You are on page 1of 14

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

11

Predavanje br 3 TRANSPORT I LOGISTIKA 2006/2007

OSNOVE ZA DIMENZIONISANJE ELINIH KONSTRUKCIJA


Dimenzionisanje elinih konstrukcija se izvodi na bazi poznavanja rasporeda spoljanjih dejstava (sila i momenata) i analitikog utvrdjivanja rasporeda unutranjih sila i momenata, odnosno prostiranja naprezanja unutar konstrukcije. Ovi uticaji se odredjuju na osnovu teorija otpornosti (elastinosti) materijala. Odredjivanje rasporeda optereenja unutar konstrukcije vri se metodama analize statike i dinamike konstrukcija. Utvrdjivanje sposobnosti konstrukcija da prenese zadate uticaje vri se na osnovu karakteristika ugradjenog materijala - doputenih napona. Doputeni naponi su propisani za eline konstrukcije i odredjuju se u funkciji izabranog materijala i karaktera spoljanjeg optereenja. Karakter optereenja noseih konstrukcija maina, tekih vozila i raznovrsne druge opreme je statiki i dinamiki. Osobine ponaanja materijala pri statikom optereenju (pokazane svojstvima elika na dijagramu -, za 0361 dat na slici I-10) osnova su za odreivanje svih vrsta dozvoljenih napona. kN/cm2
60 50 40 30 20 10

0
0 4 8 12 16 20 24

Slika I-10 Dijagram naponi deformacije (-) Ponaanje konstrukcionog elika pri statikom zatezanju je karakteristino po nekoliko zakona promene deformacija od unutranjeg napona. Prva zona je zona elastinosti u kojoj postoji linearna promena -. Daljim zatezanjem prelazi se granica proporcionalnosti i elastinosti (pri kojoj je stalna - plastina deformacija = 0.01%) i poinje razvlaenje materijala. To je zona plastinosti u kojoj postoji donja i gornja granica razvlaenja. Kod osnovnih konstrukcionih elika ova granica ide od 0.153 %. Teenje materijala traje priblino pri stalnom naponu. Nakon toga nastupa trei period rada: ojaanje elika, kada elik prua vei otpor daljem razvlaenju, sve do granice maksimalnog otpora zatezanju nakon ega poinje razaranje materijala. Ova granica maksimalnog otpora naziva se granicom kidanja. (Za 0361 =1520 %). Prekid materijala nastupa neto kasnije pri =2030 %. U elinim konstrukcijama praktian znaaj ima donja granica razvlaenja u odnosu na koju se definiu dozvoljeni naponi. Za nosee strukture ouvanje forme - geometrije je od posebnog znaaja pa se konstrukcija dovodi najvie do granice elastinosti. Pouzdano poznavanje rasporeda unutranjih napona ima poseban znaaj jer omoguava bolje iskorienje elika. Ispitivanje kvaliteta elika obavezno se obavlja iz potrebe tanog utvrivanja njegovih karakteristinih granica. Kvalitet elika se utvrdjuje: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. hemijskom analizom, ispitivanjima optih fizikih osobina (gustina, spec.teina, spec. toplota, koeficijent lin. irenja, modul elastinosti, modul klizanja, magnetne osobine), metalografskim ispitivanjima (mikro strukture), rendgenolokim ispitivanjima, tehnolokim ispitivanjima (pogodnost zavarivanja, kovanja, presovanja), mehanikim ispitivanjima (kidanje, pritisak, smicanje, savijanje), ispitivanjima posebnih mehanikih osobina pri razliitim optereenjima

Dobijene karakteristike materijala su osnov za uporedjivanje sa svojstvima projektovane konstrukcije. Sa druge strane sva optereenja konstrukcija se dele na statika i dinamika.

PONAANJE ELIKA PRI STATIKOM OPTEREENJU


Pod statikim optereenjem podrazumevamo optereenja koja se po intenzitetu ne menjaju u toku vremena. Takva optereenja postoje u praksi i imaju oblik:

F=const.

t
Slika I-11 Dijagram toka sile u funkciji vremena kod stalnih statikih uticaja

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

12

Klasifikacija optereenja noseih (odgovornih) konstrukcija1 definie se prema broju promena optereenja. Konstrukcije koje u eksploatacionom veku budu izloene do 10.000 promena optereenja, sa izrazito umerenim dejstvom (bezudarno optereenje) se smatraju statiki optereene. Konstrukcije koje budu izloene preko 100.000. promena optereenja se smatraju dinamiki optereene i treba ih dimenzionisati u vremenskom domenu, prema jaini zamora materijala. Konstrukcije sa vie od 100.000 ciklusa optereenja treba raunati prema trajnoj vrstoi.

PONAANJE ELIKA PRI PROMENLJIVOM OPTEREENJU


Ovo pitanje ima posebnu - osnovnu vanost jer je utvrdjeno da se konstruktivni elementi mogu lomiti i pri niim naponima od statike jaine materijala. Naime ako se dovoljan broj puta izazove promena napona u materijalu, nastae zamor materijala i snienje njegove jaine kidanja. To opasno optereenje konstruktivnog elementa je promenljivo optereenje koje osciluje izmedju gornje g i donje granice napona d. Karakteristino je da na lom direktno utie promena napona g - d i srednji prednapon SR=(d + g)/2. Pri tome je utvrdjeno da to je vii srednji napon to je potrebna za lom manja razlika gornjeg i donjeg graninog napona. Maksimalni napon g = MAX koji materijal moe da izdri bezbroj puta pri promenljivom optereenju a da pri tome ne nastupi lom konstruktivnog elementa, naziva se napon jaine zamora (dinamika jaina) D. Prirode statikog i dinamikog naprezanja materijala se razlikuju. Lom u konstrukciji nastao od zamora drugaijeg je izgleda od loma izazvanog statikom silom kidanja. Lom izazvan zamorom materijala karakterie se odsustvom plastine deformacije. Mehanizam zamora je specifian po nastanku na mestu nekog diskontinuiteta u dinamiki najnapregnutijoj zoni. Uzroci su mikro ili makro nepravilnost koji dovode do prekoraenja vrstoe materijala u lokalnoj zoni. Time se poveava prslina smanjujui povrinu zdravog - nosivog dela. To je uzrok daljeg razvoja prsline koja ubrzano zahvata veliku povrinu. Kada konstruktivni element vie ne moe da nosi ni srednji napon nastaje slom konstrukcije. Na pojavu zamora materijala utie kvalitet izrade, obrade i spoljni oblik elementa.

VRSTE PROMENLJIVIH OPTEREENJA


Dinamika optereenja se prema karakteru promene, dele na dve osnovne grupe: I -grupa: Promenljiva optereenja sa pravilnim (harmonijskim) zakonom, II-grupa: Promenljiva optereenja sa sluajnim (nepravilnim) zakonom promene Prva grupa naprezanja odlikuje sa pravilnim zakonom u vidu sledeih podkategorija: - Jednosmerno promenljivo optereenje, - isto jednosmerno promenljivo optereenje, - Naizmenino promenljivo optereenje, - isto naizmenino promenljivo optereenje, Ovu klasifikaciju ilustruju dijagrami sa etiri mogua stanja dinamikog naprezanja konstruktivnog elementa (slika I-12, slika I-13):

JEDNOSMERNO PROMENLJIVO OPTEREENJE 4

A
3 NAPON 2

A MAX MIN SR

ISTO JEDNOSMERNO PROMENLJIVO OPTEREENJE

MAX = 2A

Slika I-12 Dijagram jednosmernih dinamikih kategorija optereenja Jednosmerno promenljivo optereenje ima svojstva:

SR > , r =

MIN MAX

>0

(I-2.1)

Napon pri jednosmerno promenljivom optereenju se oznaava sa j . Kod isto jednosmernog optereenja vae relacije:

Milosavljevi M., Radojkovi M., Kuzmanovi B: OSNOVI ELINIH KONSTRUKCIJA-Beograd 1978

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

13

SR = , r =

MIN MAX

=0

(I-2.2)

Kod naizmenino - promenljivog optereenja (napon se obeleava sa n ) vai:


N A IZ M E N I N O P R O M E N L JIV O O P T E R E E N JE
1 .5

IS T O N A IZ M E N I N O P R O M E N L JIV O O P T E R E E N JE

SR = 0
1 .0

A
= MAX

0 .5

SR A
= M IN

NAPO N

0 .0

-0 .5

-1 .0

Slika I-13 Dijagram naizmeninih dinamikih kategorija optereenja


SR < , r = MIN MAX
<0

(I-2.3)

Kod isto naizmenino - promenljivog optereenja (napon se obeleava sa no ), vae relacije:


SR = 0, r = MIN MAX
= 1.

(I-2.4)

Pri tome vae osnovne relacije kod svih ovih zakona:


SR = MAX MAX + MIN 2 = SR + , , = MAX MIN 2 ,

(I-2.5)

MIN = SR , .

Dinamika vrstoa materijala (jaina zamora) oznaava se konvencionalno: Kod jednosmerno - promenljivog optereenja je: Dj Kod isto jednosmerno - promenljivog optereenja je: Djo Kod naizmenino - promenljivog optereenja je: Dn Kod isto naizmenino - promenljivog optereenja je: Dno Dinamika vrstoa se odredjuje eksperimentalno i ti rezultati dati su u Smitovom dijagramu. Podaci o kritinom broju optereenja koji izaziva lom, dati su u Velerovoj krivoj za pojedine materijale. Tako se kod elika 0361, nakon 50.000 ciklusa, naglo se smanjuje jaina zamora sa 30 na 20 kN/cm2, a posle 1.000.000 ciklusa ima vrednost 16.5 kN/cm2. Eksperimentalne vrednosti za Dno i Djo za konstrukcione elike 0361 i 0561 su: 0361 0561 Dno = 15.0 kN/cm2 , Dno = 17.0 kN/cm2 , Djo = 24 Djo = 30 kN/cm2, kN/cm2, (I-2.6)

Druga grupa promenljivih optereenja su sa nepravilnim karakterom i sluajnom distribucijom i odsustvom periodinog karaktera promene dejstva. Za ocenu toka zamora, kod ove kategorije optereenja, potreban je pokazatelj napona. Jedan takav parametar moe biti uestalost prisustva pojedinih intenziteta naprezanja. Dobijanje uestalosti vri se tako to se najpre definie duina eksploatacije (vek) i srednji normalni napon SR. Analiza se vri nad skupom eksperimentalnih podataka iz dinamikog optereenja konstrukcije. Dijagram se analizira selekcijom naponskih nivoa amplituda dinamike pojave. To se operativno realizuje na osnovu eksperimentalnih zapisa, povlaenjem paralelnih linija jednakih napona dinamike pojave. Time se dobija sluajan niz preseka linija jednakih napona sa krivom izmerenog napona. Iz tih preseka utvrdjuje se broj pojedinih napona na razliitim nivoima. Iz pojedinanog broja napona istog nivoa, dobija se kriva zbirne uestanosti naprezanja. Napon koji materijal moe da izdri, pri stalno promenljivom optereenju, naziva se radna jaina zamora materijala.
Zapis dinamike pojave Kriva uestalosti

SR
Vreme (sec)

SR
Uestalost napona N

Slika I-14

Dijagram zapisa dinamike pojave i njegov odgovarajui dijagram uestalosti optereenja

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

14

Poznavanje radne jaine zamora materijala omoguava realnije dimenzionisanje: Mali broj ekstremnih uticaja nema znaaja za dimenzionisanje i moe, suprotno oekivanju da usled plastine deformacije rastereti lokalnu zonu ekstremnog napona. Takodje mali naponi nemaju uticaja na vek konstrukcije. Eliminacijom nisko prisutnih uticaja, odredjuje se opseg napona merodavan za dimenzionisanje. Utizaj zamora materijala praktino se obuhvata po jednoj metodologiji tako to se umanjuje dozvoljeni napon posredstvom koeficijenta zamora z. (jednaina I-2.7). Ovaj uticaj se uzima samo kod konstrukcija kod kojih objektivno postoji zamor materijala. To su dizalica visoke radne uestalosti i relativne optereenosti koje su klasifikovane u 5-6 klasu po FEM propisima.

Ddop = z dop
Gde je:

(I-2.7)

Ddop doputeni napon za delove izloene zamaranju, dop doputeni napon za statiki napregnut materijal prema I sl.optereenja, z - Koeficijent zamora materijala se odredjuje prema tabeli I-11:
Tabela I-11 elik

Koeficijent zamaranja z +> +< zatezanje pritisak

0361 0561

0.875 (1+ 0.300 0.750 (1+ 0.380

A B A B

) )

0.875 (1+ 0.300 0.870 (1+ 0.465

A B A B

) )

U sluaju da se dobije z >1 uzima se z =1

A - po apsolutnoj vrednosti, najmanji iznos napona, sile ili momenta savijanja, B - po apsolutnoj vrednosti, najvei iznos napona, sile ili momenta savijanja, A/B moe biti r iz predhodnih analiza. A i B se uzimaju sa predznakom.

DOPUTENI NAPONI ELIKA ZA NOSEE KONSTRUKCIJE


Opti konstrukcioni elici propisani su prema JUS C.B0.500. Ovi elici imaju garantovanu granicu razvlaenja Re prema kojoj se dalje utvrdjuju dozvoljeni naponi. Osnov za dimenzionisanje je opti izraz (I-2.8), pa shodno korienim materijalima (Tabela I-12), koriste se sledee vrednosti garantovane granice plastinosti :

ra < dop
Tabela I-12 JUS C.B0.500
Garantovana granica plastinosti Re kN/cm2, (za dim. 3 100 mm)

(I-2.8)

0361 0362 0363 0451 0452 0453 0561 0562 0563

19.5 - 23.5 21.5 - 23.5 21.5 - 23.5 22.5 - 27.5 23.5 - 27.5 23.5 - 27.5 30.5 - 35.5 31.5 - 35.5 31.5 - 35.5

Pri tome se doputena naprezanja utvrdjuju prema raunskim stepenima sigurnosti. Jugoslovenski propisi odredjuju doputena naprezanja za materijale u projektovanju spojeva zavrtnjima i zakivcima. Osnovna klasifikacija optereenja izvrena je prema uporednom trajanju na osnovna i dopunska. U osnovna optereenja spadaju: sopstvena teina konstrukcije, stalno optereenje na njoj, korisno optereenje, sneg i druge kategorije ije prisustvo je viestruko trajnije od dopunskih uticaja. U dopunska optereenja spada: uticaj vetra, uticaj inercijalnih sila, temperaturni uticaji i druga dejstva povremeno i kratkotrajno prisutna. Iz toga su izdvojena dva osnovna sluaja optereenja konstrukcija: I - osnovno, II- osnovno i dopunsko zajedno Za osnovne materijale od kojih je napravljena konstrukcija na standard JUS U.E7.145 iz 1987. godine (kao i JUS U.E7.145/1 od 1991.) predvidja tri osnovna sluaja optereenja sa odgovarajuim koeficijentima sigurnosti za odredjivanje dozvoljenih napona. Propisani koeficijenti sigurnosti za ove sluajeve optereenja konstrukcije su kod prvog sluaja optereenja 1.5

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

15

a kod drugog sluaja 1.33. Osim ovih radnih sluajeva optereenja, postoji i trei (III) sluaj optereenja konstrukcija od sluajnih (izuzetnih) uticaja: udar drumskog vozila u stub hale, zatim uticaj inercijalnih sila izazvanih sluajnim vibracijama, naprezanja izazvana montaom, transportom kao i seizmiki uticaji. Koeficijent sigurnosti za takva stanja je 1.2. Deljenjem napona na granici razvlaenja stepenom sigurnosti dobija se doputeni napon: R (I-2.9) dop = e
( I) = 3 = 1.5, 2 (II) = 4 6 = 1.333, (III) = = 1.2, 3 5

(I-2.10)

Doputeni naponi se odnose na optereenja od zatezanja, pritiska i savijanja. Tangentni napon od smicanja se odredjuje u odnosu na napon na granici razvlaenja Re za odredjeni sluaj optereenja, prema obrascu (I-2.11): Re dop = (I-2.11) S (i ) Za I,II i III sluaj optereenja, koeficijent sigurnosti od smicanja S iznosi:
S( I) = 3 3 = 2.5980, 2 S(II) = 6 3 4 3 = 2.3094, S( III) = = 2.0785, 5 3

(I-2.12)

Za praktinu realizaciju, raunske vrednosti napona su zaokruene. Primenom na 0361, (JUS U.E7.145, 0361, 0362, 0363), dozvoljeni naponi su:

Tabela I-13a Vrsta napona dop kN/cm2 dop kN/cm2

Prvi sliaj optereenja 16 9

Drugi sluaj optereenja 18 10

Trei sluaj optereenja 20 11.50

U sluaju elika 0451, 0452, 0453 (JUS U.E7.145), dozvoljeni naponi su:
Tabela I-13b Vrsta napona dop kN/cm2 dop kN/cm2

Prvi sliaj optereenja 18.5 10.5

Drugi sluaj optereenja 20.5 12

Trei sluaj optereenja 24 14

U sluaju elika 0561, 0562, 0563, (JUS U.E7.145), dozvoljeni naponi su:
Tabela I-13c Vrsta napona dop kN/cm2 dop kN/cm2

Prvi sliaj optereenja 24 14

Drugi sluaj optereenja 26.5 15.5

Trei sluaj optereenja 30 17.5

Kod sloenih naponskih stanja konstrukcija sa prisustvom normalnih i tangencijalnih napona, dozvoljeni naponi se uporedjuju sa uporednim raunskim naponima U odreenim prema karakteru procesa deformacije. Osnov za izbor hipoteze o slaganju napona je karakter energije rada utroenog na proces deformacije. Uporedni napon za dvodimen. naponsko stanje odreuje se prema obrascu:
2 2 U = 2 X + Y X Y + 3 XY

(I-2.13)

U sluaju trodimenzionalnog radnog stanja, uporedni napon se moe odrediti prema obrascu:

U =

1 2 2 ( X Y )2 + ( Y Z )2 + ( Z X )2 + 3 2 XY + XY + XY 2

] (

(I-2.14)

Naponi X , Y , Z , X Y , Y Z , Z X , su komponente naponskog tenzora u posmatranoj taki.

EVROKOD 3 (EC 3)
LITERATURA: D.Buevac, Proraun elinih konstrukcija, Graevinski fakultet Beograd, 1995.
Sadraj: Opta pravila za proraun objekata od elika), EN 10025 (vrue valjani proizvodi od nelegiranih konstrukcionih elika tehniki uslovi isporuke), Nacionalni dokumenti za primenu EC 3. Ujedinjenog kraljevstva, Nemake i Francuske.

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

16

Ova knjiga je izvod iz EVROKODA 3 kojim se ureuju tehniki odnosi izmeu zemalja Evropske zajednice. EC 3 se odnosi na proraun elinih konstrukcija. Predlaga EC 3 je Evropski komitet za standardizaciju (CEN) Tehniki komitet CEN/TC 250 (Konstrukcijski Evrokodovi), formiran 1990. godine. Program Evrokodova ima devet svezaka (EC 1 EC 9). EC 3 tretira proraun elinih konstrukcija. On ima osam delova. Oni tretiraju proraun zgrada, mostove i limene konstrukcije, tornjeve, rezervoare sa cevnim instalacijama, ipove, opremu u moru i priobalju, opremu za poljoprivredu. Deo 6 ovog standarda se odnosi na konstrukcije dizalica. Prvi odobren standard bio je ENV 1993-1-1, 1992. godine i odnosio se na proraun zgrada. Svojim Aneksima C (projektovanje na krti lom), E(duine izvijanja tapova), F(bono torziono izvijanje), J(veze greda-stub), K(veze cevnih profila u reetkama), M(alternativni proraun ugaonih avova), tretira pitanja koja se odnose na konstruktivne elemente elinih konstrukcija. EC 3 je moderan standard napisan sa aspekta ekonomski racionalnih konstrukcija, definisan za kompjutersku podrku. EC 3 je istovremeno najproverovaniji standard. Bazira se na savremenom konceptu graninih stanja za razliku od nacionalnih standarda koji se baziraju na konceptu doputenih napona. EN 10025 je standard za zavarljive konstrukcione elike. (Obuhvata vanu kategoriju Fe 360, Fe 430, Fe 510, ali i druge elike). EC 3 ne obuhvata posebne zahteve za seizmiki proraun. Ta pitanja tretira ENV 1998 Evrokod 8 Proraun konstrukcija na seizmiku otpornost. Numerike vrednosti dejstva na zgrade i druge graevinske konstrukcije nisu date ovim standardom. One su date u ENV 1991 Evrokod 1 Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije. ISO 6707-1 definie pojam konstrukcije: Konstrukcija je organizovan sistem povezanih delova, projektovanih da se obezbedi odreena mera krutosti. EC 3: Pojam skeleta: Deo konstrukcije koji obuhvata skup direktno povezanih konstrukcijskih elemenata proraunatih da deluju zajedno pri prijemu optereenja. Ovaj termin se odnosi na kruto spojene skelete, skelete trougaonih struktura, ravne i trodimenzionalne skelete. EC 3: Vrlo lepo definie oznake. Tako recimo sa S se oznaavaju unutranje sile u konstrukciji. Sa F dejstvo odnosno sila. Sa R se oznaava otpornost (reakcija), sa Q promenljivo dejstvo. Sa N aksijalna sila, sa M moment savijanja, sa T moment torzije, sa V smiua sila. Sa W otporni moment, sa I moment inercije, sa A povrina, sa L duina. Sa E modul elastinosti, sa G modul smicanja. Sa X vrednost svojstva materijala. Malim slovom fu oznaena je vrstoa na zatezanje, slovom fy granica razvlaenja. Grkim slovom (epsilon) oznaena je dilatacija, sa (lambda) vitkost, sa (mi) koeficijent trenja, sa (ni) Poasonov koeficijent, sa (sigma) normalni napon, sa (tau) smiui napon. Simbol oznaava upravnost a simbol = paralelnost. ENV 1993-1-1 definie pojam graninih stanja: Granina stanja su ona ijim prekoraenjem konstrukcija vie ne ispunjava proraunske zahteve. Granina stanja su razvrstana na granino stanja nosivosti i granino stanje upotrebljivosti. Granina stanja nosivosti su vezana za ruenje ili gubitak stabilnosti, gubitak ravnotee konstrukcije, gubitak nosivosti usled prekomerne deformacije (usled loma ili gubitka stabilnosti dela konstrukcije ukljuujui i oslonce i temelje). Granina stanja upotrebljivosti su izazvana deformacija i ugibima koji nepovoljno utiu na efikasnu eksploataciju opreme, funkcionisanje maina ili izaziva oteenje maina i opreme. Granina stanja upotrebljivosti su odreena i nepovoljnim vibracionim dejstvima koja izazivaju nelagodnost ljudi, oteenja opreme ili umanjuju upotrebljivost opreme. Kod izvoenja dokaza graninih stanja, dokazuje se ispravnost. Tako se recimo kod provere graninog stanja statike ravnotee dokazuje da je uticaj destabilizirajuih dejstava manji od uticaja stabilizirajuih dejstava (Edest Estab). Ili kod provere graninog stanja loma, dokazuje se da je raunska vrednost unutranje sile manja od otpornosti konstrukcije na lom (Sd Rd). ENV 1993-1-1 definie pojam dejstva. Dejstvo je sila ili optereenje (direktno dejstvo) koje deluje na konstrukciju. ili prinudna deformacija (indirektno dejstvo) kao kod temperaturnog uticaja ili sleganja oslonca konstrukcije. Dejstva se klsifikuju u dve osnovne grupe: Prvu grupu ine dejstva sa promenljivim svojstvima u toku vremena. To su stalna dejstva (od sopstvene teine konstrukcije), promenljiva dejstva (od korisnog tereta, uticaja vetra, snega) i izuzetna dejstva (od eksplozija, udara vozila). Drugu grupu dejstava izvedena je prema promenljivosti u prostoru. To su fiksna dejstva (od sopstvenih teina uvek u istim nepokretnim takama teita) i slobodna dejstva sa razliitim rasporedom delovanja. (pokretna optereenja, uticajiu vetra). Dejstva su obuhvaena primenom koeficijenata (kombinacije, uestalosti, kvazistalnosti) na karakteristine reprezentativne vrednosti dejstva. Materijali: Svojstva vrue valjanih elika: Granice razvlaenja fy i vrstoe na zatezanje fu vrue valjanih elika date su tabelom za elike Fe 360, Fe 430 i Fe 510 prema EN 10025 a za Fe E 275 i Fe E 355 prema prEN 10113. U proraunima se koriste sledei podaci kada su u pitanju konstrukcioni elici: Modul elastinosti E=2.1106 N/mm2, modul -6 1/C, gustina klizanja G=E/[2(1+)], Poasonov koeficijent =0.3, koeficijent linearnog toplotnog irenja =1210 3 (specifina masa) =7850 kg/m . Tabela Nominalne vrednosti granice razvlaenja fy i vrstoe na zatezanje fu prema EN 10025 i prEN 10113 Debljina t (mm)* Vrsta elika t 40 mm 40 < t 100 mm** fy (N/mm2) fu (N/mm2) fy (N/mm2) fu (N/mm2) EN 10025 Fe 360 235 360 215 340

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

17

Fe 430 Fe 510 prEN 10113 Fe E 275 Fe E 355

275 355 275 355

430 510 390 490

255 335 255 335

410 490 370 470

* t normalna debljina elementa, ** 63 mm za ploe i ostale ravne proizvode od elika prema prEN 10113-3

NAD G (Nemaki komitet za eline konstrukcije): Smernice za primenu DIN V ENV 1993, Deo 1-1 EVROKOD 3 Dimenzionisanje i konstruisanje elinih konstrukcija. Ovaj prilog EC 3 se u jednom delu bavi ispitivanjem vrstoe na zamor nosaa dizalica. Osnova - izvor je prema DIN 4132. Namena ove klasifikacije svrstavanje dizalice u odreenu grupu naprezanja. Izvodi se korienjem kolektiva napona (S0 S3) i ukupnog broja naponskih ciklusa (N1 N4). Kolektivi napona su sa Gausovom normalnom raspodelom dati prema slici ispod tabele. Grupe naprezanja date su klasama B1 B6.
Kolektiv napona Ukupan broj predvienih ciklusa napona N1 Vie od 2104 do 5 210 Povremena i neredovna upotreba sa dugim intervalima mirovanja Kolektiv napona S0 vrlo lak S1 lak S2 srednji S3 teak B1 B2 B3 B4 N2 Vie od 2105 do 5 610 Redovna upotreba kod rada sa prekidima N3 Vie od 6105 do 6 210 Redovna upotreba kod neprekidnog rada N4 Vie od 2106 Redovna upotreba kod tekog neprekidnog rada

Grupa naprezanja nosaa dizalica B2 B3 B3 B4 B4 B5 B5 B6

B4 B5 B6 B6

Slika xx. Idealizovani kolektiv napona

Dokaz otpornosti na zamor se izvodi za normalne i smiue napone prema relacijama:


Ff max c Mf
Ff max c Mf

U ovim jednainama Ff je parcijalni koeficijent sigurnosti za optereenje pri zamoru. Moe se pretpostaviti Ff =1.00. Slino prethodnom, Mf je parcijalni koeficijent sigurnosti za vrstou na zamor. Moe se pretpostaviti Mf =1.00. je dinamiki koeficijent dizalice. Odreuje se prema tabeli 1, DIN 4132. max odnosno max su maksimalne vrednosti promene normalnih i smiuih napona. je koeficijent redukcije koji zavisi od grupe naprezanja B1B6 i oblast promene

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

18

(varijacije) napona max odnosno max , prema tabeli Txz. C odnosno C je granina vrednost vrstoe na zamor pri 6 210 promena optereenja za odreenu kategoriju detalja. Kategorije detalja su sistematizovane tabelarno za razvrstavanje, oznaene brojevima 36, 40, 45,50, 56, 63, 71, 80, 90, 100, 112, 125, 140, 160. Obuhvataju spojeve (preseke) izvedene: nezavarenim detaljima, zavarenim sloenim presecima, poprenim sueonim avovima, zavarenim prikljunim vezama sa nenoseim avovima i zavarenim spojevima sa noseim avovima. Spojevi su klasifikovani prema osetljivosti na zamor. Granine vrednosti vrstoa C i C date su na dijagramima koji e posebno biti tretirani kroz oblast zamora materijala (ENV 1993-1-1).

Tabela xz Koeficijent redukcije : Grupa naprezanja B1 0.147 za normalne napone 0.316 za smiue napone

B2 0.215 0.398

B3 0.316 0.501

B4 0.464 0.631

B5 0.681 0.794

B6 1.00 1.00

Vanu kategoriju osobina materijala ini svojstvo graninog pritiska po Hercu za leita. Privremeno se koriste podaci prema DIN 18800 Deo 1. Granini pritisak prema Hercu H,Rd = H,k / M , gde su vrednosti H,k (N/mm2) utvrene za leite sa najvie dva valjka, M je parcijalni koeficijent sigurnosti spoja, pokazuje tabela: 1 2 3 Materijal St 37 St 52, GS-52 C35N H,k (N/mm2) 800 1000 950

Marta 1990. (Aprila 1993. Izmena A1) CEN (Evropski Komitet za Standardizaciju) izdao je standard EN 10025. On se odnosi na vrue valjane proizvode od nelegiranih konstrukcionih elika. Shodno poslovniku CEN/CENELEC a sledee zemlje su preuzele ovaj standard: Belgija, Danska, Nemaka, Finska, Francuska, Grka, Irska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveka, Austrija, Portugal, vedska, panija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ovi elici su namenjeni za upotrebu na temperaturi okoline, za veze izvedene zavarivanjem, zakivcima i zavrtnjima. Nisu predvieni za termiku obradu sa izuzetkom elika u stanju isporuke N. arenje radi otputanja napona je dozvoljeno. Ovaj standard se ne odnosi na elike propisane drugim Evronormama kao: konstrukcioni elici za kovanje, zavarljivi sitnozrni konstrukcioni elici (EN 10113), elici otporni na koroziju (EN 10155), limovi i iroki pljosnati proizvodi od poboljanih sitnozrnih konstrukcionih elika pogodnih za zavarivanje (prEN 10137), pljosnati elici visoke granice razvlaenja za obradu na hladno (prEN 10149), brodski elici (Evronorma 156) itd. Vrste elika prema EN 10025: S185, S235, S275, S355, E295, E335, i E360 izvedene su prema razlikama u mehanikim karakteristikama. elici se mogu isporuiti u razliitim grupama kvaliteta. elici S235 i S275 se mogu isporuiti u kvalitetu JR, JO, J2 (J2G3, J2G4), K2 (K2G3, K2G4). elici S355 se isporuuju u kvalitetu JR, JO, J2 (J2G3, J2G4), K2 (K2G3, K2G4). Razlike u kvalitetu se odnose na zavarljivost i udarnu ilavost. Oznaavanje elika izvedeno je prema redosledu: Napred stoji EN 10025, standard po kome je izvrena klasifikacija. Naredna oznaka u navodu je slovo S. Odmah zatim doe karakteristian broj vrednosti najmanje granice razvlaenja u N-mm2 (16 mm). Iza toga sledi oznaka za grupu kvaliteta (odnosi se na zavarivost i energiju udara). Iza toga sledi oznaka za nain dezoksidacije (G1), za neumiren elik (FU), kada nije dozvoljen neumiren elik stoji (FN), potpuno umiren elik sa propisanim sadrajem azota (FF). Iza ove oznake stoji oznaka C kod podobnosti za posebne namene i oznaka +N kod isporuke u stanju N. Primer:

elik EN 10025 S275JRC. Naredna tabela pokazuje hemijski sastav konstrukcionih elika prema EN 10025.

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

19

Videti 7.3 Navedene vrednosti doputeno je prekoraciti ako se na svakih 0.001% N, najvia vrednost sadrzaja smanji za 0.005%; sadrzaj azota pri tome ne sme da prekoraci vrednost od 0.012% u analizi arze. Najvia vrednost sadrzaja azota ne vazi ako celik sadrzi ukupno najmanje 0.02% aluminijuma, ili dovoljno drugih elemenata koji vezuju azot. Elemente koji vezuju azot treba navesti u potvrdi o ispitivanju. BS: osnovni celik; QS: kvalitetni celik. Kod profila sa nazivnom debljinom>100 mm sadrzaj ugljenika treba dogovoriti. Dopunski zahtev 25. Isporucivo samo u nazivnim debljinama <25 mm. Maksimalno 0.20 % C pri nazivnim debljinama > 150 mm. Videti 7.3.3.2 i 7.3.3.3. Maksimalno 0.22 % C pri nazivnim debljinama > 30 mm i kod celika podobnih za profilisanje valjanjem (videti 7.5.3.2). * Ostavljeno slobodno, FU - neumiren celik, FN - neumiren celik nije dozvoljen, FF - potpuno umiren celik; videti 7.1.3 (napomena strucnih redaktora)

ZAMOR
(ENV 1993-1-1 : 1992) Definicije: Zamor je oteenje dela konstrukcije usled postepene propagacije prsline izazvane promenama naprezanja koje se ponavljaju. Optereenja koja prouzrokuju zamor su komplet reprezentativnih dogaaja optereenja opisan poloajem optereenja, intenzitetima i relativnim frekvencijama dogaanja. Dogaaj optereenja je definisani skup razvoja optereenja na konstrukciju, nivoa koji stvara istorijat naprezanja. Optereenje koje prouzrokuje zamor ekvivalentne konstantne amplitude je uproeno optereenje konstantne amplitude usled zamora od realnih dogaaja optereenja promenljive amplitude. Istorijat naprezanja je zapis ili proraun toka promene napona odreene take konstrukcije u toku dogaaja optereenja. Naponska razlika je algebarska razlika izmeu dva naponska ekstrema ciklinog optereenja iz dela istorijata naprezanja. =MAX -MIN i =MAX -MIN. Nominalni napon je napon u osnovnom materijalu na lokaciji potencijalne prsline, odreen prema osnonoj teoriji elastinosti, bez obuhvatanja svih efekata koncentracije napona. Modifikovani nominalni napon je nominalni napon uvean odgovarajuim faktorom koncentracije napona sa ciljem obuhvatanja geometrijskog diskontinuiteta koji nije obuhvaen karakteristinom klasifikacijom detalja konstrukcije. Geometrijski napon je maksimalni glavni napon u osnovnom materijalu, neposredno uz ivicu ava koji uzima u obzir efekte koncentracije napona usled geometrijskih osobina detalja konstrukcije, ali iskljuivo lokalne efekte koncentracije napona usled geometrije ava i diskontinuiteta u avu u susednom osnovnom materijalu. Ovaj pojam je poznat kao napon tople take. Metoda Kinog toka i metoda Rezervoara su specijalne metode za izradu spektra naponskih razlika iz datog istorijata naprezanja. Spektar naponskih razlika (spektar promene napona) je histogram frekvencije svih naponskih razlika koji je registrovan ili izraunat za dati dogaaj optereenja.

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

20

Raunski spektar je komplet svih spektara naponskih razlika, relevantan za dokaz na zamor. Raunski spektar ilustruje dijagram:

Naponska razlika ekvivalentne konstantne amplitude je naponska promena koja bi pri konstantnoj amplitudi promene optereenja proizvela isti vek trajanja sklopa na zamor kao za sluaj spektra promene napona pri promenljivoj amplitudi. Ovo poreenje je zasnovano na Palmgren-Miner-ovoj linearnoj teoriji sumiranja (akumulacije) oteenja. Po ovom konceptu, moe se smatrati da se ekvivalentna konstantna promena napona odnosi na broj od 2 miliona ciklusa promene napona, promenljive amplitude. Vek trajanja na zamor je broj ciklusa naponskih promena koji je predvien da dovede do loma usled zamora. Granica zamora pri konstantnoj amplitudi (D) je granina vrednost promene napona iznad koje je potrebno dokazivati otpornost na zamor. Kategorija detalja To je odreena konstruktivna kategorija sklopa (zavarenog ili sa zavrtnjima) koja se odlikuje istom klasom osetljivosti na zamor. Svakoj kategoriji detalja pripada odgovarajua kriva otpornosti na zamor koja se primenjuje kod izvoenja dokaza otpornosti na zamor. Kriva otpornosti na zamor je kvantitativna kriva koja definie lom usled zamora u zavisnosti od naponske razlike i broja naponskih ciklusa tano odreene kategorije detalja konstrukcije. Na krivoj otpornosti na zamor sa C je oznaena referentna otpornost na zamor pri NC=2 miliona ciklusa promene normalnog napona. ND je broj promena optereenja za koji je definisana granica zamora pri konstantnoj amplitudi (5 miliona ciklusa). NL je broj promena napona (5 miliona) pri kome je definisana rubna granica. Nagib krive otpornosti na zamor definisan je koeficijentom m=3, m=5. Krivu otpornosti na zamor pokazuje naredna slika: Raunski vek trajanja je referentan period vremena u kome se trai da konstrukcija sigurno funkcionie sa prihvatljivim stepenom verovatnoe da nee doi do loma usled prslina izazvanih zamorom. Rubna granica je granica ispod koje naponske promene raunskog spektra nemaju uticaj na sraunato kumulativno oteenje.

Optereenje koje prouzrokuje zamor obuhvata razliite dogaaje koji unose promenu optereenja realizacije sa sopstvenim tokom optereivanja a svako optereivanje realizuje se sa specifinom amplitudom i frekvencijom pojavljivanja na poziciji koja se analizira na zamor. Analiza se sprovodi na osnovu poznatog dinamikog ponaanja konstrukcije. Dinamiko stanje je odreeno ili na bazi zadatih reima i tehnologija eksploatacije maina ili je snimljeno konkretno na slinoj (istoj) konstrukciji. U tu svrhu se merenjem formiraju istorijati naprezanja. Tada se radi o tanom proraunu na zamor jer se izvodi na bazi kompletnog spektra dogaaja optereenja. Znatno prostiji je metod prorauna zasnovan na ekvivalentnom optereenju koje prouzrokuje zamor. U sluajevima kada nedostaju tani podaci o ponaanju, mogu se koristiti faktori dinamike amplifikacije koji se primenjuju na proraune statikog graninog stanja. Cilj prorauna na zamor (granino stanje zamora) projektovanje konstrukcija sa vremenski zadatim vekom trajanja. Pri tome konstrukcija mora da obezbedi pravilnu funkcionalnost bez otkaza, lomova ili sanacija. Da bi se to postiglo provera na zamor se sprovodi nad svim odgovornim delovima i detaljima strukture sa detaljnou koja odgovara tipu tehnikog

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

21

reenja. Takav proraun na zamor podrazumeva upotrebu parcijalnih koeficijenata sigurnosti. Provera na zamor tretira konstrukciju u elastinom naponskom domenu, u normalnim uslovima eksploatacije (za maksimalne temperature do 150 C i blagu korozionu sredinu). Iz osobina materijala i tehnikog reenja sklopa, proizilazi otpornost na zamor konstrukcije. To je sposobnost sklopa da prenese spoljanje dinamike uticaje, propisanog nivoa i karaktera tano odreen (izraunat) period do loma. Proveri na zamor podleu konstrukcije dizalica (rad sa teretom koji se podie i premeta), konstrukcije vibromaina (sa naponskim ciklusima koji se ponavljaju), konstrukcije tehnikih sistema sa oscilatornim ponaanjem usled dejstva vetra. Provera na zamor se ne mora obuhvatiti proraunom ako je zadovoljen jedan od sledeih uslova:

Ff

26 Mf

N , mm 2

36 Mf N 2 10 6 , E.2 Ff

(xxxx)

E.2 je naponska razlika ekvivalentne konstantne amplitude u N/mm2. Ff je parcijalni koeficijent sigurnosti na zamor koji uzima u obzir mogunost nepovoljnih devijacija dejstva, nepreciznog modeliranja dejstva, neizvesnosti procene uticaja dejstva i neizvesnost tane procene razmatranog graninog stanja. Koeficijent Ff je odreen u ENV 1991 Evrokod 1, koji definie osnove prorauna i dejstva na konstrukcije. Ako nije drugaije utvreno u Evrokodu 3 ili u standardima za optereenje koje prouzrokuje zamor, treba uzimati Ff =1.0 . Parcijalni koeficijent sigurnosti Mf je koeficijent otpornosti preseka ili veze na zamor. Ovi koeficijenti se odreuju za vie klasa razloga otpornosti na zamor: To je kategorija parcijalnih koeficijenta sigurnosti za optereenja koja prouzrokuju zamor Ff i parcijalnih koeficijenata sigurnosti za otpornost na zamor Mf . Kod zavarenih detalja Mf se odnosi na format detalja, dimenzije, oblik i blizinu diskontinuiteta, lokalne koncentracije usled neizvesnosti zavarivanja, razliite tehnologije zavarivanja i metalurke uticaje. Koeficijent Mf moe se odrediti na bazi mogueg utvrivanja pojave prsline uslovljene pristupanou detalja i na bazi stepena posledica koje ima lom detalja (elementa) konstrukcije. Stepen posledica definie dve kategorije posledica: lombezbedne i lomnebezbedne elemente konstrukcije. Lom-bezbedni elementi imaju umanjene posledice jer lokalni lom ne dovodi do sloma cele konstrukcije. Drugi stepen posledica su lom-nebezbedni elementi konstrukcije gde lokalni lom dovodi do sloma konstrukcije kao celine. Preporuene vrednosti parcijalnog koeficijenta sigurnosti date su tabelom:
Tabela parcijalnih koeficijenata sigurnosti Mf Pregled i pristup Lom-bezbedni elementi Pristupaan detalj veze 1.00 Nedovoljna pristupanost detalja 1.15

Lom-nebezbedni elementi 1.25 1.35

Periodinim pregledom mogu da se utvrde prsline usled zamora pre nego to one izazovu oteenje.
Periodian pregled je vizuelan osim ako nije drugaije specificirano.

Postupak dokaza na zamor


1. 2. Izvodi se jednom od dveju metoda: Korienjem teorije kumulativnog oteenja, poreenjem proizvedenog oteenja sa graninim oteenjem, Korienjem ekvivalentne naponske razlike (promene) koja se uporeuje sa otpornou na zamor za dati broj naponskih ciklusa,

Dokaz na zamor koristi Postupak normalne naponske razlike (promene) kod pojedinih kategorija detalja razliitih konstruktivnih reenja. Kategorije detalja su date klasifikacionim tabelama ovog standarda 9.81 do 9.8.7. Tabele skicom i opisom razvrstavaju pojedina konstruktivna reenja u kategorije detalja. Kategorije detalja su oznaene brojevima: 160, 140, 125, 112, 100, 90, 80, 71, 63, 56, 50, 45, 40, 36. U sluaju da se detalj konstrukcije razlikuje od detalja propisanih klasifikacionim tabelama, a sadri geometrijski diskontinuitet, tada treba koristiti postupak geometrijske naponske razlike (promene). Ova metoda je takoe razraena u tekstu. DOKAZ NA ZAMOR ZASNOVAN NA NORMALNIM NAPONSKIM RAZLIKAMA Za optereenje konstantne amplitude, kriterijum dokaza na zamor dat je narednom jednainom u kojoj je nominalna naponska razlika (promena), R otpornost na zamor odgovarajue kategorije detalja, za ukupan broj naponskih ciklusa N tokom zahtevanog raunskog veka trajanja. R Ff , Mf U sluaju optereenja promenljive amplitude, definisanog raunskim spektrom optereenja, dokaz na zamor treba da se zasniva na Palgrem-Miner-ovoj teoriji kumulativnog oteenja. Ako je maksimalna naponska razlika usled optereenja

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

22

promenljive amplitude, vea od granice zamora konstantne amplitude, tada se primenjuje jedna od dve metode dokaza na zamor: 1. 2. Metoda kumulativnog oteenja, Metoda ekvivalentne konstantne amplitude

Dokaz metodom kumulativnog oteenja, izvodi se prema narednoj relaciji (XZ), gde je Dd oteenje promenljive amplitude, ni broj ciklusa naponske razlike i tokom zahtevanog raunskog veka trajanja, Ni je broj ciklusa naponske razlike FfMfi koji izaziva lom, za odgovarajuu kategoriju detalja prema Tabeli detalja.

n D d = i 1, (XZ) Ni Proraun metodom kumulativnog oteenja moe da se zasniva na jednoj od sledeih kriva otpornosti na zamor: 1. Kriva otpornosti na zamor sa jednom konstantom nagiba (m=3), 2. Kriva otpornosti na zamor sa dve konstante nagiba (m=3, m=5), koja menja nagib na granici zamora pri konstantnoj amplitudi, 3. Kriva otpornosti na zamor sa dve konstante nagiba (m=3, m=5) i rubnom granicom kod N=100 miliona ciklusa, 4. Kriva otpornosti na zamor sa jednom konstantom nagiba (m=5) i rubnom granicom kod N=100 miliona ciklusa, Sluaj 3 je najoptiji. Uticaji promena napona (naponskih razlika) ispod rubne granice ne utiu na kumulaciju oteenja i mogu da se zanemare. Broj ciklusa naponskih promena (naponske razlike) Ni , moe da se odredi u ovom treem sluaju (kod zamora pri konstantnoj amplitudi D) na 5 miliona ciklusa, prema sledeim relacijama, koje napred definiu uslov razvrstavanja:
D Mf Onda je : Ni = 5 10 6 Mf
3

Ako je : Ff

D , Mf

D L D Mf Ako je : , Onda je : Ni = 5 10 6 > Ff i Ff i Mf Mf L Ako je : Ff i < , Onda je : Ni =, Mf NL je broj promena napona (5 miliona) pri kome je definisana rubna granica.

Kod primene metode ekvivalentne konstantne amplitude, dokaz na zamor sprovodi se prema kriterijumu: R Ff E , Mf U ovoj relaciji, E je naponska promena (razlika) ekvivalentne konstantne amplitude koja za dati broj ciklusa, dovodi do istog kumulativnog oteenja kao i raunski spektar. R je otpornost na zamor odgovarajue kategorije detalja, za isti broj ciklusa koji se koristi pri odreivanju E. Kod odreivanja E i R moe da se usvoji pretpostavka upotrebe krive otpornosti na zamor sa jedinstvenom konstantom nagiba m=3. Ova pretpostavka je na strani sigurnosti konstrukcije. Alternativno, dokaz na zamor pri ekvivalentnoj konstantnoj amplitudi, moe da se izvede proverom specifinog kriterijuma, dole datog, u kome je E.2 naponska promena (razlika) ekvivalentne konstantne amplitude za 2 miliona ciklusa, C je referentna vrednost otpornosti na zamor za 2 miliona ciklusa i odgovarajuu kategoriju detalja. Nominalne naponske razlike smiuih napona tretiraju se slino sa nominalnim naponskim razlikama normalnih napona ali se koristi samo jedan deo krive otpornosti sa nagibom m=5. Broj ciklusa naponskih promena (naponske razlike) Ni smiuih napona, moe da se odredi prema sledeim uslovima:
C 5 L Mf Ako je : Ff i , Onda je : Ni = 2 10 6 , Ff i Mf L Ako je : Ff i < , Onda je : Ni =, Mf U sluaju kombinovanog prisustva normalnih i smiuih napona, dokaz na zamor treba da uzme njihovo kombinovano prisustvo. U sluaju kada je ekvivalentna nominalna naponska razlika smiuih napona, manja od 15% ekvivalentne nominalne naponske razlike normalnih napona, uticaji naponskih razlika smiuih napona mogu da se zanemare. Na lokacijama koje se proveravaju, ukoliko su normalni i smiui naponi menjaju istovremeno pri istim dogaanjem optereenja, ili se pravci glavnih napona ne menjaju znaajno pri promeni optereenja, moe se koristiti naponska razlika maksimalnog glavnog napona. U suprotnom sluaju, ukoliko se na istoj lokaciji, normalni i smiui naponi menjaju nezavisno jedan od drugog, primenjuje se pojedinano odreivanje komponenata oteenja Dd. i Dd. korienjem Palgrem-Miner-ovu teoriju oteenja za kombinaciju dejstva:

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

23

D d. + D d. 1,

ni D d. = N , i

ni D d. = N , i

(XXXZ)

Kod korienja naponskih razlika ekvivalentne konstantne amplitude, ovaj kriterijum ima formu:

E Ff R Mf

E + Ff R Mf

1,

DOKAZ NA ZAMOR ZASNOVAN NA GEOMETRIJSKIM NAPONSKIM RAZLIKAMA


Geometrijski napon je maksimalni glavni napon u osnovnom materijalu, neposredno do ivice ava (kod zavarenih spojeva), koji obuhvata samo spoljanju geometriju detalja, iskljuujui uticaje lokalnih koncentracija napona usled geometrije ava i diskontinuitete na ivici ava. U cilju provere na zamor, mora da se pronae maksimalna vrednost geometrijske naponske razlike razliitih taaka na ivici ava oko zavarenog spoja, odnosno oblast koncentracije napona. Geometrijski naponi dalje mogu biti odreeni korienjem koeficijenata koncentracije napona za parametarske odnose geometrija detalja. Takoe moe biti upotrebljena analiza metodom konanih elemenata ili eksperimentalna analiza. Dalje se dokaz na zamor tretira slino kao dokaz na zamor zasnovan na nominalnim naponskim razlikama, pri emu se logino nominalna naponska razlika ovde zamenjuje pojmom geometrijske naponske razlike.

OTPORNOST NA ZAMOR
Otpornost na zamor definisana je grupom kriva na dijagramu log R log N. Svaka kriva se odnosi na odreenu kategoriju detalja za koju je definisana vrednost otpornosti na zamor u N/mm2 . Krive otpornosti na zamor za naponske promene (razlike) normalnih napona, date su na sledeem dijagramu. Jednaine kriva otpornosti na zamor date su relacijom:
log N = log a m log R

U ovoj relaciji R je otpornost na zamor, N je broj ciklusa trajanja naponske promene, m=3, m=5, je nagib krive otpornosti na zamor, log a je konstanta krive otpornosti na zamor. Slina je kategorija sledeeg dijagrama za smiue napone. Krive otpornosti na zamor dobijene su iz eksperimentalnih istraivanja za odgovarajue kategorije detalja u kojima uestvuju diskontinuiteti avova, zaostali naponi, metalurki uslovi, uticaji tehnologije zavarivanja. Neke specifinosti se ispoljavaju i u niskom naponskom nivou zaostalih napona kod geometrijski malih uzoraka. Tamo gde detalji nisu klasifikovani, primenjuje se metoda geometrijskih naponskih razlika.

ANALIZA NOSEIH STRUKTURA

24

You might also like