You are on page 1of 800

SMAIL EKI

G E N O C I D
I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, 2012.

IZDAVAI:

Univerzitet u Sarajevu & Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava

ZA IZDAVAE:

Prof. dr. Muharem Avdispahi

Prof. dr. Smail eki


RECENZENTI: Prof. dr. Norman Cigar Dr. Rasim Muratovi Dr. Fikret Beirovi LEKTURA: DTP: DIZAJN KORICA: TAMPA: TIRA: Sadida Duvi Mr. Meldijana Arnaut-Haselji Mehmed A. Akamija Amos graf, d.o.o. Sarajevo 1000

------------------------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 341.485(497.6)"1992/1995"(093.2) 94(497.6)"1992/1995"(093.2) EKI, Smail Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini / Smail eki. - Sarajevo : Univerzitet : Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012. 800 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 723-740 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-740-83-1 (Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava) ISBN 978-9958-600-43-2 (Univerzitet) COBISS.BH-ID 20239110 ----------------------------------------------------------------------

G E N O C I D
I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI

SADRAJ Predgovor ..................................................................................... UVODNE NAPOMENE ................................................................ 13 17

I. ISTINA O GENOCIDU GENOCID U SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA SREBRENICI, JULA 1995. 1. Podrinje u (veliko)srpskoj ideologiji, politici i praksi ............ 2. Srebrenica u opsadi - koncentracioni logor Ujedinjenih nacija .. 46 60

3. Okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ........... 108 4. Napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i (ne) upotreba zrane sile .......................................................... 150 5. Zloini u Potoarima ............................................................... 282 6. Zarobljavanje, zatvaranje i likvidacije .................................... 338 7. Prikrivanje zloina genocida ................................................... 401 8. Prikrivanje dokaza o genocidu ................................................ 483

II. NEGIRANJE GENOCIDA BOSANSKI RAT DOBRICE OSIA - (O)PRAVDANJE AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCIDA NAD BONJACIMA 1. Uzroci raspada Jugoslavije ...................................................... 504 2. Uzroci Bosanskog rata ......................................................... 506 3. O karakteru Bosanskog rata .................................................. 514
5

4. osiev zloinaki odnos prema Bosni .................................... 517 5. osiev genocidni odnos prema Bonjacima ........................... 521 6. Srpski ratni ciljevi .................................................................... 524 7. osievo vienje zloina .......................................................... 535 8. Kvalifikacija odnosa meunarodne zajednice prema Saveznoj republici Jugoslaviji i Srbima ......................... 558 9. I ostale lai Dobrice osia ...................................................... 563

III. P R I L O Z I 1. Naredba o genocidu - Direktiva Naredna dejstva Vojske Republike Srpske generala Mladia, 19. novembar 1992 - .... 569 2. Podrka jedinica Vojske Jugoslavije - Komanda lake pjeadijske brigade Bratunac - Komandi Drinskog korpusa, 24. januar 1993 - .................................................................... 571 3. Uee Vojske Jugoslavije u borbenim operacijama u istonoj Bosni - Komanda Uikog korpusa - Operativnoj grupi Drina i Komandi Drinskog korpusa VRS, 25. januar 1993 - .................................................................... 573 4. Razmena podataka izmeu Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske - Komanda Drinskog korpusa Komandi Uikog korpusa, 26. januar 1993 - ..................... 575 5. Sadejstvo Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske u agresiji protiv Republike Bosne i Hercegovine - Komanda Uikog korpusa - Operativnom centru Generaltaba Vojske Jugoslavije i drugima, 26. januar 1993 - .................... 576 6. Angaovanje Vojske Jugoslavije u napadnim operacijama u istonoj Bosni i genocidu nad Bonjacima - Komanda Uikog korpusa - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske, 29. januar 1993 - ...................................................................... 578
6

7. Okupacija Podrinja - Strateki cilj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade - 3. pjeadijskom bataljonu, 4. juli 1994 - .... 8. Naredba Radovana Karadia, Direktiva za dalja dejstva, - namjera za zloin genocida nad Bonjacima, 8. mart 1995 - ....................................................................... 9. Uee jedinica Ministarstva unutranjih poslova Srbije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu - Specijalna brigada policije MUP-a Republike Srpske - MUP-u i drugima, 1. juli 1995 - ......................................................... 10. Naredba za okupaciju Srebrenice i epe, sigurnih zona Ujedinjenih nacija, i za zloin genocida nad Bonjacima - Komanda Drinskog korpusa, Zapovest za aktivna borbena dejstva, 2. juli 1995 - ............................................ 11. Informacija o poetku ofanzive na Srebrenicu Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske Centru javne bezbjednosti Sarajevo, 6. juli 1995 - ............. 12. Uee specijalnih jedinica Ministarstva unutranjih poslova Srbije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima - Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - Centru javne bezbjednosti Sarajevo, 6. juli 1995 - .................................... 13. Saglasnost Radovana Karadia o nastavku borbenih dejstava radi zauzimanja Srebrenice - Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 9. juli 1995 - ............................................ 14. Uee Zdruenih snaga Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, Republike Srpske i Republike srpske krajine u zauzimanju Srebrenice i genocidu nad Bonjacima - Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - Komandantu specijalne brigade policije i drugima, 10. juli 1995 - ........................... 15. Zauzimanje Srebrenice od strane srpskih snaga - Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 11. juli 1995 - ........................................

580

581

583

585

592

593

595

597

599
7

16. Angaovanje srpskih snaga u okupaciji sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i genocidu nad Bonjacima Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike Srpske, 12. juli 1995 - ..................................... 601 17. Aktivnosti srpskih snaga u zloinu genocida nad Bonjacima - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 12. juli 1995 - ........................ 603 18. Zloin genocida nad Bonjacima nastavlja se po planu - Centar javne bezbjednosti Zvornik MUP-u Republike Srpske, 12. juli 1995 - .......................................................... 605 19. Srpske snage vre ienje sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade, 12. juli 1995 - .........................................................

607

20. Angaovanje srpskih snaga (svo raspoloivo vojno sposobno ljudstvo) u genocidu - Komanda Drinskog korpusa - svim jedinicama Drinskog korpusa, 13. juli 1995 - .......... 609 21. Angaovanje srpskih snaga na pretresu terena optine Srebrenica - Glavni tab Vojske Republike Srpske Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 13. juli 1995 - ... 612 22. Aktivnosti srpskih snaga na okruenju i slamanju Bonjaka - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 13. juli 1995 - ........................ 614 23. Pretres osloboenog prostora - Komanda Drinskog korpusa - Komandi 1. bratunake lake pjeadijske brigade i drugima, 13. juli 1995 - ...................................................... 24. Dogovor o likvidaciji 8.000 Bonjaka - Centar javne bezbjednosti Zvornik - Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, 13. juli 1995 - ........................................ 25. Dokazi o genocidu nad Bonjacima - Komanda 5. ininjerijskog bataljona - Komandi Drinskog korpusa, 14. juli 1995 - ....................................................................... 26. Srpske snage vre pretres terena - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 14. juli 1995 - ........................................
8

616

618

620

623

27. Blokiranje muslimanskih snaga - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 14. juli 1995 - ........................................................ 625 28. Blokirano 5.000 civila - Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima, 14. juli 1995 - ....... 627 29. Pravci izvlaenja Bonjaka - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade - Komandi korpusa, 14. juli 1995 - ...... 629 30. Mobilizacija svih vojno sposobnih Srba u zloinu genocida - Komanda Drinskog korpusa - Odsjeku Ministarstva odbrane optine Vlasenica i drugima, 15. juli 1995 - ........... 630 31. Angaovanje srpskih snaga u zloinu genocida - Centar javne bezbjednosti Zvornik MUP-u Republike Srpske i drugima, 15. juli 1995 - ..................................................... 632 32. Pretres terena i blokiranje izvlaenja civila Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 16. juli 1995 - ........................ 634 33. 5.000 civila u blokadi - Komanda Zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 16. juli 1995 - ......... 636 34. Pojaanje jedinica za razbijanje i unitenje Bonjaka Komanda 1. krajikog korpusa - Komandi 9. operativne grupe, 16. juli 1995 - ............................................................ 638 35. Objedinjavanje dejstava na razbijanju muslimanskih snaga - Glavni tab Vojske Republike Srpske - Komandi Drinskog korpusa, 17. juli 1995 - ........................................ 640 36. Uee Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske u pretresu terena - Centar javne bezbjednosti Zvornik MUP-u Republike Srpske, 19. juli 1995 - ....... 642 37. Srpske snage uporno progone i unitavaju civile Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 19. juli 1995 - ........................ 643
9

38. Centar javne bezbjednosti Zvornik vri pretres terena - Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, Centar javne bezbjednosti Zvornik, Bilten, 20. juli 1995 - ... 645 39. Angaovanje jedinica u Pretresu terena - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 20. juli 1995 - ....................................................................... 647 40. Drinski korpus uestvuje i u pretresu terena i u unitenju zaostalih grupa, civila - Komanda 4. drinske lake pjeadijske brigade - Komandi 1. i 2. pjeadijskog bataljona, 20. juli 1995 - ...................................................... 648 41. Srpske snage svakodnevno iste teren i vre zloine nad Bonjacima - Komanda 1. Bratunake lake pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 21. juli 1995 - ......... 650 42. Likvidacija zarobljenih Bonjaka - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 22. juli 1995 - ........................................................ 651 43. Uee Drinskog korpusa i jedinica MUP-a Zvornik u genocidu - Glavni tab Vojske Republike Srpske Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 22. juli 1995 - .... 653 44. Angaovanje jedinica u zloinu genocida - Komanda 1. Zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 23. juli 1995 - ........................................................ 655 45. Aktivnosti Zvornike brigade na pretresu terena u cilju otkrivanja, blokiranja i unitenja Bonjaka Komanda Zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 25. juli 1995 - ........................................ 657 46. Zloini nad Bonjacima - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 26. juli 1995 - ......... 659 47. Uee Centra javne bezbjednosti Zvornik u genocidu Centar javne bezbjednosti Zvornik - Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, 28. juli 1995 - ...

661

10

48. Uee Bratunake lake pjeadijske brigade u zloinu genocida - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa, 30. juli 1995 - ......... 663 49. Jedinice Drinskog korpusa vre pretres terena, postavljaju zasjede i blokiraju izvlaenje Bonjaka Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 30. juli 1995 - .................... 664 50. General Ratko Mladi je od 20. maja 1992. oficir Vojske Jugoslavije, odnosno komandant Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije Generaltab Vojske Republike Srpske, Obavjetenje o promjeni poloajne grupe, 27. februar 2002 - ..................... 665 51. Predsjednik Savezne republike Jugoslavije vanredno unapreuje Generala Ratka Mladia, komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije - Ukaz predsjednika Savezne republike Jugoslavije, 16. juni 1994 - .................................. 667 52. General Radislav Krsti je od 16. juna 1992. oficir Vojske Jugoslavije, koja je izvodila oruane akcije i na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine - Zahtjev Radislava Krstia o priznavanju staa u dvostrukom trajanju - Vojnoj poti 3001 Beograd, 2. februar 1994 - .......................................... 669 53. Savezna republika Jugoslavija je finansirala Vojsku Jugoslavije, koja je uestvovala u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima - Vojna pota broj 7111 Han-Pijesak, Rjeenja za novane naknade - Raunskom centru MO Beograd, 1. septembar 1994 - ....... 670 54. Dokazi o genocidu - Istraivanja Vlade Republike Srpske, Banja Luka, juni 2004 - ....................................................... 672 ZAKLJUNA RAZMATRANJA ............................................... 697

SPISAK SKRAENICA ........................................................... 715

11

I ZVO R I I LITE RATU RA IZVORI ....................................................................................... 723 LITERATURA ........................................................................... 731 PERIODIKA .............................................................................. 741

REGISTRI A. REGISTAR LINIH IMENA .............................................. 745 B. REGISTAR GEOGRAFSKIH POJMOVA ......................... 773

12

Predgovor

Povodom obiljeavanja sedamnaestogodinjice Dana sjeanja na rtve genocida nad Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, Univerzitet u Sarajevu i Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu objavljuju knjigu prof. dr. Smaila ekia pod naslovom GENOCID I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI. Profesor eki je u naoj naunoj i iroj kulturnoj javnosti, kao i na meunarodnoj naunoj i politikoj sceni, odavno stekao ugled predanog istraivaa i plodnog autora. Svoja javna priznanja i veliki ugled stekao je kao profesor na Fakultetu politikih nauka, kao lan znaajnih svjetskih udruenja (kao to su Svjetsko drutvo viktimologa i Meunarodno udruenje istraivaa genocida), a posebno kao osniva i direktor Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Profesor eki je objavio vie knjiga i obimnih studija, nekoliko desetina naunih i strunih lanaka, rukovodio znaajnim istraivakim projektima, uestvovao na brojnim domaim i meunarodnim kongresima, konferencijama i okruglim stolovima, neumorno nastupajui u javnosti kao istaknuti lan akademske zajednice, ali i kao aktivista civilnog drutva, posveen otkrivanju konane i nesumnjive istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Pred itaocem je knjiga u kojoj profesor eki nastoji pruiti uvid u istinu o genocidu izvrenom nad Bonjacima u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Istina o jednome ratu, o stradanju jednog naroda, o genocidu koji se dogodio u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata, ta istina mora biti istraena i objavljena kao, kako kae eki: nauna istina na bazi egzaktnih, validnih, pouzdanih i vjerodostojnih dokaza i bitnih injenica. Imajui u vidu naroito povlaen
13

pristup empirijskom materijalu, koji je profesor eki imao kao dugogodinji rukovodilac Instituta koji se bavi prikupljanjem takvog materijala, ali i kao ekspert angairan na razliitim projektima prikupljanja dokaza i injenica o genocidu (dovoljno je spomenuti njegovo uee u Komisiji i Radnoj grupi za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice izmeu 10. i 19. jula 1995. godine, ije je nalaze svojevremeno verificirala i Vlada Republike Srpske), kao i kompetenciju univerzitetskog profesora koji predaje predmete kao to su Vojna historija, Historija ratova i genocida ili Studije holokausta i genocida, smatramo da bi bilo teko nai pozvanijeg autora za ovu temu. Dakako, pruiti istinu o genocidu ne bi bio izazov da nema onih koji osporavaju tu istinu. Kao i nakon holokausta, tako su se i nakon Srebrenice pojavili negatori genocida. ak i nakon dvadeset godina od najveeg zloina u poslijeratnoj Evropi nastavljena je politika i praksa negiranja genocida nad Bonjacima, o emu svakodnevno imamo priliku sluati u medijima, naunoj i iroj drutvenoj javnosti Republike Srbije i bosanskohercegovakog entiteta Republike Srpske. Istina o genocidu nad Bonjacima mora, dakle, biti nauna ako se treba pokazati kao vjerodostojna i nesumnjiva. Upravo stoga je profesor eki u ovoj knjizi pred sebe postavio dvije odvojene, ali komplementarne zadae. Prvo je trebalo pruiti istinu zasnovanu na injenicama, pozitivnu, empirijski potkrijepljenu istinu. itav prvi dio knjige posveen je tome da se prui to jasniji uvid u stvarnost zloina to su se desili u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija u julu 1995. godine. Meutim, to je pretpostavljalo i analizu ideologije i politike prakse koje su naloile zloine koji e zapanjiti itav svijet. Druga zadaa nije bila nita manje vana: trebalo je osporiti negiranje genocida koje se takoer javno predstavlja kao vjerodostojna i nesumnjiva istina o ratu. U drugom poglavlju knjige, naslovljenom Negiranje genocida, profesor eki podrobno je analizirao Bosanski rat , nedavno objavljenu knjigu Dobrice osia, da bi osporio i objelodanio sve falsifikate, lai i obmane kojima se sluio taj pisac, te da bi se u potonjem napokon prepoznalo vodeeg ideologa genocida nad Bonjacima. Vano je naglasiti ovu aspiraciju autora ekia ka obznanjivanju naune istine. To znai da krucijalnu ulogu u njegovom izlaganju igraju
14

rezultati empirijskih istraivanja, a da su argumenti koji se iz njih crpe podloni otvorenoj i nepristrasnoj raspravi. U doba kada su oko tumaenja bosanskohercegovake ratne stvarnosti gotovo posve kanonizirane najmanje tri razliite istine, veoma je vano postaviti posve otre, a idealno bi bilo strogo naune kriterije razlikovanja lai od istine. Kao to je to primijetila Hannah Arendt, ivimo u doba kada je ono to smo u tradiciji drali za la nadomjeteno ideolokom manipulacijom masama. Postalo je daleko tee razlikovati istinu od lai, jer je upravo politika stekla veliku mo u podrivanju injeninih istina. Utoliko je znaajnije ovo zalaganje za naunu istinu autora kojeg u inostranim akademskim krugovima smatraju najuglednijim bosanskim istraivaem genocida. Naglasimo na kraju i to da je profesor eki ovu knjigu pisao sa uvjerenjem da je brisanje iluzija o prolosti od presudne vanosti za nau budunost, jer je to nuna pretpostavka meunacionalnog pomirenja, gradnje trajnog mira i obnove suivota u Bosni i Hercegovini.

REKTOR Prof. dr. Muharem Avdispahi

15

UVODNE NAPOMENE Mnogobrojni relevantni izvori razliite provenijencije1 nesumnjivo potvruju dvije poetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih dogaanja i dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea: - prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvrena je klasina oruana agresija, odnosno zloin protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to je po osnovnom shvatanju i definiciji meunarodni oruani sukob i - drugo, na okupiranim podrujima nezavisne i meunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, lanice Ujedinjenih nacija, kao i u gradovima u opsadi, nad Bonjacima je izvren najtei zloin - zloin genocida. Navedene odredbe su postulacioni osnov u navoenju i izuavanju bitnih drutvenih, politikih, vojnih, moralnih i vrednosnih injenica: - srpski faizam je, za razliku od srpskog antifaizma, ponovo tokom posljednje decenije XX stoljea - generirao najtee zloine koji su poznati ovjeanstvu; - srpska nacionalistika elita (politika, intelektualna i crkvena), na temelju velikodravnog projekta svi Srbi u jednoj dravi, devedestih godina XX stoljea dovela je do unutranje krize u Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji i razbila zajedniku dravu; - Miloevievom nacionalistikom politikom i praksom masovnih mitinga i puistikim metodama smijenjena su u Srbiji, na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori legalno izabrana rukovodstva i uklonjeni nepoeljni kadrovi;

1 Nauna i druga saznanja zasnovana su na najrelevantnijim nauno-teorijskim izvorima i bitnim rezultatima empirijskih naunih istraivanja autora (potpunije i detaljnije o tome vidi: www.institut-genocid.ba), kao i saznanjima - strunim i naunim - ICTY-a.
17

- Republika Srbija, revizijom Ustava iz 1974. i donoenjem Ustava od 28. septembra 1990, ukinula je autonomije Vojvodine i Kosova i praktino izvrila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne drave, ime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, to je po zakonima SFRJ predstavljalo najtee krivino djelo; - u Crnoj Gori formiran je kolaboracionistiki reim; - ubrzan je proces homogenizacije Srba, posebno u Bosni i Hercegovini; - Slobodan Miloevi dobio je masovnu podrku Srpske akademije nauka i umetnosti, Udruenja knjievnika Srbije, Srpske pravoslavne crkve, Jugoslavenske narodne armije (JNA od devedesetih godina XX stoljea nije imala ni jugoslavenski ni narodni karakter), politikih i kulturnih institucija i ustanova uz, naalost, masovnu podrku Srba; - rukovodstvo JNA prihvatilo je srpsku nacionalistiku ideologiju i politiku i postalo instrument srpskog velikodravnog projekta, iji je zadatak bio da titi teritorije sa srpskim ivljem, naoruava ih i obezbijedi granice budue zamiljene Jugoslavije; - agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima ine sutinu zajednikog zloinakog poduhvata drava Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca politikog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaa, kolaboracionista i plaenika; - namjera (mens rea) tog zloinakog ina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodravnom projektu, imala je za cilj zauzimanje i unitenje drave Republike Bosne i Hercegovine i konano rjeenje muslimanskog pitanja - istrebljenje Bonjaka ili njihovo svoenje na beznaajnu etniku skupinu. U funkciju tih zloinakih aktivnosti posluno su se, kao neposredni saradnici i izvrioci, stavile paradravne tvorevine i servilni petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine (Hrvatska zajednica Herceg-Bosna/Hrvatska republika Herceg-Bosna, Republika srpska Bosna i
18

Hercegovina/Republika Srpska i Autonomna pokrajina zapadna Bosna) i Republike Hrvatske (Republika srpska krajina), koje su drave agresori (Savezna republika Jugoslavija i Republika Hrvatska), po ugledu na naciste, osmislile, pripremale, organizovale, formirale, rukovodile, naorua(va)le, obuavale, izdavale (im) naredbe, pri emu je u sutini rije o marionetskim reimima tih drava, koji su usmjeravani i kontrolisani od tih drava i bili zavisni od njih i djelovali u njihovo ime - u svojstvu agenata Savezne republike Jugoslavije i Republike Hrvatske. Radi ostvarivanja navedenog zloinakog poduhvata agresori su preduzeli stratekim planovima predviene aktivnosti i akcije: - razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; - smanjena je i razoruana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i jo nekih konstitutivnih elemenata SFRJ; - JNA je od antifaistike i multietnike transformisana u velikosrpsku vojsku; - obnovljeni su i eskalirali faistiki pokreti - velikosrpski i velikohrvatski pokret; - utvreni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zloina; - postignut je (marta 1991) naelan dogovor o unitenju drave Bosne i Hercegovine izmeu efova susjednih drava (Pakt Miloevi - Tuman); - omeene su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; - organizovana je, naoruana, obuena i opremljena peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih drava u Bosni i Hercegovini; - komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama efova susjednih drava - okupacionih sila; - zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zloinake aktivnosti, ukljuujui i genocid nad Bonjacima;
19

- utvreni su nosioci i imenovani subjekti odreenih konkretnih aktivnosti, identifikovani njihovi ciljevi, metode i sredstva. Rije je o zloinima koji su nastali na temeljima faistike ideologije, dva velikodravna projekta, dvije genocidne politike, dva zajednika zloinaka poduhvata, dva nacionalistika pokreta, dvije agresivne i genocidne strategije, dvije drave, zatim dvije, odnosno tri kolaboracionistike i petokolonake tvorevine, dvije oruane sile, etiri kolaboracionistike vojne formacije i vie drugih oruanih jedinica i grupa, ukljuujui i strane plaenike (Ruse, Grke, itd.). Takva faistika ideologija, politika i praksa osvajakog i genocidnog karaktera imala je za cilj formiranje velikosrpske i velikohrvatske drave na raun samostalne, suverene i nezavisne, historijski trajne i jasno definisane drave Bosne i Hercegovine. Cilj tih ideologija i politika je osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor, za otimanje tue - bosanskohercegovake zemlje, i genocid nad Bonjacima, nacionalnom, etnikom i vjerskom grupom kao takvom. Rezultatima dosadanjih naunih istraivanja dolo se do naunih injenica, koje potvruju naunu istinu, ije su bitne odredbe: - agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima su isplanirani (intelektualno, ideoloki, politiki, vojno, ekonomski, medijski, obavjetajno, psiholoki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, nareeni sa nadlenih politikih i vojnih mjesta i izvreni planski, sistematski i organizovano. Poznate su drave agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvrioci i saradnici, te kako su zloini izvreni i zbog ega su izvreni; - beogradski i zagrebaki reimi, na elu sa Slobodanom Miloeviem i Franjom Tumanom, planirali su, pripremali i organizovali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima, rukovodili i komandovali izvoenjem agresije; operativno planirali, pripremali, koordinirali, usmjeravali i preko svojih oficira vodili borbene operacije protiv Bosne i Hercegovine; osiguravali ivu silu (starjeinski i vojniki kadar), kompletnu logistiku podrku (tenkove, transportere, helikoptere, artiljerijsko i pjeadijsko naoruanje, radarskoraunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva, municiju,
20

gorivo i mazivo i druge strateke sirovine); sanitetski materijal; zdravstveno osiguranje i svu drugu vojnu opremu, zatim plae i penzije, te tako neposredno uestvovali u izvrenju genocida i dugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Samo u periodu do 31. decembra 1994. Savezna republika Jugoslavija je za izvoenje agresije osigurala 89,4% pjeadijske, 73% artiljerijske i 95,1% protivavionske municije. Navedene podatke je pravovremeno, jo u toku sudskog procesa, posjedovao Meunarodni sud pravde, ali ih naalost, kao i mnoge druge krucijalne dokaze o neposrednom ueu i odgovornosti Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, nije uzeo u obzir; - oruana agresija, osvajaki rat protiv Bosne i Hercegovine, bila je sastavni dio Miloevieve i Tumanove dravne politike, u ije je ime najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani i odvoeni u koncentracione logore samo zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i osvajanja njihovog ivotnog prostora; - agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je, uz embargo na oruje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i tzv. meunarodne zajednice i meunarodnu strategiju ignorisanja srpskog velikodravnog faistikog i genocidnog projekta, bila sastavni dio Miloevieve dravne politike, u ije je ime najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani i odvoeni u koncentracione logore zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljakanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kua i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina; - operacionalizaciju velikosrpske ideologije, politike i prakse u Republici Bosni i Hercegovini kreirala je, vodila i usmjeravala Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, na elu sa ratnim zloincem Radovanom Karadiem, koju je, naalost, prihvatio zaprepaujue veliki broj Srba. Jo vie zastrauje i injenica da su mnogi Srbi antifaisti iz Drugog svjetskog rata
21

svoj radni i ivotni vijek na kraju XX stoljea zavrili kao faisti. Rukovodstvo Srpske demokratske stranke i srpske paradravne i kolaboracionistike tvorevine u Bosni i Hercegovini (Srpska republika Bosna i Hercegovina/Republika Srpska) bilo je ukljueno u zajedniki zloinaki poduhvat pod direktnim politikim i operativnim vodstvom Slobodana Miloevia, iji su cilj i namjera bili da se unite Bonjaci, nacionalna, etnika i vjerska grupa kao takva; - kolaboracionisti i petokolonai (veliko)srpskog agresora (politiki, vojni, policijski i upravljako-izvrni potencijal marionetskog reima Republike Srpske), pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, ueem i podrkom drave Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, uestvovali su u genocidu, zloinima protiv ovjenosti i ratnim zloinima nad Bonjacima, kao i u ratnim zloinima nad drugim narodima; - faistiko i genocidno rukovodstvo paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske, na elu sa Radovanom Karadiem, Momilom Krajinikom, Biljanom Plavi i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bonjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bonjaka, po kojem je genocid organizovano, ciljno i sistematski injen i izvren; - za istrebljenje Bonjaka, meunarodnim humanitarnim pravom zatiene grupe (nacionalne, etnike i vjerske), postojala je genocidna zloinaka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvrenje genocida, ukljuujui i formiranje koncentracionih logora); - genocid nad Bonjacima izvren je u ambijentu agresije na nezavisnu, meunarodno priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu, lanicu Ujedinjenih nacija i putem troipogodinje okupacije velikog dijela njene dravne teritorije. Osueni ratni zloinac Biljana Plavi je na 17. sjednici Skuptine Republike Srpske, odrane od 24. do 26. jula 1992, izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. Radovan Karadi je na 34. zasjedanju Skuptine Republike Srpske, odrane od 27. augusta
22

do 1. oktobra 1993, izjavio: A sauvali smo 250.000 mjesta ivotnog prostora gdje su muslimani ivjeli. Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994. na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: nae snage kontroliu 72% teritorije Bosne i Hercegovine; - genocid nad Bonjacima je, u skladu sa (veliko)srpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na faizam i nacizam, (iz)vren u kontinuitetu do kraja 1995, bez obzira na broj likvidiranih, ranjenih, protjeranih, silovanih, itd. Namjera da se Bonjaci istrijebe postojala je od poetka i praktino je provoena u toku cijelog trajanja agresije. Izvrioci genocida, imajui u vidu tolerisanje njihovih akata od strane Ujedinjenih nacija, vodeih drava Zapada i tzv. meunarodne zajednice, smatrali su da e via facti doi do legalizacije genocida kao politike prakse; - srbijansko-crnogorski agresor je na okupiranoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, posebno na podruju srpskih stratekih prioriteta istone i sjeverne Bosne, kao i Bosanske krajine, izvrio zloin genocida nad Bonjacima. Najmasovniji pokolji izvreni su u opinama sa bonjakom veinom (stanovnitva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, dolinama Sane i Une, te na podruju Sarajeva, posebno u Sarajevu u opsadi, i drugim mjestima u Republici Bosni i Hercegovini; - velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su na desetine, stotine i hiljade civila i civilnog stanovnitva na podruju: Trebinja, Bilee, Gacka, Nevesinja, Kalinovika, Foe, Gorada, ajnia, Rudog, Viegrada, Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Vlasenice, Bratunca, Srebrenice, Zvornika, Bijeljine, Brkog, Bosanskog amca, Doboja, Bosanskog Broda, Dervente, Teslia, ipova, Jajca, elinca, Maglaja, Zavidovia, Prnjavora, KotorVaroi, Skender-Vakufa, Banje Luke, Prijedora, Kljua, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta, Bosanske Gradike, Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Bosanske Krupe, Bihaa, Sarajeva (Ilija, Vogoa, Hadii, Ilida, Trnovo, Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Pale, posebno Sarajevo u opsadi) i drugih mjesta, te prisilno protjerali ukupno stanovnitvo sa veine tih
23

prostora i zatrli sve tragove njihovog postojanja. Mukarci i ene su hapeni, zatoeni, protjerivani, deportovani, izbacivani silom i prijetnjom iz svojih kua i stanova, odvajani jedni od drugih i odvoeni u logore i druge zatoenike centre, gdje su mnogi ubijani, teko prebijani, mueni, premlaivani i fiziki i psihiki zlostavljani, a mnoge ene, djevojke i djevojice su sistematski silovane i/ili podvrgavane drugim oblicima seksualnog zlostavljanja, posebno degradirajuim za ene (upotrebom raznih predmeta). Masovne grobnice (jama Bezdana na Hrgaru Biha; rudnik Jakarina kosa i Stari Kevljani Prijedor; jama Hrastova glavica Sanski Most; Lanite I i Lanite II, Prhovo I i Prhovo II Klju; Crni vrh Zvornik; Debelo brdo, Ogradica i Cerska Vlasenica; rudnik Miljevina Foa; jezero Peruac Viegrad; jama Borisavac Nevesinje; Borja Bebe Tesli; evarlije Doboj; Gorice Brko; Veliki vrh Sokolac; Seljani Rogatica; Vranje Sarajevo; Ahatovii Sarajevo; Lapsunj Prozor; Tasovii apljina; Trzna epe; Suha Bratunac; Mali harem Kotor-Varo; Korianske stijene Skender-Vakuf; Carevo polje Jajce; Ahmii Vitez; Trafostanica I i II - Modria; Crkvine Bosanski amac; Balinovac Mostar; Laete, Branjevo Pilica, anari, Kozluk, Kamenica Zvornik; Glogova, Bljeeva Bratunac; Zeleni Jadar, Potoari, Budak, Pusmulii Srebrenica; Nova Kasaba Vlasenica Milii; Biina ekovii; Hemlijai i Memii Kalesija; Godinjske Bare Trnovo i druge) i koncentracioni logori (Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjaa, Suica, Kazneno-popravni dom Foa, kasarna Uzamnica Viegrad, Rasadnik Rogatica, Batkovi Bijeljina, Luka Brko, Heliodrom Mostar, Dretelj i Gabela apljina, Kaonik Busovaa i drugi) krucijalni su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - bioloko i duhovno istrebljenje Bonjaka, odnosno genocid nad tim narodom (najstariji logora - starica Hanka Kustura, u logoru Rasadnik - Rogatica, imala je 101 godinu, a meu najmlaim logoraima bilo je i beba roenih u logorima i drugim mjestima zatoenja); - skoro sva navedena podruja, od Trebinja na jugoistoku, preko Bijeljine na sjeveroistoku, dijela Sarajeva - glavnog grada Repub24

like Bosne i Hercegovine, do Bihake krajine na sjeverozapadu, danas ine Republiku Srpsku (entitet u okviru Bosne i Hercegovine), legalizovanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, a koja je, kako se vidi iz podataka, nastala na genocidu i drugim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava; - genocid nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini rezultat je kolektivne velikosrpske ideologije, politike i prakse istrebljenja Bonjaka. Samo u sistematskom i planiranom genocidu nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. uestvovalo je (po raznim osnovama i na razliite naine), prema rezultatima istraivanja Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi; - naini i sredstva ubijanja rtava mogu se oznaiti monstruoznim. ene, mukarci, djeca i starci ubijani su vatrenim orujem za direktno djelovanje iz svih vrsta pjeadijskog oruja, minobacaa, modifikovanih aviobombi, itd., zatim noevima, te posebnim spravama napravljenim i prireenim u tu svrhu. Postoje dokazi da su Bonjake ive spaljivali, ubijali na zvjerski nain, ukljuujui i itave porodice, te su tako u nekim masovnim grobnicama otkriveni i identifikovani posmrtni ostaci itavih porodica; - u operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom i prema tano utvrenom obrascu, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice jula 1995. likvidirano je preko 8.000 Bonjaka Bosne i Hercegovine, zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve i to su ivjeli i to ive na teritoriji koju srpski agresor, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom, srpskom nacionalistikom ideologijom, politikom i praksom, osvajakog i genocidnog karaktera, tei osvojiti i pripojiti Srbiji; - u zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i izvrenju genocida nad Bonjacima jula 1995. uestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionistike, petokolonake, faistike i genocidne tvorevine Republike Srpske, i oruane snage Savezne republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Srbije);
25

- velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvrili su zloin genocida i u Sarajevu i drugim gradovima u opsadi (Goradu, Maglaju, Tuzli, Bihau, ): u redovima za vodu i hranu, na trnicama, u kolama, na fakultetima, u bolnicama, tramvajima, autobusima, na ulicama, u stambenim objektima, na poslu, za vrijeme sahrana, itd., gdje je, pored ostalog, vrena koordinirana, dugotrajna, rasprostranjena i sistematska kampanja namjernog granatiranja civilnih podruja, objekata i civilnog stanovnitva iz artiljerijskog, minobacakog i pjeadijskog oruja. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba spola i svih starosnih dobi, ukljuujui djecu, ene i starija lica. Samo na podruju Sarajeva u opsadi, u periodu od aprila 1992. do decembra 1995, ukupan broj ubijenih i umrlih, prema rezultatima istraivanja ICTY-a, iznosi 18.889 lica.2 U Tuzli je 25. maja 1995. izvren masakr nad civilima, gdje je granatiranjem ubijen 71 civil i ranjeno 123 civila; - srbijansko-crnogorski agresor izvrio je brojne zloine i nad djecom kao vitalnom skupinom od koje zavisi budui razvoj populacije. Mnoga djeca ubijena su i ranjena, posebno na podruju Sarajeva u opsadi. U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, ubijeno je oko 800 djece, meu kojima neroena djeca u majinoj utrobi. Brojne su djevojice silovane i gledale su kako mue i siluju njihove majke. Naoigled djece zloinci su ubijali, muili i silovali njihove roditelje, itd. Oduzeli su im dom i djetinjstvo, a mnogima ubili jednog ili oba roditelja; - agresor je u pojedinim mjestima i podrujima prisilno prevodio muslimane u pravoslavnu vjeru. O tome postoje svjedoenja
2 ICTY, Demografsko odjeljenje, Tuilatvo ICTY-a, Predmet Miloevi (IT-02-54),

E. Tabeau, J. Bijak i N. Lonari, Broj rtava u opsadi Sarajeva od aprila 1992 - decembra 1995, Studija o stopi smrtnosti na osnovu osam velikih izvora podataka, Hag, 18. august 2003; ICTY, Predmet Gali (IT-98-29), E. Tabeau, M. Zoltkowski i J. Bijak, Ljudski gubici tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992. do 10. augusta 1995, Izvjetaj o istraivanju pripremljen za potrebe predmeta STANISLAV GALI (IT-98-29-1), Hag, 10. maj 2002; ICTY, TUILAC PROTIV STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE, Hag, 5. decembar 2003.
26

civila iz Kalimania, Rogatice, Vlasenice, Bjelimia, Foe, Kozarca, Semberije i drugih mjesta; - agresor je sistematski opljakao, poruio, otetio, razorio i izbrisao tragove na oko 1.200 objekata islamske arhitekture, meu kojima su brojne damije, mektebi, tekije, turbeta i druge sakralne graevine, meu kojima je i mnogo onih koje imaju neprocjenjivu historijsko-kulturnu, umjetniku i naunu vanost i koje su nenadomjestive. Istovremeno, srpskocrnogorski faisti unitili su ili otetili preko 500 vjerskih objekata katolike crkve i nekoliko jevrejskih; - agresor je sistematski opljakao, prisvojio, poruio, popalio mnotvo stambenih i poslovnih objekata. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 60 do 70% ukupnog broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini. Razoreni su i uniteni mnogi infrastrukturni objekti u oblasti saobraaja i veza (eljeznika i putna infrastruktura, PTT saobraaj i RTV); - agresor je opljakao, razorio i unitio mnoge industrijske objekte, poljoprivredna dobra, hotele, motele i turistike centre, te bezbroj malih zanatskih i trgovakih radnji u privatnom vlasnitvu. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 50 do 60% industrijskih objekata; - velikosrpski zloinci unitili su oko 55% zdravstvenih objekata, ime je iz upotrebe izbaeno na hiljade bolnikih kreveta. Ubijeno je 349 ljekara i drugih zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom mjestu (samo na podruju Sarajeva 47). Uniteno je oko 400 sanitetskih vozila; - meu najteim rezultatima agresije je i razaranje i unitenje gotovo svih obrazovnih, naunih, kulturnih i sportskih objekata. Dovoljno je u tom pogledu spomenuti injenicu da je agresor granatirao i zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu (zbirku periodinih publikacija sa vie od 30.000 naslova iz svih oblasti nauke i ljudskog ivota uope. Periodika je imala blizu pola miliona tomova, a u Vijenici je bilo i oko 850.000 monografskih publikacija). Agresor je potpuno spalio Orijentalni institut, ukljuujui arhiv i biblioteku, unitio gotovo sve objekte
27

na kojima su odrane XIV Olimpijske igre 1984, te viestoljetno Jevrejsko groblje pretvorio u uporite sa kojeg je danonono ubijao civile Sarajeva u opsadi; - agresor je u gradovima koji su bili pod opsadom, posebno u Sarajevu, onesposobio ili iz upotrebe iskljuio brojne vodoopskrbne objekte i uskratio vodu, elektrinu energiju, gas i telefonske komunikacije. Na taj nain agresor je namjerno podvrgavao civile ivotnim uslovima koji su trebali dovesti do njihovog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja; - srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti nisu potovali meunarodne konvencije koje se odnose na pravila ratovanja, te su protiv civila i civilnog stanovnitva koristili metode i sredstva koji su po svim meunarodnopravnim naelima, pravilima i standardima zabranjeni. Tako je protiv civila i civilnog stanovnitva, stambenih, privrednih i bolnikih objekata koristio rasprskavajuu i zapaljivu municiju, hemijske otrove, kasetne bombe, snajpere i dr. Iz svih je artiljerijskih orua vrio granatiranje po gradovima, naseljima i selima sa preteno bonjakim stanovnitvom; - agresor je sistematski izgladnjivao civilno stanovnitvo, posebno u Sarajevu, zatim onemoguavao njihovo lijeenje i epidemioloku zatitu, te onemoguavao UNHCR-u i drugim meunarodnim i lokalnim humanitarnim organizacijama da isporuuju hranu i lijekove. Takoer, u okupiranim mjestima u kojima je ostao manji broj Bonjaka i Hrvata agresor ih je otputao sa posla, izbacivao iz stanova, uz prethodno prisilno potpisivanje da se odriu svoje cjelokupne imovine, uskraivao im socijalnu i medicinsku zatitu i drugo; - u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu agresor je posebno koristio opsadni nain ratovanja i neselektivno i nesrazmjerno koritenje sile, to je karakteristino za Sarajevo, Gorade, epu, Srebrenicu, Biha i druga mjesta u opsadi; - oruane snage Republike Hrvatske (Hrvatska vojska i njeni kolaboracionisti i petokolonai - Hrvatsko vijee obrane - HVO,
28

koji su djelovali pod opom kontrolom Republike Hrvatske i za njene interese, kao de facto i de iure instrument Republike Hrvatske, koja je vrila opu kontrolu nad HVO-om, pri emu se i zloini HVO-a pripisuju Republici Hrvatskoj) u dolini Rame i Neretve, te u srednjoj Bosni, izvrile su brojne zloine nad bonjakim civilnim stanovnitvom, kao to su: masovni pokolji, ukljuujui ene i djecu, prisilno protjerivanje i raseljavanje, hapenja i zatoenja civila u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoenja, silovanja, napadi na gradove, te unitavanje sela, vjerskih i drugih civilnih objekata. To je, u skladu sa Tumanovim nacionalistikim programom o formiranju zajednike hrvatske drave u njenim etnikim i povijesnim granicama, dio smiljene i sistematske politike i prakse genocida, koje su Hrvatska vojska i pripadnici HVO-a organizovano inili u navedenim podrujima. Takva genocidna politika provoena je u opinama: Stolac, apljina, Mostar, Prozor, Gornji Vakuf, Bugojno, Kiseljak, Busovaa, epe, Vitez, Vare i drugim mjestima. Najeklatantniji primjeri masovnih zloina su pokolji u Ahmiima i Stupnom Dolu, gdje su mnogi civili, ukljuujui ene i djecu, ubijeni i ivi spaljeni, a kue i drugi civilni objekti zapaljivim mecima, granatama i benzinom zapaljeni. Na tom je zauzetom podruju Republika Hrvatska imala ulogu okupacione sile i to zbog ope kontrole koju je imala nad HVO-om, podrke koju mu je pruala i bliskih veza koje je sa njim odravala. Zbog ope kontrole koju je Hrvatska vrila nad HVO-om, imovina bosanskih Muslimana je u trenutku njenog razaranja bila pod kontrolom Hrvatske i nalazila se na okupiranoj teritoriji;3 - oruane formacije Fikreta Abdia, koji se stavio u slubu agresor, izvrile su brojne zloine protiv civilnog stanovnitva i ratnih zarobljenika, posebno pripadnika Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao to su: ubistva, ranjavanja, maltretiranja,
3 ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV TIHOMIRA

BLAKIA, PRESUDA, 3. mart 2000, paragraf 149.


29

fizika i psihika zlostavljanja i premlaivanja, posebno u logorima, zatim silovanja, pljakanje i unitavanje (neselektivno granatiranje) stambenih i drugih civilnih objekata; - i jedan broj Bonjaka je u toku odbrane Republike Bosne i Hercegovine od agresije i biolokog istrebljenja izvrio odreene ratne zloine nad Srbima (elebii, Kazani - Sarajevo, ) i Hrvatima (Uzdol, Grabovica ). Protiv jednog broja takvih pojedinaca su jo u toku agresije i genocida preduzete energine mjere krivinog gonjenja; - Republika Bosna i Hercegovina, meunarodno priznata drava i lanica Ujedinjenih nacija, za vrijeme agresije i genocida imala je ogromne ljudske rtve i materijalna razaranja. Ukupan broj ubijenih, ranjenih, prisilno protjeranih i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini jo uvijek nije nauno utvren. Prema dosadanjim rezultatima raznovrsnih istraivanja samo broj ubijenih kree se u rasponu od 25.000 do 328.000.4 Istraivai ICTY-a dr. Ewa Tabeau i dr. Jakub Bijak, temeljei svoje podatke i na rezultatima istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ocjenjujui ih kao pouzdane i vjerodostojne, a izvore relevantne, procijenili su 2005. godine broj smrti povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini na 102.622 lica, od ega 55.261 (54%) civila i 47.360 (46%) vojnih rtava, naglaavajui da su ti podaci jo uvijek nepotpuni.5 U njihovu analizu nisu ukljueni podaci o svim smrtima
4 Detaljnije o tome vidi: Smail eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA

POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU: Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Kult B, Sarajevo, 2007, str. 81-91. Studija je 2009. objavljena i na engleskom jeziku (RESEARCH OF GENOCIDE VICTIMS, WITH A SPECIAL EMPHASIS ON BOSNIA AND HERZEGOVINA: Problems and Issues in Scientific Theory, Methods and Methodology). 5 Ewa Tabeau - Jakub Bijak, WAR-RELATED DEATHS IN THE 1992-1995 ARMED CONFLICT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA A CRITIQUE OF PREVIOUS ESTIMATES AND RECENT RESULTS, Europian Journal of Population, Springer, 2005, str. 187-215. O kritikom osvrtu na navedene procjene demografskih
30

vjetaka ICTY-a kao i kvaziistraivaa koji se bave manipulativnim istraivanjima, o broju rtava u Republici Bosni i Hercegovini, a posebno o pitanju statusa rtava (CIVIL - BORAC, a ne CIVIL - VOJNIK) vidi: S. eki, nav. dj., str. 93-188. Detaljnije o glavnim izvjetajima demografskih vjetaka, predstavljenih (od strane Tuilatva) na suenjima u ICTY-u od 2000. do 2008, vidi: RAT U BROJKAMA: DEMOGRAFSKI GUBICI NA TERITORIJI JUGOSLAVIJE OD 1991. DO 1999. (dr. Ewa Tabeau), - u daljem tekstu: RAT U BROJKAMA ... -, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2009. Demografski vjetaci ICTY-a, posebno dr. Tabeau, istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu koristili su u svojim izvjetajima za potrebe tri izuzetno znaajna procesa pred ICTY-em: protiv visokih oficira Vojske Jugoslavije, Stanislava Galia i Dragomira Miloevia, kao i protiv Slobodana Miloevia. Istraivanja Instituta su u procesu protiv Galia bila kljuna za utvrivanje ljudskih gubitaka tokom opsade Sarajeva od 10. septembra do 10. augusta 1994. Naime, glavni izvor u Izvjetaju demografskih vjetaka za utvrivanje ljudskih gubitaka tokom opsade Sarajeva od 10. septembra do 10. augusta 1994. su rezultati istraivanja prethodno navedenog instituta. Dr. Tabeau i drugi vjetaci, kao i Tuilatvo i Pretresna vijea ICTY-a, potvrdili su valjanost izvora i rezultate istraivanja Instituta. Iako je vjetak (odbrane) dr. Svetlana Radovanovi osporavala glavne zakljuke Izvjetaja E. Tabeau, sluei se argumentima koji se u biti svode na krivo tumaenje i iskrivljavanje informacija iz Izvjetaju E. Tabeau i dovodila u pitanje pouzdanost koritenih izvora, Pretresno vijee je smatralo da drugi dokazi u sudskom spisu, ukljuujui dokaze koje je predloila odbrana, potvruju glavne zakljuke Izvjetaja E. Tabeau, iz ega se vidi da je veliki broj civila smrtno stradao ili je ranjen u sukobu u Sarajevu (ICTY, PRETRESNO VIJEE, TUILAC PROTIV STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE, 5. decembra 2003, paragrafi 580-581 i 797). Takoer, Smail eki je u tom procesu, uz unakrsno ispitivanje, na kome je uestvovao na zahtjev optube, dokazao relevantnost tih istraivanja. To isto je potvreno i u procesu protiv Slobodana Miloevia, gdje je dr. Tabeau dokazala da istraivanja Instituta predstavljaju pouzdan izvor podataka, a da su rezultati naunih istraivanja relevantni. Prijatelj ICTY-a, sudija Steven Kay, kao i Miloevi, nastojali su da dokau da istraivanja Instituta nisu objektivna. Na pitanje sudije Kaya i Miloevia koliko je pouzdano istraivanje Instituta, dr. Tabeau je odgovorila da je to istraivanje bilo dovoljno pouzdano i ja definitivno mislim da je to relevantan izvor koji se moe koristiti za ovu svrhu (ICTY, Transkripti, 7. oktobar 2003 - Svjedok Ewa Tabeau). Opirni Izvjetaj demografskih vjetaka Ewe Tabeau, Marcina Zoltkowskog i Jakuba Bijaka Ljudski gubici tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992. do 10. augusta 1994, u predmetu Gali, od 10. maja 2002, uglavnom se temelji na istraivanjima Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Podatke o ranjenim osobama za vrijeme opsade u Sarajevu posjeduju samo Institut i bolnice: Koevo, Vojna bolnica i Ratna bolnica na Dobrinji. Navedeni vjetaci su, pored ostalog, procijenili da su podaci Instituta o ranjenim civilima mnogo potpuniji od bolnikih podataka ( RAT U BROJKAMA , str. 767-768).
31

povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini, kao ni smrtni sluajevi koji su bili rezultat tekih ivotnih uslova.6 Dr. Ewa Tabeau i Jan Zwierzchowski (demografski vjetaci ICTY-a) su februara 2010, na osnovu izvora razliite provenijencije, ukljuujui i rezultate istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, procijenili ukupan broj rtava rata u Bosni i Hercegovini - minimalan broj smrti povezanih s ratom - na 104.732 lica: 42.106 (40,2%) civila i 62.626 (59,8%) vojnih rtava.7
Demografski vjetaci ICTY-a dr. Tabeau i Hetland su i na osnovu istraivanja Instituta (pored baze podataka Federacije Bosne i Hercegovine, baze podataka Republike Srpske, spiska nestalih Meunarodnog komiteta crvenog krsta i pogrebnog drutva Bakije) ustanovili bazu podataka o broju smrtnih sluajeva na nivou BiH (187.260 unesaka, odnosno smrtnih sluajeva, zapisa o smrti) - Isto, str. 688, 701 i 809. 6 Isto. Kada se govori o rezultatima istraivanja demografskih vjetaka ICTY-a, neophodno je iz vie razloga, a posebno u vezi sa utvrivanjem ukupnog broja rtava genocida drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, obavezno imati u vidu sljedeu injenicu: njihova statistika je kao i sve statistike konzervativna, tj. relativno niska, to je povezano sa prirodom svake presude. Naime, njihovi izvjetaji (esto) pokazuju minimalan broj rtava (ili najmanje brojeve), za koje je karakteristino to je obuhvat oigledno nepotpun, to znai da su brojevi relativno mali, tj. umanjeni. Ovu injenicu demografski vjetaci permanentno korektno naglaavaju u svim svojim izvjetajima, navodei da pristup minimalnih brojeva uzima u obzir jedino one podatke o smrti/ranjavanju koji se mogu direktno vezati za ratne aktivnosti, pri emu su indirektni smrtni sluajevi (glad, loa higijena, fiziki i psihiki premor, iscrpljenost, unitena boravita i drugo) iskljueni iz minimalnih brojeva, a to je u suprotnosti sa Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Stoga oni navode da njihove izvjetaje ne treba uzimati kao krajnji izvor ratne statistike, ve oni slue u posebne svrhe ICTY predmete i treba ih koristiti samo u kontekstu tih predmeta, str. 15, 35, 571-575 i 694-695. Naalost, mnogi kvaziistraivai, a posebno ideolozi, uesnici i izvrioci genocida, kao i oni koji umanjuju, relativiziraju i negiraju genocid u Bosni i Hercegovini, ove podatke koriste kao potpune, objektivne i konane. Podatke demografskih vjetaka ICTY-a je s navedenim ciljem koristio, primjera radi, Pravni tim Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u procesu Bosna i Hercegovina protiv SRJ (SCG) pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu ( RAT U BROJKAMA ...,). 7 ICTY, Ewa Tabeau - Jan Zwierzchowski, THE 1992-95 WAR IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: CENSUS-BASED MULTIPLE SYSTEM ESTIMATION OF CASUALTIES UNDERCOUNT, 1 February 2010, http://www.icty.org/x/file/About/ OTP/War Demographics/en/bih casualty undercount conf paper 100201. pdf. Ukupan broj rtava Bonjaka (po navedenim istraivaima Muslimana) iznosi 68.001, od
32

Pored masovnih i pojedinanih ubistava, izvreni su i drugi brojni oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, od kojih ovom prilikom navodimo: - stotine hiljada ranjenih, od ega nekoliko desetina hiljada djece; - vie stotina hiljada zatoenih u preko 650 koncentracionih logora i drugih mjesta zatoenja; - nekoliko hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih ena, djece pa i mukaraca; - iz svojih domova je, u panici, strahu i haosu, protjerano sa svojih stanita oko 2.200.000 osoba (1.170.000 su izbjeglice i oko 1.030.000 raseljena lica), to ini vie od jedne polovine ukupnog stanovnitva Republike Bosne i Hercegovine po Popisu od marta 1991;
ega civila 25.619 (19.715 mukaraca i 5.894 ene) i 42.492 vojne rtve (42.162 mukarca i 330 ena); Srba 22.779, od ega civila 7.480 (6.299 mukaraca i 1.181 ena) i 15.298 vojnih rtava (15.225 mukaraca i 73 ene); Hrvata 8.858, od ega civila 1.675 (1.230 mukaraca i 445 ena) i 7.182 vojne rtve (7.084 mukarca i 98 ena) i Ostalih 4.995 (1.935 mukaraca i 453 ene) i 3.058 vojnih rtava (3.014 mukaraca i 546 ena) - Isto. U periodu od pet godina (od 2005. do 2010), prema navedenim rezultatima istraivanja, povean je broj smrti povezanih s ratom za 5.110 lica, pri emu je smanjen broj civila (za 13.155), a povean broj vojnih rtava (za 15.266). Poveanjem broja smrti povezanih s ratom za 5.110 lica radikalno je promijenjen status lica u strukturi smrti povezanih s ratom na tetu civila, a u korist vojnih rtava. Naime, u pitanju je apsurd - od nemogueg je napravljeno mogue, to upuuje na tendenciju i pristrasnost s namjerom i odreenim ciljem. Oigledno je u pitanju utvrivanje i konstatovanje karaktera oruanog sukoba i prirode zloina u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea. Integrisana BH baza podataka ICTY-a od 2010. sadri 181.477 zapisa smrti (smrtnih sluajeva), ime je, u poreenju sa rezultatima iz 2005, broj smrtnih sluajeva manji za 5.783 (Isto). Obermeyer, Mrray i Gakidon su 2008, takoer, dali procjenu rtava rata u BiH, do koje su doli istraivanjem u kome je primijenjena anketa, kao istraivaka tehnika. Oni su, na osnovu omjera smrtnih sluajeva vezanih za rat i koritenjem procjena Ujedinjenih nacija ukupnih brojeva smrtnih sluajeva do 2002, procijenili da ukupan broj (neposredno uzrokovanih) smrtnih sluajeva tokom rata u BiH od 1992. do 1995. iznosi 176.000 (Ziad Obermeyer - Christopher J. L. Mrray - Emmanuela Gakidon, FIFTY YEARS OF VIOLENT WAR DEATHS FROM VIETNAM TO BOSNIA: ANALYSIS OF DATA FROM THE WORLD HEALTH SURVEY PROGRAMME, British Medical Journel, www.bmj.com/content/336/7659/1482.pdf%2.Bhtml; E. Tabeau - Jan Zwierzchowski, nav. dj., str. 18-21).
33

- 1.370.000 lica je sa tekim psihikim povredama; - velikosrpski agresor je u gradovima pod opsadom i sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kao i mnogim naseljima u blizini fronta, nametnuo takve uslove ivota koji su imali za cilj potpuno ili djelimino unitenje ciljne grupe; - enormno je porastao mortalitet stanovnitva, vie hiljada (lica), zbog tekih uslova agresije i genocida; - bitno i znaajno smanjen je prirodni prirataj stanovnitva, vie hiljada (lica), zbog tekih uslova agresije i genocida; - nekoliko stotina hiljada prisilno protjeranih lica se jo uvijek nije vratilo u zemlju. Sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti, poinjeni zloini; razmjere i obrazac napada, njihov intenzitet; veliki broj ubijenih Bonjaka, protjerivanje, prisilno premjetanje, deportacija i okrutno postupanje prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoenja, te ciljni napadi na osobe kljune za njihov opstanak kao grupe (istaknute intelektualne, politike i duhovne linosti, te imune Bonjake) nedvosmisleni su dokazi o namjeri (mens rea) i izvrenom genocidu (actus reus) nad Bonjacima, nacionalnom, etnikom i vjerskom grupom kao takvom. Naalost, bosanskohercegovaki muslimani su na kraju XX stoljea djelimino istrijebljeni. U mnogim mjestima, gdje su stoljeima ivjeli, danas ih vie nema ili su tamo, naalost, simbolino prisutni, egzistirajui i vegetirajui kao bioloka bia, koja ne predstavljaju nikakav ni drutveni niti politiki faktor te su oni faktiki samo statistiki broj. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima i nakon 1995. proizveli su mnogobrojne, sloene i dugotrajne posljedice, koje e, naalost, dugorono egzistirati, a to e bitno utjecati na politiki, drutveni, ekonomski, socijalni, kulturni i demografski razvoj Bosne i Hercegovine. Sadraj, intenzitet i obim navedenih posljedica posebno je vezan i izraen za rtve genocida. Eklatantne pojave i manifestovane posljedice agresije i genocida su, pored ostalog, sljedee:

34

- genocid nad Bonjacima se i dalje uporno prikriva, minimizira, relativizira, osporava, porie i negira, ukljuujui i presude meunarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemaka i Bosna i Hercegovina) krivinih sudova, kao i rezultate istraivanja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za provoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; - permanentno i kontinuirano se izjednaavaju rtve genocida i njihovi izvrioci (zloinci), to je nedopustivo (sve vie se govori samo o ratnim zloinima na svim stranama, ime se genocid i drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava reduciraju samo na ratne zloine, to najblae reeno duboko vrijea istraivae ovih zloina, a pogotovo rtve genocida) i na sasvim pogrean nain se unaprijed, bez ikakvog istraivanja, daju kvalifikacije o tako znaajnom pitanju, kao to je karakter zloina, a to ne odgovara injeninom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom; - svjedoci smo, naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, posebno brojem i statusom rtava (umjesto civil i borac, koriste se pojmovi civil i vojnik), pri emu se naroito aktivno angauju kvaziistraivai. Nosioci manipulacija su razliiti i raznovrsni, kako pojedinci tako i grupe, razna udruenja, ustanove i drugi iji su interesi i ciljevi vrlo razliiti i teko ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven nain. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne sa moguim i veoma tekim, dugorono tetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao dravu i sve njene graane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili politiku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizlazi iz injenice da se tzv. istraivanja ne organizuju i ne realizuju na naunoj osnovi i nauno utvrenoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraivake ideje do konstituisanja rezultata naunog istraivanja i njihove eventualne primjene u naunoj i drutvenoj praksi. Opepoznato je da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke nauna istina do koje se upravo dolazi primjenom naunih metoda;
35

- krivino gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se, najblae reeno, kontinuirano opstruira, pri emu su na sceni snage koje, umjesto teine zloina, karaktera, statusa i broja rtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti rtava, radi izjednaavanja i izbalansiranja zloina meu trima narodima (Bonjaci, Srbi i Hrvati) i proglaavanja rtve genocida zloincem i da, pored ostalog, kroz krivinu proceduru izmijene karakter oruanog sukoba i prirodu zloina u Bosni i Hercegovini, kako bi meunarodni oruani sukob, odnosno agresiju, preimenovali u graanski rat, a zloin genocida u etniko ienje i/ili ratni zloin; - planeri, naredbodavci, uesnici, pomagai, sauesnici i izvrioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najvei heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji i danas nekanjeno ive i rade, uivajui, naalost, u rezultatima genocida i ismijavajui rtve tog zloina; - srpski narod i njegova politika i nauna elita nisu se distancirali od izvrenog genocida, a kamoli da se rtvama izvine i (za)trae oprost i prue ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zloine prebacuju na rtvu genocida, te izmiljaju i falsifikuju historijske injenice, kao to je, pored ostalog, i teza da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa podruja Sarajeva, ukljuujui i vie od 650 univerzitetskih profesora i asistenata; - entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina srpskog faizma, odnosno drave Savezne republike Jugoslavije /Srbije i Crne Gore (Republika Srpska je naslijee genocida - ona je nacionalsocijalistika/nacistika genocidna tvorevina), nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava, obiljeena i natopljena, uglavnom, bonjakom krvlju, te omeena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju faistike organizacije. Politiko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, falsifikuju historijske injenice i negiraju genocid nad Bonjacima, te na sve mogue naine opstruiraju jaanje drave Bosne i Hercegovine i konstantno
36

sprovode politiku secesije, unitavanja i unitenja drave Bosne i Hercegovine; - Dejtonski sporazum je legalizovao srpsku faistiku ideologiju, politiku i praksu, genocidnog karaktera. On je, pored ostalog, promijenio i ime meunarodno priznate drave (Republika Bosna i Hercegovina), iskljuivi iz njenog naziva rije Republika, dodjeljujui ga zloincima kao nagradu za izvreni genocid. Iz struktura entiteta Republike Srpske nisu odstranjene snage koje su uestvovale u agresiji i genocidu, ukljuujui i u genocidu nad Bonjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, to potvruju rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske, kao to je to bio sluaj sa izvrenom denacifikacijom u Njemakoj nakon Drugog svjetskog rata, pa su one ostale politiki aktivne i danas otvoreno unitavaju dravu Bosnu i Hercegovinu.

Ovo su samo osnovne injenice, duboko urezane u svijest svih preivjelih rtava genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu drutvenu stvarnost, na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima nastoje odrati (ivim i legalnim) velikodravni projekti faistikog i genocidnog karaktera, koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini, osporavaju politiko-pravni i dravni kontinuitet, suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine, negirajui mogunost odranja, razvoja i unapreenja kvaliteta zajednikog ivota, ime se, pored ostalog, najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. * * *

Pitanje istine osnovno je i krucijalno pitanje nauke i naunih istraivanja, kojim su se bavili i kojim se bave velikani ljudske misli od najstarijih vremena do danas. Do naune istine, odnosno do nauno istinitog
37

saznanja, dolazi se primjenom naunih metoda, metoda naunog saznanja i naunog istraivanja u procesu naunih istraivanja. Osnovni predmet ovog naunog istraivanja je genocid, najsloenija drutvena pojava koja je predmet istraivanja mnogobrojnih i raznovrsnih nauka i naunih disciplina. Najsavremenija nauna disciplina koja se najneposrednije bavi genocidom kao drutvenom pojavom je nauka o genocidu.8 Genocid kao predmet istraivanja u okviru navedene nauke i drugih nauka i naunih disciplina vremenski je i prostorno odreen, u periodu 1992-1995, na cjelovitom prostoru Bosne i Hercegovine. Poto se radi o empirijskoj drutvenoj pojavi, za njeno istraivanje sprovedena je procedura konceptualizacije istraivanja i izrada modela tipskog projekta naunog istraivanja, na osnovu koga je organizovana realizacija naunog empirijskog istraivanja, koje ima obiljeje panel i longitudinalnog istraivanja, po odreenim - definisanim podrujima - regijama, opinama.9 U realizaciji predmetnog istraivanja, koje ima obiljeje fundamentalnog i dugoronog istraivanja, uestvuju brojni istraivaki timovi i istraivai, shodno utvrenim zahtjevima naune metodologije istraivanja. Pribavljeni podaci podvrgnuti su sreivanju, obradi i analizi, na bazi kojih je izvreno zakljuivanje (provjera i potvrda naunih hipoteza u projektu istraivanja), u ijoj je osnovi indukcija (stalna tendencija ka potpunoj indukciji) i generalizacija. Rezultati istraivanja publikuju se u formi posebnih studija o rezultatima naunog istraivanja genocida u odreenom vremenu i na odreenom prostoru.
8 Smail eki, RELEVANCE OF SCIENTIFIC RESEARCH OF GENOCIDE

- CONTRIBUTION TO THE DEVELOPMENT OF SCIENCE OF GENOCIDE, Monthly - Textbook, University of Hamilton, Hamilton, mart 2011. Rad je objavljen i u Cultural Mosaic (Science - Researches Magazine), Articles in Science, br. 55, Hamilton, april 2011. Navedeni rad (ZNAAJ NAUNIH ISTRAIVANJA GENOCIDA - DOPRINOS RAZVOJU NAUKE O GENOCIDU -) objavljen je i na bosanskom jeziku u: ZNAKOVI VREMENA, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Vol. 14, broj 51, Sarajevo, 2011, str. 128-140.
9 Smail eki - Devad Termiz, RTVE ZLOINA U SARAJEVU 1992-1996:

NAUNOISTRAIVAKI PROJEKT, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Kult B, Sarajevo, 2007.
38

U naunom istraivanju koriteni su empirijski i teorijski (nauni) izvori saznanja, to ukazuje na osnovne vrste izvora podataka, koji su obezbijedili prikupljanje reprezentativnih saznanja o istraivanoj pojavi (predmetu istraivanja). Rezultati naunog istraivanja zasnovani su i na podacima iz izvora razliite provenijencije. Prema dosadanjim rezultatima istraivanja utvreno je da je i na podruju u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, nad Bonjacima Bosne i Hercegovine izvren zloin genocida, to su potvrdili i meunarodni i nacionalni sudovi,10 ali (to je za nas posebno vano) i rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske (Komisija za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 11. jula 1995. i istoimena Radna grupa), o emu se govori u prvom dijelu knjige. Rezultati realizovanih naunih istraivanja i istraivanja koja su u toku potvruju da je zloin genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea izvren u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi (bez obzira koji je agresor u pitanju). U ovom naunom djelu opredijelili smo se da saopimo naunu istinu zasnovanu na rezultatima preteno empirijskog naunog istraivanja genocida na dijelu teritorije Republike Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. Izvreni genocid na tom prostoru nesumnjivo predstavlja najeklatantniji primjer izvrenog genocida u Republici Bosni i Hercegovini, iji prostor je, za razliku od Prijedora, Sanskog Mosta, Kljua, Nevesinja, Gacka, Foe, Gorada, ajnia, Viegrada, Rogatice, Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Bijeljine, Brkog i drugih okupiranih mjesta i gradova u opsadi, gdje je, takoer, izvren zloin genocida, imenovan i oznaen teritorijom Ujedinjenih nacija (sigurna zona Ujedinjenih nacija), to je posebno i dodatno obavezivalo njegovu zatitu, odbranu teritorije i zatitu civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji. Naalost, i jula 1995. genocid nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine (iz)vren je
10 Postoji razlika izmeu naunih i strunih saznanja do kojih se dolazi naunim

i strunim istraivanjima. Ovom prilikom neemo ulaziti u razmatranje ovog pitanja, ve emo panju korisnicima ovog teksta usmjeriti prvenstveno i iskljuivo na nauna saznanja do kojih se dolazi naunim istraivanjem u kome se primjenjuju metode naunog saznanja i naunog istraivanja, ukljuujui i metode prikupljanja podataka.
39

u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, odnosno na prostoru 14 (etrnaest) opina istone Bosne. Istovremeno sa naunim istraivanjima odvijaju se brojne politike aktivnosti i akcije, u kojima uestvuju kvaziistraivai, koji se bave kvaziistraivanjima, iji je osnovni cilj politika manipulacija domae i meunarodne javnosti usmjerena na falsifikovanje istine o genocidu, odnosno dokazivanje neistine, pri emu je osnovni i strateki cilj negiranje genocida.11 Najeklatantniji primjer u tom smislu je djelo autora Dobrice osia pod nazivom BOSANSKI RAT, koje je izloeno naunoj kritikoj analizi i naunom prouavanju, iji e rezultati biti saopeni u drugom dijelu ove knjige. Genocid i istina o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini nad Bonjacima, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve, ine osnovu bitnog sadraja naslova koji glasi GENOCID I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI. Dosadanji rezultati naunih istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i autora potvruju da je genocid izvren u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine u periodu 1992-1995, pri emu je izvreni zloin genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, odnosno istone Bosne, tipian i reprezentativno ilustrativan primjer izvrenog genocida u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea. Osnovni cilj autora je da saopi naunu istinu o genocidu. U ovom naunom djelu nismo se bavili definicijama pojmova: zloin genocida, zloini protiv ovjenosti, ratni zloini, zloini protiv mira (agresija), niti drugim pitanjima meunarodnog krivinog i meunarodnog humanitarnog prava, kao ni pitanjima historije holokausta i genocida, to je obino u osnovi sadraja djela udbenikog karaktera. Naime, u ovom radu saopena su nauna saznanja do kojih se dolo preteno empirijskim istraivanjem genocida u Republici Bosni i Hercegovini, a posebno u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, koja imaju bitna svojstva naunog saznanja i to nauno saznanje
11 O tezi negiranja genocida kao realiteta drutvene prakse vidi: Smail eki, NEGI-

RANJE GENOCIDA U BOSNI, Korak, br. 23, Sarajevo, 2011, str. 34-40.
40

je u u osnovi naune istine o genocidu. Prema tome, u pitanju je, a to se iz sistematizacije strukture sadraja predmetnog djela moe i vidjeti naunoistraivaka studija. U korelaciji sa genocidom i istinom o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini je i negiranje genocida, to je, naalost, svojstveno svim dosadanjim zloinima genocida, ukljuujui i holokaust, da se kao pandan pojmu istine suprotstavlja pojam negiranja, a to je prisutno i kada je rije o genocidu i istini o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea. Jedan od tipinih predstavnika srpske nacionalistike ideologije, politike i prakse je Dobrica osi, koji svojim djelom BOSANSKI RAT negira genocid i istinu o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Stoga je predmetno djelo podvrgnuto analizi i kritikom prouavanju, kada je rije o negiranju genocida i istine o genocidu, zbog ega je drugi dio ove naune studije iskazan pod naslovom NEGIRANJE GENOCIDA, zasnovan na rezultatima naune obrade genocida i istine o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Znaajan dio knjige su i PRILOZI, autentini dokumenti srpskih snaga (vojnih i policijskih) o planiranju, pripremanju, organizovanju i izvrenju zloina genocida, kao i dio rezultata istraivanja Vlade Republike Srpske - Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Zakljuna razmatranja predstavljaju sadrajno-logiku sintezu o bitnim segmentima predmeta istraivanja, iskazanom u formi bitnih stavova o predmetu istraivanja do kojih se dolo provjerom hipoteza u projektu naunog istraivanja.

41

I. IS TINA O GE N OC I D U

GENOCID NAD BONJACIMA BOSNE I HERCEGOVINE U I OKO SIGURNE ZONE UJEDINJENIH NACIJA SREBRENICE, JULA 1995. Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1991-1995) na okupiranim podrujima i gradovima u opsadi izvreni su, pored zloina protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, brojni zloini nad civilima i civilnim stanovnitvom, te civilnim objektima, kao to su: organizovano ubijanje, ustvari najee masovno i pojedinano masakriranje mukaraca, ena, djece i staraca, uglavnom Bonjaka; hapenje, deportovanje i zatoenje u koncentracione logore, zatvore i druga mjesta zatoenja; masakriranje, ubijanje i spaljivanje u koncentracionim logorima i drugim mjestima (posebno u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Manjai, Kotor-Varoi, Brkom, Viegradu i Foi); zastraivanje, premlaivanje, muenje, proganjanje i izgladnjivanje civila u logorima i zatvorima, od ega su mnogi Bonjaci svakodnevno umirali; ubijanje ljekara i medicinskih radnika te vjerskih slubenika; sistematsko i masovno silovanje i seksualno zlostavljanje ena (ak i starica), djevojaka, pa i djevojica u logorima, zatvorima, hotelima, garaama, privatnim kuama i drugim mjestima; tjeranje na prisilan rad, zatim na kopanje rovova na prvoj liniji; uzimanje i ubijanje talaca; nasilno pokrtavanje Bonjaka; prisilno protjerivanje i raseljavanje Bonjaka s vjekovnih stanita (stravine razmjere tih zloina svjedoe o pretvaranju okupiranih podruja u jednonacionalne, u etniki iste srpske i/ili hrvatske teritorije); surovo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima; napadi na zdravstvene ustanove, te povreivanje i ubijanje ranjenika; napadi na humanitarne konvoje, opstruiranje humanitarne pomoi i napadi na osoblje humanitarnih organizacija; neselektivno i nesrazmjerno koritenje sile i opsade; neovjeno postupanje, podrazumijevajui i nanoenje velikih patnji i tekih povreda tjelesnog i mentalnog integriteta; bespravno otputanje s posla; namjerno razaranje i unitavanje gradova, naselja i sela; stalno granatiranje civila i snajpersko djelovanje po bosanskohercegovakim gradovima i naseljima u opsadi; prisilno razdvajanje porodica, odnosno mukaraca od ena i djece; koritenje civila kao ivog tita; nanoenje tekih ozljeda i zlostavljanje civila; namjerno izgladnjivanje, uskraivanje vode, elektrine energije, gasa, ogrjeva, tele45

fonskih komunikacija i gradskog saobraaja; upotreba zabranjenih (po meunarodnim konvencijama) metoda i sredstava ratovanja; pustoenje ljudskih ognjita neopravdano vojnim potrebama; plansko i selektivno pljakanje, razaranje i unitavanje stambenih, obrazovnih, naunih, medicinskih, vjerskih i privrednih objekata; unitavanje i zatiranje kulturnohistorijskih i vjerskih spomenika, te kompletne infrastrukture Bosne i Hercegovine (saobraajnice, PTT instalacije, radio i TV predajnici, elektrini dalekovodi, vodovodi i rezervoari za vodu, zdravstvene ustanove i dr.), kao i prirodnih resursa (ume, vodotokovi, rudnici i sl.). O zloinu genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, o tom masakru nad nedunim, nenaoruanim i nemonim rtvama koje je Zapad prepustio srpskom agresoru i njegovim kolaboracionistima i petokolonaima da ih istrijebe, posebno u dolinama rijeka Drine, Neretve, Sane, Une, Lave, te Bosanske posavine, a naroito o genocidu u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, kao i drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, pored brojnih relevantnih, dostupnih i pouzdanih dokumenata, podataka, informacija, saznanja, izjava i drugih dokaza, evidentni su i objektivni indikatori - masovna i pojedinana ubistva i masovne grobnice. 1. Podrinje u (veliko)srpskoj ideologiji, politici i praksi Podrinje u cjelini (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Viegrad, Rudo, Gorade, ajnie i Foa), s apsolutnom veinom bonjakog stanovnitva,1 podruje je od ogromne strateke vanosti za velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu osvajakog i genocidnog karaktera. Jedan od najprioritetnijih stratekih ciljeva teritorijalnog irenja srpskog ivotnog prostora i jedno od najkoncentrisanijih poprita raznovrsnih zloina, ukljuujui i genocid, bilo je Podrinje. Kao takvo ono
1 NACIONALNI SASTAV STANOVNITVA, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Statistiki bilten, br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
46

je aktuelno od poetka XIX stoljea,2 posebno od tridesetih godina3 i


2 Bosna je od samog poetka (Prve) srbijanske pobune (1804-1813) bila predmet posebnog interesovanja u ratnim planovima srbijanskih pobunjenika. Rukovodstvo pobune je, na elu s Karaorem Petroviem, od 1806. posebnu panju pridavalo ofanzivi prema Bosni, sa ciljem da je zauzmu ( , dok nevernu i dumansku Bosnu ne porazimo - Novica B. Rakoevi, RATNI PLANOVI SRBIJE PROTIV TURSKE OD VODA KARAORA DO KRALJA PETRA, tamparija Davidovi Pavlovia i druga, Beograd, 1933, str. 36). Pobunjenici su 1807. istakli politiki cilj rata: osloboenje i ujedinjenje svih Srba (Vasa ubrilovi, PRVI SRPSKI USTANAK, Odabrani istorijski radovi, Narodna knjiga, Beograd, 1983, str. 13), ime su otvoreno iskazane pretenzije prema Bosni. Nakon zauzimanja Beograda (u januaru) i predaje apca (u februaru 1807), bez otpora su zauzeli i bosanske nahije Jadar i Raevinu (Galib ljivo, BOSNA I HERCEGOVINA 1788-1812, Institut za istoriju u Banjaluci, 1992, str. 276; Miroslav Despot, STRANA SUVREMENA TAMPA O PRVOM SRPSKOM USTANKU, Istorijski glasnik, Beograd, 1954, str. 230; Konstantin N. Nenadovi, IVOT I DELA VELIKOG ORA PETROVIA KARAORA, Be, 1883, str. 247). U ljeto 1809. dolo je do najozbiljnijeg pokuaja ostvarenja navedenih osvajakih pretenzija, pri emu su pobunjenici, pored ostalog, ovladali Viegradom i Srebrenicom, te napravili vrst mostobran na lijevoj obali Drine (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 204-205). Te godine pobunjenici su zauzeli i Novu Varo, Sjenicu i Novi Pazar, gdje su izvrili masovne pokolje nad muslimanima - Bonjacima (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 204-208; N. B. Rakoevi, nav. dj., str. 205-207). Karaore je 1810, u cilju da Bosnu osvoji i da u savezu sa Crnogorcima na novo vaskrsne staru Srbsku Dravu i narodnost ujedini (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 247), uspjeno vodio ratna dejstva u Podrinju (Isto, str. 244 i 247; G. ljivo, nav. dj., str. 393). U toku 1811. srbijanski pobunjenici su branili osvojene pozicije na Drini, pri emu su u septembru i oktobru voene borbe na desnoj obali Drine (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 261). Svi pokuaji realizacije srpskih osvajakih planova prema Bosni za vrijeme Prve srbijanske pobune (u Smederevskom sandaku), osim kratkotrajnih zaposjedanja dijelova bosanske teritorije, nisu imali nikakvih znaajnijih uspjeha. U osnovi ideologije, politike i prakse srbijanskih pobunjenika, od poetka XIX stoljea, hajduki je element, iji je sastavni dio istrebljivanje muslimana: masovni i pojedinani zloini - ubijanja (muslimanskog stanovnitva), uasne pljake i razaranja civilnih (stambenih, obrazovnih, historijskih, vjerskih) i drugih objekata. Od 1804. u Srbiji se, prema poznatom srpskom historiaru i politiaru Stojanu Novakoviu, vri generalno trebljenje Turaka iz naroda. Pod terminom Turci podrazumijevali su se, uglavnom, Bonjaci-muslimani, tj. autohtono stanovnitvo, i drugi graani islamske vjere, za koje je srbijanska propaganda tvrdila da su Turci i da treba da idu u Tursku (Smail eki, HISTORIJA GENOCIDA NAD BONJACIMA, Muzej genocida, Sarajevo, 1997, str. 14).
47

U toku pobune (1804-1813) Srbi su ubijali, klali, pljakali, prisilno prevodili u pravoslavlje i protjerivali Bonjake i druge muslimane, palili njihove damije i druge vjerske objekte, te gradove i druga naselja. U obraunu s Bonjacima, oni su divlji, surovi, seku glave, ubijaju tursku neja. Karaorev vojvoda Pljaki pali vetice, gotovo kao iskonski mitski ovek. Prota Mateja, poput svojih predaka, smatra da Bogu treba sluiti prinosei mu na dar kao rtvu, tuu krv. Ljudi ustanikog Jakova Nenadovia kolju urijinog momka noem, kao rtveno jagnje. Karaorev momak Petar Joki svedoi da su ustanici, slino Indijancima, skidali skalpove sa glava ubijenih neprijatelja. Srbijanski pobunjenici ubijaju, kolju, skidaju skalpove, pale turske bogomolje i gradove, stavljaju neja pod no /podvukao S. ./. Mnoge muslimane u Beogradu i drugim gradovima Srbi mukinje nemalo sve isjekoe, poee bile rasporivati tekih ena trbuhe i vaditi djecu, te kad bi vidjeli da je koje dijete muko i njega bi ubili, a od enskinja ta su radili i kako su sa njima postupali, to mi ne moe jezik govoriti niti pero pisati (Isto). Prilikom zauzimanja Sjenice, Novog Pazara i Petera Karaore Petrovi je 1809. izvrio pokolj sjenikog stanovnitva i spalio Novi Pazar (Isto). Srbijanski pobunjenici su posebnu ostraenost i barbarsku surovost ispoljavali prema civilima, muslimanima (Prota Matija Nenadovi, MEMOARI, Matica Srpska, Srpska knjievna zadruga, Beograd - Novi Sad, 1969, str. 173 i 166). Milo Obrenovi je uporno zahtijevao da se istrijebe svi muslimani koji ive na podruju koje se trai da se prikljui Srbiji - rije je o est bosanskih nahija. Na tom su podruju (tridesetih godina XIX stoljea) uinjena beskrajna nasilja i zloini nad civilima muslimanima, pod parolom Za krst asni i slobodu slavnu (Ahmed Alii, POKRET ZA AUTONOMIJU BOSNE OD 1831.-1832. GODINE, Orijentalni institut, Sarajevo, 1996, str. 19, 21-22 i 187). Politika trebljenja Bonjaka u Srbiji nastavljena je i tokom i poslije druge srbijanske pobune. I nakon stjecanja statusa vazalne autonomne kneevine u okviru Osmanskog carstva (Hatierifom iz 1830), u Srbiji su izvreni masovni zloini nad muslimanskim stanovnitvom. U periodu 1830-1867, a posebno 1862-1867, u Srbiji su pobijeni i protjerani svi Bonjaci i drugi muslimani iz Beograda, Uica, apca, Smedereva, Kladova, Loznice, Valjeva, Poege, aka, Sokola i drugih mjesta, oduzeta im je imovina (milion hektara obradive zemlje, oko 100.000 graevinskih objekata i oko 300.000 grla stoke) i uniteno njihovo cjelokupno kulturno naslijee (oko 600 vjerskih objekata). Protjerani Bonjaci iz Srbije su se, uglavnom, naselili u Bosni, gdje su za njih osmanske vlasti podigle na Savi dva potpuno nova naselja, nazvana po sultan Abdul Azizu, Gornja Azizija (Bosanski amac) i Donja Azizija (Oraje) - S. eki, nav. dj., str. 14; Safet Bandovi, ISELJAVANJE BONJAKA U TURSKU, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006, str. 12-16. 3 Milo Obrenovi (srpski knez) imao je teritorijalne aspiracije prema Bosni, traei granicu na Drini - samo ono to je priroda ograniila tj. rijekom Drinom - teritoriju s desne strane Drine i s desne strane Lima (A. Alii, nav. dj., str. 21-22 i 195-200).
48

meunarodnog priznanja Srbije na Berlinskom kongresu 1878, a zasnivalo se na Garaaninovoj koncepciji u Naertaniju (iz 1844) da Srbija ne sme ostati mala i da se mora rasprostraniti.4 Jovan Cviji je bio nezaMirom u Bukuretu 1812, izmeu Rusije i Osmanskog carstva, sultan se, pored ostalog, obavezao da e ustupiti Srbiji est bosanskih nahija (opina), za koje su Srbi tvrdili kako su im otete i otcijepljene nakon to su ih oni privremeno osvojili u prvoj srpskoj pobuni 1806 (u Ugovoru nije navedeno koje su to nahije ni na osnovu ega se vraaju). Iz toga su se izrodili nevjerovatni apetiti Srbije. To pitanje je, nakon zavretka rata izmeu Turske i Rusije iz 1827. i po Tursku nepovoljnog mira 1829. u Jedrenu, a na insistiranje Srba, ponovo vrlo ozbiljno postavljeno. Turska je, pod pritiskom Rusije i stalnim insistiranjem Srbije kod Porte da se navedeni ugovor provede, est bosanskih nahija s desne strane Drine ustupila Srbiji (u sutini te nahije su kupljene, zajedno s nasljednom kneevskom titulom Miloa Obrenovia) - (Isto, str. 183-194). Formiranje autonomne Srbije na granicama Bosne za Bonjake je to, pored ostalog, znailo stvaranje jednog neposrednog neprijatelja na svojim granicama. S odvajanjem jo nekih dijelova Bosne, makar i s desne strane Drine, za Bonjake je znailo direktan napad na Bosnu i njenu integralnu cjelinu (Isto, str. 183-184). Polazei od ocjene da je rije o napadu na teritorije Bosne - na Podrinje s desne strane Drine i Polimlje s desne strane Lima, o opoj opasnosti po Bosnu i muslimane, osnovni cilj Pokreta za autonomiju Bosne 1831-1832. bila je odlunost da se zatite granice Bosne od rasparavanja (Isto, str. 20 i 184-195). Naalost, velike sile (Evropa), pod ijom su zatitom muslimani nemilosrdno fiziki unitavani nisu podrale taj pokret (Isto, str. 21 i 199-200). I pored znaajnih pobjeda nad osmanskom vojskom, bosanski ustanici nisu uspjeli, prije svega, zbog injenice da nisu dobili nikakvu pomo od zapadnih zemalja. Njihov pokuaj obnove bosanske drave nije podran zbog osnovnog razloga to su vodea snaga tog pokreta bili Bonjaci - islamske vjere (kranska Evropa nije podrala Bosanski ustanak - Pokret za autonomiju Bosne, jer nije eljela da u Evropi nastane drava u kojoj e Bonjaci muslimani biti faktor). Izostanak te podrke imao je obrnut efekt, jer je podrao teritorijalne, osvajake aspiracije iz okolnih drava prema Bosni, pa su i Srbija i Crna Gora, kao i Austro-Ugarska, nastojale destabilizovati stanje u Bosni, organizujui ustanke i pokrete koji su imali za cilj da omogue uspostavu srpske, crnogorske ili austrougarske dominacije u Bosni. 4 Duan Stranjakovi, KAKO JE NASTALO GARAANINOVO NAERTANIJE, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XCI, Beograd, 1939, str. 76-102. Voa (srbijanskih) radikala, Nikola Pai, Berlinski kongres je doivio kao tragediju, jer stjecanje nezavisnosti nije doivljeno kao neto epohalno, zbog toga to Paieve radikale drava Srbija u tim granicama nije zadovoljavala. To je, po njima, bila mala drava, tek zametak drave - oni su pomagali ustanak u Bosni i Hercegovini 1875, raunali su, pre svega, na proirenje na Bosnu, smatrali su da su bili prikraeni (Olivera Milosavljevi, INJENICE I TUMAENJA: Dva razgovora sa Latinkom
49

dovoljan to je Srbija opkoljena zemlja, a Srbi uhapen narod,5 te se stoga zalagao za teritorijalno proirenje Srbije.6 U vrijeme aneksione krize u Bosni i Hercegovini 1908. Cviji je formulisao prijedlog o Podrinju. Za saglasnost Srbije da Austro-Ugarska monarhija anektira Bosnu i Hercegovinu Cviji je predloio da se Srbiji ustupi Podrinje, odnosno koridor du njene istone granice dubine oko 50 km, s 12 srezova i povr2 inom preko 10.000 km . Zapadnu granicu Podrinja Cviji priblino poistovjeuje s razvoem rijeka Drine i Bosne. Imajui tu injenicu u vidu, on je insistirao da se to uini iz prometnih razloga. Naime, juni dio Koridora du puta Foa Trebinje zavravao se izlazom na Jadransko more u Sutorini, koja je bila dio Trebinjskog sreza. Koridorom bi Srbija dobila mnogo vie. Njime bi saveznica, Kraljevina Crna Gora, bila izolovana od Austro-Ugarske carevine, a Novopazarski sandak izolovan od

Perovi, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2010, str. 175). Socijalisti, radikali, komunci - kako su se tada sve nazivali - odbijali su, tvrdi dr. Latinka Perovi, da prihvate Berlinski ugovor, koji je Srbiji doneo nezavisnost i teritorijalno uveanje (Isto). 5 Jovan Cviji, ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE I SRPSKI PROBLEM, u: SRPSKI NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI, Slubeni list Savezne Republike Jugoslavije, Beograd, 1995, str. 41-73, posebno str. 45. 6 Olga Popovi-Obradovi, POGLED U ZLATNO DOBA SRPSKE DEMOKRATIJE, Helsinka povelja - glasilo Helsinkog odbora za ljudska prava Srbiji, br. 79-80, januar-februar 2005, Beograd, str. 10. S tim u vezi, Cviji je 1907. pisao: Srbija zasluuje veu teritoriju ... Svet treba da zna i da se uveri da Srbija moe da operie s mnogo veom celinom, no to je njena teritorija. Od Srbije mogu da pou najvee teritorijalne transformacije na Balkanskom Poluostrvu. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije svetu ... mi moramo biti zemlja koja je za rat spremna (Isto). Slino je, tvrdi Olga Popovi-Obradovi, rezonovao i Kosta Stojanovi, koji je uz to podseao svet da srpska velikodravna politika rauna sa svojim sunarodnicima van Srbije i upozoravao da e zajedno sa njima Srbija ugroziti sveopti mir ukoliko Evropa ne bude udovoljila njenim teritorijalnim zahtevima. S tim u vezi, Stojanovi je 1908. upozoravao Evropu: Srbija od Evrope mora traiti obezbeenje izlaza na Egejsko i Jadransko more. Uprotivnom, Evropa mora da rauna da rat neminovno mora planuti. Kada Srbija, koja sa Srbima van Srbije ini narod od 10 miliona dua, bude povela rat da brani svoju egzistenciju, dovee u pitanje mir ne samo na Balkanu ve i u Evropi (Isto).
50

Bosne i Hercegovine. Objavljeni traktat Cviji je jo tada zavrio konstatacijom: Srpski se problem mora reiti silom.7 est godina kasnije, na samom poetku Prvog svjetskog rata, to je pokuala uraditi Vojska Kraljevine Srbije. Sredinom septembra 1914. srbijanske i crnogorske trupe (Uika i Sandaka vojska) pokrenule su ofanzivu u istonoj Bosni preko Drine.8 Poinjeni zloini nad Bonjacima9 pojaali su otpor branilaca (protivnapad austrougarskih snaga)
7 Isto, str. 73. Jovan Cviji je zastupao tezu o srpskom narodu kao rasi i nadmonosti dinaraca, kao jezgra srpskog naroda. Ukazujui na znaaj Bosne i Hercegovine za srpski narod i potrebu njenog sjedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom, on tvrdi da su Bosna i Hercegovina oblasti isto srpske rase (Isto). Navedeni stavovi su kasnije uoblieni u koncept homogene Velike Srbije. Zastupajui tezu o superiornosti svega to je srpsko, Jovan Cviji i srpskom jeziku daje primat, tvrdei da nema narodnog jezika koji je toliko formiran i usavravan za literaturu i nauku, kao to je srpski jezik ... (Isto). 8 Zijad ehi, U SMRT ZA CARA I DOMOVINU! : BOSANCI I HERCEGOVCI U VOJNOJ ORGANIZACIJI HABSBURKE MONARHIJE 1878.-1918, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007, str. 89-100. (Crnogorska) Sandaka vojska je od 11. do 15. septembra 1914. prela Drinu (nizvodno od Foe i kod Gorada), a (srbijanska) Uika vojska kod Starog Broda, Viegrada i Meee i do 17. septembra izbila na liniju Vlasenica - Rogatica - Foa. Dijelovi Sandake vojske 17. septembra 1914. uli su u Rogaticu (Isto, str. 94-96; Slobodan Stamboli - Dimitrije Trifunovi, SVETSKI RAT PRVI, Vojna enciklopedija, knjiga 9, Beograd, 1975, str. 278-280). Sandaka vojska je preko Jahorine i Romanije nastavila operacije prema Sarajevu, a Uika vojska prema Han-Pijesku. Izviake patrole Sandake vojske izbile su na liniju elopek Veliki vrh Mokro, a Drinski odred na Jahorinu i Igrite, te lijevim krilom kod Kalinovika. Dijelovi Sandake vojske su prekinuli komunikaciju Sarajevo Vlasenica, a Uika vojska umsku prugu Olovo Han-Pijesak, direktno ugroavajui Vlasenicu, Olovo i Kladanj. Crnogorske patrole su, istovremeno, dolazile do Kozje uprije na ulazu u Sarajevo (Isto). 9 S. eki, nav. dj., str. 18-19; S. Bandovi, nav. dj., str. 299-300; Z. ehi, nav. dj., str. 95-96. Prilikom prodora na Romaniju, septembra 1914, srbijanska i crnogorska vojska je izvrila brojne zloine nad Bonjacima. Tako su, primjera radi, nakon prodora srpske vojske u viegradski kraj, pie dr. Safet Bandovi, starjeine pravoslavnog naroda istog asa, po ugledu na one u Sandaku, preduzele izvravati povjerene im zadatke. Svi su se listom prikljuili sa svojim puanstvom neprijatelju, vrei napad i represije nad muslimanskim stanovnitvom. Tokom ovih viemjesenih borbi iz krajeva jugoistone Bosne u druge dijelove BiH izbjeglo je 37.294 Bonjaka, uz 7.102 Bonjaka iz Sandaka. Razoreno je i spaljeno na hiljade stambenih i gospodarskih objekata, te opljakana i unitena brojna pokretna imovina (S. Bandovi, nav. dj., str. 300).
51

i ofanziva je 24. oktobra 1914, potiskivanjem Uike vojske na desnu obalu Drine, i 30. oktobra, povlaenjem Sandake vojske, zavrena krahom i povlaenjem srbijanske i crnogorske vojske, pa je i po zavretku rata granica Srbije i Bosne ostala na Drini.10 Faistiki kolaboracionistiki reim generala Milana Nedia, ija je Vlada odobrila i uestvovala u genocidu nad (srpskim) Jevrejima, ime je Srbija (sredinom 1942) bila prva zemlja u kojoj je u Drugom svjetskom ratu rijeeno jevrejsko pitanje,11
Prilikom ulaska u Rogaticu, 17. septembra 1914, u poslijepodnevnim satima, Crnogorci su pozdravljeni od domaih pravoslavaca aplauzima, zastavama i cvijeem. Uprava u gradu se nalazila u njihovim rukama. Od muslimanskog stanovnitva u gradu je ostala tek treina, koja se nije blagovremeno povukla, izloena teroru Crnogoraca. U gradu su ubijeni kafedija i jedan nadniar, dok su muderis Muhamed ef. Skalji, 8 imama, ugledni graani: Beirbeg ahinpai, Uzeiraga Daidi, Hafiz ef. Mufti, Ibrahim Teskeredi i drugi, ukupno 70 u srezu, uzeti za taoce. Na ulicama su Muslimani zaustavljani i otimani su im novac i satovi. U gradu su Crnogorci spalili oko 20 kua sa sporednim zgradama, 20 duana i damiju u mahali. Srbijanci i Crnogorci su opljakali sve to je bilo mogue - namirnice, odjeu, vrijedne stvari i opremu i sve odvukli. ak su i od domaeg pravoslavnog stanovnitva, pod izgovorom da austrougarski novac vie ne vrijedi i stoga mora biti zamijenjen, prikupili novanice, iznudivi na taj nain oko 40.000 kruna. Usljed prodora austrougarskih trupa, 80% pravoslavnog stanovnitva se prikljuilo srbijanskim i crnogorskim snagama koje su se povlaile, velikim dijelom dobrovoljno, dok su jednim dijelom bili prinueni (Z. ehi, nav. dj., str. 95). Prilikom upada u sela Pomol i tedra (Vlaseniki srez) Srbijanci su izmasakrirali vie Bonjaka. Srbijanske patrole su opkolile muslimanske kue, traei hranu i stoku, to im je dato bez otpora, a zatim su traili novac. U tim selima srbijanski vojnici su, takoer, silovali ene (Isto, str. 96). Za vrijeme napada srbijanske i crnogorske vojske u istonoj Bosni temeljito je opljakano muslimansko iteljstvo - zlato, novac, nakit, stoka, vrijedna odjea i obua, sve je to opljakano od Muslimana. Bilo je dosta spaljivanja muslimanskih zgrada, kao i vie damija (S. eki, nav. dj., str. 18). Tada je u istonoj Bosni ubijeno preko 400 Bonjaka, a na hiljade je prisilno protjerano (Isto). 10 Z. ehi, nav. dj., str. 96; S. Bandovi, nav. dj., str. 300; S. Stamboli - D. Trifunovi, nav. dj., str. 280. 11 U istrebljenju Jevreja uestvovala je kolaboracionistika i kvislinka Srbija, u kojoj je - kod srpskih nacionalista, ukljuujui i Srpsku pravoslavnu crkvu - antisemitizam historijska injenica, koju mnogi u Srbiji preuuju, naturajui lanu tezu o iskljuivo prijateljskom odnosu Srba prema Jevrejima u itavoj historiji Srbije. U Drugom svjetskom ratu Srbija je bila prva judenfrei - prva zemlja u Evropi oiena od Jevreja. Jo u augustu 1941. jevrejski zatoenici svih logora u Srbiji okupljeni su u novoformiranom
52

pokuao je granicu Bosne pomjeriti s Drine. Ni poinjeni genocid etnikog pokreta Drae Mihailovia nad Bonjacima nije uspio promijeniti niti pomjeriti granicu na Drini, uprkos brojnim pokuajima da genocidom promijeni nacionalnu strukturu stanovnitva.12

koncentracionom logoru Staro sajmite u Zemunu - kod Beograda. Do polovine decembra pohapeni su i u logor odvedeni preostali Jevreji u itavoj Srbiji. U logoru su tada bile preteno ene i djeca, a nekoliko stotina preivjelih odraslih mukaraca obavljalo je razne slube u logoru. Uoi Nove 1942. godine, u tom logoru je bilo ukupno 14.000 Jevreja i Roma. Do proljea 1942. svi su likvidirani. Posljednjih 5.000 ugueno je u aprilu 1942. gasom u - specijalno radi toga - iz Njemake dopremljenom vozilu, nazvanom duegupka. To je razlog te su se funkcioneri okupacionih vlasti u Srbiji pohvalili da je Srbija prva zemlja oiena od Jevreja (general Harald Turner se 29. augusta 1942. pohvalio generalu Lhru, komandantu evropskog jugoistoka, kako je Srbija, zemlja u kojoj je pitanje Jevreja i pitanje Roma rijeeno. Uspjesima srpske Specijalne policije, koja je pomogla da idovski narod nestane s lica zemlje Srbije, pohvalila se i Uprava grada Beograda u dopisu Gestapou 18. septembra 1943, koga je potpisao Dragi Jovanovi: Uprava grada Beograda sa svim svojim kvartovima i ustanovama, ve skoro dve i po godine besprekorno vri policijsku slubu pod okupacijom, i to s velikim elanom i uspehom, kao nijedna druga nacija u gradovima okupirane Evrope) - Philip Cohen, SRPSKI TAJNI RAT: PROPAGANDA I MANIPULACIJA HISTORIJOM, Ljiljan, Sarajevo, 1996, str. 70-71 i 85-105; Bernard Bruneteau, STOLJEE GENOCIDA, NASILJE, MASAKRI I GENOCIDNE METODE OD ARMENIJE DO RUANDE, Politika kultura, Zagreb, 2005, str. 135; Smail eki, HISTORIJA HOLOKAUSTA, TRIBINA UNIVERZITETA U SARAJEVU, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2012, str. 51-98; Tamara Kaliterna, KRV I AST SRBIJE, Helsinka povelja - glasilo Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji, br. 127-128, januar-februar 2009, str. 38-39; Louise L. Lambrichs, VUKOVAR NIKADA NEEMO VIDJETI, Naklada Luka, Zagreb, 2007, str. 147-156 i 389-413. I u koncentracionom logoru na Banjici (Beograd) stradali su i mnogi Jevreji iz Beograda i drugih mjesta Srbije, kao i u sabirnim (Kragujevcu, apcu, Niu) i radnim (Borski rudnik) logorima (Isto). 12 Vladimir Dedijer - Antun Mileti, GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941.1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Svjetlost, Sarajevo, 1990; emso Tucakovi, SRPSKI ZLOINI NAD BONJACIMA - MUSLIMANIMA 1941-1945, El-Kalem Oko, Sarajevo, 1995; Smail eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU, Dokumenti, MAG, Sarajevo, 1996, str. 157-158; Zdravko Dizdar - Mihael Sobolevski, PREUIVANI ETNIKI ZLOINI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1941.-1945, Hrvatski institut za povijest : Dom i svijet, Zagreb, 1999; Zdravko Dizdar, ETNIKI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI 1941.1945, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, Zagreb, 2002.
53

Kontinuitet teritorijalne, hegemonistike, osvajako-ekspanzionistike i genocidne politike i krvave prakse prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima, naalost, doivio je kulminaciju na kraju XX stoljea, kada je Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) pokrenula oruanu agresiju, osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor (lebensraum), za otimanje tue zemlje, protiv Republike Bosne i Hercegovine, i za istrebljenje Bonjaka, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve.13 Oruana agresija protiv Republike Bosne i Hercegovine bitna je komponenta srpskog velikodravnog nacistikog projekta i genocidnog plana - ujedinjenje svih srpskih zemalja i srpskog naroda i znaajna odredba Miloevieve dravne politike,14 ijom je realizacijom najvei dio Republike Bosne i Hercegovine okupiran,15 a Bonjaci, u cilju
13 Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004, knjiga 1, str. 9-751 i knjiga 2, str. 765-931. U ovom radu se ne razmatra velikohrvatska ideologija, politika i praksa prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima. O tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 935-1115. 14 Slobodan Miloevi je posebnu panju posveivao Podrinju. Tako je, primjera radi, na sastanku sa ljudima iz Koalicije, iz Vladine koalicije, dobar deo razgovora, na iznenaenje mnogih koji su bili prisutni, posvetio vrlo znalakom izlaganju o Podrinju. To podruje je, po njemu, izuzetno vano za Srbe za XXI vek. On je Podrinje video kako centar onoga interesa optesrpskog (Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu - u daljem tekstu: AIIZ, inv. br. 2-4075). Miloevi je, po kazivanju Radovana Karadia (i on je sa Miloeviem razgovarao o Podrinju), naao neke projekte iz ranijeg perioda nekoliko decenija, koji su govorili o tome da Drina treba da postane fabrika vode i fabrika struje i to fabrika vode za Beograd. Imajui u vidu (te) projekte osvajakog karaktera Srbije prema Bosni i Hercegovini, posebno Podrinju, Miloevi i njegovi saradnici, ukljuujui i njegove kolaboracioniste i petokolonae iz Republike Bosne i Hercegovine, na elu s Karadiem, u stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su Drinu proglasili kimom srpskog naroda, ne doputajui da ona bude granica izmeu Srba i Srba. Beogradska deca, generacije treba da piju vodu sa Drine (Isto). 15 Zloinac Biljana Plavi je na XVII sjednici Skuptine srpskog naroda, 24-26. jula 1992, izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. S tim u vezi, ona je rekla: 65% srpske teritorije po katastru pripada naem narodu, a 70% je osvojeno, to je samo 5% u korist, u odnosu na prethodnu cifru. Ako poemo od toga da neprijatelj /tj. Bonjaci - prim. S. ./ dobije onoliko koliko mu mi poklonimo, ko bi onda imao smjelosti da objasni naim ljudima da napuste ono to ve imaju,
54

njihovog istrebljenja, masovno (i pojedinano) ubijani, protjerivani, silovani, ranjavani, odvoeni u koncentracione logore i druga mjesta zatoenja, a njihova imovina, stambeni i drugi objekti pljakani i unitavani. Njihovi vjerski i kulturni spomenici su unitavani, a vjerski slubenici meu prvima ubijani. U skladu sa srpskim velikodravnim projektom je i plan, utvren na sastanku politikog rukovodstva Srbije (aprila ili maja 1991), da e na podruju 50 km zapadno od rijeke Drine sve biti srpsko, isto srpsko.16 Eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava je, u skladu s formiranjem Velike Srbije, etniki iste srpske drave, jedan od stratekih ciljeva srpskog naroda.17
to mu predstavlja kompenzaciju za prostor koji mu je razoren, popaljen ili sa koga je otjeran (ICTY, Predmet br. IT-02-54, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, Skuptina Republike Srpske 1992.-1995, Bitni momenti i odlomci, Pripremio dr. Robert J. Donia, Izjava vjetaka podnijeta ICTY-u na osnovu Pravila 94 bis). Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: ... nae snage kontroliu 72% teritorije Bosne i Hercegovine (AIIZ, inv. br. 2-3695, STENOGRAFSKE BELEKE sa 20. sednice VRHOVNOG SAVETA ODBRANE, odrane 15. aprila 1994, str. 8). Prema navodima generala Zdravka Tolimira, na 53. sjednici Skuptine Republike Srpske, 28. augusta 1995, velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su okupirali preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je 1991. ivjelo preko 65% nesrpskog, uglavnom, bonjakog stanovnitva - preko 65% naih neprijatelja (ICTY, Predmet br. IT-02-54, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, Skuptina Republike Srpske 1992-1995, Bitni momenti i odlomci, Pripremio dr. Robert J. Donia, Izjava vjetaka podnijeta ICTY-a na osnovu Pravila 94 bis). 16 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 17; MEUNARODNI SUD PRAVDE, PRESUDA, SPOR KOJI SE ODNOSI NA PRIMJENU KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (u daljem tekstu: Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ...), Haag, 26. februar 2007, paragraf 279). Taj plan genocidnog karaktera iznio je u proljee 1991. Mihalj Kertes (republiki funkcioner, narodni poslanik u Skuptini Srbije), u razgovoru s Goranom Zekiem i Miroslavom Deronjiem u Beogradu, odakle su bosanski Srbi naoruavani i obuavani, od proljea 1991, posebno od strane JNA (ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 4-36; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 577-658). 17 ICTY, Tuilac protiv Radislava Krstia, PRESUDA (u daljem tekstu: ICTY, Presuda Krsti), 2. august 2001, paragraf 12; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 65-68; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 567-570. Bez podruja
55

Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je, u skladu s naredbama rukovodstva velikosrpskog pokreta i sporazumom o razgranienju teritorija izmeu Radovana Karadia i Mate Bobana (u Gracu, krajem aprila, odnosno 6. maja 1992),18 12. maja 1992, na 16. zasjedanju u Banjoj Luci, na prijedlog Radovana Karadia, a u skladu sa smjernicama politike i intelektualne elite, dravnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), posebno Slobodana Miloevia i Dobrice osia, donijela Odluku o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Tada je taj kolaboracionistiki organ otvoreno objavio velikosrpske planove o zauzimanju Bosne i Hercegovine. Naime, rije je o est stratekih ciljeva faistikog karaktera: 1. Dravno razgranienje od druge dvije nacionalne zajednice. 2. Koridor izmeu Semberije i Krajine. 3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava. 4. Uspostavljanje granica na rekama Uni i Neretvi. 5. Podela Grada Sarajeva na srpski i muslimanski i uspostavljanje u svakom od delova efektivne dravne vlasti. 6. Izlazak Republike Srpske na more.19 General Ratko Mladi je bio u potpunosti svjestan da je rije o genocidu. On je u toku navedene sjednice Skuptine srpskog naroda
srednjeg Podrinja, po ocjeni generala Radovana Radinovia, vojnog vjetaka odbrane u procesu protiv generala Krstia u Haagu, ne bi bilo Republike Srpske, ne bi bilo teritorijalnog integriteta srpskih etnikih teritorija ... (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 12). 18 O tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 945-947. 19 Slubeni glasnik Republike Srpske, Odluka o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, 26. novembar 1993; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 567. Tako su Radovan Karadi i Momilo Krajinik prenijeli i usvojili zadatke koje su dobili od Slobodana Miloevia, da bi izgledalo da ih je donijela Skuptina srpskog naroda. Srpski kolaboracionisti i petekolonai u Bosni i Hercegovini nisu predstavljali nikakav posebno znaajan samostalan politiki niti vojni faktor - oni nisu bili nikakav samostalan subjekt, ve su izvravali nareenja rukovodstva velikosrpskog pokreta, posebno Miloevia (Isto).
56

na sljedei nain prokomentarisao prvi strateki cilj (odvajanje srpskog naroda od dvije druge nacionalne zajednice): Ljudi i narodi nisu piljci niti kljuevi koje moe drati u jednom depu i koje moe prebacivati ovdje i tamo. To je neto jednostavno rei, ali teko ostvariti mi ne moemo istiti, niti mi moemo sijati kroz sito, tako da samo Srbi ostanu ili da Srbi prou kroz njega, a ostali da odu ... Ja ne znam kako e gospodin Krajinik i gospodin Karadi objasniti ovo svijetu. Ljudi, to bi bio genocid.20 U potpunosti svjestan ciljeva takvog zloinakog plana, general Mladi je zahtijevao da ga treba drati u tajnosti. Stoga je na toj zatvorenoj sjednici Skuptine srpskog naroda izjavio: Nemojmo samo imati na umu ta da radimo, nego da mislimo temeljito o tome, da budemo oprezni i da znamo kada emo utiti. Ne. Stvar koju mi inimo treba zatititi kao najdublju tajnu. Kako e nai predstavnici to predstaviti u medijima za vrijeme politikih razgovora i pregovora, ta e oni govoriti, i oni treba da prezentiraju nae ciljeve na nain koji e zvuati apelativno na ui onih koje mi elimo pridobiti za nau stranu, bez tete po na srpski narod.21 Navedeni strateki ciljevi su dva dana kasnije (14. maja) razmatrani na sastanku sa predstavnicima optina u zoni odgovornosti 30. partizanske divizije.22 Predsjednik Skuptine optine Mrkonji-Grad
20 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, paragraf 63 i 401-405; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568. 21 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, paragraf 403; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568. Potpuno svjestan ciljeva tog genocidnog plana Mladi je tada rekao: Na je zajedniki neprijatelj, neovisno da li se radi o Muslimanskim ili Hrvatskim hordama. To je na jedinstveni neprijatelj. ta je vano sada, ili baciti oboje njih napolje, upotrebom politikih i drugih poteza ili organizovati nas i neke od njih otjerati vojnom silom, a mi emo biti u stanju rukovati na neki nain sa preostalim (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, paragraf 404; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568). 22 AIIZ, inv. br. 2-1044, Komanda 1. partizanske brigade, str. pov. br. I-45/92, 14. maj 1992, SASTANAK sa predstavnicima optina u zoni odgovornosti divizije; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568-569. Dnevni red tog sastanka je bio sljedei: 1. Sagledavanje stanja u optinama na vojno politikom planu; 2. Funkcionisanje vlasti i odnos do transformacije JNA;
57

(Milan Malida) iznio je zakljuke sa sastanka odranog 12. maja u Banjoj Luci. S tim u vezi, on je naveo sljedee: 1. Mora biti dravno razdvajanje 3 nacionalne zajednice; 2. Krajina se mora spojiti sa Srbijom desnom obalom Save i to i u pojasu od 25-30 km; 3. stvaranje koridora dolinom rijeke Drine da srpski narod kontrolie i levu i desnu obalu Drine; 4. uspostavljanje granica od rijeke Une do rijeke Neretve; 5. navedeno je da Sarajevo mora biti podijeljeno ili sravnjeno sa zemljom; 6. da se ispita mogunost izlaza Srpske republike Bosne i Hercegovine na more.23 Na kraju sastanka pukovnik Stanislav Gali (komandant 30. partizanske divizije), pored ostalog, predloio je da se sprovedu zakljuci sa sastanka u Banja Luci, ali da je iste potrebno dostaviti u k-de /komande - prim. S. ./ jedinica i optina.24
3. Poruke sa skupa iz Banja Luke od 12. maja 1992. godine o OS Srpske krajine i vojske Srpske Republike BiH; 4. Razmatranje i predlozi dalje saradnje sa jedinicama JNA na planu obezbeenja teritorije i tretmana boraca (stareina jedinica) na prostoru Srpske Krajine (Isto). Navedenom sastanku prisustvovali su: pukovnik Stanislav Gali (komandant 30. partizanske divizije JNA, te kasnije general Vojske Jugoslavije, jedan od komandanata Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, osuen od ICTY-a na doivotnu kaznu zatvora - ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE, Haag, 5. decembar 2003; ICTY, Predmet br. IT-98-29-A, PRED ALBENIM VIJEEM, TUILAC protiv STANISLAVA GALIA, PRESUDA, Haag, 30. novembar 2006), pukovnik Branko Basara (komandant 6. partizanske brigade), potpukovnik Stevan Kokovi (naelnik taba 30. partizanske divizije), major Boko Luki (komandant taba Teritorijalne odbrane Klju), est predsjednika srpskih optina: Jovo Banjac (Klju), Radoslav uki (ipovo), Milan Malida (Mrkonji-Grad), Dragan Milii (Jajce), Nikola Zagorac (Donji Vakuf) i Nikola Mii (Bugojno) te Rajko Kalabi (poslanik u Srpskoj krajini) - Isto. 23 S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 569. 24 Isto.
58

Oigledno da je rije o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koje je mogue realizovati samo uz upotrebu sile i (iz)vrenje genocida. Cilj je bio formiranje velikosrpske drave, ime je postojala namjera da se izvri genocid. Za praktinu realizaciju tih genocidnih aktivnosti izvren je u drugoj polovini 1991. i operativni raspored snaga i sredstava. Da bi se prikrilo planiranje, pripremanje, organizovanje, uee i odgovornost (drave) Savezne republike Jugoslavije za genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini, najneposrednija realizacija navedenih ciljeva genocidnog karaktera zadata je politikom i vojnom rukovodstvu paradravne, kolaboracionistike i petokolonake Srpske republike Bosne i Hercegovine i lino generalu Mladiu, koji su te ciljeve pretvorili u operativne planove Vojske Srpske republike BiH, odnosno Vojske Jugoslavije. Ti ratni strateki ciljevi srpskog naroda, koji su brzo definisani i postavljeni pred Glavni tab armije, komande i jedinice, sluili su kao opta vodilja, na osnovu koje je vojno rukovodstvo planiralo operacije. Za njihovu realizaciju bile su potrebne snage, a za formiranje drave i armije - itav narod i njegova snaga.25 General Ratko Mladi je Odlukom od 16. juna 1992. naredio da se istraje na osnovnim stratekim ratnim interesima srpskog naroda, od 12. maja. Ti su ciljevi naglaavani i u instrukcijama Glavnog taba Vojske Srpske republike BiH, zatim u borbenim izvjetajima i instrukcijama korpusa i drugih jedinica, u razgovorima na brojnim sastancima i izvjetajima, objanjavanim oficirima i vojnicima.26 U postizanju navedenih stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao i povezanosti srpskih teritorija sa majkom
25 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM III, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUILATVA (OPTUNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), Haag, 31. maj 2002 (u daljem tekstu: MILOEVI-2002), paragrafi 63, 401-405 i 425-427; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 570. 26 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, MILOEVI-2002, paragraf 64; AIIZ, Komanda 1. vlasenike lpbr, pov. broj: 05-691/94, 19. decembar 1994 - Komandi Drinskog korpusa; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 570.
59

Srbijom,27 velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi (Republike Bosne i Hercegovine) izvrili su brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i genocid nad Bonjacima. Velikosrpski agresor je od aprila 1992. pa do kraja 1995. preduzeo vie masovnih i brutalnih ofanziva i na podruju srednjeg Podrinja. U te ofanzive direktno su bile ukljuene regularne jedinice srbijansko-crnogorske vojske, a posebno Uiki i Novosadski korpus i druge jedinice Jugoslavenske narodne armije /Vojske Jugoslavije, te Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, kao i druge oruane formacije iz Srbije (arkanovci, eeljevci...), ukljuujui i srpske kolaboracioniste i petokolonae iz Bosne i Hercegovine. U tim ofanzivama agresor je zauzeo Podrinje i izvrio genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima. Priblino jedna treina bonjakog stanovnitva (preko 100.000) odrala se u nekoliko enklava (Srebrenica, epa, Gorade, te trougao Cerska Kamenica Konjevi-Polje), koje su 1993. i 1995, za razliku od Gorada, sigurne zone Ujedinjenih nacija, okupirane i u kojima je izvren genocid.

2. Srebrenica u opsadi - koncentracioni logor Ujedinjenih nacija Jugoslavenska narodna armija, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije i oruane formacije paradravne tvorevine Srpske republike Bosne i Hercegovine su u proljee 1992. zauzele najvei dio istone Bosne (Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Srebrenicu, Rogaticu, Rudo, Viegrad, ajnie i Fou) i izvrile brojne zloine nad Bonjacima, ukljuujui i genocid.28
27 Isto. 28 Detaljnije o tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 48-100; Velid abi, GENOCID U SREDNJEM PODRINJU 1992.-1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008, str. 43-60;
60

Prilikom zauzimanja Srebrenice29 (18. aprila 1992) i nakon okupacije i uspostavljanja srpske vlasti ubijeni su, zaklani i zapaljeni (u zapaljenim kuama ivi izgorjeli) brojni Bonjaci - civili, uglavnom stariji mukarci i ene (u jednom stanu, primjera radi, ubijena je porodica Sulje Suljia: roditelji - mu i ena - i dva sina), i opljakane i zapaljene mnoge kue, kao i drugi civilni objekti (robna kua, prodavnice i drugi) - sve je opustoeno (opljakanu bonjaku imovinu zloinci su odnosili i u Srbiju). Najvei broj stanovnika je uspio izbjei iz svojih stanova i kua - povukao se u okolna brda i ume.30 U proljee i ljeto 1992. srpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine su u istonoj Bosni ubili, poklali i spalili na stotine i na hiljade civila (Bonjaka), prisilno protjerali na desetine hiljada, na hiljade je prolo uase i stravu koncentracionih logora, silovali su mnoge ene i djevojice, opljakali, poruili i unitili brojne civilne objekte, ukljuujui i objekte Islamske zajednice, itd., itd. Srpska genocidna ideologija, politika i praksa na primjeru istone Bosne potvruje injenicu da je veina Srba - srpskog stanovnitva, po raznim osnovama i na razne naine, bila ukljuena u srpski genocidni projekt o istrebljenju Bonjaka. Naalost, Srbi su masovno podrali, prihvatili i uestvovali u genocidu nad Bonjacima, pri emu je postojao konsenzus

Edina Beirevi, NA DRINI GENOCID, Buybook, Sarajevo, 2009, str. 145-206; Jan Willem Honig - Norbert Both, SREBRENICA, HRONIKA RATNOG ZLOINA, Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 96-100. 29 Srebrenica se nalazi u istonoj Bosni oko 15 kilometara od granice sa Srbijom u regiji srednjeg Podrinja. Godine 1991. opina Srebrenica je, prema popisu stanovnitva, brojala 36.666 stanovnika, od kojih 27.572 Bonjaka (75,2%), 8.315 Srba (22,7%), 380 Jugoslavena (1%), 361 Ostalih (1%) i 38 Hrvata (0,1%) -(NACIONALNI SASTAV STANOVNITVA, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Statistiki bilten, br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993). 30 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95. : Svjedoanstvo o stradanju

Srebrenice i naroda Podrinja (u daljem tekstu: SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95), Udruenje graana ene Srebrenice - Tuzla, 1998, str. 10, 57-58, 97, 101102, 137-138, 145, 179, 205-206, 283 i 317; V. abi, nav. dj., str. 43-47; E. Beirevi, nav. dj., str. 212-213. Tada su kue popaljene, radnje opljakane, a grad je bio pust, bez svojih stanovnika ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 179).
61

srpskog naroda za genocid - u genocidu je uestvovala gotovo cjelokupna srpska zajednica (od politike, intelektualne i crkvene elite, do opinskih inovnika i seljaka).31 Bonjaci su 9. maja 1992. uspjeli osloboditi Srebrenicu i okolna podruja od okupacije. I pored znaajnog teritorijalnog proirenja u istonoj Bosni, ukljuujui Cersku i Konjevi-Polje (sa oko 900 km2), enklava je sve vrijeme bila izolovana i stalno napadana iz Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i njenih kolaboracionista i petokolonaa iz Bosne i Hercegovine.32 Slobodne teritorije srednjeg Podrinja - opine Srebrenica (Sueska, Potoari, grad Srebrenica, Osmae i druga mjesta), Vlasenica (Cerska), Bratunac (Konjevi-Polje) i Zvornik (Kamenica) - svakodnevno su tekom artiljerijom napadane i izloene granatiranju, pri emu je od hiljada granata ubijeno na stotine civila, meu kojima i ena i djece.33 U ljeto 1992. srpske snage, ukljuujui i Vojsku Jugoslavije, koja je artiljerijskim oruima svih kalibara granatirala slobodna podruja opina Zvornik, Srebrenica i Bratunac, svakodnevno su napadale slobodne teritorije srednjeg Podrinja, s ciljem da u potpunosti ovladaju rijekom Drinom. Ubijali su i palili sve ispred sebe, bacali bombe u kue i pucali ... sela su bila unitena do temelja, anjevo, Tegare i jo sedam - osam. Ubijeno je, po priznanju Slobodana Miia iz Vranja, jednog od zloinaca, oko etiri do pet hiljada Muslimana. Samo u umi u selu Tegare
31 S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934; V. abi, nav. dj., str. 43-60; E. Beirevi, nav. dj., str. 145-206; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 177. To saznanje potvruju dosadanji rezultati naunih istraivanja holokausta i genocida da genocid, pored ostalog, podrazumijeva masovnost na strani rtve i masovnost uea u izvrenju zloina. 32 Smail eki - Muharem Kreso - Beir Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 38-39; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 13; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 53-61 i 69-129; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; ICTY, Tuilac protiv Miroslava Deronjia, PRESUDA O KAZNI, 30. mart 2004, paragrafi 44-114; S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934; V. abi, nav. dj., str. 43-60; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 10. 33 V. abi, nav. dj., str. 54-60; E. Beirevi, nav. dj., str. 214.
62

ubijeno je vie od hiljadu ljudi za tri-etiri sata, pri emu su zloinci rezali i prodavali ui ubijenih Muslimana ....34 Srebrenica je u proljee i ljeto 1992. postala stjecite brojnih bonjakih prognanika iz susjednih opina: Bratunca, Zvornika, Vlasenice, Rogatice, Han-Pijeska, Viegrada i drugih. Svi su oni pred napadima srpskih snaga bili prisiljeni napustiti svoje domove, bjeei iz svojih spaljenih sela, traei spas u srebrenikom kraju. Broj novih stanovnika Srebrenice rastao je iz dana u dan. Tako je, primjera radi, u drugoj polovini maja 1992. u Srebrenici smjeteno oko 10.000 protjeranih Bonjaka. Od maja 1992. najvei broj Bonjaka u Srebrenici inili su prisilno protjerani civili i civilno stanovnitvo (sela i gradova) iz istone Bosne. Od decembra 1992. do marta 1993. broj stanovnika Srebrenice povean je s 40.000 na 80.000. U prvoj polovini januara 1995. u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, iz susjednih opina bilo je 16.418 stanovnika (8.458 iz Bratunca, 5.770 iz Vlasenice, 1.311 iz Zvornika, 363 iz HanPijeska, 280 iz Viegrada, 191 iz Rogatice i 45 iz ostalih opina).35 U srednjem Podrinju je u jesen i zimu 1992, pored stalnih napada od strane srpskih snaga, ukljuujui i svakodnevna granatiranja iz Srbije
34 V. abi, nav. dj., str. 60-61; Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA, Univerzitetski informativni glasnik, Specijalno izdanje, br. 5, juli 2011, Univerzitet u Sarajevu, 2011, str. 105110; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, Sluba za veze i informisanje, broj: 40-40-I/92, Srebrenica, 7. august 1992, Informacija o zbivanjima na podruju optine Srebrenica; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, broj: 45/92, Srebrenica, 11. august 1992 - RTV Bosne i Hercegovine Sarajevo; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab Oruanih snaga optine Srebrenica, broj: 48-3/92, Srebrenica, 19. august 1992, Izvjetaj; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Ratni tab optine Srebrenica, broj: Sl/92, Srebrenica, 6. oktobar 1992, Izvjetaj. Navedeni broj rtava ne potvruju raspoloivi podaci. Krajem juna 1992. Glavni tab Vojske Republike Srpske izdao je direktivu o irenju koridora izmeu Romanije i Semberije i oslobaanje komunikacija u srednjem toku Drine (V. abi, nav. dj., str. 65). 35 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optina Srebrenica, Optinski tab civilne zatite, broj: 04-45/05, Srebrenica, 11. januar 1995, PREGLED o broju stanovnitva; Isto, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 11; E. Beirevi, nav. dj., str. 213-214.
63

i napade iz jakih pjeadijskih snaga iz Savezne republike Jugoslavije, velika glad vladala u muslimanskim selima, od ega su mnogi civili umrli. Srbi su gladnim Bonjacima u potrazi za hranom postavljali zasjede i ubijali ih. Vojska Jugoslavije je otvarala artiljerijsku i tenkovsku vatru po civilima koji su traili i kupili hranu, kao to je to, primjera radi, na podruju Fakovia, od ega su mnogi ubijeni i ranjeni.36 Srpske snage su oktobra 1992, s ciljem da unite neprijatelja u istonoj Bosni, u Podrinju pokrenule ofanzivu u toku koje su, ne potujui rezolucije Ujedinjenih nacija, avijacijom borbeno djelovale na (slobodna) podruja opina Srebrenica i Bratunac. Tako je 10. oktobra 1992 (srpski) agresor borbeno djelovao na Konjevi-Polje i Cersku (opine Bratunac i Vlasenica), od ega su mnogi civili (Bonjaci) ubijeni i ranjeni, a materijalna razaranja ogromna. Djelujui artiljerijom i avijacijom, agresor je unitavao i ruio sve pred sobom. Kombinovanim artiljerijsko-pjeadijskim napadima, na tromei opina Vlasenica, Bratunac i Zvornik, uz dejstvo avijacije, agresor je izvrio brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava.37 General Mladi (komandant 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i komandant Glavnog taba Vojske Republike Srpske), u skladu sa srpskim velikodravnim projektom, 19. novembra 1992. izdao je nareenje osvajakog i genocidnog karaktera, posebno prema Podrinju i Bonjacima na tom podruju. U DIREKTIVI OP. BR. 4 (NAREDNA DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE), a polazei od ocjene da nisu u potpunosti razbijene neprijateljske grupacije u
36 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, Sluba za veze i informisanje, broj: 40-40-I/92, Srebrenica, 7. august 1992, Informacija o zbivanjima na podruju optine Srebrenica; Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, broj: 45/92, Srebrenica, 11. august 1992 - RTV Bosne i Hercegovine Sarajevo; Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab Oruanih snaga optine Srebrenica, broj: 48-3/92, Srebrenica, 19. august 1992, Izvjetaj; Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Ratni tab optine Srebrenica, broj: Sl/92, Srebrenica, 6. oktobar 1992, Izvjetaj; V. abi, nav. dj., str. 61-62; E. Beirevi, nav. dj., str. 214. Srpski mediji su izvjetavali o napadu mudahedina na srpsku neja i o tome da su srpske snage pobile veliki broj mudahedina (V. abi, nav. dj., str. 62). 37 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Ratni tab optine Srebrenica, broj: sl/92, Srebrenica, 6. oktobar, 1992, Izvjetaj; V. abi, nav. dj., str. 66.
64

irem rejonu Gorada, epe, Srebrenice i Cerske, Drinskom korpusu je izdao naredbu o izvrenju genocida na irem prostoru Podrinja. Ta naredba glasi: NA IREM PROSTORU PODRINJA IZNURAVATI NEPRIJATELJA, NANOSITI MU TO VEE GUBITKE I PRISILITI GA DA SA MUSLIMANSKIM STANOVNITVOM NAPUSTI PROSTORE BIRA, EPE I GORADA. Pri tome je predvieno PRETHODNO PONUDITI RAZORUAVANJE BORBENO SPOSOBNIH I NAORUANIH MUKARACA, A AKO NE PRISTAJE - UNITITI IH /velika slova u originalu - prim. S. ./.38 Pet dana kasnije, 24. novembra 1993, pukovnik Vojske Jugoslavije Milenko ivanovi, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, na osnovu navedene naredbe (DIREKTIVA BR. 4) generala Mladia i procjene situacije, donio je Odluku za dalja dejstva, kojom je iskazao otvorene osvajake (teritorijalne) i genocidne namjere i ciljeve prema istonoj Bosni i Bonjacima, nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj grupi kao takvoj. Tom odlukom trebalo je, pored ostalog, glavnim snagama i sredstvima, uz primjenu aktivnih borbenih dejstava, nanosei neprijatelju to vee gubitke, iznuravati ga, razbiti ga ili prisiliti na predaju, a muslimansko stanovnitvo prisiliti da napusti prostor Cerska, epa, Srebrenica i Gorade.39
38 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-216, 19. novembar 1992 - Na linost komandanta (naelnika taba), NAREDNA DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, DIREKTIVA Op. Br. 4. Postavljene ciljeve rata trebalo je, po naredbi generala Mladia, str. pov. br. 02/5-210/1, od 7. decembra 1992, ostvariti najkasnije do 13. decembra 1992. godine, kako bi se stvorili uslovi dravnom rukovodstvu RS da moe zvanino objaviti da Republika Srpska jednostrano prekida aktivna borbena dejstva na teritoriji bive Bosne i Hercegovine (AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-210/1, 7. decembar 1992. godine - Na linost komandanta, Izmjene i dopune Direktive Br. 4/str. pov. br. 02/5-210). S tim u vezi, trebalo je, pored ostalog, osloboditi Konjevi-Polje, Cersku i Teoak (Isto). 39 AIIZ, inv. br. 2-3256, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 2-126, 24. novembar 1992 - Komandi Bratunake lpbr, Odluka za dalja dejstva; Merisa Karovi-Eref Alikovi-Husejin Omerovi, GENOCID NA PODRUJU OPTINE VLASENICA 1992.-1995, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne naune konferencije odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 941.
65

Operaciju je, radi ostvarivanja cilja srpskog naroda, a to je ostvarenje i stvaranje srpske drave na ovim prostorima, trebalo izvesti u dvije etape u neogranienom vremenu trajanja: - U prvoj etapi, u trajanju od 20 do 30 dana, razbiti snage neprijatelja ili prisiliti ih na bezuslovnu predaju u rejonima: Cerska, Konjevi-Polje, epa i neposredno blokirati Olovo, a - U drugoj etapi razbiti snage neprijatelja i osloboditi /odnosno zauzeti - prim. S. ./: Srebrenicu, Gorade, Olovo i Kladanj i otvoriti koridore prema Saveznoj republici Jugoslaviji i istonoj Hercegovini, kao i oistiti prostor u zoni odgovornosti Korpusa od zaostalih neprijateljskih grupa 40 Na podruju srednjeg Podrinja, posebno Bjelovca i Skelana, u skladu sa navedenim direktivama oficira Vojske Jugoslavije (generala Mladia i pukovnika ivanovia), a radi zauzimanja svih teritorija u Podrinju, locirane su jake srpske snage, meu kojima i artiljerijske jedinice velikih kalibara s velikom razornom moi, ukljuujui i iz Savezne republike Jugoslavije, koje su (krajem 1992) pokrenule veliku ofanzivu prema Srebrenici, u kojoj je sredinom decembra Vojska Jugoslavije, pored ostalih orua i oruja, po civilima i civilnim objektima koristila i avijaciju, pri emu su u Srebrenici, pored ostalog, srueni brojni civilni objekti (robna kua, Optina, Sud, zatim Banja Guber i druga naselja, ukljuujui i sela Pirii i Poloznik.41
40 Isto. Bratunaka laka pjeadijska brigada je, u sadejstvu sa dijelom Biranske brigade (bataljon Milii), imala zadatak da presijee komunikaciju Srebrenica Cerska, a zatim u sadejstvu sa Biranskom i Zvornikom brigadom, zauzme Pobue, Hrnjice, Konjevi-Polje i time stvoriti uslove za otvaranje komunikacije Vlasenica - Milii - Drinjaa. S tim u vezi, trebalo je to prije konsolidovati bataljon Fakovii, kome dati zadatak da to dublje prodre na podruje Srebrenice, koristei teritoriju srpskih sela i da aktivno djeluje prema Srebrenici (Isto). Biranska pjeadijska brigada je, pored ostalog, dobila zadatak: izvriti potrebna pregrupisavanja snaga u zoni odgovornosti, i u sadejstvu sa Bratunakom i Zvornikom brigadom osloboditi rejon Cerske, i istovremeno ojaati odbrambene poloaje u rejonima: Osmaci - Vis i Katijelj i aktivnim dejstvima presjei komunikaciju: Kladanj - ivinice - Tuzla, stvarajui uslove za oslobaanje Kladnja (Isto). 41 AIIZ, br. 2-3195, D-11; Isto, inv. br. 2-3441, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 2-122, 22. novembar 1992 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske; AIIZ, inv. br. 2-3442, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 2-559, 19. decembar 1992 G VRS, Borbeni izvjetaj; V. abi, nav. dj., str. 63-64.
66

Slobodne teritorije srednjeg Podrinja (Srebrenica, Kamenica, Konjevi-Polje i Cerska) su (od maja 1992) bile u potpunoj opsadi i fiziki odvojene od drugih slobodnih teritorija.42 Srpske snage su, svakodnevno dejstvujui (tekom artiljerijom, snajperima, kao i avionima) po civilima i civilnom stanovnitvu i civilnim objektima, to podruje drale u opsadi. Srbi su, u skladu sa svojom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, zabranili dopremanje hrane. Civili su umirali od gladi. Izgladnjeli narod Srebrenice je svakodnevno demonstrirao pred zgradom Ratnog predsjednitva, oajniki traei hranu.43 Izgladnjivanje Bonjaka u opsadi je bila svakodnevna pojava - kontinuirana politika i praksa srpskog agresora, iji je krajnji cilj bilo unitenje Bonjaka.44 Zbog toga je agresor opstruirao i konvojima UNHCR-a zabranjivao dostavu humanitarne pomoi Bonjacima Srebrenice i drugim podrujima u opsadi.45 Rije je, pored ostalih, i o sljedeem aktu (actus reus) zloina genocida: namjerno naturanje grupi tekih ivotnih
42 Pukovnik (kasnije general) Milenko ivanovi (komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske) je 14. novembra 1992, na sveanosti povodom formiranja Bratunake brigade Vojske Republike Srpske (AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11), pored ostalog, ukazao na tu injenicu: Cerski Turci ne mogu sa srebrenikim Turcima da se vide. Kladanjski ne mogu ni sa srebrenikim ni sa cerskim. epski u Srebrenicu ne mogu. Ozgo iz Gorada ne mogu u epu ... (E. Beirevi, nav. dj., str. 223). Pukovnik Svetozar Andri (komandant Biranske brigade Vojske Republike Srpske) podrao je svoga pretpostavljenog (generala ivanovia) o zauzimanju Srebrenice i, s tim u vezi, otvoreno iznio namjeru o tom genocidnom inu: Ostala je Srebrenica, ali mislim, kako ree pukovnik, komandant Drinskog korpusa, uskoro emo doi tamo, a jednom prilikom je komandant rekao jo moda prije pet mjeseci: Doi emo, pa kad bi je i zagrnuli (Isto). Nakon obraanja svojih starjeina srpski vojnici su zapjevali: Zaklaemo, ubiemo, ko sa nama nee. ... Od Topole, od Topole, pa do Ravne gore, sve su strae, sve su strae enerala Drae ... (Isto). 43 ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Dokumenti i svjedoenja, knjiga 2 (u daljem tekstu: SREBRENICA 1995, knjiga 2), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999, str. 16-27; E. Beirevi, nav. dj., str. 215-217 i 219. 44 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-216, 19. novembar 1992 - Na linost komandanta (naelnika taba), Naredna dejstva Vojske Republike Srpske, Direktiva Op. br. 4; E. Beirevi, nav. dj., str. 215. 45 E. Beirevi, nav. dj., str. 217.
67

uvjeta sraunatih na to da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja.46 U Srebrenici je u toku zime 1992-1993. bilo veoma teko - vladala je uasna atmosfera. Civili su, ukljuujui i djecu, danima gladovali.47 U zloinu (genocida) izgladnjivanja i iznurivanja Bonjaka uestvovalo je, naalost, i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija - lino general Philippe Morillon (komandant Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini - UNPROFOR, od septembra 1992. do jula 1993).48
46 UJEDINJENE NACIJE, KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA, OD 9. DECEMBRA 1948. GODINE, lan 2; INTERNATIONAL CRIMINAL COURT, ELEMENTS OF CRIMES, U.N. Doc. PCNICC/2000/1Add. 2 (2000), lan 6; MEUNARODNI KRIVINI SUD ZA TEKE POVREDE MEUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA NA PODRUJU BIVE JUGOSLAVIJE - THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA (u daljem tekstu: ICTY), STATUT, lan 4; RIMSKI STATUT MEUNARODNOG KRIVINOG SUDA OD 17. JULA 1998 (slubeni prevod - l. 2. ratifikacije), Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, lan 6, Sarajevo, 6. mart 2003, str. 22; Smail eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU: NAUNO-TEORIJSKA I METODOLOKOMETODSKA PITANJA I PROBLEMI, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo, 2007, str. 21. 47 E. Beirevi, nav. dj., str. 215-216; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 206. O toj uasnoj atmosferi u Srebrenici 1992-1993. Sabra Koljenovi, jedna od rtava genocida, svjedoi kako je bilo zaista strano. Bojala sam se izai iz stana. Srebrenica je izgledala nestvarno. Sa svog prozora gledala sam mase ljudi koji su ivjeli na ulici, ispod kartonskih kutija, atora ... Kad bi nali nekog ogrijeva palili su vatru da se ugriju (Isto, str. 216). I Mesud Omerovi (sudija iz Srebrenice) je zime 1992-1993. bio gladan. Od prijatelja sam dobio jednu kesu oraha. Nije ih bilo puno i odluio sam da ih jedem polako. Svaki dan kad krenem na posao u dep bi stavio po jedan orah. I onda sam ekao pravi trenutak da ga pojedem. Sjeam se da su jedan dan dole dvije starice, Hrvatice iz Rogatice. I njih su Srbi protjerali. Djelovale su jako izgladnjele. Starice su tako jadno izgledale da sam jednoj od njih dao onaj orah to mi je bio cjelodnevni obrok na poslu (Isto, str. 215). 48 E. Beirevi, nav. dj., str. 218. General Philipe Morillon je 15. novembra 1992. s generalom Mladiem potpisao sporazum o dostavi humanitarne pomoi samo Srbima, podrujima pod srpskom kontrolom (Isto). Taj zloin je otkrio Jos Mario Mendiluce, koji je 17. novembra uputio pismo Radovanu Karadiu, u kome ga je obavijestio da UNHCR nee slati konvoje u istonu Bosnu sve dok Srbi ne budu dozvolili dostavu humanitarne pomoi u Srebrenicu i Gorade. Na osnovu tog dokumenta, u kome se (u prilogu) navodi
68

Izgladnjeli civili su, u potrazi za hranom, ili po naputenim i zapaljenim muslimanskim selima, gdje su brali rese od ljeskovog drveta i suili ih, a onda pravili od njih hljeb. esto su jeli zob, ali ni nje nije bilo dovoljno. Poderane obue i odjee, po snijegu na temperaturi od minus petnaest stepeni mnogi su morali ii da trae hranu i na udaljenosti od 20, 30 i 50 kilometara od grada i u dubinu teritorije koju je drao srpski agresor, kako bi donijeli nekoliko kilograma kukuruze. U potrazi za hranom nailazili su na srpske zasjede, od ega su mnogi ubijeni i ranjeni. Ljudi su ginuli u potrazi za kilogram ita.49
pregled dostavljenih konvoja do 17. novembra u istonu Bosnu (Prvo, UNHCR je isporuio ogromne i u posljednje vrijeme sve vee koliine pomoi na lokacije pod srpskom kontrolom), dr. Edina Beirevi s pravom zakljuuje da su trupe UN-a praktino odraivale dio ratne logistike za srpsku agresiju u istonoj Bosni (Isto, str. 218-219). 49 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 169, 199, 209, 229, 249, 261, 301, 317, 323 i 327. U potrazi za hranom H. I. je, nakon to je Armija Republike Bosne i Hercegovine zauzela Kravicu (7. januar 1993), sa svojom kerkom, otila u Kravicu, gdje su nale jedan sala sa itom. Sala se nalazio izmeu garae i kue, tako da ga niko nije primijetio. Moja kerka ga je ugledala i zvala mene i jo jednu enu koja je krenula sa nama. Ja sam otvorila sala i sve tri smo poele kupiti ito. Ve smo gotovo bile nakupile po jednu vreu; kad sam iznenada ula neto na tavanu kue. Dok sam pogledala prema gore vidjela sam cijev od puke proturenu ispod strehe. Znala sam da se neko nalazi na tavanu. Odmah sam pomislila da je etnik. Kad sam ja vrisnula od straha, moja kerka se trgnula i sa krova se uo pucanj. Pobjegla sam iz salaa, ali kad sam primjetila da za mnom ne ide kerka vratila sam se po nju, ali ona je leala na zemlji. Lice i grudi su joj bili krvavi. Potrala sam joj i poloila na krilo; bila je jo iva, ali to su bili posljednji znaci ivota. Jedino to mi je uspjela rei: Mama uvaj mi dijete, ona nema vie nikoga, budi mu ti i otac i mati. Bile su to njene posljednje rijei. Oko nas se iskupilo mnogo naroda, a etnik je iskoristio priliku i pobjegao. Ja sam uz pomo ove ene to je bila sa nama prenijela ker u Srebrenicu i tu je sahranila (Isto, str. 341-342). Ukazujui na injenicu da je u Srebrenici ubrzo zavladala glad, te da su se morali vraati u svoja sela i na svoja polja u potrazi za hranom, S. H. se sjea 12. februara 1993, kada je sa majkom krenula preko planine pokrivene velikim smetovima snijega u potragu za posljednjim ostacima kukuruznih klipova. Prilikom ulaska u selo Kutjei, koje je bilo popaljeno, iznenada je otvorena paljba po nama, promrzlim, nenaoruanim i iscrpljenim civilima. Tada je stradalo mnogo ljudi, neki su ranjeni, a neki su zarobljeni. Meu zarobljenima bili su moji roaci, Samir, Admir, Mirnesa i Fatima, svi stari izmeu 15 i 18 godina. U panici sam pobjegla u oblinji potok, gdje sam prenoila u snijegu sa jo nekoliko osoba. Ujutro, kad su etnici otili, vratili smo se na mjesto zasjede. Tu sam vidjela desetak zaklanih ljudi, a meu njima sam
69

prepoznala mog kolskog druga Jasmina. Bio je izmasakriran, prerezanog vrata i odsjeene desne ruke. Ranjenici su molili za pomo i mi smo im pokuali pomoi, ali smo opazili da se ponovo pribliavaju etnici. Bjeali smo uz jedno brdo i poslije etiri sata doli do sela kojeg su kontrolisali pripadnici nae armije (Isto, str. 309-310). Sjedinjene Amerike Drave su 28. februara 1993, u saradnji sa UNPROFOR-om i UNHCR-om, zapoele dostavljanje humanitarne pomoi iz zraka - padobranima (Operacija Padobran, mart-juni 1993) civilnom stanovnitvu enklava u opsadi u istonoj Bosni. Tada su vojnici 435. zrane jedinice amerikog zrakoplovstva poletjeli iz baze RheinMain u Njemakoj i na visini od 3.000 metara iznad Srebrenice i drugih enklava u istonoj Bosni, iz transportnih aviona C-130 izbacili 700 kg hrane u sanducima i 350 kg u sanducima sa medicinskim zalihama. Operacija bacanja iz zraka je jedna od najveih i najkompleksnijih u historiji. Sa 2.800 amerikih dolara po toni, operacija je kotala tri do etiri puta vie nego kopnena pomo konvojima. Iako su zalihe oajniki potrebne, raspodjela ivotnih namirnica je poveala patnju i smrt. Prvi pokuaji izbacivanja su pali u blizini teritorija pod srpskom kontrolom i Srebreniani koji su hvatali zalihe nali su se pod snajperskom vatrom. Takoer, izbacivanja su namamila vojnike sa njihovih lokacija, ostavivi prve linije podlonim srpskim napadima. to je jo gore, ogromne palete, iako vezane za padobrane, zgnjeile su nekoliko ljudi. Oni oajni su se borili i ubijali jedni druge zbog zaliha. Bez jasnog sistema podjele, skupljanje zaliha je borba jaega (Sh. Fink, WAR HOSPITAL: A TRUE STORY OF SURGERY AND SURVIVAL, Public Affairs, New York, 2003, str. 132). Paketi sa gotovom hranom i lijekovima bacani su nou na podruju Cerske, Konjevi-Polja, Srebrenice, epe i Gorada. Tako su spas i nadu u ivot gladnim civilima povratili ameriki avioni, koji su padobranima iznad Srebrenice bacali pakete sa hranom. Civili su u pravcu zvuka aviona i signalnog osvjetljenja na padobranima, u tekim zimskim uslovima, odlazili u neizvjesnost, traei pakete sa hranom, pri emu su zabiljeeni sluajevi kako su neki poginuli od udara u glavu tekih paleta sa hranom (Sh. Fink, nav. dj., str. 132; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 17; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12, 123 i 218-219 i 317; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 106). U tim paketima, naalost, nije bilo brana, soli, niti medicinskog materijala (ICTY, 7D13-0003, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993, str. 1). Komentariui tu vrstu amerike pomoi A. V. (iz Srebrenice) navodi kako je Zapad bio human prema Bonjacima - bacali su nam hranu kako bi umirali siti, a ne gladni ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 302). Krajem marta 1993. humanitarna pomo za stanovnitvo Gorada, sigurne zone Ujedinjenih nacija, bacana je iz aviona. Efekti prikupljanja hrane nisu bili veliki. Bilo je ljudi koji su usred zime plivali preko Drine, da bi doli do lan paketa baenog iz NATO-vog aviona. Hrana koja se tako bacala je padala u naseljena mjesta, na kue, tale i u rijeku Drinu. Tako je srueno nekoliko kua i drugih objekata. Bilo je ubijene stoke i povrijeenih ljudi. Narod je po cijelu no ekao na padobrane sa paketima hrane. Bilo je dosta noi kada je po 15.000 ljudi po brdima oko Gorada
70

Sredinom decembra 1992. ofanziva srpskih snaga prema Srebrenici bila je posebno jaka iz pravca Kravice (preko Glogove i Jeestice). Ofanziva je poetkom januara 1993. zaustavljena, pri emu su srpske jedinice u panici i rasulu naputale poloaje.50 Nakon to je Armija Republike Bosne i Hercegovine zauzela selo Kravicu, 7. januara 1993, ime se linija odbrane pribliila Bratuncu sa istoka, juga i zapada na samo 2-3 km, predsjednik Srpskog kriznog taba Bratunca (Miroslav Deronji) radioporukom traio je pomo iz Srbije. S tim u vezi, on je posebno ukazao na to da je samo jo Bratunac pod srpskom kontrolom i da e, ako ne dobije pomo iz Srbije, taj grad biti izgubljen. est dana kasnije, 13. januara 1993, Srbi su krenuli u napad, kada je jedan korpus Vojske Jugoslavije stigao iz Ljubovije preko Bratunca, drugi iz Bajine Bate, a trei iz Vlasenice (preko Milia).51 Jedinice Vojske Jugoslavije, ukljuujui Istureno komandno mjesto 1. armije, 2. motorizovanu brigadu i elemente Operativne grupe Drina, kao i 95. zatitni motorizovani puk (eta Vojne policije), januara 1993. uestvovale su u ofanzivnim dejstvima u istonoj Bosni, kako bi se, pored ostalog, odrao koridor Vlasenica Caparde Zvornik, razbio neprijatelj na prostoru Cerske i Konjevi-Polja i otklonila opasnost od zauzimanja teritorije optine Bratunac. U tom cilju je, izmeu ostalog, trebalo odvojiti prostor Srebrenice od prostora Cerske,
gledalo u zrak, ali su jutro doekivali oajni, jer avioni sa hranom nisu dolijetali Ljudi su meusobno otimali hranu, tako da je svaku no bilo svaa, tua pa i ubistava. Poetkom maja 1993, u rejonu sela Jabuka, jedan padobran se nije otvorio, pa je paleta sa hranom pala na ljude i usmrtila 4 ovjeka (Hamid Bahto, SA BRANIOCIMA SARAJEVA I GORADA, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2008, str. 170-171). 50 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-13, 7. januar 1993; Isto, Komanda Bratunake brigade, str. pov. br. 2-1942/8, 7. januar 1993; Komanda lpbr. Bratunac, str. pov. br. 2-1942/10, 9. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-15, 7. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-15, 8. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-14, 7. januar 1993; Isto, inv. br. 2-3491, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/2-22, 10. januar 1993, Izvoenje operacije Pesnica - Nareenje; Isto, inv. br. 3195, D-11; V. abi, nav. dj., str. 67-68. 51 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, MILOEVI-2002, paragraf 412.
71

osloboditi komunikaciju Milii Konjevi-Polje Zvornik, a zatim postepenim razbijanjem neprijatelja nanijeti mu gubitke i sprijeiti spajanje prostora Cerska sa prostorom Tuzle.52 Stoga je, pored ostalog, bilo nuno energinim i brzim dejstvima razbiti snage neprijatelja na pravcu: rudnik Milii s. Kasaba Konjevi-Polje s. Drinjaa, ime razdvojiti Muslimane na prostoru Srebrenice od Muslimana na prostoru Cerske. Istovremeno, raspoloivim snagama u irem rejonu Bratunca, odrati sadanje poloaje, sprijeiti prodor Muslimana u Bratunac i iseljavanje srpskog stanovnitva preko r. Drine .53 U Izvjetaju Komande Bratunake brigade od 25. januara 1993. navodi se da specijalna brigada, 2. PB /pjeadijski bataljon - prim. S. ./ i 95. ZMTP (VP) /95. zatitni motorizovani puk - eta Vojne policije - prim. S. ./ dejstvuju na pravcu: Voljavica Zaluje Kunjarac Rudnik Sase. 2. MBR /motorizovana brigada - prim. S. ./ i 1. PB /pjeadijski bataljon - prim. S. ./ dejstvuje na pravcu Bratunac Potoari.54 Imajui u vidu znaaj Podrinja i ostvarivanja jednog od osnovnih ciljeva i elje srpskog naroda, a to je stvaranje jedinstvene srpske drave i oslobaanje svih srpskih teritorija, srpski agresor je po svaku cenu morao odbraniti Bratunac i osloboditi svu teritoriju u Podrinju. U realizaciji navedenih ciljeva, pored Vojske Jugoslavije i njenih kolaboracionistikih snaga (Bratunaka brigada Vojske Republike Srpske i druge jedinice), u borbenim operacijama uestvovale su i snage jaine jednog bataljona (5. bataljon) 6. lake pjeadijske brigade 1. krajikog korpusa, kao i dijelovi specijalne brigade Panteri iz Bijeljine.
52 AIIZ, Komanda lpbr Bratunac, str. pov. br. 2-1942/25, 25. januar 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda lpbr Bratunac, str. pov. br. 172-07/2, 26. januar 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 413; AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. broj 02/2-22, 10. januar 1993. godine, Izvoenje operacije Pesnica, Nareenje. 53 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. broj 02/2-22, 10. januar 1993, Izvoenje operacije Pesnica, Nareenje. 54 AIIZ, Komanda Brigade Bratunac, str. pov. br. 2-1942/25, 25. januar 1993 Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda lpbr Bratunac, str. pov. br. 251, 25. januar 1993 - Komandi Drinskog korpusa, G VRS.
72

Prisustvo i uee sve veeg broja jedinica Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije, koje su dejstvovale na podruju Bratunca, na kraju je dovelo do problema u oblasti rukovoenja i komandovanja. U Vanrednom izvjetaju o stanju, od 26. januara 1993, naelnik Operativnonastavnih poslova Bratunake brigade konstatuje: S obzirom na broj jedinica VRS i VSRJ /Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, molim da se u Bratuncu formira IKM korpusa (Glavnog taba) koji bi objedinjavao dejstva u dolini Drine (Zvornik, Bratunac i Skelani), jer na ovakav nain se ne moe vie raditi.55 Savezna republika Jugoslavija je i krajem 1992. i poetkom 1993, pored znanja i resursa koji su bili potrebni njenim kolaboracionistikim snagama - Vojsci Republike Srpske (ljudstvo i materijalnotehnika sredstva), protiv Republike Bosne i Hercegovine neposredno angaovala Vojsku Jugoslavije u borbenim operacijama i na podruju istone Bosne, odnosno srednjeg Podrinja s ciljem obezbjeenja doline Drine sve do granice sa Srbijom.56 Tako su snage Uikog korpusa Vojske Jugoslavije 25. januara 1993. izbile na liniju: TG-1 /Taktika grupa - 1 prim. S. ./: s. Radijevii, Straevac (tt. 931); TG-2: Gradina (tt. 830), s. abokvica; TG-3: s. Pale, s. Skejii.57 Sljedeeg dana
55 AIIZ, Komanda 1. krajikog korpusa (IKM), str. pov. br. 10-1/93, 3. januar 1993 - Komandi 6. lpbr i Pozadinski organ 1. KK, Nareenje; Isto, Komanda Bratunake brigade, str. pov. br. 2-1942/26, 26. januar 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; Isto, inv. br. 2-3195, D-11; ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 414. 56 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragrafi 408-409. 57 AIIZ, inv. br. 2-3497, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 171-05/1, 25. januar 1993 - Operativnoj grupi Drina (preko OC 1. a /Operativnog centra 1. armije - prim. S. ./) i Komandi Drinskog korpusa VRS, Razmena podataka. Obavjetavajui Operativnu grupu Drina (preko Operativnog centra 1. armije Vojske Jugoslavije) i Komandu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske o borbenim operacijama u istonoj Bosni, naelnik taba Uikog korpusa (pukovnik Duan Lonar), navedene naslove je molio da nam u cilju organizacije sadejstva dostavite raspored vaih snaga sa stanjem u 12,00 asova (Isto). S tim u vezi, on je predloio da razmenu podataka vrimo svakodnevno sa stanjem u 14,00 asova (Isto). Komanda Drinskog korpusa (komandant pukovnik Milenko ivanovi) je sljedeeg dana - 26. januara 1993, str. pov. 03/16-8, Komandi Uikog korpusa, Operativnoj grupi Drina (preko Operativnog centra 1. armije), na njeno traenje dostavila traene podatke:
73

komandant Uikog korpusa (generalmajor Dragoljub Ojdani) obavijestio je Operativni centar Generaltaba Vojske Jugoslavije, Glavni tab Vojske Republike Srpske i Drinski korpus Vojske Republike Srpske o dostignutim linijama, mjerama u cilju odbrane dostignutih linija, artiljerijskoj podrci (iz Savezne republike Jugoslavije), dejstvima Uikog korpusa u cilju zauzimanja najpovoljnijih objekata i poloaja i drugim aktivnostima protiv Republike Bosne i Hercegovine.58
Razmena podataka Karta 1 : 100.000 (Zvornik, Valjevo, Viegrad, Uice) 1. Obavjetavamo vas da je linija dodira sa neprijateljem nepromijenjena, sem kod Bratunake brigade, koja izgleda ovako: s. Voljevica Vezovac (tt 533) au (tt 773) s. Dogazi s. Borii tt 438, i dalje kao i prethodnog dana. 2. Snage DK su izvodile aktivna dejstva na cijeloj liniji fronta (po liniji datoj u prethodnom izvjetaju). 3. Izvreno osmatranje i izvianje zemljita na pravcu presjecanja komunikacije epa - Srebrenica (AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, Strogo pov. 03/16-8, 26. 01. 1993. godine - Komandi Uikog koprusa, OG DRINA (preko OC 1. armije), HITNO! ODMAH URUITI!). 58 AIIZ, inv. br. 2-3498, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 172-07/2, 26. januar 1993 - Operativnom centru Generaltaba VJ, Glavnom tabu Vojske Republike Srpske i Komandi Drinskog korpusa. Imajui u vidu znaaj navedenog obavjetenja generala Ojdania o utvrivanju uea Vojske Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, te odgovornosti Savezne republike Jugoslavije za te zloine, donosimo ga u cijelosti: 1. Na osnovu nareenja NG VJ /naelnika Generaltaba/Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, str. pov. br. 119-1 od 26. 01. 1993. godine, koje je dobila Komanda Uikog korpusa, potrebno je da, odmah, isplanirate i pripremite: potreban broj snaga koje e preuzeti dostignute linije od jedinica UK /Uikog korpusa - prim. S. ./. O dostignutoj liniji obavijestit emo vas naknadno. Cenimo da je uz mere koje emo mi preduzeti potrebno obezbediti snage najmanje jednog bataljona sa sredstvima podrke. UK e preduzeti sledee mere: - izvriti najnunije utvrivanje i zapreavanje objekata, linija i pravaca; - isplanirati organizaciju vatrenog sistema i predloiti nain grupisanja snaga u cilju odbrane dostignutih linija; 2. Deo snaga, dosadanje artiljerijske podrke, i dalje emo zadrati na desnoj obali r. Drine, odakle emo vriti podrku vaih snaga po planu i zahtevu, UK e nastaviti dejstvo u cilju zauzimanja najpovoljnijih objekata i poloaja. O vremenu preuzimanja dostignutih linija pravovremeno emo vas izvestiti, to e biti regulisano posebnim nareenjem; 4. u cilju dalje organizacije sadejstva i koordinacije planskog preuzimanja dostignutih linija, uputite vaeg predstavnika u Komandu UK najkasnije do 24,00 asova 27. 01. 1993. godine; 5. - Plan smene jedinica i organizacija izvlaenja snaga UK bie regulisana posebnim nareenjem (Isto).
74

Tri dana kasnije (29. januara 1993, str. pov. br. 174-2) komandant Uikog korpusa je obavijestio Glavni tab Vojske Republike Srpske i Drinski korpus O DALJEM ANGAOVANJU UIKOG KORPUSA i potvrdio uee Vojske Jugoslavije u borbenim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine (UK E NASTAVITI NAPADNU OPERACIJU ), kao i (izvrene) masovne zloine na savladanom prostoru.59 Govorei o potrebi formiranja ekipa za asanaciju bojita, jer je na savladanom prostoru ostao veliki broj leeva, general Ojdani navodi kako je u sastav ekipa za sanaciju bojita potrebno ukljuiti novinare i snimatelje u cilju prikupljanja dokaza potrebnih za korienje u propagandne svrhe i dokumentovanje zloina nad srpskim narodom.60 Na osnovu navedenog i drugih dokumenata, posebno ovog dokumenta, osnovano i pouzdano se moe zakljuiti: - prvo, Savezna republika Jugoslavija je sa svojim oruanim snagama (u ovom sluaju Vojska Jugoslavije) neposredno uestvovala u borbenim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine; - drugo, Vojska Jugoslavije je u tim operacijama izvrila zloin genocida nad Bonjacima; - tree, monstruoznost ciljeva i razmjera (srpske) propagande, koja je srpske masovne zloine nad civilima i civilnim stanovnitvom i civilnim objektima u istonoj Bosni predstavila kao masovne zloine Muslimana nad Srbima. Oito je rije o monstruoznom zloinakom projektu, u kojem je rtva genocida (Bonjaci) preko medija u javnosti (domaoj i meunarodnoj) predstavljena kao izvrilac zloina. Vojska Jugoslavije (Uiki, Valjevski i Novosadski korpus) i njeni kolaboracionisti su krajem januara 1993, pored svakodnevnih napada
59 AIIZ, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 174-2, 29. januar 1993 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske i Drinskom korpusu, Obavetenje o daljem angaovanju Uikog korpusa. 60 Isto; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi, nav. dj., str. 942.
75

raznim vrstama naoruanja, uz pomo tenkova, transportera i avijacije, protiv civila i civilnih objekata u srednjem Podrinju koristili i bojne otrove.61 Savezna republika Jugoslavija je u poetku u pogranino mjesto Skelani poslala, kao pojaanje, jedinicu za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti Republike Srbije i pripadnike drugih oruanih formacija. General Nikola Mandari (u svojstvu naelnika taba 1. armije Vojske Jugoslavije), 26. januara 1993. je izjavio da je, Ukazom predsjednika Savezne republike Jugoslavije i predsjednika Vrhovnog saveta odbrane (Dobrice osia), Vojska Jugoslavije poela rasporeivati svoje snage na desnoj obali Drine kako bi pruila pomo Vojsci Republike Srpske, pri emu je, pored ostalog, napomenuo: zasad se pomo sastoji od izvjesne podrke VRS i spreavanju diverzantsko-teroristikih grupa da prodru na teritoriju Srbije i Jugoslavije, te dodao: ... ako dobijemo nareenje, prei emo reku da pomognemo srpskom narodu.62 Raspoloiva dokumentacija potvruje da su takva nareenja i data, jer je Vojska Jugoslavije neposredno angaovana u borbenim operacijama zapadno od Drine, ak prije Mandarievog priznanja da je bilo odbrambenih dejstava. Uiki korpus (Vojske Jugoslavije) uestvovao je u zauzimanju Foe i Viegrada, a Novosadski korpus (Vojske Jugoslavije) u borbenim operacijama u sjeveroistonoj Bosni.63 Vrhovni savet odbrane Savezne republike Jugoslavije, prema izjavi komandanta 1. armije Vojske Jugoslavije (generala Nikole Mandaria), 26. januara 1993. odobrio je upad 1. armije na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine.64 Poetkom 1993. srpske snage: Vojska Republike Srpske, uz podrku i uee jedinica Vojske Jugoslavije (oklopno mehanizovani bataljon; bataljon 122 mm; tenkovska i mehanizovana eta; bataljon haubica 122 M-38; bataljon VBR - 128 OGANJ; eta Vojne policije; izviaka eta; baterija minobacaa 120 mm; baterija lakih samohodnih
61 AIIZ, inv. br. 2-3499, Republika Bosna i Hercegovina, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, br. 181/93, 26. januar 1993 - Vijeu sigurnosti UN-a i drugima; Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, broj: 185/93, 30. januar 1993 - Vijeu sigurnosti UN-a i drugima. 62 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 409. 63 Isto, paragraf 410; S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934. 64 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 103. Vidi Politiku, Jugoslovenska vojska pomae VRS, 26. januar 1993, str. 8; The Daily Telegraph, 27. juna 1993, str. 10; S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934.
76

raketnih lansera - 128 mm; ininjerijska eta, pri emu je u rejonu Ljubovije smjeteno Komandno mjesto Komande brigade iz Valjeva, zatim Komandno mjesto Operativne grupe Drina iz Valjeva i Istureno komandno mjesto 1. armije; 63. padobranska brigada iz Nia, zatim 72. brigada i druge jedinice), Specijalna jedinica za posebne namjene Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije (pod komandom Vasilija Mijovia) i Crvene beretke (pod komandom Frenkija Simatovia), s municijom i specijalnim orujem i najsavremenijom opremom, dovezenom iz Srbije,65 u ofanzivi (januar-mart) zauzele su Kamenicu, Cersku
65 AIIZ, inv. br. 2-3110, Komanda Lpbr /Lake pjeadijske brigade/ Bratunac, str. pov. br. 2-1942/24, 24. januar 1993 - G VRS i K-di DK /Glavni tab Vojske Republike Srpske i Komandi Drinskog korpusa - prim. S. ./, (na linost k-danta ili N); Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-49, 24. januar 1993 - Komandi G VRS; Isto, Komanda brigade Bratunac, str. pov. br. 305/93, 14. februar 1993 - Komandi Drinskog korpusa; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-39, 13. maj 1993 - Komandi Drinskog korpusa i Komandi 1. lpbr Bratunac; Isto, Komanda 1. lpbr Bratunac, str. pov. br. 01-885-537/93, 10. juni 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa, Problemi koji optereuju dnevno rukovoenje i komandovanje; Isto, Specijalna jedinica za posebne namjene MUP-a Srbije, broj: 125-2/93, 18. juni 1993, SPISAK vojnika, pripadnika Jedinice za posebne namene u Bratuncu; Isto, Komanda Br. lpbr, pov. br. 01-1079-1/93, 4. septembar 1993 - SO Bratunac, Djelovanje jedinice za specijalnu namjenu; Isto, Komanda Drinskog korpusa, pov. br. 01/5-629, 27. novembar 1993 - Skuptini optine Bratunac, Stav o postojanju i statusu raznoraznih naoruanih sastava na podruju optine Bratunac; Isto, Komanda Drinskog korpusa /IKM/, strogo pov. br. 1/45-3, 20. mart 1993 - Komandi TG Viegrad, Izvetaj; Isto, inv. br. 2-3497, Komanda UK/Uikog korpusa - prim. S. ./, str. pov. br. 171-05/1, 25. januar 1993. godine OG/Operativnoj grupi - prim. S. ./Drina i Komandi Drinskog korpusa VRS, Razmena podataka; Isto, inv. br. 2-3498, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 172-07/2, 26. januar 1993 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske, Komandi Drinskog korpusa i OC G VJ/Operativnom centru Generaltaba Vojske Jugoslavije - prim. S. ./; AIIZ, inv. br. 2-3473, Komanda Zvornikog lpbr/lake pjeadijske brigade - prim. S. ./, str. pov. br. 01-67, 14, mart 1993, Borbeno nareenje br. 15; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 131-159; ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI2002, paragrafi 411-412; ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI 2004, paragraf 263; MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI: MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 152-153; V. abi, nav. dj., str. 72; Azra Smajovi, NEMA AKTUELNIJEG PROBLEMA OD GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI DRAMATINE POUKE SREBRENICE - , SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 212-213.
77

i Konjevi-Polje, smanjile veliinu slobodne teritorije sa 900 na oko 150 km2 i izvrile genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima - civilima. Bonjaci s oblinjih podruja slili su se u grad Srebrenicu i njegovu bliu okolinu, ime je broj stanovnika porastao na 50.000 do 60.000 ljudi, od ega je polovina bila u gradu,66 a
66 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 18-19; S. eki - M. Kreso - B. Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 39; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12, 221-222 i 312-315; V. abi, nav. dj., str. 68-86; E. Beirevi, nav. dj., str. 219. Nakon zauzimanja Cerske i Konjevi-Polja primijeena je masovna pljaka svega onoga to je zateeno na osvojenoj teritoriji. Odvodi se stoka, nose se televizori, video rekorderi, kasetofoni, odvoze se razna motorna vozila, ukratko reeno odnosi se sve od igle do traktora, poto na tom podruju nema lokomotiva ... i obijanje stanova, preprodaju, verc i pronevjere (V. abi, nav. dj., str. 72-73). Jos Mari Mendiluce (koordinator za humanitarnu pomo u bivoj Jugoslaviji Ujedinjenih nacija za izbjeglice - Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice, UNHCR) marta 1993. uspio je konvojima UNHCR-a iz Srebrenice da evakuie oko 1.500 prisilno protjeranih - izbjeglih ranjenih ena i djece Bilo je uasno: prognanici viu, pozdravljaju, plau, pruaju mi ruke kad prolazim pokraj kamiona. Ima mrtvih, zgaenih. Bilo je nemogue odrati red. Kada su roditelji bacali svoju djecu na kamione da bi ih spasili, dok su oni ostajali pod mecima i granatama u Srebrenici. Mladi nije prestajao ni kad smo evakuisali ranjene ene i djecu. etiri ili pet kamiona su izbueni mecima. Nismo znali da li se to dogodilo prije, u toku, ili nakon operacije utovara (Jos Mari Mendiluce, NAORUANA LJUBAV, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1996, str. 193). Mendiluce je bio bijesan sa ovim tovarom ljudskih bia, svedenih na alostan fiziki izgled od viemjesene gladi i sasvim unitenih ranama od metaka i gelera. I zato to su napustili svoje mueve, svoju djecu, to su se odvojili od dijela svojih u bezumlju bijega. Nisu ni bili predvieni. Bilo je nemogue odrati red. A Mladi je pucao i pucao, da bi prouzrokovao paniku i haos (Isto, str. 194). Mendiluce je i u svojstvu neposrednog svjedoka genocida nad civilima - Bonjacima, oajno pokuavajui da spasi nevine i nemone rtve u situaciji kada na licu mjesta nije bio u stanju da zaustavi zloince niti na Zapadu dobije podrku neutralnih politiara da zaustave genocid, proveo nekoliko mjeseci ne znajui kako da umakne kontradikciji da mora spasiti ivote, a da ne moe zaustaviti ubice. Mjesecima viui da neko treba da zaustavi genocid i iskoritavan da bi spasio obraz politiarima koji su nastavljali da budu neutralni i govorili o pregovorima. On je elio da ode, do Londona sa tim konvojem. Istovariti ga na Trafalgar Squareu i vikati svima da su banda ubica zbog pasivnosti pred Mladievim programom istrebljenja u Bosni. Ali nisam mogao. I ja sam plakao, i ne znam ko je kome ponudio rame (Isto, str. 194-195).
78

gustina naseljenosti civilnog stanovnitva u enklavi postala neizdrljivim teretom po lokalnu infrastrukturu. U tome je posebno znaajnu ulogu imao i (francuski) general Philippe Morillon (komandant UNPROFOR-a),
Mendiluce se osjeao kao otira loe savjesti zapadnjakih voa, Vijea sigurnosti, svih licemjerstva i propusta, za koje je vjerovao da nikada nee dozvoliti da se dogode, znajui ta se deavalo. I on je znao ta su oni znali. Govorili smo im o tome svaki dan. Na slubeni nain. Sa Strictly Confidential, da to svi proitaju i sa najirom slubenom distribucijom, tajnom, filtriranom, putem radija, kablovskom mreom, faksom, potom, diplomskim kanalima ... electronic mail-om. I izgleda da nije sluio niemu. Zbog toga je on, siguran da e se sjutradan pokajati, odluio da podnese ostavku (Isto, str. 196). Ali sljedeeg dana on nije promijenio miljenje, nego se poeo osjeati slobodnijim, eljan da na sav glas ispria ono to je do tada prikriveno pripovijedao. Iznosei tu svoju elju, Mendiluce potvruje postojanje genocidnog plana, na jednoj, i politiku neutralnosti i utnje, na drugoj strani (Da budem iskren, vie od onoga to sam mogao, a da ne ugrozim ivote mojih kolega, kada sam optuivao sve koji su nas koristili kao posilne za svoj plan genocida i one koji su ih pratili uporno propovijedajui neutralnost i utnju) - (Isto, str. 196). Poetkom marta 1993. enklava Srebrenica, zajedno s okolnim selima, imala je oko 60.000 stanovnika, od kojih je oko pola ivjelo u samom gradu. Srpske snage nisu doputale dotok humanitarne pomoi (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 23). Prisilno protjerana lica stizala su u tri navrata, koji su se podudarili s napadima srpskih snaga: iz Vlasenice, Kamenice, Cerske, Konjevi-Polja, Osmaa, Zelenog Jadra, te drugih sela jugoistono od Srebrenice. Pretpostavlja se da je samo iz podruja Cerske u Srebrenicu stiglo izmeu 25.000 i 30.000 ljudi. Veina protjeranih bile su ene, djeca i stariji ljudi (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 24). Dr. Simon Mardel (predstavnik WHO-a - Svjetske zdravstvene organizacije) izvijestio je u martu 1993. da je svakoga dana od gladi umiralo 20-30 ljudi (u taj broj nisu uraunate rtve ubijene granatiranjem). On je, takoer, izjavio da su uvjeti neopisivo zapanjujui. Desetine hiljada ljudi preivljavalo je hranei se pupoljcima drvea i pogaa napravljenih od iarika kukuruza, smjese koja je bolna za probavu. Dr. Mardel je upoznao jednu protjeranu porodicu koja nije jela nita etiri dana: Bili su letargini i slabi. Ovi ljudi preivljavali su prosei hranu od komija ili uzimajui hranu sa naputenih srpskih imanja. Neki su u tim pokuajima ubijeni. Drugi, koji su imali roake u epi, hodali bi dva dana do epe, da prose za svoje porodice. Na ovakve pohode do okolnih sela i srpskih posjeda mogli su krenuti samo oni lanovi porodice koji su u najboljoj formi ... (Isto). Ljudi su po cijelu no ekali na hranu iz aviona na temperaturi ispod nule. Bili su toliko oajni, da su obrauni vatrenim i hladnim orujem postali uobiajena stvar (Isto). U Srebrenici je svakodnevno u prosjeku umiralo 5 ljudi od infekcija, a u bolnicu je primano i do 30 ranjenika. Bez ope anestezije ili antibiotika, amputacije udova vrene su britvama i pilama (Isto).
79

koji je krajem prve sedmice marta 1993, doavi u Konjevi-Polje, Cersku i Kamenicu (5. i 6. marta), usmjerio civilno stanovnitvo da ide prema Srebrenici. Gubitkom 90% sela izgubljena je svaka mogunost prehrane, a grad Srebrenica je morao primiti na desetine hiljada novih prisilno protjeranih lica. I kako je enklava bila krunog oblika, radijus joj je bio jedva 6,7 km, a Crni Guber, Srebrenica, Potoari, pa i novoizgraeno vedsko naselje, nali su se na udaru pjeadijske vatre. Naputanjem 90% sela izgubljena je svaka mogunost prehrane, a grad Srebrenica je morao primiti na desetine hiljada novih stanovnika.67 General Philippe Morillon je 6. marta 1993 (izmeu 8 i 10 sati) na elu svojih trupa i sa predstavnicima UNHCR-a, WHO i MKCK, te sa svitom novinara, umarirao u Cersku, koja je od maja 1992. bila u potpunoj opsadi, a koju su poetkom marta 1993. srpske snage zauzele i izvrile genocid nad Bonjacima,68 i na licu mjesta se uvjerio u zloin
67 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 14; Izvjetaj o Srebrenici generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Kofija Annana, od 15. novembra 1999, S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 38-41, 313 i 429-430; ICTY, 7D13-0001-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart 1993 - BH Komandi Kiseljak, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi, nav. dj., str. 942; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12, 221-222 i 312-315. U toj ofanzivi epa je potpuno odvojena od Srebrenice (epa je od septembra 1992. bila djelimino povezana sa Srebrenicom i obrnuto), ime je postala izolovana enklava sama za sebe, odvojena uskim koridorom pod srpskom kontrolom, do jula 1995, kada su je Srbi zauzeli nakon Srebrenice (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 39). 68 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart 1993 - Komandi u Kiseljaku, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi, nav. dj., str. 942; Erich Rathfelder - Carl Bethke, BOSNA U FOKUSU: DRUGI POLITIKI IZAZOV CHRISTIAN SCHWARZ - SCHILLINGA, Kult B, Sarajevo, 2011, str. 176; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 17; AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231, 9. mart 1993 - Glavnom tabu Vojske RS, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda Brigade Bratunac, str. pov. br. 305/93, 14. februar 1993 - Komandi Drinskog korpusa. Stanje na podruju Cerske u opsadi je bilo oajno. O tome, pored ostalog, znaajne podatke prua specijalni izvjestilac Komisije (Ujedinjenih nacija) za ljudska prava, Tadeusz Mazowiecki: 10. Izvjetaj o ivotu u Cerskoj enklavi u toku ovih nekoliko mjeseci govori kako su stanovnici sela pokuavali da rade na poljima tokom noi da bi izbjegli granatiranje i snajpere. Na taj nain je opskrba hranom postala jedan od najveih problema u
80

Cerskoj prije njenog pada, a mnogi izvjetaji govore da su djeca umirala od gladi. Kau da su ljudi jeli stonu hranu, lie i koru drvea. Granatiranje je bilo bez prestanka, pa su ljudi traili sklonita od zime u uglovima poruenih kua ili podrumima i pretrpanim prostorima. Neki su itelji ivjeli u umama tokom ljeta, a zimi bi se vraali u svoje domove, samo na sat ili dva, kada bi zima nou postajala nepodnoljiva. U svim enklavama bio je veliki broj starijih osoba koje su pobjegle pred etnikim ienjem njihovog zaviaja. 11. Izvjetaji dalje navode da je bilo mnogo ranjenika. Medicinski uslovi su bili vrlo loi, sa malo ili nikako anestetika. Amputacije su obavljene bez anestezije. Zavoji, i kada bi ih bilo, koriteni su vie puta bez upotrebe deterdenata ili sredstava za dezinfekciju. Zbog nedostatka ljekarskog zbrinjavanja, ljudi su umirali od najjednostavnijih povreda, dok je veliki dio populacije napadnut konim bolestima, vaima, stomanim bolestima i hepatitisom. 12. Jedan svjedok tvrdi da je u Cerskoj, kada je granatirana negdje poetkom februara /1993.-prim. S. ./, bilo u Osnovnoj koli u Cerskoj tri stotine raseljenih lica iz Vlasenice. Odmah je ubijeno oko deset njih, a pedeset ranjeno. Oni koji su pokuavali da dotre do oblinjeg sklonita ponovo su, prema navodima, granatirani. Bolniar je, prema istim navodima, u Cerskoj morao koristiti runu pilu za amputacije unitenih ruku ili nogu kod ranjenika. Niega nije bilo za ienje rana osim rakije, pelena i arafa. Nije poznato koliko je ranjenih preivjelo (UJEDINJENE NACIJE, Vijee za ekonomska i socijalna pitanja, Komisija za ljudska prava, STANJE LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE, E/CN.4/1994/3, 5. maj 1993, SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 17-18). Bombardovanje i granatiranje Cerske vreno je, tvrdi A. H. iz Cerske, gotovo svakodnevno, a mi smo bili u blokadi: bez hrane, odjee i sredstava za odbranu. Ipak, odolijevali smo do zime 1993. godine, kada su etnici pokrenuli najveu ofanzivu na Cersku. Po snijegu visokom i do 70 cm narod se poeo povlaiti prema KonjeviPolju, nosei zaveljaje najnunijih stvari. Iza nas je ostala Cerska sva u dimu od paljevine i ruenja koja su vrili etnici. Na Lukama u Gornjoj Cerskoj od iznemoglosti i velikog straha, sedamdesetogodinja starica Mejra Veli nije mogla dalje nastaviti put. Dvadesetak etnika se prikradalo iz kua Mumina i Mustafe Baltia. Poslije kraeg vremena zarobili su Mejru, kratko je ispitivali i onda je zaklali. Poslije tog zlodjela poeli su vritati i urlati iz sve snage. Taj prizor sam gledao sa udaljenosti nekih 150 metara. Bio je 4. mart 1993. godine. etnici koji su napadali na Cersku bili su dobro naoruani i obueni u uniforme bive JNA. Nastavili su ubijanjem nedunog naroda. Mela Veli, tridesetdvogodinja majka troje djece, bjeala je kroz potok iz sela Mukii. U naruju je nosila petogodinjeg sina. etnici su je primijetili i otvorili vatru iz puaka. Od te vatre bio je pogoen u ruku Suad Muki, koji je imao svega 14 dana. Njegova sestra Aia vodila je dvoje Meline djece. Melu su metci pogodili i, ona je pala u snijeg, drei u rukama dijete. etnici su jo uvijek pucali prema mjestu gdje je ona pala. Dijete je lealo u snijegu i plakalo. Mevludin Veli, bio je svjedok ubistva svoje snahe i
81

genocida. Umjesto da zaustavi osvajake napade srpskih snaga i zatiti civile i civilno stanovnitvo Kamenice, Cerske i Konjevi-Polja, te osudi genocid, za ije zaustavljanje nije preduzeo nikakve mjere, on je usmjerio kretanje civilnog stanovnitva u pravcu Srebrenice - u koncentracioni logor za Bonjake. Morillon je tada (u Cerskoj) izjavio: Ja poznajem zadah izgorenog ljudskog mesa. Bio sam vojnik u Aliru. Ovdje niko nije ubijen.69 Time je komandant UNPROFOR-a, u skladu sa svojim
nalazio se u blizini mjesta gdje je ona pogoena smrtonosnim metkom. Potrao je prema svom petogodinjem bratiu praen kiom metaka. Ja sam sa ostalim koji su bili naoruani, otvorio vatru na etnike. Mevludin je uspio uzeti dijete iz ruku mrtve snahe i izvui se iz potoka. Mela nije ni sahranjena na dostojanstven nain. Ostala je u snijegu, a mi smo morali krenuti dalje. Borbe za Cersku su trajale jo nekoliko dana, a etnici su granatirali kolone civila koje su se povlaile ka slobodnim teritorijama. Tijela izmasakriranih ljudi i ena ostajala su za nama ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 221-222). Srpske snage su na podruju Cerske likvidirale mnoge civile, ukljuujui djecu, ene i starce, i izvrile druge brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. S. V. iz Cerske, jedna od rtava genocida, lino je gledao, ali nije mogao vjerovati svojim oima kako su utjerali u podrum kole petoro-estoro starijih i iznemoglih osoba. Na prozoru se pojavio dim, a onda su nastali uasni krici i pla. To je trajalo oko 40 minuta. Glavna cesta je bila pod etnikom kontrolom, tako da sam ja sa pet momaka zagazio u rijeku na minus 17 stepeni. Stigli smo do Konjevi-Polja, koje je jo uvijek bilo slobodno. Tu smo se osuili i oporavili. Prenoili smo i ujutro, mislim da je bio 11. mart, kreem prema Srebrenici. U selu Hrnii vidio sam uasan prizor. Pored puta su leali ubijeni - ovjek i konj. Prilazi im pas vujak i dere gornji dio odjee od ovjeka. Zatim je odgrizao nos ovjeku i poeo mu jesti grkljan i prsa. Kada nas je ugledao, vujak je legao na zemlju (Isto, str. 314). 69 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart 1993 BH Komandi Kiseljak, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993; E. Rathfelder - C. Bethke, nav. dj., str. 176; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 107; A. Smajovi, nav. dj., str. 213. General Morillon je 5. marta bio i u Konjevi-Polju, zbog ega je agresor toga dana obustavio borbena djelovanja, ali ih je odmah sjutradan - po odlasku Morillona - pojaao i u Konjevi-Polju granatirao masu od oko 2.000 civila, koji su se okupili oko vozila UNPROFOR-a, pri emu je ubijeno najmanje 150 ena i djece ( Nekoliko djece ostalo je bez glava), ranjeni brojni civili (Nema tanog broja ranjenih koji su izgubili ruke ili noge) i uniteno jedno UNPROFOR-ovo vozilo (oklopna kola koja su dola radi evakuacije ranjenih). Agresor je tjerao kao pse stanovnike /Konjevi-Polja - prim. S. ./ pred uasnutim oima plavih ljemova koji su bili prisutni (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 13-22;
82

iskustvom iz Alira, pored ostalog, negirao genocid nad civilima Bonjacima, to je, blago reeno, uasno. U Izvjetaju - posjeti generala Morillona Cerskoj - 5/6. marta 1993. Komande UNPROFOR-a u Sarajevu, od marta 1993, dostavljenom Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, u vezi sa situacijom u Cerskoj, svjesno i namjerno se umanjuje masovnost i obim zloina,70 a to potvruju
S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 429-430; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 109; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 41 i 127). Time se prognoza novinara Novice, u telefonskom razgovoru sa neidentifikovanim sagovornikom, da e Polje biti krvavo, obistinila (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 429-430). Iz razgovora novinara Novice sa sagovornikom oigledno je da je on (sagovornik) bio u toku ta se sprema preostalom stanovnitvu u Konjevi-Polju, to se vidi i iz fragmenata razgovora voenog vjerovatno sutradan izmeu dvojice komandanata, od kojih bi jedan mogao biti general Mladi: Reci mi, kakav ti je opti utisak, onako - jel ustaa sve vie ili manje? - Ovi su izgleda fanatici, ali nema ih vie. - Je li ih ostalo koliko na bojnom polju? - Jeste. - Koliko? - Ma jebi ga. - Velike su brojke jelde? Samo udri burazeru. Pritisni Turke da ih nema (AIIZ, inv. br. 4-245, str. 84). Taj razgovor je i jedan od pokazatelja stalnog kontakta komandanta UNPROFOR-a s agresorom. Iz fragmenata razgovora uhvaenog istog dana oigledno je da je general Morillon i po dolasku u Srebrenicu odravao takve kontakte: - Slabo Vas ujem, gdje je pukovnik? - Na terenu. - Na terenu, onda nita. - A ta da mu kaem, ko ga je trebao? - Doao je Morion u Srebrenicu i pita za njega. Jel jasno? - Jasno (AIIZ, inv. br. 4-245, str. 86). Morillon je branioce Republike Bosne i Hercegovine (po njemu - muslimane) nazivao zadrtim islamistima, koji odbijaju da se predaju, istiui da im je jo samo preostalo, ako ne ele rtvovati svoj narod, da se predaju to je mogue prije (J. M. Mendiluce, nav. dj., str. 165-166). 70 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070-320A, mart 1993 - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993. S tim u vezi, navodi se sljedee: 11. Izuzevi nekoliko srpskih vojnika Cerska je naputena. Srbi nisu oekivali generala MORILLONA i prvi prosti seljani na koje su naili su rekli da se za selo vodila teka bitka ali da su nali prazno selo kada su uli. Kada je doao lokalni srpski komandant on je izjavio da je ustvari naao nekoliko ranjenih vojnika i trudnicu koja je evakuisana u Vlasenicu. Detalji se proslijeuju ICRC-u. 12. Selo je izgledalo kao da se za njega vodila teka bitka, ali nije bilo ni priblino oteeno kao neki dijelovi BH, posebno oko Sarajeva. Neke kue nisu bile oteene /neitljivo/ njihove prozore. Ispostavilo se da je vie kua bilo spaljeno nego to je bilo oteeno od granatiranja. Posjeeno je nekoliko neoteenih i djelimino oteenih kua (Isto, paragrafi 11-12).
83

raspoloivi relevantni izvori, i s tim u vezi, navodi kako nije bilo indikacija niti znakova bilo kakvih masakara niti bilo kakvog nagovjetaja smrada velikog broja mrtvih ili spaljenog ljudskog mesa. Te ocjene zasnovane su, kako u tom izvjetaju stoji, na srpskim (vojnim) izvorima - na ponaanju srpskog komandanta i njegovih ljudi, koje nije dalo razloga za sumnju.71 Zaista uasno. Morillon je informisao Nasera Oria,72 srpskog pukovnika Andria (u Zvorniku), Komandu 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u Tuzli i prof. dr. Ejupa Gania u Sarajevu o svojim otkriima. S tim u vezi, on je izjavio da nije vidio nikakve indikacije masakra, jedino estokih borbi i da glasine o katastrofama oito nisu niim potkrijepljene.73 Oigledna je Morillonova pristrasnost: on negira genocid i s namjerom, u skladu sa tezom o zaraenim stranama, izjavljuje da je jedino vidio indikacije o estokim borbama. Ta ocjena, zasnovana na srpskim izvorima, takoer se navodi i u paragrafu 12 navedenog izvjetaja i istovremeno se minimiziraju razmjere zloina: Selo /Cerska - prim. S. ./ je izgledalo kao da se za njega vodila teka bitka, ali nije bilo ni priblino oteeno kao neki dijelovi BiH, posebno oko Sarajeva. Neke kue nisu bile oteene /neitko/ njihove prozore. Ispostavilo se da je vie kua bilo spaljeno, nego to ih je bilo oteeno od granatiranja.74 Podatak o spaljenim kuama, pored ostalog, potvruje injenicu da je na podruju Cerske izvren masakr nad civilima, odnosno zloin genocida, i postojanje smrada velikog broja mrtvih ili spaljenog ljudskog mesa75, ime je Morillonovo negiranje genocida dovedeno u pitanje.
71 Isto, paragrafi 11-12. U paragrafu 18 navedenog izvjetaja ponovo se negira genocid u Cerskoj: Nije vieno nita to bi potvrdilo glasine o masakru u Cerskoj (Isto, paragraf 18). 72 Isto, paragraf 12. Major Tucker (vojni pomonik u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu i autor navedenog izvjetaja) navodi da Naser Ori vjeruje da su Srbi spalili puno ljudi /tj. Bonjaka - prim. S. ./ u njihovim kuama (Isto). 73 Isto, paragraf 19. 74 Isto, paragrafi 12 i 19. 75 Isto.
84

Morillon je, titei srpske zloince i koristei njihove propagandne i falsifikovane izvore saznanja, s namjerom i otvoreno lagao. Oficiri Armije Republike Bosne i Hercegovine (pukovnik /ADI/ i njegovo osoblje) bili su naroito ogoreni i razoarani i insistirali su da je situacija u stvari mnogo gora nego to je general Morillon predstavio. Ponovili su svoju tvrdnju o masakru, da su ljudi bili spaljivani u svojim kuama i da je specijalna jedinica srpske vojske /neitko/ dola prije generala Morillona da pokupi sve leeve i da ih sakrije.76 Time je Morillon, negirajui genocid nad Bonjacima u Cerskoj, poinio genocid, jer je negiranje genocida jedna od faza (zadnja) zloina genocida i to je taj zloin nad zloinima (genocid) svjesno nastojao prikriti, a to je u skladu sa srpskom ideologijom, politikom i praksom, koju je on uporno podravao. General Morillon je 11. marta (u 21 sat) posjetio Srebrenicu i uvjerio se u uasne uslove opsade (bez tekue vode, struje, hrane, lijekova, smjetaja i drugih ivotnih potreba, koje su uskraivale velikosrpske snage), gdje se, kao pacovi u klopci, nalazilo oko 60.000 izbjeglica.77 Odmah po dolasku, on je odrao sastanak s predstavnicima civilne i vojne vlasti Opine. S tim u vezi, postignut je sljedei dogovor: - 1) Da UNPROFOR postavi posmatrae u Srebrenici koji e kontrolisati prekid vatre; - 2) Da se osigura trajno primirje; - 3) Da se otvore kopneni koridori za dostavu humanitarne pomoi za Srebrenicu; - 4) da se postave mirovne snage UN na prostoru Srebrenice.78
76 Isto, paragraf 19. 77 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragraf 187; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 15; Osloboenje - Bosanskohercegovaki nezavisni dnevnik, Sarajevo, 12. mart, str. 8; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 109-110; Mient Jan Faber, SREBRENICA: GENOCID KOJI NIJE BIO SPRIJEEN, Meucrkveno mirovno vijee (IKV), 2002, Den Haag, 2002, str. 112; Laura Silber Allan Litl, SMRT JUGOSLAVIJE, Otokar Kerovani, Opatija, str. 264; A. Smajovi, nav. dj., str. 213. U gluho doba noi Morillonova skupina, piu Silber i Litl, uvukla se u Srebrenicu. Zatekla je stotine ljudi koji su ivjeli na ulici, a stizale su jo desetine. Bilo je hladno, u gradu je ponestalo ogrjeva. Ljudi su palili plastine boce, kako bi se malo ogrijali i smrad od njih lebdio je u hladnom nonom zraku (L. Silber-A. Litl, nav.dj., str. 264). 78 Osloboenje, 12. mart 1993, str. 8. Dok su voeni pregovori, brojni prisilno protjerani Bonjaci iz Cerske i Konjevi-Polja (pri)stizali su u Srebrenicu (Isto).
85

General Morillon se 12. marta 1993. javio iz Srebrenice posredstvom radioamatera i obavijestio javnost o dramatinoj situaciji u Srebrenici, gdje je, pored ostalog, vidio preivjele polumrtve ljude i pozvao pripadnike UNPROFOR-a da se s konvojima UNHCR-a probiju do ugroenih podruja Bosne i Hercegovine.79 On je na zgradu Pote, gdje je uspostavio svoj tab, postavio plavu zastavu Ujedinjenih nacija i, obraajui se gladnom i prestravljenom narodu, izjavio: Vi ste sada pod zatitom snaga Ujedinjenih nacija. Ja vas nikada neu napustiti.80 Naalost, njegova izjava da su stanovnici Srebrenice pod zatitom Ujedinjenih nacija i da ih nee napustiti bila je deklarativnog karaktera, to je kasnije potvreno - rije je o velikoj obmani i nita vie od toga. General Philippe Morillon je u Potoarima (Srebrenici) 15. marta 1993 (u 15 i 20 sati) u razgovoru sa oficirima Vojske Jugoslavije (Savezne republike Jugoslavije), odnosno njihovim kolaboracionistima i petokolonaima iz Vojske Republike Srpske (general Milovanovi i pukovnik Tolimir), pored ostalog, podrao srpske osvajake i genocidne aktivnosti. S tim u vezi, on je tada izjavio: Znam da hoete da oistite ovo tero-

79 Osloboenje, 13. mart 1993, str. 1 i 17. mart 1993, str. 1. General Morillon je tada izjavio: Govorim iz Srebrenice. Kao to sam se bojao, naiao sam na vrlo dramatinu situaciju koja se jo vie pogorava nadiranjem srpske vojske. Srebrenica je u ovom trenutku mjesto na koje smo usmjerili sve nae snage. Kao prvo, zahtijevam da konvoji krenu za mnom. Oni moraju dobiti odobrenje da prou i da mi se pridrue u Srebrenici. Osim problema sa dozvolama, prolazak konvojima je otean zbog snijega i planinskim putevima. Tek kad sam vidio da se radi o izuzetno velikom broju izbjeglica i da se grad bombarduje, uvidio sam da se radi o istinskom zloinu. Dakle, odluio sam da jedna grupa posmatraa UN ostane u Srebrenici neprekidno dok se sukobi ne smire. Traili smo prestanak svih dejstava u roku od 48 sati. Mislim da je potrebno otvoriti zrani koridor za humanitarnu pomo, jer ona za sada stie samo padobranima, a to nije dovoljno. Takoe, smatram da bi u toku sljedeih nekoliko dana trebalo otvoriti koridor koji bi omoguio slijetanje helikoptera UN u Srebrenicu. I kada se dobiju sva potrebna odobrenja, hitno bi trebalo poeti evakuaciju ranjenika (Osloboenje, 13. mart 1993, str. 1). 80 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 111; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 40; Osloboenje, 14. mart 1993, str. 1 i 15. mart 1993, str. 1; M. J. Faber, nav. dj., str. 112; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12; L. Silber-A. Litl, nav. dj., str. 264-265.
86

ristiko gnijezdo /tj. civilno stanovnitvo - prim. S. ./. Ja u to uraditi za vas, liiu vas gubitaka.81 Sredinom marta 1993. situacija u Srebrenici je bila uasna. Hiljade ljudi je ulazilo u grad iz okolnih podruja, koje su srpske snage sistematski napadale i zauzimale. Ljudi su usljed vojne akcije, umirali od gladi i zbog nemogunosti lijeenja, i to od 30 do 40 ljudi na dan. Oko 1.500 izbjeglica ivi na ulicama oko zgrade PTT-a. Bilo je mnogo ranjenih koji su leali na ponjavama 82 Na navedenu uasnu situaciju u Srebrenici ukazala je Sadako Ogata, visoki komesar UNHCR-a, u

81 ICTY, IT-03-68-T, TUILAC PROTIV NASERA ORIA, Transkript sa suenja od 5. decembra 2005, Otvorena sjednica, Svjedok: Diego Arria, str. 16/21; Rafalle Maison, COUPABLE DE RESISTANCE? NASER ORIC, DFENSEUR DE SREBRENICA, DEVANT LA JUSTICE INTERNATIONALE, Armand Colin, Paris, 2010, str. 133. Slinog je karaktera i, najblae reeno skandalozna, izjava potpukovnika amerike vojske Rexa Dudleya, koji je, u procesu ICTY-a, u toku unakrsnog ispitivanja, na pitanje strategije branilaca Srebrenice izjavio: Ne bih elio uvrijediti ljude iz Srebrenice, ali sam shvatio da mnogi ljudi tamo nisu bili sposobniji od njihovih ivotinja (R. Maison, nav. dj., str. 143). S tim u vezi, Rafalle Maison konstatuje: Trebalo se zaista osjetiti superiornim da bi se u pogledu njihove inteligencije sudilo braniocima Srebrenice koji su bili osueni na gubitak, i to meu stanovnitvom koje je bilo na samrti. Ovakvu formulaciju je teko zaboraviti. Ona je, takoer, uznemirujua, jer govoriti o ivotinjskom ponaanju drugoga u vrijeme rata, znai otvoriti vrata njegovom pogubljenju (Isto). Morillon je sredinom 1993. napustio Republiku Bosne i Hercegovinu i time prekrio svoje obeanje da e spasiti Srebrenicu (Carol Hodge, VELIKA BRITANIJA I BALKAN, Detecta, Zagreb, 2007, str. 178). 82 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragraf 138; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 120, 257, 301, 309 i 317; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 114. Grad je postajao tijesan za hiljade ljudi. Izbjeglice su dane provodile pod vedrim nebom, na ulici, u haustorima, a granate su svakodnevno odnosile nove ivote. Civili i civilno stanovnitvo ivjeli su bez vode, struje, a zalihe hrane su postajale sve manje. Zaista je ivot u Srebrenici bio teak, glad i neimatina su harali. Od zaraznih bolesti, koje haraju, umirale su starije osobe i djeca ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 199, 301 i 317). Novinar Reutera je (marta 1993) u Srebrenici vidio leeve ljudi poput onih u Somaliji, koji su oito umrli od gladi (ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart 1993 - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993, paragraf 15).
87

svom pismu generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, 18. marta 1993, u kome je predvidjela tragediju i masakr koji su se kasnije dogodili u Srebrenici i ukazala da se u srebrenikoj enklavi odigrava masovna humanitarna tragedija.83 Iscrpno opisujui tanu i stranu situaciju u Srebrenici, Ogata je od generalnog sekretara traila da njen izvjetaj hitno iznese pred Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija. Meutim, njen izvjetaj nije stigao do Ujedinjenih nacija. Ghali o tome nije obavijestio Vijee sigurnosti.84 Boutros Ghali je, umjesto da upotrijebi moralnu i politiku snagu svog poloaja, ostao nijem - zatajio je itavu sadrinu dramatinog zahtjeva gospoe Ogate. Razlozi za to bili su pregovori pod rukovodstvom Davida Owena i Cyrusa Vancea. Oni i Slobodan Miloevi predloili su teritorijalnu podjelu Republike Bosne i Hercegovine, suverene i nezavisne drave, lanice Ujedinjenih nacija. Predaja Srebrenice Srbima bila je od strateke vanosti, kako za Srbe tako i za pregovarae UN-a, jer je morala da bude na teritoriji pod kontrolom Srba da bi mirovni sporazum bio mogu Postala bi dio Velike Srbije.85 Uz podrku Vojske Jugoslavije (oruanom silom - Uiki korpus i druge jedinice, zatim artiljerijsko-tenkovskom vatrom s podruja Tare i Bajine Bate, te avionima) i Ministarstva unutranjih poslova Savezne republike Jugoslavije, Specijalne jedinice za posebne namjene Ministarstva unutranjih poslova Srbije, Crvenih beretki (Ministarstva unutranjih poslova Srbije) i drugih jedinica, Vojska Republike Srpske je sredinom marta 1993. napadala Srebrenicu i njenu okolinu. Selo Osmae je ponovo bombardovano iz aviona. Protjerane Bonjake su granatirali dok su sa
83 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 134 i 143. U Srebrenici (u prvoj polovini marta 1993) nije bilo hrane i ljudi su krali i prosili jedan od drugog. Od zapaljenja plua i neuhranjenosti svakodnevno je umiralo dvadeset do trideset osoba, a bilo je 100-200 veoma ozbiljnih bolesnika, kao i oko 300 manje ozbiljno obolelih, no koje je valjalo evakuisati. Broj stanovnika je daleko premaio kapacitet gradskog vodovoda, koji je radio samo na mahove, a i kapacitet kanalizacije. Bilo je ezdesetak sluajeva tuberkoloze (David Owen, BALKANSKA ODISEJA, Radio B92, Beograd, 1996, str. 157). 84 Isto, paragrafi 132-158. 85 Isto.
88

zaveljajem u rukama naputali svoja ognjita. Srpska vojska je, po ocjeni Larrya Hollingwortha (predstavnik UNHCR-a), gonila nevine ene i djecu od sela do sela, sve dok na kraju nisu satjerani u oak, u Srebrenicu, mjesto iz kojeg se ne moe pobjei, i gdje im je bilo sueno da budu prevoeni kao stoka ili zaklani kao janjad.86 I 17. marta 1993. agresorska ofanziva na Srebrenicu je nastavljena. S poloaja iz Srbije agresor je dejstvovao po dubini slobodne teritorije Bosne i Hercegovine, pri emu je, pored ostalog, uz jaku vatru gaao liniju odbrane na podruju Osata i Kragljivode. Podruje Piria i Poznanovia agresor je gaao iz tenkova, kao i Potoare, iz bestrzajnih topova i minobacaa. Poslijepodne agresorski avioni su borbeno djelovali po irem podruju Srebrenice.87 Dva dana kasnije (19. marta 1993) agresor je iz Srbije (s platoa Hidrocentrale Bajina Bata i Mitrovca) viecijevnim bacaima raketa, tenkovima i haubicama nastavio sa estokim granatiranjem slobodne teritorije i linija branilaca Srebrenice, od ega je ubijeno 8, a tee i lake ranjeno 18 civila, od kojih desetero djece. Na tom podruju istovremeno su i jedinice Vojske Jugoslavije, u sadejstvu sa specijalnim snagama Ministarstva unutranjih poslova Savezne republike Jugoslavije i specijalnim snagama Ministarstva unutranjih poslova Srbije, te sa (svojim) kolaboracionistikim snagama paradravne tvorevine Republike Srpske, izvodile svakodnevne napade. Avijacija iz Savezne republike
86 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI - 2002, paragraf 415; AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231, 9. mart 1993 - Glavnom tabu Vojske RS, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda Brigade Bratunac, str. pov. br. 305/93, 14. februar 1993 - Komandi Drinskog korpusa; Osloboenje, 14. mart 1993, str. 1; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 114. Avioni Savezne republike Jugoslavije su i sredinom marta 1993. borbeno dejstvovali na Srebrenicu i granatirali je sa teritorije Savezne republike Jugoslavije, posebno iznad sela Gladovii i Osatica (kod Srebrenice) - Osloboenje, 18. mart 1993, str. 1. U prvoj polovini marta 1993. iz sastava jedinice Ministarstva unutranjih poslova Savezne Republike Jugoslavije poginula su dva borca u zoni odgovornosti Sanitetskog bataljona Skelani (AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231, 9. mart 1993 - Glavnom tabu Vojske RS, Redovni borbeni izvjetaj). 87 Osloboenje, 18. mart 1993, str. 1.
89

Jugoslavije je koristila i bojne otrove.88 Djelujui viecijevnim bacaem raketa po Srebrenici 20. marta 1993, s brda Njemi iz Savezne republike Jugoslavije, razornim projektilima je ubijeno 8, a ranjeno 22 civila.89 Srpski napad na srebreniku enklavu se, prema UNPROFORovom Izvjetaju o situaciji, od 20. marta 1993, nastavlja nesmanjenom estinom (...). Tokom ovog napada, oni (VRS) su dobili veliku podrku preko granice, iz Srbije. Srbi iz Srbije su vojsci bosanskih Srba pruili podrku artiljerijskom vatrom, bombardovanjem iz vazduha i slanjem konvoja za popunu zaliha municije, kao i time to su bosanskim Srbima dozvolili da organizuju napade sa istoka i juga enklave, iz Srbije.90 Vojska Jugoslavije je, u cilju izvoenja borbenih dejstava protiv Republike Bosne i Hercegovine, rukovodila i koordinirala svim aktivnostima na tom planu, pri emu je Vojska Republike Srpske bila sastavni dio Vojske Jugoslavije, jer je njeno formiranje pod tim nazivom samo pravna fikcija,91 koja je imala za cilj da prikrije planiranje, pripremanje,
88 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba, broj: 248/93, Srebrenica, 19. mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH. Dva agresorska aviona su 20. marta 1993. istresali bojne otrove po Osmaama i okolnim selima, uz neprestano granatiranje iz Srbije tokom cijelog dana (AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba, broj: 249/93, Srebrenica, 20. mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH). 89 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba, broj: 249/93, Srebrenica, 20. mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH. 90 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI - 2002, paragraf 415; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 177; E. Beirevi, nav. dj., str. 214 i 219-220. 91 Vojska Jugoslavije je kontrolisala Vojsku Republike Srpske i imala je kontrolu nad politikim i vojnim (ratnim) ciljevima, kao i nad vojnim operacijama Vojske Republike Srpske, ime je Savezna republika Jugoslavija imala efektivnu kontrolu nad Vojskom Republike Srpske. Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske nisu bile dvije odvojene vojske, ve jedna jedinstvena vojska drave Savezne republike Jugoslavije, a Vojska Republike Srpske i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske su djelovali kao de facto organi drave Savezne republike Jugoslavije (ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, PRED ALBENIM VIJEEM, TUILAC PROTIV DUKA TADIA, PRESUDA, 15. juli 1999, paragrafi 150-151 i 167). Stvaranje VRS, po ocjeni sudije Gabrielle Kirk McDonald, bilo je pravna fikcija. Jedine promjene do kojih je dolo nakon Rezolucije 752 (1992) Vijea sigurnosti od
90

organizovanje i uee Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, te drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, to potvruju raspoloiva dokumenta. Ovom prilikom ukazujemo samo na dva dokumenta koja to dobro ilustruju. General Ojdani (komandant Operativne grupe Romanija) 20. marta 1993. lino komandantima taktikih grupa 1, 2 i 4 (TG-1, TG-2 i TG-4) dostavio je obavjetenje, str. pov. br. 34-1, s oznakom URUITI ODMAH, da e se po nareenju GVJ /Generaltaba Vojske Jugoslavije - prim. S. ./ dana 21. 03. 1993. godine odrati sastanak sa komandantima TG na isto mesto (G VJ) sa jednim asom pre od poetka prolog sastanka. Na sastanak je trebalo obavezno doi u civilnom odijelu.92 O odravanju navedenog sastanka u Generaltabu Vojske Jugoslavije obavijeteni su i komandanti Istonobosanskog i Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. Naime, Glavni tab Vojske Republike Srpske je dan ranije (19. marta 1993) komandama Istonobosanskog i Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, u vezi s izvoenjem borbenih dejstava korpusa u narednom periodu, pored ostalog, naredio da komandanti Istonobosanskog i Drinskog korpusa budu

15. maja 1992. bile su premjetanje trupa, osnivanje Glavnog taba VRS, promjena imena vojne organizacije i pojedinanih jedinica, i promjena vojnih oznaka. Ostalo je isto oruje, ista oprema, isti oficiri, isti komandanti, uglavnom iste trupe, isti logistiki centri, isti snabdjevai, ista infrastruktura, isti izvor plata, isti ciljevi i zadatak, ista taktika i iste operacije. A to je osobito vano, namjera je ostala ista [] VRS je oito nastavio djelovati kao integralan i znaajan dio srpskog ratnog poduhvata. [] Glavni tab VRS, iji su svi lanovi bili generali u JNA, a mnoge je Generaltab JNA imenovao na njihove poloaje, odravao je direktnu komunikaciju sa Generaltabom VJ putem komunikacijske veze iz Beograda. [] Sem toga, VRS su nastavili snabdijevati isti snabdjevai iz Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) koji su snabdijevali i JNA, iako su trebovanja nakon 19. maja 1992. ila preko naelnika taba VRS koji ih je poslijeivao za Beograd (Isto, paragraf 151, nap. 180; ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV DUKA TADIA, IZDVOJENO I RAZLIITO MILJENJE SUDIJE Gabrielle Kirk McDonald, paragrafi 7-8). 92 AIIZ, OG Romanija, str. pov. br. 34-1, 20. mart 1993 - Lino k-dantima TG-1, TG-2 i TG-4.
91

u prolaznoj sobi Generaltaba Vojske Jugoslavije, dana 21. 03. 1993. godine u 11,00 asova.93 Srpske snage (Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske) su i krajem marta i u prvoj polovini aprila 1993, kao i kasnije, nastavile s napadima i napredovanjem prema Srebrenici, vrei brojne zloine nad civilima i civilnim stanovnitvom. Tako je, primjera radi, prilikom granatiranja samog grada Srebrenice 12. aprila, na kolskom (betonskom) igralitu (ispred Srednjokolskog centra) ubijeno preko 70 i ranjeno preko 100 civila.94 I
93 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/2-254, 19. mart 1993 - Komandi Istonobosanskog i Drinskog korpusa (na linost komandanta korpusa). Na osnovu ovog dokumenta generalmajor Manojlo Milovanovi (zamjenik komandanta Glavnog taba Vojske Republike Srpske) pruio je odgovor na pitanje vremena odravanja navedenog sastanka, o kome general Ojdani, navodei mjesto i datum odravanja, ne precizira tano vrijeme odravanja, ve, umjesto toga, vjerovatno s razlogom, opisno navodi iru formulaciju vremenske odrednice (sa jednim asom pre od poetka prolog sastanka), svjestan injenice da je pozvanim na sastanak dobro poznato (njegovo) vrijeme odravanja, jer je rije o kontinuiranoj praksi. 94 Osloboenje, 14. april 1993, str. 3; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 25; N. Mai, ISTINA O BRATUNCU: AGRESIJA, GENOCID, OSLOBODILAKA BORBA 1992.-1995, Opina Bratunac sa privremenim sjeditem u Tuzli, Tuzla, 1996, str. 131, 162, 177, 180, 194, 196, 201, 203 i 222; V. abi, nav. dj., str. 73-74; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 150-151, 225-226 i 236; Sh. Fink, nav. dj., str. 168-169; Izjava dr. Ilijaza Pilava data autoru, 13. novembar 2012. Slike unakaenih i raskomadanih ljudskih tijela prevazile su najuasnije prizore. Samo jedan od njih govori dovoljno: mrtva majka sa svoja dva mrtva djeteta, jedno bez glave, drugom prepolovljeno tijelo, a pored njih gomile unakaenih tijela (Osloboenje, 14. april 1993, str. 3). Dvanaesti april 1993. bio je lijep i sunan, neuobiajeno miran dan. Sa etnikih poloaja na Zalazju ispaljeno je nekoliko granata. Dvije su pale na sportske terene gdje su se mladi zabavljali ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 150151 i 225-226). Kratko vrijeme od pada prvih granata UN-ov transporter je odjurio prema gradu. Ulicom gore-dolje, juri kombi u kojem je prije rata voen hljeb, a u ratu ga vozio Ramo zvani Hljebara. Prevozi nastradale (Isto, str. 225). Bez obzira na granate koje su jo padale H. F. (iz Srebrenice) stajala je ispred svoje kue. Sporednim putem iz pravca kole tri, preplaen i izbezumljen narod. Pitam: gdje su pale granate? Odgovaraju: - na kolsko igralite, ima mnogo mrtvih i ranjenih!? Nailaze dvojica mladia. U graevinskim kolicima voze treeg, kojem su ruke krvave do lakata, a lice mu se ne vidi od razmazane krvi i samo vie Vratite mi moje oi, vratite mi moje oi! (Isto).
92

Vidjevi taj prizor H. F. je odluila da ide na igralite da vidim ta se desilo. Ila sam sporednim putem, ulicom ispred kua na Vaeritu (gdje je i moja kua). Doem do igralita. ivih ljudi je bilo veoma malo, vie je mrtvih, dok su ranjeni ve odveeni u bolnicu. Po itavom malom igralitu razbacana beivotna tijela. Ondje glava, ondje ruka, noga, trup. Na tribini sjede mrtvi ljudi. Jedni bez glave, drugi bez pola glave, ruku, nogu. Idem u krug. Prolazim izmeu kue Save Jeremia i igralita gdje je najvie mrtvih. Izlazim na glavnu cestu. Na cesti djeija noica (odgovara djetetu od 4-5 god.) i samo kostur od kime. Na trotoaru uz samu ogradu lealo je pokriveno mrtvo dijete. Granate poee ponovo padati. Razbjea se i ono malo naroda to se tu nalo. Kad su pred vee utihnule granate, prolaznike, koji su dolazili iz pravca kole pitam: Da li su pokupljeni svi mrtvi? Odgovor je bio: pokupljeni su (Isto, str. 225-226). Sljedeeg dana, oko 10 sati, H. F. je prola kraj igralita i mjesta gdje se prethodnog dana dogodio zloin nad nedunim civilima. Mrtvi su odveeni. Psi su napali na ostatke tijela koji nisu pokupljeni iz straha od ponovnog granatiranja. Mreasta ograda oko igralita bila je izlijepljena komadima mozga i sitnim komadiima tijela. Pokupili smo ih u polivinil kese i zatvorili u kolsku garau da ih u toku noi ne nau psi. Sutradan su nam se iz Civilne zatite pridruila jo tri ovjeka da s nama idu na groblje da iskopaju mezar. Sa onom trojicom ljudi iz kole i nekoliko ena, dobro konzervirane ostatke smo zakopali, obiljeili mjesto i zamolili sve uesnike ove ceremonije na groblju da svi dobro zapamtimo gdje smo zakopali ostatke (Isto, str. 226). Kada je poelo granatiranje Srebrenice, A. B. (iz Potoara), jedan od svjedoka genocida u Srebrenici, nalazio se kod Stanice milicije u Srebrenici. To je nekih 250 metara od mjesta masakra. Sklonio sam se u podrum jedne kue i kada je granatiranje prestalo. Krenuo sam prema kui. uo sam vrisak i pla (Isto, str. 150). Prilazei igraliu A. B. je slutio ta se desilo. Prizor je bio uasan. Raskomadana tijela su bila razbacana na sve strane. Dola su dvoja kola, sanitet i kamion za prevoz hljeba kojeg je vozio Ramo zvani Hljebara. Ubacivali smo teke ranjenike u vozila. Jednoj osobi smo vraali crijeva u stomak i onda ubacili u kola i odvezli u bolnicu. Raskomadana tijela ubijenih sakupljali su njihovi najblii na igralitu. Bolnica je bila puna ranjenika. Mnogi su leali na hodnicima. Amputacije su vrene runom pilom bez anestezije (Isto). Nakon jednog od masakara tokom granatiranja Srebrenice 1993, u kojem je srpska vojska otvorila vatru na grupu bonjakih civila to su ekali da ih Ujedinjene nacije evakuiraju, jedan zvaninik UNHCR-a ispriao je o jednoj djevojici kojoj je pola lica bilo razneseno. Rekao je kako je djevojica tako strano patila da nije mogao uiniti nita drugo do moliti se da ona to prije umre, to se i desilo (M. A. Sells, nav. dj., str. 183-184). Priu o djevojici iz Srebrenice ispriao je Larry Hollingworth, humanitarni radnik Ujedinjenih nacija (UNHCR-a). S tim u vezi, Michael Sells se poziva na: John Burns, New York Times, 20. mart 1993 (Isto, str. 276).
93

prilikom granatiranja Srebrenice, 13. aprila, bilo je ubijenih i ranjenih.95 Dana 13. aprila 1993. srpski komandanti su obavijestili predstavnike UNHCR-a da e napasti i ui u Srebrenicu u roku od dva dana ukoliko se grad ne preda, a njegova bonjaka populacija ne evakuira.96

Louis Gentile, jedini funkcioner UNHCR-a koji je 12. aprila 1993. bio u gradu Srebrenici, teleksom je toga dana o navedenom zloinu genocida javio svom beogradskom uredu: Dvanaest leeva pokupljeno je u kolskom dvoritu. Dijelovi tijela i ljudskog mesa visili su po ogradi kole. Tlo je bilo doslovno natopljeno krvlju. Jednom djetetu od svojih est godina otkinuta je glava. Vidio sam dvoja volovska kola puna tijela. Nisam se radovao snu nou od straha da u opet vidjeti te slike. Nikada neu moi opisati sav taj uas (L. Silber-A. Litl, nav. dj., str. 267). 95 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 151; N. Mai, nav. dj., str. 131 i 220. Toga dana je, pored ostalih, Zulfa Begovi (majka A. Begovia) pola u podrum donijeti drva. Kada se vraala iz podruma, ispred kue je pala granata. Pogoena je u ruku i glavu gelerima granate. Ruka joj je bila gotovo odsjeena. Samo je visila da ne otpadne. U glavu je pogoena gelerom sitnim kao zrno penice, ali je on bio smrtonosan. Sa rane na glavi procurila je krv. Majka je jo bila iva kad je ula u kuu i uspjela rei: Odbie mi ruku. Onda se sruila na pod. Brat je odmah uzeo graevinska kolica i povezao je prema bolnici udaljenoj oko jedan kilometer. Bila je iva sve do bolnice, ali se nije javljala. Kada je doktor pogledao, nije nam nita govorio. Znali smo da je podlegla. Teko mi je bilo, ali nekako sam se drao. Mlai brat je plakao. Pred vee je opet poelo granatiranje. Majku smo trebali odvesti u Potoare na porodino groblje, ali teko je bilo nekoga nai za taj put. Niko se nije usuivao da izae iz sklonita. Zbog nedostatka goriva auta se nisu koristila. Na Potoarima sam naao komiju S. . koji je imao konja i zaprena kola. Otili smo do bolnice. etnici su granatirali put Srebrenica - Potoari, jer su znali da se narod noom kree tim putem. Iz bolnice smo iznijeli preminulu majku i odvezli je u Potoare. Sahranili smo je sutradan oko 10 sati. U vrijeme sahrane etnici su iz PAM-a pucali na nas. Ljudi su bili uplaeni i sve smo zavrili na brzinu (Isto). 96 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 49; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 17. Iz Srebrenice je za Tuzlu, zajedno s ranjenicima i bolesnicima, od 19. marta do kraja aprila 1993, pod pokroviteljstvom UNHCR-a, evakuisano izmeu 8.000-9.000 Bonjaka. Vlada Republike Bosne i Hercegovine je bila protiv toga, jer je smatrala da se time doprinosi etnikom ienju teritorije. Predsjednik Alija Izetbegovi je, nekoliko godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, izjavio da je politika njegove Vlade da ogranii evakuacije iz Srebrenike enklave bila pogrena (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 40-41 i 313; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 16; J. W.
94

Honig - N. Both, nav. dj., str. 115-119; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 41-42; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 93). Prvi konvoj UNHCR-a uao je u Srebrenicu 19. marta 1993, a sljedeeg dana vratio se u Tuzlu sa preko 600 civila. Drugi konvoj stigao je u Srebrenicu 28. marta. est ljudi je umrlo dok se oko 1.600 borilo da se ukrca na kamione prilikom povratka u Tuzlu 29. marta, a jo sedmero je umrlo u prepunim vozilima na putu za Tuzlu. Sline scene masovne panike i smrti dogodile su se nakon dolaska treeg konvoja u Srebrenicu 31. marta. Oko 3.000 ena i djece, kao i starijih mukaraca, evakuirano je na 14 kamiona, pri emu je estero umrlo zbog prenatrpanosti ili izlaganja vremenskim prilikama. Osmog aprila evakuirano je oko 2.100 ljudi, a 13. (aprila) jo 800 (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 40-41; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 115-119). Na hiljade ljudi okruivalo je kamione UNHCR-a, pokuavajui da se ukrcaju i izvuku iz koncentracionog logora, zvanog Srebrenica, pri emu su mnogi doivjeli najtee tragedije i neizbrisive traume. I. P. iz Cerske, majka dvoje djece, uspjela je u martu 1993. da se ukrca u jedan od kamiona. Na prvoj (srpskoj) barikadi vidjela je 12 etnika koji su poeli vikati na nas, psovati nam muslimansku majku i prijetiti nam da e nas nai u Tuzli. Na kamionu nisam nikoga poznavala, jer bile su tu, uglavnom, ene iz sela Osmae. Kamion je povremeno koio i trzao, pa su ene padale jedne preko drugih. Starijeg sina sam u toj guvi izgubila. Pao je pod noge enama, ali uspjela sam ga izvui. Meutim, tada sam izgubila manjeg sina. Nisam imala nikog da mi pomogne da ga spasim iz te guve. To se deavalo u okolini Bratunca. estogodinji sin mi se uguio dok sam ga izvlaila ispod nogu. Na rukama mi je umro isputajui zadnji dah. Poslije toga ja vie nisam nita znala za sebe. Hladili su me vodom. U Bratuncu su ene Srpkinje izale na put pred kamione. Neke su imale noeve u rukama i vikale su na nas da e nam poklati djecu. Kad smo prole kroz Bratunac iz drugog kamiona je uspjela prei moja snaha i uzeti sa sobom starijeg mi sina. U Zvorniku je toga dana bila pijaca i tu su nam prijetili da e nas pobacati u Drinu. Dvanaest etnika se popelo na kamion i traili pare i zlato od ena. Ja sam jo uvijek moje mrtvo dijete drala u rukama. Na kamionu se uguila dvadesetogodinja trudnica sa Osmaa, jedna starija ena i sedmogodinja kerka Senaida iljkovia. Ukupno je etvoro ugueno na kamionu gdje sam ja bila. Nismo imali ni hrane ni vode na tom putu. Do prelaska na slobodnu teritoriju su nas jo nekoliko puta zaustavljali i vrijeali ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 41-42). Z. V. (1968) iz Sasa (opina Srebrenica), majka troje djece, etvrtog dana poslije poroaja krenula je prema konvojima ali nisam uspjela izai iz zgrade. Pala sam od iscrpljenosti i gladi. 30. marta uvee sa dvoje djece i trinaestodnevnom bebom ponovo kreem prema kamionima UNHCR-a parkiranim pred Osnovnom kolom u Srebrenici. Nekoliko hiljada ena i djece skupilo se oko kamiona ekajui na prevoz. Moj mu je uspio da me popne na kamion. Smjestila sam se na lijevu stranu, uz samu stranicu stojei na jednoj nozi. U rukama sam drala svoju bebu, a dvoje starije djece mu je uspio popeti na drugi kamion.
95

Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je 16. aprila 1993, pozivajui se na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija, donijelo Rezoluciju 819 (1993) kojom je Srebrenicu i njenu okolinu proglasilo sigurnom zonom Ujedinjenih nacija. Tim dokumentom je proglaeno da sve strane i ostali postupaju prema Srebrenici i njenoj okolini kao prema sigurnoj zoni, koja mora biti poteena svakog oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina.97 Obaveza da Srebrenica, sigurna zona Ujedinjenih
Ujutro 31. marta oko devet sati kamioni su krenuli. Narod je vritao, plakao, a poslije svakog koenja ja sam imala osjeaj da se cijeli kamion naslonio na mene. Doli smo na prvu barikadu kod utog mosta u ulazu u Bratunac. Nekoliko etnika je vikalo na nas, a dvojica su se popela na kamion i poeli traiti mukarce starije od petnaest godina. Drugi su dobacivali da sve mukarce vie od jednog metra treba skinuti sa kamiona. Dvojici djeaka izmeu 14 i 15 godina su naredili da siu sa kamiona. Jedan etnik priao je djevojici i rekao joj da sie. Ona se uhvatila za ene i nije htjela napustiti grupu. Onda je izvadio no i zaprijetio da e joj isjei arene dimije i da e je pronai i u Tuzli. Napokon etnici su sili i mi smo krenuli dalje. Dva djeaka su ostala sa etnicima. Neko je rekao da su djeaci bili iz Viegrada. Istog dana kamenovali su nas u Bratuncu i Drinjai, a u Zvorniku su prosipali toplu vodu po nama. Stigli smo u Osmake, gdje su nas ponovo zaustavili. Ja sam poela gubiti svijest, jer je putovanje trajalo dvadeset sati. etnici su pretresli kamione, a kroz narod je prola vijest da odvode djevojke. Vozai kamiona su govorili da e iz Tuzle poslati kamione kako bi se smanjila guva. Priao mi je jedan etnik i upitao me ta drim u ebetu. Rekla sam dijete, a on je pitao da li je muko. Gurnuo je pukom dijete zamotano u ebe kad sam mu rekla da nije muko. Sila sam sa kamiona i krenula prema oblinoj kui. ula sam ensku vrisku i vratila sam se nazad. Prije nego su doli kamioni nala sam svoje dvoje djece (Isto, str. 311-312). Evakuaciju Bonjaka iz enklave su podravali bosanski Srbi koji su bili voljni dopustiti UNHCR-u da alje prazne kamione u Srebrenicu u cilju evakuacije, ali nisu bili spremni da dopuste prolazak humanitarne pomoi u Enklavu. Specijalni izaslanik UNHCR-a je podravao evakuaciju kao mjeru posljednjeg pribjeita da bi se spasili ivoti (Isto). 97 REZOLUCIJE VIJEA SIGURNOSTI UN O BOSNI I HERCEGOVINI - u daljem tekstu: REZOLUCIJE UN-a, Press centar ARBiH, Sarajevo, 1995, str. 62-64; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 43-72 i 297-313; Presuda Krsti, paragraf 18. Dugo razmatrana neophodnost da se u Bosni i Hercegovini obrazuju sigurne zone (Safe Areas), poteene svakog oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina, ostvarena je tek Rezolucijom 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, od 16. aprila 1993, usvojenom povodom prve srebrenike krize. Presudan momenat bio je u tome to
96

nacija, kao i ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini,98 mora biti poteena svakog oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina, potvrena je i Rezolucijom 824 (1993), od 6. maja 1993, i Rezolucijom 836 (1993), od 4. juna 1993,99 ime su Ujedinjene nacije same na sebe, navedenim rezolucijama, preuzele tu obavezu. Rezolucija 819 (1993) donesena je u panici 16. aprila 1993, nakon to je Meunarodni sud pravde (8. aprila 1993) uveo prvu privremenu
je Meunarodni sud pravde u Haagu upravo radi toga samo osam dana ranije jednoglasno naznaio privremenu mjeru da Vlada Savezne republike Jugoslavije odmah, pozivajui se na Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, od 9. decembra 1948, preduzme sve mjere u cilju spreavanja zloina genocida. Rezolucijom je istovremeno postavljen zahtjev da se odmah obustave oruani napadi na Srebrenicu i trenutno povlaenje iz podruja oko Srebrenice, te osueno etniko ienje i naloeno hitno poveanje prisustva UNPROFOR-a u Srebrenici i okolini (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 43-72, 297-313 i 431-436; REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64. Vijee sigurnosti je zatrailo neometanu dostavu humanitarne pomoi svim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine, posebno civilnom stanovnitvu Srebrenice i njene okoline i podsjetilo da svako ometanje isporuke humanitarne pomoi predstavlja teko krenje meunarodnog humanitarnog prava ( REZOLUCIJE UN-a, str. 64). 98 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 824 (1993), 6. maja 1993, proglasilo je glavni grad Republike Bosne i Hercegovine i druga slina ugroena podruja, posebno gradovi Tuzla, epa, Gorade, Biha, kao i Srebrenica, i njihove okoline, sigurnim zonama od svih ukljuenih strana i moraju biti poteene oruanih napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina ( REZOLUCIJE UN-a, str. 7274). Naalost, u sluaju Srebrenice, britanski diplomati su, po ocjeni Michaela A. Sellsa, razvodnili rezolucije o sigurnim zonama. Zatim su Yasushi Akashi i drugi zvaninici Ujedinjenih nacija odbili da upotrijebe sva neophodna sredstva kako bi konvoji stigli do te enklave, pretvorivi je tako u boravite gladi i bijede (M. A. Sells, nav. dj., str. 269). Sigurne zone Ujedinjenih nacija, posebno Srebrenica i epa, pretvorene su, s pravom tvrdi Michael A. Sells, u boravita bijede, odnosno koncentracione logore Ujedinjenih nacija (Michael A. Sells, IZNEVJERENI MOST: RELIGIJA I GENOCID U BOSNI, Sedam, Sarajevo, 2002, str. 104, 242 i 269). Civili i civilno stanovnitvo u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kojima (civilima i civilnom stanovnitvu) je bilo zabranjeno adekvatno naoruanje da bi se borili i koji su odravani u ivotu zahvaljujui humanitarcima Ujedinjenih nacija, bili su preputeni srpskoj vojsci za masovne likvidacije (M. A. Sells, nav. dj., str. 171-172). 99 REZOLUCIJE UN-a, str. 72-74 i 76-80.
97

mjeru da Vlada Savezne republike Jugoslavije odmah preduzme sve mjere u cilju spreavanja zloina genocida i kad je enklava Srebrenica dovedena u agoniju, identinu s onom iz jula 1995, ozvanienu i dramatinom posjetom regionu Philippea Morillona, komandanta UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu.100
100 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 176-183; Francis Anthony Boyle, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA GENOCID: POSTUPAK PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE U PREDMETU BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE RADI SPRJEAVANJA I KANJAVANJA ZLOINA GENOCIDA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 245-276. Vitalij urkin i Reginald Bartholomew (ruski i ameriki predstavnici za bivu Jugoslaviju) 16. aprila 1993. bili su u Beogradu, pokuavajui ubijediti Miloevia i Karadia da narede zaustavljanje ofanzive na Srebrenicu. I jedan i drugi vjeto su negirali namjeru da zauzmu Srebrenicu. Nakon telefonskog razgovora sa Davidom Owenom, u kome je izrazio zabrinutost da bi zauzimanje Srebrenice bilo praeno kupanjem u krvi, Miloevi je pozvao UNPROFOR, generala Lars-Erica Wahlgrena i traio od njega da rasporedi vojne posmatrake timove u i oko Srebrenice to je mogue prije. Miloevi je rekao Wahlgrenu da se Karadi sloio s tim. Iako je jo uvijek bilo nejasno da li se Mladi slae, Wahlgren je naredio Kanadskoj eti u Tuzli da se pripremi za odlazak u Srebrenicu sljedeeg jutra (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 120-121). General Mladi se, piu Honig i Both, nije sloio. Dok je Miloevi bio zaposlen oko konstruiranja svog vlastitog alibija, Mladieve snage /tj. Vojska Jugoslavije i njeni kolaboracionisti i petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ probile su se kroz muslimanske linije istono od Srebrenice i napredovale su na dva kilometra od grada. Sa najviih vrhova Pribievca i Banje Crni Guber Srbi su imali jasan pogled na centar grada i pripremali su se da uu u njega. Na sjeveroistoku probili su kod Zalazja, dok su na jugu potisnuli Muslimane iz Zelenog Jadra. U Srebrenici su ljudi uli pucnjavu kako se pribliava sve vie i osjeali su da njihove anse za preivljavanje iz minuta u minut nestaju. Oevidac koji je ivio u istonom dijelu Srebrenice daje sljedei izvjetaj: Naa kua bila je locirana u istonom dijelu grada na putu prema Skelanima. Sjedili smo u podrumu, a granate su eksplodirale svakih pet sekundi. Vie nisam mogao mirno sjedeti i tek tako ekati tamo, pa sam otiao gore da vidim ta se deava. Izaao sam na balkon, ali je istog trenutka mitraljeski rafal pogodio zid pored mene. Vratio sam se nazad u podrum. Mogli smo uti pucnjavu kako se pribliava i mislili smo da emo biti pobijeni. Onda sam odjednom uo ispaljenje granate - drugaiji zvuk. Ili su Srbi uli ili smo to bili mi! Popeo sam se opet gore i pogledao kroz prozor. Vidio sam vie od stotinu ljudi koji su trali uzbrdo prema Srbima i uo sam povik: Naser, Naser! Kasnije sam uo da su tog dana Naser Ori i dvije grupe od 150 ljudi potisnuli Srbe 500 metara. Takoer sam razgovarao sa artiljercem koji je ispalio granate. On mi je
98

Rezolucijom je postavljen zahtjev da se odmah prekinu svi oruani napadi na Srebrenicu i trenutno povlaenje iz podruja oko Srebrenice, ime je, pored ostalog, ponovno potvren suverenitet, teritorijalna cjelovitost i politika nezavisnost Bosne i Hercegovine, te ni u kom sluaju nije traeno nikakvo povlaenje Armije Republike Bosne i Hercegovine, a kamoli razoruanje.101 Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali, poslije usvajanja Rezolucije 819 (1993) predstavniku UNPROFOR-a, (vedskom) generalu Lars - Ericu Wahlgrenu, poslao je Direktivu u kojoj ga je obavijestio da, po njegovom miljenju, Rezolucija ne podrazumijeva obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Ta direktiva je bila u suprotnosti sa Rezolucijom 819, u kojoj ni na jednom mjestu nema ni spomena o tome da ona ne podrazumijeva obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Meutim, s tom direktivom nisu bile upoznate sve lanice Vijea sigurnosti. To je od Rezolucije o sigurnoj zoni nainilo najobiniju farsu, koja ne bi bila izvedena bez podrke stalnih lanica Vijea sigurnosti i lino generalnog sekretara. Uloga UNPROFOR-a protumaena je i usmjerena na pruanje humanitarne pomoi i to uz pristanak izvrilaca agresije, genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Stoga je Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti, kao i brojne druge, bila potpuna prevara od prvog dana,102 to je, pored ostalog, srpskom agresoru i
rekao da su uvali 50 granata za kritini momenat. To artiljerijsko oruje bilo je locirano na brdu odmah izvan grada. Kad je vidio da su Srbi zauzeli nae linije na Zalazju, ispalio je dvadeset granata i Srbi su se povukli. Dok je trajala borba, mi smo sluali radio. Dva sata nakon to je Naser potisnuo Srbe nazad, objavljeno je da je Srebrenica proglaena zatinom zonom. Svi smo poskakali i grlili se meusobno plaui i smijajui se u isto vrijeme. Bili smo spaeni. Izvjetaj radija bio je taan. Negdje pred pono, po njujorkom vremenu, Vijee sigurnosti je usvojilo Rezoluciju 819, u kojoj su Srebrenica i njena okolina proglaeni sigurnom zonom (Isto, str. 121). 101 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag 2003, paragrafi 156-159, 228-239, 486 i dr. 102 Isto. U sutini je rije o deklarativnom izrazu i pristupu, koji su u suprotnosti sa Poveljom Ujedinjenih nacija (San Francisco, 1945), te korpusom najznaajnijih dokumenata iz meunarodnog, a naroito humanitarnog prava, u pogledu ouvanja meunarodnog mira i sigurnosti, to je praeno potpunim nedostatkom politike volje, na meunarodnom nivou, da se rezolucije Ujedinjenih nacija implementiraju.
99

njegovim kolaboracionistima i petokolonaima olakalo izvrenje genocida nad Bonjacima, koji su imali tu nesreu da ive u susjedstvu ue Srbije.103 Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti nije proglasila Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, demilitarizovanom zonom (demilitarized zones) u smislu enevskih konvencija. Rezolucija 836 (1993), od 4. juna 1993, ak je izriito izuzela jedinice Vlade Republike Bosne i Hercegovine od povlaenja iz sigurnih zona Ujedinjenih nacija.104 Pored toga, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, proirujui mandat UNPROFOR-a, utvrdilo je tom rezolucijom obavezu UNPROFOR-a, po kojoj (UNPROFOR) u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini mora, pored ostalog, otkloniti napade na sigurna podruja i, djelujui u samoodbrani, preduzeti sve neophodne mjere, ukljuujui i upotrebu sile kao odgovor na bombardovanja sigurnih zona od bilo koje od strana ili na oruane upade u njih ili u sluaju svake namjerne opstrukcije u i oko tih podruja slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja.105 Time je UNPROFOR, pored odvraanja (otklanjanja) od napada u i oko sigurnih zona u Republici Bosni i Hercegovini, imao mandat da, u cilju zatite sigurnih zona Ujedinjenih nacija (kao odgovor na bombardovanja sigurnih zona ), koristi i zranu silu, to je izriito navedeno u paragrafu 10 navedene rezolucije, a to je, samostalno ili kroz regionalne organizacije ili sporazume, obavezivalo drave lanice Ujedinjenih nacija.106
103 Isto. 104 REZOLUCIJE UN-a, str. 76-80. Time je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine dozvolilo da ostanu u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 25-26). 105 REZOLUCIJE UN-a, str. 76-80; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 2526 i 138. 106 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 26 i 138. Rezolucija 836 (1993) je, po ocjeni J. W. Honiga i N. Botha, inherentno kontradiktorna i otvorena za razne interpretacije. S tim u vezi, oni tvrde kako se, prilikom prvog itanja paragrafa 5, ini da bi trupe koje su rasporeene unutar sigurnih zona mogle upotrijebiti silu kao odgovor na srpske napade. Meutim, na insistiranje Britanaca, Francuza i panaca, u tekst je ubaena kvalifikacija djelujui u samoodbrani.Te rijei su, po Honigu i Bothu,
100

Pa ipak, general Wahlgren, suprotno Rezoluciji 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada Srebrenice (a ne sigurne zone Ujedinjenih nacija) i prisilio generala Sefera Halilovia da 18. aprila 1993. s Ratkom Mladiem potpie Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, odnosno sporazum o kapitulaciji. Taj sporazum je zahtijevao razoruavanje Bonjaka.107
kombinovane sa injenicom da je glavni zadatak UNPROFOR-a bio ogranien na odvraanje umjesto na odbranu, osigurale su da nije bilo nikakve obaveze da trupe UN-a koje su ukljuene u implementaciju politike zatiene zone da upotrijebe silu protiv Srba ukoliko i dok UNPROFOR sam ne bude pod direktnom opasnou (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 138-139). S tim u vezi, oni se pozivaju na ocjenu Shashija Tharoora (pomonika generalnog podsekretara za mirovne operacije i efa tima za bivu Jugoslaviju), koji je komentirao suhoparno rezolucije o zatienim zonama u lanku koji je kasnije napisao: Rezolucije Savjeta sigurnosti o zatienim zonama traile su od strana da ih tretiraju kao zatiene, nametale su obaveze njihovim stanovnicima i braniocima, rasporedile su trupe Ujedinjenih nacija u njima, ali su oekivale da njihovo puko prisustvo odvrati napade briljivo izbjegavajui da se od mirovnih snaga trai da brane ili tite te zone, ali ovlaujui ih da pozovu zrane napade u samoodbrani - remek-djelo diplomatskog uobliavanja, to je u mnogome bilo neprimjetljivo kao operativna direktiva (Isto, str. 139). Honig i Both, kao i Shashi Tharoor, govorei o mandatu UNPROFOR-a, po naoj ocjeni nisu u pravu. Naime, imajui u vidu paragraf 9 Rezolucije 836 (1993), u kome se, iako se, istina, konstatuje djelujui u samoodbrani, (u nastavku) navodi i upotreba sile i, s tim u vezi, jasno naglaava kao odgovor na bombardovanje sigurnih podruja, tj. upotreba sile, ukljuujui i upotrebu zranih snaga (paragraf 10), kao odgovor na bombardovanje sigurnih zona, a ne upotreba sile kao odgovor na bombardovanje UNPROFOR-a, oigledno je da navedeni autori reduciraju mandat UNPROFOR-a i na taj nain pravdaju pogrenu politiku i praksu Ujedinjenih nacija i meunarodne zajednice prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima. 107 AGREEMENT FOR THE DEMILITARIZATION OF SREBRENICA, S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 51-53, 309-310 i 431-436; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 240-250 i 328; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 19-20; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 99-100. Iako Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija to nije traila, UNPROFOR je proglasio potpunu demilitarizaciju grada i generala Sefera Halilovia prisilio da ve sutradan zakljui i 18. aprila 1993, s Ratkom Mladiem, potpie Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice. Sadraj Sporazuma je oigledna opstrukcija Rezolucije Vijea sigurnosti i za tako kardinalno odstupanje krivicu oigledno snosi UNPROFOR - generali Lars-Eric Wahlgren i Philipe Morillon (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 5154 i 309-313).
101

est sati nakon usvajanja Rezolucije 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, generali Lars-Eric Wahlgren i Philippe Morillon (UNPROFOR) 17. aprila 1993, na Sarajevskom aerodromu, dogovorili su sastanak sa generalima Seferom Haliloviem i Ratkom Mladiem. General Mladi je stigao sa zakanjenjem od pola sata na buan nain. Njegova vojska bila je na ivici okonanja osvajanja enklave. On je vjerovao da je doao da bi prihvatio predaju grada . General Halilovi je, naprotiv, ostao miran i nije odgovarao na Mladieve provokacije. On je vrsto odbio da pristane na predaju enklave Srbima (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128). General Mladi je traio da se njemu preda oruje, da mu se predaju Srebrenica i epa, a zauzvrat je nudio obeanje da e biti milostiv (Sefer Halilovi, LUKAVA STRATEGIJA, Matica, Sarajevo, 1998, str. 123). General Sefer Halilovi je sa indignacijom odbijao sve Mladieve zahtjeve i predlagao prekid vatre. Morion je traio da se oruje preda UNPROFOR-u, a da se epa i Srebrenica demilitariziraju (Isto). Nakon etrnaest sati pregovora, u 02.00 sata 18. aprila 1993, postignut je Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128). S tim u vezi, general Halilovi tvrdi da je rije o ugovoru o prekidu vatre i demilitarizaciji gradskog jezgra Srebrenice i epe (S. Halilovi, nav. dj., str. 124). To potvruje i general Wahlgren. Tri dana kasnije, 21. aprila u Zagrebu, general Wahlgren je objavio da je demilitarizacija zavrena: Iz izvjetaja koje sam primio od svojih oficira u Srebrenici mogu potvrditi da je danas od podne grad /Srebrenica - prim. S. ./ demilitarizovan (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 129). Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice od 18. aprila 1993. sastoji se od 11 taaka i regulisao je potpuni prekid vatre od 4 sata i 59 minuta 18. aprila 1993. i zamrzavanje svih borbenih aktivnosti na dostignutim linijama konfrontacije, to je suprotno usvojenoj Rezoluciji 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je predviala trenutno povlaenje (paravojnih jedinica bosanskih Srba) iz podruja oko Srebrenice; rasporeivanje ete UNPROFOR-a do 11 sati istoga dana; zrani koridor i evakuaciju ranjenih i bolesnih; postupak sa minskim poljima; slobodu kretanja UNHCR-a i ICRC-a; dostavu humanitarne pomoi, razmjenu zarobljenika i tijela poginulih i sl. Meutim, suprotno Rezoluciji, na koju se i ne poziva, Sporazum je, takama 4. i 5. utvrdio i demilitarizaciju Srebrenice u roku od 72 sata nakon dolaska jedinice UNPROFOR-a. Svo oruje, municija, mine, eksploziv i borbene zalihe/osim medicinskih, u Srebrenici bie predato UNPROFOR-u pod nadzorom tri oficira sa svake strane i sa kontrolom koju e vriti UNPROFOR. Sporazum je predvidio demilitarizaciju iskljuivo grada Srebrenice, u kome kada se proces demilitarizacije zavri nee ostati ni jedna naoruana osoba ili jedinica osim UNPROFOR-a (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 310). Sporazum se ne poziva se na Rezoluciju 819 (1993) Vijea sigurnosti, niti na enevske konvencije od 12. decembra 1949. i ni po formi ni po sadrini nije sa njima saglasan (Isto, nav. dj., str. 432, nap. 10). Tri sedmice kasnije, 8 maja 1993, na Sarajevskom aerodromu, izmeu naelnika taba Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine, generala Sefera Halilovia, i agresorskog generala Ratka Mladia, uz prisustvo komandanta UNPROFOR-a, generala
102

U Srebrenicu su 18. aprila 1993. uli prvi pripadnici UNPROFOR-a - oko 170 vojnika, uglavnom iz kanadskog kontingenta (zaposjeli su prostor fabrike Vezionica u Srebrenici, koju su kasnije uredili kao svoju bazu, gdje se nalazila i komanda). Jedinica je raspolagala s tridesetak borbenih oklopnih transportera, a jedan broj s raketnim lanserima.108
Philippea Morillona, potpisan je Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i epe. Sporazum je sainjen i potpisan na engleskom jeziku (AGREEMENT ON THE DEMILITARIZATION OF SREBRENICA AND EPA CONCLUDED BETWEEN LT GEN RATKO MLADIC ANDA GEN SEFER HALILOVIC ON 8 MAY 1993 IN THE PRESENCE OF LT GEN PHILIPPE MORILLON). Na prvoj strani dokumenta (u gornjem desnom uglu) jedan od oficira UN-a svojeruno je napisao: This most important document on Srebrenica. Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 49-58). Sporazumom su potvrene Rezolucija 824 (1993) Vijea sigurnosti, enevske konvencije od 12. augusta 1949. i Protokol I enevskih konvencija od 12. augusta 1949, kao i demilitarizacija grada Srebrenice. Tim dokumentom su demilitarizovana podruja Srebrenice i epe. Demilitarizovana podruja e ukljuivati podruje unutar sadanjih linija konflikata. Tane granice obiljeie komandant UNPROFOR-a na terenu nakon konsultacija (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 58; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 54; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 131). Sporazum od 8. maja, koga je ispregovarao UNPROFOR na terenu (u Sarajevu) u suprotnosti je sa Rezolucijom 824 (1993), od 6. maja. Imajui to u vidu, Sekretarijat UN-a je objasnio UNPROFOR-u da je Vijee sigurnosti u Rezoluciji 824 (1993) stavilo veliki naglasak na povlaenje bosanskih Srba sa podruja sa kojih postoji prijetnja sigurnim zonama. Stoga je Sekretarijat vjerovao da je od sutinske vanosti da UNPROFOR ponovi svoju odlunost na osiguranju provoenja onih dijelova Sporazuma koji se odnose na srpsko povlaenje iz okoline sigurnih zona. Sekretarijat je dodao da bi podrazumijevani redoslijed radnji iz Sporazuma - prvo razoruanje Vladinih snaga, iza ega slijedi povlaenje Srba - bio neprihvatljiv za Vijee sigurnosti (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 56). 108 AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11; ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM I, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA I DRAGANA JOKIA, PRESUDA, Haag, 17. januar 2005, paragraf 102; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 52; M. J. Faber, nav. dj., str. 23 i 112; Hasan Nuhanovi, POD ZASTAVOM UN-a (meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici), Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2005, str. 45, 72 i 87. Prva jedinica UNPROFOR-a (kanadski kontingent sa - u prvih 10 mjeseci - 150 pripadnika) ula je u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, 18. aprila 1993. Tada je, u skladu sa Rezolucijom 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija i Sporazuma o demilitarizaciji Srebrenice, pripadnicima odbrane izdata naredba o obustavljanju i zabrani svih vojnih aktivnosti i potivanju Sporazuma, ime su oni potpuno obustavili sve vojne aktivnosti. Civili i civilno stanovnitvo su raunali i oekivali da e Srebrenica,
103

Sedam dana kasnije (25. aprila 1993) Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, na elu sa ambasadorom Diegom Enriqueom Arriom, uspjela je posjetiti Srebrenicu, s ciljem da sagleda situaciju na terenu i upozna Vijee sigurnosti, o emu je sainila Izvjetaj, u kome je, pored ostalog, pruila oigledne dokaze o genocidu nad Bonjacima. Srebrenica je tada otvoreni zatvor u kojem su srpske snage planirale usporeni genocid, ona je jednaka otvorenom zatvoru u kojem ljudi etaju okolo, ali ih kontroliu i teroriu sve prisutniji srpski tenkovi i drugo teko naoruanje u njegovoj neposrednoj okolini ... Civili koji nisu mogli da se brane bili su okrueni tekim naoruanjem i nije bilo doktora, vode, gasa i struje. ivjeli su na ulicama, jer su njihovi domovi bombardovani. Sa veoma ogranienim pristupom hrani i lijekovima i bez efikasne zatite meunarodne zajednice ....109 Onemoguavanje ljekarske pomoi je, po ocjeni Misije Ujedinjenih nacija, genocid. Takvo djelovanje zajedno sa presijecanjem dovoda vode, gasa i struje, aktiviralo je proces usporenog genocida. Masakrirani ostaci petnaestero djece nastradale od srpske minosigurna zona Ujedinjenih nacija, biti zatiena, da e rasporeene trupe UNPROFOR-a, uz podrku NATO-a, biti garant sigurnosti, te da e UNHCR redovno dostavljati humanitarnu pomo. Stoga su se civili i pripadnici odbrane okrenuli mirnodopskom ivotu, vjerujui da je spaeno dalje patnje, (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 72, 87-88 i 102). Materijalno-tehnika sredstva branilaca Srebrenice su, u skladu sa Sporazumom, predata UNPROFOR-u ili oduzeta od strane UNPROFOR-a. Sredstva su smjetena na centralno mjesto koje je UNPROFOR nazvao Weapon Collection Point. Jedno vrijeme ta sredstva su bila smjetena u neposrednoj blizini fudbalskog igralita, ograena bodljikavom icom i uvana od UNPROFOR-a, a kasnije je predato oruje i orue premjeteno unutar baze Holandskog bataljona u fabrici Vezionica (Isto, str. 73). UNPROFOR nije prisilio srpskog agresora da ispotuje svoj dio potpisanog ugovora. On nije povukao teko naoruanje od granice sigurne zone UN-a na rastojanje van dometa (na rastojanje od 15 do 20 km), niti je ispotovao ijednu stavku potpisanog ugovora, ve je inio upravo suprotno (Isto, str. 88 i 102-103). Srpski agresor je oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, imao apsolutnu kontrolu i UNPROFOR-u je bio zabranjen bilo kakav izlazak (iz)van te sigurne zone, osim u posebnim sluajevima, za to je bila potrebna posebna dozvola sa Pala, pri emu je procedura pribavljanja takve dozvole trajala danima, a ponekad i sedmicama (Isto, str. 102-103). 109 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, paragrafi 344-370.
104

bacake vatre za vrijeme igre u kolskom dvoritu, jo uvijek su bili tamo dok je Misija obilazila to mjesto.110 Srbi su, tvrdi Misija Vijea sigurnosti UN-a, drali koncentracioni logor pod kontrolom UNPROFOR-a, dok se oni ponaaju kao uvari tog otvorenog zatvora.111 Srebrenica je krajem aprila 1993. bila prenatrpana prisilno protjeranim Bonjacima iz drugih sela, rtvama srpskog genocida. Ljudi ive u ruevinama bombardovanog grada razorenih kua. Ljudi kuhaju na ulici.112 U Srebrenici je nasumina destrukcija, terorizirani ljudi, ene i djeca koji ive u neljudskim uslovima.113 Oito je rije o koncentracionom logoru, koncentracionom logoru Ujedinjenih nacija, u kome je genocid vren u kontinuitetu, pred oima cjelokupne meunarodne zajednice, odnosno, kako to tvrdi Michael A. Sells, pred irom otvorenim oima cijelog svijeta.114 Srebrenica je, po ocjeni Pierra Salignona, direktora Mdecins Sans Frontires, progresivno postala jedan geto ... Ljudi su se nali taocima, u jednom getu. Nisam doivio Drugi svjetski rat, ali kada sam prvi put uao u Srebrenicu ponovo sam vidio slike Varavskog geta (...) Vidio sam jednu situaciju u kojoj su ljudi zatvoreni u ogradi i imao sam utisak da su van nje bile srpske milicije koje su se ponaale boemski i uivale i uvari bosanskog stanovnitva koji su bili plavi ljemovi.115
110 Isto, paragraf 346. Vjerovatno je rije o srpskom masakru nad civilima od 12. aprila 1993. 111 Isto, paragraf 344. Nakon to je proglaena sigurnom zonom Ujedinjenih nacija, Srebrenica je i po ocjeni A. V. (1969), jedne od svjedoka i rtava genocida u Srebrenici i Podrinju, postala pravi logor, jer niti smo mogli izai, niti ko mogao ui u grad. Konvoji sa hranom i lijekovima bi stizali u Srebrenicu samo kada bi ih Srbi propustili u Bratuncu, uzimajui za sebe sve to je vrijedno ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 302). 112 Isto. 113 Isto, paragraf 325; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 287. 114 M. A. Sells, nav. dj., str. 44. 115 EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995), 11. decembar 2001, RAPPORT D INFORMATION de MM. Ren Andr et Franois Lamy, n0 3413, Dpos le 22. novembre 2001, En application de l article 145 du rglement, Documents d Information

105

Agresorske snage su od potpisivanja Sporazuma o demilitarizaciji Srebrenice svakodnevno u kontinuitetu krile taj sporazum, dejstvujui po gradu i njegovoj okolini (po civilima i civilnim objektima) pjeadijskim orujem, PAT-ovima, PAM-ovima i minobacakim granatama, od ega su brojni civili ubijeni i ranjeni i srueni i uniteni mnogi civilni objekti.116 U tim zloinima su, pored ostalih jedinica, uestvovale i Specijalna

de l Assemble Nationale (D.I.A.N. n0 62/2001) u daljem tekstu: EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ... - Paris, 2001; http://www.assemblee-nationale.fr/11/rapinfo/ i 3413-01.asp. 116 V. abi, nav. dj., str. 81; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 81. Tako je, primjera radi, prvog mjeseca demilitarizacije agresor ispoljio sljedea dejstva iz naoruanja: - 10. 05.1993. snajperista ranjava jedno lice u gradu; - 11. 05. snajperista ranjava jednog pripadnika UNPROFOR-a u podruju Zelenog Jadra; - 12. 05. snajperista u gradu ranjava petogodinju djevojicu; - 14. 05. povrijeeno je jedno lice od dejstava PAM-a u ulici Crni Guber; - 16. 05. snajperista ranjava jedno lice u centru grada; - 19. 05. automatskim orujem u Dugom polju ranjeno je jedno lice na njivi; - 23. 05. u selu Sueskoj od gelera MB granata ranjena su dva lica; - 27. 05. PAM-om je pogoeno jedno lice u centru grada Ul. Crni Guber, a pjeadijskim orujem ubijena tri lica u selu Sueskoj; - 29. 05. snajperista ubio 20-godinjaka u centru grada; - 02. 06. od MB granate jedno lice je ranjeno na prostoru Starog Grada; - 07. 06. od MB granata ranjena tri lica u selu Pusmuliima. Istog dana jedna grupa etnika iz pravca Bratunca ulazi u demilitariziranu zonu rejon sela ogazi otvara vatru iz pjeadijskog naoruanja po ljudima koji su bili na njivama. Ranjena je jedna djevojica. Ovakvih upada etnikih grupa bilo je i na drugim mjestima vie puta; - 08. 06. od haubikih granata u selu Kutliima, neposredno pored Srebrenice, ubijena je jedna petogodinja djevojica, a dvije tee ranjene; - 09. 06. MB granatama povrijeena su tri lica u selu Ljeskovik (AIIZ, inv. br. 2-3445, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, broj: 323/93, 10. 06. 1993; AIIZ, inv. br. 2-3454, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, Informativna sluba, broj: 322/93, 09. 06. 1993; V. abi, nav. dj., str. 81-82). Osmog juna 1993. ubijena je (haubikim granatama) petogodinja djevojica Jasminka Muji, koja je u januaru sa roditeljima protjerana iz Cerske (Isto).
106

jedinica za posebne namjene Ministarstva unutranjih poslova Srbije, kao i Crvene beretke (MUP-a Srbije).117 Stanje u Srebrenici je iz dana u dan drastino pogoravano, ime je stanovnitvo ponovo gladovalo.118 UNHCR je veoma rijetko i u malim koliinama dovozio hranu (glavni logistiki centar UNHCR-a bio je u Beogradu, a kontrolu prolaza i davanja odobrenja za kretanje vrila je Vojska Republike Srpske). Dopremanje hrane zavisilo je od dobre volje Vojske Republike Srpske, koja je sve inila da se izgladnjivanje stanovnitva provodi to je mogue due.119 Tokom 1994. srpske snage su kontinuirano provocirale i dejstvovale iz pjeadijskog naoruanja i minobacaa, upadale u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, hapsile, odvodile i ubijale Bonjake. U februaru 1994, u toku smjene izmeu Kanadskog bataljona UNPROFOR-a i Holandskog bataljona (Holbata 1), srpske snage su iz zasjede pobile vie desetina civila, meu kojima je bilo ena i djece, koji su se u potrazi za hranom (branom i drugim namirnicama) vraali iz epe prema Srebrenici.120 Na podruju Srebrenice do 20. septembra 1994. spaljeno je
117 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-39, 13. maj 1993 - Komandi Drinskog korpusa i Komandi 1. lpbr Bratunac; Isto, Komanda 1. lpbr. Bratunac, str. pov. br. 01-885-537/93, 10. juni 1993 - Glavnom tabu RS i Komandi Drinskog korpusa, Problemi koji optereuju dnevno rukovoenje i komandovanje; Isto, Specijalna jedinica za posebne namjene MUP-a Srbije, broj: 125-2/93, 18. juni 1993 - Spisak vojnika, pripadnika Jedinice za posebne namjene u Bratuncu; Isto, Komanda Br. lpbr, pov. br. 01-1079-1/93, 4. septembra 1993 - SO Bratunac, Djelovanje jedinice za specijalnu namjenu; Isto, Komanda Drinskog korpusa, pov. br. 01/5-629, 27. novembar 1993 Skuptini optine Bratunac, Stav o postojanju i statusu naoruanih sastava na podruju optine Bratunac. 118 V. abi, nav. dj., str. 83. 119 Isto, str. 83-85; M. A. Sells, nav. dj., str. 44; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 381-382 i 408-411. U Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Bonjaci su, izriito tvrdi Michael A. Sells, ivjeli u gladi i strahu, dok je srpska vojska spreavala veinu UN konvoja da uu u opkoljenu enklavu, a vojni zapovjednici UNPROFOR-a odbijali da iskoriste ovlatenja i upotrijebe nuna sredstva kako bi razbili blokadu (M. A. Sells, nav. dj., str. 44). 120 REPORT based on the DEBRIEFING ON SREBRENICA, Rapporteur: O. van der Wind, brigadni general (u daljem tekstu: REPORT ON SREBRENICA ...), Assen, 4. oktobar 1995, paragraf 2.38; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 78. Tako su srpske snage
107

81 selo, porueno i spaljeno 27 damija i drugih vjerskih objekata, raseljeno oko 22.000 ljudi, ubijeno i nestalo preko 3.000 ljudi, ranjeno 1.820 ljudi, djece bez jednog ili oba roditelja je 912.121

3. Okupacija Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija I pored toga to je Srebrenica proglaena sigurnom zonom Ujedinjenih nacija (UN safe area), sve vrijeme do zauzimanja tog kraja u julu 1995, protiv tamonjeg, potpuno izolovanog bonjakog stanovnitva, voeni su specijalni oblici rata i genocidnog unitenja, kao to su: uskraivanje vode, struje, ometanje i zabrana doturanja humanitarne pomoi, lijekova, energenata i svega onoga to je, u bioloko-egzistencijalnom smislu, neophodno za preivljavanje. Takva situacija je, po Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, jedan od akata genocida (namjerno nametanje grupi tekih ivotnih uvjeta sraunatih na to da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja). Velikosrpski agresor je Bonjacima u kontinuitetu zagoravao ivot i stalno brutalno krio status sigurne zone Ujedinjenih nacija, ispaljujui granate na Srebrenicu, pri emu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.122

na samom poetku rasporeivanja Holbata 1 iskoristile situaciju da poubijaju ljude koji su komunicirali izmeu dvije enklave (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 80). To je, po ocjeni Hasana Nuhanovia, morao biti jedan od alarmantnih znakova na koji su UNPROFOR i druge meunarodne organizacije morale blagovremeno reagovati (Isto). Meutim, umjesto toga, nije bilo nikakve reakcije. 121 V. abi, nav. dj., str. 83-85. 122 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 123-125; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 74, 344-346, 357, 360, 370 i 448; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 25; V. abi, nav. dj., str. 81-83. O stanju u Srebrenici, tom koncentracionom logoru, potresno svjedoenje prua Jos Mara Mendiluce: Ima nekoliko sedmica kako su Srbi, aprila 1993. pie J. M. Mendiluce, predvoeni generalom Mladiem, pokrenuli divljaku ofanzivu na srebreniku Enklavu. Na hiljadu osoba bjealo je iz svojih sela i domainstava, progonjene topnikom paljbom i mecima. Malo po malo suavao se obru oko grada. Srebrenica,
108

Srebrenica je bila daleko od toga da postane sigurna zona, kako je to Vijee sigurnosti zahtijevalo. Ona je bila otvoreni zatvor u kome su srpske snage planirale poligon smrti, odnosno koncentracioni logor Ujedinjenih nacija. Grad je bio pretrpan izbjeglicama iz drugih sela, rtvama mrske srpske politike etnikog ienja. Ljudi su ivjeli u ruevinama granatiranog grada i razorenih kua. Ljudi su preivljavali i kuhali na ulici, a Srbi zapravo vode koncentracioni logor pod kontrolom UNPROPFOR-a, dok se oni ponaaju kao uvari tog otvorenog zatvora. U tom otvorenom zatvoru ljudi etaju okolo, ali ih kontroliu i teroriu sve prisutniji srpski tenkovi i drugo teko naoruanje u njegovoj neposrednoj okolini. Srebrenica, kao i ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija bili su etniki rezervati pod okriljem Ujedinjenih nacija.123
grad od nekih est hiljada stanovnika prije rata /grad Srebrenica je, po popisu stanovnitva od 31. marta 1991, brojao 5.746 stanovnika: 3.673 Muslimana, 1.632 Srbina, 34 Hrvata, 328 Jugoslavena i 79 ostalih - prim. S. ./, bila je opkoljena ve godinu i po dana. Ova srpska ofanziva poveala je broj njenih stanovnika za vie od deset hiljada izbjeglica. Predvodnica srpskih snaga imala ih je ve na nianu. I pucali su. Sa temperaturama ispod nule, bez kaputa i hrane, gomilale su se po ulicama, pod bombama, hiljade i hiljade ena i djece. I nastavili su da pristiu. Ranjenici su se brojali na hiljade. Mrtvi na stotine. Nije bilo ni vode za pie i oekivali smo humanitarnu katastrofu (J. M. Mendiluce, nav. dj., str. 191). Srebrenica je tada, po ocjeni neposrednog svjedoka te grke tragedije - J. Maria Mendilucea, bila logor za istrebljenje. Tako je i bilo. Zato to su zlokobni pregovori o primjeni koncepta sigurne zone ukljuivali i razoruavanje ono malo branitelja Enklave, dok su Srbi ostali naoruani. Prije je to bio in predaje Ujedinjenim nacijama. Neutralnost obavezuje. I tako se Srebrenica pretvorila u jedan bijedni koncentracioni logor pod upravom UN, do dana kada su je oni koji su sklopili ugovor odluili izbrisati sa karte. To su i uinili, u saradnji sa administracijom ... u ljeto 1995. (Isto, str. 194). Mendiluce je, navodi Diego Enrique Arria (ambasador Ujedinjenih nacija), opisao grad kao lo izbjegliki kamp. Prevladavali su nehumani uslovi sa moguim katastrofalnim posljedicama (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, 11. i 14. april 2003. i 22-25. septembar 2003, paragraf 67; GENOCID U KONTINUITETU: Svjedoenje ambasadora Arrie, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 67). 123 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 -3. PB i drugim jedinicama, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 344-346, 357, 360, 370, 419, 422,
109

Zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, i posebno protjerivanje Muslimana s tog podruja, bio je strateki cilj velikosrpskog agresora i njegovih petokolonaa i kolaboracionista. U skladu s tim i nareenjem generala Mladia od 19. novembra 1992, te osvajakim dejstvima Vojske Jugoslavije i snaga paradravne tvorevine Republike Srpske, komandant Bratunake brigade potpukovnik Slavko Ognjenovi 4. jula 1994. svim pripadnicima te jedinice izdao je Informaciju za pripadnike brigade, u kojoj je, izmeu ostalog, polazei od ocjene kako su Srbi u Podrinju dobili rat (U Podrinju smo rat dobili), ali muslimane nismo dotukli, naglasio da to moramo uraditi u narednom periodu. S tim u vezi, on je ukazao na neophodnost realizacije jednog od stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: moramo ostvariti konani cilj - da Podrinje bude u cijelosti srpsko. Enklave: Srebrenica, epa i Gorade moraju biti vojniki poraene. U realizaciji tog genocidnog projekta, potpukovnik Ognjenovi ukazao je i na ulogu i znaaj Vojske Republike Srpske: Vojsku RS moramo neprekidno opremati, obuavati, disciplinovati i pripremati za vrenje tog odluujueg zadatka - protjerivanje Muslimana iz enklave Srebrenica. Oko enklave Srebrenica nema povlaenja, ve se mora ii naprijed. Neprijatelju treba zagoravati ivot i initi nemoguim opstanak u enklavi, da bi to prije organizovano, masovno napustio enklavu, shvatajui da mu u njoj nema opstanka.124

432 i 448. Komunikacija sa svijetom van Enklave odvijala se preko radioamatera i poruka Crvenog kria, koje su putovale i po nekoliko mjeseci, a neke nisu nikada dole do cilja. Zbog nedostatka struje stanovnici su ivjeli u mraku, a za osvjetljenje su mogli jedino koristiti natopljene krpe, trafo ili jestivim uljem do kojih se takoe teko dolazilo. Nedostatak obue i odjee bio je konstantan. I one male koliine odjee i obue koje su stizale u enklavu bile su veoma nekvalitetne i neprilagoene prostoru gdje padaju kie i snjegovi, tako da su se veoma brzo raspadale (V. abi, nav. dj., str. 86). 124 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 Jedinici 3. PB, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, PRED PRETRESNIM VIJEEM I, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA, DRAGANA OBRENOVIA, DRAGANA JOKIA i MOMIRA NIKOLIA, IZMIJENJENA SPOJENA OPTUNICA, Haag, 27. maj 2002, paragraf 22; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf 279.
110

Oigledno je pukovnik Ognjenovi izdiktirao naredbu za izvrenje genocida nad Bonjacima, na osnovu koje se pouzdano moe utvrditi subjektivni (ili mentalni) - mens rea - element zloina genocida. Poetkom 1995. politiko i vojno rukovodstvo Republike Srpske donijelo je odluku da izvri pritisak na sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, ukljuujui i Srebrenicu, kako bi ih uinilo neodrivim, ime bi bio ostvaren konani cilj - da Podrinje bude u cijelosti srpsko. U tom je cilju bilo ograniavanje koliine goriva i namirnica potrebnih za snabdijevanje lokalnog stanovnitva i snaga Ujedinjenih nacija u sigurnim zonama, ukljuujui i ograniavanje kretanja snaga Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, posebno konvoja za opskrbljavanje sigurnih zona Ujedinjenih nacija Srebrenice, epe i Gorada,125 i smanjivanje veliine sigurnih zona.126 Rukovodstvo Republike Srpske je, u skladu s navedenom odlukom, otpoelo s aktivnostima na njenoj realizaciji, a posebno na smanjivanju teritorije navedenih sigurnih zona Ujedinjenih nacija. Prve aktivnosti preduzete su na prijemu organizovanom povodom proslave pravoslavne Nove godine u Bratuncu 14. januara 1995. Na tom sastanku, pored ostalih,
125 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 Jedinici 3. PB, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, Richard J. Butler, ISKAZ O VOJNIM DOGAAJIMA U SREBRENICI (revizija), OPERACIJA KRIVAJA 95, paragrafi 4 i 1.34; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 260; IZVJETAJ O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG SEKRETARA PREMA Rezoluciji GENERALNE SKUPTINE 53/35 (1998), 15. novembar (u daljem tekstu: IZVJETAJ O SREBRENICI ...), objavljen u: S. eki-M. Kreso-B. Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 15-274, paragraf 235; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; Ograniavanje goriva, municije i namirnica snagama Ujedinjenih nacija ozbiljno su naruile njihovu sposobnost da uspjeno nadgledaju odvijanje procesa aktivnosti u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija (R. Butler, nav. dj., paragraf 1.34). 126 Isto. Pogoranje humanitarne situacije u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, bilo je najizraenije u proljee 1995, kada je u toku nekoliko mjeseci u Srebrenicu stiglo samo nekoliko konvoja hrane (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 131; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/ histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 80).
111

prisustvovali su vojni posmatrai Ujedinjenih nacija iz Srebrenice, novi komandant Holandskog bataljona Ujedinjenih nacija potpukovnik Karremans i komandant Drinskog korpusa generalmajor Milenko ivanovi. Tom je prilikom general ivanovi vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija ponudio mogunost da, u saradnji s njegovim saradnicima, definiu granicu sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. S tim u vezi, on je pripisao sebi u zaslugu to to je UNPROFOR-u predata teritorija na podruju Jadra (Zeleni Jadar).127 U januaru 1995, prilikom primopredaje dunosti izmeu snaga Ujedinjenih nacija (Holandskog bataljona 2 i Holandskog bataljona 3), srpske snage sa zapadnog dijela upale su u sigurnu zonu i zauzele kotu Bandijera,128 najvaniji objekat (s vojno-taktikog stanovita) na sjevero127 Isto, paragraf 1.36. General ivanovi je, prema holandskom oficiru za vezu, koji je bio prisutan na tom sastanku, tada konstatovao da e u sluaju izbijanja neprijateljstava oko enklave, ovo biti jedan od prvih (srpskih ciljeva) - Isto. 128 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.40; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 106, 123 i 127-128; M. J. Faber, nav. dj., str. 41 i 112; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 81. Kota Bandijer se nalazila unutar sigurne zone ispred Posmatrake take B u rastojanju od 500 do 1.000 metara, koja (Posmatraka taka B) je ranije bila potpuno naputena - nisu je zaposjedale snage UNPROFOR-a (Isto). Holandski bataljon (Dutchbat) bio je razmjeten u Srebrenici, sigurnoj zoni UN-a. Januara 1995. brojao je oko 600 ljudi. Od februara i u proljee srpski agresor nije dozvoljavao povratak holandskim vojnicima koji su otili na dopust, to je rezultiralo da je njihov broj pao za najmanje 150 ljudi, i ograniavao je u Srebrenici i drugim sigurnim zonama UN-a kretanje meunarodnim konvojima za dostavljanje pomoi i snabdijevanje (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.52; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 127; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf 282; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 160). Trei holandski bataljon sastojao se od Komande bataljona, dvije pjeadijske ete (B i C ete), Izviakog voda (sa komandosima), dva voda za obezbjeenje, voda ininjerije, odjeljenje iz komande za uklanjanje eksplozivnih sredstava i dva tima za markiranje ciljeva (vazduhoplovni oficiri za navoenje aviona na ciljeve na zemlji - Forward Air Controller FAC). Oko 300 pripadnika inila je pjeadija, a ostali dio je sluio u svojstvu razne podrke (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str 127). Sjedite Komande bataljona bilo je u Potoarima, naselju smjetenom 6 kilometara sjeverno od Srebrenice, a manje od 2 kilometra juno od Morillon linije (granica sigurne zone uspostavljena pregovorima u aprilu - maju 1993). eta C bila je smjetena pri Komandi bataljona u Potoarima i odravala je pet osmatranica: Novembar, Papa, Kvibek, Romio i Alfa (November, Papa, Quebec, Romeo i Alpha) u sjevernom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija. eta B bila je smjetena u gradu Srebrenici i drala je tri
112

zapadnom podruju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. Time je civilno stanovnitvo Sueske bilo prestraeno.129 Zauzimanjem kote Bandijera, agresor je kompletnu jedinicu s oklopnim sredstvima i artiljerijom rasporedio na poloaj s kojeg je cijelo podruje Sueske bilo ugroeno. Organi vlasti i civilno stanovnitvo Sueske traili su od Holandskog bataljona da odmah reagira i prisili srpske snage da se povuku s te kote. Meutim, UNPROFOR nije preduzimao nikakve aktivnosti.130
osmatranice: arli, Eho i Fokstrot (Charlie, Echo, Foxtrot) u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija. Osmatranice su predstavljale take za osmatranje upada u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i iz nje na liniji razgranienja priblino dugoj 50 kilometara. Potpuno prikrivanje linije razgranienja sigurne zone nije bilo mogue, djelimino zbog nedostatka ljudstva. Na nekoliko mjesta postojali su znaajni neosmatrani prostori, posebno du zapadne granice (Isto). Na svakoj osmatranici nalazilo se oko 7 vojnika, uglavnom opremljenih sa transporterom na kome se nalazio teki mitraljez kalibra 12,7 mm. Pored toga, za osmatranice je bilo tipino da imaju jedan trononi lanser raketa sa optikim voenjem (Ground Tripod Launcher-TOW), postavljen na vrhu osmatranice, nekoliko lakih raketnih lansera AT-4, zajedno sa linim naoruanjem i automatskim orujem koje je svaki vojnik nosio. Osmatranice su bile obojene u bijelo i nosile su jasno istaknute zastave Ujedinjenih nacija. Osmatrai su bili non-stop prisutni, a osmatranice su sluile kao take odakle su izvoene redovne patrole (Isto, str. 127-128; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.53; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 79-80). Srpski agresor od poetka 1995, pored zabrane ulaska ili odlaska pripadnika Holandskog bataljona u i iz sigurne zone Ujedinjenih nacija, nije dozvoljavao da konvoji za snabdijevanje Holandskog bataljona uu u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Posljedni konvoj je doao 28. februara 1995. Od tada Holandski bataljon nije dobio ni gorivo, ni municiju, ni rezervne dijelove i tehniku opremu, nita osim malog konvoja sa hranom krajem maja 1995. Od tada nikakva svjea hrana, mlijeni proizvodi, tjestenina ili meso nisu uneseni u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon je bio prisiljen da pozajmljuje gorivo od UNHCR-a, a patroliranje vozilima zamijenio je patroliranjem pjeke. Lokalne vlasti Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, na zahtjev Holandskog bataljona, a uz saglasnost UNHCR-a, pozajmile su mu oko 50.000 litara goriva (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 2.42, 2.51 i 2.52; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 131; M. Kreso, nav. dj., str. 134; H. Nuhanovi nav. dj., str. 137). 129 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 81. Srpske snage su podruje Sueske do dolaska UNPROFOR-a (18. aprila 1993) svakodnevno granatirale, pri emu se broj eksplozija kretao i do nekoliko stotina, pa ponekad i do nekoliko hiljada u toku jednog dana (Isto, str. 81-82). Od tada su vrena povremena granatiranja i napadi, ime se ivot, onoliko koliko je bilo mogue u ratnim uslovima, normalizirao (Isto, str. 82). 130 Isto, str. 82.
113

U februaru 1995. situacija u Srebrenici je, uprkos sporazumu o (etveromjesenoj) obustavi vatre i neprijateljstava (od 23. i 31. decembra 1994),131 poela da se rapidno pogorava, pri emu su stizali i drugi zloslutni znaci od strane Vojske Republike Srpske.132 Od sredine februara 1995. srpske snage su nastavile sa stezanjem obrua oko sigurne zone, progresivno smanjujui ve ogranieni protok humanitarne pomoi u Enklavu i sputavala sadraje logistike podrke Holandskom bataljonu.133 Poetkom marta 1995 (4. i 5. marta) na Jahorini (u blizini Pala), u skladu sa srpskom nacionalistikom ideologijom, politikom i praksom osvajakog i genocidnog karaktera, te stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, odran je sastanak (najvieg) politikog i vojnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije i njihovih kolaboracionista i petokolonaa - Republike Srpske. Nakon temeljite i opirne rasprave i konzumiranja obilnih koliina alkohola, a polazei od injenica da 1. maja istie sporazum o prekidu vatre i neprijateljstava, koji je, uz posredovanje Jimmyja Cartera (bivi predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava) i Yasushija Akashija, 1. januara 1995. stupio na snagu, te da Bosanci i Hrvati sporazum vide kao korisnu pauzu da se pripreme za sljedeu rundu borbi, donesena je odluka o nastavku ofanzivnih borbenih dejstava. S tim u vezi, posebna panja posveena je ofanzivnim

131 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 105-108. 132 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 26-27. Ve siromani izvori opskrbe za civilno stanovnitvo jo vie su se smanjivali, pa su ak i rezerve snaga UN-a u hrani, lijekovima, gorivu i municiji postale opasno male. Na kraju su mirovne snage imale tako malo goriva da su bile prisiljene Enklavom patrolirati pjeice. Vojnicima Dutchbata, koji su radi dopusta napustili to podruje, nije bilo doputeno da se vrate i njihov broj je sa 600 spao na 400 ljudi (Presuda Krsti, paragraf 26). 133 SREBRENICA 1995, knjiga 3, str. 130; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848873, paragrafi 26 i 31-32, 14. august 1996. U Srebrenici je poetkom marta 1995, po ocjeni generala Ruperta Smitha, vladala opta atmosfera depresije u Enklavi, grad je bio pretrpan izbjeglicama, nije bilo struje ni komunalija u Enklavi i veina stabala na uzvisinama bila je posjeena za ogrjev (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848875, paragraf 31, 14. august 1996).
114

dejstvima u Podrinju - dokrajivanje istonobosanskih enklava, a posebno Srebrenice.134 General Mladi je 7. marta 1995, u razgovoru s komandantom UNPROFOR-a generalom Rupertom Smithom, pokazao da je nezadovoljan reimom sigurnih zona i da e moda preduzeti vojne akcije na istone enklave,135 ime je najavio osvajaku ofanzivu i zloin genocida. Predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadi, 8. marta 1995. vrlo hitno izdao je DIREKTIVU ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7 /velika slova u originalu - prim. S. ./ Vojsci Republike Srpske u vezi s njenom dugoronom strategijom prema Srebrenici i epi, sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, a u cilju definitivnog oslobaanja Podrinja, odnosno zauzimanja Podrinja, po kojoj je, izmeu ostalog, trebalo svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i epi. Tom naredbom je, pored ostalog, osmiljena i jo jednom potvrena konkretna, specifina namjera (dolus specialis) za istrebljenje Bonjaka, odnosno - posebna namjera za zloin genocida. U toj strategiji konkretno se navodi da Vojska Republike Srpske treba to pre izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe, ime e spreiti i pojedinano komuniciranje izmeu ovih enklava. U sluaju odlaska snaga UNPROFOR-a iz epe
134 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 165-166; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848874, paragraf 28, 14. august 1996. Taj sastanak spominje i general Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a. S tim u vezi, on navodi da je general Mladi uestvovao na veoma vanom sastanku 4. i 5. marta, na kojem su, izmeu ostalih, uestvovali Karadi, Krajinik i Koljevi. Kada sam ja stigao /tj. general Smith, na Jahorinu-Pale, 5. marta 1995. prim. S. ./, primijeeno je nekoliko automobila marke Mercedes sa beogradskom registracijom, ukljuujui i jedan u kojem je bio funkcioner koji je identifikovan kao gospodin Budimir Kouti. Na Jahorini je, takoer, bila i visoka delegacija ruskog parlamenta (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848874, paragraf 28, 14. august 1996). 135 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848875, paragrafi 32-35; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 180. General Smith je upozorio Mladia da ne napada enklave, istiui da e takva akcija skoro sigurno dovesti do meunarodne vojne intervencije protiv Srba. Meutim, general Mladi to nije uvaio (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 180).
115

i Srebrenice, Komanda Drinskog korpusa e isplanirati operaciju pod nazivom Jadar, sa zadatkom razbijanja i unitenja muslimanskih snaga u ovim enklavama i definitivnog oslobaanja Podrinja.136 U cilju obezbjeenja borbenih dejstava, posebna je panja usmjerena na moralno-psiholoko obezbeenje, pri emu je sastavni dio tog zloinakog plana bila i blokada konvoja pomoi. U vezi s tim, Radovan Karadi je naredio preko nadlenih dravnih i vojnih organa, zaduenih za rad sa UNHCR-om i humanitarnim organizacijama, planskim i nenametljivim retroaktivnim odobravanjem zahteva, smanjiti i ograniiti logistiku podrku snaga UNPROFOR-a u enklavama i dotur materijalnih sredstava muslimanskom ivlju, i uiniti ih ovisnim od nae dobre volje, a istovremeno izbei osudu meunarodne zajednice i svetskog javnog mnenja.137
136 AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike Srpske, Dt. br. 2/2-11, (NARODNA ODBRANA, DRAVNA TAJNA, VRLO HITNO), 8. marta 1995 - Komandama korpusa, Vazduhoplovstvu i protivvazdunoj odbrani i Centru vojnih kola VRS, DIREKTIVA ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7; R. Butler, nav. dj., paragraf 1.37; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 28. General Rupert Smith je prvi dio Direktive o planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima protumaio tako da su u njoj data uputstva da se ljudima u tim enklavama ne da disati, da se izloe pritisku, kako u fizikom smislu, tako i u smislu naina ivota, egzistiranja (ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI 2004, paragraf 204). Drugi dio Direktive (U sluaju odlaska snaga UNPROFOR-a ) general Smith je protumaio da e Srebrenica i epa biti izbrisane ako se UN povue (Isto). Ujedinjene nacije se nisu povukle, ve je, naalost, u njihovom prisustvu i uz njihovu raznovrsnu pomo izvren zloin genocida nad Bonjacima. Navedenom direktivom predvieno je , do polovine marta 1995. godine, u dogovoru sa Komandom HK /Hercegovakog korpusa - prim. S. ./ i SRK /Sarajevskoromanijskog korpusa - prim. S. ./, isplanirati operaciju Zvijezda - 95, sa zadatkom oslobaanja /odnosno zauzimanja - prim. S. ./ srpskih prostora u enklavi Gorade i svoenje enklave na veliinu zatiene zone od 3 km od centra grada, kao i definitivnog vojnikog poraza muslimanskih OS i otklanjanja bilo kakve mogunosti za spajanje sa snagama na Igmanu i Bjelanici (AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike Srpske, Dr. br. 2/2-11, NARODNA ODBRANA, DRAVNA TAJNA, VRLO HITNO, 8. mart 1995 - Komandama korpusa, Vazduhoplovstvu i protivvazdunoj odbrani i Centru vojnih kola VRS, DIREKTIVA ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7). 137 AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike Srpske, Dt. br. 2/2-11, 8. marta 1995 - Komandi 1. i 2. KK i drugima.
116

Radovan Karadi je 4. augusta 1995. na srpskoj televiziji (SRNA) javno priznao da je odobrio genocid u Srebenici: Mi smo eljeli i stvorili smo od Mladia legendu, jer mi znamo da na narod eli legende, meutim propustili smo da malo iznesemo i uspjehe pojedinih komandanata korpusa. Recimo sada Krsti, koji je preda mnom isplanirao i ja sam mu odobrio taj zadatak za Srebrenicu, koji je izvrsno uradio. Naravno, pomae Glavni tab i Mladi, svi drugi, ali treba znati da je taj Krsti veliki vojskovoa.138 To priznanje Karadi je ponovio i na sjednici paradravne Skuptine Republike Srpske, 15. i 16. februara 1995, pri emu je posebno naglasio da se ne kaje za to: Ja sam kao vrhovni komandant stao iza plana za epu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom. epa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili rat da postoji epa sa 90.000 naoruanih Muslimana, izgubili bismo rat. Lino sam nadgledao plan bez znanja G (Glavnog taba) ne ni krijui, nego sluajno nailazei na generala Krstia i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije emo se juriti sa Turcima po umama. Odobrio sam i blii zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to.139
138 ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula 1997, knjiga 1 (u daljem tekstu: SREBRENICA 1995, knjiga 1), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998, str. 431. Radovan Karadi je u martu 1995, prema Drugoj izmijenjenoj optunici ICTY-a (protiv Radovana Karadia), od 18. februara 2009, i Treoj izmijenjenoj optunici, od 19. oktobra 2009, u dogovoru s drugima proveo u djelo i/ili koristio druge da provedu u djelo plan zauzimanja srebrenike enklave i prisilnog premjetanja i/ili deportacije stanovnika, bosanskih Muslimana, iz Srebrenice ( OPTUNICE PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, priredili Sabina SubaiGalijatovi i Enis Omerovi - u daljem tekstu: OPTUNICE , - Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 267). 139 E. Beirevi, nav. dj., str. 122. Naalost, niko od prisutnih poslanika - ni Milorad Dodik, pie dr. Edina Beirevi, nije pokazao neslaganje niti reagirao na ove Karadieve rijei, iz ega se moe zakljuiti da su lanovi tzv. Skuptine bosanskih Srba odobravali genocidni plan i genocidnu ideju (Isto). Zanimljivo je ukazati na injenicu da je na toj sjednici Skuptine Republike Srpske, na kojoj je kao i uvijek, dominirala ratna i genocidna retorika, Milorad
117

Glavni tab Vojske Republike Srpske je 31. marta 1995, u skladu s Karadievom direktivom od 8. marta, izdao DIREKTIVU ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7/1, koju je potpisao general Ratko Mladi, ... izvoenjem planiranih borbi, bojeva i operacija ... i aktivnim b/d /borbenim dejstvima - prim. S. ./ prema ... i oko enklava Srebrenica, epa, Gorade i bihaki dep,140 radi realizacije Direktive br. 7. Krajem marta i poetkom aprila 1995. srpske snage su intenzivirale artiljerijske napade na podruje Sueske, djelujui haubicama i tenkovima, ime se nekoliko sela i zaselaka nalo na direktnom udaru tenkovske vatre. Zbog toga je u maju 1995. nekoliko zaselaka potpuno iseljeno - stanovnitvo je napustilo svoje kue i preselilo se u bezbjednije podruje Sueske. Kue su potpuno unitene.141 Iako je rije o otvorenom napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, UNPROFOR nije reagovao.142

Dodik, uestvujui u raspravi, pokazao nezadovoljstvo to Srbi nisu uspjeli da zauzmu Biha (krajem 1994), ime, po njemu, njihova - srpska - naa kataklizma, poinje sa Bihaem i to su pristali na mirovni proces i prekid vatre, konstatacijom da je to katastrofa za RS. Navodei kako je najvea greka rata Srebrenica i epa i neko za to treba da snosi odgovornost Ko je odgovoran za to?, Dodik otkriva dogovor izmeu srpskog agresora i tzv. meunarodne zajednice o zauzimanju sigurnih zona Ujedinjenih nacija i genocidu nad Bonjacima: Mi smo legalizovali pred MZ da se mogu uzeti zatiene zone, a onda smo nakon pet dana galamili kako se ne moe na zatienu zonu Republiku Srpsku Krajinu udariti. Izgubili smo poziciju koju smo branili (Isto, str. 121-122). Na osnovu navedene Dodikove izjave, dr. E. Beirevi s pravom zakljuuje kako on nije zabrinut zbog genocida koji je poinjen nad Bonjacima, ve zbog toga to je time oslabljena pregovaraka pozicija Srba. Dodikova retorika, takoer je genocidna, jer pokazuje razoaranost to srpska vojska nije osvojila Biha. Naime, vano je napomenuti da se sjednica odrava u oktobru 1995. kada je optepoznato kakve je posljedice imalo osvajanje bosanskohercegovakih gradova od srpske vojske. Jo je znaajnije to to je Milorad Dodik ovu izjavu izrekao na sjednici na kojoj je Karadi praktino objavio da je odobrio genocid u Srebrenici (Isto, str. 122). 140 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, DT br. 02/2-15, 31. mart 1995 Komandi: 1. KK i drugima; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 29. 141 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 84. 142 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 85. Napadi na Suesku su, pie Hasan Nuhanovi, bili vie nego dovoljan razlog da UNPROFOR angaira zrane snage i eliminira barem one poloaje VRS-a, tj. orua sa kojih je otvarana vatra (Isto).
118

Od kraja marta 1995. Glavni tab Vojske Republike Srpske, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutranjih poslova i Drinski korpus izdavali su, po naredbi Radovana Karadia, nareenja za izvrenje mobilizacije cjelokupnih ljudskih i materijalnih potencijala Republike Srpske.143 Aktivnosti na mobilizaciji vojnih obveznika, stoke i materijalno-tehnikih sredstava pojaane su u junu,144 posebno od druge polovine te poetkom jula 1995. Karadi je 16. juna 1995. izdao naredbu (pov. br. 01-1118/95) o uvoenju posebnih - najviih mjera borbene gotovosti za oruane snage, sve dravne organe i organizacije, sva preduzea i ustanove i cjelokupno stanovnitvo.145 Glavni tab Vojske Republike Srpske obezbijedio je, preko komandi i jedinica, te Ministarstva odbrane i njegovih sekretarijata i odsjeka, organizovan prijem mobilizacije vojnih obveznika, prihvat i uvoenje u jedinice, o emu postoje brojna dokumenta, posebno za period od kraja juna i poetka jula 1995. U proljee 1995. su, uporedo s vojnim, vrene i druge pripreme za vojnu operaciju protiv Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. O tome je, primjera radi, Radovan Karadi upoznao najue i povjerljive saradnike, koji su na opinskom i regionalnom nivou, preko civilnih struktura vlasti, preduzeli niz aktivnosti.146 Raspad istonih enklava, odnosno zauzimanje sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, Srebrenice, epe i Gorada, je, na143 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 04/111-2, 27. mart 1995 - Komandi 1. zpbr i drugima. 144 AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: K/p-267/95, 7. juni 1995 - RJB - rukovodiocu i drugima. 145 AIIZ, Republika Srpska, Predsedniku Republike Srpske Sarajevo, pov. broj: 01-1118/95, 16. juni 1995 - Vladi Republike Srpske i drugima. 146 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 163-165. Radovan Karadi je u maju 1995, prilikom jednog sastanka u Zvorniku, rekao Miroslavu Deronjiu: Miroslave, u Srebrenici e se uskoro odvijati neka vojna operacija. Ne mogu ti iznositi nikakve detalje, i molim te, nemoj o ovome nikome nita da govori, ali preduzmi korake kad se vrati, odnosno one radnje za koje misli da su potrebne u Bratuncu (Isto). Deronji je shvatio poruku Radovana Karadia i narednih dana u Bratuncu, u junu, na jedan diskretan nain obavio niz nekih priprema koliko su mogunosti optine dozvoljavale (Isto).
119

alost, dogovoren 23. maja 1995. izmeu Roberta Frasurea/odnosno Sjedinjenih Amerikih Drava prim. S. ./, koji je bio Holbrookeova desna ruka, i Miloevia, koji e, zadovoljan to e Republika Srpska uskoro biti oiena od svojih enklava, pristati da potpiu mirovni sporazum.147 Taj dogovoreni zloin izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Slobodana Miloevia javno je - na sarajevskoj televiziji Hayat 19. novembra 2005. potvrdio (lino) Richard Holbrooke: to se tie Srebrenice, nije se smjelo dopustiti da se ova velika tragedija dogodi, ali, ona se dogodila. Rei u vam - imao sam inicijalne instrukcije (dobio sam instrukcije) da rtvujem Srebrenicu, Gorade i epu i osjetio sam da je to pogreno. Radujem se danu kada e Srebrenica biti u potpunosti u rukama izvornih stanovnika, Muslimana ...148
147 Sylvie Matton, LE PROCS TANT ATTENDU DE MLADIC ET DE L OCCIDENT COMPLICE Rue 89, Paris, 27. maj 2011, http://www.rue89.com/2011/05/ 27/le-proces-tant-attendu-de-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221. 148 TV Hayat, 19. novembar 2005. Ova izjava moe se pogledati na: www.youtube, pod naslovom: Richard Holbrooke admits Srebrenica genocide responsibility. Sredinom 1995. velike zapadne demokratije, tvrdi Florence Hartmann, rtvovale su stanovnitvo Srebrenice i epe, kao to su to uinile sa stotinama hiljada civila prije toga, na oltar mirovnog plana koji zapadnjaki oportunizam nije znao drugaije nametnuti, prepustivi ga svjesno njihovim krvnicima i liivi zatim preivjele njihove zemlje i suenja koja bi ih mogla izvui iz agonije i povratilo im dostojanstvo. To je u novembru 2005, prilikom desetogodinjice Dejtonskog sporazuma, potvrdio lino Richard Holbrooke: Moje su glavne upute bile da rtvujem Srebrenicu, epu i Gorade i ja sam mislio da je to greka (F. Hartmann, MIR I KAZNA, Buybook, Sarajevo, 2007, str. 156-157 i 159). Navodei kako je godinu dana poslije R. Holbrooke povukao svoje rijei, Florence Hartmann pie: ali injenice ostaju: Srebrenica i mala susjedna enklava epa, takoer, nastanjena bosanskim izbjeglicama /i ne samo prisilno protjeranim iz okupiranih gradova ve i domicilnim stanovnitvom - prim. S. ./ iz prvih valova etnikog ienja /odnosno genocida - prim. S. ./, pale su /tj. zauzete su - prim. S. ./ u ruke generala Mladia u julu 1995. i date Srbima na mirovnim pregovorima u novembru 1995, kada je stvarnost zloina bila ve dokazana i potanko prikazana, zahvaljujui prvim istragama ICTY-a, u sasvim novoj optunici protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia od 14. novembra 1995. (F. Hartmann, nav. dj., str. 157; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-470; OPTUNICE , str. 41-45). Velike sile su, ukljuujui i Francusku, koja je, po ocjeni, Florence Hartmann, glasom svoga predsjednika pozivala na djelovanje da bi se sprijeili pokolji, na kraju je
120

Kada ga Sylvie Matton kontaktirala e-mailom oktobra 2006. i pitala da li je to rtvovanje podrazumijevalo samo teritorije ili narod, Holbrooke je odgovorio: Oboje149 - teritorije i narod, odnosno osvapristala na nedjelovanje i, radi mira, prihvatila posljedice /odnosno rezultate - prim. S. ./ genocida u Srebrenici, naalost, dopustile da im se nametnu uslovi mira i omoguile onima koji su izrazili svoje genocidne namjere da ih ostvare i da tako dovre provoenje svoga plana. One su u Dejtonu nagradile one koji su nekoliko sedmica prije sustavno deportirali i ubijali muslimansko stanovnitvo te enklave /sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenicu - prim. S. ./, dodijelivi im polja smrti, a zatim im omoguili da ih nasele po svojoj volji, kako bi zauvijek izmijenili etniku strukturu. Od tada oni nisu prestali umanjivati genocid, odbijajui suditi glavnim okrivljenicima i pokuavajui sprijeiti ICTY da ukae na direktnu Miloevievu odgovornost, te ne preduzimajui nikakvu uinkovitu mjeru da osigura povratak izbjeglih. Dvanaest godina poslije tih dogaaja, manje od hiljadu njih uspjelo se ponovo vratiti u Srebrenicu (F. Hartmann, nav. dj., str. 157). 149 S. Matton, nav. dj., http://www.rue89.com/2011/05/27/le-proces-tant-attendude-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221. U vrijeme dok su srpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai napadali sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, jula 1995, Richard Holbrooke tvrdi da je satima neuspjeno pokuavao iznai nain da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi. Njegovu preporuku - da se upotrijebi zrana sila protiv bosanskih Srba u drugim dijelovima zemlje - odbacile su zapadnoevropske nacije, ije su trupe bile na kocki, ali i Pentagon. Trinaestoga jula, kada su Srbi poeli sa sistematskim ubijanjem Muslimana na Fudbalskom igralitu /u Bratuncu - prim. S. ./, Chirac je pozvao predsjednika Clintona. Rekao je da se neto mora uiniti i predloio da ameriki helikopteri prevezu u Srebrenicu francuske trupe da pomognu gradu. O ovom prijedlogu se ve razmatralo putem zvaninih francuskih kanala, ali je naiao na estoko protivljenje, ne samo Britanaca i Pentagona, nego i same Chirakove vlade. Nije bilo anse da bude prihvaen (Richard Holbrooke, ZAVRITI RAT, ahinpai, Sarajevo, 1998, str. 74). U meunarodnom sistemu, pie Holbrooke, nije vie bilo energije. Gdjegod bi se ovjek okrenuo, suoio bi se sa osjeajem smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. Prva linija otpora za svaku akciju bila je holandska vlada koja je odbila dopustiti zrane udare sve dok su svi njeni vojnici u Bosni. Kroz svaki raspoloivi kanal, u Londonu, Parizu i tabu NATO-a, traili smo neki odgovor. Bilo je beskorisno. itavu sedmicu pozivao sam naeg ambasadora u Holandiji Terrya Dornbusha, upuujui ga da pritisne Holanane da dopuste zrane udare, ali uzalud. Drugi Evropljani dostigli su svoj limit; kako su i njihovi vojnici bili u opasnosti, nisu pristajali ni na kakvu akciju koja bi ugrozila Holanane. Srbi su ovo znali i mnotvo holandskih vojnika drali su zarobljene u prostorima UN, u oblinjem selu Potoari, dok ne zavre svoj prljavi posao u Srebrenici. Prema Meunarodnom komitetu crvenog krsta,
121

janje ivotnog prostora (lebensrauma) i istrebljenje Bonjaka, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve. Sylvie Matton istie i tvrdi da joj je Carl Bildt potvrdio da je Republika Srpska pregovarana /tj. dogovorena prim. S. ./ u Beogradu u maju 1995, na osnovu ega je zakljuila da je rije o rtvovanju Srebrenice (..., neosporno to nije ilo bez rtvovanja Srebrenice).150 I prof. dr. Francis Boyle potvruje da je Holbrooke, odnosno Sjedinjene Amerike Drave, rtvovao Srebrenicu i epu, sigurne zone Ujedinjenih nacija, kako bi Srbija graniila sa RS na cijelom tom potezu (na Drini).151 Komandant UNPF-a (Mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji), general Bernard Janvier, polazei od principijelne averzije protiv upotrebe zranih udara protiv Srba i ocjene kako je primarni zadatak UNPROFOR-a samoodbrana, a odbrana civilnog stanovnitva sekundarna, 24. maja 1995. u Vijeu sigurnosti iznio je miljenje da se Ujedinjene nacije povuku iz (svojih) istonih sigurnih zona (Srebrenica, epa, Gorade) i, s tim u vezi, predloio, uprkos sveanim rezolucijama Ujedinjenih nacija, predaju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, s obrazloenjem da i njenoj nedovoljno naoruanoj posadi prijeti opasnost da postanu taoci, ime je (prvi) najavio zloin genocida, a to je posluilo kao zeleno svjetlo srpskim vojnim komandantima.152 Sljedeeg dana Holandski bataljon obaviu Srebrenici izmeu 12. i 16. jula 1995. smrt je odnijela 7.079 bosanskih Muslimana. Veina rtava bile su nenaoruane i veina je nastradala u zasjedama ili masovnim egzekucijama. Po intenzitetu, nita u ratu nije se moglo mjeriti ili e se ikad mjeriti sa Srebrenicom. Ime e postati dio jezika uasa modernog rata, zajedno sa Lidicima, Oradourom, Babi Yarom i Katinskom umom (Isto). 150 Sylvie Matton, LE PROCS TANT ATTENDU DE MLADIC ET DE L OCCIDENT COMPLICE Rue 89, Paris, 27. maj 2011, http://www.rue89.com/2011/ 05/27/le-proces-tant-attendu-de-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221. 151 Francis Boyle, Evropa i Clinton su u Daytonu svjesno napravili Bosnu i Hercegovinu iz dva dijela, da bi se oko 2010. mogla raspasti na dvije drave, www. depo.ba/ front/francis-boyle, str. 8, 18. februar 2012. 152 Muharem Kreso, BONSKI KONGRES ZA DOKUMENTACIJU GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI O JULSKOJ TRAGEDIJI SREBRENICE, u:
122

jestio je pretpostavljene da nema goriva i municije, te da ne moe izvriti zadatak niti se suprotstaviti srpskom napadu.153 Nakon to je NATO izvrio udare na srpska skladita municije u blizini Pala 25. maja 1995, srpske snage su izvrile artiljerijske napade na vie gradova u Republici Bosni i Hercegovini, ukljuujui i Tuzlu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, gdje je ubijen 71 civil, od ega 20-ero djece, meu kojima i jedno dijete od 2 godine, i ranjeno 123 civila, te sigurnu zonu Gorade, ukljuujui i posmatrake take UNPROFOR-a, zatim sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Sarajevo, kao i artiljerijski napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu (u poslijepodnevnim satima).154 To je, pored ostalog, bio otvoreni napad i na civile i civilno stanovnitvo Srebrenice i otvorena i drska provokacija protiv snaga UNPROFOR-a. Meutim, izostala je bilo kakva reakcija UNPROFOR-a.155
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 135; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 187; J. M. Faber, nav. dj., str. 63-64 i 113; M. A. Sells, nav. dj., str. 44-45. Tada je general Janvier iznio etiri opcije: - nastaviti sa postojeim kursom; - potpuno povlaenje; - odluujui nastup, to povlai pregrupisavanje i povlaenje iz (istonih) sigurnih zona i reduciranje misije Ujedinjenih nacija, ograniavanje na pruanje humanitarne pomoi u Federaciji (M. J. Faber, nav. dj., str. 63-64). 153 M. Kreso, nav. dj., str. 135. Komandant Holandskog bataljona (potpukovnik Karremans) je 25. maja, u jednom vrlo dugakom izvjetaju, informisao sve nadreene i odgovorne da vie nije u stanju da provodi svoj zadatak i izvrava nareenja. Bio je to kraj njegove misije. Nakon toga, tvrdi Karremans, poeli smo da se snalazimo, da improvizujemo. Na taj nain odrali smo se do 6. jula u okviru svoje misije ( OPTUNICE , str. 73). 154 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.45; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 110-111; M. J. Faber, nav. dj., str. 16 i 64; R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 113-114. Sljedeeg dana (26. maja) NATO je, nakon to je Yasushi Akashi ovlastio drugu rundu zranih udara, napao (vie) skladita municije u blizini Pala. U tom trenutku Srbi uzimaju nekoliko stotina pripadnika Ujedinjenih nacija kao taoce - uglavnom vojne posmatrae i vojno osoblje UNPROFOR-a stacionirano na punktovima za prikupljanje tekog naoruanja oko Sarajeva. Do poslijepodneva 26. maja preko 400 ljudi, personala Ujedinjenih nacija postali su taoci ili su bili na lokacijama na teritoriji koju su drali Srbi iz kojih se nisu mogli kretati, a pristup je bio zabranjen (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.45; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 111-115; M. J. Faber, nav. dj., str. 42 i 64; OPTUNICE , str. 33-37, 67, 144-145, 261-262, 280-281, 319-320, 338339, 377-378 i 397-398). 155 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 114-115.
123

Nakon to je izvrilo politike i vojne pripreme, rukovodstvo Republike Srpske je 31. maja 1995. pokrenulo poetna vojna dejstva protiv Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. Drinski korpus je, radi zauzimanja Zelenog Jadra, kljunog raskra na jugu enklave, od stratekog znaaja za budue osvajake operacije Vojske Republike Srpske, pokrenuo Operaciju Jadar 95. Sljedeeg dana srpske jedinice su ule u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i iz zasjede pobile nekoliko civila. U toj su operaciji jedinice Vojske Republike Srpske natjerale vojnike Holandskog bataljona da napuste osmatranicu Echo, juno od Srebrenice, to je dovelo do zauzimanja Zelenog Jadra.156 Srpske snage su 1. juna 1995. ule u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, i iz zasjede pobile nekoliko civila.157 Sljedeeg dana, u rano jutro 2. juna 1995, u vrijeme kada je kriza s taocima (Hostage crisis) bila u punom jeku, srpske snage su napale i zauzele osmatraku taku UNPROFOR-a E u Zelenom Jadru, gdje su opljakale opremu, oruje, municiju i namirnice, ime je najozbiljnije ugroena sigurnost 3.500 civila koji su ivotarili u tom naselju, po kome je PAM VRS povremeno djelovao, otvarajui vatru.158
156 AIIZ, inv. br. 4-241, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa, Tuzla; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 123-125; R. Butler, nav. dj., paragraf 1.38; M. J. Faber, nav. dj., str. 42. Do 5. juna 1995. ostvareni su poetni ciljevi Operacije Jadar 95, nakon ega je Drinski korpus prekinuo ofanzivna dejstva uz komunikaciju Zeleni Jadar. Holandski bataljon je na brzinu uspostavio dvije nove osmatranice (Sierra i Uniform), kako bi nadgledao juni prilaz sigurnoj zoni (Isto). 157 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 124; M. J. Faber, nav. dj., str 29-30. Poetkom juna 1995, nakon to je srpski agresor uao u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija na podruju Jadra, zauzeo osmatranicu E i ubio nekoliko civila, komandant Stanice policije u Srebrenici, Hakija Meholji, od ete B Holandskog bataljona (stacionirane u gradu Srebrenici) traio je povrat oruja (namijenjenog policijskoj stanici). Karremans mu je 6. juna odgovorio da e to izazvati eskalaciju trenutne situacije i da e 28. divizija dobiti nazad oruje tek kada Enklava bude pod tekom vatrom (M. J. Faber, nav. dj., str. 30). 158 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21 i 115-124; M. J. Faber, nav. dj., str. 29-30 i 43. Taj napad je, prema Evropskoj misiji za kontrolu (od 6. juna 1995), bio prvi u sklopu iroke srpske ofanzive protiv muslimanskih enklava, koje e, kada jednom budu osvojene, konstituisati sredstva za potkusuravanje za druge teritorije izmeu bosanskih Srba i Vlade /Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu - prim. S. ./ u Sarajevu (EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) , (http://www.asamblee-nationale.fr.11/rap-info/i3413-01asp).
124

U vrijeme kada je srpski agresor kao taoce drao veliki broj vojnika Ujedinjenih nacija, 4. juna 1995, general Janvier, u hotelu Vidikovac u Zvorniku, na sastanku s Ratkom Mladiem, predloio je sramni tajni dogovor: za oslobaanje talaca Ujedinjenih nacija ponudio je definitivnu obustavu zranih udara po agresorskim trupama (NATO nee ponovo koristiti zranu silu protiv Srba), ime je sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini prepustio na milost i nemilost delatima.159 Taj dogovor je verifikovan sedam dana kasnije
Nakon to su agresorske snage zauzele osmatraku taku UNPROFOR-a E, 2. juna 1995, potpukovnik Karremans je, na sastanku sa Ramizom Beiroviem, naelnikom taba i vriocem dunosti komandanta 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, izjavio: Ja imam dovoljno municije na svakom osmatrakom mjestu za borbu od 72 sata. Vai ljudi treba da budu iza mojih osmatrakih mjesta, ali ne smiju biti primijeeni od Srba. Ukoliko moji momci ostanu bez municije ili ukoliko budu primorani da napuste osmatrako mjesto, vai momci treba da uskoe i preuzmu osmatrako mjesto prije nego to uine Srbi. Od sada pa nadalje, vai ljudi ne treba da kriju oruje od mojih vojnika, ali moraju biti oprezni da ih ne vide Srbi, jer u protivnom Srbi e shvatiti da mi to odobravamo (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21). Naalost, Karremans se nije drao tog dogovora, niti ga je (kasnije) spominjao. 159 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; Bianca Jagger, OPTUUJEM - IZDAJA SREBRENICE, u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 82-83; R. Holbrooke, nav. dj., str. 68-69; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 195-196; Franoise Bouchet Saulnier Fabien Dubuet, TMOIGNAGE JUDICIAIRE OU HUMANITAIRE? HISTORIQUE DES INTERACTIONS ENTRE MSF ET LES PROCDURES DENQUTES ET DE POURSUITES JUDICIAIRES, CRASH/ Fondation - Mdecins Sans Frontires, 2007, str. 18; M. J. Faber, nav. dj., str. 66; Sense Tribunal (http://www.senseagency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar 2001; Institute for War&Peace reporting (IWPR), http://iwpr.net/sr/report-news/srebrenica. S tim u vezi, jedan od Janvierovih autanata je rekao: Mi smo bili molitelji. Janvier je predloio sastanak. Janvier je predloio dogovor (B. Jagger, nav. dj., str. 83). U tom sporazumu se, tvrde Bianca Jagger i Mient Jan Faber, navodi: 1. Vojska Republike Srpske vie nee upotrebljavati silu ili ugroavati ivote i sigurnost pripadnika UNPROFOR-a. 2. UNPROFOR se obavezuje da vie nee upotrebljavati silu to dovodi do zranih udara protiv ciljeva i teritorije Republike Srpske. 3. Potpisivanje ovog sporazuma dovee odmah do oslobaanja svih zatvorenika, odnosno talaca Ujedinjenih nacija (B. Jagger, nav. dj., str. 83; M. J. Faber, nav. dj., str. 66). Janvierov dogovor s Mladiem izazvao je bijes njegovog neposrednog potinjenog (britanskog) generala Ruperta Smitha (komandanta UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini). Na sastanku u Splitu, pod predsjedavanjem Yasushija Akashija (specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) 9. juna odran je sastanak, na kome
125

javnom izjavom Yasushija Akashija (Janvierovog civilnog efa i specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Boutrosa Ghalija), da e se Ujedinjene nacije striktno pridravati principa ouvanja mira i da nemaju namjeru za zrane udare.160 Tako je u zamjenu za putanje talaca Janvier obeao da vie nee biti zranih udara.161 Nakon toga, taoci su osloboeni do 18. juna i Mladi je bio siguje, u vezi sa raspravom o ulozi UNPROFOR-a, trebalo rijeiti nesuglasice izmeu dvojice generala (Isto; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ..., http://www.assembleenationale.fr/11rap-info/i3413-01.asp. O tome vidi str. 188-190 ove knjige). 160 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 196-199; R. Holbrooke, nav. dj., str. 69. 161 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83; M. J. Faber, nav. dj., str. 66; Sense Tribunal (http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar 2001. Postojale su mnoge glasine da je sporazum izmeu Janviera i Mladia zakljuen. O tome su se, tvrde istraivai NIOD-a, odmah nakon sastanka u Zvorniku, u Sarajevu i Zagrebu ule svakakve glasine ( SREBRENICA: RECONSTRUCTION, BACKGROUND, CONSEQUENCES AND ANALYSES OF THE FALL OF SAFE AREA, Nederlands Instituut voor Oorlogs documentative/NETHERLANDS INSTITUTE FOR DOCUMENTATION (u daljem tekstu: NIOD), Den Haague, 2002, Chapter 3, str. 149). Mdecins Sans Frontires smatraju da je juna 1995, u kontaktima generala Janviera sa Mladiem, sklopljen pisani ili verbalni sporazum: Srbi nee pripadnike UNPROFOR-a uzeti kao taoce, sve dok avijacija NATO-a ne bombarduje njihove poloaje (Institute for War & Peace reporting - IWPR, http:///iwpr.net/sr/report-news/ Srebrenica). Meutim, Akashi je, tvrde istraivai NIOD-a, nastojao da umanji glasine, proslijedivi Memorandum, u kome je fanatino naglaavao da apsolutno nije bilo dogovora, ali su se glasine nastavile iriti (NIOD, Chapter 3, str. 149). General Bernard Janvier je negirao postojanje sporazuma sa Mladiem. Tako je on 15. juna 1995 (11 dana nakon obavljenog susreta), kao odgovor na upit Sekretarijata Ujedinjenih nacija, obavijestio (u pisanoj formi) Ujedinjene nacije da je odbio potpisati sporazum (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 198). To isto je uinio i u januaru 2001, pred Misijom francuskog parlamenta, kada je izjavio da nije imao ovlatenja da odlui o Mladievom prijedlogu o oslobaanju osoblja UN-a u zamjenu za odustajanje od zranih snaga i da to, stoga, nije mogao razmatrati kao ozbiljan predmet pregovora (NIOD, Chapter 3, str. 150). To je Janvier, po njegovoj izjavi, otvoreno rekao Mladiu i da o tome dalje nisu raspravljali (Isto). Veina lanova Misije je ocijenila da general Janvier nije trgovao taocima i zranim udarima. Meutim, dva lana Misije, Marie-Hln Aubert i Pierre Brana, tvrde da nijedan element ne omoguava da se iskljui hipoteza da je bio zakljuen sporazum izmeu generala Janviera i Mladia o odsustvu zranih udara, prilikom njihovog sastanka u Zvorniku 4. juna 1995. S tim u vezi, Aubert i Brana su izjavili da ne mogu dijeliti uvjerenje koje su iznijeli izvjestioci i koje je podrano od veine
126

ran da ni na napad na Srebrenicu nee biti odgovoreno zranim udarima.162 Navedenim tajnim dogovorom izmeu Ujedinjenih nacija i Vojske Jugoslavije, odnosno komandanta UNPF-a (francuskog generala Bernarda Janviera) i komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i Glavnog taba Vojske Republike Srpske (generala Ratka Mladia), kada su Ujedinjene nacije kapitulirale pred Srbima, Srebrenica i ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija preputene su na milost i nemilost delatima. Sklapajui izdajniki dogovor sa Mladiem, general Janvier, koji je predstavljao Ujedinjene nacije, ve je gurnuo Srebrenicu pod no.163 Pogorana od poetka godine, sredinom 1995. humanitarna situacija u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, postala je, kao to je i bilo predvieno Karadievom direktivom od 8. marta 1995, katastrofalna. Civili su umirali od gladi.164 Civilno stanovnitvo i civilni objekti su, u skladu sa Direktivom Radovana Karadia, od 8. marta 1995, granatirani i gaani iz snajpera, sa ciljem da se, pored ostalog, stvore nepodnoljivi ivotni uslovi za stanovnike enklave i da se njeno stanovnitvo ukloni,165 odnosno istrijebi. Vodee velike sile, ukljuujui i sve lanice Evropske unije, raspolagale su sa podacima o napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, Srebrenicu jula 1995, i, s tim u vezi, planiranom genocidu nad Bonjacima. Meutim, nisu nita preduzele da to sprijee nita nije uinjeno da se odbrani teritorija Ujedinjenih nacija, niti sprijei genocid, niti je razmatran
Misije da general Janvier nije udovoljio zahtjevima generala Mladia: oslobaanje francuskih talaca zatoenih od strane Srba kao ustupak za odsustvo zranih udara (EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ...; Pierre Brana, RETOUR SUR LA MISSION D INFORMATION PARLAMENTAIRE FRANAISE SUR LES VNEMENT DE SREBRENICA (2001), Cultures&Conflits, 65, Paris, 2007, str. 51-62). 162 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 195; B. Jagger, nav. dj., str. 83. 163 B. Jagger, nav. dj., str. 82-84; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 112-115; M. J. Faber, nav. dj., str. 66. 164 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 28, napomena 50; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 130; OPTUNICE , str. 271. 165 OPTUNICE , str. 271.
127

bilo kakav plan odbrane sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Mdecins Sans Frontires, u tekstu objavljenom u La Croixu, najodlunije negirajui tvrdnje o tome kako nije bilo nikakvih znakova po kojima su Srbi planirali zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, niti se nasluivao pokolj, odnosno genocid, tvrde kako su 17. juna 1995. francuske i amerike obavjetajne slube uhvatile i snimile razgovor izmeu naelnika Generaltaba Vojske Jugoslavije (generala Periia) i komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije (generala Mladia), na osnovu koga se moe zakljuiti da su generali Vojske Jugoslavije Perii i Mladi planirali zauzimanje sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.166 S tim u vezi, indikativan je, prije
166 EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ..., http://www.assembleenationale.fr/11rap-info/i3413-01.asp.; Sense Tribunal, 14. juni 2001, http://www.senseagency.com/tribunal_(mksj); C. Hodge, nav. dj., str. 250. Istraujui pitanje ta se stvarno dogodilo u Srebrenici?, poznati novinar Andreas Zumach krajem septembra 1995. dobio je uvid u materijal prislukivanja Amerike obavjetajne agencije (CIA) i Amerike odbrambene obavjetajne agencije (DIA). Najkasnije od 17. juna (to su najraniji protokoli u koje sam imao uvid) - znai, tri sedmice prije poetka napada na Srebrenicu - CIA i DIA prislukivale su cjelodnevne razgovore izmeu bosanskosrpskog generala Ratka Mladia i komandanta Vojske Srbije /odnosno Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, Momila Periia, najvieg vojnog oficira predsjednika Slobodana Miloevia. Prilikom tih razgovora detaljno je planiran i pripremljen napad na Srebrenicu. Tano mjesto polaska i jaina tenkova se, takoer, mogla saznati, kao i granina mjesta preko kojih su trebale pomone jedinice srbijanske vojske da preu u istonu Bosnu. Njihov cilj - osvajanje grada i progon njegovog muslimanskog stanovnitva - je, takoer, vie puta spomenut. Naredbodavac u telefonskim razgovorima bio je Perii, a izvrilac Mladi (Andreas Zumach, WAS GESCHAH WIRKLICH IN SREBRENICA?, www.netzwerkrecherche.de/downloand/leidenschaft _recherche2aufl.pdf (S.215ff). Kasnije istrage pokazale su, tvrdi Zumach, da su, kako prije i za vrijeme agresije, tako i u danima poslije zauzimanja Srebrenice, bespilotni ameriki avioni letjeli preko tog podruja i snimali. Iz, prema mom miljenju pouzdanih izvora, uo sam da postoje snimci napada srpskih trupa na Srebrenicu, kao i transporta kasnije masakriranih muslimanskih ljudi u kamionima. Nisam potpuno siguran u to, jer te slike ni do danas nisam vidio svojim oima (Isto). Svoja istraivanja Andreas Zumach objavio je 16. oktobra u berlinskoj dnevnoj tampi Tageszeitung i drugim novinama - u vezi sa miljenjem da su SAD preutjele saznanja njihove dvije tajne slube, ne samo UN trupama (UNPROFOR), koje su bile stacionirane u Bosni i odgovorne za zatitu Srebrenice, nego i njihovih saveznika NATO-a. Ovo miljenje je kasnije korigovano u razgovoru sa generalom njemake
128

poetka srpskog napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, i iznenadni odlazak na odmor nekoliko visokih oficira Ujedinjenih nacija, ukljuujui i generala Ruperta Smitha (komandanta UNPROFOR-a), kao i pola Akashijeva osoblja iz Zagreba, dok je Akashi otputovao u Dubrovnik.167 Zauzimanje Srebrenice i epe, sigurnih zona Ujedinjenih nacija, po ocjeni Julijana Harstona (direktora Politikog odjela pri UN-u u Zagrebu), koji je, u odsutnosti (Akashija) iz Zagreba trebao zamjenjivati Akashija, olakalo je podjelu Bosne i Hercegovine.168
vojske koji je due vrijeme djelovao na meunarodnom nivou. Prema podacima generala, saradnja izmeu amerikih tajnih slubi i njemake obavjetajne slube za vanjsku politiku (Bundesnachrichtendienst - BND) bila je dobra i Nijemci su najkasnije od septembra 1994. dobijali 90% svih izviakih podataka koje su imale Sjedinjene Amerike Drave. Tajne slube Amerike i Velike Britanije usko su saraivale sve do septembra 1994. Zatim je Vlada u Londonu javno optuila CIA-u da je u Bosni stala na stranu veinske muslimanske vlade Alije Izetbegovia. Washington je nakon toga drastino umanjio odnose sa Londonom. Prema podacima njemakog vojnog generala, BND-u je zbog bliske saradnje sa austrijskom vanjskom obavjetajnom slubom, takorei podrunica BND-a, nisu nuno bila potrebna saznanja CIA-e i DIA-e, barem to se tie prislukivanja telefonskih razgovora. Austrijska vanjska obavjetajna sluba je na Alpama na granici sa Slovenijom instalirala najmodernije ureaje za prislukivanje sa kojima je mogla prislukivati cijeli balkanski region. Saznanja BND-a, CIA-e i DIA-e su redovito procijenjivana u centru prislukivanja u blizini Augsburga, objasnio je vojni general. Provjera kod BND-a i drugih izvora potvrdila je veinu generalovih informacija. Osim toga, dobio sam informaciju da je i francuska vojna informativna sluba bila obavijetena o pripremama napada na Srebrenicu i da te informacije nisu slubeno bile dalje proslijeene na glavno sjedite UNPROFOR-a u Zagrebu, ve samo tadanjem glavnom komandantu UNPROFOR-a za cijelu bivu Jugoslaviju, generalu Bernardu Janvieru. Daljne istrage su pokazale da se Janvier ve na sjednici Vijea sigurnosti UN-a, 24. juna 1995, zalagao za to da se od Srebrenice i od ostalih pet sigurnih zona UN-a treba odustati (Isto). 167 Isto, str. 251. U dokumentima francuske istrage o padu te enklave, u brojnim je intervjuima nenazonost generala Smitha tijekom cijele Srebrenike krize ostala zabiljeena kao zabrinjavajui znak. General Herv Gobilliard, koji je imenovan za Smithova privremenog zamjenika, izvjestio je istraitelje kako nekoliko dana nije uope znao da je Smith odsutan, te kako je s prilikama u Srebrenici bio upoznat samo tri dana prije pada te enklave. injenica da je general Smith odbio da ga intevjuira u sklopu francuske istrage o padu Srebrenice samo je poveala pekulacije (Isto). 168 Isto.
129

U toku maja i juna 1995. srpske snage su demonstrirale silu, neprestano vrili psiholoki pritisak na stanovnitvo i boraki sastav, zaustavljanjem konvoja humanitarne pomoi i propagandom preko sredstava javnog informisanja, te pojaavale svoje linije i razmjetale nove jedinice oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija.169 Tako je u toku noi 22. i 24. juna 1995. Vojska Republike Srpske izvrila otvoreni napad (kroz naputeni tunel rudnika olova i cinka) na gradsko jezgro Srebrenice. Vatra po gradu otvarana je sa oko 150 metara od kampa Holandskog bataljona u fabrici Vezionica. UNPROFOR nije nita preduzeo protiv napadaa, a komandant Karremans je izjavio da on nije ubijeen da je Srebrenicu napala VRS.170 Krajem juna i poetkom jula 1995. najugroenije podruje sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice bilo je oko sela Ljubisavii i Pusmulii, te izbjegliko naselje Slapovii - vedski kamp (samo u vedskom kampu se nalazilo oko 700 porodica - oko 3.000-3.500 ljudi).171 U drugoj polovini i krajem juna 1995. u Bratuncu se u vojsci poinju dogaati neto ivlje aktivnosti. Dana 30. juna 1995. u zoni odgovornosti Bratunake brigade boravila je odabrana grupa tapskih oficira iz Komande Drinskog korpusa, na elu s naelnikom taba, gene169 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa Tuzla; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 131-132; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 127. 170 M. J. Faber, nav. dj., str. 30-31 i 114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 142. Hasan Nuhanovi pie da je navedeni napad izvren u toku noi 20. juna 1995. 171 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa Tuzla; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 150. Agresor je krajem juna 1995. izvrio jak artiljerijskopjeadijski napad na june linije odbrane, koji je trajao 48 sati neprekidno, i branioci su uspjeli, iako u taktiki nepovoljnim poloajima, odbraniti june linije odbrane. Nakon nekoliko dana etnici ponovo pregrupiu snage u rejonu Zelenog Jadra i jakom artiljerijskom vatrom tuku linije odbrane u rejonu Ljubisavii svim raspoloivim artiljerijskim sredstvima. Ovaj napad je trajao 72 sata, da bi se etnici poslije toga odluili na tenkovsko-pjeadijski napad sa pravca Bukova Glava-Kolje i Zeleni Jadar-Ljubisavii i u popodnevnim satima uspjeli slomiti otpor branioca, direktnim pogotkom razoriti osmatranicu UN u rejonu Biljeg i ovladati linijom odbrane na junom dijelu slobodne teritorije (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa Tuzla).
130

ralom Radislavom Krstiem, koja je uestvovala u vojnom dijelu planiranja napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija.172 Manje vojne operacije Drinskog korpusa u maju i junu 1995. pripremile su teren za veliku vojnu Operaciju ifrovanim nazivom Krivaja 95.173 Juna mjeseca 1995. general Ratko Mladi, komandant 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i komandant Glavnog taba Vojske Republike Srpske, esto je boravio u Beogradu, gdje su, pored ostalog, na sastancima u Generaltabu Vojske Jugoslavije i lino sa njegovim pretpostavljenim - naelnikom Generaltaba Vojske Jugoslavije generalom Momilom Periiem - voene rasprave i o zauzimanju sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni i, s tim u vezi, pripreme za njihovo zauzimanje. Istovremeno su general Perii i drugi najvii generali Vojske Jugoslavije nekoliko puta boravili u okupiranim mjestima Bosne i Hercegovine.174 Oficiri Vojske Jugoslavije, ukljuujui generala Mladia, rukovodili su i komandovali operacijom planiranja, organizovanja, zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Odlukom o napadu, zauzimanju i okupaciji navedene sigurne zone Ujedinjenih nacija koordinirali su general Perii i Slobodan Miloevi, iji je oficir bio general Mladi - general Vojske Jugoslavije.175
172 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 166; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 431; R. Butler, nav. dj., paragraf 30. 173 R. Butler, nav. dj., paragrafi 4 i 1.34; ICTY, TUILAC protiv MOMIRA NIKOLIA, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106. 174 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261. Taj podatak Human Rights Watcha (Human Rights Watch, CEMICAL WAREFARE IN BOSNIA, The Strange Experiences of the Srebrenica Survivors, tom 10, br. 9, novembar 1998) zasnovan je na saznanjima i informacijama oficira obavjetajne slube NATO-a, koji je radio sa generalom Rupertom Smithom, komandantom UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini (januar-decembar 1995), koje je citirao Roy Gutman u: UNS DEADLY DEAL, Newsday, 29. maj 1996 (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261). 175 NIOD, SREBRENICA: a safe area, Part III The fall of Srebrenica, str. 462. Prema rezultatima istraivanja NIOD-a, Beograd je bio svjestan namjeravanog napada na Srebrenicu (Isto).
131

Nekoliko mjeseci nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, vojna obavjetajna sluba Kraljevine Holandije je iz povjerljivih razgovora zakljuila da je odluka o napadu bila u rukama generala Periia, naelnika Generaltaba Vojske Jugoslavije, i Slobodana Miloevia, predsjednika Republike Srbije.176 Operacije srpskog agresora u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, bile su i po ocjeni jo jedne zapadne obavjetajne slube koordinirane sa Beogradom. Ta sluba je smatrala da je postojala ne samo vojna nego i politika koordinacija. Politika koordinacija se uklapala u ideju, ienja mape u vezi sa mirovnim planovima na kojima je zaustavljen napredak pregovarakog procesa.177 Oigledno je, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom osvajakog i genocidnog karaktera i mirovnim planovima tzv. meunarodne zajednice o legalizaciji agresije i genocida, rije o rtvovanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Poetkom jula 1995. Komanda Drinskog korpusa je preduzela najneposrednije pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, kojima je u formalnom normativno-pravnom smislu prikrila strateku ulogu Vojske Jugoslavije u tom zloinu, odnosno drave Savezne republike Jugoslavije, kao to je to inila u svim dotadanjim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine. General ivanovi, komandant Drinskog korpusa, 2. jula 1995. potpisao je, na osnovu Direktive Op. br. 7 i 7/1 G VRS, dva nareenja : pripremno nareenje Op. br. 1 (za predstojea dejstva prema enklavama) i drugo Jean-Bernard Mrime (ambasador Republike Francuske u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija 1991-1995, a kasnije poslanik Evropskog parlamenta) je 14. juna 2001, pred Misijom francuskog parlamenta, izjavio da je NATO 17. juna znao da general Perii iz Beograda koordinira pripreme za napad na srebreniku enklavu (Sense Tribunal, 14. juni 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj). Poslanik u Evropskom parlamentu Olivier Dupuis tvrdi da je prema vie izvora, ukljuujui obavjetajne slube Francuske i Njemake, ali i ameriku CIA-u, NATO ve 17. juna 1995. znao da general Perii iz Beograda koordinira pripreme za napad na srebreniku enklavu. Dokaze o tome, po Olivieru, raspolagale su lanice Evropske unije (Isto). 176 Isto. 177 Isto.
132

ZAPOVEST za aktivna b/d /borbena dejstva/ OP. br. 1. Prvo nareenje je imalo za cilj da pripremi jedinice za borbena dejstva, pri emu je posebno nareeno odbrambenim jedinicama da poalju pojaanja u odreeni rejon borbenih dejstava. U drugom je nareenju general ivanovi iznio plan napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, utvrdio cilj dejstava (iznenadnim napadom potpuno razdvojiti i suziti enklave Srebrenica i epa, popraviti taktiki poloaj snaga u dubini zone i stvoriti uslove za eliminisanje enklava), borbeni raspored, gotovost (04,00 asova 06. 07. 1995. godine), zadatke jedinica (za razdvajanje i suavanje enklava), istureno komandno mjesto (u rejonu Pribievac), vatrenu podrku, protivoklopnu borbu, protivvazdunu odbranu, protivdesantnu borbu, obezbjeenje borbenih dejstava (obavjetajno, bezbjednost, maskiranje, borbeno osiguranje, ininjerijsko obezbjeenje i moralno-psiholoku pripremu ljudstva za izvrenje zadatka), pozadinsko obezbjeenje, te komandovanje i vezu. Operacija je nazvana Krivaja 95.178 Krajnji cilj Operacije Krivaja 95 bio je da se zauzme sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica i eliminie zajednica bosanskih Muslimana koji su ivjeli na tom podruju. Rije je o jedinstvenoj operaciji koja je izvrena s namjerom da se uniti stanovnitvo bosanskih Muslimana Srebrenice, odnosno sigurne zone Ujedinjenih nacija, to potvruju brojni akti genocida koje su izvrile srpske snage, a koji (actus reus) su predstavljali dio jednog jedinstvenog plana da se izvri genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici, to se vidi i u dokumentu Operacija Krivaja 95.179 Jedinice u zoni odgovornosti Drinskog korpusa su se 4. i 5. jula 1995. nalazile u nareenom stepenu borbene gotovosti ..., vrei, pored ostalog, pregrupisavanje snaga u cilju potpunog zatvaranja
178 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, strogo pov. br. 01/04-156-1, 2. juli 1995 - Komandi 1. zpbr i drugima; Isto, Komanda Drinskog korpusa, strogo pov. br. 04/156-2, 2. juli 1995 - Komandi 1. zpbr i drugima, ZAPOVEST ZA AKTIVNA b/d Op. br. 1; R. Butler, nav. dj., paragrafi 3.1-3.5; Presuda Krsti, paragraf 30. 179 ICTY, Predmet br. MT-02-60-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA I DRAGANA JOKIA, PRESUDA, Haag, 17. januar 2005, paragrafi 674-677; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf 294.
133

enklave Srebrenica, pri emu su izvrile pripreme i grupisanje snaga za aktivna borbena dejstva. General ivanovi je 5. jula izdao Nareenje za protivvazdunu odbranu, koje je, s obzirom na to da se oekivala intervencija NATO-a, predstavljalo znaajan dio plana borbenih dejstava Operacije Krivaja 95.180 Ofanziva Oruanih snaga Republike Srpske (jedinice vojske i policije), uz sadejstvo jedinica iz Savezne republike Jugoslavije, te dobrovoljaca iz Rusije i Grke, na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, zapoela je 6. jula 1995. est raketa, ispaljenih iz viecijevnih bacaa raketa, pogodilo je Srebrenicu.181 Borbe su voene na nekoliko taaka
180 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-185, 4. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-186, 5. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.8. 181 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-187, 6. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike pbr /pjeadijske brigade/, str. pov. br. 06/209, 6. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, tab policijskih snaga - Pale, broj: 56/95, 6. juli 1995 - CJB Sarajevo, tab policijskih snaga Vogoa; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, IZVJETAJ o radu za 1995. godinu, Bijeljina, januara 1996, str. 3; Isto, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti, Zvornik, broj: 191/95, 10. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 9/10. juli 1995; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: 64/95, 10. juli 1995 - Komandantu Specijalne brigade policije i drugima; Isto, Komanda Drinskog korpusa, strogo pov. br. 04/156-2, 2. juli 1995 - Komandi 1. pbr i drugima, ZAPOVEST ZA AKTIVNA B/D Op. br. 1; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-01-160/95-17, Tuzla, 5. septembar 1995 Generaltabu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava slube vojne bezbjednosti Sarajevo, Izjava . C.; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 28. divizije, str. pov. br. 13-05, 6. jula 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov. br. 06/7795, 7. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.10; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 31; Vlada Republike Srpske, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995, Dogaaji u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995 (u daljem tekstu: KOMISIJA
134

na periferiji Enklave, a granate su padale na uim lokacijama unutar Enklave. Agresor je direktno gaao i holandske osmatranice, s ciljem da s tih punktova otjera vojnike UNPROFOR-a, to je bilo u skladu s dijelom srpske taktike (a da pri tome ne puca direktno na holandske vojnike). Prilikom udara agresorskih granata u blizini puta izmeu Potoara i Srebrenice jedan civil je ubijen, a drugi teko ranjen. Nekoliko granata ispaljeno je i u blizini kolektivnog smjetaja za izbjeglice (jugoistono od enklave).182 Snage Vojske Republike Srpske za izvoenje aktivnih borbenih dejstava na frontu oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, napredovale su po planu.183 Vie holandskih osmatrakih punktova u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija 9. jula zauzeli su Srbi. Neki holandski vojnici su se povukli u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija nakon
Vlade Republike Srpske), Banja Luka, 30. juni 2004, str. 7; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-437; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 239; OPTUNICE , str. 42; J. W Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; M. J. Faber, nav. dj., str. 32-33; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 153-154; . Hodi, OTPEAENI KOVERAT, DES, Sarajevo, 2000, str. 250. 182 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.2; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 135-147; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.10; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 437-437; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; M. J. Faber, nav. dj., str. 32; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 154-155; OPTUNICE , str. 42. 183 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-187, 6. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-188, 7. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, tr. pov. br. 03/3-189, 8. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-190, 9. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 04/0907, KONJUH, 9. juli 1995. IZVJETAJ; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 10/9795, 9. juli 1995, Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 129795, 9. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPst OKRESANICA, str. pov. br. 13/9795, 9. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI.
135

to su njihovi poloaji napadnuti, posade drugih osmatranica predale su se Srbima bez otpora, a odbrambene snage Armije Republike Bosne i Hercegovine, usljed teke vatre, potisnute su natrag prema gradu. Oko 4.000 Bonjaka, koji su ivjeli u oblinjem vedskom izbjeglikom naselju, pobjeglo je na sjever - u grad Srebrenicu. Srpske snage su istile kue u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija. UNPROFOR nije uzvraao vatru na agresorske snage, niti je pokazivao bilo kakve znake za preduzimanje mjera da zaustavi agresora u njihovom pohodu na zatienu zonu i civilno stanovnitvo, niti je upotrijebljena zrana sila.184 General Ratko Mladi se od 9. jula 1995, u jeku Operacije Krivaja 95, u svojstvu komandanta 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i komandanta Glavnog taba Vojske Republike Srpske, nalazio na Pribievcu, Isturenom komandnom mjestu Drinskog korpusa (neto vie od 1 km vazdune linije od centra Srebrenice), odakle je lino rukovodio aktivnostima napada na Srebrenicu.185 Do veeri 9. jula Vojska Republike Srpske prodrla je etiri kilometra u dubinu sigurne zone Ujedinjenih nacija, zaustavivi se samo
184 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 135-151 i 325-329; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.10; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 31-32; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 244; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29-35; M. J. Faber, nav. dj., str. 17, 32-35 i 44; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 194-196; . Hodi, nav. dj., str. 257-258. Osmatranice Holandskog bataljona u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija, bez otpora, 9. jula zauzele su srpske snage. Vojnici Dutcbat-a predaju se bez otpora Srbima, dozvoljavaju da ih razoruaju i odvode u Bratunac da bi tamo bili oteti. Jedan po jedan, predaju se 55 vojnika Dutchbat-a i bivaju ponovo zarobljeni. Ne ale se na tretman (M. J. Faber, nav. dj., str. 17 i 34-35; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34). Holandski bataljon je sa oklopnim transporterima (9. i 10. jula) onemoguio djelovanje jedinog artiljerijskog orua - topa (brdskog), koga su branioci postavili na putu od Zelenog Jadra prema Srebrenici i time, pored ostalog, oduzeo pravo pripadnicima odbrane da to orue upotrijebe za odbranu (J. M. Faber, nav. dj., str. 35; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 191-194). 185 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 268. U toku napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu (u toku bitke za Srebrenicu), general Mladi je, prema istraivanjima Roya Gutmana, veinu vremena provodio u centru /na Isturenom komandnom mjestu - prim. S. ./ Vojske Jugoslavije na Tari, na drugoj strani Drine u Srbiji (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261. Vidi: R. Gutman, UNS DEADLY DEAL, Newsday, 29. maj 1996).
136

kilometar od grada Srebrenice. O uspjenom izvoenju borbenih dejstava oko Srebrenice i ostvarenju rezultata, koji jedinice Drinskog korpusa dovode u poziciju da mogu zauzeti i sauvati (?) Srebrenicu, upoznat je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadi. On je tog dana bio zadovoljan rezultatima b/d oko Srebrenice i saglasan je da se nastave dejstva radi zauzimanja Srebrenice, nakon ega je Glavni tab Vojske Republike Srpske 9. jula (kasno tog dana) izdao novo nareenje kojim je Drinskom korpusu dao zeleno svjetlo da zauzme grad Srebrenicu.186 Radovan Karadi je 9. jula (u ranim veernjim satima), nakon to je zavrio razgovor o deavanjima u Srebrenici s Momilom Krajinikom i Jovicom Staniiem (naelnik Slube dravne bezbednosti MUP-a Srbije), obznanio velikosrpske genocidne namjere o istrebljenju Bonjaka. U razgovoru s Miroslavom Deronjiem i na njegovo pitanje: ta vi, Miroslave, mislite uraditi sa tim stanovnitvom dole?, tj. u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Karadi je, poto je Deronji odgovorio kako ni u snu ne moe pretpostaviti razvoj dogaaja prilikom ulaska u Srebrenicu, izdao naredbu o izvrenju genocida: Miroslave, to sve treba pobiti ... Sve to stignete.187 U toku napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, srpske snage su namjerno granatirale kue, kole, bolnicu i druge civilne objekte. Kada bi bili na dohvat okolnih sela, srpske snage su otvarale vatru i unitavale preostale kue koje su ostale, ne ostavlja-

186 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 12/46-501/95, 9. jula 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, IKM Drinskog korpusa i Komandi Drinskog korpusa; Isto, MUP Republike Srpske RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik, broj: 191/95, 10. juli 1995, BILTEN dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 9/10. juli 1995; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 145-151; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.13; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 33; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 184; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34-35; M. J. Faber, nav. dj., str. 34-35 i 44; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 203. 187 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 112-181.
137

jui tako nita stanovnitvu za povratak.188 Gradsko podruje je cijelog dana (9. jula) intenzivno granatirano i u bolnicu su dovezene desetine ubijenih i ranjenih civila.189 Ujutro 10. jula situacija u samoj Srebrenici je bila napeta. Srpske snage za aktivna borbena dejstva, posebno oko Srebrenice, izvravale su borbene zadatke po planu,190 pri emu su, pored ostalog, granatirale Srebrenicu, gdje je centar bio pun naroda, zatim bazu Ujedinjenih nacija u sjevernom dijelu grada koja je bila puna izbjeglica, gdje je
188 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 196. Okupacija Enklave je, po REPORT ON SREBRENICA ..., bila praena granatiranjem artiljerijom, minobacaima, tenkovima i upotrebom runog oruja od strane BSA. Tokom ovih granatiranja nisu pogaane samo jedinice BiH, nego i kue, grupe izbjeglica i odreen broj osmatrakih taaka Holandskog sastava. Za vrijeme napada na Enklavu, kue starosjedilaca su namjerno gaane. Prebivalita, na primjer u Srebrenici, Potoarima, Budaku, Bojni, Buju i ogazima su, prema tome, gaani (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.5). Devetog jula 1995. branioci su, za razliku od Holandskog bataljona koji nije uinio nita da se suprotstavi srpskim snagama, vodili estoke borbe u junom dijelu enklave, a pogotovo na putnoj komunikaciji prema gradu oko sela Bibii. I pored ogromne nadmoi srpskih snaga, branioci su na tom poloaju zaustavili napredovanje srpske pjeadije i tenkova prema gradu. Srpske snage su zaustavljene na oko kilometer od grada (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 197 i 201-203). 189 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 203. 190 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-191, 10. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-192, 11. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, MUP Republike Srpske, RDB, Sarajevo, broj: 051988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1209, Tuzla, 10. juli 1995 - Komandi 28. divizije; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 151-160; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 34 i str. XXI. U rano jutro 10. jula branioci su izveli uspjean kontranapad na dostignute poloaje srpskih snaga - na svim pravcima, pri emu je teite kontranapada bilo na pravcima Srebrenica Kolje i Viogor Pusmulii Zeleni Jadar srpski agresor je bio prisiljen da se povue na polazne poloaje u Ljubisaviima (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 212-225; M. J. Faber, nav. dj., str. 17; . Hodi, nav. dj., str. 258-261).
138

ranjeno nekoliko ljudi, kao i bolnicu, gdje se sklonilo 2.000 civila, pri emu je ubijeno vie ljudi. U bolnicu su sa svih strana pristizali ranjenici. Veina je bila bez ruku i nogu. Mjesta nije bilo u sobama, pa su ranjeni leali po hodnicima. Vidjela sam enu bez obje ruke, ovjeka razvaljenog stomaka. Dvoje ljudi je umrlo. Sve je bilo kao u filmu strave i uasa. Stanovnici su preplavili ulice grada, bjeei prema UNPROFOR-u. Holandski bataljon slao je hitne zahtjeve, traei hitnu zranu podrku NATO-a. I pored stalnog pogoranja situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, general Janvier ni 10. jula nije odobrio upotrebu bliske zrane podrke. Komandant Holandskog bataljona je u noi 10/11. jula 1995, na sastanku u Srebrenici, bonjako politiko i vojno rukovodstvo obavijestio kako je srpskom agresoru dat ultimatum da se povue izvan sigurne zone Ujedinjenih nacija, te da se o ultimatumu mora izjasniti do 06.00 sati 11. jula. U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum, uslijedili bi zrani udari masovnog karaktera po agresorskim ciljevima, a prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonom smrti u kojoj e biti gaano sve to se kree. Sugerisao je Bonjacima da civilno stanovnitvo bude to dalje od linije sukoba (od trenutne linije fronta i zauzeti sklonita u svojim kuama), a snagama odbrane je preporuio da napuste svoje poloaje. Nakon toga, Komanda snaga odbrane Srebrenice donijela je odluku da obustavi planirani protivnapad u ranim jutarnjim satima, to je bilo tragino za odbranu sigurne zone Ujedinjenih nacija. Velikosrpske snage su to iskoristile i nastavile napredovanje prema gradu.191
191 AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj 05-1958/95, 10. juli 1995 Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, MUP Republike Srpske RDB - Sarajevo, broj: 55-1988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz, kanal 5 i kanal 3, vrijeme 11.20 12.00 sati, od 10. jula 1995; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz, kanal 9, vrijeme 12.50 sati, uesnici: major Simi - Zlatar - y (Slavia zebo), od 10. jula 1995; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1211, Tuzla, 10. juli 1995 - Komandi 28. divizije; Isto, inv. br. 2-1631, United Nations Protection Force, BiH - Sector North East - Tuzla, Civil Affairs, July 15, 1995 - UNPROFOR HQ Sarajevo; Isto, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, Nr: TK 95114, 12 July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava potpukovnika Davida Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria; Isto, inv. br. 2-1642, Izjava De Haan; Isto, inv. br. 2-1527, United Nations, Lientenant General Bernard Janvier, Force
139

Civilno stanovnitvo sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice se, uspanieno i potpuno dezorjentisano, od poslijepodneva 10. jula, poelo okupljati ispred zgrade PTT-a, tj. gradske bolnice, i fabrike Vezionica (komanda ete Bravo). Do 24.00 sata broj ljudi koji se sakupio na ovom dijelu ceste, u duini od oko 200 metara, bio je izmeu 10.000 i 15.000. Ta masa ljudi je cijelu no provela na ulici ispred zgrade PTT-a.192
Commander UN Peace Forces, Zagreb, 11 July 1995 - Generalu Mladiu; Isto, inv. br. 2-1532, UN/NATO Close Air Support to Dutch Battalion at Potocari, 11 July 1995, Cronology of events; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July 1995 - Annan, UNations, New York, Situation in Srebrenica; Isto, inv. br. 4-247; Isto, Izjava Vejiza abia; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 121, 157 i 320; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 160-169 i 335-350; R. Butler, nav. dj., paragrafi 3.17-3.18; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 34 i 123; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 38-46; M. J. Faber, nav. dj., str. 36-38 i 45-47; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 205-222 i 234-244; . Hodi, nav. dj., str. 262-263. U ponedjeljak, 10. jula 1995, izvren je, po kazivanju S. V. (iz Luke, Srebrenica), jednog od svjedoka i rtava zloina genocida, silovit napad iz svih orua i oruja na Srebrenicu. Toga dana sam bio u kui porodice Mehmedovi. Sjedili smo u kui kada je sa 32 granate iz VBR-a (viecjevnog bacaa raketa) iz pravca Bratunca zasuta Srebrenica. Jedna granata je direktno pogodila u kuu. Ranila je majku i sestru moje djevojke i mene. Svi smo bili teko ranjeni. Zahvaljujui Rami Hljebari prebaeni smo do bolnice. Nisam vjerovao da u preivjeti. Sa jo mnogo ranjenika tu no sam proveo u bolnici ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 157). U noi 10. i 11. jula branioci Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, prave povratni korak i nalaze se Srbima iza lea. Meutim, nisu dobili dozvolu da napadnu. Ramiz Beirovi dobio je obeanje Holandskog bataljona da e 11. jula, ujutro, od strane NATO-a biti pruena masovna zrana podrka. Nakon to se to nije desilo, Beirevi je shvatio da od Holandskog bataljona i NATO-a ne treba oekivati nikakvu pomo. Od tog momenta povezanost je izgubljena, neki od mukaraca ostaju jo neko vrijeme oko Srebrenice, ostatak se povlai u okolna sela. Vie hiljada mukaraca skupljaju se 10. i 11. jula u dva sela nedaleko od grada. Kasno uvee 11. jula pada odluka o pokuaju prebacivanja do Tuzle, jedina ansa da se spase ivoti mukaraca i momaka, ukoliko za to nije ve kasno (M. J. Faber, nav. dj., str. 17-18). 192 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 236. Na taj nain je, pie Hasan Nuhanovi, cijeli juni i centralni dio grada bio potpuno naputen sa izuzetkom nekih pojedinaca koji su odluili ostati u tim dijelovima grada, vjerujui da e na taj nain sprijeiti pljaku svoje imovine od drugih stanovnika enklave. Dakle, centralni i juni dio grada, oko 2/3 grada, bio je potpuno pust.
140

Artiljerija Vojske Republike Srpske je i 11. jula intenzivno granatirala gradsku zonu Srebrenice. Granate su padale i u blizini holandskog kampa u Srebrenici (zemlja se tresla od detonacija), gdje je (u i oko kampa) okupljeno 4.000 do 5.000 oajnih civila. Nastao je haos. Mnogo civila (ena i djece) je ranjeno. Jednoj eni (oko 40 godina) geler je otkinuo pola glave, a dvanaestogodinjem djeaku su polomljene obje ruke. Avioni NATO-a 11. jula 1995. pokuali su bombardovati artiljerijske poloaje Vojske Republike Srpske iznad Srebrenice (napali su dva srpska tenka). Zrana podrka NATO-a obustavljena je nakon to je Vojska Republike Srpske zaprijetila da e ubiti holandske vojnike koji su se nalazili u zarobljenitvu Vojske Republike Srpske i da e granatirati bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, kao i okolna podruja na koja je pobjeglo 20.000-30.000 civila.193
Dio grada u kome je stanovnitvo jo bilo u svojim kuama bio je dio sjeverno od autobuske stanice: Baratovo, Kazani, Soloua, Vidikovac (Isto). Interesantno je, navodi Hasan Nuhanovi, kako se niti UNPROFOR niti vlasti enklave nisu obratili stanovnitvu sa namjerom da se objasni kakav ishod situacije se oekuje u narednim satima (Isto). 193 AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, MUP Republike Srpske RDB - Sarajevo, broj: 55-1988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz, kanal 5 i kanal 3, vrijeme 11.20 12.00 sati, od 10. jula 1995; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz, kanal 9, vrijeme 12.50 sati, uesnici: major Simi - Zlatar - y (Slavia zebo), od 10. jula 1995; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1211, Tuzla, 10. juli 1995 - Komandi 28. divizije; Isto, inv. br. 2-1631, United Nations Protection Forces, BiH - Sector North East - Tuzla, Civil Affairs, July 15, 1995, - UNPROFOR HQ Sarajevo; Isto, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, Nr: TK 95114, 12 July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava potpukovnika Davida Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria; Isto, inv. br. 2-1642, Izjava De Haan; Isto, inv. br. 2-1527, United Nations, Lientenant General Bernard Janvier, Force Commander UN Peace Forces, Zagreb, 11 July 1995 - Generalu Mladiu; Isto, inv. br. 2-1532, UN/NATO Close Air Support to Dutch Battalion at Potocari, 11 July 1995, Cronology of events; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July 1995 - Annan, UNations, New York, Situation in Srebrenica; Isto, inv. br. 4-247; Isto, Izjava Vejiza abia; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 160-169 i 335-350; R. Butler, nav. dj., paragrafi 3.17-3.18; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 34 i 123; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4, 3.48 i 5.1 i Dodatak 5, Location: Srebrenica
141

Vojska Republike Srpske je 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Oko 14.00 sati brojni civili su provalili u kamp holandske ete Bravo i poeli se penjati na kamione i druga vozila UNPROFOR-a. Tada su srpske snage ispalile dvije minobacake granate, koje su eksplodirale u neposrednoj blizini holandskog kampa, od ega je vie civila ubijeno i ranjeno. U 14.07 sati postavljena je srpska zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Oko 14.30 sati civili i civilno stanovnitvo su, ukljuujui i one koji su nali utoite u bazi ete B, u strahu i panici krenuli prema Potoarima. Meu pripadnicima Holandskog bataljona je nastala panika i oni su poeli da se povlae prema Potoarima. Cijelim putem do Potoara etnici su granatirali masu, tako da je puno naroda ranjeno i ubijeno. itavim putem bile su razbacane deke, vree, torbe i druge stvari. Vojnik Jord Honig vidio je jednu staricu kako pue na rukama i koljenima krvarei. Djeca su
compound on 11-13 July 1995; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 21, 31, 61, 66, 110, 123, 141-142, 184, 222 i 229; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 108-109; W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47-52; M. J. Faber, nav. dj., str. 36-38, 45-47 i 115; B. Jagger, nav. dj., str. 86; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 270-304; . Hodi, nav. dj., str. 267-268. U toku napada bosanskih Srba na podruje sigurne zone UN-a, kue, kole, bolnice i drugi isto civilni objekti namjerno su gaani. Kad bi bili na dohvat okolnih sela, srpske snage su otvarale vatru i unitavale preostale kue koje su ostale ne ostavljajui tako nita stanovnitvu za povratak (AIIZ, inv. br. 2-1635, AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base). Kada je jedna srpska minobacaka granata pala blizu ulaza u kamp Holandskog bataljona - to je, po vojniku Jordu Honigu, bio najstraniji trenutak: Mjesto je bilo prepuno civila koji su u panici pobjegli do naeg UN-a poloaja. Jedno vozilo UN-a sluajno bez posade - potpuno je uniteno. Ne znam koliko je bilo mrtvih. To je bio uasan prizor. Veina nas nikad nije vidjela tako neto. Dok smo kao ludi pokuavali ranjene dovui na sigurno, oekivali smo slijedei minobacaki napad. Kao vojnik to znate: prva granata je samo radi nianjenja, zatim dolaze direktni pogoci (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 48-49). Jedanaestog jula 1995. u Srebrenici su, i prema kazivanju F. S. (iz Hrnia, opina Bratunac), majke troje djece, te svjedoka i rtve genocida, na sve strane padale granate. Kod baze UN-a pala je granata. ene i djeca su bili ranjeni. Vriska i pla se ula na sve strane. Torbe sa krvavim branom i hljebom bile su razbacane po putu. Krvi svuda oko nas. Ranjenim enama niko nije htio pomoi. Vojnici UN-a su se smijali naoj muci ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 21).
142

gubila roditelje. Svuda je bilo prtljage, odbaene da bi se bre bjealo. Bilo je ljudi koji su sjedili pored puta, iscrpljeni . Do tada je vie zahtjeva za zranu podrku odbijeno na raznim nivoima u sistemu komandovanja Ujedinjenih nacija. General Bernard Janvier se, uprkos formalnom insistiranju da se prestane s gaanjem civilnog stanovnitva i krenjem sigurne zone Ujedinjenih nacija, potujui akcije koje je general Mladi preduzimao u podruju Srebrenice, brinuo za komoditet 30 zarobljenih holandskih vojnika. Holandski bataljon nije ispalio ni jedan jedini hitac u pravcu nadolazeih srpskih snaga. U 16.20 sati grad Srebrenicu su ve preplavili Srbi. Oko 16.30 sati hiljade izbjeglica je bjealo prema Potoarima. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladi, Milenko ivanovi, Radislav Krsti i drugi oficiri Vojske Jugoslavije/ Vojske Republike Srpske trijumfalno su proetali praznim ulicama Srebrenice, a veliki broj (na hiljade) izbjeglica se kretao prema Potoarima, oajniki traei zatitu kod Holandskog bataljona. Na trgu u Srebrenici general Ratko Mladi je, pored ostalog, izjavio: Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Napokon je doao trenutak da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru. Karadi je lino (radi marketinga, treba mu to radi nekih stvari) naredio da se u Srebrenici, pored srpske, postavi i grka zastava, iji su pripadnici (tj. Grci), pored ostalih, uestvovali u napadu i zauzimanju Srebrenice.194
194 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-192, 11. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06/214, 11. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Dnevnik ..., 11. juli 1995; Isto, Komanda 1. br. lpbr, str. pov. br. 03/253-102, 11. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1989/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti, Zvornik, broj: 193/95, 12. juli 1995, BILTEN dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 11/12. juli 1995; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July 1995 - Annan, UNATIONS, New York; Isto, inv. br. 2-1528, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1138, 11 July 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Srebrenica; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, VJ 5022/5, str. pov. br. 05/1107, str. pov. br. 03/1107, str. pov. br. 07/1107, str. pov. br. 04/1107, KONJUH, 11. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov. br. 09/11795, str. pov. br. 10/11795, str. pov. br. 02/11795, str. pov. br. 17/11795, str. pov. br.
143

04/11795, str. pov. br. 11/11795, str. pov. br. 13/11795, 11. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; R. Butler, nav. dj., paragrafi 3.19-3.20; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 341-362 i 425; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 36; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 304; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4, 3.48, 4.18 i 5.1 i Dodatak 5, Location: Srebrenica compound on 11-13 July 1995; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 21, 31, 61, 66, 122, 141-142, 184, 222 i 232; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 51-52; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 223 i 247-304; . Hodi, nav. dj., str. 267-268. General Milan Gvero je u razgovoru s Radovanom Karadiem 11. jula 1995. zauzimanje Srebrenice prokomentarisao na sljedei nain: Predsednie, srpsko srebro, srpska crkva, srpska zastava (AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESNICA, str. pov. br. 10/11795, 11. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI). Srpske snage su 11. jula 1995. zauzele izmeu 10% i 20% teritorije sigurne zone Ujedinjenih nacija, to znai da najmanje 80% teritorije sigurne zone tada nije zauzeto. Ukazujui s pravom na tu injenicu, Hasan Nuhanovi postavlja sljedee pitanje: Zato UNPROFOR, uz pomo NATO avijacije, nije sprijeio da snage VRS-a zauzmu ovih 80%? Dakle, nakon zauzimanja grada Srebrenice, i oko 10%-20% teritorije, bilo je vie nego oigledno da je namjera snaga VRS-a da se zauzme cijela enklava. Ali, unutar preostalih 80% teritorije nalazilo se vie veih naselja koja su jo bila netaknuta. Naprimjer, cijelo podruje Sueske, cijelo podruje Potoara. Ovo je pitanje na koje trebaju odgovoriti Janvier i Akashi, kao i oni koji su im bili podreeni. Dakle, zato je UNPROFOR (UN) odustao od toga da se zatiti ovih 80% teritorije enklave nakon pada samog grada i junog dijela enklave? Operacija zatite preostalog slobodnog dijela enklave, a uz pomo NATO-vih zranih snaga i drugih snaga koje su bile na raspolaganju, mogla je biti nastavljena 11. i 12. jula, jer su snage VRS-a poele istiti teren i pomjerati se ka preostalih 80% teritorije tek u narednim danima (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 308). Srebrenica je, po ocjeni Mienta Jana Fabera, svjesno predata (poklonjena) Srbima (M. J. Faber, nav. dj., str. 56). To potvruju i Mdecins Sans Frontires, organizacija ija su 22 lana jula 1995. ubijena na genocidnoj osnovi (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 1-20), kao i Michael A. Sells, koji tvrdi da je Holandski bataljon predao grad srpskoj vojsci (M. A. Sells, nav. dj., str. 242). Hirurg I. P. (31 godina) tvrdi da su vojnici Ujedinjenih nacija izdali Srebrenicu i predali grad srpskim snagama. S tim u vezi, on navodi: Moda nije bilo dogovora izmeu UN-a i Srba, ali posljednjeg dana djelovali su zajedno (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES str. 14). Holandski vojnici su se, tvrdi Michael A. Sells, povukli sa svojim oklopnim vozilima, pogazivi i usmrtivi vie oajnih civila stanovnika Srebrenice, koji su pokuali pobjei od smrti. Kada su se vratili u Holandiju, odlikovani su za hrabrost (M. A. Sells, nav. dj., str. 269).
144

Srpske snage su istile grad Srebrenicu, likvidiravi nekoliko civila i odvozei stoku, vozila, kuanske aparate i druge vrijednosti.195 Karadi je imenovao civilnog povjerenika za Srebrenicu i prve srpske porodice su poele da se useljavaju u grad .196 Time su izvrene pretpostavke za Operaciju ubijanja,197 odnosno realizaciju namjere
195 AIIZ, inv. br. 2-1633, Akashi, UNPF-HQ Zagreb, Number: Z-1169, 14 July 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Tuzla and Srebrenica; Isto, inv. br. 2-1531, The Republic of Srpska, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, Nr. 07-27/95, July 17 1995, DECLARATION; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16357; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19 jula 1995, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 5; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145; AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 The Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2. Tada je, prema pomoniku komandanta 1. milike lake pjeadijske brigade, dolo do masovne pljake naputene muslimanske imovine, kako od strane boraca, tako i od strane civilnog stanovnitva Najvei dio ratnog plijena, umjesto da se kanalie u skladita vojne ekonomije i drugim za to namjenskim odreenim skladitima otiao je u privatne ruke (AIIZ, Komanda 1. milike lpbr, Odjeljenje za moral, vjeru i pp., str. pov. I/05-1152-1, 31. august 1995, Referisanje pomonika komandanta o stanju i aktuelnim problemima odravanja i izgradnje borbenog morala i stanju na teritoriji z/o). U toku i nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, deavao se, po REPORT ON SREBRENICA ..., vandalizam i pljaka u veem obimu. Mnoge kue su spaljene od bosanskih Srba ... Kada su lokalni stanovnici napustili Enklavu, pljakanje je postalo oigledno. Civili bosanski Srbi stigli su u Enklavu iz pravca Bratunca sa praznim vozilima, kamionima i prikolicama i neto kasnije napustili Enklavu, kreui se u pravcu Bratunca sa predmetima pokustva, stokom i opremom sa osmatrakih taaka (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.17). 196 AIIZ, inv. br. 2-1633, Akashi, UNPF-HQ Zagreb, Number: Z-1169, 14 July 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Tuzla and Srebrenica; Isto, inv. br. 2-1531, The Republic of Srpska, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, Nr. 07-27/95, July 17 1995, DECLARATION; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16357; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 381. 197 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16362.
145

zloinakog poduhvata da se s tog prostora prisilno premjeste ene, djeca i starci u cjelini, a mukarci i djeaci zarobe, zatvore i likvidiraju. Drinski korpus je i 12. jula angaovao jedinice na izvrenju zadataka Krivaja 95, planski izvravajui sve borbene zadatke. U toku dana zauzele su naselje Potoari i dalje su napredovale, u cilju zauzimanja svih mesta u enklavi Srebrenica.198 est dana kasnije, u vrijeme kada je u Srebrenici boravila delegacija s vladikom zvornikotuzlanskim (Vasilijem Kaavendom), minirane su dvije damije.199
198 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske i drugima. I po izjavi generala Krstia, naelnika taba, datoj 12. jula u Potoarima, Drinski korpus je tu operaciju izvodio veoma uspjeno ... (ICTY, R. Butler, nav. dj., paragraf 5.10). 199 AIIZ, SJB Srebrenica, Depea broj: 294/95, 18. juli 1995 - Naelniku CJB Zvornik. U Srebrenici je srueno i uniteno pet damija (Bijela, arijska i Petrika damija, na Vidikovcu i u Crvenoj Rijeci), te oteena katolika kapela, a djelimino i pravoslavna crkva. Pored toga, u svim mjestima koje je okupirao srpski agresor smiljeno i s namjerom unitene su sve damije i drugi objekti Islamske zajednice SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 15. Detaljnije o tome vidi: A REPORT ON THE DEVASTATION OF CULTURAL, HISTORICAL AND NATURAL HERITAGE OF THE REPUBLIC /FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (FROM APRIL 5, 1992 UNTIL SEPTEMBER 5, 1995), Zavod za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1995, str. 78; M. Omerdi, PRILOZI IZUAVANJU GENOCIDA NAD BONJACIMA (1992-1995), Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1999, str. 133-134). Meunarodni sud pravde u Predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore potvrdio je zakljuak ICTY-a u Predmetu Krsti da tamo gdje je na djelu (gdje postoji) fiziko ili bioloko unitavanje esto su prisutni istovremeni napadi na kulturna i vjerska dobra, kao i na simbole ciljane grupe, napadi koji se legitimno mogu smatrati dokazom o namjeri da se grupa fiziki uniti (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 580; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf 344). Meutim, citirajui ovaj zakljuak ICTY-a, Meunarodni sud pravde je svjesno, namjerno i tendenciozno izostavio sljedeu reenicu: U ovom predmetu, Pretresno vijee e stoga kao dokaz namjere unitenja grupe uzeti u obzir smiljeno razaranje damija i domova koje pripadaju pripadnicima grupe (ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 580-595), odnosno Bonjacima. Oigledne relevantne dokaze (ICTY-a) o namjeri (mens rea) unitavanja Bonjaka, kao grupe (napadi na historijska, kulturna i vjerska dobra, kao i na simbole ciljane grupe, smiljeno razaranje damija i domova) Meunarodni sud pravde je, u istrajno upornom nastojanju da ne donese pravednu presudu, odbio (Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
146

O srpskom zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, i genocidu nad Bonjacima Richard Holbrooke pie: estog jula 1995, Mladieve snage poele su sa granatiranjem Srebrenice, navodno u znak odmazde za upade snaga bosanskih Muslimana, baziranih u enklavi, na srpsku teritoriju. Tri dana kasnije, Srbi su kao taoce uzeli trideset holandskih mirovnjaka. Desetog jula /nije 10, ve 11. jula - prim. S. ./, zauzeli su grad, a i preostali holandski vojnici, njih oko 370, postali su taoci. Sljedeeg dana Mladi je uao u Srebrenicu i najavio da ovaj grad daje na dar srpskom narodu. Dodao je: Napokon, posle bune dahija, dolo je vreme da se osvetimo Turcima u ovom regionu - aluzija na srpsku pobunu protiv Turaka koja je 1804. bila brutalno uguena. Mladievo poistovjeivanje dananjih bosanskih Muslimana sa Turcima od prije 191 godinu otkrivalo je njegov opasno iskrivljen um. Tokom sljedee sedmice, desilo se najvee masovno ubistvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, dok spoljni svijet nije inio nita da zaustavi tragediju. Mladieve snage poubijale su hiljade Muslimana, najvie u hladnokrvnim egzekucijama nakon predaje grada. Precizni detalji o onom to se desilo u to vrijeme nisu bili poznati, ali nije bilo sporno da se neto istinski strano deava. Sasvim sluajno, imao sam jedan dodatni izvor izvan zvaninih izvjetavanja koji je potvrdio nae najgore sumnje o Srebrenici. Moj mlai sin Anthony, kome je tada bilo dvadeset pet godina, pojavio se u Tuzli da pomogne State Departmentu u intervjuisanju izbjeglica. Radio je u izbjeglikom kampu u Tajlandu kada ga je predsjednik Refugees Internationala Lionel Rosenblatt zamolio da odjuri u Bosnu i pomogne u nevolji. Anthony i Lionel stigli su u centralnu Bosnu krajem jula, upravo kada su prvi preivjeli oajnici iz Srebrenice i epe stigli u sigurnost aerodroma izvan Tuzle. Uskoro su im se prikljuili pomonik dravnog
PRAVNA ILI POLITIKA? PREDMET : BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - , Zbornik radova Meunarodne naune konferencije, odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 71).
147

sekretara za humanitarna pitanja John Shattuck i pomonik dravnog sekretara za izbjeglice Phyllis Oakley. Uz pomo Anthonya, Shattuck i Oakleyeva intervjuisali su potresene preivjele ljude iz Srebrenice - i uli prie koje e uasnuti svijet: kako su Srbi, po nareenju generala Mladia, okupili sve Muslimane u gradu i nagurali u autobuse; kako veinu mukaraca vie nikada nisu vidjeli; kako su ljudi bili zgurani na fudbalsko igralite i poubijani u velikom broju; kako jo ima hiljade mukaraca koji se pokuavaju kroz ume probiti prema Tuzli. Zatim su se Shattuck i Oakleyeva vratili u Washington da pritisnu vladu na veu akciju. Anthony je ostao u Tuzli, redovno me izvjetavajui o ivim priama neprekidne drame. Nekoliko puta, na svoj karakteristino otvoren i nagao nain, Anthony je vikao preko telefona da Washington mora neto uiniti, da ja trebam maknuti guzicu. U stvari, satima sam neuspjeno pokuavao iznai nain da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi. Moju preporuku - da se upotrijebi zrana sila protiv bosanskih Srba u drugim dijelovima zemlje - odbacile su zapadnoevropske nacije ije su trupe bile na kocki u Bosni, ali i Pentagon. Trinaestog jula, istog dana kada su Srbi poeli sa sistematskim ubijanjem Muslimana na fudbalskom igralitu, Chirac je pozvao predsjednika Clintona. Rekao je da se neto mora uiniti i predloio da ameriki helikopteri prevezu u Srebrenicu francuske trupe da pomognu gradu. O ovom prijedlogu se ve razmatralo putem zvaninih francuskih kanala, ali je naiao na estoko protivljenje ne samo Britanaca i Pentagona, nego i same Chiracove vlade. Nije bilo anse da bude prihvaen. U meunarodnom sistemu nije bilo vie energije. Gdje god bi se ovjek okrenuo, suoio bi se sa osjeajem smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. Prva linija otpora za svaku akciju bila je holandska vlada koja je odbila dopustiti zrane udare sve dok su svi njeni vojnici u Bosni. Kroz svaki raspoloivi kanal, u Londonu, Parizu ili tabu NATO-a, traili smo neki odgovor. Bilo je beskorisno. itavu sedmicu pozivao sam naeg ambasadora u Holandiji Terrya Dornbusha, upuujui ga da pritisne Holanane da dopuste zrane udare, ali uzalud. Drugi Evropljani dostigli su svoj limit; kako su i njihovi vojnici bili u opasnosti, nisu pristajali ni na kakvu akciju koja bi ugrozila
148

Holanane. Srbi su sve ovo znali i mnotvo holandskih vojnika drali su zarobljene u prostorima Ujedinjenih nacija, u oblinjem selu Potoari, dok ne zavre svoj prljavi posao u Srebrenici. Prema Meunarodnom komitetu crvenog krsta, u Srebrenici izmeu 12. i 16. jula 1995. smrt je odnijela 7.079 bosanskih Muslimana. Veina rtava bile su nenaoruane i veina je nastradala u zasjedama ili masovnim egzekucijama. Po intenzitetu, nita u ratu nije se moglo mjeriti ili e se ikad mjeriti sa Srebrenicom. Ime e postati dio jezika uasa modernog rata, zajedno sa Lidicama, Oradourom, Babi Yarom i Katinskom umom (R. Holbrooke, nav. dj., str. 73-74). Holbrooke govori, pored ostalog, o najveem masovnom ubistvu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, gdje je hiljade Muslimana ubijeno, zaboravljajui da je hiljade Muslimana ubijeno i ubijano od proljea 1992, zatim o njegovom neuspjenom pokuaju da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi i preporuci da se upotrijebi zrana sila protiv bosanskih Srba u drugim dijelovima zemlje, to su odbacile zapadnoevropske nacije, te bezuspjenim nastojanjima predsjednika Chiraca da sa predsjednikom Clintonom neto uini, predlaui da ameriki helikopteri u Srebrenicu prevezu francuske trupe da pomognu, to je nailo na estoko protivljenje Britanaca, Pentagona i Vlade Francuske (nije bilo anse da bude prihvaen). Zauuje Holbrookeova konstatacija da tada u meunarodnom sistemu nije bilo vie energije, jer je, pored ostalog, postojao osjeaj smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. Neshvatljivo je da politiar takvog iskustva, kao to je Holbrooke, i ambasador najmonije svjetske sile, kao to su Sjedinjene Amerike Drave, pokazuje takvu nemo i istovremeno naivnost, posebno kada je u pitanju osjeaj smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. I Holbrooke svu odgovornost za neuspjeh politike Ujedinjenih nacija i zapadnoevropskih nacija prema sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, posebno prema (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija) Srebrenici, prebacuje na Vladu Holandije, koja je, po njemu, odbila dopustiti zrane udare. Ni Komanda NATO-a, ni drugi Evropljani, tvrdi Holbrooke, nisu odgovorili na njegove pozive i intervencije - sve je, navodi on, bilo beskorisno.
149

Holbrookeovo ukupno ponaanje potvruje poznato saznanje po kojem je on dobio instrukcije da rtvuje Srebrenicu, to je u praksi, naalost, potvreno. Njegova simulacija dobrih namjera i demonstriranje pokuaja, preporuka i aktivnosti da sprijei genocid (po njemu da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi) su, naalost, samo i iskljuivo deklarativnog karaktera, to je i on sam lino potvrdio.

4. Napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i (ne)upotreba zrane sile* Meunarodna zajednica, prije svega Ujedinjene nacije, od devedesetih godina XX stoljea, posebno od 1992, bile su prisutne u Republici Bosni i Hercegovini. Mnoge zemlje angaovale su svoje trupe, plave ljemove, pod zastavom Ujedinjenih nacija. Francuska, Engleska i Holandija imale su najbrojnije kontingente. Oni su sluili u sastavu UNPROFOR-a (United Nations Protection Force - Zatitne snage Ujedinjenih nacija), koji je bio pod komandom UNPF-a (United Nations Peace Force - Mirovne snage Ujedinjenih nacija), i koji je u Hrvatskoj i Makedoniji imao bitne zadatke. Sa NATO-om su postignuti dogovori oko bitnih vojnih pitanja, a naroito to se tie zranih udara.200 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je 31. marta 1995. odluilo da reorganizira UNPROFOR, zamjenjujui ga sa tri odvojene, ali meusobno povezane misije u Republici Hrvatskoj, Republici Bosni i Hercegovini i Republici Makedoniji. Tri operacije bile su pod komandom i kontrolom specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Yasushija Akashija. Pod njegovom nadlenou, komandant UNPF-a, sa sjeditem
* Osnova za elaboraciju problema Napad na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i (ne)upotreba zrane sile, te Prikrivanje zloina genocida, istraivanja su prof. dr. Smaila ekia, mr. Muharema Krese i dr. Beira Macia, objavljena u knjizi: GENOCOD U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 325-384. 200 M. J. Faber, nav. dj., str. 12.
150

u Zagrebu, imao je potpunu komandu vojnim dijelovima tri operacije, od kojih je svaka imala svog komandanta. Operacija u Republici Bosni i Hercegovini, sa sjeditem u Sarajevu, zadrala je svoj naziv UNPROFOR, iji je komandant svoje izvjetaje podnosio neposredno komandantu UNPF-a u Zagrebu.201 Zrana sila bila je najznaajnije sredstvo za odbranu sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, to se odnosilo i na Srebrenicu. I u ljeto 1995. upotreba zrane sile bila je jedino odgovarajue i efektivno sredstvo da se zatiti sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica. Meutim, u aparatu Ujedinjenih nacija i uope takozvanoj meunarodnoj zajednici nije bilo politike volje da se upotrijebi sila, posebno zrane snage NATO-a, za zaustavljanje agresije na Bosnu i Hercegovinu i spreavanje genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Nedostatak politike volje naroito je doao do izraaja i u agresorskom napadu i okupaciji Srebrenice i zloinu genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995. U prvoj polovini 1995, od januara do jula, u politikim i vojnim krugovima (u svijetu) vladao je pesimizam. Mnogi su, bez obzira na ishod borbi, bili uvjereni da e UN operacija u Bosni doivjeti fijasko. NATO je pripremao sveobuhvatni plan evakuacije kompletnog UN-a iz Bosne i Hercegovine i sa Balkana. Sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni (Srebrenica, epa i Gorade) smatrane su neuspjehom, doprema hrane nije mogla biti garantovana, borbe su nastavljene, a rizik za UN osoblje na licu mjesta postojao je prevelik. Sjedinjene Amerike Drave zagovarale su ukidanje embarga na naoruanje da bi se bosanska (i hrvatska) vojska mogla bolje opremiti i bila za zrani rat protiv bosanskih Srba. Engleski i francuski komandanti UNPROFOR-a (generali Rupert Smith i njegov zamjenik Herv Gobilliard)

201 IZVJETAJ O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG SEKRETARA PREMA REZOLUCIJI GENERALNE SKUPTINE 53/35 (1998), 15. novembar 1999 (u daljem tekstu: IZVJETAJ O SREBRENICI ), objavljen u: S. eki - M. Kreso - B. Maci. nav. dj., str. 13-274, paragraf 182; Boutros-Boutros Ghali, UNVANQUISHED A U. S. - U. N. SAGA, I. B. Tauris & Co Ltd, New York, 1999, str. 217; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 321.
151

pojaavali su svoje trupe na terenu i bili su siti opstrukcija i ometanja od strane lokalnih komandanata. U sutini, frustracija je bila opte prisutna, a jednoglasna politika nije postojala.202 Poetkom aprila 1995. situacija u Sarajevu i u najveem dijelu Republike Bosne i Hercegovine sve vie se pogoravala. Srpski agresor je posebno ograniavao pristup UNPROFOR-u i meunarodnim humanitarnim organizacijama sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni (Srebrenici, epi i Goradu). Akashi je tokom aprila pokuavao ispregovarati produenje prekida vatre i sporazuma o obustavi neprijateljstava, zakljuenih 23. i 31. decembra 1994, a koje je vodio Jimmy Carter, po nalogu administracije predsjednika Clintona, po kojima 70 procenata zemlje koju su drali /okupirali - prim. S. ./ Srbi ostaje u njihovim rukama i Karadieva Republika Srpska dobija novi legitimitet. Komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith predloio je snabdijevanje sigurnih zona Ujedinjenih nacija helikopterima, uz koritenje zranih udara NATO-a, u sluaju ako bi agresor pokuao presresti helikoptere. Njegov nadreeni u Zagrebu, komandant UNPF-a na ratitu general Bernard Janvier, procijenio je da postoji znatna vjerovatnoa da e Srbi zaista pucati na helikoptere, te je zbog toga zatraio miljenje drava lanica, od ijih bi se vojnika i zranih efektiva trailo da izvode operacije. Meutim, te drave nisu dale povoljan odgovor.203 Komandant UNPROFOR-a je, nakon to je srpski agresor 7. maja 1995. u Sarajevu, granatom na Butmiru - na ulazu u tunel D-B, ubio 9 i ranio 11 civila, te tokom noi 7. i 8. maja nastavio sa granatiranjem Sarajeva, zatraio zrane udare po srpskim poloajima oko Sarajeva. Thorvald Stoltenberg (specijalni predstavnik generalnog sekretara Ghalija - kopredsjedavajui Glavnog odbora Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, ICFY) i general Bernard Janvier, glavnokomandujui snaga Ujedinjenih nacija (UNPF-a), protivili su se zranim udarima (air strikes). Boutros Ghali je, u svojstvu generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, odbio zrane udare. On je smatrao da bi trebalo prihvatiti savjet generala
202 M. J. Faber, nav. dj., str. 12. 203 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 175-184; B. B. Ghali, nav. dj., str. 217 i 232; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 321.
152

Janviera i Stoltenberga, tim prije, jer se bojao da e zrani udari biti popraeni odmazdom Srba, vjerovatno uzimanjem osoblja UN-a kao talaca. U sluaju ako bi komandanti Ujedinjenih nacija na terenu traili zranu podrku, on je, ipak, bio spreman da ih podri. Meutim, general Janvier i Akashi odbili su zahtjev,204 ime je Srbima samo
204 AIIZ, inv. br. 7-1266, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Kanton Sarajevo, Ministarstvo unutranjih poslova, Sarajevo, 19-33/97, Pregled veih dogaaja - masakra izvrenih na podruju grada Sarajeva od pripadnika tzv. Vojske Republike Srpske u periodu 1992.-1995. godine; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 54, 14. august 1995; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 185; B. B. Ghali, nav. dj., str. 233; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 322; M. J. Faber, nav. dj., str. 63; David Owen, BALKANSKA ODISEJA, Radio B92, Beograd, 1996, str. 354. Zahtjev je, po Faberu, odbijen zbog situacije u zapadnoj Slavoniji (M. J. Faber, nav. dj., str. 63). Boutros Ghali tvrdi da je generala Janviera i Stoltenberga u njihovom protivljenju zranim udarima (air strikes) podravao general Rupert Smith. Meutim, to nije tano, to, pored ostalog, ukljuujui i istraivanja Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 186), potvruje i sam Ghali u svojoj knjizi (B. B. Ghali, nav. dj., str. 233-234). I pregovara Evropske unije David Owen je bio protiv upotrebe zranih udara protiv srpskog agresora. S tim u vezi, on pie kako je bosanski zahtev za vazdunim udarima 8. maja prosleen viim instancama kroz lanac komande UN i, poto se bez sumnje radilo o tako tekom izboru, stigao je do Butrosa Galija u Moskvi. Poto je paljivo konsultovao Stoltenberga, Gali je rekao ne, jer ono to je traeno ne bi bila bliska vazduna podrka ve iri vazduni napadi. U potpunosti sam se slagao sa njegovom odlukom. Kao to se moglo i predvideti, SAD su protestovale zbog odluke ali, sudbonosno po kasniji razvoj i moda zato to je general Rupert Smit za ovu priliku traio politiko ovlaenje, Daglas Herd se nije sloio, te je Butrosu Galiju napisao pismo u kome osporava njegovu odluku. Francuzi nisu imali primedbe na Butrosovu odluku, ali kada je u petak 12. maja u Parizu primio Herdovo pismo, Butros je o njemu razgovarao sa Alenom ipeom i Torvaldom Stoltenbergom. Oigledno je bio vrlo uzrujan, jer je jedna stvar kada se generalni sekretar UN suprotstavi SAD, ali, suprotstavljati se gleditu SAD i Britanije ubudue bilo bi vrlo teko. Savet bezbednosti je realno uporite moi svakog generalnog sekretara. Generalni sekretar se moe odvojiti od teita stavova stalnih lanova Saveta s vremena na vreme, ali autoritet generalnog sekretara nestaje ako se meu njima stvori stalni jaz. Butros Gali je sada odluio da se uhvati u kotac sa osnovnom kontradikcijom, u kojoj UNPROFOR pokuava da bude nepristrasan dok Savet bezbednosti naputa nepristrasnost (D. Owen, nav. dj., str. 355). Podravajui u potpunosti odluku Boutrosa Ghalija, a ne slaui se sa Daglasom Herdom, koji je osporavao Ghalijevu odluku, David Owen je, veoma zabrinut, 13. maja 1995. napisao pismo Herdu i odmah mu ga poslao faksom da zna ta ja /tj. Owen 153

dat dodatni motiv da i dalje nekanjeno ubijaju civilno stanovnitvo u sigurnim zonama.205 General Smith je 9. maja imao privatni sastanak sa Karadiem, na kome je voen razgovor o najnovijem napadu srpskih snaga na Sarajevo i sankcijama koje su bosanski Srbi uveli protiv kontingenata UN-a u istonim enklavama, odnosno sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Srebrenici, epi i Goradu. Smith je Karadiu objasnio da je kao odgovor na granatiranje civilnog stanovnitva u Sarajevu preporuio

prim. S. ./ o svemu mislim pre nego se sastane sa ipeom. Rekao sam da vazduni udari, za razliku od bliske vazdune podrke, znae eskalaciju rata, gdje e UNPROFOR morati ili da se bori ili da se povue. Moja osnovna poruka bila je da najnovije razlike u miljenju u vezi sa vazdunim napadima znae da se Akai i verovatno Butros Gali nee suprotstaviti ako dobije jo jedan zahtev od generala Smita. Rekao sam, takoe, da se nadam da e se on i ipe sloiti da nikako ne treba traiti udare ire od bliske vazdune podrke sve dok Savet bezbednosti ne dobije bar ansu da napravi racionalan izbor i razmotri posledice u vidu opasnosti po ivote trupa UNPROFOR-a i velike izvesnosti da e Srbi uzeti nemali broj talaca UN u veoma poniavajuim okolnostima (Isto). Owena, naalost, uope nisu brinuli civili ni civilno stanovnitvo nad kojima je, naoigled politikog i vojnog rukovodstva i vojnika Ujedinjenih nacija, kao i Evropske unije i itavog svijeta, (iz)vren genocid. Takav njegov stav je, pored ostalog, bio u skladu i sa njegovim ocjenama o graanskom ratu i zaraenim stranama u Republici Bosni i Hercegovini, to je, izmeu ostalog, ilo naruku srpskom agresoru i negiranju genocida. 205 AIIZ, Ujedinjene nacije, Vijee sigurnosti, 12. maj 1995, Generalna skuptina, etrdeset deveto zasjedanje, Taka dnevnog reda br. 39, STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Pismo otpravniku poslova ad interim Stalne misije Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama upueno generalnom sekretaru 12. maja 1995. Zloine nad civilima i civilnim stanovnitvom u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Sarajevu spominje i David Owen. S tim u vezi, on navodi kako je Haris Silajdi (premijer Vlade Republike Bosne i Hercegovine) u predveerje 7. maja sazvao sve ambasadore u Sarajevu na sastanak pred TV kamerama, kako bi skrenuo panju na ponovno granatiranje Butmira, odakle su posljednji izvjetaji govorili o devet mrtvih /odnosno ubijenih - prim. S. ./ i preko etrdeset povreenih. To nije bio izolovan incident, tvrdio je on, ve namerna teroristika akcija, koja pokazuje da se genocid u Bosni nastavlja. Kamere su se povukle i ambasadorima je reeno da je pasivni stav Saveta bezbednosti UN i UNPROFOR-a ohrabrio Srbe da ponovo ponu da koriste teko naoruanje i ubijaju i ranjavaju civile. U poslednjih osam meseci 1994, u Sarajevu je poginulo /treba: ubijeno - prim. S. ./ 240 civila. U aprilu 1995. godine, ubijeno ih je 26. Prvog maja stradalo je 14 civila (D. Owen, nav. dj., str. 354).
154

zrane napade NATO-a. S tim u vezi, Karadi je rekao da e UN, ako NATO bude koriten protiv VBS-a, postati neprijatelj i meta.206 Madeleine Albright, amerika ambasadorica pri Ujedinjenim nacijama, otro je kritikovala UNPF to je odbio zahtjev za zranu podrku. To je motivisalo Boutrosa Ghalija (generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) da pozove svoje kljune igrae na Balkanu (Akashi, Janvier i Smith) na sastanak u Pariz, 12. maja 1995, radi bolje sinhronizacije njihovih aktivnosti. Cilj tog sastanka bio je da se raspravi budui mandat UNPROFOR-a - opcije Ujedinjenih nacija u Bosni. Tim prije, jer su o tome postojale razliite procjene izmeu generala Smitha (komandanta UNPROFOR-a), koji je zagovarao snaniji odgovor na srpsko krenje reima sigurnih zona, na jednoj, i Akashija (specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji) i generala Janviera (komandanta UNPF-a) - obojica su zagovarala oprezniji pristup, na drugoj strani. Tu zabrinjavajuu stvar Ghali je izloio na vanrednom sastanku i rekao da bi svoje odluke o upotrebi sile uvijek zasnivao na odlukama rukovodstva Ujedinjenih nacija u (bivoj) Jugoslaviji, pri emu je od njih oekivao vrst, jedinstven stav. Ghali se sloio sa svojim saradnicima da je suludo nastaviti misiju, koja se, uglavnom, sastoji od bombardovanja i hranjenja i da je vrijeme da se od Vijea sigurnosti UN-a trai promjena mandata. Akashi je naglasio da bi trokovi robusnijeg koritenja sile bili visoki i, umjesto toga, predloio drastino smanjenje veliine i mandata UNPROFOR-a. General Janvier je izrazio zabrinutost da bi UNPROFOR mogao u svakom trenutku biti uvuen u vojnu avanturu koja eskalira - avijacija NATO pakta bi mogla uzvratiti na vatru na neki radar ili se pozvati na zrani udar u nekoj sigurnoj zoni, to bi dovelo do uzimanja talaca i izvjesnih gubitaka, te je rekao da bi bilo pogreno uvesti zranu podrku Misiji u ovakvim uslovima.

206 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 55, 14. august 1996. Kada je general Smith pokrenuo pitanje restrikcija u odnosu na UNPROFOR na Aerodromu /Sarajevski aerodrom - prim. S. ./ i snabdijevanje UN-a u istonim enklavama, Karadi je potvrdio da bosanski Srbi moraju nametnuti svoja vlastita rjeenja (sankcije) protiv UN-a (Isto).
155

General Smith je, uz saglasnost ostalih, naglasio da su mogunosti djelovanja UN-a postale vrlo ograniene te je sugerisao alternative.207 Generali Janvier i Smith bili su uvjereni da e borbe eskalirati i da e osoblje Ujedinjenih nacija postati taocima.208 Stoga nisu vidjeli budunost snaga Ujedinjenih nacija pod tim uslovima. Zbog toga su Janvier i Smith smatrali da je novi mandat Ujedinjenih nacija mogao da izabere nastavak rata ili da ponovo rasporedi snage UN-a u sigurnim zonama. Takav potez bi otklonio najveu prepreku koritenju NATO snaga: mogunost da osoblje UN-a postane taocima bosanskih Srba u znak odmazde za zrane udare.209
207 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 57, 14. august 1996; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 186; B. B. Ghali, nav. dj., str. 233; M. J. Faber, nav. dj., str. 63. Zanimljivo je da general Rupert Smith, u svojoj izjavi pred ICTY-em, 14. augusta 1996, navodi da je on, zajedno sa generalom Janvierom i Akashijem, 20. maja 1995. prisustvovao sastanku, sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, u Parizu, gdje je svrha sastanka bila da se raspravi budui mandat UNPROFOR-a i predstojei izvjetaj generalnog sekretara (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848892, paragrafi 1-123, 14. august 1996). Mogue da je u pitanju tehniki propust ili je rije o nekom drugom sastanku politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija u Parizu. U tom sluaju ostaje otvoreno pitanje zato general Smith ne govori o sastanku u Parizu, odranom 12. maja. Sastanku u Parizu (u salonu na prvom spratu Htela Crillon), po Ghaliju, prisustvovao je i Thorvald Stoltenberg. Dok je voena rasprava o opcijama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, pristiglo je pismo britanskog ministra vanjskih poslova, Douglasa Hurda, koji je prigovorio Ghaliju na njegovoj odluci da prihvati preporuku generala Janviera, umjesto generala Smitha. U meuvremenu je Ujedinjenim nacijama dostavljen raun za koritenje salona, zbog ega je Ghali izgubio ivce tokom tog sitnog ponienja i prijetio je da se vie nikada nee vratiti u Htel Crillon. Nakon to je otkazana naplata, sastanak je nastavljen (B. B. Ghali, nav. dj., str. 233). General Smith je u proljee 1995. aktivno uestvovao na brojnim sastancima u raspravi o buduem mandatu i obimu snaga UNPROFOR-a. Tako je, zajedno sa generalom Janvierom i Akashijem, prisustvovao sastanku sa generalnim sekretarom Ghalijem u Parizu 12. maja 1995, te sastanku naelnika za odbranu koji je odran u Holandiji (ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak general-potpukovnika Smitha sa Karadiem 21. maja 1995. godine). 208 B. B. Ghali, nav. dj., str. 233. S tim u vezi, Ghali tvrdi kako su u sutini oni (osoblje Ujedinjenih nacija) ve bili taoci zarobljeni i praktiki bespomoni unutar sigurnih zona (Isto). 209 Isto.
156

Ghali je snano podravao (favorizovao) UN-ovu operaciju povlaenja i smanjivanja iz Republike Bosne i Hercegovine. Zbog toga je zamolio generale Janviera i Smitha da tu opciju predloe NATO-u i, s tim u vezi, dou u New York kako bi je prezentirali Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija.210 Ghali je 16. maja 1995, imajui u vidu da je toga dana srpski agresor upotrijebio tenkove u zoni iskljuenja - oko Sarajeva i uz cestu prema Palama koju su kontrolisali Srbi, dolo do tekih borbi sa kontinuiranim koritenjem tekog naoruanju, pri emu su civilne i vojne rtve u porastu - u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija izjavio da trenutni mandat snaga UN-a, sa svojom sloenou i kontradikcijama, nije ni poeljan niti odriv i vodie do daljnje frustracije snaga i zemalja koje doprinose trupama, kontinuiranom razoarenju strana i poveanoj opasnosti po sigurnost osoblja UN-a na terenu.211 Sedam
210 Isto. U Parizu je, tvrdi Mient Jan Faber, donesena odluka da general Janvier i potpukovnik James Baxter (vojni pomonik generala Smitha) u Vijeu sigurnosti UN-a iznesu nove prijedloge alternativnih rjeenja u vezi sa upotrebom/neupotrebom zrane sile (M. J. Faber, nav. dj., str. 63; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848868, paragraf 4, 14. august 1996). 211 B. B. Ghali, nav. dj., str. 233-234; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 56, 14. august 1996. Francuski pripadnici UNPROFOR-a su se 16. i 17. maja 1995, kada su srpske snage upotrijebile tenkove u zoni iskljuenja (u Sarajevu), nali u unakrsnoj vatri. General Smith u to vrijeme nije bio u Sarajevu - prisustvovao je sastanku osoblja efova sigurnosti (CHODS) u Holandiji. Njegov zamjenik, general Gobilliard, u saradnji sa koordinatorom za civilna pitanja Ujedinjenih nacija, Deyanom Mihovim, uspio je da privremeno stabilizuje i ublai situaciju (Isto). Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je, 16. maja 1995, navodi David Owen, izvijestio Savet bezbednosti da se UN suoava sa sve teom situacijom, rekavi da je do tog dana 162 pripadnika UNPROFOR-a poginulo i 1.420 ranjeno, i da po njegovom miljenju postoje etiri opcije: status quo; energiniji pristup; povlaenje UNPROFOR-a; ili ponovno rasporeivanje i smanjenje broja trupa UNPROFOR-a. U praksi, ponovno rasporeivanje je bila ifra za izlazak iz epe, Srebrenice i verovatno, Gorada. SAD su odmah reagovale, rekavi da su protiv ponovnog rasporeivanja, to bi znailo naputanje istonih enklava /sigurnih zona Ujedinjenih nacija - prim. S. ./, i da ele da se umesto toga upotrebi vazduna sila NATO-a. Generalni sekretar je ukazao da takvo stanovite ne deli nijedan njegov savetnik, ni civilni ni vojni (D. Owen, nav. dj., str. 356). U sutini, Ghali je bio protiv upotrebe zrane sile NATO-a protiv srpskog agresora.
157

dana kasnije (22. maja) Ghali je, u svom utom notesu saeo situaciju za sebe: Ni general Janvier, ni general Smith ne vjeruju da e zrani udari (air strikes) djelovati na individualnoj ili selektivnoj osnovi - samo e kontinuirani zrani udari (air strikes) imati utjecaj, a i oni e rezultirati mnogim rtvama ukoliko UNPROFOR ostane rasporeen kao do sada. Stoga je njegov zakljuak bio razmjestiti i reducirati broj trupa UN-a.212 O buduem mandatu UNPROFOR-a, a posebno o prisustvu Ujedinjenih nacija u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, kao i procesu stabilizacije nakon najnovijih neprijateljstava u Sarajevu, general Rupert Smith razgovarao je 21. maja 1995. sa Radovanom Karadiem, na tajnom sastanku, odranom u jednom hotelu u blizini Pala. Karadi je potvrdio da su bosanski Srbi praktino povukli saglasnost za operacije UN-a i izjavio da on ne vjeruje u nepristrasnost, efikasnost i kredibilitet UN-a. Na pitanje da li bosanski Srbi ele da UN ostane u Bosni, Karadi je, pored nekoliko nebuloza, objasnio da povlaenje UN-a nije neophodno i izrazio uvjerenje da UN treba da ostane u Bosni da sprovede budui politiki sporazum.213 Sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni su, po Karadiu, tempirana bomba, koja samo to nije eksplodirala. Polazei od toga, on je tvrdio da UN treba da ode odatle, ali UNHCR je bezbjedan da ostane i rekao da je prisustvo UNPROFOR-a dobrodolo samo ako se enklave demilitarizuju i postanu sigurne zone za civilno stanovnitvo.214
212 Isto, str. 234. 213 ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak generalpotpukovnika Smitha sa Karadiem, 21. maja 1995. godine; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14. august 1996. Glavne teme razgovora na tom sastanku bile su: budui mandat UNPROFOR-a, enklave u istonoj Bosni, Sarajevo, pitanje priznavanja (Republike Bosne i Hercegovine od strane Miloevia), mirovni proces Kontakt grupe, komunalna pitanja u Sarajevu i sastanak izmeu generala Mladia i generala Smitha (Isto). 214 ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak generalpotpukovnika Smitha sa Karadiem, 21. maja 1995. godine.
158

Rukovodstvo paradravne tvorevine Republika Srpska nije bilo spremno za povlaenje Ujedinjenih nacija. UNPROFOR je za njih i dalje predstavljao kanal putem kojeg su oni vrili pritisak na meunarodnu zajednicu. S druge strane, oni bi eljeli da im se UN skloni s puta u enklavama u istonoj Bosni.215 Karadi se nije obavezivao u vezi sa stabilizacionim paketom za Sarajevo, ali je spomenuo da je pod pritiskom tvrde linije da iskljui komunalije u Sarajevu kao odgovor na sankcije.216 General Janvier je 24. maja u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija, pozivajui se na raspravu sa sastanka u Parizu, u vezi sa pitanjem (budueg) mandata UNPROFOR-a, iznio dva konkretna prijedloga, iji je cilj, po njemu, bio smanjenje izlaganja UNPROFOR-a uzimanju talaca: - prvi, da se UNPROFOR povue iz sigurnih zona Ujedinjenih nacija: Srebrenice, epe i Gorada, a da tamo ostanu samo vojni posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO); - drugi, da se punktovi za prikupljanje tekog naoruanja (Weapons collection point - WCP) povuku u zonu potpunog iskljuenja (Exclusion zone) oko Sarajeva, jer je njihovo nadgledanje bilo i teko i od sumnjive koristi, poto je ostavljalo vojnike UNPROFOR-a izloenim i ugroenim izvan zone potpunog iskljuenja na teritoriji pod kontrolom Vojske bosanskih Srba.217
215 Isto. 216 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14. august 1996. 217 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 187; B. B. Ghali, nav. dj., str. 234; M. J. Faber, nav. dj., str. 63-64 i 113. Mient Jan Faber tvrdi da je general Janvier prezentirao etiri opcije, u kojima se, po njemu, mogu prepoznati ideje generala Smitha. To su: nastaviti sa postojeim kursom; potpuno povlaenje; odluniji nastup, to povlai pregrupisavanje i povlaenje iz (istonih) zatienih zona i reduciranje UNmisije, kao na primjer ograniavanje na pruanje humanitarne pomoi u Federaciji Bosne i Hercegovine (M. J. Faber, nav. dj., str. 64-65 i 113). Odluniji nastup je, pie Jan Faber, znaio strateko bombardovanje (air strikes). Uslov za to je da se svi bataljoni UNPROFOR-a povuku iz (istonih) enklava, samo odreeni UNMO mogu ostati (Isto).
159

Neke od zemalja lanica Vijea sigurnosti, meu kojima Sjedinjene Amerike Drave i Holandija, otro su se usprotivile navedenom prijedlogu, izraavajui svoju jaku zabrinutost da Komanda UNPF-a, izgleda, u principu prikazuje svoju nesklonost za upotrebu zrane sile protiv Srba, osim u samoodbrani. Povlaenje UNPROFOR-a iz sigurnih zona, po njima, izloilo bi ih samo veoj opasnosti.218 Madeleine Albright je Janvierovu prezentaciju ljutito nazvala apsolutno i potpuno pogrenom i, s tim u vezi, naglasila da je Janvier pokuavao da odbaci sigurne zone i najavila da Sjedinjene Drave nee prihvatiti prijedlog povlaenja osoblja UN-a, kako bi bili manje podloni napadima.219 Janvierov pokuaj da jo jednom objasni da je zrana podrka, zbog geografskih, taktikih, tehnikih i operativnih razloga, skoro neupotrebljiva, ostavio je slab utisak.220 Meutim, on je i dalje zastupao stav da je primarni zadatak UNPROFOR-a samoodbrana, a zatita civilnog stanovnitva je sekundarna.221 Srpski agresor je i u drugoj polovini maja 1995. kontinuirano granatirao civile i civilno stanovnitvo te civilne objekte u Sarajevu u opsadi. Borbe su se ponovo rasplamsale na podruju Sarajeva.222

218 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 187; M. J. Faber, nav. dj., str. 64; B. B. Ghali, nav. dj., str. 234. Jedan broj zemalja lanica Vijea sigurnosti, meu kojima SAD i Holandija, okrivile su, pie Mient Jan Faber, generala Janviera da on ima principijelnu averziju protiv upotrebe zranih udara protiv Srba (M. J. Faber, nav. dj., str. 64). 219 B. B. Ghali, nav. dj., str. 234. Bio je to, po Boutrosu Ghaliju, bizarni paradoks. Sjedinjene Drave su se izjasnile za zrane udare, ali su, protivei se UN-ovoj preraspodjeli, zrane udare NATO-a uinile nemoguim, jer ukoliko UN ne moe povui svoje osoblje, te trupe UN-a e ostati izloene riziku uzimanja talaca. Sjedinjene Drave su eljele nastaviti sa svojim retorikim pozivima na zrane udare, ali su odbile preduzeti korake potrebne za njihovo provoenje (Isto). 220 M. J. Faber, nav. dj., str. 64. 221 Isto. 222 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 60-61; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188.
160

Upotreba zranih snaga NATO-a na skladita municije u okolini Pala (u gudurama Jahorine) 25. maja 1995, radi ponovnog uspostavljanja zone iskljuenja (uklanjanja) tekog naoruanja oko Sarajeva - u radijusu od 20 km od centra grada (kao odgovor na akcije srpske vojske),223 nije postigla puno pozitivnog, nego upravo negativan efekat. Srpski agresor je odgovorio (u odmazdi) granatiranjem (svih) sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, kao i civilnih ciljeva i u drugim dijelovima Republike, i (time) izvrio zloin genocida nad civilima i civilnim stanovnitvom. Zbog toga je NATO 26. maja ponovo bombardovao Pale, a Srbi su odgovorili tako to su uzeli nekih etiri stotine pripadnika UNPROFOR-a kao taoce i koristili ih kao ive titove. Time operacija zranih udara nije uspjela - zrani udari nisu natjerali Srbe da sarauju: teko naoruanje nije predato na punktove UN-a.224
223 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragrafi 61-67; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188-189; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45; R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68; D. Owen, nav. dj., str. 356; B. B. Ghali, nav. dj., str. 234-235. Srpske snage su 22. maja 1995. zapoele izvlaiti artiljerijska orua (teko naoruanje) sa punktova (Ujedinjenih nacija) za prikupljanje naoruanja (UN weapons collection point) u blizini Sarajeva. Ubrzo su i ostali srpski tenkovi i laseri raketa premjeteni na vatrene poloaje, nakon ega je agresor zapoeo sa granatiranjem grada - pucao je i iz oruja koje je jo bilo unutar skladitnog prostora Ujedinjenih nacija, sa ciljem da ponize meunarodne snage. Akashi je 24. maja ukazao na ozbiljnost situacije, a general Smith izdao ultimatum da se ponovo uspostavi zona iskljuenja - ukloni teko naoruanje iz zone iskljuenja ili da ga smjeste u punkt za prikupljanje tekog naoruanja u protivnom bit e izloeni zranom napadu. Poto su srpske snage propustile to uiniti, Boutros Ghali je dao instrukcije za zrane udare - on je donio odluku za zrane udare. Prvi zrani udar izveden je 25. maja 1995, u 16.20 sati. U 16.30 sati oficir za vezu NATO-a obavijestio je Akashija da je 6 aviona NATO-a napalo dva ukopana skladita sa municijom u blizini Pala (Isto). 224 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 61; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188-190; B. B. Ghali, nav. dj., str. 234-235; R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68; D. Owen, nav. dj., str. 356; M. J. Faber, nav. dj., str. 63. Akashi je ujutro 26. maja 1995, nakon konsultacija sa vojnim i civilnim rukovodstvom Ujedinjenih nacija, odobrio dodatne zrane udare protiv bosanskih Srba, kao direktan rezultat neuspjeha bosanskih Srba da vrate etiri naoruanja koja su uzeli sa mjesta prikupljanja naoruanja i njihovog kontinuiranog napada vatrenim orujem u i oko Sarajeva, krei /Sporazum o tekom naoruanju iz 1994/ i predmetne rezolucije Vijea sigurnosti. Tako je u 10.30 sati pokrenut drugi napad (B. B. Ghali, nav. dj., str. 235).
161

Ghalijeva odluka o zranim udarima, u emu, kako on tvrdi, nije imao izbora (Nisam imao izbora), dovela je do uzimanja plavih ljemova kao talaca. Govorei o tome, Ghali pie kako je jako dobro znao da e se to desiti, naglaavajui da su to znali i lanovi Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija (Isto, str. 235). Boutros Ghali je, na mjesenom ruku petkom sa Vijeem sigurnosti, 26. maja otvoreno, kako on kae, izazivao, rekavi: Naalost, bio sam u pravu sa svojim prognozama. S tim u vezi, on je nastavio: Sada imamo tri neizbjena presedana. Svaki novi zrani udar donosi novi val uzimanja talaca i oduzima nam mjesec dana u pregovorima sa Srbima da oslobode osoblje UN-a (B. B. Ghali, nav. dj., str. 235). Sljedeeg jutra, 27. maja 1995, u prostorijama Vijea sigurnosti, Ghali je rekao: Traim va savjet. Hoemo li imati tree zrane udare ili ne? Svi ambasadori su rekli da je odluka na meni, osim Albrightove, koja je utjela. Kao i uvijek, rekao sam, ja u na kraju donijeti odluku i preuzeti odgovornost. Ali ja samo traim va savjet. Prije ste mi stalno davali savjete. Niko u Vijeu sigurnosti nije htio da mi d ikakav savjet ili smjernice. To je bio jedinstven trenutak. lanovi Vijea sigurnosti koji su uivali u upravljanju UN-ovom operacijom do najsitnijih detalja, nudei beskrajne savjete u svakoj etapi, odjednom nisu imali savjet koji bi mi ponudili (Isto, str. 235-236). Zrani udari, po Ghaliju, nisu imali trajni utjecaj na situaciju. I Ujedinjene nacije su ostavljene sa zadatkom da pokuaju izvesti oslobaanje plavih ljemova, talaca. Bio sam okiran ovim kolektivnim zanemarivanjem odgovornosti. lanovi /Vijea sigurnosti - prim. S. ./ su barem mogli predloiti da konsultuju svoje vlade, ali niko nije pokazao ni najmanji napor da bude konstruktivan i koristan u ovom momentu krize za Ujedinjene nacije. Odsustvo vodstva SAD-a je bilo strano. Clintonova administracija, komentirao je New York Times, se ponaala kao aljivac za No vjetica koji pozvoni na vrata i pobjegne. Uivali su pravei buku i bili su oduevljeni sa vlastitom retorikom, ali kada bi dolo do preuzimanja odgovornosti njih nije bilo nigdje (Isto, str. 236). NATO je, pie Holbrooke, 25. maja 1995, bombardovao poloaje bosanskih Srba u znak odmazde za sve bezonije srpsko granatiranje Sarajeva i drugih sigurnih zona UN, koje su bile sve drugo osim sigurne. Zrani udari bili su neto snaniji od prethodnih bockanja, ali ni po kakvim standardima ni ozbiljni ni podrani. U odgovor, Srbi su dramatino podigli uloge: uhvatili su vie od 350 mirovnjaka UN i, nazivajui ih ljudskim titovima pred daljim napadima, lisicima ih vezali za stabla i telefonske stubove. Svjetska tampa pozvana je da snimi te ljude, kako bijedno stoje pod vrelim suncem. Slike francuskih vojnika kako mau sa bijelim zastavama za predaju objavljene su irom svijeta, na uas novog predsjednika Jacquesa Chiraca. Televizijske slike bile su jezive. Izgledalo je nepojmljivo da takvi grmalji mogu na koljena baciti najvee sile na svijetu (R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68). Dok su se Richard Holbrooke i Kate Marton, amerika knjievnica i novinarka, 27. maja 1995. u Budimpeti pripremali za svadbu - u vrtu rezidencije amerikog ambasadora Donalda Blinkena, Holbrooke je bio u stalnom kontaktu sa Washingtonom. Sastanak na visokom nivou u Bijeloj kui bio je predvien za rano poslijepodne 27. maja; shvatio sam, lecnuvi se, da e se odrati tano u isto vrijeme kada i nae vjenanje.
162

Ujedinjene nacije, naalost, ni na izvreni genocid nad civilima, ukljuujui i djecu, u Tuzli, (vlastitoj) sigurnoj zoni (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija), 25. maja 1995, gdje je ubijen 71 civil i ranjeno 123 civila, nisu reagovale. Sekretarijat Ujedinjenih nacija je, dok je vijest o uzimanju talaca stigla u New York i obila cijeli svijet, koji je bio okiran poniavanjem Ujedinjenih nacija, preporuio Akashiju da ne preduzima daljnje akcije zranim udarima, po ultimatumu komandanta UNPROFOR-a /tj. generala Ruperta Smitha - prim. S. ./, izuzev ako se prosudi da se desilo vee krenje u zonama iskljuenja, ime se ne ostavlja nikakav drugi izbor.225 Rano ujutro 27. maja 1995. srpske snage, preobuene u ukradene francuske uniforme i opremu, zauzele su francuski poloaj - kontrolnu taku UNPROFOR-a, strateki most Vrbanja u Sarajevu, te ubili dva, ranili dva i zarobili jedanaest francuskih mirovnjaka. Francuske snage

Nekoliko sati prije ceremonije jo jednom sam telefonirao iz Budimpete u Washington i preko operativnog centra povezao se sa Madeleine Albright, Johnom Kornblumom i Tomom Donilonom, Christopherovim efom kabineta, koji su se pripremali za sastanak u Bijeloj kui. Savjetovati Evropljane, ije je osoblje bilo ugroeno, bilo je teko za Sjedinjene Drave koje nisu imale trupe na terenu. Zemlje sa mirovnim snagama u ugroenim zonama, ukljuujui Britance, Francuze i Holanane, strepile su da bi svaka odmazda nad bosanskim Srbima mogla rezultirati ubistvima talaca i drugih pripadnika mirovnih snaga, i nastojale su pregovarati o njihovom oslobaanju, to je bio pristup koji e, kako sam se plaio, oslabiti UN a ojaati Srbe. Uvjeravao sam da NATO treba zaprijetiti novim zranim napadima ako taoci ne budu osloboeni. Razgovor sa kolegama zavrio sam s molbom da se moji stavovi predoe na sastanku. Preporuujem, rekao sam, da Srbima damo etrdeset osam sati da oslobode neozlijeene sve taoce i kaemo im da emo bombardovati Pale ako to ne uine. I onda to uiniti, ako bude potrebno. Priznajem da e se Evropljani ovome usprotiviti, jer se plae represalija, ali ni jedan vojnik UN nije bio ubijen i Srbima se ne moe dopustiti da dalje prkose cijeloj svjetskoj zajednici. Ubijeen sam da e popustiti ako je prijetnja uvjerljiva. utnja s druge strane linije govorila je da su moje kolege u Washingtonu mislili da sam izgubio pamet, jer se vjenanje trebalo obaviti za koji minut. Ozbiljan sam, rekao sam, ali sada se moram oeniti (R. Holbrooke, nav. dj., str. 68). 225 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 191.
163

UNPROFOR-a su izvele kontranapad, ponovo zauzele Vrbanja most i ubile etiri, a zarobile est srpskih vojnika.226 Srpski agresor je 28. maja napao i sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Gorade. Britanski bataljon UNPROFOR-a (nekoliko stotina lahko naoruanih Britanaca) oruanim putem je branio sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, za koju su bili zadueni.227

226 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848881, paragrafi 68-69, 14. august 1996; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 192; M. J. Faber, nav. dj., str. 113. S tim u vezi, Mient Jan Faber navodi da je general Gobilliard (zamjenik generala Smitha i komandant Sektora UNPROFOR-a za Sarajevo), podran od strane predsjednika Republike Francuske Chiraca, dao naredbu svojim trupama da most /Vrbanja most - prim. S. ./ ponovo vrate u svoj posjed, odnosno osvoje. Nakon dosta poginulih i ranjenih na obje strane, Vrbanja most je ponovo u francuskim UN rukama (M. J. Faber, nav. dj., str. 113). Time su Francuzi pokazali da mogu i da su spremni i u stanju da uu u oruanu borbu sa srpskim agresorom (Isto, str. 16 i 103). General Smith je 28. maja imao prilino otar telefonski razgovor sa Mladiem. Smith je inicirao taj poziv da bi smirio situaciju. Pozvao je Mladia da obuzda svoje ljude i adekvatno postupa sa onim vojnicima UN-a koji su bili zarobljeni. Smith ga je podsjetio da su i upotreba zatoenika kao ivih zidova i noenje uniforme druge vojske protivni Protokolima enevske konvencije /rije je o Dodatnom protokolu I i Dodatnom protokolu II uz enevske konvencije od 12. augusta 1949 - prim. S. ./ i da su to djela ravna terorizmu, te protestovao protiv obnovljenog granatiranja sigurnih zona Tuzla i Sarajevo. Mladi je sa svoje strane nastavio u stilu da je general Smith odgovoran za napade, meutim, on je rekao da se prema svim zatvorenicima pravilno i humano postupa i da su samo nekoliko njih na kljunim takama koje bi NATO mogao napasti. On je, takoer, izrazio elju da se ublai situacija, ali me je kritikovao za dosluh sa bosanskim rukovodstvom u izvoenju napada na most Vrbanja. Zahtijevao je trenutnu obustavu svih letova NATO-a i borbenih letova i bezuslovno oslobaanje zarobljenih Srba do 18.00 sati te veeri (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880-00848882, paragraf 69, 14. august 1996). 227 M. J. Faber, nav. dj., str. 16, 103 i 113. Nakon dva sata odbrane po brdskim obroncima i vie od 1.600 ispaljenih patrona po srpskim trupama od strane malog (200-400 vojnika) lako naoruanog Britanskog bataljona, Britanski bataljon, navodi Mient Jan Faber, predaje sva osmatraka mjesta izvan grada i povlai se u centar. Lokalna muslimanska vojska preuzima odbranu na sebe. Gorade ne biva osvojeno od strane Srba (M. J. Faber, nav. dj., str. 113).
164

Polazei od ocjene da je, s obzirom na prijetnju zatoenim pripadnicima Ujedinjenih nacija i odlunost bosanskih Srba,228 od izuzetne vanosti ne komplikovati dalje sigurnosni poloaj UNPROFOR-a, o emu je obavijestio Komandu UNPF-a, Akashi je dao instrukciju komandantu UNPROFOR-a, po kojoj je izvrenje mandata od sekundarne vanosti u odnosu na sigurnost pripadnika Ujedinjenih nacija.229 U skladu sa tom instrukcijom, general Janvier, koji se - u vrijeme krize sa taocima - kada je na Slobodana Miloevia i njegove kolaboracioniste u Republici Bosni i Hercegovini vren unutranji i meunarodni pritisak,230 bavio generalom Mladiem, poto je general
228 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 192-193; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880-00848882, paragrafi 63-73, 14. august 1996. General Smith je 26. maja primio dvije poruke od Mladia preko njegovog oficira za vezu u Sarajevu, pukovnika Indjia. Tekst tih poruka bio je: Pripadnici UNPROFOR-a su stavljeni na one objekte koji se smatraju metama. Oni su vezani za te objekte, a video kamere su ispred njih. Oni e ostati vezani sve dok postoji opasnost da e biti izvreni napadi na bilo koji cilj u Republici Srpskoj. Ako doe do napada na bilo koji drugi cilj, ovi pripadnici UN-a e biti ubijeni i to e biti prikazano na televiziji (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848881, paragraf 64, 14. august 1996). Dvadeset minuta kasnije Smith je primio sljedeu poruku, ponovo od Indjia: U sluaju novog napada odgovoriemo akcijom zvanom HRIPE 1 (i kada se prevede to znai grubo kao smrtni hropac) (Isto). 229 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193. General Smith je to uputstvo prenio na potinjene, naredivi im da istovremeno konsoliduju poloaj UNPROFOR-a na odbranjive lokacije i da napuste ugroene poloaje na teritoriji bosanskih Srba tamo gdje im se ne moe pruiti podrka (Isto). 230 O mogunostima da srpski agresor u Republici Bosni i Hercegovini, zbog konfuzije u stavovima organa Ujedinjenih nacija i razliitih interesa velikih sila, kidnapuje i kao taoce koristi pripadnike UNPROFOR-a i druge slubenike Ujedinjenih nacija, najvii funkcioneri aparata Ujedinjenih nacija i Evropske unije javno su nairoko diskutovali, zapravo jo od 1992. Agresor se, meutim, dugo nije odluivao na takav rizik, ali su te diskusije prenesene u medije postale predmet opih nagaanja. Sa protokom vremena i kad je meunarodna zajednica bila spremna i na upotrebu zranih udara umnoili su se savjeti da se iskoristi panian strah od toga u nekim zemljama, da se taoci uzmu i iskoriste kao ivi tit, od zranih udara. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je 2000. objavio nekoliko takvih savjeta. Svi su iz maja 1995, uglavnom su telefonski i iz Sjedinjenih Amerikih Drava, Rusije i Kanade.
165

Smith odbio da s njim pregovara dok ne oslobode taoce Ujedinjenih nacija, 29. maja 1995. donio je direktivu, koja se posebno odnosila na Sarajevo, kojom je, pored ostalog, utvreno da je sprovoenje mandata
Sagovornici kabineta (Momila) Krajinika su dijelom identifikovani kao: Momilo Divkovi, Petar Makara, Todor Dutina i dr. (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 437-458). Meunarodna javnost zgranuta je uzimanjem talaca Ujedinjenih nacija (na Palama i drugim mjestima). Neki Srbi u inostranstvu, prije svega u Americi, kontaktirali su rukovodstvo paradravne tvorevine Republike Srpske na Palama, savjetujui im, izmeu ostalog, da nikako ne putaju taoce. Todor Dutina je u razgovoru sa Palama saznao da, prilikom bombardovanja agresora, nije bilo ljudskih rtava. NATO je po njemu gori od Turaka, odnosno Bonjaka, a Englezi su olo engleski, itd. (Isto). Na osnovu tih razgovora vidi se da su vodei zapadni dravnici (Bill Clinton, John Major, Helmut Kohl) razgovarali sa Radovanom Karadiem, molei ga da pusti taoce Ujedinjenih nacija. Predsjednik Clinton mu je obeao da nee vie biti bombardovanja ako Srbi puste taoce. Interesantno je analizirati ocjene Dutine i Krajinika o Kozirjevu, te njihovu nadu u predsjednika Borisa Jeljcina i dr. (Isto). I predsjednik Republike Francuske (Jacques Chirac) je (krajem maja 1995) od Miloevia traio da se rijei pitanje oslobaanja talaca (NIOD, Chapter 3, str. 137). S tim u vezi, Miloevi je izjavio da ga je predsjednik Chirac uvjerio da nee doi do zranih udara bez njegove saglasnosti, samo je apelovao da se ta situacija sa taocima rijei (Isto). Predsjednik Chirac je, prema pisanju francuskog dnevnog lista Liberation, zasnovanom na tajnom dokumentu Ujedinjenih nacija Discussions with President Milosevic, iji je autor Yasushi Akashi (od 17. juna 1995), obeao Miloeviu da e zrano bombardovanje biti zaustavljeno u zamjenu za oslobaanje talaca UN-a u Bosni (Liberation, Paris, 22. decembar 2000; Manfred Gerstenfeld, LE GENOCIDE DE SREBRENICA: POURQUOI LA HOLLANDE A FAILLI A SA MISSION, Controverses, broj 6, Paris, novembar 2007, str. 124, http://www.controverses.fr/pdf/ n6/gerstenfeld6.pdf). Akashi je potvrdio da je postignut meunarodni konsenzus da nee doi do zranih udara sve dok se ne rijei kriza talaca. Govorei o tome, istraivai NIOD-a tvrde kako je bliska zrana podrka (Close air support) ostala kao mogunost (NIOD, Chapter 3, str. 137). Ukazujui na razliku izmeu zranih udara i bliske zrane podrke, istraivai NIOD-a navode kako nisu postojala nikakva ogranienja za blisku zranu podrku (Isto, str. 151). Istraivai NIOD-a su u treem poglavlju (NO AIR ACTIONS ON RELEASE OF THE HOSTAGES: A DEAL BETWEEN JANVIER AND MLADIC?), razmatrajui pitanje Deal or no deal izmeu generala Janviera i Mladia, zakljuili da ne postoje nikakvi dokazi o dogovoru izmeu general Janviera i Mladia o odustajanju od zranih udara (air strikes) u zamjenu za putanje talaca (NIOD, Chapter 3, str. 131-151). Ukazujui na injenicu da je predsjednik Chirac od Miloevia traio da se rijei pitanje oslobaanja talaca, istraivai NIOD-a tvrde da nisu data nikakva obeanja,
166

(ubudue) podreeno sigurnosti osoblja Ujedinjenih nacija.231 Tako su Ujedinjene nacije odluile da je (od tada) zatita vlastitog osoblja njihov (prvi) prioritet. Navedenu direktivu generala Janviera u praksi je sproveo general Smith. S tim u vezi, on je 29. maja 1995. izdao direktivu, koju je istoga dana dostavio (svojim) komandantima.232 On je, u skladu sa direktivom generala Janviera, u (svom) Uputstvu o djelovanju po zranim udarima (2/95) dao mogunost povlaenja UNPROFOR-a, ukoliko su osmatrake take ugroene i ukoliko im prijeti ivotna opasnost. Upotreba zrane podrke, kako bliske zrane podrke (Close Air Support - CAS) tako i zranih udara (Air Strikes), po tom uputstvu ubudue e se tretirati kao zadnja opcija prema kojoj e se ophoditi sa krajnjom suzdranou.233 Time je u sutini zrana podrka neutralizovana.234
a nema nikakvih dokaza da je postignut dentlmenski sporazum izmeu Janviera i Mladia (Isto, str. 137). Ujedinjene nacije su, prema istraivaima NIOD-a, odluno negirale da je putanje talaca uslovljeno. S tim u vezi, oni ukazuju na mogunost postojanja preutnog dogovora (A menal deal?) i, pored ostalog, navode kako je potrebno vidjeti izjavu Slobodana Miloevia o kontaktima sa francuskim predsjednikom Chiracom (str. 137). S tim u vezi, oni tvrde kako nije vjerovatno da je Chirac Miloeviu dao znak da vie nikada nee biti bilo kakvih zranih udara. Navodei kako je dolazak novog francuskog predsjednika rezultirao veom odlunou ..., te da je Chirac zauzeo mnogo jai stav nego njegov prethodnik Mitterand, istraivai NIOD-a dovode u pitanje i postojanje preutnog dogovora, tvrdei da je malo vjerovatan (Isto, str. 150). 231 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996; M. J. Faber, nav. dj., str. 16, 63 i 113. Da bi se sprijeilo uzimanje talaca, odlueno je da se izolirane postaje UN-a (OP, WCP) /osmatrake take i punktovi za prikupljanje naoruanja - prim. S. ./, koje su u blizini ili koje su okruene srpskim oblastima, a ije se odravanje ne moe garantovati, mogu biti naputeni po nareenju nadreenih (struktura). Izvrenje mandata (ubudue) podreeno je sigurnosti osoblja. ivoti se vie ne smiju riskirati zbog odbrane postaja, to zbog njihove bezbjednosti, toliko zbog rizika zarobljavanja osoblja (M. J. Faber, nav. dj., str. 64 i 113). 232 Isto; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45. 233 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45; M. J. Faber, nav. dj., str. 64-65 i 113. 234 M. J. Faber, nav. dj., str. 113.
167

Navedeno uputstvo general Janvier (komandant UNPF-a) 2. juna 1995. potvrdio je u pismu generalu Smithu, u kome je naglasio da bi koritenje sile trebalo biti izbjegnuto.235 Dok se kriza talaca razotkrivala, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Ghali 30. maja 1995. podnio je Izvjetaj Vijeu sigurnosti u kome je tretirao iroke teme: mandat, stavove strana i sigurnost i bezbjednost UNPROFOR-a, pri emu je posebnu panju usmjerio na pitanje o razlozima to Ujedinjene nacije ne koriste silu u Bosni i Hercegovini. Ghali se (us)protivio upotrebi sile, osim u samoodbrani, zbog tri razloga: praktinih problema, restrikcije mandata i principa.236 Pozivajui se na praktine probleme (UNPROFOR-ove) upotrebe sile, Ghali je otvorio, prije svega, teorijsku raspravu o mandatu UNPROFOR-a (odravati mir ili naturati mir), pri emu se zalagao za odravanje mira, a protiv upotrebe sile, izuzev u samoodbrani.237 Kada je UNPROFOR upotrijebio silu koja nije bila u cilju samoodbrane (25. i 26. maja 1995), tada je, po njemu, srpska strana brzo shvatila da ima sposobnost da od UNPROFOR-a naplati neprihvatljivo visoku cijenu, posebno uzimanjem talaca.238
235 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45. 236 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 201; B. B. Ghali, nav. dj., str. 236; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 222-223. 237 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 202. S tim u vezi, Ghali je iznio sljedee: Ne moe se izbjei pitanje da li UNPROFOR treba da odrava mir ili natura mir ... Nita nije opasnije za operaciju odravanja mira nego traiti od njega da koristi silu kada mu njegov postojei sastav, naoruanje, logistika podrka i raspored oduzimaju sposobnost da to uini. Logika odravanja mira proistjee iz politikih i vojnih postavki koji su sasvim drugaiji od prisile; a dinamika ovog drugog je nekompatibilnost sa politikim procesom kojeg odravanje mira nastoji olakati. Brisanje razlike izmeu ovo dvoje moe umanjiti valjanost mirovne operacije i dovesti u opasnost njegov personal ... na odravanju mira i upotrebu sile (osim u samoodbrani) treba gledati kao alternativne tehnike, a ne kao na dvije susjedne take u kontinuitetu koji dozvoljava olak prelaz iz jedne u drugu (Isto). 238 Isto, paragraf 203. Ghali je smatrao da su epizode u kojima je UNPROFOR koristio zranu silu demonstrirale opasan prelaz linije od odravanja mira do prisilnog provoenja mira, a da snage nisu prvo bile opremljene ljudstvom, naoruanjem, logistikom i obavjetajnom sposobnou, te komandom i kontrolnim rasporedom koji bi dao potreban kredibilitet njegovoj prijetnji upotrebe sile, time to bi pokazao da ima mogunosti da odluno odgovori na svaku akciju talaca (Isto).
168

Ghali je, polazei od praktinih, pa do pravnih razloga neupotrebe sile, iznio svoja (lina) tumaenja Rezolucije 836 (1993), od 4. juna 1993, kojom je Vijee sigurnosti proirilo mandat UNPROFOR-a, sa ciljem da, pored ostalog, otkloni napade na sigurne zone Ujedinjenih nacija. Ghali je dao svoje tumaenje paragrafa 9, koji, po njemu, definie parametre upotrebe sile u samoodbrani, a mandat koji je dodijeljen UNPROFOR-u ne ukljuuje nikakvu odredbu za provoenje prisile.239 Takvo stanovite nije tano - u suprotnosti je upravo sa paragrafom 9, kao i paragrafom 10, koga proizvoljno, po vlastitom nahoenju tumai Ghali, to je nedopustivo.240 Ghalijevo proizvoljno tumaenje paragrafa 9 Rezolucije 836 (1993) razlikuje se, takoer, i od ranijih uputstava koje je Sekretarijat Ujedinjenih nacija davao UNPROFOR-u da se zrana sila moe koristiti u samoodbrani, a takoer, i kao odgovor na granatiranje sigurnih zona, oruane upade u sigurne zone i neutralisanje pokuaja opstruiranja slobode kretanja trupa i humanitarnih konvoja.241
239 Isto, paragraf 204. 240 Paragrafom 9 Rezolucije 836 (1993) Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija ovlastilo je UNPROFOR da, prilikom izvoenja mandata, moe upotrijebiti silu kao odgovor na bombardovanja sigurnih podruja (Vijee sigurnosti ovlauje UNPROFOR, dodatno mandatu definiranom rezolucijama 770 (1992) i 776 (1992), da pri izvoenju mandata definiranog paragrafom 5 gore /Rezolucije 836 - prim. S. ./, djelujui u samoodbrani, preduzme neophodne mjere, ukljuujui upotrebu sile kao odgovor na bombardovanja sigurnih podruja od bilo koje od strana ili na oruane upade u njih ili u sluaju svake namjerne opstrukcije u i okolo tih podruja slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja - REZOLUCIJE UN-a, str. 76-79). S tim u vezi, Vijee sigurnosti je odluilo da, ne suprotstavljajui se paragrafu 1 Rezolucije 816 (1993), drave lanice, djelujui samostalno ili kroz regionalne organizacije ili sporazume, mogu preduzeti po ovlaenju Vijea sigurnosti i podlono bliskoj saradnji sa generalnim sekretarom i UNPROFOR-om, sve neophodne mjere, kroz upotrebu zranih snaga, u i oko sigurnih podruja u Republici Bosni i Hercegovini, radi podrke UNPROFOR-u u izvoenju njegovog mandata postavljenog u paragrafima 5 i 9 gore (Isto, str. 79). 241 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 204. Navodei navedeno uputstvo Sekretarijata Ujedinjenih nacija, u IZVJETAJU O SREBRENICI ... se navodi da to ire tumaenje Vijee sigurnosti nije izriito odobrilo (Isto). To apsolutno nije tano, jer se to izriito navodi u paragrafu 9 Rezolucije 836 (1993).
169

Nakon to je iznio svoje argumente protiv upotrebe sile, Ghali je na kraju dao izjavu o principu, koji se, po njemu, odnosi na tri meusobno povezana cilja, koji predstavljaju samu sutinu Ujedinjenih nacija: pitanje mira, zatite ljudskog ivota i odbacivanje kulture smrti. Navedene ciljeve je, po Ghaliju, bilo mogue postii jedino putem upotrebe nevojnih metoda, za ta je potrebno vrijeme.242 Navedeni ciljevi su zaista humani, kulturni i civilizacijski najvieg stepena dometa. Meutim, zauuje Ghalijevo miljenje da je navedene ciljeve mogue postii nevojnim metodama. Fiziko, bioloko i duhovno istrebljivanje naroda (po Ghaliju kultura smrti) nije mogue sprijeiti nevojnim metodama. Opisujui razvoj dramatine situacije u kojoj se naao UNPROFOR i na osnovu vlastitog iskustva, Ghali je Vijeu sigurnosti izloio etiri opcije koje bi vodile naprijed - za budue operacije Ujedinjenih nacija: - prvo (Opcija A), povlaenje UNPROFOR-a - povui UNPROFOR, ostavljajui najvie jednu malu politiku misiju, ako to bude elja strana;243 - drugo (Opcija B), nastaviti sa postojeim odlukama - zadrati UNPROFOR-ove postojee zadatke i metode koje koristi za njihovo provoenje;244 - tree (Opcija C), promijeniti postojei mandat da bi se omoguila upotreba sile za ostvarivanje ciljeva (peace enforcement);

242 Isto, paragraf 205. 243 Isto, paragraf 206; M. J. Faber, nav. dj., str. 65; B. B. Ghali, nav. dj., str. 236. S tim u vezi, Ghali je izjavio da ne moe zagovarati naputanje ljudi u Bosni i priznati neuspjeh u pomaganju Ujedinjenih nacija u razrjeenju rata etnikim ienjem (B. B. Ghali, nav. dj., str. 236). Ghali, naalost, ne govori o zloinu genocida - on taj pojam uope ne koristi. Umjesto toga, on govori o etnikom ienju, hororu (u Srebrenici), ratu, zaraenim stranama, itd. 244 Isto. Ta opcija, po Ghaliju, je odravanje statusa quo. Iznosei tu opciju, on tvrdi da ni to nije mogao zagovarati, jer je bilo nemogue (B. B. Ghali, nav. dj., str. 236).
170

- izmijeniti postojei mandat da bi se UNPROFOR-u dopustila vea upotreba sile;245 - etvrto (Opcija D), revizija mandata u cilju upotrebe klasinih i ostvarljivih mirovnih zadataka (peace keeping) - revidirati mandat tako da bi ukljuio samo one zadatke koji se od operacije odravanja mira mogu razumno oekivati da ih obavi u okolnostima koje vladaju u Bosni i Hercegovini.246 Ghali je jasno stavio do znanja da se suprotstavlja opcijama A, B i C, dajui umjesto njih prednost aranmanu pod kojim bi UNPROFOR napustio svaku stvarnu ili podrazumijevanu obavezu da upotrijebi silu radi odvraanja napada protiv sigurnih zona i prema kojem bi sila, ukljuujui zrane snage, bila koritena jedino u samoodbrani.247 Tako je Ghali izabrao etvrtu opciju (opciju D), po kojoj je iskljuio od strane Vijea sigurnosti UN-a utvreni mandat i zadatak Ujedinjenih nacija - da sprijee napade na sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini (da preduzmu neophodne mjere, ukljuujui upotrebu sile kao odgovor na bombardovanje sigurnih podruja , ime je iskljuio i upotrebu sile. Zranu podrku je, po njemu, bilo mogue koristiti samo i jedino u samoodbrani, odnosno u sluaju napada na UNPROFOR. To je znailo da su zrani udari (air strikes) iskljueni, a bliska zrana podrka (close air support) bila je
245 Isto. Trea opcija je bila, pie Ghali, promijeniti mandat da bi snage mogle zapoeti vojnu akciju. To bi, po njemu, zahtijevalo da se snage UN-a zamijene sa vienacionalnim snagama pod komandom glavne drave ili drava koje doprinose sa svojim nacionalnim trupama tim multinacionalnim snagama. To bi, tvrdi Ghali, bilo na tragu operacije Desert Storm protiv Iraka (Isto). 246 Isto. Navedena opcija bila je svesti mandat Ujedinjenih nacija samo na posredovanje i humanitarne funkcije, pri emu bi obim snaga bio smanjen (Isto). 247 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 207; M. J. Faber, nav. dj., str. 65. Ono to je bilo najbitnije u Ghalijevom izvjetaju je mogunost koja nedostaje, a to je zadrati UN snage kakve jesu, pruajui vee vatrene mogunosti, kako bi priskoili u zatitu. Sjedinjene Drave i NATO su raspravljali o ovoj mogunosti koja nedostaje, kao da se zrani napadi i uzimanje talaca od prije nekoliko dana nisu ni desili. Zbog toga je Ghali kako tvrdi, izostavio tu mogunost, jer se inilo da obeava samo pogoranje postojee situacije, nasluujui snanije mjere protiv bosanskih Srba i vee odmazde (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237).
171

mogua samo pod najrigoroznijim uslovima. Napadi na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija - Srebrenicu, jula 1995, pokazali su i potvrdili da ni bliska zrana podrka nije koritena, ak ni u samoodbrani.248 Boutros Ghali je, ipak, priznao da su sigurne zone esto prekrene, ali je zagovarao da je jedini efikasan nain da se sigurne zone, kao i ostala podruja Bosne i Hercegovine istinski uine sigurnim, do donoenja sveobuhvatnog politikog rjeenja putem pregovora, da se definie reim prihvatljiv za obje strane .... Time je on, namjerno i svjesno, titio interese i ratne ciljeve srpskih zloinaca i na taj nain pruio i pruao podrku srpskoj ideologiji, politici i praksi genocidnog karaktera, te rtvu genocida i izvrioce genocida tretirao na isti nain. Pored toga, Ghali je ponovio svoje vienje, u potpunosti izloeno u izvjetaju prije est mjeseci, da sve sigurne zone treba demilitarizirati.249 To stanovite zastupalo je politiko i vojno rukovodstvo paradravne tvorevine Republike Srpske i lino Radovan Karadi, to potvruje i general Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a.250 Ghali, naalost, nije pokazao niti se pozvao na zabrinutost koju su mnogi izraavali, ukljuujui Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija
248 M. J. Faber, nav. dj., str. 65. Sekretarijat Ujedinjenih nacija je, navodi se u IZVJETAJU O SREBRENICI , uvjerio samoga sebe i to na samome poetku da ira upotreba sile meunarodne zajednice nije u okviru naeg mandata i da je nepoeljna. Izvjetaj Generalnog sekretara Vijeu sigurnosti govori protiv kulture smrti, zalaui se za to da se mir moe postii samo nevojnim metodama. A kada je, juna 1995, meunarodna zajednica snabdjela UNPROFOR dobro naoruanim Snagama za brzu reakciju, zalagali smo se protiv njihovog ireg koritenja u cilju primjene mandata. Kada je UNPROFOR konano preduzeo odlune akcije u augustu i septembru 1995, to je potpomoglo da se rat privede kraju (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 497). 249 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 208. Boutros Ghali je, zaboravljajui srpske ratne ciljeve genocidnog karaktera (strateke ciljeve srpskog naroda u Bosni i Hercegovini), esto naglaavao potrebu za demilitarizacijom sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini i uspostavljanje stanja koje bi bilo u skladu sa enevskim konvencijama (1949) i Dodatnim protokolima (1977) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 225-226). 250 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14. august 1996; AIIZ, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak general-pukovnika Smitha sa Karadiem, 21. maja 1995. godine.
172

za izbjeglice i komandanta UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini generala Ruperta Smitha, da istone enklave nee biti sigurne od srpskih napada ni pod kakvim uslovima, jer je okupacija ovih teritorija u centru ratnih ciljeva Srba.251 Ni to njega nije zanimalo, a kamoli brinulo - Ghalija (i ne samo njega) nisu interesovale sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, niti civili i civilno stanovnitvo u tim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, jer je rije o teritoriji Ujedinjenih nacija, bolje reeno koncentracionim logorima Ujedinjenih nacija u kojima su ubijani, ranjavani, sakaeni i istrebljivani civili i civilno stanovnitvo - muslimani, poznati pod imenom Bonjaci, po Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, pripadnici nacionalne, etnike i vjerske grupe, kao takve. Zbog toga se generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Boutros Ghali tako ponaao. I ne samo on, naalost, i mnogi drugi, od njegovih Akashija i Janviera, pa do Bildta, te do vojnika Holandskog bataljona, koji su izraavali prezir prema Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, tom svojevrsnom koncentracionom logoru, zbog toga, to su, po njima, smrdili.252 Vijee sigurnosti je ponovo (jo jedanput) bilo podijeljeno po pitanju kako reagovati na procjenu generalnog sekretara o nedostacima politike sigurnih zona i o predloenim modifikacijama te politike. Zbog toga Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, kao rezultat toga, uope nije reagovalo253 na navedene prijedloge generalnog sekretara Ghalija. Umjesto toga, Vijee sigurnosti je 9. juna 1995, nakon to je razmotrilo izvjetaj generalnog sekretara od 30. maja, donijelo Rezoluciju 998 (1995), u kojoj, podsjeajui na svoje ranije relevantne rezolucije, kao i do tada, pored ostalog, bez ikakvog ozbiljnijeg pristupa u sagledavanju dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini - u potpunosti gubei iz vida injenicu da se protiv Republike Bosne i Hercegovine vodi osvajaki rat (agresija) i (vri) genocid nad Bonjacima - govori o zaraenim stranama, izjednaavajui rtve genocida i izvrioce
251 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 208. 252 M. A. Sells, nav. dj., str. 241-242. 253 Isto, paragraf 209.
173

genocida, i poziva ih da se bez daljeg odgaanja dogovore o prestanku ratnih dejstava i potpunom prekidu neprijateljstava u Republici Bosni i Hercegovini, te zahtijeva da strane u potpunosti potuju status sigurnih zona i osiguraju UNPROFOR-u neometan pristup u sigurne zone i da naroito prestanu sa napadima na sigurne zone, kao i da se uzdravaju preduzimanja svih vojnih napada iz njih.254 U Rezoluciji su ugraeni Ghalijevi i Karadievi stavovi (miljenja) o demilitarizaciji sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.255 Sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini nisu bile sigurne, niti su bile sigurne luke u smislu meunarodnog humanitarnog prava, niti sigurne zone u bilo kakvom vojnom smislu. Zbog toga je nekoliko predstavnika Vijea sigurnosti, kao i Sekretarijat Ujedinjenih nacija, na vrijeme, uoilo taj problem, upozoravajui da e bez odlunih vojnih prijetnji, politika sigurne zone ozbiljno tetiti ugledu Vijea, te, zaista i cijelim Ujedinjenim nacijama.256 I prije otpoinjanja srpskog napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija - Srebrenicu, Sekretarijatu Ujedinjenih nacija, kao i zemljama lanicama, bilo je jasno da sigurne zone nisu istinski sigurne, jer nije bilo politike volje da se upotrijebi odluna zrana sila protiv srpskih napada na sigurne zone, kao ni mogunosti da ih se porazi na terenu.257
254 REZOLUCIJE UN-a, str. 126-127. Zaista je, najblae reeno, neodgovorno zahtijevati od strane koja se zove rtva genocida da prestane sa napadima na sigurne zone (Isto). 255 Isto. S tim u vezi, Vijee sigurnosti je ohrabrilo generalnog sekretara da dalje intenzivira napore usmjerene ka postizanju sporazuma sa stranama o modalitetima ovakve demilitarizacije (Isto). 256 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 499. 257 Isto, paragraf 494. Sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, posebno sigurna zona Sarajevo, najveim dijelom su drastino prenatrpane sa nestaicom osnovnih prehrambenih artikala i medicinskih sredstava i podvrgnuta granatiranju i vojnim napadima bez izuzetaka. Sigurne zone su, uglavnom, postale sigurne samo na papiru (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 223). One su predstavljale cilj napada razliitog intenziteta, koji je neizbjeno stvarao patnje meu civilnim stanovnitvom. Konvoji humanitarne pomoi su blokirani (Isto, str. 227).
174

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali, uporno je tolerisao nesprovoenje zadatka, uloge i mandata UNPROFOR-a u Republici Bosni i Hercegovini - da (za)titi sigurne zone (teritoriju Ujedinjenih nacija) i civile i civilno stanovnitvo sigurnih zona od oruanih napada i drugih neprijateljskih djelovanja.258 On je svojim izvjetajima, posebno od 9. maja i 1. decembra 1994, te 30. maja 1995,259 pokuavao da taj zadatak razvodni i raspravu o konceptu i politici sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, koje su, po njemu, izmislile zapadne sile i nesvrstane pristalice bosanskih muslimana, koncept koji je imao namjeru da zadrava Srbe od napada na izolirane muslimanske zajednice (i garnizone) u gradovima okruenim Srbima,260 vrati na poetak, kako bi onemoguio primjenu i kopnene i zrane sile prema onima koji su ugroavali civile i civilno stanovnitvo tih sigurnih zona. Njegovi prijedlozi pravdani su preuveliavanjem problema oko primjene zrane sile da se to ugroavanje zaustavi (manji kopneni kontingenti od traenih, povean broj instaliranih srpskih lansirnih rampi za protivzrane projektile, strah od uzimanja personala Ujedinjenih nacija za taoce, neprecizno definisanje i ucrtanost granica sigurnih zona i slino). Svi prijedlozi svodili su se na to da se smanji upotreba sile, naroito
Iako su sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, po ocjeni Tadeusza Mazowieckog, pruile barem djeliminu zatitu brojnim lokalnim stanovnicima i raseljenim licima, ipak je nedostatak odlunosti meunarodne zajednice i produavanje rata, dovelo do kolapsa tog pojma. Zauzimanje Srebrenice i epe donio je, zakljuuje Mazowiecki, tragediju, gubitak ljudskih ivota i teka krenja ljudskih prava stanovnicima tih podruja. Istovremeno, ono je ozbiljno podrilo kredibilitet Vijea sigurnosti, generalnog sekretara i cijelog sistema Ujedinjenih nacija (Isto, str. 228). 258 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64, 72-74 i 76-80. 259 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 146-152, 164-174 i 201-209; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 219-223. 260 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 316-317; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238-239. U Ujedinjenim nacijama, tvrdi Mient Jan Faber, nije postojala jasna politika prema sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini. Sloboda odluivanja nacionalnih trupa, koje su djelovale u sigurnim zonama, bila je velika, to je ponekad bilo i zloupotrebljavano za krijumarenje, kao, naprimjer, od strane jedinica iz Ukrajine (M. J. Faber, nav. dj., str. 103).
175

da se onemogui jedino efikasna zrana sila protiv onih koji ugroavaju sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.261
261 Isto. Ghali je, u cilju da izbjegne bilo kakvu odgovornost Ujedinjenih nacija i svoju linu i za genocid u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, po vlastitom priznanju, uz punu podrku svojih kolega iz politike i vojske, uporno ponavljao da koncept sigurnih zona mora biti bolje definiran, posebno granice sigurnih zona, te da li mogu biti legitimno koritene od strane snaga Bosanske vlade kao baze sa koje e pokrenuti vlastitu operaciju prema srpskoj vojsci. On je, tvrdi Ghali, insistirao da se omogui vie sredstava za obavljanje zadataka UNPROFOR-a. Uporno je Vijeu sigurnosti ponavljao da snage UN-a u sigurnim zonama gube ono malo operativne sposobnosti koje imaju zbog toga to Srbi sistematski opstruiraju njihove zalihe hrane, municije i ostalih potreptina. Snage Ujedinjenih nacija u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini su, po Ghaliju, bile u slubi odravanja mira i nisu imale ni autoritet ni sredstva za borbu sa zaraenim stranama. Polazei od tih pogrenih ocjena, koje su u suprotnosti sa rezolucijama Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, a posebno od njegove omiljene teze o zaraenim stranama, Ghali svu odgovornost za genocid, a posebno u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, prebacuje na Vijee sigurnosti. S tim u vezi, on tvrdi: da je Vijee sigurnosti reagovalo na moje preporuke po ovim /navedenim - prim. S. ./ takama, meunarodna zajednica bi imala vie prilika za spreavanje zvjerstava u Srebrenici (B. B. Ghali, nav. dj., str. 239). Meunarodna zajednica u cjelini, po Ujedinjenim nacijama, mora prihvatiti svoj dio odgovornosti za to to je dozvolila ovako tragian razvoj dogaaja time to je neprestano odbijala da koristi silu u ranim fazama rata. Vijee sigurnosti, Kontaktgrupa i ostale Vlade snose svoj dio odgovornosti zbog odugovlaenja sa upotrebom sile, kao i Sekretarijat Ujedinjenih nacija i Misija na terenu. No, jasno je da najveu odgovornost snose idejni tvorci i izvritelji genocida u Bosni (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 501). Ukazujui na navedenu odgovornost spomenutih subjekata, a govorei o poukama za budunost, Ujedinjene nacije su ocijenile da je sutinska pouka Srebrenice da se na namjeran i sistematizovan pokuaj da se terorizira, progna ili pobije cijeli jedan narod, mora odgovoriti odluno, svim potrebnim sredstvima, uz politiku volju da se ta politika provede do samog kraja. Na Balkanu, u ovoj deceniji, ovu pouku moramo dobro utuviti u glavu ne jednom ve dvaput. U oba sluaja, i u Bosni i na Kosovu, meunarodna zajednica je pokuala postii rjeenje putem pregovora sa beskrupuloznim i ubilakim reimom. U oba sluaja je bilo potrebno koristiti prisilu da bi se zaustavilo planirano i sistematsko ubijanje i progon civila (Isto, paragraf 502). Konstatujui kako je iskustvo Ujedinjenih nacija u Bosni bilo jedno od najteih i najbolnijih u naoj historiji, Ujedinjene nacije su sa dubokim aljenjem i pokajanjem preispitale vlastita djelovanja i odluke dok je napad na Srebrenicu trajao. Grekama, pogrenim prosuivanjem i nesposobnou da se prizna veliina zla kojim smo se suoavali, propustili smo da uinimo na dio da bi se pomoglo ljudima Srebre176

Kao rezultat takve politike generalnog sekretara, stvorene konfuzije oko mandata UNPROFOR-a, te nesaglasnosti u Vijeu sigurnosti (koje je bilo krajnje nespremno da ovlasti prisilu da bi odvratilo napade od njih i koje se suzdralo da ovlasti dodatne trupe koje je generalni sekretar smatrao potrebnim da bi se osigurala puna implementacija mandata UNPROFOR-a), kao i odsustva politike volje njegovih pojedinih lanova, aparat Ujedinjenih nacija na terenu sve vie se ponaao po kriteriju komoditeta i izbjegavanju vlastitog rizika. Po imenovanju Yasushija Akashija za specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ghalija (u januaru 1994) ponaanje se izrodilo u vlastiti kurs,262 koji se ogledao u provoenju politike relativno pasivne prisile, najnieg zajednikog nazivnika stavova lanova Vijea sigurnosti. Ta relativno pasivna prisila na terenu sve vie se ispoljavala kao apsolutna pasivnost i te Akashijeve rijei su samo prikrivanje vlastite opstrukcije sprovoenja i tako minimalno shvaenog zadatka.263 Komandant UNPROFOR-a odmah se usprotivio sprovoenju politike sigurnih zona bez pristanka zaraenih strana. Naime, UNPROFOR je, saznavi za Rezoluciju 819, izrazio zabrinutost Sekretarijata da se takav reim ne moe provesti bez pristanka obje strane, to je, s
nice od srpske kampanje masovnih ubistava. Niko vie nego mi ne ali proputene prilike za postizanje mira i pravde. Niko vie nego mi ne oplakuje propust meunarodne zajednice da poduzme odlune korake da bi se zaustavile patnje i okonao rat koji je donio toliko rtava. Srebrenica je iskristalisala jednu istinu koju su Ujedinjene nacije prekasno razumjele, a i veliki dio svijeta: da je Bosna bila koliko moralni ideal za koji se treba boriti, toliko i vojni sukob. Tragedija Srebrenice e kao duh zauvijek proganjati nau historiju (Isto, paragraf 503). 262 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 44; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 227-228. Nakon imenovanja za specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Akashi je napisao sljedee: Odsustvom konsenzusa u Vijeu /sigurnosti Ujedinjenih nacija - prim. S. ./, nedostatkom strategije i optereen nejasnim mandatom UNPROFOR je bio prisiljen planirati vlastiti kurs. Postojala je samo ograniena podrka za provoenje prisilom od strane UNPROFOR-a robusnije politike. Na taj nain UNPROFOR je odabrao provoenje politike relativno pasivne prisile, najnieg zajednikog nazivnika o kojem su se svi lanovi Vijea manje ili vie slagali (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 44). 263 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317.
177

obzirom na srpsku dominaciju, sigurno zahtijevalo da snage bosanske Vlade poloe oruje.264 Bilo je i odricanja poslunosti na terenu angaovanih snaga. Misija Vijea sigurnosti po dolasku u Srebrenicu (25. aprila 1993) sama je ustanovila takvo stanje. Umjesto da agresor postupi po Rezoluciji 819, 18. aprila je, po diktatu UNPROFOR-a, sainjen Sporazum koji je predvidio razoruanje Bonjaka. Misija je ustanovila da je situacija bila zaista vanredna (Srebrenica je postala vanredna situacija) i UNPROFOR je morao djelovati. Shvatila je da se moralo urgentno djelovati i da se konano moralo pribjei uvoenju sigurne zone. Alternativa je mogla predstavljati masakr 25.000 ljudi. Misija je osudila agresora zbog genocida, iako ga je okarakterisala usporenim (usporeni, tihi genocid), ali i ustanovila da autoritet Vijea sigurnosti za Srbe u tom podruju ne znai nita.265 UNPROFOR je namjerno pogreno obavjetavao Ujedinjene nacije da su snage Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno snage bosanske Vlade, koristile sigurne zone Ujedinjenih nacija za vojne ciljeve.266 Odbrambene akcije 5. korpusa za biolokim opstankom Bonjaka UNPROFOR je izjednaavao sa osvajakim velikosrpskim ratnim ciljevima.267 Preko rtve agresije i genocida prelamale su se i sve druge kontroverze meu velikim silama i grupacijama.268
264 Isto; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 55. 265 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317-318; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 63; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Diego Enrique Arria, paragrafi 344348, 11. i 14. april 2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar 2003, objavljeno u: GENOCID U KONTINUITETU: SVJEDOENJA AMBASADORA ARRIAE, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 66-68. 266 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318. Istina, takve tvrdnje Izvjetaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI ) nije prihvatio. On, primjera radi, tvrdi da veina ofanzivnih aktivnosti koje su preduzele Vladine snage iz Bihakog depa, nisu pokrenute iz unutranjosti sigurne zone kako je to naveo UNPROFOR (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 169; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318. 267 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318. Te akcije 5. korpusa doprinijele su, po UNPROFOR-u, da snage bosanskih Srba napadnu grad Biha (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 169). 268 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318.
178

UNPROFOR i Ujedinjene nacije su do te mjere iskomplikovali proceduru podnoenja zahtjeva i odluivanje o zranim napadima, tako da ih je od bilo koga u sistemu komandovanja bilo lahko osujetiti. Od tri mogue opcije (- samoodbrana UNPROFOR-a; - granatiranje - oruani upadi u sigurne zone; osiguranje slobode kretanja humanitarnih konvoja i snaga UNPROFOR-a) gotovo dvije godine nije bilo nita. Pod tim uslovima - uz izbjegavanje oigledno direktnih napada na UNPROFOR agresor je mogao raditi ta hoe. Gotovo dvije godine neprekidno je granatirao i vrio oruane upade u sigurne zone i onemoguavao kretanje humanitarnih konvoja, pa i jedinica UNPROFOR-a. ak je, i pored zabrane letenja (no-fly zone), vrio i aviobombardovanja.269

269 Isto, str. 319-320. I pored nastavljenog granatiranja sigurnih zona i oruanih upada u njih, te spreavanja kretanja i humanitarnih konvoja i jedinica UNPROFOR-a, prolo je ravno sedam mjeseci da mehanizam Ujedinjenih nacija zatrai prvu zranu podrku od NATO-a. Iako je zrana podrka traena u samoodbrani UNPROFOR-a (12. marta 1994. kod Bihaa), zahtjev nije uspio da savlada sve stepenice odobravanja (Isto, str. 320). Neto ozbiljnije bilo je kada je srpski agresor 31. marta 1994. pokrenuo ofanzivu na Gorade - UNPROFOR se suprotstavljao upotrebi sile. Gotovo itav april je protekao u moljakanju napadaa da prestane. Yasushi Akashi je izmeu ostalih mjera predloio Srbima nezavisnost ili ukidanje sankcija, a general Michael Rose (komandant UNPROFOR-a) optuivao Armiju Republike Bosne i Hercegovine da se povukla kako bi uvukla Ujedinjene nacije i NATO u rat .... Avioni su upotrijebljeni samo dva puta. Navodno je uniteno jedno komandno mjesto i tri-etiri oklopna vozila. Tek 24. aprila u Gorade su ule trupe Ujedinjenih nacija, pri emu su Armiji Republike Bosne i Hercegovine stavljena prvi put vea ogranienja i znatan dio osloboene teritorije preputen je agresoru (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 131-143; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 320). Poslije pobjede 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine nad kolaboracionistima i snagama paradravne tvorevine Autonomne pokrajine zapadne Bosne Fikreta Abdia, njegove snage su se povukle u UNPA zonu u Hrvatskoj. Korpus je iskoristio tu priliku za iru konsolidaciju snaga. Do upada u Biha, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, dolo je 23. novembra 1994. u okviru udruene ofanzive, u kojoj su, pored dijelova dva srpska krajika korpusa i autonomaa, uestvovale i nerazoruane kopnene i zrane snage iz UNPA zona Hrvatske, i pored upozorenja Ujedinjenih nacija da e upad u sigurnu zonu rezultirati upotrebom zrane sile. Zbog konfuzije stvorene oko mandata, straha od srpske protivzrane odbrane i nespremnosti komandanata UNPROFOR-a, zrani udari su se sveli na oteenje poletne piste srpskog aerodroma u Udbini. Generalni sekretar je svojim izvjetajem od 1. decembra 1994. ponovo pokrenuo ispitivanje koncepta sigurnih
179

U narednim danima (u toku ovog neizvjesnog perioda, krajem maja i poetkom juna 1995), kada su, pored ostalog, obavljeni brojni razgovori izmeu vojnog i politikog rukovodstva paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske sa komandantom UNPROFOR-a, te uspostavljene komunikacije u pisanoj formi sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, u vezi sa mandatom UNPROFOR-a i upotrebi/ neupotrebi zrane sile,270 general Janvier ponovio je komandantu UNPROFOR-a da je putanje talaca UNPROFOR-a i openito sigurnost svih snaga UNPROFOR-a njegov najvaniji prioritet. S tim u vezi, general Janvier je, imajui u vidu da e Ujedinjene nacije uskoro pregovarati ili uestvovati u pregovorima o oslobaanju talaca, naglasio da UNPROFOR mora definitivno izbjegavati svaku akciju koja bi izrodila u konfrontaciju, dalju eskalaciju tenzija ili moguu upotrebu zrane sile.271 Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karremans je 3. juna 1995, kada je srpski agresor napao (minobacaima, te pjeadijskim
zona Ujedinjenih nacija, ime je ilustrovana i politika beskrajnog poputanja agresoru (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 157-163; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 320-321). Primjena koncepta sigurnih zona Ujedinjenih nacija nije bila bolja ni u sluaju stalnog granatiranja i snajperisanja civila i civilnog stanovnitva (ubijanja, ranjavanja, sakaenja i terorisanja) i civilnih objekata u Sarajevu u opsadi - sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija. Zahtjev komandanta UNPROFOR-a za zrane udare od 8. maja 1994. odbio je lino specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Yasushi Akashi (S. eki M. Kreso - B. Maci. nav. dj., str. 321). 270 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 194. General Mladi je insistirao da se UNPROFOR treba vratiti na principe Ujedinjenih nacija o stvaranju mira. Spremnost komandanta UNPROFOR-a da pozove zrane snage NATO-a opisao je kao ludu i nerazumnu. Karadi je pisao generalnom sekretaru zahtijevajui da Ujedinjene nacije i NATO zemlje prue garancije da upotreba sile vie nee biti opcija (Isto). S tim u vezi, u IZVJETAJU O SREBRENICI se navodi da nikakve takve garancije nisu date Karadiu (Isto). Naalost, zauzimanje sigurne zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) i genocid nad Bonjacima govore suprotno. 271 Isto. S tim u vezi, u IZVJETAJU O SREBRENICI se navodi kako je njegov cilj /generala Janviera - prim. S. ./ bio odravanje politike slobode da bi manevrirao, dopustivi tako politikom rukovodstvu da preduzme pregovore koji e voditi do oslobaanja talaca i potpisivanja irih sporazuma (Isto). O civilima i civilnom stanovnitvu, njihovoj zatiti i spreavanju genocida, naalost, ni spomena.
180

i protivtenkovskim orujem) i zauzeo osmatranicu Ujedinjenih nacija (Holandskog bataljona) E (OP-Echo) u dolini rijeke Jadar i brda oko nje - vojnici Holandskog bataljona su u panici pobjegli i nisu pruali nikakav otpor, ime je srpska vojska ula u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i iz zasjede pobila nekoliko civila - traio (radi odbrane) zranu podrku, ali bez uspjeha - u viim vojnim krugovima zahtjev nije naiao na podrku.272 Dva dana kasnije (5. juna) Karremans je Kriznom centru kopnenih trupa u kasarni Princeze Julijane u Hagu uputio pismo upozorenja, u kome je posebno naglasio da, ukoliko u kratkom roku ne doe do nekih promjena, moglo bi doi do katastrofe. Bataljon vie nije u mogunosti da bilo ta uradi. Stanovnitvo je beznadeno i potpuno zavisno od Bataljona. Ukoliko Srbi ne odustanu od svog nauma, zauzimanja junog dijela Enklave, Karremans je predvidio veliki talas izbjeglica. Doi e do protjerivanja izbjeglica ka sjeveru, a mogue i do ubistava. I pored toga, Karremans je smatrao da je zrana podrka NATO-a nepotrebna i opasna, jer su Srbi zaprijetili da e u tom sluaju Srebrenicu gaati na isti nain kao i Tuzlu, gdje je krajem maja ubijeno preko 70 mladih ljudi, meu kojima je bilo ak i djece.273 Treeg juna 1995. najavljeno je formiranje novih snaga - Snage za brzu reakciju (Rapid Reaction Force - RRF),274 koje je komandant

272 M. J. Faber, nav. dj., str. 29-30; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 223. 273 M. J. Faber, nav. dj., str. 43. Karremans je mjesec dana prije srpskog napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, u svom pismu ukratko skicirao sve probleme i dileme Holandskog bataljona: Bosanska vojska je nepredvidiva, osmatraka mjesta nebranjena, zrana podrka malo vjerovatna i opasna, a Srbi diktiraju pravila igre (Isto). O ozbiljnosti situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Karremans je 8. juna 1995. obavijestio svoje nadreene u Tuzli i Sarajevu (Isto). 274 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 213-219; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 322; M. J. Faber, nav. dj., str. 66-67; R. Holbrooke, nav. dj., str. 10 i 69. Ideju o Snagama za brzu reakciju lansirao je, pie Mient Jan Faber, predsjednik Republike Francuske Jaques Chirac, odmah nakon to je srpski agresor krajem maja 1995. zarobio brojne pripadnike Ujedinjenih nacija. Te snage su trebale da tite put preko Igmana prema Sarajevu i da sprovode konvoje hrane prema enklavama (M. J. Faber, nav. dj., str. 67, nap. 339).
181

Predsjednik Jacques Chirac i premijer John Major zalagali su se za formiranje Snaga za brzu reakciju, koje bi odgovarale na napade na mirovne snage Ujedinjenih nacija, a predsjednik Bill Clinton je obeao vojnu podrku njima i ostalim snagama UN-a pri dolasku i odlasku iz Bosne u sluaju da redovne mirovne snage moraju biti povuene. U sluaju da snage ne budu od koristi i trupe UN-a budu morale biti povuene iz Bosne, neizbjeno je, po Clintonu, ukidanje embarga na uvoz oruja (Bill Clinton, MOJ IVOT, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004, str. 626). Snage za brzu reakciju je (u ljeto 1995) uspostavio francuski predsjednik Jacques Chirac, kako bi, tvrdi Holbrooke, Srbima pokazao da Francuska eli agresivniju politiku (R. Holbrooke, nav. dj., str. 10 i 69; C. Hodge, nav. dj., str. 239-240). On je, po Richardu Holbrookeu, za razliku od njegovog mnogo starijeg prethodnika Francoisa Mitteranda, koji je pokazao prosrpske osjeaje mnogih Francuza, proetih u historiji srpskog otpora protiv Njemake u dva svjetska rata, bio drukiji i po stilu i po sutini; osjeao je da je situacija u Bosni dospjela do mrtve take i da zapadne sile moraju ili pojaati svoje snage i kazniti bosanske Srbe ili se povui (R. Holbrooke, nav. dj., str. 69). Uoi krize talaca, svjesni potreba za veom zatitom svojih vojnika na terenu, vlade Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva najavile su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , namjeru da daju doprinos u meunarodnim Rezervama na ratitu ili Snagama za brzu reakciju da bi se UNPROFOR osposobio za snaniju akciju. Osjeaj da je potrebna opcija (jaih) snaga na terenu, pojaan je 2. juna kada je ameriki avion F-16, na rutinskoj patroli u zranom prostoru Bosne i Hercegovine, oboren srpskim protuzranim projektilom. Evropski i NATO-ovi ministri odbrane sastali su se 3. juna u Parizu, radi razgovora o sastavu, rasporeivanju i mandatu takvih snaga. Dogovoreno je da e nove snage initi dvije teko naoruane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije, ali e, takoer, ukljuivati znatne dijelove iz Holandije (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 213; R. Holbrooke, nav. dj., str. 69; D. Owen, nav. dj., str. 359). Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je, potiskujui brige u vezi sa pitanjem da li je koncept, odnosno mandat UNPROFOR-a, bio u skladu sa nepristrasnom mirovnom i humanitarnom ulogom koju UNPROFOR treba da igra, preporuio da Vijee sigurnosti odobri britanski, francuski i holandski prijedlog Snaga za brzu reakciju (Rapid Reaction Force - RRF) da pomognu zatititi osoblje UN-a (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237). To je Boutros Ghali uradio, kako on tvrdi, iz razloga to je osjetio da se neumoljivo kreemo od odravanja ka provedbi mira. Dodatna vatrena mo bi, po njemu, pomogla da se spase ivoti UN-a ako se borbe pogoraju (Isto). Vijee sigurnosti je, Rezolucijom 998 (1995), od 9. juna 1995, pozdravilo pismo generalnog sekretara o pojaanju UNPROFOR-a i uspostavljanju Snaga za brzo reagovanje, koje e omoguiti UNPROFOR-u vrenje svoje misije ( REZOLUCIJE UN-a, str. 127). Sedam dana kasnije (16. juna) Vijee sigurnosti je odobrilo prijedlog i ovlastilo dodatnih 12.500 teko naoruanih trupa UNPROFOR-u, ali je u preambuli Rezolucije navelo da UNPROFOR zadrava djelimino mirovno djelovanje. Ukazujui na to, Ghali je mislio da bi Alisa u zemlji uda uivala u Rezoluciji (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237).
182

UNPROFOR-a (general Smith), za razliku od komandanta UNPF-a (generala Janviera), Akashija i Sekretarijata Ujedinjenih nacija,275 namjeravao koristiti za pruanje pomoi u cilju primjene mandata UNPROFOR-a.276
O Snagama za brzu reakciju bilo je, po generalu Rupertu Smithu, govora i prilikom razgovora izmeu generala Janviera i generala Mladia, juna 1995. S tim u vezi, general Smith navodi: Drugo pitanje je bila odluka koju su donijeli Britanci i Francuzi da ojaaju svoje jedinice UNPROFOR-a i da obezbjede vei stepen zatite stvaranjem Snaga za brzu reakciju pod komandom UN-a (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996). Snage za brzu reakciju su, po ocjeni Davida Owena, tzv. Snage za brzu reakciju, jer one nikada nisu bile oblikovane na takav nain da bi bile u stanju da spasu Srebrenicu i epu ako bi bosanski Srbi odluili da zauzmu te enklave, to su komandanti UN odavno predvideli da e se desiti (D. Owen, nav. dj., str. 361). 275 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 214. Prisustvujui sastanku u Parizu 3. juna 1995, predstavnik Ujedinjenih nacija, kopredsjedavajui Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju (Thorvald Stoltenberg) i komandant UNPF-a (general Janvier) insistirali su da nove snage trebaju djelovati prema pravilima uestvovanja u odravanju mira. Izraena je zabrinutost za mogunost da bi se UNPROFOR pojaan novim snagama mogao usisati u rat ili moda kliznuti u prisilno provoenje mira. Komandant Mirovnih snaga je naglasio da ak i uz nove snage, od UNPROFOR-a ne treba oekivati otvaranje i osiguravanje koridora za sigurne zone. U tom dopisu sjeditu Ujedinjenih nacija, SRSG /Akashi - prim. S. ./ je, takoer, bio skeptian prema novim snagama. Naveo je da, dok bi Snage za brzu reakciju znatno pojaale sposobnost UNPROFOR-a da reaguje na lokalne incidente, one ne bi promijenile ukupni odnos snaga na terenu. Vojne prisile, tvrdio je on, kao i mandat i pravila o angamanu, traili bi od UNPROFOR-a da se i dalje oslanja na pregovore kao poetni i primarni odgovor prema incidentima na terenu. On je rekao da bi nove snage trebale posebno izbjegavati poduzimanje aktivnosti kojima se strane iz politikih razloga suprotstavljaju. Posebno je bio zabrinut da bi se Snage za brzu reakciju koristile, u odsustvu osnovnog davanja pristanka, za odravanje puteva otvorenim za Sarajevo i druge enklave, garantovanje sigurnosti Sarajevskog aerodroma, dovoenja pomoi na velike udaljenosti pod prisilom ili prisiljavanja strana da se pridravaju sporazuma o zonama iskljuenja ili drugih sporazuma. Sekretarijat je dijelio zabrinutost SRSG-a i njegovo gledite u pogledu koritenja Snaga za brzo reagovanje (Isto). 276 Isto, paragraf 215. Komandant UNPROFOR-a (general Smith) gledao je stvari drugaije, iznosei argumente da nove snage treba koristiti za pruanje pomoi u provoenju mandata UNPROFOR-a. U odsustvu spremnosti njegovih pretpostavljenih da se snage upotrijebe za borbu i direktno provoenje mandata, on je rekao da bi vie volio da ih uope nema. U isto vrijeme traio je izbjegavanje budueg srpskog uzimanja talaca, uklanjajui to je vie mogue trupe UNPROFOR-a sa teritorije koju su Srbi drali (Isto).
183

Meutim, njegovi pretpostavljeni, ukljuujui i generalnog sekretara Ghalija, te Sekretarijat Ujedinjenih nacija, odbili su da se Snage za brzu reakciju upotrijebe za borbu i direktno provoenje mandata UNPROFOR-a.277 Izmeu 2. i 18. juna srpski agresor je, pod vrlo nejasnim okolnostima i vjerovatnim obeanjem da e biti obustavljeni zrani udari, oslobodio taoce Ujedinjenih nacija u nekoliko grupa. I pored javne retorike koja je dolazila od Srba, nastavljeno je sa oslobaanjem talaca, moda zbog intervencije predsjednika Miloevia kod koga je intervenisalo nekoliko meunarodnih aktera, ukljuujui kopredsjedavajueg Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju Thorvalda Stoltenberga. Dok je oslobaanje bilo u toku i neposredno poslije toga, odrano je nekoliko sastanaka, uglavnom, izmeu najviih oficira Ujedinjenih nacija (generala Janviera) i generala Mladia. Prvi je odran u Zvorniku 4. juna, zatim 6, 17. i 29. juna.278 Komandant UNPF-a (general Janvier) je, uz znanje, saglasnost i dogovor sa Ghalijem i Akashijem, 4. juna 1995. u Zvorniku sa Mladiem (generalom Vojske Jugoslavije) potpisao tajni sporazum, po kome e taoci biti puteni, a zauzvrat NATO nee ponovo koristiti zranu silu protiv Srba. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Bill Clinton obeao je (maja 1995) Radovanu Karadiu da nee vie biti bombardovanja ako Srbi puste taoce. Predsjednik Republike Francuske Jacques Chirac je uvjerio predsjednika Ruske Federacije Borisa Nikolajevia Jeljcina da je zavrena upotreba zranih udara u Bosni i Hercegovini.279
277 Isto, paragrafi 216-219 i 497. 278 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 195, 197 i 200; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996; B. B. Ghali, nav. dj., str. 237. U IZVJETAJU O SREBRENICI pogreno se navodi da je sastanak od 4. juna odran u Malom Zvorniku u Srbiji. 279 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83; M. J. Faber, nav. dj., str. 66; R. Holbrooke, nav. dj., str. 68-69; S. eki - M. Kreso B. Maci, nav. dj., str. 452-455. O tom tajnom dogovoru vidi str. 125-126 ove knjige. General Janvier se u junu 1995. tri puta (4, 17. i 29. juna) sastao sa generalom Mladiem. Glavni cilj sastanaka je, po IZVJETAJU O SREBRENICI , bio odravanje kanala komunikacija sa VBS, jer je komandant UNPROFOR-a u Bosni
184

i Hercegovini /general Rupert Smith - prim. S. ./zaotrio odnos s Mladiem, ne elei da uestvuje ili da bude vien u poslovima sa onima koji su odgovorni za uzimanje vojnika pod njegovom komandom kao talaca (Isto, paragraf 197). Akashi se, kako to stoji u IZVJETAJU O SREBRENICI , slagao sa ovakvim pristupom i znao je svaki put kada bi komandant Mirovnih snaga iao na sastanak sa generalom Mladiem. Istraivanje koje je provedeno u toku pripreme ovog izvjetaja /tj. IZVJETAJ O SREBRENICI - prim. S. ./ nije dalo nikakve injenice koje bi nagovijestile da je komandant Mirovnih snaga stupio u sporazum sa generalom Mladiem o oslobaanju talaca ili prekidu upotrebe zranih snaga protiv Srba (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 197). General Mladi i general Janvier su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , razgovarali o oslobaanju talaca na svom prvom sastanku u Malom Zvorniku (4. juna 1995), ali oito da je ovaj prvi pokrenuo tu temu. General Mladi je pripremio sporazum da ga potpie komandant Mirovnih snaga u kojem je navedena veza izmeu oslobaanja talaca i prestanka koritenja zranih udara protiv Srba. Komandant Mirovnih snaga je pismeno obavijestio sjedite Ujedinjenih nacija 11 dana nakon obavljenog susreta, kao odgovor na upit Sekretarijata /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./, da je odbio potpisati sporazum, ve je umjesto toga rekao generalu Mladiu da je ponaanje Srba (uzimanje talaca) neprihvatljivo. Zahtijevao je da se oni odmah oslobode (Isto, paragraf 198). Cilj tih sastanaka sa generalom Mladiem, po miljenju komandanta Janviera, bio je postizanje sporazuma o 4 glavne take. Prvo, smatrao je da je od sutinske vanosti da Srbi dozvole dostavljanje humanitarne pomoi u sigurne zone. Drugo, elio je da general Mladi otvori Sarajevski aerodrom. Tree, elio je da osigura pristanak generala Mladia za drumsko snabdijevanje UNPROFOR-ovih vojnika u enklavama. etvrto, rekao je Mladiu da VBS mora prestati sa napadima na civilne ciljeve u sigurnim zonama (Isto, paragraf 199). Zanimljivo je i indikativno da general Janvier, govorei o ciljevima sastanaka sa Mladiem, ne spominje ni njegov zahtjev o putanju talaca Ujedinjenih nacija (Isto, paragraf 199). Richard Holbrooke tvrdi da je bilo pouzdanih iako uzgrednih dokaza o tajnim dogovorima izmeu UN i bosanskih Srba. Oslobaanje talaca je, po njemu, dolazilo u fazama nakon tajnog sastanka 4. juna u Zvorniku, izmeu vrhovnog zapovjednika UN, francuskog generala Bernarda Janviera i zapovjednika bosanskih Srba generala Ratka Mladia. Nije bilo jasno kakva su uvjeravanja, ako ih je bilo, Srbi dobili od zapovjednika Ujedinjenih nacija, ali se brzo proirila sumnja da su se Srbi i lokalni zapovjednici UN dogovorili da nikad vie ne upotrijebe zrane snage NATO-a u Bosni. Dok su Miloevi i paljanski Srbi javno govorili da su dobili takva uvjeravanja, francuski i UN zvaninici su to poricali. Do ovog dana, Washington nikad nije bio siguran o emu su se uistinu dogovorili, ali kada su taoci osloboeni, dramatino je povean intenzitet vojnih borbi bosanskih Srba, bez novih zranih udara UN ili NATO-a (R. Holbrooke, nav. dj., str. 68-69). Yasushi Akashi, koji je prvobitno odobrio zrane udare, rekao je, navodi Richard Holbrooke, svom osoblju da su majski dogaaji konano pokazali njihovu neefi185

Pitanje zranih udara bilo je predmet rasprave i na sastanku izmeu Akashija i Miloevia 17. juna 1995. u Beogradu, o emu je (Discussions with President Milosevic) Akashi dva dana kasnije obavijestio Ujedinjene nacije (Annana i Gharekhana u New Yorku) i Meunarodnu konferenciju za bivu Jugoslaviju (Stoltenberga u enevi). S tim u vezi, Akashi navodi kako je Miloevi izjavio da je informisan od strane Chiraca o saglasnosti predsjednika Clintona da zrani udari nee biti lansirani bez saglasnosti Chiraca.280 Oigledno je da su se vodei svjetski dravnici,
kasnost. To je, tvrdi Holbrooke, bilo nepriznavanje britanskog zapovjednika u Sarajevu, generala Ruperta Smita, koji se trudio da unese tvru politiku. Generalni sekretar UN Boutros Boutros-Ghali uskratio je generalu Smithu ovlatenje da zatrai zrane udare NATO-a i rekao da e lino, u New Yorku, donositi sve budue odluke na individualnoj bazi, na taj nain dalje smanjujui anse za nove zrane udare (R. Holbrooke, nav. dj., str. 69). Istraivanja Ujedinjenih nacija u vezi sa pitanjem sporazuma izmeu generala Janviera i generala Mladia, po kome general Janvier nije potpisao sporazum o tome da zrani udari protiv Srba vie nee biti koriteni, ne odgovaraju injeninom stanju. U sutini se i na osnovu tih istraivanja, posebno saznanja da su navedeni sastanci odrani, razgovori voeni, zatim predmet i sadraj saznanja sa tih razgovora i dogovora, itd., moe utvrditi da je takav sporazum dogovoren (potpisan). Sve detalje o tome znali su Ghali i Akashi, s kojima je general Janvier bio u stalnom kontaktu i od njih je dobijao upute i saglasnost. To, pored ostalog, potvruju predsjednici Jeljcin i Chirac (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 196), putanje talaca Ujedinjenih nacija, prosrpsko raspoloenje generala Janviera, razgovori i dogovori u Splitu izmeu Akashija, Janviera i Smitha, podravanje politikih pregovora od strane generala Janviera (svakako po instrukcijama civilnog rukovodstva Ujedinjenih nacija, Ghalija i njegovog specijalnog predstavnika Akashija), prijetnje generala Janviera UNHCR-u o nainu raspodjele humanitarne pomoi, itd. (Isto, paragrafi 197-198, 200, 216 i 219; M. J. Faber, nav. dj., str. 64 i 66-68). Postojanje navedenog sporazuma potvruju i dogaaji u vezi sa napadom i zauzimanjem sigurne zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) i genocidom nad Bonjacima. Oigledan je pokuaj Ujedinjenih nacija da po svaku cijenu prikriju injenice i izbjegnu odgovornost za zloin genocida. 280 M. Gerstenfeld, nav. dj., str. 123. Slobodan Miloevi je tada, po Akashiju, dodao da je Chirac, takoer, izjavio da ne misli da e Snage za brzu reakciju biti kada upotrijebljene, ali da njihovo uspostavljanje moe pomoi da se pregovori okrenu u dobrom pravcu. I pored tih uvjeravanja, Miloevi je, navodi Akashi, izrazio bojazan, naroito da Snage za brzu reakciju ne budu eksploatisane od strane bosanske Vlade /Vlade Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ da bi provocirali meunarodnu intervenciju (Isto). Navedeni tajni dokument Ujedinjenih nacija objavila je francuska humanitarna organizacija Mdecins Sans Frontires (Isto, str. 124; Liberation, Paris, 22. decembar 2000).
186

meu kojima predsjednici dviju, odnosno triju, najveih sila, dogovorili da zrani udari nee biti koriteni protiv srpskog agresora, to, pored ostalog, otklanja bilo kakvu sumnju u postojanje tajnog dogovora u vezi s tim izmeu generala Janviera i Mladia. Srpsko putanje talaca Ujedinjenih nacija (UNPROFOR-a) podstaklo je glasine da je generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali, napravio dogovor sa teroristima, u cilju oslobaanja plavih ljemova. Meutim, to je Ghali negirao, kao i Akashi i general Janvier.281 Izraavajui sumnju u postojanje sporazuma o obustavi zranih udara, generalni sekretar NATO-a Claes 21. juna pisao je generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, istiui da javnost nagaa da osloboenje talaca nije bilo bezuslovno i da je moda popraeno obavezama ili uvjerenjima koja se odnose na dalju upotrebu zranih snaga NATO-a. Stoga je Claes traio objanjenje po tom pitanju. Ghali se konsultovao sa Akashijem koji je odgovorio da ni on, kao ni komandant UNPF-a, nisu dali takva uvjeravanja.282 Boutros Ghali je 23. juna 1995. uvjeravao NATO da ni on, niti njegov specijalni predstavnik (Akashi), ni komandant UNPF-a (general Janvier) nisu dali nikakve garancije (jamstva) bosanskim Srbima da se koritenje zrane sile (air power) vie ne razmatra. Tada je Ghali NATO-u potvrdio da je ovlastio Akashija za zahtjeve o koritenju zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a i rekao da se, zbog toga to je neosporno da e koritenje zranih udara u druge svrhe za sobom povui uzimanje talaca, suzdravao od bilo kakve odluke UN-a koja bi odobrila takvu akciju.283
281 B. B. Ghali, nav. dj., str. 237; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196. 282 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196. 283 B. B. Ghali, nav. dj., str. 237. Ghali tvrdi kako je novom generalnom sekretaru NATO-a, Willyju Claesu, napisao: Budite uvjereni da neu oklijevati odobriti zrane udare ako smatram da su opravdani ozbiljnim prijestupima i da e unaprijediti ciljeve Vijea sigurnosti (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237). Naalost, to Ghalijevo uvjeravanje je bilo samo deklarativnog karaktera. Pored ostalih manipulacija, u 1995. godini sve vie se manipulisalo i sa prijetnjama srpskog agresora i strahom pripadnika aparata Ujedinjenih nacija da e biti uzeti kao taoci.
187

Pitanje o ulozi UNPROFOR-a u Republici Bosni i Hercegovini284 bilo je predmet rasprave na sastanku u Splitu 9. juna 1995, koga je zakazao Akashi, jer su razlike izmeu komandanta UNPF-a (generala Janviera) i komandanta UNPROFOR-a (generala Smitha) sve vie izlazile navidjelo. Smith se zalagao za odlunije i agresivnije djelovanje UNPROFOR-a, uz koritenje i zranih napada, jer Srbi nee odstupiti od svojih planova. On je smatrao da Ujedinjene nacije treba da primijene silu. I pored toga to su u Direktivi UNPROFOR-a, br. 2/95, od 29. maja 1995, jasno izraeni prioriteti (Izvrenje mandata je sekundarno u odnosu na sigurnost osoblja UN-a i da se sila moe koristiti kao posljednje sredstvo), general Smith je zastupao stav: ako upotrijebimo silu, bie (Srbi) kooperativniji.285

284 U praksi je dovelo do pojave mnogih kontroverzi i zamagljivanja mandata Ujedinjenih nacija, to je opet pojedincima u birokratizovanom aparatu Ujedinjenih nacija omoguilo svakakvu opstrukciju u njegovom sprovoenju. Ta injenica je sutinski produila agoniju rtve agresije i genocida. Uzaludno potroene dvije godine na primjenu politike sigurnih zona Ujedinjenih nacija zapravo i ne nude vie od kontroverzi o svrsi i mogunosti te primjene, naroito u iznalaenju modusa za njenu neprimjenu i opstrukciju u aparatu Ujedinjenih nacija. est sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini odralo se zahvaljujui uspostavljanju izvjesne ravnotee i injenici da, osim Srebrenice, nisu bile demilitarizovane, ali jo vie zbog straha agresora od primjene zranih udara NATO-a (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 316). Sigurne zone Ujedinjenih nacija nisu bile poteene ni atriljerijske ni pjeadijske vatre, pa ni oruanih napada i upada, ak ni bombardovanja iz zraka. Takvo odstupanje od mandata i sutine zadatka postavljenog brojnim rezolucijama Vijea sigurnosti i takva boleivost prema agresoru potpuno je neobjanjiva (Isto). To to se i dalje pozivao na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija, te suverenitet, integritet, teritorijalnu cjelovitost i politiku nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, aparatu Ujedinjenih nacija nije smetalo da vri opstrukciju svake od tih atribucija svoje lanice (Isto). Osnovna kontroverza sastojala se u raskoraku izmeu rezolucijama proklamovanih stavova, osuda, zahtjeva, odluka, preporuka i poziva i nespremnosti vlastitog aparata (Ujedinjenih nacija) da proklamovano sprovede u praksi (Isto). 285 M. J. Faber, nav. dj., str. 66-67; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216; B. Jagger, nav. dj., str. 83-84; M. Kreso, nav. dj., str. 132; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 28-29; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp.
188

Janvier se nije sloio s njim, te je, u skladu sa tajnim dogovorom sa Mladiem, izriito insistirao da nikada neemo upotrijebiti silu da nametnemo volju Srbima. Naglaavajui da je misija UNPROFOR-a u ouvanju mira i da se (to) ne smije izgubiti iz vida i da je tu prvenstveno iz razloga da bi se stvorili uslovi za plodne pregovore, general Janvier je ukazao na ogranienosti UN-a: Mi vie nismo u stanju da koristimo zranu snagu, jednostavno iz razloga to su na zemlji nai vojnici i naglasio: Svidjelo se to nama ili ne, Srbi kontroliu situaciju. Polazei od takve (pro)cjene, on je naveo da treba izbjegavati konfrontaciju sa Srbima, kako bi mogao otpoeti politiki proces i izjavio da UNPROFOR mora uraditi sve da bi oslobodio taoce i potaknuo pregovore.286 U nastojanju da obuzda Smithovo vojno miljenje, Akashi je upozorio na krenje Mogadischove linije (Uputstvo na dramatino odvijanje meunarodne akcije u Somaliji, 1992).287 Sigurne zone Ujedinjenih nacija su, ocijenjeno je na sastanku, predstavljale problem, posebno po ocjeni generala Janviera. Njegova strategija bila je da Ujedinjene nacije, umjesto da prkose Srbima, treba da im udovoljavaju time to e sigurne zone prepustiti na milost i nemilost delatima. Ono to e biti najprihvatljivije za Srbe, rekao je otvoreno, jeste da se enklave napuste. To je najrealniji pristup i s vojne take gledita ima smisla, ali za meunarodnu zajednicu to je nemogue prihvatiti. S tim u vezi, on je tvrdio da sve dok enklave postoje, UNPROFOR e biti neutralizovan. Akashi je naglasio da se operacija UN-a nalazi u jednoj prelaznoj fazi, ali se i dalje zalae da se i u budunosti radi samo o ouvanju mira.288
286 Isto. General Janvier, prosrpski orijentisan i u svojstvu zastupnika interesa srpskog agresora, bio je miljenja da Srbi izgleda ne ele isprovocirati krizu, te je, u skladu sa takvim svojim raspoloenjem i tajnim dogovorom sa Mladiem, umjesto konfrontacije traio da izmijene ponaanje, kako bi bili prihvatljiviji sagovornici. S tim u vezi, on je rekao da Srbi trae dvije stvari, meunarodno priznanje i omekavanje blokade na Drini (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216). 287 Isto. 288 Isto; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp.
189

Na sastanku je voena rasprava i o Snagama za brzu reakciju. General Janvier je naveo da bi one mogle pomoi UNPROFOR-u u samoodbrani, ali da ne mogu otvarati koridore za Srebrenicu, Gorade ili ak Sarajevo. Akashi se sloio s tom procjenom i naglasio da Snage za brzu reakciju treba koristiti u skladu sa principima za odravanje mira, koristei silu samo u samoodbrani.289 General Smith je dokazivao da e Snage za brzu reakciju biti jedino upotrijebljene za otvaranje koridora do bonjakih enklava, ukljuujui, ne samo Sarajevo ve, takoer, i Srebrenicu, epu i Gorade.290 General Janvier je insistirao da Ujedinjene nacije ne mogu nametati rjeenja, kao to je koridor, i da to UNPROFOR ne moe postii samo kroz pregovore. Na to je general Smith odgovorio da ne vidi nikakve izglede da e se strane sloiti s takvim putevima i da bi bilo gubljenje vremena ak i pokuati pregovarati o takvoj nagodbi, te naglasio da e UNPROFOR morati biti spreman za borbu, inae e uvijek povijati rep pred Srbima. General Janvier se u principu sloio s tim, ali je vjerovao da UNPROFOR nema sredstava za tako neto.291 Iako su 18. juna 1995. zadnji taoci osloboeni, Janvier i Akashi nisu zauzeli bilo kakav vri stav prema srpskom agresoru. Nastavljeni su razgovori o upotrebi Snaga za brzu reakciju. Sekretarijat Ujedinjenih nacija informisao je (12. juna) predstavnike zemalja koje su dale doprinos u trupama da je komandant UNPF-a vrlo svjestan linije koja razdvaja odravanje i nametanje mira i da nema namjera prei preko nje. To stanovite zastupao je i Akashi, koji je 19. juna pisao Karadiu i prenio

289 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216. Akashi se suprotstavio nazivu Snage za brzu reakciju, koji je, po njegovom miljenju, isuvie konfrontirajui, dajui prednost nazivu Rezerve na ratitu. Sekretarijat /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ se nije sloio sa prijedlogom da se naziv izmijeni, ali je dijelio zabrinutost SRSG-a /Akashija - prim. S. ./ da ne treba da se koriste kao ofanzivno oruje (Isto). 290 Isto. S tim u vezi, komandant UNPROFOR-a je ponovio da bi on, ako nema politike podrke za upotrebu Snaga za brzo reagovanje za otvaranje takvih koridora, radije da ih uope nema (Isto). 291 Isto, paragraf 217.
190

mu zajedniko gledite komandanta UNPF-a, Sekretarijata Ujedinjenih nacija i njegovo lino (tj. Akashijevo) da e Snage za brzu reakciju djelovati prema postojeim pravilima angaovanja Ujedinjenih nacija za odravanje mira i nee ni na koji nain mijenjati sutinsku prirodu misije UNPROFOR-a. Navodei kako e rezerve pojaati sigurnost UNPROFOR-a, Akashi je, da bi udovoljio Karadiu i raspoloio ga, ukazao na (dvije) strane u Republici Bosni i Hercegovini, naglaavajui da e razumijevanje i saradnja meu samim stranama biti najbolji garant nastavku efikasnosti snaga UN kao nepristrasne sile.292 General Janvier je 27. juna, u vezi sa sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni (Srebrenica, epa i Gorade), izjavio da pored UNPROFOR-ovih potekoa i ak frustrirajue situacije i, meutim, teke situacije kakva je mogla biti, upotreba sile je bila dozvoljena samo u cilju samoodbrane.293 Polazei od toga, on je, jezikom politiara, a u skladu sa politikom mirovnog procesa tzv. meunarodne zajednice, te dogovora i sporazuma sa Mladiem, smatrao kako je podupiranje mirovne misije najbolji nain za dobivanje potrebnog vremena za proces mirovnih pregovora.294 Istoga dana general Janvier ponovo je napisao pismo generalu Smithu, dragom Smithu, u kome ga informie kako oekuje da e se ubrzo ponovo sastati sa Mladiem.295 U meuvremenu, na kraju juna 1995, a sedmicu dana prije poetka agresorske ofanzive na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, Janvier povjerava Smithu, to je veoma indikativno, da e i pored toga to je itava kriza sa taocima
292 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 219; M. J. Faber, nav. dj., str. 68. Stalni predstavnik Sjedinjenih Amerikih Drava je zbog navedenog pisma dao izjavu, kojom je izrazio protest, navodei da su metodi, vrijeme i sutina tog pisma neumjesni (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 219). Mient Jan Faber pie da je Akashi 23. juna pisao Karadiu da Snage za brzo reagovanje nisu tu da bi se nasiljem probile kroz srpske linije, na to je, prema CNN-u, general Smith bio iznerviran (M. J. Faber, nav. dj., str. 68). 293 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.50. 294 Isto. 295 M. J. Faber, nav. dj., str. 68. General Janvier se 29. juna sastao sa generalom Mladiem (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 200).
191

zavrena, Naredba od 29. maja ostati na snazi i da RRF ne smiju postati instrument za nametanje mira. Na kraju je Janvier naveo kako on predano prouava nove opcije to se tie prisustva UN u istonim enklavama,296 odnosno sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni. O kakvim je opcijama rije govori srpska osvajaka ofanziva na sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni i zloin genocida nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine, jula 1995, kada, u skladu sa navedenom direktivom vojnog i politikog rukovodstva Ujedinjenih nacija i njihovih dogovora, razgovora i sporazuma sa generalom Mladiem, zrana sila nije koritena. estog jula 1995, kada je srpski agresor pokrenuo ofanzivu na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, Sekretarijat Ujedinjenih nacija se ponovo sastao sa zemljama koje su dale trupe i ponovio da Snage za brzu reakciju nee biti koritene za prisilno provoenje mira. S tim u vezi, naglasio je da e Snage biti koritene za pruanje pomoi UNPROFOR-u u vrenju njegovom mirovnog mandata i da nee imati nikakvu funkciju izvan ove uloge.297 To je bio jo jedan, veoma bitan, dodatni podsticaj za srpskog agresora da neometano nastavi sa realizacijom svojih ratnih ciljeva genocidnog karaktera. Nastavljajui sa stezanjem obrua oko sigurne zone, progresivno smanjujui ve ogranieni protok humanitarne pomoi u Enklavu i

296 Isto. 297 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 220. Istoga dana kada je srpski agresor pokrenuo osvajaku ofanzivu, genocidnog karaktera, na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, 6. jula 1995, komandant UNPF-a general Janvier bio je u Parizu, gdje su ga primile visoke vojne i dravne linosti. Toga dana se, po Jean-Claude Malletu, funkcioneru u Ministarstvu odbrane Francuske, najvie govorilo o francusko-britanskim Snagama za brze reakcije, koje su se upravo tih dana rasporeivale u Bosni, i o otvaranju prilaza Sarajevu. Ni jedne jedine rijei nije bilo o srpskoj ofanzivi u Srebrenici (Sense Tribunal, 5. april 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)). Dva dana kasnije, odnosno 8. jula 1995, general Janvier je, prema Alainu Juppeu, premijeru Republike Francuske, ponovo bio u Parizu na konsultacijama. Meutim, nije poznato s kim je sve razgovarao. Premijer Juppe navodi da je tada general Janvier s njim razgovarao o problemima opsade Sarajeva. Srebrenicu nismo ni spomenuli, tvrdi Juppe, a ona je pala tri dana kasnije (Institute for War & Peace reporting, http://iwr.net/ sr/report-news).
192

sputavajui sadraje logistike podrke Holandskom bataljonu,298 agresor je u ranim jutarnjim satima 6. jula 1995. otpoeo napad na Srebrenicu. Borbe su voene na nekoliko taaka na periferiji Enklave, a granate su padale na raznim lokacijama unutar Enklave. est raketa, ispaljenih iz VBR-a, sjeverno od sigurne zone Ujedinjenih nacija, pogodilo je Srebrenicu. Bonjaci su traili od UNPROFOR-a da im vrati oruje, koje su predali kao dio Sporazuma o demilitarizaciji od 1993. Meutim, taj zahtjev je odbijen, s obrazloenjem kako je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave, a ne oni.299 Agresor je direktno gaao

298 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 233. 299 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.2 i 3.9; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 239-240; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 149; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 33. Major Ramiz Beirovi, naelnik taba i vrilac dunosti komandanta 28. divizije Armije RBiH u Srebrenici, 6. jula 1995, u 06.40 sati, poslao je vanredni izvjetaj Komandi Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, u kome se, izmeu ostalog, navodi: Jutros u 4.30 otpoeo je jak artiljerijski napad na linije odbrane u rejonu Javor, Zeleni Jadar, Jasenovac, Kostur i na zonu 281. brigade. Na linije odbrane ispaljeno je do sada oko 500 razliitih projektila, a vie desetina je palo na sam grad. Agresor je noas granatirao i sjedite UN. Artiljerijski napad i dalje traje (efko Hodi, OTPEAENI KOVERAT, Des, Sarajevo, 2000, str. 250). Major Ramiz Beirovi 6. jula 1995. zatraio je od Holandskog bataljona zranu pomo i povrat oruja, koje su 1993. predali u skladu sa Sporazumom o demilitarizaciji. Taj zahtjev je odbijen, s obrazloenjem da je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave, ... (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 240). Yasushi Akashi je, prema Izvjetaju o Srebrenici, 6. jula 1995. obavijestio Sekretarijat Ujedinjenih nacija o dogaajima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija i, s tim u vezi, pored ostalog, naveo da je bonjaki komandant u Srebrenici pozvao UNPROFOR da vrati oruje koje je drao po osnovi Sporazuma o demilitarizaciji (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 246; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 164-165). Akashi je dodao da ovo pitanje moda treba rijeiti u bliskoj budunosti s obzirom na nemogunost UNPROFOR-a da brani sigurnu zonu. Srebrenika ofanziva, sa direktnim gaanjem poloaja UNPROFOR-a, takoer, je pokrenula pitanje korisnosti odravanja trupa u situaciji u kojoj ne mogu braniti ni sebe, bar do rasporeivanja Snaga za brzu reakciju (Isto). Honig i Both potvruju injenicu da je Ramiz Beirovi 6. jula od potpukovnika Karremansa traio povrat naoruanja, ali je u tom trenutku Karremans odbio, jer Srbi nisu preli liniju dodira sa sigurnom zonom (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 33).
193

Hasan Nuhanovi tvrdi da Ramiz Beirovi nijednog momenta nije traio da se predato oruje vrati (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 165). S tim u vezi, on navodi razloge zbog kojih Beirovi nije traio povrat naoruanja. Naime, Beirovi se, pie Nuhanovi, plaio da bi posezanje za orujem i oruem, koje su branioci bili predali UNPROFOR-u kao dio dogovora o demilitarizaciji, od UNPROFOR-a, kao i zapadnih medija iji su izvjetai svoje izvore imali u redovima UNPROFOR-a na gotovo svim nivoima, bilo interpretirano na sljedei nain: - od tog momenta demilitarizirana zona bi, bez obzira na jako loe stanje naoruanja i zanemariv broj oruja i orua u odnosu na koliinu naoruanja koja je bila potrebna da bi se uspostavila adekvatna odbrana, izgubila svoj status; - gubljenje statusa demilitarizirane zone bilo bi interpretirano kao prestanak obaveze UNPROFOR-a (UN-a, NATO-a) da se enklava tretira kao zatiena zona (to bi bilo apsolutno pogreno jer su se u ostalim zatienim zonama UN-a - Sarajevu, Tuzli, Bihau, Goradu, nalazili cijeli korpusi ARBiH); - od tog momenta UNPROFOR (i zapadni mediji) bi na bonjako stanovnitvo u enklavi gledali kao na oruanu formaciju; - situacija koja se odvijala na terenu bi se vidjela kao sukob dviju naoruanih, tavie, ravnopravnih strana VRS-a i ARBiH; - i, najvanije od svega, anse da Komanda UNPROFOR-a odobri zrane udare na VRS-a bi, u tom sluaju, bile minimizirane (Isto). Hasan Nuhanovi pie kako je Komanda Holandskog bataljona insistirala da Ramiz Beirovi preuzme predato naoruanje (Dakle, UNPROFOR je insistirao na tome). Meutim, taj podatak Ujedinjene nacije ne spominju ni na jednom mjestu. Iz naina na koji su predstavnici Holbata 3 ovo traili od Ramiza moglo se, po ocjeni Hasana Nuhanovia, zakljuiti da je to zato to bi se u tom sluaju Holbat 3 pokuao distancirati od obaveze da je odbrana Enklave iskljuivo u nadlenosti UNPROFOR-a. To je, tvrdi Nuhanovi, bio scenarij koji je Komanda Holbata 3 prieljkivala (Isto, str. 166). Govorei o tome, Nuhanovi se pita zato je onda Akashi ovakvu informaciju, dakle informaciju da su Bonjaci u Srebrenici traili da im se vrati predato naoruanje, poslao Sekretarijata UN-a (u New York), ako je bilo poznato da Ramiz ni u jednom momentu nije uputio ovaj zahtjev (Isto, str.166). Na sastanku u zgradi PTT-a, neto prije podne, 08. jula, tri oficira za vezu Holandskog bataljona traili su, pie Hasan Nuhanovi, od Ramiza Beirovia da preuzme (predato) naoruanje. Meutim, Beirovi je to odbio (Isto, str. 171-173 i 191). Nuhanovievu ocjenu o tome da Beirovi nijednog momenta nije traio da se predato oruje vrati prihvatio je i Mient Jan Faber, kome je Nuhanovi izvor (M. J. Faber, nav. dj., str. 33 i 35). Honig i Both, takoer, tvrde, ne navodei izvor, da je Karremans 8. jula ponudio Beiroviu povrat oruja, za to Beirovi, po njima, nije pokazao nikakav interes za povrat dva tenka i raznovrsnog pjeadijskog oruja ... Stoga je rekao Karremansu: Ne elimo uzeto oruje. Zato ne traite zrane udare? (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 33).
194

i holandske osmatranice (U 13.20 sati jedna srpska tenkovska granata pogodila je toranj osmatranice Fokstrot, izazivajui znatnu tetu). Prilikom udara agresorskih granata u blizini puta izmeu Potoara i Srebrenice jedan civil je ubijen, a drugi teko ranjen. Agresor je nekoliko granata ispalio i u blizini kolektivnog smjetaja za izbjeglice.300 Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karremans je, kako su se dogaaji razvijali, telefonom obavijestio Komandu Sektora (UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli i Komandu UNPROFOR-a za
U REPORT ON SREBRENICA (Ministarstva odbrane Holandije, odnosno generala Van den Windena, od 4. oktobra 1995) pitanje naoruanja - njegovog preuzimanja/ povrata ili nepovrata, spominje se dva puta. U paragrafu 3.9 navodi se da je tog jutra /tj. 6. jula - prim. S. ./ Holandski bataljon informisao BiH/Armiju Republike Bosne i Hercegovine, odnosno 28. diviziju - prim. S. ./ da, ako BSA/bosanska srpska armija, odnosno Vojska Republike Srpske - prim. S. ./ pree granicu Enklave, oruje iz WCP u Srebrenici bilo bi osloboeno. Kasnije, kada se ova situacija dogodila BiH nije koristila tu mogunost (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.9). U paragrafu 3.51 pie kako 28. divizija Armije Republike Bosne i Hercegovine do 16.00 sati 11. jula nije uzela oruje iz WCP (Isto, paragraf 3.51). Potpukovnik Karremans tvrdi da je on osam puta odbio vratiti oruje 28. diviziji Armije Republike Bosne i Hercegovine (M. J. Faber, nav. dj., str. 48). Ramiz Beirovi tvrdi da je materijalna sredstva, municija i pjeadijsko naoruanje, koje se nalazilo u krugu UNPROFOR-a u Srebrenici iznijeto i podijeljeno jedinicama, dok su artiljerijska orua i tenkovi ostali neoteeni (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla). Meutim, to je u potpunoj suprotnosti sa tvrdnjama Karremansa i drugih oficira Ujedinjenih nacija, kao i sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije te izjavama Hasana Nuhanovia. Ramiz Beirovi u izvjetaju Komandi 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, od 24. jula 1995, ne navodi ko je ta materijalno-tehnika sredstva, municiju i naoruanje preuzeo, niti nain, okolnosti i vrijeme preuzimanja, zatim stanje preuzetog i njegovu upotrebu, odnosno svrhu, s obzirom na stanje u kojima se ono nalazilo. U vezi sa navedenim dogaajem svi izvori i saznanja iz istih nedvosmisleno potvruju da materijalno-tehnika sredstva, municija, te artiljerijska orua i tenkovi, nisu preuzeti, a i da jesu - ista su bila potpuno nefunkcionalna i ne bi mogla ispuniti svoju svrhu, zbog toga to je estoka agresorska ofanziva ve bila u toku i to Ujedinjene nacije nisu ispunile svoje obaveze i dunosti u zatiti teritorije Ujedinjenih nacija (sigurne zone Ujedinjenih nacija, Srebrenice) i civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji. 300 Isto, paragrafi 241-242; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; . Hodi, nav. dj., str. 250.
195

Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu obavijestila je Komandu UNPF-a u Zagrebu da je, pored ostalog, bilo, sporadinog granatiranja i pucnjave u jugoistonom dijelu Enklave.301 Ta informacija nije odgovarala injeninom stanju, jer su srpske snage tenkovskim projektilom neposredno gaale i posmatrake take Holandskog bataljona, koji nije upotrijebio raketne lansere ni za vlastitu odbranu. Zanimljivo je da UNPROFOR, ne samo to nije upotrijebio silu da zatiti civile i sigurnu zonu Ujedinjenih nacija ve to nije uinio ni za zatitu svojih snaga. Umjesto da, u skladu sa svojim mandatom, upotrijebi silu (orujem na terenu ili upotrebom zranih snaga ili kombinacijom ta dva elementa), UNPROFOR to nije uinio. Tim prije, jer su (bili) zadovoljeni svi kriteriji za upotrebu bliske zrane podrke (close air support).302 Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Thom Karremans je 6. jula 1995, negdje izmeu 13.00 i 14.00 sati, kao odgovor na direktan napad na osmatranicu Fokstrot, odnosno kao odgovor na artiljerijske napade od strane VBS u zapadnom dijelu Enklave i posebno OP-F-a /osmatranicu Fokstrot - prim. S. ./, od svog pretpostavljenog, vrioca dunosti komandanta UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli, holandskog pukovnika Charlesa Brantza, usmeno
301 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 242; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.10-3.11; Imajui u vidu injenicu da je broj eksplozija u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija bilo vie stotina, pa ak i do jedne hiljade, Hasan Nuhanovi s pravom postavlja pitanje na osnovu ega je Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu obavijestila Komandu UNPF-a u Zagrebu da je 6. jula dolo do sporadine vatre iz artiljerijskog i pjeadijskog naoruanja. Stoga je on, takoer, postavio i sljedea dva pitanja: Po kakvim kriterijima se ovakav intenzitet granatiranja smatra sporadinom artiljerijskom vatrom i na osnovu ega je Komanda u Sarajevu donijela takav zakljuak? S tim u vezi, Nuhanovi podsjea na injenicu da je toga dana (u 13.20 sati) srpska tenkovska granata pogodila toranj osmatranice Fokstrot, a posada osmatranice nije gaala srpski tenk, iako je posjedovala efektno protivoklopno orue tipa TOW (raketni lanser). Govorei o tome, Nuhanovi opravdano sumnja da li je navedeni toranj zaista pogoen ili je ovo nain na koji je Holandsko Ministarstvo odbrane u svom izvjetaju objasnilo zato posada take F nije raketnim lanserom TOW gaala srpski tenk, koji je oigledno, dejstvovao u vidokrugu-dometu ovog orua?! (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 158). 302 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 158-159.
196

zatraio blisku zranu podrku (CAS).303 Komanda Sektora (UNPRO303 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 243; REPORT ON SREBRENICA ,; M. J. Faber, nav. dj., str. 32-33 i 75; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 156 - 157. Upotreba zrane sile u Bosni i Hercegovini (operacija Blue Sward - Plavi ma: ifra za zrane napade) zasnivala se na tzv. principu dvojnog kljua. Naime, upotreba je bila mogua samo ukoliko Ujedinjene nacije i NATO daju svoj pristanak. Ovlatenje za donoenje takve odluke u okviru Ujedinjenih nacija dato je Akashiju, specijalnom predstavniku generalnog sekretara za bivu Jugoslaviju (Boutros Ghali je krajem juna 1995. ovlastio Akashija za zahtjeve o koritenju zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a. To je Ghali 23. juna potvrdio NATO-u, kao i 26. jula - u svom saopenju), a u organizaciji NATO-a admiralu Leightonu Smithu, komandantu snaga NATO-a za junu Evropu, pri emu su Ujedinjene nacije imale pravo ulaganja veta na akcije NATO-a (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.25; M. J. Faber, nav. dj., str. 45; B. B. Ghali, nav. dj., str. 237 i 240-241). Odobrenje za upotrebu zrane sile obuhvatalo je dug lanac komandovanja, prije svega, vojnih komandanata Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini (UNPROFOR) i Zagrebu (Zatitne snage UN-a u bivoj Jugoslaviji - UNPF), specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a (Yasushija Akashija) i, konano, NATO-a, koji je davao avione. Komandni lanac sainjavali su oficiri iz mnogih zemalja, od kojih su neki zastupali gledita svojih vlada. Dobijanje odobrenja za zranu podrku bio je komplikovan i dugotrajan proces. Holandski bataljon je, u skladu sa Uputstvom UNPROFOR-a, OPO 14/94, najprije morao uputiti zahtjev UNPROFOR-u - Sektoru sjeveroistok u Tuzli, koji ga je, nakon procjene i odobrenja, prosljeivao sljedeoj instanci - Komandi UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu (u vrijeme agresorskog napada na Srebrenicu holandski pukovnik Brantz bio je vrilac dunosti komandanta UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli, jer norveki general Haukland nije bio prisutan na svojoj poziciji u Tuzli tokom drame u Srebrenici - bio je na odmoru. On je imao razumijevanja za poloaj Holandskog bataljona u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Srebrenica, te je zahtjeve prosljeivao sljedeoj instanci to je bre mogao). U UNPROFOR-u je zahtjev razmotren i trebalo je da ga odobri komandant UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, britanski general Rupert Smith (januar-decembar 1995). On je tokom agresorskog napada na Srebrenicu bio odsutan (1. jula je otiao na odmor - na ostrvo Korula, a vratio se nakon zauzimanja Srebrenice - u ranu veer 12. jula 1995) - kada je 6. jula poeo napad na enklavu Srebrenicu, on nije ni pomislio da se javi na svoje radno mjesto (M. J. Faber, nav. dj., str. 68; H. Nuhanovi, nav. dj., str 467). Njegov zamjenik bio je francuski general Herv Gobilliard (komandant Sektora UNPROFOR-a u Sarajevu - on je u odsustvu generala Smitha bio vrhovni komandant UNPROFOR-a, a tek 4. ili 5. jula je primijetio da je Smith na odmoru), a naelnik Komande holandski general Ceesu Nicolai. Ukoliko bi ovi dali odobrenje, trebalo ga je proslijediti dalje - najvioj komandi Zatitnih snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji (UNPF-u) u Zagrebu. Taj zahtjev bi onda francuski general Bernard Janvier (komandant UNPF-a, mart 1995 - januar 1996) razmotrio sa svojim saradnicima, te ga, poslije odobrenja, dostavio Yasushiju Akashiju, specijalnom predstavniku generalnog sekretara UN-a. Ukoliko bi
197

on dao svoje odobrenje, onda bi ono bilo vraeno UNPF-u, nakon ega ga je trebalo dostaviti NATO-u, koji je, takoer, morao dati odobrenje, nakon ega bi izvrio zranu operaciju (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., Sarajevo, 1997, str. 43-44 i 174; M. J. Faber, nav. dj., str. 68; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.26; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 0848882, paragrafi 75 i 77, 14. august 1996). U sluaju pruanja zrane podrke avioni koji su se nalazili iznad spornog podruja stupali bi u kontakt sa Holandskim bataljonom, poslije ega bi izvrili napad, ali samo pod uslovima da su vremenske prilike i situacija na zemlji dozvoljavale tu akciju. Navedena procedura za odobrenje zranog napada pojednostavljena je nakon zauzimanja Srebrenice, na Londonskoj konferenciji (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-44 i 174; M. J. Faber, nav. dj., str. 68; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.26). Naime na Londonskoj konferenciji 21. jula 1995, gdje su se ministri vanjskih poslova i ministri odbrane zemalja NATO-a sastali, Sjedinjene Amerike Drave su, pored ostalog, preduzele sve da se postigne sporazum o zranim udarima i ukidanju dvostrukog kljua. Tada je postignuta (preutna) saglasnost o oduzimanju prava veta na zrane udare (odnosno iz procesa donoenja odluke o zranim udarima), civilnim funkcionerima Ujedinjenih nacija - generalnom sekretaru Ghaliju i njegovom specijalnom civilnom predstavniku Akashiju, koji su do tada mlako i mlitavo odgovarali na srpske provokacije- do tada su Ujedinjene nacije imale pravo ulaganja veta na akcije NATO-a. Tada je Boutros Ghali, da bi pojednostavio donoenje odluke o zranim napadima NATO-a, odluio prenijeti dio ovlatenja duplog kljua na komandanta UN-a na terenu, koji e se zatim sloiti sa komandantom snaga NATO-a za junu Evropu, admiralom Leightonom Smithom iz Sjedinjenih Drava (Derek Chollet, TAJNA POVIJEST DAYTONA: Amerika diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini 1995, Golden marketing - Tehnika knjiga, Zagreb, 2007, str. 54-61; R. Holbrooke, nav. dj., str. 75; C. Hodge, nav. dj., str. 168; Bill Clinton, MOJ IVOT, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004, str. 635; B. B. Ghali, nav. dj., str. 240-242). Od tada je odluku o zranim udarima, u ime Ujedinjenih nacija, donosio general Janvier (glavnokomandujui mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji, a u ime NATO-a admiral Smith (B. B. Ghali, nav. dj., str. 241-242). Meutim, i pored toga, rasprava o zranim udarima jo uvijek nije zakljuena, jer general Janvier ni u prvoj polovini augusta 1995. nije elio pruiti svoju saglasnost NATO-vom prijedlogu za obavljanje preventivnih udara protiv srpskih postrojenja protivzrane odbrane (Isto). Poslije povratka u New York sa Londonske konferencije, 23. jula 1995, britanski, francuski i ameriki ambasadori su doli u rezidenciju Sutton Place da od Boutrosa Ghalija zatrae da delegira svoja ovlatenja duplog kljua. S tim u vezi, Ghali navodi kako je odluio da to uradi, pri emu je insistirao na pismu od NATO-a, u kojem je potvreno naelo NATO-vog duplog kljua. S tim u vezi, on je od NATO-a zahtijevao pismo, u kojem e biti potvreno da generalni sekretar i dalje ima ta ovlatenja, nakon ega e zvanino biti spreman da ih (ovlatenja) delegira komandantu NATO snaga. Tim postupkom on je bio u stanju da povrati delegirana ovlatenja kada god bi smatrao da je to neophodno (B. B. Ghali, nav. dj., str. 240).
198

FOR-a) za sjeveroistok odobrila je taj zahtjev i usmeno ga proslijedila Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, sljedeem nivou u sistemu komandovanja. Komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith bio je odsutan (na godinjem odmoru), a mijenjao ga je njegov zamjenik i naelnik Sektora Sarajevo francuski general Herv Gobilliard.304
NATO je 25. jula Ghaliju dostavio traeno pismo, u kome je generalni sekretar Claes zatraio da podri (Ghali) dogovore, koji e odluke o zranim udarima uiniti da budu stvar zajednike procjene NATO-vih i UN-ovih komandanata na terenu. Govorei o tome, Ghali pie da je najvei pritisak da se odri sudjelovanje UN-a u donoenju odluka o zranim napadima doao od Britanije i Francuske (Isto, str. 240-241; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 413). Boutros Ghali je 26. jula izdao saopenje, kojim je dao svoju punu podrku odluci NATO-a, koju je traio od sekretar Claesa. S tim u vezi, Ghali je izjavio da pristaje da e napad bosanskih Srba na Gorade naii na vrst i odluan odgovor, ukljuujui i zrane udare. Da bi olakao, objavio sam odluku da generalu Janvieru, glavnokomandujuem mirovnih snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji, delegiram ovlatenja u vezi sa zranim udarima po hitnom postupku (B. B. Ghali, nav. dj., str. 241). Tako je ovlatenja za traenje bliske zrane podrke, koje je ranije delegirao Akashiju, Ghali (sada) delegirao generalu Janvieru. Stoga je Ghali instruirao Janviera i Kofija Annana (zamjenika generalnog sekretra) da odu u Brisel i razrade operativne naine za sprovoenje te odluke. To je rezultiralo tajnim UN-NATO memorandumom o razumijevanju o tome kako reagovati na sljedei srpski napad na bilo koju preostalu sigurnu zonu - Gorade, Sarajevo, Biha ili Tuzlu - pravovremenim i uinkovitim koritenjem zrane sile. I pored toga, kao i suprotno od protokola, na konferenciji za novinare 27. jula predsjednik Clinton je svalio krivicu za bosansku situaciju na UN-ov propust za koritenje snaga. Akashi je, nakon toga, napravio listu za reportere pod nazivom Odobrenje SRSG (Specijalnog predstavnika generalnog sekretara) za koritenje zranih snaga, ime je pokazao da je odobrio jedanaest zranih operacija od kada je postavljen na zadatke u Bosni, odobravajui skoro svaki zahtjev komandanta na terenu (Isto). Naalost, navedena Akashijeva lista ne odgovara injeninom stanju. U vezi sa zahtjevom za odobrenje zranih napada potrebno je ukazati i na injenicu da je u redoslijedu poteza postojao i tzv. prvi krug, po kome su utvreni dogaaji koji iziskuju zahtjev za zranu podrku i predloeni cilj, odnosno ciljevi. Kad je rije o dogaajima, tano je preciziran i tip napada (upad u zatienu zonu i prijetnja osoblju UN-a), a svaki cilj koji napada osoblje UN u blizini Srebrenice utvren je kao odreeni cilj koji zahtijeva zranu podrku, to znai da je napad na trupe UN-a bio uslov za blisku zranu podrku. Naalost, napadi na civile nisu bili dogaaji koji iziskuju zahtjev za zranu podrku (Isto. Vidi i: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 84-86). 304 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 243; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11; M. J. Faber, nav. dj., str. 75. Komanda 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine 6. jula 1995. uputila je Komandi Sektora (UNPROFOR-a) za sjevero199

Najvei dio kontakata izmeu Komande UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu i Holandskog bataljona u toku ove krize vodio je naelnik Komande UNPROFOR-a, holandski general Ceesu Nicolai. On je odbio zahtjev za neposrednu zranu podrku, jer nije vjerovao da su zadovoljeni kriteriji komandanta UNPF-a o upotrebi zrane sile, koji su, po njegovom miljenju bili vrlo restriktivni (koristiti ih samo kao posljednje pribjeite). Njegovi pretpostavljeni u Zagrebu (naelnik za kopnene operacije pukovnik Harm de Jonge i naelnik taba UNPF-a general Ton van Kolsteren), obojica, takoer, iz Holandije, sloili su se sa tom procjenom u toj fazi napada.305
istok zahtjev za intervenciju snaga UN u enklavi Srebrenica, u kome je traeno da se hitno preduzmu mjere kako bi se sprijeilo dejstvo agresora na enklavu Srebrenica i zatitilo goloruko stanovnitvo i teritorija (. Hodi, nav. dj., str. 250-251). 305 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 243; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 28; M. J. Faber, nav. dj., str. 75 i 114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 158-159. General Nicolai je, tvrdi Mient J. Faber, odbio Karremansov zahtjev, jer su u Pravilniku o zranim napadima generala Janviera, od 29. 05. 1995. CAS (air strikes) postali last resort-sredstva (krajnja sredstva), a Holanani se ne nalaze u last resort-situaciji (bezizlaznoj situaciji). Holandski bataljon jo uvijek moe napustiti OP-F /osmatranicu Fokstrot - prim. S. ./. Air presence (nadletanje aviona bez borbenog djelovanja) biva, takoer, odbijeno, jer bez namjere da uistinu doe do napada, avioni ne predstavljaju nikakvu pretnju (M. J. Faber, nav. dj., str. 75). Ukazujui na injenicu da su zadovoljeni svi kriteriji za upotrebu bliske zrane podrke, Hasan Nuhanovi opravdano postavlja pitanje: Na osnovu ega je, onda, general Nikolai 06. jula zakljuio da nisu zadovoljeni kriteriji za upotrebu zranih snaga, tj. da nema potrebe da se upotrijebi posljednje resor? (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 159). Holandski general Cessu Nicolai je bila osoba koja, po ocjeni Mienta Jana Fabera, u Sarajevu stvarno dri konce u rukama u toku drame u Srebrenici, koji je redovno u vezi sa Srebrenicom (Karremans), Tuzlom (Brantz), Zagrebom (gen. Kolsteren) i kriznim tabom holandskih trupa u kasarni Princeza Julijana u Den Haagu. Nicolai oigledno potuje formalne procedure pri donoenju odluka (Janvier-Ashton u Zagrebu, Smith-Gobilliard u Sarajevu) i stalna koordinacija, a time i donoenje odluka to se tie postupanja snaga UN-a na raznim nivoima, biva u veoj mjeri pod kontrolom holandske mree, koja se protee od Srebrenice (Karremans) prema Haagu, sa bitnim sjeditem u Sarajevu (Nicolai). U jednoj multinacionalnoj UN-operaciji to nije iznimka, jer se svaka zemlja lanica bavi zadatkom za koji je direktno odgovorna. Niko ni ne biva iznenaen zbog toga to se Holanani osjeaju najodgovornijim za ono to se deava u Srebrenici. Ostali (Janvier, Smith, Gobilliard) se zbog toga i ne mijeaju previe u posao Holanana. Holanani odreuju kurs, a ostali se prikljuuju njihovoj inicijativi gdje i ako budu pozvani (M. J. Faber, nav. dj., str. 69).
200

Prema tome, 6. jula nije bilo neposredne zrane podrke niti je UNPROFOR uzvratio vatru na agresorske snage.306 Zahtjev je naiao na malodunost i odbojnost, uz obrazloenje kako nisu zadovoljeni kriteriji komandanta UNPF-a o upotrebi zrane sile.307 Inae, zahtjev za blisku zranu podrku nije zatraen radi zatite sigurne zone Ujedinjenih nacija niti civila, ve kao odgovor na direktan napad na osmatranicu Fokstrot.308

Navedeni razlog odbijanja zahtjeva za zranu podrku ne prihvataju Honig i Both - oni iznose druge razloge, koja istraivanja Ujedinjenih nacija (Izvjetaj o Srebrenici) ne spominju. S tim u vezi, oni piu: Zabrinut za sigurnost svojih junih osmatranica, Karremans je telefonirao holandskom brigadnom generalu Ceesu Nicolaiju da razmotre moguu zranu podrku njegovoj ugroenoj osmatranici. Kao naelnik taba u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, Nicolai je vodio svakodnevne operacije u Bosni. Nicolai je rekao da UNPROFOR oklijeva. Rekao je Karremansu da se Carl Bildt, pregovara Evropske unije, nalazi u tom trenutku u Beogradu i razgovara o moguem priznanju Bosne i Hercegovine od strane srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia, to bi, ako bi uspjelo, predstavljalo veliki diplomatski korak naprijed. UNPROFOR nije elio vojni incident koji bi ugrozio ove delikatne pregovore. Uz to, UNPROFOR je podsjetio Karremansa da bi upotreba zrakoplovstva mogla lahko dovesti do eskalacije. Neto vie od mjesec dana ranije, dva zrana napada na skladita municije blizu Pala, prijestolnice bosanskih Srba, dovela su do uzimanja nekih 375 pripadnika UN-a za taoce irom Bosne. UNPROFOR nije elio riskirati ponavljanje ovog dogaaja samo zato to se nekoliko osmatranica nalo pod vatrom. tavie, Direktiva UNPROFOR-a br 2/95 od 29. maja te godine jo je bila na snazi. U njoj se ukazivalo da je realizacija mandata sekundarna u odnosu na sigurnost osoblja UN-a i da se sila moe koristiti samo kao posljednje sredstvo (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 28-29). 306 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 244. 307 Isto, paragraf 243. Komandant UNPF-a general Bernard Janvier je 6. jula bio u Parizu, a sljedeeg dana u Zagrebu - u svom glavnom tabu (UNPF-u). Narednog dana (8. jula) on je, na uporno insistiranje Boutrosa Ghalija i Yasushija Akashija, otiao u enevu. Devetog jula se vraa u Zagreb i tek onda shvaa koliko je situacija u Srebrenici ozbiljna (M. J. Faber, nav. dj., str. 69). 308 Isto; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11. Komandant Holandskog bataljona je, po REPORT ON SREBRENICA , prodiskutovao mogunosti upotrebe zrane sile za osmatraku taku F/Fokstrot - prim. S. ./ sa UNPROFOR-om. Objanjeno mu je da su pregovori, predvoeni od pregovaraa EU, gospodina Bildta, i raunajui uputstva vezana za ogranienu upotrebu sile, on ne bi trebao raunati na zranu podrku u ovom sluaju (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11).
201

estog jula 1995. informacija o napadu srpskog agresora na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija jo nije stigla u Ujedinjene nacije. O tome nije bilo spomena, bilo od Sekretarijata /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ ili predstavnika zemalja davalaca trupa.309 Srpske snage su 7. jula (prije 12 sati) ponovo otvorile estoku artiljerijsku vatru na juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija. Artiljerijska vatra je, za razliku od 6. jula, bila intenzivnija i po gradu Srebrenici i okolnim naseljima. Granatiranje je trajalo cijeli dan, od ega je ubijeno 4, a ranjeno 17 civila. Agresorske pjeadijske jedinice vie puta izvrile su estoke napade na poloaje branilaca.310 Krajem narednog dana (7. jula) komandant Holandskog bataljona prenio je Sektoru sjeveroistok u Tuzli svoju procjenu situacije na terenu

309 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 245. 310 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.12; M. J. Faber, nav. dj., str. 33 i 87; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 163. U Izvjetaju o Srebrenici generalnog sekretara Ujedinjenih nacija navodi se kako je, zbog loih vremenskih uslova, skoro cijelog dana 7. jula situacija na terenu u Srebrenici bila relativno mirna (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 248), to nije tano, te da je tek oko 18 sati VBS ispalila 16 artiljerijskih granata na naseljeni centar Srebrenice, u blizini baze eta B, od ega je ubijeno 4, a ranjeno 17 civila. S tim u vezi, navodi se da su srpske snage ispalile 287 artiljerijskih projektila, a branioci (Armije Republike Bosne i Hercegovine) 21 granatu (Isto, paragraf 248; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 163 - 164). U REPORT ON SREBRENICA , se, takoer, navode loi vremenski uslovi; da je i u noi 6. (etvrtak) na 7. (petak) juli izgledalo relativno mirno, to je bio rezultat loih vremenskih uslova, te da su se u petak 07. jula aktivnosti ograniavale na izmjenu vatre izmeu BH i BSA. Tog jutra ula se pucnjava u Enklavi i eksplozija 27 granata. Krajem poslijepodneva, iza 18.00 sati, esnaest artiljerijskih granata je palo na gradsku zonu Srebrenice, u neposrednoj blizini ete B. U noi s petka na subotu, tj. 7. na 8. juli, ulo se 275 artiljerijskih i minobacakih ispaljenja (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.12). Podatak o broju ispaljenih srpskih artiljerijskih projektila, tvrdi Hasan Nuhanovi, nije taan - srpske snage su ispalile mnogo vie artiljerijskih projektila. Ne postoje dokazi da je Armija Republike Bosne i Hercegovine ispalila 21 granatu na srpske snage, jer branioci nisu raspolagali tolikim brojem granata. Rije je o nastojanju UNPROFOR-a da dogaaje u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija predstavi kao oruani sukob izmeu dvije ravnopravne jednako agresivne vojske (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 164).
202

u Srebrenici, traei pomo svim sredstvima: kopnenu i zranu.311 Meutim, ini se da ni tekst ni sumarni pregled nisu preneseni vostvu UNPF-a u Zagrebu.312
311 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; M. J. Faber, nav. dj., str. 33, 75 i 87; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168-169. Komandant Karremans je smatrao da je Drinski korpus dobio nareenje da izvri pojaanje svojih poloaja oko Enklave, iji je mogui cilj bio dovesti do smanjenja trupa UN-a u Srebrenici. Nadalje, njegova procjena je bila da je Drinski korpus traio poveanje svoje mogunosti ili da eliminie ili neutralizira bonjake snage u Enklavi. Dodao je da VBS nee moi osvojiti Enklavu tako brzo zbog ogranienog ljudstva, ali dugoronije e zaista moi neutralizirati ARBiH. Sumirao je da je u toku prolih dana VBS zapoela granatiranje urbanih podruja i otvoreno i namjerno napala UNPROFOR i poloaje ARBiH. Takoer, ponovio je svoju zabrinutost u vezi nedostatka snadbijevanja Enklave i za Holandski bataljon i za stanovnitvo. Pretpostavljao je da e VBS sada odbiti planiranu zamjenu holandskih vojnika u Enklavi, te zakljuio apelom u ime stanovnika Enklave Srebrenica, traei pomo svim sredstvima: kopnenu i zranu (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168-169). Na osnovu navedene Karremansove procjene Hasan Nuhanovi je zakljuio da je on 7. jula promijenio miljenje i da vie nije mislio da su namjere VRS-a da se okupira samo juni dio enklave, ve da se eliminiraju ili neutralizuju snage Armije Republike Bosne i Hercegovine u enklavi. S tim u vezi, Nuhanovi je postavio dva pitanja: kako je mogue unititi ili neutralizirati snage u enklavi, a da se ne zauzme enklava? i ta je Karremans time mislio rei? (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168). Te Karremansove dileme, tvrdi Nuhanovi, ne bi bile toliko vane da nisu utjecale na komande koje je on davao svojim vojnicima i - razmiljanje u krugovima vie komande UNPROFOR-a o tome da li ili ne upotrijebiti zrane snage (Isto, str. 168-169). 312 Isto. Iako se u Izvjetaju navodi da navedena Karremansova procjena, izgleda nije stigla do Komande UNPF-a u Zagrebu, ona je, po ocjeni Hasana Nuhanovia sudei po smislu ovog paragrafa, dola do Komande UNPROFOR-a u Sarajevu, koja je, po lancu komandovanja, igrala znaajnu ulogu u procesu donoenja odluka o upotrebi zranih snaga. Ukazujui na tu injenicu, Nuhanovi tvrdi: ako je ova Karremansova procjena ozbiljno razmotrena u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, a druge zvanine procjene sa terena nije bilo (sa izuzetkom izvjetaja koje su slali tim britanskog SAS-a i UNMO-a), ona je, zasigurno, imala nepovoljan efekt, jer se mogla shvatiti na sljedei nain: a) Da VRS ima namjeru djelovati samo protiv Armije Bosne i Hercegovine a ne protiv ostatka populacije, pa zbog toga ne treba biti bojazni da bi moglo doi do stradanja civilnog stanovnitva. b) Da zbog toga nije potrebno angairati zrane snage, jer civilno stanovnitvo nije ugroeno.
203

Ponovni zahtjev potpukovnika Karremansa za neposrednu zranu podrku nije prenesen komandantu UNPF-a. Vjerovatno ga je general Nicolai ponovo omalovaio (ini se da ni tekst ni sumarni pregled nisu preneseni rukovodstvu UNPF-a),313 kao to je to uinio i narednih dana. Meunarodna zajednica, kroz aktivnosti Carla Bildta, zapoela je napore u pravcu ponovnog otpoinjanja politikog (mirovnog) procesa. Podrku za svoje akcije Bildt je tada (7. jula) traio u drugoj dravi - agresoru (Saveznoj republici Jugoslaviji) i njenom predsjedniku Slobodanu Miloeviu. Meutim, na tom sastanku u Beogradu Bildt se nije posebno osvrnuo na Srebrenicu, jer u to vrijeme nije znao o ozbiljnosti onoga to se dogodilo.314 Takva argumentacija je, najblae reeno, netana.
c) Da, ako bi zaista dolo do eliminacija Armije Bosne i Hercegovine, to ne bi ni bilo tako loe jer se na Armiju Bosne i Hercegovine, ak i u tom trenutku kada je bilo oigledno da je to jedina snaga koja stoji izmeu VRS-a i civilne populacije, gledalo kao destabilizirajui faktor. Da se na Armiju Bosne i Hercegovine u enklavi gleda kao na destabilizirajui faktor, najbolje potvruje injenica da je UNPROFOR cijele dvije godine razoruavao Armiju Bosne i Hercegovine. Takama a, b i c najbolje bi se moglo opisati ta je, zapravo, Karemans imao u glavi kada je pravio procjenu situacije 7. jula (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 169). 313 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; M. J. Faber, nav. dj., str. 75 i 87. Taj Karremansov zahtjev je, tvrdi Mient Jan Faber, odbijen od strane Komande UNPROFOR-a u Sarajevu, sa obrazloenjem da se ne oteava tok pregovora EU posrednika Bildta (M. J. Faber, nav. dj., str. 87). 314 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 247; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 166-169. Ni Ujedinjene nacije, na osnovu obavjetenja svojih zemalja lanica, navodno nisu unaprijed znale za srpsku ofanzivu (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 486; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 397). S tim u vezi, generalni sekretar Annan ukazuje i na glavna operativna ogranienja pod kojima su Ujedinjene nacije djelovale u svim svojim misijama, kao to su, pored ostalog, odsustvo obavjetajnih slubi, poveano oklijevanje zemalja lanica da otvoreno prenesu osjetljive /povjerljive - prim. S. ./ informacije cijeloj organizaciji te, po njihovom miljenju ranjivost, nesigurnost Ujedinjenih nacija (Isto). Ukazujui na injenicu da ne postoji nain da utvrdi da li su zemlje lanice imale neke povjerljive podatke, generalni sekretar Annan tvrdi da u svakom sluaju one zemlje lanice koje su bile u poziciji da ih prikupe nisu nita prenijele Ujedinjenim nacijama (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 486). Zaista zauuje tvrdnja generalnog sekretara Annana da Ujedinjene nacije nisu unaprijed znale za srpsku ofanzivu. Neozbiljno je i neodgovorno da generalni sekretar na takav nain opravdava obavezu i dunost lanica Ujedinjenih nacija o obavjetavanju najviih organa Ujedinjenih nacija.
204

Prije svega, Bildt je, s obzirom na svoju funkciju, znao i morao znati ta se tada dogaalo u Bosni i Hercegovini, a naroito u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija. Oigledno je da Carl Bildt na sastanku u Beogradu sa Miloeviem i Mladiem uope nije spomenuo napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, to, pored ostalog, znai da nije ni traio prekid napada na Srebrenicu315 - teritoriju Ujedinjenih nacija. Napad na Srebrenicu nastavljen je i 8. jula. U napadu na juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija kombinovana su dejstva artiljerije, tenkova i pjeadije. Holandski bataljon nije preduzeo nikakve mjere - nije ispalio nijedan metak prema srpskom agresoru, pri emu je, u skladu sa Direktivom UNPROFOR-a od 29. maja 1995, vodio rauna o linoj sigurnosti - to mu je, po tom dokumentu, bio osnovni prioritet, a to je bilo u suprotnosti sa rezolucijama Ujedinjenih nacija, jer su Ujedinjene nacije imale mandat da odvrate napade na Srebrenicu i pet drugih sigurnih zona u Bosni i Hercegovini, a UNPROFOR bio odgovoran za odbranu Srebrenice i drugih sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.316 U toku ranog popodneva komandant Holandskog bataljona razgovarao je sa naelnikom taba UNPROFOR-a u Sarajevu, ponovo traio blisku zranu podrku, kao odgovor na napad na osmatranicu Fokstrot. General Nicolai ponovo je odbio taj zahtjev i, umjesto toga, bio za opciju povlaenja personala sa osmatrakog mjesta. I njegovi neposredno pretpostavljeni u Komandi UNPF-a u Zagrebu sloili su se sa tom odlukom. Iako je prekoraena Morillonova linija sigurne zone, procjene u Sarajevu i Zagrebu bile su da agresor nije imao namjeru da pregazi cijelu Enklavu, ve samo da zauzme kontrolu na stratekom terenu u junom dijelu Enklave.317 Zaista neshvatljivo.
315 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 167-168. 316 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 3 i 240. Naalost, uprkos tom mandatu, unutar i oko tih sigurnih zona /pet sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini: Srebrenica, epa, Gorade, Sarajevo, Tuzla i Biha - prim. S. ./ ubijeno je do 20.000 ljudi, uglavnom iz zajednice bosanskih Muslimana ... (Isto, paragraf 3). 317 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 252; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.13-3.33; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29-30; M. J. Faber,
205

Na taj nain zahtjev za neposrednu zranu podrku ponovo je - po trei put odbijen, zbog postupaka generala Nicolaija, koji je tu akciju omalovaio, uz obrazloenje kako agresor nije imao namjeru da pregazi cijelu Enklavu .318
nav. dj., str. 72 i 75; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 170-181. Boutros Ghali pie kako nije bilo jasno da li Srbi namjeravaju da zauzmu Srebrenicu, jer nijedna sigurna zona nije bila osvojena ili okupirana. Da li su Srbi postali tako odvani da riskiraju? (B. B. Ghali, nav. dj., str. 238). Srbi su 8. jula poslijepodne direktno (tenkom) gaali osmatrako mjesto F (Fokstrot), u kome su bili holandski vojnici, pri emu nije bilo gubitaka (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 342). General Mustafa Hajrulahovi je 8. jula 1995 - u 18.30 sati, u telefonskom razgovoru sa generalom Nicolaijem, na pitanje da li je Holandski bataljon zatraio zranu podrku, dobio pozitivan odgovor - to je Nicolai potvrdio i rekao da su vremenske nepogodnosti sprijeile zranu akciju, tako da je u stvari bilo rijei samo o zranoj prisutnosti iznad Enklave. Meutim, to nije potvrdio komandant Karremans, jer 8. jula on nije primijetio NATO avione u zraku iznad Srebrenice (M. J. Faber, nav. dj., str. 72). General Nicolai je u 19.45 sati pokuavao da stupi u kontakt sa svojim srpskim kolegama. Poto nikoga ne moe dobiti, on ostavlja poruku u kojoj on podsjea na razgovor koji je obavio tog popodneva sa Tolimirom, Mladievom desnom rukom, o srpskom napadu na OP-F. Tolimir mu je obeao da nee biti novih napada na UN-pozicije, dok su tokom tih razgovora okruena jo dva Ops /osmatraka mjesta - prim. S. ./. Protestujem svom estinom i zahtijevam da se srpske trupe smjesta povuku. Devetoga jula Nicolai uspijeva nekoliko puta stupiti u kontakt sa generalom Tolimirom. U razgovoru od 12.30 sati on izraava svoje potovanje za nain na koji je srpska vojska (VBS) prihvatila holandske vojnike kada su naputali OP i krenuli bezbjednim putem prema Bratuncu. Nicolai trai da se vojnici jo danas vrate u holandsku bazu u Potoarima. Tolimir iskazuje sauee zbog smrti vojnika Van Renssena i zajedniki se dogovaraju o prolazu kroz srpsku teritoriju, kuda bi se tijelo vojnika moglo sprovesti na putu za Holandiju (Isto, str. 73). 318 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 252; M. J. Faber, nav. dj., str. 75. Na kraju dana se, tvrdi Faber, na svim nivoima UN-a jo uvijek misli da VBS ne eli zauzeti itavu Enklavu (M. J. Faber, nav. dj., str. 75). Slinog karaktera je, naalost, i hipotetiki stav Meunarodnog suda pravde u Predmetu BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (PRESUDA, 26. februar 2007). Naime, razmatrajui Strateke ciljeve srpskog naroda, od 12. maja 1992, za koje je Ratko Mladi rekao da imaju genocidni karakter, Sud nije prihvatio injenicu da se na osnovu njih moe utvrditi postojanje specifine namjere. Navedeni strateki ciljevi iz 1992, po ocjeni Suda, ne ukljuuju unitavanje stanovnitva bosanskih muslimana. S tim u vezi, Sud drsko zastupa tvrdnju kako se argumentacija Bosne i Hercegovine ne slae sa injenicom da osnovni motiv najveeg dijela rukovodstva bosanskih Srba - stvaranje vee srpske
206

Zauujua je ocjena najviih oficira Ujedinjenih nacija o tome kako Vojska bosanskih Srba nije imala namjeru da pregazi cijelu Enklavu, ve samo da zauzme kontrolu na stratekom terenu u junom dijelu Enklave.319 U prvom sluaju Bildt navodno nije znao o ozbiljdrave, ako je potrebno i ratnim osvajanjem - nije nuno podrazumijevao unitavanje bosanskih muslimana i drugih zajednica, ve samo njihovo protjerivanje. Navedeni hipotetiki stav Meunarodnog suda pravde je sraman i u osnovi ignorira injenice i dosadanje rezultate (istraivanja) svih autora koji se bave istraivanjem holokausta, genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, koji su saglasni da sistematsko prisilno protjerivanje civila sa njihovih ognjita (kao i nasilno razdvajanje porodica, masovne deportacije u nepoznata odredita i drugi oblici zloina) ini sastavni dio svakog (procesa) genocida. Jo je sramnija ocjena tog suda o tome da su se ciljevi iz 1992, posebno prvi cilj, mogli postii raseljavanjem stanovnitva i zauzimanjem teritorije. Za Meunarodni sud pravde je od znaaja injenica da strateke ciljeve ICTY nije okarakterizirao kao genocidne. Strateki ciljevi srpskog naroda iz 1992, prema miljenju Suda, ne omoguuju da se utvrdi postojanje specifine namjere (Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - PRAVNA ILI POLITIKA? - PREDMET: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE -, GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne naune konferencije, odran 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 74-75). 319 Isto; F. Bouchet - Saulnier - F. Dubuet, TMOIGNAGE JUDICIAIRE OU HUMANITAIRE? HISTORIQUE DES INTERACTIONS ENTRE MSF ET LES PROCDURES DENQUTES ET DE POURSUITES JUDICIAIRES, CRASH/ Fondation - Mdecins Sans Frontires, april 2007, http://www. msfcrach.org/publications/ 2009/05/11/59, str. 18; EVENEMENTS DE SREBRENICA , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.13. Holandski bataljon je, prema REPORT ON SREBRENICA , smatrao da su snage BSA zainteresovane samo za juni dio Enklave i da zbog nedostatka pjeadijskih snaga, snage BSA nisu izgledale da su u stanju zauzeti svu Enklavu u kratkom vremenskom periodu (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.2). Aktivnosti snaga BSA 6. i 7. jula su i po izjavi komandanta Karremansa ocijenjene kao pokuaj da se isprovocira reagovanje i zastrae snage BiH i Holandski bataljon. Zauzimanje osmatrakih taki i/ili dijelova Enklave nisu bila oekivana (Isto, paragraf 3.13) S tim u vezi, Karremans je smatrao da srpske snage, zbog nedostatka pjeadije, ne bi bile u stanju da osiguraju /kontroliu - prim. S. ./ Enklavu u kratkom vremenskom periodu (Isto). Do tog istog zakljuka doli su najvii vojni rukovodioci Ujedinjenih nacija (UNPROFOR i UNPF) - Isto. I general Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a, odmarajui se na Jadranskom moru, daleko od svoje komande i Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, izjavljujui
207

nosti deavanja u Srebrenici, a u drugom vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija dobro je znalo i namjere agresora. Takve i sline ocjene ne zasnivaju se na injeninom stanju, ve na ocjenama koje u datom trenutku odgovaraju Ujedinjenim nacijama, a posebno srpskom agresoru. To je omoguilo agresoru da nastavi sa osvajakim ciljevima, ukljuujui i zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jer nije bilo efikasne akcije Ujedinjenih nacija, iako su (Ujedinjene nacije) imale mandat da odvrate napade na Srebrenicu i druge sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, te da je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave320 - Srebrenice, sigurne zone (teritorije) Ujedinjenih nacija. Agresorske snage su ispravno ocijenile da se protiv njih nee koristiti zrani udari u cilju njihovog zaustavljanja.321 Holandski bataljon je (ponovo) odbio zahtjev Armije Republike Bosne i Hercegovine za povrat naoruanja.322 Narednog dana, 9. jula, iako su srpske snage nastavile s napadom na juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija, pri emu su pregazile vedski izbjegliki kamp, a oko 3.500 civila bjealo prema gradu Srebrenici, granatiranje samog grada i okolnih naselja je intenzivirano od ega su ubijeni mnogi civili. Pripadnici odbrane vodili su estoke borbe u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija, a posebno na putnoj komunikaciji

da je napad na Srebrenicu poeo 6. jula, bez ikakva osnova i razloga, tvrdi da je napad na Srebrenicu smatran lokalnom stvari i kaznom koje su Bosanci izvodili iz Enklave (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 76, 14. august 1996). Navodei kako je napad intenziviran 8, 9. i 10. jula, pri emu je urbano podruje grada pogoeno artiljerijskom vatrom 8. jula, a VBS zauzela osmatraka mjesta UN-a, koristei tenkove, i da su vojnici UN-a odvedeni sa dva osmatraka mjesta u Bratuncu, sjeverno od Enklave, general Smith je ponovo iznio ocjenu da se u toj fazi vjerovalo da je cilj VBS samo da ogranii veliinu Enklave (Isto, paragraf 76). 320 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 3 i 240. 321 Isto, paragraf 468. 322 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 149. Osmog jula, prema Sektoru sjeveroistok /UNPROFOR-a - prim. S. ./ BiH je traila da se njeno oruje, koje je pod kontrolom UN-a (prema Sporazumu iz aprila /1993. -prim. S. ./ oslobodi. Zahtjev je odbijen, a nije obnovljen (Isto).
208

prema gradu oko sela Bibii.323 Akashi i Janvier nisu odobrili zahtjev za blisku zranu podrku kada su se za to stekli svi uslovi, to se moe pratiti poev od sastanka u enevi. Koliko Ujedinjene nacije nisu pridavale znaaj dogaanjima u Srebrenici pokazuje i tok sastanka generalnog sekretara Ujedinjenih nacija u enevi 8. jula 1995. sa visokim komesarom za izbjeglice, specijalnim predstavnikom za bivu Jugoslaviju, komandantom Snaga UNPF-a i komandantom UNPROFOR-a, njegovim specijalnim politikim savjetnikom i generalnim podsekretarom za mirovne operacije i politika pitanja. Tada se ni u jednom trenutku u toku sastanka nije razgovaralo o tekuem napadu VBS /Vojske bosanskih Srba - prim. S. ./ na Srebrenicu, niti su izvedene bilo kakve procjene da VBS planira da pregazi Enklave.324 Razlog tome, kako se navodi u Izvjetaju o Srebrenici, jeste to da nijedan od viih voa UNPROFOR-a koji su se okupili u enevi 8. jula jo uvijek nije bio obavijeten o ozbiljnosti dogaaja u Srebrenici.325 U to je zaista teko povjerovati.326 Vii oficiri UNPF-a i UNPROFOR-a, koji su se 8. jula sa generalnim sekretarom Ghalijem okupili u enevi, jo uvijek navodno nisu bili obavijeteni o ozbiljnosti dogaaja u Srebrenici. O teini situacije koja se pogoravala najprije su saznali od Komande UNPF-a, 9. jula
323 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.25; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 196-197. 324 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 259-260. 325 Isto, paragraf 262. 326 Na sastanku u enevi razmatrano je pitanje o situaciji na terenu i buduim izgledima, odnosno sastavljanje strateke inventure za generalnog sekretara .... Komandant UNPF-a je, izmeu ostalog, procijenio da Srbi dre sve karte i da se rasporeivanje UN-a u enklave pretvara u uzimanju 900 moguih talaca. On je, pri tome, ukazao i na znaaj mirovnih aktivnosti Carla Bildta. Visoki komesar za izbjeglice je podnijela izvjetaj o veoma sumornoj slici humanitarne situacije, naglaavajui potrebu za veim ueem pripadnika UNPROFOR-a u pruanju humanitarne pomoi (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 261). Imajui u vidu pogoravanje sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini, kako je to istakla Sadako Ogata, zauuje zakljuak koji je na tom sastanku usvojen: ako ne bude proboja na mirovnom frontu u neposrednoj budunosti, UN bi morao razmatrati povlaenje iz Bosne (Isto).
209

telefonom u 08.40 sati (procjenu im je dostavio organ za informacije). Po prijemu tog izvjetaja, Akashi (specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) svoje je ovlatenje za upotrebu bliske zrane podrke prenio na generala Janviera, koji je odmah krenuo za Zagreb. I Akashi se, takoer, toga dana, vratio u Zagreb, gdje ga je zamjenik komandanta UNPF-a izvijestio da se situacija stabilizirala. Jedan pomonik mu je, takoer, potvrdio da nikakav zahtjev za blisku zranu podrku do tada nije stigao u Zagreb, to je tehniki bilo tano, poto su zahtjevi koji su do tada postavljeni poslati u Sarajevo.327 Meutim, i kada je visoko vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija obavijeteno o ozbiljnosti dogaaja u Srebrenici, nije preduzelo odlune akcije, nego je nudilo razliita objanjenja o namjeri i ciljevima srpskih oruanih akcija u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija. Njihovu pasivnost i tumaenja dogaaja u Srebrenici demantovali su srpski civilni i vojni zvaninici iz podruja Srebrenice, navodei, u toku razgovora sa zvaninicima Ujedinjenih nacija, da su odluili krenuti cijelim putem do Srebrenice kada su procijenili da UNPROFOR nije voljan ili ne moe da ih zaustavi.328 Tokom veeri i u noi 8. jula agresor je intenzivirao granatiranje grada i mnogi civili iz sel junog dijela sigurne zone Ujedinjenih nacija stigli su u Srebrenicu. Ujutru 9. jula pjeadija srpskog agresora, uz podrku tenkova, napredovala je prema brdima odmah na jugu od Srebrenice. Opkoljena su etiri osmatraka mjesta UN-a i zarobljen je oklopni transporter Holandskog bataljona. ARBiH pruala je otpor pjeadijskim orujem i minobacakom vatrom, ali su ih, prema izvjetajima, lako nadjaali. Do 9. jula srpske snage su zarobile i opkolile vie pripadnika Holandskog bataljona i nekoliko oklopnih vozila.329
327 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 262; P. Brana, nav. dj., str. 5256. General Nicolai je, po ocjeni Pierra Brane, lana Misije francuskog parlamenta o dogaajima u Srebrenici 1995., odbijao zahtjeve za zranu podrku, koji prije 9. jula nikada nisu stigli u Zagreb - u Komandu UNP-a (P. Brana, nav. dj., str. 52-56). 328 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 264. 329 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 76, 14. august 1996.
210

Komandant Holandskog bataljona je 9. jula ponovo odbio da vrati oruje ARBiH kada je zatraeno, to potvruje i general Nicolai.330 Navodei tu injenicu, Izvjetaj o Srebrenici nije ocijenio Karremansovu odluku da se odbije vratiti oruje onima koji su jedini branili sigurnu zonu Ujedinjenih nacija - rtvama agresije i genocida. Zato? To je trebalo uiniti. Tim prije, jer vojnici Holandskog bataljona, po ocjeni vojnih posmatraa u Sektoru sjeveroistok, nisu bili sposobni da kontroliraju situaciju i sprijee napredovanje u Enklavu. Time su civilno stanovnitvo, ARBiH i Holandski bataljon preputeni na milost VBS.331 Osmatrake take Holandskog bataljona jedna za drugom padale su u ruke Srba. Vojnici Holandskog bataljona predavali su se bez otpora srpskom agresoru, dozvoljavajui im da ih razoruaju i odvode u Bratunac da bi tamo bili oteti.332 Srpski agresor je duboko uao u

330 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 263; M. J. Faber, nav. dj., str. 73. U Izvjetaju vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija (UNMO) za Sektor sjeveroistok, od 9. jula (poslijepodne), u kome se navodi da je agresor direktno gaao holandske osmatranice i personal, da je komandant Holandskog bataljona odbio da vrati oruje Armiji Republike Bosne i Hercegovine kada je zatraeno, itd., nerealno su iznesena objanjenja o ciljevima agresorskog napada na Srebrenicu (Isto, paragraf 263). Meu njima se ne navodi jedini realni cilj, a to je - zauzimanje sigurne zone Ujedinjenih nacija i izvrenje genocida, to je, naalost, i uinjeno. General Nicolai, u razgovoru sa generalom Tolimirom, 9. jula 1995 - u 17.50 sati, pored ostalog, navodi da je Holandski bataljon sprijeio muslimanske trupe da uzmu teko naoruanje iz skladita oruja (M. J. Faber, nav. dj., str. 73). Mient Jan Faber tvrdi kako 9. jula 1995. komandant Karremans nudi Beiroviu jo jedanput pohranjeno oruje nazad, ali ovaj ponovo odbija. S tim u vezi, on navodi kako Beirovi sumnja da Dutchbat odbranu enklave eli prepustiti Muslimanima u ruke, Holandski bataljon predati VBS-u i povratak oruja iskoristiti kao alibi da ne bi morao traiti zrane napade (M. J. Faber, nav. dj., str. 35). 331 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 263. 332 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.24-3.28; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 149-150; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 75. General Nicolai je, u telefonskom razgovoru, 9. jula - u 12.30 sati, generalu Tolimiru izrazio zahvalnost zbog toga to je VBS saraivala kada su vojnici UNPROFOR-a naputali osmatranice, kako bi krenuli bezbjednim putem za Bratunac (ICTY, br. 00907534, Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, naelnik Komande, 9. juli 1995, Telefonski razgovor general Nicolai - general Tolimir).
211

sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i na kraju dana nalazio se na jednom kilometru udaljenosti od Srebrenice.333 Holandski bataljon je 9. jula blokirao jedino artiljerijsko orue (top) koje je posjedovala odbrana sigurne zone Ujedinjenih nacija. Naime, 9. jula srpski tenkovi stigli su na asfaltni put Zeleni Jadar Srebrenica, a branioci su se pripremali da na njih otvore vatru. Meutim, dva oklopna transportera Holandskog bataljona iznenada su se pojavila i parkirala tano ispred topa kod sela Bajramovii, ne dozvoljavajui posadi da otvori vatru na srpske snage koje su se pribliavale gradu Srebrenici. Time je Holandski bataljon, pored ostalog, pripadnicima odbrane Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, oduzeo pravo da se top upotrijebi za odbranu.334 O tom zloinu Holandskog bataljona prema braniocima sigurne zone Ujedinjenih nacija uope se ne govori u Izvjetaju o Srebrenici generalnog sekretara Kofija Annana, niti u Izvjetaju Ministarstva odbrane Holandije.335 Komandant UNPF-a, koji je tokom cijelog dana (9. jula) bio obavijeten o dogaajima u Srebrenici, dao je uputstva UNPROFOR-u da prikupi informacije za blisku zranu podrku, ukoliko ona bude potrebna.336 Komandant UNPF-a je 9. jula razgovarao sa Jasushijem Akashijem u Zagrebu, u 18.00 sati. Tom su prilikom, na osnovu savjeta njihovog vojnog osoblja, odluili da, umjesto zranih udara, Holandski bataljon blokira agresorski prilaz Srebrenici sa juga, da uspostavi blokirajue pozicije prema junom dijelu grada Srebrenice i da e, ukoliko srpske snage napadnu ove blokirajue pozicije, NATO obezbijediti zranu podrku. Komandant UNPF-a je oekivao da e uzvratiti vatru na Srbe ako budu napadnuti i da e se, takoer, zatraiti bliska zrana podrka u sluaju takvog napada. S tim u vezi, vrilac dunosti komandanta UNPROFOR-a u Sarajevu general Gobilliard, u 19.15 sati, potpisao je i proslijedio je pisani zahtjev komandantu Snaga /UNPF-u
333 Isto. 334 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21 i 191-194; M. J. Faber, nav. dj., str. 35. 335 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 192. 336 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 270; M. J. Faber, nav. dj., str. 75.
212

- prim. S. ./ za blisku zranu podrku sa informacijama o odnosnim ciljevima. Taj zahtjev je, prema Izvjetaju o Srebrenici, do tada bio jedini koji je primljen u Zagrebu i ostao je kao zahtjev na ekanju u cijelom periodu srpskog napada na Srebrenicu.337 Govorei o tome kako je general Gobilliard 9. jula komandantu UNPF-a u Zagrebu proslijedio pisani zahtjev za blisku zranu podrku, sa ciljevima, Izvjetaj o Srebrenici nita ne precizira o kojim se ciljevima radi i ko ih je dostavio Sarajevu. U vezi s tim, potrebno je naglasiti da je Komanda Holandskog bataljona 9. jula 1995, kada je agresor nastavio sa napadom na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,338 dostavila Sektoru (UNPROFOR-a) sjeveroistok (u Tuzli) i Komandi UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu (u Sarajevu) lokacije (spisak ciljeva) agresorske artiljerije i minobacaa,339 na osnovu ega je trebalo odobriti zrane udare.

337 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 273; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; M. J. Faber, nav. dj., str. 35, 73, 75 i 114-115. Poslijepodne 9. jula Holandski bataljon je, navodi se u REPORT ON SREBRENICA , podnio listu ciljeva za zranu podrku, koja je sadravala 15 ciljeva: tenkovi BSA, artiljerija i minobacai. Ova lista je predata zranim snagama NATO-a u Italiji putem kanala UN-a. Plan za zranu podrku 10. jula bio je baziran na pruanju zrane podrke s poetkom od 06.00 sati (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29). 338 Srpske snage su 9. i 10. jula 1995. namjerno izvodile napade protiv poloaja Ujedinjenih nacija, to je dovelo do naputanja osmatrakih mjesta. Tako je agresor zauzeo sedam osmatrakih mjesta UN-a; mnoge bonjake izbjeglice povlaile su se na sjever iz kamp naselja - tzv. vedskog projekta, smjetenog u dolini Jadra (Slapovii); zaselak Pusmulii, 3 km juno od Srebrenice, bio je u plamenu; agresor se sve vie pribliavao, prema gradu Srebrenici - do kraja dana stigao je na 1 km od grada (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 342; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.28; M. J. Faber, nav. dj., str. 34-35 i 75). 339 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 74-75. Lokacije artiljerije i minobacaa Vojske bosanskih Srba objavljene su u knjizi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 75. Iako nisu u potpunosti deifrovali lokacije artiljerijskog orua i tenkovskih poloaja, oznaenih kao ciljevi avijacije NATO-a, prireivai navedene knjige (prof. dr. Smail eki, prof. dr. Jusuf iga, mr. Muharem Kreso i dr. Beir Maci) uglavnom, utvrdili su o kojim oruima je rije. Na lokacijama 1, 4 i 9 nalazio se tenk Paton M-48, a na lokaciji 12 tri takva tenka i jedan minobaca; na lokacijama 2, 10, 11 i 15 nalazila su se orua neutvrenog tipa i to: artiljerijsko orue (lokacija 2), minobacai (lokacija 10 i 11) i tenk (lokacija 15).
213

Zahtjev za blisku zranu podrku, koji je u pisanoj formi uputio general Gobilliard, sa lokacijama agresorske artiljerije i minobacaa, nisu odobrili Akashi i Janvier. Umjesto toga oni su donijeli odluku da zahtijevaju obustavu srpske ofanzive na Srebrenicu, da se VBS povue na granice Enklave, te da VBS odmah oslobodi sve holandsko osoblje i njihovu opremu.340 Navedenu odluku generali Janvier (komandant UNPF-a) i Nicolai (naelnik taba UNPROFOR-a) telefonom su prenijeli generalu Zdravku Tolimiru.341 Neposredno poslije toga, Tolimiru je faksom dostavljena i pisana verzija upozorenja, u kojoj se, pored ostalog, navodi da je Holandskom bataljonu nareeno da uspostavi odbrambeni poloaj na junom dijelu Grada i da su Akashi i general Janvier odluili da, ako ove poloaje odbrane napadnu snage VBS, primijenie se zrana podrka NATO pakta.342 S obzirom na to da je agresor kasnije zaobiao

Na lokaciji 3 nalazio se dvocijevni protivavionski top kalibra 23 mm, na lokaciji 5 tri haubice D 20; na lokaciji 6 samohodno orue M-36 90 mm; na lokaciji 7 artiljerijsko samohodno orue M-18 76 mm; na lokaciji 8 mali lanserni raketni protivoklopni sistem M-63; na lokaciji 13 dva raketna sistema tipa Strela; dok se na lokaciji 14 nalazio tenk 125 mm M-84, sa pasivnim sistemom optikog osmatranja satelita (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 75). 340 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 273. 341 Isto, paragraf 274. 342 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 275; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2, 3.3 i 3.29; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 75. U razgovoru sa Tolimirom naelnik taba UNPROFOR-a dodao je da e uskoro prenijeti isto upozorenje u pisanom obliku. Tolimir je potvrdio da razumije poruku, ali je, ipak, odbio da prizna da su Srbi napali, bilo UNPROFOR, bilo Enklavu. Tvrdio je da srpske snage nisu uradile nita osim to su zauzele dio na jugu Enklave, odakle su Bonjaci navodno napadali, pokuavajui uspostaviti vezu sa epom. On je insistirao da je ARBiH prekrila Sporazum o demilitarizaciji. Naelnik taba UNPROFOR-a je naveo da je VBS jedina strana koja koristi teko naoruanje i da je zaista direktno napala sigurnu zonu i pripadnike Ujedinjenih nacija i zaprijetila civilnom stanovnitvu Srebrenice. Zakljuio je razgovor zahtjevom da ako se Srbi ne povuku na bivu liniju fronta u roku od 2 sata, UNPROFOR e biti prisiljen da odgovori svim raspoloivim sredstvima.
214

blokirajue pozicije - poloaje (odbrane) blokade UNPROFOR-a na putu u Srebrenicu, to je, po Izvjetaju o Srebrenici, mogue da je poruka ostavljala Srbe sa dojmom da e se zrana sila koristiti samo radi zatite UNPROFOR- a, a da oni mogu napasti Bonjake nekanjeno.343 Iako su osvajaki napadi oigledno ukazivali da e agresor zauzeti Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, komandant Holandskog
275. Uskoro poslije toga pisana verzija upozorenja je faksirana Tolimiru. U njoj se akcije VBS opisuju kao napad na sigurnu zonu i sumira obim napada u nekim detaljima. On zakljuuje da se Holandskom bataljonu naredilo da uspostavi odbranbeni poloaj na junom dijelu grada. SRSG /Akashi - prim. S. ./ i komandant UNPF-a su odluili da, ako ove poloaje odbrane napadnu snage VBS, primjenie se zrana podrka NATO-pakta (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 274-275). 343 Isto. U ranu veer /9. jula - prim. S. ./ general Kolsteren stupa u kontakt sa Nicolaijem da ga obavijesti da Janvier ima primjedbu na uvoenje zranog napada, prije nego se koristi oruje na niem nivou eskalacije od strane Holandskog bataljona. Izmeu Zagreba i Sarajeva se estoko vre konsultacije da bi se ovaj problem rijeio. Pukovnik De Jonge (Zagreb) dolazi na ideju blokirajue pozicije i razgovora o tome sa generalom Nicolaijem, prije nego to stavi na papir. Janvier se s tim sloio i Holandski bataljon, uveer 9. jula, preko Gobilliarda dobija zadatak da juno od Srebrenice zauzme blokirajue pozicije. Ako budu napadnuti, oni moraju uzvratiti, nakon ega bi se ispunili uslovi za zranim napadima (CAS). General Nicolai te veeri upozorava Glavni tab VBS da smjesta povue trupe iz Enklave (M. J. Faber, nav. dj., str. 75-76). General Nicolai je, tvrdi J. Faber, nairoko i nadugako objanjavao pred francuskom istranom komisijom zato i emu slue blocking position. elim naglasiti da ovaj zadatak zauzimanja blocking position na brzinu, nepripremljeno, ne ukopano, bez postavljanja prepreka, sa u bijelo ofarbanim vozilima, nema za cilj aktivno branjenje svojih poloaja. Ovo ima za cilj kreiranje situacije u kojoj je UNPROFOR direktno napadnut, tako da se radi o inu samoodbrane i time zadovoljavanje esencijalnog uslova za upotrebu zranih udara. Svi su izgledi da se shvatanje o prirodi i funkciji jedne blocking position kod holandskih oficira u Zagrebu (general Kolsteren i pukovnik De Jonge) i Sarajevu (general Nicolai) toliko razlikuju od shvatanja francuskih generala Janviera (Zagreb) i Gobilliarda (Sarajevo). Devetog jula naveer Janvier i Gobilliard su se, takoer, dogovorili o razlozima i posljedicama jedne blocking position prije nego to izdaju zadatak. Za francuske oficire bio je to zadatak za borbu, dok to za holandske izriito nije bio sluaj. Da je zbog toga komandant Holandskog bataljona Karremans bio veoma zbunjen, nije bilo udo. Oajan, on odluuje da zadatak shvati kao nalog da se vojno brani (M. J. Faber, nav. dj., str. 76).
215

bataljona je toga dana (9. jula), dok su se pripremali aranmani za neposrednu zranu podrku, bio protiv neposredne zrane podrke im je promijenio svoju raniju procjenu. Komandant UNPF-a je 9. jula razgovarao o detaljima onoga to je preneseno njegovom kolegi u NATO paktu. Dogovoreno je da e avioni NATO pakta biti na raspolaganju u 06.00 sati sljedeeg jutra /tj. 10. jula - prim. S. ./ da bi odgovorili na zahtjev za blisku zranu podrku ukoliko ga prime. U meuvremenu, dok su se pripremali aranmani za blisku zranu podrku, komandant Holandskog bataljona u Srebrenici, koji je ranije bio za njenu primjenu, promijenio je svoju procjenu s obzirom na veliinu napredovanja VBS. On je izvijestio da upotreba bliske zrane podrke, po mom miljenju, na svaki mogui nain jo nije uputna. Vjerovao je da e VBS odgovoriti baranom vatrom sa sjevera koja se nee moi zaustaviti, izuzev ako svi sistemi oruja ne budu istovremeno eliminirani, to je nevjerovatno. U pogledu namjera VBS-a, ostao je nesiguran da li Srbi namjeravaju pregaziti cijelu Enklavu ili jednostavno osigurati njen juni dio, to su skoro zavrili. Komandant Holandskog bataljona je od tada navodio da je i on izraavao jake rezerve o odluci uspostavljanja blokirajuih poloaja, to, po njegovom miljenju, ne bi moglo zaustaviti zdruene srpske napade.344 Komandanti Ujedinjenih nacija na terenu, i pored oiglednosti, ocijenili su da su dotadanji agresorski napadi samo akti provokacije i zastraivanja, odnosno da je rije o ogranienom napadu, a ne opoj agresorskoj ofanzivi, radi zauzimanja cijele sigurne zone Ujedinjenih nacija. Takvo shvatanje imao je i potpukovnik Karremans, koji, izmeu ostalog, nije mogao procijeniti srpske namjere, odnosno srpske ratne ciljeve osvajakog i genocidnog karaktera.345 Teko je povjerovati u

344 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 276; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34-35. 345 Ujedinjene nacije, po IZVJETAJU O SREBRENICI ..., nisu u potpunosti shvatile srpske ratne ciljeve, to je nevjerovatno, jer su (oni) bili oigledni i usmjereni na realizaciju srpskog velikodravnog projekta svi Srbi u jednoj dravi, osvajakog i genocidnog karaktera.
216

toliku nesposobnost oficira Ujedinjenih nacija za procjenu situacije. Vjerovatno je rije o procjeni kakvu je upravo agresor elio. Dok se u sistemu rukovoenja i komandovanja Ujedinjenih nacija sve, osim komunikacije sa vojnim i civilnim agresorskim rukovodstvom,346 odvijalo sporo i traljavo, bitno promijenjena situacija na terenu uplaila je potpukovnika Karremansa, pa je zbog toga ili po neijem nareenju promijenio dotadanji stav i bio protiv zrane podrke. Komandant Karremans je smatrao da bliska zrana podrka jo nije uputna, jer e isprovocirati VBS. Naime, tada su kod Holandskog bataljona i viih komandi u Sarajevu i Zagrebu, te kod holandskog ministra odbrane Jorisa Voorhoevea bile prisutne procjene o ogNepotpunim shvatanjem opsega srpskih ratnih ciljeva moe se, tvrdi generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan, djelomino objasniti zato Sekretarijat /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ i Misija ouvanja mira /UNPF, UNPROFOR - prim. S. ./ nisu reagovali bre i odlunije kada su Srbi poeli napadati Srebrenicu. U stvari, umjesto da pokuamo pokrenuti meunarodnu zajednicu da potpomogne odbranu Enklave, mi smo vie davali Vijeu sigurnosti utisak da je situacija pod kontrolom i mnogi od nas su u to istinski vjerovali. Dan prije pada Srebrenice slali smo izvjetaje da Srbi ne napadaju, mada jesu napadali. Obavjetavali smo da Bonjaci pucaju na UNPROFOR i blokiraju ga, a radili su to Srbi. Propustili smo da poaljemo hitan zahtjev za upotrebu zranih udara. U izvjesnim prilikama, kada su do Vijea stizale nepotpune i netane informacije, to se moglo pripisati problemima izvjetavanja sa terena. Meutim, u drugim prilikama, izvjetaji su odraavali optu sklonost da se prikae da su strane jednako odgovorne za uinjene prekraje ... (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 496). Ukazujui na injenicu da kljuno pitanje - politiki, strateki i moralno - koje se krilo iza bezbjednosti sigurnih zona imalo je sutinsku prirodu etnikog ienja, odnosno genocida, Srbi su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , kao dio svojih irih ambicija ka Velikoj Srbiji, otpoeli okupaciju teritorija enklava, elei te teritorije samo za sebe. Civilno stanovnitvo ovih enklava nije bilo sluajna rtva napadaa; njihova smrt ili odstranjivanje je bio sutinski razlog napada na njih. Taktika vrenja brutalnog terora, veinom putem masovnih ubistava, silovanja i iivljavanja nad stanovnitvom, u cilju njihovog protjerivanja se u najveoj moguoj mjeri koristila u Bosni i Hercegovini, gdje je nazvana sada sramnim eufemizmom etniko ienje. Tako je civilno stanovnitvo bosanskih Muslimana postalo glavna rtva brutalno agresivnih vojnih i paravojnih srpskih operacija koje su imale za cilj da oiste od stanovnika eljene teritorije tako da bi se mogle naseliti Srbima (Isto, paragraf 495). 346 Vidi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 77-79; 80-83; 93-102 i dr., te IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 266, 270, 274-275 i dr.
217

ranienom napadu srpskog agresora, koje su bile pogrene (ili bolje reeno - namjerno pogrene). Slino miljenje imao je i general Janvier, smatrajui kako bi zrana podrka dovela do eskalacije od strane Srba,347 ne elei da vidi da je ta eskalacija u punom toku. Indicije o opstrukciji mandata i obeanja da nee biti primjene zrane sile potvruju i neposredni razgovori najviih oficira Ujedinjenih nacija sa srpskim generalima. Ti razgovori ukazuju i na meusobni stepen povjerenja i porijeklo kardinalno pogrenih procjena komandi Ujedinjenih nacija. Naime, u toku jakog agresorskog napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, 9. jula 1995. na frekvenciji 836.000 MHZ, CH. 13, u 12.40 sati registrovano je vie razgovora izmeu holandskog generala Nikolaia i oficira agresorske vojske, meu njima i generala Tolimira, zamjenika generala Mladia. Na osnovu tih razgovora moe se utvrditi da je briga o sigurnosti snaga UN-a bila jedino pitanje.348 Jedan razgovor je registrovan 9. jula 1995. u 18.25 sati, na frekvenciji 836.000 MHZ, CH 13, izmeu generala Ujedinjenih nacija Nikolaia (njegovog prevodioca Svetlane) i agresorskog oficira Tolimira. Nicolai je traio generala Mladia, na to mu je telefonista odgovorio da je on na terenu, pa mu je spojio Tolimira. On je, izmeu ostalog, uvjeravao da nema nikakvih opasnosti za snage UNPROFOR-a.349 General Zdravko Tolimir i u telefonskim razgovorima 9. jula 1995. u 19.15 i 19.45 uporno uverava generala Nikolaia kako u Srebrenici
347 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 74-75; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34-35. U Hagu, ministar odbrane Voorhoeve, je, piu Honig i Both, takoer, bio vrlo zabrinut. On je rekao amerikom ambasadoru Terryju Dornbushu da je, iako nije siguran da e Srbi pregaziti enklavu, vrlo pesimistian i opisao je situaciju kao beznadenu. Holanani su bili brojno nadmaeni i okrueni grad je bio nebranjiv. Nepotvreni dokazi ukazuju da je rekao da se plai zranih udara, jer bi oni mogli dovesti do veih civilnih rtava. Dokazi, takoer, ukazuju da se istoga dana, zahtjevu Sjedinjenih Drava za zranim udarima u sjeditu NATO-a u Bruxellesu holandski ambasador u NATO-u suprotstavio kao opasnim i kontraproduktivnim (J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 35). Ministra Voorhoevea, naalost, nisu brinule niti zanimale civilne rtve, to su posebno pokazali dogaaji od 12. i 13. jula 1995. 348 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 77-79. 349 Isto, str. 77.
218

nema nikakvih posebnih problema sa predstavnicima UN-a, da su veoma korektni odnosi i da nema problema ni sa stanovnitvom Srebrenice. General Nikolai je tvrdio da nisu tane agresorske informacije o situaciji u Srebrenici.350 General Janvier je, na savjet holandskog pukovnika Harma de Jonga, tabnog oficira odgovornog za operacije, odluio da Holandski bataljon treba da se odupre. Naime, on je, s tim u vezi, oko 22.00 sata Bataljonu uputio sljedeu naredbu: Morate zauzeti blokirajue poloaje, uz upotrebu svih raspoloivih sredstava, da bi se sprijeilo dalje nadiranje i napredovanje jedinica VBS u pravcu Srebrenice. Svaku moguu mjeru treba preduzeti da se ojaaju ovi poloaji, ukljuujui i mjere koje se odnose na oruje.351 General Janvier i Akashi su, da bi podrali blokirajue poloaje, agresoru uputili ultimatum, zahtijevajui da obustavi napade i povue se na granicu sigurne zone, zatim da pusti zarobljene holandske vojnike i vrati njihovu opremu,352 pri emu je naznaeno da, u sluaju napada na blokirajue poloaje, Bataljon moe raunati na CAS/blisku zranu podrku - prim. S. ./ poevi od 10. jula.353 S tim u vezi, a u cilju sprovoenja ovog zadatka, major Rob Franken, zamjenik komandanta
350 Isto, str. 80-83. 351 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 35-36; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80. To je, piu Honig i Both, znailo da Holanani moraju izvesti neke od svojih bijelo obojenih YPR-a na poloaje oko Srebrenice koji su bili jasno vidljivi Srbima u napredovanju. Namjera ove akcije bila je da prenese poruku: dovde i ne dalje. Ako Srbi budu uporni, Holanani e otvoriti vatru (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 36). Kada je naredba faksom stigla eti Bravo u Srebrenici, narednik Arthur Batalona, koji je radio u operativnoj sobi, kasnije se prisjea: Svi su se uasno uplaili. U takvoj jednoj operaciji moete lahko poginuti. Koliko sam ja znao, nas nisu u Srebrenicu poslali da branimo Enklavu, ve vie kao neke ojaane promatrae (Isto). 352 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 37. 353 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29. Stoga je, zbog ovog razloga, bilo odreeno da bi vozila Holandskog bataljona trebala biti prepoznatljiva iz zraka, tako to bi bila oznaena sa narandastim i identifikacionim panelima namijenjenim za ovu svrhu (Isto, paragraf 3.30).
219

Holandskog bataljona, izdao je pisana nareenja eti B, odnosno eti B Holandskog bataljona, da zauzme pozicije na jugu grada /Srebrenice - prim. S. ./, ujutro u ponedjeljak 10. jula, u cilju zatite od napredovanja BSA prema gradu, koristei sva raspoloiva sredstva.354
354 Isto, paragraf 3.31. Taj zadatak je, prema REPORT ON SREBRENICA , naznaen kao zeleni zadatak. Zeleni vojni zadaci podrazumijevaju znaenje ulaenja u borbu sa BSA ako je to neophodno. Za implementaciju ovog zadatka, eti B je data komanda nad bataljonskim rezervama od etiri borbena vozila. Pozicije bi trebale biti zauzete do ponedeljka ujutro u 05.00 sati i oznaene u skladu prema dogovoru sa zranom podrkom. Bataljon je postavio zamjenika komandira ete B na komandnu poziciju (Isto, paragraf 3.31). Holandskom bataljonu je, navodi se u REPORT ON SREBRENICA , u noi 9. na 10. juli nareeno da zauzme blokirajue pozicije na jugu Srebrenice, u svrhu sprjeavanja daljeg proboja i napredovanja jedinica bosanskih Srba, prema Srebrenici. Formulacija je pokazivala da oni namjeravaju zaustaviti BSA na jugu Srebrenice. Ako protivnik koji djeluje kombinovano sa tenkovima i pjeadijom, treba biti zaustavljen, zajednika odbrana treba biti sastavljena od kombinovane pjeadije (osigurana rovovima, pokrivenim i kamufliranim pozicijama, sa lakim i tekim automatskim orujem i odgovarajuim protivtenkovskim orujem), vatrenom podrkom (kao to je artiljerija, minobacai i zrana podrka) i zaprekama (mine, bodljikava ica, itd.). Ako jedan od ovih elemenata nedostaje, odbrana je osuena da propadne. Dana 10. jula pozicije za blokiranje su bile samo jedan od elemenata potrebnih za odbranu, odnosno pjeadija sa lakim ili tekim automatskim orujem. Protivtenkovsko oruje je bilo nepouzdano, nije bilo artiljerijskih kapaciteta, samo jedan minobaca manjeg kalibra je bio na raspolaganju i nije bilo mina ni bodljikave ice uopte; ovdje nije raunato vrijeme, koje je potrebno da se pripreme takve pozicije. Vozila su bila bijela i u potpunosti pred snagama BSA, koji su zauzeli pozicije na okolnim brdima. Prisutnost Holandskog bataljona na jugu Srebrenice je dobio karakter simboline zapreke puta, prije nego li karakter odbrane sa namjerom da se zaustavi BSA (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.31). Komandir ete B je napokon obezbijedio est borbenih vozila sa 50 tekih automata i prosjeno oko 50 ljudi sa pozicije za blokiranje. Dva Dragon srednjeg dometa protivtenkovsko oruje i AT4 zranog dometa protivtenkovsko oruje, su bili na raspolaganju, kao dodatno oruje. Minobaca 81 mm je bio na raspolaganju u sastavu. Komandantov plan je bio da se zauzmu pozicije B1, B2, B3 i B4. B1 i B2 su trebala biti zauzeta sa po dva borbena vozila, a druge pozicije sa po jednim borbenim vozilom. Osoblje isturene zrane kontrole bi bilo prisutno na B1 i posmatrakoj taki H u svrhu navoenja zrane podrke. On je odluio da direktno gaanje nije dozvoljeno u poetku, nego rae gaanje preko ili ispred ciljeva u svrhu prevencije istovremene eskalacije sukoba. Bilo kako bilo, u sluaju direktnog napada na vozila i osoblje, direktna uzvratna vatra bi bila koritena odmah nakon toga. Nareenje je dato u 03.30 sati (Isto).
220

Polazei od ocjene da nisu tane agresorske informacije o situaciji u Srebrenici, te da se procjena o ogranienom srpskom napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija krajem veeri 9. jula pokazala potpuno pogrenom, general Nicolai je istoga dana oko ponoi ponovo razgovarao sa Tolimirom. Naime, on je u 22.30 sati prenio ultimatum srpskom agresoru u telefonskom pozivu iz Sarajeva i zahtijevao da obustave svoj napad i povuku se na granicu sigurne zone Ujedinjenih nacija. Tolimir nije dopustio generalu Nicolaiju ni da zavri, ve je odgovorio: O emu vi govorite? Nema Srba u Enklavi. Generale, ne treba slepo da verujete muslimanskoj propagandi.355 Agresor je, takoer, obavijeten i o tome da su holandske trupe zauzele blokirajue poloaje juno od Srebrenice i da e, ako ih napadnu srpske snage, biti upotrijebljena bliska zrana podrka snaga NATO-a.356
Iako je eta B imala protivtenkovsko oruje na raspolaganju, ono, po REPORT ON SREBRENICA , nije koriteno, uslijed kombinacije slijedeih faktora: - usmjerena vatra je bila dozvoljena, sa pozicija za blokiranje, ako snage BSA, takoer, usmjere vatru na ove pozicije. Meutim, BSA to nije uradila; - nije bilo sigurnosti meu starjeinama seniorskog ranga vezano za pouzdanost protivtenkovskih sistema. Zbog blokade BSA, koja je trajala mjesecima, koliine rezervnih dijelova koje su nabavljene su bile nedovoljne, a i ranevi za halat su bili nekompletni. Ovo je znailo da instalacije za vatreno dejstvo nisu mogle biti testirane, bacajui sumnju na upotrebljivost sistema. Projektili se nisu mogli servisirati zbog nastale tete od vlage; - nianski domet AT-4 protivtenkovskog projektila je previe kratak, zbog ega i nije bio koriten (Isto). Radiovezom, grupe ve prisutne na B1 i B4, kao i posmatraka taka H, dobili su nareenje da zaustave BSA upotrebom vatre, ako pokua da prodre naprijed prema Srebrenici. Pozicije B1, N3 i B4 su zaista okupirane u 05.00 sati. Ruta prema B2 se pokazala neprohodnom, te je donesena odluka da se zauzme druga pozicija B1A. Na polovini rute borbena vozila su dola pod tenkovsku vatru sa vee udaljenosti iza nianskog dometa AT4. Kada se vozilo okretalo zbog tenkovke vatre, sletjelo je sa puta i nije moglo biti spaeno. Posada se prikljuila B4, B2 je nadalje ostala bez ljudi (Isto, paragraf 3.33). 355 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 37; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80-83. 356 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 275; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 37.
221

Bojei se eskalacije sukoba Akashi i Janvier su obavijestili agresora da e zrani napadi imati samo oblik bliske zrane podrke, tj. da e biti napadnute samo one srpske snage koje budu uoene pri otvaranju vatre na holandske poloaje.357 U meuvremenu, agresor je zauzimao jednu po jednu osmatranicu, to je omoguilo njegovo napredovanje prema centru Srebrenice. Najzad je predstavnicima meunarodne zajednice polo za rukom da utvrde da Bonjaci nisu otvarali vatru na oklopni transporter UNPROFOR-a, ve su to inili Srbi.358 I pored stalnog pogoranja situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, pri emu je, pored ostalog, grad (Srebrenica) izloen granatiranju, ni 10. jula general Janvier nije odobrio upotrebu bliske zrane podrke. U rano jutro 10. jula Holandski bataljon je, u skladu sa nareenjem od 9. jula, zapoeo sa uspostavljanjem blokirajuih pozicija, kako bi zaustavio dalji prodor srpskih trupa, odnosno blokirao prilaze gradu Srebrenici. Srpski topovi su ponovo otvorili vatru po Srebrenici. Broj granata koje su padale na grad se, izgleda, poveavao - vie artiljerijskih i minobacakih projektila je palo oko Srebrenice. Jedan srpski tenk otvorio je vatru na oklopni transporter UNPROFOR-a, za to su optueni Bonjaci i hitno obavijeteno Vijee sigurnosti, a general Janvier i Akashi su se sloili sa negativnom ocjenom bonjakog ponaanja. Na zamjenika komandira holandske ete B direktno je pucao srpski tenk (sa sjeverozapada). Zbog toga je (zbog napada u okolini blokirajuih pozicija) tog jutra nekoliko puta Karremans slao zahtjeve za zranom podrkom. Meutim, zahtjevi nisu odobreni - nije dolo do zrane podrke, koja je obeana prethodne veeri. Naime, zahtjevi nisu stizali u Sarajevo (Komandu UNPROFOR-a), jer je u Tuzli (Sektor sjeveroistok UNPROFOR-a), gdje je zahtjev prvo morao biti

357 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80-83; J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 37. 358 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 280; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.26-3.28.
222

razmotren, pukovnik Brantz traio novu listu ciljeva, poto je situacija na zemlji znatno promijenjena.359 Holandski bataljon je, prema nekim izvorima na koje se poziva Izvjetaj o Srebrenici, 10. jula u 13.00 sati (ili negdje ranije tog jutra) zatraio blisku zranu podrku, jer je upozorenje dato Srbima prekreno. Meutim, taj zahtjev, ako je i dat, nije odobren. S tim u vezi, u Izvjetaju o Srebrenici navodi se kako nije mogue utvrditi na kojem nivou je zahtjev odbaen, ako i jeste, jer nema pisanog traga o tome, a nekoliko kljunih pripadnika na svakom od viih nivoa komande se ne sjea da su tada primili bilo kakav zahtjev.360 Istovremeno, unutar Ujedinjenih nacija nastavljeno je i dalje skrivanje i netano davanje informacija o napredovanju srpskog agresora prema Srebrenici, granatiranju grada, navodnom pucanju Bonjaka na oklopni transporter UNPROFOR-a, zahtjevima za neposrednu zranu podrku, itd.361 Dopunjeni izvjetaj Yasushija Akashija Vijeu sigurnosti o Situaciji u Srebrenici, od 10. jula, koji je, poslat nekoliko sati ranije, stigao u sjedite Ujedinjenih nacija u New York, oito u vrijeme kada su pred359 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.3 i 3.34; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 277-280; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 77, 14. augusta 1996; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 76; J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 38-40. Honig i Both tvrde da je Holandski bataljon do 09.00 sati (10. jula) zatraio zranu podrku, ali im je reeno da prvo obnove svoju listu ciljeva, jer je najnovija lista bila nekih dvadeset sati stara (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 39). 360 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 280. 361 Isto, paragraf 280-281. Podnosei kratak izvjetaj Vijeu sigurnosti 10. jula 1995, predstavnik generalnog sekretara je prenio informaciju koja je ispala znaajno netana. Naime, on je obavijestio da je napredovanje Srba prema gradu zaustavljeno, da je agresor prestao granatirati Srebrenicu, da su Bonjaci pucali na oklopni transporter UNPROFOR-a, o emu je, na osnovu netanih informacija sa terena, izvijestio Akashi (Isto, paragraf 282). Meutim, sve su te informacije bile netane (Isto, paragraf 280). Netana informacija po kojoj su Bonjaci otvarali vatru na oklopni transporter UNPROFOR-a (Isto) odmah je dostavljena Vijeu sigurnosti (Isto, paragraf 278). Nakon to je u Srebrenici utvreno da to nisu uinili Bonjaci ve Srbi, nije poznato (na osnovu Izvjetaja o Srebrenici) da li je o tome odmah obavijeteno Vijee sigurnosti.
223

stavnici generalnog sekretara ukratko informisali Vijee sigurnosti o najnovijim dogaajima, pokazuje da su Srbi nastavili sa granatiranjem grada u 7.40 sati i da su vojni posmatrai Ujedinjenih nacija zabiljeili vie od 100 eksplozija; artiljerijske granate su u 11.00 sati padale u blizini bolnice, potresajui njene zidove, te se na osnovu pogrene procjene sa ratita grekom izvjetava da je ARBiH, a ne VBS pucala na blokirajue pozicije.362 U kratkom izvjetaju Vijea sigurnosti predstavnika generalnog sekretara iznesene su znaajno netane informacije (napredovanje agresora prema gradu Srebrenici je zaustavljeno, agresor je prestao sa granatiranjem grada, Bonjaci su pucali na oklopni transporter UNPROFOR-a, to je i Akashi, na osnovu netanih informacija sa terena, izvijestio. Na pitanje o hronologiji zahtjeva za blisku zranu podrku on nije dao jasan odgovor. On nije izvijestio da je bilo niz zahtjeva od Holandskog bataljona za neposrednom zranom podrkom izmeu 6. i 7. jula i da su u Sarajevu odbijeni. ini se da ni njemu, ni bilo kome u Sekretarijatu /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ nisu bili poznati ovi zahtjevi. Takoer, nije spomenuo formalni zahtjev za zranom podrkom upuen Komandi UNPF-a u Zagrebu dan ranije, iako je kopija zahtjeva prenesena u sjedite Ujedinjenih nacija u New Yorku.363 Potpukovnik Karremans ni 10. jula nije vratio oruje Armiji Republike Bosne i Hercegovine, iako mu je tada (tek u predveerje 10. jula) bilo jasno da snage BSA namjeravaju osvojiti cijelu Enklavu. Tako je u dopunjenom izvjetaju Yasushija Akashija Ujedinjenim nacijama, od 10. jula, potvreno da UNPROFOR jo uvijek nije vratio ARBiH oruje iz punkta.364 Civili i civilno stanovnitvo se poslijepodne (10. jula) u panici, strahu i potpunoj dezorijentaciji poelo okupljati ispred zgrade PTT-a (gradske bolnice) i fabrike Vezionica. Do ponoi se na tom dijelu Srebrenice okupilo izmeu 10.000 i 15.000 ljudi. Ta masa ljudi je cijelu no
362 Isto, paragraf 281. 363 Isto, paragraf 282. 364 Isto, paragraf 281; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.43.
224

provela na ulici ispred zgrade PTT-a, gdje se nalazila komanda odbrane Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija.365 Srpski agresor je tokom cijelog dana nastavio sa granatiranjem grada Srebrenice. Izmeu Armije Republike Bosne i Hercegovine i srpskog agresora voeno je nekoliko borbi na raznim lokacijama u blizini blokirajuih punktova prilazu gradu. Oko 2.000 civila poelo se okupljati oko bolnice, nadajui se da bi ih njen specijalni status mogao zatititi od srpske vatre. Otprilike do 13.00 sati je, po UNHCR-u, granatiranjem ubijeno 6, a ranjeno 23 civila.366 Izmeu 11.00 i 18.00 sati srpski agresor nije direktno pucao na blokirajue pozicije UNPROFOR-a.367 Meutim, oko 18.00 sati srpska pjeadija se pojavila na uzvisini koja je nadgledala grad s juga. Oko 18.30 sati agresor je zapoeo sa napredovanjem. Civili su poeli paniiti i krenuli su bjeati ka sjeveru. Tada su Holandskom bataljonu (komandir ete naredio je poloaju Bravo 1 da otvori vatru) izdata nareenja da se, radi upozorenja, puca iznad glava srpskih vojnika, na ta
365 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 234-236; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.34-3.35. 366 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 283; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.34-3.35. 367 Isto. Borbe oko grada su, piu Honig i Both, postepeno zamrle i zrana podrka vie nije izgledala urgentna. Avioni NATO-a koji su bili u pripravnosti u zraku vratili su se u bazu u Italiji u 14:00, jer se vrijeme pogoralo. Ameriki izvori tvrde da je ministar obrane Voorhoeve rekao Amerikancima u Haagu da vjeruje da se situacija stabilizira i da e on biti za zrane napade samo ako Srbi nastave svoj napad. On se protivio odmazdi radi odmazde. Najee borbe tog jutra bile su koncentrirane manje od dva kilometra juno od Srebrenice, u rejonu Pusmulia. Srbi su konsolidirali svoju kontrolu nad jugoistonim uglom Enklave u pripremi za napad na Srebrenicu. Oni su paljivo izbjegli blokirajue poloaje i time i opasnost od zranih napada (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 39). S obzirom na to da srpski agresor nije pucao na blokirajue poloaje (blokirajue pozicije nisu napadnute), to je, po REPORT ON SREBRENICA , bio razlog to Ujedinjene nacije nisu koristile zranu podrku, jer je to bilo u skladu sa tekstom UNPROFOR-ovog ultimatuma: ako blokirajue pozicije budu napadnute od VBS, bliska zrana podrka NATO-a bie upotrijebljena (REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2, 3.3, 3.29-3.30 i 3.36).
225

Srbi nisu uzvratili vatru. Minobaca kalibra 81 mm ispaljivao je samo svijetlee bombe. Izloeni holandski mirovnjaci bili su uasnuti. Meu muslimanskim civilima izbio je haos. Stotine su jurnule prema holandskom kampu. Strahom zahvaena masa probila je kapiju, mahnito traei utoite i zatitu kod holandskih vojnika.368 U vrijeme dok je agresor sve vie napredovao, pri emu su srpske snage poslijepodne i u toku noi snajperskom vatrom i iz drugih vrsta pjeadijskog naoruanja djelovale po gradu,369 izmeu 18.30 i 19.00 sati, komandant Holandskog bataljona, u trenutku jakog agresorskog napada te injenice da su srpske snage jasno ignorisale ultimatum, pozvao je Komandu UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli i zatraio zranu podrku (ponovo zahtijevajui blisku zranu podrku), predloivi da se uniti oko 40 ciljeva (prije svega agresorske snage juno od blokirajuih pozicija, te artiljerijski poloaji sjeverno od Srebrenice i na visoravni jugoistono od Srebrenice). Taj zahtjev je u Tuzli i Sarajevu odobren i proslijeen Komandi UNPF-a u Zagrebu.370 UNPROFOR je nastavio s vatrom upozorenja prema Srbima i usmjeravanjem mitraljeske vatre iznad njihovih glava u trajanju od skoro jedan sat, sve do 19.35 sati, dok se vojnici VBS nisu povukli iza sedla breuljka u jugozapadnom pravcu. U tom trenutku komandir ete B naredio je premjetanje punktova za blokadu prilaza na lokacije jo blie gradu, bojei se da bi Srbi mogli pokuati da ih bono zaobiu tokom mraka.371
368 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 284; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.3 i 3.37-3.38; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 39. Tek u predveerje 10. jula, poslije nastavka ofanzive BSA, Karremansu je bilo jasno da BSA namjerava osvojiti cijelu Enklavu (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.43). 369 Isto; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150. 370 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 284; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.39; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 76; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 41. Honig i Both tvrde da je taj zahtjev uputio Rob Franken, zamjenik komandanta Holandskog bataljona, jer se Karremans navodno razbolio (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 41). 371 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 284; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 76.
226

Naelnik operacija u Komandi UNPF-a u Zagrebu je, negdje oko 19.00 sati, rekao generalu Janvieru, komandantu UNPF-a, da su avioni za blisku zranu podrku u stanju pripravnosti i mogli bi biti spremni na poziv za sat vremena. On je, pored toga, dodao da su avioni osposobljeni za none letove, iako ova sposobnost nee biti potrebna do poslije 20.30 sati po lokalnom vremenu.372 U 19.10 sati Akashi, koji je u to vrijeme bio u Dubrovniku i neprestano bio u kontaktu sa Komandom UNPF-a, pokuao je stupiti u kontakt sa predsjednikom Miloeviem, ali bez uspjeha.373 Deset minuta kasnije (u 19.29 sati) general Nicolai traio je kontakt sa Glavnim tabom Vojske Republike Srpske. Meutim, to mu nije uspjelo, jer 10. jula u 19.20 sati nema nijednog oficira koji je ovlaten da prihvati poziv, odnosno general Mladi, slino Miloeviu, nije elio da razgovara sa generalom Nicolaijem. S tim u vezi, interesantno je saznanje da je Nicolai obavijestio telefonistu - zamislite telefonistu - da je zatraio zranu podrku zbog srpskog napada na Srebrenicu.374 U 19.45 sati naelnik Komande UNPF-a, general Ton Kolsteren, ukazao je uredu SRSG /tj. Akashiju - prim. S. ./ da su Srbi pokrenuli pjeadijski napad u kojem, po procjeni, uestvuje priblino 150 vojnika i da su Holanani sa blokirajuih pozicija ispalili hice upozorenja na Srbe.375 Upotreba zrane sile sabotirana je i na sastanku Kriznog taba UNPF-a u Zagrebu. General Janvier je zakazao sastanak Tima za

372 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 285. U 19.30 sati primljena je poruka da je jo jedan poloaj UNPROFOR-a u Srebrenici pod napadom, posmatranica Lima (Isto). 373 Isto, paragraf 286. 374 M. J. Faber, nav. dj., str. 73. Telefonista je odgovorio generalu Nicolaiju da e general Mladi u 21.00 sat biti u mogunosti da razgovara sa Nicolaijem. Nicolai obeava da e nazvati kasnije, ako to za vas nije kasno (Isto). Saznanje da je general Nicolai zatraio zranu podrku, kao i lice kome je obavjetenje dostavljeno, te nain dostavljanja (telefonom) je smijeno, jadno i bijedno da ne moe biti gore. 375 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 286.
227

krizne situacije za 19.55 sati.376 Na sastanku je zahtijevao da piloti NATO-a budu u kabinama, s obzirom da su Srbi jasno prekrili ranije upozorenje. Takoer je primjetno da mete za gaanje ne postoje, emu se suprotstavio jedan od lanova njegovog osoblja, tvrdei da su identifikovana dva tenka i artiljerija i da su oficiri za navoenje aviona za ciljeve na zemlji na mjestu. U isto vrijeme je naelnik Komande UNPF-a navodno dodao da je Holandska vlada prebacila teite na izbjegavanje rtava meu svojim vojnicima i da nekoliko posmatranica jo funkcionira.377 Zatim je general Janvier zatraio od naelnika Komande /general Kolsteren - prim. S. ./ da stupi u kontakt sa holandskim Ministarstvom odbrane, da bi se odredilo koju vrstu odgovora podrava holandska vlada - kako holandska vlada gleda na zranu podrku. Ameriki oficir za vezu sa NATO-om napustio je sastanak, kako bi, poto je Janvier naredio da avioni NATO-a budu u pripravnosti sa Koordinacionim centrom NATO-a za zrane operacije u Vienci, saznao kada e avioni NATO-a biti spremni za napad. Holandska vlada je, prema Izvjetaju o Srebrenici, bila za odluku za koju komandant bude vjerovao da je odgovarajua, ak iako bi ona dovela do odmazde protiv holandskih mirovanjaka koji su uzeti kao taoci .378
376 Isto; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 42. Navedenom sastanku prisustvovali su glavni savjetnici generala Janviera: njegova dva francuska vojna pomonika, holandski naelnik taba - general Ton Kolsteren, holandski pukovnik Harm de Jonge i tabni oficiri za obavjetajni rad, zrane operacije i vezu sa NATO-om, kao i Akashijev pomonik (John Almstrom). Meu ovim oficirima postignut je opi konsenzus da se odobri zrana podrka, na to je posebno insistirao Harm de Jonge. Meutim, Janvier je oklijevao. De Jonge je rekao Janvieru: Juer ste Mladia odluno upozorili i on Vam prkosi. Moramo izvriti zranu podrku (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 42-43). Britanski oficir za zrane operacije ukazao je, tvrde Honig i Both, na rizik za zarobljene holandske vojnike ukoliko doe do zranih napada, ali se sloio da moramo djelovati. ak i Almstrom je izrazio podrku: Ako su snage pod vatrom, nemamo izbora. Akashi e se vratiti u 11.30 sati, ali za operaciju Blue Sword (Plavi ma) ne moramo ga ekati (Isto, str. 43) (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 42-43; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90). 377 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 286. 378 Isto, paragraf 287; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43.
228

Oko 21.05 sati Janvier je stupio u vezu sa Akashijem, te odmah poslije toga nazvao generala Mladia i razgovarao s njim ili s njegovim zamjenikom, generalom Tolimirom. Holandski general Ton Kolsteren u 21.10 sati javio je da se ministar Vorhoeve ne protivi zranoj podrci. Do tada su avioni NATO-a bili u zraku na Jadranu i mogli su pogoditi svoje ciljeve u roku od pola sata nakon naredbe o napadu. Ali, general Janvier je i dalje oklijevao. Sa prvim mrakom agresorski napad na Srebrenicu je prestao, usljed ega su Ujedinjene nacije odustale od akcije, smatrajui da bliska zrana podrka vie nije potrebna.379 General Janvier je u 21.15 sati razgovarao sa generalom Tolimirom, rekavi mu da Ujedinjene nacije nee napustiti Enklavu i zatraio da VBS zaustavi svoj napad.380 Pet minuta kasnije (u 21.20 sati) Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu obavijestila je da su Srbi zaobili holandske blokade i da sada Holanani i Bonjaci koordiniraju zajedniku odbranu.381 To, meutim, nije bilo tano. General Janvier je ponovo u 21.20 sati pozvao Mladia da mu se izvini i kae da je situacija nemogua i da e uiniti sve to moe da izbjegne upotrebu sile, ali da postoje granice ....382 General Janvier je u 21.35 sati osoblju svoje komande podnio kratak izvjetaj o razgovoru sa Mladievim uredom. U to vrijeme u Zagrebu su primljeni izvjetaji da je borba /odnosno srpski napad - prim S. ./ u Srebrenici zaustavljena. Komandant mirovnih snaga je zakljuio da se UNPF suoava sa tri scenarija: 1. nita ne initi, u tom sluaju Srbi bi ili zaustavili svoje napredovanje ili potpuno zaobili poloaje blokade; 2. odmah pozvati blisku zranu podrku, ali s obzirom da je bio mrak i situacija konfuzna, ovo bi moglo biti rizino;
379 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-44; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.39. 380 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 289. 381 Isto. 382 Isto.
229

3. ekati upotrebu bliske zrane podrke do jutra, da bi se izbjegao rizik pucanja na svoje jedinice i da se razjasne ciljevi.383 Jedan oficir je zatim prenio poruku koju je upravo primio od komandanta Holandskog bataljona u Srebrenici, koji nije smatrao da bi neposredna zrana podrka u tom trenutku bila korisna, ali je izrazio elju da bude spremna do 06.00 sljedeeg jutra. NATO-ov oficir za vezu je odgovorio da piloti NATO-a mogu biti u stanju pripravnosti odmah, ali da ne bi mogli ostati u zraku cijelu no.384 Komandant UNPF-a je, suoavajui se sa tri scenarija, sumirao svoj poloaj, navodei da te noi nije koristio neposrednu zranu podrku zbog mraka i to bi bilo bolje da holandska pjeadija na terenu zaustavi srpsku pjeadiju ....385
383 Isto, paragraf 290. 384 Isto. 385 Isto, paragraf 291. Karremans je 10. jula, prema rezultatima istraivanja Ujedinjenih nacija, bio za to da se bliska zrana podrka odgodi do 06.00 sati 11. jula (Komandant Holandskog bataljona nije smatrao da bi bliska zrana podrka u tom trenutku bila korisna, ali bi volio da bude spremna do 06.00 sati sljedeeg jutra - IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 276 i 291). Meutim, u REPORT ON SREBRENICA to ne pie, ve se navodi da Karremans jo uvijek nije smatrao da bi zrana podrka u formi CAS bila izvodljiva (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.24), pri emu je oigledna kontradiktornost u raspoloivim izvorima, na koju ukazuje Hasan Nuhanovi (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 257-258). Zaista je zanimljivo utvrditi zato je Karremans odjednom promijenio svoj stav i traio odgodu bliske zrane podrke - do 06.00 ujutro 11. jula, kako se to navodi u Izvjetaju o Srebrenici. Ta Karremansova ocjena dobro je dola generalu Janvieru, koji je sve vrijeme oklijevao, za razliku od svojih saradnika koji su traili da se djeluje odmah, bez daljeg ekanja te uprkos podacima sa terena. Tako su, nakon 21.30 sati Karremans i Janvier bili istog miljenja da se sa odlukom o bliskoj zranoj podrci eka do jutra (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 258-262). Govorei o tome, Hasan Nuhanovi je izveo nekoliko zakljuaka: - Karemans je, izmeu ostalog, odgovoran i kriv, jer je prije ponoi 10. jula Komandi UNPROFOR-a (UNPF-a) poslao dezinformacije o tome da su, takozvane blokirajue pozicije Holbata 3 sposobne izdrati do jutra, a pri emu nije imao direktan vizuelan kontakt ni sa blokirajuim pozicijama ni sa poloajima snaga VRS-a, jer se nalazio 6 km udaljen od blokirajuih pozicija, a oko 8 km od snaga VRS-a. Ove dezinformacije je poslao, jer se bojao da bi upotrebom bliske zrane podrke situacija eskalirala i dovela do neeljenih posljedica po njegove vojnike i njega lino. Pri tome je dao jedan, ali pogrean argument, opisujui situaciju u
230

General Janvier je, u skladu sa svojom politikom oklijevanja, odnosno neodobravanja zrane podrke, i svojim nerazumljivim scenarijima, a posebno neuvjerljivim razlozima zbog kojih nije koristio blisku zranu podrku (zbog mraka i to bi bilo bolje da holandska pjeadija na terenu zaustavi srpsku pjeadiju), oko 22.00 sata donio dvosmislenu, nejasnu, nedoreenu i neodreenu, hipotetiki formulisanu odluku da sjutra ujutro u est sati NATO mora biti spreman. Ako bude potrebno, odobriu zranu podrku, ali ne ako prijetnja bude dolazila samo od pjeadije.386 Sama injenica o koritenju kondicionala u toj njegovoj odluci ukazuje na njegove prave namjere - odluku za zranu podrku on nije ni namjeravao donijeti. S obzirom na to da su

Srebrenici kao relativno stabilnu, uz tvrdnju da su snage VRS-a stale sa napadom, iako je znao da ne moe biti siguran da je taj zastoj znak da je ofanziva na grad potpuno prestala; jer je VRS svakog prethodnog dana zastajala sa padom mraka, a nastavljala sa napadom sa dnevnom svjetlou. Takoer je kriv i odgovoran, jer je u svojoj poruci od 09. jula izrazio protivljenje upotrebi bliske zrane podrke, a da nije dovoljno jasno izrazio svoj zahtjev da se bliska zrana podrka zamijeni masovnim zranim udarima, ve je blagim izraavanjem samo sugerirao da bi se to trebalo uiniti ako se eli zaustaviti napad VRS-a. inei to, na ovaj nain on je svojoj vioj komandi ostavio otvorenu mogunost da se njegova sugestija potpuno ignorira. Takoer je odgovoran i kriv, jer o tome nije informirao vlasti enklave Srebrenica, to je bio obavezan uiniti, ve je, umjesto toga, ovim vlastima prenio nepotpune i netane informacije, ime ih je obmanuo, a to je dovelo do neeljenih posljedica - katastrofe. - Janvier je, izmeu ostalog, odgovoran i kriv, jer je potpuno ignorirao poruku komandanta Holbata 3, potpukovnika Karemansa, od 09. jula, u kojoj Karremans sugerira da se jedino upotrebom masovnih zranih udara moe postii eljeni efekt, a da se to ne moe postii upotrebom bliske zrane podrke. Kako je bilo zakljueno i u izvjetaju potpukovnika Karemansa o situaciji, Janvier je morao znati da e situacija u tom smislu biti ista, ili ak gora, i narednog dana 10. i 11. jula i nakon 06.00 sati, te da e jedini nain da se uspjeno upotrijebe zrane snage biti u formi masovnih zranih udara. Unato tome, on je Karremansa ostavio u zabludi i nastavio je, sa svojim saradnicima, govoriti samo o terminu bliske zrane podrke. Da stvar bude gora, Janvier u 06.00 sati 11. jula nije odobrio ak ni blisku zranu podrku (Isto, str. 260-261). 386 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 44; REPORT ON SREBRENICA, paragraf 3.39.
231

avioni NATO-a bili spremni za blisku zranu podrku trupama Ujedinjenih nacija, odnosno Holandskom bataljonu - avioni su bili na viem stepenu borbene gotovosti ili su kruili iznad Jadranskog mora, ekajui na zahtjev, nepotrebno je i neozbiljno Janvierovo naglaavanje da sjutra ujutro u est sati NATO mora biti spreman . U 22.30 sati, u treem razgovoru sa Gobilliardom, general Janvier je potvrdio da e avioni u 06.00 sati biti iznad Jadranskog mora.387 Akashijev delegat u Beogradu telefonirao je u 22.45 sati njegovom uredu u Zagrebu da bi kazao da se sastao sa predsjednikom Miloeviem, koji je odgovorio da se od njega ne oekuje previe, jer bosanski Srbi njega ne sluaju.388 I ovo je, naalost, primjer pogrene i lane politike Ujedinjenih nacija i Zapada prema Miloeviu, njihovom glavnom saradniku i sagovorniku. General Janvier je u 23.00 sata obavio razgovor sa generalom Tolimirom, koji mu je rekao da su ofanzivne akcije zaustavljene, te, nakon toga, traio da se zakae sastanak Tima za 06.00 sati sljedeeg jutra.389 Poslije toga, on je poslao izvjetaj Ujedinjenim nacijama u New Yorku, sa dopunom situacije od 23.00 sata 10. jula,390 u kome je, izmeu ostalog, objasnio zato se te veeri odluio protiv upotrebe bliske zrane podrke i, s tim u vezi, dodao da bi avioni NATO-a, poevi od 06.00 sati idueg dana, bili u zraku spremni da sprovedu misiju bliske zrane podrke ubrzo nakon poziva, i protiv pjeadije ako bude potrebno, ukoliko se pozovu da to uine.391 General Janvier je i tokom 10. jula, kao i kasnije, bio u stalnom kontaktu sa generalima Vojske Jugoslavije (i Vojske Republike Srpske)

387 M. J. Faber, nav. dj., str. 77. To je ujedno bio i odgovor Karremansu na njegovo pitanje, od 21.30 sati, da li e avioni sljedeeg jutra (11. jula, u 06.00 sati) biti iznad Srebrenice (Isto, str. 76-77). 388 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 291. 389 Isto, paragraf 292. 390 Isto, paragraf 293. 391 Isto, paragraf 294.
232

Mladiem i Tolimirom. U razgovoru sa Mladiem (u 21.20 sati) Janvier ga je uvjeravao da e uiniti sve to moe da izbjegne upotrebu sile ....392 To je uvjeravanje general Janvier, zaista, i odrao, jer je te veeri odbio upotrebu neposredne zrane podrke, s obrazloenjem da e avioni NATO-a biti spremni sljedeeg dana da sprovedu misiju bliske zrane podrke ... ako bude potrebno, ukoliko se pozovu da to uine.393 Srpski agresor je, u nastojanju da po svaku cijenu i na razne naine izbjegne zrane udare i time neometano zauzme sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, pokuavao nametnuti pritisak na tetu Holandskog bataljona, putem raznih ultimatuma. S tim u vezi, on je oko 21.00 sat, preko radija u vozilu posredstvom jednog od komandira grupe koji je zadran od strane BSA /odnosno dobrovoljno preao, kao i mnogi drugi, na srpsku stranu - prim. S. ./ u Bratuncu poslao sljedeu poruku: Od 06.00 sati sljedeeg dana Holandskom bataljonu se daje 48 sati da napusti Enklavu, zajedno sa lokalnim stanovnitvom. Snage BSA garantuju da oni nee biti povrijeeni za vrijeme njihovog povlaenja.394
392 Isto, paragraf 289. 393 Isto, paragraf 294. U dnevnicima Petog taktikog taba saveznikih snaga u Vienzi, kao i glavne Komande NATO-a (AFSOUTH) u Napulju nisu spomenute zrane aktivnosti NATO-a za jutro 11. jula, niti su postojale indicije o bilo kakvim pripremama za zrane udare ili blisku zranu podrku koju je oajniki oekivao Holandski bataljon. Pored toga, do 04.30 sati nije bilo nikakve komunikacije meu tabovima, iako su avioni stavljeni na 60-minutnu pripravnost u 21.15 sati 10. jula. Jedini pokazatelj toga je bila injenica da je isturenim zranim kontrolorima (Forward Air Controllers) u enklavi nareeno da kontaktiraju Centar za koordinaciju zranih operacija u Sarajevu u 05.00 sati (NIOD, Chapter 3, str. 380). U Report on Peace Operations, Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije, od 10. jula 1995, je pisalo da je bliska zrana podrka ve zatraena za 06.00 sati 11. jula. S tim u vezi, istraivai NIOD-a navode da je odobrenje zavisilo od ishoda predloenih razgovora izmeu Janviera i Mladia i da je general Nicolai namjeravao, ne samo da fokusira blisku zranu podrku na tenkovske nego i artiljerijske poloaje oko Srebrenice. Meutim, u navedenom izvjetaju se ne navodi izvor te informacije. Meutim, ipak, se spominju konsultacije izmeu Gobilliarda i Janviera, kao i injenica da je Janvier izjavio da nee oklijevati da d direktnu dozvolu za blisku zranu podrku ukoliko VRS nastavi sa napredovanjem (Isto, str. 379-380). 394 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.40; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 294.
233

Oko ponoi (24.00 sata, 10. jula 1995) zamjenik komandanta Holandskog bataljona, major Franken, na navedeni ultimatum srpskog agresora je odgovorio: BSA mora se povui poevi od 06.00 sati - neizvrenje e rezultirati zranim udarima (. in result in large scale air strikes).395 Vojno i politiko rukovodstvo Srebrenice je u noi 10. jula (u 23.00 sata) u zgradi PTT-a odralo sastanak, na kome je, u izuzetno sloenim i tekim uslovima, voena rasprava o planiranim aktivnostima u odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. S tim u vezi, razmatrana je mogunost preduzimanja kontranapada protiv srpskih snaga,396 jer bi, u sluaju uspjene kontraofanzive, UNPROFOR neto uinio.397 Za vrijeme tog sastanka, a nakon to je donesena odluka o kontranapadu, iznenada je i neoekivano, ubrzo nakon ponoi, major Pieter Boering (oficir Holandskog bataljona) uao na sastanak kao da je znao za sastanak i odluke koje su donesene. Boering je najavio zrane udare NATO-a, stavio mapu na sto, pokazao na ciljeve i traio od bosanskih Muslimana da se dre podalje od tih prostora zbog opasnosti - nazvao je to zona smrti. Vrijeme zranih udara je bilo ili prije zore ili u zoru. Boering je, takoer, naveo da je izdat ultimatum koji zahtijeva povlaenje VRS-a, pri emu nije bilo spomena o ARBiH i Opini o tome ta e se desiti nakon zranih udara.398 U Srebrenici su se, u pono sa 10. na 11. juli, komandiri eta Holandskog bataljona sreli sa Karremansom da auriraju plan aktivnosti
395 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.40. 396 NIOD, Chapter 3, str. 380. 397 Isto, str. 380-381. Armija Republike Bosne i Hercegovine je, prema istraivaima NIOD-a, bila puno jaa u noi, jer je djelovala na poznatom terenu bez mina i sumnjali su da su njihovi protivnici na teritoriji predloenoj za napad veinom plaenici. Meholji, koji je u koli uio ruski, uo ih je kako govore na liniji fronta (Isto, str. 381). 398 Isto, str. 381. Navedena izjava i postupak majora Boeringa su, prema dr. Ilijazu Pilavu, koji je, takoer, prisustvovao tom sastanku i mislio da je odluka o kontranapadu donesena, imali za posljedicu da niko nije pravio dalje pripreme za kontraofanzivu predloenu ka Zelenom Jadru (Isto).
234

za naredni dan. Tom prilikom Karremans je izjavio da je UN postavio ultimatum o povlaenju VRS do 06.00 sati po lokalnom vremenu. Ako VRS to ne uini, rezultirat e jakim zranim udarima. Zrani udari bi bili sa ciljem napadanja i unitavanja nekoliko meta oko enklave istovremeno.399 Karremans je bio pod utiskom da e svi srpski artiljerijski poloaji biti uniteni, te je, takoer, objavio skori dolazak etrdeset aviona NATO-a.400 Meutim, major Franken je negirao da je o tome bio upoznat - takva najava, po njemu, nikada nije dola do njega.401 Oigledno je Karremans bezono lagao, to, pored ostalog, potvruje i major Franken. Komandant Holandskog bataljona je u noi 10/11. jula, neposredno nakon drugog sastanka sa generalom Mladiem u Bratuncu, na sastanku u Srebrenici (u zgradi PTT-a, bez prethodne najave, u trenutku kada su branioci vodili unu raspravu o aktivnostima za odbranu Srebrenice o kontranapadu) obavijestio bonjako politiko i vojno rukovodstvo da je agresor ponudio ultimatum za predaju, to je UNPROFOR kategoriki odbio, i da e, poevi od 06.00 sati 11. jula (tj. 5-6 sati kasnije), NATO provesti masovne zrane udare protiv poloaja VBS oko Enklave, ukoliko se oni ne povuku iza prvobitnih granica sigurne
399 NIOD, Chapter 3, str. 380. Karremansova izjava je, tvrde istraivai NIOD-a, stavila i njegovu jedinicu i ARBiH u nepovoljan poloaj (Isto). Komandiri eta, navode istraivai NIOD-a, nisu dovodili u pitanje Karremansovu izjavu. Meutim, jedan je, gledajui unazad, mislio da je ultimatum udan u smislu koritenja rijei ponite povlaenje. Uostalom, da su se tenkovi VRS okrenuli za sto metara, oni bi ispunili ultimatum. Karremans je naredio komandirima eta da jo jednom pogledaju ciljeve i da ih ponovo poalju. Na osnovu podataka koje je poslao Karremans, komandiri eta dali su uputstva svojim jedinicama. Sveukupna atmosfera meu jedinicama bila je da e ubrzo svjedoiti stvaranju historije. Konano e neto biti uraeno, a bosanski Srbi kanjeni (Isto). 400 Isto. On je, navode istraivai NIOD-a, oito bio obavijeten od svoje vie komande, Sektora Sjeveroistok u Tuzli. Prema tom izvoru izvjestan broj letjelica bi uestvovao u napadu na poloaje VRS na Pribievcu (Isto). 401 Isto.
235

zone ..., te je sugerisao da Bonjaci trebaju biti to dalje od trenutne linije fronta i zauzeti sklonita u svojim kuama, jer e sve to se kree biti uniteno.402 Neposredno poslije toga, a nakon to je usli402 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 295; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.41; M. J. Faber, nav. dj., str. 36; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 45-46; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 238-247. Hasan Nuhanovi je, u svojstvu prevodioca, prisustovao tom sastanku i pruio vjerodostojnu rekonstrukciju tog dogaaja, odranog u dramatinom trenutku za sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i njeno stanovnitvo. Potpukovnik Karremans je tada izjavio sljedee: Imam i dobre i loe vijesti. Bila su dva ultimatuma. Jedan su uputili Srbi stanovnitvu enklave Srebrenice i prema njemu Srbi garantiraju bezbjednost svima koji dou na uti most i predaju oruje. Nakon toga svako bi bio slobodan da ide tamo gdje eli. Dalje, prema ovom ultimatumu, svi predstavnici meunarodne zajednice moraju izai iz enklave preko utog mosta. Srbi su rekli da se ovaj ultimatum mora ispuniti u roku od 24 sata. Osim ovog ultimatuma, UNPROFOR je, takoer, dao ultimatum Srbima prije sat vremena. General Nikolai je telefonom razgovarao sa generalom Tolimirom koji je na Palama. General Nikolai je prenio generalu Tolimiru ultimatum prema kojem se Srbi do 06.00 sati ujutro moraju povui na pozicije, koje su drali do 06. jula i moraju dozvoliti da se UNPROFOR vrati na svoje posmatrake take. Ako se ne povuku do 06.00 ujutro, uslijedie zrani udari. Od svoje vie komande sam upravo, telefonom, dobio informaciju da e, ako Srbi ne ispotuju ultimatum, od 40 do 70 borbenih aviona napasti i sravniti sa zemljom sve to se nalazi izmeu grada i poetnih poloaja VRS-a u Zelenom Jadru (Karremans je, govorei, na mapi pokazao taj dio teritorije). Sve to se bude kretalo na dvije ili etiri noge, na dva ili etiri toka u ovom reonu e biti zbrisano sa lica zemlje (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 241-242). Nakon to je na mapi pokazao neke od ciljeva koji bi trebalo biti meta zranih udara, Karremans je rekao: U 06.00 ujutro e lino komandant UNPROFOR-a, general Rupert Smith, sletjeti helikopterom u juni dio enklave (pokazavi rukom zonu izmeu grada i Zelenog Jadra), i izvrie inspekciju (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 242). Imajui u vidu injenicu da se general Smith jo uvijek nalazio na odmoru, te da se, zbog teine situacije, u komandu UNPROFOR-a vratio rano uvee 12. jula (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, broj 00848883, paragraf 77, 14. august 1996), oigledno je Karremans otvoreno lagao, bio svjestan svojih lai o tome da e u 06.00 ujutro lino komandant UNPROFOR-a, general Rupert Smith, sletjeti helikopterom u juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, znajui da to nije tano. Rije je o ovjeku bez minimuma moralnih kvaliteta, koji do vrhunca demonstrira licemjerstvo, pri emu je u potpunosti degradirao dostojanstvo, ponos i ast oficira Ujedinjenih nacija i Kraljevine Holandije, ime je zasluio najveu i najteu osudu.
236

jedio niz pitanja u vezi sa detaljima zranih udara i o vjerovatnoi da


Istraivai NIOD-a su u treem poglavlju (Chapter 3), pored ostalog, razmatrali pitanje sastanka izmeu Karremansa i politikog i vojnog rukovodstva Srebrenice u noi 10/11. jula (The Night of 10 to 11 July: Last Meeting between Karremans and the Opstina). S tim u vezi, oni tvrde da je te noi, nakon posjete majora Boeringa, Karremans posjetio zgradu PTT-a zbog sastanka koji je odran kratko nakon ponoi. O tome kako je sastanak dogovoren postoje razliita miljenja. Jedno je da je ratni predsjednik Opine, Osman Sulji, zatraio od Boeringa na ranijem sastanku da pita Karremansa da lino prisustvuje sastanku u zgradi PTT-a. Drugo miljenje je bilo da je Karremans zatraio sastanak sa Ramizom Beiroviem u zgradi PTT-a oko ponoi da bi objasnio ultimatum postavljen VRS i iminentnu NATO podrku. U svakom sluaju, sastanak sa Karremansom je odran i na njemu su prisustvovali svi lanovi ratnog Predsjednitva potpuno obueni u vojne odore. Karremans nikako nije sjeo tokom ovog sastanka, a i ostali su stajali. Karremans se inio oputenijim nego inae, te je izjavio da je dobio informaciju od svojih nadreenih o napadu na pozicije VRS. Major ARBiH Nedad Bekti je primijetio Karremansov optimistini pogled i cinian smijeh. Karremans je traio od Ramiza Beirovia da povue svoje trupe iz dometa bombardovanja. Karremans je pokazao na mapu i insistirao da stanovnitvo mora biti evakuirano prije poetka bombardovanja. Avioni e gaati svaku pokretnu metu. Pokazujui u smjeru Zelenog Jadra, Karremans je rekao: Sutra e sve biti razneseno. Niko u toj zoni nee preivjeti. Beirovi je upitao ta stanovnitvo treba da radi tokom zranog udara i savjetovao da se svi trebaju drati to dalje od linija borbe i potraiti zaklon u lokalnim kuama. Karremans je, takoer, izjavio da je bosanskim Srbima postavljen ultimatum; to nije bilo novo prisutnima, jer je Izetbegovi u Sarajevu ve razgovarao sa Optinom sat ranije (NIOD, Chapter 3, str. 381). Veoma je zanimljivo ukazati na injenicu da o navedenom, nenajavljenom i iznenadnom, Karremansovom susretu sa organima vlasti Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici REPORT ON SREBRENICA , navodi samo jednu jedinu reenicu, to je samo po sebi veoma indikativno, a koja glasi: Oko ponoi komandant Bataljona se sree sa lokalnim zvaninicima, gdje ih je informisao da je on ubijeen da e NATO lansirati zrane udare na poloaje BSA ujutro 11. jula (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.41). Oigledna je namjera da se navedeni Karremansov poduhvat samo konstatuje, pri emu se, osim datuma (11. juli), ne navodi vrijeme (sat) poetka (oekivanih) zranih udara NATO-a nikako se ne navodi 06.00 sati. Umjesto toga, REPORT ON SREBRENICA navodi odreene injenice koje nikako ne stoje (Armija BiH je naznaila da bi pozicije bile zauzete na bokovima pozicije ete B. Te noi primijeena su vatrena dejstva u prekidima, kako puana vatra, tako i artiljerijska i vatra iz minobacaa. Ogromne grupe izbjeglica, od kojih su neke bile naoruane, su se, takoer, kretale u pravcu sjevera. Grupa od oko 300 pripadnika BiH /Armije Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ je nestala u noi, kreui se u pravcu zapada) - Isto.
237

se oni uope dogode i prisutni izrazili svoje nepovjerenje i ogorenje prema UNPROFOR-u u toku noi, kolona ljudi, mnogi od njih naoruani borci, napustili su Srebrenicu.403
403 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 296; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 243. Ramiz Beirovi je, prema istraivaima NIOD-a, vjerovao Karremansu kada je ovaj najavio predstojeu blisku zranu podrku. To je nagovijestilo kraj odbrambenih operacija od strane ARBiH. Beirovi je pitao ta e Holandski bataljon uiniti kada se VRS povue. Karremans je, prema Beiroviu, odgovorio da bi Holandski bataljon ponovo zauzeo svoje ranije pozicije (NIOD, Chapter 3, str. 381). Meutim, gradonaelnik Srebrenice, Fahrudin Salihovi, imao je malo vjere u predloene zrane udare. Karremans je, ipak ubijedio ratnog predsjednika Osmana Suljia. On je tvrdio da je Karremans otvoreno pitao: Da ste na mom mjestu da li biste vjerovali da je zrana podrka blizu? Karremans je odgovorio potvrdno. Sulji je kasnije, tvrde istraivai NIOD-a, to navodio kao momenat kada ga je Karremans izdao. Zapravo, 11. jula je predloio da se Karremans uhapsi zbog izdaje. Mislio je da e takvo djelovanje ubrzati pomo UN-a. Prije toga, Sulji je tvrdio da se dobro razumije s Karremansom. Prema Suljiu, Karremans je uinio sve u njegovoj moi da spasi vojnike i sam je bio veoma uplaen. Tvrdio je da su bosanski Muslimani planirali kontraofanzivu, i injenica da e mnogi umrijeti nije bila bitna, jer e svakako biti ubijeni u nekom momentu, rekao je Sulji kasnije. Oficir ARBiH Nedad Bekti potvrdio je objavu prisutnima na sastanku. inilo se da je sve pod kontrolom. VRS je dat ultimatum i oni su se trebali povui. Nacrtane su linije na mapi koje su oznaile zonu smrti. ARBiH je sastavila plan sve ili nita napada sa lea VRS svim moguim sredstvima, kreui se preko Pusmulia prema Zelenom Jadru. U tom pogledu prisutni na sastanku nisu imali drugog izbora nego da vjeruju Karremansu. Naelnik policije Hakija Meholji rekao je da je Karremans obavijeten o predloenom kontranapadu tokom sastanka. Meholji je vidio kontranapad kao posljednju priliku da se zadri kontrola nad Srebrenicom. Vjerovao je da e neuspjeh UN-a da razvije zrane udare rezultirati katastrofom, i da e onda biti prekasno da se enklava spasi. Karremans je izjavio da voe za sebe trebaju odluiti da li e napraviti kontraofanzivu ili ne; ali da e njihove jedinice biti pometene pred zranim udarima. Zbog toga im je traio da otkau plan. Meholji je rekao da je pitao Karremansa ta bi se desilo ukoliko se zrani udari ne uspiju ostvariti, jer e Srebrenica zasigurno biti izgubljena. Karremans je odgovorio da je na zadatak da ekamo. Meholji je elio da nastavi sa planiranom kontraofanzivom, jer nije vjerovao da e zona smrti biti napadnuta u 06.00, kako je tvrdio Karremans. Prema njemu, nije bilo razlike da li e njegovi ljudi poginuti od zranih udara ili od strane VRS. Komandanti brigada ARBiH, Ibro Dudi i Zulfo Tursunovi, podrali su Meholjievu ideju ostvarivanja planiranog napada, ali su im se protivili Ramiz Beirovi i ostali komandanti brigada. lanovi Opine su, takoer, podravali Karremansov stav.
238

Komandant Karremans je te noi (u noi 10/11. jula), prema podacima Komande 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, obavijestio predstavnike Komande te jedinice i organe civilne vlasti kako
Diskusija je kulminirala odlukom da se napad ne izvri. Prema Beiroviu tu odluku su donijeli tek nakon odlaska Karremansa. Beirovi je potom uputio ARBiH da se povue dva kilometra na sigurnu udaljenost od linija VRS. Karremans je kasnije opisao sastanak kao najdepresivniji na kome je ikada prisustvovao. Diskusije su bile bolne, svi su bili iscrpljeni, tenzije opipljive. Pokuao je da ubijedi prisutne da e UNPROFOR ispuniti svoja obeanja njemu. Karremans se time pozivao na razgovor koji je vodio sa Komandom Bosne i Hercegovine u kojem se reklo da e od 06.00 sati svi poznati ciljevi, sve to se kree ili puca, biti eliminisano - implicirajui zrane udare. Prema njemu, zona juno od Srebrenice je bila ciljna zona, zbog ega je apelovao na ARBiH da se povuku prema junim rubovima grada. U svojoj knjizi /SREBRENICA - prim. S. ./ Karremans nije spomenuo planove ARBiH za kontraofanzivu (Isto, str. 382). Karremans je, inae, uvijek na razgovore s nama slao izaslanika, a sada je doao lino da nam saopti tu vijest, sjea se Ramiz Beirovi. Karremans nam je objasnio da su Srbi duni da se o ultimatumu izjasne najkasnije sutra do est ujutro. A ako do tog vremena ne reaguju na ultimatum, uslijedie avio-udari od kojih e gorjeti zemlja. Dakle, u svakom sluaju bie sutra udari iz vazduha ako se Srbi ne povuku iz zatiene zone. S obzirom na to da smo imali loe iskustvo sa UNPROFOR-om, traio sam od njega garancije za to to nam govori. On je rekao da su vlade svih zemalja postigle dogovor o sutranjim avio-udarima. Karremans je, prema Beiroviovom sjeanju, traio da se zbog avio-udara izvri odvajanje snaga, odnosno da se nai borci, koji se nalaze na linijama blizu srpskih poloaja, povuku na odreenu udaljenost kako se ne bi nali u zoni koja e biti bombardovana, odnosno koja e gorjeti. Karremans nas je ubijedio i ja sam mu povjerovao da e sigurno sutra uslijediti udar NATO-a, kae Beirovi. Nakon odlaska Karremansa, u zgradi Pote smo mi, iz politikog i vojnog rukovodstva, donijeli odluku da odustanemo od sutranjeg kontranapada (. Hodi, nav. dj., str. 262-263). Nakon to je Karremans otiao, vojno rukovodstvo 28. divizije je bilo podijeljeno. S tim u vezi, Mient J. Faber pie: Beirovi se slae da se vjeruje Dutchbat-u, to znai da se ne poduzimaju akcije, ali Meholji vie ne vjeruje. Veina se slae sa Beiroviem, dok Meholji odluuje, po svojoj volji, da se sa grupom mukaraca privue iza lea BSA /Vojska Republike Srpske - prim. S. ./. Grupa se sastoji od nekoliko policijskih jedinica i dvije ete, otprilike osam stotina ljudi. Osman Sulji je jedan od njih i on je poslan u rano jutro, 11. jula, u Srebrenicu da trai dozvolu za napad od Beirovia, ali Beirovi to odbija. On eli saekati do 06.00 sati na zrane napade. Zrani napadi nisu poeli i muslimanske jedinice besciljno lutaju po enklavi. Ponegdje se i vode borbe, ali raspad 28. divizije je definitivan (M. J. Faber, nav. dj., str. 36).
239

je Komanda UN-a agresoru dala ultimatum da se povue izvan sigurne zone Ujedinjenih nacija na prethodne pozicije, te da se o ultimatumu mora izjasniti do 06.00 sati 11. jula. U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum uslijedili bi estoki zrani udari masovnog karaktera po agresorskim ciljevima u sigurnoj zoni, a prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonom smrti u kojoj e biti gaano sve to se kree. Nakon obeanih zranih udara, koje je potpukovnik Karremans objelodanio u ime UNPROFOR-a i/ili NATO-a po Hasanu Nuhanoviu/ od vie komande -, za ta je imao vrste garancije, uvjeravajui prisutne da mu moraju vjerovati (morate mi vjerovati) i savjetujui lokalnu odbranu da se primiri i sve prepusti UNPROFOR-u i NATO-u, traei od 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine da ostane mirna i saeka masovne zrane udare, koji se trebaju desiti u 06.00, naredno jutro, Komanda divizije je, oekujui zrane udare, donijela odluku da obustavi planirana ofanzivna dejstva u ranim jutarnjim satima kako bi sauvala vlastite snage od udara NATO avijacije.404
404 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV/28. divizija kopnene vojske - prim. S. ./, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla; M. J. Faber, nav. dj., str. 36 i 115; . Hodi, nav. dj., str. 262-263. Nakon to je Karremans iznio dobre vijesti u sali je nastao tajac, da bi nakon toga meu prisutnim predstavnicima vlasti enklave nastalo komeanje. Komandanti su gledali jedni u druge, ne znajui ta da kau niti kako da reagiraju. Atmosfera u sobi je bila naelektrizirana i napeta, ali se u isto vrijeme osjealo i ushienje. Na licima predstavnika vlasti enklave moglo se vidjeti da im je, iznenada, ono to im je Karremans upravo saopio ponovo ulilo optimizam i vjeru da situacija i nije tako crna kako je izgledala prije samo nekoliko minuta. Nekima se oteo i osmjeh, iako su ga pokuali sakriti od drugih. Odavao se utisak da je veina njih pomislila: To je to, konano. Ipak, bilo je i onih na ijim se licima nije mogla primijetiti nikakva promjena raspoloenja, kao to je Hakija Meholji, Fahrudin Salihovi i Ramiz Beirovi. Hakija i Fahrudin su, nakon zastoja u razgovoru, poeli postavljati pitanja, gledajui u Karremansa. I Ramiz je postavio nekoliko pitanja. Na pitanje ta e se dogoditi ako etnici ne odgovore na ultimatum, tj. ako do 06.00 sati ujutro ne obavijeste UNPROFOR da li e se ili nee povui (znajui iz iskustva da je ovo bila taktika VRS-a u razvlaenju i dobijanju na vremenu), Karremans je odgovorio: Bit e bombardirani i u tom sluaju odmah nakon isteka rok.
240

U jutarnjim satima 11. jula Holandski bataljon je obavijestio 28. diviziju Armije Republike Bosne i Hercegovine da se agresor nije izjasnio o ultimatumu i da su na teren upuena dva britanska oficira, kao i ekipe snaga UN-a u Srebrenici, iji je zadatak bio navoenje aviona
Na pitanje kako se stanovnitvo treba ponaati u toku udara; da li treba biti u sklonitima, Karremans je odgovorio da nee biti opasnosti ni po koga ko se bude nalazio van zone koju je oznaio (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 242-243). Nakon to je uslijedio niz pitanja u vezi sa detaljima zranih udara i o vjerovatnoi da se oni uope dogode. Prisutni su izrazili svoje nepovjerenje i ogorenje prema UNPROFOR-u, a u tome je posebno skeptian bio Fahrudin Salihovi koji je rekao: Ja mislim da od svega toga nee biti nita. Ja vama vie ne vjerujem. I drugi su izrazili svoje nepovjerenje, ali su i dalje nastavili da meusobno diskutuju o toj mogunosti. Onda je Ramiz Beirovi zatraio od Karremansa da ovaj pojasni nain djelovanja aviona. Karremans je odgovorio: Ja nisam neki ekspert, ali se ovdje radi o velikom broju aviona koji su vrlo precizni tako da e sve to bude ivo i to se kree u ovoj zoni biti uniteno. Onda je, ponovio, na mapi pokazao zonu izmeu grada i Zelenog Jadra i rekao: Sutra e u 06.00 asova ovo biti zona smrti za svakoga ko se bude u njoj nalazio. Osman Sulji je tada upitao: Moete li nam vi kao ovjek, garantirati da e se ovo zaista dogoditi. Pitam vas kao ovjeka, a ne kao komandanta? Karremans je odgovorio: Ja nisam vidovit da mogu itati budunost, i zavrio je reenicom: Do not shoot a piano player. Ja sam ovo, ni sam ne znajui ta je Karremans time mislio rei, preveo kao: Ne pucajte na pijanistu, ne pucajte na onoga ko donosi dobre vijesti. Nakon toga, meu predstavnicima vlasti enklave nastavljena je meusobna i glasna diskusija, ali Karremans je naglo ustao sa stolice i rekao kako vie nema ta rei i da odlazi (Isto, str. 243; M. J. Faber, nav. dj., str. 36). U periodu od 6. do 11. jula 1995, kao i ranije, Komanda 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine i civilni organi vlasti odravali su redovne kontakte sa Komandom UN Srebrenica i od iste zahtijevali da preduzme odgovarajue mjere na zatiti zatiene zone, koje joj stoje na raspolaganju u skladu sa rezolucijama Savjeta bezbjednosti. Slini zahtjevi i apel upuivani su u Komandu 2. korpusa, G /Generaltab Armije Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ i najviim dravnim organima. Predstavnici UN-a su od nas zahtijevali da ne preduzimamo borbena dejstva ofanzivnog karaktera, istiui da e se na politikom nivou stanje stabilizovati (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, Str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla). Naalost, Ujedinjene nacije su rtvovale svoju (vlastitu) teritoriju (sigurnu zonu Ujedinjenih nacija) i civile i civilno stanovnitvo - Ujedinjene nacije nisu branile svoju sigurnu zonu, niti su sprijeile zloin genocida.
241

NATO-a i pokazivanje ciljeva. U prijepodnevnim satima agresor je preduzeo napad na june dijelove Srebrenice i otpoeo sa jakim artiljerijskim udarima po samom gradu i snagama UNPROFOR-a koje su bile na terenu. Meutim, i pored toga, tada nije dolo do zranih udara po agresorskim ciljevima. U 12.00 sati agresor je slomio otpor branilaca na junim prilazima gradu i poeo pjeadijskim snagama ulaziti u juno predgrae. Pod stalnim dejstvom artiljerijske i pjeadijske vatre agresora snage UN-a su se neprestano povlaile duboko u sigurnu zonu i obavjetavale narod da se kree prema njihovom centralnom kampu u Potoarima.405
405 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla. Ujutro 11. jula (est sati je prolo) agresor se nije izjasnio o ultimatumu. Od tada su Srebreniani satima gledali u nebo, ekajui zvuke aviona. I bosanski ratnici sa svojih poloaja s enjom su osmatrali nebo. Pratili su ta se dogaa i na neprijateljskim linijama. I one su mirovale. Oito, i srpske snage su tog jutra gledale u nebo. Ali, avioni se nisu pojavljivali (. Hodi, nav. dj., str. 264). Tog jutra, prema majoru Ramizu Beiroviu, mirovali smo i mi i etnici (Isto). Holandski bataljon je majora Ramiza Beirovia, 11. jula 1995, u izuzetno tekim, sloenim i dramatinim trenucima za odbranu Srebrenice i zatitu civila i civilnog stanovnitva, dva sata (od 13.00 do 15.00 sati) drao u zatoenitvu, ne dozvoljavajui mu da napusti njihovu komandu. Naime, oko 13.00 sati majora Beirovia je traio dr. Ilijaz Pilav da zajedno odu u Komandu Holandskog bataljona i ponovo ih zamole da prime ranjenike. Jer, dr. Pilav ih je ve molio, a oni odbili da ih prime. Kada je Beirovi kao prvi ovjek odbrane Srebrenice, otiao sa dr. Ilijazom Pilavom u zgradu UNPROFOR-a, u Poti je ostalo Ratno predsjednitvo, Komanda 28. divizije, centar veze U Komandi Holandskog bataljona Beirovia su zadrali do tri popodne, jer su Srbi estoko granatirali grad. Na odreen nain bio je zatoenik Holandskog bataljona, jer mu, kae, nisu dozvolili da napusti njihovu komandu. Stekao sam dojam da bi potegli i oruje na mene da sam po svaku cijenu krenuo vani, dodao je on. Beirovi je, ipak, napustio zgradu izmeu 15 i 15.30 sati. Na nebu su se pojavila dva aviona NATO-a i bombardovali ono mjesto gdje su se ujutro u osam nalazili srpski tenkovi. Ali tih tenkova vie nije bilo tu. Oni su ve stigli do periferije grada. Kad sam uao u zgradu Pote, nikog nije bilo, sjea se Beirovi. Nije bilo ni centra veze. Izaem vani i kod benzinske pumpe vidim naeg vozaa Ramu Hljebaru, koji se iznenadi kad me ugleda. Kae mi: Otkud ti ovdje? Pa etnici su u centru grada! I nas dvojica napustimo grad i uputimo se prema Bukoviku kuda se ve kretala kolona izbjeglica, uglavnom boraca. Beirovi kae da on ne zna ko je donio odluku, i da li je, da se naputa grad. Uglavnom, i vojska i civili oko jedan popodne masovno su naputali Srebrenicu (. Hodi, nav. dj., str. 267-268).
242

Uvjeravanje potpukovnika Karremansa o NATO-vim masovnim zranim udarima protiv agresora Izvjetaj o Srebrenici ne komentarie. S tim u vezi, postavlja se vie pitanja na koja treba dati odgovor, a prije svega, da li je to bila Karremansova prevara ili su moda i njega prevarili, a mogue je da mu je neko naredio da prevari Bonjake. Nejasno je na osnovu ega je on zasnivao svoje uvjeravanje o upotrebi NATO-vih masovnih zranih udara protiv agresora. Takoer, nije shvatljivo kako su Bonjaci povjerovali u to. Zato su se tako olahko povukli sa linije fronta? Odgovore na navedena i slina pitanja Izvjetaj o Srebrenici nije ni pokuao utvrditi. Oigledno je da komandant Karremans nije ozbiljno raunao sa NATO-vim masovnim zranim udarima protiv agresora. To potvruju rezultati istraivanja Ujedinjenih nacija, kao i dogaaji koji su uslijedili 5-6 sati kasnije (agresor se nije izjasnio o ultimatumu i nastavio je sa napadom). Karremans je, najvjerovatnije, u dogovoru sa Mladiem prevario Bonjake. Naime, injenica je da je Mladi raunao na gubitke u vlastitim redovima. Tim prije, jer je 28. divizija sa organima civilne vlasti 10. jula u ranim jutarnjim satima izvrila protivnapad na pravcima Srebrenica Kolje i Viogor Pusmulii Zeleni Jadar. Tom su prilikom agresorske snage odbaene na liniju u rejonu Ljubisavia. I pored toga to je agresor u poslijepodnevnim napadima postigao odreeni uspjeh (ovladao je dubinom zatiene zone u rejonu Kolje Pusmulii i otpoeo sa napadom sa pravca Podravanje prema naselju Slapovii i selu Kutuzeru), Komanda 28. divizije je u veernjim satima izvrila pregrupisavanje vlastitih snaga, sa ciljem izvrenja protivnapada koji e otpoeti 11. jula u ranim jutarnjim satima.406 Meutim, prije

Oigledno je i navedeni postupak Komande Holandskog bataljona potvrdio njene namjere i ciljeve, koje su prije toga javno i otvoreno demonstrirali komandant Karremans i major Boering. 406 Isto. U tom periodu (itav ovaj period) organi civilne vlasti i MUP-a bili su ukljueni u pruanje otpora agresoru i dali svoj doprinos u skladu sa vlastitim materijalnim mogunostima. Od predstavnika MUP-a formirana je borbena jedinica koja je itav ovaj period bila ukljuena u izvoenje odbrambenih i ofanzivnih borbenih dejstava na junom dijelu ratita. Zbog nastale haotine situacije u samom
243

toga se pojavio Karremans, koga je Mladi uputio ili ga zloupotrijebio (ili je to bio njihov zajedniki plan) da obmani i prevari Bonjake. On je neposredno nakon drugog sastanka sa Mladiem u Bratuncu stigao u Srebrenicu i uvjeravao bonjako civilno i vojno rukovodstvo o aktiviranju NATO-vih masovnih zranih udara, ime je odvratio Bonjake od planiranih odbrambenih akcija. Na takav zakljuak upuuje i injenica da poslije toga Karremans vie nije vien u Potoarima, jer se navodno razbolio.

gradu 10/11. juli 1995. godine Komanda divizije /28. divizije - prim. S. ./ i organi civilnih vlasti pokuali su stanje staviti pod kontrolu i vraati stanovnitvo u ugroene dijelove grada, ali im to nije polazilo za rukom ... (Isto). Potpukovnik Karremans je, tvrdi Hasan Nuhanovi, lagao kada je, na sastanku u pono, 10/11. jula 1995, rekao populacija ne mora initi nita u sluaju zranih udara, da moe biti pasivna, to je, po njemu, znailo da e avioni NATO-a odraditi sav posao (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 281). U takvoj situaciji i one grupe pripadnika odbrane koje su se jo nalazile na poloajima na ulazu u grad bile su pasivne, oekujui da se zrani udari dogode svakog trenutka (Isto). Zbog toga nije voena bitka za odsudnu odbranu grada Nai su nekoliko sati pruali laki otpor etnicima kod Kutlia rijeke. Ali nije to bio neki organizovani otpor. Vie je to bio otpor boraca koji su se u povlaenju tu zatekli izvlaei porodice. U gradu organizovanih borbi nije bilo (. Hodi, nav. dj., str. 267). U IZVJETAJU O SREBRENICI ... i REPORT ON SREBRENICA ... iznosi se tvrdnja, na koju je s pravom i s argumentima ukazao Hasan Nuhanovi, da branioci sigurne zone Ujedinjenih nacija nisu pruili otpor 11. jula i da su ak, u toku noi napustili grad, to nije tano, pri emu se zaboravlja da su branioci imali nemogu zadatak u uslovima koji su nastali nakon lanog obeanja o zranim udarima (Isto, str. 282). Ujedinjene nacije (UNPROFOR - Holandski bataljon), umjesto da, u skladu sa utvrenim mandatom, po kome je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave ..., teritorije Ujedinjenih nacija, i civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji, umjesto da pomognu snagama odbrane, Holandski bataljon je na direktan i drzak nain to oteavao. Tako je jedna grupa branilaca postavljala minobaca u blizini benzinske pumpe sa namjerom da gaa snage VRS-a, ija je prethodnica u tom trenutku ve bila u junom dijelu grada u blizini pekare. Upravo u tom trenutku naiao je transporter Holbata 3 i skrenuo je pravo na ovu grupu, oigledno, sa namjerom da branioce onemogui u njihovoj namjeri. Iako je moglo doi do konflikta izmeu ove grupe i posade holandskog transportera, grupa se, ipak, razila a Holanani su unitili minobaca (Isto, str. 283).
244

I narednog dana, 11. jula, nastavljena je konfuzija oko zahtjeva za blisku zranu podrku, pri emu je ultimatum srpskim snagama jo bio na snazi (ujutro u utorak 11. jula), a i nareenja da se zatiti grad Srebrenica bila su vaea.407 Oko 04.00 sata 11. jula obavljen je razgovor izmeu Holandskog bataljona i Sektora sjeveroistok, u kojem je reeno da je markirano 40 ciljeva i da e avioni biti iznad svojih meta u 06.50 sati. Zbog toga su pripadnici Holandskog bataljona oko 07.00 sati bili u sklonitima, oekujui da se pokrenu zrani udari /air strikes, zrani napadi, udari - prim. S. ./, umjesto bliske zrane podrke.408 Holandski bataljon je, na osnovu zahtjeva za zranu podrku od 10. jula (u 19.00 sati) i razgovora izmeu Bataljona i Sektora (UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli, 11. jula u rano jutro oekivao zrane udare. Meutim, poto se udari nisu materijalizirali, zamjenik komandanta Bataljona /major Robert Franken - prim. S. ./ je, ini se, telefonom razgovarao sa naelnikom operacija u Sektoru sjeveroistok. Naelnik operacija je, kako se izvjetava, odgovorio da ne postoji nikakva evidencija da su bilo kakvi zrani udari traeni, i da, takoer, nije bilo nikakvih zahtjeva za blisku zranu podrku.409 Dok je Holandski bataljon na terenu ekao nalete zranih udara, vie komande su ekale da budu obavijetene da su Srbi nastavili napad i da je potrebna bliska zrana podrka.410 I pored uvjerljivog Karremansovog obeanja, zrani udari nisu izvreni u 06.00 sati. Dok su mnogi ljudi gledali u pravcu neba, oekujui
407 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.45. Tog jutra Holandski bataljon se ponovo oslanjao na iroku zranu podrku (Isto). 408 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 297; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.45; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 45; M. J. Faber, nav. dj., str. 77. 409 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 297; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 266-267. Ovo ne potvruje REPORT ON SREBRENICA ..., u kome se, s tim u vezi, navodi da je oko 05.00 sati uspostavljen kontakt telefonom sa Sektorom sjeveroistok, u kome je prodiskutovan zrani udar (Air Strike) nakon 07.00 sati, a takoer i lista ciljeva, koji su ve bili podeeni (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.45). 410 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 297.
245

avione NATO-a, Karremans je ujutro 11. jula 1995. ponovo okirao rukovodstvo 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine. Naime, on je izmeu 07.00 i 07.30 sati, preko Tima za vezu, rukovodstvu 28. divizije poslao poruku da Holbat 3 nee pozvati zrane udare dok ne vidimo barem jednog srpskog vojnika u gradu.411

411 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 275-276; . Hodi, nav. dj., str. 267. U sastavu Tima za vezu bili su: major Boering, kapetan Wiliam i glavni narednik Rave. Oni su iz baze u Potoarima doli do baze ete Bravo, gdje su (u Vezionici) preuzeli Hasana Nuhanovia i otili u zgradu PTT-a. Tu su zatekli Ramiza Beirovia i Fahrudina Salihovia sa dva-tri saradnika. Major Boering je odmah preao na stvar. On je sve vrijeme u toku sastanka jedini govorio. Druga dvojica, Rave i Wiliam, nisu rekli ni rije. Prije nego je Boering poeo govoriti, Ramiz i Fahrudin, ovaj drugi mnogo glasnije, sarkastinim tonom i kiselim osmjehom na licu rekli su: ta je, majore Boering? Gdje su avioni? Ja sam znao, Fahrudin je nastavio, da od toga nee biti nita. Nisam ni mislio da ete odrati obeanje i da e se zrani udari dogoditi. Boering, koji je skoro uvijek govorio sa tonom cinizma i sarkazma u svojim kontaktima sa lokalnim vlastima, sada je bio smrtno ozbiljan i govorio je ujednaenim tonom, pazei na svaku rije. Rekao je sljedee: Dolazim sa porukom od komandanta Karemansa. Karemans je poruio da Holbat 3 nee pozvati zrane udare dok ne vidimo barem jednog srpskog vojnika u gradu. Ova izjava je bila tako smijena i strana u isto vrijeme da su se lica Fahrudina i Ramiza zaledila. Boering je, shvatajui ozbiljnost situacije i rijei koje je upravo izgovorio, a odavao se utisak da se ni njemu lino nije svialo ono to je izgovorio, preduhitrio Fahrudina i Ramiza, oekujui od njih burnu reakciju, i ponovio je jo najmanje dva puta tu istu izjavu. Zatim je dodao: Znam kako vam zvui ono to sam rekao, ali ja sam ovdje samo onaj koji prenosi poruku. Ovo nisu moje rijei i ja sam od Karemansa dobio nareenje da vam prenesem ovu poruku. Fahrudin i Ramiz su nakon toga pitali Boeringa da pojasni o emu on to govori. Ramiz je, silei se da govori normalnim tonom, rekao: Srbi su ve u gradu, zar vam to nije jasno. Oni se ve nalaze kod pekare i polako se pomjeraju ka unutranjosti grada. Fahrudin je, zatim, burno reagirao, govorei: Majore Boering, je l ja sad trebam otii da uhvatim jednog etnika i da vam ga dovedem ovdje da biste vi pozvali avione. Boering je odgovorio: Prema izvjetajima naih izviaa, Srbi jo nisu uli u grad. Zatim je opet ponovio onu istu poruku od Karemansa od rijei do rijei.
246

Nevjerovatno, ali naalost, istinito. Oekujui djelovanje NATO avijacije od 06.00 sati, i u vrijeme kada su srpske snage ve bile u gradu Srebrenici, Karremans je odjednom i iznenada saopio da nee pozvati zrane udare. S tim u vezi, postavlja se vie pitanja, kao to su, pored ostalog, sljedea: zato je Karremans poslao navedenu poruku, da li je to njegova instrukcija ili njegovih pretpostavljenih, ili moda srpskog agresora, itd.? Moda se Karremans oslanjao na podatke pripadnika Holandskog bataljona (tzv. blokirajue pozicije), koji su se tada nalazili na podruju izmeu Autobuske stanice i Policijske stanice, koji (sa poloaja gdje su se nalazili) nisu mogli vidjeti ta se deavalo na junoj strani grada u rejonu pekare i ulice Petria, gdje su tog jutra bile koncentrisane srpske snage.412 U 07.55 sati vojni posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO) iz Srebrenice javili su da je situacija u Enklavi bila neobino, ali jezivo,
Nakon toga Fahrudin je ponovo burno reagirao, govorei: Srbi su u gradu, a to to ih vai izviai nisu vidjeli ne znai da oni nisu u gradu. Pa zar mislite da e vam oni mahati iza kua - evo me tu sam. Pa oni se krijui prebacuju sa jednog mjesta na drugo. ... Bilo je oito da se Boeringu nije svidjela situacija u kojoj je on prenio Karemansovu poruku koja oigledno ni njemu samom nije imala nikakvog smisla. Pojavljivanje dipa pripadnika SAS-a u tom trenutku je Boeringu posluilo da diskusiju koja se bila poela usijavati skrene na drugu stranu. Nakon to je to rekao Boering je ustao i krenuo prema vratima. Za njim su poli i kapetan Wiliam i glavni narednik Rave (zajedno sa mnom) /tj. Hasanom Nuhanoviem - prim. S. ./. Ramiz i Fahrudin, izgledalo je, nisu smatrali za potrebnim da kau bilo ta. Sve je bilo jasno. Od pompeznog obeanja koje je Karemans dao u pono, a kojemu su i ova trojica oficira za vezu bili svjedoci, sada je ostala samo nevjerovatno smijena poruka koja je, u datom trenutku i okolnostima, znaila samo jedno - da se UNPROFOR, Holbat 3, Karremans, prave slijepi i gluhi (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 276-277). 412 Isto, str. 278-279. Veoma je indikativno to se (navedeni) zadnji sastanak izmeu Holandskog bataljona UNPROFOR-a i predstavnika vlasti sigurne zone Ujedinjenih nacija ne spominje ni u Izvjetaju Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI ...), niti Izvjetaju Ministarstva odbrane Holandije (REPORT ON SREBRENICA ...,) niti kojem drugom kako to tvrdi Hasan Nuhanovi, u bilo kojem drugom do sada objavljenom (Isto, str. 278).
247

tiha i mirna, i izvijestili da su sigurni u svojim sklonitima dok oekuju da se u sljedeih etvrt sata provedu zrani udari NATO-a irih razmjera.413 Oigledna je konfuzija i/ili zabuna u vezi sa zranim udarima izmeu Holandskog bataljona, na jednoj, i viih komandi, na drugoj strani. Holandski bataljon je ekao (masovne) zrane udare, kao i vojni posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO), a via komanda informaciju o tome da su srpske snage nastavile s napadom da bi (u tom sluaju) odobrili blisku zranu podrku.414 Zaista je nejasno zato su pripadnici UNPROFOR-a u Srebrenici oekivali automatsko angaovanje zranih udara. Izgleda da su uputstva o ovom predmetu prenesena telefonom, o emu ne postoji nikakav zvanini, pisani dokument. Dok su neki od pripadnika biljeili redoslijed dogaaja u svojim linim dnevnicima, javlja se nepodudarnost u tim pregledima. Zvanini pisani dokumenti koji zaista postoje izmeu UNPF-a u Zagrebu i taba Ujedinjenih nacija u New Yorku, ukazuju da je UNPF oekivao da e NATO avioni biti na raspolaganju za blisku zranu podrku /Close Air Support - prim. S. ./ u sluaju potrebe. ini se da je i Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu imala isto takvo shvatanje, to nagovjetava mogunost da poruka negdje izmeu Sarajeva, Tuzle i Srebrenice ili nije prenesena valjano putem telefona od strane Sarajeva ili je pogreno shvaena na prijemnom dijelu Sektora sjeveroistok i Holandskog bataljona u Srebrenici.415 Holandski bataljon je, kako se vidi, oekivao automatsko angaovanje zranih udara, za to su uputstva prenesena telefonom, a o emu, po Izvjetaju o Srebrenici, ne postoji nikakav zvanini pisani dokument. I pored toga (nepostojanje zvaninog pisanog dokumenta), UNPF (u Zagrebu) i UNPROFOR (u Sarajevu) oekivali su da e NATO avioni, u sluaju potrebe, biti na raspolaganju za blisku zranu podrku. Na osnovu toga se moe zakljuiti da je, ipak, postojao zahtjev - zvanini pisani dokument za angaovanje zranih udara, jer su UNPF
413 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 297. 414 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 266-267. 415 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 298.
248

(u Zagrebu) i UNPROFOR (u Sarajevu) oekivali blisku zranu podrku. Meutim, navodno je, po Izvjetaju o Srebrenici, dolo do zabune na relaciji Sarajevo Tuzla Srebrenica (Potoari) i obrnuto, dok je u UNPF-u, od koga je iskljuivo zavisilo da li e zrane snage NATO-a biti upotrijebljene ili ne, situacija navodno bila jasna, jer je UNPF oekivao da e avioni NATO-a, u sluaju potrebe, biti na raspolaganju za blisku zranu podrku. Holandski bataljon je, izgleda, proslijedio zahtjev za blisku zranu podrku u 07.45 sati, kada su saznali da nee biti zranih udara. Jedan stariji oficir u Sektoru sjeveroistok sjea se iz linog dnevnika da je telefonom razgovarao sa Holandskim bataljonom u 08.39 sati da potvrdi da je zahtjev primljen u Sarajevu. Pripadnici UNPROFOR-a u Sarajevu, intervjuirani u vezi sa ovim izvjetajem, ne sjeaju se da su primili zahtjev u to vrijeme. Holandski bataljon je zatim proslijedio ono to se ini drugi zahtjev tog jutra (Izvjetaj za tampu Sektora sjeveroistok kasno tog dana navodi da su bila dva zahtjeva za blisku zranu podrku ujutro 11. jula). Pregledi koji se suprotstavljaju ukazuju da se odlaganje od priblino 30 minuta u slanju ovog zahtjeva Sarajevu moglo desiti ili zbog toga to je slubenik osoblja u Sektoru sjeveroistok smatrao da je zahtjev nepotpun, popunjen na pogrenom formularu ili su telefaks linije izmeu Srebrenice i Tuzle bile u kvaru. Zahtjev je konano stigao u Sarajevo u 10.00 sati. Izgleda da je onda Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu zatraila da lista ciljeva bude dopunjena i da se u njoj ukljue ciljevi na sjeveru Enklave. Informacije su obezbijeene i oko otprilike 10.45 sati Komanda UNPROFOR-a za BiH je potvrdila Sektoru sjeveroistok da je primila potpune informacije i da ih je proslijedila Komandi UNPF-a u Zagrebu.416
416 Isto, paragraf 299; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 268. U REPORT ON SREBRENICA ..., se, pored ostalog, navodi da je oko 08.00 sati, kada se magla razila i istureni zrani kontrolori obnovili njihove pozicije, Bataljon ponovo jo jednom zahtijevao zranu podrku. Meutim, UNPROFOR nije ispunio ovaj zahtjev. Dok je Holandski bataljon pretpostavljao da e dobiti sveobuhvatnu zranu podrku, UNPROFOR je razmiljao u smislu bliske zrane podrke za ciljeve samoodbrane, za koju bi pozicije UN-a morale biti u neposrednoj opasnosti, to tog jutra jo uvijek nije bio sluaj (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.45).
249

Holandski bataljon je ujutro 11. jula dva puta (za)traio blisku zranu podrku, ime je, nakon (navodne) zabune, konfuzije i/ili opstrukcije, zahtjev konano stigao u Sarajevo u 10.00 sati. Poslije dobijanja dopunjene liste ciljeva, Komanda UNPROFOR-a je oko 10.45 sati potvrdila da je primila potpune informacije i proslijedila zahtjev Komandi UNPF-a u Zagreb. Tako je, nakon tri puna sata (, izmeu 07.00 i 10.00 sati), zbog proceduralnih razloga, izgubljeno dragocjeno vrijeme i otklonjena navodna konfuzija (konfuzija oko zrane podrke koja je trebala biti obezbijeena, te nain na koji je traena ) u komunikaciji oko zranih udara. Bez obzira na to, iako Srbi nisu povukli svoje snage do 10.00 sati, oni, takoer, nisu, ipak, ni nastavili napade na grad niti na blokirajue poloaje. U to vrijeme naelnik Komande UNPROFOR-a je oito razgovarao sa predstavnicima NATO-pakta, koji su, prema izvjetajima, ukazali da e se avioni, koji su na zahtjev UNPF-a ve u zraku od 06.00 sati, uskoro morati vratiti u Italiju radi goriva. Naelnik Komande UNPROFOR-a se sloio s tim, jer srpski napad nije nastavljen. Istovremeno, on je zatraio da se avioni vrate to je prije mogue. Oito da mu je reeno da e avioni biti na raspolaganju da odgovore na zahtjev za blisku zranu podrku otprilike oko 14.00 sati.417 Tendenciozna je i netana tvrdnja o tome kako Srbi, iako nisu povukli svoje snage do 10.00 sati nisu nastavili napade na grad niti na blokirajue poloaje, koja se navodi u Izvjetaju o Srebrenici.418
Oigledno je UNPROFOR-ovo stanovite o zranoj podrci samo svojim snagama za ciljeve samoodbrane .... O odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija, a posebno o zatiti civila i civilnog stanovnitva od genocida UNPROFOR, odnosno Ujedinjene nacije, nisu ni razmiljale, bolje reeno to ih uope nije zanimalo. 417 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 300; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 268-269. 418 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 300; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 279. injenica je da tog jutra, prije 10.00 sati, pie Hasan Nuhanovi, grad nije granatiran, ali je, takoer, injenica da Srbi nisu prestali sa napadom. Stanje toga jutra se moglo definirati na sljedei nain: 1. srpski vojnici se nisu povukli, to je bilo indikativno; 2. vieni su kako se, iz pravca predgraa, kreu prema unutranjosti grada;
250

Neto prije 10.00 sati, SRSG /Yasushi Akashi - prim S. ./ je obavijestio svoje osoblje da je razgovarao sa generalnim sekretarom /Ujedinjenih nacija Ghalijem - prim. S. ./. On je dodao da je odbio ponudu generalnog sekretara da se na njega prenese ovlatenje za poziv na zrane udare. Otprilike jedan sat nakon toga Komanda UNPF-a u Zagrebu je primila zahtjev od komandanta UNPROFOR-a za blisku zranu podrku Holandskom bataljonu u Srebrenici.419 Oko 11.00 sati agresor je nastavio sa napadom, direktnom vatrom na poloaje Holandskog bataljona ....420 Naime, poslije 11.00 sati agresor je nastavio sa napadom na Srebrenicu, napredujui veoma brzo. Situacija se brzo pogoravala. Granate su padale i u blizini Holandskog kampa u Srebrenici. Oko 4.000 - 5.000 civila se okupilo u i oko kampa.
3. vidjela su se i ula vozila VRS-a u neposrednoj blizini grada; 4. voena je sporadina razmjena vatre izmeu nekih pripadnika odbrane i snaga VRS-a u ulici Petria i Uina baa u dijelu oko pekare; 5. prethodne noi toga jutra je primijeeno da pjeadija VRS-a utvruje dostignute poloaje u neposrednoj blizini gradske pekare. Neprijateljske snage koje se kreu, puui ili prebacujui se od zaklona do zaklona, ili unjajui se, prema poloajima druge strane vre in napada, iako pri tome ne otvaraju vatru. To je ista logika i opeprihvaeno shvatanje. Dakle, napad nije bio stao i informacije u Izvjetaju UN-a su netane, jer napad ne podrazumijeva samo otvaranje vatre iz tekog naoruanja (Isto, str. 279-280). 419 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 301. Ukazujui na injenice da je oko 10.00 sati Holandski bataljon zahtijevao zranu podrku na tenkove BSA na jugu Srebrenice i da su oekivali da ciljevi budu napadnuti odmah, REPORT ON SREBRENICA ... navodi da Akashi jo uvijek nije dao dozvolu, te nije ni bilo zranih udara (air strike) - REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47. Zauujua je izjava Yasushija Akashija o tome da je odbio ponudu generalnog sekretara da se na njega prenesu ovlatenja za poziv na zrane udare. Tim prije, jer je on 11. jula u 12.17 sati, na savjet generala Janviera (u 12.00 sati), odobrio zahtjev za blisku zranu podrku (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 302). Boutros Ghali je 23. juna 1995. potvrdio NATO-u da je ovlastio Akashija za zahtjeve o koritenju zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237). 420 Isto, paragraf 302; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.47; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47; . Hodi, nav. dj., str. 266.
251

Jedna granata eksplodirala je blizu ulaza u kamp, gdje je bilo mnogo ubijenih i ranjenih.421 Francuski general Bernard Janvier uputio je 11. jula (na dokumentu nije naznaeno vrijeme pisanja i njegova otprema) pismo generalu Mladiu. Uprkos formalnom insistiranju da se prestane sa gaanjem civilnog stanovnitva i krenjem sigurne zone Ujedinjenih nacija, general Janvier se, potujui akcije generala Mladia na podruju Srebrenice, brine za komoditet 30 zarobljenih holandskih vojnika.422 Ipak, nakon brojnih peripetija i komplikacija, 11. jula je odobrena bliska zrana podrka. General Janvier (oko 12.00 sati) potpisao je RELEASE AUTHORITY FOR AIR REQUEST (Zahtjev za davanje odobrenja za zrane napade) - Preporuku (RECOMMEND) DA UJEDINJENE NACIJE DAJU ODOBRENJE ZA AKCIJU PLAVI MA ZA NAPADE NA SVE SNAGE KOJE NAPADAJU BLOKIRAJUE POLOAJE UNPROFOR-A JUNO OD SREBRENICE I NA TEKA ORUA ZA KOJA SE UTVRDI DA GRANATIRAJU POLOAJE UJEDINJENIH NACIJA U GRADU SREBRENICI.423
421 J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-51; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90 i 150; . Hodi, nav. dj., str 266. Snajperi sa Bojene su dejstvovali i onemoguavali svako kretanje prema pjeadiji agresora - avijacija nije jo djelovala. Tada u Petrii, Crvenoj Rijeci i Starom Gradu vie nije bilo civilnog stanovnitva (. Hodi, nav. dj., str. 266). 422 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 87-89. 423 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90-91; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 77; M. J. Faber, nav. dj., str. 49; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47. Navodei kako dokument koji daje dozvolu za blisku zranu podrku nije potpisan do 12.30 sati, u REPORT ON SREBRENICA ... se navodi: Oko 11.00 sati ponovo se razvila borba. Pozicija pripadnika isturene zrane kontrole u blizini pozicija BiH, gdje se deavala borba, bila je pogoena tenkom T-55. Onda je postalo jasno da nije bilo efekta na BSA od postavljenog ultimatuma. Zamjenik komandanta bataljona izdao je dozvolu komandiru sastava da otvori vatru kada on to vidi da je podesno. Oko 11.30 sati granate su ponovo eksplodirale u blizini ete B. Takoer oko ovog vremena, prvi vojnici BSA su primijeeni na prevoju brda zapadno od grada. Sada su sa B3 vatrena dejstva mogla biti osmatrana u brdima prema istonom dijelu grada. Oko 12.00 sati B1 je u nekoliko navrata doao pod direktnu vatru od tenkova. Kada je B1 promijenio svoju poziciju, tenkovska granata je eksplodirala na oko 5 m udaljenosti od vozila. Vojnik Holandskog bataljona je za posljedicu bio
252

S tim u vezi, on je, po Izvjetaju o Srebrenici, u 12.00 sati savjetovao Akashiju da odobri zahtjev za blisku zranu podrku protiv svih snaga koje napadaju blokirajue poloaje ili granatiraju tekim naoruanjem ostale poloaje Ujedinjenih nacija u gradu Srebrenici.424 Akashi je u 12.17 sati odobrio taj zahtjev, pruajui dodatno ovlatenje za blisku zranu podrku protiv snaga koje napadaju osmatrake take Ujedinjenih nacija du granica Enklave. S tim u vezi, Izvjetaj o Srebrenici naglaava kako je vrijedno napomenuti da se radi o istom formularu koji je dostavljen Zagrebu 9. jula, koga su komandant mirovnih snaga /Janvier - prim S. ./ i SRSG /Akashi - prim. S. ./ potpisali 11. jula. Prema njihovom miljenju, to je bio zahtjev na ekanju, prema kojem bi se reagiralo po prijemu dodatnih informacija o ciljevima i obavjetenja, prenesenog usmeno u sluaju potrebe, da Srbi nisu uzeli u obzir upozorenje od 9. jula. Prema tome, konfuzija izmeu Srebrenice i Tuzle zbog formulara ujutro 11. jula, izgleda, prema miljenju Zagreba, bila je irelevantna u odluci da se odobri bliska zrana podrka.425 Vojno i civilno rukovodstvo Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji je, u cilju sigurnosti trupa Ujedinjenih nacija, odobrilo zahtjev za blisku zranu podrku Holandskom bataljonu u Potoarima: protiv snaga koje napadaju blokirajue poloaje ili granatiraju tekim orujem ostale poloaje Ujedinjenih nacija u gradu Srebrenici (Janvier) ili protiv

lake ranjen fragmentima u ruku i vrat. Vojnici BiH van grada poeli su naputati svoje pozicije. Komandir ete B onda odluuje da napusti B3 i B4 i da sa vozilima produi prema pozicijama u blizini pijanog skvera na ivici grada (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47). 424 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 302. To odobrenje objavljeno je u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90-91. Boutros Ghali navodi da je Akashi 11. jula u 12.25 sati od generala Janviera primio zahtjev za blisku zranu podrku Holandskom bataljonu (B. B. Ghali, nav. dj., str. 238). 425 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 302; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 273. Akashi je 11. jula, u objanjenju Kofiju Annanu na osnovu njegove odluke da e, ukoliko bude potrebno, pruiti zranu podrku, naglasio striktna ogranienja upotrebe tog sredstva. Naime, zrana podrka e biti pruena samo ukoliko UNPROFOR bude napadnut (M. J. Faber, nav. dj., str. 45).
253

snaga koje napadaju osmatraka mjesta Ujedinjenih nacija na periferiji Enklave (Akashi). Zanimljivo je naglasiti da zahtjev za blisku zranu podrku nije odobren radi zatite civila i civilnog stanovnitva niti (radi zatite) sigurne zone Ujedinjenih nacija, ve samo i jedino za zatitu mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Agresor je nastavio sa granatiranjem. Nadirue srpske snage su sada ulazile u grad, nailazei na mali ili nikakav otpor, bilo od UNPROFOR-a ili od ARBiH , u 14.07 sati postavljena je srpska zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Stanovnici grada Srebrenice, ukljuujui i one koji su nali utoite u bazi ete B, krenuli su otprilike oko 14.30 sati u bijeg prema Potoarima u pravcu zapada. Srebrenica je pala. Do tog trenutka, najmanje tri (ali mogue je ak i pet) zahtjeva za zranu podrku Holandskog bataljona odbijeno je na raznim nivoima u sistemu komandovanja UN-a. Holandski bataljon nije ispalio nijedan jedini metak na srpske snage u napadu.426 Oko 14.30 sati (tek u tom momentu) 18 aviona NATO-a bilo je na putu za Srebrenicu. est njih je bilo odreeno da napadnu ciljeve, dok su preostali imali, uglavnom, zadatak da neutraliu neprijateljske sisteme protivavionske odbrane (Enemy air defense systems - SEAD), ukoliko to bude potrebno. Otprilike u 14.40 sati dva aviona NATO-a ispustila su ukupno dvije bombe na ono to se mislilo da su srpska vozila koja napreduju prema gradu sa juga. U to vrijeme nije bilo jasno kakva je teta priinjena, ako je tete i bilo. Avioni NATO-a su, takoer, nadlijetali june, odnosno sjeverozapadne dijelove Enklave, ali nisu mogli locirati mete.427 Na osnovu Izvjetaja o Srebrenici u vezi sa zauzimanjem Srebrenice i poetkom akcija zranih snaga NATO-a oigledno je, pored ostalog,
426 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 304; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.48; H. Nuhanovi, str. 285. 427 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 305; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.49; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 285; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 49-50; M. J. Faber, nav. dj., str. 77. O toj akciji vidi i Izvjetaj Akashija, upuen K. Annanu 11. jula u 20.08, koji je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-109.
254

sljedee: Srebrenica je zauzeta u 14.07 sati, a avioni NATO-a su se pojavili 33 minute kasnije - u 14.40 sati, nakon to su srpske snage postavile zastavu iznad pekare u junom dijelu grada; Holandski bataljon bio je potpuno pasivan - nije ispalio nijedan jedini metak direktno na snage VRS u napadu; avioni NATO-a nisu mogli locirati ciljeve u junom i sjeverozapadnom dijelu; baene su samo dvije bombe; na putu za Srebrenicu krenulo je 18 aviona (6 da bombarduju ciljeve, a 12 da onemogue protivzrane sisteme srpskih snaga), itd.428 Poraavajue je saznanje da su se snage NATO-a pojavile iznad Srebrenice nakon to su je srpske snage ve zauzele. Kako se to moglo desiti? Ko je za to odgovoran? Da li Ujedinjene nacije ili neko drugi? Raspoloivi izvori ne pruaju odgovor na ova, slina i druga pitanja. U Izvjetaju o Srebrenici ne govori se ire o hronologiji UN/NATO dogaaja u vezi sa bliskom zranom podrkom Holandskom bataljonu u Potoarima. Dokument koji govori o tome (CHRONOLOGY OF EVENTS) objavljen je u posebnom izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. Naime, rije je o sastanku Kriznog tima za akciju PLAVI MA (MEETING OF BLUE SWORD CRISIS ACTION TEAM) koji je 11. jula 1995. odran u Zagrebu (u Komandi UNPF-a, zajedniki operativni centar - Konferencijska dvorana za operacije). Na osnovu Zapisnika sa tog sastanka (UN/NATO, BLISKA ZRANA PODRKA HOLANDSKOM BATALJONU U POTOARIMA, 11. JULI 1995. - UN/NATO CLOSE-AIR SUPPORT TO DUTCH BATTALION AT POTOCARI 11 JULY 1995), kojim je predsjedavao Akashi, a kome su prisustvovali: general Janvier (komandant), general Barry Ashton (njegov zamjenik) i general Kolsteren (naelnik taba Komande), zatim zrakoplovni komodor Rudd (oficir za vezu sa NATO-om) i pukovnici Harm de Jonge i Franois Dureau, moe se
428 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 304 i 305; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 285-286; D. Owen, nav. dj., str. str. 361. Holandski i ameriki avioni F-16 su, po Davidu Owenu, izveli dva uspena vazduna napada na srpske tenkove (D. Owen, nav. dj., str. 361). Takvu akciju NATO aviona kvalifikovati uspjenom je, zaista, krajnje neozbiljno.
255

rekonstruisati hronologija dogaaja u vezi sa ovom bliskom zranom podrkom.429 U 12.10 sati poeo je napad NATO-vih zrakoplova pod komandom zranih snaga Jug. U 13.10 sati G-2 je obezbijedio Izvjetaj o situaciji - Holandski bataljon je napala Vojska bosanskih Srba; NATO zrane snage u letu i formiraju formaciju za napad na ruti ka podruju Srebrenice.430 U 13.45 sati NATO je otkrio prisustvo protivzranog sistema VBS u blizini Srebrenice (Excomm nije specifirao tip). Dvije minute kasnije (13.47 sati) Akashi je obavijestio o ranijem telefonskom razgovoru sa predsjednikom Miloeviem, pri emu je opisao Miloeviu razliku izmeu bliske podrke iz zraka i ukljuenja zrakoplovstva u bitku (zranih napada); Miloevi odgovara da za Mladia to nee biti od neke razlike i da snage UN-a u podruju Srebrenice rizikuju da budu meta Vojske bosanskih Srba.431 U 13.50 sati oficir za vezu NATO-a izvjetava o mogunosti da je protivzrani sistem odbrane SA-6 aktiviran u blizini Srebrenice. Pet minuta kasnije (13.55 sati) admiral Smith zahtijeva od Janviera pristanak da tue SA-6; Janvier se slae i prua Izvjetaj zasnovan na samoodbrani UN-a i NATO snaga.432 U 13.58 sati dvije taktike grupe zrane kontrole zapadno od Srebrenice izvjetavaju da ih Vojska bosanskih Srba granatira; jedan ranjen, jedan jo u funkciji. etiri minute kasnije (u 14.02 sata) oficir za vezu NATO-a izvjetava da je avion nad metom za 1 sat.
429 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. O hronologiji dogaaja u vezi sa UN/NATO bliskom zranom podrkom Holandskom bataljonu u Potoarima, 11. jula 1995, vidi: H. Nuhanovi, nav. dj., str. 309-312. 430 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 344-345 i 350; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-94 i 99. 431 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 345 i 350; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 94 i 99; B. Jagger, nav. dj., str. 84. 432 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 346 i 350; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 95 i 99.
256

Minutu nakon toga (14.03 sati) oficir za vezu NATO-a izvjetava da Elint otkriva mogue aktiviranje radara Marconi Vojske bosanskih Srba. etiri minute kasnije (14.07 sati) CNN (Brent Sadler) izvjetava da je Vojska bosanskih Srba napala i opkolila poloaje Holandskog bataljona i da poinje sa napadom na grad Srebrenicu.433 U 14.14 sati prvi paket udara NATO zrakoplova spreman za napad i prvi NATO zrani udar predat organima zrane kontrole u Srebrenici za voenje prema ciljevima.434 est minuta kasnije (u 14.20 sati) EF-111 razdvojeni i iznad EF/A-18. Sedam minuta zatim (14.27 sati) informacija oficira za vezu NATO-a koju je dobio od general pukovnika Mike Ryana, USA zrane snage (komanda za Jug) od Cyclopsa navodi da e paket udara koji se sastoji od slijedeih elemenata stii iznad mete za 10 minuta: 4 F-16 Holandija 4 F/A-18 panija 2 A-10 USA 2 EA-6B USA.435 U 14.35 sati aktivirani protuzrani radari VBS. Pet minuta kasnije (14.40 sati) NATO avion (holandski F-16 koristi bojeve glave MK-82) poinje napade protiv 2 vojna vozila VBS (mogue da je to jedan tenk i transporter), koji napadaju i suprotstavljaju se poloajima Holandskog bataljona; preliminarne procjene bombardovanja nejasne, ali je vjerovatno promaen tenk VBS, a mogue pogoen transporter.436
433 Isto. 434 Isto. 435 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 347 i 351; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 96 i 100-106. 436 Isto; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150.
257

U 14.50 sati general Janvier nareuje Holandskom bataljonu da napusti posmatraka mjesta i da se povue u Potoare bez Armije Bosne i Hercegovine. Tri minute kasnije (14.53 sati) oficir za vezu NATO-a trai dalje procjene bombardovanja.437 U 15.02 sati Miloevi zove Akashija telefonom; Akashi kae Miloeviu da zrane snage NATO-a obezbjeuju bezbjednost i sigurnost trupa UNPROFOR-a u podruju Srebrenice. Akashi opisuje Miloeviu da je NATO CAS misija u Srebrenici zbog napada VBS na holandske osmatrake poloaje u blizini Srebrenice. Akashi dalje objanjava da je Holandski bataljon pritisnut od strane VBS i prenosi Miloeviu tri upozorenja koje su komandanti UNPROFOR-a slali generalu VBS Tolimiru u nedjelju 10. jula; Akashi kae da ako snage VBS zaustave svoje napade i ako se VBS povue iz sigurne zone, nee vie biti potrebe za udare iz zraka; Akashi se poziva na Rezoluciju Vijea sigurnosti br. 998 i traenu demilitarizaciju sigurnih zona, kao i na najnoviji Izvjetaj generalnog sekretara;438 Akashi potvruje Miloeviu da su snage Bosne i Hercegovine ubile holandskog vojnika prole nedjelje; Akashi kae da je UNPROFOR pokuavao nazvati Mladia, ali se on ne moe dobiti; Akashi kae da se nada da ova najnovija akcija nee ugroziti nesiguran mirovni proces i kae da se mora nai novi nain da se ponovo uspostavi mirovni proces.439
437 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 347 i 351; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 96 i 101. 438 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 348 i 351-352; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 96-97 i 100-106; B. Jagger, nav. dj., str. 86. Akashi se poziva na Rezoluciju 998 (1995) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, od 9. juna 1995, u kojoj Vijee sigurnosti, u skladu sa svojom u kontinuitetu deklarativnom i propalom praksom, posebno pogrenim, namjerno i ciljano pogrenim ocjenama o zaraenim stranama, pored ostalog, zahtijeva da strane u potpunosti potuju status sigurnih zona i osiguraju UNPPROFOR-u neometan pristup u sigurne zone i da naroito prestanu sa napadima na sigurne zone, kao i da se uzdravaju preduzimanja svih vojnih napada iz njih, te podstie inicijativu za demilitarizaciju sigurnih zona i ohrabruje generalnog sekretara da dalje intenzivira napore usmjerene ka postizanju sporazuma sa stranama o modalitetima ovakve demilitarizacije ( REZOLUCIJE UN-a , str. 126-127). 439 Isto. U navedenom dokumentu se, u vezi sa razgovorima izmeu Miloevia i Akashija, uope ne govori o tome ta je Miloevi rekao Akashiju. Oigledna je injenica da se Akashi ponaao kao Miloeviev potinjeni slubenik, kome je Akashi, nalazei
258

Nakon petominutnog razgovora, u 15.07 sati kraj telefonskog razgovora; Akashi izvjetava da je Miloevi rekao da je akcija VBS-a odgovor na terorizam Bosne i Hercegovine i ubistvo snaga VBS iz zasjede i napade koji su bili u toku prole nedjelje, pri emu je ubijeno vie od 150 vojnika VBS-a.440 U 15.19 sati drugi napad zrakoplova NATO-a predat je zranoj kontroli za napad protiv snaga VBS-a. etiri minute kasnije (u 15.23 sati) CNN (Charles Mann) izvjetava da NATO napad snage VBS-a u blizini Srebrenice. U 15.30 sati drugi nalet NATO zrani napad - panski F/A-18 (primio) upute za napad na snage VBS. Dvije minute kasnije (u 15.32 sati) Akashi nazvao ured da bi telefonski komunicirao sa admiralom Smithom.441 U 15.40 sati Krizni tab odlae akciju Plavi ma. Dvadeset minuta kasnije (u 16.00 sati) NATO zrane snage prekidaju akciju na mete VBS-a i vraaju se u bazu.442 Na osnovu Hronologije dogaaja navedenog sastanka u Zagrebu od posebnog je znaaja, pored ostalog, komunikacija izmeu Akashija i Miloevia, te Akashija i admirala Smitha.

se u podreenom poloaju, podnosio izvjetaj o tekuim dogaajima. O tom razgovoru sa Miloeviem Akashi lakonski govori u svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, od 11. jula 1995, koga je u 16.42 sati dostavio Kofiju Annanu i Gharekhanu (Ujedinjenim nacijama u New Yorku), te Stoltenbergu (Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju u enevi). S tim u vezi, Akashi pie, a to je navedeno i u Izvjetaju o Srebrenici (Ujedinjenih nacija): Predsjednik Miloevi kontaktirao je SRSG ponovo oko 15.00 sati i upoznat je sa situacijom. U to vrijeme Miloevi je izjavio da su holandski vojnici na podrujima koje dre Srbi zadrali svoje oruje i opremu i da su slobodni da se kreu okolo (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 307). Iako je navedena Miloevieva izjava bila lana, to potvruju i istraivanja Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 307), za Akashija to nije bilo bitno. 440 Isto. Nije tana informacija da je ubijeno vie od 150 vojnika VBS - tu informaciju Miloevi je izmislio. 441 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 349 i 352; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 98 i 101. 442 Isto.
259

Akashi, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a, i Miloevi bili su u stalnom telefonskom kontaktu. Akashi objanjava Miloeviu razliku izmeu bliske zrane podrke i zranih napada, iznosi razloge misije NATO-a u Srebrenici i ukazuje na ciljeve zranih snaga NATO-a. Izvjetavajui ga o razlozima misije NATO-a u Srebrenici (zbog napada VBS-a na holandske osmatrake poloaje u blizini Srebrenice), Akashi izraava nadu da ta akcija NATO-a nee ugroziti nesiguran mirovni proces. Ukazujui na ciljeve zranih snaga NATO-a (sigurnost trupa UN-a na podruju Srebrenice), Akashi ne spominje civilno stanovnitvo u Srebrenici, niti izraava bilo kakvu zabrinutost za njihovu sudbinu.443 Nakon razgovora sa Miloeviem i kada je drugi paket zranih udara NATO-a bio spreman za napad protiv agresora, Akashi je (u 15.32) razgovarao sa admiralom Leightonom Smithom, iz Komande NATO-a u Napulju. Osam minuta kasnije (u 15.40) Krizni tim je iznenada odloio akciju Plavi ma, a dvadeset minuta poslije toga (u 16.00), u vrijeme kada je agresor unitavao Srebrenicu, NATO snage su prekinule akciju na mete VBS-a i vraaju se u bazu.444 Odmah nakon prvog angamana NATO-ve bliske zrane podrke, VBS je radiom poslao poruku Holandskom bataljonu. Zaprijetili su da e granatirati grad i bazu u kojoj su se poele okupljati hiljade stanovnika, i da e pobiti holandske vojnike koje dre kao taoce /nije rije o taocima - prim. S. ./, ako NATO nastavi sa upotrebom zrane sile. SRSG /Akashi - prim. S. ./ se sjea da je primio telefonski poziv u to vrijeme od holandskog Ministarstva odbrane, kojim je traeno da se prekine bliska zrana podrka, jer su srpski vojnici na terenu isuvie blizu holandskih vojnika i njihova sigurnost bi se dovela u opasnost. SRSG je smatrao da nema drugog izbora ve da udovolji ovom zahtjevu. U skladu s tim, prenesena je poruka NATO-paktu i

443 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. 444 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 305; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. O toj akciji vidi i Izvjetaj Akashija, upuen Kofiju Annanu i drugima 11. jula u 20.08, koji je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-109.
260

njihova akcija je zaustavljena. Ministar je uputio slian poziv istovremeno generalnom podsekretaru za mirovne operacije u New Yorku i njegovom vojnom savjetniku (holandskom generalmajoru), to je sadrano u demarima stalnog predstavnika Holandije.445
445 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 306; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50, 4.10 i 5.11; Detaljnije o tome vidi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 50-51; M. J. Faber, nav. dj., str. 91. Na dan zauzimanja Srebrenice, 11. jula 1995, u Strasbourgu je odra(va)n francuskonjemaki samit. Tada je Hans van Mierlo, ministar vanjskih poslova Kraljevine Holandije, po kazivanju Jeana - Claude Malleta, visokog funkcionera u Ministarstvu odbrane Republike Francuske, dva puta telefonirao, zahtijevajui da se izbjegne intervencija iz zraka, kako ne bi bila ugroena bezbjednost Holandskog bataljona UNPROFOR-a na licu mjesta (Sense tribunal, 5. april 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj); Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001, http://iwpr.net/sr/report-news/ Srebrenica). Alain Juppe (francuski premijer u vrijeme genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice) je u svojoj izjavi pred Misijom francuskog parlamenta, 24. januara 2001, krivicu to je izostalo bombardovanje srpskih snaga, pokuao da prebaci na Kraljevinu Holandiju, jer se suprotstavila spaavanju enklave. On je tvrdio da su dva aviona F-16, 11. jula 1995, na srpske poloaje izbacila etiri bombe, ali je zahtjev Holandije bio da se prestane sa bombardovanjem, jer je time ugroena bezbjednost njenih vojnika - Holandskog bataljona (Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001, http://iwpr.net/sr/report-news/Srebrenica; M. Gernstenfeld, nav dj., str. 123). Istoga dana demantovao ga je ministar Mierlo, prebacujui odgovornost i krivicu na generala Janviera. Nije istina da smo odbili pomo, rekao je on. Naprotiv, nismo prestajali da traimo intervencije avijacije, ali je general Janvier odbio da nam je prui iz razloga koji ni do danas nisu rasvijetljeni (Isto; Sense tribunal, 5. april 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)). Mierlo tvrdi da je, kada je najzad dolo do intervencije, ve bilo kasno. Mladi je zaprijetio da e u sluaju novog bombardovanja otvoriti artiljerijsku vatru na holandsku bazu. U tom trenutku u bazi je bilo nekoliko hiljada bonjakih izbjeglica i stotinjak plavih ljemova. Zavrilo bi se to krvlju do koljena. Tek tada smo traili obustavu bombardovanja (Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001, http://iwpr.net/sr/report-news/Srebrenica). Mdecins Sans Frontires vjeruju da je general Janvier bio uzdran uz znanje samog francuskog predsjednika Chiraca. Meutim, to je 30. januara 2001. pred Misijom demantovao bivi diplomatski savjetnik predsjednika Chiraca, a kasnije ambasador Republike Francuske pri Ujedinjenim nacijama, Jean-David Levitte. Predsjednik Chirac se ni u jednom trenutku nije suprotstavljao bombardovanju koje bi sprijeilo napad srpskih snaga na Srebrenicu, naglasio je Levitte i dodao: Tim podmetanjem eli se samo prljati njegova ast.
261

Na prijetnju generala Mladia da e pobiti zarobljene holandske vojnike (55), koje je srpski agresor tretirao dobro, i nasumino granatirati civile i Holandski bataljon, ako doe do daljih zranih udara, najvie civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija (Akashi i Janvier), na zahtjev holandskog ministra odbrane Jorisa Voorhoevea, u 16 sati obustavili su blisku zranu podrku nad Srebrenicom, poto su komandanti lokalnih Srba zaprijetili da e ubiti holandski personal i granatirati vie sela u depu ako doe do daljih zranih udara.446 Admiral Smith se, pie Akashi, sloio sa naim zahtjevom koji je predloio ministar odbrane Holandije SRSG-u /tj. Akashiju - prim. S. ./ da se suspenduje zrano prisustvo i misije zrane podrke nad Srebrenicom.447 Tako je zrana akcija u sutini - praktino prekinuta
Jean - David Levitte je podsjetio da je na dan pada Srebrenice u ruke srpskih snaga, Chirac boravio na njemako-francuskom samitu u Strasbourgu. Jaques Chirac je eksplodirao od bijesa kad je uo da Srebrenica pada, priao je Levitte. Osamnaest aviona NATO saveza je moglo intervenisati 11. jula 1995. godine. est je dobilo nareenje da to i uine. Dva aviona su izbacila bombe u 14.40 toga dana. Meutim, bosanski Srbi su tada preko radija zaprijetili da e bombardovati Srebrenicu i pobiti zarobljene holandske vojnike. Holandske vlasti digle su uzbunu i na sve strane u vie navrata zahtijevale su obustavu intervencije NATO-a, obrazloio je Levitte (Isto). Svjedoenje ambasadora Levittea je, prema Institute for War & Peace reporting, razbuktalo polemiku na relaciji Holandija - Francuska ko je vie odgovoran za srebreniku tragediju: vojnici holandskog kontingenta UNPROFOR-a ili francuski generali od kojih je jedan tog trenutka bio komandant meunarodnih snaga (Isto). Ukazujui na odgovornost za srebreniku tragediju i, s tim u vezi, ko je vie odgovoran - Holandski bataljon ili francuski generali, posebno Bernard Janvier, Institute for War & Peace reporting je s pravom postavio dva pitanja: - prvo, da li su moguu intervenciju NATO avijacije sprijeili Pariz i druge zapadne prijestolnice, kako bi se otarasili u tom trenutku posljednje muslimanske enklave u istonoj Bosni? i - drugo, da li je ba tada omoguena podjela Bosne na dva entiteta, koja je faktiki realizovana za manje od pola godine poslije srebrenike drame? (Isto). Odgovor na navedena (i slina) pitanja je, naalost, potvrdan, jer su dogaaji nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija, posebno zloin genocida nad Bonjacima, to potvrdili. 446 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; M. J. Faber, nav. dj., str. 77 i 91; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 308. 447 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; M. J. Faber, nav. dj., str. 77 i 91. Vlada Kraljevine Holandije je, po ocjeni Holbrookea, odbila dopustiti zrane udare
262

nakon to je Akashi razgovarao sa admiralom Smithom, za to snose odgovornost: ministar Voorhoev, a time i itava Vlada Holandije, zatim admiral Smith (NATO), Akashi (Ujedinjene nacije), Janvier (UNPF) i drugi visoki oficiri UNPROFOR-a i UNPF-a, dajui svoju preutnu saglasnost Janvieru i Akashiju, za razliku od jednog manjeg broja pojedinaca koji su bili protiv takvih odluka i postupaka svojih pretpostavljenih.448 Zrano prisustvo i misija zrane podrke nad Srebrenicom, po ocjeni ministra Vorhoevea, admirala Smitha i Akashija (nae je miljenje), ugrozilo bi civilno stanovnitvo i nae osoblje koje je sada /tj. u 16.42 sata - prim. S. ./ pomijeano sa srpskim snagama, pie Akashi u svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, petnaest minuta nakon to je srpski agresor zauzeo Srebrenicu (16.42 sati),449 zbog ega je obustavljena bliska zrana podrka. To nije tano, bolje reeno - u pitanju je ordinarna la, jer se tada (11. jula, u 16.42 sati) srpske snage (jo uvijek) nisu pribliile masi civila, niti su bile pomijeane sa njima. Akashijeva briga za civilno stanovnitvo je najobinija farsa. Djelovanje aviona NATO-a ne bi ugrozilo civile i civilno stanovnitvo, niti pripadnike Holandskog bataljona. Time je Akashi, bez ikakvog morala i odgovornosti za sudbinu civilnog stanovnitva, nastojao prikriti prave razloge odlaganja i prekidanja akcije Plavi ma. Na taj nain Ujedinjene nacije su na hiljade civila ostavile bez odbrane i zatite - u ruke srpskih zloinaca. Tada je to rukovodstvo interesovalo samo pitanje sigurnosti holandskih vojnika. Nezatieni civili ih, naalost, uope nisu zanimali. To potvruje Akashi u navedenom izvjetaju, u kome, pored deklarativne ocjene da sada prikupljamo detaljne informacije o situaciji na terenu da bi odredili

(R. Holbrooke, nav. dj., str. 73-74). General Janvier i Vlada Kraljevine Holandije su, po ocjeni Davida Owena, bili zabrinuti zbog bezbednosti holandskih talaca, te su otkazali dalje vazdune napade (D. Owen, nav. dj., str. 361). 448 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 287. 449 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. Slinog je karaktera i ocjena Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije, po kome bi intenzivno granatiranje prouzrokovalo mnogo rtava meu izbjeglicama, koje su u veem obimu bile nezatiene i na otvorenom (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 5.11). Zbog toga je, po Ministarstvu odbrane, UNPROFOR odluio da ne preduzima bilo koju vrstu novih CAS misija (Isto).
263

potrebe civilnog stanovnitva, ukazuje na njihovu glavnu preokupaciju - razmatranje pitanja vezanih za sigurnost i moguu evakuaciju Holandskog bataljona, o emu je tada (tj. neposredno prije i u vrijeme zauzimanja Srebrenice) i u takvoj situaciji, tvrdi Akashi, voena rasprava (kako je razmotreno) sa ministrom odbrane Holandije.450 Oigledno je da Akashi i drugi funkcioneri Ujedinjenih nacija, zatim Holandije, Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava uope ne govore o sudbini civila i civilnog stanovnitva, niti spominju pitanje njihove sigurnosti i/ili evakuacije, za razliku sigurnosti i evakuacije Holandskog bataljona.451 Umjesto da preduzmu mjere da sprijee genocid
450 Isto. S tim u vezi, Akashi pie: Ministar Holandije je informisao da su mu predoene tri opcije od strane njegovog taba: - povlaenje koje bi izveo UNPROFOR sa RRF-om; - povlaenje koje bi proveo NATO i - povlaenje koje bi se provelo ad hoc koalicijom sa kojom su se sloile Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i USA. Preliminarna procjena komandanta snaga /generala Janviera - prim. S. ./ je da se svako povlaenje Holandskog bataljona mora izvesti kroz pregovore poto su njegovi pripadnici u nekim podrujima ve pomijeani sa srpskim snagama, njihove zalihe su ograniene, a podruje Srebrenice je van direktnog operativnog domaaja Ujedinjenih nacija ili drugih vojnih snaga (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 353 -357; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106). Zbog toga je general Gobilliard dobio instrukcije da odmah uspostavi lokalni prekid vatre svih strana. S tim u vezi, general Gobilliard je tada (11. jula, u 16.42 sati) pokuavao da kontaktira generala Tolimira. Govorei o tome, Akashi navodi da je UNPROFOR-ov zamjenik koordinatora za civilne poslove, takoer, stigao u Ured UNHCR-a na Palama, gdje e ostati kao oficir za vezu sa vlastima paljanskih Srba (Isto). 451 Vlada Holandije je 11. jula (prije zauzimanja Srebrenice) zbog straha da e se Holandski bataljon nai izmeu dvije vatre, izmeu Srba i Muslimana, u Zagreb poslala dva visoka generala (Van Bremena i Van Bala), kako bi sa vostvom UN-a razgovarali o evakuaciji Holandskog bataljona. Ministar Voorhoeve je bio miljenja da Holandski bataljon to prije mora napustiti Srebrenicu, ali ga kasnije general Nicolai uvjerio da je evakuacija jedino mogua, zajedno sa izbjeglicama. Tada je siguran povratak Holandskog bataljona bio prioritet broj jedan, to je ministar Voorhoeve toga dana vie puta ponavljao pred holandskim medijima (M. J. Faber, nav. dj., str. 91 i 115). Civili i civilno stanovnitvo uope nisu interesovali Vladu Holandije, niti ministra Voorhoevea. Istrebljenje jednog evropskog naroda, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve, nije interesovalo Holandiju (i ne samo Holandiju). Obaveza da zatiti civilno stanovnitvo i sprijei genocid nije bila, u ovom sluaju, nikakav prioritet Holandije.
264

nad civilima, Akashi se brine o potrebama civilnog stanovnitva. Ta briga je samo deklarativnog karaktera, jer u nastavku svog izvjetaja Akashi ukazuje na prioritet njegovog/njihovog djelovanja - sigurnost i mogua evakuacija Holandskog bataljona.452 U situaciji kada je pitanje trenutka kada e srpske snage ponovo izvriti genocid nad civilima, Akashi govori o instrukcijama koje su (ve) dostavljene visokim oficirima UNPROFOR-a o hitnom uspostavljanju lokalnog prekida vatre svih strana, pri emu se vrsto drao teze o zaraenim stranama.453 Zaista sramno. Holandski pukovnik Harm de Jonge, tapski oficir u Komandi UNPF-a u Zagrebu, tvrdi kako je prijetnja generala Mladia da e, ako se nastave udari iz zraka, granatirati put izmeu Srebrenice i Potoara, bila razlog zato je ministar odbrane Holandije Joris Voorhoeve dao nalog da se zaustave dalji napadi iz zraka, jer nije elio da na sebe preuzme navodno odgovornost za krvoprolie na putu izmeu Srebrenice i Potoara, gdje je bilo 3 do 4 hiljade staraca, starica i djece koji su bjeali na sjever.454 Tu tvrdnju ne potvruje Izvjetaj o Srebrenici niti drugi (objavljeni) dokumenti Ujedinjenih nacija,455 kao ni generalni
Holandski bataljon i lino komandant Karremans nije bio spreman da na srpske napade na blokirajue pozicije odgovori vojnim sredstvima. U tome je glavnu ulogu imalo politiko rukovodstvo Holandije, koje je instruiralo Holandski bataljon da borba ne spada u mandat bataljona (Isto, str. 106). Holandski bataljon se, za razliku od Britanskog bataljona, koji se u Goradu borio protiv Srba, krajem maja i poetkom juna 1995. drao vlastite interpretacije mandata i totalno izbjegavao upotrijebiti silu (Isto, str. 74, 78 i 106). 452 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. 453 Isto. 454 Harm de Jonge, KAKO JE PALA SREBRENICA, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991.-1995, Zbornik radova sa Meunarodnog skupa kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini 1991-1995, odranog u Bonu od 31. augusta do 4. septembra 1995, Sarajevo, 1997, str. 330-346. 455 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 306; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. U paragrafu 306 Izvjetaja o Srebrenici govori se suprotno: Odmah nakon ovog prvog angamana NATO-ve bliske zrane podrke, VBS je radiom poslala poruku Holandskom bataljonu. Zaprijetili su da e granatirati grad i bazu u kojoj su se poele okupljati hiljade stanovnika, i da e pobiti holandske vojnike koje
265

sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Ghali.456 Jan Willem Honig i Norbert Both piu kako su Srbi uputili ultimatum: ukoliko zrani napadi ne prestanu, oni e odmah pobiti zarobljene holandske vojnike - 55 (koji su dobrovoljno 8. i 9. jula preli na srpsku stranu) i nasumino granatirati civilno stanovnitvo i Holandski bataljon. Taj ultimatum telefonom je osmatranici Papa prenio iz Bratunca jedan od zarobljenih komandira osmatranice. Za tu poruku je kasnije uo pukovnik Brantz u Tuzli i telefonom je proslijedio u Sarajevo i Hag. Tada je, zaobilazei redovne kanale Ujedinjenih nacija i NATO-a, ministar Voorhoeve direktno nazvao Centar za koordinaciju zranih operacija u Vienci i tri puta rekao: Prekinite, prekinite, prekinite!457 Time su,
dre kao taoce, ako NATO nastavi sa upotrebom zrane sile. SRSG /Akashi - prim. S. ./ se sjea da je primio telefonski poziv u to vrijeme od holandskog Ministarstva odbrane, kojom se trai da se prekine bliska zrana podrka, jer su srpski vojnici na terenu isuvie blizu holandskih vojnika i njihova sigurnost bi se dovela u opasnost. SRSG je smatrao da nema drugog izbora ve da udovolji ovom zahtjevu. U skladu s tim, prenesena je poruka NATO-paktu i njihova akcija je zaustavljena. Ministar je uputio slian poziv istovremeno generalnom podsekretaru za mirovne operacije u Njujorku i njegovom vojnom savjetniku (holandskom general-majoru), to je sadrano u demarima stalnog predstavnika Holandije (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 306; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 286-287). 456 B. B. Ghali, nav. dj., str. 238. Kada je Joris Voorhoeve, ministar odbrane Holandije uo da je zrana operacija u toku, odmah je, tvrdi Boutros Ghali, telefonirao da kae da su holandske trupe toliko blizu srpskoj artiljeriji da zrani napadi dovode njihove ivote u opasnost. Voorhoeve je zahtijevao od Akashija da povue blisku zranu podrku, to on nije imao drugog izbora (Isto). 457 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 51-52; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4 i 3.50; B. Jagger, nav. dj., str. 89; M. J. Faber, nav. dj., str. 82, 92 i 116. U Den Haagu je, pie Mient J. Faber, nastala opta panika kada je Mladi, koji je osvojio Enklavu i konstatovao kako se UN ponaao veoma neodluno sa pruanjem vazdune podrke, a o mogunosti vazdunih napada da i ne govorimo, utjerujui strah u kosti holandskih vojnika, poslao oajniku poruku Karremansa da e vojnici koji se nalaze u Potoarima biti poubijani, ako se dese napadi iz vazduha. Kada su Voorhoeve i premijer Kok uli oajnike poruke, prvi je zgrabio telefon da pozove Akashija da bi traio obustavu daljne vazdune podrke. U kontekstu brzog zauzimanja Enklave i prijanjih iskustava sa Srbima u Bosni i Hercegovini, bila je za oekivati manje panina reakcija. Za reputaciju Holandije (Voorhoevea i Koka), u meuvremenu donesena odluka
266

UNPROFOR-a da prekine sa pruanjem vazdune podrke, bila je prava srea. Sve u svemu, iz Den Haaga nije poduzeta nikakva bitna akcija, niti u politikom niti u vojnom smislu, da se zatiena zona Srebrenica odbrani i odri (M. J. Faber, nav. dj., str 92). Zrane akcije NATO-a obustavljene su po zahtjevu Vlade Holandije, odnosno ministra odbrane - Jorisa Voorhoevea. To je 19. jula 1995, prilikom posjete glavnoj bazi NATO-a u Briselu, (ponovo) potvrdio Akashi (M. J. Faber, nav. dj., str. 82 i 116). U toj posjeti je bio i general Janvier, gdje su, po ocjeni Fabera, voeni razgovori o odgovornosti glede odluke o Srebrenici, pri emu su naglasili (Akashi i Janvier) da je znaenje zranih napada opalo zbog rizika mogueg zarobljavanja (Isto, str. 116) - vjerovatno, po njima, (zbog rizika mogueg zarobljavanja), pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Naalost, injenica o izvrenom genocidu nad Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija ni tada za Akashija i Janviera nije nita znaila. Oni su namjerno izbjegli da prue odgovor na pitanje zato je i zbog ega opao znaaj zranih napada. Meutim, vjerovatno su svjesni vlastitih opstrukcija i odgovornosti u sprovoenju mandata UNPROFOR-a. Srpske snage su, po REPORT ON SREBRENICA ..., zahtijevale od UNPROFOR-a da zaustavi zrane udare odmah ili e pripadnici Holandskog bataljona, zadrani od strane BSA, biti ubijeni, te bi Bataljon i izbjeglice dole pod teku vatru. Zastraivanje BSA, takoer, dolazi putem telefona sa posmatrake take P iz jednog vozila komandira u Bratuncu. Vojnici Holandskog bataljona zadrani u Bratuncu informisani su o prijetnji po njihove ivote putem prevodioca. UNPROFOR je odluio da obustavi blisku zranu podrku (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50). Govorei o zranoj podrci (AIR SUPPORT) Ministarstvo odbrane Holandije nastoji da po svaku cijenu izbjegne bilo kakvu odgovornost Holandskog bataljona, a time i Vlade Holandije. S tim u vezi, Ministarstvo ukazuje na sljedee injenice: Holandski bataljon je dobio uvjeravanja od UNPROFOR-a da e dobiti zranu podrku u cilju implementacije blokirajuih poloaja na jugu (grada) Srebrenice, jer je (Holandskom bataljonu) bilo jasno da blokirajui poloaji mogu biti uspjeni samo ako bude angaovana zrana sila; odbrana sigurne zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) sa ogranienim brojem trupa zavisila je od zrane podrke; Holandski bataljon je bio vrsto uvjeren samo u zranu podrku veeg angaovanja (Air Strike); UNPROFOR i UNPF su radili na principu normalnih vremenskih procedura UN-a, po kome je angaovanje dozvoljeno samo ako je 100% sigurno da su poloaji UN-a pod direktnom vatrom, te da lokacija neprijateljske vatre moe biti odreena, a u sluaju dinamikog napada te procedure nisu efikasne, pri emu je, pored ostalog, precizno utvrivanje cilja problem (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50). Komanda i ostalo osoblje Holandskog bataljona su, po ocjeni Ministarstva odbrane Holandije, ubijeeni da pad Enklave moe biti pripisan upeatljivom nedostatku podrke iz zraka; ogranieni bliski zrani udari nisu zapoeli sve dok bitka ustvari nije bila zavrena. Polazei od te ocjene, po kojoj je iskljuena bilo kakva odgovornost Holandskog bataljona za njegovo djelovanje, odnosno nedjelovanje na kopnu (zemlji), Ministarstvo odbrane kategoriki tvrdi da zrane snage NATO-a ne mogu biti okrivljene za nedostatak zrane podrke. Oni su bili sprijeeni odlukama
267

na zahtjev Vlade Holandije i lino ministra Voorhoeva, odjednom obustavljeni takozvani zrani napadi. Nakon to su NATO bombe promaile svoje ciljeve u Srebrenici (pogoena su samo 2 srpska tenka) i poslije granatiranja Srebrenice i Potoara, te zauzimanja grada (u 16.20 sati grad Srebrenicu su ve preplavili Srbi), kada se eta B Holandskog bataljona povukla u Potoare, agresor je granatirao kolonu civila koja je naputala Srebrenicu i bjeala ka Potoarima, traei spas. ene, djeca i, uglavnom, stariji ljudi krenuli su u pravcu glavne baze Ujedinjenih nacija u Potoarima (holandski kamp).458
UN-a, koje odreuju kako i kada zrana podrka moe biti obezbijeena (zrani udari i bliska zrana podrka - Air Strikes or CAS) - REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50. Navedene ocjene Ministarstva odbrane, prije svega, politikog karaktera, ne potvruju raspoloiva dokumenta Ujedinjenih nacija, posebno rezultati istraivanja Ujedinjenih nacija o Srebrenici (IZVJETAJ O SREBRENICI ...). Analizirajui navedene ocjene Ministarstva odbrane Holandije, kao i ocjenu o zaraenim stranama, koja je u kontinuitetu prisutna u njihovom izvjetaju, mogue je izvesti vie zakljuaka, kao to su: - prvo, otvorena drskost i odsustvo bilo kakvog obrazloenja, kao i odbacivanje bilo kakve odgovornosti Holandskog bataljona u vezi sa zauzimanjem Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, i genocidom nad Bonjacima; - drugo, neprimjereno i neodgovorno ponaanje ministra odbrane Vlade Holandije Voorhoevea, koji svu odgovornost za neupotrebu zranih snaga u zatiti civilnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija pripisuje Ujedinjenim nacijama, ime amnestira bilo kakvu vrstu odgovornosti Holandije i Holandskog bataljona i Voorhoevea, o kojoj oigledno govore dokumenta Ujedinjenih nacija; - tree, apsolutno iskljuivanje odgovornosti NATO-a za pruanje /nepruanje zrane podrke. 458 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-111. Nakon to se malo nakon 14.00 sati na nebu zauo zvuk aviona, snage VRS-a (pjeadija VRS-a uz pratnju nekoliko tenkova i oklopnih samohotki) kretale su se niz cestu na brdu Bojna. Jedan od aviona je pikirao iznad brda, nakon ega se ula eksplozija, ali daleko u dubini teritorije, a iza lea snaga VRS-a koje su se u tom trenutku nalazile na brdu Bojna (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 284). Nakon toga se zaula jo jedna eksplozija i Hakija Meholji, Hamdija Fejzi, kao i vea grupa pripadnika odbrane, koja se poslije ponoi (10/11. juli) uputila ka Bajramoviima sa odreenim planom o kontranapadu, vidjeli su sljedeu scenu:
268

U vrijeme i neposredno nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, izmeu generala Ujedinjenih nacija Nicolaija i Gobilliarda, na jednoj, i generala Vojske Jugoslavije (i Vojske Republike
Na asfaltnom putu su se kretale snage VRS-a, pjeadija i oklopna vozila. ula se druga eksplozija desetak metara ispod ovoga puta, tj. ispod formacije snaga VRS-a, vidio se oblak dima koji se digao kao posljedica eksplozije (impact). Meutim, pripadnici VRS-a nisu potraili zaklon, nisu prestali da se kreu putem i nije se moglo vidjeti da su uope bili potreseni eksplozijom. Umjesto toga, vojnici VRS-a su uzvikivali ratne poklie i pucali su u zrak kao da slave - u pobjednikom maniru. Ova, druga, eksplozija je ujedno bila i posljednja bomba kojom su avioni NATO-a gaali snage VRS-a. Prema izjavi Hakije Meholjia i Hamdije Fejzia, pripadnicima grupe je u tom trenutku postalo jasno da je Srebrenica izdata (citiram njihove rijei), da je konano pala i da se vie ne moe spasiti. Nakon toga, dio grupe se uputio ka predjelu Sueske koja je jo bila pod kontrolom snaga odbrane enklave (a bit e jo najmanje 24 sata) - Isto. NATO je, prema ocjeni Ramiza Beirovia, naelnika taba i vrioca dunosti komandanta 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, izveo simulirani vazduni napad na srpske pozicije, dimnim aviobombama, od kojih nijedna nije pala blizu agresorskog poloaja, to je unijelo dodatnu dozu panike i straha, te nepovjerenja stanovnitva u meunarodnu zajednicu i UNPROFOR. Zbog te injenice, tvrdi Beirovi, ukupna situacija se dodatno iskomplikovala, zbog ega nije bilo ni teoretskih mogunosti uspostavljanja bilo kakve kontrole nad naredbom i veim dijelom pripadnika oruanih snaga (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla). REPORT ON SREBRENICA ..., govorei o dogaajima u Srebrenici oko 16.00 sati 11. jula 1995, s namjerom i ciljno, preuveliava ulogu Holandskog bataljona u vezi sa podrkom civilima i civilnom stanovnitvu na putu od grada Srebrenice do Potoara. Tako je, po REPORT ON SREBRENICA ..., eta B (Holandskog bataljona) pokuala da prati izbjeglice /odnosno civile i civilno stanovnitvo - prim. S. ./ to je mogue bolje. Oko 16.00 sati stanovnitvo i vojnici BiH /28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ napustili su grad. Pod pritiskom BSA, komandir ete B je odluio da napusti blokirajue poloaje i da se skoncentrie na praenje i zatitu izbjeglica. Borbena vozila su formirala zaklon iza izbjeglica na putu prema Potoarima (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.51). Jedan holandski vojnik, neposredno prije nego to je Holandski bataljon predao grad srpskoj vojsci, izrazio je prezir prema Bonjacima, jer smrde. Oito mu nije palo na pamet da ljudi to ive u uslovima koncentracionog logora nisu u stanju normalno odravati higijenu, a to je i bio dio smiljene politike (M. A. Sells, nav. dj., str. 241-242).
269

Srpske) Gvere, na drugoj strani, voeni su telefonski razgovori, u kojima se govori o zranoj podrci i, s tim u vezi, iznose injenice koje nikako ne stoje i, pored ostalog, pokazuju (razgovori) najblae reeno - neozbiljnost generala Ujedinjenih nacija. General Nicolai je u 16.15 sati telefonom razgovarao sa generalom Gverom, prebacujui mu da su njegove trupe napale poloaje UNPROFOR-a i da jo napadaju i da je komandant Holandskog bataljona bio prisiljen zatraiti blisku zranu podrku (Close air support). Ne zrane udare (air strikes), nego podrku, te da je on naravno spreman zaustaviti zranu podrku im VBS prestane sa napadom pozicija UNPROFOR-a. General Gvero je negirao da je srpska vojska izvrila napad na UNPROFOR i tvrdi da je to uradila bosanska vojska. Ako zrani napadi istog momenta ne prestanu, on dri generala Nicolaija odgovornim za sudbinu svojih trupa i stanovnitva Srebrenice.459 Dva sata kasnije, u 18.10 sati, general Gobilliard je stupio u kontakt sa generalom Gverom. Gobilliard ukazuje Gveri da je on zatraio zranu podrku im su njegovi vojnici u Srebrenici bili napadnuti. UNPROFOR e ostati u enklavi da zatiti izbjeglice i da e uslijediti, ukoliko bude potrebno, ponovni udari iz zraka. Gobilliard podvlai da UNPROFOR nema mandat da sam napada, nego da se zatiti od napada. I to je bio dananji scenario. Prva reakcija Gvere je da je sada jasno da je Gobilliard taj koji je naredio zrane akcije i da on to ponovo moe uraditi. Srpski general tvrdi da VBS nikada nije napao UNPROFOR i da UNPROFOR nikada nije smatran stranom u sukobu. VBS se bori samo protiv naoruanih muslimana terorista, koji su po dogovoru trebali biti razoruani od strane UNPROFOR-a. Gvero trai od generala Gobilliarda da ubudue donosi razumne odluke koje nisu zasnovane na predrasudama prema jednoj od strana.460

459 M. J. Faber, nav. dj., str. 73-74; ICTY, br. 00907532, Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 11. juli 1995, Telefonski razgovor General Nicolai - general Gvero, 11. jula 1995, 16.15 sati. 460 M. J. Faber, nav. dj., str. 74.
270

Akashi je 11. jula, nakon to je postigao dogovor sa politikim i vojnim savjetnicima UNPF-a, Ujedinjenim nacijama u New Yorku poslao telegram, u kome je iznio (svoje) prijedloge u vezi sa situacijom sa izbjeglicama u Srebrenici. On je predloio postizavanje dogovora sa snagama BSA, kako bi oni dozvolili kompletnom stanovnitvu enklave, ukljuujui sve mukarce, da krenu prema Tuzli. U tom cilju, UNPROFOR bi, uz podrku UNHCR-a, pokuao da se dogovori sa snagama BSA, da bi svi konvoji prema Tuzli trebali biti u pratnji UN-a. Ukoliko snage BSA to onemogue, trebalo bi pokuati da se ostane sa izbjeglicama do vremena njihovog odlaska.461 Zastraujue je saznanje da je prva Akashijeva mjera, nakon zauzimanja Srebrenice, imala za cilj prisilno premjetanje kompletnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Time je on, u skladu sa srpskim ratnim ciljevima (stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini) i postignutim (tajnim) dogovorima sa srpskim agresorom, neposredno uestvovao u osmiljavanju tog zloina i u potpunosti podravao osvajake i genocidne radnje srpskog agresora, ime je, pored ostalog, potvrdio saznanja o rtvovanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. U realizaciji tog zloinakog projekta Akashi je iskazao izuzetnu humanost, predlaui angaovanje UNHCR-a i UNPROFOR-a. Akashi je bio veoma ubijeen da bi snage BSA, bez sumnje, pokuale da odvoje radno sposobne mukarce od drugih. Meutim, umjesto da, u skladu sa svojim dubokim uvjerenjem, predloi preduzimanje svih potrebnih mjera da se, u ovom sluaju, onemogui odvajanje vojno
461 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.14. Ne raspolaemo sa navedenim dokumentom, te nam, pored ostalog, nije poznato ni vrijeme njegovog dostavljanja. Akashi u svom izvjetaju Situation in Srebrenica, od 11. jula 1995, koga je Ujedinjenim nacijama i Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju dostavio u 16.42 sati, navodi da je istoga dana, a prije 16.42 sati, dostavio svoj izvjetaj br. X-1130 o situaciji u Srebrenici (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106). Mogue da je rije o njegovom izvjetaju, u kome je predloio prisilno premjetanje kompletnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, ije je vrijeme dostavljanja prije 16.42 sati, odnosno prije zauzimanja Srebrenice, to ponovo potvruje (brojne) dogovore, u ovom sluaju, Ujedinjenih nacija sa srpskim zloincima.
271

sposobnih mukaraca od ena i djece, on, bez imalo stida, tvrdi kako UNPROFOR ne bi bio u stanju da to sprijei ( da bi UNPROFOR bio u stanju da uini veoma malo da ovo sprijei).462 General Mladi je na prvom i drugom sastanku sa Karremansom, 11. jula 1995, u 20.00 i 23.00 sata, zahtijevao da ne smije vie biti zranih udara ili CAS /bliske zrane podrke - prim. S. ./. Ako se zrani udari ili CAS ponove ili nastave, baza u Potoarima sa Holandskim bataljonom i oko 2.500 izbjeglica u njemu i sa oko 15.000 izbjeglica u njegovoj neposrednoj blizini bie granatirani.463 U izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, upuenom Kofiju Annanu, 11. jula 1995, u 20.08 sati Akashi ponovo iznosi injenice koje ne potvruju drugi dokumenti UN-a, ukljuujui i njegove podatke. Naime, on je obavijestio Ujedinjene nacije da je drugi napad NATO-a prekinut zbog loe vidljivosti koju je izazvao dim, to je onemoguilo pilotima da uoe mete, zatim kako je na prve borbene avione (F-16), sa nepreciznom municijom, ispaljena jedna raketa, te da je oko 16.00 sati iniciran i trei

462 Isto. 463 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 320; M. J. Faber, nav. dj., str. 107; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 331. General Mladi je, po Karremansu, navodno naglasio na krajnje prijetei nain da e upotrijebiti sva svoja raspoloiva sredstva da uniti privremeni kamp (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121), odnosno bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima. Imajui u vidu brojne kontakte i komunikaciju, dogovore i razgovore izmeu najvieg politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i politikog i vojnog rukovodstva srpskog agresora i, s tim u vezi, dobre odnose izmeu Mladia i Karremansa, oigledno je da se nije radilo ni o kakvoj stvarnoj prijetnji Ujedinjenim nacijama u Potoarima. Pitanje koritenja zranih udara bilo je predmet razgovora izmeu generala Gvere i generala Nicolaija 12. jula 1995. Tada je u telefonskom razgovoru (u 14.45 sati) general Gvero, pored ostalog, izrazio nadu da e general Nicolai uestvovati u ukidanju nerazumne odluke od jue /tj. 11. jula - prim. S. ./ o koritenju vazdunih udara. Tu odluku general Gvero je smatrao katastrofalnom i predloio da se sve naredne odluke donose u dogovoru izmeu Komande Holandskog bataljona u Srebrenici i generala Mladia (ICTY, br. 00907528, Komanda UNPROFOR-a za BiH, naelnik Komande, Sarajevo, 12, juli, Telefonski razgovor general Nicolai - general Gvero, 12. juli 1995, 14.45 sati).
272

zrani napad.464 O tome se uope ne govori u Zapisniku sa sastanka Kriznog tima za akciju Plavi ma.465 U tom izvjetaju Akashi ne spominje ni razgovor sa Miloeviem, a situaciju u Potoarima, u vezi sa hiljadama nemonih civila i civilnog stanovnitva, Akashi je prikazao kao humanitarni problem i krizu humanitarnog karaktera,466 s kojom se Holandski bataljon hrabro nosio i djelovao s potovanjem, bez ikakve brige za civile i civilno stanovnitvo, a da ne govorimo o brizi ili strahu od izvrenja genocida.
464 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-111. Takvu la Akashi je iznio i u svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, od 11. jula, u 16.42 sati. S tim u vezi, on navodi da su avioni NATO-a u 14.40 sati napali dva srpska tenka koji su prijetili holandskim blokirajuim poloajima juno od Srebrenice, pri emu, kako on tvrdi, nije jasno da li su bombe pogodile cilj, te da je drugi nalet /aviona NATO-a prim. S. ./ otkazan zbog slabe vidljivosti iznad ciljeva (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 288-293). Jedanaestog jula vidljivost u Srebrenici bila je izvanredna, jer na nebu nije bilo nijednog oblaka. To potvruju i istraivanja Ujedinjenih nacija, po kojima su avioni prekinuli akciju zbog toga to je ministar odbrane Holandije, Joris Voorhoeve, nazvao telefonom Akashija i (za)traio obustavu djelovanja. Oigledno je Akashi, obavjetavajui Ujedinjene nacije i Evropsku uniju o Situaciji u Srebrenici, prikrio prave razloge obustave djelovanja aviona NATO-a i time slao lane informacije, ime je poinio zloin. Tu la potvruje i sam Akashi u navedenom izvjetaju, u kojem je iznio tvrdnju da je zrana podrka NATO-a obustavljena zbog toga to se admiral Smith sloio sa naim zahtjevima koje je predloio ministar odbrane Holandije (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 288-293). Glavni kamp u Potoarima nije bio izloen artiljerijskoj vatri, jer nijedan projektil nije pao na kamp Ujedinjenih nacija (Holandski bataljon) ni prije 11. jula, niti 11. jula, niti kasnije, kako to tvrdi Akashi. Akashi je situaciju u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima prikazao veoma dramatino po snage UNPROFOR-a, odnosno po njihovu sigurnost, sa ciljem da se Holandski bataljon evakuira to prije (Isto). 465 Isto, str. 93-101 i str. 381-383. 466 Isto, str. 107-111; B. Jagger, nav. dj., str. 86. S tim u vezi, Akashi pie: Prvi izvjetaji iz Potoara su ukazivali da tamo ima dovoljno hrane i vode za samo 24 sata. Meutim, vojni posmatrai /Ujedinjenih nacija, UNMO - prim. S. ./ su izvijestili u 17.11 sati da Holandski bataljon pokuava da popravi situaciju. Njihovi vojnici su otvorili svoje sljedovanje i pokuavali su napraviti od toga supu. Na taj nain Holanani se nadaju da e hrana trajati za sljedeih 48 sati. Nakon toga, nee vie biti hrane ni za osoblje UNPROFOR-a ni za raseljene (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-111).
273

Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, odnosno vrilac dunosti komandanta francuski general Herv Gobilliard, na zahtjev komandanta UNPF-a (generala Janviera), dostavio je 11. jula 1995, u 18.27 sati, nakon nove situacije - tj. zauzimanja Srebrenice od srpskog agresora, Komandi Holandskog bataljona Nareenje za odbranu Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica i civila u Srebrenici.467 Prioritet aktivnosti Holandskog bataljona je, po Gobilliardu, bio zapoinjanje pregovora na lokalnom nivou sa snagama Vojske bosanskih Srba o prekidu vatre. Naime, general Gobilliard je, navodi Akashi u svom izvjetaju od 11. jula 1995 (16.42 sati), dobio instrukcije da odmah uspostavi lokalni prekid vatre svih strana. S tim u vezi, on je tada pokuavao da kontaktira generala Tolimira.468 General Gobilliard je, u vezi sa odbranom Holandskog bataljona, holandskih snaga i opreme od srpskog napada naredio upotrebu svih raspoloivih sredstava, to je, po njemu, podrazumijevalo i upotrebu bliske zrane podrke ako je potrebno. Meutim, oigledno je da za zatitu civila francuski general nije predloio preduzimanje svih raspoloivih sredstava, ukljuujui blisku zranu podrku, ve je samo sugerisao preduzimanje svih razumnih mjera da se zatite izbjeglice i civili

467 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-113; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.53 i 5.12; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 312; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58; M. J. Faber, nav. dj., str. 115; B. Jagger, nav. dj., str. 87; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 317-319. Karremans je navedeno nareenje primio preko Komande Sektora sjeveroistok (UNPROFOR-a) u Tuzli, koje je najprije proitao Karremansov neposredni pretpostavljeni holandski pukovnik Charles Brantz. On je na marginama dokumenta dva puta napisao rije nemogue (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58). Ukazujui na tu injenicu, Bianca Jagger navodi kako su Srbi insistirali na uasnom razdvajanju tih ljudi po polovima pred oima komandanta i vojnika Holandskog bataljona - ene, djeca i poneka starija osoba upuene su preko linije fronta u minska polja prema teritoriji pod kontrolom Vlade /Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./. Njihovi mukarci vie nikada nisu vieni (B. Jagger, nav. dj., str. 87). 468 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 104; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.53, 5.12 i 5.14; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 312.
274

o kojima se vi brinete. Meutim, potpukovnik Karremans, naalost, nije preduzeo nikakve mjere da zatiti civile i civilno stanovnitvo.469 Nakon takvog ponaanja Ujedinjenih nacija, agresor je zauzeo sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, pri emu je komandant Holandskog bataljona u svom izvjetaju (Sastanak sa generalom Mladiem od 11. i 12. jula 1995. godine) od 12. jula 1995, koji je napisao poslije sastanaka sa generalom Mladiem (11. i 12. jula 1995) i dostavio ga komandantima UNPF-a u Zagrebu, UNPROFOR-a u Sarajevu i Sektora sjeveroistok u Tuzli, zatim Ministarstvu odbrane Holandije i C-KL Kriznom tabu u Hagu), svjestan injenice da je odgovoran za ove ljude (civile i civilno stanovnitvo i Holandski bataljon), izmeu ostalog, izjavio: Ja nisam u stanju da odbranim ove ljude; da odbranim vlastiti bataljon ...470 Time je potpukovnik Karremans pokazao najvei
469 Isto; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58. Umjesto da zatiti civile i civilno stanovnitvo Karremans, tvrdi Hasan Nuhanovi, to nije uinio, ve je situaciju ostavio onakvom kakva je i bila do nareenja. Nema pismenog traga u kojem bi se moglo proitati da je Holbat do poslijepodne obavijestio viu komandu o injenici da se nije svim izbjeglicama dozvolio ulaz u bazu. Holbat je na ovaj nain viu komandu UNPROFOR-a drao u lanom uvjerenju da se dogodilo upravo suprotno, tj. da su sve izbjeglice putene da uu u bazu. Dakle, Holbat je direktno odgovoran za prikrivanje informacija koje su trebale biti poslate prema komandi UNPROFOR-a i za nedozvoljavanje izbjeglicama da uu u bazu (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 318-319). 470 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 116-118; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 315; J. W. Jonig - N. Both, nav. dj., str. 58. Potpukovnik Karremans je procijenio da je Nareenje za odbranu Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica i civila u Srebrenici, odnosno Potoarima, neizvodljivo. Bilo koji oblik oruanog otpora vodio bi prema vatrenim dejstvima od BSA i prema tome bilo bi mnogo rtava meu izbjeglicama (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4 i 3.53). Holandski bataljon i vie od 15.000 ljudi na jednom kvadratnom kilometru nalazili su se, po Karremansu, u krajnje ranjivom poloaju: oni su u poloaju uee patke, nisu u stanju uopte da brane ove ljude. U visini i iznad kampa general Mladi je, da bi zaplaio Holandski bataljon, rasporedio dva topa, dva tenka, tri MLRS /viecijevni lansirni raketni sistem - prim. S. ./ i jedan protivavionski top, drei ih na direktnom nianu (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 315). Zaista je sramna i krajnje nemoralna navedena ocjena komandanta Karremansa, posebno njegov strah o mnogim rtvama meu izbjeglicama, odnosno civilima. Tu i takvu ocjenu potpukovnika Karremansa podrao je Sektor (UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli (Dubravama) i dostavio je UNPROFOR-u (Isto).
275

kukaviluk i osramotio plave ljemove Ujedinjenih nacija i ast oficira holandske vojske, te iznevjerio Povelju Ujedinjenih nacija i ispljuvao Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948), enevske konvencije (1949) i Dodatne protokole (1997). Takvo ponaanje potpukovnika Karremansa rezultat je (vjerovatno) dogovora, razgovora i intenzivnih kontakata izmeu politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i srpskog agresora i/ili vodeih drava Zapada o rtvovanju sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, posebno Srebrenice. Holandski bataljon je bio neposredno suoen sa strahom Muslimana od pokolja. Holandski oficiri su imali predosjeaj da e se desiti uasne stvari. I Vlada Kraljevine Holandije je, poslije zauzimanja Srebrenice, bila svjesna svoje odgovornosti u vezi sa obavezom, prema meunarodnom pravu, zatite civila i civilnog stanovnitva. Zbog toga je, 11. jula, nekoliko sati nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, Vlada Holandije jednoglasno izjavljivala da je povezanost sudbine prijeko nuna - muslimanski mukarci i mladii ne smiju biti odvojeni od Holandskog bataljona. Samo ih jo prisutnost Holandskog bataljona moe spasiti.471 Te iste noi Mladi je Karre-

Lana je i nemoralna, takoer, izjava komandanta Karremansa o tome da on, pored odbrane civila i civilnog stanovnitva, nije u stanju da brani vlastiti bataljon. S tim u vezi, postavlja se, pored ostalih, sljedee pitanje: od koga je potpukovnik Karremans trebalo da brani Holandski bataljon i ko je prijetio tom bataljonu? Da li je Holandskom bataljonu prijetio srpski agresor i/ili rtva agresije i genocida? Odgovor je vrlo jednostavan: niko - Holandskom bataljonu niko nije prijetio - ak ni srpski agresor. Navodna prijetnja srpskog agresora, koja je vjeto posluila kao izgovor za obustavu bliske zrane podrke 11. jula 1995, vie nije bila aktuelna. Tim prije, jer na (treem) sastanku sa Mladiem u Bratuncu, 12. jula 1995, u 10.00 sati, gdje je, po generalu Nicolaiju atmosfera bila dobra, nije bilo apsolutno nikakvog govora o bilo kakvoj prijetnji upuenoj prema bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima, odnosno Holandskom bataljonu (M. J. Faber, nav. dj., str. 55). 471 M. J. Faber, nav. dj., str. 20, 103, 107. i 115. Kompletna Vlada Holandije je 11. jula 1995, pie Mient Jan Faber, sjedila na Kriznom sastanku /treba: na sastanku u Kriznom tabu - prim. S. ./ u Den Haagu, u Ministarstvu odbrane. Zbog straha da e svi muslimanski mukarci i djeaci biti ubijeni, biva odlueno da se radi po principu povezanosti sudbina izmeu Holandskog bataljona i izbjeglica. Holandski bataljon i Muslimani e skupa morati napustiti enklavu, kako bi se sprijeio masakr nad mukim dijelom stanovnitva (Isto, str. 115).
276

mansu (na prvom sastanku u Bratuncu) dao do znanja da on oekuje da e Ujedinjene nacije izvriti evakuaciju civila i civilnog stanovnitva, pri emu je pitao Karremansa da li je general Nicolai u stanju da obezbijedi autobuse.472 Umjesto da alarmira i mobilizira kompletan aparat Ujedinjenih nacija i meunarodnu javnost, kako bi se, poto naalost, nije nita uinjeno na zatiti sigurne zone Ujedinjenih nacija, obezbijedili autobusi - Ujedinjene nacije, kao ni Vlada Kraljevine Holandije, koja je deklarativno izraavala brigu za muslimanske mukarce i djeake (njene instrukcije, koje su tokom kritinih dana slane u Bosnu i Hercegovinu, nisu bile povezane sa sudbinom muslimanskih mukaraca i djeaka), nisu ak ni reagovale na prijedlog generala Mladia da se pobrinu (Ujedinjene nacije) za autobuse, potrebne za prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva.473 S tim u vezi, Karremans na drugom sastanku s Mladiem iste noi (23.00 sata) nije imao ta da kae. Karremans je, nakon prvog sastanka sa Mladiem, telefonom dugo i opirno razgovarao sa generalom Nicolaijem, koji je obavijestio UNPF (u Zagrebu) o tome da Mladi nema sredstava za transport. General Nicolai je te noi Karremansu naredio da operaciju evakuacije uzme u svoje ruke (da se on mora pobrinuti za evakuaciju).474 Meutim, Karremans ni tada nita nije preduzeo. Ujedinjene nacije i holandska Vlada sloili su se da Holandski bataljon treba da nadzire evakuaciju izbjeglica, o emu je Karremans bio obavijeten prije treeg sastanka sa Mladiem (12. jula u 10.00 sati). Ta odluka je, bez obzira na to koliko potrebna, ila Mladiu naruku i time to mu je omoguila, da bez ikakvog osporavanja, diktira vlastite uvjete prisilnog premjetanja civila i civilnog stanovnitva.475
472 Isto. Govorei o tome, Mient Jan Faber, navodi kako se tada ukazao mogui scenarij za spaavanje, koji nije iskoriten (Isto, str. 107). 473 Isto. Komandant Karremans, navodi Mient Jan Faber, pie u svom izvjetaju, od 29. 08. 1995, o izvravanju zadataka Holandskog bataljona, za ministra Voorhoevea, da on sve do deportacije izbjeglica (13. 07. 1995), iskljuujui ranjene, nije dobio nikakve instrukcije kako da postupa, iako je on to u nekoliko navrata traio (Isto, str. 103, napomena 569). 474 Isto, str. 107-108 i 115. 475 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 59.
277

Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi, predstavnici civila i civilnog stanovnitva, protestirali su protiv odvajanja mukaraca od ena i djece. Karremans je podrao njihov prigovor i rekao Mladiu da ako treba da bude evakuacije , moj bataljon treba da osigura pratnju te je predloio da smjesti po jednog holandskog vojnika u svako vozilo.476 Za vrijeme treeg sastanka, u srijedu ujutro (u 10.00 sati) 12. jula 1995. postalo je jasno da Mladi djeluje potpuno prema unaprijed planiranom scenariju.477 Izvjetavajui Voorhoevea nakon sastanka, Karremans ga je upoznao sa Mladievom namjerom o odvajanju mukaraca od ena i djece, to je evidentno predstavljalo ozbiljnu opasnost, posebno za mukarce. Voorhoeve je neposredno naredio Karremansu da ni na koji nain ne pomae etniko ienje i odvajanje mukaraca i ena, te, prilino dvosmisleno, dodao da Karremans treba da se pobrine da se prisilna evakuacija obavi na to je mogue humaniji nain.478 Time je Mladiu i njegovim zloincima data otvorena saglasnost u ostvarivanju kontinuiteta realizacije srpskog velikodravnog projekta, osvajakog i genocidnog karaktera. Oigledno su i na ovom konkretnom primjeru potvreni svi dotadanji razgovori, sastanci i dogovori izmeu politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i vodeih drava na Zapadu, ukljuujui i Holandiju, na jednoj, i srpskog agresora, na drugoj strani. Ministar Voorhoeve je 12. i 13. jula (dva puta) razgovarao s generalom Nicolaijem i pukovnikom De Ruiterom da bi dao instrukcije Holandskom bataljonu da ne prua podrku podjeljivanju izbjeglica u

476 Isto. Komandant Holandskog bataljona je, po REPORT ON SREBRENICA , protestovao i insistirao da pratnju za evakuaciju civila i civilnog stanovnitva obavi Holandski bataljon. Karremans je, takoer, prigovorio na Mladiev uslov o odvajanju vojno sposobnih ljudi od ena i djece, ali to je bilo bez uspjeha (Isto). 477 Isto, str. 60. 478 Isto; M. J. Faber, nav. dj., str. 80. General Nicolai je ujutru 12. jula, pie Mient Jan Faber, od ministra Holandije dobio telefonski poziv, u kome je zatraeno da obrate ekstra panju na muslimanske mukarce, zbog straha za njihove ivote. Meutim, s tim u vezi, nita nije uraeno (M. J. Faber, nav. dj., str. 80).
278

pet grupa sa ciljem evakuacije, kako je general Mladi to naredio.479 U nastojanju da izbjegne svaki nepotrebni rizik za i po Holandski bataljon, Voorhoeve nije ni na bilo koji nain elio aktivno interesovanje holandskih vojnika sa ciljem da pomognu mukarcima i djeacima. Aktivnost Holandskog bataljona je, po njemu, trebala biti svedena na pruanje pomoi i posmatranje, odnosno funkciju oiju i uiju.480 Vlada Kraljevine Holandije imala je samo jedan jedini cilj - izvui Holandski bataljon iz Potoara. To je bilo najbitnije, sve ostalo, ukljuujui i sudbinu muslimanskih mukaraca i djeaka, bilo je podreeno tome.481 U realizaciji tog cilja, Vlada Kraljevine Holandije je 11. jula,
479 M. J. Faber, nav. dj., str. 103-104. S tim u vezi, Faber pie da je sugestija za ovu podjelu je Karremansova ideja. General Nicolai tvrdi da on nita ne zna o instrukcijama iz Den Haaga da se ne prui saradnja pri odvajanju mukaraca od ena (Isto, str. 104, napomena 570). Mladi je na treem sastanku u Bratuncu, 12. jula (u 10.00 sati), postavio uslove za evakuaciju, odnosno prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva: a) Evakuacija prema Kladnju poinje u 13.00 sati pod pratnjom BSA; b) bile bi formirane grupe: ranjeni, bolesni i stari, ene i djeca i drugi. Vojno sposobni ljudi bi bili odvojeni zbog mogueg uea u vrenju ratnih zloina; c) gorivo treba biti obezbijeeno za prevoz izbjeglica (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.67; B. Jagger, nav. dj., str. 88). 480 M. J. Faber, nav. dj., str. 104. 481 Isto. S tim u vezi, Mient Jan Faber pie: Slika koja se sama ukazuje nakon istraivanja arhiva pokazuje da je holandska vojska, od Potoara do Den Haaga, u principu, imala samo jedan cilj: kako izvui holandske vojnike iz ovog pakla, a da im ne zafali ni dlaka sa glave? Izgleda da je sve ostalo moralo biti podreeno tome, pa tako i muslimanski mukarci i mladii. Jesu li zato pisani ruiasti raporti o deportaciji i ispitivanju? Raporti koji su na svom putu, od Bosne i Hercegovine preko kasarne Princeza Juliana do Kriznog taba, postajali sve pozitivniji. Naspram okrutne stvarnosti u Enklavi, stvarana je lijepa slika, iskrivljeni svijet koji je okirajui za svakog Muslimana koji je preivio ovu tragediju. Stvarnost se mogla itati na licima izbjeglica, o emu svjedoe mnogi vojnici Holandskog bataljona. Stvarnost koju je mogao vidjeti svako. Oigledno je da su holandski oficiri bili miljenja da bi arobnjatvo najvie doprinijelo linim ciljevima, povratku Holandskog bataljona. Naalost, izgleda da je i ministar Voorhoeve bio uvuen u sve ovo. Ni on sam se nije mogao ili nije htio, oduprijeti pritisku da je povratak Holanana najbitniji. Sve, pa i sudbina muslimanskih mukaraca i mladia, bilo je podreeno tome (Isto).
279

prije zauzimanja Srebrenice, u Zagreb poslala dva visoko pozicionirana generala da sa Ujedinjenim nacijama (UNPF-om, Akashijem i generalom Janvierom) razgovaraju o evakuaciji Holandskog bataljona.482 To potvruje i Akashi u svom izvjetaju (Situation on Srebrenica), od 11. jula 1995, u 16.42 sati, u kome, pored ostalog, navodi da UNPF, odnosno mi, po njemu, ispitujemo pitanja vezana za sigurnost i moguu evakuaciju Holandskog bataljona, kako je razmotreno sa ministrom odbrane Holandije.483 Ministri Van Mierlo i Voorhoeve upozorili su da e muslimanski mukarci i djeaci biti ubijeni, ako padnu u ruke Mladiu. Nakon toga, premijer Kok je rekao da je potrebno povezati sudbinu holandskih vojnika i Muslimana.484 U skladu sa tim, kao i sa injenicom da je Holandija odgovorna za situaciju izbjeglica i holandskih vojnika, Vlada Holandije je trebala dostaviti instrukcije Holandskom
482 M. J. Faber, nav. dj., str. 115. 483 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. S tim u vezi, Akashi navodi kako je ministar odbrane Holandije informisao da su mu predoene tri opcije od strane njegove Komande: - povlaenje koje bi izveo UNPROFOR sa RRF-om; - povlaenje koje bi proveo NATO i - povlaenje koje bi se provelo ad hoc koalicijom sa kojom su se sloile Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i USA. Preliminarna procjena komandanta snaga je da se svako povlaenje Holandskog bataljona mora izvesti kroz pregovore poto su njegovi pripadnici u nekim podrujima ve pomijeani sa srpskim snagama, njihove zalihe su ograniene, a podruje Srebrenice je van direktnog operativnog domaaja Ujedinjenih nacija ili drugih vojnih snaga. General Gobiljar je prema tome dobio instrukcije da uspostavi odmah lokalni prekid vatre svih strana. On pokuava sada da kontaktira generala Tolimira. UNPROFOR-ov zamjenik koordinatora za civilne poslove je, takoer, stigao u ured UNHCR-a na Palama, gdje e ostati kao oficir za vezu sa vlastima paljanskih Srba (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 353-357; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 104). 484 Isto. Ministar Van Mierlo (12/13. jula), tvrdi Mient Jan Faber, informisao je Ujedinjene nacije i NATO o stavu Holandije u vezi sa sudbinom muslimanskih mukaraca i djeaka: Holandski bataljon se nee povui iz Potoara dok ne bude vie jasnoe o sudbini muslimanskih mukaraca i djeaka (M. J. Faber, nav. dj., str. 115). Naalost, rije je o lanom uvjeravanju, to su dogaaji to i potvrdili.
280

bataljonu da treba sprijeiti da muslimanski mukarci padnu u ruke Srbima. Naalost, Holandija je svojevoljno i potpuno svjesno ostavila najranjiviju grupu, mukarce i djeake, na milost i nemilost njihove sudbine.485 U telefonskom razgovoru sa Karremansom, rano ujutro 12. jula, ministar Voorhoeve nije ni spomenuo povezanost sudbina. On, naalost, nije ni pitao Karremansa ta namjerava uraditi sa mukarcima i djeacima.486 Voorhoeve je povezanost sudbina razumijevao i shvatao kao potrebu za pruanje odreenog oblika pomoi, ograniavajui ulogu Holandskog bataljona na pruanje humanitarne pomoi civilima i civilnom stanovnitvu prilikom njihove deportacije.487 Holandski bataljon, po (dobijenim) instrukcijama, nije trebao pomagati zloin prisilnog razdvajanja mukaraca od ena i djece, ali, ukoliko do njega doe, on to razdvajanje, takoer, ne treba spreavati.488 Takav zadatak se moe shvatiti kao zadatak Holandskom bataljonu da ne spreava (pomae) zloin prisilnog odvajanja mukaraca od ena i djece, ali ukoliko do njega doe, trebalo ga je na svoj nain i svojim ueem humanizirati, pri emu je trebalo voditi rauna o linoj sigurnosti, ne izlaui se bilo kakvom riziku. Stav o povezanosti sudbina Holanana i izbjeglica premijer Vlade Holandije i ministri Voorhoeve i Van Mierlo iskazali su na totalno drugaiji nain, to je dovelo do pogrene politike, pri emu je, pored

485 Isto. 486 Isto. Ministar Voorhoeve, takoer, nije ostvario kontakt sa UNPROFORovim oficirima iz drugih zemalja na licu mjesta. On ak nije ni znao da je francuski general Gobillard, a ne general Nicolai, zamjenik glavnog komandanta UNPROFOR-a, Smitha. Takoer, nije bio upoznat sa injenicom da se general Smith, 12. jula vratio u Sarajevo (M. J. Faber, nav. dj., str. 104). 487 Isto. 488 Isto. Rezultat takvih instrukcija je, po Mient Jan Faberu, teko mogao imati za posljedicu ta drugo nego, indirektno, potpomaganje na razdvajanje. To je najbolje pokazala deportacija izbjeglica iz same baze. U meuvremenu je i sam Voorhoeve, koji je bio pogreno informisan, saoptio Vladi optimistike vijesti o evakuaciji i ispitivanju mukaraca i mladia (Isto).
281

ostalog, dominirao njihov izbor u korist Holandskog bataljona, a protiv muslimanskih mukaraca i mladia,489 odnosno djeaka. Nakon zauzimanja i okupacije Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, agresor je, prkosei Ujedinjenim nacijama i meunarodnoj zajednici, osvojio jo jednu sigurnu zonu UN-a epu, te intenzivirao napade i na ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija, Gorade, Biha i Sarajevo, sa jo jednim stravinim masakrom na trnici Markale u Sarajevu, 28. augusta 1995.

5. Zloini u Potoarima Neposredno uoi i nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, te nakon to su Ujedinjene nacije, Holandski bataljon, holandska Vlada, NATO i cjelokupna meunarodna zajednica predali sigurnu zonu Ujedinjenih nacija srpskom agresoru, civili i civilno stanovnitvo (na hiljade Bonjaka) u panici i opem haosu bjeali su prema Potoarima, 6 kilometara od grada Srebrenice, traei (oekivanu) zatitu i spas u bazi Ujedinjenih nacija (od Holandskog bataljona UNPROFOR-a),
489 Isto. Govorei o toj pogrenoj politici Vlade Holandije, Mient Jan Faber tvrdi: Gledajui politiku ministra Voorhoevea, moe se rei da on uopte nije htio direktno povezati sudbine Holanana i Muslimana. On je stimulirao Holandski bataljon da se ogranii na, isto humanitarnu ulogu u deportaciji i da izbjegne svaki rizik. Na drugoj strani, ministar Van Mierlo je pokuavao da direktno povee sudbine mukaraca i mladia i holandskih vojnika. Ali on nije informisao Voorhoevea, a kamoli da ga je pokuao uvjeriti u neophodnost povezanosti sudbina. Premijer Kok je, kako izgleda (gledajui nazad u prolost), interpretirao povezanost sudbina tako da su i Holanani i Muslimani nakon zauzimanja enklava bili preputeni na milost i nemilost Mladia. Premijer je miljenja da u toj situaciji vie nije postojala potreba za reakcijom holandskih UN jedinica. Da je Mladi totalno drugaije gledao na muslimanske mukarce nego na holandske vojnike oigledno nije imalo uticaja na stav premijera Koka. Ni on takoer, nije vrio pritisak da se sudbine muslimanskih mukaraca i mladia direktno poveu sa Holananima. Posljedica ovoga je da je, u praksi, Holandija napravikla eksplicitan izbor u korist holandskih vojnika, ime je u datim okolnostima, implicitno napravila izbor protiv muslimanskih mukaraca i mladia. Za sve ovo Holandija jo nije odgovarala, a naroito ne prema preivjelima iz Srebrenice (Isto, str. 105).
282

pri emu je jedan broj (na putu od Srebrenice do Potoara) doivio najtee posljedice, ukljuujui i smrt. Do veeri 11. jula 1995. u Potoarima se u i oko baze Ujedinjenih nacija, po oblinjim fabrikama i skladitima (Feros, 11. mart, Fabrika za pocinavanje, Fabrika akumulatora, autobaza i radionica prevoznog i transportnog preduzea Srebrenica-ekspres, stanica Elektrodistribucije, te drugi manji pogoni i skladita), poljima (na otvorenom zraku) i kuama, okupilo izmeu 20.000 i 25.000 prisilno protjeranih civila, uglavnom ena, djece, staraca i vojno nesposobnih mukaraca.490
490 AIIZ, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, Nr : TK 95114, 12 July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 108; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 187; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53; M. J. Faber, nav. dj., str. 47-48 i 115; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305-306 i 315-316; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 297-299 i 436-437; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 205-206 (IZVJETAJ Tadeusza Mazowieckog o STANJU LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE, 28. august 1995); REPORT ONA SREBRENICA , paragrafi 3.65 - 3.66 i 5.7 - 5.9 i Dodatak 5, Location: Srebrenica compound on 11-13 July 1995, Location: Roud from Srebrenica to Potocari 11 July 1995; Location Roud from Srebrenica to Potocari on 11 July 1995. and near bus station in Potocari (date unknown); IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 308; OPTUNICE , str. 42; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 15 i 168; M. A. Sells, nav. dj., str. 241-242. Kolona ljudi se, tvrdi Hasan Nuhanovi, rastegla u duini od svih 6 km, tako da su hiljade ljudi jo uvijek tek naputali grad, kada su prve izbjeglice stigle do kampa u Potoarima. Zajedno sa kolonom izbjeglica koji su se kretali pjeke, nosei sa sobom lini prtljag, kretala su se i vozila holandske ete Bravo. Holandski kamioni bili su pretrpani izbjeglicama. Neki su sjedili i na krovovima kamiona, a neki su visili sa strane pridravajui se za ivice kamiona. Kada su prve izbjeglice, oni koji su bili na kamionima, stigli do kapije holandske baze, holandski vojnici su otvorili glavnu kapiju, putajui da na taj nain izbjeglice budu uvezene u bazu. Odmah im je reeno da idu u dio bive fabrike akumulatora koji je bio pokriven i imao je zidove. To je, zapravo, bila jedna velika fabrika hala koju je Holbat koristio kao parking za svoja vozila. Pored te hale nalazilo se jo nekoliko velikih prostorija, ija veliina je bila priblino ista kao i veliina te hale (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305). Masa izbjeglica i dalje je pristizala u Potoare, uglavnom iz pravca grada. ... U toku noi 11. jula 1995. dolazi velika grupa izbjeglica, veinom ena i djece, iz predjela Sueske (Isto, str. 312 i 338; AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH,
283

Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla). Taan broj civila u bazi Ujedinjenih nacija i oko nje - Potoarima izmeu 11. i 12. jula 1995. teko je utvrditi. Tu veer, prema procjenama Holandskog bataljona, u bazi i oko nje bilo je 17.500 izbjeglica (oko 2.500 unutar i oko 15.000 izvan baze), a prema vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija izmeu 30.000 i 35.000 civila (R. Butler, nav. dj., paragraf 3.22). U i oko baze Holandskog bataljona u Potoarima 12. jula se, prema slobodnim procjenama predstavnika humanitarnih organizacija iz Srebrenice, nalazilo oko 30.000 ljudi. Naime, predstavnici meunarodnih humanitarnih organizacija iz Srebrenice uputili su 12. jula 1995. svojim centralama izvjetaj u kome navode da je u jutarnjim satima tog dana humanitarna situacija bila gora nego ikada do sada. Stanovnitvu je nedostajala hrana, lijekovi i odjea. Po njihovim procjenama u i oko baze Holandskog bataljona nalazilo se oko 30.000 ljudi, te da se grupa od oko 8.000 ljudi pokuavala probiti iz Gornjih Potoara do baze UNPROFOR-a. Pri tome je izriito navedeno da se meu okupljenim stanovnitvom ne nalazi nijedan naoruani pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1996/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8). Pripadnici Holandskog bataljona UNPROFOR-a su, tvrdi Hasan Nuhanovi, svjedok i rtva genocida u Srebrenici i Potoarima (lokalni uposlenik Ujedinjenih nacija na poslovima prevoenja u Holandskom bataljonu), u toku prvih nekoliko sati (11. jula) dozvolili da 5.000-6.000 civila ue u bazu UNPROFOR-a, a zatim su postavili kordon od 30-tak vojnika i blokirali/zabranili dalji ulazak u bazu. Od tog momenta ulazak u bazu vie nije bio dozvoljen nikome (sa izuzetkom jednog manjeg broja majki sa bebama) kroz rupu u ogradi. Takoer, na glavnom asfaltnom putu Holanani su postavili svoj punkt i izbjeglicama blokirali ulaz u bazu i sa te strane (kroz glavnu kapiju). Na ovaj nain oko 20.000 ljudi, ena, djece, mukaraca (meu kojima se nalazilo preko 1.500 mukaraca i djeaka) su ostali izvan baze (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305-306, 315-316, 339, 347 i II-IV). Holandski bataljon nije dozvolio civilima i civilnom stanovnitvu (oko 20.000 prisilno protjeranih) ulazak u bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, uz izgovor da u bazi nema mjesta, tj. uz izgovor da je grupa od oko 5.000-6.000 izbjeglica, koja je ula u bazu, ve zauzela sav slobodan prostor. Meutim, grupa od 5.000-6.000 zauzela je samo jedan dio pokrivenog prostora fabrike, te da je, unutar baze Holbat-a bilo dovoljno mjesta, za jo hiljade i hiljade izbjeglica (H. Nuhanovi, nav. dj., str. VIII). To se, tvrdi Hasan Nuhanovi, jasno vidi iz proporcija zgrade. Takoer se vidi da je, osim pokrivenih prostorija /zgrada/, u bazi bilo dovoljno mjesta za svih 25.000 izbjeglica koje su dole u Potoare. Unato tome, Holanani su oko 20.000 izbjeglica prisilili da ostanu izvan baze i na ovaj nain ove ene, djeca, a posebno mukarci i djeaci, bili su direktno izloeni maltretiranju, ubijanju od strane vojske i policije, tzv. Republike Srpske (Isto). Jedan od izgovora koje je Holandski bataljon koristio da bi civilima zabranio ulazak u bazu je bio i to da pripadnici Holbat-a, u tom sluaju, ne bi imali mjesta za spavanje (Isto, str. X). Meutim, taj izgovor nije imao nikakve veze sa stvarnou.
284

Nekoliko hiljada civila (izmeu 5.000 i 6.000) nahrupilo je u bazu Ujedinjenih nacija kroz ulaz (otvor) koji im je otvoren (pripadnici Holandskog bataljona otvorili su taj ulaz, uz objanjenje da su spremni primiti svakoga ko eli ui u bazu) presijecanjem ograde (10. jula oko 20 sati-no prije zauzimanja grada Srebrenice), traei sklonite u skladitima, dok su ostali zadrani oko baze (van baze) - u i oko fabrika i u poljima, jer im Holandski bataljon nije dozvolio da uu u bazu. Meu enama i djecom bilo je 1.000-2.000 mukaraca. Niko od njih nije imao oruje.491
491 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8; M. J. Faber, nav. dj., str. 47-48 i 107; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305-340, 363 i II. Komandant Holandskog bataljona (potpukovnik Karremans) procijenio je da je glavna kapija baze Ujedinjenih nacija u Potoarima bila ranjiva na srpsku stvar, te je radi toga naredio da se prosijee otvor u ogradi na drugoj strani Baze. Otprilike izmeu 4.000 i 5.000 izbjeglica ulo je u Bazu kroz ovaj otvor do rane veeri (IZVJETAJ O SREBRENICI paragraf 309). Nakon to je 11. jula 1995, poslijepodne, nekoliko hiljada civila ulo u bazu Ujedinjenih nacija, kapetan Wiliam je prevodiocima, Hasanu Nuhanoviu i Emiru Suljagiu, naredio da se obrate masi izbjeglica i da im saope da u bazu ne moe ui vie niko osim jo jednog broja ena sa bebama, pri emu za to nije dao nikakvo objanjenje (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 313). Kada su prevodioci ovo saopili, masa se uskomeala i mnogi su poeli vikati, a jedan broj je poeo plakati i jaukati. Ljudi su bili uasnuti nakon ovog saopenja i u masi je zavladala panika. U jednom trenutku je izgledalo da masa, ipak, kree naprijed bez obzira na Wiliamovo saopenje. Wiliam je zatim naredio prevodiocima da masi saopi - da se svi raziu i da zaklon potrae u oblinjim zgradama, pokazujui rukom ka tim zgradama. Masa je i dalje bila uskomeana. Neke ene sa bebama su se pojavile iz mase i prolazile su ka bazi. Dolo je do toga da su se mukarci morali odvojiti od svojih ena i djece. To se deavalo na licu mjesta. Mnogi su plakali i pozdravljali se kao da se vie nikada nee vidjeti. Zapravo, kasnije emo vidjeti da e tako i biti. Sve to vrijeme masa se komeala i pojedinci su pokuavali proi zajedno sa enama koje su nosile bebe. U jednom trenutku kapetan Wiliam je naredio da holandski vojnici formiraju ivi zid. Nakon ovog nareenja 15-20 vojnika Holbata su se uhvatili za ruke i na taj nain su blokirali prolaz. U masi se i dalje uo pla i ljudi su molili na glas viui: Pa zar nas ostavljate ovdje da nas pobiju etnici?
285

Jedan broj mukaraca, i mlaih i starijih, pokuao je trei obii oko ivog zida nakon ega je grupa od nekoliko holandskih vojnika ove ljude ganjala po livadi i vraala ih u pravcu mase. Nekoliko puta oni koji su bili naprijed su krenuli prema ivom zidu, ali su se Holanani uporno drali za ruke i nikoga nisu pustili da proe. Ova situacija je trajala oko sat vremena tokom kojeg je kapetan Wiliam sve vrijeme vikao i rukama pokazivao masi ka oblinjim zgradama, tj. fabrikama koje su se nalazile van baze Holbata. Kapetan Wiliam je sve vrijeme sa nekim razgovarao preko runog radioureaja. U jednom momentu ulo se nekoliko detonacija. Ovoga puta granate, vjerovatno minobacake, pale su u neposrednoj blizini mase. Odjeknule su snane detonacije. Ljudi u masi su instinktivno reagirali i potraili su zaklon. Mnogi su legli na zemlju. Ono to je bilo vrlo udno jeste da nijedan holandski vojnik nije reagirao na detonacije, za razliku od onoga kako su svi pripadnici Holbata reagirali na detonacije u toku napada. Ni kapetan Wiliam, a niti jedan holandski vojnik, nisu se pomjerili sa mjesta dok su ljudi oko njih legli na zemlju. Kapetan Wiliam je, dok su se ule detonacije, u ruci drao radio i sa nekim razgovarao. Izgledalo je kao da su Holanani bili 100% sigurni da ni jedna granata nee pasti tamo gdje se oni nalaze. Ono to kapetanu Wiliamu nije polo za rukom da ubijedi masu ljudi da se udalji u pravcu oblinjih fabrika, uinile su ove eksplozije. Ljudi su se razbjeali na sve strane i potraili su zaklon upravo u onim zgradama gdje im je kapetan Wiliam prije toga govorio da idu. Tada je ve poeo padati mrak. Dakle, moglo je biti oko 20.00 sati. Nakon to se masa razila i nakon to je jo jedan manji broj ena sa bebama uao u bazu, nekoliko holandskih vojnika je dolo iz unutranjosti baze sa mainom za zavarivanje. Oni su, uz pomo ove maine, zavarili rupu u ogradi. Nakon toga u bazu nije uao vie niko. Treba naglasiti da je vie stotina ena sa malom djecom i bebama ostalo van baze (Isto, str. 313-315). Ministarstvo odbrane Holandije, u pokuaju da prui odgovor zbog ega Holandski bataljon nije dozvolio civilima da uu u bazu Ujedinjenih nacija i zato je zatvorio otvor u ogradi, zastupa tezu da je rupa u u ogradi zatvorena kada je baza postala prenatrpana (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.65; H. Nuhanovi, str. 323). To isto tvrde i Jan Willem Honig i Norbert Both, navodei kada je ocijenjeno da je tvornika dvorana u kojoj su izbjeglice bile smjetene puna, ograda je ponovo podignuta (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53). Tu tezu je u potpunosti razgolitio Hasan Nuhanovi, svjedok i rtva genocida, dokazujui da je rije o notornoj lai (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 323-324), koja ima za cilj da falsifikuje injenice, obmane domau i meunarodnu javnost i izbjegne odgovornost Holandskog bataljona za zloin genocida. Holandski bataljon je, prema istraivanjima Ujedinjenih nacija, blokirao ulaz u Bazu novim izbjeglicama, (bilo ih je izmeu 15.000 i 20.000, takoer su se sastojale od ena, djece i starijih osoba), koje su se borile da u nju uu, jer je procijenio da nema ni namirnice niti potreban prostor da smjesti jo izbjeglica (IZVJETAJ O
286

Holandski bataljon je 11. jula u veernjim satima na glavnom asfaltnom putu uspostavio dva punkta, ime je svjesno odvojio dvije grupe izbjeglica jednu od druge tako da ljudi koji su uli u bazu vie iz nje nisu mogli izai, a ljudi koji su ostali van baze vie u bazu nisu mogli ui.492 Uslovi u Potoarima bili su uasni. Nije bilo vode, hrane, ni lijekova, niti sanitarnih vorova, a julske vruine bile su nesnosne. Situacija je bila haotina. Gladni, edni, iscrpljeni i povrijeeni ljudi bili su tijesno zbijeni, uspanieni i prestravljeni. Dok su civili oekivali spas i zatitu, snajperisti su ih gaali i palili kue, to je jo vie poveavalo strah i paniku kod ljudi, koji su bili uasnuti.493
SREBRENICI , paragraf 309). Naalost, navedena procjena nema nikakve veze sa stvarnou - ona je pogrena ili bolje reeno - namjerno pogrena. Kao rezultat takve procjene izmeu 15.000 i 20.000 civila i civilnog stanovnitva (ene, djeca i starija lica) ostali su izvan baze Ujedinjenih nacija, u njenoj neposrednoj blizini, cijelu no (Isto). Taan broj mukaraca u Potoarima teko je utvrditi. U samoj bazi UN-a, gdje su velikom veinom bili okupljeni ene, djeca, starci i invalidi, prema ICTY-u, nalazilo se najmanje 300 mukaraca, dok ih je u masi izvan baze bilo izmeu 600 i 900 (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37). Meutim, prema izvjetaju majora Nikolia, dostavljenom uveer 11. jula Komandi Bratunake brigade i oficirima za obavjetajne poslove i bezbjednost Drinskog korpusa, meu enama i djecom se nalazilo i 1.000-2.000 vojno sposobnih mukaraca (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003). 492 H. Nuhanovi, nav. dj., str. VI. Na taj nain su, pie Hasan Nuhanovi, Holanani stvorili tampon zonu ili zonu razdvajanja, izmeu dvije grupe izbjeglica u Potoarima. Mnoge porodice su na ovaj nain razdvojene ve od strane UNPROFOR-a, tj. Holbata. Na ovaj nain oni mukarci i djeaci koji su uli u bazu, a koji su se u toku noi 11./12. jula jo uvijek mogli domoi ume, tj. pobjei iz Potoara prije dolaska srpske vojske, to nisu mogli uiniti, jer im Holanani nisu dozvolili da izau, ne samo iz baze, ve ni iz velike hale sa izbjeglicama. Holanani su rupu u ogradi zavarili navee 11. jula (lino sam bio tu kada su tri holandska vojnika donijeli aparat za zavarivanje i zavarili rupu) - (Isto). Holandski bataljon (od veeri/noi 11. jula 1995) nikome vie nije dozvolio da ue niti izae iz baze Ujedinjenih nacija (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 316 i 323). Ni trojici mukaraca koji su, bjeei od smrti, u noi izmeu 16. i 17. jula, zakucali na kapiju baze Ujedinjenih nacija, Holandski bataljon nije dozvolio da uu u bazu (M. J. Faber, nav. dj., str. 58). 493 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North EastTuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population
287

U bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima, civili su, po kazivanju N. O. - M. (glavne sestre na Hirurkom odjelu u Srebrenici), tretirani kao
Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 438; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 38-39; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.66 i 5.9; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf 284. Da bi preplaili stanovnitvo, Srbi su opkolili 30.000 ljudi koji su pobjegli iz drugih dijelova Enklave u blizini privremenog logora Holandskog bataljona ove nedelje sa jasno vidljivim sistemima oruja, kao to su etiri protuavionska topa, minobacai, tenkovi i pjeadija. Srbi su ponavljali demonstraciju sile pucanjem u blizini potpuno izloenog civilnog stanovnitva, ispaljujui granate i pucajui iz tekih mitraljeza, kako bi u potpunosti terorizirali ve ranjivo stanovnitvo u potpunom pokorenju (AIIZ, inv. br. 2-1635, UNPROFOR, HQ Sector North East - Tuzla G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation of Tuzla Air Base). O uslovima u Potoarima medicinska sestra R. T. navodi: Mnogi ljudi otili su u Potoare, veinom ene i djeca i stariji ljudi, ranjeni ljudi i nekoliko mukaraca. Vojnici UN-a rekli su da e nas zatititi. Ali kada sam stigla u Potoare bila sam parkirana u fabrici. Bilo je prljavo, bez prozora i skoro nije bilo niega za jelo. Nita za moju bebu. Ljudi su se mogli uti kako vani vrite sa svih strana. Srbi su mi rekli mnoge rune stvari kao i drugim ljudima. Vojnicima UN-a nije dozvoljeno da nam daju hranu ili vodu. Bili su poput talaca u svom kampu (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 8). U Fabrici akumulatora uslovi su bili uasni, voda do koljena, ranjenici su jeali od bolova, a niko im nije prilazio ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 122). Beton u fabrici je bio mokar (Isto, str. 202). Civili su bili u hali bez prozora i vrata na betonu u vodi - leali su po hodnicima punih blata (Isto, str. 158 i 182). Uslove u Potoarima oficir Holandskog bataljona Van Duijn opisao je na sljedei nain: Bili su u stanju panike, bili su uplaeni i gurali su se prema vojnicima, mojim vojnicima, vojnicima UN-a koji su ih pokuavali smiriti. Ljudi koji bi pali, bili su pregaeni. Situacija je bila haotina (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 38). amila Omanovi smjestila se u blizini fabrike cinka u Potoarima, gdje je pronala kao zaklon jedan kontejner koji su koristili u toj fabrici, tako da smo to upotrijebili, prekrili smo ga i to nam je bio krevet. Beba je bila u kolicima i ostavili smo nae stvari u kolicima ili smo ih jednostavno spustili na tlo. Dok smo tamo sjedili, svako toliko bi zapucalo iz snajpera i cijela bi se ta svjetina na to pomakla na jednu ili drugu stranu, vritei. Iznad nas se nalazilo selo Peita, gdje su Srbi otvarali vatru na kue. Zvuk te granate, i ponovo bismo se sklanjali na jednu ili drugu stranu uz krikove straha, i tako smo proveli no. Ljudi su svi bili uplaeni, svi su bili gladni, ljudi su bili van sebe od straha. Nisu znali ta e da se desi, tako da su ti ljudi bili uasnuti (Isto, paragraf 39).
288

ivotinje, dva dana u fabrici bez vode, leei na zemlji.494 Vojnici Ujedinjenih nacija u Potoarima, tvrdi ona, bili su loi. Tretirali su ljude poput ivotinja. Traili smo vode, ali nam nisu dali nita. Nisu spasili muko stanovnitvo. Moj suprug ih je traio da ga zatite, ali oni nisu uinili nita. Mislim da je bilo saradnje izmeu UN-a i etnika. Vojnici Ujedinjenih nacija su im dali svoje uniforme i niko nije mogao znati ko je bio ko.495 Civili su, po svjedoenju N. H. (medicinske sestre), ostali sjedei na zemlji u prljavoj fabrici, bez hrane i dovoljno vode. Svi su vritali kada su etnici doli u kamp. Vidjela sam mnogo ljudi koji su pokuavali sami sebe da ubiju. Bili su toliko oajni zbog padanja u ruke etnicima ....496 U Potoarima je vladao apsolutni haos. ene su hodale uokolo plaui, traei svoju djecu, porodicu ili prijatelje. Djeca su dozivala majke ... ene, mukarci i djeca s ranama od vatrenog oruja i drugim ... traili su doktora ... Ljudi su padali u nesvijest. Kod nekoliko trudnih ena spontano su poeli trudovi zbog napetosti ....497 Za civile nije bilo nikakvih sanitarnih objekata i bili su prisiljeni da obavljaju fizioloke radnje na licu mjesta. Zbog visokih ljetnih temperatura (oko 350C) smrad znoja i izmeta brzo je postao nepodnoljiv.498 Iako je 11. jula 1995. u 18.27 sati od Komande UNPROFOR-a dobio Nareenje za odbranu Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica u Srebrenici, odnosno Potoarima,499 Holandski bataljon nije preduzeo nikakve
494 MDECINS SANS FRONTIRES, EYE - WITNESS ACCOUNTS OF THE EVACUATION FROM SREBRENICA AND THE FATE OF MISSING COLLEAGUES, RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES (u daljem tekstu: RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES), februar 1996, str. 9. 495 Isto, str. 10. 496 Isto, str. 6. 497 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53. 498 Isto, str. 54; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.9. 499 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-113; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 317-319.
289

razumne mjere da zatiti civile. Ni prilikom razgovora sa Mladiem u Bratuncu, 11. jula (u 20.00 i 23.00 sati) i 12. jula 1995 (u 10.00 sati), Karremans nije ni pokuao (za)traiti zatitu civila i civilnog stanovnitva.500 Iako se pravdao da nije u stanju odbraniti civile ni Holandski
500 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 116-121; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.67; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 331-332. Nakon zauzimanja Srebrenice od strane agresora, i lino generala Mladia, Krstia i drugih oficira Vojske Jugoslavije, 11. jula 1995, potpukovnik Thom Karremans je, u skladu sa naredbom Komande UNPROFOR-a u Sarajevu da pone sa lokalnim pregovorima sa snagama VBS, radi hitnog prekida vatre, u dva navrata istoga dana (u 20.00 i 23.00 sata) bio na sastanku sa generalom Mladiem (na prvom sastanku bio sa dvojicom oficira za vezu, a na drugom je bio i Nesib Mandi, nezvanini predstavnik civila Bonjaka. Sastanci su odrani u Bratuncu - hotel Fontana) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 126-134; ICTY, Predmet IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16362; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 313-315; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 326-328 i 331-336; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 56-60; M. J. Faber, nav. dj., str. 48-50. Dolazei u hotel Fontana, Karremans i njegova pratnja vidjeli su scenu kako jedan srpski vojnik kolje svinju. Mladi je, navodno, rekao oficirima da e on tako postupati sa ljudima kao to su oni koje tite holandske mirovne trupe (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 56). Tu scenu spominje i Michael Sells: Mladi je dao da se pred oima holandskog komandanta zakolje jedna svinja kao primjer onog to se deava s njegovim neprijateljima, dok je pripremao hiljade stanovnika Srebrenice da ih odvedu na pokolj (M. A. Sells, nav. dj., str. 269). Za vrijeme tog sastanka Karremans i njegovi oficiri snimljeni su kako, navodno, piju u ast Mladieve pobjede. Iako je Karremans kasnije objanjavao da je drao u ruci samo au vode, efekt ovih snimaka bio je da se UN i Holandska vojska prikau kako daju legitimitet etnikom ienju /odnosno genocidu - prim. S. ./. Ovi snimci postali su simbol ponienja UN-a u Srebrenici (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 57). Michael Sells tvrdi da su holandski oficiri nazdravili generalu Mladiu (M. A. Sells, nav. dj., str. 269). Na prvom sastanku general Mladi zaprijetio je da ne smije vie biti nikakvih zranih udara ili bliske zrane podrke (CAS), jer e u protivnom granatirati Holandski bataljon i civilno stanovnitvo, iji je broj, po Karremansu, iznosio 17.500 (oko 2.500 civila u bazi Ujedinjenih nacija i 15.000 u njegovoj neposrednoj blizini), a po Mladiu 25.000 (na podruju Potoara) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 117; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 314 i 320. Na drugom sastanku general Mladi obeao je Karremansu prekid vatre do 10 sati 12. jula. Od Mandia je zahtijevao da pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine moraju predati svoje oruje, obeavajui slobodno povlaenje, te da na sljedei sastanak, koga je general Mladi zakazao za 10 sati 12. jula, moraju doi predstavnici civilnih i vojnih vlasti Srebrenice.
290

bataljon,501 on, naalost, nije elio, niti je pokuao to uiniti. U ranu zoru (u 3,00 asova) 12. jula 1995. u Komandi Bratunake brigade odran je sastanak s generalima Mladiem i Krstiem, na kome su podijeljeni zadaci. Vojna operacija KRIVAJA 1995 nastavljena je po planu i Turci /odnosno Bonjaci prim. S. ./ bjee prema Sueskoj, dok se civilno stanovnitvo okupilo u Potoarima (oko 15.000).502 Zdruene snage policije503 napreduju prema PotoObavjetavajui o navedenim dogaajima generala Janviera i druge, potpukovnik Karremans u svom izvjetaju od 12. jula, koji je napisao poslije dva sastanka sa generalom Mladiem, izmeu ostalog, navodi kako nije u stanju da odbrani civile niti svoj bataljon. Naglaavajui kako se situacija sve vie pogorava, on konstatira da se moraju preduzeti dodatne mjere i za izbjeglice i za vojnike. Po njemu je postojao samo jedan izlaz: pregovori danas, na najviem nivou: generalni sekretar UN-a, najvie nacionalne vlasti i bosanskih Srba i bosanske Vlade (Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121). O tome vidi: IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 312-315 i 320. Potpukovnik Karremans se i 12. jula (u 10.00 sati) u hotelu Fontana u Bratuncu po trei put sastao sa generalom Mladiem, kao i drugim predstavnicima vojske i policije kolaboracionista i petokolonaa Savezne republike Jugoslavije, te predstavnicima civila i civilnog stanovnitva iz Potoara (baze Ujedinjenih nacija). Na tom sastanku sa Mladiem bio je i general Radislav Krsti. Tada je Mladi, izmeu ostalog, izjavio da e nadgledati evakuaciju izbjeglica iz Potoara i da eli vidjeti sve mukarce bosanskih muslimana, starosne dobi izmeu 16 i 60 godina, radi provjeravanja prisustva moguih ratnih zloinaca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60-61; ICTY, Predmet broj: IT-98-33; TUILAC PROTIV RADISLAVA KRSTIA, OPTUNICA, 30. oktobar 1998, SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 547-565; AIIZ, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 320. 501 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 332334 i 344-345. 502 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 - MUP Republike Srpske i drugima. 503 Isto. U sastav te samostalne jedinice, koja je formirana 10. jula 1995, Nareenjem br. 64/95, komandanta taba policijskih snaga Pale, Tomislava Kovaa, ulazili su: 2. specijalni odred policije iz ekovia, 1. eta posebne jedinice policije (PJP) Centra javne bezbjednosti Zvornik, mjeovita eta zdruenih snaga MUP-a Republike srpske krajine, Republike Srbije i Republike Srpske i eta iz kampa Centra za obuku na Jahorini. Za komandanta jedinice odreen je Ljubomir Borovanin, zamjenik komandanta Specijalne brigade policije (AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: 64/95, 10. juli 1995 - Komandantu Specijalne brigade policije i drugima).
291

arima u cilju zarobljavanja UNPROFOR-a i okruenja cijelog civilnog stanovnitva, te ienju terena od neprijateljskih grupa.504 Ujutro (izmeu 8 i 9 sati) 12. jula u Potoare su ule specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske (eta specijalne policije za antiteroristika dejstva sa Jahorine, Prva eta posebne jedinice policije Centra javne bezbjednosti Zvornik, dijelovi Drugog specijalnog odreda iz ekovia i jedinica s psima iz Sarajeva), dijelovi Bratunake brigade i jedinice vojne policije Bratunake brigade Vojske Republike Srpske. Te jedinice najprije su dole do tzv. blokirajuih pozicija Holandskog bataljona - na cesti u centru Potoara. Neto kasnije dijelovi tih jedinica uli su direktno u zonu gdje su se nalazili civili (ranija industrijska zona - prostor fabrika) i pomijeali se s njima, radi odravanja reda, pronalaenja i odvajanja vojno sposobnih mukaraca, u skladu s usmenom naredbom generala Ratka Mladia sa sastanaka u hotelu Fontana u Bratuncu 11. i 12. jula, kada je, uz ostalo, dogovorena i evakuacija civilnog stanovnitva, odnosno prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Potoara na teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine u pravcu Tuzle, uz prethodno odvajanje vojno sposobnih mukaraca.505
504 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 - MUP Republike Srpske i drugima. 505 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 9; J. M. Faber, nav. dj., str. 48; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 329 i 341-342. Srpske snage su 12. jula ule u Potoare glavnim asfaltnim putem iz pravca Srebrenice (sa june strane) i iz Bratunca (sa sjevera), a pjeadija i sa brda au (s istoka). Te snage su ule u dio Potoara (izvan baze Ujedinjenih nacija) gdje se nalazilo oko 20.000 civila, meu kojima i mnoge ene sa bebama i malom djecom, te se pomijeale s narodom (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 315 i XVI). U jutarnjim satima 12. jula 1995. srpske snage su, prema IZVJETAJU O SREBRENICI , ispalile artiljerijske i minobacake granate na podruje osmatranice Papa, locirane na putu od Potoara do Bratunca na sjeveru Enklave. U 08:00 sati, VBS je telefonom obavijestila posadu osmatranice Papa da njihovi tenkovi i artiljerija napreduju i da e pucati na posadu ako se pokuaju oduprijeti. U 09:30 VBS je ula u Osmatranicu i razoruala posadu, ali im je dozvolila da se vrate u Potoare. Otprilike sat kasnije, tenkovi i osoblje VBS nastavilo je niz put u pravcu Potoara (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 31.9). Srpski vojnici su, prema vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija, uli u Potoare i zauzeli poloaje opkolivi bazu Holandskog bataljona, te opkolivi fabriku izvan Baze, gdje se ranije okupilo hiljade izbjeglica (Isto, paragraf 322).
292

Odvajanje je unijelo dodatni strah, neizvjesnost i uznemirenost. Zapravo, dovelo je do traumatskog stanja zbog prisustva navedenih jedinica, njihovih radnji i ponaanja, kao i zbog prisustva jakih srpskih snaga oko baze Ujedinjenih nacija (Holandskog bataljona).506 Tokom prijepodneva 12. jula 1995. situacija u Potoarima je stalno pogoravana, a patnje civila poveavane. Tada se, u pratnji visokih oficira Glavnog taba Vojske Republike Srpske, vee svite novinara i televizijskih kamera koje su snimale scene kako srpski agresor dijeli hljeb i vodu izbjeglicama, a djeci baca bombone, pojavio general Ratko Mladi, lano uvjeravajui okupljeni narod (podjelom slatkia djeci)

Na vijest da se na kapiji nalaze srpski vojnici i da hoe da uu u bazu Ujedinjenih nacija pripadnici Holandskog bataljona su se uspaniili. U tom trenutku neki od Holanana su poeli plakati. Neki su iz depova i torbi izvadili fotografske kamere i poeli ih kriti u rupe u zidu i podu. To su inili, jer su znali da su snage VRS-a strogo zabranjivale da pripadnici UNPROFOR-a unose kamere u enklavu, ali su ih ovi, ipak, krijui, sve vrijeme uspijevali unijeti. Tri pripadnika SAS-a su se nalazila u uglu prostorije i takoer su izgledali vrlo zabrinuti. ... Onda je neko od prisutnih paninim glasom povikao: Srbi ulaze u bazu! Na vratima bunkera su se nalazila dva vojnika Holbata naoruani pukama. Oni su izvirivali napolje da bi vidjeli ta se dogaa. ... Nedugo nakon toga sa kapije, od strae, stigla je informacija da je major Franken na kapiji i da pregovara sa srpskim vojnicima, te da oni ele da uu u bazu, kako bi provjerili da li se u bazi nalaze naoruani pripadnici A BiH. Zatim je stigla vijest da se pet srpskih vojnika kree unutar baze, zajedno sa majorom Frankenom, u pravcu zgrade u kojoj je bio bunker. Dvojica straara koji su stajali na vratima bunkera su zatim one u bunkeru izvjetavali o onome to je slijedilo. Naime, tih pet srpskih vojnika uli su u zgradu i otili u pravcu hale u kojoj se nalazilo oko 5.000 izbjeglica. Takoer, u dva hodnika pored te hale nalazilo se stotinjak ranjenika na nosilima i na improviziranim krevetima. Sa njima je bilo medicinsko osoblje iz Srebrenike bolnice i jedan broj medicinskog osoblja Holbata. Srpski vojnici su doli do hale i tada su nastali pla i kuknjava meu izbjeglicama, koji su pokuali da se sabiju u suprotan ugao hale, bjeei od srpskih vojnika. Srpski vojnici nisu se zadrali due od nekoliko minuta, a zatim su, zajedno sa majorom Frankenom, napustili bazu (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 342-343; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60-61). 506 Isto.
293

da im se nee nita desiti, obeavajui da e civili biti prevezeni tamo gdje ele.507
507 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 40; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 322; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 22, 72, 185 i druge; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 61; OPTUNICE ..., str. 43; Nuhanovi, nav. dj., str. 353. Tada je Mladi prestraenim, uspanienim, izbezumljenim i nemonim civilima i civilnom stanovnitvu rekao: Ne bojte se. Samo polako, polako. Neka ene i djeca idu prvi. Doi e mnogo autobusa. Prebaciemo vas u Kladanj. Odatle ete prei na teritoriju pod kontrolom Alijinih snaga. Samo bez panike. Neka pou ene i djeca. Pazite da se ne izgubi nijedno dijete, ne bojte se. Niko vas nee povrijediti (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 322). Nakon to je u neposrednom kontaktu sa prestraenom masom civila ispred baze Ujedinjenih nacija provjerio (potvrdio) identitet Nesiba Mandia i Ibre Nuhanovia, general Mladi je, u ponovnom obraanju (civilima), dao lanu nadu da se nikome nee nita loe dogoditi i da e svi biti prevezeni na muslimansku teritoriju sljedeim redosljedom: prvo ene i djeca i ranjenici, pa tek onda, u zadnjoj grupi, mukarci (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 353. Mladiev lani osjeaj nade, po Honigu i Bothu, glasio je: Svi koji ele ii bie prevezeni, veliki i mali, mlai i stari. Ne bojte se, samo polako. Neka ene i djeca idu prvi. Trideset autobusa e doi i odvesti vas prema Kladnju. Niko vas nee povrijediti J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 61). Svima koji su to mogli uti, moralo je, pie Hasan Nuhanovi, zvuati alarmantno (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 354). Tada se Ibro Nuhanovi pokuao obratiti Mladiu, ali ga je jedan od njegovih tjelohranitelja udario i oborio na zemlju. To se dogodilo u prisustvu oficira i vojnika Holbata 3 (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 353-354). Nakon toga, pripadnici Holandskog bataljona su Nesiba Mandia i Ibru Nuhanovia odveli nazad u bazu. Po povratku u bazu njih dvojica su bili jo zabrinutiji za sudbinu mukaraca i djeaka, a pogotovo kada su od Mladia uli da e vojno sposobni mukarci biti zadnji u deportaciji (Isto, str. 354). Navedeni zloin prema Ibri Nuhanoviu potvruje i Mient Jan Faber: Nekoliko sati kasnije /12. jula 1995. prim. S. ./ u Potoarima se pojavljuje Mladi i trai da razgovara sa Ibrom Nuhanoviem i Nesibom Mandiem. U pratnji komandira strae Rave naputaju bazu i nadaju se da e tu priliku moi iskoristiti za registrovanje Muslimana van baze. Na putu prema Mladiu jedan srpski vojnik oslovljava Nuhanovia: Jesi li ti Turin? Bez ekanja na odgovor, udario je Nuhanovia po glavi, od ega je Nuhanovi pao na zemlju. Premda je obojicu upoznao nekoliko sati ranije u Bratuncu, Mladi pita masu izbjeglica da li poznaju tu dvojicu ljudi. Vjerovatno zato to je htio znati da li su bili vojni komandanti. Kad je uo da nijedan od njih nije bio pripadnik muslimanske vojske i kada se Nuhanovi sam pokuao obratiti Mladiu, ovaj ga je pljunuo u lice (M. J. Faber, nav. dj., str. 52).
294

Srpske vojne i policijske snage su, ukljuujui i jedinice iz Srbije i Republike srpske krajine, u Potoarima 12. i 13. jula izvrile brojne zloine nad civilima. Kako je prolazio 12. juli 1995, teki fiziki uslovi postali su jo gori zbog aktivne kampanje terora, prijetnji, vrijeanja, zastraivanja, zlostavljanja, pljakanja, tekih premlaivanja, silovanja, spaljivanja oblinjih kua, ubistava, klanja i drugih zloina koji su poveavali strah i paniku meu stanovnitvom.508
508 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 41 i 150-155; AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: 64/95, 10. juli 1995 - Komandantu specijalne brigade policije i drugima; Isto, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 177; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 227; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 381388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537; OPTUNICE ..., str. 268; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 223. Spustila se no /12. juli 1995. - prim. S. ./. Naoruani etnici poinju izdvajati grupu po grupu mlaih ena, odvodei ih na silovanje, a grupe mukaraca na strijeljanje i klanje. U toku noi, 12./13. jula 1995, uli su se vrisci silovanih ena i djevojaka, pla djece, a po oblinjim njivama i kukuruzitu krkljanje preklanih Muslimana (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-533). Naveer, 12. jula 1995, oko 22.00 sata, R. B. (iz Bratunca), jedna od (preivjelih) rtava genocida u Potoarima, svjedok klanja mukaraca i djeaka i silovanja ena i djevojaka, sjedila je pored moje etiri curice, koje su bile pospale. U halu su ula trojica meni poznatih komija i to: M. ., Lj. J., i V. J., svi iz Hrane. Naredili su mi da ustanem. Ustala sam. Oni su me izveli pred halu. Pred halom je bilo jo oko petnaestak etnika, od kojih sam prepoznala: M. T. iz Repovca. Odveli su me u jednu kuu u Potoarima, gdje sam vidjela svojim oima kako ubijaju muslimane. U toj kui sam vidjela ogroman broj poubijanih ljudi. Zatim su me odveli do slijedee kue, gdje sam vidjela jo straviniji prizor, kako nabijenog na raanj peku jednog ovjeka. Jedan od etnika me upitao: Moe li poznati ko je na ranju. Odgovorila sam da ne znam, jer se ovjek nije mogao identifikovati, zbog toga to je bio skoro peen. Poslije toga su me odveli do jednog parkiranog autobusa. Jovanovi Ljubo, moj bivi komija iz Hrana, mi je rekao: Hajde da proistimo pitolje. Bacio me preko sjedita, a potom su kao zvjeri navalili na mene. Otimala sam se, plakala i molila za milost, ali bezuspjeno. Od etnika, koji su uestvovali u mom silovanju, pored Lj. J., koji me je bacio preko sjedita, su: M. T., iz Repovca, M. ., iz Hrane, V. J., iz Hrane. Ostale sam poznavala po facama, ali im se ne sjeam imena.
295

Dvanaestog jula srpski vojnici i policajci umijeali su se u masu. Jedni su psovali Bonjake i govorili im da odu, da e biti poklani, da je to srpska zemlja, a drugi su vrili razne oblike zloina, ukljuujui i ubistva. Na raznim mjestima ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima po kratkom postupku ubijeni su i, uglavnom, zaklani mnogi mukarci, djeca i ene, pa ak i neroene bebe u majinoj utrobi. Tijela onih koji su na taj nain ubijeni i zaklani ostavljena su po poljima i u

Silovali su me. Pala sam u nesvjest i vie se niega ne sjeam. Osvjestila sam se tek ujutro u fabrikoj hali oko 9 sati. Kada sam se malo pribrala i dola sebi pitala sam ostale ene odakle ja ovdje. One su mi rekle da su me, izmeu 3-4 sata ujutro, u fabriku halu unijeli vojnici UNPROFOR-a, a to je ve ujutro, 13. juli 1995. Taj dan evakuacija /odnosno prisilno premjetanje civila - prim. S. ./ je i dalje nastavljena, a u zraku se osjeao nedostatak kiseonika i uasan zadah od krvi i leeva poubijanih civila. Oko podne, ponovo sam se sa djecom pokuala ukrcati za evakuaciju, ali me je ponovo onaj isti M. T. vratio sa djecom u halu, ne dajui da se ukrcam, govorei: Ti nee nikada vidjeti vau slobodnu teritoriju. Tada mi je moja devetogodinja kerka Merima rekla: Mama, vidi da hoe da nas pobiju. Sa djecom sam ponovo sjela na travu, kao i prethodnog dana. Mukarce su i dalje odvajali na lijevu stranu, u pravcu Bratunca, a ene sa djecom za evakuaciju u autobuse i kamione. Vratila sam se sa djecom ponovo u salu. Moja kerka Merima mi je rekla i zamolila da ih sve etiri podavim, a da ih ne ostavljam ive etnicima. U fabriku halu ulazi pomenuti M. T. iz Repovca. Kada me je ponovo vidio, rekao mi je: Je ti majku i djecu, pa zar si preivjela, prvo to u uraditi, poklau ti djecu, a onda i tebe. Na prijetnju ovog krvoloka, Merima mu je odgovorila: Ubili ste mi oca, ubijte i mene. Mirko je tada izaao. Oko 16 sati u hali se pojavljuje Ratko Mladi i nareuje etnicima da popiu sve koji se nalaze u hali. Ponovo se sputala no, ali i ovoga puta su odvodili ene na silovanje, a mukarce na strijeljanje i klanje. Samo, ovaj put manje, jer nas je manje i bilo (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 534-535). Snage Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske su 12. jula 1995. u Potoarima zastraivale i zlostavljale civilno stanovnitvo da bi ljude natjerale da se ukrcaju u autobuse i kamione za Kladanj, te fiziki napadale mnoge Bonjake, mukarce i ene, koji su se okupili oko baze Ujedinjenih nacija (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
296

zgradama u neposrednoj blizini Baze.509 Tako je iza zgrade Transporta


509 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 42; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 109; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.21-4.22 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 297-303 i 438-439; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 354 i 356; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, TUILAC protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 43; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 350-351, 363, 369-372 i 388-390. Prvu no smo, kazuje Z. M. (iz Ljeskovika, opina Srebrenica), prenoili iznad Fabrike akomulatora, u strahu ta e se desiti. etnici su upali meu narod Okolo se ulo pucnjava i granatiranje. Izvodili su mukarce i tukli ih. Drugog dana boravka u Potoarima, u srijedu ujutro oko 10 sati, krenula sam po vodu. Djecu sam ostavila kod majke. Pola sam do jedne dvospratne kue sa potkrovljem ispred koje je bila njiva sa kukuruzom. Morala sam proi kroz njivu da bih dola do pumpe sa vodom. U itu sam vidjela stravian prizor. S obje strane puta kroz ito, bili su leevi. Svi su bili zaklani i krvavi, da ne moe poznati nikoga. Najmanje stotinjak mrtvih. Trupovi su bili bez glave. Sve je bilo izmjeano i na kamari. Pored odraslih mukaraca bilo je i zaklane djece, neto starije od deset godina. Kad sam se vratila nazad, bojei se za svog sedmogodinjeg sina, stavila sam mu mahramu na glavu kako se ne bi poznalo da je muko. etnici su vikali: - Koljite sve samo ako je muko, odsjecite glave do ramena! Isto je govorio i Ratko Mladi. To sam lino ula u momentu kad smo se penjali na kamione. U kui, pored njive sa kukuruzom, bilo je takoe dosta zaklanih, jer su to priale ene koje su ulazile u kuu. Po povratku sa vode, zaustavio me jedan etnik i pitao, gdje sam bila? Odgovorila sam i on me nije zadravao. Neto kasnije, otila sam sa snahinim ocem da donesem jorgan ili deku za djecu iz oblinje kue. U jednoj sobi te kue vidjela sam etvero ubijenih metkom. Tri ene i jedan mukarac ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 83-84). Srpske snage, navodi N. R. (iz Voljavice, opina Bratunac), 12. jula 1995. u Potoarima poele su odvajati nae mukarce, a zatim, patili, maltretirali i ubijali pred naim oima. Mukarci su strahovito vritali i plakali da nisi mogao sluati. Sutradan sam sa prijom pola na vodu. Iznad fabrike Cinkara. Nadaleko od ume kod jedne od tri kue trospratnice stoje dvije klade zatesane odozgo kao noevi, a oko klada sve ljudska tijela i krv. Uli smo u kuu, nasule vodu, ali nismo znale ta se tu zbilo. Nedaleko odatle ima jedna livada u kojoj su leali zaklani ljudi. U nekim nema glava nikako, odvojene od trupa. Jedni lee skupljeni, a drugi prueni. Pored poljane ima duboko korito (kanal) koji je bio pun naih ljudi. Sve jedan preko drugog. Zaklani su iza vrata. Pred onom kuom trospratnicom ima usirene krvi, krvavih mukih kaieva i konopaca kojima su ih vezali i patili (Isto, str. 29).
297

u kasnim jutarnjim satima 12. jula 1995. godine 20 do 30 tijela bilo nagomilano, uz neki stroj nalik na traktor. Oko 12.00 sati jedan vojnik je
N. R. se drugi dan u Potoarima razboljela od te silne strahote koju sam vidjela i doivjela. Pa zar mogu tako neto uraditi? Kakvu duu imaju? Ruke su im krvave do lakata, a Mladi vie: - Nee vam niko nita?! etnici su hodali izmeu nas i svata nam prijetili i psovali. Neke nae ene i djevojke su odveli iz Potoara u Srebrenicu, laui im da trebaju musti krave (Isto, str. 30). U Potoarima, tvrdi . O. (iz Srebrenice), noom su se uli jauci ena kojima su odvodili maloljetnu djecu. Kada bi pred zoru od umora narod zaspao, etnici, presvueni u uniforme UN-a, bi ulazili meu nas i otimali mukarce i djecu. Tada nastaje haos. ene vrisnu, a masa naroda nagonski skae na noge i pone bjeati i trati bez cilja. Gazili bi preko onih koji su leali, preko djece koja su spavala. Trali bi 100 do 200 metara, ali izlaza nema, jer su etnici bili svuda oko nas. Onda bi se narod vraao na svoja mjesta do novog talasa vritanja i bjeanja. Prole su tri noi pune straha i ludila ... (Isto, str. 232). etnici su, po kazivanju M. M. (iz Voljavice, Srebrenica), u uniformama UN-a hodali kroz narod traei mukarce. Svi smo skakali na noge od straha. Te noi sam sjedio petnestak metara udaljen od ceste i puio kada su prema Bratuncu poeli prolaziti kamioni. Pet puta u toku noi prolazio je crveni kamion marke Mercedes sa utom ceradom, a za njega je bio prikaen kamion FAP-18 na kojem su bili natrpani leevi ubijenih (Isto, str. 75). H. H. (iz Bratunca), svjedok genocida u Potoarima, prua potresno svjedoenje: ... Noom su izvodili mukarce i oni se nisu vie vraali. Nisam mogla spavati niti jednu no. Ujutro oko tri sata jedan ovjek se objesio. Bila je to uasna scena. Naroda je uhvatila panika. Jedna je ena poela vritati i pokuala se zaklati noem. Tada je nastupila panika da se nije znalo ta da se radi. Kada je svanulo, rekla sam prijateljici da idem donijeti vode. Izala sam na vrata na koja su predhodne noi izvodili mukarce. Prola sam iza jednog kamiona i vidjela 5-6 zaklanih ljudi bez glave. Okrenula sam se i iza kamiona i vidjela etiri etnika kako sjede i piju. Pored njih su naile dvije ene, jedna je bila trudna. Jedan od etnika je ljutito upitao odakle su dole, a one su samo pokazivale na flau sa vodom. Zatim je drugi ustao, uhvatio za kosu trudnicu i noem joj rasporio stomak iz kojeg je izvadio dvije bebe. ula sam da je uspjela rei: - Majko, spasi me. Vie nije ni progovorila (Isto, str. 124). Kapetan Momir Nikoli je znao za navedene i druge oblike zloina, ukljuujui i zlostavljanje i fizike napade, kao i odvoenje mukaraca na mjesta na osami oko Potoara, gdje su mnogi ubijeni. O tome je 12. jula (izmeu 18.00 i 21.00 sat) podnio i usmeni izvjetaj svome komandantu, pukovniku Vidoju Blagojeviu. Tom je prilikom govorio i o operaciji transporta ena i djece u Kladanj i izdvajanja, pritvaranja i ubijanja vojno sposobnih muslimanskih mukaraca u Potoarima. S tim u vezi,
298

noem ubio dijete usred gomile civila. Izmeu Fabrike cinka i Alijine kue ubijeno je po prijekom postupku, odrubljivanjem glava, 80-100 mukaraca i zatim su njihova tijela odvezena kamionom. U umi pored baze Ujedinjenih nacija, s Budake strane glavnog puta, ubijeno je 9 mukaraca.510 Ispred jedne kue je, izmeu ostalog, na ranju ispeen jedan ovjek.511 U Potoarima su 12. jula 1995. mnogi civili odvojeni i zatim okrutno zaklani hladnim orujem. Srpske snage su iz gomile civila nasumice
on tvrdi kako mu je bilo jasno da je pukovnik Blagojevi u potpunosti upoznat s operacijom transporta i ubijanja, i da od njega oekuje da nastavi vriti dunosti vezane za te operacije, koje je zapoeo tog jutra. Tom su prilikom bili sami u kancelariji, a u operativnoj sali Nikoli je razgovarao i s drugim oficirima iz taba Bratunake brigade, kao to su, bili, naprimjer, Trii, Mii i Paji. Neslubeno su razgovarali o tim zloinima, o izdvajanjima i evakuaciji, ali ne i o operaciji ubijanja, pri emu oni nisu izrazili nikakvu zabrinutost (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003). 510 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 43; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, TUILAC PROTIV VUJADINA POPOVIA, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf 32.1; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 22.7; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 381-388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.21-4.22 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; J. W. Honig -N. Both, nav. dj., str. 64. Medicinska sestra R. H. bila je jako uplaena u fabrici, plakala sam cijelo vrijeme. Plaila sam se da ostanem sa ranjenima. Nisam mogla vidjeti nita vani, ali sam ula mnogo vriske. Potom je ena ula u fabriku u oku, potpuno oajna, vritei kako Srbi ubijaju ljude, kako siluju ene, kako neke ene same sa djecom bile su toliko uplaene da su se same ubijale. Nisam mogla vjerovati, jer nisam vidjela to, ali sam se bojala da ne poludim kao ena. etiri Srbina su ula u fabriku, a ja sam poela plakati. Srbin mi je priao i pitao me zato sam plakala, uvjeravajui me da e sve biti u redu. Kada je poela evakuacija ranjenih odbila sam da idem sa njima, jer sam prepoznala biveg komiju etnika. Umjesto toga otila sam sa enama i djecom, drei bebu. Promijenila sam frizuru i odjeu kako bi bila sigurna da me ne prepoznaju, ula sam u autobus sa civilima. Mukarci su probali uiniti isto, ali su bili uhapeni. U Kravici je autobus zaustavljen. ula sam mnoge pucnje u umi. Mislila sam da je to kraj puta, pa sam uzela skalpel u ruku. Meutim, nita se nije dogodilo. Vidjela sam autobuse koji su prolazili sa mukarcima, civilima i vojnicima, mnogi od njih su izgledali iscrpljeno i uplaeno (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 10). 511 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 534.
299

izdvajale ljude i u grupama od deset odvodile ih iza fabrike 11. mart, gdje su ih masakrirale i klale. Jednom kamionu trebalo je oko pet tura da pokupi tijela rtava likvidiranih na taj nain i na tom mjestu.512
512 OPTUNICE ..., str. 44 i 72; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Srbi su se, prema izjavi holandskog narednika Johana Bosa, hvalisali time da su ubijali ljude i silovali ene. Bili su ponosni na to to su radili. Nisam imao osjeaj da su to radili iz gnjeva ili osvete, ve vie iz zabave. Izgledali su zadovoljni sobom na profesionalan, smiren nain. Vjerovao sam u ono to su govorili, jer su izgledali i ponaali se kao da su vie nego kadri da rade ono to su tvrdili da rade. Svaki je imao njemakog ovara, pitolj, lisice i uasni no s otricom dugom dvadesetak centimetara (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 62). Poslijepodne, 12. jula 1995, Srbi su iz mase civila neprestano izvodili mukarce, jednog po jednog, i po grupama. Dok su izvodili ljude ene su kradom gledale kuda ih vode. Tada smo zapazile da ih vode prema magacinu Elektrodistribucije. Jedne su vodili prema potoku Rabin, druge prema kuama Mehmedovi Alije, koje su bile nedaleko od ograde Baze, zatim prema kuama Husejnovi Ibre, Mulali Mehana, Husejnovi Huseina, odakle se vie ni jedan nije vraao. Svi smo pitali zato su odvedeni i zato i dalje izvode. Uvee sam ula da jedna ena pria da su njene dvije djevojice ile do pomenutih kua, gdje su ljudi odvoeni, u namjeri da sa bunara donesu vode i jo se nisu vratile. Odvodei tako ljude, meu njima su odveli i Aliju Pilia iz Krivae, ija je ena, Fikra, bila neposredno do nas. Kada se Alija nije vraao, Fikra se uputila prema kuama, gdje su ga etnici odveli, namjeravajui da ga tamo sama potrai. Otuda se vritei vratila, rekavi da je svoga mua, Aliju, zatekla zaklana meu kuama, a pored njega je masa pobijena i poklana naroda. Na sve strane su kue i stepenita zakrvavljena, kao da se u klaonicu ulo. Saznavi to, narod je tek tada stvorio paniku i mete, znajui ta nas eka. Dosta naroda je trailo kakav trik da se objesi, ne elei doivjeti sudbinu, kao ljudi poklani pored kua. U krug su poeli ulaziti etnici, u grupama po pet do est i narodu prijetiti da ne smije galamiti, inae e nas poklati. Nastao je tajac. No se postepeno sputala. Ujutro, kad se poelo razviavati, ustala sam i poela hodati izmeu usnulog naroda, traei svoje poznanike. Pronala sam svog zeta, sestrina ovjeka A. H. i povela ga do mene i svoje sestre. Isto jutro sam vidjela objeenog ovjeka u blizini ograde kruga, Smajlovi Hamdiju sina Demira. ula sam da narod komentarie da se sam objesio, ne mogavi doekati jutro. Tada sam ula da su se objesila jo dvojica ljudi, dva roena brata Rasim i Kasim Hasanovi. To jutro su ula etiri etnika meu nas i pitali da li ima ko sa Osmaa. Odnekle se javi jedna ena sa dvoje djece. Jedno je imalo oko etrnaest godina, a drugo je nosila u naruju. Priao joj je jedan etnik i uhvativi za ruku dijete, koje je pored nje stajalo, odveo ga prema kuama. ena je od jada i muke vritala, kunei etnika to joj odvede dijete. Oko podne je isti etnik, sa svojom pratnjom, ponovo uao meu narod, i kada je prolazio pored ene sa Osmaa, ona mu je plaljivim glasom povikala, gdje su joj dijete odveli i to ga ne
300

Okrutni masakri civilnog stanovnitva izazvali su takav strah i paniku kod preostalih Muslimana da su neki od njih izvrili samoubistvo. Svjedoci govore o brojnim stravinim scenama, izmeu ostalih, o ubistvu nekoliko male djece, hladnim orujem, i to pred oima njihovih majki.513
vrate. Od bijesa etnik je isukao no i u njenom naruju zaklao dijete, koje je ona drala, psujui joj majku. Posle ovog ina, ena se izgubila i pala u nesvijest, a etnik je svima povikao: Ovo vam je to ste pobili ljude u zasjedi po Osmaama, drvosjee u Podravanju, stoku to ste poklali; naselje Vinjicu to ste popalili; vojsku kod Han Pijeska to ste pobili; to da niste uradili, mi vas sada ne bi dirali (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 408-409). U blizini jedne zgrade (u Potoarima) nalazio se kukuruz tu je jedna ena vidjela bezbroj odrubljenih glava. etnici su je natjerali da ue u objekat i tu naspe vode. U tom objektu je, po njenoj pretpostavci, klaona. Tu je vidjela etnike dugih brada, u crnim uniformama (Isto, str. 411). 513 Isto, str. 72. Oko deset sati naveer /12. jula - prim. S. ./ poela je vriska i pla, jer su etnici poeli klati i ubijati djecu i mukarce. Mi smo svojom galamom pokuale ometati etnike da ne vre zloine koje su naumili ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 31). Sljedeeg dana ujutro H. B. (iz Srebrenice, majka etvero djece) vidjela je stravian prizor. ena je drala u naruju dijete koje nije imalo vie od est mjeseci. Gladno dijete je plakalo, a mati mu je govorila: - Alija, nemoj plakati! Kad je jedan etnik uo kako se dijete zove, istrgao joj je dijete iz naruja i zaklao ga noem. Rekao je samo, sada vie nije gladno i nee plakati. Narod je osjeao da su Potoari postali klaonica za bonjaki narod iz Srebrenice. I ja sam tako mislila. Te moje slutnje su se ve sutradan obistinile. Odmah iza ice gdje smo prenoili bilo je sedam zaklanih ljudi, a meu njima i Salko iz Gladovia. U potrazi za vodom stigla sam do oblinje kue i ponovo vidjela stravian prizor. Unutranjost kue je bila sva u krvi. Trinaest tijela je lealo nepomino na podu. Svi su bili zaklani iza vrata. Meu ubijenim vidjela sam i dvije mlade djevojke. Niko od izvedenih iz grupe prethodne noi nije se vratio. Sve su ih poklali (Isto, str. 31-32). Jedna ena je, navodi A. S. (iz Zaluja, Bratunac), sjedila pored puta ispred iane ograde fabrike gdje smo bili smjeteni (u Potoarima - prim. S../ i drala je dijete na krilu. Ljuljukala je dijete koje nije imalo ni godinu dana. Nije jo ni progovorilo. Dijete je plakalo. Priao je jedan etnik i pitao je, zato dijete plae? Rekla je da je gladno. - Daj ga ovamo da ga mi nahranimo, zapovijedio je smijui se. ena je samo nijemo pogledala u njega. Lijevom je rukom pomakao ebe s glave djeteta, a desnom je isukao veliki no i presjekao djetetu vrat. ena je vrisnula oblivena krvlju. Zgrozila sam se od uasa. Gledam tog koljaa koji se opet obratio jadnoj eni:
301

Kako je prolazio dan, ionako teki uslovi postali su jo tei. Teror je povean u toku noi. Krici, zapomaganje, jauci, plotuni i drugi zastraujui zvuci uli su se tokom cijele noi i niko nije mogao spavati. Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz gomile. Te su noi, pored ostalih, odveli trojicu brae i zaklali ih, od kojih je jedan bio tek dijete, dok su ostali bili adolescenti.514 U Potoarima su srpski vojnici vrili i zloine silovanja. ene su vritale, posebno one koje su odvodili. Nekoliko je ljudi bilo toliko izbezumljeno od straha da su poinili samoubistvo vjeanjem. Tokom noi i

- Vidi kako ga mi moemo uutkati da ne plae! Vidi kako sam ga ja nahranio, pa sad ne plae! Ciniki se nasmijao i poeo se udaljavati. ena je gotovo skamenjena, vrsto privila dijete uz sebe, putajui poneki bolni krik (Isto, str. 27-28). Negdje oko 11 sati etnici su, tvrdi K. H. (iz Srebrenice), poeli etati izmeu nas ... Odjednom vrisak i krikovi ljudi. Trgla sam se. Oko mene je nastala vriska. Pokuavala sam smiriti neke ene, mislei da su ti krikovi s kasete. Malo se stialo, a onda se ulo pomaganje jedne ene: - Ljudi, UNPROFOR-ci nam kolju djecu. Eno zaklae moje dijete! Mislila sam da je ena dobila nervni slom. Ali, naalost, stvarno su joj zaklali trinaestogodinjeg sina, samo ne UNPROFOR-ci, nego etnici u UN uniformama. To smo ujutro i saznali. Jauci i vrisak su se vie puta ponavljali tokom noi. etnici su odvodili djevojke, mlae ene i djeake. Prenosili smo apatom, od uha do uha, jedni drugima ta se zbiva (Isto, str. 141-142). Ujutro, 13. jula F. S. (iz Hrnia, Bratunac) je pola po vodu. Izmeu izgorjelih kamiona i autobusa vidjela sam ubijenog ovjeka. Ruke su mu vezane icom. Bio je sav isjeen noem preko stomaka, kao kad iskria lubenicu. Iznad kue sa pumpom, zajedno sa kominicom Zilhom, vidjela sam estoricu ubijenih ljudi okrenutih nizbrdo. ... Kad sam se vraala vidim svoje dijete, stoji iza ograde, a neka se djeca popela na ogradu i drvo. etnik im govori: Silazite odozgo! - i dri neto sjajno u ruci, kao ica. Nije to bio no. Djeca su poskakala sa ograde, a prvo dijete koje je skoilo, etnik je onom icom dohvatio u skoku i glavu mu odrubio. Skoio je i drugi djeki i njemu isto odsjee glavu koja se odvoji od trupa. Odsjee im glave, a djeca nisu imala vie od dvanaest godina (Isto, str. 22). 514 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 44; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 1; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 381-388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 354 i 357; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 380.
302

rano idueg jutra masom su se proirile prie o silovanjima i ubistvima, pa je logor zahvaao sve vei strah.515
515 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 45-46; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 215-216, 532-537 i dr.; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 9-10. U noi 12. jula 1995. bolniar Dutchbata je naletio na dvojicu srpskih vojnika koji su silovali jednu mladu enu: Vidjeli smo dvojicu srpskih vojnika, od kojih je jedan uvao strau, a drugi je, skinutih pantalona, leao na jednoj djevojci. Vidjeli smo da djevojka lei na tlu, na nekoj vrsti dueka. Na dueku je bilo krvi, ak je i ona bila pokrivena krvlju. Na nogama je imala modrice. I po nogama joj je tekla krv. Bila je u potpunom oku. Bila je potpuno izbezumljena (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 45). U Potoarima smo, izjavljuje A. S. (iz Zvornika), bili u jednoj fabrici. Tu smo bili dva dana. Drugi dan oko tri sata dola su dvojica etnika i odveli mog djeda i jo trojicu mukaraca. Dvojica su bili stari negdje oko 70 godina, a onaj trei ovjek je imao oko 40 godina. Moj djed je tad imao oko 72 godine. Kada su doli da ih vode, rekli su im da e ih samo neto ispitati i odmah vratiti. Meutim, nikad ih nisu vratili. I danas nita ne znam za djeda. Ja sam govorila nani da bi trebali ii prema autobusima, a ona cijelo vrijeme govori, saekaemo jo malo, moda e ga vratiti. Ja sam taj dan predvee izala napolje da donesem vode. Vodu smo sipali kod jedne kue blizu fabrike. Na vodi je bila jo jedna ena. Odjednom sam ula vrisak iza kue. Jedna trudnica je nosila litar vode koji je tu nasula i krenula prema fabrici. Napastovala su je trojica etnika. Jedan etnik koji je imao oko 30 godina pitao ju je ije to dijete nosi i gdje mu je otac. Ona se otimala, ali nije mogla nita protiv njih trojice. Jedan je etnik udario pukom u stomak i ona je pala. Onaj drugi je izvadio no iza pojasa i rasjekao enu preko stomaka. Izvukao je bebu, a ena je ve umrla. Noem koji je drao u ruci osjekao je i bebi glavu i rekao: Jedan Alinovac manje. To je bio straan prizor. Prije sam to mogla vidjeti samo na filmovima, a sad sam to vidjela i uivo. Jadna ena je leala nepomino, a pored nje tijelo od njene bebe. Glavu od bebe je bacio iza ograde. Sav taj prizor se odigrao u nekoliko minuta. Ja sam zajedno sa onom enom odjurila u fabriku. Kad smo rekli ta se desilo u fabrici je nastala opta panika. Tu u istoj fabrici je bila svekrva od one ene to su je etnici ubili kao i starije dijete. U fabrici je zavladao pravi haos ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 339-340). F. O. (iz Cerske) je prvi dan u Potoarima doivjela sam ponienje od etnikih vojnika. Prilikom odlaska u jednu kuu da donesem ebe, etnici su me uhvatili. Jedan mi je stavio puku pod vrat da s njim uem u kuu. Traio je od mene novac, kad sam rekla da nemam novca, poeo me je pretresati. Novac nije naao nego mi je zapovjedio da skinem obuu, da bi me zatim dograbio za prsa i bacio na stepenice. Rekao mi je na kraju da o ovome to se desilo ne smijem nikome priati, jer e me nai meu narodom i zaklati Vidjela sam Zuhdiju Turnadia kako bjei preko livade, a etnici pucaju za njim i viu: Stoj! Onda su mu dvojica prila i naredila da digne ruke u vis. Odveli su ga u kukuruz, a kad su se vratili, vidjela sam kako jedan etnik brie no o listove kukuruza.
303

Raspoloivi podaci potvruju da je agresor i u toku noi 12. jula izvrio brojne zloine u Potoarima. Naime, im se spustila no naoruani etnici poinju izdvajati grupu po grupu mlaih ena, odvodei ih na silovanje, a grupe mukaraca na strijeljanje i klanje. U toku cijele noi, 12. i 13. jula 1995, uli su se, prema kazivanjima preivjelih, vrisci silovanih ena i djevojaka, pla djece, a po oblinjim njivama i kukuruzitima krkljanje preklanih muslimana.516 Civili su primijetili da su poeli nestajati ljudi u Potoarima. Nura Deli je jednog medicinara upitala to se ljudi plaui vraaju sa mjesta gdje su u nekoj bai sipali vodu. Zatim je otila iza fabrike, u bai, gdje je bila voda, i vidjela masu ljudi, masu ubijenih. Glave su odsjeene, pa su tamo na strani. To je bila gomila, baa puna ljudi.517 Narednog dana, izjutra 13. jula 1995, neki civili, koji su traili vodu, naili su na gomile tijela kod oblinjeg potoka, gdje se nalazila ogromna masa zaklanih ljudi (po nekim svjedocima - preko 300), meu kojima je
U Potoarima sam vidjela jo jednu uasnu scenu. Na kraju jedne livade lee poklani ljudi i ena, pored njih etnik u bijelom mantilu kolje kravu. Prila mi je jo jedna ena i onda se etnik okrenuo prema nama, opsovao nam Boga i rekao: - ta gledate? Isto je ova krava pustila krv, kao i ovi to lee. Vidjela sam dosta starijih iz Cerske koje su etnici odvojili u Potoarima: Hamida, abana, Begu Ibrahimovia i Rahmana Baltia (Isto, str. 43-44). Poslije pada Srebrenice zajedno sa ostalim narodom krenula je i S. H. (iz Zvornika) prema bazi UN u Potoarima. U jednoj poruenoj fabrici doekali smo etnike. Pojavio se i Ratko Mladi, koji je govorio da nam se nee nita desiti. Meutim, etnici su poeli izvoditi nae mukarce, a jedna grupa etnika je izvela 12 djevojaka, starosne dobi od 16 do 20 godina. Stavili su ih na kamion i odvezli prema Bratuncu dana 12. jula 1995. godine. Poslije toga, nikad vie nisam vidjela te djevojke. Sutradan sam krenula da naspem vode i u jednom potoku sam vidjela dvojicu zaklanih ljudi, a malo dalje od tog mjesta vidjela sam objeenog ovjeka (Isto, str. 267-268). 516 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-533; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995. 517 Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Dokumentarni video film POKOLJ U SREBRENICI JULA 1995; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 426; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-537.
304

bilo i ena i djece (bili su s odsjeenim glavama i nisu imali uopte glava na svojim vratovima).518 U Potoarima je 12. i 13. jula 1995. najdramatinije bilo sistematsko odvajanje i razdvajanje mukaraca i djeaka od ena i djece, odnosno od njihovih porodica. Naime, od jutra 12. jula velikosrpske snage (pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske), u prisustvu i po nareenju Ratka Mladia i uz uee policajaca s psima, te uz podrku, saradnju i direktno uee Holandskog bataljona, odabirale su i odvajale mukarce i djecu od ostalih civila i odvodile, pritvarale i drale ih na zasebnim mjestima u i oko Potoara. Pri tome su, na jednoj strani, ene i djeca plakali i vritali, posebno djeca koja su gledala kako im odvode oeve, a na drugoj se uli jauci, urlanje, zapomaganje, pucnji. To je trajalo cijelu no 12. jula 1995. Izdvojene su odvodili na jednu lokaciju ispred Fabrike cinka i zatim ih istu veer kamionima odvozili na druga mjesta zatvaranja. Kada su izbjeglice poeli ukrcavati u autobuse, srpski vojnici i policajci sistematski su izdvajali mukarce koji su se u guvi pokuavali ukrcati, oduzimajui im linu imovinu (line dokumente i dragocjenosti). Te su ljude odvodili i u zgradu poznatu kao Bijela kua (u neposrednoj blizini baze Ujedinjenih nacija), gdje su ih (srpski) vojnici i policajci sa psima prisiljavali da na velikoj hrpi ispred zgrade prije ulaska ostave svoje stvari, ukljuujui novac i line karte, koje su oduzimane i kasnije spaljene. Svi izdvojeni mukarci drani su u krajnje nepovoljnim i uasnim uslovima, pri emu su neki zlostavljani i ubijani. Meu njima je bilo i dosta djeaka. Odvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i u toku prisilnog premjetanja.519
518 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 47; AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-101-160/95-13, Tuzla, 3. septembar 1995 - Generaltabu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava slube vojne bezbjednosti Sarajevo, Izjava E. M; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 426; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 408-409 i 411; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 22, 27-28, 31-32, 83-84, 124, 267-268 i 339-340; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995. 519 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 53-56, 157-158 i 160; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjedonosna sluba, Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; ICTY,
305

Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragrafi 109 i 177; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 198 i 213; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf 288; RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 8-9; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba Banja Luka, broj: 10-01-155/04, Slubena tajna, Strogo povjerljivo, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995., predsjedniku Komisije, lino, Raspoloiva saznanja vezano za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.21 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13 July 1995, Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995; M. J. Faber, nav. dj., str. 50-51 i 56-58; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 206-208, 381-388, 408-409, 411-412, 519-523 i 537; J. W. Honig-N. Both, nav. dj., str. 62-66; M. J. Faber, nav. dj., str. 20, 56 i 107; OPTUNICE ..., str. 74; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 342, 354 i 357; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 349-350, 372-389, 405, 417 i 420. Brojni civili mukog spola koji su odvojeni i odvedeni na klanje bili su mlai od 16 i stariji od 65 godina (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 418). Holandski vojnici su asistirali u prisilnom premjetanju civila i civilnog stanovnitva. Porunik Van Duijn i (jedan) njegov kolega je, zajedno sa srpskim, nazovi kapetanom, sastavljao zajedno grupu od 60 do 70 mukaraca tako da napune autobuse. Za ovo je upotrijebljena (plastina) traka. Ja sam mislio da ono to se dogaalo nije bilo u redu. Fotografirao sam situaciju, ne to sam mislio da ono to se dogaalo nije u redu, ve zato to sam htio da ono to se tu dogaalo i pod kojim okolnostima bude zabiljeeno. Onda sam otiao do porunika Van Duijna i jasno sam mu stavio do znanja da on ne bi trebao biti tako kooperativan sa Srbima, a pogotovu zbog toga to sam mogao vidjeti da su sa strane ceste Srbi sjedili, drei puke ispred sebe, i da smo mi, mogue je, imali ulogu koju ja lino nisam mogao podrati. Huys: Srbi su bili pasivni? Rutten: Da, bilo bi ispravno to tako nazvati. Huys: ta ste Vi tano rekli poruniku Van Duijnu? Rutten: Rekao sam: Zato saraujete u ovome. Pustite ih da to sami rade. Huys: Koliko je estoka bila rasprava? Rutten: Da, vrlo estoka. Huys: Da li je rije kolaboracija upotrijebljena? Rutten: Da, to sam mu spomenuo. Huys: Da li su vae kolege reagirale na svau izmeu Vas i porunika Van Duijna? Rutten: Pukovnik-medicinar Kremer je pokuao da smanji tenzije, pokuao je da me odvede ustranu da bi sprijeio eskalaciju. Ja sam razgovarao sa njim. On je, takoer, rekao: Da, ta drugo moemo uraditi osim onog to radimo sada ovdje? Ja sam mu jasno stavio do znanja da ja jo smatram da je to kooperacija. To je ono to sam ja mislio i to jo mislim (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373-374).
306

Pripadnici Holandskog bataljona neposredno su uestvovali u odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece, te njihovom ukrcavanju u autobuse rezervisane samo za mukarce, dok su srpski vojnici samo posmatrali, radei posao umjesto Srba, o emu, pored ostalog, svjedoi i porunik Ron Rutten (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373-375 i 377). S tim u vezi, Hasan Nuhanovi tvrdi da postoje dokazi da je Holbat 3 direktan uesnik (ne samo sauesnik) u odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece. Ukazujui na taj zloin, Nuhanovi navodi da je bilo pojedinaca meu pripadnicima Holbata 3 koji su se protivili ovakvom ponaanju svojih kolega, kao na primjer, porunik Rutten, ali je opi utisak koji su oevici imali o ponaanju pripadnika Holbata 3 prilikom odvajanja mukaraca i djeaka od ena i djece to da su veina Holanana bili potpuno ravnoduni prilikom odvajanja, da su na jedan ili drugi nain saraivali sa snagama VRS-a, te da su se neki ak i smijali kao to, na primjer, tvrdi Sabaheta Fejzi, u svojoj izjavi. Sabaheta se u Potoarima, u zoni ispred baze, nala sa svojim 16-godinjim sinom, kojeg su Srbi silom odvojili od nje. Dok se to deavalo, jedan od pripadnika Holbata 3 je prstom pokazivao na njenog sina, iz samo njemu poznatih razloga, i smijao se (Isto, str. 375). Ocjena Hasana Nuhanovia zasnovana na izjavi porunika Van Duijna, o tome da su holandski vojnici direktno uestvovali u odvajanju mukaraca od ena i djece i njihovom ukrcavanju u posebne autobuse rezervisane samo za mukarce je u suprotnosti sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije, u kojima se, pored ostalog, u paragrafu 3.71 navodi: ljudski kordon pripadnika Holandskog bataljona pojaan je tog jutra /13. jula - prim. S. ./ sa dva dodatna borbena vozila, koja su koritena da se usmjeri rijeka izbjeglica i da se izbjegne da ljudi budu pregaeni u guvi (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 374). Naalost, u svim dosadanjim izvjetajima i zvaninim saopenjima holandskih vlasti, kao i u Izvjetaju UN-a, tvrdi se da su pripadnici Holbata 3 imali samo ulogu onoga ko je regulirao kretanje mase izbjeglica ka autobusima sa ciljem da se postigne kakav-takav red pri ukrcavanju autobusa REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.71), pri emu se nijednom ne spominje da su pripadnici Holbata, zapravo, odvajali mukarce od ena i djece uz tvrdnju da su to inili iskljuivo pripadnici snaga VRS-a (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 374-375). Odvajanje i pritvaranje mukaraca u Potoarima, kao i prisilno premjetanje ena i djece za Kladanj, koordinirao je, u sadejstvu s brojnim vojnim i policijskim jedinicama i njihovim komandantima, kapetan Momir Nikoli. On je rukovodio radom jedinica prisutnih u Potoarima (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 198; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 419). Jedna od rtava zloina genocida sjea se kako je posljednji put vidjela svog sina dok je njena porodica pokuavala ui u autobuse: .. Iz lijeve kolone iskoio je jedan vojnik i obratio se mom djetetu. Rekao nam je da se sklonimo udesno, a mom sinu je kazao: Mladiu, ti e na lijevu stranu. ... Zgrabila sam ga za ruku ... I onda sam ih molila, preklinjala sam ih. Zato ga odvodite? Roen je 1981. godine. No, on je ponovio nareenje. A ja sam ga tako vrsto drala, no, on ga je zgrabio. ... I uhvatio
307

Holandski vojnici i mala grupa promatraa UN-a bili su uznemireni zbog onog to se dogaalo u Bijeloj kui. Zoran Petrovi je jednog od vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija (UNMO), kenijskog majora Josepha Kingorija, neposrednog svjedoka zloina u Potoarima, ukljuujui i zloine u Bijeloj kui, snimio kako govori: Mislim na pretrpanost tog mjesta. Tamo gdje su svi mukarci odvedeni je pretrpano. Oni sjede jedni na drugima - to nije dobro.520 Srbi su dozvolili dvojici holandskih vojnika da uu u Bijelu kuu, gdje su tajno fotografisali mukarce koji su bili u smrtnom strahu. I general Mladi je, prema izjavi Hurema Suljia (invalida), 12. jula, poslijepodne, uao u Bijelu kuu, doao do vrata gdje smo sjedili unutra i rekao: Zdravo komije! Neki su mu uzvratili pozdrav. Zatim je nastavio: Poznajete li me?, pitao je. Neki su rekli da, neki su utjeli. Predstavio se kao Ratko Mladi. Ako me prije niste poznavali, sada imate priliku da me vidite, rekao je. Vidite li sada ta vam je uradila vaa Vlada? Napustila vas je. Nije vas zatitila, ak ni NATO vas ne moe zatititi. Sve je to uzalud, jer se mi ne bojimo nikoga. Mislili ste da Srebrenica nikad nee pasti, rekao je, ali mi emo zauzeti Srebrenicu kad god hoemo.521 Porunik Koster je (poslijepodne istoga dana) obavijeten da je 9 civila ubijeno. Poto holandski vojnici nisu imali jasnu predstavu o
je mog sina za ruku i odvukao ga na lijevu stranu. A on se okrenuo i rekao mi: Mama, moe li mi ponijeti ovu torbu? Moe li je, molim te uvati? ... To je posljednji put da sam mu ula glas (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 55). Hrpe linih stvari, ukljuujui i line karte, oduzete mukarcima, spaljene su, ime pria o navodnoj provjeri zbog traenja ratnih zloinaca nije imala nikakva osnova (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 160; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 438-439; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, od 19. novembra 2003, paragraf 198; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 419; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.21). 520 J. W. Honig - N. Both, str. 65; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357. 521 M. J. Faber, nav. dj., str. 65-66; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357. Dva vojnika Holandskog bataljona se, po IZVJETAJU O SREBRENICI , prisjeaju da su 13. jula posjetili Bijelu kuu u Potoarima da bi donijeli vodu ljudima koje je BSA tamo zatoila. Zatoenici su bili oigledno krajnje prestraeni (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357).
308

tome gdje bi tijela mogla biti, Koster je odluio da s njima ode na to mjesto. Kasnije je iznio jeziv opis onog to su nali: Leali su na zemlji skoro u redu. U civilnoj odjei, leali su na stomacima i sa ulaznom ranom od metka u sredini lea. Vie linih dokumenata lealo je blizu tijela i mi smo odluili da ih ponesemo sa sobom.522 Bolniar Richard van Duuren je 13. jula 1995. sa grupom Holanana otiao u Srebrenicu, gdje je blizu male rondele u Srebrenici vidio tri tijela. Jedno je lealo vrlo daleko, drugo je bilo odmah do rondele, a tree sam vidio sasvim izbliza. Ovo tijelo je ve pocrnjelo (bilo je preko 40C) i pored usta mu se nalazila velika lokva krvi. Bilo je jasno da je ovjek likvidiran, jer je jo sjedio na koljenima, mada je pao na stranu. Pucano mu je ili u potiljak ili u usta.523 Oko baze Ujedinjenih nacija civili su uasnuto gledali kako srpski vojnici ulaze u fabrike hale i izvode mukarce i mlade djeake, tvrdei da trae ratne zloince.524 etnici su, prema izjavi (jedne) majke, koja se sa svojim sinom sklonila u jednu od fabrika, uli u zgradu u maskirnim policijskim uniformama s kokardama na kapama i poeli
522 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.22; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 66. Srbi su, tvrde Honig i Both, naravno pokuali da prikriju svoja krenja ljudskih prava od Holanana, i u tome su, uglavnom, bili uspjeni. Ipak, Koster je sada imao nepobitan dokaz da Srbi vre smaknua po kratkom postupku. Zatraio je od jednog vojnika da napravi snimke kao dokaz (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 66). Jedan Holananin zaista je, piu Honig i Both, i vidio ubistvo jednog Muslimana. Oko 16:00 13. jula kaplar Paul Groenewegen vidio je kako grupa od etiri Srbina izvlai jednog mukarca iz mase izbjeglica i prisiljava ga da hoda do ugla jedne kue. ovjeku je nareeno da stane licem prema zidu i ubijen je metkom iz AK-47 u potiljak. U svom svjedoenju pred Tribunalom u Haagu, Groenewegen se sjeao da je svakog sata uo nekih dvadeset do etrdeset pojedinanih pucnjeva tokom cijelog dana. Za BBC-jevu Panoramu izjavio je da smatra da je to znailo da su se likvidacije odvijale sistematski. Groenewegenov iskaz ponovila je Christina Schmitz, njemaka medicinska sestra koja je radila za MSE / Mdecins Sans Frontires - prim. S. ./. Ona je izvijestila da je ula redovne pucnje iz pitolja iza kue gdje su mukarci bili zatvoreni (Isto, str. 67). 523 Isto, str. 66-67. Holanani su se provezli i dalje i na posljetku nali pet do est starijih ljudi, koje smo stavili u kamion i vratili s nama u Potoare (Isto). 524 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64.
309

odvoditi mladie iz zgrade, odveli su oko trideset mladia, ne znamo kuda, ali ih vie nikad nismo vidjeli ... Nismo se usuivali previe gledati da ne bismo privukli panju na sebe. Krila sam svog sina. Te noi dok smo bili u zgradi, uli smo vritanje izvana, uasno vritanje svuda uokolo, i ene su sve plakale za svojim sinovima. Moj sin i ja proveli smo tu no zajedno uasnuti. Rekao je da ne treba da ekamo jo jedan dan da odemo - da treba da odemo sutra.525 Do noi /12. jula 1995. - prim. S. . /, ljudi koji nisu jo bili prevezeni postali su histerini i uplaeni. Poeli smo sluati da se pria o leevima pronaenim u okolini ... Do etvrtka /13. jula - prim. S. ./ ujutro, ene su kukale i plakale, jer su etnici, iz jednog ili drugog razloga, odveli mnoge njihove mueve i/ili sinove, ali ih nisu vratili.526 Nain odvajanja bio je traumatian za bonjake porodice, jer su se one s tekim bolom i tugom rastavljale od svojih najmilijih, a posebno majke, supruge i sestre, koje nisu mogle ni pretpostaviti da im je to zadnji susret sa svojom djecom, muem i/ili bratom.527 Pripadnici Vojske Republike Srpske zaustavljali su autobuse na putu za Kladanj, traei mukarce, nakon ega su ih izdvajali iz vozila. U blizini Tie izdvajani su mukarci, ukljuujui i jedan broj ena, te zlostavljani i prisiljavani da pjeice preu do oblinje kole, gdje su ih vrijeali i napadali. Jedne su zatvarali u vojni zatvor (ranije koncentracioni
525 Isto. 526 Isto. 527 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 55 i 90-94; ICTY, Predmet br. IT-02-60PT, Izjava o injenicama i prihvatanju krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003. Tako su, primjera radi, na ulazu u autobus stajali etnici skupa sa UNPROFORCIMA koji su odvajali mukarce iz grupa Odvojili su i jednog ovjeka kojem ne znam imena, a koji je drao malo dijete u naruju. etnici su mu rekli da ostavi dijete, a da on izae u stranu. On je jedva dijete odvojio od sebe, jer je dijete jako plakalo i nije se htjelo odvojiti od oca. Dijete je bilo staro izmeu 3-4 godine. On je ubacio dijete u autobus. Narod je prihvatio dijete, a njega su izdvojili u stranu, skupa sa drugim mukarcima (AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-101-160/95-5, Tuzla, 29. augusta 1995 - Generaltabu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava slube vojne bezbjednosti Sarajevo, Izjava S. M.).
310

logor) Suica. Jedan broj mukaraca i mladia ukrcali su na kamion, odvezli ih na jedan pusti panjak i po kratkom postupku likvidirali.528 Srpske snage su (12. i 13. jula 1995) u Potoarima - u i iza Bijele kue, zatim iza zgrade Transporta, u blizini potoka i na drugim mjestima ubijale zarobljene mukarce i djecu, koje su prethodno odvojili od porodica te zatoili u tim objektima.529 Najvei broj odvojenih Bonjaka u
528 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 50, 56-57 i 216-219; ICTY, Predmet br. IT02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, Tuilac protiv Vinka Pandurevia, 7. maj 2004; Isto, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 213; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjedonosna sluba Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; M. J. Faber, nav. dj., str. 51. 529 R. Butler, nav. dj., paragrafi 5.24-5.26; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 5859, 66, 93, 157 i 159-161; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjedonosna sluba Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; OPTUNICE ..., str. 72; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO ..., str. 25-26, 59-62, 71-72, 94, 170, 265, 303 i 326; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995, Location: Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 370, 372 i 378. U to su se uvjerili i pripadnici Holandskog bataljona Ujedinjenih nacija, o emu su obavijestili pukovnika Jozefa Kingorija, vojnog posmatraa UN-a za podruje Srebrenice. On je lino uo pucnje i pokuao ispitati ta se dogaa, ali su ga u tome sprijeili pripadnici Vojske Republike Srpske, o emu su, pored njega, u Hakom tribunalu svjedoili pripadnici tih snaga (Isto). Holandski porunik Ron Rutten, zajedno sa jednim majorom, 13. jula 1995, uspio je ui u Bijelu kuu, gdje su Bonjaci odvoeni na sasluanje. Strah od smrti vidio se, tvrdi porunik Rutten, u oima tih ljudi. Na stepenicama visi jedan ovjek, objeen za ruke, sa stopalima samo par santimetara iznad zemlje. Pred komisijom Van Kemenade Rutten je kasnije ispriao kako je strah od smrti bio prisutan svuda, sve je mirisalo na smrt. Neto dalje Rutten nailazi na leeve 9 Muslimana izmasakriranih mukaraca (M. J. Faber, nav. dj., str. 51-52). Vojnik Groenwegen je svojim oima gledao kako su 13. jula 1995. Muslimani iz mase odvoeni i ubijani. Tog dana je, po njemu, 20-40 mukaraca zadesila ta sudbina (M. J. Faber, nav. dj., str. 55, napomena 274). O tim zloinima Groenwegen je 4. juna 1996. svjedoio pred ICTY-em. Na pitanje sudije da li je Holandski bataljon ispitao te dogaaje, on je odgovorio da su oni pretpostavljali ta se dogaa, ali nisu nita poduzimali (Isto).
311

Potoarima (preko 1.000), poevi od poslijepodneva 12. i tokom cijelog 13. jula 1995, ukrcavan je u zasebna vozila i iz Potoara odvezen na druga mjesta zatoenja u Bratuncu (u policiji, Vojnom zatvoru, zatvoru kod Komande Bratunake brigade i drugim mjestima), gdje su dovoeni i zarobljenici sa razliitih lokacija, a odatle odvoeni na mjesta likvidacija. Iza njih je ostala velika gomila linih stvari i dokumenata koji su spaljeni kasno uveer 13. jula 1995, ime su prie o provjeri i traenju ratnih zloinaca bile bez ikakva smisla.530 Vojska Republike Srpske je u toku 12. i 13. jula 1995. organizovano i planski vrila prisilno premjetanje ena, djece i staraca iz Potoara prema Kladnju. Oko podne 12. jula 1995, prema utvrenom planu, brojni autobusi i kamioni, ukljuujui i vozila iz Srbije, poeli su stizati u Potoare, kako bi prisilno premjestili ene, djecu i starce.531
530 Isto; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 198 i 213; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11-12; OPTUNICE ..., str. 43 i 268. 531 AIIZ, Generaltab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06/215, 12. juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-102, 12. juli 1995 (PETROVDAN 1995) - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj. U toj deportaciji ena, djece i staraca uestvovao je Drinski korpus; R. Butler, nav. dj., paragrafi 5.2-5.14; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 298; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 48, 129-131, 135-136 i 140-141 i str. XXII; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 196; ICTY, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 41; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.69 i 5.20; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10; M. J. Faber, nav. dj., str. 115; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 326-328, 347-348, 354, 362-364, 387-401, 403-408 i 411-420. Operaciju prisilnog premjetanja civila iz Potoara srpski agresor je dobro planirao i izveo sistematski, pri emu je, pored logistike - dovoljni transportni kapaciteti i ljudstvo (vojne, policijske, radne i druge), posebnu panju usmjerio na brzinu njene realizacije, jer su Srbi znali da je klju uspjene deportacije brzina, kako bi, pored ostalog, onemoguili bilo kakvu efikasnu reakciju UN-a (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 55). Tim prije, jer je, kako to s pravom tvrde Honig i Both, sve u svemu, u i oko enklave Srebrenice, nekoliko hiljada srpskih trupa bilo potrebno za ienje enklave, deportaciju ena i djece i hapenje, zatvaranje, ispitivanje i likvidaciju mukaraca (Isto). Takoer je trebalo umanjiti otpor Holanana i samih izbjeglica. Da bi ih prisilili na poslunost, Srbi su upotrijebili kombinaciju prijetnji i uvjeravanja. Holanane su
312

zastraivali simbolinom agresivnou, ali su im istovremeno rekli da im se nee nauditi ako budu saraivali. Muslimane su ispoetka ohrabrili raspodjelom malo hrane i vode i obeanjima da e uskoro moi otii, ukoliko predaju oruje i dozvole da budu ispitani radi pronalaenja ratnih zloinaca, ali su i oni bili izloeni izljevima nasuminog nasilja. Zastraene i zbunjene, obje grupe, u velikoj mjeri, ile su naruku Srbima (Isto, str. 56). Na sastanku u Bratuncu 11. jula 1995 (te noi je dva puta odran sastanak izmeu Mladia i Karremansa) Mladi je, pored ostalog, Karremansu predloio da UNPROFOR obezbijedi vozila za prisilno premjetanje civila iz Potoara (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 326-327; M. J. Faber, nav. dj., str. 107-108 i 115). Meutim, Karremans i UNPROFOR nisu obezbijedili autobuse i kamione. Holandski bataljon i pored poziva Ujedinjenih nacija da sam pokua organizovati evakuaciju civila, to nije uinio. Time su, prema Izvjetaju nevladine organizacije Meucrkveni mirovni savjet (IKV), autora Mienta Jana Fabera, Karremans, UNPROFOR i Vlada Holandije poinili kardinalnu greku, jer nisu obezbijedili UNPROFOR-ove autobuse i kamione (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 48-49; M. J. Faber, nav. dj., str. 20, 59 i 107-108; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 327). Karremans je, istina, obavijestio Komandu UNPROFOR-a u Sarajevu (generala Nicolaija) da Mladi trai da UNPROFOR izvri evakuaciju civila iz Potoara sa svojim vozilima. Meutim, s tim u vezi, UNPROFOR nije nita uinio (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 327-328). Srpske snage su poele prisilno premjetanje svojim vozilima, to je, pored ostalog, znailo da e mukarci biti u smrtnoj opasnosti ako Mladi bude kontrolisao nain transporta i ako se transport ne bude sproveo vozilima UNPROFOR-a i drugih meunarodnih organizacija kako je delagacija zahtijevala od Frankena (Isto, str. 347). Delegacija Bonjaka, odnosno predstavnici civila iz Potoara (Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi), traila je od Frankena da se prisilno premjetanje civila obustavi do daljnjega, dok se ne organizuje bezbjedan prijevoz. Meutim, Holandski bataljon je htio da prisilno premjetanje pone to prije, da tee bez smetnji, bez prekida i da se to prije zavri. Naime, u sutini je rije o namjeri Holandskog bataljona da se to prije otarasi civila (ena i djece), tog tekog terata, koga su nosili na vratu i bili u obavezi da ga spase i sauvaju, kako bi (za)poeo sa aktivnostima evakuacije, odnosno naputanja Potoara. Zbog toga je major Franken odmah (bez ikakvog razmiljanja ili otezanja) prihvatio Mladiev plan za hitnu deportaciju i prema njemu se i rukovodio i u skladu sa njim se i ponaao u naredna dva dana, 12. i 13. jula, pri emu je, pored ostalog, svjesno rtvovao mukarce i djeake (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 348 i 377). Time nisu prihvaeni zahtjevi Nesiba Mandia i Ibre Nuhanovia: deportacija mukaraca zajedno sa enama i djecom; pripadnici Holandskog bataljona treba da prate deportaciju i deportaciju sprovesti vozilima meunarodnih organizacija (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 354). Ni vozai ni vozila UNPROFOR-a ili UNHCR-a, po Akashiju, nisu ni u jednom momentu koriteni za prevoz civila (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 131; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 396-398). To je Akashi smatrao pozitivnim, na to je bio ponosan, a to je, naalost, okantno. Tim prije, jer su predstavnici civila i civilnog stanovnitva u Potoarima
313

ene, djeca i starci su na silu utrpani pod nianom, u atmosferi terora i straha, u srpske autobuse i kamione i prevoeni na slobodne (dijelove) teritorije Republike Bosne i Hercegovine u blizini Kladnja. Kada je 12. jula 1995, po direktivi i u prisustvu generala Mladia, u Potoare stigla prva grupa autobusa, civili su nagrnuli da se u njih ukrcaju. Srpski vojnici su udarali i vrijeali civile dok su ih ukrcavali u autobuse i
(Mandi i Nuhanovi) traili od Komande Holandskog bataljona da UNPROFOR i druge meunarodne organizacije upute svoja raspoloiva vozila, kako bi civile i civilno stanovnitvo bezbjedno prevezle (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 397-399). Ministarstvo odbrane Holandije potvruje angaovanje Holandskog bataljona u prisilnom premjetanju civila i civilnog stanovnitva iz Potoara, pri emu je oigledna namjera da se ta aktivnost minimizira i prikae kao primjer uspjene saradnje i dobro obavljenog posla. S tim u vezi, u REPORT ON SREBRENICA ... , pored ostalog, navodi se: U cilju obezbjeenja uspjeha u vezi transporta/prisilnog premjetanja civila - prim. S. ./, komandant je odluio da sarauje u evakuaciji. Kada su stigli prvi autobusi, oni su bili preplavljeni ogromnim brojem izbjeglica, koje su eljele da se ukrcaju to je mogue prije. Holandski bataljon je onda formirao kolonu starijih prema autobusima (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.69). U tom cilju je 13. jula, kada je prisilno premjetanje civila nastavljeno, ljudski tit od pripadnika Holandskog bataljona je pojaan tog jutra sa dva borbena vozila, koja su koritena da se usmjeri rijeka izbjeglica, te da se izbjegne da ljudi budu pregaeni u guvi (Isto, paragrafi 3.71 i 5.22). Zaista, dobro obavljen humani posao, za ta bi Holandski bataljon trebalo nagraditi - sauvali su ivote mnogih civila, za ta zasluuju velika priznanja. Rano ujutro 12. jula 1995. general ivanovi je potpisao nareenje upueno svim podreenim jedinicama Drinskog korpusa, da se svi autobusi i mini-busovi koji pripadaju VRS-u obezbijede za korienje Drinskom korpusu, te da ta vozila moraju biti na Fudbalskom igralitu u Bratuncu do 16.30 sati i slijediti instrukcije o mjestima za raspodjelu goriva. U tom se nareenju navodi da je Komanda Drinskog korpusa poslala zahtjev Ministarstvu odbrane Republike Srpske a kojom trai mobilizaciju privatnih autobusa. Istog jutra Ministarstvo odbrane Republike Srpske poslalo je tri naredbe svojim lokalnim sekretarijatima, traei od njih da obezbijede autobuse i poalju ih u Bratunac. Bratunaka brigada je 12. i 13. jula 1995. nadgledala raspodjelu goriva za autobuse i kamione (R. Butler, nav. dj., paragraf 5.8; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 137-138). Za prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Potoara koritena su i vozila iz Srbije (Ljubovija) - ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 196. Prisilno premjetanje ena i djece za Kladanj koordinirao je major Momir Nikoli, naelnik za obavjetajne poslove i bezbjednost Bratunake brigade (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
314

odvajali mukarce i djeake od njihovih porodica - ena i djece (to odabiranje i odvajanje Muslimana - mukaraca odvijalo se u prisustvu i po nareenju Ratka Mladia).532 U prvim konvojima koji su krenuli iz Potoara jednom broju mukaraca i djeaka iz propagandnih razloga (za Holandski bataljon i srpske televizijske kamere) dozvoljeno je da se ukrcaju u autobuse, ali su ih kasnije izdvojili na kontrolnim punktovima.533 Meutim, nakon toga, srpske snage nijednom mukarcu
532 AIIZ, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Number: Z-1154, 13. juli 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Srebrenica; AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East-Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 48 i 129-131; ICTY, Predmet broj: IT-98-18-I, TUILAC PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, OPTUNICA, 14. novembar 1995; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-439; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 62; OPTUNICE ..., str. 43, 74 i 268. Tokom prisilnog premjetanja ena, djece i staraca, 12. i 13. jula, general Ratko Mladi i drugi oficiri iz Glavnog taba Vojske Republike Srpske bili su prisutni u bazi u Potoarima ili u njenoj blizini (komandant korpusa general ivanovi, pomonik komandanta za bezbjednost pukovnik Popovi, pomonik komandanta za pozadinu pukovnik Lazar Aamovi; naelnik obavjetajne slube pukovnik Kosori, major Momir Nikoli, pomonik komandanta Bratunake brigade za obavjetajne poslove i bezbjednost, i drugi). Oni su bili ukljueni u organizaciju, nadgledanje i prisilno odvoenje civila, ena, djece i staraca iz Potoara, kako bi to podruje oistili od bosanskih Muslimana (ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 143-155 i 159). Preivjeli tog tekog iskuenja etnikog ienja /odnosno genocida - prim. S. ./ bilo da su to stare ene, majke sa dojenadi ili djeca - govore o tome da su ih udarali pesnicom, nogom ili tukli dok su ukrcavani u autobuse koje su vozili Srbi. Nije im data ni hrana ni voda u toku puta dugog 70 km koji vodi kroz grube planinske terene istone Bosne. Bilo je oigledno da oni nisu imali drugog izbora do da se ukrcaju u autobuse. Kao rezultat stalnog odbijanja Srba da dozvole prolaz konvojima humanitarne pomoi stanovnitvo Srebrenice je neuhranjeno ve mjesecima ... (AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East-Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base). 533 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 54-55; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362. Tako su, pored ostalog, dva kamiona sa po etrdeset do pedeset zarobljenih mukaraca viena, po kazivanju vojnika Holandskog bataljona, kako se kreu u pravcu Bratunca. Uskoro nakon to su ovi kamioni zaobili okuku na utom mostu, zaulo se vie plotuna, u kojima je ispaljeno oko stotinu hitaca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 54-55).
315

niti djeaku vie nisu dozvolile da se ukrcaju na autobuse - oni su na licu mjesta odvajani od ena i djece. Neke su odvodili u kue pored puta, gdje su ih (kasnije) ubili, a jedan broj je neposredno ubijen na licu mjesta.534 Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom pripadnika specijalnih jedinica policije i Vojske Republike Srpske i uz pomo pripadnika Holandskog bataljona.535 Autobusi su bili pretrpani i bilo je neizdrivo vrue. Usput su u Bratuncu, Kravici, Konjevi-Polju, Kasabi, Miliima i Vlasenici (od srpskih ena, djece i staraca) kamenovani, izrugivani i psovani (..., psujui nam muslimansku majku), pokazujui im srpski pozdrav sa tri prsta, a drugi su na autobuse u prolazu bacali kamenje.536
534 OPTUNICE ..., str. 268; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362. 535 KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10. Prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva (iz Potoara prema Kladnju) u poetku su pratile snage Ujedinjenih nacija - po dva holandska dipa tipa mercedes, sa po jednim holandskim oficirom i vozaem. Meutim, ubrzo su Srbi poeli konfiskovati vozila. Na kraju nijedan od holandskih dipova nije se vratio u Potoare. Za jedno poslijepodne oduzeto ih je etrnaest. Vojnike iz pratnje Srbi su drali na niz punktova du rute radi njihove sigurnosti. Srbi nisu eljeli da Holanani budu svjedoci onog to se deavalo na putu izmeu Kladnja i Bratunca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 62-63). 536 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 49 i 216-219; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 208-209 i 527-528; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 30, 86, 164, 170, 185, 216, 268 i 310; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362. U blizini Veterinarske stanice u Bratuncu pred autobus su izale ene srpkinje, hoe da nas linuju, ali voza nije zaustavio autobus. Iza Veterinarske stanice na lijevoj strani bio je parking prevoznog preduzea Vihor iz Bratunca. Tu je M. M. (iz Voljavice, opina Bratunac) vidio sedam ljudi na ranju. Ispod njih je bio posut ar, a oni su bili u kratkim pantalonama. Vezani su za ranjeve. Oni to su ih okretali gledali su u nas dok smo prolazili. Udaljenost izmedju njih i autobusa bilo je svega par metara. Ljudi na ranju su bili ivi, ali vezani i nisu se pomjerali ... ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 76). U Kravici je, sjea se . O. (iz Srebrenice), poelo padati kamenje po nama. Izvirila sam i vidjela kako je narod du ulice kojom smo prolazili bacao kamenje na nas. Jedan kamen me pogodio u glavu, tako da sam pala preko ene koja je sjedila do mene. Brat je uzeo malo ebe i rairio ga da zatiti bebu od kamenja. Kamenje je udaralo u moja lea i glavu, ali bol nisam osjeala. Samo sam eljela zatititi brata i svoju bebu (Isto, str. 233).
316

Na putu do Tie srpske snage su zaustavljale autobuse, traei novac i zlato, pri emu su izbacivali fiziki razvijenije djeake, psovali civile i prijetili da e pobiti sve mukarce.537 Na putu (od Potoara) do Tie prisilno premjeteni civili vidjeli su na hiljade zarobljenih civila i mnoge leeve pored puta.538
537 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 23, 31-32, 124-125, 170 i 202. Iza Kravice, etnici su, po kazivanju H. H. (iz Bratunca), uli u autobus, ispitivali su za neke ljude iz Potoara, traili zlato, novac i dokumenta. Ko je imao, davao je. Dva etnika su zatim uveli jednu djevojku, koju nisam poznavala. Bila je sva mokra i iscrpljena. Pala je na pod autobusa. Kada je autobus krenuo, prila sam joj i ponudila da sjedne. Ona je plakala i rekla: - Ubijte me! Silovana sam! I ja sam plakala od alosti za tom djevojkom. Prila je neka njena poznanica i ona se, do kraja puta, brinula o njoj (Isto, str. 124-125). 538 Isto, str. 23, 27-28, 30-32, 59-60, 143, 168, 170 i 202. Na ulazu u Bratunac, odmah iza utog mosta, F. S. (iz Hrnia, Bratunac) vidjela je dva kamiona sa prikolicama pune leeva (Isto, str. 23). U Kravici kod Zadrunog doma, A. A. (iz Srebrenice) vidio je desetak etnika kako zoljama i mitraljezima pucaju po zgradi u kojoj su najvjerovatnije bili nai zarobljenici. U Sandiima je u na autobus uao jedan etnik i traio pare i zlato. Pokazivao je rukama napolje prema naim zarobljenicima, ranjenicima i mrtvima koji su leali po zemlji pored ceste. Meu mrtvima sam primijetio jednog zaklanog ovjeka naslonjenog na ruksak. Zarobljenika je bilo oko 600. Meu enama je nastao pla i vriska jer su prepoznale svoje ljude, sinove, brau ... Ja sam prepoznao neke Srebreniane Ismeta i Ramu Kabilovia, Ejuba Begia, Fadila Smajlovia, emsu atia, Ramu molera iz Patrie, to je radio s Nazifom i jo neke koje sam poznavao iz vienja (Isto, str. 147 i 219). U Kravici je K. H. (iz Srebrenice) vidjela kolone zarobljenika s obje strane puta (Isto, str. 143). F. S. (iz Hrnia, Bratunac) je u Kajiima kod Kravice vidjela etveropetero djece sa ruksacima na leima koji su bili izbaeni iz autobusa i muki ubijeni. Dok smo stajali u Kravici u autobus su utrali djeak i djevojica, crveni u licu od amaranja. Sve su se prsti na obrazima poznavali (Isto, str. 23). Na putu prema Konjevi-Polju M. M. (iz Valjavice, Bratunac) vidio je grupu od oko 40 zarobljenih naih ljudi. Meu njima sam prepoznao Eneza Omerovia iz Voljavice Bekriju i Zaima iz Sikiria, Kirama Jagonjca koji je radio u rudniku Sase. Oni su gledali kako su etnici jednog momka svezali za panj i pucaju oko njega. Na desnoj strani bilo je stotinjak zaklanih mukaraca u arenim odijelima. Preko ceste su bili tragovi krvi (Isto, str. 77). U Konjevi-Polju, pored Taranove kafane, bilo je, prema kazivanju Z. B. (iz Cerske, Vlasenica), dosta zarobljenih i svezanih ljudi. Poznala sam komiju Avdu Osmanovia iz Cerske. Dalje, na Kaldrmici na mostu bila su trojica etnika i 5 do 6 naih zarobljenih mukaraca. Na Ljeinoj sam vidjela oko hiljadu etnika, a nai su
317

Nakon dolaska u Tiu i Luku, civili su bili prisiljeni da prema Kladnju nastave pjeice, nekoliko kilometara kroz niiju zemlju izmeu srpskih i bonjakih linija.539
bili ispod puta. Tu sam poznala Ismeta Turnadia. Nedaleko od Nove Kasabe morali smo prei u druge autobuse, jer su u nae autobuse smjeteni zarobljeni mukarci i vozili ih u nepoznatom pravcu. 400 do 500 naih zarobljenika je sjedilo pored asfalta, a na igralitu je bilo oko 1000 zarobljenih (Isto, str. 86). S. A. (iz Voljavice, Bratunac) je u okolini Kravice i Konjevi-Polja vidjela leeve pored asfalta (Isto, str. 202). Negdje oko Konjevi-Polja, na livadi s desne strane, zarobljenici su, po kazivanju K. H. (iz Srebrenice), kleali na koljenima sa rukama iza vrata. Nisam smjela ni zagledati puno iz straha da ne bi vidjela sina ili brata Mustafu s kojima se nisam ni vidjela na rastanku. Potajno sam se nadala da e moda mukarce iz Potoara evakuisati na kraju (Isto, str. 143). N. R. (iz Voljavice, Bratunac) je u Konjevi-Polju vidjela dosta naih zarobljenika. Na njima samo bijele majice, a ruke na potiljku. Ne znam broja koliko je ljudi bilo. Bilo je i pobijenih pored puta (Isto, str. 30). Na putu do Tie A. M. (iz Poznanovia, Srebrenica) vidjela je stotine naih zarobljenika. Strahovala sam da neu meu njima prepoznati svoje sinove. Ti su me prizori potresli da sam sva drhtala. Pogotovo kada sam na igralitu u Novoj Kasabi vidjela masu naroda. Kerka me morala hladiti kako se ne bi onesvijestila (Isto, str. 168). U Kravici i Novoj Kasabi E. O. (iz Srebrenice) vidjela je puno zarobljenika pored ceste. Ruke su drali iznad glave. Neki su bili goli, a neki samo u majcama. U Novoj Kasabi zaustavljeni su autobusi i bilo nam je reeno da izaemo i zovemo nae ljude da izau iz okolnih uma (Isto, str. 59-60). Oko Nove Kasabe bilo je, po ocjeni F. S., najmanje 500 naih ljudi postrojeno u koloni sa rukama iza vrata. Vidjela sam Ramiza iz Kamenice, ranjenog u glavu i dok je gledao u mene, onesvijestio se. Kod kafane ugum bilo je oko 150 mukaraca, skinutih do pojasa, a oko njih je bilo mnotvo etnika (Isto, str. 23). U blizini Nove Kasabe autobusi su, izjavljuje H. B. (iz Ljeskovika, Srebrenica), zaustavljeni. etnici su protivavionskim topom (pragom) tukli po rejonu Pobue, gdje su u umama bili nai ljudi. Pored asfalta bilo je ubijenih. U neposrednoj blizini, rovokopa je zagrtao masovnu grobnicu sa leevima naih pobijenih mukaraca. Obarala sam pogled od tih uasnih prizora i sreom u nesrei stigla do slobodne teritorije (Isto, str. 31-32). A. S. (Iz Zaluja, Bratunac) je 12. jula ukrcana u autobus iz kojeg sam povremeno podizala glavu gledajui kuda idemo. Pored puta, meni nepoznatom mjestu, vidjela sam trojicu zaklanih. Rojevi muha su napadali na leeve ... (Isto, str. 27-28). 539 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 49 i 216-219; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 208-209 i 527-528; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 30, 86, 164, 170, 185, 216, 268 i 310; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362.
318

Vojska Republike Srpske je i u Tii odabirala i izdvajala neto preostalih mukaraca i djeaka, te neke od ena, dok su ostatak grupe premjestili na teritoriju bosanskih Muslimana. Tokom cijelog dana 13. jula 1995, vojnici VRS-a su izdvojene mukarce i ene, bosanske Muslimane, tjerali pjeice do oblinje kole /u Lukama - prim. S. ./, gdje su ih vrijeali i napadali. Uveer 13. jula 1995. ili priblino u to vrijeme i tokom dana 14. jula 1995, vojnici VRS-a i/ili MUP-a su 25 mukaraca bosanskih Muslimana iz kole ukrcali u kamion, odvezli ih na jedan oblinji panjak na osami i po prijekom ih postupku pogubili automatskim orujem.540 Pripadnici Vojske Republike Srpske, predvoeni Milenkom Kamlenoviem (oficir bezbjednosti Vlasenike brigade) i Radetom Galiem (komandir Interventne jedinice Vlasenike brigade), u selu Luke uspostavili su kontrolni punkt na kome su vrili kontrolu bonjakih civila, pri emu su izvreni brojni oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i ubistva. Tada je, pored ostalih, ubijena i Nasiha Nuhanovi (majka Hasana Nuhanovia).541
Veina deportovanih civila u Tiu je stigla bukvalno sa kouljom na sebi. Mnogi nisu imali cipela. Majke sa dojenadima nisu imale nikakav drugi nain da nose svoju djecu osim u rukama, pa tako i nisu mogle ponijeti nita drugo. Stare ene, mala djeca i ene, koji su u stanju da nose jedva deku ili na brzinu svezan zaveljaj dok su se kretali uskim putem ka Turaliima, koji je omeen rijekom na sjeveru i planinama na jugu, stigli su u prijemni centar koji su uspostavili dijelovi Pakistanskog bataljona 2 u stanju iscrpljenosti i kolapsa (AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base). 540 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 216-219; ICTY, Predmet broj IT-02-57-I, TUILAC PROTIV VUJADINA POPOVIA, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf 32.2; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 327; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 59-60; OPTUNICE ..., str. 298; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528. Taj zloin potvruje i M. J. (iz sela Trubara, Srebrenica), majka estero djece, koja je, kao i na hiljade drugih nemonih civila, deportovana do Tie. Po dolasku u Tiu krenuli smo pjeice prema Kladnju. Prila sam jednoj kui da natoim vode i tu sam vidjela dvadesetak zaklanih ljudi, bez glava. Iz kue su izala dva etnika i zgrabila me za ruku. Traili su od mene marke i zlato. Odgovorila sam da nemam, a oni su mi opsovali tursku majku i otjerali me ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 326). 541 AIIZ, REPUBLIKA SRPSKA, Obavjetajno-bezbjednosna sluba Banja Luka, Broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice
319

Vojnici Holandskog bataljona pokuali su pratiti autobuse iz Potoara, u kojima su se nalazili civili. Nakon to su ispratili prvi konvoj civila, 12. jula 1995, srpski vojnici su ih fiziki sprijeili da nastave s pratnjom i oduzeli su im vozila uz prijetnju orujem. I u nastavku prisilnog premjetanja, na razliitim mjestima vreno je razdvajanje mukaraca.542 I jedan broj ranjenika, zajedno sa medicinskim osobljem iz Srebrenice, te Mdecins Sans Frontires, iz baze Ujedinjenih nacija ukrcan je 12. jula u kamione i oko 18.00 sati krenuo iz Potoara. Konvoj je ubrzo zaustavljen na utom mostu, gdje su ranjenici, u prisustvu pripadnika Holandskog bataljona, maltretirani, prebijani i ubijani. Jedna grupa ranjenika stigla je do sela Luke, gdje su Srbi ponovo odvojili nekoliko njih i ubili na licu mjesta. Jedan broj medicinskih sestara, koje su se nalazile sa konvojem ranjenika, silovan je u toku noi 12. i 13. jula.543
od 10. do 19. jula 1995, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 216-219; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 87, 164 i 214. 542 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 50 i 56; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 213; RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 6-8; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.70 i 5.23-5.25. Na poetku su vozila Holandskog bataljona pratila konvoje (za deportaciju civila). Meutim to je Vojska Republike Srpske uskoro zaustavila i ubrzo nakon toga ukrala 16-18 dipova Holandskog bataljona, kao i oko 100 komada malokalibarskog oruja, tako da je dalja pratnja bila nemogua (Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf 288). 543 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.72, 4.27 i 5.28, te Dodatak 3; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 341; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159-160, 166, 243244 i 250-251; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 364. U konvoju koji je 12. jula oko 18 sati krenuo iz Potoara, sa 54 ranjenika i 10 lokalnih slubenika Mdecins Sans Frontires, i oko ponoi, uz pratnju pripadnika Holandskog bataljona, stigao do mjesta iskrcavanja na ruti (et route) Kladanj, agresor je, po podacima Holandskog bataljona, izvukao 20 ranjenika sa vozila i prisilio ih da nastave ii pjeice ili puzanjem prema Kladnju (6-7 km). Tom je prilikom agresor zadrao najmanje 2-3 slubenice Mdecins Sans Frontires, o ijoj sudbini Holandski bataljon nije nita znao. Ostalih 34 ranjenika, koji nisu mogli ni puzati, agresor je odveo u Bratunac, pri emu je jedan ranjenik umro (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 341; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 3). Sljedeeg dana, 13. jula, Srbi su 18 ranjenika odveli do rijeke Drinjae da ih pobiju. Jedan vojnik je traio da ih on pokolje sam. Meutim, ubrzo je uslijedilo nareenje da
320

Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su 12. jula 1995. kod majora Frankena u vie navrata protestirali protiv naina na koji je poela deportacija i objasnili da su posebno zabrinuti za mukarce koji su se nalazili izvan i unutar baze, zahtijevajui da obustavi prisilno premjetanje civila. Meutim, Franken se ponaao krajnje arogantno u razgovoru s njima dvojicom, pri emu ih je stalno ignorisao. Na pitanje: ta ete uraditi sa mukarcima koji su u bazi kada se zavri deportacija onih koji su van baze?, Franken je odgovorio: Napravite spisak sa imenima svih mukaraca u dobi od 16 do 65 godina koji se nalaze unutar baze.544 S obzirom na to da se radilo o diskriminaciji nenaoruanih civila mukog spola, Mandi i Nuhanovi su se pobunili protiv Frankenovog prijedloga, zahtijevajui od njega da zatiti ljude, pri emu je jedini
se vozimo nazad gdje su nas potrpali u jedan autobus i povezli nazad ka Bratuncu (to je bilo 13. jula 1995. u 14,00 sati) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528. Kada su stigli u Milie, voza je otiao na pie, a ostavio je autobus otvoren. U autobus su poeli ulaziti vojska, civili, ene i djeca, gdje su nas tukli i provocirali. ena srednjih godina, visoka, sa dugim licem, donijela je drveni tap, debljine 5 cm i duine oko 1 m. Poela nas je tui po glavi i po ranama, kuda smo bili izranjavani, sve dok taj tap nije izlomila (Isto, str. 528). Nakon to su stigli u Bratunac (Dom zdravlja), ranjenici su maltretirani i ak tueni, a medicinski tretman je bio nikakav. Leali su na ploicama, bez lijekova (Isto, str. 529; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159-160, 166, 243244 i 250-251). 544 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 325 i 348; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.71 i 5.16; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 298-299; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 351 i 376. Taj Frankenov prijedlog je, naalost, bio u skladu sa Mladievom instrukcijom da se provjere svi mukarci od 16 do 65 godina starosti (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 376). Franken je, tvrdi Hasan Nuhanovi, u ispunjavanju Mladievih zahtjeva bio vrlo auran i precizan, moglo bi se rei vojniki precizan, jer je uinio sve to su Srbi od njega traili (Isto, str. 376-377). Govorei o nastanku liste od 239 imena, Ministarstvo odbrane Holandije navodi dva razliita podatka. Tako se u paragrafu 3.71 navodi kako je 13. jula na inicijativu zamjenika komandanta Bataljona, sastavljena lista vojno sposobnih ljudi (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.71). U paragrafu 5.16 tvrdi se da su 13. jula predstavnici civila i civilnog stanovnitva, na zahtjev Komande bataljona, sainili listu od 239 vojno sposobnih mukaraca, a koji su bili prisutni u sjeditu /u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima - prim. S. ./ (Isto, paragraf 5.16).
321

nain da se to uradi bio da im dozvoli da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija. Na to je Franken, da bi smirio Mandia i Nuhanovia, rekao kako e taj spisak biti u svrhu njihove zatite i objasnio da e svi ija imena budu na spisku biti na taj nain zatieni, jer e, navodno, svi znati da su ti ljudi bili u bazi pod zatitom UNPROFOR-a.545 Mandi i Nuhanovi su pokuali da imena onih mukaraca i djeaka koji su se nalazili van baze, takoer, stave na spisak, iako to Franken od njih nije traio. Franken je, naalost, imao namjeru da i one koji su bili unutar baze istjera van baze. On se ogluio na svaku Mandievu i Nuhanovievu molbu da to ne ini.546
545 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 351. Mandi i (Ibro) Nuhanovi nisu imali izbora, jer je to bila jedina stvar koju je Franken nudio, iako nije bilo jasno kako on taj spisak misli upotrijebiti da zatiti mukarce i djeake (Isto, str. 352). Ukazujui na injenicu da Holandski bataljon nakon pada enklave vie ne funkcionie kao vojna jedinica koja je zaduena za zatitu civilnog stanovnitva u enklavi, iako on to, naalost, nikada nije ni bio, Honig i Both navode kako je preduzet, samo jedan mizeran pokuaj (spisak 239 imena) da se stanovnitvu prui kakva-takva zatita (M. J. Faber, nav. dj., str. 59). Izrada liste od 239 imena imala je, po Ministarstvu odbrane Holandije, namjeru da se kasnije uvjeri ta se desilo sa ovim ljudima, te da, s tim u vezi, postojanje ove liste moe dati, na neki nain, ljudima sa liste odreen vid zatite. Namjera je bila da se lista preda Meunarodnom komitetu crvenog krsta. Komanda bataljona se nadala da bi Meunarodni komitet crvenog krsta onda bio u stanju da nadgleda ove ljude, te ako bi to bilo mogue, da im prui neku zatitu. Najmanje 60 ljudi je odbilo da bude registrovano (REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 5.16 i 6.25). 546 Isto. Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su, zbog toga to je bilo jasno da je okolica baze, gdje se nalazila masa izbjeglica, bila pod srpskom kontrolom i zbog toga to Franken, oigledno, nije namjeravao uiniti nita da bi zatitio mukarce i djeake koji su bili van baze, kao i zbog toga to Franken nije pokazivao volju ak niti da zatiti one koji su se nalazili unutar baze, pokuavali nagovoriti Frankena da onima koji su bili unutar baze dozvoli da tu i ostanu (Isto, str. 152). Ministarstvo odbrane Holandije tvrdi da je uinjen slian pokuaj da se saini lista izbjeglica koji se nalaze van sjedita, odnosno baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, te da je to propalo, poto su i predstavnici izbjeglica i prevodioci bili verbalno zaplaeni (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.16). To ne odgovara istini. Govorei o listi od 239 imena, Ministarstvo odbrane Holandije nastojalo je pruiti odgovor i na pitanje naina na koji je lista poslana (od strane Holandskog bataljona) Sektoru sjeveroistok (UNPROFOR-a) u Tuzli, zatim UNPF-u u Zagrebu te Hagu. S tim u vezi (u vezi naina na koji je lista poslana), navodi se kako postoji odreeni
322

U narednih nekoliko sati (u toku naredna dva sata), 12. jula 1995, napravljen je spisak mukaraca i djeaka unutar baze Ujedinjenih nacija i predat majoru Frankenu. Na spisku koji je Franken potpisao bilo je samo 239 imena. Meutim, unutar baze Ujedinjenih nacija bilo je vie od 239 mukaraca i djeaka u starosnoj dobi izmeu 16 i 65 godina.547

broj izjava koje nisu u potpunoj saglasnosti jedna sa drugom. Tako je u jednoj izjavi naznaeno da je lista bila poslata faxom, stranicu po stranicu, od strane komunikacionog centra RNLA-a/Royal Netherlands Army Crisis Staff, Krizni tab kraljevske holandske armije prim. S. ./ kriznog osoblja (Comcen Utrechtl). Data je usmena potvrda da je poruka uredno primljena. Prema drugoj izjavi lista je faxirana upravi Centra za kriznu odbranu i kriznom osoblju RNLA-a. Ovdje je, takoer, izjavljeno da je prijem ovog faxa potvren usmeno. Trea izjava naznauje da je lista morala biti faksirana putem zatienog faxa prema kriznom osoblju RNLA-a i Sektoru sjeveroistok u Tuzli. Lista nije stigla u Haag, zbog toga to operater nije bio u stanju da primi poruku. Telefonski poziv je uinjen iz Tuzle kojim se potvruje da je lista stigla. Takoer je ustanovljeno da je pripadnik Komande bataljona dostavio listu u sobu posmatrakih taaka UN-a u Zagrebu. Dana 23. jula, za vrijeme operativnog ispitivanja Holandskog bataljona koje se provodilo u to vrijeme, holandski oficir, radei u Komandi mirovnih snaga u Zagrebu, pronaao je listu od 239 imena meu raznim dokumentima koji su bili u rukopisu. On je obezbijedio kopije ovih listi liderima Zrane mobilne brigade, civilnim poslovima UN-a, i Komisiji za ljudska prava UN-a. Poslije toga lista je poslata faxom, 29. augusta, te 5. septembra kriznom osoblju RNLA-a i Centru za rukovoenje krizne odbrane nakon toga. Original je priloen u administraciju Komande Mirovnih snaga UN-a u Zagrebu (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 6.25). Nakon to je Holandski bataljon stigao u Zagreb (22. jula) Hasan Nuhanovi je odmah otiao u sjedite UNHCR-a i MKCK i raspitivao se o spisku civila iz baze Ujedinjenih nacija (spisak 239). Na njegovo zaprepaenje dobio je odgovor da oni o tome nemaju pojma. Zbog toga je u naredna dva mjeseca pokrenuo potragu za tim spiskom. Tek krajem septembra 1995. Human Rights Watch je doao do te liste (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 301-302; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 480-490). 547 Isto, str. 353, 356 i 407. Spisak je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 298-299 i 363-374; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 186. Franken je tvrdio da je taj spisak htio da bi zatitio te ljude. Govorei o tome, Hasan Nuhanovi ukazuje i na mogunost da je Franken ovu listu htio, jer je namjeravao skratiti postupak provjere mukaraca, pa je Srbima htio dati gotovu listu sa imenima svih mukaraca ove dobi koji su se nalazili unutar baze - jer je mislio da e na taj nain smanjiti pritisak Srba na bazu (iako vidljivog pritiska nije niti bilo) time to e im dati imena mukaraca u bazi, tako da Srbi sa provjerom mogu poeti odmah i prije nego mukarci izau iz baze (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 376); J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 67.
323

U toku dana (12. jula) na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine prisilno je premjeteno oko 15.000 civila. Prisilno premjetanje civila (ispred baze Ujedinjenih nacija) obustavljeno je u toku noi.548 Prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Potoara nastavljeno je rano ujutro 13. jula 1995. Srbi su (ponovo) nastavili sa odvajanjem mukaraca i djeaka od ena i djece, odvodei mukarce i djeake, uglavnom u Bratunac. Do podne su prisilno premjeteni civili koji su se nalazili ispred i oko baze Ujedinjenih nacija. Oko podne iz pravca Bratunca stigla je kolona vojnih kamiona sivomaslinaste boje.549 Oni su se kretali relativno brzo, da bi naglo stali tako da su bili poredani na cesti ispred baze, na istom mjestu gdje su se, neto prije toga, nalazili autobusi. Zadnja vrata svih kamiona istovremeno su se otvorila i iz njih su poeli iskakati vojnici u parovima. Gotovo svaki par vojnika je imao psa - njemakog ovara. Vojnici su bili propisno obueni u SMB uniforme, za razliku od onih vojnika Armije BS koji su se u Potoarima pojavili 12. jula, i veliki broj njih je na glavama imao ljemove.
Major Franken je 13. jula 1995. Mandiu i Nuhanoviu rekao da je on spisak ve pokazao Srbima i da im je rekao da je on taj spisak poslao u svijet u Haag i enevu, a njima dvojici je rekao da je jednu kopiju stavio u gae, to god da je time mislio (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 67; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 346, 356, 376, 408 i 421-422). 548 AIIZ, CJB /Centar javne bezbjednosti/ Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 377. Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi, na posredovanje Hasana Nuhanovia, 12. jula 1995. oko 20 sati, ponovo su kontaktirali majora Frankena, koji im je saopio da je u toku 12. jula evakuirano oko 15.000 civila i da je ispred baze Ujedinjenih nacija ostalo jo oko 5.000. Tom je prilikom, Franken, takoer, rekao da e deportacija preostalih civila izvan baze Ujedinjenih nacija biti nastavljena ujutro, te da e onda doi na red oni koji su se nalazili unutar baze (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 377-378). 549 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995 - MUP Republike Srpske i drugima; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.71 i 5.22; J. W. Honig, nav. dj., str. 67; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 346; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 386-387 i 400. Uplaeni civili su oajniki eljeli da odu iz fabrikih hala ..., ene su ponovo morale gledati kako njihove mueve, brau, sinove i unuke odvode ... (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 65).
324

Vojnici su se, nakon toga, zajedno sa psima, poredali u formaciju zauzimajui borbeni raspored u vrsti i krenuli su, kroz kukuruzno polje, ka kuama, na brdu u selo Budak nasuprot baze Holbata. Izgledalo je kao da iste teren. Uskoro nakon toga, oko 12.00 sati, grupa od nekoliko pripadnika Holbata 3 je ula u hangar, u kojem se nalazilo nekoliko hiljada izbjeglica, i saopila im, preko prevodioca (od Hasana Nuhanovia je zatraeno da prevede ono to su govorili, a to je on i uinio), sljedee: Evakuacija izbjeglica van baze je zavrena. Sada je red na vas. Ponite izlaziti iz baze u grupama po pet.550 Nakon toga, oficiri i vojnici Holandskog bataljona poeli su istjerivati civile iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima. S obzirom na to da su se civili nalazili unutar najvee zgrade u bazi, biva Fabrika akumulatora, vojnici Holbata su od vrata ove zgrade do glavne kapije zategli dvije crveno-bijele plastine trake. Rastojanje od vrata zgrade do kapije baze je 100-150 metara.551 Poto su se civili nalazili unutar jedne velike prostorije u toj zgradi (bilo je vie prostorija), procedura istjerivanja je bila sljedea: - Na izlazu te prostorije nalazili su se vojnici Holbata 3, njih 4-5, koji su bili naoruani pukama, bili su obueni u kompletne uniforme i na glavama su nosili ljemove, i oni su svakog pojedinca, bez obzira na spol i ivotnu dob, upozoravali da se svi otri predmeti koji bi mogli biti upotrijebljeni kao oruje moraju predati tu na tom mjestu.552 Pored holandskih vojnika nalazile su se dvije-tri plastine kese crne boje i oni su izbjeglicama pokazivali da te predmete bace u te kese. Neki od izbjeglica su odmah nakon upozorenja ispraznili svoje depove i u kese ubacivali razne predmete dok su holandski vojnici neke od izbjeglica pretresali rukama i pomou gestikulacija su tim ljudima govorili da isprazne depove. enama su zavirivali u tane i od njih traili da pokau ta imaju unutra.553
550 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 387-388 i 407; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 68. 551 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 411-412. 552 Isto, str. 412. Tu naredbu Hasan Nuhanovi nije preveo, ali je uo kada je to uinio jedan od njegovih kolega, s tim to se ne moe sjetiti o kome je rije (Isto). 553 Isto.
325

Na taj nain, vojnici Holbata 3 su od izbjeglica oduzimali predmete, kao to su olovke, depni noii, komadi ice, grickalice. - Nakon te, nazovimo je, kontrolne take, izbjeglice su morale proi kroz jednu fabriku halu u obliku hodnika u duini 50-60 metara. - Nakon prolaska kroz drugu halu izbjeglice su morale doi do izlaza iz zgrade (koja se nalazila u centru baze Holbata). Kod vrata se nalazilo nekoliko naoruanih vojnika Holbata koji su onda te ljude upuivali ka traci. Na tom mjestu izbjeglice su morale ui u stazu koju su sainjavale dvije plastine trake. Razmak izmeu traka je bio oko 1 m. - Poslije ulaska izmeu dvije trake, izbjeglice su se dalje morale kretati tom stazom. Nekoliko naoruanih vojnika Holbata se nalazilo u blizini trake sa obje strane i oni izbjeglicama nisu dozvoljavali izai sa ove staze. Na ovaj nain sve izbjeglice su se kretale tom stazom kroz bazu Holbata u duini oko 150 m, a da im nije bilo dozvoljeno ii u bilo kojem drugom pravcu osim ka glavnoj kapiji, tj. ka izlazu iz baze. - Neposredno ispred kapije, na rastojanju od oko 5 metara, ekali su srpski vojnici. Pored njih su stajali holandski vojnici, ali oni nisu bili naoruani, nisu nosili ljemove niti kompletne uniforme. Na ovaj nain mukarci i djeaci su, onog momenta kada su kroili nogom van baze bili odvajani na jednu stranu, dok su ene i mala djeca odgurani na drugu stranu.554
554 Isto, str. 412-413. Zoran Petrovi (srpski kamerman iz Beograda) na licu mjesta snimao je razdvajanje mukaraca i ena, dok su srpski vojnici vikali: U red! Iza njega! Ne, ne! Vi nalijevo, u kolonu jedan po jedan! Hurem Sulji, pedesetpetogodinji stolar sa sasuenom nogom, vjerovao je da e mu Srbi dopustiti da ode zajedno sa svojom porodicom. Ali kada su doli do autobusa, on je odvojen od ene, keri, snahe i sedmogodinje unuke, kako je rekao novinarima BBC-jeve emisije Panorama: Kad sam stigao tamo, neko me je zgrabio za rame i rekao: Ti, stari, idi tamo na kraj puta. Ti ne moe ii sada. Ja sam rekao: Ne mogu se odvojiti od svoje familije. Kako u ih ikad vie nai? On je rekao: Ne odgovaraj. Idi nalijevo. Evidentno Srbi nisu hvatali samo sposobne mukarce u dobi za vojnu slubu. Sulji je odveden u bijelu kuu i tamo zatvoren sa drugim muslimanskim mukarcima. Tako sam otiao nalijevo ... tamo je stajala grupa ljudi, i kada se grupa poveavala, svima su nam rekli da odemo u kuu nekih deset do petnaest metara od puta. Rekli su nam da odemo u kuu i sjednemo (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 65).
326

Nakon to je Holandski bataljon poeo istjerivati civile i civilno stanovnitvo iz baze Ujedinjenih nacija (oko 12 sati 13. jula 1995),555 Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su pokuavali razgovarati sa majorom Frankenom. Meutim, on ih je i i dalje ignorisao. Neto kasnije major Franken je, uz pomo Hasana Nuhanovia, pristao na razgovor. Mandi i Ibro Nuhanovi su Frankenu ponovo rekli da e mukarci i djeaci biti u smrtnoj opasnosti im izau na kapiju baze. Naalost, Franken je istjerivanje izbjeglica u toku razgovora opisao kao pozitivan razvoj dogaaja. On je, dok je o tome govorio, navodi Hasan Nuhanovi, upotrebljavao takve rijei i imao takav izraz na licu kojima je govorio i nametao utisak da je ono to se upravo dogaa sa izbjeglicama unutar baze najbolje i jedino rjeenje.556
555 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 411-413; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 348. Oko 17.00 sati 13. jula 1995, navodi medicinska sestra R. T., : morali smo da idemo na kapiju. Mukarci su odvajani od svojih porodica, a grupa od trideset etnika odvodili su ih kamionima i autobusima. ak je i dvanaestogodinji djeak odvojen od svoje majke. Mi smo odvedeni kamionima u Tiu. Na putu blizu Kravice bili smo zaustavljeni. Srbi su pucali po umi svugdje oko nas, pucajui na civile koji su pokuali da pobjegnu. Pet autobusa je prolo u to vrijeme, a ljudi su poeli da vrite i plau zbog toga to su prepoznali neke od svojih ljudi koji su pokuali da pobjegnu kroz umu. Potom je konvoj nastavio prema Tii (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 8) 556 Isto, str. 407-408. Holandski bataljon je, zahvaljujui majoru Frankenu, stao na stranu bosanskih Srba. Iznosei tu ocjenu, M. Faber navodi: U razliitim prilikama major Fanken izjavljuje da je stajao pred principijelnim izborom: morao je izabrati, ili ene i djecu, ili mukarce i djeake. Izabrao je prvu grupu. Bio je to izbor koji je Franken napravio ve na poetku, 11. jula, kada se rijeka izbjeglica pojavila na kapiji. Srpske trupe nisu tada bile u blizini baze. Birajui ene i djecu, a ne (i) mukarce, Franken je samo promijenio sutinu problema i time je Holandski bataljon nesvjesno stao na stranu bosanskih Srba. Na kraju, nijedna grupa nije bila zatiena. Pojavljujui se kao svjedok u procesu protiv Krstia Franken je izjavio da je svoj izbor predoio i ocu Hasana Nuhanovia, koji je po njemu pokazao razumijevanje za to. Unazad gledano, Franken smatra da bi izbor (i) za mukarce znaio da je Holandski bataljon morao zaustaviti ili ak sprijeiti evakuaciju /odnosno deportaciju - prim. S. ./ i primiti sve Muslimane u relativnu sigurnost baze. To bi moglo dovesti do toga da jedan broj ena i djece koji su ve bili u loem stanju zbog nedostatka vode, hrane, lijekova, higijenskih uslova i svega ostalog, vjerovatno ne bi preivio, ne raunajui na kontra mjere koje su Srbi mogli preduzeti. Franken je dao prednost enama i djeci, u skladu s kulturom u kojoj je odrastao.
327

Nakon to su prisilno premjestili sve civile i civilno stanovnitvo koji su se nalazili ispred baze Ujedinjenih nacija, oficiri Holandskog bataljona naredili su civilima koji su se nalazili unutar baze da je napuste - oni su, uz upotrebu (pri)sile, praktino natjerali, istjerali i izbacili civile iz baze Ujedinjenih nacija - predali ih srpskim zloincima, znajui da e biti ubijeni.557 Tada je Holandski bataljon srpskom agresoru predao
Unazad gledano, moramo konstatovati da su svi mukarci koji su raunali na zatitu Holandskog bataljona u Potoarima pobijeni. Od 10.000-15.000 Muslimana koji su se pokuali probiti kroz srpske linije do Tuzle, samo je 4.000-5.000 stiglo na odredite, dok je otprilike 60% pobijeno (iako se veliki broj vodi kao nestao). ansa za preivljavanje bila je znai u drugom sluaju vea. Nedvojbeno, izborom za ene i djecu spaeni su ivoti. Ali taj izbor je, takoer, bio dodatni motiv da se mukarci i djeaci zanemare, i da se sarauje - u svakom sluaju ne protivi - sa Srbima koji su evakuaciju izvodili, ne ostavljajui mogunost Holandskom bataljonu da utie ili kontrolie istu. Drugim rijeima, Holandski bataljon nije, niti u sluaju ena i djece, niti mukaraca, pruio neku znaajnu zatitu. Osim toga, mnogi pripadnici Holandskog bataljona su predosjeali da e se sa drugom grupom loe zavriti (M. J. Faber, nav. dj., str. 57). 557 AIIZ, inv. br. 2-1642, Izjava majora De Haana; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava potpukovnika Davida Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 363-374; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 348; M. J. Faber, nav. dj., str. 107; B. Jagger, nav. dj., str. 88; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 343, 356, 363-364, 387-401, 403-408, 411-420 i 459. Civili unutar baze Ujedinjenih nacija morali su, po nareenju Holandskog bataljona, da napuste bazu. Na kapiji su ih ekali Srbi, gdje su odvajali mukarce i djeake od ena i djece. Pripreme su izvrene od strane Holandskog bataljona. Tako su za kratko vrijeme uz upotrebu sile, civili izbaeni iz baze Ujedinjenih nacija (M. J. Faber, nav. dj., str. 99 i 107). Holandski bataljon je i civilima koji su se nalazili unutar baze Ujedinjenih nacija saopio da e i oni morati napustiti bazu, govorei im: Bit ete evakuisani kada na vas doe red, iako je bilo savreno jasno i Holbatu 3 i svima koji su se nalazili u Potoarima da mukarci i djeaci nee biti evakuisani, ve da e biti odvedeni na neko drugo mjesto ili e njihovi ivoti biti pod velikim znakom pitanja (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 363). Ukazujui na navedeni zloin Holandskog bataljona, Hasan Nuhanovi s pravom tvrdi da su se oficiri iz Komande Holbata 3 pretvarali da ne znaju ta se deava, da misle da evakuacija - deportacija tee bez veih problema i to je bilo upravo ono to su pripadnici Holbata 3 govorili izbjeglicama i tako su se ponaali, a od izbjeglica su traili da se i one ponaaju u skladu s tim - u skladu sa tvrdnjom: Sve je po planu (ijem planu?), evakuacija tee, vi ete biti evakuirani kada na vas doe red (Isto).
328

i 239 mukaraca i djeaka za koje je imao njihov identitet (spisak s potpisom majora Roba Frankena, zamjenika komandanta Holandskog bataljona), meu kojima je bilo i ranjenika (iza njihovog imena stajalo je slovo R).558 Trinaestog jula 1995 (oko 20.00 sati) iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima zapoeto je, sa 5 kamiona, 1 autom i ambulantnim kolima, prisilno premjetanje ranjenih (oko 80). Oko ponoi konvoj je stigao u Tiu i svi su morali izai van kamiona dok su im Srbi prijetili i vrijeali ih, pucajui nekim pacijentima u noge .559
Holandski bataljon mukarcima i djeacima nije dozvolio da uu u bazu Ujedinjenih nacija, a jednom broju kojem je to uspjelo - izbacili su ih. Svi su znali, tvrdi Mient Jan Faber, da je to grupa koja je najrizinija, grupa koja je trebala dobiti to je mogue bolju zatitu. Baza je za njih bila jedina preostala zatiena zona i kao takva trebala je biti upotrijebljena. Major Franken je imao drugi stav: kao prvo, ene i djeca, time svjesno odbijajui pristup mukarcima i mladiima. Vostvo Holandskog bataljona nije vidjelo ili nije htjelo da vidi da je Bataljon morao i mogao pruiti zatitu mukarcima i mladiima, iako je bilo svjesno, i svojim se oima mogla vidjeti teka situacija u kojoj se nalazila ova grupa. ak su i izbjeglice koje su bile unutar baze, meu kojima stotine mukaraca, bez oklijevanja bile izbaene iz baze kada je na njih doao red da budu odvuene. Mukarci su, na kapiji, skoro pa rutinskim postupcima, bilo odvajani od ena. Iako je Vlada u Den Haag-u bila potpuno svjesna rizika po mukarce i mladie, nije napravljena nikakva intervencija (M. J. Faber, nav. dj., str. 107). 558 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 363-374; M. J. Faber, nav. dj., str. 54; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 186; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 356, 364, 376 i 401-408. Holandski bataljon je 13. jula 1995. s kapije baze Ujedinjenih nacija u Potoarima otjerao i Bekira Hodia, uposlenika Ujedinjenih nacija. I on je ubijen (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 136 i 343). Pripadnici Holandskog bataljona su, prema izjavama Ruttena i Kostera (pripadnicima tog bataljona), u odreenim momentima radili posao pripadnika VRS-a (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 355). 559 RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 4 i 6; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210; AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 - The Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63. Tadeusz Mazowiecki (specijalni izvjestilac Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija) u Izvjetaju o pitanju krenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u svijetu i, s tim u vezi, o Stanju ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, od 22. augusta 1995, navodi da u srijedu 13. jula oko 65 ranjenih lica odvedeno iz Potoara, jednim konvojem, koji se sastojao od 7 kamiona, u ijoj je pratnji bilo medicinsko osoblje i UNPROFOR (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210).
329

U Tii svi su morali stati u liniju okrueni Srbima sa pukama. Dugo vremena su ispitivani o porijeklu i o tome ta znaju o Armiji BiH, itd., a sve njihove vrijednosti (zlato, novac, papiri i prtljag) su im uzete. Na tom su mjestu neke ene silovane, meu kojima i devetnaestogodinja djevojka (slubenica Mdecins Sans Frontires) - nju su silovala tri Srbina.560 U Tii su 14. jula Srbi razdvajali ranjene i medicinsko osoblje u dvije grupe: ene i ljude sa starim ranama (uglavnom amputirani) na jednu stranu, a na drugu stranu tek ranjeni . Prva grupa, sastavljena od medicinskih sestara i starijim ranjenim ljudima, poslana je u Kladanj. Kamioni s nekoliko ranjenih ljudi koji nisu mogli hodati i medicinskih sestara vraeni su nazad na uti most, blizu Potoara, gdje su ostali neko vrijeme, a zatim su poslani u Bratunac.561 Srbi su u Tii, po kazivanju medicinske sestre D. M., zaustavili konvoj. ula sam mnogo vriske, ali nisam mogla vidjeti nita. Potom je Srbin uao u na kamion svjetlucajui svjetlom po naim oima. Vidio je jednu mladu enu koja se tek porodila i rekao joj da izae. Prestraivao ju je i vrijeao, a potom je poeo da vrijea ranjene ljude. Naem kamionu je bilo dozvoljeno da proe i vratili smo se na uti most u Potoarima. Stajali smo tu kratko, a potom smo vraeni u Bratunac. Srbi su odvojili ranjene ljude od drugih i mi smo poslani nazad u Potoare odakle smo se pridruili konvoju za Kladanj. Bili smo zaustavljeni na putu za Kladanj i vidjela sam kolonu zatvorenika koja je dolazila iz ume. Bilo je i vojnika i civila negdje oko hiljadu ljudi pratili su ih etnici i ili su u pravcu Kravice. U Konjevi Polju ponovo smo zaustavljeni, vidjela sam etiri autobusa koji su prolazili iz Nove Kasabe prema Kravici. Bili su puni zatvorenika. Konano konvoj je stao u Tii, a Srbi su nam rekli da nastavimo hodati prema Kladnju. Vidjela sam svog kolegu, Abdulkadira /Velia
560 RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 5-7; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63. 561 RAPPORT MDECINS SANS FRONTIRES, str. 5-8; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210.
330

- prim. S. ./, stajao je pored nekih povrijeenih ljudi okruen etnicima. To je bilo posljednji put da sam ga vidjela ili ula za njega.562 Potpuno prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima zavreno je uveer 13. jula 1995. oko 20.00 sati - tada su posljednji civili protjerani iz Potoara, sa izuzetkom manje grupe ranjenih.563 U meuvremenu je, po nareenju majora Frankena, sainjen spisak svih onih kojima je dozvoljeno da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija.564
562 RAPPORT MDECINS SANS FRONTIRES, str. 7. 563 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 51; AIIZ, IKM DK Bratunac, str. pov. br. 084, 13. juli 1995 - Glavnom tabu VRS i drugima; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 203; Isto, MUP RS - RDB, broj: OT-2018/95, 13. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.71 i 5.16; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 68. Tako je, prema Ujedinjenim nacijama (Komandi Sektora sjeveroistok, UNPROFOR-a, Tuzla, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base, od 16. jula 1995), bosanskim Srbima trebalo 72 sata da upadnu, pohapse, istjeraju ili moda i ubiju (i bukvalno, i kroz uskraivanje vode, medicinskog tretmana ili izlaganjem na temperaturi od 30-40 stepeni) kompletno bosansko stanovnitvo Srebrenice. Sa izuzetkom Holandskog bataljona, prema tome, zatiena zona Srebrenica prestala je da postoji kroz namjerno i plansko izvrenje operacije etnikog ienja, koje su UNPROFOR i zajednica naroda posmatrali sa malo ili nikakvim odgovorom protiv reima bosanskih Srba (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 159-170). 564 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 413. Hasan Nuhanovi je na taj spisak pokuao ukljuiti ime svoga brata Muhameda, ali ne i svojih roditelja (Nasihe i Ibre). Iako mu je Andre de Haan obeao da e i njegov brat biti na tom spisku, naalost, po nareenju majora Frankena, Muhamedovo ime nije ukucano na konani spisak. Na spisku je, pored ostalih, bilo ime Hasana Nuhanovia (Isto). Meu onima kojima je dozvoljeno da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija, nalazili su se, zahvaljujui intervenciji Christine Schmidt (medicinska sestra iz Njemake i koordinator Mdecins Sans Frontires), lanovi porodica lokalnog osoblja (tj. Bonjaci) Mdecins Sans Frontires (Isto, str. 415). Naalost, porodici Hasana Nuhanovia (majci Nasihi, ocu Ibri i bratu Muhamedu) nije dozvoljeno da ostanu u bazi. Oni su, po nareenju oficira Holandskog bataljona, morali napustiti bazu Ujedinjenih nacija. To su, pored ostalih, potvrdili vojni posmatrai Ujedinjenih nacija: potpukovnik David Tetteh i majori Joseph Kingori i De Haan, koji su potpisali izjavu da su oficiri Holandskog bataljona naredili da napuste privremeni kamp zajedno sa izbjeglicama uveer 13. jula 1995. (HUMAN RIGHTS WATCH, oktobar 1995, broj 13, str. 56; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 122-127; M. J. Faber, nav. dj., str. 58).
331

Nakon to su svi civili i civilno stanovnitvo prisilno premjeteni iz Potoara, pripadnici Holandskog bataljona vidjeli su, rano ujutro ili 18. jula, traktor sa dvije prikolice kako dolazi iz pravca Srebrenice. Na prikolicama je lealo pretpostavlja se 100 tijela.565 Meunarodni komitet crvenog krsta 17. jula evakuisao je 87 ranjenih i povrijeenih muslimanskih civila, koji su bili smjeteni u bazi Holandskog bataljona UN-a kod Srebrenice i dijelom u bratunakom Domu zdravlja. Vojno-bezbjednosni organi Republike Srpske su iz grupacije ranjenih i povrijeenih izdvojili 23 vojno sposobna ranjenika, nakon ega su tretirani kao ratni zarobljenici, a protiv jednog od njih je u toku pokretanje krivine prijave zbog poinjenja ratnih zloina.566
Ukazujui na taj zloin, Faber tvrdi kako je teko rei da je Holandski bataljon to uinio pod pritiskom, jer Srbi nisu uopte ulazili u bazu, kako bi izvodili civile. To su prepustili Holandskom bataljonu, a oni su stajali na kapiji, ekajui da deportuju ene i djecu, a mukarce pobiju (M. J. Faber, nav. dj., str. 58). 565 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.24. 566 AIIZ, Komanda 1. bratunake brigade, str. pov. br. 03-253-106/2, 17. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa; Isto, CJB Zvornik, Odjeljenje policije, Depea broj: 12-6/08-522/95, 17. juli 1995 - SJB Bratunac; Isto, MUP SR Bijeljina, broj: rjb od 154/95, 17. juli 1995 - Kabinetu ministra za informacije i drugima; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, SP za kontrolu prelaska dravne granice, Bratunac, Depea broj: 01/2-4.3-52/95, 17. juli 1995 - Ministru unutranjih poslova i drugima; Isto, CJB Zvornik, Depea broj: 12-6/08-527/95, 18. juli 1995 - MUP RS Bijeljina i drugima; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 219; AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB Sarajevo, Br. 05-2085/95, 18. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-1, 17. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-106/2, 17. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 12; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 140, 148 i 210; REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 3; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 384; M. J. Faber, nav. dj., str. 54-55; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 321. Preuzeti Muslimani su evakuisani preko Banj Brda na Majevici za Tuzlu (AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova RS, broj: 05-2085/95, 18. juli 1995 Zamjeniku ministra unutranjih poslova RS i drugima). U REPORT ON SREBRENICA ... navodi se da je rije o 59 povrijeenih (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 5.32 - 5.34 i 3.81). Konvoj ranjenih se, po REPORT ON SREBRENICA , sastojao od 59 ljudi (ukljuujui 5 nepovrijeenih starijih ljudi). Zbog toga to Meunarodni crveni krst nije imao dovoljne kapacitete, sedam ranjenih koji su bili odreeni od snaga
332

Po zavretku prisilnog premjetanja civilnog stanovnitva iz Srebrenice, odnosno Potoara, agresor je prisilio Nesiba Mandia, jednog od
BSA kao ratni zarobljenici transportovani su u Bratunac, koristei transportna sredstva holandskog bataljona. Doktor holandskog bataljona je, nakon odlaska Meunarodnog crvenog krsta, izjavio da je 17 ranjenih ostalo iza njih, od kojih je, navodno, 10 transportovano u Zvornik od strane BSA i od kojih je 7 izgubljeno (REPORT ON SREBRENICA, Dodatak 3). U noi izmeu 17. i 18. jula 1995. 22 ranjenika su, prema kazivanju S. V. (iz Luke, Srebrenica), jednog od ranjenika, odvedena (na leperu) u logor Batkovi - stigli su pred hangare ograene icom koje su uvali naoruani vojnici. Ubacili su nas u jedan hangar krov od salonita, bez vrata i prozora. Podovi su bili goli. Tu je nou bila velika hladnoa, a danju nas je prilo sunce. Zatekli smo i stare logorae. Bilo je ljudi za koje smo mislili da su odavno mrtvi. Nekoliko dana su nas drali bez hrane i lijekova. Kao teki ranjenik sa dubokim ranama i opekotinama preivljavao sam najtee trenutke, na granici ivota i smrti. Rane su mi se bile ucrvale. Od bolova mi je drhtalo cijelo tijelo. U pola noi etnici su znali ui u hangar i pitati: - Ko je Sadik Veli? Odgovorio sam - Ja! Tada bi prestali svi bolovi od straha. Imao sam osjeaj da onako ranjen mogu trati. Hajrudin Ali, jedan od ranjenika je umro, kao i jedan mladi koji je bio uhvaen u umi. Nakon tih nekoliko tekih dana doli su predstavnici MKCK-a i registrovali nas kao ratne zarobljenike. Ostavili su nam nekih tableta protiv bolova. etnici su nam davali samo tablete za spavanje, ali poslije smrti dvojice ljudi poeli su nas voziti u bijeljinsku bolnicu na previjanje udaljenu 16 kilometara. Mene je previjala medicinska sestra i psovala mi balijsku majku. Pincetu je zabadala tako duboko i grubo u ranu da mi je srce pucalo od bolova. I jo me pita ima li rana na drugim mjestima? Nisam smio progovoriti. Tako su prolazili i ostali ranjenici. Poslije dva previjanja sedmino i muke koje smo imali, nismo vie htjeli ii na previjanje. Oko 160 ljudi je dovedeno u logor u vrijeme mog boravka. Bili su to nai mukarci koji su ili preko ume. Proveo sam u logoru tri i po mjeseca. Razmijenjen sam u atoroviima ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159 -160 i 250-251). H. S. (iz Poznanovia, opina Srebrenica), jedan od ranjenika, tvrdi da su 22 ranjenika (oko 19. jula) odvedena u koncentracioni logor Batkovi (kod Bijeljine), gdje su maltretirani i nije im bio dozvoljen ljekarski pregled, pa su se rane ucrvale (u logoru je, po njemu, umro ranjenik Hajrudin Ali, iz Brezovice, opina Srebrenica) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 529-530. Jedna grupa ranjenika, poslije izvoenja na Vojni sud u Bijeljini, razmijenjena je 19. septembra 1995. Drugi ranjenici su izdvojeni i sa jo 45 logoraa odvedeni u logor Kotorsko (na putu od Bijeljine do Kotorskog logorae su neprestano tukli pukama, rukama i nogama). U Kotorskom su ih stalno, danju i nou, tukli, udarali palicama, nogama, rukama, drvenim tapovima, crijevom od vode i dr. Po nekoliko dana su drani po samicama, izranjavani, bez hrane i vode (Isto, str. 530-531).
333

uesnika sastanaka u Bratuncu, od 11 (u 23.00 sata) i 12. jula (u 10.00 sati) 1995, da 17. jula u Potoarima potpie DEKLARACIJU predstavnika civilnih vlasti enklave Srebrenica o realizaciji sporazuma o evakuaciji civilnog stanovnitva enklave o korektnoj realizaciji Sporazuma o evakuaciji civilnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Zamjenik komandanta Holandskog bataljona (major Franken) se, imajui u vidu injenicu da je Deklaracija donesena pod pritiskom bosanskih Srba i da ne predstavlja tanu i cjelovitu sliku evakuiranja, odnosno prisilnog premjetanja, pri potpisivanju tog dokumenta ogradio, napominjui da se to odnosi samo na konvoje koje su pratile snage Ujedinjenih nacija, to je on svojeruno dopisao u Deklaraciji.567 Tim dokumentom srpski agresor i njegovi kolaboracionisti
567 AIIZ, inv. br. 2-1531, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, N. 07-27/95, Juli 17 1995, DECLARATION; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 174-179; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.80, 5.17 i 6.24; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 384; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71; M. J. Faber, nav. dj., str. 56; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 460-463. Taj dokument je sauvan, sa potpisima, u dvojezinoj verziji: na engleskom i bosanskom jeziku i objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380 i SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 174-179. Deklaracija je potpisana u Potoarima, u sali za konferencije Holandskog bataljona. Nesib Mandi je, nakon tog sastanka, rekao Hasanu Nuhanoviu da je morao potpisati neki dokument, jer su Srbi rekli da e mu u suprotnom odrubiti glavu. To su mu, pie Hasan Nuhanovi, rekli u prisustvu majora Frankena i drugih pripadnika Holbata u Sali za sastanke/u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima prim. S. ./ dok je sastanak jo trajao ... (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 461). etiri dana nakon prisilnog protjerivanja civila i civilnog stanovnitva iz Potoara, 17. jula 1995, u jo jednom primjeru elje Srba da steknu legitimitet pred licem javnosti, Miroslav Deronji, novi srpski komesar za civilne poslove u Srebrenici, posjetio je, piu Honig i Both, holandski kamp u Potoarima s dokumentom u kome se tvrdilo da je evakuacija provedena korektno. Deronji je traio da ga potpiu major Franken i Nesib Mandi. Mandi je kasnije komentirao: Kad smo g. Franken i ja proitali dokument, pogledali smo se utke. Bez rijei smo se sloili da dokument ne odgovara istini. Ali Bosanac i Holananin nisu imali izbora. Mandi ga je potpisao. Franken, takoer, dodajui rukom opasku da je operacija provedena korektno ukoliko se odnosi na konvoje koje su pratile snage UN-a (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71). O razlozima za potpisivanje navedenog dokumenta u REPORT ON SREBRENICA ... u dva razliita paragrafa navode se razliiti razlozi. Tako se u paragrafu 3.80 navodi: Glavni razlog za potpisivanje ovog dokumenta je odgovornost za izbavljanje ovih
334

su imali za cilj propagandu, pri emu je evidentan (njihov) transparentan pokuaj da se u retrospektivi opravda protjerivanje stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice568 i nastojanje da se oslobode od odgovornosti za izvreni genocid, potpuno svjesni vlastite odgovornosti za izvrene zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Vojska Republike Srpske je sprovela plan da iz Enklave odveze sve ene, djecu i starce bosanskih Muslimana.569 Na Aerodrom Dupovrijeenih, izbjeglica i lokalnog zaposlenog osoblja na sigurno van podruja, za to je bila bitna saradnja sa snagama BSA. Naalost, tada u Potoarima vie nije bilo izbjeglica, odnosno civila niti civilnog stanovnitva. U paragrafu 6.24 navodi se, pored ostalog: Dvije stvari su rukovodile potpisivanju ovog dokumenta i sainjavanje ovog dodatka u rukopisu: - a) ne izazivati snage BSA na pogrean nain, zbog toga to povratak Holandskog bataljona i drugih ljudi preostalih u Potoarima, jo uvijek treba da bude pregovaran ... (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.80 i 6.24). Oigledno je rije o povlaenju Holandskog bataljona. 568 AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 - The Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 5. 569 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 52. Prisilno premjetanje autobusima nejakog stanovnitva iz Srebrenice preko teritorije koju dre Srbi bilo je sistematsko, brutalno i bez dogovora. To nije bio spontan poduhvat koji su preduzele Pale, ve je on prije bio prethodno planiran i efikasno izvren kad se uzme u obzir obezbjeenje autobusa, ruta, ljudstva koje ga je izvravalo, i preciznog rasporeda koji je trebalo slijediti pri transferu stanovnitva. Jo jedan neprimjeen, ali kritini aspekt ovog protjerivanja je taj da je stalno odbijanje vlasti bosanskih Srba u toku protekla 4 mjeseca da dozvole redovnu dostavu osnovnih prehrambenih proizvoda, goriva i druge humanitarne pomoi u konvojima UNHCR-a i Holandskog bataljona bio namjerna politika dranja stanovnitva u slabom fizikom i mentalnom stanju, ime bi ih uinili jo slabijim i manje spremnim na odbranu pri bilo kakvom napadu na Enklavu. Nije jedino civilno stanovnitvo bilo rtva ove politike. Gotovo tri mjeseca, osoblju Holandskog bataljona, koje iznosi gotovo jednu etvrtinu snaga UNPROFOR-a u Enklavi, nije dozvoljeno da ue u sigurnu zonu. Poto je odbijanje za posljednji odlazak konvoja Holandskog bataljona razvlaeno, a konvoju je dozvoljeno da izae ali ne i da se vrati u aprilu, ini se da je planiranje za smanjenjem broja ili destrukcijom prisustva UNPROFOR-a imalo svoje oblike jo od tog vremena (AIIZ, inv. br. 2-1635, UNPROFOR, HQ Sector North East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base).
335

brave stiglo je preko 22.000 lica, dok je vie hiljada smjeteno na druga mjesta i kod rodbine i prijatelja.570 Oigledno je postojanje plana da se sve muslimanske ene i djeca prisilno premjeste iz Potoara i da se pogube mukarci.571 Uveer 11. jula i sljedeeg jutra, general Mladi je, u hotelu Fontana u Bratuncu, organizovao tri sastanka s UNPROFOR-om i predstavnicima Bonjaka, radi realizacije tog plana, odnosno o sudbinama srebrenikih Muslimana.572 Pred poetak same akcije Momir Nikoli je priznao da je o tome bio obavijeten (ujutro 12. jula) i da e vojnosposobni mukarci biti izdvojeni, privremeno pritvoreni u Bratuncu i ubrzo nakon toga pobijeni.573
Fiziko stanje raseljenih civila koji su preivjeli nasilno protjerivanje bilo je veoma loe. Veina ih je stigla bukvalno sa kouljom ili haljinom na sebi. Mnogi nisu imali cipela. Majke sa dojenadima nisu imale nikakav drugi nain da nose svoju djecu osim u rukama, pa tako i nisu mogle ponijeti nita drugo. Stare ene, mala djeca i ene koji su u stanju da nose jedva deku ili na brzinu svezan zaveljaj dok su kretali uskim putem ka Turaliima koji je omeen rijekom na sjeveru i planinama na jugu stigli su u prijemni centar koga su uspostavili dijelovi Pakistanskog bataljona 2 u stanju iscrpljenosti i kolapsa (Isto). 570 AIIZ, MUP RS-a - RDB Sarajevo, broj: 05-2018/95, 13. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova RS i drugima; AIIZ, inv. br. 2-1635; AIIZ, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Number: Z-1154, 13 Yuli 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Srebrenica; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11. 571 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 85-87; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 54. Honig i Both tvrde da je bilo planirno da svi mukarci budu likvidirani (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 54). 572 Isto, paragrafi 126, 128-129 i 131; AIIZ, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, 12. July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb i drugima, Meetings with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; AIIZ, inv. br. 2-1632, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, 13 July 1995, Number Z-1154 - Annan, UNATIONS, New York i drugima; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 191-196; ICTY, Predmet br. IT02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 39; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 177; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 344-345; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 56-60; M. J. Faber, nav. dj., str. 48-50; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 323-332. 573 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003.
336

General Mladi je prenio jasnu poruku da izbjeglice bosanski Muslimani mogu preivjeti samo ako napuste Srebrenicu.574 On je, takoer, izjavio da e se morati izdvojiti i provjeriti svi mukarci u dobi izmeu 16 i 70 godina, kako bi se pronali eventualni ratni zloinci.575 Ratko Mladi je predstavnike Bonjaka jasno stavio pred alternativu da li bosanski Muslimani ele da opstanu, ostanu ili nestanu.576 Pretresno vijee u Presudi Krstiu je, u vezi s tim, konstatovalo da autobusima iz Potoara odvezeni stanovnici Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, nisu slobodno izabrali da napuste podruje bive enklave. General Mladi je, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom o istrebljenju Bonjaka, deportovao sve ko hoe i ko nee, ime je nastavio s genocidnim radnjama, zapoetim u proljee 1992. u dolini rijeke Drine, ukljuujui Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Viegrad, Rogaticu, epu i Srebrenicu, zatim Gorade, Fou i druga mjesta, u cilju da se i to podruje oisti od Muslimana.577 Komanda Drinskog korpusa je, u skladu s planom da e vojno sposobni mukarci koji se nalaze u masi muslimanskih civila biti izdvojeni, privremeno pritvoreni u Bratuncu i ubrzo nakon toga pobijeni, ujutro 12. jula razmatrala pitanje lokacija pogodnih za pritvor muslimanskih mukaraca prije pogubljenja. Pri tome je Momir Nikoli bio zaduen da koordinira i organizuje operaciju razdvajanja mukaraca u Potoarima, njihovo privremeno zatvaranje u Bratuncu i likvidaciju. S tim u vezi, on je predloio nekoliko konkretnih lokacija za zatvaranje i pogubljenje: staru osnovnu kolu, kolu Vuk Karadi,
574 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 133. 575 Isto, paragraf 134; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 345-346. Pria o listi sa imenima ratnih zloinaca bila je, po ocjeni Hasana Nuhanovia, samo pokrie za plan da se Mladi i njegove snage dokopaju to vie odraslih mukaraca i djeaka. S tim u vezi, on s pravom tvrdi da je iz iskustva jo od 1992. bilo je jasno da se mukarci i djeaci, a pogotovo nakon Mladieve prie o listi ratnih zloinaca, nalaze u smrtnoj opasnosti (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 345 i 390), to je naalost, potvrdila politika i praksa genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine i u toku jula 1995. 576 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 130-131; R. Butler, nav. dj., paragraf 4.15. 577 AIIZ, CSB - SDB Tuzla, 12. juli 1995, broj: 570, Razgovor izmeu generala Mladia i NN osobe; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 147 i 149; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 227.
337

ukljuujui njenu fiskulturnu salu, staru zgradu Srednjokolskog centra uro Pucar Stari i hangar (udaljen 50 m od te zgrade). Pri tome su visoki oficiri Drinskog korpusa razgovarali i o mjestima pogubljenja privremeno pritvorenih mukaraca u Bratuncu, kao to su dvije lokacije van grada (dravno preduzee Ciglane i rudnik Sase u Sasama).578

6. Zarobljavanje, zatvaranje i likvidacije Jedan broj stanovnika Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija (izmeu 10.000 i 15.000), bjeei iz enklave, nakon zauzimanja Srebrenice,579 okupio se uveer 11. jula 1995. u unjarima, traei spas prema slobodnoj teritoriji. Oko jedne treine mukaraca bili su pripadnici 28. divizije, od kojih veina nije bila naoruana. Ostali su bili civili, meu kojima ene i djeca. Krenuli su u zbjeg, u velikoj koloni kroz umu u pravcu Tuzle.580
578 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, od 6. maja 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragrafi 33, 116, 117, 120, 123 i 177. 579 Jedanaestog jula 1995 (po Honigu i Bothu 12. jula - vjerovatno je u pitanju tehniki propust), piu Honig i Both, posljednji muslimanski branitelji Srebrenice povukli su se u brda zapadno i sjeverozapadno od grada. Nisu uspjeli navesti UN da interveniraju na njihovoj strani, i bitka je oito bila izgubljena. Sa brda gledali su kako Srbi ulaze u grad. Sekretar za obranu Srebrenike enklave Suljo Hasanovi napustio je grad malo iza 14:00, zajedno sa drugim lanovima Presjednitva. S brda oko zaseoka Kutlii, oni su promatrali zrani napad NATO-a na srpske tenkove u blizini radio predajnika: To su izvela dva aviona. Bacili su nekoliko bombi na srpske snage. Ali to nisu bile prave bombe; to su bile vjebovne bombe... Naila su jo dva aviona. To je sva pomo koju smo dobili. Tada smo shvatili da nas je meunarodna zajednica prodala (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 73). 580 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 60-61; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 38; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 13; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13; OPTUNICE ..., str. 68; AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995- Komandi 2. korpusa Tuzla; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.36; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 310 i 316.
338

elo kolone inili su, uglavnom, pripadnici 28. divizije, nakon kojih su se kretali civili pomijeani sa vojno sposobnim mukarcima, ukljuujui ene, djecu i starce. Na zaelju kolone nalazio se Samostalni bataljon divizije.581
Traei spas prema slobodnoj teritoriji, Bonjaci su se, bez obzira na put koji su izabrali, morali suoiti sa istom sudbinom: deportacijama, strijeljanjima po kratkom postupku ili masovnim pogubljenjima, muenjima, silovanjima i raznim oblicima poniavanja - scenama iz pakla koje se mogu svrstati, kako je to primijetio sudija Fuad Riad prilikom pregleda Optunice /rije je o Odluci Sudskog vijea o potvrdi Optunice protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia, od 16. novembra 1995 - prim. S. ./ meu najcrnje stranice historije ovjeanstva (OPTUNICE ..., str. 68-69). I veina medicinskog osoblja, uglavnom mukarci, izabrali su put kroz umu i planine. Napustili su Srebrenicu 11. jula izmeu jutra i veeri. Bilo je oko 15.000 ljudi (medicinsko osoblje, civili i dio bosanske vojske) koji su izabrali ovaj nain da pobjegnu. Mnogi od njih drali su se za ruke i formirali su dugi lanac kako je samo nekoliko ljudi znalo put pjeke kroz umu da bi stigli do slobodne teritorije. Veliki broj je ubijen, ranjen ili uhapen tokom puta. Uslovi su bili veoma loi, a i konvoj nije bio dobro organizovan. Medicinsko osoblje je nosilo sa sobom veinu medicinske opreme, a nije bilo dovoljno hrane i vode tako da su ljudi ubrzo bili izgladnjeli. Na kraju su ostali bez medicinske opreme i nisu bili vie u mogunosti da lijee ranjene. Tokomputa bili su okrueni Srbima, koji su pucali i granatirali cijelo vrijeme. Konvoj je konstantno nailazio na zasjede i mnogi ljudi su nestali, ranjeni ili ubijeni. Oko 5.000 ljudi na kraju je sigurno stiglo do Tuzle (RAPPORT DE MDICINS SANS FRONTIRES, str. 13). Medicinska sestra A. A. (24 godina) je vidjela mnoge strane stvari. Ljudi su oekivali zatitu od UN-a, vidjela sam vojnike Ujedinjenih nacija koji zabranjuju pristup svom kampu, enama i djeci. Imala sam osjeaj da im je drago oko pada Srebrenice, prilika za njih da idu kui. Oni nisu ak ni jednom ponudili pomo, a nisu ni odgovarali na nae zahtjeve za pomo. Kada su ljudi poeli da bjee iz grada vidjela sam transportno auto Ujedinjenih nacija u Kazani ulici, 500 metara od bolnice. Vojnici Ujedinjenih nacija zajedno su se smijali i znala sam da nee zatititi ljude, pa sam tako odluila da pobjegnem kroz umu. Konvoj nije uopte bio planiran. Mi smo se sami organizovali u umi. Bilo je mnogo zasjeda, pucanja, i granatiranja sa mnogo ranjenih i ubijenih, najvie oko prostora Kamenice (blizu Kravice). Srbi su pucali: Ako sada doete, neemo ubiti vae ene i djecu u Potoarima. Bili smo prinueni da ostanemo tu do mraka, potom smo preli rijeku Jadar, gdje je mnogo ljudi umrlo (od iscrpljenosti ili od rana). Stigli smo do planina, gdje smo stali da saekamo nestale ljude. Neki Srbi obukli su civilna odjela kako bi ljudi pomislili da su civili i ubijedili ih da idu sa njima u Konjevi-Polje. Nismo imali hrane, jedino so i vodu. Bilo je sve gore i gore za nas: bez hrane, iscrpljenost, halucinacije, samoubistva. ... (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 16). 581 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 60-61; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 325 i 365.
339

Prognanici s podruja Kamenice, Cerske i Konjevi-Polja su se, po dolasku u unjare, poeli okupljati u grupe. Meu njima je bilo i oko 200 naoruanih pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su bili spremni da krenu na elu kolone pravcem Konjevi-Polje Cerska Kamenica Baljkovica. Ostali su prihvatili da krenu za njima.582 elo kolone je 12. jula 1995. u 00.30 sati krenulo iz unjara preko Jaglia i Buljima ka Kamenikom brdu. Ono je u 07.30 uspjelo nesmetano stii do Kamenikog brda, jer su na elu kolone bili, uglavnom, mjetani koji su dobro poznavali put. U toku noi je zbog slabe vidljivosti, straha od mina i panike meu prognanicima dolo do prekida kolone i kretanje je zaustavljeno. Prognanici su no proveli po umama. Prekinuta kolona je ponovo nastavila kretanje tek nakon svitanja (oko 5 sati). Kolona ljudi bila je duga oko 5 km. Ili su jedan po jedan markiranom stazom, obiljeenom papirima i pobodenim granama koje su postavili prognanici koji su tuda prvi proli. Put je usporavao i dio prognanika koji su sa sobom poveli natovarene konje s hranom, te krave i ovce.583
582 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, RDB, Sarajevo, broj: 05-1996/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske, Rukovodiocu RJB Bijeljina, Naelniku Centra DB Bijeljina; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila Beirovia. 583 AIIZ, Armija RBiH, VJ 5022/5, str. pov. br. 07/1307, 13. juli 1995. IZVJETAJ; Isto, Armija RBiH, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov. br. 05/12795, 12. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. Korpusa - Dnevni izvjetaj RI; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995 - Predsedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila Beirovia; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13. Na samom poetku, srpski agresor je pustio kolonu, koja se, kao duga zmija protezala kilometrima kroz brda, odnosno ljude da prolaze bez previe incidenata, znajui da bi goniti i hvatati ljude na gusto poumljenom, brdovitom terenu bilo teko. Ali, jednom e Muslimani morati da prijeu ili put Bratunac - Konjevii, sjeverno od enklave, ili put Konjevii - Milii, zapadno. A tamo su Srbi ekali. Podrani oklopnim vozilima i protuavionskim mitraljezima, vojnici su bili rasporeeni du puta u razmacima od deset do dvadeset metara. Sve to su Srbi morali uraditi bilo je da se strpe i ekaju da se Muslimani pojave. Tokom ranih sati jutra, srpski vojnici sjeverno od zaseoka Kamenica uoili su pribliavanje velikog broja ljudi. Da ih istjeraju, artiljerija, minobacai i protuavionski topovi otvorili su vatru na ume du puteva (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75).
340

Velikosrpske snage su 12. jula nastavile s vojnom operacijom po planu.584 Vojska i MUP Republike Srpske su iz raznih pravaca granatirali kolonu. Artiljerija je od samog polaska kolone dejstvovala sa lokaliteta Roga (iznad Milia) oruima i borbenim sistemima velikih kalibara (VBR, tenk, haubica). Ta dejstva ostvarena su po irem podruju Konjevi-Polja i Srebrenice,585 od kojih u toku noi nije bilo rtava, izuzev unoenja dodatnog straha meu prognanicima. Na taj nain praktino je usmjeravan pravac kretanja kolone. U 10.00 sati, nakon to je zbjeg upao u zasjedu, otpoelo je dejstvo minobacaa s objekata iznad iljkovia i Jeetice. Od granatiranja je na prostor u lokaliteta Hajduko groblje, u podnoju Bokin potoka, bilo vie ranjenih i mrtvih. Samo na jednoj njivi ubijeno je oko 100 ljudi. Istovremeno su snage Vojske i MUP-a Republike Srpske dejstvovale i iz pravca Kravice, s puta KonjeviPolje Bratunac. Ujedno je uoeno kretanje tenkova, a u mjestima Sandii i Kajii bila su locirana protivavionska orua PRAGE.586
584 AIIZ, CJB Zvornik, Broj: 277/95, 12. juli 1995. MUP-u Republike Srpske i drugima; R. Butler, nav. dj., paragraf 4.10. Toga je dana u 08.00 sati u Komandi Bratunake brigade odran sastanak sa generalima Mladiem i Krstiem, zatim naelnikom Centra javne bezbjednosti Zvornik Dragomirom Vasiem i drugima, na kome su podijeljeni zadaci svim uesnicima. O tome je naelnik Vasi toga dana upoznao MUP Republike Srpske, tab policijskih snaga u Bijeljini i druge, navodei, pored ostalog, da se vojna operacija nastavlja po planu i Turci bjee prema Sueskoj, dok se civilno stanovnitvo okupilo u Potoarima (oko 15.000), da je obezbijeeno 100 lepera za deportaciju civila iz Potoara, te da zdruene snage policije napreduju prema Potoarima u cilju zarobljavanja UNPROFOR-a i okruenja cijelog civilnog stanovnitva, te ienja terena od neprijateljskih grupa (Isto). General Krsti je 12. jula 1995, u svojstvu naelnika taba Drinskog korpusa izjavio sljedee: Drinski korpus izvodi ovu operaciju veoma uspeno. Mi nismo stali s operacijom. Idemo do kraja da oslobodimo teritoriju optine Srebrenica. Civilnom stanovnitvu garantujemo sigurnost. Bie bezbedno prevezeno tamo gde oni to ele (R. Butler, nav. dj., paragraf 5.10). 585 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Sarajevo, broj: 05-1998/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-102, Dan Petrovdan 1995 Komandi Drinskog korpusa - Redovni borbeni izvjetaj. 586 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br.: 06/215, 12. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: k/p-1-415/95, 13. juli 1995 - CJB Zvornik - naelniku.
341

Glavnina kolone je u 18.00 sati nastavila kretanje, pri emu je prva grupa oko 19.00 sati prela saobraajnicu Konjevi-Polje Nova Kasaba.587 Snage Vojske i MUP-a Republike Srpske su u popodnevnim satima (oko 19.00 sati) locirale lokaciju izbjeglih na Kamenikom brdu (selo Pobue). Iz Sandia s asfaltnog puta dejstvovano je iz topova po civilima na Kamenikom brdu, koji su ekali no, kako bi pod okriljem noi pokuali prei preko Jadra ka Cerskoj i dalje u planinu Udr prema Tuzli. Dejstvovanje protivavionskih topova i protivavionskih mitraljeza unijelo je opi haos meu civilima u zbjegu.588 Na Kamenikom brdu se odvijala prava drama. Ubijenih i ranjenih je bilo na sve strane. Ljude je obuzela panika i strah, zbog ega su bjeali na razliite strane. Od tog trenutka ljudi su pojedinano odluivali kuda e ko krenuti, s tim to je veina ostala uz glavninu kolone.589
587 AIIZ, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila Beirovia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13. 588 AIIZ, Izjava Vejiza abia. 589 AIIZ, Izjava Demaila Beirovia; Isto, Izjava Vejiza abia; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 344 i 347. Nakon desetkilometarskog mara prema Kamenici, Muslimani su oklijevali kada su shvatili da Srbi patroliraju putem ispred njih. Nisu znali ta dalje da rade. Jedan od izbjeglica prisjea se munog prizora: Ostali smo tamo ostali dio dana i noi. Napokon smo shvatili da moramo krenuti, ovamo ili onamo, inae emo sigurno izginuti. I Srbi su to znali, pa su samo ekali. Sve su nas satjerali u jedan mali prostor blizu Kamenice. Nakon to smo preli oko 500 metara, Srbi su poeli da pucaju odasvud. Sjeam se da je u jednom trenutku jedno drvo palo i ubilo vie od dvadeset ljudi (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75-76). Mnogi Bonjaci su ranjeni ili ubijeni na putu do brda Kamenice. Ramiz Mai, koji je ranije toga dana bezbjedno stigao u ovo podruje, ali se povratio sa tridesetak drugih ljudi, kako bi izvukli ranjene, izvjetava da je to bio uasan prizor. Tijela mrtvih bila su svuda unaokolo. Izgleda da je veina rtava ubijena ili udarom koji nastaje usljed eksplozije granata ili gelerima. Prema drugom svjedoku, Senadu Grabovici: Veina je ubijena od granatiranja. Ljudima su nedostajale ruke ili noge (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 281). Mnogi Bonjaci su, prema kazivanju M. M. (iz Srebrenice), ubijeni u Kamenici, gdje su bili opkoljeni u zasjedi. Sa svih strana na nas je otvorena paljba. Bila je no, a jauci koje sam uo, ostali su duboko urezani u mome sjeanju. Kada je svanulo, oko mene je bio haos. Na stotine mrtvih i bespomonih tijela je lealo na travi i po
342

Kolona izbjeglih, predvoena opinskim rukovodstvom s ranjenicima u prednjem dijelu, oko 20 sati krenula je i sputala se s Kamenikog brda ka Krajinovikom potoku. Nakon to je preko tog potoka prelo samo nekoliko desetina ljudi, pojavili su se oficiri i vojnici Vojske Republike Srpske i pripadnici MUP-a. Oni su se kretali kolskim putem iz pravca Kravice, kamionima i oklopnim transporterima, meu kojima je bilo i vozila bijele boje s oznakama UNPROFOR-a, pozivajui preko razglasa
umi. Sa nekoliko preivjelih drugova obilazio sam leeve, prevrtao ih i zagledao. Nedaleko od makadamskog puta ugledao sam dva lea, priao sam i pogledao ih. Doivio sam veliki ok kada sam ugledao mog brata A. M. koji je nepomino leao u krvi. Zaplakao sam i poljubio mrtvog brata. I danas mi je esto ta slika pred oima ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 288). U Kamenici je, po svjedoenju K. S. (iz Tegara, Bratunac), bila prva zasjeda i gdje je najvie ljudi ubijeno. Nekoliko mjeseci nakon tog zloina, grupa Bonjaka, u pokuaju da se izvue na slobodnu teritoriju, vratila se prema Kamenici. Na tom mjestu istruhla tijela su bila razbacana ne sve strane. Nismo imali hrane, tako da smo od tih mrtvih kupili ostatke soli i eera. Ne moe hodati, a da ne gazi po tim tijelima. Jednom iz nae grupe palo je na um da izbrojimo leeve. Razili smo se na strane, ali nismo smjeli daleko hodati. Tada smo izbrojali oko 500 leeva. Nailazili smo i na odijela bez tijela, na dokumente, sve je razbacano. Odatle smo rijeili da se vratimo prema Srebrenici. Sela oko Srebrenice su jo uvijek gorjela. Vidjeli su se etnici kako pljakaju po kuama. Obilazili smo taj teren, sakrivajui se od patrola (Isto, str. 45-46). U blizini sela Kamenice, navodi D. H. (iz Rovaa, Vlasenica), poslije kraeg odmora uslijedio je etniki napad na kolonu. Padala je no kada je nastao opti haos. Gledao sam kako ranjenici diu ruke i trae pomo, ali se malo kome moglo pomoi. U optem haosu ja sam se razdvojio od svoje rodbine Vidio sam dosta ubijenih ljudi po potocima. Nekima su bile odsjeene glave, a drugim izvaena utroba (Isto, str. 305). S. O. (iz Voljavice, Bratunac) je najtee bilo u blizini sela Kamenica, gdje je izvren veliki masakr. Tu je ostala hiljada ljudi, ubijenih u zasjedi i mnogo ranjenih (Isto, str. 296). Na uzvienju Kamenikog brda ula se, tvrdi A. H. (iz Srebrenice), buka. Meu prisilno protjerane ula je grupa etnika u bijelim majcama i crnim konim jaknama. Bacali su meu nas otrove. Poslije naeg polaska otrovi su poeli djelovati, a uslijedila je opet paljba po nama. Pucnjava je trajala oko 2 sata. Kad sam se podigao iz svog sklonita vidio sam da je poljana prepuna mrtvih. Nekoliko ljudi je prevrtalo leeve, traei svoje blinje. Bila je mjeseina, tako da se sve jasno moglo vidjeti. Iz ume su na poljanu uli etnici i poeli ubijati ranjene. Puzei preko mrtvih tijela krenuo sam dalje (196).
343

Bonjake da se predaju. Uz gromoglasan odjek nastupila je paljba po zbjegu, pri emu je, uglavnom, dejstvovano iz pukomitraljeza M-84, PRAGE i protivavionskih mitraljeza s rasprskavajuom municijom. Nastupio je nevieni haos u redovima izbjeglih. Tada je ubijeno oko 100 ljudi. Poslije 21.00 sat Vojska i MUP Republike Srpske nisu mogli vidjeti gdje e precizno dejstvovati po zbjegu, usljed ega su se pjeadijske snage s oklopnim vozilima povukle na putnu komunikaciju Kravica Konjevi-Polje, s tim to su samo povremeno artiljerijskim oruima dejstvovale po irem prostoru Pobua. Prognanici su cijelu no 12. na 13. juli 1995. lutali podrujem Pobua, pokuavajui prei cestu.590
590 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13-14; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.11-4.12 i 5.25; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 343; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 365-366. Na putnoj komunikaciji Bratunac Konjevi-Polje Nova Kasaba 12. jula bila su prisutna i vozila UNPROFOR-a i vojnici sa plavim ljemovima Ujedinjenih nacija. Srbi su putem megafona pozivali Bonjake na predaju, tvrdei da je UNPROFOR tu i da im se garantuje bezbjednost. Na taj nain, vjerujui da je rije o snagama Ujedinjenih nacija (UNPROFOR-u), predalo se na stotine i hiljade Bonjaka, nakon ega su svi likvidirani (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 365-365). Pripadnici Vojne policije Bratunake brigade su koristili oteti Holandski transporter i na cesti Bratunac Konjevi-Polje megafonom pozivali mukarce da se predaju. Vozilom UN-a upravljao je Mirko Jankovi (komandir voda Vojne policije iz Bratunca). Na transporteru je sjedio Mile Petrovi (pripadnik Vojne policije) i megafonom pozivao Bonjake na predaju, nakon ega su se mnogi predali, vjerujui u zatitu UN-a. Petrovi je 13. jula u Konjevi-Polju, gdje se nalazilo na stotine zarobljenika, pobio 6 Bonjaka. S tim u vezi, on je majoru Momiru Nikoliu rekao: efe, upravo sam osvetio brata ... (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003.). Vojnici Holandskog bataljona, koji su bili u pratnji autobusa sa enama i djecom, na podruju Konjevi-Polja vidjeli su osam Srba obuenih u uniforme UNPROFOR-a i pored njih dva oklopna transportera Ujedinjenih nacija (Isto, str. 366). Govorei o tome, Hasan Nuhanovi s pravom postavlja pitanje o odgovornosti i krivici Holandskog bataljona i, s tim u vezi, na osnovu podataka, izvodi zakljuak kako je mogue govoriti o odgovornosti, pa i o krivici Holbata 3, jer je Holbat 3 na ovaj nain indirektno odgovoran za namamljivanje ljudi iz kolone na predaju, jer su Srbi njihovu opremu, pa ak i njihove vojnike, koristili u tu svrhu (Isto, str. 367). Holandske snage su, tvrdi Nuhanovi, bile pristrasne, jer su svoje oruje i opremu dali samo snagama VRS-a. Holandski bataljon je, povlaei se iz Potoara 21. jula 1995, iza sebe ostavio nekoliko desetaka oklopnih transportera. Ove transportere je preuzela Vojska bosanskih Srba. Dva trasportera Holandskog bataljona 1999. prepoznata su na Kosovu (u toku operacije NATO-a) - Isto.
344

Prvi dio kolone je, nakon to je u 22,30 sati krenuo iz sela Burnice prema putnoj komunikaciji Konjevi-Polje Nova Kasaba, uspio prei put i rijeku Jadar te zatim uao na podruje Cerske.591 Snage Vojske i MUP-a Republike Srpske su u poslijepodnevnim i ranim veernjim satima na podruju Ravnog Buljima zarobile vei broj ljudi sa zaelja kolone. Vojska i policija Republike Srpske su koristile razne naine (postavljanje zasjeda, pozivanje ljudi iz ume na predaju, itd.), ukljuujui i opremu Ujedinjenih nacija i Crvenog krsta, kako bi uhvatili u zamku i obmanuli uesnike kolone, uz obeanje da e im tititi ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i da im garantuju bezbjednost,
Raspoloivi podaci potvruju kako su, mjestimino, ljude iz ume mamili su srpski vojnici prerueni kao plave kacige UN-a. Oprema, uniforme i vozila UN-a koji su ukradeni od holandskih i drugih vojnika UN-a upotrijebljena je za ovu svrhu. U jednom incidentu, dvojica holandskih mirovnjaka, koje su izveli iz jednog konvoja, odvedeni su do mjesta u blizini Konjevia, gdje su naili na dva konfiscirana YPR-a i nekih osam srpskih vojnika u uniformama UN-a. Nareeno im je da sjede u jednom YPR-u, dato im je oruje i reeno da, radi vlastite sigurnosti, pucaju ako vide bosanske vojnike. Nita se nije desilo, i neto kasnije dozvoljeno im je da se vrate u Potoare. I srpski video snimci potvruju da su Srbi nosili opremu i uniforme UN-a. Koliko je Muslimana nasjelo ovom triku, nemogue je saznati, ali, s obzirom na njihov oaj, ova brojka mogla bi biti znatna (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 78). 591 AIIZ; Izjava Vejiza abia; Izjava Demaila Beirovia. U nemogunosti da bjee na sjever, Bonjaci su potjerani na zapad du puta Bratunac - Konjevii, prema Novoj Kasabi. Do tada je kolona izgubila svaku koheziju: Srpski tenkovi bili su postavljeni cijelom duinom puta od Kravice do Konjevi-Polja do raskrsnice u Konjevi-Polju. Moj brat i ja vidjeli smo ljude kako padaju. Mrtvi i ranjeni bili su svuda. Ali smo samo trali, ne znajui kuda idemo. Jedna granata je pala blizu mene, i bio sam uasno uplaen. Tada smo se brat i ja razdvojili. Od tada ga nisam vidio. Srbi na putu pozivali su ljude da odustanu i da se predaju - to je bio zahtjev kome su se oajni ljudi sve tee odupirali. Veina njih bila je u pokretu jedan ili vie dana prije naputanja enklave. Veina nije dugo pojela pravi obrok, a mali broj imao je vremena da se adekvatno pripremi za put i ponese dovoljno, ako ita, hrane. Umorni, uplaeni i bez odbrane, ljudi su poeli izlaziti iz ume. Jedan preivjeli rekao je predstavnicima organizacije Human Rights Watch: Vidio sam, negdje 200 metara od sebe, oko 100 ljudi koji su vikali: Ne pucajte! Predajemo se, i predavali se etnicima koji su ih skupljali u grupe i odvodili. Drugi je posvjedoio: etnici su poeli granatirati ume minobacaima i pozivati nas da iziemo i predamo se. Govorili su nam da e poslati starije njihovim porodicama a mlade zadrati za razmjene (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 76).
345

te da su UNPROFOR i Crveni krst zadueni za njihovo prebacivanje za Tuzlu. Broj zarobljenih je 12. jula iznosio oko 1.000 osoba. Prilikom zarobljavanja Vojska i policija Republike Srpske su od zarobljenih oduzimali linu imovinu, a jedan broj su likvidirali na licu mjesta.592 Sve jedinice Drinskog korpusa 12. jula nalazile su se u najveem stepenu b/g /borbene gotovosti - prim. S. ./ i preduzimale sve mjere u cilju spreavanja iznenaenja, angaovanja jedinica na izvrenju zadatka KRIVAJA-95, planski izvravajui sve borbene zadatke. U toku dana zauzele su Potoare i dalje napreduju u cilju oslobaanja /odnosno zauzimanja i okupacije - prim. S. ./ svih mesta u enklavi Srebrenica. Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske organizovale su zasjedna dejstva u cilju unitenja Bonjaka koji se nisu predali i koji pokuavaju da se izvuku sa enama i djecom prema Ravnom Buljimu i KonjeviPolju, gdje su naili na minsko polje.593
592 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 63; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 14; OPTUNICE ..., str. 44.Pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske su, poev od 12. jula 1995, pa nadalje, tokom cijelog perioda organizovali pogubljenja, oduzimali i unitavali linu imovinu i predmete u vlasnitvu zarobljenih Bonjaka, ukljuujui njihove line dokumente i dragocjenosti. Oduzimanje i unitavanje line imovine i predmeta vreno je u Potoarima, zatim na mjestima zarobljavanja na cesti Bratunac - Milii i mjestima pogubljenja (ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 39; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 42; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003). Hiljade Bonjaka zarobljeno je ili se predalo vojnim snagama bosanskih Srba pod komandom i kontrolom RATKA MLADIA i RADOVANA KARADIA. Mnogi Muslimani koji su se predali uinili su to, jer im je bila zajamena bezbjednost ukoliko se predaju. U mnogim sluajevima Muslimanima su uvjeravanja o bezbjednosti davala vojna lica bosanskih Srba koja su bila zajedno sa drugim vojnicima bosanskim Srbima, koji su na sebi imali ukradene uniforme UN, kao i zarobljeni Muslimani kojima je bilo nareeno da ostale Muslimane dozovu iz ume (OPTUNICE ..., str. 44). Srpske snage su po kratkom su postupku pogubila mnoge zarobljene bosanske Muslimane, kao i one koji su im se predali, na mjestima na kojima su se predali, odnosno gdje su zarobljeni, kao i na drugim mjestima ubrzo nakon predaje odnosno zarobljavanja (Isto, str. 45). 593 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995 - Predsedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima.
346

Na blokiranju, zarobljavanju i likvidaciji prognanika iz Srebrenice Republika Srpska je angaovala ogromne vojne i policijske snage,
Kombinacija straha, iscrpljenosti i nestaice hrane izazivala je veliku dezorijentiranost i zbunjenost, i izgledalo je da su neki od ljudi privremeno poludjeli. Drugi nisu vidjeli izlaza i ubijali su se. Meu preplaenim Muslimanima irile su se fantastine glasine. Organizacija Human Rights Watch skupila je brojna svjedoanstva od ljudi koji su tvrdili da su se srpski vojnici u civilnoj odjei infiltrirali u grupa, tvrdei da znaju put u sigurnost. Oni koji bi, navodno, nasjeli na ovaj trik, vie nikada nisu vieni. Dugo, navodno, srpsko nedjelo bilo je da nesretnim ljudima ubrizgaju halucinatorne droge. Svjedok I. N. tvrdio je: Kako je no pala, vidjeli smo grupe ljudi koje su se pridruile naoj koloni. Vidio sam nepoznata lica; jedan od njih je poeo vikati: Pourite s ranjenim! Pourite s ranjenim! Iznenada smo shvatili da su ti nepoznati ljudi etnici koji su se uvukli u nau kolonu. Bilo ih je mnogo, oko 300. Oni su nam naredili da ostavimo povrijeene i ranjene pored puta, dok su im njihovi ljudi poeli davati injekcije i tjerati ih da gutaju nekakve tablete. Kasnije, ljudi koji su bili na kraju kolone priali su da je izgledalo da povrijeeni i ranjeni umiru kao rezultat tih droga. Takve prie primjeri su stepena straha i iscrpljenosti koje su ljudi doivjeli i paranoje koje je ovo izazvalo. U nekim sluajevima ljudi su ubijali druge, koje nisu poznavali, i u koje su sumnjali da su prerueni Srbi (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 76-77). Govorei o navedenim pojavama (etnikoj infiltraciji meu Bonjacima, injekcijama, tabletama i slino), Honing i Both tvrde kako nije vjerovao da su se Srbi stvarno infiltrirali u grupe Muslimana. Pilule, injekcije ili, kako neki svjedoci tvrde, ak i upotreba gasa, bili su neefikasna sredstva za ubijanje. Time bi se Srbi takoer izloili nepotrebnom riziku. Kako bi njihovi vlastiti ljudi prepoznali masakrirane Srbe? Ko bi se dobrovoljno javio da povede neoprezne Muslimane u zasjedu? Zato davati ljudima inekcije ili tablete kad ih je bilo mnogo lake ekati na putu? (Isto, str. 77). Zauujue je kako Honig i Both dovode u pitanje saznanja koja se temelje na izjavama preivjelih rtava genocida. Tim prije, jer takav kritini odnos nije u toj mjeri izraen prema drugim dogaajima (??). Tu pojavu, pored ostalog, potvruje i dr. Ilijas Pilav: Glas iz m