777Meg Cabot Princezini dnevnici - princeza u iščekivanju "Da sam ja princeza,"promrmljala je, "mogla bih ljude obasipati darežljivošću.

Ali čak i ako se samo pretvaram da sam princeza, mogu smišljati male stvari koje mogu činiti za druge ljude. Pretvarat ću se da je darežljivost u tome što činim za druge ljude." MALA PRINCEZA Frances Hodgson Burnett Četvrtak, /. siječnja, ponoć, genovijanska kraljevska spavaonica MOJE NOVOGODIŠNJE ODLUKE SASTAVILA PRINCEZA AMELIA MIGNONETTE GRIAAALDI THERMOPOLIS RENALDO, U DOBI OD 14 GODINA I 8 MJESECI 1. Prestat ću gristi nokte na rukama, uključujući i one umjetne. 2. Prestat ću lagati. Baka ionako zna kad lažem zahvaljujući mojim izdajničkim nosnicama, koje se rašire svaki put kad izgovorim neistinu, tako da zapravo i nema smisla da na bilo koji način pokušavam biti neiskrena. 3. Neću nikada skretati od pripremljenog teksta kad se budem preko televizije obraćala genovijanskoj javnosti. 4. Prestat ću pred dvorskim damama slučajno govoriti merde. 5. Prestat ću gnjaviti Frangoisa, svog genovijanskog tjelohranitelja, da me nauči psovke na francuskom. 6. Ispričat ću se Udruzi genovijanskih maslinara zbog onog s košticama. 7. Ispričat ću se glavnom kraljevskom kuharu što sam bakinu psu dala onaj komad guščje jetre (iako sam osoblju kuhinje kraljevske palače nekoliko puta naglasila da ne jedem jetra). 8. Prestat ću kraljevskom genovijanskom novinarskom zboru držati propovijedi o štetnosti pušenja. Ako svi žele dobiti rak pluća, imaju na to pravo. 10.1'tostat ću toliki) mislili n.i Michaela Moscovitza. Hej, čekaju-. I1 fvdu je ila mislim na Michaela Moscovitza, ZATO ŠTO* JI• ON SADA MOJ DEČKO!!!! MT + MM = PRAVA LJUBAV ZAUVIJEK &etak, 1. siječnja, \h sati Kraljevski genovijanski parlament Znate, ja bih trebala biti na odmoru. Ozbiljno. Mislim, ovo su moji zimski praznici. Trebala bih se zabavljati, mentalno se puniti energijom za sljedeće tromjesečje, koje neće biti lagano, jer ću dobiti matematiku II, a da i ne spominjem predmet zaštita na radu. Svi u školi govorili su nešto u stilu, oh, blago tebi, provest ćeš božične blagdane u dvorcu gdje će te svi samo dvoriti. Dakle, prije svega, živjeti u dvorcu uopće nije tako super. Jer, pogodite što? Dvorci su jako stari. I dobro, ne da je ovaj sagrađen u četvrtom stoljeću poslije Krista ili kad god je već moja prabaka, princeza Rosagunde, postala vladarica Geno-vije. Ali je ipak sagrađen oko 1600. godine, a reći ću vam čega nije bilo 1600. godine: 1. kabelske televizije 2. DSL-a1 3. zahoda. Što ne znači da sada nema satelitske antene, ali, halo, ovdje živi moj tata; jedini kanali koje ima programirane su CNN, CNN Financial News i golf. Gdje je MTV 2, pitam ja vas? Gdje je Lifetime Movie Channel za žene? A nije ni važno, jer ionako sve vrijeme provodim jurcajući. Nije baš da imam malo slobodnog vremena kada bih mogla uzeti daljinski upravljač i reći: "Hm, da vidimo ima li možda koji film s Tracev Gold." 1 DSL - Digital Subscriber Line; posebna linija za korištenje Interneta. ( Mi, da, ,\ /aluuir' S.tino ću \am pi ipoincnuti da l(>(K)-tih nisu haS ini.ili nekoj', velikog pojma o kanalizaciji. Tako da ako sada, četiri stotine godina poslije, u /ahodsku školjku bacite jedan listić toaletnog papira previše i povučete vodu, prouzroko-vat ćete unutrašnji mini tsunamr. I to je to. loje moj život u Genoviji. Sva druga djeca koju poznajem provode svoje zimske praznike na skijanju u Aspenu ili pak sunčajući se u Miamiju. Ali ja? Što ja radim u vrijeme zimskih praznika? Pa, evo dosadašnjih bisera iz novog rokovnika koji mi je baka poklonila za Božić (koja djevojka ne bi htjela dobiti rokovnik za Božić?): Medjelja, 21. prosinca Kraljevski dnevni raspored Stigla u Genoviju. Zbog velike vrećice pune bombončića Skit-tles koju sam ispraznila tijekom leta ovamo, zamalo sam se, is-krcavši se iz zrakoplova, ispovraćala po službenom genovijan-skom odboru za doček koji me došao pozdraviti u zračnu luku. Prošao jedan cijeli dan otkako nisam vidjela Michaela. Pokušala sam ga nazvati kod djeda i bake u Boca Raton, kamo su Moscovitzevi otišli na zimske praznike, ali nitko se nije javljao, možda zbog vremenske razlike, budući da je Genovia vremenski šest sati ispred Floride. 2 Tsunami - visoki morski val uzrokovan potresom. , 11. prosinca Kraljevski dnevni raspored Tijekom razgledavanja mornaričke krstarice, Princea Phillipea, spotaknula sam se o sidro, nenamjerno gurnuvši admirala Pe-pina u genovijansku luku. Ali nije mu ništa bilo. Izvukli su ga van harpunom.

No zašto sam ja jedina osoba u ovoj zemlji koja misli da je zagađenje važan problem? Ako ljudi misle vezati svoje jahte u genovijanskoj luci, onda bi doista trebali paziti na to što bacaju u more. Mislim, pliskavice stalno završavaju s nosevima zaglavljenim u one plastične držače pakovanja od šest limenki piva i onda uginu od gladi jer ne mogu otvoriti usta da jedu. A trebaju samo presjeći petlje prije nego što odbace držače i sve bi bilo u redu. Pa dobro, ne baš sve, jer se, prije svega, smeće uopće ne bi smjelo bacati u more. Ja jednostavno ne mogu stajati prekriženih ruku i gledati kako gomila ovisnika o kremama za sunčanje marke Bain de Soleil, u potrazi za onom savršenom saint-tropeskom preplanulom puti, zlostavlja bespomoćna morska stvorenja. Prošla su dva dana otkad nisam vidjela Michaela. Dvaput sam ga pokušala dobiti na telefon. Prvi put se nitko nije javio. Drugi put se javila Michaelova baka i rekla daje Michael upravo otišao u ljekarnu po djedov prašak za stopala. To je baš njemu slično, uvijek prije misli na druge nego na sebe. Mtorutc, 23. prosincu kraljevski dnevni raspored Na doručku s Udrugom genovijanskih maslinara, napomenula sam da suša, neuobičajena za ovo doba godine, koja pogađa mediteransko područje, mora da dolijeva ulje na vatru njihovih uobičajenih problema. Čini se da moju šalu nitko nije smatrao odviše zabavnom, a pogotovo ne članovi Udruge maslinara. Tri dana otkako nisam vidjela Michaela. Nemam ga vremena nazvati zbog polemike oko maslinova ulja. Srijeda, 24. prosinca 0 %rutjevstci dnevni raspored Pozdravila sam genovijansku javnost putem televizije, zaželjevši sretan Božić. Malo sam odlutala od pripremljenog govora, spomenuvši iznos prihoda koji se u pet njujorških općina dobiva od parkirnih automata te izrazivši uvjerenje da bi postavljanje parkirnih automata u Genoviji uvelike pridonijelo državnom gospodarstvu, istovremeno odvraćajući škrte izletnike od upuštanja u prelazak preko naše granice. Još mi nije jasno zašto se baka toliko razbjesnjela zbog cijele stvari. Njujorski parkirni automati NISU ogavno ružni i ne nagrđuju krajolik. Ja ih većinu vremena gotovo uopće i ne primjećujem. Četiri dana ONVM (otkad nisam vidjela Michaela). I Četvrtak, 15. prosinca, ftožić Kraljevski dnevni raspored NAPOKON SAM SE ČULA S MICHAELOM!!!!!!!! Naposljetku sam ga uspjela dobiti na telefon. Međutim, razgovor je bio pomalo ukočen, budući da su u sobi iz koje sam telefonirala bili moj otac, baka i bratić Rene, a u sobi u kojoj je Michael primio poziv bili su njegovi roditelji, djed i baka i njegova sestra. Pitao me jesam li dobila štogod dobro za Božić, a ja sam mu odgovorila da nisam, ništa osim rokovnika i kraljevskog žezla. A ono što sam željela bio je mobilni telefon. Pitala sam Mic-haela je li on dobio štogod dobro za Hanuku3, a on je odgovorio da nije, ništa osim pisača u boji. Što je, ako se mene pita, još uvijek bolje od onog što sam dobila ja. Iako žezlo može odlično poslužiti za potiskivanje kožice na noktima. Tako mi je laknulo što Michael nije zaboravio na mene. Znam daje moj dečko daleko iznad svih ostalih pripadnika njegove vrste - muških, mislim. No svima je poznato da su dečki poput pasa - njihovo kratkoročno pamćenje ravno je nuli. Kažete im da je vaš omiljeni lik Xena, princeza ratnica, i u sljedećem trenutku oni počnu govoriti kako vam je omiljeni lik Xica od Telemunda. Dečki jednostavno ne znaju drugačije, zbog toga što su im mozgovi prezasićeni stvarima kao što su modem i Zvjezdane staze - Voyager i Limp Bizkit i tome slično. Ni Michael nije iznimka što se ovog pravila tiče. O, znam ja da on dijeli mjesto najboljeg učenika u svojoj generaciji i da je na SAT-u4 postigao savršen rezultat i da je već prije mature primljen na jedan od najprestižnijih fakulteta u zemlji. Ali znaHanuka - židovski osmodnevni polublagdan, obično u prosincu, blagdan svjetla i svijeća, u spomen na uspješni ustanak Makabejaca koji su 166. pr. Kr. oslobodili Jeruzalemski hram gdje su, prema predaji, osam dana gorjele svijeće uljarice, iako je ulja bilo samo za jedan dan. SAT - Scholastic Aptitude Test; test jezičnih i matematičkih sposobnosti; služi kao prijamni ispit za upis na američka sveučilišta. 11" I u! ),i h i ol jm ihkt.' pi'l inili|iina mulina cla uopće prizna ila inu se sviđam. A i to je bilo lek nakon što sam mu poslala sva ona anonimna ljubavna pisma. Koja, kako se poslije ispostavilo, baš i nisu bila tako anonimna, zato stoje on, zahvaljujući svim mojim prijateljima, uključujući i njegovu mladu sestru, koji imaju tako nevjerojatno duge jezike, cijelo vrijeme jako dobro znao da su od mene. No bilo kako bilo, samo želim reći da je pet dana dugo bez ijedne riječi od jedine prave ljubavi. Mislim, Tinu Hakim Babu njezin dečko, Dave Farouq El-Abar, ponekad ne nazove pet dana i Tina je onda uvijek uvjerena da je Dave sreo neku djevojku koja je bolja od nje. Jedanput mu se čak suprotstavila u vezi s tim, rekavši mu da ga voli i da je boli kad joj se ne javlja... čime je postigla samo to da ju je prestao zvati, jer se pokazalo da Dave ima strah od obveza. Miehaelu ne bi bilo nimalo teško upoznati djevojku bolju od mene. Mislim, na svijetu sigurno postoje milijuni djevojaka kojima, osim što su princeze, doista ide u životu i koje ne moraju provoditi praznike zatvorene u palači sa svojom suludom bakom i njezinim bizarnim ćelavim mini pudlom.

Mislim da počinjem shvaćati kako se osjeća Tina kad počne tvrditi da će je Dave ostaviti, a mi joj svi kažemo: "Ma neće." Ćula sam se s mamom i s profesorom Gianinijem. Oboje su dobro, iako moja mama i dalje ne dopušta da joj liječnik kaže što će roditi - dečka ili curicu. Mama kaže da ne želi znati, jer ako bude znala da je dečko, onda neće htjeti tiskati, budući da ne želi na svijet donijeti još jednog ugnjetavača s kromosomom Y (profesor G. kaže da tako govori samo zbog hormona, ali ja baš i nisam tako sigurna. Moja mama zna biti prilično protiv Y kromosoma kad tako odluči). Donijeli su Debelog Louieja do slušalice kako bih mu poželjela sretan Božić, a on je srdito zarežao, pa znam da je i on dobro. 5 DONVM , 16. prosinca Kraljevski dnevni raspored Prisiljena sam gledati kako tata i bratić Rene igraju na dobrotvornom golf turniru protiv Tigera Woodsa. Tiger je pobijedio (što me uopće ne čudi), budući da je tata sredovječni muškarac, a princ Rene je priznao da je noć prije bio na zabavi gdje se kušala grožđana rakija - grapa. Jedini sport dosadniji od golfa je polo. Sljedećeg mjeseca bit ću prisiljena gledati kako tata i bratić Rene igraju to - iako mi je, barem termički, Rene jedva jed-vice rođak. U srodstvu smo valjda tek negdje u tisuću i stotom koljenu. I, iako je princ, talijanski zakon mu zabranjuje da stupi nogom u svoju domovinu, jer su socijalisti prognali sve pripadnike talijanske kraljevske obitelji. Pradjedovska palača sirotog Renea sada pripada poznatom dizajneru cipela, koji ju je pretvorio u odmaralište u koje bogati Amerikanci mogu dolaziti na vikende, sami si kuhati tjesteninu i piti aceto balsamico - mirisni ocat star dvije stotine godina. Međutim, čini se da to Reneu previše ne smeta, jer ga ovdje u Genoviji svi i dalje zovu Njegovo Veličanstvo princ Rene te mu se iskazuju sve povlastice koje uživaju članovi kraljevske obitelji. Ipak, to stoje Rene četiri godine stariji od mene, stoje princ i što je brucoš na nekoj francuskoj poslovnoj školi, ne znači da se ima pravo prema meni ponašati svisoka. Mislim, ja smatram da kockanje nije moralno i činjenica da Rene provodi tolike sate za ruletom umjesto da iskoristi vrijeme na neki korisniji i produktivniji način doista me iritira. To sam mu i napomenula. Jednostavno mi se čini da bi Rene morao shvatiti da u životu ima i drugih stvari osim jurcanja naokolo u svome Alfa Romeu ili plivanja u zatvorenom bazenu palače samo u onim malim crnim Speedo gaćicama, koje su 4. Knjižnica Knežija .■ \i1u popul.mio ovilu1 u lumpi (zamolila sam latu ila se, u ime svfj'a nIo |c svvto, ili/i hlačica /.a kupanje, što, i hvala Bogu, i čini). I, klasno, Rcnć mi se na to samo nasmijao. Ali barem mi je savjest čista, jer znam da sam učinila sve što mogu kako bih jednom princu koji je pretjerano zaokupljen samim sobom ukazala na to koliko je zastranio u raskalašenosti. 6D0NVM Subota, 27. prosinca Kraljevski dnevni raspored Vrlo depresivan dan, jer je dvadeset peta godišnjica djedove smrti. Morala sam položiti vijenac na grob, nositi crni veo itd. Veo mi se zalijepio za sjajilo na usnama i nisam ga mogla maknuti puhanjem pa sam ga naposljetku morala povući, zbog čega mi je vjetar odnio šešir u genovijansku luku. Princ Rene ga je izvukao iz vode uz pomoć nekih dragih djevojaka koje su se sunčale bez grudnjaka, ali šešir očito više nikad neće biti kao prije. 7D0NVM Wedjelja, 28. prosinca Kraljevski dnevni raspored Princ Rene uhvaćen je kako pokraj bazena zabavlja drage djevojke koje su se sunčale u toplesu. Dobio je poštenu bukvicu od mog tate, koji smatra da bi Rene, s osamnaest godina, trebao biti svjestan da je na glasu kao "kontinentalni princ William", ali bez kraljevskih dragulja, budući da Reneova strana obitelji ima samo ime, ali više ne i bogatstvo koje ide uz to, te da su ga te djevojke samo iskorištavale. Rene kaže da mu ne smeta kad ga iskorištavaju na taj način i da, ako njemu ne smeta, zašto bi onda smetalo tati? Međutim, to je mog tatu samo još više razbjesnilo. Trebala sam upozoriti Renea da nije pametno proturječiti tati kad mu žila na sredini čela pulsira, ali nije bilo vremena. Pokušala sam nazvati Michaela; linija je bila zauzeta četiri sata. Sigurno je bio na Internetu. Poslala bih mu email, ali jedina računala u palači koja imaju pristup Internetu su u administrativnim uredima, a vrata su bila zaključana. 8 DONVM , 19. prosinca Kraljevski dnevni raspored Sastala sam se s genovijanskim vlasnicima kasina. Obeshrabrila me upornost koju su pokazali u zadržavanju usluge dovoženja i odvoženja kola s parkirališta za svoje goste. Objasnila sam im da |).u kn ni .mlDin.i11 dovode iln znatnog povećan)a prihoda, ali odbili su me. Zatia/ila sam tatu vlastiti ključ administrativnih ureda, kako bih mogla Michaclu poslati e-mail kad god zaželim, ali i on me odbio, zato što su prošlog tjedna u uredima administracije uhvatili Renća kako si fotokopira donje područje. Uvjeravala sam tatu kako ja nikada ne bih učinila nešto tako glupo, jer nisam princ bez kuće koji nosi

Speedo gaćice i pršti od testoste-rona, ali moj argument očito nije imao odjeka. Devet dana otkako ne vidjeh Michaela i mislim da ću IZLUDJETi!! i!!' M!!!!!!! H!!!!!!!! M i! Utorak, 30. prosinca Kraljevski dnevni raspored Preko telefonista u palači primila sam PORUKU OD MICHAELA. Poruka glasi: Nedostaješ mi, pokušat ću nazvati u bonne nuit. Pitala sam telefoniste jesu li sigurni da je Michael to rekao i oni tvrde da jesu. Samo što ova poruka nema smisla. Bonne nuit znači "laku noć", to nije vrijeme. Je li moguće da na klingonskom5 postoji neka riječ koja zvuči poput bonne nuit? Međutim, nisam imala vremena nazvati Michaela, budući da ,_ sam cijeli dan bila zbrinuta, uz genovijanskog ministra obrane, učeći kako postupiti u slabo vjerojatnom slučaju vojne najezde | neprijateljskih snaga. 10DONVM 5 Klingonci iz Zvjezdanih staza. Srijeda, 31. prosinca Kraljevski dnevni raspored Pozirala sam za kraljevski portret. Naredili su mi da se ne mičem, a pogotovo da se ne smijem. Međutim, to je bilo vrlo teško izvedivo, budući da je Rommel, bakin mini pudl, bauljao naokolo s jednim od onih plastičnih tuljaca oko glave koji gaje sprječavao da si lizanjem skine s tijela ono malo dlake što mu je još ostalo. Rommel je jedini pas kojeg znam s opsesivno--kompulzivnim poremećajem zbog kojega si liže tijelo sve dok mu ne otpadne sva dlaka. Svi američki veterinari mislili su da Rommelu dlaka otpada zbog alergija. Zatim, kada smo stigli u Genoviju, kraljevski veterinar je rekao: "Alors! Maliii patiii od OKP-a!" (Čitaj: opsesivno-kompulzivnog poremećaja). Ne volim se izrugivati nevolji bilo kojeg četveronožnog stvorenja, ali Rommel je stvarno bio smiješan, jer se, izgubivši periferni vid, stalno sudarao s oklopima i ostalim stvarima u palači. Kraljevski slikar portreta rekao je da sam beznadan slučaj. Pustio me ranije, da stignem na zabavu za doček Nove godine u palači. Koja je završila kao veliko razočaranje, jer nije bilo Michaela da ga poljubim u ponoć. Pokušala sam ga nazvati telefonom, ali Moscovitzevi su sigurno bili vani, na kakvoj zabavi na plaži ili pokraj bazena, jer se nitko nije javljao. Znate li čega ima mnogo na Floridi? Zabava na plaži ili pokraj bazena. Znate li tko ide na te zabave? Djevojke u bikiniji-ma. Poput djevojaka iz onog filma Blue Crush. Poput one Kate Bosworth, koja je imala jedno plavo oko, a drugo smeđe, i sićušne hlačice. Da, baš ta. Baš se pitam kako se itko može mjeriti sa surfericom s jednim plavim i drugim smeđim okom????? Rene me pokušao poljubiti u ponoć, ali rekla sam mu da umjesto mene ode poljubiti baku. Popio je toliko šampanjca da ]e tu zaista i tu mm. Hak.i j;a je liesnula dekoraliuum labudom i/.ic/barcinni nd ananasa. 11 DONVM Četvrtak, L siječnja Kraljevski dnevni raspored DOBIH E-MAIL OD MICHAELA!!!!!!!!!!! Rene je ukrao ključ od administrativnih ureda jer je, kako je rekao, morao "pogledati neke stvari" na Netscapeu (zapravo je ocjenjivao ljude na Are You Hot orNot - uhvatila sam ga), a ja sam slučajno prolazila pokraj, na putu prema zatvorenom bazenu palače, te sam zatražila da me se pusti unutra. Rene je imao prejaku glavobolju od sveg onog šampanjca koji je sinoć popio da bi se upuštao u prepirke sa mnom. Tako da sam se uspjela priključiti na Internet i tamo je bio e-mail od Michaela!!!!!!!!! Ispalo je da sinoć NIJE bio na zabavi s djevojkama poput Kate Bosworth: Mia (napisao je), žao mije što sam propustio tvoj poziv, bio sam na dočeku Nove godine koji je organizirao umirovljenički dom djeda i bake (puštali su Rickvja Martina i mislili da su dostigli krajnje granice u praćenju svjetskih glazbenih trendova). Zar nisi dobila moju poruku? Pa, bilo kako bilo, želim ti sretnu Novu godinu i doista mi nedostaješ i sve to. P.S. Zar te tamo drže zatočenu u kuli ili tako nešto? Jer, čak i zatvorenici imaju pravo na telefonski poziv. Hoću li morati doći u Genoviju i popeti ti se uz kosu da te izbavim ili nešto slično? Jeste li ikada VIDJELI romantičniju poruku od ove? Doista mu nedostajem i .sve to! A znate što sve to znači. Ljubav. Zar ne? Nije li to ono što sve to znači? Pogriješila sam upitavši Renea. On je rekao da muškarac koji nije spreman svoje prave osjećaje prema ženi staviti na papir, uopće nije pravi muškarac. Odgovorila sam mu da to nije papir, već samo e-mail, što je drugačije. Nije li? Provela sam cijeli dan u posjetu pacijentima genovijanske opće bolnice. Bilo je vrlo depresivno, ne zbog pacijenata, već zbog klauna kojeg je bolnica angažirala da razveseli bolesnu djecu. MRZIM KLAUNE!!!! Klauni me plaše još otkad sam čitala onu knjigu Stephena Kinga, Ono, po kojoj je onda snimljen film u kojemu glumi onaj tip iz The Waltons. Grozno je kako pisci mogu uzeti neku savršeno bezazlenu stvar poput klauna i pretvoriti je u instrument zla! Cijelo vrijeme dok sam bila u bolnici morala sam se izmicati klaunu, u slučaju da potječe iz đavoljeg legla.

12 DONVM I eto me sad ovdje, 2. je siječnja i ja sam na zasjedanju kraljevskog genovijanskog parlamenta, pretvarajući se da slušam dok metuzalemi s perikama trkeljaju o parkiranju. Što je, shvatila sam, potpuno moja krivnja. Mislim, da ja prva nisam počela govoriti o parkirnim automatima, ništa se od ovog ne bi događalo. Ali kako su mogli znati da će, ako ne počnemo naplaćivati parkiranje, to biti samo poticaj da sve više ljudi automobilima prelazi francusku i talijansku granicu, umjesto da idu vlakom, otežavajući promet u već ionako vrlo zakrčenim ulicama u Gcnoviji u- u/inkii)iKi iliulaliio oplcrcLfiijc za našu već istrošenu inliasti uktuiu? I pretpostavljam da bi mi trebalo laskati što su moj prijedlog shvatili tako ozbiljno. Mislim, da, ja jesam genovijanska princeza, ali što;« znam? Samo zato što imam kraljevske krvi i zato što sam u gimnaziji Alberta Einsteina u programu za Nadarene i talentirane ne znači da sam stvarno nadarena ILI talentirana. Zapravo, upravo suprotno. Očito je da nisam nadarena, budući da sam u svakom mogućem pogledu čisti prosjek, osim možda što se tiče veličine stopala, u čemu sam ponešto preob-darena. A nemam ni talenata kojima bih se mogla pohvaliti. Zapravo, stavili su me na satove za Nadarene i talentirane samo zato što sam imala topa iz matematike pa su svi odlučili da bi mi trebao dodatni sat na kojem ću učiti. Tako da je, ako malo bolje promislite, vrlo ljubazno od članova genovijanskog parlamenta što su uopće saslušali što ja imam reći. Ali rfe mogu zaista osjećati zahvalnost prema njima, s obzirom na to da je svaki trenutak koji provedem ovdje još jedan trenutak koji sam prisiljena provesti daleko od svoje jedine prave ljubavi. Mislim, prošlo je trinaest dana i osamnaest sati otkad nisam vidjela Michaela. To je gotovo dva tjedna. A u cijelom tom razdoblju samo sam jedanput razgovarala s njim preko telefona, zbog vremenske razlike između ovog dijela svijeta i Amerike te zbog mog NEPRAVEDNOG, potpuno NEREALNOG rasporeda dužnosti. Mislim, gdje da u svom napornom rasporedu pronađem vremena da nazovem svog dečka? Gdje? Kažem vam, to kako sudbine rade protiv Michaela i mene dovoljno je da rasplače čak i gotovo petnaestogodišnju : djevojku. Nisam imala vremena čak ni da mu nešto kupim za rođendan, koji je za tri dana. Djevojka sam mu tek trinaest dana, a već sam na dobrom putu da ga razočaram. Pa, jednostavno će morati stati u red. Baka, koja valjda zna što govori, kaže da sam sve razočarala: Michaela, genovijanski narod, moga tatu, nju, sve živo. Stvarno ne kužim. Mislim, to su samo parkirni automati, za ime Božje. Trinaest dana, devetnaest sati otkad ne vidjeti Michaela. Subotu, i. siječnju %rut)evski dnevni raspored 8-9 ujutro Doručak s genovijanskom olimpijskom jahaćom ekipom Ja doista nemam ništa protiv ljubitelja konja, jer su konji totalno cool. Ali što kuhinjsko osoblje u palači ima protiv kečapa? Ozbiljno, još otkad sam odustala od nejedenja mliječnih proizvoda i jaja, zato što ne mogu živjeti bez sira i otkada je McDonald's počeo humano postupati s kokošima koje nesu jaja za njihove McMuffine s jajima, nema toga što radije jedem za doručak od omleta s jajima i sirom. ALI KAKO DA UŽIVAM U NJEMU BEZ KEČAPA???? Kad sljedeći put dođem u Genoviju, definitivno ću sa sobom ponijeti bočicu Heinza. 9:30-podne Svečano otvorenje novog modernog krila genovijanskog Kraljevskog muzeja umjetnosti Halo?! Pa ja slikam bolje od nekih od ovih ovdje, a uopće nemam talenta. No barem su unutra postavili i jednu od maminih slika (Portret umjetničine kćeri u dobi od pet godina kako odbija jesti hot dogove) pa nema veze. 12:30 -14 sati Ručak s genovijanskim veleposlanikom u Japanu Domo arigato6. .11 6 Domo arigato - "neizmjerno hvala" na japanskom. 14:30-16:30 Na zasjedanju genovijanskog parlamenta Zar opet???? Cijelo vrijeme sjednice razmišljala sam o Mic-haelu. Kad se Michael nasmiješi, ponekad mu se jedan kut usana podigne više od drugoga. Također, ima izrazito lijepe usnice. I vrlo lijepe, tamne oči. Oči koje mogu vidjeti u dubine moje duše. Tako mi nedostaje!!!!!! Ovo je grozno. Trebala bih nazvati Amnesty International7 - OKRUTNA JE I NEOBIČNA KAZNA DRŽATI ME TOLIKO DUGO ODVOJENU OD MUŠKARCA KOJEG VOLIM!!! 17-18 sati Čaj s genovijanskim Povijesnim društvom Zapravo, oni su imali reći mnoge zanimljivosti o nekima od mojih rođaka. Baš šteta što je princ Rene bio u Monte Carlu, gdje je kupovao novog ponija za polo. Možda bi nešto i naučio. 19 - 22 sata Svečana večera s članovima genovijanske Trgovačke udruge Dobro, Rene je imao sreće što je ovo propustio.

14D0NVM Mislim da ovo neću moći još dugo podnositi. Pjesma za M.M. Preko plava mora što blista duboko, ondje je Michael, od mene daleko. No ne čini se toliko udaljen— 7 Amnesty International - nevladina, međunarodna organizaciju koja se zalaže /a poštivanje ljudskih prava i oslobađanje političkih i vjerskih zatvorenika. iako ^tl čctm<n\l (lunu /;<' viiljch— jer // mom .srcu Micfiacl cc ostali i lumo cc .stalno zauvijek kucati. Vidim da ću se morati jače potruditi ako želim smisliti odu dostojnu moje ljubavi. Medjelja, h. siječnja Kraljevski dnevni raspored 9-10 ujutro Misa u genovijanskoj Kraljevskoj kapelici Mislila sam da bi vas odlazak u crkvu trebao ispuniti osjećajem duhovnog blagostanja i altruizmom. Ali jedino što ja osjećam je pospanost. 10:30 -16 sati Izlet s monaškom kraljevskom obitelji, kraljevska genovijanska jahta Zašto sam ja najbjelja osoba u Genoviji? I što je to s Re-neom i Speedo gaćicama? Mislim, totalno se vidi da misli daje glavna faca. A sve one cure na doku koje vrište njegovo ime samo ga još više potiču. Pitam se bi li i dalje bile toliko lude za njim da im netko kaže da sam uhvatila Renea kako ispred zida s ogledalima u sobi za primanje pjeva pjesmu Enriquea Iglesia-sa, pretvarajući se da mu je moje žezlo mikrofon? 16:30- 1{) sati Poduka za princeze s bakom Ne prestaje čak ni u Genoviji. Kao da mi nije potpuno jasno zašto su svi toliko bijesni zbog onog govora. Mislim, već sam se zaklela da više nikada neću skrenuti od pripremljenog teksta kad se budem obraćala genovijanskom puku. Zašto mi mora stalno ZVOCATI JEDNO TE ISTO? 19-22 sata Svečana večera s francuskim predsjednikom vlade i njegovom obitelji Rene je na četiri sata nestao s premijerovom dvadesetogodišnjom kćeri. Rekli su da su samo išli igrati rulet, ali ako je to istina, zašto su se onda toliko smijuljili kad su se vratili? Rene će, ako malo ne pripazi, i prije nego što misli imati malog princa za kojeg će se morati skrbiti. 15 DONVM Danas sam ga dvaput pokušala nazvati. Prvi put se javila Mic-haelova baka i rekla mi da je Michael otišao u dućan s kompjuterskom opremom kupiti novi toner za pisač. Zatim se javio njegov tata i rekao da su Michael i Lilly s djedom i bakom otišli u kino u kojem karte stoje jedan dolar pogledati najnoviji film o Jamesu Bondu. Srećkovići!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! '<' Ponedjeljak, 5. siječnja Kraljevski dnevni raspored 8-9sati Doručak s genovijanskim Kraljevskim baletnim ansamblom Ovo je prvi put da sam vidjela Renea da se izvukao iz kreveta prije deset sati ujutro. 9:30-podne Bila na baletnim radionicama, privatnoj izvedbi Trnoružice Nisam baš sigurna je li Lilly u pravu kad kaže da balet totalno diskriminira žene. Mislim, i dečki moraju nositi uske trikoe. Sto zapravo daje malo previše informacija, ako znate na što mislim. 12:30 -14 sati Ručak s genovijanskim ministrom turizma Zar nitko neće priznati da moja ideja u vezi s parkirnim automatima ima određenih prednosti? Nadalje, sve to pješačenje i hodanje izletnika s izletničkih brodova koji pristaju u genovi-jansku luku uništava neke od naših povijesno najvažnijih mostova, kao što je, na primjer, Pont des Vierges (Most djevica), nazvan po mojoj pra-prapra-pra-pra-pra-prabaki Agnes, koja se radije bacila s njega nego da postane opatica, kao što je htio njezin otac (nije joj bilo ništa: kraljevska mornarica ju je izvukla iz vode te je na kraju pobjegla s kapetanom broda, na sveopće zaprepaštenje kuće Renaldo). Nije me briga koliko bruto nacionalnog dohotka Genovije ovisi o izletnicima koji dolaze brodovima za kružna putovanja. SVE će uništiti! 14:30-16:30 Bila na očevu obraćanju lokalnim medijima u kojem je govorio o važnosti Genovije kao globalnog igrača u današnjem međunarodnom gospodarstvu Bla, bla, bla. Može li mi biti dosadnije nego sad? Michael! Oh, Michael! Gdje li si, Michael? 17-18 sati Čaj s bakom i ostalim članovima genovijanske Ženske humanitarne udruge Prolila čaj po novim satenskim cipelama koje su bile posebno obojene kako bi mi pristajale uz večernju opravu za čaj. Sad pristaju uz čaj.

19 - 23 sata Svečana večera s vrlo poznatim nekadašnjim sovjetskim vodom i njegovom suprugom Rene dezertirao s većine večere. Pronađen poslije deserta, kako s primabalerinom iz genovijanskog Kraljevskog baletnog ansambla skakuće u fontani u vrtu palače. Tata je jako u/rujan. Pokušala sam umiriti njegove premorene živčiće čavrljajući s njegovim komadom, mišicom Češke Republike, kako bi se osjećala dobrodošlom u obitelj, ako dođe do toga da postane njezina članica. 16D0NVM Ako se ovo još dugo nastavi, vjerojatno ću izgubiti sposobnost govora poput one cure u Firestarteru8 te početi misliti da mi je tata šešir. Serija filmova snimljena prema djelu Stephena Kinga Potpaljivačica o djevojčici, kasnije djevojci koja ima nadnaravnu moć da na daljinu, bez dodira, snagom uma zapali neki predmet; što je posljedica eksperimenta kojem su se podvrgli njezini roditelji tijekom 70tih godina prošlog stoljeća. Mtoruk, 6. %tuljevske odaje princeze udovice NAZVAO ME!! Alija, naravno, nisam bila ovdje (kao i obično). Bila sam u genovijanskoj Kraljevskoj operi i gledala glupu La Boheme, pri čemu sam čak i uživala sve dok svi likovi koji su mi se sviđali nisu UMRLI. Ostavio mi je poruku preko telefonista u palači. Poruka je glasila: "Bok". Bok! Michael je rekao BOK! Naravno, pokušala sam mu se javiti čim sam se dočepala telefona, ali svi Moscovitzi bili su u Le Crabbe Shacque uživajući u umirovljeničkom popustu za ranoranioce... svi osim doktorice Moscovitz koja je morala ostati u stanu, jer je jednoj od njezinih pacijentica (osobi ovisnoj o šopingu, kojoj se stanje pogoršalo'zbog svih tih poslijeprazničnih sniženja i rasprodaja) hitno ustrebao razgovor s psihijatrom. Doktorica Moscovitz rekla je da će sigurno Michaelu prenijeti poruku da sam ga zvala. Poruka je glasila: "Bok". Pa, htjela sam mu poručiti nešto romantičnije, ali pokazalo se da je stvarno teško izreći riječ ljubav majci svoga dečka. O, moj Bože, baka opet urla na mene. Cijeli dan mi je održavala lekcije o tom glupavom plesu koji će se održati - mojem oproštajnom-do-idućeg-viđenja plesu, onom koji su planirali za večer prije nego što se vratim u Ameriku... i k svojoj ljubavi. No radi se o tome da će na plesu biti i princ William, budući da će ionako doći u Genoviju na dobrotvornu polo utakmicu na kojoj sudjeluju moj tata i Rene, pa je baka sva zabrinuta da ću i pred princom Willsom napraviti isti društveni gaf kakav sam napravila na svojem televizijskom predstavljanju narodu Genovije. Kao da ću stvarno stajati ondje i s princom NVilliamom razgovarati o parkirnim automatima. Ali dobro. "Doista mi nije jasno stoje tebi", govorila je baka. "Glava ti je u oblacima još otkad smo otišli iz New Yorka. I to još više nego inače." Mrko me gledala suzivši oči - što uvijek djeluje vrlo zastrašujuće, jer baka ima crnu boju istetoviranu oko očnih kapaka, kako bi jutra nesmetano mogla provoditi brijući obrve i crtajući nove, umjesto da petlja s maškarom i tušom za oči. "Ne misliš valjda na onog dečka?" Baka je Michaela počela zvati onim dečkom otkad sam izjavila da je on moj razlog što živim. Dobro, osim moga mačka, Debelog Louieja, naravno. "Ako misliš na Michaela Moscovitza," samo sam joj odgovorila svojim najkraljevskijim glasom, "naravno da mislim. On nikada nije daleko od mojih misli, jer on je dah moga srca." Umjesto odgovora, baka je na to samo prezirno otpuhnula. "Dječja ljubav", kaže ona. "Brzo će te proći." Ovaj, oprosti, bako, ali apsolutno sam sigurna da neće. Volim Michaela već otprilike osam godina, osim možda onog kratkog razdoblja od dva tjedna kad sam mislila da sam zaljubljena u Josha Richtera. Osam godina je više od polovice mog života. Duboka i trajna strast poput ove ne može se tako lako ugasiti, niti se može opisati tvojim prozaičnim poimanjem ljudskih osjećaja. Međutim, nisam ništa od toga izrekla naglas, budući da baka ima doista oštre nokte kojima obično zna "slučajno" bockati ljude. Ali, iako je Michael stvarno moj razlog za život i dah moga srca, mislim da neću bilježnicu iz matematike ukrašavati srcima i cvjetićima te vitičastim krasopisom ispisivati gđa Michaela Moscovitza, kao što je svoju išarala Lana Weinberger (samo što je ona, naravno, ispisivala gđa Josha Richtera). I to ne samo zato što je to totalno jadno i zato što ne želim da svom suprugu, uzimajući njegovo prezime, podredim vlastiti identitet, već i /alo što cr, kao supinu kialjiiv (ii-noviji-, Midiacl naravno morati u/cli moje piv/ime. Ne Thcnnopolis. Renaldo. Michael Renaldo. Sad kad malo bolje promislim, to izgleda sasvim zgodno. Još trinaest dana dok ponovno ne ugledam svjetla New Yor-ka i Michaelove tamnosmede oči. Molim te, Bože, daj da poži-vim toliko. NJV Michael Renaldo M. Renaldo, princezin suprug Michael Moscovitz Renaldo od Genovije Sedamnaest dana otkako ne vidjeh Michaela.

Srijeda, 7. siječnja Kraljevski dnevni raspored Sve što imam reći u vezi s današnjim danom je da, ako ovi ljudi ŽELE da im infrastrukturu unište džipovi gutači benzina koje voze njemački turisti, to je njihovo potpuno pravo. Tko sam ja da im stojim na putu? Oh, pardon, samo njihova PRINCEZA. 18D0NVM Četvrtak, 8. siječnja Kraljevski dnevni raspored 8-9 sati Doručak s veleposlanikom u Španjolskoj Još bez kečapa!!! 9:30 - podne Posljednje dotjerivanje kraljevskog portreta Dovršeno djelo smijem vidjeti tek na otkrivanju portreta na Oproštajnom plesu. Nadam se da umjetnik nije naslikao i veliku bubuljicu koja mi je počela bubriti na bradi. To bi moglo biti neugodno. 12:30 -14 Ručak s genovijanskim ministrom financija '• NAPOKON! Netko tko se slaže sa mnom u vezi s financijskom važnošću parkirnih automata. Ministar financija je moj čovjekl Nažalost, baka još nije uvjerena. A ona je, mnogo više od tate ili parlamenta, ta koja ima najviše utjecaja na javno mišljenje. 14:30-16:30 Još dresiranja o tome stoje u redu, a Što nije u redu reći princu Williamu kad ga upoznam Primjer: "Iznimno mi je drago što sam te upoznala." - u redu "Je li ti itko ikada rekao da sličiš Heathu Ledgcru?" - nije u redu Rene je, na pulu prema terciani u palači, prošetao pokraj nas usred bakinih lekcija i predložio mi da upitam VVillsa što se zapravo dogodilo između njega i Britnev Spears. Baka mi se zaprijetila da će, ako to učinim, ostaviti Rommela na mojoj brizi sljedeći put kad bude išla u Baden-Baden na piling lica. Bljak! A to se odnosi i na brigu o Rommelu / na piling lica. A i na Renea, kad smo već kod toga. 19-23 sata Svečana večera s najvećim uvoznikom/izvoznikom genovijanskog maslinovog ulja Štogod. 19D0NVM &etak, 9. siječnja, 3 sata ujutro ^enovijanska kraljevska spavaonica Evo što mi je upravo palo na pamet: Kad je Michael one večeri na Nekonfesionalnom zimskom plesu rekao da me voli, možda je mislio na ljubav u platonskom smislu. Ne na ljubav u smislu trenutaka vatrene strasti. Znate, mislim, možda me voli kao prijateljicu. Samo što prijateljicama obično ne guraš jezik u usta, zar ne? Pa, ovdje u Europi možda da. Ali u Americi ne, zaboga. Iako je Josh Richter upotrijebio jezik onog dana kad me poljubio pred školom, a on zasigurno nikada nije bio zaljubljen u mene!!!!!!!!!!!!!!!!!! i To je vrlo uznemirujuće. O/biljno. Jasno mije daje sredina noći i da bih trebala barem pokušavati zaspati, budući da sutra moram prerezati vrpcu na novom Kraljevskom genovijanskom domu za nahočad. Ali kako da spavam kad postoji mogućnost da me moj dečko, koji je sada na Floridi, zapravo voli samo kao prijateljicu te je moguće da se upravo u ovom trenutku zaljubljuje u Kate Bosworth? Mislim, za razliku od mene, Kate je u nečemu zbilja dobra (daskanju). Kate pripada Nadarenim i talentiranim, ne ja. Zašto sam ja tako glupa? Zašto nisam zahtijevala od Mi-chaela da se točno izjasni kad je rekao da me voli? Zašto mu nisam rekla: "Kako me voliš? Kao prijateljicu? Ili kao životnu partnericu?" Baš sam idiot. Sad više nema šanse da zaspim. Mislim, kako mogu, znajući da me čovjek kojeg volim možda smatra samo prijateljicom koju voli žvaliti? Postoji sam jedno što mogu učiniti: moram nazvati jedinu osobu za koju znam da bi mi mogla pomoći. A nju mogu nazvati zato što 1. je tamo gdje je ona sada samo sedam sati navečer i 2. zato što je za Božić dobila vlastiti mobitel, tako da je mogu dobiti, iako je upravo sada na skijanju u Aspenu, pa makar bila i na žičari za skijaše ili negdje drugdje. Hvala Bogu da u svojoj sobi imam vlastiti telefon. Iako moram birati 9 da dobijem vanjsku liniju, izvan palače. 20DONVM &etalc, 9. siječnju, 3:05 ujutro Ćjenovijunsku ktuljevsku spuvuonha Tina se javila nakon prvog zvonjenja! Uopće nije bila na žičari za skijaše. Jučer je na spustu iščašila gležanj. Oh, hvala ti Bože što si napravio da Tina iščaši gležanj, tako da može biti tu za mene u trenutku kad mi je potrebna.

A nije ni tako strašno, jer kaže da je boli samo kad hoda. Kad sam je nazvala, Tina je bila u svojoj sobi u skijaškoj kućici i gledala Lifetime Movie Channel (prikazivao se Co-ed Call Girl, u kojem Tori Spelling glumi mladu ženu koja se bori kako bi platila svoje fakultetsko obrazovanje radeći kao djevojka za pratnju - film je snimljen prema istinitoj priči). Isprva je bilo jako teško natjerati Tinu da se usredotoči na situaciju u kojoj sam se našla. Zanimalo ju je samo što ću reći princu Williamu kad ga upoznam. Pokušala sam joj objasniti da, sudeći prema baki, princu Williamu ne smijem reći ništa osim Jako mije drago što sam te upoznala. Čini se da se boji da ću opet početi sa svojom raspravom o parkirnim automatima, koju ona ne smatra nimalo duhovitom. Osim toga, zar je uopće važno što mu kažem? Moje srce ionako pripada drugome. Tina je bila silno nezadovoljna takvim odgovorom. "Najmanje što možeš učiniti", rekla je, "je da mi nabaviš njegovu e-mail adresu. Mislim, nisu svi u emocionalno ispunjenoj ljubavnoj vezi poput tebe, Mia." Još otkad su počeli hodati, Tinin dečko, Dave, počeo je bježati od obveza, govoreći da si muškarac ne smije dopustiti da se prije svoje šesnaeste godine veže za jednu osobu. Tako da Tina, iako tvrdi da je Dave njezin Romeo u trapericama, uvijek drži oči otvorene u slučaju da naiđe neki dobar dečko koji se ne boji obveze. Premda ja mislim da je princ William prestar za nju. Predložila sam joj da pokuša s Willovim mladim bratom, Har-ryjem, koji je kako sam čula također jako sladak, ali Tina je rekla da onda nikada ne bi postala kraljica, što je stav koji, pretpostavljam, mogu razumjeti, iako, vjerujte mi, sve to kralje-vanje gubi mnogo od svojeg cara kad se jednom zaista nađeš u toj situaciji. "Dobro", rekla sam. "Dat ću sve od sebe da ti pribavim e-mail adresu princa Williama. Ali sada su mi na pameti druge stvari, Tina. Kao na primjer - da postoji realna mogućnost da se Michaelu sviđam samo kao prijateljica." "Što?" Tina se zaprepastila. "Ali zar nisi rekla da je one večeri na Nekonfesionalnom zimskom plesu rekao da te voli!" "Je", odgovorila sam. "Ali nije rekao da je zaljubljen u mene. Rekao je samo da me voli." Srećom, nisam joj morala dalje objašnjavati. Tina je iščitala dovoljno ljubavnih romana da zna točno na što sam mislila. "Dečki ne spominju ljubav ako to zaista ne misle, Mia", rekla je. "Ja znam. Dave meni nikada ne govori da me voli." Glas joj je bolno zadrhtao. "Da, znam", suosjećajno sam rekla. "Ali pitanje je, // kojem smislu je Michael to mislio? Mislim, Tina, čula sam ga kako govori da voli svoga psa. Ali nije zaljubljen u njega." "Mislim da shvaćam što hoćeš reći", rekla je Tina, iako je zvučala pomalo nesigurno. "I što ćeš učiniti?" "Zato sam te nazvala!" rekla sam. "Mislim, misliš li da bih ga jednostavno trebala pitati?" Tina je bolno uzviknula. Mislila sam da je nezgodno pomaknula iščašeni gležanj, ali zapravo ju je zgrozilo moje pitanje. "Naravno da ga ne možeš izravno pitati!" uzviknula je. "Ne možeš ga dovesti u takav položaj. Moraš to suptilnije izvesti. Ne zaboravi, on je Michael, što ga, naravno, smješta daleko iznad većine ostalih frajera... ali i on je muško." () tonu- nis.un i;i/misl|;ila. Cimi se da nisam razmišljala o mnogim stvarima. Nisam mogla vjerovati da sam jednostavno plutala ovim morem blaženstva i prevelike sreće, sretna što znam da se Michaelu sviđam, dok je moguće da se cijelo ovo vrijeme on zaljubljivao u neku drugu djevojku, nadareniju od mene, bilo u intelektualnom bilo u atletskom smislu. "Pa", rekla sam. "Možda bih ga jednostavno trebala pitati: 'Sviđam li ti se kao prijateljica ili kao djevojka?'" "Mia", rekla je Tina. "Ja stvarno mislim da ne bi trebala Michaelu postaviti tako izravno pitanje. Mogao bi se uplašiti i pobjeći, poput prestrašenog laneta. Dečki su skloni tome, znaš. Oni nisu poput nas. Oni ne vole govoriti o svojim osjećajima." Tako je tužno što za imalo pouzdan savjet o muškarcima moram zvati nekog tko je 13 tisuća kilometara daleko. Hvala Bogu na Tini Hakim Babi, to je sve što imam reći. "Pa što bih onda trebala učiniti?" upitala sam. "Pa, bit će ti teško išta učiniti", rekla je Tina, "dok se ne vratiš ovamo. Jedini način da saznaš što dečko osjećaje da ga pogledaš fi oči. Preko telefona nikada nećeš ništa izvući iz njega. S dečkima ne vrijedi razgovarati preko telefona." Ako je moj bivši dečko Kenny ikakav pokazatelj, onda je ovo zacijelo istina. . "Znam", rekla je Tina, zvučeći kao da je upravo dobila dobru ideju. "Zašto ne pitaš Lilly?" "Ne znam", rekla sam. "Osjećala bih se čudno daje uvučem u nešto što je između Michaela i mene." Istina je da Lilly i ja zapravo još nismo razgovarale o tome da se meni sviđa njezin brat i da se i ja njemu sviđam. Uvijek sam mislila da bi je to naljutilo. Ali na kraju se ispostavilo da je ona zapravo pripomogla da prohodamo, rekavši Michaelu da sam ja ta koja mu je slala ona anonimna ljubavna pisma. "Samo je ti pitaj", rekla je Tina. "Ali tamo je sada jako kasno", rekla sam. "Kasno? Pa na Floridi je tek oko devet sati!"

"Da, i to je upravo vrijeme kada Lillvni i Michaelovi djed i baka idu spavati. Ne želim ih probuditi telefonom. Onda će me zauvijek zamrziti." / onda će na vjenčanju biti neugodna atmosfera. Ovaj dio nisam izrekla naglas. Iako sam vjerojatno mogla i Tina bi razumjela. "Neće ti zamjeriti ako ih probudiš, Mia", rekla je Tina. "Zo-veš iz druge vremenske zone. Razumjet će. I obavezno mi se javi nakon tog razgovora s njom! Želim znati što će ti reći." Moram priznati da su mi se prsti tresli dok sam birala broj. Ne toliko zato što sam se bojala da ću probuditi gospodina i gospođu Moscovitz koji će me zbog toga zauvijek zamrziti, već zato što je postojala mogućnost da se javi Michael. Što ću reći ako se on javi? Nisam imala pojma. Jedino što sam znala sigurno je da mu neću reći: "Sviđam li ti se kao prijateljica ili kao djevojka?" Jer, Tina mi je rekla da to ne činim. Lilly se javila nakon prvog zvonjenja. Naš razgovor tekao je ovako: Lilly: Vau. Ti si. Ja: Zovem li prekasno? Nisam ti valjda probudila djeda i baku? Lilly: Pa... Otprilike jesi. Ali preboljet će. Onda. Kako je? Ja: Misliš u Genoviji? Ovaj, pa dobro, valjda. Lilly: Oh, da. Sigurna sam da je samo dobro kad te svi dvore i služe, kad ti posluga ispunjava svaku želju i kad stalno nosiš krunu na glavi. Ja: Nositi krunu na glavi uopće nije ugodno. Cuj. Daj mi samo reci istinu, Lilly. Je li Michael našao drugu djevojku? I illy: Ja: i|kll'.' ( ) IVIIHI li IO? Ja /naš na što mislim. Neku floridsku djevojku koja zna daskati. Neku koja se zove Kate ili možda Anne Marie, s jednim plavim, a drugim smeđim okom. Samo mi reci, Lilly, mogu podnijeti istinu, kunem se. Prvo, da upozna neku drugu djevojku, Michael bi se morao otrgnuti od svog laptopa i izaći iz stana, a to je, otkako smo ovdje, učinio samo radi jela ili da bi kupio još kompjuterske opreme. Totalno je blijed kao i uvijek. A drugo, neće izaći s nekom curom koja se zove Kate, zato što mu se sviđaš ti. (praktički plačući od olakšanja): Stvarno, Lilly? Kuneš se? Ne lažeš samo da bi me razvedrila? Ne, ne lažem. Iako nisam sigurna koliko će dugo njegova odanost prema tebi trajati, budući da se nisi sjetila čak ni da mu čestitaš rođendan! Osjetila sam kako me nešto stegnulo u grlu. Michaelov rođendan! Zaboravila sam na Michaelov rođendan! Zapisala sam datum u svoj novi rokovnik i sve, ali uz sve što se događalo... "O, moj Bože, Lilly", vrisnula sam. "Posve sam zaboravila!" "Da", rekla je Lilly. "Jesi. Ali nemoj se brinuti. Prilično sam sigurna da nije očekivao čestitku ili tako nešto. Mislim, ti si sad u Genoviji kao princeza te zemlje. Kako se od tebe može očekivati da se sjetiš nečega tako važnog kao što je rođendan tvoga dečka?" Ovo mi se činilo stvarno nepravednim. Mislim, Michael i ja smo zajedno tek dvadeset i dva dana, od kojih sam dvadeset i jedan ja bila vrlo, vrlo zaposlena. Mislim, lako se Lilly zafrkavati, ali, koliko ja znam, ona ne mora krstiti ratne brodove ili voditi kampanju za postavljanje parkirnih automata na ulicama. Možda se to ljudima ne čini Iako, aii biti princeza i obavljati dužnosti koje uz to dolaze nije nimalo lako. "Lilly", rekla sam. "Mogu li, molim te, razgovarati s njim? S Michaelom, mislim?" "Svakako", rekla je Lilly. Zatim se proderala: "Michael! Telefon!" "Lilly!" zaprepašteno sam uzviknula. "Tvoji djed i baka!" "Daj, molim te", rekla je. "Ovo im je zato što svaki dan u pet sati ujutro lupaju ulaznim vratima kad idu uzeti Times." Prošlo je dugo vremena dok naposljetku nisam čula korake i Michaela kako govori Lilly: "Hvala." Zatim je uzeo slušalicu i, budući da mu Lilly nije rekla tko ga zove, nekako radoznalo rekao: "Halo?" Kad sam mu čula glas, odmah sam zaboravila da je prošlo tri sata ujutro i da sam sva jadna i da mrzim svoj život. Odjednom sam se počela osjećati kao da su dva sata poslije podne i ja ležim na jednoj od plaža koje sam se toliko trudila zaštititi od erozije i zagađenja koje donose turisti, a toplo sunce me miluje svojim zrakama dok mi netko nudi ledeno hladnu ()i anginu na srebrnom pladnju. Baš sam se tako osjećala kad sam čula Mio haelov glas. "Michael", rekla sam. "Ja sam." "Mia", rekao je, zvučeći iskreno sretno što me čuje. Mislim da mi se to nije samo pričinilo. Zaista je zvučao kao da mu je drago i uopće se nije činilo kao da me se sprema nogirati zbog Kate Bosworth. "Kako si?" "Dobro", odgovorila sam. A onda sam, da to izbacim iz sebe što je prije moguće, rekla: "Čuj, Michael, ne mogu vjerovati da sam zaboravila na tvoj rođendan. Ne mogu vjerovati koliko sam grozna. Ja sam najgora osoba koja je ikada hodala ovim planetom." Tada je Michael učinio nešto čudesno. Nasmijao se. Nasmijao! Kao da uopće nije važno što sam mu zaboravila rođendan! "Ma nema w:/.e", rekao je. "Znam tla nnas puno posla tamo. A tu je i ta vremenska ra/lika i sve. Onda. Kako

ide? Je li ti baka oprostila /bog onog s parkirnim automatima ili te još gnjavi /bog toga?" Praktički sam se rastopila usred svog velikog, otmjenog kraljevskog kreveta, sa slušalicom priljubljenom uz uho. Nisam mogla povjerovati daje tako dobar prema meni, nakon grozote koju sam napravila. Uopće mi se nije činilo kao da je već proŠ-lo dvadeset dana. Bilo je kao da još stojimo ispred mog trijema, a snijeg pada bijeleći se na Michaelovoj tamnoj kosi, i Lars stoji na trijemu i ljuti se, jer Michael i ja nikako da se prestanemo ljubiti, a njemu je hladno i želi već jednom unutra. Ne mogu vjerovati kako mi je ikad moglo pasti na pamet da bi se Michael mogao zaljubiti u neku floridsku djevojku raznobojnih očiju s daskom za surfanje. Mislim, još nisam bila posve sigurna daje zaljubljen u mene, ali bila sam prilično sigurna da mu se sviđam. I to mi je, dok sam sjedila tako sama, u tri ujutro, tamo u svojoj kraljevskoj spavaonici u genovijanskoj palači, bilo sasvim dovoljno. Zatim sam ga upitala kako je proslavio rođendan, pa mi je ispričao kako su otišli u Red Lobster i kako je Lilly dobila aler-gijsku reakciju na predjelo od škampi pa su morali skratiti večeru i odvesti je na Hitnu jer je otekla poput Violet u Willy Wonka and the Chocolate Factory te sada mora sa sobom uvijek nositi špricu za injekcije napunjenu adrenalinom, u slučaju da ikada ponovno slučajno proguta školjkaše ili račiće, te kako su mu roditelji kupili novi laptop da ima kad krene na fakultet i kako razmišlja o tome da osnuje bend kad se vrati u New York, jer ima problema s pronalaženjem sponzora za svoj webčasopis Crackhead zbog onog pionirskog kritičkog prikaza o tome kako Windowsi ništa ne valjaju i kako on sada koristi samo Linux. Po svemu sudeći, mnogo Crackheadovih prijašnjih pretplatnika boji se gnjeva Billa Gatesa i njegovih ulizica. Bila sam toliko sretna što slušani Michaelov glas, da nisam uopće primijetila koliko je sati ni koliko mi se počelo spavati dok on nije rekao: "Hej, pa nije li tamo kod tebe sad oko četiri sata ujutro?" koliko je u tom trenutku upravo i bilo. Samo što mene za to uopće nije bilo briga, jer sam bila tako sretna samo da razgovaram s njim. "Je", sneno sam rekla. "Pa, onda bolje da odeš leći", rekao je Michael. "Osim ako ne možeš spavati do kad želiš. Ali kladim se da imaš neke obveze isplanirane za sutra, zar ne?" "Oh", rekla sam, još sva izgubljena u rapsodiji u koju me uljulja zvuk Michaelova glasa svaki put kad ga čujem. "Samo svečano rezanje vrpce u bolnici. Zatim ručak s genovijanskim Povijesnim društvom. A onda obilazak genovijanskog zoološkog vrta. Pa večera s ministrom kulture i njegovom suprugom." "O, moj Bože", rekao je Michael, zvučeći uznemireno. "Zar svaki dan moraš raditi takve stvari?" "Aha", rekla sam, poželjevši da sam tamo s njim, kako bih, slušajući njegov divan duboki glas, mogla gledati u njegove divne smeđe okice te iz toga zaključiti voli li me ili ne, budući da je to, kako tvrdi Tina, jedini način da budeš sigurna u ono što dečko prema tebi osjeća. "Mia", rekao je s prizvukom hitnosti. "Bolje da odeš malo odspavati. Pred tobom je još jedan važan i naporan dan." "U redu", sretno sam rekla. "Ozbiljan sam, Mia", rekao je. Ponekad zna biti tako autoritativan, baš poput Zvijeri iz Ljepotice i Zvijeri, mojeg najdražeg filma. Ili poput Patricka Swayzea kad naređuje Baby u Prljavom plesu. To je tako, tako uzbudljivo. "Spusti slušalicu i idi spavati." "Ti prvi spusti", rekla sam. Nažalost, nakon ovoga je postao manje strog. Umjesto toga, počeo je govoriti glasom kakvim sam čula da je govorio samo jedanput prije, a to je bilo na trijemu ispred zgrade u kojoj je m;imin slini, one noi'i puslije Nckonlesioniilnog zimskog plesa, kaci smo se ono puno ljubili. Stoje, iskreno govoreći, zapravo bilo još uzbudljivije od zapovijedanja. "Ne", rekao je. "Ti spusti prva." "Ne", rekla sam, totalno uzbuđena. "Ti." "Ne", rekao je. "Ti." "Oboje spustite", vrlo nepristojno je rekla Lilly s drugog te- | lefona. "Moram nazvati Borisa prije nego što počne djelovati Benadrvl9 koji pije svake noći." Tako da smo se na brzinu pozdravili i spustili slušalice. Ali gotovo sam sigurna da bi mi Michael rekao volim te da nam Lilly nije upala u liniju. V Još deset dana i ponovno ću ga vidjeti. Jedva ČEKAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Subota, W. siječnja Kraljevski dnevni raspored 13 -15 sati Ručak s genovijanskim Povijesnim društvom Baka zna biti tako zlobna. Ozbiljno. Zamislite samo, uštip-nula me samo zato što je mislila da sam zadrijemala na nekoliko sekundi u vrijeme ručka! Sad ću sto posto imati modricu. Dobro je što nemam vremena otići na plažu, jer da imam i da itko vidi kakvu mi je modricu ostavilo njezino štipanje, vjerojatno bi nazvao socijalne radnike ili neku drugu službu koja se bavi zaštitom dječjih prava. 9 Benadryl - lijek protiv alergija i mučnina.

A uopće nisam spavala. Samo sam odmarala oči. Baka kaže da je nepromišljeno od "tog dečka" što me držao budnom po noći šapćući mi na uho slatke prazne riječi. Kaže da se princ Rene nikada ni prema jednoj od svojih djevojaka ne bi ponašao tako nehajno. Vrlo sam joj odlučno naglasila da mi je Michael rekao da spustim slušalicu, zato što mu je doista stalo do mene te da sam ja bila ta koja je nastavila govoriti. I rekla sam joj da si mi ne šapćemo slatke bezvezarije, već da vodimo sadržajne rasprave 0 umjetnosti, književnosti i o tome kako Bili Gates drži u šaci industriju softvera. Na što je baka samo prezirno otpuhnula, rekavši: "Piiih!" Ali vidi se da je totalno ljubomorna, zato što bi i ona htjela dečka koji je pametan i pažljiv poput moga. Ali to se zasigurno neće ostvariti, zato što je baka tako zločesta, a, osim toga, tu je 1 ono što si radi s obrvama. Dečki vole cure s pravim obrvama, a ne nacrtanima. Još devet dana i ponovno ću biti u zagrljaju svoje ljubavi. Subota, W. siječnja, 23 satu, Kraljevska %enovijanstca spavaonica Tako sam uzbuđena! Budući da se nije mogla pridružiti svojoj obitelji na skijaškim padinama, Tina je cijeli dan provela u as-penskom Internet cafeu čitajući horoskope svih svojih prijatelja. Sinoć mi je faksom poslala moj i Michaelov horoskop! Za-lijepit ću ih ovdje u svoj rokovnik da ih ne izgubim. Toliko su točni da mi leđima prolaze trnci. Mii'Ikk'I il.iliim toiU-iija = 5. siječnja Jarac je voda zemljanih /iiakova. On predstavlja stabilizira-juću snagu, jednog od najmai ljivih znakova Zodijaka. Planinski Jarac posjeduje snažne moći samokoncentracije, ali ne u egoističnom smislu. Pripadnici ovog znaka nalaze mnogo više pouzdanja u onome što rade nego u onome tko su. Jarac je vrlo uspješan! Međutim, bez određene uravnoteženosti, Jarac može postati previše krut i suviše se usredotočiti na postignuće. Tada zaboravlja na mala životna zadovoljstva. Kad se Jarac naposljetku opusti i počne uživati u životu, njegove najdivnije tajne izlaze na vidjelo. Nitko nema takav smisao za humor kao Jarac. Oh, taj bi nam Jaro mogao dopustiti da uživamo u njegovu toplom osmijehu! Mia - datum rođenja = 1. svibnja Bik, nad kojim vlada nježna Venera, posjeduje duboke osjećaje. Prijatelji i ljubavnici oslanjaju se na toplinu i emocionalnu pristupačnost Bika. Bik predstavlja dosljednost, odanost i strpljenje. Zbog čvrste povezanosti sa zemljom, može biti vrlo krut, suviše oprezan da se upusti u neke rizike koji su u životu potrebni. Ponekad Bik zna završiti privremeno zaglavljen u blatu. Moguće je da on ili ona ne žele skakati na svaki izazov ili mogućnost koja se ukaže. Je li tvrdoglav? Da! Bikovska narav uvijek može izbiti na površinu. Yin energija znaka također može otići predaleko, zbog čega Bik može postati vrlo, vrlo pasivan. Ipak, ne biste mogli poželjeti boljeg ljubavnika ili odani-jeg prijatelja. Michael + Mia Odvažni, ambiciozni zemljani znakovi, Bik i Jarac čine se kao stvorenima jedno za drugo. Oboje cijene uspjeh u karijeri i dijele sklonost prema lijepom te prema trajnim, klasičnim vrijednostima. Jarčeva ironija očarava Bika, dok puteno iskustvo Bika spašava Jarca od njegove ili njezine opsjednutosti karijerom. Oni uživaju u zajedničkim razgovorima i međusobna komunikacija ini je odlična. Imaju povjerenja jedno u drugo, uz međusobno obećanje da se nikada neće povrijediti ili izdati. Ovo bi mogao biti savršen par. Vidite? Savršeno si odgovaramo! Ali puteno iskustvo? Ja? Hm, ne bih rekla. Svejedno... tako sam sretna! Savršeno! Bolje od savršenstva ne postoji! Vledjelja, //. siječnja %raljevski dnevni raspored 9-10 sati ujutro Misa u genovijanskoj Kraljevskoj kapelici O, moj Bože, Michaelova sam djevojka tek dvadeset četiri dana i već mi grozno ide. Mislim, biti mu djevojka. Ne mogu smisliti ni što da mu kupim za rođendan. On je ljubav mog života, razlog što mi srce kuca. Čovjek bi mislio da ću znati što da mu kupim. Ali ne. Pojma nemam. Tina kaže da je džemper jedini prikladan poklon za dečka s kojim službeno hodaš tek nešto manje od četiri tjedna. A kaže da bi čak i to moglo biti previše, budući da Michael i ja službeno još nismo bili na spoju - tako da, tehnički gledano, kako uopće možemo reći da hodamo? Ali džemper? Mislim, to je tako neromantično. Tako nešto bih kupila svom tati - da mu toliko nisu potrebni priručnici za obuzdavanje ljutnje, što sam mu kupila za Božić. Očuhu bih zasigurno kupila džemper. Ali ilirku? Malo me iznenadilo što je Tina predložila nešto tako obično, jer ona je zapravo interna stručnjakinja za romantiku u našoj maloj grupi. No Tina kaže da su pravila o tome što poklanjati dečkima zapravo vrlo stroga. Njoj ih je prenijela njezina mama. Tinina mama je nekad bila manekenka i pripadnica međunarodnih mondenih krugova, a hodala je i sa sultanom, pa valjda zna o čemu govori. Prema gospođi Hakim Babi, pravila za poklone za dečke glase:

Dužina hodanja: 1 -4 mjeseca 5-8 mjeseci 9-IZ mjeseci 1 godina i više Prikladan poklon: Džemper Kolonjska voda Upaljač* Sat Ali ovo je barem bolje od bakina popisa prikladnih poklona za dečke, koji mi je uručila jučer, čim sam joj spomenula svoj grozan propust - da sam zaboravila na Michaelov rođendan. Njezin popis ide ovako: Dužina hodanja: 1 -4 mjeseca 5-8 mjeseci 9-12 mjeseci 1 godina i više Prikladan poklon: Bombonijera Knjiga Rupčić Rukavice Gospođa Hakim Baba kaže da se, ako se radi o nepušaču, umjesto toga može pokloniti gravirani džepni nožić ili ploška za konjak. Nema veze. Kao da bih ikada 1 izlazila s pušačem, pijanicom ili s nekim tko hoda naokolo s nožem u džepu. Ooooh, to bi bio izlazak iz snova! Rupčići? Tko još poklanja rupčiće? Rupčići su totalno nehigijenski! A bombonijera? Za dečka???? Ali baka kaže da ista pravila vrijede i za cure i za dečke. Mic-hael meni za rođendan također ne smije darovati ništa osim bombonijere ili možda cvijeća! Sve skupa, mislim da mi se više sviđa popis gospođe Hakim Babe. Svejedno, sve to s hodanjem i darivanjem tako je komplicirano! Svatko ima svoju teoriju. Na primjer, sinoć sam nazvala mamu i pitala sam je što da poklonim Michaelu, a ona mije odgovorila svilene bokserice. Ali ne mogu Michaelu pokloniti DONJE RUBLJE!!!!!!!!!!!! Kad bi barem mama požurila i rodila to dijete već jednom, da se prestane ponašati tako čudno. U stanju hormonalne neuravnoteženosti u kojem se sada nalazi, mama mi gotovo uopće nije od pomoći. U očaju, pitala sam tatu što da kupim Michaelu, i on mi je rekao da mu kupim nalivpero, kako bi mi mogao pisati dok sam u Genoviji, umjesto da gaja stalno zivkam i uništavam Ge-novijansku banku. V Sto god, tata. Kao da itko više piše nalivperom. I, halo? U Genoviji ću biti samo za Božić i tijekom ljeta, kako stoji u našem ugovoru sastavljenom prošlog rujna. Nalivpero. Ma sigurno. Zar sam ja jedina osoba u obitelji koja u sebi ima nešto malo romantike? Uuups, moram prestati pisati, otac Christoff gleda prema meni. Ali sam si je kriv. Da su mu propovijedi makar donekle nadahnjujuće, ne bih tijekom mise pisala dnevnik. Ili da su barem na engleskom jeziku. 12- 14 sali Ručak v ravnateljicom Kraljevske genovijanske opere, glavnom mezzosopranislicom Mislila sam da sam;a izbirljiva što se hrane tiče, ali pokazalo se da su mezzosopranisti mnogo izbirljiviji čak i od princeza. Prišt mi nerazmjerno raste, unatoč tome što sam sinoć prije spavanja na njega nanijela pastu za zube. 15-17 sati '[ Sastanak s genovijanskom Udrugom kućevlasnika Čovjek bi mislio da će barem Udruga kućevlasnika biti na mojoj strani što se parkirnih automata tiče. Na kraju krajeva, turisti stalno parkiraju ispred njihovih kuća. Mislili biste da bi htjeli malo zaraditi za popravke pločnika. Ali NEEEEEEEEE-EEEEEEE. Kunem se, nemam pojma kako moj tata ovo radi svaki dan. Stvarno nemam. • g ■ ■ ■ 19-22 sata Svečana večera s veleposlanikom u Čileu i njegovom suprugom Došlo je do silne prepirke zbog toga što je Rene "posudio" Porsche kabriolet veleposlanika u Čileu - i njegovu suprugu -da poslije deserta skokne na izlet u Monte Carlo. Par je naposljetku pronađen kako igra tenis na kraljevskom teniskom igralištu. Nažalost, radilo se o tenisu na svlačenje. Još osam dana i ponovno ću ga vidjeti. Oh, koje li sreće! Oh, ushita li! Ponedjeljak, IZ. siječnja, 1 sat poslije ponoći, Kraljevska genovijanska spavaonica Upravo sam razgovarala s Michaelom. Morala sam ga nazvati. Nije baš da sam imala izbora. Morala sam doznati što bi želio za rođendan. Znam daje to varanje - kad osobu pitaš što želi -ali stvarno mi na pamet ne pada ništa što bih mu mogla kupiti. Naravno, da sam djevojka poput Kate Bosworth, već bih odavno imala savršen poklon za njega, možda nešto poput divne narukvice prijateljstva koju sam vlastitim rukama isplela od morske trave ili

što već. Ali ja nisam Kate Bosworth. Ja čak ne znam ni plesti. OH, MOJ BOŽE, PA NE ZNAM ČAK NI PLESTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Moram mu kupiti nešto zbilja dobro, budući da sam zaboravila. Na njegov rođendan, i sve. A tu je, naravno, i činjenica da ima za vratom djevojku koja je totalni antitalent, frik i još k tome princeza, umjesto neke seksi koke poput Kate Bosvvorlh, koja zna daskati i plesti, koja je jedna samoostvarena osoba i koja nikada nema bubuljice. Moram mu kupiti nešto toliko fantastično da zaboravi da ja nisam ništa drugo nego obična pr-vašica, slučajno rođena kao princeza, koja nema pojma o das-kanju i grize nokte. Naravno, Michael kaže da ništa ne želi, da sam ja jedino što mu treba (kad bih barem mogla vjerovati da to zaista misli!!-!!!!!!!!!!!!!!) i da će me vidjeti za osam dana te da je to najbolji poklon koji mu itko može dati. Čini se da ovo ukazuje na to da bi doista mogao biti zaljubljen u mene, a ne da me voli samo kao prijateljicu. Naravno, morat ću to ispričati Tini i provjeriti što ona misli, ali moram reći da u ovom slučaju, svi znakovi upućuju na to! Ali naravno da \v lo u-kao samo 1/ pi isio|iiosti. I )a ne Želi ništa /a roilciulan, mislim. Nešto nm moram kupili. Nešto stvarno dobro. Samo što? U svakom slučaju, stvarno sam imala razlog da ga nazovem. Nisam ga nazvala samo zato što sam mu htjela čuti glas ili tako nešto. Mislim, toliko zatreskana nisam. Ah, dobro, možda i jesam. Kako i ne bih? U Michaela sam zaljubljena samo, pa, oduvijek. Volim način na koji izgovara moje ime. Volim kako se smije. Volim kako me pita za mišljenje, kao da mu je stvarno stalo do toga što ja mislim (sam Bog zna da ovdje nikoga za to nije briga. Mislim, predložiš nešto -na primjer, da bi se mogla uštedjeti voda kad bi se fontana ispred palače gasila noću, kad ionako nema nikoga - i svi se ponašaju praktički kao da je jedan od oklopa u predvorju palače počeo govoriti). Pa, dobro, moj tata ne. Ali praktički ga rjeđe viđam ovdje u Genoviji nego kod kuće, zato što je toliko zauzet parlamentarnim sjednicama, utrkivanjem sa svojom jahtom na regatama i druženjem s češkom mišicom. Bilo kako bilo, ja volim razgovarati s Michaelom. Zar je to tako loše? Mislim, na kraju krajeva, on mije dečko. Da sam ga barem dostojnija! Mislim, kad se sve zbroji, to što sam zaboravila da mu je rođendan, što se ne mogu sjetiti ničega što bih mu mogla kupiti i činjenica da zapravo ni u čemu nisam stvarno dobra, i kad se sjetim kakav je on, čudo je da ga uopće zanimam! I tako, baš smo se pozdravljali, završavajući savršeno ugodan razgovor o Udruzi genovijanskih maslinara i o bendu koji Mic-hael pokušava okupiti (tako je talentiran!) te o tome je li odbojno bend nazvati Čeona lobotomija, i ja sam upravo prikupljala hrabrost da kažem: "Nedostaješ mi" ili; "Volim te", čime bih mu otvorila mogućnost da mi uzvrati na sličan način te time jednom zauvijek razriješila onu dilemu voli-li-me-samo-prijateljski-ili-je-zaljubljen-u-mene, kad sam u pozadini začula Lilly kako traži da razgovara sa mnom. Micliacl joj je rekao: "Briši", ali Lilly nije prestajala kreštati: "Moram razgovarati s njom, upravo sam se sjetila daje moram pitati nešto vrlo važno." Michael je tada rekao: "Nemoj joj to govoriti", a meni je srce na trenutak preskočilo, jer sam pomislila da se Lilly odjednom sjetila da je Michael ipak izlazio s nekom curom pod imenom Anne Marie meni iza leđa. Prije nego što sam uspjela reći više ijednu riječ, Lilly mu je otrgnula telefonsku slušalicu iz ruke (čula sam kako je Michael progunđao, valjda od boli jer gaje sigurno udarila ili tako nešto) i počela govoriti: "Oh, Bože moj, zaboravila sam te pitati. Jesi li vidjela?" "Lilly", rekla sam, jer sam čak i na udaljenosti od trinaest tisuća kilometara osjetila Michaelovu bol - Lilly zna jako udariti. Znam, jer sam tijekom godina bila primateljica nemalog broja njezinih udaraca. "Znam da si navikla imati me samo za sebe, ali morat ćeš naučiti dijeliti me sa svojim bratom. E sad, ako to znači da ćemo morati postaviti neke granice u našem odnosu, onda ćemo to učiniti. Ali ne možeš jednostavno doći i istrgnuti Michaelu slušalicu iz ruke, a on je možda imao nešto jako važno—" "Daj na minutu ušuti o mom presvetom bratu. Jesi... li... vidjela?" "Vidjela što? O čemu ti to?" Pomislila sam da je netko možda ponovno pokušao uskočiti u kavez s polarnim medvjedima u zoološkom vrtu u Central Parku. "Oh, pa samo film", rekla je Lilly. "O tvom životu. Onaj koji je neku večer prikazan na televiziji. Ili nisi čula da je o tvojoj životnoj priči snimljen film tjedna?" To me nije jako iznenadilo. Već sam ranije bila upozorena da se snima televizijski film o mom životu. Ali ljudi u palači zaduženi za propagandu uvjerili su me da film neće biti prikazan prije kraja veljače. Čini se da smo sad mi ti koji su ispali smiješni. Bilo kako bilo. Naokolo ionako kolaju već moje četiri neodobrene biografije. Jedna od njih na pola je sekunde dospjela čak i na lislu n.i|pn)il;i\;iiii|ili kii|ii;a. l'ioOitala sam je. Nije bila baš nešto. No mo/.ila je to /ato što sam ja već znala kako je sve ispalo. "Pa?" rekla sam. Bila sam malo ljuta na Lillv. Mislim, otjerala je Michaela s telefona samo zato da bi mi rekla za neki glupi film? "Halo?" rekla je Lillv. "Film. O tvom životu. Prikazali su te kao povučenu i čudnu."

"Ja jesam povučena i čudna", podsjetila sam je. "A baka ti je prikazana kao draga osoba prepuna razumijevanja za neugodan položaj u kakvom si se našla odjednom postavši princezom", rekla je Lillv. "Bio je to najgori promašaj u karakterizaciji koji sam vidjela otkada je u Zaljubljenom Sha-kespeareu Bard bio prikazan kao zgodan frajer s limenkama piva i svim zubima na broju." "Užas", rekla sam. "Mogu li sad, molim te, završiti razgovor s Michaelom?" "Nisi ni pitala kako su prikazali mene," optužujuće je rekla Lilly, "tvoju odanu najbolju prijateljicu." "Kako su te prikazali, Lilly?" upitala sam, gledajući na veliki, luksuzni sat koji je stajao na velikoj, luksuznoj, mramornoj polici nad velikim, luksuznim kaminom u mojoj spavaćoj sobi. "Ali daj reci brzo, za točno sedam sati imam doručak, a onda jahanje s genovijanskim Konjičkim savezom." "Prikazali su me kao da ti nisam davala svesrdnu potporu kad se pokazalo da si kraljevske krvi", Lilly je praktički zaurla-la u slušalicu. "Prikazali su kao da sam ti se, kad si se prvi put pojavila s onom glupom frizurom, rugala da si isprazna i da se povodiš za trendovima!" "Aha", rekla sam, čekajući da prijeđe na bitno u toj svojoj tiradi. Jer, naravno da Lilly nije pokazala mnogo razumijevanja ni za moju frizuru ni za moje kraljevsko podrijetlo. No pokazalo se da je Lilly već došla do onog glavnog u svojoj priči. "Nije istina da ti nisam pružala potporu kad se pokazalo da si princeza!" zakriještala je u telefon, tako da sam, da mi ne probije bubnjiće, morala odmaknuti slušalicu od glave. "Ja sam ti od svih prijateljica cijelo vrijeme pružala najviše potpore!" Ovo tako očito nije bila istina, da sam pomislila da se Lilly zafrkava i počela se smijati. No kad je na moje smijanje uzvratila ledenim mukom, shvatila sam daje totalno ozbiljna. Čini se da Lilly ima ono što se zove selektivnim pamćenjem, te se sjeća svih dobrih stvari koje je učinila, ali ništa od onih loših. Nešto poput političara. Jer, naravno da je doista istina da mi je Lilly pružala toliko potpore i razumijevanja, ja se nikada ne bih sprijateljila s Ti-nom Hakim Babom, s kojom sam u listopadu počela sjediti za ručkom, zato što Lilly nije htjela razgovarati sa mnom zbog toga što sam postala princeza. "Iskreno se nadam", rekla je Lilly, "da se smiješ u zaprepaštenju idejom da sam ti ikad bila išta manje od dobre prijateljice, Mia. Znam da smo imale svojih uspona i padova, ali ako sam ikada bila stroga prema tebi, to je bilo samo zato što sam smatrala da nisi vjerna samoj sebi." "Hm", rekla sam. "U redu." "Napisat ću pismo", nastavila je Lilly, "studiju koji }c snimio to klevetničko smeće i tražiti pismenu ispriku za njihov neodgovoran scenarij. A ako mi ne napisu ispriku - i ne objave je preko cijele stranice u Varietyju - tužit ću ih. Pa makar morala ići i do Vrhovnog suda. Ti holivudski tipovi misle da mogu baciti pred kamere što god im se prohtije i da će gledateljstvo to jednostavno željno progutati. Pa, to možda vrijedi za ostatak proletera, ali ja ću se boriti za vjerodostojnije prikazivanje stvarnih ljudi i događaja. Mene čovjek neće tlačiti!" Pitala sam Lilly o kojem čovjeku govori, misleći da možda misli na redatelja filma, a ona je samo rekla: "Čovjek! Čovjek!" kao da sam mentalno zaostala ili tako nešto. Tada je Michael ponovno uzeo slušalicu i objasnio mi daje "čovjek" figurativna aluzija na vlast, te da onako kako freudovski psilioanalil k ;u i s\u ki!\ii|ii s\ a 11111 u na "ma|ku", tako su blues glazbenici kio/ povijest /a svoje nevolje okrivljavali "čovjeka". Tradicionalno, kako mi je to Miehael objasnio, "čovjek" je obično financijski uspješan, sredovječan bijelac na položaju koji mu pruža znatnu moć nad ostalima. Razgovarali smo o mogućnosti da se Michaelov bend zove Čovjek, ali onda smo odbacili tu ideju zbog mogućih seksistič-kih primjesa. Za sedam dana opet ću biti u Michaelovu zagrljaju. Oh, kad bi sati barem proletjeli brzo poput krilatih golubica! Upravo sam shvatila nešto - Michaelov opis "Čovjeka" jako podsjeća na mog tatu! Iako sumnjam da su svi oni blues svirači i pjevači govorili o genovijanskom princu. Koliko ja znam, moj tata čak nikada nije ni bio u Memphisu. Ponedjeljak, IZ. siječnja Kraljevski dnevni raspored 20-24 sata Genovijanska kraljevska simfonija Baš kad se počne činiti da mi stvari možda, samo možda, počinju ići na ruku, nešto se uvijek mora dogoditi i sve upropastiti. A, kao i obično, bila je to baka. Pretpostavljam da je po tome što sam danas opet bila totalno pospana skužila da sam cijelu noć bila budna razgovarajući s Michaelom. Pa me baka jutros, između jahanja s Konjičkim savezom i sastanka s genovijanskom Udrugom za obalni razvoj, posjela i očitala mi bukvicu. Ovaj put nije se radilo o društveno prihvatljivim rođendanskim poklonima za dečke. Umjesto toga, govorila mi je o Prikladnim Izabranicima. "Sve je to divno i krasno, Amelia," rekla je baka, "što se tebi sviđa taj dečko." "Potpuno se slažem!" uzviknula sam s pravedničkim ogorčenjem. "Pogotovo s obzirom na to da ga nikad nisi

upoznala! Mislim, što ti uopće znaš o Michaelu? Ništa!" Baka me samo opako pogledala. "Usprkos tome", nastavila je. "Mislim da nije pametno da dopustiš da te osjećaji prema tom Michaelu toliko zaslijepe da ne vidiš druge, primjerenije potencijalne bračne kandidate, kao na primjer—" Prekinula sam baku, rekavši joj da ću, ako izgovori riječi princ William, skočiti s Pont des Viergesa. Baka mi je rekla da ne budem još bedastija nego inače, jer da se ionako nikada ne bih mogla udati za princa Williama, budući da on pripada anglikanskoj vjeri. Međutim, po svemu sudeći, čini se da za princezu kraljevske kuće Renaldo postoje i drugi, neusporedivo prikladniji ljubavni partneri od Michaela. I baka je rekla da bi joj bilo jako krivo da samo zbog toga što si umišljam da sam zaljubljena u Michaela, propustim priliku da upoznam te druge mladiće. Uvjeravala me da posve sumnja da bi Michael, daje situacija obrnuta te daje on nasljednik prijestolja i priličnog bogatstva, bio tako presavjesno vjeran kao što sam ja. Silno sam se usprotivila takvoj procjeni Michaelova karaktera. Priopćila sam baki da bi, da ga se ikad potrudila upoznati, shvatila da je Michael u svakom vidu svog života, od glavnog urednika sada nepostojećeg Crackheada do uloge blagajnika u Kompjuterskom klubu, pokazivao samo najveću odanost i poštenje. Također sam joj objasnila, što sam strpljivije mogla, da me boli slušati je kako govori negativne stvari o čovjeku kojemu sam obećala svoje srce. "Upravo je u tome stvar, Amelia", rekla je baka preokre-nuvši svojim zastrašujućim očima. "Još si premlada da bi ikome obećavala svoje srce. Mislim da ti nije mudro s četrnaest godiiki odlučiti s kime ćeš piovesti ostatak života. Osmi, naravno, ako se ne radi o nekoj vrlo, vrlo posebnoj osobi. Osobi koju tvoj otac i ja poznajemo. Jako, jako dobro. Osobi kojoj, iako se možda čini malo nezrelom, vjerojatno samo treba prava žena da ga navede da se skrasi. Djevojke sazrijevaju mnoge brže od mladića, Amelia-" Prekinula sam baku kako bih joj rekla da ću za četiri mjeseca navršiti petnaest godina te daje i Juliji bilo četrnaest godina kad se udala za Romea. Na što je baka odgovorila: "A ta veza je ispala baš lijepo, nije li!" Baka očito nikada nije bila zaljubljena. A k tome, nimalo ne cijeni romantičnu tragediju. "A u svakom slučaju," dodala je baka, "ako želiš zadržati tog dečka, onda postupaš sasvim pogrešno." Pomislila sam kako mi baka uopće ne pruža potporu, sugerirajući da sam, nakon što tek dvadeset pet dana imam stvarnog dečka i da sam u tom razdoblju razgovarala s njim točno tri puta preko telefona, već u opasnosti da ga izgubim zbog neke s raznobojnim očima, te sam joj to i rekla. "Pa, žao mi je, Amelia", rekla je baka. "Ali ne mogu reći da znaš što radiš, ako je istina da stvarno želiš zadržati tog mladića." Kunem se da nemam pojma što me spopalo u tom trenutku. Ali bilo je kao da je sav taj pritisak koji se nakupljao u meni -zbog parkirnih automata; zbog toga što mi nedostaju Michael, mama i Debeli Louie; zbog toga što ću reći princu Williamu; zbog svoje bubuljice - jednostavno postao prevelik, te sam samu sebe čula kako urlam: "Naravno da ga želim zadržati! Ali kako ću to učiniti, kad sam jedan totalni FRIK, princeza koja nije ni blizu samoostvarenju, ne posjeduje nijedan talent, nema grudi i nimalo ne nalikuje na Kate Bosworth????" Baka je izgledala pomalo iznenađena mojim ispadom. Činilo se da ne zna kojem bi problemu prvom pristupila, onom što nemam talenta ili onom što nemam grudi. Naposljetku se odlučila reći: "Pa, mogla bi početi tako da prestaneš cijele noći visjeti na telefonu s njim. Uopće mu ne daješ razloga da posumnja u tvoje osjećaje." "Naravno da ne", užasnuto sam rekla. "Zašto bih to činila? Pa volim ga!" "Ali ne smiješ mu to pokazati!" baka je izgledala pripravna gađati me svojim jutarnjim Sidecarom. "Jesi li potpuno tupo-glava? Nikada nemoj dopustiti muškarcu da bude siguran u tvoje osjećaje prema njemu! Isprva ti je išlo odlično, ono kad si zaboravila da mu je rođendan. Ali sada ćeš, s tim neprekidnim zivkanjem, sve upropastiti. Ako taj dečko shvati što stvarno osjećaš prema njemu, više ti neće pokušavati udovoljiti." "Ali, bako." Bila sam totalno zbunjena. "Ti si se udala za dedu. On je zasigurno shvatio da ga voliš kad si se udala za njega." "Mia, molim te, kaže se djed, a ne to vulgarno deda." Baka je frknula nosom, izgledajući uvrijeđeno. "Tvoj djed sasvim sigurno nije 'prokužio' moje osjećaje prema njemu. Vrlo sam mu jasno pokazala da misli kako se za njega udajom samo zbog njegova novca i titule. I mislim da ti ne trebam posebno napominjati da smo zajedno proveli četrdeset blaženih godina. I to bez odvojenih spavaćih soba," dodala je, s određenom do/.om pakosti, "za razliku od nekih kraljevskih parova koje bih mogla spomenuti." "Čekaj malo." Zurila sam u nju. "Četrdeset godina spavala si u istoj postelji s djedom, a nikada mu nisi rekla da ga voliš?" Baka je ispila zadnje kapi svog Sidecara i s mnogo ljubavi spustila ruku na Rommelovu glavu. Otkad mu je, nakon povratka u Genoviju, dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj, Rommelu je, zahvaljujući plastičnom tuljcu koji je morao nositi oko glave, većina dlake počela iznova rasti. Bijele pahuljaste dlačice počele su mu izbijati po cijelom tijelu, poput paperja na piliću. Ali zbog toga nije izgledao ništa manje odbojno. "To je", rekla je baka, "upravo ono što ti govorim. Držala sam tvojeg djeda u neizvjesnosti i on je uživao u tome. Ako ti je slalo tlo Uu'.a ila /adržiS tog Miehaeln, pieilla/cm li ila postupiš na išli način, l'reslani ga /ivkali svake noći.

Promijeni taj svoj stav da nećeš ni pogledati druge dečke. 1 prestani biti opsjednuta time što ćeš mu kupiti /.a rođendan. On bi trebao biti taj koji je zaokupljen smišljanjem što da kupi da bi ti ostala zainteresirana, a ne obratno." "Ja? Ali meni je rođendan tek u svibnju!" Nisam joj htjela reći da sam već smislila što ću kupiti Michaelu. Nisam joj htjela reći, zato što sam to zapravo maznula iz stražnjeg dijela muzeja Palais de Genovia. Pa, nitko drugi se time nije koristio, pa ne vidim razloga zašto ne bih ja. Naposljetku, ja sam genovijanska princeza. Ionako je sve u tom muzeju moje. Ili, u najmanju ruku, pripada kraljevskoj obitelji. "Tko kaže da muškarac ženi treba poklanjati samo kad joj je rođendan?" Baka me gledala kao da je sasvim izgubila nadu u mene kao pripadnicu ljudske vrste. Podigla je zapešće. Na njemu se prelijevala narukvica koju baka često nosi, ona s koje vise dijamanti veliki poput kovanica od jednog centa. "Ovo sam dobila na poklon od tvog djeda petog ožujka prije četrdesetak godina. Zašto? Peti ožujka mi nije rođendan, niti je ikakav praznik. Tvoj djed mi ju je poklonio toga dana samo zato što je smatrao da je narukvica, kao i ja, izuzetna." Spustila je ruku natrag na Rommelovu glavu. "Tako bi se, Amelia, muškarac trebao odnositi prema ženi koju voli." Sve što mi je padalo na pamet bilo je: jadni djed. Nije mogao ni pomisliti u što se upušta kad se radilo o baki, koja je kad je bila mlada bila pravi komad, prije nego što je dala istetovirati crni obrub oko očiju i prije nego što si je obrijala obrve. Sigurna sam da je djedici bilo dovoljno da je samo jednom pogleda na plesnom podiju gdje su se upoznali kad je on bio samo elegantni prijestolonasljednik, a ona živahna djevojka tek uvedena u društvo na svom prvom plesu, pa da se ukoči, poput umjetnika koji po zidu crta grafite, a uhvaćen je na djelu pod farovima policijskih kola, i ne sluteći što ga čeka... (iodinc lukavog, rafiniranog pi)igravanja mozgom i miksa-nja Sidecara. "Mislim da ja ne mogu biti takva, bako", rekla sam. "Mislim, ja ne želim da mi Michael poklanja dijamante. Ja samo hoću da me pozove na maturalnu zabavu." "Pa, neće to učiniti", rekla je baka, "ako ne bude mislio da postoji mogućnost da razmišljaš i o pozivima drugih momaka." "Bako!" bila sam šokirana. "Na maturalnu zabavu nikad ne bih išla ni sa kim drugim osim s Michaelom!" Doduše, nije baš postojala velika šansa da me itko drugi uopće pozove, ali smatrala sam da je to posve nebitno. "Ali nikada mu to ne smij es pokaza ti, Amelia", oštro je rekla baka. "Nikada mu ne smiješ jasno dati do znanja što osjećaš, uvijek ga moraš držati u neizvjesnosti. Vidiš, muškarci uživaju u lovu i jednom kad uhvate plijen, obično izgube sav interes za njega. Izvoli. Pročitaj ovo. Vjerujem da će biti primjerena ilustracija onoga što ti pokušavam reći." Baka je iz svoje Gucci torbice izvadila knjigu i pružila mi je. Gledala sam je u nevjerici. "Jane Eyre10?" nisam mogla vjerovati. "Bako, gledala sam film. I, bez uvrede, bio je užasno dosadan." "Film", rekla je baka prezirno frknuvši nosom. "Pročitaj tu knjigu, Amelia, i vidjet ćeš da će te naučiti nekoliko stvari o odnosima između muškaraca i žena." "Bako", rekla sam, ne znajući kako da joj kažem da je zaostala u vremenu. "Mislim da u današnje vrijeme ljudi koje zanima kako se muškarci i žene međusobno odnose čitaju Muškarci su s Marsa, a žene su s Venere." "PROČITAJ JE!" baka je viknula tako glasno da je Rom-mel od straha pobjegao iz njezina krila. Pokunjeno se odšuljao stisnuvši se iza lončanice pelargonije. 10 Jane Eyre - glavna junakinja istoimenog romana Charlotte Bronte (1816.-1855.). Kunem sf, ne /nam i"ime sam /aslu/ila baku poput svoje. Lillyn;i baka je luda /.a I illvium dečkom, Horisom l'elkovvskim. Uvijek mu u plastičnim Tuppervvare posudama šalje židovski specijalitet - krepku juhu u koju su ukuhani "jastučići" punjeni mesom i drugim začinima. Ne znam zašto ja moram imati baku koja me već pokušava navesti da prekinem s tipom s kojim sam u vezi samo dvadeset pet dana. Još sedam dana, šest sati i četrdeset dvije minute i ponovno ću ga vidjeti. Utorak, 13. siječnja Kraljevski dnevni raspored 8 - 10 sati ujutro Doručak s članovima genovijanskog Kraljevskog šekspirskog društva 0 Jane Eyre jako dosadna - zasad ništa osim sirotišta, loših frizura i mnogo kašljanja. 10-16 sati Sjednica genovijanskog parlamenta Jane Eyre se popravlja - dobila je posao kao guvernanta u kući jednog vrlo bogatog tipa, gospodina Rochestera. Gospodin Rochester je vrlo sklon zapovijedanju, baš poput Wolveri-nea ili Michaela. 17-19 sati Čaj s bakom i suprugom engleskog predsjednika vlade Gospodin Rochester=komad. Ide na moj popis totalno zgodnih komada, između Hugha Jackmana i onog hrvatskog tipa iz Hitne službe. 20 - 22 sata Svečana državna večera s engleskim predsjednikom vlade i obitelji Jane Eyre=totalna idiotkinja! Nije gospodin Rochester kriv! Zašto je tako zlobna prema njemu?

A baka se nije trebala izderati na mene zato što sam čitala za stolom. Ona mi je i dala knjigu. Još šest dana, jedanaest sati i dvadeset devet minuta dok ga opet ne vidim. Srijeda, ih. siječnja, 3 sata ujutro, Kraljevska genovijanska spavaonica Dobro, mislim da shvaćam stoje baka htjela postići ovom knjigom. Ali ozbiljno, cijeli onaj dio kad gospođa Fairtax upozorava Jane da ne bude preintimna s gospodinom Rocliesteiom prije vjenčanja postoji samo zato što tada još nije bilo kontracepcije. Ipak - a možda ću se morati savjetovati s Lilly u vezi s tim -prilično sam sigurna da nije mudro krojiti vlastito ponašanje prema savjetu izmišljenog lika, posebno onog iz knjige napisane 1846. godine. Međutim, shvaćam glavnu bit upozorenja gospođe Fairfax, koja se sastoji u sljedećem: ne trči za dečkima. Trčanje za dečkima nije dobro. Trčanje za dečkima može dovesti do groznih stvari, kao što su dvorci u plamenu, amputirane ruke i sljepoća. Imaj malo samopoštovanja i nemoj dopustiti da stvari odu predaleko prije dana vjenčanja. To mi je jasno. Sasvim jasno. .ili što <(■ Miehael pomisliti nko f^ii jcilno.stuvno prestanem zvati???? Mislim, mogao hi pomisliti tla mi se više ne sviđa!!!! A nije da mi nešto posebno dobro ide u životu. Hoću reći, kao cura sam grozna. Nisam ni u čemu posebno dobra, ne mogu zapamtiti rođendane, a usto sam i princeza. Valjda je to bila poanta onog što mi je baka htjela reći. Valjda dečke uvijek treba tako držati u neizvjesnosti. Ne znam. No čini se daje djelovalo na djeda. A na kraju i na Jane. Pa, mogla bih pokušati. Iako neće biti lako. Na Floridi je sada devet sati navečer. Tko zna što Michael radi? Možda je otišao u šetnju na plažu i susreo neku prekrasnu glazbeno talentiranu beskućnicu, koja živi na šetalištu uz obalu i preživljava svirajući turistima cinično pronicave narodne pjesme na svom Stratocasteru11. Ja ne znam svirati ni blok flautu, a kamoli električnu gitaru. Mogu se kladiti da nosi odjeću s resicama i da ima bujne grudi i nepravilne, stršeće zube, poput Jewel. Ne može se ni od jednog dečka očekivati da samo prođe mimo kad takva djevojka stoji u blizini. Ne. Baka i gospođa Fairfax su u pravu. Moram se oduprijeti. Moram se oduprijeti nagonu da ga nazovem. Muškarce izluđuje kad im nisi puno na raspolaganju, baš kao u Jane Eyre. Premda mislim da bi bilo malo pretjerano da poput Jane promijenim ime i pobjegnem živjeti s nekim dalekim rođacima. Iako ideja uopće nije loša. Još pet dana, sedam sati i dvadeset pet minuta i ponovno ću ga vidjeti. 11 Stratocaster - električna gitara dizajnera i proizvođača gitara, Lea Fendera, iz 1954. r /4. siječnja Kraljevski dnevni raspored 8-10 sati Doručak s genovijanshim Medicinskim društvom Tako sam jako umorna. Ovo je posljednji put da sam provela budna pola noći čitajući književnost devetnaestog stoljeća. 10- 16 sati Sjednica Genovijanskog parlamenta Ministar financija je dugim govorom omeo zasjedanje! Kaže da će Genovia imati parkirne automate ili propasti! 17-19 sati Sjednica Genovijanskog parlamenta Verbalno ometanje još traje. Rado bih se iskrala po Orangi-nu, ali bojim se da ne ispadne kao da ministru financija ne dajem potporu. 20 - 22 sata Sjednica Genovijanskog parlamenta Ne mogu više. Verbalno ometanje zasjedanja postalo je užasno dosadno. Osim toga, Rene je upravo gurnuo glavu kroz vrata i podmuklo mi se nacerio. Neka se smije. On jednog dana neće morati vladati zemljom. Cetvttuk, 15. siječnju TDriuvnu večera u susjednom WIohu(cu Baka je napokon primijetila moj prišt. Valjda je pomisao na to da ću upoznati princa Williama s divovskim prištem na bradi jednostavno bila previše za nju, budući da se totalno izbezumila. Rekla sam joj da je situacija pod kontrolom, no baka očito nema toliko povjerenja u pastu za zube kao pomoćno sredstvo za ten kao što imam ja. Poslala je po kraljevskog dermatologa. On mi je nešto ubrizgao u bradu te rekao da vise ne stavljam pastu za zube po licu. Čini se da ne znam čak ni pravilno postupati s prištom. Kako ću ikada upravljati zemljom? JOS TREBAM PRIJE ODLASKA IZ GENOVIJE 1. Pronaći sigurno mjesto za Michaelov poklon gdje ga NEĆE pronaći baka ili znatiželjne dvorske dame dok mi budu pakirale stvari (u vrh svoje vojničke čizme?). 2. Oprostiti se od kuhinjskog osoblja i zahvaliti im na vegetarijanskoj hrani koju su mi pripremali. 3. Provjeriti je li lučki kapetan objesio škare na svaku pluta- | ču u luci, kako bi turisti koji dolaze jahtama, a nisu ponijeli svoje škare, njima mogli presjeći držače limenki piva.

4. Skinuti nos i naočale s bakina kipa u Dvorani portreta prije nego što ih ona primijeti. 5. Vježbati svoj govor "za upoznavanje princa Williama". Kao i govor "za oproštaj s princom Reneom". 6. Potući Franc,oiseov rekord od šest metara i dvadeset osam centimetara u klizanju u čarapama niz Kristalni hodnik. 7. Pustiti na slobodu sve golubove iz golubinjaka u palači (ako se žele vratiti, u redu, ali trebali bi imati pravo izbora na slobodu). 8. Objasniti teti Jean Marie da je ovo dvadeset prvo stoljeće i da žene više ne moraju živjeti obilježene tamnim dlačicama na licu te joj ostaviti svoj Jolen12. 9. Dati Ministru financija detaljne podatke o proizvođačima parkirnih automata koje sam skinula s Interneta. 10. Vratiti žezlo od princa Renea. , 16. siječnja, 23 sata, Kraljevska genovijanska spavaonica Tina je cijeli jučerašnji dan provela čitajući Jane Eyre na moju preporuku i slaže se sa mnom da možda stvarno ima nečega u tome da-treba-pustiti-dečke-da-trče-za-tobom-umjesto-da-ti--trčiš-za-njima. Zato je odlučila da Daveu neće slati e-mailove niti ga zvati (osim ako on prvi ne pošalje e-mail ili nazove, naravno). Lilly, međutim, odbija sudjelovati u toj zamisli, jer je, kako kaže, to igranje igrica za djecu te da je njezina veza s Borisom takva da se ne može odrediti suvremenim psihoseksualnim metodama parenja. Tina kaže (ne mogu zvati Lilly, jer bi se Mic-hael mogao javiti na telefon, a onda će misliti da ga lovim), da 12 Jolen - krema za izbjeljivanje. je l.illy rekla da je roman .hine l:\iv bio jedan od prvih feminističkih proglasa i da srdačno odobrava što ga mi koristimo kao uzor za naše romantične veze. lako mi je preko 'Fine poslala upozorenje da ne očekujem da me Michacl zaprosi dok ne dobije barem jednu magistarsku titulu te pripravnički posao u tvrtki koja plaća barem dvjesto tisuća dolara godišnje, plus godišnju nagradu za kvalitetan rad. Lilly je također dodala da jedan jedini put kad ga je vidjela da jaše na konju, Michael nije izgledao nimalo romantično, tako da se ne nadam previše da će u skorijoj budućnosti preskakati preko rampi13, poput gospodina Rochestera. No meni je u to teško povjerovati. Sigurna sam da bi Michael na konju izgledao vrlo naočito. Tina je napomenula da je Lilly još uzrujana zbog filma o mom životu koji je neki dan bio prikazan na televiziji. Tina ga je gledala i rekla da uopće nije tako loš kao što Lilly tvrdi. Rekla je daje žena koja glumi ravnateljicu Guptu da umreš od smijeha. Ali Tine u filmu nema, zato što je njezin tata unaprijed saznao da će se snimati te je filmašima zaprijetio parnicom ako igdje spomenu ime njegove kćeri. Gospodin Hakim Baba jako je zabrinut da bi Tinu mogao oteti šeik - suparnik na tržištu naftom. Tina kaže da ne bi imala ništa protiv toga da bude oteta, ako je šeik - naftni suparnik sladak i voljan biti u dugoročnoj vezi i ako se sjeti kupiti joj jedan od onih dijamantnih privjesaka u obliku srca u Kay Jewelers za Valentinovo. Tina kaže da je cura koja je u filmu glumila Lanu Weinber-ger fantastično obavila posao i da bi trebala dobiti Emmyja. Još je rekla da misli da Lana neće biti baš previše sretna zbog toga kako su je prikazali, kao zavidnu osobu koja bi htjela biti princeza. I da je tip koji je glumio Josha prava slatkica. Tina pokušava doći do njegove e-mail adrese. 13 Rampa (eng. stile) - nogostup koji omogućuje ljudima da prijeđu preko zida, živice ili ograde, dok stoka ostaje u omeđenom prostoru. Tina i ja smo se zavjetovale da ćemo, ako nam ikada dođe da nazovemo svoje dečke, umjesto toga nazvati jedna drugu. Nažalost, ja nemam mobilni telefon tako da me Tina neće moći dobiti ako budem usred ceremonije proglašavanja nekoga vitezom ili tako nešto. Ali sutra ću obavezno žicati tatu za Motoro-lu. Hej, pa ja sam nasljednica vladara cijele jedne države. Najmanje što bih trebala imati je beeper. Bilješka sebi: potraži u rječniku riječ "rampa". Još četiri dana, dvanaest sati i pet minuta i opet ću vidjeti Michaela. Subota, 17. siječnja, genovijunska %taljevska polo utakmica Postoji li sport dosadniji od pola? Mislim, osim golfa? Čini mi se da ne. Nadalje, mislim da nije baš dobro za konje kad im tako blizu glava mašu palicama. To je kao sa Silverom, konjem Osamljenog Jahača. Osamljeni Jahač stalno je pucao blizu Silverova uha. Nije ni čudo što se jadnik stalno propinjao. Također, Rene nimalo ne pretjeruje u natjecanju s princom Williamom, ma kakvi. Rene stalno jaše ispred tog jadnička i krade mu loptu kad god mu se za to ukaže prilika... a navodno su u istoj momčadi! Kunem se, ako Reneova momčad pobijedi, i on poput Mije Hamm14 podigne majicu preko glave, znat ću da sve to radi zbog hordi obožavatelja princa Williama koje su ovdje. Što je 14 Mia Hamm - poznata i vrlo uspješna američka nogometašica. valjda i razumljivo. Vjerojatno inu smeta stoje VVills toliko popularniji od njega. A Rene stvarno ima prilično impresivne prsne mišiće. Kad bi sve te cure samo znale da pjevuši pjesmice Enriquea Iglesiasa...

Još tri dana, sedamnaest sati i šest minuta i opet ću vidjeti Michaela. Kad smo već kod impresivnih prsnih mišića... Subota, 17. siječnja, 23 sata, Kraljevska qenovijanska spavaonica Baka si mora naći vlastiti život. Večeras je bio Oproštajni ples - znate, u čast završetka mog prvog službenog puta u Genoviju u svojstvu prijestolonasljed-nice. Bilo kako bilo, baka već tjednima blebeće o tom plesu, kao da će to biti moja velika šansa da se iskupim zbog svega onoga s parkirnim automatima. Da i ne spominjem faktor princa Wil-liama. Zapravo, počevši od toga pa do onoga kad je rekla da Michaela ne smatra prikladnim materijalom za supruga jedne buduće kraljice, toliko je pretjerala da je potpuno krivim za svoj prišt - iako ga sada, zahvaljujući čudotvornosti suvremene dermatologije, više nema. Ali ipak. Ako se uzmu u obzir pritisci koje baka vrši na mene i zabrinutost zbog pomisli na to da bi mi upravo u ovom trenutku neka djevojka savršene puti koja izgleda poput Kate Bosworth mogla dečka učiti surfati, pravo je čudo što mi ten ne izgleda poput tena onog tipa kojega su u onom filmu Gunisi držali zaključanog u podrumu. Kako god. Dakle, baka izvede cijeli šou s mojom kosom (koja raste, iznova poprimajući trokutasti oblik, ali koga briga, dečki navodno više vole cure s dugom kosom nego one s kratkom - to sam pročitala u francuskom Cosmu), izvede šou s mojim noktima (dobro, unatoč mojoj novogodišnjoj odluci, i dalje ih grizem. Pa nek me tuže. Trpim tlaku Čovjeka.) i napravi cijeli šou od toga što ću reći princu Williamu. Zatim, nakon svega toga, dođemo na glupi ples, ja priđem Willsu (koji je, priznat ću - iako moje srce i dalje pripada Mic-haelu - izgledao baš seksi u smokingu) i već sam spremna reći: "Drago mi je što sam te upoznala", ali bilo je kao da sam u posljednjoj sekundi zaboravila kome se obraćam, zato što je uperio svoje plave, plave oči u mene, poput dva reflektora, i ja sam se totalno ukočila, baš kao i onda u drogeriji Bigelovv's kad mi se Josh Richter nasmiješio. Ozbiljno, kao da se nisam mogla sjetiti gdje sam ili što radim tamo, samo sam zurila u te plave oči i u sebi mislila: O, moj Bože, oči su mu boje mora koje se vidi s prozora moje kraljevske genovijanske spavaonice. Zatim je princ William rekao: "Drago mi je", rukujući se sa mnom, a ja sam samo nastavila zuriti u njega, iako mi se uopće ne sviđa na taj način. JA SAM ZALJUBLJENA li SVOG DEČKA. No valjda se kod njega baš o tome i radi, ima karizmu, otprilike kao i Bili Clinton (samo što njega nikad nisam upoznala; samo sam čitala o tome). U svakom slučaju, to je bilo to. To je bila sva moja interakcija s engleskim princom Williamom! Nakon toga se okrenuo na drugu stranu kako bi odgovorio na nečije pitanje u vezi s utrkama punokrvnih konja, a ja sam se, kako bih prikrila svoje bolno poniženje, pravila kao da su me odjednom jako privukle pečene gljive te sam odjurila za lakajem koji ih je nosio na pladnju i nudio uzvanicima. I to je to, kraj. Ne trebam ni govoriti da nisam nabavila njegovu e-mail adresu. Tina će jednostavno morati naučiti živjeti sa razočaranjem. ()h, ;ili moja večer lu ni|c /avrSila. Nikako. Ne, nisam ni slutila da me čeka još mnogo, mnogo toga, u obliku bake koja me cijelu večer gurala na princa Rcnća, kako bismo nas dvoje zaplesali pred novinarom iz Newsweeku, koji je došao u Genoviju da napravi reportažu o prelasku naše zemlje na euro. ZAKLE-LA SE da je to jedini razlog: radi fotografije. Ali dok smo plesali - što mi, usput rečeno, ide grozno... plesanje, mislim. Mogu plesati krećući se tako da stalno ponav--ljam oblik četverokuta, ali samo ako cijelo vrijeme gledam u noge i brojim u glavi, i to je sve što znam što se plesnih pokreta tiče, osim sentiša, ali pogodite što? U Genoviji uopće ne plešu sentiše... barem ne u palači - vidjela sam baku kako ide naokolo i pokazuje ljudima na nas, a bila je tako očita da niste morali imati dar čitanja s usana da skužite kako govori: "Nisu li jednostavno dražestan par?" Kad je ples završio, prišla sam baki, za slučaj da su joj na pamet pale kakve ideje, rekavši joj: "Bako, slažem se s time da ohladim sa zivkanjem Michaela, no to ne znači da ću početi izlaziti s princem Reneom", koji me, usput rečeno, upitao želim li izaći na terasu i zapaliti cigaretu. Naravno, ja sam mu odgovorila da ne pušim te da ni on ne bi trebao, budući da je duhan samo u Sjedinjenim Američkim Državama odgovoran za pola milijuna smrti godišnje, ali on mi se samo nasmijao, baš poput Jamesa Spadera u Pretty in Pink.15 Zatim sam mu rekla da si ništa ne umišlja, jer ja već imam dečka te da možda nije gledao film o mom životu, ali da se ja itekako dobro znam nositi s tipovima koji se lijepe na mene samo zbog mojih kraljevskih dragulja. Rene je onda rekao da sam preslatka, a ja sam mu odbrusila: "Oh, za ime Božje, daj prestani s tim glumatanjem Enriquea 15 U slobodnom prijevodu Dobro joj stoji ružičasto; romantična komedija iz 1986. u kojoj Molly Ringvvald glumi Andie, ne-baš-popularnu srednjoškolku koja se zbližava s bogatim i popularnim dečkom iz svoje škole I pitanje je hoće li se ta veza uspjeti održati. Iglcsiasa" i tada mi je prišao tata i pitao me jesam li vidjela grčkog predsjednika vlade, a ja sam rekla: "Tata, mislim da mi baka želi namjestiti Renea" i onda je tata stisnutih usana odveo baku na stranu i "porazgovarao" s njom, dok se princ Rene odšuljao ljubakati se s jednom od sestara Hilton.

Poslije mi je baka prišla i rekla mi da ne budem smiješna, da je samo htjela da zaplešem s princem Reneom jer je to bila krasna prilika za fotku u Newsweeeku te da će, ako objave priču o nama, to možda privući još turista. Na što sam ja odgovorila da je još turista, s obzirom na pro-padajuću infrastrukturu, upravo ono što ovoj zemlji nije potrebno. Pretpostavljam da bih i ja bila očajna da mi je palaču otkupio niži stalež - neki dizajner cipela, ali ja se ne bih upucavala curi koja na svojim leđima nosi težinu cijelog naroda - i, osim toga, već ima dečka. S pozitivne strane gledano, ako Newsweek objavi fotku, možda Michael postane ljubomoran na Renea, kao što je gospodin Rochester bio na onog St. Johna, pa će mi još malo naređivati!!! Još dva dana, osam sati i deset minuta dok opet ne vidim Michaela. JEDVA ČEKAM!!!.'.'!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ponedjeljak, 19. siječnja, 15 sati po genovijanskom vremenu, Kraljevski genovijanski mlazni avion, na visini od gotovo 10. 000 metara Ne mogu vjerovati da A. moj tata ostaje u Genoviji kako bi razriješio krizu u vezi s parkirališnim mjestima, umjesto da se sa mnom vrati u New York; B. je zbilja povjerovao baki kad je rekla da se zbog mojih loših javnih nastupa u Genoviji poduke za princeze moraju nastaviti. C. se ona (da i ne spominjem Rommela) vraća sa mnom u New*York. NIJE POŠTENO. Ja sam ispunila svoj dio ugovora. Prošle jeseni bila sam na svakoj poduči za princeze kod bake. Prošla sam matematiku. Obratila sam se narodu Genovije glupim govorom. Baka kaže da, unatoč tome što mislim, još moram mnogo toga naučiti o vladanju. Ali grdno se vara. Znam da se vraća sa mnom u New York samo zato da me može nastaviti mučiti. To joj je sad postao hobi. Zapravo, ako se mene pita, to bi joj čak mogao biti dar, njezin bogomdani talent. Barem ima toliko sreće da ima talenta za nešto. Ali to je svejedno totalno nepravedno. I da, prije nego što sam otišla, tata mi je tutnuo u ruke stotinu eura i rekao da će mi, ako ne budem radila frku u vezi s bakom, to jednog dana nadoknaditi. . ' Ali ovo mi ničim ne može nadoknaditi. Ničim. On kaže da je ona samo bezazlena starica i da bih se trebala potruditi uživati s njom dok još mogu, jer jednoga dana ona više neće biti s nama. Samo sam ga pogledala kao da je pošandrcao. Čak ni on nije mogao ostati posve ozbiljan. Rekao je: "U redu, donirat ću Greenpeaceu dvije stotine dolara dnevno, ako mi je miskineš s vrata da više ne moram čupati kosu zbog nje." Što je neobično, jer je moj tata, naravno, nema. Kose, slim. To je dvostruko više od iznosa koji već donira u moje ime mojoj najdražoj udruzi. Iskreno se nadam da Greenpeace cijeni pregolemu žrtvu koju podnosim zbog njih. I tako se baka vraća sa mnom u New York, vukući sa sobom drhtureceg Rommela. I to baš kad mu je ponovno počela rasti dlaka. Jadničak. Rekla sam tati da ću i u ovom tromjesečju trpjeti poduke za princeze, ali da prije toga baki razjasni jednu stvar, a ta je da ja sada imam ozbiljnog dečka. I da joj je bolje da ne pokušava uništiti tu vezu te da ne pomišlja na to da me može pokušavati spojiti s još kojim princem Reneom. Nije me briga koliko kraljevskih titula tip ima, moje srce pripada gospodinu Michaelu Moscovitzu, pravom gospodinu. Tata je rekao da će vidjeti što se može učiniti. Međutim, nisam sigurna koliko me stvarno pažljivo slušao, budući da je u blizini bila češka mišica, pomalo nestrpljivo vrteći šalom. Bilo kako bilo, maloprije sam i sama rekla baki da bolje pripazi kad je riječ o Michaelu. "Ne želim više slušati o tome kako sam premlada da budem zaljubljena", rekla sam tijekom ručka (poširani losos za baku, salata od tri vrste mahunarki za mene) koji su nam poslužili kraljevski genovijanski stjuardi i stjuardese. "Dovoljno mi je godina da znam što mi je na srcu, a to znači da mi je dovoljno godina da to srce nekome i dam, ako to poželim." Baka je lekla kako bih se u tom sluea|w trebala pripremiti na duševnu bol, ali ja sam je ignorirala. Samo zato što je, otkad je djed umro, njezin ljubavni život daleko od zadovoljavajućeg, ne znači da mora biti toliko cinična u vezi s mojim. Mislim, tako joj i treba kad izlazi s medijskim magnatima, diktatorima i njima sličnima. S druge strane, Michael i ja ćemo imati sjajnu vezu, baš kao Jane i gospodin Rochester. Ili Jennifer Aniston i Brad Pitt. Odnosno, hoćemo ako uopće ikad odemo na spoj. Jedan dan i četrnaest sati i opet ću ga vidjeti. Ponedjeljak, 19. siječnju, Van Ifflartina JLutheta %\n%a, stan, napokon Tako sam sretna da imam osjećaj kao da ću se rasprsnuti, baš poput onog patlidžana koji sam bacila s prozora Lillvne spavaće sobe na šesnaestom katu. Doma sam!!!!!!!!!!!! Napokon sam doma!!!!!!!!!! Ne mogu vam opisati osjećaj koji me obuzeo kad sam, pogledavši kroz prozor zrakoplova, ispod sebe ugledala blistava svjetla Manhattana. Suze su mi navrle na oči kad sam shvatila da se ponovno nalazim u zračnom prostoru iznad svog voljenog grada. Ispod mene, znala sam, taksisti su gazili male starice (nažalost ne i baku),

vlasnici trgovina delikatesa varali su svoje kupce uzvraćajući im manje novca, investicijski bankari nisu čistili izmet iza svojih pasa i ljudi po cijelom gradu snivali su o tome da postanu pjevači, glumci, glazbenici, pisci ili plesači, a te snove potpuno su gazili bezdušni producenti, redatelji, agenti, urednici i koreografi. Da, vratila sam se u svoj divan New York. Napokon sam bila kod kuće. Posebno sam svjesna toga postala kad sam izašla iz zrakoplova i ugledala Larsa kako me čeka, spreman preuzeti ulogu tjelohranitelja od Francoisea, tipa koji je na mene pazio u Ge-noviji i koji me naučio sve francuske psovke. Lars je izgledao posebno opasno, jer se s jednomjesečnog godišnjeg odmora vratio potpuno preplanuo. Zimske je praznike proveo s tjelohraniteljem Tine Hakim Babe, Wahimom, roneći s maskom i loveći divlje veprove u Belizeu. Poklonio mi je komad kljove kao uspomenu na svoje putovanje, iako ja, naravno, ne odobravam ubijanje životinja iz sporta, čak ni divlje veprove, koji si stvarno ne mogu pomoći što su tako ružni i opaki. I onda sam, nakon zastoja od šezdeset pet minuta, zahvaljujući prometnom čepu na Aveniji Belt, stigla kući. Bio je tako dobar osjećaj ponovno vidjeti mamu!!!!! Trbuščić joj se pomalo počinje zaobljavati. Nisam htjela ništa govoriti, jer, iako moja mama kaže da ne vjeruje u zapadnjačka mjerila idealizirane ljepote te da nije ništa loše ako je žena krupnija od konfekcijskog broja 38, prilično sam sigurna da bi se rasplakala da sam rekla išta poput: "Mama, pa velika si", pa makar to bio i kompliment. Naposljetku, još ima dosta mjeseci do porođaja. Tako da sam rekla samo: "Ta beba je sigurno muško. Ili, ako je curica, onda će biti visoka poput mene." "Oh, iskreno se nadam", rekla je mama, brišući s lica suze radosnice - a možda je plakala i zato što ju je Debeli Louie jako grizao za gležnjeve, pokušavajući doći do mene. "Dobro bi mi došla još jedna ti kad tebe nema. Tako si mi nedostajala! Nije bilo nikoga tko bi me grdio što sam naručila pečenu svinjetinu i juhu s noklicama iz Number One Noodle Sona." "Pokušao sam", uvjeravao me gospodin Gianini. I profesor G. izgleda super. Pušta kozju bradicu. Pretvarala sam se da mi se sviđa. Žalim sam se sagnula, podigla I K'bclog I omeja, koji je zavijao ne bi li mi privukao pozornost, i čvrsto ga zagrlila. Možda se varam, ali čini mi se da je smršavio dok me nije bilo. Ne želim nikoga optuživati za namjerno izgladnjivanje, ali primijetila sam da mu zdjelica s dehidriranom hranom nije bila puna do ruba. Zapravo, razina hrane bila je opasno blizu tek pola zdjelice. Ja njegovu zdjelicu uvijek držim napunjenu do ruba, jer nikad se ne zna kad bi moglo doći do iznenadne epidemije kuge, koju će na Manhattanu preživjeti jedino mačke. Budući da nema palce, Debeli Louie ne može si sam nasuti hranu u zdjelicu, pa mu je potrebno dati malo više, u slučaju da mi svi umre-mo i da u blizini ne bude nikoga da mu otvori vreću. Ali stan izgleda nevjerojatno!!!!!!!!!! Profesor Gianini mnogo je toga preuredio dok me nije bilo. Riješio se božičnog drvca - prvi put u povijesti stana Thermopolis da je božično drvce otišlo iz kuće prije Uskrsa - i spojio žice za DSL. Tako da sad možeš poslati e-mail ili se priključiti na Internet kad god hoćeš, a da ne opterećuješ telefon. To je kao božično čudo. I to nije sve. Profesor G. također je potpuno preuredio tamnu komoru, ostatak od kada je moja mama proživljavala fazu Ansela Adamsa16. Skinuo je daske s prozora i bacio sve škodljive kemikalije koje su ondje stajale već sto godina, jer ih se mama i ja nismo usudile dirati. Tamna komora sad će biti dječja soba! Unutra je sad tako sunčano i lijepo. Ili je barem bilo, dok mama nije počela bojiti zidove (i to temperama od jaja, naravno, kako ne bi ugrozila dobrobit svog nerođenog djeteta!), slikajući prizore od velike povijesne važnosti, kao što su suđenje Winoni Ryder i zaruke J.Lo i Bena Afflecka, kako bi, kaže ona, dijete moglo shvatiti sve probleme s kojima je suočen naš narod (kad smo bili nasamo, profesor G. mi je rekao da se ne brinem, jer da će sve to prebojiti čim mamu prime na rodilj-ski odjel. Neće ni skužiti razliku kad endorfini17 počnu djelo16 Ansel Adams - fotograf (1902.-1984.). 17 Endorfini - tvari slične morfiju koje se prirodno stvaraju u organizmu. 1 vati. Sve Što mogu reći je hvala Bogu stoje mama ovaj put za razmnožavanje odabrala muškarea s toliko zdravog razuma). Ali najbolje od svega bilo je ono što me čekalo na automatskoj sekretarici. Mama mi je ponosno pustila poruku gotovo iste sekunde kad sam prošla kroz vrata. BILA JE TO PORUKA OD MICHAELA!!!! MOJA PRVA SNIMLJENA MICHAELOVA PORUKA OTKAD SAM MU POSTALA DJEVOJKA!!!!!!!!!!!! Sto, naravno, znači da je upalilo. To što ga nisam zvala, mislim. Poruka glasi ovako: "Hm, bok, Mia? Da, Michael je. Mislio sam... ako bi me, ovaj, mogla nazvati kad dobiješ ovu poruku. Jer, nismo se čuli neko vrijeme. Pa me samo zanima, ovaj, jesi li dobro. 1 da čujem jesi li dobro stigla kući. I je li sve u redu. OK. To je sve. Pa. Bok. Michael je, inače. Ili sam to možda već rekao. Ne mogu se sjetiti. Bok, gospođo Thermopolis. Bok, profesore G. OK. Pa. Mia, nazovi me. Bok." Izvadila sam vrpcu iz automatske sekretarice i sad je čuvam u ladici svog noćnog ormarića zajedno s: A. nekoliko zrna riže iz vreće na kojoj smo Michael i ja sjedili na Plesu kulturne raznolikosti, za uspomenu na prvi put kad smo zajedno plesali sentiš;

B. isušenim komadom tosta s Rocky Horror Showa, kamo smo Michael i ja išli na prvi spoj, iako to zapravo i nije bio spoj, jer je s nama išao i Kenny; i C. izrezanom pahuljicom s Nekonfesionalnog zimskog plesa, za uspomenu na trenutak kad smo se Michael i ja prvi put poljubili. Ta poruka bila |r n.i|ln)l|i bo/ii/in poklon kop sam ikada mogla dobili. Bolji cak i od I )SI, a. I onda sam otišla u svoju sobu, raspremila stvari i otprilike pedeset puta odslušala poruku na kasctofonu, a mama mi je stalno ulazila u sobu kako bi me zagrlila, pitajući me želim li preslušati njezin novi CD Liz Phair i želeći mi pokazati svoje strije. Otprilike trideseti put kad je ušla u moju sobu, ja sam ponovno puštala Michaelovu poruku, a ona mi je rekla: "Zar mu se još nisi javila, dušo?" a ja sam odgovorila: "Nisam", na stoje mama upitala: "Pa, zašto nisi?" a ja sam rekla: "Zato što pokušavam biti poput Jane Eyre." Tada je mamin pogled postao nekako škiljav, kao i uvijek kad na C-SPAN-u raspravljaju o dodjeli novčanih sredstava za umjetnost. "Jane Eyre?" ponovila je. "Misliš na onu knjigu?" "Upravo tako", rekla sam, izvlačeći ispod Debelog Louieja male napoleonske dijamantne držače salveta, koje mi je za Božić poklonio francuski predsjednik vlade. Louie je legao u moj kufer, valjda pogrešno misleći da se pakiram, a ne raspre-mam, pa me pokušao spriječiti u tome da ponovno odem. "Vidiš, Jane nije trčala za gospodinom Rochesterom, već je pustila njega da trči za njom. Zato smo Tina i ja svečano prisegnule da ćemo biti baš poput Jane." Za razliku od bake, mama nije djelovala sretno kad je to čula. "Ali Jane je bila tako zlobna prema jadnom gospodinu Ro-chesteru!" uzviknula je. Nisam spomenula da sam upravo to i ja mislila... isprva. "Mama", rekla sam vrlo odlučno. "Zar si zaboravila daje držao Berthu zaključanu na tavanu?" "Zato što je bila luđakinja", istaknula je mama. "U ono vrijeme nije bilo psihotropičnih18 lijekova. Tako da je držanje 18 Psihotropik - tvar koja na psihičke funkcije djeluje poticajno ili umirujuće. Berthe na tavanu zapravo bilo milosrdnije nego da su je poslali u umobolnicu, s obzirom na to kakve su bile u to vrijeme, s ljudima prikovanim za zidove. Stvarno, Mia. Pojma nemam odakle ti u glavu dolaze te tvoje ideje. Jane Eyre? Tko ti je rekao za Jane Eyre?" "Ovaj", rekla sam odugovlačeći, zato što sam znala da se mami neće svidjeti odgovor. "Baka." Mamine usne toliko su se suzile da je izgledalo kao da ih uopće nema. "Mogla sam i misliti", rekla je. "Pa, Mia, ja mislim da je pohvalno što ste ti i tvoje prijateljice odlučile da nećete trčati za dečkima. Međutim, ako ti dečko ostavi simpatičnu poruku na automatskoj sekretarici, kao stoje to učinio Michael, mislim da se tvoje pristojno uzvraćanje poziva ne bi moglo protumačiti kao trčanje za dečkima." Promislila sam o tome. Mama je vjerojatno bila u pravu. Mislim, nije da Michael ima ludu ženu na tavanu. Koliko ja znam, stan na Petoj aveniji, gdje Moscovitzi stanuju, čak i nema tavan. "U redu", rekla sam, odloživši odjeću koju sam pospremala. "Valjda bih ga mogla nazvati." Srce mi je počelo tući od same pomisli na to. Za minutu - za manje od minute, ako uspijem mamu dovoljno brzo istjerati iz sobe razgovarat ću s Michae-lom! I više neće biti onog čudnog šuma koji se uvijek čuje kad zovete preko oceana. Jer između nas više nije ocean koji bi nas razdvajao! Samo Washington Square Park. I više se neću morati brinuti o tome da bi on radije da sam ja Kate Bosworth, a ne Mia Thermopolis, zato što na Manhattanu nema cura poput Kate Bosworth... ili, ako ima, onda moraju biti odjevene, barem zimi. "Uzvraćanje poziva vjerojatno se ne računa pod trčanje za nekim", rekla sam. "To bi vjerojatno bilo u redu." Mama, koja je sjedila na kraju mog kreveta, samo je odmahnula glavom. "Doista, Mia", rekla |i\ "/.nafi tla ne vnlim proturječiti tvojoj baki," to je bila najveea la/ koju sam čula otkad mije Rene rekao da božanstveno plešem valcer, ali zbog mamina stanja nisam ništa govorila, "ali stvarno mislim da se ne bi trebala na taj način poigravati dečkovim mislima i osjećajima. Pogotovo ne ako se radi o dečku do kojeg ti je stalo. Pogotovo ne ako se radi o dečku poput Michaela." "Mama, ako želim s Michaelom provesti ostatak života, onda se moram poigravati s njim", strpljivo sam joj objasnila. "A istinu mu sigurno ne mogu reći. Da ikada sazna koliko je duboka strast koju osjećam prema njemu, pobjegao bi poput uplašena laneta." Mama je izgledala zapanjeno. "Poput čega?" "Uplašena laneta", objasnila sam. "Vidiš, Tina je svom dečku, Daveu Farouqu El-Abaru, rekla što stvarno osjeća prema njemu, a on je na to reagirao kao David Caruso19." Mama je trepnula, ne shvaćajući o čemu govorim. "Tko?" "David Caruso", odgovorila sam. Bilo mi je žao mame. Očito je da*je jedva uspjela uloviti profesora Gianinija. Nisam mogla vjerovati da ne zna te stvari. "Znaš, nestao je i dugo ga nije bilo. Dave se pojavio tek kad je Tina nekako uspjela nabaviti karte za hrvanje u Madison Square Gardenu20.1 Tina kaže daje njihov odnos otada vrlo neugodan." Raspakiravši se, otjerala sam Debelog Louieja iz kufera, zatvorila ga i stavila na pod. Zatim sam sjela pokraj mame na krevet. "Mama", rekla sam. "Ne želim da se to dogodi meni i Michaelu. Osim tebe i Debelog Louieja, Michaela volim više od ičega na cijelom svijetu."

Ovo "tebe" rekla sam iz pristojnosti. Mislim da Michaela volim više nego što volim mamu. To je grozno reći, ali ne mogu si pomoći, to je jednostavno ono što osjećam. 19 David Caruso - glumac iz Njujorških plavaca. 20 Madison Square Garden - mjesto zabave, sporta i glazbe; nalazi se na Sedmoj aveniji na Manhattanu. Ali nikoga ili ništa nikada neću voljeti toliko koliko volim Debelog Louieja. "Shvaćaš li me sada?" rekla sam joj. "Ne želim uprskati ono što Michael i ja imamo. On je moj Romeo u crnim trapericama." Iako, naravno, nikada nisam vidjela Michaela u crnim trapericama. Ali sigurna sam da ih ima. Naime, u školi imamo pravila što se odijevanja tiče, tako da obično kad ga vidim nosi sive flanelske hlače, jer su one dio uniforme. "A činjenica je da bi Michael ionako mogao naći puno bolju od mene. Tako da moram biti posebno oprezna." Mama je trepnula, gledajući me nekako zbunjeno. "Bolju od tebe? Zaboga, Mia, o čemu ti to govoriš?" "Pa, znaš", rekla sam. "Mislim, mama, nisam ja baš neka dobra partija. Nisam ljepotica ili nešto posebno, a mislim da obje znamo koliko sam se morala truditi samo da prođem matematiku u prvom tromjesečju prvog razreda gimnazije. I nije baš da postoji nešto u čemu sam totalno dobra." "Mia!" Mama je izgledala posve šokirano. "O čemu to govoriš? Pa ti si dobra u mnogim stvarima! Znaš sve što se treba znati o okolišu i Islandu i o tome što se prikazuje na Lifetime Channelu..." Pokušala sam joj se ohrabrujuće nasmiješiti, kao da stvarno vjerujem da su to talenti. Nisam htjela da se mama žalosti što mi nije prenijela ništa od svojih umjetničkih gena. To uopće nije njezina krivnja, već je zakazalo negdje u lancu DNK. "Da", rekla sam. "Ali, vidiš, mama, to zapravo i nisu talenti. Michael je presladak i pametan, i zna svirati gomilu instrumenata i pisati pjesme i gotovo sve mu ide od ruke. Zapravo je samo pitanje vremena kad će ga zgrabiti neka ljepotica koja zna surfati ili što već—" "Nije mi jasno zašto misliš", rekla je mama, "da samo zato što si morala malo više učiti matematiku od ostalih ljudi u svojem razredu, nisi ni u čemu dobra ili da će Michael početi hodati s nekom djevojkom koja zna surfati. Ali isto tako smatram da je, ako nisi vidjela dečka mjesec dana, i ako ti on ostavi poruku, pristojno ila mu se- javiš. Ako ga ne na/oveš, mislim da možeš biti prilično sigurna u to tla će pobjeći. I to ne poput uplašena laneta." Zurila sam u mamu. Imala je pravo. Tada sam shvatila da bakin plan - znate, da muškarca kojeg volite uvijek držite u nedoumici kad su u pitanju vaši osjećaji prema njemu - krije mnoge opasnosti. Na primjer, mogao bi jednostavno zaključiti da vam se ne sviđa i otići, te se možda zaljubiti u neku drugu djevojku u čije bi osjećaje mogao biti siguran, kao što je Judith Gershner, predsjednica Kompjuterskog kluba i apsolutno čudo od djeteta, iako ona navodno hoda s jednim dečkom iz Trini-tyja, ali nikad se ne zna, to bi mogla biti varka da me uljulja u lažan osjećaj sigurnosti u vezi s Michaelom i da prestanem biti oprezna, misleći da je siguran od Judithinih pandži koje znaju klonirati voćnu mušicu... "Mia", rekla je moja mama, gledajući me sva zabrinuta. "Jesi li dobro?" Pokušala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kako smo, pitala sam se, Tina i ja mogle previdjeti tu vrlo ozbiljnu manu našeg plana1? Čak i sada, Michael bi mogao biti na telefonu s Judith ili nekom drugom jednako intelektualnom djevojkom i razgovarati o kvazarima ili fotonima ili o čemu god već inteligentni ljudi razgovaraju. Još gore, mogao bi biti na telefonu s Kate Bosworth i razgovarati o površini valova. "Mama", rekla sam, ustajući. "Moraš ići. Moram ga nazvati." Bilo mi je drago da se panika koja mi je stezala grlo nije čula u mom glasu. "Oh, Mia", rekla je mama, djelujući zadovoljno. "Stvarno mislim da bi trebala. Charlotte Bronte je, naravno, sjajna autorica, ali moraš imati na umu da je Jane Eyre napisana 1840-ih, a stvari su u to vrijeme bile malo drugačije nego što su danas—" "Mama", rekla sam. Lillvni i Michaelovi roditelji, doktori Moscovitz, imaju čvrsto pravilo o tome da se radnim danima ne zove poslije jedanaest sati navečer. To je zabranjeno. A sad je praktički vec bilo jedanaest sati. A mama je još stajala ondje, ne ostavljajući me nasamo, što bi mi trebalo ako doista namjeravam obaviti poziv od najveće važnosti na svijetu. "On", rekla je smiješeći se. Iako je trudna, moja mama svejedno izgleda kao pravi komad, s tom svojom dugom crnom kosom koja se kovrča baš onako kako treba. Očito je da sam naslijedila tatinu kosu, koju zapravo nisam nikada vidjela, jer je otkad ga ja znam ćelav. '■■ \ DNK je tako nepravedan. Bilo kako bilo, NAPOKON je otišla - trudnice se tako polagano kreću, kunem se, čovjek bi pomislio da ih je evolucija trebala napraviti bržima kako bi mogle umaknuti grabežljivcima ili iz nekog drugog razloga, ali čini se da nije - i ja sam se bacila na telefon, dok mi je srce divlje udaralo jer ću se napokon, NAPOKON, čuti s Michaelom, a čak je i moja mama rekla da je to u redu, da se, ako ga nazovem, to neće računati kao trčanje za njim, budući da je on mene prvi nazvao... I upravo u trenutku kad sam htjela zgrabiti slušalicu, telefon je zazvonio. Srce mi je poskočilo u grudima, kao što čini svaki put kad vidim Michaela. To je bio Michael, jednostavno sam znala. Podigla sam slušalicu nakon drugog zvonjenja - premda nisam htjela da mi da nogu zbog neke pažljivije djevojke koja bi mu se upucavala,

nisam htjela ni da pomisli kako sjedim uz telefon i čekam da me nazove - i svojim najprofinjenijim glasom rekla: "Halo?" Uho mije ispunio bakin cigaretama uništen glas. "Amelia?" oštro je rekla. "Zašto tako zvučiš? Zar te hvata neka viroza?" "Bako." Nisam mogla vjerovati. Bilo je deset i pedeset devet! Imala sam još točno jednu minutu da nazovem Michaela, bez rizika da razbjesnim njegove roditelje. "Ne mogu sada razgovarati. Moram nekoga nazvati." "Piiih!" baka je ispustila svoj zvuk neodobravanja. "A koga ćeš to, trebam li uopće pitati, zvati u ovo doba?" , "Bako." Deset i pedeset devet i pol. "Sve je u redu. On je mene prvi nazvao. Uzvraćam mu poziv. To je pitanje pristojnosti." "Sad je prekasno da zoveš tog dečka ", rekla je baka. Jedanaest sati. Propustila sam priliku. Zahvaljujući baki. "Ionako ćeš ga vidjeti sutra u školi", nastavila je. "A sad mi daj majku na telefon." "Majku?" To me šokiralo. Ako ne mora, baka nikada ne razgovara s mojom majkom. Ne slažu se otkad se moja mama, nakon što je zatrudnjela sa mnom, odbila udati za mog tatu, zato što nije htjela da joj dijete bude podvrgnuto promjenjivosti reproduktivno sposobne aristokracije. "Da, svoju majku", rekla je baka. "Sigurno si čula za nju." Izašla sam iz svoje sobe i pružila telefonsku slušalicu mami, koja je s profesorom Gianinijem sjedila u dnevnom boravku gledajući The Anne Nicole Show. Nisam joj rekla tko je treba, jer da jesam, mama bi mi rekla da kažem baki da se tušira i onda bih'ja morala još razgovarati s njom. "Halo?" vedro je rekla mama, misleći da je zove neka od njezinih prijateljica kako bi prokomentirala razuzdanu pijanku Howarda K. Sterna i Bobby Trendv. Odšuljala sam se što sam brže mogla. Po kauču je ležalo razbacano nekoliko teških predmeta koje je mama mogla zavitlati u mom smjeru da sam joj ostala u dometu. Vrativši se u svoju sobu, tužno sam pomislila na Michaela. Što ću mu reći sutra, kad Lars i ja limuzinom dođemo po njega i Lilly prije škole? Da je bilo prekasno da ga nazovem kad sam stigla kući? Što ako primijeti da su mi se nosnice raširile i zacr-venjele dok budem govorila? Nemam pojma je li skužio da se to događa s njima kad lažem, ali čini mi se da sam nešto o tome spomenula Lilly, budući da sam potpuno nesposobna držati jezik za zubima što se tiče nekih stvari koje bih zbilja trebala zadržati za sebe, i što ako mu je ona rekla? Tada, dok sam tako snuždeno sjedila na krevetu, prilično pospana, jer u Genoviji je sada bilo pet sati ujutro, a ja sarn bila posve pod utjecajem promjene vremenskih zona, na pamet mi je pala sjajna ideja. Mogla bih pogledati je li Michael priključen na Internet te mu poslati hitnu poruku! I mogla bih to učiniti iako mi mama razgovara na telefon s bakom, zato što sada imamo DSL! Pa sam odjurila do računala i upravo to i učinila. I bio je priključen na Internet! Michael, napisala sam. Bok, ja sam! Doma sam! Htjela sam te nazvati, ali prošlo je jedanaest, pa nisam htjela razljutiti tvoje starce. Otkad se Crackhead ugasnuo, Michael je promijenio svoje ekransko ime. Sad se više ne zove CracKing. Sad je LinuxjeZa-kon, čime izražava svoj prosvjed protiv Microsoftove vladavine u softverskoj industriji. LINUXJEZAKON: Dobro došla kući! Drago mi je što te čujem. Zabrinuo sam se da si mrtva. Znači, primijetio je da sam prestala zvati! Što znači da plan koji smo Tina i ja smislile savršeno funkcionira. Barem zasad. DBLOUIE: Ne, nisam mrtva. Samo užasno zaposlena. Znaš, sudbina aristokracije počiva na mojim leđima i sve to. Onda, da Lars i ja dođemo po tebe i Lilly sutra prije škole? LINTJXJEZAKON: Može. Što radiš u petak? Što radim u petak? Zar me poziva VAN? Zar ćemo Michael i ja doista ići na spoj? Napokon???? l'okuš;il;i sam k'/.cmo tipkali, kake ne bi skužio da sam toliko uzbuđena da sam vcc posve izbezumila Debelog Louieja skačući gore-doljc u kompjuterskoj stolici, zamalo mu kotačićima pregazivši rep. DBLOUIE: Koliko ja znam, ništa. Zašto pitaš? LINUXJEZAKON: Želiš li na večeru u Screening Room? Prikazuju prve Ratove zvijezda. O, MOJ BOŽE!!!!!!!!!! STVARNO ME POZIVA VAN!!! !-!!!!!!!!! Večera i film. U isto vrijeme, jer u Screening Roomu sjediš za stolom i večeraš dok gledaš film. A Ratovi zvijezda je, nakon Prljavog plesa, samo moj najdraži film svih vremena. Ima li sretnije djevojke od mene? Ne, mislim da nema. Pojedi se, Britnev. Prsti su mi se tresli dok sam tipkala. DBLOUIE: Mislim da bi to "bilo OK. Moram pitati mamu. Mogu li ti sutra reći? LINUXJEZAKON: OK. Onda se vidimo sutra? Oko 8:15? DBLOUIE: Sutra, 8:15. Htjela sam dodati nešto poput nedostajao si mi ili volim te, ali ne znam, jednostavno me obuzeo neki čudan osjećaj i nisam to mogla učiniti. Mislim, neugodno je osobi koju volite reći da je volite. Ne bi trebalo biti tako, ali je. Osim toga, to mi se nije činilo kao nešto što bi Jane Eyre učinila. Osim, znate, u slučaju da je upravo saznala da je čovjek kojeg voli oslijepio u junačkom pokušaju da spasi svoju ludu ženu piromanku iz pakla požara koji je sama podmetnula. Poziv u kino i na večeru nekako mi nije zvučao isto. Tada je Michael napisao

LINUXJEZAKO:N": Mala, bio sam od jedne do druge strane ove galaksije— što je jedna od mojih najdražih rečenica iz prvog nastavka Ratova zvijezda. Zatim sam ja napisala DBLOUIE: Ja inače volim pristojne muškarce. —skačući naprijed na Carstvo uzvraća udarac, na što je Michael odgovorio LINUXJEZAKON: Ja sam pristojan. Stoje bolje nego daje rekao volim te, jer točno nakon što to kaže, Han Solo poljubi princezu Leiju. O, MOJ BOŽH!!! Stvarno i je kao daje Michael Han Solo, a ja princeza Leia, jer je Michael dobar u popravljanju stvari poput hiperpogona, a ja, pa, ja i jesam princeza, i vrlo sam društveno osviještena poput Leije i sve to. Osim toga, Michaelov pas, Pavlov, pomalo nalikuje na Chewbaccu. Kad bi Chewbacca bio šetlandski ovčar. Čak ni kad bih se potrudila, ne bih mogla zamisliti savršeniji izlazak. I mama će me pustiti da idem, jer Screening Room nije jako daleko, a i idem s Michaelom. Čak i profesor Gianini voli Michaela, a inače mu se ne sviđa mnogo dečki koji idu u "Al-bert Einstein" - kaže da su većinom svi hodajuće hrpe testos-teroria. Pitani seje li princeza Leia ikad čitala./<///t'£/y/r. No možda Jane Eyre ne postoji u njezinoj galaksiji. Sad nikad neću zaspati, previše sam uzbuđena. Vidjet ću ga za osam sati i petnaest minuta. A u petak ću sjediti pokraj njega u zamračenoj prostoriji. I bit ćemo posve sami. Oko nas neće biti nikoga. Osim konobarica i ostalih ljudi u kinu. Sila je totalno sa mnom. Utorak, 20. siječnja, prvi dan skote nakon zimskih praznika, sat razrednog odjela Jutros sam se jedva jedvice izvukla iz kreveta. Zapravo, jedini razlog što sam se uspjela izvući ispod pokrivača i Debelog Louieja, koji mi se smjestio na prsima, cijele noći predući poput kosilice za korov - bio je zbog toga što ću nakon trideset dva dana opet vidjeti Michaela. Totalno je okrutno prisiljavati osobu moje osjetljive dobi, koja bi trebala imati barem devet sati sna, da putuje amo-tamo između dviju tako drastično različitih vremenskih zona, bez ijednog jedinog dana odmora između. Još sam potpuno iscrpljena zbog promjene vremenskih zona i sigurna sam da će to narušiti ne samo moj fizički rast (ne što se visine tiče, jer sam dovoljno visoka, hvala lijepa, već na području mliječnih žlijezda, budući da su žlijezde vrlo osjetljive na stvari poput poremećenog ciklusa spavanja) nego i moj intelektualni razvoj. A sad, u drugom tromjesečju prvog razreda gimnazije, ocjene postaju bitne. Ne da namjeravam ići na faks ili tako nešto. Barem ne odmah nakon gimnazije. Ja, kao i princ \Villiam, namjeravam uzeti slobodnu godinu između srednje škole i fakulteta. Ali nadam se da ću je provesti razvijajući neku darovitost ili talent ili, ako neću moći naći nijedno, onda volontirajući za Greenpeace, nadam se na jednom od onih brodova koji isplovljavaju između japanskih i ruskih kitolovaca i kitova. Iako mislim da Greenpeace ne prima dobrovoljce koji imaju prosjek ocjena ispod 3.0. U svakom slučaju, jutros mi je bilo grozno ustati, posebno kad sam, nakon što sam izvukla školsku uniformu, shvatila da moje gaćice s likom kraljice Amidale21 nisu u ladici s donjim rubljem. Prvog dana svakog tromjesečja moram nositi svoje donje rublje s kraljicom Amidalom, jer ću u protivnom biti loše sreće do kraja godine. Uvijek imam sreće kad nosim svoje gaćice s kraljicom Amidalom. Na primjer, nosila sam ih one večeri kad je bio Nekonfesionalni zimski ples, kad mi je Michael napokon rekao da me voli. Ne da je ZALJUBLJEN U MENE, naravno. Već da me voli. Ne samo prijateljski, nadam se. Moram nositi svoje "Amidala" gaćice prvog dana drugog tromjesečja, baš kao što ću ih onda morati poslati u praonicu--po-kilogramu-rublja da ih operu prije petka, kako bih ih mogla nositi na spoju s Michaelom. Jer, ako se budem morala natjecati s Bosworthicama ovog svijeta za njegovu pažnju, te će mi večeri posebno trebati dobra sreća... a i zato što ću te večeri dati Michaelu njegov rođendanski poklon. Njegov rođendanski poklon za koji se nadam da će mu se toliko svidjeti da će se, ako već nije, totalno zaljubiti u mene. Tako da sam morala otići u maminu sobu, onu koju dijeli s gospodinom Gianinijem, i probuditi je (hvala Bogu da je gospodin Gianini bio pod tušem, jer da sam ih vidjela zajedno u krevetu, u kakvom sam stanju bila u tom trenutku, kunem se da bih totalno pošizila) rekavši: "Mama, gdje su moje gaćice s kraljicom Amidalom?" 21 Queen Amidala - lik iz Ratova zvijezda. Moja mama, koj;i i kad nije timlna spava kao klada, samo je rekla: "vŠurnovog", što čak nije ni riječ. "Mama", rekla sam. "Trebam svoje gaćice s kraljicom Ami-dalom. Gdje su?" Ali sve što je mama odgovorila bilo je: "Kapukin." Tada mi je na pamet pala ideja. Ne da sam mislila da me mama neće pustiti da idem van s Michaelom, posebno nakon njezina sinoćnjeg pohvalnog govora o njemu. Ali za svaki slučaj, da budem sigurna da se više ne može izvući, rekla sam: "Mama, smijem li u petak navečer ići s Michaelom u Screening Room na večeru i film?" A ona je, okrećući se na drugu stranu, odgovorila: "Da, da, skuniper." Tako da sam tu stvar sredila. No ipak sam morala otići u školu u običnim gaćicama, zbog čega me malo hvatala jeza, jer one nisu nimalo posebne, samo dosadno bijele. Ali ipak sam se malo oraspoložila ušavši u limuzinu, zbog toga što ću vidjeti Michaela i sve. No tada me uhvatila panika, kad sam pomislila: Oh, moj Bože, što će se dogoditi kad vidim Michaela? Jer, kad

se ne vidiš s dečkom trideset dva dana, onda ne možeš reći samo: "O, bok" kad ga ponovno vidiš. Moraš ga, ono, zagrliti ili tako nešto. Ali kako ću ga zagrliti u automobilu? Pred svima? Mislim, barem se neću morati brinuti zbog svog očuha, budući da profesor G. odlučno odbija voziti se svakog jutra do škole limuzinom sa mnom, Larsom, Lilly i Michaelom, iako svi idemo na isto mjesto. Ali profesor Gianini kaže da voli ići podzemnom željeznicom. Kaže da je to jedino vrijeme kad može slušati glazbu koju voli (mama i ja ne dopuštamo mu da u stanu pušta Blood, Sweat and Tears, tako da ih mora slušati na svom disk-manu). Ali što ću s Lilly? Mislim, Lilly će zasigurno biti tamo. Kako da pred njom zagrlim Michaela? Dobro, istina je daje Lilly djelomično odgovorna /a to što smo Michacl i ja uopće zajedno. No to ne znači da mi je posve ugodno sudjelovati u, znate, javnom iskazivanju osjećaja točno pred njom. Da smo u Genoviji, bilo bi u redu poljubiti ga u oba obraza, jer tamo je to uobičajeni način pozdravljanja. Ali ovo je Amerika, gdje se gotovo i ne rukuješ s ljudima, osim ako nisi, recimo, gradonačelnik. Osim toga, bio je tu i onaj "Jane Eyre plan". Mislim, Tina i ja smo odlučile da nećemo trčati za svojim dečkima, ali nismo se ništa dogovorile o tome kako ćemo ih pozdraviti kad ih ponovno vidimo nakon trideset dva dana. Zamalo sam upitala Larsa što on misli da bih trebala učiniti, no sinula mi je dobra ideja baš kad smo se zaustavljali ispred zgrade u kojoj žive Moscovitzi. Naš vozač, Hans, htio je izaći iz automobila i otvoriti vrata Lilly i Michaelu, ali ja sam rekla: "Ja ću" i sama iskočila van umjesto njega. I tamo je bio Michael, stajao je u bljuzgavici, onako visok, zgodan i muževan, dok mu je vjetar mrsio tamnu kosu. Samo od pogleda na njega, srce mi je počelo udarati tisuću otkucaja u minuti. Osjećala sam se kao da ću se rastopiti... Posebno kad se nasmiješio ugledavši me, osmijehom koji mu se rastegnuo sve do očiju koje su bile isto onako tamnosmeđe kakvima ih pamtim te ispunjene jednakom inteligencijom i dobrom voljom koje su bile tu i posljednji put kad sam ih gledala, trideset dva dana ranije. Međutim, ono što nisam znala reći je jesu li ispunjene ljubavlju. Tina je rekla da ću, kad pogledam Michaela u oči, znati voli li me ili ne. No istini za volju, sve što sam mogla pročitati gledajući u Michaelove oči bilo je da mu nisam krajnje odbojna. Da jesam, onda bi skrenuo pogled, kao što ja činim kad vidim onog dečka u školskoj kantini koji uvijek prebire kukuruz iz variva s grahom. "Bok", rekla sam, glasom koji je odjednom postao ekstra-kreštav. "Bok", rekao je Michad nimalo kreštavim, već zaista vrlo uzbudljivo dubokim glasom poput \Volverinova. I onda smo tako stajali, pogleda uprtih jedno u drugo. Dah nam je izlazio iz usta u obliku oblačića bjeličaste pare, dok su posvuda oko nas ljudi žurno prolazili Petom avenijom, ljudi koje sam jedva primjećivala. Gotovo da nisam čula ni kad je Lilly rekla: "O, za Boga miloga", te prošla pokraj mene kako bi ušla u limuzinu. Zatim je Michael rekao: "Baš je dobro vidjeti te." A ja sam rekla: "Također." Iz limuzine, Lilly je rekla: "Halo? Vani je ledeno, možete li vas dvoje požuriti i ući u limuzinu već jednom?" Ja sam tada rekla: "Mislim da bismo trebali—" A Michael je rekao: "Da", stavivši ruku na vrata limuzine kako bi mi ih otvorio. No kad sam se počela saginjati da uđem u automobil, stavio mi je drugu ruku na rame, i kad sam se okrenula da vidim što želi (iako sam to već znala), rekao je: "Onda, možeš li ići u petak navečer?" A ja sam odgovorila: "Aha." Zatim me, na vrlo rochesterovski način, povukao za ruku, zbog čega sam zakoračila bliže njemu, i brže nego što sam ga ikad prije vidjela, nagnuo se i poljubio me točno u usta, i to pred vratarom zgrade u kojoj stanuje i ostatkom cijele Pete avenije! Moram priznati da ni Michaelov vratar ni svi ostali prolaznici, uključujući i sve ljude u autobusu Ml, koji je baš u tom trenutku projurio ulicom, nisu obraćali previše pažnje na to da se upravo tamo, pred njihovim očima, ljubila genovijanska princeza. Ali ja sam primijetila. Ja sam primijetila i bio je to super osjećaj. Osjećaj koji mi je govorio da je moja zabrinutost zbog toga voli li me Michael kao potencijalnu životnu partnericu ili pak samo kao prijateljicu možda bila glupa. Jer, prijateljice tako ne ljubiš. ■ Mislim da ne. Zatim sam se uvukla u limuzinu smjestivši se na stražnje sjedalo do Lilly, s velikim budalastim osmijehom na licu, zbog kojega sam se totalno bojala da bi mi se mogla narugati, ali nisam si mogla pomoći, bila sam tako sretna, jer, unatoč tome što nisam imala svoje gaćice s likom kraljice Amidale, tromjesečje mi je već dobro počelo, a ne traje još ni petnaest minuta! Tada je i Michael sjeo pokraj mene i zatvorio vrata. Hans je pokrenuo limuzinu, Lars je Michaelu i Lilly zaželio dobro jutro, oni su odzdravili, a ja uopće nisam primijetila da se Lars smijuljio iza svoje šalice kave s mlijekom, dok mi to Lilly nije rekla kad smo ispred škole izašli iz limuzine. "Kao da", rekla je, "svi nismo znali što ste radili vani prije nego što ste ušli u limuzinu." Ali nije to rekla zlonamjerno.

Bila sam toliko sretna da gotovo i nisam čula što je Lilly govorila putem do škole, ali zapravo je cijelo vrijeme govorila o onom filmu. Rekla je da je producentima filma o mom životu poslala službeno pismo i da nije dobila odgovor, iako su pismo primili prije više od tjedan dana. "To je", rekla je Lilly, "samo još jedan primjer kako ti holi-vudski tipovi misle da mogu uspjeti s čim se sjete. E, pa ja ću im objasniti da ne mogu. Ako mi se ne jave do sutra, dat ću ih u medije." To mi je privuklo pažnju. Zbunjeno sam je pogledala. "Hoćeš reći da ćeš održati konferenciju za novinstvo?" "A zašto ne?" Lilly je slegnula ramenima. "Ti si je održala, a donedavna jedva da si znala formulirati suvislu rečenicu pred kamerom. Kako bi to onda moglo biti teško?" Vau. Lilly je stvarno bijesna zbog tog filma. Mislim da ću ga i sama morati pogledati da vidim koliko je loš. Čini se da ostala ekipa iz škole nije mnogo razmišljala o njemu. No s druge strane, kad se film prikazivao, svi su bili u St.Moritzu ili u svojim kućama u ()jaiju u kojima boi avc zimi. Bili su prezau/cti skijanjem ili zabavljanjem na suncu ila bi gledali neki glupi televizijski film o životu jedne od svojih suučenica. Kad pogledate koliko ljudi nosi gipseve - Tina ni izdaleka nije jedina koja je nešto iščašila na praznicima - čini se da su se svi na praznicima proveli mnogo bolje od mene. Čak i Michael kaže da je većinu vremena proveo sjedeći na balkonu u stanu kod djeda i bake pišući pjesme za svoj novi bend. Pretpostavljam da sam ja jedina koja je cijele praznike provela sjedeći na sjednicama parlamenta, pokušavajući pregovorima postići da se uvedu parkirne tarife za garaže kasina u središtu Genovije. Ipak, lijepo je vratiti se kući. Lijepo je vratiti se kući, jer je ovo prvi put u mojoj cjelokupnoj obrazovnoj karijeri da se sviđam tipu koji se sviđa meni, a možda me čak i voli. I mogu ga viđati na odmorima i na petom satu za Nadarene i talentirane— Oh, zaboga! Posve sam zaboravila! Počinje novo tromjesečje! Svi ćemo dobiti nove rasporede! Podijelit će ih na kraju sata razrednog odjela, nakon obavijesti. Što ako Michael i ja više nismo na istom satu za Nadarene i talentirane? Ja čak i ne bih trebala biti na satu za Nadarene i talentirane, budući da nisam ni jedno ni drugo. Stavili su me onamo tek kad je postalo očito da ću imati kolac iz matematike, kako bih imala još jedan dodatni sat za samostalno vježbanje. Taj sam sat trebala biti na tehničkom. TEHNIČKOM! GDJE MORAŠ IZRAĐIVATI POLICE ZA ZAČINE! U drugom tromjesečju taj sat je domaćinstvo. AKO ME U OVOM TROMJESEČJU STAVE NA DOMAĆINSTVO, UMJESTO NA SAT ZA NADARENE I TALENTIRANE, UMRIJET ĆU!!!!!!!! Jer, u prošlom sam tromjesečju dogurala do minus četvorke iz matematike. A nemaš pravo na satove za samostalno učenje ako dobivaš minus četvorke. Minus četiri se smatra dobrom ocjenom. Osim, znate, ljudima poput Judith Gershner. On, Bože, znala sam. Jednostavno sam ZNALA da će se nešto loše dogoditi ako ne obučem gaćice s kraljicom Amida-lom. Tako da ću, ako ne budem na NT-u, Michaela viđati samo tijekom ručka i na odmorima između satova. Jer, on je maturant, a ja sam tek prvašica, tako da vjerojatno neću biti na naprednoj matematici s njim ili on sa mnom na drugom stupnju francuskog. A možda ga neću moći viđati ni tijekom ručka! Možda nećemo imati pauze za ručak u isto vrijeme! A čak i ako hoćemo, kolika je vjerojatnost da ćemo Michael i ja uopće sjediti zajedno za vrijeme ručka? Ja obično uvijek sjedim s Lilly i Tinom, a Michael obično uvijek sjedi s ekipom iz Kompjuterskog kluba i ostalim starijim dečkima. Hoće li sada sjesti pokraj mene? Nema šanse da ja odem sjesti za njegov stol. Ti dečki melju samo o stvarima koje ja uopće ne razumijem, na primjer, kako Steve Jobs22 ništa ne valja te kako je lako provaliti u indijski raketni obrambeni sustav... Oh, Bože, upravo dijele nove rasporede. Molim te, nemoj da budem na MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, domaćinstvu. MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE,

MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, 22 Steve Jobs - zajedno sa Steveom Wozniakom osnovao Apple Computer Corporation. MOLIM TL, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TL, MOLIM TI-;, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TL, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE, MOLIM TE. Mtotuk, 20. siječnju, matematika HA! Možda i nemam svoje gaćice s kraljicom Amidalom, ali moć Sile je svejedno sa mnom. Raspored mije POTPUNO isti kao i u prošlom tromjesečju, osim što, nekim čudom, sad treći sat umjesto Svjetske civilizacije imam biologiju (Oh, Bože, molim te, ne daj da je i Kenny, moj bivši partner na biologiji i moj bivši dečko, također prebačen na biologiju treći sat). Svjetsku civilizaciju sada imam sedmi sat. I umjesto tjelesnog, na četvrtom satu sad svi imamo Zdravlje i sigurnost. I nema tehničkog ili domaćinstva, hvala BOGU!!!!! Pojma nemam tko je tajništvu rekao da sam nadarena i talentirana, ali tko god ta osoba bila, vječno sam joj zahvalna i definitivno ću se truditi da ispunim očekivanja. A znam i to da Michael ne samo da i dalje ima NT peti sat, nego ima i pauzu za ručak u isto vrijeme kad i ja. Sve to znam zato što je, kad sam došla na matematiku te sjela i iz ruksaka izvadila bilježnicu i udžbenik Matematika I-II, Michael ušao u razred! Da, ušao je ravno u razred prvaša koji su sjedili u učionici čekajući da dođe profesor G. i održi prvi sat matematike u drugom tromjesečju, kao da tamo i pripada ili tako nešto, i svi su zurili u njega, uključujući i Lanu Weinberger, jer znate i sami da maturanti baš i ne ulaze samo tako u razrede prvaša, osim ako ne rade za službu za izostanke pa moraju nekom donijeti propusnicu za hodnik ili što već. Ali Michael ne radi za službu za izostanke. Navratio je u razred profesora G.-a samo da bi vidio mene. Znam, jer je došao ravno do moje klupe sa svojim rasporedom u ruci i rekao: "Koji ručak imaš?" a ja sam mu rekla: "A" na što je on rekao: "Kao i ja. Imaš NT poslije?" a ja sam rekla: "Da" i tada je on odvratio: "Cool, vidimo se onda na ručku."

Zatim se okrenuo i izašao iz učionice, izgledajući vrlo visoko i nekako studentski sa svojim ruksakom JanSport i u tenisi-cama New Balances. A tek kako je na izlazu totalno ležerno rekao: "Hej, profesore G." profesoru Gianiniju - koji je sjedio za svojim stolom sa šalicom kave u rukama i začuđeno podignutim obrvama... Pa, skuliraniji jednostavno ne možete biti. A došao je ovamo kako bi vidio mene. MENE. MIJU THERMOPOLIS. Nekada najnepopularniju osobu na cijeloj školi, izuzev onog frajera koji ne voli kukuruz u varivu od graha. Tako da svi koji nisu vidjeli Michaela i mene da se ljubimo na Nekonfesionalnom zimskom plesu sada znaju da hodamo, jer ne ulaziš nekome u razred u vrijeme odmora kako bi saznao kakav mu/joj je raspored ako s tom osobom ne furaš. Osjetila sam kako su, čak i kad je zvonilo, moji supatnici na matematici zurili u mene, osjetila sam kako su me probadali njihovi pogledi, uključujući i pogled Lane Weinberger. Praktički ste mogli čuti kako svi govore: On hoda s njom? Pa, pretpostavljam da to i je malo nevjerojatno. Mislim, čak i ja jedva vjerujem da je istina. Jer je, naravno, općepoznata stvar daje Michacl treći najzgodniji dečko na cijeloj školi, nakon Josha Richtera i Justina Baxendalea (iako, ako se mene pita, a ja sam Michaela mnogo puta vidjela bez majice, ta dvojica naspram njega izgledaju poput Quasimoda) pa se i sama pitam što radi sa mnom, netalentiranim frikom sa stopalima veličine skija, bez grudi i s nosnicama koje se rašire i zacrvene kad lažem? Usto, ja sam samo obična prvašica, a Michael je maturant, koji je već, a još nije ni maturirao, primljen na jedan od najelitnijih koledža u zemlji, i to upravo ovdje na Manhattanu. Osim toga, Michael je, kao odlikaš s prosjekom 5.0, jedan od najboljih učenika u svojoj generaciji, dok sam ja jedva izašla na kraj s matematikom I. Osim toga, Michael je prilično angažiran u izvannastavnim aktivnostima, uključujući Kompjuterski klub, Šahovski klub i Klub fizičara. Dizajnirao je školsku web stranicu. Zna svirati desetak instrumenata. I sada osniva vlastiti bend. A ja? Ja sam princeza. I to bi otprilike bilo to. A i to je tek odnedavna. Prije nego što sam saznala da sam princeza, bila sam samo zadnji škart s komadom iz matematike, čija je školska uniforma vječno bila puna narančastih mačjih dlaka. Znači, da, pretpostavljam da bi se moglo reći da je mnogo ljudi bilo iznenađeno vidjevši kako je Michael Moscovitz dugim koracima došao do mog stola u matematičkoj učionici kako bismo usporedili rasporede. Osjećala sam kako svi zure u mene nakon što je otišao i nakon što je zvonilo, i čula sam ih kako međusobno komentiraju šapćući. Profesor G. je pokušao smiriti situaciju rekavši: "Dobro, dobro, odmor je prošao. Znam da se dugo niste vidjeli, ali imamo mnogo posla u sljedećih devet tjedana", samo što ga, naravno, nitko osim mene nije slušao. U klupi ispred mene, Lana Weinberger već je bila na svom mobitelu - onom novom za koji sam ja morala platiti, zato što sam joj prošlog mjeseca u polupsihotičnom napadaju izgazila. onaj stari - govoreći: "Slici? Nećeš povjerovati što se upravo dogodilo. Znaš onu šašavu curu koja ide s tobom na latinski, onu koja ima televizijsku emisiju i spljošteno lice? Da, e pa njezin brat je upravo bio ovdje kod nas i uspoređivao svoj raspored s rasporedom Mije Thermopo—" Na Laninu nesreću, profesor Gianini je alergičan na mobi-teliranje u vrijeme nastave. Bacio se na nju, oteo joj mobitel, prislonio ga uza uho i rekao: "Gospodična Weinberger trenutačno nije u mogućnosti razgovarati s vama, budući da mora pisati sastavak od tisuću riječi na temu kako je nepristojno razgovarati na mobitel pod satom", nakon čega je bacio njezin mobilni telefon u ladicu svog stola, rekavši joj da će ga dobiti na kraju dana, kad preda sastavak. Kad bi profesor G. barem Lanin mobitel dao meni. Ja bih ga zasigurno upotrebljavala na odgovorniji način od nje. No pretpostavljam da, čak i ako ti je profesor očuh, ne može jednostavno zaplijeniti stvari ostalim učenicima i dati ih tebi. Sto je šugavo, jer bi mi sad baš dobro došao mobitel. Upravo sam se sjetila da nisam pitala mamu što je baka htjela kad je sinoć zvala. Oh, dovraga. Cijeli brojevi. Moram ići. B = (x : x je cijeli broj za koji vrijedi da je x>0) Defin: Kad se cijeli broj kvadrira, rezultat se zove kvadrat toga broja. Mtotak, ZO. siječnja, Zdravlje i sigurnost Ovo je tako dosadno-MT Pričaj mi o tome. Koliko će nam puta tijekom obrazovanja reći da seks bez zaštite može rezultirati neželjenom trudnoćom i AIDS-om? Zar misle da nam se nije utuvilo u glavu nakon prvih pet tisuća puta ?-LM Očito. Hej, jesi li vidjela kako je profesor Wheeton otvorio vrata zbornice, pogledao profesoricu Klein i zatim otišao? Totalno je očito da je zatreskan u nju. Znam, totalno se kuži, uvijek joj nosi kavu s mlijekom iz Hoova dućana. Što bi TO drugo bilo, ako ne ljubav?

JVahim će biti slomljen ako prohodaju. Da, ali zašto bi izabrala profesora Wheetona, a ne Wahima? Wahim je mišićav. A ima i pištolj. Tko bi mogao objasniti hirove ljudskog srca. Ja ne. Oh, zaboga, gle, sad prelazi na sigurnost u prometu. Može li ovo BITI dosadnije? Hajde da sastavimo popis. Ti poeni. OK. *NOV I POBOLJŠAN* POPIS NAJZGODNIJIH FRAJERA SASTAVILA MIA THERMOPOLIS s komentarima Lilly Moscovitz 1. Michael Moscovitz {Očito je da se ne mogu složiti zbog genetske veze s navedenom osobom. Priznat ću da nije odvratno deformiran.) 2. Ioan Griffud iz serije Horatio Hornblower23 (Slažem se. Može me iznenaditi kad god zaželi.) 3. Tip iz Smallvillea (Da - samo što bi trebali napraviti nešto da se pridruži školskom plivačkom timu, jer bi tijekom svakog nastavka trebao češće skidati majicu.) 4. Havden Christensen (Opet da. Iza njega vrijedi ono splivačkim timom. Valjda postoji jedan i za Jedije. Čak i za one koji su prešli na Tamnu stranu.) 5. Gospodin Rochester (To je izmišljeni lik, ali slažem se da zrači određenom kršnom muževnošću.) 6. Patrick Swayze (Hm, OK, možda da u Prljavom plesu, ali jesi liga vidjela u posljednje vrijeme ? Tip je stariji od tvog starog!) 7. Kapetan von Trapp iz Moje pjesme, moji snovi (Christopher Plummer bio je neobično privlačan. Uvijek bih se na njega oslonila u borbi protiv nacista.) 8. Justin Baxendale (Slažem se. Ćula sam da se neka cura iz trećeg razreda pokušala ubiti zato što ju je pogledao. Najoz23 Horatio Hornblower - lik iz romana C.S. Forestera o čijim je pomorskim avanturama snimljena serija. biljnijc. Navodno su mu oči bile luko lup/iotičnc da je totalno skrenula, poput Sylvije Plath-'. Sad je na liječenju.) 9. Heath Ledger (Oooh, u filmu o rock-and-roll vitezu, totalni komad. Ali u Četiri pera / nije bio baš tako zgodan. Njegov nastup u tom filmu činio mi se ponešto ukočen. Osim toga, nije dovoljno puta skinuo košulju.) 10. Zvijer iz Ljepotice i Zvijeri (Mislim da znam još nekoga kome je potrebno liječenje.) Utorak, ZO. siječnja, sat za nadarene i talentirane Baš sam u»bedu. Znam da ne bih trebala biti. Mislim, sve u životu mi ide su-per. Prva super stvar: dečko u kojega sam ludo zaljubljena praktički cijelog svog života, voli mene, ili mu se barem iskreno sviđam, i u petak idemo na naš prvi pravi spoj. Druga super stvar: znam daje tek prvi dan novog tromjesečja, ali zasad nemam komad ni iz čega, pa čak ni iz matematike. Treća super stvar: više nisam u Genoviji, najdosadnijem mjestu na cijelom planetu, od čega su dosadniji možda samo sat matematike i bakine poduke za princeze. 24 Sylvia Plath (1932.-1936.), američka pjesnikinja, snažno obuzeta temom alijenacije, smrti i samouništenja; postala poznata i stručno cijenjena tek pošto je skončala samoubojstvom. Četvrta super stvar: Kenny mi više nije partner na biologiji. Sad sam u paru sa Shameekom. Kakvo olakšanje. Znam da je to kukavički (osjećati olakšanje što više ne moram sjediti pokraj Kennvja), ali prilično sam uvjerena da me Kenny smatra groznom osobom, zato što sam ga onako zavlačila svih onih mjeseci, a zapravo mi se cijelo vrijeme sviđao netko drugi (iako to nije bila osoba za koju je on mislio da mi se sviđa). Bilo kako bilo, zbog činjenice da se neću morati nositi s neprijateljskim pogledima iz Kennvjeva smjera (premda sad ima novu djevojku; zapravo, to je jedna cura s biologije - on nije gubio nimalo vremena) vjerojatno će mi porasti ocjena iz tog predmeta. Usto, Shameeki stvarno dobro idu prirodni predmeti. Zapravo, Shameeki dobro idu mnoge stvari, zato što je po horoskop-skom znaku riba. No baš kao i ja, Shameeka nema nijedan određeni talent, po čemu mi je, kad malo bolje razmislite, vrlo slična. Peta super stvar: imam totalno cool prijatelje, koji se, izgleda, zaista žele družiti sa mnom, a ne rade to samo zato što sam princeza. Ali, vidite, u tome i je problem. Život mi je ispunjen svim tim krasnim stvarima i trebala bih biti savršeno sretna. Trebala bih skakati do neba od sreće. I možda je to samo zbog promjene vremenskih zona - tako sam umorna da jedva držim oči otvorene - ili se možda radi o PMS-u - sigurna sam da mije unutarnji sat poprilično poremećen od sveg tog transkontinentalnog letenja - ali ne mogu se otresti osjećaja da sam... Pa, totalni škart. To sam počela shvaćati danas tijekom ručka. Sjedila sam kao i uvijek s Lilly, Borisom, Tinom, Shameekom i Ling Su, a tada je došao Michael i sjeo s nama, što je, naravno, prouzročilo totalnu senzaciju u kantini, budući da on obično sjedi s ruljom iz Kompjuterskog kluba, što zna cijela škola. A ja sam se osjećala totalno neugodno, ali, naravno, i ponosno i bilo mi je drago u isto vrijeme, jer Michael

nikada nije sjedio za našim stolom kad smo on i ja bili samo prijatelji, pa to stoje sad sjeo s nama sigurno znači daje barem malo zaljubljen u mene, jer je stvarno žrtva odreći se intelektualnih razgovora za stolom za kojim obično sjedi zbog razgovora koji se vode za mojim stolom, koji se općenito mogu svesti na dubinske analize prošlovečernjeg nastavka serije Carobnice i na to kako je Rose McGowan imala presladak topić s vezanjem oko vrata ili što već. Ali Michael se totalno uklopio u društvo, iako misli da je Carobnice površna serija. A ja sam se stvarno trudila usmjeriti razgovor prema stvarima koje bi se dečku mogle svidjeti, kao što su Buffy - ubojica vampira ili Milla Jovovich. No ispalo je da se nisam uopće trebala truditi, jer je Michael poput jednog od onih lišajevih moljaca o kojima smo učili na biologiji. Znate, onih koji su posve pocrnjeli kad je mahovina kojom su se hranili sva počađavila tijekom industrijske revolucije? Može se posve prilagoditi svakoj situaciji i osjećati se ugodno. To je izvanredan talent koji bih zaista voljela imati. Da ga imam, možda se ne bih osjećala poput autsajdera na sastancima Udruge genovijanskih maslinara. U svakom slučaju, danas tijekom ručka netko je spomenuo kloniranje i svi su govorili o tome koga bi klonirali da to mogu učiniti, navodeći, na primjer, Alberta Einsteina, da bi se vratio i otkrio nam smisao života i takve stvari, ili Jonasa Salka kako bi pronašao lijek protiv raka, i Mozarta, kako bi dovršio svoj posljednji rekvijem (nema veze, to je, naravno, rekao Boris) ili Madame Pompadour kako bi nam svima udijelila ljubavne savjete (Tina) ili Jane Austen kako bi svojim pisanjem dala oštru kritiku aktualnog političkog ozračja te bismo uz pomoć njezine zajedljive oštroumnosti svi ponešto naučili (Lilly). Zatim je Michael rekao da bi on klonirao Kurta Cobaina, zato stoje on bio glazbeni genij koji je umro premlad. Tada me upitao koga bih ja klonirala, a ja se nisam mogla nikoga sjetiti, jer stvarno nema nijednog mrtvaca kojeg bih željela vratiti u život, osim možda djeda, ali ne bi li to bilo totalno jezivo? A i baka bi vjerojatno pošizila. Pa sam rekla samo Debelog Louieja, jer ja volim Debelog Louieja i ne bi mi smetalo da ga imam u dva primjerka. Nitko nije djelovao posebno impresionirano time, osim Mi-chaela koji je rekao: "To je lijepo", ali i on je to rekao vjerojatno samo zato što mi je dečko. Ali nema veze, mogu se nositi s tim. Totalno sam navikla biti jedina osoba koju znam koja uredno od početka do kraja od-gleda Empire Records25 svaki put kad se prikazuje na TBS-u i koja misli da je to jedan od najboljih filmova ikad snimljenih -poslije Ratova zvijezda^^fljahog plesa, Say Anything26 i Zgodne žene, naravno. Oh^rp^slije Tremors27 i Twistera. Zadovoljno 5uvWi tamtrđja svake godine bez iznimke moram gledati izoor za^rniss Amerike, iako sam svjesna da je to ponižavajuće za jžene i da se ne radi ni o kakvoj stipendiji za obrazovanje, budući da nikad nema nijedne žene koja nosi odjeću veću od broja\40. Mislim, svjesna s\mi tih stvari o sebi. Jednostavno sam takva i, iako sam se pokušala popraviti pogledavši nagrađivane filmove kao što su Tigarii zmaj [Gladijator, ne znam, jednostavno mi se ne sviđaju. Na kVajtrsVi umf u^a osim toga, ako nema plesa ili eksplozija, jako mi se teško usredotočiti na film. OK, pokušavam prihvatiti te stvari o sebi. One su jednostavno dio mene. Kao što sam dobra u engleskom, ali ne i u matematici. Svejedno. Ali sve do današnjeg sata za nadarene i talentirane, koji smo imali nakon pauze za ručak, dok Lilly nije počela raditi na popisu snimki za ovotjedni nastavak svoje kabelske televizijske emisije, Lilly otkriva kako stvari zaista stoje, dok Boris nije izva25 Empire Records - film s Anthonyjem LaPagliom. 26 Say Anything - u slobodnom prijevodu Reci bilo što..., romantična komedija iz 1989. o dobrodušnom ali neambicioznom maturantu Llovdu i njegovoj zgodnoj i pametnoj djevojci Diane, koja ima strogog oca i još k tomu dobija stipendiju za školovanje u Engleskoj. 27 Tremors - film u kojem stanovnike izoliranog američkog pustinjskog grada teroriziraju misteriozni veliki pustinjski crvi. dio violinu i počeo svirali koiuvrl (nažalost, ne u ormaru s materijalima, jer još nisu postavili vrata) i dok Michael nije stavio slušalice i počeo raditi na novoj pjesmi za svoj bend, sve do tada nije mi zapravo došlo do mozga da: ne postoji nijedna stvar u kojoj sam posebno dobra. Zapravo, da nisam princeza, bila bih najobičnija osoba koja postoji na ovom svijetu. Nije samo to da ne znam daskati ili isplesti narukvicu prijateljstva. Ja ne znam ništa. Mislim, svi moji prijatelji imaju te nevjerojatne stvari u kojima su izvrsni: Lilly zna sve što se može znati i nije ju sram reći to pred kamerom. Michael ne samo da zna svirati gitaru i valjda pedesetak drugih instrumenata, uključujući klavir i bubnjeve, već zna izrađivati i cijele kompjuterske programe. Boris svira violinu na rasprodanim koncertima u Carnegie Hallu od svoje, valjda, jedanaeste godine ili tako nešto. Tina Hakim Baba čita valjda jednu knjigu dnevno, pamti što je pročitala i može citirati tekst praktički doslovno, a Ling Su je iznimno talentirana umjetnica. Jedina osoba za našim stolom, osim mene, koja nema neki posebno zamjetljiv dar je Shameeka, i zbog toga sam s£ osjećala malo bolje, ali samo na minutu, jer sam se tada sjetila da je Shameeka totalno pametna i prekrasna, da ima same petice te da joj kad je, na primjer, u šopingu s mamom u

Bloomingdale'su, uvijek prilaze ljudi koji rade za mane-kenske agencije, pitajući je smiju li je zastupati (iako Shamee-kin tata kaže da će samo preko njega mrtvog neka od njegovih kćeri biti manekenka). Ali ja? Nemam blage veze zašto se Michaelu uopće sviđam, ovako netalentirana i dosadna. Mislim, valjda je dobro što mi je sudbina vladarice nad jednim narodom zapečaćena, jer da se moram javljati na natječaje i tražiti posao, sto posto ga ne bih dobila, budući da ni u čemu nisam dobra. I tako, eto me sada ovdje, sjedim na satu za nadarene i talentirane, i zaista se ne može zaobići ta osnovna činjenica: ja, Mia Thermopolis, nisam ni nadarena ni talentirana. ŠTO KADIM OVDJE????? JA NE PRIPADAM OVAMO!!!! JA PRIPADAM NA TEHNIČKI!!!! ILI NA DOMAĆINSTVO!!!!! TREBALA BIH IZRAĐIVATI KUĆICU ZA PTICE ILI PEĆI PITU!!!! Baš kad sam to pisala, Lilly se nagnula prema meni rekavši: "O, zaboga, pa što je s tobom? Izgledaš kao da si upravo progutala čarapu", što kažemo kad god netko izgleda kao da je totalno u bedu, zato što tako izgleda Debeli Louie svaki put kad slučajno pojede jednu od mojih čarapa pa mora ići veterinaru da mu je kirurški maknu. Michael je na sreću nije čuo jer je imao slušalice. Pred njim nikada ne bih mogla priznati ono što sam tada priznala njegovoj sestri, a to je da sam ja samo jedna velika netalentirana fo-lirantica, jer bi onda shvatio da nisam nimalo poput Kate Bos-worth i nogirao me. "A na ovaj sat su me ionako stavili samo zato što sam imala topa iz matematike", rekla sam joj. Zatim je Lilly rekla nešto vrlo iznenađujuće. Ne trcpnuvši okom, rekla je: "Ti imaš talent." Zurila sam u nju, razrogačenih očiju, nažalost, ispunjenih suzama. "A je li? Koji to?" stvarno sam se bojala da se ne ras-plačem. To je sigurno bio PMS ili tako nešto, jer sam praktički bila na rubu tuljenja. Međutim, na moje razočaranje, sve što je Lilly rekla bilo je: "Pa, ako sama ne možeš zaključiti, ja ti neću reći." Kad sam se pobunila, rekla je: "Dio puta koji vodi k samoostvarcnju je i to da ga moraš postići sama, bez pomoći ili uputa drugih ljudi. Inače nećeš imati pravi osjećaj postignuća. Ali pred nosom ti je." Pogledala sam uokolo, ali nisam mogla skužiti o čemu govori. Pred nosom mi nije bilo ništa što sam mogla vidjeti. Nitko me uopće nije ni gledao. Boris je bio zaposlen cvileći svojim gudalom, a Michael je žestoko (i tiho) prebirao po svojoj tipkovnici, no to je bilo sve. Svi ostali bili su nagnuti nad Kaplanovim priručnicima /.a ponavljanje gradiva ili su črčkali nešto po papiru ili izrađivali skulpture o<.\ va/elina ili što već. I dalje pojma nemam a čemu Lilly govori. Ne postoji ništa u čemu sam talentirana - osim možda u razlikovanju vilice za ribu od one obične. Ne mogu vjerovati da sam mislila da je sve što trebam kako bih postigla samoostvarenje ljubav muškarca kojemu sam obećala srce. To što znam da me Michael voli - ili da mu se barem stvarno sviđam - samo pogoršava stvar. Zato što njegova nevjerojatna talentiranost dodatno naglašava činjenicu da ja nisam ni U čemu dobra. Da barem mogu otići do ureda školske medicinske sestre i malo odspavati. Ali to nije dopušteno, osim u slučaju da imaš temperaturu, a sigurna sam da mene muči samo promjena vremenskih zona. Znala sam da će dan biti loš. Da sam imala svoje gaćice s likom Amidale, nikada se ne bih suočila s istinom o sebi. Utorak, ZO. siječnja, Svjetska civilizacija Izumitelj Izum Korist za društvo Šteta za društvo Samuel F. B. Telegraf Morse Thomas A. Edison Električno svijetlo Narušen krajolik (žice) Lakše upaliti svjetla; Društvo nije jeftinije od svijeća vjerovalo u to; isprva nije imalo uspjeha Manje šanse da kuću Ružno pogodi grom Manje posla Manje radnih mjesta Lakša komunikacija Narušen krajolik (žice) Manje posla Manje radnih mjesta Manje radnih Lakše obavljanje mjesta posla Brži prijevoz Zagađivanje Lakša komunikacija

Ben Franklin Eli Whitney A. Graham Bell Elias Howe Chris. Sholes Henry Ford

Gromobran Stroj za čišćenje pamuka od sjemena Telefon Šivaći stroj Pisaći stroj Automobil

Ja ni zajedno društvo neću nikada ništa izumjeti, bilo to korisno ili štetno, zato što sam netalentirani škart. Čak ni zemlju kojom ću jednog dana vladati nisam mogla uvjeriti da postavi PARKIRNE AUTOMATE!!!!!!!!! DOMAĆA ZADAĆA Matematika: zadaci na početku 11. poglavlja (nema dopunskog sata ponavljanja, profesor G. ima sjednice - osim toga, tromjesečje je tek počelo, tako da još nemamo što ponavljati. Također, više nemam komad!!!!!!) Engleski: dopuni dnevnik (Kako s.im provela zimske praznike - 500 riječi) Biologija: pročitati 13. poglavlje i Zdravlje i sigurnost: pročitati 1. poglavlje, Vi i vaš okoliš NT: skužiti svoj tajni talent Francuski: Chapitre Dix Svjetska civilizacija: 13. poglavlje: Vrli novi svijet Utorak, ZO. siječnja, u limuzini na putu k baki na podnicu za princeze ŠTO SVE MORAM NAPRAVITI: 1. Pronaći gaćice s likom kraljice Amidale. 2. Prestati biti opsjednuta pitanjem voli li me Michael ili ne, odnosno je li zaljubljen u mene ili nije. Budi sretna s onim što imaš. Sjeti se, mnogo cura uopće nema dečka. Ili hodaju s nekim odurnim tipovima bez prednjih zuba, kao što se može vidjeti na šou Maurvja Povicha. 3. Nazvati Tinu i usporediti bilješke kako funkcionira ne--trčanje za dečkima. 4. Napisati svu zadaću. Nemoj da već prvi dan imaš zaostatke!!!!! 5. Zamotati Michaelov poklon. 6. Saznati o čemu je baka sinoć razgovarala s mamom. Oh, Bože, molim te, samo da se ne radi o nekoj čudnoj ideji, na primjer, da me želi voditi na gađanje glinenih golubova. Ja ne želim gađati glinene golubove. Ni išta drugo, što se toga tiče. 7. Prestati glisti nokte. 8. Kupiti pijesak za mačke. 9. Skužiti tajni talent. Ako Lilly zna, onda je sigurno dosta očit, budući da još nije skužila za nosnice. 10. NASPAVATI SE!!!!!!!!!!!!! Dečkima se ne sviđaju cure koje ispod očiju imaju velike, tamnoljubičaste podočnjake, s kojima nimalo ne nalikuju na Kate Bosworth. Čak ni savršenim dečkima poput Michaela. Utorak, ZO. siječnja, i dalje u limuzini na putu k baki na poduku za princeze Skica za dnevnik iz engleskog jezika: Kako sam provela zimske praznike Zimske praznike provela sam u Genoviji, koja ima otprilike 50.000 stanovnika. Genovia je kneževina smještena na Ažurnoj obali između Italije i Francuske. Glavna genovijanska izvozna roba je maslinovo ulje. Glavna uvozna roba su joj turisti. Međutim, Genovia je odnedavno počela trpjeti od znatnih infrastrukturnih oštećenja zbog pješačkog prometa s mnogih brodova za krstarenje koji pristaju u njezinoj luci i Srijeda, Zt. siječnju, sat razrednog odjela Oh, moj Bože. Sigurno sam bila još umornija nego što sam jučer mislila. Po svemu sudeći, zaspala sam u limuzini na putu do bake i Lars me nije mogao probuditi za poduku za princeze! Kaže da sam ga, kad je pokušao, mlatnula rukom i opsovala ga na francuskom (za to je kriv Francois, ne ja). Zato je rekao Hansu da se okrene i odveze me natrag u stan, zatim me Lars odnio uz tri niza stuba, sve do moje sobe (što nije bio baš neki pothvat, budući da sam teška kao otprilike pet Debelih Louieja) gdje me mama stavila u krevet. Nisam se probudila za večeru. Spavala sam do sedam sati jutros! To je petnaest sati bez prekida. Vau. Sigurno sam bila iscrpljena od uzbuđenja zbog povratka kući i ponovnog susreta s Michaelom. Ili sam«možda stvarno patila od tegoba zbog promjene vremenskih zona, te možda ono moje jučerašnje uvjerenje da sam netalentirana propalica nije izviralo iz mog niskog samopouzdanja, već iz kemijske neuravnoteženosti zbog nedostatka sna. Znate da kažu da ljudi koji ne spavaju nakon kratkog vremena počnu dobivati halucinacije. Tako je jedan DJ ostao budan jedanaest dana bez prekida, što je najdulje zabilježeno vrijeme da je itko izdržao bez spavanja, te je počeo puštati samo Phila Collinsa, i po tome su znali da je vrijeme da pozovu Hitnu pomoć. Samo što se ja i nakon petnaest sati sna i dalje osjećam pomalo kao netalentirani škart. No danas barem nemam osjećaj daje to takva tragedija. Mislim da mi je petnaest sati neprekidnog sna dalo neku perspektivu. Mislim, ne mogu svi biti super-genijalci poput Lilly i Michaela. Baš kao što ne mogu svi biti virtuozi na violini poput Borisa. Sigurno sam i ja dobra u nečemu. Samo moram skužiti što je to. Pitala sam danas za doručkom profesora (i.-a što on misli o tome i odgovorio mi je da se ponekad modno izražavam na zanimljiv način. Ali Lilly sigurno nije na to mislila, jer sam, kad je spomenula moj zagonetni talent, bila u školskoj uniformi, koja jedva da ostavlja ikakva mjesta za kreativno izražavanje. Napomena profesora G.-a podsjetila me da još nisam pronašla svoje gaćice s Amidalom. Ali nisam htjela pitati očuha je li ih vidio. BLJAK! Trudim se ne gledati rublje profesora Gia-ninija kad sve zgužvano dođe iz

praonice-po-kilogramu-rublja i, hvala Bogu, on mi iskazuje istu milost. A nisam mogla pitati ni mamu, jer je jutros opet čvrsto spavala. Valjda trudnice trebaju jednako toliko sna kao tinejdžeri i DJ-i. Ali bolje mi je da se ozbiljno potrudim i nađem ih prije petka, inače će moj prvi spoj s Michaelom biti prava katastrofa, jednostavno znam da hoće. Na primjer, otvorit će poklon i reći: "Ovaj... ma bitno je da si se sjetila." Vjerojatno sam se jednostavno trebala držati pravila gospođe Hakim Babe i kupiti mu džemper. Ali Michael nije tip za džempere! To sam shvatila kad smo se danas zaustavili ispred njegove zgrade. Stajao je ondje, izgledajući visoko i muževno, poput Heatha Ledgera... samo što Michael ima tamnu, a ne plavu kosu. I šal mu je vijorio na vjetru, pa sam mu mogla vidjeti onaj dio vrata, znate, točno ispod Adamove jabučice i točno iznad otvora ovratnika, za koji mi je Lars jedanput rekao da bi čovjek, ako ga dovoljno jako udariš na to mjesto, ostao paraliziran. Michaelovo grlo izgledalo je tako lijepo, tako glatko i udubljeno, da mi se u glavi stvarala jedino slika gospodina Ro-chestera, kako jaše na Mesrouru, svom konju, zaokupljen dubokim mislima o svojoj velikoj ljubavi prema Jane... I znala sam, jednostavno sam znala da sam dobro postupila što Michaelu nisam kupila džemper. Mislim, Kate Bosvvorth svom dečku, koji igra ragbi i voda je navale, nikada ne hi poklonila džemper. Užas. Bilo kako bilo, Michael me tada ugledao i nasmiješio se i više nije izgledao poput gospodina Roehestera, jer se gospodin Rochester nikada nije smiješio. Izgledao je samo kao Michael. I srce mi se preokrenulo u grudima, kao što se uvijek dogodi kad ga vidim. "Jesi li dobro?" upitao me čim je ušao u limuzinu. Njegove oči, tako tamne da su gotovo crne - kao tresetišta28 koja je gospodin Rochester uvijek mimoilazio ondje na vrištini, jer ako staneš na tresetište, možeš cijeli potonuti unutra i više te nema... što se na neki način dogodi svaki put kad pogledam u Michaelove oči: padam i padam i prilično sam sigurna da više nikada neću moći izaći iz njih, ali to je u redu, jer volim biti tamo - duboko su se zagledale u moje. Moje oči su gotovo sive, poput boje njujorškog pločnika. Ili parkirnog automata. "Zvao sam te sinoć", rekao je Michael, dok ga je njegova sestra gurala da se pomakne na sjedalu kako bi i ona mogla ući u limuzinu. "Ali tvoja mama je rekla da si se onesvijestila—" "Bila sam jako, jako umorna", rekla sam, oduševljena činjenicom da se, čini se, zabrinuo za mene. "Spavala sam petnaest sati bez prekida." "Pusti sad to", rekla je Lilly. Očito je nisu zanimali detalji mog ciklusa sna. "Čula sam se s producentima tvog filma." Iznenadila sam se. "Stvarno? I što su rekli?" "Pozvali su me da se sastanemo na doručku", rekla je Lilly, kao da se trudi ne zvučati hvalisavo. Samo što joj to baš i nije uspijevalo. Likovanje joj se totalno čulo u glasu. "U petak ujutro. Tako da mi neće trebati prijevoz." "Vau", rekla sam, impresionirana. "Poslovni doručak? Stvarno? Hoće li biti onih prstenastih peciva?" "Vjerojatno", rekla je Lilly. 28 Tresetište - područje mekog, rastresitog tla, uslijed razlaganja močvarnog bilja. Bila sam duboko impresionirana. Ja nikada nisam bila pozvana na doručak s producentima. Samo s genovijanskim veleposlanikom u Španjolskoj. Pitala sam Lilly je li sastavila popis zahtjeva za producente i rekla je da je, ali da mi ih neće reći. Mislim da ću morati pogledati taj film, da vidim što je u njemu toliko ljuti. Mama ga je snimila. Rekla je da je jedan od najsmješnijih koje je ikad vidjela. S druge strane, moja mama se smije i kad gleda Prljavi ples, čak i na dijelovima koji ne bi trebali biti smiješni, tako da ne znam je li ona baš sretan izbor za prosudbu. O-o. Jednoj od navijačica (ne Lani, nažalost) pukla je Ahi-lova tetiva kad je tijekom odmora vježbala pilates, pa su upravo objavili da se održavaju probe za zamjenu, budući da je zamjenica premještena u žensku školu u Massachusettsu, jer je imala malo previše divlji tulum dok su joj roditelji bili na Mar-tiniqueu. Iskreno se nadam daje Lilly previše zauzeta prosvjedujući protiv filma o mojem životu da bi prosvjedovala i protiv novih proba za izbor navijačica. Prošlog tromjesečja natjerala me da hodam naokolo s velikim natpisom na kojemu je pisalo BITI NAVIJAČICA JE SEKSISTIČKI, A NE SPORTSKI, za što uopće nisam sigurna da je tehnički točno, jer na HSPN-u-"' imaju prvenstva navijačica. Ali činjenica da ne postoje navijačice za ženske sportove u našoj školi stoji. Lana i njezina klapa nikada ne dolaze navijati za žensku košarkašku ekipu ili žensku odbojkašku ekipu, ali zato nikada ne propuštaju doći kad igraju dečki. Tako da je ono o seksizmu možda istina. Oh, Bože, neki štreber je upravo ušao i donio propusnicu za hodnik. Propusnicu za mene! Pozivaju me u ravnateljičin ured! A nisam ništa napravila! Pa, barem ne ovaj put. 29 Satelitski portal za praćenje Sporta. Srijeda, 21. siječnja, ured ravnateljice Ne mogu vjerovati da je tek drugi dan drugog tromjesečja, a ja već sjedim u ravnateljičinu uredu. Možda nisam završila domar ću zadaću, ali očuh mi je napisao ispričnicu. Odmah sam je ujutro predala u upravu. A glasi ovako: Molim Vas da ispričate Miju što nije napisala zadaću za utorak, 20. siječnja. Imala je tegobe zbog promjene

vremenskih zona tijekom transkontinentalnog leta te sinoć nije bila u mogućnosti posvetiti se svojim školskim obvezama. Naravno, nadoknadit će to večeras. Frank Gianini Malo je šugavo kad ti je očuh istodobno i profesor. No zašto bi ravnateljica Gupta imala prigovor na to? Mislim, jasno mi je da je tek drugi dan drugog tromjesečja a da sam ja već u zaostatku. Ali ipak nisam u tolikom zaostatku. A Lanu danas nisam ni vidjela, tako da nisam mogla išta napraviti njoj ili njezinoj imovini. O, MOJ BOŽE. Upravo mi je sinulo. Što ako su shvatili da su pogriješili stavivši me opet u nadarene i talentirane? Mislim, zato što nisam ni nadarena ni talentirana? Što ako su me stavili tamo samo zbog nekog kvara na računalu, koji je sad otklonjen, pa će me staviti na tehnički ili na domaćinstvo, kamo i spadam? Morat ću izrađivati policu za začine!!! Ili, još gore, omlet na zapadnjački način, sa sjeckanom šunkom i povrćem!!! I više uopće neću viđati Michaela! Dobro, vidjet ću ga na putu do škole i tijekom ručka i nakon škole i za vikende i praznike, ali to je to. Ako me premjeste sa sata za nadarene i talentirane, uskratit će mi punih pet sati Michaela tjedno! I dobro, istina je, u vrijeme NT-a ne razgovaramo baš previše, zato što Michael doista jest nadaren i talentiran, za razliku od mene, i potreban mu je taj sat da bi usavršavao svoje glazbene sposobnosti, umjesto da podučava mene, što obično na kraju i radi, zahvaljujući mojoj ograničenosti kad je matematika u pitanju. Ali svejedno, barem smo zajedno. O, Bože, ovo je užasno! Ako se stvarno pokaže da imam neki talent - što sumnjam - ZAŠTO mi Lilly jednostavno nije rekla koji? Onda bih ravnateljici Gupti imala što reći, ako me pokuša deportirati natrag na tehnički. Čekajte... čiji je to glas? Taj koji dolazi iz ravnateljičina ureda? Zvuči mi nekako poznato. Zvuči mi kao... Srijeda, 21. siječnja, bakina limuzina Ne mogu vjerovati što je baka upravo učinila. Mislim, kakva osoba trebaš biti da NAPRAVIŠ tako nešto? Samo tako odvući tinejdžericu iz škole? Ona bi trebala biti odrasla. Trebala bi mi biti uzoran primjer. A što radi umjesto toga? Pa, prvo totalno SLAŽE, a zatim me pod lažnim navodima odvede iz škole. Kažem vam, ako mi starci saznaju za ovo, Clarisse Renaldo je mrtva. A da ne kažem da sam zamalo dobila infarkt, znate. Sva sreća da mi je zahvaljujući vegetarijanskoj prehrani kolesterol tako nizak, inače sam mogla pretrpjeti ozbiljan zastoj u radu srca, tako me uplašila izašavši iz ureda ravnateljice Gupte i rekavši: "I'a, da, naiavno, molimo se /a njegovo brzo ozdravljenje, ali znate kakve mogu bili le stvari—" Osjetila sam kako mi se iz liea povukla sva krv kad sam je ugledala. Ne samo, znate, zato što je to bila baka, koja je od svih ljudi razgovarala baš s ravnateljicom Guptom, već zbog onog što je govorila. Brzo sam ustala, dok mi je srce udaralo takvom brzinom da sam mislila da bi mi moglo izletjeti iz grudi. "Što je?" panično sam pitala. "Je li tata? Vratio mu se rak? Je li to? Možeš mi reći, mogu to podnijeti." Po načinu na koji je baka razgovarala s ravnateljicom Guptom, bila sam sigurna da se tati vratio rak testisa i da će ponovno morati na kemoterapiju— "Reći ću ti kad uđemo u automobil", ukočeno mije odgovorila baka. "Idemo." "Ne, stvarno", rekla sam, slijedeći je, a Lars je slijedio mene. "Možeš mi sada reći. Mogu to podnijeti, kunem se da mogu. Je li tata dobro?" "Ne brini se zbog zadaće, Mia", doviknula je za nama ravnateljica Gupta dok smo izlazili iz njezina ureda. "Samo se brini za to da budeš uz svog oca." Znači istina je! Tata je bolestan! "Je li opet rak?" pitala sam baku dok smo, izašavši iz škole, hodali prema njezinoj limuzini, koja je bila parkirana ispred, pokraj kamenog lava koji čuva stepenice gimnazije Alberta Ein-steina. "Što kažu liječnici? Je li izlječivo? Mora li ići na transplantaciju koštane srži? Jer, znaš, vjerojatno smo podudarni, budući da imam kosu na njega. Ili barem onakvu kakva je bila njegova, onda kad ju je još imao." Tek kad smo se našle u sigurnosti limuzine, baka me pogledala s gnušanjem, rekavši: "No stvarno, Amelia. S tvojim ocem je sve u redu. Međutim, nešto nije u redu s tom tvojom školom. Zamisli, učenicima dopuštaju izostanke samo u slučaju bolesti. Svašta! Katkada, znaš, ljudima treba slobodan dan. Mislim da se to zove dan za sebe. Pa, Amelia, danas je tvoj dan za sebe." Zapanjeno sam zurila u nju sa svoje strane limuzine. Nisam mogla vjerovati što čujem. "Čekaj malo", rekla sam. "Hoćeš reći... tata nije bolestan?" "Piiih!" rekla je baka, visoko podigavši svoje nacrtane obrve. "Djelovao je potpuno zdravo kad smo jutros razgovarali." "Pa što onda—" buljila sam u nju. "Zašto si ravnateljici Gupti rekla—" "Zato što inače ne bi dopustila da izostaneš s nastave", rekla je baka, pogledavši na zlatni sat s dijamantima. "A

mi i ovako kasnimo. Doista, nema ničeg goreg od prerevnog prosvjetnog radnika. Oni misle da pomažu, međutim u stvarnosti postoji mnogo različitih načina učenja, znaš. I ne događaju se svi u učionici." Počela sam shvaćati. Baka me nije izvukla iz škole usred dana zbog bolesti u obitelji. Ne, baka me odvukla iz škole zato što me htjela nečemu podučiti. "Bako", uzviknula sam, jedva vjerujući vlastitim ušima. "Ne možeš se jednostavno dovesti i odvući me iz škole kad god ti se to prohtije. A sigurno ne možeš govoriti ravnateljici (iupti da mije tata bolestan, kad nije! Kako si uopće mogla reći tako nešto? Zar nikad nisi čula da se proročanstva mogu samoispuniti? Mislim, ako stalno ideš naokolo i lažeš o takvim stvarima, one bi se mogle i obistiniti—" "Ne budi smiješna, Amelia", rekla je baka. "Otac ti neće morati ponovno ići u bolnicu samo zato što sam ja školskoj upraviteljici rekla jednu malu, nedužnu laž." "Ne znam kako možeš biti tako sigurna u to", ljutito sam rekla. "Uostalom, kamo me to misliš odvesti? Znaš, bako, ne mogu si priuštiti da usred dana jednostavno odlazim s nastave. Mislim, ja nisam toliko pametna kao većina ostalih učenika u mojoj generaciji i moram mnogo toga nadoknaditi, budući da sam jučer tako rano zaspala—" "Oli, doista mije Žai)", rekla je vrlo sarkastično baka. "Znam koliko uživaš na matematici. Sigurna sam da li je velik gubitak što ćeš je danas propustiti..." Nisam mogla reći da nije u pravu. Barem djelomice. Premda nisam bila oduševljena metodom kojom je to učinila, sigurno neću plakati zbog toga što me baka izvukla s matematike. Mislim, dajte. Nije da sam luda za cijelim brojevima. "Pa, kamo god da idemo," oštro sam rekla, "bolje ti je da se vratimo na vrijeme za ručak. Inače će se Michael pitati gdje sam—" "Ne opet taj dečko", rekla je baka, s uzdahom podigavši pogled prema krovnom otvoru limuzine. "Da, taj dečko", rekla sam. "Taj dečko kojeg volim svim srcem i dušom. I bako, kad bi ga samo upoznala, znala bi—" "Oh, stigli smo", s olakšanjem je rekla baka, dok je njezin vozač zaustavljao limuzinu. "Napokon. Izađi, Amelia." Izašla sam iz limuzine i ogledala se oko sebe da vidim gdje me to baka dovela. Ali vidjela sam samo veliki Chanelov dućan u Pedeset«sedmoj ulici. No to nije moglo biti mjesto na koje smo išli. Ili je? Međutim, kad je baka oslobodila Rommela njegove uzice Louis Vuitton u koju se bio zapleo, stavila ga na tlo i počela odlučno koračati prema tim velikim, staklenim vratima, vidjela sam da je naše odredište upravo Chanel. "Bako", povikala sam, žureći za njom. "Chanel? Izvukla si me iz škole da me odvedeš u šoping?" "Trebaš svečanu haljinu", rekla je baka prezirno frknuvši nosom, "za bal u crno-bijelom kod kontese Trevanni ovog petka. Ovo je bilo najranije kad sam mogla dobiti termin." "Bal u crno-bijelom?" ponovila sam dok nas je Lars pratio u prigušenu bijelu unutrašnjost Chanela, najekskluzivnijeg modnog butika na svijetu - dućan u koji se, prije nego što sam saznala da sam princeza, uopće ne bih usudila kročiti nogom... iako to ne mogu reći za svoje prijatelje, jer je Lilly jedanput unutar kabine /a isprobavanje odjeće u Chanelu snimila cijeli nastavak svoje televizijske emisije. Zabarakadirala se unutra isprobavajući najnovije kreacije Karla Lagerfelda i nije htjela izaći sve dok osiguranje nije razvalilo vrata i ispratilo je na ulicu. U tom nastavku radilo se o tome kako dizajneri visoke mode diskriminiraju ljude po veličini njihove odjeće, budući da je apsolutno nemoguće naći ženske kožne hlače veće od broja 40. "Koji bal u crno-bijelom?" "Sigurno ti je majka rekla", rekla je baka, dok nam je prilazila visoka, poput slamke tanka žena, cikćući: "Vaše Veličanstvo! Kako vas je divno vidjeti." "Moja majka mi nije rekla ništa za bal", rekla sam. "Što si rekla, kada je?" "U petak navečer", rekla mi je baka. Prodavačici je rekla: "Da, mislim da ste stavili na stranu nekoliko haljina za moju unuku. Posebno sam naglasila da budu bijele." Baka me pogledala, trepnuvši poput sove. "Premlada si za crno. I ne želim čuti nikakve prepirke oko toga." Prepirke? Kako da se prepirem oko nečega što još nisam ni počela razumijevati? "Naravno", govorila je prodavačica sa širokim osmijehom. "Budite ljubazni, pođite sa mnom, Vaše Veličanstvo." "U petak navečer?" uzviknula sam. Barem mi se taj dio, od svega što se događalo, počeo bistriti u glavi. "U petak navečer? Bako, ne mogu ići ni na kakav bal u petak navečer. Već sam se dogovorila s—" Ali baka je samo stavila ruku na sredinu mojih leđa i gurnula me. I tako sam cupkajući krenula za prodavačicom, koja ni okom nije trepnula, kao da princeze u vojničkim čizmama i inače stalno cupkaju za njom. A sad sjedim u bakinoj limuzini vraćajući se u školu i razmišljajući jedino o broju ljudi kojima bih željela zahvaliti na lijepoj kaši u kojoj se trenutačno nalazim, ponajprije svojoj majci, zato što ini je zaboravila reci da je baki već dala dopuštenje da ine odvuče na taj bal; kontesi Trevanni, zato što uopće priređuje bal u crno-bijelom; prodavačima u Chanelu, koji, iako su vrlo dragi i simpatični, zapravo nisu ništa drugo nego skupina "omo-gućitelja", budući da su omogućili mojoj baki da me stavi u svečanu bijelu haljinu na

šljokice i odvuče nekamo kamo ja uopće nemam želju ići; svom ocu, zato što je svoju majku pustio od sebe da bez nadzora hara bespomoćnim Manhattanom i, naravno, samoj baki, zato što mi totalno uništava život. Dok je Chanelovo osoblje bacalo metre tkanine preko mene, rekla sam joj da ovaj petak navečer nikako ne mogu ići na bal u crno-bijelom kontese Trevanni, jer bismo te večeri Michael i ja trebali ići na prvi spoj, a njezin odgovor bila je cijela bukvica o tome kako je princezina prva dužnost prema njezinu narodu. Njezino srce, kaže baka, uvijek mora biti na drugom mjestu. Pokušala sam joj objasniti da se ovaj spoj ne može odgoditi ili prebaciti na neki drugi dan, jer će se Ratovi zvijezda prikazivati u Screening Roomu samo te večeri te da će se nakon toga na program vratiti Moulin Rouge, što ne želim gledati zato što sam čula da na kraju netko umre. Međutim, baka je smatrala da moj izlazak s Michaelom nije ni približno toliko važan kao bal u crno-bijelom kontese Trevanni i nije si dala dokazati suprotno. Osim što nam je neki dalji rod (tko nije?), kontesa Trevanni navodno je i društveno vrlo istaknuta pripadnica monaške kraljevske obitelji. Moj nedolazak na njezin bal u crno-bijelom ovdje u gradu, sa svim ostalim djevojkama koje se svojim prvim plesom uvode u društvo, bio bi omalovažavajuća uvreda od koje se kraljevska kuća Grimal-di možda nikada ne bi oporavila. Napomenula sam joj da će moj neodlazak na Ratove zvijezda s Michaelom biti omalovažavanje od kojeg se moja veza s dečkom možda nikada neće oporaviti. Ali baka je samo rekla da će Michael, ako me stvarno voli, imati razumijevanja kad moram otkazati dogovor. I "A ako nema," rekla |c baka, ispuštajući oblačić sivog dima u obliku perjanice od cigareta (iitanes koje je pušila, "onda nikada nije ni bio primjeren za kraljičina supruga." Lako je to baki reći. Ona nije zaljubljena u Michaela još od prvog razreda osnovne. Ona ne provodi sate i sate pokušavajući napisati pjesme koje dolikuju njegovoj veličini. Ona ne zna što znači biti zaljubljen, jer je jedina osoba u koju je baka u cijelom životu ikada bila zaljubljena ona sama. Pa, istina je. A sad se zaustavljamo ispred škole. Vrijeme je ručka. Za nekoliko trenutaka morat ću ući i objasniti Michaelu da ne mogu doći na naš prvi spoj kako ne bih izazvala međunarodni incident od kojeg se zemlja kojom ću jednog dana vladati možda nikada ne bi oporavila. Zašto me baka umjesto toga jednostavno nije mogla poslati u internat u Massachusettsu? Srijeda, 21. siječnja, Nisam mu mogla reći. Mislim, kako da mu kažem? Posebno kad je bio tako drag tijekom ručka. Čini se da su svi u školi znali da je baka došla po mene za vrijeme sata razrednog odjela. U bundi od činčile, s onim obrvama i Rommelom uz sebe, kako bi ikome mogla promaknuti? Upadljiva je koliko i Cher. Svi su bili vrlo zabrinuti, znate, zbog tobožnje bolesti u mojoj obitelji. Posebno Michael. Stalno me ispitivao: "Mogu li ti kako pomoći? Da ti napišem zadaću iz matematike ili nešto drugo? Znam da nije mnogo, ali to je najmanje što bih mogao učiniti..." Kako sam mu mogla reći istnui tlu mi otac nije bolestan; da me baka odvukla usred nastave kako bi me odvela u šoping? U šoping haljine koju ću nositi na balu na koji on nije pozvan i koji će se održati točno u vrijeme kada bismo trebali uživati u večeri i svemirskoj fantaziji koja se događa u dalekoj, dalekoj galaksiji? Nisam mogla. Nisam mu mogla reći. Nisam mogla reći nikome. Za ručkom sam samo sjedila i šutjela. Ljudi su krivo protumačili moju šutnju, misleći da je to zbog silne duševne boli. A zapravo je i bilo, samo ne iz razloga iz kojeg su oni mislili. U principu, dok sam tako sjedila, po glavi mi se vrtjela samo jedna misao, da MRZIM SVOJU BAKU. MRZIM SVOJU BAKU. MRZIM SVOJU BAKU. MRZIM SVOJU BAKU. Stvarno, stvarno mrzim. Čim je završila pauza za ručak, odšuljala sam se do jedne od telefonskih govornica s vanjske strane vrata auditorija i nazvala doma. Znala sam da će mama biti tamo, a ne u svom atelijeru, jer još radi na oslikavanju zidova dječje sobe. Došla je do trećeg zida,#na kojemu je slikala krajnje realističnu sliku pada Sai-gona. "O, Mia", rekla je kad sam je upitala ima li nešto što mi je možda zaboravila spomenuti. "Tako mi je žao. Baka je zvala u vrijeme Anne Nicole. Znaš kakva sam kad gledam Anne Ni-cole." "Mama", rekla sam škripeći zubima. "Zašto si joj rekla da mogu ići na tu glupost? Rekla si mi da te večeri smijem izaći s Michaelom!" "Stvarno?" Mama je zvučala zbunjeno. A zašto i ne bi? Očito se nije sjećala našeg razgovora u vezi s mojim izlaskom s Michaelom... naravno, prije svega zato što je spavala kao klada. Svejedno, nije to morala znati. Bilo je važno da se osjeća što više krivom za gnusan zločin koji je počinila. "Oh, zlato. Užasno mi je žao. Pa, jednostavno ćeš morati otkazati dogovor s Michaelom. Razumjet će." "Mama", zavapila sam. "Neće! To je trebao biti naš prvi pravi spoj! Moraš nešto učiniti!" "Pa", pomalo ironično je rekla mama. "Malo se čudim da si toliko nesretna zbog toga, dušo. Znaš, s obzirom na onu tvoju teoriju da nećeš trčati za Michaelom. Otkazivanje vašeg prvog spoja zasigurno bi se uklapalo u nju." "Jako smiješno, mama", rekla sam. "Ali Jane ne bi otkazala svoj prvi spoj s gospodinom Rochesterom. Samo ga uopće ne bi zvala prije ili mu ne bi dopustila da tijekom izlaska ode predaleko."

"O!" rekla je mama. "Gle", rekla sam. "Ovo je ozbiljno. Moraš me izvući s tog glupog bala!" Ali mama je samo rekla da će porazgovarati s tatom. Naravno, znala sam što to znači. Nema šanse da se izvučem od odlaska na bal. Mo^tata nikada u svom životu nije zapostavio dužnost zbog ljubavi. Sto se toga tiče, baš je poput princeze Margaret. I tako sad sjedim ovdje (pokušavajući, kao i obično, napisati zadaću iz matematike, jer nisam ni nadarena ni talentirana), znajući da ću prije ili kasnije morati reći Michaelu da je naš spoj otkazan. Samo kako? Kako da to učinim? I što ako se toliko razljuti da me nikada više ne pozove van? Još gore, što ako pozove neku drugu djevojku da ide gledati Ratove zvijezda s njim? Mislim, neku curu koja zna sve upadice koje se izvikuju tijekom filma. Na primjer, kad Ben Kenobi kaže: "Obi-Wan. E to je ime koje već dugo nisam čuo", a ti moraš viknuti: "Koliko dugo?" a onda Ben kaže: "Jako dugo." Sigurno ima milijun cura osim mene koje znaju za to. Mi-chael bi mogao pozvati bilo koju od njih umjesto mene i savršeno se dobro provesti. Bez mene. Lilly me stalno gnjavi kako bi saznala što nije u redu. Šalje mi papiriće s porukama. Ne možemo razgovarati jer raskužuju zbornicu, pa je profesorica Hill danas ovdje s nama, pretvarajući se da ocjenjuje referate iz informatike koja je četvrti sat. Ali zapravo naručuje stvari i/ kataloga (ianici I lili. Vidjela sam ga ispod dnevnika. Je li ti tata jako bolestan? napisala je Lilly u zadnjoj poruci. Hoćeš li morati ići natrag u Genoviju? Neću, otpisala sam joj. Je li rak, pitala me Lilly. Vratio mu se? Nije, otpisala sam. Pa stoje onda, Lillyn rukopis postajao je šiljat, što je siguran znak da gubi strpljenje sa mnom. Zašto mi nećeš reći? Zato što će, htjela sam napisati velikim tiskanim slovima, istina uzrokovati neminovnu propast moje romantične veze s tvojim bratom, a to ne bih mogla podnijeti! Zar ne vidiš da ne mogu živjeti bez njega? Ali ne mogu to napisati, jer još nisam spremna na predaju. Mislim, nisam li ja princeza kraljevske kuće Renaldo? Zar se princeze kraljevske kuće Renaldo jednostavno predaju, samo tako, kad je u pitanju nešto njima toliko drago kao što je meni Michael? Ne, nikako. Pogledajte samo moje prabake, Agnes i Rosa-gunde. Agnes je skočila s mosta kako bi dobila što želi (nije htjela biti časna sestra). A Rosagunde je zadavila tipa vlastitom kosom (kako ne bi morala spavati s njim). Zar ću ja, Mia Ther-mopolis, dopustiti da se neka nevažna stvar kao što je bal u cr-no-bijelom kontese Trevanni ispriječi na mojem prvom spoju s čovjekom kojeg volim? Ne, neću. Onda možda u tome leži moj talent. U nepopustljivosti koju sam naslijedila od prijašnjih renaldovskih princeza. Osviještena tom spoznajom, brzo sam napisala poruku Lilly: Je li moj talent u tome da sam, poput svojih prabaka, nepopustljiva? Bez daha sam čekala njezin odgovor. Iako mi nije bilo jasno što ću učiniti ako odgovori potvrdno. Jer, kakav je to talent biti nepopustljiv? Mislim, lime ne mo/cš zaradili novac, kao kad si talentirana /a sviranje violine ili pisanje pjesama ili snimanje televizijskih emisija za javno otvorenu kabelsku televiziju. Ipak, bilo bi lijepo znati da sam sama skužila u čemu sam talentirana. Znate, što se uspinjanja jungovskim30 drvetom sa-moostvarenja tiče. No Lillvn odgovor bio je krajnje razočaravajući: Ne, tvoj talent nije to da si nepopustljiva, tupko. Bože, ponekad znaš biti tako ograničena. ŠTO TI JE S OCEM????? Uzdahnuvši, shvatila sam da nemam izbora nego da otpi-šem: Ništa. Baka me htjela odvesti u Chanel, pa je izmislila priču da mije tata bolestan. Bože, napisala mi je Lilly. Nije ni čudo da opet izgledaš kao da si progutala čarapu. Baka ti je grozna. Apsolutno sam se slagala s njom. Kad bi Lilly samo znala koliko grozna. Srijeda, 21. siječnja, šesti sat, stubište na trećem katu Hitan sastanak sljedbenica tehnike Jane Eyre u postupanju s dečkima. Naravno, u opasnosti smo jer bi nas svakog trenutka netko mogao otkriti, budući da markiramo francuski kako bismo se okupile ovdje na stubištu koje vodi na krov (krovna vrata su, naravno, zaključana: Lilly kaže da su učenici u filmu o mom životu uvijek mogli ići na krov svoje škole. Što je samo još 30 Carl Gustav Jung (1875.-1961.) - švicarski psiholog, psihijatar i filozof; prema njemu proces samoostvarenja događa se postepeno tijekom života, stapanjem različitih dijelova naše psihe, svjesnog i kolektivnog nesvjesnog. jedan primjer kako umjetnost svakako ne oponaša život) i priskočile u pomoć jednoj od naših sestara u nevolji. Baš tako. Ispostavilo se da ja nisam jedina kojoj je tromjesečje nesretno počelo. Ne samo da je Tina iščašila gležanj na skijaškim padinama Aspena - ne, nego je tijekom petog sata na svoj novi mobitel primila poruku od Davea Farouqa El--Abara. Glasila je: NISI MI ODGOVARALA NA POZIV. NA UTAKMICU RANGERA

VODIM JASMINE. ŽELIM TI SRETAN ŽIVOT. Nikada u životu nisam vidjela nešto tako bezosjećajno kao što je ta poruka. Kunem se, krv mi se sledila dok sam je čitala. "Seksistička svinja", rekla je Lilly kad ju je vidjela. "Uopće se nemoj brinuti zbog toga, Tina. Naći ćeš nekoga boljeg." "Ja n-ne želim nekog drugog." Jecala je Tina. "Želim samo D-Davea!" Srce mi se para kad vidim koliko je boli - i nije to bila samo emocionalna bol: nije mala stvar popeti se do stepenica na trećem katu na štakama. Vjerno sam obećala da ću sjediti uz nju dok je ne prođe tjeskoba (Lilly je, prema objašnjenjima Elisa-beth Kiibler-Ross, vodi kroz pet faza tugovanja nakon prekida: Poricanje - ne mogu vjerovati da bi mi učinio tako nešto; Ljutnja - Jasmine je vjerojatno neka kravetina koja se žvali odmah na prvom spoju; Pogodba - možda me primi natrag ako mu kažem da ću ga svake večeri odano zvati; Depresija - nikad više neću voljeti nijednog muškarca; Prihvaćanje - pa, valjda je doista bio sebičan). Naravno, to što sam ovdje s Tinom, umjesto na satu francuskog, znači da riskiram moguće privremeno isključenje, što je kazna za markiranje u Albertu Einsteinu. Ali što je važnije, moj disciplinski izvještaj ili moja prijateljica? Osim toga, Lars drži stražu na dnu stubišta. Ako naiđe gospodin Kreblutz, glavni domar, Lars će početi fućkati genovi-jansku himnu i mi ćemo se priljubiti uza zid pokraj starih strunjača iz dvorane (koje, usput, jako zaudaraju i nedvojbeno su potencijalna opasnost zbog požara). Iako sam duboko tužna /bog Tinc, ne mogu a da ne osjećam kako sam iz njezine situacije izvukla dragocjenu pouku: da "Jane Eyre" tehnika u ophođenju s dečkima nije nužno i najpouzdanija metoda kojom ćeš sigurno zadržati svog dečka uz sebe. Samo što je, prema onom što baka kaže, a ona je uspjela zadržati muža uz sebe četrdeset godina, najbrži način da odbi-ješ frajera od sebe taj da trčiš za njim. I Lilly, koja ima najdulju vezu od svih nas, bogme ne trči za Borisom. Stvarno, ako itko u toj vezi trči, onda je to on. No to je vjerojatno zato što je Lilly previše zaposlena raznim parnicama i projektima da bi mu posvećivala nešto više od površne pažnje. Negdje između njih dvije - bake i Lilly - sigurno se krije istina o tome kako održavati uspješnu vezu s muškarcem. Nekako to moram prokužiti, jer reći ću vam jednu stvar: ako ikada od Miehaela dobijem poruku kakvu je Tina upravo dobila od Davea, definitivno ću skočiti "lastavicu" s mosta Tappan Zee. I čisto sumnjam da će se pojaviti kakav zgodan kapetan obalne straže i izvući me van - barem ne u jednom komadu. Most Tappan Zee je puno viši od Mosta djevica. I, naravno, znate što to znači - to što se dogodilo između Tine i Davea, mislim. To znači da ne mogu otkazati svoj spoj s Michaelom. Nikako, ni u ludilu. Baš me briga ako Monako počne bacati sovjetske projektile na Genovijanski parlament: ja ne idem na taj bal u crno-bijelom. Baka i kontesa Trevanni jednostavno će morati naučiti živjeti s razočaranjem. Jer, kad se radi o našim muškarcima, mi Renaldice se ne šalimo. Mi igramo na sigurno. DOMAĆA ZADAĆA Matematika: zadaci na početku 11. poglavlja i... ???.. Ne znam, zahvaljujući baki. Engleski: dopuniti dnevnik (Kako sam provela zimske praznike - 500 riječi) i... ??? Ne znam, zahvaljujući baki. Biologija: pročitati 13. poglavlje i... ??? Ne znam, zahvaljujući baki. Zdravlje i sigurnost: 1. poglavlje, Ti i tvoj okoliš i... ??? Ne znam, zahvaljujući baki. NT: skužiti svoj tajni talent. Francuski: Chapitre Dix i... Ne znam, zahvaljujući markiranju!!!! Svjetska civilizacija: 13. poglavlje: Vrli novi svijet; navedi neki aktualni događaj koji ilustrira kako tehnologija može štetiti društvu. Srijeda, Ih siječnja, u limuzini na putu bakinoj kuti Ja možda nikada neću shvatiti koji je moj talent - ako ga uopće imam - ali bakin je tako očit da bode u oči. Clarisse Renal-do totalno je nadarena za potpuno upropaštavanje mog života. Sad mi je posve jasno da joj je to cijelo vrijeme cilj. Jednostavna činjenica je da baka ne podnosi Michaela. Naravno, ne zato što joj je ikad išta učinio. Nikad joj nije ništa učinio, osim što joj je unuku učinio iznimno, veličanstveno sretnom. Uopće ga nije upoznala. Ne, baki se ne sviđa Michael, zato što Michael nije kraljevske krvi. Kako to znam? Pa, postalo je prilično očito kad sam danas došla u njezin apartman na poduku za princeze i vidjela koga kako se upravo vraća s racquetballa iz New York Athletic Cluha, mašući svojim reketom i i/.gledajuci poput Andrca Agas-sija? Oh, samo princa Renea. "Sto TI radiš ovdje?" pitala sam na takav način da me je baka poslije zbog toga strogo ukorila (rekla je daje moje pitanje zvučalo prostački i optužujuće, kao da sumnjam daje Rene potajno učinio nešto nepošteno, što je, naravno, bilo upravo tako. U Genoviji sam ga praktički morala tresnuti po glavi da mi vrati moje žezlo). "Uživam u tvom prelijepom gradu", bio je Reneov odgovor. Zatim se ispričao rekavši da se ide otuširati, jer je,

kako je rekao, bio malo užegao od igre. "Stvarno, Amelia", rekla je baka prijekorno. "Zar se tako pozdravlja rođak?" "Zašto on nije u školi?" pitala sam. "Za tvoju informaciju," rekla je baka, "on je na praznicima." "Zar još?" To mi zvuči vrlo sumnjivo. Mislim, kakav to poslovni koledž - pa bio i francuski - ima božične praznike koji traju praktički do veljače? "Škole poput one koju pohađa Rene", bilo je bakino objašnjenje za to, "tradicionalno imaju dulje zimske praznike od američkih škola, kako bi njihovi učenici mogli potpuno iskoristiti skijašku sezonu." "Nisam vidjela nikakve skije na njemu", lukavo sam istaknula. "Piiih!" je, međutim, bilo sve što je baka imala reći o tome. "Reneu je za ovu godinu dosta spustova. Osim toga, obožava Manhattan." Pa, mislim da mi je to jasno. Mislim, New York;e ipak najdivniji grad na svijetu. Baš je neki dan građevinski radnik dolje u Četrdeset drugoj ulici pronašao štakora od devet kilograma! Taj štakor je samo oko dvije kile lakši od mog mačka! U Parizu ili Hong Kongu nećete naći štakore koji teže devet kilograma, budite sigurni. Bilo kako bilo, napredovale smo s počinkom - znale, baka me upućivala u sva lica koja ću upoznali na lom balu u crno-bi-jelom, uključujući i ovogodišnji urod djevojaka koje Maze na svoj prvi svečani ples, kćeri pripadnika otmjenih krugova i ostalih takozvanih američkih kraljevskih obitelji, koje se uvode u Društvo s velikim D i traže muževe (iako bi, ako se mene pita, bilo bolje da traže neki dobar studentski program i, možda, honorarni posao gdje bi poučavale nepismene beskućnike čitanju. Ali to je samo moje mišljenje) kad mi je odjednom palo na pamet rješenje mog problema: zašto Michael ne bi mogao biti moj pratilac na bal u crno-bi-jelom kontese Trevanni? OK, razumije se da to nije isto što i Ratovi zvijezda. I da, mo-rao bi nabaviti smoking i sve. Ali barem bismo bili zajedno. Barem bih mu mogla dati njegov rođendanski poklon u forumu koji se nalazi izvan zidova od građevnih blokova gimnazije Al-berta Einsteina. Barem mu ne bih trebala potpuno otkazati dogovor. Barem bi diplomatski odnosi između Genovije i Monaka ostali neporemećeni. Ali ksfko ću, razmišljala sam, privoljeti baku da pristane na to? Mislim, nije spomenula ništa o tome daje kontesa rekla da mogu povesti pratnju. Ali opet, što je onda sa svim onim djevojkama kojima je to prvi ples? Zar one neće dovesti pratioce? Nije li to ono čemu služi vojna akademija West Point? Da djevojke koje idu na svoj prvi bal opskrbljuje pratiocima? I ako te djevojke smiju povesti pratioce, a nisu princeze, zašto onda ne bih mogla i ja? Glavna prepreka bit će nagovoriti baku da se, nakon svih naših dugih razgovora o tome kako ne smiješ dopustiti da predmet tvoje ljubavi zna čak ni da ti se sviđa, složi da na bal u cr-no-bijelom sa mnom dođe i Michael. Shvatila sam da ću morati upotrijebiti malo diplomatskog takta, koji se baka toliko trudila da me nauči. "I, molim te, Amelia, što god činila," govorila je baka sjedeći i prolazeći češljićem kroz Rommelovu rijetku dlaku, kako joj je savjetovao genovijanski kraljevski veterinar, "nemoj predugo zuriti u kontesino lice. Bila je na face-liftingu. Znam da ti to neće biti lako - izgleda kao da ga je kirurg užasno nevjesto zakrpao. No zapravo, Elena je upravo tako i htjela izgledati. Očito joj se uvijek sviđalo nalikovati na grgeča—" "Čuj, bako, što se tiče tog plesa", počela sam, vrlo diplomatski. "Misliš li da bi kontesa imala nešto protiv da, znaš... dovedem još nekoga?" Baka me zbunjeno pogledala preko Rommelova ružičasta, drhturećeg tijela. "Kako to misliš? Amelia, ja čisto sumnjam da bi se tvoja majka dobro provela na balu u crno-bijelom kon-tese Trevanni. Najprije, ondje neće biti hipijevskih radikala-ca—" "Ne bih vodila mamu", rekla sam, shvativši da sam možda bila malo previše diskretna. "Mislila sam više na, znaš, pratioca." "Ali ti već imaš pratioca." Baka je namjestila Rommelovu ogrlicu ukrašenu dijamantima. "Imam?" Koliko ja znam, nisam nikoga tražila da mi nabavi tipa s West Pointa. "Naravno da imaš", rekla je baka, i dalje me, primijetila sam, ne gledajući u oči. "Princ Rene velikodušno se ponudio da ti bude pratnja na balu. A sada, gdje smo ono stale? Oh, da. Što se tiče kontesina ukusa u odijevanju. Mislim da si do sada već dovoljno naučila da znaš da ne smiješ komentirati - barem ne u lice - ništa od onog što tvoje domaćice imaju na sebi. Ali smatram da te moram upozoriti daje kontesa sklona nositi odjeću ne baš u skladu sa svojim godinama i koja otkriva—" "Rene će mi biti pratilac?" ustala sam, zamalo srušivši čašu s bakinim Sidecareom. "Rene me vodi na bal u crnobijelom?" "Pa, da", rekla je baka, izgledajući posve nedužno - malo previše nedužno, ako se mene pita. "On je ipak gost u ovom gradu - u ovoj zemlji, zapravo. Ja sam mislila, Amelia, da ćeš biti sretna što inu mo/eš pni/ili osjeća | cl;i je dobrodošao i željen—" Gledala sam je bijesno stisnuvši oči. "Što se to ovdje događa?" pitala sam. "Bako, pokušavaš li ti to spojiti Renea i mene?" "Naravno da ne", rekla je baka, izgledajući iskreno zgranuto mojom pomisli. Ali opet, ne bi bilo prvi put da me

zavaraju bakini izrazi lica. Posebno onaj koji nabaci kad hoće da mislite da je ona samo jedna bespomoćna starica. "Tvoja maštovitost nedvojbeno dolazi s majčine strane obitelji. Tvoj otac nikada nije bio tako maštovit kao ti, Amelia, na čemu samo mogu zahvaliti Bogu. Uvjerena sam u to da bi me rano otjerao u grob, da je bio samo upola tako hirovit kao što ti znaš biti, mlada damo." "Pa, što bih drugo trebala misliti?" upitala sam, osjećajući se pomalo tupavo zbog ispada. Naposljetku, ideja da bi mi baka, iako mi je samo četrnaest godina, pokušavala namjestiti nekog princa za kojeg želi da se udam, doista je malo neobična. Mislim, čak i za baku. "Natjerala si nas da plešemo zajedno—" "Za fotografiju u časopisu." Otpuhnula je baka. "—pa ti se ne sviđa Michael—" "Nikad nisam rekla da mi se ne sviđa. Iz onog što sam čula, mislim da je posve šarmantan dečko. Samo želim da budeš realna što se tiče činjenice da ti nisi poput ostalih djevojaka, Amelia. Ti si princeza i moraš misliti na dobrobit svoje zemlje." "—i onda se Rene ovako pojavi i ti izjaviš da me on vodi na bal u crno-bijelom—" "Zar je krivo što želim da se jadni dečko lijepo zabavi dok je ovdje? Mnogo je propatio, izgubivši dom svojih predaka, da i ne spominjem vlastito kraljevstvo—" "Bako", rekla sam. "Renea još nije ni bilo kad su izbacili njegovu obitelj—" "To je još veći razlog", rekla je baka, "da imaš sažaljenja zbog njegovih nevolja." Super. Što ila s;ul radim? U vc/.i s Michaclom, mislim? Ne mogu na bal povesti i njega / princa Renea. Mislim, izgledam dovoljno neobično s ovom svojom poluizraslom kosom i uz određene tjelesne karakteristike dvospolca (iako je, sudeći prema onom kako je baka opisala kontesu, moguće da ona izgleda još čudnije od mene) i zaista ne moram sa sobom vući još dva pratioca i tjelohranitelja. Kad bih barem umjesto sebe, princeze Mije, bila princeza Leia. Mnogo bih radije prihvatila izazov obračuna sa Zvijezdom Smrti nego odlazak na bal u crno-bijelom. Srijeda, 21. siječnja, stan Dakle, to da će mama porazgovarati s mojim tatom u vezi s kontesinim balom je propala stvar. Kako se čini, cijela rasprava zbog uvođenja parkirnih automata posve je izmakla kontroli. Ministar turizma sada također ometa zasjedanje, kao odgovor na prijašnje ometanje ministra financija, a glasovanja ne može biti dok on ne prestane govoriti i ne sjedne na svoje mjesto. Dosad govori već dvanaest sati i četrdeset osam minuta. Nije mi jasno zašto ga tata jednostavno ne da uhititi i strpati u tamnicu. Stvarno se počinjem bojati da se neću uspjeti izvući od odlaska na taj bal. "Mislim da bi trebala reći Michaelu", rekla je mama upravo provirivši u sobu u pokušaju da mi pomogne. "Da nećeš moći u petak. Hej, zar opet pišeš u dnevnik? Zar ne bi trebala pisati zadaću?" Pokušavajući skrenuti temu sa zadaće (halo, pa pišem zadaću, samo sam baš sada uzela kratku pauzu) rekla sam: "Mama, neću ništa govoriti Michaelu dok ne čujemo što će reći tata. Jer nema smisla da riskiram da Michad prekine sa mnom, akt) tata jednostavno kaže da ne moram ići na glupi bal." "Mia", rekla je mama. "Michael neće prekinuti s tobom samo zato što imaš obiteljsku obavezu iz koje se ne možeš izvući." "Ne bih se kladila u to", rekla sam pesimistično. "Dave Fa-rouq El-Abar danas je prekinuo s Tinom zato što mu nije odgovorila na poziv." "To je drugo", rekla je mama. "Ne uzvratiti nekome na pozive je jednostavno nepristojno." "Ali, mama", rekla sam. Bilo mi je već dosta što stalno mami moram objašnjavati ove stvari. Čudim se da je uopće uspjela uloviti jednog tipa, a kamoli dvojicu, kad je očito da nema pojma o umjetnosti furanja. "Ako si previše dostupna, frajer bi mogao pomisliti daje iz lova nestalo sve uzbuđenje." Majka je izgledala sumnjičavo. "Nemoj mi reći. Daj da pogodim. To ti je rekla baka?" "Ovaj", rekla sam. "Da." "Dat ću ti jedan mali savjet koji je moja majka jedanput dala meni", rekla je mama. Iznenadila sam se. Moja mama se ne slaže baš najbolje sa svojim roditeljima, tako da je rijetkost da spominje kako joj je netko od njih dvoje dao neki savjet vrijedan da ga prenese vlastitoj kćeri. "Ako misliš da postoji mogućnost da ćeš Michaelu morati otkazati petak navečer," rekla je, "onda je bolje da ga na to pripremiš sada i to metodom 'mačka na krovu'." Razumljivo, to me zbunilo. "Mačka na čemu?" "Mačka na krovu", odgovorila je mama. "Moraš ga početi psihički pripremati na razočaranje. Na primjer, da se nešto dogodilo Debelom Louieju dok si ti bila u Genoviji—" Sigurno sam zinula od straha, jer je mama rekla: "Ne brini se, nije. Ali samo kažem, da je, ne bih ti to samo direktno izbrbljala preko telefona. Pažljivo bih te pripremila za moguće razočaranje. Na primjer, možda bih rekla: 'Mia, Debeli Louie je pobjegao kroz tvoj prozor i sad je na krovu i ne možemo ga skinuti.'" "Naravno da biste ga mogli skinuti", usprotivila sam se. "Mogli biste se popeti protupožarnim ljestvama, uzeti sa sobom jastučnicu i kad mu se približite, mogli biste je baciti preko njega, podići ga i odnijeti natrag dolje." "Da", rekla je mama. "Ali pretpostavimo da sam ti rekla da ću pokušati. I onda te nazvala sljedeći dan i rekla ti

da nije upalilo, da je Debeli Louie pobjegao na susjedni krov—" "Rekla bih ti da odeš u susjednu zgradu, kažeš nekome da te pusti unutra i odeš na njihov krov." Stvarno mi nije bilo jasno kamo sve to vodi. "Mama, kako bi mogla biti toliko neodgovorna da uopće pustiš Debelog Louieja van? Ponovila sam ti bezbroj puta da prozor u mojoj spavaćoj sobi moraš držati zatvoren, znaš koliko voli promatrati golubove. Louie nema nikakve vještine za preživljavanje u vanjskom svijetu—" "I zato, naravno," rekla je mama, "ne bi očekivala da preživi dvije noći negdje vani." "Ne", praktički sam jauknula. "Ne bih." "Tako je. Vidiš. I kad bih te nazvala treći dan i rekla ti daje, unatoč svemu što smo učinili, Louie uginuo, psihički bi bila spremna." "OH, MOJ BOŽE!" Ščepala sam Debelog Louieja, koji je ležao pokraj mene na krevetu. "I ti misliš da bih ja to trebala napraviti jadnom Michaelu? On ima psa, ne mačku! Pavlov se nikada neće popeti na krov!" "Neće", rekla je mama, izgledajući umorno. Uostalom, zašto i ne bi bila umorna? Životnu srž polako joj proždire nezasitan fetus koji raste u njoj. "Ali ja ti pokušavam reći da bi trebala početi psihički pripremati Michaela na razočaranje koje će osjetiti ako mu zaista budeš morala otkazati petak navečer. Nazovi ga i reci mu daje moguće da nećeš moći u petak. To je sve. 'Mačka na krovu'." Pustila sam Debelog I.ouieja. Ne samo zato što sam napokon shvatila što je mama htjela reći nego i zato što me pokušavao ugristi kako bih ga prestala tako jako stiskati. "Oh", rekla sam. "Misliš da mi, ako to napravim - počnem ga psihički pripremati na to da možda neću moći izaći s njim u petak - neće dati nogu kad mu stvarno kažem o čemu se radi?" "Mia", rekla je mama. "Nijedan dečko neće ti dati nogu zato što moraš otkazati spoj. A onaj koji to napravi nije bio ni vrijedan da si njim hodaš. Baš kao Tinin Dave, usudila bih se reći. Vjerojatno joj je i bolje bez njega. A sad, idi pisati zadaću." Ali kako se od mene moglo očekivati da pišem zadaću nakon što sam čula takvu informaciju? Umjesto zadaće, priključila sam se na Internet. Htjela sam poslati hitnu poruku Michaelu, ali sam umjesto toga vidjela da ja imam hitnu poruku od Tine. ROMANTIČARKA: Bok, Mia. Što radiš? V Zvučala je tako tužno! Cak je odabrala i plavu boju slova! DBLOUIE: Zadaću iz biologije. Kako si ti? ROMANTIČARKA: OK, valjda. Tako mi nedostaje!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Da "barem nikad nisam čula za glupu Jane Eyre. Sjetivši se što je rekla moja mama, napisala sam: DBLOUIE: Tina, ako je Dave bio spreman prekinuti s tobom samo zato što mu nisi odgovarala na pozive, onda te nije bio vrijedan. Naći ćeš novog dečka, nekog tko će te cijeniti. ROMANTIČARKA: Stvarno to misliš? DBLOUIE: Apsolutno. ROMANTIČARKA: Ali gdje da u gimnaziji AE nađem dečka koji me cijeni? Svi dečki koji tamo idu su imbecili. Osim MM-a, naravno. DBLOUIE: Ne "brini se, pronaći ćemo nekoga za tebe. Moram ići, moram tati poslati hitnu poruku— Nisam joj htjela reći da je osoba kojoj sam stvarno morala poslati hitnu poruku bio Michael. Nisam joj htjela gurati pod nos to da ja imam dečka, a ona nema. Osim toga, nadala sam se da se nije sjetila da je u Genoviji, gdje je moj tata, bilo četiri sata ujutro. I da genovijanska palača nije baš remek-djelo što se tehnologije tiče. DBLOUIE: - pa se čujemo. ROMANTIČARKA: OK, bok. Ako ti se poslije bude brbljalo preko Interneta, bit ću ovdje. Nemam kamo drugamo ići. Sirota, draga Tina! Očito je shrvana tugom. Stvarno, kad malo bolje razmislite, dobro je da se riješila Davea. Ako ju je toliko htio ostaviti zbog te Jasmine, mogao je to učiniti mnogo obzirnije, metodom "mačka na krovu". Daje imalo džentlmen, tako bi postupio. No sada je posve jasno da Dave uopće nije džentlmen. Drago mi je što je moj dečko drugačiji. Ili se barem nadam da je. Ne, čekajte - pa naravno da jest. On je MICHAEL. DBLOUIE: Bok! LINUXJEZAKON: Bok i tebi! Gdje si btla? DBLOTJIE: Na poduči za princeze. LINUXJEZAKON: Zar već ne znaš sve što treba znati jedna princeza? DBLOUIE: Očito ne. Baka me pozvala na usavršavanje. Kad smo već kod toga, ima li možda neka kasnija projekcija Eatova zvijezda ili samo ona u sedam sati? LINUXJE ZAKON: Da, ima jedna u jedanaest. Zašto? DBLOUIE: Ma, ništa. LINUXJEZAKON: ZAŠTO? Ali, vidite, sad dolazi dio gdje to nisam mogla učiniti. Možda zbog tiskanih slova, a možda i zato što mi je razgovor s Ti-nom još bio presvjeze urezan u pamćenje. Neviđena tuga u njezinim plavim slovima jednostavno je bila previše za mene. Znam da sam trebala biti iskrena i smjesta mu reći za bal, ali nisam to mogla učiniti. Samo sam razmišljala o tome kako je Michael nevjerojatno pametan i darovit, a kakav sam ja patetični,

netalentirani frik te koliko bi njemu bilo lako otići van i naći nekog vrednijeg pažnje. Zato sam napisala: DBLOUIE: Razmišljala sam o imenu za tvoj bend. LINUXJEZAKON: Kakve to ima veze s time ima li u petak navečer kasnija projekcija Ratova zvijezda? f DBLOUIE: Pa, nikakve, valjda. Ali kako ti se čini Michael i Wookiees;''' ? LINUX JE ZAKON: Čini mi se da si se možda opet igrala LouiejevLm mišem od mačje metvice. DBLOUIE: Ha ha. OK, a Ewoksi3S? LINUXJEZAKON: EWOKSI? Kamo te baka odvela kad te danas odvukla sa sata razrednog odjela? Na terapiju elektrošokovima? DBLOUIE: Samo ti pokušavam pomoći. LINUXJEZAKON: Znam, oprosti. Ali mislim da dečkima "baš ne bi bilo drago da ih se izjednačava s dlakavim malim muppetima s planeta Endor. Mislim, znam daje jedan od njih Boris, ali čak bi i on povukao granicu kod Ewoksa, barem se nadam— DBLOUIE: BORIS PELKOWSKI JE U TVOM BENDU???? LINUXJEZAKON: Da. Zašto? DBLOUIE: Samo pitam. Mogu reći samo ovo: da ja imam bend, ne bih dopustila Borisu da bude u njemu. Mislim, znam da je talentirani glazbenik i sve, ali isto tako diše na usta. Mislim da je super što se on i Lilly tako dobro slažu i nakratko ga i ja mogu trpjeti, čak se i 31 Likovi iz Ratova zvijezda; domoroci s planeta-džungle koji se zove Kashyyyk; Chewbacca je jedan od njih. 32 Medvjedićima slični likovi iz Ratova zvijezda. dobro zabavili u njegovu društvu. Ali ne bili mu dala tla bude u mom bendu. Ne ako ne prestane gurati džempere u hlače. LINUXJEZAKOW: Boris nije tako loš kad ga bolje upoznaš. DBLOTJIE: Znam. Jednostavno mi se ne čini kao tip za sviranje u bendu. Stalno gudi tog Bartoka. LINTJX JE ZAKON: Strašno svira countrv, znaš. Iako mi u bendu nećemo svirati countrv. To je bilo utješno znati. LINTJXJEZAKON: Onda, hoće li te baka pustiti na vrijeme? Zaista nisam imala pojma o čemu govori. DBLOUIE: Što???? LINTJXJEZAKON: U petak. Imaš poduku za princeze, je li tako? Zato si me pitala za kasniju projekciju filma, zar ne? Zabrinuta si hoće li te baka na vrijeme pustiti s poduke? Ovdje sam zabrljala. Vidite, ponudio mi je savršen izlaz -mogla sam reći: "Da, jesam" i postojala je vjerojatnost da on kaže: "Dobro, hajde da se onda dogovorimo za koji drugi put." ALI ŠTO DA NIJE BILO DRUGOG PUTA???? Što da me je Michael, kao Dave Tinu, jednostavno otpilio i našao neku drugu curu koju će voditi u kino???? Pa sam umjesto toga napisala: DBLOUIE: Ne, bit će u redu. Mislim da ću se izvući dovoljno rano. ZAŠTO SAM TAKO GLUPA???? ZAŠTO SAM TO NAPISALA???? Jer, NARAVNO da se neću izvući dovoljno rano, bit ću na glupom balu u crno-bijelom CIJELE VEČERI!!!!! Kunem se, ja sam takav idiot da čak i ne zaslužujem imati dečka. Četvrtak, 11. siječnja, sat razrednog odjela Jutros za doručkom, profesor G. je pitao: "Je li netko vidio moje smeđe hlače od samta?" a mama, koja je navila budilicu kako bi se probudila dovoljno rano da eventualno ulovi tatu na stanci između sjednica parlamenta (nije bila te sreće), rekla je: "Ne, a je li itko vidio moju majicu s natpisom 'Oslobodite Wi-nonu'33?" A onda sam ja rekla: "Pa, ni ja još nisam pronašla svoje gaćice s kraljicom Amidalom." I tada smo svi shvatili o čemu se radi: netko nam je ukrao rublje. To je stvarno jedino objašnjenje. Mislim, mi naše rublje šaljemo u praonicu po kilogramu u Thompsonovoj ulici, onda nam ga oni tamo operu i isporuče ga složenog. Budući da naša zgrada nema vratara, vreća obično bude samo ostavljena u predvorju, gdje čeka dok je netko od nas ne uzme i ne dovuče je preko tri niza stuba do trećeg kata. 33 Free Winona T-shirt - majica s natpisom "Oslobodite Winonu", odnosi se na uhićenje i suđenje glumici Winoni Ryder. Samo što očito nitko nije vidio vrećicu s rubljem koju smo ostavili na pranju dan prije nego što sam ja otputovala u Geno-viju! (Valjda sam ja jedina u obitelji koja obraća pozornost na stvari kao stoje rublje - očito zato što sam ja ta koja je netalentirana, pa nemam razmišljati ni o čemu dubokoumnijem od čistih gaća.) Što može značiti samo to da je jedan od onih šašavih novinskih izvjestitelja (koji nam redovito prekapaju po smeću, što jako ljuti gospodina Molinu, nadstojnika naše zgrade) našao , vreću s našim rubljem i da svakog trenutka možemo očekivati senzacionalnu vijest na naslovnici Posta: IZ ORMARA: ŠTO NOSI PRINCEZA MIA I ŠTO TO, PREMA MIŠLJENJU NAŠIH STRUČNJAKA, ZNAČI.

I TADA ĆE CIJELI SVIJET SAZNATI DA NOSIM GAĆICE S LIKOM KRALJICE AMIDALE! Mislim, nije da idem naokolo hvaleći se kako imam gaćice s motivom iz Ratova zvijezda ili da uopće imam ikakve gaćice koje mi donose sreću. I, ako ćemo pravo, trebala sam ponijeti sa sobom u Genoviju svoje gaćice s kraljicom Amidalom, za ; sreću pri obraćanju svom narodu na Badnjak. Da jesam, možda ne bih skrenula na temu o parkirnim automatima. Ali nema veze, bila sam previše zaokupljena onime što se događalo između mene i Michaela i potpuno sam zaboravila. A sada izgleda da se netko dočepao mojih posebnih gaćica za sreću i sljedeće što će se dogoditi je da će osvanuti na eBay-u34! Ozbiljno! Tko kaže da se moje gaćice ne bi prodavale kao palačinke? Pogotovo zbog činjenice da imaju na sebi lik kraljice Amidale. Gotova sam. l1 Mama je već nazvala Šestu policijsku postaju da prijavi krađu, ali ljudi su ondje previše zaposleni hvatanjem pravih kriminalaca da bi se bacili u potragu za kradljivcem rublja. Praktički su joj se počeli smijati preko telefona. ■T 34 eBay - oniine tržište. Ali ona i profesor (i. zapravo nisu nešto strašno oštećeni; ostali su satno bez obične odjeće. Ja sam jedina koja je ostala bez gaća. Još gore, bez svojih sretnih gaća. Potpuno razumijem da muškarci i žene koji se bore protiv kriminala u ovom gradu imaju pametnijih stvari u glavi nego da traže moje gaćice. Ali kako su stvari krenule, stvarno mi jako, jako treba sva sreća koju mogu dobiti. V Četvrtak, 22. siječnja, matematika ŠTO SVE TREBAM NAPRAVITI: 1. Reći genovijanskom veleposlaniku u Ujedinjenim narodima da nazove CIA-u. Da pita mogu li brzo poslati nekoliko agenata da pronađu moje gaćice (ako padnu u krive ruke, mogao bi izbiti međunarodni incident!). 2. Kupiti mačju hranu!!!!! 3. Provjeriti koliko folne kiseline mama unosi u tijelo. 4. Reći Michaelu da neću moći doći na naš prvi spoj. 5. Pripremiti se na to da ću dobiti nogu. Defn: Drugi korijen od cijelog broja je bilo koji od identičnih faktora. Defn: Pozitivan drugi korijen zove se glavni korijen. Negativni brojevi nemaju drugog korijena. V Cetvttuk, IZ. siječnja, Zdravlje i sigurnost Jesi li vidjela ovo? Naći će se u restoranu Cosi na ručku! Da. Tako je voli. Baš je slatko kad su profe zaljubljeni. Onda, jesi li nervozna zbog sutrašnjeg sastanka na doručku? Ma kakvi. ONI bi trebali biti nervozni. Zar ideš potpuno sama? Mama i tata ne idu s tobom? Daj, molim te. Mogu valjda sama izaći na kraj sa skupinom filmskih glavešina, hvala lijepa. Kako nas iz godine u godinu mogu šopati takvim infantilnim splačinama? Zar ne znaju da smo do sada već shvatili da duhan ubija?Hej, jesi li napisala svu zadaću ili si umjesto toga cijele noći brbljala s mojim bratom preko hitnih poruka? Jedno i drugo. Vas dvoje ste tako slatki da mi se bljuje. Gotovo slatki kao profesor Wheeton i profesorica Klein. Daj šuti. Bože, stoje ovo dosadno. Hoćeš da sastavimo još jednu listu? OK, ti počni. VODIČ LILLY MOSCOVITZ KROZ ONO ŠTO JE I ŠTO NIJE GUBA NA TELEVIZIJI (s komentarima Mije Thermopolis) 7th Heaven Lilly: Kompleksan pogled na borbu jedne obitelji u očuvanju kršćanskog morala u suvremenom društvu koje se stalno razvija. Uz prilično dobru glumu te povremeno dirljive scene, serija povremeno poprima "propovjednički" ton, ali probleme s kojima se suočavaju normalne obitelji prikazuje s iznenađujućim realizmom i samo se ponekad spušta na razinu banalnosti. Mia: Iako je tata svećenik i svi moraju naučiti neku lekciju na kraju svakog nastavka, serija je prilično dobra. Dobro: kad su gostovale blizanke Olsen35. Loše: kad je frizerka i kozmetičar-ka koja radi na seriji najmlađoj curici izravnala kosu. Popstars Lilly: Smiješan pokušaj podilaženja najnižem zajedničkom standardu; emisija iskušava svoje mlade zvijezde u ponižavajućoj javnoj "audiciji", a onda se usmjerava na cilj, dok gubitnici plaču a pobjednici likuju.

Mia: Uzmu gomilu zgodnih ljudi koji znaju pjevati i plesati i natjeraju ih da se na audiciji natječu za mjesto u pop-grupi. Neki prođu, neki ne, i onda oni koji su prošli postaju zvijezde preko noći, nose zanimljivu odjeću u kojoj im se obično vidi pupak i na kraju puknu jer im popuste živci. Kako to može biti loša emisija? 35 Mary-Kate i Ashley Olsen - popularne tinejdžerice, glumice koje su se proslavile glumeći u seriji Puna kuća. Sabrina, vještica tinejdžerica Lilly: lako je snimljena prema likovima iz stripa, emisija je iznenađujuće ugodna, a katkada čak i zabavna. Iako, nažalost, konkretne metode wiccanske vjere nisu opisane. Seriji bi dobro došlo da se malo pozabavi drevnom religijom koja je, tijekom stoljeća, dala moć mnogima, prije svega ženama. Mačka koja govori je malo sumnjiva: nisam pročitala nijedan dokument kojemu se može vjerovati a koji bi potvrđivao mogućnost preobrazbe. Mia: Totalno super kad je Sabrina bila u srednjoj školi i kad je u seriji bio Harvey36. Zbogom, Harvev = zbogom, serijo. Spasilačka služba Lilly: Djetinjasto smeće. Mia: Najbolja serija svih vremena. Svi su zgodni; možeš bez problema pratiti svaki zaplet, čak i uz slanje hitnih poruka; ima mnogo scena plaže, što je super kad si u mračnom, sumornom Manhattanu u veljači. Najbolji nastavak: kad je Pamelu Ander-son oteo onaj polučovjek/poluzvijer, koji je nakon plastične operacije postao profesor na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Najgori nastavak: uvijek kad Mitch posvoji sina. Povverpuff Girls Lilly: Najbolja serija na televiziji. Mia: Slažem se. Dovoljno rečeno. 36 Dečko u kojeg je Sabrina zatreskana; glumi ga Nate Richert. Rosvvell Lilly: Sad se, nažalost, više ne prikazuje, ali serija koja je nudila intrigantan pogled na mogućnost da među nama žive izvanze-maljci. Činjenica da bi oni mogli biti tinejdžeri, i k tome vrlo privlačni, malo prekoračuje vjerodostojnost serije. Mia: Zgodni komadi s izvanzemaljskim moćima. Što biste još mogli poželjeti? Dobro: Max u budućnosti; kad god bi netko došao u prostoriju za brisanje. Loše: kad se pojavila ona vulgarna Tess. Oh, da, i kad su je prestali prikazivati. Buffy - ubojica vampira Lilly: Feminističko ovlašćivanje na vrhuncu, zabava u najboljem obliku. Junakinja je vitak, opaki stroj za ubijanje vampira, koja se o svojoj besmrtnoj duši brine kao i o tome da ne pokvari frizuru. Snažan uzor za mlade žene - štoviše, ljudi oba spola i svih uzrasta imat će koristi od gledanja te serije. Svi televizijski programi trebali bi biti tako dobri. Nakaradno je što ta serija već toliko dugo nije potvrđena nekim Emmyjem. Mia: Kad bi Buffyca još samo našla dečka koji ne mora piti trombocite kako bi preživio. Dobro: uvijek kad ima ljubljenja. Loše: ništa. Gilmoreice Lilly: Pažljiv prikaz samohrane majke koja se bori podignuti kćer tinejdžericu u malom sjeveroistočnom gradu. Mia: Mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo slatkih dečki. Osim toga, lijepo je vidjeti da samohrane mame koje spavaju s profesorom svoga djeteta dobivaju potporu umjesto lekcija kreposne i moralne većine. Čarobnice Lilly: Dok ova serija barem točno prikazuje NEKE karakteristične običaje pripadnika vjere Wicca, čarolije koje te cure redovito izvode potpuno su nerealistične. Ne možete, na primjer, putovati kroz vrijeme ili u neku drugu dimenziju a da ne stvarate procjepe u prostorno-vremenskom kontinuumu. Da su se te cure stvarno transportirale u puritansku Ameriku u sedamnaestom stoljeću, stigle bi ondje jednjaka istrgnutih unutarnjom stranom prema van, a ne uredno ugurane u steznike, jer nitko ne može putovati kroz crvotočinu i zadržati cjelovitost mase. To je jednostavno stvar fizike. Albert Einstein zacijelo se okreće u grobu. Mia: Halo?! Vještice u seksi odjeći. Poput Sabrine, samo bolje, jer su dečki slađi i ponekad se nađu u opasnosti pa ih cure moraju spašavati. Četvrtak, 22. siječnja, MZ Tina je užasno ljuta na Charlotte Bronte. Kaže da joj je Jane Eyre upropastila život. To je izjavila za ručkom. Baš pred Michaelom, koji ne bi smio znati za "Jane Eyre" tehniku netrčanja za dečkima, ali nema veze. Priznao je da nikada nije čitao tu knjigu, tako da mislim da sigurno nije imao blage veze o čemu Tina govori. Ipak, bilo je jako tužno. Tina je rekla da više neće čitati ljubavne romane. I to zato što su oni doveli do propasti njezine veze s Daveom! Svi smo se jako uzrujali kad smo to čuli. Tina voli čitati ljubavne romane. Pročita otprilike jedan dnevno. Ali sad ka/e tla bi, da nema ljubica, sada ona, a ne Jasmine, ovu subotu išla na utakmicu Rangersa s Daveom Farouqom El--Abarom. I čini se da nije pomoglo što sam je podsjetila da uopće ne voli hokej. I Lilly i ja smo shvatile da je ovo ključan trenutak u Tininu pubertetskom razvoju. Trebalo joj je objasniti da je Dave, a ne Jane Eyre, bio taj koji je prekinuo njihovu vezu... i da je, objektivno gledajući, tako vjerojatno i

najbolje. Bilo je apsurdno od Tine da za svoju nesreću okrivljava ljubavne romane. Tako da smo Lilly i ja na brzinu sastavile sljedeći popis i uručile ga Tini, s nadom da će uvidjeti svoje zablude: MIJIN I ULLYN POPIS ROMANTIČNIH JUNAKINJA I DRAGOCJENE POUKE KOJE SMO OD SVAKE OD NJIH NAUČILE 1. Jane Eyre iz romana Jane Eyre: Drži se svojih uvjerenja i izaći ćeš kao pobjednica. 2. Lorna Doone iz Lorne Doone: Vjerojatno je tajna da potječeš iz kraljevske obitelji i da si nasljednica, samo što ti to još nitko nije rekao (to također vrijedi za Miju Thermopolis). 3. Elizabeth Bennet iz Ponosa (predrasuda: Dečki vole kad si mudrica. 4. Scarlett O'Hara iz Zameo ih vjetar: Također. 5. Djeva Marian (djevojka Robina Hooda) iz Robina Hooda: Naučiti se služiti lukom i strijelom je dobra ideja. 6. Jo March iz Malih žena: Uvijek imaj pri ruci još jedan primjerak svog rukopisa, u slučaju tla ti tvoja osvetoljubiva mlada sestrica prvu skicu baci u vatru. 7. Anne Shirlev iz Anne od Zelenih Zabata: Samo jedna riječ: Clairol37. 8. Marguerite St. Just iz The Scarlet Pimpemel: Provjeri prstenje svog budućeg muža prije nego što se udaš za njega. 9. Catherine iz Orkanskih visova: Nemoj se previše uobraziti, jer ćeš i ti nakon smrti morati osamljeno lutati pustopoljinama slomljena srca. 10. Tess iz Tesse iz d'Urbervillesa: Vrijedi isto. Tina je, pročitavši popis, sa suzama u očima priznala da smo u pravu, da su joj junakinje iz ljubavnih romana zapravo prijateljice i da ih se ne bi mogla odreći mirne duše. Svi smo odahnuli od olakšanja (osim Michaela i Borisa - oni su igrali Mic-haelov GameBoy), kad je Shameeka odjednom izjavila nešto još šokantnije od onog što je rekla Tina: "Javit ću se na probu za navijačice." Naravno, bili smo zapanjeni. Ne zato što bi Shameeka bila loša navijačica - ona je najsportskiji tip od svih nas, najzgodnija je, a o modi i šminki zna gotovo koliko i Tina. No jednostavno smo se pitali, kao što je to Lilly bez uvijanja rekla: "Zašto bi išla učiniti tako nešto?" "Zato", objasnila je Shameeka. "Dojadilo mi je da mi Lana i njezine prijateljice komandiraju. Nisu one nište bolje od mene. Zašto se i ja ne bih prijavila za navijačicu, makar ne bila u njihovoj maloj kliki? Imam jednake šanse da uđem u ekipu kao i svi ostali." Lilly je rekla: "To je neosporno istina, ali moram te upozoriti: Shameeka, ako se prijaviš na natjecanje za izbor navijači37 Šampon za kosu. ca, mogla hi stvarno upasti u ekipu. Jesi li se spremna i/.ložiti poniženju navijanja za Joslia Richtcra dok on naokolo naganja loptu?" "Mnoge je godine navijanje bilo stigmatizirano prirođenim seksizmom", rekla je Shameeka. "Ali ja mislim da zajednica navijačica općenito radi pomake afirmirajući se kao sve popularniji sport i za muškarce i za žene. To je dobar način da ostaneš aktivan i u formi, objedinjuje dvije stvari koje su mi iskreno drage: ples i gimnastiku, i izgledat će odlično u prijavama za fakultete. Naravno, to je jedini razlog zašto mi je otac dopustio da se natječem. To i činjenica da je George W. Bush bio u navijačkoj ekipi. I, naravno, neću smjeti ići ni na kakve domjenke i zabave poslije utakmica." U to posljednje uopće nisam sumnjala. Gospodin Tavlor, Shameekin otac, vrlo je strog. Što se ostatka tiče, pa, nisam baš bila sigurna što da mislim. Osim toga, govor joj je zvučao malo pripremljeno i, pa, kao da se brani. "Znači li to da ako upadneš u ekipu", zanimalo me, "više nećeš ručati s nama nego ćeš sjediti tamo?" Pokazala sam na dugačak stol na suprotnoj strani kan ti ne za kojim su sjedili Lana, Josh i svi njihovi, savršeno dobro isfrizi-rani kompići prepuni školskog duha. Srce me zaboljelo pri pomisli da bi Shameeka, koja je uvijek bila tako otmjena, a u isto vrijeme razborita, mogla prijeći na Stranu tame i da bih je mogla izgubiti. "Naravno da ne", omalovažavajući je rekla Shameeka. "Moj ulazak u navijačku ekipu gimnazije Alberta Einsteina neće ni za mrvu promijeniti moja prijateljstva sa svima vama. I dalje ću biti snimateljica za tvoju televizijsku emisiju—" kimnula je prema Lilly. "—i tvoja partnerica na biologiji—" meni, "—i tvoja savjetnica za ruževe—" Tini, "—i tvoj model za portrete—" Ling Su. "Jedino što se možda nećemo toliko viđati ako postanem navijačica." Svi smo sjedili mulu.1, la/iiiisljajuu o loj velikoj promjeni koja bi nas mogla zadesiti. Da Shameeka ude u navijačku ekipu, to bi, naravno, bilo otkriće /a sve štreberiee posvuda. Ali bi nam također neizbježno otelo Shameeku, koja bi bila prisiljena provoditi sve svoje slobodno vrijeme vježbajući "špagu" i putujući autobusom

u Westchester na utakmice u gostima s Rye Countrv Dayom. Ali bilo je tu još nešto. Ako Shameeka uđe u navijačice, to bi značilo da je u nečemu dobra - STVARNO, STVARNO dobra u nečemu, ne samo pomalo dobra u svemu, što već znamo o njoj. Ako ispadne daje Shameeka STVARNO, STVARNO dobra u nečemu, onda ću ja biti JEDINA za našim stolom za ručak koja nema neki prepoznatljivi talent. I, kunem se, nisam se samo zato tako usrdno nadala da Shameeka neće postati navijačica. Mislim, stvarno sam htjela da uspije, ako je to ono što zaista želi. Samo... samo što FAKAT ne želim biti jedina koja nema talent! !!! STVARNO, STVARNO ne želim!!!!!!! Tišina, za stolom bila je opipljiva... dobro, osim bing-bing-bing iz Michaelove elektroničke igrice. Dečki su očito čak i savršeni dečki, poput Michaela - imuni na stvari kao što je ugođaj. Alija vam mogu reći daje ugođaj ove godine, barem do sad, bio prilično loš. Zapravo, ako se stvari uskoro ne počnu popravljati, možda ću cijelu ovu godinu morati otpisati kao neuspjelu. Još nemam pojma koji bi to mogao biti moj tajni talent. Jedna stvar za koju sam sigurna da nije je psihologija. Nagovoriti Tinu da se ne odriče svojih knjiga bio je težak posao! A Shameeku nismo uspjeli uvjeriti da se ne natječe za navijačicu. Mislim da shvaćam zašto bi to htjela - mislim, moglo bi biti donekle zabavno. Iako mi je nepojmljivo zašto bi itko vlastitom voljom htio provoditi toliko vremena s Lanom VVeinberger. V Četvrtak, 22. siječnja, francuski Profesorica Klein nije baš sretna što smo Tina i ja jučer markirale sa sata. Naravno da sam joj rekla da nismo markirale, već da smo imale hitnu medicinsku situaciju zbog koje smo morale otići u Hoovu trgovinu i kupiti tampone, ali nisam sigurna da mi je profesorica Klein povjerovala. Pomislili biste da će pokazati malo ženske solidarnosti što se tiče ženskih stvari, ali očito ništa od toga. Ali barem nas nije zapisala. Pustila nas je uz upozorenje i svakoj zadala da napiše sastavak od pet stotina riječi (na francuskom, naravno) o Maginotovoj liniji38. Ali to uopće nije ono o čemu bih htjela pisati. Ja bih htjela pisati o ovome: MOJ STARI JE ZAKON!!!!! I to ne samo u državi kojom vlada. Totalno me izvukao da ne moram ići na kontesin bal u crno-bijelom!!!! Dogodilo se da je - barem prema onome što mi je rekao profesor G. ulovivši me na hodniku ispred razreda i informiravši me o situaciji - ometanje sjednice o parkirnim automatima dugim govorancijama naposljetku prekinuto (nakon trideset šest sati) pa je mama napokon uspjela doprijeti do tate (pobijedili su oni koji su bili za postavljanje parkirnih automata. To je pobjeda i za mene i za okoliš. Ali ne mogu se osjećati potpuno osvećenom za pretrpljeno bakino ruganje poslije govora u kojem sam se predstavila svome narodu, zbog činjenice da je pravi pobjednik u svemu tome genovijanska infrastruktura). 38 Sustav obrambenih utvrda na granici između Francuske i Njemačke koji su, na zahtjev Andrea Maginota, Francuzi postavili u razdoblju između 1927. i 1936. Iako je smatrana neprobojnom, njemačka ju je vojska u proljeće 1940. zaobišla prodorom kroz Belgiju i u petotjednom Blitzkriegu (munjevitom napadu) prisilila Francusku na kapitulaciju; Maginotova linija postala je tako sinonim loše smišljene vojne obrambene strategije. U svakom slučaju, tala je rekao da ne moiam ići na kontesi-nu zabavu. I ne samo to, rekao je i da u svom životu nikad nije čuo za nešto tako glupavo i da je jedina zavada koja traje između naše obitelji i kraljevske obitelji Monaka - bakina. Čini se da se ona i kontesa međusobno natječu još od školskih dana te da se baka samo željela razmetati pokazujući svoju unuku, o kojoj su napisane knjige i snimljeni filmovi. Kako se čini, kon-tesina jedina unuka također će biti na balu, ali o njezinu životu nikada nije snimljen film i cura je zapravo pomalo nespretnjakovićka, koju su izbacili iz liceja zato što nikada nije naučila skijati ili tako nešto. Tako da sam slobodna! Slobodna da sutrašnju večer provedem sa svojom jedinom ljubavi! Nisam uopće trebala pripremati Michaela metodom "mačka na krovu"! Unatoč tome što nemam svoje sretne gaćice, sve će biti u redu. Imam takav predosjećaj. Tako sam sretna da želim napisati pjesmu. Ali sakrit ću je od Tinina pogleda, jer je nedolično da netko uživa u svojoj sreći kad je sudbina nekog drugog tako užasno bijedna (Tina je saznala tko je Jasmine: to je jedna cura koja ide s Daveom u Tri-nity. I njezin otac je naftni šeik. Jasmine ima zubni aparatić od akvamarina39, a kompjutersko ime joj glasi IluvJustin2345). DOMAĆA ZADAĆA Matematika: zadaci na kraju 11. poglavlja Engleski: u dnevniku opisi svoje osjećaje u vezi s čitanjem The Bait Johna Donna Biologija: ne znam, Shameeka će je napisati za mene Zdravlje i sigurnost: 2. poglavlje, Opasnosti za okoliš i ti NT: skužiti skriveni talent 39 Akvamarin - mineral, tj. dragi kamen modrozelene boje koja se slaže s bojom mora. Francuski: ( linpitrc Onze, ćcnvez une namitif, 300 riječi, dvostruki prored, plus 500 riječi o puževima Svjetska civilizacija: 500 riječi, objasni uzrok armenskog sukoba Pjesma za Michaela Oh, Michael,

uskoro ćemo otići pred Gran Moff Tarkina40 uživajući u čarima vegetarijanskog moo shua41 uz bipkanje R2-D2-a. A možda ćemo se čak i držati za ruke gledajući tatooinske pustinje i znajući da naša ljubav nadaleko više vatrene moći ima od Zvijezde smrti. I iako bi nam mogli razoriti planet i ubiti svako biće koje na njemu jest poput Leije i Hana, u zvijezdama gore, nikada našu ljubav uništit neće— Poput Millenium Falcona42 u hiperpogonu naša će ljubav nastaviti cvasti i cvasti. 40 Lik iz Ratova zvijezda; um koji stoji iza projekta Zvijezde smrti. 41 Vegetarijansko jelo s gljivama, jajima i povrćem. 42 Svemirski brod Hana Soloa. V Četvrtak, 11. siječnju, limuzina na putu bakinoj kuci Samo će velika osoba priznati da je pogriješila - to me baka naučila. A ako je to istina, onda sam ja sigurno još viša od svojih sto sedamdeset pet centimetara. Jer, pogriješila sam. Pogriješila sam u vezi s bakom. Sve ovo vrijeme, kad sam mislila da uopće nije ljudsko biće i da su je možda izvanzemaljci poslali sa svog matičnog broda da promatra život na ovom planetu te izvještava o njemu svoje nadležne. Da, pa pokazalo se da je baka stvarno ljudsko biće, baš poput mene. A kako sam to saznala? Kako sam otkrila da genovijanska princeza udovica ipak nije prodala svoju dušu Princu tame, kao što sam često pretpostavljala? Otkrila sam to danas kad sam ušla u bakin apartman u Plazi, posve spremna na svađu zbog cijele situacije s kontesom Trevanni. Htjela sam reći nešto poput: "Bako, tata kaže da ne moram ići i, pogodi što, ne idem." Barem sam to planirala reći. Ali kad sam ušla i vidjela je, riječi su mi praktički zamrle na usnama. Jer, baka je izgledala kao da ju je netko pregazio kamionom! Ozbiljno. Sjedila je u mraku - preko sjenila svjetiljaka bili su prebačeni ljubičasti šalovi, jer su je, kako je rekla, od svjetla boljele oči - a nije bila ni odjevena kako treba. Bila je u jj baršunastom kućnom ogrtaču i u nekakvim papučama, a krilo joj je prekrivala deka od kašmira i to je bilo to, a kosa joj je bila puna viklera. Da joj crta oko očiju nije bila istetovirana, kunem se da bi bila sva razmazana. Čak nije uživala ni u Sidecareu, svom omiljenom piću. Samo je sjedila, s Rommelom koji joj je drhturio u krilu, izgledajući kao smrt na dopustu. Baka, ne pas. "Bako", nisam mogla ne u/viknuti kad sam je vidjela. "Jesi li dobro? Jesi li bolesna ili nešto?" No sve što je baka rekla, i to glasom koji je tako malo zvučao poput njezina inače prilično prodorna glasa da sam jedva mogla vjerovati da pripada istoj ženi, bilo je: "Ne, dobro sam. Ili ću barem biti. Jednom kad prebrodim poniženje." "Poniženje? Kakvo poniženje?" Kleknula sam pokraj njezine stolice. "Bako, sigurno nisi bolesna? Čak i ne pušiš!" "Bit ću dobro", slabašno je rekla. "Proći će tjedni prije nego što ću se moći pokazati u javnosti. Ali ja sam Renaldo. Jaka sam. Oporavit ću se." Tehnički gledano, baka je zapravo Renaldo samo po udaji, ali nisam htjela sad raspravljati s njom o tome, misleći da nešto stvarno nije u redu, da joj je, na primjer, možda maternica ispala dok se tuširala ili tako nešto (to se dogodilo jednoj ženi iz stambenog kompleksa u Boci gdje živi Lillvna i Michaelova baka. To se također često događa kravama u knjizi Jamesa Herriota Sva bića, mala i velika). "Bako", rekla sam, pomalo se ogledavajući u slučaju da njezina maternica leži negdje na podu ili tako nešto. "Želiš da pozovem liječnika?" "Ne može mene izliječiti nijedan liječnik", rekla je baka. "Ja samo patim od poniženja što imam unuku koja me ne voli." Nisam imala pojma o čemu govori. Naravno, katkad mi baka nije baš previše draga. Katkad mi se čak čini da je mrzim. Ali nije da je ne volim. Valjda. Barem joj to nikad nisam rekla u lice. "Bako, o čemu to govoriš? Naravno da te volim—" "Zašto onda ne želiš ići sa mnom kontesi Trevanni na bal u crno-bijelom?" cviljela je baka. Brzo trepćući, uspjela sam samo promucati: "Mo-molim?" "Tvoj otac kaže da nećeš ići na bal", rekla je baka. "Kaže da ne želiš ići!" "Bako", rekla sam. "/.nas tla ne /dim ili. Znaš da Michael i ja-" "Taj dečko!" uzviknula je baka. "Opet taj dečko!" f

"Bako, prestani ga tako zvati", rekla sam. "Savršeno dobro znaš kako mu je ime." "I pretpostavljam da ti je taj Michael—" prezirno je otpuh-nula baka, "—važniji od mene. Pretpostavljam da u ovom slučaju više paziš na njegove osjećaje nego na moje." Odgovor na to bilo je, naravno, gromoglasno da. Ali nisam htjela biti bezobrazna. Rekla sam: "Bako, sutra navečer nam je prvi spoj. Moj i Michaelov, mislim. To mi je zbilja važno." "A činjenica da je meni zbilja važno da dođeš na taj bal -pretpostavljam da to nema nikakve važnosti?" Dok je tako sjedila i gledala u mene sva jadna, na trenutak mi se učinilo kao da su bakine oči pune suza. Ali možda je to bila samo varka zbog prigušenog svjetla u prostoriji. "Nije važno ni to da mi je Elena Trevanni, još otkad sam bila mala djevojčica, uvijek zapovijedala, zato što je rođena u uglednijoj i aristokratskijoj obitelji od mene? Da je, dok se nisam udala za tvog djeda, uvijek imala ljepšu odjeću, cipele i torbice nego što su moji roditelji meni mogli priuštiti? Da još misli da je mnogo bolja od mene, jer se udala za grofa koji nije imao ni odgovornosti ni zemljišnih posjeda, samo neograničeno bogatstvo, dok sam ja bila prisiljena krvavo raditi kako bih od Genovije stvorila raj za turiste kakav je ona danas? I da sam se nadala da bih je samo ovaj put, pokazavši kako imam krasnu i dobro odgojenu unuku, mogla posramiti?" Bila sam zapanjena. Pojma nisam imala zašto joj je taj glupi bal toliko važan. Mislila sam da je to samo zato što je željela razdvojiti Michaela i mene ili me privoljeti da mi se umjesto Michaela počne sviđati princ Rene, kako bismo jednoga dana nas dvoje ujedinili naše obitelji u svetom braku te stvorili rasu supermonarha. Nikad mi nije palo na pamet da bi se moglo raditi o nekim prikrivenim, olakšavajućim okolnostima... Kao, na primjer, da je kontesa Tievanni, u biti, bakina l.ana Weinberger. Jer, tako mije sve to zvučalo. Kao daje Elena Trevanni jednako nemilosrdno mučila i zadirkivala baku, kao što je mene godinama mučila i zadirkivala Lana. Pitam se je li Elena ikada, kao meni Lana, predložila baki da na cice zalijepi flastere umjesto da nosi grudnjak. Ako je to rekla Clarisse Renaldo, onda je puno, puno odvažnije stvorenje od mene. "A sada joj", rekla je baka vrlo, vrlo tužno, "moram reći da me unuka ne voli dovoljno da na jednu jedinu večer stavi na stranu svog novog dečka." Teška srca, postalo mi je jasno što moram učiniti. Mislim, znala sam kako se baka osjećala. Da je postojao neki način -bilo koji način - da posramim Lanu - znate, osim da odem na spoj s njezinim dečkom, što sam već napravila, samo što sam na krajuya bila više ponižena od Lane - napravila bih to. Bilo što. Jer, kada je netko podao, okrutan i jednostavno pokvaren do srži poput Lane - i to ne samo prema meni, već prema svim curama u Albertu Einsteinu koje nisu obdarene ljepotom i školskim duhom - takva osoba onda potpuno zaslužuje da joj se to nabije na nos. Bilo je tako čudno znati da i u životu nekog kao što je baka, koja se uvijek činila nevjerojatno sigurnom u sebe, postoji Lana Weinberger. Mislim, ja sam baku uvijek zamišljala kao osobu koja bi Lanu, da ona zabaci svoju dugu plavu kosu na njezinu klupu, opalila Ferragamovom torbicom po licu. No možda je postojala osoba koje se čak i baka malo bojala. I možda je ta osoba bila kontesa Trevanni. I, iako nije istina da baku volim više od Michaela - nikoga ne volim više od Michaela, osim, naravno, Debelog Louieja -bake mije u tom trenutku bilo više žao nego same sebe. Znate, ako Michael prekine sa mnom zato što sam otkazala naš spoj. Zvuči nevjerojatno, ali je tako. Pa sam rekla, ne vjerujući tla to izgovaram čak ni dok su mi riječi izlazile iz usta: "U redu, bako, ići ću na bal." Na baki se vidjela čudesna promjena. Činilo se da se odmah razvedrila. "Stvarno, Amelia?" upitala je, posegnuvši kako bi me uhvatila za ruku. "Hoćeš li stvarno to učiniti za mene?" Znala sam, zauvijek ću izgubiti Michaela. Ali kao što je moja majka rekla, ako ne bude imao razumijevanja, onda vjerojatno i nije onaj pravi za mene. Baš sam popustljiva. Ali izgledala je tako sretno. Zbacila je dekicu od kašmira - i Rommela - i pozvonila sluškinji da joj donese Sidecar i cigarete, a zatim smo prešle na današnju lekciju - kako pitati za broj najbliže taksislužbe na pet različitih jezika. Sve što mene zanima je: što. I to ne u vezi s tim zašto bih ikada morala znati pozvati taksi na hindustanskom. Nego. mislim na to što - ŠTO???? - ću reći Michaelu? Mislim, ozbiljno. Ako mi sada ne da nogu, onda nešto definitivno nije u redu s njim. A budući da znam da je s njim sve u redu, onda znam i da će prekinuti sa mnom. Za što mogu reći samo da NA OVOM SVIJETU NEMA PRAVDE. NIMALO. Budući da Lilly sutra ujutro doručkuje na sastanku s producentima televizijskog filma o mom životu, pretpostavljam da ću tada reći Michaelu kako stoje stvari. Tako može prekinuti sa mnom i još na vrijeme stići na sat razrednog odjela. Možda ću do tada prestati plakati prije nego što me Lana vidi na prvom satu na matematici. Mislim da, nakon što mi srce bude iščupano iz tijela i zavitlano na pod, neću biti u stanju podnijeti još i njezino izrugivanje. Mrzim se. \ Četvrtak, 11. siječnju, stan Pogledala sam film o svom životu. Mama mi ga je snimila dok sam bila u Genoviji. Mislila je da je profesor G.

preko njega snimio utakmicu Jetsa, ali ispalo je da nije. Frajer koji glumi Michaela je totalna slatkica. U filmu, on i ja na kraju završimo zajedno. Baš šteta što će u stvarnom životu sutra prekinuti sa . mnom... iako Tina ne misli tako. To je jako lijepo od nje i sve, ali činjenica je da hoće. Mislim, to je zapravo pitanje ponosa. Ako cura s kojom hodaš puna trideset četiri dana otkaže vaš prvi spoj, onda stvarno nemaš izbora nego prekinuti s njom. Mislim, potpuno mi je jasno. Ja bih prekinula sama sa sobom. Sada je jasno da tinejdžeri kraljevske krvi ne mogu biti poput normalnih tinejdžera. Mislim, za ljude poput mene i princa Williama, dužnost će uvijek morati biti na prvom mjestu. A tko će to moći razumijeti, a kamoli trpjeti? Tina kaže da Michael može i hoće. Tina kaže da Michael neće prekinuti sa mnom zato što me voli. Ja sam joj odgovorila da hoće, zato što me voli samo kao prijateljicu. "Očito je da Michael prema tebi osjeća više od prijateljstva", Tina mi stalno ponavlja preko telefona. "Mislim, pa poljubili ste se!" "Jesmo", kažem ja. "Ali i Kenny i ja smo se poljubili, a on se meni sviđao samo kao prijatelj." "Ovo je potpuno drugačija situacija", kaže Tina. "Kako?" "Zato što je tebi i Michaelu suđeno da budete zajedno!" kaže Tina razdraženo. "Piše ti u zvjezdanoj tablici! Ti i Kenny nikada niste bili jedno za drugo, on je Rak." Usprkos Tininim astrološkim predviđanjima, nema nikakvih dokaza da Michael mene voli više nego što voli, recimo, Judith Gershnci. Da, napisao mi je onu pjesmicu u kojoj spominje riječ na LJ. Ali otada je već prošao cijeli mjesec, tijekom kojega sam ja bila u drugoj državi. Nije ponovio takve izjave otkad sam se vratila. Mislim daje vrlo vjerojatno da će sutra biti kap koja će preliti čašu. Mislim, zašto bi Michael gubio vrijeme na curu poput mene, koja se čak nije u stanju suprotstaviti vlastitoj baki? Sigurna sam da bi Michael, da je njegova baka rekla nešto poput: "Michael, moraš u petak navečer ići sa mnom na bingo, jer će tamo biti Olga Krakowski, moja suparnica iz djetinjstva, a ja želim da bude impresionirana kad te vidi", rekao: "Žao mi je, bakić, ne mogu." Ne, ja sam beskičmenjak. I ja sam ta koja sad mora ispaštati zbog toga. Pitam se je li školska godina predaleko odmakla da se prebacim negdje drugdje. Jer stvarno mislim da neću moći podnijeti da idem u istu školu u koju i Michael kad prekinemo. Moglo bi me ubiti da ga viđam pod odmorom na hodniku, na ručku i na NT-u, znajući da je jednom bio moj, ali da sam ga izgubila. No po'stoji li koja druga škola na Manhattanu koja bi primila netalentiranu otpadnicu bez kičme kao što sam ja? Sumnjam. Za Michaela Oh, Michaele, moja jedina prava ljubavi Pred nama su bili mnogi užici novi Al izgubih te zbog beskičmenjaštva svog I sad ću godinama za tobom ginut, sve do u grob. &etak, 13. siječnja, sat razrednog odjela Pa. To je to. Rekla sam mu. Nije prekinuo sa mnom. Još. Zapravo, primio je to stvarno s mnogo razumijevanja. "Ne, Mia, zbilja", rekao mi je. "Razumijem. Ti si princeza. Dužnost je na prvom mjestu." Možda mi samo nije htio dati nogu u školi, pred svima? Rekla sam mu da ću pokušati otići ranije s bala ako budem mogla. Rekao je da navratim ako uspijem. Do Moscovitzevih, mislim. Naravno, jasno mi je što to znači: da će tamo prekinuti sa mnom. O, BOŽE, ŠTO JE TO SA MNOM????? Michaela poznajem već godinama. On NIJE tip dečka koji bi prekinuo s curom samo zato što ona ima obiteljsku obavezu koja je važnija od izlaska s njim. ON NIJE TAKAV. ZATO GA I VOLIM. Ali zašto ne mogu prestati misliti da je jedini razlog što me nije ostavio na licu mjesta taj što to nije mogao učiniti u mojoj vlastitoj limuzini, pred mojim tjelohraniteljem i vozačem? Mislim, koliko je Michael znao, Lars je mogao biti obučen da prebije dečke koji pred njim pokušaju prekinuti sa mnom. MORAM PRESTATI S OVIME. MICHAEL NIJE DAVE FAROUQ EL-ABAR. NEĆE me ostaviti zbog ovog. Ali zašto onda osjećam kao da znam kako se vjerojatno osjećala Jane Eyre kad je na dan svog vjenčanja doznala istinu o Berthi? Ne, Michael, koliko je meni poznato, nema ženu. Ali je posve moguće da se moja veza s njim, poput Janeine s gospodinom Rochesterom, bliži kraju. I ne pada mi na pamet nijedan ovozemaljski način na koji bi se to ikako moglo popraviti. Mislim, moguće je da će večeras, kad budem prolazila pokraj nje, zgrada u kojoj žive Moscovitzi biti u plamenu te da će mi se uka/ati prilika tla doka/vm da sam vrijedna Michaclovc ljubavi nesebično spašavajući njegovu majku ili možda njegova psa, Pavlova, iz vatre. Ali osim toga, ne vidim načina kako bismo opet mogli biti zajedno. Naravno, dat ću mu njegov rođendanski

poklon, kad sam se već toliko namučila ukravši ga. Ali znam da to neće ništa pomoći. Koji je meni vrag???? Ovo bolje da je PMS. Jer ako je ljubav stalno ovakva, onda više ne želim biti zaljubljena! &etuk, 23. siječnja, još uvijek sat razrednog odjela Upravo su objavili ime najnovije članice navijačica reprezentacija trećih razreda gimnazije Alberta Einsteina. Shameeka Tavlor. Super. Baš super. Dakle to je to. Sad sam službeno jedina osoba za koju znam da nema nijedan zamjetljiv talent. U svakom sam pogledu niš' koristi. Getak, 13. siječnja, matematika Michael nije navraćao ovamo u vrijeme odmora. Ovo je prvi dan u cijelome tjednu da se nije ušuljao da me pozdravi putem na napredni engleski, tri učionice dalje od ove. Zbilja se trudim da to ne shvatim osobno, ali neki glasić u meni neprestano mi govori: To je to! Gotovo je! Prekinut će s tobom! Sigurna sam da Kate Bosworth nema takav glasić koji živi u njoj. ZAŠTO ja nisam mogla biti rođena kao Kate Bosworth, umjesto kao Mia Thermopolis? Da stvari budu još gore - kao da se uopće mogu brinuti zbog nečeg toliko banalnog - Lana se upravo okrenula i prosiktala: "Nemoj misliti da će se među nama išta promijeniti, Mia, samo zato što je tvoja mala frendica primljena u navijačku momčad. Ona je ista patetična frikuša kao i ti. Pustili su je da uđe u navijačice samo zato što su trebali zadovoljiti normu što se friko-va tiče." Zatim je ponovno zamahnula glavom - ali ne dovoljno brzo, jer joj je mnogo kose i dalje ostalo prebačeno preko moje klupe. I kad sam u sljedećem trenutku, najjače što sam mogla, tres-nuvši zatvorila svoj udžbenik Matematika I-II, mnogo njezinih svilenkastih uvojaka koji su mirisali na divlji đumbir ostalo je prignječeno između stranica 210 i 211. Lana je bolno kriknula. Profesor G., koji je stajao pred pločom, okrenuo se, skužio odakle je dolazilo vrištanje i uzdahnuo. "Mia", umorno je rekao. "Lana. Sto je opet?" Lana je uperila kažiprst u mom smjeru. "Zalupila je knjigu na moju kosu!" Nedužno sam slegnula ramenima. "Nisam /nala daje njezina kosa u mojoj knjizi. Uostalom, zašto ne može svoju kosu držati za sebe?" Profesor Gianini izgledao je kao da mu je sve to beskrajno dosadno. "Lana", rekao je. "Ako nisi u stanju držati kosu pod kontrolom, preporučujem ti pletenice. Mia, ne treskaj knjigom. Trebala bi biti otvorena na stranici dvjesto jedanaest, gdje želim da čitaš drugi dio. I to naglas." Čitala sam naglas iz drugog dijela, ali ne bez određenog zadovoljstva. Barem jednom sam se uspjela osvetiti Lani, a da me NISU poslali k ravnateljici. Oh, bila je slatka. Slatka, slatka zadovoljština. Iako mi stvarno nije jasno zašto moram učiti ove stvari, budući da je genovijanska palača puna štreberskog osoblja koje jedva čeka da za mene pomnoži razlomke. Polinomi član: varijabla pomnožena s koeficijentom monom: "polinom koji ima jedan član binom: polinom koji ima dva člana trinom: polinom koji ima tri člana Stupanj polinoma = stupanj izraza s najvećim stupnjem U radosti zbog boli koju sam nanijela svom neprijatelju, zamalo sam zaboravila na činjenicu da mi je srce slomljeno. Moram imati na umu da će mi Michael večeras nakon bala u crno--bijelom dati nogu. Zašto se ne mogu USREDOTOČITI???? To je sigurno ljubav. Sita sam je. &etak, li. siječnja, Zbtuvlje i sigurnost Zašto izgledaš kao da si upravo pojela čarapu? Ne izgledam. Kako je bilo na poslovnom doručku? Baš izgledaš. Na sastanku je bilo ODLIČNO. Stvarno? Jesu li pristali objaviti pismo isprike preko cijele stranice u Varietyju? Ne, još bolje. Zar se nešto dogodilo između tebe i mog brata? Jer, upravo sam ga vidjela u hodniku i bio mije sav nekako tajnovit. TAJNOVIT? Kako tajnovit? Kao daje tražio Judith Gershner kako bi je večeras pozvao na spoj???? Ne, više kao da je tražio telefonsku govornicu. Zašto bi pozvao van Judith Gershner? Koliko ti puta moram ponoviti, sviđaš mu se ti, a ne J. G. Sviđala sam mu se, misliš reći. Prije nego što sam morala otkazati naš večerašnji izlazak, zato što me baka prisilila da idem na bal. Na bal? Mislim, stvarno. Uf. Ali, molim lijepo. Michael neće večeras na spoj pozvati neku drugu curu, samo zato što si ti spriječena. Mislim, zbilja se veselio što će izaći s tobom. I to ne samo iz pohotnih razloga. ZBILJA????

Da, pljugerice jedna. A što si ti mislila ? Mislim, pa vas dvoje izlazite. Ali u tome i je stvar. Nismo. Još izašli, mislim. Pa? Izaći ćete neki drugi dan kad li nećeš morati ići na bal. Ne misliš da će prekinuti sa mnom? Ne, osim u slučaju da mu je, otkad sam ga posljednji put vidjela, nešto teško zviznulo na glavu. Tipovi s ozljedom lubanje u principu mogu se ne smatrati odgovornim za svoje postupke. Zašto bi mu nešto teško palo na glavu? Govorim metaforički. Želiš čuti o mom poslovnom doručku ili ne? Želim. Što je bilo? Rekli su mi da žele da im dam pravo kupnje moje emisije u određenom roku nakon male kapare. Što to znači? To znači da će Lilly otkriva kako stvari zaista stoje pokazati mrežama i vidjeti želi li itko kupiti emisiju. Da postane prava emisija. Napravom TV kanalu. Ne na onom za javnost. Već na televizijskoj mreži poput ABC-a ili Lifetimea ili VH1 ili tako nešto. Lilly!!!! PA TO JE SJAJNO!!!! Da, znam. Ups, moram ići. JVheeton gleda u ovom smjeru. Poruka sebi: provjeri u rječniku riječi pohotan i metaforički. Vetuk, li. siječnja, VIZ Današnji ručak bio je jedno veliko slavlje. Svi su imali neki razlog da budu sretni: • Shameeka zato što je primljena u navijačice i što se izborila za prava svih visokih štreberica ma gdje bile (iako, naravno, Shameeka izgleda poput supermodela i može si omotati oba gležnja oko glave, ali nema veze). • Lilly, zato što su kaparili njezinu televizijsku emisiju. • Tina, jer je napokon odlučila zaboraviti na Davea, ali ne i na romantiku općenito te je odlučila nastaviti sa svojim životom. • Ling Su, jer je njezin crtež Joea, kamenog lava, izložen na školskom umjetničkom sajmu. • I Boris, pa, zato što je jednostavno Boris. Boris je uvijek sretan. Primijetit ćete da nisam spomenula Michaela. To je zato što ne znam kakvo je bilo Michaelovo mentalno stanje za ručkom, je li bio sretan, tužan ili pohotan ili kakav već. Zato što se Mi-chael nije pojavio na ručku. Prije četvrtog sata bezbrižno je prošao pokraj mog ormarića, rekavši: "Hej, imam nešto obaviti, pa se vidimo na NT-u, OK?" Nešto obaviti. Naravno, trebala sam ga jednostavno pitati. Jednostavno sam trebala reći: "Čuj, hoćeš li ti prekinuti sa mnom zbog ovoga ili što?" Jer bih stvarno htjela znati, kako god bilo. Samo što ne mogu jednostavno prići Michaelu i pitati ga kako stvari stoje među nama, jer je trenutačno zauzet razgovarajući s Borisom o bendu. Michaelov bend čine (zasad) Michacl (bas), Boris (elckti kna violina), onaj visoki lip, l'aul, iz Kompjuterskog kluba (klavijature), jedan tip iz limenog orkestra gimnazije Alberta lunsteina koji se zove Trevor (gitara) i Felix, maturant zastrašujućeg izgleda sa šiljastom kozjom bradicom još čupavijom od one profesora Gianinija (bubnjevi). Još nemaju ime za bend ni mjesto na kojemu bi mogli vježbati. Ali čini se da misle da će im gospodin Kreblutz, glavni domar, dopustiti da vikendima koriste glazbene učionice, ako mu nabave karte za westminstersku izložbu pasa koja se održava idući mjesec. Gospodin Kreblutz je veliki obožavatelj pasmine bichon frise. Činjenica da se Michael može koncentrirati na sve te stvari oko benda dok nam se veza raspada samo je daljnji dokaz da je pravi glazbenik, potpuno posvećen svojoj umjetnosti. A s obzirom na to kakav sam netalentirani frik, ja, naravno, nisam u stanju misliti ni na što drugo osim na svoje slomljeno srce. Mic-haelova sposobnost da ostane usredotočen unatoč osobnoj boli koja ga možda tišti dokaz je njegove genijalnosti. Ili to ili mu do mene nikada nije ni bilo mnogo stalo. Radije vjerujem u ono prvo. On, da barem imam kakav odušak, kao što je glazba, u koji bih mogla pretočiti svu patnju koju trenutačno osjećam! Ali, jao, kad ja nisam umjetnička duša. Moram sjediti ovdje u tihoj patnji, dok nadarenije duše oko mene pjesmom, plesom i fil-mografijom izražavaju svoje najdublje tjeskobne osjećaje. Pa, dobro, samo filmografrjom, budući da na petom satu NT-a nema pjevača ili plesača. Umjesto toga imamo samo Lilly, koja, kako kaže, sastavlja svoju najbitniju epizodu Lilly otkriva kako stvari zaista stoje, epizodu koja će istraživati mračnu stranu američke institucije znane pod imenom Starbucks. Lilly tvrdi da je Starbucks, uvođenjem Starbucksove kartice (kojom ovisnici o kofeinu mogu elektronički plaćati svoju drogu), zapravo tajni ogranak CIA-e, koji konzumiranjem kava prati kretanje američkih intelektualaca - pisaca, urednika i ostalih poznatih liberalnih agitatora. Koga briga. Ja ionako ne volim kavu. A, sranje. Zvono. DOMAĆA ZADAĆA Matematika: koga briga? Engleski: sve je koma. Biologija: mrzim život. Zdravlje i sigurnost: i profesor Wheeton je zaljubljen. Trebala bih ga upozoriti da se izvuče sad, dok još može. NT: ne bih trebala ni biti na ovom satu.

Francuski: zašto taj jezik uopće postoji? Ionako svi ondje govore engleski. Svjetska civilizacija: kakve veze ima? Ionako ćemo svi umrijeti. &etak, 23. siječnja, 18 sati, bakin apartman u Glazi Baka me natjerala da dođem ovamo odmah poslije škole, kako bi nas Paolo počeo pripremati za bal. Nisam znala da Paolo ide u kućne posjete, ali očito ide. Samo za članove kraljevske obitelji, rekao mi je, i, naravno, za Madonnu. Objasnila sam mu da puštam kosu zato što dečki više vole dugu kosu od kratke, pa je Paolo isprva negodovao, ali onda mi je u kosu tresnuo nekoliko viklera kako bi se riješio njezina tro-kutastog oblika i valjda je upalilo, jer mi kosa izgleda prilično dobro. Cijela izgledam prilično dobro. Izvana, mislim. Baš šteta što sam iznutra totalno slomljena. lako se trudim lo ne p<>ka/i\ati. /nate, žalo što želim tla baka misli da se dobro zabavljam. Mislim, ovo radim samt) zbog nje. Zato što je starica i moja baka i zato što je vodila kampanju protiv nacista i sve to, za što joj netko mora dati nekakvu potporu. Samo se nadam da će to jednog dana i cijeniti. Moju preve- | liku žrtvu, mislim. Ali sumnjam da hoće. Čini se da se gospođe od sedamdeset i nešto godina - a posebno princeze udovice -nikad ne sjete kako je to imati četrnaest godina i biti zaljubljen. Pa, mislim daje vrijeme za polazak. Baka je u pripijenoj cr- ;; noj haljini sa šljokicama. Izgleda poput Diane Ross. Samo bez obrva. I u starijem izdanju. I sa sijedom kosom. Kaže da izgledam poput visibabe. Hmmm, točno ono što sam oduvijek željela, izgledati poput visibabe. Možda je to moj skriveni talent. Posjedujem nevjerojatnu sposobnost da nalikujem na visibabu. Roditelji su mi sigurno vrlo ponosni. &etak, 15. siječnja, ZO sati, kupaonica u odajama kontese Zreuanni na &etoj aveniji Da. U kupaonici. Ponovno u kupaonici, gdje, čini se, uvijek završim na plesovima. Zašto je to tako? Kontesina kupaonica je malo pretjerana. Lijepa je i sve, ali nisam baš sigurna da bih pri uređenju kupaonice odabrala rasplamsane zidne svijećnjake. Mislim, mi čak ni u palači nemamo zidne svijećnjake. Iako izgleda vrlo romantično i podsjeća na Ivanhoea i sve, to je zapravo i prilično ozbiljna opasnost od požara, osim što je vjerojatno i štetno za zdravlje, s obzirom na kancerogene tvari koje se emitiraju sagorijevanjem. Ali nema veze. Nije to bitno pitanje - zašto bi itko želio u kupaonicu postaviti goruće zidne svijećnjake. Pravo je pitanje, naravno, ovo: ako ja navodno potječem od svih tih jakih žena -znate, Rosagunde, koja je svojom pletenicom udavila zapovjednika, i Agnes, koja je skočila s onog mosta, da i ne spominjem baku, koja je navodno spriječila naciste da unište Genoviju, pozvavši Hitlera i Mussolinija na čaj - zašto sam ja onda takav slabić? Mislim, ozbiljno. Totalno sam nasjela na cijelu onu bakinu improvizaciju o tome kako želi zasjeniti Elenu Trevanni svojom lijepom i otmjenom unukom - da, koja izgleda poput visibabe. Stvarno mi ju je bilo žao. Suosjećala sam s bakom, tada ne shvaćajući - što mi je sada jasno - da je baka potpuno lišena ljudskih emocija i da je sve to bilo samo pretvaranje da bi me na prijevaru namamila da dođem na bal kako bi me mogla pokazivati naokolo kao NOVU DJEVOJKU PRINCA RE-NEA!!!!!!!!!!!!! Reneu u prilog, čini se da on ni o čemu nije imao pojma. Izgledao je jednako iznenađeno kao i ja kad me baka predstavila svojoj navodnoj glasnu] supaiuui koja, zahvaljujući umijeću svojega plastičnog kirurga, izgleda otprilike tridesetak godina mlade od bake, iako su navodno iste dobi. Ali mislim daje kontesa možda otišla malo predaleko s plastičnim operacijama - teško je ocijeniti kada treba povući granicu. Mislim, uzmite samo sirotog Michaela Jacksona - jer fakat, baš kao što je baka i rekla, pomalo nalikuje na grgeča. Oči kao da su joj nekako previše razmaknute zato što je koža oko njih toliko nategnuta. Kad me baka upoznala - "Konteso, mogu li ti predstaviti svoju unuku, princezu Ameliju Mignonette Grimaldi Renaldo" (uvijek ispusti Thermopolis) - mislila sam da će sve biti u redu. Pa, ne baš sve, naravno, budući da sam znala da ću odmah poslije bala otići do stana svoje najbolje prijateljice i da će njezin brat možda-mogućevjerojatno prekinuti sa mnom. Ali znate, sve što se bala tiče. No baka je zatim dodala: "A Amelijina momka, princa Pier-rea Renea Grimaldija Alberta, već znaš." Momka? MOMKA??? Rene i ja smo se pogledali. Tek sam tada primijetila daje tik do kontese stajala djevojka koja je zasigurno bila njezina unuka, ona koju su izbacili iz škole. Bila je nekako neugledna i djelovala je otužno, iako je njezina uska crna haljina bila upravo onakva kakvu bih ja obukla za maturalnu večer - da me itko pitao. Ipak, nije mi baš djelovala samouvjereno u njoj. I dok sam tako stajala ondje, totalno crvena u licu i vjerojatno više nalikujući na slatkiš nego na visibabu, kontesa je nakrivila glavu kako bi me promotrila te rekla: "Znači tog vragola-na Renea napokon je neka smotala, i to tvoja unuka, Clarisse. Sigurno si zadovoljna." Zatim je kontesa pogledala svoju unuku - koju mi je predstavila rekavši da se zove Bella - i to takvim zlobnim pogledom da se Bella šćućurila od straha. I ja sam istog trenutka shvatila o čemu se tu radilo. B;ik;i je rekla: "Nije li lo razlog za zadovoljstvo, l'lena?" A zatim se obratila Reneu i meni: "Hajdemo, djeco" i

mi smo pošli za njom, Rene djelujući kao da mu je zabavno, ali ja? Ja sam kipjela! "Ne mogu vjerovati da si to napravila", uzviknula sam, čim smo odmakli dovoljno daleko da nas kontesa nije mogla čuti. "Što to, Amelia?" upitala je baka, kimajući glavom u znak pozdrava nekom tipu u tradicionalnoj afričkoj nošnji. "Rekla si onoj ženi da Rene i ja hodamo," rekla sam, "a to apsolutno nije istina. Znam da si to učinila samo zato da ispadnem bolja od jadne Belle." "Rene", milo je rekla baka. Zna biti jako draga kad hoće. "Hoćeš li, molim te, biti tako dobar da nam pronađeš malo šampanjca?" Rene, i dalje izgledajući kao da ironično uživa u situaciji -onako kao što Enrique uvijek izgleda u reklamama za Doritos43 - udaljio se u potrazi za pićem. "Stvarno, Amelia", rekla je baka kad je otišao. "Moraš li biti tako bezobrazna prema jadnom Reneu? Ja se samo trudim da se tvoj rođak osjeća dobrodošao i da bude domaća atmosfera." "Postoji razlika", rekla sam, "između nastojanja da se moj rođak osjeća dobrodošao i poželjno i pretvaranja da je on moj dečko!" "Pa što uopće fali Reneu?" pitala je baka. Posvuda oko nas, elegantni ljudi u smokinzima i večernjim haljinama zaputili su se prema plesnom podiju, gdje je orkestar u punom sastavu svirao onu pjesmu koju je Audrev Hepburn pjevala u onom filmu o Tiffanvju. Svi su bili ili u crnom ili u bijelom ili u kombinaciji tih dviju boja. Kontesina plesna dvorana bila je vrlo slična nastambi za pingvine u zoološkom vrtu u Central Parku, gdje sam jedanput, nakon što sam doznala istinu o svom naslijeđu, isplakala oči od jada. 43 Čips. 1 "Nevjerojatno je šai mantan", nasla\ ila |e baka, "i pravi kozmopolit. Da i ne spominjem da je vraški zgodan. Kako je moguće da ti se više sviđa neki srednjoškolac nc^o princ?" , "Lijepo, bako", rekla sam. "Volim ga." "Ljubav", rekla je baka, gledajući prema velikom staklenom stropu iznad nas. "Piiih!" "Da, bako", rekla sam. "Volim. Onako kako si ti voljela djeda - i ne pokušavaj poreći, jer znam da jesi. A sad moraš prestati njegovati potajnu želju da ti princ Rene postane unuk po ženidbi, jer se to neće dogoditi." Baka je izgledala posve nedužno. "Pojma nemam na što misliš", rekla je prezirno otpuhnuvši. "Prekini, bako. Jedini razlog zašto želiš da izlazim s princom Reneom je taj što je iz kraljevske obitelji i zato što će kontesi zbog toga biti krivo. E pa to se neće dogoditi. Čak i ako Mi-chael i ja prekinemo—" što bi se moglo dogoditi brže nego što ona misli "—ne bih počela hodati s Reneom!" Baka je napokon počela izgledati kao da bi mi mogla povjerovati. "U redu", rekla je ne baš uljudno. "Više neću Renea nazivati tvojim momkom. Ali moraš plesati s njim. Barem jedanput." "Bako." Posljednje što mi se u tom trenutku dalo bilo je plesati. "Molim te. Ne večeras. Nemaš pojma—" "Amelia", rekla je baka drugačijim tonom glasa od onog kojim je govorila dosad. "Jedan ples. To je sve što tražim. Mislim da mi toliko duguješ." "Ja dugujem tebi?" nisam se mogla suzdržati da ne prasnem u smijeh kad sam to čula. "Kako to?" "Oh, pa samo zbog jedne sitnice", rekla je nedužno baka, "za koju je nedavno otkriveno da nedostaje u muzeju palače." Kad sam to čula, sav moj renaldovski borbeni duh otišao je ravno van kroz kontesine francuske prozore na njezinu terasu u stražnjem vrtu. Osjećala sam se kao da me netko udario u moj visibahski li Inih. Je li b;ik;i lakat rekla ono što sam mislila da je rekla??? Progutavši slinu, rekla sam: "M-molim?" "Da." Znakovito me pogledala baka. "Otkriveno je da nedostaje predmet neprocjenjive vrijednosti - jedini iz skupine nekoliko gotovo identičnih predmeta - koje mi je poklonio moj vrlo dragi prijatelj, gospodin Richard Nixon, pokojni bivši američki predsjednik. Jasno mi je da je osoba koja ga je uzela mislila da se nikad neće otkriti da nedostaje, zato što nije bio jedini takav predmet, a ionako su svi izgledali vrlo slično. Ipak, on je za mene imao veliku sentimentalnu vrijednost. Dick je bio tako drag, srdačan prijatelj Genovije dok je bio na predsjedničkoj dužnosti, usprkos kasnijim problemima koje je imao. Ali ti, Amelia, sigurno ne znaš ništa o svemu tome, zar ne?" Prešla me je! Prešla me je i znala je to. Ne znam kako je skužila - nesumnjivo magijom, u koju mi se čini da je baka vrlo dobro upućena - ali očito je skužila. Gotova sam. Totalno sam gotova. Pojma nemam jesam li, kao članica kraljevske obitelji, u Genoviji iznad zakona, ali što se mene tiče, nisam ni htjela saznati. Sad mi je jasno da sam se jednostavno trebala pretvarati da pojma nemam o čemu govori. Trebala sam odglumiti: "Predmet neprocjenjive vrijednosti? Koji predmet neprocjenjive vrijednosti?" Ali znala sam da bi lagati bilo uzalud. Odale bi me nosnice. Pa sam umjesto toga, kreštavim, visokim tonom glasa, koji bih jedva prepoznala kao vlastiti, rekla: "Znaš što, bako? Rado ću plesati s Reneom. Nema problema!" Baka je djelovala izuzetno zadovoljno. Rekla je: "Da, i mislila sam da hoćeš." Njezine nacrtane obrve su se podigle. "Oh, vidi, stiže princ Rene s našim pićima. Baš lijepo od njega, zar ne?" U svakom slučaju, tako je ispalo da sam bila prisiljena plesati s princem Reneom - koji je dobar plesač, ali nije bitno, nije

Michael. Mislim, on nikad.i ni|e gledao Huj/v ubojicu vampira i smatra daje operativni sustav Win<ltws haš supci". Međutim dok smo plesali, dogodilo se nešto nevjerojatno. Rene je rekao: "Što kažeš na onu Hellu Trevanni? Pogledaj je, ondje. Izgleda kao biljka koju je netko zaboravio zaliti." Pogledala sam naokolo da vidim o čemu govori, i stvarno, vidjela sam jadnu, tužnu Bellu kako pleše s nekim djedicom koji je sigurno bio prijatelj njezine bake. Izgledala je kao da trpi, kao da ju je stari davio govoreći joj o svom investicijskom kapitalu ili nečem sličnom. S druge strane, kad ti je baka netko poput kontese, možda Bella stalno ima mučan izraz na licu. I srce mi se ispunilo suosjećanjem, jer i sama itekako dobro znam kako je to biti negdje gdje ne želiš biti, plesati s nekim tko ti se ne sviđa... Pogledala sam Renea i rekla: "Kad ovaj ples završi, pitaj nju za sljedeći." Sad je Rene bio na redu da poprimi izgled patnika. "Zar moram?" "Daj, Rene", strogo sam rekla. "Zamoli je za ples. Bit će joj to životno uzbuđenje ako je zgodan princ zamoli da pleše s njim." "Ali ne i tebi, ha?" rekao je Rene, i dalje se cinično smješkajući. "Rene", rekla sam. "Bez uvrede, ali ja sam svog princa već upoznala davno prije nego što sam upoznala tebe. Jedini problem je u tome što ne znam koliko će dugo još biti moj princ ako ubrzo ne zbrišem odavde, budući da sam već propustila film koji smo trebali zajedno gledati, a uskoro će biti prekasno čak i da navratim—" "Nemajte straha, Vaše Veličanstvo", rekao je Rene okrećući me naokolo. "Ako je pobjeći s bala vaša želja, pobrinut ću se za to da vam se ona ispuni." Pogledala sam ga sumnjičavo. Mislim, zašto je Rene odjednom postao tako ljubazan prema meni? Možda iz istog razloga i/ kojeg sam ja htjela da on zapleše s Bellom? Zato jer se sažu-lio nada mnom? "Um", rekla sam. "OK." I tako sam završila u ovoj kupaonici. Rene mi je rekao neka se sakrijem, a da će on reći Larsu da dozove taksi. Kad Lars zaustavi taksi i kad zrak bude čist, Rene će tri puta pokucati na vrata, što će biti znak da je baka previše zaokupljena drugim stvarima da bi primijetila moje dezertiranje. Rene je zatim obećao da će joj reći da sam sigurno pojela pokvareni tartuf, jer sam izgledala kao da mi je mučno i da me Lars odveo kući. Naravno, to uopće nije važno. Mislim, ništa od toga. Jer, ionako ću doći k Michaelu na vrijeme da mi može dati nogu. Možda mu bude žao, znate, nakon što mu dam rođendanski poklon. S druge pak strane, možda mu jednostavno bude drago što me se riješio. Tko zna? Odustala sam od truda da prokužim muškarce. Oni su vrsta za sebe. Uuups, Rene mi kuca. Moram ići. Ususret svojoj sudbini. &etak, Z3. siječnja, Z3 sata, u kupaonici kod Iffloscovitza Sad znam kako se Jane Eyre sigurno osjećala kad se vratila u Thornfield Hali, zatekavši ga spaljenog do temelja i kad su joj svi govorili da su svi ljudi koji su živjeli unutra poginuli u požaru. Ali onda Jane sazna da gospodin Rochester nije poginuo i izvan sebe je od sreće, jer, znate, unatoč tome što joj je pokušao učiniti, ona ga i dalje voli. Upravo se tako ja sada osjećam. Izvan sebe od sreće. Jer sam posve sigurna da Michael ipak neće prekinuti sa mnom!!!! Ne da sam ikad mislila da hoće... pa, ne STVARNO. Jer on NIJE takav tip. Ali sam se zbilja, zbilja bojala da bi mogao kad sam stajala ispred stana Moscovitzevih, znate, pritišćući zvono. Stajala sam ondje, misleći: Zašto uopće ovo radim? Svjesno idem da mi srce bude slomljeno. Trebala bih se okrenuti, reći Lar-su da zaustavi još jedan taksi i jednostavno se vratiti u stan. Nije mi se dalo čak ni presvući se iz ove glupe svečane haljine, a i čemu? Ionako ću za nekoliko minuta biti na putu kući, pa se mogu i ondje presvući. I tako, stojim ja na hodniku, a Lars iza mene brblja o svom glupom lovu na veprove u Belizeu, jer otkad se vratio samo o tome govori, kad zalaje Pavlov, Michaelov pas, čuvši da je netko na vratima. U glavi su mi se rojile misli: Dakle, kad prekine sa mnom, NEĆU se rasplakati. Sjetit ću se Rosagunde iAgnes, i bit ću jaka kao što su one bile... I tada je Michael otvorio vrata. Vidjela sam da je bio malo zatečen ugledavši moju opravu. Pomislila sam da je to možda zato što nije računao s tim da će morati dati nogu visibabi. Ali nisam tu mogla ništa učiniti, iako sam se u posljednji trenutak sjetila da mi je na glavi još tijara, koja bi, pretpostavljam, mogla, pa znate, zastrašiti neke dečke. Pa sam je skinula, rekavši: "hvo, došla sam", šio je bilo baš oštroumno od mene, budući da sam stajala ondje, nisam li? No činilo se da je Michael došao k sebi. Rekao je: "O, bok, uđi, izgledaš... izgledaš stvarno prekrasno", što je, naravno, upravo ono što bi rekao tip koji namjerava prekinuti s tobom, znaš, tek toliko da ti malo podigne moral prije nego što ga zdrobi ispod pete. Ali nema veze, ušla sam, i Lars za mnom, a Michael je rekao: "Lars, moji starci u dnevnom boravku gledaju Dateline, ako im se želiš pridružiti", što je Lars objeručke prihvatio, jer se vidjelo da ne želi ostati u blizini i slušati kako mi prekidamo.

Tada smo Michael i ja ostali sami u predsoblju. Premetala sam tijaru po rukama, pokušavajući smisliti što da kažem. Pokušavala sam smisliti što da kažem cijelim putem u taksiju, ali bez uspjeha. Zatim je Michael rekao: "Onda, jesi li što večerala? Imam vegetarijanske burgere..." Podigla sam pogled s parketa, koji sam vrlo pomno proučavala, budući da je to bilo lakše nego gledati u Michaelove oči, koje su poput tresetista, jer me uvijek usišu u sebe tako da imam osjećaj kao da se više uopće ne mogu pomaknuti. U drevnim keltskim društvima kažnjavali su zločince tjerajući ih da zakorače na tresetište. Ako potonu, znate, onda su krivi, ako ne, onda su nedužni. Samo što kad staneš na tresetište, uvijek po-toneš. Nedavno su u jednom tresetištu u Irskoj pronašli hrpu tijela, na kojima su još bili sačuvani svi zubi i kosa i sve. Bila su potpuno očuvana. Preodurno. Tako se ja osjećam kad gledam u Michaelove oči. Ne očuvano i odurno, već kao da sam zarobljena u tresetištu. Ali nemam ništa protiv, jer tamo je toplo, fino i ugodno... A sad me pitao želim li vegetarijanski burger. Pitaju li dečki obično svoje djevojke žele li vegetarijanski burger trenutak prije nego što prekinu s njima? Nisam bila baš dobro potkovana u tim stvarima, tako da, iskreno govoreći, nisam imala pojma. Ali mislila sam tla to baš i nije uobičajeno. "Ovaj", oštroumno sam rekla. "Ne /nam." Mislila sam da se možda radi o trik pitanju. "Mo/.e ako ćeš i ti." Zatim je Michael rekao: "OK" i rukom mi dao znak da pođem za njim. Ušli smo u kuhinju, gdje je sjedila Lilly, koristeći se granitnom radnom plohom kuhinjskog ormarića kako bi posložila papire s grafičko-sekvencijalnim opisom scena za epizodu Lilly otkriva kako stvari zaista stoje koju je trebala snimati sutradan. "Ajme", rekla je kad me ugledala. "Što se tebi dogodilo? Izgledaš kao da ste ti i Šećerna vila44 zamijenile oprave." "Bila sam na balu", podsjetila sam je. "Joj, da", rekla je Lilly. "Pa, ako se mene pita, Šećerna vila je bolje prošla. Ali ja ionako ne bih trebala biti ovdje. Ne obazirite se na mene." "I nećemo", odlučno je rekao Michael. A onda je učinio nešto totalno neobično. Počeo je kuhati. Najozbiljnije. Kuhao je. Ma, dobro, ne stvarno kuhao, više podgrijavao. Ali ipak, lijepo je izvadio dva vegeburgera koja je kupio u Balducciju, stavio ih na peciva te sve skupa stavio na dva tanjura. Zatim je iz pećnice uzeo pomfrit i također ga servirao na tanjure. Iz hladnjaka je izvadio kečap, majonezu i senf, te dvije limenke Coca--Cole, sve to stavio na pladanj i izašao iz kuhinje, vrativši se prije nego što sam uspjela upitati Lilly što se to, za ime boga, događa. Zatim je uzeo dva tanjura i rekao mi: "Dođi." Sto sam drugo mogla nego poći za njim? Slijedila sam ga u sobu za gledanje filmova, gdje smo Lilly i ja zajedno prvi put pogledale mnoge kinematografske dragulje, kao što su Valley Girl, Bring It On, Attack ofthe 50 Foot Woman i Crossing Delancey. 44 Iz baleta "Orašar" P.I. Čajkovskog. A tamo, ispred crnog kožnog naslonjača Moscovitzevih, koji je stajao ispred njihova televizora Sony, s ekranom od osamdeset jednog centimetra, bila su dva sklopiva stolića. Michacl je na njih položio tanjure s hranom koju je pripremio. Stajali su tamo, u odsjaju naslovne scene Ratova zvijezda, koja je bila zamrznuta na televizijskom ekranu, očito pauzirana. "Michael", rekla sam, iskreno zbunjena. "Što;e ovo?" "Pa, nisi mogla doći u Screening Room", rekao je, izgledajući kao da ne može povjerovati da dosad već nisam sama shvatila. "Pa sam ja onda Screening Room doveo k tebi. Hajde, idemo jesti. Umirem od gladi." On je možda umirao od gladi, ali ja sam bila zapanjena. Stajala sam ondje gledajući u vegeburgere - iz kojih se širio božanstven miris - govoreći: "Čekaj malo. Čekaj samo malo. Ti nećeš prekinuti sa mnom?" Michael je već sjeo na kauč, utrpavši nekoliko krumpirića u usta. Kad sam spomenula to o prekidu, okrenuo se pogledavši me kao da sam poludjela. "Prekinuti s tobom? Zašto bih to učinio?" "Pa", rekla sam, počevši se pitati je li možda u pravu - jesam li možda stvarno luda. "Kad sam ti rekla da neću moći večeras, ti si... pa, činilo mi se da si postao nekako hladan—" "Nisam bio hladan", odgovorio je Michael. "Pokušavao sam smisliti što bismo mogli raditi, umjesto, znaš, da idemo u kino." "Ali onda nisi došao na ručak..." "Da", rekao je Michael. "Morao sam zvati da naručim vegeburgere i moliti Mayu da ode u trgovinu i kupi ostale stvari. A tata je jednom svom prijatelju posudio naš DVD Ratovi zvijezda pa sam i njega morao nazvati i reći mu da ga ode vratiti." Slušala sam u čudu. Čini se da su svi - Maya, kućna pomoćnica Moscovitzevih; Lilly; pa čak i Michaelovi roditelji - bili uključeni u Michaelov plan da u vlastitom stanu iznova stvori Screening Room. Samo ja nisam znala za njegov plan. Baš kao što ni on nije znao da mislim da mi namjerava dati nogu. "Oh", rekla sam, počinjući se osjećati kao najveća glupača na svijetu. "Znači... ne želiš da prekinemo?"

"Ne, ne želim da prekinemo", odgovorio je Michael, sada već pomalo ljutito - vjerojatno je i gospodin Rochester isto tako izgledao čuvši da je Jane provodila vrijeme s onim St. Joh-nom. "Mia, ja te volim, sjećaš se? Zašto bih htio prekinuti s tobom? Hajde sad, dođi sjedni i jedi, prije nego što se ohladi." U tom trenutku nisam se počinjala osjećati kao najveća glupača na svijetu: totalno sam se tako osjećala. Ali u isto vrijeme, osjećala sam se i nevjerojatno, blaženo sretnom. Zato što je Michael rekao da me voli! I to direktno u lice! I to vrlo zapovjedničkim tonom, baš poput kapetana Von Trappa ili Zvijeri ili Patricka Swayzea! Zatim je Michael stisnuo "play" na daljinskom upravljaču i prvi akordi sjajne tematske melodije Ratova zvijezda Johna Williamsa#ispunili su sobu. I Michael je rekao: "Daj, Mia. Jedino ako se prvo ne želiš presvući iz te haljine. Jesi li ponijela kakvu normalnu odjeću?" Ipak, nešto nije bilo u redu. Ne sasvim. "Voliš li me samo kao prijateljicu?" upitala sam ga, pokušavajući zvučati kao da se zabavljam vlastitim cinizmom, znate, onako kako bi to Rene izveo, kako bih od njega sakrila istinu -da mije srce udaralo sto na sat. "Ili si zaljubljen u mene?" Michael je zurio u mene preko naslona kauča. Izgledao je kao da ne vjeruje vlastitim ušima. Nisam ni ja mogla. Jesam li ga stvarno to upravo pitala? Jednostavno ga otvoreno pitala, srljajući, usprkos svemu o čemu smo Tina i ja raspravljale? Čini se da jesam - sudeći barem prema njegovu zapanjenu izrazu lica. Osjetila sam kako postajem sve crvenija, i avenija, i crvenij a, i crvenij a... Jane Eyre to sto posto nikada ne bi pitala. Ali opet, nio/daje trebala. Jer je Michaelova reakcija bila takva da se sva neugoda zbog toga što sam morala postaviti to pitanje potpuno i totalno isplatila. A reagirao je tako daje posegnuo rukom, uzeo mi tijaru, položio je pokraj sebe na kauč, primio me za ruke, privukao me k sebi i dao mi dug poljubac. U usta. Na francuski način. Zbog ljubljenja, propustili smo cijeli uvod filma koji je pro-lijetao kroz zvijezde. Kad nas je naposljetku iz našeg strastvenog zagrljaja prenuo zvuk pucnjave na svemirsku letjelicu princeze Leije, Michael je rekao: "Naravno da sam zaljubljen u tebe. A sad sjedni i jedi." To je zaista bio najromantičniji trenutak mog života. Ako i doživim bakine godine, nikad više neću biti sretna kao što sam bila u tom trenutku. Dršćući od uzbuđenja, samo sam stajala na mjestu otprilike minutu. Mislim, jedva sam uspjela doći k sebi. Voli me. I ne samo to, zaljubljen je u mene! Michael Moscovitz zaljubljen je u mene, Miju Thermopolis! "Burger ti se hladi", rekao je. Vidite? Vidite koliko smo savršeni jedno za drugo? On je tako praktičan, dok je meni glava u oblacima. Je li ikad bilo ovako idealnog para? Je li ikad bilo savršenijeg spoja? Sjedili smo, jeli vegeburgere i gledali Ratove zvijezda, on u trapericama i klasičnoj majici s natpisom "Boomtown Rats45", a ja u Chanelovoj svečanoj večernjoj haljini. I kad je Ben Ke-nobi rekao: "Obi-Wan? To ime nisam čuo već dugo", oboje smo uglas upitali: "Koliko dugo?" I onda je Ben, kao i uvijek, rekao: "Jako dugo." I kad je, točno prije nego što Luke odleti kako bi napao Zvijezdu smrti, Michael zaustavio film da donese desert, ja sam mu pomogla pospremiti tanjure. 45 Glazbeni bend. Dok je on pripremilo sladolede, ja sam se odšul|ala natrag u sobu za gledanje filmova, stavila mu poklon na stol za televizor i pričekala da se vrati i nade ga, što je nekoliko minuta kasnije i učinio. "Što je ovo?" upitao je pružajući mi moj desert, sladoled od vanilije koji se utapao u moru vrućeg nugata, tučenog vrhnja i pistacije. "To je tvoj rođendanski poklon", rekla sam, jedva se suzdržavajući koliko sam bila uzbuđena da vidim što će reći. Bilo je mnogo bolje od bombonijere ili pulovera. Bio je to, po mom mišljenju, savršeni poklon za Michaela. Mislim da imam pravo biti uzbuđena, jer sam platila prilično visoku cijenu za Michaelov poklon... tjedni brige da će me otkriti i onda, nakon što su me otkrili, pod prisilom plesati valcer s princem Reneom, koji je dobro plesao i sve, ali je, iskreno govoreći, malo zaudarao na pepeljaru. Tako da sam prilično gorljivo iščekivala Michaelovu reakciju, dok je on, zagonetna izraza na licu, sjeo i uzeo kutiju u ruke. "Rekao sam ti da mi ništa ne moraš kupovati", rekao je. "Znam." Bila sam tako uzbuđena da sam poskakivala gore--dolje. "Ali htjela sam. I vidjela sam ovo i pomislila da je savršeno. " "Pa", rekao je Michael. "Hvala." Odvezao je vrpcu koja je držala minijaturnu kutijicu zatvorenu i podigao poklopac... I tamo, na bijelom komadiću vate, nalazio se njegov poklon. Prljavi kamenčić, ne veći od mrava. Zapravo, čak i manji od mrava. Veličine glavice pribadače. "Hm", rekao je Michael, gledajući sićušnu trunčicu. "Zbilja je... zbilja je krasno."

Razdragano sam se nasmijala. "Uopće ne znaš što je to!" "Pa", rekao je. "Ne, ne znam." "Ne možeš pogoditi?" "Pa", ponovno je rekao. "I/gleda poput... misi i ni, vrlo je sličan... kamenu." "To i je kamen", rekla sam. "Pogodi odakle je." Michael je promatrao kamen. "Nemam pojma. Iz Geno-vije?" "Ne, ludice", kliknula sam. "S Mjeseca! To je komadić Mjesečeve stijene! Odonda kad je Neil Armstrong bio gore. Skupio je hrpu kamenčića, donio ih sa sobom i poklonio ih Bijeloj kući, a Richard Nixon je, kad je bio predsjednik, nekoliko njih poklonio mojoj baki. Zapravo, točnije rečeno, poklonio ih je Genoviji. Ja sam ih vidjela i pomislila... pa, da moraš imati jedan. Zato što znam da voliš stvari u vezi sa svemirom. Mislim, na stropu iznad kreveta imaš zviježđa od onih zvjezdica koje se lijepe na zid i sjaje u mraku..." Michael je digao pogled s kamenčića s Mjeseca - u koji je zurio kao da ne može povjerovati u što gleda - rekavši: "Kad si ti to bila u mojoj sobi?" "Oh", rekla sam, osjetivši kako mi na licu ponovno izbija crvenilo. "Još davno—" Pa, i bilo je davno. Bilo je to mnogo prije nego što sam znala da mu se sviđam, kad sam mu slala one anonimne ljubavne pjesmice "—kad je Maya jedanput čistila unutra." Michael je rekao: "Oh", i vratio pogled na kamenčić s Mjeseca. "Mia", rekao je nekoliko sekundi kasnije. "Ne mogu ovo prihvatiti." "Da, možeš", rekla sam. "U muzeju palače ostalo ih je još dovoljno, ne brini se. Čini se da je Richard Nixon fakat trzao na baku, jer sam prilično sigurna da smo dobili više kamenčića s Mjeseca i od Monaka i od svih ostalih." "Mia", rekao je Michael. "To je kamen. S Mjeseca." "Tako je", rekla sam, ne shvaćajući što hoće reći. Zar mu se ne sviđa? Dobro, pretpostavljam da/e pomalo neobično dečku za rođendan pokloniti kamen. Ali nije to bilo kakav kamen. I Michael nije bilo kakav dečko. Stvarno sam mislila da cc mu se sviđati. "To je kamen", ponovio je, "koji je došao i/ udaljenosti od tristosedamdeset tisuća kilometara. Od Zemlje. Tristosedam-deset tisuća kilometara daleko od Zemlje." "Da", rekla sam, pitajući se u čemu sam pogriješila. Tek što sam vratila Michaela, nakon što sam cijeli tjedan živjela u uvjerenju da će prekinuti sa mnom zbog jedne stvari, da bih sada otkrila da će mi dati nogu zbog nečeg sasvim drugog? Na ovom svijetu najozbiljnije nema pravde. "Michael, ako ti se ne sviđa, mogu ga vratiti. Samo sam mislila—" "Nema šanse", rekao je, maknuvši kutijicu izvan mog dohvata. "Nećeš ga vratiti. Samo ne znam što ću ja tebi pokloniti za rođendan. Ovo neće biti lako dostići." To je bilo sve? Osjetila sam kako mi se crvenilo povlači. "Ah, to", rekla sam. "Možeš mi samo napisati još jednu pjesmu." Što je bilo pomalo bapski od mene, budući da on nikada nije priznao da ta pjesma, prva koju mi je ikad odsvirao, "Visoka čaša vode", zapravo govori o meni. Ali po načinu na koji se sada smiješio, znala sam da sam dobro pogodila. Govori. Apsolutno govori. I tako smo pojeli deserte i pogledali film do kraja, i kad je krenula odjava, sjetila sam se još nečeg što sam mu htjela dati, nečeg što mi je palo na pamet u taksiju na putu od kontese, kad sam pokušavala smisliti što ću mu reći ako prekine sa mnom. "Joj, da", rekla sam. "Sjetila sam se imena za tvoj bend." "Nije valjda", prostenjao je, "The X-WingFighters. Lijepo te molim." "Nije", rekla sam. "Nego Skinnerova kutija." To je kutija koju je taj psiholog Skinner upotrebljavao u pokusima na štakorima i golubovima kako bi dokazao da uvjetovana reakcija postoji. Pavlov, tip prema kojemu je Michael nazvao svog psa, radio je to isto, ali sa psima i zvoncem. "Skinncrova kutija", pažljivo je rekao Michacl. "Da", rekla sam. "Mislim, pak) mi je na pamet, budući da si psu dao ime Pavlov—" "Uopće ne zvuči loše", rekao je Michael. "Vidjet ću što će reći dečki." Zasjala sam od sreće. Večer se odvijala toliko puno bolje od onog što sam ja zamišljala da mi nije preostajalo ništa drugo nego sjati od sreće. Zapravo, zato sam se i zaključala u kupaonicu. Da se pokušam malo smiriti. Toliko sam sretna da jedva pišem. Ja— SuOota, U. siječnja, stan Uups. Sinoć sam ovdje morala prekinuti s pisanjem, jer je Lil-ly počela lupati na vrata kupaonice, pitajući me jesam li odjednom oboljela od bulimije ili tako nešto. Kad sam ih otvorila (vrata, mislim) i ona me vidjela kako držim dnevnik i olovku, mrzovoljno je rekla (Lilly je više jutarnji nego noćni tip): "Hoćeš reći da si proteklih pola sata bila ovdje pišući u svoj dnevnik?" Što je, priznajem, malo čudno, ali nisam si mogla pomoći. Bila sam tako sretna, da SAM to MORALA zapisati, kako nikada ne bih zaboravila kakav je to bio osjećaj. "I još nisi skužila u čemu si dobra?" pitala je. Kad sam odmahnula glavom, samo se okrenula i otišla, sva bijesna. Ali nije me mogla iživcirati, zato što... pa, zato što sam totalno zatreskana u njezina brata.

Isto kao što se ne mogu ozbiljno ljutiti na baku, iako mije sinoć u biti pokušala utrapiti princa beskućnika. Ali ne mogu joj zamjeriti što je pokušala. Samo je pokušavala ispasti bolja pred svojom prijateljicom. Osim toga, malo prije je nazvala ovdje, da pita je li mi dobro nakon onog pokvarenog tartufa koji sam pojela. Mama, koja je prihvatila cijelu sinoćnju igru, rekla joj je da sam u redu. Na to je baka pitala mogu li doći na čaj s njom i kontesom... koja je jednostavno umirala od želje da me bolje upozna. Rekla sam da moram pisati zadaću. Sto bi trebalo zadiviti kontesu. Znate, to kako imam revnosnu radnu etiku. A ne mogu se ljutiti ni na Renea, nakon što mi je sinoć onako priskočio u pomoć. Baš me zanima što je bilo s njim i Bel-lom. Bilo bi baš smiješno da su se dobro složili... pa, svima osim baki. A ne mogu se l|iitili ni na Ijmle koji rade u praonici rublja u Thompsonovoj ulici zato Sto su mi i/gubili gaćice s likom kraljice Amidale, jer je jutros netko pokucao na vrata našeg stana i kad sam otvorila, pred njima je stajala naša susjeda Ronnie s velikom vrećom našeg rublja, uključujući smeđe samt hlače profesora G.-a i maminu majicu s natpisom "Oslobodite Wino-nu". Ronnie kaže daje sigurno zabunom uzela pogrešnu vrećicu iz predvorja, a onda je sa šefom otputovala na Barbados tijekom praznika, pa je tek sad primijetila da ima vreću punu odjeće koja nije njezina. Iako nisam baš toliko sretna što ću dobiti natrag svoje gaćice s likom kraljice Amidale kao što biste mogli pomisliti. Jer, očito je da se snalazim i bez njih. Mislila sam tražiti da mi kupe još jedne za rođendan, ali sad ne moram, jer mi je Michael, iako to ne zna, već dao najdraži dar koji sam ikada dobila. I ne, nije to njegova ljubav - iako je to vjerojatno druga najveća stvar koju mi je mogao dati. Ne, radi se o nečemu što je rekao nakon što je Lilly ljutito otišla iz kupaonice. "Što je to bilo?" upitao je. "Ma," rekla sam, odlažući svoj dnevnik, "ljuti se zato što nisam skužila koji je moj tajni talent." "Tvoj što?" rekao je Michael. "Moj tajni talent." I tada, budući da je bio tako otvoren sa mnom, što se tiče zaljubljenosti i oko svega toga, i ja sam odlučila biti otvorena s njim. Pa sam mu objasnila: "Stvar je u tome da ste ti i Lilly oboje tako talentirani. Ima toliko stvari u kojima ste dobri, a ja nisam dobra ni u čemu, i ponekad osjećam kao da... pa, kao da ne pripadam u vaše društvo. Barem ne na sat za nadarene i talentirane." "Mia", rekao je Michael. "Ti si totalno talentirana." "Aha", rekla sam prebirući po haljini. "U tome da nalikujem na visibabu." "Ne", rekao je Michael. "Iako, sad kad si već spomenula, da, i to ti jako dobro ide. Ali mislio sam na pisanje." Moram priznati da sam isprva zurila u njega, a onda, na vrlo nepristojan način za jednu princezu, zinula: "Ha?" "Pa, nije li vrlo očito", rekao je, "da voliš pisati. Mislim, nos ti je uvijek u tom tvom dnevniku. I uvijek dobivaš petice iz zadaćnica iz engleskog. Mislim da je prilično jasno da si pisac, Mia." I iako nikada prije nisam o tome razmišljala, shvatila sam da je Michael u pravu. Mislim, zbilja uvijek piskaram u ovaj dnevnik. I pišem mnogo pjesama, bilježaka, e-mailova i tomu sličnog. Mislim, imam osjećaj da stalno pišem. Radim to u tolikoj mjeri da nikad o tome nisam ni razmišljala kao o talentu. To je jednostavno nešto što stalno činim, poput disanja. No sad kad znam za što sam talentirana, možete se kladiti da ću se truditi da taj svoj talent i usavršim. A prvo što ću napisati je prijedlog zakona koji ću predložiti na Genovijanskom parlamentu da se postave semafori u središtu grada. Tamošnja raskrižja su katastrofalna... Ali to može pričekati dok se ne vratim s kuglanja s Michae-lom, Lilly i Borisom. Jer i princeza se ponekad mora zabaviti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful