MJESTO METODIKE U OKVIRU PEDAGOKIH ZNANOSTI

Utemeljenje znanosti koja se u naoj praksi ustalila pod imenom Metodike zahvaljujemo znanostima koje su joj prethodila i iz ijeg je okrilja iznjedrena stalnim suavanjem podruja prouavanja. Pedagogija kao znanost o odgoju u temelju je same metodike, ali to nije jedini razlog to je se prisjeamo, nego drimo takoer da neka njezina znanja i spoznaje u kratkim crtama treba ponoviti kako bi jo jednom naglasili da se u svemu to metodika preporua nikako ne zaborave temeljne postavke znanosti o odgoju. Jer svrha pouavanja nije tek racionalno osposobljavanje ovjeka nego i njegov odgoj za kulturu ivota.

PEDAGOGIJA
Pais, gr. dijete; agein, gr. voditi: rob koji je vodio dijete, kasnije zaduen za njegov odgoj. Praksa odgojne djelatnosti postoji vjerojatno od kada postoji ovjek. On je od svih bia najdue ovisan o vlastitim roditeljima ili ljudskoj zajednici kojoj pripada. Njihova skrb mu omoguuje ivot. Prve kole, koje se povezuju s antikim filozofi ma, bile su korak dalje u usmjerenom odgoju ljudskoga bia za ivot u zajednici i njegova osposobljavanja za preuzimanje odgovornosti u ivotu zajednice. Sofisti su drali da svaki ovjek moe biti filozofom ako se za to ui i odgaja. Uskoro su uvidjeli da su ipak potrebne prirodne sposobnosti i mukotrpno vjebanje. I da uiti treba poeti vrlo rano. Sokrat postavlja moralni odgoj kao temeljni cilj. Razvija odgojne metode: ironiju mejutiku.

Ironijom zavodi na pogrean trag i dovodi do pogrenih stavova potom: mejutikom, sugestivnim pitanjima, vodi prema pravilnim zakljucima. Obrazovanje govornika, Marka Fabija Kvintilijana vrhunac je antikog pogleda na odgoj i obrazovanje, koji je otpoeo u davna vremena, prakticiran u Platonovoj Akademiji i na neki nain filozofski nagovjeten u njegovoj Dravi.

Pedagogija1 kao znanost je zasnovana na temelju svoga sasvim odreenog predmeta. Predmet prouavanja pedagogije je odgoj.

ODGOJ Glavni smisao odgoja sastoji se u prenoenju iskustava ovjeanstva steevina kulture i civilizacije (batine, tradicije) na nove narataje, koji nastavljaju djela svojih predaka. Odgoj je itekako zasluan za razvitak ljudskoga drutva, civilizacije i uljuenosti. Odgoj (u uem znaenju) usmjeren je na izgraivanje i oblikovanje o sobnosti i karaktera, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih potujemo odreene osobe. Odgoj s obzirom na bitna odreenja ovjeka:

ESTETSKI

INTELEKTUALNI

MORALNI

ODGOJ

TJELESNI

RADNI

Odgoj je, dakle, proces formiranja ovjeka: izgraivanja i oblikovanja ljudskog bia sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. Uz paljiv odabir sadraja nastave uvijek se valja prisjetiti da se u izgradnji i formiranju mladoga ovjeka ne ispusti niti jedna dimenzija bitna za izgradnju njegove osobnosti.
1

U skladu sa stajalitima profesora Ante Vukasovia, Pedagogija, Hrvatski katoliki zbor Mi, Zagreb 2001.

Svaki od ovih odgoja ima itekako utjecaja na sudbinu ovjeka u svijetu, na njegov odnos prema ivotu. Odgajati se samo u intelektualnom smislu, znai biti obrazovan, ali obrazovan moe biti tjelesno i zdravstveno zaputen, radno ogranien, moralno upitan, estetski dvojben. Ravnotea i usklaivanje svih odgojnih podruja jami tek cjelovitost odgoja. U svrhu to uinkovitijega odgoja odgojna je praksa najee rabila, a odgojna znanost ustvrdila tri odgojne metode.

Odgojne metode

Metoda navikavanja voljno-djelatno podruje: ponaanje i djelovanje. Na narod kae: Od navike nema boljeg sluge ni goreg gospodara. Ljudi su ili robovi loih navika ili uivatelji plodova uloenog truda u navikavanje pozitivnih, konstruktivnih ponaanja i djelovanja. Do navika se stie ili vjebanjem u odgovarajuim postupcima ili navikavanjem u procesu rada. ovjekova je priroda uvijek ista; ljude razdvajaju samo navike.2 Kako svijet nije zatvorena kutija u kojoj postoje samo dobre nakane i pozitivni utjecaji, mladi je ovjek svakodnevno izloen odgojnim utjecajima svih vrsta.

Konfucije

A oni se jednostavno mogu podijeliti s obzirom na posljedice koje ostavljaju na mladog ovjeka: - pozitivni poticaji i utjecaji - negativni poticaji i utjecaji. Metoda pouavanja naglasak na racionalnoj strani. Znanja sama po sebi nisu jamstvo odgovarajuih postupaka i ljudskosti djelovanja. Jo je Platon u svome idealizmu vjerovao da spoznaja dobra je ujedno i njegovo ostvarenje. No, pokazalo se da racionalna spoznaja nije jamstvo, na to bi Platon odgovorio, vjerojatno da oni uistinu nisu dosegli pravu spoznaju. Nakon povijesnog iskustva u ulozi spoznajne strane u etikom smislu, naalost, moemo ustvrditi da racionalni um itekako moe biti zlobni um, cinian i destruktivan. Danas smo u tom smislu puno objektivniji i mjesto spoznaje etikih vrednota ne zanemarujemo, ali mu i ne dajemo tako istaknuto mjesto. Dakako da i danas mislimo da spoznajna osnova razlikovanja: dobro loe, lijepo runo, istinito neistinito, zdravo bolesno, korisno tetno ima utjecaja i na formiranje ovjeka u odgojnom smislu. No, ova e racionalna strana ljudskoga uma kudikamo imati vei uinak na podruju intelektualnog odgoja koji se prvenstveno ostvaruje u obrazovanju i nastavi, koje odgoj u irem smislu obuhvaa. U svrhu pouavanja (onoga koji se odgaja) u etikom smislu, mogu se poduzeti sljedee radnje: objanjavanje etiki razgovor (u svrhu osposobljavanja za samoodgajanje) predavanje izlaganje odgajanika s raspravom

Metoda uvjeravanja naglasak na emocionalnoj strani prihvaanje odreenih pogleda, uvjerenja, stavova i vrijednosnih opredjeljenja. Racionalno shvaene spoznaje nisu dovoljne same sebi one imaju smisao u prerastanju u uvjerenja, stavove i poglede, 4

u vrijednosna opredjeljenja odgajanika kao osobe. Za to je nuno, od odgajatelja, jasno vrednovati ivotne pojave i ivjeti vrednote. Nema zornije metode uvjeravanja od vlastitog primjera. Ako je spoznaja dobila snagu uvjerenja ona mobilizira emocionalnu stranu ovjeka. Snaga uvjerenja je ono to ovjeka odrava u borbi za ostvarenje ideala i kada mu prijete nedae ivota, potekoe, pa ak i smrt. Za navedene odgojne metode postoje odgojna sredstva koja se primjenjuju unutar svake od ovih metoda.

Odgojna sredstva

POTICANJA

ODGOJNA SREDSTVA

SPRJEAVANJA

USMJERAVANJA

SREDSTVA USMJERAVANJA
PRIMJER SAVJET STVARANJE IDEALA DNEVNI RED IGRA RAD KULTURNA RAZONODA

Sve i svi oko tebe tvoji su uitelji.3 utljivost sam nauio od razgovorljivih, snoljivost od nesnoljivih i ljubaznost od neljubaznih; ipak, to je najneobinije, tim uiteljima nisam zahvalan4. Primjer. Kae se da je za obrazovati nekoga dovoljno neto znati, ali za nekoga odgajati potrebno je netko biti. Osobni primjer nenadomjestiv je u odgoju. On je ujedno zahtjev kojega mnogi ne mogu ispuniti. I tu lee temeljni razlozi mnogih odgojnih neuspjeha. Samo jedan stvar ima veu vanost od uenja iz iskustva, a to je kad ne uimo iz iskustva.5 Savjet je preporuka koju iskusniji moete davati manje iskusnima ali uvijek treba paziti da on ne bude pametovanje i nametanje, nego da se ostavi otvorena mogunost promiljanja onoga koji se odgaja. On treba biti vie poticaj, nego li naredba (ili zamolba). Stvaranje ideala. Nije trenutni lijek za odreenu vrstu problema, ono je dugoroni rad kao to uostalom to usmjeravanje i jest. Kakav uzor takvi i oponaatelji. Kakvi ideali takvi i plodovi.

Dnevni red. On je povezan sa stvaranjem radnih navika, umjenosti organizacije te mogunosti provjere vlastite opredijeljenosti prema ostvarenju ciljeva, a i provjeri kvalitete koritenja vremena koje imamom na raspolaganju. Preciziranje dnevnog rasporeda utjee na ponaanje ovjeka u mjeri koje niti on sam nije svjestan. Nema praznih hodova. Uz postojanje dnevnoga reda uvijek se mogu utvrditi ostvarenja istoga. Ukoliko dnevni red ne daje rezultate treba ga iznova promiljati. Ukoliko se dnevni red ne ostvaruje, jasni su razlozi neuspjeha. Igra. ovjek je bie koje se igra. Njemu je igra potrebna. On u igri moe uiti i vie nego inae. On se igrom moe odmarati. Mijenjati prostor misaon ih tijekova. Oslobaati se pritiska svakodnevnice. Osvjeavati se za nove napore.

3 4

Ken Keys Kalil Gibran 5 John M. Templeton

Rad. Rad je stvorio ovjeka, a nerad intelektualce. Malo se zezamo na uhodane misli, ali zbilja je rad i usmjerenost na rad te stvaranje radnih navika jedna od temeljnih poluga svake vrste napredovanja u odgoju i obrazovanju. Nerad ne moe stvoriti nita osim dokoliara koji domilja opravdanja vlastitoga neuspjeha. Kulturna razonoda. U moru ponuda koje okruuju mladoga ovjeka treba ga usmjeravati u pravcu sadraja koji e oplemenjivati njegov duh kako bi se izbjegli utjecaji dokoliara i ulice.

SREDSTVA POTICANJA
PRIMJER

PRIZNANJE

POHVALA

NAGRADA

OBEDANJE

NATJECANJE KAO SAMONADILAENJE

Primjer. Kao poticaj. Mono sredstvo. Priznanje. Potvrda ovjekovih nastojanja, osobito njegovih uspjeha, nita ne kota. Ali tako se rijetko dogaa. Svi vole da ih se uoi, da im se za uloeni trud dodijeli odgovarajue priznanje. To djeluje afirmativno na svakog pojedinca. Utjee na njegovu samosvijest. Potie ga ustrajati na istom putu. Pohvala. Rijetko hvalimo. I grijeimo. Za svaki trud moemo lijepom rijeju darovati uenika i tako mu odati priznanje (pohvala je njegova podvrsta). Nagrada. Moe biti poticajna. I jest. Ali moe biti i kontraproduktivna kada ona postane svrhom uloenih napora. Kada izostane (moe uzrokovati razoarenja) ili shvaanje, a ako je nema onda se i cilj zna omalovaavati.

Obeanje. S obeanjima oprezno. Nekad su nuna. Ali Jo ih je ispunjavati.

nunije

Natjecanje (kao samonadilaenje). Natjecanje zna biti itekako poticajno, ali suparnik nije neprijatelj. Dapae. Trebate ga potovati jer vas on motivira na to je mogue vei napor. Izvlai iz vas i zadnje atome snage. No, konani cilj svakog natjecanja nije pobijediti druge, nego pobijediti sebe: svoje nemoi i ogranienja. Konana svrha natjecanja je njegova spoznaja kao samonadilaenja.

SREDSTVA SPRJEAVANJA
NADZOR

SKRETANJE

UPOZORENJE

ZAHTJEV

KAZNA

U ivotu nita nije idealno. Niti su putovi uvijek posuti ruama. I u odgoju ima takvih trenutaka i takvih tendencija. Kako ih sprijeiti. Nadzor. Nazonost i provjera. I nisu oni optereenje za one koje se odgaja, pogotovo ako se u njima osjea zabrinutost i ljubav. Skretanje. Ponekad je mogue uoiti krive tendencije tada je umjesto pria i pametovanja vanije poduzeti korake preusmjeravanja. Preduhitriti mogue neeljene posljedice. I interes odgajanika usmjeriti u poeljnom i drutveno prihvatljivom pravcu. Upozorenje. Kombinirajte ga sa savjetom ili preusmjeravanjem. Ono je uti karton. Opomena. Mora biti jasno i nedvosmisleno. Iako je jo uvijek u smislu odluke odgajanika vrlo tolerantno u oekivanju njegove ispravne reakcije. Zahtjev. vrst i nedvosmislen. On ne smije ostavljati mjesta dvojbi. Mora biti jasno da iza njega slijedi ono to niti vi ne elite. Kazna. Posljednja i nepoeljna mjera. Pravina i neosobna. Za sve ista pod istim uvjetima. Batina jest u raju rasla, ali imade i dva kraja. Kaznene mjere moraju biti unaprijed poznate i dosljedno primijenjene s obzirom na teinu djela. ODGOJ U IREM ZNAENJU obuhvaa: odgoj, obrazovanje i nastavu.

DIDAKTIKA
Didasko, gr. pouavam, obuavam. Didaktika je grana pedagogije i bavi se teorijom odgojno-obrazovnog procesa (i nastave). Obrazovanje je proces usvajanja znanja, umijea i navika. Ono izgrauje znanstveni pogleda na svijet, razvija spoznajnu mo onih koji se obrazuju. Dri do povezivanja usvojenih znanja s praktinom djelatnou mogue budue profesije i izgrauje sposobnost samoobrazovanja. Obrazovanje je proces u kojemu su u stalnom odnosu onaj koji pouava (uitelj) i onaj kojega se pouava (uenik), u cilju ovladavanja odreenim znanjima onoga kojega se pouava i njegova osposobljavanja za odgovarajui nain uenja. U tu svrhu, u tijeku obrazovanja, onaj koji pouava uvijek i u svakom trenutku treba se pridravati temeljnih didaktikih pravila. DIDAKTIKA PRAVILA

OD KONKRETNOG APSTRAKTNOM

OD BLIEG DALJEM

OD POZNATOG NEOPOZNATOM

OD JEDNOSTAVNOG SLOENOM

OD LAKEG TEEM

10

NASTAVA Nastava je kolski planski organizirani odgojno -obrazovni proces u kome se primjenom nastavnih planova i programa (ili kurikula) ostvaruju temeljne odrednice odgoja i obrazovanja. Ona je zajedniki rad uenika i uitelja (uz vodeu ulogu uitelja). Nastava je specifian proces spoznavanja i razlikuje se od spoznajnog procesa u znanosti, uenik u nastavi spoznaje ono to je u znanosti ve poznato, otkriveno. Tijek spoznavanja je na istovjetan nain dostupan svim uenicima. Spoznavati se moe: 1. 2. 3. osjetilima praktinim radom rijeima.

Nastava pokuava omoguiti iskustvo koje se stjee u susretu s ivotom, osjetilima, praktinim radom, ali ona nudi i iskustvo koje se prenosi priom i/ili obrazlae rijeima (kao susret s iskustvom drugih ljudi, njihovim spoznajama, znanjima) tako se ovim prijenosom i svjesnim usvajanjem pretvara u riznicu, duhovno bogatstvo ovjeka koje ga osposobljava za uenje i samonadilaenje. Nastavna naela

NASTAVNA NAELA
NAELO PRIMJERENOSTI DJETETU NAELO ISKUSTVENE BLIZINE

11

Metodiko oblikovanje nastavnog procesa Metodiko oblikovanje nastavnog procesa (prema Poljaku):

METODIKO OBLIKOVANJE NASTAVNOG PROCESA

OBRADA PRIPREMA NOVOG NASTAVNOG SADRAJA VJEBANJE PONAVLJANJE PROVJERAVANJE

svaka etapa ima spoznajnu, psiholoku, materijalno-tehniku i metodiku stranu. Ovo se odnosi na oblikovanje cjelokupnog nastavnoga procesa, pa tako svi iz iskustva vjerujem znate da se za nastavu valja pripremiti i kao uenik, ali i kao uitelj (u smislu njezina organiziranja, pripreme odreenih potrebnih pomagala i osmiljavanja samoga tijeka sata), da se na nekim nastavnim satima obrauju novi nastavni sadraji, na nekima se uvjebava, a na nekima ponavlja, na nekim dakako i provjerava (ak i ocjenjuje) znanje.

Nastavni sat Kao organizirani obrazovni proces nastava se najee dijeli na manja vremenska razdoblja koja nazivamo nastavni sat. Sadrajnu cjelovitost nastavnog sata ini odreena koliina injenica i generalizacija koja tvori smislenu sadrajnu cjelinu: nastavnu jedinicu. Razredno-predmetni-nastavni sustav, nastavni sat traje: najee 45 minuta, za najmlae se znaju organizirati i nastavni sati od 30 35 minuta (pitanje koncentracije), postoji i blok sat 90 minuta kao i pet-minutna nastava...

12

Nastavna jedinica Tijekom nastavnoga sata se obrauje, uvjebava ili ponavlja odreeni odgojno obrazovni sadraj planiran nastavnim planom i programom. Taj sadraj (odreena koliina injenica i generalizacija koja tvori smislenu sadrajnu cjelinu) se imenuje nastavnom jedinicom. Nastavna jedinica ima svoje ime: naziv, koji se esto koristi u praksi (uitelj ga ispisuje na kolsku plou, u dnevnik rada, a uenik u svoju biljenicu). Idealno je kad se nastavna jedinica pok lapa s vremenskim trajanjem jednoga kolskoga sata. Meutim, postoje nastavne jedinice koje se ne mogu obraditi unutar jednoga nastavnoga sata. Pridravajui se danih metodikih struktura u tim sluajevima je potrebno osmisliti nekoliko kolskih sati kao cjelinu.

Ciljevi nastave Ciljevi nastave prema Heimanu, 1976. str. 125

MILJENJE OBJANJENJE IVOTA (KOGNITIVNO)

OSJEDAJI ISPUNJENJE IVOTA (AFEKTIVNO)

VOLJA OSTVARENJE IVOTA DJELATNO

ZNANJE

PRIVLANOST

SPOSOBNOST

SPOZNAJA

DOIVLJAJ

VJETINA

UVJERENJE

STAV
(RASPOLOENJE)

NAVIKA

OSPOSOBLJAVANJE ZA:
RAD IVOT DJELOVANJE

Tri su podruja izgradnje kognitivno, djelatno i afektivno, tri su tenje: miljenja za objanjenjem ivota, volje za ostvarenjem ivota i osjeaja za ispunjenjem ivota, a 13

konani ciljevi nastave su na vrhu piramide kao ostvaraj, izgradnja uvjerenja, stavova i navika: osposobljavanje za ivot (radi i djelovanje).

ODNOS CURRICULUMA I DIDAKTIKE Naziv didaktika izveden je iz grke rijei didaskein to znai pouavati. Odabirom grke rijei didaskein, umjesto latinskog sinonima curriculum (tijek uenja), naznaena je simboliko-terminoloka razlika izmeu isusovake i reformacijske obrazovne koncepcije i prakse. Iako su ta dva izraza kasnije imala razliit razvoj, u osno vi su sinonimi, termin kurikul i didaktika u svom znaenju pokrivaju strukturu procesa uenja i pouavanja, nastave odnosno obrazovanja. Pod kurikulom se vie kao prije ne podrazumijeva samo nastavni plan i program, nego obuhvaa: ciljeve uenja i pouavanja, sadraj pouavanja i uenja, postupaka pouavanja i uenja, nastavne planove i nastavni stil. Kurikul oznaava plan uenja i djelovanja, konkretno primjenjivi proces pouavanja i uenja dok se didaktika izgradila kao opa teorija nastave.

CURICULUM

(RAZLIKA PREMA NASTAVNOM PLANU I PROGRAMU)

CILJEVI UENJA I POUAVANJA

SADRAJ POUAVANJA I UENJA

POSTUPAK POUAVANJA I UENJA

NASTAVNI STIL

14

METODIKA
Naziv potjee od grke rijei methodos metoda, svrsishodan nain. Metodika je ime za specijalnu didaktiku. Ona je suzila podruje teorijskog prouavanja odgojno obrazovnog procesa (i nastave) na posebno i izdvojeno podruje motrenja. U naem sluaju to podruje motrenja je proces uenja i pouavanja nastave knjievnosti i nastave jezika. U tom smislu bit e nam potrebna znanja i spoznaje iz teorije odgoja (pedagogije) i ope teorije nastave (didaktike). Ali i ua specifina znanja do kojih je dola metodika knjievnosti i metodika jezika kao i ua i strogo specijalizirana podruje. Dakako, da sve ono to e preporuiti metodika usklaeno je ne samo s navedenim znanostima nego i u suodnosu s itavim nizom znanstvenih i filozofskih podruja: lingvistike, psihologije, estetike

Ako metodika ima svoju metodologiju mnogi e ipak rei da se tu ne radi ni o kakvoj znanosti. Ne postoji nepoznato koje treba spoznavati, nego je ona prijenos iskustava i iskustvenih spoznaja do kojih je u tisuljeima pouavanja dola pedagogija, didaktika i potom metodika. Iskustvo ovjeanstva ono je to se uva u ovakvom pristupu jer bi inae civilizacija i kultura ostala bez pamenja. I ovjek bi opet morao krenuti iz poetka. Zato izmiljati toplu vodu. Ona ve postoji. Spoznaja ve dosegnutoga korak je u novost i omoguava nova postignua. Iskustva pedagogije, didaktike i metodike omoguit e vam plodotvoran rad s mladima koji su eljni znanja i koji osim iz svojih iskustava nuno moraju uiti i iz iskustava vlastitih prethodnika. 15

Ukoliko bismo sebi htjeli predoiti nekakav odnos izmeu pedagogije, didaktike i metodike, onda bi se te odgojne znanosti mogle predoiti sljedeim prikazom:

PEDAGOGIJA
DIDAKTIKA

METODIKA

Iz ega je razvidno da je pedagogija najopsenija (i najstarija) da obuhvaa i sve spoznaje didaktike kao znanosti o odgojno- obrazovnom procesu (ili je makar teorija nastave) dok je metodika tek specijalizirana didaktika kada je upitanju njen pedagoki dio, ali ona zahvaa i izvan pedagoko podruje znanstvenog a interesa predmetnog podruja koje se nalazi u sreditui njezina zanimanja. Sve te spoznaje se na jedan dinamina nain pretau u iskustvo odgoja i obrazovanja kojim se predmetno podruje na koncu pokuava pribliiti uenicima.

PEDAGOGIJA

DIDAKTIKA

METODIKA

16

UITELJ I NJEGOVA METODA Tri su odgojne metode, koje smo ve naveli. Ono to se uobiajeno u naoj didaktikoj literaturi navodi kao metode najee su metodike djelatnosti i postupci. No, svaki uitelj je pozvan da izgradi vlastitu metodu pouavanja. Ona e se, naravno koristit i odgojnim metodama i sredstvima; didaktikim pravilima i nastavnim naelima. Uitelj koji moe pobuditi osjeaj makar i za jedno dobro djelo, za jednu dobru pjesmu, postie vie nego onaj koji nae pamenje ispunjava nizovima i nizovima prirodnih stvari klasificiranih po imenu i obliku.6 Uiteljeva metoda sadri ukupne mjere pouavatelja koje se poduzimaju kao ciljana pomo u uenju.

Uenje je proces spoznavanja odreenih sadraja. Pouavatelj pomae onome koji ui u pr istupu predmetu zatim u njegovu ovladavanju i raspolaganju predmetom. Tijekom itavoga procesa uenja pouavatelj vodi rauna o kompleksnosti obrazovanja te se trudi omoguiti pristup onoga koji se pouava odreenim znanjima (spoznajama kulture) izgraujui njegov odgovarajui emocionalni odnos i pozitivne navike. Istodobno svjestan kako je u tom procesu od izuzetne vanosti odgojno djelovanje za kulturu ivota. Metoda je cjelokupnost organizacijskih i izvrnih radnji u usmjerenom pouavanju onoga koji ui. Nekada se ona izjednaava s formalnom strukturom tijeka radnji, no zapravo je mnogo ira. Pouavatelj mora osigurati pouavanome plodonosan susret sa sadrajem. to to znai? Neke odgovornosti uitelja moraju postojati u procesu pouavanja, prva je od njih susret sa sadrajem. Taj susret s predmetnim sadrajem mora imati

J. W. von Goethe

17

odreene karakteristike tako da on tako osmiljen zadobiva novu kvalitetu koju nazivamo uvid. On podrazumijeva upoznavanje s predmetom i njegovom sloenou. Polazei od nastavnog sadraja kao cjeline duan je pruiti informaciju o sloenosti navedenog sadraja, moguim ralanjivanjem na manje cjeline te upoznavanjem s funkcioniranjem dijelova u meusobnoj povezanosti i njihovoj funkciji u funkcioniranju cjeline. Pomo pri shvaanju i obradi. Posao ne zavrava s upoznavanjem predmetnog sadraja nego tek s njegovim ovladavanjem. Stoga je nuna odgovarajua i metodiki primjerena pomo pri upoznavanju i obradi. U tom smislu uitelj je duan iznijeti vlastito razumijevanje predmeta. Njegovo razumijevanje se ne moe svesti na iznoenje dojmova ili nekakvih miljenja autoriteta na zadanu temu nego se uistinu mora potruditi i argumentirati vlastito odgovarajue obrazloenje. I to nije sve nego je duan i usmjeriti pouavanoga kako uiti, ponuditi mu temeljna iskustva vlastitog naina uenja i drati da to nije jedino pravilno uenje, nego jedno od iskustava koje pouavani moe iskoristiti u potrazi za vlastitim naelima uenja. Ukoliko uitelj ima metodu s kojom radi ona mora sadravati naved ene

elemente, bez nekoga od njih ona je nepotpuna, manjkava i nedovoljna.

Uloga uiteljeve metode

U odgojno obrazovnom procesu uitelj nikada ne smije zaboraviti: odgojne metode, odgojna sredstva, didaktika pravila, nastavna naela. Ali e na neki nain ipak biti skoncentriran na razvoj intelektualnih sposobnosti uenika. U tom smislu, osim navedenih odgojnih metoda, morat e se odluiti za skup mjera kojima e poetno znanje svojih uenika dovesti do poeljnih ishoda u odreenom periodu pouavanja. Na tom putu e mu pomoi ako se uvijek bude drao naznaenih putova, koje emo sada navesti, a jo vie njihovih moguih kombinacija, u uporabi s naglaskom na nekog od njih. No, sve ovjek moe znati i o odgoju i o pouavanju, ali ako ljubavi nema UZ LJUBAV ZA ONE KOJE POUAVA, U SVAKOM TRENUTKU POUAVANJA, UITELJ TREBA ZNATI KLJU USPJEHA:

M O T I V A C I J A 18

UITELJEVA METODA (SADRAJ)

PRIPREMA I ORGANIZACIJA

UTVRIVANJE ISHODA (ELJENOG IDEALNOG ZNANJA) UTVRIVANJE POLAZNOG (STVARNOG) STANJA PLANIRANJE KORAKA UENJA

IZBOR METODIKOG PRISTUPA

PLODONOSAN SUSRET SA SADRAJEM

UVID (UPOZNAVANJE S PREDMETOM I NJEGOVOM SLOENODU)

POMOD PRI SHVADANJU I OBRADI

PONUDITI RAZUMIJEVANJE PREDMETA

PONUDITI ODGOVARAJUDE OBRAZLOENJE

DEMONSTRACIJA

USMJERITI POUAVANOGA KAKO UITI

OSIGURANJE RAZLIITIH MOGUDNOSTI UENJA KONTROLA UENJA I PROVJERA KONANOG POSTIGNUDA

MOTIVIRATI. MOTIVIRATI! MOTIVIRATI!!!

19

NAGLASCI U STILU POUAVANJA

Vjerojatno svatko od nas misli da je posve originalan. I jest. Pa, ipak ga se u svemu kao i u nainu na koji je izgradio svoju uiteljsku metodu moe svrstati u neke tipove uitelja. Naime, unutar svih tih pouavajuih postupaka uz ljubav koju daruje i sve motivirajue postupke koje primjenjuje njegova se metoda razotkriva kao etiri temeljna naglaska koja ona u svojoj cjelini poprima. Htjeli ili ne htjeli negdje na koncu postoji netko tko eka da izvri provjer u. Neki fakultet na prijamnom ispitu. Neki kviz znanja ili vanjska provjera uspjenosti pouavanja stii e prije ili kasnije. Iako se drutvena zajednica trudi odrediti ciljeve uenja, u posljednje vrijeme za to se esto rabi izraz, ishodi, kao konane eljene rezultate; u razvojnim koracima pouavanja te e ciljeve odreivati uitelj. Uitelj odreuje, dakle, ciljeve uenja sukladno dinamici pouavanja i uenja. Pri tome mora voditi rauna o skladu ciljeva uenja i metode pouavanja. Mora osmisliti uvid, susret s predmetnim gradivom: udbenici, literatura, didaktiki materijali Znanja koja uenik treba usvojiti mora racionalizirati u nekakav proces spoznaje, ponuditi razumijevanja i obrazloenja te prigodom uenja omoguiti ueniku pomo pri shvaanju i obradi. U tom smislu on je duan osmiljavati ponavljanja, ponovne susrete s odreenim nastavnim sadrajima, vjebanja i provjere. Kako bi mogao usporediti polazno i dosegnuto stanje znanja, te ga mogao izmjeriti s drutveno predvienim oekivanjima (u tu mu svrhu slue razni kontrolni upitnici neovisni od njegove metode). U svemu ovome zar je udno da je prvi mogui tip uitelja onaj kojemu je temeljno u pouavanju postizanje cilja.

Postizanje cilja Ako ste uitelj koji stavlja naglasak na postizanje ciljeva, a to se ponekad jedino cijeni, pazite da ne budete prekruti i da vas uenici ne doivljavaju kao Gargamela te da mehaniko usvajanje injenica ne bude jedina vrlina vaih uenika. U ovom smislu jako je vano da va autoritet ne poiva na prisili i nadmoi nego na znanju koje vam omoguava da svrha ne uniti irinu, jasnou uvida i odgovarajuih obrazloenja. Ne postoje samo drugi izvori. Vi ste osnovni izvor.

20

Od vas sve potjee. I motivacija. I pomo. I naputci. Imati ljubavi i razumijevanja jednako je vano ili ak vanije za budunost.

Otkrivanje predmeta Ono to ovakva vrsta pouavanja zahtjeva od uitelja prvenstveno je uvid u predmet uenja. Ali to nije tek puko upoznavanje sa sadrajem, nego na neki nain simulacija procesa spoznaje u koju svrhu osigurava s jedne strane raslojavanje predmeta na njegove dijelove, obrazlaganje njihove uloge i suodnosa u cjelini kroz spoznajne korake upoznavanja dijelova i funkcija dijelova u cjelini, te na koncu i funkciju cjeline sadraja. Organizacija ovakvog uvida je itekako sloena i zahtjevna. Uenika pretvara u subjekt nastave jer se dovodi u poziciju otkrivaa. Ponavljanje i vjebanje i ovdje treba osmiljavati jer ono to se jednom otkrilo, mogue je zaboraviti. Iako je povezivanje s dogaajem otkria itekako znaajan asocijativni trenutak i pomagalo u zapamivanju. Provjera slui istoj svrsi, kao i ranije, uvijek je potrebno izbjei samozavaravanje. Ukoliko je ovo naglasak vae nastave, provjerite jesu li vai uenici usvojili potreban broj injenica ili se zavaravate njihovim primjerenim izlaganjima. Jeste li dovoljno na usluzi vaim uenicima i to biste ima jo uvijek mogli preporuiti. Pomo u uenju Uitelj osmiljava kako stvoriti najpovoljnije uvjete za uenje. Pripravlja sva potrebna pomagala i materijale: knjige, raunala, pomagala, naputke, zadatke Otkriva naine traenja potrebnih podataka. Mogunosti njihova koritenja. Upuuje prema sintezi spoznaja. Stvara poticajno ozraje. Osmiljava natjecanja. Uvijek se ljudi vole mjeriti s drugima, ali prava je svrha svih natjecanja spoznaja da se u konanici ovjek uvijek natjee sa samim sobom u svrhu vlastitog samonadilaenja. Uitelj osmiljava nagrade. Vjebe i ponavljanja kada uvidi potrebu. Provjera? Uvijek, provjera. Cilj je stjecanja znanja, no ono ne smije biti samo mehaniko gomilanje znanja, nego i spoznajni uvid (otkrivanje), te spoznaja pravila i kritiko sagledavanje procesa spoznavanja kao i procesa pouavanja i uenja.

21

Ako je va naglasak na pomo u uenju to ne znai da vi i sami i dalje ne trebate uiti, biti kompetentni i moi pomoi.

Primjena znanja (osposobljenost) Naglasak u pouavanju preko spoznaje pravila lako se premjesti prema primjeni znanja. Uenik se usmjerava prema kritikom promiljanju (provjeri podataka) , razmjeni argumenata, procjeni razloga, prosuivanju sadraja, prosuivanju procesa tijekom kojega se susreu sa sadrajem. Inzistira na primjeni znanja. Osposobljenosti pouavanih da se koriste usvojenim znanjima i vjetinama. Nitko od nas uitelja, naravno, ne koristi samo jedan od moguih naglasaka, ali vjerojatno jednom od njih je neto skloniji.

UITELJEVA METODA (NAGLASCI - NASTAVNI STIL)

POSTIZANJE CILJA

OTKRIVANJE PREDMETA (SPOZNAJNI UVID)

POMOD U UENJU

PRIMJENA ZNANJA (OSPOSOBLJENOST)

22

PREISPITIVANJE NAGLASAKA Mehanikog gomilanja znanja esto nazvano i utiskivanje, karakterizira unos kroz osjetila. esto i bez aktivnog sudjelovanja uenika u prijenosu znanja. Zahtijeva se uenje napamet, pohranjivanje injenica, esto bez uzrono -posljedinih i sadrajnih veza. to je naravno, krivo. Optereenje ishodima, esto je prepreka istinskom uenju. Spoznajni uvid ili otkrivanje, proizaao je kao znak spoznaje da mehaniko gomilanje znanja nije svrha. Uenik ostvaruje uvid u uzajamne veze. Trebamo imati na umu da je mogue prenijeti podatke, ali ne i uvid . Uvid se mora stei. Zadae i metodike aktivnosti su tee, ali odgovornost za proces uenja sada je vie na ueniku. I ovaj model se pokazao manjkavim, nadopunjavalo ga se starim mehanikim pristupom utiskivanja, ali se isto tako pokazalo da niti u kombinaciji ne osiguravaju izgradnju uenikove samosvijesti za kritiki pristup prema spoznatim injenicama, procesu spoznavanja kao i procesima pouavanja i uenja. Pomo u uenju esto se naalost svede jedino na praenje samostalnog uenikog rada, pa su uenici nezainteresirani za takvu pomo jer njome nita niti ne dobivaju osim primoravanja. Osposobljenost primjene znanja kao i optereenje ishodima esto zaboravi put kojim se do cilja stie. U razvojnim koracima uenja, u simulaciji procesa spoznvanja, u putu uenja kao takvom ueniku je mogue dosei i najvaniju dimenziju pouavanja: nauiti uiti.

23

IZGRADITE SVOJU METODU Svaki je uitelj pozvan izgraditi vlastitu metodu pouavanja. I ne samo izborom naglaska u stilu pouavanja. Uitelj ne smijete zaboraviti da njegovo djelovanje u procesu pouavanja postaje metodom tek po onome to iskustvom potvruju mnogi. I da metodike postupke dijelimo sa svima koji pouavaju. Vaa metoda mora poi od toga da osigura ispravno predoavanje cilja onome kojega pouavate. Trebate ga uvjeriti u dostinost cilja. No, to nije dovoljno da bi metoda bila uinkovita ona mora osigurati i postizanje cilja, ali ne kao sretne sluajnosti nego kao oekivani rezultat uloenoga truda u pouavanju i uenju. Ova meusobna zavisnost pouavanja i uenja, pouavatelja i pouavanoga uvijek je ono to se preispituje. Blago uitelju motivirana uenika i koji je tek pomo u uenju. Evo, puta najizvrsnijega!!! Motivacija. Motivacija! Motivacija!!! I opet: motivacija!!!

24

METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI

Budui da smo u prethodnom poglavlju govorili o potrebi izgradnje uiteljeve metode i mogunostima njezinih naglasaka, moda se proturjenim ini to emo sada govoriti o metodikim sustavima kao praksi pouavanja i okvira svake pojedinane metode i njezinih unutarnjih mijena i prevladavajuih naglasaka. Naime, kroz viestoljetnu pedagoku praksu daju se uoiti odreeni sustavi pouavanja kao zajednikih karakteristika itavog niza pouavatelja, ak do dimenzije da pojedini didaktiari tvrde da se o metodi moe govoriti kao o metodi tek ako se ona dijeli sa mnogima. Drimo da specifinost izgradnje metode svakoga pouavatelja i naglasci koji je obiljeavaju (ciljevi/ishodi, otkrivanje/spoznaja pravila, pomo u uenju, primjena znanja/osposobljenost) drutvenih odnosa drutvenih zahtjeva shvaanja pedagoke i didaktike teorije prevladavajui praktini modeli, i/ili ako hoete, mode pouavanja zahtjevi kolskog sustava zahtjevi kola suodnos djelovanja metoda razliitih pouavatelja izmjene pristupa uvjetovane uenikim potencijalima nisu u suprotnosti sa razliitim didaktiko metodikim okvirima (metodikim sustavima) koji su proizvod vie imbenika: -

25

Metodiki sustavi nastave knjievnosti u razliitoj strunoj literaturi se esto razliito imenuju, no ono to je temeljno jest da se svaki autor pokuava odrediti prema metodikom sustavu kao pretenom naglasku metodikih pristupa koji prevladava u odreenom pouavanju. Ne postoji ak niti jedinstveni kriterij po kojemu bi se oni odreivali nego je to na neki nain opis stanja u praksi pouavanja s obzirom na njezine razliitosti. Pokuali smo saeti broj sustava na etiri najea metodika sustava, barem prema naem poimanju metodikih pristupa. Reproduktivni metodiki sustav. Naglasak je na reprodukciji predmetnih sadraja koju uenici moraju postii. Odnos onaj koji pouava prema onima koje se pouava je neupitnog autoriteta, preteni nastavni oblik je frontalni. Interpretativno-analitiki metodiki sustav. Analiza teksta i njegovo znaenje u sreditu je zanimanja nastave. Dijalog je ono ime se pokuava ublaiti krutost frontalnog oblika nastave. Otvoreni metodiki sustav. S itavim nizom podvrsta, no tenjom da se uenika uspostavi kao subjekta nastave. Metodika raznovrsnost i odgovornost uenika za uenje sve vie su tenja onih koji pouavaju, oni su organizatori nastavnog procesa, savjetnici i poznavatelji, ali takoer i onaj koji ui. Korelacijski metodiki sustav. Ukljuivanje sve vie razliitih predmetnih podruja u krug zajednike svrhe pouavanja, do potpune metodike integracije svih predmetnih sadraja u timsku nastavu.

26

Reproduktivni metodiki sustav Ovaj sustav nastave knjievnosti postavlja naglasak na mo reprodukcije nastavnih sadraja. Cilj onoga koji pouava je osposobiti one koji se pouavaju za usvajanje to veeg broja injeninih podataka (pa makar ih i ne pratilo razumijevanje injenica i njihova svrha), on je zahtijevao od uenika mogunost reprodukcije sadraja te nekritiko usvajanje sudova i misli strunih autoriteta. On se pojavljivao u dva svoja vida. Prvi bismo mogli nazvati dogmatskim koji nije uvaavao gotovo nikakvu slobodu uenika ak niti u nainu izlaganja odreene teme ili sadraja, niti je uvaavao bilo kakav pokuaj iskazivanja osobnog odnosa prema predmetnom sadraju. Sve to je trebalo initi bilo je bespogovorno usvajanje knjievnopovijesnih injenica (biografija autora, bibliografskih podataka, stavova knjievnih povjesniara i knjievnih kritiara). Teorija se knjievnosti takoer prouava deduktivno i formalistiki. Odnos uitelj uenik je nedvosmislen i autoritativan. Uitelj je predava i poznavatelj znanja. Izlaga znanja o knjievnosti i od uenika trai tek reprodukciju vlastitih stavova ili stavova strunih autoriteta koje on uvaava i na nain na koji ih on uvaava. U blaoj, eksplikativnoj, varijanti reproduktivni se sustav smekao do mogunosti iznoenja uenikih miljenja o knjievnom sadraju. U naelu uspostavlja ipak novi naglasak u nastavi jer u sredite nastave na uska vrata uvodi knjievno djelo.

27

Interpretativno-analitiki sustav Analiza ili interpretacija djela postaje najvaniji nastavni sadraj. Sadrajna preorijentacija podrazumijevala je promjenu u strukturi nastave. Doivljaj teksta i spoznajni proces razotkrivanja razloga naeg estetskog doivljaja kao ralamba cjeline na dijelove i sagledavanja meusobnog suodnosa dijelova, kao i odnosa dijelova i cjeline postaju nekom vrstom preispitivanja komunikacijskog odnosa izmeu djela i njegova primatelja. Uenik postaje estetski subjekt. Ciljevi, recimo, interpretativnog itanja povezuju se s dojmovima uenika, njihov duhovni svijet i zbivanja u njemu postaju sreditem zanimanja uitelja. Iz tog se dojma postupnim analitikim postupkom pokuava kroz njihovu verbalizaciju postii utemeljenje mogue interpretacije (ili rekonstrukcija smisla) ili, ako nita drugo, razjanjenje moguih odnosa izmeu uenikih dojmova, umjetnike grae i analitiko -interpretativnih postupaka u koje se ukljuuju uenika zapaanja i sudovi. Jezik knjievnog djela poveznica je izmeu djela, uenike reakcije na djelo i pokuaja da sam uenik uvidi razloge vlastitih reakcija, ali i uiteljevih analitikih obrazloenja tajne funkcioniranja djela kao umjetnine. Umjesto predavake-monoloke metode reproduktivnog sustava dijalog se namee kao jedini mogui nain uz analitiki rad na tekstu u kojem se takoer izm jenjuju promiljanja. Uitelj je sve manje neupitni izvor znanja.

28

Otvoreni metodiki sustav Preispitivanje uloge uitelja se intenzivira i u ovom sustavu on sve vie postaje organizator nastave, osmiljavatelj zagonetki i pustolovina, informirani savjetnik. Uenici vie nisu samo estetski subjekti nego i subjekti nastave. Sve vie se oslanjaju na vlastite mogunosti i sve vie im je zatvoreni svijet uionice i kole tek prostor koji se integrira u svijet u kojem oni trae i pronalaze odgovore na osmiljene pitalica. Otvoreni sustav upravo najjasnije karakterizira integracija nastavnih i izvannastavnih aktivnosti, to se nastava ne zavrava u suodnosu uitelja i uenika nego se prelama kao pouavanje za samoobrazovanje. U njoj je vrlo esto naglasak na tome kako uiti. A uenje je sastavni dio osmiljavanja pouavanja. Otvoreni metodiki sustav karakterizira i esta promjena naglasaka, kao i este mijene nastavnih oblika te pokuaji da se u nastavi koristi to raznolikije metodike postupke i pristupe. Takoer je sve vie elja i sve vie stvarnost da se preispita obraivani sadraj sa stajalita ivota, njegove primjene u stvarnom ivotu kao razloga njegove obrade. Problemski metodiki sustav stavlja naglasak na zagonetku koja je osmiljena kao poticaj i razlog za ueniku potragu za rjeenjem. Uenik do spoznaje na takav nain dolazi sam. Zagonetki, problemskih situacija, unutar nastavnog sata moe biti vie pa se njihovim postupnim razotkrivanjem stvara dinamian tijek nastave, no zagonetke su neto laganije za otkrivanje. Nekada je dovoljan tek jedan ali vrlo sloen problem. I on zna zahtijevati organizirane izvannastavne aktivnosti. Ovaj metodiki sustav zahtijeva uenika subjekta u nastavi i od njega zna zahtijevati jednostavnije ali i sloenije istraivake postupke.

29

U odnosu uitelj uenik ovaj se sustav jasno postavlja kao odnos onoga koji osmiljava zagonetku i onoga koji istraivaki trai odgovore. U smislu odnosa uitelja prema uenicima tijekom potrage uloga uitelja ima razliite naglaske: od pomonika u potrazi, preko strunog savjetnika do potpune pasivizacije kada se uenika puta da potpuno samostalno trai rjeenja i tada se moe govoriti o istraivakom metodikom sustavu. Varijanta ovog metodikog sustava je kada on poprima smisao ne samo potraga za rjeenjima nego, takoer, sadri osmiljavanje moguih problemskih situacija od strane samih uenika kako bi problem nauili osvijetliti iz drugaijih perspektiva: njegova rjeavanja i njegove gradnje. Stvaralaki metodiki sustav se uvijek na neki nain nalazio kao slabo osvijetljeni dio svih metodikih sustava u nastavi knjievnosti i nije im nepoznanica. Meutim, naravno, da se i na njega moe posve staviti naglasak, kada je on temeljac oko kojega se sve okree. I kada se sve u nastavi podreuje upravo ovome naelu. Uitelje nagoni na kreativna promiljanja mogunosti da se unutar razliitih sadraja aktiviraju ueniki potencijali u pravcu kreativnog preoblikovanja sadraja ili koritenja njihovih potencijala kao poticaja za samostalno stvaralatvo uenika. Uenicima otvara mogunost izraavanja i promiljanja sadraja kroz vlastitu kreativnost na nain uzora, kreativnog preoblikovanja ili izraavanje potpuno samostalnih stvaralakih poticaja. Komunikacijski metodiki sustav naglasak se stavlja na oblike nastave kao nastavne komunikacijske situacije te se nastavni proces ostvaruje kao lanac komunikacijskih situacija. Multimedijski metodiki sustav naglasak ovog sustava je na uporabi i dostupnosti suvremenih medija ne samo kao nastavnih pomagala nego i kao izvora znanja.

30

Korelacijski metodiki sustav Korelacijski metodiki sustav zasniva se na suodnosu razliitih nastavnih sadraja i njihovom meusobnom, esto i nerazdvojivom, suodnosu. Sam nastavni predmet Hrvatski jezik u sebi ve sadri integriran odnos prema knjievnosti kao umjetnosti koja se ostvaruje u jeziku. No ova nastava u sebi, a to ve iz iskustva znate sadri i odnos prema jo nekim umjetnikim podrujima: film ili srodni mu televizijski i drugi medijski iskazi, ona se dotie i popularne kulture, njezinih proizvoda kao to je strip koji u sebi imaju neto od narativne strukture. Sljedei prirodni korak u korelaciji moe biti odnos nastave jezika i sveukupnog umjetnikog podruja. A prava meupredmetna povezanost podrazumijeva jedinstvo ivota kao uzor kojemu se tei te unutar tog jedinstva funkcioniranje njegovih sastavnica i njihovih meusobnih poveznica. Odgojno obrazovna podruja na takav nain se stavljaju u meusobni suodnos ne samo suradnje nego i zajednike svrhe, stavljaju se u funkciju ivota. U ovako osmiljenoj nastavi biti e potrebna ne samo suradnja predmetnih nastavnika, nego i njihov timski rad, do potpuno integracijskog metodikog sustava, koji ne samo da ukljuuje sve strune osobe ukljuene u voenje nastave, nego tei ukljuivanju to vie strunih suradnika znalaca izvan nastave kao boljih poznavatelja odreenih predmetnih podruja. U svemu ovome dobro je voditi rauna o prednostima i nedostacima svakog od navedenih metodikih sustava.

31

DOGMATSKI

DOGMATSKO-REPRODUKTIVNI
EKSPLIKACIJSKI

INTERPRETATIVNO-ANALITIKI PROBLEMSKI

METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI

ISTRAIVAKI

OTVORENI

STVARALAKI

KOMUNIKACIJSKI

MULTIMEDIJSKI

UNUTARPREDMETNI

KORELACIJSKI

MEUPREDMETNI

TIMSKI

32

Pretene znaajke metodikih sustava

KORELACISJKI METODIKI SUSTAV (INTEGRACIJA)

OTVORENI METODIKI SUSTAV (UENIK U SREDITU)

INTERPRETATIVNOANALITIKI METODIKI SUSATAV

REPRODUKTIVNI METODIKI SUSTAV

(DIJALOG)

(FRONTALNA NASTAVA)

Ovaj prikaz metodikih sustava nije povijesno postavljen iako postoje pokuaji da se o nekima od njih donosi suda kao o povijesno prevladanima, nego je prikaz onoga to se djelomice i danas dogaa kao nastavna praksa. I zato se ovdje pokuavamo odrediti prema njima kao mogunostima o kojima valja promiljati i rabiti ih u odgovarajuoj mjeri. Njihovo sagledavanje omoguava nam ne samo njihovo poznavanje nego i njihovu primjenu u nastavi, ali i svijest o tome da se s obzirom na svrhu pouavanja oni itekako mogu kombinirati, to se u odreenoj mjeri uvijek i inilo bez obzira na prevladavajue metodike tendencije. Dobra nastava koristi od svakog pristupa u odgovarajuoj mjeri ono to je potrebno i s obzirom na sadraj karakterizira je esta izmjena metodikih pristupa . Ovaj pregled i podjela metodikih sustava nije znanstven jer se, oito je, ne zasniva na jedinstvenom kriteriju, nego je iskustven, opis metodike prakse. Stoga se u razliitim udbenicima i razliito definira, ali se dade i sagledati iz perspektive pokuaja pojednostavljenja kao to je ovaj s usputnim obrazloenjima, koja nisu jamstva ispravnosti, nego, nadamo se, tek valjana argumentacija iznesenih promiljanja.

33

Isto tako, bez obzira na metodike sustave i vau sklonost u naglascima u pouavanju, uvijek je dobro povesti rauna da u nastavu kao njezini temeljci budu obvezno ugraena, bez obzira na izbor naglaska u metodikom pristupu, nastavna naela.

NASTAVNI OBLICI S obzirom na odnos pouavatelj oni koje se pouava:

NASTAVNI OBLICI (ODNOS: UITELJ UENICI I UENIK UENIK)

FORNTALNA NASTAVA

NASTAVA PO SKUPINAMA

U PAROVIMA

ISTOBROJNE SKUPINE

RAZNOBROJNE SKUPINE

POJEDINANA NASTAVA

34

Frontalna nastava Nekad je bila jedini nastavni oblik. U posljednje se vrijeme esto, pogreno, dri loim i zastarjelim nastavnim oblikom. Nepotrebno se bjei od njega i kada je on, ne samo pojednostavljenje, nego i najbolji nain. U argonu ga se esto diskvalificira iskazom: sam protiv svih. No, to nije nuno istinit iskaz. Jer ukoliko se primjenjuje na odgovarajui nain on moe biti najkrai put za uvodne informacije, poetno upoznavanje s predmetom, omoguavanje uvida, objanjenja, pojanjavanja, uvod u demonstraciju... Predavanje se dri u okviru ovoga nastavnog oblika, isto tako ovaj nastavni oblik dobar je kada se u tijeku rada pokae nunim pruiti dodatna objanjenja. U ovom obliku, budui da su svi uenici nazoni, dobro je raditi motivaciju jer ste uvjereni da ste prema svima bili jednako poticajni. Tijekom rada ukoliko su potrebni novi poticaji dobro je to uiniti, takoer u ovom nastavnom obliku. Uitelj treba imati u vidu da je za ovaj nastavni oblik vizualizacija od osobite vanosti. Ukoliko ovaj nastavni oblik potraje due uitelj mora voditi rauna o moguoj monotoniji i razmiljati o strategiji postavljanja pitanja, pa ak o otvaranju nekog oblika rasprave ili polemike kako bi nastava dobila na ivosti. Prikazati odreene sadraja, ponuditi njihovo razumijevanje te potaknuti uenike na razmiljanje ono je to odlikuje kvalitetnu frontalnu nastavu. Frontalna nastava je od izuzetne vanosti kada se radi ponavljanje odreenog nastavnog sadraja. Ona je izuzetno zahtijevan oblik nastave i trai od uitelja znanje i umjenost, on mora biti kompetentan i pedagoki vrstan strunjak. U sklopu metodike raznovrsnosti kojoj teite mogli biste si postaviti i neke opravdane zahtjeva kako biste izbjegli monotoniju u nastavi: frontalna nastava ne smije premaiti 50% udjela ukupne nastave, a udio govora nastavnika unutar frontalne nastave ne smije biti vii od 50%. Dobro je takoer svoju ulogu u frontalnoj nastavi pomalo preoblikovati u sljedeem smislu: treba teiti tomu da vie budete moderator nego predava. Osobitu pozornost morate usmjeriti prema postupka razvijanja pitanja od njihove otvorenosti za uenika promiljanja i to samostalnije odgovore do njihove postupnosti u ovladavanju predmetom (nastavnim sadrajem). Isto tako uvijek se tijekom ovakve nastave treba prisjetiti da nije svrha pouavanja samo u kvaliteti izlaganja, objanje nja 35

ili predavanja, nego i u uenju uenika, da je temeljna svrha pouavanja potaknuti uenje a za to su vam uvijek nune povratne informacije kao biste usmjerili daljnje uenje. Razlog za odgovarajuom vizualizacijom mogao bi se saeti u sljedeu misao: zornost umjesto kaosa.

Sjedenje u krugu

Ako na neki nain postoji suprotnost frontalnoj nastavi onda je to jedan njezin pod oblik koji na neki nain negira ono to je nemogue negirati: da je uitelj: uitelj, a uenici: uenici. I da bez obzira na okrugli stol (sjetite se Vitezova okruglog stola, kralj ostaje kraljem unato tenji za ravnopravnou), ravnopravnost se ipak u naelu ne moe uspostaviti, a nije ni potrebno kao to roditelj ne treba biti prijatelj, niti uitelj ne treba biti uenik. Uloga roditelj i uitelja je prijenos iskustva, odreivanje granica (i njihovo preispitivanje), pokazivanje i poticaj vlastitim primjerom, biti savjetnikom i svjetionikom No, sama nakana da se na takav nain pristupi uenicima moe imati poeljne uinke. Ozraje postaje neformalnije, oputenije i postie se vrlo esto uinak oslobaanja uenikih potencijala.

UITELJ UENIK/CA UENIK/CA

UENIK/CA

SJEDENJE U KRUGU
UENIK/CA

UENIK/CA

UENIK/CA

UENIK/CA

36

Sjedi se u krugu, nema stolova, nastavnik je jedan u skupini koja ui. Naravno da ovakav nastavni oblik nije mogu u svakoj nastavnoj djelatnosti, ali je izvrstan recimo u razmjena iskustva o odreenom predznanju, moe biti itekako poticajan za rasprave, ali i neke motivacijske postupke kao to je recimo putovanje u svijet mate

Rad s partnerom Ovaj nastavni oblik je zapravo izveden iz modela jedne vrste uenja te uao u nastavu kao vrlo poticajna mogunost osvjeavanja metodikih postupaka i vrlo uinkovit nastavni oblik za pojedine nastavne svrhe. Nekad ga se dri posebnim oblikom nastave, a ponekad kao podvrsta rada u skupini. On se koristi kao vremenski ogranien nastavni oblik (10 maksimalno 30 minuta). Karakterizira ga zajednika tema te samostalno i u suradnji svladavanje zadatka u sklopu procesa uenja. Kao takav on je esto vrlo poeljan kao uvod u raspravu ili predavanje.

Partneri se moraju obraati jedan drugome, imati i vizualnu komunikaciju. Potrebno je dogovoriti trajanje i to se od partnera oekuje kao rezultat rada (uenja). U nainu stvaranja partnerstava treba izbjei ustaljenost, dakle stvarati sluajna partnerstva. Uvijek nakon rada s partnerom potrebna je objava rezultata: U prigodi objave rezultata treba izbjei neke pogreke uitelja pa je se dobro prisjetiti da ne treba prekidati izlaganje, pogreke ispravljati nakon prezentacije i ne krtariti s pohvalama ukoliko ih se zasluuje. 37

Rad u skupinama

NASTAVA PO SKUPINAMA

FORMIRANE SUKLADNO UITELJEVOJ PROCJENI

USTALJENE

PROMJENJIVE

FORMIRANE S OBZIROM NA ZAHTJEVE I ELJE UENIKA

SLUAJNO FORMIRANE

U formiranju skupina treba povesti rauna da budu primjerene veliine: izmeu 3 i 8 lanova. U pravilu, pogotovu u poetnim stadijima skupni rad planira nastavnik, tek u kasnijem radu treba ostaviti uenicima mogunost oblikovanja a nastavnik se pojavljuje u ulozi strunoga savjetnika, kojega se moe ali i ne mora konzultirati. Ukoliko se skupni rad dovoljno dobro isplanirao i u razradi podjednako podijelile nastavne zadae, ne bi se trebalo dogaati da jedan radi a drugi promatraju. Uistinu treba uiniti da se zadae ravnomjerno podijele i vrijeme svrhovito koristi. Nastavnik se povlai i promatra, savjetuje i ocjenjuje kvalitetu radnog procesa. Uenici stjeu znanja, pronalaze potrebne injenice, lue bitno od nebitnoga i primjenjuju naueno. U radu se oslanjaju na sebe, ali se i savjetuju s prijateljima u grupi, izmjenjuju miljenja, zajedniki pripremaju konani izgled izlaganja i sudjeluju u

38

raspravi. Na komunikativnoj razini postiu takoer izuzetno vrijedne rezultate, trenirajui: timski duh, obzirnost, snoljivost

SKUPNI RAD (TIJEK RADA)

FAZA PLANIRANJA

FAZA RAZRADE

FAZA OBRADE

OBILAZAK

PRIPREMNA FAZA ZA PREZENTACIJU

PREZENTACIJA

RASPRAVA

Rad u skupinama nije automatski metodiki vrijedan nastavni oblik: loe organizirana i izvedena nastava po skupinama ima suprotan uinak: u neuvjebanim skupinama za uenje lako izbija kaos. Stoga je uloga uitelja od izuzetne vanosti: nuno je osmisliti problemski zadatak, ponuditi odgovarajue materijale na temelju kojih e skupina moi obaviti sve ono to se zahtijeva ili ih uputiti na odgovarajua mjesta gdje mogu pronai potrebne injenice: institucije, knjievna djela, knjievnoznanstvena djela, rjenike, filozofska djela, znanstvena djela o drugim umjetnostima, druga umjetnika djela i/ili druga znanstvena djela, internet, te na koncu, ali ne manje vano, stvoriti odgovarajue uvjete za kvalitetnu prezentaciju rezultata rada.

39

Rad u skupinama (izmjene po postajama)

Rad u skupinama se moe provesti kao oblik kontinuiranog razjanja vanja jedinstvenog problema prema kojima se skupine postavljaju kao natjecateljske prema zadatku kojega trebaju obaviti jer meusobno mogu usporeivati rezultate vlastitih postignua i raspravljati o njima: to je bilo dobro to se dalo bolje uiniti to je ostalo izvan obzora prouavanja a treba uvrstiti je li prezentacija odgovarala sadraju: to je proputeno to se dalo bolje uinit to je dobro u prezentaciji to zasluuje pohvale kakav je odnos izmeu oekivanja i ostvarenoga tijekom prouavanja je li potrebno produbiti steeno znanje i u kojem pravcu otvara li ovo rjeavanje neke nove probleme za daljnje prouavanje

Ali rad po skupinama se takoer moe postaviti kao zadatak koji je podijeljen na razliite suodnosne dijelove, te ga svladavati u razliitim etapama, meusobno zamjenjujui mjesta nakon odreenog vremenskog perioda.

PETA POSTAJA

PRVA POSTAJA

ETVRTA POSTAJA

DRUGA POSTAJA

TREDA POSTAJA

40

Zadaa uitelja je osmisliti takav radni zadatak (problem) koji bez obzira na razliiti redoslijed prouavanja osigurava nesmetano upoznavanje cjeline. U raspravi se slijed prouavanja moe preispitati, pa i promiljati i raspraviti: koji je od njih bio uinkovitiji i iz kojih razloga. Osim dobrih strana postoje i manjkavosti rada po skupinama. Moe se naalost pretvoriti u pametovanje. Sklonost kritiziranju moe biti klica razdora. Ukoliko se ne rade odgovarajua biljeenja vlastitih zapaanja o temi (zadatku), i ukoliko se iz obraenoga ne usvoje potrebne injenice moe se stvarati privid o uspjenom svladavanju gradiva, a da se zapravo radi tek o mehanikom prelaenju. Ukoliko se ne pronalazi nain odgovarajue podjele zadataka moe se pobjei u zajedniku nemo, to otvara prostor neodgovornosti. Ako vam treba nekakav prijedlog strukture za skupni rad evo jo jedne ponude:

FAZE PROUAVANJA

POETNI MOTIVACIJSKI RAZGOVOR

RAZRADA

RAD

OBILAZAK (SAVJET I NADZOR)

PREZENTACIJA

VREDNOVANJE

RASPRAVA ILI ZAVRNI RAZGOVOR

I na koncu sluei se neprestano i spoznajama njemakih metodiara, ne mogu se oteti potrebi da ne navedem i jedan doslovan navod: Grka rije methodos moe se prevesti kao 'put prema'. Kao to nastavniko predavanje samo po sebi nije starinska metoda , tako i skupni rad nije sam po sebi vrijedan. Rije je o tome da se odgovarajuim ciljevima pripiu prikladne metode i da

41

se osim toga metode tako urede da nastane sveukupna struktura.7 Ovome nemamo to dodati, ali bismo umjesto metode radije rabili izraz metodiki postupci. Pojedinani rad On je prvenstveno u uporabi prigodom uenja, ali ga se takoer moe za odgovarajue zadatke rabiti u nastavi kao tihi rad. Postoje stvari koje se na takav nain najbolje mogu uiniti: analizu teksta svatko tko ui mora vjebati sam. Kod ovoga rada je najvanija samostalnost u radu, samostalno svladavanje potekoa. Ponekad uenici imaju osjeaj da je problem nesavladiv tada ih treba poticati, ne doputati im prebrzo odustajanje. Nastavni sadraji koji se na ovaj nain obrauju mogu biti razliitoga stupnja teine pa bi se sukladno tome trebalo voditi rauna da se napravi nekakav vremenski plan za usvajanje, odnosno tempo uenja. Uenicima e biti potrebno dakle odreeno vrijeme, treba ih oboruati strpljenjem i osigurati im uvjete za potpunu koncentraciju. Ova se metoda esto rabi za ponavljanje odreenih sadraja, a kada se god rabi, i u koje god svrhe, treba se pobrinuti za provjeru, odnosno kontrolu kakvoe. Ono to se moe prigodom ovakve nastave dogoditi da se dade protumaiti kao izbjegavanje posla ali i to to zna poprimiti obiljeje ispitnih situacija. U komunikacijskom smislu ona je potpuna negacija, a u socijalnom smislu potpuno ograniava drutveni kontakt. Potrebno je stoga ograniiti vrijeme njezina trajanja, inzistirati na tiini, intervenirati tek na potekoe ili pojedinane zamolbe. Pojedinani rad nije zamjena za druge oblike nastave. On je jedno od rjeenja i to za odgovarajue nastavne sadraje i potrebe. Uvijek je dobro, ukoliko procijenite da je rad zadovoljavajui umjesto provjere otvoriti mogunost za samokontrolu (omoguiti im da oni sami provjere uspjenost vlastitog rada).

Wolfgang Mattes, Nastavne metode (75 kompaktnih pregleda za nastavnike i uenike), Naklada Ljevak, Zagreb 2007. str. 13

42

METODIKE DJELATNOSTI

SLUANJE

RAZUMIJEVANJE

GOVORENJE JEZINE DJELATNOSTI

ITANJE

PISANJE

SAIMANJE

PREVOENJE

43

DJELATNE METODIKE DJELATNOSTI

OPAANJE (OSJETILIMA)

CRTANJE

POKAZIVANJE (DEMONSTRACIJA)

NEVERBALNE PORUKE (GOVOR TIJELA)

Iskustvo utjee na opaanje. Uenje je vaan imbenik opaanja. Povijest vienja.

44

EMOCIONALNE METODIKE DJELATNOSTI DOIVLJAVANJE (ZBIVA SE UVIJEK U ODREENOM RASPOLOENJU) DOJAM POSLJEDICA DOIVLJAVANJA

RACIONALNOM, VERBALNOM OBRADOM PRETVARA SE U DOIVLJAJ PRIVLANOST (NAKLONOST ODBOJNOST)

OSJEDAJI (MIJENE I RAZLOZI)

RASPOLOENJA

IZGRADNJA EMOCIONALNIH STAVOVA

45

UMNE: RAZUMIJEVANJE RAZMILJANJE USPOREIVANJE RAZVRSTAVANJE (KLASIFICIRANJE)

RALANJIVANJE (ANALIZA)
ZDRUIVANJE (SINTEZA) ZAKLJUIVANJE

KONKRETIZIRANJE
UOPDAVANJE (GENERALIZIRANJE) OCJENJIVANJE (PROSUIVANJE, VREDNOVANJE)

46

FANTAZIJSKE DJELATNOSTI

PREDOAVANJE

ZAMILJANJE
MATANJE

47

MOTIVACIJA (UVJET SVIH UVJETA) KADA? SADA I UVIJEK: ITAVIM TIJEKOM POUAVANJA UENJA I JO I OPET I JO, PA NANOVO

Motivacija! Uvijek, i ponovno, motivacija! Nema uspjeha pouavanja bez motivirana uenika. Nema uspjena uenja ako nema motiva. Na ueniku je odgovornost. On mora donijeti odluku. Nita nije zanimljivo ako ti nisi zainteresiran.8 Krize i sumnje su sastavni dio ljudskoga ivota. Ohrabrivati i poticati uvijek je zadaa uitelja. Rijeima ja to ne mogu nitko nikada nije postigao nita; pokuat u stvara uda. 9 esto puta se dogodi da ljudi u strahu od proputenoga ne vide mogunost da se ita poduzme, odustaju i prije nego to pokuaju. I putovanje od tisuu kilometara zapoinje prvim korakom.10 U svakom radu prisutne su pogreke. One znaju pogubno utjecati na samopouzdanje ak do potpunog gubitka zanimanja. Mudrost se raa iz pogreaka; suoi se s pogrekom i ui.11 Tko nikad ne grijei nikada nita ne postigne.12 Pogreke nisu razlog za slom, one u vama otkrivaju radoznali duh i umjesto sloma one vam nude dosada nepoznatu istinu o vama samima. Tko rijetko grijei, rijetko neto i otkriva.13 A ako uistinu teite pravoj spoznaji i tada ste na dobru putu: Zatvorite li vrata svim pogrekama, zatvorit ete ih i istini.14 A izgubljeno vrijeme? Nita zato: Napredovanje sree obuhvaa i pokoji korak unatrag: povue li se nekoliko koraka unatrag, skaka e dobiti nova krila.15 I stoga: Koncentrirajte se na to kamo elite ii, a ne na to gdje ste bili.16
8 9

John M. Templeton George P. Burnham 10 Lao Ce 11 J. Jelinek 12 engleska poslovica 13 John M. Templeton 14 Rabindranath Tagore 15 Sa'ib TAbriki

48

PREDAVANJE I NASTAVA Predavanje uvijek mora biti isplanirano. Njegova struktura kao i nain izlaganja trebaju odgovarati predmetnom sadraju ali i zahtjevima i mogunostima uenika. Nuno ga je povezati s odgovarajuom vizualizacijom. Predavanje je uvijek poeljno kada se uenici susreu s potpuno novim predmetnim sadrajima kao uvod u temu. Ono treba ponuditi osnovne informacije o temi, putove kojima se moe doi najprije do znanstvenih injenica, a onda i do spoznaje. On je ciljano usmjeravanje prema pretpostavkama za uenje uenika. Izbjegavati: jednolinost glasa, nepostojanje intonacije, dinamike, dakle: monotoniju. Predavanje zahtijeva ivotnost i ivopisnost, u njega je najee dobro uklopiti: humor, zanimljivosti, neobinosti, poveznice s drugim predmetnim sadrajima i/ili ivotnim iskustvima, drutvenom situacijom, odnosima u prirodi

PLANIRANO

ZANIMLJIVO

POVEZANO

ZNAAJKE DOBROG PREDAVANJA

KRATKO

ZORNO

JEDNOSTAVNO

IVO

Drei ga zastarjelim metodikim postupkom mnogi izbjegavaju ovu najstariju tehniku pouavanja. Kao to nije dobra nastava koja se zasniva jedino na jednolinim i suhoparnim predavanjima jo vie grijee oni moderni uitelji koji za ovu zastarjelost ne pronalaze odgovarajuu zamjenu niti u stalnoj mijeni metodikih postupaka
16

John M. Templeton

49

pronalaze vlastitu metodu, a time ni puta do srca svojih uenika i njihovih umova te nastavu lagano pretvaraju u lutanja armera bez pokria. Kao to nije dobro robovati uvijek istovjetnim obrascima, isto je tako loe ne koristiti se odgovarajuim mogunostima.

RAZNOLIKOST METODIKIH POSTUPAKA

STRUNOST

AKTIVNI UENICI

DOBRA
NASTAVA

POTPOMAE FORMIRANJE OSOBNOSTI

UGODNO I RADNO OZRAJE

Dobra nastava je zanimljiva priredba s jasnim pravilima u kojoj nastavnici i uenici surauju na strunoj i osobnoj razini kako bi ostvarili to bolje rezultate uenja.

SAMO DOSADNA FRONTALNA NASTAVA

KRIVI TEMPO

SIROMATVO METODIKIH POSTUPAKA

LOA NASTAVA

GRADIVO SAMO NEPOTREBAN PRITISAK RADI GRADIVA (NEDOSTATAK SVRHE)

50

VIZUALIZACIJA Zornost umjesto kaosa. Uporaba novih tehnologija sve poeljnija. Raunalo i projektor. Ploa jo uvijek od izuzetne vanosti.

DOBRA SLIKA NA PLOI TEMA (NASLOV) UREDNA STRUKTURA POTPOMOGNUTA VIZUALNIM GRAFIKIM ELEMENTIMA NE SADRI PREVIE TEKSTA POMOD U UENJU

51

DJELATNI OBLICI POUAVANJA

Govorni lanac Jedan od moguih naina je uporaba takozvanog govornog lanca koji slui za ivu i dinaminu izmjenu miljenja. Vrijeme iznoenja stavova vremenski se ogranii. Dobar je postupak prilikom planiranja zajednikog pothvata, omoguava iznoenje ideja te razmjenu iskustava i miljenja. Vrlo koristan u radu po skupinama, ali moe biti zajednika tehnika za kruno sjedenje. Moe se odvijati na uvodni nastavnikov poticaj (uvodnu misao), gdje on odredi vremensko trajanje iskaza i prozove prvoga govornika na iznoenje vlastit ih prijedloga, ovaj proziva sljedeeg i tako redom (tijekom trajanja govornog lanca potrebno je prozvati svakog uenika makar jednom, najvie ovisno o dogovoru i trajanju ).

Pisani razgovor Vrlo korisna tehnika za partnerski rad. Nakon utvrivanja teme i ograniavanja duine pisanja svakoga od partnera u izmjenama (jedan ili nekoliko reenica) odreuje se oblik koji se eli ostvariti: pria, zbirka natuknica, misaona mapa Zatim se uzima zajedniki list na njega se napie tema u obliku naslova i zapoinje se s komunikacijom. Partneri komuniciraju samo pismeno. Naizmjence se nastavlja na prethodne misli gradei odreeni smisao sukladno obliku kojega se izabralo pri tome se pozivaju jedan na drugoga u gradnji zajednikoga teksta ili u slobodnijim varijantama naizmjence formuliraju to god im padne na pamet na zadanu temu.

Tehnike razgovora

Neverbalne poruke. Ipak emo s njima zapoeti govor o tehnikama razgovora. One znaju itekako biti uinkovite. Njima moete izrei: poticaj (ohrabrenje), upozorenje, zabranu Izbjegli ste buku i postigli uinak. Jesu li mogua nerazumijevanja. Naravno. U kojoj ljudskoj komunikaciji nije mogu i nesporazum.

52

Razumijevanje neverbalnih poruka, govora tijela vaih uenika, moe vam pomoi u procjeni kakvoe nastave. Iznoenje osobnih iskustava, stajalita, pogleda, promiljanja. Treba izbjegavati preveliko unoenje osobnoga. Ja pa ja i nije ba simpatino, ali ponekad osobno iskustvo je nenadomjestivo. U primjerenom tonu ono ostavlja dojam bliskosti i moe izgraivati meusobno povjerenje. Ipak, vrlo oprezno i tek ponekad. Isto tako treba dopustiti sve oblike razgovora koje koristite u jednakoj mjeri (ako ne biste trebali biti i tolerantniji) svojim uenicima. Pripovijedanje. Ne misli se ovdje na prianje pria, ali svakako na ivopisno narativno govorenje s obzirom na izabranu temu. Opis. Uvijek se pojavi potreba za opisom. On treba biti ivotan. S detaljima koji ine dojmljivom cjelinu. Ukoliko se opisuju ljudi, ne zaboraviti da se ljudi pojavljuju kao trojstvo: opis vanjtine, umnih i duhovnih potencijala te kroz vlastito djelovanje. Matanje (zamiljanje), oslobaanje za govor bez granica. I vi kao uitelj moete matati, ali jo je vanije osloboditi matu vlastitih uenika. Osloboditi ih za govor bez granica i istinski susret sa sobom. Provokacija. Naravno, ne koristiti esto, ali u malim dozama: eto, poticaja. Zahtjev za opredjeljenje. Uvijek se u tijeku ivopisnih predavanja iznose dvojbe, a kao mogui predah i ostvaraj ivosti u takvim trenucima moete ih navesti na opredjeljenje prije nego li iznesete razrjeenje dvojbe u konkretnom sluaju. Postupno otkrivanje (voeni usmjereni razgovor). On je mogli bismo rei najei oblik razgovora u nastavi, u takvim trenucima uvijek je dobro promisliti koliko ste slobode ostavili uenicima, pa i za pogreke u njihovim izlaganjima i kao ete te pogreke iskoristiti za konanu svrhu pouavajui, a ne poniavajui. Orijentacija na problem. Svrhovit razgovor podinjen nadreenoj zagonetki i traenju odgonetke. On u poetku treba biti usmjeren prema otvaranju to vie razliitih mogunosti da bi tijekom rada suavanjem kruga moguih odgo vora bivao usmjeren prema konkretnoj zadai. Dijalog. Za razliku od usmjerenih razgovora on podrazumijeva otvorenu mogunost slobodnog promiljanja i u naelu je ravnopravan. Poliloki govorni oblici. Sudjelovanje vie govornika ponekada moe dovesti do buke, stoga je uvijek dobro promiljati i o pravilima za voenje razgovora.

53

Oluja ideja

Moe biti itekako poticajna nastavna tehnika, mogue je ponovno sjesti u krug, vano je osloboditi ih za najlue pomisli i nai odgovarajui nain biljeenja koji ne e remetiti koncentraciju na iznoenje prijedloga. Snimanjem nekom od moguih tehnika. Biljeenjem samo za to zaduenih ili njihovim stavljanjem na papir umjesto izricanja. Vrijeme ograniiti.

Asocijacije

Iznoenje odreenih pojmova i asocijacija na njih moe biti itekako poticajno. Asocijacije se mogu utemeljiti na: slinosti suprotnosti kauzalnom odnosu logikom odnosu iskustvenoj blizini intuiciji sluajnosti

Sve asocijacije otvaraju prostor za nekakav dodatni razgovor ili mogu biti jako dobar povod za odreena promiljanja, ali i uvod u odreene misaone aktivnosti. Asocijacije po modelu sluajnih veza, zapravo i nisu asocijacije nego preispitivanje asocijativno nepovezivih pojmova i moguih suodnosa izmeu prethodnih pojmova: asocijacijama otvorenih i nekih pojmova koji se nameu kao suodnosni pojmovi koje s nakanom uvlaite u obzor s obzirom na predmetne zadae. Varijacije na temu mogu biti plodonosne.

54

Vrtlog ideja

POJAM

TO POVEZUJETE S OVIM POJMOM

IZRAZITE SVE SVOJE PRETPOSTAVKE

TO ELITE ZNATI POLJE RIJEI O TOME

Razgovori s povodom

Uvodni motivacijski razgovori biti e esta potreba nastave knjievnosti i svaki oblik motivacije bit e vam od izuzetne koristi. Moe se u tom smislu promiljati odnos knjievnosti i drugih umjetnosti, pa kao uvod u razgovor ponuditi neko likovno djelo, koje se s knjievnou moe povezati: temom, motivima, umjetnikim razdobljem Isto tako recimo glazba moe biti podloga za putovanja u mati ili isto tako povod za razgovor: tempo, ritam, dojmovi, atmosfera

55

Suodnos pojmova (igra veza i znaenja)

Moete najee koristiti kao motivacijski postupak u svezi s dominantnim rijeima unutar teksta kojega ete obraivati. Razgovor o pojmovima, njihovu znaenju, prije nego se uope proita tekst ili zna na kojem tekstu e se raditi moe itekako biti poticajno da se duh pripravi na ono to slijedi. Osim obinog razgovora moete iste pojmove iskoristiti kao poticaj za kratki stvaralaki uradak razliitih knjievnih oblika. Moete rad usmjeriti i u pravcu uenikih oekivanja.

Putovanja u mati

Rabe se u raznim oblicima, najee kao meditativni postupak povezan s mirovanjem i oputanjem. Podloga moe biti uvodni poticajni govor, nakon kojega slijedi trenuci utnje koje bi trebalo iskoristiti za oslobaanje mate. esto se kao podloga koristi neka kratka pria ili pjesma (i neki drugi mogui poticajni tekst). Svemu podlogom moe biti i neka glazba, najee (no ne i nuno) instrumentalna (klasika). Nakon meditativnog predaha koji slui kao poticaj slijedi biljeenje misli i osjeaja tijekom putovanja, slikanje neke slike, zapisivanje ideja, neki pokuaj knjievnog ostvaraja i slino. Putovanje u mati moe se iskoristiti i za sagledavanje odreene teme iz perspektive neke druge osobe ishod bi tada trebao biti govor o temi sa stajalita te osobe. Ovo se esto dri tek zabavnim dodatkom nastavi, ali zna biti itekako svrhovito. Potrebno je vremensko ogranienje: 3 10 minuta.

56

Vizije Putovanja u mati mogu imati razne oblike, tako se esto koristi za iznoenje nekakvih na taj nain potaknutih vizija: prolosti, udaljenih i nepoznatih krajeva, opisa nekih povijesnih osoba, (ne)poznatih osoba. Zamiljanja uz osloboenu matu pogotovo e biti korisno ukoliko iza toga slijedi recimo povijesna rekonstrukcija odreenog razdoblja u prolosti na temelju povijesnih injenica.

Utopije Utopije su povijesno najpoznatije vizije, naravno uz apokalipse. I vi se moete poigrati vizija poeljne budunosti. Pri tome uvijek valja upozoriti da utopije mogu poprimiti obrise znanstvene fantastik e, ali i izraziti najskrivenije i potisnute udnje svakoga ovjeka. Uvijek se u nastavi oslanjati na prikladne povode. Povod moe biti i kritika postojeeg stanja. Ali one politiki senzibiliziranije ponovno upozoriti da su se najvea zla na svijetu dogaala u nakani nasilnih ostvarenja fikcije (raznih utopija). Na koncu ove takoer vremenski kratke nastavne situacije iz nove se i racionalnije perspektive vizija moe sagledati kroz propitkivanja ostvaraja navedenih elja, bili to bilo dobro i korisno za ljude te koja bi se od navedenih elja trebala, a koja ne bi trebala ostvariti.

Rasprava

U potrebi metodike raznolikosti s vremena na vrijeme moete organizirati rasprave na odreene teme povezane s predmetnim sadrajima. U tom se smislu uvijek valja pobrinuti za moderatora (to moe ali ne mora biti uitelj) te odrediti pravila rasprave. Vremenska ogranienja. Potovanje sugovornika. Obvezu obrazlaganja iznesenih miljenja. Sasluati sugovornika. Ne upadati u rije. Njegovanje kulture govora i kulture suoavanja s drugaijim shvaanjima itekako je zadaa i nastave knjievnosti a svrha napora je osposobljavanja za ivot.

57

Rasprava se moe organizirati na razliite naine. Moe se poi od sudjelovanja svih, preko sueljavanja skupina koje raspravljaju uz skupinu za promatranje koja e imati ulogu ocjene rasprave i naina izlaganja. Ili recimo kao polemika o nekoj temi u smislu za i protiv; u kojoj tek predstavnici skupina iznose stajalita Organizacijski oblik kao i pravila, naravno, moe biti i stvar dogovora, kada se naglasak prenosi upravo na organizaciju i pravila: u kojem obliku, po kojim pravilima i kako raspravljati. KONANA SVRHA: SPOSOBNOST DA SE IVI I S DRUGIMA I DRUGAIJIMA

Uenik istraiva I lo uitelj moe imati dobra uenika. No cjelina onih koje se pouava govori o kakvoi uitelja. Uvijek e postojati oni pojedinci koji e pronalaziti putove do znanja. Pravi uitelj u svakom svome ueniku upravo eli potai taj duh. Duh istraivaa. Gladan znanja on se neprestano uputa u potragu. Uitelj vrijem traenja moe nadzirati. I skratiti po potrebi. I u lutanju se ponekad naui mnogo. Uitelj treba nadzirati je li putovanje produktivno. Problemska situacija moe biti domiljena od uitelja, ali i uenik moe domiljati mogua istraivanja. Uitelj mu uvijek treba sugerirati to mu je uvijek potrebno za istragu. Stvaranje pretpostavki, neki okvirni plan istraivanja s vremenskim rokovima. Plan o organizacija istranih radnji, voenje biljeki (zapaanja). Uvijek se osim na prikupljanje infor macija mora koncentrirati i na njihove meusobne veze ali i njihov odnos prema zadanom problemu (temi, predmetnoj cjelini).

Igra s ulogama ovjek se ostvaruje kao uloga u funkciji ivota. Igrati se s ulogama. Biti doktor, policajac ili neto drugo pa toga smo se igrali jo dok smo bili mali. Ui u neku drugu osobu i sagledati svijet iz njegove perspektive uvijek moe biti zanimljivo, ali i korisno iskustvo. A knjievnost je puna likova i uloga.

58

Poseban oblik igre s ulogama kada se oponaanoga pretvara u karikaturu. Izobliavanje moe poprimiti naglasne, komine ili neke druge dogovorene uinke. Uenici pouavaju uenike

Rad s partnerom ili rad u skupini mogu se organizirati i kao rad (ne)jednakih partnera. Uenik moe dobiti ulogu moderatora skupine ili ak pouavatelja ukoliko je ranije prouavao odreeni nastavni sadraj. U radu s partnerom mogu se igrati uloge uitelja i uenika s nakanom uoavanja osobina navedenoga odnosa ali i sagledavanja pedagokih postupaka iz razliitih perspektiva. U naelu ipak treba se drati jednakosti.

Uenika prezentacija Novi nastavni oblici sve vie kao ishod uenikoga rada promoviraju prezentaciju postignua. Ona je objava rezultata rada (istraivanja). U naelu je gotovo istovjetna s uiteljevim predavanjem. Tei se da ovaj jezini prikaz bude potpomognut medijskim prikazima. U naelu to arenije i to zornije. Temeljni zahtjevi su objava rezultata rada kao informacija, ali i njihovih meusobnih odnosa te funkcije unutar predmetne cjeline ili ak ivota. Kao i u svim retorikim oblicima tenja je govornika uvjeriti, donekle i zabaviti (ako je to mogue). Informirati zainteresirane i neupuene. Nedostaci ovakvog oblika objave rezultata rada su prvenstveno u nekritikom sagledavanju vlastitog uradaka, ali i pretjerane sklonosti osporavanju. Iz tih razloga esto i valjane prezentacije se mogu doivjeti kao osobni neuspjeh, to utjee na pad samopouzdanja. Uitelj treba osigurati odgovarajue ozraje, panju koja je potrebna, pohvaliti i ohrabriti, zabiljeiti dobre i loe strane i najvanije pravilo: ne prekidati izlagaa. Rasprava. Otvoriti je ili ne. Dvojbeno je zbog mogue sklonosti kritizerstvu. Ali povratnu informaciju ste duni uzvratiti. to ona treba sadravati? Je li nuno da je napravi sam uitelj? Nije. Moe. Ali je dobro da drugi uenici naprave svoja zapaanja kao osvrt s ciljanim odgovorima na pitanja koja se nakon svake prezentacije nameu. 59

to je bilo dobro? to se iz danoga moe nauiti? to se moe i treba popraviti sljedei put? Osvrt se moe vremenski i prostorno ograniiti (s obzirom na broj redaka, koliinu zapisa). Moe se proitati nekoliko osvrta sluajnim odabirom. Iako bi dobro bilo da uitelj, ukoliko za to ima vremena, napravi selekciju onih radova koji sadre bitna kritika (ne kritizerska) zapaanja na ponuenu prezentaciju.

60

UENJE Uenje smatrati pripremom za neto vie od uenja automatski znai da smo i prije poetka porazili taj postupak. Najvaniji stav koji je mogue stvoriti jest elja za nastavljanjem uenja.17
PRETPOSTAVKE ODGOVORNOG UENJA OTVORENOST ZA NOVO

SAMOSTALNOST U RAZRADI PREDMETNOG SADRAJA

MEDIJSKA KOMPETENCIJA

VIZUALIZACIJA POHRANJIVANJE

(PAMDENJE)
SPOSOBNOST PREZENTACIJE

PRIMJENA ZNANJA

PSIHIKA RAVNOTEA

TJELESNA KONDICIJA

Brze suvremene tehnoloke mijene i svakodnevne potrebe za novim znanjima svako su pouavanje stavile pred jedini istinski zadatak: kako nekoga nauiti uiti. A s druge strane sve skupa je pretvorilo u uenike koji sve i da hoe ne mogu prestati uiti, a jedino to se izvjesno moe nauiti jest nauiti uiti. Uenje je ili neto to se nastavlja ili nije nita.18 Uenika nauiti uiti istinski je dakle zadatak koji se postavlja kao svrha svakog pouavanja.

17 18

Daniel Bell Frank Tyger

61

PETLJA UENJA

UPOZNAVANJE S TEMOM RAZRADBA PRETPOSTAVKI ZA SVALDAVANJE TEME PODJELA PREDMETNOG SADRAJA NA DIJELOVE FAZA UENJA UZ VLASTITU ODGOVORNOST SAIMANJE SMISLA

VIZUALIZACIJA

POHRANJIVANJE SMISAONOG SAETKA I NUNIH PODATAKA

PRIPREMA PREZENTACIJE REZULTATA

PREZENTACIJA

POVRATNA INFORAMCIJA SAGLEDAVANJE REZULTATA UENJA PITANJA KOJA VODE DALJE

NOVA TEMA

62

Uz svako uenje ustaljenih predmetnih sadraja (pa tako i knjievnosti) moderno doba postavlja barem jo dva, ako ne i vie, usputna zadatka.

USPUTNA UENJA
UENJE KOMUNIKACIJSKIH VJETINA UENJE SOCIJALNE ODGOVRNOSTI

(UENJE KOMUNIKACIJSKIH VJETINA)

NAUITI:
SLUATI

USMENO IZLAGATI

PISMENO SE IZRAAVATI

UJERLJIVO ARGUMENTIRATI

UMJENO RAZGOVARATI

RASPRAVLJATI

DISKUTIRATI

POLEMIZIRATI

UVAAVATI SUGOVORNIKA

POTOVATI PRAVILA

KORISTITI SE MEDIJIMA

63

(UENJE SOCIJALNIH VJETINA)

NAUITI SE: KOMUNIKATIVNOSTI

ULJUDNOSTI

ODGOVORNOSTI

SNOLJIVOSTI

SUOSJEDAJNOSTI

KONSTRUKTIVNOSTI

POZITIVNOM MILJENJU

UMJERENOM OPTIMIZMU

RJEAVANJU SUKOBA

I uiti, eto, nije ni teko kad se uz obvezni predmetni sadraj da nauiti i neto kao komunikacijske i socijalne vjetine kao posljedica u pristupu uenju predmetnog sadraja. No, svi koji ue znaju da uenje i nije tako lako i da je teko uiti, ili bar em ono to je potrebno nauiti. Na putu prema uenom uspjehu postoji vie zapreka. Ponimo od temeljnih.

64

Ne postojanje osobne odluke. Potrebu za uenjem shvaa kao ustaljenu inerciju naina ivota kojim ivimo u moderna doba. Poeli su te obrazovati, nametnuli ti obveze, a da te nitko nikada nije niti upitao: eli li ti to? A ipak ui. Ne stoga jer si ti to odluio. Nego jer se uvijek netko brinuo za to i jer su oni to drali vanim. ak su te za to i nagraivali. I nagrade ti nisu bile mrske. Dapa e. Ali Ali, sad! Vrijeme je da se s tim prestane. Ti mora rei: Dosta! Donijeti odluku. Preuzeti odgovornost. Druga velika zapreka je ono to svi za sebe ne elimo priznati. Taina od tain i sve je taina Ovi svit je osinj i magla i tmina.19 Sve je u nekom stavu koji nikako da pobijedite. To ne polazi za rukom ne samo Vama, nego niti drugima oko Vas koji su dobronamjerni i htjeli bi Vam pomoi. On (taj stav) uvijek se pojavi u susretu sa svakim novim sadrajem, sa svakim poticajem, svakim pokuajem savjeta, sa svakim novim nadobudnim uiteljem koji uporno kucka na vau savjest. Dri li da zna sve, manje je vjerojatno da e jo uiti.20 Je li to oholost? I smije li se ita rei u uho oholosti. Ako je ovjek dosegao toku u kojoj je toliko zadovoljan da govori: Ne elim znati nita vie, nita vie initi, nita vie biti, naao se u stanju u kojem ga treba pretvoriti u mumiju.21 I jo nije kraj. Nitko ne moe uspjeti kad se koleba izmeu dvije stvari.22 A svijet je danas prepun ponuda, i to su tek dvije-tri stvari PREPREKE UENJU NE POSTOJANJE OSOBNE ODLUKE OHOLOST KOLEBLJIVOST

19 20

Marko Maruli John M. Templeton 21 Henry Ward Beecher 22 Epiktet

65

A postoje i prozainiji razlozi:

DESET UOBIAJENIH NEVOLJA NE DA TI SE ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD? NISI, ZABILJEIO!? TO BI TREBALO UITI ZABORAVIO SI? POZORNOST NA TO? IVOT JE NEGDJE DRUGDJE RASPORED KOJI RASPORED? EGA? GDJE TI JE TO? KAD BIH ZNAO RADITI KAKO? POINJE VED JE KASNO RADI BEZVOLJNO ODUSTAJE

A TO SAM MOGAO.

Ima ih jo tisuu. Postaje umjetnik izgovora. Ali ne! Ti si donio odluku. Danas je sveani dan. Samo jo ne zna kako. Stranice koje slijede tivo je koje te zanima.

66

Nauiti uiti Uobiajeno je miljenje da dobro ue daroviti i pametni, a loe ue glupi i nedaroviti i tu je obrazloenje i razumijevanje i opravdanje. I nita se ne da promijeniti. I ako je tako. Koliko je onda pametnih i darovitih? A koliko glupih i nedarovitih? I to je s onima izmeu. S onima koji su veina, koji su podjednako (ne)daroviti. to je s prosjenima? Mogu li postati daroviti ili su oni osueni da tijekom vremena zaglupe? Imaju li volju za uenjem? Jesu li donijeli odluku? I je li dovoljno samo donijeti odluku?

Kako nauiti uiti?

SEDAM PREDUVJETA ODLUKA (ELIM NAUITI NETO NOVO) TRUD NEUPITAN (UINIT DU SVE TO JE POTREBNO) PLAN (VRIJEME UENJA: KOLIKO TREBA, I VIE) POSTUPNOST (OVLADAVANJE GRADIVOM U SKLADU S PLANOM) SPREMNOST NA DODATNI NAPOR KOREKCIJA PLANA (USVAJNJE POTREBNIH PREDZNANJA)

ODGOVORNOST
JA SAM ODGOVORAN ZA USPJEH I NEUSPJEH

Planiraj u skladu s petljom uenja. I kreni. Nema odustajanja. Ima jo nedoumica. Neki odgovori slijede.

67

Djelatni oblici uenja

ovjek ui na dva naina, itanjem i druenjem s pametnim ljudima. Will Rogers Zasigurno ne emo negirati navedenu misao, ali emo pokuati upozoriti na razlike u itanju koje je potaknuto eljom da se razumije knjievno djelo 23 ili itanja s nakanom uenja.

Tehnike za poticanje kompetencije itanja

itati se moe usmjereno. S obzirom na svrhu itanja. S obzirom da je svrha vaeg itanja uenje. Ponite s razumijevanjem doslovnog smisla. itajte logiki. Obratite pozornost na uobiajeno znaenje rijei. U ovakvom itanju kao pravilo moete okvirno uzeti da je rije jedinica znaenja, a reenica jedinica smisla. Proitajte reenicu. Idite od rijei do rijei. Od znaenja do znaenja. Je li smisao reenice odgovara zbroju znaenja rijei? Kad ve niste (ili jeste) s prethodnim pokuajte s ovom reenicom: U koulji imala je dvije umske jagode.24 Je li iskaz besmislen. Na doslovnoj razini znaenja teko je nai kontekst u kojem on to ne bi bio. Pokuajte s drugim nainom itanja: interpretacijskim (koje podrazumijeva tumaenje). Pokuajmo ovom besmislenom iskazu utvrditi smisao. itanje ne mora nuno imati ova dva naglaska. Moete se opredijeliti za vrijednosno (kritiko) promiljanje onoga to itate. Odluivati se o njegovoj stilskoj ljepoti, uvjerljivosti, ritmu. I u konanici donijeti estetski sud. Moete se odluiti recimo za analitiko itanje. Sagledavanje cjeline, uoavanje njezinih dijelova, ralamba na te dijelove. Obratiti pozornost na meuzavisnost

Ovome je do sada posveeno mnogo mjesta u ovoj knjizi, ako jo uvijek imate nedoumica, vratite se u itanju na poetak. 24 Jura Stjubli

23

68

dijelova i njihov odnos prema cjelini. Njihovu funkciju u smislu cjeline. Njihovu ulogu u kompoziciji teksta. Ali vaa je nakana uiti. Hoete krenuti u tom pravcu i to je jedino to Vas zanima. Moe. Proitajte neki tekst. Primjerne duine. Neki odlomak proznog teksta (otprilike desetak redaka). Moe i dio prethodnog teksta. Odaberite ulomak. Proitajte. Provjerite nakon to ste tekst proitali to se zapamtili. Prepriavanjem. Pokuajem rekonstrukcije smisla. Je li ovo provjera vae moi uenja? Vaeg pamenja? Ili samo pomnje (panje s kojom ste itali). Ne znam. Vjerojatno od svega toga pomalo. Pa ipak, ovo je dobra vjeba za itanje usmjereno prema uenju. Ova tehnika je sigurno pomo u pohrani (pamenju). Uenje i pamenje dva su lika procesa uenja!! ! Ako itate da uite. itajte u dijelovima primjerene veliine. Prepriajte proitano. Ne itajte dalje dok niste u stanju rekonstruirati smisao prethodnog odlomka. Uiti napamet i ima li to smisla (itati naglas?) Vjerojatno ste imali iskustva s nekim uiteljima i uiteljicama koji su uporno inzistirali da neke pjesme, stihove, reenice, misli ili tko ve zna to nauite napamet. Zna se govoriti i o govorenju naizust ili naokori, no kako god: ima li to smisla? Neki e to pravdati pohranjivanjem valjanih jezinih struktura sve do dubina nae podsvijesti, neki uporabnom vrijednou u osobitim trenucima naih ivota, a neki pak e rei da je sva korist od tog bubanja usvajanje jedne memotehnike. Za pamenje je uvijek bitno ponavljanje. Vei broj itanja. Pokuaji izvoenja. Ponovno itanje. Ponovni pokuaji izvoenja, najprije nesigurni i s pogrekama: uvijek u kombinaciji s ponovnim itanjima, pa sve do onih izvoenja s potpunim pouzdanjem 69

u ovladavanje tekstom. I esto s naglaenom potrebom da se ode i korak dalje da se taj tekst tumaei (interpretativno) govori. Godinama kasnije iz dubine neke znamo izvui zapameni tekst i zadiviti i sebe same. Tehnika je, oito, bila uspjena. Je li unutar nje poeljno itati naglas? Da. Oito i zvuna dimenzija utjee na pamenje. Ne stidite se ukljuiti je u procesu uenja. Nekad je potrebno i itati naglas. Ponavljati. I ponavljati sve dok ne zapamtimo. Dok nismo u stanju izvesti.

Uiti s razumijevanjem

Pjesmice su kratke, a tekstovi sve dui. Kau vam: Uite s razumijevanjem. Ovo je trenutak da se vratite na tehnike poveanja kompetencije itanja. itanje odgovarajuih odlomaka. Ponavljanje prepriavanjem. Napredovanje prema cjelini. Ili, kako drugaije. Moda najprije proitati tekst u cjelini. Prvo itanje. Usmjereno prema razumijevanju smisla cjeline i odreivanju odgovarajuih manjih i sastavnih dijelova teksta. U drugom itanju primjena tehnike: itanje prepriavanje, itanje prepriavanje Nikada ne e biti viak ako uradite i tree itanje ponavljanjem itanja teksta u cjelini. Rijetki su, ali ima, sadraja koji e traiti: jo i vie Uiti saimanjem smisla i rekonstrukcijom Podvrsta je uenje koje je nastalo kao posljedica onoga to se u knjievnosti naziva analiza kompozicije: utvrivanje fabule25 (tijeka prie ili plana teksta) u jednostavnijim pripovjednim oblicima u kojima se jo nije pojavio sie i gradnja kompozicije kao razlike fabule (tijek prie: vremensko -prostorni i uzrono-posljedini slijed) i siea (tijek prie: redoslijed umjetnikog oblikovanja). Prema analitikom nasljeu svaka se jednostavnija pria moe ispriati u pet meusobno zavisnih reenica (ne gramatiki zavisnih, nego kao dijelovi diskursa
25

Postoji vie prikaza te strukture: uvod zaplet vrhunac obrat rasplet / uvod zaplet vrhunac rasplet kraj

70

jedinstvene smislene cjeline), a iz toga se da izvui zakljuak kako se smisao da saeti: dijelova u jednu reenicu, a cjeline u pet reenica. I da se takvim umjenim saimanjem da sauvati smisao. Istu logiku slijedi ova tehnika rada s tekstom. Prvo itanje: cjeline teksta. Analitika podjela na sastavne dijelove. Saimanje smisla. Pohranjivanje saetka. Uenjem napamet. Ili uenjem do mogunosti odgovarajue nepogrjeive reprodukcije. Zatim rekonstrukcija cjeline. Prepriavanjem.

POSTUPAK REPRODUKCIJE

UENJE NAPAMET (NAIZUST, NAOKORI)

REKONSTRUKCIJA (DIO INFORMACIJE SE USKLADITI, A SVEUKUPNA SE INFORMACIJA REKONSTRUIRA)

Jeste li ikad imali obvezu, nauiti cijelu knjigu nekog odreenog predmetnog sadraja. Jeste li ikad pokuali uiti od kazala sadraja. Zato? Kazalo sadraja najee predstavlja saimanje predmetnih sadraja u naslove. Osim toga tako ete stei uvid u odnos cjeline i dijelova, ako je kazalo dobro razraeno imat ete i uvid u odnos dijelova i njihovih dijelova, gdje se dio odnosi kao nadreena cjelina. Tako ste bez puno truda doli do temeljnog saetka iz kojeg je vidljiv odnos cjeline i njezinih dijelova, te dijelova njezinih dijelova Uiti otkrivanjem

Svaka posljedica ima uzrok.26

26

Hermeneutiko naelo

71

U novije vrijeme se promie ovaj nain uenja jer ako sami otkrijete neki podataka asocijativno ga povezujete se tom prigodom, mjestom, nekim dogaajem, osobom, a asocijacije su izuzetno vano memotehniko sredstvo. Najbolji nain traganja za sadrajem pamenja. Osim toga nije sve samo u injenicama nego i u nainu kako doi do njih, u koju ih svrhu koristiti i koja je uloga svega toga u naem ivotu i ivotu zajednice. Uenje po modelu Uenjem po modelu ne stjeu se samo motoriki oblici ponaanja, nego i ideje, stajalita, naini prosuivanja, uvstva. Ovo je jo jedan model koji itekako uvaava oponaanje, ali i rezultat oponaanja koji je praen nagradom ili kaznom. Sva ponaanja modela koja se obino ne sankcioniraju djeca e oponaati. I mi. I mi smo djeca. Zato ga se esto i imenuje kao: uenje pomou uspjeha. Nita nije tako uspjeno kao uspjeh. Ljudski je ivot prepun odluka i djelovanja sukladno njima, nekada i nedovoljno promiljena djelovanja. to dovodi do modela Monte Carlo: uspjenih i neuspjenih pokuaja. Uspjena djelovanja dovode do zadovoljstva, uitaka, nagrade. Neuspjena djelovanja dovode do razoarenja, kazne. Ono to se pokazalo uspjenim oponaa se i prevladava u ljudskom ponaanju. Neuspjeno se djelovanje izbjegava. Kao to nita nije uspjeno kao uspjeh isto tako nita nije vea konica kao strah od neuspjeha. Istinski gubi tek kad prestane pokuavati.27 Uenje igranjem uloga ovjek se ostvaruje kao uloga u funkciji ivota. Igrati se s ulogama. Biti doktor, policajac ili neto drugo pa toga smo se igrali jo dok smo bili mali. Ui u neku drugu

27

Mike Ditka, trener

72

osobu i sagledati svijet iz njegove perspektive uvijek moe biti zanimljivo, ali i ko risno iskustvo. A knjievnost je puna likova i uloga. Poseban oblik igre s ulogama kada se oponaanoga pretvara u karikaturu. Izobliavanje moe poprimiti naglasne, komine ili neke druge dogovorene uinke.

Samousmjeravano uenje

Sad ste ve pravi uenik. Vi traite naine i pute. Poznajete tehnike. Znate vlastite interese, teme koje vas zanimaju. Znate da vam je potrebno planiranje, na koncu vi znate koristiti literaturu. I ovu knjigu dakako. Bilo vam sretno.

Uenje s partnerom Samostalno i u suradnji svladavanje zadatka u sklopu procesa uenja. Zajednika tema: partneri se moraju obraati jedan drugome, imati i vizualnu komunikaciju . Dogovoriti trajanje i to se oekuje kao rezultat rada (uenja) Mogui model: uenik ita prepriava partneru partner ponavlja koliko je uspio zapamtiti od isprianoga partner ita prepriava njegov partner ponavlja i napominje mu to je zaboravi kazati rad na saetku: uenje saetka provjera rekonstrukcija sadraja Naputak: ne prekidati izlaganje, pogreke ispravljati nakon izlaganja. Uenje u skupini

Grupe za uenje, naravno trebaju biti primjerene veliine (od 3 do 6, neto manja nego u pouavanju). Plan i model su nuni. Raspodjela posla i kombinacija uenja po postajama. Prijedlog mogueg modela: Prvo itanje: tekst u cjelini itaju svi. Podjela teksta na odgovarajue dijelove. Svatko pojedinano radi na tekstu. Prvo prepriavanje smisla svakog lana grupe. Zamjena dijelova teksta dok na koncu svaki uenik osobno ne proita svaki njegov dio. 73

Rad na saetku. Pohranjivanje saetka. Provjera. Ovaj model osigurava vei broj ponavljanja i osjeaj zajednikoga napora, uvruje grupu i omoguava napredak svakog pojedinca. Potrebno je, ouvati ozbiljnost i izbaciti trule jabuke.

Zadrati informaciju ili nekoliko misli o pamenju Za dobro pamenje kau da je dobro misliti u slikama. Prisjetite se zato smo toliko inzistirali na odgovarajuoj vizualizaciji. Asocijativno povezivanje. Jo jednom potvrujemo: to je najbolji nain traganja za sadrajem pamenja. Uite u vremenskim razmacima (jer se bolje pamti), negoli kad pod pritiskom padanja vremenske zastavice pokuavate nadoknaditi izgubljeno vrijeme (takozvano kampanjsko uenje, odnosno uenje gomilanjem). Stupanj sudjelovanja u prvobitnom uenju, moe utjecati na stupanj pamenja, zato se jo vie trudite. Na verbalno uenje utjeu pojave interferencije (smetnje zbog uenja drugog gradiva). U tom smislu moe se pomoi tek preporukom: Ne uiti dva slino strukturirana sadraja jedan za drugim Izmeu slinih sadraja uenja umetnuti drugaije strukturirani predmet . I na koncu, ali ne manje vano, regulirajte emotivni ivot. Uenje se moe ugroziti afektivnim ometanjem. Zadatke za samostalni rad rjeava jte prema planu. Odmorite. Uzmite predah. Bavite se portom. Neka vam misli na neko vrijeme imaju posve drugaiji posao. Ne izbjegavajte fiziki rad. Dapae. Neke, pogotovu, ritmike aktivnosti. Ples. Svje zrak. etnja. Voda.

74

Uspjeh u uenju Preuzmi odgovornost Ti si donio odluku. I s tobom nemamo problema. Jer ti nisi onaj od juer. Nekome je drugom sada potrebna pomo. I pomozi mu da donese ispravnu odluku kao i ti. Odluio si uiti. I to je dobro. Ali za potpuno samopouzdanje evo poticaja: Mislio ti da moe ili ne, u oba sluaja si u pravu.28 Naui sluati Svi mudri i razboriti ljudi imaju jednu zajedniku crtu: sposobnost sluanja. Sluh je jedno od pet osjetila. No sluanje je umijee.29 Koliko stvari moete nauiti od ljudi koje susreete. Od onih koje nikada niste sasluali. Koliko ste tek mogli uhvatiti da ste samo s malo vie pomnje posluali neko od predavanja ili izlaganja svojih kolega. A iz svoje perspektive zna kako je vano sluati jer i ti, naravno, eli da te sasluaju. Osoba koja dobro slua nije samo omiljena, nego nakon nekog vremena neto i zna.30 Dakle, nije nevano i tek sad ti je jasno: Sluaj kako bi uio.31 Ili je ovo moda budi posluan. No, bilo kako bilo, ti sluaj!

28 29

Henry Ford Frank Tyger 30 Wilson Mizner 31 Drutvo lijeenih alkoholiara

75

Planiraj Ne planirati znai planirati neuspjeh.32 Uvijek smo potencirali postojanje plana. On omoguava dobro koritenje vremena, ispravan slijed, postupnost. Ravnomjerno optereenje. Samoprovjeru. etiri koraka do uspjeha: planiraj mislei na cilj, pripremaj uz molitve, nastavi u pozitivnom duhu, radi na tom ustrajno.33 Neka sve navedeno bude uvijek dio tvog plana. Koncentriraj se Koncentracija. Ne dopusti da ti nebitnosti odvlae pozornost. Koncentracija na temu. Koncentracija na sadraj. Postupak. I uvijek iznova prikupi sve svoje snage i koncentriraj se i uinci e biti nevjerojatno. Ono na to se koncentriramo iri se.34 Tek kad i doslovno shvatite ovu izjavu i to kao ivotno djelatnu uvidjet ete uistinu neopisivu mo koncentracije. Umne i duhovne zaokupljenosti iz koje niu najljepi ljudski cvjetovi. Radi Darovitost. Svi vjerojatno volimo vjerovati da imamo neku trunku talenta. Ali to o tome kau najvei umovi. Genijalnost se sastoji od jednog postotka nadahnua i devedeset devet posto znojenja.35 Odgoj za rad je odgoj za ivot. Ponavljaj

Repetitio est mater studiorum. Ponavljati i ponavljati. Nikada nije dovoljno puta ponovljeno. I kada nauimo napamet. Ponavljajmo govorei naizust. Mudrost koju temeljito nauimo nikada ne emo zaboraviti. 36
32 33

Benjamin Franklin Wiliam A. Word 34 Arnold Patent 35 Edison

76

Osjeti zanos I opaanja osjetilima uvijek se dogaaju u okviru nekakva raspoloenja. I sve se oko nas dogaa u nekakvu okviru. A okvir za vae uenje. Ima li boljeg od zanosa. Dopustite neka vas ponese. Neka vas opije kao nikada dosada. Zanos olakava postizanje uspjeha.37 Budi pripravan na kritiku Samo oni koji ne rade ne grijee osim u naelu. Tko radi i grijei. Niste bezgrjeni. to budete manje grijeili kritike e biti ee. No to neka Vas ne udi: poeli su Vas primjeivati. Vie uimo objeruke prihvaajui kritiku nego izraavajui kritike prosudbe.38 Svaki kritiki govor je iskren, pazite se laskavaca. Neprijatelj je iskren. Jo se nikada nije istaknuo netko tko nije mogao podnijeti da mu se smiju.39 Novost, neobinost onoga to govorite sveznadarima uistinu moe biti smijena. Jer ne idete utrtim stazama, jer se usuujete, pokuati. Rairite svoj kiobran i hrabro na kiu. I uhvatite koju laticu kie, iskricu iskrenosti. Pokuavaj Kad dijete ne bi pokuavalo nakon to prvi put padne nikada ne bi prohodalo. I zato jo jednom i uvijek: pokuaj. Nitko ne zna to sve moe dok ne pokua.40

36 37 38 39 40

Pitagora

John M. Templeton
J. Jelinek

Marie Edgeworth
Publije Sirius

77

Ustrajavaj Ne uspije li otprve, pokuavaj jo, jo, jo.41 Nastavili smo gdje smo malo prije stali. Ustrajnost je vrlina. Tvrdoglavost je mana. Koja je razlika? Ustrajnost je uvijek povezan s jo nekim vrlinama, tvrdoglavost je sama sebi dovoljna. Napredak ovisi o marljivosti i ustrajnosti.42 Ukoliko ste ne samo ustrajni nego ste pokrenuli sve svoje kapacitete i uloili sva svoja znanja i umijea: Nikada, nikada, nikada, nikada ne odustajte.43 I ako ste odluili ustrajati, vjerujte napravili ste pravi izbor: U ustrajnosti lei razlika izmeu uspjeha i poraza.44 Stigli ste do kraja. Vi ste zajameno na putu uspjeha. Ostalo Vam je tek jo jedno:

Uzdaj se u Boga Bog pomae onima koji ustrajavaju.45 A vi ste bili uporni. Upravo iz tih razloga sada Vam moemo rei nikada ne gubite iz vida: Raspolae najmonijim orujem na svijetu ljubavlju i molitvom.46 Pouzdanje u molitvu i Boju providnost nije zahtjev koji poiva na nikakvu ulaganju. Vi ste dali sve od sebe i moete rei onima koji nisu: Ne lei u jarku i ne govori: Boe, Pomogni mi; upotrijebi valjana sredstva koja ti je darovao.47 ovjek je umno bie. Velik po spoznaji samog sebe. Velik po veliini svoga uma, ali i bie koje u dubinama sebe pronalazi izvor: Tvorca. Bez Boanskog Bia, ne mogu uspjeti. Uz njegovu pomo ne mogu doivjeti neuspjeh.48 Imate sve preduvjete. estitamo. Samo naprijed. Ora et labora.49

41 42

William Edward Hickson John M. Templeton 43 Winston Churchill 44 Anonimna 45 Kur'an 46 John M. Templeton 47 George Chapman 48 Lincoln 49 Benediktinski moto (moli i radi)

78

USPJEH U UENJU

PREUZMI ODGOVORNOST
NAUI SLUATI PLANIRAJ KONCENTRIRAJ SE RADI PONAVLJAJ OSJETI ZANOS BUDI PRIPRAVAN NA KRITIKU POKUAVAJ

USTRAJAVAJ
UZDAJ SE U BOGA

ovjek nikada ne bi trebao prestati uiti, ak ni posljednjeg dana ivota.50

50

Maimon

79

NASTAVA KNJIEVNOSTI
NASTAVNI SAT KNJIEVNOSTI
Iz kolskog iskustva znamo da se nastava dijeli na manja vremenska razdoblja koja nazivamo nastavni sat. Isto tako je uobiajena praksa da se odgojno obrazovna podruja u nastavi meusobno smjenjuju potujui poimanje da za uenje pomae ako se razliito strukturirani sadraji naizmjenino ue. Uobiajeno trajanje nastavnog sata u naoj kolskoj praksi je 45 minuta, iako u posljednje vrijeme esto se prelazi na kolski sat koji traje 40 minuta. Iz vlastite kolske prakse znate da se nastavni sati izmjenjuju u skladu s rasporedom i pravom uenika na predahe izmeu nastavnih sati: uobiajeno trajanje je 5 minuta (takozvani mali odmor) i jedan neto dui predah u trajanju od 15 ili 10 minuta (takozvani veliki odmor). Osim uobiajenog trajanja nastavnog sata postoji rasporedom (ne)sretna mogunost takozvanog blok sata, zapravo se radi o dva kolska sata istog predmetnog sadraja koji u nastavi slijede jedan iza drugog (izmeu kojeg uenici imaju predah, odmor). Ovaj takozvani blok-sat esto zna biti itekako dobra pogodnost u nastavi knjievnosti u obradi nove nastavne jedinice u kojoj treba obraditi dui knjievni tekst. U nastavi za najmlae preporua se skraivanje trajanja nastavnog sata na 30 minuta poradi (ne)mogunosti koncentracije s brom izmjenom odgojno obrazovnih podruja i to raznolikijim metodikim postupcima. Tu je nastavu mogue kombinirati i s takozvanom pet-minutnom nastavom odreenih zasebnih sadraja koji se pojavljuju kao metodiki prijelom i predah izmeu zamornih tema i obveza u vidu igre ili neke ugodne obrazovne djelatnosti: recitacije neke pjesme, pjevanje neke pjesmice ili neke inscenacije koju ste ve ranije radili. U svakom sluaju rabe se neki oblici oputajuih aktivnosti. Isto naelo metodikog predaha nikada nije loe primijeniti ukoliko uvidite da vam je nastava postala zamoran a koncentracija uenika na nitici. Uvijek je dobro promiljati nastavu kao odreenu vrstu priredbe koja ne ovisi samo o umijeu glumaca i mogunosti njihov improvizacije, nego je ona itekako ovisna o kvaliteti sadraja glumakog govora (nadamo se da su predmetni sadraji nastave knjievnosti itekako plodonosni i zanimljivi), ali i o izgledu scene, o svim onim sitnim 80

detaljima koji stvaraju dojam iluzije: svjetlo, glazba i sve na neki nain povezano sa sadrajem i eljenim naglaskom koji se tom sadraju hoe pridodati. Isto tako u oblikovanju nastave, vodei rauna o metodikim postupcima koje ete primijeniti uvijek je vano traiti plodonosnu nit poveznicu izmeu sadraja i izbora metodikih postupaka koji e omoguiti maksimalan uinak, ostavljajui odgovarajui, eljeni dojam: ugodne aktivnosti.

NASTAVNA JEDINICA Tijekom nastavnoga sata se obrauje, uvjebava ili ponavlja odreeni odgojnoobrazovni sadraj planiran nastavnim planom i programom (curriculumom). Taj sadraj (odreena koliina injenica i generalizacija koja tvori smislenu sadrajnu cjelinu) se imenuje nastavnom jedinicom.

ODNOS NASTAVNI SAT NASTAVNA JEDINICA Idealan je sluaj kada se jedna nastavna jedinica moe na odgovarajui nain obraditi tijekom jednog nastavnog sata. U nastavi knjievnosti takvih e sretnih mogunosti biti razmjerno mnogo: obrada pojedinih pjesama, kraih proznih tekstova No, bit e i onih nastavnih jedinica koje e nemogue biti obraditi na odgovarajui nain u tijeku jednoga nastavnoga sata, tada e vam esto na usluzi biti raspore dna mogunost blok-sata, ali isto tako moe vam se dogoditi da vam se ukae potreba za jo jednim ili nekoliko sati. U svim takvim sluajevima kada obrada nastavne jedinice zahtjeva vie od jednog nastavnog sata potrebno je isplanirati obradu nastavne jedinice u njezinoj ukupnosti kroz vie nastavnih sati shvaenih kao jedinstvena cjelina, s potrebnim podsjeanjima i to raznovrsnijim metodikim koritenjem potencijala nastavne jedinice za primjenu razliitih djelatnih oblika pouavanja kako bi nastava imala to raznovrsniju izvedbu i zadrala zanimanje uenika na odgovarajuoj razini.

81

PRIPREMA I ORGANIZACIJA NASTAVNOG SATA Uenik na nastavu moe doi nepripremljen, osim kada provjeravate njihovo znanje to za njega niti nastavu ne e imati izuzetno loe uinke, ali ako uitelj doe nepripremljen, nastava moe poprimiti ili izgled kaotine smjese nesigurnih pouavateljskih nastojanja i nedostatka prateih materijalno tehnikih sredstava ili zapadanja u rutinu i monotoniju vjeno istovjetnog obrasca kojemu za nastavu nije potrebno nita osim uenika i uitelja koji uporno tupi jednu te istu melodiju bez obzira na mijene nastavnih sadraja. Kako to izbjei? Nastava mora biti pripremljena: od materijalno-tehnike potpore, pripreme razliitih nastavnih materijala preko oblikovanja rasporeda sjedenja, izgleda uionice (s obzirom na izbor oblika pouavanja) do napisane priprave za nastavni sat koja organizira tijek nastave u skladu s nekim od metodikih sustava (mogue je, nekim njihovim varijacijama), a zato ne i nekim originalnim scenarijem nastavnih zbivanja. Vrijeme uloeno u pripremu nikada nije izgubljeno vrijeme. Ono e vam omoguiti glatkoi izvedbe nastave, njezinu spontanost. Nita nije dobro u nastavi kao dojam da se u njoj sve samo od sebe dogaa, proistjee jedno iz drugog, uranja u sljedee i na koncu oblikuje jedinstvenu i potpunu cjelinu.

PEDAGOKI CILJEVI NASTAVNI SAT (PLANIRANJE I PRIPREMA)

PRIPRAVA ZA NASTAVNI SAT PRIPREMA SREDSTAVA I POMAGALA KAKO PRATITI UENIKI NAPREDAK TIJEKOM RADA

82

PROVEDBA NASTAVNOG SATA Napisali ste pripravu, materijalno-tehniki pripremili sat, znanstveno se oboruali potrebnim podacima, ovladali ste vlastitim strahovima i nesigurnostima, izgradili samopouzdanje i trebate odrati sat. Nema problema. Ili? Pisanjem priprave i materijalno-tehnikom pripremom uinili ste mnogo, no potrebno je suoiti se sa sobom. Vlastitim neznanjima i nedostatkom samopouzdanja. Ako vas dobra priprema i dobra priprava ne uvjeravaju da moete odrati kvalitetnu nastavu, to vam je initi. Promijeniti posao? Nije loa mogunost. Pokuati i uvjeriti se da nije tako strano ukoliko ste uistinu pripravni. Improvizirati u zadanim okvirima sukladno osmiljenom scenariju. Dopustiti da iz vas potee sve ove godine skupljano znanje, osloboditi se za darovanje onih znanja koja duboko u vama postoje tek kao sjeanja na ispitne neugodnosti. Provedba nastavnog sata je uvijek priprema i organizacija, ali i preispitivanje vlastitih znanja, mogunosti, komunikacijske umjenosti, provjera naeg karaktera i naeg odnosa prema ljudima. Provedba zacrtanog plana, ali i improvizacija, vrst scenarij i prilagodba. Ukoliko je vae temeljno polazite improvizacija i lako emo, improvizirati u improvizaciji ovisi o sretnoj sluajnosti, nadahnuu i u sklopu je neega to je na koncu teko nazvati cjelinom. Ovo se ponekad nadoknauje steenom rutinom uobiajenih postupaka u nekom slijedu kojega se oslanja na pret hodno iskustvo i udbenike metodike naputke. to u konanici moe uroditi nekakvim plodom, ali on e uvijek biti ono to jest plod inercije i zasluga nenazonih, va je udjel, oito, tek iskustvena rutina i prilagodba na situaciju. Nije nam nakana negirati nastavno iskustvo. Dapae. Drimo ga itekako vrijednim udjelom u uspjenosti pouavanja, ali jedino uz uvjet ako se to iskustvo ne zlorabi u smislu da vam sad kada sve znate ni priprema ni priprava nisu potrebni. Ukoliko imate scenarij cjeline, kojega prati pripremljena materijalno-tehnika strana, i ukoliko imate poneku potekou u prijelazima s jedne na drugu nastavnu situaciju vjetina prilagodbe na neoekivanost i improvizacija u zadanom okviru uinit e te prijelaze prirodnima i glatkima, a ukupnost dojma e zasigurno se i pojaati kada 83

se na koncu postigne osjeaj nastavnog sata kao svrhovite cjeline meusobno smjenjivih nastavnih situacija.

IZVEDBA NASTAVNOGA SATA

VOENJE I TIJEK NASTAVNOGA SATA

RAZREDNI UGOAJ

DISCIPLINA

NADZOR RADA I UENIKI NAPREDAK

OSVRT I PROSUDBA VLASTITOGA RADA

O Vama kao uitelju zasigurno e ovisti izvedba nastavnoga sata. Vi jeste ili niste osmislili scenarij. Isti tako od Vae komunikacijske vjetine, ljubavi za one koje pouavate, naina na koji im se obraate, vaeg voenja i radnih zadataka za uenike ovistiti e i sam razredni ugoaj. Ono ozraje u razredu koje moe biti radno i ugodne, ali koje zna poprimit i i razliita druga obiljeja: anarhino, muno, zastraujue Disciplina nije potpuni muk, uionica nije muionica. Disciplina je radna usmjerenost i radna ivost. Meusobna uenika komunikacija i komunikacija s uiteljem koja je usmjerena u cilju ovladavanja predmetnim sadrajem. Nadzor rada i praenje uenikoga napretka, uvijek je dobro biti nazoan, i u grupnom i u pojedinanom radu. S osmijehom, s brinim zauzimanjem, od pomoi, sugestije, nuenja razliitih mogunosti, preispitivanja pretpostavki I na koncu i kada ne budete uradili osvrt na protekli sat i prosuivali vlastiti rad znanstvenim ili nekim drugim mjerilima, u vama samima uvijek e biti nazoan osjeaj zadovoljstva ili nezadovoljstva uinjenim. Uenike ete pokatkada i prevariti, ali va unutarnji osjeaj rijetko. 84

PREDMETNI SADRAJI NASTAVE KNJIEVNOSTI

Predmetni sadraj nastave knjievnosti proizlazi iz onoga to smo u vie navrata ve izrekli da se kao nastavni sadraj mogu pojaviti sadraji znanosti o knjievnosti i umjetnika djela. NASTAVA KNJIEVNOSTI PREDMETNI SADRAJ ZNANOST O KNJIEVNOSTI POVIJEST KNJIEVNOSTI TEORIJA KNJIEVNOSTI KRITIKA UMJETNIKO DJELO POVOD ZA RAZGOVOR IZNOENJE ZNANSTVENIH REZULTATA RAD NA TEKSTU ANALIZA INTERPRETACIJA PLODONOSNA MJESTA POTICAJ ZA UENIKO STVARALATVO

Naravno da se sadraji znanosti o knjievnosti mogu pojaviti u svojoj dvostrukoj ulozi s jedne strane kao predmetni sadraj koji se obrauje u sklopu upoznavanja knjievnosti kao fenomena i institucije i s druge strane kao nain govorenja o 85

knjievnome djelu, kao alati vaih obrazloenja i pojanjenja, kao usporedne veliine vaih procjena i ocjena. Ovakav pregled predmetnih sadraja nadopunjavat drati odgovarajuim onome to se dogaa u nastavnoj praksi. e se jo razliitim mogunostima odnosa prema predmetnim sadrajima, ali se u naelu ovaj pregled moe

TIPOVI NASTAVNIH SATI

TIPOVI NASTAVNOG SATA S OBZIROM NA SVRHU Kao i mnoge druge stvari u metodikoj literaturi, pa i praksi, iste se stvari poesto znaju razliito imenovati. S obzirom na mogue tipove nastavnih sati knjievnosti mogue je izvesti vie vrsta podjela. Prva koju je ne mogue izbjei uskladili smo s oblikovanjem nastavnog procesa u kojem osim pripreme i organizacije, navode se njegove etape: meu kojima mora biti mjesta za obradu nastavnih sadraja, provjeravanje i uvjebavanje, ponavljanje i utvrivanje gradiva kao i za vrednovanje uenikoga znanja, odnosno ocjenjivanje. Ako iz toga izvuemo mogue tipove nastavnih sati bilo kojega predmetnog sadraja, pa tako i knjievnosti doi emo do sljedeeg prikaza tipova nastavnih sati.

TIPOVI NASTAVNOG SATA S OBZIROM NA SVRHU

OBRADA NOVOG NASTAVNOG SADRAJA

PROVJERAVANJE I UVJEBAVANJE PONAVLJANJE

OCJENJIVANJE

KOMBINIRANI TIP SATA

Ono to se pojavljuje kao mogunost, naravno, i njihova je kombinacija unutar nekog mogueg nastavnog sata u nastavnoj praksi. Takve tipove kombinacija nismo posebno imenovali, niti odreivali razinu mjeavine. 86

TIPOVI NASTAVNIH SATI S OBZIROM NA MJESTO ODRAVANJA Isto je tako jednostavno doi do tipova nastavnih sati s obzirom na mjesto odravanja. Nastavni se sat moe odrati unutar kole ili izvan nje: u prirodi, u nekom posebnom ambijentu (u nekoj posebnoj prigodi), muzeju, galeriji, knjinici Kada je kola u pitanju najei su sluajevi odravanja nastavnih sati u dvije izvedbene varijante, u za to namijenjenoj uionici (esto se takva vrsta nastave naziva kabinetska nastava) ili u vienamjenskoj uionici (pa se taka nastava zna nazivati razredna nastava, jer odreene uionica pripada odreenom razredu). S obzirom na organizaciju kole ovo su dvije najee mogunosti, a obje imaju i svoje prednosti i svoje nedostatke. Isto je tako i unutar kole u nekim prigodama mogue odrati nastavu knjievnosti i na nekom drugom prigodnom mjestu.
TIPOVI SATI S OBZIROM NA MJESTO ODRAVANJA
UNUTARKOLSKI IZVANKOLSKI

VIENAMJENSKA UIONICA

SPECIJALIZIRANA UIONICA

PRIGODNO MJESTO

TIPOVI SATI S OBZIROM NA STATUS Budui da u opem didaktikom dijelu o tome nismo govorili, evo trenutka da kaemo kakve sve nastave imamo unutar nae kolske prakse. Postoji obvezna nastava, ona koja je propisana od strane drutvene zajednice (drave, upanije) sukladno nastavnom planu i programu (kurikulumu). Unutar nastavnih mogunosti svake kole postoji i mogunost ponude izbornih predmeta, no kada se ti predmetni sadraji prihvate kao takvi oni za uenika poprimaju status obveznosti. Unutar kole trebala bi se takoer omoguiti i dopunska nastava za uenike koji imaju potekoe u svladavanju gradiva,

87

ali i dodatna nastava za one koji su talentirani i imaju volje napredovati u odreenim podrujima. Sukladno ovim mogunostima izvrili smo i njihov prikaz:
VRSTA SATI (STATUS) OBVEZNI (REDOVNI)

DOPUNSKI

DODATNI

IZBORNI

TIPOVI NASTAVNIH SATI OBRADE NOVOG NASTAVNOG SADRAJA Osim ovih moguih razlika one se mogu nai i u njihovim novim po djelama, tako recimo tipovi nastavnih sati obrade novog nastavnog gradiva moe biti dovedena u svezu s obradom odreene nastavne jedinice. A s obzirom na njezin obujam i sloenost ona se moe obraditi u tijeku jednog nastavnog sata ili pak to nije mogue. Tipovi nastavnih sati obrade novog nastavnog sadraja s obzirom na organizaciju obrade nastavne jedinice Unutar nastave knjievnosti imamo prilian broj mogue obrade cjelovite nastavne jedinice u okviru jednog nastavnog sata. Recimo: obrada lirskih pjesama, kraih proznih vrsta, nekih kraih knjievnoznanstvenih sadraja Ali, isto tako, i sati knjievnosti mogu biti koncipirani u sklopu obrade nastavne jedinice koja zahtijeva vie potrebnih sati koji onda moraju sukladno tome imati specifian metodiki pristup u njihovu organiziranju i planiranju. Due prozne tekstove, neke epske pjesme ili dramske tekstove ili neke obuhvatnije knjievnoznanstvene nastavne jedinice nemogue je obraditi u tijeku samo jednoga kolskoga sata a da on ima odgovarajui uinak s obzirom na eljeno znanje uenika koje o tim predmetnim sadrajima trebaju usvojiti, da ne govorimo o primjerenosti naina obrade i metodikoj raznovrsnosti ili prikladnosti.

88

Budui da je nastava romana ili drama kao nastavnih sadraj primorana na fragmentarnu koncepciju njihove obrade (obrauje se tek jedan njegov specifini odlomak, in, scena) postoji mogunost kombinacije nastave i izvankolskog itanja, takozvane lektire, tako da tipove sati s obzirom na organizaciju obrade nastavne jedinice mogli bismo prikazati na sljedei nain:

VRSTA SATI OBRADE NOVOG GRADIVA S OBZIROM NA ORGANIZACIJU OBRADE NASTAVNE JEDINICE

SAT CJELOVITE OBRADE NASTAVNE JEDINICE

SATI U SKLOPU OBRADE NASTAVNE JEDINICE

SATI U SKLOPU IZVANKOLSKOG ITANJA (LEKTIRA)

Budui da se vrlo esto u prikazivanju iskustvenih strukturnih modela ne navodi injenica da se obrada neke nastavne jedinice vrlo esto ne poklapa s odravanjem jednoga kolskoga sata drimo da je potrebno navesti neki mogui strukturni predloak organizacije obrade sloene nastavne jedinice, dakle, onih nastavnih jedinica koje, ak iz trivijalnih razloga, recimo: duine itanja; nije mogue valjano obraditi unutar jednog nastavnog sata.

89

SATI SLOENE NASTAVNE JEDINICE (ORGANIZACIJA) SAT S UVODOM

U ORGANIZACIJU OBRADE SLOENE NASTAVNE JEDINICE

UNUTARNJI SAT ILI SATI ORGANIZIRANI SUKLADNO ORGANIZACIJI (PLANU) OBRADE NASTAVNE JEDINICE KRATKI SAETAK PONAVLJANJE PRETHODNIH SPOZNAJA SAT OBRADE SUKLADNO PLANU

KRATKI SAETAK SVEGA DO SADA UINJENOG I KRATKA NAJAVA OJNOGA TO SLIJEDI

SAT SA ZAVRNIM SINTETSKIM SAETKOM NASTAVNE JEDINICE KAO CJELINE

Naravno, da smo ovo sloene stavili u navodnike, jer ne postoji nastavna jedinica koja nije sloena bez obzira na kratkou knjievnoga teksta, no ovdje smo to podrazumijevali s obzirom na organizaciju odnosa: nastavna jedinica nastavni sat. Iz predloene sheme je vidljivo da u sklopu obrade nastavne jedinice koju nije mogue valjano obraditi za vrijeme trajanja jednoga kolskoga sata njezina obrada mora biti organizirana u vie nastavnih sati koji se metodiki oblikuju kao jedna cjelina.

90

S obzirom na takvu vrst organizacije mogli bismo rei da postoje okvirni sati (prvi i zavrni), koji moraju imati nastavne situacije u kojima se iznosi plan obrade nastavne jedinice (uvodni sat) i zavrni sintetski saetak nastavne jedince kao cjeline (zavrni sat). Ukoliko je nastava organizirana samo kao blok nastava (dva sata jedan za drugim) onda ona ima samo okvirne sate s moguim malim saetkom prethodnog sata na poetku zavrnoga sata. Iste takve saetke na poetku imat e uokvireni sat(i) obrade nastavne jedinice (jedan ili vie njih). Te saetke je, esto, dobro raditi kao ponavljanje i provjeru znanja u dobro osmiljenom dijalogu s uenicima. Tipovi nastavnih sati obrade novog nastavnog sadraja s obzirom na plan i organizaciju nastavnih sati u sklopu izvankolskog itanja (lektire) Lektira koja je esto propisana zna biti uvod u itanje novih zaljubljenika itanja, ali i kamen spoticanja, upravo s obzirom na ovo propisana. U odreenim razdobljima ivota zna se dogoditi nesrazmjer izmeu elje za itanjem i zahtjeva kojega se stavlja pred uenike. Naime, osim uenika koji ne vole itati pojavljuje se problem i s onim uenicima koji vole itati, ali ne tu vrstu knjievnosti ili imaju otpor prema njoj upravo iz razloga jer je propisana. to uiniti? Vi ste zadueni ne samo za obrazovanje nego i za odgoj, a odgoj za itanje je moda i vaniji od samog obrazovanja. Zato bi uvijek na poetku sati lektire kada iznesete plan lektira za kolsku godinu osim uvodne motivacije za itanje upravo tih knjiga taj prijedlog trebalo i proiriti za one knjige koje uenici predlau za itanje, s obzirom na njihove sklonosti, zanimljivost, aktualnost U koliini itanja isto tkao treba biti obazriv pa i napraviti nekakav ustupak do 20% mogunosti da se ne proita od propisane lektire, ali isto tako i 50% od one koja je dopisana kao prijedlog za itanje. Rasprava na jednu ovakvu temu stvorit e bolje ozraje u svezi s itanjem lektire, osim to zadovoljavate propisani nastavni plan i program uvaavate i miljenje itatelja, ali ih i na neki nain i ograniavate s obzirom na bujnost prijedloga jer oni takoer postaju obvezom itanja ne samo za matovite domiljae, nego i za njihove prijatelje koji ba i ne e biti oduevljeni pretjeranim irenjem obveza. Budui da emo u jednom od sljedeih poglavlja govoriti na poseban nain o satima lektire za sada vam nudimo samo jo njihovu moguu organizaciju.

91

SAT(I) LEKTIRE

UVODNI SAT PREGLED KNJIGA I MOTIVACIJA ZA ITANJE (PRIJEDLOZI ZA ITANJE)

SAT(I) NAJAVE POJEDINIH DJELA MOTIVACIJA ZA ITANJE

SAT(I) PROVJERE ITANJA (PROVJERA DNEVNIKA ITANJA, PREPRIAVANJE, RAZGOVOR O DJELU )

SAT(I) PRODUBLJIVANJA SHVADANJA O PROITANOM

KNJIEVNO POVIJESNA LOKALIZACIJA PRVOTNI HORIZONT OEKIVANJA

KNJIEVNO-TEORIJSKA (POETIKA)
POLAZITA

KRITIKA RECEPCIJA DJELA I POVIJESNA SUDBINA DJELA

SAT(I) ANOTIRANJA I RECENZIRANJA

ZAVRNI SAT
IZNOENJE DOJMOVA RASPRAVA (NOVI PRIJEDLOZI ZA ITANJE)

92

Tipovi nastavnih sati obrade novog nastavnog sadraja s obzirom na predmetni sadraj Bez neke velike domiljatosti iz moguih predmetnih sadraja nastave knjievnosti mogue je izvriti razvrstavanje nastavnih sati na pojedine tipove nastavnih sati. U tom smislu svakako je mogue imati nastavne sate u kojima e nastavni sadraj biti iz predmetnog podruja znanosti knjievnosti kao cjeline ili njezinih zasebnih dijelova: povijesti knjievnosti, teorije knjienosti i kritike. Isto je tako mogue osmisliti razliite vrste sati obrade umjetnikoga djela, ali prije toga se moramo prisjetiti da bi ta tipologija se mogla izvr iti i s obzirom na cjelovitost njegove obrade.
OBRADA UMJETNIKOGA DJELA CJELOVITA FRAGMENTARNA

No, osim te obrade koja se podrazumijeva za krae i due knjievne vrste knjievno se djelo podvrgava razliitim nainima itanja, i postupcima obrade koji su naslijeeni tradicijom, od onih manje zahtjevnih do izuzetno zahtjevnih. Najjednostavniji se ine sati razgovora o djelu, gdje se na razliite naine i s obzirom na razliite vrste organizacije razgovora moe govoriti o sadraju djela, njegovom obliku, idejama Taj razgovor moe biti tek ponavljanje iznesenoga u samom djelu do ozbiljnih analitikih rasprava. Sve ovisi o tome na koji ste nain shvatili taj razgovor i koliko ste osposobili vlastite uenike u kompetenciji knjievnog itanja. Proces itanja knjievnosti u vie smo navrata pokuavali pojasniti kao specifina i poseban. Isto je tako mogue da se itanjem plodonosnih mjesta knjievnost pretvori u potragu za poslovinim oblicima, ali je tu potragu mogue usmjeriti ne samo na takvu vrstu odnosa nego i na recimo komparativno itanje unutar cjelovitosti itateljima poznatoga teksta, ili na rasprave koje poprimaju dimenzije obuhvatnijih knjievno teorijskih i knjievno-povijesnih tema. Sati prouavanja kritike recepcije i povijesne sudbine djela na neki nain bi se mogli svrstati u obradu sadraja znanosti knjievnosti, no ona razlika, na kojoj inzistiramo, to je ini posebnom jest sagledavanje i vlastite analize i/ili interpretacije u tom okviru.

93

NASTAVNI SAT(I) KNJIEVNOSTI

(PREDMETNI SADRAJ) SAT(I) OBRADE SADRAJA ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI SAT(I) POVIJESTI KNJIEVNOSTI SAT(I) TEORIJE KNJIEVNOSTI SAT(I) KRITIKE RECEPCIJE SAT(I) INTEGRALNE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI SAT(I) OBRADE UMJETNIKOG DJELA

SAT(I) RAZGOVORA O DJELU

SAT(I) PREPRIAVANJA SAT(I) GOVORENJA NAIZUST SAT(I) PLODONOSNIH MJESTA SAT(I) ANALIZE SAT(I) INTERPRETACIJE SAT(I) PROUAVANJE KRITIKE RECEPCIJE I SUDBINE DJELA SAT(I) STVARALAKOG PREOBLIKOVANJA SAT(I) UENIKOG STVARALATVA

94

Sati stvaralakog preoblikovanja odreenih knjievnih djela su poveznica sa satima uenikih umjetnikih pokuaja kojima se s vremena na vrijeme takoer treba otvoriti nastavni prostor. Kod preoblikovanja knjievnih djela iz jedne knjievne vrste u drugi knjievni oblik ili pak njihove prilagodbe za mogunost oblikovanja u nekom drugom mediju, mogu itekako biti zahtjevni metodiki postupci, ali koji u sebi nose odreene vrste spoznaja o naravi knjievnosti i njezinih vrsta koje bi se teko moglo dobiti tek teorijskim obrazlaganjima. Tipovi nastavnih sati s obzirom na dominantni metodiki postupak Iako uporno inzistiramo na to eoj izmjeni metodikih postupaka, mogue je napraviti i odreenu tipologiju nastavnih sati knjievnosti s obzirom na prevladavajui metodiki postupak. U ovom malom popratnom obrazloenju pokuat emo izbjei mogue ponavljanje do sada reenoga pa emo obrazloenje zapoeti takozvanim dramskim satom, odnosnom satom obrade dramskoga djela ili prilagodbe neke knjievne vrste mogunosti dramske izvedbe. Tako osim uobiajenih postupaka obrade (prepriavanje, uenje napamet, analiza, interpretacija) tijekom obraivanja dramskoga djela mogue je organizirati itanje po ulogama ili pak raditi na dramskoj izvedbi, u njezinim inaicama (s itanjem, bez pozornice, scene, kostima, glazbe, rasvjete ili s djelomice nekima od tih zahtjeva pa sve do potpune izvedbe na pozornici). Film se u nastavi moe pojaviti kao nastavno sredstvo. Postoje razni obrazovni filmovi, dokumentarci No film se moe pojaviti i kao umjetniki sadraj unutar nastave knjievnosti, za koju smo ve ustvrdili njezine kore lacijske karakteristike, a i putem pisanja scenarija i knjige snimanja moe se povezati s knjievnou. Isto je tako mogue proi cijeli put nastanka scenarija i knjige snimanja putem prilagodbe odreene knjievne vrste. Knjievno-glazbeni sat se pojavljuje kao veza dviju umjetnosti, njihovo poredbeno prouavanje, ali se glazba isto tako moe pojaviti kao ambijentalni dodatak prigodom raznih nastavnih situacija: putovanja kroz matu, interpretativnog itanja, poticajnog razgovora Knjievno-likovni sat se moe objasniti gotovo istovjetno kao i knjievno glazbeni s tim to se naglasak premjeta i podruja usporedne analize su druge vrste. Strip kao anr s ruba kulture povezuje ove dvije umjetnosti, na neki nain i film (animirani). Zajedniko s knjievnou mu je jezini udio (pripovijedanje i dijalozi) dok opisi su mu slikovni (likovno konkretizirani). 95

SAT(I) METODIKOG POSTUPKA

SAT PREDAVANJE SAT DEMONSTRACIJE SAT-DIJALOG SAT SAMOSTALNOG UENIKOG RADA SAT PARTNERSKOG RADA SAT RADA PO SKUPINAMA SAT UENIKE PREZENTACIJE (IZLAGANJA) DRAMSKI SAT: ITANJE PO ULOGAMA DRAMSKA IZVEDBA DRAMATIZACIJA KNJIEVNO-FILMSKI SAT FILM (NASTAVNO SREDSTVO) FILM UMJETNIKI SADRAJ ADAPTACIJA KNJIEVNO-GLAZBENI SAT KNJIEVNO-LIKOVNI (I STRIP) SAT TV-SAT RADIO SAT INTERNET SAT KVIZ SAT SAT RAZGOVOR: RASPRAVA POLEMIKA

96

Uporaba razliitih medija u nastavi knjievnosti moe uiniti takav metodiki postupak dominantnim. Kviz sat je posebna vrsta organizacije razgovora s obzirom na karakter vie spada u vrstu sati provjere (pa ak i ocjene) znanja. Tipovi nastavnih sati s obzirom na odnos prema metodikim iskustvima U dugogodinjoj nastavnoj praksi uitelji su dolazili do odgovarajuih metodikih iskustava. Oni koji se ozbiljnije bave prikupljanjem i opisom tih iskustava, te pokuavaju sustavno pratiti razvoj oblika pouavanja zamijetili su odgovarajue organizacije nastavnih sati koje se postojano utvruju u izmjeni odreenih nastavnih situacija prigodom obrade odreenog knjievnog sadraji. Metodiari su ili biljeili te praksom ostvarivane modeli ili i sami s obzirom na neka svoja metodika polazita (pa i ona knjievnoteorijska, knjievnopovijesna i/ili knjievnokritika) takoer predlagali odreene strukture nastavnog sat a. Ako smo obrazloili nastavni sat kao vremenski ogranieno pouavanje, ponavljanje, uvjebavanje odreenih predmetnih sadraja ili provjeravanje i ocjenjivanje znanja onih koji se pouava iz tih predmetnih sadraja. On se najee oznaava kao vrijeme trajanja, ali on sadri itavi niz meusobno promjenjivih nastavnih situacija uvezanih sasvim odreenom i specifinom strukturom. Nastavna situacija je takoer vremenski ograniena, no vrijeme nije toliko fiksno odreeno, a i njezini prijelazi su bolji ukoliko su odreena vrst prelijevanja i kontinuiteta nego ukoliko su niz meusobno odsjeenih i nepovezanih djelatnih oblika pouavanja. Unutar nastavnih situacija, a u sklopu nastavnog sata, u definiranom odnosu onoga koji pouava i onih koje se pouava s obzirom na nastavni oblik, rabe razliiti djelatni oblici (tehnike) pouavanja koje u sebi sadre razliite metodike postupke koji se opet sastoje od razliitih metodikih djelatnosti kako onoga koji pouava tako i onih koje se pouava, a sve skupa u nekoj odreenoj svezi s predmetnim sadrajem kojega se obrauje i u konanici svrhovito pokuava prelamati kroz razliite oblike preispitivanja, znanstvene spoznaje i analitike postupke, kako bi se onima koje se pouava omoguio potpuni uvid u predmetni sadraj, njegovo razumijevanje te ovladavanje predmetnim sadrajem u skladu s znanstvenim spoznajama istog. U odnosu prema iskustvenim modelima nastavnoga sata onaj koji pouava moe se postaviti dvojako: preuzeti neki od poznatih strukturnih modela koji najbolje odgovara 97

eljenim uincima koje eli postii ili pokuati s potpuno originalnim osobnim scenarijem organizacije sata sukladno osmiljenoj strukturi nastavnog sata i meusobnoj izmjeni nastavnih situacija koje e na odgovarajui nain omoguiti onima koje se pouava potpuno ovladavanje predmetnim sadrajem kojega se obrauje (nastavnom jedinicom).
TIPOVI SATI S OBZIROM NA ODNOS PREMA

METODIKIM ISKUSTAVIMA

SAT(I) ORGANIZIRAN(I) PREMA POZNATIM STRUKTURNIM MODELIMA

SAT(I) ORGANIZIRAN(I) PREMA ORIGINALNOM OSOBNOM SCENARIJU

Oni koje vie zanimaju metodika iskustva itat e i dalje ovu knjigu jer uskoro slijede poznati iskustveni strukturni modeli nastavnih sat, a i nekoliko naputaka za organizaciju sata sukladno osobnom scenariju.

98

ZAGREBAKA KNJIEVNOKRITIKA KOLA

Zavretkom drugog svjetskog rata i pobjedom socijalistike revolucije u knjievno-kritikom i metodikom pogledu otpoelo je razdoblje idejnih i sociolokih tumaenja knjievnosti u skladu sa sveobjanjavajuim i sveobuhvatnim marksistikim pogledom na ivot i stvarnost. Bila je to i vie nego kruta pragmatika primjena pobjede novih svjetonazorskih i idejnih stajalita oslonjena na propagandu novih ivotnih obzora i kvalitetu novih drutvenih odnosa. Prve naznake nekih mogue i drugaijih knjievno -kritikih i metodikih pogleda veu se uz pojavu almanaha Pogledi iz 1955. godine, a svakako su povezane uz pojavu asopisa Umjetnost rijei, 1957. godine. Pragmatizam propagandnog koritenja knjievnih djela poputa pred novim nainom analize knjievnoga djela koja se sve vie okree estetici knjievnoga djela drei ga jedinstvenom i neponovljivom umjetnikom kreacijom koja se otvara kao radno polje knjievno -kritikog istraivanja. Umjetniki smisao djela, njegove neponovljive zakonitosti vlastite tvorbe, postaju sredinjim zanimanjem analiza. Naglasak se kod razliitih autora primie ili stilistiko jezinoj analizi u kojoj se knjievnost dri posebnom uporabom jezika, razmatraju se njezine stilogene pojavnosti a preteni rjenik takvih analiza je lingvistiki i stilistiki argon ili se pak u skladu s razumijevanjem djela kao povijesne i estetske kategorije otvara novi pristup interpretaciji knjievnosti koja ju razmatra kao izvor doivljavanja i spoznaje. Vrlo su este rasprave o smislu interpretacije (dakle metodoloke), ali i o primjeni ovih knjievno-kritikih naela u nastavi knjievnosti (metodike). Knjievno djelo je sredite svih metodikih polazita i u svojoj pojavnosti se razmatra kao knjievnopovijesna i estetska danost, povezna s osobinama stvaralatva konkretnog autora kao i s vremenom nastanka te drutvenim i drugim okolnostima tog vremena-prostora. Uz takav nain poimanja metodike uloge knjievnoga djela promovira se i novi nain knjievno-znanstvene obrade umjetnikoga djela koju slijedi i metodika znanost u kolskoj recepciji knjievnosti. Tako se izmeu ostaloga promovira i stav da ukoliko se djelo eli sagledati u svojoj estetskoj dimenziji ono se mora razmatrati kao estetski fenomen unutar tradicije kojoj pripada, kao niska u knjievnopovijesnom tijeku koja nasljeduje odreene oblike kreacije, kao njihova transformacija ili kao mogui otklon i li 99

pak negacija dijelova te tradicije ili pak pokuaj njezine potpune negacije. Knjievno djelo se, dakle, u svakom takvom odnosu moe promatrati kao doprinos ukupnosti te tradicije ali i s obzirom na nju. U tom pogledu ono se predstavlja kao znaajno il i beznaajno, vrijedno ili nevrijedno. Postaje mjerljivo. Upravo iz tih razloga dri se da interpretacija nikada ne smije ispustiti iz vida da je knjievno djelo neizostavno povezano s inom stvaranja konkretne povijesne osobnosti koja svoje prostor-vrijeme i svoje shvaanje knjievnosti uobliava u umjetninu koja je uvijek u nekom i nekakvom odnosu prema tradiciji. Ukoliko se ovo interpretativno sidro ispusti iz vida i interpretacija se pretvori u promiljanje teksta kao nadvremene ili bezvremene tvorbe ona postaje itanje koje ima pravo na subjektivni doivljaj (i to je legitimna mogunost), ali u svom konanom izgledu ona pak nije nita drugo doli knjievnost o knjievnosti, esej. Ova stajalita postaju i temeljem metodikih rasprava i pokuaja da se knjievno djelo kao estetski objekt postavi u sredite same nastave. I u tom smislu je za nas od izuzetne vanosti doprinos prof. dr. Dragutina Rosandia koji je u metodikom pogledu najvie doprinio promoviranju stajalita zagrebake kole interpretacije na neki nain usmjeravajui je metodiki u iroko prihvaeni iskustveni model nastavnoga sata. Sam termin kolska interpretacija povezna je s Frange icel Rosandievim djelom iz 1962. Pristup knjievnom djelu. KOLSKA INTERPRETACIJA KNJIEVNOG DJELA ZAGREBAKE KOLE Ona polazi od doivljajno spoznajnih mogunosti uenika. Ukljuuje njegove emocionalne, intelektualne i fantazijske potencijale. Njegovo knjievno i ivotno iskustvo. Upravo ovo naslanjanje na uenike potencijale i mogunosti daje joj odliku primjerenosti u razliitim razvojno -psiholokim fazama uenika. Omoguava pouavateljima prilagodbu interpretacijske razine sukladno uvidu u uenike mogunosti. Ona potpuno slijedi logiku estetske recepcije polazei najprije od percepcije djela preko afektivne reakcije na djelo do razumijevanja te reakcije i njegove racionalne obrade. Sve je usklaeno i osmiljeno u jednom logikom slijedu mijena nastavnih situacija u njihovom kontinuiranom primicanju potpunom ovladavanju predmetnim sadrajem u skladu s znanstvenim spoznajama i po naelima znanstvene spoznaje. 100

Uenik postaje punopravnim subjektom nastave, dapae njezinim sreditem. Jer itav niz nastavnih situacija je usmjeren na njegovo otvaranje za odgovarajue primanje i poimanje knjievnog djela, na poticanje njegove estetske doivljajnosti koja ukljuuje njegove emocionalne i fantazijske mogunosti kako bi se iz pokuaja razumijevanja i racionalne spoznaje dojmova estetske recepcije dolo do racionalnih spoznaja knjievnog djela kao estetskog objekta i knjievnosti kao tradicije koja omoguava upravo takav nain sagledavanja, ali koja iako samosvrhovita nije sama sebi svrha, nego nam omoguava i poseban uvid u promatranje i razumijevanje svijeta kao takvoga i nae ljudske sudbine u njemu.

ISKUSTVENI MODEL NASTAVNOG SATA ZAGREBAKE KOLE INTERPRETACIJE DOIVLJANO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA

INTERPRETATIVNO ITANJE

INTELEKTUALNO-EMOCIONALN STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

INTERPRETACIJA

SINTEZA

ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD UENIKA

101

Ovaj oblik organizacije nastavnog sata zahvaljujui Zagrebakoj koli interpretacije imao je itekako pozitivnu ulogu unutar hrvatskog kolskoga sustava. I kada je plodotvorno primijenjen u svim svojim nijansama daje jedan niz ugodnih premjetanja naglasaka s fantazijskog na afektivno-doivljajni te misaono -racionalni svijet uenika drei ih u stalnoj napetosti i u neprestanom njihovom meusobnom proimanju. Temeljni naglasak kod onih koji pouavaju je na umjenosti voenja uenika kroz nastavne situacije u dobro o smiljenom dijalogu sukladno nunoj prilagodbi na objektivne mogunosti uenika. Stalno pomicanje njihovih granica, izotravanje njihovim mogunosti tako su neprestana zadaa i objektivno polje njihovoga odgojno -obrazovnog rada.

102

NASTAVNE SITUACIJE U STRUKTURI SATA ZAGREBAKE KOLE INTERPRETACIJE

DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Nastavni sat nekako mora zapoeti, pa tako i nastavni sat knjievnosti. Uobiajeni dio administrativnih poslova na poetku sata: upis nastavne jedince u dnevnik rada, zapis o brojnom stanju uenika, provjera stanja uionice Iz tog slubenikog djela potrebno je prijei na onaj pravi posao. Prva nastavna situacija u iskustvenom modelu Zagrebake kole interpretacije ukljuuje nuno potrebnu motivaciju za obradu novog predmetnog sadraja, nove nastavne jedinice. Ono to je specifino za ovu nastavnu situaciju jest da onaj koji pouava zna u tom trenutku to e se obraivati upravo na tom nastavnom sat, a uenici jo uvijek ne znaju. Onaj koji pouava u skladu s predmetnim sadrajem osmiljava ovu nastavnu situaciju. On na raspolaganju ima razliite mogunosti i neke mogue djelatne oblike pouavanja koji su prikladni ovoj nastavnoj situaciji. Ovdje se esto u praksi polazi od poznatoga prema nepo znatom u skladu s didaktikim pravilom, dakle od prethodnog gradiva koje se moe ponavljati kako bi se na neki nain novu nastavnu jedinicu smjestilo u odreeni nastavni niz. No takvom poetku esto zna nedostajati onaj motivacijski udio koji slui kao duhovni poticaj u pravcu novog nastavnog sadraja i otvaranja elji za upoznavanjem novog i jo nedoivljenoga estetskoga iskustva. U ovoj se nastavnoj situaciji vrlo esto polazi od fantazijskih potencijala uenika: putovanje u mati, oluja ideja, raznih asocijacija s obzirom na budue dominantne pojmove unutar knjievnoga djela kojega e se obraivati organiziranih na razliite naine kao razgovorni lanac ili nekako drugaije. Isto se tako mogu koristiti razne druge mogunosti stvaranja pozitivnog ozraja ka o leeran razgovor recimo o motivima, prizorima, nainu oblikovanja neke umjetnike slike ili ozraja koje ostvaruje neka skladba svojim ritmom, melodijom Uvijek se u opredjeljenju za neki postupak u sklopu doivljajno -spoznajne motivacije treba voditi nekom od moguih pretpostavki koje daju prednost ovom ili onom postupku: mogui suodnos s predmetnim sadrajem: svijetom knjievnoga djela 103

motivacijski uinak na uenike zanimljivost raspon asocijacija i misaonih kretanja uenika uenika prethodna iskustva

Ukoliko se opredijelite za neke poznate djelatne oblike pouavanja i ako ih usmjerite u otvaranje fantazijskog potencijala uenika u pravcu knjievnog svijeta s kojim e se susresti u samom knjievnom djelu te ukoliko ste pokrenuli stvaranje poticajnog radnog ozraja moete u motivacijskom tonu otvoriti sljedeu nastavnu situaciju.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA Ovaj udio pozitivistikoga iznoenja injenica o biografskim podacima autora, njegovu opusu te ulozi i mjestu autora u hrvatskoj (ili neko j drugoj) knjievnosti, njegovu smjetaju u knjievno -povijesnu tradiciju kroz ulogu i mjestu njegova knjievnoga djela (i konkretnog djela unutar njegova opusa, ali i hrvatske knjievnosti uope), takoer, treba biti motivacijski usmjeren u pravcu nagovjetaja knjievnog djela kao sredita duhovne pozornosti uenika. Kulturno-povijesni podaci, drutvene okolnosti nastajanja djela, osobni podaci o autoru dobivaju na znaaju ukoliko e se sama interpretacija oslanjati na neke od njih i ukoliko se neka znaenja unutar djela mogu povezati s navedenim injenicama. Ovdje se takoer knjievno -predmetni sadraj moe lokalizirati u sklopu prethodno obraivanih nastavnih jedinica ili u suodnosu s njima. Kao to se esto prigodom fragmentarne koncepcije obrade duih knjievnih tekstova moe konkretni tekst locirati unutar cjelovitoga teksta knjievnoga djela. No svaka od tih lokalizacija kao i sama najava teksta treba sadravati pripremni karakter, karakter iekivanja sredinjeg dogaaja: samog knjievnog djela. (Na koncu ne treba zaboraviti: djelo i autor u tom trenutku, dakle, naziv nastavne jedince, zapisuje se na plou.)

104

INTERPRETATIVNO ITANJE Ovo je izuzetno vaan trenutka. Trenutak percepcije knjievnog djela. Ono to je otvarano u fantazijskom i motivacijskom smislu, ono to je najavljivano objavljuje se kao dogaaj, itanja. Glasno, jasno, izraajno, ekspresivno. Usuglaenih emocija sa sadrajem teksta. Odgovarajuim tempom. Intenzitetom. Intonacijom. itanje koje tumai sadraj. Otvara knjievni svijet u njegovoj punini. Upravo iz ovih razloga jer je okrenuto k tomu da pokrene doivljajni proces kod uenika, potakne njihove emocije, ostavi dojam ono je od izuzetne vanosti u nastavnom satu Zagrebake kole interpretacije. Zbog toga se ne moe dopustiti da tekst ita nepripremljeni uenik. itanje mora obaviti i za njega se na dogovarajui nain pripremiti onaj koji pouava. Jedini izuzetak je ukoliko uz odgovarajuu tehniku opremu moe se posluiti umjetnikom interpretacijom istog djela. Ovo nije trenutka za uvjebavanje uenikog itanja. Ovo je estetski in. Ovo je itanje koje mora ostaviti dojam. Ono je podloga na kojoj poiva uinak estetskog doivljaja u svoj njegovoj punini.

EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA Nastavna situacija koja traje svega nekoliko trenutaka tiine koji su potrebni da se jeka itanja slegne u duhu onih koji su sluali. Trenutak za sreivanje dojmova. On mora biti znaajan. Naglaen. Ma kako bio kratak taj t renutak naglaene tiine u kojem se naglasak pridaje odjeku pjesme/djela u srcu uenika itekako je vaan kao trenutak trenutne refleksije. Intuitivnog poniranja u svijet djela. Koliko traje? Do prvog amora. I tridesetak je sekundi ponekad vjenost. 105

OBJAVLJIVANJE (IZRAAVANJE) DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Uvijek poeti od dojma: A to je dojam? Neralanjeni emocionalni sklop, nedosegnute misaone razine. Nije stoga udno to je Dilthay gotovo programatski pozivao: Pojmimo to nas se dojmilo! Ukoliko se okrenemo k uenicima i pokuamo kod njih istraiti prve dojmove o knjievnom djelu i lagano ih uvoditi da obrazlaui vlastite dojmove, pokuavaju ih racionalizirati u doivljaj umjetnikoga djela koji se oslanja na osjeajna i misaona stanja koje je djelo potaknulo u njima kao proces doivljavanja njegova svijeta i poruka imat emo perspektivu otvaranja potpuno racionalne spoznaje svijeta umjetnikog djela u moguem postupku njegove interpretacije. Ovaj udio nastavnoga sata pogotovo je znaajan za rad u osnovnoj koli jer se interpretacija knjievnoga djela i njezin nain mora oslanjati na doivljajno -spoznajne mogunosti uenika inae ete vrlo pametno priati da vas nitko ne razumije. Dijalog je temeljni nain kojim je mogue provesti ovu nastavnu situac iju, ali isto tako je mogue iskoristiti i neke druge naine spoznaje uenikih doivljaja, ak ih potaknuti na recimo kreativni dijalog izmjene doivljaja u pisanoj formi sa svojim partnerom pa tek naknadnu njihovu objavu Ukoliko kod uenika potaknete raspravu o nainu na koji su doivjeli djelo budite obazrivi u vlastitim intervencijama. Ne ispravljajte doivljaj. Razmotrite svaku moguu izjavu s odreenom dozom tolerancije. Vaa mogua korekcija moe biti tek u traenju obrazloenja kako se izjave ne bi pretvorile u olako kvalificiranje ili natjecanje u ispraznoj atraktivnosti stajalita.

INTERPRETACIJA Kada naglasak u objavi doivljaja poprimi racionalni karakter, kada se uenike od poetnih emotivnih stajalita primakne racionalnoj spoznaji umjetnikoga svijeta zapoinje interpretacija. Interpretaciju je dobro i mogue zapoeti novom percepcijom djela: vizualnom, nijemim itanjem (svakog uenika u sebi), razgovorom o novom uvidu u kao uvodom u racionalnu analizu. 106

Zagrebaka kola interpretacije ne suava moguu analizu djela na samo jednu vrstu ili mogunost, dapae. Ona je otvorena na sve mogunosti analitikih postupaka. Pa ipak ona svojim izrijekom interpretacija podrazumijeva odreeno shvaanje knjievnoga teksta kao odreene vrste zagonetke kojoj je nuno tumaenje za njezino potpuno razumijevanje. Za koji god oblik analize knjievnoga djela se odluite unutar nastavnoga sata vi se nuno morate oslanjati na dva sidra koja vam na neki nain omoguavaju prikladnu i odgovarajuu interpretaciju. Jedno od tih sidara je knjievno -povijesna utemeljenost u sklopu jedne prethodne nastavne situacije (najava teksta i njegova lokalizacija), a drugo se zasniva na razvojno-psiholokim mogunostima uenika do kojih ste mogli na neki nain doprijeti u prethodnoj nastavnoj situaciji (objava doivljaja i njihova korekcija). O vrstama analiza i interpretacija biti e govora u nekom od sljedeih moguih metodikih prirunika, a sada samo naputci. I interpretaciju je uvijek dobro osmisliti dijaloki, to uvaava dosegnuta znanja uenika te otvara prirodno povezivanje tih znanja s novim moguim spoznajama. Isto je tako mogue osmisliti rad po skupinama i otvoriti im mogunost samostalne analize teksta koju kroz objave i provjere moguim korekcijama usmjeravate u pravcu novih potrebnih podruja znanja i uvjeta razumijevanja. Za interpretaciju je uvijek potrebna odgovarajua priprava. U toj prilici nemate mogunost izbjegavanja vlastite odgovornosti. Vi morate biti pripravni ponuditi konkretnu analizu, tumaenje, vrijednosni sud s odgovarajuim obrazloenjima.

SINTEZA Unutar nastavnog sata Zagrebake kole interpretacije po stoji nastavna situacija koja se naziva sinteza i koja se znade dvojako tumaiti. Kao sinteza ukupnog rada na tom nastavnom satu. Njegova ocjena i procjena. Ali i kao prethodno tomu sinteza samog racionalnog spoznajnog uvida u svijet knjievno -umjetnikog djela. I to iz razloga jer svaka analiza (ralamba) ostavlja dojam dezintegracije djela koja na neki nain zahtjeva povratak sagledavanju djela kao cjeline. U tom se smislu ona shvaa ili kao zavrni dio interpretacije ili kao uvodni dio nastavne situacije istog imena. U naelu je to 5 8 reenica saetog prikaza djela kao cjeline u kojem trebate biti to jezgrovitiji.

107

Naputak je naravno uvijek iznova kratiti dok ne ostane bit, no u kraenju je uvijek opasnost da se ne pretjera po onoj staroj da nita nije dovoljno dugako ako se dobro skrati. U niim razredima pogotovo, a i u cijeloj osnovnoj koli umjesto ovoga racionalnog saetka dobro je uvjebavati itanje pjesme/djela. To e uenicima omoguiti doivljaj pjesme/djela kao cjeline, ali i unaprijediti njihovu sposobnost itanja. Naravno, ovo ne iskljuuje kratki saetak sata, njegovu procjenu i ocjenu, o emu uvijek moete povesti i malu raspravu s uenicima kao i svojevrsno ponavljanje steenih spoznaja, pa ni zadatke za samostalni rad uenika. ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD UENIK Rad na satu ne bi bio potpun ukoliko ne biste poveli rauna o tome da je pouavanje samo udio u procesu uenja koji je nuan da bi se stekla odreena znanja i spoznaje. U svezi radnih zadataka uvijek je vano voditi rauna o njihovoj svrhovitosti, prikladnoj teini, zanimljivosti. Ne zadaju se zadae radi zadaa, nego su one udio u procesu uenja koji otvara predmetni sadraj iz neke nove perspektive. Umijee je pronai odgovarajui radni zadatak. Ne preteak niti previe lak. Previe je uvijek previe. Ako je mogue nikad za vikend i nikad za slobodne dane. Pravila, naravno, imaju izuzetke, ali treba paziti da izuzeci ne bi postali pravilo. Zadae treba davati kontinuirano i ako je mogue ne ponavljati se.

108

STRUKTURNI MODELI NASTAVNIH SATI ILI USTROJSTVO NASTAVNOG SATA

Budui da se pred onoga tko pouava (uitelja) postavlja pitanje na koji nain organizirati nastavni sat kako bi pouavanje imalo najpoeljnije uinke pitanje ustrojstva nastavnoga sata jedno je od najeih pitanja koje pred sebe postavlja svaki uitelj. U tome mu dakako mogu pomoi iskustva drugih. Iskustveni modeli nastavnih sati, njihove strukture, predviene nastavne situacije mogu mu dati ve iskuani nain obrade nastavne jedinice koji e mu osigurati mir ve oprobanih naina pouavanja, sigurnost u prokuane metodike postupke i djelatne oblike pouavanja koje e na taj nain primijeniti. I jesmo li se ve susreli s ovim o emu govorimo. Dakako. Upravo, zahvaljujui utjecaju Zagrebake knjievno -kritike kole, model se kolske interpretacije u nas toliko nametnuo u nastavi da ga prepoznajete i kada ga se pokuava prikriti toboe velikim samostalnim naporom oko ustrojstva nastavnoga sata. Iskustveni modeli nikada ne e opovri potrebu vae samostalne priprema i priprave za nastavni sat. Dapae. Oni su samo utrta staza kojom se lake ide. Oni ne jami put bez potekoa, ali osiguravaju sigurnost i povjerenje da ste na dobru putu. Oni e vam ostaviti dovoljno mjesta za kreativnost i originalnost primjene da se ne trebate zabrinjavati to se model ustroja nastavnog sata raspoznaje. I ono to je najvanije u svemu oni e vam osigurati bijeg od neprestane improvizacije i preveliku ovisnost o nadahnuu. I kada ste najneraspo loeniji oni vam ipak omoguavaju da proete kroz sve bitne sastavnice nastavnog sata knjievnosti kroz ve nekakvu utvrenu proceduru koja knjievni predmet osvjetljava na svoj toliko ve puta potvreni nain. U trenucima osobite inspiracije i entuzijazma oni vas ne e sprijeiti u vaim refleksijama nego e im dati sigurnost jednog uhodanog mehanizma koji se ukraava upravo vaim izvrsnim improvizacijskim reakcijama. Iskustveni model kolske interpretacije ili onaj koji se moe raspoznati u francuskoj koli objanjavanja teksta pa i njegovoj hrvatskoj inaici govore nam, to se ovim primjerom na neki nain i potvruje, da udbenici esto projiciraju odreene iskustvene 109

modele i da ne samo donose tekst/ove koji se obrauju, nego (ne ba uvijek) i sugeriraju metodiki pristup. Pa ipak, ako i bez obzira na iskustvene modele i udbenike metodike sugestije jo uvijek imate potrebu samostalne obrade nastavne jedinice i tada vam sugeriramo pripravu originalnog scenarija kao vrstog okvira vaih potencijalnih improvizacija. Iskustveni modeli i scenarij vam omoguavaju razliita osvjetljenja knjievnoga predmeta, a uenicima mogunost raznih uvida kao pretpostavku razumijevanja knjievnog predmeta. Ovdje emo vam predstaviti iskustvene modele nastavnih sati sukladno naoj metodikoj literaturi i onomu to smo ve navodili kao metodike naputke u prethodnim poglavljima ove knjige. Ako, unato svemu, i nakon svih oprobanih modela jo uvijek imate potrebu za vlastitim pristupom obradi nastavne jedinice pomoi emo vam pokuajem obrazloenja to je to nastavna situacija i kako napraviti samostalni i originalni scenarij ustroja nastavnoga sata. Organizacija nastavnog sata moe slijediti razne iskustvene modele. Ako se prisjetimo modela oblikovanja nastavnog procesa prema Poljaku njih se vrlo lako moe pretvoriti u oblik ustroja nastavnoga sata.

STRUKTURA NASTAVNOG SATA IZVEDENA IZ OBLIKOVANJA NASTAVNOG PROCESA

PRIPREMANJE
(MOTIVACIJA I NAJAVA NASTAVNE JEDINICE)

OBRADA NASTAVNOG SADRAJA

UVJEBAVANJE

PONAVLJANJE

PROVJERAVANJE (I OCJENJIVANJE, AKO TREBA)

110

Naravno, da e ovakva struktura nastavnog sata, njegovo ustrojstvo, vrlo malo rei upravo o onome to vas najvie zanima: kako obraditi nastavni sadraj. Ako se sada prisjetimo kolske interpretacije zagrebake knjievno -kritike kole ona nam omoguava osim priprave za knjievno djelo i njegove razliite naglaske kod primatelja-uenika, ija se recepcija usmjerava interpretativnim itanjem koje pokuava osnaiti dojam i emocionalnu reakciju koja se zatim verbalizira i pokuava racionalno spoznati da bi se u konanici knjievni predmetni sadraj podvrgao racionalnoj analizi i objavi konane spoznaje knjievnoga predmeta kao jedinstvene i neponovljive cjeline. U ovako strukturirano me satu, dobivena prilagodbom Poljakova pojanjenja odgojno-obrazovnog procesa, nain obrade je ostao nedefiniran, to samo po sebi nije loe, jer se onda unutar te slobode moguih kreacija da promiljati ta obrada na vie utvrenih naina ili u skladu s nekim osobnim poimanjem onoga koji pouava. USTROJSTVO ANALITIKO-INTERPRETATIVNOG NASTAVNOG SATA KNJIEVNOSTI Profesor Rosandi navodi i prijedlog strukture nastavnoga sata Radmila Dimitrijevia51 koji izgleda ovako:

STRUKTURA NASTAVNOG SATA KOLSKE ANALIZE GLASNO, IZRAAJNO, EKSPRESIVNO ITANJE TEKSTA LOKALIZACIJA TEKSTA

PLAN ZA ANALIZU

PROUAVANJE SADRAJA IDEJA TEKSTA

PROUAVANJE FORME

ZAKLJUAK

51

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 84

111

Ukoliko sada razmotrimo ovaj prijedlog u suodnosu prema kolskoj interpretaciji zagrebake kole prvo to emo zamijetiti da ne postoji motivacijski postupak prije izraajnoga itanja, niti postoji nastavna situacija koja predvia razvijanje uenikih dojmova u pravcu doivljaja umjetnine, nego se praktino odmah ide na znanstveni pristup lociranja teksta u knjievno -povijesnom smislu koje e omoguiti ispravan okvir analize koja se odvija na nain da se o njoj progovara najprije kroz njezin plan: to je sve potrebno analizirati, koje detalje i na koji nain. A onda se ona ipak lagano vraa u stare formalne okvire prouavanja ideje, svoenja knjievnosti na racionalni jezik znanosti i/ili filozofije i prouavanje oblika. Analiza se, oito je, moe odvijati na vie naina: kroz dijalog, kroz rad u skupini ili pojedinano. Na koncu slijedi zakljuak kojim se pokuavaju istai spoznaje do kojih se dolo tijekom analize. Sljedei iskustveni model kojega emo pokuati predoiti, zapravo je prijedlog dvojice njemakih didaktiara Ingeborga Bastiana i Valtera Kovara. 52 On je oslonjen na udio koji se odnosi na onoga koji pouava, a koji se svodi na odreenu potrebnu motivaciju onih koje pouava, na njihovo ne samo emotivno -voljno pripravljanje za obradu novog nastavnog sadraja nego i racionalno -spoznajnu dimenziju odgovarajue priprave jer on je duan uspostaviti suodnos s dotad obraenim (poznatim) nastavnim gradivom te za osmiljavanje podruja obrade novog nastavnog gradiva, to je sve potrebno doznati i spoznati, ali i stvoriti uvjete za samostaln i rad uenika koji zajedniki s uiteljem postavljaju ciljeve samostalnoga rada, a zatim preuzimaju potpunu odgovornosti i samostalno rade. U tijeku njihova samostalnog rada uitelj postaje pasivniji, no ipak uvijek u mogunosti potrebnih reakcija za osigu ranje odgovarajuih uvjeta samostalnoga rada i kao mogui kompetentni savjetnik u sluaju odreenih problema i uenikih dvojbi.

52

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 84

112

DIDAKTIKI MODEL (njemaki)

PRIPREMANJE UENIKA ZA EMOCIONALNO PRIMANJE NOVOG GRADIVA USPOSTAVLJANJE VEZE S POZNATIM GRADIVOM MOTIVIRANJE ZA OSMILJAVANJE NOVOG GRADIVA

ORGANIZIRANJE (PRIPREMANJE) SAMOSTALNOG RADA

POSTAVLJANJE CILJA

Naravno da ovakva struktura trai nadopunu koja se pretpostavlja na nekom od sljedeih nastavnih sati: prezentaciju uenikih postignua i nune korekcije u pravcu istinske knjievno-znanstvene analize. Profesor Dragutin Rosandi ponudio je strukturni model nastavnog sata knjievnosti samostalne interpretacije (analize) knjievnoga djela. Za razliku od nastavnoga sata kolske interpretacije gdje se uenik u sredite nastave postavlja kao onaj koji doivljava knjievno djelo i ija se reakcija oslobaa kroz didaktiki osmiljeni razgovor sve do konane racionalne obrade knjievnoga djela u stalno j dijalokoj suradnju uitelja i uenika ovaj model namijenjen je za samostalnu ueniku interpretaciju koja e se, oito je, odvijati kao priprema za samostalni rad uenika i sam taj rad s objavom rezultata i korekcijama analize.

. 113

SATI SAMOSTALNE INTERPRETACIJE (ANALIZE) KNJIEVNOG DJELA

UVOD U KOMUNIKACIJU S KNJIEVNIM DJELOM (EMOCIJE, ZVUKOVNE VRIJEDNOSTI)

RAZVOJ INTERESA ZA SAMOSTALNO ITANJE, OBOGADIVANJE PERCEPCIJE I IMAGINACIJE

KULTURA ITANJA (PERCEPCIJA, REFLEKSIJA, IMAGINACIJA), SAMOSTALNO OTKRIVANJE POJAVA

OSPOSOBLJAVANJE ZA SAMOSTALNU INTERPERETACIJU

INTERPERETACIJA NA VIOJ KNJIEVNOTEORIJSKOJ I KNJIEVNOPOVIJESNOJ RAVNI (RECEPCIJA, REAKCIJA, REFLEKSIJA, KRITIKO MILJENJE).
53

Uvod u komunikaciju s knjievnim djelom osigurava motivaciju, ali i otkriva i odreene razine na kojima se o djelu mora razmiljati: emotivne i zvukovne vrijednosti. Razvijanje interesa za samostalno itanje takoer je u motivacijskoj slubi kao to je pojanjavanje kulture itanja ona dimenzija koja lagano uvodi uenika u osposobljavanje za samostalnu interpretaciju. Ukoliko se u zavrnoj instanci pronau modeli dotadanjih knjievno -kritikih analiza ili konkretnih analiza konkretnoga djela to e osposobljavanje ne samo poprimiti dimenziju obrazloenih sudova nego i mjernu veliinu samostalne interpretacije. esto bi zbog sugestivnog utjecaja autoriteta ovo bilo bolje prezentirati nakon samostalnog rada i prezentacije rezultata kao mogui pravac korekcije samostalnih radova. U ovom smo se smislu usudili predloiti strukturu nastavnoga sata sukladno promiljanju prednosti i nedostataka odreenih predloenih modela:
53

114

MOTIVACIJA (KRATKA NAJAVA I PROVJERA OEKIVANJA)

IZRAAJNO ITANJE (ESTETSKI DOGAAJ)

OBJAVA TEKSTA
SAMOSTALNO USMJERNO ITANJE

REFLEKSIVNA STANKA
OBJAVA DOIVLJAJA

POETNO RAZUMIJEVANJE

NASTAVNI SAT KNJIEVNOSTI

TEKSTA

(TOKID)

PROVJERA POETNOG RAZUMIJEVANJA

KNJIEVNOPOVIJESNA LOKALIZACIJA TEKSTA

KONTEKSTUALIZACIJA KNJIEVNOUMJETNIKOG DJELA

REKONSTRUKCIJA PRVOTNOG HORIZONTA OEKIVANJA

ANALIZA I INTERPRETACIJA TEKSTA (I KOREKCIJE)

SINTEZA, STVARALATVO I ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

115

MOTIVACIJA

KRATKA NAJAVA

(PROVJERA OEKIVANJA)

Prva nastavna situacija Zagrebake kole Doivljajna i spoznajna motivacija za nastavni sat, u ovoj varijanti, moe se obaviti kao razliiti prigodni djelatni oblici pouavanja u suradnji s uenicima i s obzirom na predmetni sadraj, odnosno knjievni svijet koji se uspostavlja konkretnim knjievnim djelom, s istovjetnim razlozima i obrazloenjima. Dijelom ove nastavne situacije dri se i kratka najava tekst (s zapisivanjem naslova i imena autora na plou). Neka kratka zanimljivost u svezi autora i/ili teksta koja bi mogla pobud iti daljnje ueniko zanimanje, te ukoliko se ukae potrebnim (s obzirom na plan tijeka sata) i mogue kratko propitivanje polaznih uenikih oekivanja.

OBJAVA TEKSTA

IZRAAJNO ITANJE (ESTETSKI DOGAAJ)

SAMOSTALNO USMJERENO ITANJE

Tekst se moe objaviti interpretativnim itanjem. Koje treba svojom izraajnou, tumaenjem teksta, ostaviti dojam na uenike. Ono treba biti: estetski in. U ovom smislu postoje ipak neke odluke koje uitelj mora donijeti. Ukoliko ima snimku interpretacije istog tekst nekog glumca koji to radi onako kako treba, naravno da e je uz odgovarajuu mogunost reprodukcije i kvalitetnog ozvuenja objaviti. I to nije problem. Ali to ako smo bolesni, boli nas grlo. 116

Moe li tekst itati za to pripremljeni uenik. Ocjena i procjena je vaa. Hoe li takvo itanje biti estetski in? to ako je tekst prilino dugaak. Hoemo li ustrajati u zahtjevu paljivoga sluanja (interpretativnoga itanja) ili emo zahtijevati nijemo praenje teksta. I najbolje itanje moe se pretvoriti u itanje s prekidima (zbog potrebe primirivanja, onih koji su izgubili koncentraciju i poeli ometati in), ako Vam se to dogodi eljeni uinak je izostao. Kod duih tekstova sigurnije je ii s uenikim praenjem teksta (procjena i odluka je Vaa). Druga je mogunost da idete na usmjereno ueniko itanje. itanje koje oni vre samostalno, s nekim Vaim moguim sugestijama o onome to e itati.

REFLEKSIVNA STANKA

Interpretativno itanje bi trebalo biti estetski dogaaj koji e ostaviti odgovarajui dojam na uenike. A on se saima u trenutku refleksije, koji traje upravo onoliko (vremenski) dug koliko je potrebno da se dojmovi srede. On (trenutak refleksije) je naglaena stanka tijekom koje odjek itanja se slijeva u cjelovitost dojma. POETNO RAZUMIJEVANJE TEKSTA

OBJAVA DOIVLJAJA PROVJERA POETNOG RAZUMIJEVANJA

Zatim slijedi objava dojmova i pokuaj njihove verbalizacije i racionalizacije kroz odgovarajuu dijaloku (poliloku) razgovornu izmjenu osjeaja i miljenja. Na ovaj nain se dojam pokuava uspostaviti kao doivljaj umjetnikoga djela s odgovarajuim obrazloenjima vlastitog doivljaja. Polazei od ukupnih duhovnih potencijala svakoga ovjeka i svakoga teksta u obrazlaganju dojma i u preispitivanju uenikoga doivljaja polazimo od emocionalne 117

dimenzije teksta i preispitivanje emocionalnog sloja samoga dojma. Od uobiajenog suda koji je povezan s dojmom u smislu da im se tekst svia ili ne svia, preko svih nijansi nazonosti emocionalnog sloja u samome tekstu, pa preko tako ostvarenih raspoloenja, razmatranja htijenja i nada (svega onoga to u uobiajenom ivotu nekako pridajemo srcu) i sve to pokuavamo povezati s uenikim ivotnim iskustvom. Emocionalni potencijal teksta i njihova emocionalna iskustva (korelacija). Potom se usmjeravamo na fantazijski potencijal teksta, njegovo uspostavljanje slika i mogunost uenikoga predoavanja istih (kako zamiljaju). Mogu li tako osmiljene pjesnike slike (ili vizije) usporediti s neim iz vlastite okoline, okolice i okolia. Rad mate nije samo snovito fantaziranje o nemoguemu nego i predoavanje moguega. istina je gledamo oim, ali vidimo mozgom. Kako zamiljaju? Kako su predoili? I na koncu kako su razumjeli. Razumska dimenzija teksta. Njegov smisao. Njegova logika. Ako ovome prirodamo i zvune signale estetske poruke (govornu ljepotu) zapravo smo u punini duhovnoga potencijala teksta preispitali ueniki dojam. Objavili doivljaj i povezali ga s uenikim iskustvom. Obavili smo interprtaciju teksta na onoj razini plodotvornog razgovora (i intutivnih spoznaja) o tekstu u kojemu smo poetni dojam posvijestili i ispunili Diltheyev zahtjev: Pojmimo to nas se dojmilo. DOJAM POJAM (KOJIM OZNAAVAMO INTUITIVNI LJUDSKI DOIVLJA NEKOGA ILI NEEGA: UKUPNOST ONOGA TO TAJ NETKO ILI NETO OSTAVI KAO OTISAK SVOJE NAZONOSTI (I DJELOVANJA) U OVJEKU. Da bi poetni dojam uistinu postao racionalno spoznati doivljaj mi poetni intuitivni doivljaj moramo racionalizirati. Proi i kroz njegovo obrazloenje i objanjenje. ovjek spoznaje osjetilno, emotivno, fantazijski i racionalno. Za osjetilnu dimenziju kod doivljaja umjetnine od iznimne su vanosti dva takozvana teorijska ula: vida i sluha. I u tom smislu valja od poetnoga dojma proi kroz razumijevanje dojma preispitivanjem osjetilnih i osjeajnih dimenzija, kao i potaknutih fantazijskih (predoavajuih) sposobnosti i na koncu razumskog uvida u samo razumijevanje. Osjetiti u hrvatskom jeziku pribliava osjet i osjeaj, jer moemo osjetiti dodir, miris; ali i strah, bijes, mrnju, ljubav Ono to doivljavamo percipiramo i osjeamo, 118

intuitivno spoznajemo. U onom to pridajemo srcu (ili dui) osim emocije postoje i htijenja, elje, nade, oekivanja i iznevjerena oekivanja Iako se kae da smo knjievno djelo osjetili kroz dva osjetila, vid i sluh; jer smo ih uistinu itali (gledajui) i sluali (govorenje teksta); ipak se ono temeljno kada su ova dva osjetila u pitanju dogaa u duhu itatelja. Istina je da gledamo oima i slu amo uima, ali vidimo i ujemo mozgom. U duhu. Stvaramo slune i vidne predodbe, povezujemo ih svojim fantazijskim moima koje su mo predoavanja onoga to osjetilima percipiramo kao rijei kojima pridajemo ne samo znaenje (i smisao), nego ih i predoavamo kao mentalne predodbe onoga o emu rijei govore.

OBJAVA DOIVLJAJA

SRCE MATA UM
UENIKO ISKUSTVO

I na koncu koja smo znaenja i smisao dali svemu onome to smo osjetili i predoili, kako smo to razumjeli. Ako smo poticajnim pitanjima proli kroz sve ove dimenzije knjievnoga djela i povezali ih s uenikim iskustvom ivota ostvarili smo dobar uvid u razumijevanje knjievnoumjetnikoga djela samih uenika to e nam omoguiti da vlastitu analizu i interpretaciju prilagodimo njihovu razumijevanju i obavimo kao nadogradnju njihovih dotadanjih uvid a. Tek nakon objave doivljaja moe se poeti s rekonstrukcijom prvotnog horizonta oekivanja i/ili knjievno-povijesnom lokalizacijom teksta koja se moe zapoeti jo jednim itanjem teksta u sebi, otkrivanjem njegovih jezinih i poetikih vrednota i pokuajem, s obzirom na njih, smjetaja u odgovarajue knjievno -povijesno razdoblje. Prije analize i intrepretacije morat se obaviti njezino knjievno-znanstveno utemeljenje koje smo imenovali:

119

KONTEKSTUALIZACIJA KNJIEVNO-UMJETNIKOG DJELA

Iako smo u samom strukturnom modelu nastavnoga sata naveli njezine temeljne sasatavnice:

KNJIEVNO POVIJESNA LOKALIZACIJA TEKSTA REKONSTRUKCIJA PRVOTNOG HORIZONTA OEKIVANJA

ini se da e biti nuno ponuditi i dodatno obrazloenje. Naime kontekst knjievno umjetnikoga djela dao bi se prikazati vieslojno na sljedei nain:

KNJIEVNOST

AUTOR

KNJIEVNOUMJETNIKO DJELO

ITATELJ

Svaka od ovih osnovnih sastavnica knjievnosti ima vlastiti kontekst.

AUTOR

KNJIEVNOUMJETNIKO DJELO

ITATELJ

KONTEKST AUTORA

KONTEKST DJELA

KONTEKST ITATELJA

120

Autor pie u odreenom vremenu i prostoru i on ima kontekst unutar kojega to ini. U vrijeme pozitivizma upravo se tom kontekstu davao poseban znaaj jer se polazilo od pretpostavke da je knjievno-umjetniko djelo posljedica kojoj je znanstvenoutemeljeno mogue pronai odgovarajui uzrok, pa se on ponekad traio u biogra fiji pisca, njegovom drutvenom poloaju, njegovoj psihi

BIOGRAFIZAM

KONTEKST AUTORA
KNJIEVNOST I IDEJE (IDEOLOGIZAM)

PSIHOLOGIZAM

SOCIOLOGIZAM

KNJIEVNOST I DRUGE UMJETNOSTI (ARTIZAM)

Od kojih se ova zadnja tri odnosa mogu uspostaviti i kao glavnina onoga to se imenuje jedinstvenim imenom:
DUH VREMENA

No osim konteksta autora, knjievno -umjetniko djelo ima i druga dva konteksta koja se daju takoer obrazloiti.
KNJIEVNOUMJETNIKO DJELO

KULTURA (KAO TEKST)

KNJIEVNOST (UKUPNOST TEKSTOVA TRADICIJA)

KNJIEVNA DJELA ISTOG RAZDOBLJA (POETIKA)

DRUGA UMJETNIKA DJELA (ISTODOBNA I UKUPNA)

Knjievnost se pojavljuje kao specifina ljudska djelatnost unutar koje knjievno umjetnika djela u usporedbi s drugim knjievno -umjetnikim djelima ostvaruju vlastitu vrijednost. Ona to ostvaruje na dvije svoje razine. Na razini odreenog knjievno povijesnoga razdoblja, onih dijela s kojima konkretno djelo dijeli poetiku razdoblja (i duh vremena); te na razini ukupnosti knjievnih djela kao knjievne tradicije, te da ono kao konkretno djelo u tom smislu slijedi iza itavog niza djela ( tradicije na temelju koje 121

se uspostavljalo), te itavog niza dijela koja slijede poslije njega (kada je ono postalo udjelom iste te knjievne tradicije). Isto kao to se i autor pojavljuje kao jedan u nizu autora: poslije onih koji su mu prethodili i prije onih kojima prethodi. Ova konkretan povijesna poz icioniranost nije istovjetna kada je u pitanju trei dionik institucije. Naime, konkretni itatelj knjievnosti razliito se povijesno kontekstulaizira. Jer on istina moe biti onodbni itatelj, dakle itatelj knjievnoga djela unutar konteksta autora i vremena nastanka samog knjievno -umjetnikoga djela. No, on je u knjievnosti vrlo esto (i gotovo uobiajeno) pozicioniran u razliitom vremenu (esto i prostoru), negoli autor konkretnog knjievno -umjetnikoga djela. Razliitost njegova konteksta dovodi do specifinosti koje su svojstvene funkcioniranju knjievnosti kao institucije. Jer se kontekstu autora i knjievno umjetnikoga djela pridodaje i aktivnu ulogu igra i kontekst samoga itatelja, na emu je na osobit nain inzistirala teorija recepcije.
KONTEKST ITATELJA

IVOTNO ISKUSTVO (BIOGRAFIZAM)

DUHOVNA KONSTITUCIJA (PSIHOLOGIZAM)

DRUTVENA SREDINA (SOCIOLOGIZAM)

IDEOLOGIJA / SVJETONZAOR (KNJIEVNOST I IDEJE)

KNJIEVNOST I DRUGE UMJETNOSTI (ZNANJA) KNJIEVNOZNANSTVENO ZNANJE

ISKUSTVO ITANJA

POVIJEST DJELOVANJA DJELA

Naravno, da se svaka od ovih kontekstualizacija ostvaruje na konkretnom satu u onoj mjeri koja ostvaruje odgovarajuu podlogu koja e biti valjano utemeljenje vae 122

ve pripremljene analize i interpretacije knjievno -umjetnikoga djela, te kao nadopuna kroz objavu doivljaja uoenih uenikih knjievno -znanstvenih i itateljskih potreba za odgovarajue itanje i razumijevanje konkretnog knjievno-umjetnikoga djela. Ukoliko se procjeni da je za analizu (i interpretaciju) dovoljan samo knjievnopovijesni smjetaj moe se ostati na toj razini mogue analize. Pozitivistiki udio iznoenja znanstvenih podataka sada moe biti rastereen potrebe motivacijskih elemenata koji su bili nuni u smislu kolske interpretacije Zagrebake kole, jer je tek nakon toga slijedilo interpretativno itanje (intelektualno -emocionalna pauza) i objava doivljaja. Isto tako ozbiljan i analitian rad na rekonstrukciji prvotnog horizonta oekivanja moe se postaviti kao naglaena racionalna spoznaja koja otvara uvid u knjievno-povijesni trenutak nastanka djela u svim njegovim znanstvenim dimenzijama: knjievno-povijesnim, knjievno -teorijskim i knjievno -kritikim. Rekonstrukcijom prvotnog horizonta oekivanja, razmatranjem povijesti djelovanja djela (kroz knjievno -znanstvene informacije) te kroz dotadanje itateljsko i ivotno iskustvo ostvaruje se takoer onaj dio konteksta knjievno -umjetnikoga djela kojega pripisujemo odgovarajuem kontekstu itatelja.

ANALIZA I INTERPRETACIJA TEKSTA (I KOREKCIJE)

Ukoliko ste koristili mogunost ispitivanja polaznih oekivanja nakon najave teksta (i imena autora) ovu nastavnu situaciju moete zapoeti kratkim preispitivanjem ostvarenosti ili iznevjernosti tih oekivanja.

PREISPITIVANJE POETNOG OEKIVANJA

Jesu li se ostvarila i u kojoj mjeri. to je bilo iznenaujue. Nekad se itavi rad na tekstu po ulomcima moe osmisliti na ovaj nain, tako da se po ulomcima teksta polazi od pretpostavki daljnjeg razvoja i njihova naknadnog preispitivanja i to kao jedna vrlo kreativna mogunost i stvaralaka nastava. Interpretacija i analiza djela koja slijedi moe se dogaati u okviru prethodne spoznaje knjievno-povijesnih injenica i/ili nasloniti na objavu doivljaja u smislu njezine primjerenosti (to je od posebne vanosti u radu s mlaima), ali ono to se 123

otvara kao mogunost jest izbor razliitih analitikih i interpretativnih postupaka, kao i razliitih djelatnih oblika pouavanja. Ona se moe uraditi dijaloki, kao rad u skupini, u paru ili pak pojedinani rad; dakle, u razliitim nastavnim oblicima. Ukoliko se radi kao pojedinana djelatnost uenika, ili djelatnost uenika u paru ili pak skupini svakako ete morati osmisliti i mogunost objave rezultata, kao i naina na koji ete to obaviti. U svakom sluaju bit ete u mogunosti korektivno djelovati na sa m rad te upuivati na razliite analitike mogunosti kao i unutar odreenih analitikih ili interpretativnih postupaka intervenirati u pravcu to bolje i kvalitetnije analize i interpretacije. Isto tako kao sintezu analitikoga postupka moete konkretnu analizu (ili jo bolje mogu uenici sami) usporediti s analizama i interpretacijama u povijesti kritike recepcije istog tog knjievnoga djela kao usporednu veliinu. Ovdje je i osobita mogunost da se kroz priu o rekonstrukciji prvotnog horizonta oekivanja progovori i o estetskoj vrijednosti djela kroz promatranje takozvane estetske distancije, pomaka u odnosu na knjievna djela u okviru njegove knjievnopovijesne okoline, ali u konanici i kroz sagledavanje povijesne sudbine djela koja govori o mijenama estetskih kriterija i povijesno razliitih ocjena njegovih estetskih vrijednosti. Iz analiza i interpretacija, bez obzira na njihovu razinu, uvijek e se raati i zadaci za samostalni rad. U naelu, da ne ostanemo samo na teoretiziranju, za poeziju je iznimno bitno da uobiajenom odnosu izmeu znaenja i smisla prirodate nove jedinice znaenja odnosno smisla. Naime, i u obinom razgovoru rije je jedinica znaenja, a reenica jedinica smisla. Ako vam netko kae da ne mlatite praznu slamu. Vi ete na razini razumijevanja smisla kojega je tom iskazu pridala naa govorna zajednica znati to vam je reeno, ne na razini zbroja znaenja koritenih rijei. Dakle uobiajenom pravilu: rije = jedinica znaenja reenica = jedinica smisla. U razumijevanju poezije pridodajemo i sljedee jedinice znaenja/smisla. rije = jedinica znaenja stih jedinica smisla stih jedinica znaenja strofa jedinica smisla strofa jedinica znaenja pjesma jedinica smisla. Analiza poezije se naslanja na tradiciju versifikacije (i metrike), te (poetike i retorike) stilistike i karakterizira je ideja da se pretpostavlja da se cjelinom pjesnikoga djela eli neto priopiti i da ta cjelina ima smisao kojega se uspostavom znaen ja u jednom semantikom otkrivanju znaenja (unutar sebe dosljednom postupku) moe 124

donekle i priopiti (izrinim iskaznim oblikom, nekom drugom vrstom jezika, negoli je jezikom knjievnosti). kao to se proza u itanju ostvaruje na drugi nain kao nepresta no uspostavljanje rijeima ostvarene iluzije i njezina analiza i interpretacija trai neto drugaiji pristup. Analitiki postupak se vie ne oslanja na rijei (kao motive, najmanje tematske jedinice), nego na rijei u slubi uspostave knjievnih pojedina nosti (likova, prostora, vremena, dogaaja) koje sudjeluju u ostvaraju cjeloivite iluzije (knjievnoga svijeta). Za analizu proze bitan je slijed postupaka:

MANJE POZNATE RIJEI

MJESTO DOGAAJA

VRIJEME DOGAAJA GLAVNI LIKOVI

ANALIZA I INTERPRETACIJA PRIPOVJEDNE PROZE

SPOREDNI

UZRONO-POSLJEDINI SLIJED PRIPOVJEDNI SLIJED KOMPOZICIJA KARAKTERIZACIJA

PRIPOVJEDA

MOTRITE

TEMA

IDEJA

125

esta pitanja koja se znaju postaviti jesu zato na poetku analize kod likova s amo njihov navod i ocjena o njihovoj vanosti za priu (glavni ili sporedni). Na temelju ega i u svakodnevnom ivotu ocjenjujemo likove: po onome to nam o njima netko drugi govori (autor) po onome to oni sami govore (i misle) rasuto diljem teksta;

ali, ma kako to bilo vano ono to je temeljno jo nam uvijek nije dostupno, kao i u svakodnevnici ljudi mogu govoriti i misliti to hoe, pa i o njima drugi mogu govoriti to god hoe temeljne zakljuke o ljudima donijet emo na osnovu onoga to oni ine (i kakve izbore vre; inei). A iz ega emo to doznati u tekstu nego iz pripovjednog slijeda (tijeka radnje). Drugo esto pitanje zato tema tek na kraju, jer se o onome o emu se radi u tekstu moe govoriti odmah na poetku. Ni tu nema velike tajne. Istina je da se po prirodi stvari uistinu ak prvo pitanje moe postaviti ono ope: o emu se radi u proitanom tekstu. I da ete dobiti odgovarajui odgovor; ali je isto tako istina da kad se to uradi na poetku da se esto zaboravi da je tema okvir ideje. I da se tekstom neizravno ne moe poruiti neto to nema nekakve veze s onim o emu pria govori (a to se prigodom razdvajanja ova dva elemnta analize i interpretacije itekako zna dogaati).

SINTEZA
UENIKO IZRAAJNO ITANJE I/ILI PREPRIAVANJE

STVARALATVO ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

Sinteza rada na sati uvijek e traiti ponavljanje steenih znanja, zapisivanje podataka s ploe. To je vrijeme i za uvjebavanje uenikoga itanja. Cilj mora biti svakodnevno poboljanje izraajnosti. Naravno, ponekad je mogue umjesto itanja ii na prepriavanje teksta uz pomo ostvarenoga pripovjednoga slijeda (tijeka radnje).

126

Ovo je i trenutak kada moete izabrati i neki stvaralaki radni zadataka, dramatizaciju ili inscenaciju (improviziranu igrokaznu izvedbu teksta), neki stvaralki randi zadatak koji ukljuuje pisano izraavanje. Postoji tisue kreativnih zadataka, ovo je trenutak kada moete preispitivati njihov kreativni potenicijal i kako bi oni neku od zgoda ili situacija osmislili, bi li izmijenili kraj, kako bi se neki od njima dragih prijatelja ili poznanika ponaali u nekim situacijam iz teksta I slino Zadaci za samostalni rad (kod kue) dakako mogu biti ovi stvaralaki ukolik o nisu dovreni do konca nastave ili pak neki posve drugi, ali nikada pretjerivati. Korelacija s drugim predmetnim sadrajima. Dakako. Ali ne treba pretjerivati. Temeljna je stvar i pouka u razrednoj nastavi kvalitetno ovladavanje itanjem. to je mogue bre, bolje (interpretativnije). Zatim pisanog izraavanja. Pismenog (ako je mogue). I ukoliko su uspijeli ovladati i saimanjem teksta (kroz rad na pripovjednom slijedu, tijeku radnje) i prepriavanju Vi ste ostvarili veliki preduvjet da Va uenik bude dobar uenik iz mnogih predmetnih podruja. Ne samo iz hrvatskoga jezika i knjievnosti. Povijest, zemljopis, biologija, kemija, fizika, matematika u svemu se hoe i itanja i saimanja (i razumijevanja).

127

USTROJSTVO NASTAVNOG SATA PROBLEMSKE NASTAVE Poseban oblik otvorenog metodikog sustava, u kojem je naglasak na ueniku istraivau i nastavi kao motivacijskoj dimenziji cjeloivotnog uenja uklopljenog u cjelodnevni i svakodnevni rad i uenje uenika a koji se imenuje problemskom nastavom zapravo ima samo jedan specifikum: stvaranje problema. Ne po onoj ako nisi dio rjeenja budi dio problema, nego kao otvaranje takve perspektive uenja (samostalnog rada) koja e omoguiti razliite uvide u knjievni predmet i njegovo to cjelovitije razumijevanje. Osmiljavanje moguih problemskih pitanja ili teza koje bi trebalo potvrditi ili osporiti, takoer je udio nastavnog procesa u kojemu onaj koji pouava kreativno ohrabruje uenike da se izjanjavaju oko moguih valjanih dvojbi ili teza. U tom smislu je potrebno osmisliti takav problemski zadatak koji e omoguiti, ako nita drugo, neko od moguih vienja knjievnoga predmeta, ali je isto tako mogue se potruditi oko vie razliitih problemskih pitanja kao specifinim zadacima razliitih uenika koji se kasnije prezentacijom postignua i njihovom korekcijom primiu kao mogunosti vienja istog predmeta iz razliitih kutova to dovodi do potpunijeg sagledavanja predmeta, a i mogunosti usporedbe vlastitih postignua s razliitim promiljanjima istovjetnog knjievnoga svijet. Profesor se Rosandi54 u vie navrata vraao ovom modelu no temeljni oblik bi se mogao prikazati na sljedei nain:
PROBLEMSKI SAT

OTVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJE

DEFINIRANJE PROBLEMA I METODA ISTRAIVANJA PROBLEMA

SAMOSTALNI ISTRAIVAKI RAD ANALIZA REZULTATA ISTRAIVANJA (KOREKCIJA I DOPUNA) ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

54

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 221, 101 i 84

128

Kako kreirati problemsko pitanje? Najei oblici mogue postavljenih dvojbi na neki nain pripadaju sadrajnoj analizi knjievnoga djela jer se oni pojavljuju kao moralni, estetski, filozofski, idejni, psiholoki ili drutveni problemi. No isto tako vjet pouavatelj e zasigurno pronai i kompozicijske pa i jezinostilske probleme koji se mogu osmisliti tako da problemska nastava dobije na irini. Ono to je na neki nain suava jest mogunost osmiljavanja odgovarajuih radnih zadataka, a ono to je promovira samostalni je istraivaki rad ue nika u kojem se uenik pojavljuje kao djelatni subjekt s ozbiljnim znanstvenim zadatkom kojega treba rijeiti vlastitim istraivanjem. Na neki nain podvrsta problemske nastave je mogua rasprava oko osmiljene teze u kojoj su uenici sudionici rasprave. U poetku onaj koji pouava moe biti moderatorom no u kasnijim fazama ve uspostavljenih pravila i naina raspravljanja bolje je cjelokupnu raspravu prepustiti uenicima. Ovakav tip nastave, naravno, ne moe osigurati apsolutni uvid u odreeni knjievni predmet ali e stoga u bitnome utjecati na razvijanje sposobnosti izraavanja, kulturu dijaloga i mo suoavanja s razliitim miljenjima, stajalitima i pogledima. Nikada vjerojatno potpuno neete iscrpiti knjievno djelo pa tako niti ovakvom vrstom nastavnog sata,
55

ali sama injenica da ste vlastite uenike oslobodili za

kreativno miljenje utjecali na kulturu njihova dijaloga nije za odbaciti. Osim toga, s vremena na vrijeme, neki ovakav tip nastavnog sata unese osvjeenje u ustaljenu koloteinu nastave, a raznolikost metodikih postupaka ono je emu teite.
DEBATA (OKO TEZE)

FORMULIRANJE I PRIHVADANJE TEZE

OPREDJELJIVANJE ZA I PROTIV

POLEMIKA

RAZRJEENJE SPORA

ZAKLJUNA RIJE

55

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 101

129

ISKUSTVENI MODELI NASTAVNIH SATI KNJIEVNO-ZNANSTVENIH PREDMETNIH SADRAJA Osim knjievnih djela nastavnim jedinicama u nastavi knjievnosti mogu biti i knjievno-znanstveni predmetni sadraji. Dakako da e oni biti razliito obraivani nego knjievna djela a i proces itanja, kao i usmjerenje itanja u tom sluaju je posve razliit. itanjem knjievno-znanstvenih djela umanjuje se uloga imaginacije, fantazije, mate a jaa njegovo logiko usmjerenje. esta potreba zapamivanja odreenih knjievnoznanstvenih postignua obrazloenja utjecat e i na nain obrade takvih tekstova, a i njihovih obrazloenja. Ustrojstvo nastavnog sata slijedit e neke uopavajue modele, ali e i pojedine teme imati prilagoena ustrojstva nastavnoga sata kao primjerice obrade knjievno povijenog razdoblja ili pravca. 56 i

KORELACIJSKO INTEGRACIJSKI MODEL ZA PROUAVANJE EPOHE

POVEZIVANJE NA PRETHODNA ZNANJA

NAJAVA EPOHE

DEFINICIJA

STVARATELJI POVEZIVANJE KNJIEVNOSTI I DRUGIH UMJETNOSTI TE DRUGIH PODRUJA (FILOZOFIJE, ZNANOSTI) POVEZIVANJE NASTAVE JEZIKA I NASTAVE KNJIEVNOSTI

SINTEZA - RAZDOBLJA

56

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 110 i 111

130

Naravno da se svakom ustrojstvenom modelu mogu pronai zamjerke pa tako i ovome koji polazi od deduktivnih naela ali se moe, recimo, unutar istoga sata osmisliti prethodno oprimjerivanje odreenim odabranim tekstovima onoga to se eli izrei definicijom, pa bi se tako on mogao pretvoriti u postignua naelom indukcije. No, ako je i osmiljen kao prelamanje odreenog procesa kroz neku vrst informiranja od strane onoga koji pouava on ne sprjeava mogunost razliitih varijacija i vau kreativnost unutar isprobanih koridora. Isto tako profesor Rosandi je ponudio i model obrade knjievno -teorijske teme57 koji je opet proet idejom dedukcije, to je vidljivo iz redoslijeda nastavnih s ituacija jer oprimjerivanje slijedi tek nakon definiranja, no nita zato (toj staroj koli, moete zamjeriti, ali ona zasigurno ima svoje razloge i obrazloenja) vi redoslijed tih nastavnih situacija jednostavno moete zamijeniti. Nikakvih prigovora ne ete zasigurno imati, ali tada zbilja morate paziti da vai primjeri uistinu uopavanjem zakljuaka o odreenoj pojavi logikim slijedom vode do odreene i odgovarajue definicije obraivanog knjievno -teorijskog pojma ili teme.

SAT OBRADE KNJIEVNOTEORIJSKE TEME MOTIVACIJA NAJAVA KNJIEVNOTEORIJSKE TEME

DEFINIRANJE
OPRIMJERIVANJE SAMOSTALNO PRONALAENJE NOVIH PRIMJERA MOGUDA STVARALAKA PRIMJENA U VLASTITOM JEZINOM IZRAAVANJU

57

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 106

131

Zavrna situacija nastavnog sata prikladno se primie stvaralakoj nastavi i takvu mogunost uvijek treba iskoristiti. Za obradu knjievno-kritikih tekstova profesor Rosandi nudi sljedei model 58:

OBRADA KNJIEVNOKRITIKOG TEKSTA NAJAVA TEKSTA I PROBLEMA ITANJE TEKSTA DIJALOG (RASPRAVA O TEKSTU) UOPDAVAJUDI DIJALOG ZAKLJUNA RIJE UITELJ(A)/ICE

Knjievno-kritiki tekstovi osim za zasebnu obradu esto vam mogu i trebaju posluiti kao mjerna veliina u ocjenama odreenih knjievnih djela, ali i kao iskaz njegove povijesne sudbine u odreenom povijesnom trenutku. Te knjievno -kritike recepcije nas upuuju da smo mi tek itatelji i tumai u nizu prethodnih itatelja, a oni su osim to su itali i posvjestili nam tu injenicu ostavljajui trag vlastitog itanja nudei razumijevanje i ocjenu odreenih knjievnih djela, opusa autora ili stvaralatva nekoga knjievnog smjera ili epohe.

58

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 100

132

USTROJSTVO PRIGODNIH NASTAVNIH SATI Mogunost ugoavanja nekog pisca 59 svakako e biti poticajno za one koje se pouava. Moe ga se iskoristiti kao ozbiljnu prigodu za upoznavanje s njegovim stvaralatvom, ali i spoznaju institucije knjievnosti iz autorove perspektive. Ukoliko ste izvrili prethodnu pripravu vlastitih uenika vjerojatno e uinci samoga gostovanja biti svrhovitiji i korisniji.

GOSTOVANJE PISCA

NAJAVA GOSTOVANJA/PREDSTAVLJANJE PISCA

PIEVO PREDSTAVLJANJE PRIJEDLOG ORGANIZACIJSKOG OBLIKA ZA RAZGOVOR S PISCEM

RAZGOVOR ZAKLJUAK

(ZAHVALA PISCU ZA UPRILIENI SUSRET)

Ovakav model gostovanja dakako da se da prilagoditi i situaciji u kojoj se gostovanje ostvaruje, ali isto tako moe ga se uiniti ne samo suhim upriliavanjem razgovora nego i kao predstavljanje njegova opusa u kombinaciji s izraajnim itanjem uenika, prigodnom prateom glazbom pa i knjievnikovim govorenjem vlastitih uradaka. Vrlo slina mogunost ostvarivanja prigodnog nastavnog sata je sat predstavljanja knjige60 koji se moe organizirati sukladno navedenom ustrojstvu:

59 60

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 116 Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 116

133

SAT PREDSTAVLJANJA KNJIGE POZDRAVNA RIJE I NAJAVA TEME (DOMADIN) PREDSTAVLJANJE SUDIONIKA I NJIHOVA ULOGA POJEDINANA IZLAGANJA U KOJA SE UKLJUUJU ODGOVARAJUDA SREDSTVA RAZGOVOR ZA OKRUGLIM STOLOM SUDIONIKA PREDSTAVLJANJA KNJIGE ZAKLJUCI I PRIJEDLOZI

Ovo predstavljanje knjige moe a ne mora ukljuivati autora.

134

USTROJSTVO KORELACIJSKI ORGANIZIRANIH SATOVA KNJIEVNOSTI I DRUGIH UMJETNOSTI Isto je tako mogue organizirati sat knjievnosti povezan s medijski ve oblikovanom61 nastavnom jedinicom ili nekim njezinim znaajnim dijelom.

SAT KNJIEVNOSTI (MEDIJSKI VED OBLIKOVANI PRIGODNI SADRAJ)

NAJAVA MEDIJA

MOTIVACIJA ZA PRADENJE MEDIJA PRADENJE MEDIJA (SPONTANO, USMJERENO) RECEPCIJSKI ISKAZI (PISMENI, USMENI) USUSTAVLJIVANJE ZAPAANJA, MILJENJA I OCJENA

Ukoliko se radi o medijski oblikovanoj obradi neke nastavne jedinice bitna je kakvoa reprodukcije te takva organizacija koja omoguava provjeru recepcije, njezinu verbalizaciju. Tek po rijei sadraj postaje knjievno obraen, provjerljiv i pripravljen za trajniji oblik zapamivanja.
KONCER SAT EPOHE ILI SMJERA ZNAAJKE RAZDOBLJA S LITERARNOG GLEDITA NAJAVA REPRENZETATIVNIH GLAZBENIH DJELA SLUANJE GLAZBENIH DJELA IZRAAVANJE DOIVLJAJA I ZAPAANJA SINTEZA LITERARNO-GLAZBENE KARAKTERISTIKE EPOHE ILI SMJERA

61

Dragutin Rosan di, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 117

135

Model korelacijskog odnosa izmeu razliitih nastava umjetnosti moe se osmisliti sukladno prijedlogu koncert-sata62 kojega predlae profesor Rosandi. Istovjetni model recimo za likovne umjetnosti moe izgledati na sljedei nain.

KNJIEVNO-LIKOVNI SAT EPOHE ILI SMJERA ZNAAJKE RAZDOBLJA S LITERARNOG GLEDITA NAJAVA REPRENZETATIVNIH LIKOVNIH DJELA PROMATRANJE LIKOVNIH DJELA ILI NJIHOVIH REPRODUKCIJA IZRAAVANJE DOIVLJAJA I ZAPAANJA SINTEZA LITERARNO-LIKOVNE KARAKTERISTIKE EPOHE ILI SMJERA

Potreba za korelacijskim odnosom izmeu razliitih umjetnosti moe biti navoenje sasvim odreenih umjetnikih djela u knjievnome djelu 63 to moe biti poticaj za uprilienje takvog nastavnog sata koji e sadravati tu poveznicu.

SAT KONCERT U SKLOPU INTERPRETACIJE EPSKIH DJELA (I NOVELE)

UOAVANJE GLAZBENIH SADRAJA U TEKSTU

SLUANJE GLAZBE KOJA SE SPOMINJE U TEKSTU

IZRAAVANJE DOIVLJAJA

INTERPRETACIJA GLAZBENIH SADRAJA

GENEZA GLAZBENIH SADRAJA

ODNOS KNJIEVNOSTI I GLAZBE

62 63

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 114 Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 114

136

Istovjetni odnos se moe uspostaviti i s bilo kojom drugom umjetnou, pa na istovjetan nain i organizirati, ustrojiti nastavni sat s gotovo istovjetnim nastavnim situacijama. Profesor Rosandi navodi jo neke mogunosti64 ove vrste nastavnih sati, pa svi oni koji su zainteresirani za jo poneku varijaciju istog problema mogu se osvjedoiti u te razliite mogunosti. Mi emo tek navesti jo jednu estu mogunost nastavnog sata knjievnosti u korelacijskom odnosu s jednom umjetnou koja se na vie naina dodiruje sa samom knjievnou. USTROJSTVO NASTAVNOG SATA KNJIEVNOSTI S GLEDANJEM FILMA Film u nastavi knjievnosti moe biti didaktiko sredstvo, on sam moe biti predmetni sadraj kojega se obrauje, ali i motiv zbog kojega se ulazi u preoblikovanje nekog knjievnog djela putem njegove dramatizacije i prilagodbe za ekranizaciju pisanjem scenarija i knjige snimanja. Svaka od tih mogunosti da se osmisliti kao raznovrsni ustroj nastavnoga sata ali se uvijek dobro prisjetiti i jedne 65 od moguih mogunosti.

FILM - SAT PRIPREMANJE (MOTIVIRANJE UENIKA ZA GLEDANJE FILMA)

PRIKAZIVANJE I GLEDANJE FILMA INTERPRETACIJA FILMA UOPDAVANJE

64 65

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 113 i 114 Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 105

137

SAMOSTALNO USTROJSTVO NASTAVNOG SATA KNJIEVNOSTI Uporaba iskustvenih modela svakako se uvijek javlja kao mogunost koju moete koristiti, ali isto tako poesto je iz ustrojstva nastavnih sati vidljivo da onaj dio koji je moda vama i najzanimljiviji a to je kako obraditi odreeni nastavni sadraj (analizu i interpretaciju neke knjievne vrste i kojim metodikim pristupom) gotovo se redovito izostavlja. Pa ipak ustroj nastavnih situacija sukladno iskustvenom modelu daje nam poeljni okvir zbivanja unutar nastavnoga sata i takvu njegovu organizaciju koja osigurava osvjetljavanje knjievnoga predmeta iz razliitih kutova to omoguav a veliki broj uvida u predmetni sadraj pa i njegovo potpunije razumijevanje. Logiki slijed nastavnih situacija omoguava hod prema ovladavanju predmetnim sadrajem dajui jednu perspektivu sagledavanja predmetnog sadraja, ali i nekakav pretpostavljivi zbroj metodikih postupaka i djelatnih oblika pouavanja u nekakvoj mijeni nastavnih oblika kao mijeni odnosa izmeu onih koje se pouava (uenika) i onoga koji pouava (uitelja). One na neki nain moda i sugeriraju i nain provedbe s metodikoga stajalita, ali u tom smislu ostaju nedoreeni. I zapravo bez svoje metodike strane esto su samo navod nekakvog koraka u pouavanju kojemu je potrebna zamisao o njegovoj metodikoj strani: nainu provoenja. U ovom smislu nastavna situacija uvijek trai u sklopu priprave nastavnog sata dodatno pojanjenje o nainu na koji e se ona metodiki ostvarivati. Pa tako i u samostalnoj organizaciji ustrojstva nastavnog sata knjievnosti mora se razmiljati o nastavnom satu kao nekakvoj cjelini koja se uvijek moe podijeliti s obzirom na ve nekakvu uobiajenu praksu:

NASTAVNI SAT UVODNI MOTIVACIJSKI DIO OBRADA NASTAVNOG SADRAJA ZAVRNI UOPDAVAJUDI DIO ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

138

Ako ovako pojednostavimo bilo koji nastavni sat obrade novog nastavnog sadraja, na neki smo nain stvorili okvir za samostalnu organizaciju nastavnoga sata i njegovo ustrojstvo. Ukoliko se sloimo da je za motivacijski dio tek potrebno izabrati neki od moguih djelatnih oblika pouavanje te da on mora imati poveznicu s predmetnim sadrajem kojega emo obraivati donekle smo otklonili daljnju potrebu poblieg pojanjavanja. Iako se uvijek moemo prisjetiti svih motivacijskih mogunosti vraajui se ponovno na djelatne oblike pouavanja, ali isto se tako moemo prisjetiti i moguih motivirajuih korelacijskih veza s drugim umjetnostima, odnosno uporabe drugih umjetnikih oblika u tijeku motivacijskoga postupka. Ukoliko se primiemo osnovnom dijelu nastavnoga sata obradi nastavnoga sadraja uvijek se postavlja pitanje: kako emo to uraditi. A prvo pitanje koje se namee jest kako se upoznati s nastavnim sadrajem, tekstom kojega emo obraivati, a teme ljno je pitanje: kako emo ga itati. Ukoliko smo razrijeili ovu dvojbu i recimo odluili se za nijemo itanje, ono pretpostavlja da tekst ita svatko za sebe i u sebi. Obvezno emo dakle imati sljedeu loginu nastavnu situaciju kojom emo utvrditi razumijevanje teksta.

KAKO ITATI NIJEMO (U SEBI) OBAVIJESNO (LOGIKO)

NAGLAS INTERPRETATIVNO (IZRAAJNO)

itanje naglas nije jedini mogui odgovor na pitanje kako itati jer se on uslonjava i u smislu podrazumijeva li on itanje kao estetski dogaaj ili je tek pretpostavka tumaenja i razumijevanja teksta. Isto smo tako i nijemo itanje mogli dalje razlagati s obzirom na zahtjev usmjerenosti, no za takvo to moda je dobro ponovno se vratiti i podsjetiti na onaj dio gdje smo govorili neto opirnije o itanju kao takvom. Ukoliko smo se odluili za itanje na glas sljedee je logiko pita nje: tko ita?

139

TKO ITA

UITELJ

UENIK ITANJE PO ULOGAMA

REPRODUKCIJA
SNIMKE

Izbor uenika za itanje uvijek je pitanje njegove pripremljenosti i kvalitete takve vrste itanja. Izbor osobnog itanja pitanje je osobnih mogunosti i pripremljenosti. A kod izbora reprodukcije snimke uvijek je u pitanju (pod pretpostavkom umjetnikog ili spikerskog itanja, dakle itanja profesionalca) kakvoa opreme. to je uinak koji se eli postii itanjem. I u tom smislu nain na koji se ita. Je li to izraajno, ekspresivno itanje koje mora biti estetski dogaaj ili je to tek informacija o sadraju teksta koja se moe postii i uvrstiti i praenjem itanja (nijemim itanjem, koje se obavlja istodobno sa sluanjem itaa).
UINAK ITANJA DOIVLJAJ UMJETNINE OBAVIJEST

U svakom sluaju nakon itanja, bez obzira to odabrali namee se pitanje razumijevanja teksta. Ukoliko se radi o itanju koje je estetski dogaaj, na neki nain e se poi od dojma kojega je takvo itanje ostavilo na one koji su sluali, ali i utjecaj samog sadraja teksta koji se na takav nain prezentirao. Ovdje se vraamo na ve reeno. Ukoliko se tek italo da bi se ponudila obavijest o sadraju uslijedit e provjera o prijemu informacija i/ili razumijevanju teksta. Pitanje razumijevanja teksta uvijek je povezano s analizom i interpretacijom.

140

STRUKTURA SATA KROZ NASTAVNE SITUACIJE Mogue je da vam niti jedan od ovih, navedenih, strukturnih modela ne odgovara, potraite vlastiti put. Uinite originalno ustrojstvo sata, osmislite njegov tijek. No pri tome trebate imati na umu: nastavna situacija je zadatak koji ima konkretan cilj, odreen sadraj i metodiku kojom se ostvaruje. Nastavna situacija se odreuje kao logiki i emocionalni dio sata u kojem se jedinstveno postavlja cilj, sadraj i karakter djelatnosti i nain organizacije te djelatnosti . Organizacijom nastavnog sata nastavne se situacije meusobno logiki veu i ine izgraen sustav. Nastavna situacija je temeljna strukturna jedinica nastavnog sata. Uitelj ralanjuje sadraj na logiko-emocionalne cjeline: ralanjivanje proizlazi iz prirode sadraja. Vrijeme trajanja nastavne situacije nije odreeno (5, 10, 20 ili vie minuta). Omeivanje sadraja za nastavnu situaciju: postavljaju se ciljevi i odreuju metodika sredstva. Dinaminost se postie veim brojem nastavnih situacija. Predmetni sadraj: odreeno knjievno ili knjievno -znanstveno djelo kada se podvrgne postupku razumijevanja kroz racionalnu obradu predmetnog sadraja moe se u ovisnosti o nainu sagledavanja (analizi i interpretaciji), oslanjati na poznate uzorke ovih postupaka ili se razraivati kao samostalno osmiljena djelatnost obrade s posebno osmiljenim naglascima tako zamiljenih analiza i interpretacija. I analize i interpretacije po poznatim uzorcima mogu se dijeliti na manje nastavne situacije koje u konanici se ostvaruju kao cjelovita analiza i interpretacija, kao to se i samostalna analiza i interpretacija moe postaviti kao zbroj odreenih nastavnih situacija, tako kod profesora Rosandia moete naii na opise svega to je mogue obraivati unutar odreenih knjievnih vrsta kao popis moguih nastavnih situacija, njihovim izborom i slijedom doi emo do strukture cjelovito pripremljene analize i interpretacije za taj nastavni sat. Ovaj vas popis vie uvjerava da su sve kolske analize i interpretacije ograniene cjelovitosti negoli e vam pomoi u organizaciji slijeda unutar analize i interpretacije, ali vam itekako moe dobro pomoi da uvidite mogue elemente vaih interpretacija i analiza. No, o tome kada za to doe vrijeme.

141

IZVANRAZREDNO ITANJE I LEKTIRA

Nastava knjievnosti nije dostatna zamjena za itanje knjievnih djela, niti je zamjena za uenje znanosti o knjievnosti. Ona je tek uvod u upoznavanje djela i naina na koji ih treba itati kao i uvod u spoznaju znanstvenih injenica o knjievnosti te naine njihove moguu primjene u obradi knjievnih djela koja je zapravo nita drugo do spoznaja svih potencijala knjievnih djela do kojih se moe doi kroz razliite lee znanstvenog sagledavanja knjievnoga djela i knjievnosti uope (ili ako hoete drugaije: primjena spoznatih knjievno -znanstvenih injenica na konkretno knjievno djelo nije nita drugo do jedna vrst kompetentnog itanja). Kao to se nastavom ne moe zamijeniti itanje knjievnih djela ili uenje znanosti o knjievnosti isto tako s njom nije mogue osigurati potpuni uvid u sva djela koja se tijekom nastave obrauju. Zbog duine pojedinih (gotovo veine) knjievnih djela u nastavi ih je mogue obraditi tek u fragmentima, a ovaj se nedostatak pokuava nadomjestiti uklapanjem u cjelinu djela njegovim saetim prepriavanjem. Tek lirske pjesme (ili barem njih veina) i neke krae prozne vrste (bajka, basna, novela) mogu se u cijelosti kao nastavne jedinice obraditi tijekom jednog nastavnog sata. Vrlo je jednostavna razlog tomu: vremensko ogranienje. Trajanje jednoga nastavnog sata (45 minuta) ograniava mogunost i najjednostavnije obrade teksta samo njegovim itanjem na broj stranica koje ita moe proitati u tom odreenom vremenu. Ukoliko sada poemo od pretpostavki svih onih nastavnih situacija o kojima se govori u iskustvenim modelima, naravno da emo doi do toga da se ta najjednostavnija obrada prostim (ili interpretativnim) itanjem mora vremenski ograniiti ili se zbog duine teksta i potrebnog vremena za njegovu obradu mora poi od toga da se radi o sloenoj nastavnoj jedinici koja trai vie nastavnih sati za obradu i postupak se obrade treba uskladiti s takvim zahtjevom, o emu smo ve govorili. No, meutim, postoje takvi knjievni tekstovi koji niti u takvom pristupu ne mogu biti obuhvaeni u svojoj cjelini nego oni za svoju obradu zahtijevaju ili gore navedenu fragmentarnu koncepciju ili jedan sasvim drugaiji pristup. On se u svojoj uobiajenoj verziji naziva: lektirom. Ovo izvannastavno itanje djela u cjelini koje treba biti popraeno za to odgovarajuim aktivnostima: voenjem dnevnika itanja, pripravom za prezentaciju vlastitih spoznaja o knjievnom djelu do kojih se dolo tijekom itanja

142

SAT(I) LEKTIRE

UVODNI SAT PREGLED KNJIGA I MOTIVACIJA ZA ITANJE (PRIJEDLOZI ZA ITANJE)

SAT(I) NAJAVE POJEDINIH DJELA MOTIVACIJA ZA ITANJE

SAT(I) PROVJERE ITANJA PROVJERA DNEVNIKA ITANJA, PREPRIAVANJE, RAZGOVOR O DJELU

SAT(I) PRODUBLJIVANJA SHVADANJA O PROITANOM

KNJIEVNO POVIJESNA LOKALIZACIJA

PRVOTNI HORIZONT OEKIVANJA

KNJIEVNO-TEORIJSKA (POETIKA) POLAZITA

SAT(I) ANALIZE I INTERPRETACIJE

SAT(I) RASPRAVE
(PLODONOSNA MJESTA, DVOJBE, PROBLEMSKE SITUACIJE)

KRITIKA RECEPCIJA DJELA I POVIJESNA SUDBINA DJELA

SAT(I) ANOTIRANJA I RECENZIRANJA ZAVRNI SAT IZNOENJE DOJMOVA RASPRAVA (NOVI PRIJEDLOZI ZA ITANJE)

Izbor knjiga za itanje je uspostavljeni kanon predvien nastavnim planom i programom (curriculumom). Ve smo govorei o tome rekli, da bi, s obzirom na to da je va cilj odgajati itatelje i poticati kulturu itanja, dobro bilo porazmisliti o tome da

143

se, ne samo omogui itanje minimalnog broja s ireg literarnog popisa (nego i da se omogui 20% neitanja i od tog minimalnog broja), ali i da se omogue uenicima prijedlozi za itanje koji u 50% iznosu postoje obveznom lektirom nakon to se svi sloe da bi odreene zato nepredviena knjievna djela valjalo uvrstiti u obvezu izvannastavnog itanja, s obzirom na ivotnu dob i itateljsku naklonost samih uenika. Ukoliko paljivije pogledamo ovaj pregled moguih sati lektire, a vjerojatno je mogue osmisliti jo koju inaicu, uvidjet emo da ta simbioza izvannastavnog itanja i nasta ve moe biti itekako plodonosna, poticajna i od izuzetne vanosti za razumijevanje knjievnih djela i knjievnosti uope, pa tako i onih knjievnih djela koja se obrauju takozvanom fragmentarnom koncepcijom, ali i za shvaanje takve nastave kao i nastave knjievnosti u cjelini. Sati lektire, odreeni za ovo izvannastavno itanje mogu biti razliitih i gore navedenih tipova, pa se iskustveni modeli mogu uspostaviti za svaki od tipova ili ih je mogue vrlo lako organizirati sukladno vlastitom scenariju. Od s vih moguih iskustvenih modela koje je mogue navesti u svezi s nastavom lektire navodimo tek dva iskustvena modela. Prvi od njih je nastavni sat 66 uvoda, odnosno, motivacije za itanje konkretne knjige:

UVODNI SAT LEKTIRE MOTIVACIJA ZA ITANJE KONKRETNOG DJELA

USPOSTAVLJANJE EMOCIONALNOG OZRAJA KOJE JE SUKLADNO DJELU

ITANJE MOTIVIRAJUDEG ODLOMKA IZ DJELA

PRIKAZIVANJE ILUSTRACIJA/LIKOVNA MOTIVACIJA ZA ITANJE

ITANJE AUTORSKIH KOMENTARA O DJELU

IZJAVE ITATELJA O DJELU

UTVRIVANJE NAINA ITANJA I PRIPREMANJA ZA SAT RASPRAVLJANJA, PRODUBLJIVANJA I VREDNOVANJA DJELA

66

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 115 i 116

144

Drugi iskustveni model se odnosi na mogui oblik nastavnog sata67 produbljivanja spoznaja o konkretno proitanom djelu:

SAT PRODUBLJIVANJA O KONKRETNO PROITANOM DJELU (LEKTIRA) PROVJERAVANJE RECEPCIJE (UTVRIVANJE POLAZITA ZA RASPRAVU, NA TEMLEJU DNEVNIKA ITANJA, PISMENIH I/ILI USMENIH PRIJEDLOGA)

IZDVAJANJE PROBLEMA ZA RASPRAVU

DOGOVOR O NAINU VOENJA RASPRAVE

RASPRAVLJANJE

USUSTAVLJIVANJE I VREDNOVANJE MILJENJA I OCJENA

PISANJE TEKSTA-KOMENTARA U DNEVNIK ITANJA ILI BILJENICU ZA LEKTIRU

Inaica dakako moe se uspostaviti koliko hoete, kao to se dadu razraditi i druge potencijalne mogunosti sati lektire. No, vi ste sada ve spremni da bez velikih problema moete uspostavljati vlastite scenarije ustrojstva nastavnoga sata, pa i drugaijih sati lektire i izvannastavnog itanja. Neke stvari vjerojatno se same nameu kao potreba konkretizacije kada je u pitanju ovo izvannastavno itanje. Dakle to bi mogao i/ili trebao biti Dnevnik itanja. Vjerojatno ste tijekom itanja sami ponekad osjetili potrebu da makar i na marginama teksta upiete kakvu biljeku. Mogue je da ste poslije itanja uzeli sebi za
67

Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. str. 116

145

pravo napraviti i kakav zapis o onome to ste proitali. Ocjenu i proc jenu. Komentar. Neto. No to bi to bio dnevnik itanja i kako ga voditi. Bilo kakav je zasigurno bolji nego nikakav. Mogu li ga zamijeniti saeci i tumaenja koji postaju zamjena za itanje? Ne mogu! DNEVNIK ITANJA I KAKO GA VODITI Poinjem itati knjigu: __________________________ (naslov).. Dan, mjesec, godina:. _____ ________ ________

Oekivanja od itanja: S obzirom na autora: _____________________________ S obzirom na anr: ____________________________ S obzirom na dosadanja iskustva itanja: ____________ S obzirom na knjievno povijesno razdoblje: __________________

Plodonosna mjesta: Prva reenica glasi: _________________________________ Misli koje su mi se svidjele: _____________________________ ______________________________ Reenice koje su na mene ostavile poseban dojam: ________________________ Zavrna reenica glasi: ____________________________ Svakodnevne biljeke: Broj proitanih stranica: ____ - _____ (poetna zavrna). Kratki saetak proitanog prepriavanjem: ___________________________ Dojam: ___________________________ Neka druga zapaanja: mogue ocjene i procjene; oekivanja: ispunjena ili ne: ___________________________ Oekivanja u odnosu na ono to slijedi: ________________________________ Poticaji (ukoliko vas itanje navodi na neke aktivnosti ili pokree u smislu stvaralatva ili nekakvog djelovanja): ___________________________ 146

S itanjem sam zavrio: ____ ____ _______dan, mjesec, godina. Kratki saetak djela prepriavanjem: _______________________ Zavrni komentar: _______________________________________ Tema: ________________________ Ideja: _______________________ Kratka ocjena umjetnikih svojstava: ____________________________ Kratki osvrt na poetna oekivanja od itanja: __________________________ ZAVRNI KOMENTAR I/ILI RECENZIJA Zavrni komentar u dnevniku itanja na neki nain je priprava za neku moguu struni prikaz i ocjenu navedenoga djela. On u sebi mora sadravati na vrlo jednostavan i saet nain izreenu temu kojom se djelo bavi. Saetak idejne analize, prijevoda na jezik svakodnevnog govora ili neke znanstvene ili filozofske discipline. Ono to se esto zna nazvati jednostavno idejom nekog djela. Kratku ocjenu umjetnikih svojstava djela. Kompozicije, stila, snage, dubine, imaginacije, vizije te jedan saeti osvrt na ispunjenje ili iznevjeravanje itateljskih oekivanja prije nego smo proitali djelo. Ili drugaije to je djelo znailo u odnosu na nae dotadanje itateljsko iskustvo, a moe i s obzirom na iskustvo ivota i svijeta kao takvog. Recenzija kao struni prikaz i ocjena nekoga djela zahtjevni je oblik zavrne obrade knjievnog djela koje smo proitali u izvannastavnom itanju, ili bez obzira na njega. Ona se moe zahtijevati kao neka vrst priprave na znanstveni rad tek u zavrnim razredima srednje kole. U uem profesionalnom smislu ona se dri valjanom knjievno -kritikom recepcijom djela, a esto se odnosi na sasvim specifinu prigodnu ocjenu knjievnoga rada koja je poznata uim knjievnim krugovima kao preduvjet objave neke knjige, jer se institucija knjievnosti, izmeu ostaloga, esto brani i dvjema recenzijama struno verificiranih recenzenata kojima se jami kakvoa novoobjavljene knjige. Recenzija je razvijeni sud o djelu koji se obrazlae u skladu s zahtjevima struke i s obzirom na neke uzorne analitiko -interpretativne postupke. Ona mora, i u svojim najkraim moguim verzijama, sadravati: saeti prikaz djela ocjenu (obrazloeni vrijednosni sud) preporuku (tiskati ili ne tiskati). 147

PRIPRAVA

Osim to se onaj koji pouava za nastavu moe pripremiti: osigurati materijalno tehnika sredstva za odravanje nastave, uionicu i nain na koji e uenici sjediti. On se moe i pripraviti: duhovno skoncentrirati na sat koji dolazi, predmetni sadraj o kojemu e govoriti, uvjebati interpretativno itanje, odabrati analitike i

interpretacijske postupke i napisati pripravu. esto se dogaa da se nastavni sat odri bez napisane priprave. On se dogaa ustaljenom inercijom: primjenom nekog iskustvenog obrasca ili gole improvizacije. Prvoj su mogunosti esto skloni oni kojima je posao postao rutina i dre da ih u svemu nita vie ne moe iznenaditi. Ti uitelji iscijeeni kao limun i sami dre da u nastavi ne mogu neto vie dati i da nemaju to vie nauiti. Svega im je dosta. esto i mrzovoljni, kako to samo znaju biti oni kojima i vlastiti posao ide na ivce, ne uspijevaju uspostaviti odgovarajue radno ozraje udei se zato i zbog ega. Drugoj su mogunosti ee skloni mladi i nadobudni pouavatelji koji dre da je svaki obrazac nekakav kalup, ustaljena forma, tradicija koju valja sruiti i da se tek intuitivnim pristupom moe neto uiniti s razumijevanjem knjievnoga djela i knjievnosti uope. Originalni i neponovljivi subjekti esto su, naalost, nedovoljno obrazovani da prepoznaju vlastite stavove kao dio tradicije i uvide da se u povijesti knjievnosti takvih stavova obrazlagalo u razliitim inaicama. Dopustimo da i inaica naega mladoga kolege moe biti prilino originalna, ali temeljni stav, dakako, ne. No, zna se dogoditi da bude i takvih nastavnih sati ostvarenih inercijom ili improvizacijom koji su posve uspjeni. I orava koka kljucne zrno rekli bi nai stari. Spoj sretnih sluajnosti, izuzetni potencijal onih koje se pouava, bljesak nadahnua I tko zna to i tko je zasluan za takvu sreu, njihova marljivost i profesionalnost, svakako, ne. Oni ustrajni, marljivi, savjesni uitelji svakako e napisati pripravu, a k i kada su potpuno svjesni da im ta priprava ne e puno trebati. Oni je esto rade prema nekakvim ustaljenim obrascima drei ih ispravno razlonim i svrhovitim putom pouavanja. Naravno, ponekad se oslone i na vlastito iskustvo i sami osmisle scenarij nastavnog sata potujui iskustva drugih metodikih

148

pristupa i ne plaei se njihova utjecaja nego ih kreativno usklauju s iskustvom vlastite nastavne prakse u originalno osmiljenu nastavnu cjelinu. Da ne bi sve ostalo samo na teoretiziranju jedan mogui p rijedlog, odnosno, jednu konkretnu pripravu nastavnog sat ponuditi emo vam u okviru ovoga zapisa o pripravi kao uratku onoga koji pouava u sklopu priprave i pripreme za nastavni sat. esto se puta cijela priprava svede na tijek sata (ustrojstvo nastavnog sata, bilo nekom od navedenih struktura ili osobno domiljenom organizacijom /originalnim scenarijem), no i druge su njezine komponente vane za uspjeh u pouavanju.

to sve priprava treba sadravati

Naravno da mora sadravati ime uitelja, razred u kojem se nastava odrava te kojoj vrsti nastavnih sati pripada konkretni nastavni sat za kojega se priprava pravi. Naziv nastavne jedinice. Sve ove jednostavnije stvari bez nekog osobitog pojanjenja naveli smo u ovom uvodu. Ono oko ega se esto dogaaju nesporazumi (ili se inercijom prepisuju neki davno zapisani primjeri ili se naprosto napie tek neto reda radi a da se ne zna o emu se zapravo radi) posebno emo obrazloiti.

Zadaa nastavne jedinice

U jednoj reenici konkretizirati temeljnu zadau/svrhu prouavanja nastavne jedinice. Dati jednostavan odgovor na konkretno pitanje: zato se nastavna jedinica radi?

Odgojni, obrazovni i funkcionalni ciljevi nastavnog sata

Odgojni: u svakom pouavanju uvijek treba voditi brigu o odgojnoj dimenziji predmetnog sadraja. kola je odgojna ustanova. Paziti da odgojni element ne bude nametan, nego svrhovito uklopljen u cjelinu. Obrazovni: svi oni zadaci koji se tiu intelektualne i obrazovne dimenzije obrade konkretnog nastavnog sadraja.

149

Funkcionalni: podizanje razine raznih sposobnosti: razumijevanja, sluanja, izraavanja, doivljavanja, zapaanja, zamiljanja, pisanja, itanja

to priprava jo treba sadravati

Tijek nastave i plan ploe. Tijek nastave moe biti u skladu s nekim poznatim obrascem nastavnoga sata ili u skladu s originalno zamiljenim scenarijem. Uz naziv nastavnih situacija mora postojati i nain njihova izvoenja, odnosno metodika kojom e se ta nastavna situacija ostvariti. Plan ploe mora udovoljiti zahtjevu zornosti, preglednosti, no i vanosti injenica i spoznaja koje se na ploi navode.

150

Konkretni primjer priprave za pjesmu Voka poslije kie Dobrie Cesaria

PRIPRAVA Ime i prezime uitelja: Marko Markovi Vrsta nastavnog sata: obrada novog nastavnog sadraja

Razred: III. c

Naziv nastavne jedinice: Voka poslije kie, Dobria Cesari Zadaa nastavne jedinice: Uspostavljanje odgovarajueg odnosa s izraajnim potencijalima jezika: pjesnikom slikom, udjelom zvune slike u pjesnikom jeziku i moguim doslovnim, konotativnim i prenesenim znaenjima.

Nastavni zadaci:

odgojni: Odgajati ih za spoznaju prolaznosti ljepote i njezine zavisnosti od vanjskih okolnosti, prepoznavanje unutarnje ljepote ovjeka kao i njezina ishodita. obrazovni: Pjesnitvo Dobrie Cesaria u tradiciji hrvatske knjievnosti. Pjesnike slike, blagoglasje (eufonija) s naglaskom na uloga rime te otkrivanje znaenja pjesnikog djela i uspostavljanje njegova smisla. funkcionalni: razvijanje sposobnosti razumijevanja pjesnikog jezika, izraavanja i oblikovanja samostalnih iskaza. Oblici rada: Bit e navedeni u sklopu obrade nastavne jedinice uz svaku nastavnu situaciju. Metodike djelatnosti i postupci (djelatni oblici pouavanja): Bit e navedeni u sklopu obrade nastavne jedinice uz svaku nastavnu situaciju.

151

Izvori znanja i pomagala: udbenik, raunalo i projektor, povijest knjievnosti: Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti, Naklada Pavii, Zagreb 1997.

TIJEK SATA:

1. Motivacija: Jeste li u posljednje vrijeme ili u etnju i gledali neki prigodni krajolik? to ste zamijetili? Je li vam ita bilo neuobiajeno? Kako se prikazivanje krajolika naziva u likovnoj umjetnosti? Zamjeujemo li ljepotu svakodnevnih obinih stvari? Neoekivan trenutak. Postoji li? Je li mogue da stvari oko nas ugledamo na posve nov i neobian nain?

Grafiti, Jacques Prevert Krajolik koji gleda Uope nije ruan Samo s tvojim oima Neto Nije uredu.

Popratni razgovor o prirodi estetskog: Kako su doivjeli ovu pjesmu? O emu govori? Koja je njezina temeljna poruka? Metodiki pristup: Pitanja su domiljena kao mogua polazita za razgovor. Ukoliko se tijekom razgovora ukae prikladan povod, improvizirat u s obzirom na temu pjesme Voka poslije kie. Izraajno govorim pjesmu Grafiti. Razlog njezina govorenja je oiti naglasak da je priroda estetskoga ljudska. 152

Pozadina: ukoliko bude mogue pustiti odgovarajuom reprodukcijom, lagano kao glazbenu podlogu: Koncerto de aranjuez od Rodriga od poetka nastavnog sata sve do nastavne situacije u kojoj knjievno -povijesno lociramo tekst. Oblik nastave: frontalni. 2. Izraajno itanje

3. Refleksivna stanka 4. Objava doivljaja

Zadatak: Sa svojim partnerom na zajednikom listu papira u roku od tri minute ispiite vlastite dojmove o pjesmi, na nain da naizmjence piete po jednu reenicu. Iskazi ne moraju biti u meusobnoj vezi. Zapiite svaki put prvu misao koja vam doe u svijest bez ikakva promiljanja o njoj. Objava rezultata: Najprije oni sami trebaju proitati to su sve ispisali. Biramo da se objave etiri zapisa. Nakon objave ovih zapisa lagani razgovor s ostalim uenicima o tomu jesu li i kod njih ostvareni slini zapisi ili bi imali neto specifino pridodati dosad izreenim dojmovima, ukoliko bude takvih iskaza objaviti ih. Metodiki pristup: Oblik nastave: rad u paru i frontalni rad. 5. Knjievno-povijesna lokalizacija teksta (rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja) DOBRIA CESARI 1902. 1980. Modernizmi = esteticizam avangarda modernizam postmodernizam (ili postmoderna) (PONAVLJANJE) Dobria se Cesari poziva na neoromantizam, osobito na pjesnike Vladimira Vidria i Antuna Gustava Matoa kao vlastite toka oslonca, u stvaranju svojih pjesma i izgradnji vlastite poetike. Dakle, esteticisti su mu toke oslonca to je negacija 153

avangardnih promisli o potrebi potpune negacije tradicije i Cesaria se sukladno takvom opredjeljenju moe mirno uvrstiti u pjesnike zreloga modernizma. Romantiar grada i predgraa, pisac osobitog socijalnog naboja, ali i pisac apstraktne (esto vrlo, pjesniki misaone) lirike odtereene od stvarnosti!? Pisac je svega stotinjak pjesama koje je objavio za ivota i deset ak onih koje su objavljene posthumno. Opus: Lirika, 1931. Spasena svjetla Pjesme Osvijetljeni put Goli asovi Slap Svjetla za daljinama Voka poslije kie Sve zapravo varijacije istovjetne zbirke s ponekom novom pjesmom i zasebnim urednikim oblikovanjem Metodiki pristup: Izlaganje i dijalog. Oblik nastave: frontalni.

6. Analiza i interpretacija teksta i korekcije

a) Plan analize. Priprava za analizu. Dogovor po skupinama. (Skupine formirane na poetku sata sukladno sjedenju u klupama dvije meusobno okrenute trea s njima u spoju s njihove bone strane s vizualnom mogunou promatranja zaslona na kojem se vri odgovarajua p rojekcija s raunala.) to je sve potrebno analizirati. Objava rezultata. Korekcija i utvrivanje konanog plana.

154

Prijedlog plana analize: kratka analiza oblika preispitivanje znaenja svake pojedine rijei i smisla stiha preko znaenja stihova do rekonstrukcije strofa njihova znaenja i smisla itave pjesme (odnos zvuenja i znaenja, zraenja smisla) uloga rime sinteza

Metodiki pristup: Rad u skupini: 6 uenika

b) Rad na analizi. Metodiki pristup: Pojedinani rad. Objava nekih rezultata i korekcije sukladno konkretno pripremljenoj analizi koja slijedi.

c) analiza i interpretacija Smisao pjesme se moe rekonstruirati kao pretpostavka svrhovita govora nekog govornika. Naime i u uobiajenom inu govorenja prisutna je tenja da se svakom iskazu koji e uslijediti da smisao. Nitko valjda ne tei govoriti besmislice. Na taj nain i razumijevamo ono to sugovornik govori. Ukoliko nam se iskaz uinio nesmislenim i/ili nismo ga razumjeli mi emo pitati govornika: to je time htio rei? Potvrujui misao da smisao iskaza pripada govorniku i da nam on moe dati potrebno pojanjenje. No kada je tekst ve jednom zapisan moe se poi istovjetnom logikom rekonstrukcijom takvoga smisla, no za pjesmu kao umjetninu vano je to je pisac htio rei, no puno je vanije to je uistinu rekao? Ona je neponovljiva i jedinstvena cjelina suodnosa znaenja i njihovih zraenja i ostvaraja smisla. I u tom smislu emo i mi pokuati rekonstruirati nae razumijevanje smisla Voke poslije kie.

155

Analiza: Analiza oblika: 2 strofe katreni Sadrajno u vezi no povezani suprotnim veznikom ali. 8 stihova uglavnom 9-erac

Interpretacija Emotivni klju pjesme kau da je uvijek u prvom stihu: Gle malu voku poslije kie: Kako zapoinje pjesnik. Kako poinje pjesma? GLE!!!: IMPERATIVNI je UZVIK, a iza njega ni zareza ni usklinika, gotov da je u funkciji glagola, no ipak nije: gledaj ili pogledaj. Izbor je izvren na paradigmatskoj osi. Izbor rijei, dakle, osobita je skrb pjesnika. I naglaava emociju. Poetna rije je usklik. malu voku (koga ili to?) malu (pridjev u ulozi atributa uvijek je u slubi poblieg odreivanja); voku (izbor ove rijei namjerna je neodreenost: je li to trenja, ili breskva, ljiva ili) Je li ovakav izbor kontradikcija ili svjesna uporaba kontrasta. poslije kie obavijest (o trenutku gledanja, koji je svevremen ili budui dogaaj se dakle nije niti dogodio ili se uvijek dogaa ne zaboravimo onaj poetni gle: imperativ je i in tenje da se promijeni svijet da se jeziko m neto uini, postigne.) Puna je kapi, pa ih njie. Izgleda kao ista obavijest doslovna razina znaenja ono to moe se zamijetiti da rima sadri aliteraciju glasa koji je po uestalosti unutar hrvatskoga jezika nazoan tek 1,19 1,50 %, pogotovo to se taj glas pojavljuje i u kljunoj rijei sljedeeg stiha: I blijeti, suncem obasjana, Visoko i svijetlo i koje otvara sljedei stih, upozorava aliteracijom glasa na vezu poetka stiha s rimom prethodnih stihova (njie kie i blijeti), a glasom i zapoinje, u 156

sredini je, i zavrava poetak stiha (i blijeti), te otvara sljedei niz aliteracija glasa s kao najvieg, graninog artikuliranog glasa unutar hrvatskoga jezika i ta aliteracija pojaava dojam svjetla, sunca unutar kojeg jest o basjana nastavak je koji slijedi: udesna rasko njenih grana. udesna rasko se potvruje aliteracijom glasa s, dok rasko priziva i sjeanje na aliteracije glasa kao i sve poveznice s znaenjem tih rijei, a grana se rimom povezuje s rimom koja joj prethodi i koja sadri sunano s jer je obasjana (grana obasjana), tako da iako izravno nema aliteraciju glasa s ona ga ipak sadrava u igri itanja koje u pjesmi nije tek itanje slijeda nego i povratak na ve itano, kao to bi rekao profesor Branko Vuleti, pjesma postaje prostorom. Prvom strofom predoena je arobna slika arolije upotpunjena akustinom slikom govornog materijala koja doprinosi ostvaraju ove oneobiene stvarnosti.

Al nek se sunce malko skrije, Druga strofa, njezin prvi stih, zapoinje (skraenim) suprotnim veznikom, kojim se naznaava potpuna suprotnost sadraja, oito je, prema sadraju prve strofe. Svijetlo i sunano s i nadalje je nazono i ono se krije u tajnovitom zavretku stiha koji ga svojim znaenjem (s)krije unato tomu to ga sadri (je li i ovo sluajna kontradikcija?). Nestane sve te arolije. Posljedica je logina i glas s unato svojoj neprestanoj nazonosti kao da vie ne svijetli svojom nazonou, kao da gasne u obavijesnoj dimenziji doslovnog izvjea o utrnuu: ega? arolije. Koja rije za saetak ukupnog smisla prve strofe!!! Tko skriva i otkriva arolije? emu smo je imali ili imamo zahvaliti. to je sainjava?

157

Ona je opet, kao prvo, Tko? Ona. Valjda mala voka ili to. Nije vie ni mala voka, tek je zamjenica. itavi stih je tek u slubi najave onoga to (slijedi). Neznatan. Beznaajan. Mizeran. Pa ipak, kao prvo vidio ga je i prije preobrazbe (koga ili to?): Obino, malo, jadno drvo. Gradacija zavrava. Konana obavijest. O emu? O ushitu kojega je mogue iitati iz onoga gle, ili Upravo ovaj zavretak u mizeriji svakodnevnice, otkriva aroliju dogaaja: prve i posljednje rijei pjesme: gle drvo. Dogaaja koji se nije dogodio, nego se moe dogoditi, zapovijed koja eka izvrenje. Uzvika koji eli promijeniti svijet, makar toliko da pokatkad ipak i unato svemu obratimo pozornost na aroliju. Drugom se strofom razotkriva pozadina arobne slike koja otkriva obine ivotne slike kao onu stvarnost koja s udjelom izvora svjetla i topline (ljubavi) razotkriva se kao podlaga koja prerasta u aroliju.

Uloga rime: RIMA aabb ccdd U zvunom smislu doprinosi eufoniji pjesme i najava je zvunog parnjaka, na neki nain potvruje hijerarhiju krajeva, a u misaonom smislu uvijek je povratak na znaenje prethodnog zvunog parnjaka kie njie kie zvuno najavljuju zavretak drugog stiha u znaenjskom smislu njie nas vraa na zvuni parnjak, dakle kie u razotkrivanju smisla dakle rima glasi njie kie pogledamo li sada malu voku poslije kie bit e nam i vie jasno to ona radi, a tko to radi: obasjana grana odnosno grana obasjana koja tek tako sadri aliteraciju glasa s. skrije arolije prvo drvo drvo prvo arolije (s)krije Ukoliko sada pogledamo uinak rime i njezin suodnos s znaenjem pjesme, vjerujem da emo se sloiti da ona znaenje podcrtava, ojaava i naglaava. drvo prvo arolije (s)krije grana obasjana njie kie.

158

Pjesmu ini eufoninijom, a utjee i na osjeaj cjelovitosti i meusobne podudarnosti svrhe znaenja dijelova i smisla cjeline. Reetka moguih itanja: U tumaenju ove pjesme moe se poi od pretpostavki da se recimo radi o unutarnjoj ljepoti ovjeka, njegova duha. Ishodite te ljepote u sveopem je Duhu kojem se ovjekov duh moe otvoriti za prepoznavanje svega kao arolije i tako i sam postaje arolijom. Da se govoriti i o surjeju koje zraenjem znaenja raa novi smisao. Ljepota i kontekst, dakle, metafora. (rije: suncem obasjana i unutar drugaijeg konteksta; al nek se sunce malko skrije sunce! drvo: udesno, raskono sunca nema: drvo? obino, malo, jadno kao prvo vidio ga je i prije preobrazbe kao i rije prije konteksta u kojem zrai znaenje) I neka druga znaenja i neka druga i opet SINTEZA: Gle! Drvo prva i posljednja rije pjesme kao okvir dogaaja. Cjelina dogaaja i igra sveukupnih znaenja, dakle, unutar su prve i posljednje rijei u pjesmi. Voka poslije kie, to njeno, malo, krhko pjesmotvorje od svega osam stihova o jednoj obinoj svakodnevnoj pojavi zahvaenoj u njezinoj ljepoti desetljeima oduevljava itatelje. U razumijevanju te ljepote, njezina razloga, konteksta k oji ju omoguava, poredbom (ne)ljepote iste voke u drugaijem kontekstu, lei klju tajnovite ljepote ovog pjesnikog uratka koji generacijama plijeni ljubitelje hrvatske knjievnosti. U izvoritu i ishoditu udesne preobrazbe, kriju se mogue reetke itanja. Mogunost viestrukog tumaenja povezana je s naravju simbolistikog iskaza za razliku od alegorikih koji tee (i pokuavaju ga osigurati) jednoznanom tumaenju prenesenog znaenja. Malo je onih koji su se othrvali magiji ovih stihova, jedino ako za poeziju nemaju sluha, ako u dubini Due ne mogu intuitivno otkriti dubinu istine o lijepom, o naravi ljepote.

159

Estetsko, ponovimo jo jednom, po svojoj naravi pripada ovjeku. Nema ljepote po sebi. Metodiki pristup: Oblik rada: pojedinani i frontalni. Pojedinano se radi interpretacija i priopava njezin rezultat. Izbor objave rezultata sluajan. Nain odluivanja ve odluenim i zapisanim brojem slijedom od uitelja prema natrag od nekog predloenog uenika sluajnim izborom i iznoenjem prijedloga prozvanog uenika. Nakon njegove objave. Pohvaliti uenika za napor. I iznijeti vlastita stajalita poradi moguih korekcija. Frontalno: iznoenjem gore navedene vlastita analitika zapaanja kao moguih korekcija analitikih uradaka.

7. Zadaci za samostalni rad Kako zamiljate Cesarievu voku poslije kie? Esej: Vidio sam Cesarievu voku poslije kie Metodiki pristup: Mali dijalog na poticajno pitanje. Daljnji tijek razgovora: improvizacija. I na koncu konkretni nalog, konkretnog radnog zadatka. Nastavni oblik: frontalni.

160

PLAN PLOE (zamjenjuje izgled raunalnih prikaza)

Voka poslije kie, Dobria Cesari

DOBRIA CESARI 1902. 1980.

Modernizmi esteticizam avangarda zreli modernizam postmodernizam (ili, postmoderna)

(PONAVLJANJE)

Voka poslije kie, Dobria Cesari

Dobria se Cesari poziva na neoromantizam, osobito na pjesnike Vladimira Vidria i Antuna Gustava Matoa kao vlastite toka oslonca, u stvaranju svojih pjesma i izgradnji vlastite poetike. Dakle, esteticisti su mu toke oslonca to je negacija avangardnih promisli o potrebi potpune negacije tradicije i Cesaria se sukladno takvom opredjeljenju moe mirno uvrstiti u pjesnike zreloga modernizma. Romantiar grada i predgraa, pisac osobitog socijalnog naboja, ali i pisac apstraktne (esto vrlo, pjesniki misaone) lirike odtereene od stvarnosti!?

161

Voka poslije kie, Dobrie Cesaria

Pisac je svega stotinjak pjesama koje je objavio za ivota i desetak onih koje su objavljene posthumno. Opus: Lirika, 1931.

Spasene svjetla Pjesme Osvijetljeni put Goli asovi Slap Svjetla za daljinama Voka poslije kie Sve zapravo varijacije istovjetne zbirke s ponekom novom pjesmom i zasebnim urednikim oblikovanjem.

Voka poslije kie, Dobria Cesari

Prijedlog plana analize:

kratka analiza oblika preispitivanje znaenja svake pojedine rijei i smisla stiha preko znaenja stihova do rekonstrukcije strofa njihova znaenja i smisla itave pjesme (odnos zvuenja i znaenja, zraenja smisla) uloga rime sinteza

162

Voka poslije kie, Dobria Cesari

ZADATAK ZA SAMOSTALNI RAD

Esej: Vidio sam Cesarievu voku poslije kie

163

Teorija recepcije i metodika knjievnog odgoja i obrazovanja

U tebi, itaoe, udara ivot i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posveujem ove pjesme. Walt Whitman, Vlati trave (u prijevodu Tina Ujevia)

Uvod
Povijest prouavanja knjievnosti na svome dugom putu stigla je na koncu i do itatelja, njegova mjesta i uloge u instituciji knjievnosti. Povijest pouavanja knjievnosti slijedila je tu logiku i na kocu vlastita putovanja u samo sredite je stavila uenika. I tako je uenik itatelj postao sreditem svemira u kolskoj recepciji knjievnosti. Njegovo sredinje mjesto i uloga, naravno, trai nove putove za susret sa predmetnim sadrajima, omoguavanje uvida u razliite mogunosti njihove obrade i neprestane nazonosti poznavatelja/pouavatelja kao stalne potpore u uenju. Kao to je povijesni put prouavanja knjievnosti imao udjela u promjeni naina pouavanja isti, ako ne i vaniji, udjel imaju i suvremeni zahtjevi drutva: Opa naobrazba moe se moda pouavati, ali primjereno komunikacijsko ponaanje sasvim sigurno ne. Samostalnost se ne moe pouavati. Ne moe se uivati u uenju: ono ne nastaje ako se cijelo vrijeme ustraje u pasivnoj ulozi, a za timski rad moe biti spreman samo onaj tko je nauio raditi u skupini. Tako gledano stara je istina da promjene u zahtjevima drutva izazivaju promjene u metodama pouavanja i uenja.68 Iz ovoga navoda koji govori o nekim tendencijama u suvremenom drutvu, njegovim potrebama za samostalnim osobama primjerenog komunikacijskog ponaanja naviknutima na rad u skupini moemo iitati da se na taj nain pred one koji se bave odgojem i obrazovanjem stavljaju novi naglasci u pouavanju.

68

Wolfgang Mattes, Nastavne metode, Naklada Ljevak, Zagreb 2007. str. 15

164

DRUTVENI ZAHTJEVI

SAMOSTALNOST

PRIMJERENO KOMUNIKACIJSKO PONAANJE

NAVIKNUTOST NA RAD U SKUPINI

Naravno da se ne moemo sloit s tima da se ne moe uivati u uenju iako se potpuno slaemo da ono ne moe nastati ako je uenik itavo vrijeme u pasivnoj ulozi, jer je uenje prvenstveno samo -djelatnost, zahtijeva o sobni in, pa ako hoete i napor, ali napor i uloeni trud nisu negacija uitka, jer uici, pa moda i oni najvei, slijede tek nakon mukotrpnog stremljenja cilju i ostvaraja tih istih ciljeva, ali i u samom slijedu, osjeaju da se uspjeno putuje prema prieljkivanom cilju postoji itekako osjeaj uitka. Samostalnost se ne moe pouavati, ali se za nju moe osposobljavati, a time na neki nain i pouavati. Stvaranjem navika da se u konanici morate osloniti na vlastito miljenje i prosudbe, omoguavanjem samostalnog hoda kroz razliite vrste osmiljenih prepreka, praenjem i savjetima, otvaranjem novih mogunosti, upuivanjem na neka i drugaija miljenja; svakako se ona moe podravati i odgajati. No da se vratimo ipak na poetak: itatelj mora nauiti itati!!!! U doslovnom i metaforikom smislu. Svako pouavanje knjievnosti zapoinje uenjem slova (poetnog itanja i pisanja) . Knjievnost u tim poetnim koracima kao tradicijom naslijeeni lijepi govor slui kao metodiki predloak na kojemu se ine prvi koraci u itanju i njegovo uvjebavanje. Isto tako, nakon tih prvih koraka, nasljedujui staru retoriku praksu, uenici ue neke tekstove napamet (najee pjesmice), prepriavanju tekstova (koje im onda slui i kao obrazac za pripovijedanje dogaaja). Knjievni tekstovi takoer slue i kao povod za razgovor (razvijanje sposobnosti kultiviranog govora, ali i zapaanja vrednota teksta, razmiljanja, matanja), te na koncu u prvim godinama njihova susret s knjievnim tekstom u uoavanju fabule i njezinu p ripovijedanju (tematskomotivskoj analizi), na taj nain ue se saimanju smisla (mogunosti da se vei dio teksta ili cijeli tekst svede na nekoliko, na odgovarajui nain, meusobno povezanih

165

reenica koje pak zadravaju njegov osnovni smisao) to je od izuzetne vanosti kao model za uenje i u drugim predmetnim podrujima. Tek kasnije e se uenici upoznavati sa spoznajama teorije knjievnosti, povijesti knjievnosti i njezine kritike recepcije. Razmotrimo sada odnose unutar institucije knjievnosti koja je nastala na temelju krhkoga povijesnog dogovora izmeu autora i itatelja. Meutim, na tom putu ne bi se trebala niti izostaviti pretpovijest knjievnosti, koja se i danas dogaa, a to je institucija usmene (narodne) knjievnosti.
SLUATELJ (ZAJEDNICA SJEANJA)

USMENA KNJIEVNOST GOVORNIK SJEANJA (AUTOR)

DJELO

Institucija usmene knjievnosti je ishodite knjievnosti, ali kao institucija zapravo funkcionira unutar svojih posebnih pravila. Naime, ona potencijalno postoji kao dobro i vrednota neke zajednice sjeanja u kojoj s vremena na vrijeme iz raznih razloga (radi zabave, pouke, prisjeanja na slavne dane i uvrivanja vlastitog identiteta) netko iz zajednice sjeanja uzima ulogu govornika sjeanja i oblikuje usmeno knjievno djelo govorei ga i ono kao takvo (govoreno) jedino i postoji. Zajednica sjeanja izravno reagira na govoreno djelo te ga govornik i oblikuje sukladno vlastitom sjeanju ali i tim reakcijama. Ova knjievnost ne negira postojanje autora za pojedina vlastita ostvarenja, ali istinskim usmenoknjievnim djelom ono postaje tek u igri prijenosa, govorom novih govornika sjeanja koji dre da ono (djelo) zasluuje daljnje prenoenje a publika (zajednica sjeanja) na svoj nain sukreira njegovo daljnje oblikovanje. Kao viekratno govoreno usmenoknjievno djelo donekle uvruje svoj oblik potpuno usvajajui zahtjeve tradicije koja se najee oituje kao takozvana anrovska svijest.

166

Usmenoknjievno djelo jednom zapisano potvruje domete tog naina oblikovanja, ali i svjedoi o potonulom blagu (zauvijek izgubljenim koliinama ostvarene ljepote) jer najvei dio tih zapisanih duhovnih tvorbi vie ne ive unutar usmene kulture ili ako jesu dijelom zajednice sjeanja ona ih uvijek iznova kreira na novi i neponovljivi nain. Zapisi usmenosti trajno su svjedoanstvo njezina postojanja i potvrda njezinih estetskih dometa, omoguavaju knjievno -znanstvene refleksije o njoj i dijelom su batine ljepote naroda kojemu pripadaju. Usmena knjievnost, o kojoj svjedoe i zapisi njezinih ostvaraja, postoji osim kao duhovna batina zajednice sjeanja tek u inu vlastite izvedbe.

USMENA KNJIEVNOST POSTOJI KAO

DUHOVNA BATINA ZAJEDNICE SJEANJA

IN IZVEDBE

Pisana knjievnost je jedna posve druga institucija koja funkcionira na razini dogovora autora i itatelja da meusobno komuniciraju djelom, ali ne samo u istovremenosti, nego tradicijom nasljedovanja djela iz prolosti, ovaj dogovor podrazumijeva, ne samo to, da itatelj ita djela svojih suvremenika, nego i knjievna djela prolih (esto i davnih) vremena i itajui ta djela iz prolosti on uistinu saznaje neto o njoj kao takvoj, no to bi knjievnost izjednailo sa ne kom drugom spomenikom ili arheolokom batinom, nego itatelji dre da djelo na svoj nain moe izrei odreeno vienje svijeta iz kojega se moe spoznati neto korisno ne samo o prolosti u kojoj je djelo nastalo nego mu ono moe rei (i govori) neto i o sadanjosti, ak to vie o njemu samome, njegovoj sudbini i poloaju ovjeka u svijetu. Autor koji pie, za razliku od autora koji govori69, ima vlasniki donos prema djelu, u smislu njegova autorstva i njegova stalnoga (vjeno sadanjeg) oblika. Njemu je
69

U ovom smislu se podrazumijeva govornik sjeanja unutar Usmene knjievnosti koji zna da njegovo djelo, da bi postalo djelo mora ui u igru prijenosa i novih oblikovanja (novih govornika sjeanja) i da djelo ne pripada njemu nego Zajednici sjeanja (i u smislu njegova konanog oblika, kao i u smislu njegova preivljavanja, odnosno, postojanja).

167

zajamena nepromjenjivost zapisa 70 i nada da jednom moda ipak netko e razumjeti poruku, ali njemu je dano i vie: radost da e njegov zapis posluiti za nove i njemu nezamislive kreacije duha potaknute istim zapisom. Svjestan da razumijevanje onoga to je napisao esto ne dopire do snage njegovih misli i osjeaja, ali isto tako da i nadilazi njegova i najhrabrija oekivanja i odvodi i do njemu nesluenih mogunosti autor sudjeluje u igri zvanoj knjievnost, pristaje biti dijelom te institucije u posebno m suodnosu prema publici (itatelju), ali i autorima koji mu prethode kao i onima koji e tek doi.

ITATELJ

KNJIEVNOST

AUTOR

DJELO

Njegov je odnos unutar institucije izriito jasan samo u odnosu spram djelu, daje mu oblik (nudi mu misli i osjeaje i krhku nadu da e ga ipak razumjeti), u graanskom drutvu taj odnos je iskazan i kao trino pravo vlasnika na robu koja se nudi na tritu. Ovdje, dakako, treba ui s dozom opreza s obzirom na uloge nakladnika, ugovore koje je autor s njima postigao, kao i potencijale samog trita i mogue ostvarivih prihoda. Njegov suodnos s drugim autorima, ma koliko on sam imao, s obzirom na vlastito miljenje, jasnu poziciju, u smislu poticaja, uzora, sueljavanja i osporavanja nikada u konanici ne pripada njemu, nego se o toj poziciji izjanjava u ime publike njezin struni dio i u razliitim vremenima podvrgava t aj odnos vlastitim prosudbama. On je jedan od autora u nizu, on je jedan od autora u svome vremenu, on je jedan od autora koji prethodi novima autorima; a njegovo mjesto i uloga u tom povijesnom slijedu kada je jae a kada slabije osvijetljena u svakom sluaju je neizvjesna i podlona mijeni. Njegov odnos s publikom je u naelu istovremen i on s nadom iekuje njezine reakcije. Odjeci recepcije imaju udjela u njegovim novim stvarateljskim naporima, kao to ga mogu i ponukati na reakciju i ulazak u polemiku u sluaju krivih razumijevanja

70

Iako povijest zna iznimke i ulogu prepisivaa

168

njegova djela, o uzaludnosti njegovih napora na ispravnom tumaenju, mislim da je na ovom mjestu isprazno razglabati71, jer publika e za njegovo djelo postojati i nakon to njega ne bude, kada e ostati samo djelo i publika i kada e itatelji bez mogunosti njegove bilo kakve reakcije, dakle, razumijevati djelo. Autor mora prihvatiti istinu svoje ogranienosti i vjenost72 djela i publike. Smrt autora koja ostavlja djelo publici, ipak se u strunoj kritici dogodila ne kao spoznaja smrtnosti ovjeka, nego prije kao potreba da se djelo odvoji od autora i razmatra kao posebna i vjeno nazona datost o kojoj se jedino zapravo moe govoriti. Pjesniko djelo ne ivi i ne nastaje kao odraz neeg drugog, ve kao u sebi zatvorena jezina struktura.73 Osim negacije teorije o oponaanju, ova misao otvara prostor takozvanom imanentnom pristupu jezinom djelu koje podrazumijeva i smrt autora74 kao mogueg polazita za razumijevanje djela. Djelo se otvara kao problem jezika i razumije vanja smisla. Ako bismo, s obzirom na trodiobu njezine institucije, promatrali naglaske u prouavanju knjievnosti onda bismo gotovo sa sigurnou mogli ustvrditi da se uvijek polazilo od njezine ukupne stvarnosti, ali je u odreenim pristupima naglasak bio i vie nego jasan. Autor kao izvorite i ishodite znaenja knjievnog djela, njegov tvorac i graditelj smisla bio je itekako u podlozi sljedeih smjerova prouavanja: pozitivizma (u svim njegovim oblicima), kulturno-povijesne i/ili duhovno-povijesne, psiholoke (i psihoanalitike) metode. Djelo kao izvorite i ishodite znaenja i jedina stvarnost prouavanja, odreena jezina struktura i njom izraena stvarnost u podlozi je sljedeih smjerova prouavanja: stilistike kritike, formalizma, nove kritike, fenomenologije, strukturalizma Temelje imanentnih pristupa, s jedne strane je uzdrmao poststrukturalizam: uzdrmavi vrsta shvaanja mogunosti dosezanja konanog smisla, osim kao stalnosti mijene svijeta, znaenja i smisla; a s druge strane je to uinila naglaena nepovijesnost svih ovih metoda.
71

ovo je jedna o knjievno teorijskih rasprava i u svakom sluaju e biti temom u dijelu u kojem emo raspravljati o metodikim osnovama interpretacije knjievnih djela. 72 u Hegelovu smislu: Sve to traje nije vjeno 73 Wolfgang Kayser, Jezino umjetniko djelo, SKZ, Beograd 1973. str. 3 74 djelo ne samo da nije odraz stvarnosti, nego niti bilo kakav uzrono-posljedini odraz autora (ivotnih dogaaja i situacija, socijalnog poloaja, psiholokih stanja).

169

Na neki nain opravdano se otvarao zahtjev povratka povijesti i njezine uloge u promatranju knjievnog fenomena, to je u konanici vodilo k mogunosti razmatranja i redefiniranja uloge itatelja unutar institucije knjievnosti. Ova okrenutost ulozi itatelja i promiljanju knjievnog fenomena iz njegove pozicije dovela je do novog pristupa knjievnom djelu, kao i ukupnoj knjievnosti poznatog kao teorija recepcije. S naputanjem autorskog podruja te prelazak na djelo kao autonomni svijet znaenja i vrijednosti bila je gotovo potpuno zanemarena povijesna dimenzija knjievnosti. Pitanje unutarnjeg ustrojstva djela, osvjetljavanje postupaka primijenjenih u djelu, ili njegove simbolike, raznih strategija pjesnikog jezika, uoavanje slojeva strukture djela i njegovih skrivenih znaenja i/ili konanog smisla zapravo, interpretacija pojedinanih djela postala je temeljnim pitanjem znanosti o knjievnosti. Imanentna interpretacija, veui se strogo uz pjesnika djela, uvaavajui tek pokatkada pjesnike oblike pokuava saznati to pjesnitvo ini pjesnitvom. Steeni analitiki pojmovi, mogu se (i mogu li se) podjednako primijeniti na knjievna djela prolosti kao i na dananje pjesnike proizvode. Podloga joj je fenomenoloko i egzistencijalistiko uenje, svoj metodiki oslonac trai u samom tekstu, bez obzira na njegova tvorca i vrijeme u kojem je stvoreno. Zasnivajui se na fenomenologiji koja je u potrazi za vrstim temeljima spoznaje uinila takozvanu fenomenoloku redukciju, stvarni vanjski svijet nijee i stavlja u zagrade i svodi ga na puki sadraj svijesti. Sve to nije imanentno svijesti valja strogo iskljuiti; sve realije valja svesti na iste fenomene, tretirati ih onako kako nam se ukazuju u svijesti to jest kao pojavljivanje smisla (kao bit stvari). Zanimljivo je da je ova filozofska redukcija posluila kao temelj imanentnoj kritici knjievnoga djela, no, zapravo, je u zametku bilo izvjesno (ako ono to jest postoji samo kao naa svijest o tome to jest) da e se naglasak u prouavanju knjievnosti premjestiti na itatelja koji postaje subjekt knjievnosti, a djela e postojati samo kao itateljski ostvaraji!!! No, prije nego prijeemo na obrazloenje ovoga stava, prisjetimo se kako je fenomenologiju kao vlastitu podlogu uporabila imanentna kritika. Stilski i semantiki aspekti teksta organski su dijelovi sloene cjeline ija je zajednika bit: pieva svijest. Tekst kao utjelovljena pieva svijest i potraga za zajednikim duhovnim etimonom svih njegovih sastavnica. Umjesto pristupa koji je vrijedio dok je autor bio iv i kad smo se oslanjali na nae poznavanje ivota pisca i iz tih injenica pokuavali razjasniti 170

sam tekst (biografska kritika, sada se strogo zabranjuje), sada u tekstu traimo dubo ke strukture autorove svijesti kroz uoavanje ponavljanih: tema, slika, metafora Ovo je samo na korak do dodira s psihoanalitikim teorijama i arhetipskom kritikom. Svijet knjievnog djela tako postaje ne slika objektivne zbilje ili njezino oponaanje, nego nain oblikovanja zbilje kako je doivljava autor. Rasprave koje e uslijediti oko potrebe povratka povijesnog okvira u interpretaciju teksta, te o tome je li intencija autora presudna za znaenje djela i na koji nain treba shvatiti samo znaenje, pokuaji da se uspostavi razlika izmeu znaenja i smisla i mnoga druga nastojanja obiljeili su imanentnu kritiku i ona je itavo to vrijeme osim unutarnjim sueljavanjima stavova bila praena, prije svega, razboritim interpretacijama pojedinih knjievnih djela. No, ako je jedna od polazinih osnova za imanentnu interpretaciju bila fenomenoloka redukcija objektivne stvarnosti, a utjelovljena pieva svijest (tekst) postala nedokuivom i svaki put se pokazivala razliitom s obzirom na to tko je interpretator t eksta, unato tome to je svaki od njih nudio obrazloena objanjenja vlastita tumaenja postajalo je jasno da se zapravo u primjeni fenomenoloke redukcije inercijom starih navika krenulo na krivu stranu, od djela k autoru, umjesto da se krene ispravnim putem od djela itatelju. Jer, gledamo li vrlo pojednostavljeno djelo kao predmet, to je zapravo knjiga koja kao takva moe sluiti za smetnju u kui, meusobno udaranje, eventualno za potpalu ili ako hoete drugaije djelo postoji u smislu knjievnosti, u smislu njezina predmeta jedino ako ga kao takvog iznova uspostavlja/stvara itatelj. Ono kao takvo nije utjelovljena itateljeva svijest, nego potencijalni sadraj itateljeve svijesti, pokreta raznih misaonih procesa, kontemplacije, matanja, stvaran ja pretpostavki (njihovih ostvarenja i iznevjeravanja) te stalnog itateljskog napora na uspostavi njegove cjelovitosti. Ono kao knjievni predmet ne postoji osim kao sadraj svijesti itatelja.

171

Teorija recepcije
Prve naznake ovakva poimanja dao je naslutiti poljski filozof Roman Ingarden. 75 Ustvrujui da strukturi knjievnog djela ne pripadaju ni pisac ni itatelj, upozoravajui da se knjievno djelo sastoji od slojeva:

SLOJEVI KNJIEVNOG DJELA

ZVUKOVNI SLOJ RIJEI (DOJMOVI ZVUKOVNE ORGANIZACIJE I RITMINIH JEZINIH OSOBITOSTI)

SLOJ ZNAENJA RIJEI ILI SMISLA VIIH JEZINIH JEDINICA

SLOJ SVIJETA DJELA (PROIZLAZI IZ OPEG DOJMA SVIH JEZINIH OSOBITOSTI UZETIH ZAJEDNO, KOJI OMOGUAVA CJELOVITU SLIKU I SMISAO DJELA)

SLOJ POSEBNOG ASPEKATA (PROIZLAZI IZ STAJALITA S KOJEGA SE VIDI CJELINA)

SLOJ IDEJE (KOJI BI PROIZLAZIO IZ MOGUEG UPUIVANJA DJELA NA RELIGIJSKA, IDEOLOKA ILI SVJETONAZORSKA ISKUSTVA)

Uenje o slojevima i prethodni stav da ni pisac ni itatelj ne pripadaju strukturi knjievnog djela Ingardena bi predstavili kao jo jednog zagovornika imanentne interpretacije u prouavanje knjievnosti, ali on uvodi p ojmove mjesta neodreenosti i konkretizacije. On zamjeuje da u svakom djelu postoje takozvana mjesta neodreenosti koja uvijek popunjava, konkretizira sam itatelj. Tako itatelj postaje umjesto pasivnog primatelja estetskog uitka aktivni dionik, stvarat elj djela. Konkretizacija je na osobit nain rijeen odnos djela i itatelja i s obzirom na nju moe se izvriti analiza naina na koji se djelo prihvaa. Nema knjievnosti bez publike, itatelja koji ita i razumijeva tekst i to ga razumijeva kao knjievnost. itatelj nije shvaen kao pasivni promatra
75

Roman Ingarden, Knjievno umjetniko djelo, 1931.

172

knjievnog djela/estetskog objekta kao uivatelj koji uiva nita ne ulaui. On postaje kreator tvorac znaenja, traga za smislom, tuma i prenositelj: znaaja, znaenja, smisla, prie, ideje Za Ingardena je taj itatelj jo uvijek filoloki strunjak, poznavatelj knjievne tradicije i osposobljeni interpretator. No, taj elitizam past e pod pritiskom nove generacije teoretiara teorije recepcije. Dogmatino tvrdi da knjievna djela tvore organske cjeline te da je smisao itateljeva nadopunjavanja neodreenosti djela u zaokruivanju skladnosti cjeline. itatelj mora pravilno povezivati razne dijelove i slojeve djela. Tekst je po Ingardenu unaprijed opremljen neodreenostima, a itatelj ga mora pravilno konkretizirati.

(NE)ODREENI KONTEKST VJEROVANJA I OEKIVANJA

MJESTA NEODREENOSTI

KONKRETIZACIJA

CJELOVITA ILUZIJA Da bi to postigao itatelj unosi u djelo odreeni apriorni nain poimanja, (ne)odreeni kontekst vjerovanja i oekivanja unutar kojega procjenjuje razliita obiljeja djela. Ta e se oekivanja u procesu itanja i sama mijenjati pod utjecajem novih informacija, pa e se hermeneutiki krug opisivanjem putanje od dijela prema cjelini, te ponovno natrag k dijelu poeti okretati.

173

Gradei cjelovitu iluziju ili suvisli smisao: itatelj bira pojedine elemente, organizira ih, jedne elemente potiskuje druge istie, konkretizira razne elemente na razliite naine, planovi se mijenjaju protokom vremena pokuava drati na okupu razliite pretpostavke, mijenja perspektive, kako bi na koncu sagradio cjelovitu iluziju. itanje nije pravocrtno napredovanje, nije puka kumulativna djelatnost. Iz prvotnih nagaanja itatelja raa se okvir odnosa i veza pomou kojega on tumai dalja zbivanja u djelu, a dalja zbivanja mogu, gledanjem unatrag, izmijeniti prvotne dojmove, pa neke elemente izbaciti u prvi plan a druge potisnuti u pozadinu. itanje znai pribliavanje neemu to se upravo oblikuje.76 Hans Robert Jauss dri ne samo da itatelj nije nuno filoloki strunjak nego on to uglavnom i nije i ak ga poopava i kao treeg dionika unutar institucije knjievnosti uvodi ga u njegovoj mnoini kao publiku.

AUTOR

DJELO

PUBLIKA

Drugi radikalni potez kojega zagovara nije samo nuni povratak povijesti u prouavanje knjievnosti nego i smjetaj povijesti knjievnosti u povijest stvarnog ivotnog procesa kao njegove sastavnice. Povezivanjem estetske i povijesne dimenzije, zatvoreni krug tradicionalne estetike stvaranja i prikazivanja, otvara recepciji i djelovanju (treoj bitnoj dimenziji knjievnosti koja je zajednika i za njezinu estetsku i za njezinu povijesnu komponentu). U trokutu knjievnosti, do sada zanemareni dionik institucije (itatelj= publika), iako posljednji nije tek pasivni imbenik, tek lanac pukih reakcija, ve i sam predstavlja energiju koja stvara povijest. Publika odluuje: 76

o estetskoj vrijednosti djela

Italo Calvino, Ako jedne zimske noi neki putnik, 1979.

174

o njegovom povijesnom ivotu

i ima udjela u povijesnom razvitku knjievnosti i u odreivanju njezine drutvene funkcije. Odnos izmeu djela i publike, Jauss postavlja u sinkronijskoj ravni kao odnos izmeu nastanka djela i istodobnih, suvremenih itatelja i u dijakronijskom rasponu: susret djela iz prolosti s kasnijim i posebno dananjim itateljima. Povijest prihvaanja djela pokazuje se na ovaj nain kao proces koji je zapoet s prvom recepcijom i nastavljen kroz sva daljnja aktualiziranja njegovih znaenjskih potencijala u procesu itanja. Dananji itatelj, svjestan svoje pozicije u povijesnom nizu recipijenata koji su mu prethodili i povijesne uvjetovanosti svoga razumijevanja sa stajalita iskustva svoje epohe uspostavlja kontakt s epohom u kojoj je djelo nastalo. Povijest knjievnosti proces estetske recepcije i stvaranje, proces koji se vri kroz aktualiziranje knjievnih tekstova od strane itatelja koji ih prihvaa, kritiara koji sude o njima i pisca koji potom i sam stvara novo djelo. Interakcija izmeu produkcije, recepcije i nove produkcije temelj je Jaussove koncepcije povijesti knjievnosti. Za jedno djelo iz prolosti koje danas prihvaamo treba najprije pronai mjesto u sustavu knjievnih vrijednosti njegove epohe, a potom i sljedeih epoha, ime se u biti razbija kanonizirana predstava o njegovoj neprolaznoj (vjenoj) vrijednosti i osvjetljava njegov stvarni povijesni ivot. Knjievnost stalno obuhvaa pretpovijest svog dananjeg iskustva, drutvena funkcija knjievnosti prodire u horizont ivotne prakse pri emu ima ne samo emancipacijsku ulogu u osloboenju ovjeka od njegovih prirodnih, religioznih i socijalnih ogranienosti, ve mijenjajui njegovo shvaanje svijeta, djeluje i na njegovo drutveno ponaanje. Jauss ne polazi od pretpostavke da se interpretacije mijenjaju dok djela ostaju nepromijenjena, ve dri da se tekstovi i knjievna tradicije i same aktivno mijenjaju, onako kako se mijenjaju povijesni obzori njihove recepcije . Recepcija je konstitutivna dimenzija djela. Cilj Jaussova djela oblikovanje je nove vrste knjievne povijesti povijesti to se ne bavi piscem, utjecajima i smjerovima knjievnosti, nego knjievnou po definiciji i interpretaciji povijesnih razdoblja u kojima biva recipirana. Svaki knjievni tekst izgrauje se na razumijevanju potencijalne publike i sadri u sebi sliku onakva itatelja za koje je pisan. 175

Svako djelo enkodira u sebi ono to Iser naziva implicitnim itateljem, pa svakom svojom gestom navjeuje onakva adresata kakvog unaprijed oekuje. Stanovita je vrst itatelja ve ukljuena u sam in pisanja kako kakva unutarnja struktura teksta. Za sadanjost su iva prije svega ona djela u kojima u kojima ona prepoznaje vlastite korijene i izvore, a da bi ta djela u sadanjosti zaista mogla d jelovati, moraju postati opim dobrom cijelog drutva.

ZADAA POVJESNIARA KNJIEVNOSTI = REKONSTRUKCIJA TOTALNE POVIJESTI DJELA

NJEGOVA NASTANKA

REKONSTRUKCIJA KOMPLETNE POVIJESTI NJEGOVA DJELOVANJA

INTERPRETACIJA U OKVIRU POVIJESTI NJEGOVA DJELOVANJA

Jaussu teite nije na povijesti djelovanja koja pasivno ukljuuje interpretatora ve na povijesti recepcije kao rezultatu djelatnog stava itatelja prema djelima koja prihvaa. Djelatan stav itatelja koji postavlja pitanja omoguena dijalokim karakterom djela koje prua odgovore. Iz prvog je susreta izmeu djela i publike mogue objektivizirati i rekonstruirati i onaj transsubjektivni horizont razumijevanja kao sustav knjievnih normi koje su vladale u vrijeme pojavljivanja djela. Tako se u knjievnu teoriju uvodi najuveniji pojam teorije recepcije: horizont oekivanja!!! Horizont oekivanja spremnost publike da na temelju prethodnog poznavanja knjievnosti prihvati novo djelo. to itatelj na osnovu svog itateljskog i knjievnog iskustva oekuje da e mu pruiti novo djelo? Povijesno konkretni itatelj ili itatelj nekog knjievnopovijesnog razdoblja zamiljen u njegovu idealnu obliku. Jer povijesno konkretni itat elj uvijek ima osobnu povijest itanja i ograniene spoznaje knjievnih konvencija.

176

Promjena horizonta se dogaa uvijek u susretu s nekim djelom koje negira njegovo poznato iskustvo (knjievnosti, ivota, stvarnosti). Tako po prvi puta u svijest itatelja dovodi nova iskustva i horizont oekivanja se pomjera. Ta razlika ili stupanj novost i izmeu nekog knjievnog djela i horizonta oekivanja naziva se estetika distancija. Moe se povijesno objektivizirati prema spektru reakcije publike i sudu onodobne kritike. Ocjene djela kreu se od spontanog uspjeha, odbijanja, okiranosti, pojedinanog odobravanja, postupnog ili zakanjelog razumijevanja. Prema teoretiarima recepcije to je stupanj novosti vei (estetika distancija sukladno tomu) djelo je estetski vrjednije ili u opreznijim varijantama ima vei potencijal umjetnikog karaktera. Ovo je samo na novi nain iskazana potvrda inovacijskog naela kao vrednote po sebi.

REKONSTRUKCIJA HORIZONTA OEKIVANJA ITATELJ KNJIEVNO DJELO PODVRGAVA USPOREDBI S:

VAEIM KNJIEVNIM NORMAMA ILI IMANENTNOM POETIKOM KNJIEVNE VRSTE KOJOJ PRIPADA

POZNATIM DJELIMA KNJIEVNOPOVIJESNE OKOLINE

STVARNOU I PRAKTINOM FUNKCIJOM JEZIKA, (KOJE ITATELJ TIJEKOM ITANJA NEPRESTANO USPOREUJE S FIKCIJOM DJELA I POETSKOM FUNKCIJOM NJEGOVA JEZIKA)

Rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja omoguava da se sazna kako je suvremeni itatelj uistinu shvatio i prihvatio djelo i da se uoi ona hermeneutika 177

diferencijacija koja postoji izmeu nekadanjeg i dananjeg razumijevanja djela, povijesno djelovanje se javlja kao posrednik izmeu tog prvotnog i naeg dananjeg razumijevanja djela. Je li mogue rekonstruirati ovakav horizont za itatelje iz prolost prvotni horizont? I na sinkronijskoj ravni moraju se imati u vidu tri sloja oekivanja s obzirom na: 1. djelo 2. autora 3. epohu u kojoj je djelo nastajalo. Uinak povratnog povezivanja recepcijsko -estetikih procesa. Unoenje suvremenih kategorija razumijevanja u prolost. Gubitak veze, diskontinuitet povijesnog razumijevanja. Sve su to prepreke na putu istinske rekonstrukcije prvotnog horizonta oekivanja. itanje postaje kompleksnije i Jaussova publika (jer je ukupno itateljstvo) treba znati vie od Ingardenova filolokog itatelja. A gdje je tu obini, mali, svakodnevni itatelj? Sa svojom povijeu itanja, ogranienim poznavanjem knjievnih konvencija, knjievnih teorija, teorije knjievnosti, povijesti knjievnosti, konteksta u kojemu je djelo nastalo, povijesti njegove kritike recepcije Wolfgang Iser77 govori o strategijama teksta i u njima sadranim repertoarima poznatih tema i aluzija. Da bismo uope mogli itati, moramo poznavati knjievne tehnike i konvencije kojima se djelo slui ; moramo kako tako razumjeti kodove djela, a to e rei pravila to sustavno vladaju nainima na koje djelo proizvodi znaenja. Najdjelotvornije knjievno djelo po Iseru je ono koje u itatelju budi novu kritiku svijest o ustaljenim kodovima i oekivanjima s kojima mu prilazi. Vrijedno knjievno djelo naruava ili kri normom zadane naine opaanja i tako nas ui novim kodovima razumijevanja. Proces je itanja dvosmjeran: strategijama itanja mi mijenjamo tekst, a tekst mijenja nas. Iserova teorija recepcije zapravo se temelji na vjerovanju da prigodom itanja moramo biti elastini i tolerantni, spremni na preispitivanje i mijenjanje vlastitih miljenja. ivotne situacije su uvijek realne dok su knjievni tekstovi funkcionalni; otuda se oni moraju utemeljiti u procesu itanja, a ne u stvarnom svijetu. Kad itatelj upozna sve perspektive koje mu nudi tekst, njemu ne preostaje nita drugo do
77

Wolfgang Iser, in itanja, 1978.

178

vlastito iskustvo, na koje se smije osloniti da bi zakljuivao o onome to mu je tekstom saopeno.78 Taj proces nikako nije jednoznaan, kao to itatelj udahnjuje ivot knjievnome tekstu on isto tako mora prihvatiti injenicu da u tom interaktivnom djelovanju, njega na tekst ali i poticaja znaenja i smisla teksta onako kako ih on razumijeva na njegovo razumijevanje svijeta, stvarnosti pa i vlastitog ivotnog iskustva kao i iskustva knjievnosti. Pri tom se ne pokazuje samo kako je veliki dio naih iskustava u realiziranju teksta, nego i to da se u ovom procesu uvijek neto dogaa s naim iskustvom.79 No, knjievni tekst je u mogunosti povui nau matu, osloboditi suzdrani duh i omoguiti nam uvid u nama dotad nepoznate svjetove, on na neki nain uvijek ne samo da oslobaa nae iskustvo svijeta nego nam otkriva potencijale ovjeka, dubinu i traginost njegove sudbine, uzvienost i kominost njegove pozicije. Knjievno je djelo intencionalna tvorevina, njome je pisac htio neto rei u komunikaciji s itateljima koja podrazumijeva da je sredstvo komunikacije: umjetnina/djelo. No, taj zapis bez itateljskog napora ostaje tek potencijalni predmet moguih svrhovitih duhovnih napora. On kao knjievnost treba biti prepoznat kao takav i podati se takvom nainu itanja i pokazati se poticajnim za njegovo promiljanje i osigurati uitak itanja. Knjievno djelo jest intencionalna i shematska tvorevina, ali je cjeloviti tekst koji omoguava itatelju konstituiranje njegove stvarnosti. Ako knjievni tekst ne proizvodi nikakve stvarne predmete, onda on svoju stvarnost postie tek na taj nain to itatelj reagira onako kako to tekst od njega trai.80 Knjievni tekst, uoblieno sasvim odreeno iskustvo stvarnosti koje kao takvo itatelju omoguava preispitivanje vlastitog ivotnog iskustva, iskustva stvarnosti i iskustva knjievnosti. Knjievno je djelo riznica moguih: -

uvida stavova perspektiva gledanja

Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 97 79 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 97 80 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 97

78

179

IVOTNO ISKUSTVO

AUTOR ISKUSTVO STVARNOSTI (SVIJETA) ISKUSTVO KNJIEVNOSTI

DJELO

IVOTNO ISKUSTVO

UOBLIENO U DJELU
ISKUSTVO STVARNOSTI (SVIJETA) ISKUSTVO KNJIEVNOSTI

IVOTNO ISKUSTVO

ITATELJ
ISKUSTVO STVARNOSTI (SVIJETA) ISKUSTVO KNJIEVNOSTI

180

Stvarnost knjievnog djela je reakcija na, postojeu ili nekada postojeu, stvarnost autora. On je vrelo spoznaje sasvim odreenog iskustva stvarnosti, sasvim odreenog ivotnog iskustva i sasvim odreenog iskustva knjievnosti ali takvoga iskustva koje je mjerljivo itateljevim iskustvima (ivota, stvarnosti, knjievnosti). Knjievno djelo se ne poklapa niti s objektivnom stvarnou niti s itateljevim iskustvom stvarnosti otuda pojava izvjesne neodreenosti. Mjesta neodreenosti omoguavaju neodreenosti prilagodbu teksta individualnim sklonostima itatelja. itatelj konkretizira na svoj nain. Oslobaa tekst stanja lebdjenja izmeu

realnog svijeta i vlastitog iskustva o njemu i vezuje ga za odreena znaenja do kojih sam dolazi itajui djelo. I to nije sve, knjievno djelo nudi i vie od onoga to itatelj raspoznaje kao vlastito iskustvo svijeta. 'Zapisati nae dojmove o Hamletu dok ga itamo iz godine u godinu', pisala je Virginia Woolf, 'znailo bi zapravo zabiljeiti vlastite autobiografije, jer dok saznajemo neto vie o ivotu, Shakespeare tumai ono to mi znamo.' Meni je to izgledalo poneto drugaije. Ako su knjige autobiografije, onda su to one prije dogaaja, a ja sam prepoznavao kasnija dogaanja prema onome to sam ranije itao u H. G. Welsa, u Alici u zemlji udesa, u suznom Cuore, Edmunda de Amicisa, u pustolovinama Bombe, djeaka iz dungle.81 I onaj esti osjeaj ve vienoga zapravo vjerojatno dugujemo prepoznavanju situacija, odreenih odnosa ve uoenih u umjetnosti i kao to su neki umjetnici poetkom dvadesetog stoljea usuivali se tvrditi, i mi bismo se s njima donekle mogli usuglasiti, ivot oponaa umjetnost. On (knjievni tekst) se, na jednoj strani, razlikuje od drugih vrsta tekst ova po tome to niti objanjava odreene realne predmete, niti ih pak stvara, a s druge strane razlikuje se od realnih itateljevih iskustava po tome to nudi stajalita i otvara perspektive iz kojih se iskustveni svijet sagledava na drugi nain. 82 I u tome nije sva tajna knjievnoga teksta niti njegove uspostave kao knjievnoga predmeta, postoje knjievni tekstovi koji nas, s vremena na vrijeme, iznenade iskustvom kojega nude pokazuju se nesvodivim na nae dotadanje iskustvo stvarnosti, ivota, knjievnosti, otimaju se naoj interpretaciji.

81

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 22 82 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 97 i 98

181

Neodreenost se moe 'normalizirati' na taj nain to e itatelj do te mjere svoditi tekst na realne, pa, dakle, provjerljive datosti da e on izgledati jo samo kao njihovo ogledalo. U tom odraavanju gasi se knjievna kvaliteta teksta. Ali neodreenost moe pokazati i takve otpore da njezino svoenje na realni svijet vie ne bude mogue. Svijet teksta pretvara se tada u konkurenciju poznatome, to svakako ne moe ostati bez povratnog djelovanja na poznati svijet. Realni svijet pokazuje se tada jo samo kao jedna od mogunosti ije su nam pretpostavke postale jasne. Neodreenost se, meutim, moe 'normalizirati' i s obzirom na individualno iskustvo itatelja. On moe svesti tekst na vlastito iskustvo. Tim potvrivanjem on se moda osjea uzdignutim. () Moe se, meutim, zamisliti i takav sluaj kad neki tekst do te mjere proturjei predstavama svoga itatelja da se moe zapaziti skala reakcija koja see od sklapanja knjige do spremnosti na izvjesnu misaonu korekciju vlastitog stava.83 Ovaj odnos iskustva autora (knjievnosti, stvarnosti, ivota), koje je na poseban nain utkano u knjievno djelo i koje se u procesu itanja mjeri i usporeuje s itateljevim iskustvom (knjievnosti, stvarnosti, ivota), one neodreenosti k oje na koncu svaki itatelj nema s im drugim konkretizirati nego s vlastitim iskustvom omoguavaju ono to mi svi znamo da nije isto itamo li neku knjigu s esnaest, trideset ili pak pedesetak i vie godina. Nae iskustvo ivota, stvarnosti, knjievnosti na neki nain nam omoguava uvijek novi susret sa svijetom djela, omoguava nam nova razumijevanja, ushienja ili pak razoaranja. No o mjestima neodreenosti ili pak praznim mjestima moe se razgovarati i na nain da su ona svjesni prekidi unutar sloenih kompozicija knjievnih djela koja se onda otvaraju kao prostor itateljske kreacije. Prazna mjesta, knjievni predmet radikalno se razlikuje od svakog realnog i svakog idealnog predmeta, samom kompozicijom djela ono ostavlja mjesta neodreenosti ili prazna mjesta koja tijekom itanja, valja nadopuniti na nain koji potpomae ostvarivanje harmoninosti djela kao cjeline. Neodreenost je osnova knjievne komunikacije? Dopunjavanje teksta iju ispravnost odreuje samo djelo ili dinamika funkcija konstituiranja smisla knjievnog djela. Znaenje, smisao i vrijednost djela konstituiraju se tek u povijesnom konkretnom odnosu izmeu teksta i itatelja u procesu recepcije.
Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 98
83

182

Koji su to bitni formalni preduvjeti koji stvaraju neodreenosti u samom tekstu? Najea primjena tehnike reza sree se tamo gdje se vie tokova radnje odigrava istovremeno, ali oni moraju da se pripovijedaju jedan poslije drugog.84 Istovremenost zbivanja koja se ele predoiti pripovijedanjem uvijek prisiljavaju pripovjedaa na neku kompoziciju odnosa u pripovijedanju onoga to e ispriati prije ili poslije. U tim rezovima se uvijek osjea ne samo autorov odabir redoslijeda kazivanja nego i neizreenost odreenih dijelova koji bi mogli osigurati izgradnju cjelovite iluzije o samim zbivanjima, na temelju izreenoga itatelj stvara pretpostavke i oekivanja koja se razvojem radnje potvruju ili obaraju. itatelj neprestano popunjava, odnosno otklanja prazna mjesta. Time to ih otklanja, on koristi onaj prostor koji je njemu ostavljen za tumaenje, te uspostavlja i takve odnose izmeu pojedinih aspekata koji nisu formulirani tekstom.85 Ovaj poticaj na kreaciju itatelja ini aktivnim dionikom uspostave knjievnog predmeta, ostvarivanja djela kao umjetnine. Ako se smanji koliina praznih mjesta u jednom fikcionalnom tekstu, onda se javlja opasnost da on izazove dosadu kod svojih itatelja time to ih suoava sa sve veom mjerom odreenosti bilo da je ona usmjerena ideoloki ili pak utopijski. Tek prazna mjesta doputaju itatelju da sudjeluje u oblikovanju radnje i konstituiranju njezinog smisla. Ako tekst otvori tu ansu, onda e itatelj onu intenciju koju je sam komponirao smatrati ne samo vjerojatnom, nego i realnom. Jer mi smo i inae skloni da osjeamo kao stvarno ono to smo sami sainili.86 Ova tehnika reza bila je vrlo omiljena u devetnaestom stoljeu kada su vrlo popularni bili romani u nastavcima ili ako hoete malo pribliavanje stvarnosti, dodue s promjenom predmetne stvarnosti, ista tehnika reza danas je vrlo omiljena u televizijskim sapunicama. itateljska publika XIX. stoljea drala je da je roman u nastavcima bolji od istog teksta u obliku knjige!??! Roman u nastavcima operira tehnikom reza!!!! On po pravilu prekida tamo gdje je ostvarena kakva napeta situacija koja hitno zahtjeva rjeenja, ili

Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 100 85 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 102 86 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 103

84

183

pak tamo gdje bismo mi upravo eljeli doznati neto o ishodu onoga to smo proitali.87 Drugi knjievni postupaka koji koristi slinu tehniku takozvani je uinak odugovlaenja!!! Jedan drugi nain, na primjer, da se itatelj potakne da ostvari kakvu veu kompoziciju sastoji se u tome da se pojedinim rezovima nenajavljeno uvedu novi likovi, da se zapone ak i sasvim novi tijekovi radnje, te se otuda namee pitanje o odnosu izmeu one prie koju smo do tada upoznali i novih situacija koje su bile nepredvidljive.88 Pria su esto protkana autorovim miljenjem o zbivanju, stav autora oznaavamo kao komentar. Oni zapravo vrlo esto slue samo zato da se postigne uinak odugovlaenja. Ovakvo vremensko uskraivanje informacija uveava sugestiv no djelovanje i samih detalja, koji onda potiu zamiljanje moguih rjeenja.89 Autor komentatorskim napomenama, osim uinka odugovlaenja, tei osigurati da se pria shvati jedinstveno. Komentari provociraju razliite reakcije. No u popunjavanju praznih mjesta mogunost se kombinacija zahtjevima teksta da suziti ak do predvidljivosti. Ako, na primjer, takvi tekstovi pokazuju tehniku reza, montae ili segmentiranja, onda to znai da oni doputaju razmjerno visok stupanj slobode u pogledu nadovezivanja pojedinih uzoraka teksta jednih na druge. Ako su oni, nasuprot ovome, organizirani preteno prema naelu kontrasta ili opozicije, onda je nain povezivanja uzoraka teksta relativno strogo propisan.90 Iako je sloboda itatelja naelno neograniena ona se ipak donekle dogaa u okvirima tekstualnih naputaka ili ako hoemo intencija autora. Time to svoju realnost ne postie u predmetnom svijetu ve u mati svojih itatelja, knjievni tekst stjee prednost nad svim onim tekstovima koji iskazuju znaenje, ili istinu; ukratko nad tekstovima koji su apofantikog karaktera. Znaenje i istina u naelu nisu lieni povijesnosti. Nje nisu poteeni ni knjievni tekstovi, ali time
87

Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 105 88 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 105 89 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 105 90 Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 111

184

to svoju realnost ostvaruju u itateljevoj mati, oni u naelu imaju veu ansu odoljet i vlastitoj povijesnosti.91 Ameriki kritiar Stanley Fish, kako navodi Eagletone92, mirne due prihvaa pretpostavku da ne postoji objektivno knjievno djelo. Za Fisha je, recimo, Hamlet samo zbroj svih dosadanjih i buduih miljenja o toj drami. I dosljedno tomu pravi pisac djela je itatelj. (!?) itanje nije proces u kojem otkrivamo znaenje teksta, nego proces kojim spoznajemo kako tekst djeluje na nas kao itatelje. Istina je meutim da je teko istinito odgovoriti je li pitanje djelovanja teksta na itatelja zapravo pitanje djelovanja itatelja na tekst, to jest pitanje interpretacije. Predmet kritikog promatranja struktura je itateljeva doivljaja, a ne objektivna struktura koju emo nai u samom djelu. Fishev stav da nema ba niega u djelu samom, te da je zamisao o znaenju koje je na neki nain imanentno jeziku teksta i eka da bude osloboeno itateljevom interpretacijom objektivistika iluzija, donekle je ispravan, naime on ima pravo kad tvrdi da nita u knjievnosti ni u svijetu nije dano ili odreeno, ukoliko se time hoe rei neinterpretirano. Ne postoje gole injenice, nezavisne od znaenja koje im pridaju ljudi; ne postoje injenice za ije postojanje mi ne bismo znali (???). Svaki niz podataka moemo protumaiti pomou nekoliko, a ne samo pomou jedne teorije. Praktine, drutvene uporabe rijei upravo jesu njezina razliita znaenja. Kada u knjievnom tekstu odredimo znaenje pojedine rijei, time se ne gube njezina druga, praktino-drutvena znaenja. Odreivanje znaenja rijei ponajprije iziskuje poznavanje njezinih znaenja u praktinoj drutvenoj uporabi. Tvrdnja da knjievnom tekstu moemo pridati bilo koje znaenje u stanovitom je smislu posve opravdana. Broj konteksta do kojih moemo doi da bismo rijeima u njima dali drugaije znaenje doslovce je neogranien . to Fisha u konanici pribliava poststrukturalistima. Ovaj mali uvod u teoriju recepcije otvara neka pitanja i postavlja pitanja suodnosa sa kolskom recepcijom knjievnosti i teorijom nastave knjievnosti.

91

Wolfgang Iser, Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. str. 112 i 113 92 usporedi s Tery Eagletone, Knjievna teorija, SNL, Zagreb 1987. str 99 101

185

Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja

U okviru pedagogijskih znanosti, nakon teorije obrazovanja (didaktike), na uem znanstvenom podruju uspostavile su se takozvane specijalne didaktike pojedinih obrazovnih predmeta (ili podruja), pa tako i knjievnosti. U ovom smislu metodika bi podrazumijevala svrhovit pristup knjievnosti koji bi vodio do zamilju postavljenoga cilja koji se ne bi zavravao tek postignutim rezultatima uenja, mogue odredivih kao obrazovni cilj unutar sasvim odreenog kolskog sustava, nego bi bio cjeloivotni odgoj za knjievnost, kako ljubitelja lijepi rijei tako i moguih stvaratelja buduih knjievnih djela. gr. methodos nain, put, postupak kojim dolazimo do cilja Da bi to bilo mogue potrebno je itekako obrazovati se za knjievnost. U svemu tome od izuzetne pomoi je razumijevanje same knjievnosti, kao i znanja o njoj do kojih se moe doi jedino ukoliko onaj kojega se pouava to uistinu eli i prihvaa kako susrete s knjievnim sadrajima tako i razne mogue uvide u sam sadraj te blagonaklono shvaa pomo u uenju kao udio kulturom naslijeenih oblika pouavanja i breg i sigurnijeg puta u odgoju i obrazovanju koji e mu na koncu omoguiti samosvrhovit nain knjievnog samoodgoja i samoobrazovanja. to je metoda onoga koji pouava fleksibilnija, i metodiki postupci raznovrsniji, ona e uspjenije ostvariti svrhu. No, trebamo biti svjesni da, kao to kae Ewald Terhart, metoda ne obeava samo puku dostinost cilja, nego eli i osigurati da postizanje cilja ne bude preputeno sretnom sluaju , ve tvori oekivani rezultat uloenih napora.93 Iako, onaj koji pouava, mora prihvatiti injenicu da je uenje aktivna djelatnost koju moe obaviti jedino sam uenik te se prema tome nikada ne moe iznuditi pouavanjem.94 U sloenom procesu pouavanja motivirana i zainteresirana uenika uenje je ne samo posljedica vlastite volje, htijenja i truda nego i potpomognuto itavim nizom mjera onoga koji pouava sa svrhom lakeg pristupa sadraju, cjelovitijeg uvida u sadraj, moguim putovima i nainima razumijevanja sadraja do pomoi u uenju.

93 94

Ewald Terhart, Metode pouavanja i uenja, Educa, Zagreb 2001. Ewald Terhart, Metode pouavanja i uenja, Educa, Zagreb 2001. str. 147

186

U tom procesu nisu bitne samo obrazovni ciljevi nego je itekako vana i odgojna dimenzija u kojo j se pouavanu osobu usmjerava, potie i nadahnjuje istinskim ljudskim vrednotama. Nasljedovanje batine, kulture i civilizacije omoguava osobi da se izgradi u svim poeljnim ljudskim osobinama. Iako uistinu moramo priznati da poznavanje kulturolokih, filozofskih, knjievnih, znanstvenih i inih informacija i injenica, spoznaja i razumijevanja, argumentacija i obrazloenja nije jamstvo dobrote, unato Platonovu vjerovanju 95. Zato je itekako vana odgojna dimenzija u procesu pouavanja i na osobit nain osobni primjer onoga koji pouava kako bi pouavani dosegli onu razinu uljuenosti koja e ih unutar zajednice kojoj pripadaju kvalificirati kao uljuene i vrijedne ljude. Ako je u tu dimenziju ugraena i moralna uspravnica onda se uistinu moe govoriti o potpunom uspjehu pouavanja. No, pitanje skromnog pitca96 glasi: je li knjievni odgoj, odgoj knjievnou i/ili odgajanje za knjievnost. U tijeku tisuljea postojanja knjievnosti ona se oduvijek nalazila u obzoru odgojnih i obrazovnih podruja u koje se htjelo uputiti odgajanike 97, isto je tako injenica da je knjievnost pod utjecajem ovih ili onih svjetonazorskih zamisli te njihova utjecaja na poetike pojedinih razdoblja pokatkada vjerovala u svoju didaktiku ulogu, ali je isto tako injenica da se i danas dri da upravo ta tendenciozna umjetnost u tome je imala najmanje uspjeha, a to je poesto utjecalo negativno i na njezinu estetsku kakvou. Pa ipak je injenica da se knjievnou odgaja i da ona svojim djelovanjem na iskustvo itatelja, iri njihove obzore i ima emancipacijsku ulogu u sagledavanju pozicije ovjeka u svijetu i njegove sudbine. Stavljajui sudbine ljudi pred vlastite itatelje, njihove ivotne prie kao vienja svijeta, stvarnosti, te potom i knjievnih djela kao odreenih vizija svijet a (stvarnosti, knjievnosti, ivota) knjievnost omoguava itateljima poredbu s vlastitim iskustvima, ali i otkriva im ponore i dubine, irine i visine ljudske pozicije i moguih ljudskih sudbina nudi im iskustva svijeta (ivota, stvarnosti, knjievnost i) kao potencijalno mogue obrasce i vlastite sudbine na kojima se propitkuju vlastita polazita: ivotna stajalita i pogledi.

95 96

spoznaja dobra ujedno je i jamstvo dobrote Pitao jednom vrli pitac neki, Mak Dizdar 97 o tome vie u jednom od sljedeih dijelova ove knjige: Knjievnost kao nastavni predmet

187

Iako se ne moramo sloiti da je knjievnost uz religiju i filozofiju jedan od moguih, i niim zamjenjivih, naina spoznaje svijeta svakako smo svjesni da govorei nekim drugim jezikom (filozofskim ili znanstvenim) srodnu misao, zapravo, ne izriemo je u istoj dimenziji i sa svim onim potencijalima i nijansama kojima ju iskazujemo unutar knjievnosti kao knjievno djelo. Knjievnou se odgaja, ali rekli bismo gotovo nezamjetno i na duge staze. Mogue je da se sintagma knjievni odgoj onda odnosi na odgoj za knjievnost. to se esto isputa pod pritiskom obrazovnih zahtjeva. A u biti, za ivot institucije zvana knjievnost, vanije je odgajati za knjievnost: ljubitelje lijepe rijei, njezine poznavatelje, itatelje (sukreatore, supjevae), pa i budue autore (stvaratelje). to imamo od pustih poznavanja injenica i kulturno -povijesnih podataka, od malih enciklopedija, napumpanih knjievnih hardvera ili prostije poznavatelja podataka ako u njima nema ljubavi za knjievno djelo, ako u njima nismo odgojili budue itatelje. Da se i ne usudimo pomisliti: autore! I odgoj knjievnou i odgoj za knjievnost trebao bi biti onaj na knji evni odgoj, kako bi on imao vlastiti smisao i cjelovitu svrhu. Isto tako zasigurno e svaki itatelj knjievnosti u njezinim djelima pronai mnogo toga to e ga initi obrazovanijim, veim poznavateljima nekih znanstvenih, filozofskih, umjetnikih ili kulturolokih injenica, no zasigurno je da sve te informacije koje sadravaju knjievna djela, unutar tih djela funkcioniraju kao dio svijeta knjievnog djela, i, vrlo vjerojatno, nisu prezentirana didaktiki na najprikladniji nain niti osmiljavane kao predmetno obrazovno podruje s nakanom pouavanja. No, mogue je, da, svojom ljepotom prikazivanja i armom neobvezatnosti, itekako mogu poticajno djelovati pa i pouiti itatelja raznim znanstvenim injenicama ili uputiti ih u spoznajne procese ili spoznaje filozofije i znanosti. Pa ipak unutar ove nae prie knjievno obrazovanje prvenstveno je obrazovanje za knjievnost. Jer za potpune knjievne uitke hoe se duha i znatielje, imaginacije i mate, ali hoe se i truda i mara, poznavanja knjievnih konvencija, onoga jezika knjievnosti koji se nadograuje na jezik knjievnoga djela. Hoe se spoznaja znanosti o knjievnosti. Onih jezinih tvorevina kojima se opisuje i obrazlae knjievnost i knjievna djela. Hoe se povijesti knjievnosti kao povijesnog pozic ioniranja i utemeljenja knjievnih djela i autora. Hoe se sagledavanja knjievnosti kao povijesnog fenomena.

188

Njezinog povijesnog hoda, slijeda i mijena, dodira i smjena.98 Hoe se knjievnih teorija i teorije knjievnosti. Hoe se kritikih interpretacija i prosudbi. Hoe se obrazovanja. Truda i mara. Zato je umjetnost zagonetka za neznalice, esto je u neznanju i razlog njezina odbijanja, kao to i hohtapleri koriste drugu krajnost skrivajui stvaralaku nemo u nerazumijevanje njihove genijalnosti ili pak to je jo alosnije da uz leske tkalce (kvazi-strunu kritiku) prodaju maglu umovanja kao to su ovi prodavali nevidljivu tkaninu u koju su odijevali Cara, sve dok se djeak nije usudio rei: Car je, gol! No svako ulaganje u obrazovanje za knjievnost pokazivat e se sve vie kao preduvjet uivanja beskrajnog podruja nesluenih uitaka za neobrazovanoga itatelja. I zato obrazovati je se za knjievnost. No kakve to sve skupa ima veze s teorijom recepcije? I prije njezina postojanja postojala je svijest o ulozi itatelja u knjievnosti. Jer gdje se dogaa Aristotelova katarza, oienje emocija saaljenja i straha nego u srcu gledatelja antikog teatra. Gdje se dogaa automatizacija odreenih knjievnih postupaka, a tko se to zauuje ouujuim postupcima i pogotovo kako shvatiti minus postupke koji ouuju bez djelatne uloge itatelja. Svijest o ulozi itatelja nazona je unutar knjievnosti i unutar knjievnih djela: Sam ja malo mogu. Ti i ne zna da si Supjeva, kad pjesme prome te milina. Vladimir Nazor, Pjesni ljuvene, itaocu Pa ipak novost teorije recepcije otvara i nove metodike obzore i trai i neke drugaije polazine osnove u knjievnom odgoju i obrazovanju, u njegovoj metodici. Zato? Istaknutost itatelja kao sukreatora ili ako hoete jo izriitije jedine opcije po kojoj knjievno djelo postaje knjievnim predmetom, jer se ono kao knjievni predmet ostvaruje tek u procesu itanja gotovo okantno djeluje na razumijevanje kolske recepcije knjievnosti. Jer tko je itatelj? Istinski itatelj, unutar kolske recepcije knjievnosti? I to nam je initi s tom spoznajom?

98

prof. dr. Antun Lui ovako je naslovio jednu svoju knjigu.

189

Metodika i recepcija
Ako sad iz ove perspektive sagledamo teoriju recepcije kao mogue metodiki primjenjive pristupe knjievnom djelu doi emo do znaajnih uvida u okvire susreta s knjievnim djelom i nainima njegova razumijevanja.

TEORIJA RECEPCIJE METODIKA PRIMJENA

OEKIVANJA OD ITANJA

REKONSTRUKCIJA PRVOTNOG HORIZONTA OEKIVANJA

(JEDNAKA ILI NIJE KNJIEVNO-POVIJESNOJ PERIODIZACIJI)

ONDANJE I SADANJE RAZUMIJEVANJE DJELA KAO DIJALOG EPOHA

ESTETSKI RAZMAK KAO VRJEDNOSNO MJERILO

ESTETSKA VRIJEDNOST DJELA

KAO
DRUTVENO-POVIJESNA KATEGORIJA UNUTAR REKONSTRUKCIJE POVIJESTI DJELOVANJA DJELA

190

itanje u svjetlu oekivanja

Prije teorije recepcije vjerojatno je malo kojemu pouavatelju palo na um uzeti u metodiki obzor mogunost da se prije itanja propitaju oekivanja itatelja-uenika. Iako se ini manje vjerojatnim da bi netko mogao doi na pomisao da se unutar samog itanja grade pretpostavke budueg razvoja i da bi takve pretpostavke mogle biti zanimljive sa stajalita stvaralake nastave i kasnije usporedbe s proitanim djelom. I ta je mogunost, vjerujemo, bila veoma rijetka. Pristupom knjievnom djelu kojega zagovara teorija recepcije ova su oekivanja u samom sreditu teoretiara recepcije, a onda i dijelom metodike prakse koja itanje dri uspostavom predmeta knjievnosti. Nakon Ingardenove teorije itanja oekivanja onoga koji ita takoer postaju zanimljiva sa stajalita upoznavanja njegova knjievnoga iskustva i spoznaje to se sve jo treba uiniti da bi se poveala kompetencija njegova itanja.99

Rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja (jednaka ili nije knjievno-povijesnoj periodizaciji)

Horizont oekivanja otkako je uao u prostor prouavanja knjievnosti jedna je od moguih potvrda Solarove teze da novije knjievne teorije problematiku metodoloke raznovrsnosti vraaju na poetka i radikaliziraju sve do pitanja to uope elimo znati o knjievnosti.100 Jedno od takvih pitanja je i rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja ili ako hoete drugaije onodobnih (sinkronijskih) itatelja. I drugo pitanje koje se namee uz ovu rekonstrukcije jest: je li ona istovjetna knjievnopovijesnoj period izaciji ili nije. Dosadanja knjievnopovijesna periodizacija koja se uvrtavala unutar interpretacija pojedinih djela na neki nain bila je sidro razumijevanja teksta kojega se tumailo, njegovo lociranje u knjievnopovijesnu okolinu, ali iz nje su se izvlaile i pretpostavke za interpretaciju jer se na temelju pripadnosti djela pojedinome razdoblju dralo da ono na neki nain sadrava i odlike samoga razdoblja pa se za takve pretpostavke znalo potraiti i potvrde u samome tekstu.

99

U ovom smislu nai ete dopunu u jednim od sljedeih naslova: itanje Milivoj Solar, Rjenik knjievnoga nazivlja, Golden marketing -Tehnika knjiga, Zagreb 2006. (pojam Metodologija)
100

191

Ovaj put interpretacije o siguravao je knjievnopovijesno utemeljenje i uzimao je u obzir i mjesto i ulogu djela (i autora) unutar odreene knjievnosti. Tako da je knjievnopovijesna lokalizacija na neki nain jamila interpretaciju u obzoru dosadanjih perspektiva sagledavanja analiziranoga djela i onemoguavala pogreke analiza tekstova bez knjievnopovijesnoga utemeljenja. to je zapravo rekonstrukcija prvotnoga horizonta oekivanja. To je pokuaj rekonstrukcije onih oekivanja koja je mogao imati onodobni (sinkronijski) itat elj u trenutku stvaranja i objavljivanja djela. Da bi to pokuali rekonstruirati moramo poi od konstrukcije horizonta oekivanja sasvim odreenog, konkretnog itatelja. to je vano za njegova mogua oekivanja u itanju. Njegovo iskustvo knjievnosti (do ovog trenutka proitana knjievna djela i ona znanja znanosti o knjievnosti koja taj konkretni itatelj ima). Njegova oekivanja s obzirom na autora (odnosno mogue je neka ve proitana djela tog autora ili spoznaje o nainu pisanja do kojih je mogao doi na razne naine). Njegova oekivanja s obzirom na knjievnu vrstu (proitana djela iste knjievne vrste ili znanja koja o toj vrsti ima zahvaljujui poznavanju znanosti o knjievnosti). Njegova oekivanja s obzirom na knjievnopovijesno razdoblje (proitana djela istovjetne knjievnopovijesne okoline djela koje e itat i knjievno -znanstveno znanje o tom knjievnopovijesnom razdoblju). Ako sve ove injenice ispitamo traei odgovore od konkretnog povijesnog itatelja dobit emo nekakav uvid u mogua oekivanja ovoga itatelja s tim da emo vjerojatno jo k tomu morati pridodati njegovo iskustvo ivota i svijeta (stvarnosti), horizont oekivanja unutar ivotne prakse. Kod rekonstrukcije prvotnog horizonta oekivanja teko emo moi ispitati konkretnog povijesnog itatelja. I morat emo se zadovoljiti obrazloenim pretpostavkama. Prvotni horizont oekivanja: Prvenstveno se oslanja na upoznavanje knjievnih konvencija odnosno vaee knjievne norme odreenog knjievnopovijesnoga razdoblja. Konvencije anra u odreenom knjievnopovijesnom razdoblju. Usporedba s djelima istoga anra i drugim poznatim djelima knjievnopovijesne okoline ovog knjievnog djela. Rekonstrukcija poimanja stvarnosti i praktinih funkcije jezika onodobnih itatelja. 192

Ovakva rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja zasniva se, dakle, na poznavanju knjievnih konvencija knjievnopovijesnog razdoblja i knjievne vrste kojoj djelo pripada. Na poredbi odnosa prema konvencijama s drugim djelima njegove knjievno povijesne okoline te pretpostavkama o itateljskom poimanju stvarnosti (kao i praktinih funkcija jezika). Ova rekonstrukcija iako u mnogome apstraktna otvara knjievnopovijesni smjetaj odreenoga djela kao odnos djela i dotadanje knjievne tradicije. I na prvo mjesto vanosti postavlja povijest knjievnih konvencija. Ovo nije tek smjetaj i lokacija djela kako bi se ono interpretiralo u zadanim okvirima, nego aktivan odnos knjievnih konvencija i mogunosti stvaranja i itanja (sukreiranja) unutar odreenog povijesnog razdoblja. Tek nakon rekonstrukcije prvotnog horizonta oekivanja moe se sadanje razumijevanje djela shvatiti kao dijalog epoha. Iz ovoga je vidljivo da se rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja za razliku od knjievno povijesnog smjetaja postavlja kao zavrni dio itateljskog iskustva koje mu slui kao obrazovna nadopuna razumijevanju djela i sasvim nova perspektiva sagledavanja, ali i podizanje svijesti o vanosti razumijevanja knjievnih konvencija i pretpostavki itanja. Druga mogunost metodike primjene da se rekonstrukcija prvotnog horizonta oekivanja uradi prije itanja djela. Posljedica takva pristupa je informiranje o onodobnim knjievnim konvencijama kao i razumijevanju stvarnosti i shvaanju praktinih funkcija jezika, a panja u itanju se usmjerava na odnos konkretnog djela prema vaeim knjievnim normama. to u konanici usmjerava sagledavanje djela u pravcu eventualne estetike distancije i ini nam se manje zanimljivim od prve mogunosti.

193

Estetiki razmak kao vrijednosno mjerilo

Estetika distancija (estetiki razmak) koji se prepoznavao kao odstupanje djela od horizonta oekivanja u teoriji recepcije, ve smo rekli, pojavljivao se i kao vrijednosno mjerilo. to je taj razmak bio vei djelo je vrjednije. to je na neki nain potvrda inovacijskog naela kao vrijednosti po sebi. Za razliku od teorijski apstraktne rekonstrukcije prvotnog horizonta oekivanja (i svih potekoa s tim u svezi) ovaj se estetiki razmak (distancija) sagledava kao razlika prvotnog horizonta oekivanja i novih knjievnih postupaka unutar konkretnog knjievnog djela, ali ona se moe iitati i iz reakcija (publike i struke) povijesno konkretnih itatelja na objavljeno djelo.

PRIHVADANJE DJELA OD ONODOBNIH ITATELJA (POTVRDA ESTETIKE DISTANCIJE) USPJEH

NEUSPJEH

OKIRANOST

NEZAPAENOST

POJEDINANO OSPORAVANJE

POJEDINANO ODOBRAVANJE

Iz ovih reakcija se na neki nain moe dobiti i potvrda za uspjenu ili neuspjenu rekonstrukciju prvotnog horizonta oekivanja. Kao potvrda estetike distancije. Iako je za neke od ovih reakcija teko ustvrditi koja jami veu estetiku distanciju bez sagledavanja i povijesne sudbine djela. Jer recimo okiranost publike i potpuna nezamijeenost se ne dadu izmjeriti osim, recimo, kroz kasnije postupno prihvaanje ili iznenadnu, naknadnu kanonizaciju. Ali to emo s onim djelima kod kojih je dijalog epoha nemogu? 194

Pa ipak vratimo se ovoj estetikoj distanciji (razmaku) kao mjerilu vrijednosti djela. I je li ona uistinu valjano mjerilo. S pozicija knjievno povijesnog razvoja za nju bi se dalo nai opravdanja, naravno, i osporavanja101, ali s pozicija vjene valjanosti i sami su je teoretiari recepcije odbacili uviajui da je estetska vrijednost djela drutvenog karaktera i povijesno promjenjiva procjena.

Estetska vrijednost djela kao drutveno-povijesna kategorija unutar rekonstrukcije povijesti djelovanja djela
Nakon to smo utvrdili onodobne (sinkronijske) reakcije na knjievno djelo otvara se problem rekonstrukcije povijesti djelovanja danoga djela.

REKONSTRUKCIJA POVIJESTI DJELOVANJA (S OBZIROM NA NJEGOVU): ITANOST

OCJENE UNUTAR POVIJESTI KNJIEVNOSTI

UVRTAVANOSTI U ANTOLOGIJE

OCJENE U KASNIJIM INTERPRETACIJAMA OCJENE UNUTAR KASNIJIH KRITIKIH SUDOVA O DJELU UVRTAVANOSTI U KOLSKE I AKADEMSKE PROGRAME

Kada ostvarimo sve ove uvide stei emo gotovo kompletnu sliku o samom djelu, a ocjene njegove estetske vrijednosti moi emo oitati kao njegovu povijesnu sudbinu. Iz koje e biti vidljiva drutvena uvjetovanost estetskih kriterija kao i mjerljivost konkretnog umjetnikog djela o iste, te njegovo pozicioniranje s obzirom na dane kriterije.

101

prisjetimo se samo estog naglaavanja unutar obrade antikih tragedija koliko su puta Eshil, Sofoklo ili Euripid bili pobjednicima na tragedijskim sveanostima (a pobjednici valjda ne bi bili da u isti mah nisu poeli i uspjeh kod oarane publike)

195

POVIJESNA SUDBINA ESTETSKE PROCJENE DJELA POSTUPNO ODBACIVANJE U PROCJENAMA

POSTUPNO UVAAVANJE/UVRTAVANJE
ZABORAV (ispadanje iz obzora) POVRATAK (u obzor) KANONIZACIJA

U svakom sluaju povijesna mijena estetske vrijednosti ono je t o se o njoj u konanici moe rei jer ispadanje iz obzora i ponovni povratak mogua je sudbina u ovom trenutku i najznaajnijih (kanoniziranih) djela. Sve ove mogunosti koje otvara teorija recepcije metodika ne moe ispustiti iz vlastitog obzora u pokuajima da svijet knjievnog djela uini to dostupnijim a instituciju knjievnosti vrijednom odgoja i obrazovanja. I tu se krug metodikog uvrtavanja postignua teorije recepcije ne zavrava, njemu se itekako mogu pridodati i sljedei elementi o kojima emo u kasnijim poglavljima vie raspravljati.

TEORIJA RECEPCIJE METODIKA PRIMJENA ITANJE

DNEVNIK ITANJA (OEKIVANJA OD ITANJA)

ITATELJ / ITATELJICA
ANALIZA EPIKE (tehnika reza, tehnike odugovlaenje)

196

Ako se ponekad i upitamo ima li kraja u elji da se postigne cjelovitost sagledavanja knjievnog fenomena nadajmo se da on ne postoji. Ono to nas moe zadovoljiti jest da teimo njegovoj cjelovitosti kao to cjelovitosti tei i teorija recepcije u nakani da odreeno knjievno djelo sagleda u svim njegovim dimenzijama Vrlo slinu zadau, kao povjesniar knjievnosti, pred sebe moe postaviti i itatelj interpretator knjievnog djela, jedini subjekt koji knjievni predmet moe uspostaviti, dati mu ivot, ali i ne samo to nego taj isti predmet sagledati u svim njegovim dimenzijama. Od itanja, preko rekonstrukcije prvotnog horizonta oekivanja i dijaloga epoha, do procjene estetske vrijednosti u okviru knjievnopovijesnog razvoja, ali i povijesti njegova djelovanja kao i ponovne interpretacije tog djela s obzirom na ovako prikupljene spoznaje. Prikaemo, dakle, zadau povjesniara knjievnosti koja je ujedno i mogua zadaa kompetentnoga itatelja:
REKONSTRUKCIJA TOTALNE POVIJESTI DJELA I VALJANA INTERPRETACIJA

REKONSTRUKCIJA NJEGOVA NASTANKA

REKONSTRUKCIJA KOMPLETNE POVIJESTI NJEGOVA DJELOVANJA

INTERPRETACIJA U OKVIRU POVIJESTI NJEGOVA DJELOVANJA

197

Metodika nastave knjievnosti i znanost o knjievnosti

Samorazumljivi i prirodni102 pojam knjievnosti kao umjetnosti jedna je od pretpostavki svakodnevne uporabe ove rijei. Na mogue traenje njezina blieg odreenja esto i od onih najupuenijih dobit ete odgovor kako se radi o umjetnosti rijei drei da daljnja obrazlaganja nisu potrebna. Raspravljajui na ovu temu Jonathan Culler u svojoj knjizi Knjievna teorija vrlo kratak uvod pitanje: to je knjievnost? problematizira s obzirom na razinu zahtjeva koje ono u sebi sadri. Ili drugaije: tko postavlja pitanje i iz kojih razloga? Ukoliko je to pitanje isto informativno postoje mnogi jednostavni odgovori koji na neki nain pokrivaju znatielju pitca. No ukoliko se radi o pitanju unutar knjievno -teorijskog promiljanja ovoga odgovora, on se uslonjava do nemogunosti odgovarajueg, a pogotovo jednoznanog odgovora.

Knjievnost
Knjievnost se po ve uobiajenoj i otrcanoj definiciji definira, ve smo to rekli, kao umjetnost rijei, dakle kao osobita uporaba jezika, ali ujedno i osobita ljudska djelatnost kao i njezin rezultat prema uobiajenim odreenjima: umjetnost koja se ostvaruje u jeziku. U ovom smislu Jakobson je htio poblie odrediti ovo odreenje kao poetsku funkciju jezika, odnosno jezik koji upuuje ili skree pozornost sam na sebe . U tom smislu, naravno, postoje osporavanja jer osim knjievnosti postoje i druge uporabe jezika koje koriste poetsku jezinu funkciju iz posve drugih razloga nego li je ostvaraj umjetnine, u tom smislu se navode politiki i promidbeni slogani, razne jezine igre Vrlo esto se u ovom smislu knjievnost sagledava kao devijacija: jezino odstupanje, odnosno iskrivljavanje. A utrtom stazom sagledavanja knjievnosti kao

102

iskaz je pod navodnicima iz dva razloga: prvi je stavljanje iskaza pod sumnju (drei se smisla: navodno), a drugi je odnos prema neorginalnosti izreene misli koja se oslanja na izlaganje prof. Solara u Rjeniku knjievnog nazivlja, Golden markerting / Tehnika kn jiga, Zagreb 2006.

198

jezinog fenomena naravno da e se doi i do shvaanja knjievnosti kao tradicijom ustaljenih oblika izraavanja. Prevladavanjem lingvistikih a pogotovo komunikacijskih promiljanja knjievnog fenomena sve se ee knjievnost shvaa kao institucija koja je nastala i koja se odrava na pretpostavkama o specifinoj, naelno nezamjenjivoj, jezinoj komunikaciji. Ona u meusobni suodno s dovodi: autora djelo itatelja: u kojem meusobno komuniciraju autor i itatelj specifinim znakom: knjievnim djelom, prema preutnom sporazumu o toj vrsti meuljudske komunikacije, a koji osim toga naelnog sporazuma podrazumijeva itavo jedno nasljee konvencija, itavu jednu povijest meusobnih nesporazuma i razumijevanja, preispitivanja i meuzavisnosti. Kako se taj znak u tradiciji dri umjetninom (samosvrhovitim, samodostatnim i samopotvrdnim artefaktom), kao takav on pripada porodici slinih ljudskih ostvaraja, a sveukupnost tih ostvarenja takoer se imenuje knjievnou. Shvaanje knjievnosti kao umjetnosti zasnovano je na kritici stare retorike i prevladalo je tek u epohi romantizma. Retorika i poetika od antike do konca 18. stoljea knjievnost (pa i druge umjetnosti) uglavnom shvaaju kao specifino zanatsko umijee, naelno se moe i mora uiti kao svaki drugi obrt, ali je za njega potrebna ne samo darovitost, nego i nadahnue. Zahtjev nadahnua zapravo govori i o razumijevanju knjievnosti kao svojevrsne objave: spoznaja o sebi i drugima kao sudbine ovjeka u svijetu i intuitivnoj spoznaji sudbine svijeta kao takve. Dok zbog jakog utje caja romantiara, ali i ove teorije o nadahnuu kao izvoru pjesnitva, ne postoji kola za pjesnike103, druge se umjetnosti ovome nisu uspjele oduprijeti, pa tako postoje i Likovne i Glazbene akademije. Kvalitetu koju danas odreujemo kao umjetnost retorika je shvaala kao kultivirani, ukraeni govor, koji se za razliku od jo jednog takvog: onog usko govornikog, retorikog kojemu je svrha bila uvjerljivost (korisnost), svoju svrhu postizavalo tek u ljepoti. Pa se tako poetika drala naukom104 o lijepom, a retorika kao nauk o uvjerljivom govoru. Knjievnim se rodovima, vrstama dre tradicijom ustaljeni oblici izraavanja, a ope odreenje prirode knjievnosti oslanjao se na pojam oponaanja. Iako u samom naslovu Aristotelove poetike: O pjesnikom umijeu postoji naznaka o vanosti autora njegova se uloga ne glorificira niti se u njoj trai odgovor na
103 104

iako je pokojni Dragan imovi uporno tvrdio: uili smo za pjesnike nauk, ne znanost

199

zagonetku njegovih ostvaraja. Tek e s romantiarskim dobom osvanut vrijeme genija. Kantova estetika, ali i novo doba u kojemu on nije usamljeni pojedinac, uvodi novo shvaanje osobitih ljudskih djelatnosti koje uvruju svoje novo zajedniko ime: umjetnost, a meu njima je i umjetnost u jeziku: knjievnost. Ovo vrijeme i njegovi najistaknutiji duhovi donose i novo shvaanje umjetnosti: ona je stvaralaka djelatnosti genija koju se, da bi se objasnila mogunost njezine recepcije, dodatno karakterizira kao prepoznatljivu sudovima ukusa. Upravo je ovo svojevrsno shvaanje recepcije povezalo sve umjetnosti kao posebne moi due. 105 Filozofska estetika razmatra umjetnost kao jedan od temeljnih naina spoznaje uz religiju i filozofiju. Sumnja u odreenje knjievnosti kao umjetnosti javlja se u teorijama 20. stoljea. Filozofsku estetiku potiskuju teorije i povijesti pojedinih umjetnosti. Teorije koje su manje ili vie empirijski i posebno znanstveno orijentirane upozoravaju kako je teko ako ne i nemogue usporeivati pojedine umjetnosti i doi do nekih njihovih zajednikih osobina. Mnogi teoretiari knjievnosti upozoravaju kako estetika kvaliteta knjievnih dijela ovisi o sloenom spletu okolnosti u kojima se ona prihvaa i razumijeva na osobit nain, poneke od teorija imat e i vie pokuaja dokazivanja estetske vrijednosti djela. Tako teoretiari recepcije s jedne strane dre da estetska vrijednost djela ovisi o estetikom razmaku (pomaku, distanciji) izmeu oekivanja itatelja u prvotnom horizontu oekivanja i onoga to nudi samo djelo, to se moe iitati iz suodnosa onodobnih ustaljenih knjievnih konvencija i knjievnih postupaka kojima se samo konkretno djelo ostvaruje, ali i iz reakcija onodobne publike na djelo, a to je, samo na novi nain obrazloenje inovacijskog naela kao vrednote po sebi. No isto tako uviajui mijene u estetskom vrednovanju djela u razliitim razdobljima njegove knjievne sudbine oni poinju shvaati uvjetovanost i relativnost estetske vrijednosti pa je sagledavaju kao drutveno-povijesna kategorija unutar rekonstrukcije povijesti djelovanja djela. Mnoge suvremene teorije opi pojam knjievnosti pokuavaju ak i napustiti pa i zamijeniti pojmovima kao pisanje, pismo, itanje. Isto se tako knjievnost zna sagledavati u lingvistikom suodnosu izmeu knjievnog djela kao pojedinanog ostvaraja (govora) i knjievnost i kao sustava

105

U skladu sa stajalitima Milivoja Solara, Rjenik knjievnog nazivlja, Golden markerting / Tehnika knjiga, Zagreb 2006.

200

konvencija (jezik). Osim ovog naina u kojem se knjievnost shvaa kao sustav postoji i razumijevanje knjievnosti kao anrovskog sustava koji sadri u ovisnosti o poetikama razdoblja meusobno smjenjivi inventar i hijerarhiju vrsta. Postoje i teorije koje tvrde da je knjievnost tek osobiti postupak itanja kojemu su tada u temelju osobita vrst dekontekstualizacije, a temeljna karakteristika fikcionalnost. Naravno, razvijajui dosljedno jezine strategije sagledavanja knjievnog fenomena dolo se i do teorije o knjievnosti kao manipulaciji znakovima, odnosno razumijevanje znakova bez referentnog odnosa prema oznaenom gdje postoje tek razlike meu oznaiteljima. No itavo to vrijeme u tihom kutku vjenog trajanja knjievnosti postoji njezino shvaanje kao riznice mudrosti iz koje itatelji neiscrpno crpe od pojedinanih bljeskova duha preko razumijevanja znaenja djela u cjelini (rekonstrukcijom njegova smisla) do mogunosti sagledavanja iskustava drugih ljudi, sudbine ovjeka u svijetu, sudbine itava ovjeanstva, spoznaje svijeta i njegove sudbine, riznice koja sadri ponore i vrhunce ljudskoga duha, potvrujui tako emancipacijsku ulogu knjievnosti u ljudskoj povijesti, ali i njezinu ulogu u kreiranju budunosti ovjeanstva kao utopijskih vizija. Ovakav tek doticaj s mogunou odgovora na pitanje to je knjievnost? govori nam da ona opstaje, kao krhka ljudska institucija i zagonetno sredstvo komunikacije, dijelei sudbinu ovjeka i svijeta kao prostor njegova uitka s mnogim svojim drutvenim funkcijama i svrhama, ne isputajui niti one prozvane kao to su zabava i pouka.106 Ne nalazei odgovor, ili barem ne znanstveno jednoznaan, na pitanje to je knjievnost (drei je kao, mogue: tradicijom prihvaeni oblik izraavanja, specifinu uporabu jezika, poseban nain itanja, sveukupni ostvaraj umjetnina prihvaenih kanonom strunjaka za knjievnost i/ili nekako drugaije obrazloenim odreenjem) nalazimo se u neugodi nemoi da se o knjievnosti znanstveno govori. Ukoliko hoemo biti iskreni, zapravo, o knjievnosti se, upravo zahvaljujui postojanju kanona: radnog polja (kako onih u okvirima nacionalnih knjievnosti tako i onih na planu ope ili svjetske knjievnosti), dade donekle i znanstveno govoriti. U nas se za znanstveni govor o knjievnosti ukorijenio naziv znanost o knjievnosti koja obuhvaa tri tipa prouavanja knjievnosti:

106

ovome se rugao Croce ustvrujui kako je time knjievnost svedena na ulogu pedagoga i bludnice

201

teoriju knjievnosti povijest knjievnosti knjievnu kritiku.

Problem sa znanou o knjievnosti ( ili knjievnom znanou) je njezino razliito pozicioniranje u razliitim jezicima. Ipak svugdje gdje se znanstveno govori o knjievnosti naelno se dri moguim sve spoznaje o knjievnosti povezati u jedinstveno predmetno podruje. Teorija se prvenstveno bavi njezinim pojavnim oblicima te se naelno izjanjava o prirodi knjievnosti, povijest knjievnosti se prvenstveno koncentrira na mijene unutar njezine povijesne sudbine, a knjievna kritika se prvenstveno bavi analizom i ocjenom pojedinanih knjievnih djela. Dri se da je ovo predmetno podruje tako podlono manje ili vie sustavnoj znanstvenoj obradi. Pojam znanosti o knjievnosti iako podvrgnut kritici i danas se iroko rabi u prouavanju i u nastavi knjievnosti oznaavajui vie zajedniko podruje, odnosno predmetno polje prouavanja nego sustavno izgraenu posebnu znanost . Aristotelova Poetika uvelike je zacrtala problemske okvire svih kasnijih rasprava o knjievnosti. Iznimno su vana i razraena uenja stare retorike, a u smislu povijesti knjievnosti i napori helenistikih bibliotekara koji su zacrtali temeljne probleme i zadatke kasnije filologije. Nastojanja da se takva raznolika iskustva i spoznaje poveu, usustave i usklade s naelno zajednikom metodologijom javljaju se tek u 19. stoljeu po ugledu na prirodne znanosti. Povijesti knjievnosti u to doba je shvaena kao svojevrsna grana filologije pa se u njoj knjievnost prouava u najuoj vezi s jezikom na kojem je pisana i dri je se tek jednom vrstom spomenike batine. Knjievnost kao posebna vrst uporabe jezika u podlozi je znanstvenog pristupa u analizi i interpretaciji pojedinanog djela, a s druge strane knjievnost se odvaja od pojedinog jezika kako bi se omoguilo prouavanje knjievnih postupaka, motiva, tema, likova, vrsta, stilova Pokuaji da se doe do jedinstvene metodologije pa i terminologije imali su manje uspjeha pa se vie moe govoriti o mijeni znanstvenih paradigmi negoli o jedinstvu znanstvenih nastojanja, ono to sva ta nastojanja objedinjuje zapravo je, kako to voli izrei profesor Solar, radno polje znanstvenog istraivanja. itavo vrijeme govora o znanosti o knjievnosti uporno se javlja i tenja za izgradnjom posebnih znanstvenih disciplina i tom se smislu mogu navesti pokuaji uspostave zasebnih znanosti unutar radnog polja kao to su stilistika, naratologija, semiotika knjievnosti 202

Isto su tako uestali pokuaji uspostave zasebnih knjievnih teorija od kojih svaka predlae vlastite metode i eli prouavati knjievnost iskljuivo s vlastitoga stajalita zagovarajui vrlo esto vlastiti metajezik koji poesto, to dovodi do priline zbrke, koristi ranije nazivlje u izmijenjenim odreenjima. U novije vrijeme pokuava se ak uspostaviti takve teorije koje se ne zaustavljaju u okviru radnoga polja nego ga svjesno prekorauju i istim vlastitim naelima podvrgavaju i druga podruja ljudske djelatnosti. Isto tako postaje popularna suradnja znanstvenog istraivanja knjievnosti s drugim srodnim znanostima kao to su sociologija, povijest, psihologija, antropologija, semiotika No ako znanost o knjievnosti podvrgnemo granicama uspostavljenih kanona i njihova preispitivanja te radnog polja podlona istraivanju i preispitivanju prema naelno uspostavljenom trovrsju znanstvenog sitnozora onda se ona moe itekako dovesti u svezu s met odikom nastave knjievnosti. Govorei o metodici kao specijalnoj didaktici, a o didaktici kao pedagokoj disciplini koja se bavi opom teorijom nastave u sredite pozornosti uvodimo pojam nastave kao sobom razumljiv, jer smo svi proli kroz organizirani od gojno obrazovni proces ali drim da je nuno napomenuti da je nastava posljedica drutvene organizacije pouavanja kao i tradicijom naslijeeni oblik pouavanja. Naime, u suvremenim drutvima bez obzira na poeljnost pluralnih oblika organizacije kolstva i razliitost osnivaa (opina, upanija, drava; u ime drutvene zajednice; udruge graana i pojedinci) kao i naina njihova financiranja ipak su u konanoj nadlenosti drutva koje preko svojih institucija (nadlenih ministarstava) brine o nastavnim planovima i programima (kurikulumu) te o nunim uvjetima, standardima koje obrazovne ustanove moraju zadovoljiti. Ona usklauje i drutvenu raspodjelu rada (poslova) sukladno vlastitom obrazovnom sustavu i zahtijeva od institucija i pojedinaca potovanje ovoga suodnosa. Nastava kao organizirani i planski odgojno obrazovni proces zahtjeva usklaivanje vlastitih sadraja sa odreenim predmetnim znanstvenim spoznajama. Tako i nastava knjievnosti se ne moe zamisliti bez odgovarajueg odnosa prema postignuima znanosti o knjievnosti. Upoznavajui knjievna djela kao predmetne sadraja u nastavi knjievnosti ona e se uvijek sagledavati kroz leu trovrsnog znanstvenog pristupa. Ako znanost o knjievnosti uvjetno prikaemo, s malim izmjenama, kao profesor Rosandi, i s dozom opreza prema jedinstvenoj metodologiji: 203

ZNANOST O KNJIEVNOSTI

Metodologija znanosti o knjievnosti Teorija knjievnosti Povijest knjievnosti Knjievna kritika

metodiku nastave knjievnosti bi mogli sukladno tome prikazati kao:

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

Metodologija metodike nastave knjievnosti Metodika teorije knjievnosti Metodika povijest knjievnosti Metodika kritike recepcije knjievnosti Metodika analize knjievnog djela

Znanost o knjievnosti, kao spoznajni proces o knjievnosti tako postaje integralnim djelom nastave knjievnosti u kojoj se metodika analize knjievnog djela osim dijela koji pripada metodologiji metodike nastave knjievnosti pribliava kritikom sagledavanju pojedinanoga djela s uvaavanjem postignua ukupne znanosti o knjievnosti.

204

Povijest knjievnosti
Trovrsna je primjena povijesti knjievnosti unutar nastave knjievnosti, odnosno u metodikom obzoru. Ona se moe pojaviti kao predmetno podruje (nastavni sadraj) ili kao nain sagledavanja nastavnog sadraja (mogue kao jedini nain sagledavanja nekog predmetnog sadraja ili kao jedan od moguih naina obrade predmetnog sadraja). Povijest knjievnosti107 u devetnaestom stoljeu pozicionira se kao sveobuhvatna znanost koja i teoriju knjievnosti i knjievnu kritiku rabi kao pomone discipline. Ona se temelji na zamisli o knjievnom razvoju i povijesnim promjenama, posljedica je razvoja historijske svijesti koja prolost (i tradiciju) shvaa kao mijenu razliitih povijesnih epoha uz nekakvu zamisao o razvitku ili nazadovanju to omoguava shvaanje povijesti u cjelini kao svojevrsnog procesa. Podrijetlo povijesti knjievnosti da se uoiti u ranijim prouavanjima istog predmetnog podruja, ali bez svijesti o mijeni povijesnih epoha, tako se antike biografije slavnih pisaca kao i rad bibliotekara helenskog razdoblja mogu uzeti zamecima rada u radnom polju koje e kasnije obuhvatiti povijest knjievnosti. Tomu su jo blie kronoloki pregledi uzornih djela (koji su osobito esti u renesansi) i koji se objavljuju kao posebna knjievna vrsta (podvrsta historiografije). Ono to razlikuje ove preglede od povijesti knjievnosti odnos je prema prolosti. U pregledima se povijest shvaa kao jedinstvo istih mjerila i vrijednosti koje jame jedinstvo tradicije i sadanjosti. Tek romantiarskim shvaanjem povijesnih mijena, razvojem historijske svijesti omogueno je sagledavanje tradicije kao razliitosti, unutar sebe prepoznate kao slijed i mijene, dodiri i smjene, kao neto emu se iznova moemo vraati ali prepoznatom u svojim razlikama. Presudnu ulogu u razvoju povijesti knjievnosti kao zasebne znanosti odigrale su filologija i pozitivizam. Raniji su pregledi uglavnom dijelovi neke koncepcije povijesti umjetnosti ili pak povijesti ovjeanstva. Od pozitivizma oni su usmjereni iskljuivo prema utvrivanju knjievnopovijesnih injenica i oblikovanju razvojnog tijeka jedne ili vie nacionalnih knjievno sti. Tako se tek od pozitivizma poinju razlikovati:
107

U skladu sa stajalitima prof. Solara u Rjeniku knjievnog nazivlja, Golden markerting / Tehnika knjiga, Zagreb 2006.

205

povijesti pojedine nacionalne knjievnosti komparativna povijest knjievnosti opa povijest knjievnosti.

Zamisao o nacionalnom jedinstvu u pravilu poduprta nacionalnim jezikom ima bitnu ulogu u nastojanju da se vlastita povijest proui i shvati preko povijesti knjievnosti. Osobito jer je knjievnost shvaena kao institucija u kojoj je ouvana, njegovana i razvijana nacionalna svijest. Spoznaja i na neki nain uspostava vlastitog kulturnog identiteta tako je u najuoj vezi s ispisivanjem povijesti vlastite knjievnosti, njezino prouavanje imalo je, i ima, ulogu borbe za ouvanje nacionalne samostalnosti osobito malih i potlaenih naroda. Komparativna povijest knjievnosti nastala je na temelju uvida u viestrukost veza i odnosa meu pojedinim nacionalnim knjievnostima (unutar istog kulturnog kruga). Posljedica ovog prouavanje su spoznaje da se knjievnost ne razvija svaka za sebe nego da jedne od drugih preuzimaju: teme, siee, tipove, ali i anrove, postupke, stilove tako da je za razumijevanje samosvojnosti svake knjievnosti nuno shvatiti to je u njoj zajedniko s ostalima, a to joj pripada kao vlastita jezina i/ili kulturna osobitost. Posljedica komparativnog prouavanja knjievnosti je i pokuaj pisanja ope povijesti knjievnosti koje je temeljeno na zamisli o mogunosti da se sve vane knjievne pojave od vanosti i znaenja za europski kulturni krug (ili ak za eurocentrinu svjetsku kulturnu zajednicu) obuhvate u jednu jedinstvenu cje linu. Metodologijom povijesti knjievnosti bavi se teorija povijesti knjievnosti. Metodoloki problemi kreu se od shvaanja autonomnog knjievnog razvitka do razvoja kao posljedice utjecaja drutvenog ivota, misaonih i svjetonazorskih mijena te mijena unutar drugih umjetnosti. Isto tako postavlja se pitanje to uope moe biti knjievnopovijesnom injenicom tako da se, u sumnji u znanstvenost same povijesti, dri da je ona prvenstveno odreena nainom izlaganja. Ako sada povijest knjievnosti i njezina znanstvena postignua sagledamo u okviru metodike nastave knjievnosti i vratimo se njezinoj moguoj ulozi unutar nastave kao predmetnog sadraja nastave ili naina sagledavanja knjievnosti kao predmetnog sadraja uvidjet emo da ona itekako moe odigrati vanu nastavnu ulogu. Spoznaje povijesti knjievnosti kao predmetni sadraj kao to smo vidjeli ne upuuju samo na nacionalnu knjievnost kao takvu nego itekako ima utjecaja na uspostavu i razumijevanje vlastitog kulturnog identiteta, kao i kulturnih identiteta

206

drugih, ali i na spoznaju o pripadnosti odreenom kulturnom krugu i razumijevanju zajednitva i razlika. Kao predmetni sadraj povijest knjievnosti e unutar nastave imati svoje posebno mjesto i odgovarajue naine (metodiku) izlaganja i obrazlaganja. Ali povijest knjievnosti i njezine spoznaje i jedan su od naina sagledavanja knjievnosti kao predmetnog sadraja. Bez znanstvenog utemeljenja govor o knjievnosti bio bi tek razgovor s povodom i/ili isprazno nadmetanje tatina. Znanstveno utemeljenje tog govora osigurava putove pristupa koji obeavaju razumijevanje fenomena i bacaju posebno svjetlo na predmetni sadraj koje nam omoguuje uvide i razumijevanja do kojih bi teko bilo mogue doprijeti tek intuitivnim ulazima i prilazima knjievnom djelu. Spoznajom slijeda i mijena, dodira i smjena, razlika i zajednitva, prekida i vjenog vraanja, uzora i oslonaca, nasljedovanja i protivljenja pa i potpune negacije, sueljavanja i izbjegavanja, opreka i oponaanja, injenica i podataka, spomenike batine i vjenih izvora bogatiji smo za jedan nain postupanja i sigurniji na naem putu prijenosa znanja i omoguavanja uenja novim pokoljenjima, no nije sve postignue povijesti knjievnosti samo u tome. Prisjetimo se jedne posve prozaine istine primjenom mjerila i spoznaja drugih imamo usporednu veliinu jer nita nije ni veliko ni malo dok se s neim ne usporedi, pa ni nai stavovi, miljenja o knjievnim djelima kao i nae pozicioniranja njih unutar povijesti i sustava vrijednosti primjenom naina izlaganja kako to zahtijeva povijest knjievnosti imamo utrtu stazu naina na koji je, ako nita drugo, donekle mogue znanstveno govoriti o knjievnosti, a vlastita miljenja usporeivati.

207

Teorija knjievnosti
Tri su pojma koja treba dovesti u odreeni suodnos kada govorimo o teoriji knjievnosti, osim nje to su i pojmovi: poetika i knjievna teorija. Teorija knjievnosti108 se tek u novije vrijeme ustalila kao naziv za jednu od triju temeljnih grana znanosti o knjievnosti uz povijest knjievnosti i knjievnu krit iku. Prouava prirodu knjievnosti te ope zakonitosti oblika i naina knjievnog izraavanja. Podrijetlo: Poetika je ustaljeni naziv za rasprave o pjesnitvu, tako se najpoznatije rasprava antikog doba Aristotelova O pjesnikom umijeu i Horacijeva Poslanica Pizonima (pjesniko djelu na istu temu) na ovaj nain imenuju u znanstvenom argonu. O utjecaju Aristotelove Poetike u antikom razdoblju mogu se iznositi tek vie ili manje znanstveno utemeljene pretpostavke, no zasigurno se moe ustvr diti njezino nestajanje iz obzora kroz itavi srednji vijek da bi se u javnost vratila u renesansna vremena da bi svojim klasinim autoritetom postala temeljcem govora o pjesnitvu, knjievnosti i umjetnosti uope. Horacijeva poslanica je imala sretniju su dbinu i bila je dostupna i poznato kroz itavo razdoblje vlastita postojanja, a osim nje nazone su i spoznaje raznih retorikih kola koje su se na ovaj ili onaj nain odnosile prema pjesnitvu i umjetnosti uope. Aristotelova rasprava o naravi knjievnosti, knjievnim oblicima, kompoziciji nekih od njih, stilskim sredstvima u mnogome je odredila radno polje i kasnijih rasprava o knjievnosti. Njegovi renesansni i neoklasicistiki nasljednici imali su znaajnije normativne ambicije pa novije knjievne teorije pojam poetike dre odve optereen nasljeem pokuaja da se utvrde odreena pravila i propisi. Tako se sve ei rabi naziv knjievna teorija koji se ponekad rabi u istom ali i u donekle razliitom znaenju. Knjievna teorija se odnosi na jednu mogunost objanjavanja i/ili tumaenja knjievnih, u novije vrijeme ak i opekulturnih, pojava. Dok se pojam poetika poeo primjenjivati u smislu nekog zajednikog shvaanja naravi knjievnosti unutar povijesno smjenjivih razdoblja knjievnosti koja se tako dri mijenom poetika (i/ili stilskih formacija). A poeo se primjenjivati i kao zajedniki nazivnik stvaralakog opusa odreenih autora pa se tako govori o poetici ovoga ili
108

u skladu sa stajalitima prof. Sola ra u Rjeniku knjievnog nazivlja, Golden markerting / Tehnika knjiga, Zagreb 2006.

208

onoga autora drei da njegovo shvaanje naravi knjievnosti obiljeava njegovo stvaralatvo i ini ga jedinstvenim u njegovoj raznolikosti. Knjievne teorije ili pristupi knjievnosti esto se iz raznih razloga postavljaju iskljuivo prema svim drugim moguim nainima sagledavanja knjievnosti obrazlaui ispravnost vlastitog stajalita i vrlo esto samu sebe dre jedinim ispravnim nainom na koji se o knjievnosti moe govoriti. U irem smislu naziv je to povijesno uvjetovanih teorijskih uopavanja o svrsi i zadacima knjievnosti o nainima njezina oblikovanja i osobitosti pojedinih knjievnih vrsta i tipova. U ovom smislu odgovara zapravo i poetici odreenog razdoblja, knjievnog pravca ili pokreta od teorije knjievnosti se razlikuje samo uim obuhvatom. U novije vrijeme osobito u okvirima poststrukturalizma naziv dobiva i ire znaenje naglasak je na analizi i teorijskom objanjavanju neke kulturne pojave koja se samo posredno moe odnositi i na knjievnost. Teorija knjievnosti kao batinica poetika i knjievnih teorija od njih nasljeduje radno polje, pa i pristup koji se prema knjievnosti odnosi prvenstveno sa stajalita sinkronije teei pronai ope i zajednike spoznaje koje vrijede za knjievnost u cjelini. Teorija knjievnosti dri se granom ope znanosti o knjievnosti i barem naelno zahtijeva pregled svih priznatih spoznaja (u ovom smislu ona vrlo esto sadri i prikaz svih knjievnih teorija). Naziv i pojam teorije knjievnosti proizili su iz zamisli o znanstvenoj deskriptivnoj (opisnoj) poetici; grani prouavanja knjievnosti koja osporava neutemeljena retorika pravila i propise ali nastoji znanstvenom analizom utvrditi zakonitosti knjievnog izraavanja i oblikovanja kako u opoj perspektivi cjelokupne povijesti knjievnosti tako i u pojedinim razdobljima. Teorija knjievnosti zamiljena je kao uenje o knjievnosti koje se oslanja na znanstveni opis i objanjenje. U tom smislu ukljuuje i odreenu metodologiju. Naziv je ire prihvaen u meunarodnim okvirima tek nakon II. svjetskog rata uvelike zbog utjecaja Teorije knjievnosti, Renea Welleka i Austina Warrena koja je zapravo najveim dijelom metodoloka rasprava o pristupima knjievnosti s temeljnom zamisli da se takozvanim unutarnjim prouavanjem knjievnosti (ograniavanjem zanimanja na ona svojstva koja su bitna upravo i jedino knjievnosti): moe postupno izgraditi sustavno i pregledno znanje o svim knjievnim pojavama. U tom je okviru shvaena kao kljuno podruje doista znanstvenog istraivanja knjievnosti dok se povijest knjievnosti i knjievna kritika ue povezuju s povijeu 209

kulture i estetikom pa se njihove metode i spoznaje samo posredno odnose na samosvojnu znanost o knjievnosti. Teorija knjievnosti tako je preuzela problematiku stare poetike osporivi oslanjanje na uzore zadravi ideal znanstvene sustavnosti koja je jedino sada prilagoena metodama novovjekih znanosti. Zadrala je tako i mnoge tradicionalne pojmove i nazive nastojei jedino ponovno tonije odrediti njihova znaenja oslanjajui se pri tom najee na formalizam i lingvistiku a u kasnijem razvitku i na semiotiku. U sreditu zanimanja ostalo je naelno odreenje prirode knjievnosti a glavna su podruja: Stilistika (prouava ope karakteristike knjievnog izraza) Versifikacija (prouava nain oblikovanja stihova) Klasifikacija (prouava teoriju pojedinih knjievnih rodova, vrsta, anrova,

tipova i knjievnih oblika, ovaj dio teorije knjievnosti u najuoj je vezi s Povijeu knjievnosti jer se unutar nje vrlo esto, ili gotovo uvijek, nalazi i dijakronijska klasifikacija ili periodizacija knjievnosti, a ako se periodizacija i ispusti, ona i sama dri da je oblike neutemeljeno sagled avati izvan povijesne perspektive) Kratki pregled knjievnih teorija Takoer se unutar teorija knjievnosti obino zasebno obrauje problematika analize knjievnog djela i naelna metodoloka pitanja koja se tiu i problema odnosa prema povijesti knjievnosti i knjievnoj kritici. Teorija knjievnosti i njezine spoznaje dakako unutar nastave knjievnosti moe se pojaviti kao i drugi znanstveni pristupi u dvovrsnoj ulozi kao predmetni sadraj i kao nain sagledavanja knjievnog djela (predmetnog sadraja) , u ovom smislu ona, naravno, moe biti jedini ili jedan od naina.

210

Knjievna kritika
U hrvatskom nazivlju najee je rabljena u smislu grana znanosti o knjievnosti, uz teoriju i povijest knjievnosti, koja se bavi analizom i prosuivanjem vrijedno sti pojedinih knjievnih djela. U uem smislu naziv se rabi samo za djelatnost vrijednosnog prosuivanja i njegove rezultate bez obzira na to radi li se o obrazlaganju sudova ukusa ili opisu dojmova koje djelo izaziva. U ovom smislu esto oznaava knjievnu vrstu: knjievnost o knjievnosti koja se ponekad imenuje impresionistikom kritikom. U uem smislu ima posredniku ulogu jer na razliite naine nastoji uvjeriti itatelja u vrijednost djela ili pak tu vrijednost osporava. Oslanjajui se, bilo na neka teorijska stajalita. bilo na dojmove koje djelo izaziva ili moe izazvati kao i na znaenje koje djelo moe imati u cjelokupnoj kulturi. Kao grana znanosti o knjievnosti knjievna je kritika109 upuena prije svega na pojedinana djela. Ne moe se svesti samo na vrijednosne sudove nego ukljuuje razliite vrste obrazloenja: analize, tumaenja, opisa dojmova Ona ponekad u sebe ukljuuje sintetske prikaze opusa pojedinih autora, skupina autora, ak i knjievnih pravaca ili razdoblja i tada nadilazi zaokupljenost pojedinanim djelom, ali se jo uvijek ne uzdie do teorijskog uopavanja ili povijesnosti sagledavanja knjievnosti kao fenomena. Zadire, dodue, tako donekle u povijest knjievnosti, a u sloenim je odnosima s teorijom knjievnosti jer s jedne strane ovisi o naelnim teorijskim stajalitima a s druge strane na pojedinanim primjerima pokuava utvrditi polazite i pretpostavke svake knjievne teorije. Podrijetlo: Ona je najstarije uporite prouavanja knjievnosti jer se jo u prvim poznatim knjievnim djelima mogu nai i razmatranja o prirodi knjievnosti i ocjene drugih knjievnih djela. U dugom razdoblju prevlasti retorike uglavnom se zasnivala na usporeivanju djela s uzorima i na analizi primjene poetikih naela. U svojim sretnijim trenucima i tada je branila knjievne vrijednosti i kada nisu odgovarale strogim pravilima. Procvat je doivjela koncem 18. stoljea kada je knjievnost shvaana kao stvaralaka djelatnost pa se njezina vrijednost prosuivala prema sudovima ukusa koje je ona pokuavala obrazlagati. Nakon romantizma razvila se u razliitim smjerovima.
109

U skladu sa stajalitima prof. Solara u Rjeniku knjievnog nazivlja, Golden markerting / Tehnika knjiga, Zagreb 2006.

211

U nae vrijeme, buke i bijesa, postala najproireniji, najrazvijeniji pa i najutjecajniji vid prouavanja knjievnosti. Zbog utjecaja doslovnog prijevoda engleskog naziva literary criticism koji ima znaenje ire od prosuivanja vrijednosti te obuhvaa i teorijsku problematiku naziv se ponekad rabi i u smislu koji odgovara teoriji knjievnosti ili znanosti o knjievnosti u cjelini. I nju, kao u druga dva tipa znanstvenog govora o knjievnosti, u nastavi je mogue primijeniti u dva njezina vida kao predmetno podruje, ali i kao nain sagledavanja knjievnih djela. U tom smislu smo donekle i izmijenili Rosandiev prikaz. Metodika u neprestanom crpljenju znanstvenih spoznaja o knjievnosti trai i naine koji e biti najprimjereniji njihovu predstavljanju i primjeni u pouavanju i uenju uzimajui ih kao predmetno podruje ili kao nain izlaganja i obrazlaganja, kao mjerilo o koje je mjerljiva i naa intuitivna spoznaja, ali i svaki govor o knjievnosti.

212

Odnos nastave knjievnosti i jezika

Pero je monije od maa. E. G. Bulwr-Lytton Za mnoge bi ljude bilo najbolje da nikad nisu nauili itati i pisati, posebno pisati. David Herbert Lawrence Nastava jezika i nastava knjievnosti u neprestanom su korelacijskom odnosu od poetak njihova uenja u kolskim ustanovama. To je tradicijom naslijeeni oblik zajednikog prouavanja klasinih jezika (grkoga i latinskoga) jo od antikih vremena. Prouavanjem narodnih jezika koje je uslijedilo (od renesansnih, i osobito romantiarskih vremena) slijedilo je tradicijom naslijeenu logiku. Za svjedoka pozivamo Aurelija Augustina koji je u svojim Ispovijestima donio dojmljivo svjedoanstvo ne samo o ovom suodnosu nego i ozraje u onodobnim kolama, nainu pouavanja i odnosu uitelja i uenika. Najprije su mi kao djeaku za valjan ivot preporuivali ovo: pokoravati se onima koji me upuuju, kako bih u ovom svijetu napredovao i odlikovao se u slatkorjeivim umjetnostima koje slue za postizanje asti u oima ljudi i za natjecanje lanog bogatstva! Zatim su me dali u kolu da uim itati i pisati. Kakva je korist bila u tome nisam jadan znao. Pa ipak sam dobivao batine ako sam bio lijen u uenju. Taj su postupak stariji hvalili i mnogi koji su prije nas proli taj ivot pripravili su nam trnovite staze kojima smo mi bili prisiljavani da idemo umnaajui tako trud i muku Adamovim sinovima.110 Pravilo: pokoravati se onima koji me upuuju. Pravilo koje bi i danas mnogi pozdravili, no pitanje je u kojoj mjeri i iz kojih razloga. Uio sam itati i pisati emu to koristi: nisam znao. Uenik je oito bio daleko od subjekta u nastavi, a nije se ak niti uvaavao da bi mu se trebalo objasniti razloge zbog kojih se neto prouava.

110

Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 15 i 16

213

Lijenost u uenju kanjavana je batinama a taj postupak stariji su hvalili drei ga ispravnom odgojnom mjerom. Ako nam nakon pravila pokoravanja neto nije bilo jasno, evo, odgovora. Pokoravanje je oito moralo biti bezuvjetno, a batina je bila cijenjeno pomagalo u motivacijskom i odgojnom smislu. A to je to to je Augustina prijeilo u uenju? Koji to bijae razlog njegove lijenosti? Nije mi, naime, nedostajalo, Gospodine, pamenja ili darovitosti za onu si me dob dovoljno njima obdario nego me je veselila igra, a kanjavali su me oni koji su, dakako, radili upravo kao ja. Ali igre starijih nazivaju se poslovi, a kad se djeca tako igraju, stariji kanjavaju djecu. I nitko ne ali djecu ili odrasle, nitko jedne i druge. Moda e koji dobar sudac odobriti to sam dobivao batine jer sam se igrao loptom kao djeak i jer me je ta igra sprjeavala da uim dovoljno brzo itati i pisat i, kako bih se tim znanjem, kad odrastem, jo runije igrao. A zar je neto drugo inio onaj isti koji me je tukao? Da je on u kojem sitnom pitanju bio pobijeen od svoga uenoga kolege, vie bio ga muila u i zavist nego mene kad bi me u igri loptom pobijedio moj suigra.111 Pamenje i darovitost dakle ne bijahu mu problem, on se otvarao, kao to se i danas esto dogaa, u zanemarivanju uenja jer su neke druge stvari bile u sreditu njegova zanimanja i jer mu je u djejoj potrebi za igrom: igra loptom, odvlaila pozornost i uzimala vrijeme. I to nije sve, ne zamjera Augustin starijima samo to to su ga kanjavali batinama nego i to to svojim primjerom nisu svjedoili razloge kanjavanja jer kae Augustin i oni nisu radili nita drugo nego se igrali svojim umijeem, a to su svoje poigravanja zvali poslovima. Iz ovih iskaza moemo osjetiti Augustinov stav prema retorici i sofistikom pristupu koji je zagovarao uvjerljivost i korist govornih nastupa bez obzira na: istinu, injenice i pravinost. Pravda je ta ko znala postati slijepac, a umijee zlorabljeno. A sad emo se pozvati na Augustina kako bismo ustvrdili korelacijski odnos pouavanja jezika i knjievnosti: Latinski sam volio jako, ali ne onaj to ga pouavaju prvi uitelji, nego oni to ga pouavaju takozvani 'gramatiari'. Jer one prve pouke, gdje se ui itati, pisati i raunati, bile su mi jednako teke i mune kao sve pouke iz grkog. Pa odakle ta odvratnost ako ne od grijeha i tatine ivota? Po njemu sam bio tijelo i daak to prolazi i ne vraa se

111

Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 16 i 17

214

vie (Ps 78,39). Dakako, one prve pouke bijahu bolje, zato to su bile sigurnije. One su me osposobile da mogu i itati ako naem to napisano, i pisati sam ako to hou. Bile su te pouke bolje nego one kad su me tjerali da pamtim lutanja nekoga Eneje a zaboravlja svoja lutanja i zablude, i da oplakujem mrtvu Didonu koja se ubila zbog ljubavi, a sebe samog da podnosim suhih oiju, najvei jadnik, dok radi tih stvari umirem daleko od tebe, Boe, ivote moj!112 Latinski je volio ali ne onaj to ga pouavaju prvi uitelji, u tom razdoblju prvih uitelja, oito je, ovladavalo se poetnom pismenou (uilo se poetno itanje, pisanje i raun), a to mu je bilo jednako muno kao i grki. Ali nakon tog prvog i munog uenja zavolio je latinski, koji su pouavali takozvani gramatiari jer mu je omoguavao da se upozna s lutanjima Eneje i Didoninim samoubojstvom zbog ljubavi. No nakon obraenja postaje svjestan, o emu i svjedoi, da mu je ono prvo uenje kudikamo donijelo vie jer moe itati ako to nae napisano i pisati sam ako to hoe. A ovo drugo uenje (knjievnosti) iz nove perspektive traenje Boga i istine dri mnogo manje vanim i ak nekom vrstom odvraanja od pravoga puta i istine jer ona ne svjedoe istinu nego su tek ugodni izmiljaji. A zato sam onda mrzio grku knjievnost, koja takoer pjeva takve stvari? Jer i Homer je vjet u tkanju takvih priica i vrlo je ugodan u izmiljanjima , a ipak mi je kao djeaku bio gorak. Pretpostavljam da je i grkim djeacima isto tako s Vergilijem, kad ih tjeraju da ga ue kao to su mene tjerali da uim Homera. Teko je bilo od poetka nauiti strani jezik i ta mi je tekoa uju prelijevala sve miline grkih bajoslovnih pria. Nisam, naime, poznavao nijedne od onih rijei pa su me strogim prijetnjama i kaznama estoko nagonili da ih nauim. Ni latinskih rijei neko kao malo dijete nisam poznavao, a ipak sam ih nauio samo paljivo sluajui, bez ikakva straha i muenja, dapae uz ljupke poticaje mojih dojilja, uz ale onih koji su se sa mnom smijali i uz veselje onih koji su se sa mnom igrali. Nauio sam ih bez pritiska i prijetnje kaznom, jer me je tjeralo moje srce da izrazim njegove misli, a toga ne bi bilo da nisam neke rijei nauio izvan pouke, iz razgovora ljudi oko mene, kojima sam i ja u ui govorio to god sam osjeao. Iz toga je dosta jasno da veu vrijednost za uenje tih stvari ima slobodna radoznalost nego prisila s prijetnjama.113
Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 19 i 20 Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 21
112

113

215

Homer je vjet u tkanju priica i vrlo ugodan u izmiljajima pa ipak mu je bio gorak i grki je mrzio. Stroge prijetnje i kazne nain su kojim je prisiljavan uiti. A latinski je uio bez straha i muenja na ljupke poticaje dojilja. I tako je slobodan radoznalost u Augustinovim promiljanjima o odgoju dobila prednost u odnosu na prijetnje i kazne. U stoljeima koja slijede (srednjovjekovlje) unutar kranstva se nasljeduje antika batina i kole poprimaju ustaljene naine susreta sa tekstovima, pa i knjievnim. Evo to o tome govori znalac povijesti itanja Alberto Manguel: Slijedei skolastiku metodu, uenici su poduavani iitavanju pravovjerna tumaenja, koja su bila analogna naim predavakim biljekama. Uenik nije smio izravno razumijevati izvorne tekstove bilo one crkvenih otaca ili, u daleko manjem opsegu, one starinskih poganskih pisaca ve je do njih trebalo doi nizom unaprijed zadanih koraka. Najprije je dolazila gramatika analiza, lectio, u kojoj bi se utvrdili sintaksiki elementi svake reenice; zatim bi slijedio doslovni smisao teksta, ili littera, pomou kojeg bi uenik shvaao sensus, znaenje teksta prema razliitim utvrenim tumaenjima. Postupak je zavravao egzegezom sentetia u kojoj se raspravljalo o miljenjima odobrenih tumaa.114

RAZUMIJEVANJE TEKSTOVA

LECTIO GRAMATIKA ANALIZA

LITTERA DOSLOVNI SMISAO TEKSTA

SENSUS ZNAENJE TEKSTA PREMA RAZLIITIM UTVRENIM TUMAENJIMA

EGZEGEZA SENTENTIA (RASPRAVA O MILJENJIMA ODABRANIH TUMAA)

114

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 89

216

Dakle lectio ili gramatika analiza najee sintaksa reenica, a lekcija kao nastavna jedinica jo uvijek je ostala u govornom argonu naih kola. Zatim je slijedilo doslovno shvaanje teksta, unutar njega se izvodio sensus: ogledana analiza teksta prema valjano utvrenim tumaenjima. U zavrnoj raspravi izricao se pravorijek, ne s obzirom na vlastita stajalita nego s obzirom na miljenja uzoritih tumaa. Je li ovaj pristup lo ili pak jednako valjan, ako ne i bolji, od slobodnog poigravanja znaenjima u novija doba ostavljamo Vama na procjenu. Sve zahtjevnijim potrebama tumaenja Biblije, utvrivanje izvorno g teksta s obzirom na mnogostruke prijepise unaprjeivalo je razne jezine spoznaje, a potreba tumaenja Starog Zavjeta kao pravovjerno utemeljenog teksta sve vie je trailo takvo tumaenje teksta koje je moglo objasniti teoloke dvojbe. Alegoreza koja se sve vie pojavljuje kao mogunost tumaenja tekstova na neki nain otvara prostor za jedan novi nauk tumaenja najprije biblijskoga a kasnije i svih drugih tekstova pod nazivom hermeneutika. Klasina filologija i nakon ukljuivanja nacionalnih jezika u o brazovne sustave vrsto dri pozicije istinskih znanstvenih dometa osobito u akademskom miljeu gotovo sve do poetka dvadesetog stoljea. Uenje se nacionalnih jezika i knjievnosti moe povezati s usponom i potrebama graanske klase, ono se na mala vrata uvodi u kolski sustav, najprije kroz obrtne i industrijske kole da bi postupno osvajao gimnazije i akademske ustanove. I ovo osvajanje akademskih institucija povezano je s novim shvaanjem prouavanja jezika i knjievnosti. Kada je knjievnost u pitanju u 19. stoljeu se na temelju narasle historijske svijesti: shvaanja prolosti i tradicije kao jedinstva razlika, meusobno smjenjivih promiljanja i shvaanja svijeta, poinje promiljati kao temeljnom mogunou uspostave i obrazloenja nacionalne posebnosti, opstojnosti i identiteta. Knjievnost je konano dobila poasno mjesto u okviru nacionalne samospoznaje, utvrena je na itavom europskom prostoru kao jedna od umjetnosti i poinje se sagledavati na sasvim novi nain, a sustavno znanje o knjievnosti pokuava se znanstveno utemeljiti. Opa povijest je jedan uzoriti obrazac na kojemu se pokuava usustaviti dosadanja znanja o knjievnosti, ali se takoer povijest knjievnosti dri nekom vrstom filologije (ona je jo uvijek u mnogome zauzeta pitanjem utvrivanja autorstva tekstualnom analizom, a i knjievna se djela dre jezinom spomenikom batinom) i k tomu se 217

nastoji po ugledu na prirodne znanosti doi do znanstveno provjerljivih podataka i injenica i neupitnih odgovora na tajne fenomena knjievnost i. U svezi s filologijom knjievnosti je vrsta spomenike batine u nerazdvojnoj povezanosti s jezikom, pa se zajedniko prouavanje jezika i knjievnosti jo vie uvruje. Budui da se radi o nacionalnim jezicima oni se prouavaju, kao i nastava knjievnosti, kao potvrda nacionalnog identiteta. Osim izgradnje nacionalne samosvijesti prouavanje jezika zna se rabiti i u imperijalne politike svrhe o emu pie Terry Eagleton u svojoj Knjievnoj teoriji115 jer knjievnost kao utjelovljenje stanovitih drutvenih vrijednosti postaje orue za njihovo uvrivanje i irenje. Knjievnost postaje alternativna ideologija, a mata istinska politika snaga ona je dokazom engleske premoi u kolonijama, a imperijalistima ostavlja dojam prosvjetiteljske uloge unutar kultura koje niti ne pokuavaju razumjeti vjerujui u svoju kulturnu nadmo. Nakon prevlasti povijesti knjievnosti u devetnaestom stoljeu dvadeseto stoljee se otvara kao preispitivanje dotadanjih spoznaja i uspostavu raznih oblika unutarnjeg pristupa koji sagledavaju knjievnost kao zasebni sustav, neodvojiv od jezika, ovakav pristup e imati one knjievne teorije koje se temeljno bave djelom (te kstom) i u njemu vide jedini mogui odgovor na tajnu fenomena knjievnosti, a ak i oni pristupi koji se ne bave samo analizom i/ili interpretacijom teksta velikim dijelom niu iz lingvistikih spoznaja. Antipozitivistika reakcija knjievno djelo eli sagledati kao umjetniko stvaranje, a ne kao dokument nacionalne kulture, vremena, sredine ili psihe. Knjievno djelo: organsko jedinstvo raznovrsnih elemenata koji izgrauju njegovu cjelinu. Poezija i nije nita drugo do ispitivanje jezinih mogunosti. Veze izmeu lingvistike i studija knjievnosti jedva da e se ikad posve raskinuti: poezija je umjetnost rijei, a lingvistika je znanost o rijei, te e se uvijek dvije znanosti vezati.116 Pretpostavka da neku misao moemo izrei na vie naina otvara, ne sa mo raspravu o izraajnim mogunostima jezika, nego i procjenu odgovarajueg izbora jezinog materijala i njegova suglasja ili suodnosa s izraenom milju. Druga stilistika mogunost je shvaanje stila kao otklona od norme. Ono to se uoava kao nekakav vrsta iskrivljivanja (devijacije), otklona od norme, postaje

115 116

Terry Eagleton, Knjievna teorija, Oxford 1983. SNL, Zagreb 1987. Branko Vodnik, 1922.

218

predmetom prepoznavanja i kao posljedicu takvoga stava imamo shvaanje stilistike kao znanosti o tim devijacijama. Trea mogunost otvara problematiku stila kao odraza jedinstva i sklada vie jezinih kategorija a knjievno se djelo shvaa kao autonomni organizam koji u sebi samom sadri klju vlastitog tumaenja. Nije u pitanju samo zavisnost dijelova od cjeline koju izgrauju nego i funkcija dijelova u cjelini ali i njihov meusobni suodnos kao i funkcija same cjeline. Smisao koji se izgrauje kao akt autorove svijesti odgovoran je za nastajanje djela, ali djelo samo nije tek otkrie autorove nakane nego i sustav koji stvara znaenja i otvara prostor neponovljive izgradnje moguih smislova svim svo jim itateljima. Ovaj nain itanja znaenja tek kroz suodnos jezinih znakova otvara i nemogunost utvrivanja objektivnog smisla. U konanici se jezik prepoznaje kao oblikovna snaga, a ne medij knjievnog stvaranja. U prouavanju knjievnosti se uvijek odnos prema jeziku dade iitati i on je tijekom svoje povijesti na neki nain dodirivao paradoks nune tenje da se osloni na znanstveno prouavanje jezika i tako dosegao vlastitu znanstvenost, ali isto tako neprestano je nazona i tenja da se odvoji od pojedinoga jezika, kako bi se moglo govoriti o knjievnosti na razini ope ili svjetske knjievnosti neovisno o njihovom jezinom iskazu. Knjievnost je tako, kako smo ve naglasili, posebna vrst uporabe jezika to je u podlozi znanstvenog pristupa analiz i i interpretaciji pojedinanog djela, a s druge strane knjievnost se odvaja od pojedinog jezika kako bi se omoguilo prouavanje knjievnih: postupaka, motiva, tema, likova, vrsta, stilova Uloga knjievnosti u nastavi jezika mnogo je jednostavnija i ni je se nimalo promijenila od pradavnih vremena. Ona se kao kultiviran, lijep i uzorit nain pisanja koristi kao uzoran jezik, valjan nain izraavanja, ali i kao jezini primjeri uporabe raznih jezinih oblika. U nastavi jezika knjievnost najee slui kao lingvometodiki predloak za obradu pojedine jezine nastavne jedinice. Postoji veza jezika i knjievnosti u stvaralakoj nastavi u kojoj se motiviraju i potiu stvaralaki potencijali uenika u njihovu izvoenju naizust (naokori), prepriavanju knjievnih djela (svojevrsnom saimanju i ouvanju smisla), preoblikovanju (adaptaciji) knjievnih djela iz jedne knjievne vrste u drugu ili kao prilagodba knjievnog djela za 219

izvedbu u nekom drugom mediju, te na koncu kao poticaj za izraavanje osjeaja, misli , spoznaja, ali i pokuaje pravog umjetnikog oblikovanja. U tom se smislu esto govori o nastavi jezika kao izuavanju zanata: izuavanju jezine ispravnosti odnosno pravilne uporabe jezika. Dok se jezik u prouavanju knjievnosti kao umjetnost promatra u jednoj novoj dimenziji, on se promatra kao spoznaja varijanti raznih jezinih mogunosti, to proizlazi iz miljenja da se jedna te ista misao moe izrei na razliite naine, pa se obvezno u svezi s jezikom knjievnog djela govori o izraajnosti (to je podruje stilistikih prouavanja). No, knjievnost je i vie od toga, ona je duhovna djelatnost koja duhovnu zaokupljenost kao poticaj i nadahnue verbalizira (pretvara u rijei) na taj nain to stanje svijesti pokuava konstituirati kao smisao iskaza (umjetnine), neki e govoriti i o zaumnom (nesvjesnom) posrednikom djelovanju autora kao medija preko kojega se objavljuje istina opeg ovjeka ili ak boanstva, a neki i o jezinoj stvaralakoj djelatnosti jer on nije samo medij kojim umjetnik prenosi poruku nego i zraenjem smisla stvaratelj novih i novih znaenja, tvorac u vjenoj mijeni odnosa i novih shvaanja istih. Tradicijom naslijeeni oblik pouavanja knjievnosti u uzajamnoj vezi s pouavanjem jezika i dalje traje, a budui da se korelacijski odnosi danas sve vie pokuavaju proirivati prema jedinstvu ivota, s tenjom da se shvati uloga i funkcija svake ljudske djelatnosti u cjelini ljudskoga djelovanja (kao sudbine ovjeka i svijeta), nema razloga ne vjerovati da e se ta veza prekinuti, ona tek moe biti sagledavana i iz drugaijih perspektiva.

220

Knjievnost kao nastavni predmet

Knjievnost u europskom kulturnom krugu pripada obrazovanju: od antike do danas ona je obrazovni predmet i sredstvo odgoja. Ta injenica, meutim, treba da izazove uenje ako imamo na umu sukob pjesnitva i filozofije, pjesnitva i teologije, pjesnitva i znanosti. Obrazovanje koje se oblikuje u sustav i koje nose obrazovne ustanove zahtijeva racionalizirani kozmos vrijednosti i mogunost posredovanog, institucionaliziranog i specijaliziranog rada na odgoju i obrazovanju, rada upravljenog u smjeru koji nikad nije odreen nekom knjievnom istinom. Kako knjievnost izrasta na tlu mitologije, njezina je prikladnost vrhunskim vrijednostima, izvedenim ili barem usklaenim s filozofijom, teologijom ili politikom, u najmanju ruku uvijek u pitanju.117 Profesor Solar ovdje istie dvije gotovo paradoksalne injenice: da je knjievnost obrazovni predmet i sredstvo odgoja ukazujui na njezin sukob s filozofijom, teologijom i znanou. Ova neupitna injenica ukljuenosti knjievnosti u obrazovni sustav u neprestanom tijeku trajanja obrazovanju u europskom kulturnom krugu trai racionalno obrazloenje i u tom smislu Solar u karakteristik ama obrazovanja u njegovim zahtjevima racionaliziranog kozmosa vrijednosti i mogunosti posredovanog, institucionaliziranog i specijaliziranog rada na odgoju i obrazovanju otvara nekakav procijep mogunosti da se knjievnost uini podatnim predmetnim sadrajem koji onda moe biti i sredstvom odgoja. Profesor Solar dalje navodi da izmeu djela i itatelja pojavljuje se poznavalac, a da poznavanje knjievnosti kao knjievna kultura postaje sastavni dio naelno raslojene ope kulture. Tako, dakle, uenje knjievnosti zahtijeva svojevrsnu prethodnu obradu knjievnih djela koja postaju predmeti prikladni obrazovanju i time dostupni eksplikaciji, takvoj eksplikaciji koja u njima trai i nalazi kulturne vrijednosti. 118 Polazei od nekih odreenja knjievnosti koja su vrijedila u najstarija vremena razmatra nadalje nadahnue kao zahtjev koji se pojavljuje u prii o knjievnosti te ustvruje da ono kao takvo nikako nije pogodno za racionalizirane potrebe. Isto tako

117

Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 212 118 U Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 212 i 213

221

shvaanje knjievnosti kao obrta ili vjetine nije ono utemeljenje koje je omoguilo neupitno trajanje knjievnosti kao nastavnog predmeta. Shvaanje knjievnosti kao obrta u tom je smislu konstitutivno za odreeni vid nastave knjievnosti, pa i za shvaanje knjievnih djela kao kulturnih vrijednosti. Knjievna je kultura jednim svojim dijelom, danas moda poneto zapostavljenim, zasnovana na poznavanju naina kako se 'prave' knjievna djela: ona je kultura naina izraavanja kao i kultura poznavanja gotovih proizvoda. Uenje knjievnosti kao obrta tako je i danas mogue, a vjeba u proizvodnji, potpomognuta savjetima i uputama, 'kola' je koju prolazi svaki knjievnik. Ako savjeti i upute o pravljenju knjievnih djela dobiju sustavni karakter sreenih i preglednih znanja o tehnici knjievne proizvodnje, nastaje jedan tip poetika koje se opet mogu izlagati i objanjavati. Ipak, takve poetike osiguravaju jo knjievnosti mjesto u obrazovnom sustavu. Njihovo specijalistiko uenje odgovara onoj teoriji koja se koristi u svakoj majstorskoj radionici, a namijenjena je iskljuivo buduim pjesnicima. Knjievnost, meutim, ue i oni koji ne ele biti knjievnici.119 U emu je onda tajna? Jer se knjievnost nije prouavala kao zanatsko umijee buduih zanatlija nego kao sredstvo odgoja za sve polaznike kolskih ustanova, ak i bez obzira na kasnija njihova usmjerenja. Homer u staroj Grkoj i Vergilije u itavom srednjovjekovlju smatrani su uiteljima mudrosti, a taj se stav u biti zadrao u svim nacionalnim kulturama koje priznaju i cijene vlastite klasike knjievnosti kao ljude ija djelatnost zahvaa mnogo ire od ostvarenja na podruju 'iste' knjievnosti.120 Nepresuni izvor mudrosti i upravo je to onaj temeljni razlog zato je mogue da tijekom tisuljea knjievnost biva sredstvom odgoja i predmet obrazovanja. Ali kako je to mogue ako se ne pretpostavlja da knjievnost prenosi iskustvo ovjeka i svijeta. Ako ne postoje naini itanja koji omoguavaju racionaliziranje knjievnosti, pa i prijevod knjievnosti u neki drugi jezik. Pretpostavlja se, dakle, da knjievna djela sadre odreena korisna iskustva. Ta su iskustva, uz nain njihova izraavanja, predmet obrazovanja i sredstvo odgoja. Knjievna djela, prema tome, uenici moraju itati i sluati, ali zbog opasnosti nerazumijevanja ili krivog razumijevanja itanje, odnosno sluanje, treba da bude
119

Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 214 i 215 120 Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 213

222

upravljeno prema onome to je bitno u smislu koji odreuje sustav vladajuih vrijednosti, a da pri tome ipak samosvjesnot knjievnosti ne smije biti potpuno naputena. Eksplikacija se temelji na prenosivosti smisla knjievnog djela, odnosno na mogunosti takve misaone obrade knjievnih djela koja iz knjievnosti ini riznicu vrijednih iskustava.121 Iz navedenoga je vidljivo da profesor Solar itekako je svjestan razliitih utjecaja: ideolokih, svjetonazorskih, poetikih u obrazloenjima knjievnih nastavnih sadraja no vjeto ih je zajedniki imenovao kao sustav vladajuih vrijednosti. Na koji nain se odreuju nastavni sadraji i koja je vaa uloga u tome? Nastavni sadraji iz bilo kojega predmeta, ve je uobiajeno, nekakav su dogovor na razini drutvene zajednice. U Republici Hrvatskoj o tome brine nadleno ministarstvo i u posljednje vrijeme se tei ne samo navoenju nastavnih sadraja (nastavnom planu i programu), nego kurikularnom planiranju koje odreuje i didaktike osnove obrade nastavnog sadraja. U Bosni i Hercegovini temeljem Washingtonskih i Daytonskih dogovora nadlenosti u obrazovanju su na razini njezinih upanija (kantona) i Republike Srpske. Postoji i dogovor o zajednikoj jezgri nastavnih sadraja, na razini zemlje, koji su obvezno ukljueni u te nastavne planove i programe, kao dio nastavnih sadraja zajednikih za sve na razini itave drave. Nastavni sadraji knjievnosti velikom veinom su knjievna, umjetnika djela. Isto tako mogu se pojaviti i t eme iz knjievne znanosti (povijesti knjievnosti, teorije knjievnosti i knjievne kritike). Dvostruka je uloga znanosti o knjievnosti koja se moe pojaviti kao predmetni sadraj, ali koja je ujedno: i sredstvo, i nain obrade knjievno umjetnikih sadraja. Metodiko oblikovanje nastave posao je kojega u skladu s vlastitom metodom treba obaviti uitelj. Sukladno kurikulumu (nastavnom planu i programu) on uspostavlja vlastiti provedbeni plan nastave. U njemu on mora voditi rauna, ne samo o ukljuivanju odreenih nastavnih sadraja, nego i o smjetaju nastavnih sati za ponavljanje gradiva, obavljanje potrebnih vjebi i provjere znanja. Na neki nain on odreuje brzinu, tempo i redoslijed pouavanja. Uloga udbenika u ovom smislu ponekad zna biti presudna. No, to nije uvijek dobar kriterij.
121

Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 215 i 216

223

Naputak za poetnike! Ukoliko imate struni aktiv gajite nadu da je to posao koji se raspravlja i dogovara na razini kole, upravo na strunom aktivu. Ako starije kolege ne osjeaju potrebu da se to stavi kao potreba tih sastanaka ili struni aktiv uope ne obavlja svoje sastanke, ne stidite se zatraiti pomo od starijih kolega, ili ako vam je to neugodno potraite lanjski imenik i ne sramite se: doslovno prepiite. Shvatit ete jednu stvar da bez obzira koliko provedbeni nastavni plan bio dobro osmiljen on e uvijek zahtijevati korekciju nastavne stvarnosti. U tri sedma razreda ne ete moi pouavati istim tempom ukoliko imate senzibilitet i stvarnu elju da vae pouavanje bude uinkovito. No tu nije kraj vaih radnji za uspjenu nastavu. Vama pripada obveza i njezine pripreme i organizacije te metodikog oblikovanja njezine izvedbe.

Tradicijski naini obrade knjievnoga djela

itanje
Prva i temeljna obrada knjievnog djela, zapravo je i uspostava knjievnog predmeta itanjem. Uvijek e vam u bilo kojem radu na knjievnom djelu biti potrebna prethodna radnja: itanje. Vrijeme za obradu uvijek e ukljuivati i vrijeme itanja. A ono moe biti itanje s razumijevanjem. itanje s knjievnim uitkom. Interpretativno? Kojemu nije samo cilj proitati nego i biti estetskim inom. Ostaviti dojam. No, gotovo smo cijeli prirunik posvetili upravo njemu. Na ovom mjestu, dosta.

Uenje napamet
Uenje napamet osobito pjesama tradicijom je naslijeeni zahtjev u pouavanju. O njemu se raspravlja, vjerojatno, isto toliko dugo koliko on i postoji, a postoji od poetaka uenja knjievnosti u kolama, dakle, od kada i kole postoje. Budui da ima podosta osporavatelja kako je mogue da se unato svemu odrava. Postoji inercija postupanja. I postoje obrazloenja. Na takav nain, vjeruju jedni, uzoriti naini izraavanja postaju dijelom dubinskih struktura uma. Omoguavaju zalihe

224

odgovarajuih iskaza u odreenim prilikama. Utjeu na nesvjesne reakcije ovjeka. On je ujedno i najzasluniji za postizanje jedne vrste naina zapamenja (memotehnike).

Prepriavanje
Dopusti mi, Boe moj, da neto kaem o svojoj darovitosti, daru tvome, na kave sam je ludosti rasipao! Davali su mi, naime, zadau koja je prilino uznemiravala moju duu i zbog elje za nagradom i pohvalom i zbog straha od sramote i batina. Zadaa je bila da govorim rijei rasrene i raaloene Junone 'to ne moe od Italije teukarskog odvratiti kralja', rijei za koje sam znao da ih Junona nikada nije izgovorila. Ali nas su silili da lutamo tragovima pjesnikih izmiljotina i da nekako prepriamo u prozi to je pjesnik rekao u stihovima. I onaj bi zasluio veu pohvalu u kojega bi uvstvo srdbe i bola bolje odgovaralo dostojanstvu prikazane osobe i koji bi misli zaodjenuo u prikladne rijei. emu mi je sve to sluilo, o pravi ivote, Boe moj? Zato su meni kad sam deklamirao pljeskali vie nego mojim vrnjacima koji su se natjecali sa mnom? Nije li to sve bio dim i vjetar? Zar nije bilo drugih predmeta gdje bi se mogao vjebati moj um i jezik?122 Sveti Augustin za nas svjedoi povijesnu dubinu ovoga oblika obrade knjievnoumjetnikoga djela. I on do danas traje. Uvelike je, u naem vremenu, taj oblik ponien, neki kau ak i nastave nedostojan i stoga potiskivan do granica nerazumnosti. Ono to je prepriavanjem sadrano tako je istovremeno ire od pojma fabule, a ue od pojma sadraja; parafraziraju se redovno uglavnom elementi fabule, ali proireni kriterijem koji nije znanstven: dva navoenja iste fabule ne smiju se naelno toliko razlikovati kao dvije parafraze; u prepriavanju je svagda prisutan odreen dio subjektivnosti. Prepriavanje dodue nastoji sauvati poredak elemenata djela o kojemu je rije, ali taj poredak nuno biva podvrgnut pojedinanom sudu o tome to je vano a to nevano, to znaajno a to beznaajno, to odluujue a to sporedno. Subjektivnost prepriavanja ipak nipoto ne znai da se prepriavanjem izraava samo osoban odnos prema djelu o kojem je rije. Upravo suprotno, smisao djela

122

Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 24 i 25

225

nastoji se prepriavanjem 'zadrati', izraziti bez ikakvih preinaka, prenijeti onakav kakav on doista jest.123 Iz ovih rijei profesora Solara vjerujem da vam je jasno da je postupak prepriavanja itekako zahtjevan, te da on otvara pred onoga koji prepriava prilian broj zadataka koje mora uspjeno razrijeiti ukoliko uistinu vjerodostojno eli ouvat i smisao knjievnoga djela. I da je to jedna izuzetna vjetina za vjebanje uma i jezika unato obraenikoj gorljivost Svetoga Augustina koji je u tome vidio tek isprazno nadmetanje. No, oito je nain primjene bio problematian, a ne sama vjeba..

Prepriavanje i tumaenje
Knjievni tekstovi zahtijevaju ne samo njihovo doslovno izricanje (naizust, naokori) ili nedoslovno navoenje (prepriavanjem) nego su uvijek i neka vrstu zagonetke koju treba odgonetnuti. Poznata je stara fraza: to je pisac htio rei? Ona je samo izraz onoga to se moe nazvati potraga za smislom. Naime, kao ljudska djelatnost sa svrhom izrade umjetnine u jeziku (dakle rijeima) knjievnost pretpostavlja da njezin konani oblik je vrsta smislenog iskaza. Kao to naa jedna jedina reenica moe biti smislena, ali i besmislena za pretpostaviti je da i vei diskursi imaju istu sudbinu. U knjievnosti se pretpostavlja da ne postoje u konanici besmisleni iskazi, ak niti oni koji ustvruju da je njihov smisao prikaz besmisla ivota i postojanja. Iz ove vjere u smisao koji je izreen knjievnim djelima izniu dva naina obrade knjievnog djela kao nastavnog sadraja: on se prepriavanjima pokuava prenijeti, a tumaenjem iskazati. O tome, na sebi svojstven nain, govori i profesor Solar: Ako paljivo pratimo izlaganje sveenika, zapaamo da on, kao to je ve upozoreno, upuuje jedino na ono to je u prii ve sadrano; on zapravo prepriava naglaavajui uvijek nove elemente. Josef K., nasuprot, eli priu protumaiti. injenica da mu to ne uspijeva nita ne govori o potrebi njegova napora; tumaenjem on priu ne eli ponoviti na njezinu podruju, nego je prenijeti u neko drugo, njemu prihvatljivije i shvatljivije podruje, tj. podruje njegova osobnog iskustva s obz irom na
123

Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 217

226

dogaaje koji ga zadesie. I ovdje se tako oituju obrisi dvaju naelnih postupaka kojima se slui svaka najire shvaena nastava knjievnosti. Ta dva postupka nazvat emo prepriavanjem i tumaenjem, odnosno s obzirom na njihovo tradicionalno porijeklo, parafrazom i alegorezom.124 Mit je 'sadraj' parafraze, kao to je ideja 'sadraj' alegoreze. 125

itanje odreenih plodonosnih mjesta

No prije nego prijeemo na obrazlaganje naina tumaenja, postoji jedan nain itanja koji nije niti najpogodniji za knjievnost, ali koji je u iskustvu itatelja ipak veoma est. U takvim itanjima nije naglasak na shvaanju knjievnog djela kao cjeline kojemu se nastoji ouvati smisao unato drugaijem iskazu (prepriavanje je dakle stilska inaica knjievnoga djela), niti ga se eli protumaiti s obzirom na smisao cjeline, nego se ono oduevljava pojedinim nadahnutim mjestima drei ih vrijednim itanja, vrijednim pamenja i kao plodonosna mjesta knjievnog djela postaju uporitima njihova ivota. I gle, zaujem glas iz susjedne kue, ne znam da li djeaka ili djevojice, kako pjevajui govori i esto ponavlja: Uzmi, itaj! Uzmi, itaj! Promijenivi se najednom u licu, poeh silno napeto razmiljati da li djeca u kojoj igri obiavaju pjevuckati neto takvo, i ne mogah se nikako sjetiti da sam to igdje uo. Suspregoh navalu suza i ustadoh ne mislei drugo nego da mi s Boje strane dolazi zapovijed da sam naime uo o Antunu da ga je odlomak Evanelja, na koji je sluajno naiao, opomenuo kao da je njemu bilo govoreno ono to je itao: Idi, prodaj sve to ima i daj siromasima, pa e imati blago na nebesima. Onda doi i slijedi me! (Mt 19, 21) i da su ga te rijei odmah obratile k tebi. Stoga se urno vratih do mjesta gdje je sjedio Alpije: ondje sam naime ostavio knjigu Apostolovu kad sam odande ustao. Zgrabim je, otvorim i proitam u tiini poglavlje na koje su najprije pale moje oi: Ne ivite u gozbama i pijankama, ni u mekunosti i neistoi. Ni u svai i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne zadovoljavajte tijelu u poudama! (Rim 13, 13) . Nisam htio dalje itati, niti je bilo

124

Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 216 125 Milivoj Solar, Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. str. 220

227

potrebno. Odmah naime kako dooh na kraj te reenice, rasprie se sve tmine mojih sumnji kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem. 126 Ovaj primjer nije usamljeni sluaj, on je jedinstven kao dogaaj povijesti i po nainu na koji je obrazloen, ali po uincima i nainu na koji se u itanju teksta pronaao poticaj za razumijevanje i kasnije ivotno promiljanje i djelovanje itatelja nikako nije izuzetak. Kad itam neku knjigu, kao da je itam samo oima, ali ponekad naletim na neki odlomak, moda samo reenicu, koja za mene ima znaenje i postane dio mene.127 I ne samo to itanje je oduvijek za odreenu vrst itatelja poticaj na djelovanje: Doista dobra knjiga naui me vie od onoga to samo proitam. Moram je odloiti i poeti ivjeti po njezinu nagovjetaju Ono to sam zapoeo itanjem, moram dovriti djelom.128

Analiza i interpretacija
One su meusobno povezane, esto neodvojive, ali ih se da razlikovati s obzirom na naglasak. Nije nam ovdje nakana otvarati povijest interpretativnih postupaka, i o tome emo kasnije govoriti, nego se tek prisjetiti da je interpretacija prvenstveno ipak potraga za smislom nekog knjievnog djela. Ona polazi od pretpostavke da on nije izravno izreen i da ga se nekakvim analitikim postupkom da razotkriti. U njoj je naglasak na tumaenju. I obrazloenju. Za razliku od interpretacije analiza je prvenstveno usmjerena na spoznaju naina oblikovanja knjievnoga djela. U tom smislu ona uvijek polazi od naela da se umjetniko djelo da i moe dijeliti na njegove sastavne dijelove. Da se vrijedi raspravljati o suodnosu dijelova, njihovom odnosu prema cjelini kao i njihovoj funkciji u cjelini knjievnoga djela. No, nekada se te postupke ne da razdvojiti jer su tijekom vlastitoga postojanja utjecali jedan na drugi i meusobno se ispreplitali u jedinstveni postupak.

126 127

Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 177 W. Somerset Maugham 128 Henry David Thoreau

228

Povod za razgovor i novo stvaralatvo

Uglavnom kroz knjige uivamo u openju s nadmonim umovima. U najboljim knjigama autori nam se obraaju, daju nam svoje najvrjednije misli i izlijevaju svoju duu u nae. Hvala Bogu na knjigama.129 Knjievno djelo svojim sadrajem, temama koje otvara, idejama koje iznosi itekako moe biti poticajno kao povod za razgovor, otvaranje rasprave, polemike Nekada se ak niti u obradi nastavnog sadraja ne ode dalje od dijaloga o knjievnom sadraju na nain da knjievno djelo tek slui kao povod takvoga razgovora. Osim povoda za razgovor knjievno djelo moe biti itekako poticajno za nova stvaranja, pa se tako esto i koristi u stvaralakoj nastavi kao poticaj ili izvorite tema i ideja, ali i kao oblik koji se treba preobliiti, dati mu neku drugu knjievnu formu, a za to postoje valjani razlozi i moe biti itekako poticajno u susretu s knjievnou. Ovo je gotovo nekakva zahtjevnija vrsta prepriavanja jer se smisao nastoji sauvati unato promjeni oblika. Najee se rade dramatizacije pria (roman, pripovjedaka, novela). Postoje zahtjevi i za daljnjom prilagodbom u pravcu prijenosa u neki drugi medij (televiziju, film).

129

William Ellery Channing

229

itanje
itanje je za um ono to je tjelovjeba za tijelo. Sir Richard Steele I prije i mimo teorije recepcije ljudi su nasluivali vanost itanja i itatelja. itanje je jezina djelatnost koja ve tisuljeima igra iznimno vanu ulogu u ivotu ovjeka. U svakom pismenom drutvu, uiti itati je neka vrsta inicijacije, ritualni prijelaz iz stanja ovisnosti i slabe komunikacije. Dijete koje ui itati, preko knjiga dobiva pristup u zajedniko pamenje, pa se tako upoznaje sa zajednikom prolou koju onda obnavlja, u veoj ili manjoj mjeri, sa svakim itanjem .130 Ono je, oito, ulazak u krug posveenih, onih koji komuniciraju s batinom ovjeanstva, s vlastitom okomicom i dubinom, s umovima dalekih vremena. Moj prijatelju, mene vie nema. Al nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, to dri je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je ita u ivot me budi. Probudi me, i bit u tvoja java. Sav ivot moj u tvojoj sad je ruci131 Sagledano iz ove perspektive itanje je jedna od onih steevina koje konstituiraju ivot kao takav jer razumijevanje prolosti, pamenje iste kao i uenje bez te vjetine ne bi bilo mogue u sadanjem opsegu jer itanje omoguava premaivanje iskustava jednoga ivota ili ivota jedne generacije 132, ono ga prekorauje mogunou spoznaje iskustava generacija i generacija kroz tisue godina. Netko je jednom davno htio zapisati vlastite misli. Je li to bila posljedica nesigurnosti pamenja ili tenja da se poruka moe prenijeti s jedne na drugo mjesto odvojeno od vlastitog govornika ili se tek radi o sretnoj sluajnosti ponikloj na nekoj drugoj ivotnoj potrebi, nekom drugom zahtjevu ivota, ostaje zagonetka.
130 131

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 83 Dobria Cesari, Pjesma mrtvog pjesnika 132 u usmenosti se sa sigurnou pamenja moe raunati u razdoblju od najvie tri generacije

230

Ali zagonetkom ostaje i sam proces itanja koji u svojoj sloenosti nije do kraja objanjen niti u ova znanstvena vremena.

Proces itanja
Proces itanja sloena je aktivnost primanja informacija u pisanom obliku koja ovisi o nekoliko sposobnosti i vjetina to se postupno razvijaju. itanje kao psiholoka djelatnost u sebi sadri: opaanje (percepciju) ralambu (analizu) uopavanje (sintezu) usporedbu (komparaciju) logiko zakljuivanje pamenje

Znamo da itanje nije postupak koji se moe objasniti mehanikim modelom, znamo da se odvija u nekom odreenom podruju mozga, ali isto tako znamo da ta podruja nisu jedina koja sudjeluju; znamo da postupak itanja, kao i miljenja, ovisi o naoj sposobnosti da odgonetnemo i koristimo jezik, gradivo rijei koje ine tekst i misao.133

Zagonetka itanja
I nakon usvajanja vjetine itanja ono ostaje zagonetkom: Shvaanja da smo sposobni itati prije nego to stvarno moemo itati u stvari prije nego to smo uope vidjeli otvorenu stranicu ispred sebe vraa nas Platonovim zamislima o znanju koje postoji unutar nas prije nego to zamijetimo predmet.134 Zagonetka koja se pokuava shvatiti i koja navodi na razliita promiljanja kao u navedenoj teorijskoj misli, ali i kao zagonetka koja se uvijek iznova praktino postavlja u svakodnevnici: kako itati.

133 134

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 50 i 51 Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 47

231

Odgovori se trae i nisu tako jednostavni, oni su povezani i s vrstom teksta kojega se itat i s razlozima zbog kojih se tekst ita: je li on tek primanje informacije, uenje, naslada No prije toga: itatelj mora nauiti itati.

Uenje itanja, stjecanje vjetine

Uenje itanja postalo je obvezom svakog polaznika kolskih ustanova od poetaka njihova utemeljenja, ono je omoguavalo ukljuivanje polaznika u svijet upuenih, stvaralo pretpostavke susreta s raznim predmetnim sadrajima i samo uenje. Kada je knjievnost u pitanju ova je sposobnost od iznimne vanosti za dionike knjievnosti kao institucije i za autora i pogotovo za itatelja. Funkcioniranje usmene knjievnosti kao zasebne institucije, specifinog oblika knjievne komunikacije, o kojem smo neto izrekli u prvom dijelu nae knjige, ne porie: vanost itanja za dionike knjievne komunikacije niti zahtjev svih zahtjeva za jednog od dionika knjievnosti. itatelj mora nauiti itati!!!!

VJETINE POTREBNE ZA POETNO ITANJE VJETINA PREPOZNAVANJA GRAFIKIH ZNAKOVA (SLOVA) VJETINA ZAMJENE SLOVA GLASOVIMA

Uenje itanja je svojevrsna inicijacija u svijet odraslih, u krug dionika civilizacijskih postignua. Na taj se nain upisujete u dionike kulture, batinike svijeta, dionike povijesti. Prije pisma i vjetine njegova itanja postojala je prolost, ali povijest nije bila mogua. Tek s pismom se izilo iz arobnog kruga sjeanja koje je pamtilo treu generaciju i njihove prie, oduzimalo od njih i dodavalo im sukladno zahtjevima trenutka: strahova, elja i nade upravo ove generacije. Sve je bilo u fluidnom kretanju i vraanju vjeno istog kruga moguih spoznaja prolosti kao odgovora na sadanjost. Prolost se gubila u zaboravljenim tamama izmaglice sjeanja, i postojala kao neprozirna dubina postanka. 232

S koljeno na koljeno prenoena je, u optimistinijoj varijanti, klica postignua duha koja se neprestano mijenjala dok u neto realnijoj inaici samo elja za znanjem, nada u sjeanje i vjera u budunost. A onda je netko nesigurnom rukom napisao neto. Na kamenoj ploi, u pijesku, u praini Pa se usudio ponoviti. Je li prepoznao predmet? Je li nacrtao sliku? Je li se usudio ponavljati dok ruka nije postala sigurnija, oblik svima prepoznatljiv. I kad je konano ustvrdio da je to slika neeg konkretnog usudio se pokuati drugu. I jo jednu. I jo Pa kombinacije slika, pa I pismo.

Poetno itanje
I trebalo je to proitati. Spoznati sliku. Kombinaciju slika kao dogovorenu poruku. Slova. I krenuo je ovjek na put bez povratka. U povijest.

PREDITALAKE VJETINE I FAZE USVAJANJA TEHNIKE ITANJA RAZVIJANJE GOVORA

RAZVIJANJE GLASOVNE OSJETLJIVOSTI

FAZA POETNE GLASOVNE RALAMBE

RALAMBA RIJEI NA GLASOVE

FAZA CJELOVITOG PREPOZNAVANJA

USVAJANJE PISANIH ZNAKOVA (SLOVA)

FAZA PREVOENJE SLOVA U GLAS (PRIMJENA ABECEDNOG NAELA)

FAZA SLOENOG PREVOENJA GRAFIKIH U GLASOVNE JEDINICE

233

Svaka se kola trudi osigurati temeljnu pismenost svojim polaznicima i brine za usvajanje itanje kao civilizacijskog postignua. U tom smislu trai najbre, najjednostavnije i najuinkovitije putove. Kao to vrijedi i za druge vjetine: I VJETINA ITANJA, RAZVIJA SE ITANJEM!!!

itanje kao metodika djelatnost

S obzirom na itanje i njegovo koritenje u nastavi mogu se postaviti i temeljna pitanja metodike naravi.

ITANJE
TKO? (ITA) TO? (TEKST/ZAPIS: PREDMET ITANJA) GDJE? (MJESTO ITANJA) ZATO (SVRHA ITANJA) KAKO? (NAIN ITANJA)

Tko ita
Ako se postavlja pitanje tko ita u nastavi odgovori nikako ne mogu biti jednoznani, oni su povezni sa svrhom itanja.
ITANJE (TKO ITA) POJEDINAC
UENIK NASTAVNIK ITANJE PO ULOGAMA GLUMAC SPIKER

ZBOR

234

Temeljni itai u nastavi su uenik i uitelj. I to kao pojedinci. Razlozi itanja mogu biti razliiti. Uitelj najee ita takozvano interpretativno itanje kojemu je nakana izazvati odreeni dojam (koji e potaknuti doivljaj umjetnikoga djela) kod uenika. U tu svrhu, ukoliko ima odgovarajuu tehniku i odgovarajuu snimku, moe rabiti i izvedbe vrhunskih glumaca odreenih knjievnoumjetnikih djela. itanje spikera se koristi kao mogunost izvedbe nekog znanstvenog sadraja i povezano je s razumijevanjem i provjerom tog na takav nain proitanog predmetnog sadraja. U ostalim prigodama uvijek je dobro da itaju uenici, zbog uvjebavanja, a nakane i nastavne potrebe mogu biti razliite. I va zahtjevi u tom itanju mogu ii od raspona ovladavanja italakom tehnikom do tumaeeg i stvaralakog itanja. itanje po ulogama je vrlo esta mogua tehnika u nastavi knjievnosti, osobito u dramskim tekstovima, no moe i u proznome tekstu kada jedan od itaa preuzima itanje autorskog teksta (opisa, pripovijedanja), a drugi su u dijalozima podijeljeni po likovima. Ponekad se, ali vrlo rijetko koriste i tehnike zbornoga itanja. Nekada se tako moe postaviti naglasak na odreeno mjesto kao asocijativno pomagalo zapamen ja.

to se ita
U nastavi knjievnosti uglavnom umjetnika djela, ali i djela znanosti o knjievnosti. Pa i neki drugi sadraji koji su na ovaj ili onaj nain dovedeni u svezu s nastavnim sadrajem knjievnosti.

Gdje se ita
U nastavi se uvijek ita na za to odgovarajuim mjestima, ono je najee razredno (dakle u uionici), ali isto tako se u osobitim prigodama mogu koristiti i druga mjesta za itanje. Mjesto itanja takoer moe utjecati na opi dojam. Iz tih razloga uitelj moe odabrati razliite ambijente u osobitim prigodama. No, nastavna potreba za itanjem uenika se ne ograniava na nastavu, pa u tom se smislu takoer sva takva itanja mogu podvesti pod kategoriju izvanrazrednog itanja.

235

itanje je jedno od velikih zadovoljstava koje vam samoa omoguuje.135 I kako je ovo povezano s mjestom itanja, tako to ova izreka oito podrazumijeva da je vrijeme zajednikog itanja ve odavno prolo. Vrijeme u kojem je sadraj itanja bio od zajednikog zanimanja te u kojem su izvoa i sluatelj dijelili isti prostorvrijeme gotovo da je danas nepoznanicom.

ITANJE MJESTO ITANJA

RAZREDNO

IZVANRAZREDNO

Stoga je itanje postalo gotovo obiljeeno takvim mjestima koja vam omoguavaju drutvenu izolaciju. To ne znai da morate nuno biti tamo gdje nema ljudi. Dapae. Na plaama imate tisue ljudi, a vae mjesto u hladovini moe biti itekako poticajno za itanje. Takva su vremena: ovjek se i meu tisuama moe osjeati sam, zato se onda ne bi mogao i osamiti. Mjesto itanja, kao to Whitman kae, vrlo je vano, ne samo to prua fiziki okvir za tekst koji itamo ve stoga to ono nagovjetava, pridruujui se mjestu na stranici, da oba dijele isto hermeneutiko svojstvo, izazivajui itatelja da razjanjava.136

Svrha itanja
Svrhe itanja mogu biti izuzetno razliite. Ovo je pokuaj da ih se sistematizira. Logiko itanje. Cilj mu je razumijevanje proitanoga i vrlo je esto razlog itanja. Ono je prvenstveno povezano u nastavi knjievnosti s itanjem tekstova znanosti o knjievnosti, a i u itanju knjievnoumjetnikih dijela ima svoju ulogu. Izraajno itanje. svrha je ovog itanja da ono ostavi odreeni dojam iz kojega se onda otvara prostor za odgovarajui doivljaj umjetnikog djela. Usmjereno itanje. Ono je uvijek povezano i u odreenom odnosu prema nainu obrade teksta i s obzirom na naglasak naina obrade tako smo ga i pokuali podijeliti.

135 136

Harold Bloom Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 178

236

ITANJE (SVRHA)

LOGIKO

IZRAAJNO

INTERPRETATIVNO

STVARALAKO

USMJERENO

ANALITIKO

INTERPRETACIJSKO

KRITIKO

Vjebe itanja: naglas (s naglaskom na razumijevanju proitanog teksta) u sebi (s naglaskom na razumijevanju proitanog teksta).

Provjera? Razumijevanje je uvijek povezano s provjerom: u dijalogu kroz osmiljena pitanja ili zahtjevom za prepriavanje. - vjebe interpretativnog itanja - vjebe stvaralakog itanja Uvijek je povezano s mogunou itanja koje tumai tekst ili ak itanja u kojem tekstu nameemo odreeno shvaanje samoga teksta s mogunou ne samo njegov a tumaenja nego i podvrgavanja odreenom promiljanju, raspoloenju, svrsi

Kako se ita
Nastava knjievnosti uvijek podrazumijeva da se ita s razumijevanjem, ali isto tako to nije jedini zahtjev koji ona postavlja s obzirom na nain itanja. Jer ukoliko elimo uvjebavati itanje nunost je da uenik ita naglas kako bi mogli imati provjeru. Ukoliko uenici istovremeno itaju isti sadraj, itanje naglas nekog od njih zasigurno ih ne e ometati u istovremenom samostalnom nijemom itanju takozvanom pra enju.

237

A ukoliko uenici istovremeno imaju razliite tekstove koje trebaju itati dakako da e nain itanja biti primjeren takvoj nastavnoj situaciji i oni e, da ne bi ometali druge, itati u sebi (nijemo). Moe se postaviti i pitanje nazonosti onoga tko ita pa potom kriteriju sagledati nain, ali i po kriteriju izraajnosti. Je li to itanje kojemu je osnovni cilj prenijeti odreeni logiki sadraj ili ono ima za cilj potaknuti emocije i razumijevanje posebnosti te vrste teksta. U tom smislu se moe govoriti o obinom (uobiajenom) i interpretativnom itanju. Sve ove podjele zapravo nita ne govore o nainu itanju u smislu procesa itanja, njegove kakvoe i uspjenosti, one su samo vanjtina temeljnog pitanja: kako itati. O emu smo govorili u vie navrata tijekom prie o teoriji recepcije, a evo jednog neteoretskog nego iskustvenog miljenja koje e nadopuniti ono to smo ve iskazali. Onome tko ita knjige kao to slua prijatelje, knjige e mu se otvoriti i postat e njegove. to proita ostat e njegovo, razveseljavat e ga i tjeiti, kao to to samo prijatelji znaju.137 One koje ovo vie zanima neka se vrate na prethodne stranice. A mi emo neke od naina itanja, koje smo naveli u onom popisu vanjskih oblika, naina izvedbe i dodatno pojasniti.

ITANJE (NAIN ITANJA)

KRITERIJ GLASNOE

NAGLAS

U SEBI (NIJEMO)

KRITERIJ NAZONOSTI

IZRAVNO (NEPOSREDNO)

POSREDNO (NEIZRAVNO)

KRITERIJ IZRAAJNOSTI

OBINO

INTERPRETATIVNO

137

Hermann Hesse

238

itanje naglas U usmenoj knjievnosti, ve smo rekli, knjievnost osim kao sjeanje zajednice postoji tek u inu izvedbe. Ovaj se in izvedbe dugo u povijesti civilizacije nije odvajao niti od knjievnosti (ne samo na pozornici). Naime, itanje je podrazumijevalo izvedbu, govorenje naglas itanoga sadraja. in itanja bio je tek podvrsta (oblik) govorenja. Primordijalni jezik Biblije aramejski i hebrejski ne razlikuje in itanja od ina govorenja; oni oba nazivaju istom rijei.138 Nijemo je itanje nepoznanica i vjetina koju posjeduju rijetki. Regula svetog Benedikta lanak 38: Za vrijeme dok braa objeduju, treba uvijek itati; nitko ne smije uzeti knjigu nasumce i tamo poeti itati; ali onaj na kojemu je red itati cijeli tjedan, treba zapoeti sa svojim dunostima u nedjelju. I zapoinjui svoju zadau poslije mise i priesti, zatrait e od svih da se mole za njega kako bi Bog odvratio od njega duh zanosa. A svi moraju izgovoriti tri puta ovaj stih u oratoriju, ali on mora poeti: O Gospodine, otvori mi usta, a moja usta e iskazati tvoju hvalu. A onda e, nakon to je primio blagoslov, zapoeti sa svojim dunostima kao itatelj. A za stolom treba biti najvea tiina, tako da se ne uje nikakav apat ni glas, osim itateljeva. A to god treba, u smislu hrane, braa e dodavati jedan drugome redom, tako da nitko ne treba nita pitati. Budui da itanje naglas nije privatni in, izbor materijala za itanje mora biti drutveno prihvatljiv i itatelju i publici.139 Nijemo itanje Augustinu su takve italake navike izgledale dovoljno udne da ih spomene u Ispovijedima. To znai da je metoda itanja, nijemo pomno ispitivanje stranice, bila u njegovo vrijeme neto neobino, a da se obino italo naglas. Iako se sluajevi nijemog itanja mogu pronai i prije, tek je u desetom stoljeu taj nain itanja postao uobiajen na Zapadu.140

138 139

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 57 Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 134 140 Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 55

239

Da je tih sluajeva nijemoga itanja bilo i prije Augustinova doba svjedoi i anegdota o boanskoj Aleksandrovoj vjetini koji je napisanu mu poruku shvaao samo njezinim gledanjem. Nijemo se itanje uzgajalo u samostanskoj tiini kranskih zajednica i postalo gotovo preteitim nainom itanja. Osim onoga zajednikoga samostanskoga itanja, stvaranjem navike itanja, pojavljuje se potreba itanja i u vremenima kada braa nisu na zajednikom objedu, a budui da se tada svatko bavi svojim razliitim poslovima, pa i razliitim predmetnim sadrajima, potrebno je ne remetiti tiinu, ne ometati druge u njihovim poslovima, jedini izlaz bijae nijemo itanje. in itanja, naglas, danas postoji tek u rijetkim prigodama izvedbe ili u nastavi kao interpretativno itanje ili vjeba itanja. Isto tako je mogue da ga se ponekad zna koristiti u slubi zapamenja. No nijemo itanje ipak prevladava. itanje nije samo vjetina, ono je proces razumijevanja sadraja, davanja smisla znaenjima koja smo slijedom itanja otkrivali. itati, a ne razumjeti isto je kao i loviti, a nita ne uloviti .141 Jo u trinaestom stoljeu anonimni prepisiva napisao je na rubovima samostanske kronike: 'Trebate se naviknuti, kad itate knjige, da vie pazite na smisao nego na rijei, da se usredotoite na plod, a ne na lie '.142

Vjebe itanja jo jednom

Tijekom nastave morat ete organizirati razne vrste vjebi itanja. One e ponekad biti povezane s vjebanjem nekih drugih jezinih djelatnosti: sluanja, razumijevanja, govorenja, pisanja (prevoenja i saimanja). Vjebe itanja i razumijevanja. Ovo je jedan od rijetkih vrsta vjebi itanja u kojima moete, osim itanja naglas, kontrolirati i uinkovitost uenikog itanja u sebi (nijemog itanja). Jer za provjeru razumijevanja ui ete ili u dijalog s uenicima te kroz osmiljena pitanja doi do razine njihova razumijevanja ili ete kroz njihovo prepriavanje imati uvid u razumijevanje. Provjera se dakako moe povezati i s pismenom vjebom.

141 142

Talijanska poslovica Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 94

240

Vjebe itanja i govorenja. Mogu se organizirati na razne naine. Jedan smo ve spomenuli: prepriavanje, ali tu je i proit ani tekst kao povod za sve vrste razgovora. Vjebe itanja po ulogama. Od izuzetne vanosti za dramske tekstove i pripremu scenskog izvoenja. Vjebe brzog itanja. Provjera brzine itanja nikada nije temeljni cilj, ali njegovo ubrzavanje jest. Vjebe interpretativnog itanja. Izraajnost u itanju je itekako poeljna. Dojam proitanoga treba biti u skladu s emocijom koju zapis pokuava izraziti. Vjebe kreativnog itanja i pisanja. itanje u slubi izvedbe na pozornici, stvaralaki pristup nekome tekstu u kojemu se drugaijom intonacijom mogu postizati razliiti poeljni uinci. esto su povezane s poticajima za kreativno stvaranje. Vjebe prevoenja. ee u nastavi drugog jezika. Ponekad se o prevoenju moe raditi i unutar istog jezika s obzirom na razliitost njegovih govora.

Tko je nositelj pamenja (knjiga ili ovjek)

Iz do sada reenoga o itanju koje je omoguilo povijest izgleda da se potpuno slaemo sa milju koja slijedi: itanje, prema De Fournivalu, obogauje sadanjost i aktualizira prolost; pamenje produava ta svojstva u budunost. Za De Fournivala, knjiga, a ne itatelj, uvaju i prenose pamenje.143 Meutim u zapisu koji slijedi, u istoj toj knjizi, autor navodi kako egipatski kralj prigovara bogu Thotu koji je izumitelj pisma da pismo koje je otkrio nije recept za pamenje ve za podsjeanje. itanje naglas, itanje u sebi, mogunost uvanja u mozgu intimnih knjinica zapamenih rijei, zapanjujue su sposobnosti koje postiemo neizvjesnim metodama.144

143 144

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 71 Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 79

241

Uenje teksta napamet i njegovo govorenje

Moe se nazvati osobitom vrstom itanja: Ta osobina itanja, koja omoguuje itatelju da svlada tekst, ne samo pomnim itanjem rijei ve inei ih u stvari dijelom sebe, nije se uvijek smatrala blagoslovom. () Mladi je uo govor (o dunostima ljubavnika) nekoliko puta, a na kraju je doao i do njegove pismene inaice koju je prouio nekoliko puta, dok je nije nauio napamet. Zatim, elei podijeliti svoje otkrie (kao to itatelji tako esto ele), potraio je sluatelja u Sokratu. Sokrat, slutei da Fedro dri tekst govora skriven ispod kaputa, zatraio je da mu ita iz izvornika a ne da mu recitira. 'Ne u ti dopustiti da vjeba govornitvo na meni', rekao je mladom entuzijastu, 'kad je Licije sam tu prisutan'.145 Sokrat ovdje progovara o nesigurnosti zapamenja, to je uvijek problem govornitva i reprodukcije teksta naizust, i zato ne doputa uvjebavanje na sebi, jer on zna da pisani tekst i ako slui samo za podsjeanje omoguava itatelju da istinskim itanjem, koje je uspostavljanje smisla (teksta), moe prizvati samog autora i njegovu misao otkrivajui joj smisao i tako tekst uiniti pamenjem koje traje. Govorenje teksta, izvedba uvijek se moe drati itanjem, jer ono ne samo da izvoaa navodi na sluanje i razumijevanje, nego i njegove sluatelje, ak i njih, dakle, ini nekom vrstom nijemih itatelja. Meutim, ono to Sokrat zanemaruje u razgovoru s Fedrom jest injenica da nazonost pisanog teksta i govornika nije jedno te isto. Naime, ukoliko je govornik nazoan njemu uistinu pripada smisao izgovorenoga jer u sluaju da nismo razumjeli smisao onoga to je rekao mi mu moemo postavljati potpitanja traiti dodatna objanjenja. No ukoliko je njegova nazonost utjelovljena tek u njegovu tekstu onda nije nevano to je pisac (govornik) htio rei, no puno je vanije to je uistinu rekao. Ako tekst autor dri konanim i cjelovitim ostvarajem, pogotovo umjetnine, nije ak vie ni vano je li on u mogunosti komentirati to je htio s tim tekstom rei, nego je vano kako mi to razumijevamo, a on ukoliko se ne slae s naim razumijevanjem vlastitoga djela umjesto svojih tumaenja trebao bi ponuditi preinaku djela, jer je njegovo tumaenje, iako uistinu povezanija s poetnom nakanom autora, samo jedno od moguih tumaenja.

145

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 69 i 70

242

Kada i koliko puta itati

'itanje', pisao je Petrarca u jednom od svojih brojnih pisama, 'rijetko izbjegava opasnost, ako svjetlo boanske istine ne svijetli nad itateljem, pouavajui ga to traiti a to izbjegavati.' To svjetlo (da slijedimo Petrarkinu sliku) drugaije svijetli iznad svih nas, i razliito u raznim fazama naeg ivota. Nikada se ne vraamo istoj knjizi ili ak istoj stranici, jer se pod razliitim svjetlom mijenjamo i knjiga se mijenja, a nae pamenje svijetli i tamni i ponovno svijetli, i nikad tono ne znamo to to uimo i zaboravljamo i to pamtimo. Sigurno je jedno to da in itanja, koji spaava toliko mnogo glasova iz prolosti, uva te glasove ponekad daleko u budunost, gdje emo ih moda moi koristiti na hrabar i neoekivan nain.146 Uvijek iznova itamo . I kada isto itamo nikad isto ne itamo; ili jo nekoliko drugaijih rijei o razliitosti razumijevanja u razliita doba naih ivota. Koji su razlozi te razliitosti: nae razliito poznavanje svijeta, ivota, knjievnosti. Nae iskustvo. itatelj mora nauiti itati!!!! Ali to nije lako. On treba biti pripravan na velike stvari. On se treba odluiti za potpunu otvorenost. I marljivo nastojanje. Cijediti tekst za svaku kap smisla!!! Ali i razumijevati vlastite mijene uz nepromjenjivu mjeru: isti tekst.. Istinski veliku knjigu treba proitati u mladosti, zreloj dobi i starosti, ba kao to lijepu graevinu treba vidjeti na jutarnjem svjetlu, podnevnom svjetlu i mjeseini.147 No, uvijek je pitanje to je to istinski velika knjiga. O ukusima se ne raspravlja, u modernome smislu, znai da itatelj postaje kriterijem. Osobna procjena i ocjena? Ili? Ima li uope neki kriterij na koji se ovjek moe osloniti. Neke su knjige nezaslueno zaboravljene; nijedna se nezaslueno ne pamti .148 Uostalom postoje kanoni, i strune kritike strunih ljudi, na koncu konzultirajte povijesti knjievnosti. Ili, moda ste ve proitali knjigu koja vam se ini odgovarajuim mjerilom, slobodno je moete uporabiti za viekratno itanje. Knjige koje zasluuju da ih proitate jednom, zasluuju da budu proitane dvaput; a najvanije od svega, vrhunska djela knjievnosti vrijedi proitati tisuu puta .149

146 147

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 76 Robertson Davies 148 W. H. Auden 149 John Morley

243

I na koncu to emo ako jo uvijek u svome itateljskom iskustvu niste naili na takvu knjigu. Nita posebno. Oito ste do sada itali tek krive knjige. Knjigu koju nije vrijedno dvaput proitati nije vrijedno nijedanput.150 Zato je vaa obveza jo vie konzultirati prijatelje koji su istinski itatelji, strunu literaturu i itati. Budete li itali, doi e, ona prava.

Klasika
itali ste neka klasina (kanonizirana) djela domae i svjetske knjievnosti, niste se uvjerili u njihovu vrijednost. Poznajete li dovoljno proces itanja, nain na koji se otkriva smisao i crpi uitak. Budite uporni. itajte klasiku. Jer tolike ocjene i procjene nisu tek suvremeno pisanje promidbenih poruka. Mislite da su zastarjele, da su prohujala stoljea, da u njima nema nita to vas moe pokrenuti: Klasino djelo je knjiga koja nikad ne prestaje pripovijedati ono to eli rei .151 Samo naprijed, naslonite uho na koljku sve dok ne ujete ocean. Ako vam manjka mjerilo obino, priprosto, po kojem bi vi nekako izmjerili to je vrijedno poite od trivijalnih: Najbolje su one knjige za koje svatko misli da bi ih mogao sam napisati .152 Smatram da su jedine knjige koje na nas utjeu one za koje smo spremni, i koje su otile malo dalje naom osobitom stazom nego to smo sami otili .153 Ali... Ne drite toliko do procjena. Bitno je da ste poeli itati i zavoljeli itanje. To je temeljno, a u prosudbama, tko da se sloi. Kako da navedem sto najboljih knjiga na svijetu kad sam ih samo napisao pet?154 Na koncu, ali ne bez ironije, evo, to o tome misli jedan od besmrtnika: Klasina djela su one knjige koje svi hvale, a nitko ih ne ita.155

150 151

Max Weber Italo Calvino 152 Blaise Pascal 153 E. M. Forster 154 Oscar Wilde 155 Ernest Hemingway

244

itanje kao dijalog

itanje je uvijek neka vrsta dijaloga. On se vodi u tiini i meusobnoj razmjeni misli. Jedan od dionika je odsutan, ali daje odgovore. ak i pitanja postavlja. itanje svih dobrih knjiga doista je poput razgovora s najplemenitijim ljudima prolih stoljea koji su ih napisali, tovie brino promiljen razgovor, u kojem nam otkrivaju samo svoje najbolje misli.156 Kao i bilo koji drugi razgovor on nam ne e dati odgovore na sva pitanja. Ali taj razgovor, kako da ne bude zanimljiv, ima u sebi neto od mistike. Prekogrobnog i vjenog. Uz iznimku ivoga ovjeka, ne postoji nita divnije od knjige! Poruka od mrtvih od ljudskih dua koje nikada nismo vidjeli, koje su ivjele moda i tisuama milja daleko od nas; a ipak nam se one, na tim malim stranicama, obraaju, ue nas, tjee nas, otvaraju nam svoja srca kao brai.157 Ako izvori i nisu tako izdani, ako nam dijalozi i ne daju prema naim oekivanjima, to nam je initi u ovom suludom svijetu u kojem je sve manje vremena i u kojemu ljudi nemaju strpljenja za sve ono to bi nas moglo zanimati. Mislim da danas vie nego ikad treba traiti knjige, pa makar imale i samo jednu dobru stranicu: moramo traiti komadie, djelie, sve to u sebi ima zlato, sve to nam moe oivjeti tijelo i duu.158 Ako odgovori i izostanu, ako poneki bude tek poticaj na traenje, ve smo bogato nagraene. Zato je nama, itati. Jer ako nita drugo: itanje je najbolje uenje.159

156 157

Rene Decartes Charles Kingsley 158 Henry Miller 159 Aleksandar Sergejevi Pukin

245

Zavrno
itanje kao ovladavanje znakovima. Razumijevanje kao djelatnost bez koje je itanje besmisleno, ali i proces itanja koji otvara prostor za nove postupke istinskog itanja knjievnosti utemeljenog na iskustvu ovjeka kao bia u svijetu; naime: obino svakodnevno nepoznavanje situacije kod ovjeka izazove proces nagaanja i zakljuivanja. Isti taj proces predvianja (nagaanja) i zakljuivanja svojstven je i procesu itanja. Nagaanja i pretpostavke, u ivotu kao i prigodom itanja knjievnoga djela, ponekada se ostvare, a ponekad budu iznevjerena. Nove probleme rjeavamo uz pomo novih pretpostavki. itanjem neprestano otkrivamo nove injenice koje su nam u poetku bile uskraene, ali emo i dalje, jer ne znamo to slijedi, morati nagaati kako ih tumaiti. Sve skupa je to nesvjesni rad, premda i ne zapaamo, mi neprestano stvaramo nove pretpostavke o znaenju teksta. itatelj, preutno: povezuje ispunjava praznine izvlai zakljuke provjerava slutnje

Ono najbolje u knjizi nije misao koju ona sadri, nego misao koju nagovjetava; jednako kao to dra glazbe nije u tonovima, nego u odjecima naih srca.160 I na koncu usudimo se jo jednom ponoviti prikaz itanja sukladno Ingardenovoj teoriji s novim detaljima u prikazu.

160

John Greenleaf Whittier

246

KNJIEVNOPOVIJESNO RAZDOBLJE (djela knjievnopovijesne okoline i knjievno znanstveno znanje) KNJIEVNA VRSTA (djela iste knjievne vrste i knjievno-znanstvena znanja) AUTOR (s obzirom na proitana djela istog autora) ISKUSTVO KNJIEVNOSTI KONKRETNOG ITATELJA POETNI HORIZONT OEKIVANJ A

(NE)ODREENI KONTEKST VJEROVANJA I OEKIVANJA

MJESTA NEODREENOSTI
SREDINJA OEKIVANJA (OEKIVANJA UNUTAR PROCESA ITANJA S OBZIROM NA DOTAD PROITANO) PROCES NAGAANJA I ZAKLJUIVANJA.

KONKRETIZACIJA

CJELOVITA ILUZIJA
Je li potrebno jo jednom objanjavati navedeni prikaz. Ako jest, vratite se jo jednom na prethodna poglavlja.

247

itanje teksta unutar tekstova

itanje teksta i stalna uspostava veze sa stvarnou ili makar iskustvom stvarnosti i ivota uvijek je korektna mogunost. No, ipak emo naii na one tekstove koji kao da se otimaju naim dosadanjim iskustvima. Kao da su nesvodivi na nae iskustvo. Njih emo nuno morati povezivati s naim iskustvom knjievnosti. Za to postoji vie naina. A i nekoliko obrazloenja. Jedno od njih je da se ono kombinira s prethodne dvije mogunosti: uspostavom odnosa s iskustvom svijeta i ivota, a druga je da se iskustvo knjievnosti apsolutizira. Interpretacija ili ak uspostava knjievnog predmeta mogue je tek u jedinstvenom tekstu koji je istinski kontekst. Ono to Augustin predlae (u Petrarkinoj mati) jest novi nain itanja: ne upotrebljavati knjigu kao potporanj za misao, niti joj vjerovati kao to bi ovjek vjerovao autoritetu ili mudracu, ve uzimati iz nje neku zamisao, reenicu, sliku, povezujui je s drugom, uzetom iz dalekog teksta koji je sauvan u pamenju, povezujui je u cjelinu zajedno s vlastitim razmiljanjima proizvodei, u stvari, novi tekst iji je autor itatelj.161 Ovakvo vam itanje moda ponudi neke nove naine razumijevanja i onoga to ste dosada elegantno svodili na iskustvo. A mogue je na kraju da ste nakon svega odustali od itanja. Nita novo.

Neitanje i posljedice
Ima gorih stvari od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je neitanje.162 No to je samo tvrdnja bez valjana obrazloenja. Ne znamo ak niti koje su posljedice neitanja. Je li to neka katastrofa? Prokletstvo? to li? Da biste unitili kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu itati.163

161 162

Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 75 Josif Brodski 163 Ray Bradbury

248

itati ili posjedovati

U svijetu u kojem jesmo ne samo da nam prijeti neitanje zbog zauzetosti, zabrana, neimatine, lijenosti nego i iz jedne drutvene klime koja u trci za materijalnim i knjige shvaa tek kao dobro koje valja posjedovati. Knjiga je sve vie i one su sve dostupnije. Vlasnika knjiga je mnogo, a itatelja malo. Posjedovanje knjige postaje zamjena za njezino itanje.164 Ovakva tvrdnja ne bi one koji posjeduju knjige a ne itaju ih puno potresla. Vjerojatno ni savjet: Treba puno itati, a ne imati puno knjiga.165 Moda ih trzne, tek opomena: Ako ne budemo itali, proitat e nas.166 ak se to moe dogoditi i na ispitu. Rabina Yitzhaka Levija iz Berdicheva, jednog od velikih hasadskih majstora iz osamnaestog stoljea, pitali su zato nedostaje prva stranica na svakom od traktata u babilonskom Talmudu, tako da je itatelj prisiljen poeti s drugom stranicom. 'Jer bez obzira na to koliko stranica uen ovjek proita,' odgovorio je rabin, 'nikad ne smije zaboraviti da jo nije doao ni do prve stranice'.167

164 165

Anthony Burges Plinije 166 Tone Pavek 167 Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 102

249

itatelj/itateljica (sustvaratelj djela!!!)

itatelji nisu ovce, i ne mami ih svako pero. Vladimir Nabokov itaoe, ja sam ica, ti upljina Glazbalu, sa kog se harmonija glasi. Jest! nutrina tvoja eka da glas pane U nju, pa da snano zatreperi sama Ritmima neznanih vlastitih pjesama. Vladimir Nazor, Pjesni ljuvene, itaocu Dobra knjiga je dragocjena krv suverena duha, balzamirana i ohlaena, jer joj ivot nije odreen.168 Zato je tomu tako. I to to znai? Jer tko ita u ivot je budi, kako to pjesnik veli. Knjigu ili njega ili ga, pjesnika, njegov duh. Sudbina knjige je nijemo ekanje na pranjavim policama. Sudbina knjige ne postoji, osim kao predmeta u propadanju, ako se ona ne vraa u ivot, itanjem. Ako nema svoje itatelje ona strpljivo eka, to je sve to moe. Ako nema onih koji je u ivot bude i koji joj odreuju sudbinu lagano na nju pada praina zaborava. Ali sa svakim novim itanjem, sa svakom novom potvrdom da je jo uvijek ivotna i moe sudjelovati u dijalogu sa svijetom ona se potvruje kao iva i djelatna. Djelatna u razumijevanju itateljevih potreba za spoznajom sebe i svijeta nudei mu odgovore koje nigdje drugdje ne moe pronai, oni su odgonetka nekih ivotnih zagonetki, moda tek zabava i uitak upoznavanja s nepoznatima i drugaijima: s njihovim sudbinama i mislima, nadama, vjerovanjima, strahovima, nemogunostima i dosezima itanje knjige je razgovor s umnima i bezumnima, dijalog s bliskima i dalekima, most izmeu tisuljea, putovanje vremeplovom ili snovima, matanje i sanje, potraga za podumnim, nadumnim i izvanumnim: zaumlje i svijest

168

John Milton

250

Ukoliko se knjiga jo uvijek ita ona je ovovremena i djelatna, njezina krv kola ilama naih ivota i njezina se sudbina produava, ona je jo uvijek poticaj i nadahnue, ona je jo uvijek mona rije koja pokree ljude i stvari, zemlju i nebo. Neke su knjige toliko ive da vas je uvijek strah da se knjiga, dok niste itali, promijenila, poput rijeke; kad ste vi nastavili ivjeti, i ona je nastavila ivjeti, i poput rijeke krenula dalje i udaljila se. Nitko nije dvaput kroio u istu rijeku. No je li itko ikad dvaput kroio u istu knjigu?169 I tako knjige mijenjaju itatelje, a itatelji, mijenjajui se neprestano, unaprjeuju svoju mo itanja i razumijevanja i osposobljavaju se za bolje itanje nekih drugih knjiga ili te iste doivljavaju na sasvim novi nain i od njih ine vjeno nove izvore duhovne energije i poticaje vlastite kreativnosti koji u konanici dovode do toga da i takvim itanjem uspostavljeni knjievni svijet, knjige koju je ve itao, bude posve nov i neponovljiv. Jedinstven i vrijedan napora. I kao to se knjiga mijenja sa svakim novim itanjem, knjige mijenjaju svoje itatelje. Ideje koje su mi promijenile ivot dobila sam itajui.170 Koliko je samo ljudi zapoelo novu eru u svom ivotu proitavi knjigu!171 Meu takvima sam ja u onoj jo nemirnoj dobi uio govornike knjige elei se odlikovati u govornitvu, s opasnim i ispraznim ciljem da bih uivao radosti ljudske tatine. Po uobiajenom ve redu uenja dooh do knjige nekog Cicerona ijem se jeziku gotovo svi dive vie nego srcu. Ali ona njegova knjiga sadri poticaj na filozofiju i zove se Hortenzije. Ali ta knjiga promijeni moja uvstva i k tebi samome, Gospodine, okrenu molitve moje, a elje i enje moje uini drugaijim.172 itateljeva reakcija, oigledno, nije usklaena s nakanom autora, ali autorovo nastojanje i ostvareno djelo omoguilo je itateljevo razumijevanje i sukladno njemu daljnje ivotno djelovanje. Iz svega ovoga vidljivo je da je iskustvo ivota u izuzetno bliskoj vezi s itanjem knjievnosti, ali nositelj tog iskustva je ovjek -itatelj ije se iskustvo stavlja u slubu mogunosti itanja, ali i mijenja procesom itanja. Iskustvo ivota utjee na prepoznavanje svijeta knjievnog djela, a iskustva koja prenosi knjievno djelo utjee na spoznaju svijeta kao takvu. Njemu, dakle umnogome moemo zahvaliti za osjeaj ve vienoga u naim ivotima, kad prepoznavanje
169 170

Marina Ivanova Cvetajeva Bell Hooks 171 Henry David Thoreau 172 Aurelije Augustin, Ispovjesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. str. 48 i 49

251

situacija i dijaloga postaje gotovo sinkronijsko s iskustvom nekog davno ivljenoga ivota. U jednom razdoblju povijesti knjievnosti bilo je i vie nego poza uvjerenje da ivot oponaa umjetnost. Dapae, dralo se da je ivot sam, umjetniko djelo. I nisu to bile propovijedi bez osobnih primjera, naprotiv. Shvaajui i vlastiti ivot kao umjetniki proizvod izdvajali su vlastitu poziciju u svijetu u skup izabranika ili tek usamljenika s osjeajem posebnosti, izabranosti; vrlo esto povezano s poimanjem mesijanske uloge ili makar uloge prethodnika neko g budueg vremena. Sve su te pozicije iskuavane i osobnim primjerima u ivotu umjetnika. Od boemskih izabranikih i maliganskih zajednikih tlapnji i magle, preko uloge aristokrata duha do patnikog patosa preuranjenih egzistencija za razumijevanje svijeta: Svijete, ja sam tvoje, potomstvo!!! Zar ne?

Iskustvo i knjievno djelo

Iskustvo koje sadre knjige tako postaju itateljevom trajnom batinom i omoguavaju mu iskusiti mnoge stvari koje bi iskuane u realnu ivotu imale pogubne uinke na njihovu daljnju egzistenciju. Sve su dobre knjige sline po tome to su istinitije nego da su se doista dogodile, i kad jednu proitate, imat ete osjeaj da se sve to dogodilo vama i da kasnije vama pripada; dobro i loe, ushit, kajanje i tuga, ljudi i mjesta, i vremenske prilike.173 itatelj tako postaje oboruan i neproivljenim i nedoivljenim iskustvima; iskustvima koja je stekao itajui Velika knjiga trebala bi vas ostaviti s mnogim iskustvima i pomalo iscrpljene na kraju. Dok je itate, proivite nekoliko ivota.174 I tako ivot postaje opisan, iskustva (do)ivljena, svijet (u)poznat. Nauio sam malo, osim da je veina djela, i dobrih i loih, onih koja e izazvati sramotu ili pohvalu ili nagradu, u okviru ljudskih mogunosti, ve poinjena i o njima se moe saznati samo iz knjiga.175 No, svaka je knjiga svediva na jedan model svijeta, na jednu od njegovih mogunosti, donekle pojednostavljenu, ogranienu nekim poetkom i zaustavljena

173 174

Ernest Hemingway William Styron 175 William Faulkner

252

arbitranim krajem, ali ona je uvijek svijet unutar sebe iz kojeg se da iitati shvaanje stvarnoga svijeta kao takvog. Knjiga je jedan inaica svijeta. Ako vam se ne svia, ne obazirite se na nju; ili joj zauzvrat ponudite svoju inaicu.176 Mogunost da zanemarite svijet uspostavljen knjigom uvijek ostaje, ali on moe posluiti i kao poticaj za stvaranje nove inaice u kojoj ete vi pokuati uspostaviti model svijeta onakav kakvim ga vidite. No itatelj e biti onaj tko e uspostavljati svijet i vaeg djela, razliit od vaih oekivanja, ono je samo poticaj za nove kreacije duha. itatelji su (su)stvaratelji djela. Mjesto i uloga itatelja u instituciji knjievnosti se promijenila, ali sam pojam itatelja ostao je prilino nejasan. Uvijek izmiui znanstvenom odreenju. Lutajui od Ingardenovog filologa do Jaussove neprecizne pozicije u mnotvu (publici). Iserov implicitni itatelj, kao autorova predstava o itatelju bila bi konkretno nedostupna, osim kao u tekstu ipak mogue naslueni fiktivni itatelj prepoznatljiv u strukturi djela, kao neka vrsta autorova naputka za itanje namijenjen stvarnom itatelju, nejednako koncipiran i pokatkad gotovo kao da ga se ne da niti naslutiti. Je li itatelj, iz ove ili one teorijske rasprave, idealizirana slika ili slika stvarnog itatelja, odraz postojee ili mogue publike? U Calvinovu romanu Ako jedne zimske noi neki putnik pisac koji lako pie i pisac koji teko pie zamjeuju jednu mladu, zgodnu, poeljnu itateljicu kako ita leei na lealjci kraj bazena i svaki od njih zamilja da ona upravo ita knjigu onoga drugoga. Jedan drei da pie odve trivijalno da bi ga takva krasotica htjela itati tei piui sljedee stranice visokoj knjievnosti, drugi drei da tekim temama, sumornim ivotnim perspektivama i hermetikim knjievnim postupcima ne moe biti zanimljiv takvoj ljepotici odluuje da bi se dobro bilo primaknuti trivijalnoj knjievnosti. I tako oni piui postaju sve vie nalik jedan drugome, a kada vjetar itateljici zamrsi stran ice ona ih vie nije u stanju razlikovati. Ovo je slika postmodernistike knjievnosti, njezinih dvojbi, ali ovo je i vjena autorova dvojba: procjena bez vrsta uporita. Pie li autor uvijek vlastitom alter -egu: sebi kao itatelju?

176

Salman Rushdie

253

Onome sebi koji iitava razumijevanje iz znaenja rijei i konstituiranja smisla s pretpostavkom ili vjerom da je iskaz ovjekov u konanici uvijek pokuaj konstituiranja smisla, odnosno smislen. Kao da ne postoje besmisleni iskazi? On to zna. Ali u umjetnosti u takvo to ne eli vjerovati. Car je gol povika djeak. Je li nuno, je li valjana pretpostavka da autor vlastitu duhovnu zaokupljenost verbalizira trudei se konstruirati iskaz koji bi trebao biti smislen, konstituirati poruku i njezin smisao, konstruirajui djelo. A to ako ima drugaije nakane? Ako ne tei smislu nego besmislu. Ne rabi svijest nego zaumlje. Crpi nesvjesno. Sve su to pitanja koja su u vie navrata i na razliite naine postavljana tijekom povijesti knjievnosti. I samim stvaranjem. to e uiniti itatelj i koji itatelj? Povijesno konkretni, onaj koji se evo trudi razumijevati i ove retke ili neki drugi; opi: jedan u kojemu su svi, ili? itatelj, dakle, ostaje zagonetka, ali zagonetka koja se da prouavati. to se stvarno ita? Kakvu vrst knjievnosti? Koji autori se itaju? ita li se prisilno ili iz zadovoljstva? Sve su to stvari koje se mogu pouzdano istraiti. Neki e rei: da, ali to je sociologija knjievnosti i to nam to uope moe rei o knjievnosti kao takvoj . to takvi odgovori mogu donijeti u stanju u kojem jesmo, u okupaciji novih medija, u neizvjesnosti trenutka, na izmaku vremena. Odgovori mogu biti i vjerojatno jesu upozoravajui, za instituciju do koje nam je toliko stalo. I za sudbinu knjige i knjievnosti. Poneto govori i o naim ocjenama i procjenama i o vrijednostima na kojima temeljimo pouavanje. Uslonjavaju li se zahtjevi prema itatelju? Za itanje knjievnosti, potrebno je iskustvo ivota i stvarnosti, ali i iskustvo knjievnosti, za potpuni uitak nuno je iskustvo knjievnosti, knjievne povijest i knjievne teorije (knjievnih konvencija i njihovih mijena), spoznaja ranijih itanja, osobito znalaca: kritike recepcije. Za kulturu se hoe duha, ali i odgoja i obrazovanja. Ili je mogue itati negirajui sve zahtjeve i povui tekst u sadanjost i mjeriti ga jedinim mjerilom vlastitim iskustvom svega nabrojanoga, pa ma kakvo ono bilo. I je li taj uitak dovoljan za nova itanja i nova nastojanja. Ako ne postoje itatelji. Krivi su raniji itatelji i oni koji ih odgajaju za knjievnost. A to smo, ipak, mi! 254

Dakle, treba (li) neto mijenjati. Odgajati za itanje mnogo je vanije nego se u prvi mah inilo, obrazovanje e slijediti ako postoji ljubav i ukoliko se ita. No, ako ljubavi nema i nema itanja i civilizacija postaje upitnom. No oni itaju sve i svata ali ne e i ne ele itati knjievnost, ili ne onu koju im preporuamo. Onu potvrenu kao vrijednost. Kanon. Opet je tajna u nama? Je li mogue da je knjievnost izgubila svoje ari? Ili su nae spoznaje o tajni itanja toliko siromane da ne pronalazimo racionalne odgovore. Neto se ipak pouzdano moe rei o itanju i itateljima. Kakvih smo sve itatelja imali kroz povijest. I je li to uope vano? I kamo e nas to odvesti. I je li ta povijesna rekonstrukcij a ispravna?

Vrste itatelja kroz povijest

Povijesne vrste itatelja: izvoa usmene knjievnosti sluatelji usmenog pjesnitva (zajednica sjeanja) ita drugima izvoa: sluatelji itatelja izvoaa: prigodna publika crkvena publika dvorska publika

ita naglas (sam sebi) nijemi itatelj (onaj koji ita u sebi) prethodnici (rijetki pojedinci) 177 samostanci obrazovano graanstvo masovna publika modernog doba

Da, mogue je da jest tako kako je navedeno (moda ima jo poneka kategorija ili bi se dala pronai), ali to samo govori o povijesnim mijenama naina itanja, no to je podjela koja ne govori mnogo o naravi itanja, malo ili gotovo nita o usmjerenju uma

177

postoji anegdota po kojoj je Aleksandar Makedonski zadivio svoju publiku jer je itao poruku koju je dobio s bojita samo nijemo gledajui zapis, dralo se to tada neobinim, boanskim umijeem

255

tijekom itanja, dakle otkrivanju onoga to itatelj hoe i to trai u predmetnom sadraju, zapisu. Knjige bi morale voditi k jednom cilju: mudrosti, suosjeanju, radosti ili koristi.178 Mukarac u knjizi povremeno trai istinu, a ena samo iluzije.179 Samo prevoenjem ovih dviju izjava mogli bi izvesti odreene vrste itatelja, a njih bi se dakle moglo pronai koliko je razloga ili temeljnih naglasaka u itateljskim oekivanjima. itatelji: mudrotraci suutnici traitelji radosti koristoljupci traitelji istine uivatelji iluzije

Knjievnost (jo jedan zor): i posrednici su dio institucije

Ono to knjievnost ini posebnom institucijom, institucijom od posebne ljudske skrbi i povjerenja jest i itavi niz naina na koji ona jami vrijednost vlastitih ostvaraja, ljudi i institucija koji se skrbe za prijenos znanja i vjetina potrebnih da bi se uitak itanja jamio i buduim generacijama. Ona je institucija koja se tijekom povijesti vlastita trajanja pobrinula da ima itav niz posrednika izmeu knjievnog djela i itatelja kako bi se osigurala vjerodostojnost institucije i jamila svrhovitost itat eljskog napora. Nakladnici (urednik i recenzenti). Prigodom objave knjige za nju jami ime nakladnika, on se ve dugi niz godina bavi objavljivanjem knjievnih djela, dri do vlastitoga ugleda i brine se da svaka knjiga koju oni predstavljaju javnosti proe odreenu proceduru objavljivanja. Knjiga e nuno proi kroz ruke recenzenata, lektora, korektora i urednika.

178 179

John Denham Edmond de Goncourt

256

Mecene. Knjievno stvaranje, budui da uzima mnogo vremena, ne ostavlja puno prostora knjievnicima za bavljenje nekim drugim djelatnostima. U davnim se vremenima od knjievnosti nije moglo ivjeti i rijetki su bili oni koji su imali sreu da iz nekih razloga nisu morali unajmljivati vlastito pero: bogato nasljedstvo, prienjenje u bogatu obitelj, bavljenje nekim poslovima koji su mu ipak ostavljali dosta slobodnog vremena. Ako nije imao takvu sreu teko je mogao stvarati ukoliko se netko iz vlastitih potreba nije zauzeo da mu se omogui stvaranje i objavljivanje. Za to su takvom piscu bile nune mecene. One su zauzvrat traile usluge u knjievnom stvaralatvu ili su naprosto bili zaljubljenici tiva i to im je bila jedina usluga koja im je od pisaca bila potrebna. U kojem su odnosu oni prema itateljima kao posrednici. Jer je njihov interes bio izuzetno velik da djelo stigne do itatelja pogotovo ukoliko su traili odreene ustupke: opjevavanje vlastitog junatva ili tko zna to. Knjinice. Ustanove koje se bave prikupljanjem, uvanjem i posuivanjem knjiga na itanje. Njihova je uloga neprocjenjiva u ouvanju knjievnosti kao institucije. Knjinice su kaleidoskop ljudskih misli.180 I zbilja to je nepresuno izvorite itateljskih mogunosti. Ali to ne prijei i ovakva miljenja. to je to knjinica? Puno svezaka, a malo knjiga.181 Knjiare. Kako su mecene nestajale, dvorovi padali, a trite preuzimalo regulaciju u odnosu izmeu razliitih vrijednosti rada ove specijalizirane trgovine knjigama poinju imati izuzetno vanu ulogu. Znanost o knjievnosti (poglavito, knjievna kritika) . Jesi ili nisi u povijesti knjievnosti. Ulazak u povijest nek a je vrst kanonizacije. Spominje li se djelo ili ne spominje u teorijskim razmatranjima. I na koncu knjievna kritika kojoj je ak temeljno poslanje posrednika uloga izmeu itatelja i djela u smislu ocjene njegove vrijednosti. Antologiari. Razni izbori ove i one knjievne vrste itekako djeluju u promoviranju (ili na zapostavljanju) odreenih djela.
180 181

Paolo Mantegazza Adrien Decourcelle

257

Pisci udbenika. Jeste li u izboru pisaca udbenika. Ima li vas u kolskome sustavu? Uitelji (u nastavi knjievnosti). Kako na vae knjievno djelo gledaju uitelji od puke kole, preko osnovne, gimnazije (ili neke druge srednje) i fakulteta.. Drugi itatelji (roditelji, prijatelji, poznanici). Individualna recepcija pojavni je oblik drutvene recepcije. Knjievna djela ne ive na policama knjinica ili knjiara niti u rukama onih kojima slue u neke druge svrhe, a ne u svrhu itanja, ona su proces pridavanja znaenja koji se ostvaruje praksom itanja. Da bi se knjievnost dogodila nije dovoljan autor, niti tek djelo ona postoji kao suodnos sva tri njezina imbenika u kojem je itatelj konano zadobio ono mjesto koje mu uistinu i pripada. Mjesto uspostavljanja knjievnog predmeta, djelatnika koji svojim inom itanja ostvaruje u djelu ostvareni potencijal uoblienog doivljaja stvarnosti, ivota i knjievnosti. U tom smislu od izuzetne je vanosti prijenos dojmova i miljenja o knjigama meu samim itateljima: preporuke za itanje. Knjiga nije samo prijatelj, ona vam nalazi prijatelje. Kad posjedujete knjigu umom i duhom, obogaeni ste. Ali kad je proslijedite dalje, obogaeni ste trostruko.182 Vae se zadovoljstvo umnaa jer su i drugi crpili s istog izvora i ivite u svijetu koji se za nijansu uinio drugaiji i bolji jer kad dobro dijelimo paradoksalno je ali istinito: mi ga umnaamo. Ali vie od preporuke za itanje ne ete moi uiniti. Jedini savjet koji jedna osoba moe dati drugoj glede itanja jest da ne prima savjeta, nego da slijedi vlastite instinkte, upotrijebi vlastiti razum, donese vlastite zakljuke.183 Ukoliko budete postupali drugaije nijeete najveu zagonetku i vrlinu knjievnosti njezino razumijevanje sukladno vlastitom iskustvu: svijeta, ivota, knjievnosti. Vi tek moete nastojati na sljedeem da to razumijevanje bude i valjano obrazloeno. Ono to moete pokazati jest kako se dojmovi obrazlau i kako se samome sebi tumai to se to i zbog ega dogodilo s vaim pridavanjem znaenja i uspostavom smisla od poetka do kraja, od razumijevanja cjeline i uoavanja njezinih dijelova do
182 183

Henry Miller Virginia Woolf

258

pridavanja znaenja dijelovima i razumijevanja smisla nadreen ih im cjelina, do konanog smisla itave umjetnine. Moda ete nadobudno moi rei kakav itatelj treba biti da bi uistinu itao, a teko da ete to saeti u jednostavniju i saetiju misao, i izraajniju sliku od ove: ovjek koji ita treba biti intenzivno iv. Knjiga bi trebala biti vatrena lopta u njegovoj ruci.184 Nita se u ivotu ovjeka ne dogaa izvan njegovih raspoloenja koja esto utjeu na razumijevanje stvari. Emocionalni stav itekako je vaan u itanju knjievnih djela. Velika je razlika izmeu gorljiva ovjeka koji eli proitati knjigu i umorna ovjeka koji eli neku knjigu koju bi proitao.185 Materijalni i idejni posrednici izmeu djela i itatelja : 1. nakladnici (urednik i recenzenti) 2. mecene 3. knjinice 4. knjiare 5. znanost o knjievnosti (poglavito, knjievna kritika) 6. antologiari 7. pisci udbenika 8. uitelji (u nastavi knjievnosti) 9. drugi itatelji (roditelji, prijatelji, poznanici).

Jesu li itatelji bjegunci

Shvaanje itanja kao neke vrste bijega od stvarnosti i ljudi vrlo se esto pojavi u promiljanjima ak i izuzetnih umova. esto e uvidjeti da je knjiga bolji prijatelj od ovjeka. 186 I to se naravno moe dogoditi, jer su ljudi nestalni i promjenjivi, nestrpljivi i nemaju vremena. Knjiga je uvijek tu. Ona strpljivo eka. ivot je lijepa stvar, ali ja mnogo vie volim itanje. 187

184 185

Ezra Pound G. K. Chesterton 186 Luigi Settembrini 187 Julijan Barnes

259

Ovo je ve bijeg od stvarnosti. I izuzetna ljubav. Vjerojatno ima takvih zaljubljenika, zato ne vjerovati. Jer u naim ivotima ima tako mnogo stvari koje nas mogu iritirati, smetati. I zbog kojih moemo poeti traiti izlaze. Televiziju smatram veoma obrazovanom. Svaki put kad netko upali televizor, ja odem u drugu sobu i itam knjigu.188 Ovo je tek jedan primjer otpora izuzetno zahtjevnom mediju, ali mediju koji prodire slobodno vrijeme i koji sve vie uistinu suava prostor-vrijeme itanja. Obian se ovjek moe okruiti s dvije tisue knjiga i otad nadalje imati barem jedno mjesto na svijetu na kojemu moe biti sretan.189 Nije udo da ovakva izjava potjee iz srca mnogih koji knjigu doivljavaju kao prijatelja. O tome postoji izuzetno mnogo izjava umnih ljudi za ovu priliku smo izabrali ovu: Kad prvi put proitam odlinu knjigu, kao da sam stekao novog prijatelja. Kad iznova proitam knjigu koju sam ve proitao, to je poput susreta sa starim prijateljem.190 Ako smo govorili o itanju i iskustvu. O utjecaju iskustva na razumijevanje knjievnosti, ali i utjecaje knjiga i itanja na ovjeka nismo jo u ovom zapisu o itatelju izrekli da postoji i takva vrst itatelja koji ne ostaju samo na rijei, razumijevanju i uitku. Nego poticaje knjige ine djelatnim u vlastitom ivotu. Doista dobra knjiga naui me vie od onoga to samo proitam. Moram je odloiti i poeti ivjeti po njezinu nagovjetaju Ono to sam zapoeo itanjem, moram dovriti djelom.191

188 189

Groucho Marx Augustine Birrell 190 Oliver Goldsmith 191 Henry David Thoreau

260

Predrasude o itateljima
Budui da itatelj unato svemu, pa i ovom obrazlaganju ostaje tajnom. O njemu vladaju predrasude. Zapoet emo s jednom koju smo ve navodili, ali ne kao primjer predrasude. Mukarac u knjizi povremeno trai istinu, a ena samo iluzije.192 Jer zasigurno postoje i mukarci itatelji koji uivaju u iluzija kao i itateljice koje itajui povremeno, ili pak stalno, trae istinu. Jo se muko enska predrasuda nije ni ohladila, a evo jo vee: Literatura je posao u kojem neprestano mora dokazivati svoju nadarenost ljudima koji je nemaju.193 U romantiarsko doba genija postavljalo se pitanje kako to genijalno stvaranje umjetnine mogu razumjeti smrtnici. I pronalo se spasonosno rjeenje: prepoznatljiva je sudovima ukusa. I tako se donekle pokuao premostiti jaz izmeu genija i smrtnika. Teorija recepcije ulogu smrtnika pretvara u sustvaratelje djela, a umijee itanja proglaava uvjetom postojanja knjievnog djela kao predmeta knjievnosti. No, to nije prijeilo dosta gorkih rijei upuenih itatelju. itatelji su tako ludi da radije itaju ono to je novo od onoga to je dobro.194 Toga je uvijek bilo, ali nije vrijedilo za sve itatelje, jer i u ovoj opasci se osjea da o sebi kao itatelju autor tako ne misli. Ali tu nije kraj predrasudama. Tko upozna itatelja, nita vie ne e uiniti za njega.195 I vjerojatno ovo nije posljednja. Budite itatelji, ma to mislili o vama. Jer samo tako bit ete dionicima batine ovjeanstva. I samo tako ona e djelatno ivjeti i mijenjati svijet na boljitak ovjeka. Povijest i kultura u Vaim su rukama.

192 193

Edmond de Goncourt Julies Renard 194 Arthur Schopenhauer 195 Friedrich Wilhelm Nietzsche

261

Poziv na otvorenost
Neka knjiga bude sjekira za zamrznuto more u nama.196 Za svako novo itanje valja se pripraviti. Biti mu do kraja otvoren. Iskren. S pouzdanjem da e se trud uloen u itanje viestruko vratiti. Dopustimo da ono to itamo utjee na nas, otvorimo i um i srce.

Etika knjige (dakle i itanja)

Budui da smo ustvrdili kako nas knjige mogu mijenjati zna se postavljati i pitanje u kojem pravcu. Postoje promjene na bolje, ali i promjene na gore. Etika itanja. Knjiga je u cijelosti put od zla k dobru, od krivde k pravdi, od pogrenog k ispravnomu, od noi k danu.197 Poeli smo s vrlo optimistinom varijantom etike ocjene utjecaja knjige i itanja na itatelja, odnosno itateljicu. Ali postoje i oni koji sumnjaju da je to ba tako i tu sumnju znaju iskazati. Budite jednako oprezni glede knjiga koje itate, kao i glede drutva u kojemu se kreete: jer i jedno i drugo e jednako utjecati na va karakter. 198 I sad bi trebala slijediti podjela knjiga na dobre i loe. I tko je udoredac. No postoje i vrlo razumna osporavanja etikih prosudbi. Ne postoje moralne i nemoralne knjige. Knjige su ili dobro napisane ili loe napisane.199

196 197

Franz Kafka Victor Hugo 198 Paxton Hood 199 Oscar Wilde

262

Uloga itatelja u povijesti knjievnosti

itatelji imaju svoju ulogu u povijesti knjievnosti, nakon teorije recep cije ona je zasigurno objanjena, ali oduvijek se znalo ak i usmenosti da publika odreuje to e ivjeti i kako e ivjeti (od djela, naravno) . Svaka knjiga ima svoju sudbinu. Onakvu kako je itatelj shvati.200 I sudbina knjige je biti itanom i djelatnom ili zaboravljenom i zanemarenom, ostavljenom praini zaborava. No ona eka svog ovjeka. I tko je ita u ivot je budi. I to nije jedina uloga itatelja u instituciji zvanoj knjievnost. Knjievnik ima samo jednog uitelja: itateljstvo.201

Zavrna misao
Jesmo li uspjeli otvoriti sudbinu itatelja i promiljanje njegove uloge do one dimenzije da bi se moglo rei da se o njoj znanstveno samo u tom pravcu moe govoriti. Sumnjamo. Na neki smo nain bjeali od znanstvenih i neupitnih teza ostavljajui Vama kao itateljima da sami upiete vlastito razumijevanje teksta. Negdje na rubovima ovih zapisa. Postoje knjige u kojima su fusnote ili komentari narkani istom rukom itatelja na rubu, zanimljiviji od teksta. Svijet je jedna od tih knjiga.202 Ako se o svijetu moe rei tek neto na njegovim rubovima, to li ete vi kao itatelji ovih redaka tek upisati na rubnice ovih nastojanja. Jer svijet u kojem ivimo i u kojemu pokuavamo shvatiti vlastitu egzistenciju sve je to imamo, ali i dijalog koji preesto pati od nerazumijevanja. Na je ivot knjiga koja se pie sama. No ponekad ne razumijemo to je autor elio rei.203 Ako ste nakon svega pomislili da je naa poruka Vama da sve ovo zajedno nema smisla ili je apsurd. Varate se. Mi vjerujemo u to da ima nade. I da itanje ima istinski smisao. I nismo jedini.

200 201

Latinska izreka Nikolaj Vasiljevi Gogolj 202 George Santyana, Realms of Being u Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 178 203 Julien Green

263

itajui knjige ne e usavriti vjetinu ivljenja. ivot je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom odreenju. itajui knjige ne e doprijeti do istine. Sve to je napisano, izmiljeno je stvarnost se ne pokorava rijeima. itajui knjige ne e postati ni sretniji ni bolji ali knjige mora itati da bi to shvatio.204 Ponekad je ovo govorenje o itatelju bilo nemogue odvojiti od itanja kao to se i u prethodnom govoru o itanju nuno pojavljivao itatelj. Neraskidivo su povezani. Djelatnost i djelatnik. Postaju jedno. Koliko god itatelji prisvajali knjige, na kraju, knjiga i itatelj postaju jedno. itatelj, koji je slovo u tekstu svijeta, prodir e knjigu koja je svijet. Tako je stvorena kruna metafora za beskonanost itanja. Mi smo ono to itamo. 205

204 205

Miro Gavran Alberto Manguel, Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 184 i 185

264

ANALIZA I INTERPRETACIJA

KNJIEVNIH DJELA
265

ANALIZA I INTERPRETACIJA

POEZIJE
266

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
267

ANALIZA I INTERPRETACIJA KNJIEVNIH DJELA

(U KONTEKSTU PRIPADNOSTI RODOVIMA I VRSTI)

INTERPRETACIJA LIRSKE POEZIJE

Poezija Proza Drama Diskurzivni oblici Epika Lirika Drama Poezijom se u svagdanjem govoru nazivaju knjievna djela u stihovima. Poezija kao suglasje oblika i sadraja kao ljepota, suzvuje iskaza i

smisla
Lirika poseban knjievni rod (rod koji okuplja kratke stihovane vrste) lirski ugoaj kao iskazi osobitoga stanja duha, osjeaja, raspoloenja,

htijenja, misli, slika (predodbi) koje se javljaju i kao intuitivna spoznaja svijeta

OBILJEJA /SVOJSTVA / KARAKTERISTIKE LIRSKE POEZIJE

KRATKODA

STIHOVNA ORGANIZACIJA GOVORA

RITAM

ZVUKOVNA DOPUNA (SUZVUJE ZNAENJA I ISKAZA)

SEMANTIKA PUNODA

268

Voka poslije kie Gle malu voku poslije kie: Puna je kapi, pa ih njie. I blijeti, suncem obasjana, udesna rasko njenih grana. Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te arolije. Ona je opet, kao prvo, Obino, malo, jadno drvo. Dobria Cesari

Odnos lirske poezije i glazbe kao ono to se pjeva uz glazbeni instrument: lyra Odnos lirske pjesme i plesa strofa - kao, glazbeni nalog za okret u plesu Lirska pjesma govori itatelju, odnosno sluatelju, svojevrsnim

jedinstvom zvuka i smisla.

Lirske pjesme pobuuju najdublje osjeaje

spoznaju izravno

povezuje s osjeajima.
Tiho, o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen: utanjem lia i apatom kie. Al zima srcu govori jo tie. I kada snjei, a sputa se tama, U pahuljama tiina je sama. Dobria Cesari

Sve o emu lirika govori izraz je neposrednog, trenutnog i osobnog iskustva u kojem se gube sve razlike izmeu subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutarnjeg, pojedinanog i openitog, ja i svijet a. 269

INTERPRETACIJA LIRSKE POEZIJE

Lirska poezija upravljena prema izraavanju ljudske unutranjosti, a

misao i osjeaji ine dvije osnovne manifestacije osobnog

iskustva!?
Notturno Noas se moje elo ari, noas se moje vjee pote; i moje misli san ozari, umrijet u noas od ljepote. Dua je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noi; plaimo, plaimo u tiini, umrimo, umrimo u samoi. Augustin Tin Ujevi
Naini lirskog izraavanja u zori kulture europskog kulturnog kruga

(razvrstavanje s obzirom na tematiku, osjeajni stav, neke formalne osobine):

himna pjesma posveena nekom ili neem to je vrijedno najveeg po -

tovanja: bogovi, domovina

oda uglavnom posveena nekoj osobi elegija tualjka (pisana u elegijskim distisima) tuga i bola za nedostinim

ditiramb oduevljenje, radost, pjesma ivotne radosti anakreontska lirika proslava ivotne radosti, vina i vinskih raspoloenja epigram kratka, duhovita ili satirina pjesma epitaf pjesniki zapisi na gro bovima o prolaznosti i ivotnoj sudbini

idila miran ivot (osobito na selu) podvrsta ekloge (o pastirskom ivotu) psalmi posebne zahvalnice u odnosu prema boanstvu epitalam svadbena pjesma u ast mladenaca (Pjesma nad pjesmama)

270

 Petrarca uvoenje intimnih tema (i nekih novih oblika: sonet, madrigal)

Moderna lirika
Tematska podjela: ljubavna rodoljubna religiozna pejzana socijalna

Podjela s obzirom na nain nastanka: usmena i pisana.

Podjela s obzirom na tendenciju: didaktika satirina prava

Podjela s obzirom na prevladavajui naglasak: refleksivna (misaona) i emotivna (osjeajna)

271

VERSIFIKACIJA

Versifikacija nauk o tome kako se prave stihovi

Grafika razlika!!!

Nain pisanja. Zapisivanja. Stihovi koriste samo odreeni dio stranice proza uglavnom koristi

raspoloivi prostor za pisanje s jasno odreenim marginama.

stikhos gr. red, vrsta versus lat. okretanje, vraanje pera na novi redak prosa, prosus lat. pisati naprijed do kraja stranice

Nain pisanja govori i o odreenoj organizaciji govora.

prihvatili kao stihove.

Grafiki oblik jedan od naina na koji se govor iskazuje kako bismo ga

Grafo-definicija:

Stih je redak u pjesmi!!!

Priroda stiha se ipak ne moe objasniti grafikim oblikom.

Antiko iskustvo stihovi se prave prema nekoj stalnoj mjeri, odnosno,

razmjeru.
Versifikacija se stoga esto naziva:

metrika.

Poezija je ritmiki organizirani govor.

Stih je ono to izgovaramo u jednom dahu.

272

 Djeja igra i usmeno-knjievna tvorba izduke. Ko e rei devet puta:

Ovca pase crn trn.

Ko e rei devet puta: Ovca pase crn trn. Rezultat igre u jednom dahu od devet do 20-tak puta (kako tko).

Poezija = Osobit nain govora.

Interpretativno itanje poezije je povezano s osobitim nainom izgovora:

sveani ton treinu sporije nego itanje proze osobita panja na ritam cezuru kraj stiha emocionalna usklaenost

Stih se odlikuje osobitim ritmom ritam nije samo izraz ritma prirodnog

govora nego se autorovom namjerom organizira u posve osobitu govornu tvorevinu. Ritmika organizacija govora:
isti broj slogova u stihovima raspored naglasaka podudaranja u zvuku rijei emu se pridodaje novi smisao znaenja

273

kvantitativna versifikacija stari grki i latinski antika teza dugi slogovi arza (mora) kratki slogovi osnovna ritmiko-melodijska jedinica stopa trohej -u jamb udaktil -uu ritmiki udar iktus

stih se odreivao prema broju stopa trimetar tetrametar pentametar heksametar

zdruivanje stihova?! distih heksmetar i pentametar tvore elegijski distih povezivanje stihova u vee cjeline strofe!!! Strophe gr. okretanje u plesu (i rijei koje su se pri tome pjevale) najee smisaone i sintaktike cjeline izuzetak je prijenos smisla (povezan s oblikom rime).

Alkejska strofa Alkej Safika strofa Sapfa

274

 Silabika versifikacija naelo istog broja slogova Akcenatska (tonska) versifikacija naelo pravilne izmjene naglaenih i

nenaglaenih slogova
esto meusobno povezani u silabiko-tonsku versifikaciju.

Stihovi: esterac sedmerac osmerac deseterac jedanaesterac dvanaesterac

rima (srok) glasovno podudaranje na kraju stihova u zvunom smislu jeka onoga to je prethodilo, ali u znaenjskom smislu osobita veza s onim to je prethodilo zvuna najava i s-misaoni povratak potpomae ritmiku organizaciju: povezujui i razdvajajui stihove

cezura stalna granica meu rijeima iza nekog sloga provedena u svim

stihovima
caesura lat. usjek dijelei stih na manje dijelove pridonosi prihvaanju ritma kao pravilne

izmjene stalnih manjih jedinica lanaka

akcenatski sustav broj i raspored naglasaka u stihu akcenatsko silabiki sustav relativno je prikladan za veinu naih stihova

cezura usjek stalna podjela stiha na dva ili vie dijelova opkoraenje sintaktika cjelina se razbija stihom prebacivanje opkoraenje od samo jedne rijei pjesma stihina (kao da moe biti ne-stihina) bez strofa strofina stihovi podijeljeni u vee grupe

275

 prijenos iz jedne strofe u drugu strofu prenosi se misao i one postaju

smislena cjelina
distih tercet katren septima oktava

rima: parna veu dva uzastopna stiha aa bb ukrtena dolaze naizmjence u stihovima abab obgrljene abba nagomilane aaa, aaaa isprekidane abcb, abcdacd

prava (ili pravilna) rima u kojoj su podudarni naglaeni slogovi i svi glasovi koji slijede iza naglaenih ista rima rima u kojoj se podudara i vrsta naglaska neista ne podudaraju se naglasci ili svi suglasnici neprava glasovno podudaranje poinje iza naglaenog sloga bogata ako se podudaraju i glasovi ispred naglaenog sloga

muka podudara se jedan slog enska podudaraju se dva sloga daktilska (srednja, djeja) podudaraju se tri sloga

ritam metrike konstante osobine koje se pojavljuju uvijek na istom mjestu metrike dominante osobine koje se pojavljuje s velikom uestalou ritmike tendencije osobine koje se pojavljuju s nekim stupnjem

vjerojatnosti i predvianja

276

 Vrste stihova i strofa Stihovi: deseterac epski deseterac (4+6) etvrti i deseti slog nenaglaeni! lirski deseterac (5+5) dvostruko rimovani dvanaesterac (6 + 6)

Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi, smina nje stvorenja hou govoriti; za to u moliti, Boe, tvoju svitlost ne htij mi kratiti u tom punu milost

simetrini osmerac (4+4) asimetrini osmerac (5+3 i/ili 3+5)

stih bugarice:

nestalan broj slogova petnaest ili esnaest cezura iza sedmog ili osmog sloga pripjev od est ili pet slogova nakon prvog stih i svaka sljedea dva izostaje iza posljednjeg stiha

heksametar prevoenje kvantitativnog stiha u silabiko-tonski pseudoheksametar

Strofe: Tercina (terza rima) trostih (jampski intoniranih jedanaesteraca) s karakteristinom rimom: aba, bcb mnm n Stanca (ottava rima) strofa talijanskog epa u nas se tako prevode, a u naoj poeziji ima vie lirsku slubu abababcc jedanaesterci (jampski intonirani)

Sestina Sestina lirica pjesma od est strofa (s po est stihova) i dodatkom od tri

stiha
Sesta rima epska strofa od est stihova (jedanaesterci) ababcc Sesta rima Gunduli, Suze sina razmetnoga i Kovai, Jama

277

 Sonet pjesniki oblik usmene i puke knjievnosti

Petrarca, Kanconijer abab ili abba za katrene s prijenosom ili zasebnim iskazima tercet ne prenose se rime iz katrena i povezani razliitom rimom (cdc cdc; cde cde) engleska knjievnost tri katrena i jedan distih ukrtena rima katrena i distih s rimom

sonetni vijenac majstorski sonet - magistrale

278

SLOBODNI STIH

enja za individualiziranom ritmikom organizacijom odbacivanje stega:

broja slogova i naglasne dosljednosti

Whitman uzor stih psalmi uzor pobune!? Vlati trave, 1855.

Tradicionalna uvjerenja o pravilnim izmjenama duina i kraina (ili,

naglaenih i nenaglaenih slogova) te potpuno istom broju slogova u stihovima pjesnikim je postupcima osporeno
Ali bez obzira na razlike moe se govoriti o osobitoj zvukovnoj organizaciji

stihova.

Ljubav Zgasnuli smo utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani ume oblaci i stabla Vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu Moje ruke svijaju se ude mole Draga, neka tvoje teke kose kroz no zavijore, zavijore Kroz no kose moje drage duboko umore kao more Antun Branko imi 279

INTERPRETACIJA LIRSKE POEZIJE 1

anr: tipini, uopeni, nadpojedinani i bitno

neumjetniki nain

postojanja knjievnosti
Umjetniko djelo: konkretni, pojedinani, ni na to drugo nesvodljivi i

bitno umjetniki fenomen

ANR (rod vrsta podvrsta) anr kao oitovanje odreene duhovne zaokupljenosti. Iskazni nain Nain itanja Osobitosti s obzirom na nain uobliavanja. Osobitosti s obzirom na nain itanja.

Osmiljavanje njegovih osobitosti bitno doprinosi rasvjetljavanju smisaonih

potencijala pojedinog teksta.

Upuuje na nain itanja i kako razumijevati odreeni tekst. Teologija Filozofija Znanost (Povijest) Knjievnost (sustav iskaznih oblika)

Doprinosi uspostavi zajednikoga koda izmeu autora i itatelja te nainu

na koji treba itati i razumijevati odreeni tekst.

U poeziji takoer doprinosi razumijevanju, a esto potpomae i semantiku

teksta (upotpunjava znaenja i suostvaruje smisao).

280

ANR i KOMPOZICIJA
Kompozicija (nain gradbe) je oblikovni sloj svake sloene grae

oblikovni aspekt, u ovom sluaju, umjetnikog djela u kojem se dotiu, presijecaju i slijevaju individualno-konkretne i anrovsko-univerzalne kvalitete.
Ne ivi djelo u anru, nego anr ivi u djelu.

MOJE PJESME

Mnogi su, prije mene, Pisali pjesme. Zar je potrebno Da i ja piem? Ne bi li ljepe bilo Da gledam Kako trenje cvatu I oblaci putuju? Zar nisu tvoja usta Slaa Od mojih pjesama? Nisu li pogledi tvoji Ljepi Od mojih pjesama?

Dragutin Tadijanovi

281

OBLIK
Oblik se uspostavlja konkretnom pjesmom / djelom. Oblik svjedoi o uoblienosti i dovrenosti djela u prostoru i vremenu. Oblik kao tvarni ostvaraj omoguava sagledavanje cjeline i njezino

razumijevanje.
Oblik je vremenski i prostorno ogranien, no unato svojoj dovrenosti on

moe sadravati vremenski i prostorno neograniena znaenja.

I smisao. Oblik sa svim nadvremenskim i nadprostornim smislovima to ih u

sebi sadri svojom dovrenou omoguava sagledavanje cjeline. NE VRAAJ SE ne vraaj se tamo odakle si jednom krenuo ma kako ti spremno netko pruao ruku u svakoj prijaznosti slutimo neto od osvete i svaki pozdrav moe biti klopka s koje strane ovog toka mogu rei: moja strana sam sam je gradio i sam je elim razruiti kad odem da se ne sauva ni kamen na kamenu nita podlono opstanku moda nije nuno umirati ali ve smo na to navikli svako zlo je opravdano tko da trai razjanjenje kratak je bio na let, munjevita osuda a zloin to nam ga pripisuju jo uvijek nije poinjen ne da nas uju nego pokore otvaraju nam opet svoja vrata

eljko Sabol

282

KOMPOZICIJA
Sagledavanje djela u aspektu njegove prostorne, vremenske i

semantike ralanjenosti i raznolikost s jedne strane

Sagledavanje djela u aspektu njegove prostorne, vremenske i

semantike dovrenosti, uoblienosti i cjelovitosti s druge strane (USPOSTAVA NJEGOVIH ZNAENJA I SAM SMISAO).
Za kompoziciju lirske pjesme jedan od najvanijih momenata svakako je

fenomen kraja:
kraj kolone odnosno polustiha, kraj stihovnog retka, kraj perioda, kraj strofe KRAJ.

DJEAK U SJENI VRBE

Nad livadama ume ljetni vjetrovi I pokoenog sijena nose miris, topao. Potok tee bistar, lagano, U uborenju. Vrba sputa mekane grane Na ledinu. U sjenci vrbe stoji djeak. I pjeva.

Dragutin Tadijanovi

KRAJ
konac pjesme jest onaj definitivni, apsolutni kraj izvan kojeg vie nema

pjesme.
On se stoga u kvalitativnom pogledu bitno razlikuje od svih prethodnih

svretaka. 283

 Kraj stiha moe biti naruen opkoraenjem, kraj strofe takoer (iako rjee) kraj pjesme ne moe biti naruen; i to, naravno, ima svoju unutarnju

logiku (razlog).
Kraj pjesme, naime, zatvara krug pjesme, to jest on korespondira s

cjelinom pjesme vraajui se naslovu, odnosno poetku pjesme kao njegovo teleoloko ispunjenje.
Kraj se vratio u svoj poetak, zatvorivi udesan krug pojedinanog smisla.

DJETETU SAM DOO NEKAD Djetetu sam doo nekad, zatvorene dre ake. Zasjalo je malo lice: to mi nosi, to mi nosi? Zateeno sam protrno: ruke su mi bile prazne. Ali kako da mu kaem, kako to mu mogu rei? I ja svoje prazne ake zatvorene drim dalje. Recite mi, to da radim? Ivan Slamnig

Oblik se objavljuje tek definicijom kraja. Kraj se objavljuje kao dovrenost odreenog oblika koji ima svoj poetak i

svoj razvoj.
Kraj uspostavlja mogunost spoznaje oblika i razumijevanje cjeline.

284

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
285

VINOGRADOV O STILISTICI

OSNOVNI DIJELOVI STILISTIKE

SIMBOLIKA

KOMPOZICIJA

shvaanje stila kao devijacije, odstupanja RAZUMIJEVANJA simbolike i prenesenih znaenja

TEMELJNI IMBENICI UMJETNIKE STRUKTURE

MATERIJAL

KOMPOZICIJA

EMOCIONALNA OBOJENOST

286

SASTAVNI DIJELOVI

KOMPOZICIJA

IMEBINICI POVEZIVANJA / RALAMBE

NAIN POVEZIVANJA SASTAVNIH DIJELOVA

SASTAVNI DIJELOVI (verbalne grupe/graa):

slog rije reenica stih period strofa

IMBENICI POVEZIVANJA/RALAMBE:
ritam/metar sintaksa tema

NAINI POVEZIVANJA SASTAVNIH DIJELOVA: PONAVLJANJA

anafora/spona epifora/svretak epanastrofa/spoj epanalepsija/prsten.

287

Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio etvorica nas. (Josip Pupai, Tri moja brata) A njena je put miris sna. Strast sna. Njene su oi dua sna. Toplina sna. Osmijeh je njen zastava sna. Pravac sna. (Milivoj Slavie, O ljubavi i o mojoj ljubavi) Znam suzu majke i pogled i pogled kad ste umirali. (Jure Katelan, Susreti) . etvorica jednog vode Jednog gone etvorica (Mak Dizdar, Zapis o petorici)

288

STIH

Stih se obino definira kao osnovna ritmika, ali i sintaksna i semantika jedinica pjesme. Osnovnom strukturnom osobinom stiha moemo

smatrati njegovu razgranienost, odnosno tenju da odredi svoje granice, osobito kraj.
Druga bitan osobina stiha je njegova lankovitost ili segmentnost. Metar, cenzura, stalan broj slogova, pravilan raspored naglasaka, rima,

sintaksna zavrenost (nezavrenost).

lankovitost stiha: razbijenost stiha na ekvivalentne i ponovljive segmente.

ADIEU O moja je lea lagano Kucnula mandolina I moj se kaput raskrio. Purpurna pomrina Moje je vjee prekrila Od sunca, vjetra i vina. A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suzu utrla to mi sa zjena pada. Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada. Vladimir Vidri
Stih je u prvom redu funkcija pjesnikog djela. Iako ne moe biti poistovjeen s poezijom, on je prirodan oblik poezije,

njezino tijelo (da ostanemo na liniji fiziolokih analogija).

289

STIH
Rijetko se dogaa da se sintaksno-semantike jedinice smjetaju u jedan

stih; njihova prirodna veliina najee je dvostih. STIH REENICA OPKORAENJE

Reenica se u stihu oblikuje tako da se njezini lanovi dinamiki stapaju s

isto stihovnim ili im se suprotstavljaju; najee pak i jedno i drugo. OPKORAENJE:

obogauje se i dinamizira stihovna pauza afirmira dvostih kao istinsku stihovnu jedinicu.

Traim pjesmu u rijei i dan u ovjeku, tiinu laganu i modru.

Nikola Milievi, Traim

Tu, u ovoj maloj rijei Ti e ostati zauvijek, kao to ne e u mojim rukama. Poloen u nju kao faraon u vjenost, kao ptica u nebo

Samo ona ima mo da te dri zasunjenog Tebe, najhitriju sjenku vjetra. Vesna Krmpoti, Raskorak

290

RITAM
Ritam: ralanjeno kretanje koje se ulno moe opaziti i koje protjee u

vremenu.
O. Brik: ritam: periodiko ponavljanje elemenata u vremenu ili prostoru.

Ritam jeperiodiko smjenjivanje isprekidanosti. Ponovljivo spajanje izdvojenog elementa i prekida to iza njega slijedi

(jakog i slabog mjesta) formira kariku (takt) ritmike strukture. Zelenu granu s tugom uta voa u kakvom davnom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua noa i vlaga snova hvata duu moju; al enja dre kao ptie golo, ko plava pjesma naglo prekinuta, ko neko blijedo i beznadno kolo, ko bosi prosjak na po pusta puta. Augustin Tin Ujevi, Zelenu granu s tugom uta voa

291

RIMA
Zvukovno poklapanje rijei ili dijelova rijei u istaknutoj poziciji (ritmike

jedinice) uz smisaono nepoklapanje.

Kraj koji je obiljeen rimom efektniji je nego kraj bez rime.

Rima, ne samo da je prirodan zavretak stiha, nego je ona u odreenom

smislu i suprotstavljanje nerimovanome ostatku stiha (po kriteriju istaknutiji neistaknutiji poloaj).
Zvuna najava oekivanje (ispunjeno/neispunjeno). Smisaoni povratak na ve proitano. Progresivno djelovanje prvog lana izraeno je u izdvajanju i ponekad,

djelominoj anticipaciji drugoga. Progresivno je tek naknadno kad utvrdimo da rima postoji. Gle malu voku poslije kie: Puna je kap, pa ih njie. I blijeti suncem obasjan, udesna rasko njenih grana. Dobria Cesari, Voka poslije kie
Lotman: rima je ponavljanje: ona vraa itatelja na prethodni tekst.

Stvaranje znaenja tu se bitno razlikuje od obinog jezinoga procesa

prenoenja informacije: umjesto vremenskog slijeda signala koji slue ciljevima odreene informacije, u pjesnikom tekstu imamo kompleksno izgraen signal koji ima prostornu narav jer nas vraa na ono to smo ve percipirali.

292

OBLIK OKVIR
Jedan od bitnih uvjeta samospoznaje svakako je i odreenje vlastitih

granica poetka i kraja.

STROFA
irmunski: strofa kompozicijska jedinica u oblasti metrike, minimalna

jedinica u kojoj se, u pravilu, harmonino sjedinjuju: metrike, sintaksne i tematske strane verbalne grae.

SLAP Tee i tee, tee jedan slap; to u njem znai moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dre u hiljadu ara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomae ga tkati. Dobria Cesari OBLIK - OKVIR
Pjesma Da se strofa moe razmatrati i kao elementarna pjesma potvruje narav

strofnih zavretaka.
Krajevi strofa, kao i kraj pjesme, obiljeeni su intonacijom zavretka.

Oblik je bitno teleoloke naravi. To s jedne strane znai da on uvijek postoji kao zahtjev, namjera, ideal,

tenja i slino, a s druge strane kao osmiljena realizacija u prostoru i vremenu, kao cjelovitost koja u samoj sebi crpi svoje jedinstvo.

293

OBLIK i RAZUMIJEVANJE
Autor nakana smisao poruka - OBLIK Djelo poruka OBLIK itatelj OBLIK znaenja smisao.

itatelj: to je pisac htio rei to je pisac rekao znaenje rijei smisao dijelova znaenja dijelova smisao cjeline

OBLIK i RAZUMIJEVANJE
A KOJI JE ODNOS OBLIKA I SMISLA KOJEGA ON UOBLIUJE???

294

KOMPOZICIJA Umjetniki oblik nuno je ralanjiva,

sloena, nemonolitna cjelovitost.

On je kompozicija!!! TEMA I KOMPOZICIJA

TOMAEVSKI:

Da bi verbalna konstrukcija bila jedinstveno djelo, u njemu mora postojati objedinjavajua tema, koja se razotkriva u toku djela. ono o emu se govori sadraj utjee na kompoziciju djela.

Ili, makar, na njegovo shvaanja kao jedinstvene cjeline. U odnosu na fabulu lirika se ponaa isto kao i priroda ne formira

fabularne situacije uzrono-posljedine narativne lance

UVOD RAZVOJ LIRSKE TEME (DAJE SE TEMA)

BONI MOTIVI

RAZVOJ
NAGLAAVANJE POMODU SUPROTNOSTI

POANTA

295

KONVENCIONALNA POEZIJA

Prvi stih u lirskoj pjesmi igra posve izuzetnu ulogu.

U konvencionalnoj poeziji esto model pjesme gotovo obrazac. U odreenom smislu predstavlja itavu pjesmu, signalizira osobitosti

njezine metrike, jezine organizacije i sadraja svojevrsni je model cjeline.

Poetak (uvod) pjesme esto se sastoji ne od jednog stiha, nego od dva, tri, a

ponekad i etiri stiha.

Zelenu granu s tugom uta voa u kakvom davnom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua noa i vlaga snova hvata duu moju; Augustin Tin Ujevi, Zelenu granu s tugom uta voa

Uvodu moe prethoditi naslov. Kako se oznaavaju u znanstvenoj literaturi pjesme bez naslova?!

Lirska pjesma i naslov?!

Imenovanje tema dijalog

296

HOLEVNIKOV:

Lirski poetak obino daje emocionalni klju za itanje pjesme.

Komponiranje lirske pjesme:

uvoenje ili poetak razvijanje tematskih slika (likova) kraj.

Tri osnovna kompozicijska tipa:

supostavljanje dviju slika koje se dijalektiki proimaju razvijanje i transformacija jedne sredinje slike logiko rasuivanje.

Psiholoki paralelizam supostavljanje ljudskog lika i njegovih doivljaja s

pojavama u prirodi sintaksni i slikovni paralelizmi

Razvoj i transformacija kompozicija gradacije Logiko razvijanje premisa, rasuivanje, zakljuak

297

RASKORAK Vesna Krmpoti, 1932. Tu, u ovoj maloj rijei Ti e ostati zauvijek, kao to ne e u mojim rukama. Poloen u nju kao faraon u vjenost, kao ptica u nebo

Samo ona ima mo da te dri zasunjenog Tebe, najhitriju sjenku vjetra.

Samo samo ona, jer Ti ve evo klizi iz mojih ruku klizi zauvijek. I to vie odlazi, to je rije punija tebe i meso njeno treperi i sja. Kad jednom posve ode, ui e itav u moj san i vie se ne emo rastajati.

Najvaniji

element

kompozicije

lirskih

pjesama jest zavretak.

Moe se rei da cjelokupno kretanje misli i osjeaja u pjesmi tei prema zavretku, da on, kao u

298

aritu, skuplja svu slikovnu (tematsku) energiju pjesme, koja kao da se za nj i pie.
KRAJ
Odostrano naelo treba shvatiti kao tenju stiha (i pjesme) da se zavri,

odnosno da se pretvori u oblik.

Oblik je osnovni zahtjev i osnovni problem stvaralakoga (ne samo

pjesnikog) injenja.
Postizanje kraja uvijek oznauje ispunjenje zadae, postizanje cilja (?) Kraj omoguava razumijevanje teksta. U pjesmama uvijek imamo: pred sobom prospektivno oekivanje i retrospektivno osmiljavanje!!! Poetak sjeme omoguava razvoj i kraj. Kraj zavrno definira oblik i omoguava razumijevanje plod. Jakobson:

U stvari, jezina konfiguracija zahtjeva da se pozovemo na zavretak reenice da bismo mogli ostvariti simultanu sintezu koja jedino omoguava percepciju i razumijevanje cjeline.

299

UVOD
Pravi poetka ili pravo uvoenje u pjesmi pripada, kao to je ve

isticano, prvim stihovima ili itavoj prvoj strofi.

Pritom poetak, obino, ne daje samo emocionalni klju, ve oblikuje i

semantiku jezgru iz koje e se u nastavku razviti cjelina lirskog bia.

O KRILATOM KONJU Krilati konj ulicom juri, I njiti, i kopitom lupa o plonik. Ljudi se ude: Otkud konj? Odakle krilati konj? A djeca viu, od radosti kliu: Gledajte, krilati konj! A krilati konj ulicom njiti, I juri, vijori mu griva. Najednom spazi gdje mu prilazi Sa svojom ljubljenom pjesnik, Pa se upropanj digne i stane. A svi se ude: Otkud konj? Odakle krilati konj? Zar nitko to ne zna, zar nitko? Dragutin Tadijanovi

UVOD i RAZVOJ
U pogledu lirske logike: Progresivan upuuje na odreeni razvoj lirske dogaajnosti upuuje na

novo
Regresivan (retrospektivan) upuuje na rezultat lirske dogaajnosti

obrazlae ve poznato.

300

KRATKOA
Kratkoa ili perceptibilnost Jedna emocija, jedna misao, jedan doivljaj razvoj u lirsku pjesmu? U lirskoj pjesmi sve se vrti oko te jedne, jedine, apsolutne teme. S tim je u

najuoj vezi tzv. lirska bezvremenost ili, tonije, lirska svevremenost.

Nema igre vremena smjene vremenskih perspektiva Stvari se tu ne dogaaju u vremenu, ve se vrijeme dogaa u stvarima. Kratkoa osobina teksta: da se moe obuhvatiti jednim pogledom.

KRATKOA
Lirika sintaksna kratkoa: pojedini reenini dijelovi (najee subjekt i

predikat) funkcioniraju u pjesmi, t.j. u stihu, kao samostalne reenice.

PRED STOLICAMA SUDACA

Pred stolicama sudaca (stolci su jo topli od drugih sudaca koji bi ove na smrt osudili)

Gleda u pod u prainu Drago Ivanievi

301

KRATKOA I ZNAENJE

Ope pravilo:

to je govorni segment (stih, strofa, pjesma) krai, to su njegovi elementi znaenjski intenzivniji (optereeniji).
TEKI ZRAK O kuda da se danas poe? U sobu ue moja majka sjedne i gleda u me nijemim pogledom Ja putam knjigu, izlazim iz kue Na rubu polja izmeu crnih stabla crveno mrtvo objeeno sunce Ja stanem nasred ceste i kriknem iz svih snaga Antun Branko imi, 1898. 1925.

stih jednako vrijedan drugom stihu strofa jednako vrijedna drugoj strofi izdvojeni stih jednako vrijedan svakoj drugoj strofi

Svaka rije pjesme tei da bude nosilac teme.

302

PROSTORNOST
Vertikala i horizontala Za razliku od proze, koja se podreuje samo logici linearnosti, stih je

govor dviju dimenzija horizontale i vertikale.

Mjesto (poloaj) elementa u lirskom tekstu moe biti od presudne vanosti;

nipoto nije svejedno da li se on nalazi na poetku ili na kraju, gore ili dolje, lijevo ili desno.
Proza kraj retka, potpuno je formalne, mehanike narav i, iako se i tamo

uva razlika lijevo-desno, odnosno prije-poslije. (To znai da i prozni govor zadrava u sebi klice semantizacije prostornosti, odnosno poloajnosti, iako ne tei da ih razvije.)
Uloga grafike (i grafostilema) u lirici To se moe protumaiti kao zahtjev za konanou: dolje se uvijek nalazi

neki temelj, neka vrsta podloga.

Neki kraj izvan kojeg se ne moe (i ne treba) dalje ii; gore je pak

otvoreno, beskonano, nedohvatno

Ve je reeno da je stihovni redak, za razliku od proznog, odreen svojim

krajem.
U prozi

je kraj retka tamo gdje se desi;

u lirici

najzanimljivije se stvari deavaju na kraju.

OSINJI MED Maslina sve je vea, a mir je jo daleko, u vrtu ga je komad ostao, ali osa ujeda i tu, s malom razlikom slina peli, osinji med na usni osjeam svojoj, neko odustajanje krotko i skok delfina; cijeli komad ga je u vrtu ostao, sad je rosa: maslina sve je vea, a mir je jo daleko.

Luko Paljetak

303

OKVIR
Problem granice izmeu umjetnosti i neumjetnosti. Predmet nije predmet dok ga naa svijest ne uokviri; a naa ga svijest ne

moe uokviriti dok on jo nije predmet.

Lirska pjesma okvir?

grafiko tijelo

odnos poetka i kraja (prvog i posljednjeg stiha prve i posljednje strofe) zavrenost pjesme (organska cjelovitost)

Krug tiine Nitko me nije izgubio i ne e doi da me trai. Nitko me napustio nije i ne oekujem da se vrati, u slubi tiine vjeito na strai poput empresa to se klati. Nitko me tu postavio nije i ne e doi da me smijeni. Nitko me kaznio nije zato trpim, moda je pjesma kriva meni to se u krugu tiine vrtim. Vlado Pulji

304

NASLOV
Naslov Poetak Pripada li on cjelini teksta njegovo ime.

Uvrivanje sebe kao neeg razliitog od drugih sekundarni je oblik samokonstituiranja ili samoutvrivanja.

Naslov moe biti i strukturno relevantan element pjesme.

Naslovna rije (tema) uope se kao takva vie ne spominje u tekstu.

TVRDI ZAKON Sve, to se rui u nizine, ima miris eljeza. Sve, to se die u visine, slii ptici, dui.

Padanje i dizanje eljezne vage i ushiene due vrh zemlje zapodijeva bitku. Osmatranicama hara plamen i sjea; i plantae se cvijea kao neboderi rue. fra Lucijan Kordi

Tekst je razvijanje naslova.

305

Sadraj pjesme u osobitom suodnosu s naslovom.

Napetost koja se ostvaruje kao neka vrsta znaenjskog i smisaonog dodatka.

RASTANAK

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje. Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate i u vodama i meu zvijezdama. Ne mogu se rastaviti oi, izvori koji istom moru gledaju. Nema rastanka.

Nema smrti. Ako oslukujem vjetar ujem tvoj glas Ako u smrt gledam ujem tvoju pjesmu.

Jure Katelan, 1919.

306

PONAVLJANJA
T. Siljman:

Osnovno naelo epskog pripovijedanja: Naprijed, dalje, prema novim injenicama, prema novim dogaajima! A osnovno naelo lirike moe biti formulirano ovako: Jo, jednom o istome!
SAN U KAMENU Samo sunce, sunce, sunce i galebovi svrate u letu u tvoj san na kamenoj kosi Mosora. O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi, samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza. dah i disanje trava u vrtaama. Bure i kie pjevaju ti uspavanku bure i kie. Samo sunce, sunce, sunce i galebovi svrate u letu u tvoj san na kamenoj kosi Mosora. Jure Katelan
U osnovi pjesnikog ponavljanja lei

naelo vraanja.
307

 Umjetnika struktura gradi se kao rasprostrta u prostoru ona zahtijeva

stalno vraanje na tekst koji je, reklo bi se, ve

ispunio svoju

informacijsku ulogu, njegovo supostavljanje s daljim tekstom.

Pritom se

u procesu takvog supostavljanja i stari tekst

pokazuje na nov nain, otkrivajui ranije skriven semantiki sadraj.

Univerzalno strukturno naelo pjesnikog djela jest naelo vraanja.

jeziku, organiziranom kao umjetniki tekst, daje prosto rnu

Ono

protegnutost koja mu obino nije svojstvena i ini osnovu upravo umjetnike strukture.
Lirska pjesma nije samo akt ili produkt svijesti par exellence semantiki

procesi

to se zbivaju unutar nje umnogome su utemeljeni na istim

mehanizmima koji karakteriziraju samu svijest.

To se ponajprije odnosi na ulogu ponavljanja.

Kompozicija lirske pjesme moe u tom aspektu biti shvaena kao hijerarhija sainjena od ponovljivih jedinica.

Ponavljanje slogova ritam;

daje

stopu; ponavljanje stopa

daje

ponavljanje jednakih ritmikih segmenata daje polustih i stih;

stih

meutim nie jedino kao

element dvostiha da bi bio

stih, on se mora bar jednom ponoviti;

ponavljanje dvaju dvostiha daje strofu;

308

 strofu obino konstituira ponavljanje zvukovno srodnih rijei na kraju

ritmikih jedinica stihova: ta se pojava zove

rima (kod nje se ne smije

zapostaviti ni isto semantiki moment koji bitno pridonosi uvrivanju meustihovnih veza)

ponavljanje strofa, na koncu konca, ini pjesmu.

Svakim ponovnim itanjem mi ulazimo u svijet djela, otkrivajui u njemu sve nove i nove aspekte strukturne, smisaone,

estetske.
PONAVLJANJA

Zrcaljenje Kompleks povratnih sprega Projekcija smisaonih asocijacija Vraanje Reverzibilnost Pulsiranje Smisaoni eho Bit svih naziva ista stihovne jedinice, poput svih akata svijesti sloene su jedinice.

309

USPAVANKA VREMENA Ne zaboravi da pod zvijezdama nita ne umire. Ti koji ubija, mrtvac je jai za svoju smrt. Ti koji voli, zna mirisne lastavice i cvrkutave rue. Ne zaboravi da pod zvijezdama samo jedanput ivi. Zna mirisne lastavice i cvrkutave rue, ti koji voli. Ne zaboravi da pod zvijezdama samo jedanput umire. Mrtvac je jai za svoju smrt, ti koji ubija. Ne zaboravi da pod zvijezdama nita ne umire. Jure Katelan

310

RAZUMIJEVANJE
Rije jedinica znaenja. Reenica jedinica smisla.

Dijelovi jedinice znaenja. Cjelina (djelo) jedinica smisla.

stih jedinica smisla = jedinica znaenja strofa jedinica smisla = jedinica znaenja pjesma jedinica smisla motiv tema jeidnstvo cjeline

Paradoks kraja

u aspektu njegove percepcije treba, znai,

razumijevati kao zateenost cjelinom:

i onda dakle kada nam

je sve poznato (prezentirano) mi ne znamo sve.

Cjelina je neto vie nego cjelina.

VRABAC

S plijenom u kljunu i vrabac se usamljuje! Dubaravko Ivanan (1931)

311

SAMOUVRAANJE
Proces samouvraanja u vezi je s potrebom da se tekst izgradi

(materijalizira) u prostoru i vremenu.

Radi

se

unutarnjoj
oblikujui se

(unutartekstualnoj)
o procesu koji izvire iz pro storu i vremenu, u

upuenosti elemenata jednih na druge,

semantike nutrine teksta,

prodirui

izvantekstna

znaenjska

polja

(kulturno-povijesni kontekst, ivotno iskustvo primalaca) i vraajui se ponovno k sebi (to oznauje pretvorbu teksta u djelo).
1909. Na vjealima. Suha kao prut. Na uznikom zidu. Zidu srama. Pod njom crna zloinaka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A sline oi neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto ne u kobnu rupu skoih I krvavim si njenim znojem smoih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesie, Ko lopova, dok njeno ime brie, Za volju ne znam kome, bir u uzama. Antun Gustav Mato

312

SEMANTIKO TITRANJE VISOKI JABLANI Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi; od gromora njina glasa uma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se ire i bune, i prodiru u vis, u etire. Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji, bijedi, suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere to ivi u smaku i vrelo svjetlosti to tinja u mraku i sunce u oblaku Oni imaju polet orlova, sranih zranih ptica, oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica, uzduni piloti, nebeski piloti, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, roena u plau, sazrela u muku. Njina muka desna neprestano zida dvore ovjeanstva. Zid Prometejida! I gdje tinja savjest, kao iskra sveta oko njih se kupi orijaka eta za slobodu prava. Ali u samoi njihova je glava ispravn i ista povrh mrane rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje kao vrak divnih, zelenih jablana, reui do munje vedri obzor dana. Tako, uistinu do njih vode puti, gdje se pojas rijeke u dolini sluti, gdje se sitno cvijee plavi, ruji, uti; nagnuti u ponor nebeskoga svoda dok crvena jesen drumovima hoda. Mi supamo bijelim dolom u tiini, oni, sami, gordi, dru u visini, mue ednu zjenu ili revnu opnu; to ne mogu, to ne mogu da nas u vis popnu. Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde! Augustin Tin Ujevi 313

Mehanizam semantikog titranja

OPALIZACIJA Stvaranje smisla postie se semantikim

samouvraanjem, koje se, meu ostalim, slui i mehanizmima semantikog titranja. U osnovi procesa stvaranja smisla lei nekakav jednostavan akt svijesti u kojemu ona svijest dohvaa i shvaa predmet.

Pritom predmet ne treba razumijevati kao neto pasivno u odnosu na svijest.

314

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
315

INTERPRETACIJA LIRSKE POEZIJE 2

SLOBODNI STIH enja za individualiziranom ritmikom organizacijom. Odbacivanje, stega!?

Odbacivanje stega:

broja slogova i

naglasne dosljednosti

Whitman, Vlati trave, 1855. uzor stih psalmi uzor pobune!?

Semantika stiha: bavi se onim znaenjima to ih stihovi i oblici na raznim svojim razinama stjeu zbog svoje uloge u tradiciji, kao i uinkom tih znaenja na pojedinane upotrebe stihova i oblika.

316

Odnos stih prema drugim stihovima u pjesmi.

Odnos stih i strofe. Odnos stiha i stila. Veza stiha i anra. Semantiko povijesnom knjievnosti. znaenje procesu tipova unutar stiha u

nacionalne

317

STIH KAO STROFA Stih, naravno, ne moe biti strofa.

Strofa je po definiciji skup stihova, pa zato, da bi neto bilo strofa: stihova mora biti najmanje dva. A ipak, ima sluajeva kad se stih ponaa kao strofa, ili barem kao neto to je strofi ekvivalentno. Pjesma je organizirana kao skup strofa u njoj se pojavljuje jedan stih (ili vie njih) koji stoji samostalno i nije povezan u strofe. Oito je da je poloaj takvih stihova osobit: stojei zasebno, oni su, s jedne strane, suprotstavljeni strofama, a s druge strane tim strofama ravnopravni.
318

Suprotstavljeni grupiranja organizacije.

odstupa

od

naina princip

stihova,

naruava

KAD BUDEM VELIK KAO MRAV

Kad budem velik kao mrav Gradit u kuu od svoje muke Imat u svoje polje i svoje trave I kiu od svog znoja i svojih ruku I nitko mi jamu pod nogama kopati nee Kad budem velik kao mrav Bit u svoj vojnik i svo j putnik I svaki e mi tit I svaki e mi zid Biti pod korakom biti pod nogama Kad budem velik kao mrav Bit u svoj roeni grenik i svoj vlastiti vjesnik Nitko me na vojsku Ni na krv Ni na brata tjerati nee Nitko me na sud ni na vlastiti pogreb Prije sudnjeg dana pozivati nee I znat u zato ivim
Anelko Vuleti

Ravnopravni stoje zasebno ne treba im podrka drugih stihova.

319

IZDVOJENI STIH Oito je, naime, da se IS u pjesmi moe pojaviti

u najmanje dva konteksta, u konvencionalnom i nekonvencionalnom.

Konvencionalni je kontekst onaj u kojemu je izdvojenost

nekog stiha u pjesmi uvjetovana i predodreena pravilima stalnog pjesnikog oblika ili pravilima ne ke posebne konvencije kao dijela povijesti nekog stalnog oblika.

IS se primjerice javlja na kraju dugoga niza strofa u

takvim oblicima ko to su Danteova tercina ili Maruliev dvostruko rimovani dvanaesterac, gdje ima tradicijsko pokrie i osobitu ulogu: on se doivljava kao neto to neminovno ide uz dotini oblik, pa e se u tim okolnostima prije zapaziti izostanka IS nego njegovo pojavljivanje. Ujevi u mladalakim pjesmama koristi tercine i IS

asocirajui na Dantea jer su se ve uobiajile tercine bez zavrnice izdvojenim stihom. Sonet s repom legitimna varijanta soneta izdvajanje

stiha ne osobito ekspresivan postupak.)

320

Nekonvencionalni kontekst IS suprotstavljen

i ravnopravan strofama. glavni je uinaka IS isticanje; to isticanje ne

mora nuno biti sadrajno, nego moe biti i ritmiko ili kakvo drugo

Mjesto pojavljivanja IS.

Kao prvi stih. Kao posljednji stih. Kao stih unutar pjesme (meu strofama).

Poetak i kraj pjesme jaka mjesta.

Izbor IS jo ih osobito istie.

321

Na poetku status najave (uvoda) ritam pjesme, njezina organizacija jo nije

emocionalni klju(?)

uspostavljena stihovi dolaze u grupama prvi stih je model za cijelu pjesmu ili je njezin kontrast?

Uvod u pjesmu odmaknut jer je drugaiji i

vaniji!?
TEKI ZRAK O kuda da se danas poe? U sobu ue moja majka sjedne i gleda u me nijemim pogledom Ja putam knjigu, izlazim iz kue Na rubu polja izmeu crnih stabla crveno mrtvo objeeno sunce Ja stanem nasred ceste i kriknem iz svih snaga

Antun Branko imi, 1898. 1925.

322

U sredini IS nekakav zastanak ak i

prepreka daljnjem itanju pjesma je ritmiki organizirana uspostavljen je nain itanja IS prekid tog itanja: eksces!?

I grafiki zadrava panju prisiljava nas na Zakljuak onoga to mu prethodi ili najava Svojom izdvojenou on na osobit nain

zastoj.

onoga to slijedi!?

osvjetljava i ono to mu prethodi i ono to slijedi.

323

IS se u pjesmi moe pojaviti jednom ili vie Logika Meutim, bi glasila da se viekratnim moe (recimo:

puta.

pojavljivanjem uinak slabi.

viekratna neki poseban

uporaba odnos

uspostaviti

simetrije) i taj odnos moe biti u stanju jaati njegov uinak.

Pjesma: nejednakih stihova i nejednakih

strofa pojava IS uz ove nepravilnosti njihov logian udio.

324

Kraj pjesme IS je poanta, zakljuak ili

otvaranje novog poetka!?

DJETETU SAM DOO NEKAD Djetetu sam doo nekad, zatvorene dre ake. Zasjalo je malo lice: to mi nosi, to mi nosi? Zateeno sam protrno: ruke su mi bile prazne. Ali kako da mu kaem, kako to mu mogu rei? I ja svoje prazne ake zatvorene drim dalje. Recite mi, to da radim?

Ivan Slamnig

325

SLOBODNI STIH U VEZANOJ FORMI Oito je da se tu ne radi samo o spoju dvaju razliitih organizacionih principa, nego i o sudaru pjesme dviju koje tendencija su jedna u kompoziciji posve

drugoj

proturjene. Slobodni stih stih osloboen, nesputan, netradicionalan

Strofa

podrazumijeva

tradicionalan

suodnos prema drugim stihovima

Pjesniki oblik takoer!?

Sloboda ponitava formu forma slobodu!!! Stihovna sloboda a nadstihovna organizacija tradicije!!!
326

trai

razumijevanje

Distih (najmanje mogue grupiranje stihova) esto potvruje slobodu stiha - oita je njihova nejednakost.
USPAVANKA VREMENA Ne zaboravi da pod zvijezdama nita ne umire. Ti koji ubija, mrtvac je jai za svoju smrt. Ti koji voli, zna mirisne lastavice i cvrkutave rue. Ne zaboravi da pod zvijezdama samo jedanput ivi. Zna mirisne lastavice i cvrkutave rue, ti koji voli. Ne zaboravi da pod zvijezdama samo jedanput umire. Mrtvac je jai za svoju smrt, ti koji ubija. Ne zaboravi da pod zvijezdama nita ne umire. Jure Katelan

Ukoliko su dva stiha povezana, a da se pritom ne vidi jasan formalni razlog, to stvara dojam kao da on postoji, ali je skriven
327

Stihovi skupa!?

povezani po smislu i zato su

Prvi sluaj koritenje u istoj pjesmi distiha istovjetnih i razliitih stihova (slogovne duljine). Viekratno ponavljanje dui krai (ili

obrnuto) kao odraz posebnog ritma.

328

Tercet sintaktika zatvorenost (potivanje forme) i sintaktika otvorenost (razbijanje forme).

Majstore, ugasi svijeu Majstore, ugasi svijeu, dola su ozbiljna vremena. Radije nou broji zvijezde, uzdii za mladou. Tvoje neposlune rijei mogle bi pregristi uzice. Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan. Bolje da nitko ne vidi tvoje oi pune uenja. Takav je tvoj zanat: nita ne smije preutjeti. Ne uzmogne li izdrati i jedne noi opet uzme pero, Majstore, budi razuman, ne bavi se proroanstvima. Pokuaj zapisati imena zvijezda. Ozbiljna su vremena, nikome se nita ne oprata. Samo klauni znadu kako se moe izvui: Plau kad im se smije i smiju se kad im pla razara lice. Slavko Mihali

329

Katren u slobodnom stih ee zatvoren nego otvoren. Kod pjesnika sklonih filozofino sti

narativnosti.

Veza s tradicijom.
ZABORAVLJENO SVJETLO U nejasnoj visini neke kue, opkoljeno zidovima mraka, ivo treperi jedno malo svjetlo, pavi po vodi s dva ukasta traka. Neoprezna ruka zaboravi noas, da ga u pravo vrijeme s drugim zgasi, te ono tako, preputeno sebi, sa svojim bljeskom povrinu krasi. Odmiu sati. Tama gua biva. Sve ivo od mraka zarobljeno sniva. Izdvojeno samo svjetlo na slobodi drhti i bdije cijelu no na vodi.

Olinko Delorko

330

Strofe vee od katrena pisane slobodnim stihom uglavnom zatvorene.

NEKI MOJ GOLEMI BARJAK Neki moj golemi barjak teko vijori nosim ga zagluenim grlom jedva ga drim, bole me ake snano mu je koplje, povalio bi me i tako idem zapravo nekud kroz guvu ramena i vjetra kroz neku teinu u stvari bestjelesnu (jer evo sam se na praznu trgu okrenuo ruke mi u depovima i gledam tko zna ta) tako sluam sebe poalim soj trag (ili ovaj trg) na kraju slike ne znam jesam li jo na nogama ili me zapravo nema Milivoj Slaviek

331

Sonet.
KRILATOM KONJU Krilati konj ulicom juri, I njiti, i kopitom lupa o plonik. Ljudi se ude: Otkud konj? Odakle krilati konj? A djeca viu, od radosti kliu: Gledajte, krilati konj! A krilati konj ulicom njiti, I juri, vijori mu griva. Najednom spazi gdje mu prilazi Sa svojom ljubljenom pjesnik, Pa se upropanj digne i stane. A svi se ude: Otkud konj? Odakle krilati konj? Zar nitko to ne zna, zar nitko? Dragutin Tadijanovi

tu

atmosferu

karakterizira

bitna

zaokupljenost tradicijom i odnosom prema njoj, a u vezi s time i

sumnja u

modernitet.

Tko vjeruje da taj termin pojanjava stvari, moe tu atmosferu nazvati i

332

postmodernistikom.

STIH I FIGURE

Figure konvencionalna jezina sredstva za stvaranje zaudnosti. Figure sredstvo za postizanje nekog cilja u tradiciji: da se govor ukrasi (retorika); da govor bude ljepi (poetika). Iskustvo figure uvijek neto ine - tekstu ne ostaju nezamijeene (?) i postiu razliite svrhe. One (figure) ak ne mogu biti ni same sebi svrha, budui da bivaju upotrijebljene

unutar diskursa koji ima smisla, pa tako tome diskursu pridaju neku kvalitetu ili neko znaenje, postiu svrhe kojima moda i ne tee.

333

Poezija starija od proze prva se formirala kao knjievni izraz (nudi vie signala da se ne radi o svakodnevnom govoru). ???

Odustajanje od figura kao minus postupak. Anafora naznaava poetak stiha

ojaava ga!!! u vezanom stihu istie ritam u slobodnom pomae proizvesti ritam. Uinak pojaavanja. Kompozicijsko vezivno sredstvo.

Epifora naznaava kraj stih pridonosi

uspostavi njegova identiteta (slinost s prethodnim stihom potvruje i zavrava).

Epifora tei da se shvati kao poanta. Za razliku od anafore koje slui kao kompozicijsko vezivno tkivo naglaavajui kontinuitet epifora tei diskontinuitetu (i dovrenosti).
334

Simploka spoja anafore i epifore

ponavljanje rijei na poecima i na krajevima stihova.

Opi njezin uinak na stihove u kojima se pojavljuje moe se opisati kao njihovo zatvaranje i izolacija. esto se gradi na sljedei nain: anafora+gramatiki epifora) Jarbole, drvo ogoljelo. Jarbole, drvo ljubavi. Jarbole, drvo nemirno. Jure Katelan, Jarboli paralelizam (kao

Anadiploza otvara stih povezuje dva

stiha i in ih nerazdvojnima.

Vinograd je moj svenuo, neveseo, Neveseo, i ja venem, Dragutin Tadijanovi, Tubalica za vinogradom
335

Paralelizam ne mora se javljati u

susljednim stihovima podrazumijeva najmanje odnos izmeu dva stiha vano je da bude uoljiv sintaktiki paralelizam (uz metrike varijacije) i kao doslovno pojavljivanje itavih stihova. Ako stihovi dolaze jedan za drugim paralelizam ih tei izdvojiti od ostatka pjesme.

Ako je razdvojen drugim stihovima podsjeanje, variranje istog

motiva

(vraanje) isticanje i naglasak na utjecaj drugih znaenja - organizacijski ovi stihovi postaju od izuzetne sredstvo vanosti (vaan udio kao u organizacijsko

arhitekturi pjesme).

336

Asindent bezvezniko nabrajanje

naglaava razne aspekte iste stvari ubrzava ritam Poar, Potres, Propast, Potop, Zator Ja sam Zdravi, Silni, Sveti tijumfator.

337

Polisindent vezniko naglaavanje

gradacija usporava izlaganje.
MORE I gledam more gdje se meni penje i sluam more dobrojutro veli i ono slua mene ja mu apem o dobrojutro more kaem tiho pa opet tie ponovim mu pozdrav a more slua slua pa se smije pa uti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kaem more zlato i dobrojutro more more kae i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na alu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru Josip Pupai

338

Metafora zamjena oznaitelja pri kojoj se

ima u vidu slinost meu oznaenima kad je metafora globalno naelo znaenjsko pjesme: ili organizacijsko pjesmi. prethodi

Metonimija zasniva se na logikoj vezi:

prostornoj, vremenskoj, instrumentalnoj ili kojoj drugoj (veza postoji ili ne postoji) uinak se postie u domeni smisla (ne zvuka) i stih se moe nai u metonimikoj funkciji: asocijativna veza uporabe odreene vrste stiha (epski deseterac)

339

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
340

FONETIKA PJESME Fonetika pjesme:

metrika razina glasovna razina govorna razina. Metrika razina broj slogova ritminost iskaza (jednak broj slogova) izmjena dugih i kratkih slogova (kvantitativna versifikacija) izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova (tonska versifikacija) tonsko-silabika versifikacija ()

Glasovna oznaitelja

razina i

motivirani

odnos glasovni

oznaenoga

simbolizam onomatopejski postupci glasovne figure: rima, aliteracija, asonanca, pjesniki homofoni.

341

Govorna razina opi metriki ustroj pjesme (cezura, pauza), odraz versifikacijskog ili jezinog ostvarenju ustroja pjesme u govornom elipsa,

(inverzija,

distorzija,

ponavljanja), odraz konteksta u govornom ostvarenju. u pjesnikom se jeziku izraz vezuje uz svoju supstancu (physei), dok priopajni jezik nastoji pokazati arbitrarnost, nevanost supstance (thesei), jer se tako poboljava komunikacijska vrijednost znaka.

342

Materijalnost znaka. Mogua se materijalnost jezinog znaka uoava: kada je oita veza izmeu glasovnog sustava i smisla rijei ili kada se glasovi, ili dio glasova neke rijei ponavljanjem istaknu, pronau u nekoj drugoj rijei pa se tako povezuju razliiti oznaeni. Materijalnost se povezuje uz pojedinanost i motiviranost. Jezina motiviranost nuna veza izmeu oznaitelja i oznaenoga. Govorna motiviranost poistovjeivanje oznaitelja i oznaenoga. Pjesnika motiviranost proistjee iz

konteksta te pokazuje motivirane odnose unutar pjesnikog teksta: ove veze mogu biti glasovno ili govorno motivirane.
343

Prostor pjesme: odraavanje ponavljanje saimanje. Meusobna odraavanja dijelova pjesme mogu tvoriti prave zrcalne odraze, prave zrcalne strukture. Ponavljanja mogu biti ponavljanja rijei ili veih cjelina Pjesniki rjenik uestalost uporabe rijei dovodi do dominantnih semantikih polja. Saimanje obiljeje: energije materijalu. velika u inverzija, opkoraenje, govorne leksikom

distorzija, kratki stih, elipsa zajedniko koncentracija reduciranom

344

Pjesniki se prostor gradi iskljuivo unutar pjesme. Pjesnika se rije ne vezuje uz neki vanjski predmet, ve uz druge rijei pjesnikog teksta. Pjesnik rijeima oblikuje svoj vlastiti svijet. U pjesmi, kako kae sam pjesnik: rije je istina. Izvan rijei je mrak. Jure Katelan, Demon ni zao ni dobar 1. I zato se pjesniki znak, pjesnika rije, stvara tek u suodnosima s drugim znakovima, s drugim rijeima pjesme.

Upravo kao to se govorni znak uspostavlja globalnom govornom formom, tako se i pjesniki pjesmom. znak uspostavlja cjelovitom

345

Glasovna

metafora

materijalno

je,

motivirano povezivanje razliitih sadraja, govorna metafora slikovito je, motivirano prikazivanje sadraja.

Povezivanje

se

kod

glasovne

metafore

ostvaruje istim (i slinim) glasovima.

Glasovna simbolika. Pokuaji rijei. odreivanja simbolikog znaenja glasova bez obzira na znaenja

Simbolizam?!

Taljatina???

Glasovna simbolika kao suodnos prema znaenju!? Pojaavanje sadrajnih iskaza.

346

Kontrast glasovnog ustrojstva i znaenja sadraja (njegova smisla). Odreivanje zvunih figura putem ee uestalosti. Eufoninost!!! Milozvuje. Blagoglasje.

Suodnos zvuanja i znaenja.

Pojaava li zvuanje smisao koji je izrijekom izreen, je li s njim u odnosu suglasja i sklada ili je zvunost u suprotnosti s iskazanim, u nekakvoj opreci ili neskladu?

Promatrana sama za sebe oznaka predstavlja zvukovnu supstancu.

Duboki vokali: o, u Visoki vokali: i, e Tvrdi konsonanti: t, d, k, g Meki konsonanti: j, lj, nj, m, , s

347

Postoji

li

mogunost

nekakva

zvunog

simbolizma ili ako nita drugo suglasja zvune slike i smisla koji se iskazuje. Sokrat: glas i moe izraziti ono to je njeno i prodorno. Leibnitz: glas r oznaava snaan pokret, pa se zato moe iskoristiti za iskazivanje odgovarajueg smisla. Ranko Marinkovi: NO! U toj rije je ono najstranije! To je onaj dio odreen za klanje! U svako drugom jeziku to je alat za rezanje...

Izvjesno je da se da dovesti u vezu, recimo, odnos izmeu visokih vokala i osjeanja tananosti, jasnosti, finoe...

348

Dubokih vokala i osjeanja sumornosti, mutnosti, sporosti... Ne treba drati da glasovi po sebi sugeriraju znaenje, jer je sasvim oito da nijedan glas ne moe sugerirati uvijek isti i ustaljeni smisao.

Glasovna simbolika nije u punoj mjeri objektivna relacija izmeu oznake i smisla, ve je samo psiholoka relacija, koja postoji jedino za onoga koji razumije znaenje rijei i na taj nain moe u duhu ostvariti dani odnos.

Zvuk jeka smislu! Pojaava ga. Upozorava na nesklad. Ili je njegova opreka

349

 Uobiajena uestalost glasova u hrvatskome jeziku (za neutralan govor u

postotcima):
a (10,79); 10,79 12, 03 i (10,35); 8,98 10,99 e (10,99); 8,98 10,99 o (9,60); 8,98 10,99 j (5,03) ;

FONETIKA PJESME

s (4, 64); 4,64 4,70 n (4,57); 4,57 5,44 d (4,28); 3,43 4,28 u (4, 29); 4,09 4,29 v (4,02); 3,31 4,02 t (4,00); 4,00 4,28 m (3,67); 3,67 3,81 r (3,43); 3,88 4, 85 (oito nije odvajano samoglasniko r)

k (3,18); 3,18 3,33 p (2,26); 2,26 2,79 l (1,94); 1,94 2,92 g (1,92); b (1,73); (1,50); 1,19 1,50 z (1,47); 1,47 1,74 (1,20); 1,11 1,20 (0,91); 0,70 0,91 lj (0,90); h (0,73); (0,64); 0,63 0,64 nj (0,63); c (0,56); 0,56 0,87 r (0,45); (0,31); d (0,01); f (0,01);

350

Uestalost glasova do toke zarezu prema Maretiu na temelju biblijskog teksta i prema Vuletiu u knjizi Prostor pjesme poslije navedenog pravopisnog znaka. Zvune figure kao aliteracija i asonanca na ovaj nain prestaju biti stvar dojma nego se njihova ea uestalost u stihu, strofi, ulomku moe i statistiki dokazati. U pogledu ocjene eufoninosti naega jezika s obzirom na ukupnost pojavljivanja u njemu suglasnika i samoglasnika izmjerena je njihova Maretia): uobiajena uestalost (kod

konsonanti 53, 53% vokali 46,47%

351

Na je jezik, dakle, izuzetno eufonian, ali eufoninost remete nai konsonantski skupovi: k bratu, k stricu, k zdravom, vrst, rtva, mrtvaki, poprskati... Hijat (zijev): kao to je muno izgovarati suglasnike skupine, tako je neobino i neprikladno izgovarati skupove od dva-tri vokala: To je rekao, a i uinio. On je pao u oaj.

352

Isto se tako s obzirom na glasovnu simboliku ilo s fizikalnim mjerenjem visine i dubine pojedinih glasova u naem jeziku:

Frekvencijska vrijednost glasovnih optimala u Hz: s 6400 12800 z, c 4800 9600 i, 3200 6400 , j, nj 2400 4800

e, t, , , lj, n 1600 3200 , d, d, f, m 1200 2400 a, r, k 800 1600 l, h 600 1200 o, g 400 800 v 300 600 u, b, p 200 400 m, n, nj 150 300

Dok uzeti

se sa

fizikalno

mjerenje

vrijednosti kao

glasovnih optimala u hrvatskom jeziku moe znanstvenom sigurnou objektivna znanstvena injenica, uestalost pojavljivanja glasova u neutralnom (stilski neobiljeenom) kontekstu je ipak, u tom smislu, upitno. Ili bolje reeno to je tek statistiki dokaz.

353

Maretievo ispitivanje uestalosti glasova vreno je na temelju biblijskoga teksta (to govori o proizvoljno itekako stilski izabranoj obiljeena neutralnosti, govora), no

injenica je da njegove

vrijednosti nisu u suprotnosti sa Vuletievim brojkama, ali je injenica da se na ovaj nain moe tek statistiki potvrditi osjeaj uestale nazonosti nekog glasa u njime zasienom tekstu, zapravo, dijelu teksta, najee stihu, strofi, kraim lirskim sastavcima ili u kraim proznim ulomcima (reenica ili tek par reenica), rezultat prebrojavanja duih

proznih uradaka vjerojatno bi potvrdili neutralnost jezinog iskaza u zvunom smislu.

354

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
355

INTERPRETACIJA LIRSKE POEZIJE 3

LITERATURA: UOPE O POEZIJI:

Pavleti, Vlatko: Kako razumjeti poeziju, kolska knjiga, Zagreb 1995. (Broch, Hermann: Pesnitvo i saznanje, Gradina, Ni 1979. Parandowski, Jan: Alhemija rei, Kultura, Beograd 1964. Paz, Octavio: Luk i lira, Kultura, Beograd 1979.)

TEORIJSKI UVOD U INTERPRETACIJU POEZIJE:

Pavlii, Pavao: Stih i znaenje, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1993.

Poe, Edgar Allan: Filozofija kompozicije u Gavran, Konzor, Zagreb 1996. Vuleti, Branko: Fonetika knjievnosti, Liber, Zagreb 1976.

Vuleti, Branko: Prostor pjesme, Liber, Zagreb 1999. Vuleti, Branko: Fonetika pjesme, FF press, Zagreb 2005. Uarevi, Josip: Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1991.

TEORIJSKI UVIDI I POJEDINANE INTERPRETACIJE: Boua, Dubravka: Prirunik (za interpretaciju poezije s pojmovnikom),

kolska knjiga, Zagreb 2004.

Kraja, Josip: Knjievne ralambe, Matica Hrvatska Opatija, Rijeka

Opatija 2001.

Pavlii, Pavao: Moderna hrvatska lirika, Matica Hrvatska, Zagreb 1999. Uarevi, Josip: Izmeu tropa i prie (Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti), Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 2002.

Solar, Milivoj: Vjebe tumaenja (Interpretacije lirskih pjesama), Matica hrvatska, Zagreb 1997.

356

ANALIZA I INTERPRETACIJA

LIRSKE POEZIJE
357

VOKA POSLIJE KIE DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA etnja i krajolici pejza Svakodnevnost obinih stvari zamjeujemo li njihovu ljepotu Neoekivan trenutak je li mogue da ih ugledamo na novi nain Ne-obina ljepota Priroda estetskog grafiti.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA DOBRIA CESARI 1902 1980 Modernizmi = esteticizam avangarda modernizam postmoderna Neoromantizam Vidri, Mato kao toka oslonca

Romantiar grada i predgraa Pisac socijalnog naboja Pisac apstraktne lirike odtereene od stvarnosti!? 100-ak pjesama za ivota i 10-ak posthumno

Lirika, 1931. Spasena svjetla Pjesme Osvijetljeni put Goli asovi Slap Svjetla za daljinama Voka poslije kie INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

358

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Samite u nekoliko reenica vlastiti doivljaj pjesme. (etiri proitati. O svakom dojmu porazgovarati s jo nekolicinom. ) Kako zamiljate Cesarievu voku poslije kie?

INTERPRETACIJA 2 strofe katreni 8 stihova 9-erac RIMA aabb ccdd kie njie obasjana grana skrije arolije prvo drvo

Gle! Drvo. VOKA POSLIJE KIE

GLE IMPERATIVNI UZVIK mala voka mala (poblie odreivanje); voka (namjerna neodreenost)

Reetka iitavanja: Ljepota i kontekst: metafora. (suncem obasjana, unutar drugaijeg konteksta; nek se sunce malko skrije sunce-drvo udesno, raskono --- sunca nema-drvo obino, malo, jadno). Kao prvo vidio ga je i prije preobrazbe kao i rije prije konteksta u kojem zrai znaenje SINTEZA: GLE! DRVO Voka poslije kie. To njeno, malo, krhko pjesmotvorje od svega osam stihova o jednoj obinoj svakodnevnoj pojavi zahvaenoj u njezinoj ljepoti desetljeima oduevljava itatelje. 359

U razumijevanju te ljepote, njezina razloga, konteksta koji ju omoguava, poredbom (ne)-ljepote iste voke u drugaijem kontekstu, lei klju tajnovite ljepote koja generacijama plijeni ljubitelje hrvatske knjievnosti.

Malo je onih koji su se othrvali magiji ovih stihova, jedino ako za poeziju nemaju sluha, ako u dubini ne mogu intuitivno otkriti dubinu istine o lijepom, o naravi ljepote. Estetsko po svojoj naravi pripada ovjeku. Nema ljepote po sebi.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD Esej: Vidio sam cesarievu voku poslije kie

360

SVIT SE KONA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA APOKALIPSA SUDNJI DAN Razlozi apokaliptinih vienja moralni pad. Srednji vijek: tamno razdoblje ovjeanstva, ili Renesansno buenje: pojava ja Nikica Kolumbi: U jednoj didaskaliji neki na srednjovjekovnik zapisa Ovo pisa oni ki vie voli vino nego vodu.

BRATOVTINE?

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA Tekst nepoznatog glagoljaa koji moda i negira moju apokaliptiku koncepciju, ima zagovornika tumaenja jezinoga da se naprosto radi o svitlosti koja nestaje jer je sunce zalo.

No kako god bilo ostaje tekst koji najavljuje zoru hrvatske knjievnosti. Misao o jednakosti u smrti temeljna je misao hrvatske bratovtinske lirike nastale potkraj XIII. stoljea.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

Kako ste doivjeli glagoljaev zapis? to vas se najvie dojmilo? Je li moralno/udoredno dno koje opisuje mogua najava apokalipse?

I hoe li se ona zbog toga dogoditi. Tradicija vjerovanja u sudbinsku povezanost moralnog stanja i sudbine svijeta. Sodoma i Gomora Abrahamovih 10 pravednika nije se nalo. Lot i dvije keri ena se okrenula i postala stup soli. 361

Kakav je duhovni obzor duhovnog vodstva (Ako li sol obljutavi, im) Koju drutvenu sliku moemo otitati iz pjesme?

INTERPRETACIJA 13 strofa 10 katrena, 2 terceta Stih 12-erac 1. stih 11-erac Prvi je stih emocionalni klju pjesme (potvreno) ali i ritmiki obrazac (iznevjereno). Svit se kona i slnce jur zahodi

Svijet ili svjetlost Gda se svri sveto pismo dan prihodi Isuhrst - Babilon

Krivo gleda drug na duga Pohota, bezakonje Tijelo (Duh) Bog Duhovnu ri plati! ji, pje, skae!

Mnozi ot njih, k, ako bi v sviti stali. Skot bi pasli i kopali i orali

Trbuhu komu kak Bogu slue. Licemiri: Antihristu put gotove Ko bi hotil Isusa slidovati Vleite ga kviituru da ga spita pokajanjem i ubotvom opasnost Krate nam slatka vina i morske ribe.

362

SINTEZA: U moralnom raspadu duhovnog vodstva, kojemu i sam pripada, nepoznati glagolja vidi najavu Antihrista i konac konca, kraj krajeva, Sudnji dan.

Svit se kona i slnce jur zahodi, iskonskom snagom straha o moguem koncu ljudskog postojanja, problematizira moralni raspad kao uzrok kojemu je apokalipsa logina posljedica. Duboka etika poveznica uzrono posljedine veze udorednog stanja i sudbine ovjeanstva, zemlje, svega vidljivog i nevidljivog ukorijenjena je u svjetonazorni kod koji je onda i moga ispjevati ovu pjesmu, koja je, ironije, umjesto APOKALIPSE najavila zoru Hrvatske knjievnosti.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

363

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA enska ljepota: Ima li iega lijepog kao to je lijepa ena? Ljepota i vrijeme: ukusi, vremena je li ideal ljepote uvijek bio isti prolaznost ljepote.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA HANIBAL LUCI Hvar: 1485 1553 vlastelin 1510 1514 za vrijeme Hvarskog ustanka boravi u Splitu i Trogiru. Iz tog vremena datira i njegovo poznanstvo s Milicom Jeronima Korleanovi iz Trogira. Iz njegovih pisama nazire se lik suvremene obrazovane ene. Odvjetnik i sudac u Hvaru. Umro kao neenja, poslije njegove smrti izvanbrani sin i nas ljednik Antun objavljuje mu djela.

Djela: Skladanje izvrstnih pisan razlicih, Mletci 1556. (njihov sastavni udio Pisni ljuvene ostalo ouvano tek 22 pjesme, ostalo unitio) Robinja (drama), Mletci 1638. Poslanica Jerolimu Martiniu (Splianinu) U pohvalu gradu Dubrovniku Pari Eleni, prijevod Ovidija Prijevod Petrarcinih soneta.

RENESANSA Lucieva vanost unutar hrvatske knjievnosti.

364

INTERPRETATIVNO ITANJE INTELEKTUALNO-EMOCIONALNA STANKA OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Jeste li u mogunosti zamisliti Lucievu vilu? Pokuajte je oivjeti! Kako bi ona izgledala u poredbi s dananjim idealima enske ljepote: misicama, manekenkama?

10 min. do 15-ak redaka. Proitati nekoliko uradaka. Raspravljati o njima.

INTERPRETACIJA enska ljepota uzorita Nikica Kolumbi: I razlika koja otkriva ipak konkretnu enu. Laura Beatrie? Svjetovna i astralna ljepota. Pohvala ovozemaljskoj ljepoti s pokuajem njezine divinizacije. Luci prijateljici radi li se o Milici Korleanovi ili o puanki s kojom je i sina imao.

10 strofa osam stihova RIMA abababba Prvi stih se ponavlja kao osmi, drugi kao sedmi iznimka osma strofa. Strofa po svojoj gradbi zaokruena, samodostatna cjelina. U cjelinu strofe povezuje svijest o potrebi itave osobe, ne samo njezinih pojedinanih dijelova.

Tema / predmet objedinjuje motive u cjelinu. Savrenstvo pjesnike forme savrenstvo enske ljepote. Analiza pojedinanosti konkretnost osobe. Pohvala ljepoti. Zlatna kosa Vedro elo. 365

Obrve tanke crne nad crnim nad oima crne oi. Rua-lice. Rumenih usta, zubii drobni, gusti, kako biser. Grlo i vrat bil i gladak. Prsi bilji sniga i mlika. Prsti tanci duzi, bili, obli, ravni, prosti strofa iznimka: obli, duzi Gospodina njoj se prosi toli lipo kip uznosi, bi rek tanac da izvodi Grihota bi da se stara!!!

SINTEZA Svojom formom koja uvijek iznova oduevljava ljubitelje poezije, Lucieva pjesma uvijek iznova priziva raspravu o savrenstvu forme kao slici savrenstva enske ljepote onako kako ju je vidio renesansni ovjek. Od tada do danas promijenio se taj ideal lijepe ene, pa i pjesnike forme trae neke nove putove, ali uvijek iznova moemo se vraati ovome izvoru, da tu u dubini hrvatske poetske misli, osluhnemo i mogue budue poetske odgovore na stvarnost koja nas okruuje.

ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

366

DIVOJKA KRMARKA ZNA VOLIT JUNAKA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Povijest muko enskih odnosa Nain udvaranja: nekada i sad Kako to danas izgleda Razlika ljubavi i ljubavi Suodnos: ljubav uitak DIVOJKA KRMARKA ZNA VOLIT JUNAKA NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA Fran Krsto Frankopan 1643 1671 Starinska akavtina i glagoljaka pismenost. Isusovaki kolegij u Grazu. Italija eni se Julijom Di Naro, neakinjom rimskoga kardinala Barberinija

Postaje poznat nakon Bitke kod Jurjevih stijena (Otoac) u kojoj su Hrvati na elu s Petrom Zrinskim potukli Turke. Istakao se hrabrou. 1656. Macerati (Italija): Elegija. Gartlic za as kratit, pronalazi knjiniar Ivan Kostreni u Bekoj knjinici i objavljuje u Vrtiu, 1871.

U satirikim pjesmama ne zazire ni od opscenosti. Mukarac reduciran na spolni organ, a ena? Spisanje divojke od glave do nog. Sve mu je na tijelu voljene ene, vagina.

Iako su njegove pjesme itekako mogle utjecati na hrvatsku knjievnost, pa makar objavljene tek dvije stotine godina kasnije one su jo uvijek za hrvatsko drutvo bile neudoredne i s druge strane zbog prirode jezika pisaca ozaljskoga kruga postavljaju mu se zamjedbe o jeziku mjeovitu i arovitu. A radi se zapravo o nerazumijevanju sastavnica jezika pisaca ozaljskoga kruga koji su gradili knjievni jezik kao jedinstvo hrvatskih jezika (narjeja). Iako objavljene potisnute. Tek u

367

posljednje vrijeme postaje svima jasno da se radi o istinskom, velikom pjesniku. Trumbita sudnjega dneva. Zganke za vrime skratit. INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Jesu li osjeaji pravi ili fingirani? Je li iz dananje perspektive pjesnik odabrao najbolji mogui nain opisa osjeaja koje je htio prikazati?

INTERPRETACIJA

Dva se junaka pobratime Kupuju konje na sajmu Susretnu krmaricu Udvaraju se Ona ih stavlja na kunju: ili/ili Oni odbijaju zamku i/i Astrofina Deseterac (4+6) Epika ili? Svakodnevnica epskog svijeta izbor zgode!? Viteka lirika (i srednjovjekovlje) povratak srednjovjekovnoj poetici iz nove postrenesansne perspektive

368

SINTEZA:

Frankopan ne pjeva o junakom svijetu u nejunakom vremenu. On u gruboj svakodnevnici krvavih ratnih sukoba, nalazi da je vrijedna tema za poetski zapis: flert dvojice prijatelja s mladom krmaricom. Ovaj novi senzibilitet koji se oitava u izboru teme pa i u lakoi opisa kakljivih, neudorednih ponuda kao svakodnevnog, odnosno tipino muko enskog odnosa, zora je novih pjesnikih pogleda i najava novih poetskih prostora ljubavne lirike.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

369

PISMA OD KRALJA VLADIMIRA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Prolost Sadanjost Prolost Dostupnost prolosti Pisanje povijesti Dogaaj Povijesna injenica Povijest Knjievnost Smisao

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA Fra Andrija Kai Mioi 1704 1760 Puki pjesnik i prosvjetitelj.

ivotom vezan za samostan u Zaostrogu. Korabljica, 1760. (Zbirka biblijskih i povijesnih crtica.) Razgovor ugodni naroda Slovinskoga, 1756. (knjiga stihova i proze popularna vie od jednog stoljea mnogi njezini itatelji su je drali narodnom pjesmaricom)

Slovinski narod i slovinstvo (od Jadrana do Sjevernog mora, kao i kod Gundulia) Mit o Moralcima i jezik Kaiev!!!

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Zato Vam nisam ponudio tekst? O kakvoj se pjesmi radi? Moete li je ispriati? 370

INTERPRETACIJA Knjievno-povijesno razdoblje? Koji elementi sadanjosti su uneseni u oblikovanje prolosti? Knjievni racionalizmi Romantizam Epika Lirika Razlika u analizi i u potrazi za smislom. Razlika u postojanju rijei. Popularnost knjige: prva prava narodna itanka (poetak puke pismenosti) i prva prava uspjenica meu knjigom od Hrvata prijenos motiva: unutar knjievnosti knjievni tekstovi podloga budueg stvaralatva Mak Dizdar

SINTEZA:

U Kaievoj i naoj hrvatskoj pismarici zaludu bi bilo danas traiti pjesnike forme koje e Vam iriti estetske vidike, pa ak i taknuti srce ali ipak vraati joj se valja kao nepresunom izvoru tema i motiva: poticaja za nova stvaranja. Ako Kosaru moju sretnete na putovima Gospodnjim Skaite Ja vas molju Za ljubav moju.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

371

MRTVA LJUBAV DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Romantika (u sadanjosti) Ljubav i to romantina Smrt i romantina ljubav

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA PETAR PRERADOVI (1818 1872) Odnaroeni asnik, njemaki pjesnik. General 1. Sijeanj 1844. u Zori dalmatinskoj: Zora puca, bit e dana! Kandidat za hrvatskog bana i guvernera Dalmacije. Pavica Zadranka ena s kojom je stalno razdvojen i ona 1855. izvri samoubojstvo. 1865. eni se ehinjom Emom Regnerovom koja ga upravlja u pravcu spiritizma i okultizma ak je i objavio: Spiritizam na prosto razloen Neopetrarkist, neoplatonist, spiritist Muka stvaralakog napora da se odgovornou za svaki stih, svaku misao, svako osjeanje nae jedina prava rije: Lutanje me tuom noi i domovinskim danom.

Pjesme Lini stihovi na njemakom. Pervenci, 1846. Nove pjesme, 1851.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

372

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Nain izraavanja osjeaja? Romantiarske osobine? Bi li se danas isti doivljaj istovjetno opisivao? Usporedite ove stihove s Matoevom Utjehom kose?

INTERPRETACIJA

Distih kao emocionalni uvod: Gdje u tebe, o ljubavi moja, Sad zakopat, kad si izdahnula? Deseterac 5 katrena

Srce Zemlja Dragi kamen More Biser Ljudi blagohlepni Rasprodaja Nebo Zvijezda

Novo srce: Tamo ne e dosegnut te ljudi.

SINTEZA:

Unato devetnaestostoljetnoj sigurnosti neba da se u konanici zatiti dragocjenost mrtve ljubavi, koja oito nije mrtva u srcu lirskog subjekta, u njemu je ona nepovratno i zauvijek naruila mir. Danas: kada nismo sigurni niti u nedodirljiva nebeska prostranstva ovu pjesmu cijenimo kao prinos razvoju hrvatskog pjesnitva u jednom njegovu kraku koji ispred udnje za tijelom i tjelesnog uitka stavlja besmrtnu enju za jedinstvom i stapanjem ljubavnikih duhovnih biti (dragocjenosti).

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

373

GOSPODSKOM KASTORU DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Totalitarno drutvo Ljudsko dostojanstvo Totalna vlast, totalno kvari?! Podreeni Nadreeni (uzajamnost odnosa i suodnos)

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1865 1908) Iznie iz kruga Mladih pravaa. Roen u Senju zavrio uiteljsku kolu i kao uitelj ivot proveo u BiH: Mostar, Livno, Bijeljina, Livno, Sarajevo.

Zavjet (prva pjesma), u Hrvatska vila, 1883. Hristova slika (zadnja pjesma), u Savremenik, 1908.

Bugarkinje, 1884. Izabrane pjesme, 1898. Trzaji, 1902. Pjesme, 1908.

1895. 1903. ureuje u Sarajevu asopis Nadu. DOMOVINA OVJEK SVEMIR

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

374

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA K OREKCIJA

Suvremenost ove pjesme i njezine problematike???!!!

INTERPRETACIJA Leta: kerka titana Keja i njegove ene Febe Majka Zeusove djece Apolona i Artemide (boginje lova i mjeseca. Hera (zakonita): poslala Pitona na supranicu. Leta potrai spas na otoku Delosu koji navodno bijae pust a sad je aroban. Gea: boginja zemlje i sama Zemlja. Mati svega to je na zemlji raslo sama od sebe rodila Urana (zvjezdano nebo) i s njim dvanaest titana.

Apolo (Apolon): Bog svjetla i sunca, uvar ivota i poretka, nepogrjeivi strijelac i vra (oruje mu zlatna lira i srebrni luk). Delfi (svetite i proroite) U zimsko doba s kolima koje su vukli labudovi odlazio bi u Hiperboreju (gdje vlada vjeno proljee). Kada bi dolazio na Olimp iao bi u pratnji muza (boginja lijepih umjetnosti) kao njihov priznati voa, sa sobom bi donosio radost i dobro raspoloenje. Ljudi su ga tovali iz vie razloga: - bio je bog svjetla i sunca, a bez njih ne bi bilo ivota - zaetnik je harmonije i ljepote, a bez njih ivot ne bi imao smisla. Alkmanijska (daktilska strofa) nazvana po grkom pjesniku Alkmanu sastavljena od po dva nejednaka stiha.

13 strofa Oponaanje klasinih metrikih oblika u drugoj polovici devetnaestog stoljea?! 375

Prva kola naih pjesnika za slobodni stih.

SINTEZA:

Tragedija ovjeka uronjena u totalitarnu zbilju ne moe se sagledati u svojoj dubini bez njezina susreta s kominim. Ironija sudbine uvijek ovjeka iznova stavlja u iste kunje: najlake k cilju podvita repa. Sve mi se ini, Kastore dragi, da si nam malice nalik na ljude ovdje i sada Tragedija je potpuna tek u obnovi istih odnosa koji ponavljaju kunje, a to nam govori o istovjetnosti/slinosti drutvenih odnosa i stanja Duha. Iako kau da se povijest prvi put ponavlja kao tragedija a drugi put kao farsa time ovo s Kastorom, paradoksalno, jo traginije zvui.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

376

NOTTURNO DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA NO simbolika

Tama

i Vid i Druga utila: Okus Sluh Njuh Dodir (opip)

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA ANTUN GUSTAV MATO (1873 1914) Tovarnik Vojni bjegunac 14 godina: Beograd, Geneva, Paris, Beograd Zagreb (Gri) Violonelist. Prvenstvo estetskih kriterija: trai i od kritike da bude umjetnost. Skerli i Marjanovi nisu umjetnici. Artist!!! Mo savjesti (novela), Vienac 1892. prvo objavljivanje Bogorodica i donator, Suvremenik 1914. mjesec prije smrti.

Iverje, 1899. Novo iverje, 1900. 377

Umorne prie, 1909. Vidici i putovi, 1907. Nai ljudi i krajevi, 1910. Utjeha kose, Suvremenik 1906. Na ukus samo rijedak dojam bira I mrzi sve to slii frazi i pozi. Tek izabranom srcu zbori lira I nije pjesma koju viu mnozi. to moe rei proza, dajmo prozi, A strofa treba magijom da dira Neoromantizam impresionizam simbolizam = ESTETICIZAM

Umjetnost oponaa ivot/stvarnost: stvarajui dojam i iluziju. Ovoj tvrdnji suprotstavlja se romantika teorija imaginacije da bi koncem devetnaestog stoljee istu tvrdnju Oscar Wilde okrenuo naglavake: ivot oponaa umjetnost!!! Strukturalistiki izreeno mislio je da komponiramo zbilju koju opaamo mentalnim strukturama kojima je podrijetlo u kulturi a ne u prirodi te da e umjetnost obnoviti te strukture kada se umore i postanu mehanike. (Odakle nam, ako ne od impresionista one udesne smee magle to se uljaju naim ulicama, zamjenjujui plinske svjetiljke i pretvarajui kue u udovine sjene). to onda s tog stajalita umjetnost oponaa? Odgovor je naravno drugu umjetnost. Osobito drugu umjetnost iste vrste. Pjesme nisu sazdane od iskustva, one su sazdane od pjesnitva, to jest tradicije raspolaganja mogunostima jezika u pjesniku svrhu (ovo je do kraja razradio Eliot).

378

Notturno tal. noni vrsta malenog lirskog glazbenog djela s preteno sanjarskim motivima (obino za klavir) umjetniko djelo (knjievno, slikarsko) koje predstavlja no: none prizore, nona raspoloenja. A. B. imi unato svim razlikama zahvaljuje Matou to ga nauio traiti pjesmu u rijei. INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Raspoloenja Sugestije Naznake (emocija)

INTERPRETACIJA SONET ZUNOPOJKA (Juraj Barakovi) ZVONJELICA (Romantizam: L. Vukeli; A. enoa) Najpoznatiji talijanski ili Petrarcin oblik soneta. Dva katrena i dva terceta. 14 stihova redovito 11-erci Rima u katrenima: abba abba abab abab U tercete ne prenosi srokove iz katrena. Rima u tercetima: cdc dcd cdc cdc cde cde u francuskoj knjievnosti: ccd ede

379

Idealan sonet Dvolane unutarnje strukture: Katreni: oekivanje, napetost, pretpostavke. Terceti: ostvarenje, oputanje, zakljuak, poanta Trolana struktura: Svaki od katrena i dva terceta zatvorene sintaktike cjeline: teza antiteza sinteza.

Podrijetlo soneta: Italija u 13. stoljeu na temelju jednog pukog sicilijanskog pjesnikog usmenoknjievnog oblika najstariji sauvani ima stih 11-erac i raspored rima: abab abab cde cde

Elizebitinski ili Shakespeareov sonet: abab cdcd efef gg Heine, komentirajui pomamu za sonetima izrekao je onu uvenu: Valjalo bi udariti porez na sonet. Baudelaire kult muzikalnog soneta.

SONETNI VIJENAC Niz od 15 soneta. Posljednji stih svakog soneta ponavlja se kao stih idueg. Petnaesti sonet ili MAGISTRALE (Majstorski sonet): sainjen je od poetnih stihova prvih 14 soneta! est zahtjev AKROSTIH.

HRVATSKI SONET 1507. Ranjinin zbornik: 6 soneta Stih: 12-erac. Rima: abba abba cdc dcd ili cde cde ili cdc dee 380

1614. Vila Slovinka, Juraja Barakovia 51 sonet Stih: 8-erac Rima: abba abba cdc dcd Sluba: lirski komentari epske naracije.

Ilirizam D. Rakovac I. Maurani Stih: 11-erac talijanski uzori Stanko Vraz Stih: epski deseterac

Romantizam: enoa L. Vukeli R. Jorgovani Stih: 11-erac; 10-erac Harambai Kranjevi

Modernizam: A. Tresi-Pavii M. Begovi V. Nazor B. Lovri I. Vojnovi Krklec I. G. Kovai Delorko Lj. Wiesner Cesari 381

Kozaranin Ujevi Krlea i mnogi drugi. MATO Od 86 pjesama 54 soneti. ista i neobina rima. Izometrinost se podrazumijeva: stihovi istog metra, istog broja slogova.

Dijalog: Komentar oblika Komentar sadraja Ekspresivnost rime Naruena izometrinost

SINTEZA:

Ugoaj noi prerasta u metafiziki prijelaz ivota u nestajanje. I/ili metafiziki prijelaz postojanja koje je postalo patnjom u ivot iza ivota / u svjetlo/tiinu kao poelo i povratak. uenje nedokuivog uporaba estog ula: sinestezijskog uinka pet poznatih osjetila i intuicije koju ona poraaju eljeznicu guta ve daljina Do ovoga se moe doi kako big rafskim povezivanjem uzrok/posljedica tako i imanentnim pristupom: radom iskljuivo na tekstu. Interpretacija/tumaenje: gdje je odgovor? Kako dolazimo do njega?

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD Usporedi ovu Matoevu pjesmu s istoimenom pjesmom Augustina Tina Ujevia i poredbenom analizom odredi slinosti i razlike Matoeve i Ujevieve poetike.

382

POVRATAK DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Biti negdje: postojati roditi se i ivjeti Otii Biti negdje drugdje: nostalgija.

Povratak.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA ANTUN BRANKO IMI (1898 1925) Zgusnutim, krtim stihom intenzivira doivljaj svijeta!!! Drinovci. Mato.

Vijavica, 1917. Ekavski izgovor. Beki ekspresionistiki asopis Der Sturm Posvemanje negiranje tradicije. Osporavanje bilo kakve sveze izmeu poezije i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Juri, 1919. Ekspresionistiko uvjerenje: umjetnost je najintenzivniji doivljaj svijeta i ne smije i ne moe biti angairana u slubi bilo koje tendencije. Knjievnik, 1924 1925 DOLJE ESTETIKA I DOLJE UKUS (Donadini) Zahtijeva da pisci odbace sve dekorativnosti i otmjenost, da skinu i odijelo sa sebe, i kragne, manete, kravate, alove i sve ono drugo, da bacimo iz sebe sve trope, figure, metonimije, aliteracije, asonance, klimakse, SVE ONO TO JE UKUS, TO JE RETORIKA I LEPOTA, TO E REI SVE ONO TO JE SUVINO I DA GVORIMO ISTINU. 383

SLOBODNI STIH esto grafiki simetrian. Od Matoevsko-Wiesnerovskog impresionizma do osloboenog ali formalno stijenjenog ekspresionizma. S malo rijei otvara bezdane prostore misli Preobraenja, 1920.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Koja emocionalna stanja izraava lirski subjekt? Poveite s imievim zahtjevom da govorimo istinu. Kako je ova pjesma istinita? Je li svojim sadrajem? Ili?

INTERPRETACIJA Rabimo stilistiki pristup: to u ovoj pjesmi nije tek uporaba jezika za izricanje obavijesti? Emocionalni klju prva strofa.

Jedankovrijednost stihova i strofa u pjesmi. to zamjeuje?

Grafika?

Slobodni stih. 384

SINTEZA:

Ako postoji pjesnik saetosti, snage izraza u hrvatskom pjesnitvu onda je to paradoksalno Antun Branko imi. Paradoksalno s obzirom na poetiku osporavanja tradicije / kao ekspresionist i pripadnik poetike avangarde: oito je, ili se barem meni tako ini, imi je tek prevrednovao tradiciju, unekoliko oslonjen na Kranjevieve pokuaje uvoenja klasinih pjesnikih oblika. On koji je negirao sudonos pjesnitva sa zbiljom u nekim svojim socijalnim pjesmama dao je najjau kritiku drutvenih odnosa Saetost, pomno birane rijei. Rije kao predmet obrade sa svim svojim ekspresivnim potencijalima u jedinstvu znaenja i zvuenja. imi je upravo u ovoj dimenziji pjesnitva bio zahvalan rabiju (A. G. Matou): to ga je nauio traiti pjesmu u rijei, bez obzira na sva meusobna neslaganja pa i mijenu poetike (od impresionizma/simbolizma = moderne ili esteticizma k ekspresionizmu/avangardi).

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

385

UHAPEN U SVOJOJ MAGLI DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Imate kljune pojmove:

- magla - mrak - zvijezda i - bijelo ruho Zadatak: napiite kratku lirsku crticu za pet minuta.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA AUGUSTIN TIN UJEVI (1891 1955)

Zagovornik srpsko-hrvatskog jedinstva. Velikosrpske makinacije Nikole Paia katarza: knjievnost (poezija) MATO javno se odrekao rabija: Cezar na samrti, Barres, Oinobarres udesna i iracionalna veza.

Najudnije: Mato izbjegava!!! polemiku.

BAUDELAIRE Ponor (poetska opsesija) Sunce, zvijezde, apsolutno.

RIMBAUD: Odrekao se umjetnosti i vratio graanskom ivotu.

Odrekao se graanskog ivota i posvetio svojoj sumnji. 386

Ispit savjesti, Suvremenik 1923. 1945. komunisti mu zabranili javni rad preivljava kao anonimni prevoditelj. Tajne intimnosti boemski ivot: Beograd, Sarajevo, Split, Zagreb Renesansa, barok glas europskog kulturnog podneblja i na tu hrvatsku tradiciju je naslonjen. Preporod posumnjao u estetsku autonomiju hibridna knjievnost u slubi nacionalnih ciljeva politikih i drutvenih potreba zanemarujui umjetnost to odbacuje kao tradiciju umjetnosti.

U tom je najvjerojatnije i tajna raskida s Uiteljem.

Rabiev raskid: ni dostatno jasan, ni dostatno iskren! Niti odluan.

Lelek sebra, 1920. Kolajna, 1926. Auto na korzu, 1932. Ojaeno zvono, 1933. Rukoveti, 1950. (Jure Katelan) edan kamen na studencu, 1954. UJEVIEV PJESNIKI PLURALIZAM (s okusom Mediterana)

Ljudi za vratima gostionice, 1938. Skalpel kaosa, 1938.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA udnja?! Sretne mrene??? Prijetnja?! Nada! 387

INTERPRETACIJA

4 katrena Stih: 8-erac Uhapen standard: uhien lien slobode: tko? Svatko opi osjeaj nemogunosti spoznaje i izgradnje istinskih uvjerenja na znanju i spoznaji. Svoja magla uvjerenja zablude i nemogunosti / u najboljem sluaju stanje smanjene vidljivosti. Svoj mrak nemo da se vidi, stanje bez vidljivosti gradacija: pojaavanje istosti, ali Tomu kontradiktorno: svoj!!! I blizak i drag poznat. Naviknutost na stanje. Slinost Kontrast!!! Nadogradnja u ne-oekivanom! Zaudnom: Svatko svojoj zvijezdi nagli? Zato ako se ve kao uhien svikao prihvatio i posvojio i maglu i mrak. Zvijezda!!! Uzori, ideali, duhovni ciljevi nebeski! Svojoj rui enski cvijet. Svojem maku muki cvijet. Mogui zemni/tjelesni ideali. U tenji za zvijezdom, ruom makom sveopi sklad ljubavi u jedinstvu nebeskog duha i cvjetnog tijela kao potpuni ideal. Rima je prijetnja jer nagli magli maku mraku. Kao stalna prijetnja i protivna sila duhovnim tenjama. Svetkovine djetinjastih blagostanja oito siromatvo u duhu malo je materijalnih dobara i vie nego dovoljno za radost, za zadovoljstvo. Sretne mrene mrena je zapreka, nemogunost vida a srea je, dakle, nemogunost potpuna uvida, blaeni koji ne vide a vjeruju. Dubine nevinosti i ne znanja u dnu jame bezdanke srce je pravednika isto isto srce!!! Oblak koji titi pripadajui atribut stvarnosti ivota, ili? 388

Munja koja prijeti konkretna ivotna nedaa ili bljesak spoznaje?!! Blaga Nada moe se ostati u neznanju, neokaljan, ista srca. Naeg Duha jednog sveca zvijezde (svoje zvijezde, svoje rue, svojeg maka) koja bi se da bi ostala samo zvijezda svjesno odrekla i rue i maka i imala bjelinu i bez bijela ruha aneli umiru mladi (Slobodan Novak) jer bi kao odrasli iskusili cvjetne, peludne strasti munje Ujeviev kompleks seksualnosti kao neeg prljavog, nedostojnog. Pakao puti i strasti. Ili?

SINTEZA:

Nijansirajui i kontrastirajui. Gradei po istom uzoru i suprotstavljajui. U paradoksima razrjeava. O emu Ujevi pjeva? O ukupnosti ivota. Ukupnosti spoznaja i uvjerenja. O ljudskoj egzistenciji koja udaljava ovjeka od vlastite istoe. istoe srca. Moe li ovjek ljubiti istoom vlastita srca? Moe li ouvati istou? Dosegnuti bit biti zvijezdu! Biti djeca! Biti djeca!!! Mogu li ljudi

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

389

PRED STOLICAMA SUDACA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA

Sudnica Proces Revolucija

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA DRAGO IVANIEVI (1907 1981)

Knjiga pjesama (Federica Garcie Lorce), 1950. (prijevod) Zemlja pod nogama, 1940. (nadrealistika obiljeja) Ljubav u koroti, 1958. (drama) Karte na stolu, 1959. (novele) Poezija, 1963. Glasine, 1969. Vrelo vrelo bez prestanka, 1970. Od blata jabuka, 1971. Historija, 1974.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Moete li izrei dojam nakon ovih stihova? Moete li ga povezati s razgovorom o pojmovima u DSM? Je li ovo trivijalni pjesmuljak? Jesu li ovo stihovi? to je stih? 390

INTERPRETACIJA

Oblik? to se inae pie u zagradama? to onda to zapravo u ovoj pjesmi znai?

SINTEZA:

itati ovaj tekst izvan knjievnosti njezine povijesti i njezina preutnoga dogovora: banalizacija i banalizacije. Uokviravajui ga u povijest knjievnosti, razumijevajui ga kao poruku koja upuuje sama na sebe, ali i koja nam poruuje da je u sebe utkala smisao vlastita postojanja, samodostatnosti i onoga neega to nam je pjesnik ipak htio rei traei smisao, u elji da proniknemo u poruku poruke iitavamo vlastita znaenja. Ali kao i pjesnik bivamo svjesni da ta samodostatnost i upuenost na sebe stoje u suodnosima s moguom zbiljom stvarnosti i u suodnosu s dugim nizom majstorskih postupaka pjesnike vjetine s jedne strane, ali i njihovih sadraja i poruka s druge strane i u tom neprestanom dijalogu s itateljski m iskustvom stvarnosti i itateljskim iskustvom knjievnosti u oba navedena smisla dijalog ove male tvorbe se umnaa u svojoj bremenitosti razliitih znaenja, koja opet nisu bez zacrtanih okvira teksta kao takvoga. Uvjetno tako moemo rei da ono o emu se uistinu radi nalazi se u pjesmi tek kao dodatna obavijesti. Prevrat. I mijena. Sudbina pojedinca. Naa osobna sudbina i zabavljenost samima sobom, nemogunost da sagledamo kontekst slika je koja je ponuena za daljnje promiljanje stvarnosti/zbilje.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

391

USPAVANKA VREMENA DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA ivot/Smrt ivot je smrt. Smrt je ivot.

???

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA JURE KATELAN (1919 1990) Crveni konj, 1940. (nadrealistike crte i Lorcin utjecaj) Pijetao na krovu, 1950. Biti ili ne, 1955. Malo kamena i puno sunca, 1957. Divlje oko, 1978. Drame: Pjesan i pjena, 1958. Prazor, 1972. Fantastine novele: udo i smrt, 1961.

Ujevi povratak u obzor recepcije kao urednik Rukoveti (izabranih Ujevievih djelovanja. Mato doktorska radnja (unato politikim suprotnostima) imi najbolji knjievno teorijski rad. Biblija pjesama) unato dotadanjoj komunistikoj zabrani njegova

392

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

INTERPRETACIJA Poredba oblika ove pjesme s oblikom Lucieve pjesme Jur ni jedna na svit vila.

SINTEZA:

U kovnici novog majstora ljepota je nikla. Na temelju jednog starog i prekrasnog oblika iskovan je jedan novi s distisima u odnosima na stih, s varijacijama ponavljanja kao rime (i razlikama), te dodatnom zrcalnom strukturom. Neprolaznost prolaznosti. Vjenost ivota kao raanje/umiranje, unutar kojega je i smrt samo oblik ivota. Katelan.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

393

TRAIM DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Traim.

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA NIKOLA MILIEVI 1922.

Pod ravnodunim zvijezdama / u zajednikoj zbirci Pjesme, 1953. Obeanje ute zore, 1956. Snijeg i crna ptica, 1964. Prah zemaljski, 1974. Ruke pune mota, 1977. Nepovrat, 1984. Eseji: Rije u nevremenu, 1981. Od davnih do nedavnih, 1989.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

INTERPRETACIJA Traim: koga ili to? Reci mi: tko? i to? Traim: Zna li netko:

394

Traim: Traim:

Potraga Semantiki proirak

Potraga Semantiki proirak

Potraga Potraga Traim: Pjesmu u rijei (Mato imi) i Dan u ovjek Tiinu laganu i modru Hlada (a sunce me pee i ginem od svjetlosti i iskara)

Drvored (u kojem nitko ne eta) Grad (u kojem se ne govori ni molim ni hvala) Malo ludosti (na kraju svijeta) Ima u pjesmi Nema u stvarnosti. Nema u stvarnosti Ima u pjesmi. Nazonost Odsutnost. Nain znaenjskog proirivanja? Reci mi: Zna li netko: Izravnim obraanjem s retorikim pitanjem. Uopeno i retoriko. 395

Rima (znaenjski):

Pamet mi dodijala I molim i hvala (Eh, da sam barem) na kraju svijeta (Gdje) nitko ne eta A veer Me pee U ledu izgara Od svjetlosti i iskara

Pitome i jasne vode teku U ovjeku Na svom odru Laganu i modru.

SINTEZA:

Neobina potraga za vjenim smislom. Ili samo pjesma o otuenju ovjeka u modernom drutvu. Ili ak kroz razotkrivanje znaenjskog djelovanja rime: metafiziki odgovor na ovjekovo postojanje. Traim jo uvijek odgovore. I Vi ete se ovoj pjesmi uvijek iznova moi vraati. Potraga traje.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

396

MORE DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA MORE LJUBAV

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA JOSIP PUPAI (1928 1971)

Kie pjevaju na jablanima, 1955. Mladii, 1955. Cvijet izvan sebe, 1958. Ustolienje, 1965. Moj kri svejedno gori, 1971. Pupai kontra agitpropovske pjesnike estrade!!! Vlastiti doivljaj, istina i ljepota.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

INTERPRETACIJA Astrofina. Stih? Razliitost grafije? Nedostatak pravopisnih znakova Reenini prijelazi teko odredivi sloboda??? 397

Jedno ili vie mora? Je li drugo more neto drugo na alu vrh brijega? Ili je pjesma samo pejzana??

SINTEZA:

Nakana sinestezijskog uinka i slobodnih reeninih prijelaza uvijek je dvojba: tone, jasne i precizne odredivosti Nema. Pjesnik je ne sugerira. S nakanom nas ostavlja u dvojbama. Kao valovlje mora koje oslikava, pjesma se opire konanoj interpretaciji na trenutak ponudi odgovore i onda ih ponovno zatrpa/prekrije. Pa ipak se usudim rei da se ljubav prema eni stopila u ljubav djeaka s one strane Mosora i da More pjeva o obje ove ljubavi.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD Ogled: Uloga veznika u Pupaievoj pjesmi More???

398

DOI E VRIJEME DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA Doae Iekivanje

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA

VESELKO KOROMAN 1934.

Crne narane, 1965. Svjetiljka od trnja, 1971. Sjaj i rana, 1975. Dok vlada prah, 1986.

roman: Mihovil, 1983.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA Razgovarajmo o onome to jest kako bi razgovarali o onome to e doi. Kako vam ovaj poziv na razgovor razgovara s vaim doivljajem pjesme?

399

INTERPRETACIJA Tri etverostiha Stih? Ponavljanja? Varijacije u ponavljanju? to je funkcija opkoraenja? Simbolika tmine? Srp mjeseca? Srp vremena?

SINTEZA:

Uvijek bih rado prepustio drugima ono to na koncu mora se rei. I ja s duboko nadam da e doi vrijeme ekamo dugo. I je li sloboda na vidiku? U toj patnji preesto zaboravljamo da i ono to jesmo raa onim to e biti?! Jesmo li uvijek na razini Sebe?!

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

400

DAVNI HERCEGOVAKI KRAJOLIK DOIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA

Imate li sliku neke svoje idile? Neku sliku koju bi rado ponijeli sa sobom negdje daleko i utili je kao dio vlastita bia kojemu se uvijek iznova elite vratiti?

NAJAVA TEKSTA I NJEGOVA LOKALIZACIJA LUCIJAN KORDI (1914 1993)

Zemlja, 1951. (nadrealistiki naglasak) Od zemlje do neba, 1953. Pod arkadama neba, 1955. Grob u katedrali, 1962. Exodus, 1964. Probuene tipke, 1984.

Vizualna poezija atomolirizam Ungareti.

INTERPRETATIVNO ITANJE EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA STANKA

OBJAVA DOIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

Koliko je ova slika dio vae dananje percepcije stvarnosti? Osjeate li ipak toplinu ovih stihova?

401

INTERPRETACIJA

to pjesmu uope ini pjesmom. Zvuenje? Osjeate li igru glasova? Ne-obine rijei. Izbor rijei: to znae toponimi? Vama? Pjesniku? Biste li mogli pronai neke svoje Vama jednako bliske?

SINTEZA:

Toplina u svakom dahu. U svakoj rijei. Slike i zvuci. Vjenost tu podno neba Hercegovine. Sauvano. Obrubljeno. Uramljeno. I ponijeti samo. Daleko. Tamo. Sauvati. Zauvijek. Fra Lucijan.

ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD

402

TRAIM Traim pjesmu u rijei i dan u ovjeku, tiinu laganu i modru. Reci mi, gdje pitome i jasne vode teku? Gdje je ptica to pjeva na svom odru? Traim hlada, a sunce me pee i ginem od svjetlosti i iskara. Zna li netko gdje su krila koja donose veer, ljubav to u ledu izgara? Traim drvored u kojem nitko ne eta, grad u kom se ne govori ni molim ni hvala. Traim malo ludosti na kraju svijeta Jer mi je pamet dodijala. Nikola Milievi

403

16. OPA LITERATURA 1. Aurelije, Augustin; Ispovijesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1994. 2. Bognar, Ladislav i Matijevi, Milan; Didaktika, kolska knjiga, Zagreb 2002. 3. Culler, Jonathan; Knjievna teorija vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb 2001. 4. De Zan, Ivan; Metodika nastave prirode i drutva, kolska knjiga, Zagreb 2000. 5. Eagleton, Terry; Knjievna teorija, SNL, Zagreb 1987. 6. Iser, Wolfgang; Apelativna struktura tekstova u TEORIJA RECEPCIJE U NAUCI O KNJIEVNOSTI, Nolit, Beograd 1978. 7. Kayser, Wolfgang; Jezino umjetniko djelo, SKZ, Beograd 1973. 8. Manguel, Alberto; Povijest itanja, Prometej, Zagreb 2001. 9. Mattes, Wolfgang; Nastavne metode, Naklada Ljevak, Zagreb 2007. 10. MODERNA TUMAENJA KNJIEVNOSTI, Svjetlost, Sarajevo 1981. 11. Pandi, Vlado; Putovima kolske recepcije knjievnosti, Profil, Zagreb 2001. 12. Rosandi, Dragutin; Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja, kolska knjiga, Zagreb 1988. 13. Rosandi, Dragutin; Metodika knjievnog odgoja, kolska knjiga, Zagreb 2005. 14. Solar, Milivoj; Teorija knjievnosti (IXX. izdanje), kolska knjiga, Zagreb 2001. 15. Solar, Milivoj; Parafraza i alegoreza u GRANICE ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI, Naklada Pavii, Zagreb 2000. 16. Solar, Milivoj; Rjenik knjievnog nazivlja, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2006. 17. Terhart, Ewald; Metode pouavanja i uenja, Educa, Zagreb 2001. 18. Vasilj, Mario; Kurikulum tehnike kulture u elementarnom obrazovanju, Sveuilite u Rijeci, Rijeka 1997. 19. Vukasovi, Ante; Pedagogija, Hrvatski katoliki zbor Mi, Zagreb 2001. 20. Welek, Rene i Warren Austin; Teorija knjievnosti, Nolit, Beograd 1985.

404