You are on page 1of 1

Kneeva veera

Slavu slavi srpski knez Lazare u Kruevcu, mjestu skrovitome. Svu gospodu za sofru sjedao, svu gospodu i gospodiie: s desne strane starog Jug-Bogdana, i do njega devet Jugovia; a s lijeve Vuka Brankovia, i ostalu svu gospodu redom; u zastavu vojvodu Miloa, i do njega dv'je srpske vojvode: jedno mi je Kosani Ivane, a drugo je Toplica Milane. Car uzima zlatan pehar vina, pa govori svoj gospodi srpskoj: "Kome ' ovu au nazdraviti? Ako u je napit po starjetvu, napiu je starom Jug-Bogdanu; ako u je napit po gospostvu, napiu je Vuku Brankoviu; ako u je napit po milosti, napiu je mojim devet ura, devet ura, devet Jugovia; ako u je napit po ljepoti, napiu je Kosani-Ivanu; ako u je napit po visini, napiu je Toplici Milanu; ako u je napit po junatvu, napiu je vojvodi Milou. Ta nikom je drugom napit neu, ve u zdravlje Milo-Obilia! Zdrav, Milou, vjero i nevjero! Prva vjero, potonja nevjero!

Sjutra e me izdat na Kosovu, i odbjei turskom car-Muratu! Zdrav mi budi, i zdravicu popij, vino popij, a na ast ti pehar!" Skoi Milo na noge lagane, pak se klanja do zemljice crne: "Vala tebe, slavni knez-Lazare! Vala tebe na tvojoj zdravici, na zdravici i na daru tvome, al' ne vala na takoj besjedi! Jer, tako me vjera ne ubila, ja nevjera nikad bio nisam, nit' sam bio, niti u kad biti, nego sjutra mislim u Kosovu za riansku vjeru poginuti! Nevjera ti sjedi uz koljeno, ispod skuta pije ladno vino: a prokleti Vue Brankoviu! Sjutra jeste lijep Vidov danak, vieemo u polju Kosovu ko je vjera, ko li je nevjera! A tako mi boga velikoga, ja u oti sjutra u Kosovo, i zaklau turskog car-Murata, i stau mu nogom pod gr'oce! Ako li mi bog i srea dade te se zdravo u Kruevac vratim, uvatiu Vuka Brankovia, vezau ga uz to bojno koplje kao ena kuelj' uz preslicu, nosiu ga u polje Kosovo!"