ANALI

Gazi Husrev-begove
biblioteke
KNJIGA VII-VIII
2
REDAKCIONI ODBOR
Mehmed ć Mahmud ć dr Jusuf ć Abdurahman ć
GLAVNI l ODGOVORNI UREDNIK:
Abdurahman ć
č urednik:
Mahmud ć
Naslovna strana: Ismet ć
Kal igrafska dekoracija na naslovnoj strani kopija je natpisa
Osman Šehdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi
Husrev-begove biblioteke)
Č Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pariške komune 4.
Ovaj č štampan je uz finansijsku ć
č zajednice za č rad SRBiH.
štampa: NISRO đ Sarajevo. Za štampariju: graf. inž. Petar Skert
YU ISSN 0360-1418
A N A L I
GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE
Knjiga VII-VIII
Sarajevo, 1982.
Omer š ć
HADŽI MUHAMED SEJFUDIN, ŠEJH SEJFIJA-
P JESNI K IZ SARAJE V A*
Veliki je broj književnih radova iz č islamskog misticizma (tesavvuO na
orijentalnim jezicima, uglavnom turskom, koje su pisali bosanski muslimani. Svi oni,
skoro bez izuzetka, bili su pripadnici pojedinih derviških redova. Oni su bili uz to i pod
utjecajem perzijskih klasika, č su djela č i č na privatnim sastancima,
koji su održavani po ć pojedinaca, tekijama i drugim mjestima. Na radove
naših ljudi iz toga č kao i na ostale radove ukazali su dr Safvet-beg š ć
šejh Sejfudin Kemura i h. Mehmed ž ć

đ istaknute pisce poznate po
radovima č sadržaja i javnom radu spadaju:
Šejh Hamza- bajramija, njegove pristaše prozvane po njemu hamzevijama, umro
964./1557. g.
2
)
Bali efendija, šejh bajramijskog reda, č s Hasan Kafi efendijom
š č u istrebljenju spomenutih hamzevija u Bosni, umro 990./1582. g.
3
)
•u književnoj ostavštini prof Omera š ć (umro 10.IV 1972.) đ je i ovaj
rad. Obzirom na njegovu vrijednost, donosimo ga u ovom broju Anala. Rad je nastao
prije nego je štampana Knjifevnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim
jezicima od dr Hazima ć Otuda nije nigdje ni citirana. Gdje god je u bilješci
·naveden samo dr S. š ć to se odno'Si na njegove Bošnjake i Hercegovce u islamskoj
knjifevnosti, a gdje, opet, samo M. ž ć odnosi se na njegov Knjifevni rad
č muslimana. Broj iza prezimena je stranica na kojoj se nalazi
odnosni .podatak. I sve kasnije što je napisano iz ove oblasti, nije ovdje navedeno.
l) Dr S. š ć Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912; Serbokroatische
Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert von Scheich Seifuddin ef.
Kemura und Dr. Vladimir Ć ć Sarajevo 1912; M. ž ć
J
Kairo 1349. h. M. ž ć Književni rad č muslimana, Sarajevo 1934. g. Mehmed
ć Hazreti Mevlana Muhamed. Dželaludin Rumi. EI-Hidaje, VII/1943-44, br. 1-2, str. 28-35.
2) M. ž ć , str. 68; S. š ć Bošnjaci i Hercegovci ... , str. 25.
3) M. ž ć Književni rad...... ... str.42, S. š ć str. 29.
5
Šejh Abdulmumin, halvetija, poznat po nadimku "muršidi-kamil", umro
1004./1596. g.
4
) .
Alaudin Ali-dede iz Mostara, halvetija, pisac nekoliko č djela od kojih
treba č istaknuti: .,...aJ 'll; ........ '- J J:' J 'l' ;.,..t- ,...S....•
18, umro 1007./ 1598. g.s).
Šejh Ibrahim Timurhan,poznat po nadimku "kazaz" (svilar), pisac nekoliko
č rasprava od kojih je poznata J":-,lih
, umro 1026.(1617. g.
6
)
Ibrahim efendi ei-Bistrigi, halvetija, muftija u Sarajevu, umro 1075./1664. g.,
ukopan kod Careve džamije u Sarajevu.
7
)
Šejh Muslihudin iz Užica, halvetija, č Hasan efendije Kafije, napisao je djelo
č sadržaja pod imenom u..,..Jit'- , umro
1052./1642. g.
8
)
Abdullah efendija, bajramija, đ mnogobrojnim djelima iz č tefsira i
tesavufa je najpoznatiji komentar na ,_J od . islamskog mistika
Muhjudin el-Arebija i zbog toga je prozvan t:'\..: (komentator Fususa),
umro u Konji (Anadol) 1053.-1643. g.
9
)
Hasan efendi, sin Omer-alajbega iz Mostara, nakšibendija, vaiz u džamiji šejh
Vefa u Istanbulu, umro 1098./1687. g.l
0
)
Pored ovih pisaca- mistika znatan je broj muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji
su pjevali pod utjecajem tesavvufa, od kojih spominjemo najpoznatije:
Servi iz Bosne, mevlevija, poznat po nadimku "muršid", pjevao na turskom
jeziku, umro 900./1495. gY)
Habib-dede (Habibi), mevlevija, predavao u Beogradu č č djelo
Mesneviju od Dželaludin Rumija, napisao spjev , umro 1030./1620.
g.l2)
4) M. ž ć str. 101, S. š ć str. 87.
5) M. ž ć str. 104, S. š ć str. 33-39.
6) M. ž ć str. 24, S. š ć str. 172.
7) M. ž ć str. 27, S. š ć str. 112, Šejh Sejfudin Kem ura, Sarajevske muftije, Sarajevo 1916,
str. 8-10.
6
8) M. ž ć str. 137, S. š ć str. 88.
9) M. ž ć str. 94, S. š ć str. 74-80.
10) M. ž ć str. 61.
ll M. ž ć str. 77, S. š ć str. 21.
12) M. ž ć str. 48, S. š ć str. 85.
Šejh Hasan Lamekani, bajramija, napisao djelo .._\Z ..e..., , umro 1034./1624.
gY)
Tevekuli-dede iz Sarajeva, halvetija, predavao mnogo godina Mesneviju, pjesme
su mu na turskom i perzijskom jeziku, umro u Sarajevu u prvoj polovini XI vijeka H.
(1591.-1640.), ukopan kod Careve džamije.
14
)
Derviš Mustafa, mevlevija, poznat kao dobar kaligraf s nadimkom ,
pjesme su mu na turskom jeziku, umro u Jenišeheru (Anadol) 1078/1667. g.
15
)
Muhamed Fevzi efendi iz Sarajeva, halvetija, pjevao je na turskom jeziku, umro
1084./1673. g.
16
)
Derviš Sulejman Mezaki iz Č č mevlevija, umro u Istanbulu 1086./1675. g.
17
)
Šejh Fevzi iz Blagaja - Mostar, po ugledu na Gulistan, od perzijskog klasika
Sadije, napisao je djelo .:,\.:...J4. na perzijskom jeziku 1152./1739. g. Umro
1160./1747. g.
18
) ••
Hasan Kaimi iz Sarajeva, poznato muje djelo ..:..l .j.; l, , a pjesme su mu sabrane
u Divan, umro u Zvorniku 1091./1680. g.
19
)
Hasan Nazmi-dede iz Sarajeva, mevlevija, č Mesnevije i vaiz, pjesme su
mu na turskomjeziku,.umro 1125./1713. g.
20
)
Ovome broju naših pjesnika tesavufa možemo, po č i č daru,
dodati dosada malo poznatog pjesnika hadži Muhameda Sejfudina- Se j fiju ć
iz Sarajeva, šejha halvetijskog reda. Prve podatke o njemu daje nam šejh Sejfudin
Kemura.
21
) Iz tih podataka znamo da je šejh Sejfija đ u Sarajevu, da je nakon
13) M. ž ć str. 67, S. ć str. 87, H. M. ž ć kalendar Narodne Uzdanice, Sarajevo
1942, str. 148-161.
14) M. ž ć str. 43, S. ć str. 74.
15) M. ž ć str. 72, S. ć str. 91.
16) M. ž ć str. 121.
17) M. ž ć str. 72, S. ć str. 94, Divan Mezakije u prepisu nalazi se u Državnoj biblioteci u
Kairu
,,.lih pod brojem 62- glavni broj 8697- oznaka . Divan ima 163 lista, č 19,5 x 12
cm, pismo talik, na stranici 17 redaka. Pjesme SIJ č sadržaja. Na kraju Divana napisano je nekoliko
kronograma Mezakije o vojnama Ahmed-pa§e ć kome je Mezakija bio prisni drug. Na posljednjoj
stranici je 15 č bivših vlasnika ovog Divana. Fragment ovoga Divana nalazi se i u Univerzitetskoj
biblioteci u Kairu, broj 6775- oznaka . Na oba ova rukopisa stavljena je godina smrti Mezakije 1086/1675-
76. S. ć i M. ž ć navode da je Mezakija umro u ramazan u 1087 (7-XI do 6-XII 1676.). Mehmed
Tahir Brusevi bilježi da je Mezakija umro u Mevlevijskoj tekiji na Galati u Istanbulu 1086. H. Datum
Brusevije obzirom na datum kairskih rukopisa je vjerodostojan.
18) M. ž ć str. 62, S. ć str. 148-150, Milivoj ć Bulbulistan du Shaikh Fewzi du
Mostar. Paris, 1935.
19) M. ž ć str. 59, S. ć str. 98. Muhamed ž ć Hrvatska muslimanska književnost
prije 1878. godine. Sarajevo, 1938.
20) M. ž ć str. 61 , S. ć str. 139.
21) Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine Xliii, 1910, Sarajevo, str. 37-38.
7
svršenih nauka u Istanbulu i derviških u Brusi, bio č Jedilerskog turbeta u
Č ž hadži Sulejman mahali u Sarajevu i tu č obavljati halvetijski zikr. Bio je,
kako navodi Kem ura, č obrazovan, dobar pjesnik i govornik, ramazan om je
držao predavanja u Carevoj džamiji i svijet ga je rado slušao". Sagradio je jednu sobu
uz spomenuto turbe i semahanu, koja je izgorjela 1879. g.
22
)
Ke mura dalje navodi da je po Posavini proširio halvetijski tarika t, osnovao tekije
u Višegradu, Rudo m, Bijeljini i Donjoj Tuzli, gdje je umro 1307./1889. g.
23
) Napisao je
jednu kasidu bosanskom valiji Mustafa Asim-paši.
24
)
22) U izvještaju o tekijama u Bosni i Hercegovini(Glasnik Islamske vjerske zajednice,l933., br. 3, str.
52) navedeno je da je tekiju Jediler u Sarajevu osnovao ć šejh Sejfudin; turb.:dar, i da je ostavio
vakufnamu koja je izgorjela u tekiji u požaru 1879. godine.
23) Na strani 55 spomenutog izvještaja navedeno je da u Bijeljini postoji tekija šejh Sejfije koju je
osnovao šejh Sejfija č ć (?)oko 1882. godine. Tekija je reda halvetijskog. Šejh i podvornik dobivali
su 1933. godine 1000 din., a tekije od nekretnina je bio 3000 din. godišnje.
24) U djelu

. \.." od Muvekita Salih efendije (Orijentalni institut, sv. III, na margini str. 95-97)
zabilježena je pjesma še j h Sejfudina ć ć valij i Bosne i vojnom komandantu Mustafa Asim-
paši . č je stavio pjesmi ovaj naslov:
• • ..r ,J..:,; ..;t.. L.: Jw ..,_ ..... .."J; ..;.e "1J ..._"_
u "i'' cJ\i ul-'
..;tAt..: J'-'-J • IJJtVt- r-
• .J J. J.t \..:,;l • ..rt.A: J e. .... .t!.; t..:": ..-'- Jl-- ,tJ J-'
Pjesma ima 36 bejtova (distihona) rimovanih na -a- ( ). Ovdje donosimo ukratko sadržaj pjesme i
nekoliko izrazitih stihova:
Šejh Sejfija se pjesmom ć Mustafa Asim-paši .plemenitom valiji Bosne, po!tovanom veziru,
onome kome se ne može iskazati dovoljna hvala, onome se č sluša i izvrbva, te ga i Sejfija moli- jer je
on beskrajno darežljiv, njegova se č ne mogu nabrojati, pravedan je - i nada se da ć mu
ć
Sejfija moli Boga, da pokloni dug život pašinoj djeci, da ih č od nevolja i zlih č i da bude na
ć Mustafa Asimu. Sejfija ga obavještava da se je smjestio u tekiji Jediler, ali mu nitko ne poklanja
pažnje, nije našao iskrena č i za to se njemu, paši, ć
Sejfija se pita .kako ž onaj koji život provodi ć u brizi za komad hljeba" i za to ga moli .da
mu otvori vrata svoga č tvoja riznica se ć umanjiti, ako bude uslišana moja molba."
8
u \ir. ... • .: .. ,$.),J". •....,.;
,......,.JY .;,- .T.J r. .J-'
l
\
Na osnovu novih podataka kojima sada raspolažemo, znamo daje šejh Sejfija bio
hadžija, da mu je ime Muhamed Sejfudin
25
) a ne Sejfulah - kako veli šejh Sejfudin
Ke mura - da je umro u Tuzli i ukopan na groblju ć Grob mu je đ s
betonska stuba, više glave nišan s derviškim sarukom, ispod kojeg stoji, sada ć
š ć natpis u osam redova:
..•..... •
.· ... ..c.Jh .. a,_.J ..... Wt . ··- •
......-. - •••••••••• ;-.e
l ,. • l - /11. ....... ...__,;\iJt IS ...!.Ai'
To č
ON, STVORITEU Č
Za dušu umrlog, plemenitog šejha uzvišenog halvetijskog tarika ta, sarajevskog ..... .. .
..• murida ........ , u č poštovanog hadži Muhamed Sejfudin efendije, El-fatiha!
.Godina 130.
'} -\S .eJ", J.."b "':>'• uJ-
'.J "V) i.x ..:A- Y. A• iJ.A:.j • ._,J,
Pjesmu završava zahvalom Bogu, bez imalo sumnje da mu vezir Mustafa Asim-paša molbu uslišati .
Ispod pjesme je stavljen datum 1289. h. (1872. g.)
Mustafa Asim-paša je rodom saKrita, 1280/1871. postavljen je valijom u Skadru, 1289/1872. g. s
titulom vezira postavljen je valijom u Sarajevu, 1290/1873. g. smijenjen i premješten u Janinu č
Zatim je premještan kao valija u Tripolis, Jemen, Bagdad i č u Siriju, gdje je umro 1309/ 1892.
godine. Bio je ugledan, marljiv i vješt u povjerenim mu poslovima. (Mehmed Surejja, Sidžilli Osmani,
Istanbul, IV, 487).
M. E. ć prepisao je ferman o postavljenju Mustafe Asim paše valijom Bosne i Hercegovine i vojnim
komandantom. (Kronika; knjiga 26, str. 178-179).
25) U rukopisu Orijentalnog instituta broj Inv. 2660 (br. bivšeg Balkanskog instituta 1264) na
posljednjem listu (36) stoji bilješka:
..a...-
.. tw'
;,atAl
Ispod teksta su dva okrugla muh ura, na jednom č 25 mm je natpis i u muh uru
ć tekst: tWI &-J' • l_,iiJir c.r-"J.J c.s,:-Y. l U::-

•-' I A ' • ...._ "'..c.Jt U:- c.n-JI •,
Rukopis nosi naslov iz č astrologije.
9
Posljednja brojka je š ć te bi se mogla- prema š ć ostatku brojke-
č 2,3 ili 7, što bi č daje šejh Sejfija umro 1884., 1885. ili 1889. godine, kako
navodi šejh Sejfudin Kemura.
Nije poznato kada je đ šejh Sejfija, niti kada je i zašto otišao iz Sarajeva.
Prema podacima Ali efendije ć imama iz Rudo g, šejh Sejfija je došao u
Rudo iz Sarajeva s tri mu rida (Sulejman, Nazif i Salih). Sa še j h Sejfijom u Bijeljinu su
otišli Sulejman i Nazif, a Salih ostao u tekiji u Severinu kraj Rudog, na turskoj strani
do 1912. godine. Tekija je stradala 1914. g., a potpuno srušena 1945. g. Salih je s
,.inabom"
26
) živio u š ć tekiji do 1922. g. Njegov sin Sejfudin ć živi
danas u Rudom u dubokoj starosti . Sve pjesme šejh Sejfije, ukoliko ih je bilo u tekiji,
propale su u vremenu od 1914.-1916. g. Nije poznato kada je šejh Sejfija otišao u
Bijeljinu i koliko se tamo zadržao do odlaska u Tuzlu.
27
)
Prema ć Halila ć iz Bijeljine, u Bijeljini je postojao Divan
pjesama šejh Sejfije, koji je imao oko 1000 stranica s mnoštvom č pjesama
(ilahija, kasida). Iz toga Divana šejh Sejfini muridi su prepisivali pojedine pjesme.
Divan je, nažalost, nestao u toku I svjetskog rata. H ć navodi, da je šejh Sejfija
u Bijeljini živio č jer je - navodno, đ s hadži Lojom na podizanju
ustanka u gornjem Podrinju 1878. g. i nakon sloma ustanka otišao u Bijeljinu.
ć su stara sarajevska č porodica. Otac šejh Sejfije je hadži
Ibrahim. Njegov brat je hadži Ahmed, trgovac, je roba prodana na javnoj dražbi u
Sarajevu 17. zulhidžeta 1252. g. h. (20. marta 1837. g.) navodno zbog sudjelovanja u
ustanku Husejn-kapetana š č ć

Sin hadži Ahmeda, Salih, spominje se u
ć sarajevskih trgovaca 1264./1848. g_-
29
) Salihov sin Mustafa je djed dra
Muhameda ć č iz Sarajeva. Sejh Sejfija nije bio ženjen.
M. E. ć u svojoj KronicP
0
) medu umrlim u godini 1303./1885-86. donosi o
Sejfiji ovaj podatak:
ć Sejfulah efendija sin hadži Ibrahima, stanovnik grada Sarajeva, koji je
bio še j h, svojom voljom otišao je iz spomenutog grada u Donju Tuzlu i ć dane
u zikru i tevhidu po prilici ove godine je tamo umro. Bio je šura ž ć
Mustafe Hilmi efendije, reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine."
31
)
26) Odobrenje od muršida za pristupanje u tarikat.
27) Podaci uzeti od imama Bajrami Mahira iz Rudog.
Wt ,.;._, '' . ..L<. '• . ' ""'_,
28) Iz popisa pod naslovom u-,. '.J>"" J •
..i' v J-'-! y.i-' ..._,,
l T
0
T 4.i- koji se nalazi kod dr Muhameda ć vidi se č broj
prodane robe i iznos u č dobiven prodajom. Rasprodaju su izvršila tri telala, Ahmed, Husejn i Salih.
Ahmed je rasprodao robe u iznosu 465,23 č Prodana roba je bila: 5 desteta ć 17 desteta papira,
zembilj, stari ć 2 terezije, 6 džezvi, mali kantar, nešto afijuna u kutiji, lifa, praznih kutija i dr. đ
robom koju je prodao Husejn za 587,20 č bilo je: 33 desteta papira, stara sedžada, terezija, 5 džezvi, 2
kamiša s takumom, 24 č en'ami šerif, velike makaze, nešto đ č fišekluk, tespih,
top gajtana, nekoliko desteta i dr. Telal Salih je prodao stvari za 412,I7 č a đ tim stvarima je
bilo: kolan, jular, nakišli bensilah, kutija za buhur i razne mirise, nešto ć makaze
za đ đ i dr. Ukupno je prodano stvari za 1.465,20 č
29) đ trgovcima koji su č jedan za drugog 1264/1848. g. spominje se Iblis-zade Salih-aga
ć za Hidmetkari Mustafa-agu, za Salih-agu je Jamak Mula Ibrahim. (M. E. ć Kronika, knjiga
24, str. 269; Osman A. ć č popis trgovaca muslimana iz Bosne i Hercegovine pod kraj
Turske uprave, Sarajevo 1943., str. 34). .
30) Knjiga 27, str. 202.
31) Kem ura še j" Sejfudin, Sarajevske muftije, Sarajevo, 1916, str. 28.
10
l
Ovaj podatak o svojevoljnom odlasku šejh Sejfije iz Sarajeva u Tuzlu desio se je,
vjerovatno, nakon njegova povratka iz Bijeljine u Sarajevo. Razlog drugog šejh
Sejfijinog odlaska iz Sarajeva je nepoznat. Možda mu je njegovo tesavufsko č
ć daljnji boravak u Sarajevu, i prisililo da mijenja sredinu u kojoj ć imati
više uspjeha kao predstavnik halvetijskog tarikata. Datum smrti ć č ne
navodi. ć kao i Kemura, navodi da mu je ime Sejfulah, a u svim njegovim
pjesmama, njegovim č i nadgrobnom nišanu stoji Sejfudin - Sejfija.
Od velikog broja njegovih pjesama postoje dvije medžmue- što đ navode
H. ć - u kojima se nalazi nekoliko Sejfijinih pjesama. Jedna od tih
medžmua je otkupljena od H. ć i nalazi se u Orijentalnom institutu broj
254/51, a druga je vlasništvo Budimlije h. Abdulah efendije, imama iz Bijeljine.
32
)
Iz medžmue Budimlije koja je obimnija donosimo u izvodu s tekstom i prevodom
pjesme iz kojih se vidi Sejfijino derviško č njegovo puno ime, tarika t, kojem je
pripadao Sejfija i č aluzija na tadašnje prilike u Bosni.
Na l i 2 listu je pjesma od ll bejtova bez naslova, u kojoj pjesnik moli šefaat
(zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda "za sve derviše a č za Bosnu".
Posljednja dva bejta glase:
""> r":J.- .J..JY.


Prevod:
Ovo (molba za šefaat) je stalno na jeziku Sejfije,
Tebi, tvojoj porodici i drugovima uz blagoslov neka Allah da spas!
Za sve moje derviše Ti se zauzmi o Botji č
A č za svu Bosnu, Sejfija moli.
II
Neposredno iza ove pjesme (na 3. listu) napisana je pjesma arzihal (pretstavka).
ć je Husejnu (unuku vjerovjesnika Muhameda i ima naslov:
33
)
cW' ;:i ...J' ..r.iiJ' .r , _jJI,

32) Ova medžmua je č sveska, č 17x 19,5 cm, ima 80 nepaginiranih listova, papir je
plav i ž ć pismo je nesh, tekst je č potpuno vokaliziran, ostali dio - pjesme Sejfije -je
poluvokaliziran. Mastilo je č crno i č Sadržaj medžmue su č pjesme na turskom
jeziku. Na listovima 1-10, 17, 22-24, 28, 30, 46 i 75 zabilježene su pjesme na turskom jeziku od hadži
Muhamed Sejfudina iz Sarajeva. Ovo ime je navedeno i u naslovu svake pjesme a u zadnjem distihonu (šah-
bejt) naveden je mah las (pseudonim) Sejfi. Na ostalim listovima medžmue su pjesme turskih pjesnika: J unus
Emrea, Šemsudin Tibrizije, našega Kaim-babe, i nekog Miskin-babe. Zabilježena je ijedna pjesma na našem
jeziku (. ej derviš u otvor č od šejh Abdurahmana Sirije. Medžmuu su prepisivali dva č Jedan
č je stavio na listu 47 svoje ime: . Prepisao Beglerbeg ć nastanjen u kasabi Bijeljina
godine 1298. (1881). Drugi č nije poznat.
33) Bezvrijedan, ime psa koji je bio u društvu s dobrim ljudima (Ashabi-kehf) u ć
11
Pjesma ima 13 bejtova i pjesnik traži ć od Husejna "jer je on lijek pjesnikove
nevolje, sultan dženeta, iman vjernika, kruna ašika, č rahmeta, ukras Arša,
34
) biser
i koral, car Kerbelaa,
35
) izraz Milostivog". Svaki bejt se završava refrenom:
J J- u....:...... Pjesmu završava ovim be j tom:
J ..... tel-··- ... .J.,\......._
..., ...,. -- . ....,. ...... . . ...,., . . .,- . "' . . .
Prevod:
Za Sejfiju se zauzmi, tako ti Botje uzvišenosti!
Ti si najbolji đ om/adinom, o Husejne, pomozi!
III
ć pjesma (4-6 list) je hvalospjev vjerovjesniku Muhamedu i nosi naslov:
.a..- ...u•

Pod ovim naslovom je napisan hadis č vjerovjesnika Muhameda):
lJ' ;..u.: •• k: .. ..... v- uJt.; ._u, Ju
...Ul
koje č "Ko mene pohvali polovicom bejta, pripada mu obavezno moje
zauzimanje".
Pjesma ima 18 bejtova i č ovim bejtovima:
.J •• • r)j,_$ u'"'.,i Y.
J-- ..
Prevod:
Da,nas je moj tivot Tebi trtva, Muhamede!
Zbog Tebe moje č č Muhamede!
Ne tjeraj me s Tvojih vrata, Muhamede!
Nek budem vratar pred Tvojim vratima, Muhamede!
ć ć molbu vjerovjesniku Muhamedu za spas, pjesmu završava ovim
bejtovima:
", ..... ,J ..J,,_ ":r j"'
"'" .....
34) Prijestolje, prijestolje Milostivog.
35) Mjesto u Iraku gdje je poginuo Husejn.
12

J ..... • uT",....) "'LS- Y.
Lice nam je crno, Ti nam ga č svijetlim,
Da i mi budemo veseli, Muhamede.
Sav narod Bosne se nada
Tvome zauzimanju, o č Kur'ana, Muhamede!
č Tvojoj č je došao ovaj bijednik,
Koja je uvijek davala č š Muhamede!
Ovaj Se.ifija ima mnogo grijeha,
Svakog č Ti si njegova nada, Muhamede!
IV
U pjesmi pod naslovom u-tlt..:. (molba Bogu) na 6-8 listu koja ima 21 be j t,
pjesnik zaklinje Boga 1001 njegovim imenom
36
) da ć mu oprostiti grijehe i ovim
bejtovima završava pjesrnu:
. W..1t ·-.:....i
....,_.,- J". pJW. Y. - 'J! .) - 'Y - Y. .
- ..-, "_uWl 4,
\&......-J".' JAh: ...
-"j J.,;..::..fo
u'.,.. 'e-
Ptevod:
Cijelom narodu Bosne č Bože, Tvoju ć saputnikom,
Jer č ovaj svijet č Izgleda kao duboko more.
U Bijeljini ovaj Sejfija stalno č
č ovako vrijeme, č postade nevjeran.
Protivniku i neznalici (iskazuje se) poštovanje, Božji ljudi podnose nevolju,
Ljudi ovoga svijeta su nemarni, u svojim željama bezbrižni.
Tako Ti č hiljadu i jednog Tvog imena, oprosti, pomozi,
Ti otvori vrata svoje dobrote, o Plemeniti, koji sve praštaš.
v
Pjesmom od 5 bejtova (9-a list) pod naslovom •, i i :<
Ut -'.J• ..._. r.i-Jt
36) Poznato je 99 imena-atributa Allaha koje ehli-tesavuf spominje u svojim virdovima i zikrovima
(molitvama).
13
pjesnik opisuje zikr (spominjanje Allaha, i kaže daje to "posao dobrih ljudi, drug onih
koji traže Božji put, skrivena tajna u srcu ašika, stalna č onih koji vjeruju u Božje
jedinstvo i pjesmu završava č u,- •··l
što č "Nek ti nikada, o Sejfija, ne silazi s jezika ć Boga!"
VI
Pjesmom od 8 bejtova (na 10 listu) šejh Sejfija daje opis pripadnika halvetijskog
reda, te zbog interesantnog opisa donosimo u tekstu i prevodu svih 8 bejtova koji
glase:
y ,J ts, j.,... J! l;- j"''- J""' J.>. r' ."..,.1.
."." •. a .n"" v\.._,, • _ .,;t.-,_ .".", ."
J"" 4i-_A ..1 ,r. J- u---i ..1 J JiY
."..u....s." IJil. •.
." •.. 4.1.. 1 <; ..ul ' · •••• a.b .•.• ! _a; _.J..' ..Ut · t........,. 1. •
J • J J'. u • ..r- • .",. c.j \,)': •
.".....,;tJ,_ """ •..aJ;._ .rtJ.M
."." •• ..:.."..)-.J ..i .;'JJ'
Y. .",_, ".r. i •..Jj,b
Prevod:
Izraz Božje tajne je iskreni halvetija,
Dobitnik na oba svijeta je zaljubljeni halvetija.
Ovozemni svijet je č svratište putnika,
Lud je onaj koji se zavarava ć strast.
Pametni i č znaju da je ovaj svijet prolazan,
Oni su se predali onom svijetu, njihovo stanje je carsko.
Nikome, bez izuzetka, nije č slast i ć
Božji poslanik je rekao: Ovaj svijet je dom briga.
Promijenili su narav svjetlom Božjeg zikra,
Daleko su od satanske pohote, opijeni su zikrom.
Izrazu Božje istine- svome šejhu predaje se halvetija,
U krugu tevhida derviši izgledaju kao leptirice.
Onome koji poznaje Allaha, atomi su muršid,
Ko postigne Božju blagodat, prsa ima č
Ko je u Donjoj i Gornjoj Tuzli eh/i ašk,
Nek đ i nek se napije ovog ć Sejfija, mejhana je.
37) Prema podacima profesora ć Abdurahman Adila i brata mu muftije h. Ibrahima, u Tuzli su
postojale dvije tekije od kojih je jedna u Gornjoj Tuzli. Muftija h. Ibrahim Ć ć je poznavao posljednjeg
še j ha tekije u Donjoj Tuzli Sarajliju Sc;jfudina, koji je na ulazu tekije u Donjoj Tuzli napisao gore navedeni
be j t.
14'
Pored ovih bejtova stoji naslov gornje pjesme: .r.i-JI
• cW'
.",J.;J• u'-
1
,..
VII
Pjesma od 6 bejtova (17 list) nad kojom stoji Muhamed Sejfudin Bosnevi glasi:
- .,;U:J... LS-c.JJI
LS......:. J!
1
u ..U J '-:'J ..t.;...5
- rr u,..S Y. .J '-!k- )'l .. .J
u
1
.J
1
..iA
- r4' u""'"" • ; r
4..-i1,....51

.s41 ...;Ut
._u,

Y.
.... '-!- r.S.11
Prevod:
ć Allahu lakim mi postade pristup u društvo "sultana"
Sve osim Njega ode mi iz srca, stigoh u blizinu Milostivog.
Simbolu č je imena" moja tajna je danas izraz,
38
)
Sjedoh s hiljadu č na prijestolje Sulejmana.
Staro odijelo sam skinuo s tijela,
Obukoh divnu odoru, postadoh car careva u Svemiru.
U svjetlu "tarikata" duša je obasjana š ć


Sunce "hakikata" napunilo je č velikih ljudi
40
)
Bofja knjiga govori o tajnom znanju, č
To je Bofja tajna, ne piše se na č ć
38) Aluzija na ajet 31 iz sure ll , u kojem se kaže da je Bog č prvog Adema svim imenima.
39) Tarikat je opšti naziv za č redove od kojih svaki ima posebne molitve (evrad-ezkar) i
obrede.
40) Hakikat je Istina č teži svaki pripadnik reda.
15
Božjom dobrotom osvijetlio sam dušu i tijelo svog Sejfije,
Stavljam svoje crno lice pod prah nogu Piri-ŠabanaY)
VIII
U vokaliziranoj pjesmi od 13 nibai-bejtova (list 22), s refrenom
.J .J J .J stavljen je naslov r.J ...
.s;-Y. """'' tw' Ji • JJ .J •..,w,
Prvi bejt glasi:
Prevod:

Vo! JJ .J JtJ ."...5• - w-5j .J..U.>J ur.
Izbaci iz srca (svaku pomisao) osim misli na Boga,
Ako si derviš, o dervišu!
Mjesto toga (srce) napuni ć Boga,
Ako si derviš, o dervišu!
U ć stihovima šejh Sejfija daje savjete dervišima o vladanju đ
svijetom, o poniznosti, o kajanju, o poštivanju šejha, o č ć duše, o Božjem
zadovoljstvu, Istini, primanju savjeta i završava ovim stihovima:
Prevod:
Wl J d.,.. ..J_,t _ c.J- J_,t ""'>- Y.
.J d j,1 J,; u \.A •"l:.J'
Ovom Sejfiji ti budi "murid"
42
)- da uvijek budeš poštovan,
đ budi sluga ,.erenlerima"
43
) -ako si derviš, o dervišu!
IX
Vokaliziranom pjesmom od 5 bejtova (27 listova) pod naslovom
pjesnik objašnjava zikr
44
) ovako:

41) Šaban-veli je č ogranka halvetijskog reda Šabanijje, đ u mjestu Ta§kupri. Imao je
mnogo pripadnika svoga reda, od kojih su kasnije mnogi dostigli stepen mudida. Umro je u Katamuniji
976. (1568-69). g. (Osmanli muellilleri, 1/94, Istanbul).
42) Muri d je osoba koja je pristupila č redu, primila osnove č toga reda i č č
vdenja obreda.
43) Pripadnici č reda koji su dospjeli do spoznaje o Bogu i stepena dobrog ( evlija).
44) Spominjanje i ć na Boga ć njegove atribute.
16
-;..,_$j ..u
. <j .....,;\.... .J;.....; . ' ..::....A
,J't J' .J •• •

;. '.1• JA'

j r'
r'.:e l S.:. l Je._;.;

:;-)j • u# .....
Prevod:
Naš zikr je, hvala Bogu, znak iz rajskog vrta,
Naš zikr, obzirom na ć pirova, je jasan.
Da li je i jedan naš stav č '!eria t skim propisima?
Kod svih Božjih ljudi nezamjenljiv je naš zikr.
Nek đ svi č ljudi, nek iskušaju,
Pod zaštitom muršida vidljiv je naš zikr.
Da li je teško razlikovati istinu od neistine?
Na mjestu kušnje nek se pojave protivnici, vidi šta je naš zikr.
Nastojanjem pirova, Boga mi, bakar postaje zlato,
Ne strahuj, Sejfija, objavi, naš zikr je zikr ašika.
X
Pjesmu od 16 bejtova (27-28 list) posvetio je merhum šejh Sejfija vjerovjesniku
Muhamedu pod naslovom: ....__
r'L-.t• cs",.:...Y. V:..._,,
U pjesmi daje vjerovjesniku Muhamedu atribute "da je on car poslanstva, iskreni
Božji rob, daje za njega sve stvoreno, daje njegov grob rajski cvijetnjak i daje č š
griješnika." Ovu pjesmu završava ć bejtovima:
45) U medžmui profesora Fejzulaha ž ć na·lazi se pjesma
............. \" ...
'-' · t · e..u kao i kod
Budimlije i ć Na strani 81 nalazi se ilahija od 5 bejtova u kojoj Sejfija s tugom govori o sudbini
Husejna, unuka vjerovjesnika Muhameda i završava ovim bejtom:
.... J"-.J jJJ- "*- uk- o' ,..;t> i-:
što č Mi volimo porodicu Muhameda, o Sejfija.
Dan i ć neka je hvala porodici Božjeg poslanika!
2 -Anali 17
-nJ,, .JY dA: r r-' -'\.:
J,..5
-.J,J"• .),...... .....
• 4&:-
Prevod:
Porijeklom i rodom sam Bosanac, Sarajevo mi je boravište,
ć gorim od ljubavi, pomozi, o moje č š
S vim mojim dervišima daruj šefaat, o moj najplemenitiji,
Uslišaj moju molbu o moj ć č
Ko god tebe voli, svi grijesi ć mu biti oprošteni,
O Sejfija, bijedni ašik je u životu ć aška.
XI
U pjesmi od 8 bejtova (30 list) pod naslovom
se naziva šejhom, i ć istinske ašike pjesmu završava ovim bejtovima:
18
Prevod:
Iako je Bosna ovog vremena upala u vrtlog,
Narod Bosne je, uistinu bez sumnje, iskren.
Ne predaji se, Sejfija, užicima svoje strasti,
Svu moju ć nek č Najbolji č
XII
Pjesmom od 8 bejtova (46 list) pod naslovom J , šejh•
6
) Sajfija poziva
ljude u derviški red i ovako č
Prevod:
Asketo, ne ostaj pri svome asketizmu,
Pristupi onom koji poznaje Boga!
Ne hodaj bez glave ovim svijetom,
Pristupi onom koji voli Boga!
Posljednjim bejtom, č za č mistika, šejh Sejfija poziva u tarika t one
koji mu ne pripadaju, ć im naziv "munkir" a svoj tarikat naziva "iman" (vjera)•
7
)
Prevod:
..Ul W,.J_ 'L5_A,__

Sejfija uvijek govori u ime Allaha,
Svako slovo ima drugo č č đ u vjeru/
48
)
XIII
Na 75. listu nalazi se vokalizirana, u ovoj medžmui, posljednja pjesma, nad
kojom je stavljen naslov: ,r.i&JI
..u'.U;- ('-.>J' &=J' r' r.bJ'
·- 'T, 1 ....,; - r*'r ..U•..,.. ..u ,), ._'_,.e' .r-1>
Jedino kod ove pjesme nalazi se datum pisanja pjesme ili vjerovatno prepisa,
1296. h. (26.-XII-1878. do 15.-XII-1879.). Ova pjesma od 10 bejtova sadrži Sejfijino
č č i glasi:
- ...... J ..-..:b. d,i...:.,. J .J J L>
J;-rJ
46) Šejh u tari katu je č č koji č i pokazuje muridima osnove i tajne tarika ta. Dok se
ne pristupi muršidi-kamilu (savršenom č ne mogu se saznati osnove i tajne tarikata.
47) Svoje č u tarikatu naziva .iman" a one koji nisu pristupili tarikatu naziva . munkir"
(protivnik).
48) Iza ove pjesme je biljdka na arapskom jeziku koja č da je pjesmu prepisao Beglerbeg, sin
ć iz kasabe Bijeljine, nek mu Bog oprosti grijehe, vlasnik Beglerbeg.
2' 19
-».J,j ...c.i>.

• •
-
ut..,;'
"J.:....! .,bi "h; :r5 f'. u .... ,.,,
u t...,.. LL JY. t.S J.:....!
- ..;._ L5- ' .JJ...- < <.::.. L, • ..t..:.
l,; .r. -.r- .
d- ::.r
_. ..J....:.;4 ,YI> ... ,.J J J.
u'-->J J.o' ".".t; ..A.;•
- J":->- " Jl' ..r r' J ..i w
,_;;U:J- ".,.,, .r. 0 r-ri .
- ,$ .......;..Y. ...LSt' • '."_.'.J
d; ..,Y. .r.

..;i...,;'-" JY

u '-Ai' ...L:•. ,." ." ,'i:J
Prevod:
20
Bote, bol od ljubavi prema Tebi, lijek je zaljubljenom,
Sila, nevolja, briga, tuga sve je to veliko č
Sila i blagost, nevjera i vjera, sve je to od Boga,
Onaj koji poznaje Allaha uvijek je raspoloten zbog toga.
č sebe, ako ć š da spoznaš Stvoritelja,
Ko sebe ne shvati nije č tivotinja je.
Probudi se iz sna nehaja, pogledaj se jedanput,
U svom srcu đ Boga, u tebe je gost.
Drti se. savjeta muršidova, koji ć tebi o tebi dati spoznaju,
Ako ti sebe budeš spoznao, cilj ti je lak.
Na ovom svijetu ne predaji se, moj gospodine, svakom muršidu,
Oni koji slute svom šejhu, stignu Milostivom.
Stalni utitak na ovom svijetu je sama sjena i vizija,
Ko to shvati i ne daje mu vatnosti, veliki je car.
Asketo, đ tevhidu, shvati Boga, č
Pakao je mjesto za tvoj bezvrijedni ibadet.
Svjetlo koje vidiš u snu nehaja, o sofijo,
Ne smatra} botanskim, to je varka satane.
Govori, Sejfija, o zanosu ašika,
Uzdisaji do zore, ah-vah, je tvoj č
XIV
Na 15/b listu ove medžmue stoje bez naslova tri bejta koji bi vjerovatno, obzirom
na stil i sadržaj, mogli biti od šejha Sejfije. Stihovi daju uputu o vladanju i glase:
- _,-' v- .:.!- ..JY. • • Y. ,._ A-' J
r'' _, r- 4.' u ...
r''-' Y. u' -'\.i_,
r. '-:
_ P. Y. LS- r4--_, _, ... _, Y. rjr- _,.;..r j,'
... "_,, v ... _wP\ r-<
Prevod:
Ako te/iš ć ć na ovom svijetu,
S "arifom" se na tom svijetu stalno druti!
S č i neodgojenim ne druti se na ovom svijetu stalno,
Ili od njegove ruke ili jezika ć ti nedostajati šteta.
č ti je ovo moja č prijatelju moj, ovo ti je savjet.
Ako se ne držiš savjeta, ti ć š imati štete.
U medžmui kupljenoj od H. ć iz Bijeljine, pored nekih gore navedenih
pjesama, nalazi se pjesma (2 lista) pod •, 20 rubai-bejtova
s refrenom na kraju bejta Y. v-.i:- ul:.JI đ sebi o Sejfija!).
Sadržaj pjesme je savjet Sejfije dervišima o vladanju u životu, o prolaznosti svijeta
i neminovnosti smrti, o pobožnosti i č od zabluda, o nestalnosti vlasti i
bogatstva, o poslušnosti i odgovornosti pred Bogom, o spominjanju Boga i
vjerovjesnika Muhameda, o oholosti i zavisti, o Kur'anu kao najboljem saputniku, o
obijesti ljudi, te na kraju Sejfija "krvavim suzama ć lice" Bogu predaje svoj
život.
Pjesme navedene pod brojem II, VI, IX i X nalaze se i u medžmui H. ć
Na kraju ove medžmue stoji da je ovo prepisao Osman sin Mustafe godine 1309. h.
(1891.-1892.). Vlasnik Š ć Salih sin Begana.
Uz ovu medžmuu dodato je ll listova đ nepovezanih s pjesmama
kojima nedostaje č ili svršetak. Jedna od tih ima naslov
21
Sadržaj joj je o lošim svojstvima i egoizmu. Papir je od velike upotrebe poderan, na
ostalim listovima su naslovi nekoliko Sejfijinih pjesama o snovima murida i tri kratke
pjesme ašika Sejfudina.
xv
Nepotpunom pjesmom pod naslovom .JJ JIJ>I
šejh Sejfija žali rastanak od svoga še j ha Ismail-Hakije iz Kutahije (Anadol) i č
ovim bejtom:
Prevod:
L$..&.1
.J l:.i ".,.; r-: - ' J_,... Jj' \.j .J .J..i,....A
O srce, sada podnosi, - moja tuga je meni sudbina,
Do č je đ ljubav - moj rastanak je meni sudbina.
Pjesma završava:
Prevod:
;.J"• J l:., Y. _ •.!.:• J t_..".;
rš' J.JJ
Ferhad i Medžnun u ovoj tuzi nisu mi ravni.
49
)
Sarajevo je bol-tuga Sejfije, moja bijeda je meni sudbina.
XVI
ć pjesma pod naslovom Jji. ima 9 rubai bejtova i zbog
lakog jezika i interesantnosti sadržaja donosimo je Cijelu u tekstu i prevodu:
Tekst glasi:
..d- .• < _. ..L.:. .
- ve
.JA
. ; ., . LS.. - ......:.. .d... .
r. .",.
u- u- J ili,;,
.J..r...:.. rU.:·: '.l", J",
49) Ferhad i Širinje poznati perzijski ljubavni par, je ljubav opjevana u djelima perzijskih klasika.
Medžnun (Kajs ibni Mulevveh) je pjesnik iz arapskog plemena Benu Amir. Dobio je nadimak Medžnun
(suludi) zbog prevelike ljubavi prema Lejli, koju su roditelji udali za jednog bogataša iz drugog plemena.
22
Prevod:
(1--:-ili_r • Y. _ .J:.; 1 4.' Ji

d ..J...:./'
0
'lJ' J. u
• .-.JJ: ..;.. -,..:.. ",_ ; -'-T". ...:"-
J
,.:.JY.
..._Y. d. J...:./'
,....w-:• v- .JP"- v- ·
r- :r.lJI
......:... . ,L:_ .......!...L . ·- -._J;
r-.J.r u ---..-
0- ».-•.::..-:-:
,..:..;-..; d.;..:s
r*
Ja sam muršidov siromah, đ sam mali bijednik,
Ja sam muršidov sluga, đ sam za njega trtva,
Naš muršid mi je pokazao Istinu kao da sam je vidio,
Utivanje bezbritnost ne te/im, nepravdom sam zadovoljan,
Onaj koji je spoznao Boga mene je meni prikazao,
Odgojen i č ja sam na ovome putu Saznanje.
Ja sam sebe napustio, muršid me je uzeo za ruku,
Ko je savršen poznaje nas, ja sam zastupnik muršida.
Ja sam muršidu dao ć na putu Istine sam nestao,
Dušu i svijet sam napustio, protivnike ja pozivam.
Ja sam egoizam uništio, muršida sam našao,
Nastojanjem muršida postao sam bosanski ešraf
tudnju za draganom ne poznajem, ljepotice ne te/im,
Ja sam Alijino dijete, ja sam Botji ašik.
Unutrašnjost duše sam zbrisao, od sumnje sam se spasio,
UzviJenu ć sam vidio, najniti sam đ drugovima.
Svu ljubav sam popio, koga volim dušu sam mu dao,
Svemu sam glavu odrubio, ja sam Sejfija (sablja) šejh Bakije.
U .ovoj medžmui nalazi se još nekoliko kasida šejh Sejfije napisanih dosta lijepim
nesh pismom na tvrdom papiru č 65 x 30 cm. Tekst je č vokaliziran.
Papir je z?og velike upotrebe i savijanja š ć sredinom i na rubovima je tekst na
mnogo mJesta potpuno nestao ili postao č
23
Pjesma pod naslovom
sadrži savjete muršida muridima, i ima 38 bejtova. Od č donosimo ć
24
• • JJ• • _,....., t_x; ., .:4 uJ'
d-.J-'!' .;-;'--!• Y.

d- ..Je.: .. ! d,....JI
r ('f..Jo<.; l-51
.JJ"' .J-'!' d- .h"',._
Prevod:
Šesnaesti (savjet) šejhu ne č
Jer si mu ć prije dao č
Zbog ove č ć ć š bez imana,
Sva svoja dobra djela ć š uništiti,
Sedamnaesti (savjet) je lijep odgoj, razumi,
Poglavlje o odgoju od mene polako č
Kad god đ š u blizinu šejha,
Znaj da si sa svojim šejhom, Božjim mi/jenikom!
š ć ga i ć č
Kada govoriš pristojno govori!
Ovo (savjet) je osamnaesti, ne budi ohol,
Oholost te od Boga udaljuje.
Posljednji bejt glasi:
Prevod:
Bože, Ti poživi Sejfiji njegove derviše,
Tako Ti svjetla Poslanika, i kur'anskih ajeta!
Iza ove pjesme nalazi se pet ć pjesama s ovim naslovima:
• Ue- .a..- JJ-' .J"'
""--
...___ v'=':.) .J
......_
•• ; ;
Pjesme su č te se iz naslova vidi sadržaj: uputa dervišima da vrijeme
provode u zikru, da slijede šeriat vjerovjesnika Muhameda, objašnjavanje prednosti i
koristi zikra i tevhida, vrijednost islamskog č ;JI JI :J , i upozorenje
muridima da vode č o tome da ć smrt i č život , te Sejfija i sebi daje
savjet ovim č
Prevod:
Radi, Sejfija, uvijek najbolji posao,
Dolazi ć koje ć ć smrt ne stoji.
U pjesmi pod naslovom
đ ostalih atributa muršida navodi i ove:
..r...:.,..- loS .J .... ,.J loS .Jf.- ,.!
• .J: tJ .J .J .J w- u-t..;;
Prev!Jd:
Pokazao nam je pravi put, uputio nas je Kur'anu muršid.
Promatraj, Sejfijo, šejhovo lice - njegovo zadovoljstvo,
Jer ć tvoj bol okrenuti u lijek muršid.
Jezik u pjesmama šejh Sejfije je lagan, č i razumljiv za č derviša -
pripadnika sufizma. Pjesma Mustafa Asim-paši je najuspješnija obzirom na leksiku,
sastav i sadržaj i vidi se daje šejh Sejfija poznavao, pored turskog jezika, na kojem je
pjevao, perzijski i arapski jezik. č ovih dviju medžmu' a nisu poznavali turski
jezik, te su napravili mnogo pravopisnih grešaka. Kod mnogih č izostavljene su
č č te č , , 1 .J...,;.. , l.i_,L.. , napisane su bez
č Č je zamjena kratkih vokala dugim vokalima npr.
..i .J .J .J ":-'l JJ"'' )tt,...< _j
zatim zamjena konzonanata npr. ..U.1j J1 dodavanjem
nepotrebnih slova npr. u · • .. ..!,J1
i zamjena posvojnih
zamjenica za drugo i ć lice. č su u naslovu pjesama stavljali č
derviš ke atribute še j h Sejfiji npr. .J1
• ..A..i.: •..,w, cr.J.\i!• r' "':"'.,; ..!JI
25
Na mnogim pjesmama č je pripadnost šejh Sejfije Sarajevu Bosni
( ),
derviški red kojem pripada i č obavljanja derviških obreda - zikra i
tevhida . Derviši se nazivaju "iskrenim pripadnicima"
JJ j .l" nad imenom Sejfije stavljena je č zamjenica J-A
poznati uzvik derviša.
Sadržaj Sejfijinih pjesama u ovim medžmuama je izlaganje sufijskog č koje
je č u suprotnosti s usvojenim islamskim č (ehli-sunnet). Nekada je
nerazumljivo, dvosmisleno, za pripadnike sufizma prihvatljivo i bez č
shvatanja primano. Dok moli šefaat (zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda za sebe,
svoje dervi.še i za cijelu Bosnu (I pjesma),šejh Sejfija moli od Husejna unuka
vjerovjesnika Muhameda ć i stihove završava refrenom "Husejne, pomozi!" (II
pjesma). U pjesmi pohvalnici Muhamedu a.s. moli šefaat za sebe i "uputu na pravi put
stanovništvu Bosne" (III) pjesma). U Bijeljini je Sejfija tužan "jer je doživio vrijeme u
kojem su ljudi nevjerni, nevrijednima se iskazuje poštovanje a č ljudi podnose
nevolje i neugodnosti." (IV pjesma). Nakon što je dao opis zikra kao "stalnog druga i
skrivene tajne u srcima ašika" (V pjesma), u ć (VI pjesmi prelazi na opis
derviša - halvetija, za koje kaže da su "izraz" Božje tajne, sretni na oba svijeta,
daleko od satane, poslušni svome šejhu, kojima su i atomi _,J. .J.i muršid" te
poziva ehli-ašk, da se napiju ovog ć (nauke halvetija) i uzvikuje: "Sejfija je
mejhana". U kratkoj (VII) pjesmi pjesnik je radostan, da je vrlo lako dospio u društvo
"sultana", došao je u blizinu Milostivog, da je đ sjeo na prijestolje
Sulejmana,
50
) i postao car careva, da muje duša i tijeloobasjanoBožjomdobrotom i da
je postao poslušni sluga Piri Šabana. U pjesmi (VIII) iskazuje radost, jer je napredovao
na ljestvici derviša - murida i poziva ih da napuste sve ·osim pomisli na Allaha, da se
posvete samo zikru, daje savjete o vladanju, č ć duše, poniznosti, kajanju, i na
kraju ih poziva da budu muridi Sejfiji i erenlerima.
č Sejfije je vjerovatno bilo kritikovano te (IX) pjesmom poziva č ljude
da đ i vide "da stav derviša nije č šeriatskim propisima, jer nije problem
istinu od neistine odvojiti". Zikr je simbol rajske š č nezamjenljiv je kod Božjih
ljudi, a vidljiv pod uputom muršida, č ć "i bakar može postati zlato" .U
pjesmi (X) naglašava da je Bosanac nastanjen u Sarajevu. U naslovu pjesme (Xl) o
ašku, stavljeno je da je Sejfija še j h, te moli Boga da č sve njegove "ih vane" ć
po č bosanski svijet je bez sumnje iskren iako je Bosna ovoga vrerhena "upala u
jedan veliki vrtlog) ":--1 .J.} ".
51
) Sejfija vodi stalnu brigu o svojim muridima i poziva
pobožne ljude, da pristupe o'nom koji poznaje i voli Allaha, da ne lutaju besciljno
svijetom. Svoje č naziva i manom, a "svako slovo ima drugo č te one koji
mu ne pristupe naziva munkirima (protivnicima) (XII) Poglede halvetija na svijet i
đ pjesnik je kazao pjesmom (XIII) u kojoj navodi da je sila, nevolja, briga,
tuga, vjera, nevjera, ć i blagost dar od Boga, i halvetija na to gleda s osmijehom.
Treba sebe č te ć u svom srcu ć Boga kao gosta. Muršid ć murida u
samospoznaju, muršidu treba iskazivati poslušnost, jer time dospjeti do Milostivog.
Tevhidom shvatiti Boga, č sva dobra djela mu biti ništavna. Pjesmom (XIV)
upozorava muride da se druže s č ljudima a da izbjegavaju č jer š od
50) Sulejman sin Davuda je vladar i vjerovjesnik, poznat po imenu Sulejman Mudrj.
51) Vjerovatno šejh Sejfija aludi ra na okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine.
26
č imati štete "ili od ruke njegove ili od jezika". ć pjesmom ć
pažnju muridima na vladanje, jer je svijet prolazan a smrt neminovna, upozorava na
odgovornost pred Bogom i na kraju .,krvavim suzama umiva lice" i predaje Bogu svoj
život. Rastanak od svoga šejha Hakije iz Kutahije Sejfija je spomenuo u pjesmi (XV) i
nalazi utjehu u tome da mu je to Sudbina dodijelila. Naziv Sejfi-baba dat je u naslovu
pjesme (XVI) i onje poslušni sluga svoga muršida, koji muje pokazao pravi put i za to
napušta ovosvjetska uživanja. Zaslugom muršida postaje" bosanski ešraf' , on je dijete
Alije, duhovno se preporodio, sve napustio i svemu "glavu otsjekao" jer je on "sablja"
(sejf) svoga šejha Hakije. Interesantan je za č halvetija savjet, kojim kaže da se
šejhu ne smije suprotstaviti, jer mu je data izjava o poslušnosti, č ako se
suprotstavljaš ć š bez imana i sva dobra djela ć š upropastiti".
SUMMARY
HAJI MUHAMED SEJFUDIN-SHEIK
SEJFIJA- POET FROM SARAJEVO
Among numerous poets-mystics who lived in Bosnia and Herzegovina during the
past five centuries, Muhamed Sejfudin ć from Sarajevo was the outstanding
one. He lived and worked in the XIX th century and was almost unknown until now.
Prof. Omer š ć found in two ., Collections" (the first is in possession of Oriental
Institute at Sarajevo and the secon one is private p roperty of Abdulah Budimlija from
Bijeljina) 16 of his poems which he presenteo in original and in translation. He also
gave a n'ecessary commentary of poems and the only until now complete biography of
that poet-dervish who founded tekiyas in several places (Sarajevo, Rudo, Bijeljina and
Donja Tuzla). In the introductory part of the work the author gave a list of poets-
mystics from Bosnia and Herzegovina as well as the literature about them. This work
was found in the literary inheritance of prof. Omer š ć who died in 1972.
27
ll
Muhamed ž ć
DVIJE PJESME ŠEJH SEJFUDINA Ć
Sarajevski č Salih Sidki ž ć poznatiji pod prezimenom
Muvekit, u svojoj Historiji Bosne, a u prepisu, koji se nalazi u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci u Sarajevu, knjiga IV, list 106, donio je dvije pjesme pod naslovom Spjev
Ebullejs zade ć šejh Sejfullah efendije, sina hadži Ibrahimova. U prvoj pjesmi
pjesnik pjeva o svojoj ljubavi prema Bogu i ž za Njim. Druga pjesma je ć
Muhammedu Behauddinu, sultanu nakšibendija.
Profesor hafiz Omer š ć u svome radu o ovome našem pjesniku nije iskoristio
ove pjesme, pa ih mi donosimo kao dopunu radu prof. O. š ć koji se đ
objavljuje u ovom broju AnaJa. Iz pjesme o Muhammedu Behauddinu da se naslutiti
da je ć pripadao i nakšibendijskom derviškom redu, pored kaderijskog i
halvetijskog, o č je š ć podrobno govorio.
29
30
-.
SPJEV Ć ŠEJH SEJFULLAH EFENDIJE
SINA HADŽI IBRAHIM OV A IZ SARAJE V A
Moj Bote! ć su mi sagorjela vatrom odvojenosti (od Tebe)
Od rastanka ovo srce postalo je upaljeno /otiite (ku/han)
Jesu li srca postala zaljubljenim bu/bu/ima vinogradi i č
Dvorci Firdevsi Ala dtenneta (bez Tebe) ć meni tamnica
Onaj ko je zaljubljen u Tebe, stvarno i istinito predaje duiu
Ako ne dospije do Tebe, ć to tutno i ta/osno
Šta su ć i nakit derviiu koji se nada da ć se Tebi prib/ititi.
Bez Tebe č (aba) i kapa derviika (tadt) su znakovi golotinje
O Bote! Ako Sejfiji ne bude olakiano dostizanje (do Tebe)
Suze obojene krvlju ć ć kao poplava.

(p. - u-
". . .
/ \..--....,., f .J "' //..",.".;:J .J
... . ,.
o
L..v•
,....,J.; j, ;· -"-' / v-
...

-
. .".
c.Y' ....... r
...
' . .".-·
av(y!.-:.J .sV
.. .. . -- '
...-·:-o- .. _.. _ .......
e,.. - ,,.



V_..) l
"._....f-y ( J eJ
l-..P..,..J'
._,-> ... , .... ---'' - :." • r - •
r _"_, (.) _- '--y ./ / ,..,..J "'*: sv __,

l,...,e_,l

"? .r- / ;.-- _,._;;".h-'' J --_ _.. / ,JJ
..

31
l
l
ll'
KASIDA KOJU JE SPJEVAO SEJFULLAH EFENDIJA
U SULTANU NAKŠIBENDIJA
( ' - ,JJI )
Allah (je) Adema ( "'!'" - <.SJ4"-: ) sazdao
- .-;; ) Milost ukazao
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!
( lo!.- ) sevab našao, ( e- ) Tvoju ljepotu vidio,
( C.- ) napitak života ispio
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!
( Ć -
1
.:,a. ) Bogu se približio, ( J- ) za pravi put (je) kapija,
. .
( J- "'!'",_.;J J za griješne je zagovornik
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!
( .l - ) Kod tebe je odricanje od užitka, ( .i- J
svog vremana si stožer ( tJ' - ) Sejfin si pir
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!
( V. - ..:...li..: ) Zagovornika si car, (V' - ) duhovnoj č si posve
dostojan, ( ) č si slabih
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!
( J, -'-:.i: .,.b ) č tarika ta, (.b_ u& ) bez ikakvih zamjerki,
e t- ) stup znanja
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!
t_- ) Onog koji mnogo oprašta si povjerenik, ( u \ ut:..• )
slavuj si prolaznosti, ( ) na sudnjem danu sumbul
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!
. ( .V _ J Pos jedni k si č darova, ( J- ) drug dobrote,
( r- -'- · ,... .. } Muhamed mu je ime
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
( u - J Nakšibendijskog si tarikata, ( ; ) valija si u
č evlija, ( .A - u Y.l.&A } carstva si kapija
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
( 'l - d:Jt } Ljubitelj jedinstva, ( ) elifov
1
) si č č su
Bosnevije.
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
----
1) Misli se na Allaha.
32

SUMMARY
TWO POEMS BY EBULLEJS Đ Ć SHEIK
SEJFUDIN EFENDI, SON OF HAJI IBRAHIM
The fourth volume of the History of Bosnia by Salih efendi ž ć -
muvekit vol. IV, p. 106, contains two poems written by this poet. In the first poem the
poet expresses his devotion towards God and the second one is dedicated to the
founder of dervish N akshibendi order M uhamed Behaudin. These two poems are new
and they can not be found in the collections which prof. š ć used earlier to publish
six teen poems written by this poet. The paper contains translation and the original text
of the two poems as well as an account of the work of Sheik ć in Sarajevo.
3 - Anell
33
Fehim Nametak
RUKOPISI DIVANA FADIL-PAŠE Š Ć
č naše književne baštine na orijentalnim jezicima bazirano je zasad
č na rukopisnom fondu koji smo naslijedili od naših đ koji su pisali na tim
jezicima. Stepen istraženosti nekog pisca dobrim dijelom ć zavisiti i od č
broja rukopisa tog pisca i kataloške obrade tih rukopisa, pa ć se dešavati takve
situacije da o nekim pjesnicima ili piscima posredno znamo da su bili veliki i č
ili da su bili osrednji ili č minorni, ali mi o njima ć ć đ suditi, dok
ne đ i č njihova djela. O nekim našim pjesnicima pisali su mnogi ,
č š od osmanskih č i bibliografa (tezkireci), pa do evropskih i naših
orijentalista kao J. Hammera, F. Babingera, S. š ć M. ž ć H.
Š ć O. š ć i nekih đ orijentalista. No ukoliko neki od tih književnih
č nije imao pred sobom djelo pisca o kome piše, možemo se pitati s kakvim
pravom je donosio sud o njegovu djelu i koliko se taj sud može održati? Stoga mišljenje
o nekim našim piscima i pjesnicima, vremenom, mora biti revidirano. Tako su neki
pjesnici i pisci č djela, osim fragmenata, nisu bila poznata ni š ć ni ž ć
pa ni Š ć koji se, uzgred budi č nije ni ·bavio ocjenjivanjem književnih
ostvarenja naših pisaca, nego se zadovoljavao da donese što č biobibliografske
podatke, ili ih ponekad bez kritike prihvatao od š ć i ž ć ostali
neadekvatno ocijenjeni i dugo ć vremena ć da se ispravi kriva slika stvorena o
njima. To je po našem mišljenju i č problem č književne baštine
č Muslimana. Katalogiziranje rukopi sa predstavlja polaznu
č u ovom poslu.
1
)
Jedan od pjesnika koji su š turo i neadekvatno predstavljeni je sarajevski pjesnik
Fadil-paša Š ć (1802./03-1882.)2), č su rukopisi Divana, zbirke poezije na
1
) Mislimo da se u tom pogledu u posljednje vrijeme ide ubrzanim koraci ma kako bi se nadoknadilo
izgubljeno vrijeme. Nakon prvog sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke u Sarajevu (Sarajevo, 1963.) nedavno se pojavio i drugi svezak, koji, bez obzira što
sadržava đ iz islamskog prava (fikh), u đ rukopisima ima i dosta knji ževne đ za koju smo
mogli saznati tek iz ovog kataloga. đ je hvale vrijedan poduhvat H ifzij e ć koji je priredio
Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva -Hercegovine u Mostaru (Mostar, 1977.), č je
otvorio puteve č vrijednih rukopisa iz toga Arhi va.
2
) Fadil-paša ć đ prema podacima u Zborniku M. E. ć 1217. ( 1802/ 03.) godine, uz
đ savremen ika Arif Hikmet-bega ć č ć je naš č pjesnik na turskom
3" 35
osnovu koje se s pravom i ć pjesnikom i po kojoj i treba biti cijenjen i ocijenjen,
ostali nepoznati ž č naše kulturne povijesti. To je i osnovni razlog zbog
kojeg Fadil-paši Š ć nije dato adekvatno mjesto u našoj kulturi. Za njegov
Divan Baš ć nije znao, a ž ć i ć iako su znali da postoji, nisu ga vidjeli
niti č
Cilj namje, stoga, da u ovom radu damo osnovn·e napomene o rukopisima Divana
ovog našeg pjesnika, dok ć pjesme iz Divana biti predstavljene u jednom opsežnije m
radu.
Jedan od dva rukopisa ovog Divana nastao je za vrijeme autorova života i,
č pod njegovom kontrolom pa ga stoga možemo smatrati miirettep divanom
tj. đ autorizovanim primjerkom Divana. U ovom Divanu su uvrštene pjesme
koje je sam autor želio uvrstiti, a izostavljene su neke pjesme za koje je smatrao da se ne
uklapaju u shemu di vans ke poezije ili ih je smatrao nedovoljno č vrijednim.
To su, od pjesama za koje pouzdano znamo da ih je spjevao, a nije ih uvrstio u Divan,
Kasida kao odgovor na Zija-pašinu Zafernamu, nekoliko epigrama i kronograma. Nije
č da ć se vremenom ć još neka pjesma koja je ostala van Divana. Na
ovaj č ovaj rukopis je redigovan, i on predstavlja miirettep divan. č mu je
Muhamed Ševki ć Sarajlija.
3
)
Da je kojim č izgubljen stariji, autoru savremeni rukopis Divana Fadil-
paše Šerif ć koji je prepisao Muhamed Ševkija ć za njegov detaljan opis
saznali bismo iz ć prijepisa. Štaviše, ć nam je dao opširnije podatke i o
samom č Muhamedu Ševkiji koga neki naši č spominju kao
Muhamed Sevki Turabi, a ć daje njegovo puno ime, ime oca i prezime (u
slaviziranom obliku na ć - ć te mahalu u kojoj je nastanjen. Kako pred
sobom imamo oba ova prijepisa, ć na njihove glavne karakteristike.
O prvom, starijem, rukopisu sam č je na posljednjem Divana (str.
322) zapisao na arapskom jeziku:
"Qad yasrruna ihtitamu taswidi hada ad- diwani li-Sayyid.
Muhammad Fadil Al-Bosnawi al- 'askari an al-liwai as-suwari aš-šahir bi-Šarif-
zada bi-'awn Allah al-malik al-'aziz al-qawiyy.
Harrarahu al-faqir Muhammad Aš-Šawqi Sarayi fi yawm at-tamini 'ašara min
gumada at-tani li-sanati sittin wa tis'ina wa miatayni wa alfin min higratin man lahu
al-'izzu wa al-magdu wa aš-šaraf".
4
) ·
jeziku, koji je svoja djela stvarao u XIX ć Poznat kao nekibulešraf (zastupnik Poslanikovih
potomaka u Bosni i Hercegovini), kadija, muteselim, brigadni general (miri-livai-i askeri), u poznijim
godinama svoga života, potpuno se posvetio mevlevijskom tarikatu i poeziji koja je sva prožeta tasavufskim
idejama. Po dolasku austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zbog nekorektnog stava prema njemu,
iseljava se u Tursku, gdje provodi posljednje dane u iznajmljenom konaku u kvartu Laleli u Istanbulu i
umire 25. novembra 1882. godine.
3
) č kaligrafa Muhameda Ševkiju ć Sarajliju spominje H. š ć u djelu
Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 239. Tu stoji umjesto Saraji- Turabi što je sigurno
proisteklo iz č nekog č rukopisa. I Đ ć u Leksikonu likovnih umjetnika Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1966. str. 141, spominje ovog vrsnog kaligrafa pod istim imenom kao i
š ć te kaže za njega daje đ u Sarajevu oko 1820. a umro u istom mjestu 1883. S ć kaže,
ć podatke prethodne dvojice .Muhamed Šawki Turabi, umro 1883., cijenjen kao krasnopisac i
knjigovezac. Prepisao je đ ostalim zbirke pjesama Ibrahim Haqqia i Fadil-paše" (Kultura Bošnjaka-
muslimanska komponenta, Wien, 1973., str. 138). Ovome možemo dodati, pored ispravke Turabi u Saraji
(Sarajlija) i to da prepise ovoga kaligrafa sa arapskog i turskog nalazimo u našim rukopisnim knjižnicama i
tu ima djela iz raznih oblasti nauke i lijepe književnosti.
•) .Raduje nas završetak prijepisa ovog Divana od Sejida Muhameda Fadila Bošnjaka, č
mirilive, poznatog kao Š ć ć Allaha, Sjajnog i ć vladara. Prepisao ga je siromah
36
r
Pored ovih podataka, koje nam daje sam č Muhamed Enveri ć je
zabilježio da je "kaligraf ć Muhamed Ševki Sarajlija, sin hadži Mustafe iz
mahale Armagandži Sinana skupio na jedno mjesto munadžate, na tove, kaside,
rubaije, tarihe, mufrede i kit'e Fadil-paše Š ć i pismom ta'liq na 316 strana
prepisao Divan na taj č da je na svakoj strani ispisivao po 19 redova".
5
)
Ovom njegovu opisu možemo dodati još neke pojedinosti. Papir na kome je
ć prepisao Divan je žut, pismo izvanredan kaligrafski talik, pisan crnim
mastilom, dok su naslovi i č mah las (pseudonim) ispisivani crvenim mastilom.
đ pjesama nema nikakvih razmaka ni proreda. Kodeks je uvezan u platneni
povez sa zaštitnim listovima. Hrbat kodeksa je š ć kožom. Što se č broja strana
Divana, č je ć naveo broj strana Divana gdje se završavaju pjesme dok je
ispustio da spomene dodatke koji sadržavaju podatke o Fadil-pašinu pristupu u
derviški red mevlevija, te same podatke o prepisu rukopisa koji se nalaze od 317-322.
strane.
Ovaj prepis Divana je struktuiran po č vrstama na č č u
djelima ove vrste. Na prvom mjestu su munadžati (str. 1-3) potom dolaze na'tovi i
tahmisi na'tova poznatih pjesnika (str. 3-9); slijedi nekoliko medhija i me rsija Hasanu,
Huseinu i Dželaludinu Rumiju (str. 10-16), zatim su uvrštene kaside i ostale pjesme sa
kronogramima č (str. 17-113), potom nekoliko tahmisa na gazele poznatih
pjesnika, đ kojima i nekih naših (Sabit ž č (str. 113-136). Na strani 137-138
je medhija (pohvalnica) Dželaludinu Rumiju. ć poglavlje su gazeli
(Gazeliyyat) (str. 143-269); iza ovog poglavlja su katreni (Rubaiyyat) i epigrami
(Muqatta'at) (str. 271-293), a onda kronogrami smrti poznatim osobama (str. 295-
310). Kraj Divana sadržava prijepise diploma Es-sejid Muhamed Fadil-paše Šerif ć
o pristupu u derviški red mevlevija na Gatati u Istanbulu, redoslijed mevlevijskih
halifa i mevlevijske molitve (str. 311-321). Na strani 322 je podatak o prijepisu
rukopisa.
Jedini primjerak prijepisa Divana od ovog č kaligrafa, prema našem
znanju, nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem 4520. Otkupljenje za
Orijentalni institut 1954. godine od Adem ef. đ ć koji je rukopis dobio ili
kupio prije II svjetskog rata od porodice š ć iz Sarajeva. Drugi prijepis od
istog kaligrafa, za koji smo našli podatke da se nalazi u mevlevijskoj tekiji na G alati u
Istanbulu, nismo uspjeli pribaviti.
Godine 1327. (23.1 1909. - 12.1 1910.) Muhamed -Enveri-ef. ć je prepisao
ovaj kodeks najvjerojatnije iz tog razloga što se spomenuti rukopis nalazio u
privatnom vlasništvu, a on je smatrao da ovo vrijedno djelo, ć nije štampano,
treba da bude č svima onima koji žele da istražuju paje, kako sam kaže,
"da bi dodao još jedno djelo"islamskoj biblioteci, na "kahlen papiru", ć indigo,
istovremeno ispisao 3 primjerka Divana". Da ć nije prepisao ovaj Divan posebno i
da nam je nedostupan prepis od Muhameda Ševkije ć ipak bismo pjesme
Fadil-pašine mogli č na osnovu njihova uvrštavanja u Zbornik. M. E.
ć jer je ć u XXVI i XXVII svesku svoga epohalnog djela unio više od
polovice pjesama iz Fadil-pašina Divana. Nekim Fadil-pašinim kronogramima,
spjevanim u spomen đ koje je prokomentarisao dodao je uz nekrolog Fadil-
paši izbor iz Gazeliyata, Muqatta'ata (epigrama) i Rubiyyata (Katrena).
Muhamed Ševki Sarajlija 18. džumada II godine 1296. (9. juna 1879.) od selidbe onog kome pripada
slava i ponos".
s) Vid. završetak rukopisa R-92 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
37
Kasnije, 21. ramazana 1342. (28.IV 1924.) uvakufio je jedan primjerak, kroz
indigo prepisanog Divana jer kako kaže: "Beide-i SarayBosna esrafindan Serif-zade
merhum Es-seyyid Muhamed Fadil Paša eser fazi ve kemal olan ve simdiye degin tab
olunmayan isbu Divani mutale'aya ragbet edenler icin beide-i mezburede' Gazi
Husrevbey ki.iti.iphanesinde mahfuz olmak ve andan cikarlamamak sartiyle vakf ve
habs eyledim.
Zamanimizda "Indigo papir" nam eczali kagit vaitasiyla yazildigindan esna-yi
mutaleada ri.izgar ve ri.iti.ibetli hava ve gi.inesin se'ai tesirinden ve suyun yaziya
dokunmasindan vika ye olunmasini mutale'a edenlere ih tar ve tavsiye eylerim. Fi 21.
ramazan sene 1342. Ene-l-fakir đ Muhamed Enveri ibn Sidki Bekir Efendi
ibn Sabit-efendi an beide-i mezkure"
6
)
Pjesme su u ovom Divanu poredane drugim redosljedom. Najprije kao i u
ć prijepisu, su munadžati (himnodije), zatim natovi (hvalospjevi
Poslaniku), medhije (hvalospjevi) i mersije (žalopojke) mevlevijskom piru
Dželaludinu Rumiju (str. 1-9). Potom slijede kronogrami koji su poredani po vremenu
nastanka bez obzira da li su to tarihi koji se nalaze u sastavu neke kaside prigodnice
kojom se č neki đ imenovanje, gradnja i sl, ili su u formi kit' e (epigrama),
mufreda (poetskog distiha), rubaije (katrena). Ovdje su kronološki uvršteni i
kronogrami smrti poznatih č izmiješani s ostalim kronogramima. Ovo
poglavlje svih Fadil-pašinih kronograma u ć prijepisu r.alazi se-na str. 9-78.
Od str. 79-94. su tahmisi (peterci), a od te do 101. str. su kit'e (epigrami). Rubaije
(katreni) su od l O 1-106. strane.
Centralno poglavlje svakog divana, pa i ovog Fadil-pašinog - gazeli - pod
naslovom Gazeliyyat, č u ć prijepisu na 107. str. a završava se na 179.
strani, što predstavlja više od jedne ć pjesama sa oko 5.000 stihova (2.500
bejtova). Ovim poglavljem, ujedno, završava se poetski dio Divana. Potom slijede:
idžazetnama o pristupu u derviški red mevlevija, redosljed mevlevijskih halifa,
molitva (dova) i podaci o prijepisu.
Ovaj rukopis sadrži u prosjeku po 32 retka na jednoj strani. Pisan je rik'om,
uvezan u kartonski povez novijeg datuma. Rukopis pisan olovkom nalazi se u Gazi
H usrevbegovoj biblioteci pod brojem R-92, a primjerak pisan kroz indigo zaveden je u
istoj biblioteci pod brojem R-93. ć kroz indigo pisanu kopiju, koju spominje
ć do danas nismo uspjeli ć a pošto ne može imati nikakve razlike u
odnosu na ove dvije, osim eventualne bilješke o poklonu ili uvakufljenju, nije je ni
potrebno posebno predstavljati. Ni rukopis R-93 se u odnosu na R-92 ne razlikuje
č drugim osim naprijed citiranom bilješkom o uvakufljenju za Gazi-
Husrevbegovu biblioteku, ispisanom na prvoj lijevoj strani rukopisa.
Za razliku od starijeg rukopisa Divana, prepisanog od ć prijepis
Divana od ć sadrži još samo dva kron o grama, ć podizanju mekteba u
Rogatici i smrti Refik-efendije ž ć šejhul-islama, koji se ne nalaze u starijem
6
) Ovaj dosad neštampan Divan. vrijedno i savršeno djelo umrlog Sejida Muhameda
Šerif ć poznatog ć grada Sarajeva, uvakufio sam u Gazi Husrevbegovu knjižnicu spomenutog
grada pod uvjetom da se u njoj i iz nje ne iznosi, a namijenjen onima koji ga žele č Posredstvom
papira, poznatog u naše vrijeme kao indigo papir, ć i č onima koji ć ga da ga
č od vlažnog i vjetrovitog vremena, od utjecaja č zraka i od vode. 21. ramazana 1342. (28.1V
1924.).
Siromah, Muhamed Enverija ć sin Sidki Bekir-efendije, sina Sabit-efendije iz spomenutog
grada".
Ovo je bilješka o uvakufljenju iz R-93 Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu.
38
rukopisu. Njih je ć pronašao zabilježene na spomenicima na kojima su ispisani i
unio ih u Divan.
Ni jedan rukopis ne sadrži Fadil-pašinu kasidu spjevanu kao odgovor na Zija-
pašinu Zafernamu, iako je ova pjesma bila poznata ć i on ju je unio u s.voj
Zbornik. ć je nije unio najvjerojatnije iz tog razloga što je smatrao da joj tu nije
mjesto, obzirom da ju je i sam autor u mtirettep divanu ispustio.
Oba rukopisa divana su prepisana onaj ć č kaligrafski lijepo,
korektno i gotovo bez grešaka.
SUMMARY
The asu thor of this paper points out the need for registering and cataloging the
contents of manuscript collections in Yugoslavia. He consideres this to be the
prerequisite for the study of Muslim cultural heritage written in Turkish, Arasbic or
Persian. The lack of complete and asccurate information about literary works of
Muslims from Bosnia and Herzegovina was the reason why some of the researches
made serious errors in thast field. Thus, the life and literary work of Fadil-pasha
Šerif ovi ch was not represented adequately for a long time and three transcripts of his
Divan were not known to Safvetbey Basagich (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj
književnosti, Sarajevo 1912), Mehmed ž ć (Književni rad bosansko
č Muslimana Sarajevo, 1933) and to Hazim Šabanovich (Književnost
Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Sarajevo, 1973). So, their
opinion about this outstanding man of Bosnian Muslim culture of the XIX th century
was established on lacking and incomplete data. Studying the poetica! work ofF adil-
pasha, the author of this work evaluates his poetry as an outstandinyne.
The copysts of these two manuscrpipts (third one is only a copy of the first) are
Muhamed Shefki Imamovich ( 1820-1883) calligrapher and bookbinder from Sarajevo
and Muhamed Enver .Kadich (1855-1931) chronicler from Sasrajevo, poet in Turkish
languasge, copyst and bibliographer. In Kadich's anthology (Tarih-i Enveri) vol.
XXVI and XXVII in Gazi Husrevbey's library in Sarajevo are besides this Kakich's
copy of Fadil-pasha's Divan included many other Fadil-pasha's poems.
39
l
li/
l
Mehmed ć
NEKOLIKO KRONOGRAMA I ZAPISA NA OBJEKTIMA
GAZI HUSREVBEGOVA VAKUFA U SARAJEVU
Kod pokretanja edicije "Anali Gazi Husrevbegove biblioteke" prvenstveno se
imalo u vidu prezentiranje č javnosti bogate đ ili pak radova nastalih na
osnovu podataka iz ove biblioteke, zatim institucija vezanih za Gazi Husrevbega.
Autor ovih redaka je, ž ć se toga principa, objavio u proteklih šest knjiga AnaJa
nekoliko sitnijih priloga, vezanih kako za Gazi Husrevbegove objekte ili pak
materijale koje pruža ova biblioteka})
U knjizi 11-111 AnaJa doneseni su neobjavljeni natpisi sa Husrevbegovih
đ a 'ovaj puta, pored još neobjavljenih kronograma sa đ donosimo i
nekoliko zapisa sa pokretnih predmeta koji se nalaze u posjedu Gazi Husrevbegova
vakuf a.
U svemu ovaj puta objavljujemo sedam kronograma i zapisa.
(Bez datuma, XVII st.'!)
MUSHAF U GAZI HUSREVBEGOVOJ DŽAMIJI
Ovaj Mushaf, č 32 x 234 cm, pisan krupnijim veoma lijepim neshi pismom,
danas se č u Gazi Husrevbegovoj džamiji. đ redaka teksta Mushafa nalazi se
doslovni prevod na turski jezik, a koji prevod je dat sitnije i u kosim redovima.
đ prevod nije u cjelini č jer s č nedostaje teksta prevoda do 84.
ajeta č sa č "Tufaduhum vehuve muharremun alejkum"), a na kraju
prevod ide do kraja sure "Ed-Duhan", i od ć sure "El-Džasiye" napisan je samo
naslov. Dakle, na kraju nedostaje više od pet džuzova.
I) To su ć prilozi : Diplome kaligrafa ć u Gazi Husrevbegovoj bibli oteci, knj . J, 1972.
str. 91-96; Neobjavljeni natpisi sa Gazi Husrevbegovih đ u Sarajevu, knj . ll-Ill, 1974, str. 185-193;
Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, knj. IV, 1976, str. 21-33;
Biblioteka Mehmed Razi ž ć šejha i muderisa Husrevbegova hanikaha u Sarajevu, knj . V-VJ ,
1978, str. 65-83 i Tri stara orijentalna rukopisa u jugoslavenskim zbirkama, prepisani u Iraku, knj . V-VI, str.
205-217.
41
/l
Mushaf kojeg đ nema datuma prepisa niti imena č ali po
vrsti papira, č pisanja i drugim okolnostima mogli bismo rukopis datirati u XVII
ć
Rukopis je smješten u posebne rahle,
2
) a korice njegove su č š ć za rahle
kovanim klincima sa velikim glavama.
Ovom prilikom bi č još jednu napomenu. Naime, kod nas je č
nekoliko rukopisa sa interlinearnim prevodom Mushafa na turski jezik, pa bi ove
rukopise trebalo usporediti i detaljnije č jer đ njima možda ima i prevoda
naših ljudi .
1145 = 1732/33
RUKOPIS MUSHAFA U GAZI HUSREVBEGOVOJ DŽAMIJI
U Begovoj džamiji, na ć do mihraba, i danas se č jedan primjerak
Mushafa, č 39 x 25 cm, pisan na debljem kvalitetnom papiru ž ć boje, a
č stranice su obrubljene jednom debljom zlatnom i tri tanke crne linije. Rukopis
krupan i veoma ispisan. Njegove korice su u kožnom povezu č š ć za posebne
rahle.
Rukopis je prepis bosnabrodskog kadije iz 1723/33 godine, kako se to vidi i iz
ć odulje bilješke na arapskom jeziku, kojom on ujedno vakufi ovaj primjerak
za Begovu džamiju.
Bilješka u prevodu glasi :
., O Bože, koji brišeš (praštaš) grijehe svojih robova u kada ovi dobra djela,
kako si to i objavio svome robu (Muhamedu): .,Zaista dobra djela brišu ružna" (K ur' an
XL 114), neka je na Njega (Muhameda) najbolji sa/avat i najsavršeniji pozdrav, a ne kaje
sa/avat i na njegovo društvo (ashabe), koji su odlikovani visokim stepenima. Bože, primi
moje uvakujljenje ovog Mushafa Č za dušu dobrotvora, preko mutevelije, a koji
dobrotvor je poznat u Bosni pod imenom Husrevbeg, pa je na glasu i njegov istoimeni
vakuf (Ovo vakufim) ć se zadovoljstvu Božijem i šefaatu (zagovorništvu)
Muhameda- neka je na njeg Božji sa/avat- .,onoga dana kada č ć koristi d
njegov imetak niti njegov porod, osim ko pred Allaha đ č srca" (K ur' an, XXVI, 88-
89), (vakufim) na č i uz uvjete kako se to i č u skladu sa lijepim č
dobrotvora (vakifa, a to je da se M us haj u džamiji spomenutog Emira, da se ne smije
prodati, niti založiti i tome č a što bi moglo dovesti do njegova propadanja ili
š ć pa ko ove uvjete izmijeni on je griješnik i neka je na takvog prokletstvo Božije i
svih stvorenja - meleka, džina i svih ljudi.
Prepisao siromah Muhamed Bošnjak, privremeni kadija u Bosna Brodu (Zenici),
godine hiljadu stotinu i pete po Hidžri (ili 1732133) Onoga kojem pripada svaka
č i ć i neka je spas i blagoslov na Onog nakon kojeg više pejgambera nema."
Iz bilješke se, prema tome, razumije da je č i vakif ista osoba.
Rukopis je potreban intervenciji konzervatora.
2) Rahle su stalak od drveta kod kojeg se dvije daske uklještaju poput makaza, a stalak služi za
stavljanje na njeg knjige, č š ć Mushafa, u svrhu č - č
42
Redžeb 1198 =maj 1784.
RUKOPIS MUSHAFA U HUSREVBEGOVU TURBETU
U turbetu dobrotvora Husrevbega nalazi se jedan Mushaf, ć formata,
č 35 x 50 cm, pisan krupnim i krasnim neshi pismom. Prve dvije stranice su
bogato ukrašene arabeskama u više boja medu kojim prevladava zlatna i plava. Ostale
stranice su obrubljene sa po jednom širom zlatnom i tri tanke crne linije. Svaka
stranica ima samo po jedanaest krupno pisanih redaka.
Rukopis je djelo veoma vješta kaligrafa, a za kojeg se i u zapisu kaže da je
č (ari0.
3
) Spomenuti Kaligraf je Muhamed Filibevi (iz Plovdiva), a njegov
č Mir Husejin Sadik, kako se vidi i iz prevoda ć bilješke na kraju Mushafa:
.,Pisao slabašni katib Muhamed, poznati č Filibevi Muhamed, č Mir
Husejina Sadika Filibevi, neka mu kao i njegovim roditeljima Allah oprosti (grijehe) kao i
onima koji budu gledali i č ovaj Mushaf Amin! Pisanje dovršeno u ponedjeljak
mjeseca redžeba godine hiljadu stotinu devedeset i osme." (Maj, 1784).
Rukopis je u dobrom stanju.
š ć spominje da je ovaj Mushaf otkupljen iza 1862. godine od žene
Ahmed-bega ć a koja je ovaj Mushaf donijela sa sobom iz Užica kada se ovdje
(u Sarajevu) nastanila kao muhadžir. Vidi H. š ć Mezari i turbeta oko
Begove džamije, Spomenica Gazi Husrevbegove č š Sarajevo 1932,
str. 38 i 39.
1208= 1794195
MUSHAF U HUSREVBEGOVOM TURBETU
Osim Mushafa kaligrafa Filibevije, kojeg smo ovdje obradili, u Husrevbegovom
turbetu se nalazi još jedan Mushaf sa zapisom njegova č iz 1208. h. godine,
alije ovaj manjih dimenzija i sasvim jednostavne i skromne obrade. Prepisao gaje neki
Ibrahim, sin Omerqv, kako se vidi iz prevoda ć ć bilješke na arapskom
jeziku, a glasi:
"Pisanje ove č i blagoslovljene Hatme je dovršeno rukom slabašnog roba
Ibrahima, sina Omerova, kojem je potrebna milost Allaha kao i njegovim roditeljima i
njegovom č i svima vjernicima, Amin! Godina 1208. " (1793/94).
Pismo sasvim jednostavno i primjerak bez ikakvih ukrasa.
Kako je ovaj rukopis dospio u Husrevbegovo turbe nije nam poznato.
I pored spomenuta dva u istom turbetu se nalazi još jedan rukopis Mushafa, ali
ovaj nema ni zapisa č niti godine prepisa ć po papiru rukopis je iz XIX
st.). I ovaj primjerak je sasvim jednostavan bez ikakvih ukrasa, pismo č nesh.
U Gazi Husrevbegovom turbetu postoji danas i jedna novija i skromnija zbirka
štampanih primjeraka Mushafa, a koji su primjerci pokloni raznih stranih delegacija i
. 3) je š ć spomenutu č .arir = poznat, č preveo sa vlastitim imenom
Anf, što mJe č Je kahgrafu kako vidimo ime Muhamed Filibevi. H. š ć Spomenica Gazi
Husrevbegove č 1932, str. 38. '
43
pojedinaca, koji su prilikom svoje posjete te primjerke, sa posvetom, darovali
Husrevbegovoj džamiji. To su zapravo reprezentativna izdanja u veoma luksuznoj
opremi i predstavljaju lijepe i veoma vrijedne primjerke Mushafa.
Kada je ć spomenuta i zbirka štampanih izdanja Mushafa, ovdje bi č i
jednu napomenu, zapravo sugestiju. Naime, u mnogim džamijama kako u Sarajevu
tako i u unutrašnjosti , a i kod pojedinih porodica, nalaze se ranija izdanja štampanih
Mushafa, od kojih su neki i stari. Ako imamo u vidu da su u Bosnu i Hercegovinu,
prije nego li je Islamska zajednica BiH č sa izdavanjem svojih Mushafa, uvoženi i
dopremani Mushafi iz raznih krajeva svijeta, a č iz Carigrada, to bi zbirka tih
raznih izdanja predstavljala zanimljivu kolekciju. Takav poduhvat bi se rnogao
ostvariti u sklopu osnivanja Islamskog muzeja, na koji bi č se mnogi vrijedni
primjerci č od propadanja.
Ramazan 1281 = 28.1- 27.111865.
KRONOGRAM O USTROJSTVU NIZAMSKE VOJSKE U BOSNI
Poznato je da je sultan Abdul-Aziz (1830-1876) za svoje vladavine osmanskim
carstvom (1861-1876), đ ostalog, godine 1864. zaveo u Bosni nizarnsku
regrutaciju, na bazi ć vojne dužnosti, a proveo je i druge brojne reforrne,
4
) a o
kojem đ upravo govori ijedan kronograrn, ispisan na debljem papiru č
55 x 84 crn), koji je urarnljen i ustakljen i danas se č u posjedu Uprave
H usrevbegova vakufa. Kronograrn je ispisan krasnim tal ik pismom, a đ redaka
su smješteni crteži raznih ć pa tako cijeli kronograrn č č gledaoca i
predstavlja veoma lijep ornarnenat.
Tekst kronograrna u prevodu sa turskog jezika glasi:
"On (Allah) je ć

"Privrtenik istine, veliki sultan, pobjedonosni v/astodrtac
To jest Abdul-Aziz Han, padišah vlasti i vjere
Vladavina i carstvo su obnovljeni tvojim dolaskom
Jer si odmah č vladavinu i po/ota} sultana
On je najprije carstvo zaštitio od nereda
A zatim je uredio vojsku, taj Šah odabrani
Sve to nije ć kazati u dvije č
Jer bi prikaz njegovih djela zahtijevao stotine komentara
Posebno je spomenuti ukidanje nedje/otvornih organa uprave
A u cijelom carstvu je novcu dao zlatnu podlogu
Rodove pomorske, kopnene i tobdtijske vojske
Doveo je u novi red uz veliko zalaganje, taj Šah
I za ć vrijeme č je mnogo velikih djela
Pa su tako zapanjeni ostali oni koji ne vide daleko.
Jedan stih još nepreveden.
4) Enciklopedija Leksikografskog zavoda sv. I; str. 5-6 .
. 5) . Ova in vokacija š iznad stihova u polumjesecu, a č je: . Allah je ć ujedno
aludua 1 na sultana Abdul-Az1za.
44
Jedno od njegovih je djela i ustrojstvo bosanske vojske
A kod popisa natjecahu se junaci jedan za drugim
Kada je fermanom ustrojavana bosanska vojska
Pod carskom zastavom bijaše ovaj ć š rob kao valija Bosne
To je ć stajati na usluzi carskoj
Neka mu život i ć u svim djelima ć ć Stvoritelj
I neka u ć postigne ć uspjehe nego li u prošlosti
Neka mu se trajno u svim djelima ispune želje njegove
č Osman č č kronogram
I sa š ć stavi č svoje na prag njegov
Sa oduzimanjem jedan odmah se sr č kronogram:
U Bosni je ustrojio asker taj sultan vjere."
Ispod teksta kronograma je u dva mala ž ć ispisan sasvim sitno tekst na
perzijskom jeziku, a u prevodu glasi:
"Pisao crnim perom ovaj primjerak A bas Ali, č mjeseca ramazana 1281."
(28.1- 27.11 1865). Zbrajanjem brojne vrijednosti slova posljednjeg stiha dobivamo
zbir 1282, od č treba oduzeti l - na što aludira i autor - da bismo dobili
hidžretsku 1281. godinu.
Iz predzadnjeg stiha ovog oduljeg kronograma, koji sadrži 30 distihona, vidimo
da je njegov autor- pjesnik Osman. U kontekstu stihova on govori da se tada nalazio
na položaju valije u Bosni, paje, prema tome, autor ovog kronograma Topal0sman-
paša.6)
1311 = 1893
KRONOGRAM O OBNOVI ŠADRV ANA
U DVORIŠTU GAZI HUSREVBEGOVE DŽAMIJE
Pri vrhu bazena na samoj č š šadrvana, u dvorištu Husrevbegove džamije,
nalazi se u tri elipsasta polja ispisan talik pismom natpis u prozi na arapskom jeziku.
Slova su udubljena. Natpis govori o podizanju današnjeg šadrvana, a u prevodu glasi:
"Qvaj bazen je podignut u vrijeme uprave mutevelije Mir Muhamed Behdžeta-bega,
godine 1311. " (1893).
Prema tome, iz prednjeg tariba vidimo da je današnji šadrvan podignut 1893.
godine/) a na mjestu kojeg ranije stajaše šadrvan drugog oblika. Taj je bio đ
6) Topal Osman-pa§a imenovanje bosanskim namjesnikom 23. januara 1861. g. i na tom položaju, s
iednim malim prekidom, ostaje do 25. maja 1869. g. đ je u jednom selu kraj Smirne, od oca Hadži
Serifa-age. Bio je pomorski oficir, a pored ostalih dužnosti bio je i beogradski muhafiz. Umro je u Carigradu
25. jula 1874. g. Topal Osman-pa§a je bio veliki pobornik đ reformi u Turskoj. č njegovi
biografi govore da je dosta dobra č U Bosni je uz ć seraskera Dževdet-pa§e organizirao
nizamsku vojsku. O Osman-pa§i kao pjesniku nismo na§li č podataka. O Osman-pa§i vid. : Koetschet,
Osman Pascha Zur Kunde der Balkanhalbinsel. Herausgegeben von dr Carl Patsch, Hefte 9, Sarajevo 1909;
Sidžili Osmani, III, str. 29; H. š ć Dževdet-pa§ina pisma o Bosni, 1932, str. 3; Vl. ć
Sarajevo od najstarijih vremena do 1878, Sarajevo 1937, str. 222-223.
7) Za današnji šadrvan (bazen) Truhelka piše: . Ovaj šadrvanjedvanaesterouglast, a č je 1893,
od bijelog zrnastog vapnenca dobavljena sa otoka č Taj šadrvan, kažu, da je vjerna kopija jednom
originalu koji se nalazi u Brusi u Vlu-džamiji ". U ć smo da ovdje donesemo i fotos toga šadrvana
iz Ulu džamije, iz koje se vidi da je naš šadrvan zaista kopija spomenutog. Dr Ć Truhelka, Gazi
Husrevbeg, njegov živog i njegovo doba, GZM 1912, str. 166-167. Isti Truhelkin rad o šadrvanu prenesen je i
u Spomenicu Gazi Husrevbegove č š Sarajevo 1932, str. 43-43.
45
l'
l
od bosanske miljevine, okrugao, visine do l i po metar, a u promjeru je imao 4 m. Na
njemu je stajala željetna rešetka u obliku kupole. Na tom šadrvanuje bilo 16 š a
pod svakom bijaše po jedan kubus.
Na ovaj stari šadrvan odnosi se svakako i bilješka sarajevskog ljetopisca
Bašeskije, koji bilježi:
.. Ove 1186 (1772173) godine pokriven je olovom šadrvan u dvorištu Husrevbegove
džamije u koju svrhu je utrošeno preko hiljadu groša".
8
) Iz ove Bašeskijine bilješke daje
se shvatiti da je i raniji šadrvan bio natkriven.
1314=) 1896197
ZAPISI NA Č U BEGOVOJ DŽAMIJI
U Gazi Husrevbegovoj džamiji, ispred mihraba, nalaze se č bakrena
ć velika č

vanredno lijepo ornamentisana, sva č približno istih
dimenzija (vis. l m i promjera u podnožju 60, a pri vrhu 30 cm) sa tekstualno i
dimenzijama jednakim zapisima (12 x 7 cm) o njihovoj izradi, a iz kojih se zapisa vidi
da ih je ukrasio (kalemio) sarajevski majstor kazandžija ć Zapisi glase:
.. Vakuf Gazi Husrevbegov. Rad majstora (uste) Saliha ć Godina
1314. "(1896/97).
10
)
Napomenuti nam je da su č u Begovoj džamiji đ u doba uprave
mutevelije ovog vakufa Mehmed Behdžet-bega, a i šadrvan je obnovljen u njegovo
vrijeme, kako to č stoji u đ š kronogramu na samom šadrvanu, a što je
đ 1893. godine. š ć navodi daje u doba ovog mutevelije đ
još i moderna zgrada Husrevbegova mekteba i jedna ć za izdavanje pod kiriju na
mj estu nekadašnjeg Đ hana.
Mehmed Behdžet-beg je đ u Sarajevu 21. aprila 1858. g., a bio je mutevelija
Gazina vakufa od 3. februara 1887. do 1901. godine, kada se je odrekao ove službe.
Umro je 24. jula 1920. godine u Sarajevu.
8) Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968, str. 157.
9) Č k, perz. = Ci rag, ima više č a ovdje č ć odnosno stalak na kome ć
stoje. Na ovaj č irak bi se stavljala lojanica Sl\ fitiljom, vis. 1-2 m i debljine 10-15 cm. ć je obložena
kartonom ili mukavom, pa su ovi ć poznati i kao mukave, a karton bi se s polja ukrasio
ornamentima. Danas su, razumljivo, kroz ove ć provedene č sijalice. U pojedinim
vakufnamama ove ć nazivaju i šeme'dan, pa su oni ponegdje poznati pod tim imenom, a i ta č
č mjesto gdje se stavlja osvjetljenje.
lO) š ć za ć kaže da je bio .osobit majstor u đ buhurdara (kadionica).
Mnogo je radio za Osman-pašu (o Topal Osman-paši vidi ovdje str. , bilj . ), a iza okupacije za Otta
pl. Szentgyorgiya". Tim povodom š ć navodi kako je francuski konzul donio na dar Topal
Osman-paši nekakvu zdjelu od porcelana, na č je vrhu bila đ (na poklopcu) ptica, pa se time
spomenuti konzul mnogo hvalio Osman-paši sa francuskim proizvodima. Osman-paša je, ć
ć rekao konzul u da bi se nešto č moglo napraviti i ovdje u Sarajevu, pa je pozvao ć
pokazao mu zdjelu i zatražio da i on nešto č napravi. Kada je ć za desetak dana donio paši svoj
proizvod obojica (i paša i konzul) divili su se rukotvorini, djelu jednog .zatucanog" Bošnjaka, je djelo
bilo ljepše od francuskog fabrika ta. Ali, nastavlja š ć ć je bio đ umjetnik". Vidi H.
š ć Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo 1958, str. 103-104.
46
Jedna stranica Mushafa sa interlinearnim turskim prevodom.
Posljednje dvije stranice Mushafa kadije Muhameda Bošnjaka, iz 1732/33 g. sa
zapisom o prepisu i uvakufljenju.
47
~
::-
- · ~ !,J
' }
'i
)
j /.·
/
- #
l. ,.
.JI )
.
<> ,
Prve dvije ukrašene stranice rukopisa kaligrafa Filibevije.
48
Posljednji list rukopisa Mushafa Filibevije
49
'l
ll
l
l
i
il
Kronogram o uspostavljanju nizama u Bosni 1864. godine.
50
Kopija natpisa sa šadrvana u Begovoj džamiji iz 1893. godine.
4" 51
ll
52
Sa drvan u dvorištu Begove džamije u
Sarajevu
Šadrvan u unutrašnjosti Ulu-džamije u Brusi.
Postolje č i r a k a u Begovoj džamiji sa imenom majstora i datumom izrade,
1896. godina.
53
Č u Begovoj džamiji. Rad majstora ć
54
SUMMARY
SOME INSCRIPTIONS AND WRITINGS ON OBJECTS
BELONGING TO HUSREFBEY'S WAQF IN SARAJEVO
In this short article some inscriptions and writings on Gazi Husrefbey's buildings
and objects in possession of this wagl? are are the following seven
inscriptions:
- Mushaf with interlinear turkish translation, from the XVII-th century.
- Mushaf with the writing written by the transcriber, the waqif at the same time, qadi
in Bosanski Brod, Muhamed Bošnjak, from the year 1145 (1732/33).
-The writing on mushaf transcribed byFilibeli Muhamed in the year 1198 (1783/84).
-The writing on mushaf transcribed by Ibrahim, Omer' s son in 1208 (1793/94).
-The chronogram concerning the establishing of nizam in Bosnia in 1281 (1864).
-The chronogram about the building of the Shadrwan (the fountain) in the courtyard
of the Husrefbey's Mosque, in the year 1311 (1893) and
-The writings on candlesticks in the same Mosque, made in 1314 = 1896.
55
\
Kasim č
ORIJENTALNI MEDICINSKI RUKOPISI
U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI*
U Gazi Husrevbegovu biblioteku ubrzo po njenom osnutku 1537. godine, i
kasnije, dospjelo je dosta knjiga sa č raznih nauka. đ djelima koja
đ raznovrstan č materijal nalazi se lijep broj djela iz medicinske
literature na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. To je zapravo dio ogromne
orijentalne medicinske literature, koja je nastala i razvijala se u krugu islamske kulture
na Srednjem i Bliskom istoku.
Procvat medicinske nauke i njene literature u tom krugu nalazi svoje korijene u
mnogim islamskim zasadama i propisima. Po islamu je č zdravlja dužnost
svakom a dosljedno tome zabranjuje mu se sve ono, što bi ugrozilo ili oš tetilo
njegovo zdravlje. U tom smislu č su islamski propisi o ć o odstranjivanju
č ć o zabrani upotrebe alkohola itd. Poznato je i to daje Muhamed (a.s.) sam
uzimao lijekove po savjetu ljekara, kad mu je to bilo potrebno, a ć je i svoje
da to č su u tom pogledu njegove č "Za svaku bolest ima i
lijek, pa ako se đ i pogodi pravi lijek jedne bolesti, ona Božijom ć
biti č U drugoj verziji ove izreke kaže se još: "-::. izuzev starosti !_smrti".
"Bog nije dao ni jednu bolest, a da za istu nije dao i lijek, što znaju oni koji su
znani i č a ne znaju neznalice. "
Nekoliko pustinjskih Arapa (nomada) đ š jednom prilikom i zapitaše
Muhameda (a.s.): "Možemo li i smijemo li (po islamu) uzimati lijekove i č se od
bolesti?" - "Da, ljudi Božiji, - č im on, - č se, jer je Bog za svaku bolest dao i
lijek!"
*) U Sarajevu je od l. do 3. oktobra 1970. godine održan Prvi kongres za istoriju zdravstve-
ne kulture Jugoslavije. Medu ostalim referatima na tom kongresu održao je i prof. Kasim Dobra-
č referat pod naslovom: »Orijentalni rukopisi s č medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu«. ć izvod iz tog referata štampan je u Zborniku radova
toga kongresa, iste godine u Beogradu. č referat je štampan na stranama 319-323. U ovoj
prilici donosi se cjelokupan ovaj referat s tom razlikom, što su rukopisi iz veterine izostavljeni, jer
su oni ć u drugom radu, koji se donosi u ovom svesku AnaJa.
57
Jednom drugom prilikom upita jedan č Muhameda (a.s.f Šta veliš za ove
lijekove, kojima se mi č i za ovo č (preventiva i predodbrana), č se
č od bolesti , da li to može odbiti i izmijeniti Allahovu sudbinu i đ
nam je đ da ć nas bolest - "Pa i to č i od bolesti je
Božije đ i sudbina č č Muhamed (a.s.).
Kao što č knjižni fond Gazi Husrevbegove biblioteke, tako i medicinska
literatura u njoj služila je i koristila se za potrebe naše sredine i naših ljudi. Oni su
zapravo u proteklih 4-5 ć donosili i pribavljati svakojake knjige iz raznih
č centara islamskog svijeta, studirali ih i njima se koristili u svom životu i radu.
Mnoge od ovih knjiga što ih sad imamo, prepisivali su oni sami.
Usljed raznih okolnosti, npr. ratnih nepogoda i požara, mnoge su stare knjige u
prošlosti stradale i nestale. Dosta ih se ipak spasilo i ostalo. đ onima koje su ostale
i č se nalazi se izvjestan broj vrijednih medicinskih rukopisa. Neki od njih su,
koliko sad znamo, rijetki ili jedinstveni u svijetu. Mislimo da je od interesa da ovdje
damo bar ć opis ovih rukopisa.
"POSLAN/KOVA MEDICINA"
(at- Tibb an-nabawi)
Vjerovatno, otkako postoji na zemlji, postoji i borba za č ljudskog
zdravlja od raznih bolesti. Svaka ljudska zajednica imala je neku, bar i najprimitivniju
medicinu, kojom se služila. Prva muslimanska zajednica, još za vrijeme Muhameda,
služila se uglavnom arapskom narodnom medicinom i njenim iskustvom. Sam
Muhamed uzimao je, kako smo napomenuli, razne lijekove, konzultovao č i
svojim prijateljima č č i neke lijekove. Sve što je on uzimao kao
lijek, što je č prijateljima ili što je odobrio kao korisno za č -
sabrali su kasnije njegovi bio grafi i islamski č u zasebno poglavlje, kome su dali
naziv: "At-tibb an-nabawi"- "Poslanikova medicina". To je kasnije postalo samo jedno
poglavlje, jedna grana u ć islamskoj medicini. Muhamed je, bez sumnje, dao
primjer i podstrek, na osnovu č se kasnije u islamskom svijetu medicina razvila u
pravu medicinsku nauku, koja je imala svoje škole, svoje velike ljekare i č
medicine, te svoje č bolnice. U tu staru arapsku ili islamsku medicinu đ
su č medicinska ć i tekovine starih naroda, č Grka i Indijaca.
U našoj biblioteci ima rukopisa, kako iz č ć islamske medicine,, tako i
rukopisa koji se odnose, uglavnom, samo na ovo njeno prvo, osnovno poglavlje "At-
tibb an-nabawi" -"Poslanikova medicina".
l . AL-QANUN FI'T-TIBB, L. 160: 21 x 15.-3945,2
Kanun, poznato medicinsko djelo, što ga je napisao Abu Ali al-Husain
b.' Abdullah Ibn Sina (Avicenna), umro 428/1037. Kao što je poznato, pisac je u ovom
svom djelu pokušao sistematski i č srediti cjelokupnu medicinsku nauku. Djelo
je, uz to, pisano vanredno lijepim i jasnim arapskim jezikom. Njegov ogromni č u
medicinskoj nauci Srednjeg vijeka ć kao i njegova uloga i uticaj u č
medicinske nauke kroz pet vijekova te istorijske epohe, poznati su u povijesti medicine
č ljekarima, pa zato mi ovom prilikom ne želimo i nemamo šta o tome govoriti.
(Vidi o tome Predgovor, što ga je napisao dr Hamdija ć prevodu
djela Mugaz ai-Qanun .od Ibn an-Nafisa,- Sarajevo 1961). Da napomenemo ovdje
samo to, da Ibn Sina, pored č izvora č (Galena, Hipokrata i Aristotela),
58
č navodi arapskog filozofa i pisca brojnih djela i rasprava s č medicine, ai-
Kindi-ju (Ya'qub b. !shaq al-Kindi, umro 269/873.).
Naš rukopis je nepotpun s č - jer je njegov prvi dio otkinut i izgubljen.
č je ovdje: "Sedmi fenn (poglavlje), o ukrasima (na ljudskom tijelu), č
prvi, o kosi."
Na kraju je bilješka č u kojoj kaže, da je dovršio prepis Qanuna.
Prepisao, veoma lijepim rukopisom, 'Abdurezzaq b. Nasiruddin al-Misri
ć u XVI ili XVII ć
Iz đ biblioteke u Mostaru.
2. ZEHIREI HAREZM-ŠAHI 165
Djelo s č medicine, na perzijskom jeziku. To je, zapravo, dosta opširan
udžbenik, koji je prvobitno bio đ u više svezaka. Naš rukopis sadrži samo
drugu polovinu toga djela, kako je to zabilježeno u samom naslovu. Napisao Isma'il b.
al-Hasan b. Muhammad b. Ahmad al-Huseini Č umro 53111136.
Kaže se, da je ovo djelo oživjelo i unaprijedilo nauku medicine u to doba na
Istoku, - jer je ista bila stagnirala i č zamirati u nekim krajevima i školama
islamskog svijeta. Djelo je ć sultanu perzijske pokrajine Harizm, 'Ala 'uddin
Muhammed Harizm-šahu. Pisac slovi kao veliki č i ljekar svoga vremena,
koji je pronašao i sastavio mnoge nove lijekove.
Naš prepis njegova djela· č vjerovatno, iz XIV ili XV ć (n.e.), a
donesen je u Gazi Husrevbegovu biblioteku iz Travnika, iz biblioteke č Ibrahim-
pašine medrese.
Držimo, ć po rukopisu i papiru, da je ovo jedan od najstarijih rukopisa ovog
djela u svijetu. č datum, ime č i mjesto prepisa nisu nam poznati,jer su
posljednji listovi izgubljeni i dopisani kasnije drugim rukopisom, bez oznake datuma.
L. 152; (sa produženom folijacijom od prvog dijela, tako da je broj prvog lista
ovdje 386); 30 x 23,5. Pismo je sitno, složeno u č dugih redaka na jednoj
stranici.
Na naslovnoj stranici ima kasnije pisanih bilježaka s č medicine.
Hadži Halifa I, 824; Pertsh p, 574.
3. ŠARH AL-KULLIYY AT
Rukopis je donesen iz đ biblioteke · u Mostaru.
L. 231 ; 24 X 17.
3864
Komentar medicinskom djelu ai-Kulliyyat. Osnovno djelo (al-Kulliat) napisao je
Ibn Sina (Avicenna), umro u Hemedanu 428/1037. To je, zapravo, dio njegovog
opsežnog i č djela al-Qanun. Ovaj komentar tomu djelu napisao je Ibrahim b.
'Ali b. Muhammad a-Sulami al-Qutb al-Misri, umro u Nisaburu (u Perziji) 618/1221 .
Pisac komentara na nekim mjestima odstupa od mišljenja i č Ibn Sina-a,
ć se na druge autoritete u medicini. Djelo je dovršeno 606/1209, a ć po
pisanju i papiru, držimo da je i naš rukopis iz tog doba, pa je, dakle, star oko 760
godina, i svakako jedan od najstarijih, ako ne i najstariji rukopis ovog djela u svijetu.
59
ll
4. ZBIRKA, 9.L.254, 31 x 22
3749
l . A t-Ti bb an-nabawi
ć djelo o č i lijekovima na osnovu tradicije. Napisao Abu 'Abdullah
Muhammad b. 'Abdul wahid b. Ahmad b. 'Abdurrahman al-Maqdisi, umro 643/1245.
Rad je rijedak i, kako se vidi, starog datuma.
2.Bugyat a-sa'il
_ ć djelo iz č medicine. To je ć prerada (muhtsar) opširnijeg
medicinskog djela al-Masa' il, što ga je napisao Hunain b. Ishaq, umro 260/873. Ovo
njegovo osnovno djelo napisano je za č u medicini. Ovu ć preradu
toga djela napisao je Muhammad b. Ibrahim b. Sa'id al-Ansari, umro 749/1348. Djelo
je rijetko; bibliografski izvori, koji su nam pri ruci, ne navode ga, što č da im je
nepoznato. Zasnovano je na č posmatranju prirode i na fiziološkim
i č analizama organizma.
3. Ar-Risala ai-Mudahhaba
"Zlatna knjiga" - ć rad iz č medicine, što gaje napisao Abu'l-Hasan
'Ali b. Musa ar-Rida, umro 203/818. Rad je napisan za Halifu Me'muna, i đ
uglavnom, na znanstvenoj osnovi i iskustvima, a mjestimice, tu i tamo, uvuklo se i po
koje sujevjerje. Pisac se mjestimice poziva na stare č i indijske ljekare.
4. Risala fi hifz a-sihha
Traktat o higijeni, što ga je napisao gore navedeni pisac Muhammad b. Ibrahim
b. Sa'id al-Ansari. Nakon ć anatomije ljudskog organizma, govori se o ishrani i
ć a zatim o raznim medicinskim sredstvima za osvježenje, ublažavanje bolova i
č U ovom radu ima dosta sujevjerja (naprimjer: "uho"- bol uha prestaje, ako se
privjesi i nosi zub lisice).
5. Nuhba min Kitab al-adwiya
Izbor iz djela Kitab al-adwiya, što ga je napisao Abu Ishaq Ibrahim b.
Muhammad b. Turban Ibn as-Suwaidi, "glavni ljekar" u Damasku, umto 690/1292.
To je prema rukopisu. č bibliografski izvori ne navode č piscu ni jedno
_ pod gornjim naslovom. Njegovo djelo o medicini poznato je pod naslovom:
-"Podsjetnik o medicini", U našem rukopisu govori se o raznim lijekovima na
znanstvenoj osnovi, ali tu ima dosta sujevjerja,
6. Bur' u sa' a
ć rad o brzom č nekih bolesti, odnosno o lijekovima koji odmah-
djeluju i uklanjaju bol. Napisao Muhammad b. Zakariya ar-Razi, umro oko 320/932.
Pisac u č kaže, da je prisustvovao jednom sastanku ljekara, koji se održavao
kod vezira Abu '1-Qasim b. Abdullaha. U razgovoru o raznim pitanjima medicine,
neko je od ljekara rekao, da č svake bolesti zahtijeva duže vrijeme i da se ni
jedna bolest ne može brzo ili odmah č Na to je pisac iznio mišljenje, da ima
nekih lijekova, koji na neke bolesti odmah djeluju i uklone ih. Na to je vezir od njeg
· tražio, da o tim bolestima i lijekovima koji odmah djeluju, napiše posebno djelo, što je
on ovim i č ć radu naslov: "Casovito č
60
7. Kitab al-firase
Djelo iz č fiziognomike. Napisao Muhammad b. Abu Talih al-Ansari as-
Sufi ad-Dimišqi, umro 727/1326. U uvodu pisac kaže, da se ovakav rad oslanja na
prirodne nauke i medicinu. Na kraju je poglavlje o raznim znacima i pojavama kod
bolesnika, koji ukazuju na razne vrste bolesti .
8. Al-Manzuma fi t-tibb
Spjev iz medicine, na arapskom jeziku, od nepoznatog pisca. Sadrži upute za neke
lijekove i č sujevjerja. Mjestimice se govori o stvarima izvan medicine, kao o
postupku sa tkaninama, da bi postale nezapaljive. Izvori, koji su nam č ne
navode ovaj rad, što ukazuje da je rijedak ili posve nepoznat.
9. Magmu' - "Zbirka"
Djelo o nekim kemijskim procesima i njihovoj primjeni u finim zanatima, te o
lijekovima. Napisao 'Abdurrazzaq b. Abu '1-Ferag b. Abu 's-Surur, č nam je
biografija nepoznata, jer ga izvori, koji su nam dostupni, ne navode. Držimo ipak, da
je on sin jednog starog arapskog ljekara, a to je Abu 'l-Fa rag ' Abdullah (b. Ahmad) at- ·
T abib, umro 435/1043,- koji je mnogo komentarisao č klasike. Prema tome,
nam se, da je ovaj pisac živio i radio u petom ć po hidžri, odnosno u XI ć
n.e. Ovo njegovo djelo đ ne nalazimo u izvorima, koji su nam č Pisac
u č govori o finim zanatima, npr. o proizvodnji i č bisera, bakra itd.
Poslije toga, ć dio rada sadrži uputstva o sastavljanju raznih lijekova. Ima recepata i
za sastav "izvanrednih i dugotrajnih mirodija".
Naslovna strana ove zbirke je obilno ukrašena zlatnom bojom na plavoj podlozi .
U sredini toga ukrasa zabilježeno je rukom č da je ova zbirka prepisana za
biblioteku Yašbak b. Meh di al-Maqarr al-Ašraf al-Amir as-Saifi, koji je živio i pisao
prije 880/1475. Prema tome, prepis cijele ove zbirke je iz tog vremena. Prepis je obavio
neki veoma vješt koji je sve prepisao vanredno lijepim rukopisom.
Rukopis je donesen iz đ biblioteke u Mostaru.
5. ZBIRKA 8 L. 185; 21 x 16
L ISTO kao pod br. 4, l
2. ISTO kao pod br. 4,2
3. ISTO kao pod br. 4,3
4. ISTO kao pod br. 4,4
5. ISTO kao pod br. 4,5
6. ISTO kao pod br. 4,6
7. ISTO kao pod br. 4, 7
8. Fa'ida
3291
Č ili izvadak iz nekog djela, koji sadrži recepte za č nekoliko bolesti .
Prepis djela pod t. 1-2 u ovoj zbirci č iz XVIII ć dok su ostala djela
prepisana 1261/1845, i to, držimo, kod nas, od nekog našeg č
6. TARGAMAT MUFRADAT IBN BA/TAR L. 175, 18 x 13,1
3071
Prevod na turskom jeziku starog arapskog medicinskog djela Mufradat od
č arapskog ljekara Ibn Baitar-a. To je ć naslov originala. Potpuni
61
l l
l
njegov naziv glasi: Gami muf rada t al-adwiya wa '1-agdiya ("Zbirka prirodnih lijekova
i vrste hrane"). Napisao Diya' uddin 'Abdullah b. Ahmad al-Malaqi, umro 646/1248.
Pisac je đ u Malagi u Španiji, a živio je i radio na Istoku. U svrhu č
studija proputovao je Egipat, Malu Aziju i č i postao glavni č u službi
sirijskog vladara al-Kamila u Damasku. Poslije smrti toga vladara došao je u Kairo,
gdje je bio primljen od egipatskog vladara el-Melika es-Saliha, ali se uskoro opet
vratio u Damask. Bio je č ljekar. Iz medicine je napisao gore navedeno
djelo. U ć uvodu kaže, da mu je bio cilj , da u ovom djelu napiše pregled
č i č lijekova, poredanih abecednim redom. Djelo je dosta
opsežno i napisano za č upotrebu, a sadrži, uglavnom, biljne lijekove.
T o djelo je preveo na turski ( staroturski) jezik neki anonimni prevodilac, za emira
(namjesnika) Umur-bega, u prvoj polovini XIV ć oko godine 1345. h.). Ovaj
naš rukopis predstavlja taj prevod. Na kraju prevoda nalazi se bilješka, pisana rukom
č u kojoj se kaže, da je u ovom djelu đ 920 lijekova.
Prepis našeg primjerka rukopisa č iz XVI ili XVII ć Pisanje vještom
rukom i vokalizovan.
V. Brockelmann, G. 1. , 492, S. 1. , 896.
7. IHTIYARAT AT-TABARI 2754
L. 76 ( + 14 dodat ih i kasnije prepisan ih iz nekog drugog medicinskog djela); 20.,5
X 15.
Turski prevod perzijskog djela sa č medicine. Osnovno djelo, na starom
perzijskom ili dvorskom jeziku (tazi), kojim su govorili samo takozvani viši krugovi,
napisao je Isma'il b. Ishaq at-Tabari. Sa tog jezika djelo Je preveo na jezik širokih
perzijskih masa Abu'l-'Abbas Ahmed b. Emin al-'Attar ... at-Tabari, a onda gaje sa
perzijskog preveo na turski jezik nepoznati prevodilac. To je sve prema uvodu ovog
turskog prevoda. č o tom djelu i njegovom piscu, kao i njegovim navedenim
prevodima i prevodi ocima, ne nalazimo spomena u izvorima, koji su nam č
Djelo je starog datuma, a tako i njegovi prevodi. Ovaj turski prevod je, vjerovatno, iz
XIII ili XIV ć Rukopis je na kraju nepotpun, jer su posljednji listovi izgubljeni.
Na č se govori o č ustanovljenja dijagnqze kod bolesnika ć
pulsa -nabd; ć ć bolesnika u staklenoj zdjeli, ć č boje
ć koje č bolest; ć boje lica itd.). To prvi dio rukopisa, što
je đ na deset ć poglavlja. Poslije toga govori se o lijekovima za razne
bolesti .
Rukopis je, vjerovatno, iz XVI ć
Vakuf porodice ž ć
8. AT-T/BB AN-NABAWI. 201; 20 x 15
4238
Djelo o higijeni i nekim lijekovima, zasnovano na tradiciji od Muhameda
("Poslanikova medicina"). Napisao Muhammad b. Abu Bekr Ibn Quyyim al-Gauziye,
umro 751/1350.
Ovakva medicina, zasnovana na Muhamedovoj tradiciji, svakako je najstarija
medicina kod Arapa ·- muslimana. Ona je još davno postala narodna arapska
medicina.
(Kao osnovna i ć pravila u ovakvim djelima navode se Muhamedove izreke u
kojima su date ć pouke iz higijene: - Svakoj bolesti ima lijeka, pa se č ljudi!).
Rukopis je iz godine 1104/1692.
62
9. RAHNAMEI PADIŠAH/. L. 36; 18 x 13. 2747
ć djelo na turskom jeziku o seksualnim pitanjima. To je prevod perzijskog
djela, što ga je napisao Abu'I-Barakat Hoga Nasiruddin at-Tusi , na zahtjev sultana
Abu'I-Muzaffer-hana, sina sultana Kazan-hana- kako se to razumije iz uvoda. Prema
tome, djelo je nastalo u XIV ć (v. Blochet, 72). Gornji i drugi navedeni podaci u
uvodu nisu sigurni. Č se da je pisac te podatke i neke okolnosti, koje navodi ,
izmislio. Djelo je đ na osamnaest poglavlja (bab). U prva dva poglavlja
govori se o anatomiji č i njegovoj higijeni.
Rukopis je do ć vlagom, tako da je pismo znatno š ć pa se teško može
č a mjestimice je č
Prepisao al-Hag Mustafa b. ' Ali b. llyas, 955/1548.
L. 36; 18 X 13.
10. FA/DA, 2, L. 160, 21 x 15.
3945
Poglavlje o č bolestima, i drugo poglavlje, o iskustvu u č nekih bolesti
ć To je izvadak iz raznih medicinskih djela na turskom jeziku, kao i iz djela:
Mufredati Halimi, što gaje, vjerovatno, napisao Halimi Amasijevi, umro 882/1477, v.
Mehmed Tahir, Osmanli muellifleri I, 273; - Tashil fi 't-tibb, što gaje napisao Hadži
Paša Ajdini, umro poslije 800 H, tj. krajem XIV ć v. Hadži Halifa, Kešf az-
Zunun I, 408. Knjigovezac je pri uvezivanju razlomio rukopis i đ njegova dva
dijela umetnuo 3 i uvezao.
Prepis dovrešen u XVIII ili XIX ć
Zbirka je donesena iz đ biblioteke u Mostaru.
ll. MUHTASAR FI'T-TIBB, L. 80, 20 x 14,5
1266.
ć djelo o č i lijekovima, što gaje napisao Taguddin Ahmad b. Ibrahim
b.· Hidr ai-Ahmadi ai-Kermeyani, č č epa Iskendername, umro
815/1412 (v. Bratislava, 336-7). Ime autora u raznim izvorima navedeno je č
tako da neki kažu, da mu je pravo ime nepoznato (OM II, 73; Babinger, ll). Držimo,
da je ovo ime, što smo ga mi naveli, ispravno.
" Na donjem prerezu rukopisa napisan je naslov: Tarwih al-arwah. To je, đ
naslov djela iz medicine, koje je napisao jedan drugi pisac, a to je: Hakimuddin
Mahmud at-Ti brizi. On je to svoje djelo preradio i u stihovima pod istim naslovom.
Prema tom njegovom spjevu turski pjesnik, č i pisac, navedeni Maulana ai-
Atimadi, napisao je ovaj svoj rad. To se razumije iz bilješke, pisane rukom č
na prvom listu rukopisa. U drugoj bilješci na istom listu kaže se, da je ovaj pisac al-
Ahmadi napisao, osim ovog djela, više manjih djela iz medicine.
Na č je sadržaj, pisan rukom č
Rukopis, vjerovatno, č iz XVIII ć
12. TESHIL, L. 112, 20 x 15 1071
č na turskom jeziku s č medicine. Napisao Hidr b. Ali, zvani
Hadži Paša el-Ajdini, umro oko 800/1397. Ime autora navedeno je prema Hadži
Halifi (Kešfuz-zunun, I, 408) i prema zapadnim izvorima. Kairo, t(ai-Kutbat-turkiye,
Kairo, Osmaniya 1306, str. 268), pak kaže, da je autor "T eshila" Perviz-efendi b.
Abdullah, kadija u gradu Vidinu (Bugarska), umro 987/1579.
63
liji
Djelo je đ na tri dijela. U prvom dijelu govori se o teoretskoj i
č medicini, u drugom o ishrani, ć i lijekovima, a u ć o uzrocima,
simptomima i č raznih bolesti.
Rukopis č iz prve polovine XVIII ć Ranije je bio vlasništvo i vakuf
porodice ž ć iz Sarajeva.
J 2-a ŠEFI' I MUNTEHAB
J26
Djelo s č medicine, na turskom jeziku, od istog pisca kao i prethodno
djelo Teshil (tj. od Hadži Paše el-Ajdini). To je prema Blochet-u (Catalogue des
manuscripts turcs, sv. I, str. 69-70). Prema njemu, to je ć knjiga opširnijeg djela
"Muntehabi šifa", što ga je napisao navedeni autor "Teshlla". Prva i druga knjiga
č su sa prvim i drugim dijelom "T eshila". Ali ova, ć knjiga, ima svoj
poseban gornji naslov (Šefi'i muntehab), koji je naveden i u uvodu našeg rukopisa.
Ovaj rad, koji je, zapravo, nastavak "T eshila", opširniji je i detaljniji od istog.
đ bolesti i njihovu dijagnostiku u 62 poglavlja (bab).
Djelo je, zapravo, ć prerada medicinskog djela"Šifa'al-askam", što ga je
na arapskom jeziku napisao isti navedeni pisac Hadži Paša el-Ajdini.
Listovi su prosuti i neki izgubljeni, pa je djelo nepotpuno.
Prepis je, vjerovatno, iz XVII ć
J3. RISALEI BEŠIR Č L. 5; 20,5 x J2 4222
ć rasprava na turskom jeziku o klimi i vodama Edrene. N a pisao turski ljekar
Bešir Č koji je živio i radio u prvoj polovini XV ć u doba sultana
Mehmeda I Č (umro 824/1421), na je zahtjev napisao i ovu raspravu. To je
pisac medicinskog djela Magmu'at al-fawa'id
Rukopis je iz godine 1127 l 1715. Poklon Osmana ć iz Sarajeva, Gazi
Husrevbegovoj biblioteci.
J4. ZBIRKA 5 J585
Zbirka nekoliko medicinskih djela koja su uvezana u jedan sve211k
L. J30; J9,5 X J4
J. L. J -43. Sultaniya
ć dielo s č medicine, na turskom jeziku. Napisao Muhammad b.
Mahmud eš-Sarvani, u prvoj polovini IX/XV ć Djelo je ć sultanu
Mehmedu I, sinu Bajezida I (816-824/1413-1421). Sve ove podatke (naslov djela, ime
autora i posveta) nalazimo u uvodu. č o djelu i piscu nema spomena nigdje u
bibliografskim izvorima i katalozima, č ni zapadnim, koji su nam pri ruci.
Zasada bar može se ć da-je djelo u svijetu nepoznato i da se od njeg ne nalazi nijedan
rukopis, izuzev ovaj naš primjerak. (To nam je izjavio i profesor za istoriju medicine
na instanbulskom univerzitetu, dr Bedi' Šehsuvaroglu, koji je pretražio sve č
orijentalne biblioteke u Evropi i u T.urskoj, kao i Gazi Husrevbegovu biblioteku.
Kako ovaj rad, i još nekoliko rukopisa iz medicine, nije našao nigdje, izuzev u našoj
biblioteci, to je zamolio, i dobio, mikrofilm istih za svoj medicinski fakultet).
Rad je đ na uvod i č poglavlja. U uvodu se govori o razvoju
č od zametka pa dalje; njegov rast, te o osobinama, karakteristikama života
64
ć Poglavlja sadrže pravila i uputstva za zdravlje šta treba da radi
u svako vrijeme i svako godišnje doba; šta treba da jede; šta i kako da č kada
treba da ć hranu iz želuca; kada i kako treba koristiti banju. Vrste hrane: Hrana
. za ljude, koji rade teške poslove; ishrana ljudi prema č prirodnim navikama i
sklonostima; raspored jeia, kad ih je više na jednom objedu; č se treba č pri
ishrani.
O š ć voda: Svaka voda je bolja od drugih ć kako treba piti vodu.
O kretanju i mirovanju: č č tijelu treba kretanje; svaki dio tijela (organ)
ima svoju gimnastiku.
O spavanju i nesanici.
O probavi teškoj i normalnoj.
Vrste banja. Kupanje u hladnoj i sumpornoj vodi, itd.
2. L. 44-55. Kemaliya
đ ć medicinsko djelo, na turskom jeziku, od nepoznatog pisca.
ć je nekom šejhu Kemaluddinu, č turbeta (mauzoleja) u Brusi. Toliko
se razumije iz uvoda. č o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena
nigdje· u izvorima, koji su nam č ć po rukopisu i papiru, p rep is je iz
X/XVI ć a vjerovatno je io i datum pisanja samog djela.
Djelo je đ na deset poglavlja:
Bolesti glave, uzroci i č
Bolesti č uzroci i č
Bolesti usta i č
Bolesti zuba;
Bolesti malog djeteta;
Stalno curenje ć
Spolno ć
Sastavljanje raznih ć (šerbe, sirup);
Pravljenje pilula (ma'džun);
Savjeti ljekara.
3. L. 56-78. /dah fi esrar an-nikah
ć djelo na turskom jeziku- o ljubavnim odnosima muškaraca i žena. To je,
zapravo, turski prevod djela, koje je o toj temi, pod gornjim naslovom, napisao na
arapskom jeziku 'Abdurrahim b. Nasr aš-Šizeri, umro oko 589/1193. Turski
prevodilac je nepoznat. Djelo je đ na dijelove, a svaki dio na deset
poglavlja. U prvom se dijelu govori o muškarcu, a u drugom o ženi. U djelu je,
uglavnom, govor o raznim lijekovima, koji u ljubavi pomažu.
4. L. 79-82. Manzuma fi't-tibb
Spjev na turskom jeziku s č medicine, od nepoznatog č č
"Ovo su č č ljekara ... " Ima 100 stihova, u kojima su sadržani mnogi savjeti iz
č higijene.
5.L. 83-130
Fragmenti iz raznih djela na turskom jeziku s č medicine. Govore,
uglavnom, o sastavljanju r.u:nih lijekova za razne bolesti.
Rukopis č iz XVI ili XVII ć .
..
65
. -"'· . .
15. ZBIRKA 2, L. 137; 20 x 15 1541
J. Garrah-name, L. 1-123
"Carska knjiga o č rana i nekim hirurškim zahvatima" -od nepoznatog
pisca. O ovom djelu, kao i o njegovom piscu, ne nalazimo podataka u izvorima, koji su
nam č što č da je djelo u svijetu nepoznato ili sasvim rijetko. Gornji
naslov je prema rukopisu. U ć uvodu samog djela jedino nalazimo nešto
podataka o njemu, ali te podatke nismo u ć provjeriti , jer se nigdje ne
navode, ni u č ni ll zapadnim izvorima koje mi imamo. U uvodu se, đ
ostalim, kaže: Po predanju starih, ć halifa Me'mun (198-218/ 813-833)
obolio je bio od rana po tijelu. Ljekari su uložili mnogo truda i napora č ć ga, i on
je najposlije ozdravio. Potom je sazvao sve ljekare i džerrahe (hirurge) i zahtijevao od
njih, da č saberu i napišu sve lijekove za č rana, rekavši im da je to
njegova želja, - kako bi oni , što dolaze poslije nas, mogli i koristiti se i kroz to nas
i vas dobrim spominjati . - Na tom skupu bio je prisutan i šef hirurga, Abu Zahir b.
(?). On na to č Vladaru! Medicinska nauka je duboka i široka,
č ne mogoše sve ljudske bolesti upoznati i analizirati i tako ovladati
cjelokupnom ovom naukom. Ali , iskustva oko č mnogih bolesti oni su sabrali i
č i č jednu knjigu, po kojoj su kasnije ljude č (Želja i nada im je bila,
da tako Bog- Stvoritelj ili krajnji uzrok svih uzroka- iz svoje riznice lijekova č
ć Nakon što su sabrali ovu knjigu, sredili su je i dali joj naziv Hulasa(lzbor). Ja,
skromni i slabi , ali sretni hirurg, dobio sam jedan primjerak ove knjige u svoje ruke.
Tada sam vidio, da su u njenom pisanju pomiješana dva jezika: perzijski i pehlevijski.
Sa mnogo truda, ja sam je izmijenio (preveo) na arapski jezik, kako bi i č
bila lahka. Pri tom sam objasnio uzroke, simptome i č č svake rane. Sada,
kad se pojave rane kod nekog č a ne bude se nalazio pravi, istinski č
č (ustaz), onda je red raditi po ovoj (prevedenoj knjizi) . Još bih samo rekao
ovo: Neophodno je potrebno za svakog ljekara, da postavi č dijagnozu (tašhis)
svake bolesti,pa tek onda da č jer, ne ć dijagnoze č veoma je opasan
postupak. I nakon svega, ovu (prevedenu) knjigu rasporedio sam na trideset
poglavlja."
U uvodu su još samo nabrojana sva ta poglavlja, kao sadržaj knjige. Drugih
podataka nema, pa ni o ovom turskom prevodu. Tako nema ni č o tom, da li je
navedeni skup ljekara gornje izlaganje Abu Zahira prihvatio, kao što nema ni č o
ovom turskom prevodu, ko ga je č kada i po kom djelu. N o, ono što je č
razumi ti iz svega gornjeg izlaganja, jest to, da je ovaj rad na turskom jeziku prevod sa
arapskog originala, koji je opet đ prema izvorima na perzijskom i pehlevijskom
jeziku.
Francuski orijentalista Bloše (Blochet, Turski rukopisi, II , 34) navodi jedno djelo
pod č nazivom (Cerrahname), koje se nalazi u Istanbulu (Dvorska biblioteka),
za koje kaže, daje prevedeno sa perzijskog. (Original je napisan za vlade Mongola nad
Perzijom i imao je naslov: Gerrahiyyei haniyye - Carska hirurgija). Turski prevod
č je u Maloj Aziji Šerefuddin b. 'ali b. H. llyas Sapungi-oglu, u Amasiji, i
posvetio ga sultanu Mehmedu II el-Fatihu (1451-1481). Nije izvjesno, da li ovaj naš
rukopis ima kakve veze sa tim djelom, ali moglo bi biti i da ima, jer imaju neke č
đ sobom, bar u naslovu.

66
2. Bab gudem, L. 124-137
Poglavlje o č raznih vrsta lepre (gudam, - guba, elephantiasis; beheq -lakši
oblik lepre, vitiligo alba i beres- lepra). To je, č se, izvadak iz nekog medicinskog
djela. Sadrži razne i mnogobrojne lijekove za navedene bolesti. Tri posljednja list.1
sadrže č o sastavu raznih merhema (melema).
Prepis, vjerovatno, č iz XVII ć - izuzev tri posljednja lista, koja su
prepisana mnogo kasnij e, drugim rukopisom.
16. RIS,j. LAT AL-/BA' :an mewaqi' al-weba', L. 60; 20, 5 x 12
Rasprava na arapskom jeziku o izbjegavanju dolaska u mjesta, gdje se pojavila
kuga. Napisao Idris b. Husamuddin 'Ali al-Bidlisi, oko godine 917 l 1511. U uvodu
pisac kaže, da je navedene godine krenuo iz Istanbula na hadž i obavio ga. Na
povratku je, kaže, trebao ć kroz Egipat, ali je da u njemu vlada kuga, pa ga je
zaobišao. Na to su mu, veli, neki teolozi i pobožni ljudi prigovorili, jer je to- rekli su
mu - dokaz slabe vjere u sudbinu. On je napisao ovu raspravu, u kojoj im odgovara i
dokazuje, da ovako izbjegavanje kuge nije suprotno vjerskom č nego, naprotiv,
da to islam č Na kraju rasprave govori o uzrocima i okolnostima pojave
kuge, te o suzbijanju i č iste. On tu kaže: Borba protiv te opasne bolesti može
biti higijenskim mjerama, prije nego nastupi, i lijekovima, ako se je bolest ć pojavila.
U vrhu prve stranice nalazi se ukras. Povez je kožni, ukrašen.
Prepis č iz XVII ć
17.MANAFI' AN-NAS, L. 107; 20 X 13
3087
Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao Nida'i, 974/1566.
ć je sultanu Selimu ll (974-982/1566-1564). Prvi dio uvoda je u stihovima.
Gornji naslov i ime autora, kao i posveta, navedeni su u samom djelu. č biografija
eisca nije nam pobliže poznata. Neki izvori nazivaju ga Derviš Nida'i, a neki Nida'i
Celebi. Koliko se po svemu vidi, on je bio turski književnik i pjesnik. Mišljenje pak
·skoro svih zapadnih orijentalista (Brockelmann, GAL II, 447, S II, 666; Blochet,
Catalogue des Manuscripts turcs de la bibliotheque nationale, I, 272,369,387, II, 72- i
dr.), da je Nida'i č nadimak poznatog ljekara i pisca medicinskih djela iz tog
vremena, kome je ime - kako oni kažu - Bedruddin Muhamed b. Muhamed al-
Qaysuni, Qaisunizade, -sasvim je pogrešno. Prije svega valja znati, da ljekar i pisac, o
kome se ovdje radi, nije Muhamed b. Muhamed, (iako je on bio č ljekar), nego
njegov sin Mahmud b. Muhamed al-Qaisuni, ili kako su ga Turci pogrešno prozvali-
Qaisunizade. On č iz stare i č arapske porodice .al-Qaisuni, iz Egipta.
Mnogi te porodice bili su dobri ljekari i č radnici, pa je ova porodica kroz
ć bila poznata kao porodica č i ljekara. Mahmudov otac Muhamed
doveden je iz Egipta u Istanbul kao ć č ljekar, i bio je u službi sultana. Kasnije je
doveden u Istanbul i njegov sin Mahmud, kao mladi ljekar. Njemu se uskoro pružila
prilika, č sa teškom š ć da č sultana Sulejmana od neke teške
bolesti,- niqris- bolovi i otok zglobova na rukama i nogama, od koje ga nije mogao da
č dotadanji dvorski ljekar i šef ljekara u Turskoj, koji se, u nevolji ili namjerno,
služio obmanama i opijumom za ublažavanje bolova, što se štetno odražavalo na
stanje zdravlja bolesnika. Mahmud el-Qausuni je pristupio č na svoj č i
uspio č sultana. Zato je postao veoma uvažen u dvoru i dobio je položaj šefa
ljekara (reis el-etibba'). Pratio je sultana Sulejmana na njegovom posljednjem pohodu
5'
67
na Austriju. Kad je sultan pod Sigetom umro (974/1566), onje balzamovao njegovo
tijelo. Umro je i sam poslije toga do dvije godine (976/1568). Neki č izvori kažu,
da je bio dobar pjesnik na arapskom i turskom jeziku, što nije č u pogledu turskog
jezika, jer je on taj jezik poznavao vrlo malo ili nikako. Prema tome, gore navedeno
djelo, kao i jedan odulji spjev na turskom jeziku, medicinskog sadržaja, koji se, prema
turskoj narodnoj predaji i prema gore navedenim zapadnim izvorima, pripisuju ovom
ljekaru, koji je, navodno, uzeo sebi č nadimak Nida'i, ne mogu biti njegov rad.
Nida'i, koji se u ovim turskim radovima spominje, č je, dakle, druga osoba, kako
smo to gore rekli. Vidi se samo, da je ovaj turski pjesnik Nida'i živio i radio u isto
vrijeme, kada i navedeni ljekar. Sasvim je vjerovatno, i to po svemu izgleda, da se je
pjesnik Nida'i susretao sa ljekarom Qausuni-jom, da se koristio njegovim djelima i
njegovim savjetima i da se ljekar, prilikom pisanja svojih medicinskih radova,
·konzultovao s pjesnikom.
1
(V. 'Ata'i, Dai! aš-šaqa'iq, 196-7). ·
Što se č podataka o piscu Nida'i-ji mi ih imamo, uglavnom, samo onoliko,
koliko nam je on sam kazao o sebi u ovom djelu. Pri kraju, u poglavlju 60, on nešto
govori o tom. Tako kaže, da ih je bilo č ć od kojih je on bio đ
ć su mu voljela i sakupljala materijalno bogatstvo, a on je, kaže, volio istinu i
nauku. Od imetka, što god bi mu došlo u ruke, trošio je, a nije gomilao. S takvim
pogledima pošao je na put po svijetu i dospio na Krim. Tu je došao u dodir sa hanom
(vladarom) Krima, Sahib Ciray-em, i postao njegov č Zavidnici su mu, svojim
spletkama, poljuljali ugled kod vladara, ć ga, da je on u službi turskih
sultana i da je nagovorio sultana Sulejmana protiv Hana. Han ga je najposlije bacio u
tamnicu, gdje je ostao sedam godina. Po izlasku na slobodu, kaže, da se je susreo sa
nekim č starcem stogodišnjakom, koji mu je kazivao medicinsku nauku, i pred
samu svoju smrt dao mu diplomu. Ko je taj starac, njegov č on nam nije rekao; ·
nije nam, nažalost, zabilježio ni njegovo ime, kaže, da je od Muhamedova
potomstva, - iz č se može č da je vjerovatno Arap, - ali to ne mora biti.
N akon toga, Nida'i je, kako kaže, putovao dosta godina, i na svojim putovanjima
č važne medicinske knjige, na osnovu kojih je sabrao i napisao ovo svoje djelo.
Č je, da nigdje ne spominje svog savremenika, navedenog Mahmud el
Qaisuni-ju (Qaisunizade)," sa kojim se je, držimo, morao sresti i od njeg nešto č
đ je č da svi izvori, koji su nam pri ruci, ne donose podrobnije
njegovu biografiju.
Djelo je đ na 60 poglavlja (bab), koja su navedena u uvodu. U prvim
poglavljima govori se o ljudskom organizmu, njegovom sastavu i njegovim
osobinama (anatomija), a kasnije o raznim bolestima i njihovom č
Na kraju se nalazi dova (molitva), tilsumi i zapisi, što, č se, ne spada u samo
djelo, nego je kasnije dodato. Na posljednjem listu jedna stranica sadrži nazive nekih
trava na turskom i našem jeziku, napisano pod naslovom: "Naziv nekih trava na
bosanskom jeziku".
Rukopis č iz XVIII ć
18. I S T O 2590
(Manafi an-nas), L. 68; 21 x 16
Drugi primjerak prethodnog djela Manafi' an-nas.
Prepisao Osman Derviš b. Omer-beg, mjeseca ramazana 1142/1729.
N ekoliko lista poslije ovog djela sadrže stihove na turskom jeziku o sastavu nekih
lijekova, te razne recepte.
68
19. ZBIRKA • L. 1-109.
ISTO, Manafi' an-nas)
Prepis dovršen sredinom mjeseca rebiul-evvela 1049/1639.
20. ZBIRKA 4. L. 71, 23,5 x 15
l . L. 1-48. Risa/ei Nusret-efendi fil-tib
2. L. 49-64. Kitabi Nida'i
1254
532
Spjev s č medicine, što ga je, u stihovima, na turskom jeziku, sastavio
Derviš Nida'i, ili Nida'i Č To su savjeti o č zdravlja i č od raznih
bolesti, dati u stihovima vjerovatno radi lakšeg ć Pisac je djelo spjevao i
posvetio ga sultanu Selimu II, 975/1567. To je, zapravo, prepjev djela o medicini pod
naslovom Menafi an-nas, što ga je napisao isti autor Nida'i, jednu godinu ranije (v.
prethodni broj). Spjev je č u dosta lakom i popularnom stilu · i sadrži
mnogobrojne č č savjete i recepte. Sam autor pri kraju kaže za ovaj svoj rad:
"Ovo je po obimu kratko djelo, ali je puno znanja i mudrosti." Gornji naslov je prema
ovom rukopisu. U drugim nekim primjercima naslov je č (Risalei-manzume,
te'lifi Nida'i).
3. L. 64. Bab
Poglavlje iz nekog medicinskog djela, koje sadrži upute o ponašanju i ishrani ljudi
za svaki mjesec u godini. č sa uputama za ć (mart).
4. L. 65-71. Hassai magnatis
Poglavlje o osobinama i č (ljekovitosti) magneta u medicini . Tu su
navedena mnogobrojna mišljenja i iskustva još starih č č (Hipokrita,
Aristotela, Galena i drugih), te islamskog filozofa i č Ibn Sina-a (Avicena). Na
mnogim mjestima kaže se, da se upotrebom magneta u č na razne opisane
č mogu ć ć i č rezultati.
Na kraju zbirke nekoliko lista sadrži recepte za razne lijekove. Te recepte bilježili
su, uglavnom, naši ljudi,- jer se u nekima od njih nalazi po koja naša č ... "to je
bosanskim jezikom list bokvica" ... ).
Rukopis je bio u vlasništvu, a kasnije je bio vakuf sarajevske porodice ž ć
Prepisao ga je jedan od č te porodice u XVIII ć Zavještan je za
č biblioteku, 1284/1867.
21. ZBIRKA 3
4272
Magma a/-manafi al-bedeniye
l . L. 1-39.
Djelo na arapskom jeziku o č i lijekovima. Napisao Dawud b. Omar al-
Antaki, umro 1008/1599. Pisac je napisao više djela s č medicine. Ovaj mu je
rad izvadak iz djela Ma la yese'u 't-tabibe gehluhu, što ga je napisao god. 710/13 10
Yu suf b. Isma'il b. Ilyas el-Kutbi, Ibn el-Kebir, koji je opet preradio djelo el-Gami od
Ibn el-Baitara. Pisac Antaki đ je u Antiohiji, kao sin jednog seoskog starješine.
Živio je i radio u Damasku i Kairu, a umro je u Mekki , gdje je živio nepun u godinu.
Ovo djelo mu je đ na 40 poglavlja (bab). Dvadeset od njih odnosi se na
đ dijelove ljudskog tijela i njihove bolesti, a drugih dvadeset govori o
69
bolestima, koje se ne vežu za đ dijelove tijela. č je, da jedno
poglavlje pri kraju (39-to) govori samo o č bolestima i č djece.
Prepis ovog primjerka dovršen je u nedelju 28. šabana 1030/1620 godine. Vrsta
pisma je nash starinski , arapski.
2. L. 40-49. Risa/a fi' 1-hammam
Traktat o javnim gradskim banjama, sa šeriatskog i medi cinskog gledišta.
Napisao Muhammad b. Abu Ahmad, 1063/1652. Biografija pisca nije nam poznata.
To je, zapravo, kratak izvor iz opširnijeg djela, što gaje o istoj temi, pod naslovom: An-
nuzha az-zahiya napisao poznati egipatski č ' Abdurre' uf al-Munawi, umro
1031/1621.
Na č se govori o najstarijim javnim banjama na svijetu, te koji su stari
narodi imali banje, - što je uglavnom, zasnovano na nesigurnoj predaji i č
Zatim se govori kako su islamski narodi usvojili i podržavali banje, - te o koristi i
štetnosti banja za č sa medicinskog gledišta. Govori se i o upotrebi banja za
zdrave, za bolesne, za debele, o č banjanja, o ponašanju po izlasku iz banje, te o
banjanju ć i hladnom vodom. Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifat al-
huyul
3. L. 50-78, Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifa t al-hu yu/
Djelo na arapskom jeziku, iz č veterine, o gajenju i č konja.
Napisao 'Abdullah b. Hasan b. č Brockelmann
S II, 1036). ć po našem rukopisu, može se ć daje pisac živio i radio najkasnije
u X/XVI ć a vjerovatno koje ć i ranije. Naslov djela č je napisan u
našem rukopisu, a ime autora naveli smo prema Brockelmannu (n. m.). U uvodu,
pisac kaže, da je od mladih svojih dana volio konje mimo drugo ć blago i da se
dao na č veterine o konjima, kao zanata s kojim je đ Iz tih studija, iz
predavanja koja je slušao, sastavio je - kaže - ovo djelo, u koje je uvrstio sve što je
najvažnije i najpotrebnije znati o tom predmetu, a što se ne bi lako našlo, ovako
sakupljeno, u jednoj knjizi. Svako ko želi držati konje i njima se koristiti, mora
poznavati njihove bolesti i č istih, a to ne može ć bez č ove knjige,
kaže on. Djelo je đ na 17 poglavlja, koja su navedena u uvodu. Na kraju
pisac kaže, da je ova struka veoma široka.
Rukopis je dovršen 1004/1595. Na rubu posljednje stranice nalazi se kratka
bilješka bez datuma, vjerovatno napisana rukom č u kojoj se kaže, da je
tekst kolacioniran sa originalom, iz koga je prepisan. Djelo je rijetko.
22. ISTO KAO POD BR. 4272,1 3032
(Magma al-manafi' al-badaniya), L. 71; 18 x 13
Drugi primjerak gore navedenog djela Magma al-manafi' al-badaniya od Dawud
al-Antaki-je.
Prepis je dovršen 1085/1674 (kako je to zabilježeno na kraju, na perzijskom
jeziku). č je Fejzullah Turbani (iz Sarajeva, č stare sarajevske porodice
Turhanija, koja je ć izumrla,- ć njenog posljednjeg Ibrahima Turhanije,
koji je umro prije dvadesetak godina).
Rukopis je bio u vlasništvu sarajevskog muftije Salima ć koji ga je
zavještao Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
70
23. YAD/GAR IBN ŠERIF,L. 315; 18,5 x 12,5
2441
č iz medicine na turskom jezku, što ga je napisao Ibn Šerif Biografija
pisca, kao i datum pisanja ovog djela, nisu poznati bibliografskim izvorima, č
ni zapadnim, kojima mi raspolažemo. No, prema nekim indikacijama da se č
da je pisac živio, pa i ovo djelo napisao, u IX ć po hidžri, dakle u XV ć n.
e. Djelo je ipak bilo č i poznato, jer je, kako pisac u uvodu kaže, prvenstveno
namijenjeno širokoj upotrebi, za č narodnog zdravlja. U uvodu pisac ujedno
govori o tom, kako je nastalo ovo djelo. On najprije kaže da su ga na medicinski rad
ć ponukali najhumaniji ljudski ć i želja da pomogne ljudima u njihovim
teškim nevoljama, koje im donose razne bolesti, kao i što islam č
č i istraživanje lijekova. Zatim kaže, da je ovo djelo ć prerada jednog
šireg turskog prevoda nekog arapskog medicinskog djela. To arapsko djelo je, koliko
se može č prema bibliografskim izvorima i prema uvodu našeg rukopisa,
Gami muf rada t al-adwiya (Zbirka lijekova), koje je napisao Ibn al-Baitar ('Abdullah
b. Ahmad al-Malaqi, - umro 646/1248). Naime, to dosta veliko i opširno djelo
arapskog pisca preveo je nepoznati prevodilac u cijelosti na turski jezik. Naš pisac (Ibn
Šerif), ž ć da olakša prevod, dao je ovu ć preradu. On sam daje veliku
važnost ovom svom radu i kaže, da sadrži mnoge korisne pojedinosti, koje se ne nalaze
ni u mnogim opsežnijim djelima. U uvodu, zatim, daje sadržaj djela. S č se
govori o zdravlju i bolestima č č organizma, a poslije, u ć dijelu rada, o
medikamentima za č (lijekovi i njihov sastav).
Rukopis nema datuma, ali, ć po papiru i pismu, može se ć da č iz
XVI ć
Na č su bilješke s č medicine i razni recepti za lijekove. Na
završetku su dodata dva poglavlja od istog autora: Bavasir (hemoroidi) i yuz-renk
(crveni vjetar).
Na kraju je detaljan sadržaj, pisan - č se - istim rukopisom.
Rieu, 124-a; Pertsch (turska djela), 299;
Blochet, t AF 168 (str. 68).
24. ISTO, YAD/GAR IBN ŠERIF
Primjerak je nepotpun s č za 21 list, koji su otkinuti i izgubljeni.
L. 178; 14,5 X 10,5.
4360
Prepisao Hali! b. Hidr llyas, u kasabi č č m uharrema 982/1574,
kako je to zabilježeno na kraju. Iz ć bilješke, đ na kraju, od koje se nalazi
manji dio, jer je list poderan, - može se razumjeti, da je ovaj primjerak č pred
autorom.
Na č se nalazi spisak "sretnih i nesretnih" dana(mubarek ve nahs gtinler) u
mjesecima: mart, april i maj, - što je napisano kasnije, drugim rukopisom.
25. ISTO,JADIGAR IBN ŠERIF
Primjerak je nepotpun na kraju.
L. 115; 21,5 X 16.
Rukopis č iz XVIII ili XIX ć
1900
71
26. ISTO,JADIGAR IBN ŠERIF 3430
L. 156; 21 X J4,5.
Rukopis, vjerovatno, č iz XVII ć
27. UNMUDAG AT-T/BB, L. 36; 20 x 12,5
1571
Djelo o medicini, na turskom jeziku, što gaje napisao Muhammad, reis al-etibba
(pri marijus), umro 1049/1639. Djelo je ć veziru Redžep-paši, koji je
Bošnjak. Sadrži dva dijela: teorijski i č a đ je na uvod,
šest poglavlja i završetak. Velikim dijelom obraduje razne lijekove i medikamente.
Prepisao Mustafa b. el-Hagi Dawud b. 'Abdullah Hagizade, 1101/1689.
N a č je sadržaj djela.
28. GAYAT AL-BAYAN, L. 316; 20 x 12,5
- Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao Salih b. Nasrullah ibn
Salom, glavni ljekar (hekim-baši), umro 1081/1670. Porijeklom je Jevrejin, koji je
svoje porijeklo slobodno manifestovao. Djelo je ć sultanu Mehmedu IV, sinu
sultana Ibrahima. Pisac u uvodu kaže daje ovaj rad sabrao iz ranijih medicinskih djela
· i ljekarskih iskustava, - ali da on obraduje i neke nove bolesti, za koje se prije nije
znalo, jer neke nisu ni postojale i da za takve nove bolesti, "nastale u naše vrijeme" -
kako on kaže- obraduje i nove lijekove. Lijekovi su ć "sastavljeni" i "jednostavni"
(murekkeb, mufredat). Naš rukopis je iz godine 1186/1772. Po rubovima listova ima
komentara, takoder na turskom jeziku. U tim komentarima nalazi se i po koja naša
č naziv lijeka ili biljke ("bosanskim jezikom"). Djelo je č veliko (320 lista, 22
x 14). Na kraju je, na nekoliko lista, medicinski č na "arapskom, č i
perzijskom jeziku", kako se kaže u naslovu, -za bilje i lijekove, koji su u ovom djelu
navedeni. Na jednom neispisanom listu nalazi se recept- narodni lijek- za č
uboja. Recept je nabavljen od kahvedžije Jusufa Ć (porodica iz Sarajeva). ·
29. ISTO, GAYATAL-BAYAM, L. 192; 24 x 18 329
Drugi primjerak prethodnog djela, prepisan kod nas, kasnije, godine 1277/1860.
30. T A'DILI EMZHiE L. 98; 22,5 x 16 1152
Djelo na turskom jeziku o higijeni i lijekovima. Napisao neki Šu'uri, 1097/1685.
Naslov djela i drugi podaci navedeni su prema rukopisu. č o ovom djelu i
njegovom autoru ne nalazimo nigdje spomena u izvorima koji su nam č
Djelo je đ na uvod, dva poglavlja i završetak. U uvodu se govori o
anatomiji ljudskog organizma i o najstarijem poznavanju medicine. Prvo poglavlje
govori o higijeni ljudskog tijela, a drugo o opstanku i ljudskog roda do konca
svijeta. Završetak je o nekim lijekovima i tilsumima. ·
Rukopis je prepisao Uzejr-efendi, č Rušdije (niže srednje škole) u
Zvorniku, 1279/1862.
72
31. TUHFAT AL-ER/B, L. 143; 23 x 17
986
Djelo na turskom jeziku iz medicine. Napisao Husejn-efendi, zvani Hezar-fenn,
koji je živio i radio u XVII ć (v. Isma'il-paša, Dail I, 240 i Kairo t, 269). Djelo je
đ na tri dijela, od kojih svaki ima po više podnaslova. Prvi dio govori o
anatomiji i prirodi drugi o č i lijekovima,- što je sabrano iz starih djela
arapskih, perzijskih, č i bizantijskih ljekara, a ć o posebnim i č
osobinama nekih lijekova i utjecaju zvijezda na č Rad je ć prerada i
izvadak iz opširnijeg medicinskog djela pod naslovom: Lisani etibba' (Medicinski
leksikon) od istog autora, - kako se to razumije iz uvoda ovog rukopisa.
Rukopis je na kraju nepotpun, a č iz XVIII ć
32. TA'RIFATI ETIBBA' L. 40; 24 x 17
1376
Definicije nekih č pojmova u medicini, ili medicinska terminologija, na
arapskom jeziku. To je, zapravo, č medicinski č od nepoznatog pisca. S
č su pojmovi, koji se odnose na ljudsko tijelo, zatim za razne č bolesti, a
onda nazivi bilja i lijekova. Rukopis nije dovršen. Posljednja poglavlja su: Kako staviti
lijekove u unutrašnjost organizma, te spravljanje lijekova (varenjem, prženjem i
tucanjem).
Gornji naslov djela nalazi se na prvoj stranici u rukopisu i napisan je rukom
č Na donjem prerezu listova napisan je naslov: Istilah al-atibba'
(Terminologija ljekara). č o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena u
izvorima, koji su nam č Istina, Brockelmann (S III, 1303) navodi djelo pod ·
naslovom: ai-Istilahat at-tibbiya (Medicinska terminologija), što ga je napisao
'Abdullah ai-A'Iam, oko godine 1028/1619, ali nije jasno, da lije to ovo naše djelo,-
iako postoji ć da jest. Djelo je, kako izgleda, rijetko.
Prepis je iz XVIII ili č XIX ć U pisanju ima grešaka, što pokazuje da
je č bio oeuk č
33. ZBIRKA 2 L. 189; 18,5 x 12
2461
l. L. 1-159. Mufredat
Medicinsko djelo na turskom jeziku, od nepoznatog pisca. Govori o lijekovima,
prirodnim i sastavljenim, - "što je sabrano iz raznih djela i napisano tako, da bi se
koristili široki slojevi naroda." Prvo se govori o č kuge. Djelo je, vjerovatno,
napisano u sedamnaestom ili č osamnaestog ć Gornji naslov je prema
kratkom uvodu rukopisa.
2. L. 160-189. Bur'usa'a
ć risala (rasprava), koja govori o lijekovima za razne bolesti, v. gore pod br. 4,6
(R-3749).
Prepisao cijelu zbirku Derviš Abdullah, 115011737.
34. MINHAG AŠ-ŠIFA'l FI'T-TIBB AL-KIMA'/ L. 119; 24 x 12 608
Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao ljekar 'Omer b. Hasan
Šifa' i iz Sinopa, umro 1159/1746. Sadrži kratak opis djelovanja raznih lijekova na
đ bolesti, zatim uputstvo za sastav tih lijekova i č njihove upotrebe. Pri
73
dobijanju nekih lijekova -služi se kemijskim procesima, pa se, vjerovatno zato, u
naslovu kaže, da je ovo "djelo o kemijskom č Cesto navodi imena starih
č ljekara, č i latinskih, ć se na njih pri đ pojedinih
lijekova. Djelo je vrijedno i rijetko. (Zapadni izvori, koji su nam pri ruci , ne navode
ga). Rukopis je č u dobrom tanju. Na prva dva lista nalaze se, rukom đ
crteži epruveta i raznih drugih zdjela, kojima se služi pri spravljanju lijekova.
Prepis č iz XVIII ć
35. AŠRAF AR-RISALA L. 20; 24,5 X 15 683
Traktat na turskom jeziku, sa č medicine, od nama nepoznatog
pisca. U uvodu se kaže, da je ovo prevod arapskog djela, što ga je napisao i
rasporedio na 46 poglavlja neki Abu '1-Qasim Neisaburi.
U prvom dijelu govori se o nekim prehrambenim artiklima (hljebu, mesu i
dr.) i o ć Poslije toga govori se o nekim bolestima č zubi, želudac i dr.).
đ lijekovima navode se i đ "bajanja" ili č (zapisi).
Rad je prepisan veoma lijepim rukopisom, a na č se nalazi lijepo
izraden unvan u bojama. .
· Na kraju se nalazi datum, napisan drugim, slabijim rukopisom, 119111777,-
što, držimo, predstavlja datum prepisa.
Zabilježeno je, da je rukopis uvakufio Jusuf-paša.
36. RISALEI MA RADAR L. 35; 22,5 x 16,5 4204
T.raktat na turskom jeziku, koji sadrži recepte (sastav lijekova) za razne
Na č su. navedeni tilsumi (zapisi, vefk), a poslije medikamenti.
Ebu Bekr, umro 1208/1793. Naslov je prema uvodu
r.l:lkopisa. Nek? Je pak stavio naslov: Megmu'ai-kebir (Velika zbirka
lijekova). Rad Je poznat JOŠ pod naslovima: Risa lei Nusret-efendi i Ma ha dar fit-
tibb.
Pisac nije bio školovan medicinski č nego, se, samouk. č
je bio književnik i pjesnik, a služio je kao bibliotekar jedne biblioteke (Nuri
Os!!lan) da je imao priliku mnoge medicinske
knJige 1 se nJima za SVOJU potrebu ili potrebe drugih, iz č je onda
sabrao ovu zbirku, kao rezultat svog iskustva.
Prepis je iz XIX ć
74
Isma'il-paša, A.M. II , 494; M. Sureyya, SO IV, 554.
37. ISTO, RISALEI NUSRET-EFENDI. L. 56; 19 x 14
Pismo sitno, složeno.
Rukopis č iz XVIII ć
38. ZBIRKA,
l. L. 1-47. ISTO
(Risalei N usret-efendi)
(Ma hadar fit-tibb).
931
532
39. ZBIRKA 2, L. 103; 17 x 12 2822
l. L. 1-15. Ba'di edwiye
Traktat na turskom jeziku, koji sadrži bilješke kao izvadak ili izbor iz
nekog djela o lijekovima. Bilješke su novijeg datuma, iz XIX ć Koliko
se vidi, bilježio ih je neki naš č za svoju potrebu.
2. L. 16-103. Isto kao br. 36 (R-4204)
To je drugi primjerak gore navedenog djelaRisalei ma hadar, od Nusret-
efendije.
Prepisao Ebu Bekr Newa'i b. Mustafa, iz Malatije, u Istanbu.! u,
vjerovatno krajem XVIII ili č XIX ć
40. MU'ALEGAT RISALESI , L. 55; 23,5 x 17 R-993
Traktat na turskom jeziku o č raznih bolesti . Primjerak je
nepotpun s č i na kraju, pa se ne zna pravi naslov ni pisac. Gornji naslov
zabilježen je kasnije prema s.adržaju. Rad je razdijeljen na ć poglavlja
(bab), kojih ima preko č Lijekovi su, uglavnom, biljni, neka poglavlja
sadrže zapise ili tilsume. Kod nekih medikamenata navodi se, pored arapsko-
turskog naziva, i naziv " bosanskim jezikom", - iz se vidi da je č ili
bar č traktata, naš č
Rukopis č iz XVIII ć
41. KIT'A, L. 33; 20 X 14,5
Fragment nekog medicinskog djela na turskom jeziku.
'Rukopis č iz XVIII ć
42. ZBIRKA, L. 79; 24 x 18
3502
1379
Zbirka lijekova na turskom jeziku, anonimna, od anonimnog č
Na č su navedene mnogobrojne trave, plodovi, korijenje, masti i drugo,
štoje ulazilo u sastav raznih lijekova, sa oznakom raznih osobina č
sastavnih dijelova. Poslije toga su opisani lijekovi: njihov sastav, upotreba i
djejstvo. Zbirka je, č se, sabrana iz raznih medicinskih djela za č
upotrebu. ć po nekim našim č koje su navedene kao prevod
turskih izraza, držimo da je č ili č naš č (Tako se nalaze
naše č lipovina, bjelance, žumance, divlji mak, gladiševina, č
ruta, rakita, tikva, ružica, loza, vrba, bokvica itd.). To u svakom č
pokazuje da su se naši ljudi č prema uputstvu i lijekovima u ovoj zbirci.
Rukopis č iz XVIII ili XIX ć Bio je u posjedu sarajevskog
muftije Salima M u fti
75
SUMMARY
ORIENTAL MEDICAL MANUSCRIPTS
IN GAZI HUSREVBEG LIBRARY AT SARAJEVO
At The First Congress of the History of Health Culture of Yugoslavia that took
place in Sarajevo from 1-3 October 1970, professor Kasim D o b r a č a presented the
paper titled: "Oriental manuscripts from the scope of medicine, veterinary medicine
and pharmacology in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo". In his paper, he prepared
all manuscripts from Gazi Husrevbeg Library concerning that branch of science. A
shorter conclusion of the report was published in the Congress Proceedings.
On this occasion we bring the whole text of the report except the manuscripts
dealing with the veterinary medicine because they are analysed in a separate work of
this volume of Annals.
The work contains 42 manuscripts from "The Messanger's Medicine" and
"Kan un" of Ibn Sina to "The Collection of Medicaments" written Turkis language.
The manuscripts are arranged according to their relative importance and
chronologically. ·
76
Fejzulah ž ć
BAJT ARN AME -
ORIJENTALNE VETERINARSKE KNJIGE
1
)
Arapi su, poslije č naroda, zaslužni č Evrope i njima pripada
č udio u razvoju i napretku nauke i kulture, koje su danas postale č
svojina cijelog ljudskog roda. Imena Razes (Ebu Bekr Muhamed er-Razi), A vicena
(Ibn Sina), Averos (Ibn Rušd) i dr., poznata su širom cijelog kulturnog svijeta. Nije
manje poznat ni Albajtar (Ibnul-Bajtar) sin veterinara iz Malage (1197-1248.).
Iako je veterina funkcionalno č medicini, prvi bibliografi pri klasifikaciji
nauka, veterinu svrstavaju uz prirodopis i poljoprivredu. Stoga u orijentalnim djelima
iz prirodopisa i agrikulture ć i veterinarstvo. U starom i srednjem
vijeku ć na kopnu odvijao se uglavnom š ć jem konja, stoga je konj bio
vrlo cijenjen i voljen. Konju je u raznim vidovima iskazivana pažnja i briga. Djela pod
nazivom "Kitabul-hajl-" i "Kitabul feres" (knjiga o konju) su brojna. U njima se _govori
o anatomiji, fiziologiji i fizionomiji, bolestima i č te timarenju konja. Cuveni
arapski filolog El-Asmei (umro 830.) u želji da ukaže na č blago o konju, koje se
č đ narodom, napisao je posebnu knjigu. U poglavlju o anatomiji konja
nabrojeno je 59 sastavnih elemenata. Iskazano je 40 pozitivnih i 34 negativne osobine,
i 25 varijanti u hodu. U poglavlju, koje govori o poznatijim konjima, spominje da je u
Iraku bila đ izložba i trka najpoznatijih konja arapskog carstva. Na izložbi je
bilo upisano 1.000 grla. č na izložbi Ebu Ukajsir iz plemena Es'ad ukazao je
žiriju za izbor najboljeg konja, na jednog ata kojeg on smatra najboljim na izložbi.
Ovaj at je bio pobjednik i na trci, što je potvrdilo veliku veterinarsku č Ebu
1
) Na službi u Biblioteci Veterinarskog fakulteta u Sarajevu 1954. g. profesor istorije veterinarstva dr
Vaso Butozan predložio mi je, da za potrebe Veterinarskog fakulteta prikupim bajtamame (turske
veterinarske Ijekaru!e), da prikažem njihov sadržaj i izvriim uvid u orijentalnu bibliografiju o veterini.
Zadatak nije bio jednostavan, jer se o tome pitanju ranije nije niko izravno interesovao. Prof dr ć ć
đ je tada, za potrebe Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu, orijentalne medicinske ljekaru§e,
pa sam se njemu ć za savjete i ć I na§ sarajevski narodni ljekar Hadži Muhamedaga ž ć iz
Cicina. hana bio mi je Od velike koristi . O toku i napretku svoga rada izvje§tavao sam pismeno prof
Butozana, i prema tim prepisima je sastavljen ovaj rad.
n
Ukajsira. Halifa Jezid II ć (687.-724.) priredio je trku u Damasku. č š ć na
trci prijavili su najpoznatiji emir i i velikodostojnici sa svojim konjima. Došao je ijedan
seljak sa svojom kobilom i tražio č š ć na trci. Tvrdio je, da je otac te kobile poznati
at "Avedž" i da ona odnijeti pobjedu. Tako se i dogodilo. Halifaje nudio za kobilu
ogromno blago, ali seljak se od nje nije mogao rastaviti, jer muje draga kao život, ali
Halifi dati njeno ždrijebe. Kada je uginuo poznati at "Burazan" is pjevane su tužaljke.
ć nekoliko imena pisaca č djela nose naziv "Kitabul-hajl-" i u
kojima se govori o veterini. To su: E bu Ubejde Mamer ibn Musemma (825.), E bu Amr
ibn Gulsum (835.), Ibnu Abdulah Muhamed ibn Harun (841.), Ebu Muhamed
Abdulah ibn Muhamed (853.), Ebu Džafer Muhamed ibn Habib (860.), Ebu
Muhamed ibn Hišam (860), Ebu Hatem Seh! ibn Muhamed (863.), Ibn Durejd
Muhamed ibn Hasan (953.), Kadi Ahmed ibn Muhamed ez-Zejdi (1742.) i drugi.
U bajtarnamama ć Aristotela kao č veterine. Kada je
Aleksandar Veliki (356.-323.) osvajao Perziju, dopro je do grada Belh. Ovdje se đ
konjima pojavila bolest, pa je dalje napredovanje obustavljeno. Aleksandar se za
savjet i ć obratio svome č Aristotelu (384.-322.), koji je u tu svrhu napisao
knjigu o bolestima i č konja. Ovaj Aristotelov metod u grupisanju bolesti "od
glave do pete" uzet je kao sistem, i s njim se ć u veterinarskim djelima na
orijentalnim jezicima. Po ovome sistemu su sastavljene i naše bajtarname -
veterinarske ljekaruše.
U vremenu od bitke na Marici (1371.) do Balkanskog rata (1912.) veliki dio
jugoslavenske teritorije bio je pod turskom upravom, ć ili duže vrijeme. Turska
uprava imala je uticaj na ekonomski, kulturni i č život naših naroda, a u
č naše nacionalne istorije č posebni period. Turski uticaj ostavio je traga i
u veterini. 1940. godine u Turskoj je izašla knjiga "Veteriner Tarihi" (Istorija
veterinarstva) iz pera Muzaffera Bekmana (Ankara, Ankara Basim ve CiJevi, 1940.).
Jedan primjerak ove knjige autor je preko prof. Haniida ž ć č
savjetnika u miru Orijentalnog instituta u Sarajevu, poklonio prof. Butozanu, u želji da
bude od koristi za studij istorije veterinarstva u Sarajevu. I ć toj knjizi rad
na bajtarnamama bio je olakšan. Saznali smo tako da se u biblioteci "Sulejmanijje" u
Istanbulu č autograf bajtarname iz 1185/1742. god. koju je napisao Kenan
đ (Belgradli).

Ka bus-name
'
U XI vijeku perzijskom pokrajinom Gejlan vladala je dinastija Dilem (Dejlem),
č je č Emir Šemsul-meali Ebui-Hasan Ka bus ibn E bu Tahir Vešmgir ibn Zijad
ibn Verdan, Šah Gejli. Kabusa je naslijedio sin mu !skender, a !skendera njegov sin
Kejkavus. Svi ovi vladari, a č Kabus, bili su vrlo obrazovani, pa su nauku i
kulturu cijenili i pomagali. Kejkavusovi nazori na život nisu se svidjali tamošnjoj
vlasteli, pa su ga svrgnuti i na njegovo mjesto doveli sina mu Gejlan-šaha. Kejkavus je
bio č u jednom dvorcu, gdje je i umro 1080. godine. č emir je uputio
svome sinu poslanicu (name), u kojoj mu daje savjete i upute šta treba da zna jedan
vladar i kako treba da se vlada. Iako je Emir Ka bus bio davno umro, njegovo ime je
bilo živo đ narodom, dobrim spominjano, pa je i ova poslanica njemu pri pisana i
prozvana Kabus-name, mjesto Kejkavus-name. Uz narodna perzijska imena vladari
su nosili i arapska imena i č nazive iz kojih se je razumijevao njihov rang u
odnosu na tadašnju centralnu vlast, pa je Kabusova poslanica (Kabus-nama) mogla
služiti kao vid gledanja na život Kabusovih potomaka, tj . ć i tako
izrazitije ' popularizirati ugled ć u odnosu na ć vlastelu, susjedne
78
pokrajinske vladare, te najuglednijeg i ć vladara toga vremena i
nominalnog halifu svih muslimana sunita.
Kabus-nama je pisana perzijskim jezikom, podijeljena je na poglavlja i ima
enciklopedijski karakter, jer govori o religiji, administraciji, sudstvu, filozofiji,
ekonomiji, matematici, medicini itd. 25-to poglavlje govori o kupovini konja, i tako uz
put, o veterini .
č i iskusni otac upozorava svoga neiskusnog sina, da pri kupovini konja bude
vrlo oprezan i pažljiv. Kaže, daje konj dragulj, kao što je i dragulj, i da su stari
mudraci rekli, da se ovaj svijet održava sa č a č se održava sa
životinjom. Stari su mudraci još rekli, da u dobrom stanju treba održavati konja i veš
(rublje), pa onda oni biti od koristi. Teže je doznati i upoznati kvalitete konja nego
č jer č upoznajemo po govoru, kretnjama, idejama, blagosti, znanju,
ć i kulturi, a pasminu konja možemo upoznati samo preciznim osmatranjem
njegovog tijela, a umješnost i spretnost samo jahanjem.
Osnovno što treba znati je izgled i osjetila, pa ako si nevješt u đ
kvaliteta, ć i vrlina, pazi, nek bar bude lijep. č je lijepo đ konj
ujedno dobar i spretan, a ružno đ i nezgrapan zao i nespretan. Znake ljepote i
vrlina kazali su veterinarski č - ,.Bajtarname ustadan."
u daljem tekstu opisano je 25 karakternih vanjskih znakova i osobina konja.
Zatim se kaže: Sad, kad su objašnjene vrline i mane, najbolji kvaliteti i najgore vrste,
nek se znaju i bolesti. Nabrojene su 22 bolesti, ali opis nije dat, jer to, kaže se, zahtijeva
opširnost, a spis je poslanica. Na kraju 25-tog poglavlja kaže da je starost najgora
bolest, jer se za svaku bolest đ lijek, ali starost nije ć č
Kabus-nama je napisana prije blizu 9 ć i č se u najstarija djela
orijentalistike. Prevedena je na turski, turkmenski, urdu i velike evropske jezike. Djelo
je prvi put štampano u Teheranu(l868.), zatim Parizu (1886.), Kazanu(SSSR -1898.),
Lahori (Indija- 1916.), ali č izdanje još nije. izašlo. Kabus-nama je važna za
veterinarstvo, jer nam pruža 25 konjskih osobina i 22 naziva konjskih bolesti iz
vremena prije blizu 9 stotina godina.
Kitabu-1-bajtare
Ebu Bekr ibn .Bedr je najpoznatiji arapski veterinar. Bio je glavni veterinar na
dvoru egipatskog sultana iz dinastije č Turaka Melik Nasiruddina ibn
Muhammeda ibn Kala vuna (1294.-1341.). Vlast č sultana protezala se i na
Siriju, a kralj Nasir se ubrajao u najnaprednije egipatske vladare. Poljoprivredi i
č poklanjao je vrlo veliku pažnju. U želji da ć interes za konjogojstvo,
uveo je konjske trke, na kojim su mogli sudjelovati samo najbolja grla iz zemlje. Ovo je
dalo podstreka njegovom glavnom veterinaru Ebu Bekru da napiše djelo o veterini i
posveti ga kralju N asiru. Djelo se stoga naziva Nas irova knjiga, a pravi mu je naslov
,.Kamilus-sana'atejn" tj. Savršenstvo u dvije vještine (konjogojstvu i č konja).
Na polju veterine prije Ebu Bekra č su zaslužni Ebu Zekerija Jahja ibn
Muhamc;d, zvani Ibnul-Avvam (umro 1200. g.) i Ahmed ibn Hasan ibn El-Ahnef
(umro 1209. g.), ali nas po tematici najviše interesuje Fbu Bekr. Djelo je na arapskom
jeziku, podijeljeno na 10 odsjeka(mekale), koje broje290 naslova. U odsjecima V-VIII
opisano je 212 polesti i to ovim redom:
Kožne bolesti- 24, bolesti u mozgu- 5, uho- 6, oko- 16, nos- 5, usta i jezik- 14,
grlo- 7, vrat- 6, lopatica- 10, prsa- 6, prednja koljena- 4, žile na nogama ( cjevanice)-
15, kopitni zglobovi - 4, prednje noge - 3, vrhovi nogu (prsti)- 4, kopita- 8, č
zglob- 4, butovi- 6, 7. ženski organ- 7, muški organ- 5, muške sjemene žlijezde
l
79
(kese)- 3, vime- 3, rep- 4, bedra·- 3, đ i slabine- 2, trbušne bolesti- 5, bolesti crijeva-
4, jetra - 7, srce - 3, ć - 2, bubrezi - l, zglobovi - 4 i gutanje stranog tijela - 6.
Kod svake bolesti kazano je ime, dat je nužni opis, propisan lijek, kazani č
spravljanja i primjene lijeka.
Odsjeci I-IV govore o konjogojstvu, IX o farmaciji a X o potkivanju konja.
U izlaganjima Ebu Bekr se č poziva na svoga oca koji je bio veterinar, ali mu
ne spominje djela, pa se može č da mu otac nije pisao o veterinarstvu.
Imena bolesti su arapska ili arabizirana i služe kao glavni nazivi bolesti o kojima
se govori u orijentalnoj .veterini. Sigurno je da su Ebu Bekrovim djelom ć i
22 bolesti iz Kabus-name. Kod nekih bolesti ima i č naziva, što treba istražiti i
sravniti.
Turske bajtarname
Originalni radovi iz veterine na turskom jeziku nisu brojni, jer se veterina kao
posebna nauka nije mnogo njegovala. Kao glavni zadatak veterine smatrano je
č konja, su se č š ć bavili č konja (nalbanti). č veterinari
(bajtari) bili su rijetki.
Prema dosada prikupljenim podacima iz oblasti veterine, na turskom jeziku
postoje ova djela:
l. Tabakati bešerijje ve bajtarijje (Humana i veterinarska medicina) od Nidaije,
2. Menzum bajtarnamesi (Bajtarnama u stihovima), đ od Nidaije,
3. Kitabi-makbul der hali-hajul (Priznata knjiga o stanjima konja) od Enderuni
Fujjuda,
4. Terdžemei-mufredati Ibni-Bajtar (Prevod pojedinih važnih pitanja Ibnu-
Bajtara), preveo Umur beg,
5. Belgradli-Kemal-Bajtarnamesi tj. Knjiga o veterinarstvu od Kemala
đ
6. Bajtarname od Mehmeda iz Edrene (Edrenevi),
7. Bajtarname od Hibetullah efendije,
8. Gazaname ve Bejtarname od muderrisa Alije ibn Omera el-Arebi,
9. Risale fil Bajtare od nepoznatog pisca,
10. Bajtarname, od Kadi-zadeta, i
ll. Prevodi bajtarnama sa arapskog i perzijskog jezika.
Za nas je posebno važna Bajtarnama od đ Ken jer po prezimenu
on je naš č (Belgradli). Podaci o njemu su oskudni. Zna se da je bio u dvorskoj
službi sultana Ahmeda II, kao kati b-sekretar, i da je 1742. god. napisao bajtarnamu.
U Ken'anovoj bajtarnami govori se o nekoliko bolesti, i to: ranama, č šugi,
nadimanju, kašlju, č bolestima itd.
U svojoj ,.Istoriji veterinarstva" Bekman je donio fotokopije tri lista iz
Baytarname Ken' ana đ 45, 46, 47-A,B, i transkripciju na turskoj :latinici
iz Mevlevijske biblioteke u Konji, gdje se kaže:
.. U veterinarstvu je Timurlenk na stupnju· dobrog č Bio je č
momak u konjici vlacjara Buhare, kad se je pojavila bolest đ konjima. Starješini
konjice prijavio se Timur i ponudio svoje usluge u č Uz odobrenje sultana
starješina je dozvolio Timuru da pokuša č Upozoren je na važnost zadatka i
odgovornost, te ć loše posljedice kod neuspjeha. Timur se ć tada zamišljao
kao mir-ahor (starješina konjice). Uspjeh je bio brz i č č konji su
č vladaru. Prilikom javne pohvale Timura pred vladarom, starješina konjice
je rekao: ,.Da, mi smo ovoga veterinara doveli i podigli, ali se može desiti i neprilika od
njega."
80
Starješina konjice je ubrzo umro i Tim ur postavljen na njegovo mjesto. Iz dana u
dan rastao je njegov ugled. Postao je vezir i vladarov prisni drug i savjetnik. Poslije
vladareve smrti, kad je na vlast stupio prestolonasljednik, Tim urov uticaj bio je još
ć Imenovan je za prestolonasljednika, jer mladi vladar nije imao djece i ubrzo je
umro. Kroz kratko vrijeme postao je vladar (sultan). Oko njega su bili oguski (turski)
emiri koje je pokorio i postao ć
Timurlenkovu vezu sa veterinarstvom ne spominju njegovi biografi , stoga je
Bekman i donio faksimil iz bajtarname. Belgradli ne može biti naziv (prezime) za
osobu samo nastanjenu u Beogradu, ako nije đ i porijeklom ć (Musliman ili
Albanac).
Znam da u djelu "Menafiun-nas" (koristi ljudima) od N idaija iz Ankare ima
nekoliko srpskohrvatskih č Nidai je bio č ljekar turskog sultana Selima II .
(1566-1574), a spomenuta su i njegova dva djela iz veterinarstva.
Korisno je napomenuti da je i turski vrlo poznati pjesnik iz prvih decenija XX
ć č Mehmed Akif, bio veterinar. On je porijeklom iz ć na Kosovu. Pred
Kemalom Ataturkom pobjegao je u Egipat, ali muje kasnije dozvoljeno da se vrati, pa
je umro u Istanbulu. Slušao sam da je č prevoditi Kur'an na turski jezik u stihu,
što je kasnije spalio, iz bojazni da ti prevodi ne budu korišteni mjesto arapskog
originala. Naši prvi studenti na El-Azheru su se sastajali sa Mehmedom Akifom.
Na povratku sa Prvog sveislamskog kongresa u Jerusalimu 1931 . god. Salim efendija
ć i Hadži Mujaga ć otputovali su u Kairo da posjete Mehmeda Akifa.
U pohvalu veterinara Mehmed Akif kaže:
"Pokušaj i ustanovi, da u tvojoj podsvijesti leži. Nama je mnogo potreban
veterinar, gotovo više nego medicinar".
Bajtarname Gazi H usrevbegove biblioteke.
U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u inventaru rukopisa upisano je sedam
bajtarnama pod ovim brojevima: R-964, 1922, 2354, 3546, 5725, 5964 i 314 5.
Broj R-964 je č povez sa druga dva djela iz grupe "Kur'an" pa je tamo
č (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sv. l., st r. 134, Gazi
Husrevbegova biblioteka, .Sarajevo, 1963.).
· Broj R-1922. Naslov Kitabu baytarname, s. 35, vel. 20 x 14, nesh. Prepis je iz
1177./1720. godine bez oznake imena č i mjesta. Ima uvod i 10 poglavlja.
Uvod sadrži: Razgovor Aleksandra Velikog s Aristotelom o starim vladarima,
bolest Aleksandra, traženje lijeka u Belhu u Perziji, Aleksandar đ svome
namjesniku u Belhu Husrevu, da mu pošalje vode iz jednog bunara u Belhu radi lijeka
(Abu Hajat), Husrev za ovo traži od Aleksandra da mu dadne za ženu svoju ć i pola
carstva, dolazi do rata Tajumersa i Erdja sa Husrevom, Husrev ih u ratu đ rat
Aleksandra sa Husrevom, bolest Aleksandrove konjice, Aleksandar traži od
Aristotela da napiše knjigu o č konja, Aristotel predskazuje pobjedu
Aleksandru i piše mu knjigu o č konja - Baytarname - sa 10 poglavlja.
Prvo - sastav konja, drugo - lijepi znakovi kod konja, ć - boje i nazivi konja,.
č - zubi, peto -bolesti glave, č jezika, uha, kijavica, bradavice, sakagija,
šesto- usta, č na nepcu, kašalj, pokvaren stomak, č crijevo, č udo,
sedmo - gute, č žuljevi, gnojanici , šuga, osmo- kila, oteklina po đ otekline
po tijelu, ranice po nogama, druge bolesti nogu, deveto- astma i deseto- (ispušteno).
Broj R-2354. Naslov: Kitabu baytarname, 1.31. str. 20 X 14, nesh.
Prepis iz 1049./1674. god. č i mjesto prepisa č
6 - Anali
81
Sadržaj je ovako đ
Djelo je napisao Aristotel, a s perzijskog jezika preveo na turski Hadži Muhamed
b. Hadži Ali Aksariji: - lijepi i ružni biljezi u konja, boje i imena, zubi i starost,
sakagija, safragija, gnojenje u nosu, bradavice, gute, ospice, gnojenja, otekline,
povrede oka, krv iz nosa, mrena, č ć č glava, bolest usta,
pijavice na nepcu, č jezik, zubobolja, vrat, upala grla, č vrata, ranjenost
vrata, unutrašnje bolesti, č u stomaku, kašalj , zatvor, zastoj ć krvarenje,
bolesti u nogama, skupljanje krvi u koži, proširenje vena, voda u nogama, nadim,
žuljevi od sedla, ranice po nogama, č nogu, kraste, trn u nozi , ozljeda crijeva,
udarac kopitom, žuljevi, šuga, svrbež, gute ispod trbuha, bradavice, rak, opadanje
dlake, ispadanje crijeva, ozljede debelog crijeva, gnojanci , č rane od oružja,
bjesnilo, nadim, astma, i na kraju uzgajanje konja, č š dresura, štrojenje,
pripremanje za prodaju, konj u medicini .
Broj R-3145 , Naslov: Kitabu Bajtarname, 176, v.19,5 x 14. Po sadržaju i
redoslijedu ovaj rukopis je isti kao broj R-1922 (duplikat). Važnost muje u tome što je
prepisan kod nas, u Bos. Dubici 1140./1728. god. č je Ali Hodža, sin Alije, iz
Dubice. č se potpisuje kao Hodža, pa je korisno napomenuti da su
bajtarname važne knjige koje se cijene kao korisne i hodže ih prepisuju.
Broj R-3546. Naslov je: Kitabu baytarname ve mualedžati behimešto č Knjiga
o veterinarstvu i č životinja. Djelo je isto kao i broj R-964 samo je č
drugi i pismo č Kod obrade broja R-964 spomenuta su 4 poglavlja ali nije dat
sadržaj , pa ć to ovdje donijeti:
"Kašalj , pijavice na nebu, č u stomaku, voda u nogama, žuljevi od sedla,
č ć ispod trbuha, povreda oka, nejelica, sakagija, nadim, č jezik,
sakupljanje krvi u koži, proširenje vena, ranice po nogama, udarac kopitom, trovanje
travom, šuga, mrša vost , otekline, č ć prehlada, gnojenje u nosu, ranice
na prednjim nogama, kraste po nogama, gnojni č ć povreda oka, krvarenje u oku,
č na nosu, povreda glave, oteklina glave, č jezik, zubobolja, č vrata,
bolest usta, zatvor, zastoj ć mokrenje krvlju, hroptanje, ozljeda i ranjavanje
vrata, č u stomaku, kašalj , otekline koljena, voda u nogama, č ć
žuljevi , gute po grudima, ranice po nogama, udaranje nogama (bacanje), ospice,
rasporena crijeva, gute po tijelu, ispadanje crijeva, rak, prekinutost u skoku,
otpadnuta kopita, iscrpljenost, ranice po vanjskom ;zidu crijeva, gnojanci po đ
gnojanci po ć i na kraju, vrline konja i konj u medicini . Lista 18, vel. 20 x 14,
nesh.
Broj R-5725. Naslov glasi: Bajtarnamei EI-Hadž. Ali Akhisari (Bajtarnama Hadži
Alije Akhisari). Knjiga je iz fonda otkupljenih rukopisa biblioteke Osmana ć
i po sadržaju i rasporedu je kao broj R-2354, sa malim razlikama.
Broj R-5964, veterinarski fragmenti iz fonda ć biblioteke pod
naslovom: Bajtarnamei hali hujul (Ljekaruša o stanjima kod konja).
Jezik bajtarnama je staroturski (arapsko-perzijsko-turski nazivi, č teško
č U našoj transkripciji glase ovako:
82
Orijentalni veterinarski nazivi bolesti

A
Addatu-1 kelb - ujed psa (bijesna),
Ademu-l hable - neplodnost, nerodnost,
Akur (harak) - povreda hrbata đ
Alek fi-l enf- pijavica u nosu,
Alek fi-l fern - pijavica u ustima,
Ankebut - gutanje pauka,
Aren - pukotina (ranica) na zglobu prednjih nogu,
Asi (Aslu-z-zeneb) - savijen rep (kao uho),
Asmu-sebk - mrtva kost na cjevanici,
Atalil (Tawalil) - bradavice.
B
Bedžel - upala !Oaterice,
Behek- bijeli lišaji, iz kojih č krv, ako se bocnu iglom,
Beyad - bijeli flekovi u oku,
- zadah iz usta,
Belu-d-difda mine-l rnai-gutanje žabe u vodi,
Beres - bijeli lišaji, iz kojih č sukrvica ili gnoj, ako se bocnu iglom, lepra,
guba, ·
6'
Berkah - š č š noge u kuku,
Betrah - kvrgava izraslina iznad kopita,
Bevasir - pucanje krvnih sudova na završnom crijevu č šuljevi,
Bevasir - š ć kapilara na vrhu muškog uda,
Buruzu-r-rahm - ispadanje materice,
Buruzu-surm - ispadanje debelog crijeva
D
Da\)1-bekar - proljev
Duad-difda- riblji zub (okamenjeni zub),
Daul-far - prištevi po koži uha,
Daul-hajjat- zmijska ' koža (svjetlucavost kože),
Daul-kanasir - škrofule po vratu,
Dauš-šuajra - č č
Daus-saleb- opadanje dlake po vratu,
Daut-taleb - opadanje dlake po tijelu,
Daut-tuffaha - kila na pupku,
Demamil-potkožnjak č
Deren - prištevi po koži,
Dikul-hafir - oboljenje kopita zbog tijesne potkovice,
Dikun-nefes.- si plji vost,
Dirsul-fudul (Dirsul-fundul) - prekobrojnost zuba kutnjaka,
Dud - crvi, gliste.
D ž
Džereb (uyuz, č šuga,
Džerd (Džard) - č zadnjih nogu (zglobova),
Džemr - upala oteklina na prsima,
83
84
Džerehun - nimr - povreda od tigra,
Džerehus-sebu - povreda od zvjerinja,
el-Džerehu fil-asab - presijecanje krvnih sudova,
el-Džajia - zbodenost od koje ispada utroba.
Ehliladž - upala uha (srednjeg),
Eklud-defla - trovanje oleanderom.
Fesadud-dimag- povreda mozga,
Feyyaše - mekana izraslina u nosu,
Ferk - nadutost š ć
Fuzar - pukotina na ivici kopita,
Fetk - kila u preponama.
Gam - vidi kam.
Halak (kišar) - ljuštenje penisa,
Hanak - upala nepca,
Harak- vidi Akur,
Harekun-nar - opekotine od vatre,
Harsaun - kvrge po vratu,
Harzaun - kvrge ispod repa,
E
F
G
H
Hasr(hasar , temeddud)- č vrata (šije),
Heida - proljev (nije smrdljiv),
Hekkah - ušni lišaj,
Humma- groznica,
Hasrul-bevl - zastoj ć
Hatam - izraslina na koljenu.
Idrarul-leben - nabreklost vimena,
Ikal (Ukal) - smetnja u hodu,
lklah - č
Ikmirar - kratkovidnost, slabovidnost,
Iktiladž - trzaji š ć
lktilat - razvaljenost č
Infidžarul-kuruh - slatki č na zglobu,
Infitak - kilavost,
Inkilalus-sulb - prebijenost bedra,
Inivadžur-rekabe - vrata,
Insibabe - oticanje koljena (bolno),
Insibabe fil-asab - oticanje vena u nogama,
Infitakul-asab - hernija,
Istikak - rana od udaraca (kopitom),
Intisar- nabreklost žila (na nogama),
Istiskaut-talli - nahlada preko kože,
Istiskauz-zikki - nahlada preko stomaka.
J
Jarakan - žutica.
K
Kafekan (hafekan) - lupanje srca,
kaj - ć
Kal' - uganutost, ć
Kal'ul-kef- povreda stopala zbog otpadnute potkovice,
Kam, Kame - izraslina (kvrga) na č zglobu,
Kamlah - č dlake u kožu,
Kamnah - upala oka (kumnah)
Karhahur-rijah - ć gangrena,
Kasr fil a'sab - ubod u žile,
Kasr - prelom kosti,
Kasrul-adlai - prelom rebara,
Kasruz-zeneb - prelom repa,
Kastration - kastracija,
Kata! - trulenje žila,
Katul-lahm - povreda tkiva ramena,
Katul-lisan - presjek jezika,
Katrahul-iskat - č
Kulendž - č u crijevima
Keden - oticanje koljena,
Kerd- š ć krvnih sudova (vena),
Kerk - izraslina na laktu,
Kinan-yabis - kaheksija suha,
Kinan-ratb - kaheksija mokra,
Kahkahul-ferdž - poklapanje sramnice (kapaklija),
Kuld bin-nahri - gute po vratu,
Kuld bis-sadri - gute po prsima,
Kuld bil kademi - gute po stegnu (bedru),
Kurudžu mefsalis-sebk - š č š kuka,
Kurudžu mefsalis-sayr - š č š ć
Kuruhul-uzun - č u uhu,
Kumubul-berri - trovanje divljim kejom,
Kusas - upala nosne sluznice,
Kaus - gnojanik č na rubu kopita.
L
Lakatul-asm - udarac o kamen,
Latmul-hadžare - udarac kamenom,
Latmul-melef - povreda koljena o jasle,
Les'atul-akreb - ujed skorpijona (zmije),
Les'us-zenabir - ujed stršljena,
Lisk - č š ć i tkiva podlaktice,
Lukah - otvaranje usta (zijevanje).
M
Maun asferu - žuta voda· (krmeljivost),
Maun ezreku - modra voda (krmeljivost),
85
86
Maun fil asab - voda u krvi (venama),
Mahsam - ozljeda usljed pritiska kolana,
Mekanek - zadavljenost,
Mari - č u crijevima,
Mektaf-yagir - pretvorenost na ramenima,
Meleh - guta na zadnjim nogama,
Mesara (Mesara) - upala mozga,
Mešeš - zgrušavanje krvi,
Mirrah jabis - ž č
N
Nefik - kvrga (guta) na koljenu,
Nehšul-efai vel-hajjat - ujed zmije otrovnice (potpuhivanje),
Nekab - ć ć
Nasur- curenje gnojnog č (rane),
Nemlah - raspuklina kopita,
Nikris - krstobolja.
R
Rahsan-vakrah - tvrda izraslina uz kopite,
Rebn- astma
Remed - upala oka
Rihul-džemel - kamilska bolest,
Rihul-mefasil - reumatizam,
Rihus-sabah - upala č kapka,
Rihus-suvas - bolovi u krstima,
Ruaf - krvarenje iz nosa,
Ruhaf (ankebute) - polip u nosu,
Rua!- curenje vode iz nosa.
Safeh - (kusas) - upala u nosu
Safra - gnojna č
Sakave - ć iz grla,
Saman - trganje žila na cjevanici,
Sararih - davljenje (gutanjem),
Sarasir - gnoj u č kutu,
s
Seretan - č zglobova prednjih nogu,
Sava! - č š č š kuka,
Suvad (sauda) - pocrnjelost kože,
Sell (sulala) - tuberkuloza,
Sibahul-kebid - č jetre,
Sidam - izljev krvi u mozak,
Sua! - kašalj,
Suda - bolovi u glavi,
Selak - upala mrene, od koje se izvrne č kapak,
Sulak- skorbut,
Sufrah - upala ž č
Šankah - izraslina na ć
Šarus-sakr - tvrda dlaka,
Šasa - lom lopatice,
š
Šekkul-lahat - upala donje vilice (radi pokvarena zuba),
Šera - isap po koži,
Šesa fil asab - proširenje vena,
Šebker - ć ć
Šekk an kasb fil-asab - ubod u vene (povreda),
Šuhum - rana na prstu,
Šukak - lom na vrhu kopita,
Šukakud-dubur - pukotine na č
T
Tabek - gnojenje (ispod kopita),
Tahdžir - otok debelog crijeva č
Tahi! - ć vode na nos,
Tahrik - nadutost crijeva,
Tahrikul-esnan - micanje zuba,
Tahrikul-fusus -povreda kosti '(cijevi) prednje noge,
Takrin - mrtva kost na zglobu (izraslina),
Takti - zapletaj crijeva,
Tarfah - krvarenje u oku (mrežici),
Tarš - nagluhost,
Tavalil - bradavice (sitne),
Tealil -bradavice č
Tedžmid- nabreklost vimena (upala),
Te-ekulu lahmel-esnan - obamiranje zubnog mesa,
Temeddud (hasar) - č vrata,
Temšiš - ubod č
Terehhul- voda u nogama,
Tesakutuš-šarez-zeneb - opadanje dlaka iz repa,
Tes-jir rane po nogama,
Tešebbuk- upala na grudima,
Tešniš - ć vrata,
Tutah - č ć po koži,
Tfitah - č ć (izrasline) po uhu.
u
Ukad- izraslina (mrtva kost) na cijevi noge,
Usrul-bevl - teško mokrenje.
Vakrah - tvrd otok na nogama,
Vedžeul-kalb - č srca,
v
Vedžeul-:kisah - ć č zglobova,
Vedžeul-kul-jetejn - upala bubrega,
Veremul-lahat- upala nepca,
Veremul-litah- upala zubnog mesa,
Veremul-levhatejn -upala krajnika,
87
Veremus-sedjejn- upala sisa (u kobile),
Veremul-unbejejn -upala kese,
Veremuz-zeher vel kibb bil-bedžel - otok kese.
Zabhah - č na ždrijelu,
Zenabir - ušljivost,
Zibah - č
z
Ziblud-dedžadž - gutanje (žderanje) kokošinje.
SUMMARY
BAJTARNAMES- ORIENTAL VETERINARY BOOKS
In addition to the O rien tal medical books in Gazi Husrevbeg Library, there are 7
manuscripts from the field of veterinary medicine. After a detailed introduction about
the development of veterinary medicine and its literature in ancient Arabia and later in
the Ottoman Empire, the author presents separately each of the seven manuscripts.
The contents of the manuscripts, considered by the asuthor of the paper, to be
particularly interesting, was described in more detail. Particular attention was payed
to the manuscripts written or transcribed by the authors from Bosnia. The vocabulary
titled "Oriental terms for veterinary diseases", is given at the end of the paper.
88
r
l
l
l
;
l
Zejnil ć
STANJE SAKRALNIH I PROSVJETNIH OBJEKATA
U SARAJEVU RAZORENIH ZA VRIJEME
PROVALE EUGENA SAVOJSKOG
Poznato je da je Eugen Savojski, prilikom provale u Bosnu 1697. godine, srušio i
popalio Sarajevo. U toj paljevini i rušenju svakako da nisu bile š đ ni sakralne
đ (džamije, mesdžidi, tekije, mektebi i drugo). O stradanju ovih objekata
·postoje dva dokumenta (popisa) na turskom jeziku, koji se č u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu od kojih se jedan nalazi u Hronici Muhamed-
Enveri ć svezak V, str. 45-52. , 66. i 80-88., a drugi je kao poseban dokumenat,
br. D - 3078. Dokumenti su č poslije č Eugena Savojskog, a na
osnovu pregleda posebne komisije, koju je sud imenovao po đ tadašnjeg
bosanskog valije Halil-paše.
Ovim dokumentima (popisima) č su se i ranije koristili naši istaknuti
kulturni radnici za pisanje svojih č radova i to: Šejh Sejfudin Kemura , h.
Mehmed ž ć Hamdija š ć dr Hazim Š ć Mehmed
ć ć i drugi , ali nijedan od njih nije ih u cijelosti objavio. Pošto su
dokumenti vrijedni pažnje, mi smo ih u potpunosti preveli, dodavši u fus-notama, u
drugom dokumentu, potrebna objašnjenja. Pri transkripciji imena nastojali smo da
budemo što vjerniji originalu.
IZ dokumenata saznajemo, pored podataka o potpunom razaranju i rušenju
Sarajeva, o č je ranije mnogo pisano, nazive sarajevskih mahala, džamija,
mesdžida, tekija, medresa i mekteba, kao i njihovo brojno stanje u to doba, izvore
prihoda ovih ustanova, imena službenika sa visinom njihovih ć i drugo. Isto tako,
iz dokumenata vidimo da je narod, poslije č Eugena Savojskog, odmah
stupio u akciju da popravi i osposobi bar neke od ovih objekata, ne č ć ć od
Porte, a tek kasnije č su ovi dokumenti - zahtjevi i otpremljeni u Carigrad.
Od 104 sarajevske džamije,
1
) koliko ih je spomenuto u drugom dokumentu, i
sada postoji 70 džamija i u svakoj od njih obavlja se namaz bar jedanput dnevno, osim
jednog mesdžida koji je pretvoren u magazin pokopnog društva "Bakije". Broju 70
1
) Popi s sa rajevs kih džamij a u šeher Sarajevu. Mekteb-sa lnama , godina II . 13 26/ 1908 .. str. 136-141.
89
treba dodati još dvije džamije koje su napravljene zadnjih 40 godina, a to su Hadži
Idrisova džamija u Novom Sarajevu, u č ulici i džamija u Boljakovom Potoku.
Od tekija koje se spominju u prvom dokumentu, danas postoji samo Hadži
Sinanova tekija, u ulici Remzije ć
Mektebi
2
) danas č ne postoje, a mali je broj onih koji su do danas ostali. O
ovim našim prosvjetnim ustanovama malo je pisano i mektebi do danas nisu potpuno
ispitani i č pa je to posebna tema za dalje č
U popisu vaiza i muderisa vidimo da je u Sarajevu bilo tada dosta uleme, pa
nailazimo na ljude koji su pisali č i hronike svoga vremena, djela iz raznih oblasti,
prepisivali knjige i bili glavni nosioci prosvjete i kulture u gradu Sarajevu, a
najpoznatiji su bili: Osman-efendija Suglija, Abdulah Kantamirija., Husejn
M uzaferija, Še j h Bistrigija i drugi.
3
)
PREVOD PRVOG DOKUMENTA IZ Ć HRONIKE
Austrijski nevjernici su 1109/1697. godine potpuno popalili i razorili šeher
Sarajevo. Ovo je akt sudskog pisara koji je bio odreden da popisu je spaljene, srušene i
demolirane zgrade džamija i mesdžida, što je putem šerijatskog suda, a na osnov!-!
bujruldije, utvrdio mubašir (inspektor) H alil-paše, koji je iza toga 1110/1698. godine
bio postavljen za namjesnika ejaleta Bosne, godine 1112/1700.
Izvještaj o džamijama i mesdžidima u spomenutom gradu, koje su do datuma
popisa bile ispravne, a koje su u vrijeme provale bile popaljene i porušene i još uvijek
su u ruševnom stanju, a koje su ponovo podignute.
CAREVA DŽAMIJA u Atik mahali. Svana je minirana, iznutra takoder, ali se u
njoj obavlja namaz. Služba hatiba, imama i mujezina obavlja se uz naknadu za timar.
Druge mukate ili gotovine ili bilo kakvog vakufa nema.
4
)
GAZI HUSREV-BEGOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u
njoj se obavlja namaz. Njen vakuf sastoji se od č i zgrada (akara).
FERHAT-BEGOV A DŽAMU A u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u njoj se
obavlja namaz. Vakif nema svoga vakufa. Medutim, ć iz svoga vakufa
za imama i mujezina uslovio je zakupninu od nekoliko ć
Š Ć MUSTAJBEGOV A DŽAMIJA u Skender-pašinoj mahali: S
vana je minirana, a u njoj se obavlja namaz. Službenicima se ć iz desetine
č .. Vesela Straža" u č kadiluku.
ALI-PAŠINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna, dvorište joj je
minirano, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere pojavio se novac u iznosu od
113.400 č
JAHJA-P AŠINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Džamija koju je sagradio
umrli Jahja-paša za vrijeme neprijateljske provale je St>aljena i porušena. Jedan od
stanovnika spop1enute mahale, ponos sebi ravnih, č ć Salih-aga, ponovo je
2
) Mehmed ž ć Dva popisa sarajevskih mekteba. EI-Hidaje, godina VI, 1943; br. 5, str. 119-121.
3
) Alija ć Pjesnik Sabit Alauddin ž č kao sarajevski kadija i bosanski Anali Gazi
Husrevbegove biblioteke, knjiga II-III, str. 13-17.
4
) U drugom dokumentu ć potrebna objašnjenja za svaku džamiju.
90
sagradio spomenutu džamiju i u njoj se sada obavlja namaz. Imam u, hatibu i mujezinu
daje se ć iz mukate.
Ć HADŽI IBRAHIM OV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali (na
Vratniku).
5
) Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. Ima vakufu novcu i
nakon provjere je suma ... ?
Č Č MUSLIHUDINOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je u
ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. ć službenicima daje se iz mukate
ć
HA V ADŽE DURAKOV A DŽAMIJA na š č š Pošto je kupola bila
pokrivena daskom, daska je izgorjela, ali se u njoj i sada obavlja namaz. đ
neophodna je opravka. Imam u, hatibu i mujezinu ć se dalje iz mu kate vakifovih
uvakufljenih ć
BUZADŽI HADŽI HASAN OV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Tetima
(trijem) joj je srušena, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere đ je
gotovina u iznosu od 42.200 č
Č A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je u velikom
požaru koji se desio prilikom č provale. Nešto vakufskim novcem, a nešto
uz ć stanovnika iste mahale, iznova je sazidana i u njoj se obavlja namaz. N akon
provjere đ je suma u iznosu od 21.000 č
ŠEJH FERRUHOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je za vrijeme
č provale. Jedan od stanovnika spomenute mahale Hadži Musa-aga uslovio
je uvakufljeni novac za opravku spomenute džamije, paje ponovo đ od strane
imama i drugih službenika. Sada se u njoj obavlja molitva. Za službenike iste džamije
odreden je timar. Gotovine i mukate nema.
Č Ž HADŽI NESUHOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali . Izgorjela je u
velikom požaru koji se desio prilikom č provale. Hadži Mustafa, jedan od
stanovnika iste mahale, ponovo je sagradio spomenutu džamiju i u njoj se obavlja
namaz.
Ć DŽAMIJA u Sumbul mahali. Izgorjela je za vrijeme neprijateljske
provale, ali munara joj je uspravna. Stanovnici iste mahale pokrili su polovinu
spomenute džamije i sada se u njoj obavlja namaz.
KART ALOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Ruinirana je i s vana i iznutra.
Medutim, u njoj se obavlja namaz.
TIMUR-HANOV A DŽAMIJA u Berkuši. I sada je u ispravnom stanju i u njoj se
obavlja namaz.
KARA Ć DŽAMIJA u istoimenoj mahali (iznad Begluk
konaka). Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz.
MEHMED-BEGOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali (Bistrik). Izgorjela je u
velikom požaru za vrijeme neprijateljske provale. Njezini su vakufi ć i od
ć zakupnine za njih nanovo je napravljena. Sada se u njoj obavlja namaz pet
puta dnevno. Vakuf joj je mukata od ć i ć službenicima daje se iz mukate.
s) Ova č u zagradi i još neke ć č ne spadaju u dokumenat, nego su to objašnjenja
Muhamed-Enveri ć
91
Č Ž MUSTAFA-AGIN MESDŽID iznad Begluk konaka u
istoimenoj mahali . Sada je u ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz.
6
)
HADŽI DERVIŠOV MESDŽID u istoimenoj mahali. Sada je u ispravnom
stanju i u njemu se obavlja namaz.
BURNO HADŽI MEH MEDO V MESDŽID u č š Gornji Tabaci. Sada je u
ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz.
Č Ž HADŽI SULEJMANOV MESDŽID u istoimenoj mahali (ispred
Begluk saraja). Potpuno je izgorio za vrijeme neprijateljske provale. Ponovo je
podignut od strane sadašnjeg bosanskog muhafiza, poput vezira Asafa mudrog H alil-
paše, i sada se u njemu obavlja namaz pet puta.
DURADŽIK (HADŽI AHMEDOVA) DŽAMIJA u istoimenoj mahali .
Prilikom neprijateljske provale izgorjela je i srušena, a i sada je u ruševnom stanju.
(Kasnij e je od strane bosanskog valije Mehmed-paše u 1166/1752. godini ponovo
podignuta).
AJ AS-P AŠINA DŽAMU A u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela i
sada je u ruševnom stanju. đ ć se daju imamu, hatibu i mujezinu iz
mukate. Drugog vakufa nema.
ST ARA MULA ARAPOV A D ŽA MIJ A (Arap mahala) u istoimenoj mahali. Za
vrijeme neprijateljske provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
NOV A MULA ARAPOV A DŽAMIJA (u blizini Loga vina sokaka) u istoimenoj
mahali. Prilikom provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
NEBRDILO HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali (na B jela vama).
Za vrijeme provale je izgorjela i još je u ruševnom stanju.
HADŽI HASAN OV A DŽAMIJA u č Katibovoj mahali . Prilikom
č provale je izgorjela, pa je mutevelija sa ostalim službenicima č
njenu gradnju. Vakuf joj je gotovina.
KEBKEBIROVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Pri neprijateljskoj provali
izgorjela je i srušena. Hadži Ahmed-aga, stanovnik iste mahale, č je njenu
gradnju.
NOV A DŽAMIJA U BAKAR BABINOJ MAHALI (na At Pri
č provali je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
KALIN HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
č provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
Č ISMAILOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. U velikom požaru
izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
UZUN HADŽI MUSTAFINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Džamija, koju
je sagradio umrli vakif, prilikom č provale je izgorjela i srušena. Mutevelija i
ostali službenici č su da je ponovo grade.
Č HASANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom č
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
6
) Danas ovaj mesdžid ne postoji.
92
KOSE HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali . Prilikom
č provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
ARMAGANDŽI HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali .
Prilikom č provale izgorjela je i još je u ruševnom stanju.
ŠEJH MAGRIBIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. I prije provale bila je
iznutra ruinirana, a prilikom provale potpuno je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
EMIR-EFENDINA DŽAMIJA u č mahali. U velikom požaru je
izgorjela i sve do sada je u ruševnom stanju.
SARA ALIJIN A DŽAMU A u istoimenoj mahali . Prilikom provale izgorjela je
i do sada je u ruševnom stanju.
KADI BALI-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale je
izgorjela i sada je u ruševnom stanju, a munara joj je ispucala.
DIVAN KATIB HAJDAR-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali.
Prilikom č provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
SAGR HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali . Prilikom provale
izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
HITRI SULEJMAN-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali . Prilikom
provale izgorjela je i do sada je u ruševnom stanju.
Č Ž HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. U vrijeme
provale izgorjela je, munara joj je uspravna. Sada je u ruševnom stanju.
Ž Ć HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je, a Husejn-baša, stanovnik iste mahale, č je njenu gradnju
svojim •novcem.
BALI-BEGOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela
i sada je u ruševnom stanju.
KULIN HADŽI BALINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale
izgorjela je, munara joj je uspravna, a ona je i sada u ruševnom stanju.
Ž Ć HADŽI MUSTAFINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju, ali munara joj je uspravna.
KADI HASAN-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme
provale izgorjela je, munara joj je uspravna i do sada je u ruševnom stanju.
TOPAL INEHANOVA DŽAMIJA7) u Lubinoj mahali. Prilikom č
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
KEMAL-BEGOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI IDRISOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
DAJANLI HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID na Gorici,
DEMO HADŽI SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
DUDI-BULIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
7
) ili Ejnehanova.
93
Č Ž HADŽI OSMANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
KASIM KA TIBO V MESD ŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI DŽAFEROV MESDŽID u istoimenoj mahali,
Ž Ć MESDŽID u istoimenoj mahali,
DA Č MESDŽID u istoimenoj mahali,
MIMAR SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ŠEJH BAGDADIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
JAGDŽI-ZADE HADŽI AHMEDOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
PEHLIV AN HADŽI Č MESDŽID u istoimenoj mahali,
Ć MESDŽID u istoimenoj mahali,
Č HADŽI MAHMUTOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
PELTEK HUSAMUDINOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
TABAK HADŽI SULEJMANOV MESD ŽID u istoimenoj mahali i
ŠEJH MUSLIHUDINOV MESDŽID u istoimenoj mahali . .
Prilikom č provale ovi su mesdžidi izgorjeli i do sada su u ruševnom
stanju.
SAHTIJANDŽI HADŽI BALIN MESDŽID u istoimenoj mahali. I prije
č provale bio je ruševan, a za vrijeme provale potpuno je izgorio i srušen.
94
IPLIDŽIK SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
SINAN-VOJVODE HATUN MESDŽID u istoimenoj mahali,
Ć HADŽI ALIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
PEHLIV AN HASAN OV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ABDULHALIM-AGIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI TURHANOV MESDŽID na Soukbunaru,
PEŠIMAN HADŽI HUSEJNOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
OJANDŽI-ZADE HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
NEDŽAR IBRAHIMOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
Ž Ć MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI MEMIJIN MESDŽID u Komatinu,
IVLAKOV ALI HADŽI MEHMEDOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
Č Ć MESDŽID u istoimenoj mahali,
MUFfi SULEJMAN-EFENDIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
Č Č MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI ALIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
JAKUB-PAŠIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
GERDENI HADŽI HUSEJNOV MESDŽID u istoimenoj mahali ,
MOKRO HADŽI SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
KADI Ai-IMED-EFENDIN MESDŽID u istoimenoj mahali ,
HADŽI JAHJAOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
SAGR HADŽI MAHMUDOV MESDŽID u istoimenoj mahali ,
HADŽI SINANOV MESDŽID u Lubinoj mahali,
TERZIBAŠIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
AŠIK HADŽI MEMIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI Č TUN MESD ŽID u istoimenoj mahali,
HUBIJAR-AGIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
ABDI HALIFIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
Š Ć MESDŽID u istoimenoj mahali,
MINET OGLI MEHMED-BEGOV MESDŽID u Č š terzija i
HA V ADŽE KEMALUDINOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali.
Ovi su mesdžidi prilikom neprijateljske provale potpuno izgorjeli i do sada se
nalaze u ruševnom stanju.
U Sarajevu je prilikom č pro'vale izgorjelo i sada u ruševnom stanju:
TEKIJA I MUSAFIRHANA u Skender-pašinoj mahali, spomenutog Skender-
paše,
MEDRESA u Kemal-begovoj mahali (u Koševu), spomenutog Kemal-bega ,
FIRUZ-BEGOVA MEDRESA u Hubijar-aginoj mahali.
KAIMI-DEDOV A TEKIJA u Ajas-pašinoj mahali, u sokaku č (drugim
imenom u Ć sokaku),
HADŽI SINAN-AGINA KADERIJSKA TEKIJA u č Alijinoj mahali,
č
GAZI ISABEGOVA MEVLEVIJSKA TEKIJA sa sobama ć
siromašnih murida u Č č Muslihudinovoj mahali i
BISTRIGI ŠEJH IBRAHIM-EFENDIN HANIKAH i medresa u Mehmed-
begovoj mahali. Godine 1112/1700.
95
DRUGI DOKUMENAT BR. D. - 3078
U nastavku se poimenice navodi devet džamija i pet mesdžida od kojih su neke
č a neke potpuno bile spaljene i porušene u velikom požaru koji se desio u
Sarajevu za vrijeme neprijateljske provale. Poslije toga su uz ć Allaha
popravljene i đ pa su sada u ispravnom stanju. Njihovi službenici svoje ć
ostvaruju neki iz gedik timara, a neki iz prihoda mukate. Oni su zadovoljni sa svojim
starim ć i za njih se ne traže sada ć osim za ć mujezina, nathana
8
),
murrifa
9
), ka jj ima
10
) , ferruša
11
), hisara
12
) i kanadi la
13
) Careve džamije i ć hat i ba
Kalin hadži Alijine džamije za koje se traže ć kako ć se vidjeti u popisu.
DŽAMIJA HASSA-ABUL FETH SULTAN MEHMED-HAN. Imam, hatib
prvi i drugi mujezin su sa gedik timarima. ć mujezin Abdullah Halifa imao je
dnevnicu od šest č iz vakufskog novca. Sada je bez ć Nathan i tarifhan
Nimetulah Halifa uživao je ć iz sarajevske voskarne u iznosu od deset č
dnevno. Sada je bez tih prihoda. Tako se traži navedeni iznos za ć spomenutog
Nimetulah Halife i ć đ spomenutog Abdulah Halife, a pošto je upražnjeno
mjesto feruša ,hasira i kanadi la, za ć feruša, has ira i ka nad ila 15 ak i, a kako nije
bilo ka jima, to je nanovo postao ka jim Mehmed Halifa uz dnevnicu od pet č što sve
skupa iznosi 36 č Nada se da ć se tražene ć kao č odobriti .
14
)
HUSREV-BEGOVA DŽAMIJA. Službenici primaju ć od akara.
JAHJA-PAŠINA DŽAMIJA. Službenici primaju ć iz mukate.
15
)
ISKENDER-PAŠINA DŽAMIJA. Svi službenici primaju ć iz prihoda
vakufskog č


MEHMED-BEGOV A DŽAMU A. Službenici primaju ć iz mukate.
11
)
ŠEJH FERUHOV A DŽAMIJA. Imam, hatib i mujezin su s timarima.
18
)
ŠEJH MUSLIHUDINOV A DŽAMIJA. Službenici primaju ć iz mukate.
19
)
8
) č č specijalnih pohvalnica Muhamedu a.s.;
9
) č č tarife (zahvalnica graditelju velike džamije);
10
) Portir.
11
) ili ferraš, službenik koji se brine o č ć džamije;
12
) Službenik koji se brine O.Prostirci u krilima džamije i na sofama;
11
) Službenik koji pali kandilje.
14
) Poznata je pod imenima H ungar , A tik i Careva džamija. Nalazi se u ulici Obala Pariške komune br.
4. U 1980. godini č su radovi na generalnoj opravci ove džamije.
ll ) Nalazi se u Ć č ć mahali u današnjoj ulici dr Jovana š ć br. 2.
16
) Džamija i mahala u narodu su bile poznate pod imenom Skenderija. Srušena je 1936. godine, a
munara 1960.
17
) Nalazi se u ulici Bistrik Medrese br. 39.
18
) Poznata je pod imenom Abdesthana i sada je u Abdesthani ulici br. 14.
19
) Ovu džamiju sagradio je Šejh Muslihudin Hadži Mustafa Č č 932/ 1526. godine. Original
vakuf nama ove džamije se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci ," br. D-312. Sada je u ulici č br. 8.
96
. '
HA VADŽE DURAKOV A DŽAMIJA. Službenici primaju ć iz mukate.
20
)
KALIN HADŽI ALIJINA DŽAMIJA. Imam i mujezin primaju ć od akara.
Pošto je ć hatiba M uha meda bila iz vakufske gotovine, ostao je bez prihoda, pa se
moli da se podari pet č dnevno.
2 1
)
JAKUB-PAŠINA DŽAMIJA. Službenici primaju ć iz mukate.
22
)
KEMAL-BEGOV MESDŽID. Službenici primaju ć iz mukate.
23
)
Č Ž HADŽI NESUHOV MESDŽID. Službenici primaju ć od
akara.
24
)
UZUN HADŽI MUST AFIN MESDŽID. Službenici primaju ć iz mukate.
25
)
Č HADŽI HAJDAROV MESDŽID. Službenici primaju ć iz
mukate.
26
)
U nastavku se navodi 19 džamija sa njihovim službenicima. Neke od njih su
đ bile č a neke potpuno izgorjele i porušene u spomenutom velikom
požaru u istom gradu. Poslije toga su uz ć Allaha popravljene i đ pa su
u ispravnom stanju. ć 'da su ć službenika bile đ iz prihoda
uvakufljenog novca, a kako je izloženo u arzu i mazharu taj novac i interes od tog
novca nije ć ubirati, oni ne ostvaruju svoje ć pa se moli da se njihove ć
odobre od strane države.
ALI-PAŠINA DŽAMIJA: imam Hasan, hatib Šuglija Osman, prvi mujezin
Mustafa i drugi mujezin MahmudY)
FERHAD-BEGOV A DŽAMIJA: imam i hatib šejh Husejn, prvi mujezin E bu
Be kr i drugi mujezin Ismail.
28
)
KEBKEBIROV A DŽAMIJA: imam Abdulkadir, hatib Hasan, prvi mujezin
Mustafa i drugi mujezin Osman.
29
)
Ostale original i prepisane vakuf name koje se č u istoj biblioteci . Vidi : Zejni! ć Popis vakuf nama iz
BiH koje se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci , Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga V-VI, str.
269-291.
20
) Narod je zove Č š džamija. Nalazi se u ulici š č š br. 20.
21
) Džamiju i mahalu nazivali su Č ž a nalazila se iza današnje Glavne pošte. Srušena je 1947.
godine.
22
) Nalazila se na č strani Sarajeva u mahali Magodi. Srušena je 1936. godine.
2
l) Kemal-begovu mahalu narod je zvao Koševo ili Jezero. Džamija je srušena 1936. godine.
2
•) Džamija se nalazi u staroj mahali č sada Breka ul. br. 5.
2>) Ovaj mesdžid podigao je neki Ta vii (ili Uzun) Mustafa 952/ 1545. godine, a nalazio se na Donjim
Hisetima, na desnoj obali Miljacke i srušen je 1933. godine.
26
) Mahala i džamija poznate su kao Gornja č Sada je u D rv arskoj ulici.
27
) đ je 1560. godine. Nalazi u ulici Maršala Tita br. 18.
,
21
) To je Ferhadija džamija, a sada je u ulici Vase ć br. J.
29
) Poznata u narodu kao š ć džamija. Sada je u ulici Alije ć br. 4.
7 -Anali
97
DIVAN KATIBOVA DŽAMIJA: imam i hatib Ahmed, prvi mujezin Mustafa i
drugi mujezin Ismail-dede.
30
)
HADŽI INEHANOV A DŽAMIJA: imam i hatib . Abdulkerim i mujezin
Ibrahim.
31
)
BUZADŽI HADŽI HASANOVA DŽAMIJA: imam i hatib Muhamed, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed.
32
)
Ć HADŽI IBRAHIMOVA DŽAMIJA: imam i hatib Jusuf, prvi
mujezin Abdulah i drugi mujezin Safer.
33
)
Ć DŽAMIJA: imam Sulejman, hatib Ishak i mujezin Mehmed.
34
)
Č ALIJINA DŽAMIJA: imam Ahmed, hatib Sa
1
ih i mujezin Jusuf.
35
)
KARTALOVA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin Muslija.
36
)
ARMAGANI SINAN OV A DŽAMIJA: imam Abdulmedžid, hatib Muhamed,
prvi mujezin Sulejman i drugi mujezin Mustafa.
37
)
AHMED Č DŽAMIJA: imam i hatib Abdulkadir i mujezin
Muharem.
38
)
HA V ADŽE KEMALOV A DŽAMIJA: imam Ahmed, hatib Ibrahim i mujezin
Mahmud.
39
)
Č HASAN OV A DŽAMIJA: imam i hatib Hadži Alija, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Ibrahim.
40
)
KARA Ć DŽAMIJA: imam Hadži Derviš, hatib Đ i
mujezin Muhamed.
41
)
30
) U narodu je poznata kao Bijela džamija na Vratniku. Sada je u ulici Bijela č br. 15.
") To je Lubina džamija, đ na Vratniku. Sada Lubina ul. br. 5.
12
) Džamija i mahala u narodu su poznate kao Logavina. Danas je u ulici č Abdulah-efendije
br. 13.
33
) Nalazi se niže Višegradske kapije na Vratniku, u predjelu Carina, u današnjoj ulici A. Š ć br. 8.
14
) Ova džamija je u Sunbul mahali, u ulici Sumbul č br. 6.
") Džamija se nalazi na Vrbanjuši, u ulici č Abdulah efendije br. 78.
36
) Ovu džamiju podigao je neki Karta! hadži Mahmud, a nalazila se na zapadnom dijelu ć
ć prema č Nije nam poznato kada je srušena, a mještani lokalitet nazivaju .Oborena
džamija".
37
) Armagandži Sinan-beg podigao je ovu džamiju, koja se nalazila sve do l svjetskog rata u današnjoj
Nemanjinoj ulici, a u narodu je bila poznata kao Armaganjuša.
38
) Mahala je u narodu poznata pod imenom Pasja mahala, a nalazi se na Ašikovcu, sada u Mandrinoj
ulici br. 9.
39
) Nalazila se gdje je danas vakufski neboder, tj . na č ulice Vase Miskina. U narodu je bila
poznata kao Ć š a srušena je 1940. godine.
40
) To je Ć džamija, sada u Skenderiji ulici.
41
) Nalazi se na Donjoj Š č ispod ž č tunela, u uiici Dervi§a ć br. 12.
98
HADŽI TIMUR-HANOV A DŽAMIJA: imam i hatib Muhamed-dede i mujezin
Husejn.
42
)
VEKIL Č DŽAMIJA: imam Ibrahim, hatib Husejn, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Mehmed.
43
)
HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA: imam i hatib šejh Ahmed i mujezin
Abdulah.
44
)
MULA AREBI-DŽEDIDOV A DŽAMIJA: imam i hatib Abdurahman, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ahmed.
45
)
Moli se da se od strane Visoke porte odobre ć i to za 19 imama gore navedenih
džamija po deset č dnevno što iznosi 190 č za 19 hatiba po pet č dnevno, što
iznosi 95 č za 29 mujezina po šest č (dnevno), što iznosi 174 ak a sve skupa
iznos·i 459 č
U nastavku se navodi 14 mesdžida koji su izgorjeli, kako je gore navedeno, i
poslije toga su uz ć Uzvišenog Allaha nanovo napravljeni, pa su sad u ispravnom
stanju. ć njihovih službenika ranije su bile đ iz interesa od vakufskog
novca, pa sada nemaju ć ·
PELTEK HUSAMUDINOV MESDŽID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed.
46
)
ABDULAH HALIFIN MESDŽID: imam Jahja i mujezin Derviš Ahmed.
47
)
KADI BALI-EFENDIN MESDŽID: imam Osman i mujezin Ahmed.
48
)
HADŽI JAHJAOV MESDŽID: imam Mehmed i mujezin Husejn.
49
)
Č Ž HADŽI MUST AFIN MESD ŽID: imam Abdulah i mujezin
Ahmed.
50
)
OJANDŽI-ZADETOV MESDŽID: imam Abas i· mujezin .Mehmed.
51
)
KOMA TIN HADŽI MEMIN MESDŽID: imam Fadlulah i mujezin Ahmed.
52
)
42
) Džamija se nalazi u Velikoj Berkuši br. 8.
43
) Ova džamija nalazi se pod Alifakovcem, na lijevoj strani Miljacke, a nasuprot bivše ć U
narodu je poznata pod imenom Hadžijska džamija. Sada je u V. ć ć ulici br. 3.
44
) To je džamija u Hrvatin u, poznata kao džamija .Pod takišom" . Sada je u Behdžeta ć ulici
br. 12.
45
) Nalazi se u Karpuzovom sokaku, danas Hriste Boteva br. 6.
46
) Nalazi se u Džininom sokaku, sada ž č ulica br. 5.
47
) Džamija se nalazi na ć sada u ulici č Abdulah efendije br. 138.
41
) Ova džamija se nalazila u Ulici Pirin brijeg, č od Sinanove tekije. U narodu je bila poznata kao
Pribjegnuta džamija. Srušena je 1933. godine.
49
) Nalazi se u Novoj mahali, sada u č ć ulici br. 2.
'
0
) Džamija se nalazila u Hadžiabdinici ulici, a srušena je nešto malo prije Il svjetskog rata.
") Mesdžid se nalazio u č ulici, pred zgradom internata bivše Šerijatske gimnazije. U
narodu je bila poznata kao džamija na Zelenom mejdanu. Srušena je poslije 1910. godine.
'
2
) I danas je u Komatinu br. 26.
7.
99
Č Ž HADŽI SULEJMANOV MESDŽID: imam Hasan i mujezin
Mehmed.
53
)
IVLAKOV ALI HADŽI MEHMEDOV MESDŽID: imam Abduselam i mujezin
Ibrahim.
54
)
Č DA VUDOV MESDŽID: imam hafiz Husejn i mujezin Abdulah.
55
)
HADŽI ISAOV MESDŽID: imam Sulejman i mujezin Mustafa.
56
)
BURNO HADŽI MEHMEDOV MESDŽID: imam Salih i mujezin H. Omer.
57
)
HADŽI DŽAFEROV MESDŽID: imam Osman i mujezin Omer.
58
)
SINAN-VOJVODE HA TUN MESDŽID: imam Ahmed i mujezin Mehmed.
59
)
Moli se da se od strane pravednog carskog prijestolja odobre spomenute ć i to
za 14 imama gore navedenih mesdžida*) po šest č dnevno, što iznosi 84 č i za 14
mujezina po č č što iznosi 56 č
U nastavku se poimenice navodi 14 džamija sa njihovim službenicima, koje su u
navedenom požaru izgorjele i porušene i za koje se moli da se od strane države ponovo
sagrade na istim lokacijama. Za njihove službenike ć su bile đ iz murabehe
na novac, pa su sada bez ć
DURADŽIK HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed.
60
)
NEBRDILO HADŽI ALIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Hasan i mujezin
Murteza.
61
)
Č ISMAILOVA DŽAMIJA: imam i hatib Ibrahim, prvi mujezin Alija i
drugi mujezin Sulejman.
62
) ·
KULIN HADŽi BALI DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi mujezin Salih i
drugi mujezin Mustafa.
63
)
") U narodu je poznata kao džamija za Beglukom i Jed iler džamija. Sada je u Ulici Derviša Nu ć br.
5.
") Nalazi se u Vlakovcima (Hrvatin), sada Dragice Pravice br. 43.
") Mesdžid se nalazio za Konakom, u današnjoj ulici Nurije Pozderca. Munara je srušena 1919., a
mesdžid 1950. godine.
'
6
) Nalazio se u Dugom sokaku, u današnjoj ulici Voje Đ ć Porušena je 1950. godine.
") Nije nam poznato gdje se nalazio ovaj mesdžid.
'
8
) U narodu je poznata kao džamija u Provarama, sada je u ulici Himzarina, Č br. l .
'
9
) Nalazi se na Vratnik-mejdanu. đ mještanima poznata je kao džamija Pod orahom ili Mala
džamija na Mejdanu. Sada je u č ulici br. 2.
*) Ovdje su č kao mesdžidi , a danas su to sve džamije.
60
) Ova džamija nalazi se na č Sagardžija, sada R. ć
61
) I prije a i sada je u ulici Bjelave br. 109.
62
) đ mještanima je poznata kao Donja č Sada je u Drvarskoj ulici br. 8.
63
) Predio oko džamije poznat je kao Č š pa se otuda i džamija zove Č š Sada je u
Nemanjinoj ulici br. 35.
100
AJAS-PAŠINA DŽAMIJA: imam i hatib Omer, prvi mujezin Mehmed i drugi
mujezin Osman.
64
)
KOSE HADŽI SINANOV A" DŽAMIJA: imam Alija, hatib Mehmed, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ibrahim.
65
)
Č KATIBOVA DŽAMIJA: imam Mehmed, hatib Hasan, prvi mujezin
Mehmed i dru_$i mujezin Ahmeg.
66
) v
HA V ADZE-ZADE HADZI MUST AFINA DZAMIJA: imam Ahmed, hatib
Alija i mujezin Redžeb.
67
)
SAGR HADŽI ALIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Mehmed i mujezin
Mahmud.
68
)
HITRI SULEJMAN-EFENDIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Ismail i mujezin
Husejn.
69
)
Č Ž SINAN OV A DŽAMIJA: imam i hatib H use jn, prvi mujezin Ahmed i
drugi mujezin Mustafa.
70
)
BALI-BEGOVA DŽAMIJA: imam Alija, hatib Ibrahim i mujezin Alija.
71
)
MED DI BESAR-ZADE HADŽI MEHMEDOVA DŽAMIJA: imam Mehmed,
hatib Ismail, prvi mujezin Mehmed i drugi mujezin Osman.
72
)
KADI HASAN-EFENDIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin
IsmaiJ.1
3
)
Moli se da se od strane milostivog prijestolja odobre navedene ć i to za 14
imama naprijed navedenih džamija po 10 č dnevno, što iznosi 140 č za 14 hatiba
po pet č dnevno, što iznosi 70 č za 22 mujezina po šest č dnevno, što iznosi
132 č a što sve skupa iznosi 342 č
U nastavku se poimenice navodi 16 mesdžida, sa njihovim službenicima. U
navedenom požaru u Sarajevu su izgorjeli, i na osnovu arza i mazhara moli se da ih
ponovo Pravedno prijestolje podigne na njihovim starim placevima. Njihovim
službenicima davata je ć iz (vakufskog) novca, pa su sada oni bez ć
HUBIJAR-AGIN MESDŽID: imam Jusuf i mujezin Abdulah.
74
)
MULA AREBI ATIKOV MESDŽID: imam Abdulah i mujezin Mehmed.
75
)
64
) Mahalaokodžamije nazivala sc č ž se nalazila na mjestu gdje je sada hotel . Central ".
Izgorjela je 1897. godine.
6
s) Predio sa džamijom poznat je pod imenom č Sada je u č ulici br. 76.
66
) Nalazi se u mahali na Mlinima, a sada je u š ć ulici br. ll.
67
) Poznata je pod imenom Musluk. Sada je u Avde č ulici br. 24.
68
) Džamija se nalazi na Hridu, u Nalinoj ulici br. 7.
69
) Nalazi se na Pajama br. 26.
70
) Džamija je u ć sokaku, sada u Dragice Pravice ulici br. 3.
71
) Nalazi· se u ,Balbegovici, sada u Terzibašinoj ulici br. 3.
72
) To je džamija Bakarbabe na Atmejdanu, na lijevoj strani Miljacke, niže današnjeg Principovog
mosta. Porušena je 1895. godine.
n) Poznata je pod imenom Brdo džamija. Sada je u ulici Brdo džamija br. 14.
74
) Džamija se nalazi u Medresetima, u ulici M. Repovca.
's) Nalazi se u Arap-mahali, u Požeginoj ulici br. 2.
101
NEŽ-ZADEOV . MESDŽID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed.
76
)
ABDULHALIM-AGIN MESDŽID: imam Alija i drugi mujezin Alija.
77
)
IPLIDŽIKOV MESDŽID: imam Hasan i mujezin Nurullah.
78
)
Ć HADŽI MAHMUDOV MESDŽID: imam Mustafa mujezin
Ismail.
79
)
DA VUD Ć MESDŽID: imam Salih i mujezin Abdulkadir.
80
)
DUDI-BULIN MESDŽID: imam Mustafa i drugi mujezin Mustafa.
81
)
Ć MESDŽID: imam Mehmed i mujezin Abdulah.
82
)
JAGDŽI-ZADEOV MESDŽID: imam Jahja i mujezin Ahmed.
83
)
HADŽI IDRISOV MESDŽID: imam Durak i mujezin Muharem.
84
)
BAGDADIN MESDŽID: imam hadži Husejn i mujezin Alija.
85
)
Ž Ć MESDŽID: imam Mustafa i mujezin Muharem.
86
)
MUFTI SULEJMAN-EFENDIJIN MESDŽID: imam Alija i drugi mujezin
AlijaY)
MEVLEVI-HANE MESDŽID: imam Ismail i mujezin Mehmed.
88
)
Ć Ć TIMUR-HANOV MESDŽID: imam Mustafa i mujezin
Mehmed.
89
)
Moli se kao č da se podare navedene ć i to za 15 imama gore
navedenih mesdžida, osim službenika č Hadži Mahmutova mesdžida po šest
76
) U Dolu na Vratniku, sada je u Mustafe Behmena ulici br. l.
77
) Džamija se nalazila na Mutnom Potoku. Porušena je 1952. godine.
78
) Nalazi se na Vratniku, a mještani je nazivaju džamijom na Širokcu. Sada je u ulici Jekovac br. 52.
79
) Džamija je na Ulomljenici, sada u Remzije ć ulici br. 42.
80
) U mahali Nateguši, sada č ulica br. 4.
81
) Me!ldžid se nalazio na uglu ulica Kevarin Potoka i Mejtaša. Godine 1927. pretvoren je u stambene
prostorije.
82
) đ Sarajlijama bila je poznata kao džamija .Za banjom". Nalazila se u ulici Sv. ć
č od Husrevbegove banje, a poviše č akademije, i bila je sve do 1879. godine.
83
) Nalazio se u Gornjoj Ć š u blizini Gradske tržnice. Porušen je 1886. godine.
") je bio u mahali Žabljak (danas ulica Maršala Tita), preko puta današnje kafane . Park",
upravo gdje je podignuta vakufska zgrada. Srušen je 1938. godine.
85
) Nalazio se ispod č mosta, nadomak č stanice Bistri k. đ mještanima bio je
poznat kao mesdžid u Pastrmi. Porušen je 1953. godine.
86
) I danas se nalazi u Ž ć
87
) Mesdžid se nalazio na ć š č iznad Bendbaše, na lijevoj obali Miljacke. Porušen je 1952.
godine.
88
) Vjerovatno se nalazio kod mevlevijske tekije na Bentbaši.
89
) Mesdžid se nalazi u Č ć u sadašnjoj ulici Špire ž ć br. 37.
102
č dnevno, što iznosi 90 č za 15 mujezina po č dnevno, što iznosi 60 č
a što sve skupa č 150 č
U nastavku se poimenice navode mesdžidi, sa njihovim službenicima, koji su
izgorjeli u navedenom požaru u Sarajevu, koji do sada nisu podignuti i đ a za
koje se nije usudilo tražiti od strane države da ih sagradi (iz straha da nema
ć
Ć MEHMED-BEGOV MESDŽID: imam Mustafa i drugi
mujezin Mustafa.
90
)
Č Ž HADŽI OSMANOV MESDŽID: imam Ahmed i drugi mujezin
Ahmed.
NEDŽAR IBRAHIMOV MESDŽID: imam šehidi mujezin Hamza.
92
)
ŠEJH MUSLIHUDINOV MESDŽID: imam (Abdulah) i mujezin Ahmed.
93
)
GERDENI HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam i mujezin šehidi ... J
MIMAR SINANOV Ž imam Omer i mujezin šehid.
95
)
TABAK HADŽI SULEJMAN OV MESDŽID: imam šehid i mujezin
Sulejman.
96
)
PEŠIMAN HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam Omer i mujezin šehid.
97
)
DŽANO-ZADE HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam Derviš Ahmed i
mujezin Sadik.
98
)
HADŽI SEJJIDINOV MESDŽID: imam Ibrahim i mujezin Hasan.
99
)
SAHTIJANDŽI HADŽI BALIN MESDŽID: imam Mensud-i Sejjid i mujezin
Šehid.
100
)
AŠIK HADŽI MEMIJIN MESDŽID: imam Hasan i mujezin Hadži Memi.
101
)
90
) Nalazio se na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Starjclinstva Islamske zajednice (bivša Vakufska
direkcija). Srušen je 1890. godine.
91
) Sve do 1939. godine nalazio se ovaj mesdžid na Banjskom brijegu.
92
) Nalazi se u Mjedenici br. 22. Prije nekoliko godina temeljito je opravljen.
93
) Džamija se nalazi na č u ulici Mirka ć br. 2. I ona je đ nedavno temeljito
opravljena.
se u ć br. 34.
9
') Džamija se nalazi pri vrhu Loga vina sokaka, u blizini Sinanove tekije, u mahali Golobrdica, a sada
u ulici Pod č br. 29.
r,ata.
96
) U narodu je poznata kao Potok džamija. Sada je u č ulici br. 4.
97
) Mesdžid se nalazio niže Ć u predjelu zvanom č a porušen je nešto prije prošlog
91
) Džamija se nalazi na Ašikovcu, u ulici Hriste Boteva.
99
) Nalazi se u Vlaškoj mahali, iznad Bistrika, u Huremuši ulici br. 18.
"
10
) Mesdžid nije imao munare, a nalazio se u današnjoj Mis Irbinoj ulici. Porušen je iza 1910. godine.
101
) Nalazi se u predjelu Bjelavica, poviše ž č mosta u Bistriku, a sada je u ulici Toka br.!.
103
KASIM KA TIBO V MESD ŽID: imam šehid i mujezin Muhsin.
102
)
BOST Ć MESD ŽID: i imam i mujezin šehidi.
103
)
TERZIBAŠIN MESDŽID: imam Ahmed i mujezin šehid.
104
)
DEMO HADŽI SINANOV MESDŽID: i imam i mujezin (šehidi).
105
)
PEHLIV AN HASAN OV MESDŽID: i imam i mujezin šehidi.
106
)
VOLODER HAVADŽE SINANOV MESDŽID: i imam i mujezin šehidi.
107
)
TOKMO HADŽI ALIJIN MESDŽID: imam Abdulbaki i mujezin Derviš.
108
)
SAGR HADŽI MAHMUDOV MESDŽID: imam Hadži Mehmed i mujezin
šehid.
109
)
PEH LIV AN HADŽI Č MESDŽID: i imam i mujezin šehidi.
110
)
SOUKBUNAR MESDŽID: i imam i mujezin šehidi.
111
)
GAZGANI HADŽI ALIJIN MESDŽID: imam šehid i mujezin Mehmed.
112
)
DAJANLI-ZADE HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID: imam i mujezin
šehidi.
113
)
MAGRIBIJA DŽAMIJA: i imam i mujezin šehidi.
114
)
MOKRO DŽAMIJA: imam Hasan, hatib i mujezin nestali.
115
)
OSTROGON DŽAMIJA: imam Abdulmumin i mujezin Mustafa.
116
) i
116
.)
I02) U narodu je poznata kao džamija Pehlivanuša, a nalazi se u sadašnjoj ulici Vuka ž ć br. 20.
IOl) Ovaj mesdžid sagradio je neki hadži Mustafa ć a nalazila se na ć više Ko matina.
Izg leda da više nikad nije obnovljena.
104
) Nalazi se u Balibegovici, sada u ulici Terzibašina br. 3.
10
s) Mesdžid se nalazio u Č š u Koševu. Ovom prilikom je izgorio i nije više obnavljan.
106
) Džamija se nalazila u Podtekiji ulici , niže Skenderije mosta. Oborena je 1918. godine.
107
) Nalazi se u Golodarici , sada u ulici Galiba Feste br. 29.
108
) Džamija nema munare, a nalazi se u Pi ruši, lijevo od č U njoj je danas skladište materijala
pok-opnog društva .Bakije".
109
) Nalazi se u Hendeku, na Vratniku, a sada je u Ulici Ragiba č ć br. 25.
1 10
) Džamija se nalazila na prostoru što ga zatvaraju stare ulice Ć š Loga vina, Ć i
Hadži Durakova. đ mještanima se mahala i džamija nazivahu Mutevelijinom, po tome što je tu
stanovao mutevelija Gazina vakufa. Porušena je 1879. godine. •
111
) Džamiju je podigao neki Hadži Turhan. Prije dvije-tri godine iz temelja je obnovljena i nešto
proširena. Sada je u ulici Soukbunar br. 39.
104
112
) Nalazi se na Gornjoj Š č a sada je u Derviša ć br. 49.
113
) Džamija se nalazi na Gorici, u ulici Tepebašina br. 29.
114
) Nalazi se na Marijin dvoru, u Magribiji ulici br. 9.
" s) Nalazi se u Ć ž na Vratniku. I sada je u Ć ž br. 18.
116
) To je Rogo-zade ć džamija u Vinogradu. I sada je u Roginoj ulici .
116
a) Mehmed ć Islamska epdigrafika BiH, knjiga I, Sarajevo 1974.
U navedenom gradu bilo je 70 č (muderiskih) službi u džamijama i
buk'ama (medresama) sa ć iz interesa od vakufskog novca i to sa dnevnicom od
30,20 i 15 č Neki muderisi uživali su i po dvije i po tri, a neki po jednu muderisku
ć Kako sada nije ć ubirati ni vakufski novac ni interes, to se ne mogu ni
ostvarivati ć muderisa. U nastavku se poimenice navodi 28 Božijih robova
muderisa i to đ ranijih uživalaca ove službe koji su živi i koji to zaslužuju, i onih,
koji zaslužuju i koji su sposobni da sada drže predavanja, a izabrani su umjesto onih
koji su pomrli. Oni su veoma potrebni č paje nužno i važno da država odredi
ć koje se traže, s tim da svaki uživa samo po jednu muderisku ć
REISUL-MUDERRISIN AHMED-EFENDI , u Husrevbegovoj džamiji, dnevno
po 40 č
č
č
ŠEHERI MEHMED-EFENDI, u Mula Arebi-džedid džamiji, dnevno po 30 č
ABDULKADIR-EFENDI, u Carevoj džamiji , dnevno po 30 č
ES-SEJJID ABDULFETT AH-EFENDI, u Kebkebir džamiji, dnevno 20 č
DRNIŠU ABDULAH-EFENDI, u Skender-pašinoj džamiji, dnevno 20 č
MUZAFERI HUSEJN-EFENDI (bez oznake džamije), dnevno 20 č
REŠID ISMAIL-EFENDI , u Jahja-pašinoj džamiji , dnevno 20 č
ASIM JUSUF-EFENDI, u Havadže Durakovoj džamiji, dnevno 20 č
ŠEHERI AHMED-EFENDI, u Duradžik džamiji , dnevno 20 č
RAZI MUST AF A-EFENDI, u Buzadži-zade džamiji, dnevno 20 č
LUGAVI-ZADE HASAN-EFENDI, u ć mesdžidu, dnevno 15 č
HABIB-EFENDI, u Šejh Feruhovoj džamiji, dnevno 15 č
ŠEJHUL-KURRA HAFIZ HUSEJN-EFENDI, u Carevoj džamiji, dnevno 15
TAŠLIDŽAVI MEHMED-EFENDI, u Husrevbegovom hanikahu, dnevno 15
ES-SEJJID MEHMED-EFENDI, u Vekil č džamiji, dnevno 10 č
ŠUGLIJA OSMAN-EFENDI, u Ali-pašinoj džamiji, dnevno 10 č
HA V ADŽE HASAN-EFENDI, u Mehmed-begovoj džamiji , dnevno 10 č
MAHMUD-EFENDI , u Muslihudinovoj džamiji, dnevno 10 č
Č ABDULAH-EFENDI, u č mesdžidu, dnevno 10 č
KAMILI HASAN-EFENDI, u č Alijinoj džamiji, dnevno 10 č
BRODI MEHMED-EFENDI, u Havadže Kamilovoj džamiji, dnevno 10 č
ŠURI ISMAIL-EFENDI, u Ferhad-begovoj džamiji, dnevno 10 č
KARA ALI-EFENDI, u Osmanovoj buk'i, dnevno 10 č


117
) Mjesto današnjeg č mesdžida.
105
NEKKAŠI Ai J -EFENDI, u Bagdadinom mesdžidu, dnevno 10 č
OLOVI SULEJMAN-EFENDI, u Husamudinovom mesdžidu, dnevno 10 č
UZUNI MEHMED-EFENDI, u č mesdžidu, dnevno 10 č
T Š Č MEHMED-EFENDI , u Kalin Hadži Alijinoj džamiji, dnevno 10
č
IBRIKI IBRAHIM-EFENDI, u č Davudovom mesdžidu, dnevno 10 č
Moli se i traži kao blagodat i dobrota od strane Visoke porte da se odobri ukupna
svota od 400 č ć dnevno za gore navedenih 28 Božijih robova muderisa.
U Sarajevu je bilo do neprijateljskog osvajanja više od deset va' iza
(ptopovjednika) koji su uživali ć iz spomenutog vakufskog novca. Pošto su i
njihove ć propale, u nastavku se poimenice navodi devet va'iza koji su dostojni i
sposobni i za kojima stanovništvo ć potrebu:
UMDETUL MEŠAJIH EŠ-ŠEJH AHMED, u Husrevbegovoj džamiji,
ponedjeljkom, dnevno 20 č
EŠ-ŠEJH ABDULKADIR, u Carevoj džamiji, č dnevno 15 č
EŠ-ŠEJH SEJJID ABDUL FETI AH, u Kebkebirovoj džamiji, petkom, dnevno
10 č
EŠ-ŠEJH HADŽI HASAN, u Buzadži-zade džamiji, petkom, dnevno 10 č
EŠ-ŠEJH HABIB u Šejh Ferruhovoj džamiji, dnevno 10 č
EŠ-ŠEJH OSMANN, u Ali-pašinoj džamiji, petkom, dnevno 10 č
EŠ-ŠEJH ISMAIL, u Ferhad-begovoj džamiji , č dnevno 10 č
EŠ-ŠEJH BISTRI GI MUHAMED, u Carevoj džamiji, ponedjeljkom, dnevno 10
č
EŠ-ŠEJH HASAN u Mehmed-begovoj džamiji, subotom, dnevno 10 č
Ponizno se moli da Pravedno prijestolje dade navedene ć za gore upisanih
devet Božijih robova va'iza u iznosu od 105 č ·
(Nastavak dokumenta uvezan u ć Hronici).
Do č osvojenja u navedenom gradu bilo je 30-40 muallima za
muslimansku djecu. Oni SQ đ imali ranije ć iz interesa od Pvakufljenog
novca. Sada su svi bez ć A 32 siromašna sibjan muallima zavise od muslimanske
djece. Od države se đ moli da se izgrade mektebi za njih. Siromašni muallimi u
nastavku se poimenice navode sa njihovim mjestima.
106
MUHAMED HA TIB-ZADE, muallim u ć mahali.
MUSTAFA POŽEGA VI , muallim u Duradžik mahali.
MUHAMED SERRADŽI, muallim u č Katibovoj mahali.
JUSUF DŽENNET!, muallim u Hubjar-aginoj mahali.
IBRAHIM EL-KADIRI, muallim u č Alijinoj mahali.
NIMETULLAH, muallim u č Davudovoj mahali.
SALIH HALILI, muallim u Jakub-pašinoj mahali.
HASAN SUFI, muallim u Divan Katibovoj mahali.
ES-SEJJID MENSUR, muallim u Sahtijandži mahali.
IBRAHIM ZERGERI, muallim u Kalin Hadži Alijinoj mahali .
HUSAMUDIN, muallim u č mahali .
SULEJMAN HALV AI , muallim u Šejh Fetruhovoj mahali.
SULEJMAN SERRADŽI, muallim u Bali-zadeovoj mahali .
IBRAHIM "ŠARIH-i DAV' , muallim u Kebkebirovoj mahali .
EBU BEKR, muallim u Husamudinovoj mahali.
MUHAMED ABBASI, muallim u Č ž Hadži Sulejmanovoj mahali.
AHMED VUDŽUDI, muallim u Hadži Isaovoj mahali .
OSMAN NERDUBANI, muallim u č ž mahali .
ABDULAH. ŠEHMANI, muallim u MunJa Arebi Atikovoj mahali.
MUST AF A T ABHI, muallim u Kulin Hadži Bali noj mahali .
JAHJA, muallim u Abdulah Halifovoj mahali .
ISMAIL Č muallim u Kadi Ahmed-efendinoj
IBRAHIM TUFENKI, muallim u Vekil č mahali.
ISMAIL DEDE, muallim u Sinan-vojvode mahali.
ALIJA TOKI, muallim u Bali-begovoj mahali .
MUSTAFA KEBEI, muallim u Ajas-pašinoj mahali.
SALIH KOZI, 'muallim u Davud Č
MUSTAFA MUARRIF, muallim u DUDI BULA mahali
AHMED MIZGARI, muallim u Havadže Kemalovoj mahali.
IBRAHIM LENK, muallim u č Ismailovoj mahali.
OSMAN Č Č muallim u Hadži Timur-hanovoj mahali.
MUST AF A ŠEHMANI, muallim u Ahmed Č mahali.
ć 32 muallima, č je dnevnica po osam č a koji su gore navedeni , ukupno
iznose 256 č Navedene ć se đ ponizno mole od države.
ć koje se traže od Visoke porte iznose za svaki dan 1933 č Na osnovu
molbi traži se da se iznos, koji bi gore navedenu ulemu i muallime spasio i zaštitio od
poniženja, odobri bera tima milosti i dobrote sultana iz džizje ej al eta Bosne, što bi bilo
razlog za zadovoljstvo i stalnu službu i molitvu za dug život i vlast sultanovu. Moli se
da sultan ne okrene glavu kako se ne bi desilo da se ne odrede navedene ć kao i
oprost i izvinjenje za ono što se traži. Gore navedeno stanje je stvarno onako kako jest,
o č se ponizno obavještava njegova dobrota ovom predstavkom. Ostalo spada u
nadležnost njegove beskrajne milosti.
107
SUMMARY
This paper presents two documents in Turkish languasge dealing with the state of
sacra! and educational buildings in Sarajevo, destroyed during the invasion of Eugen
Savojski in 1697. The first document is taken from the Cronicle ofMuhamed-Enveri
K a d i ć , vol. V, p. 45-52, and the second one is a separate document of Gazi Husrevbeg
Library N o. D-3078. From the two documents we learn as bout destruction and tea ring
down of Sarajevo by the invadors. Many useful informations about the town are given
in the two documents such as names of streets and mosques, mesjids, tekiyas,
medresas, their number, sources of income, ·names of employees and their salaries. The
first document is from 1112/1700 and the secon one from ll15/ 1703.
108
Muhamed ž ć
BADŽIJANIJE U SARAJEVU I BOSNI
Prilog historiji duhovnosti u nas
Glasov_iti orijentalista lgnace Goldziher u svojoj studiji "Kult svetih u
muslimana"') raspravio je i o tome, kakvo mjesto zauzima žena u hagiologiji islama,
ili, drugim č kakav je odnos kulta "svetih" u muslimana prema ženi. On pobija
uvriježena mišljenja nekih pisaca, đ kojima č dra Perrona u njegovoj tvrdnji
da su muškarci u islamu monopolizirali za sebe i svetost, pa i raj. Prema Perronu
jedina• "sveta" žena u islamu je Rabi'a al Adavijja. Islamsko poimanje "svetosti"
gotovo nikako ne uvažava žene .
. Nasuprot Perronu Goldziher smatra da žena zauzima sasvim č mjesto u
katalogu "svetih" u islamu. To je č u životu muslimana, kako u njihovoj
prošlosti, tako i u njihovoj sadašnjosti, a to se vidi i iz literature. U ovom pogledu
č i groblja kao i nadgrobni spomenici. Znaju se i imena tih žena. Sa dubokim
respektom č se o njima, njihovu "svetom" životu i bogougodnim djelima. U
litedituri se nalazi na stotine "svetih" žena. Nema knjige s hagiografijama u kojoj se
kod svakog slova alfabeta ne bi našla duga lista žena. U njima je opisano mnoštvo
"svetih" dogodovština sa isto tako č i kakve
se u tim istim biografijama pripisuju muškarcima. Posebno je č da bi prvi
predstavnik dostojanstva, kutb, najeminentniji od velija- istina samo prema mišljenju
nekih mistika - trebala da bude hazreti Fatima. U domeni "svetosti" vlada apsolutna
jednakost spolova. U arapskoj literaturi postoji posebno djelo, ć
biografijama "svetih" žena. Napisao gaje šejh Tekijjudin Ebu Bekr el Husni i dao mu
naslov "Život žena-dobrih i vjernica koje su se dovinule božanskog puta." Svoje
prikazivanje autor je č s Fatimom, a one koje su je slijedile bile su Hatidža,
Aiša, Hafsa, ć halife Omera i druge žene u č islama. Njihova se aureola po
tradiciji đ i izravnava sa onom Muhamedovih drugova, koji su (duhovni)
prednici mnoštva evlija. Nadalje, velik broj je i anonimnih žena koje se smatraju
evlijama.
') lgnace Goldziher, Le culte des saints chez les musulmans.- Ruvne de l'historie des religions. Premier
annee. Tome second Paris 1880., str. 257-351.
109
Goldziher dalje ć pažnju da su u prvim vremenima islama č postojale
zajednice žena. To su bili rasadnici i škole pobožnih žena, ženski samostani. Takav je
jedan bio u Egiptu, nazvan bagdadski samostan, koji je podigla 684/1285. godine
đ Tadžkarpas. Ustanova za žene- sufije bilo je i u Meki (npr. Bint ut-Tadž,
Rabat ibn ad-Sa uda i dr.), kao i u sjevernoj Africi (u blizini Susa). Goldziher u dokaz
svojih teza govori i o turbetima, podignutim u č žena-evlija. Njihov život opisuje
se u legendama. Posebno se ć na kairska turbeta, ć potomcima halife
Alije, a đ ove spadaju i č pobožne žene: Ummi Kulsum, Sitta Džavhara, ·
služavka Sitta Nefise i sama Sitta Nefisa.
Na primjeru Sitte Nefise Goldziher analizira koncept o ženama - evlijama u
islamu. Sitta Nefisa je praunuka halife i č Hasana. Ona je u isti mah snaha
Džaferi Sadika, koji se u šiija smatra posebno poštovan kao najeminentniji od
dvanaest imama. Sitta Nefisa bijaše č pobožna. č je trideset puta
Meku, vrlo č je postila, provodila je po č ć u molitvi i drugim č
pobožnosti i skrušenosti. Ona je toliko svoje tijelo đ od strasti, da je jela
samo tri dana u nedjelji, a ono što je uzimala za jelo sastojalo se od nekoliko zalogaja.
Znala je napamet Kur'an i njegove komentare. Bila je toliko č daje njeno znanje
zadivljavalo najobrazovanije njene suvremenike škole Imami Šafije. Prije nego što
umrijeti sama je sebi iskopala grob. Kad je raka bila gotova sjela je unutra i č
sto devedeset puta Kur'an(!). Upravo kada je č č đ odvojila
joj se duša od tijela i vratila Milostivom Gospodaru. Nebrojena su njena
pa Goldziher opisuje neka č da bi objasnio ovakve č interpretacije
koje se jednako odnose ne samo na muškarce, ć i na žene. Uostalom·- č
Goldziher - potrebno je baciti pogled na brojna mjesta u Kur'anu, gdje se istodobno
govori i o ml/mini i o mu'minat i o salihin i o sa/ihfit, jer je polazište o njihovoj punoj
jednakosti pred Bogom.
2
)
Goldziherove teze mogle bi se još dalje argumentirati brojnim Ja
se u ovoj prilici zadovoljiti podacima iz jednog mevlevijskog izvora. Tu se đ
da su žene pripadale mevlevijskom redu, a pojedine su đ njima posebno
uvažavane i uživale č ugled. Taj je mevlevijski izvor jedan hagiografski zbornik
o mevlevijskim prvacima pod naslovom Menakib-el-Arifin. Autor mu je Šemseddin
Ahmed s nadimkom Aflaki. Zbornik je nastao u razdoblju od 1318. do 1353. godine.
3
)
Na više mjesta autor spominje pojedine žene - mevlevije đ č
mevlevizma. Iz nekih đ koji se ovdje opisuju vidi se da su se žene petkom
sastajale i prisustvovale mevlevijskim obredima,
4
) da ih je niz bilo prožeto dubokom
š ć pa šta više i darom kerameta č č da su pojedine đ
njima važile kao č mevlevizma ili ć č Okupljanje ovih žena
č se i kao "duhovni harem".
5
) Autor najednom mjestu kaže kako su ovakve
č žene ć č sultana" Salahudina Feriduna (Zerkuba) napola
otkrivena vela.
6
)
2
) Pri tome Goldziher citira aje 35 iz sure XXXIII.- Upor. Goldziher, ibidem, str. 286-295.
3
) Zbornik je preveden na francuski u izdanju u dvije knjige pod naslovom Les saints des derviches
tourneurs. Recits traduits du persan et annotes par Cl. Huart. Tome premier, Paris 1918., tome deuxieme.
Paris 1922.
110
4
) Cl. Huart II, str. 348.
') "'bd., II, 251.
6
) lb., II, 206.
Pojedine ove ženske prvake autor najuzvišenijim derviš kim epitetima: Kira
hatun, žena Dželaluddina · Rumije, naziva se đ i u ć životu", "od
Boga đ da bude sveta".
7
) č Fatima hatun, ć šejh Salahudina
Zerku ba, č se đ "od Boga svetom na zemlji" ,
8
) "drugom (hazreti)
Merjemom", "istinoljubivim teologom"
9
) "na č epohe", a poznata je i po
tome što je "sastavljala pravna obrazloženja";
10
) ona je č i č (keramet) u
velikom broju.
11
) Njezine dvije ć starija Mutahhera hatun, i đ Serefhatun,
đ su kao pri padni ce mevlevija uživale velik ugled; prva je nosila nadimak Abide,
Pobožna, a druga Arife, "Ona koja dobro spoznaje". "Obje"- kaže se u Menaqib el
Arifin-u - "bile su obdarene č č i š ć mnoge dame iz Male Azije
ć su im se i postajale njihove č


Nimalo ne ć žene od muškaraca u pogledu ć njihova
duhovnog uzdizanja, autor na jednom mjestu, ć o Melike hatun, ć
Dželaludina Rumije, navodi kako je č Šemsudin Tebrizi, ugledavši je đ
skupinom žena, u njoj raspoznao "sjajno svjetlo, pa mu se č da svjetlost dolazi
kao odsjaj s lica našeg č

(misli Dželaludin Rumije).
Nije bilo malo ni drugih žena, koje su na putu mevlevijske ć i
pobožnosti stekle veliko poštovanje. Takve su bile još npr. Usta hatun, žena sveta i
obrazovana, profesor ć (manevijskog) sultana (Dželaludin Rumije)
14
),
Kumadž-hatun, žena Roknuddina, č č (Dželaludin Rumije)
15
), Gurdži-
hatun, č č "kraljica kraljica", "kraljica epohe", "kraljica svijeta",
đ i u ć životu"
16
), i druge.
Ova prethodna razmatranja smatrao sam potrebnim, da bi se shvatila pojava ili
bolje ć jedan pokret žena derviša u Sarajevu, a đ i u ostaloj Bosni, koji
datira negdje od polovice XVII do polovice XVIII ć Č se da su se te žene -
derviši nazivale badže, đ ž badž-kadune ili badžijanije. Sva ova č izraza
poznata su u našoj sredini, no u ovoj prilici ć uglavnom termin
badžijanije. •
Pojam badžijanije valja, mislim, shvatiti u jednom evolutivnom smislu.
š ć taj pojam č poznavalac duhovnih strujanja u Turskom
carstvu Mehmed Fuad Koprlilii dosta je nesiguran i đ Najprije se kod
Ašikpašazadeta (1400-1495) ć s pojmom Badjiyani Rum. Ne raspolaže
obavještenjirna o postojanju jedne takve organizacije u Anadoliji. Bilo je u doba
Mameluka u Egiptu tekija đ za žene, dok su u ž č periodu u Konji
žene postajale sljedbenici šejhova i pod velom prisustvovale derviškim sastancima.
7
) lb. II, 257.
') lb. I, 54.
9
) lb. I, 304.
10
lb. II, 429.
") lb. II, 207-208.
12
) lb. II, 429-430.
") lb. II, 132.
'•) lb. II, 213.
") lb. I, 170.
16
) lb. I, 235, 333, II, 237.
111
Kopriilii č da je Ašikpaša-zade ć pod imenom Badjiyan-i Rum htio da
č naoružane i č žene turkmenskih plemena u kneževinama krajištaY)
Novija đ istraživanja, izložena u Turskoj enciklopediji, daju potpuniju
sliku o pojmu badži i Badžijani-Rum. Oba izraza č se kao tesavvufski termini.
Pojam je nastao od turske č badži u č starija sestra. To bi bile ženske
skupine pri ortodoksnim medresama. Sufije su smatrali badžijanijama žene koje su u
tarika tu, analogno pojmu brat za muške pripadnike tarika ta. Se j h ovu ženu đ su
nazivali badži (sestra-majka). Badže su prisustvovale derviškim sastancima. Neke su
stigle č do stupnja šejha i nosile šejhovsku ć Spominju se uz ahije, gazije i
abda/e.
18
)
Derviš ko obilježje pojma badži kasnije se zaboravilo, č za to jer takve asocija-
cije žena u poznije doba nisu ni postojale. Po Šemsudin Samiji badži je starija sestra,
žena u poodmaklim godinama, kalfa ć hodže u mektebu), supruga šejha, a
č se upotrebljavala i kad je prijatelj oslovljavao prijateljevu suprugu, a i žene su se
tako đ oslo.vljavale.
19
) Na kraju se ovaj pojam korumpirao, mada je zadržao
prizvuk pobožne žene. U Turskoj, naime, pod pojmom badž podrazumijeva se "starija
crnkinja, a to se ime davalo starijim ženama- crnkinjama, koje su bile dadilje".
20
) Ova
poznija evolucija tog pojma može se, mislim, č objasniti tako da se uzeo
jedan č naziv kako bi se za starije odgojiteljice djece izbjegao kakav
ž ć naziv, pa im se na taj č pribavljao autoritet, č kod djece.
č degradacija tog imena i u nas vidi se po Š kalj ć objašnjenjima. On
pod č biidža daje dva č l. žena; sirota žena, i 2. stara ć služavka, stara
ć kuharica. Daje i č č badžkaduna u smislu žena, supruga,
ć taj pojam na zapadnu Bosnu.
21
) ·
Uza svu nedefiniranost pojma badžijanije, kao i to da je nedovoljno č
djelovanje žena-derviša, mislim, da ima osnove da se govori o pokretu badžijanija u
Bosni prije kojih 250-350 godina. Na takav č ć ne samo živa tradicija o
tome u Sarajevu ć i neki, istina oskudni, pisani dokumenti, pa i izvjesni drugi
materijalni dokazi.
O badžijanijama u Sarajevu i Bosni do sada nije pisano, osim što je neke korisne,
ali dijelom č podatke o Đ ž ukopanoj na Alifakovcu, zabilježio i objavio
šejh Sejfudin Kemura.
22
)
Kemura je podatke o Đ ž iznio ć o Jakub-pašinu mesdžidu u
Magodi. ć groblje te, sada porušene džamije, spominje č groba ć
Č ć mislim, pogrešno, da su "živili u X vijeku po hidžri" č 21.IX
1495, a završio 18.IX l591). Bilo je, kaže, sedmoro ć Č đ kojima je bio
najstariji Sulejman-dede. Imali su u Č ć "vlasi tu teki ju i bavili se jedino
bogoslužjem". Na č tekije stajao je Sulejman-dede. Za njega kaže da je napisao
"pred svoju smrt jedno pismo pismo sultanu· u Carigrad, u komu je prorokovao
ć đ da se Rusija i č (Austrija) sporazumiti i tursku carevinu
oštetiti, i to najviše zbog toga, što ć joj biti memuri ć podmitljivci i
112
17
) Mehmed Fuad Kopriilii, Porijeklo Osmanske carevine (prijevod). Sarajevo 1955., str. 105-106.
18
) Tiirk Ansiklopedisi, cilt V, 1952., str. 27-28.
19
) Šemsudin Sami, Kamus-i turki l. Istanbol 1317/1899., str. 259.
20
) Ansiklopedik Sozliik. Istanbul 1967. , I, str. 198, s.v. bac.
21
) Abdulah Š ć Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo 1966., str. liO i Ill.
22
) Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. Separatni otisak. Sarajevo 1913., str. 118.
nepravedni", a onda nastavlja: "Radi zanimljivog sadržaja iznio bi( h) to pismo ovdje,
ali pošto u njemu ima dosta nepristojnih izraza, valja mi za sada od toga odustati."
23
)
O samoj Đ ž Kemura u daljem tekstu doslovce kaže:
"Spomenuta tekija u Č ć dopala je kasnije nekoj Đ ž ženi
šehovskog reda, koja je umrla iza č boja i ukopana je kraj Jusuf-paše
Ć ć od ove se tekije danas poznaje samo zemljište."
Treba odmah primijetiti da se na licu mjesta u Č ć vidi da su postojale
zapravo dvije tekije, prostorno blizu jedna druge: prvo je dživetijska zavija na samom
uglu prema džamiji u Č ć (danas č ć Gora, koji su nad za vij om
d ogradili sprat}
24
}, a drugo je ž tekija na parceli Tekija, gdje se raspoznavao
samo podor na Hošinu brigu (danas dvorište u stambenoj zgradi porodice Šukalo,
Hošin brijeg 4), a i Kemura kaže, kako se od tekije raspoznaje zemljište.
Najvažnije je u Kem urinu zapisu to, da se u prvoj deceniji ovog vijeka znalo da je
u Sarajevu postojala Đ ž tekija. Manje je bitno što je neprecizan u pogledu
ubikacije Đ ž groba (koji je č udaljen od Ć ć turbeta). Nije
uvjerljivo ni to da bi Sulejman-dede pisao pismo sultanu š ć da ć
se Austrija i Rusija sporazumjeti protiv Turske. Takav jedan sporazum prvi put je
ostvaren 1686. godine pristupom Rusije Svetoj Ligi, pa i nagovještaji o tome nisu
mogli biti vremenski ć udaljeni.
Ostaje nejasno da li je Đ ž o kojoj govori Kemura, stajala u kakvom
odnosu s Č On je na đ č dovodi u vezu sa Č Nije možda
č da je bila rodom iz porodice Č
25
)
Za naša ispitivanja od osnovne je važnosti konstatacija da je u Sarajevu postojala
badžijanska tekija. To proizlazi ne samo iz Kemurina ć ć č iz
č da se do danas pokazuje na mjesto gdje je stajala ta tekija.
Lokalitet gdje se nalazila tekija naziva se Tekija. "Zemja se zvala Tekija", rekla mi
je (u aprilu 1980.) 102-godišnja Ramiza ć iz Č ć Na tome zemljištu ili
nešto naviše ispod ž č pruge još i đ dva rata ljeti su se č
sakupljale žene. Govorio se "Hajmo u Tekiju,ya bi se prid akšam malo č
(Ramiza ć iz Č ć Bula Hadži Serifa hanuma ć (74 godine),
koja je još kao lO-godišnja č č stanovati u ć ć se kako je
netko želio na tekijskom zemljištu graditi ć ali se tome komšiluk usprotivio, jer se
kod izgradnje ć podrazumijeva i đ kanalizacije, a to se nije smjelo
dozvoliti na zemljištu gdje je stajao objekat na kome se zikir č
Na lokalitetu Tekija, koji je sada dvorište zgrade porodice Šukalo, prije
petnaestak godina č je ing Nedžad Š u kalo naišao na tragove zgrade, č bivše
tekije. Zgrada je od š ulice bila č unutra oko 7 metara i situirana u
pravcu istok-zapad. Njoj u produžetku na istok stoji stambena zgrada, koja je po
tradiciji pripadala ž (danas ulica Hošin brijeg br. 4); a na istom mjestu podiže
se moderna zgrada). Po ocjeni ing Šukala temelji na koje je naišao mogli su biti u
23
) Po svoj prilici ne stoji da to pismo, koje je Kem ura, č imao u rukama, nije objavio iz razloga
koje navodi. Moglo je sadržajem biti antiaustrijski tempirano, pa je možda iz č obzira
odustao od njegova objavljivanja ili je pak - što je vjerojatnije - bilo nejasno i teško prevodivo tako da je,
kako je to č katkad č na ovaj č izbjegao njegovo đ
24
) O džilvetijama u Bosni pripremam poseban rad.
25
) S. M. ć Muslimanski nadgrobni spomenici. Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1940., str.
208, č je u narodu da je ž bila sestra ć Č I Vejsil Ć č ć je tvrdio, da je ž sestra
.trojice ć Č - Gajret XIV, Sarajevo l. april 1933., str. 129.
8 -Anali 113
dužini od oko 6 metara, a u širini (prema sjeveru) oko 4 metra. Temelji, odnosno
podzid bili su sa spoljašnje strane od đ kamena; jedan od tih dijelom
đ kamenova, okrenut na sjever, bio je velika gromada poput manjeg ormara.
Tekija je prema tome bila manja zgrada otprilike sa tlocrtom 6 x 4 metra.
Odmah uz tekiju, kako je č bila je stambena zgrada u kojoj je po predaji
stanovala Đ ž Zgrada je više puta prepravljana, ali se u osnovi može
rekonstruirati njen prvobitni izgled. Po opisu Zehre Šukalo đ 1928.) i ing Šukala,
koji su u toj zgradi stanovali do 1979. godine, zgrada je bila napravljena od ć i
drveta. Prema ulici bila je široka 7 m., visoka oko 7 m., č prema unutra 8 m. Po
svoj dužini ć bila je napravljena na drvenim stubovima kamarija sa mušepcima.
Krov je bio od šindre. Na ulaznim vratima stajale su halke. ć je imala č
č prozora sa č okna koja su se dizala i spuštala. Dva prozora bila su
prema ulici. ć je imala dvije sobe, ispod kojih je bila magaza, visoka oko 1,80 (još
oko 0,30 pod zemljom), đ u dva dijela. ć nije imala dimnjaka ć je u
prednjem dijelu magaze stajalo ognjište sa verigama, a odvod dima išao je na krov
(badža). U pokrajnoj sobi bila je ban jica. Strop u sobama kao i kamariju ukrašavalo je
nešto rezbarije.
26
)
ć objekat bila je magaza u Velikom č (mahala X, z. k. ul. 35, č 33, u
površini od 31,5 m). Vodila se u evidenciji Vakufske direkcije u Sarajevu kao vakufska
imovina još 1940. godine.
27
)
Utvrdivši da je u Sarajevu postojala badžijanska tekija -a ona, kako ć se to
vidjeti nije po svoj prilici bila ni jedina- možemo ženskim zavijama, o kojima govori
Goldziher, pribrojiti i Đ ž tekiju u Sarajevu.
Postavlja se pjtanje iz kojeg vremena č Đ ž tekija u Sarajevu, a to se
može utvrditi, ako se zna kada je živjela Đ ž
Pri ovome treba č jednu napomenu.
Kao đ ž smatrane su pojedine žene koje su pripadale derviškom redu,
neovisno od toga što je gla var ženske tekije na H ošinu brigu ž nama jedino i
poznata po tome svome derviškom kao vlastitom imenu (nomen singularis). Kao što
ć se kasnije vidjeti, u Sarajevu je bilo više žena -derviša koje su se nazivale ž
Ovdje nas zanima Đ ž glavar ženske tekije na H ošinu brigu, ili još preciznije
Đ ž ukopana na krajnjem č rubu č groblja, što
ć metara naniže od njezine tekije.
Imamo zahvaliti sarajevskom ljeto piscu Mula Mustafi Bašeskiji, da je registrirao
godinu smrti dviju badž-kaduna. Jedna od njih je najvjerojatnije ž ukopana
na Alifakovcu.
26
) Starenik iz Č ć hadžija Muharem Harba (umro oko 1950.) tvrdio je još č rata daje ova
ć stara preko 300 godina. Prilikom rušenja Đ ž stambene zgrade u zidovima je đ više
primjeraka starog metalnog novca, razne proveniencije, koji č sadašnja vlasnica Zehra Šukalo.
Najstariji primjerak je turski metalik, posrebren bakar iz 1223/1808. registriran pod br. 62 u Katalogu
novca Osmanske imperije Dobrile Tesla ć i dipl. ing. Slobodana ć Beograd, 1974.
27
) Iz štampanog č vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889.", Sarajevo, str. 51, saznaje
se da se Đ ž vakuf sastojao od dvije magaze (jedna na Hošinu brigu, a druga u Velikom Ć č
Od kirije koja je iznosila liO forinti klao se kurban Đ ž a na to je otpadalo god. 1889. 6 forinti; 9
forinti ć se na porez, tako da je navedene godine ostvaren višak od 95 forinti . Mutevelijaje bio Abdi! ga
ć U izvještaju se navodi da vakufnama ne postoji.- Posljednji mutevelija koji je ć prihode
Đ ž vakufa bio je Sejfaga ć
114
Pod godinom 1172. (1757/58.) Bašeskijaje zabilježio da je umrla "poznata Badž-
kaduna, lbrahim-agina žena", a pod godinom 1181. (1767/68.) "poznata hodža
Badža-kaduna, žena Redžeb-dedeta".
28
)
Upada u č da za obje badže Bašeskija kaže da su "poznate". Za života su dakle
bile "poznate", a poslije njihove smrti, kako ć se to vidjeti , proglašene su "dobrim".
To proglašavanje "dobrim", evlijom, nije uslijedilo u nikakvu postupku beatifikacije
odnosno kanonizacije (kao što je to u š ć ć je pri tome, kao ć u
islamskoj hagiologiji, mjerodavan č vox po puli, ć saglasnost . Još za života
Bašeskijine "badže" bile su poznate č po svome bogougodnom životu), a onda su
nakon smrti postale predmet kulta.
Koja je od ovih dviju badža č
Ako nam pri tome može poslužiti tradicija- a ona se č pokazala pouzdanom-
č badža bi bila žena Ibrahima gina, pa bi dakle umrla 1172., tj. 1757/58.
godine. Po tradiciji, naime, muž Đ ž ukopane na Alifakovcu, bio je okorjeli
pijanica. Redžep-dede, č derviš, muž Đ ž umrle 1767/1768. godine manje
dolazi u obzir da bi bio okorjeli pijanica, za razliku od izvjesnog Ibrahim-age. Ova
druga badža bila je hodža, tj . č a mogla je paralelno voditi i tekiju, naslijedivši
u tekiji Đ ž iz Č ć
No, i ako bi se uzelo daje č đ ž umrla 1767/68., može se
ocijeniti da je tekija na H ošinu brigu nastala u prvoj polovici XVIII ć Kada je
prestala postojati, nije poznato.
Treba napomenuti i to da su se u ć sa tekijom i ž grobom
nalazile u tamošnjoj džamiji tri relikvije, koje su đ izraz badžijanskog kulta. Na
taj č se ć č da su ć bili u izvjesnom smislu centar ženske
derviške tradicije.
Jedna relikvija, koja č o popularnosti Đ ž bio je tzv. Đ ž
kolan (pojas), koji se upotrebljavao kao sredstvo da bi se žene lakše porodile.
na rafi đ zidovima na lijevoj strani od ulaza u džamiju kolan se đ
porodiljama koje su ga opasivale da bi se "sa Allahovim emerom (zapovijedi) i ovim
sevepom (sretno) kutarisale (izba vile)".
Halida hanuma Goro đ 1922.), koja je- po č kao djevojka zajedno sa
drugim djevojkama iz komšiluka, č č džamiju, upozoravana je od svoje nane
Fate Goro: "Nemojte ć kolan brez abdesta i brez bismilleta", što je izražavalo
dubok respekt prema ovoj relikviji.
ć se na posudbu kolan se izgubio negdje oko 1941. godine.
Halida hanuma Goro mi je opisala kolan ovako:
Bio je od crne kože i sapinjao se sa tri ć č Širina muje bila kao podlanica.
Debljina mu je iznosila oko 2 cm, a bio je č č S unutrašnje strane pojasa
bilo je postavljeno platno, na kojemu se nalazio tekst na arapskom jeziku, č
izbrisan upotrebom. Moglo se č Allah, Muhamed, La ilahe illellah, Mubin,
Latif.
29
)
U istoj džamiji se i đ djevojkama prilikom udaje duvak zelene boje
č "). Da li je pripadao ž Halida hanuma Goro, koja mi je ovo ć
nije sigurna. Duvak- što je č bio č stavljao se mladoj na glavu pri polasku od
ć mladoženjinoj ć Duvak s glave je skidao mladoženja. Isti duvak stavljao se
mladoj na glavu, kad se obavljao "ženski ć tj. kad je mlada pred bulom
"prebirala" Mus'haf, zapravo prelistavala Mus'haf i kod svakog lista izgovarala
28
) Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis (1746-1804.). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed
ć Sarajevo 1966., str. 50 i 105.

115
Bismille i "Selamun kav len min Rab bir-rahim". Dok je mlada prelistavala Mus'haf,
bula je č sure Jusuf(Kur'an XII). Obred se završavao dovom i skidanjem s mlade
duvaka, koji se onda bacao na koju drugu djevojku (u znaku želje da ta djevojka bude
prva na redu da se uda, odnosno da joj se stavi duvak).
30
)
ć rekvizit koji se pripisivao Đ ž č đ u džamiji u
Č ć bio je kur'an-tas, posuda od mjedi, u kojoj su ugravirani tekstovi iz
Kur'ana, prije svega Ajetel-kursija. U tu posudu ulijevala se voda i onda pila, u
uvjerenju da se tako mogu č sandžije (žigovi). Vodom iz tog tasa se i kupalo, da
bi se s prao sibir (crna magija). Nestao je i ovaj ž rekvizit (podaci od bula Fate
Č ć i Hadži Šerife ć obje iz Č ć
Kao što je spomenuto, Bašeskija je registrirao smrt dviju badž-kaduna. đ i
u narodu pokazuje se na nekoliko mjesta grob ž no svakako je najpopularniji
grob Đ ž na Alifakovcu. Zaboravilo se da to ipak nije vlastito ime, paje došlo do
malog nesporazuma radi toga što se grob badž-kadune u Č ć č
Đ ž a u isti mah grobovi đ ž nalazili su se i na drugim mjestima. I
poznati etnograf Vejsil Ć č ć u jednom č č spominje kao Đ ž
ženski grob jedan sada neidentificirani grob u džamiji na Vlaškoj mahali koji je imao
na vrhu nišana udubljenje iz kojeg su se crpile atmosferilije radi č dok je u
drugom č gdje nabraja ovakve nišane sa udubljenjima, pa i Đ ž na
Alifakovcu, za ženske nišane u džamiji na Vlaškoj mahali izostavio ima ž


č ne ć ć smisao termina đ ž
Koliko sam mogao utvrditi, na č lokaliteta u Sarajevu i okolici grobovi se
č Đ ž i imali na vrhu nišana udubine "poput findžana" kao znak
kerameta.
32
) To su ć grobovi:
Đ ž grob u · ć koji je na krajnjem č rubu
č groblja. Nalazi se sada osamljen na devastiranom dijelu groblja,
neposredno uz današnju trafo-stanicu. Navodno na tom dijelu bili su ženski grobovi
Đ ž derviša" , što se vidjelo i iz nekih natpisa ć Mufida ć iz
Sarajeva). č je samo ž nišan s uzglavlja. Jedva se na njemu raspoznaju
ostaci udubina kao znak kera meta. N iš an je tzv. "vodeni", pa je usljed slabe otpornosti
prema atmosferilijama dobio amorfan oblik. Atmosferilije koje su se kupile u udubini
na Đ ž nišanima crpale su se i služile za č č posebno kod djece.
Tim atmosferilijama natapao se pamuk, koji se onda stavljao na č
-Jedna ž ukopana je pokraj džamije na Soukbunaru. Na nišanima joj je
bio znak ke.rameta. Bližu ubikaciju zapamtila je Halida hanuma Goro.
- Prema Vejsilu Ć č ć ženski grob s kerametskim znakom, ili kako na drugom
mjestu kaže Đ ž grob, nalazio se u džamiji na Vlaškoj mahali. Danas se takav
grob ne raspoznaje.
29
) Ja sam u intervalu od godine dana u dva maha zamolio Halide hanumu Goro, da mi opiše kolan i
ponovo ono što je arapski napisano. Oba puta dala mi je č opis.
10
) Č djelovanje vela pripisuje se i kairskoj Sitti Nefisi . U dane suše i gladi, kada je narod bio
ć Sitta Nefisa bacila je svoj veo u Nil. Odjednom se nivo rijeke č dizati i dostigao
izvanrednu visinu. Tako se narod, kojemu je prijetila smrt od gladi, spasio. - Goldziher, ibidem, str. 294.
31
) Vejsil Č č ć Zanimljivi pabirci iz narodne medicine. Gajre! XIV, 7-8, Sarajevo l. aprill933., str.
129.
32
) U radu Kultovi dobrih (ljudi) u Bosni (u pripremi) bliže objašnjavam porijeklo i č ovih
"udubina poput findžana" (Kultschale) na pojedinim nišanima. U ovoj prilici dovoljno je ć da se svi
ovakvi grobovi smatraju grobovima dobrih.
116
- Ismetaga Šogolj (rod. 1909. god.) mi je č da gaje jednom prije 50 godina
poznati derviš Nuraga Š š ć vodio na grob badža kadune koji se nalazio u Blažuju.
Grob je bio na igmanskoj strani, na padini poviše ž č pruge, i to na osami.
Tada nije bio obilježen nišanima, alije š ć pokazao mjesto gdje se nalazio. Tuje bila i
primitivno napravljena č Prema Š š ć ova badža kaduna bila je evlija i sestra
Merdžan-kadune. Bila je Sarajka, ali se udala na selo.
33
)
č oktobra 1979. pokušao sam, zajedno sa Šogoljem, identificirati mjesto
gdje je bio grob. Utvrdili smo da se radi o blažu jskom zaseoku zvanom Luka, ć
Ilidža. Nema više č ali ima potok, koji nekada presuši. Prokopan je seoski put
kojega ranije nije bilo.
Grob je morao svakako potjecati iz vremena prije velike kuge od 1813-1817. kada
je u Sarajevskom polju bilo neuporedivo više muslimana nego poslije ove kuge. U
Blažuju, gdje krajem turske vlasti ć nije bilo nastanjenih muslimana, postojala je
č i džamija, koju su 1565. godine obnavljali .
34
)
Nabrajanjem ova č groba nije iscrpljena lista sarajevskih đ ž Katalog
žena-derviša, zapravo njihovih prvaka, koje su proglašene dobrim (evlijama) znatno je
širi. O njima se č legende, od kojih sam neke uspio zapisati.
Za sastavljanje jednog pregleda ovih pobožnih žena mogu prije svega poslužiti
pismeni katalozi zijaret-gaha č č mjesta). Svima tim ženama-dobrim, kao
i nizu drugih žena za koje se ne zna da bi bile uvrštene u pismene kataloge išlo se "na
murad", tj . obilazili njihovi grobovi u cilju ispunjenja želja (vo/tum, zavjet). One su se
spominjale prilikom dova (završnog ć molitve Bogu), na tevhidima i drugim
vjerskim skupovima žena, bilo pak prilikom individualne dove.
Koliko mi je poznato, žene - dobre navode se u dva pismena kataloga, u tzv.
ć anonimusu iz prvih decenija XIX ć (original u Narodnoj i
univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu pod Br. MS 942) i u katalogu Salih Bajrama
Kalabe sina Hadži Hafiz Mehmeda iz 1276/1859-60. (fotokopija u mene).
Iz ć anonimusa izdvajam ženske zijaret-gahe, i to kao slijedi (prijevod
Mehmeda ć
- Đ ž poznata kaduna, poznati grob, u groblju na Alifakovcu;
- Merdžan-kaduna, č je grob poznat, na Bakijama;
n)' Na ovu đ ž po svoj prilici odnosi se jedno pripovijedanje koje sam zabilježio od 72-godišnje
Đ č iz Č ć a ona je to od svoje svekrve M ulije č (umrla 1954. u 84-oj godini ži vota.).
Đ istina, ne spominje ni Blažu j ni đ ž ali evliju situira u isti kraj, u obližnju Ilidžu. Pripovijedanje
je komponirane po motivima koji se č pripisuju sarajevskim đ ž č je o nekom hadžiji iz
Sarajeva koga su na Ć pokrale haramije i nije imao ć da se vrati ć Ostao je na pa je
svako jutro kod Bejtullaha klanjao sabah. Tamo se sreo sa jednom ženom kojoj se požali . Ona mu č
Zažmiri, pa te prebaciti u Sarajevo. Ali ako progledaš, ostat obadvoje. Hadžija je posluša i zažmiri .
Odjednom se đ š na Ilidži. Hadžija je želio da iz zahvalnosti ovu ženu zijaret č (posjeti). Ona mu je
kazala gdje stanuje. Kad joj je došao, uvela gaje i rekla mu da šuti i nikom ne govori što god bude vidio. U to
se pomolio njen č Bio je pijan i galamio, a onda ju je dobro istukao. Prije toga mu je ona zamotala
krpom štap, da ne bi, ć je, nažuljao svoju ruku. Hadžija je sve to vidio i o tome nije nikome govorio.
Ova je žena postala evlija i ć na Ilidži svako jutro klanjala na je strpljivo podnosila bolove, koje
joj je nanosio muž- pijanica. Drugu verziju ove iste č č sam od Emine ć a ona ju je zapamtila
po č svoje svekrve Rabije ć žene Hadži Mehmeda (umrla 1969. u 66-oj godini života). U ovoj
verziji spominje se i ime dobre, i to Behara. Ona bi se na prije hadžija, koji bi je zaticali gdje ta v af
č (odredno obilaženje Ć Ona č samo nogom i stSni se iz Sarajeva na ili obratno. Još jedna
inovacija ove verzije jeste da na Beharinu tijelu nisu ostajale masnice niti bilo kakvi drugi tragovi
· zlostavljanja, makar ju je muž najokrutnije udarao.
34
) Vl. ć -Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo 1937., str. 62.
117
-Poznata Vaizkinja bula Nefisa kaduna, za koju se smatra daje evlija; ukopana
na Velikom greblju (Bujuk mezaristan).
Katalog Salih Bajrama Kalabe sadrži dvije žene-dobre, od kojih je jedna ć
spomenuta Merdžan-kaduna. Evo tog teksta (prijevod Mehmeda ć
- U merhum Kaimi-babinoj vekilhani njegova žena;
Keramet sahibija Merdžan-kaduna na tepi kod đ
Na osnovu nabrajanja žena prilikom dova moglo bi se rekonstruirati više
usmenih kataloga, ali smatram da se u ovaj kontekst najbolje uklapa lista ženskih
imena koja je prilikom dove spominjala sarajevska bula Ha biba hanuma š ć
(umrla 1965), ć prisutne, da im č Fatihu. Izdvojena imena su ova:
- Budalasta Ajka,
- Havva-kaduna,
- Bejan-kaduna,
- Merdžan-kaduna,
- Sita Nefisa,
- Đ ž i
- Fata u dulafu.
š ć bi govorila da su ove žene evlije i da su sestre.
35
) č je da se ove
žene - evlije č kao sestre. Mislim da nije č o sestrama po đ ć o
sestrama, povezanim derviškom š ć (analogno ć - ihvfm).
Od znatnog je znanstvenog interesa bliže se upoznati iz ć vjerskog
folklora i drugih podataka o svakoj od ovih žena, proglašenih za dobre, kako bi se
dobila predstava o vrijednostima koje im je puk pripisivao.
Ponovno se, i to s aspekta vjerskog folklora, osvrnuti na ž navedenu
na prvom mjestu prilikom nabrajanja žena u ć popisu. č je o
č Đ ž koja je č najpopularnija ć i po brojnim
pripovijedanjima koje sam uspio zabilježiti.
Za nju- kao što ć vrijedi za pojedine evlije- ne postoje vremenske i prostorne
determinacije. Evlije mogu biti sad na jednom sad na drugom kraju svijeta; npr. sad u
Sarajevu, sad na Ć Za Đ ž se kaže da se isprva nije znalo daje evlija. To se
razotkrila kada su jedne godine sarajevske hadžije ugledale Đ ž kako klanja
sabah namaz na Ć mada su dobro znale da ona nije nikuda otišla iz Sarajeva.
Đ ž bi svako jutro išla na bu i tamo klanjala sabah. I kolan za lakše po đ
donijela je sa Ć Rekla je: "Ovo ć trebati ženama koje đ (Halida hanuma
Goro).
Najpopularnije je č o Đ ž i paši, koji je pripremao nasilje nad
Bošnjacima. Č sam to č od ć broja Sarajlija, no ć ć verziju koju
mi je č Ismetaga Šogolj (a on je to od derviša Ahmetaga š ć ć
da je u pojedinostima najljepša:
36
)
Neki paša ć u Bosnu na položaj vezira putovao je morem. Bio je naumio da u
Bosni provodi zulum. ć se đ ispao muje u more tespih od crvena merdžana i
muhur č Došavši u Sarajevo išao mu je svijet na zija ret (poklonstvo). Đ ž je
našla hama/a pa mu zamotala nešto u krpu. Rekla je hama/u da ode na zijaret veziru i
metne mu pod šilt e kao hediju (dar) to što muje dala u krpi. Rekla je neka vezir vidi gdje
ll ) Informacije od Fatime hanume ć đ č koja se č družila sa ć
ć prema njoi č respekt. Magnetoskopski snimak cijele dove ć u Re§ada ć iz
Sarajeva.
365
) Šogolj , istina, ovo pripovijedanje pripisuje Merdžan-kaduni, no svi ostali č su saglasni
da se odnosi na Đ ž
118
metnuti hediju. Hama/ je sve to izvršio. Pošto se razišao svijet vezir đ u krpi pod
ši/tetom svoj te s pih i muh ur. Naredio je da mu odmah dovedu hama/a. Na vezirovo pitanje
hama/ č da muje ta i ta žena poslala ono u krpi. Vezir pozva ž ali ona odgovori
neka joj đ vezir, ako je treba. Vezir je doista i došao Đ ž Ona mu č ,. Eto,
pokazala sam ti keramet. A onu misao s kojom si došao, moraš odbaciti. Ovde u Bosni ima
mnogo dobrih ljudi. Dobro se vladaj." To je sve snažno djelovalo na vezira. Ne samo da
nije č zulum, ć je bio za Bošnjake jedan od najboljih vezira.
Drugu jednu verziju ove iste č zabilježio sam u aprilu -1980. od 72-godišnje
Đ č koja živi u Č ć a ona juje od svekrve M ulije č ko jaje
đ Č ć (umrla u 86. godini života).
č ove č glasi isto kao i u prethodnoj verziji, samo što se ne spominje da bi
paša izgubio još i muhur. Dalje se kaže kako je pašu č .. malo i veliko" na Kozijoj
ć
37
) Izašla je i ž ko jaje bila uferedži. Kada je pokraj nje naišao paša, ona
mu dobaci: .. Ono što si naumio u Bosni ć š č Paša pogleda nanu uferedži i bi mu
č odakle da ona zna, da bi on nešto naumio. Alijo} ništa ne č ć produži do u
konak na Bistri ku. U konak bi dolazili paši prvaci, ali č svijet tu nije imao pristupa.
Đ ž pozove Me hagu (koji je posluživao ž i č mu da ode do paše u konak i
odnese mu nešto u krpi zamotano. Neka ono što je u krpi zamotano gurne negdje, ali tako
da vezir to vidi. Ni Mehaga nije znao šta je u krpi Protivio se da ide paši, jer gdje ć on
đ prvake. Đ ž mu č Kap sam ti rekla, ti đ Meha ga je posluša. Došavši u
konak v'idje gdje paša sjedi ujedno} odaji, pred kojom je bila druga odaja, ali su vrata koja
su dijelila ove dvije prostorije bila otvorena. Nije ulazio u vezirovu odaju ć u onu
prednju. Kad gaje paša pogledao, on metnu iza jastuka onu krpu i đ Pošto se prvaci
razišli, paša digne jastuk. Na veliko đ tu đ u krpi zamotan tespih, onaj isti
koji mu je pao u more. Paša odmah č pitati da li itko zna onoga što je metnuo iza
jastuka zamotanu krpu. Rekoše: đ ga kako prolazi ć ć (na
putu iz š u Č ć Pašini ljudi ga č š e na ć i privedoše paši. Meha ga
č da gaje jedna nana natjerala da gurne iza jastuka onu krpu, ali da više ništa ne zna.
Paša ć na to: .. Reci toj nani neka mi đ Mehaga kaza ž sve što se dogodilo, a
na to ć Đ ž ., Neka paša đ meni, ako me treba". Paša na to uzjaše konja pa
pravo ć Đ ž Upita je odakle joj njegov potonuli t esp ih. Ona č .. Odustani od
one zle namjere koju si imao prema Bošnjacima. Ako ć š možeš štogod dati onom što ti
je te sp ih ostavio iza jastuka, jer je siromah i ima male djece". Paša se pokaja i odusta od
svojih zlih namjera, a Mehagi dade nekoliko dukata.
Od ovog đ s vezirom Đ ž se nazivala č ž To za to jer se
"pro kazala" i evlijaluk joj postao č (jasan) (po č hadži Mustafe Beglera, koji
je umro 1964.).
38
)
Đ ž je, kako se č evlijaluk stekla tako što je imala muža pijanicu koji
bi dolazio pijan ć u kasno doba ć pa bi psovao i tako uznemiravao komšiluk.
"Uzmi bi tojagu i izmlati Đ ž Da bi ga udobrovoljila, kako ne bi psovao i
17
) Bio je č - koji spominje i Bašeskija - da se vezir č i pozdravljao (stajalo mu se . na
selamu") na Kozjoj ć gdje bi tom prilikom bile đ č O tome govori i Jovo N.
ć u svojim ć (Jovo N. ć Iz prošlosti Sarajevske i Bosanske. Bosanska Vila
1886. , str. 41).
11
) U islamskoj hagiologiji razlikuju se avamske i havaske evlije: jedni koji se ispat č (potvrdili)
pokazivanjem (keramet) i ljudi to osjetili, i drugi, koji vide č a to kriju: dok je č živ(hajaten)
smatra se dobrim č no ljudi ne znaju daje evlija. Gaj b (skriveno) treba da ostane gaj b. Đ ž
bi po ovoj podjeli spadala u kategoriju avamskih evlija.
119
uznemiravao susjede, Đ ž bi ga na najljepši č č stavila č
pred njega, a štap omotaj pamukom, da ne bi nažuljao ruku dok ju je tukao.
Na ovakav postupak Đ ž ukazivalo se kao na uzor strpljivosti (sabur) u
braku. Govorilo se đ ženama: "Šutite (kad vam nešto nije pravo na muža) ako
ć mertebu (stepen) Đ ž ja li nalij te vode u usta, neka vam je Đ ž na
hateru (pameti)". (Hali da hanuma Goro).
Na ovaj č kult ž želio se koristiti i sa pozicija supremacije muškarca
nad ženom.
Pripovijeda se i o drugim taumatološkim demonstracijama Đ ž
Od stare M ulije č njena nevjesta Đ č zapamtila je predaju kako je
Đ ž jednom prilikom pozvala komšiluk da joj đ na č Sjedila je s
konama, ni vatre nije bilo naložene, pa su se kone u sebi pitale zašto ih je pozvala na
č a nigdje traga bilo kakvim pripremama oko č Odjednom se na neobjašnjiv
č u rukama Đ ž pojavila pervazlija č veliki bakreni pladanj) sa
jelom u sahanima i sam unima koji se istom pušili. Zene, shvativši ovo kao keramet- jer
jelo nije nitko donio sa strane - samo su se zgledale, a onda pristupile č
Pripovijeda se i to (isti izvor č da su jednom sjedile žene u ž a bilo
je zimsko doba. U jedan mah Đ ž otvori prozor pa uskide svježe ruže i dade
prisutnim da ih mirišu.
Za ž se kazuje i to da je prilikom jedne popravke džamije u ć
rukom ć vodu iz Miljacke i davala je majstorima (udaljenost ć koji
nadvisuju Miljacku najmanje 500 metara) č Fatime Š ć iz
Č ć đ 1906.).
Preostaje da navedem još jednu narodnu predaju o Đ ž koju sam č od
Mufida ć iz Sarajeva. Smisao joj je da pokaže, kako je Đ ž svojim
krijeposnim životom postigla da nadvlada i ono, što joj je sudbinom bilo đ Po
toj predaji ž su, kad je umrla, spustili u grob, ali se tijelo samo od sebe podiglo
i vratilo pokraj iskopanog groba. Prisutni ljudi č su bježati, a jedan ih je zaustavio
i rekao: "Odbrojte se č i uhvatite ruke. Sad idite za mnom i svi je
č te. " Tek kad su je č mogli su je ukopati. Onaj je objasnio da
je ž đ da bude kurva. Ona je, đ svojim duhovnim uzdizanjem
postigla da bude šejh i dobri. I dn k je nije (ovako č č č
ljudi , zemlja je nije htjela da primi.
Poslije ž popis ć anonimusa navodi kao č č mjesto
grob Merdžan-kadune na Bakijama. Napominje daje poznata. I Kalabin popis uzima u
obzir grob Merdžan-kadune ("na tepi kod đ za koju kaže da je keramet-
sahibija, tj. da je posjedovala kerametske (taumatološke) sposobnosti. Lokacija na
tepi - uzvišici kod đ - ne razlikuje se od lokacije kako je č u prvom
izvoru, jer su Bakije zapravo "uzvišica kod đ
Za grob Merdžan-kadune na Bakijama i sada se zna. Dobro je č Ima i
natpis sa imenom Merdžan-kadune. Iz natpisa se vidi daje preminula 1107. (1695/6.)
godine.
Za Merdžan-kadunu, kako je to zabilježio Rešad ć "postoji vjerovanje da
pomaže nerotkinjama"; radi toga njezin grob ć mnoge žene nerotkinje "koje
vjeruju da ć im Merdžan-kaduna pružiti ć i blagosloviti željeni plod."
39
)
Upada u č da je kult Merdžan-kadune bio razvijen i u muškaraca.
19
) R. ć Legende o č ć sarajevskih grobova i turbeta. Jugoslavenski list , 3. marta
1940., str. 9.
120
Bio je č još i poslije prvog svjetskog rata, da su i muškarci dolazili na murad
na Bakije, gdje je grob Merdžan-kadune, ć prije sabaha. Spominje se da je Meha ga
Misira tom prilikom č sabahski ezan na gornjoj gradskoj kapiji, a onda se sabah
klanjao džematile. Po sabahu bi se, poslije dove zikir č Nakon toga bi dolazile
žene i donosile kahvu i razna jela, pa se č


Po jednoj predaji, koju sam zapisao od Mujage Strika đ 1899., umro 29.1V
1980.), Merdžan-kaduna bi spadala u havaske evlije. Po toj predaji za nju se nije znalo
da je evlija sve dok nije umrla. Evo kako glasi ta predaja:
Neki Sarajlija otišao je na Ć Na Ć je izgubio novce, pa se nije mogao vratiti
ć Sav č potužio se nekome, a ovaj mu č da đ izjutra prije sabaha pred
Bejtullah. Poslušao je savjet. Došavši tamo, iznenadio se, ugledavši Merdžan-kadunu.
Potužio joj se i izložio svoj hill (stanje). Merdžan-kaduna mu č da joj stane na desnu
nogu i zažmiri, a o tome što ć se dogoditi da ne kaže nikome dok je ona živa. Hadžija
postupi kako mu je rekla Merdžan-kaduna. Stane joj na nogu i zažmiri, a u isti mah se
đ u Sarajevu. Ali kako je stigao u Sarajevo mnogo prije ostalih hadžija, Sarajlije mu se
rugale da je .. pišman-hadžija" (odustao od hadžiluka). Govorilo se da se u nekom selu
pri tajio, prije toga razglasivši da ć tobože na hadži/uk. Vratio se ranije, a da nije dobro
č kada ć hadžije natrag s Ć be. Ipak hadžije, kada se vratiše, č š da
je bio na Ć On je, đ šutio o Merdžan-kaduni sve dok nije umrla. Kada je
umrla, klanjata joj je dženaza pred Ali-pašinom džamijom, jer je stanovala negdje u
obližnjoj Gorici. Onaj hadžija što mu je Merdžan-kaduna pomogla, pošto se klanjala
dženaza, sprpi tabut Merdžan-kadune na glavu i sam je odnese na Bakije (oko 2 112 do 3
km). Bio je krupan č Džematlije se tome č i prigovara/e da je to nepropisno. ·
Onda im on objasni što je doživio sa Merdžan-kadunom.
Po nekim drugim p č anjima reklo bi se za Merdžan-kadunu, daje ipak bila avamska
evlija, jer svoj ev/ija/uk nije krila. U usporedbi Merdžan-kadune sa ž zapaža se
kongruentnost u pripovijedanjima o jednoj i drugoj (klanjanje na Ć uz istovremeno
izbivanje u Saraj'evu, pomaganje porodi/jama). Kako je č i Merdžan-kaduni se
pripisuje ista ć sa pašinim tespihom, a i to da je ev/ija/uk stekla š ć
(saburom). Jer i za Merdžan-kadunu govori se da je kera met postigla pošto je sve najgore
podnosila od muža koji je bio ter s naravi (prznica), pijanica i slabo snabdijeva o ć Ona
gaje trpjela na godine. Č juje tukao, a ona bi mu metni krpu u ruku na štap da mu se
ruka ne bi nažuljala dok bi je udarao (Hadži Hafiz Smail ć Kad su o tome pitali
Merdžan-kadun.u, ona je rekla: .. U mene je č bio pjanac. Za vratima je bila to jaga.
Nikad ja ne bih postala evlija, da nije bilo te tojage. Ovo je č (ovosvjetska)
batina, da bih u gajbu (skrivenom) napredovala." Tako je derviš Ahmet aga Š š ć
objašnjavao Ismetagi Šogolju na koji je č Merdžan-kaduna došla do evlijanske
mertebe (stepena).
41
)
ć žena-dobra, po katalogu ć anonimusa, bila bi "vaizkinja bula"
Nefisa kaduna. Prema tom izvoru Nefisa kaduna bila je bula, č č
ženskoj djeci). Isticala se i kao propovjednik ("vaiskinja"), dakako u krugu žena.
40
) č muškog č š ć Merdžan-kadunina groba spomenut je i u legendi o Bijeloj džamiji . -
Upor. Muhamed ž ć Sarajevske džamije u narodnoj predaji II . Zbornik za narodni život i č
Južnih Slavena XXXII, l, 1939., str. 221.
41
) U istom smislu piše o Merdžan-kaduni i Seid M. ć u . Iz narodne tradicije sarajevskih
muslimana" (Islamski Svijet IV/ 133 od 15.III 1935, str. 6). ć ovim povodom kaže: č da žena
može postati evlija za 40 dana, a muškarac ne može ni za 40 godina."
121
Njezin grob koji se č bio je na Velikom grebju. Pod tim nazivom poznato je
groblje više Nišana na Hridu.
Nefisa-kaduna iz popisa ć anonimusa vjerojatno je č sa Sitom
Nefisom iz kataloga š ć odnosno Sitom Nefom, kako ć na jednom
mjestu naziva Situ Nefisu.
42
)
Grob Site Nefise R. ć lokalizira "iza Bakija" (isto dakle groblje gdje je
ukopana i Merdžan-kaduna). ć da je pohlepa ružna osobina, ć nastavlja:
"Zato oni koji žele da im se 'gladne č zadovolje s onim što im je sudbina dodijelila,
ć mali, sa zemljom sravnjeni Nefin grob iza Bakija, koji je radi te svoje osobine
i dobio ime: Grob site Nefe."
43
) Ovaj se grob može i danas identificirati. Nalazi se
podno groba Behai efendije ć (umro 1938.) na Bakijama. Nišani su joj dobro
utonuli u zemlju, a imaju kerametske znake ("udubine poput findžana") .
Pro izlazilo bi dakle da postoje dva kultna mjesta s imenom Site Nefise: jedno na
Nišanu, a jedno na Bakijama.
Pa i prema historijskim izvorima bile bi u Sarajevu dvije Site Nefise: jedna koju
spominje ć anonimus, a druga koju spominje u Sarajevu 1660. godine
putopisac Evlija Č Pod rubrikom Anegdote zanesenjaka Evlija Č
spominje u Sarajevu Abdi Č biju i Deli N isa kadunu. Za nju kaže da je vidovita.
"Ona je nadahnuta otkriven jem i zanesena, ali dobra i č žena. Šetala bi kao da
je gluha i nijema. "
44
)
Iz ovog opisa Evlija Č ne bi se za Deli Nisa-kadunu moglo ć da bi kao
"gluha i nijema" te č žena sa enormnim ponašanjem pripadala nekoj
organiziranoj derviškoj grupaciji ć više odaje impresiju žene sa č
osobinama, još za života poznate kao evlija. Ima osnove da se pretpostavi da je
ukopana na Bakijama, č za to jer se pouzdano zna da je druga Sita Nefisa,
"vaizkinja-bula" ukopana na Velikom grebju.
O nekoj Siti Nefisi ima jedna zabilješka u još nenumerisanim fragmentima jednog
djela o fikhu, koje se u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu (na što me
je upozorio bibliotekar Biblioteke Mahmud ć Na jednom listu tog djela, č
otac Site Nefise zapisao je da mu se 25. džem. II 1165. ć š ć ć
dana 10. maja 1752. Iz druge jedne zabilješke na istom listu saznaje se da je imao
osamnaestoro djece (tri put mu se rodili blizanci). Dalje je zabilježio da mu ć
stanuju u selu Goleš (Goleš-Komar, Travnik?), a zabilježio je da je datum izgradnje
džamije u Golešu godina 1166. (1752).
Neuvjerljivo bi bilo da bi ova Sita Nefisa, đ 10. maja 1752. bila č sa
vaiskinjom- bulom Nefisa-kadunom, ali ijednu takvu misao ne treba odmah odbaciti.
Ako jeste, onda bi Vaiskinja- bula bila po svoj prilici porijeklom iz sela Goleša, gdje su
joj živjeli č a otac, postigavši đ naobrazbu (što to dokazuje da je bio u
stanju služiti se i pisati turskim jezikom) vjerojatno se nastanio u Sarajevu. Nefisa bi,
ako bi se potvrdila ova pretpostavka, živjela i djelovala u drugoj polovici XVIII
ć
Ipak sam mnogo više sklon stanovištu, da Sita Nefisa, đ 1752. nije č
sa Vaiskinjom-bfilom. Za bilješka iz rukopisa u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u
Sarajevu i u tom č doprinosi da se objasni fenomen Site Nefise u Sarajevu. Ako je
naime osim dobre pod imenom Site Nefise postojala još i ova, đ 1752., onda bi se
122
4
2) S. M. ć ibidem, str. 6.
0
) R. ć ibidem, str. 9.
44
) Evlija Č Putopis. Prevod, uvod i komentar napisao Hazim ć Sarajevo 1967 ., str. 117.
moglo č da je bilo č da se u XVIII ć nadijevalo ime Sita Nefisa,
č ć popularnosti kairske Sitte i Nefise (ali i naših!). Ona je u sarajevskoj
sredini postala sita, u smislu naše č sit, onaj tko se najeo. Arapska č Sittei, od
Sejjidi, kojom se č pripadnost č š ć rodu, ć je
kao da je naša č U istome duhu, i Sita Nefisa, ukopana na Bakijama, postala je
ideal za one koji su zadovoljni s onim što im je Allah dao. ć su joj se, kako je
č oni kojima je želja da zatome glad prema č ( ovosvjetskim)
dobrima.
č je da đ ženskim zijaretgahima Kalaba spominje i grob Kaimi-babine
žene u Kaimi-babinoj vekilhani. Ne navodi joj ime. Ova vekilhana č je s
tekijom šejh Hasana Kaimije s desne strane Miljacke u Latinluku (niže Ć
ć na mjestu gdje je za stare Jugoslavije bila Policijska direkcija, danas ć
javno tužilaštvo i Centar za strane jezike).
Za ova naša razmatranja od važnosti je sam naziv vekilhana za tu tekiju, a nije
nevažno niti saznanje, da se upravo u toj vekilhani (sigurno u njezinu dvorištu) nalazio
grob Kaimijine žene. Na prostoru od tekije do obližnje Abdulah-pašine džamije (na
mjestu današnjeg doma JN At
5
) bila su još tri zijaretgaha: dob fi i č delil iz M edine,
koji je ukopan u samoj tekiji oko 1780. godine, kao i grobovi šejhova Abdulaha i
Osmana.
Kaimijina tekija, odnosno preciznije, vekilhana, nastala je tako - kako su to
zapisali šejh Sejfudin Kem ura i dr Ć ć - što je šejh Hasan Kaimija svoju ć za
stanovanje u Ć ulici, gdje je đ pretvorio godine 1660. u tekiju. Oni tvrde
da je sagradio i obnovio i drveni most tamo gdje je most Č koji bi se prema
njemu prozvao Še j hani ja dakle Šejhov most, a onda je ovaj most u narodnom.
žargonu č kao Šejtanija ć Đ most).
46
)
Postavlja se pitanje zašto bi Kaimija upravo 1660. ili 1664-1665. još prije
izgnanstva u Zvornik (1682-1683) pretvarao svoju ć u Latinluku u tekiju. Tvrdi se
da je bio šejhi-mejdan Sinanove tekije
47
) i tu proveo halvet ć

(kaimen), pa bi
odatle potjecao i. njegov naziv Kaimija. Imao je svoj medžlisi-zikr (ljude koji se žele
posvetiti zikru) u Sinanovoj tekiji pa kakvi su razlozi da osniva u istom mjestu još
jednu tekiju, i to u vlastitoj ć Oznaka vekilhana, mislim, da rješava to pitanje. Vekil
je naime šejhov zastupnik, a vekilhana mjesto gdje se obavlja zikir pod vodstvom
šejhova zastupnika. Kaimijin zastupnik u vekilhani u Latinluku smatram da je bila
upravo njegova žena. To se ć kao č prije svega iz razloga što je ukopana
u dvorištu vekilhane, a to č ne bi uslijedilo da nije posjedovala neku deredžu
(stupanj) u duhovnom napredovanju, a i grob joj se kao dobroj č Okolnost
da je tu ukopana dovodi je u uži odnos sa vekilhanom. Osim toga su baš sarajevske
45
) č je o džamiji Muhsin-zade Abdulah-paše, đ đ 1721 i 1748. godine. U 1792.
godini džamiju je obnovio Mustafaga Hadži Bešlija. Ne zna se kada je nestala. Spominje se još i 1812. u
jednoj vakufnami .
46
) Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims. Sarajevo 1912., str. XII.- U Sarajevskim
džamijama, str. 253. Kemura postanak ove tekije datira u 1075/1664-65. godinu.
47
) Pojmom šejhi-mejdan č se kada šejh ima tekiju odnosno mjesto gdje predvodi zikrom.
Može se naime dogoditi da je netko šejh, a da nema svog mejdana (tekije, mjesta). ·
41
) H al vet je duhovna vježba. Obavlja se uvijek uz odobrenje šejha, koji đ č kako ć se
halvet vršiti . H al vet č osamljenje u odvojenu prostoriju (halvet) u koju nitko ne ulazi , osim s vrata osoba
koja dodaje hranu i dr. Halvet može trajati tri , deset ili č dana. Provodi se pri jednom strogom
režimu, č pri kori suha hljeba i vodi. Šejh odreduje virdove koji ć se č
123
kaderije, kako ć vidjeti, zasnivale ženske medžlisi zikre. Iz ovoga proizlazi da bi
Kaimija, kao kaderijski šejh, u svojoj vlastitoj ć uspostavio preko svoje žene kao
svoga šejhovskog zastupnika vekilhanu za žene. Tekija u Latinluku bi- prema tome-
prije Đ ž tekije na Hošinu brigu bila badžijanska tekija.
Treba ukazati i na još jedan drugi momenat: Kad se naime zna da je Kaimijina
žena ukopana u Sarajevu, a on kao č tribun u dane gladi 1682/83. protjeran u
Zvornik, č je pretpostaviti, da te godine Kaimija nije imao žene,jer bi č
s njim otišla u Zvornik. Kaimijina žena dakle 1682/83. nije bila đ živima. U prilog
takvoj pretpostavci može se navesti i predaja da je Kaimija, došavši u Zvornik, odsjeo
u musafirhani kod neke begovice, pa se s njom oženio (predaja od moga oca hadži
hafiz Džemaludina, koji je umro 1955. g odine). Od Kaimijine porodice u Zvorniku
zna se za njegova sina (od prve ili druge žene?), koga treba uvrstiti u katalog pisaca
Bosanaca koji su pisali na arapskom jeziku. Do 1962. u Kaimijinu turbetu na
č Kuli č se jedna rukopisna rasprava iz oblasti gramatike, kojoj je kao
autor č Kaimijin sin (rukopis, poklonjen predsjedniku UAR Nasiru, č se
sada u Kairu).
49
)
Kaimijina prva žena, č je grob postao zijaretgah, umrla je prema tome prije
1682-1683. godine.
Č se da je sa ć Kaimijine žene vekilhana u Latinluku prestala da služi
ženama - dervišima (pa je tada mogla biti osnovana badžijanska tekija na Hošinu
brigu). .
U Kaimijinoj vekilhanijavlja se onda kao glavar popularni Šejh Šahin, ukopan u
malom groblju pod Panjinom kulom, do sada- kako se pogrešno č kao
šejh Sinanove tekije. Šeh Šahin (Soko, a i č kaderijskog reda Abdul Kadir
Gejlani je Bijeli soko, Bazi el-ešbeb, Soko) - a ne Kaimija - podigao je Šejhaniju
ć To se vidi iz jedne austro-ugarske karte, na kojoj je ucrtan ovaj most kao Še j h
Šahin most (Šeih šahin Briicke ).
Poslije 1697., a prije 1762/63. godine tekija je promijenila i usui (ceremonijal)
tako da je postala nakšibendijskom. đ nije se izgubio kult Kaimijine žene, pa
je njen grob god. 1859/60. Salih Bajram Kalaha uvrstio u sarajevska kultna mjesta.
Sada bi preostalo da se još osvrnemo na "Budalastu" Ajku, Havva-kadunu,
Bejan-kadunu i Fatu u dulafu, koje nisu ć prethodnim katalozima.
Naziv za Ajku "budalasta" ni u kom č ne treba shvatiti kao da se radilo o
umno ć osobi, jer takva osoba po islamskoj hagiologiji ni ne može biti
evlija.
50
) Drugi naziv za Ajku jeste Ć Ajka.
51
)
Naziv "budalasta" je, po mome mišljenju, korumpirana izvedenica od č abda/,
bude/a. To je, po č mutesavvifina, tesavvufskih znalaca, osoba produhovljena u
tolikom stupnju tla je svoja nefsani svojstva, tjelesne strasti, u potpunosti podredila
49
) Nije posve č da je ovdje č i o evladi menevi, sinu u duhovnom smislu.
so) Prema objašnjenju č poznavaoca sufizma, koji je i sam sufija, Fejzulah ef. ž ć
umno ć č ne može biti evlija. Budale su k'o hajvani, s tom razlikom što govore. Njima
vladaju instinkti, a ne ć Ono se pejgamberi odlikuju jeste vanredna bistrina, a to svojstvo
karakterizira i evlije. Duševni bolesnik - nastavlja ž ć - nije u stanju (niti je dužan) obavljati ni
vjerske dužnosti, npr. namaz. Nama se neki dob ft može samo č da je duševni bolesnik (budala), dok
on to stvarno nije. N pr. padne u dfezbu č stanje kao znak duhovnog zrenja za prelazak u tarika t),
koja nam izgleda kao psihopatološko stanje i iz džezbe se ne vrati. Može se, kao npr. Jusuf-paša ć iz
opravdanih razloga pretvarati da je budala (po Bašeskiji Jusuf-paša je meenu n, meczub ), a da to stvarno
nije.
s•) S. M. ć ibidem, str. 6.
124
duhovnom. Spremnost za žrtvovanje i vlastitog života za više ciljeve dina, vjere, jeste
prilika da se pojedinac uzdigne na stepen abda la. Ašikpašazade spominje kao pratioce
osmanskih vladara u njihovim vojnim pohodima Abda/ani Rum. To su - prema
Ktipriiltiji bile elitne sastavljene od boraca, koje su se opredijelile da žrtvuju sebe i
da svoj č život zamijene jednim krajnjim samoprijegornim gazilukom
(herojstvom). Onaj ko č usluge dinu, pa je dostojan stupnja abdala, postaje č
ridžalu/-gajba (nevidljive hijerarhije erenlera). A svaki vremenski period (kut bi zeman)
ima svoje erenlere, đ koj!ma su trideset i tri abdala. Kada se broju abdala doda
sedam Jedi/era č Krk/er (Cetrdesetoricu)
52
)
Prema ovoj interpretaciji "Budalasta" Ajka isto je što i Abda! Ajka. Dosljedno
tome đ sarajevskim badžijanijama imali bi i ovu Ajku, koja se duhovno uzdigla na
stupanj abdala.
53
)
đ popularnost stekla je i Havva-kaduna. Ukopana je u nekadašnjem
turbetu, sada grobovima pod vedrim nebom, u ul. Bistrik basamaci 28. Danas se ne
vidi ženski grob, jer se navodno našao ispod temelja stambene zgrade, đ 1965.
godine.
Prema ć SO-godišnje Hajrije č č se otac Mustafa š ć zajedno
sa svojom ženom Esmom brinuo o tome turbetu, ovdje su ukopani šeh Šaban, šeh
Ibrahim i Havva-kaduna. Za Havva-kadunu Hajrija kaže da je bila pomajka, ali ne
zna da li šeh Šabana ili šeh Ibrahima ili eventualno obadvojice.
Mislim da je ć iz kruga porodice koja je č ovo turbe mjerodavnije
od Kemurina pisanja, koje ć i ovom prilikom morati korigirati . Kem ura naime tvrdi
da su sa Šaban-dedetom ukopani 1285/1868. rufaijski šeh Alija, a kasnije i njegova
žena. ć od toga da se bolje pamte đ nego li imena, nema razloga da se
odbaci Kemurino datiranje postanka Šaban-dedetova groba, i to "u vrijeme provale
princa Eugena na Sarajevo 1109 (1697)". Šaban-dede bi tom prilikom "poginuo u
svojoj š č ... i tu ukopan. " Ako je pak Havva-kaduna po majka Šaban-dedetova,
onda je živjela u XVII ć
đ "sedam sestara" \)braja se i Be jan-kaduna. Pri tome se posebno spominje da
je sestra Merdžan-kadune (koja je umrla 1695/96.), pa bi, s oslonom na predaju, tom
vremenu pripadala i Bejan-kaduna.
Kadija Muhamed ef. ć (umro 1957.), koji je imao imanje u Vinogradu,
tvrdio je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu vinogradske džamije. I Fatima
hanuma Goro (umrJa,J942.) pripovijedala je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu
vinogradske džamije, a đ i Almasa hanuma ć đ Kumašin (umrla 1978.).
ć za njezinim grobom ja sam, zajedno sa Mehmedom ć
poznatim č za islamsku epigrafiku, pronašao na jednoj hrpi kamenja u
haremu vinogradske džamije jedan ornamentirani uzglavni nišan koji je po č
kako je modeliran derviški, sa ženskom kapom. Nišan je od mekanog kamena, koji je
poznat u narodu kao "vodeni". Ispod ženske kape prikazan je đ u kojem je turuki-
a/ijje sa 7 di/uma.
Mislim da je to Bejan-kadunin nišan s obzirom da je ukopana u vinogradskoj
džamiji, a ne spominje se da bi tamo u ranije doba bila ukopana još koja žena-derviš (iz
52
) č o ridžalul gajbu ortodoksija gotovo bez iznimke odbacuje. No bez pravilnog razumijevanja
č o ridžalul-gajbu teško je shvatiti i č pojedinih mjesta u muslimanskom epskom pjesništvu.
") đ sarajevskim zijaretgahima poznat je grob još jednog abdala, Abdala Mahmuda Afika,
mevlevijskog šejha, ukopanog na glavici više Šehove Korije. Živio je krajem XVI i č XVII st.
Poznat je i kao pisac.
125
novijeg vremena č grob žene-derviša Behai ef. ć koja je tražila da se
ukopa u istom groblju gdje i Bejafi-kaduna).
Ime Bejan-kaduna u derviškoj interpretaciji postalo bi tako što se č žena
bejan č (javno prokazala) kao evlija.
Bejan-kaduni se č č u č ako netko šta izgubi, pa da mu
izgubljeno bude bejan (objelodani se).
54
>>
Posljednja koja se navodi đ "sestrama" bila bi Fata (Atifa) u dulafu.
U džamiji Mokro-zade Hadži Sinan na Č ž (koja č iz XVI
stoljeca) nalazi se navodno grob neke djevojke, koju jedni nazivaju Fatom, a drugi
Atifom (hipokoristik od Atifa je Tifa, a od Fate-Fatime Tima, pa je ć usljed
č izgovora Tima i Tifa došlo do ovakve identifikacije). Neki je nazivaju i "Šehit
djevojka u Č ž džamiji" (Lejla ć
Mjesto koje se pokazuje kao Fatin grob č je jedan dolaf (Sarajlije
izgovaraju dulaf) širine 82 cm, visine 108 cm i dužine 142 cm, koji je đ u
prizemni prostor do zida ispod stepenica koje vode na musandaru (balkon iznad
ulaznih vrata) s lijeve strane od ulaza u džamiju.
55
)
Džamija je, uz vinogradsku, poznata po tome što se u nju išlo na murad, a kult
Fate je svakako tome doprinosio. Saime hanuma Karahodža me uvjeravala da bi kao
djevojka zajedno sa drugim djevojkama prala i prostirala ž džamiju pa da bi
znalo "zatutnjati i zaklepetati", a to se č kao da se javlja ova djevojka.
Prema tradiciji, koju sam č od Hilmije Sarije, ova djevojka se zvala Atifa
(njemu je nepoznato da se spominie i kao Fata). Kada je princ Eugen popalio Sarajevo
stradala je i č ž džamija. Staviše, u požaru je izgorio i njen mujezin. Nije bilo
sredstava da se džamija odmah napravi. Na to je djevojka Atifa dala svo svoje
č ruho, pa se od toga obnovila džamija.
Tradicija dakle vremenski determinira Atifu-Fatu u doba odmah poslije princa
Eugena, a to č na č XVIII st. Tradiciji bi se moglo povjerovati i ako se
ogleda spisak i stanje postradalih objekata poslije katastrofe napravljen 1112/1700-
170 l. U njemu stoji da je mesdžid Mokro-zade Hadži Sinan pri neprijateljskoj navali
izgorio i da je ruševina. Iz spiska se vidi da je gro džamija tada ć bio popravljen, dok
to nije č sa Mokro-zade džamijom.
56
)
Na ovaj č tradicija se indirektno đ ,
Po drugoj verziji tradicije, koju sam zabilježio od bule. Raife hanume ć
ć vojnici č princ Eugenova soldateska) hvatala je i š ć š ć djevojke,
pa su pošli i za Fata je poletjela u č ž džamiju i sakrila se u dolaf.
Vojnici đ put dolafa i otvore ga, da bi ugrabili Fatu, ali se č š kad je u dolafu
ne đ š iako su vidjeli kada je unišla. Fata se sakrila u dolaf, ali se gajb č
š č
54
) Postoji i č Bajan kaduna (pogrešno č Bejan-kademi). Ona je pašina ć Na snuje
vidjela kako Švabe prelaze Savu i dolaze u Banja Luku i kako ć ona tom prilikom poginuti (radi se o
poznatoj č bici 4. augusta 1737). Sanjala je kako su je ukopali pod š njene ć Sve se to
obistinilo (obejanilo). S njenog groba .kod Ademage ć ć djevojke bi uzimale zemlju, metni je
pod jastuk, da bi usnile sudenika. Zemlja č kao s groba Žutog hafiza u Sarajevu) morala vratiti (npr.
Muhamed Hilmi ž ć Iz muslimanske folkloristike, Razgovor na sijelu. Behar IX/16, l I 1909, str. 248.
55
) U dolafu je improvizirana po dužini minijaturna kubura. Vrata su zastakljena staklom ovalnog
oblika, pa kada je unutrašnjost dolafa osvijetljena vide se konture kubure.
'
6
) O tome popisu raspravlja Zejni! ć u ovom svesku Anala.
126
Po ovoj drugoj, č verziji, dolaf dobiva jedan drugi smisao. Nije grob. Ni
po islamskom konceptu - ·prema kojem grob ne može biti u džamiji- na ovom mjestu
ne bi mogao biti grob.
57
)
Dosadašnja razmatranja o badžijanijama odnosila su se, s izuzetnom badža-
kadune na Ilidži odnosno Blažu ju, na Sarajevo, pa se postavlja opravdano pitanje, da
li je i u drugim dijelovima Bosne bilo badžijanija, odnosno da li ima bilo kakvih
tragova koji bi ć na njihovo djelovanje.
Dok se ne izvrše detaljnija ispitivanja u ć sam da skrenem pažnju na
dva indirektna podatka. Jedan se odnosi na Donju Tuzlu, a drugi na Mostar.
U Donjoj Tuzli javlja se dobrotvor pod č imenom Hadži Badže-
kadun, č medrese.
58
) O njoj ne bi znali ništa, da nije dobar poznavalac kulturne
historije islama, prof. Abdurahman Adi! Č ć č o tome ostavio jedan
podatak. On je u č objavljenom 1952. godine govorio o muslimankama u
javnom životu Bosne i Hercegovine. Nakon što je konstatirao da su se muslimanke u
nas u tursko doba slabo isticale u javnom životu, kaže: "Iz toga doba u Tuzli su
poznate Hadži Badže kad un, koja je u Tuzli podigla medresu i ostavila ć vakuf e za
njezino izdržavanje te Amber ha tun, koja je podigla mek te b i džamiju i ostavila vakuf
za iste. O životu ovih žena" -završava Č ć "nije ništa pobliže poznato".
59
)
Medresa Hadži badže kadun postojala je uporedo sa Behram begovom
medresom, koja je "ponovno č i oživljena" na samom č XIX ć
Nije poznato koja je od ove dvije medrese starija. Jedna od ovih medresa spominje se u .
oktobru 1674. u izvještaju biskupa č ć kao "Collegium impiorum Softarum".
Medresa Hadži Badže kadune bila je locirana pokraj Poljske kapije, dakle u samom
centru stare Tuzle. Još do 1898. u njoj je č Ahmed Lutfi Č ć


Postoje, na koncu, č a posteriori, i izvjesne indicije o badžijanskom
djelovanju u
U ovome pravcu je instruktivan jedan novinski napis,
61
) u kome stoji i ovo:
"Ženske tevhide i zikir č su hodže (u Mostaru se ne kaže č ženi bula, nego
hodža, za razliku od hodža-muškarac). U prijašnja vremena, dok su postojali ženski
nereformirani mektebi gdje su djecu č hodže, č prije podne su se
okupljale žene i ženska djeca, nekada i č cure. č se najprije Jasin, Hamim
(Duhan), Feth, Vakia, Mulk, Rahman, Am me, posljednja tri ajeta sure Bekare i sedam
ajeta Šehidellahu ennehu, Kulillahumme malikel-mulki. Iza toga se zikir č č ć
veliki tespih tekbira i sala vate s Ajetel Kursijom, a onda se č hiljadu puta La ilahe
illellah, iza č se poklanjao kiraet i zikir za dušu Alejhisselamu, ashabima i Hasani
Basriji."
Derviš ka usmjerenost ovog tevhida vidi se po evokaciji Hasani Basri je, Hasana iz
Basre (642-728.), jednoga od tabiina, kojega neki derviški redovi - konkretno
") Jedna tradicija o Fati u dulafu objavljena je u Zborniku za narodni život i č Južnih Slavena
XXX, sv. 2, 1936., str. 232.
58
) Ipak nije č da bi Hadži Badža kadun moglo biti samo vlastito ime. Nije spomenuta ni u
katalogu zijaretgaha č sandžaka.
59
) A. Adil Č ć Muslimanka u domu i javnom životu kroz istoriju. G. VIS-a III, 8-12, a ug. dec. 1952,
str. 229.
60
) Upor. tuzlanski Hikmet V, br. 55 , 14. I 1934., str. 206.
61
) A. H. ć Mostar izmedu dva šejha. Preporod VI 21 (124), l. novembra 1975.
127
mevlevijski i kaderijski- uzimaju odmah poslije imama Alije na svojih silsila.
62
) A
u Mostaru treba upravo najprije pomišljati na mevlevizam. Zna se da su ć od 1601.
godine, a možda i ranije, u Mostaru postojala jaka mevlevijska uporišta. Nije
č da na putu mevlevizma nisu ni žene mnogo zaostajale za muškarcima. No
spomen Hasani Basrije dopušta, đ ostalim, i ć o kaderijskoj
usmjerenosti Mostarkinja. I u kaderijskoj silsili, npr. šejh Mehmeda, šejha Sinanove
tekije, ć se ime Hasana iz Basre, đ odmah poslije halife Alije.
Ako bih pokušao rezimirati do sad iznesene podatke koji ukazuju na postojanje
đ derviškog usmjeravanja i okupljanja žena u Sarajevu, a možda i u ostaloj
Bosni, mislim da je nesumnjivo da se jedan ovakav pokret dobro afirmirao. đ
koju sam uspio sakupiti uglavnom je etnografska, no ni u kom č manje
historijski uvjerljiva. Brojne tradicije o Đ ž Merdžan-kaduni, Sitoj Nefisi itd.
pokazuju da to nisu nekakva mitološka ć niti legendarne č iz dalekih
islamskih zemalja, ć istaknute žene koje su na đ č djelovale u našoj
sredini . O njima se razvio, prije svega đ ženama pravi kult, koji se č u
č š ć grobova ovih žena, č tevhida, poklanjanju fatiha, ć radi
ispunjenja želja (murad), lakšeg poroda, č i sl. Nisam, dakako, pozvan da
ulazim u pitanje doktrinarne opravdanosti svih tih izljeva ove č pobožnosti.
Radilo se u svakom č o ženama, duboko odanim vrednotama islama, koje su, u
težnji za približavanjem Praizvoru, svojom š ć u vršenju dobrih djela,
ž š ć i odricanjima kod svojih suvremenika izazivali duboki respekt, pa su,
č još za života i nakon smrti proglašavane dobnm. Ja bih dodao i to da se ove žene
nisu odlikovale samo jednim visokim stupnjem duhovnosti, ć su razvijale i
prosvjetiteljsko djelovanje. ć da Bašeskija za jednu od badž-kaduna kaže da
je "poznata hodža", Nefisa-kaduna je "Vaizkinja bula", Badže-kadun u Tuzli osniva
medresu, a Đ ž u Sarajevu vakuf.
Iza ovih badža kaduna stajala je vjerojatno široka masa pristaša i simpatizera
badžijanskog pokreta. Još u doba đ dva rata uspomena na žene-badžijanije bila
je živa. Uživale su velik respekt, č kod muslimanskog ženskog svijeta.
Donekle se može i vremenski determinirati djelovanje badžijanija. Kao prvi
organizacioni č može se uzeti osnutak vekilhane u Latinluku, a to je bilo negdje
oko 1660. i 1665. godine. Posljednji poznati historijski zapis o jednoj badž-kadunije iz
1767/68. godine. U tome vremenskom rasponu od ravno jednog ć mislim, pada
najvažnije djelovanje badžijanskog pokreta. '
Treba da se kaže i o tome u č se sastojalo č badžijanija, njihovi obredi i
ć njihovo djelovanje.
Sam naziv u ovom pogledu može malo ć s obzirom daje mijenjao č
Pa ipak gotovo kao sigurno može se uzeti da su se pod pojmom badž-kaduna u XVII i
XVIII st. u nas podrazumijevale žene koje su s.e č u asocijaciju badžijanija,
žena-derviša.
63
)
62
) Upor. silsilu (duhovnu genealogiju) đ str. 520-521 u djelu Muradgea d'Ohsson, Allgemeine
Schilderung des Othornanischen Reichs. Zweyter Theil. Leipzig 1793; dalje Cl. Hliart , Les saints des
derviches tourneurs. Torne deuxierne. Paris, 1922. str.t432.
63
) Sve do danas irna u Sarajevu i drugim centrima, a ranije je bilo mnogo više, muslimanki, koje se
priznavale pripadnicima pojedinih derviških redova. Kaderijski derviš Mujaga Strik (1899-1980.) sluŠavao
je kako je negdje pred okupaciju 1878. u Sinanovoj tekiji neka žena imala svoj ć i džube. Za nju se
govorilo da je zajedno sa muškarcima- kaderijarna pristupala u haiku gdje se obavljao zikir.- Jedna žena,
128
Kakva je to bila asocijacija mislim da proizlazi iz jednog dokumenta, datiranog
sredinom zilhidžeta 1168., odnosno krajem septembra 1755. godine. Taj dokumenat je
hilafetnama še j ha sarajevske Sinanove tekije Hadži Mehmeda sina Hasana es-Sekkak
Bosnevije, popularnog Šeh Mehmeda kojom š ć svoga sina Abdulkadira i daje
mu instrukcije za šejhovski položaj u Sinanovoj tekiji u Sarajevu (na koji nije nikada
nastupio).
64
) Gotovo pri samom kraju hilafetname ima i ovo mjesto:
.,Spomenuti še j h uvodi t ć u zikr (tal kin i postavljati na sedžadu one koji su
dostojni, i to prema svome đ đ može da odabere i postavlja i pobožne
žene, one koje su na pravom putu, koje vole Abdul Kadira Gejlaniju. Uzet od njih
ahd (zakletvu), a one koje ne budu dostojne svrgavat ć I dozvolit ć pobožnim
ženama da one uspostavljaju tarikat, koga one ć a i smjenjivat (koga one ć
Ovo im je dozvola ... "
ć ovlaštenje Abdul Kadiru, koji ć ga naslijediti poslije smrti na položaju
šejha Sinanove tekije, šejh Mehmed je posebno ovlastio Abdul Kadira da, po svojoj
diskrecionoj ocjeni, prim<.. u tarikat ć kandidate, i što je za nas od
posebnog interesa, da uspostavlja tarikat i đ ženama. Nema sumnje da šejh
Mehmed nije bio prvi koji je u tarika t uvodio žene, ć je nastavljao tradiciju Sinan ove
tekije koju je č prakticirao on kao i njegovi prethodnici. Ovo đ u tarika t
ć je u derviškim redovima č č č zvanim ta/kin (ili talkini-
zikr) i bejat (ili ahdu-bejat). To je ono što se u dokumentu č još i izrazom
postavljenje na sedžadu, odnosno đ na post. Č se sastoji u tome da šejh i
kandidat najprije klanjaju dva ć Poslije toga sjednu jedan spram drugoga, č u
nas na ovnovsku kožicu (sedžada, post, ć ć se koljenima. Pristupa se
talkini-zikru tako što se tri puta izgovara Lailahe il/ella h i ć ajeti, a prethodno
se zatvore č Prvo č še j h, a za njime kandidat, ali tako da šejh njegovo č Po
tome kandidat polaže zakletvu (ahdu beja t) uz rukovanje sa šejhom (mubajea). Na kraju
šejh č dovu, a poslije toga kandidat ljubi u ruku šejha. ·
Onaj koji je obavio talkin i beja t dobiva od šejha inabu ili izunamu u pismenom
obliku u kojoj mu šejh đ šta ć dnevno č (vird).
Prilikom talkina i beja ta kod ženskih kandidata, koljena se ne dodiruju, a umjesto
rukovanja šejh i kandidat stavljaju svoje desne ruke u posudu vode, ali tako da im se
ruke ne dodiruju.
Polaganjem bejata derviški kandidat postaje murid.
Ceremonijal je gotovo isti i prilikom ć murida u šejha s time što se
izostavlja bejat (koji se daje samo jedanput). Pretpostavka je za to napredovanje u
tarikatu putem duhovnog usavršavanja, izobrazbe i odanosti.
Trebalo je, mislim, dati ova objašnjenja da bi se ocijenio obim ovlaštenja koja su
imale badžijanije. Šejh Sinanove tekije je taj koji je postavljao kao svoje vekile
imenom Hanifa, unuka šejh Husejn-babe ć (umro 1799.) bila je derviš u nakšibendijskoj tekiji u
ć (Refik M. ž ć Nakšibendijska tekija u džematu č ć Tuzla 1976. , rukopis,
str. 27). Meni je SO-godišnji Fikrija Šeh ć sin mevlevijskog še j ha Ruhi efendije, č u januaru 1980. da
je njegova nana, žena Fikri-dedeta Š ć bila mevlevija; stanovala je s mužem u tekiji. Šemsa hanuma
ž ć rod. Đ (umrla 1937.) . od djetinjstva je u tarikatu". Njezina ć Sadeta
ž ć iz Visokog (umrla 17 .l 1980.) imala je inabu (ispravu o pristupanju u tarika t), koju joj je
izdao nakšibendijski šejh Abdulatif ef. ž ć (umro 1952.); inaba joj je prigodom ukopa stavljena na
prsa i s njom ukopana. Meni je 77-godišnja Saima hanuma Karahodža u maju 1979. govorila daju je otac
.podervišio" još dok je bila djevojka. Tarikatu pripadaju i dvije aktivne b ii le: hadži hafiz Saliha Leto i hadži
Rasema ć uveo ih je u tarikat hafiz Sabit ef. Zaimi, muderis iz č
64
) Original hilafetname u Istorijskom arhivu grada Sarajeva, orijentalna zbirka pod l/2. Prijevod
hilafetname izvršio mi je Fejzulah ž ć
9 -Anali
129
(zamjenike) badž-kadune đ pobožnih duhovno uzdignutih simpatizera
kaderijskog reda. Od njih se uzimao ahd. Ove su žene - vekili uvodili u tarika t druge
žene po svojoj slobodnoj ocjeni. Ne kaže se č da žene- vekili uzimati od žena i
ahd. To je važno napomenuti s obzirom da je u praksi bilo č da je šejh -u
našem č ženski vekil - bio ovlašten da uvodi u tarikat putem talkina muhibbe
(simpatizere), bez ovlaštenja na polaganje zavjeta (abda). Možda je to bio č i sa
sarajevskim (i bosanskim) badž-kadunama. Badž-kadune bi bile samo transmiseri
đ šejha Sinanove tekije i derviški orijentininih žena, analogno praksi iz
Muhamedova doba, kada su žene poput Hatidže i drugih "majki vjernika" bile
transmiseri u vjerskoj indoktrinaciji đ Muhameda i žena koje su primale islam.
Kako je praksa đ odabranih pobožnih žena, koje su onda dalje đ
ženama uspostavljale tarikat, bila statuirana u Sinanovoj tekiji, a to koincidira s
pojavom žena-derviša-badžijanija, mislim da je č č da je sarajevskim
badžijanijama Sinanova ·tekija bila č tekija (asi tane). đ od presudne je
važnosti da su sarajevske badžijanije imale, kako smo vidjeli, svoju tekiju. Vekila
tekije postavljao im je i smjenjivao ga šejh Sinanove tekije.
Sa ovakvom jednom praksom, mislim, da je č ć šejh Hasan Kaimija
osnivanjem vekilhane u svojoj ć u Latinluku pod vodstvom svoje žene. Ubrzo je
zatim osnovana badžijanska vekilhana na Hošinu brigu. Na badžijanske tekije u
ovo doba mogla je stajati Merdžan-kaduna, a poslije njene smrti 1695/96. druge badž-
kadune.
U kontekstu ovih želim.još nešto napomenuti o motivima ć o
badžijanijama te o badžijanskom simbolu. ·
Kao što proizlazi iz ć ć u pripovijedanjima o sarajevskim badž-
kadunama č š ć se ponavljaju dva motiva: jedan je ono što 'Goldziher naziva
"brisanje distanci" (suppression des distances)
65
), u sufijskoj terminologiji tayy mekan
(smota vanje, savijanje mjesta), pri se č da se ne može č biti prisutno
u isto vrijeme na dva mjesta, ali može č na jednom, a duhovno na drugom mjestu.
ili č i duhovno na drugom mjestu. To je rašireni hariki č đ u
islamskoj hagiologiji.
Drugi ponavljani motiv, o ženi koja dopušta da je muž č i zlostavlja, pa mu to
ona štaviše olakšava ć pamuk, krpu ili peškir na štap da ne bi nažuljao ruku
ili mu sama usijeca i donosi štapove kojim je č nema temelja u tesavvufu. Spadao bi
u tzv. hurafu, isprazne č izmišljotine. To, đ ne č da se tako nešto
jednoJ od đ ž doista nije đ pa se onda č prenijela i na karikirano, a
to se uzimalo kao primjer strpljivosti, sabra. A strpljivost je vrlina koja je posebno
istaknuta u kodeksu tesavvufskog morala.
66
)
Tradicija o ženi koju muž zlostavlja, a ona mu to č olakšava đ ć se u
svojoj strpljivosti, mogla je biti inspirirana i motivima o muževima u č ulozi, koji
strpljivo podnose zlostavljanje od strane svojih žena i postaju evlije . . Najpoznatiji
takav motiv zastupljen je u Mesneviji Dželaludina Rumije (1207-1273) u č o evliji
Hasanu Hrkaniji.
67
)
6
') Goldziher, ibidem, str. 175-6.
66
) Upor. Ahmed Zariti-baba, Zbirka savjeta i uputa. S turskog preveo, predgovor i č napisao
Adem ć Sarajevo 1390-1970., str. 54-55. - U motivima svjetske usmene književnosti po
sistematizaciji Thomsona (pod S 410) zastupljeno je č žene, ali motiv koji se pripisuje djulbadžama
nije registriran. Upor. Stith Thomson, Motif-Index of Folk-Literature. Copenhagen 1955, II izd . .
67
) U Mesneviji je č zgoda, kako je neki č putovao mjesec dana da bi vidio i sastao se sa
evlijom Hasan Hrkanijom. Došavši napokon do Hrkanijine ć nije ga tu zatekao. Hrkanijina žena
130
Napokon da kažem nekoliko č i o badžijanskoj simbolici. Pri tome
upozoravam na dva nišana (nadgrobna spomenika) na osnovu kojih se, mislim, može
s razlogom pretpostaviti da su badžijanije - analogno drugim dervišima - imali svoj
simbol. Bio je to đ stilizirana ruža (rozeta), koja se vjerojatno vezla, odnosno
postavljala na kapi koju su nosile badžijanije, a onda je to preneseno na nišane. Kako
je izgledala ta badžijanska kapa lijepo se vidi na nišanu u vinogradskoj džamiji za koji
mislim da pripada Bejan kaduni (vidjeti sliku). .:
Đ kod derviša u obliku je kružnice; nekada je to pletenica u formi kružnice.
Prva kružnica, vanjska č 18.000 svjetova ("on sekiz bin idem"), koji č
minijaturu Univerzuma.
68
) Druga kružnica sa 12 (ili 7) sastavnih dijelova č 12
odnos?o 7 derviških redova (turukia/iyye =visoki tarika t). ć š uža kružnica
a/i-aba, odnosno eh/i bejt, hamsei ali aba (Muhamed, Alija, Hasan, Husejn, Fatima).
č u kružnici predstavlja Vahdeti vudžud (Božije jedinstvo).
Na ovaj č koncipiran je i đ kod ž


Na anonimnom badžijanskom grobu na Ravnim Bakijama (pokraj Site Nefise)
prezentiran je đ u formi rozete sa savitim trakama (Wirbelrosette). Tih traka je
dvanaest (dvanaest diluma-tarikatskih išareta).
Bit ć da su po koje su imale na kapama badž-kadune u nas nazivane
đ ž


obasula je najgrubljim pogrdama i Hrkaniju i gosta. Gost ipak saznade da je Hrkanija otišao u šumu po
drva, pa u tom pravcu krenu. Brzo je ugledao sa bremenom natovarenih drva gdje jaše na lavu, a u
ruci ć mjesto kandžijom - zmijom. Bio je to Hrkanija. Upitao ga je tko mu je ona žena zebanija
(paklenska aždaha). Hrkanijaje odgovorio daje to njegova žena, ali daje nije strpljivo podnosio, ne bi jahao
na lavu niti bi ovaj č ć zmiju) bio u njegovoj ruci. •
Vrlo je popularna i č (koju sam više puta đ ostalim i od Fatime hanume ć rod.
č o dvojici derviša u pustinji, kojima se pridružio i ć pa su ć ostali bez hrane. U to je jedan
od derviša č neku dovu i hrana se pojavila. Drugi dan č je dovu drugi derviš i oni se opet
nahranili. ć dan rekoše dervišu, koji se pridružio onoj dvojici, da je njegova reda da č dovu. On
č da ne zna kakva se dova pa da bude uslišana i da tako dobiju hranu. Ova dvojica kazaše mu: Č
smo da ima jedan veliki mazi um č kojemu se zulum, č žena č Ide dotle da mu
stavi tekne (korito) na đ i tako pere haljine. Kad smo molili Boga da nam podari hranu, zaklinjali smo
Boga tim mazlumom da nam pošalje nafaku. Č š to ć dervi! - a on je bio taj mazlum, č svojim
saputnicima: "Odoh ja ć da i dalje trpim zulum žene. Mogao bih izgubiti evlijaluk, koji sam ć stekao,
ako budem daleko od ć
Ovo je zapravo varijanta legende koja se pripisuje glasovitom turskom pjesniku - mutesavvifinu
J un uzu Emre ( 1240-1320). Po toj legendi Emre je trideset godina služio svogašejha Tapduka Emrea, ali je u
jednom momentu, č napustio šejha i č se da otputuje. U jednoj ć gdje je trebao
ć sretne sedmoricu bogougodnika. Svaku je ć jedan od njih zamolio č i ona se na
č pojavljivala. Onda je došao red na J un uza Emrea. I on je zamolio č i to u ime onog za
kojeg su molili bogougodnici. Na to se spustiše dvije č Junuz upita prisutne da mu kažu u ime koga su
molili č Rekoše mu: U ime onoga bogougodnika koji je trideset godina posluživao Tapduka Emre.
Č š to Junuz Emre odmah se vrati svome šejhu da mu i dalje služi (V.B. Kudelin, Poezija Junusa Emre.
Moskva 1980, str. 20).
61
) U islamskoj kozmogoniji operira se i sa 70.000 kao i sa 360.000 svjetova.
69
) Đ na tadžu šejh Abdurahmana Sirrije s Oglavka (umro 9. aprila 1847 .),koji se č u njegova
potomka Halid ef. Sali hagi koncipiran je tako, da je na njemu tri puta ispisan ismi az am i č muhri
Sulejman.
70
) Oti!lo bi se, mislim, daleko, ako bi se brojne Đ Đ Đ i sl. u
muslimanskim narodnim pjesmama proglasile badžijanijarna. Ovdje je izraz đ - ruža uzet kao epiteton
ornans, da se predstavi č ljepota pojedinih žena.
g•
131
U č bih rekao da su naše badžijanije jedna dosta originalna pojava.
Asocijacije žena-derviša rijetko se ć č u poznije doba. Koliko je poznato,
jedino su bektašije i danas otvorenije prema ženskim pripadnicima utoliko što tamo
žene sudjeluju otkrivena lica u bektašijskom ceremonijalu.
č je ć pojava da se ć žene-derviši, kako to č i D.B.
Macdonald
71
), ć da ih prima u red sam šejh, ali ih č š ć č i uvode
u obrede ženski derviši, a onda uvijek svoje zikrove održavaju odvojeno. Kao što je
pokazano, u Sarajevu je samo badž-kadunu uvodio u tarikat šejh,ažene-derviši imale
su za svoj medžlisi zikr tekiju. Macdonald napominje da je u srednjem vijeku bilo
posebnih zadužbina i konvenata za žene "ali su sad se samo tercijarke", pa se dakle
ženske tekije javljaju u daljoj prošlosti islama, dok se u nas mogu datirati u drugu
polovinu XVII i prvu polovinu XVIII ć u vrijeme, kad ih- prema dosadašnjim
saznanjima - drugdje nije bilo.
U nas su, kako je č badžijanije č posebnu asocijaciju. Pripadale su,
barem u Sarajevu, kaderijskom tarikatu. U tome tarikatu prevladavao je sistem
samostalnosti u upravljanju bratstvima. Pojedine su zavije bile nezavisne a veze
izmedu njih i centrale u Bagdadu vrlo slabe.
72
) Tako je i sarajevska Sinan ova tekija išla
samostalnim putom. ć toj organizacionoj samostalnosti mogla je nastati i
jedna originalna forma okupljanja žena, koje su pokazivale sklonost ka jednom
produhovljenijem životu.
Badžijanski dul na jednom nišanu na Ravnim Bakijama
71
)Enzykloplidie des Islam (njem, I izd.), str. 990-1.
72
) A. J. Wensinck und J . H. Kramers, Handwiirterbuch des Islam. Leiden I941., str. 251.
132
Uzglavni nišan sa đ Bejan-kadune u haremu džamije
SUMMARY
The terms "badža, đ ž badž-kaduna or badžijanija appear in different
meanings in the course oftime. The term originates from the Turkish word " baci" with
the meaning of elder sister. At the first time that term designated women in tarikat
(dervish order) analogously to the term brother for the male members of tarikat. A
tarikat feature of the expression "badž" was forgotten later but it revived in Sarajevo
and Bosnia in the second half of the 17th century. The author proves that a famous
poet who wrote in Turkish and Serbo-Croatian Sheik Hasan Kaimija from Sarajevo
(died in 1691/92 and buried in a special turbeh in Kula at Zvornik) who, as the rebel
had to escape from Sarajevo, was the first one who established the association of
women-dervishe. He transformed his house to the tekiya - veki1hana appointing his
wife to be" vekil" (sheik representative) there. Later, the residence of "vekilhana" was
moved to Hošin Brig at Sarajevo under the leadership of "djulbadža" who died
probab1y in 1757/58. There are indications which point out to the existence of these
women-dervishes also at Tuzla, Mostar and Banja Luka until the second half of the
18th century.
They developed, among women, not only a greater degree of spiritualism but they
had an educational role as well. One of them founed Medresa at Tuzla. At Sarajevo,
they belonged to the "Kaderi" tarikat. In common people's religion of Muslims in
Sarajevo the cult to ward some women-badžijanijas existed until the beginning of the
World War 2. The traditions about them are numerous too.
133

Fehim Nametak
ŠEJHULISLAM JAHJA I NJEGOVI GAZELI
U turskoj divanskoj poeziji s kraja XVI i u prvoj polovici XVII ć posebno
mjesto zauzima majstor gazela Šejhulislam Jahja: (1552-1644.). Izuzev Bakija, č se
život završava koncem XVI ć (1600.) i nema ć majstora gazela u turskoj
divanskoj poeziji, a poslije Jahja-a s njim se jedino u ovoj č formi može
mjeriti" Nedim. Kako kaže poznati turski tanzimatski književnik Zija-paša,
Šejhulislam Jahja pruža jednu ruku Fuzuliju i Bakiju, a drugu Nedimu i tako ova
č č lanac najboljih divanskih pjesnika. Nas posebno zanima
stvaralaštvo ovog pjesnika, jer turski č književnosti tvrde da nijedan pjesnik
koji je slijedio poslije Šejhulislama Jahja-a nije bio lišen njegovog utjecaja i da je on
donio, i u pogledu jezika i bogatstva č figura, nešto novo i obogatio di vans ku
poeziju. Od naših pjesnika, koji su u č gazela ostavili znatniji doprinos, izuzev
Derviš-paše ć (umro 1603.) koji je bio savremenik Jahja-a, spomenimo
oviije ž č (um. 1712.), Osmana Šehdija (um. 1769.), Ahmeda Hatema
Bjelopoljaka(l754.), Fadil-pašu Š ć (1802/03-1883.), Habibu ć
(1845-1890.) i Arif Hikmet-bega ć (1839-1903.). Bilo da su inspirisani
izravno Jahjaovim gaze1ima, bilo posredno, preko drugih pjesnika, teško je
povjerovati da nisu "pozajmili" barem neku figuru kojom je divansku književnost
obogatio Šejhulislam Jahja. č medžmue u našim rukopisnim zbirkama vrlo
č imaju i poneki gaze! J ahjaov, kao što epistolarne ili medžmue sa drugim proznim
sastavima sadrže poneko njegovo pismo ili fetvu.
1
)
Šejhulislam Jahja je đ u Istanbulu 1552. godine kao sin šejhulislama
Ankarali Hadži đ Zekerija-efendije i Rukijje.
2
)
Stekavši najbolje obrazovanje i obavivši hadž zajedno sa ocem 994. (1586.),
najprije, ć od 995. (1587.), predaje u medresi našeg zemljaka A tik Ali-paše, a od 998.
1
) U • č medžmui" koju je obradila Lejla ć POF XXVIII-XXIX, Sarajevo, 1980., str. 169-
185, veliki je broj Jahjaovih gazela. Pjesme i fetve Jahja-efendije sadrže i medžmue u č knjižnici
u Mostaru R-326 i Profesorska knjižnica č gimnazije u Visokom, Inv. br. 6, kao i mnoge druge
medžmue u Orijentalnom institutu i Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. -
f
2
) l. H. Danismend, Izahli Osmanli Tarihi Kronolojisi, Istanbul; 1971., sv. V, str. 117.
135
(1589/1590.) prelazi na medresu Haseki sultanije. Predavao je i u drugim medresama,
a 1004. (1595/96.) postaje kadija Halepa, a potom i Damaska, Kaira, Bruse i Edrena.
1012. (1603/04.) godine je postao kadija Istanbula, a 1013. (1604/05.) anadolski
kazasker, da bi najzad, 1032. (1622.), prvi put bio postavljen na položaj šejhulislama.
Za razliku od đ dosta poznatog divanskog pjesnika Tašlidžali Jahja-bega,
porijeklom iz albanske porodice Dukadžin, č književnosti nazivaju pjesnika
kojim se mi ovdje bavimo Šejhulislam Jahja i to zbog toga što je u tri maha bio na toj
najviš!Jj vjerskoj funkciji u Carevini. U vrijeme kad je sa dužnosti šejhulislama
č Esad-efendi (1622.), postavljen je prvi put na taj položaj. Za vrijeme
vladavine sultana Murata IV, govorilo se o podmitljivosti velikog vezira Kemenkeš
Ali-paše, pa je Jahja-efendija jednom u prisustvu sultana govorio o mitu kao velikom
zlu njihove sredine. đ ovom prilikom, Kemenkeš Ali-paša je iskoristio prvu
priliku pa je sultanu rekao da je Jahja-efendija bio protiv njegova stupanja na prijesto i
tako je isposlovao razrješenje za Jahja-efendiju (1623.), a ponovo postavio Esad-
efendiju. ć Esad-efendije (1625.), Jahja-efendija ponovo postaje šejhulislam i tu
dužnost obavlja do 1632., kada na njegovo mjesto dolazi đ Hi.iseyin-efendi.
Godine 1634. pogubljen je đ i Jahja-efendije po ć put postavljen na položaj
šejhulislama i na toj dužnosti ostaje do smrti u dubokoj starosti, 1644. godine. U tri
navrata bio je blizu 20 godina šejhulislam. Nošen na rukama ogromne mase svijeta
koja ga je za života cijenila, sahranjen je u groblju u Kvartu sultan Selima, kod
medrese koju je podigao njegov otac.
3
)
Jahja-efendi je bio od naroda voljen č ć skroman, uljudan i
ugodan sabesjednik. Kako je položaj šejhulislama ujedno bio jedan od najvažnijih
ž č položaja, Jahja je tim poslovima pristupio seriozno, ć mnoge
pripreme prije nego što donese neku važnu odluku. č je u pohodima sultana
M ura ta IV na Revan i Bagdad. Ali mnogo ć slavu stekao je kao pjesnik -lirik, bujne
mašte i senzibiliteta, bogatog jezika i prefinjenog stila. U tom smislu je ocjena
njegovog sljedbenika, još slavnijeg pjesnika Nedima, k?ji je u stihu rekao:
"Nefi vitdi-i kas/iidde siihanperdazdir
0/amaz amma gaze/de Baki vii Yahya gibi"
4
)
U č kaside N efi je nenadmašan majstor č
Ali u gaze/ima, s Bakijem i Jahjaom mjeril' se ne može.
Ništa manje pohvalne ocjene ovog pjesnika potekle su i od znamenitog Zija-paše,
engleskog č Gibb-a i drugih.
Ž ć 91 godinu u č prilikama Carstva i ć tako most đ
Bakija i Nedima, onje u poeziju unosio istanbulski govorni dijalekt, č ć tako sve
više turskih č u poeziju kojom su dotad dominirali č arapski vokabular i
perzijska frazeologija. Nedim u svojim stihovima č Jahja-a kao svoj uzor u
stvaranju gazela. U njegovo vrijeme su se smjenjivali dobri i loši vladari i veziri,
zaštitnici umjetnosti i poezije i oni koji joj nisu pridavati posebne važnosti.
Kao pjesnik nije uvijek nailazio na razumijevanje. Tako je, iako šejhulislam,
pisao pjesme o ljubavi i vinu, razumije se, u mis č smislu, ali neke njegove pjesme,
ć nisu naišle na odobravanje. Tako je zbog stiha:
136
3
) l. H. Uzuncarsili, Osmanli Tarihi III, C. 2, Kisim 2. Ankara, 1977., str. 462-463.
4
) H. E. Cengiz, Divan Siiri Antolojisi, Istanbul, 1972., str. 485.
"Mescidde riya-pise/er etsin .ko riyayi
Meyh{meye gel kim ne riya var ne murayi"
5
)
Neka č u mesdtidu ostavi licemjerje
đ u č tu nema ni č ni licemjerja, - javno kritiziran i optužen za
nevjerstvo u džamiji sultan Mehmeda Fatiha, gdje je hatib Hursid Cavusoglu izjavio
da svako ko izgovori inkriminirani bejt prestaje biti musliman.
č Naima, pak, ć dosta stranica ovom pjesniku koji , po njemu,
zauzima jedno od č mjesta u č epohi. Naima č njegovu
pravdoljubivost, domišljatost i veliko srce, kao i sposobnost da ispliva đ scila i
haribda svoga bremenitog vremena. Doživjevši vladavinu devet sultana i brojnih
'vezira, bio je jedan od ć šejhulislama u historiji Osmanskog carstva. Izgradio je
sebi utjecaj , kaže Naima, da ga je Murat IV, sultan žestoke i nabusite naravi,
oslovljavao sa č i č ć ga u ruku.
6
)
U vrijeme njegova udaljivanja sa položaja šejhulislama, Murat IV mu je rekao:
"Oni su te otpustili, ja nisam. Idi na svoj posjed i moli se za nas, ć ć vrijeme da opet
budeš muftija (šejhulislam)"
7
)
Spomenuto je da je Jahja-efendi divanski pjesnik što č da ima divan. Divan
mu ne spada u one obimom velike, ali kako smo ć istakli, iz sudova onih koji su to
najkompletnije ocijenili, on je velik po č dometu. Divan se sastoji od 2
kaside
8
), 340 gazela
9
), l sakiname
10
), jednog tahmisa na gazel Murata IV
11
), 3
kronograma
12
), 23 epigrama
13
), 4 rubaije
14
) i47 samostalnih bejtovaY) Divan je 1918.
godine izdao Ibniilemin Mahmut Kemal.
') Na istom mjestu.
6
) Na istom mjestu.
7
) Na istom mjestu.
8
) U div anik oj turskoj književnosti kasida je pjesma sa 30-90 be j tova. U đ č ima manje
od 30 ili više od 90. Rima joj je AA, BA, CA itd. Sastoji se iz više dijelova od kojih su glavni: uvodni dio
kaside u kojoj se opisuje bajram, ramazan, ć zima i sl. zove se tesbih; zat im girizgah koji je prelaz
prema ć dijelu koji se zove medih ili medhiye (dio u kojem se neko hvali ). Poneka kasida ima jedan
umetnuti dio koji ima isti metar i rimu, a u formi je gazela; taj dio se zove tagazzuiil. Kasida se č
završava dijelom u kome pj esnik hvali sebe ili moli za sebe. To se zovefahriye ili du' a. ć turski divanski
pjesnik koji se istakao ć kaside je Nefi (1572-1635.).
9
) Gazel..je vrsta pjesme u divanskoj poeziji u kojoj je rima ista kao u kaside. Sadrži od 5-10 bejtova,
rijetko više. Tema gazela je ljubav, ljepota, vino i radost. Najpoznatiji pjesni ci gazela u turskoj divanskoj
poeziji su Fuzuli, Baki , šejhulislam Jahja, Nedim i drugi . Osnovna karakteristika kod gazela, kao i kod
kaside, je da svaki be j t predstavlja zasebnu cjelinu, jednu potpunu misao. Ukoliko je č gaze l spjeva n u
jedinstvenoj temi zove se yekaheng č
Gazeli šejhulislama Jahja-a su gotovo svi sa po pet bejtova i velikim dijelom su ,.yekaheng", mada ih
ima i sa slobodnim stihovima što se vidi i iz primjera koje ovdje donosimo.
10
) Sakinama je kasida o sakiju- č koji je simbol okupljanja derviša. Onje meštar skupa koji se
brine da sve ide po č redu. On zabavlja skup, razveseljava ga, otklanj a nepoželjne. Simbolizira
đ muršida.
11
) Tahmis je pjesma spjevana č na osnovu gazela nekog pjesnika na taj č što se svakom
njegovom be j tu dodaju tri m isra-a. Katkad se tahmis može spjevati i na kasidu. Tako je poznat T ah mis Zija-
paše na Zafernamu koju je đ on spjevao, a potpisao je imenom Fadil-paša Bosnevi (Šerif ć
12
) Kronogram je pjesma koja se završava misraom (polustihom) koji zbirom vrijednosti slova po
sistemu ebdžed-hesaba daje đ vrijednost , a ona predstavlja godinu koju je pjesnik želio obilj ežiti .
Kronogram se pjevao povodom č č đ ili obilježavanja č smrt i.
137
Cilj divanske poezije nije u tome da izrazi svoje vrijeme, da opiše prilike u kojima
živi pjesnik
16
), pa ipak ne bi se mogao prihvatiti ni stav da postoji neka van prostorna i
bezvremenska književnost. Tako i stihovi Šejhulislama Jahja-a pisani tako da bi se
mogli č i u č smislu, ć su u stvari onom, ko je sklon
č razmišljanju, pa ipak i kod njega ima sasvim č i konkretnih opisa
Istanbula i njegovih ljudi.
17
)
Po Vasfi Mahiru Kocatiirku
18
) gazeli Šejhulislama Jahja-a su u nekakvoj sredini
đ Nev'ijevih i Nailijevih, đ Bakijevih i Nedimovih. Ljubav koju on
opjevava u gazelima je ponešto č od one koju tretira ć drugih divanskih
pjesnika. Ona u sebi sadrži mnogo elemenata č tjelesne ljubavi, izmiješane
sa š ć radosti i nježnosti. Koliko se u ovakvim opisima približava Bakiju i Nedimu,
toliko se udaljava od Nevija i Nailija. U njegovu duhu se ogleda jedna suzdržana
inspiracija i ć đ uz duhovitost, domišljenost i kozeriju.
Ovdje ć ipak prezentirati one gazele koje č š ć nalazimo u medžmuama,
prepisivanim i u našim krajevima, što č da su ih i naši ljudi recitirali, slijedili
ili se njima nadahnjivali, š ć dati neki svoj udio u našoj bogatoj literaturi na
turskom jeziku. Tako su ovi gazeli đ i našu kulturnu baštinu. Mada je njegov
divan izdan 1918. godine, u vrijeme dok još nije bila uvedena turska latinica, i mada su
mnogi njegovi gazeli uvršta vani u razne antologije i izbor gazela smo č
prema njihovoj č u prepisima u medžmuama koje se nalaze u našim
zbirkama. Kao osnovu smo uzeli rukopisni primjerak Divana Šejhulislama Jahja-a
koji se nalazi u našem vlasništvu i koji pored njegovih sadrži još Kafzade Faizijeve,
Ataijeve i Samijeve pjesme, a nastao je, č ć po nekim bilješkama, u prvoj
polovini XVIII ć
13
) Kit'a (epigram) je pjesma od č š ć č misra-a (polustiha), mada katkad može imati i više.
Epigramom se na osoben č č ć jedna misao, opisuje se č osobina, đ ili je
naprosto odraz lirskih meditiranja autora.
14
) Rubaija (ka tren) pjesma od misra-a, dva bejta, pa se katkad turski naziva i dt1-beyit. Rima joj
je č š ć AA, BA, mada se ponekad rimuje i ć misra. č su sadržaja, ali ipak š ć su one sa
lirskim porukama autorovim.
") Be j t (beyit). Temelj divanske književnosti je beyit, on je cjelina koja ima vlastitu estetiku. Pjesnikov
svijet saznanja č i završava se bejitom. Bejit je poetska vrsta od dva dijela (misra-polustih) koji imaju
isti metar. U nekoj pjesmi' bejit je distih č dvije polovice slijede jedna iza druge neposredno. Kako je u
divanskoj poeziji svaki spjev niz be j tova koji imaju isti metar, be j it je definiran kao .poetska vrsta
sastavljena od dva polustiha sa istim metrom". Be j it se č š ć ć u divanskoj poeziji i on je tu kao
cjelina, on objašnjava novu misao; č je potpuna u jednom bejitu, ne prelazi u ć bejit. U
divanskoj poeziji bejit je priznat kao poetska jedinka isto kao i kit' a, gaze!, terki b-i bend ili terdži-i bend.
Bejitu u kasidi u kome se navodi pjesnikovo ime (m'!_hlas-pseudonim) daje se ime tacbeyit. Tako isto i u
gazelu, završeni bejit, koji se Č naziva mekta', ako sadrži pjesnikov mahlas naziva se tabeyit. U
kasidama se, ć od tabeyita ka molitvi (du'a) izgovori još nekoliko prelaznih stihova. Najljepši stih
jedne pjesme je sahbeyit (carski stih). U divanskoj književnosti on ima još i naziv bejtul-kasid, ako je u
sklopu kaside, a ako se radi .o gazelu, onda je bejit-gazel.
138
16
) A. S. Levent, Divan Edebiyati. 3 Basim. Istanbul, 1980., str. 638-639.
17
) Isto, str. 6II-613.
18
) V. M. Kocatiirk, Turk Edebiyati Tarihi. Ankara, 1964. str. 435.
139
140
GAZEL I
Ostavila si me ć da se ni taliti ne mogu, a kateš:
nemoj tugovati!
Uzela mi suze iz č a kateš: nemoj plakati!
S kamenom č u sto komada ogledalo mog srca si razbila
i ko da to mote "ne budi izgubljen, ne budi tutan", ti si kazala.
č koketiranja svijet ljupkosti si osvojila
"Samo ć ja vladati zemljom ljepote" ti si kazala.
Jednog dana ć š tako, ohola zbog svoje ljepote, kazati:
"Sjajno sunce na nebu svijetao mjesec ć postati".
Kako ti Jahja, vladarice ljepote, ć slutiti
Kad kateš: "Na mom putu samo ti ć š se trtvovati".
'
l
l
l
141
142
GAZEL II
Nema li to srca otvorenog ljubavi il' nema ljubavnika na ovom skupu
Pijanice nema, ne znam: nema li to vina*) il' nema č š na ovom skupu?
Zašto se pupoljak ne otvara, zašto se uspomena ne razbukta
ili u vrtu nema ruža, ili u ž č nema slavuja?
Nema srca što ko papiga može govoriti
Ne znam ili na svijetu nema onoga ko č na razgovor
il' nema onoga ko ć govoriti?
Zašto pjesnici ne iskažu svoje skrovite misli
Poput Jahje ima li zaljubljenika lijepe č
• Božanska ljubav.
u Srce a!ika, zaljubljenog u Božju ljepotu i sjaj.
•u Simbol raspoloženje, otvorenost srca.
143
• Muršid, đ
GAZEL Ill
Pomoli mi č š vina. saki,*) nek' kažu: on je pijan
.. otišao je", neka kažu, nek' kažu: .. On je lud".
Na ovom mjestu svi pune svoje č š
l zato neka se č ono sada zove.
Sruši ć srca da kamen na kamenu ostane
č to neka joj govore .. ruševina".
Šta može biti u tvom srcu osim njegove slike'
Zar je pravo da se za Ć kaže da je ć idola.
Neka Jahjaove č budu tajna ljubavi
Prijatelji kad ih č neka kažu .. Ne govori zalud!"
•• Ruševina, č derviš ko stanje; svijet ljudi (iilem-i nasut) za razliku od božanskog svijeta (alem-i
lakut).
144
10 -Anali
r
-
:-:l

J. ; _;
.
:-..-:.;,

L -J

r.:r:J:. 1.-/ ... r.;,'ft '(VJ'.?'
ll' 7i! J...t/o{.f.;, l . 1(:Cf:; ..;,;:
;':)-;.ji.J
"
.
ć



,, ., .. (jL..r,(."" ·l'fJ ,t!J. :,_,.,
u,_ .. v ./.I'(J " , .., r.r. ·t..., ,.- ·

u .J
. . .

l , '4.1 ,
11;,.,


o
145
GAZEL IV
Neka č u bogomo/ji, ostavi licemjerje
đ u č tu nema ni licemjerja ni č
Ti koji želiš č š č ne žudi zalud
S Džemom*) su zajedno sahranili č š č
Dok draga ć suparnika od svoga dragoga
Taj bestidnik, crna obraza, došao je, kakva ć
Ma koliko se trudili vojsku brige nismo savladali
Zar je ć da snovanje kvari ono što je đ
Jahja, kako da ne budem stradalnik ljubavi
Kad je ljubavnica - ljepotica, a srce joj do kraja nepouzdano.
Džemšid ili Džem, legendarni perzijski car iz dinastije Pišdadijana. Kao naknadu za č
č jednoj ptici dobio je sjeme vinske loze od koje je napravljeno prvo vino.
146
10'

_r,'
ft
1
J
!"/'
· · '.,tJo-..
1
J);!:r('-r;JP,u[.vrJ_;..J \


!".,.:/J-f.11 'Jj.y;,#;li l
;
,
L . .. __.!


./e,




•/ • • : ill • ,.,.."._ • l ' ,, L. " ( . ,-: •


, .
,$. •. ,
Y. (/ • -'-:;--.ri.IY ,",.,
.
.
147
148
GAZEL V
Slavujeva tužaljka te č nisi se otvorila
Mladi č nisi li ti srce ć slavuja?
Slavuji pjevaju, ruže se otvaraju, veselog srca nema
Ovako nešto nikad u ć vidjeli nismo.
Po/udjeli slavuju, prekasno si pjevao
Ali tvoja upornost ć se nije svidjela srcu punom strasti.
Nek se približi tvoje stanje krvožednom pogledu
Da srce prokrvari tatarskim mošusom.
Jahja, pusti neka ti draga cijepa srce poput lale
Jer tvoje ranjeno srce ukras je brižnog ruž č
l
l.
r
i
l
149

150
GAZEL VI
ć đ a ti se ne razveseli, srce
Nisi se otvorilo, sa ružama i pupoljcima, srce.
Kako ć vladar ljepote znati tvoju vrijednost
Kad na trgu ljubavi nisi licitirano, srce.
Kad ć na željenom skupu nisi pilo vino
Ne ispušta} priliku da se razveseliš onim do fega
ne dospijevaju želje.
Draga, suparnik je ostao potpuno po strani
Zahvali Gospodu, tome se nisi dosjetilo, srce
Nisi poljubi/o nogu vladara ljepote
Jer, kao Jahja, nisi od zemlje stvoreno, srce .
151
GAZEL VII
Ili je ć sa tvojih usana*) ili je vino ovom košmaru povod
Ili je kraj svijeta ili je njen visoki stas povod.
Draga me ne gleda, na moje č ne odgovara
Jesam li grešan, ili je prkosi oholost povod.
ć koliko je nepostojan crtet na vodi
Da li je ovoj č ukras svijeta povod.
Nije se spasila moja slaba duša od nereda i đ
Da mi je znati je li tome oko, ili srce po/udjelo povod.
Na skupu č opio si se, Jahja,
Je li nesretnom Kajsu, koji Medtnun postade, Lejla povod?
U originalu . la'l-i leb" što doslovno č .crvenilo sa usana", a to je simbol za unutrašnje ć i
duhovne slasti.
152

'- ::.' ·", ·,.:.··· -......._ .... -{ __ :·...- ·· =-:.·; :_,
,_. . .. . - -"-"'":.... : •·::-. . •,G" ..... ' .. \. .......
A e &..,- .. Nl"':-·
. -.., .... . ......... - ........ . """'- . 6-- ,"., _ _
../ .. [.; ::; . ... -!•r .. .... L;.-•
. ....... " -... . [ · f .. ..... ..... _ . .
· •
-/ . • l·' <...., -
. . -(.-
,Jo . ·'f·' ... / - .
. • . '.A. • l · r
• :.--"": .J"-.'/ 1'1 .".".. / • ' ('/ ;-
1 •• . • l •. l, ...
.-t'"'f} -j Jp":(' -;-, .t.y <f -(
1
?2;1 r'

.. :
,r. - -f'.,.,. "",,. '
1 l. ,. : •
__. i4",. "{,...i' / :1' E:.; r . ..'!:
"f' f, . / 1 ,.J 17 l '/
:.:, ;jrfi1(::r;t_;, r' '; ;r, ;?f (; o(i
1
::,..,.
" , •' ... ' j tl •
• ..... 'f'1 .. . fl•"' t;'
.,.;,...,.t;)'.-,-4"0"7.''!(-;.
"/!. ..

;.;l'l'r:!i r'4
• ,:;;,t :tJ/ • • , r . ',l ,. r'
r . ... ;-;fJ., rr --:7
. fr!'f'P,;f/1)
. ' •M r.t'tf'if ;:..·fP,;. .: .... !): JI';-:;:?::;,/
:.:/"-j!.:.,,·, ft- it ,r-;:..; /,if " .... y-;:;/
r . . "' -:J • "-;..,--
:f'JI""r
1
/. 11 f.' t /:Y.f

L_ . l "J; _ ;

<"" ( f/f l (/tl'
, / . .. ,.:y l"'} 7 !. • ""'l" ,.
. 7':'/tXtl}lr".. r0•f':r-f}'t fJ"

.:.,:....
,-/· .. . · . / .' / 4/J
. • l ; ll
GAZEL VIII
Pletenice*) su riješile da zarobe svijet
U dvoje spletene riješile su da č svijet.
Uzele su najzad č š sakijevu na skupu
I sjedinile sufiju**) i šejha u tome hramu.
Jedan je u ruku tespih uzeo, a drugi vinsku č š
A motda su boem i pobotnjak to i odabrali.
Ta dva solufa***) bez razloga su na zemlju srce oborili
I jednog bezgrešn!ka lancem vezali.
č su mu plakale i stas mu je postao kao "lam"
Mladi su Jahja-a č starcem.
*Simbol Božjeg jedinstva.
* * Pripadnik tesavufa, derviš-mistik.
***Jedan od si mbola Božjeg jedinstva; ć svi pojmovi za lj udsku kosu il i dlaku simbolizi raj u Božje
jedinstvo: Zulf (solu!), gisu (pletenica), muy (dlaka), ebru (obrva), turre (pramen, č itd.
SUMMARY
This paper represents eight gazelas written by Shejhulislam Jahja' s(l552-1644),
one of the most famous Turkish divan poets, master of gazelas. His poems were
transcribed, many poets imita ted his poems so that his poems can be found in a great
number of manuscripts in libraries in Bosnias and Herzegovina.
Facsimile for this paper are based on Shejhulislam Jahja' s Divan manuscript
now in the possession of the asuthor of this article.
154
Salih Trako
NATPISI NA ŠAMADANIMA KIZLARAGINE DŽAMIJE
U Ć GRADU
Poznato je da poslije definitivnog pada bosanske srednjevjekovne države pod
vlast osmanskih Turaka 1463. g. nastaju promjene u životu naroda ovih krajeva i to na
svim poljima: č ekonomskom, vjerskom, kulturnom i drugim. đ se
zna da su tada nastajala i naglo se razvijala mnoga naselja, kasabe i gradovi, kojih do
tada na ovim prostorima nije bilo. Mnoge č rodom iz ovih krajeva, koje su se
domogle bogatstva i visokih položaja u osmanskoj carevini, osnivanjem bogatih
vakufa (zadužbina), č š ć u svojim rodnim mjestima, udarali su temelje snažnijem
ekonomskom razvoju i prerastanju sela u kasabe. O procesu osnivanja i nastajanja
novih gradskih naselja na našem prostoru (što je potrajalo oko dva ć pisano je
kod nas u više đ O tom problemu napisao je nedavno vrijednu i
dokumentovanu studiju dr Adem ž ć pa se na to pitanje ovdje ć osvrtati.•)
Smatramo ipak da je potrebno makar sažeto iznijeti nekoliko osnovnih fakata koji se
odnose na Kizlaragin vakuf i jedini do danas č objekat toga vakufa,
Kizlaraginu džamiju u ć Gradu. Ovu džamiju dao je sagraditi Mustafa aga
(sin Mehmedbega sina Abdulvedudova), dvorski kizlaraga ili "darusseade aga" tj .
. ·osoba kojoj je bila povjerena organizacija carskog dvora, ć č na, dvoru u
Istanbulu, po rangu odmah iza "sadria'zama" (ministra predsjednika) i "šejhulislama"
(vrhovnog vjerskog dostojanstvenika), a ispred "kapu age" (zapovjednika dvorskih
službenika) i "silahdar age" (dvorskog age zaduženog za oružje dvorskih
dostojanstvenika).
2
) On je u svom rodnom selu Gornja Kloka podigao i uvakufio:
džamiju, mekteb, karavansaraj (20 odaja za š ć i č putnika
namjernika), 24 ć i jedan broj knjiga (rukopisa), što je taksativno nabrojano u
njegovoj vakufnami.
3
) Za održavanje objekata i ć službenika vakufa uvakufio
1
) Vid.: Adem ž ć O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI ć (podnaslov: Uloga
države i vakufa), Prilozi za orijentalnu filologiju XXV, Sarajevo, 1976., str. 133-169.
2
) Vid.: Islam Ansiklopedisi, Cilt VI , Istanbul 1955., str. 786.
1
) Vakufnama Kizlarage Mustafe č se, koliko nam je poznato, samo u prepisu u Knjizi prepisa
vakuf nama u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Prema tom prepisu vakuf nama je pripremljena j,
uskoro biti publikovana u posebnoj knjizi Vakuf nama iz XVI ć u izdanju Orijentalnog instituta u
Sarajevu.
155
je 674.100 č gotovog novca; od toga 59.040 č da se troši za plate službenika, a
615.060 č da se dadu u promet (istirbah) uz 10% dobiti, od č ć se podmirivati
ć troškovi. Ovim svojim vakufom Kizlaragaje utemeljio novo gradsko naselje u
rodnom mjestu Gornjoj Kloki koje tada postaje kasaba (sa poreskim olakšicama
stanovništva koje se tu naseljava), i u kojoj se uspostavlja pazarni dan petkom. Dobiva
naziv Novo Jajce (Yaytse Yenice), a kasnije biti nazvana Varcar Vakuf, a još kasnije
(1925.) i do danas ć Grad.
Sigurno je da su ranije vršene pripreme da selo Gornja Kloka postane kasaba, ali
je to postala č carskim fermanom izdatim posljednje dekade mjeseca safera
998. đ 30.XII 1589. i 8.1 1590.)_4) Od tog datuma vršena je izgradnja gore
navedenih vakufskih objekata, što je potrajalo pet-šest godina, č do pisanja
vakufname i registrovanja ovog uvakufljenja koje je izvršeno u Istanbulu u prvoj
dekadi mjeseca džumadel ahira 1003. (11-20.II 1595.g.) što je u vakufnami decidno
izneseno.
Od ovog č bogatog vakuf a do danas, kako je ć č č se samo
džamija koja je vremenom stradavala i popravljana, alije, se, osnovna arhitektura
ostala neizmijenjena. Posljednju obnovu ova džamija je doživjela 1290. (tj. 1873.) god·.
pod nadzorom Mehmed ef. ž ć mutevelije (upravitelja) tog vakufa,
što se doznaje iz natpisa uklesanog iznad ulaznih vrata džamije.
Vakufnama Kizlaragina vakufa govori o vakufljenju koristonosnih objekata i
objekata ć namjene (tj. onih koji donose dobit i onih na koje se ta dobit
troši) , ali o predmetima inventara kojim su ovi objekti bili opremljeni nema spomena.
Nije dakle poznato kakav inventar je imala ova džamija. Može se sa dosta sigurnosti
pretpostaviti da je, osim šamadana ć koji su se do danas č i o
kojima ć niže iznijeti neka obavještenja, postojao bar jedan originalni, to jest za
džamiju po narudžbi tkani, ć a vjerovatno i drugi predmeti . Na ovaj č
navodi poznata da su vakufski objekti opremani namještajem (koji se č
nije navodio u vakufnami); uz to ovdje je č o bogatom vakufu visokog
dostojanstvenika koji je sigurno uvakufljene objekte opremio potrebnim
namještajem. č šamadani sa natpisom i tarihom, o kojima takoder u
vakufnami nema spomena Uer se radi o predmetima koji se u vakufnamu ne unose),
najjasniji su dokaz za gornju pretpostavku.
Ono o č dakle, možemo pouzdano govoriti, jest da su se do danas
č šamadani Kizlaragine džamije u ć Gradu
5
). To nam č natpisi .
4
) Vid. : A. ž ć O .formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI ć POF XXV, str. 161.
') Šama'dan (od arapske č "šam'" - vosak i "dan" - perzijskog sufiksa ć koga se grade
imenice koje č predmet ili posudu u kojoj se nešto drži ili niski kandelabar, upravo ć za
osvjetljavanje prostora u ć džamiji i drugim objektima. Uvijek je đ od bakra ili mesinga. Ima i
zemljanih. U stvari, šamadan je metalno postolje u koje se uglavljuje ć u ć i nekim drugim
objektima č a u džamijama je ta ć č č duga i do 150 cm., a debljine u promjeru i do
15 cm. Ta ć je u stvari karton nali ven voskom, sa fitiljom u sredini, pa se po tome kartonu cijela ć
zove arapskim nazivom "mukavva" - karton. Upravo ovisno o ovakvoj č ć odnosno mukavve,
kakva se sreta sa mo po džamijama, džamijski šamadan je posebnog oblika. đ je uvijek od bakra,
kružne je osnove koja nema dna, a tijelo mu se prema gore sužava (i u tom ć na s tim da mu
se linija visine lomi u nekoliko č vodoravnih rebara. Ovakvi šamadani, č po dva, stoje
neposredno uz mi h rab (mjesto namijenjeno i mamu), s desne i lijeve strane, ali nisu jedini izvor svjetla. (Na
sredini džamije postojali su gvozdeni sofraluci, obješeni o debeloj žici ili lancu o strop u vidu Sulejmanova
muh ura- Solomunova slova sa nizom ć kandi! ja). Natpis o kojem je ovdje č u graviranje u donjem
dijelu šamadana. Ovi šamadani (a i sofraluci) imaju istu namjenu, ali umjesto voska svjetlosni izvor je,
naravno, č sijalica.
156
sa tarihom koji sadrže iskaz o vakufljenju ovih predmeta. Ovi natpisi su ugra virani u
bakama tijela ovih šamadana, č je č oko 60 cm u donjem najširem dijelu, a
koji se prema gore sužavaju tako da u vrhu č iznosi oko 30 cm. Tekst natpisa je
č u oba šamadana, ali pismo se razlikuje i ta okolnost navodi na č da
je samo jedan šamadan originalan, i to onaj sa ljepšim pismom, koji je, a to datum
đ đ uporedo sa gradnjom džamije, najvjerovatnije u Sarajevu. Drugi
šamadan je, po našoj ocjeni, č vjerna kasnija kopija. ć je dakle
pretpostavka da je jedan šamadan vremenom stradao ili nestao, paje napravljen drugi
po uzoru na original. Bilo kako bilo, sigurni smo da uz vakufnamu (prepis) i
katastarske deftere, raspolažemo još jednim pisanim izvorom za ovaj vakuf, tekst
treba č identifikovati i objaviti. Ovo treba č i stoga što je to jedan od vrlo
rijetkih originalnih predmeta inventara koji su se do danas č uopšte.
Tekst ugraviran u postolje šamadana glasi :
Prevod:
J .J,, "':-'t..J'
u 'l,, • &4t ..,i'..._.:
J • ...
'.J-- t' '.J,O.• _,,.,;
J...._", sj ;J

.el ..,.l; ...&t' _,.,....a...;,, J,..,..: J
'l,\ J &JUT ,Jl.1.
• i ,, J ...._ ,j
"Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj
šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno, aga dvora ć darusseade agasi)
hadži Mustafa aga, koji je podigao džamiju u Novom Jajcu (Yenice-i Yaytse)- neka
svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove č č - za
ljubav Allahu koji svemu svjetlost daje, ž ć zadovoljstvo Gospoda koji svim
upravlja i sve može, i č ovu odredbu: Onima koji ga đ iz spomenute džamije i
pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) č sve
ć ovoga svijeta."
Godine 1001. (1592-3.).
6
) Ispravno:
7
) Ispravno: (.lj.-1
8
) Ispravno: ).,illi oW,)
157
Ranije smo izrazili pretpostavku da su ovi šamadani đ u Sarajevu. Sada,
kada posmatramo gore navedeni tekst natpisa i u njemu napravljene greške (na koje je
ukazano u fusnotama), ova pretpostavka nam se još vjerovatnijom,jer, ove greške
su takve vrste da je vrlo lako povjerovati da je č teksta neko kome turski ni
arapski nije maternji jezik. Naime, umjesto arapske imenice "džami" koja je u
arapskom muškog roda (i tada č muslimanska bogomolja, džamija), č je
u tekstu upotrijebio tu imenicu u obliku ženskog roda - "džamia", kao što se u
srpskohrvatskom i danas kaže za islamsku bogomolju.
Ta č đ kada je u obliku ženskog roda, u arapskom jeziku ima
č savez, liga, udruženje, zajednica, ć federacija, univerzitet, i druga. U
takvom obliku, to jest u obliku ženskog roda, a u č islamske bogomolje, ta č
je kao arabizam u upotrebi samo u srpskohrvatskom. To nas navodi na č daje
č teksta bio ć č
Druga greška "el-hadži" mjesto "el-hadždž" je isto tako napravljena prema našem
izgovoru (hadži, hadžija). Istina, takvu grešku je mogao da napravi i č tu č
i oni tako izgovaraju u svom jeziku. đ kada je ta č u arapskom kontekstu i
kada ima đ č kao što je č ovdje, teško je povjerovati da bi č č
s kraja 16. vijeka (a ovaj tei(stje sigurno povjeren nekom č da ga sastavi), kada
je i kod Turaka poznavanje arapskog jezika bilo na visini, napravio grešku takve vrste.
ć greška, gdje je u č "merdat" upotrijebljeno tzv. dugo "t" mjesto
kratkog, okruglog đ u arapskom kontekstu), govori na č č o
č teksta kao i prethodna greška. Sve nas to navodi na uvjerljivu
pretpostavku da je č bio ć č da su šamadani đ na ć
tlu, najvjerovatnije u Sarajevu, koje je tada, koncem 16. v., bilo jako razvijen kulturni i
esnafski centar.
Tekst tarih (datum) jasno govore da su ovi šamadani namijenjeni za Kizlaraginu
džamiju, da su đ u toku gradnje džamije i dogotovljeni 1001. hidžretske (od 8.X
1592.-26.1X 1593.) godine, to jest oko dvije godine prije dovršenja gradnje džamije i
legalizovanja vakufname, što je izvršeno u Istanbulu u prvoj dekadi mjeseca džumadel
ubra 1003. (11-20.11 1595.) godine, kako je to naprijed đ izneseno.
Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji
158
Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji
Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji
159
SUMMARY
In this article a title engraved at the candlesticks of Kizlar-aga mosque at
M r k o n j i ć Grad is presented in original and in original and in translation. This mosque
is the only, tili nowadays, preserved building of the rich waqf ofKizlar-aga Mustafa by
the end of the XVIth century, who was the third figure, by rank, in the Imperial court
at Istanbul. Being the imperial kizlar-aga (person entrusted with the organization of
Sultan's court) Mustafa-aga founded a rich waqf institution in his native village
Gornja K l oka (now r k o n j i ć Grad) in Bosnia, aiming at faster economic and cultural
growth of that place. He bequeathed there the following institutions: mosque, mekteb
(Muslim elementary school), Karavansaraj (with 20 rooms for overnight stay of
travelers and traders), 24 shops, bakery, a certain number of books and 59.040 akches
for"the salaries of waqf employees and 615.060 for the circulation with 10% profit a
year to be used for the meintenance of the buildings.
By imperial edict from the last decade of the month Safer 998 (30.XII 1589- 5.I
1590) the village Gornja Kloka was declared as Kasaba- small town, with the title
Novo Jajce (Yaytse Yenicesi, Yenice-i Yaytse or Yaytse-i cedid). A week market day
was on Friday and for the settlers there tax benefits were provided. With waqfnama
(whose transcription is kept in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo) and cadastral
notebooks (photocopies of cadastral notebooks from Bašbakanlik Aršivi at Istanbul
which are kept in Oriental Institute at Sarajevo), this title represents also a written
source not only for this waqf but also for the candlesticks as the. original and rare
structures of the inventory of the one of the oldest and famous mosques.
160
Hivzija ć
NEKOLIKO RUKOPISA IZ ORIJENTALNE ZBIRKE
PROVINCIJALATA Č FRANJEVACA
U MOSTARU
Pored Arhiva Hercegovine i č muzeja Hercegovine u Mqstaru, od
polovine prošlog ć postoji i djeluje još jedna ustanova koja posjeduje rukopise i
dokumente na orijentalnim jezicima. To je Provincijalat č franjevaca,
prva i najstarija ustanova u Hercegovini koja je č sistematski prikupljati i
š ć đ na orijentalnim jezicima.')
Provincijalat posjeduje 338 rukopisa koje je od muslimanskih porodica u
Hercegovini otkupio dr fra Dominik ć provincijal č franjevaca od
1928. do 1932. godine. Sadržaj njihov je č kako po tematici koju đ tako
isto i po jeziku na kojem su pisani. Od ukupnog broja rukopisa 211 su pisani na
arapskom, 56 na turskom, 13 na perzijskom, 3 na srpskohrvatskom (arapskim
pismom), 51 na dva i 4 na tri orijentalna jezika.
Pisac ovih redaka je u 1961. godini obradio sve rukopise Provincijalata koji su
pisani na orijentalnim jezicima i unio ih u Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa.
2
) Izradom ovog kataloga rukopisi su č č č
radnicima i ž č koji sada mogu lako i brzo ć do svih podataka koji se u
njima nalaze.
Rukopisi su ć dijelom nekompletni, ponekad su to samo fragmenti raznih
djela. Ali i pored svih tih manjkavosti oni, ipak, predstavljaju veliku vrijednost, jer ih
je č broj (54) napisan ili prepisan u Hercegovini i rukama Hercegovaca. Pored
teksta, rukopisi sadrže brojne i veoma vrijedne bibliografske i istorijske bilješke. đ
njima se nalaze i dva autografa ć pisaca.
1
) O nastanku i vrijednosti ove zbirke vidi opširnije: Hivzija ć Orijentalna zbirka
Porvincijalata č franjevaca, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine,
knj. VIII , Sarajevo, 1968/ 69., str. 15-22.
2
) Hivzija ć Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Provi ncijalata č
franjevaca, Mostar, 1961., (u rukopisu).
11 -Anali
. 161
Podatke iz ovih rukopisa koristili su: Omer š ć koji je izvorno i u prevodu
objavio jednu pjesmu od ll stihova
3
) i č Boškov, koji je izvorno i u prevodu
objavio dvije pjesme od ukupno 37 stihova.
4
) Hivzija ć je obradio jedan
rukopis koji je 1576. godine prepisao Hasan Zijai Č mostarski muftija i
muderis .
5
)
Ovaj put smo detaljno obradili dva autografa i rukopisa koji sadrže vrijedne
bilješke. Donosimo ih onim redom kojim su u Katalogu upisani.
R-1
Komentar jednog djela iz islamskog prava. Nedostaje prvih osam listova pa se ne
zna naslov djela ni njegov autor.
č ovdje: ,, J,..S L.. u LS .,_,_ uLS
Rukopis ima 278 + l listova, č 23 x 17 cm, na svakoj stranici po 19 redaka.
Pismo nashi , nevokaliziran. Osnovni tekst i poglavlja pisani su crvenim mastilom. Na
marginama listova i đ redaka ima mnogo bilježaka koje č tekst. Papir
svijetložut, povez kartonski dotrajao, ukrašen s vanjskih strana ornamentima. Na
arapskom jeziku.
Na listu 274 a: Prepisivanje (kita bet) ovog djela dovršeno je u č đ
dvije molitve (sala t), u prvoj dekadi rebia II 994. (1586.) godine. Prepisao Ibrahim, sin
Ferhatov iz Mostara (al-Mostari).
Na listu 274 b: Djelo je vlasništvo biblioteke (kutub) Huseina, sina Mustafina,
imama Ć č Ahmedovog mesdžida u Mostaru. č Njegov rob Husein, sin
Mustafin.
Na listu 278 b: Imena Ashabi kehfa i jedna bilješka o njima od Nisaburije.
R-45
•\.k;.h • \.....:
.J"' J .
Djelo o šerijatskim pravnim propisima za č č Napisao gaje Zayn
b. Ibrahim Ibn Nugaym al-Misri al-Hanafi, umro 970. (1563.) godine.
6
)
č
Rukopis ima 222 + 3 listova, č 21,5 x 15 cm, na svakoj stranici po 21 redak.
Pismo lijep nash i, nevokaliziran. Na marginama se nalaze brojne decizije (fetve) i citati
iz raznih šeriatsko-pravnih djela. Papir svijetložut, povez kartonski opšiven tankom
kožom. Tekst je na arapskom, a fetve i citati na turskom jeziku.
Na prva č lista nalazi se sadržaj djela koji je sam pisac izradio.
Na listovima: 107, 108, 115, 116, 118, 130, 134, 135, 137, 146, 148,219 i 222 nalaze
se fetve č muftije Šekib Sulejmana ć
3
) Omer š ć ć poslanica Še j ha Muhameda iz Užica, Prilozi POF, VIII-IX, Sarajevo, 1960., str.
201.
4
) č Boškov, Pjesnik Rahmi i njegova kasida o Mostaru, Prilozi POF, XXVI, Sarajevo, 1978., str.
213 ·-232.
5
) Hivzija ć Nekoliko novih podataka o životu i radu pjesnika Hasana Zijai Č
Mostarca, Most, Mostar, 1978., broj 17-18, str. 105-108.
6
) Kasim č Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, sv.
II , Sarajevo, 1979. , str. 511.
162
Na listu 216 b: Pisac Zayn b. Nugaym al-Hanafi pisao je i sastavljao (te'lif) ovo
djelo šest mjeseci i dovršio ga je 27. džumada 11969.(1562. godine. Prepisivanje djela
dovršeno je 10. rebia Il 1105. (1693.) godine.
uL...,l-
R-60
Osnovni tekst Isagugije, rasprave iz logike, napisao je Atiruddin Mufaddal b. ' Umar
al-Abhari, umro 1265. godine.
7
) Komentar na Isagugiju zvani Muhtesar, napisao je
Sulejman b. 'Abdurahman b. Sulejman al-Magribi al-Garbi al-Samuni. On je slušao
predavanja 'Ali b. Ibrahim at-Kitanije i oko 915. (1509) godine napisao Muhtaar.
Imao je č nadimak 'Alumuddin.
8
) Glosu (hašija) na ovo djelo napisao Je
Mustafa ć (Šejh Jujo) iz Mostara. Djelo je š č autograf.
č Jw;J1 ..; v!i*". •" \,;JJwW v-
Rukopis ima 180 listova č 20,5 x 14,5 cm; na svakoj stranici po 25 redaka.
Pismo nashi, nevokaliziran. č "kauluhu" pisana je crvenim mastilom. Na
marginama i đ redaka ima mnogo bilježaka koje č tekst. Papir svijetložut,
povez kartonski, dotrajao. Djelo je kompletno i dobro č Na arapskom jeziku.
Na listu l a: đ od muftije Mustafa ef. ž ć (drugi rukopis slab).
Na listu 2-a: Vlasništvo Mustafe, sina Jusufova (Še j h Juje). Djelo je zatim došlo u
posjed Alije, sina Mustafina, sina Alijina iz Mostara, zatim u posjed Mustafe, sina
Mehmedova iz Mostara i na koncu u posjed mostarskog muftije Mustafe, sina
Huseinova.
Na listu 180-a: Djelo je dovršeno u č 4. rebia I 1099. (1688) godine.
Sastavio (te'lif) ga je Mustafa, sin Jusuf ov, sin Muratov(Mustafa ć Sejh J ujo)
iz Mostara.
Vrijednost rukopisa je posebno u tome što je ovo jedno novo i do sada nepoznato
Šejh Jujino djelo i što je njegov autograf. Djelo ne navodi Šejh J ujo u popisu svojih
djela a ni njegov biograf Ibrahim č

R-62
, __
.•
č o namazu. NapisaoSadiduddinMuhammad b. Muhammad al-Kašgari,
umro 705.(1305.) go_dine. Djelo je mnogo poznato i služilo je kao č đ
pristašama hanefijskog mezheba.
10
)
č \,;"''J ,JJI I,_.J.\ • • ...... . ":".J ..U ....__]1
Rukopis ima 58 listova č 20 x 11,5 cm, na svakoj stranici po 15 redaka.
Pismo lijep nashi, nevokaliziran. Na marginama ima bilježaka koje č tekst .
Papir svijetložut, povez kartonski, š ć i dotrajao. Na arapskom jeziku.
7
) Kasim č sv. I, Sarajevo, 1963., str. 244.
8
) Carl Brockelman, Geschichte der arabischen Littera tur . Le iden 1937.-1949. , G I str. 610 i S I str. 842.
9
) Dr Hazim Š ć Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., st r.
390-410.
10
) Kasim č n.d. sv. II , str. 125.
163
• -- - - · · - ... "1. !C.i" ......
164
·- , · . .. . . · •
. .,; .: . .•
165
166
167

. . · .·i .
168
Na listu 58-b: Dovršio prepisivanje (tasvid) ovog primjerka Muhamed, sm
1
Mustafin, u ponedjeljak u drugoj dekadi ševala 1055. (1645.) godine.
R-97 d,_j.-
Knjiga uzoraka (sakk) kako treba sastavljati pisma rodbini i prijateljima, i razne
predstavke organima vlasti za vrijeme turske vladavine, nepotpuno i š ć ,
Rukopis ima 36 listova č 25 x 19 cm, nejednak broj redaka. Pismo talik
nevokaliziran, ispisan vodoravno i koso preko cijelih stranica. Papir bijel, povez
kartonski dotrajao. Na turskom jeziku. •
Na prvoj korici: Moj stric hadži Salih Temim umro je oko č sata ć 13.
zulhidžeta 1297. (1880.) godine.
Na listu 18-a: Spisak dužnika nekog trgovca.
Na listu 20-a: Spisak njiva Muhameda Ć š ć u selu Humi kod Mostara.
Na listu 21-a: Bilješka da je u Mostaru pao veliki snijeg i bila jaka zima 1300.
(1883.) godine.
Na listu 23-a: Spisak turskih sultana sa naznakom od kada je do kada koji vladao.
Na listu 24-b: č Ahmed, peh! ivan, izvodio je na konopu svoje vještine ll , 12.
i 13. zulhidžeta 1300. (1883.) godine.
Na listu 25-b: Prvi dan ramazana oglašen je pucanjem topova kako je to od
starina č
Na listu 26-a: Priznanica na 20 forinti koji je iznos primio Osman ef. Karabeg,
imam Baba Beširove džamije, od hadži Jusufa bega ć mutevelije ovog
vakuf a.
Na listu 31-a: U bici s Crnogorcima na Vukodolu č Dolu) poginuli su
ć Mostarci: ć Ali-aga, ć ć Ali-aga, Deron ja Husein i Abdulah,
ć Derviš-aga, ć MuJaga, ž ć Mehmed-aga, ć MuJaga,
ć Ahmed, š ć Mula Hamid, ć Mehmed, č Mehmed ef, ć
Osman i č š š ć Derviš-aga, Ševa hadži Ali-aga, Hadžioman Ibrahim,
ć Fazlija,'sin Huseinov, Kovo Omer-aga, i č ć Ali-beg. U boju u
Bišini poginuo je Kanje Muharem-aga.
16. jula 1876. godine vodila se velika bitka na č Dolu nedaleko od ć
đ ·turske i crnogorske vojske. U ovoj bici su Crnogorci strašno porazili tursku
vojsku i zadobili velik plijen. Na bojnom polju je pao Selim-paša, a Osman-paša je
zarobljen.
11
)
· O porazu vojske na č Dolu u Mostaru se kasnije dugo č U
porodici Deron ja č je predanje da se konj Deron j in, nakon što muje gospodar
poginuo, vratio u Mostar i donio na sebi bisage i kafeni mlin u njima.
R-117
Zbirka propovijedi (va'z) podijeljena u 75 poglavlja (bab) i protkana č
(tesavvuf) filozofijom i nazorima. Napisao Ahmed ć sin Mustafin iz
Mostara (al-Mostari), 1097 (1686.) godine. Autor ovog djela bio je sufija, derviš i
pripadao redu halvetija u koji su ga uveli šejh Muslihuddin ž č (umro 1664.) i
sinovi mu Hasan i Isa. Prije 1686. godine ovaj red je prenesen u Mostar.
12
) Djelo je
š č autograf.
11
) Hamdija ž ć Zastava o Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1956. , str. 116.
12
) Dr Hazim Š ć n.d. str. 347-352.
169
č
• • •

Rukopis ima 176 + 5listova č 21 x 14,5 cm, na svakoj stranici po 23 retka.
Listovi: 126, 127, 128 i 129 su prazni i manjkaju poglavlja 51 i 52. Pismo nashi,
nevokaliziran. Poglavlja su pisana crvenim mastilom. Na marginama nekih listova
ima glosa koje č tekst. Papir svijetložut, povez kartonski, dotrajao. Na
arapskom jeziku.
Na prvoj korici: Vlasnik djela je Hasan ef. Ć š ć (drugi rukopis i slab).
Na listu 1-b: Sadržaj (fihris) djela.
Na listu 176-a: Napisao (namakahu) Ahmed, sin Mustafin iz Mostara (al-
Mostari) u kasabi Užice, u tekiji Šejh Isa efendije, 1097. (1686.) godine.U)
13
) Rahmetli hadži Mehmed ž ć je prvi vidio ovo djelo i na nj upozorio u svome radu: Nekoliko
dragocjenih rukopisa u đ biblioteci u Mostaru, Glasnik, IVZ, II, Beograd, 1934. , str. 639.
170
171
172
173
174
175
:-,-: ;,;r _; .. >, ,.: ... :·, .· · .. : ... ·) .. r
•·· ' ' "· ." . ., .. ,. -, • . .
, ( :.:. __ -.· : • ...,:·. •111 "'
.

·'
. r,
Č •
·-... . "'
'.· · r.. 'd
t.

--- -.
· ;
.•


w-·


' ·

·1'-: •
.: :A' .
' ' '
., :-·l

'•, .
• . r .


SUMMARY
SEVERAL MANUSCRIPTS FROM THE ORIENT AL COLLECTION
IN THE FRANCISCAN PROVINCIALATE IN MOSTAR
The Library of the Francisca n Provincialate contains a collection of338 O rien tal
manuscripts collected during the period of 1928-1932 by the provincial, dr Dominik
ć All the manuscripts originate from Muslim families in Mostar. They are
written in Arabic, Turkish and Persian. 211 works are written in Arabic, 56 in Turkish,
13 in Persian, 3 in Serbo-Croatian (Aihamiado) while 51 of them are written in two and
four in all of the three Oriental languages.
Hivzija ć made a Catalogue of these manuscripts in 1961. This
Catalogue has not been published yet. Materials of this collection were used by some
of our orientalists while the author of this essay prepared two autographs and four
manuscripts consisting interesting and valuable notes.
176
,.· .
Alija N a metak
JEDAN BOSANSKO-TURSKI ALJAMIADO RUKOPIS
U austrijskoj narodnoj biblioteci u č (Osterreichische Nationalbibliothek,
Wien) nalazi se jedan rukopis prvenstveno pravopisnog djela o arapskom pismu za
turski i bosanski jezik. N aslov djela je Bosnyakca v e daha s air lisanlere yazabilir elitbai
bosnevi.
Dalji tekst na naslovnoj strani glasi:
Muhteviyati
Hifzus-sihhati
A kai d
Teklifi hamsa Šuruti salat
Ahlaki hamide ve ahlaki zemime ile ifati udv (?)
Za bosanskog jezika elif nica, što sledi:
Č zdravlja
Vjerozakon
Petero dužnosti Šartovi namazki
Pofaljene ć i đ ć i uzuvski afati.
Na naslovnoj strani je još zabilježeno: Mixt 1676.
ime autora ovog rukopisa nalazimo tek na 57 strani. Tu on, na turskom jeziku,
iznosi svoj program i cilj. Govori što gaje navelo da pokuša reformirati arapsko pismo
za potrebe našeg jezika i kakve rezultate od toga svog posla č Tako on piše
kako je poznato da su č raznih naroda i č vjera, da bi č vlastitu
nacionalnost i zadržali svoju vjeru, reformirali bilo č (vjere) pismo i udesili ga za
vlastiti jezik. Tako su nauke koje su na stranim jezicima, bilo vjerske bilo svjetovne,
prevodili na materinski jezik s najpoznatijih jezika č su č pravila
komplicirana. U kratkom vremenu, prenosivši znanja i vještine s đ jezika,
ć su vlastitom narodu da đ iz mraka neznanja ka svjetlu saznanja i
postizanju ć na oba svijeta.
Dalje pisac nastavlja kako je "ovom siromahu, č su ć skromne,
zapalo da u posljednje vrijeme svoga života, u danima bolesti, sastavi svojim
sunarodnjacima ovo skromno djelo da bi im tako poslužio ot č š kqristan posao".
12 - Anell
Zatim kaže da je ć za kratko vrijeme štampati mnoga djela uz ć ljudi
koji znaju arapski jezik i druge vjerske i svjetovne nauke, jer su oni sticali znanja
ć se na arapskom jeziku. To je posebno važno stoga što je nakon promjene
vlasti svakim danom manje onih ljudi koji znaju arapski i turski jezik.
U daljem tekstu pisac apelira da onaj koji ć na dobro neka se č ovoj
grupi, pa da Bošnjaci kao i Dagistanci, Kozaci i Tatari, š ć arapskim
jezikom svoj jezik i izražaj, kao i ostali istovjerni muslimanski narodi, obnavljaju veze
i č vaju ljubav ć misli, a novinama da se obavještavaju uz ć
uzvišenog Boga, da ih u tome pomogne! - da štampaju ova vjerska pravila, ne
ć da ć ć pažnju.
Ibrahim ž č
Bez sumnje ovaj Ibrahim ž č ne može biti istovetan s onim turskim
književnikom Ibrahimom ž č koji je umro godine 1866. u Beogradu. Ovaj
ž č je možda samo etnik, dok je u Užicu imao drugo prezime, kao što ih i sada
ima u Sarajevu i drugim mjestima. (Jedna porodica U č koji su se zvali č ć
u Užicu, došla je 1862. u Sarajevo, gdje su staro prezime promijenili u ž č
Na ovom rukopisu, o kojemu ć se malo više pozabaviti, nema nigdje datuma
pa ni same zabilježene godine. Po č "vjerozakon" može se tvrditi da je rukopis
nastao iza austrijske okupacije Bosne, a i jedna č pri dnu 24. strane rukopisa
glasi: "Svaki muhamedanac u Bosni nuždan je svoj vjerozakon (Ilmihal) da ovom
j azijom na bosanski jezik zaimadne" . (Ni č "muhamedanac" nisu se za turske
vlasti sluŽili č muslimani, a drugi su ih tim imenom iza austro-
ugarske okupacije nazivali, pa je godine 1900. Osman Nuri ž ć napisao č
"Muslimani a ne muhamedanci i poslanik a ne prorok i 'profeta"
1
}. Pored toga u
rukopisu ima i germanizama, npr. beštelovati (bestellen) = č liker, kolodvor,
štala i druge, a pisac spominje i pojmove: etimologija sintaksa, dvojina (dual},
zvjezdoznanstvo i druge, što navodi na misao da je djelo pisano nakon okupacije
Bosne i Hercegovine, a vjerojatno pisac je imao i nešto evropskog školskog ili
privatnog obrazovanja.
Ovaj rukopis je pokušaj đ arapskog pisma za naš jezik, koji autor
naziva bosanskim. Velikih slova nema kao ni interpunkcije. Uglate zagrade []su od
mene a ( ) su od autora.
Kako je ć poznato, č aljamiado (alhamijado)
tekstovi nisu pisani jednim, č pismom. Č bi se moglo ć da, koliko god
je bilo aljamiado pisaca u Bosni i Hercegovini, ni dva pisca nisu imala jednu grafiju,
odnosno, koliko pisaca toliko i grafija.
Krajem XIX i č XX ć č su neki naši pisci modificirati arapsko
pismo za naš jezik, jer je pismo u aljamiado tekstovima č od autora do autora.
Pisalo se i kur'anskim pismom s hareketima, a ovaj ž č pokušaj nije jedini,
nego možda prvi, jer do Č š ć reforme arapskog pisma za bosanski (hrvatsko-
srpski) jezik objavljeno je nekoliko štampanih knjiga vjerskog sadržaja.
2
}
Pisac ovog rukopisnog djela nije nam još poznat, a cilj mu je bio da se napravi
arapsko pismo za bosanski jezik na principu: jedan glas - jedno slovo. Dakako, u
konzonante su uvrštena i arapska slova kojih nema u našem jeziku - zadržata su u
1
) "Behar", God. I, br. ll (1900/01), str. 168-171.
' ) Hadži Ali Ri za mahdumi , Mehmed Zaim, Bosna Brodli: Ovo je od virovanja kitab na
bosanski jezik. Carigrad, litografirano, bez oznake godine.
178
arapskim i turskim č dok su originalni U č znakovi za konzonante: lj, nj,
e i đ i vokale o i u.
Interesantni su naslovi pojedinih poglavlja:
Dersi ula (sva slova],
Dersi sani (svi vokali i č znaci]
Dersi salis:
Bir noktali hurufat (s jednom noktom harfovi)
Iki noktali hurufat (s dvjema noktama harfovi)
Oc noktali hurufat (s trima noktama)
Remzli hurufat (s remzom harfovi)
Noktas1z hurufat (bez nokti harfovi).
Vokali su vezani s konzonantima, ali najviše puta ispod konzonanata:
e je iza i iznad konzonanta malo ukošena crtica [kao ustun ili fetha], vezana za
konzonant;
o i u su ispod konzonanta "vav", vezani za nj , tj. pod "vav" je vezan mali okomit
zarez, što predstavlja o, dok je u takoder "va v", ispod kojega je prilijepljen zarez
[virgula] okrenut u desno.
Vokalno r je kao sitan broj l Uedan) iznad slova r.
ć tekstove sa kliširanih stranica č ć dobiti, s malo vježbe,
vještinu č ovog rukopisnog djela.
Od svakog od č poglavlja uvrštavamo po nekoliko primjera:
Na 23. strani rukopisa je poglavlje: Elfazi bosneviye (bosanske č bar, ben,
bor, bus, panj, pir, pet, pod, puh, tal, č ... džak, č č car. .. dan, dom, raž, rog ...
laž, lov ... luk, ljut, malj, med, han, jag.
Iki heceli (s dva sloga), najprije rastavljeno na slogove, npr. vu-na, lo-za, šo-lja,
žu-na, že-na, ri-ba, a onda jedna cijela stranica turskih č a potom
Elfazi bosneviye [Bosanske č baba, beba, boja, biba, para, pipa, pola, peta,
tama ... tica ... dikla, rozga, zemlja, žrtva, sedlo, šapka, grablje, fistan, fildžan, kundak,
letva, liska, ljuska, metla, puška, veslo, vidra, jasle, č
Najprije desetak turskih č !Stlkbal, pestemal, pazarhk, bagcoban, a zatim:
bižati, tražiti, džamovi, carovi, darovi, rahtovi, žabari .. . šalovi, godina, filovi,
kolodvor, đ ljubava (!) narava (!) vatralji, Hrvati, jazavci.
H uru fi rem la:
Najprije turski, a onda:
Elfazi bosneviye (Bosanske č baga, brdo, bor, pala, tava, džaba, š car,
davorija, riba, zima, sir, šilo, gavez, furuna, kuna, žunja, lula, loga, ljuba, nena, njiva,
munja, vuna, hinja, jela, udovica, olovo, Emina, Imšir, A laga, Afrika, Evropa, Indija,
Undžurovina, Basarabija, beštelovati, boraviti, buniti, brzati, pazarivati, č
položiti, puhnuti, prhnuti, tavnovati, timariti, tumarati, č trgovati, džamoriti,
devovati, džilitati, č č č č carovati, curovati,
ć Ibrahim (Ibrahim Edhem): Tiirkce bosnyakce mu allimi (Bosansko-turski č Carigrad,
l311.(1893.).
Ibrahim Edhem ć Elif-bai bosnevi . Sa starom i novom jazijom bosanska elefnica. Carigrad
1304.(1886.).
ć hadži Ibrahim b. Abdullah Seljubac iz Donje Tuzle, Carigrad 1318 (1900). Ilaveli sa viškom
turskom jazi jom nova bosanska elif nica, ovo je. Prva je bas ma izišla. U muh uru na prvoj strani: Rab b vefk
umur, el-hadž Ibrahim, 1302.(1884.).
12" 179
cerovina, cipele, cokule, crtati, darovati, debljati, dignuti, dozvoliti, dugovati,
rastovati, regulati ... robovati, rukovati, žuberkati, žrtvovati, žigati, ž ć žrvnjati ...
zubiti, zoriti, samari ti, seliti, sikirati, sortirati, sumnjati, š ć ti, šikljati, šutiti,
šobonjati, faliti, fiksati ... krpiti ... gicati, geljati, gospodariti, ljetovati, ljubiti, mahati,
meknuti, misliti, mutiti .. . mrša ti ... voljeti, vukariti ... đ ti, đ j aditi, jeknuti,
juriti.
Svaki muhamedanac u Bosni nuždan je da ovom jazijom svoj vjerozakon (limi
hai) na bosanski jezik zaimadne.
Iza ovoga, u rukopisu na str. 25. do 28, slijedi poglavlje: Malo o zdravlju (Hifzus-
sihhati).
Iz ovog poglavlja, kao ilustraciju jezika Ibrahima ž č uzimamo nekoliko
zdravstvenih uputa:
"Umoran jali znojan jali razparen, zagrijan vode ne pit. Na zimu iz sobe i na vjetar
ne izlazi i zimi od znojenja kloni se! đ znojan na kišu, u vodu ne ulazi. Ljeti, zimi
bez mušeme od doma ne č Noge dobro toplit. Mlogojelica ne bit. Mlogo
kiselo č ne jest. Mlogo blud [spolno ć (džima') ne bit. Vino i ostale likere i
znoj što ć ne pit. Vrelo i hladno jelo ne jest niti đ studene zahlade i šerbeta
i sladoled i đ vode ne pit. Kahve i č ne pit. Gladan vode ne pit i u vodi ne
kupat se. Sit ć ne bludovat(džima). Teška jela kao suha mesa i varena luka i tako ·
dalje ne jest. Jabuka i ostalo ć mlogo i neoguljeno i č ć ne jest. K vama jela i
truhlež i đ meso i gadnu đ vodu bunarsku ko jaje mulježli i blizu štale,
i ć ako oko njega(?) pogani, spiralište daleko jarkom ako ne č i blizu
njega sudopera, bunjište, ako ima- takvu vodu ne pit. č vodu zajelo, za
ć upotrebit.
U nemli novoj zgradi ne stanovat dok jedna godina ne zamine te se dobro izsuši.
Na tlu ne ležat, ne spavat. Uz furunu lonca ne držat. U sobi jela ne varit niti u
zatvorenoj kuhinji kad dumani i bugija odlazit ne mogne. Mokre stvari u sobama ne
sušit. Turšije, bundave i ostalu ljetinu koja se struhnjava i mokrinu daje u ć ne
držat. Iz bakrena i ostalog kovna đ i drvenim kašikama, kao što je naš č iz
jednog suda jela ne jesti jerbo ovaj adet s jednog na drugog frenjku i ostalim opasnim
bolestima prelazku u(?) i raširenju uzrok je. Stoga ala franga č svako napose iz
tanjira jali č jesti najzqravije je.
Blizu ć marvu, štale otvorene pro koda(??) č od sudopere, š č
ne č da se nalazi u štali. Balega i č na polje da se izbacuje i ć viž [viš!]
marve u štali ne držat. Okolo ć i bunara lešinu ne zakopat. Svako jutro sobne i
ć prozore otvorit. Na krevetu spavat. Sit ć ne ležat, ne sedat van hodat nek se
jelo slegne i skuha. Di je mložtvo svijeta u tijesnu kao u našim kahvama, u malim
džamijama, u vagonima i parobrodima u č i ć placu [razredu], osobito u
zimi ne nalazit se. Pri tome haljinke kao ć i tako što u zimi znoj izmamljuje - ne
nosa t. Soba ne pregrijavat. Pod kojim hanom il ti ć marva se veže tu nijednog
č ne stanovat. S množinom u jednoj sobi ne spavat. Pješke ne putovat oznojen. Na
konja jali na kola ne uzjahat dok se znoj ne izsuši ...
Na 29. strani rukopisa č poglavlje o pobožnosti pod naslovom: "Malo o
itikadu (Bahsui-itikad)".
Bismillahi ... Emma badu. Da insa n pravi mum in bude, šestero vjerovat, farzove
eda č Od širka i nehjova se kloni t treba. Bog kad je sve duše stvorio pitao hi je:
"Nijesam li Ja vaš Rab b {Elestu bi rabbikum)["?] Duše rekoše: "Jesi. (Bela)". Od
šestera prvo: (Amentu billahi). Ja Boga vjerovah daje jedan, da ortaka i prilike nejma,
da ništa na Njega, a On na što nalik nije. Osim Njega za ibadeta drugog boga da nejma,
nego On što je ovaj svijet, zemlje i u njima što ima nebesa i što u njima ima, ahiret i u
180
njemu što ima živo, mrtvo, zvjezde, sunce, mjesec, džennet, džehennem, hurije,
ridvane [?], zebanije, meleke i ostalo malo, veliko, iz nejmanja u imanje č je. I sva
ć stvara. Jer da više bogova ima, u stvaranju stvari ne bi se slagali. Ova priroda i
intikam pobrko bi se. Bog vadžibul-vudžud jesi. Zaisto se ima od Sebe a ne od šta
drugog da je stvori jo jal' se rodio. Bog sa Svojim sifa tima posto nije (K adim je) i nestat
Ga ć Baki je.
(Haj at) Bog živ je, bez postanka [ ezeli] je, bez nestanka [ ebedi]je, vavjeke [baki] je
[gajri fani] bez smrti je, sam edi je. Nit se je rodio nit je koga rodio da je otac, a jest
č Stvorac (svega svijeta otca, hazreti Adem-alejhisselama od kala, aHavvuod
njegova kriva rebra stvori i dušu him dade i od njih insani se rodiše i svi smo njihov
porod, onih dvoga. Ni[t] oca ni[t] majke ima. Hazreti Adem-alejhisselama kao
pejgamberom vjerujemo, a ne kao Bogom i Božijim sinom. đ Bog dželle šanuh u
Isa-pejgambera i Merjemi, bez upliva muška, što ga je stvorio, manje je jer u Isa-
pejgambera majka ima, a č (mudžize) svakom pejgamberu Bog je dopustio, jer
ako je Isa mrtve proživljivao, Musa alejhisselam od to jage aždahu č je, koja nikad
duše imala nije pa ga kao pejgamberom poznajemo, a ne Bogom ili božicom .. .
Iza ovoga opširno su đ Božji sifati: lim, besar, sem, teklim, muhalefetu
lilhavadis, kijam bi nefsihi.
Na 42. strani rukopisa i dalje je poglavlje:
MALO O AMELU (BABUL-AMELI (l)
Imanski farzovi i šartovi:
l. amentu billahi,
2. ve melaiketihi,
3. ve kutubihi,
4. ve rusulihi,
5. vel jevmil ahiri,
6. ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minel-lahi teala, vel basu hadel-mevti.
Islamska bina:
Post, namaz, hadž, zekat, kelimei-šehadet.
Gusulski farzovi:
l. usta vodom do za grlo izaprat,
2. u nos vodu šmrkat,
3. svo tijelo okupat.
Abdeski farzovi:
l. obraz umit,
2. obe ruke do za lakat oprat,
3. na č hise glave mesh potegnut,
4. noge sa č oprat.
Namazki farzovi i šartovi:
l. Od nedžaseta č se (tahret),
2. abdest uzet,
3. avret-mjesto pokrit,
4. kibletu se okrenut,
181
5. nijjet č
6. sprva namaza tekbir uzet.
[Pogrešno ispušten broj 5, pa odmah iza broja 4 slijedi 6 i 7].
Namaski ruknovi:
l. na kijamu stajat,
2. Kur'an č
3. ruku',
4. sudžud,
:i. u pošlje [d]nom k'adetu kolko tešehhud sjesti.
Postski farzovi:
l. Nijjet č i evvel i ahir vakte znati,
2. Od prije zore do zahod-sunca što post kvari č se.
Hadžski farzovi:
l . nijjet-ihram,
2. u Arefatu na vakfu stati ,
3. tavaf-zijaret č
Zekatski farzovi:
Ni.ijet č i č u godini dat.
farzovi:
l. Nijjet č i č u godini dat.
2. obje ruke na č zemlju plehnuvši, po cijelu obrazu potrati,
3. još jedan put po zemlji ošinuvši najpre desnu, poslije lijevu ruku ć ć
potrati .. ..
Namaski vadžibi:
fatihu č
2. iza Fatihe ja sure ja tri ajeta č
3. prva dva rekata za kiraet odredit;
4. oba sedždeta jedan za drugim č
5. s rukua i sedždeta kad ustane koliko subhanallah što se može ć sjesti,
6. u namazu ettehijjat č
7. jedanput selam dat,
8. u podne i ikindije farzove tajno Kur'an č
9. u sabahu, u akšamu, u jatsije imam glasom (džehrile) č
Na 52. strani rukopisa je poglavlje Kesb (tekovina)
Ahlaki hamide, ahlaki zemime
Halala putem kazanisat da sebe i svoju djecu i č zabrani farz je, a više da
siromahu pruži mustehab je, jer ovo od nafile ibadeta hajrlije je. Hajrunnasi men
jenfeun-nase. Jani, od svijeta najhajirlije je ko svijeta faidelisava. Koji rad pira nejma,
njega ne radit. Il mihal č farz je. U njemu Božje naredbe i zabrane iz Kur'ana i iz
hadisa, idžtihadom đ kako treba da se Bogu robuje i od bešike do lopate, jani
182
(minel-mehdi ilel-lahdi) kako se treba ponašat da ovog svij eta zdrav i č a
onog svijeta od azaba i džehenema, amin, i Boži jim razilukom da nail bude .. .
Č zdravlja č prenužno je, jer Muhamed alejhisselam bijuriso je ...
Ilmu-tefsir, Ilmu-hadis, jani Usuli-fikh i Usuli-din ki, Ilmu-kelam i Ilmu-kiraet č
kao što je farzi-kifaje. Ilmi-hesab č i Arebi-sarf(etimologiju) i N ah v (sintaksu). I
arabski jezik" treba č a od Ilmi-nudžuma (Ilmi hejeta - zvjezdoznanstvo) što
namazkim vaktovima i postu treba [o]noliko č a ne porad gatanja, jer haram je.
Tib (lekarstvo) i ostale zanatske nauke č potrebno je, ali najprij e Ilm[-hal...
Da drugom sibir č ilum sihir č haram je, ali šer da skine, č ne fali
il mihal.
č od svakoga nafile ibadeta efzalnnije je, jer il um na drugoga prelazi ...
(Takva). Od svakog nevaljala posla klonit se ... i nezdravlju i svakom zlu zaklon je
(kalkan je).
Prvo: srce od kufra, jani kafirskog i mušrikskog itikada (vjere), od želje
poglavarstva (hubbi rijaet), od plašenja oljenja [?] (havfi-zem), od želje faljen ja (hubbi
medh), od neznanja (džebi), šeriatske hukumove od podništo držanje, od č
(rija), od dugo snovanja (uli-eme!), od lakomosti (tama), od podnostva (kibur), od
difanenja laskanja (tezellul), od sebe be genisa vanja (adžeb ), od pakosluka (based), od
pizme (hikd), od svetenja (šematet), od iznevjeren ja (hijanet), od zlo gatanja (sui zan)
kao zec preko puta kad đ od ć (bah!), od rasipanja i preko savha (israf),
od lijenosti (kesi), od nemarljivosti (betalet), od hitenja (adžele), od tehira, docnjenje
(tesvif), od nepožaljenja, jani: tvrda srca (gilzeti kalb), od nestida (vikahat), od
pomaganja č i tugovanja(šekva vefez), od zaboravka nimeta (kufrani nimet), od
huljivosti (gadab), od griješnike milovanja (hubbi feseka) , od mrzenja na ulemu i na
valjane (bagdi ulema ve suleha), od nadu č od rahmeta (kati umid), od
kalpozanluka podvaljivanja (gal'u-ve gaš), od bulogu pravljenja (fitne), od kavge
salajisavanja (mudahene), sa svijetom od mlogo sastanka (en-nisbetu mean-nas), od
blejenja (hifet), od zavade (inad), od fasle (oyilnmek), od č (nifak), od
siloderstva (temerrud), od ć džemriluka (džerbeze), od gluposti (biladet ve
gabavet),od poklapnosti na jelo i na džima (tamau ve harsu džimai) , od posve
odustajanja džimaa kome zdravlju ne škodi ć fajdu daje (terki džima').
Gore pokazane zle ć ko ne č č i nutrane razne i opasne č
bolesti i frenjku i nezdravlju ć i nikad u dobru rahatluku bit ć U sebi
zadovoljstva imat ć Od ovi' neki siromaštvu a neki svijetskoj mržnji, a neki
velikoj patnji osobito vode. Sve ć ahirette azabu i Božijem gadabu uzrok je, zato za
<;tolje popisane ć razm[i]jene.
Baci iz srca kufr i širk, vjeru napuni imanom, baci rija č robuj svesrdno
(ihlasom), baci levdenje
3
) za poglavarstvom (hubbi rijaset), levdi za Božjiraziluk,baci
strah od ulenja (havfi zem), budi slobodan (džesaret),jani što god te nepovoljno u trefi,
na Boga tevekkul č nimalo se ne plaši niti žali, jer koji se od svašta plaši i zazire i
raspoložen nije, onaj svome srcu i trbuhu stravu i žalost zadavši smrti mu uzrok bude.
đ za č Judit (?) i na prošlo dobro ili zlo mislit i na zemanski i svijetski
nepovoljni č č sredit se i prazno dugo snovanje (tuli eme!) pobaci, a smrt na
um donese (mevt), jer mlogo imao,malo imao, smrt rastavit; sa sobom ništa ponijet
ne možeš. Za falu levdenje pobaci!
· Na posljednjoj strani rukopisa, napisanog turskim jezikom a ovom novom
"reformiranom" grafijom pisac tvrdi da ovo pismo nije samo pogodno za Bošnjake i
3
) Levditi, levdenje - lebditi, lebdenje, hlepiti, hlepnja; poklapnost - proždrljivost.
183
one koji ne znaju turski i arapski, nego i za Toske [Albance], Pomake, Kurde, e r k e z e
i ostale muslimane.
Djelo bi vrijedno bilo, sa stanovišta našeg jezika, da ga transkribira koji
poznavalac bosanske (hrvatskosrpske) aljamiado književnosti i turskog jezika.
184
'-, . - , _
'
r
.,. 'l'
l · ~ · ' ~
-.,..,A .
l ' ' ~ ' ' l
' , ..
~ ~ · ' l ~
185
(
i
\
A
-
p
,
-
r
'

.
.

.

.
.
,
.
.
,
,
.
.


.
.
.
.
.
.
.
.

"
.
V

t
'
"
?
.
"

.
.

l
"
"
'
"
'
:
'



_
.
.
!
l

·
r
.
.
.
.
,
.
.
,
.

.
.
,
.
,

.
V
,
t
t
)

,
r
:
:
.
:
,

_
,
.
1
i
-
r

p
,



.
.
;
.
.
.
.
.
.
,
·
·
·
i
-
A

,
.

"

.


.

.
.
.
.

j

.
,



.

.
.

.
.



l

.
,

.

"

.

.
,

'

·
'
(
1
"
1
'
-
-
'
:
>

.
.
.
.

.
.

.
.
.

.
.
.
.
.
;
'
\

:
f
.
i
{
o
\

'
"
e
t
<
>
t

.
.
.

.
.
;
(

r

-
;
:
l
"

i
r

K
r

'
1
(

,
.
f
l
'
l
r
'

.
i
L
;

.
,
.
,
.
.
h
,
r

.
;
r
,

e

r
r
.
;
;

r
r
<
'
"
J
.
o
;
:
"
\

,
r
i
(
'

1
H
-
r

m
r
:
1

:
1
'

.

.
;

.
.
.
.
.

,

,
;
.
4
,
.
:
;
;
;

"
:
'

.
,
.
7



,
.
"
,
'
!

i
f
r
(
1
t
:

"
'
t
"
'

r
(
r
?
·
r
(
t
!
f
,
,
.
.
,
-
:
)

'

.

)
,
.
,

'
"
'
f
'
l

)

l
/



"
,



.

J

)

'
.
.

,.
·.
_
.

r

r
.
.
.
.
-
,

)

.
.

··

.
,
.

.
t

r
.
t

.
.
.
···.· .. ·.· •·•

I
f

"
"
'
7

\
·

:



1
1
1

.

,

.

,

t
l

r
;
.
.
4
"
"
.
(
r
1
r
.J

:
\

l
i

;
;
:
,
·
'

/

•.
·
...

"
}
(
•'
.

f
'



}
)
o

)
-;;
:''-=

(
'
r
f
'
'
'
i
J
·
.
.

·"
"

·=
-
f
i

.;.
·

:


_
;,;:.

;
,

:,_
.
.

..
+

"
"

;
,
r
7
'
!
'
:
!
.
,
.
_
,
.
.
1
'
1

'
'
i
.
"
.
,
.
.

,
.
.
.
,
.
_
,
.
.
.
,

.
.
.
.
.
.
.

;
·
!
l
'
i
(
-
i
v
,
';

.
.
.
.
r
,
,
.
.
-
,
7
'
;
.
.
,

·

1

"
'
.
.
r

..
·1
·
.
,

.
.
.
.
.
r
. 1
l
'
t
r
/
t

-
r
.
;
,

.
?
.
Z
'

.
.
.
.
·



,
.


.
,




'



.

·
'
·
,
r

.





·


r
·

.
,

.

l

-
:
.
.
.

'
;
.
.
.

'
>
:
1

.
.
:
;

i
f
"
'

'
i

.
.

.
,
.
,
;

v
.
.
:

.

.
.
:
'?


r
w
.
;
.
;
,

;
.
:
-
.
.

,
;
.

.
,
,
,
.
,
.

;
r
;
,
;
.
,
.
.

n

,
.
;
,
.

_
_

'
>
r
·
r
-
·
-
.

'

:
.

'

,
,
,

"

.

'
.

.

-
:
'
'

.
.
.
.
.

,
.
.
.
.
;
.
;
.

-
'
i
{

i
l
;
.
r

,
,
.
,

:
1

r
;
'
1
?

.
.
.

.
.
.
,
/
>
r
-
1

-
d

.
.
.

J

'
1
-
:
'
l
.
:
-
>
-
r
-
y
,
;

.
.
.
.
.
.

r

'
l
'
:
-
.
.
t
'
_
;
.
-
(

i

j

.
,
l
'

;
.
.
,
.
,
.
i
t

.
.

:
,
.
;
.
.

(
9
1
'

.
'
'
f
'

.
.
,
(

:
1
?
'
f
l
'

.
J

.
.
r
.
;

'
)
,
v
.
.
.
"

r
'
t
-
'

.
>
.
,
,
.
.
.
i

1

"

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

f
l
'
!
'
.
-
-
.



V

t
'

l

·

l


·



·

-
-
t
,
,
J
r
_
,
;
.
,
.
\
"
'
1
'
!

"
:
'
(

l
r
-
1

.
>
r
.
,

l
'
"

r
:
!

{
i

4

;
"

.
w
-
:
-
:
'
!
i
o
!
"
'
l
(
r

.
.
;
r

1
1

r
r

P
.
>
-
:
:
"
"
!
1

,
.
.
.:
!

,
'
\
'
"
l
,
,
.
,
.
.
.
.
.
r

'
,
1
"
.
1

,
(
.
;

{
"
.
.
o
f
t
'

.
A
Y
'
(
.
:

J
;
:
r.
.
;

r

"
.

4

>
1
-
'
\

j
>
'

,
L
-
.


o
i
'

r
t
'

r
r
,
J
.
i
.
:

,
1
,
.

;
.


f
l
'

r
,
.
.
.

r
:
,
#
'

·
\

0
<
"


.
,





.
l

·

:
v
,
.
.
.
.
,

J
r
<
.

1

.


.
.
.

.
.
l
-
,
.
.
.
.
.
.
,
.
r
i
"
'
!
'r
'
l
!
'
:
1
,

"
'
r
.
'
t

·

'

-
,
r
-
!
:

#


,

.
.
.
.
.

r
t

;
r
.
.
.
.
r
)

r

f

,
r
,
r
-
:

r
,

.
-
.
1
t
r

.

·•

T
'
.
.





J

,

}

(

(
r
)

r
r

l
'
r

t
f
i
t
'
,
.
,
J

)
t
r

n

i
r
)

4
}
/
l
'
"
r

)

;
f

(
-
,
.
-
1
)

r
r

,

.
f
'
-
\

(

.
.
:
,

.
.
;
.
r
)

t
.
"

r
r

r
'
I
f
:
'

(
i
t
l
'
!

M
'
"
"
)

r
r

r
.
.
.
.
:
n

.
(
J
l
l
!
!
!
'
t
l
'
;
..
.
. .
r

1
'
1
"


)
··.
r
r

'
l

f
l
:
,
r
t
'
)
,
.
.
"

.. ·
.

·r
·.

.. J
l
t
'
f
'

.
.

).

.

.
.
.

i
l



.
.
.
"

.



'

-
-
-


J

'

-
_
.
r
;
,

r
n
r
.

r


M

.
.

.
.

-
"
,
;
.
.

,
.
.
r
t
·
.
]
,
.
,

:
.

.
.
.

.

_,
.

.
.
.
.
-

.

·.:


.
_,
.

r
,

"
'
C
'
f
:
t
:
t
i
!


J
)

)
·

.

.

_
J
.
!
>

'

f
#
1


f
f

.
.
.
.
.
.
,
,

.

.
_,.-
.
.

,
,

'
:
f



'
'
•·.·
.
·

....


_
_
;e
,.,.,,, ...
__
"

-::

.

-

_<
;·:·,_,

,,
%

'

;
\
»
'
l
a
T
'

'
'

:
>

;
r
.
.

r
n
:
?

t
'

.

'
1
(
.

.
.
.
.
.
.
.
;

\

.

'
:
"
'
\

\

."

_,

,
,

r
r

:
-
;
·
;
J
r

.

)
;
,
.
1
;
.
;

;
r
)

r
(
;
.
.
r
,

"

.
.


f
;
7
i
r
r
t
r
,
>
;
A

,
.
.
,
,

'
(
«
\
:
;
"

(
Y
/
r

r
t
;
!

e
f
t

(

.
"

·

.
.
.
.

.
;
r

.
.
.

;
.
-
,
.
r
1

r
r
.

\

,

·
·
)

,


.
,

,


t

r
:
"

,


·


.

'
*
T

'

'
'
.

'
:•
'

"
"
"
'
·

.. ·.···
'.'.

·'·.·.

.. ·

..

.
1



1 •

;
,
.
,

"
"
"
"
"
'

t
r
·
Y
I
"
"
"

i

t
"
l
"
'.
)

)


;
:
r
r
.
;

1
'
:
\

·'
l

1

,

.
,

l
.
,
,
,

.

1



t
';

1
'
;
.


.
.
r
,
:
;
;
Č

(

-


.-

.
.

<
.

/
.
f
r
,

"
"
>
"
?

1
-
,


,
.

l

/
1

t
.
.
.
.
r
*



.
,
r
t
>

t
"
r

.
,

.
,
.
,
-
:
-
,
.
.
,
.
.
,
.
.
.

,
,
.
.

.
,

.
.

r

r

r
i
-
r
'
\

t
'
\




'

'
J

-
"

,
.
.

t
t
'
'

"

n

.
!
(
j
!

,
.
.
.

188 .
SUMMARY
ONE BOSNIAN-TURKISH ALHAMIADO MANUSCRIPT
Ibrahim U ž i č a n i n wrote a book about the orthography of Bosnian (Serbo-
Croatian) language using Arabic-Turkish letters. The book is still in manuscript. The
title of the manuscript in Turkish languasge is: "Bosnakca ve sair lisanlara yazabilir
Elif-bai bosnevi", and the other title at the same page is: "Primer for Bosnian
language". The manuscript is kept in Austrian National Library in Vienna under the
bookmark Mixt 1676. We have not any data about Ibrahim ž i č a n i n . His principle, in
writing this book was that every sound should have its letter.
The manuscript contains instructions and four chapters of text: health protection,
religious law, ritualism and approved and blameworthy features. The text of 64 pages
is mixed by Bosnian and Turkish language and it was written after the occupation of
Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary 1878.
That is evident by Germanisms which were not in usage d1,1ring the Turkish rule.
189
Enver ć
KNJIŽEVNI RAD ALI EFENDIJE Ć
NA ARAPSKOM JEZIKU
(1872-1936.)
Dr Muhamed ć je napisao i 1976. godine odbranio magistarski rad o
stvaranju Alije Sadik ć u oblasti alhamijado književnosti u kome je obradio njegov
burni život i prvi ozbiljnije prikazao, i za nauku i č javnost otkrio, njegovo
bogato neobjavljeno književno djelo, posebno u alhamijado književnosti.
1
)
Č godine kasnije dr ć u svojoj doktorskoj dizertaciji o alhamijado
književnosti i njenim stvaraocima u Bosni i Hercegovini dao je posebno mjesto i
posvetio izuzetnu pažnju ž djelu Alije Sadik ć u alhamijado književnosti
kao "njenom najplodnijem i najboljem predstavniku."
2
)
Sažet i lijep prikaz ć magistarskog rada i kratku biografiju Ali
efendije ć dao je profesor Kasim ž ć u Takvimu za 1977. godinu.
3
)
Povodom č š smrti Alije ć opširniji prikaz o njemu i
njegovom književnom djelu napisao je Kasim ž ć u "Preporodu" broj 1-2
(1523-153) za 1977. godinu.•)
U Zbirci pobožnih pjesama č Muslimana, koja je izašla
1969. godine, Rešad ć je donio kratak prikaz o životu Mula Alije ć i
objavio njegove dvije pobožne pjesme: Ilahiju i Nat-i Šerif.
5
)
1
) Muhamed ć Stvaranje Alije ć u oblasti aljamiado književnosti - Magistarski rad -
Dubrovnik, č 1976. god. ·
2
) Mr Muhamed ć Alhamijado književnost i njeni stvaraoci u Bosni i Hercegovini - Doktorska
disertacija -Sarajevo, marta 1980. god.
') Kasim ž ć Vrijedan doprinos č aljamiado - literature, Takvim 1977. - 1397.,
Sarajevo, 1977., str. 204-206.
4
) Kasim ž ć Uz č š smrti- janjanski muderis rahmetli Ali efendija ć (1872.-
1936.), "Preporod" broj 1-2 (152-153), 1-15.
5
) Rešad ć Pobožne pjesme č Muslimana, Sarajevo, 1969. godine.
191
Dr Ismet ć ć rad Alije Nametka "Rukopisni tursko-
srpskohrvatski č prvi je ukazao na "pokušaj"· ć da preradi H eva j in
tursko-bosanski č "Potur-Šahidi" po oblastima na koje se č odnose.
6
)
Od dr ć preuzeo je to i dr ć i iznio u svom magistarskom radu o
stvaranju Alije ć u oblasti alhamijado književnosti.
Evo što je dr ć o tome, pored ostalog rekao:
"Iako na l. str. ovog rukopisnog č piše: "Haza kitabu Potur Šahidi" (Ovo
je knjiga Po tur Šahidi), ne može se ć da je to prijepis Uskufina djela jer č nisu u
stihovima niti im je poredak kao u Hevaji-Uskufije. Bit daje to pokušaj da se č iz
"Potur-Šahidije" sistematizuju po oblastima na koje se odnose, jer je č podijeljen
na poglavlja: o prirodnim pojavama, o ć o ć o ć o rodbini, o
ć životinjama, o pticama, o dijelovima tijela, o oružjy, o đ itd."
Prije toga, ć o ć rukopisu "Potur-Sahidije", ć je
rekao i ovo:
"To je zapravo stara školska teka (bilježnica) u kojoj je na 5 listova arapskom
grafijom ispisano 750 turskih č s prijevodom na naš jezik."
Evo što je, opet, o tome napisao ć u svom spomenutom magistarskom
radu na str. 26. stav 4, ć o ć književnom djelu:
Pokušao je prevesti Mesneviju Dž. Rumije, preraditi i sistematizovati Hevajin
tursko-bosanski č "Potur-Šahidiju"."
ć i ć su ć preradu Hevaji-Uskufinog č "Potur-
Šahidi" i njegovo izvršeno grupisanje č u č po materiji i oblastima nazvali
pokušajem. To bi č da ć nije obuhvatio i sistematizovao sve č iz
"Makbuli-Arifa" ("Potur-Šahidije"), ili da je pogrešno i bez nekog sistema izvršio
grupisanje č i tome č đ ne stoji ni jedno ni drugo.
Po rukopisu Hevajinog č "Makbuli-Arif" ("Potur-Šahidi"), koji je obradio
Derviš M. Korkut, ukupan broj đ č iznosi oko 666.
7
)
P9 obradi i verzijama rukopisa koje je uradio Alija Nametak, "Potur-Šahidija"
broji oko 763 č i izraza.
8
)
Razlike u broju č kod Korkuta i Nametka nastale su, najvjerovatnije, zbog
č tretiranja završnih tekstova na kraju pojedinih poglavlja u "Potur-Šahidiji" i
č verzija rukopisa "Potur-Šahidije" kojima su se služili. ·
Po ć đ "Potur-Šahidiji" broj č iznosi oko 751 (po
ć 750).
Poznato je da na turskom i drugim jezicima postoje č č u kojima su
č đ po oblastima radi lakšeg č i bržeg ć č To je bilo
vrlo dobro poznato i ć Zato je on, kao veliki pedagog i č ć
"Potur-Šahidiju" u nastavi turskog jezika na Janjanskoj medresi, preradio i sve č iz
nje grupisao i rasporedio po oblastima i tako je svojim č č
lakšom i č
l, č da je ć verzija "Potur-Šahidije", prva i, koliko se zna,
jedina ovakve vrste, samo pokušaj prerade (nedovršene prerade), on ne bi u naslovu
6
) Ismet ć Alija Nametak .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski č Jezik broj I, Zagreb 1969.-
1970., godište XVII str. 23-28.
7
) Derviš M. Korkut: Makbuli Arif(Potur-Šahidija) Uskufi- Bosnevija, Glasnik hrvatskih zemaljskih
muzeja u Sarajevu 1942. godine, str. 371-408, separat.
8
) Alija Nametak: .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski č izdanje Jug. akademije znanosti i
umjetnosti, Zagreb 1968. godine (Poseban otisak iz knjige .Grada za povijest književnosti hrvatske- knjiga
29).
192
rekao: "Haza kitabu Potur Šahidi" (Ovo je knjiga "Potur-Šahidi") i ne bi na kraju
rukopisa stavio svoj faksimil, nego bi zacijelo postupio č
Nije poznato kakav i koji rukopis "Potur-Šahidije" je ć koristio za svoju
obradu i preradu. O tome ć nije ništa rekao, niti je dosada đ kakav
rukopis "Potur-Šahidije" u njegovoj biblioteci.
U svakom č to ne č da nije i da ne bi mogao netko drugi izvršiti i
č preradu i sistematizaciju "Potur-Šahidije", kao što je to uradiQ Nametak i
"Potur-Sahidiju" sistematizovao i č rasporedio po strogoj abecedi. Ali, koliko je
poznato, preradu "Potur-Šahidije" đ č po oblastima, izvršio je kod
nas prvi i jedini ć
Prema onome što se zna, prvi ć objavljeni književni rad na našem
jeziku jest pjesma "Bajram sirote", koja je izašla u "Be haru" (godina 1905/06-VI broj
23., strana 356) pod inicijalima A. A. S. Na to je ukazao i ć u svom
magistarskom radu. Pjesma "Bajram sirote" je ć đ stanja i
propadanja siromašne muslimanske porodice u to vrijeme onako kako je to on doživio
i osjetio, sa naglašenim socijalnim tonovima. ·
Nije č da ć nije objavio još koji svoj književni rad u "Beharu" i
drugim muslimanskim č i listovima koji su u tom vremenu i kasnije izlazili.
Kada i č pogledamo ono što je o ć književnom stvaranju
napisao ć i drugi, i kada izvr:šimo uvid u č i još đ ostatke
njegovog književnog opusa, pada u č i plijeni našu pažnju širina i raznovrsnost
njegovog književnog interesovanja i stvaranja. Najomiljenija forma njegovog
književnog izraza bio je stih, a pisao je i pjevao na našem, turskom, perzijskom i
arapskom jeziku, koje je č poznavao.
Ono što je ć dao od sebe i napisao je plod njegovog velikog talenta i
širokog obrazovanja, njegove velike marljivosti i č urednosti i upornosti,
njegove neizmjerne ljubavi prema knjizi i stalnog č i na kraju, rekao bih,
njegovog živog ć svih tokova našeg života i njegove velike želje da pomogne.
Kada se svemu tome doda još i to da je gotovo sve što je napisao napisano prekrasnim
arapskim pismom, č do savršenstva uredno i estetski dopadljivo, najviše u tvrdo
uvezanim bilježnicama i notesima, onda ne može promaknuti našem velikom divljenju
sveukupno djelo koje je iza sebe ć ostavio. Vjerujem da bi jedna skromna
izložba na kojoj bi se prikazala sva njegova ostavština privukla veliku pažnju i
divljenje ljubitelja pisane č
Slobodno se može ć da se ć gotovo cijeloga svoga života nije odvajao
od knjige, pa ni za vrijeme objeda.
Kao muderis (profesor) na Janjanskoj medresi, u periodu od 1900. do 1936.
godine, ć je predavao, pored ostalih predmeta, arapski i turski jezik. Te
jezike, posebno arapski, nije predavao đ po starim udžbenicima, kako se to
moglo č po kojima je nastava u to vrijeme sa malim izuzecima obavljana u
gotovo svim našim školama (medresama), nego je te jezike predavao po gramatika ma
i skriptama koje je sam pripremio i sastavljao za svoje đ
Pored gramatika arapskog i turskog jezika, koje je predavao u Medresi,
ć je izradio i gramatiku perzijskog jezika, iako se sa š ć ne zna u koju
svrhu i za koga. Pretpostavlja se da je gramatiku perzijskogjezika sastavio svome sinu
M ustati, koji je tada đ Šerijatsku č školu u Sarajevu.
Redovni program Medrese u Janji završilo je pred ć više generacija.
Oni marljiviji i željni nauke đ su pred njim produženu nastavu iz pojedinih
predmeta i tako stekli vrlo solidno obrazovanje iz islamsko-orijentalnih disciplina.
đ njima su bili: Emin ć Emin ć Ahmet i Alija ć
13- Anali 193
ć Salih i Mustafa ž ć (otac i sin), Hasan š č ć Osman ć Hasan
ć Mehmed ć Ibrahim ć Uedino još živ) i dr.
č broj đ Medrese u Janji , koji su imali ć .da slušaju
predavanja muderisa ć s ć su polagali prijemne i dopunske ispite i
uspješno nastavljali školovanje u bivšem Darul-mualliminu, Kuršumliji medresi i
Šerijatskoj č školi u Sarajevu.
Za ć se može ć da slovi kao jedan od č i pionira moderne i
savremene nastave arapskog, turskog i perzijskog jezika kod nas. Za lbrahimbega
Repovca ( 1860-1900.) se zna da je kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj
gimnaziji č sastavljati arapsku gramatiku za svoje đ i da je za tu gramatiku
uredio arapsku č

Svu č i prednost takvog rada mogu u punoj mjeri i
najbolje shvatiti i ocijeniti oni koji su te jezike č pred ć i Repovcem. I ne
samo oni .
ć kao pedagog i č nije pisao udžbenike samo za jezike. On je
udžbenike pisao na našem jeziku i za druge predmete koje je predavao. Tako je
napisao udžbenik za pravilno č č Kur'ana- Tedžvid. Osim toga, mnoge
ć udžbenike za mektebe i druge škole ć je vrlo uspješno, s mnogo
smisla i pedagoške vještine, dopunjavao prikladnim primjerima na marginama, i to
vrlo č u stihovima u formi vješto č zagonetki za djecu. Zato ovaj
ć rad zaslužuje posebnu obradu.
Svoje solidno znanje iz raznih oblasti ć je obilno dijelio svojim i
sredini u kojoj je živio i radio, zbog č je uživao veliki ugled i poštovanje.
Posebnu oblast ć književnog stvaranja č č rad s
orijentalnih na naš jezik. Tako je on, đ ostalog, prevodio poznato filozofsko-
epsko djelo "Mesneviju" od č pjesnika i mistika Dželaludina Rumije
(1207-1273), ali mu je taj njegov veliki trud uriištio požar zajedno s bibliotekom
č 1917. godine kada muje izgorjela ć Prema njegovom č na tom
poslu je intenzivno radio preko deset godina i da je za tim do svoje smrti žalio.
Ne mogu a da ne spomenem i izuzetno ć zanimanje za nauku o
brojevima i slovima iz koje je napisao i ostavio više radova i djela. Poznato je da je
nauka o brojevima na đ č ga jena i č i na Zapadu. Tako je Osvald
Špengler (1880-1936.) u svojoj knjizi "Propast Zapada", prevedenoj i na naš jezik,
posvetio jedno poglavlje brojevima. Impozantan ć rad samo iz ove oblasti
zaslužuje poseban studij č ljudi, jer je, izgleda, na tom polju bio njegov ć
domet. ·
Nije mi namjera ovdje iznositi i navoditi o č je sve pisao Sadi ć najmanje
o njegovom knj iževnom djelu iz oblasti alhamijado književnosti, jer je o tome posebno
pisao ć i to vrlo č i objektivno. Ne mislim ovdje pisati ni o književnom
ć radu na turskom i perzijskom jeziku, jer bi i za to trebala posebna
studija nekog č č iz te oblasti. ć ovdje govoriti posebno ni o
ć radu na izradi savremenih č i udžbenika na našem jeziku,
posebno gramatici arapskog jezika, jer i to iziskuje i zaslužuje poseban rad. Ja ć
ovom prilikom obraditi samo nekoliko manjih ć radova iz njegove
č a đ i neobjavljene književne baštine koje je č "Hodža
Mulalija" napisao na arapskom jeziku i to kao moj skroman prilog daljem č
č tog do skora za nauku i č javnost anonimnog velikana naše ć
kulture i književnosti.
9
) Hamdija M ć Vjesnici naprednijeg č u nas, Književni zbornik Narodne uzdanice, godina
Xl.
194
Ipak ne mogu a da na č ne donesem i time ne ukažem bar na jednu
ć alhamijado pjesmu koju Huk ć nije obradio i uvrstio u svoje radove o
ć Evo te pjesme u č obradi koju mi je u ovu svrhu ustupio
ć sin Alija:
DA DUŠMANIMA BOG PLATI
I
Gle! dušmanima
10
) č fursat
11
} đ
svi pokazaše svoje ć
Osim Jedan - ć
Nema meni tko ć
II
Koji visokom Suncu sjati diide,
da uvijek sja, da ne prestaje.
Koji svojim dušmanima,
ć ih, dobro daje.
III
Koji č oduzme sva č
pa mu ih do. malo opet vrati.
Koji svoje ašike
12
)prave,
iz ljubavi č i pati.
IV
Koji potura velikog slona,
kroz· to malo crijevo mrava.
Koji pretvara u razne stvari,
slatko mlijeko iz sise brava.
v
Koji roba na taht"
13
) ć
a sa trona
14
)cara č
Koji kiši pasti ne da,
kad se svuda č
VI
Koji iz jajeta kokoš vadi,
a u kokoši stvara jaja.
Koji daje da zimi zamre,
a ljeti protivi drvlje i trava.
VII
Koji stvara i rastvara,
koji vedri i č
10
) dil!man-a, m. (per.) - neprijatelj , protivnik od per. dušmen
11
) fllrSat-a; m. (ar.) - zgoda, prilika, pogodan momenat, šansa, od ar. fursa
12
) ašik-a, m. (ar.)- zaljubljenik, od ar. ašiq.
13
) lht-a, m. (per.) - prijestolje, od per. taht.
14
) tron-a, m. č - prijestolje, od č thronos
13.
195
Koji na crnu zemlju ljeti,
zeleni

č
VIII
Pokrije je zimi srebrom,
a u jesen je pozlati.
Neka svojom velikom ć
tim jadnim duš memima plati.
U mnogim svojim pjesmama i stihovima na našem i drugim jezicima ć
polemizira sa svojim protivnicima i vremenom u kome je živi d. Njegov je jezik č i
č izvorno narodni, s vrlo malo stranih č posebno turcizama kada je č o
pjesmama i stihovima na našem jeziku. Njegove misli su č a osnovna poruka
njegova je: pouka, odbrana istine i ljudskih prava od onih koji je ugrožavaju, zaštita
slabih i ć obespravljenih i sl. U ovoj pjesmi se ć ć Bogu, č
ga i moli da kazni njegove .protivnike. Božja svojstva i č na koje se ona
manifestuju ć misaono i slikovito iznosi na duhovit č
ć je đ č Janjansku medresu i to u vremenu od 1882. do
1899. godine, dakle punih 17 godina. U tom vremenu i kasnije, kao muderis, Sadik ć
je č savladao, pored ostalih, arapski jezik č ć i ć razna djela iz
bogate arapske književnosti. Za života je uspio, velikim odricanjem, dva puta skupiti i
stvoriti bogatu č biblioteku na orijentalnim jezicima. Prvi puta do 1917. godine
kada mu je biblioteka izgorjela i drugi puta poslije toga pa do kraja života 1936.
godine. Ne bi se moglo sa š ć ć kojim je od tri jezika najbolje vladao:
arapskim, turskim ili perzijskim.
Poseban vid č stvaranja ć č njegov
č rad. Koliko se dosada zna i njegovi prvi književni sastavi na arapskom i
turskom jeziku vezani su na izvjestan č za č rad. Još kao č 'Od
nepunih 13 godina i č ć godine Medrese u Janji prepisao je 1301. godine po
hidžri (1883. godine) poznatu zbirku hadisa (Muhamedovih izreka) od Ebu Zekerijja
Jahja el Nevevije (umro 676. g. po h. ili 1277. god.) pod nazivom "Erbeun el Nevevi".
Rukopis je formata 17 x 10 cm, č uvezan u tvrdi povez, ima 83 stranice (bez
dodatnog ć teksta ima 77 stranica), pisan je na lijepom papiru. Prvih 20
stranica ima uokviren tekst duplim linijama, poglavlja i njihovi naslovi pisani su
crvenim ć (tintom). Pojedini izrazi u tekstu objašnjeni su na marginama ili
izmedu redova na našem i turskom jeziku arapskim pismom. Na koricama rukopisa
vidljivi su tragovi požara od 1917. godine.
Interesantan je ć dodatak i č na kraju rukopisa od 77. do 80.
strane. Napisao je to kombinovano, na arapskom i turskom jeziku, i tu iznosi podatke
o sebi, svom uzrastu, o nekim č đ koji su se u tom vremenu
dogodili, o svom đ Medrese, te podatak da je do momenta prijepisa prošlo 5
godina od dolaska "Franje" (misli na austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine
1878. godine).
15
) duvak-a, m. (tur. ) - veo nevjeste, koprena, od tur. duvak.
196
) • .;!' :: : - : : . · ~ · . ; ; . . . . . : . ·• .. · · ~ . . . . . : . . . . . . . . - • J. ... ..... ' ; ... . · ~ - ~ · · · : · ; " : · · · : : ~ ~ . ..... .
". . .. . . l
197
Na zadnje tri stranice (81-83) donio je na arapskom jeziku Aristotelove savjete
svome č Aleksandru Velikom i savjete Lokmana Mudrog svome sinu. Ovaj
dodatak ć je napisao krupnijim ukrasnim arapskim pismom, i to naizmjenice
u tri boje: crvenoj, zelenoj i č
č č rad Sadik ć je vrlo obiman. Na to je ukazao i dr Huk ć
u svom magistarskom radu o ć Tako ć na strani 27. kaže: "Koliko je
volio narodno blago vidi se po tome što je godine prepisao č
arebicom djelo Mehmedbega ć Ljubušaka"Narodno Na str. 102.
ć navodi: č u njegovim bilježnicama nalaze se izvodi pa i kompletni
divani poznatih arapskih, perzijskih i turskih pjesnika: Avicene (Ibni Sina), lbni
Dželaludina Rumije, Nerkesija, Arifa Hikmeta, Hafiza i dr. što ponovno
č o velikom interesu ć za orijentalnu kulturu."
Kada je č o ć č radu treba ć i njegovo veliko
zanimanje za rukopise ć njihovu dalju obradu i olakšavanje njihovog korištenja.
U ć biblioteci nalazi se č broj starih rukopisa na orijentalnim
jezicima. Dobar dio tih rukopisa ć je sam uvezao i č u tvrde poveze
ć je č svoje č i neuvezane knjige č uvezivao). Za pojedine
rukopise, koji nisu imali napisane sadržaje ili č stranice, ć je prije
uvezivanja, izradio i napisao sadržaje svojim divnim i prepoznatljivim rukopisom i
č stranice. Pojedina mjesta u tekstovima rukopisa ć je na marginama
dopunjavao i objašnjavao č iz drugih jezika, ali redovno arapskim pismom.
Nešto kasnije, 1305. godine po h. (1887. godine), kada muje bilo oko 16 godina,
ć je prepisao dvije knjižice svoga muderisa Osman efendije ć na
turskom jeziku. Na kraju jedne od tih knjiga ć je lijepim arapskim pismom
obilježio na arapskom jeziku u devet dvostihova završetak prijepisa knjige. Tada je
ć mogao biti ili petu godinu u Medresi,što govori daje on još kao vrlo
mlad imao jako lijep rukopis, da je mogao sastavljati i stihove na arapskom jeziku i da
je tada, kao i godine ranije, iako u mnogo skromnijoj formi, pokazivao sklonost
pisanju i sastavljanju stihova.
ć razvojni put po mnogo č se razlikuje od drugih. Njegovi
književni č kao č ne svršavaju se njima, oni bilježe stalan uspon i startaju s
njegovim kasnijim stvaranjem i č jedinstvenu cjelinu.
Evo kako glase na arapskom jeziku stihovi koje je ć sastavio na kraju
prijepisa knjige svoga muderisa ć
198
":-lAJJI ._u,

":-)UJJ r-l-e'i ,,.u. J "'..;'-'u.-
.,,n .. ,..:,.ua J'.i- "JP,.. J-S ,JJ' .u...
"'' ... · ·- .,, ..... l - _, "'..il:-\ u.- .. ..,..; J
• ., .."..-:".J v-:- .-. l
.... '1' J J
l • •
,J l.,.; 1/
. .

199
... &}t..J
(Y. J '· f iN..: u- 'l
J ,)••,- l.i.A
Gornji stihovi u prijevodu na naš jezik· č
"Završi se prijepis ove knjige,
uz ć ć Gospodara, Milostivog Allaha,
Rukom najslabijeg stvorenja,
Alije, bijednog i najbjednijeg medu svim stvorenjima.
Ovu knjigu sastavio je moj profesor,
i ona je velika ć za đ
Neka mu Allah ispur,; svaku njegovu !elju i molbu,
i neka ga č protiv njegovih protivnika i drugih.
Lijepa li je ova knjiga što je napisa moj profesor,
Bole, č njegove protivnike prahom pod njegovim nogama.
Produfi njegov !ivot, o Ti koji ispunjavaš naše potrebe i !elje,
i č njegovo tijelo od svih bolesti, o Ti koji se
odazivaš našim molbama.
Moj Allahu, zaklinjem Te č š ć Tvoga poslanika,
podari mu mjesto na Sudnjem danu u hladu tvoga prijestolja.
č mu Muhameda susjedom u raju,
i primi moju skrušenu molbu, zaklinjem Te č š ć i
ugledom Tvoga miljenika, Ahmeda.
Allahu moj, nemoj mi uskratiti njihov zagovor na Sudnjem danu,
eto, ovo je moja molba, a Ti si (Allahu) onaj koji se
brzo odaziva svojim moliocima. "
Veliko poštovanje prema svome muderisu ć je iskazao i u navedenim
stihovima, i to biranim č jednog šesnaestogodišnjaka, na arapskom jeziku, dok
sebe u isto vrijeme naziva najbjednijim stvorenjem. To je shvatanje jednog vremena
kome je i ć cijelim svojim ć sve do svoje smrti, pripadao, vremenu u
kome se radilo, pisalo, prepisivalo, gradilo, podizalo i pomagalo a da se nije tražilo i
č nekakvo javno priznanje ili materijalna nagrada, u kome se vjerovalo da je
svako ljudsko priznanje i isticanje svoga imena umanjenje ako ne i degradacija
č djela. Za sav trud, rad i utrošena sredstva bio je jedini ć ljudima, a
nagrada se č jedino od Allaha. Vjerovalo se da Allah obilnije đ
anonimne č Onim prvim, velikodušnim i skromnim poslenicima
pripadao je i popularno zvani i poštivani Hodža Mulalija ć
I kasnije, u zrelom dobu, ć i dalje postojano stoji iza č svoga
muderisa i brani njegove stavove u č islamskog č Tako je on nekom
č ć propovjedniku (sejjar-vaizu), Salih efendiji Sarajliji, koji je
kritikovao njegovog muderisa, posvetio jednu pjesmu ria arapskom jeziku. To je
panegirik u č muderisa i njegovog č Iz pjesme se razumije da je ć
pokušao putem usmene rasprave usaglasiti stavove svoga muderisa sa stavovima vaiza
200
Salih efendije, i kada je ovaj uporno ostao pri svojim stavovima i ljutito prekinuo
svaku diskusiju, ć mu je biranim č u stihu ukazao na njegove
postupke i nedostatke, oštrim č i dokumentovano ga upozorio da njegovog
muderisa ostavi na miru i č ga kako se treba vladati i postupati kao propovjednik
(vaiz). Evo tih stihova:
. '
. • .. .6if04., i .· . i o .. . •• -k..i+ i j • • lfJS! .i •*( "
.. :·; ,:, ' .-:·
•. : -:·: ... .. .. .. :"
'· · ..
- j-
i
r
)
.. ;
.,
·'
'
i
l
201

u'" \a.it
,.-., uU 'JW vl-5 'j'
'lt J \.i.;l uu

_,.i4!' • J.J.Y'I'
r ..k ):J' U..'-i J ..bb,.!' uli
'-·l.J'tJ:,....; \.... . 4-U. . .
...,-; . ..; -
Sz'JJ
GORNJI STIHOVI U SLOBODNOM PRIJEVODU GLASE:
č
Ti prekidaš svaku diskusiju i to u srdfbi,
i, ako si č smiri se, jer nisi i č
Ako je ć Bofja naredba za ć blaga, č onda
grubost? jer, ako namjeravaš nekome pljusku udariti, i sam
ć š je dobiti.
Pa ako si propovjednik onda propovijedaj ljudima,
na njefan i blag č č vatra se brzo i lako
rasplamsa.
Zaklinjem te Allahom, gledaj samog sebe (i svoga posla),
a ostavi moga profesora (na miru) i velikodušno i
s poštovanjem đ pored njega. .
Pretjerivanje u propovijedi je jako đ
a đ i nedotjeranost, č su posljedice
rušenje i razaranje.
I zaista, mnogi propovjednici u naše vrijeme
idu pogrešnim putem, a onda se kasnije kaju.
Zato, kada se đ š o č u nekom m)estu,
kao, stranac, propovijedaj onda po normama njihovop
ponašanja.
A ne trudi se uzalud da mijenjaš njihove č
jer svatko najlakše prihvata ono što je blisko
njegovom shvatanju."
N espo mo je da je ć navedene stihove napisao još za života svoga muderisa, a
to je vrijeme prije 1900. godine, što č da je tada imao manje od 30 godina. U
svakom č u ovim stihovima se ć da je ć tada ć zreo i da
samostalno rezonira i argumentovano brani i zastupa stavove svoga muderisa, da
javno polemiše i sa profesionalnim i putu ć propovjednicima, da č slabosti
kod propovjednika i da im javno ukazuje kakvi trebaju biti, ć to sve u stihu
biranim č na arapskom jeziku, bez ponavljanja i suvišnih č
argumentovano, ć na đ kur'anske ajete (citate) i Muhamedove
izreke (hadise).
202
Svi se stihovi u gornjoj pjesmi završavaju na glas "m". Samo dva zadnja dvostiha,
znatno manje metarske dužine, ako se tako uzmu, završavaju se na kraju na slog "ha".
Na metar i dužinu stihova ć nije uvijek strogo gledao. Gotovo svi stihovi u
navedenoj pjesmi imaju druge dužine. Slažu se samo prvi i šesti, ć i č Zato
njegovi stihovi djeluju više kao rimovana proza zvana sedŽ (na arapskom jeziku č
"gukanje"), koja se u arapskoj književnosti č ć i tretira kao poseban vid
književnog izraza. Po vrsti je najbliža epigramima. Ovom vrstom književnog
izražavanja Sadik ć je, u svom književnom opusu, obilno koristio i u tome dostigao
veliki domet i s formalne i sadržajne strane. Pravo je uživanje te njegove stihove.
Za ilustraciju ć širokog obrazovanja može č poslužiti jedna
njegova sažeta skica (ili tesv1d - kako je č ć ć na č stranice
formata 20 x 17 cm, pisana njegovim kao biser sitnim, lijepim i vrlo č arapskim
pismom, o Božjoj egzistenciji i jedinstvu (l. imanski šart). To je jedan đ brojnim
njegovim č radovima i skicama koji mi je došao do ruke, a koji je đ i
potkrijepljen č č dokazima iz astronomije, matematike, biologije,
fizike i drugih znanosti. Upada u č da se ć u tom svom radu nije ć
poslužio citatima iz Kur'ana: ili hadisom (Muhamedovim izrekama). Na kraju svoga
navedenog rada (skice) ć je na arapskom jeziku rekao:
u' J eJ": JN • ..,J"l...._'J, "l',- •.U. J
• -''.ii-''- J '- l .u. . _,.h;- u- "l..;"l "ll
. . -c.h,J J...,.,. J J J.-..11 c.i .,k .a

U prijevodu na naš jezik to č ·
"Eto, to je pravo vjerovanje zasnovano na č dokazima koje se nužno
ć svakom pametnom i punoljetnom č iako je č vjerovanje
ispravno, jer je. ono ć š ć i u sebi nosi izvjestan rizik. Ovo je skupio i
napisao ć Alija, Allah ga uputio na put istine i ria tom putu ga č a
njemu i njegovim roditeljima i svim pravim vjernicima neka oprosti grijehe. Uslišaj,
Bože, tako ti kur'anskog poglavlja Taha".
ć nije, č naveo godinu kada je napisao ovaj svoj rad i ne zna se da li
ga je ikada razradio i dao mu č stilsku formu. Ovaj ć rad je
metodološki postavljen, đ i potkrijepljen dokazima da bi on i danas mogao
poslužiti kao osnov za seriju predavanja iz oblasti akaida (islamske dogmatike) na
nekoj visokoj teološkoj katedri ili za jednu savremeno đ č radnju iz te
oblasti.
Još je dr ć istakao da je ć č vladao vještinom izražavanja
brojnih vrijednosti ć stilizovanih slova zv. "ebdžed -besa b", č u
sastavljanju kronograma (tariba) o pojedinim đ ć je uspješno
sastavljao kronograme i na arapskom jeziku. Za razl*u, možda, od nekih drugih
naših č kronograma, ć ih je pisao i po kalendaru nove ere. Ja ć
ovdje navesti nekoliko interesantnih kronograma koje je ć sastavio na
arapskom, odnosno pretežno na arapskom jeziku, a to su:
l) povodom smrti muderisa Osman ef end ije ć kron o gram gla-
si: J.aA.ll a č »Prhnuo je s č i savršenima«,
što po »ebdžedu« odgovara 1317. godini po hidžri, odnosno 1900. godini.
203
t .
;
·-- ··
204
' ·
\
\

r/!
'
. .


·'
Za istu priliku Sadik ć je sastavio još jedan kronogram, i to po gregorijanskom
kalendaru, koji glasi: :Ju a č "Srdi se" ("žalosti se! "), a po ebdžedu odgovara
1900. godini.
2) povodom smrti muderisa h. Mustafe ć kronogram glasi:
a č "Sa srdžbom" ("sa ž š ć i odgovara 1912. godini n. e. (1330. godina po h.);
3) povodom svog definitivnog postavljen ja i imenovanja za m ude risa, kronogram
glasi: r-ot li.... •..,.....: a č "Velika stvar", a odgovara 1330. godini po h,
odnosno 1912. godini .
4) povodom popravka A tik džamije u Janji i podizanja nove munare kronogram
u dvije varijante koje glase:
&S\.:o.: J č "Datum ove gradnje"
H' t l godina po hidžri: 1341.
,_,........,.t. · č đ datum njene obnove"
. -w-- • r:!- .J • •
Oba ova kronograma daju 1341. godinu po h., a odgovara 1922. godini.
č broj ć povodom raznih đ ć je sastavio na
turskom i perzijskqm jeziku, na što je ukazao i ć ć je sastavio
kronograme i povodom đ svoje djece. Za neke posebne prilike imao je č
sastavljati kronograme u više varijanata. Pozitivno se zna da se za sastavljanje
kronograma nije nikad posebno pripremao. To je radio rutinski, na licu mjesta u
raznim povodima i prilikama. Sve to ukazuje na bogatstvo č izraza u
toj vrsti književnog stvaranja.
ć je bio vrlo vješt u sastavljanju raznih, č jako komplikovanih
zagonetki kako na našem, tako i na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i
perzijskom. Odabrao sam jednu na arapskom jeziku koja je vrlo zanimljiva i duhovita,
iako ne tvrdim daje i najbolja đ velikim brojem dobrih. Na nekoliko mjesta tekst
zagonetke je š ć pa sam morao neke č odnosno njihove dijelove,
rekonstruisati po smislu, odnosno po karini, kako je ć č ć Evo te
zagonetke:
u' J • J (lt .,;'C \,-j \,i,;
J p u' JA J \i (lt
( •t....J• J._"-', ,,_."iM.:'--'' .. _,;
l-t'Ji (lt J'..i ul- '-i.J ,...:- • \.U:-.e
..,....s. '.&!lj '." .... • -- d:r ,_i 'r.-:-- • . . . . . .,;
. - ,. l < ... . - ,. l<.",.....
J '.J ..rw c;r-:- . - J J '.J ..rw ,..,.--· v-:- -
UJu..J1 r-.J • ,..._,.u
• .,.,. J.-5 u' • ,,;,.h • ..J
205
Zagonetka u prijevodu na naš jezik glasi:
"Prepirala se trojica ljudi o svom porijeklu i svaki od njih je tvrdio da je njegovo
porijeklo č U to đ jedan mudrac i zapita ih: ć li da vam ja
č putem objasnim tko je od vas trojice č po porijeklu?" -na što
oni pristanu.
Mudrac uzme i nacrta jedan č trokut (na pijesku) i naredi da svaki
od njih napiše po jedan broj na uglovima trokuta kao obilježje i znak svoga porijekla.
Ovi to urade i brojeve upišu tako što je svaki od njih svoj broj upisao za jedan ć od
svoga prethodnika.
Mudrac zatim uzme i sabere brojeve susjednih uglova i zbirove upiše na
stranicama trokuta, a njima rekne da i oni svoje sim bolne brojeve sa uglova saberu sa
brojevima na suprotnim stranama od uglova, nakon č se sva trojica uvjere da svi
ljudi imaju isto porijeklo i tako se po mire."
Evo tog trokuta:
č i vrlo zanimljivih zagonetki na arapskom jeziku ć je sastavio
veliki broj i nalaze se u raznim njegovim bilježnicama.
Ovo nekoliko mojih zapažanja i kratkih izvoda iz neobjavljenog ć
književnog rada na arapskom jeziku završit njegovim vrlo lijepim stihovima koje je
sastavio i na jednoj svojoj fotografiji napisao:
..
j.?
l..:• v' ,..;,
,-)n..IM ,..;, J
206
Navedeni stihovi u prijevodu glase:
,.Kada umrem i moje kosti bude pokrivala zemlja,
volio bih da se moje ime i dalje spominje.
Pa kada htjedneš da upoznaš moj !ivot, onda č moje stihove,
a kada zate/iš da vidiš moj lik, ova slika je moja uspomena."
SUMMARY
Alija Sadikovich (1872-1936) muderis from Janja near Bijeljina is known as
a1hamiado literature writer in Bosnia and as copyst of a great number of works writen
in the Near Eastern languages. The author informs us that Alija Sadikovich prepared
several reference books for subjects he taught in medresa in Janja, and with his writing
in Arasbic language. Quotations in prose asnd in verse confirm the claim that
Sadikovich was as wide educated masn, knew Near Eastern languages exceptionally
Arabic language.
207
Dr Abdurahman N ame tak
MUHAMED RUŠDI
(uz 155. godišnjicu đ i 75. godišnjicu smrti)
U tri i po ć dugom trajanju bosanske alhamiado književnosti, od prve
poznate pjesme Hrvat turkisi od Mehmeda Erdeljca (1588/89.) do kraja drugog
svjetskog rata, kad je arebica ne samo kao komunikativno sredstvo pismenog
izražavanja, nego i kao uporabno pismo muslimanske vjerske literature prestalo da
egzistira u na§im krajevima, izuzev u Kur'anu, trajala je kod č
Muslimana književnost na srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom jeziku, pisana
arapskim pismom arebicom, tzv. a/hamiado knjitevnost.
Ako u ovoj književnosti izdvojimo autore vjerskih rasprava ili udžbenika za
potrebe muslimanskih č u upoznavanju vjerskih propisa, onda je medu
posljednjim njenim velikim autorima svakako Muharem ć sin Mustafe, iz
Trebinja, . poznatiji po svom č imenu Muhamed Rušdi, nego po svom
đ imenu ili č prezimenu.
Muhamed Rušdi (1825-1905.) najplodniji je pjesnik bosanske alhamiado
književnosti. Za svoje vrijeme bio je daleko iznad č obrazovan. č
vjersku školu- mekteb, pa medresu u kojoj je dobro č orijentalne jezike, završio
je u Trebinju. Prvi je od muslimanskih pisaca koji je stekao i neko šire svjetovno
obrazovanje: završio je Srpskopravoslavnu osnovnu školu u Trebinju. Iako vjerski
obrazovan, nikada nije bio profesionalno vezan za službu, mada je na svom imanju u
Gradini povremeno održavao besplatno mektepsku nastavu. Bio je civilni službenik
posljednjih decenija turske uprave u ovim krajevima. U austrijsku službu nije stupio,
mada je bio pismen i poznavao i latinicu i ć
Rušdija je ne samo najplodniji, nego i najraznovrsniji bosanski alhamiado
pjesnik, i to č pjesnik, jer ni jedan prozni sastav, originalni, nije ostao iza
njega.
U ć smo da imamo uvid u dvije njegove zbirke pjesama, autografe,
1
) i
da vidimo koliko je ovaj pjesnik ne malog talenta bio podjednako zainteresiran za sve
1
) Original jedne zbirke je u Akademiji nauka i umjetnosti u -Sarajevu (nije inventarisan). Drugi
original je vlasni§tvo Alije Nametka u Sarajevu.
14 - Anell
209
što okružuje i zaokuplja njegov č i duhovni život. Dijapazon tema koje je
đ ć se od unutrašnjih odnosa u porodici, savjeta o potrebi vjerovanja i
č vjerskog poslovanja, narodnog predanja i vradžbina, historije (Aleksandar
Veliki), miradža (ulazak vjerovjesnika Muhameda u nebo), mevluda đ
Muhamedovo), smrti Muhameda i njegove ć Fatime- do toplih reminiscencija o
č proljetnog jutra. On je prvi i jedini pjesnik koji je u alhamiado poeziju uveo
novu vrstu pjesama tzv. ć te epsko-lirske poeme o životu Božjih vjerovjesnika, on
im je č ali i posljednji tvorac njihov. Istini za volju, treba spomenuti da su i
Alija Sadik ć iz J anje, i hafiz Seid ć iz Kora ja, đ ispjevati dva vefata
(pjesme o smrti Muhamed pejgambera i njegove ć Fatime), ali su njihove tvorevine
sricanje o temama kojima je Rušdija ljudskoj toplini dodao i dobar č izraz.
Rušdijin književni opus je veoma obiman, obuhvata preko dvije hiljade distiha. I
pored sve raznovrsnosti njegove pjesme se mogu podijeliti u č osnovne grupe:
a) ć i vefati
b) mevludi
e) č i č pjesme,
d) o historijskim č
ć hikaja ili hikjaja tj. č je bila omiljena vrsta č forme i vrste u
turskoj književnosti. Sudbina nekih Božjih vjerovjesnika, peripetije i ponekad okrutne
sudbine koje su ih u životu zadešavale, nisu mogle da ih pokolebaju u odanosti Bogu i
njihovoj misiji u duhovnom preobražaju njihovih naroda. Sve je to isticano kao uzor u
koji se ljudi moraju ugledati da bi postigli ć na obadva svijeta.
S tom tendencijom su ispjevane i Rušdijine poeme: ć o Jusuf pejgamberu,
ć o Ejjub pejgamberu i ć o Ismail pejgamberu.
U prvoj je opjevana sudbina Jusufa (Josipa), koga su zavidna ć bacila u jamu
i, kad je kasnije đ prodala ga jednom č karavanu koji_ga je, opet
kao roba prodao u Egiptu jednom visokom državnom službeniku. Zena ovog
službenika, fascinirana ljepotom Jusuf ovom, uzalud pokušava da ga zavede, a kad joj
to ne đ za rukom, uspijeva da ga baci u tamnicu. č je htio da je on jedini znao
č vladarov san o "sedam debelih i sedam mršavih krava" (sedam bogatih i
sedam gladnih godina) i kad se san ostvario, dati su mu visok položaj i u državi, pa
je tako mogao da spase od bijede i gladi svog oca i ć i dovede ih u Egipat. Na toj
starozavjetnoj i kur'anskoj č sagradio je Rušdija svoj spjev vrlo uspješno. Opisi
života u rodnoj ć ljubomora ć č č zbog nestanka sina, strasna č ž
gospodareve žene i njena osveta zbog č Jusufove, sve je to dato toliko
uvjerljivo, da pjesma ostavlja veoma snažan dojam. U slikanju detalja Rušdija se
iskazao kao pravi majstor. Npr:
210
,. Od duše ga više gleda, lipo dr!i Jusufa,
Sve se č da prevari radi sebe Jusufa.
Duvare je napunila i surete udrila,
Kako oni sohbet 3) č ali Jusuf ne gleda
Đ se ljube, de se grle i još nešto ko gleda
Da mu srce mejl4) č kad na duvar pogleda."
2
) suret - slika;
3
) sohbet - razgovor.
4
} meji - naklonost,simpatija.
(Stih 145-150)
U ć o Ismail pejgamberu tj. č o Ibrahim pejgamberu, koji se zavjetovao da
ć žrtvovati svog vlastitog sina, neki momenti su upravo potresni. odluka č
da ispuni zavjet dat Bogu i prinese kao žrtvu svog jedinog sina i bol č zbog tog
gubitka kazani su tako č i iskreno, da mora ć ti u patnjama i oca i
sina:
"Bože dragi, džigarice moje su,
Ismailom moje č gledaju.
Ko ć njega sada zaklat, al' valja?!
Ko ć sabur č ko valja?
Njemu sada ko ć krvcu proliti?
I njegovoj majki ko ć kazati?
(Stih 103-108)
ć o Ejjub pejgamberu je parafraza starozavjetne č o strpljivom Jobu,
koga ni ć životne ć bolest i siromaštvo, nisu mogle pokolebati u č
vjere i njegove č misije. Izgleda da je ovoj pjesmi Rušdija posvetio najviše
pažnje, jer na dva mjesta u Zborniku ima po nekoliko stihova, pokušaja da đ
pogodan stih i izraz. Razlog je, po svoj prilici, taj što je on pravio prepjev sa turskog
originala striktno ga se pridrža ć a ne kao u prve dvije ć u kojima je samo
uzeo motiv i grube konture radnje, ali je obrada potpuno njegova. Uostalom, i sam
Rušdija je kao dodatak pjesmi zapisao:
"Nadopuna:
Sa turskoga jezika sam preveo,
Na bosanski jezik ja sam doveo.
Ako budem đ što ja falio,
Svakog brata molim ja za popravu."
đ kako turski original nema stihova koji govore o životu Ejjub
pejgambera nakon ozdravljenja, kao i o životu njegove žene Rahime, Rušdija je
naknadno, i na drugom mjestu u svom Zborniku, dopjevao još šest distiha.
Dok je druga pjesma u jedanaestercu sa cenzurom poslije sloga, ova kao i
ona o Jusuf pejgamberu, ispjevane su u petnaestercu sa cenzurom poslije osmoga
sloga.
Dužina sve tri ove pjesme (prva 206 distiha, druga 109, a ć 94 + 6 distiha)
nikako ne č da se Rušdija raspljinjavao u opisivanju sitnica č za samu
radnju. Naprotiv, on je vrlo bogate životopise svojih č dao vrlo sažeto, ć
u radnji skokovito i pravilnim redoslijedom sa jednog burnog đ na drugi. U
stvari, ta konciznost u izrazu je posebni kvalitet njegove poezije.
ć o Ibrahim pejgamberu neosnovano se pripisuje Rušdiji5), jer, osim jedne
ć pjesme č savjet sinu, nema ni jedne druge u stihu sedmercu ili osmercu, a
pogotovo ne u strofama od po č stiha. Sigurno je to tvorevina njegovog sina
Huseina ć (1855-1933.), možda i na osnovu nekih skica Rušdijinih, koji se i
sam bavio alhamiado poezijom. Pjesma je ipak objavljivana kao tvorevina Muhameda
Rušdije.
') Mustafa ž ć Muhamed Rušdi. - Glasnik IVZ, Beograd, God. lll/1935, br. 12; str. 543-548.
14"
211
Dvije svoje ć Rušdija je sam naslovio sa "vefat" tj. smrt, odnosno pjesma o
smrti. To su: Smrt Muhamed pejgambera (izvorni naslov je Vefatin nebijji sallallahu
alejhi ve sellem") i Smrt Zehre (Vefati Fatimetuz-Zehra, radiallahu anha).
Prva pjesma ima 338 stihova, mahom jedanaesteraca, ali se ipak ponegdje gubi
ritam time što je u istom distihu jedan stih jedanaesterac, a drugi deseterac ili
dvanaesterac. No, takvi su č đ Da bi pokazao koliki je bio gubitak za
č č smrt Muhamed pejgambera, smrtnika i vjerovjesnika idealnih ljudskih
vrlina, on želi
"Svetea č smrtcu mu da kažemo".
ć se na tradiciju, a ne na izvore, on je u sadržaj unio i fantastike, kao što
je razgovor Muhameda sa Džebrailom đ Gabrijel) i sa đ smrti
Azrailom, koju je on upravo č približio Spjev se .odlikuje vanredno
č pripovijedanjem, bogatstvom slika i vrlo živim dijalogom đ Muhameda i
njegove ć njegovih unuka, njegovih drugova i đ i ponegdje upravo
ć metaforama.
Druga pjesma je opis smrti jedinog pejgamberovog djeteta koje ga je nadživjela,
njegove ć Fatime Č koja je u neutješnoj boli zbog smrti oca šest mjeseci
nakon njega umrla. I njena smrt je obavijena mistikom i fantastikom, jer nju prate
đ na sastanak s njenim ocem. Sve lijepo se odlikuje prva pjesma manifestu je
se potencirano i u ovoj.
Muzikalan stih ć da se njegove pjesme lako pamte, pa je i to bio razlog
da su ova dva "vefata" od svih R1.1šdijinih djela najviše prepisivana, i da i danas ima
ljudi koji ih znaju napamet izrecitirati.
Kao spona đ Rušdiji najdražeg rada, pjevanja mev/uda, stoje još dvije
popularne pjesme: H ć aja o bagdadskoj hanum i i Hi o prelasku na islamjehudije. -
U prvoj se zapravo govori o nekoj ženi u Bagdadu samo toliko da je bila dobra i
pobožna, a kad je umrla, u đ jedinom sinu ostavila je svu svoju imovinu koja se
sastojala iz jedna "jaspre" (aspro= mali srebreni č ć To je kazano samo u šest
stihova. Glavni je sadržaj pjesme pitanje u što sin utrošiti taj novac. č se da
priredi "mevlud", č kojom se slavi đ Muhamed pejgambera. To muje
donijelo ugled, a kad je umro, n:trtav (!)je okupljenom svijetu rekao da je našao spas u
zagrobnom životu. -U drugoj pjesmi istovjetni i istoimeni san muža i žene, Jevreja, i
njihovo đ u snu vjerovjesnika Muhameda, č na njih da prime islam.
Snovi u Rušdije č su predmet njegove obrade, motiv koji ć radnju, i on
im pridaje veliko č Snovi Ibrahim pejgambera da zakolje sina ć ga da
izvrši zavjet dat Bogu, jer
.. .. .. .. .. p'ejgamberska ruja6) hiik 7),
Pejgamberi što đ to je hak. "
ć o Ismailu, stih 61-62)
Sin bagdadske hanume đ je u snu našao odluku u što ć potrošiti "jaspru",
č paru Jevreja u snu je Pejgamber rekao da ć ć spas ako prime islam,
Fatima je usnila da je otac poziva k sebi itd., a takvih primjera ima još.
212
6
) ruja - san, đ
7
) hak - pravo, istina.
Zanimljivo je da su dvije njegove ć kao interesantna književna vrsta,
objavljene u mostarskom "Osvitu" IV1899, i kao posebna knjiga Ivana Zovke 1902.
godine, bez oznake autora, a prevedene su i na č š jezik. S)
U posljednje dvije citirane pjesme Rušdija je samo natuknuo jedan problem koji
ga je u književnom radu najviše zaokupljao da mu se posveti, a to je da i sam ispjeva
mev/ud, pjesmu u slavu đ Muhamed pejgambera.
Proslava đ Muhamed pejgambera, a to je 12. rebiul-evvel muslimanske
lunarne godine, obilježava se kod nas posebnom č š ć - č Mevluda
(mevlud se č a ne č turskog pjesnika Bursa/i Sulejman Č is pjevanog 1409.
godine.9) - Tek 1878/79. godine pojavio se prvi mevlud "na bosanskom jeziku" od
Hafiz Saliha š ć kajmekama u Kolašinu (SR Crna Gora). To je zapravo prepjev
Mevluda Sulejmana Č u kojem je š ć zadržao metriku turskog mevluda i
stih jedanaesterac. Neposredno nakon pojave ovog Mevluda Rušdija je pristupio radu
na svom Mevludu. đ što nije č sa drugim njegovim pjesmama, ovdje je
on, nezadovoljan jednom verzijom, radio i drugu, pa su tako nastale verzije Mev/udi
šerif sa 224 stiha jedanaesterca, i docnije M ev/udi šerif bi li sani bosnevi Č Mevlud
na bosanskom jeziku") sa 256 stihova, đ jedanaesteraca. Sastavni dio prvog
Mevluda Rušdijinaje Miradž (ulazak Pejgambera u nebo) sa 176 stihova, dok je drugi
Miradžun nebijji a/ejhissa/atu vesse/am samostalna cjelina od 162 stiha jedanaesterca.
Kao i u skoro svakoj njegovoj pjesmi, i ovdje ima dodatak (osam stihova) u kojem se
autor ć Bogu s molbom da oprosti grijehe njemu i ostalim ,.muminima i
muminkama" i obraduje ih rajem.
Oba Rušdijina mevluda su slobodni prepjevi teksta Sulejmana I Rušdija
je, kao i š ć upotrijebio isti metar i dužinu stiha, jer je melodioznost ovoga stiha
sa arapskom metrikom.
failatun, failatun, failat
pogodovala recitativnom njegovom kazivanju i, što je osobito važno, lakšem
ć Rušdija se č striktno pridržavao turskog originala i njegovi prepjevi
odgovaraju redoslijedu originala. đ ondje gdje je smatrao potrebnim da
istakne, odnosno č neku misao ili da upotpuni sadržaj, nadopisivao je vlastite
stihove. · Tako npr. stihovi 13-63 su originalni Rušdijini, a odnose se na zapovijed
Božju "kalemu" (peru) da do Sudnjeg dana piše na "Lev hi mahfuzu" i. da pisanje č
"bism'illom". Tu su samo u ć spomenute legende o Nuh pejgamberu (Noa),
Ibrahimu (Abrahamu) i njegovom sinu Ismailu, Sulejmanu (Salamon), Jun usu (J ona)
i Isa pejgamberu (Isusu). Od je preuzeo dalje samo 12 stihova, a ostali do 98.
su njegovi originalni. đ ovim stihovima ima njegovih slikovitih komparacija kao
što je ova o trenutku đ Poslanika:
"Kano sunce na dunja/uk kad grane,
Jali mjesec na ć kad bude,
Vas se dunja, nebo nuromi.O)zasja
Kad đ na dunja/uk Mustafa. "
') Otto F. Babler: Dvi! muhamedanske biblicke basni!. Svaty č 1934.
9
) Fehim Nametak: Bursali Sulejman Ć Sarajevo, 1973.
10
) nilr - svjetlo, Božansko svjetlo;
(Stih 175-178)
213
Ili na pnmJer u Miradtu (sastavni dio prve verzije Mevluda) upravo lucidnom
formulacijom je objasnio nikad dovoljno objašnjenu dogmu o razgovoru Muhameda s
Bogom:
"Brez harfovall,l glasa, č krupni Bog
M us taft je govorijo dragi Bog."
Stih 133-134)
Rušdijin Mevlud nije imao sudbinu š ć koji je doživio na desetine
izdanja, dok njegov nikada nije štampan!
2
>
Najbrojniju skupinu č Rušdljine č i č
ke pjesme. U prvu grupu ovih spadaju Fazileti bismilla ("Blagodat bismille"), Bosnevi
edebi gusul ("Na bosanskom o vrijednosti i č kupanja"), Ba' del vudui su} fazileti
("Korist od vode poslije abdesta"), Bosnevi !isan ile ah/ak Resu/ul/ah ("Bosanskim
jezikom o etici Božjeg Poslanika") i druge. Ispjevane su s namjerom da laganim stilom
i č muzikalnim stihom dadu č č savjete o koristima pojedinih
vjerskih obaveza i o č njihovog izvršavanja. Tako npr. Bosnevi edebi gusu/ do u
sitnice ć kako se vrši "gusul", tj . obavezno kupanje muslimana i muslimanki
poslije spolnog snošaja, polucije, menstruacije ili krvarenja poslije poroda.
Druga grupa je brojnija i zanimljivija obzirom na teme. Autora zanimaju odnosi
u porodici, posebno đ roditelja, s jedne strane, i sinova i snaha, s druge strane, a
njegovi su savjeti i racionalni i humani:
č svoje roditelje golem aza!Jl3)od Boga,
Al' se č kad se oteniš da ti mati ne č
iena mila, voma draga, mati č što č ...
Ko god cvili oca, majku, teško njemu vavika!
Ocu, majki valja lipo da gledaju đ
Lipo valja svitovati ko je đ od njiha."
Položaj muža u takvoj je najteži i on se ć ć
"Ni kud tamo, ni kud amo, oba svita izgubi!"
(Nasihat Il)
Kao racionalan duh Rušdija pravilno đ prednost znanja ("iluma") nad
bogatstvom ("malom"):
"Od mala je il um bolji, sedam stvari rastavlja." Ali on se ne zadržava samo na toj
konstataciji, nego je potkrepljuje oštroumnim svojim aforizmima:
"Mal se gubi kad se č a ilum se dobiva.
Sahibiju15lifum č a mal valja č
Kad se umre, mal ostane, drugome ć panu ti."
11
) ha rf - slovo;
(Malden ilumden fazileti)
12
) Pripremio sam za štampu opširnu monografiju o Muhamedu Rušdiji sa svim njegovim tekstovima,
koja ć nadamo se, u toku ove godine biti objavljena kao samostalan rad.
1
l) azab - patnja, č
14
) č - trošiti;
") sahibija - vlasnik;
214
Rušdija se ć i na jednu đ društvenu pojavu- kockanje, pa blagom č
upozorava na ovaj porok koji je i u njegovo vrijeme zahvatio omladinu (Pjesma
Bosnevi /u'b ve levhum zarari ("Na bosanskom objašnjenje o štetnosti kockanja").
Slabija muje svakako pjesma Peder og/uni nasihati č savjeti sinu"), u kojoj
on savjetuje sina Omera, mada mu ni jednom sinu nije bilo ime Omer, a u kojoj se
odražava utjecaj Sirrije i Ilhamije:
,.Nemoj vikat na derviša, Omere! "
đ ostalih pjesama posebno je interesantna Bosnevifakirluge sebeb išbaleri (Na
bosanskom o č uzrocima siromaštva"). Zanimljiva je utoliko, što je u njoj
skoncentrisano mnoštvo narodnih izreka i vjerovanja o tome ,.šta valja, a šta ne valja
č Naravno, ima tu i dosta praznovjerica, ali i savjeta koji imaju razumnu osnovu
u higijenskim ili odgojnim propisima ili u č dokazima:
.. Ti u ć č ne drži,
S/ankom nemoj svoje zube tarkati.
Imenima oca, majku ne zvati.
Ti pod noge nemoj mrve turati.
Kad se sunce jali misec uhiti, č
č je zararl6lono gledati" itd.
Pjesma Bejaz hbroz fazi/eli(" Vrijednosti bijelog pijetla") obrada je pukog narodnog
vjerovanja, kome Rušdija, mislim neosnovano, daje podlogu u islamskoj tradiciji, jer
navodi da je hadisom tj. č Pejgamberovim kazano, da:
.. ..... ona ć što no je,
I oko nje šesnes(t) ć to konšije njegove,
Šejtanskoga šerraff) njih ć dragi Allah č
Od sihiral8)i od z/ije duša Allah č
Posljednje djelo Muhameda Rušdije je poema Nasihatul hukema li Iskenderi Zul-
Karnejn ("Savjeti mudraca Aleksandru Zul-Karnejnu (Velikom)".- Kur-an spominje
vladara Zul-Karnejna (,.Gospodar dva roga"), za koga komentator Džemaludin
Č š ć kaže da je bio paganski vladar.l9) đ ovaj se tekst odnosi ipak na
Aleksandra Velikog, makedonskog vladara i č kom'e Rušdija pripisuje odlike
Božjeg vjerovjesnika.
Pjesnik iznosi svoje reminiscencije o tome kakav treba da bude vladar, po
č Platona i drugih mudraca, te koga treba da bira za svoje savjetnike i na što
mora .se misliti, jer:
"Nisi došo amo da si rahat ti,
Vego gledaj nek je narod rahat ti!"
Vladar ne smije biti tiranin, a ni njegovi savjetnici, jer postoje stvari zbog kojih se
carstvo gubi:
16
) zarar - §teta;
17
) §err - zlo;
11
) sihir - magije, č urok.
19
) Dž. Ć ć Kur'an č Prijevod i komentar. Zagreb, 1969. str. 411-412.
215
.. Car ć a veziri gafi/i,
20
)
ć te hijanetluk
21
) i fukarska bedua. "
22
)
kao što imaju i č stvari koje su u stanju da održe državu:
,. Pravo radi, lijep n'ijjet imati,
ć

posla lipo gledati,
Nevoljnike od zuluma č
U pjesmi ima i drugih č savjeta kako se vladar mora ponašati i kakvu politiku
mora voditi u izvjesnim č
,.Dva dušmana kad imadeš vrh sebe,
Zavadi ji. nek se tebe prolaze!"
č je daR uš dija jedino u ovoj pjesmi govori nepovoljno o ženama koje su
kroz historiju ć i historiju religije bile uzrok propasti mnogim ljudima, pa i
Božjim vjerovjesnicima, što se č ne podudara sa mišljenjem autora o ženama u
drugim njegovim tekstovima. Jer, dok su se svi dotadanji autori (osim imama Edhema
u "Savjetima ženama") ć č muškarcima, Rušdija je i svoj Mevlud
č stihovima:
,. Božji lutj
24
/
U džennetu· ć hurija i gilman ... "
H urije su rajske djevice, namijenjene kao nagrada muškarcima koji zasluže raj. Gilman
(množina od arapske č gillam) su opet ć momci, namijenjeni svakako kao
nagrada ženama koje zasluže rajsko naselje.
Kao i u ć i ovdje zbijenost, gomilanje č i pripovijedanja, koja nikako
ne ide na štetu ć i preglednosti, karakteriše ovaj tekst.
Iz cijelog Rušdijinog opusa treba izdvojiti njegovu ć pjesmu Nasihat I
("Savjet") u kojoj autor u sedam vrlo melQdioznih distiha daje svu draž proljetnog
jutra u kome se sva živa ć mrtva priroda i cijela vasiona budi. Zato ni č ne
smije tada da spava, mora biti budan da bi osjetio i doživio veleljepno strujanje novog
života koji se sa novim danom đ I kompoziciono pjesma je zanimljiva: iza svakog
stiha, u kome se imenuje ono što je budno, u kretanju, slijedi stih kao refren, poziv
č da ne spava, da se budi i da bude sudionik ovog strujanja života:
.. Crna ć niti danak ne gJava,
Ustaj, ustaj, ej moj dragi! Sto spavaš?
Niti kamen, baš ni drvo ne spava,
Ej moj dragi, ustaj. ustaj! Što spavaš?"
Refreni se pravilno č smjenjuju kao u dva prethodna distiha.
216
20
) gafi! - nemaran, nehajan, indolentan;
21
) hijanetluk - izdaja, nevjerstvo;
22
) bedila, bedova - prokletstvo ovdje: prokletstvo sirotinje;
21
) ć - ž č ·državni;
24
) liitf - dobrota;
") "ihsan - č
Muhamed Rušdija je, bez sumnje, uz Hevaiju, najbolji pjesnik bosanske
alhamiado poezije. Što nije ostavio dubljeg traga u dalje njene tokove razlog je što je
on č pisati kasno, potkraj XIX ć ali je njegova poezija ipak bila posljednji
veliki bljesak naše alhamiado poezije na njenom zalasku.
SUMMARY
MUHAMED RUSHDI
The poet of Alhamiado literature Muharemaga ć known a a poet by
name Muhamed Rušdi, is one of the most pro litic writers of this kind ofliterature. He
lived and wrote in the 19th century(died in 1905 in Trebinje, his birth place). His poems
were printed several times. The author of this work prof. Abdurahman Nametak
divides all his poems into four groups: the hikayas (short stories) and the vefats (poems ·
on death), the mevluds (poems written in praise of the birthday of the Messenger),
religious-didactic and secular-moralistic poems, and the poems about historical
figures. He analyses each of these groups and gives examples for each kind of poems.
217
Alija Nametak
JOŠ O "MAKBULI-'ARIFU" ILI "POTUR-ŠAHIDIJI"
Medu tursko-bosanskim č najviše je prepisivan ili
"Potur-Šahidija" Muhameda Hevai-Oskiifiye, đ u Dobrnji kod (Donje) Tuzle,
u č sandžaku, hidžretske godine 1010. (160112). Rano je ostao č bez
roditelja, pa je dospio do Istanbula, gdje je bio u službi sultana Murata, sina
Ahmedova, i dobio mirovinu od milosti. Dok je bio u carskoj službi spjevao je tursko-
bosanski ili bosansko-turski č i poklonio ga sultanu Muratu. Pored č
spjevao je pet pjesama na "bosanskom" jeziku i dvije na turskom. Na dvjema
pjesmama je napisano kao naslov: "Ilahi bezbani Srb" i "Beray daveti iman bezbani
Srb". Tri pjesme nemftju naslova, a jedna č stihom:
Bosanski da vam besidim, bratani,
da slušaju prijatelji, dobrotelji i znani ...
Posljednji spomen Hevai-Oskufixe je zabilježen godine 1061. (1651).
č "Makbuli:arif' ("Potur-Sahidija") u turskom uvodu ima 50 bejtova, u
kojima se na deset mjesta spominje bosanski jezik. Drugom kojem jeziku nema traga.
·U č osim uvoda, u petom poglavlju u 21. stihu stoji:
Sat1, pazar ve ticaretle bile ena bosanca denildi trgova t, a u trinaestom poglavlju
25. stih glasi:
Dabi dinke di bosanca istupa (stupa).
Mnogo je više č "Makbull-arifa" bez predgovora nego s predgovorom jer
su, č se, softe u medresama nabavljali ili prepisivali "Potur Šahidiju" od prvog
poglavlja do kraja trinaestog. Predgovor nisu mogli ni č dok ne č onaj
minimalni fond č kojima je ponekad - u prijašnja vremena - bio i jedini turski
č
Nakon č rada godine 1933. kada sam obradio Potur-Šahidiju za
diplomski profesorski ispit, i objavio ga u Gradi za povijest književnosti hrvatske -
knjiga 29, u Odjelu za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1968., još sam se dva puta vratio na ovaj č koji sam objavio u Analima
Gazi Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, god. V-VI, 1978., s. 145-164. Taj č je
preveden na turski jezik i objavljen u Cevrenu, u Prištini, godišle V. br. 16 (1977 .), s.
23-42.
219
U septembru godine 1979. održao sam referat na III turkološkom kongresu u
Istanbulu o "Potur-Šahidiji" ili "Makbuli 'arifu".
I dok sam radio temu za profesorski ispit, saznao sam da se u č š
knjižnici u Upsali (Švedska) nalazi jedan prijepis Potur-Šahidije". Nisam ga onda
zatražio jer sam se služio za ispit samo jednim prim jerkom, koji je bio vlasništvo moga
oca, a nisam se poslužio ni rukopisom iz Upsale, koji je objavio K. V. Zettersteen u
katalogu: Die arabischen, persischen und tiikrischen Handschriften der Universita-
tsbibliothek zu Upsala. Upsala 1930, s. 323. br. 479, što sam citirao u Rukopisnim
tursko-hrvatskosrpskim č 1968., str. 243, fusnota 15.
Taj književni rad je zatražila Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu od
Univerzitetske biblioteke u Upsali, koja joj je poslala fotokopije.
Rukopis je vrlo lijep, pismo uvoda od 50 bejtova ta/ik, kao i vokalizirani stihovi
13 poglavlja, samo za nijansu slabiji - možda zbog naknadno upisanih hareketa.
Nema velikih razlika u pisanju č i č ovog rukopisa i drugih dosad
đ "Makbuli arifa" ili "Potur Šahidiya". Stoga sam se č da opišem ili
popišem u č i č navedenog djela reflekse glasa t (ev= jat).
U svemu ima 45 č u kojima ima (e), od č ih je 38 s vokalom i, 5 ih je s je
(ije), i dvije s e. Uostalom, to smo našli u svim dosad đ č "Makbuli-
. arifa", s velikom ć ikavskog izgovora, a mnogo manje ijekavskih i ekavskih
refleksa glasa e. To dokazuje da je donedavna ikavski govor bio dominantan u
ć dijelu Bosne i Hercegovine.
220
Evo tih č
č (pisano č - adam
samsid - sam-sid - halveti
poleti (poletje) - uctu
· /ipsiti - lip si ti - sen giizel sin
ko/ino- diz
lipo - giizel(e); lipa tena - giizel kan
sino- otluk
rika - su (voda i rika)
č soz
nevjesta - gelin
nedilja - l. bazar giinii, 2. bafta
ponediljak- (pazar) ertesi
srida - carsantba
snig- kar
biti (3.l.sg.prez.) - kacar
tiraj - kovar
nejidi! - yime
/ikar - bekim
mliko- siit
ć - mum
seme- tohum
mid (mjed) - bakar
bilo (bijelo) - ak
pivat - trlamak
pridikat ( -predikati) - negamat etmek
misec- ay
vitar- yel
slip- kor
lipo (Lipo rnilovat zakon je davni) - Gtizeli sevrnek adet ezel dir.
hitet (hitjeti) - kati evrnek
postila (postelja) dtisek
Illa t - yiirek stirrne dir .
neosvistit (onesvijestiti)- bayllrnak
sid (sjedi!) - otur
briza - ak agac
lje!nik - fmdtk
flib- oluk
tisto - harnur
medvid- ayu
đ (zdjetna, ć - kebe kari
ifdiribe - tayt
lipota. I lipoto, s toborne milo č odprvo
dvi- Bir, iki, tic- jedno, idvi bern i tri; Daht idvi istotine- iki yiiz
izdi/a (zdjela) -'sahan
Izvo - sol.
SUMMARY
About Makbuli-arir s or Potur-shahidija' s Turkish-Bosnian vocabulary has
been written several times. By this asuthor has been published an article on this
vocabulary in Gazi Husrevbey' s Annals, book V-VI, p. 145-164. In the paper the
.asu thor deals with the vocabulary on the basis of it' s photocopy by Mac bu li-arif, now
in the possession of the University library in Upsala. A copy of this photocopy
possesses aslso Gazi Husrevbey's Library in Sarajevo.
221
Dr Omer č ć
RUKOPISNA DJELA Č PISACA
I MISLILACA NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
KOJA SE Č U BIBLIOTECI SULEJMANIJI U ISTANBULU
Putevi prenošenja .rukopisa su veoma č đ predmet ovog
razmišljanja ć biti kretanje rukopisa iz pravca Srednji istok prema Bosni, i obratno,
jer nalazimo da su se tako i kretali. ć ta kretanja rukopisa ć
da se oni negdje ukrštaju, negdje smjenjuju, a ponegdje i osvajaju sebi prostor i onda
kada ga je teško ć Ako studioznije posmatramo taj put kretanja č ć
č pojavu, da su rukopisi koji su unošeni sa Srednjeg istoka u ovo
č lako nalazili mjesto gdje ć se smjestiti i ć Nova poruka, č
u arapskom pismu, turskim, arapskim ili perzijskim jezikom, lako je nalazila mjesto u
praznom prostoru gdje nije bilo nikakve konkurencije. Č i sama ,.jazija" bila je
njegovana i č kao emanet ili kakav amulet.
Rukopisi koji su nošeni s našeg na č Srednjeg istoka, u periodu u kojem su
arapsko-islamske nauke ć bile dostigle razvojnu kulminaciju, morali su nositi u sebi
posebnu porJ,lku, stilski biti jedri, misaono snažni a sadržinski jedinstveni ili,
najmanje, ravni č djelima srodne č discipline, ako su njihovi pisci
pretendovali na bilo kakvo priznanje. Slikovito predstavljen, ovaj put kretanja
rukopisa na relaciji Srednji istok - Bosna, i obratno, izgledao bi kao duga č
staza po kojoj nizbrdo klize rukopisi iz pravca Srednji istok prema Bosni i uopšte u
naše krajeve, kao u more praznine, a rukopis, iz Bosne prema Srednjem istoku, mora
prevaliti tu istu stazu, u suprotnom smjeru, i gdje uzbrdica izaziva zamor, a č
staza pad i kotrljanje nazad. Da bi rukopis, koji je ugledao bijeli svijet u našim
krajevima, mogao savladati tu razdaljinu i neugodan put do mora preplavljenog
drugim rukopisima, da bi se održao na površini, postao jasno č č sebi
put i održao na zavidnom mjestu, on je morao imati vlastitu snagu. Ovo č da su
rukopisi naših mislilaca i pisaca morali biti vrhunske vrijednosti da bi se održali u
veoma jakoj konkurenciji i našli mjesto u jednoj od biblioteka.
Put istraživanja naveo me je na jednu od takvih biblioteka, Sulejmaniju u
Istanbulu, o kojoj ć u nastavku biti više č Namjera mi je da zainteresovanim
pružim uvid u jednu č biblioteku u Istanbulu i ukažem, u ć crtama, na
223
njenu vrijednost i bogatstvo, njeno formiranje i rad, da navedem neke podatke o
djelima naših pisaca i mislilaca, koja su se ranije spomenutom uzbrdicom i uz
spoticanje, ali uz ć sopstvenih vrijednosti, domogla takve biblioteke. Djela ć
navesti alfabetskim redom njihovih autora s naznakom imena kolekcije rukopisa i
signature svakog rukopisa u okviru kolekcije kojoj pripada.
Biblioteka Sulejmanija, koja pripada Generalnoj direkciji biblioteka Sekretarija-
ta za kulturu Republike Turske, smještena je u prostorije nekadašnje osnovne škole i
zgrade Prve i Druge medrese Sulejmanije. Ona se nalazi na č strani istoimene
džamije.
Zgrada Medrese Sulejmanije ili, kako je neki zovu, Fakulteta Sulejmanije, smatra
se vrhunskim arhitektonskim ć mimar Sinana u XVI vijeku. đ je
1557. Današnja biblioteka, koja je tu smještena, igra veoma č kulturološku
ulogu, upravo onakvu kakvu je svojevremeno odigrao fakultet Sulejmanija.
Biblioteka Sulejmanija je centralna č biblioteka u č se sastavu nalaze
94 kolekcije ili manje biblioteke. Svaka od ovih kolekcija ili biblioteka svrstana je kao
posebno odjeljenje.
Ciljevi Biblioteke bi se mogli svesti na ć
a) sakupljanje rukopisa vezanih za islamistiku,
b) pripremanje, pisanje i štampanje kataloga,
e) pružanje ć univerzitetskoj, muzejskoj i gradskoj biblioteci na pisanju
kataloga rukopisnih kolekcija,
d) pripremanje kataloga za rukopise koji se nalaze po bibliotekama van
Istanbula,
e) mikrofilmovanje rukopisa i njihovo prigotovljenje da se mogu koristiti u
č svrhe,
f) pružanje usluge oko dobijanja izvora iz drugih č institucija svijeta, i
g) pružanje usluge č
Biblioteka ima jednu ć i jednu manju salu. ć sala ima oko 70 mjesta a
koriste je rukopisa. Malu salu koriste filmova ć č č Tu
se koriste filmovi mikrofilmovanih rukopisa unikata, autografa i djela vezanih
tematikom za razne discipline. Ove mjere su predmet u svrhu č os.novnijl
rukopisnih djela.
Lice koje želi č neki rukopis u velikoj sali prethodno mora ispisati iz kartice
osnovne podatke:
- ime biblioteke (kolekcije),
- broj rukopisa,
-ime pisca i
- naziv djela.
Nakon što ispuni i potpiše đ revers, č ć taj revers predati dežumom
službeniku sale. Rukopis ć biti veoma brzo đ i dostavljen č Po
završetku rada na rukopisu č ć rukopis dežumom službeniku, koji ć mu,
nakon pregleda ć rukopisa radi ustanovljenja da li je rukopis ć u
ispravnom stanju, vratiti zadržani revers.
Prema popisu iz 1973. godine, biblioteka je imala ukupno 96.537 knjiga, od toga
63.908 rukopisa. Za sva ova djela postoje fiše (kartice) sistematski đ i poredane
po abecedi. J(artice su đ po Deweyinom sistemu i smještene u posebnom
224
odjeljenju sale za č rukopisa. U posljednje vrijeme pristupilo se izradi indeks
kataloga za sva rukopisna djela Sulejmanije. Tako su po naslovima rukopisnih djela
katalogizirana sva rukopisna djela na turskom jeziku od slova a do fi dostavljena
Generalnoj direkciji biblioteka radi štampanja. Od perzijskih rukopisa su
katalogizirani rukopisi koji č sa slovom (a, b, e i e) i predati đ Generalnoj
direkciji radi štampanja.
U Biblioteci rade dva servisa:
- servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisa i
- servis za č i uvezivanje rukopisa.
Servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisne đ č je raditi 1950.
godine. Do sada su mikrofilmovana mnoga rijetka i vrijedna djela, a izvršena je i
razmjena s nizom drugih č biblioteka van Turske. Na bazi razmjene
snimljeno je do sada oko 2.295 i fotokopirano oko 225 rukopisnih djela.
Servis za č i uvezivanje rukopisa je č č raditi tek 1962. godine.
Prethodno se pristupilo č vrste oboljenja pojedinih rukopisa, a zatim su
izvršene pripreme za njihovo č i prešlo se na samo č Nakon što se svaki
list č zaštitio i doveo u ispravno stanje, prešlo se na uvezivanje rukopisa. Pri
u vezi vanju vodilo se č o č povezu koji odgovara dobu pisca, kako bi se
č originalnost. U tu svrhu su stavljeni na raspolaganje Biblioteci razni
materijali kao što su: razne vrste koža, lakova, boja i platna.
Sulejmanija se smatra jednom od najkompletnijih č biblioteka u svijetu u
kojoj su sabrana najdragocjenija rukopisna djela arapsko-islamskog svijeta.
Prema vakufnami sultana Sulejmana Zakonodavca o izgradnji Sulejmanije
medrese č fakultet) istovremeno formirana je i biblioteka. Prostorije u kojima je
danas smještena ova biblioteka bile su, kao što je č osnovna škola, i zgrade Prve i
Druge medrese. Kada su ukinute tekije u Turskoj, rukopisi iz tih tekija prenijeti su u
biblioteku Sulejmaniju, a kasnije su prenošeni i rukopisi iz raznih krajeva Anadola.
Tako je broj rukopisa rastao iz dana u dan. Kod prenošenja rukopisa iz drugih
biblioteka, koje su se na neki č našle u Sulejmaniji biblioteci, vodilo se č o
njima kao o kolekcijama. Tako ona danas broji 94 kolekcije vezane za ranije
biblioteke ž ć pri tome i ime ranije biblioteke i signaturu svakog njenog
rukopisa.
KOLEKCIJE RUKOPISA (BIBLIOTEKE)
KOJI SE Č U BIBLIOTECI SULEJMANIJI - ISTANBUL
l - Abdillgani Aga
2- Amca Htiseyin Pasa
3 - Antalya (Tekelioglu)
4 - Asir Efendi
5- Ayasofya
6 - Bagdat'h Vehbi Efendi
7 - Basma
8- Besir Aga
9 - Besir Aga (Eytip)
l O - Carullah
ll - Celal Okten
15 - AMil 225
12 - Celebi Abdullah Efendi
13 - Corlu'lu Ali Pasa
14- Damat Ibrahim Pasa
15 - Dariilmesnevi (Seyh Mehmed Murad)
16- Denizli
17 - Dugunilu Baba
18- Efgani Seyh Ali Haydar Efendi
19 - Erzincan
20 - Esad Efendi
21 - Eyup Camii (Hazret-i Halid)
22- Fatih
23 - Feyzullah Pasa (Dr.)
24- Gelibolu'lu Tahir Efendi
25 - Giresun Yazmalan
26- Giilm1s Valide Sultan
27- Hac1 Mahmud Efendi (Yahya Efendi -dergah1)
28 - Haci Resit Bey
29 - Haf1z Ahmet Pasa
30 - Hafid Efendi ve Eki
31 - Halet Efendi ve Eki
32 - Hamidiye
33 - Harput eski halkevi
34 - Hasan Hayri ve Abdullah Efendi
35 - Hasan Hiisnii Pasa
36 - Hasip Efendi Tekkesi
37 - Hasim Pasa - Hazret-i Halid Bk: Nu. 21, (Eyiip Camii)
38 - Hekimoglu Ali Pasa ve Camii
39 - Hidiv Ismail Pasa
40 - Hiiseyin Kaz1m
41 - Hiisrev Pasa
42 - Ibrahim Eferidi
43 - lyd Mehmed Efendi
44 - Ibsan Mahvi BaJku
45 - lsmihan Sultan
46- Izmir
47 - Izmir'li Ismail Hakk1
48 - Izmir'li Mustafa Efendi
49 - Kad1-Zade Burhaneddin
50 - Kad1-Zade Mehmed
51 - Karacelebi-Zade Hiisameddin
52 - Kasideci-Zade Suleyman Sun
53 - Kil1c Ali Pasa
54 - Laia Ismail
55- Laleli
56 - Mahmut Pasa
57 - Mehmet Aga Camii
58 - M. Murat-M. Arif
59- M. Hilmi-F. Fehmi
60 - Mesih Pasa
61 - Mihrisah Sultan
62 - Molla Celebi
63- Murad Buhari
64- Musalla Medresesi
65 - Nafiz Pasa
66- Osman Huld'1 Oztiirkle1
67 - Pertev Pasa (Selimiye)
68 - Pertevniyal Sultan (Valide Camii)
69 - Reisiilkiittab Mustafa Efendi
70 - Resid Efendi
71 - Rustem Pasa
72- Saliha Hatun- Selimiye Bk: Nu. 67, (Pertev Pasa)
73- Serez
74- Servili
75 - Seyyid Nazif Efendi
76 - Sultan Ahmed I
77 - Siileymaniye
78 - Sazeli T ekkesi
79 - Sehit Ali Pasa
80- Sehzade Mehmed- Seyh Mehmed Murad- Bk: Nu. 15, (Da·rul Mesnevi)
81 - Seyhiilislam Esad Efendi Medresesi
82- Tahir Aga Tekkesi- Tekelioglu Bk: Nu. 3, (Antalya)
83- Tirnova'h
84. - Turban Valide Sultan el-Hac Mustafa Efendi
85 - ć Tekkesi
86.- Yabanci Diller- Yahya Efendi dergahi- Bk: Nu. 27, (Hac1 Mahmud Efendi)
87 .- Yahya Tevfik
88 - Yazma Bag1slar
89 - Y eni Cami
90 - Y eni Medrese
91 - Yozgat
92 - Yusuf Aga
93 - Y eni Harfler
94 - Ziihdii Bey
Još č ć biblioteke su u tijesnoj vezi s bibliotekom Sulejmanijom:
l - Atif Efendi Kiitiiphanesi
Adresa: Vefa cadesi No. 44, Vefa.,. Istanbul.
Ova biblioteka broji 336 rukopisa na turskom, 2.406 na arapskom i 84 na
perzijskom. Biblioteka raspolaže i sa 12.284 štampanih knjiga.
15. 22.7
2 - Kiipriilii Kiitiiphanesi
Adresa: Divanyolu Caddesi, Boy aci Ahmed Sokak No. l, Cemberlitas- Istanbul.
Biblioteka broji 224 rukopisa na turskom, 2.289 na arapskom i 60 na persijskom.
Ova biblioteka raspolaže i sa 2.298 štampanih knjiga.
3 - Nuruosmaniye Kiitiiphanesi
Adresa: Nurosmaniye Cami-i avlusu- Istanbul.
Njena izgradnja č je za vrijeme Mahmuta I a završena za vrijeme Osmana
III.
Biblioteka broji 858 rukopisa na turskom jeziku, 3.564 na arapskom i 458 na
perzijskom. Biblioteka raspolaže i sa 3.244 štampane knjige.
4 - Ragip Pasa Kiitiiphanesi
Adresa: Laleli Ordu Caddesi, No. 225, Laleli- Istanbul.
Podignuta je 1763. godine i broji 68 rukopisa na turskom, 1.165 na arapskom i 41
na persijskom jeziku.
Biblioteka u svojim sefovima i rukopisna djela pisaca i mislilaca bosanskog
porijekla. Prema nepotpunim podacima u njoj je zastupljeno 30 pisaca iz naših krajeva
s 215 rukopisnih djela. đ njima ima i nepoznatih č nama dostupnim
izvorima, nekoliko autografa i unikata.
đ rukopisi bosanskih mislilaca i pisaca, koji se đ 94 kolekcije
rukopisnih djela biblioteke Sulejmanije u Istanbulu, s najosnovnijim podacima su
prikazani na nekoliko ć stranica.
l. Bosnawi Ahmad ibn Yusuf (Ahmed sin Jusufa, Bošnjak)
"Tevzih-i a mal dairat al-miiyal"
Yazma bagislar 731
muellfin hatti (autograf)
Isto, biblioteka, broj kodeksa 2062/1
Nama dostupni izvori ne spominju ni autora ni djelo.
2.Aia uddin Ali-dede ibn haq Mustafa-ibn Galaluddin ai-Bosnawi -šayh-.i turbe)
(Alauddin Ali-dede, Bošnjak), umro 1007/1598.
Muhadarat al awa il wa musamarat al-awahir (predavanja o prvim đ i
kazivanja o posljednjim zbivanjima).
228
Djelo je završeno 998/1589/90.
Biblioteka Lale Ismail, broj 584
Isto, prepisao Hamza ibn 'Omar 999/1590.
Biblioteka HKM, broj 792
Isto, prepisao Darwiš ibn Yahya 1004
Biblioteka Ayasofiya, broj 4251
Isto, prepisao 'Abdullah Mustafa al-Qaramanli 1010
Biblioteka Halet efendi, broj 331
Isto, prepis iz 1037 č 12.09.1627)
Biblioteka, Hadži Husni-paša, broj 905
Isto, prepisao Ibn Potur Muhammad Halifa 1063.
č 02.12.1652)
Biblioteka, Geresun, broj 158/l
Isto, prepisao Mustafa ibn Yusuf 1060
č 04.01.1650)
Biblioteka, Esad efendi, broj 2859
Isto, prepisao Ahmad Yaman, Uskuplu 1065.
č 11.11.1654)
Biblioteka, RSD, broj 735
Isto, prepisao Šeyh Haris 1085 č 07.04.1674)
Biblioteka, Reisiilkiittab, broj 458
Isto, prepis iz 1115 č 17.05.1703)
Biblioteka, Pertev-paša, broj 654
Isto, prepisao Ibrahim ibn Yusuf 1149
č 12.05.1736)
Biblioteka, Tahir-aga, broj 174
Isto, prepis iz 1149 č 12.05.1736)
Biblioteka, Antalya-Tokali oglu, broj 672
Isto, Biblioteka Esad efendi, broj 3814/1
Isto,
Biblioteka Yeni Cami, broj 1003
Isto,
Biblioteka, Reisiilkiittab 899
Isto, prepis iz 1167
č 29.10.1753), prepisao hfz. Ahmad ibn Halil
Biblioteka, M. Halid efendi, broj 327
Isto,
Biblioteka, Esad efendi, broj 1176
Isto,
Biblioteka, Ismihan, broj 304
Isto,
Biblioteka Serez, broj 2481
Isto,
Biblioteka, Servili, broj 251
Isto,
Biblioteka Tahir-aga, broj 174
Hawatim al-hikam iz mešhata (turbeta) sultana
Sulejmana kod Sigeta,
Biblioteka, Fatih, broj 2613
Isto, prepisao Muhamed 1021 (13.03.1709)
Biblioteka Hale Ismail, broj 134
Isto, prepisao Mustafa ibn Ahmad Trabzuni, Edirne
(Jedrena) 1097
č 28.ll.l(i85). Ima i sadržaj i poduža napomena.
Biblioteka Halet efendi, broj 247
Isto, prepisao Muhammad ibn Mami (Memi) at-Tamišwari,
1127
Biblioteka HKM, broj 454
Isto,
Biblioteka Haci Bešir-aga, broj 352
Navedeno djelo (Hawatim al-Hikam - č mudrosti),
Nazvano je i Hall ar-rumuz wa kašf al-kunuz
(Rješavanje simbola i otvaranje riznica) ili As ila al-hikam
(filozofski problemi). Pod gornjim naslovom našli smo tri
djela:
Hall ar-rumuz wa kašf al-kunuz, Prepisao Abd al-Qari ibn
Utman, 1034. č 14. 10.1624).
Biblioteka, Ibrahim ef. broj 559
Isto, prepisao Bosnawi Ahmad ibn Yusuf
(Ahmad sin Jusufa, Bosanac)
Biblioteka Laleli, broj 374114
Isto,
Biblioteka, Trnovali, broj 879/1
Qasida (Kaside Ali efendije Šejh turbeta)
Biblioteka, Halet efendi, broj 800/37
3. 'Abdullah 'Abdi ibn Muhammad ai-Bosnawi (Abdulah Abdi sin Muhameda,
Bošnjak), poznat pod imenom Šarih al-Fusus, je jedan od najboljih komentatora djela
Fusus al-Hikam od Ibn 'Arabija a i najizrazitiji i najplodniji pisac naših krajeva iz
č tasawwufa (tesavufa). Umro je 1054/1644. i ostavio iza sebe brojna djela. M.
ž ć u svom djelu .,Al-Gawharu al asna'fi taragumi 'ulama'i wa šaarai Bosna"
naveo je 61 djelo,od kojih su neka objavljena.Za manji broj tih rukopisnih djela đ
navodi i gdje se nalaze, dok Š ć svom djelu- Književnost Muslimana BiH
na orijentalnim jezicima,ne znamo iz kojih razloga,ne spominje uopšte ovog pisca.Ni
ž ć u svom drugom književnom radu- Književni rad č
muslimana, nije nam donio č podatke o djelima ovog plodnog
mada se zadržava na njegovoj č ć ga, što je sasvim ispravno, đ
provjerene mutasawwife ili kako on kaže .,pretjerane" .
1
) U Biblioteci Sulejmanije u
Istanbulu pronašli snio više njegovih djela, od kojih su neka autograf. Neka ne
nalazimo č ni u popisu M. ž ć u njegovom radu Al-Gawhar al-asna' Fi
Taragum 'ulama' wa suara i Bosna, Kairo, 1349/1930., str. 94-100. Dozvolimo da
postoji još njegovih djela, ne samo u drugim bibliotekama Istanbula, nego i u ovoj
Biblioteci Sulejmanije. Ovom prilikom donosimo samo najosnovnije podatke tih
djela:
Šarh Fusus al-hikam (Komentar Fusus al-hikama),
prepisano 1043 (08.07. 1633), pismo, ta liq.
Biblioteka, CRH, broj 1032
Terceme-i Fusus (prevod Fususa) štampan 1290.
č 01.03.1873).
1
) Vidi M. ž ć Književni rad č muslimana, Državna Atamparija -
Sarajevo, 1933. str. 30-31. ·
230
Tagalliyatu 'ara is an-nusus fi manassati hikam al-Fusus,2) autograf, završen
1019. .
Biblioteka Šehid Ali-paša broj 1244
Isto, biblioteka Perterniyal, broj 396
Isto, I svezak, Biblioteka Izmirli Ismail
Hag, broj 1134 ·
Isto, II svezak, biblioteka Izmirli Ismail
Hagg, broj 1135
Gulšen-i raz-i arifan fi bayan-i usui al- irfan.
Biblioteka Halet ef. broj 70/1
Al-Munagat, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 0,2017
At-Tadyil fi manaza 'ati lb lis li šayh ibn Abdillah
at-Tastari, rukopis iz 1040 (10.08.1630)
Biblioteka, CRH, broj 2129/23
Tesavvufi bir risale, traktat o tesavufu, biblioteka
H. Mehmed ef. broj 2396/29
Isto, registrovana pod brojevima u istoimenoj biblioteci l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10,
ll, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 22.
ć u vidu da je u jednoj biblioteci sakupljeno preko dvadesetak traktata iz
oblasti tesavufa, pretpostavljamo da ne đ jednu temu, nego više,
najvjerovatnije č tesavuf (tarikat).
Risala fi anna al-a yan al-mutaba fi ad-dat al-mutlaqa
al-hadiya an ad-dat, iz oblasti tesavufa,
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Al-Mustawa' al-a'la fi š al-ahla
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 2788/4
(kod M. ž ć se ne spominje)
Šarh Qasida-i munfarida (Ni ovaj komentar M. ž ć
ne spominje).
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Sarh hutabat al-Futuhat al-makkiyya
(Komentar govornog djela, propovijedi Ibn Rumijevog djela
Futuhat-i mekije).
Ni ovo djelo M. ž ć ne navodi.
Biblioteka HKM, veoma lijep rukopis, broj 470
Isto, Biblioteka H. Huseyn-paša, broj 0792
Isto, biblioteka Niyaz-paša, broj 536
Isto, biblioteka Sabit Ali-paša,
više rukopisa zavedeni pod brojevima: 1293/1
1247, 1246, 1245
Šarh Cezire-i mesnevi (komentar izbor stihova iz Mesnevije,
260 distiha. Izbor je napravio Yusuf č (Jusuf
č i nazvao ga "Cezire-i mesnevi".
(Vidi r. br. 2798/2, 1.26-b GHB).

2
) . Ovakav naslov komentara Ibn' Arabijeva Fususa dao je sam autor. Prema tome, to je jedno te
ISto djelo. Uporedi M. ž ć n.d. str. 31.
231
Kod M. ž ć zabilježeno kao "Gezira al-Matnawi", što je pogrešno, jer smo
ranije istakli ko je autor tog izbora.
Biblioteka Hadži Mahmud efendi, broj 3417
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 228
Šarh Mawaqi al-faqr al-mutlaq fi al-mawaqif al-qutbaniyya
wa al-ma rifa ar-rabbaniyya, ni ovo djelo M. ž ć ne
spominje.
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 2788/3
Šarh li ba di kalami šayh Mu ayyad al-Gundi fi Šarhi
Fusus al-hikam. M. ž ć ni ovo djelo ne spominje.
Biblioteka, CRH, broj 2129/30
Tamattul al-Gabra il fi sura al-bašar č
Džibrila u liku č
Šarh al-aškal al-waqi iyya fi muqaddima Muayyad al-Gundi li al-Fusus. M.
ž ć ovo djelo spominje pod nazivom "Šarh kalam al-Muayyad al-Gundi fi awail
Šarh al-Fusus.
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Al-yad al awgad fi istilam al-bagar al-aswad.
Biblioteka Hašim-paša, broj 21/7
Risale der sirr-i yakin fi tefsir-i "Wa- bud rabbaka hatta ya tiyaka al-yaqin"
Traktat č č yaqin u Božijim č "Wa bud rabbaka ... al-
yaqin".
Ni ovaj rad nije spomenut kod M. ž ć
Biblioteka CRH, broj 2129/2
Risala fi tafsir-i Nun wa al-Qalam-i ...
Biblioteka Hašim-paša, broj 21111
Risala fi qawlihi ta ala ,.Hatta ida- stay asa ar-rusu!".
Biblioteka, CRH broj 2129/9
Risala fi tafsir-i qawlihi ta ala:Wa law la an yakun an-nas umma wahida.
Biblioteka CRH, broj 2129/11
Risala fi tafsiri qawluhu ta ala: "Wa laqad arsalna Musa bi 1-bayyinat (kod M.
ž ć .. . biayatina).
Biblioteka CRH, broj 2129/13
Tafsir ,.Hai an-na layn" M. ž ć navodi dva č naslova. U jednom od njih
prema č M. ž ć pisac komentariše Abu al-Qasima Ahmad ibn al-
Husayna, č sufi ju, koji objašnjava č ć Musau (fa' hla' na'layk)"
skini svoju ć č Ostavi se ti ova obadva svijeta, i ovoga i ć a u
drugom on sam, Abdullah Bosanac, daje svoju verziju interpretacije 9vih č
232
Tefsir "Rabbi yassir" (komentar Rabbi yassir).
Biblioteka Esad efendi, broj 3785/4
Isto, Biblioteka Hiisrev-paša, broj 4/3
Tefsir sura " Wa 1-Adiyat,
Biblioteka Kasidedži-zade, broj 745/2
Risala fi tafsir "wa la in adaqna al-insan minna rahma" M. ž ć Al-Gawhar
al-asna ... Kairo 1349 č 29.05.1930).
Biblioteka CRH, broj 2129/14
an-nur al-mubin fi mir att "iyyaka na budu wa iyyaka nasta in".
Biblioteka Hadži Mahmud efendi, broj 2396/17
Risala al-awba fi bayan al-anaba wa at-tawba,
Biblioteka CRH, broj 2129/8
Risala raf i fi ittisal al-basmala fi fatiha al-Kitab.
Biblioteka CRH, broj 2129/5
. 4. Ahmad ibn Husayn al-Bosnewi (Ahmed sin Husejna, Bosanac) Al-Išara al-i
lamiyya fi šarh al-isti arab al-insaniyya ·
Biblioteka Laleli, broj 2996
5. Adni, Poyga muftisi (Požežški muftija) (?) nepoznat AI-Qasida fi at-tasawuf
(Kasida o tesavufu).

Biblioteka Halet efendi, broj 827/23
6. Ahmad Mostari, Fetawa Ahmadiyya, prepisao Abdullah ibn Mustafa 1186.
č 04.04.1772).
Biblioteka Kasideci-zade, broj 290
7. A§..§ayh Abu Bakir ibn aš-šayh Sayfulhaqq ibni Muslihuddin at-Trawniki, An-
N ur an-nabawi (Šejh Ebu Bekir sin šejha Sejfulhaka, č napisao je djelo
pod gornjim naslovom u kome đ islamsko pravo (fiqh), a nazvao ga je tako,
kako on č kaže, zbog toga što se u njemu nalazi mnoštvo hadisa kojim se koristio
pri pisanju ovog djela. Djelo je razrada djela "Muhtasar Muqaddima kitab al-
Muntaqa" od Aš-šayh Ahmeda ibn Mahmud al-Gazawi.
Biblioteka Esad efendi, broj 752
Isto, prepisao Muhammad ibn Muhammad Biblioteka
H. Bešir-aga Eyub, broj 72
Isto, Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1823.
Isto, prepisano 1854, (30€: x 136, tekst 160 x 84 cm.
po 21 red na strani).
Biblioteka Esad efendi, broj 752
8. Hasan ibn Nasuh ad-Dumnawi,
Hadit al-arbain, Zbirka č hadisa.
Biblioteka Izmir, broj 93/1
Isto, 93/2
Mecma al-Feraiz Tercemet al-Fera iz as-Siraciyye,
Biblioteka Gelipolulu Tahir, broj 101/2
(Ni jedno od ova dva rada ne spominju ni M. ž ć niti H. Š ć
233
Magma at targih al-bayan (Zbornik dokaza kojima se daje prioritet kod sudskog
procesa).
Biblioteka Esad efendi, broj 3762/1
Isto, biblioteka H. Mahmud efendi 3762/1
Isto, biblioteka, broj 357
Isto, ali pod naslovom Tercih al-Beyan bir Risale,
Biblioteka Esad efendi 585/1
9. Hasan Kafi ibn Turban ibn Dawud ibn Ya qub ad-Di bi al-aqhisari al-Bosnawi)
Hasan Kafi š č
234
Usui al-hikam, prepisao Hikmet ž č ž č
1095., č 20.XII 1683.
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 292
Isto, biblioteka Trnovali, broj 840
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1536
Isto, prepisao Mustafa Nurudin, 1206. g. broj 436
Isto, biblioteka Izmirli Ibrahim Haki, broj 1376
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 853/5
Usui al-hikam ( .... ) tercemesi
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 291
Isto, biblioteka Uššaki, broj 028
Isto, biblioteka, Esad efendi 1823
Isto, biblioteka Diigumlii-baba, broj 336
Isto, biblioteka Diigiimlii-baba, broj 438
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 448
(U tekstu stoji: "Šarh ve tercemesi Usui al-hikam")
Nizam al-ulama ila Hatam al-anbiya',
Biblioteka Kilic Ali-paša, broj 753/3
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša broj 713/3
Šarh samt al wusul,
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 640
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 3010/2
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 466
Isto, biblioteka Yazma bagišlar, broj 1575
Č Biblioteka Esad Efendi, broj 3814/12
Rawdat al-gannat,
Biblioteka H. Hiisrev-paša, broj 1175
Isto,. biblioteka Ibrahim-paša, broj 486
Isto, biblioteka Giresun, broj 109/6
Isto, biblioteka Fatih 749/1
·Isto, Dtigiimlii-baba, broj 192/3
Isto, Bagdadli Vehbi efendi, broj 2075/1
Isto, biblioteka Mihrišah, broj 46/2
Azhar ar-rewdat fi šarh Rawdat al-gannat,
Biblioteka Kasideci-zade, broj · 124
Al-Kati fi al-mantiq
Biblioteka Halet efendi, broj 780/11
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 773-296
Fath-i Bilad-i Engeros ve Akra (Osvajanje đ i borba kod Egra-Akre). O
ovom djelu se ž č razilaze. Najnovija istraživanja đ da se Katija nije
bavio ovim predmetom i da nije ostavio iza sebe tako nešto. Pa ipak, mi ć ovdje
samo ukazati na to djelo o kome kasnije govoriti, vjerovatno u posebnom radu.
Biblioteka Halet efendi, broj 623
Autograf (unikat).
10. Hilmi-baba, Hilmi ibn Husayn, š č Bosnewi (Hilmi-baba, Hilmi ibn
Husejn, Pljevljak, Bosanac), do sada nepoznat.
Fath al-asrar wa al-muškilat 'ala Rub al-bayan.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 132
(Otvaranje tajni i rješenja problema djela "Rub al-bayan", od Ismail Haqqia).
Kitab fi al-fikh wa al-fetawa (djelo iz č islamskog prava i mišljenja po
pojedinim pitanjima).
Auto graf
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 358
Magalis al-Bosnawi
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 518
ll. Hilmi Mehmed (Mohammed) ibn Ibrahim (Hilmi Mehmed Ibrahima), do sada
nepoznat, Risala fi al-siyasa (Traktat o politici), autograf.
Djelo je autor završio u Meki i jedan od tri primjerka uputio sultanu u Istanbul. U
njemu se okomio na osmansku politiku na Balkanu. Kad slika č situaciju u
našim krajevima, donosi primjere iz č š ć Mostara, ali zna da odšteta i do
Indonezije i holandijskog ugnjetavanja tamošnjeg stanovništva i francuske politike u
Alžiru. Djelo je ha arapskom jeziku.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 422
Tafsir sura, Wad-duha, komentar poglavlja iz Qur'ana
(Wa-d duha).
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 137
Šarh al-manzum fi fada il al- ašura (Komentar "Niske o vrlinama dana Al-
ašura").
Biblioteka Yazma bagislar, broj 647/2
12. 13. Hiiseyn ibn Salih, al-Bosnevi, (Husejn sin Saliha, Bošnjak) - ć
izvori ga ne spominju.
-Raba al-baya (Ugodnost života).
Biblioteka Halet efendi, broj 253
Tarceme-i Adab al-wuzara (Prevod "Adab al-wuzara")
Biblioteka Esad efendi, broj 1857
13. Husayn ibn Muhammad ibn Utman (Husejn sin Muhameda sin Osmana).
Mubayyin al-aglal (šarh Umdata al-aqa'id an-Nasafi)
Objašnjenje stega, komentar na Nesefin akaid)
Biblioteka Fatih, broj 5362/3
235
14. Ibrahim ibn 'Ali-dede (Ibrahim sin Alidedea, umro 1007).
Tarbi'u al-maratib wa al-usui wa nataig afkar al-fuhul
min arbah al-wusul (Mišljenje istaknutih č o primanjima i zaradama).
Biblioteka Esad efendi, broj 1773
15. 'Ali al-bag Mustafa (Alija Hadži Mustafa).
Targama asma' al-husna' (Prevod Esma-i 1-husna)
Biblioteka Trnovali, broj 319
16. Darwiš 'Ali (Derviš Alija), Bosanac, nepoznat
Terceme-i hadis-i erbe in ve gaziler menakibi
(prevod č hadisa i savjeti ratnicima)
Biblioteka RDS, broj 1025/5
17. Fadlullah ai-Bosnawi (Fadlulah Bosanac), nepoznat
Risala fi sana 'at al-hiyat wa ad-dibaga (Traktat o zanatima, krojenje i štavljenje
kože).
Autograf, napisano u Zerin (Sigetu?) 1057. č 06.02.1647).
Biblioteka Halet efendi, broj 813/20
18. Ibrahim ibn Mustafa (Ibrahim sin Mustafe), Bosanac
Daqa iq al-ahbar (Preciznosti vijesti), autograf,
Biblioteka Fatih, broj 3119/2
19. Mahmud ibn Halil, ai-Mostari
(Mahmud sin Halila, Mostarac)
Šarh al-arud al-andulusi (Komentar Al-'arud al-andalusi)
Biblioteka Denizli, broj 356/1
Fath al-Lama'i fi izhar al-andalusi
Prepisao Nahfi Muhammad Sulayman ibn Abbas-Rahman
č 9.1X 1725.
Biblioteka Giresun, broj 163/2
Isto, prepisano 1132 č 14.11.1719)
Biblioteka Laleli, broj 1968
20. Mehmed Fe(v)zi-paša Bosnevi (Mehmed Fevzi-paša,
Bosanac)' (?)
Haqaiq-u ezkar-i Mevlana (Stvarnost zikr Mevlana, mis.li na Dželal-i Rumiju)
Biblioteka Haci Rešid-paša 99/2
21. Muhammad ibn Musa, Allamak, ai-Bosnawi
(Muhamed sin Muse, Bosanac zvani Allamek)
Hašiya ala Šarh al-Miftah li As-Sayyid (Glosa na komentar Miftaha od
Đ đ sintaksa).
Prepisao Ibrahim Altiparmak koji je i sam bio vrstan č Pošto je ovaj
Ibrahim prepisao nekoliko djela Allamekovih, može se pretpostaviti da je Allamek
izvršio jak uticaj na njega. Otuda ovaj prepis ima posebnu vrijednost.
236
Biblioteka Damad Ibrahim-paša, broj 993
Isto, biblioteka Fatih, broj 4587
Isto, prepis iz 1041. č 30.07.1631), biblioteka
Laleli, broj 2841
Isto, biblioteka CRH, broj 1789
Isto, Biblioteka CRH, broj 1789
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 856
Isto, Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 236/1
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ali-paša, broj 217
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 149
(Ovdje stoji naslov "Hašiya 'ala anwar at-tanzil)
Hašiya 'ala "Fawa' id az-ziya iyya") (Glosa na djelo
"Fawa id az-ziya iyya")
Biblioteka Kasideci-zade, broj 508
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 909
Tafsir sura "Al-Fath (Komentar poglavlja "Fath"
iz Qur'ana) 108/2
Ahadit al-arba'in č hadisa) ć izvori ne spominju
Biblioteka Hafiz-paša, broj 150/1
Isto, biblioteka, CRH, broj 1789
Isto, biblioteka, Kilic Ali-paša, broj 856
Hašiya 'ala Qadi Al-Baydawi (Glosa na Bejdavim komentar,
Qur'ana,) Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 236/1
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ibrahim-paša, broj 217
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 150/1
Hadi (?), biblioteka Bagdatli Ibrahim efendi, br. 2096/1
Šarh Tafsir sura "al-Kahf' (Glosa komentara poglavlja "Kahf"
Iz Qur'ana, Biblioteka Aya Sofiya, broj 559.
Tafsir sura "al-Kahf" (komentar poglavlja "al-Kahf')
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 274116
Šarh aš-Šamsiyya (komentar djela Šamsiyya iz logike)
J.sto, biblioteka Laleli, broj 2661
Prepisao Osman ibn Hasan, 1055 č
Isto, biblioteka Laleli, broj 2658
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 819
Isto, biblioteka Fatih, broj 3355
22. Abu Muhammad Muhammad Wahdati iti-Uskiibi (Abu Muhamed
Muhamed, Vahdeti, Skopljak)
Muhtadi al-anhur ila Multaqa al-abhur (Uputa rijeka ka stjecištu mora).
Veliko pravno djelo u dva sveska preko 1000 strana.
Biblioteka CRH broj 75111
Isto, ista biblioteka broj 751/2
23. Mula Mustafa ibn Yusuf ibn Murad al-Ayyubi (Mula Mustafa ibn Jusuf sin
Murata ć ai-Mostari.
Šarh 'lsagugi li Ustuwani (Komentar Isagudže od Ustuvaija (logika), biblioteka
Mehmed efendi 68/lO.
237
238
Biblioteka Kilic Ali-paša, broj 661
Isto, biblioteka Laleli, broj 2662
Šarh 'Awamil al-Gurgani (Komentar "Awamil-a"
od Đ đ
Biblioteka Kasideci-zade, broj 700/5
Fath ala al-asrar, u č ima važnih napomena i marginalnih primjedbi
Biblioteka Halet Efendi, broj 146
Miftah al-busu! li mir'at al-wusul,
Biblioteka Hamidiyye, broj 440
Hašiya haddad al-wusul 'ala mir'at al-wusul
Biblioteka Cela! Okten, broj 0131
24. Nergisi Muhamed Ahmed (Nerkesi Muhamed Ahmed)
Al-aqwal al-musallama fi _gazawat al-maslama
(Pouzdana vijest o Mesleminim vojnama)
Biblioteka Lala Ismail, broj 735/6
Isto, Biblioteka Lala Ismail, 735/5
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 37817
Isto, biblioteka M. Hafid efendi 220
Isto, biblioteka Siileymaniya, broj 1057/3
Hayat al-hayawanat tercemesi (prijevod djela "Život
životinja" - Nije se znalo da je njegov prijevod).
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1823
25. Omer efendi Bosnevi (Omer efendi, Bosanac)
Ahval-i Gazevat-i der Diyari Bosna (1154)
Biblioteka RSD, broj 620
26. Otman ibn Ibrahim (Osman sin Ibrahima)
Subhe-i sibyan
Biblioteka broj 1014/6
Isto, yazma bagišlari (kodeks), broj 2235/2
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 107
Isto, biblioteka Nafiz efendi, broj 49
Isto, Biblioteka Nafiz efendi, broj 1479
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 1475
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 1473/1
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 2125
Nuyetim kisimlari hakinda bir risale.
Lugat-i manzume, biblioteka RSD, broj 977/4
27.Sabit 'Aiauddin Tabit (Sabit Alaudin Sabit)
Edhem-i numa
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 521/2
28. Sayfullah al-Bosnawi (Sejfullah Bosanac)
Ahsan al-wasila ila ma'rifa al-wasaya wa al-wasila
1338 č 26.09.1919) Saray Bosna
Biblioteka Izmirli Ismail Hakki, broj 848
29. Sudi Bosnevi
Bustan šerhi (komentar "Bustana" od Hafiza)
Biblioteka, Ismihan, broj 316
Isto, biblioteka Ismihan broj 317
Hafiz Divan-i Šerhi (Komentar Hafizova divana)
Biblioteka Hamidiyye, broj 1144
Isto, biblioteka RSD, od 1425 č broj 1425
Isto, biblioteka RSD, broj 1426
Isto, biblioteka RSD, broj 1427
Šerh-i Gulistan (komentar Giilistana) od Hafiza
Biblioteka RSD, broj 1080
SUMMARY
The Suleymaniya Library and Suleymaniya Medresa were founded at the same
time. The Library, which is now located in the building of the Medresa, is the central
professional manuscript library of Turkey. It contains 94 collections and among the
libraries that contain manuscripts form the Arabic-Islamic world it is considered to be
one of the most complete ones in the world.
Authors of some of the manuscripts are of Yugoslav origin. Among them one can
find some new names not known until now.
239
ž ć Hamdija
LUJIGJI FERDINANDO MARSILJI
I JUGOSLAVENSKE ZEMLJE OD 1679. do 1684. GODINE
(Ulomak iz ć cjeline)
Kada je turska vojska velikoga vezira Kara Mustafe godine 1683. krenula na
č

đ oficirima austrijske armije, koja se spremala da ga brani, bio je i jedan
mlad i obrazovan đ Ferdinando Mars ilji (Luigi Ferdinando Marsigli ili
Marsili, Bolonja, 1658 -Bolonja, 1730)
2
) . On je o Balkanu bio stekao neka saznanja i
prije ulaska u austrijsku armiju
3
), kako ć kasnije vidjeti, a nakon ulaska u nju taje
saznanja proširio i produbio pošto je niz godina svoje ne male sposobnosti vezivao za
raznovrsna pitanja ovoga poluotoka. Kada je u pitanju Srbija, a donekle i Hrvatska,
to njegovo iskustvo je, barem u osnovnim linijama poznato
4
), a malo ili gotovo nikako
ono u pogledu Crne Gore i Bosne i Hercegovine, iako je on i tamo sakupio mnoštvo
raznovrsne đ u dvije zadnje decenije XVII i na č XVIII vijeka.s)
1
) č ć Eš ref, Granice Bosanskoga pašaluka prema Austriji i č Republici po
odredbama č mira , Sa rajevo, 1973 ., 27. Kara Mustafa se s vojskom nabo pod č 14.VII
1683. , a opsada je trajala do 12.1X 1683. Vidi bi lj ešku br. 13.
2
) Aut obiografij a di Luigi Ferdinando Marsili messa in luce nel II centenario della morte di lui
Comitato Marsili ano a cura di Emilio Lovarini , Bologna, 1930. Marsilji je ovaj spis, koji je iza njega ostao
nedovršen, hti o potkrij epiti dokumentima i kompletirati još svojim ć Zato mu treba prilaziti s
oprezom. J a ć ga ovdje upotreblj avati ć mu neke dokumente iz njegove bogate zaostavštine.
3
) Imao je tek 24 godine kada je stupi o u aust rij sku vojnu službu.
4
) č ć N., Izvj eš taj Srpskoj a kademiji nauka o rad u u Italiji, Godišnjak SA, 1937., XLVII; 1938.,
XLVIII i 1939., XLIX - lb. Oblik modernih srpskih istorija povodom Marsiljijeve istorije Srba, Zbornik
Matice srpske, 1951 ., 2. - č ć Marin, ć Ritter Pavao, En. Jug., VII,508 (lit.).- ć Život i
djelo Pavla Rittera ć Zagreb, 1914.
1
) Fra ti , Catal oge die Manoscri tt i di Lui gi Ferdi nando Marsili conservati nella Biblioteca universitaria
di Bologna, Firenze, 1928. - Beigl S., Spisi grofa Marsi ljija (Marsili) u č š biblioteci u Bolonji
(Bologna), Glasnik Zemalj skog muzeja, 1901. Fratijev rad je bolji i pregledniji, ali Beigl, naravno, bolje
poznaje teren na koji se od nosi Marsiljij eva š 0 našim zemljama.
16 - Anali 241
Da bih barem donekle popunio tu prazninu, ovdje ć iznijeti neke do sada
nepoznate podatke.
Treba u č kazati da je Marsilji sa našim krajevima dolazio u dodir u tri
maha. Prvi put u pratnji č ambasadora (bajila) Pietra Ć (Pietro
Cirvani)
6
) godine 1679, kada je ovaj č diplomata putovao duž Dalmacije
prema Carigradu i kada je (Marsilji) na povratku iz turske prijestolnice, mjesto
putevima uz Dunav, zbog kuge, skrenuo prema Bosni i HercegovinF) kod Zvornika,
pa spustivši se na Klis i Split otplovio u Veneciju.
8
) Drugi put je s našim krajevima bio
u kontaktu 1683. i 1684. godine pod daleko č okolnostima -kao bijedni
rob dvojice ć iz Rame kod Mostara
9
), koji su ga bili otkupili za veoma malu sumu
ć se dobroj zaradi u Sarajevu, gdje ih je trebalo č 200 dukata, jer su ga
otkup(>m spasili od sigurne smrti nakon naredbe da se pobiju svi zarobljenici na obali
Dunava zbog nedostatka hrane.
10
) I napokon, ć put Marsiljija je njegova veoma
delikatna dužnost šefa Komisije za č sa Turskom nakon č
mira 1699. godine (od Temišvara do ć nekoliko godina vezivala za veoma
č đ u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
11
)
Ja ć se za sada zadržati na nekim' detaljima iz prva dva putovanja, a o onom
ć više i podrobnije tek kada u bolonješkoj Univerzitetskoj biblioteci (Biblioteca
universitaria)
12
) sakupim i č svu onu đ koju sam samo površno pregledao
i nijesam još uspio da je temeljitije iskoristim.
13
)
6
) Civrani Pietro (1622.- nakon 1684.?). Bio je generalni dalmatinski providur 1673. , vjerovatno, a
1679. đ da bude ba j ilo u Carigradu. I sam je objavio knjigu pod naslovom .Un viaggio di Levante"
(Put na Istok), Bologna, 1688. - Ivanyi Bela, Luigi Ferdinando Marsili primo esploratore della Grande
Pianura ungherese, Celebrazione di Luigi Ferdinando Marsili , Bologna, 1931., 195.- Longhena N., Luigi
Ferdinando Mar5ili geograf o, Memorie intorno a Luigi Ferdinando Marsili pubblicate nel ' secondo
centenario della morte per cura del comitato Marsiliano, Bologna, 1930., 191.- Fantuzzi, Memorie della
vita del generale Conte Luigi Ferdinando Marsigli, Bologna, 1770. 8-9. - č tvrdnja ovoga pisca da
se Marsilji iz Carigrada u Veneciju vratio preko č a ne, kako je stvarno bilo, preko Bugarske, Srbije,
Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Desnica Boško, Jedan izvještaj iz Dalmacije iz 1674. godine. Novo doba,
18., 94., 12. - 13., Split, 1935. - ć Ecc. mi Provveditori Generali,Sindaci, Audi tori, Avogardi , '
Capi tani, Generali in Golf o e da Mar ecc. , Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLIX, Split, 1926.
- 1927., ns. ć Historijski arhiv u Zadru, Zadarski zbornik Matice hrvatske, Zadar, 1964., 659. -
Relazione storica dell ' anno 1676 del Provveditore Generale Pietro Civran, diretta al Senato di Venezia,
sullo stato delle due Provincie di Dalmazia ed Albania (Cattaro), Il Dalmatino, lunario cattolico, greco,
ebraico per l'anno comune 1909. - Autobiografia, 250.
7
) Autobiografija, 21. - Dodatak I ć Dnevnik).
8
) Dnevnik.
9
) Dodatak II ć Testament). Nakon povratka iz ropstva, Marsilji se vratio u austrijsku armiju i
služio u njoj, uglavnom na našem terenu, sve do kraja rata.
10
) Testament.
11
) Autobiografija, 208. - Biblioteca universitaria di Bologna ć BUB), Manoscritti di Luigi
Ferdinando Marsigli ć MM). Ovdje bih htio zahvaliti Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, koja mi je ć da dva puta boravim u Bolonji (ljeti 1974. godine) i da tako istražim
č Marsiljijevu ostavštinu, gdje ima podataka o cijeloj našoj obali.
12
) Na žalost', ova đ u Bolonji nije č u onolikoj mjeri koliko po svojoj važnosti zaslužuje.
" ) Treba č ć da je ova ostavština posebno bogata đ što se odnosi na Bosnu i
Hercegovinu (karte, crteži, kula i gradova, važne privredne, kulturne i č analize, izvještaji što su
stizali od posebno ć konfidenata, itd.) i zato bi u Bolonju trebalo uputiti posebnu ekipu zbog
sakupljanja, đ i napokon snimanja te đ
242
I
Marsilji je pripadao uglednoj ć porodici, koja je, kako tvrde neki
talijanski č došla iz Modene "trovandosi habitare in Bologna dal 1295.", a
bila je "molto cospicua in questa patria, si per l'antichita, dome per gli huomeni famosi
in arme e lettere e parente di il ustri, che ha ha vu ta" .
14
) đ djed Hipolit
(Ipolito)
15
) dva se puta ženio: prvi put sa Marijom Bentivolji (Bentivogli), a drugi put
sa Laurom Kampedži (Campeggi). Iz braka sa ovom drugom dobio je bio sina Karla
č (Carlo Francesco), koji je đ 1639. i umro 1684. godine, a imao je, osim
đ Ferdinanda, što nas ovdje zanima, još i Antonija č "dottore di
giurisprudenza... uomo di scineze, che si feee prete, divenne poi cancelliere
dell'Universita di Bologna" i najposlije umrije S. VII 1710. u dobi od 61 godine "come.
vescovo di Perugia"
16
), pa Ipolita, koji je umro u Parizu 3.1 1682. godine dok je
putovao sa markizom Kamilom Cambekarijem (Camillo Zambeccari), papinim
izaslanikom
17
), rano preminulog Filipa
18
) i napokon dvije ć Bibijanu, katarinu i
Mariju Silviju- koje su kasnije postale redovnice.
19
) Mati im je đ bila iz ugledne
porodice i zvala-se Margerita Erkolani (Margerita Ercolani), a njen brat, isusovac
Antonio Ercolani, svoga ć đ Ferdinanda još kao devetnaestogodišnjaka
je uveo u krugove oko pape č XI u Rimu.
20
)
ć svim tim č i č vezama, te njihovom bogatstvu i ugledu,
đ Ferdinando je mogao kao privatni student slušati predavanja najprije i najviše u
rodnoj Bolonji i nešto manje u susjednoj Padovi, a zatim to obrazovanje zaokružiti u
č društvima (Accademie), koje su pokretali njegovi profesori, prijatelji njegove
porodice ili njegovi bliski srodnici (brat mu Antonio č
Bolonješki univerzitet je osnovan 1088. godine i odmah iza toga "la fama della
citta si sparse al di la delle Alpi, fin nei piu !ontani paesi: Francesi , Spagnuoli,
••) Ivany, o.c. , 1931.- Autobiografija, 3. i dalje, č 57.- Dolfi Scipion Pompeo, Cronologia di
Famiglie di Bologna, Bologna, 1670., 534.: ć se u Bolonji kao stanovnici od 1295.", a bila je . u toj
svojoj domovini veoma cijenjena zbog starine i znamenitih ljudi po oružju, književnosti ili po tome što je
bila u srodstvu sa č Aim ljudima.".
") Ibidem. č biblioteka Dubrovnik ć DNB), CR- f- 135. knjigu pod naslovom
Index Alphabeticus, s. a. od Hipolita Marsiglia, ali mi nije poznato je li to đ djed ili , eventualno, neki
njegov imenjak.
16
) Ibidem: .doktor pravnih nauka" ·i č od nauke, koji se zaredio i koji postade kancelarom
Bolonješkog univerziteta" i najposlije umrije 5.VII 1710. u dobi od 61 godine .. kao biskup đ Dakle,
đ je 1649.
11
) Ibidem.- Autobiografia, 57. Marsilji u ovom spisku kaže da su mu ć ne samo jedan brat) bila
u Parizu u vrijeme njegova robovanja u Hercegovini, ali sa papinim delegatom koji se zvao Ranuci
(Ranuzzi).
11
) lbidem.
19
) Ibidem.
20
) Autobiografia, 4. - Biografia universale .. . , Venezia, 1824., XVIII , 360. - lvany, o.c., 193: .. La
famiglia della mdre del Marsili era una della piu famose e gloriose famiglie di Bologna" (porodica
Marsiljijeve majke bijaše jedna đ najpoznatijim i najslavnijim u Bolonji), ali ne navodi ovaj pisac
nikakav dokaz o tome, vjerovatno zbog toga što je to bilo ć poznato. Osim toga, njegovi podaci se
razlikuju od onoga što je o smrti svoje majke napisao sam đ Ferdinando (Autobiografija, 57.), jer
Marsilji tvrdi da mu je majka umrla 1676., a Ivan 1684.
16" 243
Polacchi, Ungheresi, Cechi, Bulgari
21
), Scandinavi, Tedeschi attraversarono i mari e i
monti per venire a studiare a Bologna", piše G. di Francesco
22
), a za to č š su
vezana imena takvih velikana kao što su Dante, Petrarka, č Piko dela
Mirandola, Kopernik, Erazmo, Luter, Taso i ostali. U č se ono dijelilo (Xl i XII
vijek) na tri grupe: teolozi, pravnici i tzv. artisti, tj . "studenti delle arti liberali". Na
ovoj zadnjoj grupi, koja je 1295. godine dobila svoga rektora i prerasla u Medicinski
fakultet, studirao je i Marsilji. Prvi profesor na toj grupi bio je, koliko se do sada zna,
obnovitelj rimskoga prava Irnerio (1070. - 1140?), za vrijeme kojega "la procedura
didattica della medicina era esatamente iden tica a quella del diritto". Osim "Glossa",
napisao je još i "Authenticae", a jedan njegov č je osnovao Univerzitet.
23
) Tadeja
Alderotija (Taddeo Alderotto, 1220. ili 1223. - 1300.), profesora od 1260. godine,
pominje Dante u svom "Raju". Napisao je "najstariji medicinski tekst na talijanskom
jeziku" pod naslovom "Sulla conservazione della salu te", a bio je "hipokratista",
najistaknutiji ljekar i č protivnik arapske medicine". Iza sebe je ostavio
komentare Hipokrata i Galena
24
). đ važnije č toga doba treba ubrojati
Uga i Teodorika da Luka Borgenjoni (Ugo i Teodorico da Lucea Borgognoni, prvi
umro 1252., a drugi se rodio 1205. i živio do 1298.), oca i sina,jer su oni prvi uveli neku
vrstu anestezije ("spongia somnifera"). Prvi je bio ljekar bolonjeških križara u Egiptu i
Siriji, a drugi biskup u Cerviji i pisac rasprave "Chirurgia" (Venezia, 1498.)
25
) Nekako
u isto vrijeme u Bolonji je predavao i Guljelmo da č (Guglielmo da Saliceto-
Placentinus, 1210.- oko 1280.), kirurg na glasu, koji je u medicinu ponovo uveo nož
nakon što su ga Arapi bili zabacili i po njima i evropski ljekari uvevši "užareno željezo"
(ferrum incandes). Pisac je dvaju djela: "Liber in scientia medicinali, et specialiter
perfectis, qui summa conservationis et curationis appellatur" (Piacenza, 1475.) i
"Cyrurgia". Veliki utjecaj njegove č po di Francescu, pribavio je ć u XIII vijeku
talijanskim kirurzima, č u Bolonji, privilegije i položaj o kakvim njihove
kolege u ostalim zemljama još nijesu mogle ni govoriti .
26
) Na kraju XIII i na č
XIV vijeka u Bolonji su predavali Guljelmo Korvi (Guglielmo Corvi, 1250.- 1226.),
pisac djela "Exellentissimi medici Guglielmi brixiensis aggregatoris dictorum illustr.
medicorun ad anamquamque aegritudinem a capite ad-pedes practica, de febribus
tractatus optimus de pes te. de cons ili o observando tempore pestilential ac etiam de
21
) Bilo je nekoliko poznatih studenata sa toga Univerziteta i iz naših krajeva. Vidi Grmek, Dominko iz
Dubrovnika (Dominicus de Ragusa), Medicinska en., III, 365. - Isti , Baljivi, Med. en. , I, 692. - ć -
ć Prilozi za istoriju zdravstvene kult "'re u starom Dubrovniku, II, Beograd, 1939., 52. pominje, osim
Baljivija, kao č i izvjesnog Đ Đ š ć (sredinom XVI vijeka, sahranjen u Bolonji 1565.).
22
) G. di Francesco, La facolta medica di Bologna, rivista Ciba, Bologna, 1974. - 1984., 1,20.
(Biblioteca nacionale di Bari, Per. 511): Dopuna bilješke br. 22.: . glas o gradu se proširi i iza Alpa, sve do
najudaljenijih mjesta: Francuzi, Španjolci, Poljaci , đ Č Bugari, Skandinavci , Nijemci , prelažahu i
mora i planine da bi č u Bolonji ... " Nedavno je, đ izašlo jedno fundamentalno djelo, koje
ć produbljavanje ovoga studija (v. Zanello Gianfrancesco, Bibliografia dc;llo studio bolognese,
Bologna, 1967.)
23
) G. di Francesco, o.c., 13.- Fantuzzi, Scrittori blognesi, IV. - B. Noihusio, Irnerius, Colona, 1642.-
Sarti, De cl aris Archiginnasii bononinensis professoribus (p .I ,p.II). - Sovignij, Geschiste des rom. Recht in
Mittalter (bibliografia). - Nuova enciclopedia italiana ovvero dizionario generale di scienze, lettere,
industrie ... , XI , Torino, 1881., 749.
2
•) G. di Francesco, o.c. , 14. - En. it., II, 277. - Tiraboschi, Storia della lettera tura italiana, IV, Firenze,
1806., 218-223.
25
) G. di Francesco, o.c., 14. - En. it., VII , 485.
26
) G. di Francesco, o.c., 13. - Biografia universale ... , L. 325.
244
cura pestis tractatus perspicuus" (Venezia, 1508.)
27
), Toridžani die Toridžanija
(Torrigiana dei Torrigiania), komentator Galena
28
), Dino (umro 1327 .), koji je prvi
primio redovitu platu
29
), Tomazo del Garbo (Tommaso del Garbo, umro 1370., pisac
nedovršenog spisa pod naslovom "Summa medjcinalis" (Venezia, 1500.)
30
), Keko
d' Asko li (Crecco d' Ascoli, umro 1327.), ljekar i astrolog, koji je č papu
XXII u Avinjonu
31
) i koga je pro gonila inkvizicija
32
), Mondino del Luci (Mondino dei
Luzzi, 1270. - oko 1326.), koji je u studij medicine unio jedan nov elemenat- seciranje
ljudskog mjesto životinjskog leša udarivši tako temelje bolonješkoj anatomskoj školi,
dugo vremena jedinoj u ltaliji.
33
) U tom razdoblju su u Bolonji radili i predavali
Guljelmo i Bartolomeo da Varinjena (Guglielmo da Varignana, oko 1270.- 1339. i
Bartolomeo da Varignana, umro oko 1321.), otac i sin. Prvi je, nakon bijega izBolonje
1311. godine zbog č razloga, bio ljekar Mladena II Š ć pa je u Zadru
dovršio svoje najvažnije djelo "Secreta sublimia ad varios curandos morbos"
34
), a
drugi je 1302. izvršio jednu obdukciju leša "što je jedan od najstarijih poznatih
dokumenata o sudsko-medicinskoj autopsiji".JS) Krajem XIV i tokom XV vijeka
bolonješki univerzitet je u opadanju, pa se u tom razdoblju č samo Pietro da
Tasinjano (Pietra da Tasignano), koji je 1398. godine svoj spis "Consilium pro
pestesevitando" posvetio Džan Galeacu Viskontiju i u njemu, osim zabrane sklapanja
brakova i č š ć u č raspravama zbog đ protiv kuge propisuje još
šest lijekova, koje treba uzimati šest dana za redom.
36
) U gornjem razdoblju se još
pominju Baverio Marginardo de'Boneti (Baverio Marghinardo de'Bonetti, umro
1480.)
37
) Alesandro Akilini (Alessandro Achillini, 1463.-1512.), č anatom i pisac
magistralnih radova iz te oblasti
38
). Krajem XV i na č XVI vijeka u Bolonji su
Berengario da Kapri (Berel!$ario da Capri, umro 1550.), ž č što je
otvarao nove puteve u ovoj nauci,
39
) Cezare Džulio č (Cesare Giulio Arancio,
1530. - 1589.), anatom i embriolog4°§), Kostanco Varolio (Costanzio Varolio, 1543-
1575.)41), Taljakoci Gaspar (Tagliacozzi Gaspare, 1546.-1599.), pionir č
27
) G. di Francesco, o.c., 16. - Biografia universa1e ... , XIII, 302.
21) G. di Francesco, o.c., 16.
29
) lbidem.
30
) lbidem.
31
) lbidem.
321
) lbidem.
B) Ibidem, 17.
34
) lbidem, 18. -Grmek, Med. en., X, 260.- ć ć o.c. II, 10.
35
) G. di Francesco, o.c., 18.
36
) Ibidem, 22.
37
) lbidem.
31
) Ibidem.- Biog. un., I, 145. - En. it., l, 318.
39) G. di Francesco, o.c., 24.
40
) Ibidem, 25.
") Ibidem.
") Ibidem. - G1esinger, Tagliacozzi, Med. en., IX, 454.
245
kirurgije
42
), Đ Kardani (Girolama Cardani, 1501.-1576.), ljekar, filozof i
č
Nakon te bogate tradicije, koja je Bolonji donijela onu č "Bolonia
docet", dakle, u godini Marsiljijevog rodenja)' postao 28-godišnji Malpigi č
(Malpighi Marcello)
44
), "neumorni radnik, uporan branitelj istine, oštar č
genijalan u stvaranju č koji je sva polja prirodnih nauka "obogatio svojim
mnogobrojnim ć .
45
) Mars ilji je njegov č postao u doba ć borbe
ovoga č svjetskoga glasa "contro gli attachi violenti di colleghi delle idee
conservatrici"
46
) ostavši mu vjeran svoga života, i njemu i njegovim č
metodama. Medutim, osim Malpigija, Marsilji je slušao još i Montanarija
47
),
'
3
) G. di Francesco, o.c., 26.- Nuova en. it., VI, Torino. 1887., 1206. - Biog. un., IX, Venezia, 1923.,
400. -DNB, A, 1383. i A, 1145., č dva njegova djela (.De rerum varietate", Basiliae, s.a., vlasništvo
nekoga Marina ć i . Hieronimi Cardani mediolanensis medici de Rerum varietate, libri XVII",
Basi liae, 1557.). Cjelokupna su mu djela izašla u Lijonu 1663. godine, pod naslovom Hieronimi Cardani
mediolanensis, philosophi ac medici celebrimi opera omnia, cura Car. Sponi.
44
) Malpighi Marcello, ljekar i prirodoslovac (Crevalkuore, 1628.- Rim, 1694.). Od 1645. godine studirao je
u Bolonji filozofiju, ali je zbog č razloga prešao na medicinu. ć 1653. godine postiže doktorat, a
zatim ga toskanski vojvoc!a poziva u Pizu. Tu se sprijateljio sa Borellijem (vidi kasnije), koji je mnogo
utjecao na njegov rad. Godine 1659. Malpigije ponovo u Bolonji, gdje godinu dana predaje o Hipokratovim
aforizmima, a kasnije (1660. - 1662.) č medicinu. Neprestano je u sukobu sa kolegama i to ga
prisiljava da prihvati Borellijev pred log da ode u Mesinu, gdje do 1666. godine predaje isti predmet, a onda
se ć opet u Bolonju i do 1691. godine radi na tom starom univerzitetu. U Rim je prešao 1691. godine,
gdje postaje č Ije ka rom č XII. Po Duca tiju (.L.F. Marsigli", Bologna, 1931., 30. i 40.). Marsilji
ga je nazi vao . divino" (božanstven) i poštivao ga kao jednog đ prvim ljudima, koji ne samo da je
proslavi o Bolonju, moju rodnu zemlju, na č je slavnom Univerzitetu bio jedan od rijetkih svjetlosti i
ukras, nego i cijelu Italiju, č je pohvale pretpostavio svim ostalim u udaljenim zemljama, u kojima se
poznavala prava knjiga , napose u Engleskoj". - U DNB se č dva Malpigijevadjela(CR, f, 131 Marcelli
Malpighi, Opera posthuma, London, 1697. i nekatalogizirana još Marcelli Malpighi philosophi et medici
boloniensis, e regis Societatis, Opera omnia ... , London, 1686.).- Grmek, Malpighi Marcello, Med. en. VI,
540. (bibliografija). Ovaj pisac me upozorio na djela Adelmana u Americi: Life and embryol Work of M.
Malpighi , a zatim Correspondence of M. Malpighi (oba je izdao Cornell. Un. u lthaka).
") Grmek, o.c., 540.
46
) (C. di Francesco, o.c., 26.): •... protiv snažnih napada kolega zadojenih konzervativnim idejama"-
Grmek, o.c., 540.: . Osobito su ga napadali zagriženi galenisti P. Mini i G. G. Sbaraglia, profesori u Bolonji,
koji su mu osporavali vrijednost njegovi!J mikroskopskih istraživanja za č medicinu. Na njihov
poticaj , štaviše, č je Malpighijeva ć Tom prilikom su razbijeni njegovi instrumenti i spaljeni
rukopisi ." Kada bi seci rao u dvorani, ovi njegovi protivnici su išli od studenta do studenta i govorili, da
.samo idiot može tako seci rati kako to radi Malpighi".
47
) Montaneri Geminiano, astronom (Modena, 1632. - Padova, 1687.). Filozofiju i pravo je završio u
Firenci. Putovao je po č pa je zatim najprije bio advokat u mjestu svoga studija, a onda astronom
ć i nešto kasnije vojvode modenskog Alfonza IV. Po njegovoj s miti, bio je izabran za profesora na
bolonješkom univerzitetu, gdje je predavao sve do 1674., a tada je prešao u Padovu i tamo predavao
astronomiju i meteorologiju. Napisao je .Cometes Bononiae observatus, anno 1664 et 1665; astronomico-
physica dissertatio", pa . Copia di due lettere scritte all'illustrissimo signor Antonio Magliabecchi, sopra i
moti e le apparenze delle due comette ultimamente apparse sul fine di novembre 1680" i napokon .Copia
lettera scrit ta al Magliabecchi intorno la cometta apparsa l'anno 1682." (v. u DNB, II, Il, CR, 1517., sv. I:
. Opuscola omnia actis eruditorum lipsiensibus inserta, Venetiis, 1740., 124. i .1\{iscellanea italica physico-
mathematica", Bologna, 1692.). Objavio je đ i .Discorso accademico sopra la sparizione d'alcune.
stelle, ed al tre novi ta scoperte nel cielo", Bologna, 1672., .Ephemeris Lausborgiana ad anno 1666, item da
solis hypthesibus, et refrectionibus siderum", .Il Mare Adriatica e suo corrente esaminato, e la naturalezza
di fiumi scope rta e con nuova forma di ripari corretta" (cijenjen rad, što je preštampan u zbirci .scrittori
246
astronoma i č pa je, kako ć kasnije vidjeti, na temelju tih podataka
vršio ispitivanja na Balkanu.
48
)
Osim obrazovanja č na univerzitetima u Bolonji i u Padovi, ovaj
Malpigijev č aktivno je č i u radu bolonjeških akademija, koje su bile
organizirane po ugledu na Accademia degli Arcadi .
49
) Prvu takvu akademiju u
Bolonji (Coro anatomico od 1650-1658.) osnovao je Bartolomeo Masari (Bartolomeo
Massari) "a fine di praticare esperienze ed osservazioni intorno la circolazione del
sangue ed altre scoperte anatomiche e fisiologiche, le quali correano allora per le
bocche di tutti".
50
) Pored ostalih, č te Akademije je bio i Malpigi . Devet godina
nakon toga novu je utemeljio ć pomenuti Montanari pod nazivom Accademia della
Traccia ili dei Filosofi . Ona je u č imala sjedište u stanu svoga č a
kasnije u ć abea Karla Antonija Sam pij erija. Svoje je okupljala oko raznih
pitanja u oblasti geografije i fizike (zvuk, svjetlo, vakuum, itd.). Djelovala je od 1659.
do 1689. kao i ona koju je bio osnovao Đ Antonio Davija (Giovanni Antonio
Davia), a "i nervi (di quel corpo Accademico) eran veramente un Marcello Malpighi,
un Domenico Guglielmini, un Geminiano Rondelli, egregio matematico, un Luigi
Ferdinando Marsigli e Geminiano Montanari"
51
). Poznatijaje, đ ona koju je
bio osnovao Lu đ brat Antonio F e č i koja je zato nosila naslov Accademia dell'
Arcidiacono (1659-1689). Bila je otvorena "a tutti i Professori e dilettanti senza
riservae senza impegno di permanenza"
51
a) i u njoj je Marsiljijev č Montanari
dell'acqua", Parma, I), .,L 'astrologia, convintas di falso", Venezia, 1685. (s jednom biografskom bilješkom).
Fantuzzi u citiranom djelu tvrdi da je Marsilji odlazio u Padovu, kada je tamo bio imenovan ovaj nj egov
č pa je možda to ono putovanje što ga je opisao u svom pismu Malpigiju (v. bilj . br. 77.), a Pupini
(.,L.F. Marsigli ingegnere d'acqua", Celebrazione ... , Bologna, 1931., 45.) tvrdi da je Marsilji mjerio vode
.,secondo gli insegnementi da timi dal signor dottor Mantanari , celebre Matematico e mio riverente Maestro,
che fin dai primi anni comincio a dimostrarmi i principi di simili st udi , e tra altri il fondamento dell'uso di
tale Instrumen to e la perfezione alla quale col suo nobile ingengno l'ha ridotta .. ." (po uputama, koje mi je
dao gospodin doktor Montanari , č i moj poštovani č koji me je odmah od č
stao ć u osnove toga studija, pa đ ostaloga i o upotrebi toga·instrumenta, koji je on svojom
plemenitom š š ć usavršio ... ). - Autobiografija, 8.- Fantuzzi , o.c., 4. - Accademia delle scienze
dello Istituto di Bologna dalia sua origine a tutto il MDCCCLXXX, Bologna, 1751. , l.- 30.- Big. un.,
XXXVIII, 425. - Tiraboschi, Biblioteca Modenese degli Scrittori etc., Modena, 1783., III.
48
) Dnevnik.
49
) ć Mirko, ,Odrazi talijanske akademije ,.degli Arcadi" preko Jadrana", Rad .,JAZU, 248. i
250., Zagreb, 1934. Ova Akademija, s kojom je Marsilji došao u dodir tek kasnije i to po povratku iz Turske
1680., iz svoga je sjedišta u Rimu znatno utjecala i na naše kulturne prilike. Njen je pored niza
intelektualaca s naše obale, bio i č Stijepo ć bibliotekar Vatikanske biblioteke i
Marsiljijev č kako proizlazi iz jednoga č dokumenta (V. HAD, Prepiska, 17-68., 2097.
Poslanik ć iz č
so) Accademie delle scienze ... , 9.: .... s ciljem da se primijeni iskustvo i opažanje o krvotok u, pa ostala
anatomska i fiziološka ć o kojima su svi govorili ... ". - Boletti G. G., Dell'origine e de'progressi
dell' Instituto delle scienze di Bologna e di tu/le le Accademie ad es so unite, Bologna, 1751. - Michel Medici,
Memorie storiche intorno le Accademie scientifiche e Lettararie della Ciua di bologna. Bologna, 1852., 9.
SI) Accademie delle scienze ... • 9.: .. ... nervi (ovoga akademskog tijela) bili su ustvari jedan č
Malpigi, jedan Domeniko Guljelmi, jedan Gjeminiano Rondeli , ugledni č jedan Luj igji
Ferdinando Marsilji i Gjeminijano Montanari .. .". - Guglielmi Domenico (Bologna, 1655. - Padova, 1710.)
bio je, kao i Marsilji, Montanarijev č as poslije je (1701.) istraživao neke izvore u Dalmaciji . Rondeli
Geminiano, č (Modena, 1652. - 1735.) bavio se, osim matematikom, još i hidraulikom i
fortifikacijom.
Ha) Ibidem, 9.: .. ... svim profesorima i amaterima bez razlike i bez obaveze stalnosti ... "
247
č svoj rad "Pensieri fis ico- matematici so pra alcune espertenze fatte in Bologna
dell' Accademia filosofica (della Traccia
52
)) intorno ai di versi effetti dei liquidi in
cannuccio di vetro ed altri vasi"
53
). U atmosferi č interesovanja, koju su te
akader:nije širile oko sebe, č ove dvije posljednje, mladi Marsilji je našao prve
podsticaje i realno tlo za svoj talenat i teme
54
), kao i uzor za pretvaranje Accademie
degli lnquieti (1690-1714.) u svoju Accademiu delle scienze dell'Instituto di Pologna
(1714.), koja i danas postoji u tom gradu, u ulici Zamboni, 32.
55
)
Zaokruživši tako svoje obrazovanje na dva stara talijanska univerziteta (Bolonja
i Padova) i u č društvima svoje rodne Bolonje, mladi je Marsilji veoma rano
ušao u kulturni i č život svoje domovine. Tako je, na inicijativu č
Karla Kaprare (Francesco Carlo Caprara)
56
), koji ć se kasnije zauzeti za njegovo
izbavljenje iz turskog ropstva,
57
) veoma mlad bio izabran u ć ć Bolonje
58
),
a nije mu bilo više od devetnaest godina kada je bio predstavljen papi č XJ5
9
)
ć kako smo ranije konstatirali, svome ujaku isusovcu Antoniju
Erkolaniju
60
), pa Pietru Malari
61
) ("ambasciatore della mia pat(ia")
62
). U Rimu je, u
tamošnjem visokom društvu, imao prilike da se upozna i približi pored ostalih,
poznatom Boreliju (Borelli)
63
), Nacariju (Nazzari)
64
), a tako je bilo i u
'
2
) lbidem.- .Antico giorno/e die Letterati''. Parma, 1687., 144. i 145.
") Vidi bilješke 47. i 50. , č č misli o nekim iskustvi ma iz Bolonje u Akademiji
filozofskoj (della Traccia) povodom č efekata (ponašanja) ć u staklenim cijevi ma i u drugim
posudama". Montanari je povodom ovoga č polemizirao sa nekim Bossettijem u Giornale
de'Letterati", Roma, 1688. i 1670., 75/V, II/ 61. (v. DNB, CR, 22.964. i 22.965.). Vidi i bilješku br. 64.
54
) Bilješka broj 50.
'' ') lbidem.
56
) Emilio de Tibaldo, Biograjia degli Italiani il/ustri, Venezia, 1841. , VIII, 272.- 287. - Autobiografia,
6. : .Cosi entrando !'anno 1678., il senatore Francesco Caprara, eletto confaloniere, mi volJe per uno degli
otto consoli doti anziani, i quali formano in Bologna il supremo masgistrato della nobilti1, che đ due
mesi."
S7) Testament.
") Bilj. br. 56.
") Autobiografia, 4. - ć Jovan, Rimska kurija i jugoslavenske zemlje od XVI do XIX veka,
Beograd, 1950., 366.
60
) Bilj. br. 20.
61
) Autobiografia, 4.
62
) lbidem: .ambasadoru moje zemlje", tj . č ambasadoru, jer je Bo lonja tada bila u okviru
č Republike.
") Borelli Giovanni Alfonso, ljekar i prirodoslovac (Napulj, 1608.- Rim, 1679.). Predavao je u Pizi i u
Firenci. Napisao je .Delle cause delle febri maligne", Napoli , 1647., "De renum usu i udicium", Strasburg,
1664., .Euclides restitutus", 1628., . Appolonii Peragaei conicorum", libri V-VII , Firenze, 1661. , . Theoricae
medicoorum planetarum ex causis physicis deductae", Firenze, 1666. , • Tractatus de vi percussionis",
Bologna, 1667., .Historia et meteorologia incendii aet henei 1699. ; accedit responsio ed censuras R. P.
Honorati Fabri contra librum de vi percussionis", Reggio, 1670., . De montionibus naturalibus a gravitate
preudentibus", Bologna, 1670. (ili: . Atrium physico mathematicum"), . De motu animalium, opus
posthumum, pars prima", Roma, 1680. (pars secunda 1681.). Grmek tvrdi da je č utjecao na
Malpigij!l, Marsiljievog č i uzora. - Biog. un., VII, 1822., 48. -Grmek, Bore/li, Med. en., ll, 302.
(bibliografija)- Hirsch i E. Guralt, Biographisches Lexicon der hervoreganden Aerzte al/er Zeit en und J)' o/k er,
/, Berlin - Wien, 1929., 636. - Castigliani , Storia della medicina, Milano - Verona, 1948. - Giornale
de'Letterati, Roma, 1668., Ill, 29., pa I, ll. i 17.; 1671. , VIIl , 125., XI, 175. (recenzija).
64
) Nazzari Francesco, pisac (Bergamasco, oko 1634. - Rim, 1714.). Držao je katedru filozofije na
koledžu Sapienza u Rimu, a dvije godine prije susreta sa Marsiljijem napustio je đ i izdavanje
248
Napulju, kamo je putovao nakon Rima
65
). I u jednom i u drugom gradu je, đ
č pažnju ć opažanjima u oblasti egzaktnih nauka (prirodne pojave,
matematika primijenjena u vojnim vještinama, itd.) ć ć č znanja
i ć đ za svoja kasnija djela.
66
) Na povratku u Bolonju svoje je rezultate
iznosio Montanariju, "!ettore delle matematiche in Bologna e mio maestro"
67
). Tako,
izvjesni Tomazo Kornelije (Tommaso Cornelio)
68
), "che aveva il primo grado fra
medic i di quel tempo e che, ben istrutto delle cose na turali, m 'insegno il modo di far un
alito artefic&ale, appieno a quello della Grotta del Cane rispondente come la ologna
sperimentai, ma con patto giurato di ridirlo ad alcuno"
69
). Te iste godine (1677.)
ponovo je putovao u Rim
70
), odakle je, u društvu sa abeom č
(Guiccardif
1
), posjetio Firencu, ali "non solo per tributare il mio ossequno al
serenissimo granduca, ma anche per vedere la magnificenza della galleria e libreria,
sotto la direzione del signor Magliabecchi
72
), bibliotecario di sua altezza
č ,. Giornale de'Letterati" (v. bilj. br. 53), koji je .. da Francesco Nazari" bio pokrenut 1668., "e
stampa to da Nicol' Angelo Tinassi ". Poslije 1675., izgleda, izdavanje je preuzeo neko drugi , po svoj
prilici štampar Tinassi (v. bilješku u br. 142., VIII, 29.VIII 1675. toga istoga č Nazzari je bio
sekretar poznatog č Luci usa, kada je prešao u Rim, pa mu je pomogao da dovrši njegove radove.
Sam nije mnogo pisao,jer je preveo samo "Esposizion della Chiesa Cattolica di Bosuet" sa francuskog (Rim,
1701.). V. Biog. un., XL, 1827., 187. - Nuova en. it., VI, ed. XV, Torino, 1883., 222.
6
' ) Autobiografia, 3. - 6. - Longhena, L. F Mars igli, Memoria .. , Bologna, 1930. , 131 : "Pocco pi u che
diciottene va a visitare le cose pi u interessanti , dal pun to di vista della sto ria na turale, che sono intorno a
Napoli : JO zolfatare di Pozzuoli, il lago d' Agnano, la grotla del Cane furono da lui visitate, e poi saTi sul
Vesuvio fino alla cima, ne visit<'>. il cratere con tanta attenzione che ne pote fare modello .. . "
Imao je nešto više od 18 godina kada je obišao veoma zanimljive stvari sa stanovišta historije prirode, u
okolini Napulja: naslage sumpora u Pucoliju, jezero Dan jano, ć ć a onda se popeo na vezuvski
krater sve do vrhunca pregledavši ga sa takvom pažnjom da to može poslužiti kao model.
Dnevnik (Split) i bilješke br. 89. i 90.- Longena misli da su ova putovanja podstakla njegova kasnija
istraživanja sumpornih izvora. ,
66
) Autobiografia, 6. - Longhena, L. F. Marsigli, geografa ... , 191., 193, Bologna, 1930. daje jednu
suštinsku opservaciju u ovom ranom Marsiljijevom istraživanju: .. tentativi, siamo d'accordo, e null' altro
che tentativi , ma cosi audaci che non possiamo non segnalarli , a distanza di d us secoli , all ' ammirazione dei
posteriori (nastojanja, slažem se, ništa drugo nego nastojanja, ali tako smjela da ne možemo ne upozoriti , u
razmaku od dva vijeka, na njih zbog divljenja potomaka). Ta ocjena se, po mom mišljenju, može potpuno
prihvatiti i za njegove bilješke sa putovanja po Balkanu, o č ć kasnije biti više govora.
67
) A'\ltobiografia, 5.: "Jektoru matematika u Bolonji i mom č Vidi bilj. br. 47.
68
) Cornelio Tommaso, prirodoslovac i ljekar (1614.-1684.). Njega Enciclopedia italiana (XXIV, 260. i
XXXV, 300.) ubraja đ obnovitelje č misli (uz Francesca d' Andreasa, Giuseppea Vallette), a ć
pominjani č "Giornale de'Letterati " (I, 23, 1669.) donio je jednu recenziju njegova rada ("Realizione
d'un gigan te rit rova to a Tiriolo nel mese Giugno dell' anno 1665 manda to dal Si-gnor Tomaso Cornelio"), pa
se u njoj kaže kako je ovaj napuljski č "altretanto cauto nel creder le cose, che perspicace, e sottilc
nell'investigare i segreti della Natura" (isto tako oprezan u tome da povjeruje u stvari kao što je pronicljiv i
tanan u istraživanju tajni Prirode).
69
) Autobiografia, 5.: "koji je imao prvo mjesto đ ljekarima onoga vremena i pošto je dobro
poznavao prirodne pojave, č me kako mogu napraviti umjetno dah(?) kakav je u ć ć što
sam kasnije eksperimentirao u Bolonji, ali uz obavezu da nikom ne kažem ništa, na što sam se zakleo .. . ".
J
70
) Ibidem.
71
) Ibidem. - Porodica Giuccardini (Gjukardini) je bila veoma bogata i ć u Firenci , paje znatno
utjecala na poslove u tom gradu (konfalonijeri i priori). U njoj je bilo i č (DNB, CR, 1520.: Vita di
Giuccardini, scritta da fra Remigio (Nannini), premessa all'edizione del 1565 della Historia d' Italia).
72
) Magliabecchi Antonio, bibliotekar (1633.-1714.). đ je na izradi mnogih publikacija, ali je
pod svojim imenom objavio samo "Catalogo de'manoscritti orientali della biblioteca Medici". Neka
249
serenissima
73
)". Posjetio je, osim toga, Li vorno, Pi zu i Luku
74
), a onda je u društvu sa
Montanarijem otišao u Padovu, gdje je slušao Pigija (Pighi)1
5
), o č je izvijestio u
jednom pismu č Malpigijas u Bolonji/
6
) jer mu je on dao "qualche principio di
tal scienza nobile"
77
).
Od velikoga je i bitnog č za našu kulturu č što je tako usmjeren i
odgojen ć sigurna i đ metoda, sticajem prilika bio vezan i za naše
krajeve zbog č literature,
78
) zbog ranije č tradicije/
9
) ali· najviše zbog
širokog polja rada na slabo istraženo m tlu, što ga je č Naime, Marsilji je u
toku opisanog putovanja po južnoj Italiji (1677. i 1678.) susreo i upoznao nekoga
Engleza, trgovca, "che aveva monata la piu gran parte della sua vita in
Constantinopoli e nella Smirne", pa se u razgovoru s njim raspitivao "della natura e
njegova pisma se, pored ostalih, nalaze i u Biblioteca dell' Accademia dei concordi (Silvestriana) u Revigu
kod Venecije (ostavština porodice Silvesti, što se bavila i našim arheološkim lokalitetima), a neka su
objavljena u publikacijama "Clarorum Belgarum ad Magliabecchium epistolae Firenze, 1745. i u
"Clarorum Venetorum epistola", Firenze, 1745. i napokon u "Clarorum Germanorum epistolae", Firenze,
1745.
73
) Autobiografia, 6.: "ne samo da izrazim poštovanje prejasnom vojvodi nego đ i da vidim
č galerije i biblioteke pod upravom gospodina Maljbekija, bibliotekara njegove Svijetle
Visosti." ·
74
) lbidem, 6.
H) lbidem, 8.
76
) lbidem: "Presi in quella universi ta d'essere matricolato, aggregatomi alla nizione de'dispersi , e poi
ogni applicazione alla matematica ed anatomia del corpo umano, che feee il Pighi ".
Najprije uzeh dokument o pripadnosti ovom univerzitetu pridruživši se družini raspršenih, a onda se
posvetih primjeni matematike i anatomije ljudskog tijela kod Pigija. Možda se ovo pismo nalazi kod
Adelmana, č radove, na žalost, ja nijesam imao u rukama.
77
) lb idem,: prvu poduku u toj plemenitoj nauci."
78
) Autobiografija, 4. - U ć pominjanom č "Giornale de' Letterati", u kome su štampane
recenzije o radovima Marsiljijevih uzora (Montanari, Borelli), objavljenje (V, 6L) i prikaz spisa sekretara
engleskog ambasadora u Carigradu (prevod u Veneciji) pod naslovom "Istoria dello sta;o presc;nte
dell'Imperio Ottomano, composta prima in lingua inglese dal Sig. Ricaut, segretario del Signor Co. di
Winchelsey Ambasciatore straordinario del Re d'Inghilterra Carlo II il Sultana Mahometto Han IV, poi
tradotta in Francese d<ll Sig. B riot, e final mente transportata in Italiano da Costantino Belli, Accademico
Tassiste, Venezia presso Combi, e la Nou" (vjerovatno 1673.). U ovoj recenziji se nabrajaju mnogi podaci,
koje je kasnije u Marsilji sakupljao i provjeravao u Carigradu. Osim toga u tom istom č je (1674.,
VII , lli.) objavljen č pod naslovom "Capi d'osservazione di farsi in Levante" (ono što bi trebalo
promatrati na Levantu), pa se u njemu spominju neka mjesta na č č ko jaje i Marsilji posjetio u
vrijeme svoga putovanja prema Carigradu (1679.) u pratnji č ambasadora I napokon,
ovdje treba č ć č da je Marsiljijev č Malpigi znao za Aldrovandijev herbarij
(Ulisse Aldrovandi, 1522. -1608.) u bolonješkom đ (vidi bilj . 96), paje kasnije tom svom č
(Marsiljiju) č da i on pridonese toj zbirci svojim nalazima sa Balkana, kao što je to radio i neki
č ć iz Dubrovnika u XVI vijeku po ć prof. dr. Grmeka meni). Usmjeravanje prema
suprotnoj, dalmatinskoj obali Jadrana je, vjerovatno, vršio i drugi Marsiljijev č Montanari, jer je jedan
njegov drugi č (Guljelmi Domenika, vidi bilj. br. 51.) istraživao u Dalmaciji. To nije č su se
u drugim talijanskim gradovima bavili rezultatima s druge obale (osim Venecije, u Rovigu, Pezaru itd.) u to
doba, pa i ranije. .
79
) Ibidem. - S Dubrovnikom č Bolonja je održavala jake veze na polju medicine (v. ć
ć o.c.).
250
qulita di quella nazione"
80
), jer je, izgleda, o njoj znao samo ono što je č u
dotadašnjim putopisima.
81
) Godinu dana nakon toga pružila mu se prilika da i č
iskustvom dopuni ta svoja saznanja pošto se č bajilo Ć spremao da ode
na dužnost u Carigrad, pa mu se Marsilji pridružio "col titolo di camerato"
82
). Na tom
putovanju je ostao više od godinu dana č š sakupljati velik broj veoma
č podataka, koji se sada uglavnom č u njegovoj ostavštini u
Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji
83
) i na osnovu kojih je napisao niz dragocjenih
rasprava
84
) •••.•
SUMMARY
The author of the article "Ljuigji Ferdinando Marsilji and Yugoslav countries
from 1679 to 1684" describes the conditions in our regions at that time, particularly in
Herzegovina where Ferdinando was captivated. He participated in burning up of
Sarajevo and took numerous documents from Gazi Husrevbeg Library to Bologna.
The author announces an extensive work on this subject.
Particular attention was payed to Marsiljo family and University of Bologna,
where Ferdinando was educated.
10
) Autobiografija, 4.: .što je ć dio svoga života proveo u Carigradu i Smirni", pa se u razgovoru s
njim raspitivao .o prirodi i osobinama one nacije".
11
) Autobiografija, 4.- Vidi bilješku br. 78.
81
) lbidem, 8. : .sa naslovom sobara".
13
) Frati, o.c. - Beigl, o.c. č materijalom (uglavnom č izvještaji) služio se B. Ivanyi u
svom č o istraživanju madžarske ravnice.
14
) Popis Marsiljijevih radova su na kraju ove studije.
251
OSVRTI
253
Fejzulah ž ć
O ARHIVU GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
U sastavu Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu ima i Arhiv, o kome se malo
zna i piše, pa je svrha ovoga č da o njemu pruži neka obavještenja.
Arhiv je francuska č a u turskom p rev odu to je "Mahzeni evrak", što č
spremište dokumenata". Vesika i vesaik su arapski nazivi za dokumente. "Turski
arhiv" je kod nas vrlo č naziv za dokumente na turskom jeziku. Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke broji do danas 3909 dokumenata i ć ih je na turskom
jeziku. Kodeksi su posebni fond i nisu ubrojeni u ove dokumente. To su sidžili
sarajevskog suda koji su č iz doba turske vladavine. U "Gazi
Husrevbegova knjižnica" od Fehim efendije Spahe (Spomenica Gazi Husrevbegove
č š Sarajevo, 1932. Sidžili su iskazani po godinama. Za požaliti je što
loš nemaju svojih predmetnih regesta. Kratak pregled arhiva i sidžila dao je i Hazim
ć u svom č "Turski diplomatski izvori za istoriju naših naroda" (Prilozi
za orijentainu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom -
Orijentalni institut, Sarajevo, 1950.).
Arhiv Gazi Husrevbegove biblioteke ima dvije knjige inventara, koverte sa
signaturom i kratkim opisom te dva kataloška ć za svaku svoju inventarsku
jedinicu.
Iz ljubavi prema Gazi Husrevbegovoj biblioteci i velikoj gorljivosti za našu
historiju, Hamdija š ć je svojevremeno organizovao razvrstavanje
dokumenata i njihovo inventarisanje. Njegovo poznavanje turskog jezika, sa
osnovama č u ruždiji, bilo je dovoljno da utvrdi odrednicu i sazna na što se
dokumenat odnosi, a dokumente je dešifrovao i č njegov školski drug hafiz
Džemaluddin efendija ž ć nastavnik Gazi Husrevbegove medrese, iz pažnje i
prijateljstva prema Hamdiji. Hamdija je onda diktirao inventarisanje. Ovako je
završeno inventarisanje dokumenata od broja l do 1239.
Dalje inventarisanje dokumenata, tj . drugu inventarsku knjigu je nastavio
bibliotekar prof Muhamed efendija š ć marljiv radnik i dobar turkolog. On je
inventarisao do broja 3831 , a ostalih 78 dokumenata uveli su u inventar kasniji
bibliotekari .
255
Ibrahim Kemura, bibliotekar, izradio je kataloške ć dokumenata i razvrstao
ih prema odrednicama. Tako je uspostavljen katalog dokumenata. U katalogu
dokumenata ć su ovako poredani:
A - apeli, arz, arzuhal,
B - berati , bilteni , bilješke, bujruldije,
Č - č č
D - dekreti, depeše, dokumenti, dopisi, doznake, dozvole,
F - fermani, fetve, formulari,
G - godišnjaci, govori,
H - hatti humajuni, hadisi, hudžeti ,
I - ilam, ilmihaber, idžazetnama, isprave, iskazi, izjave, izvještaji,
J- jafte (cedulje),
K - kassami (osta vinski spisi), kasi de,
L- leci,
M - murasele, molbe, memorandumi,
N - nalozi, naredbe, nacrti, namire,
O - č obavještenja, oglasi, odobrenja,
P - č pjesme, pisma, provjere, podnesci, pohvale, postavljenja, popisi,
pozivi, požurnice, proglasi, programi, č protesti, protokoli , pravila,
predlozi, predstavke, prepiske, preporuke, potvrde, priznanice,
R - raspisi, rješenja, rezolucije, razno,
S- sak (uzorci raznih sastava}, č š ć satire, sidžili, spisi, sporovi, sporazumi,
statuti, senedi,
T - tapije, tarihi, taksiti, temessuk, tezkere, tefteri (defteri), troškovnik, tužbe,
U - ugovori, uputstva, uredbe, ustavi, uvjerenja,
z - č zahvalnice, zapisnici, zakletve.
Na kraju kataloga dokumenata postoji još dva odvojena kataloga, Arhiv
Abdurahmana -Mirze ć i Arhiv Osman Asafa ć
Rekli smo da su kataloški ć arhiva kucani u dva primjerka. Prvi ć za
kartoteku biblioteke namijenjen je č a drugi za arhivsku službu.
Gornja klasifikacija dokumenata je, kako se vidi, dosta precizna.
U arhivskom fondu Gazi Husrevbegove biblioteke zastupljeni su, možemo ć
gotovo svi dokumenti turske administracije. Najinteresantnije dokumente za našu
istoriju iz turskog vremena č nam je Omer ć ć u svom "Nešto o
rukopisima i dokumentima na orijentalnim jezicima" (Beograd, Arhivski pregled,
1969-70) ovako:
"Fermani. To su carske pismene naredbe pisane posebnim ukrasnim pismom
sa "Tugrom" č upisanim imenom sultana) iznad teksta. Tugru ć i
kod nekih drugih važnijih dokumenata kao kod "Bera ta".
Berati. Carski dekreti, ukazi, prava i č kojima se dodjeljuju zvanja,
odlikovanja, privilegije ili kakvo dobro. Nosilac takvog prava ili dobra zove se
"beratlija".
Hudžeti. Sudske presude, pismene isprave koje imaju dokaznu ć
Šehadetname. č (šehade - svjedodžba, name - knjiga).
Fetve. Pravno rješenje ili uput, dato u obliku odgovora da se riješi izvjesno
šerijatsko pravno pitanje. Autoritativne fetve izdaju šejhul-islami i muftije. Zbirke
takvih fetvi zovu se đ "Fetvama" npr. "Fetava-i-uskubi ... "
256
Sened. Isprave, dokumenti, potvrde i č č su se upotrebljavali
prilikom davanja ili uzimanja č na zajam.
Ard-arz ili arzuhal. Molba, predstavka, memorandum i č
M u rase la. Poslanica, službeno pismo kadije ć kao pozivnica ili nalog.
Jafta. Cedulja, pismena isprava, tabla sa kakvim natpisom, a ponekad č i
grupu zaseoka jedne opštine.
Bujruldija. Naredba, zapovjedno pismo paše ili valije.
Tapija. Javna isprava o č pravu na nekretnine.
Tezkera. Putna ili č isprava.
Vakufname. Zadužbinska povelja, isprava o uvakufljenju (od č "vakuf'
islamska zadužbina, koja služi vjerskim kulturnim, prosvjetnim i humanim ciljevima,
muslimansko vjersko č imanje.
Vasijetname. č pismo, testament.
Postoje još brojni dokumenti kao što su Hatt-y-Humayun, carsko pismo, razna
uvjerenja, "ilmi haberi", obavještenja i oglasi "ilani", razni popisi stanovništva, ali su
navedeni č
U bivšem Ulema medžlisu u Sarajevu č su ove knjige kao arhiv:
- zapisnici sjednica Ulema medžlisa,
- zapisnici sjednica Darul-muallimina,
- zapisnici vjersko-prosvjetnih anketa,
- protokoli i arhive bivših muftijstava,
- Džedveli medresa (protokoli i upisnice),
- defter kadijskih ispita,
- defter profesorskih ispita,
- zapisnici sjednica o prihvatanju udžbenika,
- zapisnici komisija o takvimu,
- povjerljivi spisi, i
- razne druge evidencije iz poslova Islamske zajednice.
Od osnivanja Ulema medžlisa (1883.) do 1925. god. zapisnici Ulema medžlisa
vodeni su na turskom jeziku. Na tim sjednicama rješavani su i problemi iz života
Muslimana, osim vjersko-prosvjetnih pitanja, iz austro-ugarske uprave.
Vakufska direkcija, Vakufsko-mearisko-povjerenstvo i Gazi H usrevbeg9v vakuf
č su svoje arhive.
Arhivska grada bivšeg Ulema medžlisa "data je na č bivšoj Vakufskoj
direkciji i se u Starješinstvu IZ za S RBiH, dok je arhiv Vakufskog povjerenstva
prenesen u zgradu Hadži Sinan ove tekije, a arhiv Gazi H usrevbegova vakuf a predat je
Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Najbolje rješenje je da se gore iskazani arhivi objedine kroz Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke kao posebni arhivski fondovi.
Glavni poslovi koji se obavljaju u arhivima su: đ inventarisanje, obrada
i publikovanje.
Preko izrade indeksa predmeta, mjesta i lica ć se arhivska mreža koja ć
nam č kretanja iz naše dalje i bliže prošlosti iz poslovanja Islamske
zajednice.
Arhiv Više islamske šeriatsko-teološke škole u Sarajevu predat je, koliko znam,
Vrhovnom islamskom starješinstvu SFRJ u Sarajevu.
17 - AMil 257
Dokumenti iz Arhiva Gazi Husrevbegove biblioteke nisu objavljivani. U želji da
se č Prva knjiga inventara arhiva, iz prvih 300 brojeva izabrano je 50
dokumenata, č sadržaj donosimo. Prvi dokumenat je i najstariji .
l. 988. č džum. I. (1580. polovinom lipnja)
Hudžet sarajevskog kadije koji se odnosi na prodaju zemlje, mlinova i š č u
č ć i Hrasnu; prodavac je Mustafa, sin Timurov, a kupac hadži Alija sin
Ferhatov. Prodaja je obavljena uz temesuk spahije č ć Memije. Cijena 3500
č
3. 1004. kraj r:eb. I (1595.)
Temesuk kojim vlasnik zemlje dopušta da Mehmed, sin Husejnov, proda zemlju
na Palama muderisu Fejzulah Č za 6500 č ·
15. 1034. ramazan 24. (1624.)
Hudžet kojim se konstatira, da je hadži Mehmed Č š prodao robu h. Aliji uz
uvjet, da mu plati u č i kad je bilo vrijeme ć h. Alija je htio platiti u
osmanlijskim hurdama, na što vlasnik robe nije htio pristati, iako su hurde prema fetvi
iste vrijednosti kao i č
17. 1043. č safera (1633.)
Hudžet kladanjskog kadije Abdurrahmana izdan Aliji, č 12. odjela iz
Sarajeva, kojim je ustanovljeno, da su ga neki pijani ljudi ć sa vašera u Olovu
izmlatili i ranili.
20. 1056. safer 18, (1646.)
Hudžet č kadije h. Mehmeda kojim se ustanovljuje virginitet Fatime,
ć Husejnove iz sela č za koju se govorilo, da je rodila i umorila pa je
na zahtjev zastupnika č vojvode E ju bage, su baše Smaila pozvana pred kadiju.
Fatimu su, po kadijinu nalogu, pregledale dvije žene iz Visokog i izjavile da je
djevojka, a to su č i seljaci iz sela.
25. 1065. kraj muharema (1654.)
Temesuk subaše Derviša kojim dopušta da se proda zemlja Abdulah Č i
brata mu Mustafe u Koševi mudželitu Kalender Č radi duga za 25.000 č
28 ... 1071. redžeb 14. (1660.)
H udžet sarajevskog kadije Mahmuda, sina h. Ibrahima kasamul-askera, a odnosi
se na 10.000 č što ih je bila dala na idžaru Fatima, skrbnica svoje ć Safije,
nekom Rizvanu Č č a on se obvezao ć 1000 č idžare godišnje
i dao u zalog 3 bojadžijska ć i jednu pekaru u istoj mahali. Nakon Ri;zvanove
smrti ć njegova žena po svom ć glavnicu i 500 č idžare za 6
mjeseci Safiji, a ona se č prava na ć
31. 1083. reb. I. 27. (1672.)
Murasela zastupnika, naiba u Kreševu Šabana, kojom daje na znanje
stanovnicima sela ć Crkvenjak, Drinjak i Domarine, da daje ušur i ostale
č ć še j hu Salih ef., sinu umrlog še j ha Mehmed ef. prema carskom bera tu,
jer su ovo pravo bili prisvojiti neferi grada Ostrošca.
37. 1091. sred. reb. I. (1680.)
Nafakahudžet č kadije Hasana, sina Omerova, nejakoj djeci umrlog
Mehmed efendije iz Kajmak mahale u Novom. Odobrava se skrbniku da može dnevno
trošiti po 24 č na troje djece.
258
45. 1103. džum. I. 3. (1691.)
Hudžet o ukradenom satu Mehmed ef. sina še j h Salih ef., koji je Židov Josef dao
na telala da se proda i tako ć
47. 1120. muharema l. (1708.)
č Gazi Husrevbegova vakufa za 1119. god. pod upravom mutevelije
Osman bega.
66. 1125. ševal, 17. (1713.)
č esnafa pred kadijom Ahmedom u Šapcu, da im je vojska, č
ć iz Bosne po carskom fermanu u Beograd, platila po tržnoj cijeni sve što je od
njih uzela. č se spominju pekari i mesari .
80. 1127. safera l. (1715.)
Temesuk Osmanage, mutevelij e Gazi Husrevbegova vakufa, kojim dopušta da
Hasan beg, kao tutor poludjelog kafedžije Loga ć Mehmed Č proda kafanu
u Sagrdžijama h. Mustafagi za 5D.OOO č uz uvjet da ć vakufu 34 č mukate
č
95. 1138. š 18. (1725.)
Hudžet sarajevskog kadije Sejid Ahmeda o sporu radi zemlje u Biosku, đ
Havve, ć Mehmed agine iz Jahja-pašine mahale u Sarajevu, i Sefer hodže iz
Bioska.
đ svjedocima potpisan i Abdulah ef. Kantamirija.
99. 1143. šaban, 8. (1730.)
Popis ostavine iza šejha Sulejman ef. sina Ha bib ef. iz Jahja-pašine mahale. Iza
ovog šejha ostao je lijep broj knjiga procijenjenih na 12425 č Popis obavio saraj .
kadija Fevzi Mustafa.
106. 1148. zilkade 17. (1735.)
Hudžet sarajev. kadije Ibrahima o đ č u ć bivšeg bosanskog
defterdara Sadik ef. Ć č ć u Jahja-pašinoj mahali napisan nakon č Sadik ef.
je č vodu vrela Sedreniks druga dva vrela, te pošto se ć smanjiti voda što je
razvedena iz ovih vrela po gradu, to se dozvoljava.
120. 1151. šedval 20. (1738.)
Sarajevski kadija Mustafa traži od bosanskog vezira bujruldiju da se može od
sarajevskih stanovnika ubrati 522 Y2 groša kao ostatak razreza poreza i predati tu
sumu nasljednicima Sadik Mehmed age, bivšeg kajmekama u Sarajevu, koji je od
svojih novaca· izdao u razne svrhe (spominje se i popravak begluk saraja).
Vezir odobrava ovaj predlog 29. ševala 1151.
122. 1151. zulhidže 27. (1738.)
Podnesak sarajevskog kadij e Ahmed Hasi ba na bosanski divan, kojim se traži
novac za popravak triju mostova (Latinska, Careva i Alipašina ć što ih je
oštetila bujica, koja je nastala usljed ć kiše.
Divan odobrava 60 groša 9. muharema 1152.
153. 1177. zadnjeg džum. II. (1763.)
Troškovnik sastavljen od sarajevskog kadije Sejjid Mehmeda Musli đ o
troškovima za trodnevni boravak bosanskog vezira, koji putuje u Carigrad.
17' 259
156. 1179. džuma II. 17. (1765.)
Hudžet kadije Ibrahima u Kostajnici u kome č radnici koji su popravljali
đ u· Novom, da su potpuno ć Za popravak je izdano svega 559 groša.
160. 1181. šaban ll. (1767.)
Ilam sarajevskog kadije Abdul-Mumina o ubojicama spahije Ahmeda,
stanovnika Buzadži h. Hasan mahale. Ubio ga je neki odundžija Abdulah u dogovoru
sa spahijinom ženom Ajišom, ć Alemdara Mahmuta i majkom Safijom,
ć Šabanovom. Abdulah je pobjegao, a kadija predlaže za ženu i majku smrt ili
progon na zahtjev đ
Divan nalaže da se obje žene prognaju u Užice.
177.1188. zulhidže 23. (1774.)
Murasela sarajevskog kadije Fejzulaha na Smail bega ž ć da progna u
Kladanj neku prostitutku Zejnebu, rodom iz Travnika, nastanjenu u Sarajevu.
Ovaj je nalog izvršen isti dan, a kadija iz Kladnja Ahmed javlja 26. istog mjeseca
da je onamo stigla i da joj je na njenu molbu dozvolio da se nastani u Olovu, gdje joj
žive đ
184. 1192. sred. safera. (1778.)
Novi popis ć s potpisom Abdurrezak. Izvod iz Defteri Džedid Mufessala
(Novog iscrpnog deftera).
194. 1196. reb. II (1781.)
Murasela saraj. kadije Numana na muselima, da se pred kadiju privedu seljaci iz
Crnotine, kako bi se mogao ć ubojica, koji je pred dva dana ubio nekog
Stjepana.
197. 1196. džum. · II. 28. (1781.)
č za č š ć korita rijeke Željeznice i ć vode u korito. Potpis
sarajevskog kadije Numana.
1196. ševal 5. (1782.)
Murasela sarajevskog kadije Numana mutesellimu Derviš begu da zbavi
ć ć u Donjem Docu i ostale prisutne goste, koji su ć vino zametli
đ i u č ranili dvojicu ljudi.
202. 1196. ševal 22. (1782.)
Murasela kadije Numana muselimu da iz zatvora pusti ć Jeftana jer za nj
č Ibrahim aga č
210. 1194. džum. l. 6. (1780.)
Hudžet č kadije Sidki Saliha, napisan nakon izvida na licu mjesta,
đ ć Stjepanova, Kata, ć Marijanova i Stjepan, sin Midhatov, držali su pod
ta pij om spahije Omera luku č u Sutiski i kad je ovu luku nabujala voda oštetila,
č su ih u posjedu smetati neki seljaci muslimani i katolici a oni se prituže kadiji,
koji stvar izvidi na licu mjesta, povede istragu i presudi Andjeliji, Kati i Stjepanu, a
protivnicima zabrani smetati ove u posjedu i obradi .
218. 1200. redžeb 16. (1785.)
Murasela sarajevskog kadije Bekira na naiba, serdara, emina· i ostale u Fojnici
da se brzo sakupi 325 groša, što na Fojnicu otpada za popravak topovskih kundaka i
č te krova dizdarova konaka u sarajevskoj đ Divan odobrio 19. istog
mjeseca.
260
224. 1194. ll (mjesec nije č (1780).
Pismo Mehmed Mejlije Derviš begu ž ć privatne sadržine. Mejlija
pozdravlja brojne ć ž ć i mnoge prvake Sarajeva (Mej lija je poznati
sarajevski pjesnik).
227. 1204. reb. l. (1789.)
Imenik novih jen č koji se imaju uvrstiti u dva džemata i to 55 ljudi u 50-ti, a
27 u 17-džemat.
229. 1204. zilhidže 14. (1789.)
Iskaz o prehrani vojske kod Kladuše za vrijeme od 7 do 24 zilhidže 1204. Potpis
Muham,ed.
239. 1212. zilhidže l. (1797.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha napisan nakon č na licu
mjesta, a na tužbu Josifa ć kako Risto Ć Gavrilov zida zid, koji zatvara
prozore u tužiteljevoj ć u Ferhat begovoj mahali u Sarajevu. Posredstvom
muslimana izmirili su se i nagodili o visini zida.
242. 1214. reb. l. 5. (1799.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda, kojim se đ nafaka malodobnom
Salihu, sinu h. Saliha č kao postumusu. đ se malodobnom 20, a
sluškinji 10 č dnevno.
245. 1214. zilhidže 6. (1799.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o postavljenju Sulejmanage
Ablagije za tutora djeci umrlog h. Mehmed Ablagije sina h. Ibrahimova iz Vlakovaca
u Sarajevu. Sulejman aga i h. Mehmed ć su po ocu.
247. 1215. safer 24. (1800.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o povišici nafake djeci h.
Mehmeda Ablagije sina H. Ibrahimova.
254. 1218. muharem ll. (1803.)
Arz sarajevskog kadije Halila na bosanski Divan, da se Ali pašina ć u
blizini Sarajeva napravi od kamena. Kadiji je došlo više stanovnika Sarajeva iz raznih
staleža i zatražilo da se od sulusa ć iz smrtne oporuke) h. Mehmeda Grbe
(Grabovi) đ dio za dobrotvorne svrhe, jedan dio potroši za gradnju Ali pašine
ć tj. da se mjesto ć ć sagradi kamena. Drvena se ć č kvari
usljed poplava, a stanovništvo iz okoline mora onda popravljati. Okolni stanovnici
ć radnom snagom. Divan odobrio ovaj prijedlog 19. muharema.
,
265. 1266. muharem 3. (1811.)
Murasela sarajevskog kadije Abdurrahima kojom ž nekom u
Varešu, da se iseli iz ć neke Nefise, ć hafiz Mustafe efendije, u koju se uselio bez
š ć
266. 1226. safer 21. (1811.)
Pismo č Mehmed ć iz nekog sela kraj Nevesinja Mustafagi
ć u kome moli da se đ njih ukloni Osman Cupu! kao opasan tip, jer vlast u
Nevesinju ć i ona mu ć ništa. U pismu se spominje alemdar iz Mostara
Salih ć
261
273. 1227. safer 23. (1812.)
Mehmed Sadik ć u Sarajevu postavlja č Salih agu
mustahfizom sarajevskog grada sa 46 č dnevno ć mjesto umrlog Mustafe iz 10.
bulj u ka.
275. 1227. kraj redžeba (1812.)
Pismo Mehmed Džemala š ć Abdulahagi č u kome moli da
mu pošalje jednu ahmediju, č od jasemina i tri oke duhana za ramazana.
278. 1227. džum. II. l (1812.)
Popis o doprinosima 1140 ć u Kamengradskom kadiluku za vojsku koja s
Ibrahim pašom ć na Srbiju, što gajesastavio Derviš Hasan,kadija u Kamengradu.
283. 1229. ševal 27. (1813.)
Vakfija Muhamed Bakij e Džine iz Kebkebir mahale, kadije, kojom ostavlja u
dobrotvorne svrhe nekretnine u Kebkebir mahali, 1000 groša gotovine i 150 raznih
knjiga.
285. 1229. sredina ševa] a (1813.)
Cern č kadija Ibrahim Hilmi bio je predložen da se briše đ kadija i progna
radi svoj ih đ poslova, ali ta je kazna pometnjom zadesila č kadiju
Ibrahim ef. Ljubimliju, pa ovo ko statira i sarajevski kadija h. Abdul-Fettah i moli
divan da se ovo ispravi.
291. 1233. džum. I. 15. (1817.)
Kasam č kadije Osmana Nurije o ostavini Sulejmanage, sina
Mustafagina, dizdara donjeg grada, č Ostavio veliki dug, te muje imetak na
dražbi prodan.
296. 1236. sred. reb. ahira (1820.)
A rz č kadije Mustafe Hulusije kojim predlaže Aliju, sina Jusufova, za
vaiza u Sultan Fatihovoj džamiji u č đ mjesto umrlog H. Ibrahima,
iza koga 'nije ostalo djece.
298. 1237. redžeb 21. (1821.)
Hudžet saraj. kadije Ahmed Šerifa o sporu radi alata u oborenoj č u
Vijaki, kraj Vareša, đ Sulejman Rušid ef. i Derviš Salih bega, s jedne, te Pave,
Joze i Mate, s druge strane. Parnicu su dobili š ć
300. 1238. safer ll. (1822.)
Haklašma, potvrda o podmirenju potraživanja Mustafe ć ć
age i č u đ Dubici, kojom prodaje njihove prinadležnosti za 1253./1819.
i 1236./1820. god. (2883 groša i 9 para + 2883 gr i 9 p.) Salihagi č
Gore iskazani dokumenti su svi na turskom jeziku i u inventaru je kazan samo
kratak sadržaj sa osnovnim podacima. Kroz obadvije inventarske knjige arhiva
izvršio sam uvid po predmetima globalno i evidentirao 274 pojma- predmeta. Prema
našoj abecedi slika je ovakva: A-4, B-9, C, Č D-16, F-7, G-3, H-7, 1-18, J-2, K-20,
L-1 , M-ll, N-ll , 0-17, P-73, R-6, S-22, T-22, U-8, -V-6 i Z, Ž-8.
I sa kraja inventara ć desetak dokumenata. Oni su ć na našem
jeziku.
675. 22. januar 1906.
Apel reis-ul-uleme Mehmed Teufik efendije ć agama i begovima u Jezeru,
koji im je odnio č Ulema-medžlisa hadži hafiz Sakir efendija Pandža, da se izmire i
262
,a miran č riješe spor oko postavljanja imama i mualima na upražnjeno mjesto u
(blizu Jajca).
3832. Novembar-decembar 1918.
Prepiska đ reis-ul-uleme Č š ć i Vojvode Stepe ć đ
krajem· 1918. godine poslije prvog svjetskog rata.
3833. 23. decembar 1934.
Odluka Šeriatskog suda u Sarajevu o izvršenju oporuke Ibrahim efendije
Zafranije (v.d. direktora Šeriatske č škole, umro 30. septembra 1934.) sa 4
priloga: l . tekst oporuke pisan rukom, 2. č 3. urudžbena isprava i 4. odluka
o naplati nas. takse.
3870. (b. d.)
Prepis iz sarajevskog kadijskog sidžila 1041/1631. godine o redoslijedu grupa
esnafa kod č novog valije. Došlo je do đ i č stoga hadži Safer i Ba jezid
traže od kadije č redoslijed iz organizacije "Futuvve".
(Ovaj dokumenat je na turskom jeziku, a spominjemo ga stoga jer se poziva na
organizaciju esnafa zvanu Futuvve.).
3871. 29.2.1332. i 28.12.1913.- Istanbul
Berat sultana Rešada muteveliji Gazi Isabegova vakufa u Skoplju H usni paši, u
kome su iskazani i vakufi Gazi Isabega u Sarajevu, a mutevelija treba da bude
pomenuti Husni paša.
Posljednji carski berat vezan za Sarajevo).
3873. 20. aprila 1881. Sarajevo
Obavijest upravitelju Begove džamije da je Visoko zemaljsko finansijsko
ravnateljstvo u Sarajevu otpisalo porez na zgradu muške i ženske vakufske bolnice u
č Catib mahali, ć broj 10, u iznosu od 8 forinti.
3891...19. ševal 1350.- 1.3.1932.
Prepis hilafetname (Diploma za iršad) koju je izdao na arapskom jeziku šejh,
hafiz, hadži Hasan Fevzi, sin Mahmuda, Agopaša, đ u Podgorici, nastanjen u
Skoplju, muderisu šejh Selim Sami efendiji iz č
. (Rijetka su imena č ljudi iz Podgorice (Titograd). Profesor Hamid
ž ć kaže, da je pomenuti vrlo pobožni Hasan Fevzi bio č beg iz
porodice š ć Na margini dokumenta ima bilješka i datum da je njemu izdao
hilafetnamu Sejid šejh Muhamed Emin Sulejmanijjeli iz Tarsusa).
3895. l. septembar 1914. -Cetinje
Kraljevina Crna Gora. Ministarstvo vojno. - Naimenovanje muftije đ
ć za komandanta Muhamedanskog bataljona. (Prepis).
3905. 17. jula 1907. Sarajevo
Progla Ekzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije muslimanima
da budu složni u pitanju procedure izbora reis-ul-uleme.
3907. ll. novembra 1909. Sarajevo
Pismo (upit) društva Gajret, na č ulema-medžlisa Hadži Mehmed
Džemaluddin efendiji Č š ć može li se zekat, po šeriatu, dati Gajretu. Koncept
Č š ć na turskom jeziku, da može.
263
(
\
Nijaz Š ć
PRINOVE RUKOPISA U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI
O Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu postoji danas dosta radova, č
od novinskih reportaža i č do ozbiljnih eseja i studija
1
), uklopljenih č u
č radove, magistarske i doktorske teze.
2
) Neki od ovih radova su, č
ć Biblioteci, njenom knjižnom fondu i njegovoj važnosti za muslimansku, ili
opštejugoslavensku kulturnu baštinu, dok se drugi odnose na č
ili šire jugoslavensko bibliotekarstvo.
Dvije su stvari č pažnju kulturnih radnika Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Prva je starost, vrijeme i mjesto njenog nastanka, te č č a
druga nj&n knjižni i bogati dokumentacioni sadržaj.l) ljedna i druga njena vrijednost,
· bila je i ostala izazov ž č č č disciplina. Ime Gazi
Husrevbegove biblioteke ušlo je u sve č jugoslavenske•), Pil i svjetske
leksikone. s)
Bez obzira na motiv pri pisanju o Gazi Husrevbegovoj biblioteci ostaje č •
da ona, od svog osnutka (1537.) do danas, vrši kulturnu misiju ne samo u Sarajevu,
nego i mnogo šire.
Aktivnost Biblioteke se svodi na dvoje:
a) muzejsko-arhivsku, kao č č kulturnih vrijednosti nastalih
pisanom č na tri orijentalna (arapski, turski i persijski) i našem jeziku i
b) svakodnevni rad i kontakt s ljudima od nauke.
1
) ć M.: Prilog bibliografiji o Gazi Husrevbegovoj biblioteci, Anali G. Husrevbegove biblioteke,
Sarajevo, 1972., knj. I/159-60.
2
) ž ć L.: Biblioteke u BiH, 1878-1918. V. Maslda, Sarajevo, 1980.
3
) č K. : Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963., I, str. XI-XVIII,
Spomenica G. Husrevbegove Sarajevo, 1932., str. 74-84, Truhelka, Gazi Husrevbeg,
njegov život i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1912., br. l i 2.
•) Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1955., sv. I/543.
') The World of learning 1979-1980, 30-th Edition, Europa publications limitid, London, 1979., vol
11/1903.
265
Preko ove aktivnosti odvija se transmisija i kontinuitet misaone djelatnosti našeg
č kroz vjekove, i to ne samo ovog našeg, č kulturnog
podneblja, nego i mnogo dalje.
6
)
Biblioteka ovakvim radom ispunjava i emanet svog č koji u svojoj vakfiji
-zakladnici dade napisati: "Ostatak od gradnje Medrese neka se utroši u kupovinu
vrijednih knjiga, koje ć biti u upotrebi .u školi, a mogu ih koristiti i drugi,
zainteresovani za č i prepisivanje. "
7
)
Kontinuitet uzajamnog odnosa i knjige č ć vjekovima. Mnogi č
i profesori Gazi Husrevbegove medrese, č i drugi , koji se o koris tiše knjižnim
fondom istoimene biblioteke, nakon ć ili dužeg vremena ć su joj svoj dug.
Č su to kroz prosvjetnu i kulturnu djelatnost, usmenom ili pisanom č Na nizu
rukopisa, koji se danas nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, nalazimo da su
napisani ili prepisani u Kuršumliji medresi (nekadašnji naziv za Gazi Husrevbegovu
medresu u Saraje u), da su im vlasnici bili softe - č ili muderisi - profesori
medrese.
8
)
Od ć orijentalnih zbirki rukopisa u našoj zemlji
9
) , zbirka Gazi
Husrevbegove biblioteke je jedna od najstarijih i po bogatstvu najraznovrsnija. Od
svog osnutka knjižni fond Biblioteke je, uglavnom, baziran na uvakufljenju, sa
rijetkim otkupljenjima, za razliku od č zbirki na drugim mjestima.
Sadašnji rukopisni fond Biblioteke bi se mogao podijeliti na:
l. rukopise koji su uvakufljeni u doba Gazi Husrevbega,
2. Rukopise zavještane Biblioteci od drugih vakifa,
3. rukopise prenešene u Gazi Husrevbegovu biblioteku, iz drugih islamskih
institucija i ustanova, đ vakufi.
Zametak sadanjeg rukopisnog fonda Biblioteke predstavljaju oni rukopisi koji su
1863. godine preneseni iz Kuršumlije medrese u posebne prostorije đ uz
munaru Begove džamije.
10
) Koliki broj iz tog fonda rukopisa pripada vremenu samog
č teško je danas utvrditi.
11
)
Prema podacima koje nam pružaju Inventarne knjige Biblioteke (Stalni inventar,
knj . I-III i Privremeni inventar, knj . 1-11) u vremenu od 1537. do 1980. godine,
rukopise svojih biblioteka uvakufilo je preko 120 privatnih lica, č društvenog
statusa i zanimanja. Ovi legatori č iz raznih mjesta, gradova i sela Bosne i
Hercegovine, a manje iz drugih pokrajina.
12
)
Ovom broju treba pridodati i sedamdesetpet islamskih in6titucija, koje su svoj
knjižni fond, đ vakuf, pripojile Gazi Husrevbegovoj biblioteci . Takve institucije
6
) č Katalog .. .I/ Uvod.
7
} Spomenica Gazi Husrevbegove č š str. XXVIII.
8
) č Katalog ... I, br. 298, 488, 512, 550, 610, 678-79, Katalog ... , II , br. 819, 953.
9
) Eren, 1. : Prilozi bibliografiji objavljenih radova o orijentalnim bibliotekama u Jugoslaviji , Anali G.
Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, 1974. , knj . II-III, str. 249-258.
10
) ć M.: Hafizi-kutubi Gazi Husrevbegove biblioteke, Anali , G. Husrevbegove biblioteke,
Sarajevo, 1978., knj . V-VI , str. 45-46.
11
) č Katalog ... , II, str. 734, 735.
12
) Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 31/79 (izdata Eminu lslamovskom iz
Struge, SR Makeonija), br. 55/80 (izdata č Omer ef. iz Novog Pazara) i br. 150/80 (izdata ć
Jakub ef. iz Novog Pazara).
266
su na primjer: Šehdijina i Kantamirijina biblioteka iz Sarajeva, đ i
ć iz Mostara, č Hadži Ibrahimpašina iz Travnika, Hadži Hali!
efendijina iz č te biblioteke ranijih medresa u Sarajevu, č Travniku,
Zvorniku, ć č i druge. Rukopisi su, đ donošeni iz džamija,
mekteba, tekija i drugih islamskih ustanova spomenutih i drugih mjesta.
Podsticaj uvakufljenju, ć a knjiga posebno, kao č č
cijenjenog i dragog č bila je i ostala želja svakog legatora, ili njegovih
nasljednika, da se č dobro i korisno djelo.
13
)
đ apel za prikupljanje rukopisnog i arhivsko-dokumentacionog
materijala, znao je ć i od nekih kulturnih i javnih radnika kod nas, ć a
posebno od odgovornih u Biblioteci.
14
) Razlozi ovom su ležali u opasnosti od
propadanja i nestanka mnogih vrijednih rukopisa i dokumenata (na orijentalnim i
našem jeziku) usljed ljudskog nemara, ili nagrizanja zuba vremena.
č interes šire društvene zajednice, kao i Islamske zajednice, za č
kulturne baštine naših naroda i narodnosti u periodu osmanske uprave u našim
krajevima, dao je još ć važnost i odgovornost akciji prikupljanja rukopisa, jer se u
njima krije bogata đ i podaci za č istraživanja. Ova aktivnost Gazi
Husrevbegove biblioteke je zato č u vremenu od 1977.-1980. godine i još traje.
ć visokoj svijesti pojedinaca, kao i odzivu institucija Islamske zajednice u
BiH (odbori i Starješinstvo IZ) u č su se vlasništvu nalazili rukopisi , akcija je
urodila plodom.
U znak zahvale i priznanja G. Husrevbegova biblioteka je ć ustanove i
pojedince, uvrstila u svoje legatore-vakife i dodijelila im posebne zahvalnice:
A. Ustanove (odbori Islamske zajednice):
Banja Luka (49 rukopisa), Bijeljina (18), Bosanska Gradiška: Tekijska džamij a
(5) i džamija Obradovac (3), Bosanski Novi (8), Bratunac (3 rukopisa i fragmenti
rukopisa), č džamija Stara č (4), džamija Gornji ć (2 i fragmenti),
Bugojno: džamija Sultan Ahmeda (7 i fragmenti) i džamija č (fragmenti
rukopisa), Cazin (20 i fragmenti), džamija Tržac (fragmenti rukopisa) , Č (1) ,
Doboj (3 i fragmenti) i džamija ć (8), Donji Vakuf: Baš džamija (2) i džamija
Hadži Jusufa (4), Duvno (2 i fragmenti), Gornja Tuzla (8 i fragmenti), č
Odbor IZ (7), džamija š ć (5 i fragmenti), džamija ć (7 i fragmenti),
č Odbor IZ (ll), džamija Husejnija (4), džamija Gornji č (2 i
fragmenti), Jablanica (5), Jajce (7), Janja (44 i fragmenti), Konjic (5 i fragmenti),
Koraj: Č š džamija (5 i l dokumenat), Kozarac (7), Livno (fragmenti rukopisa),
Ljubuški (1), Maglaj: Kuršumlija džamija (25) i Sukijja džamija (10 i fragmenti) ,
ć Grad (42), Novi Šeher (l), Prnjavor(l), č ć i fragmenti), Sanski Most
(31 i fragmenti) , Sarajevo: džamija Timurhan Ali (fragmenti rukopisa), Stolac: Odbor
IZ (41) i džamija ć (2), Srebrenica (3 i fragmenti, l dokumenat), Travnik:
Odbor IZ (154 i fragmenti), džamija Hadži Alibega š ć (30 džuzova
Kur'ana, l rukopis i 6Ievhi), džamija Turbe (3), džamija Karaula (54) i džamija Vitez
(18), Trebinje (56 i fragmenti), Tešanj (56 i fragmenti, l dokumenat), Visoko: Odbor
IZ (ll), Tekija (7), džamija Pertac (7), džamija ć (5), džamija č (l), džamija
Mokronozi (5), Zenica: džamija Stranjani (8) i Ž č (13 rukopisa).
J ") Spomenica G. Husrevbegove č š str. XXV-XVI , ć A.: č Hadži Ibrahim
pašin vakuf u Travniku, Sarajevo, 1942, str. 34.
14
) ž ć M.: Biblioteka H. Hali! efendije u č Kalendar- Gaj ret, Sarajevo, 1940. str. 194,
ć M. : Gazi Husrevbegova knjižnica pod upraviteljstvom H. Mehmeda ž ć El Hidaja, Sarajevo,
VIII/ 1944, br. 2-3, str. 92-95.
267
B. Privatna lica (vakifi):
ć Bahrija hanuma- Donji Vakuf (5 rukopisa), ć Alija- Zenica (l),
č ć Naila hanuma - Tuzla (1), ž ć hafiz Abdullah ef. - Banja Luka (1),
ž ć Haki ef.- ć (ll i fragmenti), ž ć Mahmud ef. i Muhammed ef.-
Bila- Travnik ( 17); ć Zakir -Sarajevo (l O i fragmenti) , š ć Idris- č (2 i
fragmenti), š č ć Zehra hanuma -Mostar (l i 4 dokumenta), š ć Zahid- Pojska,
Zenica (8), č Sakib Banja Luka (30), Budimlija hafiz Abdullah ef.- Bijeljina (2 i
2 dokumenta), č Ahmed ef.- Novi Šeher (19),
Ć ž ć Ahmed- č ć (2), Ć ć hafiz Muharem ef.- Pm javor (7),
Ć ć Muhamed ef. - Tešanj (7), ć Mustafa ef. -Jajce(!), ć Hazim ef.- Cazin
(l), ć Derviš - Dabovci, Vrbanjci (fragmenti rukopisa), Džumhur Zulfikar- Zu ko
-Konjic (14 i fragmenti), Efendira hafiz Salih ef.- Visoko (fragmenti), č ć
Mustafa - Bijeljina (2), š ć Halima hanuma - Banja Luka (1), ž ć
Abdulkadir - Visoko (1), ž ć Ibrahim ef. - Banja Luka (l), ž ć šejh
Behauddin ef.- č (6 i fragmenti), ć Mehmed- ć Visoko (l), Handan
Hajrija hanuma- Vrbanja, Banja Luka (4), š ć Hajrija hanuma- Kiseljak,
Tuzla (2 i fragmenti), ž ć hafiz Abdullah ef. - č (9), ž ć hafiz Džemal
ef. - Odžak (l), ž ć Zulejha hanuma- Cazin (l), ć D že mal ef. č (l),
lslamovski Emin- Struga (200 i 400 dokumenata), ć Ahmed ef. - Donje Moštre -
Visoko (l), ć Hasan- P č telj (3), Karadža Muharem ef.- Bugojno (l), ć
hafiz Šemsudin ef. - č - č (7), č Omer ef. - Novi Pazar (1),
č ć Šaban ef. č ć ć (5 i l dokumenat), Kreso Mustafa- Fojnica (8),
š ć Adem ef.- č (1), ć Esma hanuma- Bos. Kostajnica (fragmenti
rukopisa), ć Šefik- Jelah (fragmenti rukopisa), ć Mahmut- Ć ljina
(1), ć ž ć Fatima hanuma - Bivolje Brdo -Mostar (2), š ć lshak -
Maglaj (2), ć Halil- Donji Vakuf(2), ć Ahmed ef. -Orašac- Kulen Vakuf
(3), ć Jakub ef. - Novi Pazar (19), ž ć Idris ef.- Odžak, Bugojno (10),
ć Ferhad ef. - Velika Kladuša (fragmenti rukopisa), ć Omer ef.
-Jablanica (3), ć Muhibi ef.- č ć prof. Taji b- č i
2 dokumenta), ć Šehra hanuma- Bos. Petrovac (l), ć Muharem ef.-
Prusac (24 i fragmenti), ć Jusuf ef.- Visoko (l), ć Džemal ef.-
Donje M oštre, Visoko (3), Puška Fatima hanuma- Visoko (9), Rakman Ibrahim- Šije,
Doboj (l), ž ć Muhammed ef. - ć (3), Rušidi Ismail ef.- Mu tnik, Kozarac
(fragmenti rukopisa), ć Ishak ef. - Dobro Selo, Bužim (1), ć Hamdija-
Fojnica (1), ć Fatima hanuma -Visoko (1), ć Muhammed- ć
Visoko (1), ć Asim - Ljubuški (2 i 2 dokumenta), ć - ć
Visoko.(l), ć Sakib ef.- Pojska, Zenica (3), Š ć ef. -Jablanica (3), Šunjo
Huso- Lokve, ć (fragmenti rukopisa), Trnka Rabija hanuma- Konjic (1),
ć Šefika hanuma- Seonica, Konjic (fragmenti rukopisa), ć Enver-
Travnik (31 i fragmenti rukopisa).
15
).
TRA Ć ZBIRKA RUKOPISA
Zanimljivu zbirku (559) u prinovama č orijentalni rukopisi preneseni iz
Travnika. Akciju prikupljanja ovih rukopisa č je još profesor H. M. ž ć
(1940.), dok je bio bibliotekar upravnik Gazi Husrevbegove biblioteke. Tom
15
) O uvakufljenjima prije 1977. godine vidi: ž ć F.: O inventarnim knjigama Gazi
Husrevbegove biblioteke, Anali, G. Husrevbegova biblioteka, Sarajevo, 1978., knj. V-Vl, str. 57.
268
prilikom je, uglavnom, iz Fejzije (ranije č hadži Ibrahim pašine) medrese u Travniku
preneseno oko 300 rukopisa. Predmet njegova interesovanja i izbora bila su uglavnom
djela ć autora.
16
)
U poratnom periodu, č u vremenu od 1977.-1980. godine, preneseno je još
toliko. Prema bilješkama i privatnim i službenim č na rukopisima, pripadali
su, uglavnom, jednoj od tri č medrese:
- č hadži Ibrahimpašinoj (docnije Fejziji) medresi, osnovanoj 1706. godine,
Mehmed paše Kukavice, osnovana prije 1760. godine i
- Mehmed paše ć č osnovana prije 1767. godine.
17
)
Do prenosa u Gazi Husrevbegovu biblioteku rukopisi su bili pohranjeni u
džamijama:
- Sulejmaniji (Šarena), Hadži Alibega š ć i č te džamiji u
Š ć Brigu o njima vodio je Odbor IZ Travnik.
Dodamo li ovom broju još i rukopise (75 komada) donesene iz džamije bliže
okoline Travnika: Turbe, Karaula i Vitez, te dvije privatne zbirke, koje su poklonili
ć Enver (31 kom.) i ć ž ć Mahmud i Muhammed iz Bile (17
kom.), kao i one rukopise koji su raznesen i, ili uništeni, kulturni život vezirskog grada
Travnika nam se nešto više rasvjetljava.
Dio ovih rukopisa je đ i prezentiran ć i stranoj kulturnoj javnosti
preko štampanih Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove
biblioteke sv. I (1963.) i II (1979.), dok drugi, ć dio, svoju obradu u svescima
koji slijede.
Kad su 1979. godine č radovi na adaptaciji Sule j manije džamije u Travniku,
u inventaru, koji je pripadao nekadanjoj Fejziji medresi, službenici Odbora · IZ
pronašli su još 132 rukopisa, koji su u posljednji č otrgnuti od uništenja i predati
Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
18
)
Zbirka se sastoji od dvadesetpet kodeksa (magm'a), od po dva i više traktata
(risala), i stotinu sedam č djela. Nakon identifikacije ove zbirke, u broju
od 178 naslova, č ć tu i magmu'e, nalazimo da su zastupljene ć
znanosti: Kur'an (3 + 8 džuzova -dijelova Kur'ana), Prevodi Kur'ana na turski jezik
(2), Nauka o č Kur'ana (10 arapskih i 3 turska), Tefsir- komentar Kur'ana (3
arap.), Hadis - Tradicija (8 arap.), Dove (3 arap.), Akaid -Dogmatika (15 arap. i l
tur.) , Usuli fikh- Osnovi šeriatskog prava (2 arap.), Fikh- Islamsko pravo (43 arap. i 5
tur.), Ahlak i Waz- Etika i propovjedništvo (10 arap. i l tur.), Al Hikma-Filozofija (8
arap.), Al Luga - Filologija (32 arap. i 2 tursko-perzijska), Al Adab - Književnost (3
tur.-pers.), Tibb - Medicina (5 arap.), At Tabi'ijjat- Prirodne znanosti (10 arap. i l
tur.).
Prema zastupljenim znanostima u zbirci, da se č da se radi o
udžbenicima, ili ć literaturi, koja se č u medresama (srednjim i višim
školama), tadanje Osmanske carevine, pa i u našim krajevima, koji su bili u njenom
sastavu.
19
) Kako je jezik ovih rukopisa uglavnom arapski (156) to bi se moglo ć da
je, bar knjiški, ovaj jezik preovladavao i u č medresama.
16
) ć M. Gazi Husrevbegova knjižnica pod upraviteljstvom Hadži Mehmed ef. ž ć .. . , str.
94, isti: Hafi zi-kutubi ... , str. 50.
17
) ć č Hadži Ibrahim-pašin vakuf ... , str. 17-30, 36-37, isti: Podaci za kulturnu povijest
vezirskog grada Travnika, Naše starine, Sarajevo, 1954., II, str. 152-154, i š ć H, i D. Korkut:
Travnik (1464-1878.), č muzej, Travnik, 1961. , str. 88-89, 91-92.
18
) Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 117180, od 22. 5.1980.
19
) Baltaci, C.: XV-XVI airlarda Osmanli medreseleri, Irfan matbaasi, Istanbul, 1976., str. 37-42, i
Inaldžik, H,: Osmansko carstvo SKZ, Beograd, 1974., str. 235-236, 242.
269
đ autorima ovih djela u zbirci, nalazimo i dvojicu naših ljudi. Prvi je Mustafa
b. Jusuf el M ostari , poznat kao Še j h J ujo ( 1651-1707 .), č č intelektualne
BiH XVII i XVIII ć
Bavio se je pedagoškim i č ž č radom u domenu orijentalno-
islamskih znanosti , kao: fikh, usuli fikh, disciplinama arapskog jezika (sintaksa,
stilistika i dr.), filozofija (posebno logika), dogmatika, leksikografija i propovjedništ-
vo.2o)
Ovoj č zbirci pripadaju njegova dva djela:
l. Muhtagab al usui fi šarhi muntahasbi '!usui (završeno 1110/1697. godine),
komentar na usulsko-pravno djelo Muntahab, kog je napisao Muhammed b. Omar
a!Ahsiq_ati (umro 644/1247.).
21
)
2. Sar h aš'Samsiyya al'musamma bi š'Šarh al gadid. Ovo je komentar na djelo
aš'Šemsiyya iz logike od Nagmuddm Ali b. Omar al Qazwm1 al Katibi (675/1276.).
Kako je djelo više puta komentarisano, Šejh Jujo je svoj komentar nazvao "Novi
komentar na Šemsijju". Djelo je napisao u Istanbulu. Sa pisanjem je č 13. safera
1101 (26.XI 1689. godine, a završio ga 17. gumade sam ll0l/28.III 1960. god.)21). Na
rukopisu nema imena č kao ni vremena prepisa. Istina, na č listu
ima č bilješka sa datumom 13. safer 1101. god., a to je datum č pisanja
djela. Na kraju rukopisa ima bilješka o smrti nekog Abdullahbega, datirana 5.
zulhigge ll01./10.1X 1690. godine. Po njoj bi se moglo č daje i prepis nastao
nekoliko mjeseci po završetku originala.
Drugi naš pisac je Ahmed b. Muhammed ef Mostan (umro 1190/1776. godine).
Bio je dugo godina mostarski muftija. Kao rezultat njegovog šeriatsko-pravnog
obrazovanja i rada, đ ostalog, mu je i zbirka fetvi - pravnih mišljenja, poznata
kao:
"Fatawa Ahmadiyya af Mostariyya".
Sadržaj djela je dat u vidu pitanja i odgovora na neke šeriatsko-pravne probleme.
Bilo je dosta popularno i služilo je kao pravni č mnogim kadija ma i muftijama
Bosne i Hercegovine sve do kraja turske uprave u njoj 1878. godine.
22
) Ovo je razlog da
na prepise ovog pravnog djela nailazimo č
Na našem rukopisu nije č vrijeme prepisa ni ime č ć da
č iz XVIII ć
Profesor M. ž ć je iz Travnika, uglavnom donio djela ć pisaca, pa nas
ne bi trebao zbunjivati ovako mali broj ć autora u pvoj zbirci. Pri ovom bismo
morali imati u vidu i da su naši muslimani, uz vjeru, prihvatili i ć đ
sistem školstva,• tadanje osmanske imperije. Uz njeg su pored predmeta stizali i
đ udžbenici i ć literatura ć afirmisanih autora. Kako u tom smislu
nije bilo savremene podjele č po uzrastu i razredima, to se u naukovanju i školi,
napredovalo prema odslušanom i đ udžbeniku, ili šire đ literaturi.
Zato je bilo važno da se za predmete odrede udžbenici, i literatura, za svaki stadij, a
č i vrijeme potrebno da se odsluša.
23
) Ovo je bilo potrebno i zbog prelaza i
20
) Š ć H.: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,
str. 390-410.
21
) č K., Katalog, II , .str. 11-13, br. 803.
21
) Š ć Književnost, str. 402-403.
22
) č Katalog, II , str. 806-813, br. 1774-1783, i Š ć Književnost, str. 481-483.
23
) Baltaci, op. cit. str. 35-45.
270
nastavljanja školovanja iz jedne medrese u drugu, iz niže u višu, širom osmanske
države.
U odnosu na autore djela, broj ć č je mnogo ć Od pedeset pet
identifikovanih č ove zbirke, dvadesetpet ih je, uz ime, stavilo i lokalno
porijeklo: Travnik č Ž č Mostari , Podgradi, ili je napisano ime
mjesta odakle je č gdje živi i gdje je prepis nastao, kao: Gornji Vakuf, Banja
Luka, Travnik, Saraj evo, Mostar, selo Butiš kod Zenice itd.
271
IN MEMORIAM
U tradiciju je skoro ušlo da na stranicama Anala bude zabilježena smrt ljudi, koji
su svojim radom i istraživanjem osvijetlili pojedine momente iz prošlosti, u prvom
redu kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine, kao i prošlosti samih tih zemalja. Pri
tome osobito vodilo se č da se zabilježi smrt osoba, koje su na bilo koji č
pridonijeli boljem poznavanju institucija Gazi Husrevbegovih i njihove prošlosti .
u minulih 5-6 godina umrli su:
Dr Hasan Kaleši, redovni profesor Filozofskog fakulteta univerziteta u
Prištini , umro 19.VII 1976. god.
Hafiz Ibrahim ć šeriatski sudac i glavni imam iz č umro
30.VII 1976. god.
Muhamed Tajib ć profesor Teološkog fakulteta univerziteta u Ankari i
Visokog islamskog instituta u Konji, umro 9.III 1977. god.
Sulejman ć viši č suradnik Orijentalne zbirke Jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, umro 20.111 1977. god.
Rašid ć viši arhivist, umro 9.XI 1980. god. i
Prof. Muhamed š ć direktor Šeriatske gimnazije u miru, umro 30.VII
1980. god.
Profesor dr Hasan Kaleši đ je 7.111 1922. godine u selu Srbici kod č
Svoje školovanje č je u rodnom mjestu, nastavio u Skoplju, pa Prištini, da
diplomira na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1951. godine na
katedri za orijentalnu filologiju. Doktorirao je na istoj katedri 1960. godine.
Specijalizirao je turkologiju na univerzitetu u Hamburgu. Po završetku studija bio je
asistent na katedri za orijentalistiku u Beogradu (kod prof dr F. ć U
vremenu od 1967. do 1970. godine radi u Albanološkom institutu u Prištini . Godine
1970. izabran je za redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Prištini, Odsjek za
historiju. Kada je osnovana katedra za orijentalistiku 1973. godine na istom
Fakultetu, Kaleši prelazi na tu novoosnovanu katedru i tu ostaje do smrti 19.VII 1976,
godine. Nekoliko godina proveo je kao č na univerzitetima u Evropi.
Temeljit u radu, ambiciozan i poznavalac više jezika (arapski, turski, latinski,
francuski , č talijanski, engleski, pored srpskohrvatskog i albanskog), dr H.
18 - ANili
273
Kaleši se brzo svrstao u red priznatih znanstvenih radnika. Od 1949. godine do smrti
objavio je nekoliko stotina radova, od kojih su mnogi privukli na sebe veliku pažnju i
priznanje. đ je u mnogim ć i stranim znanstvenim listovima.
č je č kulturnu historiju balkanskih naroda, a bavio se i č
pitanjima. Pratio je č djelatnost iz oblasti historije i jezika kod nas i u svijetu i
napisao brojne recenzije. Samo u Prilozima za orijentalnu filologiju, što ih izdaje
Orijentalni institut u Sarajevu, štampao je 17 zapaženih recenzija. Prvi svezak
Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u
Sarajevu prikazao je u Bibliotekaru, organu bibliotekara Srbije (god. XVII 1965, br.
5-6, str. 455-459) i u berlinskom listu Der Islam (Band 43, Heft 3, August 1967.). U
ova oba prikaza autor se č osvrnuo na ovaj Katalog, istakao njegove dobre
strane, ali i ukazao na nedosljednosti i propuste. Kao č redaktor II sveska ovoga
Kataloga, detaljno ga je pregledao i ukazao na propuste, koje treba ispraviti ili
dopuniti prije njegova štampanja. Po tim njegovim primjedbama je i postupljeno.
đ nije mu bilo đ vidjeti štampani II svezak ovog Kataloga.
Jedan od najvrednijih radova dra H. Kalešija je bez sumnje Najstariji vakufski
dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Priština 1972., strana 356 plus 2. Knjiga je
štampana kao 23. svezak serije Studije, što ih izdaje Zajednica č ustanova
Kosova u Prištini. To je zapravo đ rad na kome je dr Kaleši doktorirao. Pored
Uvoda i Predgovora knjiga sadrži sedam glava i č U I glavi, koja nosi naslov
Arapski pisani spomenici u Jugoslaviji, pisac je obradio prodiranje arapskog jezika u
sadašnje jugoslavenske zemlje, natpise, zapise, dokumente i vrste tih dokumenata
(dokumenti o sklapanju braka, o đ alimentacije, o đ tutora, o
đ iz ropstva, zatim ovlaštenja-vekaletname, priznanice, kupoprodajni
ugovori, nakli-šehadet i idžazetname i hilafetname. U II glavi su đ vakufski
dokumenti i osvrt na dosadašnja njihova izdanja kod nas, te č obrada
vakufnama. Za č ovih vrsta dokumenata, izlaganja dra Kalešija ć bez
sumnje biti od koristi svima, koji budu ovu vrstu dokumenata koristili u svome
znanstvenom radu.
U III, IV, V, VI, VII i VIII glavi đ su vakufname i vakufi šestorice
legatora iz Bitolja, Ohrida, Skopja i Prizrena. U svakom poglavlju (glavi) dati su
biografski podaci o vakifu, samom vakufu i njegovoj historiji, zatim je donesena
vakufnama u originalu i prevodu. Sve je to ć znanstvenim datama. Uz
potrebne fotografije slijede i faksimili vakufnama. Kalešijev č izlaganja i
redoslijed mogu poslužiti kao primjer za obradu ovakvih i č dokumenata. Uza
sve navedeno knjiga sadrži pregled transkripcije, izvore i literaturu, registar
geografskih i topografskih naziva · kao i registar č imena. Sažetak je dat na
albanskom i č jeziku.
Kao istaknut znanstveni radnik dr H. Kalešije sudjelovao na mnogim skupovima
đ č kako u zem]i, tako i u inozemstvu (Istanbul, Sofija, Bukurešt,
Bratislava, Napulj, Minhen, Pariz, Cikago). Njegovi istupi na tim sastancima uvijek su
đ živ interes prisutnih. đ brojnim njegovim rukopisima ostali su i
Srpskohrvatsko-arapski č te Antologija arapske književnosti, knjiga I proza.
Hafiz Ibrahim ć đ je 1l.III 1894. godine u č Poslije
osnovnog obrazovanja u rodnom mjestu, otišao je u Istanbul, gdje je nastavio svoje
srednje obrazovanje. č I svjetskog rata, iz . č razloga, ć se. u
domovinu i školske 1914-15. godine upisuje se u Šeriatsku č školu u Sarajevu,
koju završava školske 1918-19. godine. Po završetku škole odmah je imenovan
274
šeriatskim sudskim vježbanikom. Po položenom državnom ispitu, imenovan je za
šeriatskog suca. U tom svojstvu radi sve do 1945. godine. U službi je napredovao do
vrhovnog šeriatskog suca. Bio je jedno vrijeme i predsjednik Vrhovnog šeriatskog
suda u Sarajevu. Skoro svo to vrijeme bivao je biran i u Vakufsko-mearifsko
povjerenstvo mjesta u kome je službovao. Bio je jedno vrijeme č i Vakufsko-
mearifskog sabora Bosne i Hercegovine. Nekoliko godina vršio je dužnost glavnog
imama u Doboju. Umro je u č 30.VII 1976. godine.
Od pokretanja Novog Behara 1927. godine, č se i H .l. ć javljati u
njemu originalnim i prevedenim č Prevodio je uglavnom s turskog jezika.
Osim N ovog Behara, on se javlja svojim i u El-Hida ji ( 1939., 1943.-44., 1944-
45.), Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ (1956, 1957. , 1961.),
Takvimu 1968. , 1969. i .1973.), Prilozima za orijentalnu filologiju (knjiga XVIII-
XIX/1968-69) i Analima Gazi Husrevbegove biblioteke (knjiga II-III, 1974.). U
Prilozima za orijentalnu filologiju objavio je interesantan rad Č neobjavljena
izvora o Hamzevijama iz XVI ć a u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke
č Osvrt na tivo t i pisana djela Ali Fehmi ef. Đ ć O ovome našem istaknutom
piscu i borcu za vjersko-prosvjetnu i vakufsku autonomiju muslimana Bosne i
Hercegovine, ć je objavio još jedan U spomen velikom merhumu Ali
Fehmi ef. Đ ć (Glasnik VIS-a, XIX/1965, br. 1-3, str. 22-30).
Iza hafiz Ibrahim ć ostalo je u rukopisu više prevedenih djela sa
arapskog i turskog jezika. Spominjemo neka od njih:
Kitab ul-haradi (Islamsko finansijsko pravo), od prvaka hanefijske pravne škole
Ebu Jusufa Jakuba ibn Ibrahima el-Hanefi, umro 182. (798.). Rukopis je preuzet od
strane Orijentalnog instituta u Sarajevu i stavljen u program njegovih izdanja.
Bešairi sidki nubuvveti Muhammedijje (Radosne vijesti i navještaji o istinitosti
Muhamedova a.s. poslanstva) od Ahmed Midhata.
Bin bir hadis (Hiljadu i jedan hadis) s komentarom.
Mudre izreke i poslovice od Šemsudin Samija (2919 izreka i poslovica).
Muhamed Tajib ć rodio se LXII 1902. godine u č gdje mu je otac
hafiz Mehmed Teufik ef. bio muderis na Osman kapetanovoj medresi. Skolovao se u
Sarajevu (osnovna škola, Okružna medresa, Šeriatska č škola), Zagrebu (kurs
latinskog jezika i književnosti, Pravni fakultet), Beogradu (Pravni fakultet, gdje je i
diplomirao), Parizu (Fakultete des Lettres-Sorbona, Ecole Nationale des Langues
Orientales Vivantes) i Tunisu (Ecole Superieure des Langue et de Litterature Arabes).
· Za boravka u Parizu bio je prijavio i doktorsku disertaciju o životu i radu Hasana
Kafije š ć Teza je bila primljena, ali iz objektivnih razloga nije obranjena.
Od završetka školovanja do polovine 1942. godine, M. T. ć je služio kao
profesor u Skopju (Velika medresa) i Sarajevu (l gimnazija i šeriatska gimnazija).
Poslije završetka II svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje do smrti. Prvo radi u
Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu, a od 1949. godine na Teološkom fakultetu
univerziteta u Ankari, gdje predaje hadis, a kasnije i tefsir. Za uspješnu organizaciju i
nastavu ovih predmeta na fakultetu, glavna zasluga pripada ć Od šk. god. 1964-
65. iste predmete on predaje na Visokom islamskom institutu u Konji. Umro je 9.1II
1977. u Ankari, ali na č njegovu želju prevezao je u Sarajevo i tu pokopan.
18.
275
č ž č radom mladi ć se č baviti još kao student. U radu
je bio temeljit. Poznavanje više stranih jezika (arapski, turski, perzijski, francuski,
latinski, č talijanski) ć mu je ć literature i na tim jezicima i
pridonosilo kvalitetu njegovih radova. I ako je dobar dio života proveo izvan svoje
domovine, interes za nju, posebno za život muslimana u Bosni i Hercegovini, nije
popuštao. Pratio je sve što se o njima pisalo i govorilo, kao što je živo pratio i što su oni
sami radili. Otuda su mu brojni radovi upravo za to i vezani, kao što je opet sam pisao
o pojedinim pitanjima iz života i raca muslimana Bosne i Hercegovine u prošlosti.
Č puta je i na đ skupovima, kojima je prisustvovao, govorio o
temama vezanim za Bosnu i Hercegovinu. Svaki njegov istup đ je đ
orijentalistima i islamistima izuzetnu pažnju.
đ je u mnogim ć i stranim listovima, č novinama,
kalendarima, godišnjacima,spomenicamai dr. Pisao je na srpskohrvatskom, turskom,
francuskom i č jeziku. U č svoga književnog rada i prevodio je sa
arapskog i turskog jezika pod pseudonimima Ibni Tevfik i Šuvejjir. đ brojnih
ć radova, navodimo ovdje samo neke:
ž ć kao č u č stranog svijeta. - Gajret, 1926.
Hasan Kafi š ć naš ć mislilac XVI vijeka. -Gajret, 1928.
Orijentalistika u Jugoslaviji. - Pregled, 1934.
Jed.an naš zaboravljeni č XVIII vijeka. - Gajret, kalendar za 1939. god.
Hodža Kadri (Mehmed Kadri Nasih ć Slobodna č 1930.
Quelques documents inedits concernant les Hamzawites. - Procee. dings of the
Twenty Second Congress of Orientalis ts held in Istanbul, September 15 th to 22, 1951.
Leiden, 1957., Vol. II .
Les Kristians (Bogu miles Parfaits) de Bosnie, da pres des documents turcs inedits.
- Stidost Forschungen, 1960.
Gazi Husrev Bey ve onun Saray Bosnadaki camiine bir minare daha ilave
edilmesine dair bir vesika. -Necati Luga! Armagani, 1968.
Hadim (Atik) Ali pasa kimdir?- Necati Luga! Armagani, 1968.
U Enciklopediji islama (Islam Ansiklopedisi) prof. M. T. ć napisao je o Gazi
Husrevbegu cijelu studiju na temelju vlastitih istraživanja po arhivima i bibliotekama
Turske i dotle objavljene literature o ovom našem ć vakifu i dobrotvoru (sv.
V, 1950, str. 601-605). Kad je izašao iz štampe I svezak Kataloga arapskih, turskih i
perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, ć se na njeg osvrnuo opširnim
č u kome je iznio historijat orijentalnih biblioteka na jugoslasvenskom
č s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Duže se zadržao na Gazi
Husrevbegovoj biblioteci, a onda prikazao prvi svezak Kataloga, ć najvažnija
djela iz disciplina, koje je prvi svezak obuhvatio. Rad je izašao pod naslovom
Saraybosna Gazi Husrev Beg Ktittibhanesi Yazma Eserleri Katalogu, a štampan je u
Ankara Universitesi Ilahiyat Faktiltesi Dergisi, Yi! 1964, Cilt XII, s. 143-153. I na
knjigu I AnaJa Gazi Husrevbegove biblioteke, ć se đ opširno osvrnuo. O
svakom od 18 priloga iz I knjige AnaJa autor je posebno govorio, ć i svoje
napomene uz pojedine radove. Č je štampan u Islam Tetkikleri Enstittitti
Dergisi, Cild VI, Ctiz 1-2, 1975, s. 184-187.
Koliko mi znamo, posljednji za života šta m pani rad prof. M. T. ć je Cesitli
dillerdeki Mevlidler ve Stileyman Celebi Mevlidinin Tercemeleri . Štampan je u
Ataturk Universitesi Islami Il miler Faktiltesi Ilmiler Dergisi, Sa yi: l Aralik 1975, s. 17-
78 . U radu je autor naveo, đ ostalog, da je Sulejman Mevlud đ
276
arapski, rumunjski, kurdski, tatarski, sevahili, č engleski, albanski i
srpskohrvatski jezik.
Sulejman ć đ je 3.1X 1896. godine u Gornjem Vakufu. Poslije
petog razreda gimnazije tri godine đ francuski koledž St. Michel. Usljed
izbijanja I svjetskog rata ć se u Sarajevo, gdje se upisuje u č akademiju.
Po završetku rata odlazi u č i studira svjetsku trgovinu (Hochschule ftir
Welthandel). Od završetka studije do 1948. godine radi u komercijalnom sektoru u
Zagrebu.
· Godine 1948. prelazi na rad u Orijentalnu zbirku Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, gdje ostaje do 1965, kada u svojstvu višeg č suradnika
odlazi u mirovinu. I poslije umirovljenja sve do polovine 1969. godine radi honorarno
na istom poslu. Pored redovnog rada u Orijentalnoj zbirci, S. ć obilazi
ustanove i institucije na terftoriji Hrvatske, koje posjeduju dokumente na turskom
jeziku, pregleda ih i obraduje. Iz toga č objavio je više radova. Uz turski jezik,
a poznavao je i staroturski i savremeni, mogao se služiti i arapskim i perzijskim
jezikom. Otud je đ i orijentalne rukopise u ć spomenutim ustanovama. I o
tome svome radu ostavio je pisana traga. Pratio je i č literaturu, pa je dao i
nekoliko prikaza ć i stranih izdanja. Preveo je s č jezika Tursko-
islamsku kulturnu baštinu Južnih Slavena od prof dr Fehima ć
ć god. 13/1966, br. 4, str. 3-12).
Medu najzapaženije i najvrednije radove S. ć bez dvojbe spada
Ottenfelsova č zbirka u č državnom arhivu, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 2, Zagreb,
1959, str. 75-130. Studija, pored uvodnog dijela, u kome su dati osnovni podaci o
vlasniku zbirke Francuzu Ottenfelsu, austrijskom diplomati, koji je dobar dio života
proveo u Istanbulu, sadrži tri dijela: č č djela u stihu i prozi,
č ć u tu grupu i rukopis Kurana, zatim Historijska djela i Pisma i povelje. U
prvom dijelu opisano je 18 kodeksa, uglavnom perzijskih klasika. Osamnaesti kodeks
je zapravo rukopis Kur'ana, bez naznake č i vremena, kada je prepis nastao.
Svaki od ovih 18 kodeksa detaljno je opisan, negdje dat i sadržaj djela, istaknute sve
odlike rukopisa. Posebno je ukazano na minijature i druge vrste ukrasa.
U grupi Histonjskih djela opisano je 8 kodeksa na č kao i u prvoj grupi. Medu
ovim rukopisima nalazi se i djelo A hvali gaz eva ti der dijari Bosna, od kadije Omer ef. iz
Bosanskog Novog. Ovo nije ć rukopis, nego štampana knjiga, jedna od prvih,
koju je Ibrahim Muteferika štampao u svojoj štampariji u Istanbulu. Po tome, što je
Ottenfels stavio medu rukopise, da se č da je vlasnik smatrao vrlo važnom i
vrijednom. U ć grupi, S. ć je opisao šest rukopisa u kojima se nalaze
isprave i dokumenti, a koji su od č za historiju toga vremena. Uz studiju je
priloženo 14 tabela najljepših primjeraka opisanih rukopisa.
Ottenfelsova biblioteka, koja broji 5.200 knjiga i oko 1.000 č a nalazi se
pohranjena u sanducima u Nacionalnoj i č š biblioteci u Zagrebu, krije
sigurno još orijentalnih rukopisa. Kad se i ova biblioteka sredi i obradi i bude
dostupna ć koliko se blago nalazi na našem teritoriju i koliko je to
vrijedno za č orijentalistike kod nas.
Rašid ć đ je u ć kod Rogatice 2.1V 1914. godine.
Poslije osnovne škole dolazi u Sarajevo, gdje se upisuje u Gazi Husrevbegovu
medresu. Poslije medrese đ Višu islamsku šeriatsko-teološku školu na kojoj je
1940. godine diplomirao. Jedno vrijeme je služio kao šeriatski sudac, onda kao vojni
imam. Medutim ć dio svoga službovanja proveo je u Historijskom arhivu grada
277
Sarajeva u svojstvu arhiviste, odnosno višeg arhiviste. Umirovljenje polovinom 1979,
a umro 9.XI 1980. godine.
ć dugi niz godina u Historijskom arhivu, gdje je bio zadužen za orijentalnu
knjigu i dokumente na orijentalnim jezicima, R. ć je dobro ušao u
problematiku arhiva i arhivske đ Iz toga č objavio je nekoliko radova. Ali
njegova je velika zasluga, što je opisao više medžmua, koje sadrže dragocjen materijal
za č prošlosti, osobito kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine. I na
temelju arhivske đ koju posjeduje Historijski arhiv, dao je nekoliko zapaženih
radova. đ je u Arhivistu, đ Godišnjaku arhiva i Društva arhivista
Bosne i Hercegovine, Prilozima za orijentalnu filologiju, Analima Gazi Husrevbegove
biblioteke i jedinom broju Glasa Arhiva grada Sarzjeva. Navodimo neke od· njegovih
radova:
Orijentalni arhivi i njihova organizacija. -Arhivist, 1956. br. 2, str. 15-27;
Rukopisne medžmue (zbornici) i Zbornik Sarajlije Hadži Jusufa iz prve polovice
XVII vijeka. - Ibid. , 1970-71;
Medžmua (zbornik) Mula Mustafe Firakije (sarajevski č iz prve polovice
XIX vijeka. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1976;
Dvije medžmue iz prve polovice XIX vijeka (Sarajevska medžmua od anonimnog
autora i medžmua Mustafe č - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1978;
Zaostavštimi iza Ahmed Munib ef. đ mutevelije i džabije Gazi
Husrevbegova vakufa. - Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga II-III, 1974;
Prihodi i rashodi Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu za period od 1832-1835.
godine. -Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga V-VI, 1978.
Rašid ć je obradio i 5 č teftera kao ijedan sidžil iz Temišvara(iz
1651. do 1653. godine). Materijal je pripremljen za štampanje još za autorova života.
Isto tako obradio je (i to je sada u rukopisu) historiju nekih sarajevskih porodica, kao i
kataloge rukopisa Hadži Sinanove tekije i biblioteke Hafiz Mehmed Teufika ć
Obje ove biblioteke otkupio je svojevremeno Historijski arhiv grada Sarajeva.
Profesor Muhamed ć đ je 1891. godine u š ć kod Rogatice.
Osnovno obrazovanje stekao je u Rogatici, a Gazi Husrevbegovu medresu i Šeriatsku
č šl<olu đ je i završio u Sarajevu. Po završenom školovanju kratko
vrijeme je predavao na Ismail Misri ef. medresi u Sarajevu, a onda je bio imenovan
šeriatskim sudskim vježbenikom kod Kotarskog suda u Fojnici. U decembru 1918.
godine imenovanje nastavnikom na tek osnovanoj Šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu. Tu
ostaje do odlaska u mirovinu 1945. godine. Po položenom profesorskom ispitu,
imenovan je profesorom na istoj gimnaziji, gdje je svo vrijeme predavao vjeronauku.
U dva maha je bio i direktor ovog zavoda. Dugi niz godina bio je muvekit Gazi
Husrevbegove muvekithane. Honorarno je predavao nekoliko godina i na Gazi
Husrevbegovoj medresi, a jedno vrijeme je radio honorarno i u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Umro je 30.VII 1980. godine.
Posebno ć da istaknemo š ć rad u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
ć na obradi arhivskog materijala ove Biblioteke, on je svojom poznatom
š ć uveo u knjige inventara sav arhivski materijal koji je dotle bio stigao u
Biblioteku. U nedostatku kataloških ć za obradu monografija, M. š ć je rezao
od kartona za društvenu kartone č kataloškog ć i tako đ
knjižni fond Gazi Husrevbegove biblioteke. Na taj č č je č
interesentima fondove ove Biblioteke. Ako tome još dodamo da je, za vrijeme koje je
proveo na radu u Biblioteci, bio živi leksikon ustanove, istakli smo bar ono
č iz š ć rada u ovoj našoj kulturnoj ustanovi.
278
š ć se je ogledao i na književnom polju. Pored desetine originalnih i preveden ih
č jedan je od trojice autora gramatike arapskog jezika, što ju je izdala bivša
Vakufska direkcija u Sarajevu. Gramatika je u dva dijela. Prvi dio je gramatika
arapskog jezika, a drugi sintaksa. U zajednici sa prof dr ć ć preveo je s
arapskog jezika djelo Emir Šekib Arslana Zašto su muslimani nazadovali a druf(i
uznapredovali? Prevod je štampan u nastavcima u Glasniku Islamske vjerske
zajednice u Jugoslaviji 1934. godine. Kasnije je izašao i kao posebno djelo.
Mahmud ć
279
PROF. KASIM EF. Č
Redovan suradnik Anala od njihova pokretanja godine 1972., č Savjeta i do
skora (l. VIII 1979.) aktivan službenik Gazi H usrevbegove biblioteke, hadži Kasim ef.
č umro je 3. novembra 1979. godine.
đ je 15.1V 1910. godine u Vragolovima (Rogatica). U rodnom mjestu je
đ mekteb i osnovnu školu, a po dolasku u Sarajevo, upisuje se u tek
reformiranu Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku č razreda prelazi u
Šeriatsku č školu, koju završava školske 1927/28 godine. Iza toga odlazi u
Kairo i nastavlja školovanje na El-Azharu. Diplomirao je 1935. godine. Po povratku u
domovinu, bio je prvo imenovan č na đ školama u Sarajevu,
da uskoro bude imenovan prvo na Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (kasnije Ženska
medresa), a zatim Gazi Husrevbegovoj medresi za m ude risa. Školsku 1936/37. godinu
D č je proveo 'u Mostaru kao nastavnik vjeronauke na gimnaziji. U isto vrijeme je
bio i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu Muslimanskog kulturnog društva
"Gajret''. Od polovine 1956. godine Kasim ef. radi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci,
gdje mu je bila povjerena obrada orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. č
augusta 1979. godine odlazi u mirovinu.
Kao profesor isticao se i svojom č i pedagoškom spremom. U medresama
je predavao nekoliko predmeta: akaid, fikh, tefsir, hadis, ahlak, historiju islama,
imamet-hatabet i vaz, . te arapski jezik i književnost. Sve što je predava·o, radio je s
vidljivim uspjehom i kod svakog ovog predmeta dolazila je do izražaja njegova
č sprema. Njegov č života i đ i sa č i sa ostalim
doprinosio je da bude i poštovan i uvažavani od prijatelja i onih, koji nisu dijelili isto
mišljenje, koje je imao Kasim efendija.
Bio je poznat i kao dobar vaiz-propovjednik. Vazio je u brojnim sarajevskim
džamijama. Jedno vrijeme je bio postavljen i za stalnog vaiza u Begovoj džamiji. Kao
istaknutog vaiza, vjerske vlasti su ga slale i u druga mjesta Bosne i Hercegovine, gdje je
držao vazove i predavanja (sejjar vaiz). Neki od njegovih vazova i predavanja su i
objavljeni. Držao je predavanja i na seminarima, što ih je organiziralo Udruženje
ilmije BiH. Taje predavanja održavao ne samo u Sarajevu, nego i po drugim mjestima
Bosne i Hercegovine.
Po prelasku na rad u Gazi Husrevbegovu biblioteku, Kasim efendiji se ukazala
prilika da se potvrdi na još jednom poslu. Pri obradi rukopisa na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku, došla je do izražaja njegova svestrana obrazovanost u svim
islamskim disciplinama, kao i njegova ć naobrazba. Osim toga, tu se pokazala i
281
njegova č savjesnost i istrajnost u ovakvoj vrsti posla. Ko je ikad radio na
rukopisima, taj zna na kakve se sve š ć i neprilike nailazi u ovom radu, te koliko
strpljenja treba dok se dešifrira pojedini rukopis i koliko vremena treba utrošiti dok se
ustanovi ko je pisao kao i kome pripada koje djelo ili njegov dio! Da je Kasim ef. to sve
postigao najbolji su dokaz dva štampana sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. To su ne samo đ rukopisi na č
č kako se oni ć đ nego su mnogi podaci dopunjeni a i ispravljeni.
Negdje su date skoro cijele studije o pojedinim pitanjima. A to sve iziskivalo je i
velikog truda kao i vremena. O strpljivosti da i ne govorimo!
U prvom svesku Kataloga, koji je štampan 1963. godine, ć je šest
disciplina (enciklopedija, Kur'an, hadis, dogmatika i apologetika, dove), a đ
je 795 kodeksa sa ukupno 1470 djela. Drugi svezak Kataloga izišao je iz štampe 1979.
godine. Obuhvata samo islamsko pravo sa svim svojim ograncima (usuli fikh, fikh,
fetve, feraiz, islamsko državno pravo i đ države, zakoni, postupak pred
šeriatskim sudovima). đ je u njemu 1162 kodeksa sa 1702 djela. Pripremao je
materijal i za ć svezak Kataloga, ali ga je smrt u tome č
Uskoro po povratku iz Kaira Kasim ef. se č javljati i raspravama u
ondašnjim muslimanskim listovima i edicijama. Prvi rad je objavio č 1936.
godine u Glasniku Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Iz islamskog
prava i njegove istorije. Od tada pa do smrti objavio je oko stotinu rasprava,
osvrta, ili cijelih monografija. ć na obradi rukopisa, uporedo s tim napisao je
desetak radova iz kulturne historije Muslimana Bosne i Hercegovine. Neki od tih
radova izazvali su u znanstvenim i kulturnim krugovima kod nas veliko zanimanje i
pažnju. Osim u Glasniku, K. č je đ i u El-Hidaji, listu istoimene
ilmijanske organizacije, u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke, Novom Beharu,
kalendaru Gajret, povremenim edicijama EI-Hidaje (EI-Hidajin ilmihal za svakog
muslimana i muslimanku, Islamski obiteljski život) i dr. Posljednji, za života
objavljeni rad Kasim efendije je Mushaf (porodice Č ć iz Odtaka, č u
Glasniku VIS-a, gdje je, kako je ć č objavio i prvi svoj rad.
Donosimo u ovoj prilici popis svih objavljenih radova Kasim ef. č jer je
on ć dio svoga službovanja proveo u Gazi Husrevbegovim ustanovama i bio
jedan od najaktivnijih suradnika AnaJa. Popis je izvršen po listovima u kojim je
đ a unutar lista kronološki. Tako je objavio u:
Glasniku IVZ (kasnije VIS-a):
l. Iz islamskog prava i njegove istorije. - IV/1936, br. l, str.14-21; br. 4, str.
162-168; br. 5-6, str. 200-205; br. 7, str. 293-295; br. 8, str. 320-325; br. 9, str. 362-367;
br. 10, str. 419-425.
2. Jedan vaz (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu
č IV/1936, br. ll, str. 419-425.
3. Ramazanski bajram.- V/1937, br. 12, str. 369-371.
4. Kurban-bajram.- VI/1938, br. 2, str. 49-52.
5. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu i neki njeni važniji orijentalni
rukopisi. - :XXV/1961. br. 4-6, str. 144-151.
6. Uticaj Kur'ana na širenje pismenosti, kaligrafije i ornamentike đ
islamskim narodima.-XXV/1962, br. 4-6, str. 120-123
7. Mevludski vaz.- XXVII/1964, br.' 10-11, str. 544-549.
Vaz je održan u Begovoj džamiji u Sarajevu 2l.VII 1964. godine i na zahtjev
brojnih č Glasnika štampan i posebno na 8 stranica.
282
8. Besi m efendija Korkut. (Kratki osvrt na život i rad). -XXXIX ( 1976, br. l , str.
68-77.
9. ć na Kemal ef. č XL/1977, br. 6, str. 686-688.
10. Muhamed efendija č (Uspomena i ć povodom njegove smrti).-
XLI/1978, br. 4, str. 401-404.
ll . Mushaf (porodice Č ć iz Odžaka, č - XLI/1978, br. 5, str. 502-504.
El-Hidaj i:
12. Solidarnost i uzajamno pomaganje u islamu. - 1/1936-37, br. 2, str.23-25.
13. Zekat i druge vjerske ć u islamu kao socijalne ustanove. - 1/1936-37, br. 4,
str. 59-62.
14. Upotreba alkohola od žena koje doje djecu. Mala polemika o islamskoj
zabrani alkohola.- 1/1936-37, br. 7-8, str. 112-113.
15. Uticaj posta na zdravlje i dušu č I/1936-37, br. 12, str. 181-182.
16. Nova muslimanska godina (1357). - 11/1937-38, br. 4, str. 49-50.
17. Kadijanije i Ahmedije.- 11/1937-38, br. 7, str. 102-106; br. 8, str. 120-126; br.
9, str. 131-135; br. 10, str. 145-146; br. 11-12, str. 162-168.
18. Vjersko i moralno č islama.- IIV1939-40, br. l, str. 3-6.
19. Govor održan u Carevoj džamiji prilikom proslave El-Hidajinog Mevluda. -
III/1939-40, br. 2, str. 17-19.
20. El-Hida je u svojoj č godini (Zapažanje i apel).- III/1939-40, br. 4-5, str.
49-51.
21. č sedamnaestog dana ramazana (Odbrana islama u prošlosti i
sadašnjosti.). -IIV1939-40, br. 6-7, str. 82-83; br. 8, str. 90-94.
22. O kurbanu.- III/1939-40, br. 9, str. 105-109.
23. Uslovi za poboljšanje naših vjersko-prosvjetnih prilika. - IV/1940-41, br. l,
str. 2-4.
24. Ramazan dolazi - Pripremite mu č č Ramazan je vijesnik
duhovnog napretka, ć i spasa. - IV/1940-41, br. 2, str. 51-54.
25. O ba:jramima.- IV/1940-41, br. 3, str. 65-69.
26. Karakter i smjernice El-Hidajina rada.- IV/1940-41, br. 6, str. 152-154.
27. Misli i dojmovi povodom jedne lijepe vjersko-prosvjetne manifestacije
(Proslava muslimanske Nove godine u Višoj islamskoj šeriatsko-teološkoj školi). -
IV/1940-41, br. 7-8, str. 186-191.
28. Ulema' (Njena uloga, odgovornost i ć njenog rada.)- IV /1940-41 ,
br. 9-11, str. 224-233.
29. Pojava pogrešnog ć vjere kod nas.- V/1941-42, br. l, str. 20-23.
30. Musliman č jednog hadisa).- V/1941-42, br. 2-3, str. 35-42.
31. Nekoliko pouka iz islamske prošlosti (Predavanje povodom Nove
muslimanske godine).- V/1941-42, br. 4-5, str. 103-119.
32. Vjerovanje, rad i požrtvovnost (Nekoliko kratkih napomena). - V /1941-42,
br. 6, str. 134-137.
33. đ naše vjerske uprave.- V/1941-42, br. 8-10, str. 204-207.
34. Naše dužnosti i potrebe u vrijeme stradanja i žrtava.- V /1941-42, br. 11-12,
str. 257-260.
35. Nekoliko ajeta i hadisa o postu. - VI/1942-43, br. 1-2, str. 3-4.
36. Bedr ć i pouka). - VV1942-43, br. 3, str. 48-53; br. 4, str. 87-91.
37. Mevlud i vaz u Kreševu. - VV1942-43, br. 5, str. 116-119.
38. Hrabrost Božijeg poslanika Muhameda a.s. - VV1942-43, br. 6-8, str. 140-
144.
283
39. Mladi muslimani_. VI/1942-43, br. 10-11, str. 281-288.
40. Mevlud i vaz u Fojnici (Vjersko-prosvjetne prilike tamošnjih muslimana). -
VI/1942-43 , br. 10-11, str. 294-297.
41. Merhum Ali Riza ef. ć - VI/1942-43, br. 3, str. 63-64.
42. Svrha č na zemlji. - VII/1943-44, br. 9-10, str. 267-270.
43. ć a ne č (Vrijednost i ispravnost, a ne mnoštvo)- VII/1943-44,
br. 9-10, str. 319-321.
44. Iz života Alejhisselama i njegovih drugova ashaba (Podnošenje gladi i
oskudice). -VII/ 1943-44, br. 9-10, str. 285-287.
45. Udruženje i č rad. - VII/1943-44, br. 7-8, str. 255-257.
46. Kako može upoznati svoje mane. - VII/1943-44, br. 11-12, str.346-349.
-Prikaz.
48. Ne omalovažavaj ni jedno dobro djelo.- VII/1943-44, br. 11-12, str. 383-385.
49. Muslimani ž š ć Bosne i Hercegovine!- VIII/1944-45, br. l, str. 2-3.-
Nepotpisan. Obavijest muslimanima da je umro hadži Mehmed ef. ž ć
50. Naš list na č svoje osme godine.- VIII/1944-45, br. l, str. 3-6. Č
napisan povodom č preuzimanja da đ list El-Hidaju.
51. Ramazanski post.- VIII/1944-45, br. l, str. 6-10.
52. ž ć kao vjerski č - VIII/1944-45, br. 2-3, str. 53-58.
53. Rad ž ć u El-Hida ji i njegov društveni rad ć VIII/1944-45, br. 2-
3, str. 82-88.
54. Bajram mubarek olsun! - VIII/1944-45, br. 4-5, str. 127-128.- Nepotpisan.
55. č dužnosti i č odgovornost. - VIII/1944-45, br. 4-5, str.
141-143. -Nepotpisan.
56. Naše najteže rane. - VIII/1944-45, br. 4-5, str. 150-152.
57. Istina je č VIII/1944-45, br. 4-5, str. 165-168. Č je odgovor na
jedan napis štampan u Novom Beharu, god. XVI. br. 19.
58. Nova muslimanska godina 1364. - VIII/1944-45, br. 6, str. 191-193. -
Nepotpisan.
59. El-Hidajin vaz za Kurban-bajram 1363. godine. (Izradio Kasim č po
bilješkama merhum H. M. ž ć - VIII/1944-45, br. 6, str. 193-199.
60. H. Mehmed ž ć Kodificiranje šeriatskog prava kod raznih pravnih
škola. Zagreb, 1944. - VIII/1944-45, br. 6, str. 224-226. - Prikaz.
61. Mevlud. - VIII/1944-45, br. 7-8, str. 239-241. -Nepotpisan.
62. Mekanska i Medinska objava. - VIII/1944-45, br. 7-8, str. 24,1-245.
63. U povodu Mevluda.- VIII/1944-45, br. 7-8, str. 291-293.
Analima Gazi Husrevbegove biblioteke:
64. Skriptorij u č u XVI ć Knjiga I, 1972., str. 67-74. ·
65. Tuhfetul-musallin ve zubdetul-haš'iin od Abdulvehhaba č Ilhamije.-
Knjiga II-III, 1974., str. 41-69.
66. Jedno pismo (arzuhal) na arapskom jeziku poslato iz Kaniže potkraj XVII
ć (u kodeksu Gazi Husrevbegove biblioteke)- Knjiga II-III, 1974., str. 131-139.
67 (Kasidei Burdei Bosnevi (Kasidei Burda na ,.bosanskom" jeziku). -Knjiga IV,
1976., str. 9-20.
68. Vakufname u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.- Knjiga IV, 1976., str. 41-47.
69. Mehmed Refik efendi ž šejhul-islam.- Knjiga V-VI, 1978., str. 99-
115.
70. Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. - Knjiga
VII-VIII, 1980., str. 57-76.
284
71. Porijeklo i prvi oblik vjere u Boga.- Novi Behar, XV1937-38, br. 3-4, str. 33-
36.
72. Socijalni duh šeriata. - Gajret, kalendar za 1939. godinu, str. 137-139.
73. ·Namaz.- El-hidajin ilmihal za svakog muslimana i muslimanku. Sarajevo,
1942., str. 31-41. -Nepotpisan.
74. Dužnosti prema djeci.- Islamski obiteljski život. Sarajevo, 1942. , str. 41-51.-
Nepotpisan. Č napisan u zajednici s Mehmedom ć
75. Orijentalni rukopisi s č medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. - Zbornik radova Prvog kongresa za istoriju
zdravstvene kulture Jugoslavije (Sarajevo, 1-3, oktobar 1970.). Beograd, 1970., str.
319-323.
76. Vjerski č smisao i svrha kurbana. -Smisao i č kurbana. Sarajevo,
. 1977., str. 27-38.
Referat podnešen na savjetovanju u Starješinstvu Islamske zajednice za BiH,
održanom pred Kurban-bajram 1977. godine.
Posebno su štampani ć radovi:
l. Kadijanije iAhmedije(Kadijanizam i Ahmedizam). Preštampano iz II god. El-
Hidaje. Izdanje El-Hidaje, Sarajevo 1938. strana 70.
2. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak prvi. Obradio. ... Sarajevo. Starješinstvo Islamske vjerske
zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu. 1963. Strana XXXII+ 607 + 15 tabela+ 20.
U Katalogu je đ 795 kodeksa sa 1470 djela iz enciklopedije, Kur'ana,
hadisa, dogmatike, apologetike i dova.
3. Kloni se zla. Islamsko gledanje na štetne navike. Sarajevo, Starješinstvo
Islamske zajednice u SRBiH, 1974. Strana 103 + l.
4. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak drugi. Obradio ... . Sarajevo. Starješinstvo Islamske zajednice za
SR Bosnu i Hercegovinu. 1979. Strana XXVII+ 1047 + 20 tabela.
U drugom svesku Kataloga đ je 1162 kodeksa sa 1702 dijela iz č
islamskog (šeriatskog) prava. Islamsko pravo ć je u najširem smislu tako daje
ć uvod u islamsko pravo (usuli fikh), islamsko pravo (fikh), šeriatsko-
pravna rješenja (feta va), islamsko nasljedno pravo (feraid), islamsko državno pravo i
đ države (nizamud-devle ve kavamin), zakoni (kavanin), postupak pred
šeriatskim sudovima (adab-ul kadi, es-sukuk).
Mahmud ć
285
POVODOM IZLASKA IZ ŠTAMPE II SVESKA KATALOGA
RUKOPISA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
Dugo č drugi tom Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke pojavio se istom 1980. godine. Kada se ima u vidu daje prvi
svezak izašao 1963. godine, onda je zaista period od skoro 17 godina bio prevelik za
pripremanje drugog sveska, pogotovo kada se zna da je za ovaj tom izvjestan dio
materijala pripremljen još u toku štampanja prvog sveska. I sam autor, Kasim
č u posebnoj napomeni uz predgovor drugog sveska, kaže da je obrada ovog
toma bila gotovo završena još 1970. godine, i da su razlozi za ovoliko zakašnjenje
uglavnom č prirode (nedostatak finansijskih sredstava, pitanje sloga arapskog
teksta koji se morao obaviti u Kairu itd.). Kada bi se ovakvim sporim tempom
nastavilo izdavanje narednih svezaka Kataloga, trebalo bi, č obzirom na
obimnost'preostalog neobjavljenog dijela materijala, još preko pedeset godina da bi
izašla i preostala 3-4 sveska koliko bi ih još najmanje trebalo ć Sudbina je htjela da
ni sam autor prof Kasim č nije č izlazak II sveska, preselio je na drugi
svijet (3. novembra 1979.g.) upravo u toku štampanja ovog toma.
S obzirom na izloženo i đ š Savjet Biblioteke je, pored U prave i Redakcije
Kataloga, u više navrata razmatrao pitanje ubrzanja štampanja i pripremanja za
izdavanje Kataloga, pa su tako, đ ostalog, na daljnjoj obradi rukopisa sada
angažovana č č umjesto samo jednog, kako je to dosada bilo. Zato je
pretpostaviti da ć ć knjige Kataloga mnogo brže ugledati svjetlo dana.
Nakon smrti autora č sticajem okolnosti, pored č redakcije,
prihvatio sam se i završnih korektura kao i imprimatura II knjige Kataloga, pa sam
tako dva-tri puta č njegov tekst u cjelini. Zato ovdje želim iznijeti neka svoja
zapažanja o ovom svesku. ·
Drugi svezak Kataloga obuhvatio je rukopise s č islamskog prava (Fikh,
šeriatsko pravo). Tako su na 1047 stranica đ 1162 kodeksa sa 1702 djela. Na
islamsko pravo odnose se 1162 djela, dok je 540 djela s č ostalih disciplina, jer
su ponekad u jednom kodeksu zajedno radovi iz islamskog prava i drugih disciplina. U
ovom svesku je islamsko pravo ć u njegovoj kompletnosti u najširem
smislu č sa svim njegovim podgrupama, pa su tako u posebnim poglavljima
đ Uvod u islamsko pravo (Usuli-fikh), Islamsko (šeriatsko) pravo (Fikh),
Šeriatsko-pravna rješenja (Fetava), Islamsko nasljedno pravo (Feraid), Islamsko
državno pravo (Nizamud-devle vel-kavanin), Zakoni (Kavanin) i Postupak pred
šeriatskim sudovima (Adabul-kadi, Es-sukuk).
287
Ako sada uporedimo ovoliki broj č djela iz islamskog prava, dakle iz
č jedne discipline, sa prvim sveskom Kataloga u kojem su ć rukopisi
iz šest disciplina (Enciklopedije Dairei-el-mearif), Nauke o Kur'anu: Kur'ana-
Tedžvid i Kiraat - Komentari Kur'ana (Tefsir), Tradicija (Hadis), Dogmatika
(Akaid) i Dove (Ed'ije vel-ezkar), koji materijal je dat na svega 606 strana č
broj rukopisa iznosi svega 795, dok u II svesku, kako je spomenuto, iz islamskog prava
imamo 1162 djela đ na 1047 strana), onda možemo konstatovati da se je
islamsko pravo kod nas ne samo č nego i u praksi primjenjivalo. Kadije su
rješavale i đ sve č ne samo u odnosu država-pojedinac, i ne samo
predmete muslimana, nego i predmete nem uslimana, koji su se ć kadijama da
im presude, o č imamo brojna č u č sidžilima (protokolima
šeriatskih sudova).
Rukopisi iz islamskog prava đ u ovom svesku č od brojnih autora iz
raznih krajeva, đ kojima ih je veliki broj iz pera priznatih i u islamskoj nauci
poznatih pravnika, a đ ovim djelima su i poznate zbirke fetvi- rješenja pravnika
č i č - koje su služile kadijama kao č pri njihovom
svakodnevnom rješavanju pojedinih pitanja i sporova. Od ovih zbirki spomenimo
ovdje npr. fetve Ebus-Suuda (umro 1574), šejh-ul-islama i profesora, koji je imao
udjela pri donošenju zakonskih odredaba u doba sultana Sulejmana-Zakonodavca,
zatim tu su zbirke: Tatarhanije, Kadihana, Ali efendije Č ž i drugih. Od svih
ovih zbirki Biblioteka posjeduje i po više prepisa, a, na primjer, zbirke Kadihan ima 17
primjeraka.
đ ovim zbirkama fetvi posebno i č mjesto ima Zbirka poznata pod
imenom Fetavai-Ahmedi, a č iz pera Ahmeda, sina Muhamedova, iz Mostara(el-
Mostari), umro 1776. godine. On je bio dugogodišnji muftija i profesor u Mostaru, a
njegova zbirka fetvi je bila veoma popularna medu kadi jama u Bosni i Hercegovini. U
Gazinoj biblioteci nalazi se deset č primjeraka ove zbirke (u Orijentalnom
institutu u Sarajevu ima 15 primjeraka, a u Narodnoj biblioteci 3 primjerka ove
zbirke). Osim Ahmed efendije Mostarca i drugi naši pisci ostavili su iza sebe zbirke
fetvi.
U ovom svesku Kataloga imamo na desetine imena autora naših ljudi, koji su
pisali djela bilo iz č islamskog erava ili pak drugih grana nauke, pa su tu na
primjer djela: Hasana Kafije š č Sejha Juje ć iz Mostara, Hasana, sina
Nesuhova, iz Duvna, Ahmed efendije Mostarca, Ali-dede Mostarca, Nerkesi
Muhameda književnika i pjesnika, Ahmeda š ć Alije, sina Mustafina ć
Abdulvehaba Ilhamije č Abdulvehaba, sina Hasana Bošnjaka, Halila
Bošnjaka, Hasana Tešnjaka, Ibrahim Zikrije iz Užica, Ibrahima č Mustafe
Muhlisije Bošnjaka, Nihadi Č Šejha Hasana Kaimije i drugih. Neki od ovih
autora se prvi puta spominju ovdje, jer ranije se nije ni znalo za njihova djela.
I u ovom drugom svesku je došla do izražaja temeljitost i preciznost autorova u
njegovom č radu, pa je tako Do č ispravio mnoge greške ranijih kataloga i
upotpunio podatke o izvjesnim autorima i njihovim djelima.
Važno je, takoder, istaknuti da je autor bilježio i sve zapise na praznim prvim i
zadnjim listovima kao i na marginama rukopisa, na kojima se takvi zapisi nalaze, a ti
nam zapisi pružaju zanimljive podatke za našu kulturnu istoriju. Bilježio je i sve
vlasnike knjiga, pa se tako može vidjeti koje su porodice imale zbirke ili biblioteke.
I u pogledu č opreme ovaj svezak je, u odnosu na prvi tom, potpuniji i sa
manje grešaka i nedostataka. Tako npr. dok je prvi svezak imao svega dva indeksa-
indeks djela i indeks autora- dotle ovaj svezak pored spomenuta dva imaj oš i indekse:
č mjesta prepisivanja i indeks vakifa (legatora). U indeksu djela spomenuta
su 1004 djela (naslova), u indeksu pisaca je 675 autora, dok č imamo 510.
288
Predgovor Kataloga dat je uporedo na tri jezika: srpskohrvatskom, engleskom i
arapskom.
Još sa pojavom prvog sveska Kataloga 1963. godine, sva č štampa je istakla
da je č izdavanja ovog kataloga veliki doprinos nauci i kulturi ne samo kod nas
nego i u svijetu, pa evo i ovih nekoliko napomena uz knjigu II kataloga ukazuje na to
da fond rukopisa Husrevbegove biblioteke sadrži veliko književno bogatstvo. Na prvi
svezak Kataloga pojavilo se je više č osvrta kako u našoj tako i stranoj štampi
(Ankari, č Berlinu i dr.), a ć se i na ovaj tom osvrnulo nekoliko autora.
Sada je u pripremi ć knjiga ovog korpusa, koja sadržavati djela iz tesavufa
(misticizma), ahlaka (etike) i vaza (propovjedništva).
Nakon ovog ć osvrta na sadržaj i opremu drugog sveska Kataloga potrebno
je upravo ovdje ukazati i na još jednu č u vezi sa rukopisnim fondom Gazi
Husrevbegove biblioteke. Naime, pažljivije č ć ovaj korpus š ć nam u č da
autor kod č opisa ć broja kodeksa konstatuje da su rukopisi
ć vlagom, za druge opet kaže da su napadnuti od insekata, za mnoge da su
rasuti, itd. Poznato je da Gazi Husrevbegova biblioteka, prije svega, nema
ć prostorija. Zgrada u kojoj je ona sada smještena vlažna je u donjim
zonama, gdje su donedavno svi njeni rukopisi bili pohranjeni, pa je potpuno i
razumljivo da su navukli vlagu. Jedna č komisija konstatovalaje daje vlažnost
ovih prostorija č puta ć od dozvoljenog stepena vlažnosti. Da bi koliko toliko
ublažili č stanje rukopisnog fonda uprava Biblioteke zajedno sa Savjetom
č je savremenije metalne stalaže. Dosada su rukopisi bili smješteni u drvenim
stalažama, pa je tako cijeli rukopisni fond prenesen u drugu prostoriju na spratu
Biblioteke. đ ni ova prostorija ne odgovara ovoj namjeni, a osim toga je
malena za fond od oko 10.000 kodeksa koliko ih sada ima ova Biblioteka. Osim toga
su, kako ova prostorija tako i cijela zgrada Biblioteke, nedovoljno š ć
Biblioteka nema potrebnih trezora za vrednije i rijetke rukopise i arhivsku đ paje,
č nam se, sadanji manji trezor neprikladan i rukopisima je bolje da su izvan nego li u
trezoru. č napomenuti je da se ovi rijetki rukopisi vade iz trezora u svrhu
pokazivanja pos jetiocima pa se tako pre ć po rukama bibliotekara i posjetilaca, što
se nikako ne bi smjelo dopustiti. U svrhu pokazivanja vrijednih rukopisa Biblioteka bi
trebala postaviti jednu manju izložbu za posjetioce, ali za tako nešto ona nema
ć u sadanjim uslovima.
· Uz sve ovo, ako istaknemo još i to da Biblioteka nema potrebnih najosnovnijih
instrumenata kao što su npr. aparat za termoregulaciju, pribor za oprašivanje i
odstranjivanje insekata, osnovnih pomagala za konzervaciju i č rukopisa, tek
tada možemo č u kakvom se č stanju nalazi fond Biblioteke. Zato bi
trebalo što hitnije poduzeti potrebne mjere za spašavanje i č ovog ogromnog
kulturnog blaga i za ć pokoljenja.
Mehmed ć
19 -Anali 289
YUZO NAGATA: MATERIALS ON THE BOSNIAN NOTABLES
COPYRIGHT 1979 BY INSTITUTE FOR THE STUDY OF
LANGUAGES AND CULTURES OF ASIA AND AFRICA,
TOKYO, s. 1-153.
Da nauka i č interesovanja ne poznaju geografske granice ni udaljenosti,
dokaz je i u naslovu spomenuta knjiga koja je pretprošle godine publikovana u Tokiju,
a pisana je na bazi podataka iz rukopisnih materijala koji se č u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Autor dr Yuzo N agata iz dalekog Japana, je
. uža specijalnost osmanska povjest XVIII vijeka, iskoristio je dva ć studijska
boravka u našoj zemlji (1977. i 1978.) i ć se ostavinskim defterima (muhallefat
defterleri) Šerijatskog suda u Sarajevu (Šer'i Mahkeme Sicil Defterleri) ispisao je i u
ovoj knjizi objavio popise ostavine tridesetak uglednih č (ajana) iz Sarajeva i
okoline. Namjera autora, koji se, izmedu ostaloga, ranije bavio pitanjem č u
zapadnoj Anad9liji, bila je da izborom i publikovanjem ovih materijala pruži
ć komparativnog č č č odnosa u Anadoliji i u ovim našim
krajevima. đ pored spomenute namjene, ovi osta vinski popisi, č oni iz
drugog dijela ove knjige, daju ć potpunijeg sagledavanja kako materijalnog
tako i kulturnog stanja (jer su dati popisi cjelokupne ostavine: gotovi novac, kapital
uložen u razne privredne poslove, roba, oružje, namještaj, zgrade i drugo što su
posjedovali u gradu ili na selu) nekoliko uglednih osoba iz Sarajeva.
Pored predgovora (Preface) u kome je autor istakao odakle je ove materijale
ispisao i u koju svrhu ih daje, i uvoda (Introduction) u kome iznosi geografski položaj
Sarajeva, njegov nastanak (koji pogrešno stavlja u Gazi Husrevbegovo vrijeme),
komunikacioni č privredne karakteristike, ekološke uslove Sarajeva i okolnih
manjih mjesta i druge neke podatke o Sarajevu u (XVIII i XIX ć ova knjiga
sadrži dva dijela (Chapter). U prvom dijelu su odabrani i prikazani popisi ostavine
dvadesetak uglednih osoba, i to one ostavine koja daje ć sagledavanja
njihova socio-ekonomskog stanja u smislu gradske i seoske privrede č a iz
popisa je ispuštena ona ostavina kroz koju se može sagledati i kulturni život ostavioca
i njegove obitelji.
U ovom prvom dijelu dat je dakle popis ostavine ć osoba:
l. Hadži Salih ef., trgovca kožom, iz I vlak o vali hadži Mehmed mahale iz Sarajeva
(umro 1762);
19' 291
2. Nalbant Sulejman age, umro 1771. u Zeametu Crna Rijeka u nahiji Sarajevo;
3. Hadži ć hadži Ibrahim ef. , trgovca suknom, umro 1774. u Haseki
mahali u Sarajevu;
4. Hadži ć mulla Ibrahima, trgovca bakrenim predmetima, umro 1783.
u Šejh Muslihuddin mahali u Sarajevu;
5. Hadži Abdullah ef. sina hadži Ibrahim ef., alima, posjednika, umro 1794. u
Hvadže Kemaluddin Ć š mahali u Sarajevu;
6. ć Mustafe spahije sina Osman spahije, umro 1801. u selu Bukovik u
nahiji Sarajevo;
7. ć Sejjid Mustafe alemdara sina Sulejmanova, posjednika, umro 1796. u
Buzadži đ mahali u Sarajevu;
8. ž ć Mehmed baše sina Salihova, posjednika srednje klase, umro 1814. u
mahali Ž ć u Sarajevu;
9. Jusuf spahije i njegove žene Ummikulsum, umro 1815. u selu ć u
džematu Drozgometva;
10. ć Fejzullah age sina Ibrahimova, posjednika, umro 1828. u mahali
Hvadže Kemaluddin Ć š u Sarajevu;
ll. š č ć Mustafa age sina Omer agi na, kafedžije, umro 1827. u Halladž
Davud mahali u Sarajevu;
12. Pinje Ibrahima alemdara sina Mehmeda alemdara (bajraktara), posjednika,
umro 1828. u Ferhadbegovoj (Ferhadiji) mahali u Sarajevu;
13. ć Bajram age 'lina Ibrahimova, iz poznate familije ć umro
1830. u mahali Kalin hadži Ali u Sarajevu;
14. Osman paše sina Osman kapetanova, mir-i mirana i ajana iz Bile()džaka u
nahiji č umro 1834. u č
15. Pinje hadži Abdullaha, sandžaktara, bajraktara), umro u Armagandži Sinan
mahali u Sarajevu;
16. č Sejjid Abdullah ef. sina Ahmed ef., kadije, umro 1842. u Džami-i atik
(Careva) mahali u Sarajevu;
17. Mehmed age sina Ibrahimova, trgovca, iz Jakub pašine mahale u Sarajevu,
umro 1845. u Prijepolju, na putu u Rumeliju radi trgovine; ·
18. ž č hadži Sulejmana sina Mehmedova, doseljenika iz Užica, umro
1847. u Šejh Ferruh mahali u Sarajevu;
19. Imama mulla Ahmeda sina Mehmedova, seoskog imama, umro 1847. u selu
Delijaš u Zeametu, Crna Rijeka u nahiji Saraj_evo.
20. Šejha Abdurrahmana Sirri ef. sina Mehmedova, nakšibendijskogšejha, umro
u zaseoku Oglavak sela Š ć u nahiji Fojnica, 1847.;
21 . ž ć hadži Osman beg_a sina hadži Ali begova, iz poznate familije
ž ć u Sarajevu, umro 1847. u Cokadži Sulejman mahali u Sarajevu.
U drugom dijelu ove knjige dat je cjelokupni popis ostavine pet uglednih osoba iz
Sarajeva. Kroz ovaj popis može se (jer je dat cjelovito bez ispuštanja) sagledati (a to se
ovim i želi) kako ekonomsko tako i kulturno stanje č osoba i njihovih
ć Za razliku od prvog popisa ostavina, koji je na engleskom, ovaj popis je
dat na turskom jeziku, č ovaj popis je in extenso ispisan, a za č koji ne zna
turski dat je abecedni tursko-engleski č na kraju knjige. I ovaj drugi popis
ostavina dat je, kako je to i naglašeno, u svrhu komparativnih studija urbanih i
agrarnih odnosa u osmanskim zemljama, ali i u svrhu cjelokupnog sagledavanja
materijalnog i kulturnog stanja nekolicine đ ć u Sarajevu.
U ovom dijelu dat je popis cjelokupne ostavine ć osoba iz Sarajeva:
l . ć Se jji d Omer Tahir bega, bosanskog muteselima, umro 1822. u Sarajevu;
292
l•
2. Attar Mustafa baše, umro 1772. u Haseki mahali u Sarajevu;
ž č Mustafa age, umro 1815. u Šejh Ferruh mahali u
Sarajevu;
4. Hajri-zade ć Ibrahim Edhem ef., uglednika iz familije ć umro
1815. u Č č Muslihuddin Č č mahali u Sarajevu;
5. Arakijedži hadži Ibrahim ef. sina hadži Durakova, alima č umro
1777. u Haseki mahali u Sarajevu.
Autor je bio svjestan š ć u č naziva raznih lokaliteta, inventarnih
predmeta itd., pogotovo njemu strancu iz dalekog Japana, pa se on u knjizi zbog toga
izvinjava. Da je bilo više vremena da se ovaj posao obavi, ovdje, na licu mjesta, i da
neko od naših č turkologa izvrši recenziju knjige, mnoge greške koje nama
izgledaju č i naivne, (a bio bi obrnut č kada bi neko od nas izdavao materijale
koji su vezani za istoriju i tle Japana), bile bi zasigurno izbjegnute. č za svaku
pohvalu je, a u isto vrijeme i podstrek našim č radnicima, da jedan Japanac
đ svoj č interes u radu i izdavanju materijala koji osvjetljavaju izravno
prošlost ovih naših prostora.
Knjiga je izašla u izdanju Instituta za studije jezika i kultura Azije i Afrike (kao
što se i u naslovu vidi). Izdata je u ofset tehnici, na kvalitetnom papiru i se da može
da posluži kao primjer kako se mogu knjige izdavati jeftino i ukusno u isto vrijeme.
Knjiga je opremljena i sa jednom mapom Sarajeva, preuzeto m iz djela "Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine" od M. ć gdje su č sve sarajevske
mahale i džamije u njima po kojima su te mahale dobile svoje nazive. Dato je đ i
desetak razglednica pojedinih spomenika kulture u Sarajevu š č š Brusa
bezistan, Ferhadija džamija, sa nišanima ispred nje, Ali pašina džamija, i još nekoliko
drugih).
Salih Trako
293
HIVZIJA Ć KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH
I PERZIJSKIH RUKOPISA, MOSTAR, ARHIV
HERCEGOVINE, 1977., STRANA 330 PLUS SADRŽAJ, PLUS
ISPRAVKE (NA POSEBNIM LISTOVIMA) 23,5 x 17.
O Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine u
Mostaru, u obradi Hivzije ć bilo je ć govora u nekim našim listovima i
edicijama (Islamska misao, I-1938, br. l, str. 28-29; Takvim za 1979., str. 335-337;
Glasnik VIS-a, XLII (1979, br. l, str. 95-988). Tu je ukazano na č i vrijednost
ovog kataloga, kao i na doprinos koji je H. ć ovim svojim radom dao našoj
nauci i kulturi. Detaljnijim pregledanjem Kataloga bez mnogo š ć može se
ustanoviti u kojim su sve mostarskim porodicama postojale privatne biblioteke, pa
nekada i koliko su imale djela, odnosno rukopisa. T o je opet itekako važno, kad se
govori o kulturnim prilikama pojedinih mjesta Bosne i Hercegovine u minulim
ć Pri tome treba imati na umu da nisu ni sve knjige, odnosno rukopisi, iz
mostarskih porodica sabrani u Arhivu Hercegovine, n,ego rasuti na sve strane. A
koliko je toga tek propalo i nestalo!
Ovdje ć biti č o djelima ć pisaca, koja do sada nisu bila poznata u
nauci, zatim o ć poznatim djelima ć autora, pjesmama naših pjesnika,
fetvama č muftija, nekim idžazetnamama, djelima iz č
narodne medicine i receptima za pojedine lijekove, što se nalaze u Arhivu
Hercegovine, a prezentirana je u ovom katalogu.
I
Mustafa Sidki ef. ć đ u Stocu, umro u Mostaru 1847.), muderis i
muftija u Mostaru, na traženje bosanskog namjesnika Abdurahim paše, napisao je
jedno djelo u kome je obradio nekoliko tema, koje su tada bile veoma aktuelne: O
č nauke; Kakve osobine treba da ima imam i kada je dužnost pokoravati mu se;
Džihad; Dužnost upotrebe oružja, č vojne uniforme, udaranje u bubnjeve,
obuka vojske i viteške igre; Odmetništvo,Jata.ci i postupak prema njima; Konfiskacija
u vojne svrhe i č (kodeks br. 31). '
295
U kodeksu broj 95 nalazi se zbirka hutbi za džumu namaz, koje je sastavio ili
prepisao Mustafa ibn Jusuf- Šejh Jujo.
Ibrahim ć sin Hadži Muhameda iz Mostara, sabrao je i napisao zbirku
predavanja (vaz) i savjeta (nesaih). Djelo je podijeljeno na poglavlja. Tretiraju se razna
pitanja iz č akaida, ahlaka i fikha (kodeks 215).
Kodeks 238 sadrži dvije rasprave, jednu iz č akaida, a drugu iz č
medicine. U jednoj bilješci se veli da je pisac Hadži Mehmed Bošnjak (Bos nevi) i da je
napisana 1649. (1059 po hidžri).
Mustafa Sidki ef. Karabeg, mostarski muderis i muftija, poznat je kao pisac
jednog djela iz osnova šeriatskog prava (usuli fikh). U kodeksu 340 nalazi se njegova
kratka rasprava o jednom nesigurnom ha dis u koji su mostarski ha tibi upotrebljavali u
džumanskoj hutbi . To je zapravo Karabegov odgovor na jedan upit mostarskog
muderisa Fejzulah ef. ć
Na listu 152a kodeksa 361 nalazi se kratka rasprava o smrti od nekog Ibrahima iz
Sarajeva.
Komentar na djelo o arapskoj sintaksi napisao je Hadži Selim Ć imam Ć
hodžine džamije u Mostaru. Komentar je napisan 1635. godine. Nedostaje č
gdje bi trebao biti naslov djela (kodeks 480).
Zbirku (medžmuu), koja sadrži recepte za č raznih bolesti narodnim
lijekovima, napisao je Hali! Hrle iz Stoca (kodeks 520).
I kodeks 547 je ljekaruša, koju je napisao Mula Muhamed ć 1785. godine.
đ ostalog, ima i uputstvo kako se pravi ć (tuš).
Raspravu iz islamskog prava (nedostaje č pa se nije utvrdio naslov)
napisao je Muhamed, sin Džafera iz Mostara, 1799. godine (kodeks 572).
Po jednom citatu u kodeksu broj 751 (list 30b) znamo da ie mostarski muftija še j h
Ali efendija, ranije blaga jski muftija, napisao komentar djelu Siratul islam od Rukn-ul
islama Muhameda ibn Ebu Bekra el-Hanefi. Sam kodeks, koji nema č napisao
je Hasan, sin Nesuha iz Mostara, 1571. godine.
Kodeks broj 741 sadrži raspravu na srpskohrvatskom jeziku, pisanu arapskim
pismom (alhamiado), o ustanovljavanju vremena po "ala turka" satu ć sprave
za mjerenje visine sunca, tzv. "ruotahte" . Raspravi nedostaje č
II
Od do sada poznatih djela naših ljudi, koji su pisali na orijefttalnim jezicima, u
Arhivu Hercegovine nalaze se ć
F e th ul-esrar, šerh ala isa§gu§dzi od Muhameda ef. Č č (kodeksi l ,
l, 360, 554).
Menakib (Biografija Mustafe Sidki ef. Karabega) od Abdulah ef. đ ć
(k. 29).
Muhtesar fin-nahv od Ibrahima ef. č (k. 143).
Hašija ala Šerh ul-kasida el-Lamija od Mustafe ibn Jusufa- Šejh Juje (k.
239).
296
Menakib (Biografija Šejh Juje) od Ibrahima ef. č (k. 239).
Šerh ul-Misbah od Ibrahima ef. č (k. 283, 303).
Muhadaret ul-evail... od Šejh Ali Dedeta Mostarca (k. 269).
Fetavai-Ahmedi od Hadži Ahmeda ef. Mostarca (k. 311).
Muhtedžib ul-h usui šerh Muntehab ul-usui od Mustafe ibn Jusufa- Šejh
Juje (k. 349).
Šerh Risalet ul-Kemalijje od Ibrahima ef. č (k. 371).
Šerh Dibadže min Muhtesar ul-meani od Mustafe ibn Jusufa- Šejh Juje
(k. 643.
III
Pjesme, odnosno č stihovi brojnih naših pjesnika, koji su pjevali na
orijentalnim jezicima, prvenstveno turskom, nalaze se u mnogim kodeksima. Tako
imamo pjesama, odnosno stihova od:
Derviš paše ć (k. 74, 95, 49, 593).
Zijaije Mostarca (k. 69, 74).
Abdi ef. đ (k. 74).
Hadži Derviš ef. Mostarca (k. 74, 95).
Zija1 Č (k. 74).
Medžazije Mostarca (k. 74).
Mirije (k. 74).
Ali Koskije (k. 95).
Hamza ef. ć (k. 29).
Ishaka Uskufije (k. 180).
Mailije Mostarca (k. 200).
Meramije Mostarca (k. 200).
Šejh Juje (k. 302).
Fevzije Mostarca (k. 479).
Muhamed ef. Č š ć (k. 522).
Vahdetije (k. 69).
IV
Za č pravnog života i sistema u našim krajevima u vrijeme osmanske
uprave od velikog su č i važnosti fetve (decizije) ć muftija. U
orijentalnim rukopisima Arhiva Hercegovine ima ih č broj . Na temelju njih
možemo pratiti u kojim je mjestima u Bosni i Hercegovini sve sjedio muftija, kao što iz
njih saznajemo i njihova imena. Šteta je samo što na fetvama nema datuma, pa je teže
odrediti vrijeme kad je koji muftija zauzimao taj položaj . U ovim rukopisima ima od
pojedinih muftija od jedne pa do deset i više zabilježenih fetvi . One su ne samo od
mostarskih muftija, nego i iz drugih mjesta Bosne i Hercegovine. Jedna fetva je od
muftije Mehmeda iz Beograda (k. 73). Navodimo imena pojedinih muftija po mjestu i
broju rukopisa u kojem je zabilježena fetva:
Mostar:
Ahmed, 47, 49, 50, 56, 73, 74, 221 , 232, 279, 284, 356, 536, 593.
Mustafa, 47, 51, 73, 279, 356, 504, 687.
Salih, 47, 73.
Šejh Ali, 73, 279.
Hasan, 73, 74, 166, 279, 356.
Šejh hadži Ahmed, 73.
Mustafa ibn Jusuf- Šejh Jujo, 345, 747.
297
Blagaj:
Alija, 47, 49, 50, 356, 593.
Mustafa, 49.
Sarajevo:
Mustafa, 47, 50, 73.
Ibrahim, 60, 69, 74.
Sejjid Mehmed (Muhamed?), 73, 95.
Hadži Mehmed, 73.
Fadlullah, 74.
Hadži Sinan (kadija), 74.
P ljev lj e:
Omer, 59.
Prusac:
Hadži Ibrahim, 62.
Mustafa, 73.
Travnik
Mehmed, 73, 504.
Abdurrahim, 73.
Muhamed, 959.
Beograd:
Mehmed, 73.
v
U Katalogu su navedene tri idžazetname (diplome), koje Arhiv posjeduje (k. 27,
137, 211). Sve trije izdao mostarski muderis Hadži Mahmud Arif ef. Kajtaz. Neke od
ovih idžazetnama je sam Kajtaz i napisao, što č da je bio i dobar kaligraf.
Diplome je izdao Ibrahimu Derviš u Ljuti, Jusufu Kajtazu i Agan u Ševkiji Dvizcu. Sve
tri su datirane sa 5. redžebom 1295. (1878.) godine. Datum nam đ kad je Kajtaz
izveo ovu "haiku" svojih č do "idžazeta", što je za č školstva vrlo
važno.
Osim ove trojice pred Kajtazom su uzeli idžazet i Hasan beg Laktaš ć Hadži hafiz
Muhamed ef. đ ć Hamza ef. ć Ali Fehmi ef. ž ć Agan ef. ć Smail
ef. ć Mustafa ef. ž ć i Hadži Mehmed ef. ć (vid. Hasan
N a metak, Mostarska ulema zadnjih sto godina. N a rodna uzdanica, kalendar za 1941.,
str. 77-78).
VI
Za č narodne medicine u Bosni i Hercegovini od č su opisi
pojedinih bolesti kao i recepti za njihovo č Pored dvije kompletne ljekaruše,
koje smo ranije spomenuli, recepata za č đ bolesti ima i u ć
kodeksima: 210, 409, 421, 475, 478, 505, 520, 522, 547, 615, 627, 644, 695, 729.
Prema svemu izloženom, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva
Hercegovine dobro ć ć svima, koji č prošlost Muslimana Bosne i
Hercegovine, č kulturnu.
Mahmud ć
298
SADRŽAJ
Strana
OMER Š Ć
Hadži Muhamed Sejfudin, šejh Sejfija- pjesnik iz Sarajeva 5
MUHAMED Ž Ć
Dvije pjesme šejh Sejfudina ć 29
FEHIM NAMETAK:
Rukopisi Divana Fadil-paše Š ć 35
MEHMED Ć
Nekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbegova ·
vakufa u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Č
Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci 57
FEJZULAH Ž Ć
Bajtarname - orijentalne veterinarske knjige . 7T
ZEJNIL Ć
Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vri-
jeme provale Eugena Savojskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
MUHAMED Ž Ć
Badžijanije u Sarajevu i Bosni
. . 109
FEHIM NAMETAK:
Šejhulislam Jahja i njegovi gazeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
SALIH TRAKO:
Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u ć . . 155
HIVZIJA Ć
Nekoliko rukopisa iz orijentalne zbirke Provincijalata č
kih franjevaca u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
ALIJA NAMETAK:
Jedan bosansko-turski aljamiado rukopis . . . . . . . . . . . . . . . 177
ENVER Ć
Književni rad Ali efendije ć na arapskom jeziku . . . . . 191
ABDURAHMAN NAMETAK:
Muhamed Rušdi ............................. 209
ALIJA NAMETAK:
Još o » Makbuli-Arifu« ili )) Potur-šahidiji« . . . . . . . . . . . . . . 219
OMER Č Ć
Rukopisna djela č pisaca i mislilaca na ori-
jentalnim jezicima koja se č u biblioteci Sulejmaniji u Istan-
bulu ......... . . · ...... . ..... . ............ 223
HAMDIJA Ž Ć
Luigji Ferdinando Marsilji i jugoslavenske zemlje od 1679. do
1684. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Osvrti:
FEJZULAH Ž Ć
O arhivu Gazi Husrevbegove biblioteke. . . . . . . . . . . . . . . . 255
NIJAZ Ć
Prinove rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci . . . . . . . . . . 265
MAHMUD Ć
In memoriam: Dr Hasan Kaleši, Hafiz Ibrahim ć Muha-
med Tajib ć Sulejman ć Rašid ć i Mu-
hamed š ć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273
MAHMUD Ć
Prof. Kasim ef. č ' . . 281
MEHMED Ć
Povodom izlaska iz štampe II sveska Kataloga rukopisa Gazi Hus-
revbegove biblioteke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
SALIH TRAKO:
Yuzo Nagata: Materiais on the Bosnian Notables . . . . . . . . . . 291
MAHMUD Ć
Hivzija ć Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopi-
sa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful