1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

Kandinski. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. . Revoluciju. stoga. i traje do 1925.javlja se godinu dana kasnije 1910. Ritam . Kokoška. aeternus – vječan). eternistima (lat. pa traje do 1919.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. preko grupe mecanin poezija. apstraktistima. subjekt se našao u čudu i užasu. posebno na materijalu riječi. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). Munk. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. Kle. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. godine. futuristima. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. međutim. Trebalo je. pritisnut strahom i beznađem. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. aktivistima itd. Naziv dolazi iz slikarstva. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. treba sprovesti i u umjetnosti. na čisto književnome planu. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. Van Gog. .). Barlah i dr. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. Majakovski. Istovremeno.2 2) ruski .

Goerg Hajm. Borci protiv stroja. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. Bertolt Breht i dr. pomoću metode koju je Rembo nazvao . tu “građansku jezičku arhitekturu”. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Drama: 1. Ernest Toler. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. u kojoj vlada prvobitni haos. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. bez kontrole razuma. 2. do probijanja strukture rečenice. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. Ernest Toler Prepobrazba. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. treba jednostavno minirati. Opis ustupa mjesto radnji. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. Georg Trakl. Kavkaski krug kredom. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. nadrealnost. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Franc Verfl. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. Masa čovjek. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija.

Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. dadaizma i nadrealizma. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. . Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima.4 “rastrojstvo čula”. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Hajnriha Mana i dr. ruskog futurizma. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Spojni sudovi. Eriha Kestnera. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Maksima Gorkog.

.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid. sumatraizam. futurizam. dadaizam. u Zagrebu. sa njegovim časopisom “Dan”.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. “Pišemo slobodnim stihom. Beograd ponovo postaje kulturno središte. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. mogao bi se uzeti ekspresionizam. Časopisi Dan (1919-1920. Pisci koji se vraćaju iz emigracije. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. koji izlazi od 1918-1919. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. što je posledica naših sadržaja”. naročito iz Francuske. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. presudno utiču na oblikovanje književnog života. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. pisao je Crnjanski.). koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. hipnizam i zenitizam. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca.).) Dragiše Vasića.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. Nove generacije raskidaju sa prošloću. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). izuzev nadrealizma.

jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam.) itd. Pozicija nadrealizma (1931. Davičo). drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma.). Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Milan Dedinac i dr. Dušan Matić. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. Đorđe Kostić. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. Jovan Popović. autor Manifesta ekspresionističke škole. predvodi Dragan Aleksić. kojega. Matić. Grupu čine Koča Popović. Međutim. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. . nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. po uzoru na francuske dadaiste. Sličnih ideja bio je i dadaizam. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. godine. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. Aleksandar Vučo. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. na njegovu konstrukciju. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata.). i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. treći se približavaju Krleži (Ristić). Oskar Davičo. Dedinac. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. Marko Ristić. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. Đorđe Jovanović. na geometriju odnosa unutar djela. Poslije 1932. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Rade Drainac i dr. b) nadrealistička faza 1930-1932.

). Najveći doprinos novoj književnosti daje. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914.) i potpuno se posveti književnom radu.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”.) i Michelangelo Buonarotti (1918. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. pokrene časopis “Vijavica” (1917. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. Otkriva nam pjesnika tijela. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje.).). Kristofor Kolumbo (1917.).). Na pragu u Novo ovo su tek vrata.). ipak. asonance. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. aliteracije. grada i siromaha. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. što je retorika i ‘lepota’. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. . klimakse. figure. sve ono što je ukus. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. Ulderiko Donadini. te iste godine. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. metonimije. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope.

u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma. “Danas” (1934.). U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka.). Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec.) i Ojađeno zvono (1933.). i obimom i umjetničkim dometima. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”.) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. ali i nesvodiv ni na jednu od njih. Na rubu pameti (1938.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62.). Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919. Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem.). ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. .). Vjekoslava Majera i dr.). Slavka Kolara. Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925.). u zbirci Novela Hrvatski bog Mars.). u prvim dramama.). Ipak. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje. Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. dramski ciklus o Glembajevima itd.). Poslije toga će. Kolajna (1926.) i “Pečat” (1939. Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. Auto na korzu (1932. do lijevo orijentiranog ekspresionizma. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920. 1926.). javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. pod uticajem njemačkih neorealista. Vjekoslava Kaleba. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932.

Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. gubila je na značaju sama književnost. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. .9 Zapravo. nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji.

poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. i.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. . na unutrašnjem planu. 1919 umire Sv Ćorović. Miloš Vidaković. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. . nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. pa do početka rata 1914. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. Ć. . Ćatić umiru 1915. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. posebice ekspresionizma i futurizma. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. Sv Ćorović.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. na čisto književnom ili vanjskom planu. ne samo u Bosni i Hercegovini. . Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. Ako ičim drugim. Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). A to znači. Risto RAdulović i M. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. Bašagić i Mulabdić.

Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. «Židovska svijest» od 1918.). Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. Hrvata. Al Šantić. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. kao novina hrvatskog društva. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. Slovenaca. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. Kraljevinu Jugoslaviju (01. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. “Pregled” i Sarajevska grupa . Preobraženja Šimića u Zg. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. 1918. 1920. odnosno. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917. a “Gajret”. Jeftić Zalasci 1918. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. Godine 1927. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. Vidakovića. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. 1919.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. .11 Dvije književne struje . kao novina muslimanskog (bošnjačkog). godine.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. Fadil Kurtagić. 1921. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. do febr 1919. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924.Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. sarađuju još Tugomir Alaupović. Borivoje Jeftić. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. 12. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. iste godine i posthumno Carski soneti M. Vl Ćorović.. i “Napredak”. čiji su saradnici bili Nika Milićević. pokreće se “Novi Behar”. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. Srbije i Hrvatske. .

nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). . Jakša Kušan. Grupu čine: Borivoje Jevtić. Hasan Kikić. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. Borivoje Jevtić. Rizo Ramić. Skender Kulenović.12 . prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Humo i Muradbegović. Muradbegović: . knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. . “Knjiga drugova” i književna ljevica .). Isak Samokovlija. Safet Krupić. pod Kršićevim uredništvom. I “Pregled” od 1935. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Jovan Kršić i dr. Ilija Grbić. I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. pod jakim dojmom lijevih ideja.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. Hamza Humo. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. svojim djelima. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. Rizo Ramić. Eli Finci i dr. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.o književnom životu: A. Bosanskohercegovački se pisci. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Husnija Čengić. što je od njih tražio ekspresionizam.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. Hamid Dizdar.). pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga.

). Dobri Bošnjani (1937. Heroj u papučama (1935. pripovjetke. Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919. O profanim stvarima (1920. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926.).) 4.). Pripovijetke (1936. 4.).). Isus i moja sjena (1934.). .). Zapisi u kamenu (1936. Jakša Kušan Pesme (1925. Hamza Humo Nutarnji život (1919.).). Sa ploča istočnih (1925. Hamid Dizdar Arabeske (1929. 3.). Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934. Suton Tašlihana (1937. Srpski: 1. Marko Marković Kriva Drina (1935.). Grozdanin kikot (1927. Na Božijem putu (1936.).) 6.). 8. Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935. Planinci (1940. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924.).). Nemiri (1920.). Zgrada na ruševinama (1939.).).). Grad rima i ritmova (1924. Jesenja pregaranja (!928. Ana Zolotti (1927.). Alija Nametak Bajram žrtava (1931. Haremske novele (1924. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. 5. Jovan Radulović Za utehom (1926.). Nocturno (1928. Kaljuga (1937. Od ranih do kasnih pijetlova (1934. 5. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938.).) 2. 3. 6. Scene (1918.). Jevrejski: 1.). Pod žrvnjem vremena (1928.). Bukve (1938.).).). 2.) Hrvatski: 1.). Laura Papo-Bohoreta. Ivo Andrić Ex Ponto (1918. 7.).). 3. Zija Dizdarević.).). Novak Simić Nepoznata Bosna (1937.).).). Antun Branko Šimić Preobraženja (1920. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929.).) 2. Put Alije Đerzeleza (1920.). Borivoje Jevtić Zalasci. 2. Slučaj Raba slikara (1930.13 Pisci i djela Bošnjački: 1.). Ho-ruk (1936. Voćnjak (1938.). 4. Bojovnici i bjegunci (1939.

14 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful