You are on page 1of 36

Urednik Enver Krivac Kolaž na naslovnici Ana Ogrizović © Moris Mateljan, 2012.-2013.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE RIJEKA pod brojem 121230065 ISBN 978-953-339-000-0 (ICR) ISBN 978-953-7780-11-1 (Studio TiM)

Moris Mateljan

BIZARGONAUTI

Rijeka 2013.

18 mogućih odgovora na pitanje – tko je Moris Mateljan?

Govoreći o svom bratu Morrisu, Tess je rekla: “Njega noć uvijek iznenadi. On ne vjeruje da može zanoćiti.” (Raymond Carver, Džepovi njegova ogrtača natrpani bilješkama, iz ‘Nova staza do vodopada’, 1989) Hvala Carveru na svemu što je ikad napisao i na bratu njegove Tess Gallagher koji se zove isto kao moj brat po umjetnosti o kojem ću pokušati reći dvije, tri, osamnaest, i koji, isto kao Tessin brat, ima poseban odnos s noću. Moris Mateljan tad je pjesnički najaktivniji. Znači, Moris Mateljan je 1) vesperTin. Ne znam je li uvijek bilo tako. Poeziju je počeo pisati u srednjoj školi i bila je grozna. Vremenom je odustao od patetike i forsirane rime, ali i danas ima punu vreću soneta koje ne namjerava objaviti osim ako se Zemlja ne otkotrlja unazad stotinjak godina. Za rane bolesti je najzaslužniji Antun Gustav Matoš u čijoj je ritmici uživao. Kao kontrapunkt tome poslužila mu je knjižica riječkog književnog kruga u kojemu su objavljivali Urem, Cuculić, Jurković, Ogurlić, Mušćet i ostatak ondašnje riječke scene. Svaka zmija nađe svoga zmaja. Znači, Moris Mateljan je 2) rezultat. Objavljivao je u Rivalu, Ižeu i Zarezu, u vremenskom razdoblju od dobrih petnaestak godina. Tako da, ako hoćete, pripada književnom krugu „ižeovaca“, povijesno još uvijek nezapisanoj ekipi koja je šarmantno mlatila praznu slamu sredinom devedesetih, u vremenu dok je Rival umirao, a u književnosti u hrvatskom mladom poraću vladala posvemašnja letargija. Ili što je već vladalo. Znači, Moris Mateljan 3) nije početnik.
5

On je 4) patološki ne-laktaš. Zato smo i čekali toliko dugo na ovu debitantsku zbirku, ili bolje rečeno, presjek dosadašnjih najboljih trenutaka. Možda se to ne bi ni dogodilo da ga put nije naveo u emigraciju i da nije dobar dio svog života proveo (i još to čini) udarajući po instrumentima po svakojakim riječkim rock-sastavima. Osim što se voli deklarirati kao 5) glazbenik, možemo ga zvati i 6) predanim fanom. Eksplicitne ili skrivene reference na Reeda, Cohena, Kamova, Dizdara i Juru Iskru, u novije vrijeme i Cummingsa, dokazuju i taj šum na srcu. Od prozaista je lud za Harmsom i Lemom. Odrastao je na Politikinom Zabavniku, Alanu Fordu i Marti Misteriji, a znanstvenofantastični žanr mu zauzima najveću kubikažu srca. Dva puta spomenuti srce na tako malom prostoru, znači, Moris Mateljan je i 7) srčan. Njegovi najčešći motivi su ljubav, erotika, religioznost, urbanoruralni kontrasti, iako često zalazi u refleksno-transcendentalnowhatever vode. 8) Arhetipski ljubavnik. 9) Komentator društva. Neke pjesme su inspirirane povijesnim faktima ili specifičnim geolokalitetima, kao što su Makedonija, Arktik, bitka kod Kealakekue ili černobilska katastrofa. 10) Stara duša koja zna nove trikove. 11) Wanderlust manijak. On je i 12) žongler stihovima. Često se razbacuje aliteracijama, asonancama i drugim nasljeđima. Rima mu je daleko od nepoznate, ali je 13) predano pažljiv da izričaj bude originalan. Emotivnost, ponekad ekstrapolirana u okrutnost, je sveprisutna. Isto tako, ornamentika (ne u baroknom smislu, zaboga) i domišljatost rečenice bitniji su mu od fabularnosti. Što se pak simbolizma i transsimbolizma tiče, tu uvijek vrluda kao 14) mačak oko v.k. Gdjekad se priklanja grafičkim rješenjima. Voli govoriti da interpunkciju koristi kao pametna i lijepa žena šminku: iznimno rijetko, ali kad je tu, ostavi traga. 15) Pametnjaković. Voli teatralnost, mrvicu patetike i više nego mrvicu pretencioznosti. Ovo sa lako može vidjeti u njegovim čitanjima na književnim susretima. Moris Mateljan je 16) izvrstan performer. Bizarni argonauti u ovoj knjizi krvna su slika Mateljana kao 17) pjesnika. Ovo je njegova prva knjiga poezije, prva knjiga bilo
6

kakvog vrištanja ili šaptanja u svijet pa se voli pozivati na Stephena Leacocka koji je debitirao u 37-oj. No, ispod novog, nedjeljnog odijela prve knjige, ona je, ustvari, privatni inventar spreman za podjelu, osobna panorama, zaobilazna hrestomatija, popis za kupovinu, poštena the best of kompilacija i intimna antologija. Antologija dolazi od riječi anthos, cvijet i legein, izabrati. Neka branje (noćnog) cvijeća započne. You’re in for a treat. Žao mi je, nemam pojma tko je 18) Moris Mateljan. Enver Krivac

7

razočarajmo se zajedno

priče putnika
jedro je, u kombinaciji sa strpljenjem, najsavršeniji izum

Malina1

da mi je samo jednom otputovati (2780 milja, hvala Google Earth) u zemlju kitova i danskih helikoptera siromašnu kupinama a bogatu slovom q prebijel je snijeg oslijepit ćeš precrna je kosa potonut ćeš sa ženom ne previše lijepom u staroj daščari zagušljivoj od tuljanova sala naučio bih u hladnoći cijeniti toplinu pa neka se smiju u saunama i upiru uparenim prstom vidi onaj smiješni hrvat i njegov hrbat protrljanog nosa

1

Malina, inuitska boginja Sunca 11

***

moja najjača bura na moru ikad proživljena začudo nije kosila barku već je mene pljosnatog vjetrokaza okretala u krug lijevo pa desno cvilim nepodmazan ako me čuju drugi ribari ako me vide drugi ribari ravnat će se po meni kao po semaforu posejdonovom bože koliki stid neću ne želim biti policajac nikome

12

sol

prodire li vlaga u kamen ili se sol morima doda nikad ne saznaš što je jače stijena ili voda

13

kako otkriti Makedoniju

prati moj prst vidiš li kornjaču koja nestaje na rubu močvare nisam ja onaj koji će ti zamjeriti ako ispustiš pletivo kad me vidiš prikazat ćeš mi druge vezove plemenske tajne i frulice dodir moje kose i rastapanje pregršti dopuštaš mi izbor Makedonijo meandri baš tvojeg Vardara dopuštaju ugriz mog truda obećaj mi ognjište u vrbiku sretnu starost moj sin Makedon noktima da lovi ribu obećaj mi tek ubranu gorku lobodu orošenu svađavim studencima razumiješ me sad je trenutak da priđem ideš sa mnom Makedonijo sa mnom zaplivaj po močvari to je umilnost dodira vječnosti idem u Makedoniju ideš sa mnom izgubimo se u agori

14

***

kad me budu ženili ošamarit će me punašne snahe i sve krvave svekrve kad me budu ženili u ničijem selu poštovat ću rituale gol se valjati po bijelome igrati, podvriskivati s prijateljem snijegom u bistrini neoskrnavljene mi stražnjice moja seoska mlada rošava nasmiješena pod čipkom curkom krvavu oplakuje trudnoću ukliještena sušicom kad me budu ženili stihove ću kazivati obasjane ganutljivom iskrenošću seljačića ples u katarzi Baganove violine gudala i volovske zaprege da ne vele ljudi da vrijeđam ponos djevera križajući moje gradove i onu najdublju golotinju

15

Sibir

iako sam muško ne želim tvoje tange ne želim tvoje tajne djevuško želim tvoje tajge

16

poklon

polarni biseri su mučali na snijegu bijelo na bijelom sedef južnije mnogo kopnenije i ja vruć i ja gol (otkud ovdje?) plešem u polarnoj pustinji znoj sublimira tišina se rađa ovaj put vječna milujem bisere (sedef južnije. zanemarivo) gol režem hladnoću dotična me reže dotiče skačem bolno hladno visoko transformiram se odjekujem u golotinji ćelav sam polarni sam biser

17

s tvojim pruskim imenom

opet ću sjesti i pružiti ti ruku hipnotičkiju od geometrije postrojene regimente opet ću reći drago mi je doista i prasnuti od smijeha u nebesa, hindenburški

18

Banksy

posvetio bih ti pjesmu Banksy pa bih ju nasprejao na vrata javnog WCa ali ne znam što reći ne znam rimu na Banksy jedino Skunk Anansie a to je glupo posvetio bih ti pjesmu Banksy suvremenu urbanu avangardnu bez interpunkcije i s puno ubačenih slika zapravo toliko avangardnu da uopće nema teksta već samo slika štakora majmuna vojnika simbola antiutopije i ljudske gluposti (čekaj malo Banksy bolji si pjesnik od mene) posvetio bih ti pjesmu Banksy ali ne znam rimu na Banksy jedino Nensi ali ne znam ni jednu osim Brlek a ni nju ne znam ti tamo u Bristolu sigurno ih znaš nekoliko

19

Reaktor 4

Ponomarenko sprženih leđa; na ustima krvava pjena.
(U našem poduzeću tijela su u smrti toplija nego dok se kreću.)

Tarašvili je shvatio kad je u tuš-kabini povratio. Uzalud respiratori, uzalud tablete kalijevog jodida. Uzalud jer peče jače od stida.

20

euharistija2

na vrhu planine u trupu neki su u trupu neki su zbog

trup aviona trupla preživali trupla preživjeli

2

Fuerza Aérea Uruguaya, let 571, 1972. 21

preplav je sumrak

preplav je sumrak potopio moj ljetni hipokampus rikošetiran od njenih ilirskih očiju duboko dubljen u njeno grlo urlik urlik što para žareće željezo kolosijeka kočnica mos bëj vrasje, mos bëj tradhti bashkëshortore na moj urlaub pak urlaju njene propupale grudi iz pijeska poput sedamsto hiljada bunkera

22

Kealakekua

moju jedrilicu ne resi cerada s brojem telefona i popustom za turističke obilaske njom ne kroče pohotnice željne novčanika skipera jedina žena na palubi je Jamajčanka koja se smije na boci ruma ne zrači aureolom razmetljivih offshore kompanija ipak svatko tko je ikad osjetio utjehu drvenih polica u tajnama prašnjavih antikvarijata zadrhti kad ju vidi njena se nosivost ne mjeri u bruto registarskim tonama već u molitvama putnika da teret ne potone ona nema uređaj koji vraća elektronski odjek od sjenki dubinskih kolosa pa ipak njena kolomba dvaput je dodirnula Krakena ti ne znaš da je drvo njezinog tijela od nikaragvanskog cedra koji flamenco gitarama daje zvuk šutnute kante ti ne znaš da glasnije od svih ljubavnika nas dvoje stenjemo stežući konopce u oluji ti ne znaš za povijest njezinog imena niti znaš za ranu koju je atlantskoj krvi prouzročilo pacifičko koplje otići ćemo ona i ja ovih dana iza tamnoplavog obzora gdje svaka kratkovalna radio stanica ustupa simfoniju mrmoru svemira
23

tamo gdje plankton bliješti na površini gdje se bioluminiscencija skuplja oko trupa zasljepljujuća od bogojavljanja i tada u noći gledat ću matičnu luku visoko na zemaljskom svodu

24

ne dajte pjesnicima putovati

ne dajte pjesnicima putovati, uvijek naslove pjesmu imenom grada u kojem su bili, obavezno ubace toponim u stih, glavni gradski trg ili slavnu kavanu koji nespretno rezoniraju s ostalim njihovih stihovima. u Parku ruža u Timişoari pomislih: statuu Oscara Wildea bi trebalo iz Dublina premjestiti ovdje.

25

do, re, mi, fa, sol, la, ti, libido
ljudi prepričavaju ono što ne odobravaju s najvećim žarom

Lou Reed

žena pa nazovimo ju ženom koju želim, želim s velikim ž većim od žilvernovskih vojaža je žalosno žgoljava toliko da nema grudi ma kakve grudi pa topi se svaka uzbibanost u sobiboru ramena tako koščata tako špicasta niču šišmiševa krila s demona gotičkih katedrala usne krive oči ogromne tamne a svih boja u jezeru bareli izlivenih tankera noge krive bez srama nose flamenco haljinu ona to može ima iznad očiju crne gusjenice uvijek je na fotografiji ispred ciglastog zida na kojem sprejem piše heroina nije toga ni svjesna ma vraga nije žrtve joj se prinose tehnikom davljenja fenderovim žicama s njom kročim kroz hotelske sobe
29

amfetamin art a ako me takva ikada bude ako me ikada ako me jedino na tebe neću biti ljubomoran Lou

30

uspavanka za suprugu

onakvo prijestolje kakvo je imao onaj kralj sjećaš se takvo isto sada nije prisutno niti u crtićima a odakle bismo inače spoznavali? spavaj

31

kontrapunkt

ponekad si vinilno popločana pop muzikom popodnevima poštujem tvoju slobodu gurkajući jezičac naših uloga pjevajući u kupaonici toccatu i centrifugu

32

***

najbitniji muški spolni organi koji rastu su prepuni vena to su šake koje drobe ženska ramena pod njima najbitniji ženski spolni organi koji se šire su prepuni vlage to su oči koje gledaju u muške oči krvave poput rupica zmijskog ugriza zajedno oči i šake onemoćale od pokreta postaju najslađe štake

33

***

shvaćen sam iz leprinih virova i nema tog autobusa koji bi ti mogao spaliti potpericu na anđeoskom krilu svagdašnji te amuleti priječe da dostaješ meni meni ili kući tvoja rublja plaze kutove jedu udvornike boršč mi nude a ja ne mirišem

34

aleluja

tvoja slina ima okus na večeru na koju sam te pozvao i na duhan i na samu sebe koža je gorka i slana ima nekakav primjes zemlje na očima maskara je suha poput stolnog vina s mrvicama portugalskog pluta tvoje šake u mojem autu imaju okus kože znoja i pupoljak metala karoserije da skupim tvoje okuse u slatkiš i zapakiram ga u kutijicu ambalaža bi bila starinska metalna sa šarkama koje škripe svaki put kad pjevaš cohenovu aleluja čelično plava poput neba iznad sjevernih ribara s nitima vaginalno žutog ↑ sve to prodavalo bi se u malim slastičarnama predratno nevine austrije
35

koje danas postoje jedino u kulisama hollywooda prodavač sa stoljetnim zaliscima mudrosti proučava me u mojoj filmskoj ulozi života žanr je mjuzikl imam svoju numeru okusne mi bradavice na jeziku ponovo pjevaju cohenovu aleluja

36