You are on page 1of 35

Spirala svetla

o
o
o
o
o
o
o
o
o

O autoru...
Vesti
Srpski jezik i knjiz.
Skolski i drugi biseri
Blog
Verba volant...
Spira mirabilis
Foto galerija
Stranica za goste

Prilozi iz knjievnosti staroga veka Milice Dojinovske

Ep o Gilgameu
ISTORIJSKA POZADINA:

Ep je nastao u 17. v.p.n.e., junak iz Epa o Gilgameu bio je istorijska linost, kralj koji je vladao sumerskim gradom-dravom Urukom oko 2700. pne. Pronaen je u drugoj polovini 19. veka u
Ninivi. Predstavlja tradiciju sumersko- vavilonske kulture. Poetkom 20. veka ulazi u svetsku knjievnost.

*Hamurabijev zakonik (prvi zakonik) pronaen je kad i Ep o Gilgameu.

U 11. ploi opisan je potop, koji se javlja i u Bibliji.

SADRAJ:

Tema epa je potraga za besmrtnou i prijateljstvo. Ep je napisan na 12 ploa i deli se na dva dela:

1)

Do Enkiduove smrti 1- 7. ploa (vedrina i borbenost)

2)

Potraga Gilgamea za besmrtnou 8- 12. ploa (strah od smrti i tenja za venim ivotom).

-Prolog epa govori o Gilgameu, koji je bio jedna treina ovek a dve treine bog. Gilgame se opisuje kao jako lep i mudar ovjek koji je gradio prelepe hramove i velike gradske zidine.
Meutim, i pored njegovih vrlina, kada je poeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgame je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku enu koja bi mu se svidela).

-Enkidua pravi Aruru od blata (boginja stvaranja), on je prekriven dlakom i ivi sa ivotinjama. Nakon seksualnog optenja sa enom usledila je inicijacija- prelazak u period polne zrelosti, kada
ovekovo telo poprima odlike zrelog bia. Enkidu je tuan jer je postao svesno bie.

-Njih dvojica se upoznaju preko borbe za potvrivanje, nakon ega su se sprijateljili, a Gilgameova majka ini Enkidua njegovim pobratimom.

-Odlaze u Humbabinu umu kedrova, koja je gusta i mrana, simbol htonskog sveta (tame). Humbaba je groteskni lik, ima ivotinjske atribute. Gilgame i Enkidu su ga ubili i poinili greh, jer je
on boanskog porekla. Pokuali su da preuzmu boanske atribute.

-Sukob sa boginjom Itar (boginja ljubavi, ima svetenice)- Gilgame odbija njenu ljubav, suprotstavlja se boanstvu. Borba sa Nebeskim bikom (simbol svetlosti).

-Enkidu predosea svoju smrt gradativno preko 3 sna (ANTICIPACIJA- epska tehnika kojom se u pripovedanju nagovetavaju ili predoavaju dogaaji iz budunosti). Njegova smrt je oekivana i
Gilgame shvata da se sudbina ne moe zaustaviti. Gilgame oplakuje Enkidua, a u stvari jadikuje nad sobom (egoizam).

-Put Gilgamea na onaj svet preko reke. Susret sa Utnapitimom, ovekom koji je stekao besmrtnost. On pria o potopu (RETROSPEKCIJA- epska tehnika koja naknadno pripoveda o dogadjajima
iz prolosti. esto poprima formu umetnute prie i koristi se kao oblik retardacije.) i kako je stekao veni ivot. Daje Gilgameu travku besmrtnosti, ali uz uslov da ne sme spavati 6 dana.
Gilgame podlee snu, odnosno iskuenju, a samim tim nije sposoban da sauva besmrtnost. Zmija mu krade travku (neprijatelj), a njega smrt ugrabi.

EP- jedan od osnovnih oblika epike, pisan u stihu. Prikazuje stvarnost u njenom totalitetu, ukljuujui istorijske dogaaje, obiaje, verovanja, svakodnevicu. Poeci se naziru u sumerskovavilonskoj civilizaciji. U centru zbivanja je glavni junak, reprezentativni lik, ije osobine ili doivljaji odraavaju duh epohe epa. Vrste: junaki ili herojski, idilini, religiozni, didaktiki, istorijski,
nacionalni, politiki, filozofski, kosmoloki, avanturistiki, ljubavni.

Sveto pismo

Najvanija sakralna knjiga hrianske religije, sastoji se iz Starog zaveta i Novog zaveta.Stari zavet ujedno je osnovna sveta knjiga Jevreja. Novi zavet donosi objavu Mesije, opisuje Hristov
ivot, stradanje i njegovo uenje. Povezuje ih rtva.Biblija je nastajala od XV v.p.n.e. do II v.n.e.

Stari zavet pisan je na hebrejskom i aramejskom jeziku, obuhvata 24 knjige. Tekstovi su raznorodni, od knjievnih vrsta obuhvata gotovo sve oblike literature Bliskog istoka: mitove, basne,
legende, izreke, pesme. Pesniki oblici su: himne, molitve, psalmi, tubalice, ljubavne, svadbene, vinske pesme, obredne pesme, sve ih odlikuje slikovit izraz.

PODELA:

1)

PETOKNJIJE: Knjiga postanja, Knjiga izlaska, Levitski zakonik, Knjiga brojeva, Ponovljeni zakonik.

2)

ISTORIJSKE KNJIGE(16): Knjiga Isusa Navina, Knjiga o sudijama, Knjiga o carevima, Knjiga dnevnika.

3)

PSALMI DAVIDOVI- 150, u njima je izraelska religiozna lirika dostigla vrhunac, javljaju se u obliku himni, oda, zahvalnica.

4)

POUNE(MUDROSNE) KNJIGE, vezuju se za Solomona: Pesma nad pesmama, Knjiga o Jovu, Prie Solomonove, Knjiga Propovednikova.

5)

PROROKE KNJIGE(Proroci: Isaija, Jeremija, Jezekilja, David).

Novi zavet pisan je u I i II v.n.e. na grkom, izuzev Jevanelja po Mateju, ija je osnova nastala na aramejskom. Tekstovi Novog zaveta srodniji su od onih u Starom, jer ih povezuje figura Isusa
Hrista. Sastoji se iz 27 knjiga, koje kazuju o dolasku Isusa da utvrdi savez izmeu Boga i ljudi. Prvi slovenski prevod Novozavetnih spisa,etvorojevanelje irila i Metodija u IX v. ujedno je
oznaio i poetak slovenske pismenosti. Prvi savremeni prevod Novog zaveta nainio je Vuk Karadi 1847., a Starog uro Danii 1864.

PODELA:

1)

JEVANELJA(po Luki, Marku, Mateju i Jovanu)- na 4 naina izneseni mitovi o Hristovom roenju, ivotu i vaskrsenju.

2)

DELA APOSTOLSKA- nastavak Jevanelja, govore o Isusovom ivotu.

3)

POSLANICE APOSTOLA PAVLA(14)

4)

KATOLIKE POSLANICE(7, namenjene misionarskim potrebama)

5)

OTKROVENJE- govori o novom poretku, novo nebo i nova zemlja.

Jevanelje(dobra vest, blagovest)


Hrisanski spis koji prikazuje ivot i objanjava uenje Isusa Hrista. Sadre poreklo, roenje, podvige, smrt, uskrsnue i sve to sledi posle toga. Jevanelja po Mateju, Marku i Luki nazivaju se
sinoptikim, jer predoavaju istovetne dogaajeiz Hristovog ivota. Jevanelje po Jovanu umesto Hristove biografije donosi objavu Spasitelja, nagovetavajui svu dramatinost izmeu objave i
ovekovog odgovora na nju. Naglasak je stavljen na Hristovo pripovedanje vere(besede) i na uda koja je poinio. Doktrina hrianstva se izvodi iz njega. To je vreme Oktavijana Avgusta.

*Plutarhove biografije su arhetipovi za pisanje Jevanelja.

Ova 4 jevanelja su kanonska. Svako od njih poinje istom reenicom: ,,U poetku bee re.

PARABOLA- knjievna vrsta srodna alegoriji i basni koju uvek treba shvatati u prenesenom znaenju, a iji je krajnji cilj moralna pouka. Odlikuje se uzvienim, ozbiljnim stilom i bogatom
upotrebom stilskih figura. Od alegorije se razlikuje po tome to je u njoj prikazano ljudsko delanje kao ilustracija neke vie istine, dok su u alegoriji junaci nosioci apstraktnih ideja. Od basne
se razlikuje po tome to su akteri ljudi i po tome to naravouenije esto zahteva dodatno tumaenje. Potie sa Istoka, a najpoznatije su parabole pripisane Isusu(parabola o bludnom sinu,
sejau i semenu...).

Pesma nad pesmama


Ljubavna pesma, koja ima vie alegorijskih tumaenja:

ALEGOREZA- vid tumaenja koji poiva na pretpostavci da se iza neposrednog znaenja teksta krije njegovo skriveno znaenje. Tekst stoga predstavlja samo povrinski sloj iza kojeg treba
otkriti pravi smisao. Naroito se razvila u hrianstvu. Alegorijska interpretacija esto je koriena da bi se tekstovima ije znaenje iz odreene perspektive izgleda moralno neprihvatljivo,
pridao moralno prihvatljivi smisao. Tako sePesma nad pesmama tumai kao alegorijska predstava saveza izmeu Jahvea i izabranog naroda, odnosno kao brak izmeu enika Isusa i neveste, tj.
hrianske crkve.

EGZEGEZA- vid interpretacije biblijskih spisa i pojedinih tekstova karakteristian pre svega za srednjovekovnu knjievnost. Egzegeza je u svetim spisima traila uzvieni smisao pomou kog se
mogu tumaiti nejasna mesta. Bliska je alegorezi, budui da se zasniva na alegorijskom, tj. prenesenom znaenju.

Knjiga propovednikova
Pitanje da li se rtva mora prineti ili ovek ima pravo na svoju sreu.

Osnovni motiv je efemernost svega.

Knjiga o Jovu
Ideje:

-Veni ivot se moe dostii samo putem rtve.

-Pravednik nagradu dobija u ovom ivotu.

-ovek ne sme sumnjati u Boju premudrost (nema jednakosti izmeu oveka i Boga).

Problemi:

-TEODICEJA- bez obzira na zlo ne treba sumnjati u boju pravednost.

-Empatija- Jov ne pokazuje empatiju pri stradanju stoke i dece.

-Veni ivot se dostie samo putem rtve, nagrada stie u ovom ivotu (Jovu se vraaju blago i deca).

-Sumnja u boansku premudrost- Jov nee pokleknuti to se tie vere u Boga, ali e hteti da shvati zato je kanjen kad ne razume svoju greku. Tu je pokleknuo u veri- trai se bezuslovna
poslunost, vera, ljubav prema boanskom. Jovu se vraa materijalno bogatstvo.

Eliluj je ubaen kao razreenje. Bog se javlja u vihoru, sutina oveka je slepa vera u Boga.

Homer
ANTIKA KNJIEVNOST- razvijala se izmeu XII v.p.n.e i II v.n.e. Obeleena je dominacijom grke i rimske kulture.

Grka tradicija se deli na:

1)

Pretklasino doba ili helenski srednji vek (XII- VI v.p.n.e)

2)

Klasino doba (V- IV v.p.n.e)- zlatno doba

3)

Helenistiki period(III v.p.n.e- II v.n.e)

a)

Aleksandrijsko doba

b)

Rimsko doba

Najstarija sauvana dela antike knjievnosti su Homerovi epovi Ilijada i Odiseja.

HOMERSKO PITANJE- problematizuje autorstvo i jedinstvo Ilijade i Odiseje kroz dilemu da li su dati epovi nastali trudom jednog autora ili je pak re o doslednoj kompilaciji epske tradicije.
Odgovori se mogu podeliti na dve grupe: unitaristiku i analitiku.

1)

Pobornici analitikog stanovita smatraju da su Ilijada i Odiseja sastavljene od veeg broja folklornih pesama. Prvi koji ozbiljno postavlja tu varijantu je Volf, tvrdei da su Homerovi epovi

spevani pre pojave pisma, da su ireni usmenim putem i tako menjani sve do Pizistratove redakcije u VI v. pne, gde su dobili konaan oblik. Lahman u XIX v. postavlja tezu o samostalnim
pesmama okupljenim u cikluse koje su se menjale usmenom predajom i koje se u Pizistratovoj redakciji uobliavaju. Dokazi su nepodudarni delovi epa, ukljuujui ponavljanja, logike
protivrenosti, kompozicione nedostatke.

2)

Unitaristiko stanovite insistira na tome da su oba epa tematski i kompoziciono celovita. Ukazuju da logike protivrenosti postoje i u delima umetnike knjievnosti, ali je mogue da se

javljaju i zbog naknadnih interpolacija. Glavni zastupnik Ni tvrdi da je jedinstvo Ilijade ostvareno zahvaljujui osnovnoj temi: Ahilov gnev i njegove posledice. Ovu tvrdnju izneo je Aristotel
u Poetici.

3)

Neki autori tvrde da je Homer na raspolaganju imao odreenu folklornu grau koju je uobliio prema vlastitoj umetnikoj zamisli.

4)

Prvi pesnik (Homer) dao je prvobitni oblik pesmama o Trojanskom ratu, pa su se one menjale tokom usmenog prenoenja.

5)

Miler postavlja teoriju o jezgru- Homer je autor dve krae pesme o Ahilovom gnevu i Odisejevom povratku, koje su zatim menjane i proirivane.

6)

Savremena teorija Perija i Lorda u knjizi Peva pria govori o nainu i tehnici usmenog prenoenja epskih pesama, koji nisu zasnovani na mehanikom pamenju, ve na upotrebi formula.

FORMULA- ve izgraeni govorni obrazac pomou kog se izraava data ideja ili opis odreene situacije. Njihov rezultat su epske tehnike. To je grupa rei koja se redovno upotrebljava pod istim
metrikim uslovima. Sinonim je opte mesto (stajaa mesta, tipini poeci i zavreci, stalni epiteti, poreenja).

EP- jedan od osnovnih oblika epike, pisan u stihu. Prikazuje stvarnost u njenom totalitetu, ukljuujui istorijske dogaaje, obiaje, verovanja, svakodnevicu. Najstariji epovi evropske
knjievnosti deo su antike tradicije: Homerovi epovi Ilijada i Odiseja,spadaju u junake epove. U centru zbivanja je glavni junak, reprezentativni lik, ije osobine ili doivljaji odraavaju duh
epohe epa. Vaan je odnos protagoniste (idealizovanog junaka) i ostalih likova u delu. Glavni junak izraava poseban odnos prema drutvu ili svojoj sredini- on sa njima moe biti u linom
sukobu, a moe biti nosilac jedne strane, tj. kolektiva kojem pripada (u ratu).

PROTAGONISTA- idealizovani junak.

EPSKE TEHNIKE- skup knjievnih postupaka i sredstava karakteristinih za epsku poeziju.

1)

Invokacija- pesnikov poziv muzi ili boanstvu od koga se trai pomo pri stvaranju dela. Obino na poetku dela(inicijalna formula) ili na poetku manjih odeljaka (pevanja).

2)

Ekspozicija- uvodni deo u knjievnom ostvarenju. Predoava itaocu poetnu situaciju. U klasinom epu sreemo neposrednu kompoziciju u kojoj se in medias res saoptava tema.

3)

In medias res- inicijalna epska formula kojom se pripovedanje zapoinje bez okolianja, skretanjem panje na sredinju temu.

4)

Retardacija- epska tehnika kojom se usporava razvoj radnje i ujedno odlae razreenje zapleta i odrava napetost dela. Vidovi:

a)

Digresija- celina koja nije neposredno povezana sa glavnom temom, logikim tokom naracije ili fabulom.

b)

Epizoda- deo radnje ili dogadjaj koji je sa celinom labavo povezan, pa predstavlja digresiju na glavni tok radnje.

c)

Proireno poreenje- duina je toliko velika da se osnovna veza od koje se polo izgubila. Stoga ono lii na malu umetnutu pesmu koja predstavlja zaokruenu sliku i zasebnu celinu u

okviru veeg dela.

d)

Katalog- esta formula epskog pesnitva koja se sastoji od niza stihova u kojima se nabrajaju junaci ili predmeti. Jedan od najpoznatijih primera nalazi se u 2. pevanju Homerove Ilijade

gde se kroz katalog navode i prikazuju ahejski ratnici. Nabrajanja junaka doprinose utisku o snazi i obimu vojske i tada katalog postaje sredstvo za postizanje hiperbolinih efekata. Takoe ima
funkciju genealogije- ukazivanje na pretke.

e)

Stajai epiteti- pridevi koji uvek stoje uz isti pojam i predstavljaju tradicionalni postupak u narodnoj poeziji. U Homerovim epovima stalni epitet se naziva homerski epitet. To su uglavnom

sloenice, sastavljene od prideva i imenice: gromoglasni Zevs, srebroluki Apolon, zlatotrona Hera, sjajnolemac Hektor, brzonogi Ahilej, ruoprsta zora, mnogoumno more.Stalni epitet koji
nije adekvatno upotrebljen u odreenoj situaciji (npr. Boanski svinjar) zove se epithetion otiosus.

f)

Retrospekcija- epska tehnika koja naknadno pripoveda o dogaajima iz prolosti. esto poprimaformu umetnute prie i koristi se kao jedan od oblika retardacije. Najpoznatiji primer je

Odisejevo pripovedanje na dvoru kralja Alkinoja o avanturama posle Trojanskog rata.

g)

Prepoznavanje- trenutak u kome pri susretu dva junaka svaki od njih saznaje pravi identitet onog drugog. Zahvaljui prepoznavanju junak postaje svestan da se suoava sa prijateljem, za

koga je prethodno mislio da je neprijatelj.(U Ilijadi Glauko i Diomed).

5)

Anticipacija- epska tehnika kojom se u pripovedanju nagovetavaju ili predoavaju dogaaji iz budunosti.

Ilijada
Pisana je starim i novim jonskim dijalektom, ima arhaizama. Stih je heksametar- u antikoj versifikaciji stih od 6 metrikih jedinica (stopa). Poznat je u antici kao herojski stih (javlja se u Ilijadi,

Odiseji, Eneidi). Sastoji se iz 5 daktila (-UU) i jednog troheja (-U) ili spondeja (- -). Poinje invokacijom- pesnikov poziv muzi ili boanstvu od koga se trai pomo pri stvaranju dela. U njoj se
izlae tema, in medias res (inicijalna epska formula kojom se pripovedanje zapoinje bez okolianja, skretanjem panje na sredinju temu). Pripovedanje je objektivno, pria se sa distance i
detaljno. Ne peva se o celom ratu, ve samo o poslednjoj, 10. godini (50- ak dana)- fabula (skup motiva i situacija koji su u nekom knjievnom delu rasporeeni prema uzrono- posledinom
ili vremenskom redosledu. Od radnje se razlikuje po rasporedu i redosledu izloenih dogaaja).

*Sie- skup vie motiva, raspored i organizacija istog niza dogaaja u samom knjievnom tekstu, pre svega promena u hronolokom poretku prikazanih dogaaja.

*Kompozicija- tok izlaganja i nain povezivanja ideja ili dogaaja u tekstu.

*Forma- nain organizacije elemenata u delu.

Spev je sastavljen od 15 696 heksametara. Zenodot je izvrio podelu na 24 pevanja, svako od njih poinje slovom grkog alfabeta. Nijedno pevanje nema vie od 1000 stihova.

Tema: Ahilova srdba i sprovoenje Zevsove volje. Mesto radnje: pred Trojom.

Ep se moe podeliti na 4 dela:

1. Uvod

2. II- XVIII pevanje: Ahil je odsutan iz radnje, prikazuju se posledice dogaaja, Ahil svojim nedelanjem prouzrokuje dogaaje (ljuti se na Agamemnona zbog Briseide).

3. XVIII- XXIII pevanje: pomirenje Ahila i Agamemnona, pomeranje gneva na Hektora.

4. XXIV pevanje: pomirenje Ahila i Prijama.

Dva gneva Ahilova i tri plaa (ljutnje) su gradacijski prikazana: Ljubav prema Briseidi - gnev na Agamemnona; ljubav prema Patroklu- Ahilova krivica je doprinela njegovoj smrti, gnev prema
Hektoru; primirje sa Prijamom- ljubav prema ocu.

Aristotel kae da je radnja u Ilijadi prosta (linearna), nema peripetija i prepoznavanja.

ISTORIJSKA OSNOVA

Postojao je grad Ilij. Rat je voen 1194- 1184. g. pne.

SADRAJ

I pevanje- In medias res- - . .


. ,
. . , .
. . .

. . , ,
, . ; . .
. . . , , .
, . . () . , .
. . , , , . ,
.

II pevanje- ( ) - .

() , , . . .
- , , . , . ,
. ; . . , ,
, . . , , .
, .

, . . , . .
- , , , . ,
, . , , (katalog- esta formula epskog pesnitva koja se
sastoji od niza stihova u kojima se nabrajaju junaci ili predmeti. Nabrajanja junaka doprinose utisku o snazi i obimu vojske i tada katalog postaje sredstvo za postizanje hiperbolinih efekata.
Takoe ima funkciju genealogije- ukazivanje na pretke.

III pevanje- , , .
(epska tehnika kojom se usporava razvoj radnje i ujedno odlae razreenje zapleta i odrava napetost dela). .
, . (), , . ,
, . . , .
. : , , ; , , , ,
. . , ,
. . .
, , . , . . .
. , , , ,
, , . Scena (tehoskopija). .
, ;
, .

IV pevanje- , , . .
(anticipacija- epska tehnika kojom se u pripovedanju nagovetavaju ili predoavaju dogaaji iz budunosti). . , .
, . ( , .)
, , . , . , ,
. , . , .
. , . . . . Scena . , ,
. .
, . , , , ,
. , , , , ,
.

V pevanje- , , , ,
. . . . , .
, . , . .
. . . . .
. . . , . .
. . , .
.

. , ,

. , .

VI pevanje- . . .
. , . .
(digresija- celina koja nije neposredno povezana sa glavnom temom, logikim tokom naracije ili fabulom; prepoznavanje- trenutak u kome pri susretu dva junaka svaki od njih saznaje
pravi identitet onog drugog. Zahvaljui prepoznavanju junak postaje svestan da se suoava sa prijateljem, za koga je prethodno mislio da je neprijatelj). ,
( ); . ( .) .
. . . , ,
. , . . .
, , . . , ,
. -, , .
. , , , , , .
, .

VII pevanje- , . , , : .
, . . . , , .
. . - . .

. . , .
, , . .
. , , . .
,

. , , , .
.

VII pevanje- . . .
. . . .
. . . ,
. : ,

. . , . . (
, .) , , , .

, .

IX pevanje- . . , .
, , . .
. , , . . .
. , . , .
. .
. ; .

X pevanje- , . ,
. , , , . .
, . , , . . .
, . . , , , .

XI pevanje- . . .

. , . . ;
. . .
. . .
. . . . . ,
, . .

. : , .
, , , , . . ,
. .
.

XII pevanje- , , .
, , , . ,
. . , .
. , , . . . .
. . .

; . .
. - , , ,
. , .

XIII pevanje- . . , . ()
. , , . , .
. , . .

K . . . , ,
.

XIV pevanje- , . () . ,
, . ( ) . . .
. . , ,
. , . . , , .
. . . . ,
. , , ,
.

XV pevanje- . . .
. : , , :
, , . , , .
. . . . .
( ) .

, , . .

XVI pevanje- , , . .
. , , .
, . , , . , .

(hibris- drskost I preterana samouverenost zbog koje ovek kri boanske zakone I pravila drutvenog ponaanja. Sinonim za gordost u
hrianstvu). . . . , , . .
. , . , . .
. , . a .

XVII pevanje- . . . .
. , , , , , .
. . . ( .) .
, . . .
. .

XVIII pevanje- . . , .
. , . . .
. . .
. . . , ,

. . (Platon zamera Homeru to junak pokazuje emocije). .

XIX pevanje- . .
. . .
, . . .
. , , . . . .
. , , . . .
. . . . -
. . . , , .

XX pevanje- . . (
). , .
. , , . : , , , , . .
. ,

, . . .
. . . . , ,
. ( , ).

XXI pevanje- . .
, , .

. , , , ,
. ( .) , .
. , , .
. . . ,
. . . , ,
, , (). . , ,
.

XXII pevanje- , . . , .
. : . .
. , , . . .
. . .
. .

. . , , ,
. .

XXIII pevanje- , .
. , , . . , , , . .
, , . . .

, . , , , . ,
. , , , , , , . .
. ( , .)

. . , ,
: " , , -, , , , . (
, ,

, . , , , .)

XXIV pevanje- . .
. . , ,
. , , .
, , . . , , ,

, . . , .
, . . :
. . , . . ,
,

. . - .

Boanstva su antropomorfizovana (poseduju ljudske fizike ili mentalne karakteristike. Voeni su istim strastima I porivima kao ljudi, to e kasnije zameriti Platon). U Ilijadi sve zavisi od
bogova, dok su u Odiseji ljudi sami krivi. Nad svima vlada sudbina, ali postoji i predestinacija, protiv koje se ne moe.

Na strani Trojanaca:

Afrodita uestvuje u Parisovom sudu, a dala mu je Helenu. Njen sin Eneja se bori na strain Trojanaca.

Artemida je uz Apolona, jer mu je sestra.

Ares je predstavnik surovog rata.

Uz Ahejce su:

Atena- za mudri rat, Hera i Posejdon ele propast Troje.

Zevs- , , .

Teodiceja- sve zavisi od bogova.

LIKOVI:

*Ahil- najbolji junak, savren. Olienje heroja. Njegov lik se razvija, nije isti na poetku kao na kraju, to ukazuje na jedinstvo Ilijade, jedan pesnik ju je stvorio. Ahila ne vodi razum, ve gnev,
bes. U XXIII pevanju dolazi do njegove promene, on postaje mirotvorac, miri zavaene. Kulminacija samospoznaje je pomirenje sa Prijamom.

*Hektor- heroj u porodinom smislu. Kritikuje Parisa. asniji je od Ahila, mora braniti Troju I svoju porodicu.

*Patroklo- poinio hibris

*Agamemnon- negativan, u tri navrata eli da odustane od rata.

*Odisej- lukav, strategija

*Diomed- junak

*Ajant- , ,

*Paris- negativan, mekuac, prekrio zakon gostoljublja.

*Andromaha i Helena suprotstavljene- verna i preljubnica.

Odiseja

SADRAJ

Prema Aristotelu radnja je prepletena, za razliku od Ilijade puna je peripetija I prepoznavanja.

Ima 12100 stihova, podeljena je na 24 pevanja, po slovima grkog alfabeta. Ep se moe podeliti na 4 dela:

1.
I- IV pevanje: posveena Telemahu- Telemahija. Ona se predstavlja kao zaseban ep. Njena tema je: mladi junak na putovanju stie znanje, sazreva, putuje kao Odisej, ali sa drugim ciljem.
Na kraju Telemah odlazi kod Nestora I Menelaja.

2.

V- XVIII pevanje: Odisejeva lutanja

3.

XVIII- XXIII pevanje: Odisejeva osveta

4.

XXIV pevanje: primirje- Odisej se miri sa Itaanima, ideja pomirenja kao u Ilijadi.

Tema epa je osveta. Radnja siejno traje 40 dana, fabularno 10 godina.

Teodiceja- ljudi su krivi za svoju sudbinu (npr. Pobili su Helijeva goveda).

Ep poinje invokacijom(pesnikov poziv muzi ili boanstvu od koga se trai pomo pri stvaranju dela. Obino na poetku dela(inicijalna formula) ili na poetku manjih odeljaka (pevanja))izlaganje teme i junaka(in medias res- inicijalna epska formula kojom se pripovedanje zapoinje bez okolianja, skretanjem panje na sredinju temu). On je dovitljiv, pametan, lukav
(pomeranje sa fizikih na mentalne osobine).

Motivi:

-povratka junaka kui

-lutanja

-put u podzemni svet

ANTICIPACIJA(epska tehnika kojom se u pripovedanju nagovetavaju ili predoavaju dogaaji iz budunosti)- Menelaj prorie da e se Odisej vratiti.

Retrospekcija - epska tehnika koja naknadno pripoveda o dogaajima iz prolosti. esto poprima formu umetnute prie i koristi se kao jedan od oblika retardacije)- od IX do XIII pevanja Odisej
otkriva Feaanima ko je, pria o putovanju i povratku. U tim pevanjima pripovedanje se pomera na 1. lice(sa objektivnog pripovedaa na glavnog junaka). On prica o:

-Kod Kikonaca, kojima je razorio grad.

-Boravku kod Lotofaga

-Kod Kiklopa Polifema

-Kod Eola, boga vetra

-Kod Lestrigona, divlji narod

-Kod Kirke, boginja sa oveijim glasom, pretvorila je neke drugare u svinje

-U podzemnom svetu, susret sa Tiresijom (anticipacija- Posejdon mu nee dati da se vrati kui), majkom, Agamemnonom, Ahilom(prikazuje zagrobni ivot pesimistiki,velia ovozemaljski
ivot), Ajantom koji je ljut jer je Odisej dobio Ahilovo oruje, Tantalom, Sizifom, Heraklom (samo njegovom senkom). Eshatoloke predstave- pojave sa onog sveta.

-Prolazak pored sirena, iji glas ne sme da uje

-Prolazak pored Skile i Haribde- najvea prepreka

-Na Trinakom ostrvu, gde se ne smeju dirati Helijeva goveda.

Feaani ga vraaju na Itaku, prvo prepoznavanje- Odisej se otkriva Telemahu. Kontrast vernog sluge Eumeja i izdajice Melanteja, koji vrea gospodara. Pas Argos prepoznaje gospodara i umire
od radosti. Dadilja Euriklija prepoznaje Odiseja po oiljku(digresijao njegovom nastanku).Borba sa proscima, pa prepoznavanje Penelope i Odiseja (XXIII pevanje), ona trai dokaz, on navodi
tajnu lonice.U XXIV pevanju scena pomirenja, Hermija odvodi prosce u Had. Poreenje Penelope i Klitemnestre. Oevi prosaca se bune, ali ih Atena navodi na pomirenje.

LIKOVI

*Odisej- tip mudrog junaka, pametan, strpljiv, nema prepreka. Otelovljuje Atenine osobine(prijateljski odnos sa njom, ne kao sa Kirkom i Kalipsom).

*Penelopa- mudra, verna, 10 godina zavarava prosce. Ideal besprekorne ene.

*Telemah- podsea na oca, ali je jo u razvoju.

*Feaani- idilini narod, poseduju lepe vetine.

*Sluge- kontrast izmeu vernih i nevernih.

*Prosci- glavni Antinoj.

*Boanski svet- vii u etikom smislu. Posejdon i Atena su pokretai radnje, ali ljudi samo donose odluke.

Grka tragedija
TRAGEDIJA- poreklo se vezuje za rituale posveene Dionisovom kultu. Aristotel tvrdi da je nastala iz ditiramba(horska pesma u slavu boga Dionisa). U poetku ditiramb je predstavljao kultnu
pesmu u slavu Dionisa koju je pevao hor predvoen horovoom, a iji su izvoai bili obueni kao satiri. Aristotel povezuje ditiramb sa poreklom tragedije- ona je nastala iz razmene replika
zainjaa (izdvojenog lana hora) i hora.

Pojavljuje se u vreme pada tiranije i uspostavljanja demokratije, a procvat doivljava tokom zlatnog Periklovog doba. Tragedije su izvoene na sveanostima koje su bile religioznog karaktera.
Pre Eshila poznata su imena nekolicine autora- Tespida, Friniha, Pratine. Tespid je uveo maske i prvog glumca. Eshil je uveo drugog glumca, a treeg Sofokle. Tragedija je imala oblik trilogije(
niz od tri tragedije koje su zajedno izvoene na Dionizijskim sveanostima). Isprva je postojalo tematsko jedinstvo meu tragedijama(Orestija prati sudbinu Atrida poev od Agamemnonovog
povratka iz Troje pa sve do suenja Orestu pred areopagom). Posle Eshila ni Sofokle ni Euripid nisu pisali trilogije. Eshilova sklonost ka organskoj trilogiji kao formi moe se vezati za njegovo
shvatanje nasledne krivice koja se prenosi sa kolena na koleno,odnosno tetralogije (3 tragedije+ satirska igra- etvrti i poslednji deo tetralogije koja je izvoena na Velikim Dionizijama u Atini
tokom V v.p.n.e. Nazvana je po satirima, pohotnim demonima plodnosti poluivotinjskog oblika iz pratnje boga Dionisa, koji su inili hor. Tema je uzimana iz mitologije.

Kod Eshila je izmeu tragedija koje ine tetralogiju postojala organska veza, pa su sva tri komada pratila jedinstveni tok radnje, to je ovom piscu omoguavalo da greh prikae kao naslednu
krivicu. Aristotel je smatrao da je za izazivanje oseanja saaljenja i straha neophodan pad junaka koji nije izazvan moralnim nedostatkom, ve je posledica neke greke ili nesvesnog prestupa.
Grka tragedija koristi se iskljuivo mitskom graom. Kod Eshila su boanstva doslovno prisutna na sceni kao aktivni uesnici radnje koji odreuju sudbinu junaka (Orestija), a kod Euripida se
svode na prikaz unutranjih psiholokih zbivanja. Tragedija je od mita nasledila problem teodiceje (boje pravednosti), ljudske sudbine i ovekove sposobnosti da na nju utie. Tragedije se
bave pravdom ili pozicijom oveka u boanskom poretku. Kod Euripida se zbivanja odvijaju na unutranjem psiholokom planu. Formalno gledano, tragedja se sastoji od horskih i dramskih
partija. Uloga hora se menja- kod Eshila neposredno uestvuje, dok kod Euripida samo komentarie zbivanja. Tragedija poinje prologom (uvodni deo antike drame, koji se izvodio pre prve
pojave hora, sa ciljem da uvede publiku u dramsku radnju), posle kojeg hor, ulazei u orhestru peva parodu (ulaznu pesmu u kojoj hor u lirskom obliku predoava publici ono to je prethodilo
dramskoj radnji. Npr. u Orestiji se razmatraju razlozi za poetak Trojanskog rata, osvui se na Agamemnonovo rtvovanje Ifigenije, koje e biti presudno za razvoj ostalih zbivanja u trilogiji.
U Caru Edipu hor u parodi prikazuje Tebu opustoenu kugom, a u Antigoni istoriju sukoba oko Tebe, u emu presudnu ulogu imaju braa Eteokle I Polinik. Kod Euripida je paroda ukljuena u
samu radnju i prerasta u dijalog sa glumcima, pa hor preuzima glavnu ulogu.)

Zatim se smenjuju

- lirski (stasimon - stajaa pesma koju hor grke tragedije peva poto je uao u orhestru.Obino su povezani sa predmetom tragedije i odvajaju se epizodama. Stasimoni kod Sofokla i Eshila
imaju moralistiku I religioznu dimenziju, slave boansku pravdu I ukazuju na ovekova ogranienja. Kod Euripida horske partije nisu direktno vezane za radnju).

- i dramski delovi (episode- dijalog izmeu dve horske pesme u grkoj tragediji ).

Izlazei iz orhestre hor peva eksodu (zavrni deo tragedije posle koga vie nema horskih partija, hor je izvodi dok naputa orhestru).

Tragedija se u Atini izvodi tokom Velikih Dionizija sve do II v.pne.

Aristotelova definicija tragedije: Tragedija je podraavanje ozbiljne i zavrene radnje koja ima odreenu veliinu, govorom koji je otmen i poseban za svaku vrstu u pojedinim delima, licima
koja delaju, a ne pripovedaju, a izazivenjem oseanja straha I saaljenja vri se proienje takvih afekata.

HOR- skup pevaa koji je uestvovao u izvoenju razliitih oblika grke poezije I drame. Obavezan je uesnik svih sauvanih oblika grkih tragedija, a pretpostavlja se da se sama tragedija
razvila iz horske pesme. Hor je imao vie samostalnih partija: ulaznu I izlaznu pesmu(parodu i egzodu), stajau pesmu (stasimon), ali je uestvovao i u razmeni replika sa glumcima. Sa
razvojem tragedije od Eshila ka Euripidu smanjivala se uloga hora u njoj. U Orestiji hor objanjava predistoriju zbivanja, unosi strepnju zbog prokletstva kue Atrida, ali i iznosi religioznu
poruku o sutini teodiceje. I hor i horovoa uputaju se u dijalog sa glumcima i sauestvuju u Orestovoj osveti. U Eumenidama hor ine Erinije, koje progone Oresta. to se drama udaljavala od
religioznih korena, hor je gubio glas kolektiva.

DIDASKALIJE- U staroj Grkoj su oznaavale zapisnik o pozorinom nadmetanju koji sadri imena pisaca, glumaca, naslove drama

PROTAGONISTA- u antikoj drami prvi, glavni glumac koji ima najveu ulogu. Tespid je prvi izdvojio protagonistu iz hora i omoguio dijalog u drami. Kasnije su se pojavilideuterogonist i
tritagonist (sporedne uloge).

KATARZA- Tragedija izaziva kod gledaoca ili itaoca snana oseanja sa kojima se organizam, tj. dua bori i tako od njih oisti.(=homeopatija). Aristotel u definiciji tragedije objanjava njenu
svrhu, tj. dejstvo na publiku- izazivanjem straha i saaljenja se vri proienje takvih afekata.

1.Eshil
Tragedije: Okovani Prometej, Sedmorica protiv Tebe, Hiketide, Persijanci (istorijska graa), Orestija.

Odlike stvaralatva: -Uvodi 2. glumca

-Smanjuje horske partije

-Religiozni pogledi (bogovi su moralno savreni, Zevs je olienje pravde, nema kritike bogova)

Pitanja:

*TEODICEJA- u Orestiji je to boanska promisao oveka koji je svojom voljom zgreio, kroz kaznu i muke vodi do saznanja o zlu.

*TEOMAHIJA- prvobitno borba meu samim bogovima, kasnije pobuna oveka protiv boanskog poretka.

*HAMARTIJA- junak dela u zabludi ili neznanju pokree niz dogaaja koji vode u katastrofu. Po Aristotelu prelazi iz sree u nesreu kada napravi greku. Sinonim jeTRAGIKA KRIVICAprelazak iz sree u nesreu junaka zbog njegovog ravog delanja. Eshil i Sofokle je vide kao pojavu izazvanu teomahijom ili teonomijom, Euripid njene korene pronalazi u psihologiji junaka.

*HIBRIS- drskost i preterana samouverenost zbog koje ovek kri boanske zakone i pravila drutvenog ponaanja. Kod Eshila ovek, ne vodei rauna o neodoljivoj snazi, razbijaki zagazi u
pravdom utveni sistem ravnotee, ime postaje bogoborac, ustanik protiv bogova i njihove pravde, to izaziva gnev bogova, uvara mere i poretka. Veza izmeu krivice i kazne ne postoji kod
Sofokla I Euripida, iji junaci stradaju van hibrisa.

*TEONOMIJA- boji zakon za koji se pretpostavlja da nadilazi ljudski poredak i kao takav iziskuje bezrezevno potovanje.

*NASLEDNA KRIVICA- prenosi se s kolena na koleno.

*ETIKA MERE- nieg previe, niti premalo. Moralna pitanja koja pokree Eshil su sloena. U Orestiji se istiu dva moralna principa koja se dovode u vezu sa Zevsom: ko skrivi-strada, takav je
zakon i tako e biti dokle je Zevsa i smrtnom stvoru Zevs je pokazao kojim putem um da ide: patnjama se pamet stie. U vezi s tim Eshil propoveda staro etiko-religiozno naelo helenskog
morala nieg previe, nita preko mere. Njegova etika je etika mere. Bogovi budno paze da ovekova snaga i sree ne prevre dosuenu meru. Ko se oglui o ovaj opti boanski princip mora
da ispata. Kod Eshila, krivica koja je uzrok traginog stradanja glavnog junaka je nasledna. Greh predaka se prenosi na potomstvo. Zapravo, krivica se ne prenosi kao besmislen sluaj na
potomstvo, ve se gresima predaka pridruuju gresi potomaka. Po Eshilu, ovekovu sudbinu odreuje njegov karakter, pa tako on tek svojim delovanjem izaziva nesrenu sudbinu i stradanje.
Pored toga, krivica je i kuna, odnosno kanjavanje pojedinca moe zahtevati propast itave zajednice kao u sluaju Parisa i Troje. Mo krivice da proizvodi novu krivicu projektovana je kao
kakav zao duh ili druina zlih duhova. I na kraju iza svega stoji Zevsova volja, iza svih ovih sloenih odnosa i dejstava ljudskih i demonskih ciljeva.

Orestija
Organska trilogija iji su delovi: Agamemnon, rtva na grobu (Hoefore ili Pokajnice) i Eumenide.

MITSKA OSNOVA

Eshil je za svoje tragedije preuzimao grau iz helenskih mitova i Homerovih epopeja. Orestija je zasnovana na mitskoj prii o Agamemnonu, njegovom povratku iz trojanskog rata i ubistvu, i
Orestovoj osveti Agamemnonove smrti.

Opisanim dogaajima u Orestiji prethodio je lanac zloina Pelopida. Pelop, eponimni heroj Peloponeza, sin Tantalov, eleo je da se oeni Hipodamejom, erkom arkadijskog kralja Enomaja.
Enomaj se bojao proroanstva da e ga pogubiti budui zet pa je proscima nametao trke.Njemu je Arej poklonio kobile bre od severnog vetra. Tokom trke ubijao je prosce. Poto je ubio 12
prineva umeaju se bogovi sa Olimpa. Posejdon pokloni Pelopu zlatne krilate konje i krilatu koiju. Pelop obea Mirtilu, kraljevom koijau, pola kraljevstva i prvu branu no sa Hipodamejom,
ako izda Enomaja. Mirtil pristane, raspadnu se koije Enomaje i on pogine, a Pelop pobedi. Kad je Mirtil zatraio svoju nagradu, Pelop ga baci sa koija u more. Dok se davio, Mirtil je prokleo
Pelopa i njegove potomke. Njegova kletva je stigla Pelopove sinove Atreja i Tijesta koji su se borili za vlast nad Mikenom. Tijest zavede Atrejevu enu. Atrej ubije Tijestovu decu i poslui
njihovim mesom Tijesta. Kad se Tijest najeo mesa, Atrej mu iznese udove dece. Tijestov sin Egist ubije Atreja i postavi oca za vladara. Atrejev sin Agamemnon zbaci Tijesta sa prestola.
Agamemnon se oenio Klitemnestrom, erkom spartanskog kralja Tindareja. Menelaj, njegov brat, oenio se drugom sestrom Helenom i u miraz dobio spartanski presto. U trojanskom pohodu,
na Aulidi, Agamemnon rtvuje svoju erku Ifigeniju boginji Artemidi da umiri more. Posle pada Troje kree nazad u Arg sa proroicom Kasandrom, Prijamovom erkom. Oekuje ga Klitemnestra
iji je ljubavnik u meuvremenu postao Egist. Tu poinje Orestija.

SADRAJ

Agamemnon

Agamemnon se vraa iz Troje sa robinjom Kasandrom. Klitemnestra ih ubija(osveta zbog Ifigenije i ljubavnice Kasandre). Ubistvo se ne prikazuje.

rtva na grobu

Prikaz Orestove osvete i ubistvo majke. Prijatelj Pilad- PERSONA MUTA. Orest je proteran, Apolon mu je naredio da osveti oca(meanje boanskog i ljudskog). Klitemnestra je sanjala san kako je
ubija zmaj- ANTICIPACIJA. PREPOZNAVANJEElektre i Oresta po njegovoj kosi, tragu stopala i odei koju je ila. Majka ga proklinje kroz STIHOMITIJU (oblik dijaloga u antikoj drami koji
podrazumeva izmenu kratkih replika koje se sastoje od jednog stiha. Verbalni duel koji se odigrava u najdramatinijim trenucima radnje).

Eumenide

Orest je u Apolonovom proroitu u Delfima. Sukob Apolona I Erinija(solarno i htonsko boanstvo), kao i matrijarhata i patrijarhata. U Atini se sudi Orestu (demokratija). Erinije su poraene, ali
dobijaju potovanje.

2.Sofokle
Kalokagatija- starogrki ideal jedinstva etikih I fizikih osobina.

Tragedije: Ajant, Elektra, Filoktet, Antigona, Car Edip, Edip na kolonu, Trahinjanke.

Pitanja:

* TEONOMIJA- boji zakon za koji se pretpostavlja da nadilazi ljudski poredak i kao takav iziskuje bezrezevno potovanje. Tako se u Antigoni i Caru Edipu oitava pretpostavka da iznad
ovekovog shvatanja morala stoji boanski poredak koji se ne moe dovesti u pitanje, ak ni onda kada se njegovi zakoni sa ljudskog stanovita ine nerazumljivim.

*HIBRIS- drskost i preterana samouverenost zbog koje ovek kri boanske zakone I pravila drutvenog ponaanja. Kod Eshila ovek, ne vodei rauna o neodoljivoj snazi, razbijaki zagazi u
pravdom utveni sistem ravnotee, ime postaje bogoborac, ustanik protiv bogova i njihove pravde, to izaziva gnev bogova, uvara mere i poretka. Veza izmeu krivice i kazne ne postoji kod
Sofokla i Euripida, iji junaci stradaju van hibrisa.

*HAMARTIJA- junak dela u zabludi ili neznanju pokree niz dogaaja koji vode u katastrofu. Po Aristotelu prelazi iz sree u nesreu kada napravi greku. Sinonim jeTRAGIKA KRIVICAprelazak iz sree u nesreu junaka zbog njegovog ravog delanja. Eshil I Sofokle je vide kao pojavu izazvanu teomahijom ili teonomijom, Euripid njene korene pronalazi u psihologiji junaka.

*HUMANIZAM I RADIKALNA INDIVIDUALNOST- Sofokle se koncentrie na oveka, formira se karakter, prikazuje se junak kao uverljiviji i precizniji. Karakter junaka ide u pravcu tragedije, ovek
pati zbog svog karaktera. On prikazuje ljude kakvi bi trebali da budu, a Euripid kakvi jesu. Prikazuje i ljude suprotnih osobina- Antigona je hrabra, a Ismena kukavica.

*Tragika ironija- Edip sve vreme trai ubicu, a on je ubica.

Antigona
MITSKA OSNOVA

, . . , , ,
, . , , .
. . , , .

, . . , ,
. , , .

, . , ,
, , , . , ,
. , .

. : ,
, ? . .
, () .

. .
. . .
, , , . ,
. , . .
, . . ,
. , , .
. , . , .

. , . .
. , .
. .
, . , .

, , . . .
. . .
. . , . .
.

. . . .
. . , , . ,

. . , . (, ,
.)

SADRAJ

Radnja se dogaa u Tebi, kojom je vladao Edip, koji je ubio oca Laja oenio se majkom Jokastom. Sinovi Eteoklo i Polinik preuzimaju vlast, sukob oko podele, Polinik ubija Eteokla
(bratoubistvo). Kreont dolazi samovoljno na vlast i zabranjuje sahranu Polinika, zbog ega se Antigona, sestra, buni (homo mensura). Dijalog Kreonta i Antigone (STIHOMITIJA). Kreont donosi
odluku da Antigona mora umreti, u emu se i sastoji njegova tragika- ostao je sam, uz Antigonu je stao njegov sin Hemon, Ismena, narod.

Antigona je beskompromisni lik.

Car Edip
MITSKA OSNOVA

, . . , , ,
, . , , .
. . , , .

, . . , ,
. , , .

, . , ,
, , , . , ,
. , .

. : ,
, ? . .
, () .

. .
. . .
, , , . ,
. , . .
, . . ,
. , , .
. , . , .

Tema: Samospoznaja identiteta cara Edipa.

SADRAJ

U Tebi hara kuga, a mnotvo tebanskog naroda sedi na stepenicama rtvenika pred kraljevskim dvorom i eka Edipa da ga zamoli da grad spasi te nevolje. Dolazi Edip i kae narodu da je
poslao uraka Kreonta u Delfe da pita proroite za savet. Kreont saoptava da e kuga prestati ako se pronae, kazni i iz zemlje protera ubica kralja Laja. Tebanski starci, koji sainjavaju hor,
savetuju Edipa da za savet pita vraa Tiresiju, ali vra nee da oda ubicu. Edip se razgnevi i optui vraa da je sigurno u vezi s ubicom. Gnevan Tiresija oznaava kao ubicu Edipa koji misli da se
vra tako dogovorio sa Kreontom, jer se taj eli domoi prestola. Kreont se pokuava opravdati, ali pritom dolazi do svae izmeu njega i Edipa. Sada se pojavljuje Jokasta koja umiruje kralja
govorei mu da se ne boji vraeva prorotva jer se nije ispunilo ni prorotvo da e Laj poginuti od sina; ubili su ga, naime, na raskru razbojnici, a sin je bio izloen nakon poroda. Edip se sada
seti da je i on ubio nekoga na raskru, ali misli da to nije bio taj kad se ve tvrdi da su ga ubili razbojnici. Da se o tome uveri, alje po pastira koji je jedini od tadanje Lajeve pratnje ostao iv.
TRAGIKA IRONIJA - Edip trai ubicu, a ne shvata da trai samog sebe. Utom stie iz Korinta glasnik koji Edipu javlja za smrt njegova oca Poliba, a narod trai da im Edip bude kralj. To Edip
odbija bojei se prorotva da se ne bi oenio majkom, Polibovom enom. Glasnik ga umiruje govorei mu da je njegov strah neopravdan jer ionako nije Polibov sin. Na Edipovo pitanje odakle to
zna, odgovorio je glasnik da ga je on lino primio na Kiteronu od Lajevog pastira kad su ga hteli izloiti. Taj je pastir onaj isti po kojega je poslao Edip. Jokasta shvati stranu istinu i bez rei
odlazi u dvor. Pojavljuje se i pastir koji nikako nee da odgovori na Edipova pitanja, ali konano pritisnut Edipovim pretnjama izjavljuje da je Edip, sin Lajev i Jokastin, ubica svoga oca i suprug
vlastite majke. Edip izvan sebe od boli odlazi u dvor. Uskoro sluga javlja da se Jokasta obesila, a Edip sam sebe oslepio. Slepi Edip izlazi iz dvora i moli Kreonta da se pobrine za njegove kerke
(Antigonu i Ismenu), a sinovi (Eteokle i Polinik) e se lako snai. Edip se vrlo ganutljivo oprata s kerkama, a Kreonta moli da ga otpremi iz zemlje. Kreont pristaje na to, ali prvo eli za savet da
pita proroite u Delfima. Hor zavrava tragediju opomenom da nikoga ne treba smatrati pre smrti srenim.

LIKOVI

*Edip je beskompromisni lik. Tragian je jer je bez krivice kriv, strada jer je radoznao. Nema nasledne krivice, ovek je nosilac svoje sudbine, ideja TEONOMIJE- ne moe se protiv nje.

*Jokasta eli da sauva mir.

3.Euripid
Tragedije: Hipolit, Bahantkinje, Medeja, Andromaha, Ifigenija na Tauridi, Ifigenija na Aulidi.

Odlike

*Smanjio je ulogu hora

*ene kao protagonisti, simpatija prema niim slojevima(dadilje, sluge)

*AGON- verbalni sukob izmeu zastupnika oprenih stavova u grkoj drami.

*DEUS EX MACHINA- tehniki i dramaturki postupak karakteristian za Euripida. Boanstvo se mehaniki spusti na pozornicu kako bi razreilo dramu, pomoglo junaku ili otklonilo dileme
dramskih lica.

*Sentence- misli, izreke.

*ANTROPODIKEJA- ljudska pravda(uticaj sofista- ovek je mera svih stvari (homo mensura), prava tragedija je u oveku.
. . . .
. .
. .
, . , (Fedra kae da zna ta je zlo).

Euripid nije bio bezbonik, ali kritikuje stara boanstva: ,,Od ljudi bozi treba da su mudriji.

Medeja
MITSKA OSNOVA

Mitsku osnovu ini pria o Jasonu i Medeji. Jason, od oca Esona i majke Polimele, vaspitanik kentaura Hirona zatraio je od svog strica Pelije, pravo na presto Jolka, koji je Pelija oduzeo
njegovom ocu. Pelija pristane da se odrekne prestola ako Jason oslobodi zemlju prokletstva po kome Jolk nee napredovati dok se ne donose zlatno runo iz vrta Aresa Kolhidskog iji je vlasnik
kralj Ejet. Jason okupi odabranu druinu u kojoj su bili i Herakle, braa Dioskuri, Kastor i Polideuk, Orfej, Tesej i koji su po brodu dobili naziv Argonauti. Zlatno runo je uvao zmaj i ne bi uspeli
da ispune zadatak da im nije pomogla Medeja, Ejetova erka koju je Eros pogodio svojim strelama te se ona zaljubila u Jasona. Jason joj se zakleo svim bogovima na Olimpu na venu vernost.
Medejina ljubav je bila toliko jaka i slepa da je svog brata Apsirta isekla na komade koje je razbacala na sve strane kako bi zaustavila poteru. Dok je kralj sakupljao delove sina, Argonauti su
utekli poteri. Stiu posle mnogo neprilika u Jolk. Pelija, sada ve u dubokoj starosti ne eli da ustupi presto. Medeja ubedi Pelijine erke da moe da ga uini mlaim svojim arolijama, tako to
e one da iseku oca na komade, bace u kotao i skuvaju. One tako uine i ubiju oca. Bojei se da ostanu u Jolku, Medeja i Jason odlaze u Korint. Tu poinje radnja Euripidove tragedije Medeja.

Euripid je imao na raspolaganju nekoliko verzija mita u kome stradaju Medejina deca. Po jednoj verziji Medeja je sluajno ubila svoju decu u pokuaju da ih uini besmrtnim. Po jednom mitu
decu ubijaju Korinani u pobuni protiv Medeje, koju su prethodno uinili vladarkom. Postoji i mit u kome Medeja ubija Kreonta i bei u Atinu, a Kreontovi roaci ubiju decu i razglase da je to
uinila Medeja.

Euripid je kombinovanjem, selekcijom i dopunom sainio svoju verziju prie po kojoj je Medeja izbeglica, koju ostavlja Jason zbog druge ene, ona treba da bude izgnana iz Korinta, ubija
Jasonovu nevestu, njenog oca, Kreonta, i svoju decu.

SADRAJ

Kompoziciju tragedije ine prolog, 5 episodija i eksoda.

Prolog nas brzo uvodi u situaciju. Prikazuje naputenu Medeju koja ne uzima hranu, ne slua rei utehe, plae, preputa se izlivima besa. Meutim, ona nije pasivna paenica. Dadilja upozorava
uitelja da dri decu podalje od Medeje. Ona je dobro poznaje i boji se da Medeju nee proi gnev dok ne srui nekog. Nee nikada osveta mala utaiti jeda gospoi mojoj.

Ovo je jedina sauvana Euripidova tragedija uraena po modelu Sofoklove tragedije, koji je najuspelije ostvaren u Kralju Edipu. Struktura i jezik isti su kao u Sofoklovoj tragediji u drami
dominira centralni lik koji uprkos preprekama, savetima, pretnjama poinje i zavrava radnju, bilo da se radi o otkriu ili osveti.

Medeja je predstavljena kao herojski lik. Ona je u svojoj nameri da se osveti Jasonu nepokolebljiva, gluva za sva ubeivanja. Nju pokreu herojske strasti srdba i gnev, pokazuje herojsku
odvanost. Ona je strana kao i divlja kao zver. Najvie je mui misao da e joj se njeni neprijatelji smejati i rugati. Medeja na kraju trijumfuje. Ona je sve vreme ubeena da su bogovi na njenoj
strani. Iako edomorka, ona izmie posledicama svojih postupaka, oigledno uz blagoslov bogova. U zavrnom pojavljivanju u koijama, visoko u vazduhu (mesto koje je u antikoj tragediji
rezervisano za bogove) potvruje se da je ona neto vie od obinog smrtnika. Poput Afrodite u Hipolitu, Euripidovoj tragediji, Medeja pravda svoj divljaki postupak time to se prema njoj
postupalo sa porugom i nepotovanjem. Proglaava osnivanje kulta svoje dece kao Artemida u Hipolitu. U svom jeziku, delanju i poloaju ona slii theosu.

Pored toga u tragediji postoji jasno izraena drutvena dimenzija. Euripid snano ukazuje na problem ene u ljudskom drutvu, na njen ugnjeteni i obespravljeni poloaj. U Medejinom
monologu izraena je sva beda poloaja ene u antikom drutvu koji se otada sporo ili nikako nije promenio.

Hipolit
MITSKA OSNOVA

, , e. ,
. , . , ,
. .
, , . ,
. . , ,
. .
, . ,
. ,
. , . ,
. .

SADRAJ

Poinje i zavrava se scenama sa boginjama- u prologu govori samo Afrodita, a na kraju kao bog iz maine javlja se Artemida. Afrodita kao ljubav, eros, plodnost naspram Artemide- nevinost,
ednost, lov (boginja devica).

Hipolit deluje bezgreno, ali pravi vrstu HIBRISA(drskost I preterana samouverenost zbog koje ovek kri boanske zakone i pravila drutvenog ponaanja)- potuje samo Artemidu, pa Afrodita
rei da mu se osveti. Starac ga upuuje na greke- ne ukazuje ast Afroditi.

Hipolit odbacuje Fedrinu ljubav(mizoginija- mrnja prema enama). Dadilja ga zaklinje da uti, to e Hipolit I uraditi, do kraja nee prekriti zakletvu. Fedra se besi, ali eli osvetu, uvreena
ljubav(=Medeja). Tezej ini traginu greku, odmah se sveti sinu i zove Posejdona. Hipolit je beskompromisan, umire ocu na rukama. Zavrava se idejom pomirenja- sin oprata ocu.

Grka komedija
KOMEDIJA- dramska vrsta koja prikazuje smene dogaaje i likove ijim se delanjem i ponaanjem proizvode komini efekti. Njeno poreklo izvodi se iz kulta boga Dionisa, odnosno iz
ditiramba koji su se izvodili tokom obreda. Prve komedije prikazivane su kad Iitragika nadmetanja u Atini, u V v.pne, prilikom Velikih Dionizija.

*Stara atika komedija

Vezuje se za Aristofana, u njoj i dalje postoji hor. Ona je bila spoj niskog, esto lascivnog humora, parodije, satire I politike angaovanosti. Nastale u vreme Peloponeskih ratova i krize atinske
demokratije, Aristofanove komedije bave se drutvenim pitanjima njegovog doba.

*Srednja atika komedija

Javlja se u IV v.p.n.e. Nestaju hor i parabaza, gubi se politika sadrina, sauvana jetravestija mita.

*Nova atika komedija

Javlja se krajem IV v.p.n. e. Predstavnik je Menandar (komedija Namor). U radnji uestvuju tipini karakteri, bavi se svakodnevnim porodinim stvarima. Javljaju seTIPOVI(karakteristini nosioci
nekih osobina, npr. hvalisavi vojnik, lukavi rob, glupi gospodar, mladi ljubavnici). Nova komedija utie na savremenu.

PARABAZA- horska pesma u staroj atikoj komediji, koja je nezavisna od njene radnje, a ija je funkcija da prenese stavove pisca o vanim drutvenim pitanjima. Tokom njenog izvoenja
glumci odlaze sa scene, a hor ostaje sam u orhestri, skida maske I neposredno se obraa publici. U prvom delu parabaze hor moli publiku Ili muze za naklonost. Zatim predoava stavove pisca
o goruim politikim problemima. Parabaza iz komedije nestaje ve u Aristofanovo doba, to je povezano sa razvojem anra.

Aristofan
Stvara u drutveno- politikom kontekstu (nakon krize atinske demokratije, grko- persijskog i peloponeskog rata). Bio je pacifista. Pokuava da nae reenje u starom, tradicionalnom moralu
(Eshil pobeuje u Euripida, ne zato to je bolji pesnik, ve zato to je predstavnik starih vrednosti, u kojima Aristofan vidi spas).

AGON- verbalni sukob izmeu zastupnika oprenih stavova u grkoj drami.

Komedije naziva po horu: Oblakinje, Ptice, Lisistrata, abe

ABE

KOMPOZICIJA

Prolog, parodos, parabaza, knjievni agon izmeu Eshila i Euripida.

SADRAJ

U prologu predstavljen je glavni junak komedije Dionis sa svojim robom Ksantijem. Dionis se uputio u donji svet da svetu vrati jednog istinski velikog pesnika Euripida(jer na zemlji nema
kvalitetne umetnosti)- TRAVESTIJA MITA(ismevanje). Motiv silaska u donji svet sree se u mitologiji (Orfej), epici (Odisej epozoda sa Lestrigoncima, Kirkom, Tiresijom), u Eneidi, u Epu o

Gilgameu, u folkloru mnogih naroda, Danteova Boanstvena komedija .

Aristofan daje sliku donjeg sveta koji ine: Aheruzijsko jezero, mesto sa zastraujuim betijama i orfika oblast koja ima deo za ispatanje grenika i gaj blaenih.

U parodosu nastupa hor misti, oni koji vode blaeni ivot u Hadu jer su za ivota bili posveeni u eleusinske misterije. Parodos sadri invektive upuene savremenim linostima, pesnicima,
politiarima: komediografu Kratinu, porezniku Torikionu, pesniku Konesiju, ekstremnom demokrati i demagogu Arhedemu...

U toku parodosa radnja napreduje. Dionis i njegov rob Ksantije nalaze se pred ulazom u Had. Pred vratima Hada dolazi do zamene identiteta. Dionis podstie Ksantija da se predstavi kao bog, a
zatim se predomilja(ismevanje, TIPINI LIKOVI- glupi gospodar I pametan sluga). Eak, uvar, batinama proverava ko je bog od dvojice posetilaca.

Hor zatim izvodi parabazu, intermeco koji nema veze sa radnjom komedije ve komentarie aktualne politike dogaaje. Hor trai oprotaj za pripadnike oligarhijske stranke, naglaava krivicu
voe oligarha Friniha, a ostale smatra zavedenim, trai da se njima omogui javno suenje na koje imaju pravo i ostali Atinjani, da im se vrate politika prava, ismeva Kleofonta,demagoga
ekstremnih demokrata, protivnik mira. Zakljuuje kako se u Atini cene nevaljalci i poganci, a odbaeni su asni i plemeniti graani.

Zatim sledi burleskni uvod u pesniki agon, tzv. drugi prolog. Nastupa pesniki agon u kome je kontrastno prikazivanje jednog i drugog pesnika sprovedeno do kraja.

Euripid zamera Eshilu: statinost, sporo razvijanje dramske radnje, ostavljanje glumca bez teksta na sceni, preduge horske partije, visokoparan stil, udne kovanice, tautologiju i pleonazam u
prolozima.

Euripid istie u svom stvaralatvu: uvoenje govornog jezika, potpuno predstavljanje svojih junaka u prologu, prikazivanje svakodnevnog ivota, navika, uvoenje likova iz svakodnevnog ivota
koji govore jezikom obinih ljudi, da vlada zdravim razumom, provera i prosmatra.

Eshil zamera Euripidu to je zanemario osnovnu funkciju dramskog pesnitva da vaspitava, da ljude ui moralu, razvija svest i razum. Eshilu je ideal junatvo. On zamera Euripidu: upotrebu
uvek istog metrikog kliea u prologu, estu upotrebu deminutiva, disparatnost ideje i slike, muzike inovacije (tona na istom slogu), obraivanje trivijalnih tema pompeznim i patetinim
stilom, smislom nemotivisano povezivanje pojmova, patetino podvostruavanje rei, izbor tema i motiva (incest i skrnavljenja) koje loe utiu na graane.

Pesniki agon je nereen. Na kraju Dionis trai savet za Atinu. Euripid trai da se oligarsi vrate na vlast, a protiv Alkibijada. Eshil predlae da se napadne Sparta sa mora i da se flota obnovi i da
se na to troe sredstva. Zavrava se pobedom Eshila.

Rimska knjievnost
Pesnici Avgustovog zlatnog doba: Ovidije, Vergilije, Horacije.

1.Vergilije
Rimski pesnik, autor Eneide, najveeg epa u rimskoj knjievnosti. Nije naao grau u usmenoj narodnoj tradiciji, ve je vrio istraivanja. Tradicija po kojoj su Rimljani poreklom Trojanci koje je
Eneja doveo u Lacijbila je tvorevina rimskih filologa, a ne iz narodne poezije.

Pored ideje o raju, Vergilije je priao I o zvezdi koja je trebalo da najavi dolazak Avgusta, ali hriani to tumae kao da on najavljuje Hrista. Zato ga hriani vide kao svog pesnika I zato je
najvaniji pesnik u srednjem veku(on vodi Dantea u podzemni svet). Vergilije je pesnik Avgustovog doba, zato eli da prikae Avgusta kao potomka Enejinog sina(eli da istakne njegovo
boansko poreklo).

Eneida
Ep se sastoji od dvanaest knjiga i ima ukupno 9.896 heksametara- u antikoj versifikaciji stih od 6 metrikih jedinica (stopa). Poznat je u antici kao herojski stih (javlja se u Ilijadi, Odiseji,
Eneidi). Sastoji se iz 5 daktila (-UU) i jednog troheja (-U) ili spondeja (- -)

Eneida je napisana po ugledu na Homerove epove (prvih est pevanja Eneide u kojima se opisuju Enejina lutanja odgovaraju sadrini Odiseje, a drugih est pevaja gde se opisuju bojevi
u Laciju odgovaraju sadrini Ilijade). Od Homera je preuzeo ideju da otpone sa poslednjim dogaajem iz Enejinih lutanja, a da prethodne dogaaje naknadno ispria.

Igre na grobu Anhizovom= posmrtne igre u Patroklovu ast; opis Enejinog tita= opis Ahilovog tita.

MITOLOKA OSNOVA

Eneja je bio prema mitu sin Anhiza i boginje Afrodite i pripadnik mlae grane trojanske kraljevske kue. U Ilijadi bog Neptun prorie da e Eneja i njegovi potomci jednom vladati Trojancima. Iz
toga se posle Homera razvila legenda o bekstvu Eneje, njegovog oca i sina Askanija iz poruene Troje i o njihovim potonjim lutanjima. U grkoj mitografiji se u 5. veku st. e. prvi put spominje
Enejin odlazak na Zapad, ali nema dokaza da su ga Rimljani u to vreme smatrali praocem svoje domovine

SADRAJ

I pevanje- Trojanski junak Eneja, nakon sedam godina lutanja po moru, baen je, zbog Junonine srdbe, na afriku obalu kod Kartagine.

II pevanje- Eneja pria kartaginskoj kraljici Didoni o padu Troje i svom bekstvu iz nje(parafraza Kalipsa I Odisej, s tim to Odisej eli da se vrati kuci, a Eneja ne, jer je sve izgubio).

III pevanje- Nastavak Enejinog pripovedanja o lutanjim i smrti oca Anhiza naSiciliji.

IV pevanje- Didona, zaljubljena u Eneju, pokuava da sprei njegov odlazak te, ne uspevi u tome, ubija se na lomai.

V pevanje- Eneja ponovo dolazi na Siciliju, prireuje igre u ast oca i s delom drugova stie do Italije.

VI pevanje- Eneja poseuje Sibilu u Kumi, koja mu predskazuje muke koje ga ekaju u Laciju. Po njenom uputstvu, Eneja otkine zlatnu granu i zatim sa Sibilom kroz Avernijsku peinu silazi
u podzemni svet. Stigavi do reke Stiks ugledaju duhove nesahranjenih ljudi koji ne mogu prei reku, a meu njima je i krmano Palinur, koji im pria o svojoj sudbini i moli ih da mu prirede
pokop. Videvi zlatnu granu, Haron im doputa da preu Stiks, a zatim njih dvoje uspavaju Kerbera nekim kolaem u koji su umeali sredstvo za spavanje. Iza Kerberove peine Eneja i Sibila
nalaze razliite grupe pokojnika: tu su deca, nepravedno osueni na smrt, oni koji su umrli od neuzvraene ljubavi (meu njima je i Didona, koja ostaje nedirnuta Enejinim izvinjenima i
molbama za oprotaj), te oni koji su poginuli u bitkama. Eneja i Sibila zatim stiu pred ulaz u Tartar, gde najgori grenici trpe ogromne muke i patnje, a onda nastavljaju put sve dok ne stignu
do Elizija, gde u blaenstvu ive due pravednika. Tu Eneja sree svoga oca Anhiza te uzalud pokuava da ga zagrli. Eneja ugleda due kako piju vodu iz reke Lete, te Anhiz objanjava da su to
one due koje e se ponovo roditi: tokom dugog boravka u podzemnom svetu te su se due oistile od svojih preanjih grehova i sada iz reke Lete piju vodu kako bi izgubili sve svoje
dosadanje seanje. Anhiz pokazuje Eneji due onih ljudi kojima je preodreeno da dostignu veliku slavu u rimskoj istoriji, a to su: Romul, rimski kraljevi, veliki rimski vojskovoe,
sam Oktavijan Avgust i njegov neak Marko Klaudije Marcel (o ijem kratkom ivotu Vergilije pravi dirljivu aluziju). Nakon toga Eneja i Sibila naputaju podzemni svet kroz "vrata od slonovae",
putem kojih se ljudima alju lane vizije.

VII pevanje- Nakon iskrcavanja na uu Tibera Eneji kralj Latin nudi savez i kerku Laviniju za enu, ali protiv toga se, podstaknut Junoninim gnevom, buni rutulski kralj Turno i zapoinje rat.

VIII pevanje- Eneja trai pomo od palantskog kralja Evandra i dobija oruje koje kuje Vulkan.

IX pevanje- U Enejinoj odsutnosti Turno napada Trojance, ali na kraju se mora povui.

X pevanje- Nakon veanja bogova i Jupiterove odluke da se oni ne meaju u rat, Turno ponovo bezuspeno navaljuje na Trojance.

XI pevanje- Odigrava se jo jedna bitka s Turnom pred gradom Laurentom.

XII pevanje- Poto se Junona pomirila s Enejom, on u direktnom dvoboju pobeuje Turna.

2.Plaut
Komedije: Aulularija, Menehmi, Hvalisavi vojnik, Kovei.

PALIJATA- vrsta rimske komedije iz III I II v. pne. Nastala prevodom ili preradom nove atike komedije. Preuzima gotovo sve odlike helenske komedije: radnja se odigrava u grkom okruenju,
protagonist su Grci. Tip komedije koji je postavila palijata preradom novoatike tradicije postaje osnovni uzor evropskoj komediografiji. Tako se kroz istoriju kominog pozorita moe pratiti
niz slinih dela sa istim tipom junaka. Palijata utvruje razliite tipove zapleta(ljubav s preprekama, brodolomi, prepoznavanja) I tipove junaka na osnovu kojih se kasnije razvijaju
komediografske vrste. Glavni predstavnici palijate bili su Plaut I Terencije. Zaplet je istovetan onom iz originala ili je nainjen kontaminacijom(kombinacijom vie zapleta iz razliitih komada).

Aulularija(up zlata)
Likovi:

- Kuni bog

- Euklion; gospodar

- Fedra; Euklionova ki

- Stafila; stara slukinja - kerina dadilja

- Megador; Euklionov susjed

- Eunomija; Megadorova sestra

- Likonid; Eunomijin sin

- Strobil; sluga u Megadorovoj kui

- Antraks i Kongrion - kuhari

- Pitodik; sluga

SADRAJ

Euklion, ujedino gospodar i glavni lik (krtac), tukao je i maltretirao Stafilu, jer se bojao da mu netko ne ukrade up zlata koji je naao u svom vlastitom domu. Premda je samo on znao za to
zlato i nitko vie, bojao se da Stafila (Stara slukinja) ne pronae to zlato koje je on svim snagama uvao. Sebe je smatrao bogataem, premda se pravio da je najvei siromah u selu. Euklionov
susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Eunomija ga je pokuavala nagovoriti da se oeni, jer je osjeala toliku ljubav prema svom bratu. Ona je eljela svom bratu sreu,
te mu je predloila da dovede enu u svoj dom te da ju oeni.

Premda mu je sestra obeala sa e mu pronai enu, Megador joj je predloio da uzme za enu Euklionovu ki Fedru jer se on i prije bijae zaljubio u nju. Eunomija ga u tome podrava premda
je Euklion prema njihovom stavu bio siromaan. Ode Megador ka Euklionu, kako bi ga priupitao za enidbu. Premda Euklion bijae vrlo bogat (zbog upa zlata koji je pronaao), kae Megadoru
da s novcem ba ne stoji najbolje.

Premda je imao veliko bogatstvo Euklion rekne da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju ki. Naime on je smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuu da provjeri da li je zlato
jo uvijek tamo gdje ga je on sakrio. Premda zlato bijae netaknuto, on se vrati da nastavi razgvor sa Megadorom. Dakle, Megador Eukliona poe ispitivati povie glupih pitanja kao to su npr.
Poznaje li ti mene, kakva sam ja roda, da li sam poten,

Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo zlato, no kad mu je Megador rekao da eli njegovu ki za svoju enu, Euklion je mislio da se on ali, ili da
mu se doao rugati zato to je siromah, no Megador nije ni pomislio na takvo to da mu se ruga nego ga je dostojno pitao takvo neto. Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema
dovoljno novaca da mu se ki uda na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da e sve on platiti. Nakon to je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se ki jo danas udaje,
dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviraice i dva kuhara s njihovom eljadi. Kuhari Antraks i Kongrion su pripremali svadbu. Pitodik, koji je bio glavni sluga, svako toliko je provjeravao kuhare
da li rade svoj posao. Kad je Euklion doao kui sa trnice mumljajui kako je trnica skupa, zauje Kongriona (kuhara) kako vie da treba vei lonac jer u ovaj nita ne stane. Odmah je pomislio
kako ga kuhari planiraju pokrasti te ih potjera iz kue. Euklion se najvie bojao za svoje zlato da ga netko ne ukrade te ga sakri u Hram.

Naime Strobil je uo ba sve to je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu,

te je pretpostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Strobil ode u

Hram te ukrade Euklionu njegovo zlato. Euklion doe kui sav razbijen jer

nestade zlato koje je tako pozorno uvao. Pritom u kuu ulazi Likonid

(Eunomijin sin) te pokuavi rei Euklionu kako njegov ujak Megador vie ne eli u taj brak, tj. da se vie ne eli oeniti za njegovu ki i kako mu je ao, Euklion odmah pomisli kako je on ukrao
njegovo zlato te ga odmah optui. Na posljetku Likonid, nakon podosta uvreda upuenih njemu sa strane Eukliona, mu uspije rei za taj dogaaj. Euklion vie nije znao za sebe. Potom Likonid
ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklionu ukrao zlato. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. Likonid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako
iskupiti i oeniti za Euklionovu ki Fedru, za koju se trebao oeniti njegov ujak Megador, ali u tome nije uspio.

Menehmi

SADRAJ

O . . , ,
, , , . , -
, . , . , , ,
.

Antike poetike
POETIKA- Nauka koja prouava zakone I osobenosti umetnikog stvaranja. Teorija knjievnosti shvaena kao system koji je zajedniki za sve knjievne pojave I knjievnost kao celinu. Ako je
disciplina koja propisuje norme stvaranja, re je o normativnoj poetici, ako se usredsreuje na utvrivanje sistema stvaranja jednog pisca ili kole toje poetika pisca/pravca. Ako komparativno
izuava srodne pojave I tipove u komparativnom preseku, to je istorijska poetika.

Aristotelova poetika nastoji da zasnuje sistematsku teoriju pesnitva preko pojmaMIMEZIS, shvaenog ne kao puko podraavanje, ve kao ovekovu uroenu predstavljaku aktivnost. On
klasifikuje vidove mimezisa ukrtanjem tri osnovna kriterijuma: naina, sredstva I predmeta podraavanja. Podelio je tragediju na kvantitet(paroda, episode) I kvalitet (uzrono- posledini
odnos dogaaja). Njegova poetika usredsreena je na uslove koje tragedija treba da ispuni. Ukazuje na vanu razliku izmeu knjievnog I istoriografskog dela. Govori o estetskim I ontolokim
posebnostima u umetnosti, ukazuje na njenu psiholoku I gnoseoloku funkciju.

Platonovi spisi su u formi dijaloga (postupak majeutika). On prvi definie umetnost kao podraavanje, utemeljuje pojam nadahnua I pravi klasifikaciju knjievnih rodova I vrsta. Po Platonu
drava nastaje zato to niko nije sebi dovoljan. injenica je da su ljudi po prirodi odreeni da bolje rade neke poslove, te je ova injenica i podela rada preduslov razvoja drave. Razlog
stvaranja drave lei u uzajamnom podpomaganju ljudi radi zadovoljavanja ivotnih potreba, i to na osnovu podele rada, jer svako je razlikuje po prirodnim sposobnostima. Najprostija drava
sastoji se iz malog broja graana, od kojih se jedni brinu za hranu, drugi za stan, trei za odeu i obuu itd. Ovo je primer zdrave drave u koju kasnije dolaze doseljenici, te uskoro prostor te
drave postaje premalen i to izaziva rat.

Celi dravni posao se deli na privredu, odbranu i upravu. Svaki od ovih poslova pripada odreenom staleu, pa je Platon u svojoj idealnoj dravi ljude podelio u tri stalea, a to su : vladari
(filozofi), uvari (vojnici) i trei stale ine seljaci, radnici, zanatlije, trgovci, robovi.

Platon govori o uvarima drave. Prema njemu uvarima je potrebno da budu vaspitani, da budu prijatelji i da budu nemilosrdni prema neprijateljima. Da bi to postigli moraju se obrazovati
fiziki i muziki.Kao prvi oblik vaspitanja su mitovi, i to samo oni mitovi i prie koje e pogodovati razvoju uvara. Hrabrost, plemenitost, pobonost su vrline uvara.Fiziko vaspitanje slui
telu. Ako se uvar previe posveti muzici onda on postaje slab borac, dok e preterivanje u fizikom obrazovanju stvoriti jakog i hrabrog borca.

Poto je najbolji u svom poslu onaj koji je u njemu najpogodniji, te e vladar drave biti iz redova uvara. On mora da proe niz provera sposobnosti i otpornosti na poroke. uvari se ne smeju
loe ponaati prema graanima. Oni e imati poseban tretman stanovanja, nee imati vlastitu svojinu, a nagrada e im biti ono to im graani donesu kao zahvalnost za slubu. Jee zajedno s
drugima, i bie im zabranjeno da koriste zlato i srebro, jer su bogovi u njih ugradili i zlato i srebro. Ako steknu sopstvenu zemlju, postae zemljoradnici i upravnici, umesto uvari i vladari i uz
to e postati vie obazrivi na unutranje nego na spoljanje neprijatelje, te e se cela drava poeti raspadati.

Svako treba da se bavi onim za to je najsposobniji, a uvari najbolje uvaju kada se potpuno razlikuje npr.zemljoradnika. U dravi ne sme biti bogastva i siromatva, jer i jedno i drugo slabi
sposobnost pojedinaca.

Problemi:

*Gnoseoloki- mo saznanja, negira ga u umetnosti, umetnik pria o medicine, stvaranju sveta, ratovanju, ali ne poznaje te vetine.

*Ontoloki- priroda umetnosti

*Etiki- moralni

*Psiholoki- kako umetnost utie na duu(alegorijski predstavljena- krilata, u obliku koija. Koija je racio, kontrolie obe strane, crnu I belu(svetlost I tamu)).

U rimskoj tradiciji najvaniji poetiki spis bila je Horacijeva poslanica Pizonima, poznata I kao Ars Poetika. Umetniko stvaranje zahteva I nadahnue I racionalni rad na tekstu, te je svrha
umetnosti da zabavi I podui(dulce et utile).

PODRAAVANJE- jedan od najvanijih pojmova poetike, kojim se oznaava odnos izmeu umetnikog ostvarenja I stvarnosti. Prvi ga razmatraju Platon I Aristotel. Za Platona podraavanje je
oponaanje privida stvarnosti, odnosno predmeta iz realnog sveta koji su I sami imitacije onoga to postoji u svetu ideja. Podraavanje tako udaljava umetnost od stvarnog bia, ali I od znanja.
Platon ukazuje I na tetno dejstvo podraavanja, koje navodi publiku na empatiju. Poistoveivanje gledaoca sa slabim karakterima u tragediji ili epu kvari njegovu duu, navodei gad a I sam
podraava dogaaje I junake knjievnog dela. Kako je podraavanje sutina svake umetnosti, Platon ga uzima kao osnovno merilo klasifikacije knjievnosti I njene genealogije: 1) isto
podraavanje (tragedija I komedija);

2) pesnikovo prianje, tj. naracija- dijegeza (ditiramb);

3) meavina jednog I drugog (epske pesme).

Po Aristotelu podraavanje je sastavni deo ljudske prirode, osnovno sredstvo uenja(dete dolazi do saznanja podraavanjem roditelja- gnoseoloki momenat). Ono izaziva zadovoljstvo kod
oveka, ime ukazuje na njegovu estetsku funkciju. Aristotel pominje sredstva, predmet(karakteri) I nain podraavanja(dramski ili narativni), na osnovu ijih kombinacija izdvaja pojedine
knjievne rodove I vrste: pripovedanje o delanju uzvienih linosti (ep), dramsko predstavljanje delanja uzvienih linosti (tragedija), pripovedanje o delanju niskih linosti I predstavljanje
dalanja niskih linosti (komedija). Kada je re o ontolokom I gnoseolokom status umetnosti, zakljuke o njihovoj vrednosti Aristotel izvodi na osnovu poreenja knjievnosti I istoriografije.
Istorija izlae jedan dogaaj, a pesnitvo ono to se moglo dogoditi prema zakonima verovatnosti I nunosti. Horacije kae da podraavanje nije samo spoljanja realnost, ve su to I uzorna
dela iz prolosti.

------------------------------------------------------------------------

LEKSIKOLOGIJA
E

. , . ,
, ,
?

. ( ). , ,
. . ,
. , 1959. .
. , .
15.000 , 17 200.000 .

? .

. , ?
. . 3. , , ; . .
, . . () . (), . () , , . :
... , , . , ; , .

, .
, , . .
. : , , .
. ,
: .

? . , ,
. 36 , 19 .
? , ,
, .

.
, . . .
. , .
, . ,
.

. , ,
.

. ( ) .
, .
. 1967. 1976. . , , ,
.

? .
, ,
. , , .

, . .
: . . . , , ,
. : . , : . .
, .
, . . , . .
. .[1] , ,
, .

. ( ),
. , , .

: , , ,, , , , , , , , ,.
.[2]

,
. ,
.

. 2007. 1560 . 85.000


. . , .
. , , . .

. .
, . .
1880. 1976. .

? . . ,
, (. ) (. ),
.

.
. . .
. 2004. , .
, . , , ,
:, , . .

: , , , Du yu speak anglosrpski? Renik novijih anglicizama, , 2001: ;


, , , 1991: ; , . ,

, , 1991: ; , , , 1992: , , ,
, , 2006: .

. () ,
. . ,
.

.
1971. 1974. . . . . , . -, .
. . . 2003. .
.

. 4 . , .
, .

. , , . 4. () .
-. 3. . , , : -, -, -, -, -,

-, -, -, -, -, -, -. , . .
, , (). : , , , , , ,
, . . : , , , ,.

. ,
, , , . , .

.
. . , , .

. , , . , ,
, . , . 1974.
, 2004. , . .

. , , . :,
, , , , , , , ,, . ,
: , , , ,
, , . , . , , . ,
, . , , . . ,
. () , .
. , .

, , , , , 2005: , , .

. . . , ,
. . . .
, . , .
. , , .

. 600 .
: , , , , , , , , ,
, , , , , , , , .

? . .
18 23 . , , ,
, , . .

. , , , ,
. . , , ,
. . ,
, .
(142), (88), . ,
1 , , , .
, .

, , , . ,
. , 800 , 229 , 17 . , , , .

. . . , ,
: , , , , , , , . .
, , .

(. ),
. , .

( ), .

. . ,
800 : 62; 55; 46; 35; 33; 25; 21; 20; , 19; 18;
17; 15; 14; , 12; 10; , 9; , , , 8; , , 7; , 6; , , 5;
4; , , , , , , , , , , , , , 3; , , , , , , , ,
, , , , , , , 2; , , , , , , , , , , ,
, , , , , , , , , , , , , , , , , ....1.
1, .
.

- , 1: , : -, , , , 2003: .

- , 2: , , , , : , , , , 2006: .

. . ( ) ,
, , , .
88 , 123. , , ,
. , .

? ,
, ,
, , .
.

- . : , , , , , ,
, , , , , , , , , , , , , , , , , ,
, , , , , , , , , , , , , , ,
(), , , , , , , , , , , .

(. -). .
, -.

, , , 2000: , , ( ).

. . , , , : ,
, , , , , , , , , , . : , , , , , .

? . ,
, .

: , . ?
.
borrower , , . .
, , ( ) .
" "? -, -.
- , - . -, -, ,
- .

. ,
. , . 1
/ , .

. , , . , .
.

. , ,
, . , .
. , , 36 340 -
.

? , ,
, , .

. , . , ,
, , , .

? , , .
. , .

, .

? , , ,
, , ,

. , . , ,
. .

? ,
, . , ,
, , , ,
. , , .

( ) ,
, , .

. , . ,
.

, . . ,
, ( ) , , . .

: , . ,
, ( ) (. ),
, (. ).

. , .
. ,
, . , , . .
. ,
.
.

, , . ,
, . , , ,
. , . ,
, , ,
. , . ,
.

. , .
, , . , ( ),
.

.
. , . .
:

:, , , .
, . . 5.. : , .; ,
. . , , .

: , . 2.
: , , , . .
, , , .

, , , , (),
. , , , ( ), .
, () . ,
-.

.
, . .
, . , , , , .
. . , , , : .

.
, , , .
.

, , , , , , , ,
. . (, , , , ), ( , ).
,
.

, , - [3] , ,
, , , , , , (
) .

. (1998) , .
. , .

. - (2005)
, , , , ( ) , , , ,
. . , ,
, , , , ,
, , , , .

, , . ,
, , . , . , ,
, . . ,
, , , , .
. , , , , , ,
, .

. , , ,
.

, , , ,
: .

. .
, . , , , ,
, , , ,
. , .
, .

. ,
. , .
. , , .
, , .
. .

, , , , , ,
, , . . , ,
, , , ,
. , .
. .

. , , ,
, , , . , ,
. , , ,
, , , , . ,
.
.

. : (1) (2)
. .
, , .

( ) ( ) ,
. , ( , , ).

. (1999) ,
, . ,
, -, () () . . ,
, , , -, ,
.

. . . ,
. () (),
() ().

. . . .
(),
.

- . . . - .
. : .
( : ) .

() . , . . ,
.

() . . .
, .

.
.

, , : .
. . .

, : .
. .

: . . .

, .
: , , .

. , , , .
.

. , ,
, . , .

. ,
, , , . , ,
, . , , . .
, , , .

. ,
, ( , ).
. , .
, , .

.
. . ,
.

. , , ,
. . , , .
: .

. . : (
) : (). () .
: () ( ). / () . , ,
: ( ). (). :

(). (). () .
: ? . .
.

. : ( ) : (

) . : ( ). : ()
. : , (), . : (). () .

. . , ,
. . , ,
. . ,

, , . , .

. , , . .
, . ,
. (. ),
( ) ( ). :, .
, . , , ,
. : (I stronglyrecommend you),
.

, . , ,
, , , : (
), , .

. .
, . , .

, , . , .
: (), (), (),
().

. :
. . , ,
, .
.

. (, ) ,
. , - . .
. .
, , ( ) .

, , , , , .
, . , , .
. ,
.

: ,
, .


. , ( , 1996: 52-53) "
, ." , , . .
, , , .

, .
. .
, . .
, . . . ,
, . , . , , (. ),
. , , , , (. ).
.

, , .

. , , .
, , . , , .

.
: . .
, . .
, , , , .
, . ,
, . ,
.

. , ,
: . ,
, . , ,
.

. 1
. 2

. 1

. 2

.
. 1

.
. 2

(= )

(= )

? ,
. .

. , .
() . , , . ,
, . , .
. , , ,
.

. ( )
. ( ),
, , . , ,
, , [], , ,
. 36% , 32%
, 16% , 1% , 4% . ,
, .

, , . , .
?

, .
? .
, , , . .
, , , .

, , . ,
. , .
. . , :
, ; , ; , . ,
a, , .
.

, . ,
. . , .
, , , , , .
, ( ) (. ).

. ,
. , : , , , .
.

. , , .
, (. ) , .
, , , . ,
, . : . ,
,
.

, . , , ,
, , , . ,
, , . : ,
. . .

A
1. 1
2

2. 1


3. 1

(= )
2

(= )

(= )

. ( ) ( ). ,
. , () ().
( , ), ( ).

(. , ).

, .
, , .

. .
. , .
. , ,
, , . progressif ,
agents , . . , 1931. .
.

. ,
. balcon . . nation . , . festival . .
.

. .
, . , ,
. , , (, ) . , .
. : , , , , , ,
( ). ,
, , . .
() ( ), , ,
, , .

, , . , .
- - . , , ,
, , , ,
. . -
.

, , - (. -, . ), - (. ), (. , . -), - (M. ), - (. ), - (. ), , ,
.

, ,
.

. . , , , . , : (
) ( ); ( ) (. ).
. (. , , ).
(. ).
, (. ,
). (. ).
, , .

.
, . , ,
. , . , ,
. , . .
, .
10% .

. , , . - (1991), . (1985), . (1996), . (2006), . (2006) , .


, , . . , ,
, . (2006)
. , , , ,
. , . , , .
, .

, , .
, .

, ( )
, . .

. . (2006: 95) - (-) .


. . 90% - .
. - .
.

. . -, , (. :
: ; : : ) (. : : , : : ).

. , , . (2006) .
,
, .

.
. . . - - .
16.171 - 260 ( , ). -
15.397 , 176 .
, . , .
- (1991), . (1997), . (1999), . (2006), .

[1] () . .

[2] , .
1974. . . 1974. .
, 2004. .

[3] - - 2004/2005. .
.

You might also like