Bosni), rekao je da je moja prepiska sa omskim vie doprinijela istini o bosanskom ratu nego sve mirovne konferencije. I pored kritika koje su mu ranije upuivane, omski je nastavljao da podrava srpske agresore (izmeu ostalog je tvrdio da je Trnopolje bio obini izbjegliki logor!), ali nakon prepiske sa mnom, dakle tokom minulih 6-7 mjeseci nije se ni jednom oglasio na temu bosanskog rata.

poslao i na njenu privatnu e-mail adresu. Nije mi odgovorila ni privatno ni javno. Koliko ja znam, odgovarala je na sve kritike i u svim polemikama uglavnom izlazila kao pobjednik. Mislim da je glavni razlog taj to njeni oponenti u polemikama nisu poznavali lingvistiku literaturu koju je ona citirala da bi pokazala da je u pravu, ili se nisu kritiki postavljali prema takvoj literaturi. Iako sam je ja najee napao i na strunom i na moralnom planu, nikad mi nije odgovorila. Zato? Oito, zato to nije imala pravih argumenata. Imali ste zanimljivu polemiku s Noamom omskim. Kako je ona tekla i kako je primljena u javnosti kod nas i u svijetu? Noam omski je vodei svjetski lingvista. On je revolucionisao jeziku nauku na nain na koji to niko prije njega nije uradio. Moglo bi se rei da je on lingvistiki Darvin. Njegova generativna gramatika je danas zakon, nema ozbiljnog lingviste u svijetu koji je barem dobro ne poznaje, a ogromna veina vri istraivanja u okviru njegovog lingvistikog modela. Imao sam kratak susret s njim daleke 1966. godine, a vjerujem i da je itao bar dijelove moje doktorske disertacije objavljene u Americi. Politiki je aktivan jo od mladih dana (sada su mu 84 godine) i dosad je napisao preko 100 knjiga na politike teme. Njegovi politiki stavovi su ekstremno lijeve orijentacije, i moglo bi se rei da su neki njegovi pogledi vie lijevo nego odgovorajui pogledi Marksa i Lenjina. Ali, na zaprepatenje cijelog svijeta, on u minulim balkanskim ratovima staje na stranu agresora! Jedino mogue objanjenje je njegov tvrdokorni stav protiv amerikog imperijalizma, a poto se Amerika u
93

zik jedan (ali da je policentrian zna ona da neobrazovani balkanski puk pada na ovakve krupne rijei!), i da ga treba zvati srpskohrvatski, naravno sa ciljem da se dodvori svojim novim poslodavcima. Ja sam sve ovo rekao u lanku koji je dosad objavljen na tri mjesta: u sarajevskom dnevniku SAN oktobra 2010. godine, na blogu Zvonimira Despota (zvonimir.despot@vecernji.net) novembra iste godine, i u zagrebakom asopisu Jezik marta 2011. Isti lanak sam

MIDHAT RIANOVI - INTERVJU

jednoj fazi rata stavila na stranu rtve, on je, kao po nekom automatizmu, pristao uz agresora. Kaem da je to samo mogue objanjenje, jer logika tog objanjenja vodi u suludu pretpostaku da bi omski stao uz Hitlera da je ovaj napao Ameriku! Naravno, mnogi ljudi koji se izbliza posmatrali bosanski rat zgraavali su se nad njegovim stavom, pisali mu pisma i nastojali da ga dezauviu na svaki mogui nain, ali to njega nije uutkalo. Ja sam se, moram priznati, i suvie dugo premiljao da mu piem, pa sam to uinio tek pred kraj prole godine. On mi je odmah odgovorio, kratko i dosta nemuto, na-

kon ega sam mu ja ponovo pisao, ali sam ovog puta ostao bez odgovora. Cijela prepiska je objavljena (naravno, u prevodu na na jezik (da bi je mogli itati nai politiari!)) novembra 2011. u sarajevskom asopisu Slobodna Bosna. Dobio sam nekoliko pisama hvale od pojedinaca i mirovnih organizacija. Ameriki mirovni aktivista Peter Lippman, koji se iskljuivo posvetio Bosni (zna i bosanski, a sad pie i knjigu o Bosni), rekao je da je moja prepiska sa omskim vie doprinijela istini o bosanskom ratu nego sve mirovne konferencije. I pored kritika koje su mu ranije upuivane, omski je nastavljao

Dananji bosanski politiari u stvari vre tihi genocid nad bosanskim narodom zvanine statistike govore o hiljadama ljudi na ivici gladi, o armiji nezaposlenih i bespomonih, a zvanine statistiske su redovno blae od stvarnih.
94

da podrava srpske agresore (izmeu ostalog je tvrdio da je Trnopolje bio obini izbjegliki logor!), ali nakon prepiske sa mnom, dakle tokom minulih 6-7 mjeseci nije se ni jednom oglasio na temu bosanskog rata. Naravno, ni jedan bosanski politiar nije se udostojio da mi kae barem jedno kratko hvala (a znam da su svi itali moju prepi-

sku). Ljudi kojima to kaem obino se zgraaju u nevjerici, ali ja lino nisam nimalo iznenaen jer sam svjestan da nai politiari rade samo ono to je u njihovom linom interesu, a narod za njih postoji samo kad im zatreba kao glasaka maina ili topovska hrana. Dananji bosanski politiari u stvari vre tihi genocid nad bosanskim narodom zvanine statistike govore o hiljadama ljudi na ivici gladi, o armiji nezaposlenih i bespomonih, a zvanine statistiske su redovno blae od stvarnih. Bosna je po broju samoubica po glavi stanovnika u samom vrhu Evrope, a ve imamo i slavni rekord da su se ak etiri biva vojnika ivi spalili da bi skrenuli panju javnosti na svoju bezizlaznu situaciju. A ti isti vojnici su ratovali i ivot rizikovali da osiguraju ministarske fotelje politiarima koji su ih doveli u bezizlazan poloaj. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je izvrila istraivanje o psihikom zdravlju Bosanaca i ustanovila da 80% posto bosanskog stanovnitva pati od manjih ili veih psihikih trauma. Analitiari iz WHO pripisuju to stanje iskljuivo ratnim zbivanjima, ali ja mislim da grijee i da je ak broj psihiki traumatiziranih osoba sada vei nego odmah poslije rata, jer je rat sa neimatinom, koji je uslijedio nakon pravog rata, takoer uzeo teak psihiki danak. Ja vjerujem da je samo pitanje vremena kada e se ovaj tihi genocid pretvoriti u glasan topovski genocid, jer rat je za politiare ipak najbolji biznis, a politari su vlasnici rata. Svjesni su da nee ii na front i da njihov fiziki integritet nee biti ugroen, a u saradnju sa neprijateljskim politiarima (sjetimo se Karaoreva!) mogu mirno dijeliti ratni plijen.

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

MIDHAT RIANOVI (Iz djela)

Donosimo nekoliko lanaka iz knjievno-publicistikog opusa Prof. Rianovia, koji su veinom objavljeni u periodu od 2006. do 2010. u dnevniku Osloboenje i u sarajevskim asopisima Dani, Slobodna Bosna i Start. Prvi lanak, Sjeanje na Sarajevo napisan je na engleskom pod naslovom Remembering Sarajevo dok je profesor radio kao simultani prevodilac na Tribunalu u Hagu.

Sjeanje na Sarajevo
Osmijeh - proljee 1939, proljee 1941.
Njen osmijeh Ah, ta bih samo dao kad bih mogao spjevati odu tom rajskom ukazanju sa tako obinim imenom! Ali kako bih mogao i nagovijestiti rieima onu bujicu emocija koje mi je taj osmijeh slao pod kou i veselio cijelo moje bie!? Poput kakve zanosne simfonije, njen osmijeh je imao uvertiru, dva do tri stava, i finale. Uvertira titranje usana koje je postajalo sve izraenije, otkrivajui sve vie i vie lelujavu bjelinu njenih zuba to obasjavaju duu posmatraa, sve dok se crte njenog lica ne bi pretvorile u kantatu koja opjevava toplotu njenog unutarnjeg bia Kako da nazovem pojedinane stavove simfonije njenog osmijeha kada mi se ini da nikakve rijei nisu dostojne njihove blistave ljepote? Ali siguran sam u jednom: svi ti stavovi su bili cantabile, jer su u mom tijelu proizvodili onu istu hemiju koju bi proizvela lijepa melodija. Jedan od tih stavova zaista je i bio pjesma u koju bi utkala Mimile, ime koje mi je dala iz milja. Finale njenog osmijeha bilo je carstvo blaenstva, to se oslikavalo na svakoj crti njenog lica, od vrha ela do vrata, u kolu slatkoe, ljepote i razdraganosti koja me je hipnotisala. Bio je to osmijeh Laure Papo Bohorete, ili tete Laure, kako
BEHAR105106

etnja - ljeto 1940, ljeto 1992.

Gdje su te rijei koje bi mogle opisati osjeanja petogodinjeg djeaka dok u ljetnje jutro eta s majkom kroz mreu ulica i sokaka Baarije, starog sarajevskog bazara? Da li i u jednom jeziku na svijetu postoje rijei koje bi mogle proizvesti muziku opinjenosti to proima cijelo bie djeteta dok koraa bajkovitim svijetom? Prvo, zrak ranog jutra u Sarajevu - svje i srebrnast, treptav i svjetlucav, ini ti se kao da plee u ritmu tvog vlastitog razdraganog srca. Zrak to obiluje umirujuim miomirisima: miris zimzelenog drvea sa okolnih planina, reski miris patine vjenih crkava, damija i sinagoga, oaravajui mehlemmiris hrane sultana i rada, koji se iri iz osunanih, irom otvorenih ainica Zatim sm prostor, ta poetina geometrija razliitih ali uzajamno komplementarnih linija i oblika osmanske, mavarske, austrougarske i secesijske arhitekture. Nikada se nisam slagao sa kritiarima u oblasti umjetnosti koji ne vole mjeavine arhitektonskih stilova. Arhitektura u Sarajevu trebala bi ih uvjeriti da mjeavine graevinskih stilova mogu, ba kao i mjeavine ljudi, proizvesti neoekivanu, nepredvidivu ljepotu. Ono to ini Sarajevo jedinstvenim jesu beskonana iznenaenja koja nam prireuju novi i neobini oblici, jedan za drugim. ak su i u turskom dijelu grada oduvijek postojale
95

sam je ja zvao. Laura Papo Bohoreta bila je jedan od rijetkih sefardskih pisaca koji su pisali judeo-panskim jezikom (poznatim i kao ladino), jezikom panskih Jevreja iz esnaestog stoljea, kada su oni protjerani samo zato to nisu slijedili istu religiju kao kraljica Izabela. A onda u proljee 1941. godine, nacisti dooe u Bosnu i odvedoe moju tetu Lauru. Stradala je... Nije stradala od ruke ivih, jer ivi bi prepoznali ljubav i ljepotu u svakoj eliji njena tijela, ve je stradala od ruke ivih mrtvaca. ivot u svom najuzvienijem obliku prekraen smru - djelo mrtvoroenih hominoida. Gdje je tu pravda?, pitalo se estogodinje dijete u meni. Kako iko moe oduzeti djetetu cijelu galaksiju njegovog emocionalnog kosmosa, galaksiju koju je porodila Priroda, kao to je porodila i Mlijeni put? Ipak, teta Laura i ja smo na neki udnovat nain trijumfovali nad tim mrtvoroenim hominoidima: njen osmijeh jo uvijek grije moju duu, dok njihovi ledeni kosturi hlade zemlju u kojoj su zakopani. Njena ljepota jo uvijek osvjetljava moje emocionalne staze, dok njihovi ostaci oneiuju boiju zemlju. Sjeanje na nju i dalje ivi kao spomenik ljepoti i magiji ivota, a na njih kao kosmiki izmet.

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

varijacije na osnovnu temu. Neki duani nalazili su se blie ulici, neki dalje, neki su bili u ravni sa ulicom, a neki pod uglom. ini se da je svaki graditelj u svakoj svojoj tvorevini nastojao prikazati svoju jedinstvenu linost. Tu je, zatim, i ljubavna pria o sunevim zracima to grle krovove kua, koji, nasumice naslonjeni jedan na drugi, izgledaju kao da su i sami stopljeni u kaskadi zagrljaj. Preko krovova - stari dimnjaci nalik na ljude, munare i crkveni tornjevi to pleu aleluje u slavu sunca. Izvan i iznad ovog prizora ljubavi i slavlja - okolne planine omotane blagom izmaglicom, da ih ne zaslijepi velelepna predstava to se bez prestanka odvija dole u kotlini A onda jednog sunanog junskog dana 1992. godine, nakon to je grad bio svakodnevno granatiran vie od dva mjeseca, ponovo prolazim Baarijom. Mnogi od starih malih duana ostali su bez krova. Velika kupola velianstvene Gazi Husrev-begove damije probodena granatama. Stara pravoslavna crkva takoer jako oteena. Gdje god pogledam, prah i ruevine. Kameni zidovi starih razruenih zgrada pocrnjeli od zapaljivih raketa baenih sa okolnih brda. Baarija lije gorke suze, njeno lice je oskrnavljeno, njeno srce je pogoeno i slomljeno. Ipak, osjeaj saaljenja u meni prema onima koji su unitili ljepote Baarije snaniji je od osjeaja uasa i gorine koji me je obuzeo kad sam prvi put vidio te ruevine. Jer gradovi mogu biti uniteni i ponovo izgraeni, ali zlo koje je naneseno Baariji nastavie da ivi. Svaki metak ispaljen na Sarajevo istovremeno je ispaljen i na potomka onog koji ga je ispalio: to dijete e biti obiljeeno kroz cijeli
96

svoj ivot kao pripadnik iste grupe nacionalne, vjerske ili bilo kakve druge onih koji su ubijali sve to nije njihovo i tako zavjetali svom potomstvu nezasluen teret krivice. Krivice koju nita, nita, ba nita ne moe okajati.

Damija jesen 1943, ljeto 1992.

Neki se dogaaji izdvajaju u naim sjeanjima po tome to su se nekako dotakli najdubljih slojeva nae due. Jedan takav dogaaj u mom ivotu bila je posjeta etiri stoljea staroj Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu u pratnji mog oca, koji se, kao duboko poboan ovjek, osjetio dunim da svog osmogodinjeg sina povede na dumu. Bilo je blago jesenje podne, dvije visoke lipe u dvoritu damije prosule svoj ukastosmei nakit dole na kamene ploe. Pomjerajui se tamo-amo na povjetarcu, lie na podu poploanog dvorita liilo je na pokretni mozaik. Tamnozeleni paviljon na sredini dvorita natkrivao je fontanu zatienu elegantno uvijenim metalnim ipkama to su tvorile kupolu, dok je ubor vode u fontani prizivao slike iz Hiljadu i jedne noi... Premda sam i ranije bio u Gazi Husrev-begovoj damiji, tek mi se ovom prilikom, iz nekog neobjanjivog razloga, ljepota njene unutranjosti po prvi put ukazala u svojoj punoj aroliji. Posjetio sam mnoge bogomolje (moja omiljene znamenitosti na putovanjima), ali mi se ini da se ni jedna od njih ne moe mjeriti sa skladom i proporcijama glavne sarajevske damije. Centralni dio pod kupolom je velik ali ne prevelik, boj je mnogo ali ne previe, zidovi su ukraeni bogatim ali ne prebogatim dekoracijama. Maleni pro-

zori smjeteni odmah ispod kupole nemaju obojena stakla, to omoguava da prirodna, blistavo bijela svjetlost obasjava kaleidoskop boja u damiji, boja to pletu svoje pute po ilimima, zidovima i kaligrafskim napisima. Uzdignuti trijemovi bono od ulazne kapije sa elegantnim talasastim stupcima svojih balustrada od crvenosmee orahovine pruali su dobrodolicu dostojnu boanske harmonije i kontrapunkta unutar damije. Kada je imam poeo uiti Kuran na arapskom, kao da se smo nebo spustilo u damiju. Njegove melizme - krilate koije to nose u neki drugi svijet, njegov treptav glas - otkucaji srca to kuca u ekstazi, stanke izmeu ajeta - tiina to majestozno odjekuje. Raskoni ukrasi prosuti po damiji grandiozni hor to se pridruio imamu da pjeva u slavu Boga. Lica klanjaa ozarena poetskom pobonou. Sam vazduh u damiji plamti od zvukova to nebom odjekuju Od tada sam uo imame u mnogim dijelovima muslimanskog svijeta kako ue Kuran, ali mi se ini da se nijedan od njih ne moe uporediti sa imamom Gazi Husrev-begove damije iz vremena mog djetinjstva. Jednom prilikom sam uo sljedee objanjenje jednog muslimana iz Turske: Osmanlije su prenijele bosanskim muslimanima kiraet (stil recitovanja Kurana) od prije vie od etiri stoljea, koji su Turci uglavnom napustili. Ne potie li nevjerovatna ljepota bosanskog kiraeta iz vremena kada je traganje za ljepotom bilo fokus ljudskog ivota, ivota u kojem je ljepota bila u srcu svakog ljudskog pregnua? Onda ljeta 1992. godine, nakon etiri mjeseca granatiranja i hiljada granata baenih na moj voljeni grad, proetao sam Baari-

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

jom i proao pored Gazi Husrevbegove damije. I dan-danas se moje cijelo bie gri od boli zbog onog to sam vidio. Dvorite sa njegovim lipama, fontana, munara, stubovi, vanjski trijem, kupola sve je bilo oskrnavljeno oiljcima od granata, svuda su bile rupe to su vonjale mrnjom i vandalizmom. Cijeli prizor je liio na kadar iz kakvog horor filma snimljen nakon prolaska vanzemaljskog udovita kroz zemaljsku graevinu, udovita koje nema nikakvog osjeaja za ljudske vrijednosti ini mi se da su zloini priinjeni bogomoljama najodvratniji od svih zloina protiv ovjenosti. Kakav god da je na odnos prema bogovima, nepobitna je injenica da

su za milione obinih smrtnika bogomolje svetita transcendentalne nade, glavni oslonci ivota, oltari tradicije i kolektivnog identiteta to hrane smo srce kulture, sveta mjesta koja pruaju utoite od patnje i agonije. Ubiti crkvu, damiju, sinagogu ili bilo koju bogomolju znai prekinuti pupanu vrpcu nade, kulture i identiteta. Zastanimo na trenutak i pomislimo na one koji su mogli zaustaviti ubijanje svega to se naziva bosanskim od ljudskog tijela do ljudske nade ali to nisu uinili. Nastavimo istim mislima misliti o onima koji su mogli zaustaviti ubijanje svega jevrejskog prije pola stoljea, svega protestantskog prije nekih dvije stotine godina, svega

indijanskog prije nekih pet stoljea, svega ini se da ovoj listi skoro da nema kraja. Da li su oni koji nisu zaustavili genocid i svaki drugi oblik -cida koji je ovjek kadar poiniti ikad pomislili da bi i oni jednog dana mogli postati rtve, da bi i oni mogli vapiti za pomoi koja ne stie, pa ne stie? Hoe li iko prekinuti ovaj zatvoreni krug indiferentnosti, ili e on na kraju dovesti do unitenja ovjeanstva, tog jedinog svjetla na kraju tunela ispunjenog moralnom tamom, tunela u kojem, izgleda, danas ivimo?
Engleski original ovog eseja objavljen je u amerikom knjievnom listu The Bookpress (god. 6, broj 6) oktobar 1999, koji izlazi u gradu Itaci, u dravi Nju Jork.

O imenu (naeg) jezika

U svojoj novoj knjizi O bosanskom jeziku, o propadanju Bosne, i ... o vama, odlomak o imenu jezika poinjem ovom reenicom: Kao to psa ne vodite veterinaru da mu nadije ime, tako ni lingvistu ne treba pitati kako nazvati jedan jezik. U daljem tekstu ja kvalifikujem ovu tvrdnju govorei da analogija izmeu veterinara i lingviste ipak nije potpuna - izmeu ostalog, pas nikad nee saznati kako mu je ime, niti je u prilici da kae da mu se ne svia. Kad je u pitanju ime jezika, posebno je vano istai da je jezik kolektivna svojina grupe ljudi i da zato njegovo ime treba da odraava elje i tradicije to veeg broja ljudi koji govore datim jezikom. Dosta je rasprostranjeno vjerovanje da svaki narod ima svoj jezik koji je iskljuivo njegova svojina i
BEHAR105106

da, ako to nije sluaj, treba teiti takvom stanju. Ovo vjerovanje nema nikakve osnove u stvarnosti i odnos jedan jezik jedan narod skoro da vie ne postoji nigdje u svijetu. Ima jedna izvrsna knjiga na naem jeziku koja iscrpno govori o odnosu izmeu jezik i ljudskih zajednica koje se njima slue; to je knjiga Jezici Ranka Bugarskog (izd. Matica srpska, Novi Sad, 1993). itanje ove nevelike knjige, koja vrvi od korisnih i interesantnih podataka, otvara pogled na jedan sociolingvistiki kaleidoskop od kojeg skoro dah staje ini se da ne postoji zamisliv odnos izmeu jezika, njegovog imena, imena ljudskog kolektiva kojem slui, imena ljudske (dravne) zajednice ili teritorije u kojoj se govori koji nije ostvaren u realnosti. Evo samo nekih frapantnih podata-

ka koje navodi Bugarski: - Ako broj jezika u svijetu (oko 6.000) podijelimo sa brojem danas postojeih suverenih drava, dobiemo prosjenu vrijednost od nekih 28 jezika po dravi. - Rauna se da najvei broj drava ima izmeu 10 i 50 jezika. - Prema najstroijim kriterijima brojanja, na ukupnoj evroazijskoj teritoriji biveg Sovjetskog Saveza govori se oko 130 jezika, u Indiji bar 170 , u Indoneziji oko 300, u Nigeriji oko 400, a u Papua Novoj Gvineji, koja je prostorno znatno manja od prethodnih, blizu 750 jezika. Jedine evropske zemlje za koje bi se moglo rei da su jednojezine jesu Island i Portugal. Ali u Portugalu ive brojni doseljenici iz bivih kolonija te zemlje, koji govore svojim jezicima. ak su i minijaturne dra97

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

ve kao Andora i Luksemburg trojezine. (U Luksemburgu se moe desiti da svjedoci u nekoj parnici govore luksemburkim dijalektom njemakog jezika, da se rasprava meu advokatima vodi na francuskom, a da se presuda formulie na standardnom njemakom.) Pokuaj da se u viejezinim zajednicama ustanovi ko se kome obraa na kojem jeziku i u kojoj prilici bio bi vjerovatno sizifovski posao. Administrativna rjeenja, kojima se jedan ili vie jezika proglaavaju slubenim, takoe su veoma raznovrsna i nikad ne mogu potpuno zadovoljiti sve stanovnike viejezine zemlje. ivot u viejezinoj zajednici obino zahtijeva znanje barem dva jezika. Kao rezultat toga, tri etvrtine ljudi na svijetu govore dva ili vie jezika. Ne raunajui jezike koji se ue u koli, u Evropi ima najmanje multilingvala (osoba koje govore dva ili vie jezika). U intervjuima i u drugim javnim prilikama ljudi se obraaju meni kao lingvisti s pitanjem koliko kod nas ima jezika, oekujui valjda da lingvistika nauka ima arin kojim moe egzaktno odrediti kada su dva govora dijalekti jednog jezika a kada razliiti jezici. Obino se razoaraju kad im kaem da lingvistika nema takav arin. Razlog je u sutini jednostavan: komunikacija se ostvaruje prenosom znaenja od jedne do druge osobe, a znaenje je najsloeniji aspekt jezika, koji se ni na koji nain ne moe mjeriti. Jedan jezik je lingvistima isto to i svim ostalim ljudima: kada svaka od dvije osobe s lakoom govori svoj jezik i bez imalo napora razumije drugu osobu. Ovaj kriterij nee nam nipoto dati isti broj jezika kakav bismo dobili brojei jezike prema imenima kojima se oni zvanino identifikuju. Zato bismo rek98

li da su srpski, hrvatski, crnogorski i bosanski nominalno etiri jezika, ali, sa stanovita komunikacije, jedan jezik. Da li e zvanian broj jezika i njihovi nazivi biti odreeni po nominalnom principu ili na osnovu njihovog komunikacijskog potencijala stvar je politike odluke. Prije nemilih dogaaja 90ih godina prolog stoljea, na jezik se zvao jednim imenom i smatrao se jednim jezikom sa dvije varijante, da bi se poslije tih dogaa-

ja izrodio u etiri jezika. I pored malih razlika izmeu srpskog i hrvatskog, govornici ta dva jezika se savreno razumiju, to se pokazalo i u nedavnim razgovorima Tadia i Josipovia. Svaki od njih e kategoriki tvrditi da je govorio drukijim jezikom od svog sagovornika i da zato njegov jezik mora imati i drukije ime. Poto su razgovarali bez prevodioca, oito je da su govorili jednim jezikom u komunikacijskom smislu (ili je jedan od njih prije pregovora imao brzinski kurs jezika svog sagovornika). Insistiranje da su srpski i hrvatski razliiti jezici i u komunikacijskom

smislu ponekad dovodi do apsurdnih situacija. U Hrvatskoj ni jedna zvanina ustanova nee prihvatiti dokument pisan srpskim jezikom, a i u Srbiji sudovi ne prihvataju dokumente pisane na hrvatskom. Tekstovi se onda prevode sa istog na isti jezik i nije rijedak sluaj da sudski tuma naplati lijepu svotu novca zato to nije nita uradio! Ali udnih rjeenja ima i u drugim zemljama svijeta u kojima se govore dva ili vie jezika. Poto je veini ljudi jezik ponajvaniji simbol nacije, u demokratskim zemljama se insistira na tome da se dravnici i ostali predstavnici zemlje u svojim zvaninim obraanjima izvan zemlje slue naizmjenino sa barem dva najvanija jezika njihove zemlje. Zato je belgijska kraljica prilikom posjete Jugoslaviji izbrojala reenice u svom pozdravnom govoru i pola rekla na holandskom (flamanskom), a pola na francuskom. Prema tom obrascu, indoneanski dravnik bi svoj govor morao podijeliti na 300 dijelova i svaki izgovoriti na posebnom jeziku! Ni pojam dijalekta ne tumai se svugdje na isti nain. Najee dijalekt oznaava varijantu jezika koja ima neke fonetske, gramatike i leksike specifinosti koje nisu takve da bi osujetile komunikaciju sa govornicima drugih dijalekata istog jezika. Ali u Kini se govori osam jezika koji su meusobno potpuno nerazumljivi, pa ipak se, zbog zajednikog ideografskog pisma i viestoljetne zajednike kulture, nazivaju dijalektima kineskog jezika. Jezik kojim su govorili likovi u televizijskoj seriji Gruntovani, iako dijalekt (srpsko)hrvatskog, bio je teko razumljiv mnogim stanovnicima Sarajeva (pa i meni). Zato je sa stanovita komunikacije jezik Gruntovana bio drugi jezik. U ljudskom jezi-

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

ku je sve fantastino sloeno i isprepleteno, i ne treba ni pokuavati da se sve stavi u odvojene jasno definisane pregrade. Prije nego to preem na glavnu tema ovog lanka, imena jezik, bie interesantno da pogledamo kako se imenuju ljudi u raznim kulturama, jer tu ima zapanjujuih pojava. Opet je na obrazac, ime plus prezime, dosta rijedak u svijetu. Vrlo esto postoji i tree ime, koje moe biti srednje ime koje se daje pri roenju, ili ime izvedeno od oevog (tzv. patronim), kao kod Rusa. esto su snana vjerska osjeanja ili ideoloka ostraenost navodila roditelje da daju imena inspirisana vjerom ili ideologoijom pa su, recimo, ameriki puritanci nadjevali enskoj djeci imena kao Chastity (ednost, nevinost), Felicity (srea, blagoslov), Prudence (razboritost, opreznost), dok su sljedbenici nekih animistikih religija nadijevali imena koja znae bogalj ili rugoba kako djeca ne bi bila na meti zlih duhova. U ranim godinama nakon uspostvljanja Sovjetskog Saveza ljudi su iskazivali svoju lojalnost vlastima nadijevanjem imena kao to su Petoljetka, Traktor, pa ak i Mels (akronim za Marks-Engels-Lenjin-Staljin). Ipak, najinteresantnija imena nalazimo kod amerikih Indijanaca: ona skoro redovno imaju odreeno znaenje u savremenom jeziku, veinom su dua od jedne rijei (barem u prevodu na engleski), i nerijetko su veoma poetina. Evo primjera enskih imena u raznim jezicima amerikih Indijanaca: Behar, uti list, Sjed kod kue, Veliko stablo, Graak, Dolina cvijea, Frizura, Ponavlja ples, Vila, Vigvam, Moja kua, Ona koja plae. A evo i nekih mukih imena: Veliki jelen, Crvena ptica, Djeak koji se smije, Glina,
BEHAR105106

umski lovac, Prati veliku ivotinju, Jastreb koji napada, Humka blata, Antilopa, Sastavljen vodom; dodajmo ovom spisku i dobro poznatog Bika koji sjedi, kojeg smo gledali u istoimenom filmu. U narodu Ainabe dijete u ranoj dobi dobija jedno ili vie imena, a tokom ivota daje mu se jo zvanino ime, nadimak, ime kojim e

Narod u BiH govori jednim jezikom, koji svojim specifinostima odmah upada u ui svim ljudima izvan nae zemlje. On se sad zove trojako srpski, hrvatski i bosanski pa ne postoji nain da se imenuje taj bosanski jeziki specifikum (o kojem je tako lijepo i poneseno pisala Isidora Sekuli), jer se srpski i hrvatski govore i izvan BiH. Naravno, bilo bi logino da se taj jezik nazove prema teritoriji na kojoj se govori, a to je Bosna. Meutim, u naem dananjem politikom trenutku atribut bosanski krajnje je nepoeljan. Nekim pojedincima, naroito u politikoj vrhuki, smeta sve to je bosansko i vjerujem da bi oni i nadaleko poznatog bosanskog konja radije nazvali srpsko-hrvatskobonjaki konj!

ga zvati kad je bolestan i, na posebnoj ceremoniji u poetku puberteta, glavno ime, koje mu daje plemenski starjeina i kojim se redovno opisuje neko svojstvo njegove ili njene linosti. Jezici su se tradicionalno nazivali imenom naroda koji njime govori, ali je i ovde situacija danas

veoma arolika. Osim toga, tu se javlja i jedan semantiki problem: da li se atribut kojim se naziva jezik odnosi na narod ili na zemlju/dravu u kojoj se govori? Da li je francuski, na primjer, jezik Francuza ili jezik Francuske? Ako kaete da je jezik Francuza, onda se postavlja pitanje kojim jezikom govori preko est miliona Arapa koji ive u Francuskoj i od kojih mnogi nemaju drugi jezik. Ima mnogo jezika u svijetu ije ime potie od geografskog naziva teritorije na kojoj se govori. Moda je najbolji primjer teritorijalnog naziva jezika ameriki engleski (koji se razlikuje daleko vie od britanskog engleskog nego bilo koji od naa etiri jezika od bilo kojeg drugog). Kad bi se ameriki engleski nazivao prema nacijama koje ga govore (a Amerikanci se u novije vrijeme identifikuju kao Talijan Amerikanac, Grk Amerikanac, Srbin Amerikanac, Arap Amerikanac itd.), taj bi jezik morao u nazivu imati preko 350 atributa! Pogledajmo sada neka neobina imena jezika. Mnoge ljudske zajednice nemaju poseban naziv za svoj jezik, pa ga zovu prosto na jezik ili na narod. To je esto sluaj u Africi, gdje se itava jedna porodica jezika zove prosto ljudi; to su bantu jezici, na kojima se ovjek kae ntu, a ljudi bantu (mnoina od ntu). U Centralnoj i Junoj Americi ima Indijanaca iji se jezici zovu karib ljudi, tapuja neprijatelj i maku umska plemena. Neka indijanska plemena u tom dijelu svijeta nazivana su imenima koja u prevodu znae rod pasa, stranci i barbari; iz ovih naziva su kasnije izvedeni i nazivi njihovih jezika. Pripadnici nekoliko australijskih domorodakih plemena svoj jezik nazivaju rijeju koja znai
99

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

ovo. To je frustriralo antropologe koji su prouavali njihovu kulturu pa su nastavili da tragaju za pravim imenom jezika, ali je jedini odgovor koji su mogli dobiti bio ovo! Ima indijanskih plemena sa vie imena, a time i vie naziva za svoj jezik. Pored imena kojim sami sebe zovu, pripadnici takvih plemena mogu imati susjede koji ih zovu drukijim (ponekad i ne veoma laskavim) imenima. Tree ime su im dali panski ili portugalski istraivai, a etvrto antropolozi koji su ih prouavali i koji su ih ponekad nazivali geografskim terminima, kao uzvodni ili nizvodni narod/jezik. Uostalom, ni Evropa nije imuna na takve viestruke nazive naroda i jezika. Mi zovemo austrijsku prestolncu Be, a zemlju sjeverno od Austrije i vicarske Njemaka, iako su ovi nazivi potpuno strani stanovnicima tih lokaliteta. Narod u BiH govori jednim jezikom, koji svojim specifinostima odmah upada u ui svim ljudima izvan nae zemlje. On se sad zove trojako srpski, hrvatski i bosanski pa ne postoji nain da se imenuje taj bosanski jeziki specifikum (o kojem je tako lijepo i poneseno pisala Isidora Sekuli), jer se srpski i hrvatski govore i izvan BiH. Naravno, bilo bi logino da se taj jezik nazove prema teritoriji na kojoj se govori, a to je Bosna. Meutim, u naem dananjem politikom trenutku atribut bosanski krajnje je nepoeljan. Nekim pojedincima, naroito u politikoj vrhuki, smeta sve to je bosansko i vjerujem da bi oni i nadaleko poznatog bosanskog konja radije nazvali srpsko-hrvatsko-bonjaki konj! Poto u ovoj zemlji vlada viepartijska nacionalistika diktatura, ja ne vidim da e se u dogledno vrijeme ita promijeniti.
100

Kako Akademija nauka bruka Darvina

U srijedu je u tzv. Akademiji nauka i umjetnosti BiH odran skup pod nazivom SIMPOZIJUM PANEL DARWIN DANAS povodom 200 godina roenja arlsa Darvina (Darwin). Trebale bi mi stranice da napiem ta je sve bilo naopako na tom skupu. Poto ovaj tekst ne moe biti dui od oko 6.500 karaktera, moram se ograniiti na antologiju gluposti i provala kojima su me nai akademici zabavljali dok sam sjedio u njihovom udobnom amfiteatru. Moram ipak rei da je bilo i finih stvarica. Uvodno izlaganje prof. Ljubomira Berberovia bilo je vrlo pismeno i, bar za mene, veoma informativno. On je inae, za razliku od ostalih naih akademika, poznat i van granica nae zemlje, a trefio se i meu 200 poznatih evolucionista, meu kojima je 12 Nobelovaca, u svedunjalukoj anketi o idejnoj vrijednosti i znaenju teorije evolucije danas. Dopalo mi se i izlaganje zagrebakog akademika Pavla Rudana (koji je rekao da DNK analize pokazuju da je tipian dananji Hrvat samo jednu dvadesetosminu Hrvat (tu negdje), dok su ostalih dvadest sedam dvadesetosmina namirili razni doseljenici i osvajai. Nisu loi bili ni referati Sarajlija Ivana Cvitkovia i Nerzuka uraka (urka?). Veina ostalih referata bili su srednja alost, ali su dva referata bila velika alost za mene, koja me je duboko pogodila. Jedan od ta dva referata proitao je Prof. (kad prije?) Asim Mujki, ijoj nepismenosti sam velikoduno posvetio nekoliko strana u svojoj najnovijoj knjizi O bosanskom jeziku, o propadanju Bosne, i ... o vama. Referat mu nije bio puno bolji od njegovog jedva itkog lanka objavljeng u Osloboenju o kojem govorim u knjizi. Nemam sad vremena da se potanko bavim Mujkievim nastupom na reenom skupu, niti Mujki zavreuje moju dalju panju. Drugi od dva po mene skoro kobna referata odrao je Damir Mari, docent na Bem-ti-mater fakultetu (iji je zvanian naziv Filozofski fakultet, ali budui da je bar pola nastave na tom fakultetu ili naopako ili zastarjelo, taj fakultet po meni ne zasluuje epitet Filozofski, a poto njegovi nastavnici provode bar pola radnog vremena u svaama, ja sam mu dao i odgovarajue ime). Mari je uglavnom hvalio Darvina, ali to svi rade pa to nije nita novo. Siguran sam da bi sam Darvin vie volio da mu neko ukae na greke, da mu eventualno sugerie kako moe popraviti svoju teoriju. To u ja probati da uradim. Poznato je da je genijalni Darvin jo prije 150 godina postavio i objasnio svoju teoriju evolucije tako dobro da ni jedan temeljni princip te teorije nije obezvrijeen ni do dan-danas. On je inae imao visoko miljenje o ivotinjama (kao i

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

ja meni smeta kad neko vrijea ivotinje poredei ih s ljudima); tvrdio je, izmeu ostalog, da je jezik kojim se slue pojedine ivotinjske vrste drukiji od ljudskog jezika samo po stepenu sloenosti, a ne po svojim temeljnim svojstvima. Ali njemu onda nisu bila dostupna silna znanja o ovjeku koja danas posjedujemo. Lingvistika i njoj srodne discipline u meuvremenu su fantastino uznapredovale, pa vie niko ne sumnja da je jezik NAJVANIJE svojstvo koje nas razilukuje od (ostalih) ivotinja, jer se ljudski jezik, po svojoj fantastinoj sloenosti i (bez)brojnim funkcijama, ne moe ni uporediti sa oskudnim sistemima mahom zvunih signala kojima se slue razne ivotinje. omski je jednom rekao da je svaka druga upotreba pojma jezik metaforina (npr. jezik prirode, govor/jezik hercegovakog kra, pa i jezik pela, delfina, majmuna i sl.). A ono to je ponajvie doprinijelo nastajanju uda ljudskog jezika jeste gramatika, ta volebna algebra pohranjena u mozgu svakog ovjeka koja mu omoguava da proizvodi neogranien broj reenica od sasvim ogranienog, uistinu nevjerovatno malog broja glasova (u havajskom ih je svega 12). Zato antropolozi danas ovjeka zovu i homo grammaticus, uz tradicionalni naziv homo sapiens tj. mudar ovjek, koji je po meni i netaan (ljudska istorija je uglavnom istorija gluposti i nasilja) i arogantan (ta mislite ta bi ivotinje rekle da znaju kakvo smo ime sebi dali?). Prosto su smijene malobrojne poruke koje su ivotinje kadre proizvesti (i koje su uglavnom ograniene na ono to jest ili se deava
BEHAR105106

sada i ovdje) u odnosu na beskonaan broj reenica kojima ovjek moe govoriti o onome to se deava ne samo sada i ovdje, nego i onome to je bilo ili se desilo u prolosti, to e se desiti u budunosti, ili to se nee nikad desiti. Bertrand Rasel (Russel) je jednom duhovito rekao: Ma kako elokventno lajao, va pas ne moe rei da su mu roditelji bili siromani ali poteni. Da bi dokazao da Darvin nije pogrijeio ni u svojoj ocjeni razlike izmeu ljudskog i ivotinjskih jezika, Mari navodi primjere nekih majmuna (Voou, Koko),

Drugi od dva po mene skoro kobna referata odrao je Damir Mari, docent na Bem-ti-mater fakultetu (iji je zvanian naziv Filozofski fakultet, ali budui da je bar pola nastave na tom fakultetu ili naopako ili zastarjelo, taj fakultet po meni ne zasluuje epitet Filozofski, a poto njegovi nastavnici provode bar pola radnog vremena u svaama, ja sam mu dao i odgovarajue ime).

koje su pojedini naunici pokuali nauiti ljudskom jeziku, kao i jednog koji je, navodno, sam progovorio (Kanzi). Neki od tih majmuna su uspjeli nauiti da signaliziraju poruke koje inae ne signaliziraju u dungli (jer im tamo nisu trebale!), a neki su slali poruke a da sami nisu znali ta govore niti kakvu funkciju ima to to kau. Radi se uglavnom o neuspjelim pokuajima da maj-

muni savladaju bar rudimente ljudskog jezika, ili o senzacionalnim, netanim vijestima. O neuspjehu majmunskih lingvista govore vrhunski britanski naunici u emisiji BBC-ja koju moete nai na linku http://news.bbc.co.uk/ 2/hi/science/nature/403756.stm Ozbiljni lingvisti danas uglavnom samo prave viceve na raun tih pokuaja. Evo, i ja predlaem da se Kanzi, koji po Mariu govori engleski, izabere za ministra u naoj vladi... Uh, ne mere, nai majmuni u Vladi ne znaju engleski. Nema veze, nek Kanzi naui bosanski/hrvatski/srpski! Svako sijelo na kojem sam ikad bio bilo je bolje organizovano od sijela u Bistrikoj akademiji o kojem priam. Hajde, poelo je na vrijeme, ali je sve ostalo ilo naopako. Govornike je najavljivao akademik Taib ari, kojem je evolucija podarila neki dahtav glas to se teko razumije i kad govori bez mikrofona. Predviena satnica, po kojoj je pojedini govornik trebao imati na raspolaganju 15 do 20 minuta, potpuno je ignorisana. Skup je zavren haman sat kasnije nego to je bilo predvieno. Ali najgore od svega, gore i od svih netanosti i nepismenosti kojima je obilovao, skup je (vjerovatno namjerno) onemoguio narodu iz publike da postavlja pitanja govornicima. Do mene je sjedio tehniki organizator skupa, koji mi je rekao da se za diskusiju treba prijaviti pismeno. Ja sam uzeo odgovarajui papiri i na njemu ispisao svoje pitanje, kao i ime izlagaa kojem je upueno. Kad je poela diskusija, jedna ena iz Novog Sada je upitala zato meu izlagaima nije bilo ena. Na to pitanje je
101

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

odgovorio zagrebaki akademik (znai skup je organizovan u Zagrebu??) da je to zato to su ene drukije od mukaraca (dobar razlog, zar ne?), a drukije su zato to raaju djecu a to mukarci ne mogu (to nije sasvim tano jer ja sam se u tom trenutku od muke metaforino porodio). Ja diem ruku do plafona traei rije, ali me niko ne ljivi i skup se proglaava zatvorenim. Poslije ja potraim tehnikog da mu se poalim, ali je ovjek bio pametan pa na vakat zbriso. Narode, u svojoj knjizi sam vas zvao da barem izaete na Bistriki trg sa transparentima na kojima e pisati NAPOLJE LOPOVI! i NAPOLJE IZDAJNICI!. Knjiga je u prodaji vie od dva mjeseca pa ju je neko iz naroda morao proitati, ali niko dosad ni prstom nije mrdno. Sad vas pozivam da uradite neto to realno moete uraditi i to e sigurno imati efekta: odbijajte da plaate dio poreza koji dugujete ovoj dravi i koji odgovara procentu budeta Federacije to se izdvaja za nauku i kulturu. Ovaj vid nenasilnog protesta prvi je primijenio Mahatma Gandi, voa otpora protiv kolonijalne vlasti u Indiji, a poslije njega brojni i naroito istaknuti Amerikanci i Englezi, te stanovnici drugih zapadnoevropskih zemalja. Mnogi od njih su rizikovali zatvorsku kaznu, neki je ak i odleali, ali su bili zadovoljni jer je protest uspio. Mi u tom pogledu imamo ludu sreu jer u naim zatvorima nema mjesta ni za prave kriminalce, a kamoli za osobe ija djela dobar advokat moe na sudu okarakterisati kao sitni prekraj!
102

ou Batko na (novoj) tv 1
Ako je vrijeme od petnaestak godina nekoj Batkovoj rtvi ipak malo zalijeilo rane, tv1 se potrudila da ih ponovo otvori kako bi svi koljai koji su gledali ou Batko mogli eifiti estitajui sebi na dobro uraenom poslu
Eto, krenula je jo jedna televizija. Haj, nek bude hairli! Program je zvanino poeo 26. avgusta i, kao to se i pristoji, poetak je sveano proslavljen emitovanjem zabavnokoljakog oua pod nazivom Batko. Toj zvijeri ukazana je ast da bude protagonista dvoiposatne emisije. Kao i o svakoj televizijskoj zvijezdi, o Batku je ispriano puno pikantnih detalja iz njegovog privatnog ivota: kakvim orujem je ubijao, kakvim noevima je klao, koja mu je bila omiljena tehnika klanja. Ako je vrijeme od petnaestak godina nekoj Batkovoj rtvi ipak malo zalijeilo rane, tv 1 se potrudila da ih ponovo otvori kako bi svi koljai koji su gledali ou Batko mogli eifiti estitajui sebi na dobro uraenom poslu. da je izgubila sina ko zlatnu jabuku? Zar i jedan estit ovjek na svijetu koji je vidio na televziji ta radi faistika neman u Bosni moe izbrisati iz glave slike njihovih zvjerstava? Svi mi vrlo dobro znamo ta se deavalo u Bosni u minulom ratu. Detalje o tipovima upotrijebljenog oruja i dimenzijama Batkovih noeva treba ostaviti sudskim istraiteljima. Ali nemojte misliti da e

Grebe se Bosancima to im lopovi prodaju zemlju oni ovo itaju i samo nastavljaju srkat kahvu i odbijat dimove pitajui se u udu: Pa zar je Bog stvorio insana i zbog ega drugog osim da kahvenie?.
pravda biti zadovoljena kad ih osudi haki Tribunal. Kad sam za vrijeme rata poeo raditi u Tribunalu kao prevodilac, dobio sam da za bosansku vladu prevedem sa engleskog opis zatvora u Scheveningenu. Kakav zatvor kakvi bakrai! ma hotel sa tri zvjezdice. Kad sam efici predavao prevod, pitam ja nju: Imate li vi neku vezu da me smjestite u ovaj zatvor? (ko e ko duhoviti Bonjo). Ako ne vjerujete, izguglajte Scheveningen prison na Internetu, pa ete dobiti i ovaj tekst, koji vam nudim u skraenoj verziji u prevodu na bosanski: Zatvor Tribunala smjeten je u prijatnom primorskom predgrau

Scheveningen hotel sa tri zvjezdice

Ljudi iz tv 1 su ovim okantnim programom pokazali da ne mare za emocije svojih gledalaca i da im je biznis na prvom mjestu, jer je dobro poznato da je okantna i senzacionalna vijest najbolja novinarska roba. Ja ne vidim ni jedan moralno valjan razlog za emitovanje ovakve emisije. Je l da se ne zaboravi? Ama zato su se pobrinuli Batko i njegovi kompanjoni, oni su nevinim ljudima nanijeli takve udarce da e ih i osoba sa pola mozga pamtiti do kraja ivota. Zar silovana ena moe zaboraviti da je bila silovana? Zar Nataa engi moe zaboraviti

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

Haga oko 2 km od Suda i opremljen svim aparatima visoke tehnike. Nalazi se u zgradi redovnog holandskog zatvora u kojem su nekad Nacisti drali borce holandskog pokreta otpora. Svaki zatvorenik ima sobu od 15 m2 sa kompletnim modernim komforom. Izmeu ostalog, svaka soba ima tu kabinu, toalet, lavabo i udoban krevet, kao i pisai sto, aparat za kafu, police za knjige, radio i satelitsku televiziju. Zatvorenici provode vei dio vremena izvan svojih soba. Na raspolaganju su im i kompletno opremljena gimnastika sala, dvorite, biblioteka, soba za rekreaciju (pored gimnastike sale!), prodavnica, i soba za molitve. Postoje i posebne vee sobe u kojima zatvorenici razgovaraju sa rodbinom kad im doe u posjetu. Zatvorenici mogu razgovarati telefonom sa porodicom 10 minuta dnevno, mogu kuhati za sebe (ako im zatreba sastojak koji se ne moe nabaviti u zatvoru, mogu traiti da im se donese iz grada!), slikati ili svirati klavir ili gitaru. Atmosfera u zatvoru je neformalna i zatvorenici se mogu slobodno druiti. O njihovom fizikom i mentalnom zdravlju brinu se ljekari i psihijatri, a ako je nekom potrebna i masaa, dovoljno je da je narui.

ena u jazbini i rasla u straari Haki zatvor je civilizacijski skok o kojem je samo mogao sanjati! Zato ja mislim da treba prestati sa teve emisijama u kojima se prikazuju gnusni detalji zvjerskih zloina i umjesto toga organizovati emisije u kojima bi upueni ljudi govorili zato nam se desilo ratno zlo i ta uiniti da nam se opet ne desi. Ne sjeam se da sam vidio i

Svi mi vrlo dobro znamo ta se deavalo u Bosni u minulom ratu. Detalje o tipovima upotrijebljenog oruja i dimenzijama Batkovih noeva treba ostaviti sudskim istraiteljima. Ali nemojte misliti da e pravda biti zadovoljena kad ih osudi haki Tribunal. Kad sam za vrijeme rata poeo raditi u Tribunalu kao prevodilac, dobio sam da za bosansku vladu prevedem sa engleskog opis zatvora u Scheveningenu. Kakav zatvor kakvi bakrai! ma hotel sa tri zvjezdice. Kad sam efici predavao prevod, pitam ja nju: Imate li vi neku vezu da me smjestite u ovaj zatvor? (ko e ko duhoviti Bonjo).
jednu takvu emisiju. Nai novinari najee razgovaraju sa istaknutim faistima (imam pravo da ih tako zovem jer nacionalizam redovno vodi u faizam) koji priaju kako tite vitalne nacionalne interese svog naroda iako svi dobro znamo da je njima narod zadnja rupa na svirali i da bi sutra cijeli taj narod prodali za sitne pare. Ali ja nemam nimalo nade da e ita u Bosni krenuti nabolje. U svom prolom lanku u ovom listu dao sam svoju ocjenu o dananjim Bosancima, dodajui da, takvi kakvi su, oni su najbolji grobar sebi samima. Evo te ocjene: Bosanci su narod sa vjerovatno najveim procentom laova, lopova, glupaka, javalija, primitivaca, prevrtljivaca, sveznajuih neznalica, politikih iardija, neodgovornih neradnika, onobraza, zavidnika i skoro svega drugog to ne valja u ljudskom rodu. Evo jednog primjera kako Bosanac prodaje svoju zemlju. Demal abi, direktor Federalne TV i odani lan SDA, uspio je da se izbori da se sa bosanske televizije izbaci to vie bosanskih rijei i da se zamijene hrvatskim rijeima; po mojoj gruboj raunici na njegovoj televiziji se tijekom, tjedan i nazoan uju otprilike triput vie nego tokom, sedmica i prisutan. Za mene kao lingvistu entitet zvani Federacija BiH ve je prodan Zagrebu i ja sam, kao realista, naruio vizit-kartu sa adresom na kojoj e umjesto Bosna pisati Jugoistona Hrvatska. Vi ete, naravno, na sljedeim izborima poletit da glasate za nacional-faistike partije i tako pomoi lopovima iz tih partija da vas prodaju komijskim dravama. Ali grebe se Bosancima to im lopovi prodaju zemlju oni ovo itaju i samo nastavljaju srkat kahvu i odbijat dimove pitajui se u udu: Pa zar je Bog stvorio insana i zbog ega drugog osim da kahvenie?.
103

Federacija BiH ili Jugoistona Hrvatska

Moglo bi se mirne due rei da je Hag jo vea nepravda od one nanesene Bosancima u ratu. Jer boravak u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu dakle u hotelu sa tri zvjezdice redovno se rauna kao dio zatvorske kazne na koju je zvijer osuena, a to ponekad bude i 5-6 godina. Kad se Srebrenike majke tjee govorei kako e zloince stii pravda, one, jadne, ne znaju da Hag nije kazna ve nagrada za mnogu zvijer koja je roBEHAR105106

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

Prodaje se Bosanski kuhar zgodan, crnomanjast

Nedavno se u sarajevskim knjiarama pojavila ovelika i skupa knjiga debelih korica i lijepog dizajna pod naslovom Bosanski kuhar (u daljem tekstu Kuhar) autora Lamije Hadiosmanovi. Uz bosanski original moe se kupiti i njegov engleski prevod naslovljen BOSNIAN COOK, koji je sigurno najgori engleski tekst u hiljadugodinjoj istoriji pismenosti na tom jeziku. Ja vam garantujem da nimalo ne pretjerujem. Svaka stranica prosto vrvi od nevjerovatnih greaka, a na 202. strani se nudi informacija da u Bosni ljudi jedu pitu od ljudskih fekalija, jer je pita crijevara prevedena kao bowels pie; bowel(s) je na engleskom debelo crijevo, a poto je jasno da se od samog debelog crijeva ne moe napraviti pita, itaocu jedino ostaje da zakljui da se radi o piti ija je jufka ispunjena... znate ime! Amerikanka, koja nalazi da su Bosanci zgodni mukarci, vidi u izlogu Bosnian Cook i ue u knjiaru da kupi knjigu koja bi trebala sadravati slike zgodnih bosanskih kuhara. Razoarae se do... povraanja, jer je to vrlo vjerovatna fiziloka reakcija normalnih ljudi kad proitaju da Bosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!! Zamolio sam jednu veoma obrazovanu Engleskinju (koja je i priznati pisac) da pogleda engleski prevod Kuhara i iznese svoje miljenje. Evo njene ocjene: The Bosnian Cook je prava katastrofa nema u toj knjizi ni jedne reenice koja bi se mogla spasiti. Najbolje to se o njoj moe rei jeste da sam se, listajui je, nekoliko puta grohotom nasmijala (naroito mi se dopala pita od debelog crijeva). U engleskom prevodu Kuhara ima toliko katastrofalnih greaka misle da je svih 300 miliona izvornih govornika engleskog jezika na ovoj planeti odraslo na sarajevskom Bistriku pa znaju ta je kljukua i kalja jo od malih nogu! Evo jo nekoliko novih engleskih rijei, koje svakako treba uvrstiti u sljedee izdanje Oksfordskog rjenika engleskog jezika: kembe, dolma, sarma, burek, zahlade, iija, muhalebija, sutlija, erbe, halvua, ruice, etenija. Neka tipino naa jela i prehrambeni proizvodi mogu se lijepo prevesti na engleski (na primjer kajmak je clotted cream), ali se onda treba potruditi i prelistati koji rjenik da se nau takve rijei; nai prevodioci, meutim, kao tipini Bosanci, nisu sebi dali zahmeta. Oni se nisu, naravno, sjetili ni da Anglosaksonci ne znaju proitati naa slova kao to su , i , ali tako neto ne treba ni oekivati od osoba sa izrazito ogranienom sposobnou miljenja. 2) Jo neto to krasi engleski prevod Kuhara je uasna nedosljednost i totalni javaluk u prevoenju. Uvjereni da Englezi znaju ne samo nazive naih tradicionalnih jela nego i gramatiku naeg jezika, prevodioci esto upotrebljavaju nae imenice u mnoini. Pored ve spomenutih uljevaka, buranija i kljukua, na 111. strani pojavljuju se imburi, a na 167. iije. A razne sarme i dolme dobijaju engleski nastavak za mnoinu i postaju sarmas i dolmas! Javaluki odnos prema prevoenju ogle-

Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj je rije nastala je od sline pite koju su nam spremili oni to su pisali kolski program za nastavu (maternjeg) jezika.
Ako ste jo pri sebi, sluajte dalje. Dok naa rije kuhar ima dva znaenja jer moe oznaavati osobu koja kuha ali i knjigu koja sadri recepte za kuhanje (posebnih) jela, engleska rije cook, upotrijebljena u naslovu naeg remekdjela, odnosi se samo na osobu koja kuha (na engleskom je kuhar kao knjiga cookbook). Prema tome, nije iskljueno da neka Engleskinja ili
104

da se pitam koje jo bisere izabrati za ovu priliku. Stoga e biti zgodno da ih podijelim na vrste i ilustrujem. 1) Najvei broj tipinih bosanskih jela nije ni preveden ni objanjen. Tako na 101. strani imamo odjeljak sa naslovom Uljevaci, buranije and kljukue, a na 117. strani itamo naslov Kalja and pirjan!! Valjda glupi prevodioci

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

da se u brojnim glupostima u ovoj knjizi, ali ponajvie pada u oi injenica da su neke biljke za koje postoje rijei u engleskom zadrane u bosanskom originalu; tako nam se na 253. strani osam puta servira smreka, a samo se jednom u zagradi stidljivo daje engleska rije juniper. Isto je uraeno sa pekmezom od drenjina, koji je na strani 311 preveden kao Drenjine marmalade. Ne samo da e jadni Englez biti totalno zbunjen rijeju drenjine, nego e pomisliti da je to neko voe iz porodice citrusa jer se samo od takvog voa pravi marmalade, svi ostali pekmezi su u engleskom jam (dem). Ali dosljedni u svojoj nedosljednosti, oni za drenjine nekad upotrebljavaju englesku rije drenjine, a nekad i European cornel. 3) Reenici znaenje daje gramatika, bez nje rijei nita ne komuniciraju. A gramatika je u engleskom Kuharu uas nad uasima, najvie zato to su gramatika pravila naeg jezika prenesena u engleski. Tako mi esto upotrebljavamo komparativ pridjeva i kad nita ne kompariramo (recimo kad kaemo via kola), to nije karakterstino za engleski. Meutim, u Kuharu su, na primjer, masnija junetina i dublja erpa prevedeni sa fattier beef i deeper pot (str. 46), pa je Engleskinja koja ga je itala upitala fattier/deeper than what?? (masnija/dublja od ega?). Evo jo jedne gramatike smijurije. U originalu stoji na 9. strani: Mlada bi, kako se nazivala djevojka koja se udaje... (zar se ta djevojka danas zove drukije??); to je prevedeno Mlada (young bride), how they called the woman getting married... Ono young bride u zagradi znai mlada nevjesta. Prvo, nema nikakvog opravdanja da se zadrava bosanski original (mlaBEHAR105106

da) kad engleski (kao i svaki jezik) ima rije za mladu. Engleska rije bride je data u zagradi, i to sa pridjevom young (mlada), a (dananje) mlade nisu ba uvijek mlade! Drugo i puno gore, kako je prevedeno sa how, iako je samo upitno kako na engleskom how, a u originalu nema ni traga od pitanja! (Trebalo je rei as.) Ima u Kuharu i stilskih i kolokacijskih i svih drugih greaka, ali da bismo ispisali sve greke trebali bismo napisati knjigu veliine samog Kuhara! Autori engleskog prevoda su neka Azra Alii i neki Tarik a-

go do pitu od g..... . Ali dobro bi bilo da je to jedina pita od fekalija koju smo dobili. Takve nam pite svakodnevno serviraju raznorazni hintelektualci, nadri strunajci i kvazi politiari. Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj je rije nastala je od sline pite koju su nam spremili oni to su pisali kolski program za nastavu (maternjeg) jezika. Zahvaljujui tom programu, ni najbolji na ak ne naui u koli da skoro svaka rije u svakom jeziku ima vie znaenja, da se (bez lektorisanja) moe prevoditi SAMO na maternji jezik (u Ujedinjenim nacija-

Prema tome, nije iskljueno da neka Engleskinja ili Amerikanka, koja nalazi da su Bosanci zgodni mukarci, vidi u izlogu Bosnian Cook i ue u knjiaru da kupi knjigu koja bi trebala sadravati slike zgodnih bosanskih kuhara. Razoarae se do... povraanja, jer je to vrlo vjerovatna fiziloka reakcija normalnih ljudi kad proitaju da Bosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!!

ni. Kaem neka i neki jer na engleski mogu prevoditi samo izuzetni profesori tog jezika sa viegodinjim iskustvom u prevoenju, koji e, ako su savjesni, svoju verziju prevoda obavezno dati obrazovanom Englezu ili Amerikancu na lektorisanje. Poto se takvi profesori u naoj zemlji mogu izbrojati na prste i poto ih ja lino znam, oito je da navedeni prevodioci nisu trebali ni pomisliti da prevode teki tekst Bosanskog kuhara. Meutim, u zemlji vjerovatno najprimitivnijih ljudi na zemaljskoj kugli, takve stvari se rutinski deavaju jer se primitivac definie, izmeu ostalog, kao neko ko misli da zna sve o svemu. Kad se tom primitivizmu doda na lopovluk, koji nam ve kola u genima (a naplatiti neki posao koji ste potpuno naopako uradili i te kako je lopovluk), onda i ne moemo dobiti nita dru-

ma je propisima zabranjeno prevoditi na strani jezik), da se maternji jezik ne moe govoriti negramatino (a to od nas trai veina pravopisnih pravila, koja zahtijevaju da silujemo svoje jeziko osjeanje govorei teLEvizija, sve Sarajevo, djejstvo i Ona je trebalo da doe), da je naa jezika sposobnost instinktivna pa da zato svako normalno dijete savreno naui jezik sredine u kojoj ivi (obino maternji) do 56. godine ivota, da svako dijete, do seksualne zrelosti, moe savreno nauiti vie jezika za kratko vrijeme (ali ih i brzo zaboraviti ako ih ne odrava), te da uenje jezika u ranoj dobi nije ni u kakvoj vezi sa inteligencijom djeteta. Eto, da su nai prevodioci znali samo jednu od ovih elementarnih injenica o ljudskom jeziku, ne bismo zasmijavali napredni Zapad prodajom zgodnih bosanskih kuhara!
105

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

Moja prepiska sa omskim

Moje prvo pismo omskom (23.09.2011):
Potovani Profesore omski, Ja sam Midhat Rianovi, profesor emeritus engleskog jezika i lingvistike na Univerzitetu u Sarajevu. U jesen 1966. godine doao sam u SAD kao Fulbrajtov stipendista na postdiplomski studij lingvistike na Miigenskom univerzitetu, gdje sam, u junu 1967, stekao stepen magistra. Zahvaljajui dotadanjem uspjehu, dobio sam nagradnu stipendiju istog univerziteta, koja mi je omoguila da nastavim studije radi sticanja doktorata iz lingvistike. Doktorirao sam u junu 1969. Moja doktorska disertacija o glagolskom aspektu objavljena je u SAD 1975. Moja ljubav prema lingvistici inspirisala je mnoge moje studente da nastave svoje lingvistiko obrazovanje i postanu lingvisti sa meunarodnom reputacijom. Jedan od njih je eljko Bokovi, kojeg vi lino poznajete i koji je dao znaajan doprinos razvoju minimalistikog programa u generativnoj gramatici. Uskoro po dolasku u SAD prisustvovao sam neformalnom druenju poznatih amerikih lingvista u kui porodice Halle u Bostonu, gdje ste bili i vi. Bio sam vam predstavljen i razgovarali smo nekih deset minuta (dali ste mi koristan savjet za izbor teme za moju doktorsku tezu). Formirao sam se kao lingvista u vrijeme kad je ameriki strukturalizam bio na vrhuncu. Smatrao sam da taj lingvistiki pravac ima mnogo nedostataka i spremao se da podvrgnem kritici neke njegove osnovne postavke. Tada izlazi vaa
106

knjiga Sintaksike strukture i ja je doivljavam kao novo jarko sunce na lingvistikom horizontu. Od tog vremena proitao sam sve vae glavne knjige iz lingvistike i nakon svake nove knjige sve vie cijenio vae briljantne ideje. Napisao sam vie lanaka i odrao nekoliko predavanja o generativnoj gramatici u Sarajevu i drugim veim gradovima bive Jugoslavije pa sam, u izvjesnom smislu, postao va ambasador u ovom dijelu svijeta. A onda sam poeo itati vae politike knjige i lanke i uskoro ustanovio da su vaa politika gledita skoro identina mojim (mada bih se ja vie zalagao za samoupravljanje jer smatram da je to politiki okvir ko-

Vi ste vie puta osuivali faizam u svojim djelima zato ste ovog puta stali na stranu faista? Da li zato to ste zakleti kritiar amerikog imperijalizma pa se automatski stavljate nasuprot amerikoj vladi, naroito ako je u pitanju i amerika vojna intervencija? To je zadrtost i slijepa privrenost svojoj ideologiji bez ikakva obzira za posljedice, ma kako one bile pogubne. Stavljajui se na stranu srpskih agresora, vi ste potpomogli i podstakli muko ubistvo najmanje 100.000 nevinih ljudi, grozno etniko ienje velikih dijelova Bosne, kao i cijepanje Bosne, koja je stoljeima bila uzor vjerske tolerancije. Zar vas nije stid to jedan broj liberalno orijentisanih bosanskih intelektualaca, meu koje i sam spadam, piu o vama kao o sauesniku tih gnusnih zloina?

ji se najvie pribliava utopijskoj vladavini naroda). Vi ste postali moj idol, kako na lingvistikom tako i na politikom planu. Kada su 1992. godine suverenu Bosnu napali srpski faisti, koji su ve u poetku svoje agresije poinili zloine to ih mnogi svrstavaju meu najgore u istoriji Evrope, svi su oekivali da vi stanete na stranu nevinih rtava. Umjesto toga, vi ste stali na stranu faista, podravajui njihove tvrdnje o tobonjim koncentracionim logorima i ostale smijene navode koje su lansirali u svijet ne bi li prikrili svoje zloine. Kad sam proitao vau okantnu izjavu Trnopolje je bio izbjegliki logor, svako je mogao da ode iz njega ako je elio, nisam vjerovao svojim oima. Do ovog trenutka, nakon 18 godina rada Hakog suda za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji, ispisano je stotine hiljada stranica sa nepobitnim dokazima da se ono to su srpski faisti uradili u Bosni ne moe nazvati nikako drukije nego agresija i genocid. Meu tim dokazima su i neoborive injenice koje govore da je Trnopolje bio uasan koncentracioni logor, iji zatvorenici su bili mueni i ubijani. Ljudi koji vre genocid ne mogu se nazvati drukije nego faisti. Vi ste vie puta osuivali faizam u svojim djelima zato ste ovog puta stali na stranu faista? Da li zato to ste zakleti kritiar amerikog imperijalizma pa se automatski stavljate nasuprot amerikoj vladi, naroito ako je u pitanju i amerika vojna intervencija? To je zadrtost i slijepa privrenost svojoj ideologiji bez ikakva obzira za posljedice, ma kako one bile pogubne.

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

Stavljajui se na stranu srpskih agresora, vi ste potpomogli i podstakli muko ubistvo najmanje 100.000 nevinih ljudi, grozno etniko ienje velikih dijelova Bosne, kao i cijepanje Bosne, koja je stoljeima bila uzor vjerske tolerancije. Zar vas nije stid to jedan broj liberalno orijentisanih bosanskih intelektualaca, meu koje i sam spadam, piu o vama kao o sauesniku tih gnusnih zloina? Najvie informacija o Bosni koje se ire u zemljama Zapada potie od radova bosanskih pisaca i istoriara sa nacionalistikim uklonom. Prava je istina da Bosna nije multietniko i multikulturalno drutvo do prije nekih 150 godina nije bilo Srba i Hrvata u Bosni, a dananji Srbi i Hrvati su potomci Pravoslavaca i Katolika koje su svetenici i uitelji pristigli iz Srbije i Hrvatske nagovorili da se zovu Srbima i Hrvatima kako bi im Srbija i Hrvatska mogle pritei u pomo ako ih Turci budu zlostavljali. Od tada i Srbija i Hrvatska pokuavaju pod isprikom da brane bosanske Srbe i Hrvate da podijele Bosnu izmeu sebe; u posljednjem ratu njihova pomo dola je u vidu vojske koja je izvrila invaziju na Bosnu. Srbija i Hrvatska imaju pravo na Bosnu isto onoliko koliko imaju pravo na SAD (gdje ive velike populacije srpskog i hrvatskog porijekla). Ako izuite pravu istoriju Bosne, otkriete da je jedini cilj srpskog napada na Bosnu u prolom ratu bila agresija radi osvajanja ove zemlje. Profesor Robert Donia sa Miigenskog univerziteta, istoriar ija specijalnost je istorija Bosne, napisao je u jednoj svojoj knjizi da Bosanac nije nikad digao ruku na drugog Bosanca zato to je drukije vjere. Najbolji dokaz tradicionalne vjerske tolerancije meu BoBEHAR105106

Dr. omski, bojim se da ste kompromitovali svoj politiki kredibilitet. Ne samo da ste na taj nain obezvrijedili svoj doprinos progresivnoj analizi dananjeg drutva, nego ste postali sumnjivi i zbog vae implicitne podrke srpskom nacionalistikom ekspanzionizmu.

sancima nalazimo u prii o jedanaest Jevreja, istaknutih stanovnika Sarajeva, koje je u tamnicu bacio Rudi paa, novi bosanski vezir postavljen 1820. godine. Paa je zatraio ogromnu otkupninu za utamniene Jevreje i prijetio da e im odrubiti glave ako mu se ne urui 500 kesa groa do odreenog dana. Otkupnina je bila tako velika da je sarajevski Jevreji nisu nikako mogli sakupiti. Stoga je jedan od njihovih voa zatraio pomo od sarajevskih Muslimana. Sljedeeg dana preko 3000 Muslimana dolazi pred painu palau i, rizikujui vlastite ivote, zahtijeva da paa oslobodi zarobljene Jevreje, to je on i uradio. Ova pria prvi put je ispriana u knjizi Sefardi u Bosni sarajevskog nadrabina Morica Levija, a kasnije prenesena u Jevrejski glasnik, koji izdaje Jevrejska zajednica u BiH. elio bih vas podsjetiti da se ovo desilo u vrijeme kad je antisemitizam harao Evropom i kad

je jevrejski narod diljem svijeta bio lien osnovnih ljudskih prava.

Prof. Midhat Rianovi

Odgovor omskog na moje pismo (24.09.2011):

Hvala na vaem pismu, i na pozivu. Na alost, ne sjeam se naih ranijih susreta. Volio bih znati koji su izvori vaih uvjerenja o mom stavu prema uasnim zloinima poinjenim na teritoriji bive Jugoslavije. Ja ih uopte ne prepoznajem. Vi citirate jednu moju navodnu tvrdnju: Trnopolje je bio izbjegliki logor, ljudi su ga mogli napustiti ako su htjeli. Ja to ne mogu da naem ni u jednom svom tekstu. Ako ste tu reencu uzeli iz tzv. intervjua, ja bih vam predloio oprez. Bilo je jako puno lai u vezi s ovim. U jednom drastinom sluaju, londonski Gardijan je povukao jedan intervju koji je bio obja107

LINGVISTIKI PORTRETI: MIDHAT RIANOVI

vio, priznajui da je bio pun uasnih izmiljotina mnogo vie nego to je javno priznato. Meutim, u posebnom sluaju koji vi spominjete, bilo da je taan ili nije, ja ne razumijem ta elite rei. Jedine meni poznate informacije o Trnopolju potiu od izvjetaja oevidaca dopisnika koji su posjetili logor. Primarni i najpoznatiji izvor, barem u tampi na engleskom jeziku, je Ed Vulliamy iz Gardijana. Evo ta je on napisao: Trnopolje se ne moe nazvati koncentracioni logor... Tog jutra je stigla jedna grupa ljudi iz Keraterma koji su govorili da su ih tamo tukli, ali nisu pokazivali znakove tue. Meutim, saaljivo kae mravi Fikret Ali: Gore je nego ovdje. Nema hrane. Ostali u grupi izgledali su bolji. Drugi mladi, Ici Budo, kae: Ubili su 200 ljudi u Keratermu i puno vie u Omarskoj. On sam nije vidio leeve, ali je drugi mladi rekao da je vidio jedan le pored glavne kapije. (Shame of Camp Omarska, Guardian, August 7, 1992). Kasnije je izmijenio svoju priu [nejasno ko je izmijenio priu], ali. kao to je priznao, nije imao dodatnih dokaza, i nikad nije povukao svoj prvobitni izvjetaj tako da moramo zakljuiti da su njegove kasnije tvrdnje bile izmiljene. Ja nisam vidio nikakvo reagovanje na ono o emu je on izvjestio sa lica mjesta. Ako mislite da su njegovi direktni izvjetaji netani, trebate stupiti s njim u kontakt.

Moje drugo pismo omskom (kao odgovor na njegov odgovor; 03.10.2011):

Hvala vam na brzom odgovoru. Va pokuaj da odbranite svoj stav prema ratu u Bosni samo je ojaao moj utisak da vi u stvari skrivate zloine agresora na Bosnu da biste ga zatitili. U odgovoru na moje pismo vi tvrdite da niste rekli Trnopolje je bio izbjegliki logor, ljudi su ga mogli napustiti ako su htjeli. E sad kliknite na http://www.youtube.com/watch?v=AapFe-C6tB4&NR=1 da ujete sebe samog kako izgovarate upravo te rijei u intervjuu Srpskoj televiziji. Sluaj je htio da me do tog linka dovede itanje teksta The Shame of Camp Omarska (Sramota logora Omarska), na koji ste me vi uputili u svom odgovoru! Dr. omski, bojim se da ste kompromitovali svoj politiki kredibilitet. Ne samo da ste na taj nain obezvrijedili svoj doprinos progresivnoj analizi dananjeg drutva, nego ste postali sumnjivi i zbog vae

implicitne podrke srpskom nacionalistikom ekspanzionizmu. U svojim lingvistikim radovima esto se mijenjali miljenje, sigurno u svjetlu novih injenica i nakon paljivog razmiljanja i analize. S obzirom na to, zapanjuje me injenica da i pored ogromnog dokaznog materijala niste promijenili miljenje o bosanskom ratu. Niste se predomislili nakon to je iz pouzdanih izvora utvreno da je u Trnopolju mueno i muki ubijeno na stotine zatvorenika. Niste se predomislili ni nakon svjedoenja desetina svjedoka na Sudu u Hagu od kojih su mnogi bili zatoeni u jednom od par stotina srpskih koncentracionih logora o neopisivim zloinima poinjenim u tim logorima. S druge strane, uzimali ste neke izjave bosanskih Muslimana logoraa ili drugih - kao tane, iako savreno dobro znate da su izreene pod prijetnjom ili u strahu od srpske osvete. Trudili ste se na svaki nain da se strogo pridravate sumnjivih podataka koji odgovaraju vaem stavu, a zanemarivali ste more drugih podatataka koji govore protiv vas. Najvei dio vaeg odgovora na moje pismo napisan je smueno. Vi esto piete nejasno, to ste ak i priznali u intervjuu koji ste dali jednom indijskom novinaru (koji sam ja preveo na bosanski za jedan lokalni asopis), govorei da talenat za lingvistilku analizu ne mora podrazumijevati talenat za pisanje. Ali ini se da vi svoje iskaze namjerno inite viesmislenim kad branite svoje stavove, pa kad vas neko napadne, uvijek moete rei Nisam to imao na umu. Treba da priznate da ste bili zavedeni i dezinformisani o ratu u Bosni. Svi mi grijeimo, ali samo plemeniti ljudi priznaju greke. Ja lino cijenim velike ljude kako po broju puta kad su bili u pravu tako i po broju puta kad su rekli da nisu bili u pravu. Zahvalili ste mi se na pozivu da doete u Sarajevo. Ako doete, ja u vam organizovati susret sa Fikretom Aliem i drugim preivjelim logoraima, sa srodnicima nastradalih u ratu, sa Bosancima koji jo pate od posttraumatskog stresnog poremeaja, kao i sa svakim drugim s kim elite razgovarati. aljem vam etiri linka iz kojih ete vidjeti ta su neki istinski prijatelji bosanskog naroda rekli o vaem stavu prema ratu u Bosni. Oni su samo djeli osude vaih gnusnih navoda o agresiji srpskih faista na moju zemlju, osude koja poprima planetarne proporcije.

http://www.david-campbell.org/2009/11/14/chomskys-bosnian-shame/ http://www.david-campbell.org/2009/11/27/the-fundamentalist-defence-of-chomsky-on-bosnia/ http://samaha.wordpress.com/2009/10/29/open-letter-to-amnesty-international-regarding-chomskys-invitation-to-speak-by-ed-vulliamy/ http://www.bosniak.org/open-letter-from-ed-vulliamy-to-amnesty-international/

108

DIJALOG

Dragomir Ubiparipovi, paroh sarajevski

Ratni dnevnik

sarajevskog svetenika
Dnevnik ivota Crkve i linih doivljaja tokom rata u Sarajevu 1992. godine
Biblioteka Zakletva ivotu, Beograd, 2011. Originalni rukopis dnevnika pohranjen je u Letopisu parohije Sarajevske i smjeten u ormar biblioteke Muzeja stare Crkve u Sarajevu
Odlomke izabrao i pripremio: Denan Ajanovi

Sarajevski svetenik Dragomir Ubiparipovi u svojem dnevniku iznosi svoja zapaanja o dogaajima i ljudima koji su zadeeni poetkom ratnog svestradanja i pustoenja u Sarajevu. I sam zateen novonastalim prilikama, svetenik se prima zapisivanja, elei da ostane trag svjedoanstva o uasu koji se poeo uvlaiti u ljudske due. Iz namjere da sauva hram i dragocjenosti Crkve, da bude uz vjernike i nevoljnike, on u gradu provodi 140 ratnih dana. Posljedni sarajevski svetenik je tih ratnih dana uspostavljao i odravao kontakte sa poznatim linostima tog tekog vremena u htijenju i nastojanju da se pronau razumna rjeenja u korist mira. U tom svom poduhvatu postepeno se sunovrauje iz simbola razuma u reinkarnirani glas hukaa; tomu je zasluan njegov prijeratni tekst o tobonjem genocidu nad pravoslavcima Sarajeva. S jedne strane Dnevnik je hronika toka misli i djela od unutarnjih moralnih propitivanja do skruenog pristajanja na noenje slatkog krsta, izmeu sebevlastitog zasnivanja i sljepovidog tlaenja rastue nacionalistike ideologije, u raspelu vapaja za Bogom i pobjega od fijuka granate. S druge strane pak, kroz prepriavanje humanih gesti i ljudskih istupa nailazimo na onu jedinstvenu snagu sarajevskog filantropskog duha koji je nadjaao svaki pokuaj trovanja i podmetanja. Naravno, dnevnik je mogue itati iz mnotva perspektiva. Osim toga Dnevnik postavlja brojna pitanja i iznosi neke neugodne istine o ulozi Pravoslavne crkve u ratu u Bosni i Hercegovini. Behar Vam predstavlja neke od ulomaka iz Ratnog dnevnika sarajevskog svetenika
BEHAR105106

U susret ratu
Da bi se bolje razumjela situacija meusobnih odnosa naroda koji su u velikoj izmjeanosti ivjeli u Sarajevu, neophodno je krenuti malo unazad i vratiti se u period koji je prethodio samom poetku sukoba. Otkako su poele burnije aktivnosti duha svih naroda, i kad se ve vidjelo da je socijalistiko-komunistiki drutveni poredak na izmaku, nekako su iznenada poeli da izrastaju glasnogovornici i veliki Srbi, veliki muslimani i veliki Hrvati. Bilo je to pomalo i smijeno, budui da su to velikim dijelom bili ljudi kojima je, unazad pet ili deset godina, bilo normalno da budu lanovi partije (Saveza komunista). Naravno, ne bi se moglo rei da su svi dananji akteri i subjekti razgranate vlasti bili komunisti, ali vie od polovine njih su nekada bili lanovi partije. Dakle, drutveni poredak se mijenja, ali sa istim ljudima. Mi svetenici, koji smo to svojevremeno precizno pratili, sve smo ih dobro znali poimenice. Tako se, u nemalom broju sluajeva, deavalo da visoki funkcioner
109

DIJALOG

nove nacionalne srpske vlasti bude ak i nekrten! Veliki broj takvih ljudi odjednom je bio najaktivniji u nacionalnim kulturnim drutvima i partijama, pa ak i u prvim crkvenim redovima. Tako da je dosta naih estitih pravoslavnih Srba bilo time iznenaeno i gnuali su se pojedinih linosti, jer je bilo sluajeva da su ih ljudi, koji su sada barjaktari naciona, prije nekoliko godina (kao znaajan faktor one vlasti) pozivali na odgovornost, i, ponegdje i kanjavali. To je bilo, istina, rjee, i kod drugih naroda. Odjednom je nacionalna pripadnost postala najvee mjerilo, i najvanije je bilo ko je ko po nacionalnom opredjeljenju? Zaboravilo

ak i mi u Staroj crkvi naivno smo prihvatili da se, radi znaaja muzeja, njegove odbrane i line odbrane, naoruamo.

se na ljudske kvalitete, i sve tie se pominjala prolost ljudi i njihova ranija pripadnost i kvalitet. U poetku, to se inilo nestvarnim i liilo je na nekakvu bajku. Niko od nas nije mogao povjerovati da bi to moglo prerasti u okosnicu takvih neprijateljskih sukoba! Ipak sam, jo uoi rata, drugom polovinom 1991, insistirao da neto uinimo sa tolikim bogatstvom nae riznice. Prvo smo se zvanino obratili mitropolitu Vladislavu, a on je obeao da e odgovor dati Sveti arhijerejski sinod. Na kraju, ostali smo bez odgovora. I sve je ostavljeno naoj savjesti. Potom sam insistirao da odemo kod dr. Karadia i saznamo da li e biti pucnjave, kako bismo zatitili ljude u Sarajevu, kojih je u nekim optinama, kao u Starom gradu, bilo samo nekoliko procenata! Karadi je, primivi nas u Klubu delegata, poeo okruglo pa na oe, sugerisao je da bi bilo dobro da se iznese riznica?! A to se tie

porodica, da e se dati uputstva preko jednog od ljudi iz izvrnog odbora stranke. Kasnije je dolazio J.T. i obeavao evakuaciju porodica, ali u filmskom stilu. Reeno je da emo na dva sata prije sukoba biti obavijeteni i izvedeni. I, to je bilo jo smjenije, da treba da se branimo oruijem (a svaka dobijena puka imala je 150 metaka) est sati, dok ne stignu specijalne jedinice vojske JNA iz Nia! Kad sam poeo da se smijem toj koncepciji, proglasili su me plaljivim. U to vrijeme prialo se o zloslutnoj namjeri muslimana u Sarajevu da (u stilu vartolomejske noi) naprave pokolj nad svim Srbima.

Bilo bi nezgodno pominjati sva imena i detalje, iako su mnogi, svojim odnosom i ponaanjem u toku rata, to istinski zasluili. No, potediu obraz srpske crkve.

110

DIJALOG

Ta pomisao rezultirala je time da su mnogi, bez obzira na zvanje i obrazovanje, pohitali da obezbijede oruje. Tako da se na narod, kao i drugi, uveliko naoruavao. O sveanostima ili znaajnim utakmicama ulo se mnogo pucnjave. Sve je zavisilo od toga ko je u kojem dijelu grada prisutniji, pa se po pucnjavi znalo ko se ime oduevljava, i ta proslavlja. Svi su bili zabrinuti zbog tog oruija, ali ga nisu mnogo odbijali. Svi smo se ubrzo na njega navikli. ak i mi u Staroj crkvi naivno smo prihvatili da se, radi znaaja muzeja, njegove odbrane i line odbrane, naoruamo. Bilo je smijenih situacija kada starjeina crkve zamoli da se dostavi naoruanje, pa se, plaei se da ne bude opasnosti, izgubi, a onda ljudi zadueni za taj posao, kad donesu oruije, obino nou, nalaze nas koji nismo ni znali o emu se radi, s molbom da se to prihvati i smjesti da bi izbjegli opasnost i rizik! Bilo bi nezgodno pominjati sva imena i detalje, iako su mnogi, svojim odnosom i ponaanjem u toku rata, to istinski zasluili. No, potediu obraz srpske crkve.1

Odjednom je nacionalna pripadnost postala najvee mjerilo, i najvanije je bilo ko je ko po nacionalnom opredjeljenju? Zaboravilo se na ljudske kvalitete, i sve tie se pominjala prolost ljudi i njihova ranija pripadnost i kvalitet. U poetku, to se inilo nestvarnim i liilo je na nekakvu bajku. Niko od nas nije mogao povjerovati da bi to moglo prerasti u okosnicu takvih neprijateljskih sukoba!

Aprilski dogaaji 1992. godine u Sarajevu i ivot u parohiji sarajevskoj

Vidjeli smo da se ratna zbivanja sve vie nadvijaju i nad naim prostorima. Narod i svetenstvo uveliko su bili svjesni toga, i svi su, i jedni i drugi, negodovali to se nita ne preduzima u vezi sa planovima za otklanjanja ratne opasnosti, niti se misli o tome ta e se sauvati, niti iko daje bilo kakva uputstva za spasavanje vjernih, hramova, riznice, crkvene optine,
1

kancelarije i ostalog. Mi smo, uglavnom, potujui poredak, ekali uputstva i naloge od vrha Crkve! Izuzev jednog dijela blaga, koji je krajem ljeta 1991, na na rizik otpremljen u jedan manastir u Srbiju (gdje se jo uvijek nalazi, znaju sva etiri paroha i uski krug crkvenih slubenika), nita drugo nije zbrinuto, ni osigurano, pa ni obuhvaeno nekakvim rezervnim planovima i varijantama, a stradanja su se ve strahotno nazirala! Neizvijesnost je rasla uglavnom zbog bespomonosti i defetizma, s jedne strane zbog sporog reagovanja vrha Srpske pravoslavne crkve, a s druge strane i zbog dileme: ko smije da preuzme odgovornost da sam neto uradi? Zna se i crkveni poredak, a tu je i svetenika savjest pa kako te Bog ui, i sve se zavravalo takvim komentarima. Nae bratstvo se posljednji put sastalo 1., 2. i 3. aprila 1992. Ve 3. aprila proto Novica Janji otiao je u Rudo. Otiao je jer se 4. aprila oekivalo da e bajramsko slavlje biti propraeno pucnjavom, a on to nije ni skrivao. Odnosno, ve uoi Bajrama, u petak 3. aprila kad se zavravao post muslimanskih vjernika, oekivalo se da moe biti pucnjave. Meutim, te se veeri nije bilo mnogo pucnjave. Inae, ve mjesecima se svake veeri puca (enlui), da bi se pokazalo da su jedni prema drugima neustraivi 2
Biblioteka Zakletva ivotu. Ibid., str. 12 Ibid, str. 15

Odlmoci iz dnevnika, hronoloki slijed;

Dileme poslije privoenja zbog posjedovanja oruija i sugestije episkopa ikog Stefana; Djeco, mene je iskustvo iz Drugog svjetskog rata nauilo da ko je pobjegao, on je glavu spasao!3

Dragomir Ubiparipovi, Ratni dnevnik sarajevskog svetenika, Stari Banovci, Beograd, 2011., str. 7-9,

2 3

etvrtak, 9. april Svi smo otili u kancelariju, tamo smo popili kafu, crkvenjaci su bili radi da ostanemo u gradu i da nastavimo sa bogosluenjima. O. Duan je unio dosta panike sa sugestijama episkopa Stefana i episkopa Vasilija, o. Vojo je pojaao paniku, i moralna snaga za nastavak crkvenog rada i sluenja ponovo je opala, ostavljajui neizvijesnost. O. Duan je govorio da bi on crkveni ivot prenio u Novo Sarajevo, da idemo tamo i da zajedno sluimo, a da po potrebi dolazim u ariju, ak je pominjao da bi odmah iznio moti i odnio ih u Novo Sarajevo! Opirao sam se ovome, uvjeravajui ga da se jo moe sluiti i da niko jo uvijek nije naao nijedno staklo razbijeno niti katanac na crkvi, domu, ili naim stanovima, a da su provala i pretres kancelarije motivisani drugim razlozima, koje sam uo jo pri hapenju, kad su me pitali da li znam Dragiu Plemia, i kad sam kazao da mi to ime nije poznato, onda me je specijalac ponovo upitao zar od tolikih
111

BEHAR105106

DIJALOG

Dragiinih dolazaka na sastanke u nae prostorije ba ni jednom nisam vidio tog ovjeka. Vidio sam da je sve to, u stvari, bilo izazvano radom SDS-a u naim kancelarijama. I jo uvijek sam bio ubijeen da ni MUP-u Stari grad, a ni specijalcima, nije bio cilj da provaljuju u crkvene arhive, nego su planirali da se dokopaju oruija iz kase, za koje im je reeno, i eventualnih materijala SDS-a Stari grad, koji je svoj rad obavljao u tim naim kancelarijama. I tada sam upozoravao da drugi ne manipuliu naim sluajem, jer bi nas to samo onespokojilo i navuklo osudu i krivicu, a da za sada nema ataka na crkvu, riznicu, blago, svetenstvo i ostalo.4 Utorak, 21. april (Veliki Utorak) Ovo je jedan od najteih dana koji nas je zadesio u Sarajevu. Pred osvit, oko 5.00, poele su eksplozije granata u naem dijelu grada. Trajalo je to do oko 11.00, kad su se eksplozije prenijele u donje dijelove grada. U 9.00 sam odsluio Preeosveenu Liturgiju, bili su samo Neo, Todor i dr Vera, a Mara je bila u svjearnici. Grad pust i tuan u odjecima eksplozija. Naroda nije bilo na ulicama cijeli dan. Deurali smo do 13.40, ali naroda nije bilo. ak nismo bili u stanju da izvrimo sahranu Ilije Jeftovia iz Trebevike 34, trebalo je da bude sahranjen na Lukama, na Trebevi; porodica ga nije mogla iznijeti iz mrtvanice, jer niko i nita ne radi. Negdje oko 18.30, dok smo Neo, Todor i ja sjedili u naem dvoritu, uo se zvidik, a potom detonacija granate. Mislili smo da je rije o Medresi ili Begovoj damiji, jer se otuda i ulo, ali smo vi4

Dragomir Ubiparipovi

djeli da je negdje u blizini Sahat kule, odakle se vidjela praina. Ulazimo u no, stranu no, strepimo od granata, a one padaju svakih desetak sekundi. Gdje smo, tu smo, Bog nas moe spasiti, ako smo dostojni da jo ostanemo ivi. Boe, povidi s nama. Djecu nam sauvaj, a nama neka bude po volji Tvojoj. O. Duan nije dolazio iz stana, kae da su ga vratili sa barikade. Danas se molimo za sutra, odnosno do sutra, a sutra, ako nas Gospod poivi, moda za prekosutra. Svi smo tuni to ne vidimo nikakav opravdani cilj ovakvog ruenja svega, a posebno zbog ljudskih rtava, kojih ima i danas, a kojih e vjerovatno biti i veeras.5 Utorak, 5. maj Ako odemo, nee biti nikog da barem proviri i da vidi ta se deava oko hramova? I da smo ve otili, ko zna u kakvom stanju bi bili do sada? Ne znam. Eto, opet ovjek ne moe da uradi nita pametno. Velika je stvar ljudska savjest. I ako su drugi, kojima je bilo prilinije da ostanu pobjegli, ja opet razmiljam, kakva im je savjest? Da li iko misli da je ovo nama od Boga povjereno: i ljudi, i hramovi!? Razgovaraemo na ovu temu vjerovatno sutra. I O. Duko je u pravu, naroda nema. Ali, muzej, moti, hramovi, sve to, ko e to paziti i uvati ako odemo? Ja ne mogu da odem. Mogu samo tu, do na kraj grada, ali nikako ne daleko. Kako ostaviti narod? Barem da se moemo biti u blizini, Boe, daj nam snage da se i ovo iskuenje prebrodimo. Dae Bog, ostaemo jo.6

Ne razumijemo ciljeve ovakvog bombardovanja, koje je, u stvari gaanje po ljudima nasumice. * Mi se krijemo i trpimo, ali ako jednom stane pucnjava, a neko e i to doivjeti (u ovim stradanjima motiv je toliko jak) revolt koji se u ljudima sakuplja i narasta moe dovesti samo do teke osvete. Moje rijei izazvale su smijeh i komentar; Pope, tvoje je da popuje, a moje da ratujem! * Na poetku rata objavljeno je sa Pala da Srbi ne idu na posao, i da izlaze iz grada! Niko nije kazao kuda da idu ti Srbi. Gdje ih eka autobus kojim da pou? Gdje e biti smjeteni? ta e da rade sa djecom ili stvarima? Ko e im obezbijediti hranu, lijekove, odjeu?

5 6

Ibid, str. 16

Ibid, Str. 36 Ibid, str 50

112

DIJALOG

Nakon izvjesnih dilema svetenik se odluuje da izmjesti porodicu van grada, na Palama se sree sa akterima rata, nalogodavcem medijskih lai i slikama ope mobilizacije.
Ponedjeljak, 11. maj Otili smo u optinu, u vojni sekretarijat. Slubenik koji je izdao potvrdu znao me je od ranije (krstio sam ga). Mislim da se preziva Lasica. Pokuao sam da mu predoim stradanje ljudi u gradu. Rekao sam da mi ne razumijemo ciljeve ovakvog bombardovanja, koje je, u stvari gaanje po ljudima nasumice. Ako hoete Hadibajria svi znaju da je u vrtiu Neven. Ovako gaate sirotinju i civile. Mi se krijemo i trpimo, ali ako jednom stane pucnjava, a neko e i to doivjeti (u ovim stradanjima motiv je toliko jak) revolt koji se u ljudima sakuplja i narasta moe dovesti samo do teke osvete. Moje rijei izazvale su smijeh i komentar; Pope, tvoje je da popuje, a moje da ratujem! Odatle sam otiao u agenciju SRNA, a direktora, Todora Dutinu sam znao od ranije. Dutinu sam opomenuo da ne prenosi pogrene vijesti o nama, jer e vijest, kad ode do naih porodica nanijeti veliku tetu, a mi ih ne moemo demantovati. On je odvano rekao: Vae je da se molite, a moje je da na mjestu novinara izmiljam i laem. I pored velikog gostoprimstva ljubaznih domaina, bio sam strahovito uznemiren. Svi mi, traumatizovani sarajevskom pucnjavom, nismo smjeli da pogledamo kroz prozor, niti smo igdje drugdje sjedali nego u okove. O svemu sam priao, ali se nisam uputao u jalove razgovore, jer su svi bili bespotrebi. Oni odozgo bi trebalo da

budu u gradu bar tri dana, da bi mogli uopte da shvate da se stradanje obruava na sarajevsku sirotinju (meu kojom smo i mi bespomoni). Zato nisam nita naroito priao. Osjetio sam da smo se mimoilazili, svako je sa ogromnom eljom najradije oekivao mir. E, tu se moglo malo realnije razgovarati, ali oito, opet sa dvije suprotne pozicije; nas, koji smo iznureni ratom, i njih koji to gledaju sa strane i doivljavaju kao pobjedu. 7

Sarajevski Srbi, trostruki stradalnici

Nedjelja, 17. maj Razmiljam, Boe, kako je nepravedno osuivati ovdanje Srbe i prebacivati im zato ne izlaze iz grada? Mnogi ih osuuju da uvaju stanove. Mnogi ih zovu Alijinim Srbima. I mnoge druge optube...

Danas se molimo za sutra, odnosno do sutra, a sutra, ako nas Gospod poivi, moda za prekosutra. Svi smo tuni to ne vidimo nikakav opravdani cilj ovakvog ruenja svega, a posebno zbog ljudskih rtava, kojih ima i danas, a kojih e vjerovatno biti i veeras.

Grijeh je bilo ta rei protiv njih. Mnogi su razlozi ostajanja u Sarajevu: istorijski ovjek je tu oduvijek ivio; zaviajni neki su se tu i rodili; ima i taj da neko ne zna gdje bi i kod koga otiao, jednostavno nema kuda da ode kad izae... ili mu je neko drag ovdje sahranjen; ili nema nita ve tu kuu ili taj stan pa i to je ljudski; ili ovjek prosto nema drugaiji
7

osjeaj patriotizma nego da treba da sauva svoj stan i posao... Ali, glavni razlog ostajanja u gradu je sasvim drugaije prirode. Naime, na poetku rata objavljeno je sa Pala da Srbi ne idu na posao, i da izlaze iz grada! Niko nije kazao kuda da idu ti Srbi. Gdje ih eka autobus kojim da pou? Gdje e biti smjeteni? ta e da rade sa djecom ili stvarima? Ko e im obezbijediti hranu, lijekove, odjeu? A poseban i nepremostiv problem je kuda, kojim putem izai? Kau: Probaj na Nahorevo! Pa do Nahoreva ima bar desetak punktova i prepreka, taman da nema granata i metaka? Pa ko to da proe? Ja sam izlazio na Nahorevo, a ulazio preko Vraca i Grbavice. Pa moji motivi izlaska i ulaska bili su jai od ivota ( za izlazak djeca, za ulazak Stara crkva, moti, obeanje ljudima) pa sam ih jedva ostvario. Pa to ne moe da uradi svaki Srbin. Neko i ne smije. Zato neka niko i nikada ne osudi te muenike. Oni su dvostruki stradalnici, pa ak i trostruki: tuku ih granate, tuku ih muslimani, a onda ih smatraju odbaenim, a zovu ih Alijinim. Naa najvea srpska greka u ovom ratu su upravo ogreenja o sarajevske Srbe koji su ostali zatoeni u Sarajevu. To vai i za ljude po drugim gradovima, svakako, ali su sarajevski Srbi najvei i viestruki stradalnici. Oko 16.30 silazimo u kancelariju na spavanje, ini nam se da je malo sigurnije.8 Srijeda, 10. jun Ustajemo kao i obino. Jutros se ponovo oglasio mitropolit Nikolaj. Bio je krai nego proli put. Pomenuo sam mu da se o njegovom dolasku u grad govorilo u
8

Ibid, 58-60

Ibid, str. 67-68

BEHAR105106

113

DIJALOG

Predsjednitvu. Ostao je neodreen to se tie termina, jedino je govorio o dodatnim garancijama koje bi morale da prethode. Kazao sam mu: Evo mene - ja sam Vam garancija. Ja spavam do prozora, a Vi spavajte do zida. Ako granata pogodi prvo e mene, a tek onda Vas. Ja imam troje djece, a Vi nemate. Pa ako meni nije ao da zaloim ivot, onda oekujem da ete Vi, za iji ivot garantujem svojim, imati dovoljno garancija. Uostalom, vie od 70.000 Srba u ovom gradu valjda je dovoljna garancija da nam je meu njima mjesto i u ratu, a ne samo u miru. Nastao je muk! Jo je samo kazao da planira u nedjelju da slui u Viegradu. Ja ostadoh oajan zbog njegove povrnosti i straha. Poslije toga, razgovor se nije nastavio. On je bio nezadovoljan ovakvim mojim stavom.

de nema, mira nema, prestanka pucnjave nema, a danas doe i jo jedno veliko zlo telefonske veze iz Sarajeva su prekinute. Dakle, od sada se sa svojim najroenijim ne moemo uti ni telefonom. Ovo iskljuenje pogodilo nas je tee nego i voda i struja. Sjedimo u kancelariji i ekamo. ekamo prestanak svih ovih zala. Bog zna kad e to biti.9

Svetenik je jo ranije upozoravao na pojavu uvlaenja politike u Crkvu.

etvrtak, 11. jun Uostalom, ja sam pisao tekstove o odnosu drave i pravoslavlja. To u opet ponoviti: pravoslavac u Parizu, Minhenu, i slino, postojae dok bude istinski aktivan u svojoj vjeri. On tamo nikada nee imati svoju dravu, ali e moi da

Ne znam zato je mitropolitu ovo trebalo? Prvo, to ne da nije istina, nego je besmislena la! A ono to je katastrofalno je to to se ovom izjavom moe izazvati osvetniki revolt, pa da ba sad muslimani otete hramove i da tako zaista budu neupotrebljivi! emu onda sva ova moja poniavanja i molbe Predsjednitvu da se obezbijedi slobodan crkveni ivot?
Uobiajeno prelazimo u stanove i idemo na jutrenje u 9.00. Posljednjih dana mnogo smo usamljeniji nego ranije, to znai da je sve gore i tee. O. Duan slui a ja pjevam sa Neom i Jokanoviem, Mara je u svjearnici. Kad smo svrili jutrenje i preli u svjearnicu, poela je estoka kanonada granata, i to blizu crkve. Ne jedna, ve desetak, i vie. Onda su malo prorijedile, ali nisu prestajale do 13,00 tada su prele na drugu stranu prema Miljacki. Eto jo jednog dana neizlaenja. Agonija rata sve je dublja. Sve je gore i tee. Evo, struje nema, vobude dobar vjernik i dobar Srbin. Tako je i ovdje! To i jeste na domen djelatnosti. Ali... Postoje oni nai stari nesloni tabori i klanovi uobraenih, onih koji sve znaju, onih koji su do jue bili prve fotelje Udruenja svetenika, a sad su prvi u nacionalnim strankama, i pokuavaju da svemu daju ton. I to je najtraginije, uspijevaju u tome, i nameu to ostalima. Te nagle transformacije i takve zaokrete ine ljudi koji e uvijek dominirati i uvijek pretravati, i

biti uz novog mitropolita, ali istovremeno i najgrlatiji sudionici rata. U proteklom periodu najvee socijalistike reimlije, a sada najvee patrioti i srpski rodoljubi! Ako bi Bog dao da izaem iv iz svih ovih strahova ( u ta se svi nadamo i preputamo Boijoj volji), ve zamiljam kako heroji sjede i ispovijedaju protekla muenitva. Oni e da pokupe odlikovanja, a ja u biti suvian. Jo u morati da se udaljim, bie im tako lake. A ja sam oduvijek tako ivio i meni je moj krst sladak. Sladak, jer Bog vidi i zna koliko stradanja svakome treba da se da. Boe, ovoliko mnotvo dua koje se skriva po sklonitima, opet je podreeno nekoj politici podjela, ratova, nadmoi. Pa zar rod ljudski mora na ovaj nain da se protivi Bogu? Zar neko ima pravo na neije ivote? Niko! Kao vjerujui ovjek ne mogu da zaboravim da ovjek nije u stanju da da ivot ni mravu, a kamoli ovjeku (ivot je dar Boiji), i niko nema pravo da taj ivot oduzme. Ali, otkad rat ima logiku, pravdu, jasan moral, samilost? Ima, ali to se vrlo rijetko susree u ovim vremenima.10

Na Gospodu je da presudi ta je dobro a ta nije

Nedjelja, 28. jun (Vidovdan) Pred vee sam se uo sa o. Duanom. Da sam znao ta u saznati, ne bih ni dohvatio telefon. Naime, iz dosadanjih razmiljanja, koja su zabiljeena, vidi se da sam strano optereen mislima; ta e ko rei? Da li je ovo nae strahovanje i muenje stvarno shvaeno i prihvaeno onakvim kakvo ono zaista jeste? Da li ko moe da bude zloban kao to mi
10

Dragomir Ubiparipovi, Ratni dnevnik sarajevskog svetenika, Stari Banovci, Beograd, 2011., str. 94

Ibid, str 96

114

DIJALOG

moemo? Zaista ne moe! Niko, i nigdje i tu je klju nae propasti! Svako razuman znao je da je sve to smo podnijeli uinjeno samo iz odanosti i ljubavi prema Crkvi, i da je sve uinjeno sa takvim pobudama i da se i sada tako ini. Znao sam da e sve ovo biti minorno, odnosno, da ipak kao pravilo treba prihvatiti onu izbjeglu veinu, i prema njoj oblikovati javno mnjenje i javni stav. Dodue, moda sam se i sam malo zanio mislei, da je svima na srcu ono to i meni. To javno mnjenje i javni stav Crkve, koji svakako biva kreiran na osnovu miljenja kolega: o. Perie, o. Novice, o. Lazara, o. Voje i drugih, iskrivljeno predstavlja nae rtvoprinoenje kao elju za linim dokazivanjem, a ne kao nasunu potrebu u datom trenutku u ratnoj nesrei! Jedino ime se mi ovdje rukovodimo je: mnotvo uplakanih koji su u naoj crkvi utjeeni, mnotvo alosnih kojima je alost ublaena, mnotvo onih koji su se jo dublje ocrkvenili, mnotvo poluvjernih koji su tu popunili vjeru, mnotvo optuenih za krvninu jo tokom turskog ropstva koji su zbog toga na vratima svetinje objeeni (barem kako zapisi i istorija zapisae), mnotvo drugih koji su svetim prieem, ispovijeu, molitvom i Svetim Liturgijama oblagodaeni... Da ne priam koliko je ljudi za ova bezmalo tri mjeseca, prolazei pored crkve i videi njena vrata otvorena, osjetilo toplinu u dui, i tako umanjilo svoju tekou. Da smo uspjeli da zvonjavom zvona samo ogrijemo makar jedno hriansko srce, i da ak nikom nismo omoguili nijednu molitvu, niti slubu a do danas smo svaku odrali i zvonom, i molitvom... I da nikog do danas nismo priestili, a to smo uinili. Od 5. aprila do danas ovdje su se ljudi molili, prieivali, prisluivali svijee... I da dalje ne nabrajam...
BEHAR105106

Ne bih da govorim o tome ta znai jedna od stotine ikona koje su ostale netaknute, a moda je i bolje nita ne govoriti, nego samo rei da je jue na vidovdan prieeno sedmoro vjernih, a na Svetoj Liturgiji bilo je 40-50 dua.

hranu, a drugog dana doli su po mene autom. Kad smo bili na groblju (Kod lava) organizovana je sahrana za svu etvoricu. Od toga trojica su muslimani a jedan Srbin. Molili su me da malo priekam dok se obave propisane molitve za

Razmiljam, Boe, kako je nepravedno osuivati ovdanje Srbe i prebacivati im zato ne izlaze iz grada? Mnogi ih osuuju da uvaju stanove. Mnogi ih zovu Alijinim Srbima. I mnoge druge optube... Grijeh je bilo ta rei protiv njih.

Pa, da je do jue sve stajalo, a da je jue to uinjeno ja sam se time moralno opravdao, ako ne pred Bogom, onda barem, pred laljivim svijetom i, svakako, pred svojom duom. Bolje da ne govorim ta je uinjeno dobro, jer je to izvan hrianskih naela, jer je na Gospodu da presudi ta je dobro i korisno, a ta nije.11

Na sahrani
Ponedjeljak, 6. jul U 10.45 otiao sam na Vojno groblje (ovo privremeno, Kod lava) da sahranim jednog mladia (roen 1970. poginuo 13. juna, a izvuen prekjue). Njih etvorica ili estorica je nastradali su u sukobima na Jevrejskom groblju i toliko vremena nije moglo da im se prie. Boe sauvaj, toliko dana. ak se deavalo da su ih ivotinje nagrivale, a da ne govorimo o tome da su tijela mecima razrovljena. Zato nisam mogao da udovoljim elji majke da otvori sanduk. Tuan je lelek majke za jedincem. Sve je opta tuga. Tu nema ni jedne rijei prave utjehe. (Saborci poginulog bili su vrlo korektni i solidarni. To je neka jedinica MUP-a BIH. Prvo su jednog dana doli da najave sa11

Muslimane, da bi svi oni uestvovali na opelu Srbinu. Jedan uniformisani ostaje da mi pravi drutvo dok oni ne zavre. Kad su doli bilo ih je dvadesetak, svi su prihvatili da za vrijeme opela dre svijee u rukama i utivo su pratili molitvu. Poslije su me uredno prevezli u Staru crkvu). Sve je u ovom ratu postalo bezumno. I to groblje je najbolja slika nae tuge. Ve je skoro ispunjena ta ogromna tiina. ovjeka uhvati strah kad vidi kako se sve to puni. A kad vidi godine roenja na nadgrobnim obiljejima, tek onda vidi da je sve bez uma i bez logike. Ta mladost nee moi da se povrati ili obnovi. Svaki ovjek dobio je od Gospoda jednu ulaznicu u ovaj svijet. Eto, oni je tuom voljom izgubie. Znam da je izlino rei ili ne rei da i s druge strane ima takvih grobova. Meutim, svaka krv je krv i svaki mladi je mladi. Svi gubimo i nestajemo zajedno.12

Demantovanje izjava o poruenim hramovima u Sarajevu

Ponedjeljak, 13. jul Oko 12.00 zvali su iz Zavoda za zatitu grada Sarajeva (A. Lipa,
12

Ibid, 126

Ibid, 136

115

DIJALOG

D. Golo) i traili da se demantuje izjava mitropolita Nikolaja na radiju da su hramovi u Sarajevu toliko oteeni da su neupotrebljivi za bogosluenje? A radio je to javio u kontekstu mitropolitovog sastanka sa Kecmanoviem. Ne znam zato je mitropolitu ovo trebalo? Prvo, to ne da nije istina, nego je besmislena la! A ono to je katastrofalno je to to se ovom izjavom moe izazvati osvetniki revolt, pa da ba sad muslimani otete hramove i da tako zaista budu neupotrebljivi!

Vi se, gospodine, obratite svom dr. Karadiu. On uzima svoj dio humanitarne pomoi i 45% (ili 41%, nisam siguran) ukupne hrane prema procentu srpskog stanovnitva vozi u Rajlovac. On rauna da ovi Srbi u gradu nisu Srbi. Jer, da su Srbi ne bi bili uz Aliju. Znai, Vaa hrana se uzima, a to je Vae ne daju Vama to im vi recite. Ne moete od tuih usta otimati hranu kad je ionako ima malo, a Vi ste je ve dobili! Bio sam preneraen ovim, okrenuo sam se dr. Popoviu i Tutnjeviu da mi kau da li je to istina! Kad rekoe da jeste, ja zautah.
emu onda sva ova moja poniavanja i molbe Predsjednitvu da se obezbijedi slobodan crkveni ivot? Rekao sam direktorici Golo; Da li Vas moe da demantuje vaa slubenica? Ona se nasmijala. Zatim sam priznao da ja vrim bogosluenja u hramovima, i da, ako oni hoe da demantuju da su razoreni, neka samo pusti snimke kojih ima na pretek, jer su dosta puta snimali hramove tokom rata.
13

Ova izjava, demantovana ili ne, umnogome je oteala ovdanji crkveni ivot. Javljalo se jo mnogo ljudi telefonom, grdei me i psujui pitali su gdje se onda vre bogosluenja? Pominjali su poruene damije i pobijene hode na srpskoj teritoriji. Poeli su da prijete meni. O, Boe, mi se toliko upinjemo da odrimo sve koliko-toliko normalnim! Ne znam, ako je ova izjava istinita, onda je mitropolit Nikolaj takoe podlegao najsramnijim metodama, da, pravdajui svoju slabost i strah, pravi jo veu tetu. Ne osuujem ve i sam pokuavam da se stavim u njihovu kou. Meutim, im mitropolit Nikolaj nije nijednom pozvao telefonom ve mu je i proteklo javljanje iznueno vidio sam koliko mu je stalo. Osjeam nekakvo nadimanje, od muke teko diem, muke od svega preivljenog.13

Karadi onemoguuje dostavu humanitarne pomoi srpskom stanovnitvu u gradu, time vri pritisak i eli ubrzati njihovo iseljenje
etvrtak, 16. jul Bilo je vano doekati jutro, i ono polako budi ivot. Na uobiajeni redoslijed. Ve etri dana nema vode i struje. Opet neki kolaps. Staru crkvu drimo otvorenu kao i dosad. Opet navala na svijee zbog nestanka struje. Svi smo, hvala Bogu, zdravi i itavi i nismo mnogo utueni. Pokadkad ima i neke vedrine. Padne neka sumorna ala, ali nakratko. U 10.00 odlazim sa ljudima iz Dobrotvora u Predsjednitvo. Sastanak je organizovao dr. Pejanovi. Tu je jo g. Pamuk iz skuptine grada, Braco Kosovac iz Foruma graana, pa g. Stjepan Kljuji, dr. Andrija Gvozdenovi, dr. Dragoljub Popovi, M. Tutnjevi, kasnije je stigao prof. Muhamed Fi-

lipovi, a pred kraj doe Goran Mili (bivi direktor JUTEL-a) i novinar Rajko ivkovi. Ne poznajem dobro politiku podjele humanitarne pomoi u hrani, ali iz onog to je rekao ovjek iz skuptine grada, vidim da postoji pokrie za slab rad humanitarnih drutava. Ree da su humanitarna drutva Srba, muslimana i Hrvata tako prihvatila situaciju i da oni njihovu autonomiju nee da diraju niti uskrauju. Kad sam protestvovao zato nema hrane kad stie u Grad onda je ustao g. Pamuk i rekao: Vi se, gospodine, obratite svom dr. Karadiu. On uzima svoj dio humanitarne pomoi i 45% (ili 41%, nisam siguran) ukupne hrane prema procentu srpskog stanovnitva vozi u Rajlovac. On rauna da ovi Srbi u gradu nisu Srbi. Jer, da su Srbi ne bi bili uz Aliju. Znai, Vaa hrana se uzima, a to je Vae ne daju Vama to im vi recite. Ne moete od tuih usta otimati hranu kad je ionako ima malo, a Vi ste je ve dobili! Bio sam preneraen ovim, okrenuo sam se dr. Popoviu i Tutnjeviu da mi kau da li je to istina! Kad rekoe da jeste, ja zautah. Dooh u situaciju da se jo i izvinjavam. Tako smo odmah na poetku dobili po nosu! Nisam imao pojma da je to tako: da se hrana odvozi i skladiti za srpsku vojsku, za ratnu rezervu, i da je to jedan od vidova pritiska na srpsko stanovnitvo da izae iz Sarajeva!14

Kod gradonaelnika g. Kreevljakovia

etvrtak, 23. jul Ruao sam, pa sam u 15:30 otiao autom (koje su poslali po mene) u posjetu gradonaelniku Kreevljakoviu. Tu sam primljen vrlo srdano. Vie od jednog sata smo
14

Ibid, 149-150

Ibid, str. 158

116

DIJALOG

razgovarali i razmijenili miljenja. Ponovo nisam diplomatisao, nego sam iskreno govorio o svim problemima koji mue mene i narod. Dodue, vie o mojim linim, jer do naroda ne mogu da doem. Moj glavni utisak je da je Kreevljakovi dosta realan ovjek. I on je svjestan vanosti Srba u ovom gradu, Srba koji su ovdje bili vijekovima,

Kod reisa sam ostao vie od jednog sata u zaista ljudskom razgovoru. Iz razgovora vidim da sam u njemu zaista naao vrlo dostojnog sagovornika, koji ima irinu, i sav razgovor je, to se vidjelo i s njegove i s moje strane, bio ljudski i iskren. Pokazao mi je spisak od 20, to zatvorenih, to nestalih, imama. Tek tada sam se osvijestio i promislio: ovi ljudi ne mogu da brane ivot, jer je u tuim rukama, a ja hou da se branim od pisanja Muslimanskog glasa?! Tako sam se prosto postidio koliko mnogo traim u odnosu na ono ta bi moglo da me snae. Eto, odoh s jednom namjerom, a vratih se dosta utuen.

da podnese, i to e se mnogo osjetiti. To je politika grada i politika drave. Moj napor je usmjeren samo na to da, koliko mogu, olakam poloaj crkve i svog naroda, a sada se ponovo postavlja pitanje kako ga ja mogu olakati? ak mi je g. Kreevljakovi uino malu ast i zamolio me da svoj izlazak ne sakrijem, i da mu se obavezno javim. Takoe razmiljali smo i o nekakvoj propusnici koju bi dobili predstavnici svih vjerskih zajednica. Ljubazno su me odvezli do nae kancelarije.15

Karakter teksta iz Glasa Crkve (br. 4/88) Kulturni i vjerski genocid nad pravoslavnim Srbima Sarajeva Dragomira Ubiparipovia
Nedjelja, 26. jul I tokom dana bilo je pucnjave, naalost i u naoj blizini, tu oko Sebilja. Dizala se ogromna praina, a uo sam da je bilo i rtava. Danas je do mojih ruke doao primjerak Muslimanskog glasa (glasilo SDA) u kojem je izala moja fotografija i naslov Jedini srpski svetenik, a tekst me je predstavio kao mezimca vlasti u Sarajevu. Kao protivtea neeljenom epitetu zbog posjeta dr. Pejanovia, Simovia i kontakata sa ostalima, objavili su u njoj tekst iz Glasa Crkve (br. 4/88) pod naslovom Kulturni i vjerski genocid nad pravoslavnim Srbima Sarajeva, i zakljuak da su takvi tekstovi bili signal onima koji nas sada ubijaju.... neko je pronaao moj tekst iz Glasa Crkve iz 1988., u kojem sam napadao muslimane, koji su nau kulturu, koja je bila na vrhuncu, unazadili i nametnuli nam tursko ropstvo...16
15 16

Dijelovi iz Ubiparipovievog teksta Kulturni i vjerski genocid nad pravoslavnim Srbima Sarajeva koje je prenio Muslimanski glas, 27. jul 1992.: Grad Sarajevo, sa prebogatom slobodarskom i kulturnom prolou pravoslavnih Srba (koji i danas ine nadtreinu njegovih graana), nesrazmjerno vie forsira zatitu kulture (i donijete vjere) naih vjekovnih porobljivaa Turaka koji su punih pet vjekova unazaivali visoke domete hrianske kulture Balkana. To je jasno primjetno u svim oblastima kulturnog ivota; istoriografiji, knjievnosti, umjetnosti, muzici i dr. Zaplavljujui sve ostale prisutne narode... I dalje: nazivi ponekih vanih ulica svojim imenima nas podsjeaju na teke dane nae prolosti. Hadi Loja, u ijoj ulici je smjeten kompleks domova univerzitetske omladine, je upamen po velikim zulumima prema srpskom stanovnitvu. Ljetopisi biljee da se Srbi tekom mukom oduprijee napadima njegovih ljudi prilikom osveenja Saborne sarajevske crkve. Biva ulica Logavina je dobila u novije vrijeme ime Kaukije Abdulaha efendije imama koji je uvi da su Srbi nabavili zvona za staru crkvu otro protestvovao kod pae iznalazei Kuranske citate kojima se to mora zabraniti...17

ali i tekoa koje su otprilike iste kao one poslije Vidovdana 1914. godine. Ohrabrenje mi je da ima ljudi koji realno razmiljaju o sutranjici, i da uporeuju istorijske prilike, u kojima su se pokazale i pozitivne i negativne strane zajednikog ivljenja. Naime, ovo je podneblje sa dugogodinjom zajednikom tradicijom, saivotom, i teko e u ovakvom gradu doi do naglog presjeka tog saivota. I ako se to desi, grad e to teko

Dugo oekivani susret sa reis ul ulemom

Srijeda, 29. jul Oko 11.00 pozvao sam g. reis ul ulemu hadi Jakuba Selimovskog i dogovorili smo se da me auto meihata odveze do njegovog kabineta. Kod reisa sam ostao vie od jednog sata u zaista ljudskom razgovoru.

Ibid, str. 169-170

Ibid, str. 174

17

Ibid, str. 175-176

BEHAR105106

117

DIJALOG

Iz razgovora vidim da sam u njemu zaista naao vrlo dostojnog sagovornika, koji ima irinu, i sav razgovor je, to se vidjelo i s njegove i s moje strane, bio ljudski i iskren. Pokazao mi je spisak od 20, to zatvorenih, to nestalih, imama. im sam uzeo spisak, vidim prva dva imena, hode iz Ljubije i Omarske znam da su odavno poznati kao nestali. Moda i ubijeni? Ostale nisam poznavao, ali sam znao da su, ili u zatvoru, ili pod zemljom. Tek tada sam se osvijestio i promislio: ovi ljudi ne mogu da brane ivot, jer je u tuim rukama, a ja hou da se branim od pisanja Muslimanskog glasa?! Tako sam se prosto postidio koliko mnogo traim u odnosu na ono ta bi moglo da me snae. Eto, odoh s jednom namjerom, a vratih se dosta utuen. Zaista alim to se politika i politiari nisu imali razumijevanja i to se nisu izdigli iznad svega. To bi bilo u interesu svih strana. Isto tako, njegove pretpostavke o irini jugoslovenskog prostora koji ovakvom kratkovidom politikom ne samo da dovodi do gubitka ivota, ve i osujeuje nae namjere o napretku svih vjera, to su, u stvari i moje konstatacije, koje su izgubile nadu u ono to nam je svima glavni interes. Zahvalan sam mu to je odvojio toliko vremena da porazgovaramo, a nije to morao.18

nju zatita muslimanskih interesa. Ne branim ja Aliju Izetbegovia, nego po uroenom potenju i izgraenim kriterijumima hrianskog morala i razumijevanja blinjeg, moram da se unesem i u problem muslimana, koji su ovoga puta isto kao i mi, izmanipulisani i sami bili rtve ovog nesrenog rata. ak, mogu da kaem da je muslimanski lider Izetbegovi u zanosu precijenio situaciju i mislio je da je doao momenat da svom narodu obezbijedi sve, pa ak i dravu. Nije raunao, niti vidio da ta bajna Evropa ovog puta zaustavlja euforiju islama preko nas jadnih naivnih Srba. Naim rukama svr-

nom ropstu mjesto bilo po zabitim brdima, a sadanja politika je u ime srenog srpstva ponovo to prihvatila i tamo ga vratila. Srbin je opet u zabiti i pustoi. Jedna od posljedica rata e biti da e se unititi autohtonost Srba u gradovima (Sarajevu, Mostaru...), a pravoslavlje e se ponovo vratiti u no, da sebi gradi istoriji i kulturu tamo gdje mu predstoji posao od narednih sto i vie godina. Mislim da svako treba razmiljati kao pametan ovjek, a ne kako mu nalae kolektivna hipnoza rata teko mi je zato to niko tokom cijelog dosadanjeg perioda rata nije imao ui da uje ovaj moj vapaj.

Dakle, do jue je Srbin kukao da mu je u petovjekovnom ropstu mjesto bilo po zabitim brdima, a sadanja politika je u ime srenog srpstva ponovo to prihvatila i tamo ga vratila. Srbin je opet u zabiti i pustoi. Jedna od posljedica rata e biti da e se unititi autohtonost Srba u gradovima (Sarajevu, Mostaru...), a pravoslavlje e se ponovo vratiti u no, da sebi gradi istoriji i kulturu tamo gdje mu predstoji posao od narednih sto i vie godina. Mislim da svako treba razmiljati kao pametan ovjek, a ne kako mu nalae kolektivna hipnoza rata teko mi je zato to niko tokom cijelog dosadanjeg perioda rata nije imao ui da uje ovaj moj vapaj.
ava neastan posao. Nas su uzeli kao najpogodnije (pazite, Hrvati nisu prihvatili da po dugi put budu genocidni), i mi smo objeruke prihvatili da iskoristimo toboe istorijsku ansu da napravimo i zaokruimo svoju dravu, i da uz, ratna razraunavanja i ienja prostora, zaustavimo euforiju islama koji nadire ka Zapadu. Na kraju ove unaprijed prodane utakmice, mi Srbi otili smo u brda, bez ikakve infrastrukture, prihvatili smo ume i goleti, ostavili najelitniji sloj svog intelektualiteta u gradovima da se asimilira, a sav pedesetogodinji razvoj, industriju, institucije, ostavili muslimanima, i tako budzato dali srce potencijala i perspektive. Dakle, do jue je Srbin kukao da mu je u petovjekovZato ne mogu da se smirim, niti da ovo to inimo prihvatim kao spasonosno za srpski narod, ve mi se ini da je to natraginije rjeenje nae sudbine. Kao da jedino mi ne vidimo da u Evropi gase vojsku, briu granice, objedinjuju valute, unificiraju pasoe, udruuju ekonomske zajednice, prave svjetske zajednice. A mi hoemo svoje, i vojske i pasoe i granice... i to je najgore, Crkva se uplie i pomae da stvaramo granice... Dnevnik zavravam krajem augusta 1992. godine i svi prizori, komentari, zapaanja i miljenja o ratu, likovima i zbivanjima odnose se samo na ovaj period.19

Zakljune misli sarajevskog svetenika

Ako neko nekada bude ovo itao i koristio kao neku grau, moda e izmeu mojih redova pokuati da pronae odgovor zato se u ovom dnevniku nigdje ne okomljujem na muslimane onako kako je to u ovdanjim medijima propagirano koji tom propagandom namjeravaju da opravdaju ratni vihor protiv muslimana. Nije u pita-

18 19

Ibid, str. 180 Ibid, str. 237-238

118

STAV

Sejjid Husein NASR

ISLAM i nasilje
Prijevod i obrada s engleskog: Edin Urjan Kukavica Uprkos sve eem i sve bestijal- na umu injenicu da rije i pojam nijem nasilju u mnogim dijelovima islam znai mir te da historija issvijeta od Irske do Pacifikog baze- lama nije nita nasilnija nego hisna, sa akterima svih religijskih i torija drugih religijskih ili civilidrugih tradicija od kranstva pre- zacijskih tradicija, osobito zapadko hinduizma do potpunog ateizma, nih. No, u tekstu emo se baviti isZapadni svijet - osobito od 11. septe- lamom kao vjerom, njenim naelimbra (prim.prev.) - islam vie nego ma i idejama/idealima a ne pojebilo ta drugo asocira sa nasiljem i dinim sluajevima, historijskim terorom. Muslimansko osvajanje ili savremenim. Prije svega - iako izgleda pomapanije, kriarski pohodi - koje nisu inicirali muslimani - te osmanska lo besmisleno - potrebno je definirati ta se to podravladavina Istonom zumijeva pod pojmEuropom osigurali Objavljen svijetu i om nasilje. Postoji su historijsko sjeaovjeanstvu u cjelini, nekolicina ustaljenje o islamu neposa ne samo cezareji, nih i opeprihvaeredno identificiraislam preuzima nih definicija poput nom sa silom i nasiodgovornost za cijeli ustre i intenzivne ljem. tavie, nekosvijet - sve svjetove - u upotrebe sile, gruliko posljednjih dekojima se sila kao be ili smrtonosne cenija na Srednjem pojava pojavljuje i fizike snage ili akistoku te brojni pokprimjenjuje. cije, neopravdane reti koji u svojim nazivima imaju pojam islam ili neku islamsku asocijaciju najee dihad - te pokuaji da se problemi islamskog/muslimanskog svijeta - uzrokovani utjecajima izvan muslimanskog vjerskog i duhovnog okruenja - rijee ponovo ne uobzirujui muslimansko bie, samo su (p)ojaali ideju koja dominira Zapadom da je islam u svojoj sutini povezan sa nasiljem. U cilju razumijevanja islama, te provjere tanosti tvrdnje da su islam i nasilje nerazdvojivo povezani, vano je razmotriti ukupnost pitanja neprestano imajui ili bez upozorenja primjene sile naroito protiv prava drugih, grubost ili neumjerenost u primjeni sile te povrede nastale izvrtanjem znaenja ili injenica. Ako se navedene definicije za nasilje usvoje kao vaee, potrebno je postaviti pitanje veze i odnosa islama i definicija napose. to se tie sile islam se ne protivi njenoj upotrebi, ali i insistira na njenoj potpunoj kontroli u skladu sa Vjerozakonom (eriat). Svijet u kojem ivimo svakodnevno je prizorite upotrebe sile, od prirode do ljudskog drutva, meu ljudima kao i unutar
119

Budui da je islam objavljen ukupnom ivotu - ne pravei razliku izmeu svetog i profanog dio njegovog zanimanja je i sila (ili sile) koje karakteriziraju ovaj svijet napose. Ali, islam, insistiranjem na kontroli upotrebe i primjene sile u smislu uspostave ravnotee i sklada, ograniava i protivi se (zabranjuje) nasilje kao in agresije i naruavanja prava drugih, Boga, Uzvienog i Njegovih stvorenja, definiranih islamskim Vjerozakonom.
BEHAR105106

STAV

ovjeka kao jedinke. Cilj i svrha islama je uspostava ravnotee meu svim poljima ispoljavanja bilo kakvih sila. Islamski koncept pravde/pravednosti potpuno je u skladu sa tom ravnoteom, emu zorno svjedoi i etimoloki identitet i korijen rijei pravda (al-adl) i ravnotea (teadul). Primjena sile u skladu sa nalozima i zabranama Vjerozakona, a u cilju (ponovne) uspostave naruene ravnotee je prihvatljiva - ak poeljna - jer to znai osiguranje uvjeta za uspostavu i provoenje pravde. tavie, ne koristiti silu u ovom smislu znailo bi postati plijenom drugih sila to je nita drugo nego naruavanje ravnotee, a to gotovo po pravilu rezultira, ili moe rezultirati, veom nepravdom. Da li e upotreba sile u konkretnom sluaju biti ustra i intenzivna ili pak blaga i umjerena uslovljeno je okolnostima; u svakom sluaju sila se moe i smije primijeniti samo s ciljem i svrhom uspostave ravnotee i sklada, a nipoto za osobne ili pak interese odreene skupine; bez obzira na znaaj i vanost interesa oni se moraju odnositi na zajednicu u cjelini.

Objavljen svijetu i ovjeanstvu u cjelini, a ne samo cezareji, islam preuzima odgovornost za cijeli svijet - sve svjetove - u kojima se sila kao pojava pojavljuje i primjenjuje. Upravo toj injenici zahvaljujui, ili njome napose, ograniava se upotreba sile uprkos svim ratovima, osvajanjima i/ili napadima kojima historija svjedoi. Islam je bio i jeste u stanju osigurati stanja mira, ravnotee i sklada koji su dio onog osobitog ambijenta koji vlada u svim sredinama u kojima je neto od tradicionalnog islama sauvano. Mir kojim odiu dvorita damija, tekija ili bai/cvijetnjaka svejednako od Marakea do Lahorea nipoto nije sluajan, nego naprotiv, rezultat kontrole sile s ciljem uspostave sklada ravnoteom sila, prirodnih, drutvenih i/ili psiholokih. to se znaenja pojma nasilje tie, kao grube ili smrtonosne fizike snage ili akcije, islamski Vjerozakon protivi se i najstroije zabranjuje bilo kakvu (svaku) upotrebu sile u ovom smislu osim u sluaju rata (odbrane od napada) ili pak kanjavanja kriminalaca

U cilju razumijevanja islama, te provjere tanosti tvrdnje da su islam i nasilje nerazdvojivo povezani, vano je razmotriti ukupnost pitanja neprestano imajui na umu injenicu da rije i pojam islam znai mir te da historija islama nije nita nasilnija nego historija drugih religijskih ili civilizacijskih tradicija, osobito zapadnih.
120

u skladu sa nalozima Vjerozakona. Meutim, treba spomenuti, ak ni u ratu nije doputeno - zabranjeno je - bilo kakvo nasilje nad enama i djecom, kao i upotreba (vojne) sile protiv civila. Silu je doputeno primijeniti samo protiv boraca/ratnika na bojnom polju ali i tada samo dok se ne predaju ili onesposobe za dalje ratovanje; ubijanje i/ili masakriranje ranjenih i poginulih nije doputeno. Jo jednom, nanoenje bilo kakvih povreda izvan ovog konteksta ili izvan konteksta kanjavanja kriminalaca, opet i iskljuivo u skladu sa nalozima Vjerozakona, zabranjeno je samim Vjerozakonom. to se tie upotrebe neopravdane i nepravedne sile protiv prava drugih, islam to potpuno zabranjuje. Prava ljudskih bia definirana su i zatiena islamskim Vjerozakonom; pritom treba imati na umu da se vjerozakonski nalozi i zabrane odnose ne samo na muslimane nego i na pripadnike i sljedbenike drugih religijskih tradicija koje se smatraju Sljedbenicima Knjige (ehlul-kitab). U skladu sa navedenim, pojavu nasilja od strane islamskih/muslimanskih skupina ili pojedinaca, bez obzira na to da li je nasilje ispoljeno prema muslimanima ili nemuslimanima, nipoto nije mogue ni opravdati a kamoli legalizirati uenjima islama i Kurana - zato to je ono rezultat nepotpunosti i nesavrenosti ljudskog primatelja Boanske Poruke. ovjek je (samo) ovjek i nijedna vjera ni religija nije u stanju potpuno neutralizirati uroenu nepotpunost i nesavrenost njegove prirode. Znaajno je, meutim, ne to to nasilje u spomenutim definicijskim sluajevima postoji u muslimanskim drutvima, nego

STAV

to to uprkos teko nabrojivom mnotvu negativnih socijalnih i ekonomskih faktora - usljed kolonizacija, industrijalizacije, modernizacije - koji su rezultirali kulturnom dislokacijom i brojnim drugim elementima, manje je nepravednog i neopravdanog nasilja i/ili upotrebe sile prema drugima u veini muslimanskih zemalja nego na Zapadu (ili pak, odnedavno od strane zapadnih sila prema islamskim/muslimanskim drutvima i zemljama, prim. prev.). Nadalje, ukoliko se nasilje pojmi kao grubost ili neumjerenost u primjeni sile treba znati da se islam tome potpuno protivi, odnosno, zabranjuje to. Islam je utemeljen na umjerenosti a njegova etika i moral na naelima izbjegavanja ekstrema u svakom smislu - i dranja zlatne sredine. Nita nije neprimjerenije i nespojivije sa islamom nego pretjerivanje u bilo kojem smislu, da i ne spominjemo neumjerenost u primjeni sile. ak i kada se sila primjenjuje islamski Vjerozakon zapovijeda umjerenost. Konano, ako se pod nasiljem podrazumijeva izvrtanje znaenja ili injenica to rezultira povredom drugih i ovaj vid primjene sile islam potpuno zabranjuje. Islam je zasnovan/utemeljen na Istini koja spaava, a koja svoj najuzvieniji izraaj nalazi u svjedoenju vjere, la ilahe illallah (nema boanstva osim Boga). Zabranjeno je bilo kakvo (svako) izvrtanje osnovnih uenja vjere ak i ako niko nee biti povrijeen time. Slijedi da je izvrtanje znaenja ili injenica to rezultira povredom drugih upravo izvrtanje injenica o uenjima Kurana i sunneta Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.)! Umjesto zakljuka treba jo
BEHAR105106

Pojavu nasilja od strane islamskih/muslimanskih skupina ili pojedinaca, bez obzira na to da li je nasilje ispoljeno prema muslimanima ili nemuslimanima, nipoto nije mogue ni opravdati a kamoli legalizirati uenjima islama i Kurana - zato to je ono rezultat nepotpunosti i nesavrenosti ljudskog primatelja Boanske Poruke.
jednom naglasiti: budui da je islam objavljen ukupnom ivotu ne pravei razliku izmeu svetog i profanog - dio njegovog zanimanja je i sila (ili sile) koje karakteriziraju ovaj svijet napose. Ali, islam, insistiranjem na kontroli upotrebe i primjene sile u smislu uspostave ravnotee i sklada, ograniava i protivi se (zabranjuje) nasilje kao in agresije i naruavanja prava drugih, Boga, Uzvienog i Njegovih stvorenja, definiranih islamskim Vjerozakonom. Cilj i svrha islama je ostvarenje mira, ali mira koji je rezultat primjene napora (truda i nastojanja) koji poinje samodiscipliniranjem, a vodi ivljenju na svijetu u skladu sa nalozima i zabranama Boijeg Zakona. Islam nalae i omoguuje ovjeku ivljenje u skladu sa njegovom teomorfnom prirodom, a nipoto i nikako protivno toj prirodi. Islam opravdava upotrebu sile samo radi suprostavljanja centripetalnim tendencijama koje ovjeka okreu protiv onoga to ovjek jeste u svojoj nutarnjoj stvarnosti. Upotreba sile opravdana je samo u smislu vlastitog protivljenja i suprostavljanja svojoj prirodi te neredu nastalom kao rezultat gubitka ravnotee. Ali, tada upotreba sile nije nasilje u smislu gore navedenih definicija; tada je to primjena silne volje i truda u smislu usklaivanja sa Voljom Boijom te upokoravanje i potinjavanje ljudske volje Boanskoj Volji. Iz tog pokoravanja i potinjavanja (teslim) dolazi mir (selam), odatle islam. Samo sa takvim islamom mogue je kontrolirati nasilje i upokoriti zvijer uroenu u prirodu posrnulog ovjeka, da bi ovjek mogao ivjeti u miru sa sobom i svijetom, jer ivi u miru s Bogom, Uzvienim.
121

MEDIOSFERA

Pred vratima smo nesluenih mogunosti komuniciranja. Zato nam se ta vrata tako sporo otvaraju?

Kraj jednopartijnih medija

Pie: Sead Ali
1996. godine objavljena je knjiga Greenpeace, Message and the Media, u kojoj je autor, Stephen Dale, na primjeru Greenpeacea pokazao to to znai razumjeti medije. Prema svjedoenju elnih ljudi ove organizacije, primjerice Boba Huntera ili Paula Watsona, tek uvidom u McLuhanove teze o medijima i akceptiranjem njegovih stavova - Greenpeace je krenuo putem izrastanja u planetarno poznat ekoloki pokret. Watson tovie tvrdi, prema svjedoenju autora ove knjige, da je Greenpeace zapravo prva takva organizacija koja je razumjela - prirodu medija. Da bi postala takvom organizacijom, bilo je potrebno raskinuti s rigidnim jednolinijskim razmiljanjem, koritenjem metoda izraslih na starim iskustvima i navikama, te okrenuti se medijima i novim oblicima medijski osvijetene prakse. Trebalo je razumjeti da postajemo globalno selo te da Sputnjikov obilazak oko zemlje i prve slike zemlje kao objekta - otvaraju prostore da zemaljska kugla postane predmetom umjetnike odnosno ekoloke obrade. McLuhanovu najavu ekoloke dimenzije ljudske svijesti GP-ovci su shvatili ozbiljno. Greenpeaceovci su, takoer, razumjeli dobre i loe strane novog sredinjeg - ivanog sistema (tehnologijom umreenih medija). Reakcija je postala trenutnom na cijelom podruju zemaljske kugle. GP-ovci su prihvatili Mcalauhanovu sugestiju o nunosti izlaska intelektualaca iz kule od slonove bjelokosti. Dapae, njegov prijedlog o ulasku u studije i radionice, dogradili su i razvili izlaskom na drutvenu, politiku, odnosno medijsku scenu. Iskustvo Greenpeacea stavlja nas pred alternative: Biti objektom medijskih posredovanja, zavoenja pa i manipuliranja, ili biti povremenim ili stalnim sudionikom medijskih proboja; Ili emo, dakle, nesvjesni medija biti objekti podsmjeha, ili emo s novom medijskom pismenosti - otvarati nova podruja aktivizma; Ili e nas mediji koristiti kao skladita za svoje podatke odnosno strojeve koji reagiraju na njihove impulse ili emo mi razumjeti prirodu medija te tako stvoriti pretpostavke za njihovo smisleno ukljuivanje u vlastite projekte. Svi smo svakodnevno svjedoci sraza starih i novih tehnologija, starih i novih iskustava. Kad s video kamerom odemo na selo ili u predgrae, nerijetko e nam se pred video kamerom slagati ljudi kao da emo ih fotografirati. Objekti snimanja svrstavaju se u polukrug i zauzimaju tipine fotografske poze. Daju do znanja kako znaju da se trebaju skupiti, pribliiti jedni drugima da bi stali u kadar. Daju, zapravo, do znanja da ne razumiju prirodu novog medija koji trai pokret, dinamiku, promjenu, spontanost. Komina strana ovog podeavanja za fotoaparat pred video kamerom zadobiva tragikomine dimenzije usporedbom s aktivistima Greenpeacea koji juriaju na brodove s opasnim teretom, pentraju se po dimnjacima problematinih tvornica, izlau se hapenjima i privoenjima. Ne stoje u polukrugu i ne kasne jednu tehnoloku generaciju. Svaka nova tehnologija utjee na ljudsko iskustvo, mijenja ga i dresira.

Jednolinijska, jednopartijina tehnologija razvila je tehnologiju poslunosti i pasivnosti: emitiranje programa - emitiranje je istine. Emitiranje lai emitiranje je programa protiv kojega se ne moe nita. Nakon samo pola stoljea televizije ovjek je postao izofreno bie koje gleda, prati i slua ono u to ne vjeruje; prihvaa kao neminovno ono protiv ega se buni cijelo njegovo bie.
122

MEDIOSFERA

Ekstenzije, odnosno nai tehniki produeci - postaju dio nas samih. U bliskim susretima starih navika i novih tehnologija, utjecaji dresure postaju bolno ili komino vidljivi. Navika fotografiranja i nain fotografiranja izranjaju na povrinu kao sjeanje na staru tehnologiju. U novim zrcalima pojavljuju se nae stare navike. Proizvodi novih strojeva/kamera pojavljuju se kao nove ikone paralelnog virtualnog svijeta koji preuzima vodeu poziciju u naim ivotima. Znakovit je primjer majke koja na pohvalu ljepote njezina sina uzvraa: A tek da vidite njegovu fotografiju!? Ono lijepo i vrijedno pripada dakle, tehnikoj zabiljeci trenutka, a ne trenutku kao takvom - slici osobe a ne samoj ivoj osobi. U nerazumijevanju prirode medija zaborav je nae vlastite prirode. Istovremeno, snaga te iste fotografije koja majku ini sretnom, moe izazvati, proiriti, probuditi, sreu mnogih ljudi u odreenom kontekstu i u posebnim okolnostima. Samo, za to je potreban prijelaz iz stanja hipnoze u stanje buenja, i sebe i okoline; prijelaz od gledateljske fotelje do aktivnog sudjelovanja u globalnom procesu. U naem podeavanju pred fotoaparatom ili video kamerom dio je ljudskog priznanja odredbenih utjecaja novih tehnologija. Izgledati, ve odavno nadomjeta biti, odnosno, biti korisnim. Podeavati se prema zahtjevima starih medija u situacijama posredovanja novih medija, znai onemoguiti pravu razinu komuniciranja, i bilo kakvu mogunost utjecaja na oblikovanje virtualnih svjetova u kojima se kreemo, a posredno i medijima posredovane zbilje. Greenpeaceovci su godinama mogli nastaviti pisati dopise i drati tribine. Tribine i dopisi bili bi njihova granica. Ulaskom u kadar vijesti globalnih korporacija - uli su u ivani sistem globalnog svijeta. Njihova je graniBEHAR105106

ca postao Svijet. McLuhan je zamijetio da su za smrt Lee Harweya Oswalda (ovjeka optuenog za smrt Kennedyja) krive i kamere i novinari, jer su, nakon njegova hapenja, ljudi osiguranja vie brinuli o tome kako e izgledati u reportaama i na fotografijama, nego na to da korektno odrade svoj posao i zatite uhienika. Zatitari su razumjeli snagu dolazeih medija. U njihovom se dranju ve moe oitati: Budunost e pripasti onima koji e se znati postaviti prema potrebama prirode novih medija. Mediji se hipnotiki utiskuju u nau svijest. Sa znanjem i osjea-

knjige u kojima su otisnuti rukopisi prolih stoljea. Kao u situaciji pred video kamerom, pred tiskarama su se guvali stari rukopisi ekajui svoju novu odjeu. Navika pisanja za novi medij doi e, kako biljei McLuhan, tek iza 1700. godine. Skolastiko odbijanje medija tiska ponovno se javlja u nerazumijevanju prirode novih medija, njihovih opasnosti ali i benefita. I danas smo, dakle, svjedoci odustajanja od novih medija i njihova nerazumijevanja. Dio intelektualaca, i danas, ili odbija koristiti nove tehnologije ili ih ne koristi na nain i u opsegu koje one omoguavaju. Vjerni olovci, linearnoj reenici, sabranosti trenutka u

Televizija je vjerojatno zadnji medij jednopartijinog emitiranja programa. Televizijska je antena zadnje oruje otvorenog jednolinijskog porobljavanja svijesti i vremena suvremenih graana kao gledatelja. Televizijski studio monumentalna je piramida u kojoj politiki faraoni izgovaraju svoja zadnja obeanja bez pokria.

njem starih ekstenzija/produetaka/tehnologija u sebi, pokuavamo se koristiti novima. Neke od prvih tiskanih knjiga ljudi su odmah nosili na prepisivanje. Jo uvijek je tek posjedovanje knjige u rukopisu znailo stvarno posjedovanje knjige. Sigurnim se i tada inilo samo ono to je ve bilo u obliku navike sadrano u iskustvu. Stoljea uenja napamet i izgovaranja teksta naglas, u skladu s pravilima govornitva, rodila su uenje kod promatraa kada su vidjeli da pojedinci itaju knjigu ne izgovarajui ni rijei. Prvih stotinu i neto godina u pravilu su se tiskale

kojemu piu, usuglaenosti brzine pisanja i brzine miljenja, na kompjutorske programe gledaju kao na glasnike nove pustoi. Dijelom su ak i u pravu. Ali samo jednim dijelom i to onim manjim. Ne moemo se uz film sabrati onako kako to moemo uz knjigu. Ali niti s knjigom nismo toliko blizu uenju koliko su bili skolastiki uitelji i uenici koji su spise itali ali i dopunjavali. Filmovi sa svoja 24 frema u sekundi ne doputaju nam distancu, ali niti usmeni ep izvoen uz gusle u trajanju od cijele jedne noi svojim sluateljima takoer nije doputao odmak.
123

MEDIOSFERA

Pismo je smanjilo nau sposobnost pamenja, ali je otvorilo prostor civilizaciji pisma. Knjiga je stvorila publiku i dovela u korice nekada nezamislive sadraje, ali danas na nju gledamo kao na temelj civilizacije koji nam se ljulja ispod nogu Svaka, naime, nova tehnologija boli. Svaka nova tehnologija restrukturira odnose znanja, poslovanja i drutvene moi. Svaka nova tehnologija poraa i novu generaciju umjetnika koje su tu da bi nam se ublaio ok novih tehnologija. I premda mnoge tehnike naprave ne zaive ili se njihova rjeenja ukljue u neka druga jo novija osuenost na posredovanja tehnike sudbinsko je za sadanjost i budunost ovjeka. I dok e neki od nas i dalje pred video kamerom zauzimati statinu pozu objekta fotografiranja, drugi koristiti laptop kao alabahter kljuni zadatak za tree postaje upravo ovladavanje novom pismenou, odnosno razvijanje kreativnosti u novim tehnologijama. Prenijeti poruku danas ne znai apirografirati dvije i pol misli ili tri primisli, u obliku reenice prepoznatljivo naredbodavnog diskursa. Vrijeme je interakcije. Dranje tijela, nekad vano za socrealistike parade danas je vano za politiare ili neke druge glumce. Poza neupuenoga u tehniku pjev je miljenja nesvjesnog odreenosti nekom starijom tehnikom.

Kraj televizije
Sve je povezano i svi smo povezani. I onda kada se nai stavovi odbijaju, kada ih se ignorira, oni su izreeni i imaju svoj uinak. Mali valovi u sebi razvijaju prepoznatljive oblike velikih. Povijest ovjeka, povijest je suodnoenja ljudskog bia sa njegovim ekstenzijama, koje ga oslobaaju ili zarobljavaju. Tko je u svojim rukama imao snanije ekstenzije odreivao je pravila, postavljao ideologije, donosio svjetonazore, oblikovao interesne grupe...
124

Ako je papirus omoguio pokretnoga Boga onda je jednako tako umnoio i hijerarhije sveenika koji su tog pokretnog Boga pribliavali ljudima nesposobnima da Boga oditaju i doive iz papirusa. Ako je papir omoguio Rimsko Carstvo kako u irenju tako i u njegovom nestajanju onda je on sobom donio i hijerarhije dravnih slubenika, hijerarhije lanaka rimskog graanskog prava, knjinice i arhive kao magijske izvore snage njihovim vlasnicima i korisnicima. Ako je pojava elektronikih medija podigla glavu recipijenta s teksta (i papira na kojemu je tekst prikovan), oslobodila oko za boje (koje su sredinom prolog stoljea eksplodirale) omoguila istovremenost informiranja/oblikovanja mase primatelja informacija (kojim je stvorena nova generacija recipijenata nesklonih pisanom i tiskanom tekstu); ako je taktilnost televizije donijela ono to McLuhan naziva meudjelovanjem svih osjetila; konano, ako umreenost ide putem dvosmjernog komuniciranja onda su McLuhanove najave bile blagovremene i predskazivake. Svaka hijerarhija (partijska, stranaka, religijska, korporacijska), razvija komunikaciju koja ima glavu Janusa. Lice je zategnuto injekcijama naela, prihvatljivih opih mjesta, dakle onoga to se mora otkriti ili rei. Nalije najbolje oslikava poznata uzreica o birokraciji koja onemoguuje upravo ono to bi trebala omoguiti. Googleova revolucionarna trailica uzrokovala je osnivanje mnotva fiktivnih poduzea nakon to se shvatilo da su linkovi jedan od kljunih parametara te trailice. Alpha e nae privatne datoteke moi pretraivati postavljajui (sebi) pitanja. Svaka nova ekstenzija donosila je nova pravila igre - ruila i uzdizala. Francuski impresionistiki slikar, Seurot (kojega McLuhan naziva prorokom televizije) nije mogao

znati za tokice i linije sprave koja e se pojaviti nakon njegove smrti, ali je prikazivanjem igre svjetlosti na tokicama kojima je slikao - otvorio prostor razmiljanju o djeljivosti budueg ekrana, oblikovanju slike svjetlou, te na taj nain anticipirao ekran elektronikih medija. Uz Baudelaireov stav da je i itatelj ukljuen u poetski proces ide i nova injenica medicinskih, biolokih i neurolingvistikih istraivanja koja (pojednostavljeno reeno) pronalaze da je vie ivanih trasa prenoenja informacija od mozga prema oku nego od oka prema mozgu. Kreiramo dakle sliku. Aktivni smo, uostalom poput najsitnijih estica koje mijenjaju svoje ponaanje dok ih gledamo. Osueni smo na poetiko ustrojstvo logosa. Kada govorimo o kraju televizije govorimo o pribliavanju kraju utjecaja paradigme jednosmjernog komuniciranja koje je raslo i razvijalo se od prvih glinenih ploica i Mojsijevih kamenih ploa, preko pisma, rukopisa, knjige do tiska openito, te do radija, filma i televizije. Govorimo o kraju dominacije tehnike koja svijet postavlja/utemeljuje/gradi izmeu emanatora (proizvoaa svjetlosti, istine i informacija) i primatelja zaduenoga da informaciju dobivenu odozgo pretvori u vjeru, zakon, nacionalni zanos, ideologiju, kulturu, civilizaciju Svaka je tehnologija imala svoja uska grla. Pisari su u poetku bili robovi. I bilo ih je tek toliko da popiu vlasnitvo svojih vlasnika, pismo religijskih hijerarhija, u poecima, kastu je sveenika vie odvajalo od puka nego to ga je puku pribliavalo. Sve knjige svijeta, prvih stoljea Gutenberga stale bi danas na jedan dobar digitalni nosa podataka. Pa, ipak stvarale su intelektualce, umjetnike, znanstvenike - grupaciju koja se smatrala upuenijom od upuenih, odnosno, koja je mislila kako ima dovoljno informacija s kojima moe biti alternativa religij-

MEDIOSFERA

skim hijerarhijama. Tehnologija umnaanja knjiga, umnaala je intelektualna zanimanja. Onako kako su institucije koje su odluivale o objavljivanju ili neobjavljivanju neke knjige bile usko grlo na identian su to nain i urednici prvih novina, radijskih i televizijskih emisija. in odluke svjedoi o uskom grlu. Svjedoi o postojanju kreatora javnog mnijenja, ljudi zaduenih za oblikovanje svijesti jedne zajednice. Novi medij, novi programeri, novi decision makeri, nove navike. Televizija je vjerojatno zadnji medij jednopartijinog emitiranja programa. Televizijska je antena zadnje oruje otvorenog jednolinijskog porobljavanja svijesti i vremena suvremenih graana kao gledatelja. Televizijski studio monumentalna je piramida u kojoj politiki faraoni izgovaraju svoja zadnja obeanja bez pokria. Televizijski su urednici zadnji profesionalni medijski egzekutori koji javno mogu ruiti vlade, s njima zajedno zapoinjati ratove, glumiti angaman i istovremeno odraivati posao za neke druge, iste takve. Cenzura se povlai u pretraivae naih baza podataka. Od njih emo uskoro moi saznati i svoje vlastito miljenje. Satelitska je tehnologija u samo malom postotku, omoguila da upoznamo male i siromane zemlje i njihove kulture ( u svijesti su nam prisutne kao zemlje-problemi odnosno zemlje u ratu). Satelitska je tehnologija veim dijelom sluila za otvaranje novih trita i prostora za apliciranje ideologija vlasnika satelita. Satelitska je tehnologija napad na najnie strasti slikom, te konzumerizam kao rezultat kreiranja ljudi kao sretnih strojeva, pokopavi time ideju socijalizma. Zapad se do te ideje tek treba uzdii. Gledatelj komercijalnih televizija je, potpuno pogreno, jo uvijek uvjeren kako gleda televizijski prBEHAR105106

Sve knjige svijeta, prvih stoljea Gutenberga stale bi danas na jedan dobar digitalni nosa podataka. Pa, ipak stvarale su intelektualce, umjetnike, znanstvenike...
ogram a u predasima konzumira reklame. Ne razmilja o odluci korporacija da kreiranje programa podvrgnu interesima oglaivaa. Programi su samo nastavak oglasnog vremena onako kako je takozvano slobodno vrijeme radnika samo produetak neslobodnoga rada. Jednolinijska, jednopartijina tehnologija razvila je tehnologiju poslunosti i pasivnosti: emitiranje programa - emitiranje je istine. Emitiranje lai - emitiranje je programa protiv kojega se ne moe nita. Nakon samo pola stoljea televizije ovjek je postao izofreno bie koje gleda prati i slua ono u to ne vjeruje; prihvaa kao neminovno ono protiv ega se buni cijelo njegovo bie. Svaka tehnologija razvija svoj psiholoki ekvivalent u ovjeku. Generacija ropstva televizijskih gledatelja teko e razumjeti slobodu odabira generacije internetske mree, ali i njihovu tjeskobu pred tihim bratom, koji neujno pretrauje datoteke, kreira profile i evidentira svoje potencijalne neprijatelje. Politike vlastodrce nee ruiti nove politike ideje nego odluke novih generacija odreenih novim medijem, nove horizontalne komunikacije. Politikim vlastodrcima jo jedino mogu pomoi nove uredno sortirane baze podataka u kojima e svaki oblik miljenja i svaka dua imati svoje mjesto. Blogovi su u svijetu poeli stvarati neovisne platforme informiranja javnosti. Nova mrena umjetnost ostat e vjenom tajnom jednolinijskoj generaciji knjige i televizije. Pred vratima smo nesluenih mogunosti komuniciranja. Zato nam se ta vrata tako sporo otvaraju? U kome ili emu je problem? Dio problema je u naoj navici: ropski raditi ako imamo posao, ropski se odmarati za sljedei posao. Ropski preuzimati slike koje se odailjaju iz TV centara bliskih sredinjicama moi, ropski ih pronositi slaui se s njima ili suprotstavljajui im se. Politiari i vlasnici korporacija raunaju na nau naviku. Naviku gledanja i sluanja iz jednog centra, televizije su u nama razvijale desetljeima. Nerijetko pobunu protiv vlastitih navika, pa, makar one bile i loe razumijemo kao pobunu protiv nas samih. Otuda utnja i prihvaanje neprihvatljivog.
125

MEDIOSFERA

Gledajui politike emisije mi danas ne provjeravamo lau li nam ili ne. U pravilu pratimo kako nam lau. pica, svjetlost, minka scenografija i osmjeh - rijetko dobijemo vie od toga. Mi znamo da su prehrambeni proizvodi u katalozima proizvedeni photoshopom a ne uzgojeni u prirodi. No, tu smo la prihvatili kao jednu u nizu civilizacijskih tekovina i rijetko emo se pobuniti kada vidimo da kupljeno nije obraeno photoshopom. Civilizacijski gledano, mi smo uistinu pojeli proizvod dotjeran programom za obradu slike. U nesavrenom svijetu realnih prehrambenih proizvoda gotovo da i ne elimo sudjelovati. Iluzija je uvijek dobro dola, na njoj smo odgajani a protiv eluanih tegoba borimo se tabletama. Odnos centar - periferija u naim se psihologijama strukturira kao naviknutost na pasivnost. Desetljeima razvijamo pasivan oblik primanja vijesti i udaraca, odluka i kazni, ideologija i lai. Andersovoj ocjeni da je la u televiziji pronala sredstvo kakvo nikada nije imala na raspolaganju, s neto opreza treba pridodati da e u budunosti pitanja vjerodostojnosti procjena profila osoba, na temelju tajnih pretraivanja njihovih datoteka, biti jo monstruoznije sredstvo. Kraj televizije, kraj je urednikih jednoumlja. Njihov kraj, poetak je kraja najgrubljeg oblika posrednike demokracije. Bez kanala jednoumlja, bez stare navike novih generacija teko e se moi istovremeno smijeiti i lagati, prodavati ideologiju kao znanje a znanje srozavati na razinu marketinkih uputa. Suvremeni je graanin, koji na leima nosi desetljea medijske dresure, razapet izmeu svijesti o injeninom stanju i nepostojanja rjeenja. Ponaa se poput pacijenta koji lijenicima ne vjeruje, ne bi iao na sistematski pregled ali bi od lijenika volio uti od ega boluje.
126

ivimo u prijelaznom vremenu tehnologija. Ideologija horizontalne komunikacije bit e novo podruje interesa velikih korporacija. Skenirani svijet uskoro e se moi dobiti na vie adresa. Brzinom svjetlosti naa e misao biti dijelom baze podataka na raspolaganju cijelom svijetu. O istini i lai nee odluivati lanovi zainteresiranih politikih stranaka ove ili one saborske komisije, ove ili one dravice. Jednopartijski kanali oblikovanja svijesti graana gubiti e iz dana u dan svoju snagu, razlog postojanja, a samim time i postojee oblike. Nacionalne televizije e nestati jer e nestati generacije kojima je takav program potreban kao doping. Na poetku smo samoga kraja. Jedno od sredinjih pitanja filozofije medija moe se uobliiti i na ovaj nain. Zato je jo uvijek televizijski dnevnik u prosjeku najgledanija televizijska emisija? Naime, sve vijesti koje emo vidjeti na dnevniku, ve su objavljene. Radio je puno bri, a internetski portali vijesti koje e se kasnije pojaviti u sredinjim dnevnicima, znaju objaviti i dvadesetak sati ranije. to oekuje vjerni gledatelj koji svoje slobodno vrijeme daruje marketingu izmeu dnevnika i sporta i sporta i vremena? Zato taj ritual toliko podsjea na odlazak u bogomolju rezigniranog vjernika koji vie ne oekuje uda, ne oekuje buenje nade, osmjeh na licu ili novi polet? Ne podsjea li pomalo sjaj ekrana na sjaj zlatnoga teleta kojemu se klanjao Mojsijev narod im bi izgubio kontakt s rijeju Mojsijevom? Zlatna telad zlatne televizije navikavaju nas vjerovati u nain komuniciranja u kojemu su oni izvor, a mi velikoduno veliko more koje e prihvatiti i razgraditi sve korporacijske fekalije. Onako kako se narod Mojsijev morao 40 godina oslobaati navike ropstva, danas s lica zemlje polako odlazi generacija naviknuta na ropsko

primanje programa iz jednog centra Demokracija je drutveno ureenje nastalo u antikoj Grkoj. Zamiljena je kao vladavina veine u uvjetima gradova-dravica (polisa) koji su bili tako veliki (mali) da se s jednog kraja drave na drugi moglo nekoga doviknuti. Je li ovaj okolnost bila sluajna ili je ona u temelju mogunosti demokracije kao takve? Kakva je demokracija mogua u oblicima organizacije u kojima posrednici preuzimaju vie nego je za njih predvieno? Razlika izmeu neposredne i posrednike demokracije nije u vremenu nastanka ili zastarjelosti neke kulture ili civilizacije. Pitanje neposrednosti pitanje je medija koji to omoguuje ili ne omoguuje. Neposredno su se Atenjani dogovarali na Agori, ali i posredno u skuptini. No svaka posredno donesena odluka jo za dana bila je na Agori i temeljito prodiskutirana od svih politiki aktivnih (slobodnih) lanova zajednice Pitanje politike korektnosti pitanje je otvorenosti prema medijima, komunikaciji, informiranju, dijeljenju procesa odluivanja s graanima. Nedostatak ove korektnosti proizvodi tajne fileove, kriminalistike dnevne novine, osjeaj apatije, povlaenje birakog tijela u ilegalu. Mijenjaju se mediji kroz povijest. Postoje zanimljive razlike mehanikih, elektrinih i digitalnih medija. Suvremene digitalne platforme umreenosti promijenit e naine komuniciranja do te mjere da e samo nove generacije moi odgovoriti tom izazovu. Stoga je kraj televizije kao medija manje vaan od kraja jednolinijske komunikacije emitiranjem iz sredinjica. Digitalno doba donosi praktina rjeenja naih teorijskih pitanja i nedoumica koje nas mue. Za novu dimenziju slobode treba biti nezarobljen, nehipnotiziran i neorijentiran na antene.

RATNI DNEVNIK

Mirza SINANOVI

Ratne prie i zabiljeke ratnog reportera (1992. - 1995.)

IVOT U DAMIJI I OKO DAMIJE etnici su prvo uli u selo Umoljani na Bjelanici. I sve sruili i popalili. Tamo gdje je bilo selo, sada je velika gomila kamenja. Kao da nikada ovdje nisu bile planinske bosanske kue, niti su ivjeli Bonjaci!? Zapaljena su i sela Rakitnica, Donji i Gornji abii, Lukomir... Zgarita na brdovitim visoravnima. I, udo nevieno! Damija pored puta. Netaknuta. Kao oaza iz drugoga svijeta. Njena munara, dograena, kao da je prislonjena sa strane, nadvisuje uas... A ivot je ba ovdje u i oko damije. Dou borci i obave namaz. Bjelaniki putevi dovedu i putnike iz drugih poharanih sela u kojima su etnici prvo sruili damiju... ene i starci uvaju ovce oko damije. Djeca se igraju na livadi ispod damije... Tek u prikrajku je pria o tome zato etnici nisu sruili ovu svjetlost koja svijetli muslimanima, kako je to jedan borac pokuao opisati svome saborcu. Dvije su prie. Prema jednoj, hoda iz ovoga demata svojim zapisom spasio je srpsko dijete koje je bilo na umoru. Prema drugoj, srpsko dijete spasio je doktor Mustafa Pintol. Selo Sinanovii nadovezuje se na Umoljane. I putem i stradanjem. Ali nije sve kao u Umoljanima. Ispod krovnih konstrukcija vise polusruene zidine. Doli su prvi Sinanovii na svoje zgarite. Prvi nakon osloboenja sela. Za borcima dolaze ene i djeca, ali i kia i vjetar. Na Bjelanici je i zaeta ona narodna: Nita tee, a ni gore ne moe se desiti putniku namjerniku nego kada mu kosti uva kia, a prsa bjelaniki vjetar. Oduvijek je tako. Putniku valja stii prije mraka u damiju i skloniti glavu. I pored kie i vjetra, ako moe birati, ii e pjeke, a ne u vojnikom dipu ili kamionu. Jer dipom upravljaju i stijene i blatne dubodoline. Mogu
BEHAR105106

ga lahko saplesti i razbatiniti. Samo, ivot traje i obnavlja se u damiji i oko damije.

SINE, KAKO TI JE NA ONOME, DRUGOM SVIJETU?

Na no prije nego to je otiao u akciju, osjeam da mi hoda po kuhinji, a ja leim. To sam ga sanjala. I kada su doli da mi kau da je nesto, ja sam ga opet sanjala. Kako sam ga sanjala? Osjetim njegove hladne noge, lei... I sad ga sanjam, ali ko da lei u drugoj sobi. Doe nana, i ja joj kaem: - Doao nam Armin sa onoga svijeta. Provirim u tu drugu sobu, a on sjedi. Kaem mu: - Mama ti je bratu javila da si ti poginuo. Ja slagala. Vidi, ti sada nama doao. On se samo smije. Tu no probudila sam se pred sabah. Sanjala sam da je Armin doao sa vojskom i kae meni: - Ustani, majko, da klanjamo sabah.

Pitam ga gdje se nalazi, a on mi samo ponovi: - Ustani, majko, proi e sabah. Tada sam se i probudila. Sabahsko vrijeme samo to nije prolo i ja sam pohitila klanjati. Pitam ga: - Hajde ti nama kai kako je na onome tamo svijetu? Jesi li u Dennetu? On se samo smije i nita ne pria. - Pa ko ti je, sine, otvorio vrata, kako si nam doao? Kae: - Majko, vrata mi je otvorio Boiji Poslanik. On svim ehidima otvara vrata. Onda ga pitam: - Borite li se vi kada je akcija. uti, kao da nije pametno pitanje. Istom, doe mi i nena. Sad e, mislim se, on nestati, kudli ona doe? Nije nestao. Jo sjedi. Rumen. Ne pria. Samo ja priam, a on se meni smije. Ja sam njega tu no tako sanjala. Svu no. Kada sam ustala, komije mi kau:
127

RATNI DNEVNIK

- U tebe je svu no gorjelo svjetlo u sobama. Tako ti je gorjelo svjetlo da ti se vidjela sva kua. A ja sam svu no spavala. I neu da im kaem da sam svoga Armina sanjala. Ali mi er pred svima kae: - Majko, da zna ta sam ja sanjala? - ta si - rekoh - sanjala? - Svu no sam brata sanjala. Sve me uljo njegov lakat. Leao je meu nama. Ili smo i uz stepenice mojoj kolegici Hatidi, ali mi Armin kae na pola stepenica: Neu Hatidi, ja sam se zamorio pa bih iao u mezar. Hajde i ti sa mnome da vidi gdje ja odoh. Mene, mama, bilo strah pa sam ti se probudila. Kad smo uli u gasulhanu, s vrata nas zapuhnuo lijep zrak. A kada ga otkrie, jo jai miris osjetismo. Iz rane na glavi tekla je krv. A tijelo? Subhanallah, kao da nije od mejta. Harun ga onakvog mirisnog sve miluje: - Ja Rabbi, Ja Rabi! Ukabuli mi dovu da i ja idem za njim. Arminovi jarani donijeli su mi teku u koju je pisao ta je radio, pa i pred samu akciju, prije negoli e preseliti. Na kraju pie: Babo, ne tuguj to sam poginuo. Ja nisam poginuo, ja sam se samo preselio na bolje mjesto. Majko, ne alosti se, ve se zahvaljuj Allahu, dele anuhu, jer nam On kroji sudbinu. On nas nagrauje dennetom i kanjava dehennemom. Zahvaljujte Allahu to mi je podario ast da poginem u Njegovo ime. Majko, ti zna da ehid ima pravo da u dennet uvede 70 osoba. I ja u, majko, oe, vas uvesti, ako Bog da. Samo mi halalite. Znao je da e preseliti, pa je sve napisao. Sanjala sam ga i nekoliko dana nakon denaze. Pitam ga: - Otkuda ti, sine? A on se nasmija i kae: - Mi moemo doi kada god hoemo. Pitam ga, opet: - Ko ti je, sine, otvorio vrata? - Poslanik - odgovori on meni. - Sine, kako ti je na onome, drugom svijetu? On se, kao u svakom mom snu, samo smije. Ne govori nita. Ja ga sve ispitujem, a znam da je preselio. U snu mu stalno vidim bose noge. Subhanallah, i danas osjeam hladnou s njegovih tabana... Jednom, ja sjedim, a on me pita: - Ui li ti, majko, za Ahiret? Ako meni neto bude, nemojte se sikirati, i nemojte mi za tijelom aliti. Tijelo truhne, ono je zemlja i ide zemlji, a dua ivi na Ahiretu.
128

OSMAN I TENK
Ko god da doe na Igman, stariji borci mu priaju kako je Osman savladao itav tenk. To i ne bi bio neki podvig da se borba sa etnicima nije zavrila berietno. Ovako, ispalo je da je Osman spasio itavu planinu Igman i sve nae borce... Bilo je to na prijelazu iz toplog juna u topliji juli. etnici su bili podigli veliku silu kako bi sa svih strana opkolili Sarajevo. I ene, i djeca, i borci bili bi tada zatvoreni. Preko uzvienja Rogoj i malog mjesta Trnovo, i s druge strane planine Bjelanice, etnici su krenuli prema Igmanu. A nai borci, ene i djeca mogli su samo preko Igmana izlaziti iz Sarajeva i ii u druge slobodne gradove...

I, eto, etnici su krenuli silnim tenkovima. Ba kao adahe. Nita im nije moglo ostati na putu. U svakom selu na koje su nailazili palili su kue, tale i sijeno. Nene i majke sa djecom u koloni bjeali su prema Pazariu i Tarinu. Odraslija djeca tjerala su ovce i stoku ispred sebe. Iz ovih dana i potie Osmanovo junatvo. Da se kae: Osman nije sam savladao neprijatelje, niti je sam spasio ene i djecu, ali je u ovoj borbi ispao pravi gazija... Kada su etnici popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod ovoga kraja zvao Proskok. Tu su ih ekali nai borci. etnici su prije mraka, nakon zatija, napali

iznenada, ali ovaj put sa mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektale da se uma prolamala od buke. Svako iv bi se skamenio od straha. Sve se krilo i lomilo. Ba kao da deset adaha plamenim jezicima hoe sve spriti i satrati. Iza tenkova, kao oje, krili su se neprijateljski vojnici. Mislili su da e sakriveni pobijediti nae borce i osvojiti Proskok i da e se popeti na vrh Igmana... Naim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplaili ovih gvozdenih smrtonosnica, to i nije sramota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjali rekao da su potroili svu municiju za tenkove. Pa, haj ti sad? Kako bez municije? Pogotovo ta sa tenkovima? I borci su prestali pucati. utjeli su i ekali. I, tako, dva tenka, prije drugih, doli su do rovova u kojima su bili nai borci. Mogli su ih ak i pregaziti. U tim dugakim sekundama, kada se odluivalo o ivotu i smrti, komandant Devad upita borca do sebe: - Osmane, gdje ti je top? - Kakav top, komandante!? Zna da njime nisam gaao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo. Tako su u njemu podeeni niani. Zna i sam, komandante... - Osmane, uzmi top i gaaj tenk! - Ama, pobogu si, komandante... - Osmane, uzmi top i gaaj tenk! - Razumijem, komandante! Oi boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih eka borba prsa u prsa, ali su ekali da vide ta e on uraditi. Osman je, kao da je puka, podigao kineski bestrzajni top na rame i poeo nianiti. Traio je pogodnu poziciju. Ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Naao se oi u oi s tenkom. Ko e prije opaliti. Borcima su se sekunde inile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je tokove-gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrao je prema drugom tenku... Nai borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i krenuli. Neprijateljski vojnici su kao bez glave bjeali nizbrdo, prema selu Dejii. Mlai borci, koji su mogli dobro trati, gonili su podaleko neprijatelje, a oni stariji, na elu sa Osmanom, ostali su na poloajima... Eto, to je Osman valjao u ovoj borbi! etnikoj adahi polomljeni su zubi na Proskoku. - Najvie alim to mi drugi tenk umae - pri-

RATNI DNEVNIK

ao je te noi Osman borcima. - Okrenuo se nazad i pobjegao koliko ga gusjenice nose. Da se moglo, uprtio bih top i stigao ga do kraja kose. Ali ta je - tu je. Jeste da to nema u vojnim kolama, ali u pravu je komandant: moe top protiv tenka. Vidjelo se da moe... Osman je ratovao na goradanskom bojitu. Specijalnost su mu bili unitenje mitraljeskih gnijezda i rovova iz topa. Ali, nakon ovoga podviga na Igmanu, sve ove specijalnosti su mu propale. Borci su ga prozvali raznim nadimcima: Osman Tenkoubica, Graditelj Obale Tenkovae, Tobdija s Ramena, Kinez Bestrzajac. A kada se priupita borce o ovome dogaaju, oni ljubomorno odgovore: - Pa, namjerio se tenk na Osmana i tenk je vidio ko je Osman.

MOJI KURBANI
Sinko, hajde, bujrum, sjedi. Dolazili su jo neki tvoji. Neka, neka. Sjedi. Eto mene. Samo da pristavim kahvu. Svi negdje hite. A ti ravno, vamo? Jah... Otkako nas napadoe ovi neljudi. Kako ih, ono zovu? Agresor. Otkako nas napade agresor, moramo hititi. Pa, ta nam Allah dade... Ja ekam kada e mi koji od sinova na vrata. Rodila sam ih devet. Trojicu mi uze crna zemlja. Jedan je invalid... Uvijek je bilo kako On hoe... Evo, poeeri, ko u svojoj kui... Kad mi sinovi dou, kao da su mi meleki uli u kuu. Sve bih da im budem pri ruci. Da im ta ne usfali. Poletim sad tamo, sad vamo. A, opet bih htjela to due da ih gledam. Radost mi je dok ih iz prikrajka gledam... Onda sam ih budila polahko. Da se razaberu. Stariji momci bi prvi ili na umivanje. A kad bi se obukli, stali bi radosni pred babu. On bi ih obilazio i pregledavao. Ko u vojsci... Omer je uvijek neto izvodio. Svi bi mu se smijali. Sabahudin bi se nadvisivao iznad njega; beli, da je vii. Meho bi s rukama vragolio Salki iza lea. Muhamed je mirno eko. Ponekad bi se grohotali. Neto bi izmeu sebe muhabetili. Kao, imaju nekih tajni. Kao, da ih ja ne znam... Sjeam se i Kurban-bajrama. Babo je birao crnog ovna, a prije toga bi ih poduavo. Svi bi mu se smijali, jer su znali ta e priati. Muhammed bi se nadovezao kako je vjerovjesnik Ibrahim htio rtvovati Ismaila, a onda mu Allah podario ovna, da ga
BEHAR105106

zakolje umjesto sina... Prije je bio obiaj da muka djeca iza bajramnamaza idu sa zelenim bajrakom i prije mraka oblete sve muslimanske kue. Utravali su u svaku avliju. Neko bi od njih naglas prouio Euzubillu i Bismillu... Svi bi ga pratili sa: Amin. Kada bi od domaina dobili bajramluk, trali bi u drugu avliju. Tako, sve redom, dok ne obiu sve mahale... Moj Kurban-bajram i had su moji sinovi Ramiz, Omer i Munib. Kurbanom se njih sjeam. Mojih ehida i gazija. Oni su moji kurbani. Evo ovako: Meho, Ismet, Suvad, Salko, Ramiz, Omer, Munib, Muhammed i Sabahudin. ekaj da ponovim, gluho bilo da koga zaboravim... Jeste, deveterica... Nekada krenem u sobu da neto uzmem i zaboravim to sam ula. I ponovo se vratim... Nikad ih nisam razdvajala, pa neu ni u pameti. Ali ih je Allah razdvojio. Munib je prvi otiao na Ahiret, na poetku rata, u estome mjesecu. On je prvi krenuo da brani Bosnu... Nije prolo ni dva mjeseca, a ode i Omer. Njegovi drugovi kau da se nisu brinuli, jer su navikli da ga ne vide i po nekoliko dana, pa bi se pojavio sa orujem na naramku... Nije prolo ni dva mjeseca, a ode mi i Ramiz... Sabahudin je ostao invalid. Allah ga je sauvao, kako je bio teko ranjen. Kao da je juer bilo... Munib krenuo na strau i im je doao pred komandu, pala granata. Pala je i dok je Omer polagao zakletvu. Dotad su se svaki dan bili u bitkama, a poginue od granata... Ramiz je bio kod kue, na dopustu. Neljudi napadoe Stup. On se uzvrtio. Kao da mravi idu uz njega. To ne znam opriati. Onako, teresli, liio je na babu. Kao da ga sad gledam. Majko, kae, kre-

nuli su na Stup tenkovima. Molila sam Allaha da pomogne naima na Stupu. Tamam to sam zavrila, Ramiza vie ne bi. ekala sam ga na prozoru... Ramiz se nije vratio. Izvlaio je ranjene drugove... Ramiza sanjam. On pod jorganom, a njegova djeca oko njega. Ne daju mu spavati. Ja, ko, ulazim u sobu, da istjeram djecu. Djeca ko djeca, sjatili se oko njega i hihou se. A ja ih ne mogoh istjerati i vratim se. Ovo sam neki dan sanjala. A kada sanjam Omera, uvijek velika livada sa cvijeem... Omer spava na livadi. Cvijee mu mirie iznad glave, a leptirii mu krilima zahlauju. On se zajapurio, crven u licu, kao serdada na seiji.

BARBIKA I MOTOROLA U BABINU KOFERU

Na ui sve se potresalo od eksplozija i detonacija. Kao da ovo brdo prodiru i zemljotres i vulkan. Sve se kovitla: i zemlja i drvee... Prijetila je opasnost da etnici siu u Veleie. Sarajevo bi tada lahko podijelili... * Priao mi je suprug Enver da je sanjao ruan san. Neke velike zmije su ga napadale. Izutra gleda mene, pa Delilu. Onda je doao njegov ofer. Kae: - Moram ii, u e pasti... Poao je Enver niza stepenice, a zaboravio klju od ulaznih vrata. Vratio se. Grli mene, pa Lili... ekala sam da doe. Sluamo, tutnji na ui. Gori u... Ne mogu da spavam... Nikada ga nisam ekala ovoliko... ujem, auto. Vidim Talijana, Ismeta, Aliju... Vratili su se bez Envera...
129

RATNI DNEVNIK

* - Delila, gdje ti je haljina za Barbiku? - Moda je u babinom koferu. Tamo je bila i Barbika. - Otkuda u koferu? - Tamo ja uvam Barbiku. To je u babinoj sobi. - ta jo ima u koferu? - Babin pitolj, ova moja Barbika bude, i papiri. - A otkud i pitolj i Barbika u koferu? - Pitoljem je babo branio u. Sada ga ja u koferu uvam. A s Barbikom se igram... Vratit u Barbiku u kofer. Tamo i nju uvam. I sve igrake su u koferu. - A pitolj? - Ja ne diram pitolj. On je babin... - A, ako nas napadnu etnici? - Pucat emo iz babina pitolja? - A, kada nestane metaka? - Nee nestati. - A ako nestane? - Ima Nura bombu. - I? - Bacit e je Nura na etnike. - I onda... - ta? - Kada Nura baci bombu, kako emo se braniti? - Nee bombe nestati. - A ta ako nestane? - Pa, fino. - Kako, fino? Nemamo oruja, a etnici nas napali? - Ima jo? - ta? - Morotola. - Koja? - Babina. - ta je to? - To je ono to se pria. - Pa, gdje je? - I ona je u babinom koferu. To sam zaboravila

rei. I pitolj. I morotola. I Barbika. I sve moje igrake. Sada je sve u koferu. - I, ta emo s njom? - S ime? - Pa, sa motorolom? - Ja u zvati babine borce da nam pomognu. Oni e doi. - Svi? - Svi. I babini komandanti. I drugovi. I Rasim. I Zajko. I Ned`ad. I Vahid. I Talijan.

MEMKO
Dobrinju su etnici opkolili sa svih strana. Nai komandanti nisu znali ta da rade, a etnici samo to nisu uli u ovo najvee sarajevsko naselje. Tada je dvadeset najhrabrijih boraca, koje je vodio Memko, krenulo u Dobrinju. Kao pojaanje. Imali su povjerenja u komandanta Kerima. On je imao plan ulaska u Dobrinju... Doli su naveer na Mojmilo. Bila je mjeseina, etnici su ovo brdo osvjetljavali i raketama. I, kao za inat njima, gusti oblaci okupljali su se sa svih strana i kruili iznad Mojmila. Nadvili su se iznad samog brda. Mrak je postao toliko gust da mu nisu mogle nauditi ni svjetlee rakete. Ni prst pred okom nije se vidio kad su nai borci krenuli nizbrdo, pored etnikih rovova. Za dvadesetak minuta doli su iznad ceste prema Dobrinji, a onda su utrali u samo naselje. Doekao ih je Ismet. Nije bilo vremena za radost. Kerim je bio siguran da e etnici u sabah napasti Dobrinju 5. I, to se desilo. Iz Nearia u pravcu Dobrinje 5 krenuli su ozloglaeni specijalci iz Nia. Nisu se krili. Ii su slobodno. Nisu oekivali da e im neko stati na put. Okuraili su se nakon osvajanja Aerodromskog naselja. Nisu ni pomiljali da je u Dobrinju dolo dvadeset dobrovoljaca na elu sa Memkom i Kerimom.

Sve napade nai borci su odbili i krenuli u ofanzivu. etnicima nije mogla pomoi ni jedinica sa oklopnim transporterima. Memkovi drugovi bili su toliko srani, da su etnici morali uzmaknuti... Otklonjene su i barikade kojima je bio blokiran ulaz u naselje. Naveer je u Dobrinju, nakon tri mjeseca, uao prvi kamion sa hranom. Ovo je poetak deblokade, a etnici su preko Dobrinje htjeli povezati Ilidu, Nedarie i Lukavicu. Onda je pala granata. Memku su ruke mahinalno otile uvis. Napipao je dvije velike rupe u glavi. Krv mu je curila izmeu prstiju. Rukama je mogao zaustaviti. Pritrao mu je Hela. Svojim velikim akama vraao mu je mozak u glavu... U bolnici u Dobrinji doktor Hadir ukazao mu je prvu pomo. Memko je operiran u Koevskoj bolnici... Danas ima radnju na Baariji

ALIJA ERZELEZ
Tek to se popeh na Bijelu lijesku, nabasah na konjanika na vrancu. Naotrio uza stranu kao da ga gromovi gone. Umjesto topuza, zametnuo se municijom, zoljom i sijaem smrti. Pravi gazija. - Esselamu alejkum, erzelez Alija! - Alejkumu selam. Nego, momak, mora da si ti mene zamijenio. Ja sam ti, bolan, Ethem. I to Ethem iz sela Jabuka. Opina Foa. - Nisi Alija erzelez? - Jok, vala. Kaem ti, mora da si ti mene zamijenio. Ja sam Ethem, a meni se ini da sam ti toga Aliju vio u trnovskom bataljonu. - Beli sam te zamijenio. Isti si mi on. A oklen ti konj i oruje? - Otkuda bi bilo?! Iz Dejia, od etnika. - Hajd dovale, erzelez Ale. - Ej sahatile, pobratime, ali rekoh ti da si me zamijenio - odgovori ljutito junaina Ethem.

BIOGRAFIJA Mirza Sinanovi roen je 1955. godine u Foi. Osnovnu i srednju kolu zavrio u rodnom gradu, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Diplomirao je na odsjeku Istorija jugoslavenskih knjievnosti i savremeni sh/hs.jezik temom Historijska podloga rodoljubive lirike i dramskog rada Safvet-bega Baagia kod profesora dr. Muhsina Rizvia. Krajem 1997. godine objavio je knjigu ratnih reportaa Smrti i pobjede koja svjedoi o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i velikim bitkama Bosanske armije. Knjiga je objavljena u vie izdanja. Poetkom 1998. objavio je knjigu politikih eseja Bosna izmeu Wahingtona Daytona 2003. godine izaao mu je roman rtvovanje vuku o genocidu nad bosanskim muslimanima tokom agresije na BiH. Izaao je u pet izdanja. Na arapskom jeziku objavila

ga je izdavaka kua Daru Selam iz Kaira, a na engleskom Bonjako-amerika kulturna asocijacija iz ikaga (SAD). U augustu 2005. godine izdavaka kua Conectum objavljuje mu roman San Hasana Nazira o uvenoj Aladi damiji i njenom graditelju Hasanu Naziru. Preveden je na turski jezik, objavila ga je izdavaka kua Tima iz Istanbula pod naslovom Sinan in gizli eseri. Roman Kulin (izaao 2007.) govori o bosanskom srednjovjekovnom vladaru. U dramskoj izvedbi premijerno ga je predstavilo Narodno pozorite iz Mostara. 2008. godine izaao mu je roman Ajvaz u Akhisaru o gaziji, alimu i evliji Ajvazu Dedi. S familijom ivi u Sarajevu.

130

FILM

Izvini to si me silovao
(Osvrt na film U zemlji krvi i meda, reiserski prvijenac Angeline Jolie )
Pie: Filip Mursel Begovi Prije nekoliko godina u Beharovom tematu predstavili smo brojna muna svjedoanstva silovanih Bonjakinja u periodu agresije na BiH (1992.-1995.). Oekivano, u itaa, bez obzira na etniku pripadnost, broj je izazvao ok i nevjericu. Stoga, redakcija je smatrala da je temat uspio jer je podsjetio na dogaanja koja se rijetko spominju dakle, silovanja kao poseban vid ratnog zloina koji je sistematski vren nad Bonjakinjama u proteklom ratu. Meutim, nemalo smo se iznenadili kada smo naili na lanak jedne mlade bosanske studentice. Naime, ona se u sklopu svoje studijske grupe, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, pozabavila temom silovanja kao nekom vrst mukog inicijacijskog grupnog ina u vrijeme rata. Da ne duljimo, meu ostalim, zabrinjavajua je njena konstatacija: svjedoanstva koja su predstavljena u Beharu su romantiarsko-nacionalnog karaktera. U silnoj elji da zadovolji svoje mentore, jer upravo su oni kreator takvog stava koji bi trebao dokazati postojanje bonjake nacionalne mitomanije u svim sferama kulture i drutva, ali i ih i dekonstruirati studentica je zakljuila da je svjedoanstvo o silovanju bonjaki nacional-romantizam. Nevjerojatno! izmeu Bonjakinje i Srbina u srpskom logoru za silovanje. Eto ga, pomislih, ono to nije uspjelo Beharu, napokon e ugledati svjetlo dana prikaz romantinog odnosa silovatelja i silovane. No, kao i u neprimjerenoj konstrukciji sarajevske studentice, bez sumnje emo zakljuiti da u silovanju nema nita romantinog! ta ima romantinog u tome da vas siluje vod raspameenih vojnika? No, raduje da je Angelina Jolie prepoznala zapostavljenu ratnu rakranu te je upravo tu temu izabrala za svoj scenaristiki i redateljski debi. I ne ulazei u detalje, brojka od oko 30 000 silovanih Bonjakinja nikoga ne moe ostaviti ravnodunim. U medijima, od svjedoka koji su preivjeli, svakodnevno saznajemo o svireposti zloina, o detaljima genocida i etnikog ienja, o metodologiji klanja i ubijanja, ali je rijetkost da se otvoreno uju svjedoanstva silovanih ena. Neosporna je i razumljiva osjetljivost Bonjakinja na temu silovanja. Zato je i shvatljiva prva reakcija udruenja ena rtava rata na film U zemlji krvi i meda, jo u pripremnoj fazi, ali i zabrana vlasti Federacije BiH da se film snima u toj zemlji. Naime, postavlja se opravdano pitanje: kako je mogue da se rtva zaljubi u silovatelja. To jest, bez obzira na uvid u scenarij, nitko nije mogao znati kako e film izgledati nakon finalne obrade. Jedan od argumenata je da se izrazito naivno pristupa ljubavnom odnosu dva glavna lika to jest
131

I ta je ostalo od sve te galamdijske euforije? Aneo od Bosne se vratio u svoju vilu negdje na Beverly Hillsu ili Provanci ili gdje ve, a stanovnici BiH su nastavili svoj turobni postratni ivot. Kako ujemo, glumica sa najljepim bedrom na svijetu priprema nove projekte, negdje u daljem Treem svijetu: u Afganistanu, Sierra Leoneu, Ruandi, Iraku... negdje na Niijoj zemlji. A tko e znati? Moda jednom odlui napraviti i film o amerikim sluajnim bombardiranjima nevinih ljudi irom Istoka. Mo mislit!
BEHAR105106

Romantini silovatelj je znanstvena fantastika

Upravo sam se tog dogaaja sjetio nakon to je u javnosti odjeknula vijest da hollywoodska zvijezda Angelina Jolie snima film o ljubavi

FILM

nekoj vrst bizarne ljubavi izmeu rtve i silovatelja. Dakle, u takvim okolnostima (govorimo o stvarnim dogaajima) priati o ljubavi i romantici moe izgledati kao znanstvena fantastika ili teka i poniavajua filmska uvreda.

Stockholmski sindrom
No, Angelinin film scenaristiki se bazira na injenici da su se rtva i silovatelj poznavali otprije. Rije je, dakle, o paru koji se na kratko upoznao pred poetak rata, a ponovno se susreo za vrijeme utamnienja glavnog enskog lika u enskom logoru za silovanje. Rekli bismo, u hollywoodskom smislu, tuna je to pria o dvoje ljubavnika koje neobino, gotovo nastrano, spaja i razdvaja etnika ili vjerska ili klanovska uvjetovanost. Pritom, prikazuje se i kolebanje glavnog mukog lika koji je razapet izmeu osjeaja ljubavi i odanosti vlastitoj naciji te okrutnom patrijarhalnom liku oca. Manje je poznato da je snimljen film Kao da me nema irske redateljice Juanite Wilson po romanu knjievnice Slavenke Drakuli takoer na temu intimnih drama silovanih muslimanki. No, on je baziran na stvarnim svjedoanstvima koji su u romanu literarizirani, a time je suodnos likova realniji, opravdaniji i gledatelju se lake identificirati sa rtvom, shvatiti njena psiholoka stanja, a ena zatoena u logoru za silovanje neoekivano se zaljubljuje u silovatelja i postaje njegova ljubavnica. Dakle, imamo slinu situaciju kao i u filmu Angeline Jolie, no, rtvini razlozi su drugaije prirode: nema prikaza roma132

U filmu nije vidljivo ni jasno tko je izazvao eksploziju koja oznaava poetak rata. Nadalje, Armija BiH se prikazuje kao neka vrsta slabanog i neuvjerljivog pokreta otpora aice gladnih ljudi koji posve naivno spremaju neku pijunsku zavjeru protiv srpske vojne armade. Sudei po filmu Angeline Jolie, postavlja se pitanje da li je uope postojala neka vojska koja se zvala Armija BiH i koja je godinama pruala junaki otpor nadmonoj Vojsci RS.

ntinog zbliavanja sa zloincem, nema artistikih goliavih ljubavnih scena - rtva je izabrala da ju siluje jedan mukarac, a ne njih etrdeset. Nesumnjivo da je kod Drakulike rije o opisu Stockholmskog sindroma, emocionalne veze i indentifikacije s agresorom. Bez obzira na to ne treba sumnjati da je Angelina Jolie, kao i Slavenka Drakuli, ovim projektom, kroz faktografsku fikcionalizaciju, eljela napraviti posvetu ili spomenik silovanim enama i uope rtvama rata. Ve time je na neki nain onemoguila zloupotrebu filma. Ipak, neki ameriki filmski krugovi loe su ocijenili Angelinin film U zemlji krvi i meda, a jedna od glavnih zamjerki se krije u pitanju: a gdje joj je balans u prikazivanju sukobljenih strana? Angelinin odgovor dokazuje koliko se saivjela sa priom koju je pretoila na filmsko platno: Pa nije bilo ni balansa za vrijeme rata! zaista je hrabro odgovarala u stranim medijima. No, da li je ba tako. Imaju li Srbi razloga za toliko negodovanje?

Rade erbedija i sveta Angelina

Ako krenemo od prve scene susreta dvoje glavnih likova u filmu (iako je rije o fikciji) moemo primijetiti da glavni lik Danijel nosi uniformu tadanjeg MUP-a BiH. Govorimo li o vjerodostojnosti nije mogua situacija u kojoj bi Srbin u to vrijeme plesao u nekoj sarajevskoj kafani. MUP BiH je ve znatno prije bio podijeljen i Srbi MUP-ovci se nisu nalazili u Sarajevu. Zatim, njihov romantini ples prekida granata ili bomba. U filmu nije vidljivo ni

Izrazito se naivno pristupa ljubavnom odnosu dva glavna lika to jest nekoj vrst bizarne ljubavi izmeu rtve i silovatelja. Dakle, u takvim okolnostima (govorimo o stvarnim dogaajima) priati o ljubavi i romantici moe izgledati kao znanstvena fantastika ili teka i poniavajua filmska uvreda.

FILM

ske, doekano je na no to je filmu donijelo veliki interes i regionalnih i svjetskih medija. Milorad Dodik vodovski je ustvrdio da su Srbi preivjeli i gore stvari od tog filma, pa e preivjeti i tu hollywoodsku trebu. I, naravno, preivjeli su. erbedija je mekim glasom staroga lisca na zagrebakoj premijeri objavio Hrvatskoj da je Angelina Jolie jedna sveta ena.

Neumjerena bonjaka euforija

Moda je upravo erbedija bio prvi koji je utjecao na scenarij i forsirao romantinu priu neko nakaradno pomirenje u kojem silovana na kraju filma svome tamniaru patetino kae: Izvini! - i dobije metak u glavu.
jasno tko je izazvao eksploziju koja oznaava poetak rata. Nadalje, Armija BiH se prikazuje kao neka vrsta slabanog i neuvjerljivog pokreta otpora aice gladnih ljudi koji posve naivno spremaju neku pijunsku zavjeru protiv srpske vojne armade. Sudei po filmu Angeline Jolie, postavlja se pitanje da li je uope postojala neka vojska koja se zvala Armija BiH i koja je godinama pruala junaki otpor nadmonoj Vojsci RS. Srbi bi mogli vidjeti i pozitivnu stranu u liku srpskog generala kojega glumi Rade erbedija. On e u jednoj sceni ustvrditi da su muslimani neki dan ubili pedesetak civila. erbedijin lik e u razgovoru sa glavnim enskim likom Ajlom objasniti zato Srbi imaju opravdanja da ine to ine: njemu su 44 ustae i Handar divizija na polju ubili itavu obitelj, da bi, eto, neka muslimanka mogla slikati i biti gospoa u dimijama. Srbi bi mogli biti zadovoljni to se neki lik u filmu nije raspriao o etnikom klanju muslimana 41. i 42. u Foi, Goradu, Viegradu, Kulen Vakufu... etniki pokret je
BEHAR105106

formalno poeo junskim ustankom, ali paljenjem muslimanskih sela. Moda je na to uspio odgovoriti stvarni Rade erbedija, glumac koji je nakon premijere bio zateen agresivnom reakcijom Srba na film te je u medijima nervozno izjavljivao da je upravo njegov lik ta protutea taj famozni balans jer se dokazuje da, iako nema opravdanja za zloine, postoje povijesne uzrono-posljedine veze. Moda je upravo erbedija bio prvi koji je utjecao na scenarij i forsirao romantinu priu neko nakaradno pomirenje u kojem silovana na kraju filma svome tamniaru patetino kae: Izvini! - i dobije metak u glavu. Zatim taj silovatelj-nesretnik, skrhan zbog neumitnosti sudbine koja ga je zadesila, odlazi na prvu nadzornu toku UN-a i predaje se uz priznanje: ja sam ratni kriminalac. Bezbeli smo uli za ratne profitere i ratne zloince, ali nismo za kategoriju ratnog kriminalca do pojave Angelininog prvijenca. I sve ostalo u javnosti vezano uz Angelinin film bilo je s bonjake strane ili nacional-romantino ili euforino i patetino, a sa srp-

Tirane bonjake novine na naslovnicama su prenosile sliku Angeline Jolie uz koju je pisalo Aneo Bosne. U prvom broju asopisa PanBonjak pojavila se teza da je Angelina, kojoj treba promijeniti ime u bosansku inaicu Meleka, prva bosanska kraljica nakon Katarine Kosae... i sve tako redom nizali su se neumjereni euforini ispadi. Kao da su se bonjaki mediji natjecali u tome tko e vie i bolje javno hvaliti Angelinu Jolie novu bosansku kraljicu. A tek bonjaki politiari? Natjecali su se tko e se bre-bolje slikati sa Anelom od Bosne, ne bi li kojim sluajem dio tog izmiljenog filmskog evlijaluka preao i na njih. Rekla bi mlada bosanska studentica, ovoga puta s pravom, jedan prikaz nacional-romantizma i tuge, i tuge. I ta je ostalo od sve te galamdijske euforije? Aneo od Bosne se vratio u svoju vilu negdje na Beverly Hillsu ili Provanci ili gdje ve, a stanovnici BiH su nastavili svoj turobni postratni ivot. Kako ujemo, glumica sa najljepim bedrom na svijetu priprema nove projekte, negdje u daljem Treem svijetu: u Afganistanu, Sierra Leoneu, Ruandi, Iraku... negdje na Niijoj zemlji. A tko e znati? Moda jednom odlui napraviti i film o amerikim
133

FILM

sluajnim bombardiranjima nevinih ljudi irom Istoka. Mo mislit! Nita se nije promijenilo Srbi se nisu posuli pepelom zbog okrutnih silovanja koje su inili pripadnici Vojske RS, a Bonjacima su ostali pogolemi rauni. Naime, promociju filma u Zetri i gostovanje hollywoodske zvijezde (reiserke debitantkinje) platilo se iz prorauna Federacije. I to su gledali i bosanski oskarovac Danis Tanovi i viestruko nagraivane bosanske redateljice Jasmila bani i Aida Begi. I morali su utjeti, i pljeskati, i smjekati se, i zaboraviti da su talentiraniji redatelji, i da nisu mainstream svjetske filmske scene, i da nikad nee biti. Oni su Bosanci i

proeta crvenim sarajevskim festivalskim ilimom, pa da pone grupno slinjenje. Jedan od tako oiglednih dokaza snishodljivosti i manjka samopotovanja nekih naih filmskih stvaraoca.

A ta misle rtve silovanja?

Bez obzira na navedeno film Angeline Jolie ne bi se trebalo shvatiti kao arbitrau ili narueno politiko svrstavanje, ali moe joj se zamjeriti zamjetna reiserska, scenaristika i dramaturka nedoraenost. Dakle, govorimo iskljuivo o zanatu, a ne o politici. Nikome to nije ni bilo vano, to to je rije o zanatski loe uraenom filmu, pa neemo ni ovaj tekst optereiva-

Glavna glumica Grbavice Mirjana Karanovi i redateljica Jasmila bani su, namee se samo od sebe, puno hrabrije od Angeline Jolie. I Karanoviki su prijetili, ali ona nije mogla, uz zatitu vojske tjelohranitelja, utei u svoju ameriku vilu eto je i dan-danas ivi u Beogradu. Svaka joj ast! Dakle, film o silovanim Bonjakinjama je ve snimljen, a reirala ga je sjajna Jasmila bani.

trebaju biti sretni kada im u posjetu stigne Hollywood. tovie, Angelina Jolie je godinu dana prije premijere nagraena na nevieno. Angelini Jolie je 2011. u Narodnom pozoritu primila prestinu nagradu Srce Sarajeva a da nije bilo ni filma ni uloge koji bi to opravdavali. Dobili smo pojanjenje da je nagradu dobila kao festivalski gost iznenaenja zbog velikog utjecaja na filmsku industriju i zbog inzistiranja na aktivnom sudjelovanju u kompleksnosti stvarnog ivota u kojem ivimo. Opa, ta je znaila ova zamrena jezina konstrukcija, osim to ukazuje na nepostojanje ni zrna dostojanstva ni nacionalnog ni profesionalnog? Ma bilo je dovoljno da se pojavi ta treba, kako ree Dodik, samo da
134

ti sa filmsko-kritiarskim detaljima. U zemlji krvi i meda je poeo i zavrio u domeni politike. Jasmila bani je puno prije Angeline Jolie na slinu temu napravila zanatski kudikamo bolji film. Grbavica je takoer doekana na no od srpske strane te joj zabranjeno prikazivanje u RS-u. Kako god okrenemo, Srbi se jo uvijek nisu spremni suoiti sa injenicama masovna silovanja su se dogodila. Takoer, Grbavica nije bio film o izravnim ratnim dogaanjima nego o postratnim posljedicama silovanja. Glavna glumica Grbavice Mirjana Karanovi i redateljica Jasmila bani su, namee se samo od sebe, puno hrabrije od Angeline Jolie. I Karanoviki su prijetili, ali ona nije mogla, uz

zatitu vojske tjelohranitelja, utei u svoju ameriku vilu eto je i dan-danas ivi u Beogradu. Svaka joj ast! Dakle, film o silovanim Bonjakinjama je ve snimljen, a reirala ga je sjajna Jasmila bani. Film U Zemlji krvi i meda bila je hollywoodska intervencija koja, kada se svede raun nepunih 6 mjeseci nakon premijere, nikome nije donijela ni premo, ni istinu, ni pobjedu, ni poraz, ni zadovoljstvo, a bome niti utjehu. Voljeli bismo znati da emo 2012. godinu pamtiti po dostojanstvenom obiljeavanju 20 godina od poetka Opsade Sarajeva, uspjelog Referenduma za nezavisnost BiH i primanja BiH u punopravno lanstvo UN-a. Potonji je dogaaj, bez obzira na svoju vanost, potpuno zapostavljen. Film hollywoodske dive je, na alost, rezultirao masovnom bonjakom nacionalnom euforijom, slino kao to nastane adrenalinsko nacionalno veselje kada nacionalna momad zabije gol u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Veselje traje samo neko vrijeme a onda stignu rauni za struju, vraamo se stvarnom ivotu i euforija nestaje istom brzinom kojom se pojavila. Filmovi nee pomiriti Bonjake i Srbe, a posebice ne oni hollywoodski. Nije ni Angelina kriva, jednostavno na taj nain funkcioniraju odnosi malih i velikih naroda i odnosi malih i velikih filmskih industrija. Ako netko doista eli miljenje o Angelininom filmu, onda je najbolje upitati ene rtve silovanja. No, one su ostale nijemi svjedoci, njih nitko nije pitao za miljenje. Sve ostalo to je pratilo film, a tie se politikih prepucavanja, svodi se na izrabljivanje izrazito bolne teme za bonjaki narod i rije je o nekoj vrsti profiterstva onog filmskog.

MLADA BONJAKA POEZIJA

Poetski glasovi: Enes HALILOVI

Zato to moram da se okreem tamo kud vetar duva

Uz novu knjigu Enesa Halilovia: Pesme bolesti i zdravlja (Konras, Biblioteka Itaka, knjiga trea, Beograd, 2011., str. 143
Pie: Sead Begovi Impresivni naslovi pjesama na koje Enes Halilovi ima aluzivne poetske odgovore istodobno poetikoloki granie s uvijek novom ivotvornom silom, bez apatije, te nas pjesnik u krajnjoj instanci uspjeno poantirane pjesme, jednostavno navikne na prvo itanje, na izuzetnu specifinu teinu narativnog rasporeda bez imalo ideologizacije i na neko osebujno ulno prisustvo bez mea ve s premostivim jedinstvom stvari i pojava, ali i na zaudnu vezu jedinstva koje naposljetku (u poantiranom klimaksu) dosee pozitivnost zajednike egzistencije u rasporedu zbivanja jer, po srijedi je uvijek ono to hoe pjesnikov jezik. To se oituje u intuitivnim iluminacijama izriajnih i sintaktikih figura koje postvaruju isti sluh za diskurzivnim situacijama i to u izriito komunikacijskim sferama. U tom smislu i programatski naslov knjige upuuje na kliniku simbolizaciju biolokog i etikog reda (Pjesme iz bolesti), dok e drugi dio naslova upuivati na misBEHAR105106

terij zdravlja vjerojatno u interaktivne svrhe samoizljeenja. No, poredak prema vremenu, bez njegove fragmentarizacije, izvrsno ocrtava mnotvo razliitih ambijenata i sudbina kao ivotno knjievnih trauma. Vieznanost svake situacije ne doputa nam da je sagledamo iz jedne perspektive (trivijalnog i samotnikog iskustva) ve nas nutka na sve ono to nas osjeajno uskrauje. Mogli bismo zakljuiti iitavajui pjesnika Halilovia: Vjerujem u sebe, u svoju imaginaciju te u sve ono ta sam uo i ta nisam uo (kao u istoimenoj pjesmi). Primjerice, pjesma Slavuj (prisjetimo se da je Osip Mandeljtam u nemoguim uvjetima socijalistikih konclogora pjevao upravo o slavujima), ivim jezikom eli ostvariti ba jezini pokret putem glagolskih priloga te afektivno stilistikom manirom ostvariti staru mitoloku scenu lovca koji (iako prepun zlotvornih tenji) na kraju biva ispunjen duhovnim traganjem: Kljuvae tebe, pevali mi ne pevali, / kao to mi pevamo, lovio ti ne lovio.

Po srijedi je traenje novih iskustvenih i govornih uporita koja nam sugeriraju dobrog pjesnika sa snagom ekskluzivnosti vlastita projektivnog govora. Naoko svakodnevni, reeni govor, u ovoj se poeziji eli po svaku cijenu odrediti s pomou novih naela s vikom refleksija i napetosti o receptivno promatrakoj aktivnosti koja zaista ne sjedi u nijemoj tiini pukih parafraza o svakodnevici i metafizikoj kombinatorici. Prikazivanje dogaaja u poetskoj mati Enesa Halilovia postaje mjestimice sve vie psiholoko, a manje referencijalno, i to, s mnogo jasnih projekcija glede metaforikih znaenja. Uope nas ne zauuje to je ovaj pjesnik prepoznat od srpske knjievne kritike (naravno, ne kao mekokrvni potinjenik, ve kao uspjenik) te je u tom smislu i obilno honoriran, primivi u kratkom razdoblju dvije prestine nagrade: Branko Miljkovi i ura Jaki za najbolju pesniku knjigu 2011. godine.
135

MLADA BONJAKA POEZIJA

Enes Halilovi: Pesme iz bolesti i zdravlja

POLIS
ta je meni to ja sanjam jedan grki polis, mali, slavljem izidan i zagledan u more? Kapije tog polisa vazda otvorene, za putnike i zaljubljene. U njemu zakonik u mermer urezan, izdignut do ljudskog oka, kao u Gortini. I etiri broda na mirnom moru, tri da trguju, a jedan da gusare goni. U hramu najtii neko o pravdi da zbori, a vladar padeima da ne gaa. Jedan teatar za tragediju, sve kue za komediju i ito da se u tom polisu uzima na re. Robovi da su slobodni jednom Bogu da robuju. Na trgu da se glasa kao u Atini, ali obuar samo obuu da pravi, nikad tubu da die. I titovi tvrdi da se kuju, kao spartanski. I vazda da su igre olimpijske da ne bi ratovi poinjali, a onaj to polje maratonsko pretri nek javi da su planinari Olimp osvojili. Ponekad Homer u taj polis da svrati, za ep to kazuje da mu se plati. ta je meni danas to ja o tome sanjam? On je taj bunar prozvao imenom Ponesi Ue. Pokraj bunara je ostavio kofu i otiao u legendu. Hodei kroz dugaku pustinju putnici su ostajali bez vode. Jedina im nada bee taj bunar. Ali, bilo je onih koji su na put poneli prekratko ue i bilo je onih koji su znali za bunar, al ne i za ime njegovo. Nekada nije dovoljno imati vodu. Nekada nije dovoljno biti edan.

IZBRISANE VESTI
Moj otac, prouavao je kamen i itao mu istoriju. Disao je u dve tamnice, hleb zaraivao u tri grada. Na planine se peo, sagradio dve kue, voe kalemio, ponekad je i pevao. Moj ded, zidar bee. Mostove gradio. Rano siroe ostao. Sadio jeam. Drao konje. Devet puta mu se vezivala creva. Sa deset prstiju desetoro othranio, enu jedanaestu. Voleo je konje i orahe. Praded moj, Redo se zvao. etiri oveka ubio. Disao u dve tamnice pet godina u Solunu. Jednu enu ostavio dosadila mu. Imao plave oi. Njegov otac Halil se zvao. Od njega je prezime nama. Ugalj je kopao. Toliko o njemu znamo. A otac Halilov? Znamo tek da Emin se zvao. I znamo jednu trenju to je zasadio. Svi ostali su izbrisani spiskovi injenica i izbrisane vesti. Sve do Adema koji je prognan iz raja.

BUSTROFEDON II
Ispeo se petao na kuu, stao pred vetrokaz koji kripi i pita petla limenog Zato ti jei? Zato nikad ne peva? A ovaj veli Zato to moram da se okreem tamo kud vetar duva.

BUNAR IZ KOJEG MI JE PITI

Maku Neki mudrac je iskopao dubok bunar u pustinji naao je vodu.

136

MLADA BONJAKA POEZIJA

Spreman sam da u potomcima ostanem prost i premali zbir injenica. Tamnicu nisam okusio i nemam neku petlju. Jo voku nisam zasadio. Most nisam gradio, ni kuu nemam. A crevnu bolest nosim ve godinama. Kao novinar radim. Pitam za miljenje gluplje od sebe. Dolaze mi nemoni, od mene pomo trae javnu re koja odavno nije pravda ni uteha. Ponekad, sklapam slova u niz koji pokuava neto da znai. Belinu papira potujem arm stvarne mogunosti da se kae neto veliko. Belinu papira potujem kao nevinost deteta po kome oevi piu skraene line istorije i obiaje koji blede. Belinu papira potujem, danas, dok mislim o prohujalim oevima i o nekom dalekom, buduem koji e doi moda za tri hiljade godina, koji e negde istresti zemlju i pepeo davno ohlaen i otkriti moja slova na jeziku koji tada niko nee znati. On e drati list u ruci, on e drati moda ba ovaj list u ruci i pitae se da li je to poezija il zapis neki, nebitan, nikom potreban. I mene to pitanje mori, jutrom i s veeri. Danas i uvek.

(od prvog koraka, ak od vriska prvog), ar jedan gori na mom dlanu, a zlousti, a zloprsti vazda duvaju i rua vetrova tako je podeena da ga raspiruje vazda. Danima evo, godinama, decenijama ve ar jedan na mom dlanu gori i kud god idem prati me miris paljevine. Da ga ispustim ( a mogu to svakog asa), da ga ispustim lako je: lake bih jeo, radio i pisao, lake bih milovao enu i sina. Svi to mi u ar duvaju doneli bi meleme razne da ga ispustim jednom samo. Kunem se: dok ar na dlanu nosim, nikad mirno ne jedem, nikad mirno ne spem (ar pri, nikad ne spe). Al za tren samo da ispustim ga, Isputeno je sve.
137

AR
Drim li ga tad pri me. Ispustim li ga ispren ja sam. Danima evo, godinama, decenijama ve

BEHAR105106

MLADA BONJAKA POEZIJA

KRASTA
U kafani bejasmo (a gde bi drugde mladi i mrzovoljni), gledasmo sparuenu ruku kelnerice i krastu koju nije skrivala, nastalu nasilnim gaenjem cigarete. I pitasmo se, mi pesnici, da imamo kakavu spravu, da uveliamo onu krastu, moda bi prekrasne oblike videli, izglaane kristale ili rascvetale korale, moda uspavan venac planina ili pupoljak. Ili je svaki deo te kraste ruan kao i celina, jer, ree neko meu nama, jad raa samo jad. Pa ipak, eleli smo da verujemo: negde iza oaja poraa se lepota.

Psi u publici oekivali su pravdu i otru kaznu. Behu prisutni i brojni psi iz sedme sile zbog velikog interesovanja javnosti. Sudija, pas tunih oiju, gledao me u oi. Kada ste roeni? Kad je nikao jedan zub vremena. Da li ste osuivani? Da. Na pisanje. Recite neto u svoju odbranu? Deo mene baen je na bolniko ubrite, ali ja sam daleko, na ubritu istorije. Imate pravo na zavrnu re. Re je moja nezavrena. Konano, da li se kajete? Da. Vidim, nije lipsao neki pas sa pedigreom nego lutalica, kao ja.

Kriv je , saopti porota i izrekoe kaznu: Nek pati kao do sada. Kud god da ide, dok god da ivi, ljudi e na njega lajati, psi ga olajavati.

ZVEZDARA
februar 2011. 13. presuda Nakon operacije, neto mesa i neto krvi iz moje utrobe zavri na ubritu kraj bolnice. U snu, obretoh se se na Saboru pasa. Hiljade putenih pasa oko mene, a ja u lancima. Sude mi za zloin - ubistvo jednog psa. I rekoe da je dana tog i tog, pas taj i taj pojeo kraj bolnice meso iz moje utrobe, od mojeg jada otrovan - ostao na mestu mrtav. I proitae optunicu: Zato to je ovaj ovek iveo pseim ivotom kriv je za pseu smrt.

PULA
Zanesen, pesnik ulazi u arenu kao gladijator. Brian, arheolog isti zidove kao maka repom. Umoran, galeb sedi na vodi kao koko na jajima. novembar 2007.

138

PRIKAZI I KRITIKE

ovjek bez domovine je mrtav ovjek

Ibrahim Kajan, Katarina kraljica bosanska, roman, Hena com, Zagreb, 2012.
Pie: Ajka Tiro Srebrenikovi Narativni okvir romana Katarina kraljica bosanska ostvaren je kroz upotrebu povijesnih dokumenata, koji na razini metateme korespondiraju s postmodernistikim zahtjevom propitivanja onoga to se doista dogodilo, a kroz funkciju nefiktivnih tekstova, na kraju romana, razotkriva se prava istina o uroti i pogubljenju kralja Stjepana Tomaa Kotromania i Vojainog posinka kojeg su smaknuli kako ne bi bio svjedokom kraljevog ubojstva. Iz poutjelih listina na svjetlo dana izaoe junaci bosanskog srednjovjekovlja (Kotromanii, Kosae, bogumili, inkvizicija, itd.) koje autor u pojedinim segmentima prie sijeni lirskim koloritom, a na ontemskoj razini razumijevanja ovaploti u bosanski (opi), ali i bilo koji pojedinani (individualni) usud. Dubravka Ugrei u Knjizi Kultura lai izmeu ostalog istie kako se u ime sadanjosti vodio rat za prolost, u ime budunosti rat protiv sadanjosti. Kajan u ovom romanu ne govori izravno o ratovima i okrajima nego u ime budunosti eli prezentirati osnovna naela po kojima funkcionira ne samo dnevno-politika drutvena scena nego i povijesna zbilja ovih prostora. Prema temeljnim fabularnim elementiBEHAR105106

ma ovaj roman moemo odrediti romanom lika, iako je nastao na povijesnom narativu u kojemu se neminovno zrcali i govor o identitetu, bilo govornika ili onoga o kome se pripovijeda. Autor je svjestan kako se ne moe govoriti o bosanskohercegovakom/bonjakom identitetu bez ozbiljne refleksije o traumatskim posljedicama identitarnih katastrofa u povijesti, a posebno onih koje su se dogodile u kaotinom vremenu 90-tih godina 20. st. Kajanova odluka da se uhvati u kotac s povijeu upletenom u svijet jo nesigurnije sadanjosti izaziva niz pitanja. Jedno od njih je kako ui u problematiku povijesti, a da se u iskazivanje i oivljavanje prolosti umjetniki ugrade i psiholoke osobine lika/ova, to se ne odnosi samo na romanesknu tehniku nego i na autorove osjeaje duboko vezane za onovremeno, ali i za nedavno prolo turbulentno vrijeme ovih prostora, to bi znailo da ovaj roman ima naznaku i autobiografskog romana. Autor govori o srednjovjekovlju, a u povijesnu priu, na stilskoj razini njenog uobliavanja, ugrauje matoviti mitski kolorit koji je optereen zavjerama, licemjerjem, smaknuima, protjerivanjima itd.

Kajan je liku Katarine Kosae predodredio da bude inicijalna toka konstrukcije narativnog identiteta, preko kojega e se reflektirati razliiti identitarni oblici koji slue za odgonetavanja univerzalnih vrijednosti ovjekovog opstojanja. Iz bogate bosanske srednjovjekovne povijesti, u romanu su samo tri lika izravno oslikana: Katarina Kosaa, inkvizitor don Francisko i Paula. Ostali likovi: Stjepan Toma, Ishak-beg, Ahmed-paa Hercegovi, Mrvac, Jelena, Vojaa itd. posredno su prikazani i izvedeni na scenu iz svijeta kraljiine autobiografije (sjeanja), a predstavljaju temu razgovora kojeg vode don Francisko i Katarina, to znai da su predoeni kroz dvije vizure gledanja, vizuru bosanske kraljice i vizuru inkvizitora, iji su ivotni stavovi ve na poetku u apsolutnom razmimoilaenju. Amin Maalouf u knjizi U ime identiteta govori: Ako je u nekoj sredini ugroen jezik ili etnika pripadnost, onda se ljudi divlje bore protiv pripadnika vlastite vjere. Katarina je dovedena u situaciju da brani pred predstavnikom kranske vjere, iste kojoj i sama pripada, svoj etniki identitet, onaj koji je u njenu osobnost ugraen kroz niz stoljea bosanske opstoj139

PRIKAZI I KRITIKE

nosti i koji u sebe apsorbira patarensku, kransku i islamsku kulturnu tradiciju. Kraljiin identitet je polisemian, slojevitost povijesnog vremena, prostora iz kojeg dolazi odredio je ono to u biti ona jeste, a jeste ovjek koji posjeduje vrlo visoki stupanj tolerancije prema drugome. Katarina je kraljica, majka, supruga i izbjeglica te njen lik funkcionira i u okviru sociemskih figura kraljevstvo, obitelj, izbjeglice. U izravnom sueljavanju sa don Franciskom (inkvizicija) Katarina (ena) nala se u situaciji da obrazlae i brani pitanja pravde, izdaje, ljubavi, domoljublja, vjernosti itd. Autor joj je namijenio nezahvalnu ulogu da kao ena u vremenu lova na vjetice bude braniteljicom vlastite osobnosti, obitelji i domovine. Upravo zbog toga Katarina osjea kako je njen identitet kao ene, majke i kraljice ugroen. Vodi se okrutni proces protiv krhke kraljice u njenoj posljednjoj ivotnoj noi. U pitanju su personificirana kraljiina stanja izolacije, oaja, besmisla, straha i neizvjesnosti. Katarina, glavni lik ovog romana, svoju umjetniku afirmaciju ostvaruje u mitskom svijetu, a autorova intervencija na razini jezika, posebno jezika simbola (metajezika) ovaj roman stavlja u kontekst postmodernog vremena, ime se gradi beskonana semioza primjenjiva u kulturalnoj metodi iitavanja teksta, iz ega proizilazi zakljuak kako se radi o funkcioniranju razliitih kulturolokih odnosa u okviru sueljavanja likova don Francisko/Katarina, Bosna /inkvizicija. Preplitanje nefiktivnih oblika autobiografija, dokument, oporuka kroz tkivo fiktivnog romansknog svijeta - mogli bi navesti na zakljuak da ovo djelo protumaimo kao neprikosnovenu istinu.
140

Katarina pokuava objasniti da kruna, plat i ma su samo predmeti, oni nisu Bosna, o njenoj vlasti odluuju bosanske vojvode i stanak bosanski. Na ove Katarinine rijei don Francisko kroz srdbu odgovara: To je Oporuka. To je vjerodostojan dokument! Kakva bosanska gospoda? Stanak? to vam je sad to?

Ali, itatelj istinu kao takvu ne moe dosegnuti zbog pripovjedaeve prisutnosti, umjetnikog oblikovanja njegovih iskaza, vjetog zadiranja u svijest i podsvijest likova. Autor je priu smjestio u prostor Rima, u kraljiin izbjegliki stan, sa reminiscencijama na sretno vrijeme njenog djetinjstva i mladosti, provedenih u Bosni. Prirodnost bosanskog prostora u odnosu na zatvoreni Katarinin izbjegliki stan u Rimu, ne predstavlja samo razlikovnu oznaku ta dva prostora nego je i pokazatelj drutvenog stanja u dvjema sre-

dinama, ali i element koji upuuje na odnos bosanski znak/inkvizicija. Autor tradicionalnu koncepciju lika, kao pokretaa radnje, naputa. Katarini su se dogaaji deavali bez njenog udjela i djelovanja. Kraljica posjeduje istananu lirsku svijest i uznemireni osjeaj kako ivot sve vie pada pod vlast bezlinih sila. Vlast bezlinih sila neki itatelji e oznaiti kao nesreu, a izraz taksirat je ona rije koja, moda, najbolje odgovara njegovom znaenju, iju teinu moe razumjeti i osjetiti samo bosanski ovjek. Kajan se ne laa tematike srednjovjekovne Bosne zbog nje same nego zbog duhovne zbiljnosti tog vremena. U zadnjoj noi ivota kraljica bosanska intenzivno proivljava svoju prolost. Katarina kategoriju prostora sagledava iz pozicije slobodnog ovjeka, a kroz prizmu vlastite umjetnike sklonosti pokuava objasniti inkvizitoru to to znai ljepota, sloboda, pravda, ljubav itd. Pojam inkvizitorove ljepote, slobode, ljubavi je jednoznaan, zarobljen u mrei krutog dogmatskog poimanja svijeta i ovjeka u njemu. Kraljica svoju lirsku prirodu i potrebu za kreativnim ostvaruje kroz umjetniki oblik, a inkvizitor motive na kraljiinom stolnjaku i dijelove njene autobiografije ismijava. Pokuava Katarina objasniti kako je to jednostavni bosanski vez..., motivi iz Bosne. Tu je i Kraljeva Sutjeska gdje je djecu svoju porodila, imuna i Katarinu. Inkvizitor se poigrava s nesretnom kraljicom pa e prokomentirati kako je njeno tijelo u Rimu, a duh u Bosni koje vie nema. Katarina odgovara kako je ovjek bez domovine mrtav ovjek. U autobiografiji don Francisko prepoznaje samo dokaze i potvrdu propasti bosanske dravnosti. Hrabrost inkvizi-

PRIKAZI I KRITIKE

tor pokazuje u zatvorenom prostoru to je neprimjereno junakom (epskom) vremenu u kojemu ivi, gdje vodi pravi psiholoki rat protiv jedne ene i majke. Autor je generala inkvizicije, koji ima male sitne oi, i njegovu hrabrost zauvijek zarobio u tekst, predajui ga suvremenom itatelju da na osnovama moralnih i etikih principa donese krajnju presudu, u nadi da e bilo koji oblik inkvizicije u budunosti biti sankcioniran upravo od strane osvjetenog itatelja. Katarinin ispitanik i tuitelj licemjerno joj je pruao pomo u izbjeglikim danima, a sve s odreenim ciljem. Don Francisko e prisiliti Katarinu da potpie presudu vlastitoj domovini kako bi Rimska Crkva polagala politiko pravo na Bosnu. Inkvizitor komentira kako se njegov bibliotekar Mateo namuio pri prijevodu nekih rijei iz kraljiine autobiografije, npr. stanak, dad, mrganj, varda itd., a one dijelove koje je kraljica pisala na latinskom jeziku komentira kako su sjajni. Katarina pokuava objasniti da kruna, plat i ma su samo predmeti, oni nisu Bosna, o njenoj vlasti odluuju bosanske vojvode i stanak bosanski. Na ove Katarinine rijei don Francisko kroz srdbu odgovara: To je Oporuka. To je vjerodostojan dokument! Kakva bosanska gospoda? Stanak? to vam je sad to? Naime, Katarina je u autobiografiju napisala da ako se njen sin imun, koji je preao na islam i dobio ime Ishak, ne odrekne nove vjere vlast u Bosni preuzima Rimska Crkva. Majka je to zapisala samo za sebe, pisala u tiini besanih noi ko prijetnju i opomenu nemirnom djetetu, ali sve napisano kod inkvizitora ima teinu, veu od izgovorenog. Nakon potpisivanja oporuke, na papir je
BEHAR105106

pala kraljiina suza. Shrvana i slaba komentira da joj je potreban mir. Kako ga pronai kad je u dui gorina i potreba za pravdom? Inkvizitor se poigrava, komentirajui kako Katarina nije upisala u ivotopis svoje bizantsko, rako, plavokrvno serbsko porijeklo. Kraljica odgovara: (...) da se ljudi nisu mijenjali jo bi bili u spilji. U ovom odgovoru skriva se tolerancija prema drugome proizila iz zasebnog kulturalnog identiteta njene Bosne, sretnog susretalita kultura i tradicija. Za kraljicu bosansku

supruge mueve. Samo Bog slua srca zaljubljenih. Bila je oev brueni dijamant koji je imao cijenu. Udali su je za Stjepana Tomaa Kotromania, bosanskog kralja, bez njenog znanja i pristanka. To je bio brak sklopljen iz interesa. Ispovijeda udana ena kako je bilo stid. Bosanski kralj je ve imao enu... I sina je imao. Razumjela je prazni Vojain pogled kad je dola na Bobovac. Vojaa je prisegla Tomau na vjernost po bosanskom obiaju, kao to su se svi bosanski brakovi sklapali. Rimska

Preplitanje nefiktivnih oblika - autobiografija, dokument, oporuka kroz tkivo fiktivnog romansknog svijeta - mogli bi navesti na zakljuak da ovo djelo protumaimo kao neprikosnovenu istinu. Ali, itatelj istinu kao takvu ne moe dosegnuti zbog pripovjedaeve prisutnosti, umjetnikog oblikovanja njegovih iskaza, vjetog zadiranja u svijest i podsvijest likova.

proimanje razliitosti ne predstavlja nikakav hendikep, naprotiv i u srednjovjekovlju to je bio najjai adut bosanskohercegovake opstojnosti. Kulturolozi susret i suivot razliitih kultura nazivaju multikulturalnost, multikonfesionalnost i jezikom znanosti piu radove na tu temu iz kojih ljudi ue o zajednitvu, a bosanski ovjek je oduvijek ivio po principima multikulturalnosti i multikonfesionalnosti. Srednjovjekovni inkvizitor kao i neki dananji inkvizitori iji umovi funkcioniraju u okviru sitnih interesa to ne mogu ili ne ele razumjeti. Katarina u posljednjoj ivotnoj noi biva svjesna da su njena osnovna ljudska prava na ivot, ljubav, izbor itd. ve davno bila uskraena. Komentira kako je vrijeme u kojem je ivjela bilo vrijeme kad su djevice sluale oeve, a

Crkva nije priznala paganski brak izmeu Tomaa i Vojae. Uvjet da Papa prizna Tomau krunu nad Bosnom, a samim time i bosansku dravnost bio je da napusti patarensku vjeru, patarene protjera te se ponovno oeni. I jedna i druga ena bile su gubitnice. Katarina se u zadnjoj noi ivota izjanjava da je voljela svog mua, ali to iz nje progovara tradicija. Tu izjavu opovrgava pojava Mrvca, mladia kojeg je uistinu voljela. Simbolika tunela koji se ukazuje na kraju Katarininog ivota oznaava iluziju o ponovljivosti ljudskog duha, to u biti predstavlja i svrhu ovjekovog ivota. Svijet Kajanovog romana je teak jer nas prisiljava da dugo, ponekad i neugodno, promiljamo o sebi i svijetu koji nas okruuje, a lakoa mu proizilazi iz skoro zaboravljenog mitskog svijeta i ljubavi prema ovjeku.
141

PRIKAZI I KRITIKE

Proturjeno bie patriotizma

Esad Zgodi, Kultura patriotizma: o vrlinama i porocima jedne ljubavi, BZK Preporod, Sarajevo, 2011., 384 str.
Pie: Fahrudin Novali
Esad Zgodi1, u svojoj novoj knjizi Kultura patriotizma, kritiki razmatra standardna znanstvena i neznanstvena shvaanja patriotizma. Knjiga sadri 4 poglavlja, obimnu bibliografiju i biljeku o autoru. Bavei se kontroverzama patriotizma, autor se pita je li patriotizam vrlina ili porok, raspravlja o euroatlantskom i bosanskohercegovakom kontekstu patriotizma2; o odnosu nacionalizma i patriotizma; o poimanju patriotizma, o patriotizmu i politikoj socijalizaciji, o psihologiji patriotizma, te o alternativnom shvaanju patriotizma. ka, ideologijska, moralna, vrijednosna, kulturalna pojava. Moe biti egoistiki, pragmatiki, nacionalistiki, militantni, umjereni, ekstremni, altruistiki, provincijalni, kozmopolitski. Dva su osnovna Zgodieva polazita u poimanju patriotizma: Prvo, patriotizam je proizvod drutvenih odnosa, unutar kojih se oblikuju patriotska svijest, patriotska osjeanja, patriotska volja, etika patriotizma, patriotski identitet (345. str.). Drugo, patriotizam podrazumijeva graansko-dravljanski, odnosno civilni patriotizam patriotizam osloboen, primjeuje Nenad Mievi, ... od konotacija podrijetla i krvi. (345. str.)4. Autor, u razmatranju patriotizma, razlikuje i definira pojmove patriotizam, lojalnost i legitimacija (246. str.). Patriotizam je odnos odanosti prema dravi (domovini/domoljublje, op. a.) kao dravi, bez obzira na postojei tip drave, vrstu politikoga reima (diktatorski, autokratski, demokratski), oblik vladavine (monarhija, republika). (346. str.). (Patriotizam je i rodoljublje ljubav prema svome narodu, op. a.). Lojalnost je eksplicitna ili preutna (implicitna) tolerancija postojee vlasti u dravi, spremnost da se ravnoduno (pasivno) ili aktivno, podravaju ili trpe institucije drave i njihove politike, bez otpora, sabotae ili orijentacije na prevrat unutar etabliranoga politikog reima. (346. str.). Legitimitet vlasti. Vlast se temelji na uvjerenjima (i pristanku, op.a.) graana da sluaju autoritete vlasti i pokoravaju se institucionalnom poretku. Promjenljivost i razliiti intenziteti vjerovanja ine problem legitimnosti vlasti. Legitimnost vlasti mora se stalno potvrivati/dokazivati vlast mora stalno dokazivati opravdanje vlastita postoja-

Pojam patriotizma
Zgodi, u analizi i poimanju patriotizma, eksplicitno ili implicitno, polazi od kulture kao vrijednosnoga pitanja.3 I patriotizam je, poput kulture i identiteta, sloena multidimenzionalna, promjenljiva, strukturno razvojna drutvena pojava svjetonazorska, nacionalna, politi1

Esad Zgodi je redoviti profesor na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Sarajevu na predmetima Historija socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini i Savremene teorije vlasti. Vie godina predavao je Uvod u politologiju i, nakon to je promijenjen naziv i koncept toga predmeta, i Optu politologiju. Nadzirao je realizaciju nastave iz predmeta Retorika, sudjelovao u realizaciji nastave predmeta Demokratija i ljudska prava kao i programa postdiplomskih studija na vie fakulteta. Na postdiplomskome studiju Fakulteta politikih nauka u Sarajevu predavao je i bio odgovorni nastavnik na predmetima Globalizacija i nacionalni identiteti, Politike ideologije, Savremene politike teorije i Teorije militarizma. Je li, i u kojoj mjeri je, Bosna i Hercegovina drava bez patriotizma? Rije je, prije svega, o vremenu tijekom rata 1992.-1995. godine i nakon njega u postsocijalistikoj i dejtonskoj Bosni i Hercegovini, kada se, posebice, u politikom javnom mnijenju snanije i agresivnije pojavljuje ethos nacionalnih i nacionalistikih patriotizama. Bosanskohercegovaki patriotizam, ponajvie, odreuju nacionalni i vjerski identiteti naroda koji ive u BiH, ali

on ima i svoj podijeljeni identitet i lojalnost. Korijeni takva patriotizma su, poglavito, u vjekovnoj averziji prema Bosni i Hercegovini proetoj politiko-nacionalistikim ideologijama. Njegova su obiljeja vulgarno-iracionalni antipatriotizam primitivne iskljuivosti i poricanja smisla Bosne i Hercegovine kao drave i bosanskohercegovakoga patriotizma kao vie univerzalne politike, kulturne i moralne vrijednosti. Odnos pojedinanoga, posebnoga i opega u politikoj nacionalnoj, kulturnoj i religoznoj strukturi Bosne i Hercegovine moe biti i meusobno uvaavanje i intersubjektivno komuniciranje, a ne samo iskljuivost i mrnja koja ponekad poprima i obiljeja tribalizma i tribalistikoga patriotizma. Kultura se moe, kae T. S. Eliot, najjednostavnije opisati kao ono to ivot ini vrijednim ivljenja. (u: Terry Eagleton, Ideja kulture, Zagreb, Jesenski i Turk, 2002., 135. str.). Mievi, Nenad (2004.): Patriotizam i nacionalizam; u: Primorac, Igor (2004.), priredio, Patriotizam, Zagreb, KruZak, 163. str.

142

PRIKAZI I KRITIKE

nja kroz graansko povjerenje u nju samu. U svrhu vlastita legitimiranja da podanicima bude prihvatljiva, vlast koristi razliita sredstva i metode mo medija, funkcioniranje vlastite ideologije, mo autoriteta pojedinaca, politikih stranaka, religijskih organizacija i njihove hijerarhije, dravnih institucija s ciljem uvjeravanja graana u vlastitu legitimnost. Za vlastito legitimiranje vlast koristi i instituciju patriotizma obrazovne svijesti (350. str.). Obrazovna svijest je svijest koja zna to su i u emu su supstancijalne svrhe same drave iz ega se izvodi i poimanje patriotizma kao patriotizma obrazovane svijesti. Od vie vrsta patriotizma koje Zgodi analizira, istiemo sljedee etiri teoloko, republikansko, ustavno i kozmopolitsko shvaanje.

Dobraa odmah podsjea da islam nije ravnoduan prema naciji, ali osuuje nacionalizam koji uspostavlja i proglaava egoizam i kult nacije. Takav ekstremni nacionalizam, kae Dobraa, u islamskoj literaturi nosi arapski naziv asabijje.

Teoloka shvaanja patriotizma

Poput svjetovnih shvaanja patriotizma u drutvenim i humanistikim znanostima, teoloka shvaanja patriotizma kreu se unutar recepcije kljunih komponenti obiajnoga patriotizma, dodajui im utemeljenje boanske volje i neizostavnoga autoriteta teolokoga socijalnog nauka, ukljuujui i etiku dunosti rtvovanja za domovinu. I uenjaci kranskoga socijalnoga nauka i islamski uenjaci patriotizam shvaaju kao vjersku vrlinu i svetu dunost, a ne kao porok (187.-197. str.). Saeto emo razmotriti odnos islama i patriotizma. Zgodi u bosanskohercegovakom shvaanju odnosa islama i patriotizma polazi od stajalita dvojice islamskih uenjaka Kasima Dobrae i Mehmeda Handia. Islam je..., podsjea Dobraa, po svojoj sutini, internacionalna vjera, vjera za sve nacije, uenje i veze, koji prelaze granice nacija i koji nalaze i okupljaju svoje sljedbenike iz svih naroda svijeta. Tako islam zapravo izgrauje

iru nadnacionalnu zajednicu, koja bi se mogla nazvati islamski ili Boiji narod... koji dakle nema svoje ograniene domovine ili nacije jer pripada svim nacijama i njihovim domovinama. Zato se islam ne moe poistovjeivati ni sa jednom nacijom.... (192.-193. str.). Dobraa odmah podsjea da islam nije ravnoduan prema naciji, ali osuuje nacionalizam koji uspostavlja i proglaava egoizam i kult nacije. Takav ekstremni nacionalizam, kae Dobraa, u islamskoj literaturi nosi arapski naziv asabijje. (193. str.). Prema Mehmedu Handiu, patriotizam je ...priroena ljubav prema svome narodu i svome zaviaju... (194. str.). Zgodi, u takvom diskursu o patriotizmu, primjeuje da se u muslimanskoj patriotskoj ljubavi mora odrati ravnotea izmeu

vjere i svjetovne odanosti domovini. (195. str.). Za pravilan ljudski i islamski ivot, naglaava Dobraa, potrebno je obadvoje (domovina i vjera, op. a.). Toga valja da je svjestan svaki musliman. (195. str.).5 ...nacija, (tzv., op. a.) umjereni nacionalizam, domovina i patriotizam, priznaju se za vrijednosti spojive sa islamom. (196. str.). Islam, vrijednosno-normativno, zagovara i preporuuje intersubjektivne odnose sa svojim sugraanima razliitih vjera, nacija i ideologija. To je osnovni uvjet graanske solidarnosti i prijateljstva, ali i uzronoposljedino osnovna pretpostavka zdrave politike, dravne i ope drutvene zajednice. Dobar musliman nema i ne smije imati mrnju prema drugima (i razliitima, op. a.)., citira Zgodi Dobrau (196. str.). Je li tako uvijek u praksi, ukljuujui i dobroga pripadnika bilo koje vjere? to znai: dobar musliman, dobar kranin, dobar idov...? to znai, openito, dobar ovjek? Odgovor moemo potraiti polazei i od shvaanja konstruktivnoga patriotizma, o emu e biti rijei u ovome tekstu u razmatranju pojmova konstruktivni patriotizam, kozmopolitski patriotizam, kritiki patriotizam. Republikanski patriotizam. Jedan od temeljnih elemenata republikanski shvaenoga patriotizma je ljubav prema zemlji-dravi kao politikoj zajednici slobode. Takvo se stajalite izvodi iz poimanja veza izmeu individua kao graana, nacije kao etnokulturne i drave kao politike zajednice. (205. str.).
5

Namee se pitanje: Moe li pojedinac, za kojega neki misle da nije vjernik, biti patriota, ukoliko se istinski moralno ponaa, ivi, radi i djeluje, ukljuujui i uzornu odanost domovini, narodu i zaviaju? A takvih je bilo uvijek, posebice onih koji su dali i svoj ivot za domovinu. Ili: Moe li netko biti istinski patriota koji dosljedno ne ivi vjeru, nego to ini manifestaciono, a u njegovom ivotu i radu prevladava licemjernost, prijevara, nepravda, kriminal?

BEHAR105106

143

PRIKAZI I KRITIKE

Ustavni patriotizam je patriotizam kao patriotizam spram ustavom ustanovljene slobode. Dolf Sternberger kae: Bit stremljenja ustavne drave jest osiguravanje slobode. (209. str.). Primjeri su iskustva vicarske, Sjedinjenih Amerikih Drava... multijezine, multietnike, (multikonfesionalne, a s time i multikulturalne op. a.) zemlje ije graane ujedinjuju njihovi ustavi i patriotska osjeanja koje imaju spram tih ustava. Pritom se ne smiju, kako to nalau Sternbergerovi i Habermasovi uvidi, do kraja obezvrijediti ili eliminirati smisao i znaenje etnikih identifikacija i nacionalne kulture. (210. str.). Svaka zemlja ili zajednica zemalja, po sebi, ima u tom smislu i svoje specifinosti. Kozmopolitski patriotizam. Postoje potekoe u definiranju kozmopolitizma, ali proces kozmopolitizacije svijeta ivota neprestano napreduje. Kozmopolitska ideja, posebice, se poela razvijati nakon Drugoga svjetskog rata, a prekretnica je bilo suenje ratnim zloincima. Recepcija aktualnih kozmopolitskih vrijednosti jesu dostojanstvo i jednaka vrijednost svih ljudi, povezanost izmeu meunarodnoga prava i morala, uspostavljanje regionalnih i globalnih sistema upravljanja, te sve izraenije uvjerenje da javno dobro i planetarna meuovisnost zahtijeva usaglaenu meunarodnu akciju, kao to su opasnosti i strah od ekolokih, ekonomskih, teroristikih i inih rizika (228.-229. str.). To je poticaj za novo kozmopolitsko shvaanje svijeta i njegovu recepciju u praksi. U poglavlju Alternativno shvaanje patriotizma, Zgodi razmatra i kulturu kritikoga patriotizma.

Kritiki patriotizam
U vrijeme rata najbuniji patrioti postaju najvei profiteri., rekao je August Bebel. Patriotizam je za mnoge postao sredstvo mitologiziranja i manipuliranja u ostvarivanju pragmatinih interesa, ponajvie, lane avangarde 144

koja sebe smatra besmrtnom i nezamjenjivom. O lanoj avangardi lane vjene drave o lanom patriotizmu, na primjeru Republike Hrvatske, Vlado Gotovac kae: Dravni Hrvat uvijek je ispravan, nedodirljiv i na usluzi vlasti; protiv njega su samo neprijatelji Hrvatske; nepopustljiv je jer je uvjet njegova postojanja onemoguiti druge vrijednosti;... Dravni Hrvati proglasili su se avangardom fatamorgane vjene Hrvatske, i onda taj simbolini kapital pretvorili u devizni, koristei sve ostale sugraane kao sredstvo bogaenja.6 Ovakvi primjeri lanoga patriotizma planetarna su pojava, a najaktualniji su u zemljama tzv. tranzicije i privatizacije. Kada i pod kojim pretpostavkama kritika vlasti jest patriotska kritika, koje i kakve kritike moemo smatrati izrazom i potvrdom kritike kulture patriotizma? (357). Kritika kultura patriotizma je samo ona kritika koja se odnosi na vladine ili nevladine politike s kojima se ugroava sam opstanak drave ili njeno bivstvovanje kao slobodne drave. Sve ostale tipove kritika vlasti pripadaju drugaijim, a ne patriotskim diskursima (357. str.). U svojoj socijalnopsiholokoj studiji Autoritarna linost (1950.), Th. Adorno, et al., pisali su o teorijskim razlikama izmeu pravog i lanog patriotizma. Pravi patriotizam je definisan kao ljubav prema zemlji i odanost nacionalnim vrednostima koja je bazirana na kritikom razumevanju. ...lani patriotizam je okarakterisan nekritikom krutou, slaganjem s autoritetima i odbacivanjem drugih., citira Zgodi Neboju Petrovia (359. str.). Razlikujui patriotizam i nacionalizam, socijalni psiholog Irvin Staub sa suradnicima, zagovara potrebu razlikovanja dvaju tipova domoljublja konstruktivno i slijepo. Prema Staubu, konstruktivno domoljublje
5

predstavlja orijentaciju i recepciju na kritiku odanost naciji usmjerenost na stalno preispitivanje i kritiziranje postojeega stanja. Slijepo je domoljublje usmjereno na nekritiku privrenost domovini. Primjerice, autoritarnost je bitan izvor slijepog domoljublja, a sposobnost i orijentacija pojedinca na afirmaciju individualnosti i autonomiju unutar grupe, bitan je izvor konstruktivnoga domoljublja. (360. str.). Patriotizam podrazumeva podravanje svoje zemlje uvek, misli Mark Twain, a vlade samo onda kada to zasluuje, citira Zgodi Dragomira Anelkovia (342. str.).

Prevladavanje lanoga patriotizma

Procesom kultiviranja procesima demokratske politike socijalizacije, te javnoga graanskog djelovanja, nuno je oslobaati kulturu patriotizma od nacionalistikoga patriotizma, sveukupnog ideolokog instrumentaliziranja politikih i inih prisila, te svekolikog iracionalizma i manipulacije. To znai da se ...patriotizam iz puke prirodne injenice... razvija u graansku vrlinu, citira Zgodi Arteta Aurelia, koja ne bi potcjenjivala tue i zajedniko (343. str.). Rije je o kultiviranju javnoga mnijenja i prevladavanju proturjenoga bia patriotizma, kritikom, dosljedno odgovornom ulogom obitelji, predkolskoga i kolskoga sustava, znanosti, medija, politikih stranaka, crkava i vjerskih zajednica, kulturnih i inih asocijacija, pojedinaca. Kultura patriotizma, Esada Zgodia, ozbiljan je doprinos znanstvenom istraivanju fenomena patriotizma. Informativna je i edukativna, te poticajna i za budua istraivanja patriotizma. Moe posluiti strunom i znanstvenom krugu itateljstva, kao i irem itateljstvu, te posebice na studijima visokokolskih ustanova, ponajvie, fakulteta drutvenih i humanistikih znanosti.

Boris Beck, Bauk EU krui Hrvatskom, Zagreb, ZAGREBNEWS, 11. 01. 2012., 5. str.

PRIKAZI I KRITIKE

Miroljubivom pobunom i otporom protiv konformizma i ravnodunosti

Stphane Hessel, Pobunite se!, prijevod: Sana Peri, predgovor: Predrag Matvejevi, V.B.Z., Zagreb, 2011.
Pie: Fahrudin Novali Stphane Hessel je nepokolebljiv subjekt-akter protiv konformizma i ravnodunosti. To se oituje i u njegovoj knjizi iji je naslov izvornika Indignez Vous! (Pobunite se!). Knjiga je objavljena na francuskom, krajem 2010. godine, u njegovoj devedeset i treoj godini. Smisao je Hesselova diskursa povijesno djelovanje. U protivnom ostaje bezvremensko trajanje i vegetiranje, tapkanje u mjestu praznog nita, primjeuje Milan Kangrga u svojoj knjizi Smisao povijesnoga. sljedbenik Hegela jo od 1939. godine, kada je uao u cole normale suprieure, jednu od najprestinijih francuskih ustanova izvan sustava javnih sveuilita. Sluao je i seminare Mauricea Merleau-Pontyja o konkretnom iskustvu tijela i njegove interakcije sa osjetilima. (18. str.). Hessel, u knjizi, poziva na beskompromisnu miroljubivu pobunu i otpor.

Autorova je stajalite jasno moramo znati to nam temeljem ljudskih i graanskih prava pripada i, to je najvanije za to se, aktivnim sudjelovanjem, trebamo izboriti.

Ravnodunost je najgore stajalite

Autorova je stajalite jasno moramo znati to nam temeljem ljudskih i graanskih prava pripada i, to je najvanije za to se, aktivnim sudjelovanjem, trebamo izboriti. Terry Eagleton, profesor engleske knjievnosti na Oxfordskom sveuilitu, u knjizi Ideja kulture, misli slino Hesselu, kada upotrebljava termin kultura radikalne pobune. Kultura nije samo ono sa ime ivimo. Ona je takoer, u velikoj mjeri, i ono za to ivimo. (156. str.). ... nai kulturalni ratovi predstavljaju okraje s etiri, a ne s tri sudionika. Ako postoji kultura kao uglaenost, kultura kao identitet i kultura kao komercijali-

Tko je Stphane Hessel?

Roen je u Berlinu 1917., lan Charles de Gaulleove Organizacije France libre (Slobodna Francuska). Kao idova i heroja francuskoga Pokreta otpora, Gstapo ga deportira u logor Buchenwald, odakle se spasio uoi vjeanja. Nakon zavretka Drugoga svjetskog rata slubovao je u francuskoj diplomaciji i u tajnitvu Komisije za ljudska prava u New Yorku. Jedan je od sastavljaa UN-ove velike Povelje ovjeanstva Ope deklaracije o ljudskim pravima. Bio je pod velikim utjecajem Sartrea, starijeg kolskog kolege, gorljivi je
BEHAR105106

zacija, postoji i kultura radikalne pobune. (154. str.). Nove vrste dominacije, u tom smislu, svjedoe i novim pojavama od mirotvornih i ekolokih pokreta do udruga za ljudska prava, kampanja protiv siromatva i beskunika. Eagleton, u istom izvoru, smatra da je potrebno: Uzdii kulturu iznad politike da bismo najprije bili ljudi, a onda graani znai da politika mora proizlaziti iz dublje etike razine... (14. str.). Svima, koji e ivjeti u 21. stoljeu, Hessel preporuuje: Stvarati znai oduprijeti se. Oduprijeti se znai stvarati. Pobunite se, napokon, dame i gospodo, stariji i osobito mlai, kae on, protiv golemoga jaza izmeu jako siromanih i jako bogatih koji je stalno u
145

PRIKAZI I KRITIKE

usponu, protiv aktualne meunarodne diktature financijskih trita koja prijeti miru i demokraciji... Pobunite se, u ime demokracije, a ne ideologije. Hessel poziva na akciju u kojoj je gnjev motiv za miroljubivu pobunu i otpor, a ravnodunost najgore stajalite. Kazati ja tu nita ne mogu, snalazim se: takvim ponaanjem gubite jedan od bitnih sastojaka koji vas ini ovjekom... (19. str.). Za takvu pobunu i akciju u njoj, autor prepoznaje dva velika planetarna izazova. Prvi, golemi jaz koji postoji izmeu jako siromanih i jako bogatih koji stalno raste; i drugi, ljudska prava i stanje u kojem se nalazi na planet. Hesselova demokratska, humanistika, bioetika, socijalnoekoloka orijentacija i odgovornost potiu na izgradnju i funkcioniranje identiteta otpora i projektnoga identiteta ovjeka. Hessel je u sljedeem primjeru, dosljedno postupio u duhu poznate misli: Ako elite promijeniti svijet, ponite od sebe Istiui svoj gnjev u vezi s Palestinom, Hessel je sa svojom suprugom 2009., posjetio Gazu i izbjeglike kampove koje je jo 1948. postavila agencija Ujedinjenih naroda za pomo palestinskim izbjeglicama (UNRWA), u kojima je vie od tri milijuna Palestinaca koje je Izrael protjerao s njihove zemlje... (22. str.). Povod za posjetu bila je izraelska vojna akcija Lijevano olovo na Palestinski teritorij, koja je trajala tri tjedna krajem 2008. i poetkom 2009. ije su posljedice ...tisuu i etiri stotine mrtvih ukljuujui ene, djecu i starce u palestinskom kampu naspram svega pedesetak ranjenih na izraelskoj strani. Dijelim zakljuke junoafrikoga suca (Richarda Goldstonea, op. a.), inae idova,
146

Hessel poziva na akciju u kojoj je gnjev motiv za miroljubivu pobunu i otpor, a ravnodunost najgore stajalite. Kazati ja tu nita ne mogu, snalazim se: takvim ponaanjem gubite jedan od bitnih sastojaka koji vas ini ovjekom...

koji se ak naziva cionistom. Nepodnoljivo je to to idovi i sami mogu poiniti ratni zloin, kae Hessel (23. str.). Terorizam je za Hessela neprihvatljiv, ali priznaje: ... kada smo okupirani vojnim snagama beskrajno nadmonima naima, reakcija naroda moe biti samo nasilna (23. str.). Pita se je li Hamasu koristilo to to je lansirao rakete na grad Sderot? Odgovor je ne. Taj postupak ne slui njegovu cilju, ali ga moemo objasniti oajem Gaana. (23. str.). Moemo rei da je (svaki, pa i dravni, op. a.) terorizam oblik beznaa (i besmisla, op. a.)..., potsjea Hessel i istie: Ne bismo se trebali preputati beznau, trebali bismo se nadati. Beznae je poricanje nade. Ono je razumljivo, gotovo bih rekao da je prirodno, ali ipak nije prihvatljivo. Jer njime ne postiemo rezultate koje bi eventualno mogla proizvesti nada. (23.24. str.). Hessel zastupa ideju nenasilne nade kao vlastitu koncepciju pravednije budunosti. Zato moderna drutva moraju biti sposobna nadii sukobe uzajamnim razumijevanjem i budnom strpljivou. Tako misli i djeluje Hessel. A to je initi ostatku ovjeanstva? Danas u svakoj zemlji, i u svijetu openito, povoda za dobro organiziranim i jakim graanskim akcijama ima mnogo. Zato je nuno ivjeti kulturu miroljubive pobune i otpora temeljito i istrajno, pojedinano i masovno. Protiv politike i ine kulture lai i tajnoga vladanja, protiv licemjerja, nepravde, korupcije i pohlepe, siromatva i bijede, socijalne neosjetljivosti, nepotivanja ljudskih i graanskih prava i sloboda. Protiv otvorene i prikrivene manipulacije ivota, kojima se degradira Dostojanstvo ovjeka, ali i cijeloga ivog i neivog svijeta.

PRIKAZI I KRITIKE

Slijedi li ljubav pravila?

Elif afak, etrdeset pravila ljubavi, HENA COM, Zagreb, 2012.
Pie: Senad Nani Nakon romana Kopile Istanbula, Zagrebaki nakladnik HENA COM donosi nam prijevod engleskog izvornika novog bestselera nagraivane turske spisateljice Elif afak pod naslovom etrdeset pravila ljubavi. Roena, odrasla i dijelom obrazovana na Zapadu, znanstvenim i knjievnim interesom autorica gradi i produbljuje svoj turski i islamski identitet. Prisutna u oba svijeta, kako profesionalno, na akademskoj, publicistikoj i knjievnoj razini, tako i samim ivljenjem, afak nadahnuto, no istodobno paljivo i odgovorno gradi mozaik vlastitog sloenog identiteta. Svoje zavidno znanje i razumijevanje sufijske tradicije ovim je djelom doarala kao istinski proivljeno osobno itanje. Roman etrdeset pravila ljubavi utemeljen je na autoriinoj identifikaciji s priom o duhovnoj ljubavi dervia emsa iz Tabriza i sufijskog alima i pjesnika Mevlane Delaluddina Rumija, pa prijevod romana nosi podnaslov Roman o Rumiju. Snana uloga emsa iz Tabriza u nadahnutoj preobrazbi fakiha Rumija u pjesnika Rumija okosnica je svih odnosa u romanu, pa bi podnaslov Roman o emsu bio, vjerojatno, primjereniji. Mnotvo je dramaturki meuuvjetovanih situacija i njihovih krajnje arolikih nositelja - likova svih razina tradicionalne drutBEHAR105106

vene ljestvice kojima afak brusi etrdeset pravila emsove vjere ljubavi dokazujui njihovu ivotnu zamislivost i ostvarivost. Do duhovnog ganua dovest e afak itatelja nadahnutim emsovim govorom protiv svakog oblika formalizma ili divno prenesenom alegorijom o duhovnim aama, kojom su se ems i Rumi prepoznali kao tragaoci za istinskom spoznajom i ljubavlju. Svako putovanje, rei e afak, zapoinje i zavrava u dui. Onoga koji voli, ljubav mijenja. Voljeti moe samo ako svlada, pobijedi, usmrti svoj nefs, svoj ego. Jer ako smo ista osoba prije i nakon to smo voljeli, to znai

da nismo voljeli dovoljno. Bog jest prisutan i posveen je svakome od nas pojedinano. No svako od nas mora nauiti takvim Ga i razumijevati. Vjerujui da je mogue i u suvremenosti promijeniti se putem pravila emsove vjere ljubavi, autorica ovu srednjovjekovnu priu kontrastira paralelnoj suvremenoj prii, sapunici, kako ju je na predstavljanju knjige okarakterizirao Branimir Pofuk, o nezadovoljnoj sredovjenoj obrazovanoj amerikoj kuanici. Ona dolazi u susret s priom o emsu i Rumiju preko suvremenog romanopisca, zapadnjaka koji je islam prigrlio putem tesavvufa. Pratimo, dakle, isprepletena dva romana. Poto je roman strukturiran kao niz svjedoanstava raznolikih i brojnih likova, svih pisanih u prvom licu jednine, zaudna je autoriina sposobnost uivljavanja u potpuno razliite uloge. Gotovo bipolarna, rekli bismo. Nisu, naime, samo likovi i prie udaljeni osam stoljea i tisuama kilometara, nego su i razumijevanja pojma ljubavi i posljedinog osobnog i drutvenog morala mnogo udaljenija nego li to kontrast dviju povijesno i zemljopisno udaljenih kultura ima zahtijevati, iako autorica sugerira paralelizam duha vremena 13. i 21. stoljea u smislu netrpeljivosti, strahova od rata i drugaijeg kao i va147

PRIKAZI I KRITIKE

paja za ljubavlju. Suvremeni eskapizam glavne junakinje, naime, prije je edo munine egzistencijalizma nego li se moe pripisati suvremenom itanju klasinog mistinog pojma odricanja od drai i vezanosti uz ovaj svijet u ime ljubavi. Je li mogue da se u naim suvremenim ivotima usloenih porijekla, identiteta i usamljenosti - pomirba odvija tek golim trpljenjem temeljnih razlika u svakome, subjektivitetu ponaosob, pa i po cijenu odranja koherentne osobnosti, bez stvarnog razrjeenja i istinskog duhovnog rasta? Mora li multikulturalnost biti tako psiholoki neodriva jer kroz rijei stalno motrimo i autora? Jezik je lijep. Ne optereujui prekomjerno suvremenog itatelja sufijskom i islamskom terminologijom, tekst ne gubi okus orijentalne prie stare osam stoljea. No problem je pred urednicu Nerminu Huskovi i prevoditeljicu Mirnu ubrani iznesen injenicom da je izvornik pisan engleskim jezikom, a ne turskim. Tako i niz tesavvufskih i opih islamskih termina ne slijedi dosljedan sustav refleksije u jezik prijevoda, iako taj jezik poznaje odgovarajui sustav ve stoljeima, ili barem od Preradovievog Mujezina. Tako u turskom, bosanskom i hrvatskom pravilno reflektirani izvorni nefs preko prijevoda s engleskog u ovom sluaju postaje neprihvatljivi nafs. U prijevodu ispravno reflektirana Boja imena er-Rahman i er-Rahim suprotstavljaju se halife Haruna neispravno reflektiranom imenu ar-Raid. Analogijom, nitko u Bosni ne kuha spagete, ve u bosanski jezik preko dalmatinskog govora ispravno reflektirane pagete. U slast!
148

Atatrkova biogafija: teko razdvajanje injenica od legendi

Ouh domovine
Andrew Mango, Atatrk Biografija tvorca moderne Turske, prijevod i pogovor dr. Dino Mujadevi, Golden Marketing, Zagreb, 2011., 591 str.
Pie: Mirko Sladek pek allar, spisateljica, novinarka, poznata turska intelektualka, nakon tiska biografije Atatrkove ene Latife Hanm, biva 2006. optuena i procesuirana radi uvrede oca domovine; sudbina koju dijeli s nekih sedamdesetak suvremenih turskih intelektualaca, pisaca, prevoditelja, redatelja, izdavaa, meu kojima su Orhan Pamuk i Elif afak. Vie od pola stoljea nakon Atatrkove smrti, sve do nedavno, itav niz verbalnih delikata u rasponu od genocida Armenaca i jedinstva republike pa do osobe prvog predsjednika, dravni represivni aparat je tabuizirao. allar, ve poetkom sedamdesetih, usudila se opisati, izmeu ostalog, bijeg Atatrka preodjevenog u ador (enskoj odjei) nakon pokuaja zavjere 1923. - zasigurno jedan od neprobavljivih detalja iz ivota narodnog heroja. Kemal Paa je zasigurno bio jedan od najvanijih i najkontroverznijih dravnika 20. stoljea. Usprkos neosporivoj osobnosti, politikom talentu, prepredenosti, okrutnosti i hrabrosti, itajui Mangovu upeatljivu visokoprofesionalnu studiju u izvrsnom prijevodu, teko je oteti se dojmu revolucionarnog scenarija koji nam se u bezbroj epizoda priinja nekako poznatim, koji nadilazi protagonistu poput prie u kojoj mu je tek dodijeljena glavna uloga i koja nam uvijek nanovo, gotovo poput prirunika, pripovijeda ono to Curzio Malaparte naziva ve poznatom tehnikom dravnog udara. O emu je, dakle, rije u Mangovoj knjizi? Osim nasilnog moderniziranja dinastikog, multietnikog, feudalnog i teokratskog Carstva, Atatrk radikalnim etnikim ienjem u rekordnom roku unitava ono to

Masovna strijeljanja, smrt, bijeda kao rezultat deportacije grkog stanovnitva s obale Male Azije, nadopunjeni dolaskom Tribunala neovisnosti u Samsun 1921., slanje koljaa poput Hromog Osmana i okrutnog Nurettin-pae u oblasti kurdskih Alevita, izazvalo je zgraanje Zapada do ijeg miljenja je Atatrku naravno bilo stalo.

PRIKAZI I KRITIKE

je stoljeima prije njega na tom podruju bila okosnica osmanskog dijela naslijea Rimskog Carstva: etnika i kulturna eliminacija Grka i Armenaca, u to vrijeme veinskog stanovnitva Anadolije, a potom i manjina poput Kurda te stvaranje laike nacionalistike republike. Tisuljetni suivot Armenaca i muslimana nestao je poetkom 20. stoljea u jednom narataju. Kada je 1919. zapoela njegova vojna kampanja u Anadoliji glavni izvanjski izvor novca i zaliha bili su ruski boljevici iz paralelne revolucije sa svim gore navedenim ciljevima, metodama, tehnikom, inozemnom potporom, razliitom ideolokom platformom, ali gotovo istim rezultatima. Masovna strijeljanja, smrt, bijeda kao rezultat deportacije grkog stanovnitva s obale Male Azije, nadopunjeni dolaskom Tribunala neovisnosti u Samsun 1921., slanje koljaa poput Hromog Osmana i okrutnog Nurettin-pae u oblasti kurdskih Alevita, izazvalo je zgraanje Zapada do ijeg miljenja je Atatrku naravno bilo stalo. Godine 1922., na dan pada bastilje, pukovnik Mougin organizira prijem u Ankari gdje se povlae paralele izmeu turske i francuske revolucije, no ve poetkom rujna vojska ulazi u Smirnu. Armenska je etvrt napadnuta odmah, a novoimenovani vojni zapovjednik Izmira Nurettin osobno izbacuje grkog arhiepiskopa Hrizostoma iz guvernerove rezidencije kojega masa linuje pred oima francuske patrole. 13. rujna u (opljakanom) armenskom dijelu izbija poar koji unitava tri etvrtine grada, a poteuje tek tursku i idovsku etvrt. U izvjetaju zastupnicima ankarske skuptine poetkom
BEHAR105106

itav niz mitobiografskih obrazaca neodoljivo asociraju vie program nego vjerodostojnost slubene politike hagiografije: nepoznat datum roenja; nakon dolaska na vlast slubeno utvren 19. svibnja, do danas u Turskoj slavljen sletovima na stadionu i zvan Dan mladosti; pod prijetnjom visokih zatvorskih kazni negiranje ili samo spominjanje armenskog genocida; zabrana dervikih redova; progon religije iz javnoga ivota; pretvaranje damija i tekija u muzeje; ukinue sultanata i kalifata (1924.); uvoenje modernog tj. zapadnjakog naina odijevanja i latininog pisma; lanstvo u tajnim drutvima i nacionalistikim grupacijama

studenog Kemal Paa poar Izmira uope ne spominje, ali u pismu jednom prijatelju Latifa Hanm citira njegov komentar za vrijeme katastrofe: Neka gori, neka se srui. Mango citira dnevnik nacionalistikog novinara koji priznaje da su poar zaeli i namjerno irili pljakai uz blagoslov zadrtog fanatika i demagoga Nurettin-pae. Zapadna Anadolija, najbogatije i najrazvijenije podruje Turskoga Carstva bila je u ruevinama kao rezultat filogrke politike premijera Lloyda Georgea, dok je Andrew Ryan, dragoman britanskoga visokog povjerenstva opravdavao britansku politiku tvrdei da je pokuavala zatititi kranske zajednice. Sve je zavrilo njihovim unitenjem, a na upadljiv nain nalikuje onome to se posljednjih desetak godina u tom smislu dogaa u Iraku, Egiptu i Siriji. to se tie islama, Atatrkovo ruenje kalifata, zatvaranje dervikih tekija, sve do radikalnog totalitarizma i diktata narodne skuptine ak i u pitanjima odijevanja (Vlada 25.11.1919. donosi zakon (!) kojim odreuje eir kao zajedniko pokrivalo glave turskoga naroda... i zabranjuje obiaje tome suprotne), njegova strahovlada - osim to je paralelna s dobro poznatim srodnim likovima toga razdoblja u teoriji i praksi, i nemilosrdnim nasiljem nad vlastitim stanovnitvom u ime nacionalne socijalistike ideologije s primjesama progresistikog politikantskog fraziranja (napredak, budunost, jednakost, sloboda i sl.) - nakon udara na manjine obara se u prvom redu na povijesnog neprijatelja. Jo kao mladi asnik turske vojske Kemal Paa njeguje kontakte
149

PRIKAZI I KRITIKE

s europskim tajnim slubama. Susret s Lawrencom od Arabije 1913. u Jeruzalemu samo je jedan od glamuroznih biografskih detalja, oni manje poznati daju izmeu ostalog naslutiti britansku prisutnost unutar granica Carstva te pripremanje i financiranje eutanazije bolesnika na Bosporu. U mladosti pohaa vojnu akademiju u Solunu i Bitoli, otac Albanac, majka Makedonka, muslimani. Encyclopaedia Judaica citira kao izvornik mnoge solunske idove koji iz prve ruke svjedoe njegovo doehmensko podrijetlo, tj. pripadnost oeve obitelji kriptoidovskoj kabalistikoj sekti sa uporitima u Solunu i Smirni, ije korijenje see sve do sredine 17. stoljea i do tzv. lanoga mesije abbataja Zwija (Zevija). Nejasnoe oko identiteta njegova stva-

vjetih manipulacija u rasponu od ideolokog redateljstva centralnog komiteta stranke Jedinstvo i napredak, sve do novijih teorija zavjere. Jednostranaki vojnopolicijski reim nakon progonstva sultana Mehmeda VI., kao i njegova nerazjanjena smrt, vjerojatno trovanjem, u talijanskom izgnanstvu San Rema, samo jo upotpunjuju niz nerijeenih, prilino mranih zagonetki oko nastanka moderne Turske republike. Mango citira sjeanja Atatrkova prijatelja Nurija Conkera kada mu je prilikom jedne pijanke u Solunu obeao da e ga uiniti premijerom. Na Nurijevo pitanje to e on biti, Kemal Paa je odgovorio: Osoba koja imenuje premijere. itav niz mitobiografskih obrazaca neodoljivo asociraju vie program nego vjerodostojnost slube-

U mladosti pohaa vojnu akademiju u Solunu i Bitoli, otac Albanac, majka Makedonka, muslimani. Encyclopaedia Judaica citira kao izvornik mnoge solunske idove koji iz prve ruke svjedoe njegovo doehmensko podrijetlo, tj. pripadnost oeve obitelji kriptoidovskoj kabalistikoj sekti sa uporitima u Solunu i Smirni, ije korijenje see sve do sredine 17. stoljea i do tzv. lanoga mesije abbataja Zwija (Zevija). Nejasnoe oko identiteta njegova stvarnog oca, za oca svih Turaka neobina svjetla kosa i plave oi, nepostojei dokumenti njegova roenja uniteni u katastrofalnom, za neke podmetnutom poaru povijesne jezgre Soluna u kolovozu 1917.

rnog oca, za oca svih Turaka neobina svjetla kosa i plave oi, nepostojei dokumenti njegova roenja uniteni u katastrofalnom, za neke podmetnutom poaru povijesne jezgre Soluna u kolovozu 1917., koji pretvara u prah i pepeo dvije treine grada, pletu oko njega mreu tajanstvenosti i
150

ne politike hagiografije: nepoznat datum roenja; nakon dolaska na vlast slubeno utvren 19. svibnja, do danas u Turskoj slavljen sletovima na stadionu i zvan Dan mladosti; pod prijetnjom visokih zatvorskih kazni negiranje ili samo spominjanje armenskog genocida; zabrana dervikih

redova; progon religije iz javnoga ivota; pretvaranje damija i tekija u muzeje; ukinue sultanata i kalifata (1924.); uvoenje modernog tj. zapadnjakog naina odijevanja i latininog pisma; lanstvo u tajnim drutvima i nacionalistikim grupacijama kao Mlada Turska, Domovina i sloboda, Jedinstvo i napredak, koje ve u naslovu nose viestruki dj vu; vojni in marala; privatna jahta Savarona ( tur: Labud); mnotvo vila, a prije svega kult linosti: gradovi, trgovi, parkovi, kolodvori, mostovi, novanice s njegovim likom dugaak su i bolan niz represivnim dravnim aparatom sve do naih dana programiranog i silom nametnutog bespotednog politikog idolopoklonstva. Mango veli kako je u Atatrkovu ivotopisu teko razdvojiti injenice od legendi, a upravo je on bio njihov glavni autor. Ali sigurno ne i jedini. Nedavno se predsjednik Recep T. Erdoan, u govoru pred lanovima svoje konzervativne stranke, javno ispriao za agresiju turske vojske na Kurde 1937. i 1938., zrane napade i vojnu invaziju na kurdska podruja i masovna strijeljanja nakon toga u istonoj Turskoj pri emu je prema procjenama pobijeno oko etrnaest tisua Kurda. Erdoan je te dogaaje definirao kao jedan od najtraginijih i najbolnijih dogaaja nae novije povijesti. Poetkom sijenja 2012. uhien je general lker Babu pod optubom da je kao lan ultranacionalistike tajne organizacije Ergenekon pripremao dravni udar. Po prvi puta od osnivanja Turske republike jedan ef Glavnog stoera doao je u zatvor pod optubom zavjere bez da je to pokrenuo vojnopolicijski aparat...

Dafar Modarres Sadeki

(afar Modarres Sdeq)

MOVARA
(GWXN)
roman
S perzijskog preveo Namir Karahalilovi
BEHAR105106

151

ROMAN

1. Sa ocem i nekoliko mlaih ljudi ne sjeam se tano koliko ih je bilo, a samo sam jednog poznavao: bio je to Golin, uitelj etvrtog razreda moje osnovne kole kupao sam se u rijeci Zajanderud u gradu Isfahanu. Bila je no i nebo je bilo vedro, blistao je Mjesec za vrijeme utapa. Samo nas nekoliko bili smo u vodi. Ni izvan vode niti u njoj nije bilo nikoga drugog. Na nevelikoj udaljenosti vidio se most Sijosepol, bio je osvijetljen mjeseevom svjetlosti. Skoro sve je bilo osvijetljeno: drvee na obali, ograda uz trotoar ulice Pahlavi Rudhane; ak se iza drvea vidio i otri vrh planine Soffe. Voda je bila topla. Mirna. Kao neki veliki bazen. Ali to je sasvim sigurno bila rijeka, i to Zajanderud. Voda mi je dosezala do vrata. Stajao sam. Svi smo stajali u vodi. Gledali smo naokolo i priali. Otac ree: Uivajte, momci! Ova rijeka je naa. Uivajte koliko vam dua eli! Jedan od ljudi, Golin zapravo sam ga tako prepoznao pokaza na Sijosepol i ree: Jesu li i oni prolazi nai? Svi se nasmijae. Samo se otac i ja nismo nasmijali. Otac se naljutio. I sm sam bio uo da prolazi ispod lukova mosta nisu ba dobro mjesto, pa sam se i ja naljutio. Kasnije, otac skoi na glavu, zaroni i malo dalje izroni iz vode. Golin povika: Ne idi predaleko! Tamo ima vir. Otac s osmijehom ree: Ne brini. Poznajem ovu rijeku kao vlastiti dep. I opet zaroni. ekao sam da negdje ponovo izroni iz vode. Ali nita. Pomislio sam da je moda otiao jako daleko, znao sam da ima velik dah. Ili da moda hoe da se naali s nama, i ukae se negdje drugdje. Okrenuo sam se ukrug i zagledao unaokolo. No od njega nije bilo ni traga. Vidio sam da oni momci nita ne primjeuju. Priali su, ponekad jedni druge prskali vodom i smijali se. Dvomio sam se da li da im ita kaem. Plaio sam se ako kaem i nadignem dreku, smijat e mi se. Moj otac nije bio neko ko bi se mogao utopiti. Tada sam ugledao nekog: stoji na obali, mae rukom i neto dovikuje. Priao sam blie. Bila je to majka. Bilo je udno da je bez adora i u irokim hlaama koje je odijevala pred spavanje, razbaruene kose. Nikada nisam vidio da je bez adora izala iz kue. Bilo je jasno da se tek probudila i ovamo dola pravo iz kreveta. Izaao sam na obalu. Majka
152

je govorila: Opet ste u vodi? Ujutro voda; uvee voda; i kad je vrijeme i kad nije voda. 2. Bio sam posve mokar. U prvi sam mah pomislio da sam pomokrio u krevet. U djetinjstvu sam to inio kad god bih sanjao vodu. No od djetinjstva je bilo prolo mnogo vremena bile su mi dvadeset etiri godine i ve odavno vie nisam mokrio u krevet. Mnogo godina nakon to sam prestao mokriti, kad god bih sanjao vodu, jo u snu bi me obuzeo strah i pokuavao bih da se probudim. Jo u snu, u bilo kojem njegovom dijelu, ustajao bih i skakao gore-dolje, da se probudim. A kad bih se probudio, uvidio bih da samo to nisam pomokrio i da moram skoiti na noge i odjuriti u klozet. Dobro je prolo. Bio sam se samo oznojio. Nisam mogao da se prisjetim da li sam u vodi vodi iz sna stao na noge i skakao gore-dolje. Tako je bilo zbog topline vode. Kad bih od straha stao na noge, bilo je i mokro i hladno, i ba zbog te hladnoe bi me obuzimao strah. No, u vodi iz ovog sna nije bilo ni traga od mokrine, niti od hladnoe. Ta voda bila je hladna ili topla tano koliko i moje tijelo. Nisam je osjeao. Moda sam zbog odraza Mjeseca u njoj, ili odraza mosta, ili boje i oblika koji je imala, shvatio da je to voda. Stvarno je li se u njoj odraavao Mjesec? Ne sjeam se. ta jo? Kakvog je oblika bila? Kakve boje? ak sam zaboravljao i ta smo radili u toj vodi. Trebao bih zapisati ovaj san. Ne bih smio dopustiti da ga zaboravim. Od hladnoe me uhvatila drhtavica. Bio sam sav mokar od znoja. I ba ta mokrina mi je pomogla da se napregnem i ustanem iz postelje. Paljivo, da nekog ne nagazim, proao sam izmeu postelja prostrtih u sobi, otiao u kuhinju i upalio lampu. Pri svjetlu kuhinjske lampe, na stolu Haajara, mog sustanara-pjesnika koji je spavao u postelji ispod stola, naao sam pero i papir. Uao sam u kuhinju i zatvorio vrata. Sjeo sam kraj prozora, na hladnu stolicu poljske proizvodnje, i brzo zapisao odsanjani san. 3. Na stan imao je samo jednu sobu. Kad bi se otvorila ulazna vrata, ulo bi se u jednu veliku sobu koja je bila i hodnik i gostinska soba, a i radna i spavaa i dnevna. Uz tu sobu bila je priljubljena jedna

mala kuhinja. U jednom uglu sobe stajao je radni sto i Haajarova koji je sebe smatrao pjesnikom mala biblioteka; u drugom uglu su bile postelje; a u treem je bio ormar, veinom ispunjen Hamidovom odjeom. Haajar i ja smo imali sasvim malo odjee i jako rijetko smo se dotjerivali Haajar zato to je bio pjesnik, a ja zato to sam uvijek imao manje para od njih dvojice, a jednu godinu nisam imao ni posao. Hamid je svaki dan odijevao istu i urednu odjeu, mirisao se i brijao, poto je htio da se oeni. On je ve tada bio mu svoje budue ene. No, kako nije mogao nai stan pod kiriju, a i da je mogao kirija je bila toliko visoka da sa slubenikom platom (i on i Haajar bili su slubenici) nije mogao iznajmiti zaseban stan i sa enom se smjestiti u njemu, trenutno je boravio u toj sobi s nama dvojicom. Haajar koji je, kao i svi pjesnici, imao dugu kosu i brkove to su mu prekrivali usne govorio je da je oenjen poezijom i da je, kako bi sam znao rei, poezijin mu. Iako je ta kua izgledala kao kua samaca, jedini neoenjen u njoj bio sam ja. Kad bismo traili stan, svi su govorili: Ne izdajemo samcima. S koliko smo muke, na kraju, pronali tu kuu, i kako su nam je nevoljko izdali, a porodice u susjedstvu mislei da smo samci poprijeko su na nas gledale. Poto smo kiriju dijelili na tri dijela, niko nije plaao previe. Ali, bilo nam je ba tijesno. Kad neko od nas jednu no ne bi doao kui, ili bi otiao na put, druga dvojica bi se radovali jer bi imali vie prostora za kretanje. Na moju nesreu, njih dvojica su veinu noi bili kod kue i nikada nisu putovali. Hamid je ak i svoju porodicu, koja je bila u Isfahanu, obilazio od godine do godine jer je ovdje bio okupiran zadaom da se oeni a Haajarova porodica ionako je bila u Teheranu, i on se ovdje bio sklonio samo da bi pisao poeziju. Ja sam vei dio te godine od njenog poetka pa do jeseni bio u Isfahanu i nisam bio platio svoj dio kirije, ali to mjesto sam jo uvijek smatrao svojom kuom. (Njima dvojici bio sam obeao da u ubrzo nai posao i postepeno isplatiti cijeli svoj dug.) Po svaku sam cijenu elio biti u Teheranu, a znao sam da me niko nee pustiti ni u jednu drugu rupu u tom gradu. Te noi kad sam sanjao onaj san, bio je poetak januara, sedam dana prije godinjice oeve smrti. Od prole godine do te noi sanjao sam ga bezbroj puta, i u Teheranu i u Isfahanu; ali, samo jednom-dvaput sam zapamtio ta sam sanjao. Ujutro, kad bih se probudio, ili uvee, kada bih se

ROMAN

prenuo iz sna, sjeao sam se svih snova; no, tokom dana, ili im bih opet zaspao, sve sam zaboravljao. Znao sam samo to da stalno sanjam oca. Bilo je ve neko vrijeme kako sam elio da zapisujem te snove, ali bi me obuzela lijenost i nisam to radio. Htio sam da sebi razjasnim kakve to snove sanjam, i zato ne mogu da se oslobodim sjeanja na njega, koje me je sada ve gadno muilo. Kada sam zapisao ono to sam zapamtio od sna, i kada sam nekoliko puta proitao ono to sam napisao, sjetio sam se jo mnogo drugih stvarih i silno sam elio da zapiem i njih. Oprezno, da nikog ne probudim, otiao sam i iz sobe ponovo donio papir. Sjeo sam na stolicu poljske proizvodnje koja se ve bila zagrijala i poeo da piem. Upaljena lampa i moje prisustvo poremetili su mir bubavaba u kuhinji. Prvo su bezglavo jurile tamo-amo; no, kasnije su se na mene privikle i poele mi se verati uz noge kako bi mi pokazale da, ako budem kao dobro dijete sjedio u uglu i ne budem ih gnjeio nogama, nemaju nita protiv mene. Shvatio sam ta mi ele rei; pustio sam da se uzveru i nisam obraao panju na njih. 4. Prvo ega sam se sjetio bilo je neto to se desilo prije nekih deset godina. Bilo je rano jutro i s ocem sam iao na rijeku. Nekoliko puta sedmino, rano ujutro, izlazili bismo iz kue s namjerom da odemo u hamam,1 i umjesto u hamam zaputili bismo se na rijeku. Otac je volio da se, rano ujutro, prije izlaska Sunca, kupa u rijeci. To mu je popravljalo raspoloenje. Dok bismo ili prema rijeci, uvijek bi glasno pjevao ovu pjesmu, za koju ne znam da li ju je sam spjevao, ili neko drugi: Hou da odem i skinem se s opijuma, Na rijeku da idem i vjebam jutrima. Moda je otac nekada puio opijum i ovu pjesmu pjevao jo od tih vremena; no, ja ga nikada nisam vidio da pui opijum. Puio je samo cigare1 2

te i pio rakiju. Nekada je, umjesto rijeku, govorio dvoranu.2 No veinom je govorio rijeku. Moda je ova pjesma nastala u dvorani, a on je, poto je iao na rijeku, umjesto dvoranu govorio rijeku. Majka nije znala da, umjesto u hamam, idemo na rijeku. Nije joj se dopadalo to se mi to jest, otac kupamo u rijeci. To rade nudisti, govorila bi. Sjeam se, kad su se jednom uno prepirali, majka je upotrijebila ba rije nudisti. Htjela je rei da uglednom ovjeku kakav je otac, svojevremeno najbolji kroja u gradu, ne prilii da se nae u blizini kojekakvih tipova i da se ide kupati u rijeci. Ta rasprava zavrila je u majinu korist, i otac je obeao da vie nee ii. Majka je takoer govorila da to nije dobro ni za njegovo zdravlje. Otac je bio sitan i mrav; no, jutrom je, bez po muke, u ledenohladnoj vodi junaki zamahivao rukama i nogama. Majka ga nikad nije vidjela kako se kupa. Kad bi izlazio iz vode nije drhtao, niti je imalo urio da se osui. Rikao je poput lava recimo, lava bez grive i debelog vrata, ija su izbaena rebra ispod bijele koe izazivala gaenje; mahao je rukama gore-dolje; vjebao sa kabadeom i milom;3 okretao se ukrug; pravio sklekove. Majka to nikada nije gledala. Govorila je: ta ako te takvog vidi neko od tvojih muterija? Nije znala da u to doba jutra na obali nije bilo nikoga. Nije znala ni da otac vie nije imao muterije, kako je ona umiljala. Moda joj otac nije ni govorio; no, ja sam znao da vie nije imao muterije, kako je majka umiljala. Jo u djetinjstvu sam uo da je otac bio najbolji kroja u gradu. Ali kada, to nisam znao. Moda kada se majka udala za njega a i majka se tada za njega udala ba zbog tih muterija koje je spominjala, i zbog toga to je on bio najbolji kroja u gradu, a ne zbog njega samog. Jer, otac nije imao nita to bi se majci dopalo. Nita njegovo nije joj se svialo. I bilo je udo da se udala za takvog ovjeka. Nikada nijedno od njih nisam pitao kako su se upoznali (a sada je prekasno da pitam), ali mislim da je majka ili neko od lanova njene porodice (poto ne
3

znam ni da li je otac ikada io ensku odjeu ili nije) bila njegova muterija. Majka je smatrala da potie iz poznate gradske porodice. Njena porodica bila je od onih brojnih i dugovjenih porodica koje su ivjele u velikim starim kuama to imaju hati,4 biruni,5 andaruni,6 pandari,7 sedari8 i hiljadu drugih besmislenih prostorija; kuama koje su sada uruene i rasparane meu nasljednicima. I svi su ivjeli zajedno, a mahala se zvala po njima (i dan-danas se zove po njima). A u ono vrijeme, kada nije bilo automobila, u itavoj mahali samo su oni imali mazgu i kretali se jaui je (ovo zadnje rekla je sama majka). Oboje su bili stari kad su se uzeli. Otac je bio stariji. Majka je bila debela ali uvijek bolesna, jer se stalno srdila na oca. Poslije mene vie nije imala djece. Kasnije sam od strine uo da je, poto vie nije mogla imati djece, presvisnula i umrla. Nikada nisam vidio moje tetke, daide, niti bilo koga od rodbine s majine strane (zato to oni nas, to jest oca i mene, nisu ubrajali meu ljude, e da bi pokazali zanimanje za nas). No, uo sam i da je presvisnula i umrla zbog oca. Kako god bilo, svi su se slagali oko toga da je presvisnula i umrla. Meutim, presvinula je i umrla bez razloga, jer je otac mnogo poputao i imao puno obzira prema njoj (dok ona nije imala nimalo obzira prema ocu). Otac je tek ponekad, uvee, s prijateljima odlazio na obalu rijeke. Prostrli bi tagod i na mjeseini, ili ako mjeseine nije bilo pod svjetlou ulinih lampi, priali i pjevali. Na kraju veeri, pri povratku kui, usput bi galamio i mangupisao se. Zar su veernji provod i etnja obalom rijeke mogli proi bez galame i mangupisanja? Moda su kod nekoga i mogli, ali kod mog oca nisu. On svoje veernje etnje bez mangupisanja nije smatrao potpunim. Ali kad bi stigao kui, jadnik bi uutio. Glavu bi zabio u pod i od umora do jutra spavao ko top. Onda bi na red dola majina galama. A nije bilo galame beutnije i bolnije od tih enskih galama. Govorila je: ta e biti ako te u takvom stanju vide komije, ili neko od tvojih muterija? Jadnica, zbog tih je izmiljenih

Javno kupatilo. (Prim. prev.) U izvorniku je ostvarena igra rijei pomou dviju po obliku slinih imenica: 1. rudhune, to jest kolokvijalnog oblika imenice rudhane, u znaenju rijeka; 2. zurhune, to jest kolokovijalnog oblika imenice zurhane, to je naziv za dvoranu obino manje povrine u kojoj se upranjavaju drevni iranski sportovi. (Prim. prev.)

4 5 6 7 8

Kabade i mil su nazivi za sprave koje se koriste u drevnim iranskim sportovima. (Prim. prev.) Osmougaoni prostor u dvoritu, ispred kunih vrata. (Prim. prev.) Dio kue u kojem mogu boraviti gosti. (Prim. prev.) Dio kue u kojem mogu boraviti samo ukuani. (Prim. prev.) Soba sa pet vrata prema dvoritu. (Prim. prev.) Soba sa troje vrata prema dvoritu. (Prim. prev.)

BEHAR105106

153

ROMAN

muterija presvisnula i umrla. Ve neko vrijeme muterija je bilo malo, ili barem malo onih pravih, koji narue odijelo s prslukom. Tada je ve rijetko ko nosio odijelo. Ljudi su veinom naruivali samo hlae ili donosili odjeu na prepravku. Otac u poetku nije prihvatao da radi prepravke; ali kasnije, kad je posla bilo manje, bio je prinuen i da prepravlja. Majci nije govorio da ima manje posla. Nije joj govorio nita, i ba zato ona ni o emu nita nije ni znala. Nikada nisam vidio da njih dvoje razgovaraju kao ljudi. Ili bi se, bez glasa i pokreta, uurili svako u svom oku, pa je izgledalo da su posvaani; ili bi se prepirali i vikali jedno na drugo. Upravo zato sam oboma rekao da su jadnici. Prvo sam to rekao ocu, jer je on imao obzira. Ali majka je samo umjela da zvoca, galami i svaa se. Otac je htio sve da zagladi i okona. Naprimjer, kad je poela prepirka oko jutarnjih odlazaka na kupanje u rijeci, otac se predao i rekao: Dobro, vie neu ii. U redu? I tako je zavrio raspravu. Meutim, kasnije smo, pod izgovorom da idemo u hamam, rano ujutro izlazili iz kue i ili na rijeku. No, ja se nisam kupao. Stajao sam pokraj oeve odjee i posmatrao ga. Moda me je otac ba radi toga i vodio sa sobom. Ne da bih stajao pokraj njegove odjee kako je niko ne bi ukrao, u to doba jutra na obali nije bilo nikoga; ve da ga posmatram. Ali ja sam iao s ocem, nije me on vodio. Ja sam elio da ga posmatram. Ako je i on elio, opet sam to elio vie od njega. Mada mi je bilo jako teko da se probudim u cik zore i idem s njim. A kad bismo se vraali i ja bih pokvasio glavu, kako bi majka mislila da smo ili u hamam. 5. No, nisam se tih stvari sjetio one noi, nakon to sam zapisao odsanjani san. Sjetio sam se jednog jesenjeg jutra, kada sam imao trinaest ili etrnaest godina bila mi je zadnja godina osnovne kole i s ocem sam iao na rijeku. A tamo, nakon to smo preskoili ogradu koja titi od poplava i krenuli prema vodi, vidjeli smo da neko, s torbom u ruci, od obale ide prema nama. Ve iz daljine je bilo uoljivo da je to neki kran mladi. Kad je priao blie, otac mu ree: Dobro jutro. U tom trenutku sam ga prepoznao: gospodin Golin, uitelj etvrtog razreda moje osnovne kole. Otac ga nije poznavao. Dopao mu se samo zato to
154

je izgledao kao rekreativac-ranoranilac, a po mokroj kosi i pomodrelim usnama bilo je jasno da se kupao u rijeci, pa mu je otac poelio dobro jutro. I ja rekoh: Zdravo, gospodine Golin. I Golin i otac me u udu pogledae. Poznaje ovog gospodina?, upita otac. Bio mi je uitelj u etvrtom razredu, rekoh. Golin se osmijehnu. Spusti glavu i upita: Kako se zove, djeae? Rekoh svoje ime i prezime. On klimnu glavom, prui mi ruku i ree: Drago mi je. Potom pogleda nau torbu i upita oca hoe li se kupati. Otac ree da hoe. Golin ree da je ovo dobro mjesto za kupanje. Isprobao je skoro sva mjesta na rijeci, a danas je po prvi put doao ovdje i vidio da je ovo mjesto jedno od najboljih. Ja uvijek dolazim upravo ovdje, ree otac. Ne sjeam se ta je odgovorio Golin. Moda je rekao: Ja svakog dana isprobavam neko drugo mjesto., jer od tog dana ga tu gdje je, po njegovim rijeima, bilo jedno od najboljih mjesta na rijeci vie nismo vidjeli. Kad je htio da krene, pruio je ocu ruku. Otac mu ree: Srea nek te prati, junae! Kasnije me je pitao: Onaj magarac je stvarno bio tvoj uitelj? Rekoh: Da. Ne izgleda tako, ree. I zaista nije izgledao. Priliilo mu je da bude sportist ili pahlevan.9 U vrijeme kad sam bio njegov ak, kad bi zvonilo za kraj asa nije, kao drugi uitelji, odlazio u zbornicu da popije aj; ostajao bi u razredu i djeci koja bi se skupila oko njegove katedre pokazivao miie; ili bi na asu priao o sebi, svojim podvizima. Ovo je jedna od njegovih pria: Kad je tek bio napravljen elini most i rijena voda je jo uvijek prolazila kroz uski kanal ispod mosta, poto stubovi mosta jo nisu bili zavreni, s prijateljima se opkladio da e s mosta skoiti u kanal. Kanal je bio dubok najmanje osam metara i voda je rijena voda kroz njega prolazila pod velikim pritiskom. Bio je toliko uzak, a visina mosta toliko velika da je prijetila i opasnost da se onaj ko skoi s mosta na glavu zabije u
9

betonske zidove kanala i sebi prospe mozak. Ali, na je uitelj s te visine skoio na glavu i nije udario ni u ta, niti se utopio, jer je bio veliki junak kojem u itavom gradu nije bilo ravna. Priao je jo i kako je nekoliko puta spasio one koji su se utapali u rijeci, pa kako je nekoliko puta bio zahvaen rijenim virovima i kako se s prijateljima kladio da e na jedan ulaz u vir zaroniti, a da e na njegov drugi ulaz izroniti. I to je inio. Samo je on mogao to izvesti. Tog dana, od kada sam ga vidio na obali pa dok smo se vratili kui i dorukovali, i sve dok nisam stigao u kolu i svoj razred, razmiljao sam o tome ta bi rekao kad bi me opet vidio. Rekoh sebi da bi prvo to bi pitao zasigurno bilo to da li sam se i ja kupao s ocem. A ako bi pitao to, rekao bih da, naravno, jesam. Jasno je da bi mi se kosa, dok bih stigao do kole, osuila. Njegova kosa isto tako. Jedini dokaz da sam se kupao bilo bi to da me je tog istog dana ujutro vidio na obali s ocem, za koga je bilo oito da je iao na kupanje. Na prvom odmoru odjurio sam do etvrtog razreda i saekao da vidim hoe li izai ili nee. Veina djece izala je iz razreda. Sa djecom koja su ga okruila izaao je i on. Priao sam i glasno, kako bi kroz djeiju galamu do njega doprlo, rekao: Zdravo. Rekao sam to toliko glasno da je uo. Okrenuo je glavu i dobro me osmotrio. Potom je klimnuo glavom i uputio mi osmijeh bez ikakvog znaenja, ba kao i osmijeh na obali. Nije me prepoznao ni jutros ni sada. 6. Sutradan uvee, kad su moji sustanari zaspali, opet sam uzeo pero i papir i otiao u kuhinju. Morao sam upaliti lampu. Svjetlost je prolazila kroz staklo iznad vrata i osvjetljavala sobu. Mogla je probuditi moje sustanare i od toga sam strepio. Nisam htio da me Hamid ili Haajar vide u tom stanju kako piem jer to ranije nisu vidjeli i bilo je mogue da bi mi se smijali, mada nije bilo ama ba niega smijenog. Ni ja se uope nisam smijao Haajaru kad bi on neto pisao, i trudio sam se da ne podiem buku. No, za razliku od mene, kad god bi bio kod kue i vidio Haajara u tom stanju kako pie ili govori poeziju Hamid ga je zadirkivao i galamio, i nije ga putao da radi. Ponekad bi s njim i raspravljao. Njihove su rasprave bile smijene, ali meni nije bilo mrsko da ih sluam. Uz svu

Onaj ko se bavi drevnim iranskim sportovima, prije svega tradicionalnim iranskim hrvanjem. (Prim. prev.)

ROMAN

njegovu tupavost, Hamid je ponekad umio rei stvari koje i nisu bile ba bez veze; ipak, veinom je ometao i govorio kojeta na vlastitu sramotu. Znao bi, naprimjer, prigovoriti: Zato si u toj i toj pjesmi napisao pijetao, a ne patka? U emu bi bila razlika da si napisao patka? Ili, naprimjer: Zato si napisao vie, a ne klie? Haajar bi odgovarao: Zato to mi se tako hoe; zato to vie, a ne klie; zato to je rije o pijetlu, a ne o patki. Hamid bi se zainatio i rekao: Ne, siguran sam da klie; siguran sam da je rije o patki. Haajar bi rekao: Ko si ti da bude ili ne bude siguran? Hamid bi rekao: ta se to tebe tie ko sam ja? Ko si ti? Haajar bi se isprsio i rekao: Ja sam pjesnik. Ko kae da jesi? Ja. Dobro, onda sam i ja. Gdje su ti pjesme? Ja ne piem pjesme. Pjesnik koji ne pie pjesme nije pjesnik. Onaj ko nije pjesnik a pie pjesme isto tako. Ko kae da ja nisam pjesnik? Ja. Ko si ti? Pjesnik koji ne pie pjesme. I bolje ti je da ne pie! A tebi je bolje da prizna da su ono to ti pie vrljotine, a ne pjesme. Siguran sam da su to pjesme. A ja sam siguran da onaj ko umjesto patka napie pijetao, i umjesto klie vie pie vrljotine, a ne pjesme. Na svu sreu, Hamid je u kui bio jako malo, poto je uglavnom po itav dan tragao za svojom buduom enom i uvee bi kui doao samo da prespava. Ja sam veinom bio kod kue, i kako nisam volio rasprave Haajar bi mi ponekad itao svoje pjesme. Naravno, iz njegovih pjesama nita nisam razumio; tek neke od njih bi mi se dopale, a neke ne. Meutim, nisam znao zbog ega su mi se dopadale, odnosno zbog ega nisu. Ni objanjenja koja je Haajar davao nisu nita razjanjavala. No, pazio sam da to ne primijeti, jer mi se vie svialo njegovo uvjerenje da je ono to ita poezija i da je on pjesnik, nego same pjesme. Do sada nije objavio nijednu pjesmu, iako ih je napisao mnogo. Ali imao je namjeru da, prije svih drugih pjesama, objavi jedan spjev kojeg jo nije bio zavrio i na kojem je upravo radio. Po njegovim rijeima, bio
BEHAR105106

je to ambiciozan i veliki posao koji e moda potrajati godinama, od kojeg zavisi njegova sudbina. Kad bi ga mogao privesti kraju onako kako eli, postao bi neko; a ako ne mogne, bit e pjesnik kao i svi drugi pjesnici. Namjeravao je itavu historiju Irana, iransku kulturu, pa ak i geografiju sve planine, rijeke, puteve i pustinje smjestiti u taj veliki spjev. Kako je sam govorio, tema tog spjeva bilo je traganje za neim to je od davnina postojalo u ovoj vodi i zemlji, u zraku koji udiemo; neim to se kroz historiju uspjelo ouvati uz sve nedae koje su na Iran nahrupile i stiglo je do nas, kako bismo ga prenijeli onima koji e doi poslije nas. ta je bilo to neto, ni sam nije znao. Govorio je da zna ta je, ali nije mogao u nekoliko rijei, reenica, pa ni u jednoj-dvije pjesme, iskazati ta je to. I ba zbog toga je pisao tako veliki spjev. itav spjev pisan je radi toga neeg. Govorio je: Ako hoe da shvati ta je to neto, morat e proitati itav spjev. 7. Otac se nije utopio u vodi umro je za stolom u svojoj krojanici, radei. Bilo je prolo godinu i po kako je majka presvisnula, i on je ivio sam. No, ponekad je navraala tetka i pospremala mu. Tetka je govorila da on ve neko vrijeme ne bi trebao ii na posao jer je bio toliko bolestan i bezvoljan da je teko i hodao. Koliko god je tetka navaljivala da ne ide na posao i na neko vrijeme (dok mu ne bude bolje) pree u njihovu (tetkinu) kuu, nita nije vrijedilo. Tetka nije mogla ostaviti svoju kuu, prei kod oca i tamo ga njegovati (mada je, kad je otac umro, alila to to nije uinila). Otac je bio zadrt ovjek. Tetka je upotrebljavala tu rije i govorila: Ba tom svojom zadrtou majku ti je doveo dotle da presvisne. Do zadnjeg trenutka nije preao u tetkinu kuu, niti je digao ruke od posla. Tetki je rekao: Ako ne budem iao na posao, i ja u presvisnuti kao ona jadnica. I otac je prihvatao da je majka presvisnula. Ali nije prihvatao da ju je on do toga doveo. Govorio je: Sama je (to jest, majka) dovela sebe dotle da presvisne. Otac je umro s glavom i rukama sputenim na svoj krojaki sto, drei u ruci krojake makaze, s nogama na podu. Tijelo mu je bilo toliko slabo i lahko da nije moglo da ga prevagne i obori na pod. Nekih sat-dva niko nije ni znao da je umro; nije imao nijednu muteriju, niti ga je iko traio. U

podne, kada vlasnici zatvaraju radnje i idu na ruak, vrata njegove radnje bila su otvorena; pri njihovu povratku s ruka isto tako. Otac nikada nije ruao u radnji jer nije bilo nikog da mu kuha, niti je on sam umio kuhati. Vlasnik jedne od susjednih radnji se zabrine; ode i vidi da se otac pruio na svoj krojaki sto, i tako ostao. Tih dana radio sam u jednoj knjiari. Bilo je tek tri-etiri mjeseca kako sam naao taj posao. Iz Isfahana su telefonom javili Hamidu. Poto u kui nismo imali telefon i niko nije znao gdje radim (jer sam ili bio bez posla, ili povremeno negdje radio), ako su iz Isfahana htjeli da mi jave neto vano, nazvali bi Hamidov ured. Kako je Hamid poznavao mog oca, i on je sa mnom doao u Isfahan (kad smo bili djeca bili smo susjedi, pa je on dolazio kod oca kad god bismo zajedno ili u Isfahan). Dok smo mi stigli u Isfahan, tetak i teti ve su bili obavili sve oko ukopa i priprema za hatmu. Morao sam samo otii na grob, te na hatmi stajati na vratima, namjestiti snuden izraz lica, pozdravljati se s onima koji su dolazili, a s nekima se i rukovati i zahvaliti im to su doli. To je bilo vrlo teko za uiniti. I kad ovjek uope ne bi bio tuan zbog oeve smrti, radei sve to rastuio bi se i pomislio da se desilo neto uistinu loe. Sam otac nimalo se nije slagao s tom ceremonijom. Mnogo puta je rekao: Ako umrem, ne pravite mi hatmu i ne izvodite kojeta. Sam je govorio da nikada nije bio ni na jednoj hatmi. I zaista, koliko sam ja vidio nije. Ni za majku nije odrao hatmu. Majina porodica za nju je priredila raskonu hatmu u koli aharbag, a otac ni na njoj nije bio. S nae strane, otili smo samo ja, tetka i tetak. Nakon hatme, Hamid se vratio u Teheran. No, ja sam, na tetkino navaljivanje, ostao do oeve sedmine. U tih nekoliko dana, tetka i tetak su me obraivali i savjetovali da je dolo vrijeme da se okanim tumaranja i skitanja, i da sredim svoj ivot. Rekao sam da sam ba prije nekoliko mjeseci naao dobar posao u Teheranu i da uope nisam skitnica. No, oni su htjeli rei da doem u Isfahan i radim u oevoj radnji, koja je sad postala moje vlasnitvo. O krojakom zanatu nisam imao pojma, ali radnja se mogla preurediti i u njoj se mogao pokrenuti neki drugi posao. Takoer, bila je na dobrom mjestu u jednoj od prometnih gradskih ulica i vrijedila je mnogo. Ta radnja bila je jedino to je otac imao. Kua u kojoj je ivio s majkom, a u zadnjih godinu i po
155

ROMAN

sm, bila je unajmljena. Tokom te sedmice dok sam bio u Isfahanu, neto namjetaja koji je bio u njoj odnijeli smo u tetkinu kuu (tetka je naglasila: privremeno, dok se ne vidi ta e dalje; ali, taj namjetaj nije bio vrijedan toga, niti sam ja uope znao ta to u vezi sa mnom nije jasno) i kuu predali vlasniku (koji je otprije elio da je preuzme i ve neko vrijeme se preganjao s ocem da ga izbaci; kad je otac umro, toliko se obradovao da to nije mogao sakriti). Tano je da se kirija, u odnosu na dvadeset pet godina ranije, kada ju je otac iznajmio, poveala ko zna koliko puta, i da za ostarjelog krojaa, koji vie nije imao muterija i jedva je hodao, u njoj nije bilo mjesta; tano je i to da je barem ovih zadnjih godinu i po, koliko je bio sm, mogao provesti kod tetke, ili ak u radnji; no, ta kua mu se uvukla pod kou jer je bila blizu rijeke. I sve donedavno, kada vie nije ni mogao da ide na kupanje, tamo je bio zbog rijeke. Upravo zato nije mogao da se otrgne od te kue. Tih nekoliko dana boravio sam u tetkinoj kui i s tetiem kojeg sam rijetko viao otkako sam bio doao u Teheran (pet godina ranije) i tetinom u koju sam bio zaljubljen od djetinjstva; koja me, otkad je narasla, ak i prije nego sam doao u Teheran, vie nije primjeivala iao kojekuda. Ovaj put, tetina se preda mnom uope nije pravila vana; ustvari, to to se nisam sa Hamidom vratio u Teheran i to sam sluao tetkine i tetkove savjete iako nisam htio da po njima postupam bilo je ba stoga to sam vidio da se tetina, za razliku od ranije, uope ne pravi vana, da je sa mnom prisna i da je postala sasvim druga djevojka (premda je i dalje jednako bila moja dobra tetina). Bila je, priblino, moja vrnjakinja (brat joj je bio stariji), i od djetinjstva smo se zajedno igrali. No, djevojice odrastaju bre od djeaka; od kada je osjetila da je odrasla, vie me nije primjeivala. Od vremena kada me vie nije primjeivala, te sam je manje viao, a i kad bih je vidio to bi bilo izdaleka, vie sam je volio i vie mislio na nju. Mislio sam na nju i kada sam doao u Teheran, i odavde joj poslao nekoliko pisama na koja nije odgovorila. Sada, kad sam vidio da se promijenila i da preda mnom ne pokriva lice (jer je i u kui, obino, prekrivala lice pred neukuanima), bio sam silno uzbuen, i kada je trebalo da se vratim u Teheran od nje sam izvukao obeanje da e mi napisati pismo.

8. Onog dana kada sam ujutro, nakon sedmice izbivanja, otiao u knjiaru zakasnio sam. Svi su ve bili doli, ef i svi prodavai, a jo jedan ovjek, kojeg do tada nikad nisam vidio, bio je za pultom. Kad sam ga vidio, noge su mi klecnule; oklijevajui, otiao sam iza pulta i sve ih pozdravio. Niko na mene nije obratio panju i odzdravili su mi preko volje. Iznenada mi je sinulo: prije nego je ef rekao blagajniku Isplati gospodina, shvatio sam da sam otputen. Novac koji su mi dali bio je dio plate to su mi ga dugovali za rad od poetka mjeseca do prole sedmice, kada sam otiao u Isfahan. ef ree: Dakle, na kraju si odluio da napusti ovaj posao? Rekoh: Ko je to rekao? Ti. Zar se nisi alio na platu? Jesam. Ali nisam htio napustiti posao. A to si onda otiao? Rekao sam, idem na dva-tri dana i vratit u se. Dva-tri dana, a ne deset dana. Deset dana nisi doao. Ta rekao sam da imam posla! Da, rekao si. Ali rekao si, idem na dan-dva i vratit u se. No, kad je prolo tih dan-dva postao sam siguran kako si odluio da vie ne dolazi, pa sam ovog gospodina (pokazao je na novog prodavaa) zamolio da doe i pomogne nam. Evo, kai sad da ujem, ta ti se to desilo pa se toliko oteglo? Naao si novi posao? Umro mi je otac. Otiao sam u Isfahan. ef je zanijemio. Odmerio me je od glave do pete. Kao da je htio da vidi lii li na mene da mi otac umre ili ne. I prodavai se okrenue i pogledae me. Pa zato, kad si iao, nisi rekao da ti je umro otac? Mislio sam da nije potrebno. Ustao je i pokazao mi da s njim krenem prema kraju prodavnice, gdje su bili klozet i ostava u kojoj je kuhan aj. ef je bio pogrbljen, i kad bi ustao bio je nii nego kad bi sjedio; meutim, bio je pronicljiv i spretan; brzo je mi je nasuo jednu au aja i stavio je na knjige spakovane u pakete, stavljene blizu vrata ostave. Bio je nii od naslaganih paketa, te je iza njih bio potpuno skriven od oiju prodava. No, bacio je pogled na njih i tiho to je znailo da ne eli da iko uje pitao je li istina da mi je otac umro.

Naravno, rekao sam. Ponovo je pitao zato nisam rekao da u zbog toga biti odsutan, jer da je znao da mi je umro otac, koliko god da sam bio odsutan ne bi smetalo, i ne bi bilo mogue da umjesto mene dovede nekoga drugog. No, sad je gotovo; doveo je onog momka i ne moe ga izbaciti. Osim ako ne bude dobro radio, ili bude grijeio, pa da ga mogne uhvatiti u tome. Ako se tako desi, sigurno e ga izbaciti i obavijestiti me, i moi u da se vratim na svoj posao. Dok je to govorio, i usput se raspitivao o uzroku oeve smrti, ja sam popio aj. Potom sam se pozdravio sa svima, pa i s novim prodavaem, uzeo novac i otiao. Davao sam za pravo efu: prije nego sam otiao, morao sam mu rei da mi je umro otac. Samo sam bio rekao da imam nekog posla dan-dva, i da ne mogu dolaziti na posao. Kasnije, kada se oduilo, imao je pravo da me otpie. Neko vrijeme s njim sam se prepirao oko toga da mi treba poveati platu. Najveim dijelom onih nekoliko mjeseci koje sam tamo proveo prodavali smo udbenike i imali smo jako mnogo posla. Masa muterija nije doputala da predahnemo niti jedan minut. Crnjelo nam se pred oima. Svi su priali jedni s drugima i svaki je kupac htio da obavi kupovinu bre od ostalih, a niko nije mislio na nesretnog prodavaa koji je za bijednu mjesenu platu radio kao magarac od jutra do mraka, a nekad i do ponoi (dok nove knjige koje su donosili iz skladita ne poslaemo jedne na druge, razvrstamo ih i pripremimo za sutra). Morali smo brzo pronalaziti razne knjige koje je traio svaki kupac, brzo ih spakovati i brzo sabrati razliite cijene raznih knjiga. Mogunost pogreke bila je velika. A pogrbljeni ef je, u onom meteu, promaljao glavu preko ivice pulta i pratio kako sabire, i teko tebi ako bi pogrijeio. Izrugivao bi ti se i vie se nije oslanjao na tvoje sabiranje sam bi umjesto tebe sabirao, motao ti se oko ruku i nogu i nije ti dao da radi. Sigurno je namjeravao da sve to ini i onom novom prodavau. Ako je htio pronai neku greku, mogao je to jednostavno, pogotovo jednom poetniku. I meni je mnogo puta pronaao greku, iako sam silno pazio. No, tada je bila guva, a sada nije. Ve je bila prola sezona udbenika, prodavai nisu bili toliko zaposleni i mogunost pogreke bila je manja. U knjiari je tek tada bilo dobro kad vie nije bilo mene. Sm sam bio kriv

156

ROMAN

to nisam rekao da mi je umro otac. Da ovjeku umre otac, a da to ne kae? Kakav je samo izraz poprimilo efovo lice, kad sam rekao da mi je umro otac! Kao da se desilo neto vano. ovjek kojem umre otac kod drugih dobija na znaaju. Dok mi nije umro otac, ak me ni moja tetina nije ubrajala meu ljude. 9. Tri sedmice nakon mog povratka u Teheran, stiglo je prvo pismo od tetine. Napisala je da prema meni osjea neto posebno, osjeala je od djetinjstva, i otkako sam bio doao u Teheran stalno je mislila na mene, ali nije bilo prilike da sa mnom o tome razgovara. I kad sam zbog oca otiao u Isfahan silno je eljela da razgovara sa mnom, ali kud god smo ili tu je bio i njen brat, i nije bilo prilike. Povrh svega, nije znala ta ja osjeam za nju; moda o tome uope ne razmiljam. Sada je skupila hrabrosti i napisala ono to joj bilo tako teko rei, i moli da, ako za nju nita ne osjeam, ne kaem njenom ocu i majci kakvo mi je pismo napisala; a ako za nju neto osjeam, da joj to prije kaem, kako bi ona znala ta joj je initi. Iskrenost i jednostavnost tog pisma mnogo su mi se dopali, te sam odluio da joj odgovorim. Meutim, ostao je bio tek koji dan do oeve etrdesetine, pa ako bih iao u Isfahan stigao bih bre od pisma. Osim toga, nisam znao da li bi pisanje pisma tetinoj nakon onih neodgovorenih pisama od prije nekoliko godina izgledalo dobro tetki i tetku. Do zadnjeg trenutka sam se dvoumio da li da idem u Isfahan ili ne. Otac je bio i protiv odravanja hatme za umrle, a kamoli sedmine i etrdesetine. A ja nimalo nisam elio da opet postupim mimo njegove volje, pogotovo sad kad je umro. Ipak, krenuo sam; iz elje da vidim tetinu, a i zato to sam bio besposlen. Naravno, otiao sam tetkinoj kui i tamo konaio. Jedne pogodne prilike, dojavio sam tetinoj da sam proitao njeno pismo, i da i ja nju volim. Sve je sreeno brzo, mnogo bre nego to bi se moglo i pomisliti. Tetina mi je dojavila da ta god mislim uiniti uinim, poto ona ima prosca s kojim su njen otac i majka saglasni i voljni su da mu je daju. Takvu taktiku provodi veina djevojaka koje se ele udati, to znam; znao sam to i u vrijeme kada sam to radio; no, i pored svega, uinio sam to: tokom sljedeeg putovanja, deset-dvaBEHAR105106

naest dana nakon oeve etrdesetine, otiao sam u Isfahan i od tetke i tetka zvanino zaprosio njihovu kerku. Sprva su bili u dvojbi (jer sam bio nezaposlen i nisam imao nita); kasnije, pod uvjetom da pokrenem oevu radnju i ponem raditi, sloili su se s naim vjenanjem. Vjenali smo se10 uoi Nove godine,11 tiho (poto je prolazilo tek sedamdeset dana od oeve smrti). Prvog dana Nove godine, kao na medeni mjesec, doli smo u Teheran. Hamid je za novogodinje praznike obino svake godine odlazio u Isfahan, a Haajar je, iz obzira prema nama, prvu sedmicu u godini proveo kod roditelja, to je obradovalo i njegovu porodicu i nas, jer smo tih prvih dana naeg ivota eljeli da oprobamo okus samoe. S poetka smo mislili kako je jako malo da budemo sami jednu sedmicu, ali ve prvih dandva mi je dosadilo i elio sam da se to prije vratimo. Prvi i drugi dan manje smo bili kod kue. ena mi je, kao i sve ene iz provincije kada dou u Teheran, htjela da ide u kupovinu; a kako nije znala nijedno mjesto u gradu, i ja sam morao ii s njom. A opet, ii od radnje do radnje bilo je bolje nego ostati u kui. Mada sam ja bio taj kome je drugog dana dosadilo hodanje od radnje do radnje, i rekao sam da vie nema kupovine. Treeg i ostalih dana, do kraja sedmice, ostajali smo kod kue. ena mi je dobro kuhala (dobro je i ila) i redovno je spremala ruak i veeru. Nije puno govorila. Tih nekoliko dana prevrtao sam Haajarove knjige i trudio se da izgledam raspoloen i pun nade; kako god, bio je to poetak naeg ivota, i ako ovjek na medenom mjesecu nije pun nade, kada e biti? Meutim, vrlo brzo sam mnogo vie volio dane kad sam ostajao sam u kui i nisam imao ni ruka ni veere, nego te prve dane u braku kada sam se morao nasilu smjekati, nasilu smijati i igrati ulogu radosnog ovjeka. ena mi je bila suzdran ovjek, i mada je ve od prvih dana osjetila da ja nisam dobar mu, to uope nije pokazivala. Kao da je jo od tada odluila da se, na svaki mogui nain, prilagodi svim

mojim loim stranama. Bila je dobra ena. Do prije naeg vjenanja mislio sam da ne postoji nijedna ena dobra kao ona; no, tano od dana kada smo se vjenali uvidio sam da vie nije onako dobra kao to sam mislio. Bilo je mnogo ena jednako dobrih, dobrih kao ona, i mnogo boljih od nje, koje nisu bile moje ene. No, to to sam se nabrzinu vjenao s njom nije bilo stoga to sam mislio da je najbolja i najljepa ena na svijetu; bilo je to stoga to sam od djetinjstva elio da bude moja. Od vremena kad me vie nije primjeivala, uope nisam vjerovao da e jednom biti moja. A kada sam vidio da tako lahko postaje moja, kako sam mogao da se ne oenim njome? Muila ju je buka automobila koji su danonono prolazili ispod naeg prozora. Govorila je, kako moe ivjeti u ovom meteu? Nije govorila proi se Teherana i hajdemo ivjeti u Isfahanu. alila se samo na teheranski dim, guvu i buku. Nije govorila hajde da pokrenemo nau krojaku radnju. Govorila je: Je li mi ova haljina lijepa? Rekao bih: Da, veoma je lijepa. Rekla bi: Pogodi koliko me je kotala. Rekao bih: Ne znam. Rekla bi: Pa kai neku cijenu. Kazao bih neku cijenu. Visoku cijenu. Jer sam znao da to eli. Onda bi ona rekla neku nisku cijenu. udio bih se. Jer sam znao da to eli. Tada bi rekla, izala je tako jeftino jer ju se sama saila. A ja bih se opet zaudio. Vie nego prije. I pitao bih: Ozbiljno? Ozbiljno, rekla bi. Onda bih ja rekao: Kako si ti dobra krojaica! Ona je ba to htjela. Sav je taj razgovor bio upravo radi te jedne reenice. I zbog toga to nije htjela jasno i otvoreno da kae: hajde da pokrenemo nau krojaku radnju; ja u tamo raditi umjesto tvoga oca; umjesto muke, iti emo ensku odjeu; u tom sluaju, kakav emo dobar ivot imati. 10. Kao to sam obeao puncu i punici (bivem tetku i teki), odluio sam da dovedem u red oevu radnju. No, sm ba i nisam imao volje za posao; sve je obavio moj ura (bivi teti), koji je takoer bio nezaposlen. Bio je vjet, a znao je i ljude, te je za nekoliko sedmica uspio dovesti radnju u red.
157

10

11

Islamski vjerozakon dozvoljava stupanje u brak sa bliim srodnicima. Vidjeti: Kuran, 4:23-24. (Prim. prev.) Misli se na Nouruz, novu godinu prema drevnom iranskom kalendaru, koja poinje 21. marta. (Prim. prev.)

ROMAN

Prvo je bilo predvieno da to bude krojaka radnja, ali onda smo odluili da bude prodavnica galanterije (u ovo vrijeme malo ko ima volje za ivanje i krojenje; u ovo vrijeme bira se laki put prodaje se i kupuje gotova roba; osim toga, prodavnica galanterije prua ovjeku veu slobodu u radu, dok je krojaka radnja samo krojaka radnja). Dogovoreno je da moja ena ije ensku odjeu i prodaje je u radnji. U prodavnici galanterije moglo se prodavati sve i svata. Na moj prijedlog, dali smo joj naziv Zajanderud. Predloio sam ga u sjeanje na oca, premda je radnja bila toliko udaljena od rijeke da taj naziv nije djelovao umjesno. Ta radnja me je i prije nego je postala prodavnica galanterije, a i poslije toga podsjeala na oca. I ba zbog toga sam nastojao da tamo odlazim to je mogue rjee. ura je potpuno izmijenio izgled radnje. Umjesto oeva drvenog stola koji je ve bio dotrajao, postavljen je novi stakleni sto. Izlog (kojeg ranije nije bilo) i staklene stalae na kojima su se izvana mogle vidjeti svakojake drangulije, razni drugi predmeti objeeni na vrata, zidove i plafon, ogledala postavljena tamo-amo, kako bi radnja izgledala velikom sve to davalo je onom mjestu novi izgled. Postala je to neka sasvim druga radnja. Ali, i pored svega toga, za mene je uvijek bila ista ona neugledna oeva radnja. Sa vrata i zidova lila su sjeanja na njega. Njegov miris irio se posvuda, i izvan radnje i unutar nje. A on sm u radnji je stalno bio prisutan, i samo je nedostajao onaj stari dotrajali sto oguljene boje. Otac se, iz dna due, u brk smijao mome mlaahnom uri. No, on je bio obziran ovjek kako u vrijeme dok je bio iv, kada je imao obzira prema majci, tako i sada kad je umro i imao obzira prema svojoj snahi pa se nije smijao iz sveg glasa. Prodavnica galanterije Zajanderud otvorena je sredinom maja. Uvee je ena kod kue ila, a preko dana je prodavala u radnji. ura je sjedio za kasom i nabavljao robu. I ja sam ponekad tamo navraao. Veinom sam hodao ulicama i kvartovima kojih sam se od djetinjstva toliko nagledao i toliko su mi bili poznati da mi je od njih dolazila muka. Morali smo traiti i stan. Kada je brak sklopljen, punica je rekla privremeno ostanite ovdje (to jest, u kui moje bive tetke). Tih nekoliko mjeseci koje sam bio u Isfahanu spavao sam tamo. Meutim, moj pravi dom jo uvijek je bio u onoj kuici, s drugima iznajmljenoj, u Teheranu, jer su mi stvari i dalje bile tamo. A dok su mi stvari bile
158

tamo, jo uvijek sam morao plaati svoj dio kirije. Sm sam vie volio da mi stvari tamo budu i da plaam svoj dio kirije makar tamo i ne boravio, nego da mi dom bude ovdje, u kui bive tetke, pa ak i u zajednikoj kui mene i moje bive tetine. Kad je radnja krenula s radom, manje sam trebao bilo kome i od jutra do mraka bio sam besposlen. Samo me je ena ponekad podsjeala (nije gunala; premda je to bilo veoma udno, ona je bila ena koja nije gunala) na to da je dolo vrijeme da razmislimo o zasebnom stanu. Kako bih neto uinio, nekoliko puta sam s njom, ili s njenim ocem, iao traiti stan. Pronai stan u Isfahanu bilo je nita manje teko nego u Teheranu, poto je odnedavno i u Ishafan doselilo mnogo ljudi, a i pored svih izgraenih ulica i stanova, irenja koje je grad doivio, teko je bilo pronai mjesto za ivot, i to jo uz povoljnu kiriju. A koji god je stan bio izdavan po imalo razumnijoj cijeni i dopao se mojoj eni i njenom ocu, meni se nije dopadao. Nisam elio da mi se dopadne. Moda su i oni to osjetili, pa ba zbog toga vie nisu sa mnom traili stan. Govorio sam da u sm pronai neto. Istini za volju, ponekad bih usred svojih dnevnih besposliarenja i pogledao jedan-dva stana, s namjerom da mi se ne dopadnu, kako bih uvee, kad se vratim eni, rekao: vidio sam jedan-dva stana, ali nisu ba neto. 11. Htio sam da se vratim u Teheran. Nije da ne volim Isfahan, volim ga vie od Teherana; ali, Isfahan me muio. Za Teheran me nita nije vezivalo; niti sam ga volio, niti sam ga se ticao. Ni on mene, isto tako. Ali, Isfahan ne; ticao sam ga se. A i on se ticao mene. Gdje god bih nogom stao, neto me je muilo. Kako ono to je ostalo isto kao to sam ga viao u djetinjstvu, tako i ono to se promijenilo i postalo neto drugo. Sve to je bilo u Isfahanu spadalo je u jednu od te dvije vrste. iroke ulice pruene umjesto nekadanjih tijesnih sokaka bile su jednako tugaljive kao i netaknuti uski sokaci i stare mahale. Otkad sam ivio u Teheranu, jo i vie; tako bi bilo svaki put kad bih otiao u Isfahan na dva-tri dana, da obiem oca. Steglo bi me u srcu. elio bih da se to prije vratim. Otac bi navaljivao da ostanem koji dan due. Ja bih izmiljao izgovore. Govorio da imam posla. Nikakvog posla nisam imao. Otac bi shvatio i rekao: Ti vie nisi onaj prijanji.

Rekao je to nekoliko puta, i to s velikom gorinom. Kao da je tim rijeima elio da kae: Ovaj grad vie nije onaj nekadanji; Ova radnja nije ona nekadanja; Ovaj ivot nije onaj nekadanji. Ovi ljudi, ovaj zrak, ovo drvee, ove ulice, ovi sokaci nita vie nije kao nekad. ak ni netaknute mahale. Naa mahala bila je jedna od takvih. Ba onakva kakva je nekad bila. Isti oni nakrivljeni zidovi od blata, za koje sam nekada recimo, prije deset-dvanaest godina kad bih pored njih prolazio, oekivao da se istog trena srue jo uvijek su stajali. Opet sam pored njih proao, ne oekujui nita. Kao da se do sada desilo sve to je trebalo da se desi. Svaki zid koji je trebao da padne, dosad je pao; a ako nije pao, onda nee ni pasti. Otvorie se vrata i na njih izae neka ena. Moj pogled, koji je klizio po vratima i zidovima, pade na nju. Zastala je. I to je bilo dovoljno da je se sjetim. ak sam se sjetio i njenog imena, i nehotice ga rekoh. Okrenu se i zaueno me pogleda. I ja sam zastao, kako bi me se prisjetila. No, ona me je i dalje gledala i nita nije rekla. Bila je napadno naminkana i veoma dotjerana; no, podonjaci su joj bili modri i upali, a obrazi blijedi. Obrve tanke, poput dviju linija. Mrava kao to je i nekad bila. Ali suhonjavija i bljea. Mrava i blijeda djevojka, koja je sad ve postala odrasla ena. Zatvorila je vrata i krenula. Zovnuo sam je iza nje. Okrenula se. Izgovorio sam njeno ime. Rekoh: Ne sjea me se? Ree: Ne, naalost. Opet je krenula. Rekoh: Naa je kua bila tamo, i pokazah joj na vrata nae nekadanje kue. Opet se nije sjetila. Sjea li se da si me jednom tuakala mojoj majci? Poelo joj je dolaziti u sjeanje. Upita: Zbog ega? Poprskao sam te vodom. Pokvasio sam te. Aha!, ree. Potom me odmjeri od glave do pete i ree: Ooo! Ti si? Rekoh: Da, ja sam. ta radi ovdje? ivio si u Teheranu, zar ne? Zatim mi je izjavila suut zbog oeve smrti. Onda je s osmijehom rekla: Nisi me poprskao vodom; bacio si me u vodu. Zajedno smo bili otili na obalu rijeke. S koliko ubjeivanja sam je odveo, poto djevojke nika-

ROMAN

da nisu ile na rijeku iako je na sokak bio vrlo blizu obale. Trebalo je samo da preemo ulicu i preskoimo ogradu uz trotoar. Za nju je postojao i dui put, kojim nije trebalo skakati. Ona je poeljela da peca. Ja nikada nisam pecao (ponekad sam se kupao; ali, veinom bih hodao pored rijeke i posmatrao one koji su se kupali ili pecali); no, kako bih je odveo na rijeku, posudio sam od Hamida koji je bio na komija tap za pecanje. Dok je sjedila na obali iekujui ribu i drala noge do koljena u vodi, palo mi je na pamet da je otpozadi gurnem u rijeku. To sam i uinio. Rasplakala se. Bacila je tap za pecanje u vodu i otrala u mokroj odjei. Voda je odnijela tap za pecanje. Kad sam se vraao, vidio sam je kako u suhoj odjei stoji pored vrata nae kue i tuaka me majci. Nije joj nita rekla o guranju i kvaenju, jer kad bi to rekla bilo bi jasno da je sa mnom otila na rijeku. Samo je rekla da sam htio da priam s njom. Od tada, niti smo vie zajedno otili na rijeku, niti smo priali. U to vrijeme mnogo mi je bila u mislima. Ali, zbog onog tuakanja, a jo vie zbog posuenog tapa za pecanje koji je odnijela voda, i koji me je ponizio pred Hamidom, prestao sam da mislim na nju i poeo misliti o drugim djevojkama. No, sada vie nisam bio ljut ni na nju niti na druge djevojke koje su me, jedna po jedna, ponizile i ostavile (ili sam ja ostavio njih). ovjeku na kraju uvijek ostane ponienje. Samo ponienje. Otraga se zauo glas ene koja ju je dozivala. Jo si ovdje? Nemoj zakasniti! Bila je to njena majka. Promolila je veliku glavu kroz vrata. Djevojka me je predstavila. Njena majka je klimnu glavom i opet ree: Nemoj zakasniti! Djevojka baci pogled na svoj runi sat i ree mi: Moram ii. Drago mi je da sam te vidjela. Otila je. Njena majka me se prisjetila. Pozdravila se sa mnom i izjavila mi je suut zbog oeve smrti. 12. Jednom me je otac pokvasio. Bilo je to jedno od onih hladnih jutara, kada smo zajedno ili na rijeku. Otac se skinuo i otiao u vodu. Bio je tako dobro raspoloen da je i meni govorio doi u vodu. Ja sam, kao i svakog dana, stajao pored njegove torbe i odjee, a i tu gdje sam bio drhtao sam
BEHAR105106

od hladnoe. Prvo sam mislio da se ali; ali, vidio sam da je izaao iz vode, i da hoe nasilu da s mene svue odjeu i odnese me u vodu. Uzeo me je za ruku i odvukao do same vode, i u odjei me gurnuo u rijeku. Od hladnoe mi je zastao dah. Izvukao sam se iz njegovih ruku i izaao iz vode. Ali, ve sam bio mokar do gole koe i voda je svuda kapala. Ledio sam se. Gibao sam se i trao pored rijeke, sluao ga kako se iz sveg glasa smije iz vode. Toliko me je ta njegova neslana ala bila razbjesnila da sam njegovu odjeu (koju je, prije nego to je otiao u vodu, uredno sloio i stavio pored torbe) i torbu (u kojoj je bio njegov pekir) uzeo i bacio u vodu, i ne osvrui se dao se u bijeg. Dok sam stigao kui, toliko sam trao da sam se sav ugrijao. Ali, bio sam mokar do gole koe, pa se majka prestravila i poela da me ispituje. Dok je prostirala moju odjeu na sunce, sve sam joj ispriao. Rekao sam da smo, umjesto odlaska u hamam, ponekad jutrom odlazili na rijeku, da se otac kupao a ja sam samo kvasio glavu, i da me je danas, prije nego to sam pokvasio glavu, otac pokvasio od glave do pete. Otac se vratio nekoliko minuta kasnije, mokre odjee i torbe. Majka je prostrla na sunce njegovu odjeu. Bez prestanka je gunala, psovala, kukala i proklinjala. Otac nita nije rekao. Ni mene nije gledao. Izgubio se, odjenuo suhu odjeu i otiao. To je bio zadnji put da skupa odemo na kupanje. ak ni u hamam vie nismo ili zajedno. Pokoje jutro, prije izlaska sunca, kad bi se poelio hamama otac bi uzeo svoju torbu i otiao. Ali, mene sa sobom ne bi poveo. Majci je govorio: Ovaj djeko je narastao; sm treba ii u hamam. Ni majka ni ja nismo znali ide li u hamam ili na rijeku. 13. Nakon mosta Hadu, irina vode rijeke Zajanderud se smanjuje, a dubina poveava. Tu mi je za oko zapeo zauujui prizor: jedan motorni amac bio je usidren na obali. Bilo je to prvi put u mom ivotu da na rijeci Zajanderud vidim amac, i to motorni. Prvo sam pomislio da sanjam, jer u zadnje sam vrijeme puno sanjao. No, kada sam uvee otiao kui, moj ura je rekao on sam nije vidio poto u posljednje vrijeme onuda nije prolazio ali je uo da se odnedavno rijekom plovi u amcu. Rekao je, to je sigurno izum Huzestanaca12 koji su nakon rata doli u Isfahan. Mogue. Tih dana,

Huzestanaca je u Isfahanu bilo mnogo. Pa kad su ve bili tu, umjesto da budu u svom gradu i svojim kuama, i ive svoje ivote, i njihov su amac, umjesto u svoj Karun,13sputali u Zajanderud. Ali gdje je Karun, a gdje Zajanderud. Zajanderud, ili Zenderud, samo je za isuenu pustinju Isfahana bio raalac14 i iv;15 no, za ozelenjelu dolinu Huzestana nije bio ni obian potok (ili, to bi Isfahanci rekli, rukavac). Meutim, otac je govorio da je Zajanderud nekada uistinu bio iv i raalac, te da je voda rijenog korita dosezala do polovine nasipa. tavie, kad bi padale jake kie, voda bi prela nasip i izlila se ulicama i sokacima. ak u novije vrijeme (otac bi govorio), kada smo stanovali blizu rijeke, voda je nadola i zahvatila i na sokak. Nisam se sjeao toga, niti dna kada je Zajanderud bio bogat vodom. Bilo je to isto kao kada bi se raspredalo o tome da je otac svojedobno bio poznat kroja. Niti sam jedno vidio svojim oima, niti drugo. No, iz duine mostova proizlazi da je nekada (barem u vrijeme izgradnje mostova, prije trista godina) u rijeci bilo mnogo vie vode nego sada. Sijosepol16 je bio dui; Hadu je bio krai zato to su lukove mosta pregraivali, tako da se voda skupljala i iza mosta bi nastalo jezerce po kojem su plovili amci (prije istih onih trista godina). Ispod mosta, unutar lukova i na stepenicama, ljudi su sjedili ukrug, jedni pored drugih; na donjim stepenicama su rashlaivali noge, dok je viak vode iz vjetakog jezera proticao kroz sve lukove mosta. Koliko ja pamtim, u polovini lukova mosta Hadu nikada nije bilo vode; a od trideset dva luka onog drugog mosta17 vode je bilo samo u tri-etiri sredinja. Kada sam vidio amac, sjetio sam se oca i u sebi pomislio: ta bi rekao, ili uinio, kad bi vidio ovaj prizor? Nasmijao bi se, ili ne bi? Ukrcao bi se, ili ne bi? Prvog dana, amac sam samo vidio izdaleka i nisam mu priao; i uhvatio me smijeh. Sljedei dan, nisam vjerovao da u ga opet vidjeti.
12

13 14

15

16 17

Stanovnici provincije Huzestan na jugu Irana, koja je tokom irako-iranskog rata od 1980. do 1988. bila poprite najteih borbi i pretrpjela ogromna razaranja. (Prim. prev.) Rijeka u provinciji Huzestan. (Prim. prev.) Prvi dio imena Zajanderud, tj. oblik zajande, znai onaj koji raa. (Prim. prev.) Prvi dio imena Zenderud, tj. oblik zende, znai iv. (Prim. prev.) uveni most u Isfahanu (Prim. prev.) Tj. mosta Sijosepol. (Prim. prev.)

159

ROMAN

Ali, vidio sam ga. I priao mu. Stao sam pored njega i pogledao ga. amac. Motorni. Od onih koje se moglo vidjeti u Horramahru,18 dok se tamo moglo otii. I u Abadanu,19 na obali mora. Od nekoliko povezanih buradi, na kojima je stajala iroka ploa, napravljena je bila mala platforma. Ta platforma bila je prvi dok na Zajanderudu. Sluila je za to da oni koji su htjeli ui u amac prvo odu na nju, pa da s nje odu u amac. Stao sam na platformu. Zaljuljala se. Dok si podizao i sputao noge, zaljuljala bi se i ljuljala bi te. Ali, bila je vrsta. Vukao sam nogu za nogom, kako bi se zaljuljala i ljuljala me. A dok sam se ljuljao, ljuljali su se i amac, rijeka i drvee na drugoj obali rijeke. Pri svakom pokretu, ploa ispod mojih nogu je kripala. Iz atora postavljenog na obali rijeke izaao je djeak od dvanaestak godina. Neto je vakao i gledao me. Gledajui i mrtei se, priao je blie. Kada se sasvim pribliio, zastao je. Liio je na nekog kome amac i dok pripadaju. Ili nekom starijem od njega, uz koga je on bio. ekao sam da se pobuni zbog ega tu stojim. Kad bi to rekao za dok, bilo bi uredu; no, obala rijeke pa ak i prostor pored amca nije niija. Pripadala je svima, i ja sam mogao satima ba tu stajati i posmatrati, a da se ne ukrcam. Stajali smo ja na doku a djeak na obali, a potom u amcu toliko dugo dok se nije pojavilo nekoliko muterija za amac. Bila je to jedna cijela porodica: mukarac, dvije ene i etvero djece. Koliko kota?, pitali su djeaka. Djeak ree: Pet tumana po osobi. Mukarac se neko vrijeme cjenjkao. Na kraju je djeak pristao da svu djecu zarauna kao jednu osobu, a i dvije ene kao jednu, te da od njih uzme petnaest tumana. Stadoe na dok i on se snano zaljulja. ene se uplaie i vrisnue. Djeak se nasmija. Djeca poskoie po doku i zaljuljae ga. U jednom trenutku, na tako malom doku bilo je osmero ljudi, a uz to su se i ljuljali. Mukarac izgrdi djecu i pomoe enama da uu u amac. Putnici se vrsto smjestie na amcu. Djeak upali motor i amac se trznu s mjesta. Putnici izgubie ravnoteu, ali opet se vrsto smjestie i zbie jedno uz drugo. Gledao sam kako se smiju i uivaju. Vrisak ena niti jednog trena nije prestajao. Pratio sam vodenu brazdu koja je ostajala iza
18 19

amca. Ta brazda, brazda motornog amca, na ovoj vodi, vodi Zajanderuda bila je novost. Bila je neumjesna. Nije pristajala ovoj vodi. Taj motorni amac, koji je ustro brazdao vodu rijeke to je prije trista godina bila raalica, a sad je ve neko vrijeme u klimakteriju bio je prava rugoba. Dok se jo nije bio ni smirio od ljuljanja koje su izazvala djeca, a amac napravi krug i usidri se na poetno mjesto. Ba tako je bilo! Porodino putovanje po Zajanderudu tako se brzo zavrilo! Treba biti poten! Petnaest tumana za jedan jedini minut? Meutim, ukrcana porodica nije prigovorila. Nije se ni moglo na neto prigovoriti, jer se amac nije mogao odvesti dalje nego to ga je amdija odvezao; dalje se dubina vode smanjivala i amac bi se nasukao. Tako je rekao djeak-amdija, po ijem je narjeju bilo jasno da nije iz Isfahana. Pitao sam: Moe li mene odvesti malo dalje? Za ovako kratku vonju pet tumana je previe. Odgovorio je da e se amac, ako ode malo dalje, nasukati i polomiti. Ljutito ree: Da mi da i hiljadu tumana, ne bih te odvezao dalje. 14. Iste noi, sanjao sam da sam s ocem u amcu i da se vozimo po rijeci. amdija je bio gospodin Golin. amac nam nije bio motorni, ve na vesla. Veslao je gospodin Golin. Sjedio je u zadnjem dijelu amca, u bijeloj majici kratkih rukava na kojoj je bilo otisnuto uveano lice Brusa Lija. Pri svakom pomjeranju vesala, miice bi mu se napinjale i blistale na mjeseini. Imao je dva vesla; pomjerao ih je istovremeno i vakao vaku. Bila je no, ali sve se to vidjelo na mjeseini. Vidjelo se da je voda mirna; da je amac plovio pokretanjem vesala, a ne pomou vodene struje. Meutim, u pravcu vodene struje vodene struje na javi vidjelo se i da smo odmakli dalje od mjesta gdje je bio usidren motorni amac, da smo proli most Bozorgmehr i dalje napredovali. Uplaio sam se. Plaio sam da e se amac nasukati. Otac ree: Ne boj se, sine; rijeka je nadola i moe se ploviti amcem. Pitao sam kuda idemo. Ree: Idemo do kraja rijeke. Znao sam da se na kraju rijeke nalazi movara. ali se?, upitah. Ree: Ne, sine. Najozbiljnije, idemo vidjeti kraj rijeke; kau da je tamo movara, pa da vidimo kako izgleda. Premda sam i sm silno elio vidjeti movaru Gavhuni, ije sam ime toliko puta uo opet me je bilo strah.

Grad u provinciji Huzestan. (Prim. prev.) Grad u provinciji Huzestan. (Prim. prev.)

Rekoh: Potonut emo u movaru! Otac se nasmija. Ree: Ne boj se, sine. Kad je iz daljine ugledamo, zaustavit emo se. Otac je sa mnom priao nekako udno, kao uitelji. I stalno je govorio sine. Proli smo i ispod mosta ahrestan; no, on nije bio tako oteen kao na javi. ak su i kiosci pored mosta bili itavi. Meutim, nisam stigao da ga dobro osmotrim, poto je na amac brzo napredovao. Voda je bila potpuno mirna. Nije se uo nikakav zvuk. Samo veslanje gospodina Golina. Otac i ja smo sjedili na prednjem dijelu amca i gledali naprijed. Samo bih ja, plaei se i osvrui oko sebe, ponekad bacio pogled na Golina: i dalje je veslao, gledao naprijed i vakao vakau gumu. Proli smo i ispod mosta um. Umirao sam od straha. Sve jednako gledajui naprijed, otac spusti ruku na moje rame i ree: Ne boj se, sine, nije to nita. Morali smo ovo uiniti. Prije ili kasnije, svejedno je. Nije gledao mene, ve samo naprijed. To me je jo vie plailo. Mislio sam da nije ostalo jo mnogo puta. Otac ree: Tako je, sine, stiemo. Ali, ostalo je jo malo; kad stignemo, rei u ti. Rekoh: Tata, hajde da se vratimo. Ree: Toliki smo novac dali da nas doveze dovde, a ti sad hoe da se vratimo? Dovraga i novac koji smo dali!, rekoh. Kuda vie idemo? U movari se nema ta vidjeti. Ree: Kako nema, sine? itav na ivot u toj je movari. Sve to jesmo i nismo, to imamo i nemamo uliveno je u nju; sva voda koja je tekla po naim tijelima slila se u nju; i ti onda kae da se vratimo? Rekoh: Dobro, sad i mi sami idemo u nju; to si htio? Ree: Pa ta, dovraga, ako i idemo? Vidio sam da nema koristi. ta god sam rekao, nije ga se doticalo. Pomaknuo sam se malo unazad. Nije se mrdnuo s mjesta. Okrenuo sam se i pogledao Golina. Posmatrao me je, ne trepui. Iz njegova sam pogleda proitao da govori: sad je vrijeme. Bio je upravu. To je bila najbolja prilika. Otac je gledao naprijed, nije se pomjerao i sjedio je tano na ivici amca. S obje ruke gurnuo sam ga otpozadi, da padne u vodu; ali, nije se ni mrdnuo. Opet sam ga, objeruke, gurnuo iz sve snage; no, nije vrijedilo. Kao i da nisam. ak ni glavu nije okrenuo. Priao sam naprijed i pogledao ga. Ni on, kao ni Golin, nije treptao. Tek tad mi je palo na pamet da mu se, sve vrijeme dok je govorio, usne nisu micale. Upitah: Tata, jesmo li stigli ili ne? Nita nije rekao. Stizali smo. Bio sam siguran da smo stigli, ili upravo stiemo. Potrao sam prema kraju amca i htio da istrgnem vesla iz Golinovih ruku; no, ruke su mu se bile gadno slijepile s drkama vesala. Nije bilo kori-

160

ROMAN

sti ni od toga da ga prodrmam. Samo je radio svoje: veslao, vakao vaku i gledao naprijed. Skoio sam naglavake u vodu. Udario sam glavom u otru ivicu stola u gostinskoj sobi kue moje bive tetke; toliko snano da se moja ena od zvuka udarca probudila i preplaena upalila svjetlo. Gledao sam svoju glavu u ogledalu. Nije krvarila. No, malo kasnije je otekla i poela da boli. Spavali smo u gostinskoj sobi. Tamo su bili sto, stolice, namjetaj i mnogo kojekakvih trica i kuina, a malo mjesta za spavanje. Smjestili su nas u gostinsku sobu kako bismo shvatili da smo ovdje gosti, te da moramo razmiljati o stanu za sebe. ena je govorila: Ti nou ba runo spava: vie, plae i stalno se prevre. Ako budemo imali spavau sobu s velikim branim krevetom, uope nee biti tako. Govorila je to iz suosjeanja, a ne da bi gunala. Priao sam joj san. Zaspala je usred moje prie. 15. Od te noi poeli su moji snovi o ocu. Sanjao sam ga svake noi, ili svake druge. Ponekad bih sanjao isti onaj san od prve noi; no, umjesto da na kraju skoim u vodu stizali bismo do movare, te bih vidio da je na mjestu movare jedno veliko jezero oko kojeg je stajalo visoko drvee, slinog oblika i jednake veliine, a njegova je voda blistala na mjeseini. Otac je govorio da je to najvee jezero na svijetu jer se sva voda Zajanderuda, otkako ta rijeka postoji, tu slila i sabrala, i niko ne zna gdje mu je dno. Zatim bih se ja uplaio, a on bi se smijao i u ali me bacao u vodu. Ili bi sam skoio, kako bi naao dno jezera, a i ja bih skoio za njim. Ili bi nam se prevrnuo amac, pa bismo sve trojica pali u vodu. Ili uope ne bi bilo nikakvog jezera, bila je movara; amac bi zaglibio u blatu i zastao u movari, a ja bih se, da se probudim, bacao u nju. Ili bi se amac, prije nego to bismo i stigli do movare, nasukao u rijeci i polomio. A jednom sam uspio da dobro razgledam most ahrestan. Bio je potpuno itav, kao to je morao biti u vrijeme kada je sagraen, kakvog sam ga na slikama mnogo puta vidio. U veini tih snova bili su i Golin i otac; meutim, u nekima je bio samo otac. U veini snova u kojima je bio, Golin je nosio onu majicu s likom Brusa Lija. Ponekad sam te snove priao eni. Ako bih ispriao, neko bi mi vrijeme ostali u sjeanju; a
BEHAR105106

kada bih ispriao san i on bi se ponovio, nisam ga tako brzo zaboravljao. Poput onog sna od prve noi; dok sam ga, tek nakon nekoliko mjeseci, zapisivao, svega sam se, u dlaku, sjeao. 16. Golina nisam bio vidio nekih deset godina, otkako sam zavrio osnovnu kolu. Tokom svih godina srednje kole, premda je njena zgrada bila priljubljena uz zgradu osnovne, nijednom nisam vidio Golina. Kasnije, kada sam doao u Teheran, uope nisam ni pomiljao na njega. No, od prole godine, kada je umro otac, sjeanje na njega veinom se mijealo sa sjeanjem na oca, i muilo me. Ne znam kakve je veze bilo izmeu njega i oca. On je oca vidio samo jednom, i to sluajno. A ni mene samog nije dobro poznavao, ak i kada sam bio etvrti razred i njegov ak. Ja nisam spadao u one uenike koji su se, tokom odmora, okupljali oko njegova stola i molili ga da pokae miie. Uope me nije primjeivao. Samo me je nekoliko puta zveknuo tapom, iako nije bio strog uitelj. Bio je poznat po tome da trai manje od svih ostalih uitelja, i da daje dobre ocjene. I stvarno je bio takav. Onih nekoliko udaraca tapom bilo je zbog prianja na asu, a ne zbog neuenja. Bio je alergian na blebetanje. Ko god je blebetao, vikao bi na njega, i niko se nije usuivao da blebee na njegovu asu. Ja nisam blebetao; ali, ponekad bi mi se prispavalo, misli bi mi odlutale i bio bih u svom svijetu. Iznenada bi mi se izderao na uho i ja bih prestravljen poskoio s mjesta. itav razred bi se smijao. Bio sam siguran kad bih ga pronaao i dao mu hiljadu naznaka, nemogue bi bilo da me se sjeti; no, po svaku cijenu elio sam da ga pronaem i barem mu vidim lice; kako pria; trepe li ili ne. U osnovnoj koli radio je novi podvornik. Niti jedan od starih uitelja tamo vie nije predavao, a novi podvornik poznavao je samo jednog od njih gospodina Ilija, koji je bio uitelj petog razreda osnovne kole, a onda je postao srednjokolski profesor i predavao ba u srednjoj koli tu pored osnovne. Kod njega se moglo raspitati o Golinu. Bio je prijatelj sa Golinom i sigurno je znao neto o njemu. Podvornici srednje kole bili su isti oni stari; meutim, mene se nisu sjeali i nisu me putali da uem. Ja, kojeg su nekoliko godina svaki dan nasilu zadravali u ovoj ruini, sada nisam mogao ui u nju ni na minut. Na kraju sam rekao da traim gospodi-

na Ilija. Vie mi nisu mogli braniti da uem. Morao sam saekati da zvoni za odmor. Nisam mogao etati u kolskom dvoritu, bilo je zabranjeno. Rekli su da sjednem u kancelariju i donijeli mi au aja. U kancelariji je bio neki pisar koji je sjedio za stolom i neto biljeio u jednu veliku svesku. Istu onu staru svesku. Ram za veliku fotografiju, postavljenu na zidu nasuprot vratima, bio je promijenjen, a oko nje su bili okaeni novi posteri. I pisarevo lice bilo je poznato. Bio je od onih starih. Meutim, ne bi me prepoznao ni u vrijeme kada sam ovdje iao u kolu, a kamoli sada. U kancelariju sam ulazio samo jednom godinje, radi upisa. Koliko ima do zvona?, pitao sam. Ne podiui glavu sa sveske, ree: Nema mnogo, pola sata. Popio sam aj; ustao sam i pogledao kroz prozor. U donjem dijelu dvorita bilo je mjesto za bicikle; jo uvijek ih je kao i ranijih godina bilo toliko mnogo da su zauzimali sva mjesta izmeu eljeznih ipki, svaki djeli prostora, u neujednaenim, zbrkanim redovima. itavo dvorite bilo je prekriveno utim liem. Podvornik je sigurno jo jutros pomeo dvorite, a sve to lie je tako brzo jo nije bilo podne opalo na zemlju. S jeseni, svakog jutra kad bismo ranije doli u kolu, vidjeli bismo kako podvornici metu lie u dvoritu. I dok su jo meli, iza njih je bilo lia to je opadalo na tle koje su ve bili pomeli. To je bilo lie za sljedee metenje, i ostajalo bi na zemlji moda dandva. A bilo je i lia koje je ba tada opadalo s drvea, i padalo tano pored podvornikove metle. Pomislio sam kako ne bi bilo loe da pisara pitam za Golina. Moda je znao neto o njemu. Poznajete li Vi gospodina Golina?, rekoh. Podie glavu sa sveske i baci pogled na mene. Nosio je naoale; imao je usko lice i krau bradu. Ree: Zar niste traili gospodina Ilija? Jesam, traio sam gospodina Ilija; ali, neto sam mislio pa, ja sam iao u osnovnu kolu, tu pored, a potom i u ovu srednju kolu. E? Dakle, Vi ste stari ak ove kole? Kako se zovete? Rekao sam ime i prezime. Nije se sjetio. Rekoh: Da, gospodin Ili je radio u mojoj osnovnoj koli. Bio je moj uitelj. I gospodin Golin je radio tamo. Gospodin Ili je bio uitelj petog razreda. Sada je srednjokolski profesor.
161

ROMAN

Ree: Da, nekoliko uitelja te osnovne kole kasnije su postali srednjokolski profesori i predavali ba u ovoj srednjoj koli. Dok su bili uitelji, nisu imali zavren fakultet. Za to vrijeme su studirali, i kad su diplomirali postali su profesori. I gospodin Golin je bio jedan od tih uitelja. Predavao je ovdje kratko vrijeme. Gospodin Golin ili gospodin Ili? Zajedno su doli ovdje. Vi ga, onda, poznajete? Gospodina Ilija? Ne, gospodina Golina. Naravno. Je li i on ovdje? Bio je. Sada nije? Ne. Gdje ga se moe nai? Pisar spusti pero na svesku koja je bila na stolu, osloni se na stolicu i ree: Pa, Vi niste uli? ta? I novine su pisale. Koje novine? Isfahanske. Ne ivim ovdje nekoliko godina. Mislim da je pisalo i u Kejhanu20. ta je pisalo? Da se utopio. Gdje? Ovdje. U naoj rijeci. Kada? Prije nekih dvije godine. Ovdje? Pisalo je da se utopio? Da. Tijelo su mu izvukli iz vode u blizini movare. Nije razjanjeno je li ga voda do tamo odnijela ili je sm bio otiao tamo da pliva, poto je to esto radio. Oni koji su ga poznavali priali da je svaki put iao na neko drugo mjesto da pliva, i da je udesno volio tu rijeku. Ali, to je bilo ba neobino. ovjek koji je bio vjet pliva, nije se smio utopiti u toj rijeci. Bio je pliva? Pa, rekli ste da Vam je bio uitelj! Da, bio je moj uitelj. Uitelj etvrtog razreda osnovne kole. Kako, onda, niste znali da je bio pliva? Bio je prvak Isfahana u plivanju. Osvojio je nekoliko pehara. Ba zato je vijest o njegovu utapanju i
20 21

objavljena u novinama. Nisam znao. Ma, u toj se rijeci ne moe plivati. Moe se samo mlatarati rukama i nogama. Ne znam kakvu je to ljubav gajio prema toj rijeci. Prolazio je pored svih tih bazena, tako dobrih, i odlazio na rijeku. Ima mnogo takvih. Eto dobri, isti bazeni privatnih klubova nisu dostupni obinim ljudima; ali njemu, prvaku u plivanju, bili su dostupni. Mnogi se ljeti utapaju u toj rijeci; no, svi nisu uveni kao Golin, pa da im ime ostane zapisano u novinama. Jadnici. Nemaju nijednog mjesta za kupanje. U javnim bazenima ne znam da li ste vidjeli ili ne ljeti je tolika guva da se ne moe ak ni mlatarati rukama i nogama. A tano je i da ta rijeka nije ba bogata vodom, ali je puna virova. Ta, znate to? Da, uo sam, rekoh. Nekoliko puta je rekao: Puna virova. Duboko je udahnuo i klimnuo glavom. Ustao sam. Rekoh: Hvala Vam puno za aj. Pa, zar niste traili gospodina Ilija?, upita. Rekoh: Ne, i izaoh iz kancelarije. Iz jedne uionice uo se tekbir.21 Sloan i glasan. 17. Nisam vie mogao osati u Isfahanu. Bio sam tamo sedam mjeseci i bilo mi je dosta. Punevoj i puniinoj kui odlazio bih samo da prespavam, a po cijeli dan tumarao bih ulicama. U oevu radnju koja je sada bila postala Prodavnica Zajanderud rijetko sam navraao, jer kad god bih tamo otiao, im bih otvorio vrata, umjesto staklenog stola ugledao bih oev drveni sto, a umjesto ene i ure, koji su bili za pultom, vidio bih oca. Nisam se tamo mogao zadrati ni minut. mugnuo bih na sokak i ulicu, i kojom bih god ulicom poao zavrio bih na obali rijeke. Na desetine puta proao sam pokraj moje nekadanje kole, nae prijanje mahale, pored motornog amca, preko mostova Sijosepol i Hadu, a jednom sam ak otiao do mosta ahrestan, da vidim na ta lii. Nije se nimalo promijenio. Bio je isti onaj troni most, kakav je i prije bio. A od neoteenih kioska pored mosta, koje sam vidio u prvom snu, ostala je bila samo ruevina. Od svega gora bila je sama rijeka. Iao sam ulicama za koje sam znao da vode dalje od rijeke, ali opet sam sti-

Dnevne novine koje izlaze u Teheranu. (Prim. prev.) Arapska imenska reenica Allahu Akbar, u znaenju Allah je Najvei. (Prim. prev.)

zao do nje. Ponekad bi mi se inilo da je to neka druga rijeka; ali, druge rijeke u ovom gradu nema. Pomislio bih da je to neki rijeni rukavac; ali, priao bih blie i vidio: ne, to je on, na Zajanderud. Onda bih sebi rekao: poto rijeka u gradu pravi zavoj, pred oima mi se stalno zeleni; ali, kako bih mogao prevariti samog sebe? Ja sam u ovom gradu odrastao. U ovom gradu, uz taj zavoj. Pravi zavoj ali nakratko; ne toliko da obuhvati grad i stegne ga u naruje. Malo-pomalo sam bjesnio. Rijeka mi je bila i u snovima i na javi. Vidio sam, nema drugog izlaza nego da pobjegnem od nje. Dan nakon to sam odluio da se vratim u Teheran, sanjao sam da sam uao u oevu krojaku radnju. Bio sam doao s puta (iz Teherana). U ruci sam ima putniku torbu. Otac je bio za svojim stolom, radio je. Stavio je makaze na sto, pruio ruke; poljubili smo se. Ree: Gdje si ti, sine? Ne da se vidjeti. Dolazi tako rijetko. ta to ima u Teheranu? Nema nita, rekoh. Ree: Nikad se nee promijeniti. Ne znam ta sam ti to skrivio da si takav prema meni. Tvoja majka onako, ti ovako! Potom tegobno uzdahnu, kako se uzdie samo u filmovima i priama. Onda ree: A tek prema onoj mojoj nevjesti, od svih boljoj! Da mi nije nje, prekinulo bi me. I dan i no je uz mene. Ne mie se odavde. A jako dobro i ije. U cijelom ovom gradu nee nai boljeg krojaa od nje. Ali, dokle vie da vrijeme provodi sa mnom? Pobogu, mlada je, tek se udala, ima svojih elja, hoe da joj mu bude kraj nje, da je pazi, obezbijedi joj kuu, ivot. Nisi se, valjda, oenio u Teheranu? Da se nisi tamo zarobio? Ako jesi, kai! Kai, ivota ti! Kai, da i ja znam ta mi je initi! Puno je priao. Sve takve stvari. Usred prie ponekad bi se nasmijao, namignuo, podigao i spustio obrve. Do sada nisam vidio da toliko pria. I to u snu. Kada sam se probudio, bilo je blizu podneva. Otac se bio toliko raspriao i tovario me oinskim savjetima da nije dopustio da se ranije probudim. A ena je sad ve bila otila u prodavnicu i nisam joj mogao ispriati san, premda mi se san nije dopadao i nisam elio da ga zapamtim. ak me je i razbjesnio. Ne da bih eni ispriao san, ve od siline bijesa, odjenuo sam se i otiao pravo u radnju. Otac i ena bili su za pultom, a ura za kasom. ena je posluivala nekoliko muterija. Otac se osmijehnuo i nagnuo preko pulta, da se rukuje sa mnom; no, ja sam, ne osvrui se na njega, otiao kod ene. Sae-

162

ROMAN

kao sam da otpravi muterije. (Posao im je krenuo tako brzo; kad god bih tamo navratio, vidio bih da je u radnji nekoliko muterija.) Onda sam rekao eni: Jesi li zadovoljna svojim ivotom? ena se zacrvenje. Osvrnu se oko sebe i oprezno ree: Naravno da jesam. ta hoe time rei? S pravom je ostala zateena, jer ja nikada nisam govorio takve krupne rijei. Prisustvo drugih ljudi jo ju je vie muilo. Malo se bila i uplaila. ta ti je?, upita. Rekoh: Vidi, ako si ponekad na mene ljuta, kai to meni. Nisam ljuta na tebe, ree. Kako nisi? Niti idem za poslom, niti brinem o kui. I nisi ljuta? Ne. ta si, onda, rekla ovom starkelji? Kojem starkelji? Uzeo sam oevu ruku, stavio je u eninu i rekao joj: Vidi, ne pravi se mutava! U redu? I vie me ne tuakaj! Ne volim tuakanje. enino lice opet se zacrvenje. U oima joj zaiskrie suze (kao da su otprije bile spremne) i tiho ree: U redu. Rekoh: Ne volim te stvari. A u ovom gradu hou da svisnem. Idem u Teheran. Tamo u nai posao po mojoj volji. Ovu radnju emo prodati i otii da ivimo u Teheran. Dobro? Da, dobro, ree. Rekoh: Kad naem posao, javit u ti. Dok sam izlazio iz radnje, jecala je. Istog dana popodne autobusom sam doao u Teheran, kako bih u Teheranu noio. 18. Sve vrijeme koliko sam bio mu moje ene nijednom je nisam ni dotakao, jer ona je bila moja biva tetina i ja je nikada nisam volio izbliza, kao neku obinu djevojku. Volio sam je izdaleka, kao da je neka boginja, i elio da bude moja ena, a ne da neto s njom radim. Meutim, sve djevojke iz nae mahale, sve djevojke koje sam vidio, za mene su bile drugaije, i ja sam opasno mislio o svim djevojkama iz nae mahale, svim djevojkama iz Isfahana, svim djevojkama iz Teherana, svim djevojkama iz itavog svijeta, koje sam vidio i koje nisam. Uvijek sam mislio, ako se oenim nekom od svih tih djevojaka, moda emo ivjeti zajedno mnogo due nego to to inae biva; a ako napravimo i desetero djece, nijedno nee liiti na
BEHAR105106

mog oca. No, bio sam siguran da e dijete od mene i moje bive sestrine liiti na mog oca kao jaje jajetu. U pismu napisanom lijepim rukopisom, koje je stiglo mjesec dana nakon to sam otiao iz Isfahana, moj punac je napisao: Uvijek mi je elja bila da od kerke dobijem unue. Ta reenica podsjetila me je na oca. I na to da je svako, uistinu, imao neku elju. Dakle, i ja sam imao neku elju. Zapitao sam se ta je bila moja elja, i sebi rekao: Moja je elja bila da otac... Moja je elja bila da otac... Moja je elja bila da otac umre; sad kada je umro, nemam nikakvih elja. Punac je napisao: S hiljadu nada i elja dao sam svoju ker sinu ovjeka koji je itav ivot u ovom gradu mukotrpno radio i vodio uglednu krojaku radnju. Mislio sam da e i njegovo dijete krenuti oevim putem, s ljubavlju se posvetiti ivotu i stvoriti sretnu budunost za sebe, svoju enu i djecu. No, avaj u neznanju sam srljao u greku. Osim reenog, mojoj nemoi pripisao je to to mu ker nije ostala trudna, i na kraju uljudno zatraio da joj dam razvod. Premda je radnja, ustvari, bila mehr22 njegove kerke, bio je ak spreman izjaviti da se ona odrie mehra budui da u brak nije donijela miraz (jer nismo imali kuu), i tako osloboditi svoju najmiliju. Meutim, kako su i njegova kerka i sin voljeli tu radnju, bio je spreman da je kupi po pravednoj cijeni. Zbog toga je trebalo da otputujem u Isfahan. 19. Sedmicu nakon povratka u Teheran, svratio sam u knjiaru u kojoj sam prije radio. Novi prodava, koji je doao nakon to su mene istjerali, bio je otputen. Meutim, posao je iao slabo i nije im trebao novi prodava. ef je donio aj i prema meni se ophodio kao neki stari, prisni prijatelj. Rekao je da vie ne prodaje udbenike. Ne isplati se, a i trite knjige tih dana bilo je opalo jer je bio rat i ve neko vrijeme nove knjige su rijetko tampane. Niko nije kupovao knjige koje su skupljale prainu po skladitima. (Ko je imao para za kupovinu knjiga? Sav novac koji su ljudi imali u depu troen je na stomak.) Rekao je: I mi sami smo viak. Mislio je na
22

Prema islamskom pravu, novani iznos ili druga imovina koju mu prilikom sklapanja braka daruje eni. (Prim. prev.)

sebe i dvojicu prodavaa koji su ostali. Muterije ni na vidiku, ree. I stvarno dok sam tamo sjedio, nije ula nijedna muterija. Rekao sam da sam se oenio i namjeravam, im uspijem malo srediti svoj ivot, dovesti enu u Teheran. efu se to mnogo dopalo. Dao mi je savjet; rekao je da ovjek mora voljeti svoju enu i radi nje sm podnositi sve ivotne tegobe. Rekao je da i on mnogo voli svoju enu, i premda je oenjen ve trideset godina sasvim je zadovoljan svojim ivotom. Kazao je ove stihove: Uitak na svijetu zubi su i ene, Bez ena i zuba ovaj svijet zatvor je. Razgovarao je sa mnom s potovanjem, govorio mi Vi, iako je ranije govorio ti. To se promijenilo zbog oeve smrti, zato to sam se oenio, a i stoga to me je izbacio s posla. Kad sam krenuo, doao je sa mnom do vrata i rekao da svratim kad god uhvatim vremena. Dobro, rekao sam. Kada sam trebao otputovati u Isfahan zbog pisma moga punca, otiao sam mu i rekao: Idem u Isfahan. Nisam rekao da se razvedem od ene, ve samo to da idem na dan-dva i vraam se. Tog dana u knjiari su bile jedna-dvije muterije i ef nije bio toliko ljubazan. Nije donio aj, niti udijelio savjet; nije govorio poeziju, niti mu se dalo da pria. Rekoh: Umro mi je otac. Rekao si ve!, ree. Rekoh: Znam, ali onda kad je umro nisam rekao. Rekao sam kasnije. Sjeam se, ree. Tada sam rekao da idem na dan-dva i vraam se, ali nisam rekao da mi je otac umro. Znam, znam. Sjeam se. A zato nisi rekao? Ne znam zato. Bio sam rasijan. Nevano. Bilo, pa prolo. Osim toga, da se to i nije desilo, ti bi jo tada morao misliti o nekom drugom zanimanju, jer nam je posao opao ba od prole godine. Dakle, trebao sam ti privremeno! Samo tokom sezone udbenika, kada si imao posla preko glave! Eto da je i bilo tako; ta hoe time rei? Nisam time elio nita rei. Oz poetka sam znao da sam mu trebao samo dok je imao puno posla. A to to, kad mi je otac umro, nisam rekao umro mi je otac bio je samo izgovor.
163

ROMAN

Brak je razveden. Prodavnica Zajanderud u potpunosti je pripala mojoj tetinoj, bivoj mi eni, a meni je samo isplaen odreen iznos kao razlika izmeu njene vrijednosti prole i ove godine. 20. Od porodice moje bive ene stiglo je pismoobavijest da se pribliava godinjica oeve smrti, odnosno podsjeanje da tog dana svakako doem u Isfahan. Kada sam primio pismo, do godinjice oeve smrti bila je preostala samo jedna no, a ja nisam bio dobro. Toliko nisam bio dobro da, i kada bih htio da idem, ne bih mogao. Povrh toga, ve je bilo kasno. Ili su pismo kasno poslali, ili je kasno stiglo; datum nije imalo. Vidio sam ga uvee, kada sam doao kui. Nisam znao ni da li e se obred odrati no uoi godinjice ukoliko uope bude obreda ili sutradan; kako god, jako sam se snudio. Poslije veere, kada su Haajar i Hamid zaspali, kao i prethodnih noi otiao sam u kuhinju, upalio svjetlo i sjeo da piem; ali, pisanje me nije htjelo. Vrtjelo mi se u glavi. Imao sam groznicu. Bila je peta no kako sam ostajao budan; preko dana od jutra do mraka lunjao sam teheranskim ulicama. Tog dana popodne svratio sam kod nekadanjeg efa i rekao mu da ovih noi piem jednu priu. Rekao je, kad god je zavrim da je i njemu dam da je proita, pa ako bude dobra dat e da se objavi. Ponekad je i on tampao knjige zbirke zadataka s rjeenjima, knjige za samostalno uenje, testove za prijemni ispit i sline stvari. Imao je mnogo poznanika meu izdavaima. Meutim, po meni je bilo malo vjerovatno da se ono to sam ja pisao nekome svidi. Te noi, proitao sam sve to sam dotad bio napisao. Vidio sam, skoro sve to sam elio napisati napisao sam, i vie mi nita nije padalo na pamet. Ustao sam, malo prohodao. Razmiljao o dobrim i loim stranama onog to sam uinio; no, vidio sam da nema svrhe, ili barem tada nije bilo vrijeme za razmiljanje. Bilo je rano. Htio sam oistiti glavu od svake misli i uobrazilje, od svega to se nije moglo vidjeti, uti, pomirisati i dotaknuti. Bilo mi je dosta svega. Nespavanje tih nekoliko noi me unitilo. 21. Prozor je zakripao i otvorio se. U kuhinju ue ledeni vjetar. Na tren sam se ukoio, oekujui da s vjetrom ue jo ko god; no, osjetih da se mrznem.
164

Kvaka na prozoru bila je zamrznuta a prozor se, od siline vjetra, teko zatvarao. Opet je zakripao, a kvaka se zatresla u mojoj ruci. Onda se vrsto zatvorio. Meutim, kripa je bila glasna i uplaio sam se da e se moji sustanari probuditi. Ugasio sam svjetlo kako ne bi primijetili da je neko u kuhinji, ako se probude. Vratio sam se pokraj prozora, da ga zatvorim ako se otvori, jer je opet kripao i inilo se da se ponovo otvara. Ba u tom asu, neto se zaulo pod mojim nogama. Nisam valjda zgazio bubavabu, pomislio sam, i zastao ba tamo gdje sam bio pored prozora da ne bih u mraku pogazio bubavabe. Razmiljao sam o tome da upalim svjetlo, kako bih vidio ispred sebe, kada se iz sobe zau neki zvuk; potom se u kripanje kuhinjskih vrata, koja se polahko otvorie. Pomislio sam, gotovo je jedan od sustanara me uhvatio na djelu. Da to barem bude Haajar, u sebi sam pomislio, poto Hamidu nije trebalo mnogo da se pone izrugivati, i sve to je govorio Haajaru govorio je i meni. A meni se to nimalo nije dopadalo. Ali, nije bilo druge; ko god da je bio, otvorio je vrata i ulazio je u kuhinju. Dobro sam osmotrio: u mraku pored vrata ukazala se oeva sjena. A-joj! Opet sanjam, rekoh. Upali svjetlo, prekida ti je blizu ruke!, viknuo sam. Ako je to neko od mojih sustanara, koga sam zamijenio s ocem, postat e jasno im upali svjetlo. Po zidu pokraj vrata rukama je nakratko traio prekida, dok ga nije naao i upalio svjetlo. Sada je bilo svijetlo da ne moe biti svjetlije, i jasno se moglo vidjeti da je to otac: u opeglanim hlaama i koulji kratkih rukava, sijede kose i glatko obrijan, stajao je pored kuhinjskih vrata i smijeio mi se. Izgledao je kao onih dana kada smo zajedno ili na rijeku. Zdravo, rekoh. Ree: ta radi ovdje? Prozor je bio otvoren; doao sam da ga zatvorim, rekoh. Ree: Ovdje je hladno; prehladit e se. Rekoh: Imam groznicu. Jako mi je loe. Odjeni neto. Pazi da se ne prehladi!, ree. Dobro, rekoh. Ugasio je svjetlo u kuhinji. Otili smo u sobu. Svjetlo u sobi bilo je upaljeno. Postelje su bile u uglu sobe, pospremljene i sloene. Haajar je sjedio u jednom uglu sobe i obuvao arape, a u drugom uglu Hamid se eljao pred ogledalom na ormaru. Na sredini sobe bila je prostrta sofra, s komadiima kruha rasutim po njoj, nekoliko olja aja, praznih ili dopola popijenih, i jednim tanjirom za sir. Bila je

to sofra od naeg pojedenog doruka. Otac me je posjeo na stolicu, ogrnuo me dekom i rekao: Dobro se umotaj! Dobro sam se umotao dekom i rekao Haajaru: Jesi li ranije vidio moga oca? Haajar podie glavu i s osmijehom ree: Neka ti san izdobri! I Hamid okrenu glavu i nasmija se. Otac je sjedio na podu, oslonjen na postelje. A ti, Hamid? Jesi li ti ranije vidio moga oca?, upitah. Hamid ree: Ja? Momak, ti kao da spava. Kako? Nema tu kako. To to govori ne prilii ovjeku koji je pri svijesti. Kako?, opet sam pitao. Ovaj put, Haajar ree: Nema tu kako. Tvoj je otac ovdje ve tri-etiri dana na gost. Malo vie. Sino je bila tano peta no, ree otac. Ja ti poznajem oca jo od djetinjstva. Bili smo komije, ree Hamid. Da. Tako je, rekoh. Hamid ree: A i otkad sam u Tehranu, kad god bih otiao u Isfahan obilazio bih ga. Ljubazno od tebe, ree otac. Sjeate se da sam, prije godinu-dvije, dolazio kod Vas? Ja se dobro sjeam, ree Hamid. Gdje?, upita otac. U Isfahanu. U Vaoj radnji. I? Bilo je prijepodne. Radili ste. A onda ste progovorili koju. Otac upita: ta sam rekao? Rekli ste: nikad se nemoj oeniti. Otac se nasmija. Pa ti se eni!, Haajar ree Hamidu. ta jo?, upita otac. Hamid ree: Kazali ste i jedan distih. Sad ga se ne sjeam. Sigurno je bio ovaj ena i adaha..., ree otac. Ahaa! Ba taj!, ree Hamid. Moete li kazati i ostatak distiha?, ree Haajar. Otac ree: ena i adaha bolje je da obje su u zemlji, Bolje je da svijet ist je od te obje neisti. Haajar zapisa. Hamid ree: Jo... Jo ste rekli: pij mnogo

ROMAN

mlaenice. Pogotovo poslije jela. Rekli ste: mlaenica ovjeku produuje ivot. Mlaenica uspavljuje, ree Haajar. Hamid ree: Sjeam se da ste jo rekli: cijeni svoju mladost. Kad ovjek ostari, vie nije nizata. Pa, to je jasno, ree otac. Hamid ree: Jo ste rekli: ovjek do trideseteetrdeste godine ide uzbrdo; onda krene nizbrdo. Zatim ste rekli: ja sam sada na nizbrdici. Sada?, ree otac. Malo je razmislio. Sada sam na ravnom putu. Ni na uzbrdici, ni na nizbrdici. Da li biste voljeli da ste na onoj svojoj nizbrdici?, upita Hamid. Otac ree: Ne. Ne. Volio bih da sam na uzbrdici. Samo na uzbrdici. Haajar se odjenuo. Zapisivao je. 22. Ustao sam i otiao u kuhinju. Htio sam da se probudim. Jutarnja svjetlost ula je u sobu. A i jutarnja cia. Prozor je bio otvoren. Zatvorio sam ga. vrsto. Rekoh, hvala Bogu da sam se izbavio iz tih ludorija. Ja, strunjak za snove, znao sam da je jutro u snu bilo znak buenja; kao hladnoa vode, kao mokrenje. Vratio sam se u sobu. Svjetlo u sobi bilo je jo uvijek upaljeno. Soba je bila osvijetljena; ne ba kao kuhinja, ali osvijetljena. Ona trojica jo uvijek su sjedila, svako na svom mjestu, a i sofra od doruka i dalje je stajala na podu. Haajar je neto pisao. Mene uhvati kaalj. Otac ree: Nije to nita. Bit e ti bolje. Samo se dobro utopli. Jako mi je loe, izgleda da sam se i prehladio, rekoh. Nita to nije. Mladalaka vatra sve zalijei, ree otac. Sjeo sam i opet se vrsto umotao u deku. Hamid ree: Momci, puno vam hvala! Uinili ste mi veliku uslugu. Neko vrijeme ostat u ovdje; onda u se, kad bude prilike, malo raspitati; moda pronaem neki vei stan. Kakvu uslugu?, upitao sam. Ree: Veliku! Ne govorim to iz utivosti. Ovih dana teko je pronai stan. Naravno, za vas dvojicu ovdje ima dovoljno mjesta; ali, za dvoje koji tek stupaju u brak jako je teko. I ti si, uo sam, u Isfahanu traio stan. Zasigurno zna koliko je teko. Ne znam o emu govori, rekoh. Hamid se nasmija. Ti kao da ba i nisi pri istoj! Okrenu se prema mom ocu. I Haajar je
BEHAR105106

pogledao, da vidi smiju li se i oni. Posmatrali su me i smijali se. Mene ste nali zafrkavati?, rekoh. Hamid suspregnu smijeh i ree im: Hajde da mu kaemo. Mora da je toliko rasijan da je zaboravio na sve dogovore. Potom se okrenu prema meni. Dobro me sluaj! Ti ide s ocem u Isfahan. Dogovor je i da Haajar ostatak poeme napie kod svoje kue. A ja u svoju enu dovesti ovdje. Sa sreom!, ree otac. Haajar ree: Mora smisliti neko rjeenje za ove bubavabe. Jeste li ovdje uvijek imali bubavabe?, upita otac. Hamid ree: Ne. tavie, sada i nije sezona bubavaba. Ali, eto, u ovim rupama od stanova... Ne, neko vrijeme nismo imali bubavabe, ree Haajar. Ljeti bubavaba ima svuda; no, kada zahladi... Pogledao je Hamida i oprezno rekao: Pravo da Vam kaem, pojavile su se ovih zadnjih nekoliko noi. Zadnjih nekoliko noi?, ree otac. Reci od dana kad sam ja doao, olakaj sebi! Sva trojica prasnue u smijeh. Hamid ree: Bubavabe su moja briga! Kad vi odete, ja u ih sam srediti. Ali ja ne idem, rekoh. Ne ide?, s osmijehom ree Hamid. Otac ree: Sine, nema druge. Morate se pomiriti. Poslali su me iz Isfahana da te vratim. Nemoj uiniti nita to e ti ocu ukaljati obraz. Neu se pomiriti sa enom, rekoh. U redu, nemoj se pomiriti; ali, vrati se, ree otac. Hamid opet ree: Momci, puno vam hvala. ena i ja nikada neemo zaboraviti vau uslugu. Okrenuo sam se prema ocu i upitao: Tata, je li istina da je majka zbog tebe presvisnula i umrla? Otac ree: Ne. Ja sam presvisnuo zbog tvoje majke. Ali, kad si ti umro majka nije bila iva. Nije. Ali sam je svaku no sanjao. I ja tebe sanjam svaku no. Onda pazi da ne presvisne! Prasnue u smijeh. ta ti to pie?, viknuo sam na Haajara. Ovo to priamo, ree. I ta e s tim?, upitah. Ree: Moda e mi biti od koristi. Za ta?

Za moju poeziju. Za poemu koju pie? Da. Moe li nam proitati jedan dio, iz dijelova koje dosad nisi itao? Da, naravno, ree Haajar. Ustade i sa stola podie pregrt papira. Neko vrijeme je traio, a onda je iz papira izvukao jedan list. Iz dijelova koje dosad nisi itao, ponovo rekoh. Haajar ree: Dobro. Ovo ti dosad nisam itao. Sjede na stolicu i prvo saeka da se svi utiaju; zatim isturi prsa i poe da ita: Od mosta do mosta, Sijosepol, Hadu... Taram-taram-tam-taam! Bio je to Hamid, koji je davao ritam. Otac prasnu u smijeh. ... do kraja rijeke... ... do kraja rijeke..., ponovi Hamid, poe da pljee i ree: Bravo! Ovo je bilo izvrsno! I otac zapljeska, mislei da je itanje poezije time zavreno; no, Haajar je sve jednako itao i otac vie nije zapljeskao, ali se valjao od smijeha. Buno pljeskanje i smijeh njih dvojice nisu mi doputali da ujem ta to Haajar ita, poto je on i dalje itao ne obazirui se na njih. Nastojao je da ita glasno, ali galama njih dvojice bila je vea, tako da sam s mukom uo ovih nekoliko zadnjih rijei: Movara tamo je, onima to na rijeku se zaputie, bremenita i uzburkana. Vie nije itao. Podigao je glavu s papira i nasmijeio se. Bilo je jasno da je proitao ono to je elio proitati, i nije pridavao znaaj tome da li ga je neko sluao ili nije. Otac je s mukom suspregnuo smijeh; potrljao je oi, vlane od suza, i rekao: Svaka ast! Htio sam neto pitati, kako bih pokazao da sam barem ja sluao. ta si htio rei onim tamo je?, upitah. Ree: Nita. Zar je mogue? Prvo ti kai ta eli rei tom priom koju pie. Ja? Da, ti. Kojom priom? Priom koju su pisao ovih nekoliko noi. Misli da ja ne znam? Pravio sam se da spavam, kako bi ti mogao na miru raditi.
165

ROMAN

Bilo je oito da je to rekao iz ljutnje. Mislio je da i ja hou da ga zafrkavam, pa je uzvraao otkrivajui moju tajnu. 23. Sklopio sam oi i neko vrijeme drao ih sklopljene. I drao ih sklopljene. Toliko sam ih drao sklopljene da su mi kapci oteali, i hvatao me je san. Znao sam, ako je ovo san i ako me u ovom snu uhvati san, i kad se probudim iz drugog sna jo uvijek u biti u prvome, i moram se i iz njega probuditi. Ne smijem dopustiti da me san uhvati. Otvorio sam oi i vidio oca. Zdravog, jakog, bezbrinog. Jo uvijek se smijao. Rekoh: Pravo kai jesi li ti iv? Da. iv sam, ree uvjereno. Ustao je i pokazao mi se, od glave do pete. Micao se. Imao je zapreminu. Doi, provjeri!, ree. Ustao sam. Dodirnuo sam ga. Omirisao ga. Nije mirisao na mrtvaca. S osmijehom ree: Hoe da idemo na rijeku? Otkud ovdje rijeka? Ovo je Teheran, rekoh. Uvjereno ree: Provjeri! Otiao je do vrata. Pored vrata je zastao, ekajui me. Bacio sam deku. Preko odjee sam navukao kaput i izali smo na vrata. Da sam spavao, sad kada smo izlazili napolje, na ovoj hladnoi s poetka jutra, probudio bih se; meutim, izali smo, bilo je jako hladno, a jutarnja svjetlost veoma otra; no, nisam se probudio. Dakle bio sam budan, a ovjek koji je pored mene hodao ulicom uistinu je bio moj otac. U koulji kratkih rukava. U ovo doba godine. U ovo doba dana. Na ovom vremenu. Na ovoj svjetlosti koja donosi uvjerenost. Upitao sam: Zato nisi odjenuo sako? Ne treba. Uope mi nije hladno, ree. Kuda emo?, upitah. Idemo u Lalezar23, ree. Pitao sam: Zato tamo? Imam posla, ree. Kakvog posla?, upitah. Ne pitaj!, ree. Mnogo volim taj kraj. Moj Teheran je tamo. Raskre Kont, ulice Lalezar, Eslambul, Ferdusi, Sadi, Mohberoddoule, Manuehri samo taj kraj dobro poznajem. Bilo je toliko rano da uope nije bilo taksija.

Jedan dotrajao Opel 61 stade nam pred noge. Odvezao nas je prema ulici Ferdusi. Sjeli smo pozadi. Usputne ulice bilo su potpuno puste. Nastojao sam da ne gledam oca, ne bi li ga nestalo. U retrovizoru, pogled mi pade na vozaa Opela: bio je to moj nekadanji ef. Pozdravili smo se, predstavio sam mu oca. Ona velika grba koju je imao, i nizak stas, za volanom se nisu previe primjeivali. Sigurno je neto stavio pod sebe kako bi se podigao, a i tako mu je glava dosezala tek visinu volana. Rekao je da taksira rano izjutra i krajem veeri jer su ulice tada puste a trokovi na enu i dijete veliki, i ovjek se mora dovijati kako god moe. Okrenuo je glavu prema meni i kazao: Rekao sam ti koliko je volim. Da, sjeam se, rekoh. Pitao me je za enu i rekao: Pozdravi je! Svakako, rekoh. Izali smo na poetku ulice Manuehri. Nije htio uzeti novac. Htio je da bude ljubazan. No, tekom mukom uspjeli smo mu platiti. 24. Zali smo u ulicu Manuehri. Ti ree, ovdje ima posla?, rekoh. Ree: Da. Poi za mnom! Kae, poznaje ovaj kraj?, rekoh. S osmijehom ree: Ovaj kraj poznajem kao vlastiti dep. Onaj kraj, malo prema gore, ne poznajem, ali ovaj poznajem i bolje od tebe. Iao je naprijed i bio ivahniji i raspoloeniji nego ikad (nego svih onih jutara kada smo zajedno ili na rijeku). Obuze me smijeh. Zato se smije?, upita. Rekoh: Koji si ti prepredenjak! itavu jednu godinu svi smo mislili da si umro; ali, ti si zaista iv. Zar ne? Naravno da sam iv. Zar ne vidi? Stigli smo do jednog proirenja i ulica se zavrila. Bili smo na obali rijeke. Tano naspram nas, na drugoj obali rijeke, bilo je drvee s isprepletenim kronjama, a iza drvea se uzdizala visoka planina otrog vrha koju sam brzo prepoznao: bila je to naa planina Soffe. Rekoh: E! Pa, ovo je naa rijeka! Ree: ta je tebi? Ovo je raskre Kont. A ovo je ulica Lalezar. Rekao sam da ovaj kraj poznajem bolje od tebe! Pogleda oko sebe i ree: Odavde imam mnogo uspomena. itav jedan ivot proveo sam ovdje. Sunce se podizalo s nae lijeve strane, od

23

Ulica u Teheranu. (Prim. prev.)

kraja rijeke, iz pravca movare. Skrenuli smo udesno. Napravili smo nekoliko koraka. Ree: Za vrijeme rata drugog rata, naravno; Drugog svjetskog rata, a ne ovih ratova koje sada vidi... Da? Za vrijeme rata, ovdje je bila jedna kafana. Gdje? Tano ovdje. Vrhom cipele povukao je liniju po zemlji. Potom je izuo cipele i arape, skinuo koulju i hlae, i sjeo na kamen koji je stajao pored linije. Rekao mi je da i ja sjednem kraj njega. Skinuo sam kaput koji sam nosio i bacio ga na zemlju. Bio je to Hamidov kaput. Postalo mi je hladno. Htio sam da ga obuem. Predomislio sam se. Morao sam dopustiti da mi postane hladno, to hladnije. Jo se moglo posmatrati Sunce; jo uvijek nije prejako sijalo. Ali, od Sunca ovjek nita nema. Sunce je Sunce. Sunce Zajanderuda; Sunce Lalezara. Sva su Sunca jednaka. I?, rekoh. Bila je tano ovdje. Nekoliko stepenica vodilo je nanie. U njoj je sluen veoma dobar kebab. Bila je poznata u itavom Teheranu. Ovdje je pjevala jedna pjevaica iz Poljske. Imala je predivan glas. Moda su zbog njenog glasa kebabi ovdje bili tako ukusni. U to vrijeme bio sam u Teheranu. Bio sam, otprilike, tvojih godina. Doao sam bio u Teheran da traim posao, mada je u Isfahanu bilo mnogo posla; ali, za onamo me nita nije vezalo. Mrzio sam Isfahan. Mrzio sam krojaki zanat... A rijeku? ... Kad god sam imao para, odlazio bih u tu kafanu. Jeo sam kebab i sluao glas te Poljakinje. Toliko sam dolazio ovdje da sam se sprijateljio s Poljakinjom. Ovdje nije imala nikoga. Oca, majku, mua i djecu ubili su joj Nijemci, i samo je ona uspjela da pobjegne i doe u Iran. U to vrijeme, kad sam ja bio tvoje dobi, ona je imala trideset godina. Bila je vrlo prijazna i topla ena. Po dobroti joj nije bilo ravne. Ja nisam bio tako dobar, ali slagali smo se. Tano je da sam bio mlai od nje, i da je ona, spram iranskih ena, bila via; ali, ni ja nisam bio kakav sam sad. Imao sam figuru kao dvije tvoje. Bili smo priblino iste visine. ivjela je sama. Silno je voljela Poljsku. Znala je tek nekoliko rijei perzijskog, ali i s tih nekoliko rijei objasnila mi je kako je ivjela prije nego to je dola u Iran; kakav je odnos imala s muem; kako su Nijemci, kada su napali, poinili masovna ubistva. S tih nekoliko rijei rekla bi sve to je eljela da kae. Pokazivala mi je fotografije mua, djece, Varave i

166

ROMAN

drugih gradova u Poljskoj. Sve pjesme koje je pjevala ticale su se Poljske, veinom poljskih rijeka. Jo uvijek se sjeam imena jedne od tih rijeka rijeke Visle, koja tee kroz Varavu. Toliko je obilna vodom da po njoj plove i brodovi. Uliva se u more. Tamo se sve rijeke ulijevaju u more. Rekao sam, i mi imamo jednu rijeku koja se ulijeva u movaru. Silno sam elio da je odvedem tamo i pokaem joj rijeku, ali nisam uspio. Prije nego se ukazala prilika, rat se zavrio i ona se vratila u Poljsku. ta bi ovjek. Voljela je Poljsku. A i ja sam se vratio u Isfahan. I ti si volio Isfahan? Ne. Mrzio sam ga. Ali, Poljakinja vie nije bila ovdje; zato bih onda ostao u Teheranu? Kamo sree da si otiao s njom. Ili da je ona s tobom dola u Isfahan. Ne bi ilo, dragi moj. Ona je bila Poljakinja, a ja Isfahanac; ona pjevaica, a ja... Ta, jo nisi bio postao kroja. Ne. Ali, otac mi je bio kroja. Kad je Poljakinja otila, i ja sam se vratio u Isfahan i postao kroja. teta. Krojaki zanat me je postarao. Dobro je da si

izgubio radnju. Izgubio? Zabadava! Utrapili su ti kerku kako bi ti uzeli radnju. Dobro su te nasankali. Ali, nema veze. Ja od te radnje nisam vidio nikakva dobra; ne bi ni ti. Ja neu ostariti? Nasmijao se. Ustao sam. Nego, jesi li to stvarno ti?, upitah. Da. Naravno da jesam, ree s osmijehom. Rekoh: Kai mi istinu. Zato bih ti lagao?, ree. Spava li ili si budan?, upitah. Ree: Kakvo je to pitanje? Prije minut si pitao jesam li mrtav ili iv; sad pita spavam li ili sam budan. ta hoe time rei? Rekoh: Pa, dobro. A ja? Spavam li ili sam budan? Otkud ja znam?, ree. Pitaj sebe. Ne znam, rekoh. Kako to?, upita. Rekoh: Hajde da provjerimo! Hajde!, ree.

Opali mi amar!, rekoh. Opalio mi je amar. Nita se nije promijenilo. Bio sam na istom mjestu. S ocem. U ulici Lalezar. Na obali rijeke Zajanderud. Iznad stepenica koje su prije nekih etrdeset godina vodile prema jednoj kafani u podrumu. Poskoio sam. Opet se nita nije promijenilo. Bio sam na istom mjestu. I otac je. Pomokrio sam se. Ba tako je bilo. Mokrih hlaa stajao sam na istom mjestu. A otac se vrtio u krug, kako to rade pahlevani. Opet sam poskoio. Poeo sam da trim. Skakao sam i trao. Bacio sam se u vodu. Zaronio sam. Voda mi je prela preko glave. Iao sam sve dublje. Koliko god dublje sam iao, noge mi nisu dosezale dno. I tako sam iao sve dublje i dublje, i to god sam dublje iao voda je postajala sve toplija. Na samom dnu, voda je bila topla tano po mjeri po mjeri moga tijela. Kada sam stigao na dno, u mojim je uima bio samo zvuk pjesme neke ene. Zvuk neke neobine pjesme iz daleka. Novembar 1981.

Biljeka o piscu
Dafar Modarres Sadeki (afar Modarres Sdeq) roen je 1954. u Isfahanu, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu. 1972. upisao je studij engleskog jezika i knjievnosti na Univerzitetu Teheran. Njegova prva kratka pria objavljena je 1973. u mjesenom asopisu Rudaki (Rdak). Prva njegova zbirka, koja sadri osam kratkih pria i nosi naslov Djeca se ne igraju (Baeh bz namkonand), objavljena je 1977. Iste godine napisao je novelu pod naslovom Predstava (Namye), koja je objavljena u ljeto 1980. Osim dviju navedenih knjiga, objavio je jo etiri zbirke kratkih pria i jedanaest romana. Zbirke kratkih pria: - Sudbina drugih i druge prie (Qesmat-e dgarwa dstnh-ye dgar) (1985.) - Dvanaest pria (Dawzdah dstn) (1990.) - Na moru, odmor i sloboda (Kenr-e dary, moraxxas wa zd) (1997.) - S onu stranu ulice (n taraf-e xiybn) (2001.) Romani: - Movara (Gwxn) (1983.) - Balon Mehta (Blon-e Meht) (1989.) - Carevo putovanje (Safar-e kasr) (1989.) - Nigdjegrad (Nko bd) (1990.) - Konjska glava (Kalle-ye asb) (1991.)

- Sauesnik u zloinu (ark-e orm) (1993.) - Predstavka (Arz-e hl) (1997.) - ahkelid (hkeld) (1999.) - Budan sam do jutra (Man t sobh bdram) (2003.) - Voda i zemlja (b o xk) (2005.) Romani Carevo putovanje, Konjska glava i Sauesnik u zloinu ine trilogiju. Osim pisanja kratkih pria i romana, bavi se jo i prevoenjem, te prireivanjem za tampu klasinih tekstova na perzijskom jeziku. 1992. pod naslovom Lutrija, ehov i druge prie (Ltr, exow wa dstnh-ye dgar) objavio je prijevod na perzijski jezik zbirke koja sadri sedam kratkih pria od Shirley Jackson, Anne Tyler, Ann Beattie, Johna Updike-a, Raimonda Carvera, Tobiasa Wollfa i Kazuo Ishiguro-a. Dosada je priredio za tampu sedam klasinih tekstova na perzijskom jeziku. To su: - Prijevod Tabarijevog Tefsira (Tarome-ye tafsr-e Tabar) - Rumijeva kazivanja (Maqlt-e Mouln) - emsova kazivanja (Maqlt-e ams) - Historija Sistana (Trx-e Sstn) - ivotopis Allahovog poslanika (Srat-e Raslollh) - Knjiga o udesima (Ayebnme) - Kazivanja ejh Iraka (Qesseh-ye eix-e erq) - Historija po Bejhakiju (Trx-e Beihaq)

BEHAR105106

167

BERIET RIJEI

Ima pojedinaca u ovoj zemlji, ak i meu lingvistima, koji smatraju da su turcizmi u naem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati. Evo kako bi oni pjevali prelijepu antievu Eminu:

Sino kad se vratih iz toplog javnog kupatila, Prooh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve. Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina, Sa vrom u ruci stajae Emina. Isuse to je lijepa! Tako mi Islamske vjere, Stid je ne bi bilo da je kod imperatora! Pa jo kada ee i pleima kree... Ni zapis uitelja Islamske kole vie mi pomo nee! Ja je uljudno pozdravih, al moje mi Islamske vjere Nije htjela ni da uje lijepa Emina, No u srebren vr zahitila vode Pa po vrtu rue zalivati ode; S grana vjetar zapuhnu pa niz plei puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko Hyacinthus orientalis plavi, A ja doivjeh blai vertigo u glavi! Malo ne posrnuh, Islamske mi vjere, No meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti mari, bezobraznica jedna, to za njome crkoh!... Midhat Rianovi