ANALI

Gazi Husrev-begove
biblioteke
KNJIGA XI-XII
YU ISSN 8351-t411
ANALI
GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE
Knjiga XI-XII
Sarajevo, 1985.
REDAKCIONI ODBOR:
Abdurahman ć Muharem ć i Mahmud ć
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
Abdurahman ć
TEHNICKI UREDNIK:
Mahmud ć
Prevod na engleski: Azra č ć
Naslovna strana: I smet ć
Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopjja je natpisa Osman
Sehdille biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Ga:lli Husrev-begove
biblioteke)
IZDAVAC: Gazi Husrev-begova Sarajevo,
Obala Pariške komune 4
štampa: ZO »DES« - Sarajevo
Za štampariju: Graf . . inž. Sulejman ć
Omer ć ć
MUHADDIS MUSTAFA č
Mustafa b. Muhamed, Bosanac, š č
Mali Prusac, nekada zvani Akhisar, poznat je široj javnosti, ć
duže vremena, kao nekadašnji kulturni centar. Plejada intelektualnih
radnika ovog mjesta, poznatih i nepoznatih, dala je svoj doprinos
kroz pisanu č islamskoj misli i sagledavanju izvjesnih pitanja od
društvenog č za naše č U grupaciji č o kojima
nije sve č a koji ne mogu biti đ kada se govori o
misaonoj djelatnosti naših đ u dalekoj i bližnoj prošlosti, spada
i Mustafa b. Muhamed, Bosanac, š č Nevabadlija·Novomještanin,')
č kadija i muhadis krajem XVIII i č XIX ć
Dr S. š ć o Mustafi š č
O ovoj č i njegovom djelu ima nekoliko do sada objavlje.
nih radova. Osnovne podatke o njegovu životu i radu iznio je pred
javnost dr S. š ć u svojoj disertaciji, č ć đ ostalog, da
je Mustafa š č bio:
- muftija u Pruscu,
- da je napisao djelo Tabš'ir al-guziit (blagovijest borcima) i
- da je umro 1169/1755. godine.
2
)
U ovom svom osvrtu S. š ć nam je dao i prikaz sadržaja
ovog djela i ukazao da se radi o vrsnom piscu i svestranom poznavaocu
KUR' ANA i hadisa, da je gradivo lij epo i iscrpno izložio u 22 poglavlja
s predgovorom u kome definiše pojam ngihad«, zatim da je djelo
presjek primitivnog ratovanja u vrijeme osvita islama, sa dosta za-
nimljive lektire izložene kroz tekst KUR'ANA, hadisa, mudrih izreka
i is torij skih č ali autoru prigovara što u djelu ne navodi ni jedne
č o đ u Bosni koj i bi mogli biti povod pisanju ovog
djela.
Dr S. š ć spominje da mu je poznat i traktat Risala ad-dii-
kir fi ziyiira ahi al -maqiibir (Knjiga pobožnoga o ć grobova)
1
) Rukopis broj: 551, fol 113a. Ovako je navedeno ime Mustafe Pruš-
č u njegovoj idžazet-nami, dok na drugim mjestima ime Muhamed se
spominje dva puta, š to bi moglo biti da je č omaškom upisao dva
puta isto ime ili da je jedno Muhameda drugo Muhamed ili obratno. Kas-
niji ž č su ovo prihvatili i tako upisivali. Dva puta spomenuto ime
Muhamed nalazi se i njegovo djelo Ar-raQ.i li al-murtaQ.a komentaru djela
Al-fu'i.di li al-muhtiid'i od Tlim!ii.nija, rukopis broj 5/54, fol 1/a. GHB.
2) Dr S. š ć Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj kujif.evtlosti,
Zemaljska štampariJa, Sarajevo 1912. str. 151-152.
3
l
koga je autor napisao u Pruscu 1152/ 1739. godine i da je š
č umro u Pruscu ž ć veliki ugled u narodu kao č 1 pobozan
č

M. ž ć o Mustafi š č
I Mehmed ž ć govori o Mustafi š č

i navodi djela
koja spominje i S. š ć U uvodu djela Knjiž.evni rad
č Muslimana, M. ž ć č da 1ma za cilJ da Iznese
"· .. samo one zaslužne muževe koji su svojim perom mnogo usluge
č hanefitskom mezhebu«s) i svrstava ga u niz hanefitskih prav-
nika (fakiha) ć ga pod r ednim brojem 8.
Na osnovu zapažanja dr. S. š ć i M. ž ć može se ć
za Mustafu š č Nevabadliju, ć
- da je bio muftija,
- da je bio pretstavnik hanefitske pravne škole,
- da je bio vr stan pisac koji se vješto koristio u svojim sasta-
vima Kur'anom, hadisom i poslovicama,
- da nije bio pasivan č zbivanja, nego je nastojao da
dadne svoj doprinos pisanoj č
- da je bio dobar pravnik i veliki humanista, ž ć da huma-
nost bude prisutna i kada se radi o ć neprijatelju.
6
)
H. ć o Mustafi š č
Nešto kasnije i H. ć iznio je u djelu Knji žev11ost Musli-
mana u Bosni i Hercegovini/) pored ovih podataka, i neke nove č
nice, ć da je Mustafa bio, ne samo muftija, nego i profesor.
Svoj sud bazira na č samog Mustafe š č i kaže: •• ... da je
jedan svoj rad (Mustafa š č napisao na traženje nekog svog č
nika. Vjerovatno je predavao na medresi u Akhisaru (Pruscu) koju je
krajem 16. ć osnovao Hasan Kafi«.
8
)
H. ć pretpostavlja da je Mustafa š č imao visoku
školsku spremu, koju je stekao u domovini i Carigradu, i da je, vj e-
rovatno, prije nego je postao muderis i muf tij a u Akhisaru, služio u
nekom drugom mjestu. ž ć mišljenje S. š ć i M. Han-
ž ć i H. ć č da je Mustafa š č svoje djelo Tabštr
3) Dr S. š ć n. d. str. 152.
4
) M. ž ć Knj i ževni rad č Muslimana, Sa-
rajevo 1933. str. 10.
5) M. ž ć n. d. str. 10.
6
) Mustafa š č đ ovu misao u 19. poglavlju djela Tabšir
al-guztit na koje se poziva S. š ć i M. ž ć ali je đ i u
djelu Risiila al-marQ.ama wa Aš šafaqa kad komentariše citat iz Qur'ana
milost sve i svakog obuhvata« (Wa raJ:imatuhii wasi'at kuHa šay').
SvoJU misao humanitosti bazira na sažaljenju, jer kaže: »Osnova milosti
je sažaljenje ć da se č č
7
) H. ć Književnost muslimana BiR na orijentalnim jezi ci-
ma, Sarajevo, Svjetlost 1973. str. 470-479.
l) H. ć n. d. str. 472. Ova konstatacija H. ć je
č je M. š č u svom djelu Risala fi zi ytira ahl-al-maqtibir
kaie: •Kada me je zamolio jedan moj č da mu objasnim smisao
posjete grobovima i druga pitanja vezana za umrle, zatim u koje bi dane
bilo najbolje obavljati posjete mrtvih, ja sam tada napisao traktat pod
imenom Risala ag-Qtikir fi zi ytira ahl al-maqtibir.
4
al-guzat završio 1150/1738. godine i posvetio Ali-paši, pobjedniku nad
austrijskom vojskom pod Banjom Lukom, č » . •• zbog njegove
hrabrosti i darežljivosti, želio sam da njemu i njegovoj ć
poklonim koristan dar za svetu borbu.«9)
U nastavku H. ć iznosi nekoliko korisnih podataka, koji
se na neki č mogu č i kod dvojice prethodnih ž č npr.
da djelo Tabšir al-guzat koji je ć dijelom ispunjeno razmatra-
njima teoretskih i č pitanja rata i podsticanja ratnika na bor-
bu i podizanja ratnog morala, u stvari prestavlja monografiju o jed-
nom od tri pitanja koja đ Hasan Kafija u djelu Nizam Al-'alam,
jer Hasan Kafija u tom svom djelu razmatra (l) pitanje podanika, (2)
javne administracije i (3) pitanje armije, rata i mira, a Mustafa Pruš-
č govori samo o posljednjem od tih pitanja. Osim toga, rad Mustafe
š č č H. ć bitno se razlikuje od rada Hasana Ka-
fije, š č jer se kod Mustafe š č jasno č otsutnost
kritike ć stanja, nedostataka armije i njene slabosti.
10
)
Pored toga H. ć je dao i pregled sadržaja njemu po-
znatih djela Mustafe š č i to:
- Risala fi ar-ralJ,ma wa aš-šafaqa (Traktat o milosti i samilosti),
- Risala fi al-qahwa wa ad-du}].an wa al-ašruba (Traktat o stavu
-islama, bolje ć o stavu Mustafe š č primjedba O. N., prema
kafi, duhanu i ć
- Risala ad-dakir fi zi yara al-maqabir (Traktat probožnoga o po·
ć grobovima) i
- Risala fi al-gama'a (Traktat o č i vrlinama skup-
nog obavljanja molitve).
Pri svakoj od ovih rasprava H. ć č č o dje-
lu i piscu. Tako npr. autor piše prvi traktat, po mišljenju H. Sabano-
ć da č razvijanje i njegovanje đ ljubavi ... solidar-
nosti i povjerenj a đ lj udima; da u traktatu o kafi .. . , autor raz-
matra predmet ne samo sa vjerskog, nego i sa zdravstvenog aspekta,
da kod razmatranja raznih pravnih pitanja vodi č o uslovima
svoga vre'mena; da j e ustanova idžtihada, po č autora, trajna, to
jest da su islamski principi sposobni da č izvore islama u du-
hu svoga vremena i da se na toj osnovi ustanova idžtihada mora uvi-
jek koristiti. I kod ć rasprave, to jest rasprave o posjeti grobovi-
ma, autor, po mišljenju H. ć ne govori samo sa vjerskog i
č stanovišta, nego i sa moralnog, jer posjeta groblju pod-
ć posjetioca na smrt koja je neminovnost što č da č bude
humaniji i plemenitiji.
11
)
M. T. ć o Mustafi š č
Kompletiranju slike o Mustafi š č doprinijeli su i radovi
M. Tajiba ć i Nevenke ć Nevenka ć j e prevela Raspravu
o kafi duvanu (duhanu) i ć i objavila u integralnom prijevodu uz
potrebne komentare u Prilozima za orijentalnu filologiju. U uvodnom
9
) H. ć n. d. str. 472.
ID) H. ć n. d. str. 474.
11
) Vidi piše, H. ć n. d. str. 470-479.
dijelu ona se ne bavi istraživanjem, nego niže do tada poznate č
nice, jedino ć da je M. Taib ć u svom poznatom· radu o
islamskoj tradiciji ukazao na djelo Ar-rii4i li al-murtada, komentar :
Mustafe š č na djelo đ li muhtadi (Uputstvo za onoga ko ·
želi da bude na pravom putu) od MuJ:lammada b. 'Abi al-Hasan al-Ma-
grib! at-Tlimtiini, iz č o hadisu.
12
)
M. Tajib ć unio je dosta svježine u rasvjetljavanje
tog djela. On konstatuje da autor ovim svojim radom proširuje osnov-
no djelo At-Tlimtiiriija koje sadrži oko petsto hadisa, mnogobrojnim
hadisima i da djelo ima 112 poglavlja.U)
Lik Mustafe š č u djelu Ar-riit,it li al-Murtada
Ovo djelo je od prioritetnog č za ovaj naš racj. zbog ras-
vjetljavanja č Mustafe š č ć č č škole
kasnijeg perioda i đ generacije. Djelo, na neki č govori .o ne-
koliko č č koje nam ć da pojasnimo brojne
momente iz njegova života, do sada pomalo č npr.
- da li je autor djela Ar-riit;l1 li al-Murta(la zaista fakih, kako to
misli M. ž ć ili možda i nešto drugo? ·
- da li njegova pisana dje)atnost prestaje sa 1154/1742. godi-
nom, kako kaže H. ć ili se nastavlja i kasnije?
- č se služio pri pisanju svoga rada?
- kakav j e odnos đ njega i Hasana Kafije u okviru pru-
č intelektualne škole?
- šta su mu kraj nje poruke pisane djelatnosti?
- kal-va mu je metoda izlaganja i
- da li i on teži za slobodom đ bitnom karakteris·
tikom č škole itd.
U uvodnom dijelu prvog poglavlja autor djela Ar-rat;l1 li al-Mur-
tat;la, Mustafa š č č u kakvim okvirima ć sc kretati ovaj nj e-
gov rad i kroz to direktno ukazuje na preokupacije svog užeg intere-
so\·anja i interesovanja svoje sredine č
»Ja siromašni ... Mustafa sin Muhameda, sin Muhameda (ili .Meh-
meda - primjedba O. N.), Bosanac, š č (MW?tafa b. MuJ:lammad
b. Mu!.lammad al-Basnawi namjeravam da dadnem uz sva-
ko poglavlje djela Al-hiidi li al-muhtiidf
14
) po nekoliko č hadisa,
cijenjenih izreka (ashaba i tabi'ina) i č č radi božijeg zado-
voljstva. 2elja mi je da budem proživljen u društvu kapaciteta hadisa
12) N. ć Mustafa ibn Muhammad al- Aqhisari š č Ras-
prava o kafi, duvanu i ć POF, XX-XXI 1970/ 1971. str. 71-107, Sa·
rajeva 1974.
13
) M. T. ć I slamska tradicija (Prilog č izvora šerijat·
skog prava), Sru:aJeVC!_ 1936 .. š iz Gajretova kal!!ndara 1937. str.
31- 32. M. T . . da Je 1mao dJelo u rukama. UstupiO mu ga Osman
Asaf b1vs_1 č i č komore u Sarajevu. M.
T. ć Je op1sao dJelo 1 1stakao da mu nedostaju listovi (12 19 30 35-38
39, 77 i dalje sve do kraja. ' ' . ' . '
Ovaj . isti _koristili smo i za ovaj rad. On se danas nalazi u
GHB evo 1 una povremeni registarski broj: 5754 i još uvijek u rasu-
tom stanJU.
š č Ar-nžqi l i al-Murtaqii, rukopis 5754. str. 1. GHB,
6
(imama muhadisa) i iskrenih radnika koji su radili na hadisu (Vjero-
vjesnika) 'alayhi wa sallam. Ove hadise pruzeo sam iz hadis-
kih djela:
- Al-gami' aHalfir od Sujutije (Galaluddin
- Al-drba'in od Nevevije (An-Nawawiyy)
- Al-hirz at-tamim, šar1J, al-hisn al-1J,asin od Karia ('Ali b. Sultan
Mul)ammad al-Harawiyy al-Qariyy) i drugih djela istaknutih muhadi-
sa.15)
Autor je koristio za ovaj svoj rad preko dvadeset djela hadiske
tematike, kao što su Al-kutub as-sitta (šest glavnih hadiskih zbirki),
razne druge zbirke, komentare ili djela koja đ druge discipline,
a služe se hadisom kao dokazom. č je da Mustafa Pruš-
č citira i djelo Aqawriyya, Toru, Stari zavjet
15
•) na više mjesta radi
objašnjenja ili dopune neke radnje.
Pregled tema djela Ar-radi li Al-Murtada sa osvrtom
na pojedine izvore
Teme, kojih je 112, ponekad nemaju đ č spone, ali
kao cjelina prestavljaju č izgradnje uzorne č sa islamskog
stanovišta, č poruke ponekad i sufijskih nazora. Cen-
tralno mjesto zauzima vrlina (al-fac;hla).
Prvo poglavlje govori o: zikru (ad-dikr)
2 .. . .. : izgovaranju islamskog č
3 . .... : tespihu poslije namaza,
4 ..... : zahvali Bogu,
5 ... .. : traženju oprosta (at-tawba),
6 ..... : donošenju »salavata« na Vjerovjesnika (s),
7 .. . .. : ć molbe Bogu (ad-du'a'),
8 ... . . : ć namazima i č
9 . .... : pranju zuba kod obrednog pranja (misvak kod abdesta)
10 . . ... : obrednom pranju (obdestu),
ll ..... : kupanju,
12 . . ... : ezanu (pozivu na molitvu),
13 .... . : klanjanju pet puta dnevno,
14 ... . . : č klanjanju (džem'atu),
15 . . ... : š č namaza i zadržavanju u džamiji poslije na·
maza,
16 ..... : izgradnji džamije (?) - alternativno, jer ne dostaje je·
dan list,
17 . .... : podne namazu,
18 ..... : sunetu podne namaza,
19 ..... : sunetu ikindije namaza, ć dnevne molitve)
20 ..... : sunetu ahšama namaza (prve č molitve),
15
) Ovo su djela koje on č navodi u uvodnom dijelu ovog svoga
rada. đ on se služio desetinama izvora koje kasnije prigodno spo-
minje, bilo u tekstu ili margini. . .
15•) Nije č da se radi i o nekom drugom .dJelu, . ah pošt<?
se u uvodnoj č doziva Musa, a onda Ibn-i Adem, č Č govon
da se radi o Tori, Tevratu.
7
11 .... . : naklanjavanju i č Kur'ana đ ahšama i jacije
(prvog i drugog ć namaza - molitve),
22 . .... : o sunetu jacije namaza,
23 ... . . : ć klanjanju (nafilama, neobligatnim namazima),
24 ..... : č iz strahopoštovanja,
25 .. ... : ć č petka,
26 ..... : petku,
27 ..... : lrupanju petkom,
28 . . ... : korištenju toalete petkom,
29 . .... : č Kur'ana,
30 ..... : pristupu zikru (litanijsko ponavljanje osnovne sentense
islamskog vjerovanja i božijeg imena)
31 ..... : č i nauci uopšte,
32-41 . : (nedostaje nekoliko strana),
42 ..... : vrline posta šest dana ševala, uz napomenu da je o ovom
pitanju detaljno govorio i u traktatu Al-}J.iil fi sitta min šawwiil (fol. 39a)
I ovdje napominjemo da se č škola č svojom š ć
smjelijim đ Kao primjer te smj elosti može poslužiti sud
Mustafe š č u ovom poglavlju kome je dao naslov O vrlinama po-
sta šest dana mjeseca ševala u kome kaže: »U djelu Al-fatiiwii az-zii-
hiriyya prenosi se od Ebu Hanife da je mekruh postiti šest dana mje-
seca Še\·ala, bilo da se posti odjednom svih šest dana, bilo u intervalu
u toku mjeseca, zatim da je Malik rekao' Nisam vidio ni jednog fakiha
da ih je postio niti nam je iko od ranijih č to prenosio. Ovo
su izmislili, kaže Mustafa š č glupaci i neznalice, jer ovo i svi
drugi hadisi koji govore da je post šest dana ševala mekruh, svi su oni
apokrifni (al-maw<;lii'). Više o tome (može se vidjeti) u našoj raspravi
(Al-lzal fi sittati min šawwal), O vrlinama posta šest dana mjeseca še-
vala, (fol. 39a).
43 .. . : deset dana mjeseca zilhidžeta,
44 ... : Yawmi tarwiya (dan č yawm-i arafata),
45 ... : yawm-i 'arafatu,
46 . . . : kurban bajramu,
47 ... : o kupanj u č bajrama,
48 ... : Posjeti grobu Vjerovjesnika, gdj e upozorava da je više o
tome govorio u svom radu Risala ad-diikir fi ziyiira a/11-
al-maqiibir, fol. 3la,
49 ... : hadžu,
SO ... : ratovanju uz napomenu da se v1se o tome može ć u
njegovu djelu tzv. Tabšir al-guzat (fol. 31b),
51 ... : klanjanju i č Kur'ana u toku č ć (prve mje-
seca redžepa, petnaeste, mjeseca šabana i ć č dva bajrama.
Na margini ovog poglavlja je napomena da je đ napisao trak-
tat na turskom jeziku o ć «leile-i regaib« u prozi, a on, u stihu, ta-
đ na turskom (fol. 31b).
52 ... : postu 13. 14. i 15-tog svakog mjeseca (sawm-i biq),
53 ... : danima u sedmici, č
54 .. . : traženju (al-istigfar), gdje se zadržava i na Tori,
55 ... : bogobojaznosti,
56 ... : karakternom č
57-59: nedostaje nekoliko strana, osim jednog dijela 59. poglav-
8
lja, ali samo dopune Mustafe š č Poglavlje, prema dopuni, odnosi
se na stid (al-al)ya'). U ovom poglavlju Mustafa š č citira izvode
iz . . rore. Uvodnu č ispisao je mastilom crvene boje, da bi bila
upi:Hinl]a i kaže: »u Tori (At-tawriyya) Bog kaže Musau a. s. č
(sine Adema), ko želi da ima više na ovom svijetu, to ć mu samo po-
ć udaljenost od Boga na ovom i neshvatanje ć svijeta. Bog
ć mu dati da vazda bude brižan i ž da je vazda zauzet poslom od
koga se nikada ć ć otresti. Srce ć mu vazda biti ispunjeno si-
romaštvom, nikada sito i bogato. Stalno ć č težiti, a nikada ć
ć ostvariti tu težnju. Sine Adema, svaki dan smanjuje ti se život
za jedan dan, a ti to ne ć š svakim danom Bog ti daje hra-
nu, a ti mu ne zahvaljuješ, sa malim si nezadovoljan, a sa mnoštvom,
ć Ni jedan dan ne osvane a da ti ne dobiješ od mene potrebnu
hranu i ni jedna ć ne omrkne a da ne đ vjesnik (melek), tvoj pra·
tioc i ne donese vijest o nekom odvratnom djelu kojeg si č Je.
deš moju hranu a stalno mi griješiš . Ti mi se ć š molbom i ja ti
ć dobrom . .. Divan li sam ja gospodar, a loš li si ti č
Ti mi se ć š s molbom, ja ti molbu usvajam i dajem što tražiš,
pokrivam tvoje mane jednu za drugom i ružna djela jedno za drugim.
Stidim se zbog t ebe a ti se ne stidiš zbog mene. Mene zaboravljaš a
drugih se ć š Ljudi se plašiš a od mene kao da si siguran. (fol. 36b).
60 ... : o uzornu moralu. I ovdje Mustafa š ć navodi č
iz Tore:
»U Tori stoji, 'Sine Adema, č č lijepo se ponašaj đ svi-
jetom, da bi te ja volio i oprostio, a ti bio omiljen i kod drugih. Sine
Adema, stavi svoju ruku na prsa, pa što bi zaželio sebi to zaželi i sva-
kom vjerniku! Sine Adema, ne č za onim što na ovom svijetu nisi
ostvario, niti se veseli onim što si zadobio. Znaj da danas tvoj svijet
(bogat stvo i slava) sutra prelazi u vlast drugoga. Si ne Adema, traži bu-
ć svijet, ostavi ovaj, jer i zlo na ć svijetu bolje je od dobra
na ovome i svega što je na njemu. Sine Adema, Li tražiš ovaj svijet, a
onaj svij et tebe traži. Sine Adema, pripremi se za smrt prije nego ti
ona đ . .. Ako bi ti ostavio ovaj svijet (ono što imaš) drugome, kao
d? si ostavio vj erovjesnicima da svijet pozivaju meni na pokornost. Si-
m; moj, koliko j e bogatih smrt č siromašnim, koliko nasmijanih,
rasplakanim, koliko ljudi zavlada bogatstvom, osili se i zaboravi na
poslušnost, pa umru takvi i odu u pakao. Koliko je ljudi bilo bez č
ga i ikakva imetka, strpilo se na tome i ušlo u raj! č se da je je-
dm č hvalio drugoga u lice. Na to ć mu ovaj drugi:
. č božiji, zašto me hvališ? Jesi Ji me isprobao da sam za-
držao blagost dok sam bio u srdžbi?
- Ne, nisam, odgovori.
- J esi li me isprobav na putovanju uvjerio da sam moralan?
- Ne, nisam.
- (Onda zapamti), č nema prava da hvali drugoga sve dok
ga ne isproba u ·ove t ri stvari. (fol 39b)
61 ... : poglavlje govori o blagosti.
62-64 poglavlja nedostaj u. č je samo dio dopune osnov·
nom tekstu.
9
l '
I ovdje Mustafa š č citira izvore iz Tore.
65 ... : o č
66 . .. : o programiranju. U ovom poglavlju Mustafa š č citi-
ra na dva mjesta izvode iz Tore (fol 41),
67 .. . : O strpljivosti,
68 ... : O zahvalnosti,
69 .. . : o ć
70 ... : o iskrenosti,
71 . . . : o č
72 ... : o pozdravu,
73 ... : o neogovaranju,
74 ... : o pravednosti,
75 ... : o đ srdžbe,
76 ... : o prihvatanju izvinjenja,
77 ... : o poslušnosti roditelj ima,
78 . . . : o samilosti (ar-ral:lma). Ovdje se Mustafa š č ć
na svoje ranije napisano djelo iz ovog č č »0 č
pojma Ar-rahma, samilosti, ja sam napisao rad o tome svojoj ć
(al-il].wa), (misli na prijatelje ili svoje č - primjedba O. N.), i u
njemu izložio daleko više podataka. Ovdje sam se zadovoljio ovim. Mo-
lim te, Bože, za milost i oprost dana okupljanja! «
79 .. . : o pružanju ć ugroženom,
80 ... : o dobrim uslugama drugome,
81 ... : o davanju milostinje,
82 ... : o č rodbinskim vezama,
83 ... : o ukazivanju gostoprimstva,
84 ... : o nahranjivanju gladnoga,
85 .. . : o napajanju žednoga,
86 . .. : o nalaganju pozitivnoga i č zabranjenoga. I ov-
dje ukazuje na svoje ranije napisano djelo iz ove oblasti. Razmatra-
ć maksimu »pokvarenost č pokvarenost je cijelog svijeta«
Mustafa š č daje svoj sud č » ..• jer glupi kada vide da
č i obrazovani halapljivo grabe materijalna bogatstva, bez obzira
da Ii se radilo o dozvoljenom ili zabranjenom, i oni ć poletjeti za
njim ... upravo biva onako kako sam to razradio (smo razradili) u na-
šem radu Ristila al muriidiyya fi haqqi qahwa wa ad-dul].iin (fol. 56a)
87 ... : o skrivanju mane drugoga,
88 .. . : o pobjedi vjernika,
89 .. . : o samilosti prema siromašnima,
90 .. . : o đ mira đ đ
91 ... : o ukazivanju poštovanja uglednima (as-sadii.t) ,
92 ... : o ukazivanju č susjedima,
93 ... : o ukazivanju č č
94 ... : o ć prijatelja,
10
96 ... : o konsultovanju,
96 ... : o konsultovanju,
97 .. . : o zaštiti i poštovanju prava radnika (posluge),
98 . .. : o posjeti oboljelim,
99 ... : o ć dženaze,
100 ... : o izmjavi č š ć U ovom poglavlju napominje da je pi-
tanje č š ć đ talkina
16
) i iskata,
1
') posjete groblju itd. obra-
dio u svojoj raspravi pod naslovom Ad-diikir fi ziyiira ah! al-maqiibir •i
ko želi više objašnjenja, napominje Mustafa š č neka vidi tamo!«
(fol. 64.ab),
101 . . . : o opraštanju i skromnosti,
102 ... : o radu i č izdržavanju,
103 ... : o sticanju imetka kroz dopušteno. ž ć se na za-
nimanjima u ovom poglavlju Mustafa š č iznosi stav Hasana Ka-
fije i kaže kad govori o stavovima pojedinih misillaca: »Naš č
(ashabuna) č da je najbolj i rad - djelatnost poslije džihada, tr-
govina, zatim zemljoradnja pa zanatstvo. đ ja mislim da je pi-
sanj e najbolja djelatnost. Ovo mišljenje zastupa i 'Ali al-Qali u svom
komentaru svanom An-niqiiya.« (fol 67b),
104 . .. : o ishrani onim što je dozvoljeno,
105 ... : o korištima umj erenog jedenja i ne pretrpavanja stoma-
ka i o etici islamskog ponašanja pri jelu,
106 ... : o ulozi drugom licu,
107 .. . : o vrlini izbjegavanja gordosti,
108 ... : o strahovanju od Boga,
109 ... : o druženju s plemenitim i karakternim,
110 . . . : o lijepoj namjeri,
111 . . . : o namjeri č dobra, usluge drugome. Ovo poglav-
lj e je nepotpuno, a ć 112. nedostaje u cjeliniY
3
)
Dopunska saznanja o č autora djela li al-Murtadii
Pošto nam nedostaje kraj ovog djela, mi smo lišeni mnogih po-
jedinosti kao npr.
16
) č na arapskom jeziku koje vrši hodža nad grobom nepo-
sredno nakon sahrane umrloga.
1
7) Jedna vrsta milostinje koja se dijeli sirotinji za dušu umrloga
(podušje) pošto se najprije provede đ procedura tzv. devr.
17a) Djelo broji 76 lista sa svojevrstnom kustodom i paginacijom iz
kasnijeg perioda. Nedostaj u poglavlja l. 12. 19. 21. 30. 36. 39. č 111
i cjelokupno 112. č djela: 14,5 x 20 cm. Tekst 10 x 16 cm. po 24
reda na strani. Djelo je u rasutom stanju, ć vlagom i š ć
zubom vremena. Papir je žute boje, papirus, a mastilo crne. zatim
svaki č dopune osnovnog teksta, izrazi: korist (al-fa'tda), dopuna
(at-tatimma), č (al-hikaya) itd. ispisani su mastilom crvene boje. č
tak svakog hadisa i izreke drugih lica č je linijom mastila crvene
boje. Mastilom crvene boje napisan je i naslov At-tawrija (Tora, Stari
zavjet) . Ovo djelo Mustafa š č citira na nekoliko mjesta.
Na margini djela su ispravci izvršeni. istim rukopiso!D. Zasada. nam
je .ovo jedin.j poznati rukopis djela Ar:rafji .. se vod1 po<!-
pnvremenim brojem R 5754 u GH btbliotect u Sarajevu 1 ruje katalošk1
đ
ll
- kada je autor završio ovo djelo,
- da li je ono, možda, njegovo najkasnije napisano djelo,
- gdje ga je završio,
- kakvu je funkciju tada vršio i sl. Da je kraj djela č svi
ovi podaci bili bi registrovani u pogovoru djela ili bar završnoj č
nici, kako je to č u č rukopisima. Pa ipak, na neka
od ovih pitanj a možemo približno č odgovoriti, ć na-
pomenama samog autora u istom djelu. Tako npr. saznajemo da je ovo
njegovo posljednje nama poznato na pisano dj elo, jer ih u njemu
ć mjestu č s va spominje; da je djelo, s obZI-
r om na sadržaj i metod izlaganja, namijenj eno širokim slojevima a ni-
kako č što ukazuje da je bio na položaju osobe koja je sno-
sila moralnu odgovornost za ponašanje vjernika muslimana na terito-
riji koja je bila, na neki č č njemu. Za sebe kaže kod
dopune osnovnog teksta:
- komentator kaže (Qa.la aš-šiiril].),
- siromašni rob kaže (qiila al-'abd al-faq1r),
- griješni č kaže (qala al-'abd al-mudnib),
- slabašni č kaže (qiila al-'abd ad-daTf) ,
slabašni č komentator kaže (qala aš-šiiriJ:l al-'abd a<;i-<;la'1f).
Jezik i stil djela Ar-nidi: li al-Mur ta(j. ii.
Nije patio od jedrine stila, glomaznih i nej asnih č niti tu-
đ terminologije. Nije mario za ć visokih krugova. Ostao je
u krugu naroda. Stil hadisa j e snažno uticao na stil Mus tafe š č
pa je i nj ego\· stil jasan i razumlji va č pros ta i jednostavna.
Materiju izlaže č i jednostavno, kao da ima pred sobom č
đ a kada osjeti da bi đ prisutnim slušaocima ili č
ovog njegovog djela mogao biti i poneko ko želi više znanja i razmiš-
ljanja, Mustafa š č ga ć na drugi izvor, veoma č i na
svoj. Prema torne, djelo nosi poruku vaspitnog karaktera ć ši-
rokim muslimanskim slojevima. Ono je istovremeno presjek islamskog
bontona duboko ukorijenjenog u srca stanovnika našeg č mada
je nešto od toga ć poodavno palo u zaborav.
Radi ilustracije jednostavnosti njegova stila i č ć
masama može nam poslužiti ć izvod.
»Siromašni (Mustafa š č kaže:
- U jednom hadisu stoji 'Tri osobe Bogu su mrske, iako nisu
č nikakav prestup: izjelica, š kr ti i oholi. Izj elica na ovom svi-
jetu, na11odi se u drugom hadisu, ć na ć Selman Fari-
si prenosi od Vjerovjesnika, da oni koji naj više jedu na ovom svijetu,
najviše ć i gladovati na ć Ebu Hurej re prenosi da je Vjero-
vjesnik rekao: 'Neka ć smanje jelo da bi im domovi procvj e tali
i zasjali sjajem bisera.' Ovo č da manj e jedu i svjesno gladuju -
poste. Abdurahman ibn Auf (Abdurrahman b. 'Auf) prenosi da je Vje-
rovjesnik i umro a da se potpuno ni je najeo ni on ni č njegove
porodice č hljeba.' č da š č hlj eb nije jeo ni dva da-
na uzastopice. Neki znalac č 'Giadujte radi dženetske gozbe!' a
12
Omer b. Hatab kaže da se pretjerivanjem naziva i to da č jede
kadgod mu apetit pojavi, jer Vjerovjesnik kad bi č ne bi ve-
č a kad bi č ne bi č Semure b. Džundub (Samura b.
Gundub) prenosi da mu se njegov sin jednom prilikom toliko nažde-
rao da mu je poslilo te je č ć i da mu je Semure nepo-
sredno iza toga rekao 'Da si umro zbog toga, ni dženazu ti ne bih kla·
njao.' Hasan El-Basri kaže da č vrline krase č
- da č sobom vlada,
- da govori odmjereno i promišljeno,
- da pazi šta jede i koliko jede i
- da se č nemorala i razvratna života.'
Kažu da je pretjerano trpanje stomaka hranom ć sa
šest neugodnosti:
l. š č strahopoštovanja prema Bogu,
2. š č samilosti prema drugima, jer ć misli
da su i svi ostali siti,
3. smanjivanjem poslušnosti,
4. š ć prema mišljenju mudraca,
5. ne usvajanjem njegova mišljenja, kada takav daje savjet dru·
gom, drugi mu ga ne ć i
6. č oboljenjima.
Kažu da su č postupka kod objeda stroga obaveza (farz), č
tiri sunet, č spadaju u domen lijepog ponašanja, dva č lijek a
dva č za sobom prezir i zabranu.
Postupci stroge obaveze pri jelu su:
- da č jede samo ono što je dozvoljeno (l;lalii.l),
- da priznaje da je to božiji dar,
- da je zadovoljan onim što jede, i
- da se č da ne č kakav grijeh sve dok mu se organi-
zam održava ć toj hrani koju je pojeo.
jede.
Postupci pri jelu koji spadaju u oblast suneta su:
- da č na č j ela spomene božije ime (bismiliah),
- da na završetku jela izrazi zahvalnost Bogu (ell;lamdulillah),
- da opere ruke prije i poslije jela i
- da previje koljeno lijeve noge a podigne desne kada sjede da
Postupci pri jelu č kategorije su:
- da č jede ono što mu odgovara,
- da se služi manjim zalogajima,
- da dobro ž ć hranu i
- da ne prati zalogaje drugih.
Postupci pri jelu koji u sebi nose lijek su:
- da pojede svaku mrvicu prosutog hljeba i hrane dok jede
- da nagne zdjelicu iz koj e jede da bi sve iz nje pokusao, kako
ne bi niš ta u njoj ostalo.
13
Postupci pri jelu koji zaslužuju prezir i zabranu:
- da č ne prinosi nosa hrani da bi je pomirisao (kao što:
to č č ili pas) i
- da ne puše u hranu, nego da č da se ohladi, na što uka-
zuje i hadis »Vrela hrana nije ć
Ljudi kažu da onaj ko manje jede ima višestruke koristi, npr. da
je tjelesno zdraviji, bolje memoriše, lakše ć manje spava, postaje
prijatan u društvu i sl. dok kod pretrpavanja stomaka, č ima
brojne štete, đ ostalog, dolazi do č u stomaku iz č se
đ brojna oboljenja. Gladovanje č mnoga oboljenja malim tru-
dom dok kod pretrpanog stomaka i najbezazlenije oboljenje traži mno-
go truda da se oboJenje odstrani. Uostalom, izjelica je omra7.en i kod
Boga i kod ljudi.
13
)
Sporedna djelatnost Mustafe š č i specijalizacija
Preostalo je još otvorenih pitanj a vezanih za č Mustafe Pro-
č đ koje spada, đ ostalog, i:
- gdje se obrazovao,
- šta je č
- šta mu je bila uža specijalnost i
- zašto se služio č arapskim jezikom?
Pošto danas raspolažemo izvorima koji se direktno odnose na
Mustafu š č mi ć pokušati da č odgovorimo na ova
pitanja da bismo dobili kompletniju prestavu o njemu.
SYakidašnje potrebe stanovnika našeg č u periodu u ko-
me je žh1o i djelovao Mustafa š č ne samo vjerske nego i životne,
tražile su od intelektualnih radnika da se bave i takvim disciplinama
koje se odnose, bar marginalno, na matematiku i astronomiju (npr. na-
sljedno pravo, đ vremena dnevnih molitvi, regulisanja č
nika na sahatkulama, definisanja pravaca - strane svijeta u r azne svr-
he, č širine rijeke radi njena š ć đ vi-
sine i sl.).
Mustafa š č imao je udj ela i u ovoj disciplini. Na ovaj za-
č navodi nas djelo o astrolabu
19
) odnosno o upotrebi astrolaba.
Djelo je prepisao, uslovno i unio neke promjene, Mustafa š č na
uniyerzitetu Al-Azhar u Egiptu 1132/1 719, 29. redžepa. On je prepisao
i komentar »Al-yasminiyya« u Skender-pašinoj medresi, kako kaže, prije
ikindije namaza 12 ramazana iste godine. Ovaj podatak i razlika od ne-
koliko mjeseci ukazuje da je bio na studijama u Kairu ili možda nekoj
v:sti specijalizacije. Ovome ide u prilog i to št o on č da se jav-
lJa kao plodni pisac poslije osamnaest godina otprilike i kasnije cije-
log svog života piše č na arapskom jeziku. Ovo ne č
njegovo poznavanje i turskoglll) i persijskog jezika, ali č govori o
lo
- .
11
). M. Pru.š?Jt, n. d. fol 68b, rukopisa broj: 5754 GHB. ili poglavlje
:> tStoiiilenog djela.
1
') Vidi rukopis broj 551, fal. 153a-164b. GHB.
Mj Vidi stranu ovog rada.
14
izvoru obrazovanja i njegovoj kao izdanka ljubavi č škole pre-
ma arapskom jeziku.
Lik đ Mustafe č u njegovoj idf.azet-nami
Ove podatke moramo povezati i sa diplomom (idžazet namom)
Mustafe š č izdate 03. zulhidžeta 1133/ 1720 koja ć dopuniti naše
saznavanj e o njegovoj č
Profesor Mustafa š č Mustafa Arzuni ar-Rumi, ocrtava nje-
govu č i zadržava se na specijalnosti predmeta koje je Mustafa
š č č č krozj splet podataka o sebi, č
ć o Mustafi š č Posebno se zadržao na hadisu jer je za
njega hadis najuzvišenija i najdragocjenija nauka koju je ostvario uži-
votu. Za to navodi i nekoliko razloga:
- hadis mu je ć da upozna stvarnost Objave - Kur'ana,
i njen č
- otkrio pojedinosti kako treba interpretirati Objavu,
- saznao, ć hadisu, šta su č pitanja temelja
vjere i islamske apologetike,
- saznao o minulim narodima i
- upoznao kreposne i plemenite č i č Ovim č
ma je ocrtao profesor Mustafe š č hadis da bi u diplomi istakao
š ta su preokupacije Mustafe š č za koga kaže:
»Predamnom je č hadis (sami'a minni) kompletni č ple-
meniti radnik i najuspjelija č koja je u sebi satkala tradicionalne
i racionalne nauke, glavne i sporedne, u cjelini i do u detalje, Mustafa
b. Mul)amed al-Bosnevi, al-Aqhisari an-Nav'abadi. Po završetku (studi-
ja) zatražio je od mene da mu izdam diplomu (idžazet-namu) za hadis
kao i za ostale predmete koj e je č i č kod mene.
21
)
Predamnom je polagao i još neke discipline metodom č i
izlaganja (qara'a alayya) kao i tefsir (egzegezu Kur'ana). Nakon provje-
r e obratio sam se molbom Bogu i izdao Mustafi š č diplomu da
može predavati hadis prema ć djelima:
- Sahihu Buharije,
- Sahihu Muslima i ostalim djelima iz ciklusa »Al-kutub as-
·Sitta« (Sunan Ebil Diiwful, Sunan an-Nisii' iyy, Giimi'at-Tirmiziyy, Mu-
watta b. đ

zatim (iz islamskog prava - fikha):
- Kanz ad-daqii' iq fi furil ' al-J:wnafiyya, od Abdulal:la b. an-Na-
safiyy, umro 710/1310,
- Al-qudflri, od Al:J.mada b. Mul:lammad, al-Qudiiriyy, umro 482/
1036,
Al-wiqiiya od Mul:lmmada b. Sadruššari'a al-Awwal, umro prije
VIII/XIV vijeka, kao i sve drugo što je bilo meni dozvoljeno da pre-
dajem, a koje sam č metodama »Slušanja« (as-sima') ili Č
2
•) Rukopis 551. folt 112-115. GHB.
22
) Ovako je upisano na margini istoimenog rukopisa, str. list 113.
15
i izlaganja«, da predaje racionalne i tradicionalne č discipline,
sporedne i glavne, metodama č • i li »korespondiranja« (al-
-munil.wala wa al-mukil.taba).
23
)
Prema sadržaju diplome Mustafa š č stekao je pravo da pre-
daje pored hadisa i tefsir i č pravilnog č Kur'ana (kiraete).
gramatik-u arapskog jezika, sintaksu, retoriku, stilistiku i poetiku, da
predaje i prenosi« sve što sam ja č studirao i dobio diplomu iz tih
predmeta da ih mogu predavati.
Dao sam mu diplomu, nastavlja profesor Mustafa š č da
ovo sve predaje, ali da se pridržaje kod predavanja usvojenih stavova
č iz oblasti ovili disciplina. Bogu hvala što nam je ć da
tl XII/ XVIII ć imamo pouzdanill č u hadiskoj nauci! «
24
)
bila je posljednja misao ovog č kod osvjetljavanja č Mu-
stafe š č
Ako bismo pokušali da s rezervom prihvatimo ovakav sud o Mu-
stafi š č imali bismo razloga, s obzirom na č praksu
i tz\·. tedlis (obmanu) u diplomama, ali ako imamo u vidu brojnost dj e-
la koje je iza sebe ostado ovaj š č i sadržaja tih djela č
vezom vezanill za hadis, bez obzira na njillovu tematiku i osnovnu po-
ruku. onda moramo prihvatiti ovaj sud njegova č
č razmatranja
Na osnovu oYih podataka sa š ć možemo korigovati neka
ranija zapažanja i dopuniti naša saznanja o č Mustafe š č
a što bi se moglo svesti na ć
- da je Mustafa š č u okviru sistema školstva osmanske
Turske, prema kome diplomu izdaj e profesor č predmeta a ne
škola, ,·jerovatno s tekao dopunsko obrazovanje u Kairu na univerzite-
tu AI-Azhar ili Skender-pašinoj školi u Aleksandriji,
- da mu je hadis bio uža specijalnost, a ne pravo, jer se njegov
profesor koji mu izdaj e diplomu zadržava na hadisu, hadiskim djelima
koje je č i on i nj egov č Mustafa š č posebno nagla-
š ć č č hadisa; profesorima koji su mu predavali
hadis, ć njihova imena posebno za teks t hadi sa (al-matn), za.
tim prenosioce (lanac prenosilaca (al-isnii.d) u nizu od prvog do posljed-
njeg - izvora, kako je to ć u hadiskoj č disciplini.
23
) Kod č i prenošenja hadisa č hadiskih č
disciplina ukazuju na osam metoda:
l. as-sim'a, slušanje,
2. wa al-ard, č i izlaganje,
3. al-igaza, ovlaštenje,
4. al-munawala, dodavanje,
5. al·mukataba, korespondiranje,
6. al·i'lam, obavještenje, proglas,
7. al-wasiyya, oporuka i
8. al-wigada, nalaženje, mada M. T. ć dodaje i deveti metod tzv.
al-imla', diktiranje.
Vidi više dr S As-Salih, 'Ulii.m al-hadit str. 86-104· M. T. ć Bazi
hadis mesel.eleri uzerind·e tetkikier, Istanbul 1959. str. 94. '
2
'> Rukopis broj 551. str. 11 5.
16
;' ·· ·• ·' .,...,... da · je č •i fikh na principu. hanefitske pravne škole L
drUge tradicionalne· discipline, zatim filološke u okviru arapskog jezi-
ka i.racionalne,apologetiku i filozofiju,
' . ' --"7 ,da. je na osnovu mu steb.o pravo da pre-
daje hadis, posebno djela Buhariju i Muslima i ostala iz zbirke Al-kutub
As:sitta, zatim i kira'ate, .nasljedno pravo (al-fara'i"-)• istoriju j
metriku ('ilm al-'arii4),
. , ,:.....:. da je· dobio diplomu hadisa 1133/1720,
· :...... da priznaje Hasana Kafiju za č č škole, nazi.
ć ga»asliaburia«, naš č naš prijatelj, gospodar, onaj koji je
stekao pravo da raspolaže s nama i sl.
_ : da je prihvatio teoriju Hasana Kafije o strukturi · društva, ali
unosi i petu kategoriju, ·intelektualni rad ili bavljenje pisanjem . . Pisci·
ma daje prednost nad ostale č kategorije. Za ovakav svoj ' sud on
doziva u ć i mišljenje' Ali al-Qalija, · ·
- da je produžna ruka č škole intelektualne grupacije,
č je glavna karakteristika ljubav prema arapskom jeziku, inte.reso-
vanje za aktuelna zbivanja, pokušaj rješenja ć pitanja pisanom
č i davanje prednosti razumu nad mistifikacijom. Mustafa š č
je bio dosljedan predstavnik č škole i kod interpretacije hadisa
i nije dozvoljavao unošenje »kešfa« č otkrovenja), pošto je
kešf nešto tajno, unutrašnje, što se ne može uzeti kao dokaz.«2S)
- da kod razrade jedne teme niže dokaze prema stepenu snage
tih izvora,
- da je bio širokog obrazovanja i imao uvida u brojna djela,
ž ć i izrailijate, ali uz đ izvora, Tore,
- da se u njegovim djelima ogleda snaga i smjelost samostal-
nog đ (glavna karakteristika č škole), da su mu sva
djela vaspitnog karaktera i
- da njegova pisana djelatnost nije prestala sa godinom 1154/
1742, nego da se javlja i kasnije.
SUMMARY
b. Mul}ammad, Bosanac, š č Nevabadlija, the
outstanding representative of the younger generation (18th century) of
the intellectual school of Prusac which is known for its adherence to
orthodox Islam and love for the Arabic language, was presented by
the former researchers (such as S. š ć M. ž ć A. ć
as well as M. T. ć as a profilic writer, a qadi of the Hanafi School,
a mufti and a teacher. New researches based on the contents of his
works, particularly on the subject matter of his book Ar-riiQI li al-Mur-
25) Rukopis broj: 551, fol 108a, gdje sc potpisao sn Mustafa b. Mu·
hammed, č kadija.
17
tac;ta and his diploma work (igizat-nime) ·show that č
was in, .the first- place an e."tpert in the field of the Prophet's Hadith:
His work Ar-raQ.I li al-Murta4a, which is in a way a supplement·
to .the book. li al-Muhtadi bo Mul).ammad b. Abr ai al-Magri-
bi at-Tlimsiinr, discusses 112 topics about virtues originating from the
Prophet's Sunnah, the news transmitted by the firs t an the second gene-·
rations of Muslims, ma..xims and the statements from· t he Torah. It
defined by its author, š č as a pure Hadith work. He
wrote it with the purpose to be » . .. in the Hereafter in the company
of the experts of the Hadith.« His teacher who taught him several dis-,
cipli.Iies from ti:ie. field of Islamic scij;:nce conferred onto him, confor:-
mably to the educational system of the time, the diploma (igiizat-niime)
whlcli entitled him to the rank of a muhaddith (an expert of the Ha-
dith science).
š č deserved it by his work and writing. The style .
of his writing and the way in which he expresses his thoughts are cha-
racterized by the explicitness of the sentence structure similar to that
of the Prophet's Hadith.
ć
TRAKTAT O UCENJU FRAKCIJA OD MUHAMEDA
IBN PIRA 'ALI EL-BERGILIJA
Do nazad nekoliko godina kod nas se nije ć posebna
pažnja č islamskih frakcija, njihovog djelovanja i č
Postoji nekoliko ć radova i osvrta na pojedine frakcije ili leti-
č osvrt na više njih, ali to nije ni blizu onoga što jedan obrazo-
van č treba da zna o t om važnom č islamske nauke. U
posljednje dvije godine revija »Islamska misao« je objavila više pri-
jevoda i originalnim radova iz tog č Tako smo se, đ
ostalog, susreli sa razmatranjima razvoja i č islamskih frakcija
od najpoznatijeg hereziogrnfa Ebu Mensura 'Abdul-Kahira el-Bagda-
dija i cjelovitim djelom Fahrudina er-Razija »El-'Itikadatu fireki-1-mu-
slimin ve-1-mušrikinu. đ se, na predmetu ak;aida, na Islamskom
teološkom fakultetu u Sarajevu, č ovo č što je dokaz da
se kod nas pojavio interes i potreba za č islamskih frak-
cija i njihovog č Brojna djela na Zapadu, originalne studije i
prevodi o islamskim frakcijama, u više izdanja, đ interes
č krugova na njihovo č i djelovanje.
Do danas j e u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu pro-
đ samo jedan r ukopis o č islamskih frakcija, koji ć biti
predmet ovoga rada, što đ da na našim prostorima nije vla-
dao interes za tu problematiku. Neoriginalna islamska č nisu
mogla ć plodno tlo u našim krajevima obzirom da su pripadnici
islama bilo č opredjeljeni za č ehli sunneta ve-1-džema-ata
i da su islamski č koj i su ovdje djelovali, bili budni č
č islamskog č i prakse. Doduše, islam je u naše krajeve
došao, uglavnom, posredstvom Turaka, koji đ nisu bili skloni
frakcionaštvu u vjeri, pa to ima jednu dublju osnovu koja je obez-
đ č islamske perspektive u nas do današnjih dana.
Pojavom č savremene islamske frakcije: (babije, behaije,
kadij anije i ahmedije), t e prodorom njihovih ideja u Evropu, bilo
je č pokušaja infiltracije njihovog č i u naša č
ja. đ ulema je putem raznih napisa u brojnim vjerskim i
drugim listovima dala svoju kvalifikaciju toga č tako da ni tada
nije došlo do č neislamskih tendencija đ ovdašnje musli-
mane.
Postoj e ozbiljna mišljenja da su hamzevije bile organizi rana
frakcija obzirom da u svome č i djelovanju imaju osnovne uslo-
ve koji karakterišu i druge poznate frakcij e. Kao što se č
19
l
druge strane hamzevijskog pokreta, uskoro ć se, vjerujemo, dati ocje-
na i ovog pitanja što ć biti od velikog č za ovu granu islamske
nauke. (Dr Mubamed ž ć Hamzevijska sekta i njen č
Hamza Bošnjak, Zivot, Sarajevo XXV/ 1976, br. l , str. 79-91).
Sve islamske frakcije, u osnovi, su pokušale islamskoj misli
dati jedan novi ali neoriginalni pristup i č shodno svojim
težnjama, slobodi i neodgovornosti, zbog č su nazivane pogrdnim i
ž ć imenom ehlu-1-ehvai ve-1-bide'i (poklonici strasti i revi-
zionizma). Nisu se libili prelaziti granice zdravog umovanja izno-
ć u svome č i ono što je suprotno slovu Kur'ana i Sunneta,
ć na č Poslanika i na njegovu misiju. Možda č
pojedinih frakcija nisu imali takve daleke namjere, đ njihovi
nasljednici nisu poštovali svetost Is tine, u što se možemo uvj eriti,
recimo, č šiijskog krila »zejdija«. Tu se da vidjeti
renost i principijelnost njegovog č Zejda b.'Alija b. HuseJna,
ali i kasnija ekstremnost njegovih nasljednika. Takav je č uglav-
nom, i sa drugim frakcijama.
Najpoznatiji islamski autori teti su se bavili č islam-
skih frakcija, što je razumljivo, jer je frakcionaštvo razdira lo islam-
sko drušhro i prijetilo č vjerovanj a širokih muslimanskih
masa. Na temu »Odbrana islamskog č od frakcionaša, njihovog
č tendencija i podvala« napisano je više kapitalnih djela, trak-
tata i studija, u kojima se pokušalo č ili potpuno istražiti
uzroke i posljedice takvog negativnog djelovanja unutar islama. Od
tih djela svakako je vrijedno spomenuti >>MekaW.tu-1-islamijjin« od El-
-Eš'arija, >>El-Mekalat« od El-Maturdija, »Reddun ehli-1-ehvai ve-1-bi-
de'i• od Et-Taraifija, »El-tnilelu ve-n-nihalu« od Ebu-1-Muzafera el-Bag-
dadija, zatim >> EI-Fisal« od Ibni Hazma, >> El-arau ve-d-dijane« od En-
-Nevbahtija itd. (Ibn 'Asakir, Tebjinu kezibi-1-mufteri , Damask, 1347.
h. str. 20). Pristupi su bili č sa istim ciljem, da se odbrani iz-
\"Ornost islamskog č od ekstremnih ljudi , fanat ika i mešetara ra-
č pobuda i namjera.
Fazlur Rahman je došao do č na osnovu ozbiljnih is-
traživanja, da je haridžije pogrešno nazi vati sektom, ž ć to ć
strogim i rigoroznim, da bi odmah nakon te konstatacije istakao >>da
su oni, š ć koju su pokazali upotrijebivši oružj e protiv za-
jedinice, sami sebe ć iz šire zajedni ce; ali u njihovoj doktrini
nema č što bi nužno dovelo do samoekskomunikacij e.« (Duh Isla-
ma, Beograd, 1983, str. 38). č toleranciju gaji i Husejn Nasrt pre-
ma šiijama. Fazlur Rahman, đ u šiijskoj doktrini vidi »j ednu
važnu šizmu u islamuu. Za razliku od haridžije, šiije su »tokom vjekova
razvijali doktrinu o Božijem pravu, kako u odnosu na vjeru tako i u
odnosu na č život, koje je nespojivo sa samim duhom idžme.<<
(Nav. djelo, str. 239).
$iije su u svom ekstremizmu išli dotle da su negirali Poslani-
kovim drugovima svaku vrijednost, neke od njih naziva bogohulnicima
i razvratnicima, ć pravo vlasti jedino Aliji i njegovim potomcima.
Kasnije su neki postali toliko č (seb-ije, gulati) ć Alij i
bOžansku narav, a njegovi m nasljednicima božansko ć i be-
20
smrtnost. Zagovarali su mnogobrojne nesporazume i ć stvari
(hulu!, tenasuh, redž'at, tekijju) koje se nisu mogle uskladiti niti po-
miriti sa originalnim islamskim č Haridžije su, ć neprija-
teljstva prema svim muslimanima, posebno prema Aliji i Umajadima,
proglašavali otpadnicima od islama sve one koji nisu haridžije, zatim
tvrdili da je u kur'anski kodeks č poglavlje »Jusufu, da je ve-
ć Poslanikovih izreka izmišljenja i sl.
Mu'tezilije su se pojavile u prvoj polovini drugog ć po
hidžri. Imali su tendenciju naglog širenja, mada u č tajno, da
bi u doba halife Me'muna č razna zlodjela u cilju nasilnog provo-
đ svoje doktrine i č Njihovom nastojanju su se suprotstavi-
li vrhunski autoriteti tog doba, o č govore mnogobrojna djela i
rasprave. Mu'tezilijska krutost, nepopustljivost i č u zago-
varanju racionalnog metoda na štetu tradicije, u pojedinim razdoblji-
ma, išla je do pravog bezumlja. To je bio svojevrstan izazov za ehli
sunnet, da su se morali uhvatiti u koštac sa njihovim nastojanjima,
što je dovelo do niza problema štetnih prije svega po islam i islamsku
nauku. Više autora mu'teziliJama Zlahvaljuje nastanak "llmul-kelama«,
korištenje filozofskih problema u ovoj nauci i ć islamskih
znanosti onim pitanjima koja se do tada nisu pojavljivala.
Murdžije (kraj I ć po hidžri) su bili vrlo širokogrudni pre-
ma griješnicima i skloni đ odgovornosti za č prekr-
šaje. Držali su važnim č izjavu kao svojevrstan dokaz pripad-
nosti islamu. Obzirom da su bili nezainteresirani za đ na po-
č planu, kao i džebrije, halife su ih puštali na miru i tolerisali
njihovo otvoreno kršenje islama.
Kaderije č proglašavaju stvoriteljem njegovih djela, potpu-
no slobodnim u svom djelovanju na koje nema uticaja nikakav vanj-
ski uzrok, č ni Bog. U drugu krajnost idu džebrije za svoje grijehe
ć drugoga, ć da se zbog vlastite ć nisu u stanju
suprostaviti van,iskiro mracima te zato ć biti odgovorni za svoja
djela.
Savremene islamske frakcije babije i behaije su u svom progra-
mu imale rušenj e islama i predstavljanje njegovog č u krivom
svjetlu, što je dovelo do toga da ih i neislamski autori proglašavaju
nemuslimanima, š ć sektom "bahai« itd. Kadijanije i ahme-
dije su išle č putem kao i prethodne dvije frakcije, ž ć ko-
lonijalnim silama u porobljavanju, eksploataciji i iscrpljivanju islanl-
skih naroda što je dovelo do toga da su ih kasnije, po č nji-
hovih mecena, mnoge države stavile van zakona, a brojna islamska ud-
ruženja, organizacije i č proglasili nemuslimanima.
Muhamed b.Pir 'Ali el-Bergili (929-981/ 1523-1573) pisac djela
o islamskim frakcijama »Tuhfetu-1-musteršidin fi bejani mezahibi fi-
reki-1-muslimin« je đ u Balikasri. Bio je č islamski autori-
tet u zemljama pod turskom upravom. Njegova ortodoksnost, istaknu-
ta u brojnim djelima, obezbijedila mu je č mjesto u islamskoj
nauci sve do današnjeg dana. Koliko je i na našim prostorima bio pri-
sutan dovoljno č brojna djela i rukopisi koji se č u raz.
nim bibliotekama širom Jugoslavije. Do danas je jedno njegovo djelo
21
»Wasiyyetnamacr prevedeno i objavljeno na našem jeziku, na š to uka-
zuje mr Nijaz ć (Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta.
u Sarajevu, 1/ 1982, str. 117), dok je Salih Trako tome posvetio širu
raspravu pod naslovom »Serhi Wasiyetname sa prevodom na srpsko-
hrvatski jezik« u »Analima« GH biblioteke u Sarajevu (V-VI, str. 117-
-127). ć Mustafa iz Jaj ca j e preveo »Et-tarikati muhammedijje«,
djelo koje pripada El-Bergiliju, a njegovo ć djelo donosimo u na-
stavl"U ovoga rada.
Prof. Kasim č izražava sumnju da »Tuhfetu-1-musterši-
din ... « pripada El-Bergiliju, zbog stila kojim j e pisano (Katalog arap-
skih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963, I, str. 406). đ
tim, takvoj sumnji nema mjesta, jer više svj etskih autora ga pripisuju
El-Bergiliju (Brockelmann, II, 584; Ismail paša, 11252; Katalog glav-
ne vakufske biblioteke u Bagdadu, II, 537. itd.).
El-Bergilijevo djelo »Tuhfetu-1-musteršidin . .. «, po kome smo sa-
č naredni prevod na naš jezik nalazi se u jednom kodeksu od č
tiri rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Saraj evu pod br. R-
2268. Sva djela u kodeksu su iz dogmatike, L. 79, 20 X 15, u kožnom
pO\·ezu sa preklopom, ukrasnim rozetama i ugaonim a rabeskama flo-
ralnih motiva, č š ć Djelo pod br. l. u kodeksu je
»Bahru-1-ke1ama od En-Nesefija (L. 1-33); pod br . 2. »Te111isu-1-kifaje
fi-1-hidaje« od Es-Sabunij a (L. 33-64); pod br. 3. »Tuhf etu-1-must erši-
din f i bejani mezahibi fireki-l -mus1i min« od El-Bergilija (L. 66-72) i
pod br. 4. »Risaletun fi fedai1i eh1u-s-sum1e ve-1-džema'a ve mezhebu-
hum« od nepoznatog pisca (L. 73- 79).
Rukopis pod br. 3. u kodeksu ima ć obilježj a: p isan je
jednostavnim nesh-talikom na bijelom, debljem i dobro č pa-
piru, crnom tintom; na nekoliko mjesta, neznatno vlagom zaprljano,
što ne smeta č ima vlastitu folijaciju; istaknutij e č č
novih poglavlja, nazivi frakcija, redni brojevi i interpunkcija pisani
crvenom tintom. Prepis datira iz 1112. po h. od nepoznatog prepis i-
č
U ovom djelu je El-Bergili na vrlo vj ešt č dao presjek č
nja islamskih frakcija, njihovih imena i broj, ponegdje bez nužnih
objašnjenj a, što nas je prisililo da damo neke bilj eške radi bolje ra-
zumljivosti samog teksta.
Prevod djela:
Fol. 66b
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu, koji nam je pokazao istinu 1s tmom i uputio nas
da je slijedimo, i ukazao nam da je krivi put - zabluda, podarivši
zaštitu od nje. Neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika i pri-
jatelja, odabranog Muhameda. Onaj ko njega bude slijedio j e prista-
lica njegovog puta i č Zajednice (muslimana), željan da umre ka·
da mu smrt đ kao musliman. Blagoslov i mir na Poslanikovu ple-
menitu porodicu i nj egove poštovane drugove, a onaj ko ih bude volio
22
ć sigurnost i zaštitu i ć proživljen na ć svijetu u dru-
štvu najodabranijih vjernika.
Potom,
Ovo je kratki traktat u kome je izloženo č (vjernih) pri-
padnika Poslanikovog puta i puta njegovih drugova, neka je Allah sa
njima zadovoljan, i o njihovom vjerovanju, kao i izlaganje č is-
lamskih frakcija pod naslovom:
TUHFETU-L-MUSTERSIDIN FI BEJANI MEZAHIBI FIREKI-L-
·MUSLLMIN (Poklon tragaocima istine o č č islamskih
frakcija).
Na pravi put ć uzvišeni Allah, Gospodar svjetova!
Prenosi se Poslanikova izreka:
ć se moji sljedbenici na sedamdeset i tri krila, zbog
ć ć svi biti kažnjeni vatrom, osim jednog. Krilo spasa su prista-
lice Vjerovjesnikovog puta i Zajednice, te ć u džennet, a svi ostali ć
u džehennem!«
1
)
Da nas Bog č ognjene vatre u koju ć upasti poklonici no-
votar ija i frakcionaštva. Svaka frakcija ima svoje č i vjerovanje
č 'Od č i vjerovanja drugih fmkcija.
Fol. 67a
Sto se č č i vjerovanja pripadnika tradicije (sunne) ono
se ogleda u ć
Dužnost je vjerovati da je svijet nastao i da je on nešto drugo,
a ne Bog. Dolmz nastalosti svijeta je u njegovom neprekidnom mijenja-
nju iz sata u sat, iz t rena u tren. Sve ono što se mijenja je nastalo,
pa pr ema tome, i svijet je nastao. Kada se utvrdi nastalost svijeta,
nužno je, potom, utvrditi postojanje njegovog Stvoritelja, a to može
biti samo Allah, jedan i jedini, živi, postojani, č ć sveznani,
koji sve č i vidi, koj i govori i Svoju volju ima, kome nije ništa
č On ni koga nije rodio, niti je đ i niko Mu nije ravan. Nije
l) č koji su se bavili č islamskih frakcija kori-
stili su i pozivali se na ovu Poslanikovu izreku, ć ć joj č
pažnju.
Eš-Sehrestani (Ebu-el-Feth Muhammed b. 'Abdulkerim b. Ebu Beke
Ahmed, 479-548/ 1086-1153) u svom poznatom djelu o frakcijama »El-milelu
ve-n-nihal« ne ulazi u ocjenu vjerodostojnosti spomenutog hadisa nego ga
navodi, kao i neke druge, koji đ da ć biti ljudi sa č sklo-
nostima, ali da ć pravi njegovi sljedbenici ostati dosljedni č islama
i složni na istinu. Autor je na stanovištu da je ć da bude samo jedna
grupa, đ svim islamskim frakcijama, pravovjcrna dok su ostale djeli-
č ili potpuno odstupile od izvornog islamskog č (Vidi: Eš-Sehres-
tani, El-milelu ve-n-nihal, Bejrut, 1980, l , str. 13.)
Suprotno Eš-Sehrestanijevom stavu da ć •Od sedamdesettri frakcije
biti samo jedna spasena« Fazlur Rahman č vlastiti dojam da su ć
njih •pravne i teološke škole« ć se na č stavove Goldzihera
i dr. (Vidi: Fazlur Rahman, Duh islama, Beograd, 1983, str. 235.)
Hadise o frakcionaštvu đ muslimanima u č do-
nose najpoznatiji i najautoritetniji č Poslnmkoye tradiCIJe,
Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Hiikim, lbnu Htbban, TaberaniJB,
lbnu 'Adijj i El-Hatib.
23
J
tjelesan, ni supstancija ni akcident, opisan je Svojim č opisom,
ima najljepša imena i najuzvišenije atribute, č je po Sebi, a Nje- ·.
god atributi su neodvojivi od Njegovog ć Govor Mu je atril?ut kao
što su i život, č ć znanje, mudrost, sluh, vid, ć stvara-
nja i opskrbljivanja. Njegovi atributi nisu uporedivi sa ·atributi ma )ju- .
di kao što ni Njegovo ć nij e primjerno ć stvorenja.
2
)' · . ,
Vjerujemo da j e Kur'an Njegov govor, č j e, nije nastao. ·
Ko kaže da je Kur'an stvoren, taj je novator, izgubljeni i zalutali
vjernik.
3
)
. Vjerujemo da je i dobro i zlo po Njegovoj odredbi, stvaranju i
ć On č što želi i vlada kako ć On ne odgovara nikome za
ono što č niti ko drugi, osim Njega, može stvarati. On ostavlja u
zabludi koga ć

Vjerujemo u nejasne ajete (mutešabihat) ć njihova
č niti se ć o njihovim smislovima, kao što je to
č neki č ć imama Ahmeda b.Hanbela (neka je Allah
sa njim zadovoljan), o »istivau« - Božjem gospodarenju Arša-, pa je
on odgovorio: »Istiva' j e đ vj erovati u to je dužnost, č je
nepoznat, a pitanja (na tu temu) su novotarija.«
5
)
Fol. 67b
Mi držimo istinom slanje poslanika od Allaha. Is ti,na je ono
što je objaYlj eno (našem) Vjerovjesniku i istina j e sve ono što su po-
2) Bog se ni sa č ne može đ ni po ć ni po atributima.
Kod mnogih autoriteta to je bogohulno. Or todoksni vjernici su na stanovištu
da su Božiji atributi č kao i Njegovo ć mada se ovog stava neke
fra.kcionaške škole ne drže. đ je trajala rasprava, da li su atributi
ć odvojeni od ć ni ć a ni nešto izvan ć Mu'tezilijsko-kade-
rijska škola negira č atributa govora, vida, sluha, znanja i sl. Islam-
ska frakcija antropomorfista (mušebbhija) kažu da Bog ima lice (vedžh)
i oko ('ajn) č ljudskim organima. Kada govore o Božijoj ruci (Jedullah)
t\'rde da je č ljudskoj ruci, sa šakom i prstima. Frakcija sifatijja kaže
da Bog ima lice i oko i da su to Njegovi atributi. (Vidi: Ebu Mensur 'Abdul·
Kahir el-Bagdadi , Usulu-d-din, bez godine i mjesta izdavanja, str. 109.)
3
) Božiji govor je č Njegovo svojstvo. Kur'an j e Njegov govor.
Kerramijska frakcija tvrdi da je Božij i govor Njegova ć pa kad nešto
za!eli _kazati, č •nastane« 1;1 _Nje!Jl_u .. č tvrde kaderi je i mu'tezilij e.
(Kav. IZVOr, str. 106. đ Vldi: Es-se.Jh Hafiz b. Ahmed Hakemi. El-'a kai-
du-1-islamijje 'akidetu ehli-s-sunne ve-1-džema'a; bez mjesta i godine izda-
vanja, str. 29.)

4
) •On ć na pravi put, spašava i č od zabluda koga ć iz
SVOJ_e 1!- š u ostavlja i u kušnje baca koga ć po
SvOJO) pravd_i , Jer djela nisu ništa drugo nego slobodno raspo-
laganJe s što Je NJegoyo vlasništvo, u kome On rasoolaže
kake;> Je znao u. sve što ć u ć biti i što ć Nje-
gov! _rob?Vi prema udjelu _syoJe. volj e, a ne. pod pres ijom i silom;
raditi, bil9 to P.okornost ih gnJešenJe, bezvJerstvo ili vjerovanje.« (Hasan
Prušcak, Dzennetske š ć o temeljima vjerovanj a, Sarajevo, 1979, str.
5
) Syi islamski velikani misli i nauke su na stanovištu da je »istiva'«
nepoznat 1 .da na tf?mu ':'e voditi obzirom da j e ovaj pro-
blem _pretezak_ za cc;>vJe!rn J nJegov um. DJskuSJJa o •l stivau« je bid'a (no-
VOtariJa), a sv1 Č na tu temu proizvoljni. Zato se, vele, treba držati
kur'anskog uputstva:. •Mi vjerujemo u njih, sve j e od našeg Gospodara.«
(Kur'an: III, 7.) •MJ u Allaha vjerujemo a ti budi svjedok da smo Mu
poslušni.• (Kur'an: III, 52). '
slanici prenijeli od Boga kao: kazna i nagrada u grobu, postavljanje
pitanja od Munkira i Nekira, proživljenje iz groba, iskušenje, sakup-
ljanje, . polaganje č tezulja djela, zagovorništvo, knjige djela,
most, džehennem kazna onima koji zapadnu u njega, džennet i na-
đ onih koji tu đ sve je to, bez izuzetka, istina, č i
izvorno, bez sumnje. Ovo su samo neke istine koje vjeruju pripadnici
tradicije.
6
)
Ovdje ć spomenuti č i vjerovanja svih frakcija. Zbog
toga, ko želi da se šire i potpunije upozna sa njihovim č može
se obratiti na djelo »El-milelu ve-n-nihalu
7
) u kome se iznose sva frak-
cijska č i vjerovanja.
Nakon gore navedenog, ovdje ć navesti, ako Bog da, nazive
muslimanskih heterodoksnih frakcija, formalno vezanih za šeri'at, i ne-
ka njihova č o osnovnim pitanjima vjere.
Postoji šest glavnih muslimanskih frakcija u č č se
nalaze elementi heterodoksije: džebrije, kaderije, kerramije, mu'attali-
je, rafidije i nevasibije.a)
Sto se č džebrija, oni č slobodu ljudske djelotvornosti i
u tom smislu kažu: č ne djela, niti ima ć izbora u
pobožnim ili griješnim radnjama i samozaradi, njegova sloboda je č
na ć š ć sa ć Dalje nastavljaju: č je č za
svoje prekršaje i ć imati prijekora za to. Ovakva njihova rezona-
vanja su naklapanja, kako se to vidi iz č Uzvišenog: •(To ć im
biti) kao nagrada za ono što su č

Kao i iz Njegovih č
>> •• • pa ko ć vjeruje, a ko ć ne vjeruje!u
10
)
Kaderije kažu: Allah nije Stvoritelj ljudskih djela, nego č
stvara svoja djela i nije ovisan u sticanju opskrbe, niti u pokoravanju.
Njihova stanovišta su neispravna na osnovu č Uzvišenog:
»Allah stvara i vas i ono što napravite.<<
11
)
6) Sve navedeno je ustanovljeno Kur'anom i Sunnetom i okosnica
je vjerovanja ortodoksnih muslimana. Mnogobrojna akaidološka djela o
ovim pitanjima raspra.vljaju č ž ć se najautoritativnijih is-
lamskih izvora. (Hakemi, nav. djelo, Obrada 200 č akaidološ-
kih problema ehli-sunnetskog č
') Autor vjerovatno misli na kapitalno djelo poznatog islamskog č
nika, hereziografa i komparatiste Ebu-el-Fetha Muhameda b. 'Abdulkerima
b. Ebu Bekra Ahineda eš-Sehrestanija, koje je doživjelo brojna izdanja.
Pod navedenim naslovom je poznato djelo Ebu Mensura 'Abdulkahira el-
·Bagdadija koje je đ štampano, kao i djelo Ebu Muhameda el-Jeme-
nija za koje do danas nemamo informaciju da je štampano. (Jedan pri-
mjerak ovog djela u rukopisu se č u Glavno vakufskoj biblioteci u Bag-
dadu r,od brojem: R 6819).
) Ebu Mensur 'Abudukahir el-Bagdadi u »El-ferku bejne-1-firekc, str.
20-26, navodi ć podjelu: Haridžije, mu'zelije i kaderiJe, rafidije-šiije,
nedždžarije, batinije, murdžije, bekrije, dirarije 1 kerramije. Eš-Sehrestani
u »El-milelu ve-n-nihal«, str. 15, č velike porodice frakcija:
kaderije, sifil.tije, haridžije i šiije. Ebu-el-Hasan el-Eš'ari u »Mekalntu-1-isla-
mijjinc spominje deset grupacija: šiije, haridžije, murdžije, mu'tezilije i
džehmije, dirarije, husejnije, bekrije, 'ammije, asbabu-hadis (tradicionali-
ste) i kullabije.
9) Kur'an: LVI, 24.
lO) Kur'an: XVIII, 29.
ll) Kur'an: XXXVII, 96.
25
· Foi. 68a ·
· Kerramije č da je Bog antropomorfan stvorenjima i zagova-
raju Mu tjelesnost i supstancionalnost: pripisuju Mu dvije ruke i dvi-
je noge č našim rukama i nogama, da ima stas č našem ·i
da je ovisan o mjestu i vremenu. Uzvišeni j e Allah daleko od onoga
što Mu oni govore, visoko od izmišljotina silnika koji č Njegove
č ·
- »Niko nije kao On! On sve č i sve vidi.«'
2
)
Mu'attalije su ona frakcija koja lišava Boga svih (ta'til) ,
pa Mu npr. č č č (hej-et), ć volju, sluh, vid i
ostale božanske i gospodarske atribute.
Nevasibije optužuj u Aliju da je č nevjerstvo _ i drže oba-
,·ezom đ neprijateljstva protiv njega. Vjerovjesnikove dr_ugove
ne drže muslimanima, osim Ebu Bekra i Omera (neka je Allah sa
njima zadovoljan), ć ć ih i ć č Božije:
»Reci: - Ne tražim za OVO nikakvu drugu nagradu od vas, osim
pažnje rodbinske.«
13
)
Rafidije đ i ć Ebu Belu·a i Omera (neka je Allah
sa njima zadovoljan), ne ć naklonost ni prema jednom dru-
gom ashabu, osim Alije. Jedni zagovaraju fatalizam (džebr), dok su
drugi otišli dotle da su đ Muhamedu a.s. partnera u poslan-
stm, na taj č č ć č Uzvišenog:
»Muhamed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi, nego je Alla-
ho\· poslanik i posljednji vj erovjesnik.«
14
)
Isto tako, (rafidije) č i ć Poslanikove izreke ć
ne na Aliju i Omera:
»Ti kod mene zauzimaš mjesto kakvo je zauzimao Harun kod
Musa-a, s tom razlikom, što iza mene nema više poslanika.«
>> Kad bi neko poslije mene bio vjerovjesnik, to bi bio Omer. sa
kojim bi se zavr šilo poslanstvo.«
Pošto je završeno vj erovj esniš tvo sa Muhamedom a.s. i hilafet
je završen sa Alijom r.a.
Fol. 68b
Imami 'Azam kaže da svaka od spomenutih frakcija ima svojih
dvanaest krila, što u zbiru iznosi sedamdeset i dvije frakcije. đ
sobom se razlikuju u č i drugim novotarijama.
I - Kaderijska frakcija
1
s)
Kaderijska frakcija se pocijepala na dvanaest s ljedbi to:
- ----
12) Kur'an; XLII, ll.
13
) Kur'an: XLII, 23.
ll) Kur'an: XXXII, 40 .
. nazivom govori o dvije srodne frakcije: o
1 mu.tezih.Jama. VIše ž č ih ć što· je i ovdje
VJerovatno, č ' '
26
l - Vasilije koji č da se č velikog grijeha,
npr. prostitucije, konzumiranja alkoholnih ć i đ ne može ć
da je vjernik, jer osloviti nekoga vjernikom je odlika, a griješnik ne-
ma pravo na to.
2 - Huzejlije č č boravak u džennetu vjernicima i
č boravak u džehennemu onima koji ne vjeruju.
3 - Aslehije zagovaraju Božiju obaveznost preusmjeravanja lju-
di. Tvrde da nije dopušteno da Bog nekoga ostavi na krivom putu,
č negiraju č Uzvišenog:
»Allah u zabludi ostavlja onoga koga ć a na pravi put uka-
zuje onome kome ć
đ kažu da je Bog bio obavezan da šalje vjerovjesnike.
4 - Mu'ammerije č da je Allah Stvoritelj tijela, a potom sva-
ki organizam postaje »stvoritelj << po Njegovoj želji. Ovakvom konsta·
tacijom su zanijekali č Uzvišenog:
»Postoji li, osim Allaha, i kakav drugi stvoritelj ?«
17
)
S - K ej sanije vjeruju da nema nagrade za pokorne, niti kazne
za nepokorne. Ne postoji ni džennet ni džehennem, vele oni.
18
)
6 - Jemamije negiraju obaveznost džume, a time i č Bo-
žije:
» . .. đ da molitvu obavite ... «
19
) tj. džumu.
7 - Džahizije tvrde da su Persijanci bolji od Arapa.
8 - Behšemije tvrde da onaj ko se pokaje za jedan grijeh, po-
kajanje mu ć bitai valjano sve dotle dok se ne pokaje za sve gri-
jehe. Ko bude ubij en, umro je prije suctenog č time č ć č
Lizvišenog:
»Svaki narod ima konac, a kad konac njegov đ - ni za tren
ga ć ć ni odložiti ni ubrzati.<<
20
)
Mu'tezilije ih danas povezuju za Ebu Hašima.
2
1)
Eš-Sehrestani smatra da mu'tezilije još nazivaju: Ashabu-1-'adli ve-t-
·tevhid, kaderije i ' adlije.
Kaderije i mu'tezilije zagovar aju potpunu slobodu č djelo-
vanja bez ovisnosti vanjskih uzroka. Više autora citiraju Poslanikovu izre·
ku da su kaderije đ đ njegovim sljedbenicima. Oni ne .J?ri-
znaju Božiju predodredbu i tvrde da se ništa ne đ prema unapnJed
đ planu i zakonu. (Eš-Sehrestani, Nav. djelo, I/43.).
16) Kur'an: XXXV, 8.
17) Kur'an: XXXV, 3.
18
) Eš-Sehrestani ovoj frakciji daje č mjesto jednog
tog šiijskog krila. U tom smislu ide el-Bagdadi i više drugih autora. l:'rema
Eš-Sehrestaniju, kejsanij ske sljedbe su: muhtarije, hiiširnije, bejanije i ri-
zamije. (Eš-Sehrestani, Nav. djelo, I / 147-153.).
'Ali Mustafa ei-Gurabi kaže da je ova frakcija dobila ime po Muhta·
ru, č koji je bunio narod protiv Umajada, ć kažnjavanje
Husejnovih ubica. Njega su zvali »Kejsan«. Spomenuti č č da
ova frakcija ima jedanaest sljedbi ... (A. M. el-Gurabi, Tarihu-1-fireki-1-isla-
mijj, Kairo, 1959, str. 288).
19) Kur'an: LXII, 9.
20
) Kur'an: X 49.
21)' Ebu Haši{n 'Abdusselam, sin č džubaijske frakcije Ebu 'Ali·
j a Muhameda b. 'Abdulvehhaba ei-Džubaija. (Eš-Sehrestani, nav. djelo, Ins).
27
!
Fol. 69a
9 - Ruvejdije smatraju da se nedozvoljena hrana (haram) ne
ubraja u Božiju opskrbu (rizk) i kažu: Ko pojede nešto nedozvoljeno
(eklu-1-haram) pojeo je ono što mu Bog nije propisao svojom opskr-
bom. Oni smatraju da je »Opskrba« samo ono što je u č vlas-
ništvu.22)
10 - 23)
ll - 'Avdije ne dopuštaju ulazak u džennet nepokornom jer j e
za tu č uslov napor. Dalje kažu: Ulazak u džennet je nadoknada
za poslušnost i podnošenje iskušenja. Negiraju onosvjetsku vagu ljud-
skih djela (mizan) i zagovorništvo (šefa 'a).
12 - Hajat ije tvrde da za neispunjene obaveze ne slijedi kazna,
jer izvršiti ugovorenu obavezu nije stroga dužnost, č negiraju Bo-
žije č
»I ispunjavajte obavezu, jer ć se za obavezu zaista odgovara-
I Njegove č
"J ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim oba-
,·ezali ... «
23
)
II - Džebarijska frakcija
26
)
Džebrijska frakcij a se razdijelila na dvanaest sljedbi i to:
l - Mustarije koji vjeruj u da č ne djela prema svom vla-
stitom izboru, ni u smjeru dobra ni u smjeru grijeha, kojom tvrdnjom
č č Uzvišenog:
»U njegovu č korist je dobro koje č a na njegovu
štetu zlo koje uradi.«
2
i)
2 - 'Adžzije kažu da j e č ć da se suprostavi Bo-
žijim zahtjevi ma i č Oni č ajet:
»Allah nikoga ne ć preko ć njegovih.<<
1
8)
ZZ) Ebu Mensur el-Maturidi u svom dj elu »Kitabu usuli-d-din« veli:
»Na nedozvoljen č prisvojena i konzumirana hrana se smatra Božijim
»rizkom« - opskrbom ... Ima ljudi koji cijelog života jedu takvu hranu,
pa je ć za njih, kad odu sa ovog svijeta, ć da uopšte nisu jeli
Božij u opskrbu, ž ć da je opskrba samo ono što j e u č vlasništvu.
Smatramo da je takav stav neispravan jer životinje nemaju svog vlasni-
sn·a, a Bog ih opskrbljuje. »Na zemlji nema ni jednog živog ć a da ga
Allab ne hrani.« (Kur'an: XI, 6). (Vidi: El-Maturidi, Kitabu usili-d-din, Sa-
rajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, R = 6740, fol. 164a).
23) č je izostavio desetu kaderijsku sljedbu. Zbog toga što
ne raspolažemo drugim primjerkom rukopisa nismo u stanj u utvrditi njeno
ime i č
24) Kur'an: XVII, 34.
25) Kur'an, XVI, 91.
ll>) Sire o ovoj frakciji, njenom č i sljedbama vidi: ć
Muharem, Džebrije i njihovo č I slamska misao, Sarajevo, VI/1984, br.
68, str. 27-33).
211
ITJ Kur'an: II, 286.
Kur'an: Il, 286.
3 - Mefru'ije vjeruju da je Bog odjednom stvorio sva stvore-
nja, nakon č više nije stvarao, nego se stvorena ć i egzistenti
pojavljuju (redosljedom) svakog dana, sata i trena, postepeno.
4 - Nedždžarije kažu da ć djeca bezvjernika neminovno u dže.
hennem, a djeca vjernika u džennet. đ kažu, da pripadnici tra·
dicije ć imati izlaza jer sumnjaju u Božiju odredbu.
Fol. 69b
S - Keslije kažu da ć č biti đ ć ran·
gom u džennetu, na što, u negativnom smislu, ne č njegova lije·
nost, a ni njegov trud, u pozitivnom smislu. Nagrada i kazna nisu u
vezi sa ž š ć ili griješenjem, vele oni, niti ć č biti š ć
niti bilo šta umanjeno zbog č prekršaja, a ni ć sa
ž š ć Ovim su zanijekali ajet:
»Ko č dobro, u svoju korist č a ko radi zlo, na svoju šte·
tu radi.«
29
)
đ č i ć ajet:
»A da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalni-
ka?!«30)
6 - Sabikije č da je ć i ć propisana od praiskona,
po zasluzi svake jedinke ponaosob; ć ć biti onaj ko ju je stekao
u praiskonu i ć je umanjiti vršenje grijeha, a ć je onaj ko
je bio ć u praiskonu, zbog č mu ništa ć koristiti dobra
djela. Prema tome, i dobar č i griješnik su jednaki, č č
č Uzvišenog Boga:
»Misle li oni koji č zla dj ela da ć s njima postupiti jed-
nako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela č da ć im život i
smrt biti isti? Kako loše đ


7 - Džebnije đ č koji se uspeo na rang •sve
ljubavi prema Bogu«, od vjerskih dužnosti kao što su: post, namaz 1
dr.
8 - Havfije đ vj ernike od straha. prema Bogu, sve
prijetnje koje j e spomenuo u Kur'anu su ć za one kOJI ne
vjeruju.
9 - Tefkirij e vjeruju da j e onaj ko je stekao znanje postao
»Oružnik« nauke i skrbnik nj en, nakon č se sa njega dižu obaveze
pokornosti i bogobojaznosti, ljudi su dužni da mu sve želje ispunja-
vaju, suvlasnik je u njihovoj imovini, a onaj ko bi povratio ono što
je on uzeo iz njihova imetka tretiran bi bio kao nasilnik. Takvim sta·
vovima č ajete Božije:
»A Allaha se boje od robova č
»Ne jedite imovinu j edan drugoga na nepošten č
29) Kur'an: XLI, 46.
JO) Kur'an: XXXIV, 17.
JI) Kur'an: XLV, 21.
32) Kur'an: XXXV, 28.
JJ) Kur'an: II, 188.
29
»Oni koji bez ikakVa prava j edu imetak č -doista jedu
ono što ć ih u vatru dovesti i oni ć u ognju gor iti.«
34
) - -- - •
10 - -·Hasbije su bliski tetkirijama ·(kažu da Je ovaj sVijet za-
č vlasništvo svih ljudi . i niko nikome nema pravo ništa uskra- .
titi ako neko ć nešto da ima, cime č č Božije: . · · . -
»Ne jedite imovinu j edni drugih na nedopušten č


Fol. 70a
ll - Munkerije kažu: Kada se sjetiš Allaha uz Njegovo ime više
ne spominji č niti blizu Njegovog imena, jer to nije dopušteno.
Oni smatraj u neispravnim č izgovaranje dva šehadeta
36
) koje
vjernici zajedno izgovaraju: Nema boga osim Njega (Allaha), a Mu-
hamed je Allahov poslanik! ' -
12 - Mebanije kažu: Raditi po Kur'anu nije obaveza, niti Božiji
govor obavezuje na bilo što, jedina je dužnost slijediti pobude srca
zato što je srce jedini zakonodavac. Bog ih uništio zbog onoga što go-
vore.
III - Kerramijska frakcija
37
)
Ova frakcija u sebi okuplj a dvanaest sljedbi i to:
l - Mušebbihije đ Stvoritelja sa stvorenjima pa ga opi-
suju sa glavom, ustima, rukama, nogama i ljudskom naravi. Takvim
č negiraju ajet:
»Niko nije kao On! On sve č i sve vidi.«
38
)
2 - Mudžessimije tvrde da Bog ima tijelo. Ortodoksni musli-
mani kažu: Tijelo je sastavljeno od (najmanje) dva elementa, š to je
nedopustivo ć za Boga. On je uzvišen i neovisan od toga .
...
3 - Haddije tvrde da Bog ima mj esto i vele da se smjestio na
Aršu. Nj ihov stav j e potpuno nast ran obzirom da su Bogu pripisali
ono što je svojstveno ljudima jer j e Njega ć đ sa
34) Kur'an: IV, 10.
ll) Kur'an: II, 188.
36) Dva šehadeta: »Ešhedu en lailahe illallah ve ušhedu enne Mu-
hammeden 'abduhu ve resuluhu«, su uslov ulaska u islam . .. Uslov valja-
nosti prvog je izjava drugog. Poslanikove izreke o dva šehadeta su brojne,
đ kojih navodimo ć
»Islam je đ na pet principa: č da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik .. . « (Muhammed b. Isma'il
el-Buhari, Sahihu-1-Buhari, bez mj esta izd., 1953, I. str. 9).
37
) Kerralnije su sljedbenici Ebu 'Abdullah b. Muhammeda b. Kerra-
ma. č njegovog djelovanja i uticaja je Nejsabur, mada se u izvo-
rima navodi da je duže vremena boravio u Mekki i Samu. Umro je u Je-
rusalimu 255. god. po hidžru. đ njegovim pristalicama je bilo dosta
umjerenih, č i ortodoksnih ljudi, od kojih se posebno č Ebu
Ja'kub Ishak b. Mahmiš el-Va'iz (um. 383. h.), islamski misionar i č
Njegov rad na planu širenja islama je bio plodan tako da je njegovom
zaslugom u islam ušlo preko pet hiljada ć
Glavni stavovi Ibnu Kerrama su: Bog je gore; On je na Aršu; On je
materija itd. (Eš-Sehrestani, nav. djelo, 11108-113).
38) Kur'an: XLII, ll.
onim što je stvorio, kako je i potvrdio da »niko nije kao One, niti
ima č Sebi, ni po ć ni po atributima.
4 - Halulije vjeruju da je Allah ljepota u lijepim likovima.
Zbog ovakvog vjerovanja oni su nevjernici. Allah ih prokleo zbog ono-
ga što vjeruju.
39
)
5 - Sakije kažu da nije nikome dozvoljeno ć On je poko-
ran adekvatno svojoj pokornosti! đ nije dopušteno ć On je
griješnik po svojim prekršajima jer se tako može previdjeti pravo sta·
nje (hal), pa da lijepo postane ružno, a ružno lijepo.
6 - Mudžerredije kažu: Iman je sama č č koja nije
uslovljena vjerovanjem. Takvim č su zanijekali č Uzvišenog:
»Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet! -
a oni nisu vjernici.«
40
)
Fol. 70b
7 - Vehlije č Covjeku je ć spoznaja Boga i niko
Ga ne može spoznati pravom spoznajom. Ehli-sunnet kaže, shodno aje·
tu:
»Oni ne poznaju Allaha kako treba«
41
) đ ć ć
spoznaje. Vehlije ne mogu imati pravu spoznaju, a mu'mini Ga spo-
znavaju pravom spoznajom i dozvoljava im se da to postignu kako
treba.
8 - 'Amdije smatraju da vjernik koji č grijeh ć biti za
njeg kažnjen, jer to nije »namjerno<< č nego š ć po-
bude duše i njezin cilj vode realizaciji strasti, ali se ne suprotstavljaju
Božijoj naredbi.
9 - Essasije č Kada je Bog stvorio ljude nije im odredio
nikakva zaduženja. Ko vjeruje ć spašen. Namaz, zekat i hadž nisu
za ljude obavezni ć su to dobri i pohvalni poslovi.
10 - Nehsije kažu: Uslov vjerovanja je znanje o dozvoljenom i
zabranjenom! Znanje je nužno, a ako se ne bude vjerovalo da je nešto
dopušteno i zabranjeno samim tim (uvjerenjem) ono postaje dozvo-
ljeno, bez ikakvih posljedica za iman. Tradicionalisti kažu da golo zna-
nje o dozvoljenom i zabranjenom ć č č vjernikom dok
u to ne uzvjeruje.
ll - Esarikije tvrde: Ko č đ milostinja koju podijeli
ć mu taj grijeh. Bludnik se sa kupanjem đ grijeha bluda.
Za takve grijehe, č ć č biti kažnjeni ni na ovom
ni na ć svijetu.
12 - Haševije zabranjuju upotrebu kijasa u (vjerskim) propi·
sima.
39) HaJulije su inkarnisti. U osnovi njihovog č je stav o inkama
ciji Boga u ljudima i stvarima.
4())' Kur'an: II, 8. Od ovog ajeta pa do 20-og u istom poglavlju govori
se o onima koji č iskazuju vjerovanje, a u duši su licemjeri.
41) Kur'an: VI, 91.
31
IV - Mu'attaJJjska frakcija
4
Z)
Ova frakcija se pocijela na dvanaest slj edbi i to:
i - Die7unije dopuštaju pobunu pmtiv nepravednog vladara.
43
)
2 - Mahlukije kažu da je Kur'an stvoreni' Allahov govor.
44
)
3 - Lafzije kažu: č i onaj koji je izgovori su jedno, nije
stvorena kao š to ni č č č nije stvoreno. Time ni-
č č Božije:
»Kad Allah stvara i vas i ono što napravite.«
45
)
Tradicionalisti vele: Citanj e, izgovaranje, pisanje i ć
(Kur'ana) - sve je to stvoreno, a č napisano i ć nij e
stvoreno - to je nešto drugo.
Fol. 7la
4 - Vakifije č da su Božiji atributi stvoreni izuzev vol je, mo-
ć znanja i stvaranja koji su č
5 - 46)
6 - Varidije vjeruju ela vjernik (ni u kojem č ć gor·
jeti u ognju, niti se kur'anske prijetnje odnose na vjernike nego na
one koji to ni su. Onaj ko đ u džehennem, vele oni, iz njeg više ć
nikada ć
7 - Sljedba koja ne vjeruje u postojanje iskušenja u grobu i
pitanja od strane dva meleka, Munkira i Nekira.
4
i)
8 - Veznije negiraju vagu dj ela na Sudnjem danu i tvrde da
mjerenja ljudskih djela ć ć biti. Smatraju da j e »mizan« (vaga),
koju Kur'an spominje, aluzija na pravdu, a o uspostavljanju nekakve
tezulje djela nema ni govora.
42) Ova frakcij a želi da zaštiti svoju ideju o savršenoj Božijoj trans-
cedenciji, zbog toga svemu prilaze racionalnim sredstvima i metodom, po-
č ć postojanje Božijih atributa. Oni kažu da je Bog apsolutno suštastvo,
status absolutus bez č imena i atributa, jer to Mu pripisivati vodi u
politeizam (širk). Zbog toga su dobili naziv »mu'atalije« j er lišav(1.ju Boga
svakog sadržaja. Ovim imenom se, slobodno, mogu nazvati mnoge mu'tezi·
!ijske i kaderijske slj edbe . ..
43) Faruddin er-Razi ovu mu'atalijsku sljedbu ubraja u džebrijske
sljedbe i veli: »Sljedbenici Džehma b. Safvana iz Tirmiza. Tvrdio je da
č nema nikakve ć (Er·Razi, El-i'tikadatu fireki-1-muslimin ve-1-
-musrikin, Bejrut, 1982, str. 68).
44) Jedno od teških pitanja u akaidu je rasprava o »kelamullahu«. Ima
mišljenja da je 'ilmul-kelam dobio naziv zbog brojnih rasprava o »govoru«.
Ova sljedba se slaže da Bog govori, ali u č toga zapada u nepo-
vratnu grešku, jer Njegov atribut govora svrstava u nastale atribute. Mu'te-
zilije misle da je Božiji govor nastao i da Kur'an nije č zbog toga
sto je govor nužno sastavljen od glasova, to nije Njegovo svojstvo i ne
opstoji uz Njega . .. Eš'arije i maturidije se suprotstavljaju gornjim stavo-
vima, u raspravu ć stav o dvije vrste govora: duhovnom - negla-
sovnorn govoru (el·keiamun-nefs) koji je č i o glasovnom govoru koji
je nastao . . .
45) Kur'an: XXXVII, 96.
46) I na ovom mjestu j e č ispustio jednu mu'atalijsku sijed·
bu.
47) Ovoj sljedbi autor ne spominje naziv ili ga je, možda, č
iwstavio.
32
9 - Mejlije kažu da ni jedan poslanik. ć imati pravo zago-
vorništva (šefa'a) na Sudnjem danu, jer zagovaranje je izraz pristra.
snosti, tada ć biti.
10 - Harekije č da ć oni koji ne vjeruju odjednom biti
spaljeni u Vatri, da bi i dalje ostali u njoj, ali bez ć bola i
muke.
ll - Fanije kažu da su i džennet i džehennem prolazni, i neke
ružne stvari pripisuju Bogu.
12 - Karmitije još nazivaju »Zenadikijama«, a č da žena po-
slije č ciklusa (hajd) treba izvršiti »pranje« kravljom mokra-
ć Oni se klanjaju kravi i drže dopuštenim spolni odnos sa svim
ženama. Zindici još kažu: Svijet nema Stvoritelja. Neki još dodaju:
Vjerovjesništvo nije istina.
Bog ih prokleo zbog onoga što govore!
V - Naslbljska frakcija41)
Ova frakcija broji dvanaest sljedbi i to:
l - Muhakkimije tvrde za Osmana i Aliju da su nevjernici, a
za Talhu, Zubejra i Muaviju da su zalutali. Novonastala pitanja ne do-
puštaju uvrštavati u kodeks propisa, a onima koji se u to upuste pri-
jete otpadništvom.
4
9)
Fol. 71b
2 - Ezrekije zagovaraju dužnost pokoravanja griješnom vladaru
kao i onom koji ne griješi, š ć ubistvo svakog onog ko se ne
bude pokoravao vladaru. Smatraju dopuštenom imovinu muslimana po
vladarevom nalogu.
50
)
3 - Hafsije dopuštaju brak sa majkom i sestrom, a za teškog
griješnika vele da je nevjernik.
41) Dobili su naziv »nasibije«, jer su podržavali neprijateljstvo i po-
bunu protiv halife Alije. Drugi nazivi za ovu frakciju su: »haridžijec - po-
bunjenici protiv Alija i Mu'avija; »muhakkimije« - jer su taj naziv dobili
zbog parole koju su neprekidno izgovarali »la hukme illa lillah« - prizna.
jemo samo Božiji sud, na taj č se ć odluci arbitražnog
suda predstavnika ć strana na Siffinu; »Šuratijec, jer su izjavljivali
da su se »darovali vjeri Božijoj<<; «harurije« - prva formirana borbena gru-
pa sa »izabranim emiru-1-mu'mininom«, kako su nazivali svog đ Er-Ra-
sibija, u selu Harurau u Iraku; »havamisije« - obzirom da ih neki smat-
raju petom pravnom školom uz ć č (Vidi šire: Mahmud el-
·Bišbiši, El-Fireku-1-islamijje, Kairo, 1932, str. 41 i: Hanna el-Fahuri i dr
Halil el-Džerri, Tarihu-1-felsefeti-1-'arebijjeti, Kairo, l , str. 191).
49) Najstarija haridžijska sljedba fo!1Jlirana ž
nog suda na Siffinu. Osporavali su legalitet vlasti AliJI 1 MuaVIJI, . č ć
na njih anatemu (tekfir) pa su od ostalih muslimana bili š otpad-
nicima. đ su č da je dopušteno birati za halifu č JZVan Ku-
rejš plemena ...
SO) Tvrde da grijeh sa roditelja prelazi na njihovu djecu; zabranjuju
»redžmc za bludnike koji su, u braku, č jer se to ne
minje u Kur'anu; kazna za objedu (haddu-1-kazf) se š ako Je
đ udata žena; poslanici su č male i velike gnJehe Itd.
33
l
· 4:..:.... Hazimije vjeruju .U· potpunu dopuš.tenost ratnog-plijena, ali
ne dopuštaju da se od·.nemuslimana. bilo š ta _prisvaja· na' ilegalan, č
Hamzekije su jedno njihovo krilo koje tvrdi da "nije potpunqg i.D:lana:
onaj ko savršeno ne. poznaje Allaha, niti je ispravnog imam!,. onaj ko
ne zna. imena Poslanikovog oca i djeda. · -· .. .
5 - $emralzije vjeruju da ljubav č ljude đ
govornosti _za prekršaje i od vjer skih dužnosti; ljubav sva zaQ.l,lŽenja
eliminiše, a kad postanu samosvjesni onda imaju dozvolu da .se druže.
sa Nearapima i ponašaju kao i oni.
6 - Edžnebije smatraju da milostinja i molitve za umrle ,ne,,
koriste umrlima niti ć imati nagradu za to. Takvim rezonovanjem
č ajet:
•l svako ć znati šta je pripremio, a šta propustio.
51
)
7 - 'Abdije drže da ne treba muslimanskoj malodobnoj djeci,
kada umru, klanjati džennazu, niti je valjan brak sa osobom koja nije
stupila u punoljetstvo. Do punoljetstva djeca ne mogu biti vjernici
makar ih rodila majka vjernica.
8 - Mejmunije dopuštaju brak sa ć i unukom. Oni tvrde
da h."Ur'ansko poglavlje »Jusuf« ne ulazi u sastav Kur'ana, niti je valjan
hilafet bilo kog drugog č osim pripadnika plemena Hašimija.
52
)
9 - $ejbanije dopuštaju da i žena može biti halifa, č i njena
robinja, i dopuštaju oružani ustanak protiv nepravednog vladara.
10 - Jezidije kažu da ć ć još j edan vjerovjesnik i to od
Persijanaca č ć vjerozakon derogirati Muhammedov Seri'at. Bog ih
prokleo za takve izjave!
Fol. 72a
ll - Kezbije smatraju da nije valj an namaz u č ispred
m.ihraba (niše u džamiji) zabadaju kolac za koji vežu životinju; ne
dopuštaju vršenje male i velike nužde na otvorenom prostoru.
12 - Kenz.ije kažu: Mi ne znamo da li danas ima pravih vjer-
nika? Zbog te sumnje oni nikome ne daj u svoj zeka t •jer je zekat
namijenjen samo za pravovjerne.« Pravovjernik je nepoznanica za njih,
zbog č svoj imetak ostavljaju (skriven) u zeml ji dok ga Allah ne
dadne u ruke pravih vjernika, kad to On htjedne.
VI - Rafidijska frakcija
53
)
Ova frakcija se pocijepala na dvanaest slj edbi i to:
SJ) Kur'an: LXXXII, S.
• 5
2
) č ove je. Mej b. Halid, a po Eš-Sehrestaniju,
b: Tvrdio Je _da 1 .dobro 1 zlo dolazi od č da je č
Vjek 1 svoJih djela, da Bog ne želi bezgriješna č
da postOJI moc pnje djela da ć mušrik u džennet itd. (Eš-Sebrestani, nav.
djelo, l!!29).
. ol) Naziv za šiijsku frakciju. Ova frakcija predstavlja važnu »šizmu
u .. obzirom da je vrelo nj ihove doktrine ž
1 perSijSka. (Ahmed Emin, Welhausen, Dozi) . . Na
strani su predstavl]em kao •ortodoksni ogranak islama« (Džemal ć
34
l - Kamilije kažu da je nevjernik postao onaj ko se zavjetovao
na vjernost halifi Ebu Bekru. Ne smatraju š ć Iblisovo
(satanino) odbijanje da č sedždu Ademu.
54
)
2 - Serikije tvrde da je Alija Muhammedov a. s. drug u po-
slanstvu. .
3 - lshakije su uvjerenja da se vjerovjesništvo ne prekida sve
do Sudnjeg dana, pa onaj ko stekne znanje Ehli-bejta i poznaje egze-
gezu kur'anskog .teksta, poslanik je.
Bog ih uništio što tako govore.
4 - Batinije još nazivaju »imamijama•, a č da je Allah poslao
meleka Džibrila sa Objavom Aliji, đ melek je pogriješio i do-
šao Muhamedu sa Objavom. Oni u ezanu kažu: č da je Alija
Božiji poslanik!« Neki od njih kažu da imamet pripada samo Alinoj
djeci a ne nekom drugom. Uglavnom, ovu konstataciju zastupaju ima-
mije.ss)
S - Temasilije još nazivaju "tefvidijama«, a na stanovištu su
da je Muhamed a. s. stvoritelj kosmosa, jer je njemu Allah povjerio
kreaciju svijeta i svega u njemu.
6 - Tenasuhije smatraju: Kada umre č njegova duša in-
karnira u drugu osobu; duša lošeg č inkarnira u lošega, a duša
dobrog č u drugog dobrog č
7 - Mensurije tvrde da u jelu nema harama, sve je dozvoljeno
jesti što je za jelo, a što se č barama koji su Kur'anom istaknuti
to su: ne volj eti Ebu Bekra i Omera jer je ljubav prema njima haram.
8 - Mukni'ije kažu: Dozvoljeno je imati spolne odnose sa že-
nama van braka. Zbog takvog stava, muškarci ove frakcije su se pro-
stituisali sa svakom ženom do koje su mogli ć i govorili: •Ovo je
lov, a loviti je dozvoljeno!«
odane pristalice Alije i njegove porodice i privrženici islama (Abdulhalim
Mahmud, Taha Husejn), č u stalnom razvoju u sprezi sa sufizmom
(Husejn Nasr), važna opozicija č č krila (Ibnu Hal-
dun) itd. Veliki šiijski č č autoriteta i ugleda veli da su
šiije ortodoksni muslimani i da u islamskim znanostima i J. :ulturi slijede
školu Poslanika i njegovih nasljednika. (Tabatabai, Shiite Islam, London,
1975, str. 33).
54) Ebu Kami!, č ove imamijske sljedbe veli da su č ne-
vjerstvo svi Poslanikovi drugovi koji nisu dali prisegu Aliji, a dali je Ebu
Bekru; zagovaraju »redž'at« - povratak na ovaj svijet priJe dana;
Iblis (satana) je najodabranije stvorenje, č od č jer Je stvo-
ren od vatre, a č od zemlje; Bog se inkarnirao u vjerovjesnike i ima-
me . . . Ed-Dehlevi ih ubraja đ najekstremnije i č šiije, a
El-Bagdadi ih naziva bogohulnicima. (Hakim ed-Dehlevi, Muhtesaru tuhfeti
isna 'ašerijje, Istanbul, str. JO i: El:Bagdadi, nav. djelo, str. 54).
SS) Siije septimalisti vele da je sedam velikih imama, duodecimalisti
tvrde da ih je dvanaest, a ismailijje ne č njihov broj. je
broj batinijskih sljedbi, sve su ekstremne i č tako da su odigrale
vrlo negativnu ulogu za. islam i Sye i.
kur'anske ajete su č č č sm!slove
ruke. Muhammed ed-Dejlem1 spommJe petnaest batmlJSkih krila . . .
šire o batinijama: Muhammed b. el-Hasan ed-Dejlemi, Bejanu mezahibi-1-
·batinij je ve butlanihi, Lahor, 1982, str. 21).
35
l
-F.ol. 72b
9 - Hiiabije· dopuštaju krivo č bez ·znanja i · č
nosti.
10 - Ova frakcija pripisuje Aliji božansku narav. đ tvrde
da je Alija nakon završetka svoje pravedne vladavine na ovom svijetu
otišao u više sfere kroz koje kruži oko svijeta i da ć ponovo ć i
povesti borbu protiv svojih protivnika.
56
)
ll - Hašimije zagovaraju Božiju č i č Ta-
đ govore o božijim dimenzijama, širini i dužini, da širina odgovara
dužini, da je Bog stacioniran na Aršu· i da poslanici nisu bili č
od grijeha (gajri ma'sumin).57)
12 - Zejdije slijede Zejda b. 'Alija, ne mrze Ebu Bekra ć
samo za njega kažu: »Pogriješio je.« č da je dužnost svih ljudi
ć onoga ko se izjasni za poziv hilafetu Alijinih


*
* *
Ovo su neka razmatranja č i vjerovanja muslimanskih frak-
cija. Svi su oni na krivom putu osim pripadnika Poslanikovog puta i
Zajednice (ehli sunne ve-1-džema'a) koji su u pravu i uz koje je istina.
Gdje god bili neka ih prati Božija ć i neka budu uništeni njihovi
protivnici zbog toga što ne slijede č i vj erovanje koje slijede oni.
Bože! Pokaži nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo, uka-
ži nam krivi put krivim i č nas od njega. Podari nam življenje
po propisima Sunneta i usmrti nas, kad nam smrt đ u pravoj vjeri
sa izgovaranjem šehadeta!
SUMMARY
Svršeno (prepisano),
Godine 1112.
Muhammad b. Pir 'Ai! al-Bargi!i (929-981/1523-1573), the well-
-known Islamic scholar, within a large opus of his work, wrote a book
on Islamic factions, their techings and their belief. The title of the
book is »Tuhfat al-mustaršic!In fi bajani medahibi firaq al-Muslimin«.
It is a short treatise on the best-known groups of Islamic factions
and their fundamental attitudes on which they developed the theories
different from the teaching of the orthodox I slam.
At the beginning of the book al-Bargili discusses the teaching
of the orthodox Islamic wing and then the teachings of six large fact-
56) U rukopisu se ne navodi naziv ove sljedbe, ali se, na osnovu izlo-
ženog njihovog č može utvrditi da su to uluhijje.
57) Sljedbenici Ebu Hašima b.Muhammeda b-el-Hanefija. (Usp. Eš-Se-
hrestanija, nav. djelo, I/151).
58) Najumjerenije šiijsko krilo nazvano po č Zejdu b. 'Aliju
b.el-Husej nu. Ovom krilu pripadaju ć sljedbe: džarudije, sulejmaniJe,
džeririje, ildžamije, salihije, betrije, j'akubije i ne'irnije. :
36
ions including twelve sects of each of them. The way ,jn which the
author classifies them is not identical with the clas·sifications made
by other well-known authors and heresyographers engaged in this phe·
nominon such as: al-Bagdil.di, š lbnu Hazm, al-Eš'ari and
others. The mother factions in al-Bar(?;ili's opinion are: Gabriyya, Qa-
dil.riyya, Karril.miyya, Mu'aWi.liyya, Rii.figiyya and
Al-Bargili's book is the only one of this kind in the possession
of Gazi Husref Bey Library discovered up to now which serves as a
proof that only authentic teachings of Islam have always prevailed in
our provinces and that no faction has ever been supported or rooted
here.
Since some places in the book are not quite clear and intelligible,
the :whole translation of the book is accompanied with necessary notes,
which, to our belief, will be useful to those readers who are less fa.
miliar with the teachings of Islamic factions.
37
lJ






ul.:v;#-tJit)'


= . - ..".,..
o..f-2..J..1




T· ·•'«'':JJ.tilli'



••


&tt#l .1!>..<.\C:.. >e; tf-'_,.9 )iol1&>' -'-'-:-'
.":;.::-1."1!1
......

.



i::J-V_,-te_.# ll\:(il-?' JJ

... "'"'v•'-'c.Ji\:._;!,9U\51
· ·
• ;:_.,,,,_\o9')\.o
• \A<-0y!)li:.>'."" :;-. , .
"'i'.Y"'- · :(.:;:oy,j:."·'

<.;
llrJ
Mustafa ć
RUKOPISI DJELA SEJH JUJE U GAZI HUSREVBEGOVOJ
BIBLIOTECI
ć broj rukopisnih djela na orijentalnim jezicima (arapski,
turski .i perzijski) kod nas, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u
Sarajevu,
1
) a đ njima i ć djela autora našeg porijekla koji su
pisali na tim jezicima od ulaska dijelova naše zemlje pod tursku vlast
pa do turskog č • iz naših krajeva -i austro-ugarske okupacije.
Sa prihvatanjem islama i ulaskom u islamsku kulturnu sferu, pojavili
su se mnogi autori koji su svoja djela iz raznih oblasti nauke pisali na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Svoj lokalni identitet, po č
č š ć znamo da su našeg porijekla, č bi izražavali u sklopu
imena, i to na č djela, tako što bi č imenu dodavali atribut
po mjestu đ (npr. al-Mostari = Mostarac ili as-Sarayi = Saraj-
lija) ili samo al-Bosnawi što je č njihovo bosansko porijeklo.
Mogi od njih su sticali obrazovanje i u ć islamskim kultum<r
č centrima (Istanbul, Bagdad, Damask, Kairo, Meka i Medina)
pa bi ponekad nakon studija tamo i ostajali na razmm položajima u
Carevini i ostavljali vrijedna djela iz raznih č disciplina. Zahva-
ć ,vrijednosti takvlih radova, a i ć da su se č od pr<>
padanja, mnogi od njih su ušli u sve č istorije, leksikone i en-
ciklopedije orijentalno-islamske literature.
Jedan od ta'kvih koji je svoj1m osobito plodnim radom ostavio
velik broj vrijednih djela iz više č oblasti, koja još nisu dovoljno
istražena niti č valorizovana, je i Sejh Jujo ili Mustafa ć
Yuyf b. Yusuf b. Murii.d Ayy11bf-ziilde ru-Mostiilrf). ć broj
nj egovih djela, !pOsebno autografa, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj bibli<>
teci u Sarajevu, đ zbog još nedovoljne istraženosti djela ovog
izuzetnog autora ne možemo u potpunosti zaokružiti njegov književni
opus. Neka djela za koja znamo da ih je napisao, još nisu đ
dok su, na drugoj đ djela za koja, prema dostupnim iz-
vorima, nismo znali da ih je on napisao, tako da se sa š ć ne
može utvrditi ni njihov č broj. Nakon izdavanja kataloga bibliote-
ka i drugih č ustanova koje posjeduju orijentalne .rukopise, ć
ć svakako bolje, cjelovitije i studioznije ć upoznavanju djela ove
•) U Gazi Husrevbegovu biblioteku su dospjeli fondovi rukopisa mn<r
gib orijentalnih biblioteka iz Bosne i Hercegovine. Sejh Jujinih dje-
la u ovoj biblioteci su iz đ bibli<?teke IZ O tome p<?gle-
dati: »Gazi Husrevbegova btbhoteka u Sarajevu•, Glasmk Vrhovnog ulam-
f kog st arješinstva 11 FNRJ, II (XIV), Sarajevo 1951, br. 1-3, str. 14-22.
39
ll
velike intelektualne č s kraja XVII i č XVIII ć jer
s pravom predpostavljamo da još postoje mnogi đ rukopis i
njegovih djela, u što nas, uostalom, i praksa uvjerava.
Djela Sejb Juje .se nalaze u mnogim inlstitutima, bibliotekama i
zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu a pouzdano se zna
na se ne mal i broj rukopisa nalazi i u privatnim zbirkama kolekcionara
orijentalnih rukopisa. ć poznatim rukopisima, kao i starim
izvorima, o životu i djelu Sejh Juj e možemo graditi đ pred-
stavu, ali još nedovoljnu za č sud o njemu, dako bi ozbiljnije i
temeljitije č č njegovih djela u tom smislu dosti!
pomoglo. To je, uostalom, J obaveza ž č naše kulturn'e baštine,
a mi bismo imali jasniju i mjerodavniju predstavu o vrijednosti tih djela.
O Sejh Juji su odmah poslije njegove smrti pisali njegovi č Ibra-
him č i Mustafa Huremi .
3
) Oni su, posebno prvi, u biografijama
smga č dali osnovne podallke o životu i djelu Sejh Juje i tako sa-
č o njemu trajnu uspomenu a i postali č i glavni izvor za da-
lje č njegovog djela.
Bez pretenzija da bismo mogli pružiti nove, do sada nepoznate,
podatke o životu Sejh Juje, željeli bismo prije nego predstavimo u ka-
taloškom obliku obrade rukopisa njegova djela koja se nalaze u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci, radi samo oživljavanja uspomene, da . u jed-
noj skici damo č podatke o njegovom životu.
4
)
Sejh Jujo se rodio u Mostaru 1061/ 1651. godine u tu je stekao os-
novno obrazovanje pred ondašnjim najpoznatijim č mostarskim
muderisima (profesorima). U 27. godini života 1088/ 1677. otišao je u
Carigrad, »Cetar obrazovanosti«, gdje se, nakon studija, po svojoj č
nosti đ carigradsklim obrazovanim krugovima ubrzo č Iako
l) Ibrahim b. H. Isma'Il al-Mostari č Risala fi manaqib aš-Sayi)
Yuya MW?tafa b. Yusuf al-Mostar!; Rukopis u GHB: R-3558, R-3855 i R-4871.
3
) MW?tafa b. H. A.l;l.mad b. Hurram al-Mostari: Nil!lam al-' ulama'
O Sejh Juji su đ ostalih pisali:
- Bursali Mehmed Tahir: Osman/i muellifleri, II, Istanbul 133/ 1915,
str.
- Bagdadli Isma'Il-paša: Hadiyya đ - đ al-mu' allifin wa
a1ar al-mu$amlifin, II, Istanbul 1951, str. 443.
- Safvet-beg š ć Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti
Sarajevo 1912, str. 118-123. '
- Mehmed ž ć Književni rad č Muslima-
na, Sarajevo 1933, str. 22-24.
- !fazim ć "Mul?tafa b. Yiisuf Ayyubi al-Mostari, POF VIII -
IJ:(, 1951S-59, str. 29- 35. i Književnost Muslimana BiH na orijental-
mm Jeztcuna, Sarajevo 1973, str.
.. - A; ć "Sejh Juj o (1650-1707) u svjetlu književnoisto-
njskog matenjala , Zora, č broj, Mostar 1968/69, stL 219-300 .
. -:- ć "Djela Mustafe ć (Sejh Juje) i Ibrahim
efendtje Optjaca koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru" Anali Gazi
Husrevbegove biblioteke, IV, Sarajevo 1976, str. 57-68. '
- Muhamed ž ć "Pril.og poznaavanju djela Sejha Juje", Hercego-
• ma, J, Mostar 1981, str. 119-137, 1 drugi.
-U djelu Osmanli Devletini llmiye Teški/ati Ankara 1965 str. 236 -
237, H. ć š pominje Sejh Juj u (Mustafa-efendi) poznatog
č Turske XVII 1 XVIII ć u teološkim i pravnim naukama.
4(1
je u Carigradu ostao 15 godina i č profesorske mjesto na jed-
noj od najpoznatijih medresa, kad su mu iz Mostara javili da je umro
tadašnji mostarski muftija i da Mostarci žele njega za svoga muftiju.
on se, ne odolivši pozivu iz č 1103/1692. g. vratio u Mostar. Ta-
mo je, uz dužnost muftije, radio i kao glavni muderis u Karadozbego-
voj medresi ć razne islamske discipline. Umro je u utorak 15.
rabi'u II 1119/ 16. juli 1707. godine u Mostaru i pokopan u groblju pre-
ko puta ć džamije. Al!i.paša ć mu je 1247/1831. godi-
ne podigao turbe koje i danas postoji.
O njegovO!lll č radu i poznavanj u disciplina kojima se za-
nimao, č djela koja je iza sebe ost avio. Njihovu pravu vrijed-
nost ć ocijeniti daljnja istraživanj a i č a mi ć ovoga
puta samo predstaviti ona .koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblio-
teci kao prilog za takva č đ prije toga, evo neko-
liko napomena u cilju boljeg sagledavanja rukopisnih djela koja sli-
jede.
Sejh Jujo je pisao osnovna lili samostalna djela, zatim komenta-
re, glose i superglose na djela drugih autora iz islamskog prava, stili-
stike i sintakse arapskog jezika, logike, nauke o pojmovima ('ilmu al-
islamske dogmat ike, šeriatskog prava, propovjed-
ništva i posebno disputacije. Osim toga prepisivao je i djela drugih au-
tora iz oblasti kojima se č bavio.
5
) Od svih rukopisa djela Sejh Ju-
ge koj i su do danas đ u ovoj Biblioteci ih se, što smo ć is-
'takli, najviše nalazi. To je utoliko važnije što je u toj zbirci i ć
broj autografa koje ć zbog njil1ove č važnosti za istraživa-
nje i č njegovog opusa, ovdje ć
l. (l ) Miftal:l li mir'at fi Sar}_l Mi.rqat al-\vu$111
J ,p} l o li/ r;r tj fl) J_,..J-1
2. (2) Fat}_l al-'asrar ili Sar}_l al-Mugni fi '1-'u$111
r:r -
3. (3) Muntagab ff Sarl:l al-Muntal].ab
4. (4} Sar}_l Lubb

''l •
c,;A''.r' . f:r
S. (S) Sarl_l 'ala R.isii.la al-'imam an-Nasafi fi '1-farli.'id
J J-:JI r:r
6. (6) Sar}_l ala }_lašiya Sar}_l al'-Adab al-Mas'udi
yb e;. r:r
S) o č Sejh Juje pogledati u .rndu pomenuto!D
prethodnoj napomeni M. str . . 119-120. U GazJ bt-
blioteci se nalazi nekoliko njegovih preptsa: R-3915; R-3860 t R-4071
41
7. (7) Hawaši 'ala J;Iawiiši Sarl,l al-'actab
cr <f!J.... ':f!.P-
s. (10) Hii.šiya 'ala ar-Risala al-l,lananafiyya fi 'l adii.b .
;,1\....)1
9. (11) Hašiya 'ala Hašiya 'Abi' '1-Fatl:l al-'Amir fi '1-'iidab 'ala ar-
Risala al-lJ,anafiyya ;JL.)I J.J.::""':II
10. (13) Al-Fawa'id al-'abdiyya i.li Sarh'Unmugag az-Zamal)ša!l"l fi
'n-nalJ,w
J <:?foJI č cr-
ll. (17) SarlJ, 'ala DThi'iga fi '1-ma'ani'
<JWI tr
12. (20) SarlJ, Isagiigi' fi '1-mantiq ili Sarl:J. ar-Risala al-'apriyya fi
1-mantiq Jh:-ll J "-!_d '::li ;J\..... j i J&- cr- Jh:.ll J cr
13. (23) Hi'išiya 'ala Sarl,l ar-Risala al-'aqudiyya fi '1-wac:I'
;J\....)' r:r <Y-
Kao i neki prethodrui ž č Sejh Jujinih djela, u Biblioteci
smo naišli na djela koja ne spominje ni autor u popisu svojih djela,
niti č u biografiji Sejh Juje a niti neki od izvora orijentalno.«s-
lamske literature. Prvi takav primjer je rukopis djela iz arapske sin-
takse »SarlJ, al-'awamil al-mi'a« ili »SarlJ, al-'awamil li'l-gurgani' fi an-
·nal:J.w« koji se još nalazi u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te ga i mi iz istih razloga kao i autor
rada »Prilog poznavanj u djela Sejha Juje«, M. ž ć

predstavlja-
mo kao šejh Jujino djelo.
Osim toga u Biblioteci se nalazi i šejw Jujino djelo »Zubda al-
·a.da.bu koje je do sada bilo nepoznato i koje ne spominju ni autor u
popisu svojih djela, ni č u njegovoj biografiti niti neki drugi izvor
ili ž č njegovog djela. Potvrdu da je š ejh Jujo njegov autor nala-
zimo u kolofonu djela č je č al-l)ag Has.an-efiencli Kotlowi'
aJ....Mostari. Godina prepisa je 1141/ 1729. Isti č je prepisao i
ostala dva djela zbirke a bilješka o č se nalazi u kolofonu pr-
vog djela (fol. 104.•). Mogli bismo jedino posumnjati u pogrešno pripi-
sivanje djela šejh Juji kao autoru ali obzirom da je preP'is nastao 22
godine nakon smrti autora, te da je č iz Mostara, što ne is-
č ć da je i č poznavao autora ili č bio i njegov
č navodi nas na č da mu je zaista š ejth Jujo autor. Bi-
lješka na kraju djela: . . ,
... -.lll p l,:>.;L.._,J.Il:?..l.:.il L;)'_,l
M. ž ć "Prilog ... ", str . 131, red. br. 10.
42
jasno govori o Sejh Juji kao njegovom autoru. Osim toga i č
da je i prvo djelo. _u zbirci Sejh Jujino a ć njegova biografija od
č govori da se č posebno za Sejh Juju. Ovo
.kratko djelo spada u disputaciju. đ na margini prve stranice
djela stoji bilješka da je komentarisani dio glosa na komentar djela
•ar-Rd-sii.la aš•ša.mtsiyyac što izaziva đ nedoumicu obzirom da je
pomenuto djelo jz logike, ali se vjerovatno tu radi o ć dijelu glo-
se komentara toga djela, što se odnosi na disputaciju, jer je č veoma
kratak komentarisani dio teksta. Na margini prve stranice djela stoji
bilješka napisana .rukom č koja u prevodu glasi: »Upitan je
gospodin ž č (autor): 'Da li ste nešto pisali jz disputacije?' Od·
govorio j e: 'Da, o disputaciji sam pisao u ovome djelu koje sam ko-
mentarisao.'c Iz ovoga bi se moglo pretpostaviti da je ovo prvo Sejh
Jujino djelo iz disputaoije - o č je č najviše pisao - koje je
nap,isao još prije odlaska u Carigrad, te da ga zbog toga kao i ć
samoga djela nije spomenuo u popisu svojih djela a poslije ni t!ljegovi
č
»Sarl;l 'ala dibaga al- mul;lta$ar ff '1-ma'aniu iz arapske stilistike
je đ rijedak primjerak rukopisa toga djela, te i na njega ć
pažnju. Još jedan do sada poznat rukopis ovog djela se nalazi u Arhi·
vu Hercegovine u Mostaru.") U Gazi Husrevbegovoj biblioteci se nctr
laze dva primjerka rukopisa ovoga djela od kojih je jedan autograf.
l. Miftii.l;l li mir'at al-'m;Ul fi Sarl;l Mirqat R-3871
J_,...,)l iT) c_\:4.
L. 319; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na stranici; arapski ta'liq;
tekst komentara cilliran sa qawluhu; tekst djela uokviren debljom zlat-
nom: linijom obrubljenom sa unutrašnje strane jednom a sa vanjSjke
dvije tanje crne linije; prije č djela na zlatnoj podlozi lijepo ura-
đ unvan; na marginama bilješke autora; papir bijel, srednje debljine i
gladak; tvrd kouu povez sa đ rozeto.m (šemsom) na koricama i
preklopu, umonat u zeleno platno.
Rukopi-s je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara,
č (lb): :.JJI
',?J) ,f t!_;Ji
•• • ... _,11 .)1__,. ._A....Y. rP' č J_,.i:i ... J_,.i.JI
Na djelo jz uvoda u .islamsko pravo »Mirqii.t al-\VW?iil iiii. 'ilm
al-Uliftl• koje je napisao Mul;lammad Farii.murz Molla Husraw (umro
885/ 1480.) isti· autor je napisao i komentar na tlo djelo nazvavši ga
»Mir'at al-'ul?iil« a Sejh Jujo je napisao ovu glosu na taj komentar kako
se i jz naslova vidi.
1
)
. . .1) Rukopis se nalazi u Arhivu. u br .. 610. (Pogl.
Htvztja ć Katalog arapskrh, turskih rperzr1skrlr rukoprsa, Mostar
1977, 634/78.). . . . .. .
• B) Pogl. Sasim č Kat al'! g r . ruko-
prsa Il, Sarajevo 1979, 892. Pogrešno je da je Sejh JuJo č ptsatl djelo u
Misiru, kako stoji u Katalogu ... , nego u vrijeme ikindije u č ll. mu-
43
1
2. Fatl;l _ai-'asrar ili Sarl;l aJ•Mugni: fl -R-4027
J_,...,)', cr-.)tj..i)'l e
L. 377; 21 x 14; 15,5 x7,5; 23 retka na stramci; arapski ta'liq; tekst
osnovnog djela č crvenom linijom; naslovi poglavlja ispisani
crvenim mastilom; kustode; na marginama bilješke autora; papir bijel,
srednj e debljine i gladak; povez kartons·ki sa kožnim hrbatom i pre-
klopom, umotan zelenim platnom.
Rukopis j e autograf i vakuf đ biblioteke iz Mastara.
č (l b):
:JJI
.. 4 1J v...UI r-L' IJ e!__; J trfl <,?..Ul ..1 J...J-.1
.. ·tf.;L:.... _,!I __._,Y. .T. Jh..a.- tf_;l:JI <fl l ..11 Ji pl l J
Komentar na djelo »Al-Mugni al-fiqh« iz uvoda u i-slamsko
pravo što ga j e napisao Galiiluddln 'Omar b. Mul).ammad al-Hugancli
(umro 691/ 1292).
9
)
3. Muntagab fi šarl:l Munta.Oab R-3858
J_ .... )ll v ...J_+-<'J-1
L.l46 paginiranih listova; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na stra-
rue!; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela č crvenom linijom;
kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i hrapav; povez kartonski
sa kožnim hrbatom i preklopom umotan u zeleno platno; na margina-
ma bilješke autora.
Rukopis je autogr af i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
č (l b): :..JJI
JI .!.,JI J_,A.,j ... J _,A..! l J J _,dl _fb lJ). v. .Ul (L... t,? ..Ul .,1 ..LJ l
. . ·I:?..!L:...._,.ll 0.--.Y. 0' Jh..a.- <.,?.;l:JI .11
Komentar djela »Muntal)ab al-'u1?111« iz uvoda u islamsko pravo
koje je napisao Mul).amad b Mul).ammad b. ' Omar al-Al)sqati Hus'amud-
din (umro 644/ 1247.).10)
4. Sarl:l Lubb al-fara'i<;l
R-3860
. 'l :q ._J •
vP''.r'.C:r'
harema a dovršio u Istanbulu 18. redžepa 1103/ 1691. Rukopis se nalazi još u
Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagre-
bu (dalje OZ JAZU), No. 1404 1 No. 1527 (Pogl. H. ć Književnost .. . ,
str. 399. i !v'-· ž ć .. _.", str. 124--125) i u Istanbulu, Siileymaniyya
br. 361. Damad br. 57, 12 1 Damad-zade br. 716 (Pogl. H. ć Književ-
nost ... str. 399.) - ·
9
) Pogl. K. č Katalog ... II, 808.
10
) K. č Katalog ... II, 803 Rukopis se još nalazi u Arhivu
Hercegovme u Mostaru br. 718 (Pogl. H. ć Kat al og . .. , 349). ·
44
L. l• - 15b; 25 x 14;5; arapski ta'Uq; brojevi i naslovi poglavlja
ispisani orveri.im mastilom; tekst osnoWlog djela č crvenom
nijom; kustode; papir tamnobijel, srednje debijine i gla:dak; ima volant-
nih listova .i laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom, oš-
ć
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
č (1.•): :..!_,\
•. .. r...:.ll LS"' _, ..:l.....u _, •.r"ll.7.11 _, e:_--: .s'1i .1..J-\
. . . r.L.: J O)J.I.v J_r.a.i J_r.a.i oJ.&. J;- ;J....:..:.:., ;JL..J •-4-t
Komentar rasprave o islamskom nasljednom pravu (al-farii.'icj.) a
Sejh J ujo je autor i osnOViflog djela >>Lubb al-farii.'icj..ll)
S. Sar}) 'ala Risala al-'imam an-Nasafi fi '1-farii.,icj. R-3860
j-JI Jo
L. 16b - 31.• Djelo se nalazi u istoj zbirci bo i prethodno u ko-
joj se nalaze još dva djela koja je prepisao Sejh J ujo.
Tako je i ovo djelo autograf.
č (16.h):
• ' 1 :q .l . \j il l . .
u"'-' 'r \ .;. u "'-' '; ..J..J. •L:t-J
0
\.c. (>LJ l _, ;')\..aJI _, ,
0
Lc. ..:i! l .\..J' ..1...>...: L_.!
).U.· oJL .... .J . . ..11 o.J..... • ....iU j-=Ji
1
,L_.'.il .:;: .. . -LJI
.. l
... ')'-+--'"Lp. _;;i .JI ,::n_. L< .. . ;_;;_,
Komentar kirat'lre vasprave od svega jednog o islamskom
nasljednom pravu koju je napisao Abu al-Barakiit Abdullah b. Al)mad
an-Nasaff 710/1310.).
12
)
6. Sar}) 'ala Hasiya Sarl) al-'adab al-Mas 'ii.di R-3974
'-:-'l) ';fl r:)' L>l.o v
L. 26b - SS. b; 20 x 14,5; . 16,5 x 9; 25 redaka na stranici; arapski
ta'llq; tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi i nazivi
poglavlja .ispisani crvenim kustode; na marginama bilješke
autora djela; papir tamno bijel (j !?rednje debljine; tvrd kartonski povez
sa prek!Qpom, umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
č (26.h) : : J_,l
01 o.) L&. ..::..._r:- J_,jl L:J-.o Ju
.. . 4L.....,JL
ll) Pogl. K. č Katalog ... II, 1859/1 a još jedan rukopis se na·
lazi ll OZ JAZU ll Zagrebu, No. 1565 (Pogl. M. ć "Prilog ... ", str. 129).
l l) Pogl. K. č Katalog . .. II, 1959/2
45
l
Na Samarkanilijevu raspravu iz disputacije, »ar.Jli.siilla as-Samar-
quandiyya« pisani su mnog;i. komentari i· glose. Takvo je, đ os·taJih,
ovu raspravu komentarisao i Kamaluddin Mas'U.d b. Husayn aš-Sirwiin'i
ar-Rfuni (umro 905/J. 488), a pored ostalih njegov !komentar je glosirao
i Abil al-Fati) Mu.J:lammad b. Abil Sa''id, poznat kao Tiiguddrn as-Sa''id,
a Sejh Jujo je na ovu ili sve druge glose ove rasprave napisao ovaj svoj
komentar ili superg1osu. Djelo je nedovrleno tako da nema .ni datuma
završetka.
Na listu 26.• stoji rukom autora napisan naslov djela: Sali'}). 'ali
h8.šiya š arl). al-šx:iiilb a!l-Mas'udl li'J-Mostiirl a ispod nas·lova bil)eš·ka o
uvalrufljenju drugom rukom napisana.
7. Hawiiši 'ala Hawiiši Sarl). al-'iidab R-3855
tf!r
L. 41; 26 x 16; 19,5 x 10; 31 red na stranici; arapski ta'liq; tekst
komentara glose citiran sa qawluhu i č crvenom linijom; kusto-
de; papir svjetložut, srednje debljine; tvrd kartonski povez umotan ze-
Jenim platnom; na marginama bilješlke autora. ·
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara
č (P): •. r 1
. .
l:.:.t.. fu1 ;......) Jt,; . .. Ciy;, ful Lot
... 0L> )ll .sl .)l..l;:s.)'l ;.;.r.l J_,il .Jb.ll
Druge iLi prve superglose Mas' ildijeva komenta!l"a »ar.,Ri.sala as-
-Samarqandiyya«. Ni ovo d jelo nije dovrleno tako da se ni njemu ne
zna č vrijeme nastanka.
Na listu la stoji naslov djela i dme autora njegovom rukom na-
pisani, a ispod bilješka o uvakufljenju drugom rukom napisana:
fu·l J I '}l cr- tfly- o4
- <.,?;'-:JI\q-_,;) p <.,?;l.;...._,!. l
8. Ar-Ri sala fi 'lW.a.b al-baht ili Hulasa
ai-'actab · -
R-2864
;l\.....)1
L. 45b--46.b; 16,5 x ll; 12 x 7; 34 reda cijelog dj ela; ara-pski ta'Hq;
papir tamnobijel, srednje deblj ine i gla dak; p ovez tvrd k artoruski sa
kožnim hrbatom.
č (45.b) :
;.,; .r ...,... bT ;;J .JT <Y" <Y č .J _,J ;.....J. l
. . .
ć dj elo •iz disputacij e koje se sastoji od uvoda i dva poglav-
lja.'-')
46
č je 'Omar b. Uibina!I 1184/1770--71. (fol. 46_b)
koji je č cijele zbirke kao i njen vlasnik (fol. 1.•).
9. Ar-Risala ff 'adab al-bal,lt ili HuUisa
al-'iidiib R-1766
'-:"l ;J\..,. )l
- isto kao prethodno dj elo -
L. 75b - 76.•; 20,5 x 14; 29 redaka cijelog teksta; arapski ta'!Iq;
papir tamnobijel, srednje debljine ,j hrapav; tvrd kartonski povez sa
kožruim hrbatom.
Za Gazi Husrevbegovu medresu rukopis je uvakufio Al)mad b.
muderis pomenute medrese (fol. 1.•).
10. I;Iašiya 'ala ar-Risala al-l;lanafiyya ff '1-'adab
;J\..,. ji <Y
L. lb-17.b; 21,5 x 13; 17,5 x 8; 27 redaka na stranici; arapski ta
'liq;· tekst komentara citiran sa qawluhu i č crvenom
kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonksi
povez sa kožnim hrbatom !i preklopom, umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara
, Na listu 1.• autor je napisao naslov djela: Hašiya 'ala ai-l).anafiyya
:J J 1
,y U JJ- ..l..J-1 !.l j 0\ j:j ..W C!L::.JI JJ- t.. l J JU l .u- l .U .L.J-1 dl .J _,j
.;.,LA..., o.v- if ;::..JI If t_ .i, ..l.J-1 d.)\ if
č (l.b): · • . .MJ.-1 .J LS ..::."lA,.p tY- JS' J .J LS
Na djelo »Adab al- bal,l!<< o disputaciji što ga je napisao 'A<;Iudud-
din 'Abdurral,lman b. Al;lmad al-j'gi (umro 756/ 1355), Mul).ammad at-Tib
rizf al-Hanafi (umro 900/1494) je napisao komentar, a na taj komentar
Sejh Jujo je napisao ovu glosu đ 6-21. gurnada II 1102/ 5-21.
II 1691. (kolofon djela, fol. 17.b).
ll. Hiišiya 'ala Hiišiya 'Abi '1-Fatl;l al-'Amfr ff 'al-'adab 'ala
. ar-Risala al-J:Ianafiyya R-3987
01 ;J L...) l tY- ._,..,1.) J. J':' 'il c:=-J' u.'
L. 77; 20 x 14; 15,5 x 8,5; 25 redaka na stranici; arapski ta'!Iq;
komentaPlsani tekst djela citiran sa qawluhu i č crvenom li-
nijom; kustode; papir tamnobij el, srednje debljine i hrapav; tvrd kož-
13
) Rukopis ovog djela se još nalazi u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1525/ III
(Pogl. M. ž ć "prilog ... ", str. 130.) i u Univerzitetskoj biblioteci u Brati-
slavi. TC 8 (Kare! č i drugi: Arabische, tiirkische und persische Hand-
schriften der Universitiitsbibliothek in Bratislava, kataloški broj 269.).
47
ni povez sa preklopom umotan zelenim platnom; na marginama bilješke
autora.
Rukopis je autograf i vakuf đ biblio!eke iz Mostara.
Na ć zaštitnom listu nalazi se stih Sejh Juje na perzijskom
jemku u kome oponaša pjesnika Mula Džamija, zatim jedan Hafizov
stih sa Sudijevim komentarom toga sNha i drugi stihovi.
č (!.b) : : .JJI
,r-11 •-4-f • . . j:WI c.>y)
--'1 ..!lL- . 1- . l:.:
. •• J.. .T'-' J J.. .r-' !J .....--- -
Ovo je superglosa iz clisputacije na glosu koj u je napisao Abu
Muhammad b. Amir as-Sa 'idf al-Ardabilf (umro 950/ 1543) na djelo »ar-
al-J:lanafiyya« č je autor Mawlana Samsuddfn Mu.l).arnmad al-
Hanaff at-Tibrfzf (umro 900/ 1494-95) a što je komentar osnovnog djela
al-'Alama koje je napisao 'A<;idududdfn al-!g1 (umro
756/ 1355).
Na listu 1.
3
bilješka i č vlasnika rukopisa (autora) i naslov
djela napisani njegovom rukom a ispod bilješka o uvakufljenju. Djelo je
autor završio 25. rabi' II 1095/ 10. IV 1684. (kolofon djela, fol. 76h-i7.").
12. Zubda al-'adab R-4871

L. 105b- 108.•; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl].f-
·ta' liq; tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi i na-
slovi poglavlja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir ž ć sred-
nje debljine i hrapav; ima volantnih listova i laga; povez č karton-
ski sa kožnim hrbatom i preklopom.
č je al-l).ag Mu.J:lammad b. al-l).ag Hasan-efend1 Kotlowi:
al-Mostar!. · : .JJI
';i l _, _:zJ_, ')ll ..1.::-- č ')l....! l J oy) .i,1 .J..J- L... l
,Y J ;:......l 1)1 ·•r ._,...:U &JI J..;-JI Ju J_,il! LT.. _,..,.1.1.1 1 J
.. JI <:,P\;,u ,:r J .J:.f.J... '-'_,!.h..
č (105.b): .. . - · ·
ć djelo iz disputacije, ustvari glosa na dio komentara »ar-
-Risala aš-šamsiyya« koju je napisao Nagmuddln 'All b. 'Omar b. 'All
ai-Kiitibf (umro 675/ 1276.).
R-3883
13. AI-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarh 'Unmudag az-Zamahšari
fi 'n-naJ:lw _"..JI j cr-
L. 74; 23,5 x 14; 17,8 x 7,7; 29 redaka na stranlici; arapski ta 'llq;
nazivi poglavlja ispisani crvenim mas tlilom a osnovni tekst djela nadvu-
48
č crvenom linijom; kustode; prve dv.ije stranice teksta uokvirene
dvjema deblJim zlatnim linijama obrubljenim sa tanje eme linije a
sa vanjske strane jednom debljom crvenom a ostali dio teksta djela
jednom debljom zlatnom i tri tanje crvene linije; veoma lijep unvan
đ na podlozi i .upisanom besmelom unutar unvana na bije-
loj podlo2li; na desnoj margillli prve stranice djela ukrasni crtež sa pree>-
đ ć zlatnom bojom; papir ć srednje debljie i gladak; tvrd
kartonski povez umotan zelenim platnom; na marginama bilješke autora
djela.
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
č (l.b):
:.OJI
J_,A:i .. . l:LJI .J .t J...J.I
IŠ" J:.-- .U ••• "1_,....
cr J:W' 0\..:..s. 01 "\'JI ,:r ·(.JI.S\'1
r-lAfl Y.l .tl)> . .. ...t.:....
Ovo je komentar na Zamahšerijev »Unmiigagu iz sintakse arap-
skog jezika u koji je Sejh Jujo uvrslli.o đ i riz drugih djela arapskog
jezika. Autor je djelo posvetio svome č Abdiji, sinu Abdurahman-
-paše.14}
č ga je pisai sredinom rabi'a II 1094/,1683. a završio 18. ra-
gaba 1094/13. juli 1683. g. u Carigradu (kolofon djela, fol. 74•).
Na listu 1". nala21i se bilješka autora o naslovu djela: Sarl:l aJ.
-Unmiigag al- musammii. bi al-fawii. '1id al-'abdiyya. Na istoj stranici na-
lazi se č i bilješka autora kao vlasnika rukopisa a niže bilješka o
uvakufljenju ovoga kao i ostalih djela Sejh Juj e koja se nalaze u Mo-
star.u (godina uvakufljenja 1119 l 1707). Bilješka je napisana drugom
ru1kom.
14. Al-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarl:l'Unmiigag az-Zamal:lšari
fi 'n-nal:lw
R-4871
_,.,._:JI J JI cr_
-isto kao prethodno dj elo-
L. 1 b- 104•.; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl:li-
ta'liq; tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi i nazi-
vi poglavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir ž ć srednje
debljine i hrapav; ima volantlnih listova i laga, povez č kartonski
sa kožnim hrbatom i preklopom.
1
4) Rukopisi ovog djela se još nalaze u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1563
(Pogl. M. ć "Prilo.g . .. ", str. 125.) i u Arhivu Hercegovine u Mostaru,
br. 376 (Pogl. H. ć Katalog .. . , 298).
49
Djelo je prepisano Mul;lammad b. }:iasan-efendi, KO- .
tlowi al-Mostarl. č č da je djelo pripisao iz autografa sred·
inom ragab-a 1141/ .1729. (kolofon djela, fol. 104•.).
15. al-'Awamil al-mi'a ili al-'Awamil R-5364
č fi _",_:JI J joi,JI rJ:-- jo!,-JJ Gf'
L. 56b.- 81b.; 19,5 x 12; 16,5 x 7; 21 .red na stranici; arapsk!i, ta'liq;
tekst osnovnog djela .pisan crvenim mastilom; kustode; papir ž ć
srednje debljine i gladak; povez kožni.
Djelo je prepisao Mul;lammad b. b. Bistrigi (bi·
lj eška na kraj u djela, fol. 81 b.) .
č (56b.):
:..r"t
<)t; ••• JAl
<)l .•• "="'\:S' U ... tr. c:r. Jk...- u.......;l
•..
Komentar na djelo iz arapske sintakse »al-'Awamil al-mi'a« što ga
je napisao 'Abdulqad.ir b. al-Gurgani (umro 471/ 1708-
09).15)
16. Sarh al-'Awamil al·mi 'a ili Sarh al-'Awarnil R-1795
fi. 'n-nal)w ·
J-!>J' e;:._ J-!_,.JI r:r
- isto kao prethodno djelo -
L. 109b - 132.b; 21 x 13; 14 x 6,5; 21 red na s tranici; araps·ki ta'liq;
tekst uohiren crvenom linijom; kustode; teks t osnovnog djela nadvu-
č crvenom linijom; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; po-
\·ez kar toski sa kožnim hrbatom i preklopom; n a marginama dosta bi·
Ij ežaka pisanih rukom č
Za Gazi Husrevbegovu medresu r ukopis je uvakufio 'Asim
b. Mul;lammad ć (bilješka i dva č na fol. 1.•).
17. Sarl) ' ala DThaga fi 'l-ma 'ani R-4099
l)WI
L. 16; 15,3 x 10,5; 10,5 x 5,5; 15 redaka na stranici; arapski ta'liq;
osnovni tekst pisan crvenim a komentar crnim mastilom; kustode; pa-
pir ž ć srednje debljine; č kožni povez; na marginama bilješ-
ke autora u vezi sa djelom; na listu 1.• bilješka o uvakufljenju rukopisa.
15) Primjerci rukopisa ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu,
'\<J. 1566/ II No. 1984/ Ill (Pogl. M. ć "Prilog ... ", str. 131.); Orijenta!·
oom institutu u Sarajevu, br. 57/50, fol. 75-108; Univerzitetskoj biblioteci
•Svetozar ć • Beograd; Biblioteci č samostana, Turcica,
Mostar. IPogl. M. ć Književnost .. . , str. 401-402.). ·
so
č (l.b):
' :..1_,1
tr \)j • •. Jf ./ !l.L...i
... ..:UI J_,J.l ... c_\:...i.JI ua_> 1- l j&-
." ·":-'t._,li.)!;JI j&- 'j.(_,:.. ..:..:-l>- ..:....b....li .. . ":-'1:5JI
Komentar na uvod djela • fi 'ilmi '1-ma'am: .. o arap-
skoj stilistici koje je napisao Sa'duddin Mas'ud b. ' Omar at-Taftazani
(umro 792/ 1390)16)
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
18. Sarl:l 'ala Drbiiga al-mulJ.tal?ar fi '1-ma'iini R-5364
J&- l?
- isto kao prethodno djelo -
L. 42b-53.a; 19,5 x 12; 14 x 6,5; 18 redaka na stranici; arapski
nasl].I-ta' liq; osnovni tekst pisan crvenim mastilom; kustode; papir ž ć
kast, srednje debljine i gladak; povez kožni; na marginama bilješke.
Rijedak rukopis ovog komentara je prepisao Al).mad b. Mul:lamad
al-Mostiiri 1120/1708-09. (bilješka na kraju djela).
Na J.istu 42.a bilješka o naslovu i autoru djela: ... l].ašiya li dibaga
al-mul].tal?ar li , . . b. Yusuf b. Muriid al-Mostari ...
19. Aš -Sarl,l al-gadid ili Sarl,l'alii. ar-Risala aš-šamsiyya R-793
IT '1-mantiq -J,dl 4 ;___:ji 11 • _ •11
(..; ":?- '.l'u(:r' -·C:r'
L. 143; 18,5 x 12,5; č dimenzije teksta; 21-23 reda na stra-
niCl; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela č crvenom linijom u
č a ostalo emom; kustode; papir tamnobijel, srednje debljine;
povez kartonski sa kožnim hrbatom; na marginama nekoliko prvih lis-
tova bilješke.
č (l.b): :,J
1
1
JI _;.:Al l J_,A:j •. _, 1./"_,A.:JI J J _,i..! l 01 J L..;./' 0l:.._,.-.
..... ,_ •...J . ll ;JL._)I ..:......;L( U .. -t,?.;l.:......_,JI Jk.--.a-- ..
JJ t.JJ!_,j J ... 4.L:....JI J-&-1 .. ·l:ilSJI .. . J}
.. -tL:J:.l l J_r.V 4, JI .::...s-p ... v;WI ..:..•li
Ovo' je komentar rasprave naš-Samsiyya« iz logike koju j e napisao
Nag,muddin 'A:Ii b. 'Omar ai-Qazwi.ni (umro 675/ 1276). Pošto je na ovu
!'aspravu pisano mnogo komentara i glosa Sejh Jujo je svojim » ovim
komentarom« htio da ukloni č u drugim komentarima i glo-
sama.
16) Pogl. napomenu br. 7
SJ
Autor je djelo č pisalli 13. 1101. a završio 17: gumada II
iste godine 1 26. XI 1689. - 28. III 1690. (kolofon djela, fol. 143.b).
Do lista 4.b je autograf a ostalo prepis dvojice nepoznatih prepi·
č Vlasnik rukopisa SaUl). .b. ć 1290/1873-74. g. (fol.
143.b). .
20. Sar]). ' Isagugr fi ili Sarl). ar-Risala al-'apriyya R-3974
ff '1-mani.iq Jhll cr- Jk-11 cr
L. 1b-23.•; 20 x 14,5; 16,5 x 9; 25 redaka na stranki; arapski ta'liq;
tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi i naslovi po-
glavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir tamnobijel i srednje
debljine; tvrd kartonski povez sa preklopom umotan u zeleno platno;
na marginama bilješke autora djela.
č (l. b): : .J_,I
JI;:AAJI .•. wi,:J-1 Jh:.14 0Li)'l tf J..aj .:r
... t,?): ... _,ll ,:) 1_,. .:r. v. Jb-.a.- ..tl.
Komentar arapske recenzije djela jz č logike >> Eisagoge« od
Porphyriussa koj u je napisao AJ.iruddln Mufaggal b. 'Omar al-Abhari
(umro 663/ 1265.) zbog č je djelo i poznato po dva naslova.
17
)
Autor je djelo posvetio A!bdurrahman-paši a završio ga je 13.
ša' ban-a 1093/ 17. avgust 1682. g. (kolofon djela, fol. 23.•).
Na listu 1.• nalazi se ve6a bilješka o uvakufljenu Sejh Jujinih
djela za njegovu dušu, uz uslove pod kojim se rukopis može đ
i u koje se svr he može koristiti. Na kraju je godina uvakufljenja (1119/
1707-08.)
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
21. š arl;l 'Isagiigi fi ili Sari). ar-Risala R-3578
al-'a!}riyya fi ··l. · fl · ;_. ')'l ;J L.. 11 '· _ ·:l.· fl · ·Ll •
...,....... <) - .r. '/ cr ,_,........ <) ..,r:.Y. • r::?'
- isto kao prethodno djelo -
L. 4Sb- 84.• 21 x 15; 14 x 6,5; 19 redaka na stranici; arapski ta'Uq;
tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi poglavlja ispi-
sani crvenim mastilom; papir tamnobijel , srednje debljine i hrapav;
ima volantnih laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Djelo je prepisano sredinom ša'bii.n-a 1130/ 1718.
22. šarl). ' Isagiigi fi '1-mantiq iLi Sarl:l ar-Risala R-2017
al-'aJ.iriyya fi '1-mantiq Jk:.ll ;Jl.-)1 cr- Jh:.ll t) cr
17) Rukopisi ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1408/I
1407 /III i 1206/ II (Pogl. M. ž ć "Prilog .. . ", str. 127.): Univerzitet:
biblioteci u Bratislavi, TE IS (Pogl. K. č i drugi: Arabische . .. ,
kataloški broj 224); Biblioteci Kilic Ali-paše u Istanbulu, br. 661, i štampano
izdanje u Istanbulu 1316/1898-99. (Pogl. H. ć Književnost . .. , str.
403--404.).
52
- isto kao prethodno djelo -
L. 1b-27.b; 20 x 14; 15 x 9,5; 23 retka na stranici; arapski ta'liq;
tekst osnovnog djela č crvenom linijom; brojevi i nazivi poglav-
lja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir žute boje, srednje debljine
i gladak; povez kartonskU sa -platnenim hrbatom; na marginama bilješke
pjsane rukom č _
Djelo je IPrepi·sao ć b. 15. r.abi'a I 1289/ 23. maj
1872. g. - -
23. I;Iij.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala a'l-'agudiyya fi '1-wa<;i' R-3957
J ;..J...(.JI "ll.. ll k ·,.";_;l>
t: .. - '..l'<:r<..r-
L. 92; 20,5 x 14; 15,5 x 7,5; 23 retka na stranici; arapslci ta'liq;
tekst komentara citiran sa qawluhu i č crvenom linijom; kus-
tode; papir tamnobijel srednje debljine; tvrd kartonski povez sa pre-
klopom umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf đ biblioteke iz Mostara.
č (P): :..J_,I
):All .. . e.---1 0--'
;j L. )J l":,J l l ..:__j\) u ... .... )l .)l_,. ..._.Q_..)-! Jh.-.-- . t,?; L:J l
. . . J ji 01 u.)) ;\hil .y
Glosa na komentar rasprave o pojmovima · ('ilm
al-wa<;i') >> ar-Ris8Jla al-'AguiCLi.yya« koju je napisao 'A<;iududdin 'Abdurra-
l_lm8Jn b. Al_lmad al-lg! (umro 756/ 1355.).
Autor je djelo č pisati u utorak 26. 1102. g. a završio u
srijedu 6. gumrud-a II isre godine f 29. novembar 1690- 7. mart 1691. g.
(bilješka na kraj u djela, fol. 92.•).
24. I;IB.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala al-'a<;iudiyya fi '1-wa<;t' R-2201
<J "lL.. ji V' Js'
- isto kao prethodno djelo -
Lli 77;• 21 x 14,5; 15,5 x 8,5; 23 retka na stranici; ta' liq;
tekst komentara citiran sa qawluhu ! č crvenom hruJom; kus-
tode; papir tamnobijel, srednj e debljine i gladak; tvrd kartonski povez
sa komim hrbatom i preklopom; na marginama bilješke.
Djelo iz autograf.a. š na ma11gini, fo1. 77.b)
25. iLi Sarl;l 'alii. al-Luga al-mawsl1ma R-2161
bi 'š-šahidiyya "-!..aLJ4 4.;---)1 ;.all Js; if- .1.-
L. 54; 20 x 15; 17,3 x 9,5; 25 redaka na stranici; turski ta'liq; p<r
glavlja djela - podjiljena po metrovima -.napisana crvenim mastilom;
tekst osnovnog djela č crvenom linijom; kustode; papir tam-
nobijel, srednje debljine ti gladak; tvrd kartonski povez sa kožrum hrbn-
tom i preklopom; na marginama bilješke pisane rukom č
53
!
č (Lb):
o,)/A> •V"'L...14.J,).}' .J U"'l::i'l .J.:)._,;. U"'l:;- U"'41
0 • O-' ct:
Komentar djela »Tuhfe-i Sii.hidi«, perzijsko-turskog č usti-
hovima, koji je napisao Ibrahim Sahidl-dede (umro 957 / 1550.). Ovaj
komentar se odnosi samo na metriku Č


Autor j e djelo napisao u periodu Safar - Rabi' I 1110/1698. (ko-
lofon djela, fol. 54.
6
).
26. Halla-i ili Sar}) alii. al-Luga al-maws111Illa R-635
bi 'š·Šii.hidiyy' a .. \.:.•, .L


Js> c:r- ...... _,.:.:.....
- isto kao prethodno djelo -
L 40; 25 x 16,5; 18 x 8,5; 31 red na stranici; turski ta'li:q; naslovi
poglavlja ispisani crvenim mastilom; tekst osnovnog djela č
crvenom linijom; kustode; tekst uokviren linijom crvene boje; papir
tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonski povez sa kožnim
hrbatom i preklopom.
Prepis završen č Mu.l)armm-a 1141/ 1728. (kolofon djela,
fol. 40.•).
Vakuf ' O!ffi.an-efendi, profesora đ medrese u Sarajevu
(fol. L•).
SUMMARY
Sheikh Yuyo, by the manuscript s of his works preserved up to
now, can be classed among the best-known scholar s from Bosnia and
Herzegovina that composed their w11itings in the oriental languages
(Arabic, Turkish, Persian) during t he Turkish Empire. His works from
different fields of science make him belong to the scholars well known
in the whole Empire in the second part of 17tb and at the beginning
of 18th century. The greater number of bis works, written mostly in the
Arbic language, are being kept in Gazi Husref Bey Library in Sarajevo.
Out of 26 of those manuscripts, 13 are authographs, which shows that it
is impossible to bypass this Library when the studies of and the research
into Sheikh Yuyo's works are in quesllion. The more so since some of
his manuscripts are available only this library.
1
8) Primjerci rukopisa ovoga djela još se nalaze u Orijentalnom insti-
tutu u Sarajevu, br. 60 tPogl. H. Sa ć Književnost ... , str. 409.) i u OZ
JAZU u Zagrebu, No. 1443 i No. 1992 (Pogl. M. ž ć "Prilog ... ", str. 130.).
54
'
;
{,
..
'
Poslj ednja stranica ~ j e l a
»Al-fawa'id al-'abd1yya«
Prva stranica djela
»Al-fawa'id al-' abdiyya«
• •• •' l
' ( ....-ll <K
~
Posljednja stranica djela
»Miftiih li mir'iit
· ff mirqiit al-wW?iil•
Prva stranica djela
»Mift!!.l;l al-bW?iil li mir' ii t al-' \!liii l
fi mirqiit al-WW?fil•
Zejnll ć
BIBLOITEKA SEJHA ABDURRAHMANA SIRIJE SA OGLA VKA
- Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX ć -
U sicllillu bivšeg sarajevskog šeriatskog suda (br. 82, str. 83-87)
upisana je ostavština iza Abdtli'rahman Sirrije, naksibendijskog šejha sa
Oglavka kod Fojn!ice i pjesnika na našem i turskom jeziku. Iz popisa se
vidi da je iza sebe ostavio veliko .unanje, koje je procijenjeno na 79.044
groša. đ ovom imovinom popisana je i njegova biblioteka koja je
imala 94 naslova, odnosno 107 svezaka, u vrijednosti od 4.722 groša,
kao i dva mushafa u vrijednosti od 420 groša.
Iako je o ovom našem šejhu li pjesniku ranije pisano, mi ć
ovdje ukratko iznijeti njegove biografske podatke, a na kraju ovog rada
ć bibliografiju dosadašnjih napisa o Sirriji, te autore koji su obja-
vili njegove pjesme na srpskohrvatskom jeziku i rukopise u kojima su
č njegove pjesme. Postojli ć da ima još rukopisa u
naši,m bibliotekama u kojima se nalaze njegove pjesme, ali ih mi do
sada nismo pronašli, pa ć se vremenom, vjerovatno, još ć nje-
govih pjesama.
Abdurrahman Sirnija đ je 1785. godine. Ocu mu je bilo ime
Mehmed, a djedu Fadlullah. U mladosti je č u č medresi, ali
je više nauke slušao kod šejh Husejna ć Ovaj šejh uveo je Abdu-
rrahmana u nakšibendijski red i dao mu nadimak »Siri« (tajanstveni).
On je bio jedini njegov derviš. Poslije ženidbe sa Lejlom, ć Mula
Ahmeda, Sirrija je na svom imanju na Oglavku sam sagradio tekiju, po-
stao njen šejh i starješina, koju su ć i bosanski namjesnici i
druge č i č č njegova vremena. U narodu je prozvan
šejh Sikira, pa odatle č i današnja porodica ć Bio je č
blag i vrlo pobožan Imao je svuda drviša, đ njima vrlo
č i č ljudi, kao što su bili sarajevski muftija Mehmed šakir
ć mostarski muftija hadži Mustafa - Sidki ć valija Her-
cegovine Ali Galib-paša č ć Husein-kapetan š č ć (koji je
bio na njegovoj strani i uz njegov pokret) i drugi. Umro je 1263/ 1847.
godine. Iza sebe je ostavio dvojicu sinova: .Abdullatifa i Sakira i tri ć
ri: Vasv.ij u, ć i Aišu. U tekijli ga je naslijedio šejh Abdullatif, nje-
gov stariji sin, a posl.ije smrti ovog, njegov đ brat Sakir.
Popis nj egove biblioteke prenosimo, uglavnom, onako kako je
upisana u sidilillu. đ u popisu ima izvjesnih grešaka, što nam je
zadavalo malu š ć pri đ i identifikaciji djela prema iz-
vori ma, pa neka djela nismo mogi niti ć u č izvo!1ima
ss
niti iz naslova odrediti njihovu tematiku. Imena komentatora, č š ć
nismo mogli ustanoviti, jer j e na neka djela pisano više komentara
od raznih autora. Pored naslova č je broj svezaka, a ispod naslo-
va procjena i vrijednost knjige. Radni brojevi u ovom popisu su naši i
oni u sidžillu ne postoje. Pošto j e šejh S!irrija bio derviš, to su i njegove
knjige bile ć iz tesavvufa. č je da u njegovoj bilioteci naj-
više djela jednog autora ima od I smail Haqqi Brusevije, što nas na-
vodi na č da su mu njegova djela bila omiljena literatura. Iz
popisa se, đ vidi da su te knjige bile na sva tri orijentalna jezi-
ka, pa opet č da je on morao i poznavati dobro ove jezike.
đ iz popisa se ne vidi da je đ ovim knj igama bilo -i nje-
govih pjesama na našem i turskom jeziku, osim ako one nisu bile na
papirima koje su navedene pod rednim brojem 52. Sve ove k.njige,
kao i knjige njegovili. sinova i unuka, na žalost, nastradale su i nestale
za vrijeme II svjetskog rata
1
)
I. _ 'i k .Jl)l [l J Rilh al- bayan. Komentar Kur'ana na arap·
..
skom jeziku. Napisao Isma:n Haqqi al- Brusawi, umro 1137/ 1724. O. M.
I, 28.
2. _ .J Tefsir tibyiin. Komentar Kur'ana. Iz naslova
. ... -
1 • •
ne možemo odrediti ime autora, jer postoji više tefsira pod ovim na-
slovom.
3. _ 1 ...? ;:. Memediyye šarhl. Komentar velike poeme
vjerskog sadržaja u kojoj je đ u smhovima islamska tradicija,
č u vezi sa Muhamed a. s. i ashabima, te islamske doktrine. Os·
nomo djelo napisao je Mul).ammad b. Salil:l b. Sulayman Yazigi Ogh1,
Yazigi.zade - Ibn ai-Katib, umro u Galipolju 855/ 1451., a ovaj komen-
tar gore spomenuti IsmaTI Haqqi al-Brusawi. HH II, 1618; O. M. I , 28.
4.
1
_, • ._.\;;j _,_,. M'arifetname Haqqi, enci klopedijsko dj elo
J
f•.
o tesavvufu, etici i drugim islamskim naukama. Napisao Say]) Ibrahim
Haqqi b. Derviš 'O!miin ai-Arzarilmi as- Sufi al-Hanafi, umro 1195/ 1780.
K. č I , l l.
5. _ t .ll:.:- ju_,;_,.. ..:d.. Multaqa Mauqilfati. U sidžillu je ovako na-
\ A•
pisano. Medutim, u izvorima je I' j\j__,i_,ll
To je prevod i komentar na turskom jeziiku poznatom fikhskom djelu
M u l t a q a 'l - a b l) ur. Osnovno djelo napisao j e Ibrahim b.· Muha-
mmad al-Halabi, umro 956/ 1549., a ovaj komentar i prevod
-efendi Mauqilfati, polovinom XVII ć K. č II, 1558.
1
) Vidi: Mahmud ć Sejh Abdurrahman Sirri bio je i - kaligraf.
Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, god. XLI/1978,· br. l str.
'
56
6. _Y' I.)"'Y\; Qimfis. Neki č Iz naslova ne možemo od-
t.·.
rediti na kojem je jeziku niti ime njegovog autora.
7. _ 1 0\Y-) Vjerov·atno neko djelo iz stilistike u stihu,
'Cl
jer uizvorima nismo mogli ć ovakav naslov, pa nam je djelo ne-
poz.nato.
8. _ \ Sarh Komentar tesavvufskom djelu .. Fu-
A•
!}fil? al- Hikem«. Osnovno djelo .napisao je Mul:J.yiddin Abu 'Abdull8.h
Ml!Qammad b. 'AJI, Ibn 'Arabi, umro 638/ 1240., a ime komentatora nam
je nepoz.nato. HH Il, 1261.
9. _Y' .W\.:.- r,S::..J"' rf' Sarh Sudi, 'ala Komentar Hafi?Q-
A•
vom Divanu na turskom jeziku. Divan na jeziku napisao je
Samsuddin MutJ.ammad aš·S'Irazi , umro 792/ 1388·9., a ovaj Ko-
mentar Al:lmad Sudi al-Bosnavi, umro 1005/ 1596. HH I , 383-4.
10. \ . :. :. Sarh šama'il-i šarlf. Komentar Zbirci ha-
- <.J-l_ .r' If Cf .
i .
disa »Sama'il-i šarif« o č i životu Božijeg poslanika Muhamed a. li.
Osnovno djelo napisao je Abu'Isa Mul:lammad b. ' Isa umro
279/892., a komentator nam je nepoznat. K. č I, 123.
ll.
1
• .4.? ..:..j, l . Tarikat - i Mul:lammadiye tergemesi.
- tS" U:,;> "': -J"
fCl
Prevod na turski jezik dj ela o vjerskim poukama i propovijedi iz Kur'-
ana i Hadisa. Osnovno djelo napisao je Mul:J.ammad b. Pir 'Ali al-Bir-
gavi, umro 981/ 1573.) K. č I, 268). Iz naslova jme prevodioca ne
možemo odrediti, pa nam j e on i nepoznat.
12._ 1 Isma'Il Haqqi Pendi 'AHar šertJ.I.
, .
Komentar spjeva č vjersko-moralnog sadržaja kojeg je na per-
zijskom jeziku napisao Fariduddin Mul:lammand b. Ibrahim al-' AHar, um-
ro 627/1229., a komentar na turskom jeziku napisao je Isma'Il Haqqi
al-Brusavi (v. č l.) Karatay t II, 2163.
13. _
1
_,hl Ruša.l].at li Tariq-i naqšibandi. Bio-
"\•
grafije nakšibendijskih šejhova koje je na perzijskom jeziku napisao
Husayn b. 'Ali al-Kašiff, umro 910/ 1504. HH I, 903.
14. _ 1 ._,...6) 1 if
0
ts:_r.; TašritJ.at rin at-Tibb. Neko medicinsko d je-
A•
Jo o hirurgiji, od nama autora.
57
l
15. _, ,;, JI
1
"_ Sar}) divin ha4rat-i 'Ali al-mar4i.
-.> - u
".
Komentar Divanu pjesama od hazreti Alije, č hallfe. Komentator
nam je nepoznat.
16. _,. _;. t.>P cf' Sar}) ma!navr šarlf. Komentar tesavvuf-
t ••
skom dj elu koje j e u stihovima na per-zijskom jeziku napisao Mavlana
Galiluddrn Muhammad b. Muhammad ar-Rumr, umro 670/ 1273., a ovaj
komentar, gore spOmenuti al-Brusavi. O. M. I, 29.
17. _ ' J> tab al-}Jitii.b Iri Ismii.'H Haqqi.
Zbirka hotbi na turskom jeziku č sadržaja. Napisao spomenuti
al-Brusavr. (v. č l.) Qayl II, 292; Fliigel III, 481.
18. _ l J> V Sar}) kabii'ir Ismii.'Il Haqqi. Djelo na
' .
turskom jeziku o velikim grijesima, od istog autora. Fltigel III, 143.
19. _ 1 Qa.slde-i burda. Pjesma u slavu Muhammed a. s.
' .
Spjevao Sarafuddrn Abu'Abdullii.h Mu}Jammad b. Sa'fd umro
694/ 1294. K. č I , 268.
20. _ ' .J l-P.__" Sub}Ja-i Arapsko-tursko-perzijski č
.. .
o
nik u stihu. Napisao Abu'!- Fac,l.l Mu}Jammad b. A}Jmad ar-Rumr, rodom
iz Bosne. K. č I, 381.
21. -
1
Jll.> Dalii'il al-l).ayrii.t. Zbirka sala vata. Sabrao, v je-
r•
rovatno, Mu}Jammad b. Sulaymi?.n al-Gaziili, umro 870/ 1465. K. Dobra-
č I, 525.
22. _' .., .J...$ Me}Jmediyye. I sto kao osnovno djelo koje je navede-
\ o .
no pod č 3.
23.

JW Gi.ilsLan. Djelo na perzij skom jeziku moralnodidak-
\ O
ć sadržaja, protkano pncama, anegdotama i sentencijama. Napi-
sao Sayl). Abu 'Abdullah Mušrifuddin b. Muslihuddrn Sa' dr aš-Sirš.-
zi, umro 691/ 1292. HH II, 1504. . .
24. _ 1 •? Jyl LJ' Sar}J 'ašare. Komentar na turskom
\ .
jeziku djelu »Usuli š koje govori o uvjetima za prijem u derviš.ke
redove. Napisao gore spomenut i Ismii.'il Haqqi. O. M. I, 31.
58
25. _' ,J,>y>': Ciicll. Vjerovatno zbirka pjesama od sarajevskog
\0
pjesnika Mehmeda ž ć ž umro u Travniku 1815. Hazim
ć Književnost Muslimana BiH, 552.
26. 1 ..._A....Y. •J L...; Risii.Je-i l)ikii.yat l)a4ret,i YU.suf.
Vjerovatno č o Jusuf pejgambe:rm.
27. _ 1 t.>P .v\.; u.;.i....- M'agiret nii.me Qonawi. Nepoznato djelo, od
' .
nekog Qonevije.
28. _' •=-: p Qaside-ii munferige. Pjesma koju je, prema
o
ć izvora, napisao Abu'l-Fac;U Yusuf b. Mul)ammad Ibn an-Nal)vi at-
-Tauzari, umro 505/1111. K. č II, 899,9.
29. - ·' J1-- Divii.n as- Sayyid Hll.šim.
o
Vjerovatno Divan pjesama, od nekog as-Sayyid Hii.šima. U pri-
č izvorima nismo mogli ć ovaj Divan niti njegova au-
tora.
30. _' i')\. ... Huggat al-Islii.m. To je, vjerovatno, dj elo u
usuli filcha ili ilmul kelama, što ga je napisao Mul)ammad Tii.hi r b. Mu-
I:lammad aš-Sirazr, umro oko 1100/ 1688. Qayl I , 392; AM II, 301.
31 . _l ._jJ? (.)"'!_,>- Havii.s-i l)uruf. Risala o č koristima
o
harfova (slova), od nepoznatog autora.
·- 32. _ \ ij.. Risii.le-i 'il m-i
nugii.m. Risala iz astrologije.

od nepoznatog pisca.
33. _ 1 .jj. Tul)fe as-sii.likln. Djelo na perzijskom jeziku
\ .
sa č tesavvufa o vjerovanju, đ i etici. Napisao Sihii-
buddin Fadlullii.h b. Hasan at-Turbešti, umro 661/ 1262. HH I, 366; AM
II, 821. .
34. 1 • JI .. IJ • 'lb.J ...:_, Wl :. Sams al-ma'ii.rif ve lat i 'if al-
- ..J.) yu ........., J .) ._,....._.
o.
-' avarif. Djelo sa č tesavvufa. Napisao b. 'Ali b. Yiisuf
al-Qurešr al-Buni, umro 622/ 1225. HH II, 1062; Ahlvardt III, 4125.
59
35. _ 1 T'abirniima. Knjiga o č snova, od nepo-
r
znatog autora.
36. _ l o.:l_.r. W.:l Def' a Qas1da-i burda. Isto kao pod br. 19.
\ .
37. _ T JL"J Tibdan r isala. Risala iz medicine, od nepozna·
tog pisca.
38. 1 . (' BergivJ. Ilmihal o akaidu i ibadatu na turskom j e2li-
- c.Sy ..r.
o
k'U. Napisao Bergivija (v. pod č 11.) HH I, 850; Kar atay t I , 82.
39 . . _ 1 ..:.. L-U .._!50 Tekmile-i nafaJ:liit. Dopuna djelu ..::...Lo....4.;
o.
Osnovno djelo napisao je ' AbdurraJ:lman b. Al).mad al-Gami, umro 898/
1492. Ovu dopunu ili komentar napisao je njegov č 'AbdulgafUr
al-Lari, umro 912/ 1506. Djelo sa č tesavvufa, a obadva su na per-
ziskom jeziku. HH II, 1967., S II, 286., č izvorima nigdje
ne nalazimo.
40. _ \ J i_,:.--1 Ustuvaru. č o islamskom vjerovanju, vjer-
o.
skom č š ć i namazu, od nepoznatog pisca. K. č II, 1560.
41. _ 1 0l:....l.S' W.:l Def' a Giilistan. Isto kao pod č 23.
\o
42.
1
. ., .
1
Vaslle-i ' irfan. Neko nepoznato djelo, jer ga u
- l .. h .>..f." ""':-' J
o
č izvorima nigdje ne nalazimo.
43. _\ Jl.;b J-.J Remi Daniyal. Djelo li.z astrologije, prema pre-
'('
danju, od _Daniyal peygambera. HH I , 912; K. A. III, 2104.
44. ;'U:.s- Pandi ' Attii..r. Spjev č vjersko-moralnog sa-
. \ .
držaja kojeg je na perzijskom jeziku napisao Fariduddln Mul).ammad h
Ibrahim al-'AWi r, umro 627/ 1229. K. č I , 271.
ra.
60
45. _' ili ..:t .:l Dln-'i tamam. Nepoznato djelo, od nepoznatog auto-
\.
46. _, Minhag al-' abidln. Dj elo o pobožnosti, č ć
i
duše i č životu, kao put u raj. Napisao Abu Hamid Muhammad b.
MuJ:tammad al-Gazalr, umro 505/1111. HH II, 1876. ·
47. ·-1 Vugube đ nepoznato djelo,
o
od nepoznatog pjsca.
48.
1
• Bahli.ristli.n tergemesi. č č
- .s' U: .J' •
v
djelo na perzijskom jeziku. Osnovno djelo napisao 'AbdurraJ:tmli.n b. AI:t·
mad al-Giimi, umro 898/ 1492., a ovaj prevod na turskJ. jezik, vjerovatno,
je od Sem'ije, umro 1000/ 1591. HH I, 256.
49. _ 1 Kašf al- J:tigab. Ovo je vjerovatno djelo sa
,.,
č tesavvufa, što ga je napisao aš-Say}) 'Abdullah al-Hattalli.ni
ali·$iiff č nam je biografija nepoznata. :gay! II, 3S8. đ postoji
ovakav naslov i prevoda »Fusus al- Hikema« na turskrl jezik, od Malka-
r a!I Y aJ:tya Nev'i efendije, umro 1007/ 1598. Karatay t I, 157.
SO. -:-l lS" .r' Sarf gumlesi. Neko djelo iz arapske grama ti-
\ ·.
ke, od epoznatog pisca.
Sl. _l Halabi tergemesi. Djelo sa č fikha.
y.
Napisao Ibrahim b. MuJ:tammad al-Halabr, umro 9S6/1S49., a prevod na
turski jezik je od nepoznatog .prevodioca. K. č Il, 1185, 1196.
52. f. JIJJI Avriiq-i perlšan. Nepovezani listovi nekog ili vi-
y
še djela.
53. _l <.>.;:>-1 AJ:ttari. Arapsko-tursk,j č Napisao b.
t •
Samsuddin 'Ali al-Kitli.bevi al-AQtarl, umro 968/ 1560. HH
I, 31.
54.
1
.
1
1
, .; Qara Dawiid. Vjerovatno djelo iz dogmatike, što
- .).)>- .) OJ
. .
A•
ga je napisao Qara Dawiid Izmili, umro 948/ 1541. K. č I, 68; O.
M. I , 399.
55. _ 1 "'!p J L.... J Risala Qušayr.iyya. R.!isala o tesavvufu. Napi-
\"•
sao Abu'-l.Qasim 'Abdulkarim b. Havazin al-Qušayrr, umro 465/ 1073. K.
č I , 191.
61
l
56. -(;fil t:? ...JL...; Risala-i Say{l Maula Ilabi. Možda je to ri-
f . •
sala »Maslak at- Talibin«, što ju je napisao Molla 'Abdullah Iliibi Naq-
šibandi, umro 893/1847. Spomenuta risala je sa č tesavvufa. Ka-
ratay t I, 156, 1; O. M. I, 91.
57. _' ... _;. C:r Sar}). Sir' a al-Islam. Komentar djelu v jer-
... .
sko č sadržaja, đ na osnovu sunneta. Osnovno djelo na
arapskom jeziku napisao je Mul).amrnad b. Abu Bakr Imarnziide al-Ha-
nafi, umro 573/ 1177., a kometator nam je nepoznat. HH II, 1044.
58. _l
41
L:.L..L Silsilname. Djelo na turskom jeziku sa č
tesavvufa o lancu šejhova ili č od nepoznatog pisca.
59. _' if"_;. u lt: .)I.)J Evrad-i Behii'I šarl).I. Komentar djelu iz te-
savvufa. Osnovno djelo napisao aš-Say{l Bahii'uddin Mul).ammad b. Mu-
l).ammad an-Naqšibandi, umro 791/ 1389., a komentator nam je nepoznat.
HH I, 200.
60. 1 . ,..J ..\.il • e.!...; Sar}). T' alim al-muta'allim va Anda-
lusL Komentar djelu iz nauke o vjersko-moralnom odgoju J lijepom
,-ladanju č Osnovno djelo napi sao je Burhiinuddin az-Zarnugi
oko 600/ 1203. (v. K. č I , 124), a ime komentatora nam je nepo-
znato.
Drugo djelo u ovoj zbirci je kratka risala o arapskoj metrici. Na-
pisao ju je Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Husayn Abu'l-Gayš al-Anf?ari
al-Andalusi, umro 626/ 1229. K. č I , 241.
61. - ' Jiy · Al). val-i arba'In (i li Krk }).al). Neko djelo iz
hadisa ili fikha ili tesavvufa.
62. ' >---:""' Divan Subl).L Divan pjesama na turskom jezi-
ku. Napisao Al).mad b. Mul).ammad al-Katib ar-Rumi, umro 1101/ 1689.
Ismail-paša, I;?ayl I, 513.
63. _ ' IŠ-j..\ [j- Sar}). Asma-i al-l). usna. Traktat o č
Božijih imena, od nepoznatog pisca.
64 . .:ill c...J Lugal N'imelullah. Perzijsko-turski č Napi-
sao Ni'metullah b. Al).mad b. al-Mubarak af?-Sofiyewi ar-Rumi, umro 969
/ 1561. Karatay t II, 2063.
62
65. _, Rislla·i aufiq. Neka risala o vefltu (,nešto č
e
gatanju ili bacanju bocke), od nepoznatog pisca.
66. _ \ \...o; Rdsi.la-i didiye. Nepoznata neka risala .

67. _\ M'al'lifat an-nafs. Vjerovatno neko djelo iz tesa·
\.
vvufa, koje alJ Attar (v. pod č 44). spominje na č svoga
djela Tedkire. HH Il, 1740.
68. _ \ MutJ,tar al-fikh. Djelo o fikhu, što ga je napisao
,.
Abu'l-Fagl 'Abdullah b . Mal}.mud al-MaW?ili al-Hanafi, umro 683/1284. K..
č Il, 1118.
69. _ \ "':} Tergeme-i Tavaqib. Djelo iz tesavvufa na tur-
\.
skom jeziku. Preveo Derviš Mal}.mud Me!nevi-han, živio u XVI ć
Weisbaden, M. Gotz XIII 4, 141.
70. _:-, lJ"_,..:. Sumus al-anvar va kunftz al-asrar. U sidžillu
Y•
je naslov pogrešno napisan. Djelo o slovima i njihoWI:n tajnama. Napi·
sao Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Mul;lammad al-'Abdari at-Tilmš.ni al-
đ Ibn al-Hagg, umro 737/ 1336. Dayl II, 57.
71. _,

,J\...o; Esrar name. Djelo sa č tesavvufa, od

nepoznatog pisca, jer ovakvih naslova ima od više autora.
72. _ \ ;J L..; Risala min aH1bb. Risala iz medicine, od ne-
'1'
poznatog pisca.
73. .. ._ .•
11
'" • Sarh Sururi 'alii al-Matnawi. Komen-
-. <..>r u- <..>;J .r r:r . -
'l"•
tar velike poeme Jz tesavvufa, oooje napisano na perzijskom jeziku. Po-
emu je napisao Galii.luddin,Rumija (v. pod č 16.), a komentar Mu-
b. Sa'biin as..Surllrl, umro 969/1561. Karatay p, 503, 526.
74. _ \ ......,1"...,..)'1 , ..... .1..)1 Adab al-asl:lii, Djelo iz etike, ashabima i
. .
'r
njihovom vladanju od nepoznatog pisca.
75. _ \ Divin Nabi. Divan pjesama na turskom jeziku.
' .
63
Napisao Y!isuf Nabi, umro 1124/ 1712. Karatay t Il, 2457.
76. _1 i....b.JJ. Rauc,ta al-islam. Djelo č sadr-
o
žaja (etika) na turskom jemu. Napisao neki :Abidi, mvio u XV i XVI
ć Weisebaden, M. Gotz XIII4, 165.
77. _ 1 '-:-'1"1 Adab a Hali bin. Djelo az o vladanju
tl
č od nepo:matog pisca.
78. <.Yli.L.Ii.ld Zubda al-l;laqaiq šarl;J.L Djelo iz tesavvufa,
od nepoznatog komentatora. HH Il, 951.
79. _, tf Diger risala-i min tibb. Još jedna.
" ni.sala iz medicine, od nepoznatog pisca.
80. -
1
(..)l,JJI ,:;."L,. lA,. JL.,.,_, Risala-i maqiimat Ewiliya CalabL
,
Nama nepoznato djelo.
81. _ 1 J L,.,_, Risala mawiyye al-l;litan. Nepoznato djelo.
,.
82. _ l Sil;lal;l al-masabll;l. I ovo nam je nepoznato.
\0
83. _ l J.:>f J L,.,_, Risala-i gikr-i tewl;lld. Neka risala iz tesa-
o
vvufa, od nepoznatog autora.
84. -
1
.j J:"' JI...; siyer-<i nebi. životopis Muhamed a. s.,
\ .
od nepoznatog pisca.
85.

al-l;lal)ln min kalam-i sayyid-i
\0
al-mursalin. Zbirka molitava sabranih iz govora Božijeg poslanika. Sa•
brao Samsuddln Mul;lammad b. Mul;lammad Ibn al-Cazarr, umro 833/
1429. K. č I, 371.
86. -
1
....,1; !J)l.l Nal)ll;lat al-muliik name. Djelo na perzij-

!>k.om jeziku o đ države. Napisao Abil Hamid Mul;lammad b. Mu-
l:lammad al-Gaza!I, umro 505/ 1111. HH II , 1958.
64
87. _' 4.1;} Tergeme-i nafal)ii.t. Prevod na turski jezik
'(•
djela »Nafahii.t al-uns«. Osnovno djelo rna perzijskom jeziku napisao je
'Abdurral)mii.n b. al-Gii.mi, umro 898/1492., a ime prevodioca ne
možemo č odrediti. HH Il, 1985.
88. _ \ tara t al-navii.zil. To je, vjerovatno, djelo o
o
hanefijskom fikhu. Napisao 'Ali b. Abli Bakr al-Marginii.ni al-Hanafi,
W11I"O 593/1196. K. č II, 1021.
89. _' AJ. .;..J. Mehmediyya. Isto kao osnovno djelo pod č 3
'f•
90. _ \ J\....; Risii.la-i remi. risala iz astrologije, od ne-
\
poznatog pisca.
91. 1 • • Hikii.yii.t :QI an-nun J:!ac;lrat. č o
- '----'.".- 'r 1.> ' -
:r
Hazreti Zin-Nunu.
92. _
1
Divii.n R\il:li. Divan ,pjesama na turskom j e-
f.
ziku. Napisao ' O!mii.n Rii}_li Bagdii.di, umro 1014/ 1605. Kartay t. Il,
2370.
93. • .) Daf'a t'abir nii.me kablr. ć svezak knji-
o
ge o č snova, od nepoznatog autora.
94. .)l;._,l C: If ..:..Al Lugii.t min al-Our' ii.n ma'a Iršii.d-i
č Kur'ana sa poukom za djecu, od nepoznatog pisca.
Da bi bar približno sagledali koliko je u to doba knjiga cijenje-
na i kolika joj je bila vrijednost, navodimo cjenovni k pojedinih artikala,
objavljenih u novinama »Bosna«, br. 342, od 2. i 14. januara 1873. go-
dine. Cijene su navedene u vrijednosti para, a knj ige u vdjednosti gro-
ša. Jedan groš vrijedio je 100 para.
65
Predmet · oka :para . oka .. para
hljeb kaplama l 100 maslo 1
480
hljeb somun 1 94 ze j tin 1 480
hljeb bosman 1 78 kafa l 640
pšenica dob. 1 98 š ć 1 J40
pšenica srednja 1 84 č l 160
pšenica najniža 1 80 meso· č l 80
mlivo dobro 1 92 meso đ 1 80
mlivo srednje 86 so morska l 60
Napominjemo,
đ da su novine u to doba koštile l groš.
O šejh Abdurahman Siriji pisali su:
l. Dr Safvet-beg š ć O BOSANSKOJ KNJižEVNOSTI. Boš-
njak - list za politiku, pouku li zabavu. Sarajevo, god. I / 1891; br. l,
str. 3-4.
2. Scheich Seifuddin Kemura und dr Vladimir ć ć Dicht.un-
gen bosnische Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert.
Šarajevo, 1912, str. 20-24.
3. Augustin č č ć i dr ć ć Kroz tekije i samostane. Ne-
ke crtice s putovanja po č kotaru. Narodno jedinstvo, Sara-
jevo, god. III/ 1920, br. 266-271.
4. GAJRET 1903-1928. Izdao Glavni odbor. Uredio Hamza Huma .
Sarajevo, 1028.
5. Dr David ć Pregled književnosti hrvatske i srpske
Knjiga I. Zagreb, 1932.
6. Mehmed ž ć Književ;i,ni rad č Mu-
slimana. Preštampano iz Glasnika Vrhovnog starješi nstva islamske
vjerske zajednice. Sarajevo, 1934.
7. Hasan ć Nekoliko svijetlih i nekoliko opskurnih imena u
č literaturi. Almanah savremenih problema. Izda-
nje kluba. Zagreb, 1936, str. 154-165.
8. Muhamed ž ć Hrvatska muslimanska književnost do
1878. godine. Sarajevo, 1938, str. 10.
9. Dr š ć ć Teki ja na Oglavku. Sarajevo. Gajret-kalendar
za 1941, str. 4251.
10. (Muhamed ž ć Aljarniado literatura kod Hrvata.
Hrvatska enciklopedija, sv. I , Zagreb, 1941, str. 300-301. ·
11. Mehmed ž ć dr Sa6ir ć Pobožne pjesme (ilahije)
šejh Abdurrahmana Sirije. Prikaz. Sarajevo, El-Hidaje, god. V/1942; br.
7, str. 190-191.
Drugi prikaz od nepotpisanog autora objavljen je u >>Osvitu« god.
I/1942; br. 2, str. 6.
12. (Muhamed ž ć Književnost na arabici l aljamiado).
Enciklopedija Jugoslavije l. Zagreb, 1955, str. 144-145.
66
13. Osman A. ć Pregled štampanih djela na srpskohrvat-
skom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948. godine.
Separat iz Glasnika IVZ. Sarajevo, 1957, str. 69-74.
14. Dr Smail ć Aljamiado književnost u Bosni i Hercegovi-
ni za Vlrijeme Osmanlija. Godišnjak 1957. Musl<imanska biblioteka, knj. 4.
Wien, 1957, str. 20-33, te 82.
15. Ibrahim Kemura, Aljamiado književnost. Odjek VI-IX mje-
sec 1971. (u pet nastavaka).
16. Werner Lehfeldt, Ein Beitrag zur Erfoschungs des serbokro-
atischen Aljamiado-Schnifftums. Di.idost Forschungen XXVIII 1969, str.
94-122.
17. Smail ć Kultura Bošnjaka. MusLimanska komponenta.
Wien, 1973.
18. Salih Trako, Medžmua pjesnika Saklira. Anali Gazi Husrevbe-
gove biblioteke, knj. 11-111. Sarajevo, 1974, str. 109-123.
19. Džemal ć ć Vidovi stvaranja muslimanskih mistika pori-
jeklom iz 'Bosne i drugih krajeva Jugoslavije od XV do XIX vijeka.
Godišnjak Instituta za jellik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za knji-
ževnost, knj . III-IV. Sarajevo, 1974-75, str. 2337.
20. Mahmud ć Sejh Abdurrahman Sirni bio je i - kaligraf.
Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ. Sarajevo, 1978; br.
l , str. 59-62.
21. Juzo Nagata, Materials on the Bosnian notables. Studia cul-
turae islamicae No. ll. Institute for the Study od fanguages and cultu-
r es of Asia and Afnica. Tokio, 1979.
22. dr Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado
književnosti. Sarajevo. >>Svjetlost«. 1981.
Pjesme na srpskohrvatskom šejh Sirrije objavili su:
Sejh Seifuddin Kemura i dr Vladimir ć u navedenom svom
djelu.
Mehmed-beg ć š č blago, sv. II. Sara-
jevo, 1897.
dr Firednich S. Krauss, Slavische Volksvorschungen. Leipzig, 1908.
dr Safvet-beg š ć Popis orijentalnih rukopisa moje bibHoteke.
Glasnik Zemaljskog muzeja XXVIII, 1916, 3-4. Sarajevo, 1917.
Postoji separat.
Dr ć ć Pobožne pjesme (i lahije) šejh Abdurrahmana
Sirnije Glasnik islamske vjerske zajednice u Sarajevu, god. IX/ 1941 ;
br. ll, str. 332-354. i br. 12, str. 362- 373.
H. M. Džemaluddin š ć je uz š ć Mevlud redovno
štampao i šej h Sirrine pjesme.
Rešad ć Pobožne pjesme č MusHmana.
Sarajevo, 1969, str. 40-47.
Biserije. Izbor iz muslimanske književnosti. Odabrao a priredio
Alija ć Zagreb, 1972, str. 238-241.
67
Dr Abdurahman Nametak, Navedena Hrestomatija.
Rukopisi u kojima su do sada đ šejh Sirrine pjesme:
Muhamed-Enver ć Tarih Enved, sv. 24, st·r. 198-199. i 200
- 202. sv. 26, str. 312. Rukopisi: R-3218, 3229 i 3239- sve u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci u Saraj evu.
SUMMARY
Shaikh 'Abdurra.l;lman Sirriya, the dervish and the poet in Serbe-
-Croatian and Turkish, bequeathed a very large estate and a valuable
The library was estimated at 4, 722 units of the Turkish cur-
rency, plus two mushafs in the total valus of 420 units of money. This
paper briefly presents Shaikh Sirriya's biography and gives the list of
all the books (manuscripts) found in the liberary after his death toge-
ther with the names of their authors and the subj ect matters they treat.
The books the originals of which were not found in the library have
been listed according to the records of t he former Is lamic law court
in Sarajevo (no. 82 p. 87) from year 1253/ 1847. The paper also contains
the vritings about Sirrya and their authors as well as the names of the
translators of his poems into Serbo-Croatian.
68
!;,j)/JI.:;;: Cl 'P t!
c::::s,.... -
.l ..J: .J:l s.-! .!l.::t_;s,/2}
A•
o.
-hd J.A,_..J
tf:::il.-- .. .,
\o ••
'o.

f,
·tJ., .
(..;_, ;.,. .L • •
~ . Cl/,,).../,
. ~ > ~ . '
' o •
• ' J popisa knjjga Sejh Abdurrahmana Sirr·ije,
Faksmu sid!il br. 82, str. 87.
·. ;
Fejzu•ah ž ć
NAJSTARIJi ORIJENTALNI RUKOPISI IZ PRIVREMENOG
INVENTARA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
Prije 7-8 godina priliv novih rukopisa u Gazi Husrevbegovu
biblioteku od Odbora Islamske zajednice sa č srednje i zapadne
Bosne doveo je Biblioteku u dosta neugodan položaj. Po pravilima,
koja važe u bibliotekarstvu, nikakav č materijal ne može se
smjestiti u magazin prije nego bude đ to jest dok ne bude
inventarisan i ne dobije inventarski broj i signaturu. Kako se u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci radi na ć i č knjizi Kataloga Biblio-
teke, ovaj novopridošli materijal nije se mogao uzeti u redovan rad,
jer su č radnici angažirani na njemu.
Da bi ovaj novopridošli materijal bio koliko-toliko dostupan zain-
teresiranim, č je da se on uvede u privremeni inventar i da
dobije privremeni inventarski broj. Kako opet inventarski broj je
ujedno i signatura, tako su ovi rukopisi, poslije inventarisanja mogli
biti dostupni svima, koji su želj eli njima se koristiti. Pri đ
u ovaj privremeni inventar, đ je ć tako da nisu đ
svi elementi, koji se č upisuj u pri normalnom inventarisanj u i
katalogiziranju rukopisa.
Posao na privremenom inventarisanju novopridošlih rukopisa na
jednom radnom sastanku kolektiva Biblioteke, povjeren je meni. Od
18. juna 1979. do 31. decembra 1984. godine u privremeni inventar
rukopisa upisano j e 1690 inventarskih jedinica sa 2209 naslova knjiga
i to: 1337 arapskih, 683 turskih, 51 perzijski i 137 alhamijado. Svi ovi
rukopisi uvedeni su u dvije knjige (sveska) privremenog inventara. U
prvom svesku ovog privremenog inventara rukopisa upisano je 1384
inventarskih brojeva sa 1782 naslova i to: 1046 arapskih, 574 turskih,
33 perzijskih i 129 alhamijado.
Iz prve knjige (sveska) privremenog inventara rukopisa odabrao
sam naj starije rukopise, č sa završenom hidžretskom godinom
1000/1591, jer orijentalni ntkopisi imaju hidžretske datume. Starost
naših najs tarijih rukopisa je po ć ovako: iz VIII ć po
Hidžri (XIV ć po n. e.) 713/ 1313, 728/ 1328, 752/ 1351, 761/ 1359,
793/ 1390; iz IX ć po Hidžri (XV) 813/ 1411, 814/ 1411, 826/ 1423,
855/1451, 859/1454, 876/1471, 882/1477; iz X ć po Hidžri) (XVI)
921/1517, 934/1527, 937/1530, 944/ 1537, 948/ 1541, 949/ 1541, 950j 1542,
952/1543, 964j 1554, 971/ 1563, 972/ 1546, 975/ 1567, 978/ 1570, 979/ 1571,
980/1573, 981j 1573, 997/ 1589 i 1000/ 1591.
69
Kao š to se vidi, prvi rukopis iz ovog popisa je star 706, a naj-
đ 396 hidžretskih godina. Ovakvih najstarijih rukopisa našlo se 35.
Mnogi rukopisi su š ć pa nemaju č a neki ni č ni
svršetka, što stvara š ć kod inventarisanja i ć obrade ru-
kopisa. Onda se ustanovi struka prema teks tu i upiše ć naslov
(kitab o . . . ), na p r. dj elo o fikhu, djelo o historiji, djelo o arapskom
jeziku i sl. Prva č č je djelo, a druga je struka. Ako rukopis
nije manjkav (nakis), onda je č ime djela, a č i autora, utkan
u tekst s č djela. č na kraju č spomene svoje ·
ime, zatim datum pisanj a ili prepisa a ponekad i mjesto, gdje j e djelo
nastalo iii prepisano.
Postoje i ć pravila (uputstva) kod pisanja djela. Tri su oba-
vezna a č č
l. Besmela, spominj anj e Božijeg imena,_
2. Hamdele, iskazivanje zah vale Bogu,
3. Salavat, izricanje blagoslova na Muhameda,
4. Povod pisanju djela,
5. Ime djela,
6. Struka (predmet),
7. Jedinka o kojoj se govori.
Ova pravila su vrlo korisna za svakog ko radi na rukopisima.
Kitabu usu/i-l fikh
Autor: Ebu Mensur Muhamed b. Mahmud el-Maturidi, usuli fikh,
arapski, 25, 5 x 18,5. Prepisao Seid b. Abdulah, godine 713/ 1313.
Iz Odbora IZ - Travnik.
E. M. 6. 36.
Drugi naslov:
Nilzajet u-1 kifaj eti fi dirajeti-1 hidajeti
Autor: Tadlu-š-šeria Omer b . Sadruššeria el-Evvel fikh, araps ki ,
24 x 17. Prepisao Muhamed b. Jusuf, godine 728/1328. '
Iz odbora IZ - Travnik.
K Il, 1012.
Komentar djelu El-Hidaje.
Petavai Kadihim, sv. JJ
_Fahrudin Hasan b. Mensur el-Fcrgani cl-Uzdžcndi, fet ve,
arapski. Prep1sao Džami b. Sadi b. J us uf, godine 952/ 1545.
Vakuf Mir Ali paša, god. 1196/ 1781.
Iz Odbora I Z - Travnik.
K II, 1646.
Mushafi šerif. V. 20 x 19. Prepis iz godine 761/ 1359.
Eš-$ifau bi-tarifi hukuki-1 Mustafa
Autor: Ebu-1-Ijad b. Musa, hadis, arapski, 20 x 15. Prepisao Emin
b Muhamed Tahir el-Balis i, godine 793/1390.
70
K I, 483.
(Prof. Muhamed Tufo, docent Više islamske šeriatsko-teološkc
škole u Sarajevu, jednoj grupi služalaca prevodio je ovo djelo 193(r..-
godine po ć Bilo nas je 10-12 slušalaca i još sam ja
đ živim. Rahmetli Tufo mi je nabavio i knjigu-rukopis, iz koje
sam pratio đ Taj rukopis poklonio sam GaziHusrevbegovoj
biblioteci.)
Serhu-l-Mevakif
Autor: Sejjid Serif Ali b. Muhamed el-Džurdžani, akaid, arapski,
22,5 x ,16. Prepis iz godine 913/1411.
Vakuf Fejzijje medrese u Travniku.
K I, 441, 443.
Kitabu-l-tekaddumeti fi-l-luga ili Lugati parisi
Arapsko-perzijski č 14 x 13. Prepisao Semsuddin b. Omer
b. Resul b. Suajb, godine 814/1411.
Poklon Muhamed ef. Tufe.
Tefsiru-1-Kllr'ani-l-ke;-im, od sure or-Rad do kraj a. Tefsir, arap-
ski, 29 x 17,5. Prepis iz godine 826/1423.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Envaru-t-tenzil ve esraru-t-tevil, sv. I
Autor: Ebu Seid b. Omer el-Bejdavi es-Sirazi, tefsir, arapski,
27 x 17,5. Prepisao Abdulah b. Emrullah godine 843/1439.
K I, 156-172.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Mešarikll-l-envari-n-nebevij j t i 111 ill silzalzi-l-ahbari-l-M ustafevi j jet i
Autor: Hasan b. Muhamed es-Sagani, hadis, arapski, 26,5 x 18.
Prepisano u Larendi (Turska) godine 855/1451.
Poklon Hadži Jakuba ć iz Novog Pazara.
K I, 313-337.
Serhu ferai zi Sedžavendi
Autor: Tursum zade Sejdi, Uskudari, Seriatskonasljcdno pravo,
turski, 17 x 13. Prepis iz godine 859/1454.
K II, 1864, 1865, 1866, 1932-1.
Kitabu Sibevejh fi-n-nahv, manjkav
Autor: Ebu Bišr Amr b. Osman, zvani Sibcvejh, sintaksa, arapski,
20, S x 12,5. Prepisao Muhsin b. Mevlana Ahmed cl-Kamt:ri godine
876/1471.
E M, II, 1426-7.
Odbor IZ Sanski Most.
Kenzu-d-dekaik
Autor: Ebu Berekat Abdulah b. Muhamed Muhafizuddin, sažet
č iz fikha, arapski, 27 x 18. Prepisao Hasan iz Kastamunijc:
godine 882/1477.
71
K II, 1215.
Iz Odbora IZ - Tr avnik.
Vevfiku-1-i najeti fi šerhi Vikajeti-r-rivajeti
Autor Džumejd b. Sandal, fikh, arapski, 25 x 18. Prepisao Musa
b. Salih godine 882/ 1478.
ci pa:
K II, 1111.
Iz Odbor a IZ - Travnik.
Muški /ati Salt name
Perzijsko-turski č 14,5 x 13. Prepis iz godine 889/1484.
U uvodu se naglašava da j e č sastavljen na ova č prin-
l. Perzijski infinitivi po a becedi bez upotrebe arapskih glasova
na č (se, ha, zel, sad, dad, ti, ajn i gajn),
2. Pravila perzij ske gramatike,
3. Vrste č
4. imena (imenice izvedene iz infinitiva) .
Djelo je nazvano: Za mršenos ti iz Sah name.
Poklon Muhamed ef. Tufe.
EI-Kamzzsu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit
El-Kamusu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit
Autor: Mudži ddudin Muhamed b. J akub el-Firuzabadi eš-Sirazi,
č arapskog jezika, 28,5 x 18. Prepisao u Meki es-Sejid el-Bešir
Fethullah b. Arif b. Abdulkadir el-Hurmuzi godine 921/ 1917.
Vakuf za medresu.
Odbor IZ Mostar.
E M II, 1306-7.
EI-Diamiu-1-vedt. is ili El-F etave-1-Bezzazij j e
Autor: Hafisuddi n Muhamed e\-Bezzazi, fetve, arapski, 26 x 17,5.
Prepis iz godine 934/ 1527.
K II, 1681.
Odbor IZ Mostar.
SeriJu kitabi Sibevejlz sv. II
Autor:
sintaksa, arapski, 21 x 14. Prepis iz godine 977/1569.
E M-2, 1306-7.
El-Faiku fi garibi-l-hadis
Autor: Džarullah Ebul-Kasim Mahmud b. Omer ez-Zamehšcri,
hadi s, arapski, 25 x 14. Prepis iz godine 944/1537.
72
Arapska slova Bz do St.
K l , 53, 144, 150, 151.
1:.1-Matmubu fi šerhi-1-maksud
Komenlar od nepoznatog autora, gramatika, arapski , 17 ,S x 12,5.
Prepisao Abdulah Fakih el-Konjevi godine 949/1541.
Bio vlasnik Besnali Husejn b. hadži Ibrahim.
E M n, 1808, Al., 6800.
El-Vafijetu šerhu-l-Kafije
Autor: Sejh Džemaluddin Amr Osman b. Omer lbnu-1-Hadžib,
sintaksa, arapski, 20,5 x 14,5. Prepis iz godine 950/1543.
E M n, 1370.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Serhu-l-esbab ve-l alamat
Autor: Burhanuddin en-Nefis b. Ivad et-Tabib Kermani, medi-
cina, arapski, 26 x 18,5. Prepis iz godine 952/1542.
Serhu Gulistan
Autor: Jakub b. Sejjid Ali, lijepa književnost, arapski, 21,5 x
15,5. Prepisao Saban b. Kurd godine 964/1554.
E M n, 1504, A M n, 346.
č Ibrahim pašin vakuf.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Risaletun muntavijjetun ala usul-id-din ve furuiha
Od nepoznatog autora, vaz, arapski, 19,5 x 20,5. Prepis iz
971/ 1563.
č Ibrahim pašin vakuf za medresu.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Mushaf, nepotpun
Arapski, 28 x 19. Prepis iz godine 971/ 1563.
Erebeune hadisen
Autor: Muhamed b. Ebu Bekr Usfuri, ha dis, arapski, 21 x 15,5.
Prepisao Muhamed b. Ali b. Mevlana Rustem godine 975/ 1567.
K I, 120, 369, 370, 371.
č Ibrahim pašin vakuf.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Envaru-l-aškin
Autor: Ahmed Bidžan, tesavvuf, arapski, 30 x 19. Prepisao Hasan
Abdulah, č Bali efendije Uskubi godine 972/1564.
Vakuf Hadži Ali bega š ć
O M I, 16- 17.
Mefatihu-1-džinan ve mesabihu-1-džinan fi šerlti Sir'atu-1-islam
Autor: Jakub b. Sejjid Ali, vaz, arapski, 25,5 x 16. Prepisao Ali
b. šejh Husejn eš-Sirazi godine 978/ 1570.
E M n, 1044, AL, 1734.
Iz Odbora IZ - Travnik.
El-l najetrt šerhi-1-Hidajeti
73
Autor: Ekmeluddin Muhamed b. Mal1mud el-Baberti, vaz, arapski,
27 x 19. Prepisao Muhamed b. Ahmed u Halebu godine 979/ 1571-. '
K II, 1014.
Iz Odbora IZ- Travnik.
Hašijetu ala tahriri-1- kavaidi-l-ma1ttikijjeti fi šerhi-š-Semsijjeti
Autor: Sejjid Serif Ali Muhamed el-Džurdžani, lagika, arapski,
21 x 14,5. Prepisao Ahmed b. Veli b. Sulej man godine 980/ 1573.
E M II, 1093.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Hi:a11etu-l-fetava
Autor: Allmed b. Mul1amed el-Hanefi, fetve, arapski, 25 x 17.
Prepisao Mahmud b. Mustafa Podgradi (iz Podgrada) godine 981/ 1573.
K II, 1637.
Val-uf Ibrallim paše u Travniku.
Semu-1-h:i f i-t-zasrif
Autor: Saduddin Mesud b. Omer et-Taftazani, gramatika, arap-
ski, 15,5 x 10,5. Prepis iz godine 997/ 1598.
Jz Odbora IZ - Travnik.
SUMMARY
From the second half of 1979 to the end of 1984 Gazi Husrefbey
Library got about 1,500 codeces of manuscripts in Near Eastern lan-
guages. They all were to be inscribed in a temporary inventory becau-
se of the fact that the processing of the data on the manuscript hol-
dings of the Library has been underway and that two volumes of the
Catalogue treating certain branches of the Islamic sciences have already
been published. Most of the newly acquired codeces will be classified
in the Appendix to the Catalogue of the Near Eastern manuscripts of
Gazi Husrefbey Library.
This paper contains the manuscripts copied before the year 1,000
A. H. (1660).
74
Fazileta· Cviko
O GAZI HUSREV-BEGOVOM VAKUFU U SLAVONSKOJ POZEGI
O djelovanju i životu Gazi Husrev-bega pisano je do sada vrlo
č postoje dvije monografije, spomenica povodom č š
njice vakufa, te veliki broj manjih i ć studija.
1
) Na taj naoin je po-
znato, u glavnom, sve što se odnosi ·na njegov život i rad, posebno za
vrijeme njegovog boravljenja u Bosni na dužnosti bosanskog sandžak-
-bega (1521- 1525, 1526-1534, 1536-1541. godine), kada je podigao svo-
je mnogobrojne zadužbine u Sarajevu. đ nije poznato da je
on .podigao i đ objekte u sklopu svog vakufa u današnjoj Sla-
vonskoj Požegi.2) Nešto bliže o ovome vakufu govore opširni popisi po-
žeškog sandžaka iz 1565. i 1579. godine.
3
)
Gazi Husrev-beg, uz kojeg se č u ovom defterima ne spominje
titula Gazi, č je kao sandžak-beg Bosne u osvajanju Slavonije,
zajedno sa smederevskim sandžak-begom Mehmed-begom š ć
Uz ć vojske koju je doveo tiz bosanskog sadžaka osvojio je 1536.
godine sve utvrde i gradove uz Savu, pa dalje na sjever . Tokom 1537.
godine osvojen je ć dio Slavonije, a Husrev-beg je sa svojim trupa-
ma č i u bici kod Gorjana (9. oktobra 1537.), kada su ujedi-
njene trupe okolnih sandžaka pobijedile vojsku pod komandom austrij-
s kog đ Kacijanera. Ova je bitka č sudbinu Slavo-
nije.s) Husrev-beg je č i u daljim osvajanjima. Pomi..nje se kao
Wzrefflbeg lU pismu od 19. novembra 1540. godine, koje je ban Petar
ć uputio kralju Ferdinandu, a u kojem ga obavještava o sukobi-
ma sa Turcima ·kod Đ đ

* * *
l) Mirza Safvet (Safvet-beg š ć Gazi Husrev-beg (u spomen 400-
-godišnjice dolaska u Bosnu), Sarajevo 1907; Truhelka,_ Ciro, qazi Husrevbeg,
njegov život i njegovo doba, Sarajevo 1912; Spomemca _Gazt
č š Sarajevo 1932; Radovi u Analima Gazi Husrev-begove bi-
blioteke IX-X, Sarajevo 1983.
2) Ovaj vakuf u Požegi samo spominje A. ž ć u radu Gazi Husrev-
begov vakuf na prelasku iz XVI u XVII ć Anali GHB IX-X, Sara-
jevo 1983.
:3) Basbakanlik Arsivi, I-istanbul, Tapu Defteri No. 351, Orijentalni in-
s1litut, TD No. 105 (tofokopije); BBA, TD No. 672, OI TD No. 10.
•) I. Mažuran, Požega i požeška kotlina za turske vladavine, Zbornik
•Požega 1227-1977«, Sl. Požega 1977, 163.
5) Isto, 164.
6) E. Laszowslci, Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae III, Zagreb 1917, 32.
75
U č dijelu Slavonij e for miran j e č 1538. godine
požeški sandžak, a nj egova se t eritorija širila i dalj e, sve do 1552. go-
dine. Centar sandžaka postala j e Požega.
U prvom popisu ovog sandžaka iz 1540. godi?e Požega je upisana
kao varoš sa dvije skupine š ć džemat varoš t đ pod-
đ i džemat musellema.
7
) MusJ.imansko s tanovmšt vo mJe uptsano,
ga' je, bez sumnje, bilo, kako u samoj đ tako i u š
ska administracija, itd. Za potrebe tog stanovmštva t r ebalo Je ć
đ sakralne i utilitarne objekte. U ovom defteru takvi objekti
nisu č spomenuti, ali se, na primjer, po prisutnosti imama vidi da
postoji bar jedan sakralni objekat islamske p rovenij encije.
Isti je č i sa defterom iz 1545. godine.
8
) Nema upisanog mu-
slimanskog stanovništva, ali se u popisu uživalaca č javlj a j edan
hamrundži]a Memi. To je dokaz da u gradu pos toj·i bar jedan hamam,
za koji ć se podaci ć tek u kasnijim popisima.
U opširnom popisu sandžaka Požega iz 1565. godine donesen je,
nakon popisa kasabe Požega, i pregled požeških vakufa.
9
) S obzirom
na č da pregled vakufa ć tek u ovome defteru, pita-
nje je kada je koji vakuf uspostavl jen. đ pošto se zna da je
Husrev-beg umro 1541. godine, onda je on upravo u tom periodu izme-
đ 1537--41. godine mogao da uspostavi svoj vakuf u Požegi. I s ti j e
č i sa vakufima Mehmed-paše š ć koji j e umro 1548. go-
dine, a popis njegovih mnogobrojnih uvakuflj enj a dobara, č su p r i-
hodi bili namijenjeni zadužbinama p odignutim u Beogradu, nalazimo
đ tek u kasnijim defterima. Razlog t ome j e vj erovatno č
da je ovo č bilo u doba osnivanja tih vakufa j oš uvijek r a tno,
serhat, pa su u deftere uzisivani samo poreski obveznici.
đ 1565. godine Požega je bila kasaba sa osam musliman-
skih mahala i džematom š ć varoši. U muslimanskim mahalama
upisana je 471 ć a u š ć džematu 75 ć S ob:l)irom na
č da je u kasabi č dal eko p r evladalo muslimansko sta-
novništvo, bilo je neophodno da se podignu objekti sakralnog i utili-
tarnog karaktera, potrebni tom stanovništ vu. Tu č obavezu
podizanja džamija, mesdžida, mekreba, banja, 1td. ispunjavali su poje-
dinci č kategorija, č š od onih na naj viš im položajima,,
na primjer sandžak-bega (požeški sandžak-beg J ahja-paša podigao j e u
kasabi džamiju, Ulama-paša tekiju, č mir-i liva Ferhad-b eg je
đ tu podigao mekteb) do ljudi skromnih zanimanj a, ali č dje-
la nisu bila manje č (u Požegi su mesdžide podigli j edan ter-
zija, zatim j edan pisar, itd.).
U Požegi je u sklopu svoga vakufa neke objekte podigao i Gazi
Husrev-beg, koji je, kako je ć č č i u nj enom osvaj a-
nju. U navedenom defteru iz 1565. godine oni su popisani pod naslovom
Vakufi preminulog i od Boga pomilovanog Husrev-bega, neka mu je ze-
i) BBA, TD No, 204, S. Musellemi - š ć pripadnici ć
trupa u osmanskoj vojci. Zauzvrat đ od ć đ poreza.
8
) BBA, TD No 243, OI TD No. l, 4.
9
) BBA, TD No. 351, OI TD No. 105, 14.
76
·mzfa' )aka, u sam:C}j kasabi .Po.žega. Tu su 'se'· prl.je svega nalazili jedan
karavan-saraj i. jooa.n hamam, objekti kci]i su bili obavezno !Prisutni u
svakom· muslimanskom miljeu. Uz to je bilo uvakufljeno i 12 ć i
v·iše š ć Prihod oci ·karavan-saraja upisan je sijakatom,
a iznosio je 1100 č godišnje. Na isti.' je č bio upisan i prihod 9d
banje, 12.000 č godišnje. ć su donosili 120, a zemljišta 66 č
'prihoda godšnje.
. Nakon oveg popisa donesena je bilješka da je zemljište, na kojem
su ovi objekti podignut:i, ostalo napušteno nakon odlaska nevjernika
(kutfar-i hali kalip), pa je od strane mutevelli je ovog vakufa
Katiba Alije zaposjednuta za vakuf. U to vrijeme, dok je mutevellija po-
žeškog vakufa bio Katib Ali, mutevelija Gaz.i Husrev-begovog vakufa u
Sarajevu bio je Murad-beg ć koji je 1541-45. godine bio požeški
sandžak-beg. On je i u vrijeme vršenja te dužnosti vodio brigu o Gazi
vakufu.
. . Ove su godine đ stanovnicima Požege upisani jedan hamam-
d·žija i tri masera, dakle osobe koje su opsluživale hamam.
u· opširnom popisu ovog sandžaka ,jz 15i9. godine upisano je sa-
mo ·ono ·što se nalazilo u sastavu vakufa, bez naznake .prihoda, dakle:
jedan karavan-saraj, jedan hamam, dvanaest ć i sedam zemljišta
za ć

Ponovo se đ stanovništvom javlja posluga hamama, s
''tim· što su ove godine upisana dvojica hamamdžija i dva masera. In-
teresantno j e da se ne spominju službenici karavan-saraja, mada se,
recimo, u istom defiteru, đ stanovnicima kasabe Dalj u nahiji Er-
dut spominje kao stanovnik Memi,karban-sarayi, iako se sam karavan-
-saraj u ovoj kasabi nigdj e č ne spominje.
Vakufnama za Husrev-begov vakuf u Požegi nije č a va-
kuf nije mogao biti spomenut ni prethodne njegove vakufnarne
11
)
pošto su one završene prije nego što je Požega pala u posjed Osmanlija.
đ vakuf se još jednom spominje u opšimom popisu bo-
sanskog sandžaka iz ' 1604. godine.
12
) u ovome je defteru doneseno s ta-
cijelog Ga.z,i Husrev-begovog vakufa, i to detaljno za bosanski san-
ž dok je prihod za požeški sandžak naveden sumarno, a iznosio je
10.632 č . . Detaljan popis je donesen u opširnom defteru požeškog
ž koji, nažalost, nij e č Po· naslovu pod kojim je ovaJ
popis .va.ki.1fa donesen: Vakuf imareta, džamije, medrese, hm1ikaha, mek-
teba· i turbeta :pokojnog Husrev•bega vidi se da su prihodi ·i vakufa
iz Požege bili namijenjeni Gazi Husrev-begovim zadužbinama u Sara-
jevu.
Deset godina nakon Husrev-begove smrti j edan je njegov sluga,
odnosno pratilac - Ali, merdum-i Husrev-beg - uživao timar u po-
žeškom sandžaku. Timar mu je bio dodijeljen za vojnu službu.
13
)
1oy' BBA;'TD'' No. 672, OI TD No. 10, 38. .
ll) Vakufiui.me: iz 1531. godine za džamiju, hanikah, mekteb, imaret
i musafirhanu, iz 1937. godine· za medresu, te ponbvo iste godine za džamiju.
. . ·' 12) ·Apkani', Tli.puve Kadastro, TD No. 477, OI TD No. 203, 347 .
. .. '!l)"BBA,"DT No·. 486, OI TD. No. 106, 38. Tiinar je iznosio 5999 č a
sastojao se od prihoda sela Donja Svilna' kod Požege, te dijela prihoda č
77
Iza toga duB niz godina nema spomena o Gazi Husrev-begovom
vakufu u Požegi. ć ga ponovo u jednom dokumentu iz šikajet-
deftera za 1675. godinu.
14
) Iz dokumenta se saznaje da je požeški kadija
Mehmed u ime požešl'ih đ poslao Porni predstavku o tome da
su hamam i karavan-saraj, ·koji su dio Gazi Lusrev-begovog vakufa u
Sarajevu, jako š ć i propali. Pošto se u gradu ć potreba za
tim objektima (ehali-i kasabanin i1ztiyaclari olmagla .. . ), đ mole
da se poprave sredstvima tog vakufa. Sultan (Mehmed IV) ć
naredbu bosanskom beglerbegu i bosanskom muderrusu (?), te pože-
škom kadiji da se stanje ispita, pa da -se spomenuti objektri poprave.
Pošto se zapovijest ć najprije bosanskom beglerbegu, č da
je tada požeški sandžak pripadao bosans·kom ejaletu, što je đ
važan podatak.
Sultanova naredba je vjerovatno provedena u djelo; đ
đ Požege nisu se još dugo koristili ovim Husrev-begovim zaduž·
binama, niti se vakuf koristio zakupninom od ć i zemljišta. Na-
kon neuspjele opsade č 1683. godine, na ovim prostorima č
su sukobi širokih razmjera, koji su doveli do toga da je Slavonija 1688.
godine prvi put, a 1691. definitivno potpala pod vlast Austrije. Osman-
lije više nisu prelazili preko Save, a s njim je izbjegla i ć musli-
manskog stanovništva. Od objekata materijalne kulture, podignutih u
Hijeme stopedeset-godišnje osmanske dominacije, u Požegi nije ostalo
ni traga, a kako su i pisani dokumenti doživjelri istu sudbinu, teško je
kronološki pratiti nastajanje i trajanje đ osmanskih institucija,
bilo koje vrste.
SUMMARY
During the Ottoman domination in Slavonia (16th and 17th cen·
turies) there existed Gazi Husref Bey Waqf in Slavonska Požega. From
the Ottoman real estate registries for the Sanjak of Požega for years
1565 and 1579 it can be seen that it consisted of a caravan-saray, twelve
shops and several builing plots. The income was meant for Gazi Hus-
ref Bey foundation in Sarajevo. The respective endowment charter (wa-
kifname) was not preserved. When Slavonia was occupied by Austria in
1691 the foundation ceassed to exist.
luka _grupe li<;:!': i č š M_ehmeda, sina Alijina, u granicama sela Donj-i
ć u nahiJJ Ravne. U nJegovom je posjedu bio <lo kraja 1572. godine
kada je pripao njegovim sinovima Bekiru i Mustafi. ·
"l H. G. Majer, Das osmanische Registerbuch der Beschwerden von
Jahre 1675, Band l, Verlag der Osterreichischen Akadem.ie der Wissenschaf·
tt:n, Wien 1984; uvod i faksimili dokumenata, dokument je na str. 52 a, br. S.
78
Muhamed ž ć
HADtl AHMED ASIMBEG ć
Jedan od znamenitijih i zaslužnih mutevelij a Gazi Husrevbegova
vakufa u Sarajevu bio j e hadži Ahmed Asimbeg ć On je sin
Mehme d Redžai ef. koji je vršio dužnost mutevelije Gazi Husrevbego-
va IVakufa od 1223-1247/ 1808-1831. god. Mehmed Redžai ef. je uko-
pan u groblju zvanom č u Titovoj ulici (Veliki park). Na
dužnosti mutevellije ·naslijedio ga je stariji mu sin Mehmed Rezai ef.
i tu dužnost vršio od 1248-1269/1832-1852. godine. Mehmed Rezai ef.
bio je derviš Nakšija, ja'ko !pobožan i u narodu veoma 'cijenjen. Kao
mutevellija tbio je vrlo agilan, kao i otac mu Mehmed Redžai ef. Zad-
nje č godine života, spavao je na kožici.
Krajem maja 1'852. godine (1268-1851-52) zadesio je ovaj va-
kll!f i ć poža·r, a-li Mehmed Rezai ef. nije dospio da obnovi izgorjele
objekte, jer ga je ubr.zo zatekla smrt. Ukopan je u haremu Begove
džamij e, 'kraj ulmnih vrata iz ulice Mudželliti.
Hadži Ahmed Asirnbeg je đ 1240/ 1824. god. Bio je dobar ka-
ligraf i poznava-lac pisama, ornamenata i arabeski. Bio j e na službi u
Gazi HusreV'begovu vak·ufu kao katib (pisar). Bavio se i .poezijom. Dr
Hazim ć ga spominje kao pjesnika.
1
) Pjevao je na turskom
jeziku. Pjeyao je i kronograme. U jednom rukQpisu-medžmui (<kodek-
su)2) nalaze se dvije njegove pjesme, kronogram koji je spjevao svojoj
sestri Fatimi i tri kit'e (faksimil l i 2) koje donosimo u prevodu:
Ja Rabbcna
Olakšaj nam naše želje ja Rabbena, ja Rabbena!
Tebi su poznate naše želj e, svaki momenat je jasan, ja Rabbena!
č mi dobrotu da mirno umrem, ja Rabbena!
Sa [pOštovanjem sam posjetio. taj grob, ja Rabbena!
Pejgarnberov grob j e nurom osvijetljen, ja Rabbena!
U nj emu se ć džennetski miris, ja Rabbena!
Usli-šaj moj e želje tako Ti Tvoj e ddbrote, ja
đ j e, Tebi j e ,poznat nj egov ugled, ja Rabbena!
Ko me od m ojih s·lj edbenika posj eti, ja Rabbena!
Na Sudnjem danu 6u se z·a njeg ;zauzeti, ja Rabbena!
1) Dr. ć Književnost muslimana BiH na orijentalnim je-
zicima, s tr. 570.
2) Medžnua•kodeks se nalazi u fondu rukopisa Orijentalnog instituta
u Sarajevu, a vodi se pod brojem: 2932 (L 97b i 114b).
79
Od Tebe se stalno nada Asim, ja Rabbena! Ja Rabbe:!a!
Grca u č oprosti mi moje grijehe, ja Rabbena!
Saki ja
č Napuni č š ć da je ispijem,
č mi dobro, daj ć žedan sam, da se .nau> ijem.
Ako mi daruješ ć o č
Sa ljubavlju ć ga ispiti, da se potpuno zanesem,
Ako bih popio i kap ć o č
Postao bih t\·oj bliski zaljubljeni'k i odani sluga.
č Kome god si darovao makar kap,
Ljubav ga je za tebe vezala, pa da i ja postanem tako vezani rob.
Muhamede! č Asima iz svoje darežljive ruke,
Za ljubaY č živog, daj ć da se naa>ijem.
Kronogram sestri mi Fatimi
Ovosvjetsku karpiju svatko mora napustiti.
Ovo prolazno ni Sulejmanu nije ostavilo vlast.
Srcem i dušom č je toliko ibadeta,
ć ot·por nasilju i nepravdi stekla je popularnost.
Njena nafaka (opskrba) je č presjekao je Onaj, koji nafaku
daje.
Azrail ju je posjetio ·i uzeo emanet (dušu),
Sa tom plemenitom rukom Fatima ć Mehmedova,
Prhnu i odleti, uz Božij u ć u Džennet.
Asim ć tarih, ali treba oduzeti dva .
. ieka Milostivi sa svojom dobrotom udijeli Fatimi Džennet!
1264/ 1847. god.
Kit'a
l kad bih sjedio na ovom svijetu u carskom dvorcu,
Grob je moje zadnje sjedište, ć č ostati na ovom svijetu.
Iako je moje srce na ovom svijetu bilo u okovima,
Ako se Allah smiluje, nema brige za ovo ovosvjetsko.
Kit'a
Znaj da se ć po č kroji od svakojakih s·kupocjenih tkanina,
To godi duši, ali znaj da su ć zadnja moja ć
Kit'a
Bože! Od Tebe želim Džennet,
Moja nada su Tvoje č »Ne gubite nadu!«
Tako Ti dobrote, Bože, smiluj se ti podari mi!
A j a se stidim zbog svojih grijeha.
Kako se iz samih stihova vidi bio je dobar IPOZnavalac turskog
perzijskog jezika, a i poezija mu je išla od ruke.
Po smrti malodobnog sina Mehmed Rezai ef., Mehmeda, 1856.
god. h. Ahmed Asimbeg preuzima dužnost mutevellije po jednim izvo·
80
rima 1272/'1·8·55-56. a po drugim 1273/1856-57. godine. Vakuf je zate-
kao u vrlo te§kom stanju. Mnogi objekti su nastradali u požaru, a uz
to u vrijeme vladavine Omer <Paše Latasa oduzeta je desetina timar-i-
ma i .vakufu, koja je ranije oubirana od zemljišnih ,posjeda. Ti-me je
vakulfu nanešena veli•ka šteta i nastale su š ć oko izdržavanja
pojedinih ustanova kao što su: imaret, musafirhana, medresa, Hani-
kah, mekteb, džamija. č su to osjetili službenici. H. Ahmed
Asimbeg je odmah po preuzimanju dužnosti omutevellije <preduzeo ko-
rake da se vakufu vrati desetina. 1272/1855-56. godine uputio se u
Istambul i tražio da se desetina u ra2doblju od nekoliko
godina vrati vakufu. Kada je za to dobio emernamu 1274/ 1857-58.
pristu'Pio je opravci objekata i kupovini nekretnina.
Hadži Ahmed Asim beg je bio jedan od najaktivnijih mutevelli-
ja Gazi Husrevbegova Unaprijedio j e vakufsk,u imovinu i va-
kuf !POdigao na zavidnu visinu, tako da mu nije bilo ravna u BiH .u po-
gledu upravljanja. ć 1274/1857-58. ·god. obnovio je musafirhanu,
imaret i Hanikah. To se vidi iz kronograma, koji je napisan i isklesan
na kamenoj č č 40 x 75 cm, .u stihu .na turskom jezi-ku. Ova
č je prvobitno stajala iznad ulaznih .vrata musafirhane iz ulice
MudžeUiti. Sada se č u lapidariju Gazine medrese.
3
)
M. E. ć

navodi da je ovaj kronogram napisao nepoznati
autor. Kronogram u prevodu glasi:
đ dobrih djela emira svih gazija,
I ovo j e jedno djelo od njegovih djela,
Asim se potrudio i sredstva utrošio,
I kod Hanikaha lj epšu musafirhanu podigao.
Nek se uvijek spominje ime Božije,
I dobrotvoru č i poklanja Fatiha za njegovu dušu.
č je jedan dževher k:ronogram,
đ je ć i lj epši Hanikah od prvobitnog.
1274/ 1857-58 godine«,
Godina izgradnje musafirhane i Hanikaha izražena je u ovom
kronogramu u ebdžed hurufu u !POSljednjem polustihu, pa č
ta vrijednost daje navedenu godinu. U drugim izvorima kao godina
obnove spominje se 1276. godina.
Prvobitna musafirhana đ je prije 1831. na zapadnoj
strani džamije, gdje je sada sahat kula i imaret, a sastojala se od č
tiri sobe ;za .goste i jedne sofe, a ispod tih prostorija bile su štale za
konje putnika. Na ovom mjestu u drugoj polovini XVI vijeka sagra·
đ je sahat kula i imaretski han. H. Ahmed Asim beg je sagradio
musafirhanu na mjestu ,gdje se nala2ila kafana »Aero.plan« (sa /POgle-
dom na Gazi Husrevbegovu ulicu). Ova je musafirhana zatvorena od-
mah poslije ulaska Austrije u •Bosnu 1878. godine.
P·rilikom obnove Hanikaha h. Ahmed Asim beg je sagradio teki·
ju-semahanu, 'koja je ujedno služila •kao č zatim .predsoblje, so-
l ) M. ć Islamska Epigrafika BiH, I, str. 300.
4
) M. E. ć - Kronika, sv. 25, str. 225.
Sl
bu za šejha, do nje dva bodili'ka sa po sobe . . .t;ra strani .
bi'la su č hodnika sa po dvije sobe. su .a ·sob.e
su imale č plafon. Ispred soba na drugoJ strarn biO Je tnJe?I
lukovima koje su nosili' kameni stubovi. pored l ' š
hove so:be bilo je još dvanaest soba za derviše odnosno č đ Ham-
kah je 1puta gorio: 1697, 1775, 1831. i 18S1. god.
H. Ahmed Asim beg je sagradio novu muvekithanu 1267 /·1858-
-59. g. M. E. = ć navodi tri ·kronograma. Dva _na-
laze se u Divanu Fadil paše ć i njdh je obradiO M. MuJeZI;'lo-
ć U oba ova kronoo-rama navodi se 1275/18·58-59. g. kao godina
izgradrrje. Dok u ć kronogramu, ikoga je s-astavio Salih ef. Hadž-i-
ć navodi se 1276. godina. Kronogram u slobodnom
prevodu glasi:
»Ovaj odabrani dobrotvor Husrev, zapovjedni·k gazija,
Sa svojim lijepim :zadui;binama, č je mnogo koristi.
Asim se odmah potrudio da se ova sretna muvekithana
podigne.
Rob Sidkija iz srca č dževher tarih. Neka duša
ispunjena nurom đ mjesto u Džennetu
1276. g.«
Prema Muveki tu
7
) h. Asim beg je 1278/ 1861-62. godine irtgradio
uz muvekithanu ć č š sa deset slavina i mal-u prostoriju, gdje
se za njih voda grijala, i time pružio olakšicu ljudima da se u zim-
skim danima mogu lakše spremiti za namaz, a da se ne izlažu nazebi.
Iz kronograma koji se nalazi u Divanu Fadif paše Serifovi6a, a
koji se odnosi na izgradnju, odnosno obnovu haremSJkih vrata .jz ulice
ć ž vi di se da su tu ranije •bila mala tijesna vrata. H. Ahmed
Asim beg je ta vrata zamijenio sa .novim širokim i viso'kim vratima
1278/ 1861-62. godine.
Prvobitna Gazi Husrevbegova bibliote·ka bila je u sastavu med:
rese i služila je za njene .potrebe. Na inicijativu Serif Osman pašeB) h.
5) M. E. ć Kronika, sv. 2S, str. 224.
6
) M. ć Islamska epigrafika BiH, knj. I, str. 301-302.
7
) Muvekkit: Tarihi dijari Bosna, 1S4b.
8
) Topal šerif Osman paša imenovan je bosanskim namjesnikom 23. I.
1861. .god., a u je došao 18. 2. 1862. god. Ovdje je ostao do 2S. S.
1869. god. đ Je u Jednom selu kod Smirne 1219' / 1804-S. od oca hadži
Serifa_ge;-:-po š nauka služio je kao pomorski oficir, zatim je bio
u sl_uzb1 kod znamerutog ;Mehmed-Alije u Egiptu, potom kao valija u v.iše
•. te kao muhafiz. Umro je u Istanbulu 1874. godine. Bio
Je đ reformi u Turskoj . U tome je uspijevao
Ć SVOJOJ spretnosti 1 sposobnosti. Za vrJjeme njegove vladavine
u Bosru Je reforml!- voj ske, č je tvorac bio njegov
-se];u'etar Dzevdet pasa, a _on Je sam sproveo u djelo. Osman paša je
sp]f.!vao godine Jedan kronogram od 27 stihova, pisan na
č SS_ x 84 cm., uramljen u staklenom okviru, pisan
lijepim ta lik Oyaj kronogram je č u Upravi Gazi Husrevbe-
gov';l a kasruje Je prenešen u Begovu džamiju •i s ada se nalazi u
u ovom kronogramu hvali sultana Abdul•
1 o !'uzamske vojske u Bosni. Kronogram je u pre-
ObJa_vJO M. ć u ANALIMA Gazi Husrevbegove biblioteke,
knj . VII .\ s tr. 44-45. Muveldt ga je Albilježio u svoju istoriju mt
turskom Jeziku.
82
Ahmed Asim beg sagradio je 1280/1863--64. godine jednu prostoriju uz
samu džamiju ispod munare č 7 x S m. U nju su tprenešene knji-
ge .iz medrese 1863/64. g., što se vidi iz č koji je utisnut na knji-
gama, na ·kome je urezana godina 1280. Tom prHikom je 1kreirano
mjesto bibliotekara, a nešto kasnije i njegova ć Biblioteka
iz ove prostorije preseljena u današnje ,prostorije 1935. godine, a
nešto kasnije ova je' prostorija .porušena.
Osim ovih prostorija !koje je sagradio u haremu, h. Ahmed Asim
beg· je sagradio đ Gazima i Muratbegova turbeta, sa prednje
strane, sobu rza turl>edara.
U Sarajevu do 1283/1866. godine nije bilo bolnice. Bile su samo
ambul·ante. Te godine se pojavila kolera u Sarajevu i okolici. H. Ah-
med Asim ·beg je !Pristupio te godine izgradnji dvije zgrade za mušku
i žensku bolnicu u ć Katib mahali, današnja š ć ulica.
Ova boLnica je otvorena 8. 10. 1866. g. Prvobitno je imala 32 kreveta.
U ovoj su bolnici IPriiOOni svi bolesnici .bez ·razlike na vjeru, i u naj-
više č beS!IJlatno č Troškove bolnice snosio je Gazi Hu-
srevbegov valkuf sve do 1879. godine. Od 1879-1881. godine davala je
sarajevska ć vakufu 4:800 kruna, a Finansijska Ravnateljstvo za
BiH oprostilo đ vakuf od poreza . .na ove zgrade. Po okupaciji broj bo-
lesnika se stalno ć a time i izdaci, pa je č 1882. Ze-
maljska vlada preuzela ovu bolnicu, a vakuf joj je davao subvenciju
Prema podacima koje donose njegovi biografi Osman paša je č
mnogo dobra. On je bio posljednji veliki turski namjesnik u Bosni. Bio je
preduzimljiv, sam je gradio, a davao je i inicijative h. Ahmedu Asim begu
za obnoVu objekata, koji su stradali u požaru kao i za izgradnju novih
objekata od ć koristi.
Kukavica Mehmed paša, bosanski valija izgradio je na š č š
1166/1752. godine sebil To je bila č zgrada sa kupolom, a na-
Ilazila se o1!Prilike na mjestu gdje -se sada nalazi tramvajska pruga. Ovaj
sebil stradao je u požaru 1268/ 1851-52. godine.
Neki Ing> Ešref je na tom mjestu, odnosno •na tim zidinama, proši-
rlvši ih za 1,5 m. sagradio policijsku stanicu i time nanio velike nevolje
fadijf i putnicima, jer su ostali bez vode. Caršija se požalila Serif Osman
paši i on je 1286/1868-69. god. uklonio policijsku stanicu i na š
mjestu izgradio zidani sebil sa kupolom i pokrio ga olovom. Kod Dervenije
ć u kožarskoj č š kupio je nekoliko ć i na njihovu zem-
ljištu sagradio zgradu za policijsku stanicu.
U č mahali prosjekao je novu ulicu od š č š do
Mustajpašina Mejdana i dao joj ime »Nova Testa«. To je današnja č ć
ulica 1li kako je u narodu poznata ulica Tellali. U toj ulici je k'1!pio deset
magaza sa petnaest ć ispred njih i deset soba iznad ć sve pod
jednim krovom. Ove objekte je po njegovu odlasku iz Bosne, njegov opu-
ć prodao Gazi Husrevbegovu vakufu za vrijeme uprave h. Ahmed
Asim bega ć
Godine 1282/ 1865. kupio je imanje od nasljednika ć hadži
Atijje, ć ć Alibega, koje se nalazilo dva km od SaraJeya. u
Dolac. Tu je sagradio moderni ljetnikovac, u kome su se č
ljudi i njegovi prijatelji. I ovaj je ljetnikovac prodat po nJegovu odlask'11
iz Bosne ,a kupio ga je Dedaga ć .
Serif Osman paša je nastojao da unaprijecli zanatstvo .u Bosm. Do
1282/}865. godine nije bilo ni jednog muslimana ć pa je on poslao
dva ć u Istambul da č kožarski i ć zanat.
Bio je veliki prijatelj sirotinje. Obilno ju je pomagao, a nekima je
iz svojih sredstava davao č potporu.
83
od 8.000 'kruna ,godišnje sve do 1894. gocline. Va'kuf je ovu bolnicu .ko-
ja je bila jedina u BiH izdrlavao iz svojih sredstava šesnaest godina,
a č godina davao subvenciju. U ovim zgradama bila je bolnica
do l. .jula 1894. godine. U bolnice prije d·rugog svjetskog
rata bio je smješten Gajretov muški konvikt.
Iz medžmue ć Esad ef.9) saznajemo da je 1292/1875. go-
eline ustanovljeno mjesto drugog jmama Begove džamije i da je dozi-
dana munara i sahat kula za 5--6 metara, ustanovljeno je mjesto mu-
dž.evi da (nastavnika za tedžvid). U č se tedžvid predavao u dža-
miji, a kasnije je č u medresu i uveden kao stalni !Predmet.
Za njegove tJiPrave je i džamija IPrebojena.
MuvekitlD) navodi da je 1292/ 1875. godine donešena »Hilkai šerif«
u Sarajevo sa velikom pompom. Ali Saib paša ju je dopratio iz !stam-
bula do Mitrovice, a odatle sa deset bataljona vojske i č ,polj-
skih i brdskih topova Ib rahim !Paša do Sarajeva. Drugog šabana 1292/
1875. godine stigla je u Sarajevo, gdje joj je đ č do·
č Na č su izašli svi č i vojni dostojanstvenici, narodni
pn•aci, ulema, narod, vojska i č do mjesta ć i Lipe iza Više-
gradske kapije u Sarajevu.
•Hrkai Serif« bila je umotana u svilenu i ć š ć Tako
umotana nošena je objema rukama izdignutim iznad glave, a pratnja
je, ć pješice, skrušeno, ć dužno poštu, gromoglasno č
tekbire i pratila je sve do Begove džamije. Tu je u turbetu Gazi Hu-
srevbega pohranjena u ,posebno đ stak!leni ć koji je
č na zid prema jugoistoku (prema Kibli). Prenosi se da je svaki
sultan prilikom č slao u Mekku č za Ka'bu i u Medi-
nu zastore na >>Revdai mutahheru« (Muhamed a. s. kabur). Novi prekri-
č i restori su stavljeni na mjesto starih, a ovi bi bili ć u Is-
tambul gdje bi bili pohranjeni u !Posebne trezore na č i po :po-
trebi rezani na komade č 2 x l m
1
i slati u !POjedine pokrajine
i ć mjesta, kao što je to ovog :puta poslato u Sarajevo.
U to doba u Bosni su vladali nemiri i .pobune. Postoji mišljenje
da je Porta koristila ovu priliku, da ubaci ·vojna č a da to
ne bude tJiPadno i da ne izazove ć negodovanje masa.
Prema Medžmui ć Esad ef.
11
) hadži Ahmed Asim beg je
1285/ 1868-69. godine krenuo sa svojom majkom na hadž. A prema H.
š ć hadž je obavio 1870. god. Dok je bio na hadžu na
dužnosti mutevelije zamjenjivao ga je đ Asi m ef. ć koji je
postavljen za zamjenika hudždžetom od 20. oktobra 1869. - 14. redže-
ba 1286. godine. Koji je od ova dva podatfka č teško je ć Uzu·
ć je đ h. Ahmedu Asim begu, osim toga č je u njego-
vu radu i zamjenjivao ga, kada j e bio odsutan iz Sarajeva, IPa bi bilo
9
) ć Esad ef.: Gillšeni es'aclijja, koja se vodi u Gazinoj biblioteci
pod nazivom sidžil 127, L 44b i L 45a (nepaginirani).
10
) Muvekit: Tarihi clijari Bosna, sv. IV, L 174 a i b.
11
) ć Esad ef.: Gillšeni es'aclijje (sidžiJ 127), L 44b i 45a (nepa-
ginirani).
12
) H. š ć SPOMENICA Gazi Husrevbegove č go-
dišnjice, str. 135.
84
č da poznaje ž i rad svog đ •Prof. H. š ć je
01pet sakupljao podatke iz sidžila i drugih ,pisanih izvora i njegovi su
podaci pouzdani. Jedino bi se mogla ,potkrasti greška onima koji su
mu sa turskog prevoditi. Ovo nije jedini č neslaganja podataka 'll
godinama, koje nalazimo u !Pisanim i·zvorima. č su neslaganja rza
jednu ili dvije godine.
Do'k je bio na hadžu, obolio je, a:li je to lbila snošljiva bolest, pa
je po povratku nastavio sa radom. đ 1294/1877. godine osjetio
je ć malaksalost, 1pa je od Konaka ;zatražio odmor.
Godine 1297 /1•879. pojavio se ž i nanio ć štete vaJkufsk.im
objektima. đ ostalih objekata, tom prilikom izgorio je Đ
han, koji se nalazio na mjestu današnje medrese i Islamskog
fakulteta. Đ han je č sa Hani·kahom, a ulaz mu je bio iz
ulice č
Nakon ulaska austrijske ·Vojs'ke u Bosnu h. Ahmed Asim beg
odlazi u Turs'ku. Nakon nekoliko mjeseci vratio se u Sarajevo, prodao
ne9to imetka i sa familijom otselio u I stambul. Tu je živio par mje-
seci, ·kupio ć u Karamurselu i tamo odselio. đ tamošnja
klima nije mu .prijala, pa se vratio u Istambul. Dok je bio u Turskoj,
traženo je od njega da se odrekne tevlijeta (uprave vakufom) u svoje
ime i u ime svojih nasljednika. On na to nije pristao i 1300/.1882. go-
dine ć -se sa IPOrodicom u Sarajevo i ponovo preuzima dužnost
muteveHije Gazina va'kufa.
Hadži Ahmed Asim beg Je č u mnogim borbama, 'koje
su se vodile protiv ustanika, a č je i u otporu austrijskoj
vojsci, koja je nadirala i z ,pravca Donjeg Vakufa i Travnika. 1279/1862.
godine odlikovan je za junaštvo u borbi· sa Crnogorcima. 1283/ 1866. g.
dobio je orden »Medžedijje« V stepena, a 1285/ 1869. g. orden »Medže-
dijje« IV stepena. Godine 1866. imenovan je carskim :kapudžibašom.
Sva ova odlilkovanja dobio .je na preporuku Serif Osman paše, s ko-
jim je gajio izvanredne !Prijateljske odnose. 1282/1865. godine izabran
je od· naroda u ldarei medžlis (Upravno ć Ovaj izbor potvrdila
je i ·Porta i imenovala ga č •tog ć
Dok Je !bio u Turskoj vakufom je upravljao Esad ef. ć a
pomagao mu je dugogodišnji mutevellijin ć Idris hafiz Trav-
č 'koji je bio desna 1 h. Ahmed Asim begu i njegovim na-
sljednicima.
Zadnjih godina svoga života h. Ahmed Asim beg je radio .kao .j
u č svoje uprave na obnavljanju v3!kiufskih objekata nastrada-
lih u požaru 1879. god. Nakon godinu dana po povratku iz Turske u
Sarajevo, boleSJt, koja se pojavila još do'k je bio na hadždžu, i cijelo
vrijeme tinjala, sada mu se pogoršala i prikovala oga ·za postelju. Ubr-
zo se
1
preselio na drugi svijet 1301/ 1883. godine, a po Kreševljakovi-
ć 18. džumada Il. 1302. {4. aprila 1885), Pokopan je u Hemzaninom
groblju.
ll) H. š ć SPOMENICA Gazi Husrevbegove č go.
dišnjice, str. 136.
8.5.
Imao je dva sina: Mehmed Behdžet bega i Hasan Hamdi
Mehmed Bebdže beg je đ 1858. godine. Za svoje uprave sagradio
je šadrvan i modernu zgradu 'la Gazin mekteb (na prostoru
Đ hana) i do nje :zgradu 'la kiriju u današnjoj Titovoj ulici. Zgra-
da mekteba podignuta je 1887. godine. 1901. godine odre'kao se dužno-
sti mutevellije, a naslijedio ga j e <brat mu Hasan Hamdi beg.
S UMMARY
Ahmed Asim bey ć (1824-1885) was the manager (mutaw-
walli) of Gazi Husref bey waqf from 1856 to the end of his life. Alt-
hough in this !Period of time this ins titution suffered several damages
either by fire or for some other reason, under the management of Ah-
mad Asim bey it started flourishing. The buildings for the waqf hos-
pital and the library were built, the minaret was erocted, the mu-
waqqithane was founded etc. The valuable acquisi1ions of the waqf
of that time were a building plot at Tešanj and several prof.itable bu-
ildings in Sarajevo.
Ahmad Asim bey ć also \vrote poet ry in the Turkish
Jan",auage. Two of his tpoems, one chronogram and tlhree qit 'as a re
found in a codex which is kept in the Oriemal Institute in Sarajevo.
This paper contains their fascimiles together with the translation in-
to Serbo-Croat. The author also presents the basic data on rt he life
and work of this !earned and deserving citizen of Sarajevo of hi s
time.
86
aldj
• Rukopis u
o Rabbena i S ;-L 97b
o b ć ! a Codex br. 29j ,

o Ahmed Asim eg·t tu u Sru·aJevu,
Ha l . . alnom I nst1 u
Om Jent

/., · .. i
' .
... _
.. • , f")
,... _, __ __ _
Hadži Ahmed Asim beg: kronogram sestni Fatimi i tri ,Jdtee. u
Orijentalnom tinstJitutu u Sarajevu, codex br. 2932, L 114b
JasOlinko ć
NEKOLIKO ć
INSTRUMENATA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ
U SARAJEVU
(Prilog istoriji astronomije u BIH)
Potreba za č vremenom pojavi1a se u Bosni i Hercegovini
sa prihvatanjem islamske religije i kulture.
1
) U novoosvojene krajeve
osmanska vlast slala je službenike koji su đ č vrijeme
pet dnevnih namaza.
2
) Vremenom se i đ ć stanovništvom
javljaju pojedinci koji ovladavaju tehnikom mj erenja vremena tj. ra-
dom sa ć instrumentima. ć su to školovani ljudi
koji se nakon završenog studiranja u Carigradu ć u Bosnu. Ste-
č znanja oni p.renose na druge tako da se širi krug ljudi koji znaju
đ vr.jjeme. Veliki broj tih ljudi č je samo tehniku odre-
đ vremena, tj. samo č stranu upotrebe osnovnog instru-
menta - mukantarat tahte (rub-ul mukantarat), ne ć pri tome
ništa više o samom instrumentu č konstrukcije, njegove druge
ć i tome č đ takvima nisu bili rijetki č ni ne-
pismeni.3) Pored đ č vremena đ ć stanov-
ništvom se javljaju i pojedinci koji prave godišnje kalendare - tak-
vime. Svakako je č Mehmed Razi ž ć za koga njegov
savremenik, lj etopisac Mula Mustafa Bašeskija, kaže ć
»U matematici je bio brz i č Svake godine bi na osnovu
kretanja ž đ sastavljao takvime - kalendaTe, pa mu kao astrono-
I) I u ranijim periodima postojala je potreba za mjerenjem vremena.
Na dalmatinskoj obali č su se starohrvatske crkvice koje svojom
orijentacijom i arhitekturom ć đ kako dnevnog vre-
mena tako i pojedinih č dana u godini (N. Gattin, M. Peja-
ć Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb 1982.). č crkvica
nije se u Bosni i Hercegovini č osim u temeljima ali je vrlo vje-
rovatno da je taj č đ vremena bio i ovdje poznat (vidi moj
prikaz gornje knjige u Archaestronomy, Vol. VI, 1-4, University of
Maryland, Maryland 1983.). I đ vremena ć raboša - jedne
vrste kalendara zasigurno č porijeklo iz daleke prošlosti.
2
) O. A. ć Pregled Stampanih djela muslimana i Her-
cegovine na srpsko-hrvatskom jeziku od 1878-1948. Dodatak: Tak'l'tm (Ka-
lendar), Glasnik VIS-a, Sarajevo 1959, str. 14 (separat).
3) Prof. Dr. Abdurahman Tupara mi je č da je njegov otac O?ada
je bio nepismen, č mjeriti vrijeme ć as_trol.ab-_kvact.rru:tta 1 da
je sve do rata obavljao taj posao u Donjem Vakufu Č radi sevapn.
87
mu nije 'bilo premca u Bosni. č je pred Begimanom, ali je 4 njega
nadmašio jer poznavaše još i perzijski jezik.«
4
)
Vremenom se đ đ takv.ima raznih autora pojavljuju
neusaglašenosti, što je dovodilo, .pogotovo kod vjerskih praznika (npr.
č ramazana) do neugodnil1 nedoumica kod vjernika, što s u sa
svoje strane znale iskorjstiti razne grupe nezadovoljnika.
5
)
Kada narasle potrebe nisu mogli zadovoljiti ni pojedinci koji iz-
đ tal"Vime, dolazi do osnivanja muvekithana ili sahatnica koje
predstavljaju prve č astronomske institucije u Bosni i Herce-
govini. Do njihovog osnivanja dolazi radi osiguravanja prvenstva u
informaciji o· č vremenu molitve, koje je važan č u islam-
skom vjerskom životu, dakle, na jednom polju koje je veoma važno
za sval'U državnu upravu i njene institucije. U muvekithanama se po-
jedinci profesionalno zapošljavaju i njima je posao u muvekitbani
osnovno zanimanje za koje dobijaju platu. Za rad u muvekitbanama
đ su najsposobniji pojedinci u č astronomiji.
Sigurno je đ da je i »modernizacija« osmanskog društva
kod nas, to jest njegova »evropeizacija«, 30-tak godina prije pripojenja
Austro-ugarskoj monarhiji, jedan od faktora koji su doprinijeli osni-
vanju muvekithana.
Muvekithane su osnivali ili vakufi Jli bogati sultanovi namjesnici.
č je to bilo u rezidencijalnim mjestima ili ć gradovima. Za
sada se sa š ć može govoriti o č muvekithane, dvije u Sa-
rajevu i po jednoj u Mostaru 1 Banja Luci. O muvekithanama u č
noj Bosni možemo samo pretpostavljati sa manje ili više ć
(Tuzla, č
U Sarajevu je prva muvekithana osnovana uz Carevu džamiju.
Osnovao ju je godine 1270 po H. (1853/54 A. D.) Huršid paša, bosanski
vezir, koji je odredio i vakuf za njeno izdržavanje.
6
)
U ovoj muvekitbani za prvog muvekita postavljen je Ali Fagi-
ć poznat i kao vrstan kaligraf. Naslijedio ga je Salim ć
koj i se za poziv muvekita osposobio u Carigradu. Muvek<ithana je ·ra-
dila do 1932. godine.7) Jedan dio instrumenata iz ove ustanove č
je i danas se nalazi u Gazi Husrev begovoj biblioteci. đ njima je
i j edna, rijetko lijepo kaligrafski đ rub' tahta iz posljednje č
vrtine XIX ć (autor Zuhdi Osman Bosnawi).
Drugu muvekithanu osnovao je Gazi Husrev begov vakuf. O nje-
nom osrrivanju č su dva kronograma u zbkci pjesama »Divan«
Fadil paše š ć
4
) Mula Mustafa ševki Bašeskija, Ljetopis (1740-1804), Sarajevo, 1968,
str . 246.
5) Poznate su diskusije o nepodudaranju takvima VIS-a i Narodne Uz-
danice sredinom č godina. O tome vidi č M. ž ć u
Glasnicima IVZ i VIS-a.
6
) H. š ć Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, Naše starine, IV,
Sarajevo, 1957, str. 24.
7
) H. š ć navedeno djelo, str. 24.
t ) M. ć Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I
- Sarajevo, Sarajevo, 1974, str. 301-302.
88
. Iz njih ·Se vidi da je muvekithana osnovana 1275. godine po H.
(1858/59 A. D.). Za prvog muvekita postavljen je Salih ž ć
Nakon. smrti (1888. g.) u muvekithani ga je naslijedio njegov sin Husein
·ova č se do danas ali je izgubila funkciju
!'adi .koje ' je U njoj se č brojni stari instrumenti za
mj!'!rertje vremena i ć pribor. đ tim instrumentima najpoz-
tutiji su· .svakako astrolab-kvadranti, u Bosni i Hercegovini poznatiji
pod nazivima r.ub' tahte, mukantarat tahte, iltife ili usturlabi.
9
). To je
:kombinacija. almukantaratnog kvadranta sa skalom za nejednake sate
sa prednje strarie i sinus kvadr'anta (rub-ul-mugayab) sa stražnje stra-
ne. U Gazi Husrev begovoj muvekithani č se pet kvadranata.
10
)
Kao autori javljaju se Sidki Bošnjak iz 1778. godine (instnunent je
datiran prema gregorijanskom kalendaru ?), Muhamed AkiJ' iz 1228.
po H. (1813/14. A. D.), te dva kvadranta nekog autora koji se potpisao
samo kao Ali, 1225. po H. '· (1810/ 11. A. D.) i 1224. po H. (1809/11.
A. D ..
11
) Treba spomenuti i jedan č kvadrant (satni) kojeg je autor
neki Mustafa, a č iz 1288. po H. (1871/72 A. D.).
Pored ovih .instJrumenata u muvekithani se nalazi još nekoliko vri-
j ednih instrumenata, kao što· su sklopivi č sat, gnomoni, libele,
prizma za umjetni horizont te jedan oktant i dva sekstanta. O ovim
posljednjim, u biti pomorskim astronomsk.i.m instrumentima, ć u
daljem tekstu nešto više č
*
• * *
Najstariji instnunent za mjerenje vtsme nebeskih tijela (sunce,
zvijezde) u pomorstvu je astrolab. U upotrebi je bio sve do XVI sto-
ć U XV ć pored astrolaba upotrebljavao se i kvadrant. U
XVI ć č se koristiti tzv. Jakovljev štap (croos staff) koji
j e još od ranije korišten u astronomiji. Jakovljev štap krajem ć
zamjenjuje đ štap (back staff) ć radu J . Davisa. Nje-
govim usavršavanj em nastaj e krajem XVII ć tzv. Davisov kvad-
rant (Davis' Quadrant).
12
) Kako- je ovaj instrument bio č za
manje geografske širine javila se potreba za pogodnijim i preciznij im
instrument1ma. Tako nastaju Godfrayev kvadrant (Mariners bow) i
Ncwtonov kvadrant, č Hadleyevog kvadranta ili oktanta koji se
pojavljuje polov1nom XVIII ć (opisan u Phil. Trans., a patenti-
ran 1734.), odnosno, nešto kasnije i sekstanta.
9) Mada je astrolab kao instrument poznat u Bosni i Hercegovini nije
do sada đ ni jedan č primjerak. Razlika đ astrolaba i
astrolab-kvadranta sastoji se više u obliku instrumenta, jer je i.."vadrant u
biti astrolab sveden na č kruga.
tO) V.rijedne zbirke astrolab-kvadranata posjeduju još dr Muhamed Ha-
ž ć iz Sarajeva i Gazi Husrev begova biblioteka, a za sada su još poz-
nati primjerci iz č Tuzle i Konjica. Sarajevski primjerci su katalo-
gizirani i ć ć u do sada ć pregled astrolaba: A. Brieux, F. Maddison,
Repertoire des Faeteurs d'Astrolabes et de leurs Oeuvres, I (Islam), Paris
(u štampi).
! ... ll) Jedan astrolab-kvadrant od istog autora č se u Gazi Husrev
-begovoj. biblioteci. č iz 1245. godine po H. (1829-30. A. D.).
1
• , :. t) ,Jedan primjerak ovog tipa kvadranta nalazi se u Pomorskom mu-
u Dubrovniku.
Osnova oktanta đ je od drveta, vjerovatno ebanovi111e i
premazana zaštitnom bojom. Alidada j ž č ogledala su od mjedi.
Skala za č đ je od č i umsnuta u žlij.eb u drve-
nom luku. Od č je đ i skala na verneru alidade. Ova
kombinacija materijala č je kod ć starijih aktanata. Ima
jedno č i dva č i od tri s":jet!osna
filtra (tamni, crveni i zeleni) u č ramoVJma. NedostaJe Jedan
komplet filtera đ nepokretnih ogledala. Za okom služi
jedan metalni diopter. Na njega je sa zadnje strane č š ć mali
zeleni filter. Drugi diopter nalazi se kod prvog nepokretnog ogledala.
O k t a n t (Sl. 1.)
Slika l.
Spoljašnje dimenzije oktanta su 351 x 283 mm. č luka
je 330 mm. Na luku je postavljena skala od = o· do 90' u 1ntervalima
po 5' . đ brojnih oznaka su podjele na stepene, a ovi su onda
podijeljeni na još tri dijela. č stepeni skale je udvojeno,U)
kako je to č kod ovakvih instrumenata, tako da č sa
alidade odmah daje visinu svjetla (sunca, zvijezda). To jstovremeno zna-
č da je najmanja podjela skale 10'. Na desnoj strani od nule nalazi
se šest, a na lijevoj od 90" dvanaest rezervnih desetminutnih podioka.
Skala za č na verneru ima dvadeset podioka. Njihova
č odgovara č devetnaest podioka na skali luka. Odatle
U) Konstrukcija oktanta (odnosno sekstanta) zasniva se na ć
č principu: Kada se zraka svjetlosti reflektuje od dva uza.
stopno, ugao đ prvog i drugog smjera zrake (ugaona visma svjetla)
jednak je dvostrukom uglu đ ogledala, tj. ugao a = 2P (vidi sliku).
90
slijedi da je č vernera 1/2 minute, a č đ vlSlne
svijetla 1'. Za č .podešavanje vernera alidada je opremljena tan·
gentnim
Oktant je vrlo dobro č Ima zaštitnu drvenu kutiju po obli·
ku vrlo č samom oktantu.
Na sredini č letve osnove oktanta utisnuta je koštana
č na kojoj se može č
Na slici je SPNV putanja zrake koja se reflektuje od dva ogledala; n je
normala na ogledalo; NLP ugao đ dva ogledala, H - horizont;
S - izvor svjetla; v - vizir; (okular); a - ugao đ normale na pok-
retno ogledalo i zrake; b - ugao đ normale na nepokretno ogledalo
i zrake. Ugao đ ogledala jednak je uglu đ normala na ogledala
nKN. Kako je spolj ašnji ugao jednak sumi dva nasuprotna ugla u trouglu,
slijedi da j e:
H
s

, l -
\
\
\
'
/
/
/
\
', \
' \
/
/
/
/
..... \
', \
"h\
..... \
/
/
/
.,!;...
J7
' • . -
- iz trougla NKP- NKn = a- b(=
-iz trougla NVP- NVP = 2a- 2b. ( = a)
Dakle, ugao đ prvog i drugog zraka (tj. ugao đ horizonta
i svjetla) jednak je dvostrukom uglu đ ogledala. č tog dvo-
strukog ugla direktno se č na skali (prema: A. N. Stimson, The
Sextant, Occasional Tehnical Paper 3 (1975), National Maritime Museum,
London).
»E BA- THET«.
ć slovao u pr ezimeJm j e loše utisnuta tako da se može č kao
R, L ili P. Sa zadnje strane oktanta na desnom kraku ispod dioptra
utisnuta je još j edna manj a č od č ali prazna. Od si gna-
tura t u je j oš jedan monogram
ugravi ran na sredini skale na luku.
Ko s toj i iza ove signa ture nij e poznato. E BA-THET-a nema me-
đ autorima astronomskih inst r umena ta u najobimnij em djelu koj e
tretira ovu problematiku, E. G. R. Taylora,
14
) a ni u ostaloj pris tu-
č literatur i. Nij e pozna t ni saradnicima Odj ela za ast ronomiju i
navigaciju Nacionalnog pomorskog muzeja u Londonu.
15
) Možda signa-
tura č nekog od raniji h vlasni ka il i č
Pn·i oktanti đ su č od dr veta, uglavnom od maha-
gonija i ebanovine. Jeftiniji oktanti imaj u s ka lu urezanu na drvenom
luku dok oni luksuzniji na č ili mj edi. Oktanti od mjedi po-
č se masovno upotrebljavati tek iza 1850. godine. U č su
oktanti imal i dijagonalnu skalu, a kasnij e verner. Do 1870. godine ko-
S e k s 1 a n t (Sl. 2.1
Slika 2.
14
) E. G. R. Taylor, The Mathematical Practitioners of Tudor & Stuart
England, The University Press, Cambridge, 1954., isti, The Mathematical
Practitioners of Hanoverian England 1714-1840, The Univer sity Press, Cam·
bridge, 1966.
IS) Za podatak ZJl.hvalj ujem Ms Carole Stott.
92
rišten je tzv. tip vemera sa centralnom nulom, a nakon toga č
je tip sa nulom na desnoj strani. Skuplje verzije sa vernerom imaju
đ tangentni šaraf za č podešavanje skale na verneru.
Iz ovih nekoliko podataka vidi se da naš primjerak spada u
skuplje instrumente. Može se okvirno datirati oko 1870. godme prema
opštem izgledu te uporedbom sa drugim instrumentima.1
6
)
Osnova sekstanta đ je od mjedi. Na nju je sa donje stra·
ne č š ć drvena drška. Alidada i ž č ogledala đ su iz.
đ od mjedi. Na luku osnove č je skala za č od
č Od istog materijala je i skala .na vemeru. Ima jedno po-
č i jedno č ogledalo i komplet od tri svjetlosna filtra
(crveni, zeleni i tamni) u č ramovima. Za viziranje je postav-
ljen jedan dipter, ali č se da nije originalan.
Dimenzije sekstanta su 275 x 245 mm. Luk sa skalom ima po-
č od 250 mm. Na skali je urezana podjela od o· do ns·p) sa
brojnom oznakom na svakih pet stepeni. Manja podjela je na stepene,
a ovi su pak podijeljeni na po 20 ll'Ilinuta (najmanja podjela skale 10').
Podjela nije baš najurednije izvedena. Skala za č .na verneru
ima 20 podioka (brojne oznake za S, 10, 15 i 20). Svaki ovaj podiok
je opet podijeljen na polovinu. Cetrdeset podioka na skali vemera od-
govara č 39 podioka na skali luka iz č proizilazi da je č
vernera 1/4 minute, a č č visine svjetla 1/2 minute. Alidada
je opremljena tangentnim šarafom.
Oktan je relativno dobro č Nema zaštitne kutije.
Na sredini luka ispod skale ugravirana je jedina signatura na
ovom instrumentu:
"J B Le Roy Jersey«.
U pomenutom djelu E. G. R. Taylora ovog autora ne nalazimo. Le
Roy j e opšte ime i dosta je č Powata je đ familija pod
ovim prezimenom č su č Pierre i Jul1en Le Roy poznati č
č Ovaj posljednji je imao č sina - Pierre, Julien David,
Charles i Jean Baptiste.
19
) Možda se iza ·incijala »J B Le Roy« krije
Jean Baptiste.
J. Baptiste je đ 1720. godine u Parizu. Clan Kraljevske aka·
demije nauka postao je 1751. Umro je 1800. godine. Nije dokumentovan
neki njegov doprinos na č č polju ali se bavio geodezijom,
mehanikom i fizi·kom.20) Kao geodet on je mogao posjedovati i jedan
seks tan t.
Prema gore navedenom ovaj sekstant bi mogli okvirno datirati
u drugu polovinu XVIII ć č dza 1780. godine što nije u
16) A. N. Stimson, Jon Hadley and his Reflecting Quadrant, Occasional
Tehnical Paper 2 (1975), Nazional Maritime Museum, London.
17) č dužina skale na luku sekstanta je 120 stepeni.
18) E. G. R. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 226.
1
9
) G. Brusa, C. Allix, Julien and Pierre Le Roy, Antiquarian Horology,
Vol. 7., N! 7, June 1972, str. 598--606 (separat).
20) Nav. djelo, str. 601.
!13
suprotnosti sa opštim izgledom instrwnenta (dužina. skale, konstmk-
cija, č To ne opovrgava ni č da ovaj sekstant ima tan-
gentni šaraf koji je generalno usvoj en tek 1920. godine, j er j e i ranije
bilo instlUlllenata sa ovim poboljšanj em (npr. Ramsdenov sekstant iz
1780. g.).
S e k s t a n t (Sl. 3.)
Slika 3.
Kompletan sekstant đ je od mjedi ali je premazan crnom
zaštitnom bojom. Trokutasta osnova ispunjena j e mrežom u obliku
troliste djeteline. Na nj u je č š ć drvena drška. Skala na luku
i alidadi je od srebra. Na donjem dij elu alidade, skale postav-
ljeno je mutno st aklo. Na sredini alidade č š ć j e, na osovinu
koja ć pomicanje, poluga na č se kraju nalazi mali oku-
lar. On služi za preciznije č Okular j e đ od mjedi . Ali-
dada je opremljena tangentnim šarafom. Sekstant ima j edno č
i jedno č ogledalo. Ispred č ogledala nalazi se kom-
plet od tri filtra kružnog oblika (zeleni, crveni i tamni) , a jspred pa-
č komplet od č filtra u č ramovima (zeleni, na-
randžasti, crveni i tamni). Na mj estu za viziranje nalazi se č oku-
lara promjera 20 mm. Uz instrument , u kompletu se nalaze još č
okulara, jedna željezna igla sa mj edenom glavom i mali okrugli kom-
pas. Svi okulari su od ispolirane mjedi, vrlo dobro đ kao uosta-
lom i sam sekstant. Cijeli komplet ima svoju zašt,itnu kutiju đ
od lakiranog drveta.
94
Spolj ašnje dimenzij e sekstanta su 210 x 230 mm. č
luka je 193 mm. Na luku je postavljena skala, izvanredno precizno ura-
đ od O' do 1SO' . Cifarske oznake nalaze se na svakih lO'.Svakih
S' č je malim rombom, a manje podjele - za 1' , 30' i 10', ozna-
č su oPticama (najmanja podjela skale je 5'). Na desnoj strani luka
nalazi se S, a ma lijevoj 10 rezervnih stepenih podioka. Skala na ver-
neru ima deset podioka č sa t. 2, 4, 6, 8, 10. Svalci ovaj podiok
je podijeljen na dva dijela, a zatim opet prepolovljen i na kraju podi-
jeljen na tri dijela tako da ukupno ima 60 podioka. Njihova č
odgovara č 119 podioka na luku što č da je č vemera
1/ 12' (S"), a č đ v.isine svjetla 1/ 6' (10").
Jedna signatura nalazi se na skali. Lijepim slovima je ugravirano:
>>Negretti & Zambra, London«,
što č firmu koja je đ ovu wstu instrumenata. Njeni
vlasnici su bili Henry Negretti (ili Enrico Angelo Ludovico Negretti)
i Joseph Warren Zambra, a djelovali su u drugoj polovini XIX sto-
ć Interesantno je da firma i danas postoji ali ne proizvodi opti-
č instrumente nego č sklopove. Starija dokumentacija o
č odnosima više ne postoji tako da nije bilo ć utvrditi
kako j e išla kupovi na ovog vrijednog seks tanta.
Slika 4.
Dr uga signatura nalazi se na jednom od okulara. Ugravirano je
pre21ime ć (Sl. 4.). Sva nastojanj a da o njemu više saz-
nam ostala su bezuspješna.
21) E. G. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 441 i 476.
95
'
Bliže datiranje ovog instr umenta može se izvršiti samo đ
njem sa č modelima koji su se proizvodili u Engleskoj.
22
) Po torne
bi se naš sekstant mogao smjestiti u vrijeme nešto prije 1900. godine.
U m j e t h o a· i z o <11 t (Sl. 5.)
Slika 5.
Sastavni dio pribora jednog od ovih inst rumenat a je i »umje tni
horizont«. Ovaj ć pribor se i upotrebljava č na kopnu
jer zbog ljuljanja mora nije upotrebljiv na brodu. đ se u dV'iJe
varijante, ili kao posuda sa živom 1li kao mali tronožni stalak sa crnom
planparalelnom č koja se može postaviti u horizontalan položaj .
Primjerak iz zbirke Gazi Husrev begove muvekithane sastoji se od
konkavne metalne posude u drvenoj kutiji, mal e drvene boce za smje-
štaj žive i prizme sastavljene od dva s takla u metalnom ramu. Svi
dijelovi su đ vr lo kvalitetno i smješ teni u zaštitnu kutiju. Jedna
ovakva prizma za umjetni horizont nalazi se u Pomorskom muzej u u
Splitu. Nema nikakve signature tako da je i porij eklo i vrij eme izrade
nepoznato.
22) Collection Leonard Linton, izdanje A. Brieux, Paris, 1980, str. 80-81.
96
;o :··.
* *
Mada je obrada ovih pomorskih instrumenata iz Gazi Husrev
muvekithane data na ovom mjestu dosta manjkavo, ipak se iz
samog njihovog postojanja mogu ć dva osnovna č
. . Rrvo, da je i pored konzervativnosti islamske nauke u posljed-
njim ć osmanske uprave u našim krajevima, pa samim tim i
astronomije, .postojala komunikacija sa naprednijom Zapadnom
pom u izvjesnom ali ne č đ vremenskom trajanju (što
se · vidi iz posjedovanja č instrumenata i po tipu i po vremenu
nastanka). Kada su ·kupljeni ovi vrijedni instrumenti koji su u svoje
vrijeme bili zasigurno vrlo skupi, nije ć č odrediti. đ
se ne zna ni ko ih je kupio, ni gdje, ni da li je neko u tome posre-
dovpo. Od davnina su postojale jake č veze Bosne i Hercegovine
sa Dubrovnikom, a i sa drugim dalmatinskim gradovima. Na ta i mnoga
druga zanimljiva pitanja (npr. ko je upotrebljavao te instrumente -
naime, kao muveki't u Gazi Husrev begovoj muvekithani nije radio Ka-
ć odgovor bi se mogao ć u poslovnim knjigama Gazi Husrev
begova vakufa iz tog ·perioda. đ istraživanja u tom pravcu su
gotovo bezizgledna s ob1lirom na današnje stanje vakufske arhive.
Drugi č koji se može izvesti iz postojanja ovih instru-
menata je u vezi sa njihovom namjenom. Oni sigurno nikad nisu bili
č i jed!ini instrumenti za č đ vremena. Rub' tahta
je bila i ostala najomiljeniji instrument muslimanskih č
noma. Za to imamo i jedan posredan dokaz. Naime, neposredno
slije .Drugog svjetskog rata M. š ć č muvelcit u Gazi Husrev be-
govoj muvekithani, prevodi djelo Rub' ul mukantaro, autora Ahmed
Zija ibni Rize o osnovama upotrebe i konstrukcije rub' tahte.
23
) Oktant
i sekstanti su vjerovatno bili ć instrumenti kojima se mogla
brže izmjeriti visina sunca za dnvenu upotrebu, dok je za ostale
trebe i dalje ostajao astrolab-kvadrant kao nezamjenjiv instrument iz
jednostavnog razloga, da navedem samo jedan primjer, j er sekstant
nema liniju za jutarnji i č sumrak, č horizont za kraj sa-
haha, zapadni hor.izont za akšam itd.
Ova tri instrumenta, mada ovdje predstavljena u onolikom obi-
mu koliko su to ć samog materijala i dostupne literature
dozvoljavale, ipak č upotpunjuju instrumentarij
č astronoma, a samim tim ć i našu astronomsku (i
č baštinu.
, .
23
) Ovaj prevod nalazi se u Gazi Husrev begovoj muvekithani. Pisan
Je rukom u školsku svesku. Koliko je meni poznato to je jedini prevod
nekog djela o astrolab-kvadrantu na srpsko-hrvatskom jeziku.
97
1
SUMMARY
the middle of the last century, a muvekithana or place
mstruments for time measurements are kept, or . sahatnica as
1t was also called (from Arabic/Turkish »sahat« meariing >>hour« or
»clock«) was established in the-then provdnce of the Turkish Ottoman
Empire Bosnia and Herzegovina .. Actually, more than one were establi-
shed. They were thus the first official astronomical institutions in
that region of the Ottoman Empire. The first muvekithana or sahatnica
(pronunciation: »Sahatnitsah« with the stress· on the first »a«) in Sara-
jevo was established in 1270 according to -the Muslim calendar (AD
1853/ 54). The second Muvekithana was established by the Gazi Husref
Bey's Vakuf (Vakuf=akin to trustees, or board of trustees). There
are two chronograms still extant in the colection of poems "Divan« by
Fadil Pasha ć It is quite easily wol'ked out from the chrono-
grams that the second insti•tution was established in 1275 according
to Muslim calendar (AD 1858/59). The first title of the muvekit (or
approx. keeper of the institution) was given to Salih Sidki Hadžihu-
ć Muvekithana or the institution has survived to the present
day but has lost its onigina! function. lt has numerous old instru-
ments for time measurement and ancillary equipment. The best-knowri
instruments are doubtlessly astrolab-quadrants, here in Bosnia-Herze-
govina better known as »rub' tahta«, "mukantarat tahta«, »iltife« of
»usturlab«. In the last word one can easily glean -the root of the "astro-
lab« word.
Apart from them, the muvekithana keeps several more valuable
instruments like a folding (collapsible) sundial, gnomons, spirit levels,
prisms for creal!i.ng an artificial horizon, one octant and two sextants.
The last three instruments mentioned here are especially interesting.
The base of the octant is made of wood and has a protectlve
layer of varnish. The so-called "alidada« and the mirror holders are
made of bronze. The scale for read out is made of ivory. There are
one mobile and two fixed mirrors as we! as a set of theree filters.
The outer dimensions of the octant are 351 x 283 millimetres. The.
arch of the instrument has a scale starting with o· and ending with
90". The »alidadau has a tangential screw. In the middle of the cross
bar there is a bone tablet or little plaque. One can read the following
letters: »E BA THET«. The third letter in the surname is incomplete
and could mean either 'R', 'L' or 'P'. There is also a monogram 'BR',
engraved in the middle of the arch scale. It is not known who is hidden
behind this sign.
The first sextant in ·the colection is completely made of bronze.
The read out scale is made of ivory. There are one mobile and one
fixed miror and a set of three filters. The outer dimensions are
275 x 245 millimetres. The scale is beginning with o· and en-
ding with 115". The alidada has the tangential screw. In -the middle
of the arch there is the only ·trade mar.k on the instrument and that
is »J B Le Roy Jerseyu. I suppose that the initials J B Le Roy hide
Jean Baptiste (1720-1800) one of the sons of Julien Le Roy, the fa.
98
rnous watch maker. 1ean Baptiste <iealt with land measurements, me-
chanics and physics.
The other sex;tant in the collection is made of bronze and has a
layer of protective paint. Its traingular base is filled with a net in the
form of three-leaved clover.
The alidada has a small eyepiece attached to it, so as to enable
pne to make more precise readouts. It has one mobile and one fixed
mirrors. In front of the fixed mirror there is a set of three fiilters
and in front of the mobile mirror there is another set of four filters.
The outer dimensions of the instrument are 210 x 230 millimetres. The
arch has a scale from O' to 115'. There is a writing on the scale. The
engraving ,reads: »Negretti & Zambra, London«. This ds obviously the
companty that produced the instrument. Its owners were Henry Ne-
gretti and Joseph Warren Zambra and they were active in the second
part of XIX century. There is another inscription on one of the eye
pieces or oculars. The surname ć is engraved there. All the
efforts to learn more about the surname have given no fruits.
The very existence of these nava! instruments enables one to
make two fundamental conclusions.
Fistly, in spite of the conservatism of Islamic science in the
last centuries of the Ottoman rule in our lands, this being applicable
to astronomy as well, there still was some communication the
more advanced Western Europe in a certain but not exactly defined
period of time. When these valuable instruments were purchased and
they were very expensive at the time, •that is impossible to ascertain.
Neither is it known who bought them, or where or whether someone
acted as an intermediary in the purchase. It is a well-known fact that
lively trade ties existed between what is now Bosnia-Herzegovina and
the city-state of Dubrovnik and the town of Zadar. These and many
other interesting answers to various questions could · conceivably be
found in the business books of the Gazi Husref Beys Vakuf (board
of trustees) of the period. Possibly it could even be deterntined who
used these instruments (namely, no ć worked as a »muvekitc
or keeper of these instruments in Gazi Husref Bey's muvekithana).
Secondly, one could draw certain conclusions as to the use of
these instruments that are in connecbion with their application. One
thing is certain and that is ·that they were never the only instruments
for time measurement. The so-called »Rub'tahta« has been the favourite
instrument of the Islamic practical astronomers. We have an indirect
proof of the fact. Namely, shoPtiy after the Seoond World War, Mr.
M. š ć the »muvekit« or keeper in Gazi Husref Bey's muvekithana,
translated the work called Rub 'ul .mukantara by Ahmed Zia Ign Rriza.
The work deals with the f undamentals of the use and the construction
of the »rub' tahta« (23). The octant and the sextant were probably
ancillary ins truments used for a .more speedy way of ascertaining the
elevation of the Sun, for daily use, while for other uses there still
remained the astrolab-quadrant as an irreplaceable instrument for the
simple reason that, to mention but one example, the sextant has no
line for morning and evening dusk, the Eastern horizon for the end
99
,,
of the »sabah« (or morning) t he Western honizon for the »aksham« od
e\'ening and so forth.
These three instruments nevePtherless mean an importan t contri-
bution to the selection of instruments of the astronomers of Bosnia
and Herzegovina, rahter to the history of the science in these lands.
100
Muhamed ž ć
Đ O POSLJEDNJIM OSTACIMA BOSANCICE U NAS
. U nizu pitanja kojima bi trebalo posvetiti pažnju u č
pisma zvanog č kulturološki je č i to da se utvrdi
kada se ono prestalo upotrebljavati. Danas to pismo spada bez sumnje
u »mrtva« pisma, iako ima autora koji tvrde da se č još i
sada koristi u privatnom dopisivanju,
1
) ali to može biti č samo u
izuzetnim č Ovdje postavljeni problem iniciran je još
č samog prošlog rata, kada je Zadužbina Sare i Vase ć
Mostarca, puškara iz Užica, financirala terenska istraživanja Fehima
ć muzejskog kustosa iz Dubrovnika sa zadatkom da p1ikupi
podatke o dosadašnjoj upotrebi stare ć kod musli mana. »Intere-
sovalo me jecc - kaže ć - »da đ ć pisama i lica
koj a se ć s tarom č i danas služe u đ pre-
piscicc. ć je o rezultatima svojih ispitivanja sastavio izvještaj,
koji je objavljen u sedmoj svesci Godišnjaka Zadužbine Sare i Vase
ć 1939, Beograd 1940, str. 40-44. ć biti na odmet da
se u ovoj prilici kao č naše nemarnosti i odsustva osje-
ć o važnosti znanstvene dokumentacije upravo u Analima Gazi
Husrev-begove biblioteke navede jedna ć konstatacija, prema
kojoj je u Sarajevu tražio »ne bi li našao gde u arhivima nešto o staroj
ć Obišao sam kutubhanu Careve džamije, arhiv Zemaljskog mu-
zeja za Bosnu i Hercegovinu. U njima nisam našao ništa.«
2
) ć
1
) Upor. Thorvi Eckhardt, Die č Osterreichische Osthefte. Ja.
hrgang 20, Heft l , WJen 1978, str. 185.
2) Danas se u Arhivu Bosne i Hercegovine č dva dokumenta, pi·
sana č d to zapis narodne pjesne č Mustajbeg na 32 stranice
(pod br. 724) i pismo Hadži Mustafe š ć sinu Meh.medu iz 1911. godi·
ne •pod 731. - Poznato mi je da su sarajevski kolekcionari Aco ć i Os-
man Asaf ć sakupljali dolrumentaciju pisanu č ć
je č dio zaostavštine Mehmed-bega ć - Ljubušaka, koji je
svoja djela konaipirao č a onda bi mu tekst transliterirao i do-
tjerivao Jozo CabuJar. Za ć znam da je prikupljao tekstove bosan-
č koje su mu pojedinci pisali na njegov zahtjev. U njegovoj zaostavšti-
ni nalazi se i primjerak u St:ambolu štampane »Marifetanamec, u kojoj je na
marginama Meluned-beg ć Ljubušak č bilježio
ć prijevod, •koji je trebao objaviti. Donosimo ovdje faksimil nekih
mjesta iz •Marifetname«. ć zbbirlca arhivskog materijala č se
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali je još uvijek đ
3
) To đ nije č Tomislav Raukar, koji je naj temeJjitiJe pro-
č č kaže da • č muslimani nisu pisah samo
begovsltirn pismom, ć i onim tipom brzopisa koji j e u svemu .srodan dal-
matinskoj č U Historijskom arhlvu u Dubrovniku (Diplomata et
lOt
je u ove ž č svrhe posjetio osim Sarajeva još i Bugojno i
Tuzlu. Utvrdio je da su se č •tada, tj. pred rat, služile be-
govske porodice ć ć iz Vitine, Đ š ć (iz Banje
Luke), š ć iz č š ć iz Bugojna, ć iz
Nevesinja, ć iz Travnika i dr., dok je upotreba č u
Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - š č Govorili su mu o dvjje
\TSte č od kojih je jedna č a i Ibrahim-beg
š ć mu je kazao, da postoje dvije vrste stare ć Ka-
ć i š ć č se posebno širila đ že-
nama. ć j e Kosta ć iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni
iz Dalmacije, osim ć nisu znali s tare ć niti su se
njome služili.-') đ ostalin1 ć navodi kako su se ugovori đ
grabo,·skili kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim je-
zikom ć ali da nije mogao ć ni jedan njil10v primjerak.
4
)
ć ć izvještaj č se ć utisak da j e č u pu-
nom izumiranju. ć j e poduzeo i to, da formira jedan album sa
tekstovima stare ć u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao
i gdj e bi se taj album nalazio nije mi poznato.
Dalji jedan pokušaj anketiranja današnjeg stanja č č
nio je nO\ije \Tijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav ć ć priku-
pivši izvj estan broj pisan1a pisanih starom brzopisnom ć Bo-
ć ć j e u svojoj knj izi »Pismenost u Bosni i Hercegovini« (»Veselin
Masleša«, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoHko pisarna i nji-
ho'i.h faksimila, koje su po njegovoj inicijativi pisali č porodice
ć iz č i Rataj a, ć i z č i š ć iz Prijepolja.
Donio je i faksimil č pisanog pisma I smail-bega ć
Ali-paši ć od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile oV'im
pismom č j oš spominje š ć iz č ć iz
Prijepolja i ž ć iz Travnika. ć ć navodi da su se poslije
okupacije muslimani u Bosni služili ć u dopiisvanj u sa svojim
đ i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti č su se do-
pisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u austro-
-ugarsku vojsku. ć ć smatra da se to pismo »kao č po-
č uz arebicu, zadržalo do današnj eg dana, premda rijetko«.
5
)
Ja sam đ prikupio nešto đ o nestajanju č u
nas, ali je to imalo karakter uzgred.nog i č zapisivanja po-
dataka. Smatram da tek p redstoji jedno sistematsko i kompleksno
acta br. 3278) Raukar je pronašao č broj dokumenata s bosanskoher-
č č k?ji s1:1 pisani takvom č Za nas je u ovom
pogledu posebno č ptsmo Abdulah ef. š ć iz Sarajeva od 19. IX
1702. br._}278J7). Radi se ž opsežnog đ
matara 1 kac;liJt Abdulah ef. DewšliJI. PnJevod toga diplomatara izvršio je
Abdulah Polimac, a č se u Akademiji nauka i umjetnosti BiH. i Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
4
) Formulari ovih ugovora štampani su u Stambolu u izvršavanju Sa-
ferske_ naredbe od 12. septembra 1859. Sklapali su ih •na jeziku razumljivom
Z.:. obje u d_va č i starješina č č poro-
dica. Je da ih. obJe priznaju potpisom .ili muh urom a po đ
vala Je ugovora se u mo_m,e posjedu.
• J '{oJlSlav ć ć Prsmenost u Bosm t Hercegovmt. »Veselin Masle-
ba•. Sar aJevO 1975, str. 257-265.
102
istraživanje fenomena č u bosanskih muslimana, u kojem ć
osim č zadnje faze bitisanja č biti ć i istra-
živanje morfoloških, grafijskih i č osobina i tipova ovog pisma
u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ć u ovoj prilici ć po-
datke do kojih sam došao o upotrebi č u novije doba, i to:
č je č koji se dogodio u Travniku negdje oko
1948. godine:
Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podne-
skom, pisanim č O tome sam tražio informacije od direktora
Muzeja u Travniku Stipe ć koji mi je u pismu od 16. I 1971.
odgovorio:
Ono o č mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj do-
kumenat - pisan č - jedne hanume iz porodice
ž ć - imao sam u rukama 1948. godine prilikom
pregleda opštins,ke arhive Uer sam tad obavljao dužnost
sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parne-
nute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na č
ć (današnjeg Novog 'f.ravnika). Kako u to vrijeme
nisam č da ć iz uprave ć na rad u muzej, to
nisam vodio č o ovome dokumentu. Prilikom boravka
fra Augustina ć u Trav.niku, koji je - uzgred č
- dobar dio svog vremena proveo u muzeju ć
materijale i ć se za sve što bi moglo doprinijeti
razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispri-
č sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštin-
ski funkcioner, pokušao sam da u arhivi đ hanumino
pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko
uklonio ili pak, prilikom godišnjih đ - ne ć
šta to u njemu piše - uništio!?
Zabilježio sam još jedan č u kojem se stranka ć
vlastima podneskom, pisanim č č mi je naime ing. Mu-
nir ć da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gav-
ć rodom š ć iz Nevesinja, godine 1879. obratila
osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u
Hutovu Blatu prisvojiti neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a ć je
tada bila izgubila muža. žalbu je napisala č Od cara je
dobila odgovor, đ napisan č u kojem se obavještavala,
da ć joj zemlja biti ć Begzada hanuma je č svome unuku
Muniru, da su svi š ć (iz Nevesinja) i ć (iz Po-
č znali č Moj otac I smet-beg - kaže Munir - dopisivao
se sa svojom majkom č otkako je otišao iz č na ško-
lovanje pa sve do Begzade hanum-ine smrti u decembru 1940. Ing. Mu-
nir je č dva takva pisma. Ovo su pismo č nazivali č
U porodici begova ć iz Stoca (Begovina) đ
se upotrebljavala č Majka poznatog revolucionara i publiciste
Asima Behmena (1899-1924) Stoca bila je rodom ć
i znala je č ć dra Rusmira ć ć Iz po-
rodice ć je i Naile hanuma koja je bila udata zn Camil·
lOJ
je u ove ž č svrhe posjetio osim Saraj eva još i Bugojno i
Tuzlu. Utvrdio je da su se č •tada, tj. pred rat, služile be-
govske porodice Cengi6i, ć iz Vit ine, Đ š ć (iz Banje
Luke), š ć iz č š ć iz Bugojna, ć iz
Nevesinja, ć iz Travnika i dr., dok je upotreba č u
Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - š č Govorili su mu o dvij e
\TSte č od koj ih j e j edna č a i Ibrahim-beg
š ć mu je kazao, da postoje dvije vrste s tare ć Ka-
ć i š ć č se posebno širila đ že-
nama. ć j e Kosta ć iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni
iz Dalmacij e, osim ć nisu znali stare ć niti su se
njome služi1i.3) đ ostalim ć navodi kako su se ugovori đ
!ITahovskih kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim je-
tikom ć ali da nije mogao ć ni jedan njihov primjerak.
4
)
ć ć izvještaj č se ć utisak da je č u pu-
nom izumiranju. ć je poduzeo i to, da formira jedan album sa
tekstovima stare ć u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao
i gdj e bi se taj album nalazio nije mi poznato.
Dalji jedan pokušaj anketiranja današnjeg s tanja č č
nio je nm·ije vrijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav ć ć priku-
pi,·ši iz\·jestan broj pisama pisanih starom brzopisnom ć Bo-
ć ć je u svojoj knjizi »Pismenost u Bosni i Hercegovini« (»Veselin
Masleša<<, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoliko pisama i nji-
hO\ih faksimila, koje su po njegovoj inicijativi pisali č porodice
ć iz č i Rataj a, ć iz č i š ć iz J.>rijepolj a.
Donio je i faksimil č pisanog pisma Ismail-bega ć
Ali-paši ć od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile ovim
pismom č još spominje š ć iz č ć iz
Prijepolja i ž ć iz Travnika. ć ć navodi da su se poslij e
okupacije muslimani u Bosni služili ć u dopiisvanju sa svojim
đ i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti č su se do-
pisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u aus tro-
-ugarsku vojsku. ć ć smatra da se to pismo »kao č po-
č uz arebicu, zadržalo do današnjeg dana, premda r ij etk0<< .
5
)
Ja sam đ prikupio nešto đ o nestajanju č u
nas, ali je to imalo karakter uzgrednog i č zapisivanj a po-
dataka. Smatram da tek predst oji j edno sistematsko i kompleksno
acta br. 3278) Raukar je pronašao č broj dokumenata s bosanskoher-
č č koji su pisani takvom č Za nas je u ovom
.J>?gledu posebno č pismo Abdulah ef. š ć iz Sarajeva od 19. IX
1102. br .. }27817). Radi se o . ž opsežnog đ
matara 1 ka<;tiJI Abdulah ef. DerušliJI. toga diplomatara izvršio je
Abdulah Polimac, a č se u Akademiji nauka i umjetnosti BiH. i Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
Formulari ovih ugovora štampani su u Stambolu u izvršavanju Sa-
ferske. naredbe od 12. septembra 1859. Sklapali su ih »na j eziku razumljivom
Z':l ObJe u dya Pr:imjerka, č i st":r)ešina č č poro-
dica .. Je da ih. ObJe pnznaJu potp1som ali muh urom a đ
vala Je v.l.ast. Neko_liko. ugovora se u mo:n.e posjedu.
. ) ć ć PISmenost u Bosnz t Hercegovmt. »Veselin Masle-
SaraJevo 1975, str. 257-265.
102
istraživanje fenomena č u bosanskih muslimana, u kojem ć
osim č zadnje faze bitisanja č biti ć i istra-
živanje morfoloških, grafijskih i č osobina i tipova ovog pisma
u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ć u ovoj prilici ć po-
datke do kojih sam došao o upotrebi č u novije doba, i to:
č je č koji se dogodio u Travniku negdje oko
1948. godine:
Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podne-
skom, pisanim č O tome sam tražio informacije od direktora
Muzeja u Travniku Stipe ć koji mi je u pismu od 16. l 1971.
odgovorio:
Ono o č mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj do-
kumenat - pisan č - jedne hanume jz porodice
ž ć - imao sam u rukama 1948. godine prilikom
pregleda opštinske arhive Uer sam tad obavljao dužnost
sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parne-
nute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na č
ć (današnjeg Novog T·ravnika). Kako u to vrijeme
nisam č da ć iz uprave ć na rad u muzej, to
nisam vodio č o ovome dokumentu. Prilikom boravka
fra Augustina ć u Travniku, koji je - uzgred č
- dobar dio svog vremena proveo u muzeju ć
materijale i ć se za sve što bi moglo doprinijeti
razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispri-
č sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštin-
ski funkcioner, pokušao sam da u arhivi đ hanumino
pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko
uklonio ili pak, prilikom godišnjih đ - ne ć
šta to u njemu piše - uništio!?
Zabilježio sam još jedan č u kojem se stranka ć
vlastima podneskom, pisanim č č mi je naime ing. Mu-
nir ć da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gav-
ć rodom š ć iz Nevesinja, godine 1879. obratila
osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u
Hutovu Blatu •prisvojili neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a ć je
tada bila izgubila muža. žalbu je napisala č Od cara je
dobila odgovor, đ napisan č u kojem se obavještavala,
da ć joj zemlja biti ć Begzada hanuma je č svome unuku
Muniru, da su svi š ć (iz Nevesinja) i ć (iz Po-
č znali č Moj otac Ismet-beg - kaže Munir - dopisivao
se sa svojom majkom č otkako je otišao iz č na ško-
lovanje pa sve do Begzade hanumine smrti u decembru 1940. Ing. Mu-
nir je č dva takva pisma. Ovo su pismo č nazivali č
U porodici begova ć iz Stoca (Begovina) đ
se upotrebljavala č Majka poznatog revolucionara i publiciste
Asima Behmena (1899-1924) Stoca bila je rodom ć
i znala je č ć dra Rusmira ć ć Iz po-
rodice ć je i Naile hanuma koja je bila udata za Camil·
lOJ
-bega š ć Od 1916. godine živjela je u Sarajevu u ć Safvet-bega .
š ć š ć ć dr Enisa, udata ž ć č im. je da
se Naile hanuma stalno dopisivala č sa svojom rodbinom.
sve do smrti 1933. godine. Pisala je u č (Ruhiji ć Ne-
,·esinje (Smail-begu š ć Bijeljinu (Seflci ć u Stolac·.
ć č (Begzada hanurni ć i dr.
»Naila je živjela kod nas« - kaže dr Enisa »ali mi nismo mogli kontro-
lirati njenu poštu. To nam je pismo izgledalo kao stenogr'afija. Kad
bi je pitali što joj to pišu, ona bi đ odgovarala: svašta.« To
pismo Naila hanuma je zvala č č se služila i
moja majka Fahrija hanuma đ š ć - kaže dr Enisa. đ
je i moja sestra Almasa udata ć znala č aH je za-
boravila.
Danas živi u Jajcu Đ hanuma ć đ 1907. godine,
koja se do prije 40-tak godina služila č Ona je to pismo
č od majke Halise hanume iz č porodice ć udate
za ć koji se doselio u Jajce, a ova opet od svoje majke Ha-
ć Đ hanuma se udala u Jezero za bega ć ć
majka u Jajcu, a ć u Jezeru stalno su stajale u prepisci, ž ć
se č »da nitko ne može č što pišu, č č š
koji su prenosili poštu.« Đ hanuma se dopisivala i s ć ldriz
begom ć dok je ovaj studirao pravo u Zag1·ebu (umro oko
1927/ 1928) i IbrahL'Tl-begom koji je živio u Jaj cu u roditeljskoj ć
poginuo u posljednjem ratu).
Zamolio sam Đ da i meni napiše pismo kako je pisala
svojoj rodbini. Izgovarala se da je ć zaboravi la č no ipak
mi j e 13. IX 1984. uputila pismo. Tekst pisma č glasi:
Draga Fehma hanuma i Muhamede,
2ao mi je što ste otišli i što ste malo bili. Drugi put đ
Mahsuz selam Đ ć
Latinicom je dodala napomenu: »pisano č to je mene moja
mati ć č mi je da i ja č č i na po-
sebnom listu dodala alfabetar, uporedno sa slovima č i Ja-
tinicom.
U prilici sam ć još jedan alfabetar sa uporednim· slovima
č i latnice, koji je sastavio prije desetak godina Džavid Mi-
ralem sim Edhema iz Sarajeva. On je to pismo č u č
krugu begovske porodice Miralema, koja č iz ć Odžaka
pokraj Donjeg Vakufa.
Svojevremeno sam stupio u vezu i sa Ali-begom ć
iz Vitine. On mi je prije 15-20 godina slao pisma pisana č
0 \'dje objavljujem faksimil jednoga od tih pi sama.
Zanimalo me je da li se u begovskoj porodici š č ć iz
č održalo p_is_anje č (koju je na pr. Husejn-kapetan
poznavao i upotrebljavao). Saznao sam od Asije hanume š č ć
đ ć rodom iz Tešnja i njezina sina Muhameda-Bege, da
se njen muž, odnosno Begin otac Mustaj-beg služio č G9-.
dine 1923. pred udaju Asije, ona se dopisivala sa Mustaj-begom
104
č ·Asija hanuma č je č (a tako su je i zvali) u Ma-
glaju od neke Osmanefendince (koja je bila udata za Osman ef. Murad-
š ć Ona je č djevojke u pisanju č pa je tako
osiQ'l Asije č pisati č još i ć Edhem-bega Uzejrbe-
ć koja se udala u č za ć
·U begovskoj porodici č ć u Goraždu :osvi su se č po-
rodice« služili č ć na studijama u Zagrebu i Grazu
ing. Sulejman š ć iz Sarajeva {umro 23. XII 1978) dopisivao se
č sa svojom majkom Halime hanumom. Ona je kao djevojka
č zapisivala i narodne pjesme, ali se ova zbirka, koju je
nakon -udaje -1899. ostavila u č ć na tavanu u Goraždu
izgubila (umrla je 1952. godine).
6
) Jednom mi je ing. š ć pripovi-
jedao (ali -nisam zapamtio odakle mu taj -podatak) da postoje tri vrste
č ona kojom su pisali š č ć a njome se č služile
žene, ona kojom su pisali ć u č •i tuzlanska
varijanta.
Pažnju č pojava č u sarajevskoj đ po-
rodici š ć od koje se upotreba ovog pisma proširila uda-
jom na sarajevsku begovsku porodicu ć Iz godine 1911. sa-
č je pismo koje je pisao Hadži Mustafa š ć (Mulamemi-
š ć svome sinu Mehmedu.7) Djeca Hadži Mustafe, Mehmed, Edhem
(umro 18. IX 1967)'i Seid (umro 6. II 1960) kao i ć Almas hanuma,
udata za Jakub Ešref bega ć iz Sarajeva đ 1897, a umrla
10. I 1953) znali su i upotrebljavali č Almasa hanuma č
je ovom .pismu svoju djecu Džemu, Muhamed Tahsina (Tasu) i prof.
ing. Faruka kao i ć Tahiru. Dopjsivala se č sa bratom
Seidom, koji joj j e iz Crnotine, gdje su š ć imali ljetni-
kovac, pisao ·pisma č »da seljak (koji je prenosio pismo) ne
zna č Taso mi j e izjavio da je znao, ali ć zaboravio bosan-
č dok je prof. ing. Faruk, još dok se nalazio na izgradnji pmge
č ć i ferijalnoj praksi u Ralji (na pruzi Beograd-Niš)
1946. godine pisao č bratu Džemi koji se nalazio sa službom
u č Ožemo je č pisati č i svoju ženu Sefiku, rodom
ć .iz Prijepolja, s kojom se dopisivao č Do danas
se u porodici š ć i ć č dio korespondencije
č - kako su ovo pismo i nazivali -, pa je to sve prof. ing.
Faruk ć i Muhamed Tahsin ć darovao Gazi Husrev-be-
govoj biblioteci.8)
Dosta č ,.podatke o upotrebi č dala je Semsa ha-
nunia ć novinaru beogradskog »Vremena«. O tome je izašla re-
6) O tome u č Alije Nametka Prvi folkloristi muslimani u Bosni,
objavljenom u Narodnom stvaralaštvu, sv. XI, jul 1964, str. 806.
7
) Dodatak VIII Arhivstvu 1956. pod red. br. 739.
· &) U jednoj đ porodici u Mostam možda se đ do u
novija doba pisalo č Avdo Huma u knjizi Moja generacija
CSarajevo - Beograd 1984, str. 34) ć o svojoj •neni Hurnušic
navodi da je »pisala samo č Bila Je rodom lZ porodice Đ ć
Nije đ izvjesno Humo podrazumijeva pod č da li kur·
zivnu ć ili arapsko pismo, za jezak, koje se đ
ni\Zivalo č
105
p<)rtaža u broju od 10. aprila 1934 s potpisom M. B. (Mile ć
Semsa· hanuma j e rekla novinaru da je đ u Pruscu .1· č .. Iz
porodice begova Skopljaka. Doslovce je kazala:
·Kad sam ja dijete i djevojka, pa i mlada žena bila, č
je vakat bio. Onda, kad se žensko dijete rodi nije išlo kao
.. • sad u škole, nego č u roditeljskom domu do udaje. Ono,
nisu tada ni ljudi išli u č škole, osim onih iz ilmijje,
a kamo li mi žene. Ali eto u nas, u ć i u još nekoliko
begovskih ć u Bugoj nu, Jajcu, Travniku, Vakufu· j Li-
j evnu, č su i žene č i pisati. I •to ovu naši ć -
č »begovicu«. I ova naša iz naših krajeva č
je od one u Posavini ili u Podrinj u. Pa i muški su pisali
sa njom, ali samo bezi, ko i mi begovice. I eto ·kad sam u
mladosti č od moje majke da pišem i č č
-com, onda sam č vesti razne u-rneke po svili i kadifi,
a bome i po bezu. č sam sufaru, i musaf i Kur'an č
Ovom prilikom je Semsa hanuma č ć za »Vreme« napisala i jedan
tekst č
Nada sve smatram važnim i zanimljivim jedno č iz
Novopazarskog sandžaka. Iznio ga je advokat Al. D. Đ ć u >>Politicic<
od -1 8. avgusta 1928. godine u č >> Kako izgleda bosansko pismo«,
objavivši u isti mah faksimil »bosanskog pisma« o kojem j e č u
tome č Evo šta piše Al. D. Đ ć
Bio sam č okruga pljevaljskog neposredno posle ra-
tova, u vremenu kada je tamo besnela č OdmetniCi
Husein š ć i Jusuf ć sa svoj im družinama vo-
dili su č gerilski rat po Sandžaku. Novine s u svakodnev-
no donosile krupnim slovima štampane izveš taje o nedelima
koja su č ove družine. Naravno da su vlasti radile svoj-
ski da odmetništvu stanu na put, te je č sve što se
moglo u tome pravcu. Tako mi j ednoga dana đ u kance-
lariju žandardm, poslat iz žandarmske stanice >>Jabuka« sa
planine Mihailovice, koja razdvaj a pljevaljski od prijepcilj-
skog kraja i donese mi jedno č pismo, koj e su oni tamo
uhvatili. Pošta koja je išla iz Plevlj a za Pr ij epolje, preda-
vana je na >>Jabuci« prijepolj skoj pošri. Prilikom predavanja
pošte teralac poštanskih kola, jedan musliman, predao j.e
to pismo prijepoljskom t eraocu pašte, koje j e ovaj stavio
u svoja nedra. To se č sumnjivo komandiru, te je pi-
smo oduzeo od njega, otvorio, i kad je video tamo savršeno
nepoznate znake, koji nisu bili ni ć ni latinski, -niti
pak turski, pomislio je, da je to nekakva č šifra, jer
zaista č na šifru, i poslao pismo u Plevlje č
okruga.
Kad sam ja pismo pogledao, đ nisam mogao znati šta
ta pismena č jer takvo pismo nikad u životu nisam vi-
deo. Saznavši ko je pismo iz Plevlja poslao, dobavio sam
toga č muslimana, i upitao ga da mi objasni, kakvo
je to pismo. On mi je tada kazao, da je pismo napislll.a
njegova ć devojka svojoj sestri, udatoj u Prijepolje. Poz.
vao sam ga da mi .pismo č an mi je on kazao, da pi-
smo ne urne da č jer to pismo znaju samo ženske,
koje se tim pismom od starine služe. Kako me je jako inte-
resovalo da 2lilam šta je u pismu, a pošto mi je bilo nez-
godno da dovodim u kancelariju muslimansku devojku koja
je pismo pisala, raspitivao sam se i saznao da u Plevlju
Una dva tri č koji to pismo znaju. To su bili g. Anefi-
·beg ć i g. Mujaga ž ć Pozvao sam najpre
g. Anefi"bega i pokazao mu pismo. .Pogledavši pismo, on
se nasmeja i odmah č da je pismo pisano "našim bosan-
skim pismom« i da ga može č
č je da č Zaista ga je pisala sestra sestri sa neve-
rovatno mnogo sestrinske milošte. Da bih se uverio da je
zaista tako, pozvao sam i g. ž ć pa mi je i on
pismo č od č do č isto kao i g. ć Pi-
smo sam ipak zadržao kao interesantnu uspomenu, a oca one
devoj ke otpustio, na veliku njegovu radost, jer se bio silno
prepao, kazavši mu da njegova ć napiše sestri drugo pi-
smo, kad ć to .pisno zna.
Tom prilikom ovi muslimani objasnili su mi da se Bosna i
Hercegovina tim pismom služe još »Od Kosova i prije Ko-
sova«. Objasnili su mi, da se ljudi više tim pismom ne služe,
ć samo žene, i da svaka majka smatra za svoju svetu
dužnost da ovom pismu č svoju žensku decu, mušku
nikako. Oni su ovo pismo č č od svojih majki
i sestara, ali da po pravilu ni oni ne bi trebali to pismo
da znaju.
Pismo sam do sada č kao č uspomenu, a sada ga
šaijem »Politici«, jer verujem da ć svakog našeg intelek-
tualca interesovati da vidi kako ovo »pismo« izgleda, kad se
ć tako č u javnosti spominje.
Mišljenja sam da ć ovdje citirano Đ ć č kao
i drugi podaci odgovoriti na neka pitanja koja su nedovoljno jasna
ili izazivaju đ dileme. Ta su pitanja:
l) Rasprostranjenost upotrebe ovog pisma podudara se sa ra-
š ć bosanske srednjovjekovne države. Na taj se č bo-
č upotrebljavala i u Novopazarskom sandžaku.
đ bosanskim muslimanima č je bila najviše raširena
u begovskim porodicama, pa se za to za nju ć i naziv »begovsko
pismo«. Ipak č je prodrla dublje u muslimanske slojeve. Ba-
sano (XVI ć na pr. pripovijeda kako se »turski« ć služe
slavinskim pismom, onim koje Slaveni zovu bukvica (Buchviza) i ć
rilica (Chiuriliza, Chi·riliza).
9
) Protestantski pisci č su o sla-
venskom porijeklu »turaka« po tome što su upotrebljavali ć
Iz Đ ć č a i drugih podataka proizlazi - što
je i č bilo po:wato - da je č bila najraširenija đ mu-
9) Rad JA, knj . LXII. Zagreb 1882, str. 132.
107
slimanskim ženan1a. Zašto upravo đ ženama (djevojkama) nisam
u stanju odgovor iti.
Na tu pojavu skrenuo je pažnj u i dr ć Truhelka.
10
)
O pismenosti žena nalazi se potvrda i u nizu narodnih pjesama,
kao na p r.
Knjigu uze Sahin-paširnica ,
Pa pogleda knjizi niz j aziju.
Pašiuica :ilum č
J er j e ona soja gospodskoga.
11
)
U jednoj drugoj pj esmi nalazi se ovaj navod:
Kad je Nebi sedam godin' bilo,
Tad je spremi dajdži u č
Nek j e č sitnu knj igu pisat ',
Dajinica sitan vezak vesti.
12
)
đ mnogih č stihova navesti ć za dokaz tvrdnj e o
pismenosti muslimanskih žena još i ovaj citat :
To j e maj ci vrlo t eško bilo.
Ona ode na gornje č
Pa uzima divi t oi kalema
I hartije., knjige bez jezije,
Pa je vaku knj igu napisala:
13
)
2) č se mor fološki znatno razlikuj e od drugih tipova
ć što proizlazi i iz Đ ć pisanja. Još j e i Vuk došao do ove
konstatacije, kada j e napisao:
Rukopis Bosanske bukvice tako j e č od našega da-
našnjega, da ga ruko ne bi mogao č dok ne b i naj-
prije č j č se ...
Do č č došao je i poznati ar heolog Arthu r Evans.
On se za vrij eme ust anka na Krajini našao u Bosni kao č
prilika, pa u jednom pismu , dat iranom 17. apr ila 1877. spominj e kako
je od »mudira ot omanskog cara u Kulen Vakufu<< dobio pismo >>napi-
sano starim ć slovi ma<<. Tim povodom Evans daje ovu karakte-
č napomenu:
Pismo je bilo napisano slovima č vrste .i za bosanske
muslimane i znatno se razlikuj e od č ć koj u
upotrebljavaju pravoslavni Slaveni i tako su sasvim č
va za njili. Jedino trgovci u č gradovima, radi
10
) »Muslimansku djecu nisu to pismo č ć daskali ili meš-
tri, nego đ majka ili koji stariji ć privrženi i s njom srasli sluga
ili dvoranin, vješt tome pismu« - ć Truhelka, O porijeklu bosanskih mu-
slimana. Sarajevo 1934, str. 17.
11
) Narodne pj esme muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta
Hermann. Priredila Đ ć Sarajevo 1976, str. 5-6.
12J Behar V, str. 155.
ll) Behar VIII, str. 94.
1_08
trgovinskih veza s Bosnom, mogu č ovo pismo. Primali
su mi č i slovenski profesori da ga ne mogu č
3) Hanefi-beg ć iz Plevlja, kako se vidi iz Đ ć č
ka, nazvao je č »naše staro bosansko pismo«; i njime se mu-
slimani služe - kako su muslimani u Plevlju objašnjavali Đ ć •od
Kosova i prije Kosovau. U Sandžaku i krajevima koji mu inkliniraju
ovo se pismo nazivalo i »stara srbija«.IS)
Za ovo pismo č je naziv č ali i s11psko pismo,
pa i hrvatsko pismo (Poljica, protestantski pisci, Ciurulikha oder Cro-
bahlsche Sprache god. 1586. u ć >>slova arvacka« u č ć
1808. i dr.).
Ovo •treba napomenuti iz razloga što pojedini autori u novije vri-
jeme odbacuju naziv č odnosno bosansko pismo (Vl. ć
Glušac, ć Prohaska, ć ć ć Đ đ ć Bo-
č ć i dr.), pa neki šta više tvrde, da je t aj naziv uvela austro-ugar-
ska uprava, da bi propagirala nacionalno bošnjaštva.
đ naziv č ima puno svoje znanstveno opravda-
nj e16) i sigurno nije novijeg postanka. Naziv bosansko pismo, koliko
znam, ć se prvi put godine 1530.
17
) Francuz Guillaume Postel
(1510-1581) nazvao je ć brzopis »Srpskim ili bosanskim pi-
smom«.18) U izvještaju od 1672. fra Marijan š ć donosi >>bosanski
alfabet«; šta više tvrdi da č od sv. Jeronima kao i Cirila i Me-
tadija. š ć je bio protiv glagoljice, a za to da se ponovno izdaju
č ć djela, jer da to narod traži.
19
)
Lovro č ć đ po prilici 1685. u Budimu) zalagao se
(1 730) za đ pisama našem jeziku, ć
Ali ne možemo u tom pravije i pohvaljenije č nego
ž ć latinska slova za naško izgovaranje onako kako su
naša vlastita slova, tj. bosanska iliti srpska za to složena,
ć da svaki narod koji ima vlastita slova, koliko ja
znam, kad se s đ slovi služi u svoj jezik slidi č od
pisanja s vlastitima slovi, kako imamo blizu priliku, tj. u
Nimacah.
20
)
14) Artur Dž. Evans, Ilirska pisma. Sarajevo 1967, str. 81. . .
IS) Dr e. Patsch, Iz Plevaljskog sandžaka. Glasnik Zemaljskog muzeja
1909, str. 119. V. ć ć jbidem.
16) T. Raukar, Novi radovi it ć epigrafije i paleografije. Historij-
ski zbornik XVIII, 1965.
11) Mon. Habs. I, 397.
18) Vjekoslav ć Jakov Ladesma i njegov
(1538). Vrela j prinosi. Sv. Il, 1940, XXVIII, broj 34. Branko ć Ferdmand
Vele i njegova »Bibliografija Bosne i Hercegovine. Bibliotekarstvo XXII/1976,
br. 1-2, str.
1
9) Dr Karlo š ć č crkva na biokovsko-neretvanskom pod-
č u doba turske vladavine. Zagreb 1972, str. 74 j 171.
211
) Dr Ante ć Tri priloga hrvatskoj kulturnoj č ć
zbornik č provincije presvetog Otkupitelja. God. II. Split 1969, str.
79-90 i 8 .
109
Za č u ć zna i A. -Fortis. Za njega se ovo
· pismo; kojim je »neki ć više puta štampao u Veneciji debelu
knjigu« razlik-uje od ruskog pisma; rado su tu knjigu, veli, č Mor-
č
Od pisaca iz prve polovine XIX ć za naziv »bosanska stara
azbuka« i č znaju ć (1837), ć (1842 u Starodrev- .
nostima bosanskim), A. č ć (koji ustaje protiv tog naziva
1847) j dr.
·*
* *
Kao što se iz ovi11 primjera vidi, bosanski su se muslimani
žili č sve do u najnovije doba. Naravno, ovo je pismo oolo
ranije još mnogo više rasprostranjeno. Poznati č za
fiju Tomislav Raukar č dolazi do č da zapadnu Ć
rilicu »možemo č kao posebnu muslimansku VMlJantu bosan-
č
đ pojavila se i tvrdnja, koju lansira dr ć Džaja,
pisac č porijekla, po kojem gotovo proizlazi da su mu-
slimanima, što se č č bili pisari katolici.
U dosadašnjim radovima o pismenosti Bosne i Hercegovine
ova č - veli - nije istaknuta. Možda je č auto-
ri nisu ni č
Bivši fratar Džaja eto č je da je
za mnoge primjerke č epistolografije,
kao i za č zapise (?!) u mnogo č bio
pisar nemusliman, a adresant musliman.
Ne č da je u službenim kancelarijama, pa i na dvorovima bosan-
skih feudalaca, bilo pisara nemuslirnana (koji nisu morali biti katolici!),
ali Džaja izuzetne pojave u bosanskoj epistolografiji pretvara u pravilo
s tendencijom da dokaže da su muslimani bili nepismeni barem što
se č č i da ni ovaj srednjovjekovni relikt ne spada u njihovu
tradiciju. Njegova je naime teza da su gotovo jedino katolici kultivirali
č ili zapadnu ć koju je
pronio cijelim Balkanom č trgovac i li misionar. Sve
č dijaspore u Bugarskoj, Srbiji, Banatu i drugdje
služile su se ovim pismom
Ali prema Džaji Srbi se nisu služili ovim pismom, što formulira na
ć č
što se č pravoslavaca, Srpska pravoslavna cyrkva ne samo
u Srbiji, nego i u Bosni i po drugim još zapadnijim krajevi-
ma njegovala je u svojoj korespondenciji drugu grafijsku
tradiciju. U koliko u našoj epistolografi.joi ć pisma č
21
) špiro š ć Iz putopisa Alberta Fortisa. Glasnik mu-
zeja. -Etnologija. N. S. sv. XIII. Sarajevo 1958, str. 82.
22) Tomislav Rukar, O nekim ·problemima razvitka ć mi1114Skule
• ć Historijski zbornik XIX-XX, 1966-1967. Zagreb· 1968, ;;tr. 496.
110
su odresanti ·pravoslavni episkopi ili monasi, a pisana sU
č i Č narodnim jezikom« u tom č u
ovo doba nisu bili adresanti ujedno i pisari, nego su takva
pisma rezultat ili č kolaboracije pravoslavlja sa za.
padom ili poslovne suradnje, pri č su tpisari bili kato-
lici - ili su takva pisma jednostavno č falsifikati.
To su eto Džajine teze o upotrebi č .u srpskoj <i musli-
manskoj sredini. U istome stilu o mnogim drugim ·pitanjima Džaja je
pisao u svojoj knjizi »Konfessionalitat und Nationalitat Bo-
sniens und der Herzegovina« koja je !izašla u MUnchenu 1984. Djelo ina·
č ima karakter č publicistike, makar da je primljeno kao dok-
torska disertacija.
SUMMARY
The author deals with the problem which took rise in Bosnia
when the Cyrillic cursive č went out of use after it had
assumed some special characteristic there. In the year of 1939 Fehim
ć the custodian, was conducting some research on the problem,
continued to a certain degree by Vojislav č ć in 1952 and 1953.
The author has also gathered some data on the problem. From the
examples given in the paper we come to the conclusion that the Bo-
snian Cyrillic cursive has completely gone out of use save for very
few individuals that are still familiar with it. According to the same
data the Cyrillic cursive among Bosnian Muslims used to be most
widely spread in bey families and only exceptionally in some middle-
-class families, too. The sursive was especially well known by women
and therefore H used to be called women's writing. Since the 16th
century onwards and up to now it has been called č Other
terms for it are also the Arabic or even Croatian writing.*)
*) Autor je svu dokwnentaciju uz ovaj rad ustupio Gazi Husrev-bo-
govoj biblioteci.
ll l
HaRO 13fAIA8 fiocaHCKO DICMO
y y4e caNo wycnMMaHcKa *eHcHa Ae41
--· "\'
:::> 0 T ifl J,-x 3. ..D 3 ..L k(
v t, l w g 1v v W'

ffl. h X w 7-r"J> 'b(
Ft v2
.r, l
........ , ' ., "l11 ) llJ
&ocaHCHO nHCMO
tiecTo ny-ra. y nocne.n.Fbe speMo
CIIOMillhO CO y HODDHaMa "OOC8R'JJI·
na •, "6ocaHcl\o Bocanquuy
je cnoMKFbM> y .nomtTliitrl" r . Boam
snli, a onoMa.zt r. J.l:parrrma Jlan'Je·
IIKli. AJtl1 cy pCTlill II OIDH JhYJ\11 KO·
jn Cy CBOjiiM O<JIIM3. BIJ.lleJIO TO
,.6ocnncKo ru1n!O• u3rne.na. To nn·
je.nna· al\o auajy CTJlY'fiMUif Ibn
nonoan. H ehe 6nTH 6e3 miTepecn no
J\ll3aTll y cf>ar;cnMHJtY Nano 'f{) nnc·
MO H3r.nrna. ,lJ.a .lhe ky o6jacmrTH Ha
xojn Hll.'lHH .ztowao .zto osor a nn
IIHTepccaHTIIY yCnOMOBy, 8. Oil& OBe
.lCBOjl\e OTJlyCTUO, Ha. se.rro&y IL81'0
BY po.nocr, jop ce 6uo cnnno
nao, 1\aaaswn MY .na Fberona shlf
llll.IIUWe CCCTpll Jtpyro DHCMO, &a)t
och TO ana.
npu:mri0\1 onn MycmnHlRa
o6jac11u.1n cy MH .na cc Bocoa B Xep
UCJ'ODIIII11. Tilli c.1ya.e jom
"n.!I Kocona. n rrpnje 06ja·
CHJ!.lii ·Cy MIJ, .llil CO ."t.Y,1R Bmne TIDI
DIICMO)! ne C.'JYifiO, seh Cal!O. l!'eRe1
11 na rnolia Majr;a CMaTpa aa catljy
CDCTY ,.'U"il\llOCT, .!l:l OBOMO DIICMY fra
Y'lll cuojy 4!;cncr;y .nruy, uywKy sa
fiaKo. Onu cy ono c.'lyqajuo
ll:ty'liJJIH 0,!1; CBOjJIX Majrm H COCTI!.·
pa, nn11 D.a no npnnuny mr onu ne
611 TPC6ll.'Ill TO TJ II CMO .Illi. annjy,
" rs;ro ·ClDr n.oe·
san.cKor ncnocpep;Ho noc.'le paTosa;
y DPCMOHy J;B,!la j e Ttl.MO 60CIIC.lll
xaj.ny•mja. Xyceu·a Sow
r:osuli H JycyrJJ Mo:tonnh ea CBl)jm r
:tPY*IIIIBMa, BO,nll.lR Cy 'IIITIIB r e·
IJ'lii!ICJm paT no Canuuy. Hos1111e cy
,ltOIIOCI!Jte npynnmr Q.IIO
DI!Mil mTaMnnue U3semTaje o He.ne·
JllfMO. KOja cy 'liiR!Me one .ltPYJfilf·
He. Ho.pnnuo .nn. cy Mncm pn,!tmte
CBOjCiiR .z:r;a O.llMCTilliiDTDY CTallY 111\
nyT, Te ja 'JIIIhcno ene mro 1}8 MO·
rno y npanny.
nnCMO .ItO C8.!Ul 'lYBB.O JtaO
:UI'IRY ycllOlreHy. a cn.:ta ra ma.'loeN
.. no.liiTnun•, jep .na he cs&
KOr Jlam(' r HIITMOKTytl.TJUI\ lllJ'repe•
CODA TJ! ,na Dll.llll 1\ll.l\0 OBO "nJICNO• .
narne.nn, li aJI ce n · TnRo · 'l ecro· y
jnnnocrn
• "J;ypHk, P.JI.8.
Clanak Al. D. Đ u »Politici«
Ti o lj.J_//( o V'; /i: l o L ii o .A.' fili
lu Mr-t'tMa.1ft.t V7Ai
Hf //'fl!! u. 71/ L/Ha lf!_J/i
1/7 .41 i/() l U,41 ftJ.;f#.tJ 7/; (.4fo ·•
t// L 1/1 Cl ft<L', H j.: ifo,ttXoztt f-at: ii/
d
0
Je :r A1 q 11 li/ .fC o A )/-o Je 7 1/ f Hl r
A 7 L L .. Je c; J/1

y. L !IOl?f'A1/i1C JCO "KI17.!!!
<.. JC '7 JC !'fF v_ #o /-lž. li:
f: /11: ,41,'1/tfL/: {. 47 41 1/{: +ll/t: !il/
li ;fo#,' lljJ/jf/all,'
't_IL Zo/f: llf X"A
l f 7 A 'J g o (. ll& ,1/f 7 fl tL t._ + Af
lroloA:1't filfAoAt,to{.f/a 4f&7
Z
0
A : H U. If 111 "a-'/ t. Je &. l J-' 7C U. J7 oj
f. ft r U f tJ;lhroifo lod.' tf if/,' ,Jt>1P
L A A1 (L /1: o ff '; L /JI l / lJ l 7 /ll 7
1: t J' (j_ z 7 A.' fu. Z :. : 81' f-t: 418u l
di k-.'8 J'!!/ f r.· f'+ lJ. J t (t. z. o lt.' H
Pismo Ali-bega ć
a
b
e
d.
e
t
't 4

.+
g
h
i
.,......
+
'

..,
j k
l m n o
p
r
8
'
X
A

."
o
'l
"'
.,
š t
u
v z z d j
ll/
If
11
#
A"
Alfabetar Džavida Miralema
v
tv\ . r-\ 1-t. o (T" f / / r- 't -# J -3
V' -
M N pvj O ? K. s .s t U v "L

(/ ;{ bl/ ,4 ' t<' "j) 'J. V
Alfabetar prof. Faruka ć
' . '



.... . . : ..... ._. Ji_
l
.. . ., ____ _
.

A/'.>t z 't 9 4- tMJ.t +
'1 .. JL'f ... o.M-.= E .. LJ...
.o ·m =:: U-l /l ::::: rz· .urm ·o <:. fTT lL /IN Y .-1. /.l::
__ A.. đ ___ _
- o:c '1tf't ·tf.==m:rJ- ·-··--·· ···:· - -· ---- -·
+ č Cf-
1; Q . -t;
· '-= 4 ... .
. --· . ·-- · ·-······- : . ___ ;_ · - -- --- -


Pismo Đ ć
tO-, • l d, ck
' i 1' l ·A 1
rd, e ,J ,1 ,lk , V, l J._
lL 9 z + = t J(
,) .j· .rm./YIII!!)/,1/,f.A
A IV .ML H o n r
,4 ,J, i,/.)/ //r
e .a;Jt m 'l .fl 3 J<'
Abecedar Đ ć
Fikret č ć
PITANJE JAVNOPRAVNOG PRIZNANJA ISLAMA U JUGOSLOVEN-
SKIM KRAJEVIMA NAKON PRESTANKA OSMANLIJSKE VLASTI
ravnopravno priznanje č da je islam u đ zemlji
zadobio status zakonom priznate vjere. Ovaj status je· č pravo
javnog ispovijedanja islamskog č vršenja vjerskih obreda i gru·
pisanja vjernika u vjersku zajednicu. Zakonom priznate vjerske zajed·
nice u zemljama u kojima je postojala povezanost vjere 1 države uži.
vale su status pravnih lica javnog prava što je č da imaju pose·
bne veze s javnim vlastima i da posjeduju pogodnosti koje ne pripa-
daju pravnim licima privatnog prava.t)
U gotovo svim jugoslovenskim zemljama u vrijeme nakon pres·
tanka osmanlijske vlasti postojala je povezanost vjerskih zajednica i
državne vlasti. Zbog toga j e javnopravna priznanje islama predstav-
ljalo pokazatelj opšteg pravnog položaja muslimanskog stanovništva,
pa se u tom kontekstu treba :i istraživati.
I
Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva
postavljeno je u jugoslovenskim krajevima u toku borbe za đ
nje od osmanlijske vlasti. Njegovo rješavanje se odvijalo na dva plana:
đ i š č
Na đ planu, velike evropske sile su inicirale un(}o
šenje posebnih klauzula u pojedine đ ugovore kojima su
đ i novouspostavljene balkanske države obavezne da musli·
manskom stanovništvu na svom č osiguraju zaštitu vjere i ne-
smetano uživanje đ prava. Od jugoslovenskih zemalja, ovak-
ve obaveze su preuzele Srbija i Crna Gora na osnovu Berlinskog ug(}o
vora o miru iz 1878.
2
)
l) Podjela na javno i privatno pravo pripada č teoriji prava.
ć je u pravnim sistemima đ država. Javno pravo obuh·
vata one grane prava u kojima je bar jedna strana nosilac javne vlasti koji
se pojavljuje kao takav. Time se prayo od
gdje su obje strane mene tog svOJStva. KntenJt razl1kovanJa Javnog 1 pn·
vatnog prava ni u teoriji đ država nisu š ć
jugoslovenska pravna teorija ovu podjelu ne prihvata. (Up., Pravna eno·
klopedija, Beograd 1979, 493).
2) Više o tome, vid., Vladimir - Đ đ w;>
đ položaja Muslimana sa osvrtom n1;1. đ polo_žaJa
i narodnih skupina na č JugoslaviJe, Prilozt Instituta za IStOriJU rad·
č pokreta u Sarajevu, VIII (1972), 55-105.
113
Na š č planu, Srbija i Crna Gora su pristupile
regulisanju pravnog položaja muslimanskog stanovništva u toku opšteg
pravnog đ stanja u đ i prisajedinj enim krajevima.
To je č u nan1jeri da se muslimanima osigura osnova za uklju-
č u nov.i driavnopravni sistem i da se zadovolji evr opsko j avno
mnjenj e koje je od balkanskih država zahtijevalo i č politiku
vjerske snošljivosti i đ jednakosti.
Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva
postavilo se i pred Austrougarsku Monarhiju nakon što j e dobila man-
dat da o1:upira Bosnu i Hercegovinu. đ č poslje-
dice okupacionog mandata i ciljevi intervencije evropskill država u pi-
tanju Osmanlijske Carevine dali su rješenju ovog pitanja u BiH nešto
č vid nego što je to bio č sa /stanj em u Srbiji i Crn(\j
Gori.
II
Osmanlijsko odstupanje s Balkana, intenzivirano porazom u ra-
tu 1876-1878, šokiralo je muslimane na ovom č Državnopravna
i kulturna veza s Osmanlijskom Carevinom i Istokom se kidala a umje-
sto toga nametala se potreba č u državnopravne zajednice
naroda koji su pripadali drugoj vjeri. Istovremeno, muslimanske sku-
pine na Balkanu su č u kulturnu sferu srednje i č
Evrope. Kad se ima na umu da se muslimansko stanovništvo u to vri-
jeme pn·enstveno vjerski identifikovalo, jasno je kakav je č ima-
lo javnopramo priznanje na odvijanje ovili procesa.
Sam akt priznanja islama u pojedinim jugoslovenskim državama
bio je đ č na koji je u konkretnom č bio regulisan
odnos države i crkve.
U Srbiji je, godinu dana nakon č turskih garnizona,
ukazom kneza Mihaila Obrenovica od 18. V 1868. muslimanskom dže-
matu u Beogradu predata na korištenj e Bajrakli džamija, đ
državna ć za njeno održavanj e i plata vjerskih službenika.3)
U ovim postupcima kneza Mihaila vidimo akte č i vjerske
tolerancije muslimana ali i implicitno priznanje islamske vjere (pravo
vršenja vjerskih obreda, javnog ispovijedanja i grupisanja u vj ersku
opštinu). Ovo priznanje je č u zakonslti tekst nakon ratova s
Turskom 1876-1878, kada se suverenitet Srbije proširio na teritorije
sa znatnim dijelom muslimanskog stanovništva. Privremeni zakon o
đ đ predjela izdan 3. I 1878. u Nišu sadržavao je slje-
ć odredbe:
»Zakon srpski daje zaštitu đ srpskom š ć
kao i đ srpskom muslimanske ili koje druge zakonom
priznate vere• č 76)
đ muhamedanske kao i đ š ć i sva·
ke druge zakonom priznate vere, ima pravo i slobodu na javno
izvršivanje verozakonskih obreda veroispovesti svoje• č 77)
4
)
3
) Mehmed ć Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963, 6.
4
) Zbornik zakona i uredaba izdanih u Književstvu Srbiji od S. avgu·
sta 1877. do 12. juna 1878, 32 (XXXII), Beograd 1878, 266.
114
Gotovo č navode sadrži i Uredba o đ đ
oblasti izdata u Beogradu 18. VIII 1913. nakon poraza Turske u balkan-
skom ratu i prestanka osmanlijske vlasti u Novopazarskom sandžaku,
Kosovu i Makedoniji.S)
Kao obilježje javnopravnog priznanja islama u Srbiji pojavljuje
se i važenje šerijatskog prava u č i statusnim pitanjima mu·
slimana, što je osnažena Uredbom o đ sudova i o sudskom pos-
tupku u prisajedinjenim oblastima Stare Srbije od 7. Vl 1914. č 52)6)
Pitanje priznanja islama u Crnoj Gori se đ postavilo nakon
ratova 1876-1878, kada je pet turskih kadiluka došlo u okvir ove drža-
ve, i prešlo put od vjerske i č tolerancije muslimana do prizna-
nja islama via facti. U odsustvu drugih zakonodavnih faktora, izjave
i akti Nikole predstavljali su osnovu javnopravnog priznanja
islama. Tu u prvom redu mislimo na okolnost da je knjaz nekoliko go-
dina nakon prisajedinjenja đ krajeva imenovao vjerskog
starješinu crnogorskih muslimana - muftiju - davši mu ovlaštenje
i da sudi muslimanima po šerijatu »onako isto kao što je bilo u turski
vakat«/) Imenovanje vjerskog starješine i pravo primjene vjerskog pra-
va su č obilježja javnopra\'Ilog priznanja islama.
U prijestonoj besjedi pred skupštinom na Nikoljdan 1905. crno-
gorski vladar je podsjetio da je muslimane, »koji ne ustupaju dobrim
vladanjem, radom i š š ć svojim š ć đ •
jzravnjao u slobodama i pravima s njihovom krštenom ć u drža-
vi, ne č ć im ni održavanje duhovnih veza s halifom u Cari·
gradu.
8
)
Na status islama kao priznate vjere ukazuje i Opšti imovinski
zakonik za Knjažev.inu Crnu Goru iz 1888. koji je đ vlasnike (imao-
ni•ke) vjerskog č svrstao i »sve š ć bogomolje i druga
postojana vjerska đ (npr. muhamedanske džamije itd.) u koliko
je država samu vjeru priznala« č 717)
9
) Za razmatranje priznanja isla-
ma u Crnoj Gori č je i Zakon o sudskom postupku u đ
parnicama od l. XI 1905. kojj u č IV uvodne odredbe propisuje:
•Duhovne sudske vlasti i šerijatski sudovi š ć i ć sud-
sku vlast u č sporovima u koliko se predmetni sporovi ne
bi odnosili na imovinsko pravo•
Priznanje pr.imjene šerijatskog prava i nadležnosti šerijatskih
sudova podrazumijeva i priznanje islama kao vjere. Potvrda uspostav-
ljenog stanja sadržana je i u sažetoj odredbi č 129 crnogorskog usta·
va od 6. XII 1905:
S) Srpske novine, br 181, 21. VIII 1913.
6) Srpske novine, br 126, 10. VI 1914.
7) M. đ ć Crnogorski i č muslimani i nad-
ležnost sudova, Glas Crnogorca (Cetinje), br. 4, 31. I 1912.
8
) Isto
9) imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, novo č iz.
danje, Na Cetinju ·u državnoj 1898.
us
»Unutrašnja uprava Muhamedove vjeroispovijesti pripada muf-
tiJi Crnogorskom«.lO)
U Srbiji i Crnoj Gori pravoslavlje je bilo državna vjera i druge
vjere, đ njima i islam, su zakonom i1i drugim pravnim aktima za-
dobijale javnopravne priznanje koje je č ranije spomenute po-
sljedice_
U BiH u vrjjeme osmanlijske vlasti islam je imao status državne
vjere. č a kasnije i pravni prestanak sultanovil1 suverenili prava
na ovu teritoriju odrazio se i na status islama. Od državne vjere on ć
postati jedna od zakonom prizmatih vjera. ll)
Pošto je okupacija podrazumijevala zadržavanje ć prav-
nog stanja u zemlji, nije se postavilo pitanje priznanja islamske vjere
ć đ odnosa okupacionili vlasti i vjerskih zajednica u BiH na
č vjerske jednakosti zbog č je, pored ostalog, Austro-Ugarska
č tražila mandat za okupaciju.
Zbog umirenja č Muslimana, prilikom pro-
đ i regulisanja okupacije, Austro-Ugarska se više puta obaveza-
la na poštovanje islamske vjere (proklamacija na narod BiH koju je
general Josip ć izdao u ime monarha, Konvencija o regulisanju
ok-upacije BiH od 21. I V 1979). đ za priznanje javnopravnog sta-
tusa islamske vjerske zajednice važna je okolnost kontinuiranog funk-
cionisanja šerijatskih sudova i njihovo normiranje naredbama austrou-
garskih vlasti,U) kao i uspostavljanje islamskog vjerskog starješinstva
odvojenog od kancelarije šejhul-islama u Carigradu. Carskim dekretom
od 17. X 1882.
13
) kojim je imenovan reis-ul-ulema i č č ulema
medžlisa, ustanove konstruisane po uzroku na sinod š ć crkve,
islam je đ kao zakonom priznata vjera a njeni sljedbenici kao
Yjersko udruženje koje država štiti ali i nadzire (odobrava izbor vjer-·
skog poglavara, proglašenje i izvršenje propisa vjerske administracije
i sl.).
Nakon aneksije BiH 1909. Austro-Ugarska je mogla da pristupi
ozakonjenju vjerske politike iz okupacionog perioda. Zemaljski ustav
za BiH od 17. II 1910. u č 8 je kao priznata vj erska udruženja (zajed-
nice) naveo: islamska, srpsko-pravoslavna, č grko-kato-
č č augsburškog i helvetskog zakona i jevrejska.
14
)
U BiH je na č odnosa države i vjerskih zajednica priliva-
ć rješenje poznato pod imenom »sistem pri:z,natih vjerskih zajednicaq
ili »Sistem pravne države« koji je važio u Austrougarskoj Monarhiji.
Proglašena je sloboda vjere i savjest-i, vršenje vjerozakona u ć ujam-
č je svakome a javno samo č priznatih vjerskih udruženja
ukoliko to nije u protivnosti s javnim obzirima. Po ovom sistemu drža-
va na osnovu svog suvereniteta č koje ć vjere i ukoliko »priz-
tj. dozvoliti njihovim sljedbenicima da obrazuju vjerske zajed-
10
) Ustav za Knjaževinu Crnu Goru, drugo izdanje, Cetinje, 1907.
11
) Up_., Eugen ć pravo, Zagreb 1925, 96.
ul Zb1rka naredaba za šen.1atske sudove 1878-1900, Zemaljska vlada i
Vrhovru sud za BiH, Sarajevo, bez godine izdanja.
13
) Sarajevski list, g. V, br. 150, S. XII .1882.
14
) Glasnik zakona i naredaba za BiH, 1910/ 11, 21 i dalje.
11.6
nice i javno vrše vjerske obrede. Kao korporacije javnog prava, vjer-
ske zajednice su uživale niz prednosti nad licima kao
što je đ od poreza ili »stvarni imunitet.<, te pravo ubiranja
vjerskog pvireza. Državni funkcioneri su č u vjerskim mani-
festacijama, a vjera .j vjerski obredi su uživali č zaštitu,
i,t'd. S druge strane, država je vršila pravo nadzora -nad vjerskim za-
jednicama.1S)
č je spomenuti da je Zemaljska vlada za BiH svojim ak-
tom br. 27698/I od 9. II 1902. odredila da se kao zakoniti naziv upo-
trebljavaju izrazi »muslimani« za sljedbenike islama i »islamska
za samu vjeru.t6)
Aneksija BiH postavila je pred državnopravne cjeline Austrougar-
ske monarhije ·pitanje regulisanja pravnog statusa islama. Bosanskoher-
č stanovništvo je pravno postalo podanicima austrougarskog
monarha a kretanje i nastanj jvanje Muslimana u zemljama Monarhije
postalo je svakodnevna pojava. Pitanje javnog iskazivanja islamske vje-
re i č bilo je potrebno zakonski urediti.
U jugoslovenskim zemljama koje su do 1918. bile č u
državnopravni okv-ir Dvojne Monarhije to je č putem donoše-
nja dva zakonska t eksta. Za Sloveniju i Dalmaciju važio je Zakon o priz-
nanju sljedbeni•ka islama po č obredu kao vjerozakonsko
društvo od 15. VII 1912,17) a za Hrvatsku i Slavoniju Zakon o prizna.
nju islamske vjeroispovijesti od 27. III 1916.1&) Oba zakona sadrže go-
tovo istovjetne ideje i rješenja o regulisanju statuta islama i musli-
mana.
Na prvom mjestu, islam je uvršen đ zakonom priznate vjero-
i&povijesti č 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno č l zakona od 27.
III 1916).
Oba zakonska teksta navela su i posljedice koje č iz jav-
nopravnog priznanja islama. Sljedbenici islama (»muslimani« prema
zakonu od 27. III 1916) imaju pravo u granicama zakona svoju vjeru
javno ispovijedati, svoje vjerske, nastavne i zakladne poslove samostal-
no đ i njima upravljati ali bez uštreba na pravo vrhovnog držav-
nog nadzora č l. zakona od 27. III 1916.) Islamska vjerska zajednica
(po zakonskoj terminologiji »muslimanska vjerozakonska zajednica«,
odnosno »vjerozakonsko društvo sljedbenika islama po č
u pogledu svoje č ispovijedanj a vjere i u pogledu vjer-
s kih službenika uživa istu pravnu zaštitu kao i druge zakonom priz-
lS) Toma ć Odnos državnoga i zakonodavstya, naro-
č s obzirom na č braka, Spomeruca VI Glavne skupštine Kon-
gresa pravnika Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu dana 7-9. IX 1934, Za-
greb 1935, 42. .
16) E. ć č zakona i naredaba za upravnu službu u B1H,
Sarajevo (1915), 136. .
11) List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u Carevm-
skom ć 1912, 875-876. (Za P.repis ovog zakona dugu-
jem zahvalnost Ishaku š ć 1mamu u [jublJanl). .
IS) Sbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku 1 Sla-
voniju, 1916, 149-151.
117
vjeroispovijesti č 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno č 2 za- .
kona od 27. III 1916.) Država ima pravo nadzora nad radom Is lamske
vjerske zajednice. U č kad ova č svoj djelokrug, uprav-
ne vlasti ć primijeniti zakonita pdsilna sredstva č S zakona od 15.
VII 1912, odnosno č 6 zakona od 27. III 1916.) Nauka, uredbe i č
ja islama uživaju državnu zaštitu ukoliko nisu u suprotnosti s državnim
zakonima č 6 st. 2 zakona od 15. VII 1912., odnosno č 2 st. 2 zakona
od 27. III 1916.) Na osnovu ovog propisa u zemljama Austrougarske
Monarhije osim BiH nije bilo dozvoljeno višeženstvo muslimana.
Aktima o javnopravnom priznanju islama u Austro-Ugarskoj mu-
slimanima nije bilo plliznato pravo primjene šerijata u č oO.
nosno č i naslj ednim stvarima. đ je da se primje-
njuje opšte đ pravo sve dok se to pitanje ne uredi posebnim
zakonom č 7 zakona od 15. VII 1912, odnosno č 7 zakona od 27.
III 1916.)
Zapaža se da je do priznanja islama u Austro-Ugarskoj došlo ne-
posredno pred pn•i svjetski rat (Slovenija i Dalmacija) odnosno u toku
t ata (Hn·atska i Slavonija). Izgleda da su u korist priznanja islama
djelO\·ali ne samo razlozi pravne prirode ć i okolnosti č opo-
rtuniteta (pokušaj osiguranja lojalnosti Muslimana prema Monar-
hiji).
Na o\·aj č islam je bio javnopravna priznat u jugoslovenskim
zemljama prije 1918.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, pri-
ć je sistem priznatih vjerskih zajednica. To č da je zadržana
povezanost vjerskih zajednica i države i da je usvojeno č ravno-
pramosti usvojenih vjeroispovijesti. Ustav Kraljevine SHS od 28. VI
1921. (VidO\·danski) proglasio je u č 12.:
»Usvojene veroispovesti ravnopravne su pred zakonom i mogu
svoj verozakon javno ispovedati» (st. l)
»Usvajaju se one vere, koje su u ma kom delu Kraljevine ć
dobile zakonsko priznanje. Druge vere mogu biti priznate samo
zakonom. Usvojene i priznate vere samostalno đ svoje unu-
trašnje verske poslove i upravljaju svojim zakladama i fondovi-
ma u grarucama zakona« (st. 3)19)
Pošto je u pojedinim dijelovima jugoslovenske države islam zado-
bio zakonsko priznanje prije 1918. to je ·i uvršten u red priznatih i u s-
vojenih vjeroispovijesti. U periodu 1918-1941. u Jugoslav.iji je za mu-
slimane važilo šerijatsko pravo u pitanjima č d nasljednog
prava i stvarima islamskih zadužbina č 109 Vidovdanskog ustava) .
. se pitanje do kada su važiti zakoni o pPiznanju i slama
n pravmm č predratne jugoslovenske države. Ovo
pitanJe _Je s obzirom na okolnost da je u .periodu prije
1918. pnznanJe Islama vršeno na dva č ili je priznat samo islam
19
) _ Srba, Hrvata i Slovenaca (obnarodovan u br. 142a
na V1dov-dan 28. juna 1921 god. u Beogradu), Državna štam-
panJa KralJeVIne SHS, Beograd 1925.
118
kao vjera (Slovenija l Dalmacija, Hrtatska i Slavonija), lli je priznat
islam zajedno sa đ granama islamskog prava (BiH, Srbija i
Crna Gora).
Iako je Vidovdanski ustav sadržavao garanciju postojanja šeri-
jatskih sudova, ć stanje u pogledu primjene šerljatskog prava
kao č javnopravnog priznanja islama zadržano je sve do do-
nošenja Zakona o đ šerijatskih sudova i o šerijatsklm sudijama
21. III 1929.
20
) Ovim zakonom, šerijasko pravo je zadobilo obavezno
važenje na cjelokupnoj teritoriji jugoslovenske države. Nakon toga je
uslijedio i Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
od 31. I 1930. koji je jedi·nstveno riješio pitanje uprave Islamske vjer-
ske zajednice na jugoslovenskom državnom č

U č l. ovog
zakona se č
»Svi muslimani u Kraljevini Jugoslaviji č jednu samo-
stalnu Islamsku versku zajednicu, pod reis-ul-ulemom kao vrhov-
nim verskim starešinom.
Islamska verska zajednica javno ispoveda i č svoju islamskL
veru, javno vrši svoje islamske verske dužnosti, i samostalno
upravlj a i đ svoje verske, versko-prosvetne i vakufske po-
slove«.
Nakon Austro-Ugarske u BiH, stara Jugoslavija je obratila pai
nju na pitanje jedinstvenog regulisanja naziva za islamsku vjeru i nje-
ne sljedbenike. Predsjedništvo Ministarskog savjeta Kraljevine Jugo-
slavije je 4. ' .'III 1932. izdao đ br. 1738 svirr. ministarstvima po
kome se pripadnici islama u službenim aktima imaju nazivati i bilje-
žiti imenom »musliman« a vjeroispovijest »islamska vjera<< ili »islamska
vjeroispovijest« ili samo »islam«.
22
) Time je na jugoslovenskom pod-
č bila č dokinuta č zakonske terminologije u
ovom pitanju (muhamedanac, muslim, musliman).
III
Javnopravna pl'iznanje islama u pojedinim državama na j ugoslo-
venskom prostoru predstavljalo j e važan faktor u procesu društvene
integracije muslimanskog stanovnistva te njegovom vjerskom i kul-
turnom životu u periodu nakon pres tanka turske vlasti. S druge stra-
ne, samo zakonsko priznanje nije islamu osiguravalo da u konkretnom
vremenu ili državnopravnom okviru i stvarno ima takav položaj. Na
realizaciju garantovanog pravnog položaja uticali su i mnogi vanpri-
vredni momenti đ iz prošlosti, opšti raskorak đ prokla-
movanog i stvarnog stanja u poj edinim državnim cjelinama, politiza-
cija vjerskih zajednica i sl.) U ovom radu se ne može šire ulaziti u raz-
matranje djelovanja ovih faktora poš to je pažnja ć pravnom
aspektu pitanja priznanja islama. Može se zato č da j e jav-
nopravna priznaj e islama u jugoslovenskim zemlj ama imalo č u
20) Službene novine, br. 73-XXIX, 28. III 1929.
21) Službene novine, br. 29-X, 7. II 1930.
22) Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Kralje-
vi ne Jugoslavije, br. 2/1934, 96.
119
vrijeme kada je država pojedinim vjerskim zajednicama podjeljivala
priznanje i kada su na taj č usvoj ene vjers,ke zajednice imale sta-
tus privilegovanih korporacija javnog prava.
Nakon č revolucije u Jugoslaviji je ć princip
odvajanja vjerskih zajednica od države a vjera je progašena za privatnu
stvar đ Vjerske zajednice se smatraju privatnopravrum udruže-
njima đ pravnim licima), pa država ne »priznaje« ID »USVaj a«
pojedine vjere niti njihovim sljedbenicima daje poseban status. Samim
tim i pitanje javnopravnog priznanja islama je zadržalo samo istorij-
ski č
SUMMARY
After the cessation of the Turkish rule i n Yugoslav regions the
public legal recognition of Islam took place within the regulation of
the general status of Muslim population upon the establishment of the
new governmental and legal system. Islam got the status of the legally
recognized religion, which meant the right of its adherents to t he pu-
bile profession of Islamic teachings, the performance of religious rites
as well as their grouping into the religious community.
The concrete legal form in which the legal recognition was given
to I slam was dependent on the ci<rtumsances of the historical posi tion
and the government al structur e of each particular Yugoslav s tate. Es-
sentially, two ways of the r ecognit ion of I slam wer e noticeable: either
Islam was recognized only as t he religion (in Slovenia, Dalmatia, Cro-
atia and Slavorua under the Austro-Hungarian domination) or it was
recognized together with cer tain branches of I slamic law which were
applied by religious officials (muftis) or state Shari'a judges (in Bosnia
& Herzegovina under the Aust ro-Hungarian administration, Serbia and
Montenegro).
When the first united state of Yugoslav peoples was founded in
1918 Islam continued being one of the religions confirmed and accepted
by law since it had already been legally recognized on the Yugoslav
territory (art. 12 of the Constitution of June 28, 1921). By law of Ja-
nuary 31, 1930, the new state made it possible for Muslims to establish
t heir United Muslim religious community.
The public legal recognition of Islam in the states on the Yu-
goslav territory was a very important factor in the process of the social
integration of the Muslim population and in their religious and cultu-
ral life after the cessation of the TUTkish r ule.
120
Ibrahim Kemura
POLOZAJ l ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE I •GA.TRETA•
U DRUaTVENO-POLITICKOM ZIVOTU MUSLIMANA
POCETKOM 30-IH GODINA OVOG ć
U nastojanju da ostvari č uticaj na Muslimane i zado-
bije njihovu podršku šestojanuarski režim tražio je i našao oslonac
za đ te politike pretežno đ onim muslimanskim politi-
č koji su bili poznati po svojoj .izrazito prosrpskoj orijentaciji.
U s kladu sa tom politikom šestojanuarsk.i režim vršio je sistematsko
potiskivanje sa svih č mjesta u č i javnom životu
pristalice zabranjene Jugoslavenske muslimanske organizacije. Njihova
mjesta popunjavana su Muslimanima, uglavnom, radikalskim pristali-
cama koji, đ ni dotada nisu stekli č ugled i povjerenje
u muslimanskim masama. Novi režim je č da ć aktiviranjem
mus limansk·ih č - protivnika Jugoslavenske muslimanske or-
ganizacije - uspjeti pridobiti muslimans-ke mase za vladinu šestoja-
nuarsku politiku. č č ulogu u đ u javni i poli-
č život nekada istaknutih č kao š to je bio tuzlanski muftija
Ibrahim ć dr H. ć i drugi imao je dr Milan
š ć (ministar pravde u vladi Petra ž ć a od 2. VII 1932. do
27. l 1934. predsjednik. vlade.')
Sestojanuarski ž je svoje č ciljeve nastojao provesti
preko Islamske vjerske zajednice (IVZ), ukidanjem njene autonomije
i đ jedinstvene vjerske organizacije pod kontrolom države.
To je istovremeno imalo poslužit.i i eliminisanju uticaja JMO. Kao što
je poznato sve do đ diktature Jugoslavenska muslimanska or-
ganizacija imala je dominantan upliv u vakufskoj upravi. ć nesi-
gurnosti i ugroženosti prvih poratnih godina iskoristila je JMO za
č š ć svog položaja u muslimanskim masama, jer se postavila
kao legitimni č predstavnik. i jedini zaštitnik muslimanske za-
jednice. Na taj č vodstvo JMO uspjelo je zadobiti kontrolu i os-
tvariti snažan uticaj u upravi vakufa i njegovim organima, što je pred-
stavljalo ć adut kako u tako li u idejno moralnom
pogledu. Vakuf je raspolagao velikim materijalnim sredstvima, č je
godišnji prihod iznosio preko 15,000.000 dinara.
2
) ć u vidu i zna-
. ') A. Purivatra, u
ž1votu Kraljevine Srba, Hrvata 1 Slovenaca. I udllllJe, •Svjetlost«, Sarajevo,
1974., str. 429--432.
2) N. Sarac, Uspostavljanje šestojanuarskog režima. »Svjetlostc, Sa-
rajevo, 1975., str. 64.
121
caj vakufa u životu Islamske vjerske zajednice u Kraljevini SHS, ra-
zumljivo je da se prilikom svakih vakufskih izbora vodi la č
borba oko zadobijanja vakufske uprave. đ svi pokušaji da se
ugroze pozicije JMO u upravi vakufa, isturanjem na izborima lista nje-
nih protivnika iz redova muslimanskih č srpske orijentacije
nisu urodili plodom.
Sve vakufske autonomne ustanove i odbori: centralni vakufski
sabor, saborski odbor, kotarska (sreska) vakufsko-mearifska povjere-
nstva bili su pod direktnom kontrolom JMO i ovi organi su popunj a-
v.ani njenim pristalicama. U ć mj esta č mjesnih odbora JMO
bilf su ujedno i č kotarsk.ih odbora i vakufsko-mearifskih pov-
jerenstava.3)
Reorganizacija Islamske vjerske zaj ednice i njeno stavljanje
pod kontrolu Ministra pravde provedeno je Zakonom o IVZ od 31. I
1930. godine, č je stavljen van snage Statut za autonomnu upravu
islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH« iz 1909. go-
eline na kome je č autonomija IVZ. Po novom zakonu reis-ul-
-ulemu, č ulema medžlisa u Sarajevu i Skoplju .j devet muftija
postavljao je kralj ukazom. Prema tome zakonu vjerski poslovi ostali
su u nadležnosti imenovanih vjerskih funkcionera, dok su vakufsko-
·mearifsk.i poslovi potpali pod direktnu nadležnost Ministarstva prav-
de. Po uredbi o privremenoj organizaciji vlasti i poslova IVZ od 5.
V 1931. godine koja je važila do donošenja Ustava IVZ, Ministar prav-
de postao je najviša upravna vlast koja vrši nadzor nad svim orga-
nima IVZ. Njegov nadzor se protezao i na rad č vjerskih organa,
dok je za zadužbinske i prosvjetne (vakufsko-roearifske) poslove bio
najviša upravna vlast za cij elu zemlju. U ostale organe koje su pred-
stavljali Glavno vakufsko mearifsko povjerenstvo u Sarajevu j sr eska
vakufsko-mearifska povjerenstva sastavljena od jednog povjerenika i
đ broja savj etnika, ušli su pouzdani režimski ljudi.
4
)
Ovakvoj organizaciji IVZ č se suprotstavio Reis ul ulema
č š ć ali bez uspjeha, te je na prijedlog Ministra pravde kralj e-
vim ukazom od 6. VI 1930. godine penzionisan. Novim ustavom IVZ
koji je donešen 9. jula 1930. god. postignuta je potpuna kontrola i uti-
caj države u poslove IVZ, pošto su svi vjerski i vakufski organi osim
džematskog medžlisa imenovani a ne birani, a u skoro sve organe
uvedeni predstavnici države. Ovakva organizacija IVZ bila je tvorevina
režima a trebala je da posluži đ č ciljevima: preko
vjerske organizacije šestojanuarski režim želio j e da pridobije Musli-
mane u BiH za svoju politiku i odvoji ih od uticaja dr Spahe i JM0.
5
)

. đ te politike u život šestojanuarski režim povjerio
Je onoj grupi muslimanskih č preko kojih su i raniji režimi,
doduše bezuspješno, pokušavali ostvariti svoj uticaj na Muslimane i
3
) A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija.. . str. 544
-545.
4
) dr Mustafa ć Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji
1?.18-1941, u: Vjerske zajednice u Jugoslaviji. Rukopis u Institutu za i_sto-
nJu u Sarajevu, str. 971.
5
) Isto, str. 980. ·
122
razbiti jedinstvo JMO. To je bila grupa č na č sa Ibrahi-
mom ć koja je 1922. godine dovela do rascjepa i krize u
JMO i izdvojila se •iz njenih redova u ·posebnu stranku Jugoslovensku
muslimansku narodnu organizaciju (JMNO). đ ova č
stranl<:a izra?:ito režimski i radi):talski ostala je bez poli-
č uticaja đ Muslimanima, pa su se njeni pravci morali Ć
iz. č života u koji ih je šestojanuarski režim sada ponovo
-
Nakon donošenja Zakona o izboru Reis ul uleme, na prijedlog
dr š ć kraljevim ukazom od 12. maja 1930. godine za novog Reis
ul ulemu postavljen je Ibrahim ć tuzlanski muftija koji se
još 1920. godine opredijelio za č politiku, a poslije pristupio i
radikalnoj te tako stekao kod š ć »punu kvalifikaciju«
za ovaj visoki položaj. č č izvršeno je u Bajrakli dža-
miji u Beogradu 3. X 1930. godine, a sjedište Reis ul uleme prenešeno
iz Sarajeva u Beograd?)
Za direktora vakufse direkcije u Sarajevu .postavljen je Serif
ć

dok je na istu takvu dužnost u Skoplju došao istaknuti
pristalica srpske nacionalne orijentacije Hasan Rebac, dotadašnji na-
č u Ministarstvu vjera.
, ć j e ubrzo po postavljenju uspješno odstranio gotovo
sve Spahine pristalice iz vakufsko-mearifskog sabora i drugih vakuf-
skih organa i u njih uveo· prorežimski orijentisane Muslimane. Za
predsjednika vakufsko-mearifskog ć došao je ing. Suljaga Saliha·
ć potpredsjednika dr Ibrahim ž ć ć bana Drin-
ske banovine); a za č Esadbeg ć Serif ć Ibra-
him ć mostarski č dr A. ć potpredsjed·
nik Narodne Skupštine i predsjednik Gajreta, dr Hamdija Karameh-
ć ministar, Hamid ć direktor »Gajreta«, Salim ć
predsjednik Ulema medžlisa i senator, ž ć Osman, školski nadzor-
nik, ć vrhovni šerijatski sudija i dr.
6) Na skupštinskim izborima 18. marta 1923. godine dr Spaho dobio
je 112.228 glasova i 18 mandata, dok je ć grupa dobila svega 10266
g-lasova, te je ostala bez ijednog č mjesta u skupštini. Poslije ovih
skupštinskih izbora č iz vodstva Jugoslavenske muslimanske narodne
organizacije nisu mogli dobiti nikakvih č funkcija, pa su se
tili svojim profesijama: dr ć radio je kao ljekar, a Maglat
ć i Sakib Korkut su obavljali dužnosti muftija u Tuzli odnosno u Travru-
ku. A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija ... str. 201-202,
182.
1) M. ć Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji 1918-1941,
str. "977.
· · B) Serif ć je bio istaknuti muslimanski č u vrijeme
austrougarskog perioda. Iako je bio poznat po tome što je zagovarao rješenje
č pitanja ujedinjenjem sa đ nakon stvara-
nja Kralljevine SHS orijentisao se prema radikalima. Izdavao je list »De>-
movinu«, a na izborima za Konstituantu istupio sa »Nezavisnom musliman-
skom listom« i doživio potpuni neuspjeh. Nakon toga povukao se iz č
kog ž_ivota u koji ga je ponovo uveo režim. A Purivatra, Ju-
goslovenska organizacija ... str. 432.
123
I u upravnom odboru Vakufsko-mearifskog VIJeca našle su se
iste č predsjednik Salim ć potpredsjedn.j.k ll>rahim ć
a č $erif ć dr Ibrahim ž ć Ing. Suljaga
ć i dr.
9
) I u sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima u
Bosni i Hercegovini đ su uvedeni Muslimani prosrpske or-ijen-
tacije.
ć broj č koji je tom prilikom angažovan ref§rutovao
se, uglavnom, iz redova »Gajretovili« aktivnih radnika. Zbog izrazito
jakih pozicija Spahlnih pristalica, kao na primjer u Tuzli, oni prije
nisu imali skoro nikakvog upliva na vakufske poslove. Tako je mjesni
odbor »Gajreta« u Tuzli, tražio od predsjednika •Gajreta« dr Hasan-
ć da upliviše, kako bi u vakufsko-mearifsko povjerenstvo ušli
ljudi • koji su se svojim radom isticali za Gajret«. Zahtjev je bio obraz-
ložen time što •ljudi koji su do sada bilci na č vakufa u Tuzli,
ometali su, uglavnom, rad »Gajretuu, pa bi za ć bilo potrebno
postarati se, da se ovakvi nazadnjaci eliminišu«. Istovremeno, predlaže
se za predsjednika vakufsko-mearifskog povjerenstva u Tuzli poznati
»Gajretov« radnik, šerijatski sudija Ibrahim ef. ć


č je zapažena aktivnost »Gajretovih« radnika, đ
nih dr ć da što više osnaže svoje pozicije u vakufsko-
·mearifskim organima, dotadašnjim važnim uporištima Jugoslavenske
muslimanske organizacije. Neposredno iza đ diktature dr A.
ć tada aktivni Veliki župan mostarske oblasti izradio je
elaborat, koji je dostavio predsjedniku vlade P. ž ć u kome
mu sugeriše, da ukoliko se želi istinsko rasturanje j eliminisanje uti-
caja JMO đ Muslimanima, treba u prvom redu raspustiti vakuf-
sko-mearifska povjerenstva preko kojih JMO i dalje organizovano dje-
luje. Elaborat je č detaljan plan razbijanja JMO za mostar-
sku oblast.ll)
Nastojanja istaknutih »Gaj retovih« č da č svoj uti-
caj u vakufsko-mearifskom ć ostvareno je nakon provedene reor-
ganizacije I slamske vjerske zajednice, kada u njegov sastav ulaze dr
Avdo ć Esadbeg ć Osman ž ć Suljaga Saldha-
ć dr Sulejman ć dr Ibrahim ž ć i Hamid
ć u)
Postavljanje i đ u vakufske organe č koje su od-
govarale č težnjama režima i željama Ministra pravde, a uz
to su ć bili nepodesni za položaje na koje su postavlj eni, po-
godovalo je rasipanju i nekontrolisanom trošenju vakufskog imetka.
Na te i č pojave još 1930. godine reis ul ulema š ć je upo-
zoravao Ministra pravde ć dokumentovano da Glavno vakufsko
povjerenstvo u Sarajevu rasipa vakufsku imovinu i da je ć upro-
pastilo preko 80.000 dcinara.
13
) Sprovedenom organizacijom IVZ država
9
) Izvještaj upravnog odbora vakufskog ć u Sarajevu za 1931/32
godinu. Sarajevo 1932.
10
) Arhiv BiH (ABHS, Fond »Gajrete• (FG), Kutije (K) S, br. 622/30.
11
) •Jugoslavenski liste, br. 14, 17. I 1929, 2.
124
U) »Gajretovi• radnici u Vakufskom ć •Gajretu, XII/1932, 10, 193.
13
) M. ć Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji . .. str. 975.
odnosno Ministar pravde stekao je punu kontrolu nad radom svih or-
gana IVZ i široka prava i u pitanjima otpuštanja i postavljanja vjer-
skih dostojanstvenika. Tako direktno uplitanje ddave u poslove jedne
vjerske zajednice, č nije bilo u tolikoj mjeri u drugim vjerskim
organizacijama u državi , izazivalo je č i nezadovoljstvo pri-
padnika IVZ, pa č i onih muslimanskih č koji su se aktiv-
no č u šestojanuarski režim i podržavali ga. Kritika takvog
odnosa države prema IVZ došla je od strane bivšeg vakufskog direk-
tora Huseina ć č narodnog poslamka na listi Petra Z.ivko-
ć na novembarskim izborima 1931. godine. On je u Namoj skup-
štini oštro kritikovao i osudio nedemokratski postupak prilikom do-
nošenja novog Zakona o IVZ i ukidanju njene autonomije. Radi ilu-
stracije č kako se postupalo pri donošenju i đ u život
Zakona i Ustava IVZ, ć je naveo da je u Ulema-medžlis u Sara-
jevu Ministar pravde postavio ljude koji ni u kojem pogledu nisu
odgovarali tom zvanju. Pri tome on se pozvao i na Serifa ć
koji iako je kao radikalski pristalica došao na položaj vakufskog di-
rektora, bio krajnje nezadovoljan sa č koje su bile u Ulema-
medžlisu i za koje je tvrdio »da od č č koji su postavljeni -
trojica ne znaju ni jedno č pismo ni ć ni latinicom na-
pisati.«14) Na taj č su na č položaje u IVZ došli ljudi bez
potrebnih kvalifikacija. đ Zakona o IVZ prema č
ć - vršeno je č preko č koje su bile č prija-
telji Ministra pravde i njegovi č istomišljenici, ali »koji od
đ do danas nisu mogli ć ni u kojoj 'Prilici oslonca đ
svojim istovernicima«. Stoga je ć tražio da .o;e provede revizija
Ustava IVZ kao i da đ te revizije bude prepušteno slobodno
izabranim tijelima od strane Muslimana u saglasnosti sa Vladom.
15
)
Velika brojna z-astupljenost ć č iz »Gajretove« ne-
posredne uprave u vaJkufskim organima (dr. A. ć H. Ku-
ć dr I. ž ć ,Sul jaga ć Osman ć i dr.) . ima-
la je ·i svog •konkretnog odraza koji se ispoljavao u !POjavi tendencija
č insthucije vakufa »Gajretuc. Osnova od koje
se polazilo pri toj !kombinaciji donekle je ležala u č .programa
• Gajreta« i vakufa, pošto je i vakuf u svojoj osnovnoj funkciji !Pred-
stavljao jpored vjerske i prosvjetnu jnstituciju. Qpravdanost tog po-
teza objašnjavala se dotadašnjem lošom upravom vakufa, te da bi
prav·ilnim đ njegovih poslova daleko više bili ispunjeni
osnovni vakufa. U 9tvari išlo se za tim da se zadobije !kontrola
i polij>uni uticaj n·a raspolaganje i korištenje zaista velikim .prihodi·
ma vakufa.
1
6)
1
4
) Govor Huseina ć narodnog poslanika, održan S. III 1932. go-
dine u Narodnoj Skupštini, prigodom debata o budužetu Ministarstva Prav-
de. Beograd 1932.
15
) Isto.
16) •I pored č đ finansijskog stanja u vakufu, samovolje
pojedinih mutevelija kao i posljeruca ekonomske krize iz 1927. gorune u ko-
joj je vakuf pretrpio znatne štete, samo od zakupnina u 1929. godini vakuf-
.>ki prihoru iznosili su 1.396.000 dinara. Abduselam Balagija, Uloga vakufa u
verskom i svetskom ć naših Muslimana. Beograd 1933. str. 45
125
Uplitanje ć č »Gajretove« uprave u poslove vakuf-
s.ko-uneariofskog ć iS'poJjavale su se i u njihovim pokušajima d>a
svoj uticaj !Prošire i na ostale muslimanslke vjersko-prosvjetne· usta-
nove. lU tom !Pravcu pokrenuta je inicijativa za prellllimanje u nad-
ležnost »Gajreta« i Fewije medrese u Tmvniku. •Ulema iz Sa-
rajeva u9tupanje medrese »Gajretu« uslovio je ć zahtjevima:
da to preuzimanje bude samo privremenog karaktera i uz zadržavanje
svih prava koja su i do· tada imale autonomne vjerske vlasti na rad
medrese, a !POsebno na imenovanje na·stavni.Jka i primanje č u
internat.J7) Društvo »Gajret« nije moglo prihvat·iti te uslove, pa je
tražilo da »Gajretova« ingerencija na upravu i đ medrese bu-
de .u srazmjeru sa njegovim ulaganjem materijalnih sredstava. Zbog
toga je »Gajret« dosrtavio uslove Ulema medžlisu pod kojima 'Prihvata
izdrlavanje medrese a oni su se sastojaili u .tome da se primanje !Pito-
maca u internat vrš.j u nadležnosti posebnog »Od!bora za medresu i
internat« sastavljenog od č »Gajtreta« i Ulema medžlisa. Postav-
ljanje naS'tavni'ka vršio bi Ulema medžlis uz saglasnost GOG i da se
nastavni plan radi u zajednici sa Glavnim od!borom »Gajreta«. Vakuf-
sko mearifski saborski odbor u Sarajevu odbio je ove zahtjeve i do-
nio • č u 'kome je ·izraženo da »Salborski odbor nije zato da se
ova medresa predaje Gajretu«.
1
S)
Nas.tojanja Glavnog odbora »Gajreta« da u vjerskim nastavnim
zavodima č i na .usmjeravanje nacionalnog vaspitanja omladine u
s:r.psiom duhu .pokazuje i ć primjer. Glavni od'bor »Gajreta«,
na inicijativu dr ć i H. ć postavio je 1931. godine
vakufsko-mearifskom ć !pitanje o stanju honorarnih nastavnika
svjetovnih predmeta na Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu i nji-
hovoj nacionalnoj orijentaciji. Glavni odbor »Gajreta« je .zahtijevao
od va'kufsko-meari.fskog ć razjašnjenje o JPOStavJjanj u nekih .tada-
njih nastavni-ka, .te ujedno ,ga upozorio da je još prije 1929 . .godine u
medresi zaveden č sistem na:cionalnog -vaspitanja omladine«,
te da se izbjegava zapošlj-avanje nastavni
1
ka pedagoga sa aka-
demskom spremom koji su nacionalno srpski orijentisani. Od vakuf-
sko-meadfskog ć se traži odgovor o tome se kri-
vica i ko snosi odgovornosrt za ovakav partizanski rad u vaku.fu«.
19
)
đ te i č tendencije je uspješno uspio da stWbije Sa-
lim ć predsjednrk u,pravnog odbora va:kufsko-mearifs'kog ć
i Ulema medžlisa. On •je vještim • č i manevrisanjem
uspio da č gMnituru na č sa Ing. Suljagom ć 'Pr·isiE
na č iz vakufske uprave i .na taj č eliminiše njihov dalji
aticaj na vakuf.
357.
17
) Preuzimanje Fevzije medrese u Travniku :oGajret«, X/1929, str. 200.
18
) Fevzija medresa ne ustupa se »Gajretu«. »Gajret«, X/1929, 356 -
19
)_ Datirano 2. aprila 1931. Ovaj dopis mogao se odnositi na Hamdiju
š ć i Muhameda ž ć koji su u to vrijeme bili angažo-
;ta medresi kao honorarni nastavnici, prvi za predmete istoriju,
g!JU 1 č a drugi za herniju i matematiku, a bili su hrvatski nacto-
nalno orjentisani.
126
Napori koje je režilm u vrijeme dilktature ulagao na planu pri-
dobijanja Muslimana za svoju politiku i njihovog odvajanja od Jugo-
slavenske muslimanske orga.nWacije nisu dali č •rezultalt. Glav-
ni IProta;gonista te (pOlitike dr Mi!lan š ć ć krajem 1933. •godine
morao je priznati da su dani vlade odbrojani. Kao jedan od
rllillo.ga svoga neuspjeha š ć je •naveo i t-aj nšto mu ni•je uspjelo u
Bosni i Hercegovini na terenu č povezati muslimane i odvojiti
ih od Spahe«.20)
Dolaslkom na vlast Millana ć i č JMO
u Jugoslovensku radikalnu .zajednicu potisnut-a je ova manjinska gru-
;pa prosrpskih muslimanSikih č pri vladi i u IVZ, koja u no-
vim uslovima nije više bila interesantna za ć kada je u
Vlladi imao dr Sp-ahu. Samim tim ona de svaki č zna-
č Za svoj ulazak u v.Jadu, pored ostalog, dr je zahtijevao i,z.
mjenu zakona o IVZ i odstranjenje njegovih č protivnika, u
prvom redu reis-ul-uleme ć Njegovim .zahtjevima je udovo-
ljeno I ć 18. februara 1936. •godine ·Zakon i Ustav IVZ stavljeni su
van snage, a nov-i Ustav IV•Z je 24. oktobra 1936. godine, kojim
je obnovljena ranija aUitonomija IVZ. Reis-ul,ulema ć je smije-
njen, a sjedište IVZ ć je iil Beograda u Sarajevo. Za .novog reis-
·ll'l-ulemu iztabran je Fehim Spahe, brat dr Mehmeda


Druga č muslimanska ins-titucija preko koje je šestoja-
nuarski režim nas•tojao stvoriti svoja uporišta u pridobijanju Musli-
mana za kralj evu politiku di·ktature bilo je kulturno-prosvjetno dru-
štvo »Gajret«. U đ lte svoje ,politike nosioci diktature našli
su pogodne saracfuike u č koje su se nalazile u društvenoj
uprav-i »Gajreta<<, a i: od iPrije su bile (pOZnate po ·svojoj režimskoj ori-
jentaciji. U ovoj grupi muslimanslkih č .koji su »U velikOSIJP-
s·koj kraljevoj politici tražili š muslimanskog pitanja« isticao
se dr Alvdo ć !Predsjedni•k »Gajreta<< ,;preko koga je dr Mi-
lan š ć provodio u Bosni svoj u posebnu muslimansko-sr,psku kra-
.J.j evsku politiku.<<22)
Društvo »Gajret<< pod vodstvom snpskl orijentisanih Muslimana
isticalo se i do otada svojim nacionalnim radom đ Muslimanima u
pravcu njihov01g nacionalnog »>svježavanja<< u snpskom duhu, a i sa-
mo se pod uticajem režimskih elemenata na č !Pro-
glasilo srpsko-muslimanskim Društvom, te je smatrano državnotvor-
nom i nacionalnom organizacijom. Kao takvo ono je predstavljalo za
·režim dikta1ure pogodan instrumenat za č djelovanje đ
Musbmanima.
Preko društva »Gajret<< koje je s-vojom mrežom or-
gani!Zacija, IPOdodlbora i !POvjerenika predstavljalo č i ć
kulturno-prosvjetno dnušl!vo Muslimana, vršila se intenzivna propa-
ganda polj)ularisanja režima di•ktature. U »Gajoretovim« .publikacijama
đ diktaoture i »novog stanja« 1.1 državi davana j-e puna ;podrška
20) dr Ivan Ribar, č zapisi, Il, Beograd 1949, str. 133.
21) M. ć Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji, str. 980.
22) dr Ivan Ribar, č zapi,si, Il, str. 133.
127
i pisano sa oduševljenjem. U nizu napisa istaoana je sva štetnost i
jalovost dotadašnjih tvrdnja č strana'ka, zbog č su bila u
pozadinu potisnuta sva vitalna ekonomska i prosvjetna tpitanja. Zabra-
na rada č stTanaka i uklanjanje sa č pozornice dota-
dašnjih ć č stvorili su, kako je objašnjavano u listu
•Gajretc povoljnu atmosferu i uslove za djelovanje i društva »Gajret•
i ljucli koji njime rukovode.ll)
Svim aktima šestojanuarskog režima predstavnici »Gajreta• da-
vali su ,punu podršku. Tako je i (povodom donošenja .zakona o naziv.u
države i podjele zemlje na banovine, prdsjedni•k • Gajreta« u ime svih
»Gajretovih« radnika uputio telegram Predsjedniku Ministarskog sa-
vjeta PetiU ž ć u kome je taj akt oka·rakterisan kao »epohalno
delo ukidanja istorijSkih granica koje su velk.ovima delile naš narod i
što se novom ,podelom države pruža ć svim pozitivnim sna-
gama našega naroda da razviju nesmetano svoje delo na korist kra-
lja, Otadžbine i Narodaa.
2
•) Preko društvenog glasila se Ukaz.ivalo na
opra,·danost đ diktature i isticano da je to •jedini spasonos-
ni put ozdra\"ljenja našeg državnog i društvenog života«.
25
) List »Gaj-
ret• bio je ispunjen prigodnim oii!POlogetskim č i tekstov.ima u
kojima je ukazivano da je za •nas došlo blagosloveno doba« i !pozvali
Muslimane da budu »iskreni, požrtvovani i revnosni saradnici Nj ego-
Ya č Kralja u radu za dobro narodaa.
26
)
U l])ridobijanju Muslimana za šestojanuarski režim i ujedno suz-
bijanje uticaja JMO i dr Spahe u muslimanskim masama režim .dikta-
ture je !pOlagao velike nade u muslimanske č olrupljene oko
društva »Gajret«. Sestojanuarski •režim č je protežirao dr Avdu
ć istaknutog radi
1
kalskog pristalicu i dugogodišnjeg tPred-
sjednika »Gajreta«. Njegovo forsiranje u vrijeme di•ktature i namje-
njena mu uloga najistaknutijeg muslimanskog č trelbalo j e
da posluži daljem potiskivanju i slablj enju uticaj-a dr SJPahe i drugih
č JMO u muslimanskim masama. Neposredno ,poslije đ
nja diktature ć je sa položaja Velikog ŽIJiPana u Mos-ta-ru
premješten na istu dužnost u Tuzli. Nakon formiranja banovina dr
ć je postavljen za ć bana Drinslke banovine u
Sarajevu, a od septembTa 1931. do 3. januara 1932. ,godine imenovan
za ministra bez portfelja u ć vladi, a ,poslije toga jedno
vrijeme je obavljao dužnost potpredsjednilka Narodne š

. ll). Pobjeda zdravih elemenata nosi pobjedu zdravog i naprednog s ta·
nja. •Gajretc, X/1929, str. 23.

2
') lAS, fG, Kao je poznato formiranjem banovina Bos-
1 bila je š ć pocijepana, a njeni dijelovi ušli su u č
tm Primorsku i Zetsku. Time je Bosna i Her-
1 1stonjska ka? administrativno-upravna cjelina bila razbi-
jena u težnji potpunog negu-anja njene posebnosti i cjelovitosti.

M. ć Prosvjetom opštem napretku. •Gajret«, X/1929, str.
26
) Dževad ć 6. J·anuar 1929 •Gaj·rel• X/1929 str 129
- 131. . • • .
21
) •Narodno jedinstvo•, Ilustrovani č almanah-kalendar Drin-
ske banovine za 1932. godinu, str. 424.
128
Imenovanjem dr ć •kojL je !kratko vrijeme kao Mu-
sliman .blo u vladi Petra ž ć no-vi .režim nas-tojao .je .da č
po:z,icije u muslimanskim masama, a istovremeno ć eventual-
ne prigovore o Muslimana u najvišim č in-
stitucijama .zem.Jje. •Poznato je da u prvoj vladi· Pe tra ž ć nije
bilo ;predstavni-ka odnosno Jugoslovenske muslimanske or-
ganizacije. Nezastupljenost Jugoslavenske muslimanske organizacije u
ž ć vladi pored ostalog pripisuje se i velikom uticaju dra
Milana š ć đ č radikala, koji je bio od-
Č IProtivni·k JMO i ,posebnog č OI'ganizovanja Muslimana.
Te okolnosti i glavne intencije šes-tojanuarske politilke č su
nepos·redno č š ć predstiilvni·ka Jugoslavenske muslimanSke organiza-
cije u vJadi ·kra:J.jevog č režima.u)
I nirz; musliimanskiih č i'Z grl.ljpe oko »Gajreta« ak-
tivno se č u ·šestojanuarskog režima. Poslije imenovanja
dr ć rza ministra, njegovo mjesto ć >bana Drin-
ske banov.ine .zameo je dr llbra'htm ž ć potjpredsjedni·k
»Gaj reta«.
č pozicije dr ć i grupe režimskih eksponenata
u društvu »Gajret<< s-tvarale su .preeduslove da se ono koristi kao !PO-
godan instl'llffienat za ostvarivanje đ č ciljeva. To je
č došlo do i·zražaja :prililkom osnivanja službene vladine stran-
ke Jugoslovenske radik·alne seljaCke demokratije, kasnije č pro-
zvane Jugoslavenska nacionalna stranka. (JNS) Naime, č Ikoju
je bar na i.ngled prvobitno !POkazivao režim diktature, lmo je jenjava-
la usljed sve ć !Pritiska demokr·at skih snaga u zemlji. ć nakon
tri godine od đ diktature nosioci režima bili su đ tra-
ž nova rješenja. Barz:a na kojoj j e č šestojanuarski režim mo-
rala se tP·roširivati na taj č što su u nju č i ostali oijelovi
buržoazije u j edinstvenu č partiju nastalu ·kao posljedica
ustupaka i donošenja novog ustava 3. septembra 1931. ,godine. Ne mi-
ć u suštini s'koro ništa, šestojanuarSki režim je na ovaj č
dobio organ koji ć mu državno pravno ozakoniti sistem i bar pri-
vidno (pružiti ć .za dalje postojanje takvog sistema. Oktroisanim
ustavom je naime đ đ senata i Narodne skupštine.
Nova rešims·k·a formadja JNS zastUipala je č narodnog ·i držav-
nog oedinstva, odnosno politiku nacionalnog unitarizma i centralizma.
U novoosnovanoj stranci glavnu č su voditli radikalski č i
č demokratske stranke, a oko nje okupljali su se svi »državo-
tvonni« pretežtan dio anovništva, IJ{ao i disidenti zabranjenih
stranaka koje su bile ć procesom rasipanja.
29
) Ova državna
stranka koja je uživala punu .podršku kralja težila je da svoj uticaj
proširi na cijelu Jugos·lavilju, a č je na platiformi č idej-
č doktrine integralnog jugoslavenstva.
U) A. Purivatra, Jugoslavenska· -muslimanska organizacija . .. str. 429
-431.
29) Ferdo ć Jugoslavija đ dva rata. Il, Zagreb 1961, str.
29-39.
129
U agi<taciji !J)Ovodom osnivanja ove stranke obilato su korištene
»Gajretove« jedinice preko kojih se nastojalo stvori:ti raspoloženje u
musHmanSkim masama za novu .stran'ku. •Prema obavještenji:ma bana
Drin.ske banovine predsjednillru Ministarskog savjeta Petru ž ć
»Ga}retovim« organizacijama je od strane Glavnog odbora »Gajreta«
»dato đ da svim silama aloc.iju peomognu«.
30
) .U istom izvje-
štaju se na·vodi da je ć /bana dr Lbrahim ž ć pri-li-
kom obilaska dijela Bosne koji je u sastavu Đ banovine, zahva-
ć ovoj int ervendji Glavnog od!bora »Gajreta« »nai-šao na potpu-
no razumijevanj e i uspjeh u narodu«.
31
) Istovremeno je uprava polici-
je š bansku upravu da je ·i dr M. S(paho pred novembarske
iZibore '1931. godine l.l/PUtio pisma svoj im !Pristašama u kojima im pre-
č da đ na ć izlbore i g·lasaju >>Za taj b eogradski
ko đ parlament«. Ovakav stav šef JMO je ž time da se
ot'k.loni o dgovornost sa Muslimana, j er »ako d.iiktators:ka lista ne bude
imala dotsa g.Jasova Beograd i diktat orska šta.m:pa ć svu krivnju
na nas muslimane, koj i ć da spasava.mo državu, da nismo uz
kralja ... itd .« U daljim uputstvima dbrazloženo je da ovaj režim ne
može još dugo potrajati, te ć JMO ponovo uzeti vodstvo u svoje
ruke.
32
)
Korištenj e >>Gajr etovih« organizacija u č svrhe č
je došlo do izražaja u predizbornoj agitaciji za novembarske Wbore
1931. godine. Mnogi »Gaj retovi« funkcioneri koji su se kand'idiraqi na
zemaljs·koj •listi ž ć !korist ili su svoj položaj u društvu »Gajret«
racti zadobijanja č prestiža đ č U tome se naro-
č isticao dr ć koji je poJi.tiCke zborove održavao u !PrO-
storijama »Gajretovihcc !POdodbora i č ć .strukture u
»Gajretu« akt ivno su se angažovale i dale !pUnu podnšku nastojanju
šestojanuarskog režilrna da formiranjem raznih masovnih o11.ganizacija
obezbjedi sebi nova lliPOrišta č politike. U tom smislu šestoja-
nuarski režia:n je nakon ukidanja raznih sokolskih i drugih udruženja
pod kraj 1929. godine, zalkonskim aktom ustanovio •1930. godine jedin-
stveni Sdko Kraljevine Jugoslavije. Ova organizacija koja je sada sta-
j ala pod neposrednim uplivom države lba.vi<la se ne samo č nego
i moralno č odgojem omJ.adine. U omasoV'1jenju ove organiza-
cije neposredno se angažovalo i društNo >>Gajret«. Odmah rpo dbjav-
ljivanju Zakona o SokoLu Kraljevine Jugoslavije Glavni odlbor >>Gaj re-
ta« uputio j e svim svojim jectinicama okružnicu u kojoj je ukaz1vao
na potrebu uže saradnje i· IPOtuJomaganj e »Gajreta« i Sokola koje po-
r ed ostalog vezuje i č protektor u č prestolonasljedni-
ka Petra . Glavm odbor >>Gajreta« je u cilju ostvarenja što uže sarad-
nj e ap elovao na svoje č • da se upisuje u sokole što je .trebalo
shvatiti kao »Svetu i neod•loži'ro du.žnostcc .34)
30) ABH, Pov. br. 2623/31.
31
) Isto
32
) ABH, KBUDB, Pov. br. 4045/1931.
D
33
) ABH, KBUDB, Pov. br. 3648; KBUDB Pov. br. 2316/33; KBUDB,
. Z. Pov. br. 1972/82. '
34
) lAS, Okružnica br. 1286 od 7. maja 1930.
130
Kako nije ispunio č Glavnog odboda to je done-
sen č »da se svi č Gajreta imaju .be0ustovno ·za
č

lako .se u č pUiblikacijama i na »Gajreto-
Vdm« š sknlpšt-inama isticalo kako je u pojedinim mjestima
cjeloklliPnO nGajretovo« č pristupilo u sokolske redove ,ova ak-
cija !Prema drugim dostUIPnim i!lvorima nije se ockvi.jala onako kako
je to želio i IPrilkazivao Glavni odbor.
36
)
ć u vidu tradiciju koju je sokolstvo steklo đ Musli-
manima, postUIPak odlbora o forsiranom č »Gajre-
tovog« č u ovu sada i č obojenu ·kosilo se i
sa osnovnim demokratskim č i !Pravima č jednog kul-
turno-prosvjetnog društva. Otvoreno suprotstavljanje ovoj prisilnoj
akciji č u Sokolsku ox;ganiza.ciju prvi S'll izrazili č
mjesnog odbora iz Mostara. Prema .izvještaju mjesnog odbora reakcija
na ovakvo naredlbodavno ponašanje Glavnog od!bora .ima'la .je za po-
sljedicu da su mnogi č izjaviH da ć napustiti društvo »Gajret«.
č inteligencija, 'koja je .i do tada bila najviše zastupljena u so-
kolskim organiiZacijama, odbijala je da se •na ovakav č !Prishljava
na č U i:s1om .izvještaju se dalje konstatuje: »Mnogi č
Gajreta ć od ranije bili su č Sokola. č ukoLiko se to
odnosi na inteli.gendju. No ukoliko to do sada n.iS'll ibili, svi su i odvi-
še -gordi· da bi kao ·inte'liigenoija samo !PO č diktatu ulazila u jed-
nu organizaciju .. _,,_37)
Daleko ć uS{pj eh u č u sokolske organizacije posti-
zan je u »Gajretov.im« internatima, gdje su svi ,pitomci po nalogu
Glavnog od'bo.ra automatSki .u sastav ove orga,nizacioje. č
je u sarajevskom internatu, koji je 'brojao i najviše č bila ja-
ka sokolska organizacija, ·koja se č u rad č organiza-
cije.
Propaganda sokols1va intenzivno je vršena jpreko lista »Gajret•
u kojem se sta·lno -istica'la podudarnost ti istovjetnost »Gajreta« i Soko-
la, jer kako je objašnjavao »Jugoslavenstvo Sokola đ sa os-
novnom ideologijom Gajreta predstavJja produženje te ideologije, ono
je sinterza ideologije Gajreta saobražene potrebama države kao celi-
ne«.38) I pored siVih napora koje je Glavni odbor »Gajreta« č u
3
5) lAS, Okružnica br. 1330 od 14. maja 1930.
36) Potrebno je napomenuti da č š ć Muslimana u sokolskim orga-
nizacijama datira još od vremena prije prvog svjetskog rata, a od 1908. go-
dine osnovano je u više gradova muslimanskih sokolskih organizacija naj-
č š ć pod imenom Muslimanski Soko. U Sarajevu je 1911. godine osnovan
Muslimanski soko, od kojeg se godinu dana kasnije izdvojila jedna grupa i
formirala novo društvo pod limenom Muslimansko sokolsko društvo Đ đ
Pod raznim imenima i u drugim gradovima osnivana su ova društva: u Mos-
taru 1909. Muslimanski Soko, u Rogatici - č Soko, u Tuzli.:-. Is-
lamski Soko (1910), u Bijeljini - Soko u
Muslimanski Soko (1910) zatim u Trebmju, Stocu, Maglaju, VIS<?"
kom, č i drugim mjestima. Hamid Dizdar,Sokolstvo t muslimaru,
»Gaj.ret«, 15/1934, 6, 110-118.
37) IAS, FG, K-48, br. 1330/ 1930.
38) Gaj ret i sokolstvo. »Gajret«, XV / 1934, 4,
131
pravcu što masovnijeg upisa svoga č u so·kolsku ·organizaciju,
došlo je do suprotstavljanj a takvim tendencij&ma l.l!pravo u redovJma
»Gajretovih« č Da je to nezadovoljstvo sa IPOJ.itikom Glavnog
odbora imalo šire razmjere, govori i č da se o ovim pojavama
moralo ra.!<J>ravljati i na 28. godišnjoj š »Gajreta« 1934. godi-
ne. Delegat Gla·vnog odlbora iz Mostara Mustalfa ć konstatovao
je kako je »Od s·trane naših vajnih gajretova·ca .pokušana da đ
Sokolstva i Gajreta unesu notu di sharmonije, da ne kažem mržnje i
rastrojstva«.
39
)
Politika nacionalnog š ć Muslimana u duhu č
nih doktrina u periodu 6. januara potencirana je i kroz inteneiviranje
zajedniokog rada društava »Gajreta« i »Prosvjete«, do č je naro-
č došlo poslije 1931. godine. Srodnost programa i ciljeva kull.turno-
-prosvjetnih dru§tava u Bosni i Hercegovini nosi•la je u sebi i pretpo-
stavk"'l.l njihovog majamno.g r ada i saradnje. đ vidovi· te sarad-
nje, kako smo to ć i ranije naveli, bili su lj)risut-ni od samog osniva-
nja 01r.ih društava. »Gajretow nacionalni program razvijanja snpske
nacionalne misli đ Muslimanima bio je č fPredusJov tj eš-
nje saradnje »Gajreta<< i »P.rosvjete<<, koja se jednim dijelom konkre-
tizovala i otvaranjem č internata u č i Gacku, a kasnij e
u Trebinju. Pored navedenih dblika č rada od 193.1. godine
ta saradnja dva društva nastoji se produbiti i intemivirati. U tu svrhu
č je da se redovno održavaj u sastanci delegata Glavnih odbo-
ra jednog i drugog Društva, jedanput mjeseono č u !Pro-
storij ama Glavnih odbora >> Gajreta<< i »Prosvjete<< . Na ovim sastanci-
ma ustanovljena je i osnova ć saradnj e, koja j e đ osni-
vanje č in1ernata, rpored ć u svim mj estima gdje
za to postoje potrebni uslovi·. đ jedinicama oba Društva su-
gerisana je najtješnja saradnja uprava mjesnih odbora, zb1iža:vanje pi·
tomaca putem č predavanja, .priredaba i č


Druga et&pa u programu č rada đ je pro-
svjetno djelovanje na širem 1planu: održavanje analfabetskih č
popularnih predavanja, otvaranje č č ć škola, kao
i č izdavanje knjiga, brošura J sl. Svi ovi oblici č
rada, kako se isticalo, trebali su da dorprinesu bržem nivelisanju raz-
lika đ Srba i Muslimana putem »nacionalizovanja« Muslimana.
41
)
Da je ta č tendencija stajala u pozadini forsiranja saradnje iz-
đ »Gajreta« i »Prosvj ete« đ ;zaobilaženje »NapretJka<<,
»Narodne uzdanice• i drugih kulturno1Prosvjetnih društava u Bosni i
Hercegovini.
39
) Zapisnik XXVIII redovne glavne skupštine društva Gajret održane
15. jula 1934. »Gajret•, XV/ 1934, 9, 206-207.
lAS, Zapisnik sjednice Glavnog odbora Gajreta i Glavnog odbora
ProsvJete odrLa:ne 19. novembra 1931. u prostorijama »Prosvjete• .
41
) Saradnja Gajreta i Prosvjete. »Gajret«, XII/1931, 20, 499-500.
132
Pri glavnim odborima društva »Gajret« i »Prosvjeta« formira-
ne su i posebne sekcije zadužene rza razv·ijanje i iznalaženje oblika za-
č djeilovanja.42)
đ č o zajedni:akoj saradnji
je kroz odrlavanje sas1:a1Ilaka gotovo svih mjesnih odbora •Gajreta« i
»Prosvjete« na kojima su us·vajani ,pravci daljeg rada: U Turz.li je ,po-
krenuta inicijativa osnivanja č narodnog univerziteta; u Bi-
ć su internati »Gajreta« i »Prosvjete« č proslavili đ
dan kralja; u Ljubuškom je đ č zabava; u Neves:i.-
nju je donešena odluka o osinivanju č č i održavanju
ana1fabetskib č
lpalk, najru51pj ešnija saradnja ostvarivana je u đ č internati-
ma, gdje su organirzovane č proslave đ kralja, razne
akademije i rzaJbave. U ovim mni.festaoij a.ma č su phomci oba
Društva sa prigodnim !Predavanjima i recitacijama. Formirani su i za-
j č h omvi.44)
đ intenzitet ove saradnje koja je č trebalo da
služi udovolj avanju đ č interesa režima
nije imaQa .irzgleda da se postavljena na ovakve osnove dulje održi.
Uporedo sa slabljenjem diktature qpadao j e i njen intenzitet ć
se na ć č dotadašnje dbHke č rada i saradnje.
45
)
Neslaganje i [!ezadovoljstvo č sa iPOli1:ilkom vrhova »Gaj-
reta« koje su se mogle sve glasnije č pa i na samim »Gajretovim«
42
) U sekciji za saradnj u sa »Prosvjetom• bili su č GOG: Husein
ć Fehim ć Salih Tafra, dr Asaf Sarac, Muhjidinbeg Fadilpa-
š ć Fehim ć i Jusuf š ć »Gajret«, XIII/1932, 18, 308.
43) Saradnja sa Presvetom. »Gajret«, XIII/ 1932, 10, 176.
44
) Isto
45) č prepreku iskrenoj saradnji dva društva predstavljao je i
sam položaj d uloga koju im j e režim namjenio. Neraspoloženje velikog di-
jela P·rosvjetnih funkcionera i č prema Gajretu stvaralo je njegovo
protežiranje i podrška koju je Gajretu davao režim. Jedan od č Pros-
vjete i njen bivši predsjednik ć đ ć je na nekoliko Glavnih sk-upština
Prosvjete izvještavao o državnim subvencijama Gajreta na štetu Prosvjete,
koja je po nj egovim č bila zaboravljena. đ ć je i u knjizi •Napor
Bosne i Hercegovine•, koju je izdala Narodna odbrana tvrdio da Gajret do-
biva od države više subvencija nego sva ostala kulturno-prosvjetna društva.
(S. đ ć Prosvetne borbe, u knjizi Napor BiH, Sarajevo 1929, str. 161-162).
I na jednoj konferenciji Prosvjetnih č iz Sarajeva u 1932. godini,
1
kojoj je kao izaslanik Gajreta prisustvovao H. ć ć za osni-
vanje ženskog internata u Beogradu đ ć je izjavio: •Tamo u Beogradu
č š sve ć Gajretu, a Prosvj etu zaboraviše•. - lAS,. Knjiga zapis-
nika, Zapisnik sjednice GOG od 28. aprila 1933. g.
č da su, u interesu proširenja svoga uticaja izvan srpske sre-
dine pridobijanjem Muslimana za srpsku nacionalnu i č ideologiju,
ć krugovi ć više pažnje Gajretu, a to je ponekad vršeno
na ·Uštreb brige o školovanju srpske omladine u Bosni i Hercegovini, č
su podršku ionako imali. S druge strane i u redovima Gajretovog č
ova saradnja nailazila je na kritike jer je pod uticajem krugova neraspolože-
nih prema Gajretovoj na_c;ionalnoj misli đ ?DC!
na kao prva etapa u fuziJi dva društva, što Je Jmalo za
nepovjerenja i nezadovoljstv širokog č - IAS, Zap1snik SJednice GOG
od 30. XI 1931.
133
sl.."Upštinama, bilo je .u vezi sa ra!Zvojem opšte č
situacije u samoj zemlji. Nezadovoljstvo gotovo sv-ih društvenih sloje-
va sa režimom di•MatUI'e bivalo je sve ć Tome j e daprinosila i ne-
povoljna ekonomska situacija u zem!lji. Trajanje šestojanuarsk01g re-
žima podudaralo se sa velilkom ekonomskom ikriiZoon koja je 1929.
godine potresla SAD i proširila se na sve č ;z;emllje. Poslj e-
dice odnosno iiZra!Zite pojave ove krize ni:su mia:noišle ni• J ugoslavij u.
Kriza se č nepovoljno odrazila na !POljoprivredu, s obzirom da
je Jugoslavija bila pretežno agrama ;zemlja - ć ć !broj
seoskog stanovništva na rub e!konomske prO!IJaSti. Osim poljo,privred-
ne kriiZa je teško .pogodilla industriju i sve druge gr.ane ju-
goslavenske privrede.
46
) Pred prirtiskom narodnog netZadovoljstva i sve
glasnijom kritikom opozicionJh đ stranaka i nj ihovim !Zahtje-
vima za đ države režim diktature bio je prisiljen na u zmi-
canje. U potrazi za rješenjem itla!Za i;z krize režim je prisHj en na .po-
puštanje te u tom smislu organizluje Uibore 5. maja 1935. godine. Ovaj
datum obilježava č ,perioda i;zvjesne liberali;zacije režima i in-
tenzivnije oživljavanje rada đ č stranaka.
Ta nova č struj anj a osjetila su se ·i u društvu »Gajret«,
č je politiaka linija ip04pune podrške ·režimu diktature koju je na-
metalo i vodilo »Gajretova<< najuže rukovodstvo đ došla pod
udar kritike. Sve č š ć s.u se č zamjerke >>Gajretovoj « srpsokoj na-
cionalnoj orijentaciji, š·ta više takve stavove su podržavali •i neki od
č Glavnog odbora. Kri1ilku Sfipskog nacionalnog kursa >>Gaj reta«
i njegove izmjene zastUipao je č Glavnog odbora Husein ć sa
jednim dijelom odbornika. Po njihovom stanovištu »Gajret« i Musli-
mani svoje ciljeve mogu ostvari ti jedino usvajanjem jugoslavenstva.
đ ć nije imao širu podršku Glavnog odbora, te je morao
da da ostavku i č se i!Z Glavnog odibora.
47
) Kao od!govor na ove
i č prigovore >> Gajretova<< Sk.Uipština 1934 . .godine donijela je rezo-
luciju koja je sadržavala stanovište o >> Gaj retovoj« ideologiji i u ko-
joj je naglašeno da je »Gaj ret eminen1no nacionalna i llru.lturna orga-
nizacija č je ideologija jasno istaknuta u njegovom imenu i zasta-
vi . .. Pitanje Gaj-retove nacionalne ideologije za svagda je riješeno i
stoga Glavna skUipština nikom ne dozvoljava pravo da je na svoj na-
č č
Pojed·ini »Gajretovi<< mjesni odbori na svojim skUipštinama otvo-
reno su osudili rad Glavnog odbora i svoje neslaganje sa politikom
koju je vodio u !Proteklom .periodu. Na godišnjoj Skupštini mjesn01g
odbora u MostaTU konstatovano je da je politika Glavnog odbora bila
u dijametralno s.uprotnom pravcu od Oipšteg TaS!IJoloženja musliman-
skog naroda. Skupština je donijela rezoluciju koja je sadržava!la jav-
nu osudu politilke Glavnog odbora. U rezoluoij'i je konstatovano: l)
da je zbog č angažovanja pojedinih Glavnog odibora
trpio ikultun:ri i· pros·vjetni rad za >>Gajret<< ; 2) da je č akcija
46
) Branko ć Istorija Jugoslavije 1918-1978. »Nolitu, Beo-
grad 1980, str. 108.
47) lAS, EG, K-67 /1934.
Zapisnik redovne glavne skupštine društva Gajret, održane 15. ju-
la 1934. god. »Gajret•, xv /1934, 9, 210.
134
č Glavnog odbora dovodila do neraspoloženja širih musliman-
skih slojeva prema »Gajretu« kao muslillllanskoj ustanovi; 3) zahtjeva
se da Gla'Vni odbor »Gajreta« ne č Društvo u da ne vr-
ši č pritisak na »Gajretove« radni:ke.
4
9) č je da
su ovu rezoluciju podržali i oni »GajretoVi« č koji S'll kroz č
vo vrijeme diktature bi1i njeni najglasniji, č i sljedbenici. Na-
puštanje svojih ranijih s-tavova objasnili su potrebom đ
raspoloženju muslimanskih masa, alko se želi č Društvo i nje-
govo č

Delegat iz Mostara Mustafa ć ć opravda-
nost č mostarske skupš1:ine istakao je da je usvajanje nave-
dene rezolucije bilo motivisana prije svega željom da se oko »Gajreta«
dk.UfPe svi jer je č da ih dosta irna izvan »Gajreto-
vih« redova. Javna owda dotadašnjeg č angažovanja koje se
nametalo Društvu u proteklom periodu jedini je uslov za stvaranje
šire platforme okupljanja na kulturno-prosvjetnom
1
polju.
51
)
č i nezadovoljstvo Š'irokog č »Gajreta« i!za;zvali
su pojedin4 č Glavnog odbora koj.i su svojim postupcima lkom-
proomitovali š i č ga u prljave afere. Tako je protagoni-
sta ć agrarne afere u Bosni i Hercegovini :bio Husein ć na,
rod'ni poslanl:k i GJ01jpredsjednik nGajreta<<. ć je, kao narodni .po-
slan·ilk, uspio da Narodna sk'llpština ,prihvati dopunu Zakona o izmje-
narna i: dopunama zakona 'koji se odnosi .na agrarnu reformu u Bosni
i Hercegovini. Tim novim propisima o procjeni č zemalja
znatno su !Poboljšani usloVi 'naknade ;zemljoposjednicima, što je omo-
ć pojedincima da na!Jllate miUonske s·vote od d:cžave, a sam Ka-
ć je za 477 dunuma dobio !Pl"eko 9 rniHona dinara. O tim mah.inaci-
jama ubrzo je saznala i javnost, IPa je .protiv ć i drugih č
pokrenut sud9ki postupak, ali su na k!raju, kao -i u osta!lim aferama
stare Jugoslavije, glavnr a·kteri ostali ne'kažnjeni.
52
)
S obzirom na č afere, ona nije mogla proši ibez kompro-
miltovanja 'i dru·štva »Gajret«. S tim u vezi bio je i· naspad u Narodnoj
Skupštini poslanilka Ivana č ć koji je ć ·o ć
aferi iznio tvrdnju da su »Gajrerovi« pobornici i povjerenici •udeša-
vali IProojene kod vlasti da 1budu što ć kao i da je društvo »Gaj-
ret« fiksiralo procena,t od 5% primljen'ih obligacija u korist •Gajre-
ta«.sJ) Povod za ovo đ Društva u vezu sa agrarnom aferom
dao je raspis Glavnog odbora »Gaj-reta«, koji je ć S. XII 1933.
sv-im »Gajre-tovim« jedinicama i u kojem je GJO navodima Glavnog od-
bora, društvo »Gaj ret« kao us-tanova koja ue zadužena za prosperHet
Muslimana ibi·lo u o'bavezi da »uputi naš neobavješteni svijet u propi-
se ovog č zalkona i da ga !Zaštiti od š ć ra,znih posred-
ni'ka«. U isto vrijeme Glavni odlbor je apelovao i na sve ·vlasni-ke biv-
""') »Gajret« u ć •Jugoslavenski liste, 18/ 1935, 159, 4.
SO) Predkonferencija za •Gajretovu« glavnu skupštinu. •Gajret•, XVI/
J 935, 16, 168.
SI) Isto, 170.
52) dr Milivoje ć Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. •Vese-
lin Masleša«, Sarajevo 1958, str. 450-452.
Sl) Komunike Izvršnog odbora •Gajreta«. •Gajret«, XV/ 1934, 3, 61.
135
ših kmetovskih šuma i šikara da od prJmljene svote daruju i Društvu
svoj prilog.
54
)
Nezadovoljstvo č lkulmin'iralo je pojavom bro§ure č
Glavnog odbora i narodnog poslanilca Mustafe ć koja je sadT-
žavala njegov govor održan priUkorn veritikacione debate ill Narodnoj
s.b.L!ipštini 14. maja 1935. godine. Brošura je rpredstavljala ,pamflet urpe-
ren proti·v 'dr Mehmeda i Jugoslavenske mu.sUmanske organi-
zacije, koja je na petomajsk·im ia:borima 'istulpila u sklopu Udružene
opozicije protiv vladine liste na č sa Bogoljubom ć Razvoj
politiake situacije je ć tada ukazi·vao i pored č irzJborne po-
bjede vladine liste, <Ila skori odlazak ć i njegov.ih istomišl·jenika
sa č poiZornice i promjenu ,poJ.itiakog kursa .koji ć provesti
Milan ć č ,pozicija JMO imalo je za posljedicu uk.'la-
njanje iz č života onih muslimanskih č koji su u šesto·
januarskom periodu nastupali u ime Muslimana. M. ć kao pred-
stavnik te garniture č ž ć č svoje i svojih
isto.miJšljenika, u ovom govoru oštro se olburio na JMO 'i nj enog đ
š ć je frarrkovaakom I vjer skom organizacijom, koja se
suprots·tavlja srpst·V'Ll i jugoslovenstvu. ć j e irtnio tvrdnj e
da je JMO po svom dosadašnjem radu č ,protiv j•UJgOslovenstva i
č protiv kulture. ć politici koju vodi Spaho i »alcreba
medžlis« (nepoti!zam) Muslimani su j . Bosna i Hercegovina ostali »po-
sljednje č š negativnlli orij entalizama« itd'.
55
) Ovaj govor ub-r.zo
je iilašao štampan kao brošura i r azaslat svim >> Gajretovim<< jedinka-
ma u u mlji. Reagovanje č biolo je veoma oštro, a u nekim mj e-
stima (Tifehinje, Vlasenica) č je i javno spalj,i.vana.
56
) Reagovanje
»Gajretovog« č na pojavu ć brošure ukazuje da je
ono bilo protiv č >>Gajreta<< ill č sukobe i da je znatan
dio bio naklonjen JMO i dr Srpahi. Koriš tenje »Gajretove« organiza-
cije za rasturanje ove brošure kao i direktna angažovanost »Gajreto-
vog« predsjednika đ ć u finans·iranju njenog štampanja
samo je još više dop;rinosiJa neras,položenju rprema >>GaJjretovoj« uiPra-
vi. To je još više rasp'irivala kailliPanja koju su vodili đ saraj evski
listovi (»Jugoslovenski list«, >>l slamili svijet«) Ikao ·i č »Ob-
zor«. Oni su redovno donosili vijesti j,z !POjedinih mjesta o rea:go-vanj u
»Gajretovog<< č sa ciljem, •kako je konstatovano u izvještaju
UiPrave policije, da se obori tadašnja uprava »Gajreta« na č sa dr
A. ć

č je oštra kampanja povedena iiZ Trebi-
nj a, gdje je formi.ran i »Akcioni odbor« u koji su u šli i .nekr č
mjesnog odbora »Gajreta«. Akcioni odbor je putem štaffiiPe, pr.ij e sve-
ga »Islamskog svijeta«, zahtijevao da dr ć nalpust\j. !Pred-
č !POložaj, dolk je nekoliko stotina Muslimana ,potpisalo petici-
54
) Isto
55
) Govor narodnog poslanika g. Mustafe ć Sarajevo 1935, str. 14.
list., 18/1935, 152, 3; Famozne č brošure spaljuju domoljubi po

56
) Brošura narodnog poslanika M. ć na č »Jugoslavenski
hstc, 18/ 1935, 152, 3; Famozne ć brošure spaljuju domoljubi po
Bosni. - •Islamski svijet«, IV/ 1935, 149, 5. VII 1935, 7.
57
) ABH KBUDB, Pov. D. Z. 2881 od 15. VII 1935.
136
ju ·kojom se traži od bivšeg Reis-ul-uleme š ć da se primi !pOlo-
žaja predsjed.n:i'ka »Gajreta«.s
8
)
č je da su nekti č Glavnog od!bora podržali
i soli.dadsali •se sa ovom akcijom »Gajretova« č prof. Muha-
med Pandža .j kadija Mustafa JJbrulj dali su izja'Vll kojom su najoštri-
je osudili .postupak ć 12Jbog korištenja »Ga:jretove« organi2acije,
za, kako su izjavilli »jednu protudržavnu, protunar.odnu i protumusli-
mansku akciju«. IstuiJ:> ć č su kao »napadaj na č mu-
slimanski elemenat i muslimane« koj-im .im se »na strašan č vrije-
đ vjerske i :patriot9ke ć 'kao. i .. đ kojima smo
dali svoje apso!rutno povjerenjeu.
59
) Ujedno su tražNi da ć od-
mah \POdnese os-ta viku na č . .u Glavnom odboru.
Pod pritiskom č Glavni odlbor bio je pri-siljen da· se ogra-
di i demantuje b'ilo kakvu vezu sa štampanjem i rasturanjem .navede-
ne b-rošure,
60
) a ć je izvukao konzekvence na taj č da se po-
vukao i,z Glavnog .odlbora »Gajreta«. On j e preko »Jugoslavenske p-o-
šte« opovrgavao sve navode o lbHo kaikvoj ;povezanosti č
brošulf'e sa društvom >>Gajret«. Izjavio je da je on č preko svojih
prijatelja vr-šio njeno rasturanje.
61
)
č da su tendencije za depolitizacijom Društva i Slllprotstav-
ljanje njegov.om korištenju u č svrhe .bile izraz raspoloženja
škdkog č • koje je zahtijevalo 1 teži·lo ispunjavanju njegovih pr-
venstveno pros-vjetnih i kulturnih ciljeva. Ova reakoija lbiJa je prirod-
na posljedica č pritiska koji je đ u Društvu u periodu
diktature. Na sklljpšti.ni mjesnog odbora u •Rogatici konstatovano je
da su č akcije Glavnog odb-ora nailaziole na negodovanje širih
mus·l-imanskih slojeva, što je doprinosila nazadovanju Društva. Osim
toga .ne<zadovoljstvo č izazvala je organizacija Društva koju je
Glavni odibor !Provodio odo21go, kao j. č pojave ć
svih onilh :koji- se nisu slaga1i sa stavov-1ma Glavn.og odbora i njihovim
proglašavanjem antid'ržavnim elementima.
62
) 'Metode koje j e Glavn-i
odbor primjenjivao u 01bratunu sa protivnicima, u ovom peri-
odu nisu mogle biti č nJ njegovom č nit'i imati njego-
vu podršku.
63
)
58) .Apel na š ć »Jugoslavenski list«, 18/193S, 160, 2; Pretkoferen·
cija za Gajretovu glavnu skupštinu. »Gajret•, XVI/ 193S, 16, 167; ć li
reis-ul-ulema š ć postati pretsjednik •Gaj reta«. »Islamski svijet•, IV l
193S, 1S1, 19. VII, 193S, 1-2.
S9) Povodom sranJotne brošure narodnog poslanika g. Mustafe Mula-
ć Izjava č Glavnog odbora »Gajreta« Pandže i Ibrulja. »IslanJski svi-
jet« IV/ 1935. 149, S. VII 193S, 7.
60) Obavještenje Glavnog odbora •Gajreta«. »Jugoslavenski list«, 18/ 1935,
1S3. s.
61) ABH, KBUDB, Pov. D. Z. 2881/ 193S.
62) lAS, FG, K-67 /l93S.
6l) Kao veoma ilustrativan primjer može poslužiti č sa č
osnovne škole u Zvorniku Mehmedom ć Njemu se u grijeh pri·
pisivalo da je kao č propagirao društvo •Narodnu uzdanicu• i •bacao
ljagu na Gajret te ga omalovažavao«. Iz tih razloga Glavni odbor Gajreta su-
137
Nadalje, izgradnja »Gajretovog« doma u vrij eme veoma nepo-
, ·oljne ekonomske situacije u zemlji 1935/ 36. godine, dala j e povoda
za kri·tiku Glavnog odbora :i ,pored sve opravdanosti ovog poUwata.
aime, !Pitanje I!Jodi.zanja »Gajretovog« doma - zgrade - u kojoj ć
biti sjedište Glavnog odbora, ·iako je bilo aktuel no gotovo đ samog
osnivanja Društva, tek je uspješno realizovano 1935/ 36 . . godine. Tada
je, Društvo uspjelo da u rekordnom vremenu (!gradnja je č
4. 8. 1935. a završena i otvorena 6. IX 1936. godin e) p·odi.gne u centru
Sarajeva reprezentati,·nu zgradu u koju je smješteno sjedište Glav-
no2: odbora, muški i ženski mjesni odbor iz Sarajeva, č druš-
»Gajretova« zadruga i ck.
U novoj zgradi društvenog doma održana je prvi puta i »Gajre-
tm·a« 30. godišnja skupšti na. Na pretkonferenciji, koja se održavala
dan č sk"Upštine, izvjestan broj delegata iz provincije, koji je pripa-
dao mladoj generaciji podvrgao j e č analizi ,rad Glavnog od-
bora u proteklom periodu. U »Gajretovoj « organizaci j i sve više se
ć uticaj napredne in·teligencije, koja je u mjesnim odborima i
č osvajala pozicije i zad()bi•jala povjerenje širokog č
To je došlo do iz·ražaja i na ovoj skupštini, gdje su se predstavnici t ih
no,·ih snaga suprotstavili metodama rada i č angažovanosti
nhova »Gajretove« uprave. Ta raSipoloženja 'izražen a su kroz primjed-
be dr Safeta ć koji je zamjerao Glavnom odboru đ do-
ma, ć da je potrebnije bilo obezbjediti moderne inte·rnate za
omladinu, te da »nije trebalo praviti reprezentativni dom, •kad musli-
manska omladina grca u starim zgradama«. Suprotstavio se i samo.po-
za zasluge Glavnog odbora oko fPOdizanja doma, te naglasio
da je to zasluga svih »Gajretovih« radni,ka i č koji su svojim
prilozima ć ndegovo podizanje. Tvrdio je da j e »Gaj retov«
rad i organizacija u opadanju (san1o u Mostaru broj č sa SOO
pao j e na 300 u posljednjoj godini), a krivicu za .to snosi Glavni odbor
koji je po mišljenju ć zadnjih godina »išao pogrešnim putem«.
Odbojnosti prema »Gajretu«, kako je tvrdio ć doprinosi-lo je i
njegovo nacionalno deklarisanje, koje je Dr·uštvu bilo nametnuto »Odo-
zgo«, dok Muslimani ć odbijaju da se nacionalno op redje-
ljuju bilo kao S·rbi ili Hrvati. Iz tih razloga ć je ilaht jevao da se
č razlozi kao i č koj e č da se Muslimani uda-
Ljuj u od Društva. Radi naveo je: Kada se u Mos t aru sakup-
ljaju prilozi za »Gajretovu« bibliote'ku, koj a je samostalna ustanova i
kada se narodu objasni da ona osim »Gajretovog« imena nema druge
veze sa Društvom, tek tada je svijet pomaže. Pledi rao je da društvo
»Gajret• [prvenstveno vrši svoju prosvjetnu misiju u narodu .64)
gerisao je banskoj upravi da se •ovaj tipus koji samo t ruje narod ukloni,
kak? J:>i mi mogli uspješan za >><;'aJret«, Banska uprava sprem-
no )e izašla u susret GaJretovom zahtJeVU, te Je ć iako bolesnog, sa
29 godina staža i petero djece prispJele za školovanje, premjestila sa služ-
bom u Dragodol, srez č mjesto gdje nije bilo muslimanskog sta·
novništva te mu je svaka akcija bila ć Osim toga mjesto je
bilo bez ljekara, a ni djeca nisu imala nikakve ć za dalje ško-
lovanje. Zanimljivo da ni kasnije, i pored teške bolesti ć i žene mu,
nije usyojen njegov da se. povrati. u Zvornik, gdje bi imao ljekarsku
nJegu 1 mogao školovati dJeCu DIJe usvoJen, nego mu je predloženo č
138
Na istQj IPret!konferenoijoi, prvi puta je i javno istaknut zahtjev
o neophodnosti izmjene dotadašnjeg kursa u •Gajretu« i. .prepuštanje
njegove 1.1!Prave đ č Drugim č sve više su do iz.
rafaja dolazile tendencije koje s-u proizlazile iz shvatanja i raspolo-
ženja č u pravcu dernokrat-izadje ove ikao i
prioritetnog djelovaDlja Društva u pravcu i51Punjavanja ekonomsko-so-
djalnih i -kul·turnih 1p0t•reba muslimanske zajednice.65)
Ovitm zahtjevima »Gajretovau skupština je na wjestan č
udovoljdla, ć rezoluciju, u kojoj je akcenat bio na ekonom-
Skom ·i socijalnom Mus-limana u dabjem »Gajretovom« radu,
kao i izraženo nastojanje da se u tom radu olkupe sve
muslimanske snage.
đ (pOkušaj đ č da đ u društvenu upravu
nije ostvaren. Ponovo su irzabrane č koje su u Glavnom odboru
uglavnom i prije bil.e zastupljene. Tom i!llboru swprotstavio se ing.
Serif ć i ·drugi, aJ.i je njegov ,predlog o sastavu nove kandidacione
liste u koju bi ušli đ č bio č
SUMMARY
In the second part of 1928 the ;process of a very complex crisis
in t!he Kingdom of Serbs, Croats and .Slovenians, with significant and
part-icularly characteristic manifesta•t-ions in the region of Bosnia and
Herzegovina, was getting dee(per and deeper, so that all the events and
actions df ·the tilme were the reflections, to a smaUer or grea,ter ex-
tent, of the con'telllQJorary situation in the country. Those phenomina
were especially explicit at •the time of the dktatorshijp of January 6th,
when the state regime throwgh the .reor1gani-zation of the Islamic reli-
gious community and whith the full suppor t of the leaders of the lar-
gest Muslim cu•J.tural and aducational society the »Gayret« made ef.
forts to exert political pressure on Muslims. In accordance with such
policy, the regime established on January 61h, by abolishing the auto-
nomy of the Islamic religious community and by introducing the i"e-
ligious or1ganization controlled by ·!Jle state, wanted to put an end to
the influence of the Yugoslav Muslim Organization, which up to that
time had been the leading Muslim political party. In order to reach
those aims the regitme r elied on pro.government Muslim •poli·ticians,
among others on the leaders of the »Gayret« society whose cla-ims
kao mjesto službovanja. U obrazloženju je navedeno, da je u č manji
broj Muslimana, pa bi i ć aktivnnost ukoliko bi je i dalje raz.
vijao na Gajreta bila manje efikasna nego u Zvorniku, gdje je ć
broj Muslimana. (KBUDB, Pov. br. 2682/34).
64) Pretkonferencija za •Gajretovu« Glavnu tinu. •Gaj ret•, 17/ 1936,
9, 128.
65) Isto, 132.
611) Zapisnik XXX redovne glavne skup§tine •Gajret•, održane
12. jula 1936. god. u Sarajevu. aGajretc, XVII/ 1936, 9, 148.
139
were not limited to the leardership: in the of cultural life alo-
ne. They were also trying to become !POliotiiCa'l representatives of Mu-
slims, considering that the »Gayret« society was a suitable platform
for political ·influence on llhe masses. However, the attem,pts of
regime to win Muslims over for their ,policy and to separate them
from the Yugoslav Muslim were not successful. When M.
ć came to power and when the autonomy of the Islamic
religious community was reestablished the politicai i.nlfluence of the
dbove mentioned IPOliticians came to an end and was restricted only
to the »Gayret« society and the improvement of the education a·nd ·
the cttlturallife of Muslims through it.
1-40
Enver ć
SULEJMAN FIKRI ERTEN
(Sulejman ž ć ć
(1292-1382. H. l 1875-1962. n. e.)
UVOD
U č svoje dolmorske disertacije »FadH-paša š ć
pJesnilk i č Bosne«, dr Fehim Nametak je, đ ostalog,
da je »natllka evlidentlhrala bllizu tri sto'tiine ;pjesruika .j !Pisaca 'koao
stvaral:aoa na jednom od tri .orijenta1na jezika (.arapskom, turskom J
.pel7Jijskom) u Bosni. a Hercegovini«.
1
) Talkva postavka je sasvim .real·
na .alko imamo u vidu:
l) oda je dr Hazim š ć u svojoj »Knj-iževnosti Muslimana
BiH na orujentalndm jezi.aima«
2
) obradio, od!nosno naveo oko dvije
trideset i devet književnika.
2) da je kod nas u deset-pel!naest godina ž č
rad na J proucavanju naše kultume baštine osjetno uzna-
predovao ć č dnstitudijama kao što su: akademije
znanosti i umjetnosti, .razni i-nstlitlllti, muzeji, arhiv.i, biblioteke i os-
tale visoke č li kultumo,prosvjetne ustanove, kao i č
kojli se bave tom problematikom 'kod nas, a koj•i nisu v.iše usamljeni i
rijetlki pojedinci· ·kao što su to bioli: Ibrahim-beg š ć (1841-1902),
haf. Mehmed Teufik ć (1870-1933), dr Safvet-beg š ć (1870-
1934), dr kbdurahman Mir7ia (Mdlivoj) ć (1897-1935), Aleksij e Oles-
n.icki (1888-1943), hadži Mehmed ž ć (1906-1944), dr HaEm Sa-
ć (1916-1971), haf. Omer š ć (1902-1973), Muhamed Tajib
ć (1902-1977) i još neki ·drugi. Sada su to e'lcipe i • mladih,
savremeno obmzovariih .j vrlo ambicioznlih nau<mi·h radrritka, koji se,
moglo bi se ć pored ž č rada profesionalno bave ·i ,prou-
č j naoonom obradom • ž ostvarenja naših i našoj jav-
nosilli ć !POznatih knjoiževnilka koju su pisali na orujentalmim je:z.iaima.
U stvari nastao je period za koji dr Rusmir ć ć kaže sli-
ć
1) Fejzulah ž ć »Fadil-paša ć pjesnik i
Bosne« - ć prikaz doktorske disertacije dra Fehima Nametka (Giasmk
VIS-a Sarajevo, br. 3/81. str. 323-328).
2) Dr Hazim ć Književnost Muslimana BiH na orijentalnim
jezicima (Svjetlost, Sarajevo 1973 .. . . .. . . .
J) Mr Rusmir ć Ć lbrahlm-VehbJ - kadJJa, pJesmk 1 ep1·
č (Anali Gazi Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga IV - SaraJe·
og 1976. god. str. 77.)
141
»Književno stvaralaštvo bosanslldh Mushimana ·na turslrom,
slmm m jeziku č je J zantimluiv sudionik u ć
đ mozailku J ugoslavije. đ još uvlijek je ta j
dio našeg l.:ulturnog đ preteŽlno neistražen i s dosta ć
i č č od Đ tPOiazišntih kri•terija ·Za od-
đ i đ pisaca i djela, đ ,položaja
;i uZJajamnosti u odnosu na druge j ugoslovenske lrnjiževnosti pa do
niza neraz,jašnjenjh pita!llja ·U vezi s djeli ma i životopisjma mnogih od
tih pisaca. Sadašnje i ć generacije uz tu književ.nost baš!Jinit ć
i dug da se ona č i uz š ć saviremenih znamstvenih
postupaka đ j tako č dostupnijem našoj i svjetskoj javno-
sti«.
Da je to taJko č brojne s tudije naši h mladlih č itz
toga č kao što su radov.i, dokl'or ske disertacij e
i dr.
3) da je kroz cijeli turs
1
ki period i 'kasnije kod nas knjiga bUa
uvijek cijenjena i da nije bilo gotovo nijednog ć naselja (palanke,
kasabe i grada) u kome su živjeli Musl·imani, .a da u ll!iemu nij e bHa
bar po jedna privatna ili javna biblioteka. PrivMne bibLioteke su naj-
č š ć obrazovantiji pojed<inci, a .jaV'De biblrlote'ke su č
postojale uz džamije, medrese (vjersko-obrazovne škole), tekije .. i sl.
Kada se to ima u vidu onda i cprocjena Hifzilje ć o
broju biblioteka u Mostaru za vrijeme turske vla davine
4
) d j.eluje vrlo
realno kada kaže:
ć sve ovo što smo naprijed izlQžilj može se :iiaJklju-
č da je u Mostaru, za vPijeme 400,gocLišnje turske vladavine, osno-
vano više od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su .posjedovale bar
po nekoliko knjiga na onijenrtalnim j e:z!icima, prete2ino iz Jslamistike«.
Broj od llri stotine naših ljudti koji su pisali na orijentalnim je-
zicima, do koga je došao dr Fehim Nametak, vjerovatno nije i kona-
č kao što nije č ni broj dosad registrovanih djela koja su
napisali ti naši ljudi. Da je .to zbilja tako može nam, kao · do.karz, po-
služiti č sa Sulejmanom FakTi Ertenom, ko}i, sigurrio, ntije jedini.
H. Mehmed ž ć je bio !prvi koj!i j e kod nas nešto
o Sulejmanu Fikriji. Tu svoj u zabilješku ž ć je napisao poslije
izlaska iz štampe njegove knjige >>Kn}iževni r ad č
kih muslimana« 1934. godine, -i to na osnovu prve Sulejrnanove §tam-
pane knjige o stilis1ici turskoga jezika >>llrrui belagatdan beyan ve b.e-
di Ova zabil j eška o Sulej manu Fikriji kao i , zabilj eške o
drugim našim Jrn}iževnicima koje je naknadno otl.kllio, trebale -su po-
služ.iti ž ć za drugo, proširen'() izdanje njegove navedene knjige
do koga nikad došlo.
5
)
4
) Hifzija ć Muslimanske bibloteke u Mostaru Ga2i
Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga I - str. 107-112, Sarajevo 1972.
god.) ·
5
) Do kopije ž ć zabilješke o Sulej manu Fikriji Ertenu došao
poslije upornog traganja preko dra Muhameda ž ć i haf .. Mah·
muta ć kojima sam osobito zahvalan. · · ··.•
142
Dr Ha71im ć je u svojoj ž Mushlmana BiH
na .orijentalnim na str. 607. ipOd rednim brojem 158. donio
kratak pr.iltaz o Sulejmanu Fikri1i č na osnovu ž ć
navedene (noobjav.jene).
To je sve što je, kol!iko je meni poznato, dosad napisano i ob-
javljeno o Sulejmanu Filkrij-i Ertenu llrod nas.
lalko poskije završenbg .školovanja u Istanbulu nije više dolario
u svoj ć gdje je i-mao bLižu rodbinu i prijcrtelje iz djetinjstva, Su-
lejman je ipak odlržavao redovne veze s S iprijMeljlima i rodbi·
nom se dqpisivoao i ne!lctm je slao i svoje M.ampane knjige. đ njri·
ma je bio i moj otac, haf. Mehmed-Hulusi (187&-1952) . Prve Sulejma-
nove knjige, štampane do 1940. goddne, u,rpoonao sam u ć mi bi-
blioteci. Kada sam se č ozbiljnije baviti i družiti s knjigom saznao
sam da je č i .knj-iževni rad Sulejmanov neipozna1: našoj č
javnosti i ši.re. Tada sam osjetio veLiku želju da t:u nešto ć i da,
prema svojdm skromnim mogu6noS1lima, našoj javnosti •predstav.im
Sulejmana Filtri Ertena i ukažem na njegovo djelo, ako ništa drugo,
ono bar da podstaknem nekoga koji ć Sulejmana Fikriju i njegovo
vel ilko ž č a č djelo i rad č obrediti i predstavi ti
ga našoj javnos<tli onalko kako :to cm zaslužuje i taiko mu dati ono mje·
s to đ naŠiim č i ktnjiževnicima koje mu iPJ"ipada.
ć veLikoj susreUjivosti i r.azumijevanju d'ra Muzaffe-
ra Ertena, Sulejmanovog &ina., kojd ž.ivi i radi u I stanbulu, u ć
S't! sam da č ostvarim svojru vel·iku želju.
6
)
Porijeklo Sulejmana Fikrije
Sulejman Fdkri Er.ten č •iz stare ulemanske č č po-
rodice ć č je č doselio .jz Budima u Gornji
ć Sulejmanov otac bio je hadl.i Numan ć tkoga su zvali
Hadži .po kome su Sulejman i njegova ć i sestre dobili
p:rezdme ž ć Sulejmanovom djedu po ocu bilo je ime Abdul-
vehab, a poradjedu Abdula7Ji.z ć đ Sulejmanov otac,
djed, pradjed i naj s tariji mu brat Abdur.rahman školoval i su se i po-
S'Ligld vi·solko. teolo§ko c>brazovanje u Is tanbulu i S\ ii su bili imami
6) Dr Muzaffer Erten mi je izašao u susret i poslao mi: Sult:jmanc;>ye
štampane knjige koje ja nisam imao, izvod iz Sulejmanove
opširne č podatke, razne fotografije, č iz u
objavljeni prikazi o Sulejmanovim radovima i nekrolog o Sulejmanovoj smrll
i dr. o o o
Moram ovom prilikom ć da mi je prve 1 osnovne podatke 1 nesebl·
č ć kod prikupljanja informacija. o Fikriji svestrdno pm-
žio Sulejman ž ć sin najstarijeg Flkrljevog brata Abdurahmana,
koji sada živi u Brezi.
đ č č da mi je Ahmed O. š ć iz Tuzle pružio
dragocjenu i veliku ć oko đ i objašnjenja materijala koje
sam dobio od dra Muzaffera Ertena iz Istanbula.
Zato i dru Muzafferu i Sulejmanu ž ć i š ć
ovom prilikom najtoplije zahvaljujem .na što Č 1 tako m1,
svaki na svoj č velikodušno pomogli da nap1šem ovaj moj rad.
143
č molitvi) i hatibi (propovjednici) ć dža-
mije dugi niz godina i to sa sultanskim (oarskim) bera-tom (·wkazom).
7
)
\bJub.h J-bii i ,.\ brlur:.1h111;11l Muhamed
1\
l l 21 J) 2l

Jlancfija
ll 21 .3)
hm:ul Ibrahim Salcm
l ) 2)
l ) 2) 3)
č
, ll
Dr i\'1Ut>.affcr
l)

2)

S. Fikri
3)
radi l
Direktni potomci Abaulvehh1rbovog si na Osmana (Sulejmanovog
amidže - strica) .j danas nose prez,ime ć Loza i ka snij e nj e-
zini ogranci ć i ž ć vtidljiva j e iz šeme .njoihovog ro-
doslovlja koju niže navodim. Evo kako izgleda ta šema:
7
) O životu i radu Sulejmanovih predaka bilo je posebno govora u
mome radu •Imami i hatibi ć džamije od 1160. do 1400. godine po Hidž-
koji je objavljen u »Glasniku• VIS-a, XLV/ 1982, 315-328 i 397-417.
144
>Zivot; Sulejmana -Flkrl.te · ...
đ §koloval_lje) •
. · U kC?,j_u je pred kraj svoga života
Sulejman o sebi kaže: · ·
pravo ime je Sulejman. Na svijet sam došao 1292, godine
po Hidžri
8
) . u kasabi ć .. č oolast Ttizla, u .pokrajini Bosni.
Ocu ini je bilo ime .Numan;. ·pa je· išao u Hidžaz i ' obavio badž
č š ć Meku i đ prozvan· je hadži N uman efendija. Njegov
otac je bio Abdulvehbab, a djed Abdulaziz. Naše je prezime ć
(Imam đ U beratima (carskim ukazima) ·stoji da su č naše
porodice, od davnina - V·ršili·. imamsku i hati!;>sku dužnost u č š
džamiji naše kasa be. Moj otac je đ škole u Istanbulu. i dobio
je idžazet (diplomu) -iz orijentalnih, znanosti. Umro je ,ll. rebi-ul evvela
1296. godine po H.,
9
)' š't<) se· vidi' mi · nišanu (nadgrobnom kamenu) nje-
govog groba koji se nalazi.· osamljen pod lipom .. pred č š d ža,
mijom u ć . :
Prema rezultatima moga istraživanja č naše porodice
doselio se, đ kada, iz Budima ·u ć Moja maj ka Ajša, č
datum đ i prezime ne znam, č se s mojim ocem u č
naestoj godini života, a od nje sam č da je ć nekog spahije po
imenu Mustafa-beg š ć (Bešir-beg ziide), vlasnik spahijskog
lena »pola č .(yarim kilica sa)tib).«ll)
O svome djetinjstvu i · obrazovalij u Sulejman dalje kaže:
»Moje djetinjstvo je bilo vrlo tmurno i bei ]malo vedrine (soniik).
Najprije sam pošao u mahalski mekteb č vj ersku školu) i za.
vršio dvije hatme (dva kompletna č - č Kur'ana). Po-
stao sam kalfa ć č u mektebu). Mnogo sam se
') 1292. godina po H. odgovara 1875. godini n. e.
9) 1296. godina po H. odgovara 1878. godini n. e.
tO) Mezar (grob) hadži Numanov pred ć džamijom je obnovljen
i postavljeni su novi (nadgrobni znakovi), ali bez tariba (hronograma).
Ne zna se što je bilo s nišanima o kojima govori Sulejman Fikri.
ll) U izvodu Sulejman F.\}crijine autobiografije, kojom raspolažem, stoji
da je njegova majka Ajša ne)mg spahij e po imenu Mustafa-beg Bešir-
ć (Bešir-beg đ đ ·saznao sam . od Sulejmana ž ć
sina Abdurahrnanovog, a ć Sulej mana Fikrije, da je njegova nena, po
imenu Ajka, ć Mujage š ć iz Gornjeg ć
Ispitivanjem sain !Iošao do č da je autobiografija Sulejmana
Fikrije, iz koje je č izvod, po.svoj {lrilici pisana arapskim pismom i
da je prilikom izrade njezinog izvoda: prezune »Jašar-beg đ
pogrešno č kao š zaQe« ·
,;, . .
l . s \ l l
O..> ..J __.';>J I-o\::
,, \,
O>...J
· Prema Kanun-nanii sultaria Snlejmana ·Zakonodavca, kilidž_ je
bio j !n· (lensJ? · )e godišnJI.
mum prihoda iznos1o dvadeset hilJada č (srebreni č ć (H- ć
Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZ 1949' / 50). ·
žalostio što nisam mogao č knjige iz bogate biblioteke svoga oca
Uer su, sigurno, bile ć dijelom na orijentalnim jezicima - nap.
aut.), pa sam č č turski jezik. Prve lekcije iz turs kog jezika
davao mi je moj stariji brat,u) a ja sam se trudio da postignem š to
bolji uspjeh.
Srpskohrvatski jezik č sam bez č ć sam. č
sam mnogo knjiga, ali nisam bio zadovoljan. Moja je ć želja
bila da nastavim školovanje u Istanbulu. Moj stariji brat, da bi udo-
\'Oljio moj oj želji (za naukom) htio me poslati u č š kolu (vje-
rovatno misli na biv. Darul-muallimin u Sarajevu?), ali to nije bilo po
mojoj želji. č postignuta je saglasnost i dat pristanak da odem
u Istanbul.«
O svome školovanju u Istanbulu Sulejman kaže:
»Po Rumi kalendaru 1312. godine
13
) upisao sam se u Gazanfera-
e:inu medresu u Istanbulu. U to vrijeme osjetio sam želju i za perzij-
;kim jezikom pa sam č i studirao Đ Sa'dijin.
13
a) Poslije toga
đ sam uporedo Ruždijju,
14
) a dvije godine kasnije, poslije po-
loženog zavr šnog ispita, upisao sam se na Visoku č školu
- odsjek knj iževnosti.«
U) Sulejman Fikri pod »starijim bratom« vjerovatno misli na svoga
još za života njihovog oca hadži Numana, dakle prije 1878. godine. Sulej-
najstarijeg brata Abdurahmana, koji je teološke nauke završio u Istanbulu
man Fikrijin brat Abdurahman bio je, poslije č smrti, dugi niz godina
imam i hat ib ć džamij e u zvanju muderisa (profesora). Poginuo je dru-
gi dan Ramazanskog bajrama, 21. jula 1917. godine na putu od ć u dža-
miju na jacijski namaz č molitvu) blizu svoje ć O Abdurahmanu
je bilo posebno govora u mome ranije navedenom radu o imamima i hatibi-
ma ć džamije (vidi napomenu broj 7).
13
) 1312. godina po Rumi kalendaru odgovara 1314. godini po H., ili 1897.
godini naše ere.
Rumi č ili evropska) ili Mali (finansijska) godina je bila č
hidžetska lunarna godina s mjesecima č (Gregorijanske) godine i tra-
jala je 365 (366 prest.) dana. č je l. marta (azar), a završavala se 28.
(29. prest.) februara (šubat). Upotrebljavana je u Turskoj od 1677. dc;> 1925.
godine, a službeno je uvedena u Turskoj od č l. marta 1789. godine
ili 14. džemadel-ahire 1203. hidžr. godine za vlade sultana Seli111a III. Sa hi-
džretskom godinom vršeno je đ svake 33,5 godine. I z posebnih
fiskalnih razloga đ nije izvršeno 1288. i 1322. godine pa je tako
nastala i ostala razlika za dvije godine đ Mali i Hidžri godina. (Mu-
hamed ž ć Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih na-
roda, Prilozi Orijentalnog instituta Sarajevo, broj III-IV za 1952-53., Sa-
rajevo 1953.) .
Ua) A.š-Sajh Muslih-addin Sa'di aš-Sirii.zi (1184?-1291), đ je u Si-
razli (Iran). Studirao je na č univerzitetu Nizamijji u Bagdadu. Je-
dan od njegovih profesora bio je Sihab iiddin (umro 1232.
g. n. e.). č se da je živio stotinu dvije godine. Od toga je trideset godina
č trideset godina putovao i sastavljao pjesme, trideset godina se bavio
tesawwufom (misticizmom), a dvanaest godina da je č i š ć
i ć svoje posjetioce. Najpoznatija su mu djela: Bustan, Gulistii.n i
Divan. Djela su mu đ i na druge jezike.
14
) ruždija- e, f. (ar.) niža srednja š kola, od tur. mektebirušdiyyii -
vodenje pravim putem.
146
Sulejman je za vrijeme školovanja jedanput posjetio svoj rodni
kraj. To je bilo negdje 1321. godine po H. ili 1904. godine n. e. O tome
Sulejman kaže:
»Na jednu godinu prije završetka studija otišao sam u domovinu
da .posjetim svoje. Tamo sam održavao vazove (predavanja) u džamij i
sa ć (katedre) svoga oca. Jedno vrijeme boravio sam u Bugarskoj
i č bugarski jezik.1.5) Narod je zahtijevao da budem postavljen
za nastavnika na Ruždijji u č ali moje se ponašanje nije đ
austro-ugarskim vlastima pa sam pozvan u vojsku. I kada su namjera-
vali da me pošalju u Peštu radi regrutacije, narod se pobunio pa su
me ostavili na miru, ali sam se morao svake sedmice javljati vojnoj ko-
mandi. To je bilo u vrijeme kada mi je do završetka studija ostalo
samo godina dana. Sav moj uloženi trud i svi moji napori dovedeni
su time da propadnu. Oduzet mi je i pasoš. č ja sam jednim
č prešao preko Save u Sremsku č i odatle preko Beograda
vratio se u Istanbul.
Hidžretske 1322. godine (1905. god. e.) primio sam fakultetsku
diplomu, a Riimi 1325. godine (to je 1327. godina po H. ili 1909. go-
dina n. e.) idžazet (diplomu) od Medrese.«
Ne zna se č š to je bilo presudno da se Sulejman nije po-
slije završenog školovanja povratio u svoju domovinu i da se č
da ostane, zaposli se, kasnije osnuje porodicu i nastavi svoj život i rad
u Turskoj. O tome Sulejman ništa negovori. Ali, po svoj prilici, za
takvu njegovu odluku, bar u prvo vrijeme, glavni razlog je bio č
na koji se on povratio iz domovine u Istanbul, a kasnije ženidba, stva-
ranje porodice i njegova velika ljubav prema nauci i č radu,
č kada je došao u Antaliju.
O svom daljem životu i radu poslije školovanja Sulejman u svo-
joj autobiografiji kaže:
»Po završetku školovanja (na Fakultetu - opas. aut.) postavlj en
sam za nastavnika Idadijje
16
) u Boluu, a ·potom na Idadijj i u Lazikijji,
a zatim sam premješten na Idadijju u Antaliji. Iza toga sam postav-
ljen za profesora na SultanljjP') a istovremeno sam radio na Daru!
hilafiii) ·i č školi u Antaliji.«
Sulejmanov dolazak u Antaliju imao je presudan utjecaj na nje-
govo opredjeljenje i pravac njegovog daljnjeg života i rada. Bogata
i burna prošlost Antalije i njezine okoline, mnogobrojni i neistraženi
1.5) Sulejman ništa podrobnije ne govori u svojoj autobiografiji o svom
boravku u Bugarskoj pa se ne zna kada je bio u Bugarskoj i koliko je u njoj
boravio.
16) idš.dijja.e, f. (ar.) = srednja škola, gimnazija, od tur. idiicliye, došlo
od ar. i'diidiyya - srednja škola, gimnazija.
17) sultiinljja- e, f . (ar.) = posebna državna (carska) srednj a škola, od
ar. sultan - vladar, car + ar. suf. iyya, tur. mektebi-sultani = carska
škola.
Il) dirul-hilafa - e, f. (ar.) = visoka upravna .škola u Istanbulu, od ar.
dir - dom + ar. biliifa - halifat, zastupanje, upravljanje. Pretpostavljam
da se ovdje radi o jednom odsjeku Visoke upravne škole u Istanbulu sa
sjedištem u Ataliji na kojoj je Sulejman Fikri držao predavanja.
147
i č spomenici, kao nijemi svjedoci te burne i kul-
tura raznih civilizacija koje su se tu smjenjivale, napokon su č
č koji ć im pokloniti i posvetiti cijeLi svoj život i skinuti s njih
tamni veo kojim su bili milenijima i ć pokriveni. Evo što o
tome kaže Sulejman:
»Antalija je bila pozornica jedne velike kulture, prepuna bogatih
starina i č kutak domovine. sve to osjetio sam ve-
liku želju za č njezine prošlosti. Svo svoje slobodno vri-
jeme provodio sam u obilascima ruševina, č sam mnogo knjiga
o nestalim i prohujalim civilizacijama na ovom tlu, vršio sam razna
ispitivanja i skupljao razne predmete i pisao č Napokon sam
dobio pristanak nadležnih organa vlasti da u jednoj napuštenoj dža-
miji č osnujem muzej u ,kome ć ć smjestiti prikupljene
predmete i nastaviti daljna istraživanja i osigurati ih od propadanja.
Sada su SYi ti prikupljeni predmeti smješteni u jednoj novoj zgradi
koja je posebno podignuta za muzej. Moje fotografije vise na njego-
dm zidovima.«
Sulejman je i dalje, poslije završenih studija, uz svoj č
č ž č rad marljivo i strpljivo radio na svom č obra-
zovanj u i č uzdizanju. I pored svoje velike skromnosti njegov
č ž č rad nije mogao zadugo ostati nezapažen. O tome
Sulejman u svojoj autobigrafiji kaže:
»Dok sam bio direktor Muzeja specijalizirao sam arheologiju i
»Starine« i stekao titulu »specijaliste I reda«. Ponosim se time što sam
ja bio prvi koji je ustanovio da su prvi stanovnici Antalije od njezinog
osnivanja bili Turci.«
Za svoj č ž č rad i postignute uspjehe na tom po-
lju Sulej man je dobio priznanje s najviših mjesta, pa č i samog Ke-
mala Ataturka i dr. Evo što o tome kaže Sulejman:
»Kada je jednom prilikom Kemal Ataturk posjetio Antaliju iz-
razio je želj u da malo bolje upozna grad pa je preko ć č
moju prvu knjigu Povijest Antalije. Saznao sam da je bio veoma za-
dovoljan. Sutradan je tražio da u svrhu bolj eg upoznavanja znameni-
tosti grada i njegove prošlosti zajedno posjetimo Belkisine ruševine.
Mogu slobodno ć da je bio zadovoljan s mojim objašnjenjima. Tako
su jedne č Ataturk i drugi visoki državni dostojanstvenici prisu-
stvovali jednom č skupu na kome se raspravljalo o križarskim
prohodima ovim krajevima na kome sam i ja bio prisutan i aktivno
uzeo č š ć
Poslije ovih đ i č sam pozvan da budem č Dru-
štva č ali ja_ to ni sam prihvatio. Iza toga su me pozivali da
1 Ja č u velikom ž č programu na lokalitetu Ala-
d.ža..I;lojuk (Alaca

pa sam i to odbio. Zbog starosti i [znemo-
glosti odabrao sam penZIJU da u miru, u svome kutku, uz svoje
19
) Alacahi.ijiik lokalitet bogatih arheoloških iskopina kod
Aladie u pr?VIDCIJI (Corun). Predstavlja bogata nalazišta
d_ob!l IZ pen_oda tita (2500-2000 god. prije naše ere). Hoji.ik
(OJiik) na tur. Jeziku č šupljma, rupa, jama, okno (u zemlji).
148
ge .i svoje zabilješke i papire nastavim svoja č istraživanja. ć
sam izvršio svoju dužnost. č ć javne funkcije trideset
č godine sedam mjeseci i dvadeset sedam dan otišao ·sam 1939.
godine u mirovinu.«
Ranije smo vidjeli da je Sulejman dobio drugu diplomu (Med-
rese) 1909. godine, ali on nije č naveo kada je i koje godine č
raditi kao mladi profesor na Ruždijji u Boluu. Ako uzmemo da je
1939. g. kod odlaska u mirovinu imao navršenih trideset č godine
radnog staža, onda to č da je mogao č raditi 1905. godine. A
to je godina kada je završio Filozofski fakultet i dobio prvu diplomu na
tom Fakultetu .....:. odsjek književnost u Istanbulu. To č da je Su-
lejman tek č godine kasnije, 1909. godine, dobio idžazet (diplomu)
na Gazanferaginoj medresi u Istanbulu, kako j e to i ranije navedeno.
č i javni život
O svome č životu Sulejman posebno govori u SVOJOJ
autobiografij i. I njegov č život bio je veoma bogat i sadržajan.
I 'Pred svoje prezauzetosti i okupiranosti č radom i svojim re-
dovnim č poslovima, Sulejman je kao nježan suprug, bri-
žan otac, djed i ć smogao vremena da im posveti svu svoju
brigu i dužnu pažnju. Evo što on sam o svome č životu
kaže:
>>Poslije moga prvog postavljenja za nastavnika Ruždijje u Boluu
oženio sam se sa Gulsum Muridom, ć Abdurrahman efendije,
đ nastavnika Ruždijje u Boluu, gdje sam i ja radio. Iz tog braka
našle su mi se tri ć i dva sina. Prve dvije ć završile su za
nastavnice na ženskoj č školi u Izmiru, dok sam oba sina
poslao na školovanje u Istanbul. Prvi sin mi je završio medicinski fa-
kUltet, a zatim je specijalizirao i postao birurg specijalista. Drugi sin
mi je završio Vojnu akademiju i postao oficir. Sada su mi i dvoje unu-
č ljekari, dvoje inženjeri, jedno diplomirani profesor jezika, jedno
mi č đ č a drugi engsleski licej .«
20
)
Sulejman Fikri je bio vrlo skroman ć pažljiv suprug,
brižan i nježan otac i djed, omiljen i jako cijenjen drug i prijatelj,
uživao je veliko poštovanj e u društvu i sredini u kojoj je živio i radio.
O tome nj egov sin dr Muzaffer kaže:
»Sam po sebi naš otac je bio do krajnosti skroman č ti-
č č zreo i dobar otac, dobar suprug,veliki rodoljub i vjernik,
u svakom pogledu, dakle, bio je dostojan poštovanja, cijenjen i uva-
žavan od ć i stranih č č j e bio jako susretljiv i
pažljiv, svestrano obrazovan i ·kao takav bio je rado đ i č
. 20) Clanovi uže Sulejmanove porodice su:
- supruga Giimsiim Miiride, umrla 29. 6. 1969. godine
- ć Nazira, udata Kiratli, nastavnica, umrla 3. 9. 1970.
- ć Fazilet, udata Refioglu, nastavnica u penziji
- ć Fethijja, udata Dedegil, ć
- sin dr Muzaffer, ljekar-hirurg
- sin SadetJin, ofioir u penziji.
149
cijenjen. u druš tvu. Bio j e ć i od predsjednika republike, Ata-.
t ui'ka, kao i !smeta Inenija i uživao njihovu pažnju i uvažavanje. .
je, zbilja, pr imj er i uzor č č Za nas je dika i ponos što smo
njegova dj eca.«
Nakon penzionisanja 1939. godine kao profesor, Sulejman defi-
nitivno prelazi na a·ad u Arheološki muzej u Antaliji, koji je sam osno-
vao i postavio mu prve temelje, i to na položaj direktora, g_dje se
puno ć organizaciji Muzeja i č radu. BolJa nagrada
i p riznanje za njegov dugogodišnji č rad nije se mogla ni zami-
sliti.· Poslije dvije godine plodnog rada u Muzeju, Sulejman definitivno :
odlazi u mir ovinu, ali ne pres taje raditi. Naprotiv, on nastavlja svoj
č rad, piše i izdaj e č i knjige, ć bogate i dragocjene
mater ijale i đ koj e je godinama marljivo i brižljivo sakupljao. On
sada koristi i svoje veliko i dugogodišnj e iskustvo č radnika. On
to sve radi i dalj e, tiho, bez reklame, s istom š ć Sve š to je
uradio i pos tigao, može se slobodno ć uradio je i postigao sam, bez
č ć i ć materijalne podrške, o č ć posebno
biti govora kasnije.
ć dio svoga života i gotovo cijeli svoj plodni radni .vijek
Sulej man j e proveo u Antaliji, toj metropoli jedne velike i prohujale '
kulture raznih civilizaci j a.
Kada mu se razboljela supruga Sulejman se zaj edno s njom pre-
selio kod nj ihovog đ sina u Ankaru, u kojoj je, uskoro, 08. ll.
1962. godine zauvijek sklopio svoje umorne č U Ankari je i sahra-
njen.21)
ž č č rad
Siroko j e polje č i ž č rada i interesovanja . Su-
lejmanovog. Još od njegovog dolaska u Antaliju, kao mladog profesora
turskog jezika i povijesti, njegovu pažnju je plijenila njezina bogata
i burna prošlost, i to kako ono najstarija iz doba Hetita (2500-2000.
god. pr. n. e.), Rimljana, Bizantije i č tako i ona kasnija iz doba
Seldžuka, Turaka i ć pa sve do njegovih dana. č kako
povijest kaže, Antalija je osnovana u drugom vijeku ·prije naše ere iJ
vrijeme vladavine Att alusa II Pergamons kog.
Istinski zaljublj enik nauke, Sulejman svo svoje slobodno vrije.me
nj oj ć tako, da za sebe i za svoju dušu nije gotovo ništa
ostavlj ao. Zato, iako mlad č i profesor, njegovo č ime po-
staj e ubrzo sve poznatije đ č krugovima i č usta-
novama unutar i van granica Turske. Tako je trajalo više od pola s to-
ć
Poslij e izvjesnog vremena provedenog na is traživanjima i č
Yanjima Sulejman č objavljivati svoje č . radove, prvo u
raznim č i č revijama da bi, iz t e oblasti, 1340. godine
po H. (1922. g. n. e.) izdao svoje prvo č djelo »Antalja livasi ta-
nni (Povi jest antalijske oblasti), ne č ć njegovo prvo štampano
21
) Dr Muzaffer Erten, pismo od 22. l. 1981. godine
150
djelo· iz stilistike turskog jezika »Ilmi belagatdan koje je
objavio 1331. god. po Hidžri, odnosno 1913. godine n. e. Tada je ć
ime SuleJ:mami Fikrije, popularno nazvano »Fikri Hodža« (Fikri boca)
bilo nadaleko poznato i priznato. o ovoj i drugim njegovim knjigama
bit ć posebno i č govora kasnije.
Posebnu pažnju i uvažavanje č č krugova u Turskoj, pa
i šire, č č koju je Sulejman Fikri č dokazao, da
su pr\li stanovnici Antalije ·bili Turci koji su u Antaliju došli iz sred-
nje Azije.22)
Sulej_manovo navedeno č ć izdržalo je i odoljelo svim
č }criHkama č koji se bave š š ć Antalije i njezine
okoline.
Sve je ranije bilo zapisano u vezi s Antalijom i njezinom pro-
š š ć na i drugim jezicima Sulejman je pažljivo č
bilježio,· ispravljao, dopunjavao s· novim ć i novim dokazima i
tako skupio obiman i dragocjen pisani materijal. Uz predmete koje je
skupljao, u prvo vrijeme sam, amaterski, a kasnije organizovano i tim-
ski, Su1ejmanu je bilo dovoljno da uz minimalnu podršku i ć
sa strane udari temelje č muzeju koji ubrzo, pod Sulejma-
novom rukom, .prerasta u Arheološko-etnološki muzej Antalije. Muzej
je prvobitno jedno vrijeme bio smješten u napuštenoj Jivlim džamiji,23)
a kasn:i•je, Sulejmanovim zalaganjem, Muzej je dobio i svoju zasebnu i
novu zgradu, koja j e.u tu svrhu đ
Prvi ' radnik, pri ž č prvi č starih predmeta, prvi
č radnik i prvi specijalist arheolog toga Muzej a bio je č
č Sulejman Fikri, ili Bosanac (Bosneli) kako se č uz svoje
ime potpisivao na svojim č radovima i knjigama. To opet na
poseban č govori koliko je Sulejman dušom pripadao svojoj rodnoj
grudi, svome ć i svojoj Bosni. Sulejmanov trud nije bio uzalud.
I danas muzejske zidoye .krase brojni Sulejmanovi portreti i fotografije
s raznih individualnih i timskih arheoloških akcija na iskopavanju osta-
taka na raznim lokalitetima, a sve kao izraz zahvalnosti i priznanja
prema Sulejmanu i jedan dokaz više velikog Sulejmanovog djela kako
u Muzeja, tako i rasvjetljavanju prošlosti Antalije. đ
tim fotografijama nalaze se sigurno i one na kojima Sulejman č
i objašnjava Kemalu Ataturku i njegovoj pratnji restaurirane objekte
stare An talije (Ostaci pozornice, pozornicu Aspendes i dr.).
. 22) Dr J}urhanettin Onat: »Fikri Hoca«, Selale, god. III broj 230-231,
Apt;l}jja 1949. godine
. 2l) Jivlim džamija ili Alauddinova džamija u Antaliji iz doba Seldžuka
poznata je po svojoj visokoJ i žljebastoj (užlijebljenoj) munari. đ je
77.4. godine po H. (1377. godine naše ere). Ovu džamiju je sagradio arhitekt
Balaban Tavaši. Džamija je renovirana 1330. god. po H. (1912. g. n. e.). Ova
džamija je i.Qteresantna po tome štq zgrada nije strogo postavljena. prema
Mekki 'i što po:;_toji veliki nesklad đ same zgrade i munare. Dok Je zgra-
da džainije ·vrio skromnih dimenzija i č dotle je munara vrlo visoka
sa žljebovima po č je i poznata (S. f'ikri: Povijest Antalije I knjiga str.
89-91).
151
č draž i č Sulejmanovom pristupu i gledanju
na Antaliju i osvjetljavanju nj ezine prošlosti č njegov uporedni hod
kroz tu njezinu prošlost uz Evliju Ibni Batutu
15
) za kasniji
period, a uz Herodota (Herodos)2
6
) i dr. za raniji period. Sulejman j e
koristio i djela Monteskija
27
) i njegove poznate poglede na historij ska
zbh·anja i njihovu zakonomjernost.
č Sulejmanovog č i histološkog interesovanja u ši-.
rem smislu bila je oblast Teke sa sjedištem u Antaliji koja je zauzi-
mala i prostirala se na oko 22.370 km
2
. Prema Fikrijevim navodima u
njegovoj I knjizi Povijest antalijske oblasti, udaljenost Antalije iznosi:
do Istanbula 575, Izrnira 387, Solw1a 536, Rodosa 155, Bejruta 320, Port-
saida 348 i Alaije 68 morskih milja č ć jednu morsku milju
oko 380 stopa).
21
)
Sulejmanovom zanimanj u nije niš ta promaklo što j e bilo od ne-
kog ć č na tom velikom prostoru, tom propuhu burunih
historijskih zbivanja, s posebnim osvrtom na glavne centre, kao što su:
Antalija, Pamfilija, Perge, Mor tuna, Kodža Hisar, Almalou, Belkis i dr.
Posebno je važno Sulejmanovo interesovanje za nekropole i akropole
starih kultura, kao što su: hetitska, falikska, č ž č bi-
zantijska, č i osmanska. Stari amfiteatri, teatri, akvadukti, bogo-
molje, hramovi, banje, razne škole, karavansaraj i, hanovi, mostovi, č š
me, tekije č ritualni centri), zatim poznate č iz ranijeg
i kasnijeg perioda č javnog i kulturnog života, đ kojima
se nalaze ·i neki naši ljudi, zatim književnici, pjesnici, vakifi (legatori).
Mnoge je stvari u zadnji č spasio od uniš tenja i propadanja i tako
im č spomen. O svemu tome bit ć posebno govor a u na-
rednom poglavlju kada budemo govorili o Sulejmanovim knjigama i
ostalim njegovim č radovima.
PREGLED
objavljenih i neobjavljenih knjiga i radova uz
kratak njihov sadr.laj
Ne raspolažem podacima o pojedinim č radovima i s tu·
dijama koje je Sulejman napisao i objavio, a oni sigurno nisu malo-
brojni i č Jer, zna se da j e mnoge radove napisao i objavio
••
24
). E v lija. Celebi (1611-1679), veliki turski putopisac. Puno mu je ime
EvliJa bm Derviš Muhamed Zilli. Glavno mu je djelo putopis nSejahat-nama«.
25
) Batuta (1304-1377), veliki arapski putopisac. Puno mu je ime
Abu Abdillab Muhamed ibn AbdUlah ibn Muhammad ibn Ibrahim Allewati
al-Taan_gi. __ Njegovo djelo na arapskom jeziku glasi •Tul).fa
fi gara.Jb al wa al asfar«. Rodio se u gradu Tanger (Tanka) Ma-
roko. Proveo Je na putovanJima oko dvadeset i pet godina.
26
) (oko 484 - oko 425. pr. n. e.), veliki č č naz-
van »>tac histonJe• .
. l7) Charles Lois de Secondat (1689-1755),
1 pisac mnogobroj nih djela iz č fizike, fizi-
olOgiJe ,histolOgJJe, č ekonomije i filozofije.
21
) Jedna morska ili č milja iznosi 1852 m.
152
u ć i stranim č O tome Sulejman u svojoj autobiogra-
fiji kaže:
»Za vrijeme odmora obilazio sam ruševine, č sam dosta
knjiga o ranijim civilizacijama (na ovom tlu), vršio sam razna ispiti-
vanja (istraživanja), sakupljao sam razne predmete i dokumente i pi-
sao č
O tome Sulejmanov sin dr Muzaffer opet u svome pismu kaže:
»Osim štampanih i neštampanih djela našeg oca ima još mnogo
pisanog materijala u obliku zabilješki, č ž č radova ob-
javljenih u raznim č i to kako njegovih, originalnih, tako i
prevedenih s drugih jezika.«30)
A) Objavljena djela
Sulejman je za svoga života, pored pojedinih ć i dužih ra-
dova, štampanih i neštampanih, napisao, koliko je meni poznato, jeda-
naest knjiga. Od tih knjiga objavljeno j e samo pet, i to:
l) llmi belagatden bejan ve bedi' (Sažet prikaz nauke
o stilistici). To je č ć udžbenik) i ekscerpt iz stilistike
turskog jezika, pisan na turskom jeziku arapskom grafijof
vima). Knjiga ima 47 + l stranica. Kod izrade ovog djelca Sulejman
je koristio Telbil? i Belagat-i Usmanijje od Dževdet Paše,
3
1) a primjere
iz stilistike uzeo je iz knjiga poznatih savremenih turskih i arapskih
stilista. Na kraju ove svoje knjižice Sulejman je posebno poglavlje
posvetio nauci o sastavljanju tariba (kronograma) ć tekstova s
č vrijednostima arapskih slova (ebdžed hesabu), u kome je
definisao i primjere naveo za sve č njegove vrste.
32
)
Djelo je štampano u Antaliji u štampariji Nikole K. Melija 1331.
hidžretske godine, odnosno 1329. Rumi (Mali) godine, što odgovara
1913. godini n. e. Ovo svoje djelo Sulejman je napisao i štampao kao
profesor turskog jezika na Idadijji u Antaliji, vjerovatno kao udžbenik
ili kao č stilistike turskog jezika. To je jedina knjiga koju je
kod nas zabilj ežio H. Mehmed ž ć u dopunama svoga djela »Knji-
29) Sulejman Fikri: Autobiografija.
30) Dr Muzaffer Erten: Pismo.
31) Ahmet Dževdet-paša (1228/1822-1316/1894), poznati turski diplomata
i č Sin je Ismail-age i unuk Ismaila muftije u Bugarskoj (Luf, Luf-
ga) (Ahmad I sv. str. 655).
32) a-tarlbi tarom = kronogram u kome se u č uzimaju sva slcr
va u njemu, od ar. tarib - kronogram + ar. tarom - potpun.
b - tadbi gewher = kronograrn u kome se u č uzimaju samo
slova s č znakovima, od ar. tarib-hronogram + per. gewher -
dragulj, dragi kamen.
e - tiiribi muhmiii = kronogram u kome se u č uzimaju samo
slova bez č znakova, od ar. tiirib - kronogram + ar. muhmiil -
pismo bez č znakova č
č - tiirlbi = kronogram u kome se po potrebi u tekstu dodaje
ili odbija po jedno slovo kod č od ar. tiixib - kronogram + ar. nil·
- manjkav, nepotpun.
153
ževni rad č muslimana«, odakle je tu zabilješku
u cjelosti prenio dr Hazim ć u svojoj knjizi »Književnost Mu-
slimana BiH na orijentalnim jezicima«, kako je to u uvodu ovoga rada
izneseno. Ovu knjižicu Sulejman je izdao pod imenom »Bosneli Sulej-
man Fikric. Ona je mala po obimu, ali je po sadržaj u vrlo bogata.
Il) Antiilya livlisi taril.J.i (Povijest antalijske oblasti). Knjiga je
štampana u Istanbulu u državnoj š tampariji, na finom papiru 1340.
godine po Hidžri, ili 1338. godine po Rumi kalendaru, što odgovara
1922. godini naše ere. Knjiga ima 193 stranice, a ilustrovana je sa:
sedamnaest snimaka (fotografija) raznih historijskih objekata, dva crte-
ža, trideset sedam klišeja starog kovanog novca sa figurama s obje
strane i na kraju velika karta antalijske đ u razmjeri 1:2000
promjera 54 x 50 cm s ucrtanim svim sadržajima (objektima). Mapa
(karta) je Sulejmanov rad s nj egovi m potpisom: autor Sulejman Fikri
1338. godine. Knjigu je Sulejman izdao pod imenom: č č
Sulejman Fikri, profesor Sultanijje u Antaliji. Knjiga je na turskom
jezik-u arapskim pismom.
Iz bogatog sadržaja knjige navest ć samo nekoliko poglavlja iz
kojih ć se ć vidjeti i ć slika o materiji koju je Sulejman obra-
đ u ovoj svojoj knjizi. To su ć poglavlja po mome vlastitom
izboru:
l) Osnovni podaci o položaju i č oblasti Teke sa sjedištem
u Antaliji, stara administrativna podjela i njezini najstariji stanovnici.
2) Najstariji pisani dokumenti o oblasti Teke, dolazak Grka. Pam-
filija i zašto je dobila to ime. Hetiti, Faliki , č u Teki i njihovi
spomenici.
3) Povijest izgradnje antalijske đ i predaja (legenda) koja
gO\·ori o njezinim graditelji ma, č i rimski spomenici u Antaliji.
4) Osvajanje Antalije od s trane Abasida, osvajanje Antalije od
Križara, ž č osvajanje oblasti Teke, spomenici i pisani dokumenti
i zapisi iz nemena Seldžuka, osvajanje Antalije od ć opsada
Antalije po ć i Venecijancima.
5) Sultan Korkud u Antaliji i pitanje Siita, crkve, džamije, me-
drese i biblioteke, turbeta (mauzoleji) poznatih ljudi u Antaliji.
6) Poznati vakifi (Iegatori) i njihove vakufname (zakladnice).
7) Prošlost starih gradova: Mortune, Kodža Hisara, Belkisa, Al-
maloa i dr.
. Ova __ ujedno prvi od tri sveska (knjige) Povi-
Jest . na zadnJim koncama ove knjige stoji da je Sulejman
nap1sao 1 drug1 svezak Povijest i antalijske oblas ti.
. III) Antaliya Vilayeti Tarihi (Povijest antalij ske oblasti). Knjiga
je izašla u Istanbulu 1940. godine pod imenom: S. Fikri Erten,D) di-
.
33
) ć ć uzeo je sebi za književno ime Fi-
kr!· a za. prez1me Je Erten. Fikri je od ar. fikriyy - što č
Misaom,. Duhovm,_ N1sam mogao ć kakvo č ima č
•Erten• 1 kakvog Je ponjekla.
154
l
J
rektor Muzeja u Antaliji. Knjiga je na turskom jeziku pisana č
slovima đ po novom turskom pravopisu, ima 142 + 18
stranica. Poseban dodatak knjizi č album od trideset č snimka
(fotografije), a to su: razni natpisi iz doba Seldžuka (tri), Demetrinal4)
bista (jedna), stari hramovi i grobnice č ruševine Side (jedna),
stara đ u Antaliji (jedan), staro brodogradilište u Antaliji (jedan),
munara iz doba Seldžuka (jedan), sultan Sulejmanova džamija u Anta-
liji (jedan), stara narodn!l nošnja u Manavgatu (jedan), ć radinost
u Antaliji (dva), č stari č u Antaliji {dva), banovi (razni
detalji) iz doba Seldžuka (devet), grobnica u Lisiji (jedan), stari most
iz doba Seldžuka u Antaliji (jedan) i dr. Poseban dodatak knjizi su
planovi (tlocrti) poznatih banova sa fotografi j a, zatim Jivlin džamije,
brodogrališta i velikog zatvorenog bazara (trga) u Antaliji i đ u
Alaiji, svega jedanaest.
Sadržaj ove knjige je vrlo bogat. Ja ć navesti samo neka po-
glavlja iz kojih ć se ć ć doj am o č je sve u njoj Sulejman
pisao:
l) Antalijska oblast i njezin ulazak u historiju, prvi pisani spo-
menici iz prošlosti Antalije, stanovnici antalijske oblasti, pismo, jezik,
bogomolje, naJpoznatija č stara naselja, gusarstvo, znamenite
č u prošlosti, Arapi i Seldžuci u Antaliji, karavansaraji iz doba
Seldžuka, Harniti u Antaliji (701. H. ili 1301. n. e.), ć u Anta-
liji (876. H. ili 1472. n. e.),
2) Trgovina i industrija, Korkut i Barbaros u Antaliji, Siiti u
Antaliji, Kadi paša [ Tekeli Oglu, ostale poznate č u Antaliji,
stari vakufi (zadužbine) u oblasti Teke, stari zanati i č u Anta-
liji i dr.
Na đ korica knjige navedena su djela, štampana i neštam-
pana, koja je Sulejman do toga vremena napisao, o č ć posebno
biti govora.
Upada u č skromnost izdanja i slaba č opremljenost ova-
ko važne knjige. Ali, ako imamo u vidu da je Sulejman sve svoje knji-
ge, pa i ovu, izdao u vlastitoj nakladi, bez gotovo č ć materijalne
podrške i ć da je od zadnje njegove štampane knjige, kada je
i ova knjiga bila završena, moralo ć oko osamnaest godina pa da
j e mogne štampati, onda tek možemo shvatiti kolike je žrtve i napore
morao č da objavi i štampa ovu knjigu i tako, uz ć odri-
canja, dopr-inese svoj obol nauci iz đ prošlosti Antalije i nje-
zine oblasti. I pored tolikog samoodricanj a i upornosti Sulejmanu nije
bilo đ da za svoga života objavi oko šest dovršenih djela, o ko-
jima ć biti posebno govora.
Ova knjiga č drugi od tri sveska knjige Povijest Antalije i
njezine oblasti.
IV) Antalya tarihi - ticiincii kisim (Povijest AntaJije - ć
svezak). Knjiga je izašla u Antaliji 1948. godine pod imenom: S. Fik:ri
34
) Demetra - u č mitologiji božica - pokroviteljica zemljo-
radnje. Isto što i Cerera u starorimskoj mitologiji. Bista (kip) Demetre, o
kojoj Sulejman govori, nalazi se u Arheološkom muzeju u Ankariji.
155
Erten, elire.ktor Muzeja u penziji. Knjiga je na turskom jeziku latini-
č pismom, ima 140 + 1 stranica. Knjiga je s
dva k!Heja (fotografije) č pni uvezivanj':l _na
ć mjestima. Na kraju knjige, pored sadržaJa, 1ma 1 č manJe
poznatih č i izraza.
Sulejman je u ovoj knjizi obilno
Evlije Celebije Putopis Ibni Batute i njihova kaziVanJa 1 zap1se o
Antaliji i drugim mjestima u njezinoj pokrajini.
U ovoj ć knjizi Povijest Antalije Sulejman najviše pažnje
ć spomenicima kulture starosjedilaca Antalije, zatim poznat·im
č iz č č i kulturnog života ovih krajeva. Ilu-
stracije ram navest ć nekoliko izvoda iz bogatog sadržaja ove knjige:
1) Evlija Celebijino proputovanje i njegova zapažanja, Lisija i
pogled na njezinu prošlost, najstariji hramovi i grobnice u Lisiji, Arapi
u Lisiji (802. g. H. ili 1400. g. n. e.).
2) Najstariji pisani spomenici o Lisiji, Evlija Celebi u Elmalou,
biografije poznatih Elmalijanaca, ruševine Termessusa, termessuski po-
č AJeksandar Veliki u Termessusu, Evlija Celebi u Antaliji,
Arapi u Antaliji, Ibni Batuta u Antaliji, Seldžuci u Antaliji, popravci
antalijske đ za vrijeme Turaka.
3) Džamije, medrese i najviši dostojanstvenici u Antaliji, Evlija
Celebi u Manavgatu, znamenitosti Manavgata, pjesnikinja Bilitis, zna-
menitosti Side (stare Antalije), č Side, poznate ruševine u
AJari itd.
ć i ć velike ljude koji su živjeli i r adili u Antaliji
i zauzimali najviše položaje u državnoj upravi , Sulej man u ovoj knjizi ,
đ ostalih, na str. 89. navodi Bošnjaka Baltadži Mehmed pašu
35
)
i kaže da je 968. godine po H. (1560. g. n. e.) bio kao beg na č anta-
lijske pokrajine.
č obrada i opremljenost ć knjige Povij es ti Ahtalije
na č je nivou kao i druge knjige iz 1940. godine s tim što je
papir u ovoj knjizi još nešto slabiji.
V) Tekeliogullari (Tekelije, Potomci Tekelija ili ć To je
monografija o č porodici Tekelija u Antaliji i njezinim č
od njihovog č hadži Osman-age pa do ć Atamana i
Renana, savremenika Sulejmanovih, đ kojima ima nekoliko zname-
nitih ljudi. Knjiga je štampana 1955. godine u Antaliji na turskom je-
ziku i č pismom, a ima 63 + S stranica. Na kraju knjige, po-
red sadržaja, ima još i č malo poznatih č i izraza i č
stablo Tekelija. Na šesdeset drugoj strani donesena j e slika Musellem-
·džamije i njezin kronogram jz koga se vidi da je džamiju podigao
hadži Mehmed-aga sin hadži Osmana Tekelije 1211. godine po H. ( 1797.
.
35
) Dr Safvet-beg š ć u svojoj knjizi •Znameniti Hrvati Bošnjaci
1 Hercegovci u turskoj carevini« Zagreb 1931. g. na str. 44. kaže za Mehmed
pašu {Baltadži) da je iz dvora š beg od Antalije i da se 968. g. H.
(1560. g. naše povukao u mtr 1 da Je umro u Carigradu pod kraj Sulej-
manove vladavme.
156
godiiie naše KnJigu je · Sulejman posvetio' dvojici ć Tekelija,
!i.r ojfh savre·menika; Ahmedu i Eminu.
djela .
. . ..
Pored štampanih djela koja su navedena i ukra.tko opisana Su-
Jejro.an . je napisao i iza sebe ostavio još šest' što ć i što manjih
k.njiga, koje nisu štampane. Podatke o tome crpio sam, uglavnom, iz
· oglasa donesenih pa . kraju štampanih Sulejmimovih djela na zadnjim
. a jednim dijelom iz njegove autobiografije . .
. Ranije je č da je iza Sulejmana ostalo neobjavljeno više
napi1Sanili: radova. Obzirom. da o tim· Sulejmanovim radovima nemam
· nikakvih podataka, ja· ovdje navesti samo knjige koje je Sulejman
dovršio, a koje za nj egovog života, a ć do danas, nisu objavljene.
Nazive Sulejmanovih neobjavljenih knjiga navest ć onim redom kojim
ih je sam autor najavljivao u svojim štampanim djelima.
f . l) Tiirihi memaliki Osmaniyya cografiyasi (Geografija povijesti
Osmanske carevine). Ovu knjigu Sulejman je dovršio -prije 1922. godine
jer je oglašava u svojoj knzizi Povijest antaLijske pokrajine •koja je te
·· godine izašla iz štampe. Ništa pobliže se ne zna o obimu i č ove
knjige kao ni to kome je prvenstveno namijenjena: da li široj č
č publici, ili, možda, kao udžbenik u školama.
· · · '· 2) Aritalya ve MiHi Miicadele (An talija i narodni ustanak-borba).
:.··Ovu ·knjigu 'Sulejman j e napisao a vremenu đ 1922. i 1940. godine.
" Njezino dovršenje Sulejman j e objavio u svojoj drugoj knjizi Povijest
Antalije koja je izašla iz štampe 1940. godine. Ni za ovu knjigu nema
poda.taka o ·njezinoj vem:ini i sadržaju. Pretpostavlja se da je Sulejman
· u· ovoj knjizi•· obradio č š ć Antalije i njezinih đ u oslobodi-
č ratu protiv Grka pod rukovodstvom Kemala Ataturka od 1918.
do 1921. godine·.
3) Antalya vilayeLi cografyasi (Geografija antalijske oblasti). I
o\ru knjigu Sulejman· je napisao prije 1940. godine. Niš ta pobliže se
. zna o ovoj njegovoj knjizi.
4) Apdal Musa ve Kaygusuz Apdal (Abda! Musa i Kajgusuz Ab-
da!). I ovu knjigu Sulejman je završio i napisao prije 1940. godine.
Po svoj prilici, to je monografija o dvojici velikana bektašijskog reda
(tar:ikata) č je č hadži Bektaš Veli, umro 738. godine po Hidž-
ri, odnosno 1337. godine naše ere.
36
)
· Kajgusuz Abda! je č jedne poznate tekije bektašijskog reda
::· •na· brdu-•Mukattam kod· Kaira.
37
)
Abda! Musa je s č (posebni i poznati odredi turske vOJ
ske koju je osnovao sultan Orhan 1328. godine) došao je u Antaliju
za vojnih pohoda sultana Orbana.
36) Sulejman Fikri: Antalya livasi tarihi, Istanbul 1922. str. · 192.
J7) br Džemal ć Institucionalni tesavvuf - derviški redovi -
tarikati {Glasnik VIS-a br. 5/80. god. XLIII, 1980. god.)
157
Nešto kasnije formirala se posebna frakcija č bektašij-
skog reda pod imenom Abdali, koji su uzeli č š ć u islamizaciji Ru-
melije i Balkana.J8) č djelovanja Abdala Musaa bila je upravo
Antalija i njezina oblast.
5) Antalyali Kaygusuz baba (Antalijanin Kajgusuz č

Ovo
djelo je biografija ranije navedenog redovnika bektašijskog reda Kaj-
gusuz Abdala. Iz naslova knjige č se da je Kajgusuz Abda!
rodbm iz Antalije. Ovo djelo Sulejman je napisao u vremenu đ
1940. i 1948. godine. Ne zna se ništa o obimu i sadržini ove knjige.
Ovdje napominjem i č da je Sulejman, u svojoj Povijesti Antalije,
u sva tri sveska, posvetio dosta prostora Abdalu Musau ri Kajgusuz
Abdalu.
6) Antalya cografyasi (Geografija Antalije). I ovo djelo je Su-
lejman napisao u vremenu od 1940. do 1948. godine. Ne zna se ništa
pobliže o č i sadržaju ove knjige.
OST ALI RADOVI
Ranije je navedeno da j e pored navedenih šest neštampanih dje-
la iza Sulej mana ostao č broj završenih i nezavršenih radova.
Posebnu vrijednost Sulejmanove zaostavštine č godinama .sa.kupljani
materijali, skice, razni podaci iz prošlosti Antalije i njezine pokrajine,
koje Sulejman nije koristio u svojim štampanim i neštampanim dje-
I.i.ma.
Poseban vid Sulejmanove č aktivnos ti i bavljenja predstav-
lja njegov č rad s drugih jezika na turski jezik. Taj rad
sigurno nije mali ako imamo u vidu da je Antalija i njezina oblast
bila predmet velikog interesovanja mnogih č i na Zapadu i
na Istoku i da je to bilo dobrim dijelom dostupno Sulejmanu obzirom
da je on, pored svoje velike lj ubavi prema historiji Antalije, solidno
poznavao, pored turskog, arapskog i perzijskog jezika, još nekoliko
eHopskih jezika. To se najbolje vidi po obilnoj stranoj literaturi ko-
jorn se služio u svojim štampanim djelima.
Nije nam poznato da li je Sulejman pisao i đ u nekim
stranim č č i o č je sve pisao. Ako imamo u vidu
sve ono što je ranije navedeno,nije č da je Sulejman sara-
đ i svoje đ radove iz bogate prošlosti Antalije objavljivao
i u nekim stranim č č
SULEJMAN FIKRI O SEBI
Za Sulejmana se može slobodno ć da spada đ one ljude
koji su o sebi nerado i najmanje govorili. Ako su, ponekad, trebali
ili morali o sebi nešt o ć onda su to radili dosta zbunjeno, gotovo
stidljivo i bez uljepšavanja.

38
) Dr Džemal Ć ć Bektašij e i Islam u Bosni i Hercegovini (Anali
GazJ Husrevbegove btblioteke Sarajevo, knjiga V-VI Sarajevo 1978. god.
str. 91-96}.
djed. 39) baba- e, m. (per.) = titula derviškog reda, od per. baba - otac,
158
Sve što je uradio, a uradio je, vidimo, mnogo, uradio je sam,
bez č ć a ponekad i bez neke ć podrške i ć
razumiJeVanJa. Kada sam na č ovog rada govorio o Sulejma-
novom djetinjstvu, školovanju i, kasnije, o njegovom javnom životu i
č radu, obilno sam koristio izvod iz njegove autobiografije. I
nigdje u njoj nisam našao niti osjetio da je Sulejman nešto o sebi re-
kao iz č bi se dalo razumjeti li č da je bio slavohlepan, da
je o sebi govorio u superlativima ili da je svoje radove i postignute
uspjehe č I kada je nekad o sebi trebao nešto ć rekao
je to u vidu Takav je bio i onda kada je njegova prva
knjiga o Antaliji oduševila Kemala Ataturka i druge, takav je bio i
onda kada su ga pozivali u č Društva č Turske, takav
isti je bio kada su ga pozivali da i on č u velikim č
ž č i arheološkim programima (Alaca-Hoyiik i dr.). Tako su, uosta-
lom, radili i rade svi veliki zaljubljenici nauke koji za svoju pruženu
ljubav ne traže za uzvrat ništa. A kada im se uzvrati ljubav, č se
nelagodno ć zbunjeni. Takav je bio i Sulejamn, bilo da se ra·
dilo o njegovom redovnom poslu za profesorskom katedrom, bilo kao
č radnika ili kao supruga i roditelja. On, po svemu ć nije
mogao č ni biti sve da je i htio, jer je bio odviše skroman,
visoko i svestrano obrazovan i veliki zaljubljenik nauke.
Iza Sulejmana je ostalo jedno veliko djelo, ali i jedna velika praz-
nina u redovima č ljudi Antalije i šire. Sticanjem niza okolnosti
sve se to odigralo u jednoj dalekoj i divnoj Antaliji, daleko od njegove
rodne grude, koja je ostala njegova druga i isto toliko draga domo-
vina, u kojoj je tiho sagorio na ruševinama i zgarištima prohujalih ci-
vilizacija, ć njihove č i zamršene sudbine, a sve u ime
nauke.
DRUGI O SULEJMANU FIKRIJI
Ne raspolažem podacima tko je sve, gdje, kada i kako pisao o
Sulejmanu i prikazao njegov č rad. Ovom prilikom ć se ogra-
č samo na ono š to je o Sulejmanu pisao dr Burhanettin Onat.
40
)
On je pratio Sulejmanov č ž č i književni rad i život i o
tome u nekoliko navratao pisao u č

i »Tiirkakde-
niz«,42) koji su izlazili u Antaliji. Na raspolaganju su mi č prikaza
dra Onata o Sulejmanu iz č »Selale« o kojima ć ovom prilikom
nešto ć U vrijeme kada je dr Onat pisao o Sulejmanu, on je bio ć
nekoliko godina u penziji. Dr Onat je posebno obilježio Sulejmanovu
smrt, đ u č »Selale«.
40) O dru Burhanettinu Onatu (Burhanuddin Ona t) koji je pratio. i u n.e-
koliko navrata prikazao život, rad i kraj Sulejmana Fikrije, nemam mkakvth
podataka.
41) Selii.le - naziv č koji je izlazio u Antaliji, od ar. Salliil
Vodopad.
42) Tiirkakdeniz - naziv drugog č koji je izlazio đ u An·
taliji, a doslovno č Tursko bijelo more, kako Turci nazivaju priobalno
Sredozemno more. Od č Tiirk - Turska + tur. ak - bijelo + tur. dcniz
- more. Sredozemno more Arapi nazivaju: 'A.I-Bal_lr- al = Bijelo more,
Sredozemno more.
159
U č »Selale« broj 230 i 231, god. III iz 1949. godine -iza.šao
je. u dva nas tavka poduži prikaz dra Burbanettina Onata o radu i ži-
\'Otu Sulejmanovom. U tom svom prikazu dr Onat j e na vrlo dirljiv,
topao i sugestivan č s puno poznavanja, osvijetlio lik Sulejmanov,
odnosno »Fikri Hodžin«, kako ga je popularno nazvao, zatim istakao
njegov rad i njegove zasluge j doprinos nauci ć a za Antaliju i
njezinu oblast posebno. Evo kako dr Onat č svoj prikaz o
»Fikri Hodži«:
»Došao je kao profesor t urskog jezika na Sultanijj u u Antaliji.
Podigao je na stotine svoj ih đ od kojih su neki postigli veliki ugled
i 1·isoke položaje u javnom i kulturnom životu. On j e, kao što rekosmo,
predavao turski jezik, ali njegova preokupacija bila j e povijest, pa j e
s1·o svoje slobodno vrijeme provodio u kretanju po širokim horizon-
tima te opsežne nauke. č je vršio istraživanja u vezi s š š ć
Amalije. Ova njego1·a istraživanja i č dala s u prvi plod 1338.
godine (po Rumi kalendaru -nap. pis.), a to je 1922. godine naše ere)
kada je objavljeno pn'O Fikri Hodžino djelo iz te oblas ti »Povij est an-
talijskog sandžaka.«
43
) Nije to neka velika knjiga, ali je istina da j e
to jedno vrlo interesantno dj elo. Ona sadrži saznanja o prošlos ti Anta-
lije, do1·oljno č i sigurna za svakog tko želi formirati svoje
mišljenje o toj temi, kao š to se može koristiti kao j edan mali, ali u
s1·akom č siguran č svakom putniku koji želi posjetiti i upoz-
nati starine 0\·oga grada. Ona posebno iznosi dokaze o tome da su prvi
gospodari o1·ih krajeva bili Turci koji su došli iz srednje Azije, i to
dokaze koji se ne mogu č pobijati i dovoditi u sumnju. To su
tako \'ažna ć koja on donosi, da je i Ataturk prilikom svoj e
pn·e posjete Antaliji pokazao veliko interesovanj e za ovo djelo i tom
prilikom odao Fikri Hodži svoje priznanje i pohvalu za tako originalna
i nijedna č ć koja ovo djelo sadrži.«
ć o Sulejmanovom definitivnom prelasku u Muzej iz pro-
s,·jete i č službe, poslije nj egovog penzionisanja 1939. godine,
dr Onat nasta1·lja i kaže:
»Poslije izvjesnog vremena, postigavši potrebne godine službe u
prosvjeti, profesor se č u mirovinu i odlazi za direktora Antalij-
skog muzeja. Djela i razni predmeti koj i su odolj eli vremenu i bili
sakupljeni i smješteni u jednoj ruševnoj bogomolji Fikri Hodža je pre-
nio u Jivlim džamiju (o ovoj džamij i vidi u bilješci broj 23) i tu ih
smjestio na jedan savremen č Je li samo to? Ne. U želji da, ko-
liko je to ć đ do istine, Fikri Hodža i dalje neumorno radi
na prikupljanju materijala i priprema svoje druge knjige iz povijesti'
Antalije. Kad god sam ga posjetio, našao sam ga pod kubbetom (ku-
polom) Seldžuk ć š (ugla) Ji vlim džamij e zatrpanog u knjige kako
nešto prelistava i bilježi.
č l 940: . godine izašao. je iz štampe dr ugi svezak Sule j ma-
nove POVIJeSti An tall Je. A što č u ovoj našoj zemlji izdati ovak\ u
jednu knjigu, ukrašenu mnogim i raznovrsnim slikama i crtežima, na·
sandžak- a, m. (tur.) = obl ast ili okružje u biv. Turskoj imperiji
na koje je bila podijeljena, od tur. sancak.
160
pisanu od srca, i to sve kao rezultat obilnih i studioznih istraživanja?
To znaju samo oni koji su se bavili tim poslom. Tko je Hodži pomogao
i od koga je primio kakvu ć Ni od koga.
Vrlo je teško sagledati i pravilno ocijeniti .kolike je i kakve sve
žrtve Hodža podnio da bi, u ovo vrijeme svjetske krize, kada se sve
č i č izdao ovako vrijedno djelo. To postaje još teže shvatiti
kada se zna da Hodža, sa svojim skromnim prihodima, izdržaje poro-
dicu i školuje djecu. Sve to zadivljuje jer teško bi netko drugi, ć
i hrabar, u normalnim uslovima postigao ono što je postigao Fikri
Hodža.<<
ć o izlasku iz štampe Sulejmanove druge knjige Povijesti
Antalije i njegovoj č skromnosti, o njegovom tihom radu,
bez reklame, dr Onat dalje nastavlja i kaže:
»Uzalud bi tražili ovu knjigu po antalij skim knjižarama i njiho-
vim izlozima, jer je ne bi našli. Ni ja, koji sam od prvog dana otkako
sam ugledao Antaliju, postao njezin zaljubljenik i njezine prošlosti,
nisam znao da je ova knjiga izašla iz štampe sve dok mi jednog dana
nije došao njezin autor i ž ć mi je, onako djetinjski stidlj ivo i
ponizno, prosto se ć rekao mi: »Eto, izdao sam još jednu
knjižicu«.<<
Dr Burhanettin Onat je svoj prikaz I knjige Povijest i Antalije
Sulejmana Fikrija objavio u č »Tiirkakdeniz«. On o tome kaie:
»Kao što sam svojevremeno pisao o ovoj knjizi u č »Tiir -
kakdeniZ<< ova druga knjiga Povijesti Antalije je vrlo lijepa i ona se
č nadovezuje na prvu knjigu Sulejmanovu i č njezin nasta-
vak. Ovdje, u drugoj knzizi, slike i crteži su u vidu jednog albuma
pridodati knjizi na njezinom kraju kao poseban dodatak. Iako je k11jiga
izrazito historijsko djelo, ona je vrlo bogata i folklornim sadržajima.«
........ .:... Dr Onat dalje govori o Sulejmanu s puno topline i poštovanja.
đ ostalog on govori o definitivnom Sulejmanovom odlasku u pen-
ziju, a to je bilo 1948. godine. I kada je dr Burhanettin mislio da Su-
lejman cijelo svoje vnijeme provodi u tišini i miru, okružen svojim
č ć daleko od papira i svakog č rada i pisanja, on po-
novno doživljava jedno ugodno đ Evo što o tome on kaže:
»Ali jednog dana susreo sam Hodžu i tom prilikom mi, onako
djetinjski bezazleno i nenametljivo, predade svoju ć knjigu Povi-
jesti Antalije. č sam se, ugodno. ć knjigu moje č
đ prešlo je u divljenje. Ostao sam zadivljen kada sam saznao da
Hodža ima još tri neobjavljene knjige.«
š ć prvi dio svoga prikaza o Sulejmanovom č i
književnom radu dr Onat se č i kaže:
»0, Gospode, se č ć ne zamara radom. I umjesto
da lješkari i odmara se u svom tihom domu i da se zabavlja sa svo-
jim č umjesto da bez brige provodi ostatak svoga plodnog
života i da svojim, dosada stvorenim djelom, samo ukazuje put mia
dim, on ne prestaje raditi i to energijom koja zadivljuje i đ ljude.•
161
U č . selalec god. III broj 231 od 13. ekima (oktobra)
1949. godine, u drugom nastavku dr Onat je dao opširniji prikaz Su-
lejmanove ć knjige Povijesti Antalije. On doslovno kaže:
»Ovo djelo u kome je Fikri Hodža otklonio neke greške i pro-
puste u svoje prve dvije knjige, donosi neka nova saznanja o Antaliji
i njezinoj okolini na koja su ukazali Evlija Celebi i Ibni Batuta. Djelo
daje dragocjene podatke o velikim ljudima koji su živjeli na č
antalijske oblasti i njihovim djelima. Na kraju knjige dati su opširni
prikazi o r uševinama raznih spomenika kulture iz prošlosti Antalije.
U knjizi je donesena i č legenda Bellorofon koju je spjevao
Homer. Ona sadrži opširne podatke i opise velikih ratova koji su se
odigrali na ovom č
U knjizi su doneseni i stihovi j edne djevojke po imenu Bilitis
koj a se rodila 453. godine prije naše ere u jednom selu u okolini Me-
l ase- Manavgat. U mladosti je č i napasala ovce po okolnim brdi-
ma, a kasnije je dosta putovala. Bila je na Kipru i stigla u Aleksan-
driju. Pj evala je pjesme o ženskoj ljepoti i ljubavi.
44
)
Na kraj u knjige je i č manje poznatih č koje se nalaze
u mitskim pjesmama, donesenim u ovoj knjiz·i. ć li još?« -
č dr Onat.
Dr Burhanettin navodi jedan od niza uspjelih kronograma, koje
je Sulejman objavio u svojoj ć knjiz,i Povijesti Antalije, koji u
slobodnom prijevodu č
»Vrhovi planina su mjesto moga boravka,
pa nemam nikakve potrebe za ravnicom.
Popio sam napitak smrti,
i nije mi potreban Lukman.«4S)
Na kraj u svoga prikaza III knjige Povijesti Adtalije od Sulej-
mana Fikrije dr Onat daje ć č u kome kaže:
»Dakle, kada sve ovo č vidjet ć koliko je ova knjiga
bogata i raznovrsna po svom sadržaju i kako j e uz to još ukrašena
raznim podacima i sadržaj ima koj e vam ona pruža i nudi. Ukratko re-
ć profesor Fikri Hodža j e jedna izuzetna č i njegov č
prelazi uske lokalne okvire. Zato namjeravam organizovati i pr.ipremiti
jednu izložbu o Antaliji, na koj oj ć pr1kazati razne eksponate i upoz-
nati svijet s njezinom bogatom historijom. Na _toj izložbi radovi i knji-
ge Fikri Ertena ć zauzimati izuzetno mjesto. Na to me je inspirisalo
i ohrabrilo upravo bogato č djelo Fikrij ino.«
44
) Prostor mi ne dozvoljava da citiram Bilitisine stihove koje je naveo
Ona t iz knjige Povijesti Antallije, u kojim Bili tis na suptilan č vodi
dijalog s č svoje ljepote, ć u njima: Artemidu (u č
božica lova i mjeseca), Atenu (u č mitologiji božica mu-
drost! 1 rata, ć Zeusova, koja se rodila iz njegove glave) i Afroditu (u
č mitologiji božica ljepote i ljubavi, isto što i Venera u starorim-
skoj mitologiji).
_Luk.m_an (ar. = _ime biblijskog mudraca i govornika, zv.
Lukman-1 Rakim (Luqman al- Rakim) - Mudri Lukman naziv 31. poglavlja
Kur'ana u kojem se o njemu govori. '
162
Svoj prikaz o Sulejmanu Fikriju u ,.šelalic dr Onat je završio
ovim č
"Molim Svevišnjeg da ga poživi još puno godina kako bi mogao
nastaviti svoJe vel:iko djelo d tako svojoj domovini i nauci darovati još
mnogo· vrijednih djela.«
Eto, kako je dr Burbanettin Onat prikazao č rad Sulejmana
Fikrije. Osim onoga što sam naveo dr Onat je u svome prikazu iznio
niz drugih,. vrlo zanimljivih podataka iz bogatog sadržaja Sulejmanovib
triju lo1jiga Povijesti Antalije.
I smrt Sulejmanova 8. ll. 1962. godine u Ankari nije ostala ne-
zapažena. Dr Onat je opet bio jedan od onih koji su zabilježili smrt
Sulejmanovu ;i evocirali svoja ć na Sulejmana Fikrija. Nekrolog
o Sulejmanovoj smrti dr Onat je objavio opet u č »Selale• pod
naslovom . »Izgubili smo Fikri Hodžu«.
46
) Evo nekoliko izvoda iz tog,
toplo i ć napisanog nekrologa:
»S dubokom ž š ć primili smo vijest da je zauvijek sklopio
6Voje č Fikri ·Hodža koji je pola ć posvetio nauci i kulturi
svoje domovine i njezinom uzdizanju, a č svojoj Antaliji. To
je bio veliki mislilac, č i nadasve dobar č i humanista.
Sulejman Fikri Beten đ je u Jugoslaviji, ali je on jedno č
tursko č On je za svoga života svojim djelima i svojim marljivim
radom podigao sebi trajan spomenik u našoj Antaliji. On je u liceju po-
digao bezbroj naše djece i odgojio ih u pravom patriotskom duhu.
On je osnovao i podigao Antalijski muzej, oživio i udario temelje da-
našnjem turizmu Antalije, jer je svojim djelima č otkrio Anta-
liju i svijetu ukazao na njezine znamenitosti i njezinu bogatu prošlost.
Prvo kao profesor, a kasnije kao direktor Muzeja u Antaliji, napisao
je komplet povijest Antalije u tri knjige. Ima i neobjavljenih knjiga.«
Na kraju svoga nekrologa o Sulejmanu dr Onat je rekao i ovo:
. »Fakri Hodža je podigao petoro svoje djece od koje je jedan
ljekar-kirurg, jedan je v.isoki oficir, a ostala su mu djeca (ženska) na-
stavnice. Njegova (dr uga) domovina (Turska) ć duboku žalost
zbog ·njegovog nestanka i č svoje iskreno č š ć njegovoj po.['()o
a njemu želi Božju milost i oprost.«
46) Dr Muzaffer Erten poslao mi je, zajedno s ostalim materijalima i
knjigama, č iz č •Selale«, u kome je dr Onat objavio svoj ne-
krolog o smrti Sulejmanovoj.
163
ZAKLJU CAK
Teško je ovako, na jednom č prostoru, uz to još s ne-
potpunim podacima, dati cjelovit prikaz o životu i djelu jednog velikog
č i humaniste kao što je bio Sulejman Fikri Erten ć
ž ć To nije, po mnogo č bila ni moja namjera, jer bi
ona za moje snage bila preambiciozna i nerealna. Ja ć biti zadovoljan
i bit ć mi osobito drago ako ovim mojim radom uspijem da našoj
č javnosti i svim ljubiteljima i poštovaocima nauke i naše kul-
turne baštine ukažem i skrenem pažnju na j edno veliko ime našeg
podneblja kome je bilo đ da ode, odraste, da se školuje i da svoj
vijek provede van svoje domovine .j da iza sebe ostavi vrijedna č
djela, kao što je to bila sudbina stotina naših ljudi, i tako da svoj, a
time i naš, prilog č l1Esli i razvoju nauke ć koja, strogo uzev-
ši, ne poznaje i ne priznaje nikakve granice i koja, kao takva, pripada
cijelom č č Sulejmanovo izvrsno poznavanje turskog, arap-
skog i perzijskog jezika, kao i nekoliko evropskih jezika, uz to sve-
strano obrazovanje koje je postigao, zatim nj egova velika ljubav prema
nauci i njegova velika marljivost, sve mu je to ć da izraste
u plodnog č č i arheologa svjetskog ugleda.
SUMMARY
Sulayman Fikri Erten (1876-1962) was born at Gornji ć
the small place near č He is a descendant of the ć fa-
mily. His father, grandfather and great-grandfather were educated in
Istambul and all of them served as imams of the mosque in his native
place. Suleyman Fikret also received his education in Is tambul where
he finished the madrasa and the faculty of arts. He worked as a
teacher of secondary schools ·in Bolu, Lazikijja and Antalija. After the
retirement he remained in Antalija tili the end of his life.
While living in Antalij a, which is very rich in historical monu-
ments, he got interested in its past and engaged in the studies of its
most ancient history. He also collected objects of archeological interest
and established The archeological museum. For some time he was its
director .. . the basis of the gathered material he wrote the history
of m three volumes (Antalija Livasi Tarihi - Antalija Tarihi),
published m 1919, 1940 and 1948. In addition to this history he was
also the ?f the book Tekeliogullari in which the past of
the AntaliJa fam.Ily named Tekel!Ja and some of its outstanding mem-
bers were descnbed. The book was published in 1955. He also wrote
a book on stylistics.
164

... y ... J\kii

\ t • - '
• -
Naslovna strana knjige ANTAUA LIVASI TARIHI
S. fi K Rl E RT E N
Anli!lya Muze Mudiirii
A·_NT A.L V A T ARi Hi
htaubul - l 9
4
0
Naslovna strana knjige ANTALJA TARIHI
l,.i.C rnv
·cwtu la bal i l•
r·4.:-l ' ... A
T A 8 l H l
K1s1m
JiOJLLIFI:
·0, ..dl,;/.1:;
RIII!KLI MOil MODO-.U
.ANTAI,.YA
1 9 4 8
UA TARIHI _ Uc;UncU kisim
Naslovna strana knjige ANTA
MOELLIFiN DIGER ESERLERI
Alltalya l.lYa&l Tarihl 1. ·llc:l K111m
matb11
Alltalya Ta)l'lhi 2. llC:l Kuam
..
Aatalya ve Killi MUcadele
gayrl matbll
Alltalyul& Kaygusuz Baba
" "
Allta\ya Cografyas1
"
"
Telutli Ogallar•
" "
Fiati · 250
đ knjige ANTAUA TARIHI- kisim
č BHlLI.OTE!(i\.
ć (iitMC•
· T u' z L,...
TEKEL
OGULLARI
Suleyman Fikri Erteo
Emekli Mtize 1'\-liidiirii. Anta.Iya TariJti MiieUill
HUsnUtabiat Bas1mevi
1955
Naslovna s irana knj ige TEKELIOGULLARl
Salih Trako
IBRAHIM ZIKRIJA IZ UZICA, KOMENTATOR SULEJMAN
CELEBIJINA DJELA VESILET EN-NEDZAT
O Sulejman č i njegovom spjevu Vesilet en-nedžat (Sred-
stvo spasa), u narodu zvanom Mevlud, napisano je kod nas i u svijetu
mnogo radova. se da je u nas najtemeljitije zahvatio ovu temu 1937.
godine Fehim ć č :i profesor č katedre
u Beogradu.
1
) U novije vrijeme na nju se osvrnuo i Fehim Nametak
u povodu đ svog izdanja Sulejman č Mevluda, ko-
jeg j e objavio u Sarajevu 1973. godine. Nametak je tom prilikom u tek-
stu p redgovora spomenuo ukratko i autore koji su se č osvrtaLi
ili opširnije bavili ovim djelom.
2
) Dvije godine kasnije pojavio se tako-
đ vrlo j.scvpan rad o »mevludima« na raznim je:z,icima i prevodima
»mevluda« na druge jezike, od poznatog islamologa Muhammed Tayyiba
ć

U tom radu je spomenut i ovaj Ibrahim Zikrijin komen1ar (o
kome želimo ovdje nešto kazati), ali samo na osnovu uvida u faksimile
dvije uvodne i posljednj'e stranice ovog djela.
4
) Stoga ov<lje nema po-
ponavljati • ono što je više puta i na više .mjesta č o Su-
lejman č i nj egovom popularnom Mevludu. Napominjemo ipak da
su se kod Turaka po uzoru na Sulejman č mnogi autori okušali
u ovom žanru. Tako Mehmed Tahir poimenice spominje 28 autora koji
su pisali nmevlude<< na turskom j eziku. On zna i za prevode »mevluda«
na albanskom i č jezipu.
5
) M. T. ć je u svom gore spomenu-
tom radu ove podatke još upotpunio, tako da se tu može dobiti uvid
1
) Više vidjeti: Dr. Fehim ć O našim mevludima i o mc·
vludu uopšte, Beograd 1937., separat iz Priloga za lmj·iževnost, jezik, -istoriju i
folklor, knjiga XVII. Sv. l, 1937.
2) Djelo je pripremljeno za izdanje tako što je uz Sulejman Celebijin
tekst Mevluda uporedo objavljen prozni prevod na našem jeziku koji je F.
Nametak sam izvršio, a uz to objavio je uporedo i prepjev Mevluda što ga
je č haf.iz Salih š ć jz š ć š ć prepjev prvi put je oir
javljen (litografiran) 1879. godine. Poslije toga je doživio još nekoliko izda·
nja). Više vidjeti: Bursali Sulejman Celebbi: Mevlud, Uvod, prozni
i redakcija, Fehim Nametak, Sarajevo 1973., str. 1-48; Iscrpnu studiJu o
lejman Celebiju napisala je i Necla Pekolcay u Islam Ansiklopedisi ll CI!t,
Istanbul 1970, str. 176--179. U tim radovima je data i bibliografija koja se
odnosi na ovu temu.
3
) Vid. Muhamed Tayyib ć Dil.lerde Mevlidler ve Suleym.an
Celebi Mevliclirnin Tercemeleri, u A1atiirk Oniversitesi Islami Ilimler
Say l, Aralik 1975 (Ayd Baski), str. 15-78.
4
) Faksimile je M. T. ć poslao dr. Muhamed ž ć iz Saraje-
va u č posjedu se tada nalazio ovaj primjerak djela. Sada je u posjedu
Orijentalnog .instituta (zaveden pod br. 4833).
5
) Vid. Bmsali Mehmed Tahir: Osmanli Mue11ifleri, II, str. 221-223.
165
u rad na •mevludu« i o »mevludu« na raznim stmnama islamskog svi-
jeta i Evrope, s posebnim osvrtom na Bosnu i »mevlude« na našem
jezil.-u. đ ć tih sastava je tokom vremena palo u zaborav.
Sulejman Celebijin Mevlud, naprotiv, ni nakon 575 godina otkako je
(1409) spjevan, nije zaboravljen ni potisnut iz upotrebe, najvjerovatnije
zbog sadržaja u kome se ogleda autorova č darovitost .i pone-
senost, kao i zbog lakog i č stila koji, ako ga recitira đ č do-
brog sluha i glasa, č snažan i ugodan dojam na slušaoca.
Kod nas, kako je poznato, ima đ više spjevova, bilo pre-
pjevanih prevoda Sulejman Celebijina Mevluda, bilo originalnih spj e-
vova, koji su nastali kao zahtjev slušalaca koji žele da razumiju i pra-
te sadržaj.
6
) Pa i pored toga, Sulejman Celebijin Mevlud i dana·s se
izYodi, č se«, bilo u cjelini, bilo č u kombinaciji sa na-
,·edenim spjevovima na našem jeziku. I kao po pravilu, kad j e č
o kombinovanom đ Mevluda, Sulejman Celebijin odlomak re-
citira se, iz poštO\·anja prema autoru, na prvom mjestu, na č
đ j a.
Tbrahim Zikrija - komentator Mevluda
Ono što se do sada znalo o Ibrallimu Zikriji kao književniku i
pjesniku, a što nam ć Hazim ć ć to od rani-
jih turskih i naš.ih autora (Fatina, Mehmeda Tahira, Mehmeda SUreyya
i naših, š ć i ž ć koji se, đ donekle oslanjaju na spo-
menute turske autore), sastoji se, ukratko, u ć
Ibrahim Zikri je đ u Užicu 1210. (1795) godine. Kao č
doveden je u Sarajevo radi školovanja. Po završetku nauka nastanio
se u Beogradu, gdje je bio poznat pod nadimkom č Aga (Mali
Aga). Bio je derviš halvetijskog reda i stekao ugled kao pjesnik i knji-
'iemik. Od njegove uže porodice zna se samo za sina Serifa Ahmeda
koji se rodio 1239. (1824) godi ne. Ne zna se ni siguran datum ZikPijeve
smrti. Navode se dvije godine 1270. (1854). i 1283 (1867). Osim ovih
nekoliko šturih, drugih podataka o njemu nema.
O knj iževnim djelima Ibrahima Zikrija u stihu i prozi zna se ta-
đ malo. Pošto je ć njegovih djela č a možda neka i
potpuno nestala, navedeni autori ih spominju, ali paušalno, neprecizno
ć podatke jedan od drugog. Hazim ć u svojoj Knji-
ževnosti ... ,1) opet prema Mehrnedu Tahiru i Mehmedu ž ć od
Zikrijevih djela navodi ć ovako:
l. Mawrid al-wusul fi maiVlid ar-rasu/, djelo o Muhamedovu ro-
đ Rukopis nepoznat.
2. Komentar prethodnom djelu. Rukopis nepoznat.
3. Divan. Rukopis nepoznat, ako to nij e ona zbirka pjesama (ma·
gmu'a) koju je pronašao i prikazao ž ć
6) Ovdje imamo u vidu Muhammed Rušdijin stihovani prevod, Gaševi·
ć stihovani prevod, š ć Mevlud, ć Mevlud, Mevlud Ešrefa
ć ć i još neke.
7
} Dr. Hazim ć Književnost Muslimana BiH na orijentalnim
jezicima, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 572.
e) Prema ć ž ć (koje prenosi Hazim ć Divan
rxinc..sno medi.mu'u (broji 24 lista) pisao je svojom rukom Ibrahim Zikrija
166
4. Više brošura.
Ovaj navod Mehmeda Tahira je preuzeo ć oe go-
vori ništa đ o brošurama.9)
J? jelo Mawrid al-wusul . . . (gore pod l) Mehmed Tahir spominje
neprecizno kao »Mevlud sa komentarom« (Mevlid-i Iz tog
navoda može se ·shvatri.ti da je Ibrahim Ziikri autor jednog »Mevludac
koji je sam komentirao. Hazim ć je to t ako i shvatio pa i on
đ kaže da je Mawrid al-wusul . .. djelo o Muhammedovu ro-
đ a komentar tom dj elu navodi kao posebno djelo Ibrahima Zi-
krija. Ova nepreciznost bi govorila da ni Mehmed Tahir nije djelo vi-
dio nego o njemu posredno sazna'O. U ć r ecima š ć
tu ć otMoniti.
Mawrid al-wusUl fi mawlid ar-Rasu!
Odmah da kažemo da djelo pod ovim nazivom jest »djelo o Mu-
hamedovu đ ali ne u smislu osnovnog djela »mevluda«, nego
j e to komentar na poznati spjev Wasil a an-nagat (nama poznatiji kao
Mevlud) Sulejman č Brusalije, a komentator tog djela je Ibra-
him Zikri iz Užica ž č
O autoru Mevluda Sulejman č kao i o Ibrahimu Zikriji,
ć je nešto kazano. Spomenuli smo i komentar Mevluda. Sada smo u
pr ilici da nešto više saznamo ·i kažemo o tom djelu kako bi se otklonila
ć i bolje osvijetlila č Ibrahima Zikrije ž č u ovom
č ·više kao č č nego kao pjesnika kako smo ga do
sada znali.
Orijentalni institut u Sarajevu došao je (prije nekoliko godina) u
posj ed tri istovjetna rukopisna primjerka Ibrahim Zikrijeva djela Ma-
1Vrid ... (u Zbirci rukopisa Orijentalnog instituta zavedeni pod
br. 4833, 4857, 4982). S obzirom na neke č ovi rukopisi nemaj u
istu vrijednost. Stoga ć svoja zapažanja zasnivati na primjerku br.
4833, koji je i sa formalne strane najbolji, a kako ć iz njegova opi-
sa vidjeti, i najvjerodostojniji.
Opis rukopisa:
Rukopis (br. 4833) je u originalnom kožnom, dobro č po-
vezu, bez preklopca i bez ukrasa na koricama. Broji 70 listova (vel.
24 x 17 cm) sa originalnom folijacijom. Na stranici se nalazi po 21 re-
dak (vel. 17 x 9,5 cm). Papir zatvorenobijcl, gladak, č kvaliteta.
Pismo nesh, srednje č korektno, skoro bez pisarskih grešaka.
Osnovni tekst, Sulejman č Mevlud, pisan crvenim, a Ibrahim
Zikrijev tekst komentara pisan je crnim mastilom.
Posebnu vrij ednost ovom primjerku daje kolofon u kom se ka-
že: »Završio sam prepisivanje ovog komentara ć u primjerak
autora-komentatora mjeseca rebiulevela 1259 (aprila 1843) u gradu Uži-
cu.« Datumu prepisa izraženom č dodat je i datum iskazan
1232 {1817). godine, a nalazila se u posjedu ž ć Gdje je nije
znato. Možda je dospjela u Gazi Husrevbegovu biblioteku sa drugtm Handžt·
ć knjigama i rukopisima.
9) Brusali Mehmed Tahir: Osmanli Muelli fleri, II, str. 177.
167
brojem (10 rebiulewel 1259 = 10 aprila 1843). Ispod datuma o prepisu
stoji klauzula: Hamdi tj. provjereno, Hamdija. Ptred nama
je dakle primjerak djela od kojeg je samo autograf za nijansu vred-
niji. č nije u kolofonu istakao svoje ime. ć da je potpi-
sani Hamdi djelo prepisao a onda izvršio kolacioniranje svoga vlasti-
tog prepisa
1
0)
Sadržaj djela:
Na č djela na dvije stranice nalazi se predgovor Ibrahima
Zi.krije, u kome je data kratka biografija Sulejman Celebije Brusaolije.
U njoj se kaže da je autor poeme zvane Suleyman Mevlidi (tj. Sulej-
manov Mevlud) u svijetu poznati derviš Sulejman Celebi, sin Hadži
!vaz-paše, vezira sultana Mehmeda Celebi je, sina Jildirim Bajezid-ha-
no\a.,11) a starija brat prvaka derviša i pjesnika svog vremena Mevlana
Ata'ija; da je Sulejman Celebi bio č imam sultana Bajezida koji je
došao na prijesto 790. (1388) godine, a preminuo 805. (1402-3); da j e
poslije njegove smrti bio imam njegove Velike džamije, ovdje nazvane
Džami.;j kebir, a to je današnja č Ulu džamija u Burs·i>
da je bio č koji je nadmašavao savremeni-ke i u koga se prstom
upiralo; da mu je poema (Mevlud) izvanredno cijenjena i kod č
i kod č svijeta; da se u tesavufu usavršavao kod Sejh Semsu·
ddina Sejjid Muhammeda Buhm·ije zv. Emir Sultan,
12
) koji j e đ
u Bubari i još u djetinjstvu pokazivao velike kvalitete svog dul1a, a
druženjem sa ,·elikim šejhovima u tim krajevima postigao visoke s tup-
njeve vrlina. Kad se doselio u Brusu, tamo je odgajao derviše i umro
833. (1429- 30); da mu je Sulejman Celebi poslije njegove smirti !POStao
halila (zamjenik) i tako dospio do visokog stupnja mora1ne č
Ovi podaci Ibrahim Zikrije o Sulejman č porodici, ta·
č o ocu i bratu, slažu se sa onim u Tezkire-i Latifi a razhkuju od
podataka u drugim izvorima prema kojima je Sulejman č sin Ah·
med-paše a unuk Sejh Mahmuda, koji je uži vao naklonost sultana Or-
han-gazije (vl. 1326-1362).
1
3)
1°) Ostala dva rukopisa (br 4857 i 4982) su đ potpuni. Jedan je
(br. 4833) san1o nekoliko mjeseci đ a prepisao ga je izvjesni Mustafa
sin Alije 3 džumada Il 1259 (tj. l. VII 1843). Drugi primjerak (br. 4857) pre-
pisao je Ali hafiz sin Mustafe 1266 (1850).
11
) Bajezid Jildirim, osmanski sultan (vl. 1389-1402), sin sultana Mu-
rata l. č je sa ocem u boju na Kosovu (1389). Vještom taktikom
doprinio je pobjedi turske vojske i dobio nadimak Jildirim (munja).
11) Sejh Muhammed Semsuddin, poznatiji pod nadimkom Emir Sultan
-\·eliki sufijski šej h (halvetijskog tarika) đ je i školovan u Buhari, a
onda došao u Malu Aziju gdje je uživao veliki ugled kod osmanskog sultana
Bajezida Jildirima (vl. 1389- 1402) i postao carski zet. Kao šejh djelovao je
u Brusi gdje i umro. Sahranjen je u posebnom turbetu (833 H./1430. g.). Na
dužnosti ga je naslijedio Sulejman Celebi. Vidjeti: Semsuddin Sami: Ka-
mus al-a'Jam II, Istanbul 1306 (1888- 9), str. 1040--1041.
Sultan Orhan-gazi, drugi osmanski sultan (vl. !326-1360), sin Os·
mana, č dinastije. Još za č života izvršio je mnoga osvajanja u
Maloj Aziji, đ ostalo zauzeo je Brusu. Na sultanski prijesto je
poslije č smrti 726 H. (1326). g., a za vezira postavio je svog darov1tog
brata Ala'uddin-pašu. Pored velikih osvajanja u Maloj Aziji i Balkanu,
je i mnoge novine u upravljanju zemljom (novi zakoni i uredbe, kovanJe
168
U uvodu koji !Slijedi im p!!eldgovora (L. llb-2b), komentator kaže
da je o Muhamedovu đ njegovim mudžizama,l4) miradžu'S) i mu-
nadžatu16) napisano mnogo djela na arapskom i perzijskom, u stihu i
prozi, ali da je Sulejman Celebijin spjev sve to u svakom pogledu nad-
mašio; jer, obimom je kratak i sažet, a saddinom č Stoga
je stekao veliku .popularnost i sa velikim pijetetom se č u džamijama
i ć tekst mu je sasvim lagan .j jasan i nije ga zato potrebno
objašnjavati i komentirati. A1i, kako u nekim bejtovima (stihovima)
sadrži objašnjenja; kur'anskih ajeta č u nekim opet smisao
č Pejgamberovih č (hadisa), u nekim su skrivene istinite i
koflisne č i tajne tesavvufskih istina, to je veoma potrebno i važno
to objasniti i č Nadalje Ibrahim Zikrija č da on nije
č da je taj :UZvišeni zadatak neko izvršio i da je takav bogati dar
donio. Stoga ć dugo vremena ima on na slabašnom umu da to č
ali se koleba zbog toga što nema dovoljno :manja. Najzad, prevagnula
je odluka da se prihvati posla i da prema svojim ć otvori
'Vrata njegovih riznica i otkrije zastore sa njegovih tajni, pa je stoga
pristupio pisanju ovog komentara koj.i je nazvao Mawrid fi
mawlid ar-Rasfll (Prilaz izvoru o đ Poslanika).
šta nam, dakle, izrijekom ć Ibrahim Zikri: On nije č
da je neko do njegova vremena komentirao ovo djelo. To nas je potakla
da 'Pažljivije pogledamo i provjerimo taj iskaz. I zaista, ć po
nama č literaturi, nismo mogli ć da je neko ni prije ni
poslije njega komentirao Sulejman Celebijin Mevlud.
Nakon ove konstatacije, a oini nam se da je č Ibrahim Zi-
krija nam se predstavlja u jednom novom svjetlu, u ulozi č po-
đ da komentira ovo djelo koje eto prije njega nije niko kamen·
t irao.
* * *
U razdoblju od nepunih šest ć otkako je Sulejman Celebi
ispjevao svoj Mevlud (1409. godine), djelo je doživljavalo izmjene i
dopune, zamjenjivane su u tekstu đ č drugim, umetani su
novi stihovi i tako su nastale č verzije Mevluda. To se dade za-
č đ bilo koja dva primjerka ovog djela. Stoga je
zasada ć sa potpunom š ć utvrditi onaj prvobitni, ori
ginalni tekst Sulejmana Celebije. Nije mi poznato da je neko i poku-
šao da na osnovu najstarijih č rukopisnih pr imjeraka Mevluda
novca, novi rodovi vojske). Nakon uspješne vladavine (35 godina), umro je
761 H. (1360). g. ·i sahranjen u posebnom turbetu kraj oca Osmana u Brusi.
Vid.: Semsuddin Sami: Kamus al-a'lam Il, Istanbul 1306 (1888-9), str.
1072.
14) Mu'džiza - č nadnaravno djelo, kojim su neki vjerovijesnici
(pejgamberi) ostavljali č u č i nedoumici i tako dokazivali svo-
ju č misiju.
IS) Mi'radž - Muhammedovo ć i doživljaj neposrednog razgo-
vora sa uzvišenim Bogom.
16) Munadžat - ovdje č Muhammedova neposredna molitva i obru-
ć Bogu prilikom njegova :.mi'radža« (vid.: mi'radž).
169
napravi č izdanje. I ovaj primjerak Mevluda koji Ibrahim Zikri
komentira, razlikuje se na više mjesta od teksta Mevluda koji je danas
kod nas u upotrebi.
Ovo su samo neke napomene u vezi sa tekstom Mevluda. đ
vanje originalnog, prvobitnog teksta Mevluda je poseban ž č
posao, koji zahtijeva mnogo upornosti i truda.
Zadatak ovog napisa je da u svjetlu ovog komentara Sulejman
č Mevluda, o kojem se do sada skoro ništa nije znalo, bolje
upoznamo i komentatora Ibrahima Zikriju, o kome se đ nij e mno·
go znalo.
Ibrahim Zikrija je ovaj svoj komentar podijelio na uvod i deset
odsjeka. Da bi se donekle sagledao sadržaj djela !i ·njegova podjela,
š ć u prevodu naslove odsjeka, a zatim i nešto ć o komenta-
ru, kao originalnom č naporu Ibrahima Zikrije ž č
Sadržaj djela:
Ibrahim Zikrija je djelo podijelio prema sadržajnim cjelinama i
na č svake č u vidu podnaslova, kratak sadržaj đ
ojehne (fasl). Da bi se stekao približan uvid u sadržaj , donosimo do-
slovan prevod naslova odsjeka (faslova), kako slijedi:
(Komentar č Mevluda). U ovom primjerku nema naslova, pa
smo naslov uzeli iz rukopisnog primjerka br. 4982. U uvodnom dijelu
(koji ovdj e zaprema od lista 1b-8b) komentirana je 13 uvodnih stiho-
va Mevluda. Prv·i stih glasi:
Allah adin zikr edelim evvela - vacib oldur cii.mle i$le her kula
Odsjek prvi - O »nuru« h. Muhamedovom - prvom od svega što je
stvoreno, što je osnovna materija i najvrednije od svega što postoji. (U
ovom odsjeku koji zaprema od lista 8b-16a komentira se 14 stihova).
Odsjek drugi - O tome kako je nnur« Muhamedov prenesen na Adema,
a od Adema, s generacije na generaciju, na njegove č muš-ke i žen-
ske potomke. (Komentar 9 stihova, od lista 16a- 20a).
Odsjek ć O nnuru« č Poslanika (Muhammeda) otkako je pre·
nesen u č utrobu Amine do njegova radosnoga đ o č
predznacirna koji su jasno ukazivali na njegovu č misiju, kao
đ svijeta od onoga što je o torne č i pisano. ,(Komentar 9
hova, zaprema od lista 20a-25a.)
Odsjek č - Pozdravni stihovi preminulog pjesnika (Sulejman č
lebije) u č Poslanikova dolaska na svijet, koji su mrvice č
đ svijeta od onoga što je o tome č i pisano. (Komentar 9
stihova, listovi 25a-29a.)
Odsjek peti - O nekim vanprirodnim znakovima koji su se desiH pri-
likom Poslanikova dolaska na svijet, a koji se prenose od (njegove maj-
ke) Amine. (Komentar 17 stihova, na listovima 29a-33b).
Odsjek šesti - O nekim vanprirodnim pojmovima koje su se desile u
prirodi u vrijeme njegova đ i nekim nmu'džizama« koje su se
pokazale poslije njegova poslanstva. (Komentar 17 stihova, na li s tovima
33b-39a.)
170
Odsjek sedmi - O vremenu i mjestu Poslanikova ·•mi'r'adža"c, o uzima-·
nju "'b'urakac iz Dženneta, koje je Džibril lP<> đ mršio, qpi's
-bura·ka« i razgovor Poslanikov ·sa Džibrilom. (Komentar 20 stihova,
na listovima 39a-4Sb.)
Odsjek osmi- Dolazak Džibrila sa •burak.omc, njegov poziv Poslaniku
a. s, Poslanikove putovanje na •buraku« do Bejtu'l-mukaddesa, a odatle
u nebeska prostranstva, dokle je Allah htio; opis toga putovanja i nje-
govog ć ž (Komentar 25 stihova, na listovima 45b-
53a.)
Odsjek deveti - O nekim velikim znakovima koje je te blagoslovljene
ć vidio č Poslanik, o njegovu prelazu »Sidra al muntaha« i o
njegovom neposrednom razgovoru sa uzv;išenim Jedinim ć (Ko-
mentar 19 stihova, na listovima 53a-58b.)
Odsjek deseti - O nekim traženjima koje je č Poslanik a. s. iznio
u dovi, kada je bio udostojen č š ć da sluša Allahov govor. (Komentar
posljednjih 25 stihova, na 58b-70b.)
* * *
Da bi bar č predstavili Ibrahima Zikr-iju kao komenta-
tora, donosimo u prevodu nJjegov komentar prvog stiha iz Sulejman
Celebijina Mevluda, kako slijedi:
Allah adin zikr evvela - Vacib oldur ciimle her kula.
Allahovo najpr·ije spomenimo ime,
Rob je dužan poslove č njime.
••Kod č posao misli se na dobar i č posao, jer pri č
ružnih posloV'a nije dužnost spominjati Božje ime, naprotiv, zabranje-
no je. č dužnost dolazi u tri č Jedno je zakonska dužnost
(wiigib-i šar'i), a onaj ko je ne izvrši, postaje griješan. Druga je duž-
nost po pameti, logici (wii,dib-i 'aqli) i č postupiti za pamet je
neprihvatldiw . ć dužnost je pohvalna dužnost (wii!}ib-i istihsani):
ako je neko ne izvrši, ne pos taj e gviješan, a ako je izvrši, to je po
pameti prihvaljivo, č je bolje izvršiti je. U ovom č zakonski
smisao je ć širi, od pojma slobodnog opredjeljenja, slobod·
nog izbora; jer, pri Č nekih poslova slobodnog izbora
na dužnost) zalkon's!ka je dužnost spomenuti Božje ime, a ko to propusti
postaje griješan. U nekim poslovima, naprotiv, 51Pornenuti Božje ime je
pohvalna dužnost, a ko j e :propusti, nije č grijeh, a1i je.propustioda
č nešto što je lijf!po č O torne se qpšimo govori u pravnim
dj elima. Treba znati da u pohvalnirn poslovima, č pri pisanju
knjiga i rasprava, pohvalna je d užnost č Božjim imenom, i za to
ima više dokaza i č i ia.r·ijekom kazanih i đ Jedan je i ovaj:
vjek đ u stanju kao .da v1di Božje đ U1Nijeno je ime Njegovo-
Najuzvišeniji stepen od č stepena stvorenja je stepen kada se č
vjek đ u stanju kao da vidi božje ć - uzvišeno j e ime Njegovo-
koj e je od iskona pra.izvor svega što postoj i, i to u pameti vjernika -
sufilje biva prvo š to mu dolazi na pamet. Isto tako .izgovaranje i pisa-
nje 'Iljegovog uzvišenog imena jasan je .dokaz onoga što je naša želja
171
i cilj. Drugi dokaz je č Bož'je Lijepe knj.ige č (Božjim)
imenom. Nama je đ »Olcitite se Božjim tSvoj.stv.ima«, a to je do·
bz da knjige i rasprave treba č Božjim imenom. To je pohval-
na dužnost. ć dokaz je ova izreka: »Svaki dobar posao koji nije
č Božjim imenom je manjkav i neblagoslovljen.« Jasan dokaz na-
šoj tvdnji je uzvišeni hadis (Muhamedova izreka), koji prenosi Hatib
Bagdadi. Preminuli pjesnik (tj. Sulejman Celebi) je u ć stihu
ukazao (aludirao) na ovaj hadis.« Eto ovako izgleda komentar prvog
stiha.
Na kraju ć u prevodu i Ibrahim Zikrijin tarih lispje-
van u sedam stihova o završetku komentara (Sulejman Celebijina) Me-
vluda, kao i bilješ.b."ll o prepisu ovog primjerka koji je izvršio nepotpisa-
ll!i č kako sam kaže, dzraWlo iz autografa (list 70b), kako sli-
jedi:
Tarih o završetku komentara č Mevluda:
Otvori se kapija na putu Božje milosti
Ljupko se pojavi jedna sretna ljepotica
Draguljima Božanskih tajni nagizdana
Njegovim darovima ć ljepotica svog vremena
To ljepotiva je ovaj komentar bisera poezije, kome ravna
Poeme o đ Miljenika Gospoda Jedinoga
Uz ć Božju ć završetak doživi
nema
Gospodaru moj, oprosti grijehe roba bemll'ijednoga
Dvadeset ć dana mjeseca safera
U č dogodi se datum njegova završetka
Dabogda bio dobro primljen na kapiji Ahmedovoj
Da svakom bude od veHke i prave koristi
Zi!krija, tarih za ovaj dar Božje dobrote je:
»Ti završi ovaj lijepi komentar Mevluda.«
Kao što se vidi Ibrahim Zikrija je u tekstu tariba kazao dan i
mjesec dovršenja djela (23 safera), a godinu je ć u posljednjem
polustihu, koji, č po »ebdžed« sistemu, daje 1254 hidžretsku
(1843) godinu. Dakle puni tarih je 23. safera 1254 = 18. V 1838. g.
Na kraju, nepoznati č u kolofonu kaže: »Završih prepis
ovog č komentara ć u primjerak autora-komentatora, u
ponedeljak mjeseca rebiulevvela 1259. g. Datum izražen brojem koji
slijedi iza ovog još je potpuniji: 10 rebiulevvela 1259 (tj. 10. IV 1843). g.
Sada, nakon potpunijeg uvida u ovaj komentar Mevluda Ibrahi-
ma Zikrije ž č možemo sigurni je govoriti o njemu, ne samo kao
pjesniku, nego kao o vrlo obaviještenom č temeljito ć
nom u sve islamske di.sci.p!line {Kur'an, filcll, tesavvwf) kroz koje
se on, š ć Sulejman Celebijin Mevlud, vrlo sigurno i auto-
ritativno ć ć se č na č i ć autoritete,
citira Kur'an i druge izvore na arapskom, ć uporedo i prevod na
turskom jeziku. Upada u č da je Ibrahim Zikrija dobro ć u
tesavvuf i fenomen sufijske idealne ljubavi što navodi na č da
172
je bio č sufija. Ukratko, kroz ovaj Ibrahim Zikrijin komentar Su-
lejman Celebijina Mevluda, otkrivamo jednog vrlo č č sa
ovih prostora, koji se đ prvima, a možda i jedini, osmjelio da k<r
mentira ovo č djelo. Stoga, bez sumnje, Ibrahim Zikrija zaslu-
žuje da se nastave ispitivanja njegova ukupnog č i praznog
stvaralaštva kako bi se dosadašnja saznanja o njemu i njegovu djelu,
još više proširila i potvrdila.
SUMMARY
This paper aims at throwing some more light upon the persona-
lity of Ibrahim Zikrija from Užice as a poet and scholar (He was born
in Užice in 1795, died m 1854 or 1867.) This should be a new contribu-
tion to a better understancting of the figure that has not been enough
studied yet.
Namely, in the Oriental Institute of Sarajevo there are three
manuscript copies of Ibrahim Zikrija's commentary of Sulayman Cele-
bija's work »Vesiletu'n-nedžat (Wasilat an-nagat), known with us under
the title »Mevlud«. lt was composed at the beginning of the 15th cen-
tury (1409). As far as we know, up to now this poem has been commen-
ted only by Ibrahim Ziki1ija ž č which gives the special value
both to the commentary and the commentator, Ibrahim Zikrija. In
fact, in addition to what we have known about him as the poet, this
commentary enables us to recognize him as a very !earned man, well
acquainted with all the branches of Islamic science (Qur'an, Tractitions,
Fikh, Islamic misticism etc.). The fact that he was the first, and most
probably the only commentator of Sulayman Celebija's poem is well
worth of our attention.
173
- - ~ - l
Jasna ć
CIJA JE PJESMA •Tl BESPOSLEN NEMOJ HODATe?
Iako je dosta davno M. ž ć objavio tekst koji bi trebalo
da razriješi svaku dilemu oko toga kome pripada alhamiado pjesma što
č stihovima »T•i besposlen nemoj hodat«,
1
) i dalje se, sve do da-
našnjih dana, publ·i·kuju antologije alhamiado poezije u kojima se bez
ikakve sumnje ova pjesma pripisuje bosanskom pjesniku iz 17. vijeka
Hasanu Kaimi Babi.
Ovu pjesmu prvi put je u transkripciji, ne ć izvore obja
vio M. ć Ljubušak u knjiz,i č blago, t. II,
2
) zatim je kao
Kaimijevu prihvataju i publikuju ć ć u Serbokroatische
Dichtungen Bosniscl1er Moslims,') Safvet beg š ć u Bošnjaci i Her-
cegovci u islamskoj književnosti•) koji daje nekoliko č stihova
ove pjesme i, najzad, Rešad ć u Pobožne pjesme bosansko-hercego-
č Muslimana') ć šest strofa pomenute pjesme.
Pregledala sam č preko s totinu rukopisa Kaimijevih Divana
i medžmua u kojima se nalaze Kaimijeve pjesme, al·i ni u jednom od
t ih rukop:isa ova pjesma nij e zastupljena. Cak i kad ne bi bilo drugih
dokaza, ni po stilu, ni po istorijskim đ koje tretira, ova pje-
sma se ne bi mogla pripisati Hasanu Kaimi Babi. Nelci od autora mno-
gobrojnih napisa o Kaimi Babi nisu č i samo kažu da se ona
»pripisuj e« ovom pjesniku.
U knjh:i č blago, pjesma nosi naslov •Kasida Kaimijina•.')
a u č transkripciji M. ć Ljubušaka ona glasi:
I
T·i besposlen nemoj hodat
Valj a Bogu svom robovat
Prošle vakte sve naklanja!
Allah, Allah, reci ti.
') Cf. Muhamed ž ć »0 jednoj pjesmi Sejh Sejjid Vehab Ilha·
mije«, Novi Be/zar, VIII/ 16, Sarajevo, 1935, str. 278-279. .
') M. ć Ljubušak: č blago, II, SaraJevo, 1897, str. 225
-227
·l) ć Serbokroatische Dichttmgert Bosnischer M osli ms,
Sarajevo, 1912, str. 18- 19: . . . . . .. . .
<) S. š ć Bo§n)act 1 Hercegovct 11 zslamsko1 kiiJll evnostt, SaraJeVO,
1912, str . 800.
') R. ć Pobotne pjesme č Muslimaua, S:.·
rajevo, 1980, str. 26.
0
} Cf. notu 2.
175
176
II
Vidi sunca ,j mjeseca
Gledaj vuka ti i zeca
Hajd u Stambol i do č
Allah, Allah, reci ti .
III
Vidi brda ti i vode,
Hajd za vjetrom, kuda ode,
Tud evlijeS) svuda hode,
Allah, Allah, reci ti .
IV
č Sava, ras te trava,
Nek zaludu nije lava,
Nuto vidi i Dunava,
Allah, Allah, reci ti.
v
Gledaj Cabe i džamija
Nu ljepote i tekija
Sah vezira i hadžija
Allah, Allah, reci ti.
VI
Misir, more i po Sama,
Hasan, Huj ejin imama,
ć lijepa tu ć

Allah, Allah, reci ti.
VII
Smail, Bender i Ozije,
Od Vlaha ć bit kozije,2)
Al j e č sve božij e,
Allah, Allah, reci ti.
VIII
Ti Zemuna ne hesabi,l)
Udri dzi from, pohesabi,
Vidi dobro u ć
Allah, Allah, r eci ti.
IX
ž je turski bio
Kraj se zamolio,
Niko nije prozborio,
Allah, Allah, reci ti.
X
Crna Gora blizu mora,
Tu biti sablji fora,
Kada puhne bura s mora,
Allah, Allah, reci ti.
XI
č zadnja č
Tu biti i do č
Al je turska vojska č
Allah, Allah, reci ti.
XI
Kaimija ne zna ništa,
Nema ovdje njemu mjesta,
Pos'je jednog nema dosta,
Allah, Allah, reci ti.«
7
)
Pjesma nema nekih literarnih vrijednosti, ali kao i ć ovih
pjesama zanimljiva je jer predstavlja jedino kulturno č na-
ših naroda ·iz doba osmanske vladav.ine.
Pjesnik Hasan Kaimi đ je pjevao pjesme na srpskohrvat-
skom jeziku koje su zabilježene arapskim pismom (alhamiado pjesme).
Dvije takve pjesme, poznate su pod naslovom »Kasida o kandijskom
ratu« i »Kasi:da protiv duhana«, izvjesno su njegove.
8
) Prepisi rukopisa
ove dv-ije pjesme nalaze se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod
bro. 3089, a prepis »Kaside protiv duhana« č se u Gazi Husrev-bego-
voj biblioteci pod br. R-906. Pjesma protiv duhana je č pjesma
koja govori o štetnosti upotrebe duhana i pušenja, dok pjesma o osvo-
jenju Kandije govori o istim istorijsk-im đ kao i mnoge pje-
sme iz Kairnijevog djela »Varidat<< , napisanog na osmanskom jeziku. To
je dakle pjesma o borbama na granicama Osmanskog carstva, posebno
u Dalmaciji od 1645-1669. g. Pjesma o Kandiji sadrži 38 strofa, svaka
strofa sadrži po č stiha, napisana u sedmercu, a refren svakog kva-
trena glasi: »Kad vam ode Kandija<<. U Kaimijevum alhamiedo pjesma-
ma kao i u pjesmama tllapisan.im na osmanskom jeziku, nema ni pomena
o toponimama Oziji i Benderu npr., koji se pominju u pjesmi »Ti bes-
poslen nemoj hodat«. Ozija i Bender nisu imali nikakve važnosti u Kai-
mijevo doba, a poznata su mjesta iz tursko-ruskih ratova. U bici kod
Ozije (ili č 1736/ 37. g. č su ·i mnogi Bosanci predvo-
1) M. K. Ljubušak daje u notama objašnjenja nekih leksema što
su »evlije« (kod Ljubušaka nota 5,) - »prorok«; ć nota 1.) - »besjeda,
govoru; »kozije« (nota 2) - »hešab« (nota 3) - č »pobjednik«; »Undžu-
ros« (nota 4) - »Ugarska«. Ljubušak đ ne objašnjava niz dntgih lek-
sema i termina.
B) Ove dvije pjesme izdate su u više navrata. Cf. K. ć _op. cit. str.
11-16, š ć op. cit. str. 99, Abdurahman Nametak: Hrestomat1Ja b_osa11ske
alhamiado književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1981. g., str. 202-212., 1td.
177
l
đ ć š ć ć

O ovim bitkama pisao je .j Ahmed Hadži-
ć iz Prusca đ đ 1703. i 1718. g.) koji se nalaoio u za-
robljeništvu u Rusiji.IO)
U 'IX strofi pomenute pjesme đ se kaže da je Undžurus (Ma-
đ bio turski. č mirom 1699. g. Turska je izgubila naj-
ć dio đ a ž č mirom 1718. i cijelu đ Pje-
sma, dakle, govori o istorijskim zbivanjima koja su se desila daleko
poslije Kairnijeve smrti (1691. g.).
Dosta podataka o ovim istorijskim đ koj·i se pominju
u pjesmi daje i M. ž ć u ć citiranom č

M. ž ć
u S\'Om tekstu č osporava pripadnost ove pjesme Hasanu Kaimi-
-babi i kaže: ć kroniku merh. Muhamed E. ef. ć
(1855-1931) susreli smo u sv. XIX, str. 316. ć pjesmu s oznakom
da je Ilhamijev spjev«.U) Ova pjesma se uistinu i nalazi u Hronici Enve-
rija »Tarih-i Enveri«, t . XIX. Ipak i ć pravi grešku u pamenu-
tom radu, naoko samo formalne prirode, jer navodi t. XI X, str. 316.
Pjesma je zastupljena u pomenutoj Hronici, ali na s tr. 326_13) č
stiho\'i iz Hronike glase:
>>Ti ne hodi bespošljen
Budi Bogu poklonjen
Namaz klanjat
14
) naklonjen
Allah, Allah, reci ti«
Umjesto Kaimijevog mahlasa u poslj ednjem, XII kvatrenu, s toji mah-
las (pseudonim) pjesnika Ilhamija:
»llhamija ne zna ni šta
Njemu nij e ovdi mj esta
Potlje Boga nejma dosta
Allah, Allah, reci ti«
1
;)
č je da je u pitanju ista pjesma s malim varij antnim razlika-
ma u rukopisu Hronike Enveri ć i publikovane pjesme kod Lju-
bušaka. Trebalo bi ć i druge rukopise ove pjesme u nekoj medžmui·
ili u Ilhamijevom Divanu,
16
) iako sve govori u pr ilog da je ovo llhamijeva
pjesma, samim tim što i Ljubušak cit-ira još jednu njegovu pjesmu, ve-
oma ć ovoj , u č blagu, a koja č ć s tihovi ma:
9) Cf. H. š ć Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo, 1980,
str. 204; š ć Kratka uputa ... , Sarajevo, 1900, str. 94; ć Knji-
Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973,
str. 503, 504.
lO) Cf. ć op. ct., str. 501-515.
11
1 Cf. nota l.
12) Ibid.
ll) Cf. Tarih-i Em,eri, t. XIX, str. 326, Orijentalni institut, poseban fond.
Ibid.
lS) Ibid.
16
) Jedan rukopis I lhamijevog Divana t:uva se u Gazi Husrev-begovoj
bibl ioteci pod br. 3056.
178
»Dervišluk je č rahat
Jere ć to bit kabahat
Hajde derviš, u tekiju,
Allah, Allah, reci tiP)
Stil u obje ove pjesme je isti, obje su napisane u osmercu, dok je
refren svakog kvatrena napisan u sedmercu. U više Ilhamijevih pjesa·
ma refren č sa »Allah, Allah«, »Allah, Allah šta ć biti od vlahac,
»Allah, Allah, aškullah« i sl.
1
8)
Iz svega navedenog se jasno vidi da pjesma o kojoj je bilo č
nije Ka.imijeva i da bi je trebalo prestati pripisivati ovom pjesniku. Uz
to je najvjerovatnije da je njen autor pjesnik Ilhami (umro 1821. g.).
SUMMARY
Numerous researchers into alhamiado literature and others used
to attribute the poem »Do not go about idle« to sheikh Hasan Kaimi
and cite it as his work although its author was Abdul Vehab Ilbami,
vhich was proved by M. ž ć in 1935. In order to correct that
wrong conclusion the author of this paper, on the basis of comparisons
and historical facts mentioned in the poem, proves that the author of
the poem is llhami and not Hasan Kaimr.
17) M. K. Ljubušak, op. cit. str. 230.
18) Cf. K. č »Tuhvetul-Musallin ve Zubdeutul-Haši'in od Abdul·
·Vehaba č Ilhamijeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III. Sn·
rajevo, 1974, str. 41-69.
179
Fehim Nametak
RUKOPISNA ZBIRKA HABIBE ć IZ STOCA
Orijentalni rukopisi u Bosni i Hercegovini su dugo vremena skup-
ljani, prepisivani i č u obrazovanijim muslimanskim porodi-
cama. Jedina ć zbirka van privatnih kolekcija bila je Gazi Husrevbe-
gova biblioteka u koju su se vremenom s-kupljale knjige i iz drugih va-
kufskih zbirki, manjih javnih biblioteka (poput Osman Sehdine, Kan-
tamirijine i dr.) i prJvatnih kolekcija. Razumije se, veliki broj rukopisa
iz privatnih kolekcija pa i č kolekcij e su nestale u posljednjih sto-
tinjak godina tako da danas raspolažemo sa približno pet procenata ono-
ga što je nastalo, i č na našem tlu. Dokazi za ovo
su u podacima koj e ostavlj aju sami č rukopisa. Tako na pri-
mj er jedan č Kur'ana bilježi da mu je to šezdeseti primjerak
koji je č prepisao, a mi danas imamo rel?iistrirano u javnim
zbirkama svega tri njegova prepisa Kur'ana. Dodaj mo tome da su ru-
kopisi :Kur'ana znatno bolje č i u ć broju č od ru-
kopisa drugih djela.
Stoga su č privatne kolekcije prava rijetkost i izuzetna dra-
gocjenost kao pokazatelj njegovanja orijentalno-islamske kulture i kao
dokaz pažnje i ljubavi prema pisanoj č ć
Prema nedovršenom radu č pisci, č i posjednicr
rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i.perzijskom jeziku Mehmeda
ć i Rusmira ć ć u rukopisnim zbirkama JAZU,
Gazi Husrevbegove biblioteke, Arhiva grada Sarajeva, Orijentalnog in-
stituta, Arhiva Hercegovine, Provincijalata č franjevaca, te
u nekoliko privatnih zbirki, može su ustvrditi trinaest autora koji su
porijeklom iz Stoca ili su u ovom gradu djelovali, preko trideset prepi-
č č su č dj ela do danas č
đ je đ da su rukopisne zbirke djela na arapskom,
turskom i perzijskom postojale u ć č porodicama: He-
ko, Sarac, ć ć ć (u više č ogranaka). Hro-
ć Repak, Behmen (u više č ogranaka), š ć Mešak, Meh-
š ć (u više č ogranaka), ć đ ć č
ć ć ž ć ć ć (u više č og-
ranaka), ć Ko,r kut, ć ć ć Trklja, ć
ž ć žujo, ć (u više č ogranaka),
ć š ć Dizdar, Hrle, Stranjak, ć č Topt c, Mufttc,
ć š ć ć ć Pirija . ..
•) Podatak sam dobio od dra Rusmira ć ć na č se
toplo zahvaljujem.
181
U č č džamije đ su postojale manje zbirke ruko-
U č č džamije đ su pos tojale manje zbirke ruko-
medresu i mektebe, predstavljaju osnovu javnog č korištenja
knjige.
ć dio ovih zbirki je uni.šten i raznesen u posljednjih č
set godina, a manji ostaci se još mogu ć u nekoliko č po-
rodica i u zbirkama izvan Stoca. U Gazi Hursrevbegovoj biblioteci su
evidentirane kao zaklade tri č zbirke Saliha sina Mustaf.ina Ce-
ć Izeti Saliha ć i zbirka Odbora I s lamske zajednice Stolac,
koja je nedavno prenešena u ovu biblioteku.
š ć su jedna od najstadjih č porodica. Spomi-
nju se u dokumentima na turskom jeziku ć od 17. ć U prošlosti
su bili trgovci, muderisi, imami i mujezini, a svakako su ć njih bili
ulo obrazovani jer se u njihovim ć i danas nalaze ostaci brjžJji-
vo s1:upljenih biblioteka. U jednoj ć š ć gdje sada živi
Habiba š ć đ Behmen, udova Junuza, trgovca iz Stoca,
č je vrijedna zbirka š tampanih knjiga i č a đ i 50
rukopisnili kodeksa sa oko 70 djela na arapskom, turskom i perzijs kom
jeziku. Rukopisna zbi rka je, kako se vidi iz bilj ežaka u knjigama, skup-
ljana duže vremena s posebnim afinitetom prema djel.ima iz prava,
arapske gramatike i teologije, ali ima i nekol iko djela iz lijepe književ-
nosti. ć broj dj ela je na arapskom jeziku, nešto manje ih j e na tur-
skom, dok je na perzijskom jeziku svega j edno djelo i j edan komentar
perzijskog djela, č na turskom jeziku.
Karakteristika zbirke je da ima nekoliko dj ela naših ljudi đ
kojima treba ć imena kao što su Hasan Kafija š č Ahmed
Sudija Bošnjak i Mustafa ć pozna tiji kao šejh Jujo. Isto ta ko
dobar broj rukopisa je prepisan u našim centrima kao što su Sarajevo,
Mostar, ć a najviše ih je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda
č Pretpostavljamo da je ovaj Mahmud pDipadao porodici Meh-
š ć tim prije što postoji č tradicija da je u ovoj paro-
etici Mahmud č š ć ime, odnosno da se pamti sedam osoba s tim
imenom. Rukopisi koji je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda u Stocu
su po papiru i povezu isti sa jednim brojem rukopisa na kojima ne-
mamo podataka o prepisu pa možemo samo pretpos taviti da su i oni
nastali u Stocu. Ali ako č i odbacimo takvu ć pa i podatak
da je u Stocu uništen velik broj r ukopisa i to u ovom ć pa i
posljednjih godina, iz onoga što je pr ed nama možemo č da je
Stolac bio jako središte islamske kulture u kojoj je cvala č
i č djelatnost.
U takvom kontrekstu, kolekcija rukopisa koja je u vlasniš tvu
Habibe š ć predstavlja č vrijednost pa ć ovdje o
svakom od rukopisa dati osnovne podatke, bez pretenzija da damo pot-
punu katalošku obredu rukopisu, što zbog kratkog vremena koj e nam
je bilo na raspolaganju prilikom pregleda rukopisa, nismo bili u pri-
lici č
2
) v. H. š ć Harwvi i karavansaraji tt Bosni i Hercegovini,
'5arajevo, 1957. str. 146.
182
1. L. 320. 10 x 16 cm, tekst 6 x 9,5 cm. Papir ž ć Pismo
nesib, kaligrafski lijep. Prve dvije strane ukrašene arabeskama. Po-
č sura đ đ unvanima u bojama. Na kraju rukopisa po-
daci o č Osmanu č Muhameda Hamdije, bibliotekaru
u Kutahiji. Prepis završen 1245 (1829/30) godine.
Rukopis se završava stihovima Omera Morali (s Peloponeza).
Povez kožni sa utisnutim šemsama i zaštitnim omotom od im-
pregriranog platna.
Kur'an
Bilješka na kraju:
Katabahu al-faqir al-haqir al-muhtag ila ral;lmati rabihi al-qadir
'Utman Oš-šakir min talamidi Muhammedin al-Hamdi bi-Kutahi al-ma-
•n.if al-katub wa 'Utman al-ma'aruf bi-damayi al-'afif
sakin bi asitane-i 'aliye gafara Allahu lahum. Sanata 1245.
2. L. 280. 15 x 21 cm, tekst 8,5 x 15,5 cm. Papir bijel, pismo lijepo
nesib. Rukopis je š ć i nepotpun. Na č nedostaje desetak li-
stova. Uvez kožni sa utisnutom rozetom (šemsom). Prepisao Mahmud
sin hadži Muhameda č Datum prepisa: mjesec džumadel-ula
1197 (1782/83) godine.
Kur'an
Bilješka na kraju:
Tammat hadihi al-musl:).afu aš-šarifu bi-'awni Allahi al-ma1iki al-
-latifi bi-yadi al-faqir al-l:).aqir al-mu}:ltiig ila ra.J:lmati rabihl al-qadir Mah-
mud ibn al-hiig Muhammad č 'afa 'anhuma alkarimu al-bari. Fi
miihi gumada al-Ula lisanati sab'in we tis'ina wa miatin wa alfin min
higratin man lahu al-'izu wa aš-šarafu. Sana 1197.
3) I Rukopis ima 150 lista (L). Dimenzije 14 x 21 cm, sam tekst
8 x 16 cm. Papir bijel. Tekst pisan neshi pismom, crnom tintom. Tekst
je č crvenim linijama. Ukrašen je unvanom sa zlatnom bojom.
Povez kartonski, hrbat knjige č kožom.
Hasan Kafija š č Azhar ar-rawdat, djelo iz dogmatike. Na
kraju teksta podatak o nastanku djela koje je autor koncipirao 1014
(1605/06) u đ Osijek, a definitivnu verziju je prepisao u Pruscu
10.15 (1606/ 07) godine. Djelo sadrži 83 lista.
Ahlwardt, II, 365
š č TF 88
č I, 724, 725, 726, 727.
3
)
č i završetak kao u spomenutim katalozima.
3/II, Ahmad ibn Muhammad al-Magnisawi Abu al-Muntaha: Ko-
mentar Abu Hanifinog djela o akaidu (Al-fiqh al-akbar).
J) U ovom radu ć se koristiti ć ć za citiranje kataloga
orijentalnih rukopisa:
- W. Ahlwardt, Verzeichniss der Arbischen Handsclrriften tier Koni·
glicllen Bibliothe zr1 Berlin, Bande 1-X, Berlin, 1889. (Ahlwardt).
183
Djelo sadrži 67 lista istog for.mata, istog pisma i papira kao pret-
hodno s kojim je uvezano u isti kodeks.
GAL, I, 170, S. L; 285;
HH, II, 1278;
OM. I, 228.
Spaho, 124, II; 129/ I ; 130; 131; 132; 133; 134.
č I , 396/ č II, 1214/ 25, 1435/ II.
č i završetak kao u č
4. L. 350 17 x 29 cm, tekst 9 x 20 cm, ponegdje bilješke na ma-
glllL Pismo nesib, pisano crnom tintom sa crvenim č ori-
ginalnog teksta. Povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom. Pa-
pir bij el. č rukopisa č č Ahmed sin Pervana
Bošnjak. Prepis rukopisa datiran 1019 (1610/ 11) godine.
Ahmed Sudi Bošnjak (umro 1598): Komentar Sadijeva Gulis tana.
Fiiigel, I , 540.
Karatay, TYK, 2210
GHB, 403, 576, 2535, 1123, 3800.
č i završetak kao u Fli.igela.
5. L. 480. 16 x 26 cm, tekst ll x 20 cm. Papir ž ć malo ošte-
ć ,·Jagom. Tekst pisan nesihom. Djelo je napisano ili prepisano 1116
0702/ 03) godine. Pri jevod Taberijeve (Abu Ga' far Muhammed ibu Gadr
Tabari, umro 922/23 g.) v. š. Sarni,Kaum al-aJam, IV, 2994) Historij e svi-
jeta od Hasana ibn Hasana Al-Kridi-ja- koji je bio pisar č u tvr-
đ Agriboz sa Inebahtom č Djelo sadrž,i stotinjak poglavlj a i
to: o straranj u !Adema (Adama) č o Idrisu, č o Nuhu, (Noj-)
č o Ishaku, č o Hudu itd.
č
Rabbana at mim lana m1rana wa'gfi1· lana innaka 'ala kulli šay'in
qadir. šukr wa minnat ol Allaha olsunki bu mahlukati . ..
- Karl č Josef š č i Rudolf Vesely, Arabische, Turkische
und Persische Handschriften der Universitatsbibliothek in. Bratislava. Unter
der Redaktion Josef š č Bratislava, 1961. š č
- Gaz.i Hus revbegova biblioteka u Sarajevu. Katalog arapskih, t urskih
i perzijskih rukopisa. Priredio Kasim č Sv I, Sarajevo, 1963, sv. II,
Sarajevo, 1979. č
- Arapski perz.ijski i turski rukopisi hrvatskih z.emaljs/cih muz.eja tt
Sarajevu. Opisao i priredio Fehim Spaho. I svezak. Sarajevo, 1942. (Spaho.)
- Carl Brockelman, Die Geschichte der Arabischen Litteratur. Leiden,
1937-1949. (GAL).
- Hagg Halifa, Kašf az.-z.unun, Istanbul, 1941-1943. (H H)
(0 MJ
- Bursali Mehmed Tahir, Osmm?Sli Mi.iellifleri, l -III, Istanbul, 1915.
- Dr Gustav Flugel, Die arabiscl1en, persischen und ti.irkischen Hand-
schriften der kaiserlich-koniglichen Hofbibliotl1ek zu Wien, Wien, 1865-1867.
IFJ\i.gel).
- Fehmi Edhem Karatay, Topkapi Saray Mii z.esi Kiiti.iphanesi, Tiirkc;e
Yazmalar Katalogu. Istanbul, 1962-1969. (Karatay).
- Hivzija ć Kat alog arapskih, turski/1 i perzijs kih rukopisa,
izd. Arhi v Hercegovine, Mostar, 1977. ć
184
6. L. 200. 13 x 21 cm. Pisan neshtalikom, crnom tintom, na bije·
lom papiru. Originalni tekst č crvenom tintom. Prepisao Mah·
mud sin Hadži Muhameda č koji se školovao u Sarajevu u me·
dresi Hadži Ismaila, o č daje podatke na kraju prepisa ovog djela.
Prepis datiran 22. ševala 1165 (l. septembra 1752). Rukopis dobro č
van. Povezan u kartonski povez sa kožnim hrbatom.
MuJ:lammad ibn Sulaymii.n Kii.fiyagi, Komentar č dje·
lu Qawaid al-i'rab od Gamii.Iuddin Abu Muhammada Abdullaha ibn Yu·
sufa ibn Hišama (Umro 1367. ili 1406). Ova{ Komentar je poznat pod na-
slovom: qawiiidi al-i'rab li al-Kafiyagi (Naslov je preuzet iz Ahl·
wardtovog Kataloga.
Ahlwardt, VI, 6707, str. 132.
Orijentalni institut Sarajevo (OIS), 2438.
7. L. 195. 18,5 x 28 cm. Tekst 10,5 x 19,5 cm. Pisano crnom tintom,
a crvenom je č osnovni tekst koji se komentira. Prvih SO lista
imaju dosta marginalnih bilješaka. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Rukopis malo š ć vlagom.
'Ubaydullah ibn Mas'ud Sadr aš-Sari'a- đ Komentar na dje·
lo Al-wiqaya iz fikha koje je sastavio njegov djed Ma}:lmud Ibn Sadr
aš-Sari'a - stariji.
GAL, II, 214.
Fliigel, III, 209.
č II, 1967.
ć 247, 315.
č i završetak kao u č
8. L. 180. 15 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15,5 cm. Pismo rika. Tekst pisan
crnom tintom, sa crvenim č Stranice uokvirene u crveni
okv.ir. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Rukopis dobro č
Djelo iz č tradicije koje predstavlja izbor i komentar Bu·
harijinih i Muslimovih hadisa. Naslov prema Brookelmannu i č
Mašiiriq al-anwiir; autor djela, po istim katalozima je: Rac;liaddin al-Ha·
san b. MuJ:lammad b. al-Hasan as-Sagani al-Hindi (1181-1252).
GAL, I , 360
Spaho, 102
š č 38, 40.
č l, 509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517.
č i završetak kao u citiranim katalozima.
9. L. 160. 14 x 21 cm. tekst 7,2 x 16 cm. Papir bijel, po ivicama
požutio. Tinta crna sa crvenim rubom. Pismo rik'a. Kodeks dobro č
van. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
I - Od 1-3 lista fetve nekoliko muftija iz Sarajeva i Mostara
(Ibrahim, muftija u Sarajevu, Alija muftija u Sarajevu te Ahmed, muf·
tija u Mostaru) Zatim nekoliko hadisa.
185
II - Ibrahim-Halebi, Komentar Ta'l'imul muteallima od Burha-
ltudina Az-Zemugija. Pouke i savjeti č Osnovno djelo napisao
Burhanudin az Zernudži oko 1203 (1788/ 89) godine.
Do č I, 124, II, 1156/ 2, 1159/ 2, 1255/ 6, 1323/ 4, 1437/ 2.
č i završetak kao u č
10. L. 90. 13,5 x 19,5 cm, Tekst 7,5 x 15,5 cm. Pismo nesih, pisano
crnom tintom. Tekst č crvenim rubom. Povez kožni, č Pre-
pisao Salih sin Omera ć 1814. godine (od 23. III - 20. IV).
Djelo iz arapske gramatike.
č
Al-J:lamdu lillahi rabi wa a-\i·-\iahitu wa as-salamu 'ala
Mu])ammadin wa iilihi agma 'In wa ba' da fa' lam annahu labudda li
kulJi m-'rifatu ali-i'riib min ma 'rifeti mieti šayin ...
Završetak:
Katabahu al-faqir al-}Jaqir al-mu' tarif bil-'agz;i wa at-taq-\iiri ibn
'Umar al- mukkalab bil-hagg 'Omman-zade gafara Allahu wa li-walidayhi
wa a}Jsin ilayhima wa ilayhi. Sanata 1229 tis'a 'išrina we mi' atayni wa
alfin ba 'da higratin man irtaQ.ii bil-'izzi waš-šarafi fi mahi rebi'i al-abiri.
ll. L. 150. 13 x 20 cm. Tekst 7,5 x 15 cm. Pismo: vanredno lijep
nesih, pisan crnom tintom. Uokvireno zlatnim rubom. Uvez kožni sa
ornamentima.
š ejh Sadrudd.in Konyewi, Komentar Wasiyyatname Muhammad
Pir 'Ali Birgilija (um. 981/ 1573), na turs kom jeziku. Ovaj komentar j e
napisan kraj em XVII ć
HH, I 850.
č I, 696/ 6.
č i završetak kao u č
12. L. 220. 14,5 x 21 cm. Tekst 6,8 x 14,5 cm. Tekst pisan crnom
tintom, pasmom rika. Originalni tekst je č crvenom tintom.
Tekst je uokviren crvenom linijom. Povez kožni sa utisnutom rozetom.
I. Djelo iz Faraiza (nasljednog prava) od nepoznatog autora. Po
č ovo djelo je đ prema as-Siragiyyi i njenom komentaru od
Gurganija.
ć II, 1869.
č i završetak kao u č
Il. Muhamed ibn MU-\itafa ibn Ma}Jmud al-Istanbiili, poznat kao
Hagib-zade (umro, 1100/ 1688), djelo iz faraiza na turskom jeziku.
č
Yaqtilu al-'abdu al-faqiru ila barri rabbihi al-qadiri MuJ:lammad
ibn ibn Ma}Jmiid al-Istanbiili al-ma'riif bayna al-l:la!!!? wa
al!amm bi-Hagib-zada .nala fi ad-darayni ma yatamannahu wa ma ara-
dahu . ..
186
Zvršetak: -
-!
Bunlardan her birin varis oduklarin sahib-malinun bir nesne al·
mazlar bundan gayret terekesinden hassa·i alurlar. Al·l}.amdu
1dllahl al-mii.liki al-'allii.m 'ala at-tamii.m wa a,lffJalitu wa as-alimu 'ala
nabiyyihi Mu\lammadin sayyidi aL-anim. · ·
13. L. 140. 19 x 20 cm, tekst 7,5 x 16,5 cm. Pismo nesib. pisano
crnom tintom. š ć vlagom. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepis završen đ 11. V i 10. VI 1660. godine. č nepoznat.
Tii.hlr b. Islam (Salam) Qii.sim al· J\nsan al Hwii.rizmi Namadpu.š,
Gawiihir al fiqh. Djelo iz islamskog prava koje sadrii pravila o ponaša·
nju pripadnika derviškog reda. Djelo je dovršeno u Egiptu 771/1369.
GAL, S. II, 89.
č II, 1247.
č i završetak kao u č
14. L. 150. 13 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15 cm. Pismo ·rik'a. Pisano
crnom tintom. Povez kartonski.
Al-inša (uzroci pisama)
Na č rukopisa su stihovi i bilješke kao na primjer: Tarih
u č bejta o dolasku.u Sarajevo Serturnayi Jusuf-age za agu (janji-
č Bosne 1202 (1787 /88) godine i bilješka o prihodu sela š ć
u muharemu 1203 (1788). Prihod je iznosio 6400 č itd. ć dio
rukopisa predstavlja zbirku pisama i isprava uglednih č datiranih
oko 1150 (1737) godine.
15. L. 210. 14,5 x 21 cm. Tekst 6 x 17 cm. Pismo nesib, lijep. Pisa-
no crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed
sin lbrahimov u Sarajevu. Bilješka da je ovo djelo (pod I) č u
medresi Đ š ć đ u Sarajevu. Bilješka o vlasništvu knjige:
Ahmed sin Ibrahima sin Hasana sin Ishaka. Tu se nalazi popis knjiga
koje je č u u Sarajevu i u Stocu.
I. Djelo iz araps·ke gramatike od Gamaluddina Abu 'Umar wa
'Utman ibn Abi Bekr al-maliki.
č
Al-l;lamdu lillii.hi rabi al-'ii.lamina wa Allahu 'ala sayyidina
Mu\lammadin bii.tami an-nabiyyina wa 'ala alim wa agma'Ina
wa ba' da faqad sa'alani man la yast'ani . . .
Završetak:
Hada aharu al-kitiibi al-han1du lilliihi 'ala al-itmimi wa
'ala afdali wa 'ala alibi wa al-.kli-
riimi. Katabahu Al;lmad ibn· Ibrahim fi madlnati Saray gafara Allahu
wa livalidayhi wa liman ilayhi wa li gami 'i al-mu 'minina wa
al"llllu'minii.a.
II. Risalatul-Andalusi. Traktat o metricl od Andalusije. Prepisao
Omer sin Jahija 1213 (1798) godine.
187
III. Pend-i Attar. Poznato č djelo č lta-
raktc= od perzijskog pje$Ilika Feriduddina Attara (umro 627/1229).
Prepis 1043. (1633) gOdine .. · .• :·: · .: . ·
č I, 438·. - · · ·
IV. Djelo o dogmatici u stihoVima na jezikU
č
Al-i;J.amdti lillahi 'ala
salii:niu Alliihi ma 'a .. .
wa .ba'de fa al-'ilmu bi- ad-dini
muhtanimtm ·yaJ:ttagu Iit-tasbin
Završetak:
Mul)ammadin wa nahiratahu
wa tabi 'In li nahgati min ummatihi
16. L. 153. 13,5 x 20,5, tekst 6 x 14,5 cm. Plisao rik'a. Pisano crnom
tintom. Pojedine č č crvenom tintom. Tekst č crve-
nim rubom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
I. L. 1- 85. Djelo iz r etorike
č
Al-l,lamdu lillahi ' ala ma an'ama wa 'allama min al-bayani ma
lm na ' lam wa ' ala sayyidlina Muhammadin bayri man nataqa
bi wa af4ala man iftata al-l,likamata wa al-bitaba wa
'ala"a lihi wa sa.Qabatihi al-al)yar. Amma ba 'da fa-llama kkana,
'ilmu al-balagati wa tawabi 'iha min agalli al-'uh1mi qadren .. ..
Završetak:
Da lika bi at-ta'amuli ma ' at-tadakuri lima taqadamma wa Allahu
a'llamu- bi wa ilayhi al-margi' u wa al-ma'abu.
I I. Komentar risale o retorici od Ebul-Kazima Samarkandija.
Tekst sadrži 16 lista.
č
Al-1,1amdu lillahi allagi adaqa naw' a al-insani J:lalawa ta an-nutki
wa al-baya ni ...
. Završetak: ·
Qa.la at-talbisi al-qar inati qad takunu wal,lidatun wa qad
taklinu muta ' addidatan wa ilayhi wa 'alayhi i' timadi.
Ill. Dj elo iz arapske gramatike
č
Qala aš-šay}Ju al-imamu ·Camaluddin Abu 'Umar ibn Abi Be kr
al.-maliki wa ba'da faqad sa'alini man la yesta'ni ...
Završetak:
Wa amma al-l).urufu fa l am yuktabu minha bi al-yai gayra bala
wa ' ala wa ila wa 1,1attii.
188
17. L. 14 x 20 cm. Teksta 7,5 x 15 cm. Pismo nesib sa eler
mentima rik'e. Pisano emom tintom sa crvenim č Povez
kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed sin Iljasa sina Huseji-
nova 983 h. (1575)
Glosa na komentar ad-dibaga od Ibn Seyyida Alija. Na č
nedostaju jedan m dva lista.
Završetak:
Wa qad waqa'a al-firag min taswidi hagihi al-nusoa aš-šarlya 'ala
yadi al-faqir ila Allah ta'ala AQmad ibn Ilyas ibn Husayn. Tammat fi
šahr šawwal fi yawni gumu'a fi waqt al-duba. Tii.rlb sana 983 (1575).
18. L. 64. 14 x 20,5 cm. Tekst 6 x 15 cm. Pismo nesib, lijep. Tekst
pisan crnom tintom sa crvenim obrubom. Na -rubu se nalaze mariginalrije
Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Muhtasar fi 'ilm al-fiqh (kompendijum iz fikha)
č
Al-Qamdu lillahi rabbi al-'alamin wa wa as-salii.mu 'ala
Muoammadin wa alibi wa !ial:lbihi agma' in. Hada kitab fi
'ilm al-fiqhi gama'tuhu li-ba'di ibwani fi ad-dini bi qadri ma
waqtahu . ..
Završetak:
Allahu a ' lamu bi wa ilayhi al-margti'u wa al-ma' ii.bu
wa Allahu ta'ala wa ousna tawfiqi wa al{lamdu lillahi 'ala an
'amihi wa il)sanihi wa 'ala bayri balqihi Muhammadin wa
alihi wa wa ragiya Allahu 'anna wa 'an gami'i al-muslimina wa
al-muslimat wa al-mu'minina wa al-mu'minat bi-ral;lami ar-rii.Qimin.
19. L. 150. 13 x 20, tekst 7 x 14 cm. Pismo nesib. Pisano crnom
tintom. Oko teksta se nalaze marginalije. Povez kožni sa utisnutom ro-
zetornl. Podatak o vlasništvu: Knjiga je bila u posjedu Mahmuda sina
Muhamedova č
Komentar na neko č djelo.
č
Qawluhu amma ba'du Qamd Allah amma kalima fiba ma'na aš-
·Šarti fa-li!;)alika kanat alf'u lazimatun laha qii.la Sibawayhi ...
Završetak:
Qad waq' a al-firag 'an hagihi al-nusoa aš-šarlfa fi awaili gumii.da
al-ii.hir fi yawmi šanbih fi waqti ad-duba sana oamsin wa alfin.
20. L. 420. 20 x 28,5; tekst 12 x 21. Po 17 redova na strani. Pismo
nesih, pisano crnom tintom. Povez platneni, noviji.
Muhammad b. Firamuz 'Ali, poznat kao Mulla Husrew (umro,
885/1480) Djelo iz oblasti šerijatskog prava pod naslovom Durar al-huk-
kam fi šarh gurar al-ahkam (naslov preuzet od č Djelo je napi-
sano 883/1478-79.
č II, 1278, 1279, 1280, 1281, 1282, 1283, 1284.
č i završetak kao u č
189
.:. 2LL .. 140. 14,5 x 22 cm, tekst, 9 ·x 16,5 cm: Papir bijel, po iVicama
požutio.· Pismo nesib. Pisano emom tintom. Tekst obrubljen crvenom
linijom. Ima kus tode,: ponegdje i marginalije. Povez kartonski sa kož-
nim hrbatom. Datum prepisa 1220 (1805/06).
: Ibrahim b. Muhammad· b. Ibrahim Halabi (umro, 956/1549), Muh-
tasar Gimyan al-mustamii fi šarhi Munyat al-musalli .(naslov preuzet iz
Ahlwardta). Ovo je komentar koji je Ibrahim Halabi napisao na svoje
osnovno djelo Munyat al-musalli (poznato i kao Halabi sagir za razliku
od njegovog djela Halabi kabir. Ovo pravno djelo je veoma mnogo kori-
šteno u č prava u našim krajevima pa se njegovi rukopisi na-
laze u gotovo svim našim zbirkama orijentalnih rukopisa:
Lit. Ahlwardt, III, 3544, str. 291.
22. L. 120. 13 x 20,5 cm. Tekst 8,5 x 16 cm. Pismo nesih, vanredno
lijep. Pisano crnom tintom. Povez kožni sa utisnutim ornamentima, malo
š ć Podatak o vlasništvu: rukopis je bio u posjedu Ibrahima sina
Mahmudagina š ć
Imam šayl]. Mahmud b. Al).mad Akmaluddin Babarti,
(umro 786/ 1384), (Komentar djela al-Wasiyyatu od
Birgilija).
č
Al-.l;lamdu lillahi al-mutawal:l.l;lidi bi-vugubi al-wugudi wa alyaqa
al-mutafawida bi-qudrati al-kamilati wa al-'izzi wa al-kibriya' mabda 'a
al-mawgudati 'ada al:lsani . ..
Završetak:
Wa hada iil].aru mii aradnii iradahu fi šar.l;li hiidihi al-wasiyyati
al-mubiirakati ga' alahu Allahu niifi 'an wa šifa'an Ii-mu'allifihi
wa katibihi wa fihi. Wa al-l).amdu lillahi wa.l;ldahu wa al.l·lia-
Hitu ' ala Mu.l;lammadin wa ii.lihi wa agma 'in.
23. L. 160. 14 x 22 cm. Tekst 6,5 x 16 cm. Pisano raznim pismima.
č jednog djela Mahmud sin Hadži Muhameda č Neka
djela sadrže po rubu komentar. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom.
Zbirka č rasprava.
č
Al-l).amdu lillil.hi alladi abda ' a al-wugudi wa 'l1tara 'a ma-
hiyyati al-ašyii'i bi muqtada al-gudi wa inša'i bi-qudratihq anwa 'a al-
-gawahiri al-'aqliyyati wa afada bi-ral:lmatihi mutahamikati al-agrani
al-fulkiyyati wa as- salatu 'ala gawi al-anfusi al-qudiyyati ... amma ba ' da
fo-lamma kana bi iltafaqi ahli al-'aqli wa ittibaqi gawi al-fa91i anna al-
-'uluma ...
Završetak:
Wa amma mal:lmuliituha fa-l].iirigatun 'an nawd11 'atiha li-imtina'i
an yakuna guz'a šay' in matl\iban bi-tub11tihi lahu bil-burbani wa yakun
hada al].aru al-kalami fi hiidihi ar-risiilati aš-šarlfati.
190
Il. Kralka rasprava o ii.dii.b al-bal;ttu.
č
Al}maduka Allahumma ya Jrulli siilin wa allli 'an nabiy-
yika aJrmab'uti bi-aqwi ad-daliili wa 'ala alibi wa a§))ibihi ... wa ba
• da fa-hidihi risala tun fi 'ilmi al-adabi ...
Završetak:
Tumma 'ala hadihi ar-risalata aš-šarifata al-latlfata fi idlbi
al-bal)ti wa izhari at-tawabi al-kabiri wa tahmatu Allahi 'alayhi.
III. Sejh lujo, Risala fi adabi al-bah!i
č
Al-l)amdu li-waliyyihi wa . . . Hii.gihi risii.latun fi ij.dabi
al-bal)!i murattabatun 'ala muqaddimatin wa maqii.latayni. Al-muqaddi-
matu ...
Završetak:
Tammat al-awaliyyatu (?) al-Mostari al-mašhiir bi-Yuyo
'alayhi rahmatu 'l-bari.
IV. Sayyid iidiib al-baMi
č
Qawluhu fa ad-dalihu ay fa-yutlabu minka ad-dam .. .
Nema završetka.
V. Poznato djelo A!iruddin al-Abharija Isagoga iz oblasti logike
pod naslovom:
Hiiga kitiibu Isagilgi fi al-mantiq.
č
aš-šaybu al-imamu qudwatu al-l)ukamiii ar-riisih1n A!iruddin
al-Abhari .. .
Tammat hiigihi al-l)uriifu bi 'awni Allahi as-samadi al-bari. Mal)-
mud ibn al-hagg Muhammad č fi mahi safar.
Vl. Kratka rasprava na turskom o adab-al-bahtu.
Risale-i adab-i bahs
č
Ma wagada 'adayna eda ettikten sonra kesret..i mesaile talib olan
ihrana ...
Završetak:
Dokuzuncu hasim hakir add etmeden ihtirat etmekdir.
VII. Ibn Hagib, Kafiya.
č
Al-kalimatu wudi'a li-ma'na mufradin wa hiya ismun wa
fi'lun wa l)arfun li-annaha amma an tadullu 'alla ma' nan fi nafisiha.
Završetak:
Tahdifu lis-sakim fi al-waqti fa-yarudu ma hadefa wa al-maftuhu
ma qabalaha taqlubu alfan.
Djelo je komentirana po margini.
191
24: L: 160. 15,5 x 22 cm. Tekst 9,5 x 18. cm. PiSmo nesib, 'pisano
crnom tintom . . Papir bijel. Povez kartonski ·sa kožnim hrbatom. Godina.
prepisa 1199 (1784/ 85). P.repisao Ahmed sin Huseina ž ć
(Hadži đ iz Mostara.
Husein ibn Ahmed đ Arapska gramatika.
č
Al-l,lamdu lillahi allagi rafa'a as-samawati. Amma ba'da fa-yaqulu
a.r-ragi'min rabbihi wa Husayn ibn Al,lmad aš-šahl.r
bi- Zayni-zada qad kuntu a'rabtu . . . ·
Završetak:
Qad tamma tanrnfqu hagihi an-nusl;lati aš-šarffati bi-'awni Allalti
wa tawffqihi fi sana tis'in wa tisi'ina wa rni'a wa alfin fi šahri
mul,larram al-l;laram. Katabahu al-faq'fr al-l,laqfr al-mu'tarif bil-'agzi wa
Ahmad ibn Husayn aš-šahir bi Hagg Salim-zada al-mutamakkin
fi- al-Mostar gafara Allahu gunilbahuma wa dunilba gami' i al-mu'mi-
nina wa al-mu'rninat bi-rahrnatihl.
25. L. 130. 14 x 21 cm. Tekst 7,3 x 15 cm. Pismo rik'a, pisano cr-
nom tintom. Osnovni tekst pisan crvenorri tintom. Komentirane č
č crvenom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepi-
sao Mahmud sin Hadži Muhameda č koji se školovao u Sara-
jevu u medresi Hadži Ismaila [L. 130 b].
Mul,lammad ibn Sulaymiin Kamyagi, Komentar djela Al-i'rab koje
je napisao šejh imam Camaluddin ibn Mul,lammad Abdullah ibn YU.su f
ibn Hišam.
č
Al-J:lamdu lillahi ar-rafi'i li-qawiiidi ad-dln amma ba'da fa'inna
al-'abda al-mustamidda min faydi fadli al-'azizi al-wahabbi Muham!T1a-
din ibn Sulayman al-mašhUr bi-Kafiyagi bayna ...
Završetak:
Al-l,lamdu lillahi alladi yasurru itmama haga al-kitabi aš-šarifi wa
wa as-salamu 'ala rasulina Mul,lamrnadin aš-šafi'i al-latifi bi-ya-
di al-faqiri Mal:lmiid ibn al-hagg Mul,lammad mawlidan č wa
tahsilan as-Sarayi fi madrasati al-hagg Ism' ail gatara Allahu lahu wa
li-walidayhi wa li-man 'alahu fi yawmi aqani wa ' išrina min šahri aš-ša-
wwii.li li-sanati J;J.amsin wa sittina wa mi'atin wa alfin min higratin man
lahu al-' izzu wa aš-šaraf.
26. L. 160. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 15,5 cm. Pismo nesih. Plisano
crnom tintom. Ima kustode. Rukopis š ć ima volantnih listova. Po-
vez kartonski, š ć Podatak o vlasništvu: Ibrahim sin Muhamed-
-age š ć
l. $ahidi. Perzijsko-turski č u stihovima. Prepisao Ahmed
Mostarac u ramazanu 1164 g. (24. VII- 22. VIII 1751.) Ukrašen zlatnim
unvanom, tekst pisan vanredno lijepim rukopisom. Sadrži i marginalne
zabil ješke.
192
č
Be-nami haliq-u hayy-u tuwana ...
II. Perzijsko-turskii. č u stihovima.
č na turskom su pisana ispod perzijskih č nešto sit·
nije, pismom ta'lik.
č
Be-nam-i Hada-yi'azza wa galla ...
Završetak:
Ki buradan gklesin.
III. Spjev na perzijskom jeziku. Bez završetka.
č
·Hamd bi-hadd an pakra anki iman dad mušti hakra.
27. L. 130. 13 x 20,5 cm, 6 x 16 cm. Papir bijel. Pismo nesih. Pi-
sano crnom tintom. Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepisao Mahmud sin hadži Muhameda č (u kolofanu na kraju
rukopisa).
Tar'iqat-i muhammadiyya. (Zbirka hadisa s komentarom)
č
Al-l).amdu lillii.hi allagi ga'alana ummatan umamim
wa wa as-salamu 'ala afgdali man iitiya an-nubuwwata wa
al-l).ikam ...
Završetak:
'An yadi 'abdi al-faqir al-mugnibi al-mul).tii.gi ila rabbihi al-mud1ri
·Mal).mfid ibn al-hagg Mul).ammad č 'afa 'anhuma al-bari.
28. L. 150. 14 x 20,5 om. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel Pismo nesib.
Pisano crnom tintom. Tekst č crvenom linijom. Ima kustode. Po-
vez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa 1163 (1749/50). Poda·
tak o vlasništvu: Kodeks je bio u posjedu Ibrahim·age sina Muhamed·
-age š ć
l. Munyat al-musalli, napisao Sadiduddin Mul).ammad b. Mul).a-
mmad al- Kašgii.ri (umro 705 (1305) g.
Hagi Halifa, II 1886, GAL, S. I 659.
č Il 913, liJ 898, II, 1147, 1148, 1149, I, 1150, 1151, 1152,
1153, 1154/ 1, 1155, 1156/ I, 1157, 1158, 1159/ I, 1160/ I, 1161, 1162, 1163,
1164, 1165, 1166, 1167, 1168, 1169/ I, 1170, 1171, 1172/I, 1173, 1174/ I. 1175,
1176; 1177, 1178, 1179, 1180, '1181/I, 1182, 1183, 1530/ II.
č
Al-l).amdu Iillahi rabbi al-'alamina wa aNalatu 'ala rasUli Mu-
.l.lammadin an-nabiyyina wa alibi agma'Ina wa as-salamu 'ala
gami'i al-anbiya'i wa al-mursalina ...
193
Završetak:
Qad tammat Munyat al-musalii wa gunyat al-mubtadi bi- 'awni
Allahi ta'ala wa husni tawfiqihi. AI- hamdu lillahi 'ala at-tamani.
II. Dje.lo o jslamskim propisima
č
Al-hamdu lillahi rabbi-al-'alamina wa as-salatu 'ala rasiilihi Mu-
hammactin wa alibi agma'ina ...
Završetak:
Wa qad istabragtu al-ahkam min al-muhiti wa al-fatawa al-kubra
wa al-fatawa al-haqamiyyati wa al-hidayati wa hašiyatiha wa yazalu
al-abwal wa al-kitab.
29. L. 227. 14,5 x 22 cm. Tekst 7,8 x 15,5 cm. Pismo nesib. Pisano
crnom tintom. Povez kožni sa utisnutom šemsom (rozetom). Na mar-
gini sni.hovi.
Muhammad ibn Mustafa ibn Mahmud al-Istanbuli Hagib-zade
(umro 1101/ 1688). Rida'at al-hukkam f i ihkam al-ahkam. Djelo na tur-
skom jeziku o postupku šerijatskih sudova. Sadrži obrasce za pisanje
raznih sudskih isprava. Djelo je pisano 1064-1081 (1653-1670).
Osmanli MilelMleri I , 280
č II, 1879/V, 1934, 1935, 1936, 1937, 1938.
č
Fet]J-i ebrab-i muradet eyleyen b.iiliku al-kevneyne sad l:lamd u
.sipas hem ll"esule ve sahbihi ta ebed ola durud bi-kiyas. Bade zalike
fakir .. .
Završetak:
l9bu Rida'at al-hukkam ismi ile musemma olan cemiyyetimiza-
den talibini mustefid eyle amin bi-hurmeti seyyidi al-murselin.
30. L. 40. 12 x 19 cm. Tekst 4,5 x 14 cm. Papir bijel, potamnio.
Pismo nesib, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrba-
tom.
Ahmad ibn 'Ali ibn Mas'iid, Marah al-arwah (Gramatika arapskog
jezika). Djelo je napisano u VIII (XIV) ć
č II, 1245/ IV
č
Qala al-muftaqiru ila Allahi al-wurud Ahmad ibn 'Ali ibn Mes'ild.
Gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al:lsin ilayhima wa ilayhi. I'lam
anna aJ?-:?arfa al-'ulfi.mi wa an-nahwa abfi.ha . . .
Završetak:
Lam yagtami' fibi al-i'lalan yakuna J:!.ukmuha aydan ka l:lukmi
tawiyyin lil-mutabi'ati nahwa tawiyyan wa tawiyyani tammat.
194
31. L. 80. 10 x 15 cm. Tekst 6 x 9 cm. Pismo rik'a. Papir potam-
nio. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa (1)283
(1866/67).
Abdurrahman ibn Halid. Djelo iz gramatike arapskog jezika.
č
Al-l;lamdu lillahi allaQi atla'ana 'ala kitabihi bi-'ulumi al-'arabi
yyati wa at-tasrifi wa l;lifzi kalamihi at-tabd.J.li wa at-tagyiri wa at-tahri
zi ... Amma ba'da fa-inna al-'abda ad-dalila 'Abd ar-rahman ibn Halil.
32. L. 90. ll x 16 cm. Tekst S x 12 cm. Papir bijel. Pismo nesih.
Pisano crnom tintom. Povez kožni, č
Djelo iz arapske gramatike.
č
Al-l;lamdu lillahi rabbi al-'alam.in wa as-salatu 'ala sayyidina Mu-
l;lammadin :O.atami an-nabiyyin wa 'ala alibi at-tayyibina at-tabirina wa
ba'da fa-qad sa'alani man la yas'ani mab.alifatahu anna al-haqqa bi-mu-
qaddimati fi al-i 'rabi muqaddimatin fi at-tasri6i 'ala nahwiha ...
33. L. 120. 9 x 15 cm. Tekst 4,5 x ll cm. Papir bijel, Pismo nesih.
Pisano crnom t intom, uokvireno crvenim rubom. Uvezano u kožni povez
š ć
I. Djelo iz šeilijatskog prava.
č
Al-l;lamdu lillahi hadana ila l?irati al-mustaqimi wa as-salatu 'ala
man il;ltal!l?a bi-al-halqi al-'azimi wa 'ala alihi allaclina qamii bi-nlll?ratin
ad-dini al-qavimi i'lam anna usiisa aš-šar'i !alatu '1-kitabi was as-sunnatu
wa igma' u al-ummati ...
Završetak, č
II. Djelo iz šerijatskog prava.
III. Djelo iz šerijatskog prava bez č i kraja.
34. L. 70. 10 x 18 cm, tekst S x 12 cm. Papir ž ć Pismo nesh-
talik, naslovi pisani crvenom tentom. Povez kožni.
Knjiga turske poezije bez č i kraja.
Prvi naslov:
Bu hikayet bir tertib ve terkibina sebeb-i hadis ve bu
rivayet ba dirayetin tahrir ve testirine dair bais ve oldugudur.
35. L. 65. 12 x 16,5 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir bijel. Pisano crnom
tintom sa crvenim č Povez kožni. Prepisao Mahmud imam
džamije Hadži Sahlha Bure, 1196 (1781/ 82).
Allah
ranri
Fragment nekog č
č š ć
nebiyy
peygamber
ar-rasu!
elci
a1-maleku

195
Zavrietak:
Dabi sen bunun iizerine .kiyas eyleye katabahu al-faqir Mahmud
al-imam li,gami'i al, hagg Salih Buro gafara Allahu lahu wa l<i-walidayhi
wa li-usta gayhi wa li gami'i al-mu'minina wa al-mu' minii.t.
36. L. 120. 10 x 19,5 cm. Tekst 5,5 x ll cm. Papir bijel. Pisano cr-
nom tintom. Povez !kartonski sa kožnim hrbatom. Bez podataka o pre-
pisu i č
I. Dibii.gta kitabi al-misbii.hi (djelo iz arapske gramatike) .
č
Al-hamdu lillahi allagi la yablaga . .. wa ba' da fa hii.gihi awrii.qu
maktiibati al-i'rabi dibagatu kitiibi al-misbiihi . ..
Završetak:
Wa haga al-manqiilatu 'anhu aslu an-nahwi !umma .. . 'anhu al-
'ulamau ar-rasihiina wa al-fuc;l alau al-kii.miliina ...
II. Djelo iz arapske gramatike.
č
Amma ba'da hamdu Allahi gi al-su'ami gii.'ili an nal:lwi fi al-kala-
mi ka al-mill:li fi at-ta' ii.mi wa a1?·1?alii.tu 'ala nabiyyihi Mul)ammadin sa-
yyidi al-anam . ..
Završetak:
Wa al-'amilu fi al-mubtadai wa al-babari huwa wa
huwa al-ma'na fa hagihi mi'a ' milin la yastagna wa al-kairu
wa ar-rafi'u va al-wadi'u 'an ma'rifatiha wa isti'mii.liha.
37. L. 110. 12 x 19,5 cm. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel. Pismo ne-
sih. Pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Ruko-
pis š ć vlagom. Prepis 1081 (1670/71).
Ahmad ibn Hasan Caper-berti (umro 746/ 1345).
Kitabu Dibaga Caperberti. Djelo iz arapske gramatike.
č č jer je rukopis š ć vlagom.
Završetak:
Al-l)amdu lrlUahi ta'ii.la 'ala at-tamii.m wa ' ala Mul)a-
mmadin Sayyidi al-anam wa 'ala ii.lihi wa al-'izam wa azwagihi
wa atbii.'ihi wa as-salam. Qad waqa'a al-firii.g min tanmiqi al-kitii.bi al-
mustatii.b fi yawrni aHalata min šahri rabi' i al-awwali li-sanati ihda wa
ba'da alfin an yadi al-faqir an- nahif Mustafa ibn Hagg Mu-
hammad az-Zarkari gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al).sin ilay-
hi ma wa ilayhi.
38. L. 45. 12 x 21 cm. Tekst 9 x 15 cm. Papir bijel Pismo nasih,
pisano crnom tintom. Tekst uokviren crvenom linijom. Povez kartonski,
ć
Ahmad ibn Sulayman š đ Kitab munira al-mu'tabar
fi al-'aqaid.
196
Rasprava s č propovijedi i tasavufa o vjerovanju i vjer·
skim dužnostima i poukama. Pripisuje se raznim autorima ili se navodi
da joj je autor nepoznat. č š ć se kao autor spominje Ibn KemaJ.
-paša (umro 940/1533), kao što stoji i u ovom rukopisu.
č smatra da ovo djelo ne pripada Ibn Kemal-paši jer pri-
mjerak kojim se on služio sadm mnogo grešaka.
č II, 1030/V.
č
Al-hamdu lillahi alladi a'la ma'alima al-'ilmi wa i' lii.mihi wa azha-
ra ša'ii.ira aš-šar'a wa al_lk-amahu yab'atuhu ila :O,alqihi bi al-huda wa
r asulihi li-yatahhira c!Inahu a wa yuqahhira a'dii.'ahu ...
Završetak:
Wa kullu dalika haramun wa dalalat un wa ifadun fi ad-dini 'ala
al-:O,ulqi wa lam yas' ff ·galika šay'un ·min wa la 'an
'ina ridwanu Allahi ta'ala 'alayhim agma'In.
39. L. 115. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 16,5 cm. Pismo nesih krupniji.
Kustode. Povez kožni, loše č Nedostaje nekoliko lista s kraja.
č o islamskom vjerovanju, vjerskom č š ć i namazu,
od nepoznatog pisca. On u uvodu kaže da mu je č bio Muhamed-
·efendi ibn Ahmed Ustuvani, vaiz (propovjednik) u Istanbulu (umro
1072/ 1661) i da j e ovaj rad napisao i sredio prema njegovim predava-
njima.
Jedini rukopis ovog dj ela u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sa-
rajevu prepisao je Hasan sin Ishaka iz Stoca 1140 (1727) pa se može
pretpostaviti da je i ovaj primjerak prepisan u Stocu od istog prepisi-
č
č
Al-:O,amdu lillii.hi· allagi ga'la al-'ulama'a vara!ata al-awliya' i ...
40. L. 75. 12,5 x 20,5; 6,5 x 14 cm. Papir bijel, po rubovima po-
tamnio. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Osnovni tekst č
crven im linijama. Ima kustode. Povez kartonski, š ć Prepis iz 1050
(1640/41) godine.
Mas' U.d b. 'Umar al-Qadi at-Taftazani Sa' dudc!In (un1ro, 792/1389).
Komentar Muhtasara od 'Izzuddj,na Abu'l-Fadaila Ibrahima b. 'Abdul-
wallhii.ba az- Ž (umro, 666/ 1267) koji · je nazvan
al-' i u.t.
Ahlwardt, VI, 6617.
41. L. 16 x 23 cm; 7 x 13,2 cm. Pismo nesih, krupan. Pisano crnom
tintom. Kustode. Prepis, vjerovatno, iz 19. ć Povez kartonski, no-
vij i.
Muhammad b. Abi Bakr č (umro, 1150/ 1737), Risal a fi
fanni al-n;unti;:ara. Rasprava o disputaciji za č
197
ć I, 300/ III.
č
Bisrnillahl wa bi-.Qamdihi wa wa salamun 'ala rasulihi
yaqiilu al-bš.isu al-faqiru Mul)ammad al-mad' uwwu č ...
42. L. 25. 13 x 21,5 cm. Tekst 5,8 x 13 cm. Papir požutio. Pismo ne-
sih, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Siraguddin Mul)ammad b. Ma.Qmud b. 'Abdurrašfd as-Sagawandi,
A1-fariiicj, as-siriigiyya. Djelo iz farai da (nasljednog prava) o podjeli os-
tavine đ nasljednicima.
Brockelman, S. I, 650/ I
č I, 438/ III
č
Al-.l).amdu lillahi .l).amda aš-šakirfna wa wa as-salamu
'ala .!Jayri al-bariyyati Mul)ammadin wa alibi at-tayyibfna aHahirina
qala ras11lu11ahi Allahu 'alayhi wa sallama ta'allamu al-farait;l.a wa
'ailamiiha an-nasa ...
Završetak:
Yari!U ba' t;l.uhum min ba't;l.in 1Ila mimma warata kuiia a.l).adin
minhum min mali wa Allahu a'lamu
-\3. L. 38. 12,5 x 19,5 cm. Tekst 6 x 16 cm. Pismo nesih, pisano
crnom tintom. Kustode. Povez platneni, nowj i.
Mul).ammad b. Aqkermani (umro 1174/ 1700), Komentar
Fariiiza (djelo o nasljednom pravu) od Siraguddina Mui:lammada b.
Mal;milda as-Sagawandija (VIII st. po hidžri), nazvanog Al-fariiid as-s'i-
ragiy)'a.
č I, 438/ 111
č
Qala al-mawla aš-šaytl al-imam Sirag-al-millati wa ad-din Mul:J.a-
mmad ibn 'Abd ar-rašid as-Sagavandi naW\.vara Allahu . . .
Zayršetak
Ma wara!a min hu faqad igtama' li-ummi kuli a minhuma • iš runa
wa li-bintihi sittilna wa li-mawlahu ' ašrata. Tammat bi-'awni Allahi wa
J:1usni tawfiqihi.
44. L. 80. 14,5 x 20,5 cm. Tekst 8 x 16 cm. Papir ž ć Pismo
neshtalik, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepisano Muhamed sin Osmanov iz ć
Komentar perzijs ko-turskog č Sahidi od nepoznatog autora.
č
Hamd u sipas ve sukr bi qiyas ol wagib al-wugud wa mufid al-
·l}ayri wa al-gudi galla šanuhu ganabina olsunki .. .
45. L. 81. 12 x 17 cm; 5,5 x ll cm. Papir bijel, č Pismo neshta-
Lik, lijep, č Tinta crna. Naslovi, đ i istaknutij e č cr-
198
venom tintom. Kustode. Bez podataka i prepisu i č Povez
kožni ć
Gamaluddin Abu 'Amr 'Utman b. Abi Bakr b. al-Hatib, Al-kiifiya,
Poznato djelo iz arapske gramatike.
GAL, G l, 303, S I 531.
š č 324.
Orijentalni institut u Sarajevu, 3782.
č
Aldcalimatu wU<;li'a li-ma'nan muffdin wa hiya ismun wa
fi'lun wa l:larfun ...
46. L. 72. 13 x 19 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir grub, potamnio. P.is-
mo nesib. Tinta crna i crvena. Kustode. Povez kartonski. Bez podataka
o prepisu i č
l. Komentar djelu Ayyuha al-walad koje je napisao Muhamad
ibn Muhammad Abu Hamid al-Gazali (umro 505/1111) od nepoznatog
autora. Osnovno djelo Gazalija predstavlja raspravu č vjersko-
-moralnog sadržaja.
č
Al-l:lamdu lillahi rabbi al-'š.lamin wa al-'š.qibatu lilmuttaqin wa
'ala nabiyyihi Mul:lammadin wa alibi agma'In i' lam anna wa-
hidan min talabati al-mutaqaddimin . ..
Završetak:
Ya gaffš.r ya karim ya sattar ya l:lallm ya gabbš.r ya Allah ya
Allah ya Allah ya arl:lama ar-ral:limlna wa al-l:lamdu lillahi rabbi-al-'ala-
min.
II. Djelo iz šepijatskog prava.
47. L. SO. 12,5 x 20 cm. Tekst 7,5 x 12 cm. Papir ž ć Pismo
nesih. Pisano crnom i crvenom tintom. Povez kartonski, š ć Ruko-
pis š ć nedostaje č završetak i nekoliko lista iz sredine.
Djelo na turskom jeziku u -kome se na osnovu izgleda dijelova H-
jela odgonetaju karakter i osobine č
48. L. 46. 9,5 x 15 cm; tekst 6 x 10 cm,. Papir bijel, potamnio. Pi-
smo nesib. Tinta crna. Kustode. Prepis 998/ 1589-90. č nepoz-
nat. Povez kožni.
I. Djelo iz arapske gramatike, bez č
Završetak:
. ... hasatuhu nahwa tummibi wa haylihi wa malihi wa sultaniya-
ti wa la yakumu al-asakinatu wa tahrikiha. Tammat al-kitabu bi'awni
Allahi al-maliki al-wahhab.
II. Djelo iz arapske gramatike.
č
Al-hamdu lillahi alladi ga 'ala al-amtilata mizf!.na al-'ultuni al'ara-
biyyati wa <;Jamiriha ... ma!ai)i aJ-ina 'a rifi Ul-3dabiyyati Wa llS·
...
199
49. L. 90. 14 x 19,5 cm .. Tekst 7 x 15 cm. Papjr bijel, .deblji. Pismo
nesib. Pisano emom tintom. Povez kartonski. Godina prepisa 1148.
(1735/36).
J. Knjiga o namazu.
č
Al-l}.amdu lillii.hi rabbi-al-'ii.lamin wa al-'ii.qibatu lil-muttaqrn wa
tiiba lil-fii.ii?'in wa la 'udwii.:na illa 'ala 8.?'-?'ii.limfn wa Allahi 'ala
sayyjdfua wa sanadana Mul}.ammadin . ..
Završetak:
Wa qiimu Nllahi qii.ntitina ay :Q.aši 'fua wa 'imadu ad-din
wa al-imii.nu niirun wa burhanun wa hidayatun wa furqanun ila iib.irihL
JJ. Neko vjeronauno djelo u stihovima bez č na turskom
jeziku.
Posljednji stih:
Gadira, be men mekm-i qahr-u 'itab
Ger hatayi r efte bašad der kitab
50. L. 38. 12,5 x 19 cm, tekst 6,5 x 14 cm. Papir bijel. Pismo nes4h
Tinta crna. Kustode. Povez kartonski š ć Rukopis bio u posjedu
Mahmuda sina Hadži Muhamedova iz Stoca o č ima bilješka u sti-
hovima na kraju kodeksa, koju je vjerovatno sastavio sam vlasnik.
Mul}.ammad Pir 'Ali BirgJ.u (umro, 981/ 1573),
Mu 'addil
š ć 198.
č
Al-l;lamdu lillii.hi alladi amara 'ibadahu bi-iqamati wa
ta 'dlliha wa ga 'alaha ra'sa ad-drni wa 'urwata al-islami ...
Završetak:
Wa igli. lam yU.gad la yukrahu wa la yulzamu fi al-muhtiir gazba
ragulin ila ganibihl min aJ?-J?affi. Ar-risalatu al- mašhiiru Mu'addilu
SHala ti.
SUMMARY
During the Ottoman rule over Bosnia & Herzegovina the Herze-
govinian town Stolac was an important centre of culture, science a nd
education. Numerous native families, from which some very prominent
people in the field of publk and cultural life came, used to collect , pre-
serve and study oriental manuscripts. A number of them even originate
from Stolac, native people being either their authors or copyists. In
the š ć family there were always member s desirous of books
ad knowledge. In one branch of the mentioned family, whose present
legatee is Habiba š ć nee Behmen, i n addition to a very rich
collection of printed books, some fifty manuscripts in TUTkish, Arabic
and Persian have been preserved. This paper briefly describes the ma-
nuscripts, aiming at presenting a family hlbrary from Stolac and contri-
buting, at the same time, to the studies of the cultural life of the place.
200
Jasna ć
RUKOPISI POEZIJE HASANA KAIMI BABE
Hasan Kaimi Baba nije nikakva fiktivna č iako i danas o
kolaju i žive č i legende. O ovom pjesniku i kadirijskom še}
_Iz Bosne sedamnaestog vijeka koji je pisao na osmanskom jeziku,
ah 1 na našem tzv. »bosanskom« jeziku postoji č niz č i napi·
sa č od zabilježaka u tezkirama Sejhija i Safaija preko napisa kod
Hamera ili š ć sve do modernih ž č književnosti Bosne u
doba Osmanskog carstva.!) Mišljenja autora koji su pisali o Kaimi Babi
su) podijeljena. Za neke, Kaimi je velilci pjesnik, za druge, pak, to je
pjesnik bez ikakve literarne vrijednosti. Pada u č đ da se au·
tori tekstova č zadovoljavaju time da prepisuju jedni od drugih
mnoge podatke o ovom pjesniku, č i bez provjeravanja izvora,
što rezultira mnogim kontradikcijama i zabludama koje se odnose na
život i djelo Hasana Kaimi Babe. Svi ovi autori slažu se ipak s č
com da je Kaimi jedna od najpoznatijih č figura na Balkanu
toga doba.
Niz autora pisalo je o Kaimi Babi, ponekad č u č
zanosu, kao o vodi pobunjenih seljaka i sarajevske sirotinje iz 1682-3.
god.,
2
) koji su se te gladne godine digli protiv bogatih trgovaca špeku-
lanata i lokalnih vlasti, iako do danas nije đ ni jedan istorijski
dokumenat koji bi potvrdio stvarno č Kaimi Babe u ovoj
poznatoj pobuni iz 17. vijeka. đ u njegovoj poeziji na našem ni
na osmanskom jeziku kao ni u bilješkama č nema indicija
koje bi to č č
l) Cf. Seydi: Vekdyi'Ul Fužald, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 81,
str. 650; Safayi, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 3215, str. 259; S. Ke-
mura: Mecmu'a -i Seyfuddin Kemura, Gazi Lusrevbegova biblioteka, R 6056/
1-12, fO 169a; E. ć TarilJ.-i Enveri, Orijentalni institut u Sarajevu, t. IV,
str. 234; S. š ć »Popis rukopisa moje biblioteke«, GZM, 3-4, juli-<ie-
cegovci u turskoj carevini, Zagreb, 1931, str. 38; Bošnjaci i Hercegovci u
islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912, str. 98-100; J. Hammer: GOD, III
(MVII ll), Pesth, 1836-38, str. 524--525; F. Nametak: »Književnost bosansko-
č Muslimana na turskom jeziku«, ć Program - Radio Sa·
rajeva, 19, Sarajevo, 1978! . . . . . .
O pjesniku H. .Babi ili su ga u svo-
jim radov1ma, i mnogi auton, ali Je ć sve ih pobtiJežiti ovom
H. ć •Nekoliko svijetlih i nekoliko obskurnih imena u BiH
literaturi«, Izabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 264--265. (Almanah
savremenih problema, Zagreb, 1936., str. 156); H. Dizdar: •Pjesnik Hasan
Kaimija, đ pobunjenih seljaka i zanailija u 17. vijeku•, GVIS, II, Sara·
jevo, 1951, str. 138-147.
201
Isto tako, izuzev nekoliko č prevoda nekolicine nje-
govih stihova sa osmanskog jezika li ć broj a edicija alhamiado po-
ezije,3) nije objavljena ni transkripcija ni prevod poezij e sa osmanskog
jezika pjesnika Hasana Kaimi Babe koga toliki č u svojim tek-
stovima. Kaimijeva slava je neosporna. O njoj č ne samo mno-
gobrojni napisi o njemu, legende, č pjesme koje su posvetili
pjesnici iz Bosne i njegovi savremenici.
4
) nego prije svega rzuzetno ve-
lik broj rukopisa njegovog djela. Malo j e bilo č slavnih i
osmanskih pjesnika č su djela toliko prepisivana kao pjesme Kaimi
Babe. Ovi rukopisi predstavljaju važan izvor za č života i
djela ovog pjesnika.
Rukopisi Kaimijevih zbirki poezije nalaze se u mnogim ć bi-
bliotekama Evrope i Bliskog Istoka. Tokom dugogodišnjem rada na
ovom pjesniku pronašla sam i konsultovala stotinj ak rukopisa poezij e
Hasana Kaimi Babe, bilo da se radi o alharniado pjesmama ili o nje-
govoj poeziji na osmanskom j eziku. Njegove pjesme prepisivane su
ponekad kao samostalne zbirke, ali č č dio raznih mo-..
džmua. Ipak, to ne č da se radi i o č broju prepisa Kai-
mije\·e poezije jer se neki rukopisi i danas nalaze u privatnim zbirka-
ma ili pak u nekim bibliotekama neregistrovani. Poznato j e, na primjer,
da je od dva rukopisa koja su se .uvala u Biblioteci SANU j edan za-
gubljen, a da je Biblioteci ANUBiH-a prodato nekoliko rukopisa Kaimi-
jeve poezije koji su, na žalost, iz nepoznatih razloga č za-
interesovanim.
Rukopisi Kaimijeve poezije nalaze se u bibliotekama Sarajeva,
Zagreba i Beograda, Istanbula, Pariza, Kembridža, Vatikana, Bakua, Bra-·
tislave, Upsale, Taškenta, Tibingena, Marburga i Kaira. Jedan rukopis
nalazi se u privatnom vlasništvu F. Nametka iz Sarajeva. ć broj
rukopisa nalazi se u bibliotekama Ist anbula, 45 rukopisa, zatim u sa-·
rajevskim bibliotekama, 28 rukopisa (u biblioteci Orij entalnog rnstituta
14 ,Gazi Husrevbenovoj biblioteci ll i u Narodnoj Biblioteci u Sara-
jevu (NBS) l primjerak). U kolekciji Orijentalne zbirke Jugoslaven-
ske Akademije (OZJA)
5
) nalazi se desetak rukopisa, dok se u ostalim
bibliotekama č jedan do dva rukopisa Kaimijeve poezije.
5
•) Bilo je,
3
) Nekoliko stihova iz Varidata preveli su na srpskohrvatski jezik S.
š ć u Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 98-100. i F.
Nametak u »Uvodni stihovi Kaimijina Divana«, Anali GHB, II-III, Saraj evo,
1974, str. 71- 79.
Kaimijeva alhamiado poezija objavljena je u srpskohrvatskoj trans-
kripciji u više navrata. đ prvima su je objavili Kemura i ć ć u
Serbokroatische Dihtungen Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912, str. 11-19,
a đ posljednjim Abdurahman Nametak u Hrestomatija bosanske alhami-
ado poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 202-212.
4
) Cf. Meyli: Gaze!, u Taril;-i Enver!, Orijentalni institut u Sarajevu,
t. VII, str. 262; Sakir efendi Mu'idi zade: Gaze! u Tarih-i Enver!, Orij entalni
institut u Sarajevu, t. XX, str. 165.
S) ć koje sam prvi put stavil a u zagrade iza punog na-
ziva, ž ć kasnije nazive pojedinih biblioteka.
5
•) Uz ovaj rad je autor pripremio i vrijedan opis rukopisa koji se.
nalaze u jugoslovenskim bibliotekama ili institutima. Obzirom na obilje
materijala za ovaj broj AnaJa nije, na žalost, bilo ć uvrstiti ci jeli taj
matenjal zbog č donosimo samo brojeve pod kojima se nalaze rukopisi
202
nažalost, ć ć sve te biblioteke u svijetu li pregledati ruko-
pise koji se č u njima, a koji su zabilježeni i opisani u mnogo·
brojnim katalozima orijentalnih rukopisa: kod E. Rossia, B. Fleming,
E. G. Browna, Berenbacha, Semenova, K. č S. š ć J. Bla·
š ć M. Gotza, Nickolsona, E. Blocheta, Zettersteena i drugih.
Sta saznajemo iz ovih rukopisa:
Gotovo sve zbirke Kaimijevih pjesama zabilježene su u bib1iote-
kama pod naslovom »Divana. Autori mnogobrojnih napisa o Kaimi Babi
'llWde, pak, da je ovaj pjesnik pored Divana napisao još jedno djelo
»Varidat« (Inspiracije) dako rijetko koji od njih citira pjesme iz »Va·
ridata« š ć ovu posljednju zbirku sa »Divanom«. Kaimi je uisti·
stinu autor dvije zbirke poezije na turskom-osmanskom jeziku koje su
po pravilu posebno prepisi.vane, a koje su i č po sadržaju i kon-
cepciji. Te zbirke možemo č kao »Divana I i »Divan II, nazvan
V aridat. Svega nekoliko autora kataloga pravi razliku đ Divana i
Varidata ć u svojim opisima č i kraj pjesama iz ove dvjje
zbirke S. š ć je jedan od tih rijetlcih autora kataloga koji daje
opis zbirke koju naziva i sam Varidat.
6
) Kao ć ova zbirka je za·
vedena u kolekciji OZJA i još jedino u katalogu š ć Neki auto·
ri u opisima rukopisa Kaimijeve poezije govore samo o »Zbirci«
sama Kaimi Babe ili o »nekim Kaimijewm pjesmanau ne ć ko-
jem djelu pripadaju. Tako npr. postupaju Nickolson i Rossi.") Na fiša·
ma velikog broja biblioteka ova djela su zavedena kao »Divdn«.
Postoji nekoliko rukopisa zbirkii u kojima su prvo prepisane pje-
sme iz Divana I a pri kraju su zastupljene neke pjesme iz Divana II
(Varidat), kao npr. u rukopisu Orijentalnog instituta (OI) br. 2447 i
Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB) br. 2725. U Divanu koji je u vla-
sništvu F. Nametka (FN) nalaze se mnoge pjesme koje ć č
u Divanu I kao i u Divanu Il. U njemu je na kraju rukopisa zastupljena
i jedna alhamiado pjesma Kaimi Babe.
1
)
Sami rukopisi nose č naslove. č š ć se nazrivaju Diva11.
Ovaj naslov č i iznad alhamiado pjesma zastupljenih u medžmu-
ama OI 3089 i GHB R-906, ali i u zbirkama OZJA (I-III), OI 2447, GHB
1904, GHB 2725, FN, GHB 3455/ 2, OI 3268 i Izmir 538/2.9)
ovoa velikog pjesnika u jugoslovenskim bibliotekama i institutima: OI 3089;
Ms OZIA 608; Ms OZIA 1159; Ms OI 2447; Ms OI 2423; Ms GH
2725; Ms GH 1904; Ms GH T 2219; Ms GH 3214; Ms GH T 3218; Ms GH T
3228· Ms GH T 3229· Kaimijev Divan F. N.; Ms GH 3455/ 2; Ms GH 1042; Ms
GH '3187; Ms OI 221l; Ms OI 3794; Ms OI 3268; Ms OI 4782; Ms OI 841; Ms
OI 1732; Ms OI 2098; Ms OI 2254; Ms OI 3034; Ms OI 4613; Ms OI 5049; Ms
NBS RS 59· Ms OZIA 407· Ms OZIA 275; Ms OZIA 3/1-III; Ms OZIA 712;
Ms OZIA 92i· Ms OZIA 1120 i Ms SANU 201. (Redakcija).
6) Cf. Š. š ć »Popis rukopisa moje biblioteke•, str. 232.
1) Cf. R. Dickolson: A Deseriptive Catalogue of the G.
Cambridge, 1932, str. 294-295; E. Rossi: Elene'! dei Manosentt1 Ture/u della
Biblioteca Vatieana Vaticano, 1953, str. 79-81. 1 100-102.
8) Radi se
0
pjesmi koja govori o kandijskom ratu. (1645-
1669. g.).
9) Ovaj posljednji rukopis č se u biblioteci Siileymaniye u Istan-
bulu i zaveden je u njoj kao Izmir 538/2.
203
Nelci rukopisi Divana iznad č pjesama nose ime Abdul
Kadira al-Gilania, č kadirijskog reda kojem je i Kaimi pripadao,
jer su i pjesme Divana I ć ovom poznatom piru (OZIA 1159,
Es' ad ef. 2922
1
0) i dr.). Ima pjesama koje nose naslov »Ilahi« kao npr. u
rukopisima GHB T-3218 i GHB T-2219.
Mnogi rukopisi se nazivaju »Kasaid-i Kii'imi ili Kd'imi
(Yazma 624,
11
) GHB 1042, OI 2212, OI 4782, OI 4613, OI 2254,
OI 1132, OZIA 1120). Kaimijeve pjesme se ponek·ad zovu i Manzume-i
Kd'imi (Q 6798,U) NBS 59) i1i pak Risdle-i Kd'imi (BNP 584,0)
SANU 201). Ovi posljednji naslovi se odnose na drugu zbirku Divan Il,
Vtiriddt. Pod naslovom Vdriddt ima veoma malo rukopisa ili dijelova
rukopisa, kao npr. u rukopisima FN i OI 2447 gdje u sredini rukopisa
možemo č naslov Varidat. J edan od rijetkih rukopisa na kojem
stoji naslov Vdriddt-i Hasan« je rukopis koJi se č u Univer-
zitetskoj biblioteci u Bratislavi pod br. TF 131.
Rukopisa Divana II, Vtiriddt a i kasida i z ove zbirke ima mnogo
više nego rukopisa koji se odnose -na zbirku Divan I . Od svih pomenu-
tih rukopisa ima 23 rukopisa Diva11a I , a oko 60 rukopisa V dridata koji
su č bilježeni i sami kao »Divan-i Ka'imk Petnaestak rukopisa svr-
stala sam pod »Razno« jer nisam vidjela te rukopise i ne znam koje
su pjesme u njima zastupljene.
14
)
Nije č da ima toliko prepisa Divana II, Vdriddta, jer su
upraYo pjesme iz te zbirke, koje možemo nazvati i »historijsko-profet-
skim«, donijele Kaimi Babi veliku s lavu .
ć dio r ukopisa pj esama nalazi se u raznim
medžmuama, skupa s pjesmama drugih osmanskih pjesnika, đ ko-
jima ima i pjesnika iz Bosne. Od pomenutih stotinjak rukopisa, blizu
šezdeset rukopisa su zasebno prepisani, Jako đ tim primjercima
ima takvih koji broje svega dvadesetak listova. Pjesme Divana I su
č š ć prepisivane samostalno, dok su pjesme Divana II, V driddta,
kao i alhamiado pjesme, č š ć sadržane u razni m medžmua ma.
Mnogi rukopisi nisu ć datirani, ali je malo vjerovatno da i
jedan od pomenutih rukopisa č iz Kaimijevog doba. Od rukopisa
koje sam zabilježila, preko 20 je bez datuma na kraju.
15
) ć broj
10
) Na ovaj č zaveden je rukopis koji se č u biblioteci Sliley-
maniye u Istanbulu.
11
) Na ovaj č zaveden je rukopis koji se č u Siileymaniye bibli-
oteci u Istanbulu.
12
) Na ovaj č sam obilježila rukopis koji se č u biblioteci »Da-
ru-1-Kutub• u Kairu.
ll) Ovako sam bilježila rukopis koj i se č u Bibliotheque Nationale
u Parizu.
14
) ć broj ovih rukopisa nalazi se u bibliotekama Istanbula i to: u
Silleymaniye biblioteci ć rukopis: Halet ef. ilavesi 142/ 10· Halet ef.
ilavesi 212/ 14; Halet ef. ilavesi 625/ 3; Haci Mahmud ef. 5202; Baba
437; u Univerzitetskoj biblioteci ć rukopisi: br. 5739, br. 96, br. 57, br.
1703, br. 3505, br. 9240, br. 6749, i dr.
1.1) To su ć rukopisi: Yazma baii;if?lari 624, rukopis iz Top Kapi
Saray muzeja H 904, rukopisi iz GHB biblioteke 3228, 221, 3218, 1042, 2725,
3229, R-906; OZIA: 3/ I-III, 1159, 712, 1120, 1732; OI: 5049, 2254 3034 841
2098. %13, 2212, 2423. ' ' '
204
koje nose datum· kao i, č š ć ime č č .iz
19. vijeka.l
6
) To su mahom rukopisi Divan II, koji su č č š ć da-
tirani nego rukopisi Divana I. Cinjenica da je ve!Jik broj prepisa V ari-
data nastao đ 1850. i 1890. g. govori o velikom č pjesnika
Kaimi Babe u 19. v. kad je ć sasvim oslabila ć Osmanskog carstva
i kad Austrija preuzima vlast u Bosni. Kaimijev Vdriddt i kaside iz ovog
djela bili su jedna vrsta moralne podrške muslimanima u borbi
»nevjernika« i neprijatelja - Austrijanaca, muslimanima koji su se
nadali da ć se ostvariti Kaimijeva đ iz Varidata.
17
) Samo
dva rukopisa č najvjerovatnij e iz 20. vijeka. Rukopis GRB 3187
prepisan je 1335/1916. g. kad je Č svijet rat«, na što upu
ć bli lj eška u rukopisu (»Btitiin dtiyada harb oldY). Na kraju rukopisa
OZJA 608, poslije jedne pjesme, stoji datum 923,, i odnosi se najvj(f-
rovatnije na godinu 1923. U ovom istom rukopisu javlja se još jedan
datum, godina 1242/1825, što bi moglo predstavlj ati datum prvog pre·
pisa.
.Sest rukopisa č iz 18. vijeka.
1
8) Svi ovi rukopisi odnose se na
Variddt. Iz osamnaestog vijeka (1757. g.) č i rukopis OI 3089 koji
sadrži Kaimijeve alhamiado pjesme.
Na kraj u jednog rukopisa koji se nalazi u Silleymaniye bibliote-
ci u Istanbulu (Izmir 538/2), radi se o prepisu Varidata, nalazi se bilje-
ška sa datumom 1086/1675. g. Ova bilješka i datum dolaze iza jednog
teksta u prozi koji je č ć č zbog š ć ru-
kopisa. Na fiši pomenute biblioteke stoji đ da rukopis č iz
1675. g., dakle još iz doba dok je Kaimi bio živ. Teško je prihvatiti č
njenicu da je prepis nastao još za vrijeme Kaimijeva života, ako se
uzme u obzir da ima pjesama koje su nastale iza ovog datuma što se
Vlidi iz zabilježaka č u nekim rukopisima koje sadrže identi-
č pjesme kao i istanbulski rukopis.19)
Rukopis koji se č u biblioteci SANU br. 201 ima dva datuma
prepisa. Prvi je iz 1715, a uz njega je i bilješka da je rukopis bio tad
prepisan po pi"Ai put; drugi datum č iz 1850-51, uz njega je i ime
č šejha Ibrahima iz Niša.
Pada u č da se imena č ponekad ponavljaju. Radi se
najvjerovatnije o prepisima prepisa gdje se č stavljali !ime
prethodnog č a ne svoje. Tako u dva rukopisa, OI 2447 i
OZJA 608, pojavljuje se ime istog č Muhameda Emina bin
al-hadž Muharem-age đ prvi je prepisan 1844., a drugi 1825. g.
16) ć rukopisi č iz 19. vijeka: SANU 201, (iz 1850. g.), OZIA
275 (iz 1889.), Q 6798 (iz 1825-6.), OI 4782 (iz 1881.), OI 3268 (iz 1855-6.), OI
3794 (iz 1850-1.), GHB 3455 (iz 1809.), FN (iz 1839.), GHB 1904 (iz 1850.), OI
2447 (iz 1844.).
11) Osnovna ideja Varidata je da ć Turci pobijectiti Venecijance i Au-
strijance, da ć Osmansko carstvo proširiti svoje granice na zapadu preko
Italije i Austrije, da ć svi postati muslimani.
t8) To su ć rukopisi: OZJA 407 (iz 1763-4.), NBS. (iz 1!95.) •. ru-
kopis iz Staatsbibliothek u Marburgu 2626 (iz 1715.), rukopts tz Umverntet·
ske bibblioteke u Bratislavi TD 8 (iz 1740.).
19) Cf. rukopis OI 2447, f' 149b gdje je č da je jedna pjesma
nastala 1677-8. g.
205
Ime č Muhameda bin al-hadž Ali-a al- Beligradija po-
javljuje se u bratisJavskom rukopisu (TD 8) kao i u rukopisu koJi je
opisao S. š ć Po svoj prilici se radi o istom rukopisu jer se Baša-
ć rukopisi danas č u biblioteci u Bratislavi.
Postoji velik broj rukopisa kojri ne nose ime č
Osim Muhameda bin al-haclžia iz Beograda i šejha Ibrahima iz
Niša, č su uglavnom iz Bosne: Abdulah Azmi bin Ibrahim,
Abdul Kerim Zuhdi, sin Muhameda Emina i Mul1amed Emin su iz Sa·
rajeva; Muhamed Emin bin Muharem Aga đ je iz Zvornika; Muha·
med bin al-JJadž Husein Tatar đ je iz Fojnice, a Salih bin Omer iz
Trebinja.
Izvjesni rukopisi sadrže bilješke na osnovu kojili saznajemo ka·
ko su dospjeli u pojediine biblioteke i -u č vlasništvu su bili.zO)
Rukopisi su pisani č š ć nesh pismom, ali ih ima pisanih nesh-
·ta'lil:c, ta'l.ik i rik'a pismom. Tinta je č š ć crna, č crve-
na, ponekad i zlatne boje. Crvenom Đ su pisani naslovi, Kaimi-
jev mahlas, bilješke č i datumi, a u rukopisu FN i č na
srpskohrvatskom jeziku. Neki rukopisi su ukrašeni raznim ukrasima,
ili č i crtežima. Mnogi rukopisi su dobro č i lijepi, u kožnom
povezu, iako ih ima dosta i s kartonskim povezom. Bejtovi su pisani
č š ć u istom redu, dok su distisi ponekad razdvojeni vertikalnim
linijama, crne lili crvene boje. I pjesme su č č crnim ili cr-
venim linijama, ponekad pak i linijama zlatne boje. Vrlo rijetko su
stihO\'i napisani u vidu proznog teksta.") Papir je č š ć č
20 x 18 cm.
Kairni je autor dvJje alhamiado pjesme, jedne koja govori o kan-
dijskom ratu i druge o štetnosti duhana. Prva pjesma je samo skra-
ć vid velike kaside istog sadržaja koja se završava na -ari, a koja
predstavlja dio Divana Il, V arid ata, dok je druga pjesma č didakti-
č karaktera.
Divan I sadrži mnogo više Đ nego Divan Il, Vdridat . Pje-
sme Divana I su iste sadržine i ć su Abdul Kadiru al-Gilaniju.
Neki rukopisi, pored toga što nose na č ime ove č sadrže i
pjesme Abdul Kadira, kao npr. r ukopis TF 131 !iz Univerzitetske bibli-
oteke u Bratislavi i OZJA 1159.
U nekim rukopisima se iza Kaimijevog imena može č ri-
č kildirl (npr. rukopis GHB T 2219) po č je jasno da je Kaimi
pripadao kadirijskom derviškom redu. Pj esme ovog Divana (l) napisane
su s_ufijskom_ zanosu, č š ć u aruz metru, ali ima pjesama napi-
sanih 1 slogovrum metrom (hece vezni). ć broj pjesama napisan
i: u_ formi_ i gazela. Od ostalih formi zastupljen je po koji ter-
kib-J bent 1 terc1-1 bent, muhammes ili museddes, dok je mesnevi forma
rijetka.
20
) .. rukopis_ OZJA 6qs. je po svoj prilici Hasanu H. Ah-
IZ vlasruc1 rukopisa OI 2447 bili su Mufti đ Derviš
Muhar:'?ed Salih 1 Kemura Sejfudin Fehmi, sin Alije Kemure, a kup-
ljen je od AliJe Kemure 5. 8. 1918; rukopis GHB 2725 pripadao je 1828 Svrzi
!smetu, sinu Vejsila iz Sarajeva, itd. ·
n) Cf. rukopis Yazma 624.
206
Pjesme Divana Il, Varidclta su s jedne strane sufijske inspira-
cije, i s druge strane profetske sadržine, baziram.e na đ cifr)
na osnovu kojeg Kaimi nastojli da predvidi istorijske đ Ove pjer-
srne, napisane najviše u formi kasida, predstavljaju istovremeno i svo-
jevrsnu istorijskih đ i borbi na zapadnim granica-
ma Osmanskog carstva, đ Turaka s jedne strane i Mletaka i
Austl1i.janaca s druge strane, a č je bojno polje bilo uglavnom Ja-
dr31Il.Ska obala.
U obje zbirke .poezije nalaze se rasuti mnogobrojni datumi koji
su od č važnosti jer se odnose na đ koje Kaimi opisuje
u svojoj poeziji. Ovi datumi se nalaze bilo u samim stihovima m pak
na marginama rukopisa dodati rukom č Uz ove datume pre-
č su ponekad stavljali i neka objašnjenja i bilješke i to č tin-
tom druge boje od one kojom je napisan rukopis.
Datumi koji se č š ć ponavljaju u rukopisima su: 1079/1668-9,
1080/ 1669-70. 1081/1670-1, 1083/1672-3, 1088/1677-8. Nasuprot ovim, datu-
mi 1076/1665-6 i 1121/1709. se rijetko javljaju. U jednom rukopisu, u
jednom Kaimijevom stihu, javlja se datum 1709. g. u ć re-
č »Simdi bifi yediyiiz t;okuz tari.{lidiir deniir«. Radi se po svoj pri-
lici o grešci č To može biti datum 1079 po hidžri, ili, što je
manje vjerovatno, datum 1121/ 1709 (ovaj posljednji datum nalazi se
đ iznad jednog stiha u rukopisu koji se č u Suleymaniye bibli-
oteci u Istanbulu, br. Izmir 538/2).
č š ć se pominje datum 1079/1668-9. On se javlja č u bi-
lješkama č koje se w lo neznatno razlikuju u pojedinim ru-
kopisima: »Ilyas .pal?a cema'ati imami Hasan efendi molla Mu.tJ.tari
ziyafet etdiigi Ka'imi dediigi taril].diir 1079« (Ka:imi, dmam dže-
maata Iliyas paše izrekao j e datum 1079. g. za vr-ijeme gozbe koju je
priredio mola Muhtari).
22
) U nekim rukopisima se ne pojavljuje ovaj
datum, ali se javlja bilješka č č ovoj prethodnoj, kao
npr. u rukopisu FN: »Medine-1. Saray Bosna' da Ilyas x cema'ati
imami: Ka'imi Hasan efendi dediigi tari]].idiir«. Ovdje se precizira da
se džamat Ilyas pal?e nalazio u Sarajevu. Ovaj datum bio je veoma va-
žan za kopiste jer je to datum koji predstavlja kraj hndijskog rata,
a u svoj-im pjesmama ga je predvidio Kaimi Baba.
Ovaj datum pojavljuje se i u Kaimijevim stihovima: »Simdi bin
yetmil? tokuz taril;lidiir geldi deniir« (Kaže se da dolazi sada godina
l 079 l 1668-9) _ll)
U rukopisu FN postoji još jedna bi'lješka koja se odnosi na po-
menuti datum 1079/1668-9: nBu da]].i ol gece molla merl;lftm
buyurmil?dur (1079)<<.2
4
) č je po svoj prilici o ć pomenutoj gozbi
kada je Muhtari odgovorio na Kaimijevu pjesmu nekom drugom pjes-
mom koja sadrži isti datum.
Iako se nalazi u samo jednom rukopisu, (OZJA 922, fo 2b), datum
1076/1665-6. g. je od č jer ukazuje na to kada je na-
22) Cf. rukopise OI 2447, OI 2423, GHB 2725.
D) Cf. rukopise OI 3794, OI 841.
24) Godina 1079. je dodata rukom č
207
l
pisana velika kasida ,na .Q.ri koja tretira đ kandijskog rata: »Fi
taribi 1076 Muhtari efendi Ka'imi'den Girit ahwalin su'al edicek bu
ile cevap- (Kad je Muhtari zatražio od 1076/
1665-6 g. šta misli o .kritsk:im đ Kaimi mu je odgovono ovom
kasidom).25) U istoj kasidi i Kaimi na jednom mjestu kaže da je inspi-
racije ove pjesme mola Muhtari.
Pomenimo i druge bilješke koje sadrže neke datume: Godina 1080/
1669-70. npr. pominje se u ć bilješci: »Tari{l.-i sene 1080 Hirvat
serhadina su.lb esna§inda denilldi Klis č o Klisu 1080.
g. za vrijeme mira koji je vladao u Hrvatskoj Krajini).
26
) U vezi s ovim
datumom Rossi citira ć stih: »Girit olisardur) Qu bifi seksen
olisardur« (Krit ć biti osvojen kad nastane 1080/ 1669-70 godina)P)
Godina 1081/ 1670-1. pojavljuje se u ć bilješci: »Bifi sek-
sen bir senesinde serhadlu agalari ve sipahileri cem'et-
diigi val_tit č 1081/ 1670-l.g. kada j e Mehmed-paša
oh. 'Llpio age i spahije iz Krajine).
28
) ć je da j e ovdje č o Mu-
fetiš Mehmedpaši, bosanskom veziru đ 1667. i 1670. g. o kome
govori š ć u Kratkoj uputi u prošlost Bosn.e i Hercegovine (str. 77).
Uz č zabilješh."U u nelcim rukopisima pojavljuje se datum
1088/ 1677-8. g: »Hirvat serhad<ina Mel)med vardugi denillmi-
č 1088. g. kada je Mehmed paša posjetio Hrvatsku Kra-
jinu).29)
Cesto se precizira, uz datum 1081/ 1670-1. g. da je pjesma posve-
ć izvjesnom Jusufu alaj-begu: »Yusuf alay-beye 108l<c.
30
)
U ć pjesama u rukopisima nalaz;i se Kaimijev mahlas po Č
mu se može č da je Kaimi autor tih pjesama. Pjesme u kojima
nema Kaimijevog malhasa nalaze se č na kraju zbirke, na mje-
stima gdje se Kaimijeve pjesme miješaju sa nazirama njegovog sljed-
benika Muhtaria. Kaimijevo ime pojavljuje se ponekad i na č
rukopisa i javlja se negdje kao Ka'imi, Ka'imi efendi, al-Ka'imi, illi pak
kao Hasan efendi, Hasan efendi, Ka'imi §eyl) Hasan efendi, §eyl)
Hasan Ka'imi, §eyl) Hasan efendi §ehir bi-1-Ka'imi, e§-§eyl]. Hasan Ka'-
imi Baba.
-"eki č preciziraju da je Kaimi bio iz Bosne, odnosno
iz Sarajeva. Tako u rukopisu iz biblioteke SANU br. 201 stoji ć
bilješka: »Bosnevi Ka'imi Hasan efendi risalesidlir, kadiri« (Ovo j e
poezija Bosanca Hasana Kaimija). U rukopisu iz GHB br. 2219 prepisi·
ć je zabilježio ć podatak: »Medine-i Saray 'da derga-
runda Hasan Ka'imi Baba l)azretlerini.iii na.Zmidurcc (Ovo je po-
ezija šejha kadirijske tekije liz Sarajeva, Hasana Kaimi Babe) .
:S> U samoj kasidi u 104. bejtu kaže se da je M. Muhtari bio povod da
<,va pjesma nastane.
208
21>1 Cf. OI 2447, FN.
Zi) Cf. E. Rossi, op. cit., str. 80.
U) Cf. rukopis FN, OI 2447.
29
) Cf. OI 2447, FN, GHB 2725.
Y>J Cf. OZJA 608, OI 2447.
. . 'U nekoliko. rukopisa nalazi se, na č ili na kraju, pismo
č sadržaJa ć sultanu.3
1
) Autor pisma nije poznat. Samo
pismo obiluje č izrazima i teško je za razumijevanje. Ipak iz
saznajemo. da je ć sultanu i da ga je pratila jedna ka-
iz djela_ Vdridat. je autor izvjesni Đ beg đ kasida »eg-
zaltiranog d]afra« (cifr-I cunun) koja je. pokazala narodu ć i ne-
red iz doba sultana Mehmeda. Na osnovu ovog p;isma koje se nalazi
na č rukopisa iz Marburške biblioteke, a koje je prema B. Fle-
J?ing _napisano 1070/1659-60. g., autor Kataloga B. Fleming pretpostav-
lja pra:'o ime Kaimi Babe bilo Đ beg ·2lade.32)
• · Vjerovatno ·nije č što se ovo pismo nalazi dodato neko-
licini rukopisa. U pismu se javljaju neki elementi koji-mogu imati veze
sa Kaimi Babom: kao i Đ beg đ koji je, kako se saznaje iz pis-
ma, autor djela zvanog Vdriddt, i Kaimi je napisao istoimeno djelo koj e
sadrži kaSJide bazirane na ilm-i cifru. Prema datumima koji se nalaze
u rukopisima OI 3268 (1090/1680. g.) i rukopisa iz biblioteke Top Kapi
Saraya iz Istanbula br. H 904 (1070/ 1659-60.) ova kasida bi uz to po-
ticala iz doba Hasana Kaimi Babe.
Ipak bi balo suviše smjelo prihvatiti hipotezu Barbare Fleming,
sve dok se ne đ istorijski dokumenat koji bi potvrdio da su Đ
beg za:de i Kaimi baba jedna ista osoba.
Poznato je da je u Krajini u 17. v. živjela porodica Đ
ć porodica begova a kapetana, ali ni jedan od njih nije bio poznat
kao pjesnik. Uz to, prema tradiciji i prema zapisima u rukopisima Ka-
irni j e bio Sarajlija i ne bi limao veze s ovom porodicom.
Ni u j ednom rukopisu nije zabilježen datum Kaimijevog đ
·nja, ali se pominju datum i mjesto njegove smrti. ć autora ka-
taloga pominje 1091/ 1681. kao godinu KCIIimijeve smrti. Prema bilješci
u rukopisu OI 2447 (fl la) Kaimi je umro 1103/ 1691-2. u Zvorniku: »Mer-
l:Ium Hasan Ka'imi Babanufi taril:I-i vefaticlur, Izvornik sene 1103u. U
rukopisu koji se č u biblioteci Đ u Kairu (br. 6798) pre-
cizirn se da je Kaimi sahranjen u Zvorniku u Gornjem gradu.
Nazire, pjesme koje su pisane po uzoru na Kaimijeve i koje se
nalaze na kraju ć broja rukopisa,a č su autori Mustafa Muhtari
i Gaibi, ukazuju na to da je Kaimi još za života imao svoje sljedbenike
i imitatore.
34
) Prema ć broju bilježaka, pa i prema samim stihovi-
31) Cf. rukopis OI 3268, rukopis iz Statsbibliothek u Marburgu H. or.
oct. 940 i rukopis iz Top kapi Saray muzeja H 904. .
32) Cf. B. Fleming: Tiirkische Handschriften, t. I, W1esbaden, 1968,
str. 333-335.
33) Cf. H. š ć Kapetanije u Bosni i Hercegovini, II izdanje,
Sarajevo, 1980.
34) U rukopisu OI 2447 ff. 125a-150a nalazi se trinaest nazira Mustafe
Muhtarija i više pjesama u ć rukopisima: OI 2423, GHB
2725, FN, OI 4613, OZJA 608. . . . . . . . .
Gaibi i Muhtari bili su Kaimijevi savremeruc1. Ga1b1 Je pjesmk IZ Bos-
ne i živio je u drugoj polovini 17. v. O Muhtariju nema
izuzev onih na koje ukazuju i bilješke č .iz pomenutih mkoptsa.
Prema S. Kemuri (Cf. »Sarajevske džamije 1 druge Javne. .turske do-
bi«, GZM, XXII, Sarajevo, 1910, str. 627-629.) M. Muhtan Je b10 tmam dža-
mije iz Ajas-pašine mahale u Sarajevu.
209
ma iz đ proizilazi da je Muhtani bio i blizak prijatelj Kaimi
Babe. Ono što možemo č iz mnogobrojnih prepisa djela Ha-
san Kaimi Babe je ć
Ime ovog pjesnika je bilo Hasan efendi, bio je iz i !?Fi-
padao kadririjskom derviškom redu. U Sarajevu je bio Šej h Sman-agme
tekij e. Umro je u Zvorniku najvjerovatnije 1103/ 1691-2. g.
Ovi mnogobrojni rukopisi su živo č Kaimijeve slave
i popularnosti sve do današnjih dana, a izuzetno velik broj prepisa nje-
gove druge zbirke poezije V ciridiit govolli· o tome da mu je upravo ta
zbira i donijela .slavu, jer, da li č J.li U!Z ć Kaimi
je predvidio č datum kraja kandijskog rata ć tako iza
sebe mit o velikom znalcu i vridovnjaku.
SUMMARY
Kaimi Baba, the Bosnian poet and sufi from the 17rn century
is famous for a great number of transcripts of his works. Kaimi is the
author of two alhamiado poems and two collections of poetry dn the
Turkish language which can be titled Divan I and Divan Il, V ciridiit. It
was the lat ter collection, V ciridcit, that made him famous. The topics
of its poems are the political events and struggle with Austria and Ve-
nice on the Western frontier of the Ottoman Empire.
About one hundred of manuscripts of Kaimi's works have been
kept in numerous libr aries of Europe and the Near Rast. However,
it is far from being the total number since many of his works are pri-
vately owned and are not registered. Yet, they give us considerable da-
ta about the life and work of this poet. He died at Zvornik in 1103/
1691-2.
210
Muhamed ž ć
MEDWUA ABDUL-VEHHABA KARAHODtE
(KARAHODtA Đ
I
O piscu ove medžmue, Abdul-Vehhabu Karahodži, nema, koliko
je nama poznato, podataka u literaturi. Jedino je ovo ime
spomenuto Osman Asaf ć u svom č objavljenom u listu
»Gaj ret«, god. XV /1934 god. pod naslovom: »Karahodža H. Aluned ef.
(Abdul-Vehhab). Obzirom da ga je naveo u zagradi, č se da je bio u
dilemi, je li to jedno lice sa dva imena ili se radi o dvojici Karahodža.
Pošto se ć mnogo interesovao za kulturno đ pretpo-
stavljamo da je na ovo ime naišao u nekom rukopisu. Iz nekih poda·
taka, koje nam pruža ovaj kodeks, vidi se da je Abdul-Vehhab živio u
istO vrijeme kada i H. Ahmed efendija, prvi ;u č a drugi u
č pa .nas ovo navodi na preupostavku da se ·radi o dvojici ć
O .porodici Karahoclža vrlo se malo zna. Do 1981. godine znalo
se samo za H. Ahmed ef. Karahodžu. Nametak Dr Abdurahman u svo-
joj Hrestomatiji') iz 1981 godine na str. 25 i 26 spominje H. Abdullah
ef, Karahodžu, kao autora poznate »Bošnjakuše«, a na strani
47. donosi faksimil iz dodeksa koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci JAZU
u ·.zagrebu, a vodi se pod brojem 2020, L 18 b. Na ovom faksimilu jasno
se vidi godina 1153/ 1740-41 i potpis: »El - Hadž Abdullah Karahodža
č Ovaj potpis se ispod navedene njegove pjesme od 14
strofa. H. Abdullah ef. je bio imam u Ferhadiji džamiji i muderris u
istoimenoj medresi u ž č Umro je 1765 godine, a u .njegovim dužno-
stima naslijedio ga je njegov sin H. Ahmed ef, ·koJi je navedenu pjesmu
»Bošnjakušu« proširio na 31 strofu. Zna se da je bio profesor poznatom
pjesniku Abdul-Vehhabu Ilhamiji ž č ć u navedenom
č đ ostalog navodi da je Mehmed ć objavio
u sarajevskoj »Nadi« od 15. 8. 1985. na str. 311. jednu pobožnu
pjesmu od dvadeset strofa ·koju je spjevao Aluned Karahodža i da je
tom prilikom rekao da se o njemu vrlo malo zna, da se č štošta,
ali, da je sve to nepouzdano. Zna se da je živio pdje 100 godina, da
je .bio imam Ferhad paš·ine džamije ·i muderis istoimene medrese u
č da se njegovi potomci, koji i tad žive u ž č zovu ž ć
i da su po svoj pnilici potomci njegova sina Muladžika, jer istu porodicu
na2livaju ž ć
· ·· · ') Dr Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado knJi·
revnosti, .Svjetlost« Sarajevo, 1981. str. 25, 26, 42.
l ll
Da bismo provjerili da li i danas ima živih potomaka
nih, obratili smo se ć hfz. Mahmudu i zamolili ga da se raspita
za ovu porodicu. On nas je -izvijestio da postoje živi potomci i po muš-
koj i po ženskoj lozi i da se zna za H. Ahmed efendin grob. U č
smo razgovarali sa š ć Ahmedom, unukom H. Ahmed efend.inim. O.
H. Abdulah ef. i H. Ahmed ef. (prvom) nismo mogli ništa saznati niti
od š ć niti od nekog drugog. Sto se č H. Ahmed ef. Karahodže,
za č se grob zna, prema kazivanju š ć i on je bio vjerski služ·
benik, imao je dva sina Galiba i Husejna i jednu ć Zinetu, koja je
bila udata za š ć Đ oca našeg sagovornika Ahmeda. Na gro-
bu H. Ahmed ef. (drugog), koji nam je pokazao š ć Ahmed sa De-
ć Esadom, nalaze se č č nišani t . z. »vodeni«. Na uzglav-
nom nišanu je č turban, kakav ć na nišanima vj erskih slu-
žbenika. Kronogram je ispisan u deset reda lijepim nesh talik pismom.
Iz kronograma saznanjemo da je bio sin Eminagin i da je umro 20 re-
džepa 1323 (20. I X 1905) godine. (Snimak nišana i dešifrirani tarih sa
prevodom).
Ovaj drugi H. Ahmed ef. mogao bi biti praunuk H. Ahmed ef.
(prvog), autora proširene »Bošnj akuše«. Od potomaka po muškoj lozi
žiye dva brata Sado i Sulejman, relativno mladi ljudi, vjerovatno prau-
nuci H. Ahmed ef. drugog), Zovu se ž ć a poznati su i kao
M ž ć
Iz izloženog može se č da porodice Kar ahodža egzistira ne-
gdje od prvih decenija 18. ć pa sve do danas. Sada su nam poz-
nata č intelektualca iz ove porodice: H. Abdullah ef. i. sinovi mu H.
Amed ef. i AbdulrVehhab iz 18. vijeka i praunuk H. Ahmed ef. iz 19.
vijeka. Stariji H. Ahmed ef. bio je vrlo poznat i cijenjen u narodu, ne
samo u č i njegovoj okoloni nego 1 dalje. Postoji anegdota koja go-
,·ori o tom: Jednom prilikom Karahodža je držao predavanje u džamijd
i dok je objašnjavao jedno pitanje, ustaje jedan od prisutnih i kaže:
»Nije tako efendi ja! Pogledaj to bolje!« Karahodža ponovi objašnjenje,
a ovaj usta i kaže: »Nije tako pa da Karahodža kaže!<< na to mu Kara-
hodža odgovori: nE da znaš, to ti Karahodža kaže!« Na to se ovaj ušuti
i sjede. č da je ovaj č znao za Karahodžu i njegovu popular-
nost, ali ga nije č poznavao.2)
U ovom kodeksu nalazi se đ ostalog i prepis vakifije H.
Halil ef. ć muderrisa carske medrese u Beogradu, rodom iz
č Vakfijja je pisana 1177/ 1763 god., a Abdul-Vehhab ju je
prepisao 1183/ 1769 god. i potpisao se Abdul-Vehhab, muderris u č
nici. I spred teksta vakfijje stoji bilješka: nPrepis vakfii j je koju je na-
pisao umrli H. Hali! ef., šura našeg oca, rodom iz č .

2
) Koristim ovom. prilikom da se zahvalim ć hfz. Mahmudu,
ć AhiD:edu ć Esadu na nj ihovoj velikoj susretljivosti i pru-
z.eru:m PQdaCliDa.
212
Iz ovih nekoliko podataka moglo bi se pretpostaviti da je Abdul-
otac ef .. Karahodža. Vakltiijju je prepisao 1769 go-
dwe, dakle u VnJeme kada Je H. Ahmed ef. Karahodža bio imam i mu-
o!1l!o d' WIJ

I;>JJ •} \$1
• J .iliJI
Prevod kronograma:
O lli koji stojiš nad mojim gr.obom š ć o mom (sadanjem) položaju
č sam b1o kao ti,
Ti ć š sutra biti kao ja,
Ja sam ponizni siromah Hadži Ahmed ef.
Sin Em.inage ž ć
Nek se za njegovu dušu č Fatiha.
20. redžeba 1323 - 20. IX 1905. godine.
derris u ž č a on muderris u č To nas navodi na pomisao
da se radi o dvojici ć Ako je 1769 godine bio muderris, č bio
je zreo č i mogao je imati više od trideset godina. Prema tome
moglo bj se ć da je đ negdje oko tridesetih godina 18. ć
U medžmui smo naišli na dvije bilješke iz 1202/1787 g. upisane po
nekom drugom. Ovaj podatak ukazuje da je tada medžmuu posjedo-
vao neko drugi ,j da je na praznim listovima unosio svoje bilješke, i da
autor medžmue nije bio te godine đ živim.
U kodeksu smo naišli na nekoliko bilješki sa potpisom autora.
I spod nekih s tavio j e puni potpis: »Abdul-Vehhab Karahodža zadec, neg-
dje je stavio samo: »Abdul-Vehhab«, a negdje: »Vehhi ili Vehbija•. Na
109b listu ispod jedne bilješke stoj·i potpis: »Siromah šejh Abdul-Vehhab
213
l
Karahodža đ Iz ovog potpisa vidi se da je pripadao nekom derviš-
kom redu, najvjerovatnije Nakšibendijskom, i da j e bio šejh. Obzirom
da na drugim mjestima nije stavljao potpise, smatramo da su to nje-
gove bilješke. Osim toga u kodeksu su upisana i č spjeva (kasida,
dvije kit'e, ilahija) sa č pseudonimom: »Vehbi-Vehbija«. Ispod
kaside stoji potpis: napisao siromah Abdul-Vehhab Karahodža đ a
ispod kit'e na turskom jeziku: od autora siromaha Abdul-Vehhaba, dok
ispod ilahije nema potpisa Ova tri spjeva imaju šah bejt, a druga kit'a
nema ni potpisa ni šah bejta, ali u naslovu stoji: »Kit 'a li muharririhi<<
č muharrir ima više č pisac - autor, dopisnik, novinar,
č
U isto vrijeme živio je i djelovao pjesnik Vehbi. Na prvi mah
pojavila se izvjesna dilema ko je autor ovih spjevova: Abdul-Vehhab
Karahodža ili pjesnik Vehbi č pa je to trebalo razjasrnti.
O pjesniku Vehbiju pisali su: Davud Fatin, Muhamed Enveri
ć dr. Safvet beg š H. Mehmed ž ć dr Hazim Sa:bano-
ć Mehmed ć dr Rusmir ć ć Nekada se spo-
minje kao Ahmed Vehhbi, nekada Ibrahim Vehbi. I sto tako spominju
se i d\·a prezimena: ć i ć ali uvijek kao jedna te ista osoba .
Spominje se da· je služio u raznim mjestima u Bosni i Hercegovini kao
kadija, đ ostalih u Stocu i Travniku. Prvi pisani dokumenat, sa
potpisom V eh bi, spominje se sudski dokumenat iz 1137/ 1724-25 god.
izdat u Stocu. Drugi pisani sudski dokumenat j e đ izdat u Stocu
1203/ 1788-89 god. Dakle od izdavanja jednog do izdavanja drugog
dokumenta prošlo je 66 godina. Za ovaj vremenski period nema ni jed-
nog pismenog traga njegove djelatnosti. Pita se, je li ć da se
kao kadija i pjesnik za šezdeset i šest godina ne javi ni sa jednim ra-
dom?
U navedenim izvorima navodi se da je ljetopis č pisati 1773
god., a da ga j e završio 1797 g. Da se sa krongramima javlja 1775. god., a
da je najkasniji nj egov kronogram upisan na đ na Vratniku u
Sarajevu 1822/ 23. Dakle od prvog pisanog dokumenta za koji se zna do
posljednjeg, proteklo je devedeset i osam godina. Teško je vjerovati da
jedan č može toliki niza godina aktivno raditi. Vremenski period
od 66 godina koji se javlja đ dva sudska dokumenta izdana u Sto-
cu, kao i ovaj drugi period od 98 godina aktivnog rada, potkrepljuju
mišljenje dr F. Nametka da se radi o dva, a možda i tri lica sa istim
imenom.
3
) ć u svojoj kronici spominje pjesme koje je spjevao
Ahmed Vehbi ć rodom iz Stoca, a nas tanjen u Travniku u vremenu
od 1781 do 1822/ 23 godine. To su kronogrami o smrti, đ dolasku

3
) Dr F. ć kao izvor za č knji-
zevne đ - Trec1 program Rad10 SaraJeva, 1982. god. br. 38, str. 43S-477.
Oo u ovom svom radu na strani 459 đ ostalog kažeu: I godine nastanka
djf71a Vehbija, i ime, kao i dvostruko prezime ć ć uka·
zuJe nam na vrlo V)erovatnu ć da se radi o dvije, a možda i tri
osobe sa č pseudonimom Vehbi. Na istoj strani dr F. Nametak kaže
da ć ne svaki put. je prepisao Vehbijeve pjes-
on put plSe Vehb1 đ u Stocu, nastanjen u T·rav-
ruku. NtgdJe ga ne sporrunJe kao kadiJU u Stocu. Ibrahim Vehbi je uvijek
spominj an kao kadija u Stocu.
214
na neki položaj, o izgradnji ili opravoi nekog objekta, pohvalnici, jedan
gazel, ukupno trideset tri spjeva.
Iz izloženog v.idi se da ovaj pjesnik nije pjevao pjesme ovak-
vog žanra, kakve nala2Jimo u ovom manuskriptu. To nas navodi na zak-
č da navedena č &pjeva pripadaju Abdul-Vehhabu Karabodži
i da im je on autor.
II
Ovaj rukopis smo pronašli u privatnoj biblioteci ž ć
Abdulkadira iz Visokog, potomk-a po muškoj lozi pjesnika Abdul-Vehba-
ba Ilhamije - ž č č p1cgledom utvrdili smo da je pisan
1187/ 1773 godine i da ga je pisao Abdul-Vehhab Karahodža đ Ovaj
kodeks je najvjerovatnije imao tt posjedu Ilhamija, a poslije njegove
smnti potomci su ga č i prenosili s koljena na •koljeno. Abdul.ka-
dir nam je dozvolio da ga uzmemo na poslugu radi obrade, pa se koris-
timo i ovom prilikom da mu se zahvalimo.
Manuskript je medžmua
4
) - kodeks od 138 lista, 14 x 21 cm. Ne-
dostaje 19 lista, i to na č 9, u sredini l , i pr.i kraju 9 lista. Prazna
su 34 č broj pra2lnih listova je <ispunjen bilješkama drugih
lica. Povez je kož,ni. Rukopis je bio izložen vlazi, pa je usljed toga do-
šlo do deformacija, kako na koricama, tako i na listovima. Osim toga,
vlage mastilo se na više mjesta razlilo i nastale su mrlje koje
otežavaju č I sto tako na listovima su ostale fleke od same vlage.
Povez je popustio pa su se korice odvojile od listova i drle se jednim
krajem platna, koje je stavljeno đ hrbata listova i korica. Radi
toga je došlo do ispadanja listova. Jedan list je zalijepljen za korice, pa
se ne vidi paginacija, uzeli smo ga kao nepaginirani. Iza ovog nedosta-
ju lis tovi, na prvom koji slijedi ne vidi se paginacija. Taj list spojen
je sa listom koji nosi broj ll, pa srno uzeli ovaj list kao deseti.
Manuskript je pisan na ž ć tanjem, č papiru, vrlo
lijepim ispisanim rukopisom, pismom nesh ta'likom. Pisan je crnim
mastilom, a ponegdje se javlja i crveno mastilo. Crveno mastilo se
javlja u linijama kojima je uokviren tekst u naslovima, i u pojedinim
č
Tekstovi č na listu koji je zalijepljen na desnoj konici:
Tekstovi na stranicama su pisani u raznim pravcima: horizontalno,
vertikalno, koso, a na nekim stranicama pisani su kombinovano u sva
tri smjera. Na nelcim stranicama tekst je pisan preko cijele stranice, do
samog ruba Hsta. Ima č da se tako pisani tekstovi ne mogu pro-
č jer su rubovi lista, usled uporabe, pohabani. Na nekim pak po-
stoje manje ili ć margine. ć margine postoje na 1istovima na
kojima je prepisan »PendJatar«, đ one su ispunjene raznim bi-
lj eškama koje su upisivali č kojih nije bio mali broj . Ove bilješke
4
) O medžmuama su pisali: Salih Trako: Medžmua pjesnika Sakira,
Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. II i lli, Sarajevo 1974. str. 109 -
123. Rašid ć Medžmua Mula Mustafe Firakije, POF XXII-XXIII,
Sarajevo 1976. god., str. 301-314.
215
ukazuju da je rukopis bio mnogo u upotrebi pa je radi toga došlo do
habanja rukopisa.
Tekstovi su raznovrsni, pjsani su na sva tri orijentalna jezika,
pa ih prikazati u vidu regesta.
L - nepaginirani
L
L- lOa
L -lOb
L- Ila
L- llb
216
III.
- Bilješka .na turskom o č go-
dina;
- Bilješka na arapskom jeziku (teško č
- Bilješka na arapskom iz č sintakse;
- Bilješka o č Božijoj i NjegoY<im svoj-
stvima;
Kratka bilješka na turskom;
- Dva stiiha na arapskom koje je pjevala h. Fa-
tima, kada je uspa-vljivala Hasana i Husejna;
- Do rednog broja 9 ć nedostaju listovi;
- Jutarnji vird;
- Kratka bilješka o 7 [podneblja (klima);
- Stih na a·rapskom jezilku od Ha•temi Taija;
- Jedna ·i-zreka;
- Dova koja se č kada se krJanj a dženruze na-
maz;
- Dvije ikratke dove;
- Jedan st-ih Illa arapskom jeziku;
- Jedna izreka na ara,pskom;
- Bilješka o ženama od 10--70 godina;
- Jedan stih na turskom;
- Jedan stih na perzijskom;
- Dva stiha na perzijskom od Ibni Kemala;
- Dva č stiha od Sa'dije;
- Dva č stiha na [perzijskom;
- Tri č stiha na turSkom;
- Zagonetka u dva stiha na t-urSkom;
- Jedna dova;
- Recept izražen u dva st-iha;
- Bilješka o upotrebi ibroja sedann;
- J edan ha dis i
- J edna .kratka . dova, o'b01je naknadno upisani
po drugim lix::ima;
- Ilahija od [pet stihova na turskom jeziku;
- Jedan stih na turskom jeziku;
- č č stiha na arapskom jeziku;
- Dvije na araps'kom jezilk.u;
L -12a
L- 12b-25b
L- 35b
L- 36a
L - 36b
L- 37a
L - 37b
- Jedna Kit'a od tri stiha na arapskom·
- Jedna Kit'a od dva stiha na
- Dva stiha na turskom; '
- Jedan stih na arapskom;
- Dva stiha na turskom jeziku;
- Jedan stih na arapskom;
- Euza i Besmela prevedena na pemjski jezvk;
- Jedan st]h na turskom;
- Izreka od Bbul-Alaa ·
- J edan ha dis; '
- Jedan st·ih na
- Dva stiha u kojima su nabrojana imena naj-
odabranijih Muhamed a. s. ·drugova (ašerei
mubeššera);
- Dva stiha o petorici muhaddisa (Tinmizilji,
Bbu Davudu, Muslimu, Nesaiji i Buhariji);
- Bilješka iz Kadi Bejdavina tefsira (Surei
Isra);
- Attarova Pend nama. U t:dkstu ovog djela ima
mnoštvo biljeŠ'ki Ikako đ stihova, .tako i
po marginama. Ove bilješke su pisane raz-
nim rukqpisima, što uka7:uje da je više ljudi
č i služilo se ovim rukopisom (!kodek-
som). ć !bilješki je na turskom jeziku.
U njima se da;ju objašnjenja pojedinih rije-
č ili misli pjesnika. Na kraju ovog djela sto-
ji bilješka iz ikoje se vidi da je to djelo !Pre-
pisao Karahodža Abdui-Vehhaob 1187/ 1773.
god.
Kit'a od č stiha;
- Jeda.n stih na penzijskom;
- Dvanaest st·ihova i·z djela Giilistana;
- Na mangini tri stiha na ,perzijskom - krono-
gram o smr-ti Sejh Sa'dije;
- Kasi da koJu je spjevao Abdul-Vehhab Kara·
hodža od osam stihova;
- Na margini dva č stiha na arap-
skom;
- Kasida Sejh Sa'dije od devet stihova; Iznad
kaside je metar - bahri hezedž.
217
L- 38a-39b
L- 40a
L- 40b-4la
L- 4lb
L- .J2a
L - 42b-44b
L- 45a
L- .J5b-!8a
L - 48b- 50a
L - SOb
L - 51:.1
L - Sl b
L- 52a
L - 52b
L- 53a-59a
L- 59b
L-60aib
218
1
- Razne dove i ajeta -i'!: Kur'ana koje se č u
raznim prilikama, upisane na praznim listo-
vima .po drugim licima;
- Tri č stiha na turs,kom;
- Dva č stiha na perzijskom;
- Jedan stih na arapskom;
- Dvanaest rješenja - odl-uka na arapskom je-
ziku;
- Prazno;
- Dva stiha na perzijskom od Sudija;
- Bilješka na arapskom jeziku o Kadi Bejda-
viji;
- Dva stiha na arapS'kom;
- Vird (neobavezna molitva);
- O č i važnosti č Besmele;
- Prazno;
- Razne bilješke upisane na praznim listovima
po drugim licima, naj vjerovatnije Ilhamiji-
nim potomcima;
Prazno;
- Na praznom listu neko upisao jedan stih na
perzijskom jeziku;
- Dva hadisa;
- Prazno;
- Sedam stihova na perzijskom jeziku upisanih
po nekom drugom licu na !Praznom li stu;
- Jedan Sirazin stih u.pisan po nekom drugom
licu;
- Prazni listovi;
- Jedna Kit'a od pet stihova na turskom jeziku
č je autor Abdui-Vehha'b Karahodža;
-Prazno;
L- 6la
L- 61b i 62ab
L-63a
L- 63b i 64a
L- 64b-65a
L- 65b
L-66a
L- 66b
L- 67a
L- 67b
- Jedan dooi sa,levat·
- Dva stiha iz Mesn;vije;
- !edan na turskam jeziku;
- Jedan stih na
- Prarzni listovi;
- Dvije bilješke i,z Kadi BejdaJVina tefska·
- Jedan had.is od Džabira· '
- Jedna lkratl<.a bilješka Faraonu koji je vla-
dao u ddba Musa a. s. u kojoj se kaže da je
živio 400 godina;
- u kQjoj se govori o vladaru Ikoji je
Jusuf a. s. od osoblja karavana, koji ga
Je pronašao u !Zdencu;
- Dvanaest bj.lješki iz Kadi Bejdavina tefsira o
Jusuf a. s.;
- Jedna bilješka o Nu!h a. s. iz Kadi Bejdavina
tefsira (aje: »Ve ma amene meahu .ilJa kali-
lun«;
-Komentar ajeti kerime: »Allahu nurussema·
vati« iz Kadi Bejdavina tefsira;
- Kratak ·komentar i,z surei Lukrnana (aje:
>>lnnellahe i'111dehu Hmussa'h«);
- Kratak komentar ajeti kerime iz surei Ibra-
hima »Jevme tubeddelul-erdu gajre! erd.ia, oba
iz Kadi Bejdavina tefsira;
- Komentar ajeti kerima iz surei Jasina (Ve
ajetun lehumul-lej•lu i Veššemsu tedžri li mu-
stekarrin leha) Kadi Bejdavina tefsira;
- Jedan stih na turskom jeziku;
- <Komentar ajeti kcrime iz surci Junusa (Ku!
bi fadlillahi ve bi rahmetihi);
- Komentar nekoliko ajeti kerima iz surei
A'ra.fa, lP<> Kadi Bejdaviji;
_ Komentar nekoli'ko ajeti kerima iz surei Tev-
be, po Kadi Bejdaviji;
- Kratak ·komentar nekoUko ajeti kerima
fi ha1kissemavati vel-erdi i dr.) po Kadi BeJ
. .
_ Jedan stih na turs!kom JeZiku;
219
L-68aib
L - 69a-7lb
L - 72aib
L - 73a
L - 73b i 74ab
L- 75a i b
L - 76a
L- 76b-79a
L - 79b-80a
L- SOb
L- 8la
L- 81b
L- 82a
L - 82b- 84a
L- 84b
L- 85a
220
- Devedeset I h. Ali j ilne izreke;
- Prazni listovi;
- Ahd nama 1202/.1787 godine u kojoj se oba-
vještava da Rusija gwnila vojsku na granica-
ma .carevine i da .prijeti ()pasnost od rata, pa
se pazivaju svi muslimani, a • č u ;po-
krajinama Bosni, Albaniji·, S11biji i ostalim di-
jelovima carev·ine, a č munle, kadije,
imami, hatilbi•, šc:;jhovi, muftije, miri miran.i,
zaimi, posjednici timara, age, kapetani i aja-
ni da sa'kupljaju vojsku radi odlbrane.
-Prazno;
- Bilješke upisane na praznim listovima po
drugim licima;
Prazno;
- Bilješ·ka upisana na praznom listu po nekom
drugom;
- P·razni -listovi;
- Na iPraznim listovima upisane •oHje§ke po
drugim -l icima;
-Prazno;
- Bilješka 1202/1787 godine koju je vjero-
vatno upisao neko od njegovih potomaka. U
bilješci autor nabraja šta je sve kupio nje-
gov 'brat Muhamedaga u Varešu, Fojnici i Sa-
rajevu, te kome je šta dužan;
- Dva stiha na perzijskom jeziku;
- Cetiri izreke na arapskom i jedna hilješka na
turskom !jeziku;
- Kasida od 62 stiha na arapskom jeziku u ko-
joj se molbom ć Allahu ć nje-
gova imena (Esmaul-husna);
- Prazno;

- Dvije bilješke upisane na praznom listu;
L- 85b-88a
L- 88b
L- 89a i b
L- 90a
L- 90b
L- 91a
L- 91b
L-92a
L- 92b
L- 93a
L- 93b
L- 94a
- Prazni listovi;
- Biljdika o tome šta je rekao lbni Hadžib u
Muntesarul muntehau na arapskom jeziku;
- Prazno;
- Bilješka upisana na praznom listu naknadno;
- Prazno;
- Naknadno upisana bilješka illa praznom listu;
-Prazno;
- Dva stiha na arapskom jeziku;
- Jedan stih na IJlerziJjskom sa rpotpisom Abdul-
·Vehhab;
- Kit'a od dva stiha na turskom;
- Nazira - jedan stih na ara,ps'kom;
- Jedan stih na turskom;
- Jedan stih na perzijskom;
- Jedna č na arap9kom;
- J edna kratika bilješka od Kemal đ
- J edna i..zreka arapski;
- Izreka Mula Džamija;
- Besmela;
- Jedna izreka na perzijskom;
- Dva stiha od libni Kemala na turskom;
- Tri štiha od Imami Saf.ije;
- Bilješka na arapskom od h. Alije;
- Bilješka o mevdu' hadisima;
- Jedan stih na perzijskom;
- Cetiri stiha .jz Pendi Attara;
- Bilješ"ka sa fPOtpisom Abdul-Vehhab, napisao
krajem rebiul.-evvela 1187 l 1773 god.;
- Dva stiha na perzijskom;
- J edan stih na perzijskom;
_ IlahiJja od 14 stihova na turskom jeziku od
Vehbija;
- Izreka na arapskom;
- Jedan Sa'din stih na :perzijskom;
_ Jedan stih na !Perzijskom;
- Stih na openzijskom;
_ Kit'a od dva stiha na arapskom;
221
L- 94b
L- 95a
L- 95b
L- 96a
L- 96b-99a
L - 99b
L- IOOa
L- lOOb
L - lOla
L - IO!b
L - 102a
L- 102b
L-
L- 103a
L- 103b
222
_ Dva č stiha na turskom;
_ K.it'a od šest stihova na turskom;
- Dva stiha na penzijskom;
- Dva Sa' dina stiha;
- Bilješka na penzijskom;
- Dva stiha na perzijs'kom;
- Jedan stih penzijski; ..
- Caušev terkib - tri stiha na pePZJJSkom;
- Caušev jedan stih na arapskQm;
- Dva stiha na !Perzijskom;
- Jedan stih na perzijskom;
- Manz·uma od Mevlana GiJj asuddina od 17 sti-
hova.
- Bilješka upisana na praznom listu po drugom;
- Prazni listovi;
- Bilješka upisana na praznom listu po nekom
drugom;
- Prazno;
- Bilješka up isana na praznom listu po drugom;
- Jedan gaze! od č s tiha na turskom;
- Jedan s tih na arapskom jeziku;
- Cetiri izvoda iz Nabi efendij ina »Munšeat a«;
- Dva č stiha na turs kom jeziku;
- Sedam izvoda-bilj eški na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku;
- Cetiri č s tiha;
- J edna izreka;
- Ceriri bilješke na turskom jedna na arap-
skom;
- Jedan stih na arapskom;
- Jedna bilješka na t urskom;
- Na praznoj stranici upisan ilmi haber za Ha-
ntfu ć iz Fojnice 12. muharrema 1202
g. po H. Upisao Salih.
L- 104a i b
L- !OSa
L...::. lOSb
L- 106a
-Prazno;
- Ferman kojim se obznanjuje da se u cara ro-
dio sin Selim u č 21. džumadul·ula
117S/1761 godill1e, da se po starom č pro-
slavi <i da se po džamijama č dove, da
se sa đ puca iz topova i pušaka, da se
okiti č š da se veseli sedam dana i ć
- Jedan stih na ·arapskom;
- Jedna bilješka na aTapskom;
- Dva č stiha na arapskom;
- Dva puta po dva stiha na araps·kom;
- Jedan IStih na arapskom;
- Jedna IGt'a od S stihova na arapskom;
- Bilješka o tom kada je dozvoljeno slagati:
l) da bi izmirio dvojicu đ 2) u ratu
i 3) da bi ženu zadovoljio;
- Dvije kratke izreke;
- Stihovi zaljubljenog ć i pjesnika As-
meije. Zaljubljeni ć pita šta da radi onaj
koji se zaljubio? To pitanje .napisao je u sti·
hu na kamenu. Asmeija, ć kraj kame-
na, vidi stih i ispod njega napiše drugi kao
odgovor. Tako su jedan drugom odgovarali,
dok jedno jutro ne đ Asmeija zaljubljenog
ć mrtvog sa glavom na kamenu;
- Jedna izreka;
- Jedan stih o tajni i bilješka o tom;
- Jedan IS tih od Ibni Melika;
- Bilješka o broju ajeti kerima u Kur'anu: U
Kur'anu ima 6666 ajeta. 1000 ajeta se odnosi
na zapovijedi, 1000 na zabrane, 1000 na obe-
ć 1000 na prijetnje, 1000 na informacije
i pojedinim zgodama i đ 1000 na po-
vijesno pripovijedanje đ SOO na prim-
jere, obrazlaganje i analizu, 100 na odobravanje
i poništenj e, 66 Nasih mensuh - na derogi·
rana ajeta.
- Dvije kratke bilješke iz oKullijata•;
- Bilješke o imami Azamu, Jusufu, Muhamedu,
Safiji, Ahmed ibni Hanbelu i bilje.§:ka o go-
dinama starosti ovih Jmama;
- Bilješka o brojevima;
- Tri hadisa;
- Tri mes'ele (pitanja) od Kemal bega;
223
L- 116b
L- 117a
L- 117b-118b
L - 119a
L - 119b
L- 120a
L- 120b
L - 121a
L- 12lb
L- 122a
- Bilješka upisana po nekom drugom u kojoj
se kaže da je pao snijeg osmu ć maja
1296/ 1878-79. godine;
- ć komentar sure »Vel-asri«;
- ć izvod iz tefsira Seil1 đ o klanjanju
dkindije;
- Jedan stih na perzijskom;
- Bilješka o suncu i mjesecu po djelu Mugiri
ibn Su'be;
- Jedan recept;
- Kratak komentar ajeti kerime: »Ve min zurri-
jetina ummeten muslimeten . . . «
- Prepis vakfijje H. Halil ef. ć iz č
nice; 5)
- Dva stiha na turskom;
- Kit'a autorova od č stiha .na arapskom;
- Trd Kit' e po dva stiha .na arapskom;
- Jedna Kit'a od šest stihova na arapskom;
- Dva stiha na arapskom;
- Sifra izreka;
- Jedan recept;
- Uzorak arzuhala (molba, podnesak);
- Bilješka o surei »Fatihi«;
-Dova;
- Dva recepta šejha Tuzle Hasan efendije;
- Bilješka o tom šta je lijepo č
- Savjet !skendera Zul-Karnejna;
- Završetak savjeta sa prethodne strane;
- Tri bdlješke šta treba raditi da se postignu
želje;
- Cetiri razne bilješke;
- Cetiri bilješke;
- Bilješke o klanjanju namaza Tehijjetul-mes·
džid petkom i slušanju č Kur'ana;
- Jedanaest raznih bilješki;
- Tri dove;
- Tri 'l'ecepta;
b
5
) Vak.fija je objavljena u cijelosti u Glasniku VIS·a god XLVII/1984
r. 3, str. 315-323. ' · '
224
L -llOa
L -llOb
L -111a
L- 11lb
L- 112a
L -112b
L- 113a i b
L- 114a i b
L- llSa
L- llSb
L- 116a
- Jedan Sa'din stih;
- Sest kratkih izreka;
- Jedna bilješka na perzijskom sa potpisom i
datumom ispod nje: 3. <rebiul-evela 1187/1773
napisao siromah šejh Abdul-Vehhab Karaho-
dža đ
- Tri č stiha na arapskom;
- Jedan stih na turskom sa potpisom autora;
- Komentar pojedinih konstrukcija u ajeti keri-
mama sa jezioke strane od imami Sujut!i.je;
- Jedna duža bilješka o šeriatima pejgambera
i o mezhebima;
- Bilješka o ashabima, tabiinima, mudžtehidima
i imamima sa potpisom autora;
- Kratka bilješka na turskom;
- Jedan st!i.h na perzijoskom;
- Jedna izreka na turskom i jedna na arapskom;
- Jedan stih iz Gtilistana;
- Dva č stiha na perzijskom;
- Izvod iz Gazalina djela »Kenzul-mearif«, šta
i koliko koji dan u sedmici, treba č na
murad;
- Jedan stih na turskom i jedan na perzijskom;
- Kratka bilješka upisana na praznom listu po
nekom drugom;
- Nedostaje;
- Nastavak teksta sa 113 lista u kome se govori
o živcima;
- Kraj tekiSta sa 114 lista;
- Bilješka o namazu od č rekata koji se kla-
nja č đ akšama i jacije;
- Dvije dove;
- Sest dova koje je lijepo č u raznim prili-
kama;
- Jedna bilješka iz sintakse;
- Bilješka o č mjeseca u redžebu
1296/1878-1879. godine;
225
L- 106b
L - 107a
L- 107b
L- JOBa
L- 108b
L- 109a
L- 109b
226
- Kratka bilješka iz Nablusina tefsiTa;
- Jedan stih na a!l"apskom;
- Dva stiha na arapskom;
-Jedna izreka na arapskom;
- izreka na a;rapskom;
- Jedan stih o Kur'anu na qrapskom;
- Jedan stih na turskom;
· - Dva č stiha na arapskom;
- Dva stiha iz Miškatul-envara;
- Dva stiha na arapskom;
- Dva stiha na arapskom;
- Jedan stih na arapskom;
- Dva stiha koje je izrekao imami Safija pred
smrt;
- Jedan s tih od Kemal paša đ
- Dva stiha na arapskom;
- Jedan stih na arapskom;
- Nazira od Abdul-Bakij a - dva s tiha;
- Munadžat od jedanaest s tihova na arapskom;
- Td č stiha na arapskom;
- Kit'a od dva s tiha na turskom;
- Dva na arapskom;
- Jedan hadi s;
- Jedan s tih na arapskom;
- Ki t'a od č sti ha na turskom;
- Jedan s tih na turskom;
- Tri stiha od Ubejda;
- Dva stiha na arapskom;
- Ilam Reisul-kuttaba o ramazanu iz 1170/ 1757
godine;
- Jedan stih na turskom;
- č bilješke o Ramazanu;
- Dvije bilješ ke na turs kom jeziku;
- Nekoliko zadataka iz geometrije sa pravilima
i primjeri ma kako se rješavaju;
-Prazno;
- Kit'a od tri stiha na turskom;
- Kratka bilješka na turskom;
- Tri č stiha na perzij skom;
- č k.ratke bilješke na turskom;
- Jedan stih na perzijskom jeziku;
L- 122b
L- 123a-132b
L- 132a
L- 132a
L- 132b
L- 133a
L- 133b
L- 134a
L- 134b-138a
- Cetiri recepta;
- Dvije bilješke; ·
- Nedostaju Hstovi;
- Jedan stih na arapskom jeziku;
- Dva č stiha na perzijskom jeziku;
- Jedan stih na turskom jeziku u kome je č
tak polu stiha !izbrisan usljed vlage;
- Jedan stih na perzijskom;
- Jedna poslovica na perizjskom;
- Jedan stih na perzijskom i jedan na arapskom;
- Dva stiha na pernijskom;
- Tri stiha iz Gillistana;
- Jedan stih na perzijskom;
- Bilješka na perzijskom;
- Bilješka o č godina sa Hidžret-
ske na Gregorijansku godinu;
- Dva stiha iz Gillistana;
-Jedan sHh na arapskom;
- Bilješka o granama nauke;
-Jedan hadis;
- Kasida od sedam stihova na perzijskom jezi-
ku
- Osam zagonetki na perzijskom jeziku;
- Devet stihova od Sems Tibrizije;
-Jedan stih na arapskom;
- Kl'atka dova;
- Stih iz »Bustanul-arifina«;
- Jutarnji vdrd;
- Dva č stiha na arapskom;
- Dva stiha na turskom od Kemal paše;
- Jedan stih na arapskom;
- Jedna izreka na arapskom:
- Jedna kratka bilješ·ka;
- Prazni listovi.
Ova medžmua je što joj ć vrijednost. Bila bi ve-
lika šteta, ako se ne bi č i ako .ne bi bdla otkupljena od neke jav-
ne biblioteke, gdje bi bila dostupna ž č
221
SUMMARY
The Karahodža family from č (Karabodža zade) was famous in
the past for the good education of its members and some very Jearned
men such as Ahmed ef., Abdulal1 ef. and Abdul Vehab ef. came from
it. All the three of them wrote poetry either in or in Serbo-
·Croat. It has been preserved in some codices.
Abdulkaclir ž ć from Visoko, the descendant of the
Karal10dža family on the father's side, possesses a codex vhich was
written in 1773 by Abdul Vehab ef. Karahodža. It is of miscellaneous
contents and has 138 pages 34 of which are blank. Among other things
it contains the transcript of the waqfname of Hadži Halil ef., the mu·
darris, who founded the library in č ·his birth place.
poems there witten in Turkish and signed by Abdul Vehab prove that
he also wrote poeti}' in the Turkish language.
The author of this paper gives the analysis of the contents of the
whole codex and the data available on the Karahodža family and its
membres ment-ioned above.
228
DVIJE RASPRAVE SEJH MUSTAFE ć
I Uvodne napomene
ć đ za projekat Islamska epigrafika Bosne i Her-
cegovine, Mehmed ć je 1977. i 1978. godine u dva navrata
boravio u Stocu. Tada je pregledao i nekoliko zbirki rukopisnih knjiga
na arapskom, turskom i perzijskom jeziku ·koje su se nalazile u posje-
du porodica Behmen, P1rija, ć ć š ć d Rizvanbe·
ć te u Carevoj li Podgradskoj džamij i i Odboru Islamske zajednice.
č uvid, iako .nastao na č rijetkim ostacima nekada bogatih i
brojnih zbirki, jasno je pokazivao 1 č žive tokove islamske č
nosti njegovane ·i razvijane u ovom tijekom skoro pet ć
đ ć prikupljenu đ s onim što se ć znalo o djelima sto-
č p1saca, č i posjednika u drugim jugoslovenskJm zbir-
kama (Gazi Husrevbegova biblioteka d Orijentalni institut u Sarajevu,
Or-ijentalna zbirka Jugoslavenske a,kademije znanosti ,j umjetnosti u
Zagrebu, Arhiv Hercegovine u Mostaru i druge),Mehmed ć i
pisac ovih redaka dogovorili su se da č napišu rad o č
kim piscima, č i vlaSIIlicima knjdga na arapskom, turskom
i perzijskom jeziku. Ova nakana imala je dvostruku ć prvo -
doprirrijeti upotpunjavanju dosadašnje praznine u č povijesti
kuluure i umjetnost·i na č Stoca i okoline, i drugo- na primje-
ru Stoca pokušati odgovor·iti na neka važna pitanja, koja su redov.ito
izostajala u sumaronim pregledima »književnosti Muslimana na orijen-
talnim j ezicima«, a koja se č odnosa elitnosti i č uza-
jamnosti đ brojnih manjih mjesta d- kulturno-prosvjetnih središ-
ta, proširenosti oblika muslimanske kulture itd. Ostvarivanje ove na-
misli prekinula je ć smrt (14. V 1981.). Ali i onaj dio
grade koji je ć bio prikupljen pružio je č sliku. đ pet-
naestak pisaca bila su imena o kojima se do sada ć ništa nije
znalo, koja su ·rij etko i usputno đ č nedvosmislenom zna-
č njihovih djela (Sejh Murteza č Sejh Mustafa ć Halil
*) H. Nametak: Mostarska ulema zadnjih sto. godina, Kalendar Narod-
ne uzdanice 1941, s. 76; H. ć Mostarske Muftije, Glasnik VIS,
1975/9-10, 442; H. ć i ć
Bosne i Hercegovine koj1 su naptSam na OrtJentalmm JeZICima 1 kOJI se na-
laze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali GHB, 1976/ VI, s. 119-120; H.
ć Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa u Arhivu Herce-
govine, 1977, s. 35,/ U rada je opis rukopisa .Medžmu'e iz
koga je nastao prijevod 1 se nalazi l!- Arh1vu Hercegovme); M. Ha-
ž ć Die Kiimpfe der AJane m Mostar b1s zum Jahre 1833, Sudost-F<?r·
shungen, 1969/28, s. 158; R. ć ć Nauka i đ saradnJa.
Odj ek, 1984/9.
229
ll-===-========--,
Hrle, Mustafa ć ć Ahmed č Salih ć pri·
kupljena đ đ je ć da se cjelovitije č život i
djelo Ibrahima Vehbije, jednog od č i plodnijih naših pisa-
ca na turskom jeziku. đ o č pružala je obilje poda-
taka o kulturnim tokovima tijekom više ć davala je V1rlo važne
obavijesti o onovremenom škols tvu, kulturološkim uzajamnostima itd.
đ tridesetak č iz Stoca, nekoliko je onih č prepisi pred-
stavljaju vrhunske kaligrafske domete i nesumnjiv doprinos našoj sveu-
kupnoj zgradi kulture i umjetnosti; đ njihovim djelima ć
katkad i po desetak primjeraka č djela koje je prepisala ista
osoba. Rasprostranjenost knjiga na arapskom, turskom i perzijskom
jezikLI u ovome mjestu, koje se posebno ne izdvaja u odnosu na broj-
ne druge č gradove, izgleda na prvi pogled nevje-
ro,·atna. Stotine imena porodica i pojedinaca ć je ustvrditi kao
posjednika rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i perzijskom. Ne-
ke zbirke (su brojaJe) više od srotine kodeksa ć Behmen, ć
ć ć ć ć ć i dPUge). đ naj-
ć dio tog kulturnog blaga je propao ,j uništen i ono što je danas do-
stupno istraživanju samo je manji dio onoga š to j e dokazivo postojalo.
ć đ dva djela Sejha Mustafe ć
!Med:u'e i ldžazetname) dio je spomenute namisli. Prije smrti prevo-
dioca Med:mu'a je uglavnom bila završena, dok je drugo djelo ostalo
samo s ć alhamijado zapisima na rubu kopije rukopisa i
prijevodom nekih odjeljaka, pa je prijevod Idžazetname poslije Muje-
ć smrt-i napravio njegov prijatelj Osman ć (1913 -
9. IV 1985.), dok je potrebne bilješke za Medžmu'u č Mahmud
ć ć dugogodišnji prijatelj i saradnik. I sve nas radu-
je ć da damo doprinos objavljivanju i ovog rada vrlog Meh-
meda ć
O piscu, č se dva djela ovdje objavljuju, do sada su se mogla
č samo rijetka spominjanja (H. Nametak, H. ć M.
ž ć R. ć ć dok se u č djelima S. Baša-
ć M. ž ć H. š ć S. ć i S. ć o njemu ne
nalaze nikakvi podaci. l ova dva djela jasno pokazuju izuzetne intelek-
tualne domete Mustafe ć a č o njegovu izostajanju iz
dosadašnjih obrada književnog rada Muslimana na arapskom, turskom
i perzijskom jeziku samo je dokaz više da č ovo č još pruža
brojne ć ć i izvornih obrada što je pretpostavka odgova-
ć sumarnih prikaza i analiza. Cjelovito istraii-vanje života i djela
Sejha Mustafe ć s mnogim drugim, stoji pred tom ć
Sejh Mustafa Sidki-efendija ć sin Huseina i unuk Hadži-
·Mustafe, u ldžazetnamž koju je izdao svome č o sebi piše: »Zna-
nje sam ć sticati u sedmoj godi ni u domovini , u poznatom Stocu,
gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlja č A kada sam do-
segao zrelost za sticanje znanja iz Kur,ana i drugih izvora, otišao sam
u Mostar a nakratko i u druge gradove. Potom sam otišao u Sarajevo,
Allah ga č od ć i ć oi u njemu ostao skoro tri godine
ć od vrlih č nešto znanja iz sintakse i gramatike arap·
skog jezika. A kada sam se vratio u č i dalje sam imao želju da
230
se uspmJem stepenicama usavršavanja; strasno sam želio da primim
znanje .iz usta velikih č č sam da odem u grad Istanbul,
stjecište vrlih osoba i mjesto u kome se okupljaju ljudi nauke i kre-
posti, Allah ga č od ć i propasti. Da bih postigao ovaj cilj
trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do vrlih č prisustvovao
njihovim sastancima i ubrzavao č u potrazi za znanjima i poz-
nanstvima. Tako upoznah vrlog ž č i usavršenog č gos-
podina Hasana, sina Muhammeda, Trabezunija, neka mu Allah daruje
ć stupanj. Od njega sam tijekom č godine primao nauku. I
prije nego dobih svjedodžbu vratih se u domovinu. Kada se nastanih
u Mostaru prestadoše moje š ć Bavio sam se profesorsk:im po-
slom i izdavanjem pravnih mišljenja.« Iza ovog, Mustafa ć navodi
poimenice lanac č koji č -njegov č i duhovni
rodoslov, od spomenutog Hasana Trabezunija do č Alije Ebu
Taliba i č Abdullaha ibn Mesuda, odnosno do Poslanika Muham-
meda, kome je objavu znanja donio Džibril od :oSvjetla nebesa i ze-
mlje«. Sejh Mustafa ć obavljao je poslove č kadije, a
potom, do smrti, profesora u đ medresi i muftije u Mo-
staru, ć tako dugom lancu č zaslužnih u našoj povije-
sti, pajedno sa Sejh Jujom, Mustafa-Sidlci Karabegom, Ali Fehmi-efendi-
jom ž ć i drugim. Umro je 1847. godine u Mostaru, što saznaje-
mo iz natpisa na nišanu iznad njegova groba uz đ dža.
miju. I ovaj natpis č ć ugled č njegovim č
radom, koji je bio znanje đ življenjem. Iz ovog natpisa č
mo: >>Ponos č oslonac č stup vjere, mevlana hadži Mu-
stafa Sidik-efenija, sin Huseina, muftija mostarski.«
Primjetimo na kraju da oba djela Sejh Mustafe ć č se
pnijevodi ovdje donose, pored š č sadržaja, pružaju rijetku
ć za č epistemologijskih gledišta onog vremena, što
je posebno važno za č historije nauka u nas. Ali njihovo cje-
lovito č tek predstoji.
R. ć ć
MED.ZMU'A
(Zbirka nekoliko važnih pitanja), od
Mustafe Sidki ć (el-Mostarl)
U IME AlLAHA ć OOBROCINITEUA MILOSTIVOG
Hvala Alahu, koji nas je naputio na pravi put i č da služi-
mo s'lrupim koja je na ispravnosti. Neka je Božji blagos_lov na __ Prvaka
svih vjerovjesnika (enbiya) i poslanika (murselin). Neka Je BOŽJl blago-
slov i na njegov rod i nj'egovo č i dobro društvo.
231
- ' · A potom, veli siromah MUSTAFA SIIDIQ MOSTARAC {El-Mosta-
rl), t) kojem kao i njegovim roditeljima, neka Uzvišeni Tvorac oprosti
grijehe, naredio nam je nati! ć đ š - neka ga
Alah uputi na s·valko dobro - da .sastavimo {djelo) o nekim važnjm
pltarijirila u povodu poznatog đ (Elvaki'atul-mešhw-e), kao utuk
za one kojd su skrenuLi sa pravog puta i o!>iJ.ili -se, a Qpet :kao na.pu-
tak onima koj{ su i5pravni i dobroželjitelji.2)
ć se pašin!Yj č zaa>ovijesti, a ž ć ć Mi!lo-
stivog Alaha, ovu ZBIRKU ž podijeHvši je na šest
poglavlja i č

(hatime).
3
) _
č Medmlu'u. sa temom o znanju - nauci ('dim), jer je
znanje potrebno da bi se stvari isp.mvno zaJVrši·le, a Alah je Onaj koji
č i usmjerava, pa se na AJaha i u ovom poslu, oslanjam i po-
uzdajem.
Prvo pcg!Javlje:
O ZNANJU-NAUCI ('lim) U djelu Feraid
4
) stoji: »Znanj e j e pov-
jerena stvar (emanet), koja stoji na vmtu č a u djelu Serhus-
-siyeril-kebir-5) kaže se da je Alahov Vjerovjesnik, neka je sa Njim
Alahov blagoslov j mir, rekao: »Ko prikrije znanje koje posjeduje (ne
prenese ga na drugog) ć na dan đ zauzdan uzdom od vatre«,
1) U rukopisu na ovom mjestu ispisana je na margini ć bilješka:
•(Mustafa Sidk.i) bio je muftija u Mostaru. Umro je u selu Gnojnice, neka
je na njeg Božija milost, godine hiljadu dvije stotine šezdeset i ć u mje-
secu rebiul-evvelu. Pisao njegov č Hasan, sin Muhameda<<. Rebiul-evvel
1263. godine trajao je od 17. Il do 18. III 1847. godine. Obzirom da j e i tekst
djela Medžmiie kao i ova bilješka pisana istom rukom, navodi na č
da je č Hasan sin Muhameda, bio č Mustafa Sidki efendije.
1\a kraju djela č kaže, da je svoj primjerak prepisao iz originala,
što č iz autografa (aslun-nusha).
2) ć je Mustafa Sidki ef. ovaj svoj rad pisao po đ vezira
Abdurrahim paše, može se približno odrediti vrijeme, kad je djelo nastalo.
Naime. Abdurrahim paša je postavljen za bosanskog vezira 22. decembra
1826. godine. Tu je ostao do 28. augusta 1828. Prema tome i djelo je nastalo u
tom vremenu. Poznati đ povodom kojih je djelo i napisano, je uki-
danje č u Bosni i Hercegovini. Abdurrahim paša je, kako je poznato, i
ć u Bosnu da uguši pobunu, koja je tim povodom nastala. Opširnije
vid. S. š ć Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900.,
str. 137 i dalje; H. š ć i D. M. Korkut, Travnik u prošlosti, Trav-
nik, 1961., str. 20 i 140; H. š ć č ukidanja č u Bosni,
Pravda, kalendar za 1925., str. 49-55.
3
) Tih šest poglavlja su: o nauci; o upravlljanju državom i pokornosti
podanika vladaru; o borbi na Božijem putu - džihad; o upotrebi oružja; o
postupku s odmetnicima i nasilnicima; o rekviziciji hrane i drugog za voj-
sku; č o blagosti i praštanju. Autor u uvodu nije nabrojio ova po-
glavlja, ali iz teksta se vidi, koja su poglavlja.
4
) Feraid ili Kitab ul-Feraid od I smaila es-Sivasija, umro 1047-1638. To
je komentar na djelo Multekal-eb/1ur od Ibrahima ibn Muhameda ef-Halebija,
umro 956/1549. godine.
S) Es-Sijer el-kebir od Muhamed ibn Hasana eš-Sejbanije, umro 189/804.
Komentar na ovo djelo su napi_sali Alli ibn Husein es-Sa'di, umro 461-1068.
i Muhamed ibn Ahmed ibn Ebu Seh! es-Serahsi, umro 483/ 1090. Kojim se
komentarom služio autor, teško je ustanoviti.
232
a Mah je rekao: »da ć je (Knjigu) sigurno ljudima objašnjavati i da
ć iz Nje ništa kriti«,6)
U ·djelu Tatarhaniye'T) stoji: »Alah kaže: 'Alah č da nema
drugog boga osim Njega - i meleki a č -, i da On postupra pra-
vedno«.8) Urz;višeni Alah, dakle, č na !Prvom mjestu sa Sobom, na
drugom sa melekima i na ć sa č Alah je rekao: •Alah ć
na visoke stepene ć one đ vama koji vjeruju i kojima je da-
to znanje«.
9
) Završeno citiranje (inteha). Alahov Vjerovjesnik, nelka je
na Njeg blagoslov i mir, je rekao: č su nasljednici Božjih vjero-
V'jesnrka«, a je da ć č i ć stepena onema iznad ste-
pena i č vjerovjesnika. U djelu Imdadul-fettahto) kaže se da je Ab-
dulah, ibni A:bas,U) neka je sa obojkom Alah zadovoljan, rekao: č
ni su IZa sedam stotina stepeni iznad ostalih vjernika, a razdaljina iz-
đ pojedinih stepeni je kao pet stotina godina hoda«. U djelu Ta-
tarhaniye,l2) a i u djelu Imdad
13
) kaže se da je Božji Vjerovjesnik, ne-
ka je na njeg Božji blagoslov i mir, rekao: č je Alahov vladar
.(sultan) na zemlji; ko mu se suprotstavi, ć Ovo prenosi
Ed-Deylemi.
14
) Sejh Ebul Hasan el-Bekri
15
) kaže, a to stoji i u Tatarha-
niyi,16) da je Ibn Abas
17
) rekao: »SU!lejmanu, sinu Davudovu
18
) bhlo je
dopušteno da bira đ troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je oda-
hrao z:nanje, pa mu je ć znanja dat i imetalk i vlast«. Završeno
citiranje, a u Tatarhaniyi
19
) isto tako stoji, da je Imami Ali,
20
) neka
Alah sa njim bude zadovoljan, rekao: »Znanje je vrednije o:d imetka,
jer znanje tebe štiti i č a ti moraš imetak č Znanje je ono
6) Kur'an, Alu 'Imran, 187.
1) Tatarhanijje fil-fetava od 'Alim ibn 'Ala-a el-Hanefi, umro 286/899.
8) Kur'an, Alu 'Imran, 18.
9) Kur'an, Mudžadele, 11.
tD) Imdad el-fettah, komentar djelu Nur ul-iddh ve nedtat ulervah. Oba
djela je napisao Hasan ibn 'Ammar ibn Jusuf el-Vefai eš-Surrunbulali, umro
1069-1658.
ll) Abdulah ibn Abbas el-Kurejši, č ć vjerovijesnika Muhameda.
Isticao se kao dobar komentator Kur-ana. Nosi naziv Terdf.uman ul-Kur'an
č Kur'ana). Neki islamski č sabrali su Ibn Abbasova č
u jednu zbirku. Zbirka je popnata pod imenom Tefsiru Ibn Abbas. Vid. H.
Mehmed ž ć Uvod u tetsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972., str. 48
i 49.
t2) Kao bilj_ 7.
uy Kao bilj. 10.
t4) Ebu Muhamed Hasan ibn Ebul-Hasan ibn Muhamed ed-Dejlemi. Na-
pisao je djelo Jršad ul-kulub iles-savab el-mundf.i men 'amile bihi min elim
il-'ikab.
tS) Muhamed ibn Ebu Surur ibn Muhamed ibn Zejd ul-'Abidin Ebul-
-Hadan Muhamed el-Bekri, umro 1028-1619. napisao je više djela iz č
historije. Jedno od njih je i 'Ujun u/-ahbar ve nuzhet ul-ebsar fit-tarih.
t6) Kao bilj. 7-
17) Kao bilj. ll.
18) Sulejman i Davud Božiji vjerovijesnici.
19
) Kao bilj. 7.
20) Imam Ali: Alija, Sin Ebu Taliba, č ć vjerovijesnika Muhameda,
č halifa. Poginuo 661. godine.
2.>3
koj e sudi, a imetak je ono č se .sudi«. Ebul-Esved21) kaže: •Nad
znanjem nema č stvari. Vladari upravljaju ljudima, a č
uprarlj aju vladarima«. Završeno citiranje. U djelu bndacf22) kaže se,
da j e Vjerovjesnik, neka j e na njeg blagoslov Božji, rekao: »Na dan su-
đ Alah ć proživjeti ljude, ipa ć č biti odvojeni i č ć im
se: •O sk.-upino č Ja sam vam dao manje ć vas i nisam
,·am ga dao da bih vas kažnjavao, pa vi st'e slobodni, jer vam je opro-
šteno«. Zatim je, đ Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao:
»Alah kaže; ne ponizite moga roba kojem sam ja dao znanje, jer ga
ni ja nisam ponizio ć mu znanje'«, Vjerovjesni'k i·sto tako, neka
j e na Njeg Alahov blagoslov i mir, je rekao: »Prisustvovati jedan č
predavanju i sticanju znanja vrednije je nego ldanjati hiljadu rekata
neobaveznog namaza, a bolje je i nego hiljadu puta izgovoriti Subha-
nellah (tesbih), a bolje je i od deset hiljada jahalica .s kojima se ide u
borbu«. Zaušeoo ci tiranje. Uzvišeni Alah kaže: »Alaha se boje od ro-
bova njego\'ih č

U djelu Multekal-ebhw·
24
) piše ovo: č
mlad č ima prednost (vredniji) nad starcem neznalicom, a to je
kod Zeyle'ije
25
) i u djelu Medžmeul-enhur21>) prokomentari-sano ovako:
»!\11ad č č j e boljj, jer Alah Uzvišeni kaže: 'Da li su jednaki
č i neznalice?'27) i upravo zbog toga mlad č č ć predvo-
diti S\ijet u namazu, a namaz j e jedan od stubova islama i dolazi od-
mah iza vjerovanja (iman) . Uzvišeni Alah veli: »Pokoravajte se Allahu
i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim«.
28
) Ovd•je se u aje-
tu pod č predstavnici (ulul-emr) misli na č ljude i to prema
najispravnijem č Po šeriatu je č onaj kome se treba po-
koriti, pa kako da ne budu č č kada su oru nasljednici pej-
gambera, kako je to istaknuto i u islams-koj liradiciji (e s-sunne). U dje-
lu el-Mešarik
29
) -ch-
30
) prenosi se hadis, a koj eg ć Ebu-Zer i
Ebu-Hurejre, a koji glasi: »Ko krene putem tražen'ja nauke Alah ć
tah·om olakšati put u dženet u, a isto tako -k- od Ebu Hurejre se pre-
nosi: •Kome Alah ć da dadne veli ko dobro uputi ga na studiranj e
'"jere (din)«. Završeno citiranj e. č ć treba dati prednost

Ebu Muhamed ibn Hasan ibn Ebui-Esved ei-'Arebi, napisao je dva
djela: Kuzhet ul-edib i Da!let ul-edib.
22
) Kao bilj. 10.
ll) Kur'an, Fatir, 28.
:") Mulrekal-ebllllr, napisao Ibrahim ibn Muhamed ibn Ibrahim el-Ha-
lehi, umro 956/1549 .

25
) Osman ibn Ali ez-Zejlei (umro 743/1342.)
naptsao djelo Teb]m u!-haka1k šerh Kem. ud-dekai k. To je zapravo ko-
menta: djelu što ga je napisao Hafi zudin Ebui-Berekat 'Ab·
dulah 1bn Ahhmed 1bn Mahmud en-Nesefi (umro 710-1310).
2o) Ž f i š Medž.me'il-ebhur, napisao j e Mevla 'Abdu·
rahman 1bn es-se.1h Muhamed 1bn Sulej man Sejhi-zade poznat pod imenom
Damad efendi, umro 1078-1667. '
27) Kur'an, Zumer, 9.
2!) Kur'an, Nisa', 59.

29
) š min sihah il-ahbar il-mustafevije napisao
Je Hasan 1bn Muhamed 1bn Hasan es-Sagani, umro 650-1252.
30
) ;-<=h· u na ':lei o hadisu tradicijQ č Buharijin Sahih,
-m· Mushmov Sah1l1, -k- Buhan l tn 1 Mushmov Sal11l1 1td.
234
nad starcem nez.naiicom (dmhil), pa malkar taj starac bio i -
Aliili Uzvišeni kaže: •l one kojima je dato znanje Alah ć uzdignuti
ria visoke stepene.c,
31
) a · onaj koji uzdiže i uzvisuje jest Alah. č su
predstavnici (ulul emr) po najmjerodavnijem mišljenju, jer su. oni na-
sljednici jpejgamibera bez d'Vojbe.
č č (alim) je onaj koji je u stanju da iz konteksta k-.
vodi potrebne ispravne č kako to stoji u djelu Dur-rul muhtar
šerhu Tenviril-ebsar.l"l) .:Ko rasrdi č ili faki:ha bez Qpravrdanog po-
voda bojati se je za takvog da je nevjernik«. Ovo prenosimo iz el-Hu-
la.sv:z. 33) .
. Drugo poglavlje
O VLASTI, UPRAVI, KAKAV TREBA DA JE IMAM l O DUZ:
NOSTI POKORAVANJA IMAMU. Treba da se zna da je opstanak vla-
dara (sultan) na zemlji velika Božja mudrost i đ i da je
to obilllla blagodat za ljude, pa društvo koje nema Viladara, ko}i može
upokoriti svijet, tcillcvo društvo ni:je đ ć imati stabilan pore-
dak i ć biti smireno. Tako stojti u djelu Siradžul-muluk,
34
) a- rekao
je Sehl Ibn Abdulah:
35
) Ko ć (ne prizna) vladara taj je otpad-
n,ik, a onaj ko se na :njegov poziv ne odazove taj je heretiok, a ko mu
pristupi nepozvan taj je neznalica (ldžahiJ.).« ·
đ se od Sehla prenosi: »Ljudi (umme) se dijele na sedam-
deset i tri skupine od kojih su sedamdeset i dvije na krivom putu i
propale su ako mrze (ne priznaju) vladara, dok je ona jedna spašena
koja je uz njega.
U djelu Revdatul-ahym-36) prenosi se hadis od lbni Omera, da
je Vjerovjesnik, neka je na njeg Božji blagoslov, rekao: »Vladar (sul-
t an) je Božija sjena na zemlji, a kojem se č onaj kome je neprav-
da č pa kada je takav vladar pravedan, on ć za to imati Božiju
nagradu, a njegovi podanici trebaju biti zahvalni na takvom pravred-
nom vladaru. Kada je vladar nepravedan i nasilnik, on je griješnik, a
na podanicima je da se strpe.« U djelu Miškatul-mesabih
17
) nalazi se
hadis kojeg ć Ebu Hurejre, a glasi: »Ko se meni pokori taj
31) Kur'an, Mudžadele, ll.
Jlj Ed-Durr ul-muhtar fi šerhi Tenvir il-ebsar napisao je Alauclin Mu-
hamed ibn Ali ibn Muhamed ibn Abdurahim el-Haskefi, umro 1088-1677.
Osnovno djelo Tenvir ul-ebsar napisao je Muhamed ibn Abdulah ibn Ahmed
et-Timurtaši, umro 1007- 1598.
33) Hulasat ul-fetava ili Kitab ul-hulasa napisao je Tahir ibn Ahmed
ibn Abduresid el-Buhari, umro 542-1147.
34) Siradž ul-muluk napisao je Ebu Bekr Muhamed ibn Velid el-Karši
et-Tartuši, umro 520-1126.
· · · 3.5) Ebu Muhamed Sebi ibn Abdulah ibn Jusuf ibn Isa et- Testeri, đ
200-815., umro 283-896., autor je više djela. Iz kog djela je naš pisac uzeo
citat, teško je ustanoviti.
36) Revdat ul-ahjar je komentar na djelo El-Hidaje, što ga je
šezh ul-islam Burhanudin Ali ibn Bekr el-Marginani, umro 593.-1196. Ko Je
pisac komentara nismo ustanovili.
· 37) Miškat napisao je Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn
Abdulah el-Hatib et-Tibrlzi, živio u VIII-XIV ć
235
se Alahu, . a :ko je: meni nepokoran . taj . Je nepokoran prema .
Alahu, ·ko se pokori mojim zapovjednicima, taj se_ i meni pokorio· a
ko bude nepokoran ·mojim emirima tar je- nepokoran 'p'rema merti:.,··
Ovo je preneseno iz djela El-mešarik . .lS) _ U djelu ž
se kaže: •Stroga je dužnost (fard) pokoriti se imamu«, a u· djelu ·
Feraid komentaru -Ke11za,-10) ovo je prokomentarisano o.vako; »Stroga
je dužnost pokoravati se imamu sve dotle . dok ne bude grijeh ono
što on đ U Siradžul-muluku
41
) stoji: »Podanici su. obavezni da
se pokore imamu.«
Pokornost sultanu je združena sa š ć Alahu, pa treba
izvršavati Alahove naredbe i pokoriti se sultanu, jer č Alaha
je udružena sa ć sultana, pa bio ovaj pravedan ili neprave-
dan.« Halifa Ali ibn Ebu Talib
42
) je r ekao: »Pravedan vladar je bolji
od obilne kiše; imati Java za starješinu bolje je nego imati nepravedna
vladaia; a nepravedan vladar je bolji od anarhije.<<
Ebu Hurejre -m- prenosi ovaj hadis: »Ko đ iz granica po-
kornosti i pravi razdor u zajednici pa kao takav umre, taj j e um_ro
kao nezna božac.«- Ko . se digne protiv neke skupine, pa se bori _ i pro-
tiv dobrih i loših i ne ć brigu o vjeri (vjernicima), a uz to ne
ispunjava date obaveze taj meni ne pripada, -a ·ni ja njemu ne' p.ri-'·
padam• . Ovaj hadis prenosimo iz El-mešarika.
43
)
Velid ibn š kaže: »Podanici su dobri sa ispravnim vali-
jom, a loši su sa lošim valijom«. Iz djela Siradžul-muluk4S) prenosimo
ć »Pravednost vladareva zahtijeva da se podanici slože na
izvjesnoj stvari (pitanju), a nepravedan postupak zahtijeva · da se po-
danici ne pokore. Pravednost vladareva doprinosi normalnom (ured-
nom) žiyotu zajednice«. Iz spomenutog djela od Ibni Mes'uda se pre-
nosi da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov, rekao:
»Jedan č pravednosti bolj i je nego č godinu dana ibadet č
U dJelu Revdacu/-ahya,-16) -k- od Ibni Abasa se ć »Ko vidi da
emir č što ne valja (nije ispravno) treba da mu to i ć jer
ko se od,·oji od zajednice, pa kao takav umre umro j e ć nezna-
hošea.•
U djelu el-Mešarik
41
) stoji da je Božji Vjerovjesnik rekao: >>Zlo
(smutnja) miruje pa neka je proklet onaj ko ga probudi r!lširk U
ll) Kao bilj. 29.
39) Kao bilj. 26.
40) Kao bilj. 25.
41
) Kao bilj. 34.
4
2) Kao bilj. 20.
43
) Kao bilj. 29.
41
) Velid ibn Hišam, halifa iz dinastije ć Hilafetsku dužnost
<>bnašao je od 743-744. godine.
•s) Kao bilj. 34.
46
) Kao bilj. 36.
47
) Kao bilj. 29.
48
) Kao bilj. BS.
4'1). Ebu Isa um:o 279-892., sakupio je zbirku hadisa pozna-
tu pod. • Spada u šest najpriznatijih zbirki hadisa
u naucz o zsklamskoj tradicJ]l (el-kutub us-sitte). ·
236
J
Silrhus-siyer el-kebir") se kaže da je 'Ebu Bekr rekao: Č sam od
Vjerovjesnika, neka je na Njeg blagoslov i mir, kada kaže: 'Ko omalo-
važi; ponizi sultana na zemlji njega ć Alah poniziti'«. Ovaj hadis pre-
nosi Tirmizija.49) U djelu Miškatul-mesabih
50
) nalazi se hadis, kojeg_ prio-
ć Ebu Hurejre, a glasi: »Ko nas vara taj nam ne pripada.« U
djelu el-Mešarik
51
) stoji ovo: »Kada imam ustanovi da nešto- nije
ispravno, pa prije nego li to ispravi umre ili se č sa položaja
ilnluna, tada je dužnost novog imama da to ispravi ako je to opša
stvar.« U djelu el-Ešhab ven-nezair
52
) kaže se: »Šteta se mora otkloni-
ti«, a u istom djelu se nalazi i ovo: »Kada jedan emir nešto zapovjedi,
a u č se njegovi č ne mogu složiti da li je to za njih
korisno ili štetno, -dužni su pokoriti se emiru, ako to što đ
grijeh ili postoji opasnost stradanja i propasti.
»Dakle, kod takva dva č mišljenja, jednih koji zastupaju
da je u spomenutom emirovom đ šteta i drugih koji kažu
da je u tome dobro i spas, treba se u tom č pokriti đ
jer je haram odvajati se od zajednice. đ ako se ć složi
u tome da je emirova naredba štetna onda se treba pokoriti ć
Kadihan u Sijeru
53
) od Ibni Omera i Ebu Hurejre prenosi ovaj
hadis: »Ko podigne na nas oružje nije naš«, a u djelu el-Mešarik
54
)
od Seleme ibn Ekve'a se kaže: >>Ko potegne sablju na nas nije naš,
a u Mešariku
5
S) đ stoji: >>Sultan od kojeg strahuju njegovi po-
danici bolji je od sultana koji se boji svojih podanika«, a ć je po-
č izreka, od davnih vremena u svim jezicima: >>Svijet je vjere
svoga vladara« (tj. slijedi njegove ideje}. To isto stoji i u djelu Siradžul-
-muluk.55•)
ć poglavlje:
O BORBI I NJENIM VRLINAMA. Uzvišeni Alah kaže: »Propi-
suje vam se borba, mada vam nije po volji - ne volite nešto a ono
može biti dobro za vas, nešto volite, a ono ispadne zlo za vas, Alah
zna, a vi ne znate.<<S6) Zatim Alah kaže: »l borite se na Alahovom putu
i znajte da Alah sve č i sve zna.«
57
) »A da Alah ne suzbija lj ude,
jedne _ drugima, na zemlji bi doista nered nastao - ali Alah je dobar
SO) Miškat ul-mesabih je napisao Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn
Abdulah el- Hatib et- Tibrizi iz VIII-XIV ć To je zapravo prerada i
dopuna djela Mesabih'"us-sunne od Huseina ibn Mes'uda el Begavi, poznatog
pod imenom »Muhjis-sunne<< , umro 516-1122.
St) Kao bilj. 29.
52) El-Ešbah ven-nezair je djelo Zejnudina ibn Ibrahima, poznatog pod
imenom Ibn Nudžejm, umro 970-1563.
53) Hasan ibn Mensur ibn Mahmud ibn Abdulaziz el-Uzdžendi Kadihan,
umro 592-1194. autor je više djela iz č raznih islamskih disciplina.
Ismail paša el-Bagdadi navodi više njegovih djela, ali djela pod imenom
Es..Sijer ne spominje. Vid. Hedijet ul-'arifin. Esmaul-muelifin ve asar ul-mu-
sanifin, I, 280.
54
) Kao bilj. 29.
55
)' Kao bilj. 34.
56) Kur'an, Bekare, 216.
57) Kur'an, Bkeare, 224.
237
svim svjetovima«,
58
) »Ubijajte mnogobošce gdje god ih đ zarob-
ljavajte ih, opsjedajte i na svakom koraku-prolazu č »Bo-
rite se protiv onih koji ne vjeruju u Alaha ni u onaj svijet, ne sma-
traju zabranjenim ono što Alah i Njeg<;>v Poslanik zabranjuju i ne
ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne dadnu glavarinu poslušno i
smjerno.«M) »A da Alah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja
bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se
mnogo spominje Alahovo ime. Alah ć sigurno ć one koji vjeru
njegovu pomažu. Ta Alah je zaista ć i silanoc .6
1
)
Imam Ebu Abdulah el-Halimi u $u'abul-imanu
62
) kaže: •Alah je
jasno pokazao (objasnio) da kada ne bi bilo suzbijanja mušrika nas-
pram vjernika i kada ne bi razbili silu mnogobožaca, krivovjerstvo bi
naddadalo na zemlji i nestalo bi prave vjere, pa na osnovu toga, jas-
no je da je za opstanak vjere i ć njezina ispovijedanja pro-
pisana borba. Kada je, dakle, na tako visokom stepenu borba, onda
je jasno da ona spada u temeljne stubove vjere (iman) i zato treba
podsticati vjerni ke na borbu na svim mjestima«.
Alah Uzvišeni kaže: • Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete,
po šijama ih udarajte«
63
) tj. dužnost vam je da se protiv njih borite.
Brojni su kuranski ajeti koji đ borbu protiv mušrika i nepri-
jatelja vjere.
U Salzihajnu se prenosi od Ebu Hurejre, neka je Alah sa njim
zado,·oljan, da je Božj i Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i
mir, rekao: đ mi je da se borim protiv svijeta, dok ne priz-
naju da osim Alaha nema drugog boga, pa kada to kažu, onda su
mirni glede svojih života i imetaka, osim u šeriatom đ slu-
č a Alahu ć polagati č Ove tekstove ć autori
Sahihajna, Stmena, Mesa11ida i Meadžima
64
) od mnogih ashaba, o č
o,·dje ć detaljno govoriti.
Ebu Davud saopštava od Mekhula, od Ebu Hurejre, neka je
Alah sa njima zadovoljan, da je Božji Vjerovjesnik, neka je na njeg
Božji blagoslov i mir, rekao: »Boriti se na strani emira na vas je duž-
nost, pa bio ga taj emir dobar ili griješnik, a i namaz trebate klanjati
za svakim muslimanom, pa bio ga taj imam dobar ili pak griješan, i
makar bio i veliki griješnik (amil el-kebair).«
50) Kur'an, Bekare, 251. •
l'l) Kur'an, Tevbe, 5.
ć Kur'an, Tevbe, 29.
61
) Kur'an, Hadž, 40.
62
) Ebu Abdulah ibn Husein ibn Hasan ibn Muhamed cl-Halimi umro
napisao je djelo Su'ab ul-iman. '
63) Kur'an, Muhamed, 3.
• •
61
) U hadisk<;>_j na';lci imaju posebni nazivi za pojedine vrste hadiskih
l.btr_k.i:. djela u k<;>Jtma autor nastojao uvrstiti samo vjerodostojne hadise
naztvaJu s_e zbJike u kojima su sabrani hadisi, koji se odnose na
IZ praya (fikh), nazivaju se •sunen«, djela u kojima su
nazivaju se •džami'u, djela u kojima su
ć • • t č hadisa i kod svakog spomenuti ha-
dtst, koje on pnpovtjeda, naztva)u se •mu'džem - me'adžim« itd.
238
ć se od Enesa, neka je Alah sa njim zadovoljan, da je
Božji Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i mir, rekao: »Tri
stvari spadaju u osnovu vjere (iman): sustegnuti se od borbe protiv
onoga ko kaže da je Alah jedan i takvog ne smijemo zbog njegovih
grijeha smatrati nevjernikom ni č ga iz islama zbog nje-
govih djela; zatim borba je propisana od vremena kada je Uzvišeni
Alah uputio da se borimo, pa sve dok se posljenji sljedbenici moga
ummeta budu borili protiv Dedžala, koga ne može obuzdati ni nasilje
silnika niti pravda pravedniko. Sto se č vjerovanja, ono se č
u izjavi.«
65
)
Uzvišeni Alah je rekao: ć vjernike na borbu, Alah ć
zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Alah je č i kazne njegove su
strožije«.
66
) »O č bodri vjernike na borbu! ako vas bude
dvadeset izdržljivih, ć dvije stotine; ako vas bude stotina,
ć hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne
ć

»O vjernici, ć li da vam ukažem na trgovinu, ona
ć vas spasiti patnje nesnosne: u Alaha i Poslanika Njegova vjerujte
i imecima svojim i životima svojim na Alahovu putu se borite - to
vam je, da znate, bolje« (do kraja Sure).
68
)
Brojni su kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Alah bodri svoje
robove na borbu na Njegovom putu, ć im na Njegove nagrade.
Od Alije - mevkufen - prenosi se ovo: »Ko svoga brata pod-
stakne na borbu ć i on nagradu borca i za svaki korak koji č
na tom putu ć sevab kao da je godinu dana bio u ibadetu.« U
tom pogledu ti je dostatno ono što se prenosi u Sahihi Muslimu, da
je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov, rekao: »Ko naputi
nekog na dobro ć nagradu koliko vrijedi to dobro. djelo kao i
onaj koji djelo izvr ši«.
U djelu Mešarikul-ešvak69) stoji ovo: »Dužnost se je boriti na
strani svakog emira, bio on dobar ili griješan«. U djelu Serhus-sijeril-
·kebir70) se kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov
i mir, rekao: »Džihad je propisan od č poslanstva, pa sve dok
se i zadnja skupina mojih sljedbenika bude borila protiv Dedžala. Ne
može ga č nasilje silnika, niti pravda pravednoga«.
Iz istog djela je i ono što prenosi Enes od Vjerovjesnika, neka
je na njeg blagoslov i mir, koji je rekao: »Borite se protiv krivovjera-
ca svojim imecima, životima i č Ovaj hadis prenosi Ebu Davud
ed-Daremi.
65
) Dedždžal ć po islamskom č pojaviti se pred smak svijeta. On
ć sebi prisvajati božanska svojstva i pokazivati neka nadnaravna č Isa
a. s., koji ć ponovno ć na zemlju, ć se protiv Dedždžala i pobije-
diti ga. Vid. H. Mehmed ž ć llmul-kelam. Sarajevo, 1934., str. 64.
66) Kur-an, Nisa, 84.
67) Kur-an, Enfal, 65.
68) Kur-an, Saff, 10-11.
69
) Mešari'ul-ešvak napisao je Muhjuddin Ahmed ibn Ibrahim en-Neh-
has, umro 814-1411. Djelo govori o prednostima borbe na Božijem putu.
70
) Kao bilj. S.
239
U djelu Miškatul-mesabilz
11
) stoji: »Borba je dužnost i obaveza
koja traje do sudnjeg dana«. U djelu Tatarhaniji12) od Ebu Hurejre se
ć »Dženet ima stotinu stepeni (deredže), koje je Alah pripre-
mio za borce na Božjem putu, a razdaljina đ pojedinih stepeni
je kolik razdaljina đ nebesa i zemlje, pa kada molite, molite da
vam Alah dadne dženet Firdevs, jer je on u sredini, a iznad njega je
i odatle izviru rijeke dženetske.«
U Mešariku
74
) se prenosi od Ebu Hurejre da je Alah č
dženet onima koji se bore na Njegovom putu i đ od ć u borbu
i širenje Božije istine, da ć ć u dženet ili ć ga vratiti njegovoj
ć sa plijenom i nagradom. U spomenutom djelu đ stoji: »Ko
upraši noge na Božjem putu č mu je dženet«, a u djelu Serhus-
-sijeril-kebir75) piše: »Ponutrica vjernika (muslim) koji j e zaprašio noge
u borbi, ć biti pržena džehenemskom vatrom«. U istom djelu: »Ko
zapraši noge svoje u borbi, njih ć dotaknuti džehenemska vatra«.
U istom djelu se prenosi od Zejd ibni Halida, da je Božji Vjerovjesnik,
rekao: »Ko opremi borca za borbu jednako j e kao da se i sam borio,
a i onaj ko se brine o porodici bor ca j e kao da se i sam bori<<.
U vjerodostojnosti ć hadisa (muttefekun 'alejhi) složni
su svi muhadisi, a koji se nalazi u djelu Miškatul-mesabih
7
6) i kojeg
prenosi Emame, koji kaže: »Cuo sam od Vj erovjesnika, neka je na
njeg mir Božji, kada je rekao: »Ko se ne odazove na borbu ili na
opremi borca za borbu, ili se ne pobrine za porodicu borca i ne po-
mogne joj. Alah ć mu dati iznenadnu ć prije kijameta«. Iz
spomenutog djela prenosimo i ć hadis, kojeg ć Alija,
Ebu Hurejre, Ebu Emame, Abdulah ibn Amr, Džabir ibn
Abdulah, Imran ibn Husaj n, od Vjerovjesnika, neka je na Njeg Božji
blagoslov i mir, da je on rekao: »Ko pošalje opskrbu za borbu na
Božjem putu, a bivši taj kod svoje ć za svaki dirhem ć imati
nagradu kao da je dao sedam stotina hiljada dirhema, zatim je Vjero-
vjesnik citirao kur'anski ajet: 'Alah višestruko ć kome ć
ć hadis ć lbni Madže, a prenosimo ga iz djela
el·Miškat -<:h-.'
8
) od Ebu Hurejre: >>Ko hrani konja za borbu na Boži-
jem putu, ć Alaha i ć Njegova ć njemu ć se
na mizanu, na Dan đ mjeriti konjska sitost, napajanje i konjski
otpaci.«
Iz djela el-Mešarik'
9
) prenosimo ovo: »Najbolja zarada je od
borbe, zatim trgovina, pa poljodjelstvo i obrt«, a u djelu Multekal-
-ebhurB'l) stoji: »prednosti borbe su velike, a o č je Božiji posla-
71) Kao bilj. SO.
72
) Kao bilj. 7.
73
) Aršurrahman je, po islamskom č prijestolje Milostivog stvo·
ritelja.
240
74) Kao bilj. 29.
75
) Kao bbilj. S.
76
) Kao bilj. 50.
n) Kur-an, Bekare, 261 .
7
1) Kao bilj. SO.
79
) Kao bilj. 29.
80} Kao bilj. 24.
nik, neka je na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao: »Stajanje u bor-
benim redovima na Božijem putu je vrednije kod Alaha od šezdeset
godina ibadetau. Ovaj hadis ć Rakim.
U Surunbulaninom djelu na Durer,
81
) prenosi se hadis od Ehu
Emame, u kojem je Pejgamber rekao: »Namaz borca stacioniranog na
položaju vrijedi kolik pet stotina namaza, a utrošak jednog dinara ili
dirhema u svrhu borbe, vrednije je nego li sedam stotina dinara koji
se troše u druge svrhe«, kako to stoji u Fethul-kadiru.n)
U spomenutom djelu nalazi se i ovo: ć č stražu u
č potrebe vrednije je od neobraveznih namaza«, kako je to nave-
deno i u Tatarhaniji.
N a p o m e n a: Kada bi jedna muslimanka bila zaroblj ena na
Istoku, oni sa Zapada su dužni da je oslobod.e i izbave iz ropstva, kako
stoji u Bezzaziji.
U Siyeru se navodi predaja koja glasi: »Onog borca koji se bori
protiv Vizantinaca dužnost je ć svima koji za njega č pa
makar on imao potrebna sredstva i konja. Od pomaganja njega nije
dozvoljeno odustati osim sa valjanim razlogom. Ako pak, jedna žena
na I stoku padne u robstvo, dužnost je onih na Zapadu da je spašavaju
dok je ne izbave iz neprijateljske zemlje, jer je islamska zemlja jedin-
stveno mjesto sigurnosti.«
N a p o m e n a: »Najbolja skupina su č druga (prijatelja),
najbolja izvidnica je od č ljudi, a najbolja koja se sastoji od
č hiljade vo}nika. Takvu vojsku ne može poraziti, ako su sloini,
ni skupina od dvanaest hiljada«. Tako stoji u djelu Serhus-sijerilkebir.ll)
Cetvrto poglavlje:
O DU2NOSTI UPOTREBE RATNE OPREME; OBLACENJU UNI·
FORME; O UDARANJU U BUBNJEVE U RATU; O VOJNOJ OBUCI;
O VITESKIM VJESTINAMA I VARKAMA. U dj elu Siradžul-muluk
51
)
veli se: >>Poznato je da su ljudi o ratnoj taktici napisali brojna djela i
u njima dali planove, a da zato nemogu saznati druge zemlje (narodi),
jer svaki narod ima svoje planove i razne ratne vještine, taktiku, na-
č borbe, prepade, navale, kako se ć sa neprijateljem, o napre-
dovanju, uzmicanju i drugim oblicima ratnih operacija, ali ć tih
pravila su ista kod ć naroda pa ih pametan đ i sam
đ i sprovodi.
A sada da najprije č sa onim šta j e od toga uzvišeni Alah
u č spomenuo:
81) Hasan ibn 'Ammar eš-Surrunbulali napisao je đ ostalim i djelo
Gunjetu zevil-ahkam ve bugjetu duror il-lwkkam šerh Gurer i/-ahkam. Nije
jasno, je Ji naš autor mislio na ovo djelo.
82) Feth ul-kadir napisao je Kemaludin Muhamed ibn Abdulvahid es·
-Sivasi, poznat pod imenom Ibn Humam, umro 861-1457. Ovo je zapravo
komentar djelu El-Hidaje Burhanudina Alije ibn Ebu Bekra el-Marginanije,
umro 593-1197.
ll) kao bilj. 5.
84
) Kao bilj. 34.
241
»I protiv njih pripremite koliko god možete snage i .konja. za
bitku«.ss) Dakle, tu je sadržano đ da č uloži snage i osta:
lw, na primjer d a pnibav.i oiužja. koliko god je to u njegovoj ć
Nclco od pametnih ljudi j e rekao: »Alah je nama prikazao u
ratu č »Kada se sa kakvom č sukobite, budite postojani
(smjeli) i mnogo Alaha spominjite, da biste postigl-i što želite i poko-
ravajte se Alahu i Poslaniku Njegovu, i ne IPrepirite se da ne biste klo-
nuli i bez borbenog duha ostali, i budi•te izdržljiv>i, jer Alah je zaista
na strani izdrživih«.86) Mevla (kadija) Katija š č (EI-Akhlsari) u
svom djelu »Uredba svijeta« (Usulul-hikem fi nizamil-'alem), u uvodu
(Mukaddime) veJi :87)
»Kada je Alah Uzvišeni odredio da - do đ vremena
opstoji svij et - s opstankom ljudskog roda, a to se vrši rasplodom,
udruživanjem i uzajamnim radom - pokazala se potreba za jednw
sistemom, koj im ć se na najljepši č urediti ljudski poslovi za sva
vrmena. Potom Božijim ć i Njegovom uputom đ š
su č i stari mudraci svrstaH ljude u č pa
prvu od njih č ljudi č (seyf), drugu č ljudi pera (ka-
lem), ć poljodjels tva i č č obrtnici i trgovci, a nad
svim tim skupinama dadoše upravu državi.
U prvu skupinu, od spomenuae č spadaju: vladari, carevi i
njihovi veziri kao i ostala voj ska. Ovima je dužnost da drže disciplinu u
svim sk-upovima, da pravedno i dobrim upravljanjem sve š to ona-
ko kako im to č č i mudri ljudi, zatim da se bore i suzbi-
jaju neprijatelja i vrše sve poslove koji spadaju u dužnost zapovjednika
a o č ć ako Bog da, i kasnije govoriti.
Drugu skupinu č č mudraci i ostali dobri ljudi,
slabi (nejaki), na koje spada dužnos t da č Alahove zapovijedi i
zabrane, da paze da li se postupa po Kur'anu i Sunetu, da šeriatske
propise svima izlažu i dostavljaju, da sve skupine č u vjeri,
da ć svijet na ibadet, lijepo đ da mole za dobro svih,
a posebno da im vladar bude ispravan - na pravom putu.
U ć skupinu se ubrajaju težaci, poznat i u naše doba kao raja.
Njihova obaveza je da svojim tr udom i zalaganjem sve spomenute
skupine opskrbljuju svojim proizvodima, a to ć č obradom zemlje,
održavanjem vrtlarstva, uzgojem stoke, đ č i dru-
gim proizvodima. Poslovi ove skupine su najodabraniji poslije skupine
č i borbe za vjeru.
U č skupinu spadaju zanatlije i trgovci. Zanatlije su dužni
da svojim proizvodima snabdijevati društvo, a trgovci da nabavljaju
potrebnu robu i da je prodaju.
SS) Kur'an, Enfal, 60.
M) Kur'an, Enfal. 45-46.
87J Usu! ul·hikem fi nizam il-' alem Hasana Kafije š č umro 1025
-1616. preveden je turski, srpskohrvatski, francuski, č i madžarski
jezik. Na turski ga je preveo sam autor i sam mu napisao i komentar. Na
srpskohrvatski ga je preveo Dr Safvet beg š ć i štampao u Glasniku
Zemaljskog muzeja u Saraajevu 1919. godine, a kasnije i posebno.
242
· · · Osobe koje ne spadaju ni u jednu od ove č skupine treba
prisiliti da se č u jednu od njih. Neki filozofi smatraju da onog
ko nije č ni u jednu od ovih skupina, treba ubiti; kako ne bi
kao takav bio na teret društvu.
Svaka od spomenutih skupina treba da je ustrajna i stalna u
svojim đ poslovima, kako bi se na taj č održavao red u
državi, a č se đ obratno pri svakom propustu. Iz ovoga slijedi
da ne treba prisiljavati ni jednu skupinu da radi poslove druge sku·
pine, . jer. to izaziva nered i pometnju, kao što se dogodilo u ovom vi-
jeku kada su prisiljavani raja i zanatlije da idu u vojsku pošto su
vojnici zanemarili svoje dužnosti i obaveze. Takvo prisiljavanje je po-
č 1001. h. godine (1592. g. po n. e.), a to traje i danas
Dokle god se sultan pridržava starih odredaba, kako ih to šeriat
propisuje, država ć napredovati u poretku, društvo u disciplini, a
i uprava u snazi i ć Kada se pak napuste takve lijepe ustanove
i prestane štititi taj odabrani pravac ć na svim stranama nered
i slabost. U takvim č se đ da i vlast đ na drugoga.
Bož.e, č islamske pokrajine od nereda i č osmansku drža·
vu od prelaza vlasti na druge i uslišaj o Ti, Bože, ć
Hasan Kafija š č (El-Akhisari) na drugom mjestu kaže:
>>Alah je rekao: 'Budite oprezni!'; 'Neka budu oprezni i drže
oružje'.
88
)
Opreznost - č - je sve ono što ratniku treba za borbu
kao: štit, pancir i č ,a oružje je poznato, pa prihvatiti ga stroga
Je dužnost i nije dopušteno neupotrijebiit ga u borbi. đ u ovo
vrijeme i opreznost i oružje se zanemaruju i ne pridaje im se potrebna
važnost. Zato se i umnožilo dezerterstvo iz bojnih redova, a č
u ·našim krajevima. Tome je svakako uzrok nemarnost vojnih zapo-
vjednika. Vojnim starješinama je dužnost da č pregledaju svoju
vojsku, da vode brigu koliko imaju vojnika na broju i u tome se ne
smiju oslanjati na druge. Takav je bio č prijašnjih zapovjednika.
Pripovij etka: Aleksandar Veliki je č vršio smotru svoje voj-
ske, pa j e jednom pred njega došao jedan konjanik na topalastom· ko-
nju, na što Aleksandar naredi da se ovaj odstrani. Na to se konjanik
nasmija, a taj smij eh se č suviše neumjesnim u ovoj prilici, pa
ga · Aleksandar upita zašto se smije, a konjanik odgovori: »Cudim se
tebi, jer pod tobom je konj za bježanje, a podamnom. jahalica ustraj-
nosti, pa zašto me odstranjuješ. Ovakav odgovor iznenadi vladara pa
konjanika ostavi u vojsci.
Još jedna pripovijetka: 'Amr ibn Lejs
89
) je š ć smotru svoje
vojske opazio č na mršavu konju, pa mu č »Neka su prokleti
oni što od države dobiveni novac troše na gojenje butina svojih žena! «
Na ovo ć konjanik emiru: »O emire! Kada bi ti vidio butine moje
žene č bi se da su mršavije od butina ovog moga konja. To
se svidje emiru i ć se naredi da mu se dadne novca i tom· pri-
88) Kur'an, Nisa, 102.
i43
likom č ratniku: »Uzmi taj novac pa ugoji butine i tvoga konja i
tvoje žene.«
Ukratko: Kontrolisanjem vojske, opreznost, vježba _u rukovanju
oružjem, njegovoj upotrebi u borbi, oslonci su za uspješnu
Ovome svemu treba posvetiti ć pažnju, a osobito u ovo vnJeme.
Sve ono č smo svjedoci u naše vrijeme o ć neprija-
telja prouzrokovano je napuštanjem ove stroge dužnosti - džihada
i zaJaganja.
ć od nazad pedeset godina mi u ovim našim krajevima iskusili
smo da naši neprijatelji u ratu kada god su pronašli kakvo novo oružje
uvijek su nas đ a kada god smo mi opet č č tome
mi smo odnosili pobjedu Božjom ć i snagom islama. đ
u ova današnja vremena su neprijatelji ć upotrebom novih
vrsta oružja, a i nebrigom naše vojske da uzme takvo oružje i da ga
nego se zadovoljavaju sa upotrebom zastarjelih vrsta oružja,
pa su zapali u ono u što su zapali; neka ih Alah naputi na pravi put
i neka ih pomogne!
Lukman
90
), neka je Alah sa njim zadovoljan, je rekao: nNaoru-
žavaj (pripremaj) se za teške dane, a onaj ko nije sposoban uhvatiti
se u koštac sa š ć ne može se ni nadati uspjehu«.
Zatim je potrebno vojsku stalno podsticati na borbu. O tome
i Svevišnji Alah kaže: »Ako vas bude stotinu izdržljivih, ć
dvije stotine, a ako vas bude hiljadu, ć Allahovom voljom,
dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi«.9
1
)
Allahov Vjerovjesnik je rekao: nNe priželjkujte sukob sa nepri-
jateljem i molite Allaha za mir i zdravlj e, a ako se pak sukobite sa
neprijateljem budite postojani i strpljivi i znajte da je dženet pod
sjenom vaših č Alija, neka je Allah sa njim zadovoljan, kaže:
•Strpljivost (izdržljivost) donosi pobjedu«. č je da, kao što god
magnet č željezo tako i strpljivost donosi pobjedu; strpljivost
nošenja oklopa donosi užitak č nove ć nakon toga. č
je nekom od č Beni Muleheb porodice
92
) : »Cime ste postigli po-
bjedu«, pa je odgovoreno: »Sa jednim č strpljivosti«, a kazano
je i ovo: »Strpljivost je stepenica na ljestvama uspona prema radosti,
strpljivost je č radosti i spasa«.
Jedni vele da su đ potrebna i svojstva i osobine nekih
životinj a: junaštvo pijevca, č lava, navala svinje, lukavost li-
sice, strpljivost ranjena psa, obazrivost ždrala, opreznost gavrana i
žestina vuka.
Kaže se da je spas u ustrajnosti, a smrt u bijesu, junaštvo je
strpljenje jednog č
19) Neidentifilrovana č
. ili Dobar č č kome je data mudrost.
y JeroviJesmk bez Je poslanstva. V1d. Casni. Zagreb, 1969., str.
546. O Lokmanu govon 31. sure Kur-ana, koJe nosi njegovo ime.
91) Kur'an, Enfal, 66.
92) Benu Mulehheb, pleme .. .
Afrasijab
93
) je rekao: ,.Junak je č č i neprijatelju,
a kukavica je mrzak i svojoj majci«.
Svemu ovome smo mi svjedoci a što se đ na granicama
Evropske Turske (Diyari Rum), a poglavito u našim krajevima, jer
uistinu neki neprijateljski ratnici kada se č u junaštvo naših
boraca, zavole ih i tada mnogo hvale, šalju im poklone, a kada osjete
č kod nekih mrze ih i ismijavaju, pa im nekada pošalju i
što od ženske opreme č preslicu i č Mudro je č
>>Ne potcjenjuj neprijatelja, jer ako ga pobijediš ć š se proslaviti,
a ako ga ne pobijediš, ć š se ć č
Zatim je potrebno vojnom zapovjedniku da ć borce jedne
na druge. Pisao je Ebu Bekr, neka je Alah sa njim zadovoljan, Halidu,
sinu Velidovu, đ neka je sa njim Božje zadovoljstvo, kada
je ovaj izašao u borbu protiv odmetnika od islama (ehli ridde), đ
ostalog i ovo: »Znaj, da imaju č s Alahove strane, koje te nadziru
(prate), paze te i vide te. Kada se sretneš sa neprijateljem nemoj pre-
zati od smrti, pa š biti spašen.«
Baruni Rešid
94
) je č Abdulmeliku, sinu Salihovu, zapovjed-
niku vojske, ovo: »Ti si Božji trgovac, pa budi razborit, pa ako možeš
ć upusti se u posao (borbu), a ako ne, onda č glavnicu (vojsku),
ne traži č pa ti biti sve dobro.« •
Kada vladar bude prisiljen ć u borbu neka ne ide naprijed,
nego neka stoji pod zastavom, okružen oružjem i pratnjom i neka stal-
no mijenja ć pa ako pobijedi neprijatelja neka im ne ostavlja
na životu prvake njihove, jer mržnja ć ć iz njihovih srca.
O tome svemu smo se uvjerili ovih vremena od stra.."le zapovjed-
nika ć vilajeta: Bogdana
95
), Kara Eflaka i Erdelja, u kojima,
Alah ih ponizio, tinja mržnja od nazad pedeset i više godina, pa kada
su osjetili našu nebudnost i slabost, iskoristili su priliku i č šta
su želili č Tako mi života ako se ostave i dalje, po staroj navici
ć č ono što namjeravaju. Bože, daj nam da budemo ustrajni i
strpljivi i pomozi nam da pobijedimo neprijatelja.
Natjecanje sa konjima, devama, natjecanje č ljudi i ga-
đ (streljaštvo) dozvoljeni su, jer je Poslanik, neka je sa Njim bla-
goslov i mir Božiji, dozvolio Selma ibn Akve'u da se č Natje-
cali su se i ashabi i to č na konjima, devama, trkom ljudi-rat-
nika. Ratnicima je potrebno vježbanje koje se postiže natjecanjem.
U djelu el-Feraid 'allel-kenz
96
) stoji: »Dozvoljeno je natjecanje ga-
đ strijelama, trka konjima, magarcima, katurama, s devama i č
nje pješaka«. U Multekal-ebhur'll) stoji da je Božiji Poslanik, neka je
93) Afrasijab, turski vladar, glasoviti junak iz Firdusijeve
• 94) Harun ur-Rešid, halifa iz dinastije ć Bio na položaJU ha-
hfe 786-809.
95) Bogdan - Moldavija, Kara Eflak-Vlaška. Vid. Evlija Celebi, Putopis.
Sarajevo, 1967., str. 142.
96) El-Feraid fi hall il-mesail vel-kavaid Mevla Mustafe ibn Bali, pozna-
tog pod imenom Bali zade, umro 1069-1658.
97
) Kao bilj. 24.
245
mir sa njim, rekao: »Nema č u drugom osim devama, đ
njem strijelama i trka sa konjima«. U drugoj predaji se veli: »Božiji
Vjerovjesnik se natjecao sa Ebu Bekrom i Omerom, neka je Alah sa
njima zadovoljan, pa je Vjerovjesnik u tom natjecanju odnio pobjedu,
a natjecanje je potrebno kod borbe pri navali, uzmicanju i ostalim
ratnim vještinama, pa je č u natjecanju pohvalno, a u svrhu
da se udovolji obavezi borbe, koja je stroga dužnost «.
Kaže se da j e Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Meleki
ne prisustvuju, nikal-vim igrama osim pri streljaštvu i natjecanju«.
U djelu Medime'ul-enhur 'alel-multekal-ebhur
98
) navodi se da je Vje-
rovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: č svoju djecu plivanju
i jahanju i đ im umješnost prema sklonostima.
U djelu Serhus-Siyer el-kebir
99
) : »Dopušteno je utrkivanje sa ko-
njima, katurama, devama, magarcima i đ strijelama, j er su to
sve vještine potrebne za borbu i odazivanje ovoj obavezi «. U djelu
Serlwl-eblzur libnil-Melik
100
) stoji: »Dozvoljeno je nadmetanje u trci sa
konj ima, devama, lj udstvu č đ strijelama, da bi se za-
dO\·oljile ratne potrebe.«
U djelu Durrul-muhtar -m-
101
) od Ukbe ibn Amira prenosi se ovaj
hadis: »Ko savlada streljaštvo, pa ga zapusti, ne pripada nama.«
U Mešariku
102
j stoji ovo: »Nema štete udarati u bubnjeve u boju,
pa kada bi neko iznajmio one koji ć udarati u bubnjeve u svrhu borbe,
dozvoljeno je, a č u svrhu zabave nij e dozvoljeno<<. U djelu Hu-
lasatul-fetava103): >>Nema štete razviti zastave da bi se raspoznavala
islamska m jska kao što nema štete ni udaranje u bubnjeve u boju da
bi se SYijet okupio i pripremio za borbu«. U djelu Feraid 'alel-kenz
1
CH)
piše: »Dozyoljeno je da bude bijele ili crne boje.<<
U djelu Mult ekal-ebhw·
105
) prenosi se, da je Vjerovjesnik, neka
je sa njim mir, obukao u vrij eme osvoj enja Meke crno džube i crni
turban, a nema štete ć i plavu ć U djelu Eš-šir'a
1
06) piše
0\·o: •Nema štete ć i zelenu ć jer j e to sunnet (tradicija)
PejgamberoV«. U djelu Medž.me'ul enhur 'alel-Multekal ebhw·
1
01) s toji :
"Nema štete ć turbane, jer se prenosi da je Vjerovjesnik imao
više turbana koje bi nosio u borbu, kako to stoji i u djelu ez-Za-
98
) Kao bil j. 26.
99
) Kao bilj. S.
100
) Abdullatif i_bn A_bdul-Aziz ibn Eminuddin Ibn Mernek (Ibn Firište),
797- 1395:, nap1sao Je komentar dj elu Medžme'al bahrein od Muzaferu-
dma Ahmeda 1bn Alije es-Sa'atije, umro 694-1294., a ne djelu Medžme'al
enhur.
101
) Kao bilj . 32.
102
) Kao bilj. 29.
10
l ) Kao bilj. 33.
104
) Kao bilj. 96.
1
r;;) Kao bilj. 24.
1
06) Sir'at ul-islam napisao je Muhamed ibn Ebu Bekr Imam đ um-
ro573-l 177. '
1
rn) Kao bilj. 26.
246
hirec.l
08
) Iz djela Feraid
109
) prenosimo: »Božiji Vjerovjesnik, neka je
na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao je: 'Rat je varka'.« Djelo Serhus-
·siyer-el-kebir110), donosi ć tekst: •Dozvoljena je varka da bi se
izbjegla neugodnost ili da se č neželjeno.«
U djelu Sirretul-fetava
111
) se prenosi iz djela Muhtesarul-muhitlU)
da je u varki velika korist. U djelu Et-Tergibu vet-terhiblll), prenosi se
hadis, kojeg ć Seh!, neka je Alah sa njim zadovoljan, a koji
glasi: »U dva č otvore se nebesa i rijetko kada da u tim mo-
mentima bude odbijena dova onih koji dovu č a to su č po-
zivanja na namaz i stajanje u bojnim redovima na Božijem putu«.
Upozorenje: Postavlja se pitanje da li je rvanje novotarija u
vjeri (bid'atun) i da li se mladima može dozvoliti rvanje, jer o tome
ima tragova i u tradiciji (eser), ali se mora paziti: ako se rvanjem želi
zabavljanje onda je to đ (mekruh) i treba ga č ali ako
se želi č organizma u svrhu borbe sa .neprijateljem, tada je rva-
nje dozvoljeno, i za to se dobiit nagrada.
Isti je č sa konzumiranjem ć »muselles« (u kojeg dvije
ć opojnosti izlape): ako se sa njim želi užitak, zabranjeno je,
đ ako se konzumira u borbi s ciljem dobijanja ć snage i
kuraži, u tom č je dozvoljeno. Tako stoji u djelu Dževahiru
el-fetava.
114
)
Važna napomena: (tenbihi 'azim): »Alah vam zapovijeda, da od-
govorne dužnosti povjeravate onima koji su ih dostojni«
115
), a Pejgam·
ber, neka je mir sa Njim, rekao je: »Ko izvjesni posao povjeri nekom
č a đ njegovim đ se bude nalazio drugi č
koji je č za taj posao i sposobniji od spomenutog, taj je iznevjerio
Alaha, Njegova Vjerovjesnika kao i islamsku zajednicu (džema'atul-
muslimin). Ovo stoji napisano u djelu Durer.
116
)
Korisna napomena: -m- »Ko u islamu uspostavi kakav lijep obi-
č za njeg ć dobiit nagradu, a i nagradu onih koji se budu pridržavali
tog lijepog č iza njega, a ni ovima se ć nagrada umanjiti.
Tako isto ko u islamu uspostavi kakav ružan č (suneten sejjieten)
njemu pripada grijeh, a i grijesi svih onih koji taj ružni č poslije
108) Ez-Zehiret ul-fetava ili Ez-Zehiret ul-burhanijje Burhanudina Mah·
muda ibn Ahmeda ibn Abdullaziza ibn Omera ibn Maze el-Buhari, umro
616-1218.
109) Kao bilj. 96.
liO) Kao bilj. S.
111) Sirret ul-fetava sastavio Sadik Muhamed ibn Ali es.Silizi.
112) Muhtesar ul-muhit ili El-Muhit ul-burhani napisao je Burhanudin
Mahmud el-Hanefi, umro 616-1218.
113) Et-Tergib vet-terhib, sabrao i napisao hafiz Ebu Muhamed Abdul·
-'azim el- Munziri, umro 656-1258.
114) Dževahir ul-fetava Ebu Bekra Muhameda ibn Mefahira ibn Abdur·
rešida el-Kermanije.
liS) Kur-an, Nisa, 58.
11
6
) Durer ul-hukkam fi šerh-i Gurer il-altkam. I osnovno djelo i njegov
komentar napisao je Muhamed ibn Feramllz ibn AlJi Munla Husrev, umro
885-1480.
247
njega budu a ni grijesi nikome ć biti umanjeni.« Ovo pre-.
nosimo iz djela el-Mešarik.l
11
)
Obzirom da je ovo poglavlje najvažnije to smo o njemu više go-
vorili, a zatim nalazimo za shodno da sada objasnimo šta dovodi i kako
se postiže pobjeda, kada se može nadati Alahovoj ć kao i razlo-
zima koji vode pqrazu, neka nas Alah č od poraza.
U djelu Usulul-hikem
11
B) se kaže: »Glavni stub pobjede je isprav-
nost (es-salah) i pobožnost u vojsci. Alah kaže: 'Alah je zaista na strani
onih koji se Alaha boje i grijeha se klone i koji dobra djela č


'Pomozite sebi strpljenjem i molitvom'.
120
) Bez sumnje j e jasno da
pobjeda dolazi s Alahovom ć a te ć nema ako Alah nije
zadovoljan sa zajednicom, pa je zato veoma važno da sultan i njegovi
Yeziri đ svojim vojnicima bogobojaznost i ispravnost i da ih
č od grijeha (fisk) i ružnih djela i da ih ć od štetnih
novotarija i griješnih postupaka. Sve ć ovo biti lako ć sa lijepim
postupkom (bi husnis-siyase) i disciplinom, zatim obazrivim postupkom
sa odabranim i ć od loših i nevaljalih osoba. Za uspješnu
pobjedu je nadalje potrebna dova od strane č šejhova, zatim od
slabih i ć (siromašnih) i njihova želja za pobjedom, jer je Vje-
ro\'jesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Sudbinu ne može izmijeniti
ništa osim do,·a, a život se može produžiti samo č (dob-
rim djelima)«. Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, veli i ovo: »Vi ć
biti pomognuti od strane slabih đ vas, pa je zato potrebno ovoj
s1.-upini obratiit pažnju sa č i zadovoljavanjem njihovih
potreba, da bi tako njihova srca bila uz vas, pa da vam oni kao takvi
do\u č iskreno i sa najboljim namjerama, a u tome je opet velika
dobit i korist kako za one odabrane (lil-havassi) tako i ć za
narod (vel-'ammi). Isto tako je potrebno kloniti se svega onoga što bi
uznemirivalo slabe, pa bi oni na takav č se odbili od vas i ne bi
Yam želili dobro, a u takvom lošem postupku j e velika šteta, ć
U naše doba, đ kod ć ljudi se opaža samo pohlepa, uzne-
mirivanje, omalovažavanje (dobrih ljudi) osobito od strane rukovodilaca
(et-taifetul-hassa), neka ih Alah okrene na pravi put.
Zatim je đ uzroka koji vode pobjedi i č sultana i
njegova volja da vojsku disciplinira i da joj pruži ć da ć biti
đ nakon pobjede i da ta ć ispunjava, a da zaprij eti
kaznom ako vojska bude uzmicala iz bojnih redova, a upravo je u
rumskim stranama (hududir-rum) č da se bježi iz okršaja sa
neprijateljem, a to č kod nas. Zato je potrebna č odluka
da se bježanje suzbije, osim ako č i uzmicanje nisu u ć
interesu, jer se kaže: »Uzmicanje i č je nekada bolje od po-
stojanosti i strpljenja, ako za takvu postojanost nije vrij eme, jer je
č ć na vrijeme je bolje nego li ustrajati u nevri jeme«.
248
111) Kao bilj. 29.
lli) Kao bilj. 87.
m) Kur'an, Nahl, 128:
llli) Kur'an, Bekare, 45.
Amr ibn el-'AsU
1
) jednom prilikom č Muaviji, neka je Alah
sa _njiJ!!a zadovoljan: »Nekada te vidim ustrajnim kako napreduješ,
pa č da si hrabar, a katkada č š pa pomislim· da si ku"
kavica«, na što mu Muavija u stihu odgovori:
»Junak sam gdje god mi se zgoda pokaže,
A strašivica, gdje junaštvo ne pomaže«
(Prepjev š ć
Zatim je od povoda pobjede da vojska bude č za borbu
u svrhu č (li-i'zazi) Božije vjere i Njegove č a da joj od
borbe ne bude svrha imetak i položaj. Božiji Vjerovjesnik, neka je
blagoslov i mir sa njim, kaže: »Alah se obavezao (hakkun alel-lahi) da
ć biti na ć trima skupinama: borcima na Božijem putu, onima
koji stupaju u brak da bi č č i koji piše da bi podmirio
dugovanje.«
Jedan od uzroka pobjede je i podložnost vojske
da se đ slažu i žive u ljubavi i bratstvu, zatim u č
razdora i neprijateljstva, a ovo je jedno od veoma važnih pitanja i
upravo u naše vrijeme to je izgubljeno (napušteno), pa se javlja đ
i licemjerstvo. Zato je neophodno raditi na razvijanju sloge.
Nakon što se bude pazilo na sve spomenute napomene koje vode
pobjedi, potrebno je i nužno imati č vjerovanje i pouzdanost u
Uzvišenog Alaha, vladara, koji obilno đ zatim osloniti . se i
pouzdavati u zagovorništvo Vjerovjesnika, neka je mir sa njim i vje-
rovanje u njegove mudžize, a on ć na dobro.
A sada da vidimo šta doprinosi porazu i pobjedi neprijatelja nad
muslimanima.
Prije svega je tome uzrok neizvršavanje dužnosti i obaveza, kako
to možemo jasno vidjeti i iz hadisa, a tu je osnovno nepokornost i od-
metništvo od vojske. Alah Uzvišeni je objavio nekim pejgamberima
ovo: »Kada Mi griješi onaj ko je Mene spoznao, ja ć mu nametnuti
onoga ko Mene ne poznaje«. Božiji Vjerovjesnik, neka je mir sa Njim,
je rekao: »Nema pobjede uz razvratan život«, a to je i č jer
razvrat, ružna djela i nasilje su izdaja vjere, a izdajnik je strašiv, pa
strašiv č ne može ć pobjedu, nego ć biti poražen. Od nazad
tri godine pojavilo se u evropskoj Turskoj (diyari Rum) nasilj e i raz-
vrat u muslimanskoj vojsci, pa mnogi pojedinci po gradovima vrše
napadaj na č muslimana (a'radil-muslimin), ć im imovinu,
napadaju na žene, djecu, uništavaj u hranu raje, uznemiruju sirotinju
i ć a to osobito č odabrani (et-taifetul-hassa), pa je zato
Alah i napustio neprijatelja na granice naših krajeva, koji su silno na-
valili i mnoge utvrde osvojili, a iz č se može crpiti pouka, pa č š
šta su č A sve to se dogodilo u islamskoj vojsci zbog napuštanja
discipline i pravilne politike, zatim zbog ·neizvršavanja dužnosti. Tako
mi života ć tih propusta su nastali usljed pohlepe za imetkom, ne
ć da li je nešto dozvoljeno (halal) ili zabranjeno (haram). Neka
Uzvišeni Allah probudi srca zapovjednika i vezira i neka ih spasi od
takvog stanja, a On je ć i
121) Savremenik vjerovijesnika Muhameda i istaknuti đ
249
đ uzroke poraza spada i datih prilika, za-
tim oholost, omalovažavanje neprijatelja, pa je zbog svega toga po-
trebno pokajanje (tevbe) i ć Uzvišenom Alahu, uz dovu (molbu)
da nas probudi iz nemarnosti, zablude i da tek onda možemo š č
kivati postizanje cilja.
O Bože, koji izmjenjuješ stanja, naše stanje popravi na ljepše!
Peto poglavlje:
O NASILNICIMA (ODMETNICIMA), NJIHOVIM ć
(JATACIMA) I POSTUPKU PREMA OVIM.
U djelu Medžme'u Burltanud-din
121
) stoji ovo: »Islamski č
su složni u tome da je muslimanskom vladaru dopušteno da povede
borbu protiv onih ljudi koji zalutaju i č vjeru č na osnovu
d\·osmislenih tekstova, jer je Alah rekao: »Borite se protiv one sku-
pme koja je č nasilje sve dok se Alahovim propisima ne priklo-
nicUl), a kada se priklone treba ih pustiti na miru.
U djelu Feraid 'alel-kenz
11
*) veli Zejle'i ovim povodom: »Borba
proth· tahih je kao i borba protiv neprijatelja u ratu«.
U djelu En-Nesefiye
125
) nalazi se ovo: »Islam uvjetuje da se bude
milostiv prema muslimanima i da te raduje ono š to i njih raduje, ali
prema otpadnicima (nasilnicima) treba obratno od tog da se postupi'.
U djelu Tatarhaniyellb) kaže se: Pitanje protjerivanja je stvar
odluke najvišeg državnog tijela a nije na volju mase, a taj č je do-
pušten u svim vrstama prekršaja. Ovo mišljenje se pripisuje imamu
Aliji, što se navodi u Kafiyi111), kao npr. č novatora, j er se smatra
da mu je cilj širenje smutnje iako mu se ne sudi za nevjerstvo, kao
što stoji u Et-Temhidu od Kuhstanija
128
).
U fetvi en-Nesefija o pitanju ubistva ć ubice i buni-
telja č je: Takve je dozvoljeno ubiti i za njihovo ubistvo slij edi
Božija nagrada. Ako uslijedi prigovor: Kako ć imati nagradu (sevab)
onaj koji ubije muslimane, velim: Jedan od uslova islama je pažnja
prema Božij im stvorenjima, radovati se njihovoj radosti i ć
u njihovoj žalosti, a što se č ovih, njihov postupak je potpuno sup-
rotan tome. Ako se kaže: Ubijeni su u vrijeme njihovog kajanja, od-
govor se za to nalazi u č Uzvišenog Boga: »A kad bi i bili povra-
ć opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranj eno.« (El-En' am,
28.) Tako stoji u Džami'ul-fetava.
1
29)
W) Neidentifikovano djelo.
UlJ Kur'an, Hudžurat, 9.
IlA) Kao bilj. 96.
125
) Fetava en-Nesefijje od Nedžludin Omera ibn Muhameda en-Nasefi,
umro 537-1142.
12.6) Kao bilj. 7.
127
) El-Kafi Serh el-Vafi. Napisao Ebul-Berekat Aabdulah ibn Ahmed ibn
Mahmud Hafizudin en-Nesefi, umro 710/1310.
ua) Pod naslovom Et-Temhid, Katib Celebi navodi više djela. Nemamo
na koje se autor poziva.

Džamiu/ fetava od Sejh Krk Emre el-Humejdije, umro 880/1475.
250
l
Napomena:
»Allah ć izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.•
(Er-Ra' d, ll.)
Sesto poglavlje:
O NOVCANOJ GLOBI - KONFISKACIJI.
Alah je rekao: »I borite se radi Alaha, onako kako sc treba bo-
riti«130), što č borite se na Alahovom putu potpunom borbom, a
to ć ć borite se životima, imecima, kako to stoji u djelu Serhus-
-siyer-el-kebir.U1) Nije dozvoljeno konfiskovati imetak dobijen od pli-
jena.
Udjelu Multekal -ebhur
132
) stoji ovo: »Nema grijeha da imam
(zapovjednik) uzme od muslimana nešto imetka, kojeg ć podijeliti
ratnicima da bi ovi suzbili neprijatelja, kako bi oni mogli sebi nabaviti
hranu i ratnu opremu, a to je dozvoljeno u č kada vojsci nije
dostatno ono što dobiju od dr:lave (beytul-mal), pa se konfiskuje za
nevolju da bi se na taj č manjom štetom (konfiskovanjem) suzbila
ć šteta (neprijatelj). Istina je da je Pejgamber, neka je mir sa njim,
uzeo pancire (oklope) od Safvana, a bez njegova pristanka, a i Omer
je, neka je Allah s njim zadovoljan, uzeo konja od jednog neborca i
predao ga ratniku.
U Serhul-medžme' djelu od Ibni Melikalll), prenosi se hadis od
Abdulah ibn Omera, koji kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg
Božiji blagoslov i mir, rekao: »Ratniku pripada nagrada, a i onome
ko je konfiskovao pripada njegova i ratnikova nagrada«. Ovaj hadis
ć Ebu Davud, a nalazi se u djelu Miškatul-mesabih.
134
)
č
O BLAGOSTI, PRASTANJU, MILOSTI.
Alah kaže: >>Zato ti velikodušno oprosti«-
135
) U djelu Siradiul-
-muluk1:J6) se kaže da se pod izrazom »Velikodušno praštanje« smatra
(misli) zadovoljstvo s č bez korenja onoga ko je pogriješio, a kaže
se i to da č zadovolj iti se bez da onaj ko je pogriješio i ne nasluti
ukor niti da ti zahvaljuje na oprostu.
Erdešir Babek kažel37): »Ne poteži sablj u na onog ko se ogriješio,
ako je dovoljno da ga izbatinaŠ«. Tako stoji u djelu Usulul-hikem.
138
)
130) Kur'an, Hadž, 78.
lli) Kao bilj. S.
llZJ Kao bilj. 24.
Ill) Kao bilj. 100.
IJ.I) Kao bilj. SO.
llS) Kur'an, Hidžr, 85.
ll6J Kao bilj. 34. . . .
137) č nove perzijske države, oko 227. godme nove ere 1 prvak di-
nastije ć (Sasanida).
as) Kao bilj. 87.
139)' Kao bilj. SO.
251
'
Enes prenosi hadis i kaže da je Vjerovjesnik - rekao: »Obra-
dujte, a ne otežavajte, smirujte, a ne odbijajte«.
U djelu Miškalal-mesabihll
9
) -k- nalazi s·e hadis: »Alah voli blagost
u svim stvarima (djelima-postupcima)«. U djelu El-Mešarik
140
) -h- Ebu
Hurejre prenosi ć )ladis: 'Alah ć biit milostiv prema onome
ko nije prema ljudima (svijetu) milostiv.«
Rekao je Ahnef'
41
): »Smatram da ć ć od svijeta imam
zbog blagosti«, istinu je rekao Allnef, jer onome ko je blage naravi
svijet pomaže. ć se hadis od Enesa, kada je on pitao Pejgam-
bera: »Ko je najodabraniji đ ljudima?, kojom prilikom mu je Pej-
gamber odgovorio: »Onaj ko je najljepše naravi.« Muavija je rekao:
č j e da prašta onaj ko je u ć da se osveti, a đ
đ svijetom je onaj ko č nižeg od sebe«. Tako stoji u djelu
Siradžul-muluk -k-.t•l) ·
Ebu Hurejre kaže: »Lijepa č je sadaka (mi lostinja), a u dj elu
El-Mešari k
143
) prenosi se hadis, kojeg ć Enes: »Svaku s tvar
ć ukrasiti blag postupak, a grubost ć svaku stvar č ružnom<< .
Iz citiranog djela -k- Ibni Omer ć ovaj hadis: »Svi ste č
svoj ih stada i svak je odgovoran za svoje stado.<< -h-.
Ibn Omer prenosi ovaj hadis: »Onaj ko pomogne svoga brata u
nevolj i i Alah ć njega ć Ovo iz spomenutog djela.
Alah kaže: »Onaj ko se bude za dobro zalagao - ć i nj emu
udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - ć i njemu udio
u kazni, a Alah nad svim bdije.<<
144
)
»Kada budete pozdravlj eni pozdravom, ljepšim od njega otpoz-
dravite, ili ga uzvratite, jer ć Alah za sve č tražiti<< .
145
)
Neka je hvala Alahu!
K r a j!
»Prepisano iz autografa (aslun-nusha)<< .
146
)
Preveo sa arapskog:
Mehmed ć
1
40) Kao bilj. 29.
141
) Ahnef ibn ul-Kajs, đ č halife Alije. Umro poslije
687. godine.

Kao bilj. 34.
14
1) Kao bilj. 29.
144
) Kur'an, Nisa 85.
14
5) Kur'an, Nisa 86.
146
). koju č donosi na kraju svoga prepi·
sa, kao 1 bil]ešct margtm pryog. lista .. slijedi da je Hasan, sin
a č Mustafa S1dkt ef., SVOJ prepts ove medžmue napravio
u š č autoografa.
252
ID2:AZETNAMA (SVJEDODžBA)*)
Mustafa Sidki ć (el-Mostarl)
U ime Allaha Milostivog Samilosnog!
Hvala Onome koji nas je uputio da spoznamo pravu vjeru i
Koji nas je č č zajednice koja prihvata i slijedi pravu
vjeru, Koji je dao i povezao u č cjelinu odredbe šerijata, Koji je
č nauku kao nasljedstvo Božijih poslanika i vjerovjesnika i
č i č simbolima Svoga č I neka je blagoslov
na Poslanika Njegova koji je č [straživanje i znanost, bogobo-
jaznost i predanost. Neka je blagoslov i na one koji su dospjeli do
Istine, koji se Njega boje iskrenom i pravom ž š ć i koji su
prenijeli Istinu do onih koji ih slijede prema uputama njihovim.
I, iza ovog, kaže siromah, kome je potrebna milost Allaha, Bo-
gatog i ć Mustafa sin Huseina i unuk Hadži Mustafe-Mostarac,
da mu Allah dade uspjeh u onome s č je On zadovoljan i da ga
nagradi najljepšom nagradom na Onome svijetu.
Uistinu, najvrijednije u mome životu je ono što sam iskoristio na
putu stjecanja znanja; prelazio sam kroz pustinje i nepoznate · zemlje,
a najbolje za č je ono što mu donosi ć na oba svijeta. To
je nauka kojom se rasvjetljava ono što je nejasno onome koji je na
tome putu. Na taj č č postaje uzor i ukras svijetu. A to
j e svojstvo Allah dodijelio č svojstvo kojim je č č
uzvišenijim i ć i od đ I On je uspostavio njegov zna-
č u svemiru skoro jednak č osovine na č Na ovo te
ć i tajanstvo Božijih č č je Adema imenima«. Allah
kaže i ovo: >>Jesu li jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju?! I kaže:
>> Od robova Njegovih Allaha se boje samo č Prednost č
nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u bliskosti Zemlji nad ostalim
nebeskim tijelima. A Božiji poslanik, mir i milost Allahova neka su
nad njim, kaže: č su nasljednici Božijih poslanika.« A poznato
je da su Božiji poslanici na višem stupnju č pa kaže Božiji po-
slanik: >> Proživjet ć Allah robove Svoje na Danu sudnjem, odvojit ć
č i ć ć >>0 skupino znanstvenika, nisam vam dao znanost
Svoju osim što sam vas poznavao i nisam vam dao znanje samo kao
patnju. đ se, oprašta vam se.««
Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim, kaže i ovo:
>>Rekao je Allah: >>Ne ponižavajte roba kome nisam dao znanje, jer
ne mrzim onog koga sam č
Božiji poslanik, mir i milost da su s njim, još kaže: »Sahat
stjecanja znanja je bolji od sto hiljada neobaveznih klanjanja Allahu;
bolji je od sto hiljada pomicaja na tespihu; i vrijedniji je od deset
hiljada konja s kojim se bore vjernici.«
*) Jedan od ć č bio i·e i Mustafa ef. ć muderis
i muftija mostarski. Spadao je đ j.e nJeg?ve č ,Ova idžazet-
nama može biti da je izdata upravo Muk1cu, Jer 1 njegovo une 1 liDe oca mu,
poklapaju se s imenima u idžazetnami.
253
Ovo su neki od dokaza o č nauke prema Tradiciji. A brojni
su i č dokazi o ovome. Neki su navedeni u tefsiru, gdje
se aovori i o Božijim č č je Adema 1memma.<<. Tu se
kaž;: ,.znaj da je znanj e oznaka č i savršenosti a neznanje je znak
nedostataka i siguran j e znak oholosti. Pa ako bi se »0
neznalica!« - njemu bi to nanijelo bol, i ako on znade da Je to ne1stma.
A ako bi se reklo neznalici »O č - obradovao bi se, i ako znade
da nije znalac. Stoga je neznanje izvor mabana, a znanje je majka
vrlina.«
Onaj koji postigne znanje, postigao je i cilj .
Ali daleko j e zvijezda Sureja od dohvata ruke!
I kaže Allah: »Allah uzdiže na više stupnjeve one, koji vjeruju
i one, koji znaju.«
A da se postigne znanje potrebno je ispuniti v1se preduvjeta.
Prvi je preduvjet zdrav razum, đ od zabluda. Ali razum, ona-
kav kakav je, nije imun na zablude. Zablude nisu prouzrokovane samo
osjetilima. Veoma važno je (posebno u vjerskim znanostima) znati šta je
č izvor i na šta se šta oslanja da bi se stiglo do Istine. Ibni Mu-
barek kaže: »Izvor je u vj eri a da nema toga oslonca, svak bi govorio
proizvoljno šta ć A Sevri kaže: »Izvor je oslonac vjernika.« I
nastaYlja »Studirao sam hadise Hamad ibni Zeida«, pa dodaje »Kako
su prelijepi - samo da još imaj u krila!« A to č da imaju potvrde
u ,·jerodostojnim izvorima.
I č je u koji nema sumnj e da zasnivanje znanosti na vj e-
rodostojnim izvorima predstavlja obavezu, koja slijedi iz Tradicije.
Neki su tvrdili da je s tj ecanje znanja obaveza cijele zajednice
đ Allahovom naredbom. I s toga č neprestano podnose
š ć i đ podnose napore na ovom putu da bi se č
ovom č š ć i da bi se uzdigli na stupanj ove vrline. Od tih je i naš
gospodin, koji je spoznao Allaha, znalac spoznavanja Stvoritelja, koji
putuje kroz ć da bi dospio do istinskog znanj a, koji se uspinje da
bi savladao pojedinosti spoznaje, a to j e dijete iskr eno i intelektualno
razvijeno, č koji voli znanost i koj i se uzdigao iznad drugih -
Mustafa, sin Mehmeda, Mostarac, Allah ga uputio na ono s č je On
zadovoljan i rasvjetlio mu put da bi postigao ono, što želi i uljepšao
mu položaj u kome ostvaruje svoje namisli. ž ć znanje i rad u po-
trazi za Božjim zadovoljstvom, boravio je u društvu ovoga, koji mu
izdaje Svjedodžbu i stekao đ znanje iz tradicijskih i racionali-
č znanosti, a potom je napustio svoj č i otputovao u zašti-
ć Istanbul, predano se trudio, obilazio ć znalaca i kucao na nji-
hova vrata i postao je njihov sluga. Zatim se vratio u domovinu i po-
novo se pridružio društvu ovog siromaha. č je temelje prava i
pojedine pravne discipline, književnost i druge tradicij ske i raciona-
ć znanosti.
Uvjerio sam se da je ispravan, Allah mu ć tu ispravnost,
a saznao sam da je koristan i da mu znanj e č iz dubine da bi
koristilo i drugim. Zatražio je od nas svjedodžbu, j er je ispunio uobi-
č rok studiranja, a savladao je ono što se tražilo iz i nih knjiga.
254
Kolebao sam se ć podobnost moga znanja za ispunjavanje
postavljenog mi zahtjeva. I kod sebe sam našao veoma malo. Ali došlo
mi je ć da je izdavanje svjedožbe propisani č a ć
se da on ne bi propao, izdao sam mu 'svjedodžbu da kazuje ono što
je od mene č iz svih č i teoretskih znanosti, tradicijskih
i č izvornih i izvedenih, tesfira i hadisa, i ostalih, s
uvjetom da se brine o zahtjevima, koje su postavili znalci i prenosioci,
i da predstavi i prenese neophodne predgovore i pogovore na č
i na kraju.
Znanje sam č sticati u sedmoj godini u domovini, u pozna·
tom Stocu, gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlju č
A kada sam dostigao zrelu dob za sticanje znanja iz Kur'ana i dru-
gih izvora, otišao sam u Mostar a na kratko i u druge gradove. Potom
sam otišao u Sarajevo, Allah ga č od ć i nezgoda, i tu
sam ostao skoro tri godine, stekavši od vrlih č nešto znanja
iz sintakse i gramatike arapskog jezika. Vrativši se u č imao
sam želju da se uspinjem uz stepenice usavr šavanja i strasno sam
č da uzmem znanje iz usta velikih znanstvenika. č sam da
odem u Istanbul, stjecište vrlih ljudi i mj esto u kome se okupljaju
lj udi znanja i kreposti , Allah ga č od ć i propasti. Da bi
postigao ovaj cilj trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do tih vrlih
č prisustvovao sam njihovim sastancima i ubrzavao sam ko-
č u potrazi za znanjima i poznanstvima. Od nj ih je i vrli istra-
ž č i usavršeni č gospodin Hasan, sin Muhameda, Trabezuni,
nek.a mu Allah dade najviši stupanj. Od njega sam kroz č godine
preuzimao znanja. I prije primanja svjedodžbe, vratio sam se u domo-
vinu Kada sam se nastanio u Mostaru prestale su moje š ć Bavio
sam se profesorskim poslom i izdavanj em fetvi.
(All..th daje znanje onome kome ć i On najbolje znade stanje
slabašnog roba!)
S odredbom i vrlinom Njegovom, koji j e pl emenit i uzvišen,
upotpunjeno mi je č - poslao mi j e dvije knjige, molitvu
i svjedodžbu, Allah ga č s, dobrim i s još više. A on je preuzeo
znanje od savrešenog č Sejjida Ebu Mustafe Muhameda ibn
Sejida Mustafe El-Al-aja, a on je uzeo od svoga šejha, prvaka Ebu
Saliha Sejida el-hadž Omera ibn Saliha et-Tokat.ija a on j e uzeo od svoga
šejha Ebu Muhameda Ibrahima et-Tokatija a on je uzeo od svojih pro-
fesora Ebu el-Fa bra Halila El-Konevi i Ebu Seid Sulejmana el-Canki,
koji su uzeli od svojih plemenitih profesora. đ je spomenuti
uzeo od vrlog Sejid Muhamed Emina El-Hadimi , Allah ga nagradio s
č nagradom. Ustaz je č i dobio svjedodžbu i od ovog č
nika a on je č kod svog oca Sejh Seid Ebu Seid Muhameda El-Ha-
dimi a poznat je pod imenom Muftija El-Hadimi. On je uzeo od poz-
natog el-hadž Hafiz Osmana El-Akšehirije, a on _š7jh OID:era
butije i od šejha Sejid ibn Sejid Muhamed J od š7!ha SeJid
Muhameda Seid El-Medeni, koji su svjedodžbe dob1h od
nitih šejhova: ovaj ustaz Allah osnažio njegov đ }e prumo
svjedodžbu od vrlog ž č i usavršenog č Sejid Muha-
meda Emina, poznatog pod imenom Osman-efendi-zade, Allah mu dao
255
svako dobro i još više, a .on je dobio .od svoga ooa. Qsman ibp
Zaferani i od poznatog i č še j ha Isma.ila ibn ·še j h. Mu.stafe . bi.n
šejh Mahmud el-Kelbi i od šejha ibp.,šejb.
poznatog kao Mufti-zade, neka· se proslavLkao ,poznat. qn .. je u.ze.o.., or;l.
ovog imama, a imam je uzeo od svoga oca. komen.tatora SahiJ:lul. :a.l!h<l-
rije i Muslima, koji je poznat pod imenom Jusuf-efendi-zade, dQk .lap.!lC
od njih obojice ne stigne do Ebu H.anife Nu.man jb,n Sabita .J. oq
el-Hadimi Ahmed ibn Abdurohman ibn Abdulah š
pod imenom Celebi đ koji je uzeo od svoga oca Muhamed .
poznatog pod imenom č a njihov lanac stiže do ž č
Sejjid Taftazanije. Imam je đ uzeo i od Sej ha, za koga il'e č
ima razloga žrtvovati koji je autor poznatih knjiga, Sej id ibn ·sejid
Muhamed El-Hadimi, poznatog pod 'imenom Mufti ··el-H&dimi; a '· on· je·
preuzeo od svoga oca poznatog Mustafe El-Hadin1ija, kOji je uzeo od·
Muhameda EI-Tarsusi, a on od svoga oca Ahmed et-Tarsusi ·a on 'del
Ahmeda ibni Hajdara el-Kurdi od Muhameda· Saciini a on ot! djeda
Ibni El-Mendželi, dok lanac ne stigne db Sejida Set-ifa ž
a takodžer je uzeo od svoga šejha· ž č Ahmed el-Abadi a· on oq
Muhameda El-Tefsirije, od A1ije Đ đ od Abdi! ž od Ahmed
ibni Medžel.d, od Murada Mahzuna, od Kemaluddiila Muhamed ·Sita-
zije, od znanstvenika Dželaludina Ed-Devanije, od Mahlnuda Kaškuša-
nije, od gospodina ž č El-Džurdžani od ·Mubarak Saha El-Esfera•
ini od Kudbudin Er-Razi od pisca Kazvinije od imama Fahrudin· Raiije
od Iman1a Gazalije od Imama Haremein od Ebi Tajiba ibn·-MuhatiTeda
Sulejman es-Su!uk.i od Ibraltima Mervezije od · Ebil K-abas Ahn'leda
od Ebul Kasima Osmana od Ibn Ibraltima Ismaila od Ebu- Abdulaha
Muhamed ibn Idris šafije od Muhameda ibn · Hasan es-šejow..i .. od
Imami Azama Ebu Hanife Numan ibn Sabita El-Kufi od Ibrahima
Nehaije od Alkame i Ebu Aburhmana ibn ibni .Zeid oci Abdu,
rahmana ibn Abdulah Džeiba a prva dvojica su uzeli od Abdulaha ibn
Mesuda, Allah im se smilovao, a ć od Alije ibn ebi Taliba a on,
Allah da je s njim zadovoljan, od č Božijih poslanika, neka··'je
Allahov blagoslov nad svima njima, a Posljednji Božiji poslanik od
Džibrila vjernog, donosioca objave, a Džibril od Allaha, Gospodara
svih svjetova, neka je uzvišena Njegova ć .. · ·.
Zatim znaj da nauci nije cilj nauka sama. Cilj su eljela ·s :njom,
predanost Allahu Uzvišenom koja je Njegova najviša. mudrost, najviši
cilj od stvaranja Adema od zemlje, mir da je s njim. k č znanje
ne bude voclilo k tome cilju, njegovo ć nastojanje biti · bei srihsla,
a put ć njegov biti stran pu tica i lutanje. · ··
Sebi i vama savjetujem ono . što je uzvišeni Allah č
i prvim i posljednjim poslanicima i vjerovjesnicima, poukom vjerniCi-
ma u Njegovim č č smo onima kojima smo· dali
knjigu prije vas i vama da se bojite Allaha. ·
. Vjerovjesnik, .. i_ milost od Allaha da su s nji.In,.
SVOJe drugove, Ć 1h da se boje AlLaha, jer bogobojaznost
glava svega. . ,.
Poznato je da su stupnji svih elemenata č ,.pa· je tvoja
dužnost da se odrekneš svega što te se ne č k-;to što. se to. prenosi
od Poslanik-a: . ,. . .. ·. ·
256
?!Znak da ·se Allah udaljio od svoga roba je zanimanje s onim
što ga se ne č ,
I đ mu se da se kloni pretjerivanja u jelu, č i
stanovanj u i da č svoje srce od svega osim od Allaha i da ga
osvijetli stalnim spominjanjem Stvoritelja, dok se ne utopi u Allahu.
A to se postiže lahko u osamljivanju i s ć u ostavljanju
druženja sa svijetom, č s č svjetinom, i zanimanjem i
druženjem s Istinom, da se zanima s č š ć duše i razvijanjem
morala i da se kloni od volje za š ć i slavom. Jer, slava je bolest!
Sužav·aj krug drugova koliko možeš, jer udaljavanje od ljudii najmanja
je šteta. A put je da se upropasti ono što je vrijedno u tvome imetku,
j.er ono (druženje) s pokvarenim ljudima ć ti doprinijeti ništa da
bi postigao č ta č nema nikakvog ishoda ni cilja i sjeme od nje
ne daje ploda.
Ne upropaštavaj dragocjeno vrijeme da bi se okrenuo pokvare-
nim nastoJanjima i šejtanskim porivima.
Ne dozvoli sebi da budeš zauzet lošim stvarima i da voliš glavu
posrtanja. Traži dostojanstvo u služenju svome Gospodaru i nemoj ga
tražiti u ovome svijetu i kod njegovih stanovnika, jer s tim ć š pos-
ć ništa od ć svijeta, pa neprestano nastoj da ne budeš ovisan
o bilo kome i da ne budeš ponižen. Osloni se na Gospodara i budi
okrenut samo Njemu, ·a On ć ti tada dati ć i č ć svakog
roba robom tvojim kao što se kaže u svijetlom hadisu:
nO svijete, služi onoga koji Mene služi, slijedi onog, koji te je
poslužio.«
Ovo je jedan od dokaza koji su pred nama. A Božiji poslanik,
mir i milost od Allaha da su s njim, rekao je i ovo:
»Radi za ovaj svijet onoliko koliko ostaješ u njemu i radi za
svoju djecu onoliko koliko ostaješ na ovom svijetu; č svome Gospo-
daru onoliko koliko li je potreban On i radi za Vatru onoliko koliko
je možeš trpiti.<<
U ovome sv.i.jetlom hadisu dovoljno je č za one koji primaju
uputstva. Sta više, za ovo se reklo da je srž znanja prvih i zadnjih
pokoljenja.
A to je i svrha ć poslanika i vjerovjesnika Božijih.
živi kako ć š ali znaj da si mrtav. Zaradi što god ć š ali
znaj da napuštaš svijet. R·adi šta š ć i kako ć š bit ć š đ
kako si zaradio. Nemoj žrtvovati dobra djela trajne vrijednosti za
prolazne i nevrijedne stvari. Nemoj da budeš od onih koji su zamije-
nili ono što je uniženo i nevrijedna za ono što je dobro. Jer sve to
kod Allaha nije ravno ·krulcu mušice. I razmisli o Božijim č
nOno što je kod vas, nestaje, a ono šro je kod Allaha - č je.«
č svoju dušu u nastojanju da bi porazio ovaj svijet stjeca-
njem onog, što ć uz tebe biti u grobu i što ć te dovesti u š
onih kojima je dodij eljena blagodat i da ne. đ š u omh ko_11
slijede svoje strasti i koji su od ovoga SVIJeta.- č se
s njima i . se·.njihovih nastranih naklonosti u SJaJu ovog SVIJeta.
257
Je li ostao zdrav onaj koji se druži s njima?! Nema dobra u mnogim
od njihovih zvijezda. I ć li se zavesti razumni njihovom ć
a ruke njihove č rukama onih kojim se može pokloniti povjerenje.
Njihova svrha je č ovog svijeta a to č je
ponižavanje a ponižavanje je č Blagodat je za njih gnjev a
gnjev je blagodat. Podijeliti blagodat s ć to je a
veselje je blizanac s tugom.
S ljudima postupaj na najbolji ć č razumno i s bla-
š ć I oprosti onome koji ti je nanio zlo i naSiilje; č im dobro
i budi ponizan, blag i samilostan. u ljutnji i odbi srdžbu od
sebe koliko god možeš. Razmisli o Allahovim č Svome voljenom
izabran.il..-u, mir i milost od Allaha da su s njim: >>Bio si blag prema
svojim sljedbenicima, a da si bio tvrda srca svi bi te napustili.«
Izvršavaj sve njihove zahtjeve koliko si god ć jer rekao
je Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim: »Poslije vje-
ro,·anja najbolja su djela - biti ljubazan prema ljudima.« A za ovaj
odjeljak dovoljan je hadis iz Džani'us-sagira u kome stoji: ć je
vrlina odvojiti od svoga zalogaja, dovesti iz svoje plemenitosti i opros-
titi onome koji ti je nasilje č A u drugoj predaji ovog hadisa
dodano je: »Da uzvratiš dobrim onome koji ti je č zlo.«
Neka tvoje društvo budu č a č oni koji su siro-
mašni. Pridržavaj se uljudnosti i razmjenjuj je s njima i nemoj da
omalovažavaš njihovo stanje i njihov put. Boravi u njihovom društvu
i izvršavaj njihove potrebe.
đ znaj da je nauka isto što i pobožnost; ona je s razno-
vrsnim ciljevima i zato ima prednost u odnosu na druge vrste rada
koji je č a to je mišljenje izabranih hanefijskih č
Trudi se da stalno budeš zauzet znanstvenim aktivnostima, da
pišeš i predaješ i to tako da to nadvisi sva ostala zanimanja i da
potreba za tim bude iznad drugih. I strajavaj u trudu studiranja i č
ga ć svojim blagom i da ti ono bude zaštita od svih ovosvjet-
skih potreba. I nemoj da ti ijedna stvar iz ovog svijeta bude zapreka
u stjecanj u znanja. ć ti je da radiš prema ovome hadisu liz Dža-
minus-sagira: »Znanje mu je putokaz a rad mu je đ samilost je
njegov oslonac, a č mu je brat, a jasnost njegovih predvi-
đ je zapovjednik njegove vojske.«
Trudi se cijelim ć da ustraješ u predanosti Allahu.
U savršenom predavanju Allahu, predavanju koje se prenosi
kroz samu dušu kako bi je uzdiglo do Samog Allaha, Velikog i Uzvi-
šenog, postiže se najuzvišenije traganje i najsvjetlija č ž
Neka nam Allah dade opsrkbu i uputi nas kako bi nam posljed-
nje č koje budemo izgovorili bile: »Nema boga osim Allaha, a
Muhamed je rob i poslanik Božji« - mir i milost od Allaha da su s
njim!
Preveo sa arapskog:
Osman ć
258
SUMMARY
Mustafa Sidki ć the mufti and the mudarris from Mo-
star, prompted by the Bosnian vali of that time, wrote a book in
which he discussed several relevant problems. The book is devided
into six chapters: about science, governing the state, submissiveness
to the ruler, struggle .for the cause of God, duty of using =s and
requisitioning of food for military purposes. The book is not titled
and is classified as a collection. Being a teacher for many years Mus-
tafu Sidki ć .issued a lot of certificates (icazetname) to those
who their education as his pupils.
In a ... dition to the introductory notes this paper contains his
Collection translated by Mehmed ć (1913-1981) and one of
his certificates (icazetname) translated by Osman ć (1913-
1985).
The manuscnipt of the Collection is kept in the Archives of
Herzegovina in Mostar and the certificate (icazetnarne) in Gazi Husref
Bey Library in Sarajevo.
··; ·.
Salih Trako
JEDAN ć FARMAKOLOSKI RUKOPIS IZ ZBIRKE
MANUSKRIPATA ORIJENTALNOG INSTITUTA U SARAJEVU
đ stotinjak rukopisa iz č medicine, farmakologije, i
higijene koji se č u zbirci manuskripata Orijentalnog instituta u
Sarajevu, našu pažnju privukao je rukopis pod br. 3742, stoga što je
nastao u Sarajevu, od ć (za sada nepoznatog) autora, što svojim
sadržajem baca dosta svjetlosti na č č na ovim našim pro-
storima u minulim ć pa o tome ovdje dajemo neka obavje-
š tenja.')
Opis rukopisa
Rukopis je povezan u kožni originalni povez sa preklopcem. Na
sredini korica i preklopca utisnute su ć »selbekli šemse« (ro-
zete) prekrasne izrade, što govoari da je povez radio mudžellit-um·
jetnik. Rukopis broji 64 lista (vel. 19,5 x 13,5 cm) koji nemaju origi-
nalne folijacije, a koju smo radi lakšeg ć teksta, naknadno ozna-
č č olovkom. Na stranici je po 15 redaka teksta (vel. 15,5 x 8
cm) pisanog vrlo Hjepim .pismom, a u naslovima, pod·
naslovima i mjestima gdje se željelo nešto istaknuti, crvenim mastilom.
Na svakoj stranici tekst je uokviren crvenim linijama. Djelo u cjelini
ostavlja utisak rukopisa pisanog i opremljenog sa č preten-
zijama. To govori da ga je neko radio ili za sebe, ili po narudžbi nekog
bogatijeg č
Nastanak i sadržaj djela
Uvid u ovaj kratki spis, kome se ne zna ni pravi nariv niti ime
autora, jer to nije u djelu nigdje spomenuto č ni tako da bi se
dalo naslutiti), ć nam ipak đ konstatacije u vezi sa
njegov.im nastankam i sadržajem.
Djelo predstavlja jedan ć spis iz č fa.runakologije i
narodne meddcine. Autor ga je napisao ć se vlastitim iskustvom
i islmstvom narodne medicine, kao i raznim tekstovima iz ove oblasti
na turskom, a č i na arapskom i perzijskom jeziku. Djelo
je zamišljeno da služi kao medicinski i farmakološkli č S obzi-
rom na sadržaj i kompoziciju, č se nekoliko ć dijelova:
List lb-2a. Bazi egzanin isimlerini beyan eder. Pod ovim na-
slovom na prva dva lista nalazi se mali č turskih naziva nekih
ljekoV"itih biljaka od kojih je ć objašnjena i na našem (bosnadža)
') Ovaj rukopis je katološk.i opisan u radu: Salih Trako: »Katalog ru·
kopisa iz medicine, farmakologije i higijene u Orijentalnom institutu u Sa·
rajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sarajevo, 1984., str. 199-265.
261
jeziku (na primjer: isljez (šljez), č miloduh, ištavljika, kaloper,
helda, popunac, djetefina). Na marginama ova dva Hsta nalazi se ta-
đ spisak oko 40 naziva ljekovitih biljaka, opet sa prevodom na
srpskohrvatskom jeziku: (kopar, metvica, č vranija, noga, ga-
viz, kaloper, bokvica, divim1a, ostraga, ć ć pasj i luk, miloduh,
majdonos, č kozlac, č neven, kopriva, kukolj , paprat,
gladiš, pirika, grah, iskavla (štavljika), smrika, loboda, metvica, divizma,
č č horozovo pero i još neki nazivi koje zbog š ć prvog lista
nije ć č
L. 2a-4a. Allun ezmenin kaidesini beyan eder. - Pravila top-
ljenja zlata i srebra i spravljanja ć za p isanje ili boj a za sli-
kanje, bojenje platna, kašika, kutija i sl. U dodat ku su i dva recepta
za spravljanje stimulansa za č spolne potencije. Na istom mjestu
je i uputstvo kojim molitvama se može zaštiti č j Ji konj od urok-
ljivih č te još dva uecepta za spravljanje lijeka za rane.
L. 4a-6a. Na ova dva lista je ispisano XVI poglavlje (On altindži
bab) iz Prve glave (bahš) poznatog medicinskog č Yadgar-i
Ibn $erif, koji je na turskom jezJku napisao Ibn Serif il:i: .Serif đ
u XV ć

U ovom poglavlju daju se uputstva kako ć se č
pripremiti za putovanje, kako ć se hraniti i odijevati i ć kako
ć se ponašat:i na putovanju da bi č zdravlje.
L. 6a-10a. Risale-i tibb li hakim Ahi Celebi - medicinski spis
koji je u »mesnevi« stihovima sastavio Ahi Ahmed č u prvim de-
cenijama XVI ć (umro 930/1523-4. g.).l) U ovoj pjesmi (broji
121 stih) govori se uglavnom o urednom đ života da bi se sa-
č zdravlje. Prvi stih ove pjesme glasi:
Etibbanin bu dur pend u kelami
Sakin ifratile yeme ta ami .. .
č i savjet č j e ovo:
Cuvaj se, ne j edi preko mj ere ... )
L. 10b-64a. U ovom dijelu rukopisa izložen je glavni dio sa-
držaja ovog djela. Ovdje autor niže recepte za spravljanje lij ekova za
razne bolesti, za č tijela i č zdravlja. ć recepata za-
snovana je na praksi narodne medicine č se, i autorova vlastitog
iskustva. Ti receptU su izloženi uglavnom u prvoj polovini ovog spisa.
Autor ih je č š ć popratio primjedbom: »mugerrebdir« (isprobano
j e) ili »gayet mugerebdir« (više puta dsprobano), ili »nafi dir<< (korisno
je), ili »gayet nafi dir« (jako je korisno). Osim spomenutih, ima dosta
recepata preuzetih iz poznatih medicinskih djela (izloženi su uglavnom
u drugoj polovini ovog djela), što se vidi iz navoda izvora odakle j e
đ recept i opis bolestli uzet. Uz to, ovdje su č č
i zapisi koji đ <treba da služe u svrhu č nekih duševnih
bolesti ili za postizanje nekog drugog cilja, kao, na primjer, da se neko
ili nešto zaštiti od oka ili da nekome ko nema sna đ du-
2) Isto, str. 216, 217.
3
) Vid.: F. E. Karatay, Topkapi Sarayi Miizesi Kiitiiphanesi - Tiirk9e
Yazmalar Katalogu, Cilt I, Istanbull961, str. 592.
262
ševno i č C:io ovaj nije strogo si-
stematJz)ran. Dob1va se utisak da ga Je autor pnkupljao od prilike do
prilike, kako mu je kada u praksi zatrebalo. đ ako mu se neka
bolest kao problem nametnula onda je na jednom mjestu zabilježio
više recepata za č te bolesti.
Kao što se vidi, ovaj medicinsko-farmakološki č ima pet
dijelova. ć je ovaj posljednji koji sadrži 313 recepata za lijekove
i č raznih bolesti i uputstava za č zdravlja i tjelesne sna-
ge, a u dodatku (na listovima 61a-64a) još 34 recepta za lijekove i li-
č narodnom medicinom. '
Smatramo da ć biti zanimljivo navesti bar neki primjer iz ovog
farmakološkog č da bi se dobio nekakav uvid u sadržaj.
č žutice (u djelu na listu 32a)
Istucati š ć od vrbe, iscijediti sok, svakog jutra piti po jednu
kašiku. U dva ili tri maha (upotrebe) žuticu otklanja. Isprobano više
puta. Jako je korisno da ovi (oboljeli od žutice) piju sok od raznih
šljiva, sok od zerdelije, sok od lubenice lili od nara. Sok od puzavke
je jako isprobao. Nema mu ravna. List joj se istuca, sok liscijedi, tri
jutra pije se po jednu ili dvije kašike. Božjem voljom, kada se dva ili
tri puta popije, otklanja potpunu žuticu. 1\iti sok od nohuta jako je
korisno . .. «
Najbolji lijek protiv kamena ili pijeska u č mjehuru
(u rukopisu na listu 47b-48a). Prenosi se od uglednog č Mu-
hammed efendije ć (Selman đ »Treba zaklati č
godišnju kozu u mjesecu avgustu. Jedan dio krvi •pustiš da č a
onda č š u tanjir one krvi koja č u sredini (.mlaza); i dok još
nije krv istekla podigneš tanjlir, jer ona krv s č i sa k•raja nije
djelotvorna; djelovanje ima ona srednj a krv. Nakon toga ostaviš da krv
u tanjiru odstoji i da se zgruša. Onda, razastreš jedno fino platno
unutar sita i č š na to onu poput bestilja zgrušanu krv iz tanjira,
prekriješ preko toga finim platnom da ne pada prašina i ostaviš da
stoji na avgustovskom suncu 40 dana, da se potpuno sasuši, da postane
kao zemlja. Nakon toga istucaš i prosiješ. Iza toga nekoliko mtkvi istu-
caš, iscijediš, uzmeš sok; u jednu kašiku soka od rotkve staviš koliko
jedan miskal (4,68 gr.) ove krvi, Jzmiješaš i daš da popije osoba obo-
ljela od tegoba u č mjehw·u. Tako ć š postupiti dva-tri puta
i (kamena i pijeska) ć ć više u životu doživjeti da ga mo-
ć mjehur boli. To je isprobano.
Evo i tri recepta od Omer efendije attara iz Sarajeva, od koga
je autor uzeo preko dvadeset recepata:
.
»Ako se negdje ne đ »mehrem« (melem), a bude
nužno da se upotrijebi za ranu, treba uzeti listova crvene
vrbe, uv-rnuti ih ·kao fitilj i preko rane previti. To je izvan-
redan lij ek. Crvena vrba na bosanskom se naziva joha. Ra-
ste na obalama voda. Na njoj se javlja nešto poput vezenih
č ć U č je zelena a poslije postane crne boje.
263
Ovo je više puta provjereno. Iz rukopisnog primjera Omer
efendije (list 42b).
Lijek za č mjehur. Uzme se j edna č bilj-
ke »kaz otu«, koju na bosanskom zovu troskot, Jstuca se,
sok se iscijedi, izmiješa se sa š ć (kandisani še-
ć spravljen od biljnih sokova i š ć pravilan izgovor
je »nebat šekeri«), daje se da pije onome ko ima teško mo-
krenje. To ć bol otkloni t i. l sptrobano j e. Iz rukopisa Omer
efendije.« (list 43b).
»Ako kod nekog spada stomak ili nastaj u teški bolovi
u stomaku, ima jedna ljekovita č koju č sakup-
ljaju, na njoj ?e nalaze prazne torbice u č »kakule<<
(babica iz j ednog cvij eta koji je donesen iz Indije); oni to
uzimaj u, udaraju o č d tako r azbijaju. Bosanski se to
zove pucavac. I ma bijel cvijet. Kada te torbice potpuno iz-
rastu, u njihovoj unutrašnojsti se razvije cmkasta sjemenka
poput crne goruške č Neka te sjemenke jede. Bož-
jom voljom, iza toga ć mu stomak spadati i ć imati
teških bolova u stomaku. To se je č od jedne osobe koja
je to isprobala i koja je tu bolest otklonila i može se povj e-
rovati. Iz rukopisa Omer efendije attara iz Sarajeva.<< (list
43b).
ć je č da djelo sadrži (zajedno sa dodatkom) 347 rece-
pata. Od toga 5/6 č recepti za č lijekovima, a 1/ 6 su uput-
stva za č ili postizanje nekog drugog cilja posredstvom zapisa
ili molitava.
To bi bio kratak prikaz sadržine ovog svojevrsnog farmakološkog
spisa. đ ć se još neka pitanja na koja ć pokušat-i
ć odgovor.
Ko je autor ovog spisa?
Na ovo pitanje ć je dati samo č odgovor. Autor
nije nigdje zapisao svoje ime pa zasada ostaje anoniman. đ
sa potpunom š ć možemo tvrditi da je on ć č po
svoj prilici iz Sarajeva, što proizilazi iz ć nekoliko č
Prvo, autor u integralnom tekstu djela vrlo č daje obj ašnje-
nja č đ ljekovitih biljaka ili drugih lj ekovitih materija
i na našem (bosandža) jeziku. Tako uz nazive biljaka na .nekom od
orijentalnih jezika, ovdje nalazimo i naše nazive kao: pelin, sljez, mi-
loduh kaloper, popunac, detalina, gaviz, metvica, č bokvica,
vranija noga, divizma, ostruga, č ć paprat, pasji l uk, gladiš, pi-
rika, grah, iškavla š ć smrika, kopriva, loboda, kukolj, kozlac,
neven, č č horozovo pero (sve na listu 1 i 2) , mrkva (l!i.st 13a), prišt
(biljka 1.22a), kopar (1.35a), prasa (1.39a), rak (1.40b), slatki paprat (1.42a),
joha (1.42b), papadija (l.43a) , pucavac, orašak, troskot (l.43b), pelin
(1.45b). bestilj (l.48a), mrkva (be lisan-i srf tj. na srpskom, l.56a)), ko-
č ostruga, (l.59a), gaviza (gavez, l.59b) itd.
Drugo, autor č navodi izvor odakle je neki recept uzeo, ci-
tira naziv djela ili ime autora, ili oboje. Tako na primjer na više mjesta
264
navodi djela: Yedgar-i Ibn $erif (list ba, 32b, 38b, SOb, Slb, 52a, 52b),•)
Muntahab aš-šifa (list 57a), vrlo popularno medicinsko djelo Menafi
an.,nas (Koristi ljudima) Derviša Nidai-je, jz 16. ć napisano na
turskom jeziku,
6
) i druga djela iz ove oblasti. đ č š ć citira
rukopisna djelo izvjesnog Omer efendije autora iz Sarajeva (list 34b,
35a, 35b, 36, 36b, 37a, 38a, 39a, 41a, 42b, 43a, 43b, 46b, 47a, 49a) od
koga je uzeo preko dvadeset •recepata za č uha, usta i zuba,
ć i dr.
7
) Tako sada znamo, iako č i za ovog sarajev-
skog attara, koji je imao i napisano djelo, vjerovatno neki ljekarslci
č
ć autor iznosi da se kod neke žene u Sarajevu pojavila bo-
lest u s tomaku u vidu oteklina. žena se č tako što je upotrije-
bila lijek spravljen od •isiota« recept na listu 44a). Na drugom mjestu
navodi č kako se je č od bolesti hidropsije jedan Sarajlija
po imenu č Kara đ ć a taj č je od izli-
č saznao i zabilje7Ji.o izvjesnli Omer efendija ž ć ž đ
Omer efendi. Navod na listu 45b) . Po svoj prilici je ovaj Omer efendija
ć č sa Omer efendijom-atarom iz Sarajeva.
Najzad, na jednom mjestu, nepoznati autor ovog farmakološkog
spisa opisuje biljku »Sigilotu, kaže da irna kratku sitan cvi-
jet, crven, a ponekad i bijel, da raste na neplodnim zemljištima i po
kamenim zidovima, kao na primjer u porama kamenog haremskog
zida Careve džamije u Sarajevu (navodi na listu 59a).
Sve su to s1gurni dokazi o porijeklu i nepoznatog autora, i ovog
farmakološkog spisa. Pa iako za sada ostaje anonliman, svojim zanim-
ljivim sadržajem i lijepom formom č pažnju i đ na dalje
ć kako bi se otkrio •i njegov autor i pravi naziv.
4) Vid Salih Trako: »Katalog rukopisa iz medicine, farmakologija i
higijene u Orijentalnom institutu u Sarajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sara-
jevo 1984, str. 216, 217.
S) Isto, str. 214.
6) Isto, str. 21S-224. U Orijentalnom institutu č se više primjeraka
ovog djela, pod br. 937, 1689, 2896, 3359, 4143, 4144, 4145, 4146, 4147-4148.
7) Autorovo pozivanje na Omer efendiju attara {ovdje na listovima 19,
34, 35, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 46, 47, 49) zapisano je nekada kratko( a nekada d!!·
že i đ ikao npr.: Nuqile min hat ti Umer efendi es-SaraYJ( Preneseno IZ
\rukopisa Omer efendije iz Sarajeva; list 34 ,b) ili Nuqile min hatti Umer
efendi es-Sarayi el-attar qale wedžede bi hatti. _'1-Eflaki .. Ner-
kesi efendi (Preneseno. iz rukopisa Omer. _efenctiJe. IZ .kOJ! ka:
že da je to našao zapiSano rukom eflakiJe u bilJež?iCl a) . NarkeSJ
efendije; list 36a); .iJi: Nuqile min hatti efendi naqal_e mm :Abdul-
d.želil (Preneseno iz rukopisa Omer efendiJe, a on uzeo lZ Abdul·
dželila; list 41a).
') Ingever, džumbir, zendžefil- č korijen ove biljke suši se,
melje i upotrebljava kao č za salep.
') Sigil otu šura yerlerde ve taš ve divarlar kisaca.
k.Wl ,behari hurde ve beyaz olur mesela Sarayda Hunkar carm mm hareiDl di-
varinda kofek:i arasinda cabeca bitmiš nice yerde vardir. Tehayyud eden
bulurc. (U rukopisu na listu 59a).
265
SUMMARY
This article deals w.ith a short manuscript handbook on pharma-
cology and popular medicine which was most probably wti"itten in
Sarajevo in the 18•h century. (The manuscript is in the possession of
the Oriental Institute of Saraj evo, item N! 3742). Although neither
the tlitle of this writing nor the name of !i ts a uthor are known, the
t ranslation of the .names of the medicinal her bs from the oriental
languages into Serbo-Croatian cleatl"!y .points to the native origin of
the writer . At the end of the book in the description of one of the
herbs the author says that i t grows on tl1e unfertile land and s tone
walls as for example on the courtyard wall of the Sultan mosque in
Sarajevo (page 59a of the manuscript) which undoubtedly shows that
the author came from Sarajevo. The refeti"ences to well known books
and their authors also speak in favour of his having been well informed
and acquainted with the achievements in those fields. He r esorts a
lot to the medical experience of Omer efendi, the seller of herbs from
Sarajevo, i. e. to his manuscript, whereby for the first time we indi-
rectly get informed about Omer efendi a nd his work.
266
Farmakološki rukopis, P:Va strana,
42 Orijentalni institut u SaraJevu, br. 37
Dušanka ć č
O ć SED:l.ADI
Jugoslovenski etnolozi su pre dosta godina skrenuli paznJu na-
č i široj javnosti na nekoliko proizvoda koji su dobili ime po Ba-
njaluci. Najvažniji od njih je č sedžada.
Hamdija š ć smatrao je da je ta sadžada bila »mali
ć pravokutnog oblika koji se upotrebljavao kao ukras sobe i na
kome muslimani obavljaju dnevnu molitvu« i da su se »U Banjoj Luci
đ dobre serdžade«.
1
) On je naveo nekoliko podataka iz doku-
menata XVIII veka u č sedžadarna, dušernarna i jastucima,
predmetima kO'je je sve smatrao proizvodima ć kao ć ra-
dinosti. TJ. veoma dragoceni podaci upotrebljeni su i u našem daljem
izlaganju.2)
Milenko S. ć pokušao je da nešto više dozna o č
č sedžadarna, ali o toj nekadašnjoj proizvodnji nije našao nove po-
datke. ć podatke koje je saopštio Hamdija š ć o
č vrednosti č sedžada u XVIII veku i o torne da su
u trgovinu išle zajedno sa jastucima i dušernarna, M. ć je raz-
ložno pretpostavio »da verovatno nisu đ tehnikom č i da ih
ne treba smatrati ć proizvodimau.l)
Bratislava ć ć nije prihvatila pretpostavku Milenka S.
ć Na osnovu detaljnih terenskih ispitivanja ć na po-
č severozapadne Bosne, gde su se nekada u č i Bosan-
skom Petrovcu đ molitvene sedžade i dušerne, ona je došla do
ć č »Prvo, da su č sedžade i dušerne bile naj-
verovatnije ć proizvodi; drugo, da su one mogle biti proizvodi
ć rada, ali, po svemu ć ne u Banjaluci, ć u nekom od
pornenutih ć centara severozapadne Bosne, možda u Bosan-
skom Petrovcu. đ da su u trgovini prodavane kao č
s obzirom na to što je Banja Luka bila poznati č
č centar.<<
4
)
t) Hamdija š ć Es.nafi i u i. č
no društvo Bosne i Hercegovme, DJela, knJ. XVII. OdjelJenJe tstortjsko-ftlo-
loških nauka, knj. 12, Sarajevo, 1961, 48.
2) Up. nap. 10, 22, 24, 31, 32, 33. .
3) Milenko S. ć Cilirni i ć u našim zemlJama do sre-
dine XIX veka, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija XII, Sarajevo, 1957,
179-183. · · Gl ·
4) Bratislava ć ć u i Herceg()VIDI, asnU.:
Zemaljskog muzeja u SaraJevu, Etnologtja, Nova seriJa, sv. XXXII/ 1977, Sn·
rajevo, 1978, 236-238.
267
*
* *
š ć najpre u hronološ.kom redosledu sve raspoložive isto-
rijske podatke o č sedžadi i drugim predmetima đ
nim u Banja Luci.
č sedžade ne pominju se u ostavštinama muslimana sve
do pred kraj XVII veka. U brojnim popisima ostavština jedrenskog
ostav.inskog suda iz 1545-1639. godine nema pomena ni o njima ni u
drugim predmetima koji se vezuju za ovaj grad.
5
) Znameniti putopisac
Evlija Celebija, koji j e 1660. godine boravilo u Banja Luci i qpisao zna-
menitosti grada i sve tamošnje proizvode .i predmete poznate po izuzet-
nom k-valitetu, nije spomenuo sedžade.
6
) Ne treba č ć
da su one, u vreme njegovog boravJ!:a, ć bile đ ali da nisu
dostigle opštu priznatost i cenjenost kao lokalni specijalitet?)
Za sada prvi pouzdani pomen č sedžade č s kraja
XVII veka i nalazi se u popisu zaostavštine, novca i stvari bivšeg ana-
dolskog begler-bega hadži Ahmed-paše, ikoji je poginuo :u boju kod
đ Varadin. č je o Bosancu Ahmedrpaši sa nadimkom Kaba-
·kulalc.B) Taj popis nije precizno datiran i smatra se da je sastavljen
krajem 1690. godine. U njemu se pored novca i raznih stvari, postoje-
ć u Donjoj đ u Beogradu, n<l!brajaju č napravljene sedžade
č izrade (yapilmi, Banalukakiiri seccade 'aded 4), a posebno
još jedna napravljena i jedna nenapravljena sedžada č izrade
ili stila, a vrednost ovih šest sedžada nisu đ

Krajem XVII i č XVIII veka pomati sarajevski trgovci
ć ž ć trgovali su đ ostalog i č sedžadama,
č dušecima - dušema je ć prostivka - i banjaluokim
jastucima. O njihovom izgledu nema podataka.
10
)
Vredni su pažnj e pomeni č prostirki za S·redišni deo
prostorije (orta) i za č delove (yan). »Janovi« su služili za prosti-
ranje ispred kreveta i za ukraš<wanje zi:dova izood lkreveta i ć >>Ja-
novi• su termin u pirot skom ć U turskom ć kom-
5) ć Barkan, Edirne Askeri Kassami 'na Ait Tereke Defterleri (1545
-1659). Belgeler, Cilt III, Sayi 5--6, Ankara, 1968.
6
) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci o j ugoslovenskim zemljama, pre-
veo, uvod i komentar napisao Hazim ć Sarajevo, I, 1957, 235-241.
7
) Naime, Melek Ahmed-paša je u Banja Luci dao Evliji »jedno pismo,
sedžadu• itd. da ponese kao poklon Nikoli Zrinskom, ali to je mogla! biti bi-
Jo koja lepa sedžada, pogodna za poklon. Up. prethodnu napomenu, 241. Mož-
da je bila upravo č
S) S. š ć Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Ca-
revini, Zagreb, 1931, 6.
9
) Istanbul, TC Bll$bakanlik D-BSM-MHF 1102 takriben. U vezi
sa ovim i svim ostalim dokumentima istog arhiva koje ć navesti u ovom
radu, dužnost mi je da i na ovaj č izr azim zahvalnost gospodinu Fazilu
ć da je Banja Luka moj rodni grad i da se posebno in-
teresujem za č sedžade, on je te dokumente izdvojio i stavio mi na
uvid.
ID) Hamdija š ć ž ć Prilog č feudalizma u
Bosni i Hercegovini. č društvo Bosne i Hercegovine, Radovi, knj. II,
Sarajevo, 1954, 117.
268
plet prosHrki za jednu sobu sastoji se iz središne prostirke (orta halisi),
dva komada koji se stav1jaju po strani (kenar halisi) što bi bili •janovic,
i iz komada za prosti·ranje ispred se6ija (sedir halisi, divan halisi). U
popisu ostavštine č Ferhad-bega š ć sastavlje-
nom S. V 1715. godine, pominju se orte i janoVii u vrednosti od 50000
aspri pri č se naglašavalo da su ornamentirani i č .izrade
(Bana Luka orta ve yanlar semen 50 000), kao i č ja-
stuka u vrednosti od ukupno 5 700 aspri, đ i ukrašenih istom
tehnikom Bana Luka 4i yasdik 4 semen 5 700) . Ferhad-beg
je imao samo dve starije sestre, Umihanu i Havu. Bio je oženjen Zej-
neb-hanumom, ć Tešnjaka Sejfulah-paše, i sa njom imao dve
maloletne ć Hatidžu i Fatimu. O njemu se kao istorijskoj č
ne zna ništa, ali se na osnovu popisa ostavštine može č da je
porodicu ostavio u velikim dugovima i da se s njim ugasila ova grana
potomaka Ferhad,paše ć prvog bosanskog valije.U)
U popisu ostavštine bivšeg carskog ć hafiz Husejn-age od S.
II 1720. godine pomi nju se dve sedžade č izrade (Banalukakdri
seccade 'aded 2) č vrednost nije navedena.u)
Jednu č sedžadu (Banaluka seccadesi l) u vrednosti od
1060 aspri imao je nekadašnji skopski mutesafir Mehmedpaša kome je
posle smrti imetak konfiskovan za državu a rasprodat na Carskoj porti
na dan 14. VII 1734. 14)
U ostavštini vezira Husejn-pašazade Mustafa-paše iz Dijaribekira,
č je popis izvršen 1735/36. godine, nalazile su se dve stare č
sedžade (kohne Banaluka seccade), od kojih je jedna vredela 10 groša,
a druga 24,5 groša. Ova druga bila je saf-sedžada.l
5
) To je č mo-
litvena sedžada •koja služi za ceo red ljudi, vernika ili vojnika, đ
jedan do drugoga. Saf-sedžada prema tome je niz č sedžada
đ u jednom komadu na kome su mesta za svakog vernika od-
đ bordurama i mihrabima.16)
Glavni carski kasapin Husejn-aga, koji je preminuo u e arskoj or·
diji na polju kod č imao je đ stvaroima koje su mu konfisko-
vane i popisane ll. XI 1736. godine jednu č orta sedžadu ..
Njena je vrednost procenjena na 3 600 aspri_l7)
Iz 1737/ 8. godine ima više pomena č sedžada. Valja
naglasiti da se te godi-ne prvJ i za sada jedini put pominju dva banja-
č makata, tj . prostirke po minderu na ć Te prostirke mogle su
ll) Up. Cela! Esad Arseven. Turk Sanati. Istanbul, I973 (Cem Yayinevi),
255.
12) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- I125- Gurre Cumadel ula 1147, eva-
sit Cumadel ahire.
13) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 25. Ra IJ32.
14) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -12. Safer 1147.
IS) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1148.
16) Vidi izuzetno lep primerak saf-sedžade koji se č u istanbulskom
Muzeju turskih i islamskih dela, a reprodukovan je u: Celdl Esad Arseve11,
Turk Sanati, Istanbul, I973 (Cem Yayfnevi), 254.
11) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 7. Receb II49.
269
biti od platna, č jli Dva č makata imala je Di.lhajat-
-usta, koja je svojevremeno pripadala dvorskom haremu, a docnije je
do smrti živela u Istanbulu, u blizini Kabasakala. Njeno nasledstvo pri
palo je dvoru; popisano je ii preuzeto u prisustvu sudije i
kizlaraginog pisara I1afiz Mustafa-efendije.
1
S)
Iste 1737/8. godine procenjena je jedna stara č sedžada
na 1 260 aspri. Orra se nalazila đ imetkom vezira Kurd Ibrahim-
-paše, prodatim na licitaoi•ji pod nadwrom kapudži-baše Visoke porte
Ibrahim-age.
19
)
đ iste 1737/ 8. godine imala je jednu č sedžadu,
procenjenu na 1710 aspri Nišli-ka Emetulah-hanuma, supruga pokojnog
Sallin Mehmed-paše. Pošto je umrla bez naslednika, prema fermanu i u
prisustvu nadležnih službenika, njen nakit i srebreno đ preuzeti
su za rjznicu ženske polovine carskog dvora, dok su ostale njene stvari
popisane, procenjene i prodate u riznici carskog dvora.
2
0)
Za našu temu č je jedan popis zaostavštine sastavljen 29.
XI 1757. godine, č je vrh iskinut, pa se ne vidi ko je pokojnik. Tu
se pominje đ ostalog jedna sedžada izrade kojom se pod-
ražaya č sedžada (Banaluka taklidi Selanikkarl seccade 'aded
Jj . • Tema podataka o njegovoj vrednosti.2
1
)
U sidžilima iz naših krajeva, đ ostavinskim popisima, tako-
đ ima pomena č sedžada. U Sarajevu je 1767. godine u ć
č ć hanu umro hadži Mehmed-paša, rodom iz Jajca, u č je ostav-
štinj bila i jedna sedža<ia č izrade, koja je procenjena na
66 groša?
1
)
U ispravi o ostavinskoj raspravi posle smrti Amine ć od 15.
IX 1773. godine, pominje se jedna sedžada č izrade č je
vrednost iznosila 1680 aspri.2l)
U zaostavštini Smail-bega ž ć kojj je kao sarajevs-ki mute-
selim umro 1777. godine, pored drugih sedžada i ć pominju se dve
č sedžade.24)
č sedžade pominju se u tri ostavinska dokumenta iz
1780. godine, ali ni u jednom nema podataka o njihovoj vrednosti.
U ostavinskom dokumentu sastavljenom 27. II 1780. godine, u sud-
nici na ostrvu Mitileni, gde je u progonstvu umro bivši ć vel.ikog
vezira Mustafa-clendija, pominju se jedna ·stara saf-sedžaida č
izrade i još jedna upotrebljavana č sedžada. (Kohne Banya
Lukakari saf seccadesi 'aded l ; def'a musta'mel Banya Luka seccade
'aded 1.) č da je oba puta ime grada napisano prema iz-
la) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF- 1150.
19) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF- 1150.
20) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF - 1150.
21) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF -1171, 17. RebiUlevvel.
ll) Vidi: Hamdija š ć Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1961, 47--48. Autor se poziva na Sarajevski sidžil 8, str. S koji se
nalazi u Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Zl) Đ ć ć Sarajevo, 1983, 289.
Hamdija š ć ž ć Sarajevo, 1954, 136.
270
govoru, Banja Luka, a ne Banaluka kao u ostalim ispravama koje su
pregledane. U ovom popisu porninju se kao zanimljivi predmeti jedna
stara se<Hada hios:ke izrade (Sakizkllri) i jedan veliki fenjer za osvetlja-
vanje, ć i bosan·s:ke izrade.25)
Iz Jste 1780. godine je i popis ostavštine nekadašnjeg vojnog def-
terdara Husejn-age, koji je umro u svojoj ć u blizini Aladža mesdži-
da, ostavivši oca i trudnu suprugu. Prema fermanu popis je izvršen 25.
decembra, a đ ostalih predmeta u njemu se pominju jedna banja-
č sedžada i jedna č haša.26)
U popisu ostavštine džizjedar-baše Ali-age, koji je preminuo u
svojoj ć u jedrenskoj mahali Nišandži, u blizini Kum-kapije, osta
vJ.vši odraslog sina i č suprugu, pominju se tri komada banja-
č sedžada, a zatim opet jedna č sedžada. Uzgred treba
ć da se đ ostalim predmetima pominje i jedna sedžada iz Pravi-
šta u Bugarskoj. Popis je sastavljen 8. VII 1780.77)
Ovim bismo završili pregled istorijskih izvora o č se-
džadi. On je - svakako - nepotpun. č je, jer đ kon-
tinuirano postojanje jednog predmeta materijalne kulture muslimana
Osmanskog carstva, predmeta koji se povezuje sa gradom Banja Lukom.
*
* *
Koliko je meni poznato, a ovim se pitanjem bavm duži niz go-
dina, samo dva t urska č pisala su o č sedžadi. Njihov
tekst zasnovan je na č poznavanju č primeraka i prema
tome od izuzetne je važnosti.
Af.irmisani turski č umetnosti, Dželal Esad ARSEVEN, još
1952. godine, u delu »Turska primenjena umetnost«, u vezi sa tekstom o
tkaninama ukmšenim aplikaci:jama, pri-ložio je jednu sasvim nejasnu
crno-belu fotografiju sedžade koju je nazvao- »Benaluka. Prostirka za
molitvu u aplikacijama«. U tekstu rekao je ć »Ukrašavanje koje
se postiže ć materije, č u obliku motiva i prišivenim
na tkaninu, naziva se aplikacija (na turskom: kesme ili
Predmeti ostvareni ovim postupkom, koji je bio i u ·ra-
dovima od kože i papira, nisu bili mnogo cenjeni kod Turaka, koji su
više cenili vez od ovog č ukrašavanja. Primenjeni motivi su uglav-
nom cvetovi i Listovi sastavljeni od ć č č boje. Na
taj č đ su š č (bohr;a), prostirke za molitvu, zidne pro-
stirke i zavese za dnevnu upotrebu. U ranija vremena u mnogim ć
ma prozori su bili opremljeni ovim zavesama za dnevnu upotrebu, na-
č od komada tkanine ili sukna č koje su zamenjivale ka·
feze (žaluzine) i č da se enterijer može sagledati izvana. Pro-
zori na č bili su isto tako opremljeni ovim zastirkama od tkani·
na. U Bosni su se nekada đ najbolji primerci ove vrste; oni su
25) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 21. Safer.
26) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilhicce.
21) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 6. Receb.
271
nazvani be11aluka po imenu grada koji je Đ bio glavni centar. Naši_
mtg;eji po.seduju danas nekoli!lm primeraka ove vrste, veoma Đ č ·
đ ·
Drugi turski č koji je objavio izvanredno lepe rkolorfoto-
grafije dve č sedžade jeste Džan Kerametli. Ovaj č je
detaljno opisao ove dve č sedžade u svom delu »Muzej divan-
književnosti mevlevijskog doma na Galati«.29) Obe se č u"tom
muzeju, jedna pod br. J 79, dok drugoj nije naveden broj. š ć
njegov tekst u celini:
»Rukom đ sedžade koje se nalaze u Muzeju divanske knji-
ževnosti pripadaju XVIII i XIX ve&u. One su đ u Istanbulu,
ali su dolazile i iz drugih centara osmanske imperije i bile đ na
prodaju po istanbulskim č š Poseban je tip č sedžada
na kome je primenjena jedna od najstarijih tehnika č rada kod
Turaka, tehnika aplikacije, koja je đ u zapadnim krajevima im-
perije. Njenu osnovnu površinu č č č boje. Na našem
primerku su na osnovu od č nežno zelene boje našiveni ć
č plave, žute, svetlo žute i č boje od kojih su đ rozete
c1·etov:i ruža i grane. Mesto za sedždu i gornji deo mesta za noge
đ su žutom srmom. široka bordura osnove ispunjena je buke-
tima ć kao što su ruže i zumbuli. V.iše su č stila cvet-
ni buketi koji se ć upravo na sredini sedžade i na troug1im povr-
šinama sa obe strane milu·aba. U muzeju se nalazi i druga č
sedžada đ tehnikom aplikacije. »Banaluka« ili Banjal uka j e
mali grad č ime č »mesto sa banjom«, a nalazi se severozapadno
od Sarajeva. To je planinsko mesto sa obiljem vode. l Saraj evo j e po
prirodi isto takvo mesto i poznato je po đ od č i atlasa.
Sarajevo je posebno poznato po đ od zlata i metala. Sigur-
no je da se vrsta sedžade koja je nazvana Banaluka đ u celom
OI'Om kraj u. Na našem primerku živo je prikazana panorama šehera sa
kamenitim mahalama, sa baštama s obiljem vode, sa ć na lu-
kol·ima i sa ·mesdžidima. Ovaj šeher možda je jedan od dva spome-
nura. (lli Banjaluka iLi Sarajevo - D. B.) Središni deo sedžade, isto kao
i na primeru koji smo malo pre posmatrali, ukrašen je buketom ć
koji izbija iz korpe ili vaze. široka bordura odslikava sve detalje jednog
šebera smeštenog na obalama reke koja žustro č Crvena, bela, zele- ·
na i plava boja upotrebljene su na pravom mestu sa potpuno naturali-
č shvatanjem boja, kao u prirodi. Ovaj komad je veoma redak
primerak sedžade đ sa aplikacijama, iz perJoda kada je turska
umetnost bila pod evropskim uticajem. Prvi uzorci tur ske tehnike apli-
kacije đ su u hunskim grobovima.«JO)
28
) Celal Esad Arseven, Les arts decoratifs turcs, I stanbul, s. a. (1952),
fig. 661, p. 269.
29) Can Keramelli, Galala Mevl evihanesi Divan Edebivati Muzesi, I stan-
bul ,1977. Na ovo delo skrenuo mi je pažnju kolega dr Fehim Nametak, ko-
me se i ovim putem toplo zahvaljujem. Njegovom š ć ovaj 'rad ć
biti opremljen u ovom radu objavljenim fotografijama br. 24 i 25. Sedžade
se i danas č u ovom muzeju jedna pod No. 179, dok za drugu nije
naveden broj. ·
30) Can Kerametli, nav. delo, 65.
272
. . Au_tor ć prve đ u turskoj te-
hniCI aphkacaJa kOJ1 su đ u hunskrm grobovima iz I veka po našem
č vremena, što izlazi iz okvira ovog rada.
š ć prikaz saznanja o č sedžadama valja is-
ć ć
Istorijski izvori znaju za č sedžadu i predmete đ
u istom stilu. Ali ti izvori ništa ne govore o tome od č su i kako bile
đ te ·sedžade i ostali predmeti č stila•. č pred-
meti u turskim muzejima govore jasno da je č o proizvodima od č
č boje; o proizvodima nastalim tehnikom aplikacije - našivanja
-manjih raznobojnih ć č na č sa osnovom u jednoj bo-
ji, )Tako su nastajalrl. predimetli koji su bili omiljeni i cenjeni u dosta
širokom krugu bogatog muslimanskog življa Osmanskog carstva.
Sedžada je bila osnovni predmet ove č proizvodnje, a
po njoj su i ostali predmeti, đ istom tehnikom, dobijati naziv •ba-
č
Povodom č sedžada treba se osvrnuti i na drugi banja-
č specijalitet, č u isto ovo vreme, u XVIII i XIX veku, koji je
đ raznosio ime ovog našeg grada po celom prostranstvu osman-
skog carstva. To su bile č haše.
Prema č velikog i zaista nezaboravnog č Hamdije
š ć haše su bile »lijepo ukrašeni konjski pokrovci od
č ili neke druge skupe tkanine, kojima su se prekrivala sedla i sapi
konja«.
31
) Opet prema č Hamdije š ć •na unkaš i
arkaš naticao se č vrsta ć a preko ovoga ili preko samog sedla
naticala se i haša, djelo č ili terzija. Najbolje haše đ je
Banja Luka. One su č bile lijepo izvezene.«
12
)
č hašu posedovao je Mustafa-beg iz Sarajeva koji je
umro u Dubrovniku 1765. godine. Njegovu ostavštinu popisao je emin
č skale Sulejman, koji je đ ostalim predmetima spome-
nuo i č hašu.33) Kao što smo ć spomenuli, jedna banja·
č haša pominje se i u ostavštini vojnog defterdara Husejn-age, sa-
stavljenoj 25. XII 1780. godine.
34
) č haša bila je č ce-
njena u prvim decenijama XIX veka. O tome č Uredba o odeva-
nju (Elbise nizamnamesi) koja je doneta u Osmanskom carstvu ll. IV
1829. godine. Ovom uredbom se želela da se zavcede č luksu-
za u č državnih službeni,ka, i to ne samo u nj.ihovom č
odevanju nego i u pogledu ukrašavanja konjske opreme i haša. Preteri-
vanja u tom pogledu bila su u neskladu sa šer:ijatskim propisima. Dr-
žavni - kanunski - propisi pozivali su se na šerijatske propise i na
prvobitnu skromnost muslimana.
,31) Hamdija š ć Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sa·
rajevo, 1961, 47--48.
l2) Isti, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo (Narodna prosvjeta)
1958, 126.
33) Isti, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, 47--48.
34) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilllicce.
273
...
. Uredba q odevanju dQzvoljavala je samo dve . vrste haše, od ko-
jih· je jedna, poljsk.e izrade (Le11kdri gafiyesi) bila luksiJZnija a dr,uga,
č haša ukrašena srmom (Sirma._luca Banaluka bila ta-
đ č ali za nijansu skmmnij?. Prema Uredbi, na poljski na-
č · ukršenu bašu· ć ć konji velikog vezira, njegovog zame-
nika i kajmakan1a, vezira i seraskera »pobedonosne vojske« kao i ne-
kih drugih visokih vojnih funkcionera. č hašu u č
prilikama ć konji ·kazaskera, mola istanbulskog stepena i mole od
mekanskog do uskudarskog stepena, muderiši i hatibi Ajasofije, ·ukrat-
ko najviša ulema. Sto se č šejhulislama, za njega se propisuje samo
da ć stavljati na glavu beli saruk, da ć č odelo od bele č i
preko njega feredžu od bele č U č danima č bašu
ć konji nižih dvorana: đ kasap-baše, mehter-baše car-
skih č aga neimara i nj_emu č age.
35
)
*
* *
ć u obzir raspoložive podatke koje smo saopštili, može
se konst-atovati da je Banja Luka mesto u Bosni koje je dalo ime jednoj
posebnoj vrsti sedžada, a zatim i drugih predmeta đ od č
dušema, jastuka, makata i baša. To su bili č đ predme-
ti. cenjeni i poznati širom Osmanskog carstva u XVIII i XIX velCu,
predmeti đ od raznobojnih manjih komada č apliciranih (na-
ši\·enih) na č osnovu, predmeti koji su č bili ukrašeni vezom
od srme. Dok se o aplikacijama na sedžadama više zna, ć
č primercima koji su izuzetne lepote, za dušeme, š č jas-
.tu.ke i makate se može pretpostav.iti da su bili đ na č č
i da su bili ukrašeni floralnim aplikacijama. Za baše postoje dosta ne-
đ podaci, ali je jasno da su i one bile đ istom tehnikom.
I stovremeno se pored č predmeta javljaju · i predmeti
č rada, izrade, tehnike i stilq: Benaluka Benalukakiir1.
Time se nije č mesto proizvodnje, ć č izrade, poseban
č stil u izradi č predmeta. Taj stil je do te mere b.io po-
pularan da su ga podražavaH u Solunu. Solun je glavni centar suknar-
stva u Osmanskom carstvu u kome su tokom vekova đ razne
vrste č prvenstveno č za č uniforme.
Poznato je da se č đ u osmanskoj državi a i mnogo
uvozila. žene su nosile zimske feredže od č a1i je č bila više ko-
rištena za svakodnevni muški kos tim, jer su od nje đ dže.pkeni,
džamadani, fermeni, jeleci, č š i poture, a u novije vreme kaputi i
pelerine. Od č su se đ kalpaci, tozluci, terluci, č su
prekrivana krzna - razne vrste ć itd.lli) Evlija Celebija č da
3
;) "Qp. Zbornik osmanskih državnih zakona i uredbi DUSTUR
. 464
Tarihi ry. I stanbul, 1328-1330, Faide .280, 1826 (Elhi·
se N1zamnames1); ISti, Osmanlt Tarihi. Se9meler I stanbul 1968 143- 146
!Elbise Nizamnamesi - Fes). ' ' '
lli) Resat Ekrem KU9u, Turk Giyim Susam ve· Siislerrme SozlUi}ii, Su-
merbarrk Kultur Y ayinlarf, Ankara, 1969,
274
su krajišnici nosili i voleli č odela.3
7
) Osnovno pitanje koje se na-
ć u vezi sa č sedžadama, hašama i drugim predmetima
od č jeste: da li je Banja Luka bila centar proizvodnje i č i
ovih predmeta, ili je ona bila samo centar uvoza č i finalne izrade
pomenutih predmeta. Ne treba č ć da je u ovaj grad
dopremana zapadnoevropska č namenjena Orijentu, odnosno tržištu
u Osmanskom carstvu, a da su č terzije, a možda i žene u ć
noj radinosti, isecale i pr.išivale Na takvu pretpostavku upu-
ć postojanje đ i đ sedžada. S druge strane Evli-
ja Celebija pominje da su č trgovci okrenuti trgovanju sa So-
lunom.38) To možda č da su oni odatle nabavljali č a da je ba-
Č izrada, je postala popularna, podražavana u Solunu i u
drugim mestima car stva.
đ se postavlja pitanje da li mi danas, na tlu SFR Jugosla-
vije, u našim džamijama, muzejima i privatnim kolekcijama raspolaže·
mo sa primercima č sedžada. Koliko mi je poznato, nemamo
ih. Treba se nadati da ć ovaj pr.ilog njihovom č ć inte-
res za njih i da ć dalja istraživanja u worn pravcu, č u tur-
skim muzejima, doprineti da se ove rukotvorine naših predaka otrgnu
od zaborava.
37) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci u jugoslovenskim zemljama. Pre-
veo, uvod i komentar napisao Hazim ć Sarajevo, I, 1957, 240.
31) Isto.
275
SUMMARY
Yugoslav ethnologists have been engaged in studying the
and other products that got their names after the town of BanJa Luka
\beCause they used to be made there. Nowadays the?' are ?o longer
available. Hamdija š ć and Bratislava ć ć thought
that the seccades and dosemes originating from Banja Luka were car-
pet products, whille Milenko S. ć does not classify them into that
category.
The inventories of the estates of rich Muslims from Banja Luka
and other Bosnian towns as well as places throughout the Ottoman
Empire from the last decade of the 17th century onwards are the most
reliable historical sources for the information about Banja Luka secca-
des, saf-seccades, pillows, makats, Banja Luka middle-room
(orta) and sideways (yan) carpets and Banja Luka Some of the
documents mention the characteristic Banja Luka handiwork and tech-
nique (Banaluka i9i, Banalukakdri seccades, Banaluka taklidi S elanik-
kiiri seccade). Yet, all these data, without objects themselves, are not
sufficient to answer clearly the questions about the material they were
made of or about what they looked like.
Turkish scientists Celdl Esad Arseven and Can Kerametli gave
rather detailed descriptions of Banja Luka techniques on the basis of
the samples of the seccades kept in some Turkish museums. Those are
made of one colour waterproof cloth (c;:uha) on the surface of which
small pieces of the same quality of different colours a re applied as orna-
ments to form a harmonious unity with it. Two exceptionally beautiful
seccades are kept in the museum at Galata in Istambul (Galata Mevle-
Divan Edebiyati Miisezi. One of them has flora! patteras on
1t and the other, in addition to them, on its wide border shows a town,
most probably Banja Luka with its districts, mescids, the fiver Vrbas
and the bridges.
276
Alija Nametak
TURCIZMI U »DERVISU« PJESNIKA STIJEPA Đ Đ EVICA
(1579-1632)
O Stijepu Đ đ ć (Giorgi, Đ đ č pjesniku i
vlastelinu iz XVII ć postoji dosta bogata literatura. Spomenut
ć nekolitko važnijih bi!bliografsikih jedinica o ovom književniku. Mi-
lan Rešetar je o Đ đ ć pisao u ć Enciklo!Pedi,ji srp-
č (Zagreb, 1929, I knj. str. 699-700).
Dr Mihovil Kombol je u knjizi »Povijest hrvatske književnosti
do na·rodnog preporoda<< (Zagreb, 1941, str. 260-261 i drugo izdanje,
Zagreb, 1961, str. 234-235) obradio književno djelo »Derviš« Stijepa
Đ đ ć
Dr Dragoljub ć u djelu č .poeme (Novo .poko-
ljenje, Beograd, 1953, str. 59) obradio je đ djelo ovog č
kog pjesnika, a ue to je dao i njegov opširniji životo.pis. Isti pisac je o
Đ đ ć pisao i u knjizi »Iz knj.jževne i kulturne istorije Dubrov-
nika<<, Sarajevo, 1955).
Dr Rafo š ć u Enciklopedi.ji Jugoslavije (I izd. Za:greb, 1958,
str. 210; drugo i.zd. Zagreb, 1984, III sv. str. 744) poseibno je pretsta-
vio Đ đ ć 'kao pjesnika >>Derviša«, odužeg šaljivog spijeva, u koje-
mu zaljubljeni turs'ki ·»dedo Derviš« na pripitost i naivan č izjav-
ljuje svoj e ć simpatije š ć djevojci. š ć piše da
»Derviš«

ć na č talijanske šaljive rustikalne ljubavne mo-
nologe ... ali i sam IN<: zaljubljenog Derv-iša i pojedinosti, slike i fraze-
ologije njegove ljubavne ispovijesti ... č o .pjesnikovoj original-
nosti i inventivnosti, tako da je »Derviš« jedno od najuspjeliJih os-
tvarenja starije č književnosti.«
Dr MiToslav ć je o Đ đ ć pisao u Leksikonu pisaca
Jugoslavije (II sv. Novi Sad, 1979, str. 62-64) ć vrlo iscrpne bi-
bliografske podatke o ovom pjesniku ue koju je dao i bogatu litera-
turu.
Pjesni'k »Derviša« Stijepo Đ đ ć đ je u Dubrovnilm, 1579.
g. u vlastelinskoj porodici. U mladosti j e bio nemirna duha pa je dva
puta dopao tamnice, a jednom je č č i radi ubojstva. Ka-
snije je u,pleten u akt1ju vojvode od Savoje i Mantove oko podizanja
ustaiiika protiv Turaka i č ga vlada, ć opasnost takva
poduhvata kažnjava č š progonstvom u Napulj, koji ot·
č od godine 1612. Poslije povratfka u Dubrovnik ulw u č
državne slu2Jbe, ne ć Dubrovnik do s·mrti 1632. U ranoj mla·
dosti stvarao je fPOezij u u domenu Ljubavne lirike, ali su od svog tog
o;pusa ostale samo č pjesme. Te pjesme č o udaljavanju
od duba petrarkizma .. Stijepo Đ đ ć je ipak ostao u ć poto-
maka u prvom redu kao pjesnik »Derviša«, hvaljenog još u starom Du-
bromik-u. To je monolog smiješna starca koji uzalud uzdiše za »gos-
pojom• ć »ljuti šerbet svojih suza«, ć da se zbog nje
udalji od 'vlastite rjere.
as ovdje zanima ovo njegovo č djelo s aspek,ta pro-
č • turci;z;ma jer Je ono č .za govor č ko-
ji je u to vrijeme bio pun turcizama. Od prvih č
kontakata preko Bosne u jezik č č su ulaziti turcizmi
o č č i ovo djelo č č književnosti. Ovo dje-
lo č i o tome da s u č utjecaji mogli ć č putevi-
ma. č koji nisu bili pod turskom š ć prima'li su tur-
cizme kontaktima sa Bosnom.
U pedeset strofa sa po šest sti hova u Dervišu se nalazi 83 turciz-
ma. 0Ydje ć donijeti tekst pjesme i č turcirzama sa akcentu-
acijom.
DERVI S
J a sam Dedo ašik derviš
kiti izranjen padam pri d dvor;
izid', džanum, da me vidiš
i da č š moj razgovor-
je li sladak, a, što veliš? -
ja sam Dedo smamljen derviš!
Od repate ljepša s' zvizde
. od sunca i od zore,
punija si dike i gizde
negli č č posred gore,
a sva u licu ružom captiš -
ja sam Dedo smamljen derviš!
Pobjelja si nego gruda
prem ožeta mlijeka vlaška,
ali vajmeh gnjeva i huda
moje od mene srce baška
bez milosti č držiš -
đ sam Dedo derviš!
A ja tebe ć bolje
negli život moj umrli,
nu đ tvoj me !kolje
i veomi jadno prli,
ć se ni&ta ti ne boliš -
zlovoljan sam Dedo derviš!
278
ć š da me č požali:š,
a ja za te ginem rado;
što se tužnim Dedom šališ
slatka moja haramzado, '
ka ljepotom mnogom sloviš?
ja sam Dedo jadni derW.š!
Od pi,Java draža s' meni
i od masla i od meda,
aU pogled tvoj ljuveni
smlitno bode .tužna Deda
kad ga oholo k njem' obratiš -
žalostan sam Dedo derviš!
Ti si rajski melek lijepi
koji sletje zgara s nebi·,
dd me opoji i zaslijepi,
da ć ne znam ništa o sebi
er mi u srcu đ ti sjediš-
zanesen sam Dedo derviš!
Kad te bludno ja poželim,
vas se tada stvorim ledom,
ali se 01pet obeselim
tvojijem slatkijem ·kad pogledom
č me oporaviš -
ja sam Dedo trudan derviš!
Tuž.ne t' č gledat žele-
ti se kriješ đ ž ć
molju Iti se, ć
nu se Deda ne od!me6i,
er ć adet da ga grliš -
ja sam Dedo bijedan derviš!
Nu od mene ti ne 'bježi,
Ljubav er te, moja lijepa,
u mom srcu zabilježi
zlatnom strijelom kom ga cijepa
'kojom džiger đ moj raniš -
ustreljen sam Dedo derviš!
Prigrli me mila i blaga,
pomiluj me radi boga,
o girzdava, o pridraga
haramijo srca moga,
k>a mi dušu jošter grabiš -
ja sam Dedo sužan derviš!
Hamajliju ć ć nosit,
kom ć tebe ć usilit,
kad d ljulbav đ prosit,
neka mi se budeš smilit,
219
ako mi se kad ne smiliš -
ja sam Dedo č derviš!
To J.i me se, dušo, ć š
er me vidiš đ krvava,
ali u meni nu vidjet ć š
ć snagu neg u Java,
k tebi ako me ·ti pripustiš -
jakostan sam Dedo derviš!
Pripusti me, ć se kajat,
er ć š vidjet ke sam ć
ć er prista1at
ć u dne ni u ć
šujJe-bujle da se č š -
tamašan sam Dedo denriš!
ZbabJjen, zgrbljen nu ako sam
ne ·imam vele ja godišta
moju mladost cr>oharo sam
ne ć za me ništa,
pokli ć me da pogubiš -
ja sam Dedo sharan derviš!
Ljubi ako me svaka vila,
er č imam lice,
i ako me đ ljubila
đ Mare od Cernice,
ć č na me mrziš?-
ja sam Dedo gnzdav derviš!
!\ijesam č ni kopile,
jok, ja ni jesam kiridžija, -
od kadune ja sam vile
s kom me rodi č
da č me ć ne grliš? -
plemenit sam Dedo derviš!
J a kader sam č
ako mi se ·De izgnijevaš,
za najljepšu na svem svini
pod ć da se pjevaš
i beitim da se slaviš -
razuman sam Dedo derviš!
To li ć me pomilovat
er sam Dedo siromaše,
,·ala ć 1i dar darovat
ki podoban jes za paše,
ako ti ga milo primiš-
milostiv sam Dedo derviš!
280
Sve što imam na sem sviti
me teld.je l-iJepu ;zgradu •
j a ć pdklooimi
i oko nje svu livadu,
tvoj č d:a slaviš-
dobrostiv sam Dedo derviš!
I to ako t ebi dosta,
ma "jabuko moja zlatna, nije,
dat ć t' ·kož.u kaplani>osta
kom se rese sve delije,
da njom tvoj uresiš-
blagodar sam Dedo derviš.
Ti!kvica ti na dar ova
majstonije puna svake,
ku mi m(\j darova -
još na bradi ne imah dlake,
neg bih oglan đ goliš -
ljubežljiv sam Dedo derviš!
J oš kašiku imam i štap -
i .toj ti darovati!
benum džantl!ffi č hesap;
mogu li ti što ć dati?
neg alko ć š i moj kanš -
praznoruk sam Dedo derviš!
Ali ašilk Dedo daje
zain oldii sej darove,
za nje er lj epos tva ne haje
nit ć da se merui ozove,
neg na č moj gluha stojiš-
uhiljen sam Dedo derviš!
Del na č đ đ č
tvoj te Dedo gledat želi,
ter veoma grozno č
i smiljcmo tebli veli:
ukaž' mi se da me uttiešiš -
ja sam Dedo č derviš!
Ma bojnice, č mejdane,
đ šelum, s-latko dosti,
· ter ·urz;mnažaj moje rane
ć me u radostrl.
kad poda se mene skl.l(piš -
č Sa!ffi Dedo denliš!
Eto uhiljen ja se skitam
i ucVIilj en ja se tufem,
prid dvorom tri. ter mahniotam,
č č i jautem
281
ć što me moriš?-
umoren sam Dedo derviš!
Mnokrat uzmem britvu u ruke
ter iuežem vas sam sebe;
baka beni, .koju muku
ja podnosim ć tebe,
a ti rza me č ne mariš! -
izranJen sam Dedo dervjš!
Jarali oldum sa svih strana
po mom tijelu ,prirtužnomu,
nu ć je broj od rana
u bolesnu srcu momu,
a ti ć me da ozdraviš -
ja sam Dedo bolan derviš!
Najprije me gnjevom shara
a pak moga ć poraza
od milos1li tve bir
jadomu mi ne ukaza,
neg me umorit svak č želiš -
poražen sam Dedo derviš!
.!\ernoj , nemoj, dušo draga,
ulmiš Deda tvoga roba
da kon tvoga đ praga,
da te ne bi našla globa;
nemoj s mene da se okriviiš -
pravoduh sam Dedo derviš!
č u krvi vas podušen
kad se smrtno ja izrežem,
u pokrovcu lter poružen
ć ti pnid dvor ležem
i zavikam >>medet« do •triš -
poružen sam Dedo derviš!
Sve za milost tada mome
u gorku me ć vaju, '
č se Iiada mnome
i paka me upitaju;
Č taj č Dedo. tužiš?«
j a sam Dedo nebog derviš!
Odgovorim ć suze:
eto Dedo ć gine,
eto ahar za stan uze
a ć oštri za haljine,
ć ga u greb ti zatvoriš -
poginuo sam Dedo derviš!
282
Ne, IZvjerenja od nijednoga
neg ti malo !kurban tvorim
od č ·Srca moga
ld u plamenu č gorim,
er pogledom đ me prliš -
izgol'jen sam Dedo derviš!
Pod bewt tužan
lkhlknem mnokraJt« i dost! i dost!
- ć - tvoj .sam s·užan,
begenišem tvoju lipost,
kom đ rane moje novJš -
ja sam Dedo tužan del"Wš!
verse, nemoj
na žehjenje me č
priloagatli ć nepo'koj,
o giz.dava ma sul.ta.no!
vrijeme je da tvoj gnjev uumš -
pogubl·jen sam Dedo derviš!
Svadca radost benden diti
ter mi slatke nijesu slasti,
er đ ·imam na pameti
gorkos od tve oholastli;
benum rahum, što se oholiš? -
č sam Dedo derviš!
Ako c"'i·Lih đ tužno
i me zarri<an srce uzdlisa,
tva nemilost a<ko ružno
vas mo•j žllvot .i,z;bastJisa,
č -i duh još mi globiš?-
ja sam Dedo č derviš!
Ele svakoj moj požudi
č š jasak bez milosti,
tijem ramazan č hudi
vaJmeh sva!ke od radoslli
neg ti &to me Jadom (pO }iš -
otrovan S>allTl Dedo derv.iš!
Srce mi se još razglaba
od ljuvene gorke bijede;
Dedo hl1eba ni ć
nelagodan ć ne jede,
a tti se zlom mojijem go'jiš -
ja sam Dedo č derv'iš!
Na ć nit se štuje,
ni ć Dedo č Ma,
ni se ni raduje,
neg se u· !prsi stijenom lupa,
jeda mu se Li umoliš -
đ sam Dedo denliš!
č Dedo ć .ne č
ni ti ć kafu srJi:a,
neg gologlav, bez č
po ć s_nijegu
ć plamena ikim ga gons -
urusen sam Dedo den•iš!
Samo pijem u ć i dan
ljuti šerbet mojih suza,
er se ć jaoh probadan
od ljuvenih Nib mamuza,
kirn nada mnom ti gospodiš -
izboden sam Dedo den'li·š!
Ja bih htio, moja draga,
ć ljuba\i tve jedine
da mi 'e č š tva ;pašmaga
korn bili č tebi ašJtine,
da me m·ako ne žalostiš -
žalostan sam Dedo denniš!
ako mi ć ć
k tebi da me ć lli •prigrlit,
za te ć se đ zvat>i,
za te rezat, za t e prlrit,
ć ako me obeseliš -
nesretan sam Dedo derviš!
Ha:n se č Muhamedu
rad ljeposti smjerne t voje,
a ti ć š bijednu Dedu
da se smiliš v.ijek, gospoje, -
ć mi ovri zulum č š
ja sam Dedo gnjevan der\!iš!
Cafir dušman sad mi jesi
pok.J.i bi mi vas t rud zaman
koji meni, bre lk.alpesi, '
neharnostim ,plati taman!
ć je Dedo benden đ š -
jedovit sam Dedo derviš!
P;roklet svaki č da je
ki se u žensku glavu ·uzda
ka za ljubav č ne haje;
zato, Dedo, volju
dokle bolje tJi promisl!iš _
slobodan sam Dedo derviš!
2S4
ć za .tebe ne uzcn§em,
dušu mi si
ć te se kurtališem,
bre, ć mi nijesi mila;
idem na te dozVIa't teptiš -
č sam Dedo derviš!
ć TURCIZAMA
adet; (j)er ć adet da ga grliš; adet = č 53 (stih)
ahar; t. ahir, perz. ahor = konjušnica, staja; 201
alahise, alahise verse; radi Boga; daj, Boga radi, s. 217
(t. zaljubljen(ik); s l.
(t. aškin) zdravica. Da mi je č š tva pašmaga, kom bih
č tehi aškine; 267-268
bir: jedan, jedna. 177
bre (t. be, bre, iz č more, mre < bre) = budalo, s. 285
baka beri = bak beri = gledaj amo, bliže, s. 165-166
t. odvojeno. Moje srce od mene baška, s. 16
(t. beyenmek = svidjeti se), begenišem tvoju lipost,
s. 214
beit (beyt, ar. stih, dvostih; i beitim da se slaviš), s. 107 i 211
benden (t. od sebe, ć je Dedo benden đ š s. 287
č (t. p. č dvospratna ć velika soba na l
katu; Del na č đ đ č s. 145 ·
č (t. gospodin, č č s. 100
č (t. č č s. 103-106, 211
č (t. - đ ma bojnice, č mejdane, s. 158
č t. pers. šubii.n) pastir, s. 97
č č (t. = supa, s. 248
č (t. = konjski pokrovac od kostrijeti; a č oštri (uze)
za haljine. s. 202
ć (t. kafir, kjafir, ar. kii.fir) -nevjernik, s. 284
ć č ć t . kebap, ar. kabii.b) = vareno meso s do-
sta umaka, 243
ć (t. kerem eyle = budi ljubazan), s. Sl
dedo (p. dede; djed, šejh u mevlevijskih derviša), s. l
delija (t. deli = lUd, silovit, pomaman. junak) s. 124
dervlš (perz. ponizni, skromni č (musliman), s. l
dušman i dušman (t. perz. dušmen = neprijatelj) s. 28+
dtdnum (t. camm = dušo moja) s. 3; benum dt anum, (benim
canlm = dušo moja, s. 135
dt lger (ciger = ć jetra, srce) s. 59-60
285
đ (t. gaur, gavur) - nevjernik, bezbožnik) s. 273
đ (t. gel = đ đ na č đ đ č s. 145
đ (t. gitti) = otišao, otišla je, s . 223
đ š (t. od gl. gitmek) s . 287
đ šelum = slatko dos ti, = vidjeti se,
susresti se) s. 152 .
đ đ ( t . giizel, giizeli k = lijep(a), ljepota), s. 94, 21
hdin (t . hain, ar. bain - nevjernik, apostata. Hain se č
Muhamedu (Muhamedu), s. 277
hanui.jlija (t. hamail, t. hamayli = amulet, talisman / u obliku
knjižice; Hamajliju ć ć nosit) s. 67
haramija (ar. harami = razbojnik), s. 64
haramzdde (a-p. baramzade = č dijete, kopile), s. 28
hesiip (t. hesap, ar. hesab č benum džanum č he-
sap/ benum džanum č besap = č se, dušo moja s . 135
č (t. p. č = ništa. ć š da me č požališ) s. 25, 167
hOdža (t. boca) = č č s. 129
izbastisati (hibr. oblik od iz- i batisati, t. basmak = štampati,
pritisnuti, zgaziti . .. Vas moj život izbastisa = Zgazila s i sav moj ži-
vot) s. 232
jara/i (yarali oldum, t: ranjen sam, raniše me) s. 169
jasak (t. yasak = zabrana; č š jasak bez milosti) s. 236
jok (t . yok) = ne. Jok, ja nijesam kiridžija) s. 98
kdder (a. kadu· = ć sposoban; Ja kader sam č
s. 103
Kaduna (t. kadln = đ ugl edna žena. Od kadune j a sam
,;le s kom me rodi č s. 99-100
kiiiš (t. = remen) s. 137
' ka/pesi (ar. kalbl, kalp = lažan, varalica; bre kalpes•i = more
Yaralico), s. 285
kap/an (t. tigar; kaplan-postu, t. = tigrova koža) s. 123
kašika (t. = žlica) s. 133
kir!diija (t. JaraC! = prijevoznik robe uz naplatu), s . 98
kopile (t. kahpe oglu. ć Nijesam č ni kopil e) s. 97
kurban (a. = krvna žrt va. Neg ti milo Kurban tvorim od č
srca moga) s. 205-206
kurtalisati se (kutarjsati se, spasiti se, osloboditi ; veše t e ·se kur-
tališem) s. 297
mizmuza (ar .. mahmuz = s tremen; od ljuvenih tvi h mamuza)
s. 262
mizskariti se (šaliti se, č ć er pristaj at ć
u dne ni u ć s. 81-82
medet (ar. madad = ć I zavikam: »Medet«! do t riš (tri
puta) s. 191
286
ć č š ć ar. mahkama = sudnica). Na meh-
ć nit se štuje) s. 247
mejdan (t. meydan, ar. miiydan) = borilište. Ma bojnice, č
mejdane) s. 151
melek (ar. = đ Ti si rajski melek lijepi) s. 37
oglan (t. oglan = č Neg bih oglan đ goliš (golobrad)
s. 131
paša (t. = titula Vdsokih vojnih i civilnih dostojanstve-
nika u rangu generala. Vala ć ti. dar darovat ki podoban ješ .za paše) s.
111-112.
para (t. para, - = novac, č ć Od milosti tve bir para (jedan
č č jadovnu mi ne ukaza) s. 117-178
pdšmaga (t. pal?mak, = č Da mi č š tva paš·
maga) s . 268
pendžer (t. pencer) = prozor
pilav (p. pilav) = kuhati č od pilava draža s"meni) s. 31
post (p. post) = koža; kaplan postu = tigrova koža, s. 123
rdhum (pogrešno, treba ruhum; a. ruh = duša; benim ruhum =
dušo moja) s. 227
ramazan (ar. ramadan) = mjesec posta i tjelesnog ustezanja;
č Ramazan = ustezati se. Tijem ramazan č hudi vajmeh svake
?d radosti) s. 237-238
sultana (t. sultaniye, sultanija = careva ć O gizdava ma sul-
tano!) s. 220
šerbet (t. od arapskog šarba = slatki napitak. Samo pijem
i ć i dan ljuti šerbet mojih suza) s. 259-260
s. 83
šitjle-bitjle (t. č č /arno·tamoj šujle-bujle da se č š
tiiman (ar . tarnam = upravo, istom mjerom) s. 286
tiimašan (ar. tama' pohlepa, pohlepan) s. 84
č (t. teferrii<;: = zabavljanje, uživanje č u prirodi
s. 119
tekija (t. tekke, ar. takya, derviška zgrada u kojoj se obavljaju
derviški obredi. Sve što imam na sem sviti (na ovom svijetu) me / rnoje/
tekije lijepu zgradu) s. 115-116
teptfš (t. ar. tiiftil? = inspekcija, đ sud) s. 299
itlmiš (t. č = umro, mrtav) s. 181-183
vaj (t. vay) l. jaoj, 2. strahovanje) s. 194 .
vala (ar. vallahi = tako mi Boga, doista, zaista) s. ll1
verse (t. verrnek = dati, Alah ise = radi Boga) s. 217
zdin (zain oldi = pravo: zail, potrošio, s. 140
ziilum (t. ziiliirn, ar. zulrn = nasilje, s. 281.
287
SUMMARY
.S bijepo Đ đ ć (1579-1632), •the poet from Dubrovni•k, is well
known and discussed ·in our literature. He was a lot vritten about
especially by -the histonians and literary critics interested in Dubrovnik
litera<ture such as M. Rešetar, M. Konbol, D. ć R. š ć M.
ć and others. None of them missed ro wnirte about »Dervtish«
which is one of his most succes-sful poems and by whlich he is best
k.nQwn. In the poern we come across a lot o f Tui1kish words which
shows how significarutly the hinterland (Bosnia & Herzegovina) -influ-
enced the life of Dubrovnik as well a-s the language i•tself.
I n this paper t he·author has discussed all the Turkish borowings,
83 of t hem altogether, accentuated them and has also inserted the
poem It has 50 stanzas with 6 verses each.
288
Hamdija ž ć
DUBROVACKE I MLETACKE PRIPREME PRED
RAZGRANICENJE 1699. GODINE
Težnja za mirom pratila je cijeli č veoma surovi Petnaes to-
godišnji rat (1683. odnosno 1684. do 1699.). Odmah nakon njegove dru-
ge godine sa Austrijom i prve sa Venecijom (1685) mir je najprije po-
nudio neki č bivši austrijski rob, a zatim tri godine na-
kon toga (1688. i 1689.) i službeni Portin č Alessandro Scarlatti
Maurocordato (Aleksandar Skarlati Maurokordato)
1
) uz nekog Zulfi-
kar-pašu, ali obe su te ponude ostale samo pokušaji; ova druga je
č ocijenjena kao ratna varka u č i Veneciji.
2
) Nedugo iza toga
(1691) u č se neko vrijeme, ć prema Carigradu, zadržao sa
svojom »pol-ijepom ženom« (assai bella) engleski ambasador na Parti,
William Husey (Viljem Husej),
3
) da se, po nalogu svoga suverena, Vi-
l) Maurocordato Scarlatti Alessandro, pisac, diplomat i ljekar (1636-
1709.). č iz ugledne fanariotske porodice sa otoka Hiosa, što je bila po-
rijeklom iz Gjenove. Do 1679. godine ljekar i č u Carigradu, a zatim
stupa u tursku službu (glavni č U toku Petnaestogodišnjega rata bio
je u samom centru zbivanja, pa se zato njegovo ime neprestano pominje i
u poslovima što se č Bosne i Hercegovine, kako č č do-
kumenti (ASMM i Lettere o commissioni di Levante, XLIV, XLV, XLVI).
Objavio je »Instrumentum pneumaticum circulandi sanguinis, sive do motu
et usu pulmonum«, Bologna 1664., »Stato dell' Impero ottomano«, 1696., pa
»I sto ria sacra«, Bucarest, 1716. U rukopisu su mu ostali »Istoria dei Romani«
(1861. u atinskoj biblioteci), »Miscellanaea di filosofia e di lettere familiari«,
»Precetti di diritto civile«, pa napokon prevod na turski Blaewog djela »At-
lanta«. - En. it., XXII - E. Legrand, Genealogie des Maurocordato, Paris,
1896. - E. Driault i M. Lhertier, Historia diplomatique de la Grece (1821.-
1878.), Paris, 1925. - Lujigi Ferdinando Marsigali, Autobiografia di L. F. Mar-
sig/i; messa in luce nel I I centenario della della morte di lu i del comitato
marsiliano, a cura di Emilio Lovarini, Bologna, 1930., 203. (primjerak u ANU
BiH-u) - Pietro Garzoni, Istoria della Repubblica di Venezia in tempo della
sacra lega contra Maometto IV, e tre suoi sucessori, gran sultani de' Turclzi,
Venezia, 1720. (primjerak u zadarskoj č biblioteci), I, 39. - 810. -
Ešref č ć Granice Bosanskoga pašaluka prema Austriji i č
Republici po odredbama č mira, Sarajevo, 1973. (uglavnom po
turskim izvorima), 40-63. - Joseph Tournefort, Relation d'un voyage au
Levant .. , Paris, 1717.
2) P. Garzoni, o. e., 138. Bilo bi veoma korisno utvrditi izvore ovoga
č č i šefa č arhiva Republike Venecije zbog dub-
ljeg ulaženja u smisao ovih mirovnih inicijativa.
J) Historijski arhiv u Dubrovniku ć HAD), Prepiska, XVII -
1?37., 16., 22. VI 1691. ovoga diplomate č Republici. Vi-
di sliku br. l. - L. F. Mars1gh, o. e. 133. - P. Garzom, o. e., I, I, 411.
289
ljema Oranskoga IIP) - »Obavijes ti koliko treba uraditi .na Porti u
tako važnim pregovorima«,5) pa je zbog toga s transilvanskoga fronta
bio č 33-godišnji oficir i diplomata Luigi Ferdinando Masigli
ili Marsili (Lujigji Ferdinando Marsilji ili Marsili),
6
) da, tobože kao
sekretar te engleske misije, ispita ć skl·apanja mira s Tur-
cima. Iako tome spretnom, obrazovanom i inteligentnom Bolonjezu u
austrijskoj službi ovo nije bio prvi zadatak te vrste, i on se u č
\Tatio neobavljena posla.') I spitivanje je prekinula Husejeva smrt, koga
j e, po Marsiljtiju, mogao zamijeniti- >>stari engleski poslanik T·rumbal«,
ali ga njegov s uveren nije htio imenovati zbog sumnj e - >>Što je imaše
da bi on bio previše Francuz« nego je uputio Williama Herborta (Vl-
lj ema Herborta). Pošto j e 1692. i on umro u Beogradu, iz Londona je
bio ć novi, ć poslan.ik, Wiliam Paget (Vilj em Pedžet), koji
je trebao da nastavi tamo gdje su dva njegova prethodnika b.ila stala.
8
)
Cim j e ovaj nesumnjivo veoma uporni i sposobni diplomata s tigao na
Portu 1693. godine, zatražio je prijem kod velikoga vezira, ali audijen-
ciju nije dobio zbog smjene na tom visokom p oložaju. đ to
ga nije omelo da i u narednim godinama (1694. i 1697.) i dalje radi
na ovom poslu - >>Od ć važnosti (di sommo .rilievo) sve dok
nije o\"0 yažno pitanje - na temelju ovlaštenja dvorskoga kancelara u
4) William Oranski (165(}-1702.) bio je najprije grof nasuanski i na-
mjesnik Ujedinjene Nizozemske, a zatim, od 1689. godine, engleski, škotski i
irski kralj.
5) L. F. Marsigli, o. e., 131., 133.
0
) Hamdija ž ć Lujigj i Ferdinando Marsilji i jugoslovenske
::.emlje od 1679- 1684., Anali Husrev-begove biblioteke, VII-VIII, Sarajevo,
1982., 241. (odlomak obimnijeg rada, što č na štampanje u sarajevskom
>>Masleši«). - Biblioteca universitaria di Bologna, Manoscritti di Luigi Fer·
dinando Marsigli ć BUB, MM) - Grga Novak, Borba Dubrovnika
::.a slobodu 1683-1699., Rad JAZU, 1935., 253. - Ludovico Frati, Catalogo dei
manoscrii ti di Luigi Ferdinando Marsili, conservati nella Biblioteca universi·
1aria di Bologna, Firenze, 1928. - Stjepan Beigl, Spisi grofa Marsiljija (Mar-
sigli) u č š biblioteci u Bolonji (Bologna), Glasnik Zemaljskoga mu·
zeja u Bosni i Hercegovini, 1901. Polihistor Luigi Ferdinando Marsigli (1658. -
1730) s našim krajima je prvi put došao u dodir 1679. godine i to kao č
svite č ambasadora Pietra Civranija (Pietro Civrani), koji j e odla-
zio na svoju dužnost u Carigrad. Od te godine do 1702. ili 1703., kada je defi-
nitivno napustio Balkan kao visoki oficir austrijske armije od posebnog po-
vjerenja, prikupio je veliku i dragocjenu gragju, pored ostaloga, i o Bosni
i Hercegovini, što je nezaobilazna ne samo za č onih đ
u kojima je on č u tome razdoblju nego i č č istraži·
vanja u oblasti kartografije, prirodnih pojava, arheoloških nalazišta, itd}.
Ta ga gragja svrstava u pionire č istraživanja kod nas, a č se u
Univerzitetskoj biblioteci u Bolognji. Nije, dakle, u pravu Novak kada tvrdi
da_ je A. S. M;aurokordato bio najobrazovaniji megju č u Srem·
skim Karlovc1ma.
7
) L. F. Marsigli, o. e., 133-165. U j ednom poglavlju svoje Autobiogra·
fije ovaj Bolonjez nam je ostavio iscrpno ć na tu svoju misiju u Ca-
rigradu, ali je umro prije nego je izvršio posljednju redakciju toga spisa, pa
ga zato valja uporegjivati sa zaostavštinom u Univerzitetskoj biblioteci.
8
) Ibidem, 156, 163, 209, 257. Osim Husejeve smrti,ovaj austrijski erni·
sar megju razloge svoga neuspjeha svrstava i odluku tadašnjega velikoga
vezira o smjeni svih onih što su bili skloni miru. Za Herborta kaže da je u
B:oiP:ad stigao sa iluzijom da može - >>lijepim č navesti Turke na
zato se morao ć na svojoj lagji na neki sporedni rukavac Dunava
1 tu )e, č umro. S Pedžetom se Marsilji kasnije bio sukobio i to
tako oStro da ga je ovaj optužio velikom veziru i tražio njegovo pogubljenje.
290
č grofa Kinskoga
9
) - ponovo iznio pred tadašnjega velikoga vezi-
ra, Amdža š ć ć

u jednom podužem razgovoru 25.
XII 1697 ., JZraztvšt mu svoJe č đ što engleski kralj nije dobio od-
govor na svoj predlog iz 1693. o posredništvu đ ć stra-
nama.11) Cetiri dana iza toga razgovora Pedžeta je k sebi pozvao Mauro-
kordato i obavijestio, da ć veliki vezir odgovoriti na osnovu č
»Uti possidetis, ita possideatis« (što se steklo, zadržati), jer Turska,
mada je mnogo izgubila, ne traži ništa osim Transilvanije.u) Bez obzira
što je smatrao da se to ne može ć i što se, dakle, na tome ne
mogu graditi pregovori, Pedžet je 1pak prihvatio ovu č vezirovu
ponudu ć na boljim rješenjima. Zato mu je nekoliko dana
iza toga (2. I 1698.) dostavljeno nekoliko novih predloga i pojedinosti,
koji su đ demoliranje Petrovaradina,U) Osijeka
14
) i nekih dru-
gih, manjih đ ali je ovaj engleski diplomat i to odbacio kada
mu je 10. I 1698. ć č odluka o tome iz divana. Zato
je Maurokordato zatražio predlog kojim bi bio zadovoljan austrijski
car Leopold PS) ć š pismeni odgovor.
16
} Po Carlu Ruzziniju (Karlo
Rucini}, č ambasadoru u č Pedžet je tom prilikom u ovu
austrijsku prijestolnicu pisao da bi Turci, ustvari, bili zadovoljni, osim
Transilvanije, još i demoliranjem Titela, Petrovaradina, pa evakuacijom
Iloka,H) Požege
1
&) i đ na Uni.
19
) Izgleda da je tako đ od-
9) P. Garzoni, o. e., I, 446., 490, 520. - L. F. Marsigli, o. e., 254. .
10) HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784/a, 89., 10. II 1698. - E. č ć u
navedenom djelu na nekoliko mjesta.
ll) Kao bilješka br. 8.
12) P. Garzoni, o. e., I, 242, 769. Osim detalja o zauzimanju Transilvanije,
ovaj onovremeni č donosi i osnovu za pregovore. č se da -
»bude zadržano ono što je zauzeto, ali uz izuzetak da iz tvrgjava Transilva·
nije izagju austrij ske milicije i da se provincija vrati u prvobitno stanje pod
nadzorom oba Carstva; Titel i Petrovaradin treba da budu demolirani; Ilok,
Požega, Brod, pa utvrde na rijeci Uni evakuirani; u Temišvaru granica bi
trebalo da bude izmegju rijeke Moroša i Tamiša. A što se Poljske č nje-
na ć vojska ć iz Moldavije i Kamenijec demoliran; sa Venecijom ć se
č mir na osnovu zadržavanja zauzetoga . ·"
13
) Milivoj ć Petrovaradin, Vojna ene., VI, 755. Austrijanci su ovaj
grad zauzeli prije j ula 1688. i odmah ga stali đ
14
) Osijek, Voj. ene., VI, 567. Turci su Osijek napustili 19. IX 1687. -
L. F. Marsigli, o. e., 257. - Archivio di Stato di Venezia ć ASV) Dis·
pacci di Germania, filza 178., str. 661., 23. I 1698.
1
5) P. Garzoni, o. e., I, 769. - ASV, kao u prethodnoj bilješci. - Treba
ć da Garzoni (Garconi) gotovo sve svoje izlaganje o pripremama za
č crpi iz navedene serije u č Arhivu, kako sam imao
prilike da se uvjerim ć te dokumente sa njegovim tekstom. BI-
LO BI ZATO KORISNO TAJ NJEGOV TEKST PREVESTI I VEZATI ZA TE
DOKUMENTE PA OBJAVITI, JER DONOSI CITAV NIZ ZNACAJNIH VIJE-
STI I O BOSNI I HERCEGOVINI.
16
) Ibidem.
17) Vladimir š ć Ilok, Ene. Jug., IV, 345. - ASV, kao gore.
18) Vladimir š ć Slavonska Požega, Ene. Jug., VII, 225. - ASV,
kao gore.
19) Vidi bilješku br. 12. - BUB, MM. Mirsilji je Leopoldu I uputio velik
broj č dokumenata i crteža, pa geografskih karata o terenu uz Unu,
č o ć j okolici, i to zbog upornog nastojanja da se to strateš-
ko č dob. ije od Turaka. Tim povodom su Marsilji ili njegovi sarad-
nici izradili jednu opširnu informaciju o č begovima, što su imali
utjecaja na poslove oko č
291
ć formula za č pregovora, jer j e taj isti č diplo-
mata pisao Senatu u Veneciji 3. II 1698. (pismo je ć 5. II 1698.)
- »kako se sa raznih strana od onih što dolaze iz Jedrena saznaje (a
tal.. ·vi se glasovi šire i danas), da j e Porta sklona miru i da je zato
pred tri dana iz Jedrena u Englesku ć sekretarl
0
) engleskoga am-
basadora, rnilorda Pedžeta; on ć pu tovati preko č a od Beo-
grada mu je pridodat j edan aga po imenu Mehmed-aga, kapidžibaša,
koji mu iz toga grada mora ć daljnj e putovanje . . . «
21
) Pa
odmah iza toga dodaj e podatak o smanjivanju turskih vojnih priprema
prema Austrij i i o naredbi velikoga vezira da mu bosanski paša Cose
Halil-paša pošalj e izvještaj o odnosima sa Venecijom.
Istovremeno kada u Veneciju iz č stižu te vij esti i to po-
sredno, na samom izvoru, u Carigradu, boravi Luca Barca (Luka Bar-
ka), koji sa položaja dragomana neke zapadnoevropske ambasade šalje
m·anredno zanimljive infor macij e u Kneževu č u Dubrovniku i
to na temelj u kontakata sa tadašnjim reis-efendijom Mul1amedom,
Maurokordatom, pa na temelju saznanj a što su q1u ih slali njegovi
poYjerioci u Jedreni, Sofij i i nekim drugim turskim gradovima.
22
) Tako
je on, syega pet dana iza citiranoga č ambasadora u č
(10. II 1698.), č da puni svoj a opširna pisma č novo-
srima. j e j avio o prodoru a ust rij skih trupa do Sarajeva, što
je izazyalo ,·eliki strah u Carigradu,!l) a zatim o i nicijativ.i Pedžetevoj ,
koji je - >>ponovo preduzeo korake kod ove vlade u pogledu ranijih
predloga, tj. da svak uživa zauzeto i da za nj egovo č granica
s j edne strane bude rijeka Moroš, koja č iz Transilvanije i ulijeva
se u Tamiš, a Drava s r ij ekom Unom s dr uge s trane«. Turci- »slušaju,
aH se ne č prije nego sakupe informa'cije o pomenutim rij e-
20
) L. F. Marsigli, o. e., 146., 157, 160. Sekretar je bio Tomas Kok.
2
1
) ASV, Dispacci di Germania, filza 124., str. 561., S. II 1698., filza 178.,
str. 110. i 111. - P. Garzoni, o. e., I, 767. - HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784.,
91., S. III 1698. Neovisno od Ped.žeta i Rucinija, č agent Luka Barka
č da je taj Mahmud-aga, koji je bio selamagasi Fazli paše ć veli-
koga Yezira što je poginuo 1691., samo č što prati ovoga diplomatu i
nije č
12
) HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784/a, 103., 22. III 1699. Barkin povjer-
ljivi č u Smirni je bio Ilij a Kot la, u Carigradu č Negri, a
u Sofiji Gjorgjo Medini. Taj agent je u ostalom nizu vij esti naveo i one
o Savi ć koji je petnaestak godina kasnije, po ulasku u rusku
službu, bio č bune protiv Turaka u Sr biji, Bosni i Hercegovini (nje-
govi ljudi su bili Pavle Arkuleo i Mihajlo ć .

22
) HAp, e commissioni di Levante, LXVI, 96., 12. III 1700.
Za cu.do, OSiJ?l zaJ:ltJeva da se obnov! č han i to na istom mj estu
gdJe Je biO i pnJe rata(LatinJuk), drugih vijesti o spaljivanju Sarajeva u
Dubrovniku nema. - HAD, Prepiska, XVII - 37.1784/a, 89., 10. II 1698. i
91., 5. Ill 1698. Nakon zauzimanj a Sarajeva, nekom Mustafa-paši je bilo
đ da seras_ker u Bosni, a albanskoj miliciji da č daljnje
nac:U.r:anJe. VOJ_s.ke na t ursko tlo, po š Luke Barke.
SaraJevski Je. optuzw tq::ovca F!llpa ć da je bio
-:- »kalauz• 1 da Je on uveo nepnJatel]sku VOJSku u grad, bez obzira što
Je on u to vnjeme bio u Dubrovniku. Zato ovaj š č dodaje da su
ti tužitelj i - š č . . . što laju, ali se o njihovim č ne vodi č
su i č da su pripremali 80 baj ra ka, da pomognu Aust ri-
Jancuna. - H. ž ć r ukopis za štampu o Marsiljiju donosi po-
datke 'J Ć (dva brata).
292
-
l.
>,
'/
/
(,•
• ( l t rr t
l
fl
"l.•
/.'1
?
l t ••
" . .. .._., . ..:_.
·,
l'
. ,
ru; rtt r.t.
r
"f' (((t

, .. ,,_ .,
1. / 1 '
;.-;· / (1, t tt .r .J ,
\


Slika br. l. Engleski ambasador Husej ć podrlku č Re-
publici i moli je da mu pomogne oko slanja i dobivanja službene pošte.
293
kama i krajevima, kojima one dominiraju .. . «24) Cuo je za vezirovu
izjavu, koju smatra č da se - »ovakvi predlozi mogu slu-
šati zbog neuspjeha protekle kampanje« i zato odmah .dodaje - »i
tako ja vjerujem da ć ovo završiti slušanjem i č š ć ali Turci
ć da se kaže: slušajmo predloge, a Bog č o dobru miru«.
25
)
Ipak, u pozadini toga raspoloženja je želja naroda za mirom. Po onom
što se u Carigradu govori, narod misli - »Ko ć mir što ga Bog
ć iako on nije ni naš ukras ni naš spas! ?«
2
6) Veliki vezir to zna, ali
i pored toga - »Što se u njegovom ponašanju ogledaju poštenje, ple-
menitost, pa pored toga što on poznaje potrebe i slabosti Carevine,
koji traže mir«, ipak se ovaj Kara Mustafin ć - »ne đ
predložiti ga, ni on ni drugi, ć za s ultanovu volju, a da on pro-
govori, odmah bi i ministri prihvatili ... «
27
) Sve je to, po Barci, pod-
staklo engleskoga kralja da preko Pedžetovog sekretar.a, koji mu je
donio pismo iz Carigrada, stupi u vezu sa Leopoldom I kako bi saznao
šta bi trebalo uraditi i kada se taj sekretar vrati, ć se predstavnici
Austrije i Turske zbog pregovora o miru (demoliranje i č
Ipak, i pored toga što su Turci prihvatili posredništvo o skla-
panju primirja na pet godina na osnovu stava da svak zadrži zauzeto,
i pored istih podataka, koje je i Rucini dostavio Veneciji, da Turci tra-
že Transilvaniju a Austrijanci na to ne pristaju i mjesto te oblasti
nude šebeš, Logoš i Petrovaradin sve do Osijeka s Ilijekom Dravom
s jedne i rijekom Moraš s druge strane - .pored svega toga Barka
ipak ne vjeruje u to da ć ć do sklapanja mira. On ocijenj uje da
zainteresirane strane samo - »miješaju karte ... zbog nekakva lukav-
stva kako bi dobili na vremenu i kako bi se i ove godine ostalo na
odbrambenim položajima bez đ napada«.
28
) Na takav č
ga navode č glasovi kako ć č napustiti sve što su zauzeli
i on zbog tih č gubi - »sve nade što se o ovom miru imaj u«.
č je da u tim okolnostima ovaj dobro obaviješteni agent vladi
u Dubrovniku č da bude - »uporna u dobrim odnosima i
prijateljstvu sa muslimanima u krajevima vašega susjedstva«.
29
)
Vlada, opet, sa svoje strane, teži da razbistri te još č ne-
jasne prilike na Parti, pa od Barke traži da joj javi - »U kakvom su
stanju ratne pripreme, šta se planira na jednoj a šta na drugoj strani,
ima li izgleda da bi se moglo č kako je završena pomenuta
(protekla-RH) kampanja . .. i na koji č a sve zbog potpunoga izvje-
štavanja ne š ć da nam javite ni to ć li Pedžet slijediti
Dvor ili se zadržati u Carigradu ... «
30
)
Barka je odgovorio da je veliki vezir prJ.hvatio posredništvo -
»pošto je Dvor pokazao veoma veliku želju za mirom«,lt) pa je zato,
294
2
4
) HAD, Prepiska, XVII- 37.1784/a, 89., 10. II 1698.
25
) lbidem.
26
) lbidem, a zatim 90., 10. II 1698. i 93., l. V 1698.
ZlJ Ibidem, 89., 10. ll 1698.
28) Ibidem, 93., l. V 1698.
29
)Ibidem, 95., bez datuma, ali vjerovatno 30. V 1698.
30
) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 59., 24. V 1698.
31
) HAD, Prepiska, XVIl- 37.1784fa, 96., 30. V 1698.
nakon sultanova odobrenja, u č ponovo (20. V 1698.) ć sekretar
engleskoga poslanstva zbog daljnjih ·pregovora. Sada se č njegov
povratak nakon 20 dana - »S velikom nadom na ovom Dvoru u po-
gledu č primirja«. Osim toga ć je i jedan poslanik
austrijskom caru zbog pregovora o ć i demoliranju utvrda na
granici. Pronose se glasovi da ć pomenuti sekretar - »donijeti od
toga cara uputstvo dvojici ambasadora (engleskom i holandenskom)
o mirovnim pregovorima«.
32
) A desetak dana nakon svih tih vijesti jed-
nim pismom ih je dopunio i podupro informacijom o beogradskom se-
raskeru, koji je bio sakupio veliku vojsku pješaka i konjanika, ali mu
je iz Carigrada stigla naredba da ostane po strani i u odbrani - »bez
ikakva pokušaja«.
33
) Ovdje treba č ć da ć baš na to
č toga seraskera ć pomenuti sekretar engleskoga ambasa-
dora, ·kada se vrati iz č - »da se pridruži gospodi ambasadorima i
turskim delegatima zbog konferiranja o miruu.
34
) Tamo su za tu gospo-
du bili pripremljeni tapioirani šatori i sve ostalo, ali taj diplomatski
kor ipak troši mnogo iznad toga zbog velike pompe oko sebe.
Da istakne interese č RepubLike u tom momentu, Barka
je u jednom razgovoru s Maurokordatom kazao, da je ona - »pala u
toliku bijedu da nije u stanju ni č č davati, č ako
ostane u č okruženju ... «
3
;) đ ovaj turski diplomata,
iako je izjavljivao da su mu potrebe Republi.ke na umu, nije htio u
č davati nikakve informacije o pregovorima, pa ni onda kada je
Barka izjavio da bi Turci pokazali »niskost i slabost« ako bi napustili
sve ono što im je u proteklom ratu bilo oteto.
36
) Jasnije je o"tome pro-
govorio tek kada se č saznavati za imena č (raniji ć
baja velikoga vezira, Ibrahim-paša i Maurokordato) i komesara za raz·
č ali i tad sasvim škrto - »Da, istina je, pregovara se o mi·
ru«, ć da tome doda bilo kakvu .pojedinost.
37
)
Sve do ovoga momenta vlada u Dubrovniku je bila veoma zado-
voljna Barkom kao svojim š č na ovom važnom punktu u Car:i·
gradu zbog njegove č i č obavještenosti, koju je, uosta·
lom, neprestano provjeravala na temelju drugih izvora,
38
) pa mu je
to svoje zadovoljstvo i posebno podvukla u jednom pismu. Megjutim
u tom istom dokumentu ga je i oštro prekorila zbog neovlaštenog po-
stupka predaje jednog memoranduma Portinom službenom predstav·
niku, u kome je :iznio svoje vigjenje č granica, jer to - »mo-
32) Ibidem .
.33) lbidem, 97., 10. VI 1698.
34) lbidem.
35) lbidem.
36) Ibidem.
37) lbidem, 98., 26. Vl 1698.
ll) HAD, Prepiska, XVII - 18.1690. - 1691. i HAD, Prepiska, XVII
- 27.172/b - 1729. i dr. Ta provjeravanja je vlada pretežno vršila na te-
melju obavještenja što su joJ stizala iz č i Venecije (agenti Palacuolo
i Kremona), ali to je bio samo dio mnoštva č podataka o ovom
kompleksu iz mnogih centara tadašnje Evrope, č na Balkanu. -
Vidi bilj. br. 41.
295
Slika br. 2. Jedna !>!ranica memoranduma Luke Bara o granicama.
296
že donijeti više štete nego koriti«.39) č ga je tako upozoravala na
č prisutnost na tlu od Herceg Novoga do Neretve (Zupci - Tre-
binje - Popovo polje), kojom je presijecana veza sa turskim tržištem,
pa na nastojanje da se ona i dalje odrli i, ako bude ć č
što najbolje pokazuje jedan neuspjeli pokušaj iiznenadnog 4 munjevitog
zauzimanja Stoca
40
) pred sam kraj rata, pa da se ta važna strateška ta-
39
) HAD, Isprave i akti, XVII - 64.2051., 5., 2. IX 1675. Nakon okon-
č sukoba s vladom zbog nj ene škrtosti u ovoj Barka je č
slati veoma zanimljive vijesti, koje su velikim svoJim dijelom odnose baš
na i One se nal aze u seriji HAD, Prepiska, XVII -
37.1784. 1 1784/a. Na broJu 98 ove zadnje (26. VI 1698.) č se Barkin me-
morandum o svo?l đ č granice, koji je on predao Mauro-
kordatu. On glasi u prevodu: »Država Dubrovnik, morska obala, ranije je
č sa č sandžakom, a u ovom ratu č su zauzeli
prolaze da ć dodir sa otomanskim krajevima: na istoku su zauzeli
Hercegnovi sa okolicom, a na zapadu Gabelu, đ sa okolnim tlom.
Država Dubrovnik je nakon toga osvajanja okružena sa svih strana nema-
ć više prolaza prema otomanskim krajevima. Tamo su dvije zemlje što
su odmah uz č državu i koje, ako bi bile oduzete od hajduka
što ih sada drže, Dubrovnik bi dobio slobodan prolaz. Jedna se naziva
Trebinjem i bila je u jurisdikciji Hercegnovoga, a na njoj su glavna go-
spoda iz toga grada imala svoj e č za odmor. Nijesu u ovom kraju
veliki tereni oko malih sela, gdje su živjeli gore pomenuti š ć (iz prvoga
dijela dokumenta (HH) a sada su tamo hajduci, koji su ranije bili po-
danici Otomanskoga imperija i sada uživaju zaštitu Venecije. Ako bi ovi
ostali u posjedu toga kraja, č država ne bi imala mira ni pokoja.
Druga zemlja što se naziva Popovo bila je zijamet ć i bila je na-
stanjena gore pomenutim š ć i malobrojnim Turcima đ njima.
Ti su se podanici pretvorili u hajduke ć pod zaštitu Venecije, pa su
svakodnevno nanosili štetu č državi. Kada bi ova dva kraja, tj.
Trebinje i Popovo, bili oduzeti hajducima i ako bi postali posjed na kome
bi bilo slobodno č podanicima naseljavati sc i đ zemlju,
ova bi država uživala slobodan prolaz i lako bi odrlavala vezu s turskim
tlom. U obe gornje zemlje ima gornjih podanika što se ne bave č
i njima bi bilo drago ostati na njil10\'0j zemlji i tamo biti podložnici, pa
bi tako ta mjesta bila č sa strane č za svaki č i
na posluh sretne otomanske porte.« - HAD, Lettere e commissioni di e-
vante, LXVI, 65., 28. VII 1698. Vlada je na to Barki pisala: »Kao što je
Senat sa zadovoljstvom slušao č vaših pisama, kada ste se držali
onoga što vam je bilo đ u službenim nalozima, tako je isto s ne-
godovanjem saznao o onom od 26. prošloga juna, za drskost kojom ste
odstupili od uputstva i upustili se u ono što se od vas nije č jer
vi ni na kakav č nijeste smjeli ulaziti u one razgovore s gospodinom
Maurokordatijem, koje ste imali, kako nas obavještavate, o granicama, a
još manje mu podnositi onaj spis što nam može č golemu š
zbog onih razmišljanja, koje vi nijesti u stanju razumjeti. Zato odb!Ja
ovaj vaš postupak i apsolutno vam zabranjuJe da ć preduz1mate bilo
kakve korake bilo kod koga, pa makar i u svoje ime, o bilo kojem našem
interesu bez našega preciznog đ nego se samo brinite da proniknete
u novosti i nastojanje oko mira, pa nas obavještavajte zajedno sa drugim
podrobnostima što su dostojne našega saznavanja ... « - Treba istaknuti
da nakon ovoga prekora neko vrijeme nema Barkinih obavještenja, koji se
ubrzo zatim opet pojavljuju. - Vidi sl. 2.
40) Gligor ć Jugoslavenske zemlje č
ma u XVI-XVII vijeka, Beograd, 1970., 397. č su negdJe pred sam kraJ
rata, nekako u isto vrijeme kada su Austrijanci prodirali prema Sarajevu,
1698. godine iz Dalmacije uputili jedan odred, da na Stolac,
ali taj poduhvat nije usi?io. Pa č •. V?dio ga Je 1 u grad uveo
- • č Kaplan«. - Srme ć O. Ga§par VtnJalrc, Rad JAZU, CLXXXlX.
Zagreb, 1911.,277. č ć u svojoj kronici pod naslovom »Compen-
297
f
č doda ć okupiranom t lu, koje j e, po č zadržavanja zauzetoga,
trebalo da trajno ostane u posjedu ovoga č takmaca. Po
obavještenjima što su sa ·raznih st rana pris tizala!
1
) u Dubrovnaku se
znalo da ć Venecija u toj svoj oj politici biti veoma uporna, što s e ka-
snij e i potvrdilo/l) ali se u vrijeme gornj ega Barkinom neovlaštenoga
demarša nij e moglo znati kako ć ona t e svoj e zamisli i ostvarivati. Za-
ro je odmah nakon službenog obavještenja o č pregovor a,
koj e je najpr ije dostavljeno iz Cari gr ada a zatim i iz ostaLih zai nteresira-
nih centara, u Dubrovniku pokrenuta diplomatska akcija da se njegovo
dio istorico cro11ologico delle cose piu memorabili occorse ag/i Iliri e Slavi in
Dalmazia croazia e Bosna« (objavljena u knj izi Antonija Bommana, Storia
civile ed della Dalmazia, Croazia e Bosnita, Venezia, 1775.) tvrdi
da je tu j edinicu iz Neretve uputio tamošnji č č Vule ć
a Garconi, I, 780., da su j e vodili serdar ć i ć - HAD, Prepiska,
XVII - 26. 172/b - 1729., 29. I V 1698. č agent u Veneciji, Cremona
(Kremona), obavještava da je u Zadar bio došao neki Grk iz Stoca s obavje-
šteojem generalnom providuru, da su č begovi otišli iz te đ
zbog nekal-va napada.Providur je na to uputio SOO ljudi na č sa pukovni-
kom ć i t im Grkom kao č Njihov j e zadatak bio da najpri-
je osiruraju to mjesto i da zatim pošalju vij est o tome kako bi bilo ć
i ostalo ljudstvo, što je trebalo da pobije te begove kada se vrate. đ
č je pukla prva puška - ć da se radi o povratku Turaka, po-
bježe sva č vojska•. Kada su se vr atili č i kada su saznali št a
je bilo, pobili su cijelu porodicu onoga Grka, a providur je uhapsio pukov-
nika ć i sada č đ iz Venecij e. - HAD, Ibidem, 81., 18.
VIII 1698. đ lješevi pukovnika ć i njegovih drugova i to svi -
•pocrnjeli•, pa su ih njihovi zemlj aci htj eli č sahranit i, ali je došlo na-
đ da budu ukopani kao svaka druga osoba. - Bilo bi veoma korisno
ć zapisnike o istrazi zbog đ pravih č namjera pred
č pregovora u Sremskim Karlovcima, gdje je zahtjev Venecije u po-
gledu Popova polja odbijen upravo zato što đ Hercegovine i Nertve ni-
je bilo nijedne đ u njenom posjedu.- Vidi bilj. br. 185.
41) Vidi bilješku br. 38. - Osim ć pomenutih serija, ovdje ć navesti
još neke č HAD, Prepiska, XVII - 56. 1953., l. - 207., pisma agenta
iz Rima 1686., 1687., 1688, 1689, 1690. i 1699.; Ibidem, 58. 1962 pisma Mat a
ć iz č 1688. - 1690.; Ibidem, 59. 1966., pisma Diodona Bosidarija iz
Ankone 1641. - 1695.; Ibidem, 62. 2043., pisma agenta iz Rima 1685., 1686,
1687, 1688, 1690, 1697.; 62. 2044., pisma aust rijskoga rezidenta u Dubrovniku
1688., 1689, 1691, 1692.; Ibidem, 67. 2058., pisma španske ambasade u č
Ibidem, 68/6, 2097., pisma i izvještaji Mata ć iz č 1687. - 1688.; !bi-
dem, 68/ 7, 2098., pisma istoga ć 1689.; Ibidem, 68/ 8, 2099., pisma istoga
ć - 1690. Ibidem, 29. 1735., pisma Petra Svilokosa iz Rijeke, 1691.
- 1699. Ib1dem, 29. 1736., pisma Petra d' Argento iz Rijeke, 1688. - 1693. itd.
U tim i ostalim zbirkama, č se vijesti đ ć i j edna dru-
gu ili traže. provjer avanje u. Veneciji, postoji č jedan
not!Cljanj sto se ne b1 mogao zanemar1vab u Č t adašnjih đ
n!'- odakle su svoje vijesti slali povjerl jivi ljudi č zaintere-
srranih sila.
41
) G. Novak, o. e., 147. - ASV, Dispacci di Germania. - BUB MM. ·_
HAD, Lettere e commissioni di Levante, XLVI.- ASV, Provveditori' da terra
e ma:! filza. 701.. 703. š č komesara za č
Gw_vanruja Đ Gnmaru), kojih za razdoblje od 30. V 1699.
- :>. IV 1701. 1ma 111.- HAD, Lettere e commissioni di Levante LXVI 90.
?· I 1700: Kada je u č na č đ
1 Trebmja ć Halil-p!'-Ša, umoran od beskrajnih đ tur skom ko-
č da kako mu drago•, č su t amošnje age i za-
pn]ettle tužbom u Cangrad, pa je taj paša mor ao odust at i od toga svoga
stava.
298
izuzme iz opšte ć pristupa o č (zadržava-
nje

Ta č politika je najprije dovela do potpunog
neuspjeha suprotnog č nastojanja u Sremskim Karlovcima,44) a
kasnije i do posebnih priprema Giovannija Grimanija (Gjovanija Gri-
manija), komesara za č s Turskom u Dalmaciji i u Moreji
č

koje je ovaj diplomata obavio u Venecij-i,
46
) Zadru4
7
) i Splitu.4B)
Kad se obe te gragje spoje sa onom iz č Bolonje (austrijski kome-
sar za č L. F. Marsilji)
49
) i Carigrada (turski komesar za raz-
č s Austrijom, Ibrahim - efendija, a sa Venecijom, Osman-
-aga),50) pa kada se cijeli taj mate11ijal u megjusobnom đ pro-
č od taloga što je nastao zbog č interesa č (a u tom
pogledu, vjerujem, mnogo može ć do sada potpuno nepoznata do-
č sila, što se nalazi u Hagu i Londonu), pred
ž č ć se pojaviti veoma vrijedne Vtijesti ne samo o Dalmaciji,
Slavonij-i, Lici i Srbiji nego i o Bosni i Hercegovini. Pored velikog
broja geografskih karata, crteža gradova i đ u ovim fasciklima
su veoma č iscrpne i provjerene studije o č društvenim
pojavama, što su pripremljene veoma brižljivo i na temelju pedantno
pr.ikupljenih informacija razaslanih obavještajaca i ostalih č

43) HAD, Lettere e commissioni di Ponente, XLI i XLII. - G. Novak,
o. e., 146-147. Vlada se u tom svom poduhvatu najviše oslanjala na špa-
njolskoga ambasadora u č Borgomanera, a od austrijskih funkcionera
na L. F. Marsiljija, koji je svome suverenu Leopoldu I dostavio jednu iscrp-
nu informaciju o č Republici i stav da u suparništvu đ Du-
brovnika i Venecije treba stati na stranu one prve strane.
44
) Novak, o. e., 147.- ASV, Dispacci di Germania.- BUB, MM.- Kao
što je poznato, Venecija u č nij e htjela supotpisati Ugovor o miru up-
ravo zbog toga što u nj nijesu bile unijete njene formulacije o č
đ i tek kada je zaprijetila opasnost da se đ sama protiv Turske, mle·
č delegat je parafirao taj dokumenat.
45) ASV, Arbori de'patrizi. Giovanni Grimani, č ć (13. XI
16S2. - S. III 1702). Htio bih posebno ć moju zahvalnost direktoru
Državnoga arhiva u Veneciji, đ Tiepolo zbog njene izvanredne susret·
ljivosti i ljubaznosti, što mi je pokazivala kako u vrijeme moga boravka u
tom gradu tako i kasnije kada sam od nje tražio snimke potrebnih doku·
m enata.
46) ASV, Miscellanea Mappae. - ASV, Archivio di Grimani (desetak
svežnjeva. Ovim dvjema serijama bi t rebalo zaokružiti istraživanje tih pri-
prema u Veneciji, jer one č č dokumente ovoga diplomate i crteže
njegovil1 saradnika.
47) Historijski arhiv u Zadru (HAZ), dokumenti posebne kancelarije o
granicama, kojoj je na č stajao Lorenzo Fondra (Lorenca Fondra). Vidi
bilješke br. 62. i 146.
48) O tim pripremama vidi naprijed.
49) Vidi bilješke br. 6. i Sl.
SO) Tu je đ najviše do sada, a možda i jedini, koristio Ešref Kova-
č ć u ovdje pomenutom radu. , .
Sl) ASV, Provveditori da terra e da mar (ubuduce ASV, PTM), filza
701-703. - BUB, MM. - U ovim zbirkama i u onom materijalu što ih prati
č su dragocijeni crteži, jer donose č niz nepoznatih o
davno nestalim gradovima i utvrdama, most?vima i ostal!m
o turskim logorima i o svemu ostalom š to .1e mo.gl_o. zaru mati
sara na č graruc1 1 u tom poJasu, a zatim
u Posavlju i Pounju. Posebno je zanimljiva mapa crteža onih bosanskih gra-
dova kroz koje je ili pored kojih je prošla austrijska vojska u svom prodoru
prema Sarajevu, pa crtež samoga toga grada prije spaljivanja (objavljen kao
ilustracija uz tekst o Sar ajevu u Ene. Jugoslavije). Osim toga tu su i geograf-
299
Iako se sve te informacije skoncentriraju i prelamaju u jednom fokusu
(šta od ranijega tla sada pripada novim č kuda i kako pro-
vesti l'livuda"Vu liniju granice da se osigura ovaj ili onaj strateš·k·i Hi
ekonomski interes, kako i po kome kriteriju odrediti položaj tamošnje-
aa s tanovništva itd.) tu ipak ima i opažanja o daleko širim inter esima
;voga dij ela prostranoga Otomanskoga carstva zbog krupnih pitanja,
što ih je č pokrenulo.
Ovdje ć se, đ iskoristiti samo jedan dio te ogromne gra-
đ i to samo u č i č arhivu u okviru naslova.
I
Gjovani Grimani je iz Venecije isplovio nakon 30. III 1699., dakle
otpr ilike dva mjeseca nakon č ugovora o miru u Sremskim
KarlO\·cima (26. I 1699). On j e svoj prvi izvještaj napisao upravo na bro-
du šro je j edrio prema Zadru, sr ediš tu č administracije u Dal-
maciji, pa je u tom dokumentu, pored ostaloga, popisao i svoj e sarad-
nike: i one šta su tada bili uza nj kao i one š to ć mu se tek kasnije
pridružiti. Tako on piše da je s nj im č Zuane Medun,
52
) koji ima de-
kret Senata od 19. VI 1694., ali on ipak č da mu, zbog nj egove
sposobnosti i okretnosti, bude ć Carlo Rinaldi (Karlo Rinaldi),
što se sada nalazi u Carigradu uz t amošnj ega č poslanika (ba-
jila) Soranza (Soranca). Komisiju kao ljekar prati dr prof. Pompeo Secco
(Pompeo Seko) sa padovanskog Medicinskog fakulteta,
53
) a u njenom su
sastavu još neki Lascari (Laskari), koji je č u dva rata sa pro-
vidurom Dolfinom ć nj egovom konjicom,
54
) pa kavaljer
ske karte sa č nizom precizno ucrtanih detalja cijeloga bosanskoherce-
č tla, č male monografije o nekim č begovskim po-
rodicama, što su utjecale na poslove oko č č oko ć
i Bosanskoga Novog), pa cijele rnale knjige o poslijeratnoj situaciji nakon
rata u Pašaluku, o odnosu č begova prema Porti, itd.
OD TOGA MATERIJALA BI SE MOGLA SASTAVITI VEOMA INTERESANT-
NA MAPA, .STO Bl BITNO DOPRINIJELA POZNAVANJU RATNIH I PO-
SLIJERATNIH PRILIKA.
52) ASV, PTM, 701/ 1., 31. III 1699. - HAD, Prepiska, XVII - 27.172/b
- 1729., 99., ll. III 1699. -Jovan ć Pohod Numan-paše ć na Cr-
nu Goru 1714., Glas SAN, CXLVII, 117., 1932. - J. ć Pismo dragomana
Frana Meduna s puta u Travnik 1766., Spomenik SAN, LXXIV 39, 1933. č
gledno da je ova porodica nasljedno služila Veneciji.
Hadrnija ž ć Alcuni cenni sullo studio delle epidemie di
peste nera in Bosna ed Erzegovina dal 1348 al 1878, Atti del XXVI Congresso
Nazionale di Storia della Medicina, Pescara - Spalato, 20-24. IX 1973. Kuge
je u proteklom ratu bilo u Dalmacij i i u susj ednoj Bosni i Hercegovini na-
č 1686., 1687., 1688., 1689., 1690. i 1691., pa je, dakle, pored ostalih č
njaka, postojala potreba i za jednim ljekarom u Komisiji za č
- ASV, PTM, 701/ 45., Gabela, 14. X 1699. Dr Seko je odlazio č
sandžaku, Redžep-paši č ć kao č ć za obavještajca Cavale-
ttija (Kavaleti ja), koji je trebalo da donese vijesti o tom turskom funkci-
oneru.
54
) Frano ć Serie degli Eccellentissimi Provveditori, Generali, Sin-
daci, Auditori, Avogardi, Capitani, Generali in Golfa e da Mar ecc., Vjesnik
za arheologiju i historij u dalmatinsku;;. XLIX, Split, 1926. - G. B. Dolfin,
l Dolfin, Millano, 1932. - P. Garzoni, o. e., I, 280., pominje Giovannia Battistu
Lascarija Đ Batista Laskari) s Malte.
300
Slika br. 3. Karta jednoga dijela Dalmacije, koju je nacrtao G. E. Alborgeti
sa č austro-turskom granicom kod Knina (plavo) sa turskim zahtje-
vom u pogledu okolice Knina (žuto), pa napokon sa č
granicom (crveno)
301

ll ':l .
. ..
Slika br. 4. Albargetijeva karta na kojoj je č
prema Hercegovinom (žuto) i turski predlog o granici
i Risna (crveno).
302
l t l
' .

č granica
na tlu Her cegovina


_i napokon _nama najzanimljiviji Giusti Emilio Alborghet-
ti (Gjustl Em11ho Alborget1),
56
) koji je služio u. artiljeriji i zato ć biti za-
dužen da.!Ila granici crta sve ono što se ne može ć u tajnoj kancela-
Svima njima ć se kasnije, piše Grimani, pridružiti pukovnik An-
tonio Cangiett'i (Antonijo Kandžeti).
53
) •koji - >>dobro poznaje ovaj
kraj«
59
) Lucio Dal Bello č Dalbelo),
60
) koji je u Dalmaciji služio u
dvaju generalnih prowdura, pa napokon neki Conegliani (Ko-
neljani),61) ali je č i >>fiškal« Lorenzo Fondra (Lorenco Fondra),62)
č za č pitanja u uredu generalnoga providura u Zadru.
Osim toga Grimani je kasnije u toku č pominjao Giulia
Fencia (Gjulija č

zbog njegovoga č odlaženja na tursko
tlo,
64
) Augustina Tartagliu· (Augustina Tartalju)6S) iz Imotskoga, koji je
55
) P. Garzoni, o. e., I, 485., 486., 515., 551. Možda je č o Nicoli Eri-
zzu (Nikola Erico), zvanom Bartollomeo, koji je zajedno sa Cangenttijem
(Kandžetijem), što se đ pominje u Grimanijevim izvještajima, operi-
rao u Hercegovini kao izvanredni providur Kotora.
56) Cigogna, Delle iscrizioni veneziane, I - V. - ASV, PTM, 701/26., Ko-
ljane, 24. VII 1699., a zatim 701/45., 14. X 1699., pa 701/46., 16. X 1699. Gri-
mani za ovoga svoga saradnika kaže da je sve svoje poslove uvijek obavljao
dobro. I pored toga što je imao uza se nekoga Mehmed-agu, turski komesar
je od Grimanija tražio da mu uputi takva č ali mu je ovaj odgo-
vorio da ,on takva č nema. To je mogao kazati, kako objašnjava u
svom izvještaju, jer je sve Alborgetijeve crteže smjestio u jedan šator i pre·
da nj postavio neprestanu stražu. - HAD, ASMM, 3220., f. 165., 144., 29. IX
1700. č agent u Veneciji javlja, i to baš nekako u vrijeme Alber·
getijevoga boravka u Dalmaciji, da je tamo ć jedan njegov zemljak,
inženjer, da izradi kartu č posjeda u Dalmaciji. On je to uradio
za 411 dana i za toprimio 600 zlatnika.- Vidi slike br. 3. i 4.
57) Riccardi Almagia i Migliorini, Bibliografia geografica dell'Italia, Ro-
ma, 1963. (Bib. naz. di Bari, SC geografia, b. 15.). U to vrijeme je najistaknu·
tiji kartograf Vincenzo Maria Coronelli č Marija Koroneli, 1650--
Da/mazia, Albania, Livadia delineati, Venezia, 1678., ali to djelo zaista nije
1718), koji je , pored ostaloga, bio objavio i obiman rad pod naslovom Mari,
Golfi, / sole, spiaggie, parti, citta, fortezze ed altri luoghi dell'/stria, Quarner,
moglo poslužiti Grimaniju. - č biblioteka u Dubrovniku, A - 1028. -
Giuseppe Valentinelli, Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro, Zaga·
bria, 1885.
58) ASV, PTM, 701/ 6., S. V 1699. P. Garzoni, o. e., I, 517., 550., 551., 554.,
781. Kandžeti je u toku rata č u napadu na Gabelu i Mostar, a na
č odreda od 2.000 ljudi i na č
· · 59) 'Ibidem. - ·
60) ASV, PTM, 701/5., 20. IV 1699.
61) lb idem, 701/ 1., 31. •Ill 1699.
62) Sime Gliubich, Dizionario biografico degli uomini il/ustri della Dal-
mazia, Vienna, 1856., 132. - Vitaliano Brunelli, Dr Lorenzo Fondra: Diario di
Vienna.t (1700), Programma dell' ·i. r . ginnasio superiore di 1896. -
1897., 3-68. - ASV, PTM, 701/1., 31. III 1699. - HAD, Prep1ska, XVII -
26. 1720-1729., 86., 9. X 1698.
. · 6.3) ASV, PTM, 701/14., 10. VI 1699.
64) Ibidem. I u drugim Grimanijevim izvještajima. - P. Garzoni, o. e.,
I, 289. č je bio č kapetan, a 1688. se pominje pod Drnišem.
65) Jakov C:udina, Almissa - Omi§. Episodio della guerra del 1685. Il
forte di Duare. Eroismo dei Dalmati, Agostino Tartaglia e Giuseppe Vusio. I
serdari Chiudina Manuale de Regno di Dalmazia, 4/1874., 116-120. Više u
pomenutoj knjizi Valentinellije voj . Boško Desnica, Opsflda i odbrana Za·
đ godine 1685., Narodni list, 1/1939., 2. - P. Garzom, o. e., I, Tar·
taija je 1685. godine bio komandant Dvara. - ASV, PTM, 701/7., Spht, 9, V
1699.
303
organizirao obaviještajnu službu u Turskoj,66) pa napokon nekoga Gi-
useppea Vusiu (Gjusepe Vuzijo), Andriju č ć konte Ivana Ma-
ć i druge,67) zbog njihova poznavanja ljudi i terena u Dalmaciji,
Bosni i Hercegovini.
Nakon obaveznih konzultacija u Zadru do 3. iH 4. V 1699. Gri-
mani je prešao u Split, gdje se zadržao sve do prelaska na teren obilje-
žavanja granice ć potrebne informacije. Tlim poslom su se
bavili CarLi (Karli) i Fondra ć se .na č a kasnije proši-
renu mrežu konfidenata i ostalih agenta. Tako je u Sinju »confidente -
esploratore« (povjerilac - ž č bio Mato Delongo
68
) i Zorzi Mau-
romati,69) u Imotskom Augusuin Tartalja li kavaljer Si!llobad, vjerovatno
onaj što je kao č bio zarobljen i što je bio odgojen u ć č
koga Jusuf-alajbega ć

a na terenu Giovanni Alberti {Gjovani
Alberti)11 i neki Fanfogna (Fanfonja),
72
) koji je č konji-
č odredom u Grimanijevoj pratnjL U toj mreži je bilo i muslimana,
kao što je Osman-aga ć i Ali-aga ć Jz č

pa neki isla-
mizirani Bre&ijanac, koji je u Osman-aginoj pratnji, vjerovatno, imao
ulogu

SVi su oni č Grimaniju u SplH slati č
informacije sa cijeloga č na kome je trebalo č granicu,
ali je ovaj č komesar za č glavnu pažnj u te službe
ipak, u č bio usmjerio prema č granici
kod Knina, odakle, je, prema zahtjevu austrijskog komesara, pukovnika
(kasnij e generala) Marsiljija, trebalo č
Prve su vijesti, izgleda, stigle iz Sinja i donio ih je Delonga, koga
je Mauromati bio uputio u č ć i ć

On je na putu,
koji je trajao pet dana, saznao - »da je onaj, što j e na Porti đ
zbog granice, u Skoplju (kod Travnika - HH) tu se zadržava č
ć uputstva. a zatim ć na granicu«.
76
) Tom prHikom je Delongo saznao
da su - »U Carigradu bile dobro primljene odredbe o pa su se
svi nakon njih smirili, samo je na Portu otišao jedan č Aluned-beg
ć iz Livna, pa pretjeruje uz veliku galamu da je u ovim kra-
66
) P. Garzoni, o. e., I, 76. Po ovome č što se oslanjao na mle-
č službene akte, Tartalja je iz Dvara - »tajno pridobio neke osobe što
poznaju ta mjesta•.
6
7) ASV, PTM, 710/12., Strmica, 8. VI 1699.
611) Ibidem,701/6., S. V 1699, prilog.
69) Ibidem.
7°) Ovaj podatak sam dobio od moga prijatelja ing. Ibrahima Filipo-
ć .Sarajeva, koji je prikupio velik broj vrijednih dokumenata o svojoj
porodicl.
71
) ASV, PTM, 701/6., Split, S. V 1699. - P. Garzoni, o. e., I, 289. Vjero-
vatno je č o ć Giovanniju Albertiju, pukovniku.
12) ASV, PTM, 701/12., Strmica, 8. VI 1699.
73) Ibidem, 701/6., S. V 1699.
74
) lbidem, 701/11., kula kod Sinja, 2. VI 1699., prilog. đ kao mus-
liman, on je bio pokršten u ranim godinama i odgojen u Breši. Kao uslov
za saradnju, od Grimanija je tražio da mu se briše presuda zbog ubitstva u
nužnoj odbrani. Vidi bilješku br. 96.
75) Ibidem, 701/6., Split, S. V 1699., prilog.
7
6) Ibidem.
77
) Ibidem.
304
_j
jevima Republioi ostalo sedamdeset gradova•.
71
) Iako je, kažu -»malo
zapovoljan mirom i nesklon Prevedroj Domovini«, ć HalU-paša je
ipak za tim Livnjakom u Carigrad uputio - »Šest drugih Turaka od
onih najstarij.ih i ć da daju informacije što bi mogle biti
korisne sultanu«,
79
) jer se ovaj paša bojao velikoga vezira.
10
) Ti izaslanici
su izabrani iz gradova- »>d Banje Luke do Stoca",a
1
) ali se onaj banja-
č odmah vratio zbog bolesti i rnje ni išao na Poctu dok su drugi
produžili i u Carigradu obavili svoj posao još prije Grimanijevoga do-
laska u Split. Oni su sa sobom nosili - >>Sve spise i osnovice starih gra-
nica kod Livna i ostalih. mjesta u blizini«, pa su nakQI1 toga stvari sta-
jale tako - »da se nije znalo šta bi se moglo desiti«.
82
) Delongo je dalje
saznao ka:ko je - »Sultan svome komesaru, kada ga je ć u ove
krajeve, naredio da na granicu mora ć u pratnji sa šestoricom naj-
istaknutijdh ljudi, Turaka,
83
) da vidi može li se na povoljan č s mle-
č komesarom odrediti granica; ako to ne bude ć ć na
Portu pa ć mu mti ć 6.000 konjanika iz onih krajeva, da se pri-
druže ljudima i vojsci iz Bosne. Tom bi se ć snagom vidjelo
može li se dobiti ono što mu dobrovoljno ne bi bilo prepušteno, pa bi
se tako zauzeo taj kraj«.
84
) To bi ljudstvo došlo s one strane Crnoga
mora, a zovu ih - »Turundije«.&S)Grimani je odmah te vijesti ši·rio
drugim. Tražio je da se sama gdje se nalazi paša i kako se rove kome-
sar za č koliko č ljudi sa sobom on vodi. Zbog toga
je, na temelju Delongovoga izvještaja, sastavljena instrukcija Karliju i
Albertiju, koji s u morali najprije po zahtjevu iz Venecije ć livanj-
·.skome komandantu, a zatim Halil - paši u Travnik na poklonjenje.
Formalni im je zadatak bio da odnesu poklone ovom zadnjem a stvarni
da - >>na č i sredstvima, što ih oni ocijene zgodnim, saznaju oda-
kle je paša i izabrani komesar, njihove osobine, sklonost, namjere, nji-
hove težnje i tajne, a zatim koji su najutjecajniji ljudi na gra·nici, što
su tu u blizini, ·kakve bi im zamisli mogle biti, kako prvih tako i drugih,
pa ako im njihova došiljatost i mudrost ć neka na neki č
pridobiju ,j jedne i druge, a zatim neka saznaju sve što bi proniknulo
u te sagovorni.ke, kako bi se unijelo više svjetla u postupke Njegove
Ekselencij e«.86) Ukratko, treba da saznaju što je ć više i da te
informacij e odmah ša:lju ne č ć na svoj povratak. Osim toga, bude
H im ć neka iza sebe ostave konfidente - >>Što mogu dati vijesti
o svemU<<.
8
7) Nakon puta, š to je potrajalo dvije sedmice, ova dva Gri-
78) Ibidem.
19) Ibidem.
SO) lbidem. - Alija ć Pjesnik Sabit Alauddin č kao
sarajevski kadija i bosanski mulla, Anali Gazi-Husrevbegove biblioteke, II
-III, Sarajevo, 1974., IS. ć kao i Grimanijevi ljudi, Cose Halilpašu opi-
suju kao umna č
8t) ASV, PTM, 701 /6., Split, 5. V 1699., prilog.
82) Ibidem.
&3) Ibidem.
84) Ibidem.
BS) Ibidem.
86) Ibidem.
87) Ibidem.
305
manijeva č su podnijela izvještaj, koji na žalost, njihov pr.incipal
nije č uz svoju relaoiju nego ga je samo č Nakon pu-
tovanja lošim cestama u Travniku ili je primio paša prije svoga puto-
vanja u Livno, o kome su javili ć i ć

i to uz - ć
pompu milicije i ostalih njegovih Jjudi«.
89
) Na sastanku su bili prisutni
Ibrahim - efendija, komesar za č s Austrijom i on je -
•zauzimao mjesto bliže paši«, a zatim i Osman-aga, koji je sjed!io -
"niže, malo po strani, uz poštovanje«. Ovaj drugi j e, dalde, bio - >>Da
drugom mjestu«. Karli i Alberlli su pašu obavijestili o GI'imanijevom
dolasku u Split prenijevši mu njegovo poštovanje, a on im je odgovo-
rio na isti č i kazao da je ć dobio izvještaj od svoga age š1o je
odlazio u •taj grad. Istakao je kako bi prisutlni komesar »bio vet
spreman da krene« ali se zbog snijega, koji je u đ napadao,
pa zbog nedostatka trave taj sastanak morao odgodit i. Cijelo to vrije-
me Osman-aga je šutio i ni č nije progovorio osim izjave da je ne-
strpljiv da izvr ši sultanovu naredbu. O njemu su tek kasnije neštJ>
saznali i iz toga č da je za Partu obavljao mnoge poslove, a!li
- »nije stekao nikakvo iskustvo o ovim krajevima i granicama, pa su
mu potrebna objašnjenja, koja tek treba da pl'ikupi«. On sam je u ne-
vezanom razgovoru č o nekom Englezu, koji mu j e b-io uzeo ne-
ke bisere, ali se na nj ipak nije žaUo Porti - >>zbog zahvalnosti te Porte
onom narodu što ima toliko zasluga za mir zbog zauzimanja njego-
Yog ministra«. Oba ova njegova izaslanika, č Grimani, hiJa su -
»impresionirana velikim talentom pašinim i njegovim savršenim razu-
mijevanjem sa komesarom, o č uputstvima i ovlaš-tenjima nije se
moglo saznati ništa đ pošto se o tome paša izrazio ć a
sam komesar se č da kaže kako ć mu biti drago da se đ
sa mnom bez obzira na to što je upotrebljena ć vještina da se
izjasni ima li apsolutne ili zavisne i č ovlasti.« Grimani je
posebno istakao nešto što bi trebalo da č Cose Haill-pašin prego-
č i diplomat ski nerv. Naime, Ibrahim-efendija je u razgovoru o
vremenu sastanka sa austrijskim i č kolegama upotrebio neho-
č imperativni oblik č ć da bi č predstavnik - >>trebao
ć (che venga) na ugovoreno mjesto, a paša je - >>gotovo ljutito« (qu-
asi sdegnato) to popravio rekavši da se željelo kazati kako bi bilo do-
bro da se komesari đ u ugovoreno vrijeme kako ne b!i jedan na dru-
goga č A što se konfidenata č što su ih t rebali iza sebe osta-
viti, ove su Grimanijeve ljude obavij estili njihova - ć i oni
što su s njima bili«, da to nije bilo ć - »Zbog straže od 12 ja-
č što su bjJj đ da budu u njihovom borav-ištu pod izgovo-
rom o dobrom posluživanju«. I napokon, č ć ovaj č
fragmentarni pokušaj otkrivanja namjer a turske delegacije, njenih ve-
za sa okolnim muslimanskim uglednim ljudima, pa ovlaštenja Osman-
·aginih, Grimani, mada indirektno, đ š ć poželivši da se -
»slože č i ono što srce ć pa da ovo prvo što se uspij eva bude
tako i dalje u toku svih pregovora zbog naj bolje službe Vašim Ekse-
7ql.J8., 21. V _1_699., ;>rilog. Ta dva č povjerenika
su GnmaruJU uputilil Redžepa Serb!Jana 1 Jusufa š ć
Ibidem, 701/9., 23. V 1699. l
l
30b
_j
lencijama, koje mogu biti sigurne da ć uložiti ć pažnju kak.o
bih pridobio ovoga ministra i utjecao na nj u svemu što mi bude m<r
ć zbog bitnih jav.nili interesa.« U tu svrhu ć pored ostaloga biti
upotrebljene i molbe o đ robova; na njih ć odgovoriti tek
- >>kada mi one budu ponovljene«.
90
)
Razgranavši tako mrežu š č s č što ga je zani-
malo, Grimani je prešao na drugi clio svoga posla- č je pripre-
mati prelaz na mjesto č slanjem opreme iz Splita u Sinj .
Najprije je u Skradin uputio jednu galeru i tartanu - »kako bi se
snabdio svim što bi se mogle pojaviti na tako napornom pu-
tu«. č je 3.000 cekina za- »službene potrebe«. pro-
vidura je upozorio da se za njegovu Komisiju ne vezuje niko - »dozvo-
ć da k meni dolaze samo oni što su mi potrebni, a i oni tek
kada budu pozvani mojim pismom u službu što im bude đ pa
j e zato taj dalmatinski namjesnik naredio - č prvacima,
da oni sami kao i ostali Morlaci obustave svako kretanje kako bi se iz-
bjegao bilo kakav nered i to na najbolji č Uklanja se, dakle, od-
mah na č sve ono što bi moglo izazvati tursku delegaciju i gra-
č muslimansko stanovništvo, jer Venecija nije dozvoljavala da joj
č oiljeve đ itko drugi osim njenih interesa.
91
)
Neposredno prije svoga odlaska iz Splita Grimani je primio ne-
koga Ramadan-agu, Osman-agina izaslanika. On mu je donio pismo iz
Livna
92
) i u njem obavještenje o tome gdje ga č taj turski komesar
za č ž ć usaglašavanje o vremenu sastanka kod Knina.
Odgovor je bio da ć biti ć Karli i Alberti. Oni ć ga obavijestiti
gdje ć ga č 100 konjanika, 100 pješaka i SO č svite kao što
ć uza se imati i on ·sam, taj Osman-aga. A u ins·trukoiji toj dvojici sv<r
jih saradnika đ se darovi Miralem-begu i Ali-efencliji, timar def-
terdaru, o kojima je podatke dostavio neki infor mator ,iz Osman-agine
okoline, možda onaj islamizirani Brešijanac. Pošto mu se, po tim infor-
macijama, više ne dopada mjesto sastanka pod Kninom, jer ne zna pra-
ve Osman-agine namjere a ni paša mje u blizini, predložio je da se sa-
stanu u Strmici pod Sinjem, koja je u to doba nesumnjdvo č
Htio je osim toga prije č službenih razgovora obaviti i je-
dan kuPtoazni sastanak zbog boljeg upoznavanja toga svoga partnera,
pa s tim u vezi p11ikuplja inforunacije o Osman-aginim pratiocima i nji-
hovim namjerama. ć se bilo saznalo prije toga da on sa sobom vodi
445 ljudi č ć i one iz komore, a zatim da se ovaj šef turske
delegacije - >>ravna po mišljenju onih sa granice odabravši đ nji-
ma j edan mali broj kao svoju pratnju, koja je veoma utjecajna pa se
s njom savjetuje i od nje mnogo zavisi«.
93
)
90) Ibidem, prilog. Molba majke livanjskog kapetana Hasana Zatara.
9t) lbidem, 701/ 10., Split, 27. III 1699.
92) Ibidem, 701/ 10., Split, 27. V. 1699., prilog.
93). Ibidem, 701/ 11., kula pod Sinjem, 2 .. .VI. pril<?g: Popis
pratilaca sam je Osman-aga predao GrimaruJev1m 1zaslaruc;:u;na KariiJU 1
bertiju. Evo ga: Ali-beg ć iz č koji .sada ŽIVI u
a feud ima u Livnu; Ahmed-beg Ć IZ Sarajeva (Zaraeuo) kOJI .1m.a
feud u č Kosovu i uza se ima č č Osman-aga ć IZ
307
Tek nakon svih tih priprema ova su se dva komesara sastaia .5.
Vl 1699. godine, dakle oko 4 mjeseca nakon č .o
miru u Sremskim Karlovcima, i to u Strmici pod Sinjem. Vn j eme Je
bilo - »gotovo stalno kišno i veoma vj etrovito, što nije bilo č
no za to doba«. Najprije su ujutro došla dva č i zatražila_
no mjesto za Osman-agin šator. Kada su dobili zatraženo š
što se ticalo lokacij e pola milja daleko od č logora, gdJe Je
bilo dovoljno vode, trave i drva, pa kada je ,
1
Grimani saznao da je
Osman-aga tamo s tigao, uputio mu je Albertij a J Karlij a zbog dobrodo-
šlice. Trebalo j e da mu kažu kako je nes trpljiv da ga sretme. Odnijeli
su mu i darove (sukno za dva odijela protkana zlatom, č od dama-
ska na isti č izvezena, pa napokon dva od skarlata, slatkiše, sapun,
prirodno ć minis, limunove i kutije s mirisima). Osman-aga je
č vojnika, koj i su te darove donijeli, svakom od njih po-
klonio po 6 cekina, a Karliju i Albertiju po rubac. Da uzvr a ti ovu po-
sjetu, Osman-aga je poslije podne č uputio svoga ć ko-
me je Grimani na rastanku poklonio sukneno odijelo i č kafom
i šerbetom. Sutradan, u nedj elj u, Grimani je opet uputio Karlij a i Al-
bertija da ugovore pn•i službeni sastanak zbog razmjene ovlaštenja. Os-
man-aga je predložio da se poslijepodne nakon č sastanu njegov
kancelar i Grimanijev dragoman, pa j e uputio dva č š i dva druga
pratioca da doprate toga nj egovog partnera u njegov šat or. G:r.imani je
u turski logor došao u pratnji svojih vojnika i najbližih sar adnika kao
što su bili Fondra, Karli , Zuane Ko rnar, koji j e imao iskustva sa cari-
gradskoga dvora, pa drugih. Osman-aga i h j e č ć u svom
šatoru, a zatim je Grimaniju ponudio da sj edne na j ednu s tolicu kao
što je bila ona na koju je i sam sjeo. Nakon toga je Grimani preko Kar-
lija obavijestio Osman-agu kako ga j e njegova vlada ovlastila da bude
komesar i da provede č mir iz Sremskih Karlovaca. Nakon
ovoga kurtoaznog dijela Grimani je Osman-agi predstavio svoje sarad-
nike, pa se prešlo na razmjenu ovlaštenja. Osman-agin kancelar i Gri-
manijev dragoman su prešli u neki drugi šator zbog prevoda tih do-
kumenata, a komesari su nastavili pregovore. Tom prilikom je i sam
Grimani opazio ono što su mu ranije javlj a li nj egovi lj udi , da j e Osman
-aga po strogim Portinim uputstvima - >>Vezan za sar adnju s lj udima
s granice«, što je za č bila gor ka istina. Osim toga lj udi iz G:r.i-
manijeve pratnje izmiješali su se sa onom Osman-aginom i tako saznali
štošta drugo (o polukružnom prostoru oko đ na granici,94) o ne-
K<?njica više sa sinom i pet ih ljudi; Mustafa-beg iz č
zaun u tome koJI una feud pod CI.Ilom (?) i uza se č č
Tunurli (Tunusli?) iz Vrlike, koji sada živi u Stocu; Ali-ef endija,
t1mar defterdar sa osam ljudi; Mi r alem-beg sa devet ljudi; kadija mostarski
sa pet ljudi; Alaj-beg iz Livna, stanovnik Stoca, koji ima uza se stoitrideset
spahija i sinovima Ali-baše •di Sercia«; Mehmed-beg i napokon Osman-beg
i s njim petnaest ljudi - Ibidem 10, ll, 13. i 17., od 8. VI- 13. VI 1699. Dva
č su ž Osman-agini saradnici, !i svi su - »mrka izgleda
1 veoma nepovJerlJIVI«. Osman-agu prate u stopu 11svaki put kada Gr imani
pokuša njim č razgovore u č oka, ti se pratioci pojavljuju i
č u tome.
94
) Ibidem, 701/12., u polj u kod č kule, 8. VI 1699 - G. Novak,
o. e., 162.
308
kakvoj liniji što treba da stigne do Cetine, o tome da bi se pregovori
mogli odužiti pošto se č austrijski komesar, o turskom stavu da bi
Venecija morala biti zadovoljna pošto Turska nikom do sada nije pre-
dala toliko đ

da Osman-aga mora voditi č o Portinim na-
redbama,96) o žalbama č stanovništva na Portu, Mo ć otežati
pregovore i oni ć ć tako glatko kako se vjerovalo, itd).")
Grimani sve to odmah provjerava zbog č potrebnih č
nih informacija, ali se ovaj rad time ć bav·iti pošto to iz,lazi iz okvira
njegove teme. Naime, č je č č nakon sastanka
dvaju komesara, odmah se pojavilo mnogo više č motiva nego
je to bio č do tada u jednostranim č pripremama, pa se
zato to veoma složeno pitanje može rasvijetliti samo ako se budu uzeli
u obzir podaci svih zainteresiranih strana (Carigrad, Dubrovnik, Zadar,
Venecija, Bolonja, Rim, č Pariz, London, Hag, Varšava, Moskva, Bu-
dimpešta}.98) Ja bih ovdje htio samo u tom okvi.ru upozoriti na jedan
zanimljim dokumenat, koji se odnosi na onaj dio č gdje
su još trajale pr.i,preme i koji donosi prve vijesti o odnosu snaga u onom
turskom sloju što je bitno utjecalo na odluke turskoga ·komesara.
II
Dva mjeseca nakon sastanka dvaju komesara u Strmici pod Si-
njem jedna je grupa ljudi, što je bila sastavljena od Osmanaginih sa-
radnika, putovala u Dubrov.nik zbog pregovora sa tamošnjom vladom
oko njenog priloga u troškovima za č kako je bilo službeno
objavljeno, pa pošto je ta delegacija morala prelaziti .i preko terena pod
č okupacidom, Grimani je na Osman-agino traženje odred.io
svoga oficira Giovannija A!Iltonija Longa (Džovanantonija Longa) da je
otprati na č jednog maloga odreda do grada pod đ On je
95) Ovo je č ć stav.
96) BUB, MM. Marsilji je uspio dobaviti neke važnije, povjerljive doku-
mente, što ih .s Porte ili s drugih mjesta primao njegov turski kolega
Ibrahim- efendija, jer je korumpirao j ednoga njegova saradnika. Ti su doku-
menti preveckni i sada se nalaze u Bolonji. - ASV, PTM, 701/ 13., 9. VI
1699. - Ibidem, 701/ 17., 13. VI 1699. I Grimani je izgleda prepise povjerljivih
dokumenata iz Osmaan-agine kancelarije dobivao preko islamiziranoga Breši-
janca. - Vidi bilješku br. 74.
97) ASV, PTM, 701/12., pod č kulom, 8. VI 1699.
98) HAZ, Miscellanea, dokumenti o dvjema enklavama, kojima je du-
č teritorij odijeljen od č turskim tlom. - HAZ, Ured za
granicu u dalmatinskom generalnom providuratu, kome je na č bio Lo-
renco Fondra. - Antonio Marcovich, colonello ingegnere, Confinazione della
Dalmazia nei tre tempi delle paci di Candia (1669), di Carlovatz (1699) e Pas-
sarovitz (1718). Documento edita per cura di Giuseppe Alacevich, Tabularium,
2/1902. 3. 1- 24.; 3/1903., 1-16.; 4/1904., 1-17. - 37. - A. Marcovich, Appen-
dice le controversie de' confini in Dalmazia. Le scritture estese nel
1767 (1703 e 1704). - P .. Pisani, venetiennes d.e Dalmatie du
XVI-XVIII siecle Pans, 1890., dVIJe karte JZ č arh1va. -Alberto
Fortis, Viaggio in 'Dalmazia,_yenezia, I, 16. C?.vaj piše ?. Z.a·
draninu Antoniju TommasODIJU - ,(AntODlJO :-
koji je napisao jedan rad o č alJ se ne zna Je li ga 1 objaVIo. -
Corps Universel diplomatique du droit des genes par Mr. J. du Mont baron
de Care/s Croon. Tome VII. Partie II, A Amsterdam, chez P. BruneJ, R. et
J. Wettstein etc. A La Haye chez P. Husson et Charles Levier, MDCCXXXI.
309
znao naš jezik, a sa sobom je poveo, tajno, jednog svog č
ka što je znao turski, da sluša i pamti ono što se na tom JeZiku
bude govorilo.99) Po izvještaju, što ga je kasnije podnio,
100
) ne mi
da se taj oficir mnogo prjpremao za to putovanje, pored ostaloga 1 za-
to što je turski zahtjev došao č a zatim zbog opravdane
pretpostavke da č do tada !i nijesu raspolagali nekim č
podacima o Hercegovini. Zato Longova opažanja i nijesu nego
usputne impresije o svemu drugom osim o pitanjima č ko-
ja je, č dobro poznavao. Tako on ne bilježi nijedan č po-
datak o stanovništvu oil!ih gradova i naselja kroz ·koja je prošao (Imot-
ski, Mostarsko Blato, Mostar, Blagaj, Citluk, č a na povratku
Stolac) osim nešto malo u č u Popovom polju, o izgledu nji-
hovom osim onoga što su mu ć ć rekli o Ljubinju. U
tom doJ...'Ulllentu nema nikakvih podataka o bilo kakvim sastancima sa
č konfidentima, kao što je to bio č kada bi bili ć
izaslanici iz Splita, nijedan jedini detalj o turskim posadama osim ono-
ga što usputno bilježi o razgovoru sa imotskim i č kape-
tanom, pa onog detalja o zadržavanju č paše pod Ela-
gajem i u Mostaru. Po svemu tome a zatim i po onome da je svoju
prvu, ć verziju izvještaja
101
) morao dopunjavati moglo bi se zaklju-
č da Longo nije imao iskustva u ovom poslu kao, na primjer, Karli
i Fondra, koji su u Gnimanijevom štabu bili posebno zaduženi za pri-
kupljanje obavještenja, ali i pored toga taj njegov dokumenat, što ga
je sastavio nakon č putovanja u Dubrovnik i natrag, za-
nimljiv je zbog č niza korisnih podataka. U ocjeni tih vijesti tre-
ba imati u i č Osman-aginu namjeru da toga Grimanije-
voga č Hercegovinom provede na č kako to odgovara tur-
skim interesima, a zatim da tu č pratnju iskoristi kao dio pri-
tiska u Dubrovniku. To se vidi po tome što ć č korektnost
Longo posebno č ipak planski toga svoga pramoca odvaja od
svih ostalih utisaka i vezuje ga samo za razgovore sa naj istaknutijim
agama, a u Dubrovniku mu ć da opaža i donosi č o
onome što mu on diskretno ć Osim toga ni iz Longovoga izvje-
štaja kao ni iz č č dokumenatal02) ja, na žalost, ni
jesam mogao č cijeli sadržaj ć misije, pa se to mora
prepustiti naknadnim istraživanjima.
99) ASV, PTM, 701/31., 6. VII 1699. Vidi Dodatak.
!OO) Ibidem. - Vidi bill.iešku br. 184 .

101
) lbidem, 701/26., Koljani, 24. VII 1699. Peti dan nakon kretanja na
1 u i tamošnjih razgovora Longo je iz Citluka
Jedno piSmo 20. VII 1699., u kome nije ni pomenuo Ha-
ć 1. ć Tek nakon povratka i vjerovatno nakon konzultacije u
GIUilaillJevom štabu on je opširno izvijestio o razgovorima sa ta dva zna-
č prvaka i s kadijom.
1
02) U č Historijskom arhivu sam pregledao nekoliko serija
minus, Co?Silium maius, Consilium rogatorum, pa Lettere e com-
d1 Levante 1. a zatim ASMM), ali nijesam našao ni jedan
o OVOJ ć misiji. Zato je tim vrijedniji ovaj Lan-
gov !ZVJeŠtaJ.
310
Longo je, prirodno, glaVillu patnju morao usmjeriti najprije u
pravcu da sazna pravi i cijeli sadržaj ć misije, ako to bude
ć č u Dubrovruku, a zatim da prikupi i sve ostale infor-
macije što bi mogle biti od okoristi 'Il'jegovom principalu. Sva ta obavje-
štenja je on kasnije iznio u nekoliko slojeva, koje u analiizi treba pra-
titi i postepeno razotkri<Vati, ć sve te wjesti sa onim što smo na-
prijed rekli i sa onim što ih može dopuniti iz ostaloga dijela Grimanije-
voga kartulara.
Na prvo mjesto, svakako, treba postaviti njegove kratke osvrte o
uglednijim č što su imale zapažen utjecaj na poslove oko raz-
č Tako on za Osman-agu ć koji mu je pružio gosto-
primstvo u Mostaru, kaže da je »ugledan, bogat, a obnaša č duž-
nosti«. Zato se u njegovoj ć okupljaju ljudi, što zajedno s njim do-
nose č odluke i raspravljaju o bitnim pitanjima kao što je, na
primjer, i ono o mjestu gdje treba otvoriti skelu (izvozna luka) - u
Gabeli, DubroVilliku, ili u oba mjesta. Tome ugledniku stižu obavješte-
nja ne samo o tome šta namjerava austrijski car na ovom tlu nego i o
ć č u Carigradu. On zna da su Knin 1 Sinj nekada
bili madžarski preko protektorata madžarskih kraljeva nad hrvatskirn
vazalima itd. S te pozicije on i njegovi gosti hvale Grimanija i č
potrebu ubrzavanja poslova oko č U ć toga mostar-
skoga prvaka su zalazila dva ć - »gospodari Ljubinja«, koji
su bili zainteresi-rani za povratak na svoje razoreno i popaljeno ima-
nje, što su ga, vjerovatno nakon ovih đ utvrdili jednom kulom
poput ostalih č begova.
100
} Tamo je dolazio i kadija - »koji
bilježi đ što se moraju t-aono iz..vršavati«.
104
) On je isticao svoju
sklonost prema Grimaniju, pa je tim povodom č da je preda nj
bio izveden jedan Cetinjanin na osnovu optužbe nekoga č
Kada je vidio da mu mora suditi, odredio je nagodbu. Sa svim tim je
povezivao oštre napade na L. F. Marsiljlija, austilijskoga komesara, zbog
njegove tvrde i nesavitljive politike prema Turcima10S) s č na-
mjerom da se istakne kako bi na jednaku osudu naišao i č postu-
pak s č strane. Longo sve to komentira svojim opažanjem, da
Turci pažlj.ivo vrebaju na svaku priliku neslaganja č i Austrija-
ilaca kao što je ona u Zvonigradu, da se njome okoriste i da iz nje izbi-
ju kakvu •korist za sebe. U tom pogledu Mostar ima istu ulogu kao i
sva ostala turska č naselja (Stolac, č Imotski, Livno,
č i drugi), jer su i iz ovoga č centra bile ć
naredbe i u nj se sticale one iz Travnika i Carigrada, tamo su stizali iz-
vještaji i otuda se vršila đ slali predlozi Osman-agi, kroz to mje-
103) Vidi bilješku br. 133.
104) ASV, PTM, 701/16., 12. VI 1699. - Ibidem, 701/ 12., 8. VI 1699. -
Ibidem, 701/23., 5. VII 1699. Mostarski kadija je nedavno stigao iz Carigrada;
Tatarin je i zove se Sejnulabadin - A. ć o. e., 15. Kadija Abdulah Drniš-
lija je radio katastar o granici.
tOS) BUB, MM. Izvještaji L. F. Marsiljija u vrijeme č
(snimke u Arhivu ANUBiH). - L. F.