You are on page 1of 302

Manil Suri

Doba Šive

Za Prem i sve ostale tigrice iz Bidre zbog žestine njihova duha i neustrašivosti njihove ljubavi

Chia&Exponto
www.bosnaunited.net www.crowarez.org

PRVI DIO

PRVO POGLAVLJE

Svaki put kada te dotaknem, svaki put kada te poljubim, svaki put kada ti ponudim svoje tijelo. Ašvin. Znaš li kako čvrsto sklapaš oči dok mi usnama pretražuješ kožu? Znaš li kako se upireš tabanima o moje tijelo, kako pružaš ruke, kako se rubovi tvojih grudi napinju pod mojim dlanovima? Jesi li svjestan svojih prstiju koji promiču mojom kožom, pokušavajući se sklopiti oko nečega za što bi se mogli uloviti, ali umjesto toga klize po mojem glatkom mesu? Ašvin. Primjećuješ li vlažnost koja nadire iz mojih bradavica i slijeva se niz kosine mojih grudi? Je li tvoj jezik to što osjećam, možeš li ukrasti kap ili dvije? Ašvin. Tvoje oči još su zatvorene, kapljice vlage rose ti nos. Znaš li koliko nevino izgledaš, koliko bespomoćno, dok navodim bradavicu prema tvojim ustima? Na trenutak te želim zadirkivati. Prevlačim bradavicom po tvojim usnama, samo da je dotakneš, a onda je izmaknem. Promatram tvoj jezik koji zbunjeno izviruje, prste koji se još uvijek otvaraju i sklapaju i grče, dok ti zabrinutost počinje nabirati lice? I ta bespomoćnost - ta nježna bespomoćnost u izrazu tvojega lica, ta potreba za mojim tijelom, za bradavicom koja je tvoja, za dojkom koju sam ti tako okrutno oduzela. Da, ljubav može biti hirovita, zar ne, drago moje? Ali, naravno, ja popuštam i prije no što sam počela: od izraza tvojega lica prožima me osjećaj krivnje. Dopuštam tvojim ustima da se sklope oko mene, osjećam pritisak tvojih desni, tvojih usana. Iznenađuje me snaga tvojih čeljusti - samo malo više snage, i već vidim da će biti boli. Tvoj jezik navlači moju bradavicu. Toliko uvježbano, toliko uporno, toliko odlučno; kako zna što mora činiti? Osjećam kako odgovaram. Svaki trzaj navodi tekućinu da poteče, crpi moju dojku, uvlači je u tvoja zahtjevna usta. Tvoja se stopala uvrću i odupiru o moj trbuh dok jedeš, ruke ti napokon pronalaze uporište na mojim grudima. Prsti ti se šire oko sićušnih dlanova, tvoja kraljevska jabuka, tvoj svijet, što ga držiš u rukama. Gubim se u ritmu tvojega sisanja. Umišljam li ja to ili postoji usporedni ritam koji odjekuje u meni? Žudnja koja raste u mojem tijelu i treperi pod mojom kožom. Osjećam kako crvenim, osjećam kako mi se dojkama širi boja. Tada ugledam tvoje lice. Čelo ti gubi zabrinutost, kapci ti više nisu čvrsto stisnuti i namreškani. Promatram osmijeh koji pokušava uzdići kutove tvojih usta, a vrućina u meni pretvara se u toplinu. Nema ničega, pomislim, dok puštaš moju bradavicu i okrećeš se prema meni, ispunjen. Ničega što može biti toliko zadovoljavajuće. Kasnije liježem pokraj tebe. Tako dobro pristaješ uz moje tijelo. Prije no što sklapam oči, još te jednom pogledam. Tvoje oči, tvoje uši, tvoje ruke, tvoja stopala, sve to provjeravam da se uvjerim da je još ovdje, još uvijek netaknuto. Čak i maleni zavijutak tvoje muškosti, ugniježđeno tako nevino između mesnatih nabora tvojih bedara. Sve sam to ja stvorila. Sve je to poteklo iz mene.

Dok tonem u san, pitam se hoćeš li ikada saznati te misli koje mi plove umom. Te monologe kojima se obraćam tebi, taj razgovor koji držim u svojem mozgu. Možda ću ti jednoga dana pričati o žudnji iz koje si rođen. O životima s kojima se možeš igrati, o planetima za koje se držiš. Ašvin, znak na nebu, zviježđe blizanaca. Ašvin, onaj koji je otišao prije tebe, onaj s kojim dijeliš svoje ime. Ti si nada i vatra, odrješenje, pročišćenje. Ti ćeš me izbaviti, zar ne, iz ovoga života u kojem sam se zatekla? Kada otvorim oči, ponoć je. Soba je u mraku, netko je ugasio svjetla. Automobilske su trube utihnule, bombajski autobusi prestali voziti preko noći. Negdje odozdo, s ulice, čula sam usamljeni cilik biciklističkog zvonca. Trake svjetla rastu i blijede po sobi, a zastori se nadimaju od zapuha svježeg zraka izvana. Sjena se odbija od zidova i klizi kroz sobu. To je obris muškarca, naginje se nad moj krevet. Razlivena mrlja lopatica stropnog ventilatora iza njegove glave oblikuje aureolu. Zrake svjetla s udaljene lampe naglašavaju njegov nos, njegovu bradu. Tvoje oči, pomislim zadivljeno kroz izmaglicu sna, tvoja brada. Posegnem da ti pomilujem usne; tople su i vlažne pod mojim prstima. Naravno, ja sanjam. Sanjam san u koji si dolebdio iz drugog razdoblja svojega života, da mi pokažeš kako ćeš izgledati kada odrasteš. Promatram tvoje ruke i noge, tako odrasle i pravilnih razmjera, dječje debljine više nema, zamijenili su je mišići. Imaš li brkove, želim znati, kovrča li se još uvijek tvoja kosa? Kao se uklapa sve to zajedno, te usne, taj nos, ta brada? Pomaknem se s ruba kreveta i ti sjedaš pokraj mene. Gladiš me po glavi, tvoji prsti prolaze kroz moju kosu. Moj sin, moj Ašvin, pomislim, dok me san ponovno vuče u svoju izmaglicu. Sve te godine ispred nas, da te gledam kako rasteš. Tvoje ruke dodiruju moj obraz, jednu stranu vrata. Zadržavaju se na mojem ramenu, a onda slijede liniju ključne kosti do udubine na vratu. Gotovo opet spavam kada mi trzaj na dojkama otvara oči. Prsti mi otkapčaju bluzu, dlanovi klize ispod odjeće da oslobode grudi. Pokrivač od dlaka na grudima zaigrano klizi mojom kožom; trbuh, struk, pupak, trlja se o moje bedro. Ugledam u lice za koje znam da ne može biti tvoje. Ventilator proizvodi zvrjavi zvuk dok uznemirava noć. Ruke me počinju gladiti na uvježban način. Usne silaze niz moju bradu, niz vrat. Osjećam kako mi u prsima brzo raste pritisak. Prije no što mogu išta reći, prednja strana mojega tijela je vlažna. „Dev", kažem. Naravno, ja znam, kako sam mogla ne znati? „Ponovno si vlažna", kaže Dev. Optužujuće drži svoj dlan u zraku i kroz tamu vidim svjetlucanje vlage na koži tvojega oca. Kasnije te noći ja sam u kuhinji, valjam chappatije. Tvoj ih otac voli svježe pripremljene - podgrijane je, kaže, teško probaviti. Tapšanjem sam upila tekućinu najbolje što sam mogla, ali moje bradavice još uvijek zatamnjuju materijal bluze. Iz dnevne sobe čujem zvuk soda-vode koja bježi iz boce, a onda nalijevanje tekućine u čašu. „Majčino mlijeko za bebu i mlijeko zrnja za tatu", kaže Dev. Znam da je već poprilično popio prije no što je došao kući. U njegovu sam dahu namirisala kiselu oštrinu.

Bacim chappati na rešetku i debelom je krpom o vrući metal pritiskam. Miris pržena brašna penje se do mojih nosnica. Nakon jedne minute odljuštim chappati i bacam ga u otvorenu vatru. Chappati se polagano nadima i ispunjava kuhinju svojim mirisom. Kada su chappatiji gotovi, pečem meso, režem luk i stavljam ukiseljeni mango na tanjur. Tada donesem sve u dnevnu sobu i odlažem ispred Deva, pokraj njegove čaše. „Zar mi se nećeš pridružiti?" kaže zaplećući jezikom. Zjenice su mu proširene, usta otvorena u razlivenom osmijehu. Pa ipak, uspijeva mu da bude zgodan. Gledam njegove pravilne zube, čist način na koji njegove usne uokviruju njegova usta. Tako će izgledati tvoj osmijeh, razmišljam, jednom kada se naučiš smijati. Na ovaj će način tvoje oči izgledati nevine, samim time što su preblizu usađene. Ovo je način na koji će tvoja brada određivati izgled tvojega lica, tvoje će uši diskretno viriti iz tvoje kose. Koliko snažno tvoje crte lica nalikuju očevima, ne mojima, čak već sada. Pogođena sam nepravdom toga. „Barem ima nekog mesa", kaže Dev, prinoseći ovčje rebarce prema mojem licu. Dok maše vilicom po zraku, umak iz mesa pada na pod. „Ja sam već odavno jela", kažem, uzimajući rebarce iz njegove ruke i odlažući ga na tanjur. „Ta vlaga", kaže dok se saginjem prema njemu, otirući umak s poda. „Kada se prošli put osušila, bila je tako ljepljiva. Po cijeloj mojoj koži." Glas mu postaje nježan, zavjerenički. „Ne bi li najprije mogla nahraniti Munnu?" Pokušava me pogladiti po kosi svojom masnom rukom, ali ja izmičem glavu. ,,U hladnjaku ima kreme s jajima", kažem. „Nemoj zaboraviti odnijeti tanjur natrag u kuhinju. Prošle je noći posvuda bilo žohara." „Žohari", kaže, zureći u hranu, kao da vidi cijeli konvoj tih kukaca kako mu marširaju preko tanjura. S ruba usta visi mu grudica ukiseljena manga. Dok se vraćam u spavaću sobu, ciljem kako glasno prazni svoju čašu, a onda je ponovno puni. Sjedim na krevetu u tami i promatram te. Trak svjetla boji ti čelo zlatom, a onda nestaje i slijeće ti na nos. Izgledaš tako smireno, tako spokojno, mogao bi reklamirati san. Pitam se bi li ti smetalo da te probudim. Prošli su sati od tvojega posljednjeg hranjenja. U mojim prsima buja hitnost. Žudim za utjehom tvojih usta na svojoj dojci. Radije ostajem na mjestu i gledam te. Svjetlo se malo pomaknulo ili se pomaknula tvoja glava. Zlato sada ocrtava tvoja usta i slijeva ti se niz vrat. Tvoj otac počinje pjevati. Čini to samo onih noći kada je krajnje pijan. „Hoćeš li upaliti vatru svojega srca", zavija, „da razbiješ tamu mojega života..." Pjeva tiho, kako se njegov glas ne bi čuo u drugim stanovima, ali dovoljno glasno da ga mogu čuti. Čak i kroz gutanje stihova probija se ljepota njegova glasa. Zadržavam dah kao da ne želim propustiti nijednu od njegovih riječi. Ti otvaraš oči. S tvojim osvijetljenim očima i grlom, izgleda kao da pjesma dolazi iz tebe. „Priđi bliže i uzmi me za ruku", kažeš, „odvedi me u život s manje boli..."

pretražuje praznu pozornicu i zaustavlja se na usamljenome liku odjevenom u crno. Vidim lice obojano toliko bijelo da se čini kao da lebdi bez tijela u briljantnom sjaju reflektora. „Upali vatru u svojem srcu". S pozornice se uzdiže glas. Pjesma se nastavlja. a ja otvaram oči i vidim da je oživio plavim i žutim plamenom. Žurno te podižem i nudim ti dojku. širi se zametak zasićenja. izlažući polukrug kože koji mutno sjaji ispod njezina grla. U stanki između dviju pjesama Roopa počinje premetati po torbi. Reflektor se gasi. Skrećem pogled s pozornice — s tamnih. leđima okrenutom prema publici. S uski joj vise jeftine naušnice. Sedamnaest mi je godina. neprirodno crvenih usana. oči pažljivo obrubljene crnilom. zlatnih grozdova.. Mi smo u Ramajas Collegeu u Delhiju. glad koja zaziva samo mene." Lik se okreće. „Da razbiješ tamu mojega života. . duše koje pate kako bi mi ostali mogli osjetiti njihovu bol. upaljač našega oca — potkradala je oboje.. pjesma ponovno počinje. razasute poput gradskih svjetala kada se gledaju s vrha planine. Roopa počinje petljati s ukradenim upaljačem. Dok mlijeko teče iz mojega tijela u tvoje.Odjednom pjevanje prestane.. „Samo ljubav može vratiti svjetlo. Izvlači srebrni upaljač koji čak i u mraku prepoznajem kao dragocjeno vlasništvo Pajia. Možda se radi o uzbuđenju svjetine ili je samo u pitanju moja mladenačka tvrdoglavost.. Tvoji se prsti upiru o dno moje dojke. „Samo ljubav. Gledam preko ograde balkona u točke svjetla koje se roje u donjim redovima. onaj koji je prošle godine dobio od strica Tejia. poput malih. ali kada gledam u oči tvojega oca. U njezinoj joj je ushićenosti dupatta razvratno pala do lakata." Sjedim tamo u mraku. Usne su crvene. Kada počneš sisati. Naušnice naše majke. tvoje usne ponovno okružuju moju bradavicu. savršenih očiju. mislim da otkrivam emociju koju samo ja mogu vidjeti. pjeva tvoj otac i ja sklapam oči da se usredotočim na muku koja se gomila u njegovu glasu. Svjetlo nemirno luta po podu. uzdižući se sada iz još mračnijih dubina. vidjela na filmu njihove priče. Čežnja koja istječe iz tjeskobe stihova. Gledam u Roopu. obraza koji podrhtavaju i gore. izgleda kao da svaka trepavica stoji crna i odijeljena nasuprot okolnoj bjelini. Impresionirana sam. slušajući glas tvojega oca.. bol. Baš kada pjesma . toliko bremenite da se pitam kako može dolebdjeti do mjesta na kojem sjedim.. Podiže ga iznad glave i svuda uokolo primjećujem ljude kako drže upaljene žigice i svijeće pa čak i male uljne svjetiljke.večer pete godišnjice Indije kao republike." Riječi su bremenite čežnjom. Vidim ti u očima da ćeš sada zaplakati. Čitala sam u romanima o takvim izmučenim dušama. čije je lice sjajno na svjetlu koje se odražava od pozornice. Na usnama joj je sjaj zabranjena ruža. „Hoćeš li upaliti vatru svojega srca?" nastavlja glas i sada netko stoji u pozadini balkona i pali reflektor. Nadnevak je dvadeset i peti siječnja 1955. Leprša po mračnom gledalištu i dopire do mene u prvom redu balkona. „Jer samo ljubav može vratiti svjetlo. gotovo purpurne. Roopini se prsti utiskuju u moju nadlakticu — moja sestra jedva da je svjesna toga dok se na svojem sjedalu naginje prema naprijed." pjeva tvoj otac.

Nitko na nas ne obraća pozornost. Roopa gleda u mene i ja shvaćam da me Dev pozdravio. „Idemo iza pozornice". preteći podizanje i spuštanje tvojih grudi. Primjećujem umrljani ručnik u njegovoj ruci. Dev stoji vitak i bez košulje iznad umivaonika. Vodi me niz prolaz omeđen zelenim zidovima do vrata na kojima piše NE ULAZI. objavljuje Roopa bezbrižno. Ja ću poravnati plahte na njegovu krevetu pokraj mojega. Još se nije spustio do usana koje su i dalje neprirodno tamnocrvene. naagu. a napola boje mesa . crvenim usnama. „Muška garderoba". Raširit ću tvoju deku i položiti te na njegov prazni krevet. štrcavog zvuka. na moje zaprepaštenje. kaže. kaže Dev Roopi ili meni. Zar je to sve što je potrebno. da izbriše tugu? „Moja sestra Meera". ali ja nisam odgovorila. pitam se. on odlazi do ruba pozornice i klanja se. „Zdravo". S obrazom na svojem jastuku promatrat ću te kako spavaš pokraj mene. a drugo je čisto. Jedno je oko još uvijek obrubljeno crnilom. otvorenih usta. Tada ulazimo. s dvije glave—jedna ima oko u obliku njegove lijeve bradavice. Tamo je crta od dlaka koje započinji ispod njegova pupka i kovrčaju se do početka njegova vrata. tvoj se otac naginje naprijed i ljubi moju sestru svojim crvenim. nisam sigurna. Zvižduk izlazi u obliku kratkog. A onda. godine pobjednik je Dev Arora s Ramjas Collegea. Roopa posljednji put šušuri svoje kovrče na koje je potrošila cijeli dan da ih oblikuje. Njegovo lice u zrcalu napola je bijelo.shvaćam da pere sloj šminke koja se širi do njegova vrata. u Delhiju. Kroz dim vidim nekoliko pjevača s natjecanja. Na bijelu plahtu iza njihovih leđa pribadačama je pričvršćena velika zastava Indije. a druga se izvija prema njegovu desnom ramenu. Protegnut će se na stolcu i zuriti u strop. Uskoro će tvoj otac prestati pjevati u dnevnoj sobi. Zaboravit će kremu i ostavit će tanjure tamo gdje jesu. zatravljena okom. bradavicom. Katkad. To je stvar koju mogu izvesti bolje od svoje sestre pa odašiljem dugački zvižduk savršena tona. a Dev se okrene. mrmljam. Tvoj otac još uvijek ima dlake koje mu se penju uz prsa. Trlja ih o mene svaki put kada želi da znam da on ima potrebu. Završeno je natjecanje u pjevanju u povodu Dana Republike i te l955. Možda si ih i ti čuo u meni.dostiže vrhunac. a onda dodajem: „Čestitam. glavama. kada leži na meni. modulirajući jačinu kako bih se pravila važna. Roopa se ne obazire na to. nakon što su pjevali svi natjecatelji. ali ja žustro klimam glavom. Nalik je zmiji. svjetlost koja bliješti. čujem kako šušte po mojoj koži. s uhom pritisnutim o moj trbuh. „Jesi li dovoljno hrabra da uđeš?" Vidim da me želi šokirati. tekuće crnilo koje se kovitla i nestaje u umivaoniku i osjetim ubod razočaranja. Kasnije. a ona pokušava sakriti svoje prste umrljane ružem. a onda stavlja prste u usta da zazviždi. u isto se vrijeme pale sve žarulje u gledalištu. objavljuje Roopa. Oči će mu se sklopiti — hrkat će i misliti da je još uvijek budan. Oči će mi se sklopiti." „Tvoja je sestra gotovo jednako lijepa kao i ti". Dev!" vrišti Roopa pokraj mene. zastori se razmiču posljednji put da otkriju suce koji sjede iza stola ukrašena girlandama. Zurim u njegova naga prsa. . Tvoj otac širi ruke da dočeka pljesak. „Dev.

Nakon toga ću te opet poleći na krevet tvojega oca. Zamišljat ću kako tvoje tijelo raste. Pitat ću se hoćeš li imati njegov glas. kako čvrsnu tvoji mišići. . I ti ćeš se probuditi i plakati da te nahranim. Bacit ću ukiseljeni mango i staviti posude u sudoper. Skinut će košulju i maknuti časopise sa sofe. Ujutro ću prokuhati mlijeko koje je donijela ganga. Moje će se oči otvoriti i stavit ću te na prsa. Naag se počinje uspinjati i uz tvoje grudi.Malo prije zore tvojega će oca probuditi vrućina. Spavat će s naagom koja se drži njegova tijela. Neću podizati buku i tvoj se otac neće probuditi. Rastegnut će se po njoj i preklopiti košulju da mu služi kao jastuk. Promatrat ću tvojega oca i misliti na tebe. Pokušat ću još malo odspavati prije no što noć završi. hoćeš li tako pjevati.

tankoj vesti s V-izrezom. nabadajući čačkalicom bananu posutu začinima i slatki krumpir i prinoseći to uporno njegovim ustima? Svuda oko nas oči su se širile zbog njezine neobuzdanosti. u Delhiju. ali njezine su se riječi izgubile u naletu siječanjskoga vjetra koji je zapuhao uličicom. „Tvoja je sestra gotovo jednako lijepa kao i ti. a onda nestašno dodala: „Hoćeš li malo? Za Deva?" Roopine su oči bljesnule. Niti je Roppa čula da to netko kaže njoj. žvačući ga s užitkom. Da joj nisam dopustila da me odvuče iza pozornice. pokazavši glavom prema listu na mojem dlanu koji je bio prazan. a ja sam vidjela kako je pocrvenjela zbog pogleda za koje se pretvarala da ih ne primjećuje. osim male. glasovi mrmorili o besramnosti mladosti. od vrste koju su svi ulični prodavači nudili po cijelom Delhiju kao najnoviji modni krik uvezen izravno iz Londona. objavila je Roopa. rekao je Dev. kada smo otišli na tržnicu na Chandni Chowk stajati na ulici i jesti voćnu salatu iz jedne od prastarih prodavaonica? Kada je Roopa uporno zahtijevala da ona nahrani Deva. a na Roopino očajanje." Nikada nisam nikoga čula da mi to kaže. „Vrlo je sladak". „Da pospem još chilija u prahu?" pitala je Roopa Deva. Prebirala je po svojem voću tražeći komadić ananasa da ga ubaci u njegova usta i zurila je u mene kada ga nije pronašla. otvorio je usta očekujući novi zalogaj iz Roopine ruke. Dev ja stajao okrenut prema vjetru raskopčana ovratnika košulja kao da je tenisač na Wimbledonu koji uživa u povjetarca vrućeg. „Meera ne voli ananas". žute piramide od komadića ananasa koju sam čačkalicom Izgradila na njegovu rubu. zašto nisi rekla čovjeku da ne želiš ananas.DRUGO POGLAVLJE Nekako se uvijek vraćam na taj Dan Republike 1955. dok sam promatrala. „Ako ga nisi željela jesti. Smiješio mi se i. Pitam se kakav bi mi bio život da nisam otišla na taj koncert s Roopom. ljutita što je Devova pozornost odlutala. da ga svi gledaju?" „Čuvala sam ga za kraj"." Svaki put nakon toga. Kada je ta ideja prvi put počela bujati u mojem umu? Je li to bilo u trenutku kada sam vidjela Roopu kako zviždi tijekom predstave? Kad sam iza pozornice vidjela izraz na njezinu licu? „Tvoja je sestra gotovo jednako lijepa kao i ti. rekao je da se ne može sjetiti na koju je od nas dvije mislio.Je li vam hladno?" upitao . Ili je to bilo nakon natjecanja. kada sam prvi put vidjela tvojega oca. . kada sam mu postavila to pitanje. što bi se dogodilo kada bih nabola jedan komadić sa svoje piramide i podignula ga prema njegovim usnama? Bih li i ja bila sposobna baciti se u vatru sablažnjenih pogleda? „Ona je uvijek bila petljavica u obitelji". ljetnjeg dana. Da nisam čula tvojega oca kako izgovara te riječi. rekla sam joj. rekla sam i nabola komadić. Prethodne je noći kišilo i hladnoća je bila bremenita vlagom koja nas je natjerala da čvršće stisnemo čačkalice. čela su se borala od negodovanja. umjesto da od njega gradiš Taj Mahal na listu. Promatrala sam pruge na Devovoj svijetloplavoj.

„Kažu da je šah Jehan unajmio stotinu glazbenika kako bi svirali pet puta na dan. moja je obitelj napustila kuću svojih predaka u Rawalpindiju i pobjegla u Delhi. a te će nas građevine sve nadživjeti. baš kao u doba kada su ga izgradili mughalski kraljevi". red. a sve još uvijek stoji gdje je i bilo. To je vrijeme u kojem sam ja trebao živjeti: u danima Mughala." Dok to govori. „Mogu jednoj od vas dati svoju vestu. bio je pun uskih uličica i bučnih bazara. S mnoštva štapova zabodenih svuda oko nas vijorile su se papirnate zastavice. Kada je postalo jasno da će grad pripasti Pakistanu. Savršeni. rekao je Dev. Od 1950." Crvenu sam tvrđavu prvi put vidjela baš prije Razdiobe. primijetila sam kako mu se čeljust napela da spriječi zube da cvokoću. Uz Devove stihove svijeće se pale jedna po jedna. pokušavajući ih razvući da si pokrijemo i ruke. „Britanci su došli i otišli. Zrak je bio toliko zasićen dimom da je izgledao zrnat. priljubljuje ruke uz bokove svojega mršavog tijela kako bi zadržao nonšalanciju svoje poze. Darya Ganj. ali ja cijelo vrijeme sanjam o tome. željeznim rešetkama. rekao je Dev. Ono čega se iz tih dana najživlje sjećam u svezi Crvene tvrđave jest Union Jack koji vijori navrh stijega. U zraku je lebdio miris vatre potpaljene na ugljevlju. Posebno je Biji bila preplašena svime time pa je nakon toga rijetko kada napuštala Stari Delhi. tražeći usput pokrajnju ulicu s parfumerijama. miješajući se s aromom hrane pržene na velikim. kada je progovorio o tome kako će se preseliti u Bombay kako bi na playback pjevao. Na njezinu vrhu danas leprša indijska . zamislite da vam nikada više ne zatreba šal ili vesta. a svjetla iz izloga prodavaonica cijedila su se prema nama kao kroz maglu.je kada smo Roopa i ja pritegnule svoje šalove.. a stroga geometrija njegovih trokuta i križeva tuče se s profinjenom zamršenošću minareta i lukova. u filmovima. a svaki se plamen održava u staklima tisuća zrcala na stropu i zidovima. „Pogledaj prema tvrđavi". Upravo ovoga jutra u novinama je pisalo kako su rane nastale zbog podjele zemlje na Indiju i Pakistan napokon zacijeljele nakon osam godina i kako su hindusi i muslimani diljem Indije bili spremni ostaviti sa strane pobune i ubijanja i pozdraviti budućnost ujedinjeni. koji je bio uznemirujući. Kada su ljude poput mene unajmljivali na dvorovima. sa svojim širokim bulevarima i golemim zgradama. Roopa je željela kupiti nešto kozmetike pa smo krenuli prema tvrđavi. bio je toliko drukčiji da je to isto tako mogao biti i London ili New York. Paji nas je svakoga dana vodio u drugi dio grada kako bismo upoznali svoj novi dom. kada je duša pjevača bila nešto što je čak i kralj znao cijeniti. godine naovamo ukrasi za tu proslavu postali su mnogo raskošniji pa su ove godine između stupova javne rasvjete bile razapete žice načičkane žaruljicama. „Roopa kaže da nikada ne bi mogla napustiti Delhi. dio Staroga Delhija u kojemu smo se smjestili. da se ispod te svoje hrabrosti i on smrzavao. Kako je to bilo dražesno. pokazujući prema luku koji se uzdizao pred nama na svjetlu sumraka. razmišljala sam. bijeli stupovi i uglačane arkade Connaught Circusa stvarali su simetriju. poput ranoproljetnih cvjetova koji su pozdravljali Dan Republike." Zamislila sam šaha Jehana i njegovu caricu Mumtaz kako se u tvrđavi naslanjaju na jastuke u Sheesh Mahalu. kada mi je bilo devet godina. „Sva ta stoljeća kasnije. U usporedbi s time Novi Delhi. Ali onda." Gotovo sam je uzela. Zamislite da živite tamo uz toplinu mora.

„Proba. a glava lagano zabačena. prije no što uspijem iskusiti bilo koju od pustolovina o kojima sam sanjarila ili ih vidjela na filmskome platnu. „Ovo je moja druga kći. „Trebali bismo i sutra doći ovamo. da vidimo vatromet". Nova. kao da se upravo predala ugodi posebno mekanog i luksuznog jastuka. „Smatra se da su potrošili popriličnu količinu rupija kako bi proslavili tu petu obljetnicu. Biji. ali mislim da su njegove riječi bile te koje su mi pomogle da se rodim prema svojoj sudbini. „. viseći teške i zrele meni nadohvat. čekajući da ih uberem? Stajala sam tamo upijajući užurbane. samo čekajte. Iako sam bila dvije godine mlađa.zastava na kojoj stoljećima star Ashokin kotači oblikuje most između hinduske narančaste i muslimanske zelene trake. Iza se protezalo prostrano. Slušajući ga počela sam se pitati što mi je pripremila moja budućnost i s kime ću je živjeti. odlučna da Iskoristi svaku marketinšku mogućnost. u poluosmijeh koji mu je lebdio na usnama. poput svjetlucavog poteza kistom koji je srebrom obojio tamnilo njegove kože. objavio je Nehru. rekao je Nehru. oživljava nova nada. s ujedinjenim identitetom za budućnost. viknuo je netko preko megafona. kupajući pješčenjak patriotskim vodopadima bijele. Oči moje sestre bile su sklopljene. a zastava je lijeno visjela na stijegu. Jesmo li dovoljno hrabri i mudri da iskoristimo tu mogućnost i prihvatimo izazov budućnosti?" Primijetila sam da je Roopa očešala zapešće o Devovu vestu i podvukla ruku ispod njegove. Meera. Roopa se nikada nije umorila od hvalisanja svojim fakultetskim flertovima. (Možda zbog laganog dodira s prstima moje sestre?) Ispod ruba njegove brade pruga šminke još je uvijek sjajila neoprana na njegovu vratu. Ispred mene je mutno sjajilo velebno pročelje tvrđave s urednim redovima prozora i vrata. uskomešale zvukove ulice. ujedinjena Indija.Prošlost je gotova i budućnost je ta koja nas sada zove". Izgleda čudno što optužujem Nehrua za svoj život. Osjetila sam kako me nešto stisnulo oko srca. zelene i narančaste boje. prije no što uopće dobijem priliku da dođem na fakultet. sjenu njegovih brkova. Koju priču namjeravam ispisati preko prazna prostora svoje vlastite budućnosti? Moji su roditelji već počeli pozivali obitelji perspektivnih mladoženja da dođu i pogledaju Roopu. a ja sam iznenada shvatila da su Devove oči . Pogledala sam u Devova usta." Cijelu su tvrđavu polagano počela preplavljivati svjetla. materijalizira se dugo njegovana vizija". pronašla je neki izgovor da u svakoj takvoj prigodi izvuče i mene na svjetlo dana. otvaranje mogućnosti prema većim trijumfima i dostignućima koja nas čekaju. o mladićima koje je upoznala čak i prije večeri poezije na kojoj su je upoznali s Devom.. rekla je Roopa dok smo promatrali kako radnici podižu velike portrete na tkanini Ghandija i Nehrua sa svake strane ulaza u Lahore za posebno slavlje sutra navečer. Zatim je zrakom zapucketao Nehruov glas: snimka govora koji je održao 1947. proba". Okrenula sam se i vidjela kako Devove usne dodiruju njezine prste. Još samo malo vremena i vidjet ćete da će procvasti u drugu Roopu. vozeći se na biciklima. Za Dan neovisnosti. „Diže se nova zvijezda. „Postignuće koje danas slavimo tek je jedan korak. široko nebo. zvijezda slobode na istoku. Koje su bile moje mogućnosti." Bilo je sasvim moguće da nas obje uda u godinu dana. učili su nas.. glatko i čisto poput plahte uronjene u tintu. Kada će biti moj red za romantiku? Iz Roopina se grla oteo mali uzdah. dok su lica muškaraca s ožiljcima prolazila pokraj mene.

onesvijestila se i pala na pod. Roopa je imala dobre zube. Imaš dvije godine manje od mene. „Ti mala vještico. Nehruov je glas utihnuo usred rečenice. Svi su se slagali da je Roopa bila ta koja je izgledala poput filmske zvijezde i imala svjetliju. „Daj uključi mozak". procjenjujući crte mojega lica okom stručnjakinje. možemo li ga isprobati na mojem licu?" Rumenilo je bilo kozmetičko sredstvo kojeg se Biji najviše grozila. previše je skup da bih ga razbacivala na tvoju tamnu kožu." „Tko je spominjao brak?" podrugnula se Roopa. Dva dana nakon što sam stigla Roopa se sklupčala i odbila dopustiti da je stave u krevet. stvar je u tome da si ti previše ružna. nego da u posebnim prigodama nacrta savršeno okrugli bidi na svojem čelu. gledajući me podsmješljivoj „Bi li sjedila ovdje živa da sam mu rekla?" „Morat ćeš im reći ako se udaš za Deva." „Sedamnaest ti je godina." Već sam toliko mnogo puta čula takve stvar iz njezinih usta da mi to nije smetalo.bile otvorene. „Ne znam". žilave udove i kuću je ." „O. crvena pasta iz Ajmera koju kršćanske ayahe razmazuju po obrazima. Paji je trebao biti odsutan preko noći. „Tvoji su obrazi pregrubi — osim toga. Ne ona užasna. molim te. To nije premlado. Usprkos komplimentima. a sada mi prijetiš? Što je. „zna li paji za deva?" To je bilo kasnije te večeri i bile smo same kod kuće. Samo sam premlada. obećam da neću reći Pajiju za Deva?" Roopa je dahnula. Uvozno. blistaviju kožu. „Što ako. zar si tako ljubomorna jer ne možeš pronaći dečka?" „I ja ga mogu imati. Roopa je sjedila ispred zrcala u Bijinoj sobi. eto zašto ne možeš pronaći dečka.da izgubi prvorođeno dijete u zamjenu za drugorođeno. a sama je posjedovala samo jedan štapić crvenog ruža za usne. a Biji je ugrabila priliku da odvuče našu mladu sestru Šarmilu da je blagoslovi sveti čovjek u Dhaula Kuanu kako bi njezini zubi izrasli ravni. Biji se počela bojati sumorne budućnosti . „Vidiš ovo? To je pravo rumenilo. Ne. moja sestra svejedno nije mogla odoljeti prilici da me sreže do korijena kako bi poduprla tu tvrdnju. kada me našminkaš. govoreći da je to nešto što pristaje samo licima kurvi i engleskih kućanica. ako poželim. Možeš li nas zamisliti na peronu kako mašemo zastavicom pošti iz graničnog područja?" Pronašla je bočicu koju je tražila i podignula je u zrak. rekla je Roopa. prestravljena. Biji je smatrala da je sva šminka nemoralna. da je njegov pogled bio usredotočen na moje lice. prekapajući po šminki koju je pokupila (na svjetlu uraganske svjetiljke) iz Chandni Chowka. a velika arhitektonska djela Mughala oko nas utonula su u tamu. kada je vidjela moja usta na Bijinoj dojci. „Njegov je otac neka vrsta željezničkog radnika na postaji u Nizamuddinu. Idućeg jutra. rekla je. da me promatrao dok sam ja proučavala njega. Roopa me jedanput pogledala i odjurila. Tada je nestalo struje." To se dogodilo nakon što su me donijeli kući od bake. Ja sam te odvela tamo. Služila se njime ne da namaže svoje usne.

Mogla sam ga ukrasti od Roope. Roopa se već naviknula na bebe. zgurivši se ne samo da uravnotežim rumenilo na obrazima. Šarmila izgledala ljepše nego ja. Bilo bi to kao da se bunite protiv zakona prirode . Tamo sam trebala ostati nekoliko mjeseci. Nije samo Biji bila ta koja je tetošila Roopu. nego i olovku za oči. Napokon sam procvjetala. No danas nisam namjeravala dopustiti Bhenji da se izvuče nazivajući me ružnom. Mogla sam posegnuti i ubrati vlastitu jabuku. zlatnu kožu. učinivši da mi obrazi izgledaju jarko rumeni poput slatkiša.Roopa više nije bila jedina. „Tvoj Dev misli da sam ja lijepa". nije bilo važno. nadoknaditi sve te godine favoriziranja kojim su je roditelji godinama obasipali. Umjesto toga. U svakom slučaju. prije no što bude prekasno. Šarmila i ja smo bez pritužbi nosile Roopinu staru odjeću i igrale se njezinim odbačenim igračkama. Ili je. tko je drugi bio u mojoj blizini da ga označim kao moguću metu? Nije li me sam premijer Indije. kojom je Roopa iscrtala moje kapke toliko napadno da su zurile u mene poput crteža što bi ga napravilo neko dijete. U našem je kućanstvu toliko duboko bilo ukorijenjeno pravilo da Roopa u svemu ima prednost da se tome nikada nije suprotstavljalo. zagristi kroz njezinu glatku. Ja sam. Ali sve to. i još je netko bio u stanju to vidjeti. senzualni okus. napokon se napunila mogućnostima i proključala ambicijom. položila me u kolijevku i naložila slugi da me vrati u selo u kojem sam rođena.protiv Zemljine sile teže ili dolaska monsuna. Roopa bi mu sjedila zdesna i prihvaćala darove u obliku hrane i voća sa samozadovoljnom dobrodušnošću idola u nekom hramu. I ja sam sada bila lijepa . zapravo. toliko svijetlom da ju je babica sigurno uzela iz kolijevke u obližnjem engleskom] dijelu grada. postati manje ružnom dok ne bude odlučeno da više neću traumatizirati sirotu Roopu.ispunjavala veseljem. Do trenutka kada se rodila Šarmila. zvale smo je „Bhenji".osim toga. Svi njegovi osmjesi i pogledi upućivali su na to da je Dev bio dostupan .a ja nisam bila dječak. „Ti ćeš osvjetlati obraz svojega oca i jednoga ćeš dana postati liječnica ili znanstvenica. Toliko lijepa da se ta ideja napokon uobličila. kao što je Biji predvidjela. jer bi korištenje njezina imena izražavalo pokazivanje nepoštovanja. Ja sam mogla osvojiti Deva. potaknuo da krenem u smjeru kojim sam planirala? . I tako me sljedećega jutra Biji spakirala zajedno s mojom odjećom. još bila ošamućena od porođaja i otvarala sam usta samo kako bih zaplakala. ja sam bila ta koja je zavijala svaki put kada bih ugledala Šarmilino lice." Inzistrao je na tome da je svake večeri hrani. Šarmila je ostala. Bilo je jasno za koga će se odlučiti . rekla sam i bila sam nagrađena nervozom i ljutnjom koje su joj prohujale licem. Na kraju je Roopa popustila i našminkala me. Paji ju je nazivao svojom „engleskom kćerkom". ponijevši me na sebi poput vala. kušati njezin slatki. Nehru. iako je namjerno nanijela previše rumenila. Roopa nije plakala i Šarmila nije bila poslana iz kuće da postane manje ružnom. Ali Biji nisu ganule moje suze. a njezine smo zapovijedi poštovale (ili nismo) poput onih koje bi izrekao roditelj. Pogledala sam u svoje lice. možda. s druge strane.

„Jer samo ljubav može vratiti svjetlo. poput peteljki cvijeća koje izrastaju na nebu i procvjetavaju narančastim. Pokraj njih polagano klizi šah Jehan sa svojom Mumtaz. iznad Indije. „Samo ljubav može vratiti svjetlo". Gandhiji tapka svojim štapom u ritmu glazbe. zaboravljena traka šminke. Dev me gleda. ohrabrujući ga. onda prema meni. naprije prema svojim nogama. kaže Dev. staza prema mojoj sreći koja se osvijetlila? „Samo ljubav. njegovi prsti glade moje. Ovoga puta tama čarobno guta Roopu prije no što se uspjela poslužiti njome da se priljubi uz Deva. kako rasipa svoj chandni". Trenutak kasnije nebo osvijetli galaksija iskri. ljuljajući se. . preko Adamove jabučice. a slijedi ga Gandhi. ostavljajući na plavo-crnom noćnom nebu bijeli trag. a nebo širi u CinemaScope. njezine pruge lepršaju nacionalnim bojama. Iskakuju plesači odjeveni kao britanski vojnici. a ljudi zastaju da bi slušali. Plotuni se razliježu kroz noć. salutirajući kao jedan. On sada stoji iza mene. I evo nas. svi poredani za veliku završnicu. a cigle na ulici svijetle kao po danu. a slijedi ga njegova glazbena svita. Oživljava Nehru i pjevajući se spušta sa svojeg plakata. a ja podižem njegove ruke i pritišćem mu prsa. svaku želju na ulici." pjeva Dev.. umilno poju. Počinje se lijeno penjati još raketa. plešući." Željela sam promatrati bjelilo mlađaka kako se podiže i spušta na njegovu vratu. U nebo se tiho podiže usamljena raketa. „Samo ljubav. pa prema Devu. „Hoćeš li upaliti vatru u svojem srcu. pa onda prema eksploziji iznad Crvene tvrđave." Kao odgovor stiže mekana eksplozija odnekuda iza tvrđave. „Zapjevaj pjesmu koja će vratiti svjetlo. „Pjevaj mi". ispočetka toliko tiho da ga jedva čujem. hraneći je grožđem. „Da razbiješ tamu mojega života. Tada dolaze nautch djevojke. združena u pjesmi. kažem mu. ponovno treperi blistava. „Pogledaj u Chandi. zelenim i bijelim. Osjećam kako miluju tkaninu moje bluze.. prelijevajući se preko njegove brade Oko nas se oblikuje krug. kako bi se poigravali na mojoj goloj koži. prateći njezin rub." Promatram oznaku na njegovu vratu kako počinje pulsirati.. Sada je moje grlo ono iz kojeg se izvija uzdah. okrugao i svijetao poput usamljene ulične lampe. Njegove usne lebde iznad mojega vrata. pokušavajući odlučiti na koje će se mjesto spustiti. okrećući lice prema nebu. uvijajući se kroz gužvu i vrteći ukrasne konope na svojim grudima. ali Roopa nije tu da ga čuje.. a ja zakopavam svoje lice u njegovu vestu i dopuštam da njegova pjesma odvuče svijet. od Mughala i Britanaca do Gandhija i Nehrua.Zamišljala sam da je u Chandni Chowku ponovno nestalo struje. a njegove riječi simboliziraju svaki glas. Gandhi i Nehru dobroćudno gledaju na lica iz svjetine podignuta prema nebu. prsima me pritišće o rame. „Hoćeš li upaliti vatru u svojem srcu?" počinje. Mjesec visi visoko iznad nas. spretno vrteći svojim pištoljima. Sklapa oči i otvara usta kao da može uhvatiti mjesečinu poput kiše. Prizor se prelijeva u Eastman Color. pjeva Dev. samo ljubav. Zastava se pojavljuje iz svojega skloništa u noći. Je li to moja budućnost prema kojoj pokazuje. Niz zavoj njegova vrata. da razbiješ tamu mojega života?" Bljeskovi osvjetljavaju lukove tvrđave kao na pozdrav iz topova upaljenih negdje iza zidova. ali ovoga puta nije bilo komešanja kada su se svjetla ugasila. samo ljubav".

možda jest otrovno. izvlači me iz kreveta i za uho odvlači u kupaoniću da ga oriba s mojega lica. Vraća se u ponoć.Zaspim s pjesmom koja mi leluja u ušima. s mislima o mojoj budućnosti s Devom. . a slatkiš sjaji na mojim obrazima još crvenije. Možda to jest rumenilo. možda Biji jest u pravu kada kaže koliko je to opasno.

" „Možda si viša čak i od mene. upozorila me kako bi bila sigurna da sam stavljena na dovoljno velike muke. kada su na pozornicu stupili brzi stisci i ukradena milovanja. na način na koji je koketirala s Devom. Cijelo me proljeće Roopa koristila kao alibi za provođenje večeri s Devom." Primaknuo se bliže meni i prešao rukom iznad svoje glave prema mojim obrvama. „Dvije godine. a onda niz usku cestu na kojoj su se poslagale rikše čekajući putnike. opet dva i pol centimetra. „Da. nevjerojatno. ta loša navika uhođenja koju sam poprimila jedva da je bila moja pogreška. da sam sada već bila stručnjakinja za to da se služim samo zrakom kako bih se sakrila. ja sam stajala u sjeni. Izvukla bi me iz kuće kako bi pokazala Pajiju da to samo nas dvije zajedno odlazimo." Na trenutak sam pogledala prema prstima koji su dodirivali moje čelo. Je li to bila igra koju je Roopa izmislila kako bi se zabavila. pa preko velikog." Bila sam unovačena da Devu prenosim poruke. Ako ćemo pravo. zaprepaštena tom objavom. Slijedila sam Roopu do postaje Nizamuddin. „Svaka velika romansa ovisi o onome što se događa u međuvremenu". Tamo nije bilo ničega iza čega bih se mogla sakriti. čekajući da se poljube). u zapečaćenim omotnicama. golog poteza tla koje je bilo raščišćeno za nove obijeljene željezničke četvrti poput one u kojoj je živjela Devova obitelj. već sam ih morala dostavljati ja. uhodeći ih. pa nemoj ni razmišljati o tome da pogledaš unutra". ali već sam ih toliko dugo uhodila (jednom čak i do kina Rivoli u Connaught Placeu. poruke (kako je Roopa izvela da to zvuči) od životne važnosti koje sam Iz nekog nejasnog razloga nije moglo izreći osobno. ali Devova je koža ostala hladna i gluha na mojoj. . Ali ako nas budeš promatrao dok stojimo Jedna pokraj druge. „Koliko si mlađa od svoje sestre?" upitao je jednoga dana. Čekala sam da još jedanput eksplodira vatromet. „Potpisala sam se na poleđinu. hajde da vidimo. primijetit ćeš da sam viša od nje gotovo dva i pol centimetra. Zar me se zaista može kriviti što sam željela čekati iza nekog stabla kako bih mogla promatrati što će se dogoditi? Katkad sam se pitala je li Roopa shvatila da sam joj ja suparnica. a onda bi od mene očekivala da se izgubim onoga trenutka kada bi došao Dev. čekala sam struju koja će proći između naših prstiju.TREĆE POGLAVLJE Onoga dana kada je Roopa rekla devu za mornaričkoga časnika s kojim će se zaručiti. „a to je uloga koju ti je sudbina namijenila. gdje sam sjedila u redu iza njih. rekla bi mi. nakon što je pogodila koja se nepodopština budi u mojem timu? Je li mogla isplanirati moje zadatke točno očekujući da će se moja ruka očešati o Devovu? Slučajni je dodir uskoro doveo do namjernoga. Tada sam shvatila da zbija šalu sa mnom i odmaknula sam njegovu ruku.

njegova je koža bila još svjetlija od Roopine i zračio je nekakvom obuzdanošću i nadzorom nad stvarima. Tijekom tih ekspedicija nada mnom je uvijek lebdjela mogućnost da iskusim bijes svoje sestre. bijelih cipela koje je pažljivo odvezao i ostavio pred našim vratima.je li doista mogla biti toliko hladnokrvna dok se spremala prekinuti s Devom? Već je bio travanj i bugenvilija koja se divlje probijala kroz ruševine bila je načičkana cvjetovima. Iako. Nekoliko puta i jesam otišla u taj kafić — nalazio se točno prekoputa Ramjas Collegea. poput ljutite božice koja iznenada puca iz svojih naoružanih ruku. posluživši se fakultetskom kupaonicom da oponašam njezinu tehniku nanošenja šminke što sam se bolje mogla sjetiti. „Sawhneyeve djevojke su svaki dan sve ljepše i ljepše". „Što si to učinila svojim očima?" upitao je Dev kada sam si prvi put dala maha s olovkom za obrve. ne mogavši govoriti.. Možda je to uhođenje učinilo toliko privlačnim uzbuđenje da bi me moja demonska sestra u tome mogla uloviti u svakome trenutku. potpuno suprotno od bezbrižne prirode koju je odražavao Dev. pružajući mi još jednu namirisanu omotnicu da je isporučim Devu. Netko je rekao da je Fazi bio Sufi mistik prije vremena Mughala. a već časnik.„Zašto nekog poslijepodneva ne bi došla u kafić Sangam? viknuo je Dev za mnom dok sam. „Tako mlad. i otrčala. gdje ćeš se sastati s nama?" vikao bi glas za mnom. Bio je odjeven u savršenu bjelinu . Zvao se Ravinder. . a ja bih čula zvuk bučno odloženih čaša. „Ta ti šminka ne pristaje na način na koji pristaje tvojoj sestri . zacrvenjelih obraza i visoko podignute glave. Nije opasnost bila ta koja me toga puta izvukla van. Mornarički se časnik pojavio sa svojim roditeljima na našim vratima već prije nekoliko dana. a ja bih brzo izgovorila gdje se Dev treba sastati s Roopom te večeri i otišla. Možda je stvar bila u njegovu izgledu. Izgledalo je da moji roditelji to podržavaju . rekao bi netko." No nastavila je s Devom kao da se ništa nije promijenilo. rekla je. gdje su Dev i Roopa studirali.naša je baka čak nježno nazivala Roopu svojom „malom Durgom". „Najbolje je ne ureći stvari djelujući naprečac". Je li to bio cilik Roopina smijeha . Roopa se u trenutku mogla preobraziti iz drage u goropadnu.od okrugla. Pocrvenjela je: bilo je to nešto za što nisam znala da je sposobna. Mladići bi zviždali i smijali se." Nikada nisam uspjela skupiti hrabrost da sjednem za Devov stol sa svim njegovim prijateljima. Sada sam se šuljala iza njih dok su oni hodali prema napuštenoj grobnici Salima Fazla. brzo odmicala. možda u njegovoj uniformi. Klimnula sam. iako su drugi tvrdili da je on jednostavno bio najomiljeniji ministar. toga posljednjeg dana u Nizamuddinu bilo je drukčije.A što je s tobom. ali vidjela sam da je Roopa od samog početka bila uhvaćena na prepad. već potreba da svjedočim vrhuncu priče koja se toliko dugo odvijala. „Kako je ona. meni u priznanje. Čak sam ukrala i malo kozmetike iz njezine torbe. Jesi li vidjela?" izjavila je čim su otišli. draga moja. bijela šešira na svojoj glavi do ulaštenih. moja slatka i slana?" upitao je Dev toga jutra kada sam ga informirala o rendezvousu s Roopom u Nizamuddinu. kao da šušur bračnih pregovora koji se počeo kovitlati oko nje tih sljedećih dana nije postojao. U svakom slučaju konkurentski sjaj svetišta Hazrata .pokriva svježinu tvojega lica.

ušuljala sam se unutra. uklesane u zid. u kakvu je stanju ostavila Deva? Kada mi je postalo nepodnošljivo da još dulje čekam. Prišla sam bliže i primijetila da su mu oči zatvorene. Kapci su mu zatreperili. Oko njega su u travi blistali komadići slomljene boce. Nisam dovoljno dobar za Sawhneye. a svjetlo koje se slijevalo kroz lukove isprugalo je njegovo lice narančastim i crvenim. Izmislim prizor. katkad izmanipuliram svoje pamćenje da napravi jedan trik. kada je progovorio: „Znao sam da ćeš doći. Nisam dovoljno bogat za tvoju obitelj. Sva ta njezina obećanja da ćemo zajedno pobjeći." Ispružio je ruku i ja sam je prihvatila. Zraka sunca promašila je njegovo čelo pomilujući mu trepavice. Ali Dev nije bio tamo. „Trebao sam to očekivati. zar ne?" rekao je na posljetku. Nekoliko minuta kasnije istrčala je van. Počele su me preplavljivati misli o tome što je Roopa mogla učiniti . Kolale su glasine da su ga Britanci iskopali i odnijeli u jedan od svojih muzeja u Londonu. Dijelovi zida osipali su se na mjestima gdje su prije tko zna koliko desetljeća strgnuli pločice za uspomenu. veliko cementirano udubljenje u središtu izbe označavalo je mjesto gdje se nekoć nalazilo. ali on se nije pomaknuo. Sunce je zašlo iza zida i njegove trepavice više nisu bile zlatne. a ja sam čula trube skutera koji putuju kući.Nizamuddina (po kojem je i taj dio grada dobio ime) već je prije mnogo vremena sve hodočasnike svratio prema sebi. Sunce je zaranjalo iza zida prema kojem je bio okrenut. kao što je sufijski svetac ležao u svojem grobu. opisujući mene kao pasivnu. kao da želi svoje osjećaje zadržati unutra. kao onu koju vodi Dev. No koje god uspomene da prizovem. „Ona se neće vratiti. kao da je zabrinuta jer ih netko promatra. ali ulaz u svetište ostao je prazan. držeći rub sarija pritsnut o svoja usta. Promatrala sam iza grmlja kako Dev vodi Roopu kroz rupu u žičanoj ogradi prema svetištu i njegovim zidovima obloženim pločicama.. bojeći im vrhove zlatom. Samog svetišta nije bilo.koliko je bila okrutna. . „Udaje se. Nisu stali da se poljube ili zagrle na vanjskom dvorištu kao što su to obično činili. ali nije otvorio oči." Kada se u mislima vratim u taj trenutak. „Dev". s dijalogom." Oči su mi i dalje bile sklopljene.I ti si došla posljednji put. Napola sam očekivala da ću vidjeti Deva u tome četverokutu. ali nije izašao. U izbi je bilo hladno i mračno. riječi koje tada izgovorim . omatajući svoje prste oko njegovih. zar ne? Vidio sam kako se skrivaš iza bugenvilije. Protjecale su minute. Čekala sam da izađe i Dev." Dev se kratko nasmijao. Htjela sam ga dotaknuti. ruku uredno prekriženih na prsima. toliko mračno da su se crteži cvijeća na pločicama činili poput nijansi sive. ruku ispruženih iznad glave kao da se proteže nakon drijemeža. Ležao je u travi lica okrenuta prema zalasku sunca. poput dragulja koji su okruživali rezbarije u hramu. prošaptala sam. Pronašla sam ga s one strane malih vrata na udaljenome kraju. u dvorištu s druge strane. Zagraktala je vrana. ostavljajući Fazlovu grobnicu da trune u tihoj usamljenosti. Posljednje što sam vidjela prije no što su nestali u izbi bilo je kako Roopa nervozno gleda preko svojega ramena.

odrastao. Prsti su nam još uvijek isprepleteni i Dev juri ispred mene. promatrajući ples plamenja na licu onoga drugoga. Unutra smo nesigurni što da učinimo. miris jedine osobe koju sam poljubila. „Roopa nije jedina". zahvalna što tama skriva izraz mojega lica. pa nema kiše. Ali ipak trčimo zajedno. ne samo njega. Osim što je travanj. tama nas je učinila stidljivima. osim kamina u kojem Dev brzo pali vatru.nikada se ne mijenjaju. ležeći na leđima na tome krevetu. ja se odmaknem. Suza curi s jedne strane Devova nosa.zasićen dimom cigareta. Odjednom udahnem Šarmilin mliječni. ali izgleda da Dev to ne primjećuje. Evo me ovdje. dok smo se igrale „kuće". gdje je sufijski svetac Šalim Fazi nekoć ležao. I opet. I sada je ovdje četverokut usječen u tlu za nas.kroz dvorište. Pronađemo uže i razapinjemo ga preko sobe da stavimo sušiti svoju odjeću. Dev u hlačama. moje sjećanje se poigrava mnome. Gužva . ali i ushitom. čula sam se kako kažem. „Postoje drugi. Kakav bi bio Devov dah . Primjećujem njegove usne — razdvojene su upravo toliko da se počnem pitati kako bi njegova usta ležala na mojima.preplašena. Dvoje glumaca zamrznuta u pokretu. koji je od kiše postao proziran." U kutu njegova oka treperi suza. a onda nestaje i čarobno otkriva mozaike na zidovima. osjećajući vatru na našim tijelima. Unutra je gola soba. poput bosiljka. dok tkanina moje bluze dijeli cement od kože. čekajući sljedeći prizor iz scenarija. bi li pritisnuo svoja prsa o moja. koji snažnije osjećaju tvoju bol. Ruka mi se sklapa oko komadića pločice koja je odnekuda otrgnuta. Stojim tamo želeći da groznica mine iz mojega tijela. Oko mene podrhtava tama. Dođemo do jedne napuštene kolibe i Dev otvara vrata udarcem noge. dječji miris. a onda nestaje u njegovoj koži. tako da nam se odjeća prilijepi za kožu? Zamišljam nas dvoje kako trčimo po livadi. pokraj zida. muški? A kada bismo se poljubili. pod nebom osvijetljenim munjama. Je li uopće svjestan što sam mu priznala? Osjećam bijes prema Roopi zbog vlasti koju ima nad Devom. nema užeta da ga se razapne. pridružujući se ligi poljubljenih. Njegove usne razdvajaju moje i ja u njegovu dahu osjetim miris ne dima. Stojimo na suprotnim stranama zastora. ni odjeće da je se stavi na sušenje. kao da nas doista progoni oluja . kao što sam vidjela da rade junakinje u filmovima? Bi li iznenadni tuš natopio naša tijela. Ispunjena sam razumijevanjem. očaj koji je sigurno razdirao sve prikladnike pred kojima se hvalisala. kroz vrata kroz koja smo došli. Željela sam osvetiti godine njezine arogancije. Svlači svoju košulju. Je li Dev onaj koji prilazi bliže ili sam to ja? Osjećam kako Devov palac prelazi mojom donjom usnom kao da otire mrvicu koju je tek sada primijetio. a ja razmatam svoj sari. već svježine. preko obronaka dok se iza nas valja grmljavina. Nema vatre koju bi se moglo upaliti. ja u bluzi i podsuknji. Napipam obris utisnuta cvijeta i trljam je kao hamajliju za sreću. ali nije jasno vodi li on mene ili ja požurujem njega. Njegov jezik klizne unutra i ispituje unutrašnjost mojih usta ispitujućim milovanjem . Obujmljuje moj potiljak dlanovima i navodi moja drhtava usta prema svojima.

oteklih rubova. Neko vrijeme samo ležimo tamo. ni pjevača u pozadini koji pružaju nagovještaje. pomiješale s . Moja je sudbina bila zapečaćena u trenutku kada je Devovo tijelo pritisnulo moje o grob. „Nisi to mogla učiniti.plavih latica okružuje prašnike žute od peluda. S njegove se kože diže blagi miris znoja. što će svi reći? Tada se pojavljuje Roopa. ali ona se podsmjehuje. Naag je ponovno dopuzala na njegova prsa." Sve što sam morala učiniti da Roopa nestane bilo je da trepnem. Odlučila sam proći onu točku na filmu kada glazba izblijedi u ništavilo. Mislila sam da će njezino lice biti preplavljeno bijesom. to su mišići koji se još razvijaju. Možda su se oči. „Ništa nismo učinili . da prekinem ovu nepomičnost. da završim ovu igru. Svjetlost treperi nja njegovim prsima. za koju znam da se tamo krije. Nema pjesama koje objašnjavaju napredovanje prizora. paleći druga pitanja poput odbjegla plamena. a ljepljivost stigmi drži joj se za ljuske. rekla sam na posljetku i prinijela njegove prste usnama. nisi mogla biti smjelija od mene. Sklapam oči i navodim Devovu ruku do uzice za povlačenje oko mojega struka. Dev oklijeva pa se naginje nada me.. U mozgu mi treperi džep vrućine. kao da se u nekome kutu upalila vatra. Osvjetljenje je previše slabo da otkrije naag. a onda se zaustavlja i čudnim pogledom promatra moje lice. što će učiniti Biji.nema razloga za strah. Njezino tijelo razmazuje žuti pelud. Pločica mi je skliznula iz prstiju." kaže." Osim što ga je bilo. zar ne?" činilo se da kaže. Razvezuje moje salware. „Nema ti zbog čega biti žao". uspije istisnuti. „Žao mi je". vrat i lice. Odlučila sam krivotvoriti svoju sudbinu. Dev se izvlači iz hlača. Mahnem rukom kao da tjeram muhu. Primjećujem da me poziva senzitivnost iz nekog dijela mojega tijela koji ne znam imenovati. Zamišljam kako oživljava.. „Nisi mogla ići dalje. Zašto sam ovdje sama s Devom? Kako sam završila u ovom položaju s njim? Nije li Biji provela cijeli život upozoravajući me na točno ovakve situacije? Što će misliti Paji. kao u nekoga tko još nije sasvim odrastao. Osjećam kako mi trbuh postaje vruć. Skinuo je košulju. koje su nas promatrale. meljući plave latice koje se bude. Dev se podiže na lakat jedne ruke. ja sam je izazvala." Glas mu je liko napet da se riječi jedva probijaju. iako nije bilo kiše. nogu među mojima i bori se da otkopča remen. pa moje grudi. Grlo mi steže nalet panike. Čujem kako Dev iza mene navlači hlače i okrećem se da ga pogledam. Prebaci se na tlo pokraj mene i stavlja ruku preko lica. Topla i tekuća svjesnost koja nevidljiva napreduje ispod moje odjeće i oblijeva mi kožu. kako bi to rekao Nehru.. „Ne znam što sam. Ono što ne shvaćam jest da nije važno što smo stali tamo gdje jesmo. No umjesto toga. Oko mene počinje plesati panika. crvene i paperjaste tučke. cvjetovi su se povukli na svoj zid. Obris njegova tijela iz ovoga kuta izgleda još oskudniji. Dev je taj koji gubi živce. tijelo joj je ponovno crta od njegovih dlaka. Moram li i ja nešto svući zahtijeva li pravilo da i ja uzvratim nečim takvim? Filmovi nikada nisu otišli ovako daleko. Osjećam grubi cement na traki kože oko svojega struka.. Ja jednostavno.

vrata željezničke kućice pokraj Devove. već dvije". bugenvilije pogažene. dok se mi na grobu držimo za ruke. Ali sada je dvorište već bilo prazno. „A s drugom se skinuo. i znam da mi tijelo još uvijek žudi za njim. . U međuvremenu. Možda bih. Zgodan je. to je istina. Proteklih nekoliko dana i on je uhodio Deva. Ali osjećam li doista ono što obećavaju pjesme." Izgovara to toliko očarano. rahim. Ovdje je. To se događa nekoliko minuta prije no što supruga šefa postaje dolijeće do nas. dakle. bez daha je prebrojavao neovlaštene upadače na njegov teritorij. ja razmišljam da je možda najbolje što je Dev stao tada kada je stao. navela Deva da se dade u potjeru. sin šefa postaje. „Ne jedna djevojka. jesam li spremna biti zaljubljena u njega? Što ako je i moja sudbina da se udam za mornaričkog časnika u bijelim cipelama i odgovarajućoj kapi? Stišćem prstima Devove. koji se voli pretvarati da je čuvar grobnice Salima Fazla. gestom za koju se nadam da neće odati ništa više od prijateljstva.pločicama mozaika. traka prazna tla s otiscima stopala. da sam čula korake kako se povlače. toliko provokativno da se njegova majka okreće od štednjaka i žuri van da istraži. Vrata su bila širom otvorena.

jer smo se tamo okupljale samo kada bismo napravile nešto jako ružno. Glasine su se proširile gotovo odmah. koja je čak i sada jecala nad pahuljama mapuka koje su lebdjele u zraku. koji su imali najviše zemlje u državi . Danas sam osjećala veću tjeskobu no inače. Prestao bi samo onda kada bi nas dovoljno kaznio i kada je bilo vrijeme da oslobodi punu verbalnu snagu svojega bijesa. pažljivo promatrajući svaki naš tik i pokret kako bi postigao sve veći osjećaj straha i užasa koji je stvarao. ne bi mi palo na pamet da svojim roditeljima postavljam pitanja. Svi su sluge šaptali. Netko je mogao zaviriti u njih i izraz zamijeniti za veselje. za potpisivanje svojega imena. Paji bi u takvim prilikama počeo nadugačko i naširoko pričati dogodovštine iz svojega života. bilo je to što je značio brak. Zidovi su bili obloženi knjigama koje je objavila njegova tvrtka. Kada smo sjeli ispred vatre znao sam što se događa. Sjećam se kako je stiskala tu lutku. „Mojoj je obitelji. za njezin tiskarski posao. Ono što nisam znao. a ne lijevim." Stajala sam ispred Pajija u knjižnici. Čak i da sam mogao.pa se njezini roditelji nisu potrudili da je školuju. znao sam da sam oženjen tom djevojčicom. nego je bila i djevojčica iz obitelji zamindara .možda su seoske djevojčice odgojene na taj način. „Nismo imali gotovo ništa zajedničko. rekao mi je otac. prljavu lutku. Šarmila i ja (a vjerojatno i Biji) bile smo užasnute tom prostorijom. Tvojoj je majci bilo deset plakala je kada joj je svećenik rekao da ne može zadržati svoju lutku tijekom ceremonije. djevojčicu koja će četiri godine kasnije doći živjeti u našu kuću još uvijek stišćući istu. a njezina je obitelj posjedovala šume i pilanu pa je naš brak bio logična stvar. „Zar nemaš nimalo samopoštovanja? Zar ne znaš da postoje granice koje se nikada ne prelaze? Zar si doista mogla biti toliko ljubomorna?" Prestala je razgovarati sa mnom prije no što sam uspjela objasniti. Paji nas nikada nije tukao. nisam se žalio. kojoj je ruka zašivena natrag. poput tihog bubnjanja čiji je otrovni zvuk pokrio naše susjedstvo koje je ležalo osam kilometara sjeverno od Nizamuddina. Dogovorili su taj brak prije no što sam se ja rodio i oni su znali što je najbolje. Sjećam se da sam pomislio kako je to smiješna djevojčica i tako nepopustljiva . . Ne samo što Romini nije bila odgojena u gradu. pa se činilo da čak i paanwalla iza ugla iskosa pogledava kada sam prošla pokraj njegove tezge.ČETVRTO POGLAVLJE Oženio sam se tvojom majkom kada je njoj bilo trinaest". Pa ipak.vjerojatno onih. Nije bila ništa više od komada krpe povezane koncem. Što je značilo za mene da imam ovu djevojčicu za suprugu." Pajijeve su oči trepnule. trebao papir. a vateno je punjenje stršalo van. Naravno. Jedino što su je naučili bilo je da se posluži svojim desnim palcem. Roopa. znala sam zašto sam pozvana. Roopa je bila bijesna. ali ja sam znala da je to sjaj bijesa. Za razliku od Biji. toliko čvrsto da joj se ruka istrgnula kada ju je njezin otac pokušao iščupati iz njezinih ruku.

kako su potrebne nove publikacije da smire bijes zbog Razdiobe. „Moj je otac želio da postanem liječnik". pa nam je po kilogramu platio dvije paise manje od uobičajene cijene. „Želio me poslati u Englesku da tamo studiram. nakon još jedne besane noći. No Harilal je morao sve ostaviti za sobom. „Iz nekoga čudnog razloga uspjela se oporaviti.ali tada će se morati baviti glasinama. Nisam se mnogo brinula o malo vjerojatnoj prilici da se vjenčamo. Na posljetku su korice potrgane. Moja incijativa za tiskanje Nietzschea ležala je nepročitana u skladištu." U tom nas je trenutku Paji uvijek podsjećao da smo mi jedna od sretnih obitelji koje su neozlijeđene uspjele pobjeći iz Rawalpindija. skupljač je tvrdio da je zlatni obrub nečist. Znala sam da će Paji biti zaprepašten i zabraniti taj brak .ja. Harilalu je dodijeljena preša u Karol Baghu. Odjeća mi je zapela u mašineriji. Odluka da Harilal umjesto toga počne tiskati vladine dokumente. „Na žalost. odlučila sam da će mi biti najbolja strategija da objavim Pajiju da se želim udati za Deva. Tvornicu je preuzeo jedan muslimanski radnik koji je datume iz 1948. Uspio je nagovoriti Harlala da otisne komplet pamfleta koje je vidio u jednom stranom časopisu: izbor iz najpoznatijih svjetskih filozofa: svi. Kako bi se toj povredi dodala i uvreda. Zahtjevi zahuktale nove ." Šest godina kasnije rodila se Roopa. „Zamisli moj užas .Jučer. Bio sam u takvoj depresiji da sam se jedva vukao u tvornicu. tvrdih korica i rubova stranica optočenih zlatom." Obgrlila sam se rukama kada se Paji primaknuo kraju svoje priče. čak i ako je istina da netko jest ubio našeg psa prije no što smo otišli. koji su napustili Britanci. napisala sam mu pismo i ubacila ga u njegovu večernju poštu. Bilo je relativno lako ponovno sve posložiti u Indiji. koji sam uvijek sebe smatrao ateistom .tako da su se Pajijevi ujaci počeli raspitivati o djevojkama koje bi je mogle zamijeniti. Umjesto toga dao se u tiskarski posao svojeg oca Harilala. Srećom za mene. a papir prodan skupljaču članaka. rodila mrtva. od Platona do Nietzschea. I sama se Biji jako razboljela i svi su očekivali da će umrijeti . Paji nikada nije otišao u Englesku da postane liječnik. došla je Razdioba. „Znao sam da ga moram odgovoriti od toga da se vrati kalendarima — nisam se više mogao vratiti bavljenju mnogostruko naoružanim Ganešom." Poslušno sam zurila u pod dok se Paji prisjećao kako je Biji zatrudnjela baš kada su rezervirali putnu kartu. godine (koji su već bili otisnuti) zamijenio stiliziranim citatima iz Kurana. Glavni su im proizvod bili religiozni kalendari kičaste slike Lakšmi i Ganeša (za Sikhe Guru Nanaka) na čijem su dnu stajali papiri s datumima koje se moglo trgati. Budući da nisam imala hrabrosti svoju nevjerojatnu ponudu izreći Pajiju u lice. Moja je obitelj inzistirala na tome da pokušam ponovno. Liječnik je rekao da bi je još jedna beba ubila. Ali Paji nije bio spreman odmah progovoriti o pismu.odjednom sam po cijeli dan okružen tim božanskim slonovima i božicama i njihovom vojskom." Paji je svojem ocu očajnički govorio o Nehruovoj svjetovnoj viziji nove zemlje . djevojčica. hindusi i muslimani nisu do kraja završili s međusobnim ubijanjem. Kako je put otkazan samo kako bi se beba. rekao je. Razvio sam alergije na miris tinte. pa sam to i učinio. Harilal je pristao na početno tiskanje u količini od dvije tisuće kompleta od kojih će se svaki sastojati od šesnaest malih svezaka. da se muslimani i hindusi združe.

Tada je došla Šarmila. stabilni. pa je živjela samo dva dana." Kada sam je pokušao naučiti pisati. Supruge koji će biti kompatibilni. Bilo kako bilo. a usne su mu bile zavinute od tolike gorčine. poput pacijenta koji se oporavlja od nekakva tjednog liječenja." „U svakom slučaju.tvoj život. Svakog bi petka odlazio rano iz kuće." Pajijeve oči postale su mutne. to nije nešto čime se ponosim. Pogled na tvoju mlađu sestru ubio je duh moje majke. 'One moraju naučiti samo kako da nadgledaju sluge. 'One su unuke zamindara'. ništa drugo. „To nije bilo nešto što sam svojevoljno odabrao. Rohini bi se odmarala u mraku. objavila bi. To je suprug o kojem ti pričaš . Bacila je sve moje darove.birokracije. Obećao sam samome sebi da ću im pronaći dobre supruge. možda je moja majka nije tukla baš svakog tjedna. Godinu dana nakon Gandhijeva ubojstva 1948. rekavši neka umjesto toga odem učiti svoju drolju. odlučio sam se pomiriti s tvojom majkom. „Znaš li koliko sam se mučio da sve vas obrazujem? Vaša se majka borila sa mnom na svakom koraku toga mojeg puta. Još uvijek sam zazirao od mirisa tinte. Računajući dvije djevojčice koje nisu preživjele. Nije mi koristilo što moja supruga dobiva batine. Prestala je tući Rohini.. shvati Čak se i pas više ogleda oko sebe prije no . Petkom sam se počeo vraćati kući noseći darove. One koji će biti vrijedni da se ožene kćeri Sawhneya. Neću dopustiti da prožive sudbinu svoje majke i da pate. a ne da njime namaže usne. Njezina nevolja nije umanjivala moju. Harilal umro. Na njegovu je licu treperio osmijeh." „Postojala je još jedna djevojčica te godine. Možda se nekog petka samo pretvarala. Do trenutka kada je 1952. to je bila peta djevojčica koja se pojavila iz utrobe tvoje majke. Niti da prožive moju sudbinu. Ali usprkos svim pogreškama koje sam učinio u svojem životu. Polagano bi hodala dok bi mi u kuhinji pripremala večeru. Dugogodišnje zanemarivanje nije lako izbrisati. Neću svoje kćeri poslati u svijet nepripremljene. Moja supruga još uvijek nije imala ničega zajedničkoga sa mnom. Ili je razlog možda ležao u tome što mi je tvoja majka podarila samo djevojčice. Kada sada razmišljam o tome. Znaš li kako je to biti izdavačem i biti oženjen nekime tko ne zna ni čitati?" „Pretpostavljam da se moje nezadovoljstvo vidjelo od samoga početka. Katkad se pitam nije li Rohini namjerno rađala djevojčice kako bi moju majku otjerala u smrt. Paji se pomirio s idejom da će cijeloga svojega života biti izdavač. Kažeš da želi otići u Bombay i postati pjevač. koja se dobro prodavala i dobila dobre kritike od novinara. znao sam da jednu pogrešku nikada neću učiniti. Zadržala je samo ruž za usne. nakon što se rodila Roopa. a čak je i to koristila da nacrta bindi na svojem čelu. No bila je rođena s manom i nije mogla disati. znajući što će se dogoditi. Umrla je za godinu dana. nakon što si se ti rodila. da sam morala skrenuti pogled. odbila je. Mislila je da negdje uzdržavam drugu ženu. Kada bih se vratio. Njegov otac vlakovima puše u zviždaljku. Pajiju je dopušteno da objavi knjigu o borbi za slobodu. čak i nakon što je njezina obitelj izgubila svaku grudu zemlje koju su posjedovali u Pakistanu. Trebao sam to prekinuti. „Taj tvoj Dev nema nijedne stvari koja bi mu govorila u prilog. ja se nisam miješao. Možda je zato moja majka počela tući Rohini svakog petka. Ali to je tvoju majku učinilo vrlo sumnjičavom. koji dolaze iz dobrih obitelji. kada smo već kod toga.

Je li se pretvarao. pokušavajući me navesti da naučim lekciju? Činilo se nemogućim da bi se mogao složiti s mojom ponudom. Izgledalo je kao da je Hema više zainteresirana za ono što se događalo s Roopinom vatrom cijelo je vrijeme istezala vrat da vidi žrtve koje su se prinosile. Dvije odijeljene rijeke zapijevanja na sanskrtu stopile su se u jednu i s dimom se uzdizale u zrak. čak se u jednom trenutku potuživši da bramanski svećenik koji će izvesti obred njezina vjenčanja ne izgleda toliko svećenički kao moj (pa su ih zamijenili). Zašto sam zamišljala da bi me nametanje moje volje na ovakav način moglo ushititi? Posrnula sam prema vratima. kada se dogodilo ono neumitno — Roopa se susrela oči u oči s Devom. Da se poklekne pred tvojom ludošću. pronalazila je zamjerke svakom detalju. što bi još tome mogla dodati? Roopa kaže da su za to čuli čak i članovi njezine buduće obitelji — što ako sada otkazu taj brak? Jesi li zastala barem toliko da razmisliš kakav će učinak tvoja glupost imati na njezinu budućnost? Postoji samo jedan način da se stane na kraj tim glasinama. „Tako je. kao da se željela uvjeriti da nešto nije promijenjeno u posljednji trenutak meni u korist. Da ti se dopusti da se udaš za njega. Ti si svoje učinila. tako da se ne poklopi s mojim. Dok se dan vjenčanja približavao. „Zar to nije djevojka kojom si se zapravo želio oženiti?" upitala je svojega brata. to jest svojem šogoru. Tada je do njih došla Devova petnaestogodišnja sestra Hema. Požurila se da za sebe prisvoji najbolje sarije i najskuplji nakit koji je Biji odvojila za nas. Kakvim te je napitkom drogirao da te navede da se na takav način obeščastiš s njim?" Paji je zastao kao da čeka da mu odgovorim. Nije bio u stanju da nešto izgovori. Ali Roopa je savršeno odglumila svoju ulogu. školski primjer nedjeljivosti." Nitko nije želio da to bude dvostruko vjenčanje. Paji je sjedio točno u sredini. Reći svojoj obitelji u Nizamuddinu da me nazove. sada šuti. složivši sjedala na taj način da su stolci namijenjeni uzvanicima mladenke oblikovali zid između tih dviju strana. oblikujući toliko sažaljiv lik da sam ga gotovo počela sažalijevati. ali kakav si mi izbor ostavila?" Na trenutak sam jednostavno ostala zuriti u Pajija. svirajući svoju tugaljivu svadbenu glazbu. koji nema ni toliko hrabrosti da dođe ovamo i pokaže svoje lice. sjetivši se čak da mu se obrati u ispravnom obliku. ali upravo si uništila svoj život. No Roopa je uspjela isposlovati da njezin obred nanošanja kane bude pomaknut za jedan dan. Glazbenici sa šahova dvora upravo su počeli ugađati svoje instrumente. rekao je otac iza mene. „Možda to još ne shvaćaš. Pobrinula se da se Ravinderova obitelj ne mora miješati s Devovom. Jedino zadovoljstvo koje je proisteklo iz toga što sam čula tu rečenicu bilo je što je otrla skromnost s Roopina lica. čestitajući mu s upravo savršenim daškom skromnosti.što će pronaći mjesto na kojem će se olakšana. gledajući u moju sestru čežnjivim pogledom širom otvorenih očiju napuštena djeteta. iako je znao tla to neću učiniti. . Svećenici su za potrebe obreda upalili dvije jednake vatre pod platnenom nadstrešnicom. pokušavajući probaviti njegovu odluku. pokušavajući me zastrašiti. Za tog Deva. Nisu vrijedni da jedu iz naših tanjura. kao „Jijajiju". „Meera". ali ispalo je da bi bilo preskupo da budu obavljeno svako za sebe.

" Razvezala je vrpce na vrhu nosiljke. kao nešto načinjeno za lutku.svako je toliko izvlačio rupčić i njime tapkao usne. neprestano je ponavljala. Onda je bio red na mene i suze su se držale mojih trepavica. poput nekoga tko pokušava objasniti veličinu tragedije. „Moja najstarija. Umjesto fiata. bezglasno ponavljajući riječi koje me naučila moja baka. gdje su mogle blistati s najvećim učinkom. na moje iznenađenje i Pajijevo je lice poprimilo boju pepela. Izgledao je sićušan. Bile su iste nijanse kao i bindi nacrtan na njezinu čelu — moja se majka slomila i na njih nanijela ruž." Divlje me zagrlila i držala priljubljenu o svoje grudi kao da napokon prenosi zalihu ljubavi koju je godinama prikupljala za mene. mogla sam izaći iz nosiljke i hodati po prikolici kamiona. „Kada sam se udala. u zlatom obrubljenu crvenu krpu koja je pokrivala ravni vrh dolija. rekavši da mu je dim vatre ušao u oči. Žene iza nje sklopile su oči i pustile da ih riža istušira poput plodne kiše. ali između trenutka u kojem ću napustiti očevu kuću i ući u Devovu. rekla sam sebi. prije no što mi se pred oči spustila krpa s vrha nosiljke.svjetlo je dopiralo kroz mali. Čim je sedam krugova bilo dovršeno. Kada nas je razdvojila moja tetka. Neću više roniti suze zbog onoga što sam ostavljala za sobom. rekla je Devova majka pomažući mi da uđem. Plačem posljednji put. Roopa ju je bacila preko ramena takvom spretnošću da sam se zapitala nije li vježbala." Bacila sam posljednji pogled na majku koju su sestre držale za ruke na kapiji. Čak su i njezine suze bile savršene. . Izgledalo je da je zatravljen vrpcom koja je blistala preko svećenikovih grudi . Kada je došlo vrijeme da se baci riža. prije no što uđe u fiat okićen cvijećem. mene je na cesti čekao doli. toliko guste da sam jedva uspjela zahvatiti šaku riže. potrčavši podignutih ruku da je zagrli po drugi put. nosili su me u njoj devetnaest kilometara. Promatrala sam izblijedjele životinje i drveće naslikano na stranicama kamiona. Sjela sam kako me Devova majka podučila. primijetila sam nešto neobično u svezi njezinih usana. Devova ga je obitelj posjedovala već naraštajima. Ako sam željela. moje svjetlo. kada uđeš unutra. prestavši teći kao na zapovijed nakon što su docurile do polovice njezinih obraza. to je dobar položaj za mladenke. „večeras sam izgubila dvije. s rukama oko nogu. ispričao se da mora otići leći. „Zar nisu čuli za izum koji se zove automobil? Zar ne znaju da moja kći nije neka nepismena seljanka kojom mogu paradirati uokolo u kavezu?" Na posljetku je odlučeno da će me nositi u doliju samo do i iz kamiona koji je prevozio žene natrag u Nizamuddin. „Sjeti se da lagano razmakneš noge. „Iz kojeg su stoljeća ti ljudi. Dopustila sam da riža teče preko mojega ramena za oproštaj. bit će ti udobno". i to ne u kamionu. Shvatila sam da je pjevanje i izvođenje dijelova obreda više religije no što je Paji mogao podnijeti. „Dvije". „Ne brini. nego na ramenima. Unutra nije bilo potpuno mračno . u izblijedjele rezbarije na ručkama na krajevima dvaju štapova. moj život". tulila je Biji. rešetkasti prozor sprijeda.Očekivala sam da će Biji plakati za vrijeme obreda. ali. kada već od te stvari nisu napravili drvo za potpalu?" Paji je grmio kada sam mu rekla za njihov običaj da svoje mladenke odvode kući u drvenoj nosiljci. Biji se sada već uspjela dovesti u histerično stanje i hodala je uokolo sa sarijem raširenim kao u prosjakinje. moja stopala ne smiju dotaknuti tlo.

A onda sam položena u prikolicu kamiona. nisam bila tako sretna. pokušavajući vidjeti prekrasno stvorenje iza rešetke. Zamišljala sam uniformirane glazbenike kako se znoje dok hodaju pušući u svoje trube. Kada se te noći razbila čarolija od proteklih nekoliko mjeseci. Zrak je bio težak od mirisa drva. Prije no što sam uspjela potpuno upiti to novo stanje svijesti. napuhujući svoje trombone. Unutra su prodrli dječji prsti. „Svako blago na nebu". Svaki poticaj koji sam osjetila. glasila je pjesma. Da sam sada odrasla i da je ovo moj život. vidjeti iščekivanje na njihovim licima. zastrašujuće shvaćanje progorjelo ravno kroz film u projektoru. ili pjevaju pjesmu. a ja sam pritisnula dlanove o zidove da se uravnotežim. Kao da je iznenadno. Naginjala sam se na jednu. Svakim logičnim korakom bila sam provedena kroz svaki dio radnje koja me dovela do toga da sjedim u ovoj zamračenoj unutrašnjosti.odmarajući bradu na koljenima. je li moja majka još uvijek bila tamo. . Dolje na zemlji. kao da se ruga mojem buđenju iz filmskih prizora. kružeći oko supruga čije lice možda još nikada nisu vidjele? Kroz glavu su mi počeli prolaziti prizori s dolijima iz filmova . dok su zvijezde s neba nevidljivo sjale prema meni. pa na drugu stranu dok se doli ljuljao u mjestu. kroz prozor s rešetkom čije su sjene činile iskrižani uzorak na mojem licu? Sve što se moglo vidjeti bila je motka kako se proteže preko ramena jednog niskog i mišićavog nosača. Shvaćanje da više nisam u filmu. da te nose kroz doline i prašume. prizor u mojem umu izblijedi u bjelinu. Osjetila sam kako sam poskočila prema naprijed. Kroz prozor su virile znatiželjne oči. a okamenjenost se osipa dok me nose iz njegova vidokruga? Ali nisam imala kamo gledati osim ispred sebe. A onda. a ja sam poželjela da mogu odljuštiti vrh nosiljke i promatrati zvijezde koje promiču nad mojom glavom. Obično. počela svirati trijumfalnu melodiju iz nekog filma. svaki manevar i mladenačka zavjera. jer motke nisu bile podignute potpuno istovremeno. Vani je svadbena grupa glazbenika. bolnom se jasnoćom razvila u mojem umu. Pokušala sam osjetiti treperenje njihova srca. ili čak piju otrov. Okruživalo me zveckanje narukvica i čavrljanje ženskih glasova dok se u kamion uspinjao ostatak uzvanika. A onda.prizori u kojima junakinje plaču. preko planina i potoka? Biti privedena nepoznatoj sudbini. je li se otela stisku mojih tetaka da sa suzama u očima trči za mnom? A moj otac — je li izašao iz kuće da promatra dok u njemu raste žaljenje. Kako je to izgledalo napustiti svoje selo po prvi put u ovoj kutiji. kićanka koja se ljulja na njezinu kraju dok muškarac polagano hoda sve dalje od kuće mojih roditelja. pokušavajući mi dotaknuti lice. kamion je otpočeo svoje putovanje prema Nizamuddinu. Čula sam podizanje i lupanje vrata prikolice dok je zasun sjedao na svoje mjesto. svaka igra koju sam odigrala. pa prema natrag. drva za koje sam zamišljala da je namirisano nadama i strahovima svih mladenki koje su su bile u ovoj nosiljci. iznenada. okusiti sol iz njihovih suza. teško je rekonstruirati točni tijek događaja. kada se netko probudi iz sna. Došlo je do naginjanja u smjeru gore-dolje i lijevo-desno. jer u pamćenju spavača može ostati samo nekoliko najživljih prizora. da ovo više nije pretvaranje ni sanjarenje. doli je drhtajem oživio.

" . ali imamo gangu — dolazi nam oprati lonce. Reci mi. nijedanput tijekom prvog mjeseca nije morala stupiti u našu kuhinju. kada se tek udala za Aryju bhaiyyu. a onda ju je zalijepila na rukohvat naslonjača. Reci mi. podsjećam te. naravno . barem si imala mnogo slugu. Pushpa. veselo je objavila Hema. Pretpostavljam da ne bismo smjeli očekivati ni da ti budeš dobra. Ovaj ga je dobro izribao. Ne želim reći da mi nemamo sluge. Čak je i šef postaje. a možeš čak i skinuti svoj gunghat. mi smo samo kolonija. nećemo te tjerati da radiš. pokušavajući zaviriti kroz njega." Sjedila sam šćućurena na charpoyu u jedinoj spavaonici u stanu. Udati se zbog lagodnosti. možda ne baš sluge. rekao da je to uvreda jednog od njihovih muslimanskih svetaca. No taj je položaj učinio da se osjećam kao da sam zauzela središnji položaj yoge asane — usredotočujući se da ostanem nepomična na krevetu. Prije ili kasnije morat ćeš pokazati svoje lice zbog svih tih ljudi koji govore da je tvoja sestra ona koja je ljepša od vas dvije. Sada je Mataji tjera da sve skuha. niti ga otrla. Premda. sigurno umireš unutra . Ne brini." Pogled sam usredotočila na svoja stopala. ali ostala sam šutjeti.iako. znaš. kao ti." Držala je upaljenu žigicu u podnožju svijeće da je omekša. muslimani. mogla sam skrenuti misli s očaja koji me gušio. mi smo prvi koje isključe. tjerajući svoje tijelo da bude potpuno nepomično. Već sam rekla svojim roditeljima. a dugački gunghat mojega sarija padao mi je preko lica poput vela. rekli su da ste oskvrnuli grob. obećajem da to nikome neću ponoviti. kaže da ste bili potpuno goli. Barem ne dok si nova bahu. budući da si kći bogataša i sve to. „Osim toga. zar ne? Dev bhaiyya kaže da je tvoj otac izvrsno zarađivao kao izdavač. gospodin Ahmed. Dobro. „Jeste li doista bili goli? Babuji je nazvao u ured gospodina Ahmeda." Hema je držala svijeću blizu mojega lica ispunjavajući unutrašnjost mojega gunghata svjetlom. ali nisam se pomaknula.nisi navikla na isključene ventilatore. „Pa. njezina se riža toliko lijepi da bi je i ganga bolje skuhala. Znoj mi je ispod gunghata kapao niz lice i vrat. Kada se ja budem udavala. to je ono što ja želim. ništa slično bogatom području u kojem tvoj otac ima kuću. je li istina ono što ste vas dvoje radili u grobnici? Bili su jako bijesni. „Kada grad ostane bez struje. među nama govoreći. „Ove je noći neće biti". tu niže iz ulice. Bilo je teško zadržati pozu koju mi je pokazala Devova majka." Hema se zahihotala.Dev bhaiyya kaže da si u svojoj kući imala rashladni uređaj?" Imali smo dva: jedan u sobi za crtanje i jedan u Pajijevoj knjižnici. „Na posljetku. je li istina .PETO POGLAVLJE U Devovoj ulici nije bilo struje. vjenčat ću se s najbogatijim muškarcem kojeg ću uspjeti pronaći. a ne iz ljubavi. znaš. Kada je Sandhya didi bila nova bahu. „Meni možeš reći. nemamo kuharicu. „Sada možeš govoriti.

„Nadam se da ti Hema nije napunila glavu s previše svojih priča. rekao je. Bio je tako drag. Rekao je da Babuji nije trebao pristati na taj brak." Hemine su se oči raširile. obitelj je umjesto nje na jadnog Deva bhaiyyu poslala tebe. Ali pretpostavljam da ih mladenke i moraju imati. pokrivši razdjeljak u svojoj kosi. stolić. Rekao je da si mu se sažalila . A kada to nije upalilo. iako je on stariji brat. Mataji. tvoja bi reputacija bila toliko uništena da nitko drugi to ne bi učinio. ostala sam čekati na krevetu. „Čak je i Arya bhaiyya bio uznemiren. Ali. ona hrče. „Oprosti što je toliko dugo trajalo". „droljom. Iz brokatnih nabora turbana ispalo je još latica. rekao je Dev i počeo odmatati svilenu traku oblikovanu u turban na svojoj glavi. „Nisu mi dopustili otići. . Rekao je da je tvoja sestra pokušala zatraviti njegova brata." Hema je počela šaptati. Hema se zahihotala. Iz kutova su rasli komadi pokućstva. osvjetljavajući ormar. „Imaš tako lijepe nožne prste. kao da će doći i progutati me. prestani gnjaviti banu". Nazvao te. Dev bhaiyya se zauzeo za tebe. sa svadbenog obreda. ovoga puta ružičastih i crvenih." Otišla je do vrata. pozvala je ponovno moja svekrva. Probudio me zvižduk lokomotive." „Dolazim. Da ne kažem da je od sve te raskošne svadbene hrane Didi opet dobila plinove. Razgovarat ćemo još sutra. ponovno". „Zar ti doista znaš čarati? Hoćeš li me naučiti svoje trikove?" „Hema". a njihovi su obrisi zračili nijemim neprijateljstvom. Nije li to način na koji se nova banu trebala ponašati? Uostalom. Arya bhaiyya i Sandhya didi spavaju s nama u drugoj sobi. „Kako dugačak dan". „Zaustavi taj svoj Dehradun Express jezik i odmah dolazi ovamo. i bacila na njega tantričke čari. U okvir su zapele peteljke nevena obješenih iznad vrata. da je izvela čaroliju nad njim. Sigurna sam da će moj bhaiyya biti vrlo impresioniran. viknula je Devova majka iz druge sobe. Izgleda da je i mjesec pao žrtvom nestanka struje — kroz rešetke na prozoru ulijevala se samo tama. zidovi su se primicali jedan drugome. Bit će tijesno. osim da pokušavam ignorirati ono što je rekla Hema? Možda bih trebala ponovno navući gunghat preko glave kako bih više nalikovala mladenki.da je bila njegova dužnost da se oženi tobom da nije. Možda sam i zaspala u svojoj asani. Večeras je ova soba tvoja. „Upalila si svijeće i sada dođi ovamo." Hema je rastresla jastuk i položila ga na moja stopala. U jednom sam trenutku skinula gunghat. koju sam drugu mogućnost imala. tako hrabar. odašiljući u zrak oblak latica. okvire slika i Deva." Stisnuo je vrata preko cvjetova. a." Nakon što je Hema otišla. Vani je po tračnicama grmio vlak. prolazeći toliko blizu da sam mislila da će se vagoni svakog trenutka probiti u sobu. koji je u svojoj svadbenoj odjeći stajao na vratima. Uvijek je bio meka srca . ali osjećaj klaustrofobije iz dolija nije nestao.„Hema. pokušavajući zatvoriti vrata. Nemoj slušati ništa od onoga što ona kaže." Spustila sam pogled i ostala šutjeti. Iza kruga svjetlosti svijeće.Jesi li jednako iscrpljena kao i ja?" . „Uživaj u svojoj posebnoj noći.dopuštao je da ga svi iskorištavaju. barem na početku. S prozora vlaka smjenjivali su se kvadrati svjetlosti poput niza fotografskih bljeskalica. osim toga. Raskopčao je svoju tuniku i skinuo i nju. kako bih izgledala tradicionalnije.

Klimnula sam glavom ne pogledavši ga. Kako je to bilo čudno: od mene se, kao mladenke, očekivalo da ne susretnem Devov pogled. Da mu se ne obraćam imenom. Zar nismo još jučer zajedno jeli ananas u Ghandni Chowku, zar se nisam još jučer smijala na njegov račun? Koliko sam malo vremena provela s njim od tada. A sada je bio moj suprug, muškarac za kojega sam se udala. Moja veza s ovom kućom, s ovom obitelji, s vlakom koji klopara vani, moj razlog za sjedenje na ovome krevetu. Zavrtjelo mi se u glavi. Kako su moje igrice mogle dovesti do tako velike promjene? „Zar nećeš skinuti svoj sari?" upitao je Dev, sjedeći pokraj mene, povlačeći prstima niz moju pregaču. Uhvatio je rub sarija i zaigrano razotkrio moju bluzu. Bilo je nečega veselog u njegovoj blizini, nečega ohrabrujućega u činjenici da sam na posljetku bila sama s njim. Dopustila sam sebi da podignem pogled do razine njegove brade. Na svjetlosti svijeće njegov je vrat bio boje meda; večeras na njemu nije bilo zaboravljenih tragova boje. Na ramenima je imao bjelkaste tragove od potkošulje. Osjetila sam potrebu da podvučem prste ispod te tkanine, da mu njima odvojim kožu od materijala. Na trenutak smo ponovno bili u grobnici Salima Fazla. Prašnici su provokativno klimali u mračnim uglovima izbe, a njihovi su štapići oblikovali goleme cvjetove. Tada me Dev poljubio. Trebalo mi je da u njegovu dahu prepoznam slatkast miris alkohola. Kada mi je bilo sedam godina, postojalo je razdoblje u kojem je Paji svake večeri do kasna tumarao po kući, kada se činilo da mu je dah imao isti takav miris. Ukočila sam se i primaknula rubu kreveta. „Ujak Vijay sa sobom je donio bocu whiskeya. Uzeo sam samo gutljaj - morao sam, iz pristojnosti." Sjedila sam u tišini, sjećajući se Bijina bijesa prema Pajiju, njezinih optužbi i prijetnji. Dev je pokušao dotaknuti moje rame, ali ja sam se izmaknula. „Reci mijesi li ikada ranije spavala na charpoyju?" upitao je nakon trenutka tišine. Ozbiljno sam odmahnula glavom. Htjela sam odgovoriti da su charpoyji, odakle ja dolazim, bili dobri samo za sluge. „Dopusti, onda, da ti nešto pokažem." Krajičkom sam oka začuđeno promatrala kako Dev poskakuje po krevetu. „Arya bhaiyya i ja običavali smo ovo raditi u charpoyju kada smo ga dijelili, dok smo bili djeca. Katkad bismo posjeli Hemu u sredinu i pokušali je lansirati u zrak." Počeo je žešće poskakivati, a ja sam se pitala koliko je popio. „Premda, bolje je bez madraca; evo, daj da ga izvadim." Dev je izvukao madrac i bacio ga na pod. Drveni je okvir zaškripao u protestu dok je on skakao po goloj užadi. „Katkad smo stajali i koristili ga kao trampolin, ali to nikada nije djelovalo. Ni sam ne znam koliko smo batina dobili od Babujija, jer smo potrgali užad." To je bio tako nevjerojatan primjer da sam se, usprkos samoj sebi, počela smijati. Moj suprug, mladoženja koji poskakuje. Zar sam se udala za muškarca koji je u srcu dječak? Život ne bi trebao biti ipreviše strašan s nekim toliko razigranim. I Dev se počeo smijati. ,,I ti to možeš raditi, znaš, na drugoj strani." Veselo me poticao kada sam mu se pridružila. Je li u tome bila svrha braka, da zajednički poskakujemo po krevetu? „Pritisni prema dolje svaki put kada ja poskočim prema gore", uputio me, a ja sam osjetila da se naše poskakivanje pojačalo. Sa svakim se odskokom još nešto otkvačilo i ispalo iz mojih misli - Hema, doli,

whiskey, svadbeni obred. Počela sam se osjećati odvažnom i bezbrižnom, kao da se sa Šarmilom opet nalazim na klackalici u Rawalpindiju, na ljetnom sajmu. Tada sam izgubila ritam i sletjela u trenutku kada sam se trebala odbaciti prema gore. Taj me pokret poslao ravno u Devov zagrljaj. Još sam se uvijek smijala kada sam shvatila da mi je Dev skinuo bluzu. Moje su se dojke razlile i pritisnule o njegova prsa, a on me podignuo da lijevu stavi u svoja usta. Šokiralo me pogledati dolje i vidjeti svoje meso okruženo njegovim usnama. Mojim tijelom još nikada nije rukovano s toliko opuštena osjećaja vlasništva. Pokušala sam se nagnuti unatrag da se izvučem, ali Dev me prečvrsto držao. Osjećala sam kako sisa moju bradavicu, kako njegov jezik nespretno palaca po mojoj koži. Tada me pušta kako bi zgrabio i drugu dojku, pa kušao i nju. „Meera", rekao je Dev, a ja sam pazila da ne pokažem očaj koji mi se počeo uspinjati licem. „Koliko sam dugo želio..." Počeo je izvlačiti sari od ispod mojega struka, bacajući ga na pod velikim zamasima, poput ukrasnog papira na svadbenim darovima. Polegnuo me na charpoy i petljao oko podsuknje, pokušavajući je skinuti. Njegova se tvrda muškost na nekoliko mjesta pritisnula o mene, poput prsta koji iskušava je li voće dovoljno zrelo. Zatim je ušao u mene. Toga dana u grobnici, kada se između mojih nogu probudila i narasla toplina, postala sam svjesna još jednog osjećaja. Duboko ukorijenjena žudnja, skrivena praznina, koja se otvorila u istom dijelu mojega tijela. A sada, misao koja je prva bljesnula mojim umom bila je ta da će ta praznina biti ispunjena. Da će ta bezimena žudnja biti namirena, da će se valovi zasićenja preliti i drugdje. No ono što se proširilo kroz mene toga trenutka kada sam osjetila Deva u sebi, nije bilo zasićenje, nego bol. Bol toliko neočekivana, bol toliko živa da sam mu stisnula ramena i izvila zdjelicu dalje od njega, da se oslobodim. Dev je možda pogrešno shvatio moju reakciju i protumačio je kao zadovoljstvo, jer je prešao jezikom preko mojega vrata. „Meera", prošaptao je i podginuo se dok gotovo nije izašao van, a onda je dublje zaronio unutra. Još sam se jednom pokušala odmaknuti, ali užad ispod mene spriječila su bijeg. „Meera", propentao je Dev, dok se opet i opet zabijao u mene. Charpoy je počeo poskakivati u novom ritmu, dok mi se užad usijecala u kožu. Poslije se prevrnuo s mene i pljesnuo o charpoy. „Predivna si", rekao je. Jedva da mogu povjerovati da si moja. Na tolike si načine slična svojoj sestri, a ipak iznutra izgledaš toliko jednostavnija." Poljubio me u čelo i puhanjem ugasio svijeću. Zurila sam u noć koja je visjela s one strane prozora. Mjeseca još nije bilo na vidiku. Osjećala sam kako me užad bode i gori na leđima i sjetila se da moj madrac još uvijek leži negdje na podu. Imam li snage da ga sama dovučem na mjesto ili bih trebala zamoliti Deva da mi pomogne? Ležao je potpuno mirno pokraj mene, lica okrenutog prema stropu. „Ne pitaš li se što ona sada radi?" promrmljao je. „Roopa. Hoće li biti sretna u životu koji je odabrala ili misli da je pogriješila." Nekoliko je trenutaka ostao ležati na leđima, a onda se okrenuo na bok.

probudila sam se okupana svjetlom i na trenutak sam pomislila da je dan, da sam preživjela noć. Ali onda sam vidjela golu žarulju na stropu kako mi bliješti u lice - u nekom trenutku vratila se struja. Dev je potrbuške ležao pokraj mene, otvorenih usta na jednoj ruci, kao da se sprema da se u snu ugrize za članak. S tronošca u kutu zujao je stolni ventilator, metodično se okrećući slijeva nadesno i natrag, kao da izvodi vježbu za razgibavanje vrata. Kroz prozor se u daljini materijalizirala željeznička postaja, a njezini su prazni peroni sjajili sablasnom fluorescencijom. Na podsuknji koju sam opet odjenula nalazila se tamna točkica krvi. Obrazi su mi planuli od neugode kada sam je ugledala. Sto ako ju je i Dev primijetio? Sjetila sam se prvog puta kada se to dogodilo. „Obrati pozornost, jer ću ti ovo pokazati samo jedanput", čula sam Biji kako govori dok je trgala komad tkanine sjedne stare pidžame i vodila me do kupaonice. Zašto noćas, kada nisu bili pravi dani u mjesecu za to? Ustala sam da se operem. Ogrnuvši se plahtom kao šalom preko svoje bluze, kliznula sam kroz zamračenu sobu pokraj naše. Hema je hrkala na madracu blizu ulaznih vrata, ali uspjela sam ih otvoriti dovoljno da se provučem kroz njih. Još uvijek nije bilo mjesečine, ali bilo je dovoljno uličnog svjetla da zemlja na tlu igrališta sjaji čudnom nijansom žute. Uza zid se u okomitom položaju odmarao još jedan charpoy, pokraj ručne pumpe za vodu i drvenog stupa za koji je Hema rekla da su jedanput privezali kravu. U jednom je kutu bio izgrađen zahod: niska, cementna izba, podignuta tri koraka iznad zemlje. Kada sam upalila svjetlo, jedan je stari žohar kliznuo u pukotinu pokraj stepenice. Pod slavinom u zidu stajala je prazna limenka ulja za kuhanje odrezana vrha kako bi poslužila kao šalica. U zraku je lebdio slabi miris fenola, bezuspješno pokušavajući prikriti smrad izmeta. Čučnula sam i oprala sebe, pa svoju podsuknju, što sam najbolje mogla. Bilo je manje krvi no što sam mislila - je li to mogla biti ozljeda od spolnog čina? Otvorila sam vrata i izašla na svježi zrak. Je li to bilo nešto što je povratnik na ovo mjesto morao izdržati? Na podnožju stuba, odjeven u potkošulju koja je blistala u noći, stajao je Dev. Iznenađeno sam ga pogledala. „Baš sam bila na..." počela sam pa ušutjela. Sjene na njegovu licu bile su gušće, obris mišića izraženiji. Ramena su procvala čupercima dlaka. Aryja je zurio u plahtu koja jedva da je pokrivala moju bluzu, u vlažnost koja je procvala na mojoj podsuknji Zakoračio je prema meni, stisnutih čeljusti, očiju lišenih svakog izraza. Na trenutak sam pomislila, dok sam se provlačila pokraj njega, čvršće privukavši plahtu oko sebe, da će posegnuti i zgrabiti me za ruku. Ali ostao je na mjestu ne maknuvši se ustranu da mi napravi mjesta, ali ni da me zaustavi. Dok mi je srce nabijalo, vratila sam se u spavaću sobu i ugasila svjetlo. Mislim da sam čula zvuk dvorišnih vrata koja se otvaraju na ulicu kako se otvaraju i zatvaraju. Čekala sam hoću li čuti Aryjine korake u susjednoj sobi, ali nije se vratio. Kada sam se ponovno probudila zbog zvuka prolazećeg vlaka, vlažnost je bila nestala. Idućih nekoliko dana i moj miraz i ja bili smo izloženi na oglede.

Rano toga prvog jutra Hema je nahrupila u sobu, rekavši da su stigli radnici iz tvornice s hladnjakom koji je poslao Paji, gurajući ga pred sobom na ručnim kolicima. Nakon nekoliko apsurdnih pokušaja da ga se progura kroz uska kuhinjska vrata, Arya je poslao radnike da sjednu u dnevnu sobu. Mataji je upalila tamjan da iskaže dobrodošlicu aparatu, kao što bi učinila i za novog člana kućanstva, Babuji mu je na podnožju razbio kokosov orah, a Arya mu je na čelu nacrtao sveti crveni znak. Devova je obitelj zatražila hladnjak tvrtke Kelvinator, ali Paji je odbio platiti za stranu marku, rekavši da će to biti indijska tvrtka Godrej i ništa drugo. Ardeshir Godrej postao je poznat po tome što je pronašao način da napravi sapun od biljnoga ulja umjesto od životinjskog loja, što je vrijeđalo mnoge hinduse. Njegov je brat nakon neovisnosti brzo proširio tvrtku, razgranavši je za proizvodnju talkova i higijenskih potrepština, velikih, metalnih lavora i, odnedavno, kućanskih aparata. Hladnjak koji je Paji uspio dobiti još je uvijek bio prototip, nedostupan čak i za prodaju naveliko. „Nadam se da su barem imali toliko pameti da važne dijelove uvezu iz Engleske", primijetio je Babaiji, dok je sumnjičavo zavirivao u zamrzivač. Hema je hodala gore-dolje po ulici, objavljujući svima da je hladnjak (prvi u koloniji) napokon isporučen. S ponešto snishodljivosti, čak je rekla obitelji šefa željezničke postaje da će od sada pa nadalje moći zatražiti led. U jednom je trenutku po dnevnoj sobi miljelo petnaest susjeda (većinom djece), zijevajući u Hemu koja je petljala oko hladnjaka, otvarajući i zatvarajući ladice, police i odjeljke. Svjetina je donekle izgubila zanimanje kada su otkrili da kockice leda, koje je Hema obećala, neće biti na raspolaganju još barem nekoliko sati. Jedno od djece pokušalo se popeti po ladicama da uđe u zamrzivač, odakle ga je Babuji otjerao kišobranom. U vrijeme ispijanja čaja stigao je i jedan radiogram. Načinjen je golemi ormar s odjeljcima, od fino ulaštenog drveta obojanog tako tamnom bojom da je bio gotovo crn. Mataji je objavila da je boja neprimjerena i predložila da ga se oboji malo veselijom bojom, na primjer crvenom. Hema je ponovno željela podignuti susjedstvo na noge, ali nije se uspjela odlijepiti od gramofona na kojem je stalno ispočetka svirala jednu te istu pjesmu iz nekog filma. Nije ju slušala već dvije godine, objasnila je, otkada je obiteljski gramofon pokvaren. Izgledalo je da je Babuji od prve bio osvojen višestrukim kratkovalnim radiopostajama i sjajem cijevi unutra. No kasnije se potužio Aryji da su mogli popraviti gramofon i da je stari radio bio sasvim dobar. „Većinom je od drva, taj radiogram — zašto umjesto toga nismo tražili više novca?" Mene su najviše izlagali u spavaćoj sobi. Svakoga je jutra Mataji odabirala sari i komplet nakita koji sam toga dana trebala staviti na sebe, uzimajući ga iz škrinjice koju sam donijela sa sobom. Ona je bila ta koja je upravljala mojim ogledima, brinući se da je gunghat na mjestu prije no što bi ušli posjetitelji, ponosno se smiješeći kada bi komentirali moje ukrase (i, jednako često, mene). „Doista, Dev je u tvoju kuću doveo Lakšmi", rekli su, a nekolicina je posegnula da iskuša težinu zlata moje narukvice ili veličinu dragulja u mojoj ogrlici (jedna se čak pretvarala da mi zaglađuje kosu na mjesto kako bi imala bolji pogled na moje naušnice). „Tako puni obrazi. Tako lijepe oči. I nije pretamna, baš kako treba." Pitanja koja su mi postavljali bila su vrste koje bi postavili djetetu - kako se zovem, odakle dolazim, kako mi se sviđa u Nizamuddinu. Nakon toga ih je Mataji vodila u obilazak da vide hladnjak i radiogram i kuhinjske aparate, mučeći ih čudesima koja su se mogla izvesti s Papenovim loncem (i ovoga puta prvim u koloniji, ovoga puta uvezenim ravno iz Engleske). „Sve što smo doista

željeli bila je Meera, ali, gledajte koliko su inzistirali, koliko su nam mnogo dali", rekla je. Bilo je dobro što je tih prvih dana bilo toliko aktivnosti u kući obitelji mojega supruga, jer je ona spriječila da kliznem u žaljenje tijekom svakoga svojega budnog trenutka. Bit će da je Mataji shvaćala što sam proživljavala, jer je brzo počela uvoditi sitne poslove u moju svakodnevicu. Primijetila bi kako zlokobno zurim u Deva dok bi sjedio za svojom popodnevnom porcijom žestoka pića s Babujijem i Aryjom i brzo bi iz hladnjaka izvukla bocu sa soda-vodom. „Reci im da prijeđu bocom po čelu prije no što je otvore. S obzirom koliko Babuji stalno prigovara zbog hladnjaka, to će ga podsjetiti koliko su pića bila topla prije no što si ti došla u kuću." Svaki put kada sam ušla u zahod i ogledala se za žoharima („Stari je Shyamu", obavijestila me Hema. „Možeš ubiti one koji lete, ali ne i njega."), s nježnošću bih se sjetila čistih, bijelih pločica u kupaonicama svoje prošlosti. Svake sam večeri mirisala raskošne curryje i biryanje s basmati rižom, pokušavajući se izboriti s ljepljivim grudicama Sandyjaine riže na svojem tanjuru. Zvuči djece koja se vani igraju preselili bi me u park u Daryji Ganju, gdje smo Šarmila i ja svakoga ljeta igrale badminton i u proljeće puštale zmajeve. Čak sam se, svaki put kada bi u Nizamuddinu nestalo struje, zamislila kako stojim u Pajijevoj omrznutoj knjižnici, pod navalom hladnog zraka iz ventilatora rashladnih uređaja. Najbolnije od svega bilo je to što nisam znala kada ću ponovno vidjeti svoje roditelje. Mataji o tome ništa nije rekla, iako je po njezinu nadzoru nada mnom bilo jasno da ne smijem nikamo izlaziti sama. Bila sam previše preplašena da je izravno upitam, iako je Hema nekako pogodila što mije na umu. „Svi znaju da se mladenka tri mjeseca ne smije vraćati u kuću svojega oca", izjavila je. „Nisi li gledala onaj film? Suraiya se vrati kući nakon samo pet tjedana, a njezina muža ugrize zmija i on umre." „Isto tako, nemoj misliti da tvoja majka može doći kad god želi da te vidi. Ona je obitelj s mladenkine strane, pa mora primiti poziv od nas prije no što pokaže ovdje svoje lice. A tko zna koliko će mjeseci proći prije no što se Mataji i ja složimo da je došlo vrijeme za to?" Moje treće večeri u nizamuddinu odlučila sam pobjeći. Ta se ideja materijalizirala u trenutku - Mataji je s Hemom sjedila u kuhinji, koreći Sandhyju jer nije dovoljno prepržila luk, a muškarci su bili u dnevnoj sobi i već su pomalo zapletali jezikom, glasova naglašenih pucketanjem mjehurića iz soda--vode. Zašto se ne bih iskrala do Darye Ganja kada nitko ne gleda? Možda da se nikada ne vratim? Srce mi je počelo nabijati od pomisli na tu mogućnost. Mogla bih za manje od sat vremena sjediti na našoj terasi, uživajući u svježe ubranim guavama s drveta u prizemlju. Moja je inkarnacija u mladenku napuštena poput proživljene noćne more iz koje u bilo kojem trenutku mogu probrati više zastrašujuće detalje kad god želim prestrašiti Šarmilu. Tada sam osjetila ubod žaljenja. Kako da povratim svoj miraz? Na trenutak sam se upitala bih li mogla prikupiti sav svoj nakit i sarije i prebaciti ih u zamotuljku preko ramena kada budem odlazila. Ali nije bilo načina da neprimijećena priđem škrinji u spavaćoj sobi. Osim toga, nisam mogla umaknuti ponijevši radiogram ili hladnjak. Jedini je izbor bio da sve ostavim iza sebe.

Ispalo je da je bijeg prošao brzo i lako. Odšetala sam dvorištem duž zida do kapije, pretvarajući se da pregledavam balegu prilijepljenu na zidove ograde, preostale iz vremena kada je obitelj imala kravu. Vrata su se otvorila nakon jačeg trzaja, lanac je glasno zazveketao, drvo zacviljelo poput nečega živoga. No izgledalo je da nitko to nije primijetio; nitko nije viknuo za mnom, čak ni kada sam stupila na cestu i zatvorila za sobom vrata. Već se smračilo, ali ja sam trepnula kao da sam stupila na jarku svjetlost. Zrak je bio zasićen oštrim mirisom chili papričica pečenih u užeglom ulju - to je, rekla sam si, bio miris slobode. Dopustila sam sebi da me ponese olakšanje, pa sam odlebdjela prema željezničkoj postaji preko blatne ulice u svojoj zlatnoj opremi mladenke, držeći nabore sarija visoko u zraku, da se ne zaprlja njegov bogato ukrašeni rub. Prodavači povrća gledali su u mene iza svojih košara punih blistavih rajčica, njihov me rumeni sjaj veselo pozdravljao, a patlidžani su mi svojom tamnom uglačanošću pružali podršku. Prošla sam pokraj prodavaonica s metalnim dijelovima, naherenih kolibica s krovovima od cerada, poredanih rikši na željezničkoj postaji - sve poznati prizori iz mojih dana uhođenja Roope i Deva. Prije koliko je vremena to bilo - možda su prošle godine, ili stoljeća? Hoće li ovo biti posljednji put da ih gledam? Po hrpi smeća iza postaje kopala je ista ona smeđe-bijela krava koju sam već toliko puta pomilovala za dobru sreću. Prekinula je sa svojom aktivnošću da me pogleda i klimne kao da me prepoznaje, a kora kriške lubenice u njezinim ustima oblikovala je veliki, zeleni osmijeh. Stala sam ispred stuba prema peronu postaje, razmišljajući o najboljem načinu da nastavim svoj put. Još sam uvijek imala novčić od jedne rupije koji mi je Šarmila utisnula u dlan na vjenčanju, za dobru sreću. Je li to bilo dovoljno za vožnju rikšom do Darya Ganja? Ili bih trebala poći autobusom — jednim od onih jarko obojanih vozila nasuprot postaji koji iskašljavaju oblake ispušnih plinova, čiji kondukteri kroz prozor izvikuju smjerove kretanja, istovremeno pokušavajući unutra ugurati što je više moguće putnika? Postojao je i mjesni vlak koji je vozio ovuda tijekom dana, ali nisam znala prolazi li blizu mjesta mojega stanovanja. Tada mi je na pamet palo bitnije pitanje. Čak i ako uspijem stići do Darya Ganja, što ću reći Biji da me pusti u kuću? Nije li nam uvijek govorila da je mjesto supruge uz njezina supruga, da je on njezin bog, njezin Šiva, njezin patiparameshwar? „Dobar ili loš, mora ga prihvatiti kao svoju sudbinu", čula sam je kako intonira. Sjećam se svih prigoda u kojima nas je povezivala s pričom o Sati, koja se bacila u vatru kada je njezin suprug Šiva primio uvredu. U Bijinim bi očima buknuo čudan sjaj svaki put kada bi pričajući došla do dijela u kojem se pripremala lomača, kao da je to bila kušnja koju bi i sama voljela doživjeti, samo da dokaže svoju odvažnost i predanost. Pomislila sam na sve one gorke, nesretne godine Bijina braka koje je proživjela uz mojega oca. Što ako joj se pojavim na pragu, a ona me otpravi? Ali tu je uvijek bio Paji koji nije vjerovao u takve stvari. Paji, koji je toliko neumorno pokušavao promijeniti Bijine stavove. Paji, koji je citirao Junga i Johna Stuarta Milla, koji je svojim kćerima čitao cijele odjeljke iz svezaka koje je napisao Nehru, kako bi nas podučio da smo bile ravnopravne s muškarcima. Osim ako - je li bilo moguće da je s toliko žara čitao te tekstove kako bi u njih uvjerio sebe, a ne nas? Na posljetku, nije li on bio taj koji je imao posljednju riječ kad se radilo o mojem braku, koji je na kraju rekao „da"? Onaj koji je ugovorio da me se preda Devovoj

„Eno je!" vrisnula je Mataji i uvukla me unutra kao da sam zarazna ili gola ili luda i bijesna pa me hitno treba skloniti od pogleda susjeda. čula sam ga kako recitira. pritisnuvši mi nježno dlan uz obraz. Čelom joj se širila sitna. sari me počeo pritiskati poput mrtvačkoga pokrova. rekla je na seoskom narječju hindija. blagoslivljajući me. Samo mu reci da te ubuduće ne ostavlja samu. pazi na tebe i kad misliš da to ne radi. tako lijepu mladenku. možda prije dvadeset i pet. iako mi je jasno i glasno rekao što mogu očekivati? „Stotinu i deset rupija za Papenov lonac. srebrni prstenovi. poput tragova plimnih valova na pijesku. Tezgari su zurili u mene otvorenih usta dok sam se spoticala preko svojega svadbenog ruha . Dev je stajao pokraj svoje majke. solidarnost koju nisam mogla podnijeti da je prihvatim. osamnaest tisuća za radiogram". Jesam li ja bila jedina bez odredišta? Bez obzira kome se obratila — rođacima ili prijateljima ili susjedima. Jedina kuća koja je ostala otvorena jest ona koju sam upravo napustila. gurali se u nakrcanim autobusima. „Bit će sve u redu". Nisam čekala da završi. destilat. što će spriječiti moje roditelje da saznaju za moj bijeg i vrate me u Nizamuddin? „Novopečena mladenka?" Bila je to jedna starica na stubama postaje. U očima joj je treperio dar u obliku empatije. Otrgnula sam se i otrčala na ulicu. Ali što radiš ovdje sama? Gdje ti je muž? Je li i on otišao po karte?" Promatrala sam je nesposobna da progovorim. „Tako lijepa haljina. .obitelji. „Neka te Bog uvijek drži uz tvojega muža". Svi su se okupili u dvorištu da svjedoče mojem izlasku pred bračni sud.. a njezine su zlatne naušnice bile toliko teške da su joj se rupice u uškama izdužile i otvorile.A to čak ne uključuje nakit. rekla je i počela prelaziti dlanom po mojoj glavi. Otišla sam prije dvadeset minuta. Koža joj je mirisala na stare listiće čaja. ne mareći gdje stajem. izgovarajući svaki broj hladnom preciznošću. zašto bi me sada želio primiti natrag? Shvatila sam da nemam kamo otići. a već je cijela Devova obitelj krupnim koracima grabila po cesti. za slučaj da ću pasti. ni dvadeset tisuća u gotovini. a onda je ustala i uhvatila me za ruku." Ako je toliko potrošio da me dade. rekla je. ogrlica se stezala oko mojega vrata. svojega patija. Je li to moglo biti to? Točka u kojoj se saželo moje postojanje? Gdje mi je suprug i zašto nisam s njim? Je li to bila bit. plava tetovaža i nestajala ispod ruba kose. „Bit će ovdje za trenutak. svojega parameshwaral Počela sam se gušiti od nepravednosti toga stava. . koja je čučala sa skupinom seljana dok su muškarci stajali natisnuti oko prozora blagajne za prodaju karata. ne brinući hoće li mi se sari zaprljati. „Tako lijepa"." Zurila sam u bore na njezinu licu.njihov je smijeh lebdio za mnom u zraku. Žena na stubama zabrinuto me zagledala. Svuda oko mene ljudi su jurili s rikšama. Njezine su prste i nos krasili debeli. trčali po tračnicama da uskoče u vlakove. dvije tisuće za hladnjak. gledajući u zemlju kako slučajno ne bi susreo moj pogled. svih godina Bijinih intonacija? Zašto nisam pokraj svojega boga. Vjerojatno je tu negdje. Babuji je čak iz sobe dovukao svoj stolac i mali stolić kako bi bolje vidio.

Otiđi ako želiš. Ne vjerujemo da ih treba zaključavati ili ih izgladnjivati ili ih batinama naučiti da budu pokorne. trijumfalno ga držeći u zraku. ali ga je Meera prekinula podignutom rukom. Zadržat ću ovo i čuvati ga za tebe. Reputacija cijele obitelji balansira na tvojoj glavi. tumarajući bog zna gdje? Što su si ljudi sigurno zamišljali . rekla je Hema. sve se to odražava ne samo na tebe. Babaji je promrmljao da je bahu." „Siguran sam da Meera nije mislila ništa". a iza nje Sandhya je nakratko pogledala u mene kao da je primila osobnu uvredu. . Ne držimo novac skriven uokolo po džepovima. „Sjeti se toga. Hema ga je iščupala iz moje ruke. „Što si ti zamišljaš." „Siguran sam da hoće". Prije no što je itko stigao reagirati.mlada žena koja se tako uredila i paradirala gore-dolje po ulici?" Mataji je iskoračila prema meni. nije li im njezin otac kupio hladnjak? „Odjuriti tako bez svojega supruga. blistao rub novčića koji mi je dala Šarmila. Mi smo suvremeni ljudi. pokraj kamenog izraza na Aryjinu licu i pokraj Sandhyina neprestanog zurenja. Način na koji se ponašaš. Nadam se da mi barem toliko možeš vjerovati. „Mi u ovoj kući ne skrivamo stvari. „Nisi li već dovoljno jezika pokrenula." počela je Mataji. viknula je Hema. zacvrkutala je Hema. znajući čak i dok sam to izgovarala da će me odati izraz krivnje na mojem licu. Imaš slobodu da radiš što želiš. uzevši me za ruku. Povukao me za sobom pokraj Mataji i Babujija. jesmo li mi loše postupali s tobom kada moraš ovako skrivati stvari od nas? Hranimo li te korama od krumpira ili te tjeramo da prenosiš cigle na glavi? Što smo. „Gle"'.. pokraj Heme koja se podrugljivo smijuckala." „Samo sam htjela otići u šetnju. ideš kamo te volja. osim da cijeli dan sjediš na krevetu i lijepo izgledaš dok Hema i Sandhya i ja vučemo kao mazge?" Uzela je novčić iz Hemine ruke. stvari koje činiš. Ispod mojih je prstiju. uopće. cijeli je Nizamuddin čuo glasine o tvojem ponašanju u grobnici"." Mataji je pustila moju ruku. razgledati okolicu". „Svadbena se vatra još nije ni ohladila." „Da". rekla sam. nego i na sve nas. Sve što tražimo jest da upamtiš jednu stvar. „Reci mi. koji su se otvorili od čvrstine njezina stiska. klimnuo je Babaji. a ti si se i dalje odlučila isticati? Gdje ti je bila pamet?" „Da. Mi nismo ona vrsta obitelji koja vjeruje u zlostavljanje snaha. ali me umjesto toga zgrabila za zapešće i čvrsto ga stisnula. gdje". da možeš. „Reci joj kako su ti muslimani dobri kada treba zakuhati ogovaranje. „Pretpostavljam da ćeš nam sada reći da si otišla kupiti samose! Da si iznenada osjetila želju za voćnom salatom?" Razočarano je odmahnula glavom.„Kako stvar stoji. pa zastala. baku. da me udari. da je ovo Connaught Place. tražili od tebe. rekao je Dev. otpivši još jedan gutljaj whiskeya. pomislila sam. počela je Mataji.. naravno. „Gle'. mislila da se može ponašati kako želi — na posljetku. Uvijek. „Cijeli jedan rupi s kojim je bježala. nismo li čuli dovoljno insinuacija? Nisi li zastala barem toliko da pomisliš kakav će novi skandal Ahmedovi do nas napraviti od toga?" „Ahmedovi". rekao je napokon Dev.

Koji je bolji način da se ohrabrim od onoga u kojem sam ga prvi put čula kako pjeva? Zamislila sam kako glazba nadire ispod i oko mene. Da sam imala sklopljene oči. Obitelj se okupljala svakoga dana poslije večere da čuje kako Dev pjeva duete sa K. već zapovijed. bez ikakve žurbe i vidimo jesmo li dospjeli negdje drugdje. Znala sam da moram uspjeti zbog svoje sreće. a onda je polagano odšetao do drugog kraja sobe. pjevajući baš meni. Dok su gutljaji tekli mojim grlom i rashlađivali ga. glasnije i upornije.nisu više unosile poziv. Na njima ću odlebdjeti u iste visine kao i ranije i osjetiti novu navalu ljubavi prema Devu. Umjesto lebdenja. Spoznaja da u tome možda neću uspjeti bacila me u očaj. L.zar ne bih ja mogla biti ta koja će prilagoditi svoje potrebe njegovima? Koliko bi sve bilo lakše kada bih mogla povjerovati da Dev voli mene i da sam ja zaista zaljubljena u njega. On je bio taj koji je imao ključeve moje sreće. da su stihovi lagani kao oblak koji me podiže u zrak. samo je sjedio pokraj mene na krevetu i donio mi iz hladnjaka bocu vode. moja jedina nada počivala je uz Deva. privrženost. Kojima ću ga vratiti u onaj dan kraj grobnice. Moj neuspio pokušaj bijega donio je kući i jednu nepobitnu istinu: za mene nije bilo drugih mogućnosti. Potražiti sjeme koje bih mogla njegovati i koje bi na posljetku moglo procvasti u naklonost. Da se negdje sklonim i pokrijem uši rukama kako bi njegovi stihovi ostali s druge strane. a riječi su sada imale prijeteći prizvuk . pjevao je. obećala sam samoj sebi. Sklopila sam oči kao što sam napravila pri svakoj pjesmi i čekala da Dev počne kružiti po prostoriji. .toga je petka hema stavila ploču s pjesmom „Upali vatru u svojem srcu" na radiogram. Dev je stajao pokraj gramofona i počeo pjevati kada se začula i pjesma s ploče pa je zvučalo kao da pjevaju blizanci. Saigalom. Ovoga je puta stao na pola puta. Svake sam večeri čekala da Hema na gramofonu pusti pjesmu „Upali vatru". rekao je. pjevao je Dev. podsjetiti na strast koju smo dijelili. je li to bio glas koji me zatravio toga siječanjskog dana? Hoće li to biti sve s čime ću morati raditi. Je li to doista mogla biti pjesma koja je promijenila moj život. koliko je točna bila njegova reprodukcija svakoga glasa. zahtijevao je. Odlučila sam u Devu potražiti ono pozitivno. Ali ti oblaci nikada nisu stigli. a ja sam shvatila da se nije pomaknuo. ono što sam osjetila kada sam toga petka napokon čula Deva kako pjeva bila je okamenjenost koja me povukla prema dolje. On je pristao i nije neljubazan. zbog samoga mojeg opstanka. „Priđi bliže i uzmi me za ruku". „Nemoj ni pomisliti na to da me napustiš — previše te volim". I on se bori da se saživi s novosti koju je predstavljao brak . Da odatle nastavimo dalje polaganim koracima. rekla sam si. Bilo je nevjerojatno kako se Devov glas slagao sa Saigalovim. hoće li to biti to čarobno sredstvo koje sam trebala oživjeti i obnoviti? „Upali vatru u svojem srcu". ima tu svoju dječačku crtu. jedino bi orkestar odavao snimljenu dionicu. Kada sam otvorila oči. svakoga visokog tona. a ja sam osjetila neodoljivu potrebu da skočim na noge i pobjegnem van. Jednoga ću dana. promatrala sam njegovu glavu u svojem krilu. pronaći riječi kojima ću izreći svoje želje. „Odvedi me u život s manje boli". svoj šarm. Te mi večeri nije postavio nijedno pitanje. Pribila sam se uz njega te noći kada se zadovoljio i pokušala sam se izdići iznad boli. moje je bivstvovanje sad bilo neraskidivo povezano s njegovim. znala sam što ću ugledati Deva koji stoji ispred mene.

Bez obzira koliko me gušilo. a ja sam osjetila kako se iz moje nutrine počinju uzdizati jaki. dopustivši svojem potisnutom žaljenju da izbije na površinu. .I sama sam se gotovo rasplakala". Nisam plakala. pokušavajući ih ugušiti prije no što izbiju van. grčeviti jecaji. kušajući sa svakim jecajem neobuzdanu radost. „Samo ljubav može vratiti svjetlo". gdje je bio Gandhiji da mi pokaže put za bijeg? Ali Gandhiji se nije pojavio. Zaplakala sam. možda sam cijelo vrijeme jecala. dopustivši da mi suze poteku niz obraze. poput cirkuskog mađioničara u areni koji se razmeće izvedbom naročito teškog i egzotičnog trika. pokušavajući ih progutati prije no što mi dospiju u pluća ili eksplodiraju u grlu." . Pogledala sam oko sebe u panici.Cijelo vrijeme koje sam provela u Nizamuddinu. jer sada. Devova je obitelj nepokretno stajala u sobi. rekla mi je kasnije Hema. gdje je bio Nehru da isključi struju. tijekom svih noći s Devom i dana što sam ih provela kao nova mladenka. bez obzira koliko sam čeznula za domom i bila očajna. „Samo ljubav".. Ali to možda nije bila istina. suze su navrle iz skrivenih spremnika iza mojih očiju. pjevao je. „Nisam imala pojma da ga toliko voliš. dramatično mahnuvši prema mojim suzama. jedino na što sam bila ponosna jest obećanje koje sam si dala prije no što sam ušla u doli. bujica nije spriječena. svjetlo je ostalo upaljeno. zaključio je Dev. nisam sebi dopustila da prolijem ijednu suzu. Gdje su sada bile nautch djevojke da im privuku pozornost. kada sam ugledala Deva. poput publike koja čeka da se razvije obećani spektakl.

„Njezin otac nije bio tako bogat poput tvojega . da će mi ona biti starija sestra koju nikada nisam imala. pomislili su svi) svima postala draga. Ima sreće što mi nismo nekakva obitelj iz niže klase. Sada je prošlo već osam godina kako je kod nas. Pognula bi glavu i čekala da on crvenom bojom oboji razdjeljak u njezinoj kosi.pa su ih lijepo umotali. Babuji je počeo govoriti lijepe stvari o hladnjaku. Kada ju je Mataji pitala zašto ne koristi novi Papenov lonac za kuhanje slanutka.ŠESTO POGLAVLJE Hema nije bila jedina koju je te večeri impresionirao moj plač. na svekoliku iritaciju ukućana. nazvali ih njezinim mirazom i poslali je od kuće. kada je to postalo nepraktično. činilo se. Zemljanom bi lampom. „Što da se učini?" rekla je Hema žvačući kockicu leda. što je bila navika koju je. Upamtite moje riječi. jer je Hema bila previše lijena da posudice s pregradama do kraja napuni vodom. ovaj će dugo živjeti. „Tako savršene kockice leda". Recite vašem gospodinu Godreju da je s ljudima poput njega ova zemlja na pravome putu. plačući. staklenku Pondove hladne kreme) koje sam trebala držati skrivene u škrinji sa svojim mirazom i ne dopustiti da ih vidi Sandhya. a kamoli ogrlicu ili narukvicu. metalnom thaliju kružeći mahala ispred Aryjina lica. Tada bi se sagnula još niže da . „Tako ugodna boja. Njezina je majka uspjela sačuvati neke naušnice ." Čak me i Arya prestao ispitivački promatrati kao što je to učinio one prve noći u mraku. a katkad bi utapkala i malo svijetlocrvene boje i ovlažena rižina praha. čak i kada su bile okrnjene i tanke. „Otpočetka sam vidjela. kada sam prvi put vidjela Meeru didi. Nisu si čak mogli priuštiti da kupe pristojan sari. jer bi je u protivnome već odavno bacili na ulicu. Jednog me sunčanog dana čak posjela na charpoy u dvorištu i utrljala mi u kosu kokosovo ulje. bijela. Pazila je da otvoreno ne iskazuje neprijateljstvo. Svakoga jutra nakon što bi se okupala viđala sam Sandhyju u dvorištu kako izvodi svoju pooju Aryji. koja je počivala na okruglom.izgubio je čak i ono malo što je dobio nakon Razdiobe. Počela mi je donositi darove (limenku s puderom. kao što bi netko činio ispred neke slike u svetištu." Sandhya je ispočetka odbijala dotaknuti hranu koja je bila pospremljena u hladnjak. već je tu bila samo ta nadurenost koja bi joj se uvukla u glas i izraz lica svaki put kada bi morala komunicirati sa mnom. Aryja ih je pronašao u izbjegličkom kampu. Jedina osoba koju nisu dirnule moje suze bila je Sandhya. istrčala je iz kuhinje. izjavio je. Obilježila bi njegovo čelo pepelom iz tanjurića. pa me odvela po susjedstvu da me upozna sa svim svojim prijateljima. zaboravila moj pokušaj bijega. Mataji je oprostila i. Prije no što bi nam se oči sada susrele. bojkotirala je samo led." Hema je objavila da ćemo od sada pa nadalje nas dvije biti nerazdvojne. Dogodilo se da sam zbog mojih suza (radosnica. ali. usvojila nedugo nakon dolaska hladnjaka. uljudno bi stao ustranu da me pusti proći. kao da se bojao da mi je povrijedio osjećaje. a čini se da je i njezina utroba u zastoju.

„Je li vam nešto ispalo na pod?" zahtijevao bi odgovor. Kada sam je spriječio. Mataji je došetala iza mene. čitala bi nam priče iz Mahabharate i Ramayane. „Ti nezahvalna kćeri sove. popiti tu vodu. a onda i lijevu.trebala si vidjeti koliko je zbog toga postila. Istom bi rukom prešla preko svoje glave da se blagoslovi dok se uspravljala. Možda su nužne kako bi se stvari u svijetu glatko odvijale." Kada smo bili mali. „Spremate li se izvoditi sklekove? Možete gledati u pod koliko god želite. kako bi umjesto cipela dotaknula moje papuče. Ona je vrlo poslušna djevojka. ali ako mi dotaknete stopala. „To je dio naše kulture.trebali biste ga izvoditi s ponosom. prije no što sam opet mogao svoju obuću držati uokolo nezaključanu. slomit ću ti svaku koščicu u tijelu ako ne dotakneš stopala svoje bake. pred godinama?" Kako bi ojačala svoje argumente.katkad sa svježim cvijetom hibiskusa ubranim s grma vani. „To je samo znak poštovanja. a ne da ga se stidite. govorila bi. Hoće li to biti sljedeće čemu će vas naučiti?" Paji nam je pričao da je tijekom tih prvih godina njihova braka Biji odbijala bilo što pojesti ujutro dok nije dotaknula njegove noge. njezin zaštitnik. „Sve to klanjanje. „To je dostojanstven obred . začarana. Kako je obeshrabrujuće znati da pojedinac ne može promijeniti svijet. Što je loše u tome da se poklonite pred mudrošću. nešto što se stoljećima prenosilo s jednog naraštaja na drugi". sva ta servilnost ." U drugim bi nas prigodama pokušala obraditi slatkorječivošću. jadnica . njezin skrbnik i da ne može otpočeti dan bez mojega blagoslova. „Ona dolazi iz vrlo jednostavne obitelji.mu dotakne noge . Kada sam ih sakrio. poput one u kojoj Bharat drži sandale svojega brata na prijestolju kada je Ram bio protjeran u šumu. Ali možda se takve stvari rađaju iz mudrosti koja je veća od naše. ništa drugo." Kada je Paji saznao za to. nije me briga što kaže tvoj otac. iz poštovanja. Dodirivanje stopala bio je obred čije je obavljanje u našoj kući Paji strogo zabranio.jeste li ikada vidjeli njih kako idu okolo i prostiru se pod nečije noge?" Naravno. dok sam tako promatrala Sandhyju. katkad s jasminom . „Govorila bi mi da sam ja njezin gospodar. Nadam se da će uskoro Bog čuti njezine molitve. Prošle su godine prije no što sam je uspio odviknuti od toga.zar nitko u ovoj zemlji nije čuo za ljudsko dostojanstvo? Zar u hramovima već ne postoji dovoljno bogova da zadovolje nacionalnu glad za pokornim puzanjem? Proveli smo dva stoljeća ližući čizme Britancima . naši su rođaci svi bili naučeni izvoditi taj obred na početku i kraju svakog posjeta kako bi iskazali poštovanje prema starijima u svojoj obitelji. Znaš li da smo običavale zajedno svako jutro izvoditi pooju prije no što bi naši supruzi odlazili na posao? Izašla bih van. stajala sam u kuhinji. Nije mogla začeti. ja ću vas ošamariti. Paji bi ih povukao za kosu i uspravio u trenutku kada bi se počeli klanjati. počela je iščekivati da odem u kupaonicu." Jednoga jutra." Mataji je uzdahnula. a svi bi me sastojci već čekali. Kada sam prvi put vidjela tu pooju. No pretpostavljam da je moglo završiti i gore od toga: mogla nam je roditi niz djevojčica. Biji nas je neko vrijeme pokušala prisiljavati da izvodimo taj obred kada Paji nije bio u blizini. izvukla bi moje cipele ispod kreveta i izvodila obred nad njima.najprije desnu. posloženi na thaliju .nikada . „Užasno je kroz što sve mi žene moramo prolaziti. brzo je okončao Bijine napore „Što se drugo može očekivati od nje — djeca u njezinu selu morala su prati noge svojim roditeljima i kasnije.

prošaptavši da je to zbog nerađanja djeteta. naravno. Ono što mi je toliko smetalo bilo je to što nikada nisam znala o čemu razmišlja. Gubitak privatnosti značio je da je sada bilo preteško inicirati radnje toga tipa." Mataji je ponovno uzdahnula. Jednom je Arya izjurio na dvorište gdje smo sjedili i odšetao niz ulicu. naziva prostirkama. Zaustila sam da nešto kažem. čak i kada nije bilo struje i kada ventilator nije radio. pogledi ponekad susreli u mraku. usprkos mojem oprezu. U takvim bi nas prilikama Mataji sve odvela u dvorište i šamarala Hemu ako bi ova glasno pitala je li to noć u kojoj će napokon postati ujna. „Ali ti si još uvijek mlada. Bili smo odvedeni van i kada su se Arya i Sandhya svađali. pa smo se jedne noći morali skloniti unutra. umjesto madracima. Bez obzira koja vani bila temperatura. Sandhya se uvijek zamatala u plahtu. Kada smo se uvukli u sobu.zašto ne razmisliš o tome da ga i sama izvodiš za njega?" Rasporedi za spavanje ubrzo su se promijenili. pa je morao prestati kada je Sandhya iznenada sjela u krevetu. ali me Mataji spriječila. u mraku bi se ušuljali na naše talaije. a to je bio razvitak događaja pri kojem sam se pretvarala da dijelim Devovo razočaranje. To je tako predivan obred . tako da je svaki dio njezina tijela bio pokriven. a mi na talaijima. Čim bi se svjetlo ugasilo. vrativši se tek sljedećeg poslijepodneva. No bio je rujan i doba čestih pljuskova. dok smo se Dev i ja pretvarali da smo zauzeti vani. pa je prednja soba postala premalena za petero ljudi koji su se stiskali u njoj. moja leđa više ne valjaju i ne mogu se ni sagnuti. Uvijek sam se u blizini svojega šogora osjećala neugodno. Iako su talaiji bili dovoljno tanki da ih se. sjedeći na krevetu u potkošulji i pušeći cigaretu. Izgledalo je nepristojno da nastavimo monopolizirati sobu koju nam je Arya ustupio. a osim toga označili su kraj noćnom poskakivanju koje više nije bilo razigrana šala. a onda povukla rub sarija s ramena da ga smjernije povuče preko moje glave. jer je putovanje do zahoda noću meni predstavljalo zlokobnu radnju. Kao prvo nisu se ugibali. Poslala me da donesem malo leda iz hladnjaka koji je bez riječi dodala Sandhyji nakon što ga je umotala u rupčić. Jednom mi je prigodom počeo svlačiti odjeću kada je mislio da drugo dvoje spavaju. trudeći se najviše što smo mogli da zadržimo privid privatnosti. Noću bi nam se. bili su mi draži od charpoyja. Otprilike jedanput tjedno svjetlo ispod vrata nije se tako brzo gasilo. Izgledalo .nisam znala koji će me cvijet čekati. Čavrljali smo s njegovim roditeljima ili slušali radio. nego Devov način da mi signalizira da je vrijeme za seks. I tako smo se Dev i ja iselili nakon prvog tjedna i nekoliko noći proveli spavajući pod zvijezdama. Nakon toga smo završili dijeleći sobu s Aryjom i Sandhyjom koji su spavali na charpoyjima. kao da klizim prema njemu po nizbrdici. Ulovio bi moj pogled i uporno ga držao prikovanim za svoj. Izgledalo je da se svaki šum u malenoj sobi višestruko pojačava. ali idućeg sam jutra vidjela da joj je lijevo oko zatvoreno i otečeno. bacajući poglede prema tračku svjetla koji se vidio ispod vrata. pogotovo otkada je stigao hladnjak i radiogram. Sandhya je bila umotana u pokrivač kao i obično. No sada. Prestala sam piti vodu nakon devet sati navečer i pobrinula se da potpuno ispraznim mjehur." Okrenula me oko moje osi da me pregleda. Svake su noći Arya i Sandhya ulazili u sobu prije nas. nikada si nismo poželjeli laku noć. „Dev je sada tvoj suprug. na podu. lako je Arya često bio budan.

Ali Arya to nikada nije ponudio. a Dev nikada nije to zamolio . Uvijek sam sanjao o tome da odem tamo. Uskoro. našu kožu. probudivši nas. prošaptao je Dev kada sam počela ustajati da zatvorim prozor. Počeo je odvlačiti plahtu s mojega tijela. „Ostavi ga otvorenog". „Mogli bismo promatrati monsun"." U daljini je zazviždala neka lokomotiva. „Čula sam da tamo kiša pada toliku gusta da se čini poput pokrivača. debelo podstavljeno sjedalo u vagonu prvog razreda. dok vlak polagano klizi iz Nizamuddina. eto što ćemo učiniti. obećavam. Katkad bismo zaspali u tome položaju. Dev nikada nije pružao detaljne odgovore na moja pitanja o tome što radi Arya. to je samo san. Zagladio je pramenove koji su mi se zalijepili uz čelo. Kapi vode završavale su u jastuku između nas — osjećala sam kako slijeću na našu kosu. „Preselit ćemo se u Bombay. ne bi bilo načina da preživimo u njemu. rekla sam. one vrste koja se noću preobražava u krevet za spavanje. okrenuvši glavu da pogledam u prozor. Njegova zviždaljka sretno . Osjetila bih kako se ispod pokrivača priljubljuje uz moje tijelo zabivši mi nos uz potiljak..je kao da kupuje vrijeme prije no što otkrije svoje namjere. Kroz kaskadu kišnih kapi koje su odskakivale od prozorskog okvira mogla sam vidjeti Frontier Mail na svojem putu do slobode. odmičući ih od očiju.A ja bih mogao upoznati sve glazbene urednike na filmovima." Odnekuda se začula buka vagona koji ubrzavaju na tračnicama ili je to možda bio zvuk kiše koja je sve jače padala. a kada bi se vratio. Kada bih ih barem mogao navesti da me samo jedanput poslušaju. potiskujući ih prema mojim ramenima. skupljajući između prstiju kapljice vode. . rekla sam neoprezno. Jednoga ćemo dana imati svoj vlastiti stan.. ali se ukočio i odustao kada je Arya iza njega u snu šmrcnuo. znam da bi nam budućnost bila osigurana. pa sam prestala pitati. jednom me rukom obgrlivši oko prsa. otišao bi spavati. Mašem pozdravljajući se s Hemom i Aryjom i svima ostalima na peronu. kako bismo se u mraku mogli priljubiti jedno uz drugo.. a drugom oblikovavši kolijevku između moje glave i jastuka. počeo je svake noći privlačiti svoj talai uz moj. Jedne je noći počela padati kiša i poškropile su nas kapi s prozorskog okvira." „Nekako bismo se snašli". Zamolit ćemo Babaija da nam ustupi kartu od svoje željezničke kvote za Frontier Mail. U neka bi jutra čula kako ustaje u četiri sata i u mraku odijeva košulju. „Preživjeli smo i mnogo gore dok smo spavali vani." Dev je počeo gladiti moju kosu. Ne bi ga bilo otprilike dva sata. To je tako skup grad.možda čak one za koje je Saigal bio na audiciji prije toliko godina. dajući Hemi priliku da svoje insinuacije protegne i na nas. Dev me poljubio i mogla sam osjetiti okus kiše na njegovim usnama. Očekivala sam da će na našu uvidavnost glede redoslijeda odlaska na spavanje uzvratiti istom mjerom — da će nas pozvati da nekih noći mi prvi odemo na spavanje." Zamislila sam kako se naslanjam na zeleno. Umjesto toga. kao da naglašava njegove riječi. „Naravno. njegova mu je uvježbana neuhvatljivost s lica brisala svaki izraz. u njihovim studijima ." Okrenuo me tako da moje lice bude uz njegovo.možda je bio previše stidljiv ili previše ponosan ili previše ravnodušan.

pitala sam se." Izgubila je zanimanje za njih kada sam joj rekla da će moći otipkati brojeve na telefonu. „Gle"." Telefon se nalazio u prodavaonici s racioniranom robom. osjetila se ovlaštenom da prisluškuje razgovor. „Možda.nakon što je odabrala brojeve. „Koliko ljudi u cijelom Delhiju ima teleon kod kuće? Kada sam se ja udala.svaka bi mogla kupiti četiri ako odustaneš od svojeg poziva. Ne brini." Bila je to istina. dodala sam. jedan poziv stoji četiri paise. zaplakala je Biji kada je prepoznala glas s druge strane slušalice. Papenov lonac. Nadao se da su Dev i njegovi roditelji zdravi i zamolio me da im prenesem njegove pozdrave. „Svi se dobro ponašaju prema meni — puni su brige za mene. da tim ritmom potrošim dvadeset tisuća rupija koje sam dobila od Pajija i jedan rupi od Šarmile?) Hema me uvijek pratila i rekla mi kako su sve njezine prijateljice bile ljubomorne zbog tih poziva pri kojima je ona mogla birati brojeve. kada bismo tamo mogli nabaviti stan. sušeći je. Raširio ih je ukrug oko moje glave i pogledao me s ljubavlju. (Koliko će mi trebati. taj će dan doći prije no što se snađeš. a dugački pramen crnoga dima provlači se kroz zrak poput krasopisa. rekla je. Preko lica mu je prešao bljesak kao da mu je na pamet upravo pala neka ideja.I ne brini se za mene". upozorio me." Dopuštala mi je da im telefoniram svaka četiri dana. moja Meera". To je za tebe veliki dan prvi ćeš put postiti zbog Deva. kao da je nadahnuće upravo izronilo na stakleno ravnu površinu njegova uma. rekla mi je. pa joj se glas uzdizao i spuštao dok je pokušavala govoriti u oba njezina kraja. „Mogla bi zamoliti tvojega oca za pomoć. „Najprije se smjesti. Paji je bio pribran i služben. a to je bilo nešto što još nikada nije radila. situacija ne bi bila toliko loša". Želio je znati je li hladnjak stigao i kako radi radiogram.Biji jest zvučala čudno staro preko telefona. kao da je fizička udaljenost među nama stvorila i emocionalno odvajanje. . Biji se javila na poziv.. dvanaest za jednu annu . motor ga tjera preko polja i kroz sela. ali i otuđenost. Upravo sam htjela spustiti slušalicu kada sam se sjetila da Hema stoji pokraj mene. naćuljenih ušiju. „Koliko se ja sjećam. Hema se priljubila uz mene . crveni lančići za gležanj. Odjednom se osjećam tako starom. rekao je Dev dok je dlanovima stiskao pramenje moje kose. „Moja kći. „Kuća je sada tako prazna. „Imaš mnogo sreće". može biti opasan ako vodilica nije na svojem mjestu. Ja sam njega zauzvrat zamolila da pozdravi Šarmilu.zviždi." Jutro nakon što sam se rasplakala zbog Devove pjesme bio je prvi put kada mi je Mataji dopustila da razgovaram sa svojim roditeljima. Kada sam se ulovila za tu temu i predložila da umjesto toga Biji dođe k nama. . a onda čak možeš otići i ostati nekoliko noći". na Karva Chauth. Osjetila sam težinu u prsima kada sam čula kako plače. prvi put sam čula glas svoje majke tek nakon tri mjeseca." Izvukla je novčić u iznosu od jedne anne iz torbice ispod svojega sarija i pružila ga Hemi. „Pozvat ćemo ih da dođu idući mjesec. Nikada nije uspjela do kraja svladati govorenje u pravu stranu slušalice. Hema je požurila prema kiosku s nakitom. Mataji je objasnila da se u njihovoj obitelji takav posjet dopuštao samo tijekom dana posebnih proslava. Pazi da mi vratiš dvije paise. u suprotnom smjeru od željezničke postaje. shvatila sam kao da me nešto ubolo ." Sada je već Mataji potvrdila ono što je Hema tvrdila — smatralo se nedoličnim da posjetim svoje roditelje prebrzo nakon vjenčanja. neka ovaj dom postane tvoj.

Ispočetka sam odustala od ideje o tome jer mi se činila drskom. Dev bi sigurno više volio taj novac iskoristiti za preseljenje u stan u Bombayu. I to ne s toplinom. „Gledaj što si je učinila. „Ali to je na drugom kraju zemlje.„Osim hladnjaka i radiograma i Papenova lonca. Nakon svega što je potrošio na moj miraz Paji bi se sigurno samo nasmijao na taj moj zahtjev. a smrad whiskeya u zraku bio je toliko snažan da sam znala da se namjerno napio. „Ravinderova jedinica odlazi u mornaričku bazu u Visakhapatnamu. Samo pomisli na to . Kako im je mogao dopustiti da uzmu novac? Ja sam imala mnogo više razloga da budem ljuta na njega. Na pamet mi je pala slika lokomotive koja se veličanstveno pomalja iz oblaka pare. rekao je i polagano odmahnuo glavom." „Začepi. Ovih su dana . zamolit ću Babujia da u moj miraz uključi i telefon. Na posljetku je otkrio da ga je obitelj zamolila da posudi taj novac i drži ga sa strane za Hemino vjenčanje. dopustila sam Hemi da osobno pozdravi moje roditelje." „Da. Sve je to jedan veliki krug uzimanja i davanja. „Nisam baš shvatio tko je to." Te sam noći otišla u krevet naizmjence zaprepaštena i zapanjena. pa čak i u Bombayu?" Dev je izbjegavao moja pitanja o novcu što je dulje mogao. Zbog toga je bilo još važnije da napustimo tu kuću. „Jadna Roopa". Dok sam zurila u njegova leđa. gotovine od mojega miraza više nije bilo — čak ni Dev nije mogao vjerovati da je to bila samo pozajmica. to je sve. „To je trebalo biti za nas — to bi moralo biti dosta za stan." „Visakhapatnam!" viknuo je Dev kada sam mu rekla. Hoćemo li ikada biti u stanju priuštiti si vlastiti stan? Dev neće mnogo zarađivati. „Vidjela si i sama kako funkcioniraju te stvari s mirazom. rekla sam Devu. ali ja nisam marila za to. Paji mi je rekao da je plakala još otkada se Roopa odselila na istočnu obalu. već s bijesom. Bi li si netko poput Babujia mogao priuštiti da samo od svoje plaće plati vjenčanje svoje kćeri?" „Hoćeš reći da se moj otac ne mora brinuti samo o udaji svoje tri kćeri. Nitko taj novac ne čuva za sebe. Naravno. Da je imao izbora. nego i o Heminoj?" „To nije tako. To je bio njegov način durenja." Tijekom telefonskih razgovora s Pajijem nikada nisam uspjela spomenuti Devov prijedlog za odlazak u Bombay." Nekoliko puta. Dev je ležao na talaiju okrenut mi leđima. Dokle god budemo živjeli s njima. kada je inzistirala na tome. Reći ću im da ih pozdravljaš. moj otac neprestano daje. Jednoga jutra Biji nije došla do telefona. Pokušaj shvatiti. Kreću ove nedjelje. počela sam shvaćati da je njegova obitelj bila ta koju je trebalo okrivljavati. komentirao je Paji. a tvoja obitelj neprestano uzima. Ovo nije kuća tvojega oca pa da možeš trkeljati što ti prvo padne na pamet. „Što je s dvadeset tisuća rupija u gotovini koje je dao Paji?" upitala sam. barem ne u prvo vrijeme.Sandhya ništa nije donijela sa sobom. ali puno priča". bilo je malo vjerojatno da će biti u stanju oduprijeti se željama svoje obitelji." Izgledao je toliko zaprepašteno da sam morala potisnuti drhtaj uzbuđenja koji sam osjetila.

„Ako je stanje u zemlji navodno toliko dobro. iskreno ću mu reći kamo je otišao novac. s dobrim mogućnostima napredovanja. a zajedno s njim i Frontier Mail. a da me nitko ne prisluškuje i nije mi bilo dopušteno da ga osobno posjetim. Budući da nisam mogla razgovarati telefonom. ponovno zviždučući put Bombaya. Najbolje što je Dev uspio dobiti kao diplomirani sociolog bio je službenički posao u Hindustan Petroleumu. Zviždaljka se oglasila.poslovanje i industrija bili u brzom porastu pa je. može mi to reći tijekom svojega posjeta prigodom Karva Chautha. Ako u srcu pronađe volje da nam da još nešto novca. za koji je ponudu dobio u srpnju. obzor se ponovno našao u fokusu. prvi put od neovisnosti. to ću morati učiniti pismom. Da sam znala cijenu koju ću morati platiti za tu vožnju vlakom.prihvatiti Devov prijedlog i zamoliti Pajija za pomoć. čuvar je podignuo zelenu zastavicu. kako to da te toliko malo plaćaju?" pitao je Babuji. Sve ću mu objasniti. . Frontier Mail spremao se da isklizne. zatrla bih svaki trag toga pisma koje sam već sastavila u glavi. No to su većinom bili poslovi na početnoj razini. Nebo se rasvijetlilo. Preostao je samo jedan način da se ulovi vlak . bilo relativno lako pronaći posao.

ustanovile smo da je zatvorena. Meni je. Članak je završio Nehruovim citatom. ali nikada negdje gdje sam ranije stanovala. a vi ste odabrale baš ovaj trenutak da odete telefonirati. rekla je Hema. kada smo Hema i ja došle do prodavaonice racioniranom robom obaviti moj telefonski poziv. Novinski članci sljedećeg dana bili su razočaravajuće oskudni. Nakon što je vlastitim mesarskim nožem uboden u rame pobjegao je glavom bez obzira. uvjeravale su novine svoje čitatelje. Približavajući se zavoju koji je skretao prema koloniji." „Na što se svela ova zemlja?" pitao je Babuji na glas kada sam mu pročitala članak. pripisujući taj trend povećanim mogućnostima zapošljavanja. Mataji je stajala ispred kapije. promatrajući zaštitne rebrenice spuštene cijelom širinom kioska. idealom. nego o govedini koja se prodavala pod ovčetinu. tumarate uokolo kao da ste otišle u šetnju? Zar ne znate da su počeli neredi?" Zalupila je vratima i povukla zasun. napučenim četvrtima daleko od Darya Ganja. „Pitam se što se događa?" Dok smo se vraćale natrag. poput mnogih u tome poslu) namamio smeđe-bijelu kravu koja se hranila smećem na željezničkoj postaji u stražnji dio svoje prodavaonice i tamo je zaklao. koji će narod uvijek smatrati neupitnim: „Vjerujmo u to bez ikakve sumnje.. Mislila sam da je uznemiren zbog nereda. U novinskom je osvrtu pisalo da bi takvi općinski neredi uskoro mogli postati izdvojene anomalije. pa njezino meso podvaljivao hinduskim kupcima pod ovčje. pisalo je. začule smo prigušene jecaje i namirisale oporost dima. Bila sam ranije čula za nerede koji se dešavaju u siromašnim. slušajući sirene u daljini. U tome se osvrtu isticalo da su neredi u Delhiju u stalnom padu od Razdiobe. U njima se tvrdilo da je prethodnog jutra došlo do svađe u mesnici. uspaničeno mašući da požurimo. zbog ovčetine koja se pokvarila.otkada sam poslala pismo Pajiju. Do poslijepodneva se proširila glasina da se nije radilo o ovčetini. obje smo nagonski potrčale. zajedno s još četiri druge (tri muslimanske i jedna hinduska) zapaljena. a sudionici u neredu mirno su se razišli kada su je kasnije toga poslijepodneva vidjeli da mirno kopa po smeću blizu poštanskoga ureda. Gospođa Ahmed je stajala pokraj zida koji je dijelio našu kuću od njezine i rekla da je dvadeset i troje ljudi poginulo i da je željeznička postaja uništena. a njegova je prodavaonica. zapravo. laknulo kada sam to vidjela . Ljudi su počeli govoriti da je mesar (musliman. „Pola Nizamuddina je u plamenu. Kada samo se približili našoj kući. borit ćemo se do smrti za svjetovnu državu. No dotična je krava bila neozlijeđena. bojala sam se kako će glasiti njegov odgovor preko telefona. „Tek je sedam sati". koje su stvorene zahvaljujući vladinim petogodišnjim planovima za gospodarski rast." Ostali smo budni do kasno u noć. ali ispalo je da ga muči to što ih . „Gdje ste vi. u ušima nam je zvonila tišina — tek smo tada primijetile koliko je ulica prazna. ali Arya na radiju nije mogao pronaći ništa o tome..SEDMO POGLAVLJE Sljedeće srijede.

„Kako su ljudi tako lako mogli zaboraviti Razdiobu. nije mogao biti više različit od mojega oca no što je bio." Zaprepastio me opušteni način na koji je Babuji hladnokrvno spomenuo to udruženje. a on je pazio da se ne okrene izravno prema meni." U početku sam sjedila zakrivena velom gunghata mojega sarija. eto što je to. „Nisu li oni jedna od skupina koje je vlada zabranila zbog ubojstva Gandhijija?" upitala sam." Babuji me promatrao toliko užarenim pogledom da sam poželjela da još uvijek između nas imam filter svojega gunghata. da ih zanima samo promicanje osjećaja vrijednosti medu mladim hindusima. da sačuva obraz nakon tako sramotnog ubojstva." Osjetila sam kako u mojem odgovoru Babujiju odzvanjaju očeve riječi. baš kao i mi. „Komunalisti. tako brzo oprostiti muslimanima?" Babuji je otpuhnuo oblačić dima iz svojega hookaha i počeo plesti još jedan čvor na charpoyju koji je preokrenut naglavačke ležao pred njim. Iako sam naučila da se ne osvrćem na njegovu sirovost. Sada sam lice držala otkriveno. Volio je da mu tijekom te stanke čitam na glas iz novina.budući da je tvoja obitelj došla u ovu zemlju kao izbjeglice. a on mi je pričao toliko nesvjestan sebe. zalajao je Babuji. poput nas. nakon što bi provjerio signale za Punjab Mail. znaš . trznuvši glavom uvis kao da sam posumnjala u njegovo osobno poštenje. preostalo mu je i više no dovoljno vatre da je usmjeri prema ostalim militarističkim organizacijama koje su se pridružile krvavom orgijanju Razdiobe. kojega nazivamo ocem nacije. Ali zavjera koju su skovali za to ubojstvo nema ništa sa skupinama koje je za to optužio . kao što je to činila Sandhya u njegovoj prisutnosti.nema još više. „Politika i laži. „Sve su to laži". „Kažu da su se reformirali. svuda mu podižu kipove. Arya radi za njih. koji nam sada sjedi na glavi? Kakav je to otac koji odsiječe ruku svojega naroda i daruje je nekome?" . „To je shahha. rekao bi navlačeći užad na okvir". Javio se da besplatno vodi ranojutarnje vježbe na terenu za nove dječake. kampanju za stvaranje separatskog Pakistana. tako je moj otac obično opisivao HRM. kao što bi činio razgovarajući s kćerkom. „Svakih nekoliko dana moraš ispočetka pritezati čvorove". Nehru je morao pokazati svijetu da nešto radi. u onoj zgradi iza poštanskog ureda — jedan od klubova koji vodi hindus Rashtriya Manch. Osim što Babuji nije bio moj otac. ali po koju cijenu? Milijuni ljudi su poginuli. postali izbjeglice. Stalno trube Gandhiji ovo i Gandhiji ono. inače ćeš ujutro strugati leđima o pod. Riješio se Britanaca. Ali što je on uopće učinio za ovu zemlju? Taj čovjek. a još su milijuni. Iako su Pajijeve najžešće uvrede bile rezervirane za Muslimansku ligu. Na primjer.to je bio razlog da je već sljedeće godine bio prisiljen ukinuti zabranu. stavljaju njegov lik na poštanske marke. Ali ne moraš jako duboko zagrebati da izložiš neutaživu žed HRM-a za muslimanskom krvlju. pa sam čak naučila i cijeniti njegovu izravnost. da su odustali od nasilja. lopovi. dok je on zatezao užad charpoyja. to je istina. Zašto? Zato da bismo mogli imati Pakistan isječen iz našega vlastita mesa. vratio bi se kući na sat vremena. postojao je onaj dan kada je razriješio tajnu mjesta na koje je Arya odlazio u zoru. ubojice". „Daj da te nešto pitam.on je blagajnik njihova nizamuddinskog ogranka. Bahu . postojali su trenuci u kojima su me njegovi stavovi ostavili zapanjenom. prigodom svojih čestih pogrda na račun te organizacije. Svakoga jutra.

Da je čak Jinnahu ponudio mjesto premijera. Pa ipak. bit ćemo ubijani. Kupuje si vrijeme.pretpostavljao sam da ću provesti ostatak svojega života živeći tamo sretno. kao da me netko upravo pljusnuo. „Vjerojatno misliš da sam jako zadrt. Sada sam si ponavljala uvijek istu mantru. ali imali smo lijep broj vlakova koji su stizali iz Lahorea i Firozpura. Pustila sam Babujija da i dalje gunđa. i rekao da je počelo. nisam u poziciji da ga ispravljam i da mu se suprotstavljam. ali odlučili su da to ne učine i ostavili su zemlju da se sama bori. „bit ćemo diskriminirani." Jesi li ikada bila u Kasuru. Profinjen grad. „Dođi i sjedni pokraj mene. bahul Dev ti je sigurno pričao o njemu . Sjećam se da mi je Arya upravo donio ručak na postaju. mislio sam: to je to — imao sam posao. katkad stvarali nerede kako bi privukli pozornost na taj novi zahtjev za posebnom zemljom. ocu muslimanskoga naroda. Taj duhan koji su donijeli Mughali. Trinaest sam godina radio tamo kao radnik na pruzi. Toga sam dana nekako uspjela zauzdati svoj jezik." „Tada je pokret za oslobođenje dobio na snazi. ali bijes ne umire tako lako." Povukao je još jedan gutljaj dima kroz cjevčicu. da joj se odupirao do samoga kraja. šokirali smo se kada nas je na posljetku zapljusnula iskopana utroba Lahorea. čak i prijatelji i susjedi koje sam godinama poznavao. kako ne bi morali trošiti svoje resurse na sprječavanje krvoprolića. kada je dotrčao Hussein. nisu postavili za šefa postaje.Bila sam zapanjena." „Kao da se njihovom zajednicom proširila nekakva zaraza i pojela im mozak. to je mjesto iz kojega potječe najbolja koža." Babuji je pritegnuo i posljednji konopac. podsjećajući se da ja. mrzim?" Duboko je udahnuo dim iz hookaha i počeo snažno kašljati. Iznenada su muslimani. to je mjesto u kojem je rođen. Promatrali ." „Nekoliko je dana u Kasuru bilo mirno. „Ispričat ću ti priču da ti promijenim mišljenje. izlit će se rijeke krvi — onoga dana kada izrone na površinu svi ti zakopani osjećaji. iako su se tada u ostatku Punjaba događale strašne stvari. Ti će me muslimani još i ubiti. Upamti moje riječi.na posljetku. Povukli su svoje vojne snage punih deset mjeseci ranije no što su to bili najavili. To nije bila jako velika postaja.bili smo preblizu te sočne lubenice koja se već raspuknula. pa zašto ih. onda. kao bahu. dok se Babuji žalio da istjerivanje samo jednog muslimanskog mesara nije bilo dovoljno.. To je bilo tako zločesto izobličavanje svake činjenice koju su mi ikada rekli da sam osjetila kako mi na oči naviru suze. Tamo je živio veliki pjesnik Bulleh Shah. Znali smo da ne možemo pobjeći . „Vidiš? To je razlog. dok me na posljetku. „Mogu pričati što god hoće o tome da ima dovoljno radnih mjesta za sve. u prosincu 1945. prodavač karata. bit ćemo robovi". stan. tvrdili su. obitelj. veličine nara." Okrenuo je charpoy na pravu stranu i pokretom me pozvao da mu se pridružim na njemu." „Ako budemo manjina među hindusima. leži pritajen i čeka. zar ne? Da meni muslimani ne čine ništa nažao. pa kao pomoćnik šefa postaje. južno od velike lubenice koja je Lahore. Željela sam vrisnuti Babujiju da je Gandhiji bio posljednja osoba na svijetu koja je željela Razdiobu. počeli poput papiga ponavljati ono što je tvrdio njihov vođa Jinnah — da više ne mogu živjeti pokraj fundusa. Kada sam dobio to postavljenje. Britanci su bili ti koji su mogli spriječiti krvavu razdiobu. kako bi zemlju održao netaknutom. i to deset puta snažniji. Demonstrirali su na ulicama. dobre prijatelje . a onda hookah odložio ustranu.

" Zinula sam da nešto kažem. nikada neću zaboraviti smrad njegove zapaljene kose. pa će sigurno i sada biti tako.' Gledali su oko sebe. „Nikada neću zaboraviti njegovo lice dok je lupao po vratima koja smo zaključali. hindusi su prilično dobro živjeli pod muslimanskom vladavinom. prolazeći kroz okruglu posudicu s vodom.možda zbog šoka Bajrang to nije učinio. a što je. koji su bili dovoljno glupi da ostanu. Nitko nije znao hoće li Kasur potpasti pod Indiju ili Pakistan . ali Babuji je podignuo ruku." „Iako smo sve izgubili. poput djece koja se pitaju kako da najbolje iskoriste svoje vrijeme za igru. Pobjegli smo prije no što su počeli voziti vlakovi smrti. Da smo Bajranga uvukli unutra. da je poginulo jednako toliko muslimana. dok mu se s glave pušilo i plamsalo. Ali čak su se i muslimani u našoj skupini bojali svjetine." Babuji se zagledao u moje oči. Već smo idućeg dana sjeli u vlak za Delhi.provjeravali su svaku adresu. 'Zašto da ostaviš posao." „Bajrang je nekako uspio strgnuti košulju sa sebe. I dobro da smo to učinili — nakon tjedan dana većina je hindusa i sikha. ponovno su po cijelom gradu planule vatre. a oni su ga onda. neke su dućane ostavili netaknute. Zatim je netko rekao: 'Soraaj. previše zapaljenih tijela. izgledalo je da nismo potpuni no zadovoljni onime što su učinili. ti muslimani koje sam toga dana vidio na djelu .bile bi previše korisne nakon Razdiobe. pa su umjesto toga ulovili Bajranga Singha.smo kroz prozorčić blagajne za prodaju karata kako svjetina nadire niz ulicu. Umjesto toga. a da bi ih uništili.zašto da se ne pričeka i vidi kako će se stvari razvijati nakon što sve to nasilje ne prestane. koji se igrao s Bajrangom dok su bili djeca. za vrijeme Mughala. Mogu ti ispričati samo ono što sam vidio na svoje oči. zapravo. ali iz nekog razloga . Dim je proizveo klokotavi zvuk dok je pjenušao. ali Soraaj je pobjegao davno prije no što su zapalili njegov kiosk.Britanci to nisu htjeli objaviti do samoga kraja. imali smo više sreće od mnogih.učinili smo sve što smo mogli da ga spriječimo. spaljujući sve hinduske obrte i prodavaonice. smijući se. glava odvojenih od tijela. babu — da su i hindusi imali muslimane na zubu. jer im ništa više nije preostalo za zapaliti. ostani barem dok ne prodaš stan?' Ali do tada sam već vidio previše prerezanih grla. Grada koji je prije mnogih tisućljeća osnovao Loh. Pomislit ćeš da je turban najlakše skinuti. Bili su vrlo metodični. razumno za očekivati? Na posljetku. u samome srcu Hindustana više nije bilo. Ljudi su govorili da to. a kroz prozore drugih ulijevali su kerozin. Lahore i njegov nar pripali su Pakistanu. nije ni važno . sin Rama. nagoga je tijela. njegova čuvara. pa su mu zapalili i turban. dok mu se nije zapalila i pajama. zelenaš. možda bismo ga mogli spasiti. prije no što su se po tračnicama počeli valjati . hajde da ga podučimo lekciji. Uspio je i nju skinuti i stajao je tamo gol. Samo se Arya. Nakon što su završili. tvrdili su. koliko i hindusa. i zapalili mu košulju. „Znam što ćeš reći. gdje je on? On uvijek cijedi novac iz muslimana. dok mu se s glave još uvijek pušilo. Stajali su na ulici zureći u vatru. bockali bakljama. Zajedno smo promatrali kako dvojica muškaraca odvlače Bajranga. „Onoga dana kada je Gandhi kapitulirao pred zahtjevima muslimana i pristao na razdiobu." Babuji je zastao da uzme svoj hookah i povuče dugački dim. potrčao prema željezničkoj postaji. Te sam večeri iskoristio svoju kvotu šefa postaje da kupim karte za sebe i svoju obitelj. borio da se probije van . plutala u kanalu. Znao je da postaje uvijek poštede .

pogotovo kada se radilo o hrani i piću.Ahmed sahib." „Trebalo je proći nekoliko mjeseci prije no što ću dobiti posao u Nizamuddinu. evo kako se mi ponašamo prema našim muslimanima ovdje u Indiji. ali Roopa i ja (ne i jadna Šarmila. nije odobravao takvo bratimljenje. s druge strane. što su se pridružili gomili koja je bježala pješice.osveta. A pogledaj Sandhyjinu obitelj . brinuli se da imamo vodu i lijekove. Sada kada imaju svoju zemlju. bahu. Nakon svega što sam pretrpio. bio sam obaviješten da je stari željeznički sustav srušen i morao sam opet početi od pozicije pružnog radnika. I tako. sada sam morao primati zapovijedi od muslimana. Dobro je pogledaj . u takvim prilikama povlačila u sebe i jela je u svojoj sobi. Kada smo otišli. bahu? Ne tvoj Gandhiji ni Kongresna stranka — bio je to HRM. Arya im se htio pridružiti u danji ma kada su počele prve nevolje. nikada si ne dopuštajući da zagrize mamac.vagoni puni izmasakriranih izbjeglica. To ih je stajalo jednog djeteta — umrlo je trećega dana . Toga sam puta bio sretan što mu mogu dati svoj blagoslov da se upiše u članstvo HRM-a. Iako sam imao toliko mnogo godina službe.uspjeli su pobjeći samo zato. da im kuham kravlje papke?" . Čuo sam za njih u Kasuru . Sve što Ahmed ima je onaj njegov sin delinkvent. za koju su naglasili da je samo za muslimane. Podižemo za njih zgrade. koja je bila previše plašljiva) smo obično uspijevale pobjeći. što ako iz protesta ode od nas? Hoćeš li me tada strpati u kuhinju. Kasnije bismo čuli kako Biji iskaljuje svoj bijes na Pajiju.bila je to jedna od grupa koje su hindusi osnovali za samozaštitu i. No u izbjegličkim je kampovima HRM-a dao na znanje da su njihovi ciljevi miroljubivi. a mi da živimo u toj kući?" Dok smo odrastali u Rawalpindiju. „Reci mi samo jednu stvar." Pocrvenjela sam dok me Babuji svrdlao pogledom. Biji se. u čijem smo jednom krilu kuće živjeli. Pokušala je i nas spriječiti da pokazujemo svoja lica. a ja ovdje svojoj bahu mogu ponuditi samo pod. prije no što me optužiš zbog mojih stavova. „Vidiš onu kuću pokraj naše? Tamo živi Ahmed . To je djelomično činio da izaziva svojeg oca Harilala. zgrade na dva kata. Od nekoga tko je imao hrabrosti ući jednoga dana u moj ured i držati mi predavanje o svetosti groba Salima Fazla. No još je više ponižavajuće bilo da je šef postaje bio muškarac po imenu Ahmed. da su tu samo zato da pomognu svojim sunarodnjacima hindusima. dok oni tjeraju sve hinduse iz Pakistana. ali ja mu to nisam dopustio. Iako je Harilal upošljavao muslimane u izdavačkom poslu. izgrađenu iznad prizemlja. Sigurna sam da je kuharu već svega dosta. Bili su poznati po svojim noćnim pohodima na muslimane . dijelili su im chappatije i posteljinu. napustivši posao i kuću i sve svoje stvari u Kasuru kada su me Pakistanci otjerali. Arya se htio vratiti i pomoći novim izbjeglicama tako što će i sam postati dobrovoljac." Babuji je još jedanput uvukao dim iz hookaha. Samo u našem odsjeku bilo je sigurno oko tucet dobrovoljaca — pomagali su ljudima da se smjeste. shvaćaš. za osvetu.i završilo je kao samo još jedno od tijela kremirano usput ili zakopano u neobilježenom grobu. Paji je često pozivao muslimane na večeru. Ipak je pazio da se srdačno ponaša u blizini sinovljevih gostiju. zašto se još uvijek motaju ovuda? Ne bi li Ahmedi trebali biti spakirani i poslani u Pakistan. dok se u sobi do nas spavajući tiska četvero ljudi. „Znaš li tko nas je došao spasiti u Delhiju. „Večer za večeri poslužuješ hranu nečistima. da.jedina je u koloniji koja ima dvije dodatne sobe i kupaonicu u kući. zbog napada na hinduse tijekom dana.

koju je katkad dovodio sa sobom. strica Salmana. za koji je osjećao istinsku privrženost. koje sam toliko voljela. želio je njegovati druženje s muslimanima kako bi naglasio svoj sekularni svjetonazor. „Ram ili Rahim. Šarmilu je intrigirala ta boja. s kojim bi se udostojala sjesti za stolom u blagavaonici. ukrašenim ovratnikom koji ga je grebao po bradi. Tunika je sezala sve do njegovih koljena i bila je upotpunjena krutim. „Ako želiš gubiti vrijeme. Njezin izvrsno iskrojen kameez imao je rukave odrezane na točno onu dužinu koja je u tome trenutku bila najmodernija. Glavni razlog za to bila je njegova supruga. a da nismo vidjeli Taj Mahal. Teta Yasmin nije mogla biti drukčija od žena rustikalnih muslimanskih radnika koji su radili za Bijina oca u njihovu selu. jer bi je Biji odvukla čim bi ova došla. Jednom sam . rekao bi (iako nikada ne svojim gostima muslimanima. Kada su se upoznale. Bili smo zadivljeni kada smo vidjeli tu Bijinu preobrazu nestala je rezerviranost i dostojanstvenost zarnindarove kćeri (koju je održavala pri druženju sa svim svojim hinduskim prijateljicama) i zamijenila ih je ta nevjerojatna razuzdanost." Pitanja vjere nisu ga mučila — zapravo. Za tu se prigodu volio oblačiti u službeni. noseći darove u obliku grožđica i badema ili mrvičaste perzijske slatkiše vermicelli. Te su priredbe obično otpočinjile kasno navečer i stric Salman je najprije dolazio u našu kuću na večeru. baršunastu kapu koja je kasnije postala poznata kao kapa Jinnah. a na glavi bi nosio tamnu. je li važno činiš li to u džamiji ili hramu?" Možda je jedan vid muslimanske kulture. ali gledajte kako bismo bez njih bili nepotpuni. a neke od njezinih sandala imale su potpetice dovoljno visoke da izazovu one koje su nosile britanske memsahib. držala se rezervirano. to je istina. na kraju krajeva sve je to ionako samo prokleti HOAX". od kojih su mnogi bili prilično religiozni). ali je omekšala u samome početku i do kraja toga prvog susreta već su čavrljale i smijale se poput starih školskih prijateljica. govorio je.Paji je bio istinski zainteresiran za kulturu svojih gostiju. predane pjesme u raskoraku s njegovim prijezirom prema religiji. Stric Salman bio je jedini Pajijev muslimanski gost za kojeg se činilo da ga Biji podnosi. Nikada nismo na dugo vremena viđali Yasmin. „Muslimani možda jesu osvajači. Zamislite kako bi bilo da nikada nismo kušali biryani ili da smo umrli. svileni sherwani. monopolizirajući njezino društvo iza zatvorenih vrata sve do večere. kao da gladimo krznenog. narančastog ljubimca. nego se odijevala u najupadljiviju odjeću u kojoj je često odlazila do Lahorea ili Karachija. Roopa i ja bismo prelazile dlanovima po njoj. ali otrčala bi svaki put kada smo je pokušali nagovoriti da je i ona pogladi. Paji je imao jednog prijatelja. pa čak i porazgovarati s njim. na putovanja posvećena kupnji. Biji se u Yasmininoj prisutnosti počela ponašati djevojački i hihotavo. s kojim je naročito često odlazio na recitale qawwalija. poput zaljubljene tinejdžerice. Teta Yasmin ne samo što je puštala da joj kosa nesputano pada niz ramena ili ju je vezivala najtananijim šalovima. Ljeti je svoju bradu bojio kanom — da mu bude hladnije. Izgleda da mu nikada nije pala na pamet nedosljednost te naklonosti. njezine salware bile su napuhnute ili stegnute oko njezinih nogu ovisno o trenutnome trendu. bio qawwali.Izazivanje Harilala nije bio jedini razlog . i koliko su te strastvene. kada su se pojavljivale namirisane egzotičnim parfemima. Njegova bi pidžama bila one vrste koja tijesno prijanja uz tijelo.

naredila je. Žuta boja odjeće bila je nijanse koju sama nikada ne bi odabrala — naglašavala je njezinu tamnu boju kože. Biji je ispočetka bila rezervirana. ali ne mogu. Nastavila je laskati i očijukati s Biji. jer. izgledajući veličanstveno i blistavo poput plemića s mughalskog dvora ili. „Kakva će to biti šteta ako te nitko ne bude vidio u salwar kameezu. kako je to stric Salman rekao. Biji je stajala ispred zrcala. kada su tako stajali odjeveni u identične sherwanije. lo je već otišlo predaleko. „Odjenut ću je. bez Bijina društva. Paji je ispustio jedan . vadeći iz svoje torbice ruž za usne i prinijevši ga Bijinim ustima. jedna pokraj druge. šešir Jinnah. No teta Yasmin razumjela je bolje od nas da je to samo bio majčin trik. povlačeći materijal da izravna nabore. poput onog muslimanskog para od neki dan na Eidu. a onda se pogledala u zrcalo i prebacila moderno jedan kraj preko vrata. Nikada ranije nismo primijetili sličnost između Pajija i strica Salmana — bili su otprilike iste visine i grade." „Toliko sam se veselila tome da ćemo nas dvije sjediti zajedno. Uvijek ću se sjećati njih dvoje kako silaze niz stube s rukom u ruci. Bio je to salwar kameez. aristokratski visoke jagodične kosti i. Oko njezina vrata sićušna su stakalca oblikovala jedinstven uzorak. ženama se dopušta da pođu samo u posebnim večerima." „Znaš. „Voljela bih ti se pridružiti. Kameez je usko pristajao oko struka i tijesno omatao trbuh potiskujući joj grudi uvis. a nju je to toliko razveselilo da mu je dopustila da je jednom rukom obgrli oko ramena. ." Naša su se lica rastužila. donijela je svilene dupatte za moje sestre i mene. . Pojavio se iz svoje spavaće sobe. i to jače od narančaste ili crvene. za završni dojam". tako da su joj dva kraja počivala na grudima. rekla je teta Yasmin.provirila u spavaću sobu i vidjela Biji kako balansira u sandalama tete Yasmin. što je bilo ponašanje za kojim je ona čeznula. prigodom festivala Eid. Naravno. a ono da ne razočara djecu. a bili su utkani i u dupattu. neoprezno namještajući oko vrata svoju dupattu. pa čak i par špičastih cipela ukrašenih zlatovezom. „Poput nekoga čiji su preci u sebi imali perzijske krvi." Nije trebalo mnogo da Biji objavi da će i ona poći: „Ako ni za što drugo. stric Salman je Pajiju darovao odijelo poput onoga koje je i sam volio odjenuti na qawwalije." Bila je to istina. „Odjeni ovo i večeras ćemo svi otići na qawwali". Kada je sljedeći put došla teta Yasmin." Prebacila je svoju dupattu preko potiljka. bila uznemirena tim prizorom. odjevenog u njihovu najbolju odjeću.. naglašavajući njezinu figuru. ali vrlo različit od vrećasta tipa koji je Biji nosila po kući. promatrajući se na ovaj i onaj način. Jedne godine. i odijelo za Biji.. usku pidžamu. Biji je povukla lice izvan dosega i skinula dupattu. moglo ih se zamijeniti za braću. ali ga nikada nije primila od Pajija. Paji ga je odmah navukao na sebe — sherwani. imali su iste. ali bilo je jasno da će pobijediti njezina znatiželja. trudeći se prehodati sobu s jedne strane na drugu. ali samo na trenutak". presijavajući se i niz ruke. rekla je. Biji je.vau!" divljenja kada je vidio Bijinu preobrazbu. vidjeli smo. i mi ćemo morati ostati kod kuće. „Hoćeš li pustiti i narančastu bradu?" pitala je Pajija sljedeće jutro. Ali.A sada.

Kloparali smo po ulicama osvijetljenima plinskim lampama. Stric Salman i teta Yasmin još su nekoliko puta došli u našu kuću. ali bila sam previše zaokupljena kućama pokraj kojih smo prolazili. Manmad je bio jedan od izbjeglica koji su pobjegli u drugome smjeru. a da bih slušala. poput onoga u kojem su se održavali qawwaliji. za koji su rekli da je više kozmopolitski. Pokušala je navući svoju dupattu nisko na čelo da sakrije svoju bindi. po kojoj smo rijetko šetali. kako nas je teta Yasmin podučila da učinimo. Možda ti Manmad čak može pokazati gdje su najbolji qawwaliji. s druge stane Mali Roada . Biji nikada više nije odjenula salwar kameez. snježnobijele plahte koje su prekrivale dais i slijevale se na sag duž cijelog sjedališta. svjetlo koje bliješti i slijeva se s njega. Porast nereda u zajednici učinio je atmosferu nesigurnom za hinduse da odlaze u muslimanske dijelove grada. glazbenici u svojim savršeno bijelim kurtama. otkrili da su sve našminkane poput tete Yasmin? U predvorju me najviše zadivilo što je sve bilo bijelo.Qawwali se održavao onkraj naselja. Sjećam se da me uspavalo bljeskanje i svjetlucanje kamenčića u Bijinu kameezu.Biji ga je ponijela sa sobom kada se ukrcala na vlak za Indiju. u ritmu pjesme i pljeskanja. „Veselim se što ću moći upoznati svoja dva brata u Delhiju jednoga s drugime — znam da ćete biti dobri prijatelji. Tri godine kasnije čuli smo za strica Salmana. razmišljala sam. Pismo iz Karachija nekako je pronašlo svoj put preko delhijske uprave za izbjeglice do Pajija. duguljastom. kada bi. ali ubrzo se opustila kada je shvatila da je nitko ne promatra. Došla je žena s poslužavnikom i počela kružiti uokolo. Očekivala sam da će biti obojane zeleno ili plavo ili u neku drugu boju koja će otkrivati njihov muslimanski identitet. Stric Salman nam je objasnio sufijsko podrijetlo qawwalija. kako bi posjetio svojega brata Manmada. a neki su ispružili ruku i viknuli „Subhan allah". uronjene u miris konja i stare kože. ali bilo je malo toga po čemu ste ih mogli razlikovati od kuća u drugim dijelovima grada. a zatim je njegova skupina odgovorila istim stihovima. Godinama kasnije. pronašla sam taj salwar kameez . Biji se ispočetka okretala oko sebe i tašto promatrala hoće li spaziti još neku hindusku ženu. odjevene u uobičajeni.I Yasmin i ja u dobrome smo zdravlju". No previše mu je nedostajala Indija i vratio se godinu dana kasnije da iskuša sreću u Delhiju.. usput glasno plješćući. Ne bi li bilo lijepo. rekavši da planira put u Delhi toga prosinca. nasuprot pamučno-bijelom. ostavivši za sobom svoju spaljenu tvornicu u Ghaziabadu kako bi pobjegao u Karachi. koji su naizmjence nastupali. Sjela sam na plahtu u ženskom dijelu gledališta. Postojalo je nekoliko skupina pjevača („qawwala". kako ih je zvala teta Yasmin). Qawwal solist otpjevao je svaki novi stih uz melodiju s harmonija. nudeći nam čaše pjenušavog. tvrdom jastuku. dok sam prekapala po jednoj škrinji.što je većinom bila muslimanska strana. Ljudi u gledalištu cijelo su se vrijeme njihali da time iskažu svoje divljenje i uživanje ili bi ustali da ponude novac. ako ih pogledate izbliza. ali ubrzo su se preselili u Karachi. pisao je stric Salman. kroz četvrti koje su bivale sve siromašnije. dok su se ona i teta Yaasmin njihale s jedne strane na drugu. I žene u dvorištima izgledale su isto — raspravljale su o prednostima lonaca nad kuhalima na ugljen." I teta Yasmin će poći na taj put .već je u Karachiju počela kupovati salwar kameeze za Biji. . vrećasti salwar kameez koji su svi nosili. Bjelokosno bijeli strop. glave pokrivene dupattom. . bijelog mlijeka s bademom. dok smo bježali iz Rawalpindija.

niti Manmadove adrese. ali što mi drugo preostaje? Tako se neće uvrijediti kada vratim čaše. Nasuprot tome. no izgledalo je da socijalizacija na tome završava. Iako je ispočetka bilo teže." . viknula je Mataji trčeći preko dvorišta da uzme čašu iz Hemine ruke prije no što je stigla otpiti gutljaj. Obnovio je svoju strast prema qawwaliju. a Hema je katkad u igru uključila i sina gospode Ahmed. pa nikada više nismo bili u mogućnosti stupiti u kontakt sa stricem Salmanom. „Nemoj to piti". Na pismu koje smo primili nije bilo adrese pošiljatelja. u Devovu kuću nikada nije pozvan nijedan musliman. Čak je u Darya Ganju osnovao posebnu hindusko-muslimansku grupu kako bi poticao takve odnose. izlijevajući mlijeko u sudoper. Ahmedovi su poslali čaše mlijeka s bademima. „Žao mi je što ga moram baciti." Mataji je odnijela čaše u kuhinju i počela ih prazniti.Paji i Biji čekali su novo pismo. a mi smo istovremeno na sigurnome. Mataji je čavrljala s gospodom Ahmed preko zida. koje nikada nije stiglo. a Biji se naviknula da ponovno prima na večeru muslimanske goste. Paji je s vremenom uspio stvoriti krug muslimanskih prijatelja u Delhiju. Na dan festivala Eid. Rahima. „Koliko ti puta moram reći da su oni muslimani i da su možda stavili urok na to mlijeko.

uvišestručila od jedanput tjedno na dvaput. Kosu je oslobodila praktične punđe i pustila je da pada u blistavom slapu po njezinim ramenima. jer se činilo da se dulje zadržava svakoga jutra nakon što je ona za svoju pooju dotaknula njegova stopala i samo zuri u nju. Mataji je odvela Sandhyu i mene na sajam koji se protezao po trgovačkoj ulici.ako je potrebno. kada su supruge postile u ime dugovječnosti svojih supruga. „Tada moraš nastaviti postiti . pa su čak katkad i procvale osmijehom. a katkad joj je pokraj uha procvao i cvijet hibiskusa. Hema bi za mene karikirala to njihovo ponašanje. trudeći se iz petnih žila da me preplaši. drugi sam je put ulovila kako mrmlja neku melodiju u kutu za pooju. a nokti na njezinim rukama i nogama dobili su sloj raskošnocrvene boje. Izgledalo je da se u svakoj dostupnoj niši i udubini između kuća nalazi kiosk. „Ako toga dana na tvoja vrata dođe starica koja prodaje grnčariju. bezbrižnija i. kako bi označio koliko je težak taj post. s druge strane željezničke postaje. sve veselija — kao da se vraćala u utjelovljenje mladenke. čak i danima. što se odnosilo na simbol dobre sreće. rekla nam je. Doista se nadam da se to neće dogoditi i tebi. I Arya je to primijetio. na jednu vrstu zemljana lonca. Njezine crte lica. U njoj su se pojavili strukovi jasmina. samo to zatravljeno zurenje u oči onoga drugoga. Po noći su se duga čekanja ispred sobe. ako to ne učiniš. prije no što bi Arya ugasio svjetlo. Kao da je postala mlada. . kada je bilo jako vruće. jer ga zakriju oblaci". potičući nas da isprobavamo lančiće za gležnjeve i papuče ukrašene zlatovezom prije no što bi ih nam kupila. kako je vrijeme prolazilo. svakako kupi karvu".OSMO POGLAVLJE Dan prije karva chautha. „jer. zastajkujući nad kutijama sa slatkišima. Mataji nas je znalački vodila kroz hrpe ljudi ispitujući kakvoću sastojaka jarkocrvene boje u prahu i pooje. pa na četiri puta. na četvrti dan mjeseca u opadanju. pjevala je. „Mali dar za moje bahe"." Kako se dan festivala sve više približavao. a ne „Kadva"." „Chauth" se odnosio. počele su se opuštati. Nikada nije bilo poljupca niti ikakva vanjskog izraza ljubavi. od praskozorja do prvog pogleda na izlazeći mjesec. staklene narukvice. „To je najmanje što mogu učiniti zauzvrat što se brinete da moji sinovi žive dulje. objasnili su mi. rekla je Hema. Bio je to najdulji i najnaporniji od svih postova. primijetila sam da se Sandhya promijenila. Oko zapešća su joj zveckale zelene. zajedno s platnenim krovom i zidovima od bambusa i žicama na kojima su bile načičkane žaruljice u boji. koje su obično odavale izraz stoičkog podnošenja života." Ispočetka sam mislila da se taj obred zove „Kadva" ili „gorčina". „Katkad ne možeš vidjeti Mjesec. Ali Sandhya mi je pojasnila da se zove „Karva". Čak je i njezina riža postala manje grudičasta. jer ga je mogla pokvariti i samo kap popijene vode i obično se obavljao u listopadu. isplazivši jezik i kolutajući očima kao da joj nisu sve daske na broju. ulovit će u lonac tvoj duh i ukrasti ti supruga. Jednoga sam je jutra čula kako pjeva u kupaonici.

odlučila sam. „Neki ljudi samo dotaknu tlo ispred osobe. iznenada hladna izraza lica i službena glasa. No Paji je. okruglo sito od vrste kroz koju se prosijava brašno." Ono što me najviše brinulo u vezi Karva Chautha bila je Pajijeva prisutnost na toj svečanosti. „Bez Arye. „I ja sam nekada bila nervozna zbog posta.. Pričao nam je kako je. Nisu mi bili poznati koraci koje mi je pokazala Sandhya . nije mi smetalo da sudjelujem u tako religioznim ceremonijama.bezazleni kuriozitet na koji je navikla Devova obitelj. već dio iza njega". Paji joj je to vjerojatno zabranio." Hema je postala vrlo ljubomorna kada je vidjela da nas dvije raspravljamo o tome obredu. možda je to omekšalo Sandhyjin stav prema meni. jer je to bio način da se žene drže podređenima muškarcima. nikada nisam vidjela Biji da posti.progovorenoj rečenici kada to nije bilo apsolutno potrebno. pa bi pobjegao van.I upamti. kao dječak. Ponovno mi se obratila kasnije. mlijeko koje se nosi u čaši kao dar. Iako nisam bila pobožna.Možda je stvar bila u tome što sam ja bila svježa supruga. da se vratimo pitanju koje me cijelo vrijeme mučilo. Slušajući mitološke priče s kojim se poistovjećivala Baji ili pjevajući pjesme u hramu ili nudeći darove Lakšmi ili Divali. odgovorila je Sandhya. zbog svoje duboke odbojnosti prema religiji. kako je to prilika ženama da obožavaju majku boginju Parvati. uopće morala postiti zbog njega? Način da prođem kroza sve to. čak i po naranči koju mi je ogulila kada je gulila jednu za Mataji. pogled u mojem smjeru bez nevoljkosti ili rezerviranosti. kojom će svjedočiti njezinu zaključenju. Čak i gore od religioznog aspekta ceremonije bilo je što se od mene očekivalo da dotaknem Devova stopala prije no što se počnem postiti. „Ne bi li i Dev trebao vježbati te korake? I Arya?" „Ne bih znala. pa pripazi da dotakneš oba stopala." Nisam se sasvim pomirila s idejom da izvedem tu radnju. Sandhya mi je objasnila sveto podrijetlo posta. ni ne znam bih li bila živa. svi će te promatrati. . a ona iskusna šogorica. pitajući se mračno je li to zbog toga što bahe kuju zavjeru. Zato nije stvar u tome da postim za njegov život — ja postim i za svoj. lice bi mu postalo purpurno i oči bi mu se iskolačile kada je bio izložen bilo kakvu obliku obožavanja. Onaj koji nije značio . Nije na meni da to kažem". ali treba dotaknuti nožne prste te osobe . podučila me Sandhya. bit će da mislim na to kao na društveni običaj . bilo je lako uživati u tim stvarima kao odrazima kulturološke aktivnosti bez razmišljanja o dubljem značenju tih radnji. „Prije posta proći ćemo zajedno kroz sve korake. kada smo sito i tučak odložile ustranu. ali sada mi je to najdraže doba godine". jer to nije prikladno. Zašto bih se klanjala ispred Deva? Je li on bio Gandhiji da me trebao blagosloviti? Zašto sam. „Zašto to rade samo žene?" pitala sam se na glas.ne nokat. Hodala je po kući žaleći se da s njom više nitko nikada ne razgovara. koje se pruža prema mjesecu. Dok sam odrastala. „Zašto i muškarci ne poste za svoje žene?" Kao da je Paji bio u meni i natjerao me da izgovorim te riječi. rekla je jednoga jutra. tako čvrsto zavezao uzice na svojim cipelama da ih nije mogao izuti pred hramom. pa se nećeš imati čega bojati. bio drukčiji Poput nekoga alergičnog na mačke tko počne sipljivo disati čim barem ugleda mačku. Primijetila sam to po malim stvarima .desno stopalo na tučku za mrvljenje.

okrenute licem prema čistini na istoku." Znala sam da." Vani je nebo bilo crvenkasto-crno. Na dan festivala Sandhya me probudila u pet sati. ja sam ga pronašla tek navečer. No ti si moja kći i osjećam se odgovornim za tebe. oslonjenog na moj jastuk na talaiju. i ti sudjelovati. Mataji je bila u kuhinji. rekla nam je." Sandhya je iz hladnjaka uzela štrucu kruha Britannia i počela polagati kriške tosta na rešetku iznad vatre. ali nije otvorio oči. „Draga Meera". ali zaspala je. nije primijetio sarkazam koji se cijedio iz riječi „predivna". Rub kuverte bio je napuhnut i izgužvan.ništa više od toga. Odmah sam uvidjela da je pismo već bilo otvarano. „Jesi li u posljednje vrijeme dobila glas od oca?" Hema se nije mogla suzdržati da me to ne upita sljedećeg jutra. koji sam mogla izvesti razmišljajući o nečemu drugome. Odmah sam prepoznala preciznu ekonomičnost slova u adresi. čak ni to da ga je primio. panično užurbano pekući krumpire.I kad se samo sjetim da sam jutros htjela napraviti svježe parathe. „Nemamo vremena za to. Mataji je dotrčala i gurnula ih prstima sa strane." Položila je krumpire iz kojih se pušilo na tri tanjura. . koja su bila ispisana tamnoplavom tintom koju je kupio u prodavaonici pisaćim potrepštinama u Connaught Placeu. Sada ćemo se morati snaći s doublerotijem. „Mataji nas je trebala probuditi prije sat vremena. ušiju naćuljenih poput gazdinih. No način na koji je Paji spomenuo predstojeći događaj ispunio me stravom. Pajijeva su pisma uvijek savršeno izgledala — radije bi nabavio novu kuvertu nego da pošalje pismo u neurednoj. kao da su sve pogreške koje činiš na neki način i moje. Paji. Što bi na to rekli Pajijevi filozofi? Kako ću to izvesti kada će on biti prisutan na obredu? Prethodnoga tjedna stiglo mi je pismo od Pajija. Raspravit ćemo o svemu kada te s tvojom majkom posjetim prigodom te predivne svečanosti Karva Chauth. Nebo se već počelo mijenjali. otamo ćemo se moći uvjeriti da se zvijezde još vide na nebu. Željezne su grede lovile svjetlost iz svjetiljki sa željezničkog perona i odražavale je po tračnicama. Iako ga je poštar donio u četiri sata poslijepodne. Donesi doubleroti van na charpoy. na kojoj će biti izgrađeni novi stanovi kolonije. jer je Hema uvijek stajala pokraj mene. prošaptala je. koliko sam razumio. tko god da je čitao pismo (a pretpostavila sam da je to bila Hema). Nisam mogla spomenuti pismo kada sam s njim razgovarala telefonom. a njegov spoj s ostatkom papira žut od nespretno nanesenog ljepila. imamo samo nekoliko minuta prije no što postane crveno. „Ne mogu vjerovati da se nisam probudila na vrijeme". Nas smo tri sjedile na istoj strani charpoyja. za koju je Mataji rekla da će se na njoj pojaviti prvi znaci zore.. gotovo da nema vremena ni za pojesti. Paji nikada nije svojevoljno spomenuo ni riječ o mojem pismu. Čekala sam na Pajijev odgovor još otkada sam mu nekoliko tjedana ranije napisala pismo. S ljubavlju. pisalo je u njegovu pismu. „Reći da me tvoj zahtjev ostavio bez teksta bilo bi ublažavanje. „Molitelji će morati doći kasnije. Dev se promeškoljio kada sam ustala. . u kojoj ćeš. „Moramo požuriti".

a onda sporo nastupaš. zora se pomaljala. iako nije bilo dovoljno svijetlo da stvori sjene iza nas. Mataji je pogledala prema nebu. igrati se s nama?" Sandhya se uspela na charpoy. rekla je Mataji i pojurila prema hladnjaku. Odvela nas je natrag van i uzdahnula s olakšanjem kada je vidjela da iznad nas zvijezde još uvijek blijedo trepere. „Drago mi je što sam se sjetila toga na vrijeme .Sandhya se zahihotala kada je potočić potekao i niz njezinu bradu. usredotočivši se na unošenje hrane. Vratila se sa zdjelom slatke tjestenine za juhu i trima žlicama. . Osjećala sam da ne mogu pojesti više nijedan zalogaj. pa još nekoliko. Krumpiri su bili jako slani. i izvukle boce od whiskeya pune vode.Oh. a Sandhya je na njih stavila previše chilija. od sjaja na njezinu čelu. a prve su se zrake sunca izvile s obzorasl obojile joj vrat crvenilom. pripremale na dnevni počinak. „Voda. „Najprije nas natjeraš da žurimo. kada je Mataji naglo ustala.„Pokušaj pojesti najviše što možeš". . Požurite. Što ćeš sada. „To je to". sve tri. Mataji i Sandhya također su prestale jesti i naslonile su se na charpoy da promatraju nastupanje zore. Kombinacija kruha i chilija i banana i tjestenine za juhu počela mi je izazivati laganu mučninu. prestrašena. Stavila je jednu ruku na moje rame. ne gubeći vrijeme na razgovor.zbog čega je rastao Matajin osjećaj hitnosti. Bože moj. Izgledalo je da je potrebna cijela vječnost kako bi se hrana unijela u želudac .to je dio posta. a onda se okrenuo na svojem charpoyju i nastavio spavati. oči Sli joj postale blistave..obred nije potpun bez toga. Prošla je jedna minuta. koju je bilo lakše progutati. znaš . objavila je Mataji." Otrčale smo do hladnjaka. Jele smo brzo i učinkovito. koja su opušteno visjela niz konopce." Počele smo grabiti kremastu mješavinu iz zdjele. „Voće!" uzviknula je Mataji i otrčala u kuhinju vrativši se s tri banane. Svakih bi nekoliko sekundi Mataji nesigurno bacila pogled prema nebu. poput ravnateljice koja je označila kraj pisanja testa. pa sam i ja učinila isto. „Mislim da je mogu vidjeti. noćnog rada. „Mjesec se neće pojaviti sve do osam i četrdeset i pet večeras. zaboravila sam sev". Primijetila sam da Mataji i Sandhya najprije jedu sredinu kriške kruha. rekla je Mataji puneći nam tanjure kriškama kruha. a drugo na Matajino. Zvijezde iznad naših glava poprimile su umornu bljedoću. U žurbi mi je voda curila niz vrat . Kosa joj je raspuštena visjela niz leđa. vjerojatno imamo tek nekoliko sekundi. rekla je. Sada se već istok jasno žario crvenilom. Oblaci iznad obzora tek su počeli rudjeti." Počele smo jesti. kao da su se. Trbuh mi je zakrčao iz protesta što ih je primio tako rano nakon buđenja. Zoru". Zaboravile smo piti. naizmjence sa zalogajima krumpira i kruha s tanjura. da se podupre. pa sam odložila tanjur. kao da vreba dolazak neprijateljskih zrakoplova. pa do njezinih stopala. a mi smo odložile boce. U drveću su počele cvrkutati ptice. objavljujući brzi dolazak svitanja. ali još nije izbila. koje je žurno i znalački ogulila. Babuji se probudio i promatrao nas kako gutamo tekućinu. nakon teškog. a ja sam primijetila kako se danas čini puna vitalnosti.

" Hema se pospano pojavila u devet sati. Svratio je mehndi i ukrasio nam ruke profinjenim crno-zelenim filigranskim uzorcima. što izgleda toliko lijepo..nisam znala riječi. počela me mučiti žeđ." Počela je slagati sastojke za večerašnju ceremoniju — riža. izlažući vrat povjetarcu iz ventilatora. „Poslijepodne će se to još i pogoršati". „One su samo za one koje su se probudile dovoljno rano da poste. Tada sam si rekla da je to posljednji put . Hema je ruku prinijela nosu i namrštila se na miris paste od kane. pa sam pokušala samo mrmljati melodiju.osjećala sam kao da su mi suha pluća. „Ja još nisam jela. kada nije bilo parathija." Mataji je uzdahnula. „Ako vam ijedna kap uđe u usta. morao je jesti kruh Britannia. Suhoća iz mojega grla počela mi se širiti tijelom . Danas ima samo doublerotija. Hemine su oči zablistale kada je Mataji odmotala ubrus sa staklenih grivni koje je kupila na sajmu i položila ih na čelični tanjur. „Nisam imala vremena. A nekih godina. a onda je otišla u kuhinju i pripremila si veliki omlet.kasnije toga jutra okupale smo se. „Oooh. muškarci su došli kući na ručak. „Ne diraj ih". a mi smo ga čuli kako traži po thalijima u kuhinji. svojim nas je jarkim zrakama potjeralo unutra.iduće će se godine sam morati posluživati." Mataji je ostala sjediti. Iako nisam bila gladna nakon sve one hrane od ujutro. „Naravno. Sandhya je povremeno pjevušila neku pjesmu . pazite da vam ni kap vode ne završi u ustima". iduće sam se godine počela osjećati krivom pa sam mu počela pripremati dodatne parathe kada sam ih radila i za sebe. Nakon što je mehndi otišao. tijesto za juhu. pa smo lijeno ležale pod stropnim ventilatorom. rekla je. „Sjetite se." . Moj je vjenčani sari ležao na charpoyju u spavaćoj sobi. ali svejedno sam pripremala svježe chappatije. sva uznojena u svojem vjenčanom ruhu. zajedno sa zlatom koje ću nositi te večeri. Kamo si ih stavila?" viknuo je Babuji. A onda sam se za jednog Karva Chautha počela pitati zašto tako mučim samu sebe — petnaest sati posta sigurno će biti dosta da dulje poživim. šafran i crnu leću po rubu thalija. Mataji je za Sandhyju izvadila jedan od svojih kompleta naušnica i narukvica. upozorila ju je Mataji. šapćući neka ne kažemo Hemi da su to neki od komada označenih za njezin miraz. Barem tijekom dana nisam morala odlaziti u kuhinju. Nije bilo mnogo toga što smo mogle učiniti dok mehndi ne dovrši svoj posao. ovo je tako ukusno". Kuhinja bi bila nalik pećnici. „Kako nešto.. „Vidite ovo?" rekla je Mataji izvukavši plitki ćup iz preklopljene krpe. iako smo to trebale obaviti prije svitanja. izazivajući nas pretjeranim zvukovima mljackanja. Radila sam chappatije dok nisam potrošila sve tijesto i čekala da on pojede svoju porciju. Smijem li se i ja pridružiti postu?" Nadurila se kada joj je Mataji rekla da je prekasno. „Sjećam se kako sam ispočetka bila uzbuđena. koje je od toga jutra preuzelo nadzor nad našim životom. može tako smrdjeti?" Sunce. a čak se i moja koža doimala ljuskavom. „Sigurno si pripremila paraihe za post. čekajući da Babujiju poslužim ručak. „Ovo je karva kojom se koristila moja majka — nakon svih tih godina na njemu nema nijedne pukotine." Do jedanaest sati većina je priprema bila gotova. uvjeravala me Mataji. uputila nas je Mataji.

Pasta od kane još nam je uvijek bila na rukama. rekla je Mataji. ostavivši moje lice isušenim. Tada se nabori prodube i pomaknu i vidim bore urezane u ljudsku kožu. S čuđenjem sam pogledala u njezino lice . rekla sam.ne samo brakom. nego i ovim zajedničkim iskustvom posta. jesi li dobro?" Bila je to Sandhya.osjećala sam kako bijesni mojim tijelom. pomislila sam. Podignula je lice prema stropu. Kako su ljudi mogli danima izdržati bez vode? Pitala sam se. postala je sućutnija prema našoj žeđi. Bi li to mogle biti nove crte sudbine. Hema je svoju bocu odnijela u kuhinju da je ne gledamo dok pije — nakon što nas je jutros onako izazivala. paraliziranim tim novim razvojem događaja." Nekoliko minuta kasnije nestalo je struje. posežući da mi pomiluju lice. a onda me razigrano poškropila kapima po vratu. jer je pocrvenjela kada su nam se pogledi susreli. „Bog će ti dati. I Sandhya je osjetila tu intimnost. „Poslužit ćemo se vodom iz hladnjaka prije no što se ugrije. Kako su moje suze bile ekstravagantne. „Jesam". ali barem nas može rashladiti. Pogledala sam u kanu. „Dobra stvar kada ne možeš piti vodu jest da se toliko ne znojiš". zabrinuto mi tapkajući čelo vlažnom krpom. ono je sjalo. koja mi govori da će opet sve biti dobro. objavila je. Kako je sada sve bilo nevjerojatno povezano . pokušavajući proždrijeti svaku moju misao.Popodne se vuklo. zemljovid crta koji se protezao preko mojega dlana. jer je zrak već bio vruć. ali onda je vidim na vratima vagona. Ostali smo sjediti na mjestu. Skupim dlanove da otpijem gutljaj. kako je bilo nepromišljeno gubiti tekućinu na taj . zahtijevajući iz svoje zatvorske ćelije slobodu za zemlju. Mataji je ustala.umjesto da bude zamućeno. Navukli smo zastore preko prozora. pa se čak nismo mogli poslužiti ni novinama da se rashladimo. zaplakala sam." počela je govoriti. Bila je hladna na mojoj koži. „Vrijeme je da operemo mehndi". užareno. Na trenutak sam je poželjela primiti za ruku. rekla je. pritisnuti usne o crtež na njezinoj koži.. s viticama koje se ovijaju oko mojih gležnjeva. a onda slijedi ona Meera didi". Žeđ je sada bila vatra u mojoj nutrini . što nije mnogo pomoglo. kada smo se jedva poznavale. iscrtane da odrede moju budućnost. Vode me kroz šumu linija dok se ne nađem na rubu narančastog jezera. „Samo još nekoliko sati. ali njima zagrabim pijesak. Sandhya mi je stavila ruku na čelo. „Moja mehndi je najljepša. I eto mene. a valići tek nabori koje je napravio vjetar. Iza nje je Hema pitala Mataji uzbuđenim šaptom jesam li se ja to onesvijestila. koja postim tek jedan dan. Kada sam ugledala svoje roditelje. Gandhiji je izdržao tri tjedna bez vode.. Palo mi je na pamet da su prošli put naši dlanovi bili ovako ukrašeni prigodom mojega vjenčanja. To je lice žene sa stuba na željezničkoj postaji. objavila je Hema. Olakšanje što ga je donijela voda bilo je samo privremeno . „Meera didi. Vrijeme je da se počnemo spremati". samo kako bih mogla biti dostojna. „Hvala Bogu da imamo ventilator. Nakon toga uspoređivale smo uzorke iscrtane kanom na našim rukama. Ne smijemo je piti." Voda je bila tako hladna i osvježavajuća na mojim dlanovima da sam je pljusnula po licu. Pustinja je ono u što zurim. te stilizirane vitice i cvijeće? Zamislila sam samu sebe usred toga uzorka. Sandhya je učinila isto.uskoro je isparila. iako mi se vrtjelo u glavi i bila sam dezorijentirana.

ali pokušala sam se nasmiješiti i napeto sam se zagledala u Pajija. Da ćeš studirati. Ako moraš sa sobom vući tog tvojeg supruga pjevača. a onda. naravno. ako već ne za svoje dobro.a najviše Meera. Što drugo ta stara žena ima za dati?" Mataji je izašla van i prihvatila dar u obliku svilenoga sarija. „Budi sretna. Sve sam te godine sprječavao tvoju majku da se tako degradira. „Kuća je vrlo skromna. a ti uroniš u to čim dobiješ prvu priliku. Ignorirala sam suhoću u svojem grlu. „Svi ti dani u kojima te nisam vidjela". u redu. Važno je da se ti oslobodiš. ali hajde da vam je pokažem". Inače bi to bilo kao da malopomalo nestaješ. I Paji me zagrlio. Odlučio sam da ćeš ići na fakultet. Meera. vjerojatnije. To je tvoj izbor. poput neke hinduske žene iz snova. pa možeš prestati izobličavati usta pokušavajući se nasmiješiti. bio sam previše zaprepašten da bih odgovorio. obraniti Devovu obitelj." „Zato sam odlučio. Paji je prešao rukom po obrvi i polagano uzdahnuo. ta rasklimana vrata. to. „Bojao sam se da bi moglo biti loše. To će biti moj jedini uvjet. to je sve za što sam se molila. Sada je bitna samo jedna stvar. suprugova pohlepa. kao da mu je ono što je bilo pred njim bilo prebolno gledati. gdje nas nitko nije mogao čuti.. kako poslušno postiš. Mogao sam pokušati promijeniti mišljenje. Obojenih ruku. a ta je da pobjegneš od života kakav su ti pripremili ti barbari." Kasnije je Paji zatražio dopuštenje da nasamo porazgovara sa mnom. „Svi darovi koje ste nam dali razvedrili su nam život ." Okrenuo se prema meni i gorljivo zgrabio moju ruku. da osnuješ svoj vlastiti život. „Moram okivljavati i sebe." . Ili.način. vrtoglavicu od vrućine i pala Biji u zagrljaj. Odlučio sam da ti ideš u Bombay. Spreman sam platiti onoliko koliko će to stajati. Nemaš pojma kako je ocu pri srcu kada vidi da mu kći gladuje poput životinje u kavezu. Sjeli smo na charpoy u dvorištu. barem.. ne moj. Osjećala sam se grozničavo." Skrenuo je pogled. ali ovo nisam mogao ni zamisliti. za moje?" .taj prljavi zahod. „Dakle. znaš. „Pogledaj sve to . samo da te spasim iz njihovih pandži. I preko onoga što su već iscijedili. dobri Bože. pomislio sam. „Kada sam dobio tvoje pismo. Pohlepa ju je zaslijepila. dok tvoj suprug to promatra. reći mu da je ta kravlja balega tamo već dugo vremena i da je više ne koriste. Sada vidim koliko sam bio u krivu — u kakvoj si mi očajnoj situaciji pisala.. Izgledaš kao da ćeš se onesvijestiti. jecala je Biji. to je stanje u kojem sam te zatekao. Zamolila sam Devi Ma da blagoslovi moje kćeri dugovječnim supruzima. mogao sam odbiti pustiti te. Da nećeš ostati sjediti kod kuće i udebljati se poput neke dokone supruge. kako sam i planirao. Jesi li zbog toga napustila kuću svojega oca? Dvije sobe za sedmero ljudi — gdje su odložili škrinju s tvojim mirazom — na kuhinjski pod?" Pokazao je glavom oko sebe.I ta rupa u kojoj živiš. zar se to kravlja balega suši na zidu?" Željela sam braniti svoje okruženje. koji je majka mladenke tradicionalno darivala za post. Ali nisam uspjela prikupiti dovoljno sline da oblikujem riječi i izbacim ih kroz grlo. rekla je. Sigurno znaš da ne postoji medicinski dokaz da će tvoje izgladnjivanje produljiti život tvojemu suprugu? Nisi li im mogla reći ne.

trebao bih reći. Nakit mi je bio težak i stezao me. pa je došla hitna pomoć i odvezla je. jer tijekom posta ne smije popiti svoje tablete za tlak. „Kaže da će dobiti srčani udar. kao da sam. tražeći onaj na kojem će nastaviti studirati i diplomirati. Planove možemo napraviti i u nekom drugom trenutku. Ali ako vidim da moja kći dodiruje vaša stopala. Možeš li to vjerovati — da me moja Roopa tako razočara? A Šarmila nije dovoljno bistra.„Znaš li da je Roopa trudna? Upravo je jučer nazvala i javila tu vijest . „Što to radite?" uzviknula je. Dev se sagnuo da dotakne Pajijeva stopala. umjesto crvenom bojom. Thaliji s darovima kružili su uokolo da im se svi dive. rekla je Hema. razdjeljak u svojoj kosi namazala chilijem u prahu. Prošle se godine onesvijestila. „Tamo je gospoda Sampath"." Pajijeve su se usne počele izvijati u osmijeh koji to nije bio. bila sam psihički potpuno iscrpljena. „Pretpostavljam da. Hema. Ne znam koju ste vrstu ceremonije zamislili za večeras. obrazovati barem jednu od kćeri tvoje majke. Kosa mi je gorjela. kako će to biti tako prekrasna mogućnost. onda. „To je refleksna radnja — trebao sam vas upozoriti. čijega supruga nitko nikada nije ni vidio." Do osam navečer svi su se gosti okupili u dvorištu. Zašto ne bi pozvala toga tvojeg supruga kako bi i on mogao čuti moju ponudu?" Uskomešanih misli. To je običaj kojega se jednostavno ne mogu riješiti.." Paji me promatrao pogledom kao da mi je upravo udijelio kompliment. Kruže glasine da je mrtav. olabavivši stisak. Da sam bila u stanju jasnije razmišljati. Mataji je pozvala svoje prijatelje da podijele sretnu prigodu mojega prvoga Karva Chautha. Sva ta obećanja koja sam si dao — da ću. Čak me i bindi na čelu toliko svrbjela da sam osjetila neodoljivu potrebu da se počešem. ako ništa drugo. izvrnuvši ga toliko oštro da je Dev jauknuo od boli. Još uvijek posti. A ja pretražujem fakultete po Visakhapatnamu. Pajijeva je ruka izletjela da ga uhvati za zapešće. došla je trčeći. objavio je Pajiju. ali ljudi su kasnije rekli da je to bila samo predstava. Izaći ću kroz ova vrata. iako je njezin suprug pobjegao s njezinom nećakinjom prije četiri godine. „Kao njezin suprug. da ni ne spominjem sve te bogove i boginje koje su sigurno pozvali s neba posebno za ovu prigodu. rekao je Paji. potpuno se slažem da Meera mora studirati". Oko nas su sjedile druge žene. pozvala sam Deva. A pokraj nje je gospoda Pota. postoji još jedan uvjet mojoj ponudi. . S brzinom kobre. Dva mjeseca braka i ona već skače s litice.'dobru' vijest. Bio je oduševljen. Ne bih smio pustiti da tvoja rodbina čeka. to će biti kraj vašega sna. „Oprostite". „Imate moju riječ da će pohađati fakultet kada dođemo u Bombay. Prije no što sam ga mogla spriječiti. pa mi preostaješ samo ti. mogla sam predvidjeti njegov sljedeći potez i imala bih vremena da ga upozorim. pokazujući prema ženi koja je sjedila na charpoyju i gnječila svoje grudi." Dev je gugutao Pajiju o tome koliko je zahvalan. a odjeća u kojoj sam se vjenčala prije dva mjeseca bila mi je tijesna i gušila me." Bilo mi je teško disati. Nesigurno sam utonula u posebno sjedalo između Sandhyje i Mataji. koja nas je uhodila iz kuhinje." . Ali nakon što sam čula Pajijeve planove za moju budućnost. „Pretpostavljam da je sada vrijeme za večerašnju ekstravagantnost. a iza njih su muškarci stajali ili promatrali sjedeći na charpoyju. a moja će ponuda otići sa mnom.A ono je gospoda Gangwal. do kojeg me dopratila Hema.

kameni kip Parvati koji je donijela iz Rajastana. Mjesec će se uskoro pokazati. Bila je to priča o sedmorici braće koji su ganuti patnjom svoje sestre na Karva Chauthu upaliti svjetlo u lampi kroz drvo svete smokve. iako mi je sada već hučalo u glavi. kada je Sandhya stisnula moju ruku. U jednom je trenutku pjevanje prestalo i počela je priča o Karva Chauthu. bio je to Mjesec. „Još samo nekoliko sekundi. Pred očima mi je sve zalelujalo kada sam to učinila — Mjesec se činio prljavobijelim. Sve je to zvučalo vrlo poznato — nije li nam Biji prije mnogo godina ispričala sličnu priču? Žene su upravo završavale pjesmu kojom su slavile Parvati. viknula je Hema prekidajući obred. Jedna je žena izvadila mali. Gospoda Pota je počela pjevati o tome da žena ne smije šivati na Karva Chauth. Bih li se trebala okrenuti prema njima i upitati ih za što bih se trebala pomoliti? Sandhya me dotaknula po ramenu i nježno nagnula moju čašu. postala je vrlo bijesna. ali toga trenutka kada je popila prvi gutljaj vode. Ali nisam mogla prizvati riječi koje bih izgovorila u sebi i njima popratila tu radnju. koja je spasila svojega supruga prevarivši Yamu. Devovo je lice svjetlucalo . a njegova mi je izbočenost omogućila da ga obuhvatim prstima noge." Doista. Bio je hladan i gladak pod ristom mojega stopala. Prijetila je da će poprimiti svoje obličje boginje Kali i uništiti sve pred sobom. ulijevanje vode u karvu. kako bi ranije mogla prestati s postom. Kako su se i nadali. Šiva nije imao izbora osim da potraži pomoć od Yame." Bilo mi je teško pratiti svu tu uskomešalu aktivnost . čiji je okrugli rub već počeo srebriti vrhove drveća — bile smo previše zaokupljene obredom. boga smrti. Kada je Parvati otkrila kako su se muškarci umiješali u taj najsvetiji od svih ženskih obreda kako bi prevarili djevojku. njezine je vriskove čula Parvati na nebu. Izgledalo je da se i Biji sjeća nekih riječi pjesama — vidjela sam je kako se njiše i plješće i pjeva zajedno s drugim ženama. pokraj one kuće. o djevojci koja je postila kako bi vratila svojega voljenoga nakon što ga je pojeo krokodil i o Savitri. Učinila sam što i ostale žene i poslužila se trećim prstom ruke kako bih ga obojila crvenom bojom. „Vidim ga.a moja je glava klimala sa strane na stranu dok sam pokušavala pratiti voće i grivne i sarije koji su se dodavali iz krila u krilo.paljenje zemljanih lampi. Uzela sam od Sandhyje čašu mlijeka i pripremila se da ponudim dar Mjesecu. Slijedile su druge pjesme. Pokušala sam se usredotočiti. njezin se suprug utopio. nuđenje riže i leće. tamo. koji je nevoljko vratio njezina supruga u život. imala sam čast da prva prekinem s postom. dok sam ja tako stajala s podignutom čašom. Nad skup se spustila tišina. Žene su me promatrale i čekale na svoj red. Šiva. na sredinu tučka. utapkavanje crvene prašine oko tučka položenog na tlo. zabunom je zamijenila to svjetlo za svjetlost Mjeseca. Mataji mi je pružila sito. „Uzdignuo se". a žene su u zboru odvratile da će žena izgubiti supruga ako ga ubode zametnuta igla i otjera ga. Promatrala sam kako se izlijeva potočić mlijeka i povezuje me sa zemljom. durio jer ga je zanemarila zbog nekakve uplakane djevojke. a ja sam ga podignula prema noćnome nebu. a da bismo primijetile njegov polagani izlazak. Sandhya mi je pomogla da ustanem i sagnem se kako bih postavila noge u pravi položaj. Sišla je da istraži slučaj iako se njezin suprug. Na sreću. Budući da sam ja bila najnovija mladenka.

jesu li se njegove kalkulacije odvijale po planu? Sigurno je i Paji imao isti taj izraz samozadovoljstva na svojem licu. Najprije sam dotaknula njegovo desno stopalo. Uhvatit će me prije no što uspijem dovršiti svoje saginjanje i nahraniti me prvim zalogajem kako bih prekinula post. Možda bih to ponovno mogla pripisati Nehruu i njegovoj zapovijedi da se afirmiram. nožnih prstiju ranjivih i izloženih poput onih u kipa. Frontier Mail će doklizati na peron. Paji će s odobravanjem zaklimati s charpoyja kada vidi da su Devova stopala ostala netaknuta. spremna da prihvatim bijes svojega oca. kao iz nosnica nestrpljive kobile. Zatim sam ustala. Ostao je stajati ukopan na mjestu. Iz njegove će moćne lokomotive suknuti para. s licem koje je sjalo smirenom ljepotom." Sandhya je sito i čašu mlijeka u mojim rukama zamijenila thalijem punim voća. Iz moje se gladi da otkrijem radnju koju ću poduzeti rodila bistrina — smirena. a onda i uzbunjenost. Nisam sigurna što me. . ali ja sam izmaknula rame. Pokraj mene je stajala Sandhya. Njegova kći na svojem putu prema fakultetu. njegovo je zadovoljstvo izblijedjelo. potaknulo da se odmaknem od propisanog načina izvođenja obreda. kako me Sandhya podučila. Sve što se od mene sada tražilo bilo je da slijedim Devove upute. čelo preširoko. pa lijevo. Toliko sam se brzo sagnula da je iz mojega thalija ispala jedna naranča i otkotrljala se u masu ljudi. još uvijek pognute glave.kroz sito. poput Mjesečeve mladenke koja je sišla na Zemlju. njezin se život napokon živi na način na koji je on želio. Gledala sam u razmazane obrise njegovih usta i ponovno čula upute koje mi je prošaptao. a crte njegova lica bile su čudesno ubrzane i razmazane pomicanjem mrežice. Tamo dolje na željezničkoj postaji. koje mu je počelo izobličavati lice. prodorna. Naklonila sam se prije no što me poljulja preklinjanje. pepeljasta lica. točno. koji sam trebala ponuditi svojoj svekrvi. Zagledala sam se u Devove oči i ovoga se puta njegova samouvjerenost ublažila. Počela sam izvoditi pokret samoblagoslivljanja prolazeći prstima kroz svoju kosu. Prekasno. Spremna da prihvatim zalogaj koji će me osloboditi posta za Deva. „Ne brini se za Pajija — uhvatit ću te u zagrljaj prije no što se stigneš previše sagnuti. Dev nije mogao povući svoje stopalo čak ni da je to želio — previše je očiju ležalo na njemu. kada je pogledao u smjeru u kojem sam i ja gledala. završit ćemo u zagrljaju. sjene pod očima izraženije. Pri svakom mojem dodiru njegove su noge zadrhtale. pokušao me zgrabiti. Koža na njegovim gležnjevima bila je suha i iznenađujuće glatka. Izgledat će sasvim prirodno — umjesto da mi dotakneš stopala. Pogledala sam u Devove oči i vidjela da i on može zamisliti Frontier Mail. Je li Bombay sada bio nadohvat ruke. Nos mu je izgledao duži. kao da sam kroz njih odaslala male strujne udare. U njegov se pogled uvuklo shvaćanje. spreman da nas odnese sa sobom.

a . Pročitala je pismo mojega oca. Nije imala drugog izbora. Katkad je tiho plakao u mraku. „Tako je velika šteta što je tvoj Paji morao otići tako iznenada . što je to značilo? Koju sam to zamolbu postavila pred svojega oca da sam ga „ostavila bez teksta". Svjedočila je kada je moj otac ostvario svoju prijetnju i odjurio kada sam dotaknula Devova stopala. nabranim košuljama zakopčanima do vrata.. što bi to bilo?" pitala je. Mataji me pitala zašto joj se čini da se on uvijek duri.S jedne strane dobro je da poklanja toliko pažnje našim običajima." Čak i tjednima nakon što joj je Mataji zapovjedila da prestane brbljati o toj gluposti.Arya i Babuji bili su na željezničkoj postaji. na kojega je Paji navodno pristao.U našem stanu doista ne bi bilo mjesta za njega. žena je ta koja se mora prilagoditi. mogla bi malo i popustiti. rekla je. pokušala je s drukčijim pristupom. zamijenivši ih tamnim. sve do njegove marke (veći hindustan 14. ali. Više se nismo grlili. „Muškarci su previše ponosni. osim da neizravno pokuša skupiti sve informacije.. s druge strane. ali ne i Sandhya ili Arya. samo je tiho otišao is sobe. Toliko je dugo nosiš da izgledaš tragičnije i od Saigala kada pjeva Devdas. koji je bio tako okrutno spriječen u svojoj nakani da Pajiju oda poštovanje. niti dodirivali.. ." „Stvari nisu toliko loše". pokušala sam ga utješiti jednoga dana. da nije bilo moje naglosti. „Da od svojega oca možeš zatražiti bilo što na ovome svijetu. najnevinijim glasom koji je uspjela proizvesti. kao što vozači i rade. katkad crne). leđima okrenut od mene. Kada to nije upalilo. na što sam ja ostala šutjeti. ako je već auto u pitanju." Ispredala je sve složenije maštarije o tome automobilu. Hema je još uvijek radila profinjene aluzije na putovanja automobilom na koja bismo mogli odlaziti kako bismo vidjeli Qutb Minar. Ali kada se sve to stavi na hrpu. „da ne možeš promijeniti čak ni tu turobnu košulju. boje (katkad srebrne.nije li govorio o tome da će se vratiti s nekakvim darom za tebe i Deva?" Nekako je zaključila da se sigurno radi o automobilu koji sam iskamčila od obitelji." Dev ništa nije rekao. s udisajima dovoljno dubokima da ih ja mogu čuti. . To bi značilo da priznaje da je nad parom otvarala Pajijevo pismo. a koja je odšetala kroz vrata zajedno s njim? Iako ju je mučila znatiželja. Po noći je ležao na svojem talaiju. ali nije bila u stanju dešifrirati njegovo značenje. Dev mi se obraćao jednosložnim riječima. Nekoliko minuta kasnije vratio se u spavaću sobi i pokretom ruke mi pokazao da ga slijedim van. a što bi dovelo do ozbiljnih posljedica od strane Mataji. kako je to napisao u pismu? Koja je to bila njegova ponuda na Karva Chauth.U svakom braku ima trzavica". Kuća je bila prazni . a ne skučeniji fiat). ali mogli bismo ga zamoliti da spava u autu. . pa čak i Taj Mahal. Prestao je odijevati košulje otvorena ovratnika i vedrih uzoraka u kojima se volio praviti važan.DEVETO POGLAVLJE Hema se izluđivala pokušavajući shvatiti što se dogodilo. Vidjela je Deva. pa čak i vozača. Hema nije mogla popustiti iskušenju da me to izravno upita.

Više nija blistala poput nove mladenke . zar ne?" rekao je. grivne su pospremljene u kutiju poput ukrasa Divali za sljedeću godinu. da osigura Aryjinu dugovječnost.stalno želim da neke stvari naučim raditi bolje . kako bi nam se kosa osušila na suncu. Počele smo zajedno sjediti na charpoyju jedna do druge. Na neko se vrijeme potpuno odrekla mesa kako bi dodatno udovoljila Devi Ma. a na jednoj je. „Ne znam u čemu je stvar .njezina je koža. U dvorištu je odmaknuo charpoy ustranu i nekoliko puta udario vrećom o zemlju. pa je sada bila osoba koja mi je bila najbliskija u cijelome kućanstvu. postala je toplija. Znam da je to ono što Arya želi . Za sada je Devi Ma u mojoj maternici viđala samo djevojčice i to je razlog zbog kojega im nije dopustila da se rode. ali i on se može jako naljutiti.Arya to zaslužuje. a nedjeljom navečer sjedala bi na vlak za Okhlu kako bi posjetila jednu sveticu. svakog jutra nakon kupanja. Na nekoliko se komada još držala naljepnica. Četvrtkom nije jela mliječne proizvode kako bi udovoljila boginji plodnosti. Još uvijek nezadovoljan. Dev je držao malu platnenu vreću. bijelim slovima na crvenoj pozadini. Otvorila sam vreću i pogledala oštre komade gramofonskih ploča koji su bili unutra. „Čak se bogovi katkad naljute". Drugih bih joj dana pokazivala slova abecede na pločici za pisanje. kao da procjenjuje štetu koju je nanio njezinu sadržaju. Zatim je vreću pružio prema meni. Iako nikada ranije nisam pripremala rižu. pisalo Saigal." Sada je već sa Sandhyjina lica izblijedio sjaj Karva Chautha." Nije kuhanje bilo ono što ju je ispunjavalo napetošću. S njezinih se noktiju ogulio lak. a onda se iskrao iz kuće. počevši ga opet jesti kada joj je liječnik rekao da bi nejedenje mesa moglo prouzročiti da bude manje plodna. „To si željela.ali vjerujem da će se to riješiti samo od sebe. moja je ispadala rahlija no što je Sandhyjina ikada bila. Jedina stvar koja se nije vratila u ranije stanje bio je Sandhyjin odnos prema meni. već to što nije imala djece. tako glatka i blistava prije samo nekoliko dana. . „Ali tko može objasniti njihove motive? Pogledaj Aryju — ti možda to ne znaš jer uvijek kada ga ugledaš izgleda tako smiren. „Ne znam kakvi to problemi postoje između tebe i Deva — svi mogu vidjeti da nešto nije u redu . Podignuo ju je u zrak i pretresao. Hema je na naše prijateljstvo reagirala sa zazorom — zazorom katkad potaknutim činjenicom da sam počela pomagati oko kuhanja. kao da je ispričala neku intimnu šalu. Već cijeli tjedan nismo nijedanput morali čekati da se ugasi svjetlo ispod vrata spavaće sobe. odnio je vreću do vrata zahoda i nekoliko puta udario njome o betonske stube. rekla je Sandhya kada je podignula poklopac s Papenova lonca iz mojega miraza. Subotom bi odlazila u hram boginje Lakšmi. oštrim." Nasmijala se. ponovno počela otkrivati svoje nesavršenosti. Samo je pitanje vremena kada će pogledati unutra i ugledati dječaka. Iznutra je zalebdio zemljani miris moonga. „Katkad si kažem da je to zato što sam se molila Devi Ma samo da dobijem sina. Katkad sam joj čitala iz novina (posebno je voljela horoskop i bračne oglase). Ako ništa drugo. od one vrste u kojoj žene čuvaju rižu.sin.žene su otišle u kupnju." Ponedjeljkom je Sandhya postila u čast Šivi i jela samo jedanput na dan.

Primijetila sam da nikada nikamo nije odlazila i da joj nitko nije dolazio u posjet. kada bi došle. „On je moj bog". Ali ja sam tada bila mlada i glupa.. „Omoti i omoti papira. Nosio je kutiju za kutijom punih stvari. u prirodi muškaraca je da tu i tamo otpuste ventile. nakon noći provedene s Aryjom. Jesi li čula za Heeru Mandi. ispričala mi je svoju priču. didi. mislila sam. koje je uredno posložio pokraj vrata. Bilo je čudo. Znaš li što sam se uvijek pitala? Što će im sve te olovke. jesu li ih i u Rawalpindiju prodavali tako jeftino. Meni je tada bilo sedamnaest. toliko blizu da bi tijekom dana tawaife navraćale u skupinama. dnevnike." „Nikada mi nisi rekla da imaš brata. toliko ozbiljnom. Dok je kotrljao kolica niz ulicu. „Moj mi otac to nije zabranio.A bogovi sigurno imaju pravo raditi što žele. od lanaca za ključeve do baterija i staklenih pritiskivača za papir — od one vrste koja je imala cvijet zarobljen unutra. zar ne. Ljudi su tih dana prodavali padobrane. To je navelo moju majku . podsjećam te .jednostavno sam se brinula je li ono što imam na sebi dovoljno dobro. didi? . preslatki sedmogodišnjak. 'Papir je pretežak za nošenje. Olovke i flomastere. virila iz stražnje sobe. didi? Živjeli smo odmah pokraj nje. Jednoga dana. Ne znam jesi li ih ikada vidjela. Katkad bi im pozornost privukli oni novi. papir. kao da je znala što mi se mota po mislima. Željela sam vidjeti tawaife kako izlaze iz svojih kuća i kreću prema papiru." Jedino što je ostavio za sobom bio je papir. ručna kolica. prodavao je bilježnice." Pokušala sam zamisliti Sandhyju onakvom kakvom se opisala. rekla bi mi. koje su kupile?" Sandhya se nije pojavljivala pred tawaifama. već je. izašla iz sobe otečena lica.Nikada nisam imala dovoljno hrabrosti da spomenem prigodu u kojoj je. Nakon mene rodila su se dva dječaka i obojica su umrla od tifusa kada je meni bilo devet godina. bila sam najstarije dijete.bio je dragi. preostale iz rata. da im kupe neku sitnicu. Uvijek bi sa sobom povele i svoje mušterije. nisam. bočice tinte. rekao je. dok smo čistile kamenje od mjesečnoga racioniranja brašna. . s jarkocrvenim ružem na usnama. „Moj otac nikada nije bio dobrostojeći. Imao je mali dućan u Lahoreu. Nisam željela da mi se tawaife smiju kada bi prepoznale jeftin materijal od kojega je napravljena moja odjeća. uredno upakirani u smeđe kutije.' Zavezao je stvari na kolica najbolje što je mogao i na vrh posjeo mojega brata Ananda. komplete pastela. tanki flomasteri. Moja bi majka kupila jedan i od toga platna svima nama izradila odjeću. Smijale bi se i pričale i držale olovke poput komada nakita uz svoja lica. Zatim bi se vratile navečer. da nije opljačkan poput vlasnika ostalih dućana. stalno sam se osvrtala. Napokon će imati nešto po čemu će moći pisati svojim olovkama. Materijal je bio tako prozračan i čvrst da je bio vrlo prikladan za izradu košulja i salwara. Je li kao djevojčica doista mogla biti bezbrižna. didi. rekla je." Pitala sam se što je s njezinim roditeljima i ostatkom njezine obitelji. koja je potjecala iz Irana. zar ne? Osim toga. čak i frivolna? „Toga jutra kada smo krenuli prema Lahoreu. nakićene u srebrnim dupattama. četvrt crvenih svjetiljki." „Ne. pa će to biti žrtveni dar za sreću koju uživamo. sitnice za pisanje i razne drangulije. Sada se uvijek činila tako tihom i odmjerenom. moj je otac nakrcao sve stvari koje je mogao ponijeti na drvena.

naravno. 'Molim te. 'Ganeš sjedi na svojim kolicima i vozi se doma'. Bila je tu i dugačka kolona kamiona. Još se uvijek sjećam svojega prvog pogleda na sve te ljude.' Odmarao se nekoliko minuta. kada je Anand primijetio da je Chandini zaostala daleko iza njih. No cesta je bila toliko zakrčena da se činilo da brže odmičemo pješice. iako je sve ono što su na njima vozili bilo putem pogubljeno ili opljačkano. na dan božice Divali. Sandhyjin je otac zastao. vozeći se u vlaku. Hodali su u tišini.rodio se deset godina nakon mene. Bilo je istinito ono što je Paji uvijek govorio — da smo mi imali sreće. rekla je. Ali moj je otac rekao da bi kolica onda bila preteška da ih se vuče." Trebao im je cijeli dan da se probiju kroz zakrčene ulice do mjesta na kojem je Velika glavna cesta izlazila iz Lahorea. gurao kolica sve do vrha brda. Moja je majka predložila da se riješimo nešto robe. ali otac je to svaki put odbio." „Upravo je htio početi sa silaskom s brda. Katkad bi iza njih hodala koza ili pas. Anand je nekoliko puta ponudio da se zamijeni s Chandini kako bi se mogla malo odmoriti. rekla je moja majka. Bilo je nekoliko ručnih kolica poput onih mojega oca.da rodi Ananda . uzimala ga je na ruke da rastereti kolica. sve su to bili izbjeglice. Kad god smo se uspeli na brdo. poput dviju zmija koje polagano klize jedna pokraj druge u suprotnim smjerovima. 'Svaka olovka koju nosim kupit će nam kilogram brašna kada stignemo u Indiju. može li se ona umjesto mene . kao da bi se u svakom trenutku mogao razbiti. Svakih nekoliko desetaka kilometara ispitivala ga je je li gladan ili žedan i prislanjala mu je dlan uza čelo." Tridesetak kilometara od Lahorea. Moja mu je majka običavala govoriti da će mu na deseti rođendan izrasti slonovska surla i da će onda biti potpun. bolje rečeno. Postupali su s njim kao da je načinjen od stakla. Ali moja je sestra vidjela da mi je preteška. napunjenih s još više izbjeglica. Znala sam da nitko iz te hrpe ljudi nije hodočasnik. uvijek se smijao tim svojim debelim. Ja sam nosila Chandini kad god je počela usporavati. a druga. pa je bez pritužbi pokušavala hodati. bez zaustavljanja. moji roditelji razmazili. pa je morala hodati. Željela se voziti s njim na kolicima. toliko prazne i očajne. ali otac nije želio čuti za to. Ispričala mu je priču o tome kako je Ashoka prije mnogo godina izgradio Veliku glavnu cestu. Bismo li ikada uspjeli pobjeći da smo morali hodati? „Anand je bio jedini od nas koji je uživao u putovanju. baš ispred još jednog brda. da provjeri nije li dobio vrućicu. muslimanska. Stenjao bi pokušavajući ih vući. a onda je. Od toga je putovanja za njega načinila igru. rođena godinu dana nakon Ananda. Hodali su toliko stisnuti jedni uz druge da mi se činilo da je i sama cesta živa. Pitaji. Nisam mogla podnijeti pogledati ih u oči. „Imao je problema s kolicima. zajedno sa svojom uplakanom djecom. pa su ga. No on je bio oličenje zdravlja. Svi smo ga obožavali. „Posljednji put kada sam vidjela toliko mnogo ljudi bilo je kada smo otišli na hodočašće u hram u Katasraju." Razmišljala sam o našem bijegu iz Rawalpindija. On je bio jedini sin koji je preživio. Pokušala se sjetiti imena gradova koji su ležali uz nju — između Kabula i Calcutte. Poput zmije koja puzi. Vidjela sam ljude koji su još uvijek krvarili od batina koje su sigurno dobili kada su napuštali Muridke. Jedna se kreće prema Indiji. crvenim obrazima idola Ganeša. čak i moja mlađa sestra Chandini. ulazi u Lahore. a onda bi ih gurao straga kada nisu htjela voziti.

pao je na zemlju. baš kako je liječnik rekao. sklopljenih očiju. a ne sina. najprije kako bismo zurili u štetu." „'Ne brini. koji su se otkotrljali oko njega. crvenu crtu ispod njegove sljepoočice." „Svi smo se okupili oko kolica. Dotrčala je do njega.U tom sam trenutku doživjela otkrovenje. Prašina je sad već pokrila crvenilo na njegovu licu. Zaklela sam se da ću to nadoknaditi svojem ocu tako što neću dopustiti da mu budem na teret kada dođemo u Indiju. Sjedio je gdje je pao s kolica. Njegove su se male grudi uzdizale i spuštale kao da čvrsto spava. ispad bijesa bez ikakva razloga. pogledao je Chandini i pogodila sam o čemu razmišlja." . U tom bi slučaju plamenovi lizali tijelo njegove kćeri. promatrajući kako gori moj posljednji brat. Sigurno je bio musliman. Vijugao je njima kroz gomilu ljudi kako su kolica počela dobivati na brzini. Zato je moj otac slomio svoja kolica i iskoristio ih za lomaču. pa čak i zbog Chandini. Bilježnice koje je prodavao za četiri anne. rekao je moj otac i počeo navoditi kolica niza strminu. Izgledalo je kao da proučava perzijske pritiskače za papir. a onda pokušavajući uspraviti kutije koje su se nagnule na kolicima. Iznenada je sve sjelo na svoje mjesto. U tišini smo promatrali kako leži na boku.. Dok se dim dizao u zrak. glave lagano nagnute naprijed. Stajala sam tamo pokraj ceste. dva brata koja su se rodila prije Ananda . No još se uvijek moglo primijetiti kako su mu obrazi debeli. Već je gotovo bio u podnožju kada je kotač udario o kamen. nudio je za cijenu jednoga zavoja. posebno one koji su se vraćali prema bolnicama u Lahoreu. No od kakve su koristi ti predmeti ljudima koji su u bijegu? Nastavili su hodati pokraj nas. Ubacivao im je kroz prozor potpuno nove dnevnike i skupe olovke. komplet pastela za osam. jedva bacivši pogled u našem smjeru. ali mi nismo postavljali pitanja. Ali nisam dopustila da mi kane ijedna suza zbog mene same." „Majka ga je pozvala po imenu. ali nije progovorio. Cvijet unutra bio je običan komad plastike. Kada mu je dotaknula rame. ali uokolo su ležale samo trijeske.'" „Ujutro je moj brat već bio mrtav. Arun i Alok. 'Dječak još uvijek diše. Ali ni oni nisu zastali. Otišli smo u potragu za drvetom. a pastele su još uvijek blistale u njezinoj ruci." „Na posljetku ga je pregledao jedan liječnik koji je dolazio iz Amritsara.voziti na kolicima?' sjećam se da je pitao. samo ako mogu pomoći. „Vikao im je neka uzmu što god žele s kolica. dostići će nas ona'. Chandini je primijetila da Anand ne pomaže. ali ozlijedio je mozak' Razdvojio je Anandovu kosu i pokazao nam tanku." . Ručke su se izvile iz njegovih ruku i osovina je pukla napola. Jedina njihova reakcija bila je da su nas okružili izvan granica koje su postali pritiskači za papir. Sve te godine ljutitih pogleda. jer nisam umrla umjesto njih. Jedan se od njih uredno rascijepio na dvije polovice. Sjećam se da su pritiskači za papir bliještali na suncu. Moj je otac čak pokušao zaustaviti vozače kamiona. oči su mi se napunile suzama zbog Ananda." Sandhyjin je otac pokušao zaustaviti ljude koji su prolazili pokraj njega.ništa se ne može učiniti. Da je barem dopustio da zamijeni mjesto s Anandom. 'Neće još dugo .sigurno je otac mene okrivljavao za njihovu smrt. Kada je vatra počela pucketati.

sa samo nekoliko tableta.. Ali moji se roditelji nisu pridružili povicima. Činilo se da njezino sve lošije stanje prihvaćaju kao dio njezine sudbine. Na kraju je stao vozač jednog kamiona. „Satima smo ostali tamo. Kada se Chandini oporavila. kao što su učinili i drugi izbjeglice. iste prašine i vrućine." „Tada sam prvi put vidjela Aryju — on je bio dragovoljac koji nam je donio lijekove. Voda za piće bila je tako prljava da je uvijek postojao strah od kolere. Sve što je preostalo bila je traka gole zemlje. na kojoj su radnici u kampu kredom nacrtali čeverokut za nas. Sva čuda koja su nam obećali kada stignemo na indijsku stranu. Pokazalo se da je naš komadić tla bio na najgorem mjestu. rekla neka ostanem unutra. na kojoj bi se moglo pomoliti i za Anandovu dušu. Ne znam što sam očekivala. u grlu mi je ležala knedla kada smo prešli preko crte." Ostali su u kamionu cijelim putem do Delhija. kao nešto što se moglo očekivati. tom komadiću naše nove zemlje. Moja je majka izgubila želju da se pomakne. Sandhya je sklopila prste oko mojih. Izgledalo je da se nijedno od mojih roditelja nije začudilo kada se Chandini ozbiljno razboljela. prosipajući se iz vrećice. čini mi se da mogu osjetiti taj smrad. jer je već došlo previše izbjeglica. Majka je platila susjedu jednu paisu da posudi šalicu za čaj. Nije bilo čuvara ni pušaka. oni su bez riječi zurili iza sebe. Prvih smo tjedan dana jednostavno sjedili i spavali u tom četverokutu. Čak i sada. Moja mi je majka. s druge strane Yamune. a negdje je čak pronašla i laddoo da ga posluži na tanjuru. planine prekrivene šumom. Čak i tamo bilo je mnogo ljudi izvan šatora. a ona mi je uzvratila stisak. Bilo je istoga niskog raslinja. Kada je Arya došao.U izbjegličkom kampu u Kingswayu već je čekalo previše ljudi pa smo mi završili u jednom manjem kampu. Sjećam se da sam željela imati barem malo ukiseljenog manga da popravim okus ili kakav komadić sirova luka. Plave rijeke i zelene doline. nestala kao čarolijom. pa nisam ni ja. Pa ipak. Dva puta na dan poredali smo se u povorku da dobijemo našu porciju rotisa i dala. Dopuštali smo da nam kiša natapa odjeću i da je sunce suši i čekali smo šator. Malo-pomalo. Kada su se u kamionu zaorili povici 'Živio Hindustan!' i ja sam željela povikati s njima. pa čak ni vratnica. Chandinina je groznica. okrenutih naopako. uspjeli smo prikupiti komade drveta i kartona i lima i užeta. Virila sam ispod . Kada sam pogledala u svoje roditelje. kao da čekaju na zastave. Nečisto je brašno ležalo zaboravljeno. . Počela sam pričati iste one priče o Velikoj glavnoj cesti koje je moja majka pričala Anandu." „Granicu smo prešli kraj Wagaha. iz skromnosti. Možda je opazio malu lomaču pa se sažalio nad nama. moja majka i otac potražili su Aryju i pozvali ga u našu straćaru na čaj. Ali tada su kampu poklonjene neke medicinske zalihe. kad pritisnem nos o svoju kožu. i niz buradi obojanih u bijelo. pa smo si izgradili malu straćaru. Chandini su iznijeli van da mu pokažu kako se zahvaljujući njemu dobro oporavila. Dopustio nam je da se uguramo među hrpu ljudi koja se već vozila u straženjm dijelu kamiona. odmah pokraj otvorena polja koje je služilo kao zahod za cijeli kamp." Ponovno sam stisnula Sandhyjinu ruku. Krajolik se nije promijenio. tigrove i slonove.Odložila sam svoje sito i tiho uzela Sandhyjinu ruku u svoju. poput očiju onih izbjeglica iz Muridkea koje su pretukli. Sada su njihove oči bile prazne. Sve što sam vidjela bile su motke utaknute u zemlju. Moj je otac čak govorio o posebnoj ceremoniji kremiranja.

Trebale bi godine da se uštedi za miraz kako bi se udala kći poput mene." „Nisam si počela umišljati da sam se zaljubila u njega. Njegova obitelj nije bila zadovoljna njegovom odlukom. tako da mu je ladoo potrajao točno onoliko. Imala je i nešto prstenja. pa moj brak s njihovim sinom više nije dolazio u obzir. Moja je majka uštedjela nekakve naušnice. Iako je tronožac bio premalen za njega. To je bilo mjesto u koje ih je vlada odlučila smjestiti — sve što je moj otac mogao učiniti bilo je da malo odgodi to putovanje. „Moja je obitelj već sljedećeg tjedna morala krenuti prema Jabalpuru. Željela sam da se moji roditelji oslobode odgovornosti za mene." Arya im je rekao za shemu s kojom je započeo HRM. malo električne žice i jednom. No bilo mi je nemoguće ne tumarati pogledom dok je on završavao popravke po našoj kućici. rekao je. Pokušali su spariti neudate djevojke i mladiće iz iste zajednice. sjedio je na njemu savršeno ravnih leda. „Sada je već bilo jasno da neće stići nikakvi šatori. Tijekom tih posjeta držala sam lice pod velom i u kutu sam čučala s majkom. „Kada je Arya čuo da više nije bilo mladoženja kada sam ja došla na red. Kasnije je izvadio rupčić i pažljivo otro mrvice sa svojih brkova. komad plastike da spriječi curenje kroz krov. Moj je cilj. Komad cijevi. Moj otac nije mislio da će to uroditi nekakvim rješenjem." Vjenčali su se potkraj rujna. pa je često navraćao donoseći nam stvari za našu kolibicu. nisam ga mogla skrenuti. Znala sam da postoje brojne obitelji koje su sve izgubile u Razdiobi i koje su se suočavale s istim problemom. dok smo mi imali samo mali komadić tla. Bila je stvar čiste sreće da su došli dovoljno rano da se usele u mali stan. izgledao je vrlo čisto.gumenog krila koje nam je služilo kao prozor. koliko je trebalo da popije čaj." Izgledalo je da je Arya usvojio njihovu obitelj. normalno je da se moj Babuji uznemirio. U usporedbi sa svima ostalima u kampu. koju je za sobom ostavio njihov susjed musliman. što je bilo najbolje od svega. kada je ulovio moj pogled. bio da se udam. Budući da je bio otac jedne takve djevojke. Nekoliko puta. ali ja sam inzistirala na tome da i moje ime stavi na popis. Osjećala sam se kao da ponovno uhodim tawaife iz stražnjeg dijela dućana mojega oca. rekao je mojem ocu da će ponuditi svoje ime za mene. što je bila jedina stvar koju mi je mogla dati kao miraz. To je bilo previše fantastično da bih uopće i pomislila na to. „Bio je to ženidbeni servis. nije bilo gotovo nikakve šanse da će me netko odabrati za nevjestu. No ta je obitelj zauzela kuću u Delhiju. Čak i ako je to značilo da ću završiti poput jedne od onih tawaifa koje su običavale dolaziti u dućan mojega oca. ono o čemu sam cijelo vrijeme razmišljala. Budući da sam bila potpuno neobrazovana. da umanje barem tu jednu brigu svojih izbjeglica. Bila sam jedina djevojka koja se udala u kampu u koji . ali rekla sam joj da to sačuva za Chandini. i on je već tjednima bio izbjeglica. Na posljetku. Kada bi se to moglo srediti. Mnogo mjeseci kasnije bratić moje majke pisao nam je o jednom mladiću u Indiji za kojega bih se mogla udati. otprilike mjesec dana nakon prelaska granice. Ne iznenađuje da je bilo mnogo više djevojaka nego mladića čija su imena završila na tome popisu. Jedan od uvjeta tih brakova bio je da se ne razmjenjuje nikakav miraz. Primijetila sam kako Arya odgriza zalogaje baš prave veličine. To je jako povećalo njihovu vrijednost. odlučila sam da ću pobjeći. Imao je sposobnost da ga zadrži.

susjedi su mi rekli da je te noći. Na putu natrag sjedio je cijelo vrijeme. Za Aryju.isti onaj u kojem si ti sjedila. Arya od mene želi sina." . a ja sam držala glavu u njegovu krilu. Pronašli su neke pougljenjene ostatke. Zašto nismo ostali u Lahoreu i tamo bili umoreni! Tada sam shvatila da je. zajedno s Chandini. Zašto je važno da ispunim zadatak zbog kojega sam dovedena ovamo. samo doli . a koji će nastaviti njegovo ime. rekli su.je došla svadbena povorka. Bilo je prerano da bi obitelj otišla na počinak.Arya je došao sa mnom u Jabalpur.da me spoji s Aryjom. niti moja majka nisu se oporavili od smrti mojega brata." „Nikada više nisam vidjela svoju obitelj. No nekoliko dana prije odlaska stigao je telegram iz jabalpurskog ureda za izbjeglice. i on je bio taj koji je upalio lomaču. Tada znam da je moja dužnost da stvorim biće potpuno nalik na njega." „Sada vidiš zašto je toliko važno da ga ne iznevjerim. postojala svrha svega toga . ali to nije ono što mu je potrebno. ipak. u kojem su i mene odnijeli. leži tamo smireno kao da spava. zbog kojega sam spašena. Kada sam stigla tamo. Katkad vidim Ananda. Nisam spavala. Zbog moje obitelji. Rado bih mu dala svoj život. kratko nakon što se moj otac vratio s posla. ni konja. Svi prozori i vrata bili su zaključani iznutra. Nije bilo glazbenog sastava. Posao koji je vlada osigurala za mojega oca bio je posao teškog fizičkog radnika .. nego sam se cijelo vrijeme pitala koji je bio smisao toga dugačkog puta moje obitelji u Indiju. Ni moj otac. bez kojega bih bila negdje u nekakvom bordelu ili spaljena u požaru u Jabalpuru. Babuji mi je čak uspio nabaviti kartu. izbila vatra. Trebala sam ih posjetiti četiri mjeseca nakon vjenčanja. dok mu pritiskači za papir svjetlucaju oko glave poput zvijezda." . da im pokažem da nisu umrli uzalud.posao lomljenja kamena za polaganje nove ceste.

Arya je došao s dječakom koji je nosio čašu čaja i vidjela sam kako mu je licem preletio bljesak kada je bacio pogled prema svojem bratu.na njegovim prsima nije bilo naaga. za koje nas je Babuji ponosno izvijestio da su uvezene iz Njemačke. rekao je i vratio se u zgradu kluba. s blistavim. Arya je dao znak da svečanost počne. Ovoga puta nije bilo . Aryjino je tijelo. odjevenih u seosku odjeću. Hema se zaokupljeno nagnula prema naprijed da promat-. Činilo mi se da me pogledom traži po publici svaki put kada bi nastupila kratka stanka u pokretima. samo sag od kovrčave dlake. „Poslat ću vam malo vrućih samosa". gdje je Arya izvodio svoje jutarnje vježbe. Borba je završila tako što je Arya pribio svojega protivnika uz tlo. Malo su vježbali marširanje. Ja sam sjela pokraj nje. Samo dva dana ranije došao je sam ministar željezničkog prijevoza da održi govor nakon puštanja u promet novih tračnica u Nizamuddinu. šireći oči svaki put kada su zapucketeli bambusovi štapovi. Zatim je uslijedila i posljednja predstava u kojoj su Arya i još jedan instruktor stali jedan nasuprot drugome s lathijima. U deset sati Kartik Babu. službenik koji je prije sat vremena trebao održati uvodni govor. ali nedavno postavljeni plakati pravili su im probleme. Po travi su bile rasprostrte dugačke trake durrieja.DESETO POGLAVLJE Nekoliko tjedana nakon Divalija. između svojih mišićavih bedara. ra borbe lathijima. Izgledalo je da ju je još više očarala borba mačevima koja je uslijedila nakon toga. da vidi kako napreduju pripreme. Između njih je bila i reklama za Batine cipele. Pojavili su se novaci. primijetila sam. Svi smo se okupili na javnoj površini iza poštanskoga ureda. još se nije pojavio. nabijeni četrnaestogodišnjaci u bijelim potkošuljama i kratkim hlačicama kaki boje koje su izgledale poput školskih uniformi. iskazao je to sjedajući kraj Babujija. Podignuo je svoj lathi visoko u zrak. sa slikom farmera koji drži kosu stojeći pokraj svoje žene i dvoje djece. koji se još uvijek durio. a ne kraj mene. Sandhya nas je odvela do samoga čela. za koje su sudionici skinuli svoje potkošulje i namazali se blatom iz lonca. bodreći spretne i neustrašive mladiće. gdje je bio odjeljak obilježen za posebne goste. pušući u zviždaljku da označi promjenu ritma ili tjerajući svojim stopalom nekog od vježbača da jače raširi noge. pa su morali stupati oko slike nasmiješenog ministra. Nakon marširanja. novim plastičnim sandalama na nogama. Sa sredine polja u nas su još uvijek zurili divovski plakati s ministrovim likom. pa prema meni. golih grudi. na tlu su počeli izvoditi jutarnje tjelesne vježbe. grabeći moju ruku kada bi neki dječak bio oboren. Arya je prolazio između njih poput generala koji pregledava svoje trupe. bilo mnogo nabijenije od Devova . Bilo je i predstavljanja hrvačkih zahvata. ali Dev. mjesni ogranak HRM-a organizirao je svoju godišnju priredbu. Kako su se gledatelji na rubovima tijesno poredanih durrieja za sjedenje počeli razilaziti. upotpunjeni oglasima za industrijsku mehanizaciju iz tvrtki poput Tate i Godreja i Siemensa. a onda ga spustio na centimetar od suparnikova grla. ali možda je Sandhya bila ta koju je tražio.

„Ljudi pitaju zašto HRM vježba s lathijima i mačevima. Zašto ih učimo da ne prolijevaju uzalud sjeme svojega života. Mi vjerujemo u nenasilje. Odgovor je. Aryjine su se oči zagledale ravno u moje. Istoj vladi koja zabranjuje da se HRM bavi politikom. sa sjajem na njezinu licu? ." Kada je govor završio. s biljegom od bijela pepela na čelu. ima dovoljno za sve. kažu. „Vlada bi tako mogla osvojiti još više muslimanskih glasova. Sada je stigao Kartik Babu i podij je izvučen prema naprijed kako bi on mogao održati pozdravni govor. poput sjemena dature zakopanog duboko u zemlji. eto zašto. „Zašto ne šest ili dvanaest ili cijeli harem?" bjesnio je Kartik Babu." Slijedila je tirada portiv muslimanskog osobnog zakona. u okretanje i drugog obraza. Upamtite da je naša majka ta o kojoj razgovaramo. Recite mi. čekajući da nabubrimo kada se vrati kiša. Neprijatelj je svuda oko vas. bili su pozdravljeni okretanjem i drugog obraza. Kakva su to djeca koja bi mogla stajati sa strane i gledati je okrvavljenu i povrijeđenu?" „Reći ću vam tko su ona. Ali sada je mir. To su ljudi koji su prije mnogo godina trebali otići u Pakistan. Zašto? Zato što vladi treba njihov glas. Iduće godine planiraju donijeti još zakona." „Ove je godine ta ista vlada pritisnula hinduse zakonom o braku. gdje u Vedama piše da bi udovice trebale naslijediti imovinu svojega supruga i da se kćeri ne mogu udati dok im ne bude petnaesta? A ako su već toliko puni brige. Umjesto toga. poput muha. zašto se ne brinu o pravima muslimanskih žena. Moramo biti budni i jaki ako želimo sačuvati čast naše majke.zabune — dok je stajao čekajući da se nakloni. kažu. doista vjerovale tim idejama? Što je bilo sa Sandhyjom. Da sačuvaju prava žena koja potječu iz hinduske tradicije. od Portugalaca do Britanaca. umjesto što im govore da su one samo jedna četvrtina svojega supruga? Čemu ta diskriminacija. Ono što me uznemiravalo čak još i više od govora Kartik Babua iz kojega se cijedila mržnja. bila sam potpuno zaprepaštena. obrva namrštenih od usredotočenosti. Jesu li Mataji i Hema. A sa svim tim suprugama. oni su još uvijek ovdje. Obraza koji su svaki put ispočetka pljusnuli. ove zemlje. bio je način na koji je Devova obitelj gutala njegove riječi. Svi zavojevači koji su prohujali ovom zemljom. od Mahmuda od Gaznija do barbara." „Ali to nije indijski običaj. Bio je stariji no što sam očekivala i odjeven u odjeću sanyasija boje šafrana. što je sa svom djecom koju stalno proizvode? Cijela je zemlja postala tvornica muslimana. sloboda. plodno tlo na kojem se mogu razmnožavati poput komaraca. Zašto tjeramo svoje dječake da ustaju prije zore i rade sklekove na tlu. kažem ja. da bismo se trebali zadovoljiti time da svoju zemlju branimo štapovima. koja kaže da su puške preopasne da s njima vježbam. koji je stotinu puta restriktivniji. Možda sada nije vrijeme da podignemo svoje oružje. Na to odgovaram neka uče iz povijesti. kažu oni. sada je doba prosperitetni Zato sada moramo spavati. čemu taj posebni tretman? Je li to ono na što je mislio Nehru kada je kokodakao o svojem sekularizmu?" „To je razlog zbog kojeg vam govorim: naučite se koristiti svojim lathijem. To su ljudi koji žive poput parazita na tijelu naše majke. Ali to će vrijeme doći brže no što mislite. kažu ljudi. prema kojem svaki musliman smije imati do četiri supruge.

i šokirano sam se prenula. Tada je došla Mataji odvući Sandhyju da počnu pripremati poslijepodnevni obrok. držao se običaja da se ne obraća izravno meni i umjesto toga je pitanje postavio Sandhyji. prisnosti njegovih nogu. „Gdje je Dev?" upitao me Arya? „Izgledalo je da je otišao u žurbi. Smrad se zgusnuo oko mene.njegova su prsa blistala od znoja. iz pora na njegovim leđima. nego zbog sjećanja na nedavni nastup njezina supruga s lathijem? Samo je Dev zurio ustranu turobna izraza lica." Jedva da me slušala. Pohota kojoj je dopustio da izbije na površinu bila je toliko neprikrivena da sam se lecnula. a ja sam." Osjećala sam kako crvenim dok mi je on pogledom pretraživao lice. „Živjela Indija". Svi su članovi kluba učinili što i on . ali nisu se željele pomaknuti. Nadam se da je sve u redu. Odlučila sam gledati u pod dok nije otišao i počeo brojiti crvene i smeđe pruge durrieja. otumaravši promatrati novake koji su spontano organizirali još jednu hrvačku borbu." Svjetina je ponovila za njim. ali bilo je prekasno. iako nevoljko. i može razumjeti taj zakon o braku? Reci mi. Arya i ja otišli smo sami. ali bez one slatkoće. kada je došao Arya. „Želim da znaš. Ako Dev ikada. iako bi on radije igrao kriket. odmah iza vidokruga svojega pogleda. Pokušala sam ga natjerati snagom svoje volje da ga odnesu na neko drugo mjesto. Novaci su pozvani posljednji put da otpjevaju državnu himnu. viknuo je Kartik Babu. poput papaje. „Želim da znaš kako mislim da si prelijepa. Nitko od nas nije prozborio ni riječ. odgovorila je Sandhya veselo." Pokušala sam odvratiti pogled.. rekao je. „Nije joj se svidio govor toga tvojeg Kartika Babua". što misliš o borbi? Je li ti se barem svidjelo sve to svuš-svušanje?" Nasmijala se. uopće. iz njegovih tabana. uopće nije bio nalik mirisu Devova znoja. Umjesto toga. Nalet povjetarca dopuhao je prema meni zadah njegova znoja. . Bila sam svjesna.. „Tko. i stresla sam se. bhabhiji.. znala sam da bih bila u stanja ponovno disati. pokušala sam Hemu uvući u razgovor o nadolazećim hinduskim zakonima. Pokušala sam još jedanput sa Sandhyjom. već će to moći i kćeri. Nikada nije tako izravno progovorio sa mnom — bilo je nečuveno da se posluži nečim tako osobnim kao što je to bilo moje ime. poput dječaka kojega su prisilili da subotom dolazi u školu. zadobivši opipljivost tkanine koja mi je omotala lice. da je naučim koja su njezina prava na zaštitu „Nisu samo sinovi ti koji će naslijediti imovinu. ponavljajući riječi kada i on. „Meera". „Je li bhabhiji uživala u predstavi?" pitao je. Ljudi su ustali na noge.Njezin sneni izgled sigurno nije postojao zbog toga govora. slijedila njihov primjer. Pobrinuo se da mi zarobi pogled i s pažljivom namjerom dopustio da mu spadne maska. „Jai Hind.. Pitala sam se zašto još uvijek nije odjenuo košulju .pokraj sebe čula sam mekani udarac kada je i Hema udarila svojom šakom po grudima. Zamislila sam kako se izdiže iz njegovih pazuha. Bio je opor. ja sam pobjegla. pa sam se i ja uspjela natjerati da proizvedem jedan osmijeh. Dev se iskrao i otišao. Da sam samo pogledala u njega. ali ja ga nisam slijedila. Kartik Babu podignuo je šaku uvis. ali ipak to nisam učinila. koja se činila privrženijom toj temi. a onda se njome udario po prsima. Budući da sam ja bila njegova bhabhi." Prije no što je uspio završiti rečenicu.

kada sam rasklopila svoj ručnik. nenamjerno. pa on neće moći nešto pokušati. kako bi se i njima omogućilo da se uključe u stranku. Dev još uvijek nije razgovarao sa mnom. A onda se moj svijet promijenio. iz njega su ispale njegove prljave gaće. Arya je pitao bi li te zanimalo da budeš upraviteljicom. budući da su Mataji ili Babuji ili Sandhya uvijek bili kod kuće. U takvim je trenucima zurio u mene s neprikrivenom željom. samo za žene. ništa ne trebaš brinuti. kada bih maknula pokrivač s glave da pogledam koliko je sati. niti je primijetio da nešto nije u redu. stalno bježao prema mjestu na kojem je ležao. ali moj je pogled. Žudjela sam za tim da se priljubim uz Deva." Rekla sam si da nikada neću biti nasamo s Aryjom. Noću sam se zamatala u pokrivače. okrenuo se tako da mu se moja dupatta pripila uz lakat. Zaprepastilo me što nitko nije primijetio kako se on ponaša. kada je nestalo struje. u suprotnome bi sigurno zamolio mene da mu pomognem. Izgledalo je da svaki pogled na Deva i mene koji ležimo razdvojeni na našim talaijima izoštravaju njegovu samouvjerenost. čineći ga sve odvažnijim. Ali njegovi uporni pokušaji učinili su da postanem sve nervoznija i oslabjeli su mi apetit. jednom. Budio me i najtiši kašalj ili češanje. Slijedio me u dvorište da mi tamo prošapće ime i svaki se put šetkao bez košulje kada bi me vidio da idem na zahod. Patila sam od noćnih mora u kojima su me gonili po praznim peronima postaje u Nizamuddinu. Shakhu. a uvijek bi me ulovile muške spodobe koje bi izranjale iz tračnica. Jednom dok sam se pokraj njega stiskala na svojem charpoyju.Iako sam tada uspjela pobjeći od aryje. Iznenada se činilo da se njegov miris uzdiže iz zidova i natapa zrak. vidjela sam Aryjine bjeloočice kako sjaje kroz tamu. drugi put. . bilo mi je teže to učiniti u spavaćoj sobi koju smo dijelili. Otkrila sam da sam trudna. Nije bilo nikoga kome sam se mogla potužiti. Cijeli bi dan bila odgovorna samo njemu. ali on se još uvijek odmicao kada bih mu se približila. „HRM otvara novi ogranak. Katkad. Sandhya je čak preda mnom započela s jednim od svojih uvoda. prešao je brzo palcem po mojem trbuhu dok je tražio svijeće na našoj strani sobe.jedino sam se tako osjećala sigurnom. na način na koji je to činila Sandhya . kao da je u sobi eksplodiralo nešto zrelo i tropsko. a drugi ne bi vjerovali kada bi im rekla što se događa. Pokušala sam izbjeći gledati u njega. Trebaju nekoga tko zna čitati i pisati.

Trebalo je nekoliko dana da se to smiri. čak i kada je komešanje pod našim pokrivačima postalo alarmantno očito. Bilo je to tijekom onoga tjedna u kojem je Sandhya procvala. Po njezinoj je narudžbi jednoga utorka u kuću stiglo deset kilograma pamuka. Mataji je sjedila na charpoyju u dvorištu i osobno nadgledala proizvođača madraca kako bi bila sigurna da je sav pamuk stavio u novi talai. ali je pazio da glasno ne poviče. Dev je pokušao svima pokazati da je presretan. a drugi mi je put darovao majčinski dnevnik. izvodila nada mnom obrede da otjera urokljive oči. Matajina je reakcija bila upadljivija . Zgrabila sam plahtu da se njome pokrijemo i uronila licem u jastuk da prigušim zvukove. Počela me svakog jutra hraniti mlijekom u kojem su bili smrvljeni bademi.drži ga pokraj svojega kreveta za slučaj da ga poželiš usred noći. „Doista sam dobra u tome". Prvi sam put. Nije se odmaknuo kao i obično. Ovu sam plavušu nazvala Babloo. ispod površine. Možda ga je taj bijes natjerao da odbaci svoj pokrivač i priljubi se uz mene pod mojom plahtom. Katkad bih ga zatekla kako nakon dolaska s posla sjedi u zamračenoj dnevnoj sobi. „Ova je Dušica. Ali po noći se još uvijek držao na udaljenosti od mene. slatke i mekane unutrašnjosti. „To je bila hrana koja mi se jela tijekom svih trudnoća . Dev i ja smo svake noći čekali da se u spavaćoj sobi ugasi svjetlo. a ova Lutkica. odvlačeći svoj talai od mene. upravo prije Karva Chautha. ali te je noći sjalo do u beskraj. „Koje ćemo ime odabrati?" pitao je. a na peći se neprestano kuhala juha od ovčetine zbog dodatnih bjelančevina. već je nastavio. izvukavši sve svoje stare lutke i recitirajući mi njihova imena.lomila je iz zahvalnosti kokosove orahe u hramu." Počela je važno paradirati po kući u . Svakih je nekoliko dana odlazila na tržnicu i vraćala se sa svježim tamarindima. Jedne je večeri došao kući s posla s parom dječjih čarapica i zvečkom. da se na njegovim košuljama ponovno pojavi malo boje. a da se nije istinski trudio pogoditi odgovor. koji je šivao kako bi bolje podržavao moja leđa. osjetila sam da je njegova sreća pretjerana. okrećući mi leđa. ali Dev je svejedno neustrašivo nastavio. kad više nema glavu. zureći u nijemi radiogram. Dev nije stao čak ni kada je svršio u meni. ne možeš pogoditi da je bila muško. primijetila na njegovu licu. kada smo njegovim roditeljima i Hemi napeti poželjeli laku noć. zasipala me darovima u obliku slatkiša i drangulija i igračaka. Čak i kada mi je položio glavu na trbuh i tvrdio da čuje kako unutra beba pjeva. „Hoće li biti dječak ili djevojčica?" pitao je. Kada je prvi put čuo da ćemo imati bebu. objavila je. iako sada. bijes. S druge se strane sobe začulo upozoravajuće kašljanje.JEDANAESTO POGLAVLJE Postojala je samo jedna noć u kojoj se to moglo dogoditi — mjesec i pol ranije. u kojem je njezin miris postao neodoljiv Aryji. da val uzbuđenja u kući ponese i njega. ali nije se smijao zajedno sa mnom kada sam mu nabrojala imena za bebu (a sva su nosila poznate filmske zvijezde) koja je Hema do tada predložila." Hema si je već prisvojila pravo da djetetu nadjene ime.

Što je još važnije." Sandhya se okrenula prema meni i ugledala sam cvijeće u njezinoj ruci i svježu oznaku koju je pepelom nanijela na svoje čelo. poput patlidžana i ovčetine. Iz mirisnog se štapića. Za mojega nećaka. „Osam sam se godina podvrgavala svakome postu koji je postojao. s boli koja je bila ispisana preko cijelog njezina lica. „Za bebu. mirišući po jasminu. zapaljenog ispred nekoliko sličica utjelovljenja boginje Devi izvijao dim. Svakoga se poslijepodneva uvlačila u spavaću sobu i potajno grickala komadiće tamarinda koji je Mataji ostavila za mene. zbog svog tog pamuka kojim je bio napunjen). Prsa su me boljela svake noći i bila sam ozbiljno opstipirana. na njegovu licu nije bilo nagovještaja požude koju sam se naviknula gledati . jer na mene nije utjecalo. blizu hladnjaka. kao što su jogurt i krastavac. ona je bila arbitar. Bila je u kuhinji kada me Mataji odvela do nje da joj kažem i podignula je pogled sa svojega kuhanja kao da je dobila ćušku. na prosinačkom suncu. kako je Mataji obećala. stavio ispred mene. masirala kožu uljem gorušice. čak skrušen. Mataji mi je svakoga jutra.bio je potpuno ozbiljan." Kada sam ga pogledala. jer sam se osjećala izdanom.pobrinula se da su namirnice koje griju. Dugo vremena nakon toga činila se povučenom u sebe . već je hodala uokolo crveno obrubljenih očiju. „Jedi banane i mlijeko i ostalu bijelu hranu kako bi bila sigurna da će ti dijete biti svjetloputo. Zahvalila sam mu na daru i on se povukao. No imalo to ikakvu moć ili ne. dala sam ih iduće jutro gangi. Jedne je večeri Arya došao kući noseći papirnatu vrećicu. osjećala sam se dobro. Još uvijek nisam imala jutarnjih mučnina i još uvijek nisam žudjela za tamarindom." „Kako bi osigurala lagan porođaj. a to bi moglo prizvati nepoznate posljedice. Činjenica da je u meni sada raslo dijete učinila me uzvišenom." „Ako želiš da ti dijete bude inteligentno.klimnula bi glavom kad god bi je Mataji ili ja pitale kako je i brzo bi otišla da ne bi trebala progovoriti. nepovredivom — vrebati me značilo bi petljati sa silama rađanja i stvaranja.svojem sariju. „Ne znam hoće li ovo išta značiti." Ta je novost polučila jedan bitan učinak— preko noći je okončala Aryjine pokušaje. kao da se uhodava u ulogu ujne. Svakoga sam dana brinula slijedi li moja trudnoća ispravni vremenski raspored događanja . rekao je. Donijela mi je ajurvedske praškove i tonike i strogo je vodila brigu o onome što jedem . Ispočetka sam osjećala samo ljubomoru i bijes. filter za dotok savjeta koji su stizali do mene. Kako sam se i bojala. Nije se radilo samo o mojem pomirenju s Devom. zadovoljan. uravnotežene s onima koje rashlađuju. Maštala sam o tome da svoj veliki trbuh šećem po Nizamuddinu i da mi ljudi čestitaju na tome. Ili nećakinju.gledala sam se u zrcalo i pitala kako da potaknem bebu na njezinu putu razvoja. Sandhya nije dobro primila vijest. Onda sam jednoga dana naišla na nju kako sjedi ispred malog svetišta sa svetim slikama. pun poštovanja. za koje je Arya zaključio da se dogodilo pogledavši naše talaije koji su ponovno svake noći počivali jedan pokraj drugoga (pri čemu je moj bio dvostruko viši od njegova. trljaj intimne dijelove tijela biljkom . Tjedni su prolazili i ja sam nestrpljivo čekala da se beba u mojemu trbuhu počne nazirati. Pločica za pisanje ostala je zaboravljena i više mi nije pravila društvo kada sam sušila kosu. „Marelice". Sljedećeg dana nije razgovarala ni s kime od nas. ali osim toga. na njezino veliko zadovoljstvo. Iako sam voljela marelice i znala da su bile prilično skupe. spavaj s bakrenom narukvicom na lijevome zapešću. danas postim za sina svoje didi. koju je.

Devovo je pomanjkanje oduševljenosti bilo to koje je doista umanjivalo moju sreću." „Što god radila. „Samo trebam malo vremena da se prilagodim. Po prvi put otkada sam u doliju napustila Daryu Ganj." Iako me Pajijevo neodobravanje mučilo. pa ljutitom. rekla mi je. to će ojačati djetetov želudac. na posljetku sam se jedne noći suočila s njim.za plod nema ništa gore od toga." . Ne postajem pjevač. postajem otac. a on je stalno odgovarao da je sve u redu. čak zlovoljan. stare košulje prigušenih tonova izmjenjivale su se s provalama jarkih boja i uzoraka . onaj za koji se toliko trudio da ga nikada ne usvojimo. osjetila sam da si mogu dopustiti da se opustim . Sada sam vjerovala da sunce može sjati i u Nizamuddinu. nebo je postalo vedro. kao što je rekao. „Nije li to razlog zbog kojeg još uvijek tuguješ?" „Ne". svakoga dana prikupljala prijedloge svojih prijateljica (iako. nijedna od tih sitnica nije naišla na Matajino odobravanje).Jedi mnogo češnjaka. Nisam ga vidjela. ali uspjela sam se izboriti za svoje mjesto u njemu. jer je Biji koristila moju trudnoću kao izgovor da nenajavljena svraća nekoliko puta tjedno.čak da. Moj će položaj porasti. Trebao bih biti sretan što je moj službenički posao u Hindustan Petroleumu toliko siguran. To je bio točno onaj način razmišljanja koji je Paji prezirao. „Znam da se radi o Pajijevoj ponudi da se preselimo u Bombay".piskavicom. Na posljetku. posebno ako rodim dječaka. Noću sam sada ja bila ta koja je tješila. Matajino tetošenje. možda. Istina je da se nisam slagala sa svakim mišljenjem ili običajem rodbine mojega supruga. ali kada se beba rodi.izgledalo je da više ne mari što odijeva. Izgledalo je da se budućnost napokon posložila na sretan način. Ispočetka sam bila zaprepaštena što on nije bio veseo poput mene. a koja potiče dovoljno pritjecanje mlijeka. Osvojila sam Mataji. ni razgovarala s njim otkada je otišao s Karva Chautha. Otrcane. zatim sam se osjetila povrijeđenom. Prestao se pretvarati da je veseo i umjesto toga postao je povučen. a ipak pokazala Devu da me ne smije smatrati zdravo za gotovo." Posebno je Hema.koji će učinak na bebu imati ta njegova suzdržanost? Neprestano sam ga zapitkivala ima li nešto o čemu želi razgovarati. Čak je i ganga. Zatekla sam se kako želim sina dok sam sanjarila na svojem talaiju i morala sam se natjerati da se otresem tih misli.umjesto toga. osjetila potrebu da pridonese rekavši mi koju bih hranu mogla početi jesti. način na koji je . Ali sjaj djeteta u meni. trebala sam mu jednostavno vjerovati na riječ i ostaviti stvar na tome. rekao je nakon dugog razmišljanja i znala sam da je to značilo da je zapravo htio reći „da". pa zabrinutom." Kada sada razmišljam o tome. na njezino razočaranje. „Ali tko može pokušati shvatiti našeg Pajija? Bio je nesretan kada je čuo za Roopinu trudnoću i doista bijesan kada sam mu rekla za tvoju. oblaci iznad moje glave otplovili su dalje. možda kako bi pokazala svoje zadovoljstvo zbog marelica. pa sam čak sama uspjela spriječiti Aryjine pokušaje. u zraku se osjećao optimizam. on je bio otac . Možda je samo trebao malo vremena nasamo da probavi taj prijelaz. poput ptičice koja skuplja komadiće hrane i nosi ih u gnijezdo. ne jedi češnjak. Devovo kućanstvo možda nije bilo ono čemu sam se nadala. Sandhyju i Hemu. mogla bih pokušati polagano nametnuti malo više svojih stavova. a Dev onaj kojega je trebalo držati u naručju. „Većina bi očeva bila u ekstazi kada bi shvatili da će postati djedovima". znaš . niti papaju . Moji telefonski pozivi u Daryu Ganj su se prorijedili. Prošla sam test Karva Chautha. budem sretna. moja će pozicija postati sigurnija.

reći ću mu. žena je polila vodom dvojicu dječaka koji su nasapunani sjedili na pločniku. nisam bila sigurna." A sada je cijela situacija bila od još presudnijeg značaja . iako je vjetar koji je vani puhao bio oštar i hladan. Već je vidio kako su svi oni religiozni.izgledalo da sve ide meni u prilog . u zamjenu za sklad. Dok sam promatrala. rekao je Paji. koliko ortodoksni . Nisam li ja bila ta koja je upropastila priliku koju je predložio Paji . „Bio si u pravu. bio je .od hladnoće ili straha." Ili ću. u kojoj sam ja pobijedila. Je li Paji doista želio vidjeti kako se njegova vlastita krv odgaja u toj atmosferi? Je li mogao podnijeti pomisao da se njegov unuk svakoga jutra klanja kako bi dotaknuo stopala svojih starijih? Struže čelom ispred svećenika u hramovima? Paradira uokolo s lathijem i radi sklekove svake zore kao kadet HRM-a? Izgledalo je da je Paji u razgaljenom raspoloženju. „Mislio sam da ćemo tako moći slobodnije razgovarati. ali malena." Ostavila sam otvoren prozor na automobilu. Mataji je pozvala taksi sa željezničke postaje da me odveze u dom moje obitelji u Darya Ganjuu. „Živimo u Delhiju od prije vašeg rođenja. nego i moje dijete („tvoje unuče"). ispričat ću mu se zbog svojeg neposluha tijekom Karva Chautha i svalit ću krivnju na post koji mi je malo pomutio razum.sada u pitanju nisam bila samo ja. Nije li bila moja dužnost. rekao je vodeći me u svoju knjižnicu. „Nemojte pokušavati ići nekim zaobilaznim putem". „moram' odmah pobjeći od njihova utjecaja ako želim povratiti nadzor nad svojim životom. možda reći: „Ako želim živjeti po načelima kojima si me ti podučio. Ostala sam stajati. U blizini Stare tvrđave poznati zimski miris borovih sjemenki pečenih u velikom kotlu s pijeskom bio je toliko jak da sam gotovo zamolila vozača da stane kako bih mogla kupiti malo te poslastice. a ja sam je uvjerila da će sa mnom biti sve u redu. upozorila je vozača taksija. Otišla sam posjetiti Pajija. Naravno.mogli bismo otputovati u taj grad nakon što rodim dijete. Odreći se Matajine i Bijine pomoći za mene bi bila žrtva. Tijekom cijele vožnje uvježbavala sam što ću reći Pajiju. posljednji put. obamrlih ruku i lica . što sam prepoznala kao posebno opasan znak. „Poslao sam tvoju majku van". barem sam trebala pokušati da se ostvari njegov san o Bombayu . Paji". kao pobjednice. Osjetila sam da Dev i ja igramo igru nadjačavanja. Osim toga. Nije bila voljna pustiti me da idem sama i zazirala je od mojega spominjanja Sawhney tradicije koja je zahtijevala da taj prvi posjet obavim sama. U blizini kina Golcha došlo je. kao i uvijek.možda ću i dopustiti da mi klizne da je Arya radio za HRM.sve me to ispunilo osjećajem dobre sreće koju sam željela podijeliti.što ako Dev zbog mene nikada neće postati pjevač? Ako ništa drugo. kao da se predao u moje sposobne ruke. ako ne pokušam to učiniti: što ako Dev za svoj neuspjeh umjesto mene počne okrivljavati dijete? U tome sam trenutku donijela presudnu odluku. „reci mi što ti je na umu." Naslonio se u svojem naslonjaču ljubazna izraza lica. „Jesi li sigurna da ne želiš da te pratim?" Pitala je još jedanput. „Molim te". rashladni uređaj u knjižnici još je uvijek radio. u pozadini je treperilo jedno još više uznemirujuće pitanje. a na uličici koja je vodila do tržnice nalazila su se kolica nakrcana blokovima leda.bio je tu i osjećaj krivnje. do prometni gužve. da ga uzdignem iz njegove bijede? Nije se kod mene radilo samo o osjećaju nadmoći ." Iako je bila sredina prosinca.

laddooa. danas si mi to objavila." „Paji. želim studirati'.samo pomisli kako bi Biji tada bila oduševljena. „Cijeli nakot unuka. Pogreška." Odabrao je jednu knjigu." „Da.posebno ženkama koje osjećaju da nisu živjele ako nisu dojile. Ja marim samo za tebe. da si odmah morala leći na leđa i stvoriti još jednu verziju njega?" „Ali nismo čak ni pokušavali. želim biti neovisna'. Stajala sam tamo drhteći. Meera. pa se danas čak može liječiti i tuberkuloza. ti pljuješ po mojim snovima da te pošaljem na fakultet. poput malih štenaca koji jurcaju uokolo . „Jesi li znala da je ispalo da će ono što tvoja sestra nosi u svojoj utrobi dolje u Visakhapatnamu biti blizanci? Trebao sam kupiti kutiju slatkiša. Dok sam izgovarala govor koji sam uvježbala. Možda se i ti možeš uključiti u natjecanje . Dopustila si da taj muškarac prolije svoje sjeme u tvoju utrobu kako bi zauvijek bila vezana s njim. Nagon za razmnožavanjem prirodna je stvar.zašto ga ne mogu pronaći? — o ženi kojoj se dogodila ista neprilika kao i tebi. Kao da se nije dogodila ta slučajnost koju ti nazivaš mojim unučetom. zar ne . a da oni ne bi znali kako da to riješe. „Sada za sve ima lijeka. Mishra mogao predložiti nekoga sigurnog i pouzdanog već tu. Ne. Pa. nikakvu obvezu prema tome djetetu. taj tvoj muž. „Taj roman o Duti . nekoliko je puta klimnuo kao da se dobro zabavlja. tvoju dobrobit.roditi trojke. molim te.uvjeren da je počašćen onime što ću reći. čak je i tiho zahihotao kada sam spomenula da je Arya bio zaposlenik HRM-a. kako bi znala da se život može nastaviti . dopusti mi da te uvjerim. nije li tako? Kako da znam da se neće željeti prostirati u hramovima i marširati uokolo na HRM-ovim paradama? Nisi došla i rekla mi: 'Paji.sve što osoba mora učiniti jest da pronađe pravi lijek." Zurila sam s nerazumijevanjem dok je Paji nastavio pretraživati knjige. čekajući da čujem presudu o tome hoće li mi pomoći. antibiotici. spasi me. Red mi. rekao je Paji nakon što sam završila. u Darya Ganju. Nepošten sam. prije no što i shvatiš što se dogodilo. Paji. „I ja imam neke dobre vijesti". ali on mi je dao do znanja da bih trebala ostati. da." Paji je ustao iz svojega naslonjača i počeo pregledavati nizove knjiga. znaš — cjepivo protiv ospica." . što kažeš na to?" Pokazao je rukom po sobi.. molim te. Svim je sisavcima to teško kontrolirati .zbog svih tih novosti koje treba proslaviti. baš kao što je učinila i tvoja sestra." „Ah. „Danas su stvari mnogo drukčije — nije to kao s Dutinom junakinjom koja je morala nestati na nekoliko mjeseci. znam. Mislio sam da bi je možda željela pročitati. Osobu koja je mlada i zdrava poput tebe problem bi bio riješen u jedno poslijepodne. Ono što ti imaš nije toliko komplicirano. Ali ne misliš li da si mogla pričekati trenutak da se izdigneš iznad svoje životinjske prirode? Pričekati nekoliko godina? Da ako je tako besprijekoran. S cijelom obitelji zadrtih ljudi. to je bila slučajnost. ili 'Paji. samo za tvoje obrazovanje. a onda je vratio na mjesto i odabrao drugu. I sada ti mene moliš da ti pomognem kao da se ništa nije dogodilo. To vjerojatno ne bi bilo gore od odlaska zubaru da ti izvadi zub. Jednostavno se dogodilo.. zašto bih išta morao učiniti. Siguran sam da bi dr. zašto bih trebao mariti za to? Pola krvi toga djeteta uvijek će biti krv tvojega supruga. Shvatila sam to kao znak da trebam otići. ne osjećam nikakvu povezanost. spasi me. ja.

Trebala bi biti spremna za ono što ti svijet ima za ponuditi. da malo odgodimo stvari. Ispočetka sam i ja bio jednako šokiran. Pretpostavljam da sam Devov izraz za to dijete trebala smatrati napretkom. Za stan. „Govorim o tebi. kada ti završiš fakultet. „To nije naša posljednja prilika da imamo dijete. ali poslušaj što ti imam reći.' Čak mi ni moj vlastiti otac nikada nije dao takav blagoslov. A kada samo pomislim da sam mislio da me Paji ne voli. a ja sam odmahnula glavom. pomislio sam — to će dijete biti njegovo unuče. Govorim o tvojem odlasku na fakultet. kada se smjestimo u Bombayu. U tebi čuči previše potencijala koji čeka da bude pušten van. o dugoročnoj sreći svoje kćeri. kako bih mogao razgovarati s njim? Reci mu da će mu to biti posljednja prilika da se dokopa Bombaya. rekla sam polagano. Meera. čak će nam dati novac za novi radiogram i hladnjak. To je tvoj otac. Meera. O tvojoj pripremljenosti da prihvatiš ono što ti svijet ima za ponuditi. Zašto ga ne bi zamolila da bude ovdje sutra u podne. Ne bi trebala provesti svoj život hodajući u sjeni svojega supruga. On će nam osobno kupiti stan. „Moj mi je otac već . Paji je o bebi u mojem trbuhu. 'Otiđi tamo i učini da se ponosim što sam ti punac. Uvijek to možemo učiniti i kasnije.Paji je odustao od potrage i okrenuo se da pogleda u moje iznenađeno lice. Sve što trebamo učiniti jest da ovo pustimo da ode. 'Znam koliko će to biti teško'. rekao mi je. To je ono što si tražila od mene. kao o „onome". Otiđi i postani uspješan poput Saigala. pripremiti se da budeš sposobna stajati na svojim nogama. Prerano je da imamo bebu. O tome da odeš od rodbine svojega supruga. rekao je Dev sljedeće večeri. ja razmišljam o budućnosti. možda čak i zbog toga što si se udala za mene? Ali tada sam pogledao u njegovo lice i sve što sam vidio bilo je suosjećanje. Tada me obuzeo bijes. Da moja sudbina leži u Bombayu. To je otprilike ono što je Paji tvojoj obitelji ponudio za mene.nije to učinio ni izdaleka toliko zapovjednim tonom poput Pajijeva. o živom biću koje sam hranila govorio kao o „stvari". obećao je.'" „Znaš li što mi je još rekao? Da sam u Delhiju gubio vrijeme." „Da pustimo ovo da ode. Meera. Meera. tvojoj samodostatnosti. Moraš je navesti da to shvati. zar ne?" upitao je. Bi li mogao još uvijek biti ljutit zbog onoga što si učinila na Karva Chauthu. o tvojem životu. o tome da uvidiš potencijal koji čuči u tebi." Prepoznala sam Pajijeve riječi od jučer. U nekom sam zakutku uma odmah osjetila da me iznevjerila Devova interpretacija tih riječi . zar ne?" „Znam kako to zvuči. O tome da ne lebdiš kroz život poput one sjene od tvojega supruga. Ali ovo doista jest posljednja prilika za takvu ponudu. to je ono što si željela. o tome da budeš slobodna da oblikuješ svoje vlastito postojanje." „Ja samo kažem da je to mogućnost koju treba razmotriti". nigdje drugdje. radiogram i hladnjak. o tvojoj sposobnosti da staneš na svoje noge. poput tvoje majke ili njezine majke prije nje. Pitao sam se mrzi li te on. „Ne predlažem da to i učinimo." „Ali možda ne bih ja trebao biti taj koji će ti to objasniti — možda bi bilo bolje da to učini tvoj suprug. 'Ali. „Nemaš pojma o čemu ja to govorim." „Mogućnost". tvojoj neovisnosti. pokušava li se osvetiti. kada se ja probijem u glazbenom svijetu." „On doista razmišlja o onome što je najbolje za nas.

" „Molim te. Kada to nije upalilo. optužio me za sebičnost i za to da se služim majčinstvom kako bih okrutno uništila svaki njegov san. pitala sam se hoće li se. znaš ako ga ulove. ja sam pregovarao o cijeni. Meera.zašto ne bi zatražio i još jedan Papenov lonac. Istaknuo je da je za cijelu tu zavrzlamu trebalo optužiti moj ponos . Meera". zašto te odjednom obasipa njome? Zar te doista tako lako smotati? Ako te toliko voli. Iako izvana nisam pokazivala nikakvo slabljenje svoje odluke. pa ako si voljna. rekao je. rekao mi je toga dana za večerom. da čak ni prijatelj dr. u meni je razina nevjerice ubrzano rasla. A onda je jednoga dana Dev primio telefonski Pajijev poziv.da sam poslušala Pajijeve zapovijedi u svezi Karva Chautha." Tijekom nekoliko sljedećih tjedana Dev je pokušao sa svakom mogućom taktikom kako bi me naveo da promijenim mišljenje. Sandhya sve ispričati Aryji. završit će u zatvoru. možda bi neke biljke ili praškovi bili dovoljni da izvedu trik. rekavši da zna kako knjižnica može biti hladna." „Ne.što misliš. od jutra do mraka. Biji ponovno nije bila kod kuće. Čak je pričekao da sjednem prije no što je zauzeo stolac nasuprot meni. zašto ga ne bi pokušao zamoliti da samo tebe pošalje u Bombay? Ja ću ostati ovdje i roditi svoje dijete. može to učiniti danas. Tijekom svakoga dana te njegove kampanje bilo mi je sve teže ignorirati činjenicu da Dev nije želio ovu bebu. ali bilo mi je preteško podnijeti sramotu zbog onoga što je rekao moj vlastiti otac i što je moj vlastiti suprug podržao. „Poslao sam je da ode posjetiti tetku Varshu u Agru". Zašto ne odeš i još malo ne pregovaraš s njim o bebinoj cijeni . vratiti svojim pohotnim pokušajima. samo pokušaj razmisliti o tome. „Gledaj. lakše razumjeti što mi ima za reći. koliko je bio očajan i iscrpljen automatskim ispunjavanjem obrazaca na svojem poslu. Pa ipak. Kada si mi prvi put došla u posjet. Jednim sam se krajičkom uma brinula i o tome da će. rekao je Paji. Mishre ne želi na sebe preuzeti rizik." . Paji me ovoga puta uveo u dnevnu sobu. kada se dijete rodi. „Tvoj te otac želi vidjeti sutra u jedanaest". Kako možeš ponoviti nešto tako ružno? Ta očinska ljubav o kojoj govoriš ." Na moje iznenađenje. To je nezakonito. Pokušao je u meni probuditi suosjećanje govoreći mi koliko se osjećao poraženim.ne trebaš mi ga ti ponovno ispljunuti. Nekih bi noći ljutito razdvojio naše talaije. „Dev mi je rekao da si već trudna dobrano više od četiri mjeseca. svakoga dana. „Ništa joj nisam rekao — najbolje je ne dopustiti da previše emocija zamagli problem.održao taj govor . nestrpljivo se nagnuvši prema naprijed. a drugih bi se priljubio uz moj i zurio u mene poput napuštenog šteneta. Noćna događanja između mene i Deva ponovno su potaknula njihove sumnjičave pogledej Iako nije otišao dalje. Kada sam došla u daryaganj. ti razmisli o tome. Neko sam se vrijeme tješila mogućnošću da će se promijeniti kada ugleda dijete? Ali što ako se ne promijeni? Kako ću odgojiti dijete za koje bi njegov djed i otac željeli da nikada nije ugledalo svjetlo dana? Nekoliko sam puta pomislila na to da se povjerim Sandhyji. Ali sada je toliko kasno. u svojem uredu. kao da ću. ako se bude primaknuo bliže. sada bismo već odavno bili u Bombayu i sada nas nitko ne bi mogao spriječiti da imamo dijete.

Znam da nisam bio savršen otac. to je kao da pokušavam otvoriti vrata lupajući o njih glavom. Paji sigurno shvatio što je značilo dobiti priliku da se voli i njeguje nečiji potomak. Da poštujem mišljenje svojega oca kao i suprugovo. da vide dalje od tebe. Ali. ali ti si taj koji je okrenuo Deva protiv djeteta probudivši u njemu pohlepu. ali objasnio mi je da si se ti jednostavno ponašala kako si željela. ovoga se puta ne radi o kontroli ili osveti. Paji me prekinuo čim sam počela govoriti. To nije Pariz ili New York da možeš raditi takve stvari. ne bi trebala biti gladna. „Da. zar ne? Udana žena s djetetom živi sama u Delhiju. Zar je moja ideja da najprije odeš i nešto studiraš toliko izvan pameti?" Paji je ustao i počeo koračati po sobi. Napokon neka žena pokazuje snagu karaktera. u redu." Paji je klimnuo.Potapkala sam vrat rupčićem. znači. Da bi bio najveći grijeh od svih kada bi me se prisililo da „zgnječim taj pupoljak prije no što je imao priliku da procvate" (pokupila sam tu frazu iz Suraiyine ljubavne pjesme). živeći svoj život na ovakav način. a ona mi to ne dopušta. oprosti mi. Ali nemoj moju ljubav zamijeniti za mržnju." Paji je sjeo na sofu pokraj mene i stavio mi dlan na nadlakticu. što si poslušala moje riječi. Ali što da učinim ako nitko ne želi surađivati? Ako se nitko ne želi razumno ponašati. ako nitko ne želi preuzeti odgovornost za sebe? Tvoja majka. reci mi. pokušavaš joj se miješati u život. U redu. znam da sam griješio. kao roditelj. a onda i ti? A sutra Šarmila?" „Željela si se udati za toga prostaka i nisam se bunio. Dev mi je rekao sve o tome što si odlučila. Čak sam i tu pljusku po licu na Karva Chauth odlučio ne primiti kao uvredu. „Da. od čega ćeš živjeti? Takva je odlučnost skupa i teško da možeš očekivati Devovu ili moju podršku. ali da samo žena može doista cijeniti život djeteta koje raste u njoj. Da bi. I. on bi se bacio na to." „Samo sam ga testirao i on je pao na ispitu. svaki put. prema ženama jednako kao prema muškarcima. Prema kćerima kao da su sinovi. Nemoj kazniti ni sebe. Iskustvo katkad starijima pruža mogućnost da stoje na višem mjestu. Da barem imaš nekakvu izobrazbu." „Ali ovoga puta ne. I bit ćeš zahvalna." . kako ćeš ga ti prisiliti na to? Hoćeš li ga napustiti i sama ga podignuti ili ćeš ostati s njim i mrziti ga cijeloga života?" „Učinit ću ono što se treba učiniti. Meera. „Cijelog sam se života trudio da se prema svima ponašam pošteno. Ali moje vlastite kćeri — najprije Roopa." „Oh. nemoj me zbog toga kazniti. pojest će te živu. zar ne? Mislio sam da te Dev prisilio na to. Je li to muškarac s čijim se djetetom želiš vezati? Što ako za dvije ili tri godine poželiš biti slobodna?" „Nikada se neću željeti osloboditi svojega djeteta. onda ćeš. napustiti supruga i podizati ga sama. to je bilo za moju dobrobit. Da sam bilo čim drugim zanjihao ispred njegova nosa. ako ga on ne želi." „A ako te nitko i ne bude gnjavio. za pet godina od sada. ili osam ili deset. Kružit će oko tebe kao morski psi. ona nije obrazovana. obećavam ti. To je bio uvod u recitiranje rečenica koje sam smislila. da. rekao sam samome sebi. iskazuje svoje stavove u odnosu na muškarce u svojem životu. Paji. niti izgladnjivati svoje dijete. „Znam da sam katkad oštar i izravan kada govorim. To je trenutak kojega ćeš se sjećati. Dao sam sve što su tražili kada si se željela vezati s tom pohlepnom obitelji.

„Poslao nas je dr. odgovorio je Dev. Dok smo odmicali. „Da?" upitala je. rekla je. otkuda smo čuli kako nešto miješa. „Osamnaest. napokon sam vidjela ono za čime sam toliko čeznula u svojem doliju — pogled na Pajija koji stoji ispred naše kuće i maše mi. Na stolu je pokraj bilježnice ležao dugački izvijač i čekić. Pokazala je rukom prema drvenoj klupi i sjela za metalni radni stol." „Četiri mjeseca. šokantno. rekao je Dev. Ono što je slomilo moju posljednju crtu obrane bilo je nešto potpuno neočekivano. Primijetila sam da je nokat na palcu njezine desne ruke bio crn. Žena je šire otvorila vrata i bez riječi nas uvela u malu sobu zelenih zidova. Kada je Dev došao da me odveze kući ja sam sjedila u Pajijevu krilu. a ja sam opazila leteći ištrcak soka betela kada je otvorila usta. Pripremila sam se misleći da će mi nosnice zapljusnuti smrad kloroforma. Uspeli smo se stubama pokraj prodavaonice. „Idem po čaj. Da joj pomogne da ništa ne osjeti. Kroz otvorena ." Žena je postavila još pitanja o mojoj težini i načinu prehrane. Vrata na vrhu otvorila su se baš kada smo se zaustavili ispred njih i provirila je nabijena žena odjevena u salwar kameez. Paji je počeo plakati." Dev se počeo buniti da nam nije potreban čaj. nešto briljantno. vodeći me kroz labirint keramičkih zahodskih školjki i umivaonika koji su se prelijevali preko pločnika. „Moramo na kat". Iz jedne od ladica izvukla je bilježnicu 1 istrgnula prazan komad papira na kojemu je nešto napisala. nastavivši se obraćati Devu. Izašli smo iz delhija i vozili se bulevarom koji je vodio prema bolnici Irwin. što joj je davalo neobično gordi izgled. Na posljetku se zaustavio ispred prodavaonice kuponičke opreme. Stao je pokraj taksija i dao Devu dvije rupije i osam anni za vožnju. kao što sam radila kada sam bila malena. Sa zidova i stropa zelena se boja gulila u krpama. „Moja mala Meera". „Nije za vas. a mesnati su prsti bili bez prstenja. „Koja dob?" upitala je Deva. dok sam ga ja uvjeravala da se ne bi trebao ispričavati. ne bi uspio. Rekao je da ne bi mogao podnijeti da svjedoči tome. iako je bio svježe pometen." „Ne njezina. da je previše ljubazna. Pod je vapio za poštenim ribanjem. za nju je. neprestano je ponavljao. No provezli smo se pokraj skupine zgrada i ušli u prenapučeni bazar iza Kotla Roada. „Toliko mi je žao". Vozač je dva puta zastao da ulične prodavače pita za smjer." Nestala je u susjednoj sobi. „Čekajte ovdje". kao da je netko vršio nekakve popravke. a ne meni." „Ne više? Jeste li sigurni?" „Malo više. već onoga što je u njoj. govorio je dok me gladio po kosi i pritiskao svoje grudi uz moje. Prozor taksija bio je previše prljav da vidim plače li i dalje. Mishra". Pogledala sam po sobi. Paji nije išao s nama.Da je možda Paji tu stao. Na glavi je imala dupattu koju je straga zavezala u čvor.

ako je Paji dogovorio taj zahvat i ako Dev nije mislio da tu nešto nedostaje. Na vrhu je plutao vrtložić nečega bijeloga. Rekao je da dođem u dvanaest i trideset. Šalicu je pružila meni. kada je on iz svojega džepa izvukao dvije karte. Nakon moje ranije nevoljkosti da to obavim. sljedećeg tjedna. Spremala sam se popiti ga. da ćeš do tada biti spremna. Paji će me doći vidjeti. nakon što sam se ja po drugi put toga dana uspjela rasplakati. Ne brinite. Kada dođemo u Bombay. „Kako si znao kada me trebaš pokupiti kraj Pajija?" upitala sam Deva. svejedno. oprosti mi. „Tvoj mi je otac rekao.vrata ulazio je jak mesni zadah. potisnula sam nelagodu koju sam osjećala misleći." Nasmiješila se i ugledala sam njezine zube umrljane paanom." „Je li doktor već ovdje?" upitala sam. držeći ruku na mojem gorućem čelu. poslat ćemo telegram da si pobacila." Osmijeh mu se razlio licem prije no što ga je uspio potisnuti. No nitko drugi ne zna. U drugoj sobi se nalazi charpoy. kao da se u curryju kuha masni komad ovčetine. „Hoćeš reći da si za ovo rekao svojem ocu?" „Morao sam. „Za nju. nakon što sam se. Mora skinuti ono što ima na sebi. Babuji nam je kupio prvi razred. nakon čaja. „Za ovo ne trebate doktora. Pogledala sam smeđu tekućinu u šalici. Otpila sam jedan gutljaj i tekućina je imala okus po čaju — bila je mlačna i jako začinjena đumbirom kako bi se prikrio okus tajnog sastojka koji je u sebi skrivala. reći će. Baš sam htjela reći Devu da mi ovo ne nalikuje na liječnikovu čekaonicu. Prinijela sam šalicu ustima i ispila tekućinu. čak i kloroforma. Natjerao me da poželim osjetiti miris nekog dezinficijensa. „Kakav doktor?" Prvi se put žena obratila izravno meni. ja nisam neka seoska dai koja ruke pere blatom. onesvijestila u Sandhyjinim rukama." Klimnula sam. „Vidiš ovo? Frontier Mail. . poput nekakva praška umiješanog u čaj koji se nije do kraja otopio. kad mi se u glavi do kraja oblikovala pomisao koja je tamo lepršala još od odlaska iz Darya Ganja. nisam željela da sada izgleda kao da se pokušavam izvući iz svega. ispijena. „Nisam imao pojma"." No tada. bio je to čaj. Ja to radim već godinama. da je sigurno sve u redu. a Devu je dala preklopljenu plahtu. Kasnije. nakon što sam porodila preostale ostatke ploda koje je Dev umotao u krpu da ih negdje baci. „Molim te. nakon što sam pri povratku počela krvariti u taksiju. u toj sobi." Došla je žena s čajem. ali.

DRUGI DIO .

Je li on nekako uspio izvjesiti zastavu koja je još uvijek visjela preko ruba platforme na Bombay Centralu. već tebe. primijetila sam da zastave vise i na stupovima uličnih svjetiljki. zaposlenih mrava. Je li to bila privlačnost grada. u muškarce koji su hodali balansirajući s pletenim košarama na svojim glavama. „Ovamo". zrak je bio bistar.bili sam mlada i zdrava. "Bit će to novi grad. godine nije najavljivao Deva u mojem životu. ljudi su se izlijevali s pločnika i miljeli prema postaji. za razliku od vječne izmaglice koja je visjela nad Delhijem. Povremeno bi se pokazao ulaz u neki hram. pokazujući mi da će sve biti u redu. . Autobus na kat prijeteći je grmio iza viktorije u koju su bili upregnuti konji. rekao je Paji na postaji. Promatrala sam šarene vrpce kako lepršaju na svjetlu plinskih svjetiljki. kao što je Paji točno izjavio.ne jednokatnicama ili dvokatnicama poput onih u Nizamuddinu. pokazujući prema onome što leži neviđeno iza visokih zidova tvrđave. začuđena činjenicom da je od mojega upoznavanja s Devom prošlo samo petnaest mjeseci. Moje se tijelo oporavilo od zlostavljanja koje sam mu pripremila. iako smo doputovali više od tri mjeseca nakon Dana Republike? Dok smo kružili oko uređenih vrtova željezničke postaje. Koliko sam ostarjela od tada? Ali ja nisam ostarjela. vidjela bih Gandhijija kako stoji pod galaksijom zvjezdanih bljeskova raketa. optočen rezbarijama i cvijećem ili kinematograf. mirisalo je na sol. Izgrađene su toliko blizu jedna drugoj da je izgledalo kao da su slijepljene. osvijetljenih u noći. „Tek ti je osamnaesta — jednostavno otiđi u Bombay i pretvaraj se da ste se tek vjenčali. Umjesto kravlje balege. Zurila sam u žene odjevene u sarije omotane oko tijela na nepoznate načine. ulične prodavače koji su nudili kikiriki i slanutak i šećernu trsku. u mangupe koji su četkama za laštenje obuće lupkali o svoje štandove. poput konvoja užurbanih.DVANAESTO POGLAVLJE Katkad mislim da vatromet o kojem sam sanjarila te večeri 1955. Kad god bi mi dani bili previše naporni. novi početak — zaboravi ono što se ovdje dogodilo". nego građevinama koje su bile pet i šest puta više. vatromet iskri slijegao se na tlo dok je električni tramvaj tutnjao po svojim tračnicama. podsjetila sam samu sebe . Usprkos mnogim automobilima. ta terapijska gungula u kojoj sam se trebala oporaviti? Skrenuli smo u ulicu omeđenu stambenim zgradama . željeznih vratnica i stopio se s prometom na cesti. U kojem god sam smjeru pogledala. Mishra učinile su da moja vrućica nestane. Da je ispaljen prema nebu da predstavi sljedeće desetljeće i osvijetli put prema tvojem rođenju. usidren pokraj ceste poput blistavog prekooceanskog broda. izgledao je kao da kaže. golemih reklamnih plakata za cigarete koji strše pred mojim očima preobražavali u reklame za sirup protiv kašlja. a tablete koje mi je dao dr. poput na brzinu složenog kolaža." Taksi je prošao pokraj visokih. Bilo je tu treptavih svjetala i neonskih natpisa.

ti zidovi. Na posljetku je odložio svoju torbu na krevet i sjeo pokraj njega. čekao da me odveze u drugi život. Dev je nosao svoj kovčeg iz jedne prostorije u drugu. Dev se nadao nečemu u jednoj od pomodnijih četvrti. darujući svjetlosti zrnat izgled. Tek što sam se oporavila. Kiše su ove sezone došle rano. Sklopila sam oči i pokušala se prenijeti natrag u Nizamuddin. iz cijevi je ispuzao žohar.Stan koji nam je kupio Paji (od brata jednoga od svojih prijatelja za qawalli. izgledalo je. rekla sam si dok sam pijuckala čaj — te sobe.pokućarca. poput Malabara uz Marine Drive. Kroz otvorene prozore ulijevala se prašina. Kasnije je bilo toliko malo prigoda da budem s njima. Na naslovnici delhijskog Times of India objavljena je čak i fotografija koja je prikazivala na stotine policajaca koji su se borili sa svjetinom najgoreg dana nereda. protestirajući što je grad otrgnut iz njihova nadzora. a zvižduke vlakova zvukovi prometa s ulice. a iza nje je rastao čupavi grm hibiskusa. nego ljudi koje sam ostavila iza sebe.u odjeljak koji je. No ono za čime sam čeznula nisu bili krajolici kojih sam se sjećala iz Nizamuddina. Ispočetka sam pomisila da je možda oštećena tijekom nereda u siječnju. a već sam bila ukrcana u vlak . Sandhya i Mataji danima su s toliko nježnosti vodile brigu o meni dok sam bila u bunilu i vrućici da nisam bila sigurna je li me to njegovala moja majka ili neka od njih dviju. već bih nas i sam davno preselio u Bombay. koji ga je prodao i odselio se u Pakistan) nalazio se u Tardeu. a pokućstvo staro i prašnjavo. pa je projekt ličenja napušten prije no što je zgrada bila obojana slojem bijele boje. kako bi bio siguran da neću odlutati. Pročelje je svoj opožareni izgled moglo zahvaliti zaštitnom sloju boje koji je bio nanesen prije ovogodišnjih monsunskih kiša. Tamo je u željezničkoj koloniji stajala kuća. Od sada pa nadalje to će biti moj svijet. Taksi je stao ispred zgrade čije je pročelje bilo toliko tamno da je izgledalo kao začađeno. nakon što je dev otišao na sastanak s nekim glazbenikom." Prvoga jutra. naša zgrada nije bila žrtvom bijesa javnosti. Nehru je objavio da će se Bombayem upravljati iz središnjice kako bi se razvio u trgovačko središte zemlje. S ulice odozdo dopirao je zvuk automobilskih truba i uzvikivanje oštrača noževa . toliko malo mogućnosti da izrazim koliko sam s njima dvjema povezana. kako je čuo da ih zovu. Balkon je bio toliko oronuo tla je izgledalo kao da bi se svakoga trenutka mogao srušiti na ulicu dva kata niže. kupaonica sićušna. U kuhinji se nalazio prljavi sudoper — kada sam pokušala pustiti vodu. Tamo su u . nego ga je i ostavio na svoje ime. zidovi predvorja srećom su nosili manje uznemirujuću boju. Kada smo ušli unutra. ta neobično vlažna vrućina. „Da sam znao da je ovo sve što nudi tvoj otac. iako su bili popucani i ljuštili se. popila sam čaj u dnevnoj sobi. poput novog dolija. Dnevna soba stana bila je skučena. dragulju u „Kraljičinoj ogrlici". Mjesni mafijaši marathi-govornog područja divljali su po gradu. Kako je ispalo. udobnijeg dijela stana. kao da traži vrata skrivena. Čak je i Hema namjeravala bdjeti pokraj mene jedne cijele noći (rekli su mi da je na posljetku sjedeći zadrijemala oko tri ujutro). Seoski ugođaj Nizamuddina zamijenila je sva ova užurbanost. I da ću otići na fakultet i da neću ponovno zanijeti (što je bio uvjet za koji me Dev uvjerio da će svake noći poduzimati mjere opreza). Paji ne samo što je kupio najjeftiniji stan koji je mogao pronaći.

po stupovima svih uličnih svjetiljki koje su se protezale uzduž pločnika. osjećaja krivnje. Otišla sam na balkon da se umirim. srama. samo umanjene. Dev se vratio u dva poslijepodne. valovi dražesno zapljuskuju obalu. Vožnja nije bila dugačka. Promatrala sam kada su pričvršćivali rubove platna na metalni okvir. a crte njihovih lica polagano su se iz crno-bijelih obrisa punile bojom. Dev je već trčao prema vodi. Nisam više znala kako da govorim jezikom tuge — čak ni Devovo pjevanje pjesme „Upali vatru u svojem srcu" iz mene više nije moglo iscijediti nikakvu emociju. „Ne drži sve u sebi". „Vidiš one zgrade i palme? . nasuprot našoj zgradi. Možda se spotaknuo. a iza nje sam krajičkom oka ugledala moj sari umrljan krvlju." No ništa nisam mogla učiniti. Kako li sam samo do posljednje riječi slijedila njegov savjet o promjeni." Platio je vozaču pa smo izašli iz taksija. njezini su krici bili prigušeni kao da dopiru kroz zatvoren prozor. cvala ulicom. Dođi.to je Marine Drive. Odmicala se od mojega žalovanja. što je bilo sasvim nevjerojatno. Čak je i pogled na novorođenče u majčinu zagrljaju mogao namamiti suze u moje oči. Ljubav u Kashmiru. Ispod mene su se kroz zrak polagano uzdizali likovi muškarca i žene. Ponovno i ponovno ljubav je." Potjerao me niza stube i u taksi. more se širi do obzora. Primijetila sam iste te reklamne postere. Podnijela sam bol kako bih se držala priče koju su smislili on i Paji. ispisivali na velikoj reklami iznad ulaza u kino. ruku prošaranih crvenilom. „To je plaža Chowpatty. šarenice im sneno plutale u mliječnim morima bjelila. pomislila sam. Iza leži zaljev. kao da će more ispariti.sunce koje se odražavalo od njezine površine u zraku je stvorilo ljeskanje. biti zaljubljen i zaigran u snijegu Kulua ili Srinagara. Voda je otkrila svoju prisutnost čak i prije no što smo stigli do nje . Kakva čudna ideja. da ne žalim za onime što sam zauvijek ostavila za sobom. ali u idućem se trenutku počeo prevrtati po tlu. Bacio sam malo pogled iz autobusa. Vidjela sam kako sunce natapa naše kose. usne su im bile napućene u pohotnom poljupcu. od Heme do Biji. Grlo mi se stegnulo. Obrazi su im plamtjeli rumenilom. roneći tijelom kroz suho more. u zraku mirisala hibiskus. Kada sam podignula pogled. pokušavala uloviti nit razgovora. S razglednice koju sam uokvirio u Delhiju. Povlačila se s ruba svakoga puta kada sam bila u iskušenju da u mislima oživim uspomenu na posjet ženi zuba umrljanih paanom. .da si ne dopustim razmišljati o Nizamuddinu. vjerovali da sam pobacila. Bio je to reklamni poster za kinematograf otrcana imena Diana. a naziv filma. Zgrade su se iznenada razdvojile i otkrile prostrano područje svjetlucava pijeska. nadao sam se da će nam Paji tamo pronaći stan." Plaža je bila raskošna koliko i pod mramornoga hrama na sunčevu svjetlu izula sam sandale prije no što sam stupila na nju. Možda sam upravo stupila medu njih. podižući oko sebe oblake pijeska. „More je predivno. svaki put kada je počeo obigravati oko onoga mojega dijela koji je Dev toga dana umotao i odnio. rekla je Biji. A onda se Sandhya okrenula. Svi su. hajde da pogledamo. kao što su i rekli da jest. možda se namjerno bacio na pijesak. Tih sam dana bila na rubu da se rasplačem. Pajijeve riječi odzvanjale su mi u ušima . „Prepoznaješ li ovo?" upitao je Dev uzbuđeno.dvorištu bile Hema i Mataji i Sandhya. jer su se njih tri okupile oko mene kao da me pozdravljaju. „Izjest će te to iznutra.

ali bio je previše zaokupljen valovima. viknuo je mahnuvši mi. Čun sam kako izvikuje nešto prema zaljevu: „volim te" ili . U jednom je trenutku zaronio glavom u vodu. odgovorila sam.sićušna zrnca . lice. Razvrastavala sam odjeću za tjedno pranje kada dođe dhobi i pogledom pretraživala pod da vidim hoću li pronaći mjesto koje je ganga . da svoju volju podredim njegovoj. „Napokon". „Sari će mi se sav smočiti". Napokon. Sletio je na njegove ruke. kao što je Paji rekao." Ponovno se okrenuo prema vodi. poput nečega što sam udisala cijeloga svojeg života. Dev je isrpužio noge i razvratno se ritao amo i tamo. uzdižu ravno prema nebu. a onda zastao. početi novi život. ravne i ukočene. pronašla sam neki kućanski posao da mi skrene pozornost. Možda je sada bilo vrijeme da pokušam živjeti životom koji je ona iscrtala za mene. baš kada se val zapjenušao oko njegovih koljena. Kad samo pomislim da sam morao čekati sve ove godine i da sada napokon mogu osjetiti zrnca kako mi klize kroz nožne prste. da upije sva sjećanja. Plima nije bila jaka. ali je onda samo ritnuo cipele s nogu i utrčao u valove. bacao kokos s obale prema pučini. Sol će sigurno.još nisam bila spremna podijeliti s njime intimnost toga trenutka. Sagnuo se da zavrne nogavice. a da bi me čuo.obala na kojoj sam sjedila bila je rub mogućnosti. viknuo je. Svako toliko bi ustao i dlanovima uokvirio usta.svjetlucala su mu u kosi. bacajući ga u zrak." Usprkos samoj sebi. bacao se na leda u vodu. a nepregledna voda ispred mene bila je spremna da oprosti. ali izgledalo je da ne mari za to. iscijeliti unutrašnju ranu. Naučila me koliko može biti nepromišljeno odupirati joj se. a ja sam nekoliko sekundi kasnije ugledala njegove noge kako se.tinjac. Izgledao mi je da bi bilo previše milosrdno slijediti ga u more . viknuo je. rezao dlanovima zapjenjene valove. „To je to. Pronašla sam suhu krpicu pijeska na koju sam sjela. a onda pljuskajući po vodi poput psa odlazio po njega. Ostala sam stajati na mjestu. biti nova osoba. grudi. kao da čeka jeku. „Dođi u vodu". zaključila sam da se i meni sviđa more. Ovoga je puta prišao sasvim blizu rubu vode. s vremenom.„Gle' ovo". Ispružio je ruke i napuhnuo prsa kao da želi ispuniti šupljinu sa što je moguće više zraka.predivno" ili „napokon. Dev se razigrano ritao uokolo. Dev je već bio na nogama i ponovno jurio prema moru. grabeći pijesak. „More". viknuo je." Ukopao je noge u pijesak. Osjećala sam se kao da sam dosegnula kraj svojega hodoćašćenja . a sasvim nešto drugo odoljeti da te prošlost ne povuče za sobom. U ovome sam se gradu mogla izgubiti. pa su se najviši od valova letargično uzdizali tek do njegovih bedara. „Jesu li ti radili dječju plažu na sajmu u Baisakhiju kao što su radili u Lahoreu? Govorilo se da su vozili pijesak skroz iz Karachija. Jedno je bilo donijeti tu odluku na plaži. Sol u zraku mirisala je neobično poznato. a zatim promatrao kako s njih cure potočići zrnaca kada ih je podignuo u zrak. strelovito se okrenuvši prema meni. Na površini me održala odgovornost vođenja kućanstva. možda . Prije no što sam se stigla spustiti pokraj njega na tlo. Izgledalo je da sudbina inzistira na tome da ostanem povezana s Devom. Svaki put kada sam osjetila da klizim u tamu. „Nije li predivno?" Zurila sam u potočiće koji su tekli niz njegovu glavu ..

Svaki uspješno obavljen zadatak činio je da se osjećam vjerodostojnije u mojoj novostečenoj ulozi kućanice. pridržavala sam se njezinih savjeta i. Klizile su niza stube u oblaku svijetloljubičastoga ili smeđega.. Tijekom prvih nekoliko tjedana skuhala sam nebrojene glave cvjetače. „na isti način možete pripremiti i zelje. kao i občino. usred jednog mojeg pokusa s chappatijem u stan je ušetala ganga. Osjećala sam se samouvjerenom.. „. „Tijestu morate dodati manje vode i morate ga dulje mijesiti". Svaki sat koji sam provela čisteći ili kuhajući ili kupujući bio je još jedan sat koji nisam provela valjajući se u razočaranjima i izdajama iz svojega prethodnog života. Pregovarala sam s prodavačima povrća kako bih iscijedila dodatnu jabuku ili luk i satima čekala da u gradskom uredu dobijem naše kupone za racioniranu robu. zar nije mogao pronaći prikladniju zgradu za svoju vlastitu krv?" Dev je to spomenuo čitajući jednoga dana imena stanara na ulaznim vratima u prizemlju. a katkad sam na njihovim licima ugledala ruž. Biji mi je poslala pismo (koje je. poput Biji. Jedino područje u kojem me moja snalažljivost iznevjerila bila je kuhinja.? Svi ti ljudi na svim tim katovima — je li moguće da smo mi jedina hinduska obitelj među njima?" U zgradi je čak bilo i nekoliko žena koje su se odijevale u burkhe. saginjući se da prijeđe krpom po podu. osobe koja ti pere podove? Nadam se da kod kuće imaš veliku bocu Dettola. bio neraspoložen da je morao biti okružen s toliko muslimana. Žuti moong mi je bio poznat. Karmali. „Zar u Bombayu nije preostao nijedan hindus. shvatila sam da nose burkhe samo u određenim prigodama i da su inače bez ikakva problema šetale ulicom u salwar kameezu. kao jedina žena koja je silazila stubama noseći na čelu bindi. Dr. znate. Svaki sam dan bacala poglede prema ogradama stubišta koje su vodile na neistražene . Izgledalo je da Dev ne razmišlja na taj način. Kada sam ih počela bolje raspoznavati. a nisam ni ja.Azmi. Njihovi su im velovi uvijek bili navučeni preko glave i pričvršćeni na mjestu. Na sreću.propustila očistiti.. Predložila je da ovčetinu namočim u jogurtu kako bih omekšala tvrdoglavije komade. Hamid. da dezinficiraš kuhinjski pribor nakon što ga ona dotakne. moje se kuhanje poboljšalo. Ali Afzan. napisala Šarmila po njezinu diktatu) u kojem se zgražala nad kućanskim poslovima kojima sam si ispunjavala vrijeme. „Cvjetača je skupa"." Iako nikada nisam uspjela prizvati sjaj koji je blistao u očima gange. No zbog toga se ipak bilo teže uključiti u život zajednice te zgrade." To je bio dodatak njezinoj kuknjavi o tome kako nas je Pajijeva škrtost naselila usred gomile susjeda muslimana. Moja me snalažljivost iznenadila. Ali da učiš od gange. Chappatiji koje sam valjala imali su toliko zamršene rubove da su lako mogli predstavljati granice zemalja na karti. malo-pomalo. jer je to bilo jedino povrće koje me Mataji naučila pristojno pripremiti. Arya bi sigurno. ali prenerazila me paleta boja leće u prodavaonici suhim grahoricama. dijagnosticirala je.. pa čak i sjenilo na očima. Hussain. Uspijevala sam istovremeno prepeći ovčetinu i ostaviti je iznutra sirovom. Kagalwalla bi mogao biti musliman ili parsi. „Dovoljno je loše što zamindarova unuka prlja ruke takvim fizičkim poslovima. dok su njihove svilene halje natapale zrak mirisom jasmina ili ruže. poput mene. rekla mi je jednom. jer me nitko nikada nije naučio kako da obavljam takve zadatke. Khan.

pa sam umjesto toga odšetala do plaže." U kutu svakoga pisma Sandhya je mukotrpno ispisivala svoje ime. pomagao mi je posjet Chowpattyju. kao i obično." Navrh svega ostaloga. koji spavaju jedan do drugoga. nego i religijske razlike s kojima bih se mogla suočiti nakon što pozvonim na nečija vrata. ali klijentela mi je izgledala previše neprivlačnom. Nekoliko sam puta razmišljala o tome da odem na matineju u Dianu. Svakoga sam jutra palila radio da razbijem tišinu koja je visjela u kući i čekala gangin posjet da ispuni svaku potrebu za društvom koju sam imala. Dev je cijele večeri slinio nad tim pismom. Kada me kuhanje ne bi uspjelo obraniti od napada melankolije.željela sam da postoji način da nas dvije izravno razgovaramo. kada sam navečer pokušala pustiti neku veselu ploču. za razliku od mene. bezobzirna i neosjećajna. „Mataji je uvijek nervozna. Ne možeš zamisliti kako predivno izgledaju — dva života koje sam stvorila. Zamišljala sam kako ću nasumce pozvoniti na nečija vrata i hrabro se predstaviti. Osim što sam se uvijek teško upoznavala s novim osobama. Čak se i radiogram pokvario dan ranije. Sada me nije sprječavala samo moja stidljivost. i oni su na stubama na isti način pozdravljali mene. „Majčinstvo je tako nevjerojatan osjećaj . Pozdravljala sam susjede klimanjem glave. Izgleda da nikome nije stalo do toga da ga popravi . a oni me pozovu daje podijelim s njima? Pajijev popis svjetovnih gostiju nije bio dovoljno velik da neutralizira godine opreza koji je Biji usadila u mene. kada već pričamo o tome) i ljudi su hodali uokolo govoreći da je led iz toga hladnjaka mnogo hladniji od onoga iz Godreja. ali mjeseci takve srdačnosti nisu bili dovoljni za daljnji napredak. Dev si je. zamišljajući da upoznajem jednu od tih žena koje sam vidjela. a još sam im se teže povjeravala. „Tu je postalo toliko turobno da ću uskoro pobjeći i doći živjeti s tobom i Devom bhaiyyom u Bombay. Biji mi je slala dva pisma tjedno.katove. Moj jedini značajni kontakt s bilo kime drugim osim Deva bio je putem pisama. a ona bi uvijek na kraju nadopisala nekoliko dodatnih svojih rečenica kako bi se papir iskoristio do kraja. Što ako se nalaze usred svojega namaza. Roopino je dugačko pismo stiglo u lipnju. bit će mi ga lakše podnositi kada se zadovolji. pa prisutnost nekog hindusa poništi djelovanje njihovih molitvi? Što ako ih prekinem usred obroka za koji se ispostavi da se sastoji od govedine. Možda ću čak biti nagrađena nekom prijateljicom . držeći ga pod . brzo stvorio mrežu prijatelja glazbenika. Njezina je prisutnost bila ta koja mi je nedostajala najviše od svega .svi mi samo kažu neka već jednom prestanem kukati zbog toga.nekime s kime ću moći porazgovarati O svojoj usamljenosti. koja je diktirala Šarmili. a Babuji je počeo toliko piti da se već dva puta onesvjestio na verandi. Moći ćeš me odvesti u zlatarnice na bazaru Zhaveri i pokazati mi zoološki vrt. puno detalja o novim mornaričkim nastambama u Visakhapatnamu i veličanstvenom rođenju njezinih blizanaca. udovoljiti svojoj žudnji za time da se rasteretim. Hema me redovito izvještavala o svim novostima iz Nizamuddina . Pushpina je obitelj kupila hladnjak (Kelvinator. Malo sam toga zajedničkoga imala s njima i nisam se s njima družila.tvrdila je da se zbog mojega odlaska na cijelu koloniju spustio pokrivač zlovolje.svakoga se jutra buditi sa sjajem." Pitala sam se trabunja li namjerno o tome ili je samo. govorila sam si — to će me prisiliti da se više veselim Devu kada se navečer vrati kući. kako lebdi prema prizemlju u svojoj lepršavoj odjeći. Bilo je dobro što sam tako izolirana.

Isti precizni rukopis. . No najveću su mi nelagodu budile Pajijeve poslanice. kremastobijele omotnice. Ispalo je da je većina pisama bila prilično dobroćudna. odjednom pojaviti na papiru.svjetlom žarulje kao da će se tajna ljubavna poruka. U drugome mi je poslao potvrde koje će mi biti potrebne za upis na fakultet. U jednom se pismu samo raspitivao o novom radiogramu i hladnjaku koje je kupio. ispisana nevidljivom tintom. kako je i obećao. ni najmanjim nagovještajem ne odavajući opasnosti koje možda kriju u sebi. iskošena. uredno oblikovana slova. No uskoro je od Pajija stiglo pismo koje će još jedanput imati velik utjecaj na naš život.

Njegova ga je potraga na posljetku dovela do niske.umjesto toga. U rujnu više nije bilo polovice novca s kojim smo doputovali u Bombay. Ako Dev to želi. Odložio je pismo među svoj . D. Njegovi su prijatelji glazbenici prestali svraćati . utisnute između medicinske klinike Tardeo i distributera čipsa A-l. Kada bi ostali bez alkohola. „Bio sam toliko blizu. te bubnjari i gitaristi. Katkad su nakon snimanja svraćali u naš stan. Znao je da su njegovi dani u studiju odbrojani i da bez posla nećemo moći preživjeti.isti onaj za kojega je. prikupljenih od prijatelja glazbenika iz Delhija i metodično je počeo obilaziti imena s popisa. Tada je stiglo pismo od Pajija. lamentirao je navečer o tome. Prvi ga je put naslovio na nas oboje — Devovo je ime stavio ispred mojega. Čak i kada se ispostavilo da su navedeni kontakti s filmskom industrijom prilično nebulozni. Primijetila sam da se ispod Devova optimizma počeo stvarati nervozni očaj. Došao je naoružan dvjema stranicama adresa ljudi iz svijeta glazbe. Famous Studios bilo je mjesto na kojemu su se snimili glazbeni brojevi za mnoge filmove. Burmana. Dev se počeo truditi da se uključi u krug filmskih pjevača. u uličici pokraj tvornice čipsa. glazbenog direktora . koji su bili sve više traženi zbog ukusa publike koji se sve više priklanjao Zapadu. Jedini ljudi koji su razgovarali s njime bili su glazbenici . slabije razvijenim predgrađima kao što su Malad i Borivili. Dev se vraćao toliko pijan da sam se uvijek pitala kako je uspijevao pronaći put do kuće. a nisam znao kako da im priđem". duge je večeri s njima počeo provoditi u Auntie'su. Dev je preklopio pismo i pažljivo ga umetnuo natrag u omotnicu. U tim su se prigodama obvezno pojavljivale boce žestokoga pića fluorescentnih boja i voćnoga okusa. Dev je ustrajao i dalje. ponovno bi oteturali prema tonskome studiju. zelene zgrade udaljene od naše zgrade samo nekoliko ulica. Sadržaj je bio kratak. Dev je ostao neotkriven. prije jednog desetljeća. No usprkos svakodnevnim susretima izdaleka s glazbenim direktorima poput Jaikishana i S. rekao je dotaknuvši svoje čelo kao da se tamo nalazi nešto sveto.majstori svirači tradicionalnih instrumenata table i sitara. a ovaj je dopustio Devu da provodi dane u predvorju. pa je Dev morao odlaziti na dugačke vožnje vlakom kako bi se sastao s njima.TRINAESTO POGLAVLJE Čim smo došli u Bombay. Nijedna od tih osoba nije imala telefon. Jedan od muškaraca iz kruga Pajijevih prijatelja s qawallija bio je dobar prijatelj Nawaba Mohammeda. pa čak i sa sestrama Mangeshkar koje su ubrzano postajale caricama pjevačkoga svijeta. a ja sam se skrivala u spavaćoj sobi dok je skup postajao sve razuzdaniji. odlučan da u svojoj misiji ne izostavi nijedno ime. a često su stanovale u udaljenim. Paji bi mu mogao dogovoriti susret s njime. „Želim biti u mogućnosti da i nakon mnogo godina ponovno pročitam ovo pismo". do ilegalne točionice alkohola po imenu „Auntie's Place". Saigal otpjevao neke od svojih najboljih pjesama. Jedan ga je prijatelj upoznao s vlasnikom.

široko.zlatno razdoblje kada su se producenti redali u svojim impalama da ga pozdrave." Palo mi je na pamet da mu.taksist kraj postaje Bandra dobro je znao pred kojom nas kućom mora iskrcati. Sa stropa su visjeli lusteri koji su blistali poput ledenih skulptura. Možda je to odražavalo činjenicu da su prošli dani njegove slave . kada ga je sam Saigal okrunio kao . ili barem onima koji su upotrebljavani u hinduskim filmovima kako bi ga oslikali. ali to je još uvijek bilo dobro poznato ime . U svakom slučaju. rekao je Dev dok smo hodali uz rub mora." Nawab mohammed živio je u Bandri — ne u dijelu u kojem su se filmske zvijezde odnedavna počele ogledati za bungalovima. Bombay je bio mjesto u kojem su sada ležale sve naše mogućnsoti — nije bilo koristi od toga da počnem govoriti o povratku u Delhi. Sutra ćeš toliko dobro pjevati da će misliti da se sam Saigal vratio u život. na najgornjem katu . Dugo nakon što su sami filmovi bili zaboravljeni. .što je Paji zatražio od tebe. „Nemoj misliti da ne znam koliko je ovo putovanje bilo teško. „Tvoj otac nikada nije imao sina. ali ja osjećam da me posvojio. a ne želju za osvetom. Jedino praktično ponašanje bilo je da pokušam te noći ponovno izgraditi Devovu samouvjerenost. osjećam to u sebi. prema crkvi. već u starijem. čega si se pristala odreći zbog mene. pjesme koje je skladao za Saigala još su se uvijek razlijegale s radija. a ni to natjecanje nema veliku važnost.budućnost je bila ta u koju je sada upirao svoj pogled. Bih li mogla navesti Deva da ustukne zureći mu u oči? No on je raskrstio s prošlošću . „Što ako mi zapnu riječi? Prošla je godina otkada sam se natjecao. pa smo kasnije otišli tamo. što je bila titula koju je Mohammed uvrstio u svoje profesionalno ime. „To će se napokon dogoditi". Nikada neću zaboraviti žrtvu koju si prinijela . i to učestalošću koja je upućivala na besmrtnost. zapanjena. „Što ako ja to ne mogu?" rekao je beskrvna lica. No u sebi sam pronašla samo tupost. na sredini Marine Drivea? Mislim da se zove Keval Mahal. a Mohammedova zvijezda počela svoj neumitni put prema opadanju. Baš tamo. Prilika da iskoristim njegovu ranjivost i osvetim svoju „žrtvu". „Vidiš li onu smećkastu zgradu .molitveni pribor: između kipa Sai Babe i slike koja je prikazivala boginju Lakšmi. „Ti imaš točno onaj glas koji mu treba kako bi nakon svih tih godina ponovno počeo stvarati hitove. Večer prije otpratila sam Deva do hrama Babulnath da se pomoli za svoj uspjeh. Pružala mi se prilika da uvjerim Deva da je njegova misija osuđena na propast." Pogledala sam u njega.nawaba glazbenih direktora". „Osjećam to u zraku." Kuća Nawaba Mohammeda bila je krcata predmetima koji su odražavali bogatstvo. Njegovo se ime sada pojavljivalo na filmskoj špici tek jedanput ili dvaput godišnje." No nakon večere Devova se odlučnost počela osipati." Žurila sam u zmijolike obrise koji su označavali razinu vlažnosti pijeska. dok mu je Adamova jabučica poskakivala gore-dolje. manje pomodnom dijelu Pali Hilla. Oko nogu nam se pjenušalo more. potpuno mogu uništiti samopouzdanje.tamo ćemo kupiti naš stan. ako želim. Chowpatty je počinjao na kraju te ulice.. da je život u ovome gradu gubljenje vremena.tamo.

„Kada je srce samo slomljeno". kao da je doista nawab neke prinčevske države. rekao je Devu kada smo sjeli pokraj jastuka naslaganih duž suprotnog izda. s jednom nogom na glavi mrtvog tigra. svi su pjevali poput njega. ali iznenadio me. Izgledalo je da toliko uživa u pjesmi da sam pomislila kako će inzistirati na tome da Dev izvede cijeli svoj repertoar. — to je dan kada ga je njegov alkoholizam napokon dokrajčio. čapkajući komadiće kebaba koji su bili posloženi na tanjuru. uspjeti iz nečijega grla izmamiti četvrtu ljepotu. hookah optočena draguljima. mašući po zraku prstima optočenima prstenjem. ljudi su počeli govoriti da je bez njega s Nawabom gotovo. Dok je Dev pjevao. jednu od Saigalovih posljednjih pjesama.na trenutak sam si dopustila da sve što se dogodilo tijekom protekle godine ostavim po strani i da me ponesu emocije u njegovu glasu. I ja bih bio postao pjevač. a na jednom je zidu visio uljani portret Mohammeda u junačkoj pozi. bijeli sagovi i ekstravagantni kašmirski tepisi. Nakon što nas je malo pustio da ga čekamo kako bi nas stigao impresionirati okoliš u kojem smo se nalazili." Tiho se zahihotao. „Tako mi je drago da ste doveli i svoju suprugu"." „Znate li da će se sljedeće godine navršiti cijelo desetljeće otkada je Saigal preminuo? Osamnaesti siječnja 1947. kao da prebire po nekom nevidljivom glazbenom instrumentu. 'Jadni čovjek. Vi želite pjevati. . „Onda ćemo ih poslušati neki drugi put. A ipak se toliko rijetko vidi da to netko izvede kako treba. svi su željeli biti novi Saigal. Čak i prije no što se njegov pepeo ohladio. tvrdih jastuka.' Ali to nije bila istina. Dajte da čujem taj delhijski glas s kojim biste željeli opiti naš grad. podove su zastirali pahuljasti. kada je Nawab otvorio oči i podignuo ruku. nikada neće pronaći nikoga tko može pjevati kao Saigal. pitala sam se.Jesu li sve pjesme Saigalove?" upitao je tonom liječnika uvjerenoga u svoju dijagnozu. na Mohammedovo srdačno inzistiranje. Tijelo mu je izgledalo debeljuškasto. koji se raspituje o manje bitnim simptomima samo da zadovolji formu. Bila je to posebno osjećajna pjesma ." Mislila sam da će Dev početi pjevati „Upali vatru". Nakon što je Kundan Lal umro. jesam li propustila razumjeti tu osobu s kojom sam živjela? Prepoznati tugu koja je sigurno tinjala u njegovu srcu.mramorno stubište široke ograde veličanstveno je vijugalo prema gornjem katu. za slučaj da sagovi i kebab i tigar nisu bili dovoljni da naglase njegovu titulu nawaba. „Sam sahib Sawhney ponovno me nazvao jučer navečer iz Delhija. „To je tako zadivljujući dar. gdje je nawab ležao oslonjen o niz duguljastih. No pretpostavljam da bi ljudi rekli da sam dovoljno pridonio bogovima glazbe. kao da se slaže sam sa sobom. Samo poslušajte nekoliko prvih pjesama koje je snimio Mukesh. pjevajte." . poslužili komadima kebaba. „Pa. a lice blijedo. Pokraj njegovih nogu ležao je harmonij i. cijeniti bol koju je sigurno i on osjećao? Primijetila sam da je čak i sluga tiho dotapkao natrag i stao slušati stojeći pokraj vrata. No Dev jedva da je načeo potpouri koji je pripremio. Je li moguće da sam ga pogrešno procijenila. Naglo je podignuo glavu i pogledao ravno u Deva. vjerujte mi. da sam barem donekle imao glasa. zar ne?" Pijuckali smo ružičasti šerbet koji nam je donio sluga i pristojno se. sluga nas je odveo u pokrajnju sobu. kao da nije dovoljno boravio na suncu. Nawab Muhammed se nagnuo unatrag sklopljenih očiju.

smijati i voljeti i živjeti u ovoj novoj zemlji. jedini savjet koji ti mogu dati. Možda poput svih tih praznoglavaca koji danas vedre i oblače srcima tinejdžera. Ja sam prihvatila da će moja budućnost.ja sam bio arbitar ukusa. A publika je to obožavala .„No to nije bilo ono što je publika željela. Jednostavno nisam bio u stanju podilaziti ukusu publike. Odbacio sam ljude koje sam uvježbao da pjevaju poput Saigala. na posljetku sam shvatio da nisam bio u pravu." „Zašto se. Možda će se sada pojaviti prilika da sjednemo i razumno je isplaniramo.to je samo morala biti tuga sretnije. a ne Mukeshu. Saigal kao da je umro iste godine kada su Britanci otišli. biti povezana s njegovom. optimistični ljudi kojima je obećan san koji im je sada napokon bio na doseg. kao što je slušanje Saigalovih pjesama. Tvoj glas nije savršen. prošle godine pobijedio na natjecanju? Zašto bih onda. Na posljetku se okrenuo prema meni. to je sve što ti mogu reći. onda. pitat ćete možda? Kao prvo. Odustani od ideje da pjevaš u filmovima. Naravno. uopće.ti si sličan meni. Ni ti.već se prve godine sam prebacio na to. bili su natopljeni tugom. Čujem to u tvojem glasu. jednoga bi mu se dana mogao približiti. na posljetku. Da ga alkohol nije došao glave. No ti ćeš ostati vjeran sebi . možda. Ali svijet ne treba novoga Saigala. bio Nawab — nije li sam Saigal to rekao? Ako se publici nije sviđalo ono što sam ja skladao. No on je jednostavno sjeo za kuhinjski stol i zurio u nebo koje se mračilo. Pokušavala sam ga uvući u razgovor. Ne radi se o tome da je tuga izašla iz mode . mislila sam da će Dev plakati ili piti ili učiniti nešto sentimentalno. Sada će. Nisam bio prilagodljiv poput Mukesha. čak i ako nije završilo kako se nadao. No nije upalilo. bio u ovome stanu u Bombayu. ali on jedva da je reagirao.Jaikishan i ostale pridošlice.ti građani nove republike. već ima dovoljno njegovih pjesama. a ne moja . Ne. sjedeći uz tebe. Pokušao sam zadiviti Rafija i ostale nove nade. ti slobodni. „Ako su ljudi toliko mrzili Saigala. i ja nisam promijenio. Pokušala sam osjetiti sućut prema njemu. S vježbom i malo poduke. Vrati se u Delhi. nikada iz duše. bila je to stvar ponosa. Ja sam. Sada su se željeli smijati. veselije vrste. Mukesh je bio dovoljno mudar da to shvati . Bespomoćno sam promatrao kako se udomaćuju Shankar . s blagoslovom tvojega oca. to je bila pogreška publike. a ni tvoja žena ne zavređujete da budete povrijeđeni. ali Saigal bi ga podržao. koja si njegova kći?" . Skladati pjesme u koje nisam vjerovao i koje nisu bile dio mene. prestati gubiti vrijeme u tonskome studiju. Glazbena je industrija zapečatila moju sudbinu kada mu je u četrdeset i osmoj dala nagradu za životno ostvarenje. Rafi je bio još pametniji — on nikada čak nije ni pokušao krenuti Saigalovim putem — njegova je tuga bila prilagodljive vrste — dolazila je iz srca." Kada smo se vlakom vraćali kući. ljudi su se umorili od melankolije. zašto se njegove pjesme još uvijek vrte na radiju? Zašto sam. Kada smo došli kući." „Došao si ovamo da čuješ moje mišljenje. pa ti ga i dajem. Što znači da bi moj savjet tebi glasio da naučiš pjevati na neki drugi način. u dobru i zlu. Neka pjevanje bude tvoj hobi koji će ti razvedriti život. onda. ali osjećaj koji je prevladao sve drugo bio je olakšanje olakšanje što je Dev napokon dobio svoju poštenu priliku. prepoznajem na tvojem licu. Dev je izgledao kao da se nalazi u stanju šoka. učinila bi to neovisnost. To je najbolji savjet.

njegovo je ime pridodano na platnu listu. koji se prilično dugo vrtio na radiju. Jedan od njegovih najvećih uspjeha. Mogli smo sasvim udobno živjeti od toga. neće mi više biti neugodno pristupiti onima koji bi mi mogli pomoći. Odšetala sam do tvorničke prodavaonice tvornice chipsa A-l. zastao. Samo bi iznos novca kojim je plaćao prijevoz taksijem (da ga u pijanome stanju proveze tih nekoliko ulica do kuće) bio dovoljan da nam kupi ovčetine koju bismo jeli mjesec dana. pa je sada ogorčen na cijeli svijet. Čak je i Hema napisala da je u Delhiju čula tu reklamu u poslijepodnevnom programu Vividh Bharati.U mojem se umu nešto pokrenulo. kada je postajao sve više nezamjenjiv." Nalio si je gutljaj pića. Telefonski poziv mojega oca koji je Nawab Mohammad primio prošle večeri — je li Paji mogao imati prste u tome? Je li on mogao zamoliti Nawaba da bude toliko demoralizirajući u svojoj procjeni kako bi naveo Deva da prestane gubiti vrijeme? „Ne. Nikada nisam saznala je li moj otac bio iza kulisa. On je bio taj koji je znao koga se mora nazvati za popravak mikrofona. Jedne sam noći. umorna od čekanja da se Dev pijan pojavi na vratima. usput sebe spaleći. Ali ako je Paji namjeravao postići da se njegov zet odrekne pjevanja kako bi se dao u potragu za nekim uspješnijim poslom. rekao je Dev. glazbeni su se direktori i filmski producenti počeli sve više oslanjati na njega." Na stolu se pojavila boca nečega zelenoga. nekoliko je glazbenih direktora obećalo održati audiciju za njega. „Nagovorio sam vlasnika Famousa da me zaposli kao svojeg novog recepcionara". nikada mu nisu dali nijednu pjesmu da je otpjeva. ali postupno. Roshan i Jaikishan na posljetku su i održali svoju riječ . objavio je pokazujući mi kutiju s piletinom tandoori iz Sher-e-Punjaba koju je kupio da proslavimo. ali nije uspio. a onda napunio čašu do kraja. ponekad mu je dao da otpjeva stih ili dva u pozadini. rekao je Dev. kada je mačka ušla u razvodnu kutiju. Pokušao je uspjeti nakon Saigala.iako su ga ohrabrivali. nego da mora vidjeti nečiji uspjeh. podarila mu novu izdržljivost. Želja da dokaže Nawabu Mohammedu da je pogriješio ojačala je Devovu odlučnost. Mogao je organizirati odlazak vozača u Peddar Road po jednu od sestara Mangeshkar kada je dotična predugo spavala ili nabaviti bataljun violinista da budu na usluzi sa svojim instrumentima već istoga dana. onaj kome su pristupali ako im je za zvučni efekt trebao plač djeteta ili lajanje psa. odlučila posjetiti Tetkicu. izazvavši električni kratki spoj. „Potrebno je nešto više od nekakve bivše zvijezde da mene pokoleba. ja ne vjerujem onome što je tvrdio Nawab Mohammed". postigao je suprotni učinak. bio je radijska reklama za hranjivi napitak Bournvita. potežući konce i još se jedanput umiješavši u naš život. da Dev nije postao ovisan o svojim usputnim posjetima Auntie's Placeu nakon posla. Naushad ga je angažirao kao rezervnog pjevača — ponekad u zboru. Ispočetka je bio sretan što za te posliće može dobiti napojnicu. Kada se Dev više udomaćio u studiju. a . „Plaća je prilično bijedna. što je izgledalo nezakonito. „On je samo frustiran. eto što je. ali sada kad glazbeni direktori udu u studio. Jednom je uspio raspored snimanja za cijelo poslijepodne prebaciti u Audio Labs. Nakon njegova dodijavanja. „Pokazat ću ja njemu". A kada budem zapsolenik studija." Devova strategija jest polučila neke skromne rezultate. najprije će morati porazgovarati sa mnom. Radije će obeshrabriti sve koji mu dođu.

Njezina mu je podrška pomogla da preuzme više obveza u tonskome studiju. od tvoje tetke. možda. Smrad smeća bio je toliko jak da sam preko lica morala držati dupattu. nastavljajući s njima godinu i pol gotovo religioznim žarom. dok nas je Dev. Dev je previše ogrezao u alkohol. Dev je sam sjedio na barskome stolcu za šankom u susjednoj prostoriji. Ono što sam odmah primijetila nije bila golema. već i Rafija. Nekoliko mjeseci nakon što je počeo raditi u tonskome studiju Dev je počeo pohađati glasovne vježbe. iako su joj trepavice bile paperjaste i bijele. umrljana bezbrojnim ispljuvcima paana. Trebalo mi je malo vremena da ustanovim da su vrata urezana u bočni zid tvornice. Na glavnoj sam ulici dala taj novčić prosjaku koji je sjedio ispred A-l. Beti". onakva koji će uznemiriti i učiniti ljubomornim ne samo Mukesha. a Tetkica mi je u dlan utisnula jedan rupee. „Ti nisi ovdje zbog istog razloga kao i svi ostali . ti mi samo reci. jarkocrvena bindi koja je pokrivala pola njezina čela. rekla je. Drugih je dana strpljivo čekao da ga prođe mamurluk kako bi sat ili dva prije odlaska na posao mogao vježbati pjevanje. podariti mu potrebnu uvjerljivost. blagoslivljajući me. Tetkica je bila vrlo srdačna. turobno zureći u tekućinu u svojim čašama. No pokazalo se da je procjena Nawaba Mohammeda bila poražavajuće točna. rijetko je kada protekla večer. a iza nje su blistale raznobojne boce alkoholnih pića. Unutra je bilo mračno i zadimljeno. . odlazio je sve do Jogeshwarija. no Tetkica se u sekundi stvorila pokraj mene odvukavši ga natrag na njegovu klupu. Zaklela sam se da se nikada više neću vratiti tamo. nego njezina kosa. jer mu je tamo njegov guru obećao da će od njega napraviti potpuno novog pjevača. zbunjen mojom prisutnošću.devi. zajedno s njezinim obrvama." Pogladila me dlanom po glavi. Ti su noćni posjeti pomogli otupjeti oštricu njegova razočaranja. ponašajući se gotovo kao da mi je prava tetka. Dev nikada nije uspio stvoriti svoj vlastiti način pjevanja. pokušao upoznati. a ja sam nalijevala iz vrča s limunadom. Iza njega je stajala Tetkica. on je u svoju čašu ulijevao domaću žesticu iz boce (na kojoj je pisalo da je u njoj sok od ananasa).onda sam ušla u neosvijetljenu uličicu pokraj nje. zamutiti nazubljene rubove njegova neuspjeha.donijet ću ti limunadu". oblikovati svoj glas tako da se kroz njega providi Devova duša. a da nije otišao posjetiti svoju Tetkicu. Svjetlo iz žarulja podarilo je njezinoj kosi takav sjaj da je izgledala poput nekoga s aurom . U razdoblju kada je prekinuo s odlascima na sate pjevanja. No s vremenom sam prihvatila ulogu koju je Tetkica glumila u Devovu životu. „Za dobru sreću. Te sam večeri pratila Deva u pijenju. a da bi mario za to. „Ako te budu gnajvili. ona je bila ta koja mu je šaptala da to nije bilo klizanje u tamu ili neuspjeh. već samo stuba na putu ostvarenja njegova sna. Bila je obojana u najcrnju boju koju sam ikada vidjela. prstiju raširenih po ploči šanka. Svakoga utorka i subote ujutro sjedao je na vlak koji je vozio prema predgrađu. Uzela je moju ruku u svoju. U jednom mi je trenutku prišao muškarac iza jednog od stolova i sjeo pokraj mene. Nije se radilo o tome da se on nije dovoljno trudio. Tamo sam vidjela samo muškarce koji su sjedili na klupama za stolovima. rekla je. s taman toliko svjetla golih žarulja da se vide otrcani stolovi. Kada samo pomislim da me pokušala kupiti jednom rupijom. Na posljetku je Devova boca bila prazna i krenuli smo prema vratima.

Studenti su sjedili na travi i stajali u skupinama . Zamišljala sam ga kako zadovoljno klima glavom . kamene zgrade. Znala sam da im mora biti šesnaest ili sedamnaest godina. riječ Wilson ispisanu staroengleskim slovima iznad željeznih rešetaka ograde. Preporučio je Sophiju izvrsne reputacije nakon koje je slijedio St. Xavier. nego i zato što se nalazio odmah prekoputa ulice koja je vodila do Chowpattyja. počela sam shvaćati. Bilo mi je nemoguće usredotočiti se na civilizacije koje su vukle korijene iz Indus Valleya . To će biti dobrodošla promjena. Nasuprot tome. o indijskoj povijesti.sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je kako bi Paji bio sretan da me vidi kako sjedim ovdje. da su samo nekoliko godina mlađi od mene. osjećala još gore. a. kupovanja i rastresena cjenkanja za koje sam se pretvarala da me zabavlja. Tjedni koje ću provesti na tim drvenim klupama. daleko na trećem mjestu bio je Elphinstone. da je to bio zatvor na koji sam osuđena? Iza zidova nalazilo se dvorište s fontanom u središtu u obliku triju nimfi kojima je iz usta štrcala voda. Pokušala sam se usredotočiti na . Čak mi je i Dev poželio sreću kada sam otišla iz kuće i rekao da će te večeri organizirati nešto za večeru. nakon svega što sam iskusila.„još je jedna nova ideja usađena u glavu naše Meere". Umjesto toga. ako se ne uspijem upisati ni na jedan od ta dva. Prvog dana predavanja prošetala sam poznatom rutom prema moru.nekolicina je podignula natpis koji je oglašavao godišnji Dan bazara.gorčinu. ne samo zato što ga Paji nije spomenuo. Bio je to tjedan prije početka monsunskih kiša i nebo iznad moje glave bilo je sivo i sumorno. za prilikom da se s njima susrećem svaki dan kako bih očijukala i ogovarala.ČETRNAESTO POGLAVLJE Akademska je godina poćinjala u lipnju pa sam morala čekati do našega drugog ljeta u Bombayu da se upišem na fakultet. kada sam danas prošla kroz kapiju. mjeseci pod ventilatorima koji se lijeno okreću iznad moje glave — je li me zbog toga naveo da se odreknem svojega djeteta? Zurila sam u prazne stranice svoje bilježnice. sjetila sam se Roopinih prijateljica na fakultetu koje su roditelji školovali samo kako bi bile poželjnije kao udavače. poput kinina koji smo običavali gutati u Rawalpindiju zbog malarije. Sada. Zašto sam mala osjećaj. Već sam toliko puta prošla pokraj toga fakulteta. Svaka riječ koju sam zapisala tijekom sljedeće četiri godine bit će u skladu s onime što je isplanirao. Paji mi je pomogao da odabir ne bude težak. u tintu koja je blistala na vršku moje keramičke olovke. promjena od kuhanja. Slušajući njihovo čavrljanje. Odmah sam ih prekrižila na svojem popisu. (Nije li to bio razlog zbog kojega se Paji odupirao da se i Roopa upiše na taj fakultet?) Nekoć bih žudjela za time da se krećem u takvome društvu. što sam mogla imati zajedničko s njima? Od prvoga sam se predavanja. odlučila sam se za Wilson. No raspoloženje mi je splasnulo čim sam ugledala fakultet. Zazor je bio toliko oštar da sam u ustima mogla osjetiti njegov okus . a ipak sam osjećala generacijski jaz između nas. Promatrala sam tamne. moje je raspoloženje bilo vedro. čak optimistično. gotičke lukove iznad prozora.

No svaki put sam osjećala da u predavaonici nema zraka i da se gušim. počeo slijediti jedan student. nego sam ih mogla i vidjeti . More je bilo valovito i zapjenjeno. moja izdvojenost preduboka. Srećom ih je većina bila u sobi 403. Airan. Prešla sam cestu i krenula prema plaži. već na stolni sat u svojem uredu kako bi provjerio je li ikoji od njegovih profesora kasnio uspinjući se stubama. Ali tada me zaustavila pomisao na njega kako odmahuje glavom zbog neuspjeha. Ali oblaci su plažu zastrli neodoljivom melankolijom. Kiša me potjerala unutra. U tom bi nepovratku predavanjima.mogla sam ih vidjeti kako cvjetaju bjelinom duž luka Marine Drivea. Ustanovila sam da mi povremeni pogled na tu panoramu pomaže da lakše dišem. Kada je profesorov glas postao prenapet ili moje misli previše klaustrofobične. Na fakultetu se nisam družila gotovo ni s iako je neka od srdačnijih djevojaka pokušala započeti razgovor u predavaonici ili kantini. ručnim zvoncem kojim je označavao kraj sata.engleskoj književnosti i građanskim pravima. Moj osjećaj nepripadanja bio je prevelik. često je krstario oko zgrade fakulteta. Požurila sam iz predavaonice. kao da je u njemu sputan ležao duh monsuna. ja nikada nisam bila više no uljudna. Nakon toga sam se još jedanput pokušala usredotočiti na svjetsku ekonomiju ili Shakespearea ili Indus Valley.predavanje. Nisam željela privući njegovu pozornost. za koji je cijelo vrijeme znao da će nastupiti. na imena civilizacija kao šo su Harrapa i Mohenjodaro. koliko bi bio fokusiran. kroz hodnik. a uskomešala me voda cijeloga poslijepodneva držala zatravljenom. ponovno se izgubiti u njihovoj bezbojnosti. Veselila sam se da ću moći provoditi vrijeme pijuckajući čaj u kantini za djevojke. za slučaj da poznaje Pajija i počne mu slati izvještaje u Delhi. Možda bih se jednostavno trebala vratiti svojim kućanskim poslovima. Sjedila sam na pijesku i zamišljala koliko bi mi život bio drukčiji s djetetom. na čijem su se cijelom jednom zidu nalazili prozori koji su gledali na more. čekajući da se oslobodi iz njegova trbuha. Za vedrih se dana cijeli zaljev Chowpatty otvarao kroz prozore poput dijelova neke goleme slike. Razmišljala sam o tome da se vratim i prisustvujem ostalim predavanjima . nego i osoblje. a krv mi je toliko snažno nabijala u ušima da sam pomislila da će mi se glava raspuknuti. dr. Prvi sam ga put primijetila na plaži kako se naginje nad svoju torbu s knjigama od plavoga platna. profesorov se glas uzdizao i spuštao poput valova u mojim ušima. Toga sam dana nekoliko puta pokušala odslušati sva predavanja. hindiju i geografiji svijeta. niza stube fakulteta. pokušavajući uloviti studente koji nisu bili na predavanjima. ali ravnatelj. u izbjegavanju budućnosti koju mi je Paji namijenio. koliko aktivan i sretan. A onda me. pomislila sam. Napokon je prošao jedan seljak zvoneći velikim. Nedaleko od mene skulptor u pijesku izgladivao je božanstvo izrezbareno prethodnog dana kako bi počeo ispočetka. Monsuni su minuli i nakon dugo sam vremena donijela svoj . slijedila bih pogledom automobile koji su zujali goredolje po Marine Driveu. No tragovi krede izvirivali su i tonuli po ploči. čak bilo osjećaja nadmoći. Valove sada ne samo što sam mogla čuti. Jedina alternativa tome bila je da se prisilim sjediti na predavanjima. na stoljeća prije Krista u kojima su cvale. negdje na polovici semestra. i to ne gledajući na svoj ručni sat. Smirivala me jedino plaža. Bio je poznat po tome što je terorizirao ne samo studente. U tri popodne dovršila sam ručak i krenula prema kući.

umjesto da bude ljubavnička. prije svega je bila majčinske prirode. Uspjela sam ga u međuvremenu nekoliko puta detaljno promotriti. Izgledalo je da sada prisustvuje svim mojim predavanjima. Airan nije zabranio mladićima da se penju uza stube).vatila sam novine na mjesto i otišla. Mislim da je pogledao u mojem smjeru kada je plaćao grickalice. Nisam ga pogledala u lice. a galaksija prištića na njegovu licu rotirala se svakoga tjedna. Otvorio je knjigu i nespretno je držao u zraku. tanke dlačice. vjerojatno mu još nije bilo ni sedamnaest. uspravio se u sjedeći položaj i od prodavača koji je tuda prolazio kupio tuljac kikirikija. Jednom se pojavio dok sam se cjenkala s prodavačem prženog kukuruza na Marine Driveu. niti nosila ogrlicu mangalsutru? Znala sam da bih mu odmah trebala reći da prestane s time što je radio. Zureći u božanstvo izrezbareno na plaži. Moja naklonost prema njemu. Bio je mladi no što sam ispočetka mislila. Idućeg je dana došao u knjižnicu dok sam čitala novine i progurao se do stola blizu mojega. romatnične misli koje me zabavljaju? Moja su razmišljanja o njemu bila mnogo drukčija od sanjarenja o Devu kada mi je bilo sedamnaest. Prepoznala sam ga s predavanja povijesti i. krpenu torbu. Je li to bio način na koji je počinjalo udvaranje? Je li moj student mislio da sam neudata. takve igrice mene navele na prvotnu žurbu s Devom u grobnici u Nizamuddinu? No taj mi student nikada nije dodijavao. a crna vrpca na kojoj je visjela toliko se tijesno priljubljivala oko njegova vrata da su je mišići napinjali svaki put kada je zakašljao. Iako se na Wilsonu činilo sve što se moglo kako bi se održala spolna segregacija. Dok sam pijuckala čaj u djevojačkoj kantini. Željela sam držati njegovu glavu u . Pitala sam se hoće li napustiti sigurnost svoje klupe u stražnjim redovima kako bi pokušao sjesti pokraj mene. Oko vrata je nosio hamajliju za sreću. koja je bila vidljiva čak i kada me uhodio. Bilo je u njemu neke dražesti. Djevojke koje su živjele u hostelu imale su reputaciju naročito brzih . uočila sam njegovo lice medu promatračima koji su. On nikad nije bio bez košulje. pa kojega bi imalo smisla da ja prva uspostavim kontakt? Kada se uzme u obzir koliko je bilo malo vjerojatno da ću ikada razgovarati s njim. Kosa mu je bila dugačka i ukrućena od pomade. Nisam čekala da me počne proučavati dok se pretvara da čita . Nisu li. ne samo povijesti i građanskome pravu. gorljivosti. koje su monopolizirali mladići. poravnatu s mjestom na kojem sam sjedila. iako čak ni one nisu bile dovoljno hrabre da se s njima drže za ruke. jer nisam razdjeljak u kosi označavala crvenom bojom. koja bi opasnost mogla postojati ako u sebi nosim neke dokone. možda. građanskih prava uvijek je sjedio u jednom od stražnjih redova. kao da je na silu pokušao ukrotiti uvojke. ali znala sam da je to on. koji su se pretvarali da zajedno uče (dok jednoga dana dr.neke su od njih otvoreno šetale po kampusu sa svojim muškim kolegama. Iz brade su mu rasle nježne. promatrali rad umjetnika. a vrpca oko njegova vrata nikada se nije preobrazila u zmiju. njega nikada nisam slijedila u grobnicu.ručak van. nije bilo načina da se spriječi rađanje romansi. Nakon toga činilo se da se nalazi posvuda. ali pazila sam da mu ne uzvratim pogled. Svakoga su poslijepodneva prostorijice duž kata s balkonima knjižnice bile pune parova. poput mene. prepoznala sam njegovu plavu. niti je ikada bio nepristojan na neki drugi način. Dok sam ga promatrala. na posljetku. nevinosti. šetao se ispred njezinih otvorenih vrata. niti mi je pristupio na bilo koji način.

ali njegova je želja toliko snažna da čujem nabijanje njegova srca. Zamislila sam kako ga vodim kući. iznijeti tanjur s kolačima i promatrati ga kako jede.svojem krilu. „Jesi li me želio nešto upitati?" Zurio je u mene. penjem se uza stube. Primijetila sam da je bio spreman pobjeći. nepromijenjena izraza lica. a ja sam pomislila da će nešto reći. Nisam li bila premlada da se toliko odvojim od fizičkih potreba? Je li iskustvo s Devom iz mene iscijedilo svu želju? Čak i da jesam mogla dovršiti svoju maštariju. Ako ikada pritisnem svoje usne o njegove. a onda liježe pokraj mene? Prsti su mu previše prestrašeni da bi me dotaknuo. No on se vratio proučavanju zrna čaja. kao da je krivnja bila žarulja koja mu je osvijetlila lice. Posežem li hrabro da otrem mrvicu iz kuta njegovih usta? Lovim pogled na njegov jezik. Svaki trenutak koji je proveo stojeći tamo predstavljao je zasebne. Na križanju s Nana Chowkom zastala sam ispred izloga Batinih cipela da vidim hoće li se on pojaviti I on je zastao. nisam mogla dalje nastaviti s tom maštarijom. pa sam umekšala svoj ton. Promatrala sam kako toliko nevino gleda zrna čaja. bude slijedio gore? Možda bih ga mogla pomilovati. Prekasno je podignuo pogled. Promatrati ga kako izuva cipele i posramljeno stoji bosonog. smjestili se negdje da počnemo ponovno? Što me navelo da zamislim da bi on bio bolji od Deva? Odlučila sam da je vrijeme da se suočim sa svojim obožavateljem. reklamirajući ih. poput psa lutalice. a onda nijemo odmahnuo glavom Ponovno je progutao. nisam željela da vlažnost okalja naš poljubac. napitka za koji se čini da ga je zatravio dolje u prodavaonici? A nakon što mu utažim glad i žed. Progovorila sam još nježnije. pretvarajući se da razgledava proizvode prodavača čaja. Izmicala mi je slika njegove kože pokraj moje. Ležim tamo i udišem miris njegove adolescencije. što onda? Grlim li ga i provlačim li ruku kroz njegovu kosu kako bih testirala svoju majčinsku privrženost? Iznenađuje li me kada otkrijem osjećaje koje njeguje prema meni? Nakon što ga nahranim mogla bih ga uvesti u spavaću sobu. Ugledala sam ga kako čeka ispred kisoka s cigaretama. oprosti?" rekla sam došetavši do prodavaonice čaja. Što ću učiniti ako me moj obožavatelj. „Ti znaš da sam udata. ostavivši otvorena vrata stana. Pripremiti mu šalicu čaja. što želiš od mene?" U očima mu se pojavio bljesak panike. „Zdravo. zar ne?" Zurio je u mene. Tako je teško progutao da sam pomislila kako će vrpca oko njegova vrata puknuti. dopuštam da me obavije njegova prisutnost. Stigla je i večer kada me moj student slijedio nakon predavanja. Željela sam prolaziti rukom kroz uvojke njegove kose u onim danima kada bi joj dopustio da se zakovrča. koji nervozno licka i čisti usnicu? A onda? Odlazim li do kreveta i odmičem li pokrivače? Oklijeva li na trenutak. nemajući vremena da pobjegne. možda da . pregledavajući novine koje je na pločniku raširio prodavač. No koliko god se trudila. ljuljati ga dok mi ne zaspi u zagrljaju. Problijedio je. Da se izvučem iz igre koju je igrao. Dev neće doći kući s posla još nekoliko sati. kamo bi me to dovelo? Na koji bi se način moj život poboljšao da sam iskušala sreću? Bismo li zajedno pobjegli. „Zašto me slijediš. drhtave odluke da ne pobjegne.

Njegova je stidljivost u meni uzburkala osjećaje. jer je jednoga jutra mercedes stao iza mene dok sam prelazila Laburnum Road. Ne razmišljajući. „Nikada nisi imala dobre radne navike što se tiče učenja. Ignorirala sam Pajijevo pismo. okrenula da pođem kući.ili Freddy. Vrata su se širom otvorila i otkrila Freddy u tamnozelenim sunčanim naočalama koje su joj prekrivale pola lica. a onda odlučnije. Vrat mu se ukočio. ali on ga je slijepo trčeći zaobišao. jer bi ona mogla biti uzor koji ti je potreban za nadahnuće. ali zašto te ne bih povezla?" Oklijevala sam. Molim te. kada su je prozivali na početku sata) . a onda nevoljko ušla u auto . što sam ja rekla. kako su je svi zvali (čak i profesori. upoznaj se s njom. Promatrala sam koliko sam god dugo mogla bjelinu njegove košulje koja je poskakivala po ulici. Dastoor s reputacijom da je bio privatni liječnik lorda Mountbattena u Delhiju) upravo se preselio u Bombay. Nisma imala želju da se sprijateljim s Freddy. Jamshed Dastoor (isti onaj dr.na dva od predavanja koja sam pohađala.sakrije svoje razočaranje. Zapljuskivala me bolna samosvijest. Paji je sigurno kontaktirao i dr." Vidjela sam Faridu . sigurna stigao na drugu stranu ulice i nastavio prema policijskoj postaji kraj Gamdevija. U jednom je trenutku počeo pružati ruku kao da će obujmiti moj dlan i protresti ga.nije bilo načina da probijem zaštitni krug prijateljica koji je uvijek postojao oko nje. Dastoora. Njegov je pogled vrludao po njima. a da bih joj se približila . s vozačem koji je bio spreman da je odveze kamo god bi u tome trenutku poželjela. kao da je pokušao otkriti u kojem se krije tajna sreće. pa me ne čudi tvoj loš uspjeh na ispitu iz prvoga semestra. ljudi su . Došao sam do zaključka da moraš više vremena provoditi sa svojim kolegama s fakulteta kako bi se njihove radne navike prenijele i na tebe. Zadržala sam dah dok je tandrčući prolazio tramvaj. uronivši nedotaknute prste u dupattu. dr. najprije malim koracima. često se pojavljivala s ekstravagantnim šalom zavezanim oko vrata. u kojoj je savršeno razumno da žena posegne za rukom muškarca. No onda je shvatio što čini. pa pokraj restorana koji je bio sljedeći u redu. Bilo ju je teško ne prepoznati s njezinom zapanjujuće bijelom puti i pomno počupanim obrvama koje su se u visokom luku uzdizale prema čelu. dok ju je svjetlo uličnih svjetiljki bojalo žutilom svaki put kada bi prošao ispod njih. Kao da samo bili u nekoj stranoj zemlji. a onda je naglo s pločnika stupio na cestu.bilo bi previše neuljudno da sam odbila. nelagoda kojom je zračio znajući da se ne uklapa. Na početku drugog semestra Paji je lansirao još jedno pismo u moj svijet. Smatrala sam da je ionako previše popularna. a kako bi nadopunila dojam. Okrenuo se i potrčao. vijugajući između ljudi koji su kupovali cipele i gume i čaj. oči raširile i izgledalo je kao da mu se cijelo tijelo smanjilo od dodira mojih prstiju. kako mi maše. empatično sam ispružila prste prema njemu. njegova kći Farida ove se godine upisala na Wilson. Automobil je cijelo vrijeme čekao parkiran ispod drveta pokraj plaže. dok se nije odmaknuo od prodavaonice čaja. bijeli mercedes zaustavljao ispred ulaza u zgradu fakulteta kako bi dovezao Freddy na predavanja." Njegov dobar prijatelj. Počeo je hodati natraške. A zatim sam se. „Zgodnom koincidencijom. a osim toga. kao da je upravo dohujala iz nekoga holivudskog filma. „Znam da nemaš puno za hodati. pa prošao pokraj susjedne prodavaonice. Svakoga se jutra blistavi.

jesam li u pravu? Prije no što zaboravim: sjeti se da sutra glasuješ za mene na izborima. I zašto ne bih želio da odeš tamo? — bilo bi lijepo da se družiš sa svim svojim prijateljima s fakulteta. dok ti krstariš do otoka.naši su očevi odlučili da se moramo upoznati. „Ja se mogu voziti u trećem razredu vlaka do Jogeshwarija kako bih pohađao glasovne vježbe. Naša se Meera u svijetu pomiče prema gore." Freddy se natjecala za predsjednicu udruge studenata engleskog govornog područja na Wilsonu — vidjela sam letke koje su dijelili njezini prijatelji. Neki su predavači objašnjavajući čak počeli koristiti fraze na marathiju i gujaratiju kako bi bili sigurni da ih svi razumiju. Onoga dana kada se otvorio restoran Cream Centre sakrila sam svoje sendviče s pekmezom u torbu i odšetala do tamo zajedno sa svima drugima . kao što sigurno znaš . Ti si Meera. posebno s muškarcima. ali pazila sam da se ne sazna za moj ukus. koje sam kuhala i više nije imao vremena da sam glača svoje košulje. Petkom sam odlazila s tom grupom do Erosa ili Regala ili jednog od ostalih holivudskih kazališta . Pozvali su me da igram badminton na posebnim. Možda na Freddynoj privatnoj jahti .zastali na cesti da vide što se događa." No uskoro mu se raspoloženje pogoršalo.izrađuje li mercedes i jahte?" „Ako ne želiš da idem. „Šalili smo se na tvoj račun da si tako tiha zato što ne govoriš dobro engleski". za to namijenjenim igralištima. fakultet je bio orijentirati i prema velikoj populaciji iz siromašnijih područja kao što su bila Mazgaon i Dombivili. „Vidim da si sklopila neka nova prijateljstva. Katkad mi se čini da smo zaglavili u zoološkom vrtu. „Ja sam Freddy. sve mi je jasno — samo je samostanska škola mogla proizvesti taj naglasak." „Otkada ti za bilo što treba moje dopuštenje? Mislio sam da to tražiš samo od svojega oca. s većinom studenata koji su završili domaće srednje škole. ispijam šalice čaja u kantini. Prigovarao je da ne poklanjam dovoljno pozornosti obrocima. izgledalo je da je učenje bilo jedina aktivnost koja nikada nije zavladala našim dnevnim rasporedom. „Ta Freddy s kojom se stalno družiš — voze li se i dečki u tom njezinu mercedesu?" Stvari su se definitivno zakuhale kada sam mu rekla o pikniku na Elephanta Islandu na koji će otići cijeli razred. rekla mi je Freddi nakon što smo malo porazgovarale.stigla sam baš na vrijeme da te spasim od tih sveprisutnih hordi seljaka. „Zašto ne?" rekao je. Deva je ispočetka jako zabavljalo kada je vidio mercedes koji me vozio kući. Dobro je da sam ovdje .radije bih pogledala neki film na hindiju. sa svim tim životinjskim jezicima i guturalnim zvukovima. Iako su se sva predavanja na Wilsonu održavala na engleskome. Nije otišao u Auntie's i vidio je da se ja još nisam vratila kući. pomažem pri postavljanju godišnje predstave koji je postavljala English Club (te su godine pripremali Love's Labour's Lost). Jedne je večeri bio bijesan kada se vratio s posla. „Neka u Wilson Collegeu vlada samo engleski!" zahtijevali su Freddyni letci.Freddy je željela biti prva u gradu koja će iskušati uzorke sladolednih kupova koji su se cijeloga tjedna oglašavali u novinama." . Izdajući Pajijeva očekivanja. jednostavno to reci." Izgledalo je da je potrebno samo nekoliko sati da solarni sustav Freddynih prijateljica počne kružiti i oko mene. „Ali sada kada sam te čula kako govoriš.

Svaki put kada bismo prošli kraj grupice majmuna. a nekoliko se Freddynih prijateljica zasmijuljilo u svoje ubruse.. brodom punim studenata s Wilsona i s Devom.izgledalo je da nas svaki korak prinosi bliže suncu. Osim toga. Umjesto toga prenemagala se i treptala pod njegovom pozornošću. za slučaj da se okrene iza sebe i pogleda ga.Oh. mogu ići na piknik samo ako i moj suprug primi poziv da nam se pridruži. držeći pred njim tanjur. jer smo zauzvrat mogli ponuditi samo naše uobičajene sendviče s pekmezom. rekla sam mu.budući da sam udata. Dev se odmaknuo od grupe.ovoga puta na engleskome?" rekla je Freddy. „Još malo pite?" prela je. Sigurno je čak i Dev morao primijetiti poglede i namigivanja koje je Freddy razmjenjivala sa svojim prijateljicama. Stajala sam tamo okamenjena . naravno. Iako je bilo očito da mu se izruguje. Bio je to dugačak put uzbrdo. Na travi su se oblikovali krugovi od ljudi. molim te. Kada se vratio. . Vrijeme je bilo neuobičajeno toplo za prosinac .." Nisam željela prihvatiti. On je odlučio da ih ignorira. povedi ga. radilo se i o mojoj zakletvi da ću mu se prilagoditi. Ali Devu se u posljednje vrijeme stvari nisu dobro odvijale usprkos upornosti s kojom je pohađao svoje satove. jer se Dev i dalje smiješio. primijetila sam sjaj u njegovim očima . u vremenu koje nam je bilo potrebno da prijeđemo preko vode. Kada smo se okupili ispred ulaza u špilju. Odlučila sam da ću prići Freddy i reći joj da sam ja drukčija od ostalih studenata . kako bi nas ispržile njegove zrake. to će biti veselije". U jednom me trenutku pitao mislim li da bi ona mogla biti žedna. Krenuli smo prema otoku u deset sati ujutro.Freddy pije samo prokuhanu vodu". Možda sam umislila pogled koji je razmijenila sa svojim prijateljicama. u nedjelju. kao da je to slap koji prelazi preko njezina tijela. Požurivao me da održim korak s njom. „Jako je dobra". „Tata je našeg kuhara poslao na tečaj šefu kuhinje u britanskoj ambasadi. kroz džep njegovih hlača nije se nazirao . dodao je. „Tko bi nam želio otpjevati neku pjesmu?" upitala je Freddy. očito ne shvaćajući poentu. htio sjesti u krug u kojem se nalazila Freddy. nastavljajući sa svojim pokušajima da ih impresionira. „Okusom pomalo podsjeća na samosu s ovčetinom". čak su ga i noviji glazbeni direktori odbijali kada im je htio nametnuti svoj stil pjevanja.. a Dev se javio prije no što sam ga stigla zaustaviti.što ako Freddy ili neka druga djevojka namiriše njegov dah? Na sreću. nadajući se da će privući njezinu pozornost.Awara Hoon". „Tko još . od broda do špilja s hramom. da mu pokažem da me ne može navući na tanak led. . rekao je iako sam znala koliko je mrzio jela koja nisu bila iz Punjaba. ali dok je pjevao nitko mu se nije pridružio. glasno je oponašao njihovo glasanje.znala sam da je otpio nekoliko gutljaja kako bi se učvrstio. ljudi su uljudno zapljeskali. „Biste li željeli kušati malo pite od bubrega?" pitala nas je. bi li joj trebao kupiti čašu vode od djevojke koja je silazila niza stube sa zemljanim ćupom na glavi. Kad je završio. Prije odlaska u špilju objedovali smo. rekla je. Zapjevao je . Freddy se nije potrudila da se distancira od Devova vidljivog udvaranja. Izgledalo je da je Dev razvio nekakvu opsesiju s Freddy. ali Dev je prihvatio Freddynu ponudu. a Dev je. a na licu mu je bio prikovan luckasti osmijeh.Prvi mi je impuls bio da odgovorim ljubazno. a ja sam obamrla. Što nas je više. jednu od novih Mukeshovih pjesama kojoj ga je podučavao njegov guru.

„Ono što Šiva doista uništava je požuda u Andhakinu srcu — daje mu priliku da pobijedi svoju strast i iskupi se. njegovo tijelo u takvoj savršenoj ravnoteži da je pokret morao biti neumitan.. Stajala je s jedne Šivine strane elegantno izvijajući tijelo od njega. Njegovih ruku više nije bilo. kao što bi to učinio kapetan sa svojom nogometnom ekipom . „Hoćemo li odati počast Sivi?" upitao je Dev. povela nas je kroz dvorište i uzbrdo po kamenim stubama. noge koje se križaju i raspleću. Ali Freddy kao da je istrenirala svoje prijateljice. Ako zadržim dah i počnem zuriti u Šivinu ispruženu ruku. isukana mača. odvući si pozornost od Freddy i Deva. sjedeći u takvoj pozi da se činilo da njegovo krilo istovremeno izranja i rastapa se u kamenu. Što Andhaka na posljetku i učini. varajući da se ne bi durio i cijeli svemir obavio tamom. samo je to sada bio kralj plesa koji skače od olakšanja. prekinuvši moju čaroliju. A na drugoj strani još jedan izraz transa. kako moj otac uvijek tvrdi. Obratite pozornost na nelagodu koju iskazuje Parvati pri dolasku svoje suparnice Gange. mudrost. kao da je skup čekao samo njegov povratak. Aarti. Tamo se nalazio Šiva yogi. a Višnu.ustanovila sam da me blokiraju pri svakom koraku i postupno." Dev je nešto mrmljao u Freddyno uho i vidjela sam kako se smiješi i zavodnički odmahuje glavom. pokazujući objema rukama prema golemim reljefima koji su uokvirivali ulaz. očiju pobijeljelih od bijesa. u načinu . polagano. Brahma i anđeli s darovima lebde da proslave njihovo kozmičko ujedinjenje." Izraz Parvatina lica nije odavao nelagodu.obris plosnate boce. Šiva kao uništavač. nego saznanje. iskeženih zuba. „Tu je tako mračno. Bračni par koji baca kockice. „Dva najsuprotnija aspekta Šive. pokazujući nam nizove slika na zidovima kronološkim redom." Pokušala sam se usredotočiti na slike. Šiva se vjenča s Parvati nakon godina isposništva." Zastala je na vrhu stubišta. Devovim se licem razlio oduševljeni smiješak — od njezinih se prijateljica začuo zbor hihota. odmiču prema vanjskom rubu grupe. „Kojem je obliku Šive sličniji tvoj Dev?" upitala je Freddy. barem na njegovim prstima. Romantično je. jer se zaljubio u svoju majku Parvati i pokušao je odnijeti. zar ne?" rekla je Freddy. dok Parvati sklapa oči kako bi Šivi omogućila da pobijedi. nakon stotine tisuća godina kazne. „Razlog zbog kojega izgleda tako smiren čak i dok cijeli gradovi i kontinenti nestaju pod njegovim nogama jest taj da on zna da će mu uništavanje samo pružiti priliku da ponovno stvara". .njegova nesvjesnost tih promjena samo je naglasila trans u kojem se nalazio. ulovit ću uzbuđenje. objasnila je Arti.A ovdje boginja Ganga silazi s neba i Šiva je lovi u uvojke svoje kose. „Moj me otac dovodio ovamo toliko puta da poznajem ne samo svaki kamen ovdje. a kamen koji je nekoć oblikovao njegov nos i usne sada se potpuno izlizao . Aarti nas je vodila amo-tamo po špilji. Ruke koje lepršaju uokolo. Jedna od djevojaka s predavanja iz povijesti. Pokušala sam ostati pokraj Deva dok smo slijedili Aarti u hladnu unutrašnjost špilje. nabijajući na kolac svojega vlastita sina Andhaku. dostojanstvo. za koju zna da će biti Šivina druga supruga. već i svaku izbu iza njega. Sva njegova energija i djelatnost u rasplesanom Natraji vama zdesna i nepomičnost njegove jogi-poze na vašoj lijevoj strani.

Promatrala sam blago svjetlo koje je ostavljalo slabi sjaj na obrazima likova . kakav je ono bio izraz na Paravatinu licu?" pitala je jedna od Freddynih prijateljica. Tješila sam se da to nema veze . muška i ženska. a pola muškarac. „Ono što ja želim znati jest ima li ovdje nekoga i za mene. a onda se zanjihao između grana. Čeka da pravo doba ponovno zavlada svemirom. „Jesi li morao biti toliko upadljiv?" upitala sam Deva kada smo došli kući. Izvana se ulijevalo svjetlo i utiskivalo blijede slike kroz moje sklopljene kapke. Cijelim putem natrag. Negdje iznad mene majmun je proizvodio čudnu.promatra dinastiju za dinastijom kako se smjenjuju. A u sredini se nalazi u svojem najkontemplativnijem stanju. Aarti je podignula ruku kako bi pokazala da jedva da može dotaknuti jedno od zrna ogrlica urezbarene u grudi.jesu li mi pokušavali prenijeti neku lekciju? Ostani neuznemirena onime što se možda događa. kada će na posljetku otvoriti oči i osloboditi se. Stajala sam tamo na povjetarcu. Tada sam sišla niza stube i prošla kraj drvene ograde. lica lišenog bilo kakva izraza. smijala se svemu što je Dev rekao — nikada joj nisam rekla da moj suprug ima takav smisao za humor. „Je li to sve o čemu možeš razmišljati?" Otišao se duriti u drugu sobu. „Ljudi katkad tvrde da je to trojstvo Šive. . a moji su se obrazi oblili rumenilom. okrunjena zamršenim ukrasima koji su se uzdizali u mrak. da me uhvati ako padnem". ali to su zapravo tri slike samoga Sive. Čak i ako Dev i Freddy postanu pustolovnije raspoloženi kada primijete da ih više ne pratim. dok smo se vozili brodom. rekla je Freddy. kako gleda duboko u sebe. tapkala prema njemu kroz tamu. doista trebalo biti važno? Okrenula sam se prema ustima špilje kako bih se poravnala u istom smjeru u kojem je bilo okrenuto troobličje. ritmičnu buku. lica uvijek slijepo okrenutog prema istom komadiću mora. izjavila je. Kasnije sam ga čula kako mrmlja istu onu Mukeshovu pjesmu koju je pjevao i na brodu. nekoliko puta više od kopija koje sam vidjela na plaži. Slijedila sam to svjetlo. Najupečatljiviji kip u špilji bio je divovsko trojno obličje pokraj reljefa Gange. otvorivši oči tek kada sam čula da se ljudi dive reljefima na ulazu. Dev i Freddy pojavili su se posljednji.prošla sam i gore situacije s Devom i Roopom i uspjela se održati iznad ljubomore.ovdje je od sedmoga stoljeća ." Odmaknula sam se kada je Aarti povela skupinu da vidi sliku Šive na kojoj je pola žena.na koji je nagnula glavu bio je nagovještaj indignacije. „Barem si tu i tamo mogao obrisati sline koje su ti curile niz usta." „Kako prljavo razmišljaš". bi li to meni. odgovorio je Dev. činilo se da govori — prihvati moj dar smirenosti. koje je napravio skulptor u pijesku. Zamislite . Promatrala sam kako moj suprug pruža ruku Freddy da je pridrži. pitalo me troobličje. Čavrljanje je utihnulo i ja sam ostala sama ispred troobličja. Višnua i Brahme.to su Šivine dvije strane. jer je izgledalo da je ona iznenada imala poteškoća sa silaskom niza stube. Pogledajte desno lice s brkovima i Sivu u pozi lotosa kraj lika s lijeve strane . cijelim putem do granica koje su gledale na skup otoka raširenih po moru. Čak su i Freddy i njezine prijateljice prestale čavrljati kako bi zurile u tri lica. sklopljenih očiju. „Što kažete. poput pjevanja ptice. a na usnama joj je treperio najškrtiji od svih osmijeha. čekajući da Aarti povede grupu iz špilje.

Toga se tjedna, po prvi put otkada sam počela pohađati fakultet, Dev pojavio nakon predavanja da me otprati kući. „Mislio sam da bih usput mogao zahvaliti Freddy, ako je vidimo, na onim samosama od bubrega kojima nas je ponudila." Završili smo otišavši s Freddynom skupinom u Cream Centre na čaj. Stvari su se odvijale baš kao i na pikniku -Dev je bio jednako nesvjestan situacije, Freddy ga je navodila, a svi su se ostali smijali - ovoga puta ne samo njemu, nego i meni. Bojala sam se da će Dev opet početi pjevati ,,Awara Hoon", ali, na moje olakšanje, to se nije dogodilo. Ne znam kako se izvlačio s posla, ali Dev se počeo često pojavljivati na fakultetu. Jednog je poslijepodneva otišao s nama na ručak — drugoga nas je otpratio da pogledamo An Affair to Remember u Regal. („Idućeg ćemo ti puta pokušati pronaći film s više pjesama", obećala je Freddy.) A onda je stigla jedna večer u kojoj sam bacila pogled preko balkona i vidjela kako ga je u deset sati pred kućom iskrcao bijeli mercedes. „To stvarno nije ništa", rekao je kada sam ga dočekala ispred stana. ,,Freddy je željela vidjeti studio pa smo čekali tamo, ali snimanje nije završilo na vrijeme. Pokušat ćemo ponovno u subotu - imam slobodno jutro - možeš doći i ti, ako želiš." Pjenila sam se cijele noći. Potražit ću onog mladića koji me slijedio prošle godine, rekla sam si. Pojavit ću se s njim u subotu u studiju da pokažem Devu da i ja mogu igrati tu igru očijukanja. Potražila sam svojeg uhoditelja sljedećeg dana na fakultetu — pretraživala sam pogledom predavaonice stojeći na vratima, zavirila i u mušku kantinu, pregledala sve niše u knjižnici, ali njega nigdje nije bilo. U subotu sam rekla Devu da želim biti prisutna u studiju. „Kako želiš", odgovorio je, provjeravajući pred zrcalom stanje u svojim nosnicama i zagladujući iza uha jednu od kovrča. Manžete rukava pričvrstio je gumbima u obliku malih orlova, a onda je na bradu nanio posljednje kapi losiona poslije brijanja Godrej. Rashladni uređaj u predvorju studija bio je isključen. Devov je miris po Godreju ishlapio tijekom prvih pola sata čekanja. Ispod pazuha su mu se oblikovali krugovi od znoja, ali nije otkopčao orlove kako bi zavrnuo rukave. „Možda je na Nana Chowku došlo do zastoja prometa", rekao je kada je prošlo sat vremena. „Trebao sam joj reći da stane ispred tvornice čipsa A-1 - njezin vozač se sigurno muči tražeći adresu", rekao je u jedan poslije podneva. „Možda se dogodila neka nesreća - molim se Bogu da Freddy nije ozlijeđena." Freddy se uopće nije pojavila. Moja prva slutnja da Dev nije bio netko za koga bi ona mogla biti zainteresirana, pokazala se ispravnom. Poput oblaka leptirića koji se istovremeno podižu u zrak, Freddy i njezine prijateljice napustile su Deva, u potrazi za novim grmom na koji će sletjeti. Pozivi na badminton i u Cream Centre naglo su prestali, a mercedes je prestao kliziti oko ugla naše ulice. Iako je meni laknulo što više nisam jedan od Freddynih projekata, Dev je to teško prihvatio. Vidjela sam da je mene krivio za to što sam nekako sabotirala stvari. Gumbe u obliku orlova odložio je ustranu i mnogo mjeseci nije kupio novu bocu losiona poslije brijanja. Nekih se večeri doimao toliko potišten da sam se pitala bih li ga trebala razvedriti - pa čak i, možda, pokušati mu organizirati sastanak s Freddy. Njegov je ego postao mnogo krhkiji, samopouzdanje ozbiljno poljuljano, nakon

mjeseci čamljenja u studiju za snimanje. Nedugo nakon toga prestao je odlaziti u Jogeshwari; prekinuo je sa svojim glasovnim vježbama, a da mi to nije rekao. Freddy me nakon svega toga u najvećem broju prigoda ignorirala, osim kada se radilo o zahtjevu da potpišem peticiju protiv odluke ravnatelja da održi neka predavanja u Marathiju. No nekoliko se njezinih prijateljica i dalje šalilo na moj račun. Jedna od njih čak mi je pristupala svaki put kada me ugledala i obraćala mi se s „Parvati". Počela sam odgađati svoj ulazak u predavaonicu do posljednjeg časa kako se ne bih susretala s namigivanjima i znalačkim smiješkovima. Palo mi je na pamet da su ispred mene još tri godine druženja s mojim mučiteljicama. Nisam trebala brinuti. Kada su toga svibnja stigli rezultati završnih ispita prve godine, ustanovila sam da ih nisam položila i da ću morati ponavljati godinu.

PETNAESTO POGLAVLJE

Paji mi je poslao niz prijekornih pisama kada je saznao novosti. U prvom me je pismu informirao da ne samo što sam osramotila sebe, već sam i ponizila njega ispred dr. Dastoora. „Jesi li bila previše ponosna da njegovu kćer zamoliš za pomoć, samo zato što je bistrija od tebe?" Kada nisam mogla smisliti način na koji bih mu otkrila očijukanje između Deva i Freddy, optužio me da sam namjerno pala godinu, samo zato da ga razbjesnim. „Ako je tvoj način razmišljanja toliko ignorantski, sjeti se da time štetiš samo sebi." Baš sam sklapala odgovor o tome kako mi je bio težak taj prijelaz nakon gubitka bebe, kada je stiglo još jedno pismo u kojem navodi količinu novca koji je potrošio na knjige i pristojbe. „Možda sam trebao posvojiti nekoga lutalicu - više bi cijenio što sam ga poslao na fakultet." U meni se nešto probudilo, nešto što me navelo da potrgam objašnjenje koje sam pokušavala napisati. Ako je to bilo Pajijevo mišljenje, onda u redu, progutat ću njegov bijes, uživat ću u njemu, pa čak i pronaći načina da ga i dalje provociram. Možda je to bio način da ublažim tu ranu u sebi, koja me još jako boljela kad god bih razmišljala o njoj. Odlučila sam prosjediti na plaži cijeli sljedeću školsku godinu, zamišljajući novac koji se gubi svakom tom minutom. Bila je šteta što fakultet nije inzistirao na uniformama. Uživala bih u pomisli na dodatni novac koji izvlačim iz Pajijeva džepa. Osoba koja me skrenula s tog mojeg puta tvrdoglavosti bila je, začudo, Šarmila. Paji je sigurno bio toliko frustriran da se u svojem očaju obratio njoj za pomoć. Ona je uvijek bila ona koja je najmanje obećavala kada se radilo o učenju - bila je izgubljena u svojem svijetu snova, s akademskom poviješću koja je bila sve samo ne uspješna. Još od vremena kada je bila malena izgledalo je da se ne brine previše o svojoj budućnosti i zamišljala je da će Paji i Biji svoju brigu o njoj jednostavno prenijeti na njezina supruga. Sve što je trebala učiniti bilo je da završi srednju školu i čeka da joj život na put nanese pažljivo odabrana supruga. Zato je za nju bio stravičan šok kada je takva budućnost isparila pred intenzivnošću Pajijeve pozornosti prema njoj. Usprkos Bijinim oštrim prosvjedima, izbacili su je iz dnevne sobe gdje je trebala čekati da je dođu ogledavati potencijalni mladoženje i katapultirali je u Ramjas College (koji je prije samo nekoliko ogodina Roopa pohađala s Devom). Pisma koja mi je slala bila su srcedrapajuća - puna užasa zbog toga neviđenog obrata događaja, a ona je bila previše preplašena da se usudi usprotiviti. Ali onda je iznenadila sve nas, a najviše sebe. Prionula je uz knjigu kao luda, upijala je znanje iz knjiga, s predavanja, pa čak, činilo se, iz fakultetskog zraka. Budila se svakoga jutra u pet sati kako bi sjedila nad svojim bilješkama i pričala o svojem najdražem predmetu, kemiji, s fanatizmom koji je užasavao Biji. Toliko je dobro napisala testove (iz prirodoslovnih predmeta, ne društvenih), da ju je fakultet proglasio uzornom učenicom prirodoslovnih predmeta i čak je bilo govora o tome da će je nagraditi novom medaljom. Njezin je sve slabiji vid (zbog svog tog čitanja, rekla je Biji) doveo do para naočala koje su joj podarile stariji, produhovljeniji izgled.

Šok zbog Šarmiline preobrazbe pronašao je svoj put do mene kroz Pajijeva pisma. „Možeš li zamisliti? Bila je najbolja na preliminarnim ispitima iz fizike." „Moja kći, pa znanstvenica - jedva da mogu u to povjerovati." „Jesam li ti spomenuo da će je odlikovati za Dan Republike?" Iznenada me prestao kuditi zbog neučenja - izgledalo je da više nije zainteresiran hoću li održati svoja obećanja da ću se poboljšati. „Doista moram razmisliti o tome, Meera. Ima li smisla ulijevati još novca u drugu godinu ako opet padneš na ispitima." Prijetnja koja se nadvila nada mnom natjerala me da napustim svoje ideje o tome da ne surađujem i vratim se učenju. Godine 1962., kada je Šarmila strelovitom brzinom dogurala do magisterija iz kemije, ja sam se uspjela provući ispod crte i diplomirati povijest. Šarmilina ljubav prema učenju tu nije prestala. Nastavila je dalje i z samo dvije godine doktorirala organsku kemiju, a onda je postala prva žena koja se upisala na novoosnovani program prirodoslovnih znanosti na Sveučilištu Delhi. Indian Express čak je objavio njezinu sliku i kratki intervju, u kojem je glavno pitanje glasilo kada se namjerava udati. „Eva odabire znanost, a ne obitelj", stajao je, na Bijin užas, naslov ispod slike. Kada je sharmila zadovoljila svoju neočekivanu žeđ za znanjem, ja sam se pitala što da učinim sa svojom diplomom. U vrijeme kada sam diplomirala, Paji je, još uvijek zaokupljen Sarmilinim uspjehom, odsutno predložio da se zaposlim. „Zašto se mučiti?" rekao je Dev svaki put kada bih spomenula tu ideju. „Ono što ja zaradim u Famous Studiou dovoljno je za nas oboje." Neko vrijeme nisam činila ništa, ali više nisam bila navikla da stalno sjedim kod kuće, niti su me zadovoljavale šetnje po Chowpattyju. Paji me povezao s izdavačkom agencijom blizu Opera Housea za koju sam počela prevoditi povijesne knjige s hindija na engleski. Nije to bio najpoticajniji od svih poslova, ali vlasnik agencije, gospodin Hansi, bio je vrlo ozbiljan. „Vaš otac ne samo što je nadahnuće svakom izdavaču, već i svakom građaninu ove zemlje", rekao je. „Sretni ste što ste kći tako sjajnog čovjeka." Dao mi je stol u najvećoj od triju soba, u prostoriji koju sam dijelila s tri tipkačice. Ispočetka je bilo teško ignorirati zvukove koje su proizvodile — zujanje vrpce pisaćeg stroja posebno mi je išlo na živce. Pitala sam se bih li trebala zamoliti da me premjeste, ali se, na sreću, ta buka ubrzo stopila s pozadinom i postala zvučnom kulisom. Izgledalo je da se Dev neobično brine da se ne premorim i da mi na poslu ne bude neugodno. Kad sam spomenula buku koju su proizvodile tipkačice, predložio je da jednostavno dam otkaz. „Zašto bi sva prokisnula za nekoliko rupija?" rekao mi je svakoga puta kada je kišilo. „Zašto bi uopće odlazila tamo, kada možeš sjediti kod kuće i prevoditi?" Rekla sam mu da na poslu postoji previše knjiga koje su mi potrebne pri radu, previše riječi i fraza koje ne bih mogla prevesti bez pomoći gospodina Hansija. To nije bio pravi razlog i Dev nipošto nije bio uvjeren u to. „Svima daj do znanja da si udata - nitko od zaposlene žene ne očekuje da bude i supruga. Posebno muškarci koje svakodnevno viđaš - tko zna što im se mota po glavi?" Devovo me opominjanje natjeralo da sve ljude držim na udaljenosti. Uvijek sam bila oprezna, ponašajući se i kod najnevinijih uvoda kao da je prijeđena nevidljiva granica dobrog ponašanja. Svakoga sam se poslijepodneva iskradala u kafić u

dvorištu Opera Housea kako bih sama pojela svol ručak. Tamo su pod platnenom tendom bili razasuti stolovi i, ako bih naručila šalicu čaja, mogla sam na miru pojesti svol sendvič s pekmezom (srijedom i petkom s jajima). Svanuo je dan kada sam primila svoju prvu plaću — da budem točna, bio je to petak, dvadeset i osmoga rujna. Dostavljač je hodao od stola do stola, dijeleći smeđe omotnice na kojima su u uglu, crvenim slovima, bila ispisana imena zaposlenika. Otvorila sam svoju kuvertu i prebrojala dvadeset i pet novčanica od deset rupija, dva novčića od po jedne rupije i šezdeset paisa u sitnišu. Počela sam raditi sedmoga, ali gospodin Hansi mi je dao plaću za cijeli mjesec. Toga poslijepodneva, kada mi je konobar u Opera Houseu donio čaj, zamolila sam ga da mi umjesto toga donese Mangolu. Vratio se s bocom i otvorio poklopac, vješto ga ulovivši u zraku. Otvorila sam omot sa svojim sendvičem i, kako je bio petak, osjetila lagano sumporasti miris jaja. Prokuhala sam ga večer prije, kako sam uvijek činila i pažljivo ga poprašila paprom, da smanjim taj miris. Rastužila me pomisao na narezani žumanjak i bjelanjak u raskvašenoj kriški kruha. Bilo je to potpuno rastrošno, znala sam, ali morala sam ponovno pozvati konobara. „Imate li na jelovniku pakode?" upitala sam. „Ili, još bolje, samose?" Kod kuće sam pričekala da Dev sjedne za kuhinjski stol, a onda sam ispred njega položila smeđu kuvertu. Oprezno ju je protrljao kao da iskušava kvalitetu papira, kao da bi i u samom njegovu sastavu moglo biti nečega uvredljivoga. „Sto je to?" upitao je na posljetku, a da nije pogledao unutra. „Moja prva plaća. Dvjesto i pedeset i dvije rupije." Izvadila sam novac iz kuverte, ne samo da mu ga pokažem, već i zato što sam ponovno željela osjetiti šuštavost novčanica medu prstima. „Bilo je i više, ali sam potrošila osam anni na ručak i dala sam konobaru napojnicu od deset paisa." Dev je zurio u praznu kuvertu kao da su se ostvarile njegove najgore slutnje, kao da se otkrilo da papir ne samo što je neprikladan, već i otrovan. „Tamo svakoga poslijepodneva naručujem čaj, a nikada ništa nisam dala konobaru, pa..." Ali Dev je već odložio kuvertu. „Sutra moram rano otići u studio. Jedino vrijeme kada se i Lata i Rafi mogu zajedno pojaviti da snime duet je u osam ujutro." Nakon toga Dev je uvijek postao nervozan posljednjeg petka u mjesecu kada sam primala plaću. Nismo razgovarali o tome što činim sa svojim novcem, iako je sigurno znao da ga odlažem na naš štedni račun. Iz Opera Housea nisam naručivala samo samose, nego i sendviče s ovčetinom. Katkad, kada je bilo jako vruće, popila bih čak i još jednu Mangolu. Jednog poslijepodneva u siječnju ustanovila sam da su teška, željezna vrata ispred Opera Housea omotana lancem i zaključana. Unutra sam nazrela zatvorena vrata kafića - bio je zatvorena čak i blagajna za kupnju karata. Kapiji je prišao čuvar i prešao lathijem preko šipki. ,,U tijeku je štrajk", rekao je, „zar niste čuli? Zatvorena su sva kazališta u gradu, u znak protesta protiv vladina novog poreza." Iduće večeri kada sam se vratila kući, Dev je već bio u stanu. Sindikat glumaca i ceh glazbenika odlučili su se pridružiti štrajku (dodavši popisu pritužbi svoje zahtjeve za većim plaćama). Svi su studiji sada bili zatvoreni i cijela je filmska

industrija službeno bila u štrajku. Dev bi mogao biti bez posla neodređeno dugo vremena - sada će moja plaća biti od presudne važnosti za naš opstanak. Dev je to prihvatio kao izravni udarac svojem egu. Počeo je potajno povlačiti novac s našeg štednog računa, nikada izravno ne zamolivši za njega. Postao je udaljen i loše raspoložen, motajući se cijeli dan po kući, pijući dva puta više no ranije. Novac koji nam je poslao Paji kako bi nam pomogao, toliko ga je razbjesnio da nije želio potpisati priznanicu (morala sam sama otići u poštanski ured sljedećeg dana da preuzmem novac). Na posljetku jednoga jutra, dok sam se spremala na posao, prepriječio mi je put stavši ispred vrata. „Radije ću kopati kanale na ulici", rekao je, „nego da nastavim živjeti od milostinje zaposlene supruge." „Zašto to, onda, i ne učiniš? To će biti bolje nego da cijeli dan sjediš kod kuće pijan." „Vidim da u uredu ne samo što te plaćaju, već ti i besplatno oštre jezik. Zar ti zato dopuštam da odlaziš tamo, kako bi naučila da se obrecavaš na mene?" Pokušala sam proći pokraj Deva, ali on se nije pomaknuo. „Što ćeš učiniti, napisati pismo tatici ako te sada spriječim da odeš? On je taj koji ti je smjestio u glavu ideju da se zaposliš, zar ne? Moraš li biti tako dobra kći da mu uvijek pokušavaš ugoditi?" „Ne zaboravi da ne bi imao ovu kuću da nije mojega oca - živio bi na ulici. Ako možeš progutati sav njegov novac, a da ne podrigneš, čemu sva ta prenemaganja kada novac potječe od mene?" „Da, da, nastavi mi govoriti koliko sam bezvrijedan. Da sam pijavica na tebi i tvojem Pajiju - nije li to ono što misliš? A što se tiče tvojega poštovanog oca..." Nije dovršio rečenicu, već je otišao u drugu sobu. Otišla sam toga dana na posao, i sljedećega dana, noseći se s Devovim raspoloženjem najbolje što sam mogla. Nadala sam se da će se smiriti kada se vrati na posao, i povratiti svoj sitničavi, ali tolerantni stav. Ali podcijenila sam bijes koji se nagomilao u njemu tijekom deset tjedana koliko je trajao štrajk. Čim je ponovno počeo dobivati plaću, Dev je nestajao svake večeri, vraćajući se oko tri ili četiri sata ujutro, odavno nakon što se Auntie's zatvorio. Potpuno pijan, srušio bi se na kauč u dnevnoj sobi čim bi došao kući. Ujutro bi bio mamuran i loše volje i odbijao bi odgovarati na pitanja koja sam mu postavljala. „To se tebe ne tiče - misliš li da mi još uvijek možeš mahati svojim novcem ispred nosa?" Na posljetku sam se jedne večeri suočila s njim u Auntie'su, u deset sati. „Zašto misliš da ja pratim kamo se kreću moje mušterije?" odrezala je. „Ovih dana navrati ovamo samo na jedno piće - većinu večeri provodi u lokalu Banu's, niz ulicu." Spustila je glas do šapta. „To je jedno od onih mjesta. Ne mogu vjerovati da ti to otkrivam, ali ako žena ženi neće pomoći, tko će?" „Hoćete reći da je to bordel?" „Nije baš tako gadno - tamo samo malo plešu, ili sam barem tako čula. Ali ta Banu zahtijeva cijeli rupi za čašu pića - zamisli da ja počnem toliko naplaćivati. Pretpostavljam da se može izvući s time, s obzirom na to kako se šetka uokolo i nudi svu svoju robu na prodaju."

Odnekuda se začuje lupanje po tabli. a Banu bi mogla biti kurtizana Chandramukhi. tvoja tetka će se pobrinuti za to. Te sam noći. lančići oko struka zveckaju. „Zašto se jednostavno ne vratiš kući?" rekla je Tetka. bijela zrna ogrlice. Otvaram vrata i ulazim u hodnik osvijetljen ružičastim svjetlom. vidjet ćeš. što ako Banu i on nisu samo plesali. Dev se pridružuje pjevajući sugestivne stihove. ali osjetila sam samo lagani zadah po curryju. Kurtizane razvratno leže na jastucima. Noge mi lupaju po stubama dok jurim uzbrdo. a ne neki moderni Devdas. Roopa bi mogla biti njegova Paru. neostvarljiva ljubav. on je dobar mladić. a u džepovima nikakvih inkriminirajućih peteljki motiye. ni potrganih zvončića koji se nose oko gležnjeva. „Sutra ću reći Devu da si bila ovdje. Znaš da si mi poput kćerke. u pjesmu upada harmonij. Dev se počeo ranije vraćati kući . izgledao je poput djeteta dok je tako spavao. glazbenici sviraju na svojim instrumentima stojeći na linoleumu s uzorkom. to je mjesto na koje se navukao Dev. tvoj Dev. zadihano razmičem zrna visećeg zastora koji skriva pogled na sobe na katu. Mislim da odlazi tamo kako bi imao priliku da pjeva i da se vjerojatno radi samo o tome.na koje je načine mogao dosegnuti svoj vrhunac? Bi li se Dev ponašao pokajnički. toliko udubljen u pjesmu da me nije ni primijetio. Na njegovoj košulji nije bilo dugačkih." Devdas. nesvjestan moje istrage . Dugo vremena nije bilo promjene u njegovim noćnim izostancima. „Ali ti se ne bi trebala brinuti. prozirni zastori koji lepršaju na struji zraka. Debelo nanesena šminka na licu plesačice. Bila sam previše neodlučna da izvedem stvari na čistac banuvši na to mjesto.Dev leži podno njezinih stopala obojanih kanom. Što bi me gore dočekalo? Prizori koje sam toliko puta vidjela u filmovima? Oblaci aromatična dima.još se . Prizor koji sam zamislila . za koju se činilo da je u njoj Dev već utapao svoju tugu. kada se Dev vratio kući. Zamislila sam kako ulazim u Banu's da ga odvedem kući. na prstima došla do njega kada je zaspao na kauču. pospana Devdasa. kičastost crteža u zlatnome. A Dev ." Borila sam se s potrebom da joj odgurnem ruku dok me gladila po kosi. a žena pročišćava grlo i počinje pjevati. Sve će biti u redu. a možda i nije.ponjušila sam ga da vidim hoću li namirisati atar. Tek kada sam bila prisiljena uzeti četrnaestodnevni odmor od posla zbog previše nakupljenih slobodnih dana. uloga za koju su ljudi govorili da je rođen da je glumi? Dev je. Izgledalo je da nije preostala nijedna uloga koju bih ja mogla glumiti. Još je uvijek bio odjeven u odjeću u kojoj je otišao na posao . odlučna da otkrijem dokaze o njegovim prijestupima. spojeni u zagrljaju? Tetka možda jest održala obećanje da će reći Devu kako ja znam kamo je odlazio. „Stani!" viče izbacivač dok se ja pritiskam uz pokućstvo i guram kraj njega. zapovjedio mi da se sama vratim kući? 1. bi li bio posramljen ili bi me ponizio pred svima. sasvim sigurno. u njezinoj kosi upletena sićušna. imao problem s alkoholom. pomislila sam. ženskih vlasi. supijane ih mušterije pohotno promatraju. Beti. već su stajali skriveni iza još jednog zastora od perlica.Dakle. plješće rukama. Zapravo.poput nevina. Nikada nisam provela u djelo svoju odluku da se suočim s Devom kod Banu. Bi li to mogao biti lik koji je Dev pokušavao utjeloviti? Razvratni alkoholičar koji je bio Saigalova najpoznatija karakterizacija.

jedne me večeri odveo na predstavu u Tejpal. zatupljujući podaci o porastu uporabe gnojiva. rekavši mu da želim iskoristiti i ostatak svojega odmora." Bilo je dobro što je neprestano pričala o sebi. Još su gori bili tehnički sveskovi koje me gospodin Hansi molio da obradim — sporazumi o industrijskome rastu od neovisnosti nadalje. Tada sam shvatila pogodbu koju je želio provesti kako bi se držao podalje od Banu . .dođi i sjedni pokraj mene. „Ti bokca. draga. osjećajući se trijumfalno zbog divovske vreće luka za koju sam se s prodavačem uspjela nagoditi za dvanaest anna. Nakon što je moju vreću luka pretvorila u taoca u prtljažniku svojega automobila.uvijek zanosio u hodu i teturao je. kao da čekaju da se strojevi probude i počnu orati tlo u izložbenom salonu. Nije mi previše nedostajao moj posao — prevođenje jednih te istih činjenica uvijek ispočetka postalo je prilično monotono.sve vrlo rado glume . izložbi u jednoj galeriji za koju je pozvana da u njoj sudjeluje („iako je slikanje tek nešto čime se površno bavim"). dvadeset i četiri broja za jedan rupi i pedeset anni. Na kraju toga četrnaestodnevnog razdoblja poslala sam poruku gospodinu Hansiju. Kada je i taj posljednji tjedan istekao." Vreća je bila dovoljno teška da prihvatim ponudu. ne i luk — vozač će ga odložiti u prtljažnik. toliko luka". „No dosta o meni — što si ti radila u svojem životu?" na posljetku je upitala kada je stigao račun. a druge na Soviet Expo u Cross Maidan. Otkada sam je posljednji put vidjela. „Izgleda da ti treba prijevoz . U danima koji su uslijedili osjećala sam se sva zažarena zbog svoje odluke.moraš nas doći vidjeti. Te me večeri Dev odvukao na još jedan posljednji posjet Soviet Expou prije no što se izložba zatvori.nisam znala da ti je to povrće tako priraslo srcu. dolazio je kući ravno s posla. Osnovala je čak i svoju glumačku družinu.željno sam iščekivala njegova pisma kako bih uživala u njegovu neraspoloženju. Pričala mi je o kolumni koju piše za jedne novine. rekla je Freddy nabravši svoj nos. Jednoga sam jutra teturala prema kući. Grupice ljudi stajale su oko traktora i mehaničkih raonika. Bili su tamo i blistavi modeli MIG-ovih borbenih aviona u staklenim kutijama iza kojih je visjela divovska tkanina s likovima Nehrua i Hruščova u slavljeničkom zagrljaju." Freddy je inzistirala na tome da me odvede na ručak u Kwality's. „Samo ti. ali dolazio je u pristojniji sat.ja sam trebala dati otkaz na svojem poslu. jer sam se užasavala pomisli da ću joj morati uzvratiti govoreći o sebi. valovi gangetskih osvajača — problem s poviješću nikada se nije mijenjao.začudo. „Reći ću našem kuharu da ti pošalje recept za juhu koju Francuzi rade od luka . Kao dodatni bonus . kada se pokraj mene zaustavio poznati bijeli mercedes.Paji je bio izvan sebe od bijesa zbog moje „autodestruktivnosti" . o spikerskoj službi koju je organizirala za Rotary klub. „Sjećaš li se Pesi i Keki i Judy s fakulteta . to joj je dobro pristajalo. njezina je pojava poprimila patinu samozadovoljnosti . Dev se još uvijek nije vratio svojem ranijem načinu ponašanja." Freddy je sva bila odjevena u ljubičasto — sve do laka na svojim noktima i šala koji je pomodno zavezala oko vrata. Kraljevstva Maurya i Gupta. Za stolom u kiosku sjedila je neka žena nudeći pretplate za Soviet Life i Soviet Woman — dvanaest brojeva za jedan rupi. sljedećih me sat vremena bombardirala svojim poslijediplomantskim postignućima. Dev je postao vrlo pažljiv.

o njegovu zlostavljanju. pitala sam se zašto sam mu dopuštala sve to? Iznenada se više nisam željela voziti na vrtuljku.izgledalo je da se protežu u vječnost. lice mu je bilo razliveno.Dev me požurivao da sve brzo pregledamo . Zastave koje su ukrašavale trakotre podignule su se da nas pozdrave. kada smo već kod toga. ljudi se pokušavaju držati za sjedala dok se počinjemo kotrljati po tlu. Krajičkom oka ugledala sam muškarca koji je upravljao vrtuljkom. Natpis je tvrdio da je vrtuljak izrađen u Rusiji. Napredujemo sve do dokova. Svjetla Bombaya ispod nas njišu se u luku. Zajedno s nama kotrlja se i šator i traktori i auti dok jurimo niz cestu do Flora Fountaina. no neisporučena u oslobađajuće vode mora. Slijedila sam pogledom njegovu ispruženu ruku.pet. a onda uz posljednji odskok pljesnemo u more. približavaju mi se i odmiču od mene. Zamislila sam da se vrtimo sve brže i brže. a vrtuljak se počeo uzdizati. Ali šipka preko mojega krila bila je na svojem mjestu. I Gateway i Taj Hotel. pa se naše sjedalo u zraku vrtoglavo nagnulo unatrag. ne puštajući me. hoćemo li?" . neozlijeđena i na sigurnome. „Hajdemo se opet voziti. njihova bijela tijela koja blistaju kroz mrak. Što ako je zaboravio otpustiti ručicu? Možda ipak postoji šansa da se oslobodim. deset. toliko brzo da se kotač vrtuljka otkvači od postolja. ali prizori prema kojima je upirao prstom jedva da su bili vidljivi. Ali ja sam ostala na svojem mjestu. Dev je stisnuo moju nadlakticu i nešto je rekao. njega je zanimao samo Ferrisov vrtuljak. iako je izgledao kao obični. šaka na ručici kojom je nadzirao brzinu vožnje. srpovi i čekići mahali su na povjetarcu. ali njegove su riječi bile izgubljene prije no što su doprle do mene. Ne znam koliko je krugova prošlo . „Nije li to predivno?" rekao je Dev kada smo počeli usporavati. zaključana. osnovala vlastiti krug prijatelja? Zašto nisam.kao i obično." Dev se naglo nagnuo na jednu stranu. ali njezino mi se pitanje još uvijek valjalo umom. odavde možeš vidjeti Marine Drive. Željela sam slijediti galebove i odlebdjeti u život koji nisam bila odabrala. odsjekla si mogućnost da okusim što je značila neovisnost? Zašto nisam ozbiljnije shvatila studiranje. divovski vrtuljak s autićima. Zašto sam se odrekla posla. I cijelo to vrijeme. Sva moja energija u ovih nekoliko proteklih godina odlazila je na svađu s Pajijem ili ugađanje Devu. petnaest . sve više ubrzavajući. kućice se urušavaju. Što sam ja to radila sa svojim životom? Odmrmljala sam nešto da skinem Freddy s dnevnoga reda. „Gle'. stajući svaki put da u sljedeći autić udu još neki ljudi. Razmišljajući o Devovu ružnom ponašanju. Žarulje eksplodiraju. Devovi su prsti sveudilj stiskali moju nadlakticu. dok smo se zajedno vrtjeli u zraku. Dev mi je pomogao da sjednem na sjedalo i povukao je sigurnosnu šipku preko naših krila. U naletima smo se podizali u zrak. imala svoju vlastitu kolumnu u novinama ili kazališnu družinu poput Freddy? Promatrala sam trio galeba kako lete prema moru.

kada još uvijek nisam dodao ni najmanju važnost svojem imenu? Izgleda poput pretučena psa koji se vratio s repom medu nogama. Svako jutro kada sam ulazila u kuhinju da ugrijem mlijeko osjećala sam se kao da se opet nalazim u spavaćoj sobi u Nizamuddinu dok me progoni njegov gladni pogled. Bilo je iznenađujuće kako se za udaljenost između ta dva grada dokazalo da je mnogo više nesvladiva od cjelonoćna putovanja željeznicom. ali bilo je nemoguće da potpuno pobjegnem od njega. ali on se uvijek odupirao. dječaka i djevojčice) povremeno pisalo da će njezin suprug biti premješten u okolicu Bombaya. Prgodom jednog od tih posjeta čak se pojavio na Wilson Collegeu. No možda je Devova nedruštvenost bila zarazna ili možda jednostavno još nisam bila spremna da se suočim s Pajijem. Usprkos svih Heminih pisama u kojima je prijetila da će sljedećim vlakom doći u Bombay. Hema je počela stvarati planove da dođe sa svojom majkom prije te ceremonije . pomažući jednoj od starosjedilačkih grupa studenata da podignu kabinu za Dan aktivnosti kako bi unovačio nove članove u HRM. Kada je vjenčanje bilo dogovoreno. Tijekom tih posjeta uvijek je odsjedao kod nas. Pokušavala sam se zadržavati izvan kuće kada je on bio u blizini. ali sam se predomislila prije no što je vlak krenuo. Na moje veliko olakšanje. moja čežnja za Sandhyjom samo se produbila. umjesto toga smjestili su se u Madrasu. a u mojem je društvu provela samo nekoliko sati. a tu je bio i taj miris prezrela voća. Osim toga. s kakvim ću ih licem dočekati. Svake je godine jedanput ili dvaput kretao na put. Hemino nas je vjenčanje na posljetku ponovno dovelo u Delhi. Osjetivši Devov otpor prema obiteljskim okupljanjima. a onda da dođe u inspekciju.ŠESNAESTO POGLAVLJE Četri godine nakon što smo se odselili u Bombay. Jedina osoba koja je prilično redovito dolazila u Bombay bio je Arya.kupovati u prodavaonicama u kojima su kupovale bombajske mladenke i da posjeti sve hramove u gradu zbog posebnih blagoslova da se osigura da će joj prvorođeno dijete biti sin. pred njima se još nalazio zadatak pronalaženja mladoženje. Put se nije ostvario. Dugo sam vremena pokušavala nagovoriti Deva da pođe sa mnom. eto što će reći ljudi. Iako su mi s vremenom svi ostali počeli manje nedostajati. „Što ću im reći. koji je još uvijek bio dovoljno udaljen. Možda zato što su jedine novosti koje sam dobivala o . Jedini razlog zbog kojega sam se veselila njegovim dolascima bio je nada da će jednog dana sa sobom povesti Sandhyju." Na posljetku sam odlučila da ću otići sama posjetiti Biji i dva puta sam zamolila Babujija da nabavi jednu kartu za mene od svoje željezničke kvote. ni ona se nikada nije upustila u to da nam dođe u posjet. Jedanput sam prevalila cijeli put do željezničkog perona. U Roopinim je pismima iz Visakhapatnama (kada nije raspredala priče o savršenosti svojih potomaka. najprije da osnuje bombajski ogranak HRM-a. Mataji je objavila da je putovanje vlakom neprikladno za ženu bez pratnje. Šarmila nam je jednom došla u posjet tijekom fakultetskog izleta sa svojim prijateljicama iako nije odsjela kod nas. a to je bila prva stvar koju je trebalo obaviti.

mladoženja. kada nas je Mataji uvela u spavaću sobu. Iako su se riječi koje je Sandhya ispisivala na kraju Heminih pisama počele. klizeći po podu tako da je bilo očito da ne odiže stopala. Bile su potrebne četiri godine otkako smo otišli kako bi se pronašao mladoženja za Hemu. kao da je to bilo sve što je uspjela postići. Odavala je izgled kipa koji pomiču uokolo na kotačićima. Babuji je u fazi pregovora o mirazu odbio nekoliko potencijalnih ženika. „Idemo ovamo". grmovi žarulja već su premrežili uličicu.poput neke boginje ili kraljice. Vidjet ćete. „Da sam barem pristao na njezinu svadbu kada joj je bilo osamnaest izvukao bih se s polovicom od onoga što sada plaćamo.Bhaiyyaji. kaže.njoj stizale u obliku Heminih povremenih črčkarija. a šator pod kojim se vjenčanje trebalo održati bio je podignut na istom onome polju na kojemu su se održavale priredbe te organizacije. U jedinoj prigodi kada smo uspjeli organizirati da se s Devovom obitelji čujemo preko telefona. Ali znala sam da su moji pokušaji uzaludni. objasnila je Mataji. „Vjenčanje će biti još veličanstvenije od tvojega". Hema nije bila na postaji da nas dočeka.. za koje je smatrala da su dovoljno važne da ih nadopiše. nakon mnogih mjeseci i godina. stapati u nespretne rečenice. „Ono što je najljepše kada se ceremonija održava toliko blizu kuće jest da ga nitko u cijeloj koloniji ne može propustiti. službeno nam se obratila. „Najraskošnije koje je Nizamuddin ikada vidio. Pod šatorom brahmini će kuhati hranu za petsto gostiju. . hvalio se Babuji preda mnom." . Onoga dana kada smo doputovali na vjenćanje. a tijelo je držala ukočeno i lagano izvijeno prema natrag. Na moje inzistiranje. radije. s obzirom na težinu i ozbiljnost situacije. preobrazivši je u blještavu zemlju iz bajke. u scenografiju sa snimanja kakva filma. Povorka s konjem proći će kroz sve ulice i pozvati sve da se pridruže procesiji iza glazbenog sastava. „Posljednjih nekoliko dana vježba kako da bude odrasla"." Gopal. Pogledala je u nas škrto se osmjehnuvši. rekla je Hema vodeći nas prema kuhinji. „Zar više nije dovoljno da djevojka potječe iz ugledne obitelji?" Otpio je gutljaj svojega whiskeya i odmahnuo glavom. Mataji je predložila da nam pokaže termosicu i posuđe koje će biti dijelom njezina miraza. Ili. Arya nikada neće željeti da mu se supruga mota pod nogama — samo bi stajala na putu onome što se još uvijek nadao postići. „Da bude onakva kakva bi trebala biti udata oosoba. povremeno ga nagnuvši na ovu ili onu stranu . to mi nije bilo dovoljno. Bhabhiji". „nadam se da ste ugodno putovali. Držala se poput nekoga tko ima jako dugačak vrat." Naravno. Hema je turobno sjedila na krevetu dok su je premjeravali za novi niz salwar kameeza. bio je jedan od Aryjinih prijatelja iz HRM-a. „Kada su svi postalo toliko pohlepni?" žalio se pred nama. a da bi uspjela izustiti išta više od „zdravo". Dev je uvijek molio svojega brata da sljedeći put sa sobom povede Bhabhijija. kao da smo bili gosti koji nisu poznavali raspored prostorija u kući." Promatrati je kako hoda bilo je istinski uznemiravajuće." Iako se prva ceremonija trebala održati tek sljedeće večeri. s tim zvučnicima privezanima o stupove uličnih svjetiljki iz kojih se po cijeloj koloniji orila filmska glazba. Sandhya je bila previše shrvana osjećajima.

rekavši da bi žene trebale spavati zajedno Hemine posljednje noći u toj kući. a Hema je briznula u plač. ostale tvrdokorno suhe. Sandhya je uspjela skinuti ogrlicu upravo prije no što ju je Hema uspjela stjerati u kut i dobaciti je Pushpi koja je mahala njome u zraku da navede Hemu u trk. Nakon toga je sve tjeralo Hemi suze na oči . Te je večeri Mataji istjerala Aryju i Deva iz spavaće sobe. Na kraju se svakih nekoliko minuta pribijala uz neku od nas." Hema je zadržala svoje kraljevsko ponašanje tijekom svih svečanosti.pjesme koje su svirale. Jedva da je razgovarala s bilo kojom od svojih prijateljica. no za koje je uvijek govorila da su dio Hemina miraza. Promatrajući Hemu kako hrabro guta svoju večeru. oblikovavši jedan divovski krevet. iste one koje je Mataji posuđivala Sandhyji u posebnim prigodama kakve su bile Karva Chauth. kada je Sandhya sjela pokraj nje i s ljubavlju provukla naušnice korz rupice na njezinim uškama. Vrisnula je. a da bi mogla zadržati svoje ozbiljno ponašanje. Čak se i Mataji uključila u igru ulovivši ogrlicu od jedne djevojke i bacivši je drugoj. pa Sandhya. rekla je Sandhya. Uvukla se u Matajin ormar i pojavila se noseći na sebi blistave zlatne naušnice i ogrlicu. „Nema nikoga drugoga na kome bi ove naušnice izgledale bolje nego na mojoj sestri". bila je previše uzbuđena. ali onda je shvatila da je to predstavljalo nedosljednost u odnosu na njezino ranije ponašanje u stilu samonametnute nezainteresiranosti.njezine su oči. dok je Hema jurila za njom. a Hema je zurila u nju nenasmiješena. Mataji i sve njezine prijateljice. pa smo prekrile pod talaijima i pokrivačima. kao da ne zna kako da se sada ponaša. dok je njezina kći trčala od jedne do druge. „Tako je dirljivo vidjeti da je moj novac dobrodošao kako se ni na čemu nije moralo štedjeti. Jedino su moje oči. okrugle i užasnute sa strahom iščekivale zoru novoga dana. pokušavajući je uhvatiti. „Što se dogodilo s onim bogatim. Hema je do tada prestala plakati . Pristojno je odbila čak i Mataji. Sva sreća da je Sandhya uspjela pronaći način da spusti Hemu s njezina pijedestala večer prije vjenčanja. Kada je Hema na posljetku ulovila otuđeni komad svojega miraza. ostavši dostojanstveno ozbiljna na sve njihove šale. zvižduk vlaka koji je prolazio. zar ne?" Hemina rezerviranost nije imala nikakve šanse. Neko se vrijeme pokušala duriti. "Mataji je rekla da ih sutra stavim — dobro će pristajati uz moj crveni svadbeni sari. rekao mi je Paji tijekom glazbene ceremonije sljedeće večeri. kao i uvijek. „Sviđa ti se?" upitala je Sandhya trčeći u dvorište. Izgledala je zbunjena. kao da se pokušava napuniti našom . s onim koji bi ti kupio auto i telefon?" zadirkivala ju je Pushpa. i Pushpa je počela tiho roniti suze nad svojom rižom.„Drago mi je da me tvoja majka dovukla ovamo". umjesto toga. pogled sljedećeg dana na njezino svadbeno ruho. a onda ju je dobacila Ranjani. pa čak i posljednja hrpica riže koju je skuhala Sandhya. „Kako izgledam?" pitala je Sandhya okrećući se poput manekenke ispred okupljenih žena. Sandhya je odgurnula ustranu charpoyje. starim suprugom kojega si željela. kada ju je pokušala navesti da zapleše uz popularnu svadbenu pjesmu. razmotala se iz svoje poze sjedenja prekriženih nogu i u jednom neprekinutom pokretu doletjela do Sandhyje.

Da će ova stara žena noćas posljednji put spavati pokraj svoje male djevojčice. Zamišljala sam je kako se penje u njegovu mračnu unutrašnjost.prisutnošću." „Smiješna djevojčice. odlučila sam. Ostala sam budna. u noći svojega vjenčanja." Uzdahnula je. Sandhya je pričekala da Mataji navuče pokrivač preko njih dvije. nepokretna. iščekujući da čujem zvuk vlaka koji prolazi. „Pretpostavljam da je već kasno i da bismo trebali ugasiti svjetlo. uspjeti ostati dulje budna. Nikada mi nisi pričala priče kada sam bila mala . kao da pohranjuje naše zagrljaje za tjedne i mjesece i godine svojega budućeg braka.je li taj tamni oblik okružen mjesečinom bio kuća ili samo kutija? Ili je to. No ispričat ću ti je ponovno. „Sjećaš li se tvoje omiljene priče. „No pretpostavljam da to tako mora biti. Nadam se da će sutra. a bilo je tu i jedno tajno kraljevstvo u Himalaji. . Još od samoga rođenja uvijek je mogla zaspati u sekundi.. a ja i Sandhya smo se naslonile na Hemu. Mataji je otkotrljala Hemu na najudaljeniji doli. bio neki automobil? Danas. ali nije ga bilo." Mataji je položila Heminu glavi sebi u krilo i gladila je po kosi. „Nećeš biti udaljena ni pola kilometra — doći ću ti u posjet čim ću smjeti". Ista. izraza lica nečitljiva u tami. Nije joj bilo ni osam kada me Arya doveo ovamo kao svoju mladenku. lica isprugana sjenama. Bila je to dugačka priča. zagonetna sjena koja me tolike ranije noći intrigirala ." rekla je prije no što je zaspala. Bit će ti lijepo tamo. Preko nosa joj je padao pramen svjetla. Hoće li je odnijeti u život različit od mojega? „Jesi li budna?" prošaptala je Sandhya. „Uvijek sam željela da me nose u doliju. „Sve te godine koje je provela ovdje ne mogu vjerovati da joj je ovo posljednja noć. Isti onaj doli koji me donio ovamo nakon mojega vjenčanja. „Kako ću ja živjeti sama?" pitala je. one o princezi koja se udala i nikada se više nije željela vratiti kući?" „Ne. možda." Zurila je u Hemu. Hemini su se kapci pospano sklopili baš kada su princezu prenosili u planine na čarobnom doliju. a onda je ugasila svjetlo." Sandhya je zastala. okružena mirisom drva i znoja koji sam još uvijek mogla prizvati u nosnice. Malo-pomalo svi odlaze. „Ni ja ne mogu spavati." I tako je Mataji počela pričati priču. Nemoj se toliko brinuti. Mjesec je sjao kroz prozor i stvarao poznate uzorke na zidu." Bez riječi sam posegnula i uzela je za ruku. isti onaj koji je posudila obitelj ženika kako bi sutra prenio Hemu. što god kažeš. odgovorila je Mataji. puna hrabrih djela i prinčeva koji su bili potencijalni ženici te prekrasnih princeza koje su se kupale u Gangesu. „Jesam. naravno da ti jesam pričala priče.. da. Tako je teško zamisliti da je sutra više neće biti. a onda se namjestila tako da Hemina glava počiva na njezinoj ruci." Okrenula sam se licem prema njoj. bio je to doli. „A Sandhya didi?" „Povest ću i nju.taj si napor činila samo za Aryju i Deva bhaijju." Legla je kraj Heme i pogladila je po kosi." „A Meera didi će doći iz Bombaya?" „Da.

Je li moja nesretna sjena prešla preko tvoje utrobe. da ćemo ih odgojiti poput braće. vidjet ćeš. pokraj tebe". drago mi je što si otišla. promrmljala sam kada se vratila u krevet. „Ne brini." „Znaš li o čemu sam maštala? Da ćemo ti i ja zajedno zatrudnjeti. postati sanyasin. „Kada sam čula da si trudna. trebali mjeseci da opet uzmognem zaspati? A čak i kada jesam zaspala. probudila bih se usred noći i zurila u prazni prostor na podu na kojem si običavala ležati. Da će. čujem zvukove prometa koji se uzdižu do tvojih ušiju. Sandhya je odmotala komad svojega sarija i pokrila njime moje tijelo. pitam se je li se tebi dogodilo to što ti se dogodilo zbog mene." „Ne. Dobro je i što Hema odlazi. kada si otišla. ali bilo je. Tada zadržim dah. znajući da sam ja tamo negdje. a onda mi povukla prstima niz obraz. prositi za život. sigurna da će te svjetlo ili buka probuditi. a ne jedna?" Stisnula sam Sandhyjine prste i osjetila kako njezin palac miluje moju nadlanicu. ali sada je Sandhya položila svoje prste na moja usta. poput blizanaca. Odmaknula je moju ruku poljubivši mi vrškove prstiju. Možeš li zamisliti kako bi to bilo .koje ljubavlju obasipaju dvije majke. Zamišljam žarulje iz kazališta o kojima si pisala kako se pale i gase i bacaju svjetlost po tvojem licu... Zapravo. kao da se želi uvjeriti u moju prisutnost. Govorim te gluposti samo zato što Hema odlazi." Dotaknula je moje čelo. rekla je. zbog toga što se moja maštarija nije ostvarila.." „Nemoj to govoriti. rekla je. je li. Ja nisam začela. Naviknula sam se na sigurnost koju mi je ulijevalo tvoje zaspalo lice — kada bih ga ugledala. „Tu sam. ali mislim da to ne bi mogao učiniti. „Mislila sam da se radi o ljubomori. „Možeš nastaviti spavati. Tek kada vidim da i dalje spavaš. Na posljetku sam naučila da te zamislim kako spavaš u svojem krevetu u Bombayu. „Više nisi navikla na delhijsku klimu. baš kao što je Hemino počivalo na Matajinu pokraj mene. slaviti rođendan istoga dana. To će se ipak dogoditi. počela sam se bacakati i okretati u krevetu sve do jutra.tvoj sin i moj . Da će naša prvorođena djeca biti sinovi. počnem se ponovno opuštati. na to da mu to ne bi pomoglo. rekla je. nekom nevjerojatnom koincidencijom." počela sam govoriti. „Lice ti je tako hladno". slušaj. stisnut ćemo se jedna uz drugu." Pokrila sam rukom Sandhyjina usta. bila sam posve zaprepaštena". Pred jutro je postalo prilično hladno i osjetila sam kako Sandhya ustaje da zatvori prozor. Zaboravila sam da nije moja sudbina da budem toliko sretna. pomoglo bi mi da ponovno zadrijemam. Željela bih da oženi neku plodniju. neće. zapravo.„Znaš li da su mi.otići u Benares. još uvijek živa." Te smo noći spavale pod istim pokrivačem. Ali otkako si otišla. „Sada si sigurna od moje loše sreće. Ne pridaj previše pozornosti onome što ja govorim. Pretpostavljam da sam to toliko žarko željela da sam to počela očekivati. „Bilo kako bilo". . Katkad pomislim da bih i ja trebala otići ." „Ne." Primaknula sam se bliže njoj dok mi glava nije počivala na njezinu ramenu. Ali tada pomsilim na Aryju. Da nam donesem još jedan pokrivač iz ormara?" „Ne. sretniju..

zauvijek. Tri godine poslije sandhya se ubila. Istina je da je Sandhya tek nedavno počela donositi Aryji njegov ručak . nisu baš previše utišala moje nerazumne želje. Uklonila je tetkine pokušaje da je nagovori da se vrati kući -Arya bhaiyya morao je sam doći da je odvede kući. rekla je. da će to biti iznenađenje. da nije ostavila čak ni poruku. Rekla je da ti želi poslati cijelo pismo . kao da je bila nešto dragocjeno. neobjašnjenih nestanaka i trebalo je neprestano paziti na nju. „Mataji je rekla da ti ne kažem. da sigurno nije vidjela da dolazi vlak. u kojem bismo ponovno mogle biti zajedno. Neko smo vrijeme ostale tako ležati. još je bilo vremena. Sandhya me poljubila u čelo. Nekoliko sam puta pitala Aryju bhaiyyu je li nešto pronašao. Kada sam čula tu novost. što je Sandhya pokušala spasiti bacivši ga daleko od pruge. Blizu nje. Službeno su svi govorili da je to bio nesretni slučaj. Uvijek je pričala o tome kako si joj ti običavala pokazivati slova abecede na pločici. U prošlosti je bilo još njezinih kraćih. pjevajući kao da je sanyasin. mudrovao je šef postaje kada je s obitelji došao izraziti sućut. tople i utješne. uz moje. nagon da odjurim u Delhi pogodio me poput fizičkog grča. „Voljela bih kada bi ova noć mogla trajati zauvijek". Možda ako požurim.omotana od glave do pete u narančasto. „Živjeti tako blizu postaje i biti tako neiskusna pri prelasku tračnica". Tek mi je Hemino pismo pružilo dovoljno jak razlog da ostanem u Bombayu." Kada se vratila. Kada je godinu dana kasnije stigao i Hemin drugi sin. Jednostavno ćeš se morati vratiti sa mnom u Bombay". Bila sam pospana. kako bih vidjela hoće li sadržavati poruku od Sandhyje. rekla sam. napisanu za mene prije no što je umrla. ali on je rekao da nije.rekla mi je da ti to ne govorim. izgledalo je da su se stvari dodatno pogoršale. „Trebala sam pretpostaviti da nešto nije u redu kada je iznenada postala toliko nestrpljiva da nauči pisati. dok zurimo u nebo kroz prozor vlaka. gdje je nagost mojega trbuha milovala njezinu nepokrivenu kožu? Zamišljala sam nas još uvijek umotane u tekuću toplinu njezina sarija. Na sreću. kakav su osjećaj pružali moja glava i lice i grudi. Zvijezde promatraju naše putovanje do udaljenoga kućanstva. uspjet ću je spasiti. poput djeteta. rekla je Hema. kao da je nešto ugodno poticajno prokolalo mojim venama.Pritisnula sam svoje lice o njezin vrat i osjetila njezine grudi." Shvatila sam da sam trebala čekati poštu. a onda kliznula prema dolje da pritisne svoj obraz o moj. Pitala sam se na koji je način ona osjećala moje tijelo. Svakoga sam jutra dovlačila stolac do balkona i sjedila dok je poštar napredovao ulicom sa svojom . i tvrdila je da se ne sjeća kako je dospjela u hram. Rahul. nijanse šafrana. pa je Arya predložio da mu ona svaki dan donosi ručak. još otkada je rođen Tony. Sandhya je bila dezorijentirana i prilično izgladnjela. pronađena je prazna. Sandhya je bila neraspoložena već protekle dvije godine. napisala je Hema. ali prošlog je mjeseca nije bilo čitavih tjedan dana. ali istovremeno i nekako čudno budna. u travi. metalna kutija. tetka Shilpa vidjela je Sandhyju bhabhi kako sjedi na stubama hrama Kalkaji . Devova objašnjenja da će tada već biti spaljena. Je li bila iznenađena koliko i ja blizinom naših priljubljenih tijela i kako se svaka izbočina mojega tijela uklapala u udubljenja njezina? Je li osjećala tu traku gole kože na mjestu na kojem nije bilo tkanine. da ionako neću biti u stanju vidjeti njezino unakaženo tijelo. ako sjednem u avion.nikada ranije nije imala mnogo razloga da prelazi prugu.

ispisujući kružiće slova aa i ka uvijek ispočetka. Travanj se prometnuo u svibanj. istresa crvenu boju u prahu na tanjur pooje. uzima novi list i počinje ponovno. dok smo zajedno spavale na podu. balansirajući na charpoyju dok sunce iza nje boji nebo u crveno. Poslijepodne. obrisa njezinih dojki. kojega sam se još uvijek sjećala od naše posljednje zajednički provedene noći. Gleda u svoje djelo. ali zbog toga ništa manje ugodan. poštar je i dalje dva puta na dan obilazio našu ulicu. Katkad bih ugledala ženu odozgo. za slučaj da je pismo negdje zapelo. raspuštene kose s koje kaplje voda.smeđom torbom punom pošte. Biljni miris. a onda pažljivo počinje ispisivati moje ime. Stoji na Karva Chauthu. Izvlači komad papira i stavlja vršak olovke u usta da ga ovlaži. mekane vrućine njezina trbuha dok se privijala uz mene. kada bi sunce prešlo preko naše zgrade. vratila sam se na balkon i čekala njegovu drugu isporuku. maše štapićima tamjana oko Devi Ma. zelena sapuna koji je Mataji u neomotanim blokovima kupovala za cijelu obitelj. kože blistave od bezimena. Držala sam stražu svakoga dana u tome tjednu. Pokušala sam zamisliti izraz u njezinim očima — je li to bila tuga. . Eno je. ali ono što sam ja čekala nikada nije stiglo. s crvenom i savršeno ravnom crtom sindhoora u kosi. a onda je odlučila protegnuti i na sljedeći. Tada bi mi u mislima proletjele slike Sandhyje. Zamišljala sam kako vježba glasnike i suglasnike. nisam mogla ništa pročitati onkraj svojega ispisana imena. zaključuje da potezi ne izgledaju dovoljno sigurni i ravni. I uz to. Gledam je kako izranja iz svoje kupke. sjećala sam se mjesečine u njezinoj kosi. ljubav ili smirenost na tome licu? No dok su se slova polagano oblikovala na papiru. pomalo uljast. trga grančicu hibiskusa s grma u dvorištu.

dokle god živim. „Njegova je brada bila ta kojoj nisam mogla odoljeti". Na neki način. Događaj koji je riješio dilemu bila je smrt Pajijeva idola. napisala je Šarmila u jednom sramotno prenapuhanom pismu koje mi je poslala zajedno s fotografijom svojega profesora. optuživala je isključivo Pajija. Biji je bila izvan sebe od bijesa. „Onoga čiju ste bradu ti i Šarmila naizmjence gladile kada bi došao odvesti Pajija na qawwali. za razliku od Pajijevih poznanika s qawwalija. količina stvari koje nikada." Naravno. Afsar je bio i mentor njezinih teza. da je. Paji i jest bio kriv za to. kao da se pokušavao sakriti iz stakala. dopustila da njezina mašta izvuče ono najbolje iz nje. napisala je Roopa (u izljevu emocija koje je ispalila iz Madrasa). Naše su vojne snage bile toliko loše pripremljene da su.SEDAMNAESTO POGLAVLJE Nakon Sandhyje mislila sam da nikada više neću biti u stanju podnijeti pogled na Delhi. napisala je Šarmila. Da se molio pet puta na dan i većinu svojega prihoda darovao džamiji. potičeš svoju kćer da se igra i jede s njima i zašto si sada iznenađen kada je jedan od njih odvede? Nikada ti to neću oprostiti. Ono što doista želim jeste da je Munshi oboji u narančasto kod mehndija. No to baš nije bilo praktično jer osim što je bio izabranik njezina srca. temeljeći svoje prigovore na razlici u godinama. očekivala sam zažarene. Munshi Afsar ne samo što je bio osamnaest godina stariji od nje. Dr. Ono što me na posljetku dovelo natrag bilo je još jedno vjenčanje. crvene oči fanatika i razvratni cerek poligamista. očito. „Svaki put kada sam ušla u njegov ured to me podsjetilo na bradu tetka Salmana iz Rawalpindija". godine. Kako se Šarmilin stav učvršćivao. „Ako neprestano dovodiš vukove u kuću. za svoju najgoru noćnu moru. Nije mogla odabrati neprikladnijeg muškarca. ovaj muškarac bio zadrti fundamentalist. Pazio je da nikada ne spomene činjenicu da je Munshi musliman. a lice mu se nekako povuklo iza naočala. dok živi. koju sam i ja željela pogladiti. Tijekom svoje prve godine na poslijediplomskom studiju. ali ispalo je da je dr. već dvije bivše supruge. nego je bio i musliman. Za sve. Onu bradu. jedna je stvar bila živjeti u skladu sa sekularnim svjetonazorom koji je godinama njegovao. Šarmila se zaljubila u jednog profesora na svojem fakultetu. ali sam bila previše prestrašena. dok nije došao dan u kojem joj je zabranio da se nastavi viđati s njim. suočene s . neće oprostiti Pajiju već je bila predugačka. da je zaklonjeno na nekom sjenovitom mjestu pokraj Crvene tvrđave imao tajno kućanstvo u kojemu nije držao samo jednu. to se događalo i s njegovim." Što se Pajija ticalo. Afsar prilično blaga izgleda. kao što je i tetak Salman običavao. Nehruova je vladavina bila pomračena već više od godine i pol. čak stidljiv. sve od ponižavajućeg napada Kineza iz 1962. a sasvim druga pridržavati se toga kada je u pitanju bila njegova vlastita kći. Roopa je. Osim što ću je sada milovati svojim usnama. Nakon Roopina opisa. Odbio je dati svoj blagoslov tome braku. dr. Bilo je čak i naznaka.

melodramatski doprinos.umjesto svjetovnog sprovoda za koji je zapovjedio da se organizira. HRM je iskoristio tu priliku da popljuje i premijerove sekularne ideje. „Dobro došli kući". ljuto se vara. Idealizam koji mu je blistao u očima sada je izblijedio. primijetila sam da se kreće polaganije i odmjerenije. Demonstriravši svoju moć. kako bi se Nehruova ideja sekularizma održala živom. rekao je ne samo meni već i Devu.Dev je želio otići u Nizamuddin. možda. uskoro će razjesti njegovo naslijeđe. svadbenom sariju. jednostavno bila sentimentalna reakcija. Odvezli smo se u Darya Ganj . neki od njih jednostavno pobjegli. činile su se iskrenima. a zamijenila ga je blagost koja ga je činila i starijim od njegovih šezdeset godina. Konačni je udar tek trebao doći . napadači su brzo proglasili primirje i otišli. religiozni su vode isforsirali složeno spaljivanje po cjelovitim hinduskim ritualima. ispunjeno tugom zbog prolaska indijskoga zlatnoga doba. brkovi uredno podrezani. zajedno s Biji. pojaviti na Sarmilinu vjenčanju. same demokracije. Cijelo se njezino tijelo činilo čvrstim i žilavim. Paji je obećao da će se. od kojeg mu je pukla aorta. obojio obraze rumenilom. toj nakaradi od svadbene ceremonije. Sedamdeset i koja Nehruova godina počela se vidjeti.rekla mi je da je toliko ljuta na Pajija da ga je prestala pratiti van. nitko da održi ideale u kojima je rođena ova zemlja. izgledao mi je nepromijenjen u odnosu na razdoblje od prije četiri godine. brada kao u pukovnika. možda tek drugi put u svojem životu. „Samo pričekaj nekoliko mjeseci i vidjet ćeš . Kada sam ugledala Pajija na željezničkom peronu.isti ti lešinari koji su se udružili uzdižući ga u visine. No kada je počeo hodati prema meni. Ako Paji misli da ću dati svoj blagoslov toj parodiji.velikom invazijom. Biji nas je sama čekala kod kuće . Nije preostao nitko da nas odvede u budućnost. No gotovo su nas istjerali iz dvorane kada su se Roopini blizanci Dilip i Shobha odlučili popeti na klupe . „Ne znam ni kako ću se suočiti sa susjedima. ne samo u crvenome. ali se predomislio kada je čuo da će doći i Roopa i odsjesti kod mojih roditelja. jer je sasjekla u korijenu prepucavanja oko toga hoće li se vjenčanje održati po hinduskoj ili muslimanskoj ceremoniji. kao da je izvodila tjelovježbu pripremajući se za bitku. Munshijeva je obitelj bojkotirala prigodu pa nije bilo jasno koga je pokušavala zadiviti. Izgledalo je da joj je bijes godio — oživio joj je oči zdravim sjajem. Poslao mi je dugačko. činilo se beskrajno dugačkim. Ili je to. Gotovo da sam poželjela da Dev ponovno pokuša dotaknuti stopala mojega oca — bilo bi lijepo vidjeti da ga netko još uvijek može uzbuditi i izbaciti iz takta. U prvom mjesecu te godine pretrpio je moždani udar. čini se da je i u Pajiju nešto umrlo." No pojavila se na vjenčanju. jer je vjerovao da je Kina prijatelj. Sa smrću njegova junaka. a njegove su riječi izgledale lišene ironije." Možda ga je to demoralizirano stanje uma navelo da pristane na Sarmilinu hindusko-muslimansku vezu. Paji je kasnije s nevjericom čitao u novinama kako opravdavaju Nehrua. zbog kraja nade i sreće i. Kosa mu je još uvijek bila crna. a u svibnju srčani udar. Munshi je predložio ideju da se vjenčanje održi na sudu — što je bila mudra ideja. a kamoli sa svojim prijateljicama. nego je imala i ruž na usnama. sat vremena dugo čekanje da s vjenčanjem završe parovi ispred nas. ojađeno pismo. Sama je „parodija" trajala samo nekoliko minuta.iz sudnice se pojavio čuvar da ih utiša. kao da razmišlja o nužnosti svakoga koraka. . iako nikada nije bio vojna osoba. možda.

„Hindi četrdeset i jedan posto. Na plaketi je bio ispisan njemu najdraži Nehruov citat. te očuvanje postojećih interesa. „Stare školske svjedodžbe — Roopine. ostaju mi samo te uspomene. moglo je biti i mnogo gore.čini se da moj novi zet nije previše religiozan. izbrisati. a Dev je otišao u Nizamuddin. Njegovo je veselje izblijedjelo i napravio je grimasu. posramljen sam. prije toliko mnogo godina." Pogledala sam prema kutiji s papirima.. ljubeći ih u čelo. rekao je i pričekao da mu Paji pruži dvije rupije napojnice. a ja sam se još uvijek sjećala radionice u Chandni Chowku.Bila su slatka ta dječica . pa sam otišla na kat. što je osjetio za doručkom. praznovjerje i izrabljivanje. Gdje je sada bila njegova antipatija." Ovoga se puta hihot pretvorio u otvoreni smijeh. tvoje i Sarmiline — poželim da sam bacio one iz Rawalpindija kada smo bježali iz njega. „Misliš li da će našega novog premijera. često sam ga osuđivao i želio ga. odlučio da engleski bude jezik na kojem će izrecitirati upamćeni tekst." Uzdahnuo je. to je Šarmilin uspjeh u sedmome razredu . Izgledalo je da je gotovo uvijek predstavljao slijepu reakciju. kao da traži neku pogrešku zbog koje bi mogao poništiti ugovor.tko bi pomislio da će dogurati tako daleko?" Zahihotao se. dodao je mrmljajući i klimnuo glavom. „Znam što misliš. nakon koje je dao potvrdu. rashladni uređaj. nisam imao pojma. Iako je bio početak kolovoza. zar ne? Pogledaj unuke koje ti je podarila. kamo smo ga Roopa i ja otpratile da ga dade ugravirati. nije radio. „Pretpostavljam da bih trebao biti zahvalan . Dan nakon vjenčanja. „Čestitam". Neobičan prizor onoga što se naziva religijom. toga Shastrija. „Proglašavam vas supružnicima". pa se okrenuo prema meni. prirodoslovni predmeti četrdeset posto. Meera. Šokiralo me da je čak i Paji uživao u njihovim nestašlucima. Sada kada ste sve otišle. kao da mu se vratilo nešto neprijatno. na moje iznenađenje.. Kada su se potpisali. Roopa je povela Biji i blizance u dućan. i vjeruj mi. u Indiji i drugdje. a onda Šarmili. Zatim je. Kada samo . dogmu i zadrtost. vjeruj mi." „Predivni su." „Ali i uspjela je. nakon što je inzistirao da postružem svoju utrobu? Na posljetku smo pozvani u malu odaju ispred koje smo čekali. a onda uzeo najgornji list papira.čak su uspjela Bijine usne izviti u osmijeh. nazivajući ih svojim sunašcima. Čula sam Pajija kako buči u svojem uredu. Službenik je uronio vršak svojega pera u bočicu s tintom prije no što ga je pružio najprije Munshiju. ispunio me užasom. procjenjujući naš status po odjeći koju smo imali na sebi. nakon što su Šarmila i Munshi otišli na svoj medeni mjesec u Kašmir. pa je morao početi ispočetka na novoj plaketi. Paji ga je otro posljednjim pokretom. zar ne? Znaš li kako me zovu? Paji Veliki. Stajala sam tamo bez riječi i činilo se da je na posljetku primijetio moj nenasmiješeni izraz lica. njegovi stavovi protiv rađanja djece? Kako se sada mogao tako ponašati. službenik je uzeo knjigu da pogleda što su napisali. „Uvijek sam mislio da će Roopa biti ona koja će uspjeti. Citat je bio toliko dugačak da je graver pri prvom pokušaju graviranja ostao bez slobodna prostora. Paji je poravnavao plaketu na zidu iza radnoga stola. zatekla sam se kod kuće sama s Pajijem. engleski trideset i osam posto. koja je otvorena ležala na Pajijevu stolu. ikada mučiti takvi osjećaji? Izgleda da mari samo za to da naš voljeni hindi gura niz grlo juga. Dopuštao im je da se penju po njemu i ljuljaju se na njegovu vratu." Ponovno je uzdahnuo.

" „Možda bih ga trebala dobiti napismeno od tebe." Pogledala sam u talaije na kojima smo običavali spavati Dev i ja. Ili. ." . Trebao mi je jedan trenutak da shvatim da joj je kosa gotovo potpuno sijeda . nema ni djece . Sandhyjina se prisutnost osjećala posvuda.. ja nikada -" . kaže da više to ne može". sigurno ćeš me počastiti tvojim dopuštenjem da se razmnažam?" „Znaš da nisam tako mislio. prije no što me potpuno shrva atmosfera u sobi. Na trenutak gotovo da sam uspjela osjetiti Sandhyju kako diše u kutu. a da ne naletim na njega. kako je prerano posijedio. a onda me privukla na prsa i počela plakati. kako se. rekla je Mataji. pa Hema. „Trebala bih i njega pozdraviti. Paji? Diplomirala sam na fakultetu. „Dan za danom Arya se dugo zadržava na poslu." „Na postaji. ali on se svake noći drži tvojega naputka. koja je dala Aryji priliku da se ponovno oženi. a oči su mu ponovno postale mliječne. Kada mu je Bog dao tu drugu priliku. ljutita. možda bi mi mogao potvrdu poslati poštom." Zašutio je i zagledao se u pod. a onda se okrenula i otišla. smotane i uredno prislonjene uza zid. snažna i slatka i klaustrofobična." Netremice sam zurila u svojega oca. pošalji je Devu... A sada. „Zašto bi želio vratiti vrijeme unatrag. sada u toj sobi spavamo Babuji i ja. Sada kada je prošlo vrijeme ručka. nisam li? Ne tako blistavo kao Šarmila. Iznenada sam morala izaći. a Hema gotovo nikada ne svrati. još bolje. Kada bi barem postojao način da vratim vrijeme unatrag." Lice joj je izgledalo nekako čudnovato smanjeno. kao da joj je netko iščupao sve zube. dovoljno snažna da te se ne može poljuljati. „Nakon svih tih godina. pa su joj obrazi upali.I gledaj. Zapanjeno me pogledala.. a ne Bog.vidiš kako sam besprijekorno čistom uspjela održati svoju maternicu. Vjerojatno je i Dev s njim.. trebao bi barem misliti na obitelj". „Ako ne zbog sebe. Voljela bih da i ja imam neko mjesto na koje mogu otići . „Gdje je Babiji?" upitala sam. Nisam željela ćekati da se Roopa vrati s Biji i blizancima pa sam odlučila otići u Nizamuddin. pa je njegova dužnost da nastavi ime Arora. Mataji je ležala na charpoyju u dvorištu i zurila u zid. žalila se Hema. kad sam ispunila sve tvoje uvjete. Ona je bila ta. ali sigurno si zadovoljan?" „Meera." Mataji je odmahnula glavom. gdje drugdje? Otkada je otišao u mirovinu.prestala ju je bojiti.. samo sjedi na klupi i promatra vlakove kako prolaze. tvrdoglavo odbijao ponovno oženiti. Bila je uza me kada sam slijedila Mataji u spavaću sobu. kao da sam strane kojega nije prepoznala. Meni se vjerojatno ne bi moglo vjerovati. mogla sam bez straha pozdraviti Mataji.negdje gdje bih mogla potrošiti vrijeme.pomislim koliko sam puta poželio da si bila sigurnija u sebe. Naravno. usprkos Matajinim pokušajima. odgovorila sam joj u pismu. Tijekom proteklih nekoliko godina dobivala sam od Heme djeliće informacija o njemu . „Najprije ti. „On je najstariji sin. Kada sam došla. tvoj se zet pobrinuo za to. pa Sandhya — nitko mi nije rekao da će biti tako teško.Arya više ne ulazi ovamo. Nisam ujutro otišla tamo s Devom jer nisam željela susresti Aryju (bio je to dan za izbjegavanje ljudi). tko je on da je odbije?" Sandhya.kako se bacio na posao u HRMu.

No niza naherenih kolibica više nije bilo. mogla sam se povući. izbrisati ono što se dogodilo. kao da mi želi pokazati da je još uvijek pristao. Noge su mi teške. bljesak nakita. Tamo leži moja sestra. „Zdravo. koji je sigurno još uvjek u posjetu bratu ili da sama odem u Darya Ganj.Babuji nije bio na željezničkom peronu — čuvar mi je rekao da drijema unutra.posegnuti za njim i privesti ga u stvarnost. Razmišljam o razgovoru koji sam urpavo obavila s Pajijem .pitala sam se je li smeđe-bijela krava još negdje u blizini. prizor koji će me tamo dočekati? Nije li bilo stotinu različitih koincidencija koje su se morale posložiti kako bih se probila kroz zid baš u pravom trenutku? Da sam ostala s Mataji deset minuta dulje ili pronašla Babujija budnoga. ruku podignutih iznad glave. guste i pune cvjetova nakon srpnja bogata kišom. Bio je tamo. Zatekla sam samu sebe kako koračam niz cestu. Kao da sam se vratila na mjesto zločina. a nije bilo ni prodavača voća i povrća. osvijetljena tijela. Napravim još jedan korak i pojavljuje se sari . dok mu je sunce natapalo kosu. Možda ćemo čak moći nastaviti od trenutka u kojem smo otišli. kao ni prodavaonice metalnih dijelova . možda će nam Salim Fazi dopustiti da se ponovno poslužimo njegovim pločicama. a strah mi je preplavio mozak. da sve mogućnosti još uvijek postoje. bih li pobjegla? Maknula sam granu bugenvilije s vidnoga polja i zbog nekog razloga pomislila na posljednji put kada sam bila ovdje. tijela zmijoliko protegnutog u travi ispred Deva. shvaćam zamku u koju sam dolutala — želim se okrenuti. odnekuda iz podsvijesti. Čak i tada. Prije no što sam shvatila kamo idem. U daljini je blijedo blistala kupola grobnice Salima Fazla." Sjela je i . grešni rub podiže se na povjetarcu. pokrivena mahovinom. slobodna sam. Čak i prije no što je sari polegnuo po zemlji da otkrije lik koji pokriva. zadržati misao u svojoj glavi i nestati. koračaju same. potiho zakoračiti unatrag kroz gustiš. stajao ispred jednog aluka. obična i turobna? Jesam li prizvala. rekla je kao da je sve u redu. koji mi je Hema jednom pokušala objasniti. ja znam što ću ugledati. ali moje tijelo ne surađuje. Je li to bila sudbina koja me odvukla tamo ili samo nostalgija. Komad tla koji sam običavala prelaziti prateći Deva i Roopu prije toliko mnogo godina još je uvijek bio prazan. da se možemo razmnožavati. a on se okrenuo u poluprofil. Razmišljala sam bih li se vratila u kuću i pričekala Deva. Roopa me prva ugledala. za koji se moja pozivnica izgubila u pošti. prema kiosku sa skuterima. Odlučila sam da ga ne budim.više me ne ljuti. krenuti dalje od toga trenutka. a ja sam došla ovamo i slučajno naletjela na Deva. klizeći kroz grmlje poput nekog duha koji živi u bilju.njegov žuti. a onda i drugi. Tamo su bile koze koje su rovale po hrpama smeća . kolonija koja je tamo trebala biti podignuta nestala je u kompliciranom sporu zbog struje.sada su tu stajale solidne građevine čvrstih nadstrešnica i obojanih natpisa. Pogledala sam u njegovo lice. reći mu da napokon možemo likovati. „Biji je odvela djecu kući. No umjesto toga krenula sam naprijed. Iznenada sam znala što moram učiniti . najprije jedan korak. Dev ne gleda u mene. kao da je to bilo nešto tako nevino kao piknik. Slijedim njegov pogled i vidim boju podno njegovih nogu — tkanina sklupčana u travi. Meera". probijala sam se kroz grmove bugenvilije. kao da sam pogledala kroz pogrešnu stranu teleskopa i vidjela svoj život nakon što sam ga proživjela. Prekasno. Podijelit ću s Devom novosti o tome oslobođenju.

suhih usana. točno trebala misliti o tome. u njemu je vladao potpuni nered . bijelom svjetlošću da mi se Roopa sklanjala s puta svaki put kada bi vidjela da dolazim u njezinu smjeru.mirno me pogledala u oči. Pomisli samo na sve te prazne sobe u kući. Dobro je što si došla. sada kada ste sve tri otišle. Bi li to mogla biti nekakva Devova zavjera." Prije no što je Dev mogao započeti sa sipanjem isprika. možda netko kao što je tvoj suprug. Ovaj prijestup sigurno nije bio ozbiljniji od imena koja je u klupu urezao Dev. Dev me." Na trenutak sam pokušala istjerati obamrlost iz svojih usana. Ja sam ostala. Jednostavno na svoj dvadeset i sedmi rođendan kreni od početka. ako ikada više vidim vas dvoje zajedno. nepojedenu rižu kraj njega. Bijes koji mi je došao u grlo i ugrijao mi usne. gorućega čela od tifusa koji je bjesnio u njemu. ali Paji nije gubio vrijeme nagovarajući me da ostanem. pokušao umiriti. „Meera". Procvao je na mojem licu takvom blistavom. dok sam istiskivala ledenu vodu iz rupčića i polagala ih na Devovo čelo. Kakav bi bolji dar mogli poželjeti stari roditelji nego da jedna od tih soba ponovno dobije stanarku?" Počeo je nabrajati sve poslove u izdavaštvu koji su moji ako samo kažem jednu riječ. onda. „Znaš da sam se zakleo da više neću pokušavati utjecati na svoje kćeri. žohari su trčkarali među tanjurima i čašama. Roopa? O pogledu na tebe i Deva koji se ovako skrivate? Možda ja nisam dovoljno bistra. Kada sam ušla u stan. odjeća i papiri ležali su posvuda. mrmljao je jednoga poslijepodneva u deliriju. „Čak i budala može vidjeti da ništa nismo učinili." Iznenadilo me koliko mi je moj bijes olakšao odluku. „Nisam mogao pronaći žarulje. „Što bih. „Možeš čak isprobavati svakoga dana novi posao dok ne nađeš onaj pravi. kako bih pokupila svoje stvari i napustila Deva. ispijeno lice. ja sam odmarširala. S vremenom se istanji čak i najtvrđa. Kupila sam povratnu kartu do Bombaya.smeće na podu. Ne pretvaraj ovo u nešto veće od onoga što jest. Cijele je večeri u meni rastao bijes. vratila se u Madras tjedan dana ranije no što je planirala. . ali nakon uvredljivo kratkog razdoblja odustao je i vratio se u Bombay. U danima i noćima koje su uslijedile. u međuvremenu. Dev je bio u spavaćoj sobi. ali osjećam da mi je dužnost da ovo kažem. No na peronu Bombay Centrala nije bilo Deva. najžilavija tkanina — dođe trenutak kada se više ne da pokrpati i mora se zamijeniti. samouvjereni poput gostiju u hotelskom predvorju. i osjetila bih se krivom. Sljedeće je noći spakirala torbe i u zoru je više nije bilo. možda bi mi netko trebao pomoći. Tada se u meni podignuo nekakav nepoznati bijes. možda ne bih trebala podizati previše buke zbog onoga čemu sam svjedočila. Biji je bila užasnuta i pokušavala me omekšati i navesti da se vratim. Svaki put kada sam ga brisala nakon što sam ga oprala spužvom. Sjela sam u taksi ljuteći se na njega jer je ignorirao moj telegram (u kojem sam otkrila samo detalje o svojem dolasku). što kažeš na to? Obećavam ti. kroz moju su glavu prolazile uvijek iste misli. Možda je bila u pravu. reći ću Ravinderu — neka on bude taj koji će donositi zaključke o vašim susretima. je li providio moje namjere i namjerno se zarazio? Tada bih se zagledala u njegovo poharano tijelo. otvorenih očiju." Trebalo mu je mnogo vremena da povrati snagu i trebao me na svakome koraku toga puta. nesposobna da se vratim natrag svojem propalom eksperimentu glumljenja savjesne supruge. Roppa.

a onda sam se opet osjetila posramljenom. Katkad sam. NE BUDI GLUPA. okrenuvši glavu od mene. Mislim: to smo mogli biti Meera i ja. spustila sam na pod manji kovčeg iz njegova skloništa navrh ormara i počela u njega trpati preostalu odjeću.ta navala očinskih osjećaja koje je iznenada otkrio u sebi? Isto se tako možeš dati lisičinama zaključati za nogu kreveta. kada sam ga pomilovala. Bila su tu i tri uskličnika. Slaže se da bismo trebali imati dijete". njegov obraz. samo da sam bio hrabriji. Znala sam da bih trebala pričekati." Pismo. lebdeći na kraju papira. Vidjela bih ga kako juri između autobusa i trči niz cestu. Jednoga dana. kao da je. gonjen Pajijevim bijesom. Iste sam se te noći pomaknula na Devovu stranu kreveta. „Zar ne vidiš što taj čovjek radi . nije postiglo željeni učinak . SPASI SE. Svaki put kada sam prošla križanje kraj Nana Chowka. PAŽLJIVO RAZMISLI. rekao je. . samo da sam imao više samopouzdanja. izgubljena u svojim razmišljanjima. Pogriješila sam i pisala mu o Devovoj ponudi da postanemo roditelji. „Nemoj me napustiti . pjevušeći „Spavaj. Ako ništa drugo. još nije poprimio prijašnju punoću. samo po sebi. Kao i obično. pazila sam da se ni na što ne obvežem. pitala sam se pretvara li se. samo što sam ovoga puta zamišljala da i ja trčim s njim.toliko je dugo čekao i pobjeda je bila tako izludujuće nadohvat ruke. pisalo je u njemu. dio mene uvijek se pitao mota li se tuda još uvijek onaj bezimeni mladić koji me uhodio. Njegova se šaka još uvijek činila krhkom kada sam je primila u svoju. No ono što me uhvatilo na spavanju bio je telegram koji je stigao dan kasnije. kada je Dev ponovno počeo izlaziti iz kuće. „Spasila si mi život". da se potpuno oporavio od Nehruove smrti. nisam mogla razlučiti. uspio u rekordnom vremenu prevaliti pola države. bilo je ohrabrujuće primijetiti da je zadobio svoju staru žestinu.već sam naučila da automatski zanemarim sve što bi Paji napisao. Otkrio je kovčeg u koji sam potajno pakirala svoje sarije. Čak i kada je počeo predlagati da imamo dijete. kada vidim bebu koju u kolicima guraju njezini roditelji. pa sam se morala vraćati autobusom. Odgovor je stigao već toga petka iz Delhija. Paji je bio taj koji je učvrstio moju odluku. ako mu se misliš podčiniti zatrudnjevši s njim. osjetim se toliko krivim. Jedne sam ga večeri pronašla kako sjedi na podu spavaće sobe i tiho plače. Odlazila sam na dugačke šetnje gradom da pročistim misli. mala princezo" i druge Saigalove uspavanke ." Svake se večeri upuštao u te samooptužbe. Gotovo da sam ga žalila .sebi za ljubav ili meni. „Paji mi je upravo poslao telegram." Ništa nisam obećala Devu. Njegova su pisma postala sve uznemirenija kada sam ga izvijestila o odgodi svojega povratka. No pogled na moju četkicu za zube koja je u kupaonici stajala kraj Devove naveo me da izgubim odlučnost i prije no što se vratio kući raspakirala sam sve stvari. rekla sam. koja su se tu nekako stvorila nakon riječi PAJI. „Katkad. izvlačeći ih s njihova skrivena mjesta pod krevetom.svaki put kada sa ga pratila do zahoda. ali uskličnici su mi još uvijek bljeskali u mislima.bez tebe bih bio mrtav. hodala cijelim putem do Colabe ili Worlija.

TREĆl DIO .

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Uvijek sam te zamišljala kako se rađaš iz Sunca, kada nebo proguta zvijezde, kada Usha počne bojiti zoru, kada su orlovi još jedanput upregnuti u zvjezdane kočije, a bogovi se počeli komešati. Nebo će se otvoriti i na zemlju poslati slap sunčevih zraka. Sam će Višnu kliznuti dolje, poput filmske zvijezde optočene zlatom, noseći te na svojim mišićavim rukama. Iako, mogao bi stići i u okrilju Mjeseca. Sa Sivom, a ne Višnuom, koji će te donijeti na ovaj svijet. Tvoje su oči sklopljene, disanje ujednačeno, plava mrlja sa Šivina vrata odražava se i na tvojemu, poput broša. U moje će te krilo prenijeti Mjesečeve zrake, a ne Sunčeve. Otvorit ćeš oči i zagledati se u treperenje udaljenih zvijezda. Ono što sam sa sigurnošću znala jest da ćeš biti lijep. Tvoji udovi mesnati i debeljuškasti kao u Glaxove bebe, tvoji obrazi rumeni kao u djece koja se smješkaju s kalendara na zidu. Pritisnut ću svoje usne na tvoja usta, tvoje oči, tvoj nos, na svaki savršeno oblikovani prst tvoje ruke. Nije se dogodilo na taj način, Ašvine. Bistri se dan pretvorio u sumrak prije no što si pristao da se rodiš. Satima sam stenjala i trudila se; nije bilo nikakvih zlatnih kočija da te spuste s neba. Umjesto lepeta orlovih krila čula se kroz prozor bombajske bolnice grmljavina kamiona. I nisi bio nimalo nalik djeci s fotografija na kalendaru. Kada te sestra prvi put položila na moj trbuh, osjetila sam da je počinjena neka pogreška. Nos ti je bio previše spljošten, oči i usta potpuno pogrešni, poput crta nestrpljivo izrezanih iz neke povrtnice koja je predugo držana na zraku. Mrlje nečega bijeloga držale su se poput sira za tvoju naboranu kožu. Jesu li te izvukli prerano, pitala sam se, je li to ono, oko čega sam se toliko trudila? Gdje je onaj uredno umotani zamotuljak koji sam očekivala da će mi spustiti u naručje? Ležala sam iscrpljena na krevetu, promatrajući Šivu i Višnua kako blijede na zidu. Boljela me svaka stanica tijela, svaki mi je mišić bio potrošen. Iščekivanje je potpuno isparilo, preostao je rad koji se protezao i dalje. Ležiš tako bespomoćan i potrebit na mojem trbuhu, izdužene glave, nepristojno naoteklih mošnji. Što ako te ne budem mogla odjenuti, ako te ne budem mogla nahraniti, ako ne budem mogla podnijeti da te položim na svoja prsa? U mojem su me očaju preplavili valovi krivnje, hladni i bodljikavi. Kakva sam ja to bila majka kad sam te osporavala, ljubavi moja? Kako sam ti mogla uskratiti svoje mlijeko? Nako svega što sam već izgubila, što ako izgubim i tebe — ne bi li to bilo upravo ono što sam zaslužila? Tada sam to osjetila prvi put. Otkucaje tvojega srca, ali samo na sekundu. Jesam li to umislila? Sklopila sam oči i zamislila sebe kao divovski znanstveni instrument koji bestrasno istražuje tvoju prisutnost. Zadržavam dah i evo ga, udaljen i opet poput malene žabice, otkucaji srca kroz tvoje grudi.

Odjednom me poplavljuje euforija. Osjećam se lucidnom, osjećam kako lebdim, osjećam da sam i ja rođena dok raste i nosi me preko ruba. Kao da letim kroz zrak, kao da licem zaranjam u vodopad, tvoje obličje treperi u bazenu ispod mene. Shvaćam koliko sam pogriješila razmišljajući o tvojim manama - koža ti je bila blistava, nos savršene veličine, tvoje čvrsto sklopljene oči govorile su mi o razdražljivosti koju si osjetio u sebi. Željela sam te na glas zazvati po tvojem imenu, izviknuti i svoju ljubav, željela sam zaroniti u tvoj lik i ponovno ga stvoriti u milijunu blistavih kapi. Taj je osjećaj nestao jednako brzo kako se i pojavio. Počeo si plakati i tvoje je tijelo na mojem trbuhu iznenada jako otežalo. Došla je sestra i uzela te. „Sigurno ne možete dočekati da ga nahranite", rekla je. Ležala sam budna dok si ti spavao u svojoj kolijevci. Zidovi koji su me okruživali podsjećali su me na negdje nekakvu drugu zelenu sobu. Pokušala sam raščistiti misli, pogledati onkraj krpica boje koje su se ljuštile sa stropa, sve do zvjezdana neba iza njega. Negdje na tome nebu nalazili su se blizanci Ašvin. Biji nam ih je običavala pokazivati dok smo s naše terase zurili u bistre noći Rawalpindija. Nisu bili predaleko od Rohinija, zviježđa po kojemu je majka dobila ime. Ašvini su uvijek bili zajedno, rekla nam je, povezani vezom koja se nije mogla prekinuti. Pružali su svjetlost i energiju svim tijelima u svemiru, čak i onima najudaljenijima. Nije bilo važno ako ste mogli vidjeti samo jednoga, jer je drugi ipak uvijek bio tamo. Prisutnost onoga skrivenoga očitovala se kroz blistavost njegova brata blizanca. Ležala sam u krevetu, bila sam predaleko a da bi me čuli, i po prvi sam put šapnula tvoje ime. Dev nas je odvezao kući u taksiju tri dana nakon što si se rodio. Iako je bilo tek poslijepodne, vidjela sam da je popio nekoliko čašica. U mjesecima nakon što se oporavio od tifusa vratila mu se snaga, a i žeđ. Kao i obično, nakon što bi malo popio grgljao bi s Listerineom - jesi li i ti mogao namirisati alkohol u njegovu dahu? Kada smo stigli do naše zgrade, nevoljko sam te predala. No stubište se dizalo ispred mene, izazivajući me da ga svladam s tobom u naručju. Rekla sam si da je Dev samo supijan, a ne dovoljno pijan da te ispusti na pod. Mirisao mu dah po Listerineu ili ne, još uvijek je bio tvoj otac. Primio te jednom rukom i navalio uza stube obnovljena samopouzdanja, preskačući po dvije odjednom. Osjećala sam se čudno, bila sam dezorijentirana, kao da sam neko nepoznato tijelo vukla prema nepoznatome katu. Dev je izašao iz stana bez košulje na sebi i na vratima mi uručio balon. Na gramofon je stavio pjesmu „Kuća od bambusa", jedinu koju je posjedovao na engleskome. Andy Wiliams pjevao je o podovima i zidovima i krovu od bambusa, a Dev je pjevao s njim. Dev je počeo plesati twist. Pokazivao je prema stropu, zidovima i, pri okretu prema podu pjevao stihove na punjabskome engleskom, prevodeći neke od riječi. Glas mu je bio dubok i zvučan, potpuno neprikladan za tu melodiju. Nemoj ga trošiti na tu bezveznu pjesmu, željela sam mu reći, nemoj vrijeđati glas ugođen za Saigala, za pjesme kao što je „Upali vatru u svojem srcu". Onda sam počela pratiti pogledom njegove kukove koji su se uvijali s jedne strane na drugu, njegove cipele koje su se bijesno okretale na podu, zmiju na njegovim prsima, ponovno crnu i blistavu, i

izgubila sam tijek svojih misli. Nesigurno sam se njihala s balonom u ruci i pitala se bih li i ja, u tom svojem novome tijelu, mogla plesati. Devove su oči bile čvrsto sklopljene u koncentraciji. Je li pokušavao isključiti sve osim glazbe dok je plesao? Ili je iza tih sklopljenih kapaka promatrao neki prizor? Prizor nas troje, sretnih, zaštićenih, okruženih kućom od bambusa koju će izgraditi. Pitala sam se je li bambus dobar materijal za gradnju, bi li takva kuća bila izdržljiva. Možda sam trebala pozornije slušati riječi - možda se o tome radilo u pjesmi. Dev me povukao za ruke i plešući me odveo u spavaću sobu. Uzeo je balon iz moje ruke i zavezao ga za tvoj krevetić. Baloni su se uzdizali s vrpci zavezanih po okviru kreveta, poskakujući gore-dolje na povjetarcu stropnog ventilatora. Izgledali su kao da poskakuju s Devom u ritmu glazbe. Ponovno me uzeo za ruke i odveo me do kreveta. Dva balona, jedan crveni i jedan plavi, lebdjeli su svaki na svojem kraju uzglavlja. Nisam željela leći. Ako to učinim, osjećaji koje sam pokušavala potisnuti mogli bi izroniti na površinu. Osjećala sam mučninu i nesigurnost, ali osjećala sam i sve veću nervozu, koja me poput peperminta peckala u grlu. Kroz te su me osjećaje nježno probadali grčevi očaja. Željela sam vjerovati da je to bio novi početak. Ali prošlost se nije moglo skriti, navirala je iz svakoga kuta mojih misli. „Tek sam došla kući", rekla sam. „Ima tisuću stvari za učiniti, provjeriti kako je beba." Zatim sam primijetila da glazba još uvijek svira, a Devove su usne dodirivale moje. Listerine se počeo gubiti iz njegova daha. Dopustila sam da me poljubi, osjetila sam se krivom i nespretno sam mu uzvratila poljubac. Dev je ljubio moje lice u ritmu stihova. Usne su mu klizile niz moj vrat. Pokušala sam mu zadržati glavu prije no što uspije otputovati niže, ali on se izmaknuo. „Vrata od bambusa", rekao je dok je trljao lice o moju bluzu, a onda je povukao zubima. Pogledala sam u njegovu glavu. Uvijek je bila lijepa s kosom, gustom i crnom, ali sada se začetak ćelava mjesta počeo širiti. Vidjela sam vrh njegova nosa, jedva vidljivog između mojih grudi. Njegove su se usne pritisnule o mene kroz materijal bluze. Zamišljala sam kako ostavljaju trag, crven od ruža za usne, kao prvi put kad sam ih ugledala. Prije koliko je vremena to bilo? Oni dani kada je začešljavao obrve i oblikovao ih u ravnu crtu. Nanosio vazelin na kosu i pokrivao je kapom kako bi ostala na mjestu. Sjećala sam se svijetlih, cvjetnih košulja s nezakopčanim gornjim pucetima kako bi kroz prorez izvirio nag. Uske hlače koje su ovijale njegove noge poput uskih cijevi. Tada je sve u vezi s Devom bilo tako uzbudljivo. Kako mi se sada činilo apsurdnim da sam bila toliko zatravljena, poput kokoši kojoj je svu pozornost privukla boja i sjaj. Ponovno sam pogledala u Devovo ćelavo mjesto i pitala se koliko će vremena proći prije no što zauzme cijelu njegovu glavu. Pjesma je završila. Dev je otro znoj sa svojih prsa o moj trbuh i osjećala sam kako se ukrućuje uz moju nogu. Zgrabila sam njegovu glavu među ruke kao da ću ga poljubiti, a onda je odgurnula od sebe. Pogledao je gore, zapanjen mojom grubošću. Izraz lica bio mi je neutralan, iako sam i ja bila iznenađena. „Liječnik je rekao šest tjedana, zar se ne sjećaš?" Prigrnula sam bluzu o prsa. „Da samo znaš kako se loše osjećam."

Piće mu je počelo nabirati lice. Ispod hrabrosti vidjela sam nadu (ili je to bio strah?) koju je pokušao sakriti. „Samo sam te milovao. Ponovno se osjećam tako dobro, kao da sam dobio drugu priliku." Poljubio me u ruku. „Možda je tifus najbolja stvar koja mi se ikada dogodila. Sve te godine, a sada to svjetlo u našem životu." „Sve te godine", ponovila sam. „Da se rodio nakon što smo se vjenčali, sada bi mu bilo devet godina." Iznenadila me moja mržnja. Pozorno sam promatrala Devove oči da se uvjerim da razumije, da su moje riječi ubile nadu u njima. Ako će biti pomirenja, ja ću biti ta koja će pružiti ruku, i to po mojim uvjetima. Iz susjedne se sobe začuo zvuk igle koja struže po gramofonskoj ploči. Sada kada je pjesma završila, s nekoga se radija na nekom drugom katu začula udaljena, tiha glazba. Ne Saigal, već jedan od onih mladih nada, primijetila sam. „To nije bila moja krivnja", rekao je Dev. Zakopao je lice u moje grudi, kao da govori izravno mojem srcu. „Nadoknadit ću ti to. Učinit ću što god želiš." Mogu li mu vjerovati? Ima li u njegovim riječima dovoljno žara da izjednače svu onu težinu stvari koje sam proživjela tijekom godina? Podignuo je glavu i vidjela sam da su mu oči vlažne. „Sada kada je Munna ovdje, vidjet ćeš. Bit ću nova osoba svi ćemo biti novi — imat ćemo novi život." Omotao je moje ruke oko svoje glave i jecao u moja prsa. Pogledala sam prema gore. Ventilator je slao hladan zrak u mojem smjeru. Balon se oslobodio i visio ispod stropa, nadomak oštrih lopatica koje su se okretale. Promatrala sam kako uzica balona vijori u zraku poput repa rasplesane zmije. Zamislila sam kako se uzica zapleće u ventilator i povlači za sobom balon koji trga lopatice. Komadići balona padaju na tlo poput kiše, a Dev uzbunjeno gleda prema gore. Budiš se u plaču i ja trčim do tvojega krevetića. Ali svaki put kada se uzica dovoljno primakne ventilatoru da je zahvate sječiva, balon odlebdi. Sjedim na krevetu s Devom u svojem naručju, promatrajući kako balon poskakuje i lupka o strop, ali se ne primiče nimalo bliže kako bi mogao biti uništen. A tada sam polagano, oprezno, potpala pod tvoju čaroliju. Svaku sam se noć odazivala tvojim tihim prizivanjima, dok si me privlačio svojem krevetiću da se divim tvojem licu. Promatrala sam niz magičnih trikova koje si izvodio — koža koja je sjala na mjesečini, brada koja se čudesno pojavila preko noći, glava koja je promijenila veličinu i postala proporcionalna s tvojim udovima. Katkad sam osjetila jaku znatiželju prema tebi, kakvu bi pokazalo dijete za novog ljubimca ili igračku. Virila sam u tvoje uši i nosnice, brojila prste na tvojim rukama i nogama. Ljuljala sam te u svojem naručju poput lutke, da vidim hoće li ti se oči otvoriti i opet sklopiti. Euforija iz bolnice vratila se svaki put kada sam osjetila kako usnama povlačiš moju bradavicu. Osjećaj kapanja, osjećaj da će me tvoja prisutnost prenijeti na neko drugo mjesto. Katkad si otvorio oči dok si sisao i zurio u mene razboritošću (ili je to bila pohota?) mudra starca. Dok si nakon toga spavao, na usnama su ti lebdjeli tajnoviti osmjesi, kao da znaš da si me podredio svojoj volji. Izgubila sam sebe u tim osmjesima, u tim izrazima veselja i tuge i srdžbe koji bi prešli preko tvojega lica. Raspoloženje mi se počelo uravnotežavati, moja je turobnost nestala, ubodi očaja

nestali su. Ono što se pojavilo iz sjena tih noći bila je privrženost koju gotovo da nisam mogla podnijeti. Otkuda je izvirala ta ljubav? Je li to bila samo obična biologija? Veza koju sam osjećala jer si bio moje dijete, ujedinjenost koju sam iskusila kada je tvoje tijelo dotaknulo moje? Svaki put kada si se uspeo na mene nesputano istražujući, divila sam se kako nešto toliko raskalašeno može biti toliko čisto. Katkad sam zamišljala da si ponovno dio mene, kao da se pupčana vrpca obnovila da nas još jedanput ujedini. Osjetila sam tvoje ruke i noge kako se tople pripijaju uz moju kožu i sanjarila o tome kako te čuvam u svojem tobolcu i gledam kako rasteš. Moja bi utroba bila tvoje igralište, moje grudi tvoj krevet, ponudila bih ti dojku kada bi bio gladan i služila se njome kao tvojim jastukom kada bi spavao. Ujutro bih čekala da vidim kako se smiješiš - kada podigneš glavu, iz mojega bi tijela sinulo sunce. Ili je moja strast potjecala od saznanja da ću barem jednom biti najvažnija u nečijem životu? Možda su me Paji i Biji voljeli, možda me i Dev volio. Ali kada su oni u pitanju, nikada neću moći biti prva, više su marili za Roopu. Ti ćeš biti zvijezda koja će ponovno stvoriti moj svemir, svjetlo koje mi je obećano prije toliko mnogo godina. Čim naučiš voljeti, ja ću biti ona koju ćeš voljeti najviše. Probudio si u meni još nešto - samouvjerenost koju su prigušile i oslabile godine mojega braka. Nije samo ponos bio ono što sam osjećala jer sam te stvorila, već i moć. Svaki put kada si sisao postala sam moćna, nepobjediva, kao Amazonka koja te puni snagom. S tobom na svojim prsima bili smo dvočlana ekipa, spremni da se suočimo sa svijetom. Sigurno je solidarnost bila ta zbog koje moje misli više nisu pripadale meni. Kad god sam neku misao uputila sebi, umjesto toga pojavila se misao upućena tebi. Bilo je jedino prirodno da sam počela obraćati manje pozornosti na Deva. Neizglačana košulja zbog pelena koje sam morala oprati. Riža koja nije bila svježe pripremljena, kruh umjesto chappatija, jer se ti nisi dobro osjećao. Noć provedena leđima okrenuta Devu kako bih mogla provjeravati treba li te nahraniti. Dan za danom udaljavala sam se od svoje stare rutine obavljanja kućanskih poslova. Dev je sve to dobrohotno prihvaćao, ugađajući mi kao nikada ranije. Kada nisam skuhala večeru, donio je vruće pakode s lukom umotane u novinski papir, s dvije vrste chutneya. Kada sam bila loše raspoložena, odobrovoljavao me sokom od kokosovih oraha ili iscijeđenih naranči (jednom čak i od manga!). Jednoga dana pripremio je curry od piletine, koji mi je obojio zube u žuto zbog mnogo kurkume koju je dodao. Noću te uzimao iz krevetića i polagao te između nas u krevet. Volio se igrati tvojim udovima, pomicati ih kao da su pokretni dijelovi robota. Nije mi palo na pamet da ću se za tvoju naklonost natjecati s tvojim ocem. Sada, kada ga gledam kako te ljubi u nos ili ti noću pjeva uspavanku, u svojem srcu osjećam prve ubode ljubomore. Četvrtkom je nanosio pepeo iz svoje pooje tebi na obrvu, a onda ti nad glavom šaptao posebne blagoslove Sai Babe i Ganeša. Možda će se isplatiti da te dijelim, možda ćemo doista postati obitelj od tri člana u našoj vlastitoj kuć*! od bambusa, tješila sam se. No, ipak, svaki put kada te je držao na rukama, pazila sam da te nakon toga privučem na svoja prsa kako bih te podsjetila tko te i kako hrani.

Zadivilo me Devovo obećanje da neće piti. Prikupio je sve boce indijskoga whiskeya (s imenaima poput „Diplomat" i „Aristocrat"), kao i voćne koktele jarkih boja koje je kupio u Auntie'su. Čak je upecao i izvukao na svjetlo dana i pola litre džina koju je skrivao iza sofe. Sve je boce smjestio u praznu, kartonsku kutiju koju je odložio na najvišu policu u kupaonici. „Novi početak, za Munnu", objavio je. „I za tebe." To nije potrajalo. Dok te ljubio jedne večeri, namirisala sam Listerine u njegovu dahu. Možda je samo grgljao s njim, pokušavala sam si govoriti, ali izgledalo je da nakon te večeri sve češće grglja. Kada sam ga izravno upitala pije li, spustio je kartonsku kutiju na pod i pokazao mi da su boce još uvijek pune. „Jednostavno volim da mi dah bude svjež." Naravno, kada se moja sumnja probudila, nije više mogao dugo skrivati svoju ovisnost. U njegovu sam džepu pronašla praznu pljosku, primijetila sam da jedna neoprana čaša kraj sudopera vonja na alkohol. Jedne sam se noći iskrala van kada je mislio da sam u krevetu i ulovila sam ga kako u kuhinji nalijeva u čašu iz velike boce s fluorescentno zelenom tekućinom boje limete. Nismo razmijenili nijednu riječ. Pogledao je u mene, zastao, a onda spustio pogled i nastavio lijevati. Prvi put kada sam s tobom na rukama izašla iz stana, gospođa Azmi s kata ispod nas zastala je da ti se divi na stubama. „Sve te godine u kojima smo samo izmjenjivale pozdrave — kako predivnu bebu imate." Nije se radilo samo o njoj, već nam se predstavila, lica nepokrivenog velom, cijela zgrada. Dr. Kagawalla ponudio mi je ime jednog pedijatra, a gospođa Karmali i gospođa Hamid pozvale su nas na čaj. Hissainovi, s trećega kata, obećali su sinovljev stari tricikl za trenutak kada budeš dovoljno velik da možeš okretati pedale. U zgradu se uselila i druga hinduska obitelj, u stan s druge strane hodnika. Gospodin Dugal, čija je kosa prerano posijedjela, gledao te velikim, tužnim očima, dok te njegova supruga tapkala po glavi. „Tako su dragi, barem u toj dobi, podsjećaju me na moju Pinky tijekom prvih nekoliko tjedana", rekla je gospođa Dugal. Gurnula je kćer prema naprijed. „Reci teti koliko ti je godina." Pinky se nasmiješila i raširila svoje debele obraze, ali ništa nije rekla. „Ima tri godine, ali recitira 'Jack and Jill' tako dobro da biste se mogli zakleti da joj je deset godina." Kad god me srela nakon toga, gospoda Dugal je pokušavala navesti svoju kćer da izrecitira pjesmicu, ali bez uspjeha. Na tvojem rođenju nije mi čestitala samo zgrada u kojoj smo stanovali, nego i cijeli tardeo. Ulični prodavači mahali su s pločnika dok smo prolazili - žena od koje kupujem povrće čak je naučila tvoje ime. „Mali Baba", tepali su dućandžije i pokušavali omotati tvoje nekoordinirane prste oko slatkiša iako si bio premlad da ih držiš, a još manje pojedeš. Nakon što si stigao kući, Paji je poslao poštom petsto i jedan rupi. „Kakve si sretne novosti donijela", napisao je. „Sada kad si me i ti učinila djedom, ostalo je još samo Sarmili da obavi tu dužnost." U pismima, kao ni u telegramu koji je poslao, nije bilo ni traga poruzi. „Kada dovodiš Ašvina u Delhi?" Pitao je umjesto toga. Ne dok ti ne naplatim za sve, gotovo sam mu otpisala. Možda je njegov osjećaj krivnje otvorio branu njegove velikodušnosti, možda Paji ipak nije zaboravio na telegram. Druga poštanska novčana uplatnica stigla je

magično se pojavljujući da te preuzme od Deva kad god se pojavio da te podigne na svoj nespretni način. rekao je Dev kada sam mu se potužila. a ne ljubomorna što si možemo priuštiti nekoga da se tako dobro brine o Munni. Dva puta sam s tobom odjurila liječniku . „Znam da ste novopečena majka. rekla mi je da se petnaest od svojih dvadeset i pet godina brinula za djecu u svojoj obitelji. Čista. Nije voljela da je promatram dok te prala ili ti mijenjala odjeću i često je odlazila s tobom u drugu sobu kada bih ti se ja približila. Kroz našu je kuću prošla povorka ayaha. „Vi memsahib uvijek mislite da možete izaći na kraj sa svojim bebama. da ti kupimo kolica.tjedan dana kasnije. zajedno s dva dječja odjeka koja je poslao Paji. Maria je najdulje potrajala. naglasila je drugi put. Dopustila si je da joj licem prijeđe izraz takve samozadovoljnosti da sam se pitala kako ga je toliko dugo uspijevala skrivati." Željela te zagrliti prije nego što je otišla.jedanput zato što mi se činilo da tvoj izmet nije odgovarajuće boje. Durila se čak i kada sam te hranila. S čežnjom na licu poslovala je oko tvojih pelena. ali ja sam te zaštitnički stisnula u naručje. „Trebala bi biti zahvalna. poput nekoga tko ima fetiš na njih i na kraju je jednog dana nestala s njima." . što je bila jedina aktivnost povezana s tobom koja mi je preostala. Brinula sam da te je začarala. kao da je izgubila svoje dijete pa koristi tebe kao zamjenu." Nakon dva tjedna njezine vladavine napokon sam skupila hrabrost da kažem Mariji da je više nećemo trebati. Prilikom mojega trećeg posjeta liječnik me odveo nastranu. Nekoliko sam puta vidjela Mariju na ulici i upitala Deva bismo li trebali pozvati policiju. Mjerila sam ti temperaturu dva puta na dan i pregledavala tvoje tijelo u potrazi za točkicama. Druga se tobom bavila zaraznom melankolijom. ali vi to ne možete." Dev me uspio uvjeriti da mu šaljem novac natrag. „Bilo bi bolje da ga hranite iz bočice". Svaki put kada te okupala pojavljivao si se iz kupaonice svjež i nasmiješen. Nemojte mene kriviti ako se vašem sinu dogodi nešto loše. Točno je znala kako da te drži. „Zašto imate toliko mnogo mlijeka?" zahtijevala je odgovor kada je vidjela da sam spontano smočila bluzu. „Previše si posesivna". i koliko sam.sada kada je Maria preuzela svu brigu oko tebe. dobro odgojena i katolkinja. ali ovi dnevni posjeti i inspekcije moraju prestati. Svako sam te jutro promatrala dok piškiš kako bih bila sigurna da tvoja cjevčica nije začepljena. korisna . da ćeš se razboljeti od neke neizlječive groznice.želim da živiš svoj život. a da se ne moraš brinuti o svemu tome. Zatim su stigle košare voća i komplet dječjih odjelaca. Njezina mi je prijetnja odzvanjala u ušima. a drugi put zato da upitam zašto je jedan tvoj testis veći od drugoga. No ubrzo sam se počela pitati jesam li ja još. Najekstravagantnija je bila ponuda da nam plati ayahu. a ja sam joj rekla da to nije njezin problem. „Tvoja je majka godinama mijenjala pelene . koji je odsutno češala blizu tvojega lica. Prva žena koju smo unajmili bila je mlada i imala je gadan osip na prsima.

DEVETNAESTO POGLAVLJE Izbio je rat. Nakon što je pjesma završila. Zajedno smo promatrali kako se grad pomalja iz zamračenja. „Ne brini. rekao je Dev dok je u mraku pijuckao svoja pića. slušali smo zvuk truba ponovno probuđenih automobila. Možda ga je nadahnulo zamračenje. ovako ćemo se sagnuti ako se komadi betona počnu vrtjeti zrakom. ti si ostao mirno ležati na mojim grudima. Kasnije. kada su napali Kinezi.sirene zavijaju samo za vježbu ili je to lažna uzbuna. Pričekala sam s paljenjem svijeće dok nije dosegnuo vrhunac. a s njim su započele kolati i razne glasine. pohranjujući u svoj um zabilješke o tome kako da izbjegnem projektile koje bi mogli ispaliti neprijateljski brodovi. Rijeka koja je tekla oko nas dvoje. . baš kao što sam vidjela da čini publika na fakultetu. Iako bombajsko nebo nisu osvijetlile nikakve eksplozije. Pakistanci su odlučili da na zub najprije uzmu tardeo i poslat će roj mlažnjaka izrađenih u Americi da ga raznesu već te večeri. Tu ćemo se baciti ako se oko nas uruši parapet. ništa se neće dogoditi . za koji je uvijek pretpostavljao da će biti dio njegova teritorija.jedne noći nisi htio prestati plakati čak i kad sam ti ponudila svoju bradavicu. stihovi su bili poletni kao i ranije. objedovanje uza svijeće i promatranje automobila koji klize po ulici ugašenih svjetala stvaralo je tihi. omamljen igrom sjena koje je svijeća bacala na zid. ali Dev je iznenada počeo pjevati „Upali vatru u svojem srcu". Svaki put kada su se oglasile instiktivno sam reagirala na način da se zaštitnički omotam oko tebe. ohrabren nedavnom pobunom Indijaca prema Kinezima. Sada sam upoznala strah koji nikada ranije nisam osjećala. Sada se njegov glas pojavio svjež. ljuljajući nas na svojim valićima." Sirene su i tebe tjerale na plač . Pakistan je preko granice bacao gladne poglede prema Kašmiru. nakon što se oglasila sirena za prestanak opasnosti. Čak i više od zamračenja užasavalo me zavijanje sirena koje su se oglašavale u trenucima zračne opasnosti. sušeći tvoje suze. Neprestano sam patila od opsesije da će opasnost koja vreba iz zraka nanijeti zlo tvojem četveromjesečnome tijelu. Istraživačke kolovoške čarke prvoga su rujna prerasle u otvoreni sukob. gotovo smireni ugođaj. Prije tri godine. melodija je poput rijeke tekla kroz mrak. čak i prije negoli je prestao pohađati svoje sate pjevanja. isplahujući moje strahove. toliko žalobno kao kad objavljuju istrebljenje cijeloga grada. Odustao je od te pjesme prije mnogo godina. Pokušavala sam te hraniti devet i deset puta na dan — osjećaj tvojih usta na mojoj dojci bio je jedini način da ostanem smirena. „Ugušit ćeš Munnu". Iznad grada je srušen jedan neprijateljski zrakoplov. Svakodnevne objave medija učile su nas da čučnemo ispod pokućstva ili u kutove soba kako bismo izbjegli da nas bombe ubiju. kako se svjetla prigušeno pojavljuju iza zamračenih prozora. odnijela sam te na terasu. čak ni tijekom razbuktalih nereda u Rawalpindiju u doba Razdiobe. prije toliko mnogo godina. u predgrađa su padobranima slijetali uhode. Gurajući tvoja kolica po Marine Driveu uvijek sam jednim okom promatrala obzor. U Bombayu je zavladalo zamračenje.

Pisao je gotovo svakoga dana.da se predam gradu. „Teritorij koji je po Nehruovoj viziji nacije nezamjenjiv i koji je živi dokaz da muslimani mogu uspješno živjeti rame uz rame s hindusima u svojoj vlastitoj državi. „Faul". kao da komentira nogometnu utakmicu između dviju zemalja. već bi odavno oteli Kašmir iz našega stiska i darovali ga Pakistanu kao izvođenje nekakva kaznenog udarca. glazba veselo treperila. naočigled stanara u ostalim zgradama. Dev nas je počeo pratiti na terasu. jer to je teritorij koji nikada neće biti njihov. u kojoj su u većini. Bit će opet kao Ghazni ili Gauri ili neki od . Paji mi je poslao omotnicu punu članaka o ratu. „Slušaj kako pričaju o džihadu — nadaju se da će se svaki musliman u zemlji solidarizirati s tom borbom i revoltom. plakao je svaki put kada su Amerikanci pokušani gurnuti Indiju u još jednu UN-ovu rezoluciju naklonjenu Pakistanu. Drskost toga čina navela me da protrnem . Nakon što je otpjevao svoju pjesmu.i da smisle drukčiji akronim." Tome je Paji dodao svoju vlastitu preporuku. Taj smo obred izvodili tako otvoreno. kao nakon vatrometa. Ne samo zato što smo u HRM-u. Na trenutak sam se čak uspjela uvjeriti da osjećam smrad baruta u zraku. „Sve o čemu mogu razmišljati jest njihov omiljeni igrač iz Hladnoga rata. vraćajući se dolje kada je morao ponovno napuniti termosicu. Ovisi li privrženost o nacionalnosti ili će religija biti kurtizana." Već godinama otac nas hrani najnovijim komentarima o tome problemu. rekao je Paji. a njegova su pisma bila puna nadahnutih analiza najnovijih događaja s obiju strana. U takvim sam prigodama čekala da se i susjedi vrate u svoje stanove. zvijezdama i nebu. kao da je mislio da ću propustiti sve vijesti o tome u bombajskim novinama. Nikada nije dugo ostajao. noseći svoje piće u metalnoj termosici da ga sakrije od susjeda. mi ćemo biti prvi čije će glave odsjeći. ostavljajući nas dvoje na terasi. nego je potjecala iznutra. objavio je Indian Express. podario je Pajiju energiju. jedan po jedan.zamišljala sam da je zrak pun izmaglice. nego zato što Nizamuddin vrvi od muslimana — to će najvjerojatnije biti najopasnije mjesto u cijelome Delhiju. „Vrijeme je da Pakistanci uklone slovo K koje su svojemu imenu dodali zbog Kašmira . „Arya bhaiyya kaže da ako muslimani u Delhiju počnu s pobunom. „Svi ti Pattonovi tenkovi koji su trebali štititi Pakistan od komunista — pogodi u koga su sada upereni?" Prava opasnost nije ležala u američkome oružju. Sada ćemo napokon vidjeti hoće li se ostvariti Nehruov eksperiment. Tada sam na mjesečini otkrivala svoje grudi i stavljala bradavicu u tvoja usta. nakon mnogih godina prepucavanja i čarki. Da nije bilo Sovjeta. Plesala sam s tobom valcer po terasi dok se oko nas kovitlala noć." Hema je to izrekla mnogo grublje." Dolazak rata. Njegov bijes prema SAD-u rastao je sa svakim izvješćem o oružju načinjenome u Americi koje se trebalo upotrijebiti protiv Indije. „Kašmir pokazuje da ne može biti oštrijeg kontrasta između sekularizma Indije i religioznih doktrina koje nameće Pakistan". Nije nas moglo uništiti ni tisuću neprijateljskih zrakoplova bili smo obasjani mjesečevim zaštitnim zrakama. naočigled bilo koga tko bi slučajno naišao na vrata. od gerile koju je Pakistan poslao preko granice da organizira ustanak u Kašmiru. a povjetarac me nježno milovao po obrazima.

ostalih barbarskih masakra. Bhaiyya je svima podijelio mačeve, da ih držimo kraj kreveta. I ti bi trebala imati jednoga - nije li i tvoja zgrada puna muslimana?" Čak je i gospođa Dugal dala svoj obol da raspiri paranoju. Na stubama me povukla ustranu nakon što su počela zamračenja i objavila da je gospođa Azmi uhoda. „Vidjela sam to prošle noći sa svojega balkona - svjetlo je sjalo s jednoga od njezinih prozora - vjerojatno je odašiljala signale skrivenim avionima, slala im tajne poruke u nebo. Nisam sigurna što da učinim - nisam znala kome bih se drugome povjerila osim tebi - ne znam zašto želi da bombardiraju našu zgradu i da nas sve digne u zrak." Željela je da s njom odem do policije, ali odbila sam. Nisu minuli ni strahovi Heme, niti gospode Dugal. Kašmir je ignorirao pokušaje Pakistana da ga oslobodi - ako ništa drugo, većina čak nije govorila istim jezikom. Umjesto da produbi pukotine u zajednici, rat je jedinio naciju - i muslimanski i hinduski vojnici poginuli su braneći svoju zemlju. „Da je barem Nehru živ, pa da vidi da se njegov san ostvario", napisao je Paji. „Da vidi kako se nacija koju je osnovao, građani koje je stvorio, doista i osjećaju stanovnicima te države." Iako je rat završio u slijepoj ulici, povratio je samopouzdanje vojnika u sebe same, nakon demoralizirajućeg poraza od Kineza. Premijer Shastri postao je Pajijev novi junak. „Tko bi pomislio da će taj čovječuljak veličine poštanske marke dokazati da je vrijedan da nastavi Nehruovim koracima?" Pajija je posebno zabavljala sudbina američkih tenkova. Patonovi tenkovi koji su vozili na naftu pokazali su se krajnje osjetljivima na vatru i u velikom su broju bivali uništavani u bitki kraj Khem Karana. Zapravo, SAD je ubrzo objavio da će ih prestati proizvoditi. „Baš je tužno što smo sve te izvorno američke proizvode morali vratiti natrag na crtaću ploču", primijetio je Paji veselo. Posljednje noći zamračenja, uz odobrenje UN-ova dužnosnika zaduženoga za prekid vatre i primirje, terasa se napunila ljudima. Gospoda Hussain je pripremila ćevape koje je nudila kako bi proslavili taj događaj (nema govedine, uvjerila nas je), a gospođa Azmi je donijela male šalice pune kheera od riže, još uvijek toploga. Pinky je smazala dvije šalice, a onda je, uz ohrabrenje gospode Dugal, pojela i treću. S ulice ispod nas začule su se automobilske trube koje su pokušavale svirati filmske melodije. Ljudi su sa svojih prozora ljuštili crne navlake i bacali ih sa svojih balkona — po cijelom su se gradu počela pokazivati nezastrijeta svjetla. Kinematograf Diana čak je upalio svjetla na svojem pročelju. Na terasi susjedne zgrade čak je osvanuo kriješ - vidjela sam obrise dječaka koji su tamo plesali. Začulo se pucketanje petardi, a onda je u zrak sunula raketa iz boce. Dev te uzeo od mene i na svojim te ispruženim rukama držao visoko u zraku. Kada si mu postao pretežak, posjeo te na svoja leđa. „Pogledaj, mali Munna. Ovo je tvoja zemlja, ovo je tvoj grad." Počeo je polagano kružiti po terasi pokazujući znamenitosti koje su poput duhova lebdjele u noći. ,,A tamo", rekao je Dev gledajući prema tamnom procjepu između zgrada iza kojega je ležao Chowpatty, „tamo se nalazi tvoje more." S terase neke zgrade još se raketa podignulo u zrak. Sada kada sam gledala vatromet, više nisam mogla namirisati barut. Dev je podignuo tvoju ruku i pratio luk kojim se kretala jedna od raketa. Završila je malom eksplozijom, koju sam ugledala u odrazu u tvojem oku.

A onda su rakete, ljudi, drama krajolika koji se prostirao pred nama u meni potaknuli val nostalgije. Jedino što je nedostajalo u toj mojoj sanjariji od prije toliko mnogo godina bio je zvuk Devove pjesme. Osjetila sam iznenadnu potrebu da ga pomilujem po vratu. „Zašto ne bi zapjevao?" prošaptala sam umjesto toga. Na trenutak sam pomislila da će oživjeti moju viziju i početi pjevati. Iz mraka će se materijalizirati Nehru i Gandhi i nautćh djevojke i počet će plesati na Crvenoj tvrđavi. Umjesto toga, Dev te vratio meni i podignuo svoju termosicu da je isprazni. „Sada pjevam samo Munni", rekao je i krenuo prema stubama. Izgleda da su moji prijedlozi u njegovu glavu posadili ideju jer je Dev ubrzo odlučio da ne pjeva samo za tebe. Objavio je da će, sada kada je dobio svojega Munnu za obožavatelja, ponovno pokušati izgraditi karijeru pjevača. Dok je tvoj otac sav svoj trud usredotočio na svoj glas, ti si se usredotočio na svoje prve korake. Slijedila sam te kamo god da si išao, vodeći zabilješke o udaljenosti koje si prevaljivao svakoga dana, kao da te treniram za Olimpijadu. „Sada kada Munna uči kako stići nekamo na vlastitim nogama, može biti moja hamajlija za sreću", rekao je Dev dok si se ti spoticao po sobi. „Kasnije ovoga mjeseca povest ću ga sa sobom na probe." Na žalost, plan da te uzme za maskotu nije upalio, niti toga puta, a niti kasnije. Dev se jednom prilikom rano vratio kući, iznerviran. „Nije prestao plakati ni na jednu sekundu. Hvala Bogu da je Sagarova žena bila tamo da mi pomogne oko njega, inače ne znam što bih učinio." Devovi novi pokušaji omogućili su mu da se dokopa nekoliko zborskih dijelova, ali ne mnogo više od toga. Jednoga nas je jutra oboje pozvao u studio, rekavši da želi da njegov sin prisustvuje „povijesnoj prigodi" — glazbeni duet Laxmikant-Pyarelal napokon mu je pružio priliku da se iskaže. Ali u pjesmi koja se snimala dok sam ja s tobom na rukama stajala s vanjske strane staklenog odjeljka bilo je sramotno malo Devova glasa. Dva stiha na početku, jedan na kraju i malo ,,tra-lalajkanja" u pripjevu. Suočen sa svojim najnovijim promašajem, Dev se ogledao za metama na kojima će iskaliti svoju frustraciju. „Glazbeni su direktori postali beskičmenjaci, podilaze najnižem ukusu publike", grmio je. Drugog je dana okrivio Tetkicu. „Proklinjem noć u kojoj me ta đavolica ulovila u svoju mrežu zlih čini." No nije smanjio broj odlazaka u njezin bar. A onda je njegovo nezadovoljstvo pronašlo neočekivani odušak. Oduvijek je izgledalo da je Dev imun na astrološke diktate koji su vladali životima u Nizamuddinu: praznovjerja i bapske priče. Možda ih je potisnute upijao tijekom godina, jer sada je sve to izbilo iz njega i zavladalo svime što je činio. Lunarni je kalendar postao nezamjenjiv i u samom našem postojanju. Nijedna se aktivnost nije mogla isplanirati bez konzultacija, a jedne mračne noći bez mjesečine gotovo je briznuo u plač, preklinjući me da te ne vodim iz stana. Naučila sam da je četvrtak bio najsretniji od svih dana u tjednu, a utorak najnesretniji - i to tako što je četvrtak postao dan kada se započinjalo s novim projektima, a utorak je bio toliko opasan da se tada nije smjelo čak ni otići na šišanje. I ono što je bilo najčudnije od svega — razvio je snažnu antipatiju prema gangi — ne zbog njezine neučinkovitosti ili

nečistoće, već zato što je bila visoka metar i četrdeset i dva centimetra. „Ne bismo li je se mogli riješiti? Babuji uvijek kaže da u niskim ljudima i krojačima čuči loša sreća." A tu nije završilo. Kolega glazbenik upoznao je Deva u Dadaru sa svetim čovjekom, za kojega se pričalo da može svačiji kismet preokrenuti na dobru stranu. Dev ga je počeo redovito posjećivati. Guruji je najprije objavio da se mjesec dana ne smije jesti nikakvo meso, kako bi se odvratilo urokljivo oko. Kada se to pokazalo previše mukotrpnim, Dev se umjesto toga odrekao ribe (koju ionako nikada nije previše ljubio). Zatim je guruji propisao da se kod kuće mora izvesti niz točno određenih pooja. Dev je svakoga idola pomazao mlijekom u kojem je bio rastopljen šafran i kupio je cvijeće i voće koje je bilo strogo određeno za tu prigodu, pa ga je prinio kao žrtvu. Prikupio je pepeo od izgorena tamjana u posebnu posudicu koju je blagoslovio guruji, premještajući ga svakoga četvrtka u papirnatu vrećicu i noseći ga na plažu Chowpatty da ga preda moru. Dok je ranije povremeno dolazio kući s diskretnom oznakom na svojoj obrvi koja je odavala da je posjetio hrani, Dev je sada razmazivao, bez i najmanjeg pojma o tome što čini, goleme crvene i bijele tilake na čelo, veličine koju bi nosio sadhu (one koje su u sebi imale zrna riže najviše su me čudile). Jednoga sam se dana vratila kući i otkrila da si pokriven tim religioznim oznakama - ne samo na čelu, već i po cijelim prsima i rukama. Zabranila sam Devu, i to sasvim izravno, da te ubuduće uključuje u takve obrede. Ali on te i te kako uključivao u to. Jedne se večeri vratio iz Dadara i objavio da je guruji dijagnosticirao problem. „Zanemarili smo svoje religiozne dužnosti — postoji samo jedan način da promijenimo našu lošu sreću. Moramo izvesti Munnin mundan - obrijati kosu s njegove glave."

DVADESETO POGLAVLJE

Dugo nakon što je početno paperje otpalo s tvoje glave, ti si bio potpuno ćelav. Kada se nova kosa napokon pojavila, svakoga sam jutra pratila njezin rast, kao da su to izdanci u loncu na balkonu. Baš kada sam mogla zamisliti polje valovite kose dogodilo se nešto neočekivano. Tvoja se kosa počela kovrčati. Nisu to bile kovrče koje bi se izravnale ako ih nategnete, nego one koje bi se omotale oko vaših prstiju poput zmijica ako biste bili neoprezni i zavukli prste u kosu. A ljudi su upravo to činili - zavlačili su prste u tvoju kosu - svi, čak i stranci na autobusnoj postaji, osjetili su neodoljivu privlačnost prema tvojim kovrčama. Nisu ih samo dodirivali, uživali su u njima kao u nekome luksuzu — osjećavši njihovu punoću, diveći se njihovu sjaju, gubeći se u svjetlosti koja je blistala u njima, prelijevajući se u vrtloge, čineći ih živima. Svjedočila sam čak i jednoj sitnoj ručici koja je posegnula iz kolica parkiranih pokraj tvojih, koja te pokušala pogladiti po glavi. Devova ponuda da izvedemo mundan ostavila me zaprepaštenom. Vidjela sam tonzuru koja se pojavila na glavi jednoga od Devovih bratića u Delhiju. Dječak kojemu su bile samo dvije godine vrištao je tijekom cijele ceremonije. Toliko se vrpoljio da mu je koža glave postala krvava od mnogih porezotina britvom. „Ako misliš da je mundan razlog zbog kojega smo ostavili Ašvinovu kosu da raste, grdno se varaš. Ne dolazi u obzir da netko i dotakne ijednu vlas na njegovoj glavi." „To se radi zato da kosa bude zdravija kada ponovno izraste", rekao je Dev. „To je učinila svaka obitelj koju poznajem - osigurat će da mu se sreća uvijek smiješi. To nije okrutno, ni barabarski, nije kao ono kada muslimani odrežu komadić kože s prednje strane glave. Prema gurujiju, to je čak i propisano u zapisima — bezopasno šišanje, to je sve." „Nije me briga što kaže tvoj guruji ili tvoji zapisi. Sretna sam s kosom svojega sina takvom kakva jest." „On je i moj sin." Hema mi je napisala pismo u kojem me pokušala nagovoriti na to. „U toj dobi čak ni ne shvaćaju da više nemaju kosu. Trebala bi vidjeti fotografije mojega Tonyja i Rahula - poslije toga. Ćelavi i cere se, poput sretnih staraca." Do u detalje je nabrojila sve neprilike koje bi te mogle zadeseiti, koje bi mogle uništiti obitelj, ako ne izvedemo taj obred. „Sjećaš li se Pushpe, čiji su roditelji kupili Kelvinator? Njezina je svekrva počinila samoubojstvo nakon što se njezin šogor utopio. Sva se ta loša sreća dogodila, na posljetku su shvatili, zato što su predugo odgađali mundan svojega četverogodišnjeg sina. Na žalost, bilo je prekasno - baš kada je brijač podignuo svoju britvu, dječak je iznenada oćelavio — sva je njegova kosa odlučila pasti na pod u jednom samoubilačkom naletu. Obišli su na stotine liječnika, na stotine hramova, ali za sada na njegovoj glavi ponovno nije izrasla nijedna vlas." Naravno da je i Paji počeo vršiti pritisak, uokvirivši, predvidljivo, svoj savjet u način izražavanja Indire Gandhi. Još otkada je Shastri umro, a Indira otela

premijerstvo hordi svojih suparnika, spominjao ju je gotovo u svakom pismu. „Ona je doista kći vrijedna Nehrua - ona će Indiju upisati na zemljovid", objavio je kada se pojavila na naslovnici časopisa Time. „Sva ta naklapanja o oslobađanju žena na Zapadu - pogledaj tko se sada izjednačio s tom Betty Friedan po broju zamolbi za intervju." Počeo mi je slati članke o Indiri, u kojima je pojedine odjeljke uokvirivao crvenom olovkom - odjeljke koji su opisivali njezinu inteligenciju ili neovisnost ili neku od drugih kvaliteta njezina karaktera za koju je smatrao da bih je trebala poprimiti. Jednom, nakon što ju je pogodio kamen dok je vodila kampanju u Orissi, primila sam novinsku fotografiju Indirina lica koje je bilo maskirano s dovoljno zavoja da bi mogla izgledati poput Batmana (kao što je i sama istaknula). „Kada bi barem svaka žena mogla biti upola hrabra kao ona", napisao je Paji na te izreske, kao savjet koji bi mi mogao pomoći. No svaki put kada bi Indira posrnula - možda na nekoj katastrofalnoj sjednici Parlamenta, možda zbog njezine nemogućnosti da smiri krizu u vezi riže, ugođaj njegovih pisama naglo bi se promijenio. „Hvala Bogu što Nehru više nije živ, pa ne može čuti kako ga ljudi proklinju što zemlji nije podario sina. Možda je ona ipak goongi gudiya - glupa lutkica, kako je svi nazivaju." Kada je iskrsnulo pitanje mundana, na Pajijevoj je razglednici osvanula Indirina zvijezda. Nekoliko mjeseci ranije, skupina desničarskih hinduskih partija počela je agitirati za opću zabranu ubijanja krava zbog govedine. Neki su komentatori to nazvali jasnim pokušajem stvaranja pitanja oko prikupljanja glasova za nadolazeće izbore. Rulja nagih sadhua naoružanih ostima napala je zgradu Parlamenta, što je bio dio velikih demonstracija, a to je brzo dovelo do pljački, paleža i šest smrtnih slučajeva. No Indira nije kapitulirala. Indija je sekularna zemlja, objavila je, i sirotinja ima ustavno pravo na taj važni izvor bjelančevina. Govedina će i dalje ostati na snazi. „Sve te religiozne besmislice, sve te praznovjerne tvrdnje — ako im se ona mogla tako čvrsto oduprijeti, nadam se da će i moja kći biti u stanju učiniti isto. Sada je vrijeme za to, prije no što obitelj tvojega supruga do kraja položi svoje kandže na Ašvina." Neko je vrijeme izgledalo kao da ću, barem jedanput, uslišiti Pajijevu želju. Usvojit ću Indirinu odlučnost, neću dopustiti da Dev pobijedi. A onda sam jedne večeri, kada se začulo zvono, otvorila vrata. Prva stvar koju sam primijetila bila je igračka u obliku slonica - ona za koju mi je Sandhya prije mnogo godina rekla da ju je kupila na sajmu u Baisakhiju, očekujući da će jednom postati majka. U rukama ju je držao Arya. „Došao sam vidjeti svojega nećaka", rekao je. Svojeg sam šogora posljednji put vidjela prije pet godina, kada je došao u posjet tijekom jedne od svojih čestih misija za HRM. Pothvat nije uspio. Bombajske grupe koje je posjetio bile su prezaposlene svojim agitacijama u svezi jezika, a da bi marile za religiozne teme HRM-a. Taj mlaki doček, upotpunjen smrću Sandhyje koja se dogodila sljedeće godine, okončao je Aryjine izlete — nadala sam se, zauvijek. Zapravo, odlučila sam da ga nikada više neću vidjeti - uspjela sam ga čak, nekim čudom, potpuno izbjeći tijekom obiteljskog izleta u Delhi prošle veljače (upriličenog zbog Pajijeve tvrdnje — koja se pokazala lažnom — da je pretrpio srčani udar). „Smijem li ući?" pitao je Arya, a ja sam bez riječi stupila sa strane da ga propustim.

Dev je pohrlio zagrliti svojega brata, a ti si doteturao iza njega i objema ga rukama obgrlio oko noge. ,,Yara", rekao si. Nekoliko sam trenutaka mogla samo zuriti - lakoća s kojom te podignuo, bliskost s kojom je tvoje lice prekrio poljupcima, način na koji si se smijao dok je puhao po tvojem trbuščiću, tvoje oduševljenje kada je svojim nosom protrljao tvoj. Nitko u Delhiju — ni Biji, ni Mataji — nije se prema tebi ponašao s takvom intimnošću. To je izgledalo kao da Arya nije bio tvoj ,,Yara" nekoliko minuta, već desetljećima. Osim što mu je kosa posjedjela kao što je Hema primijetila, njegov se izgled nije promijenio. Produbljenje crta oko njegova vrata, zadebljanje mesa oko njegova struka, sjena neizgovorene nestašnosti još je uvijek izvirivala iza njegova osmijeha. Uzela sam te natrag u svoje naručje i pomirisala sam ti kosu kako bih bila sigurna da se u nju nije uvukao njegov miris po papaji. „Kosa s kojom se dijete rodi nečista je od majčine utrobe", rekao je Arya dok sam sklanjala posude od večere. Cijele si večeri inzistirao na tome da mu sjediš u krilu, dok sam ja lutala pogledom od njegova lica do Devova, pokušavajući zaključiti je li ga Dev pozvao da dođe i je li sastanak za koji je Arya tvrdio da mu mora prisustvovati bio samo izgovor. „Moramo obrijati Ašvinovu glavu kako bismo ga oslobodili veza s njegovim prethodnim rođenjima." „Kada se Ašvin rodio, na glavi je imao samo paperje, a ne kosu. I, koliko ja znam, na njegovu rodnome listu nisu navedeni nikakva njegova ranija postojanja." „Nema veze — glava se mora obrijati. To je ritual u našoj obitelji koji se mora izvesti." Njegov je glas bio smiren i strpljiv, kao da pokušava pomoći djetetu da usvoji neku složenu činjenicu. „Sigurno se slažeš s time da u njegovim venama teče i naša krv?" „Jesi li zato došao ovamo, da to pitaš?" Arya je razbarušio tvoju kosu. Priljubio si svoje tijelo uz njegov trbuh i nasmiješio mu se. „Samo pogledaj ovoga malenoga - on neće imati ništa protiv toga, je li tako, Ašvine? Reci svojoj mamici da želiš svoj mundan kako bi kosa na tvojoj glavi ponovno mogla izrasti gusta i jaka." ,,Yara gava novono", rekao si. Arya se okrenuo prema meni. „Nije moj problem ako moj brat dopušta da u ovoj kući imaš više slobode no što bi trebala imati. Ali ako zaboravlja čak i to da te podsjeti na tvoje odgovornosti prema našem jedinom nasljedniku, onda netko drugi mora preuzeti taj zadatak." Ispočetka je Aryjin posjet samo učvrstio moju odluku protiv mundana. Kako se klan Arorinih usudio pomisliti da me može prisiliti na podčinjavanje? Kroz misli su mi bljesnula Pajijeva pisma - bilo je to jednako užasno kao i pokušaj hindusa da zastraše Indiru i natjeraju je da zabrani govedinu. No izgledalo je da se Dev raspao od uvrede koju su sadržavale Aryjine riječi, jer je svaku večer, nakon što je Arya otišao, ispijao po cijelu bocu slatke limete. „Kakva si ti to žena, kada želiš da tvoj suprug propusti svoju dužnost?" trabunjao je. „Kada se trudiš da od mene učiniš predmet poruge pred mojom obitelji? Radi se samo o kosi, znaš, kosi koja će ponovno narasti. Kada znaš koliko volim Munnu, čemu onda takva tvrdoglavost?" Na kraju me sažaljenje prema tvojem ocu navelo da popustim. Priljubila sam te uz svoja prsa i zakopala lice u tvoju kosu. Mrzila sam se zbog onoga što ću dopustiti da se dogodi tvojim kovrčama.

Azmijevi. da te ohrabrim. Rubom njegove britve proširilo se crvenilo — zatražio je malo vode da je očisti. omotavši ti ručicu oko noža da zarežeš u šešir. u crnim hrpicama. Na tvoje je čelo razmazao pepeo.jaknica je bila bodljikava i nesavitljiva. pa sam te uzela u krilo. izazivajući svakim škljocajem tvoj sve glasniji plač. Dev te posjeo u tvoj stolac za hranjenje ukrašen cvijećem. Sve je to okrunila zlokobna. dva mjeseca prije tvojega drugog rođendana.tapkao si u pomodnim cipelicama (iako se vidjelo da su ti neudobne). Osjetila sam na svojoj koži bodljikavi materijal achkana. a onda je zgrabila dva komada kolača i nestala. Tada si počeo cendrati i pokušao se iskobeljati iz stolca. crna raskoš tvoje kose. a ti si se vrpoljio kao da ti uz leda pužu kukci. Tvoji su jecaji postali glasniji. a onda cinober crvenom bojom označio tilak. a ovratnik toliko visok da ti se usjekao u bradu. zbunjen.Kada je svećenik odredio sretan dan za tvoj mundan. U jednom si trenutku vrisnuo . Pomislila sam da ćeš se početi ritati. a bljeskanje fotoaparata osvijetlilo ti je suze. Cijeloga sam jutra radila na njoj. S tvoje su se glave uzdizali okresani pramičci. Pogledala sam u beživotne kovrče koje su se gomilale na podu i osjećala sam se kao da samu sebe bičujem. Kao mjeru opreza zatražila sam da od glazure naprave kapicu koja će taktično pokriti glavu. Pinky je skakala gore-dolje po hrpi tvoje kose. Posljednji sam je put oprala sapunom Shikakai. a onda te odnijela u dnevnu sobu gdje su se okupili svi gosti. Izgledao si prelijepo u svojoj tuzi . Ali ti nisi prestao plakati. Pljeskanje gostiju utišalo je tvoje jauke. Shvatila sam da nećeš biti miran tijekom brijanja. poput panjeva u šumi poharanoj olujom. Brijač je napokon svršio s brijanjem. Čak sam otišla do Palmer'sa & Co na Kem's Corneru da ti kupim rođendansku tortu. Dugalovi. a bijela pajama izvezenog orukavlja bila je toliko uškrobljena da si jedva svijao noge. a onda su se utišali. Pinky je podignula svoj kremasti . ali izgledala je kvrgavo. Arya je podučio Deva da za tebe nabavi jedan achkan. Brijač je pomeo preostalu kosu s tvoje glave. Očekivala sam da će koža na tvojoj glavi mutno zasjati. Kosa je klizila kroz ovratnik achkana. Nekako sam se uspjela nasmiješiti. s pastilama koje su glumile oči i s ušima od marcipana. Dev je otrčao po svoju bocu Listerinea i polio je nekoliko kapi po tvojoj glavi. U podne sam te nahranila. tupo i neugledno. uživajući pipajući njezinu čvrstoću i gustoću između dlanova. Počeo si plakati onoga trenutka kada si ga odjenuo . Podignula sam te i odnijela u drugu sobu.brijač je zarezao tvoju kožu. Brijač je odabrao škare i čekao na znak da može početi. Još ti je kose palo ispred očiju. a njegovi su me oštri rubovi bockali čak i kroz sari. izvezen zlatnim koncem. S ljubavlju sam sušila pramenje između ručnika i utrljala kokosovo ulje u svaku pojedinačnu kovrču. koji su donijeli tricikl svojega sina. Držao si se za moje ruke i bez glasa se grčio pod oštricom. Sve sam zamolila da donesu darove. Fotograf je neprestano škljocao. Vidio si kako je prvih nekoliko kovrča palo na pod i pogledao si u mene. Odabrala sam jednu u obliku lica. ali težina achkana i lica oko tebe spriječila su to. nekolicina ljudi iz glazbenog studija i Hussainovi. Odabrao je najmanju britvu od tri u kompletu i naoštrio je na svojem dlanu. Pokušali smo ti odvući pozornost licem na torti. Dev je donio zlatnu kapicu koja se slagala s achkanom i pažljivo ju je namjestio da pokrije porezotinu. inzistirala sam na tome da na taj dan organiziramo veliku zabavu.

Šmrcnuo si. Svakoga jutra. rekla je kasnije gospoda Dugal. bučeći i plješćući. s vas dvoje zajedno". počeo si plakati. ali ja te nisam dala. „Da odbije urokljivo oko. Kada te dodao gospodinu Hussainu. Prikupljala sam te bisere. za slučaj da je netko bacio kletvu. osjećajući težinu u svojim grudima. i počela te hraniti. rekao je i svi su se pridružili. pjeneći se od bijesa. Jesi li sada zadovoljan ili imaš još neku obiteljsku ceremoniju koju bi nam htio nametnuti?" Dev ništa nije rekao. baš kada sam se pripremala za to da svoju histeriju pustim s lanca. Dev te pokušao uzeti iz mojih ruku. Potjerala sam je van i zatvorila vrata iza nje. kada su se moje usne čarobno sklopile oko jedne od tvojih suza. Pokušala sam te ljuljati i skupljala sam tvoje suze kao u spavaćoj sobi. tvoja je vrućica naglo popustila." Nisi se nasmiješio niti nasmijao. a onda pokazao prema krevetu na kojem su ležali darovi. Kada sam požnjela sve suze i više nisam mogla vidjeti nijednu na tvojim obrazima. Postojala je još samo jedna stvar koja bi te mogla umiriti. („Što da se radi? Tu je djevojčicu nemoguće držati podalje od bilo čega". ja sam te otela natrag. Kružila sam kroz tu skupinu. ali bez uspjeha.pogled s torte koju je proždirala na krevetu. ali ti si ih nastavio i dalje proizvoditi. pa je umjesto toga ulovio moju kosu. Sletio je na jednoga od svojih prijatelja koji su već sjedili. „Moja supruga i moj sin". kockice za građenje od gospođe Azmi. ali izgledalo je da to nitko nije primijetio. Unovačeni su i gospodin Dugal i gospodin Hussain. oponašajući sve ono što je vidio da ja činim. „To uopće nije bila infekcija. To te je nekako smirilo.) U drugoj je sobi ceremonija degenerirala u pijanku za Deva i njegove prijatelje. Nagnula sam se prema naprijed da te poljubim u obraz. Bila je okrugla i biserasta. Ujutro si imao vrućicu. prošla sam usnama po slanim tragovima da upijem preostalu vlagu. osjećajući provale slanoće dok su se topile jedna po jedna. objavio je i povukao me na kauč. Odmotali smo darove jedan po jedan . I Dev te pokušao umiriti. ali ja sam se okrenula. . kada si se vidio u zrcalu. slankasta poput oceana. „Bog zna gdje si pronašao toga brijača. djelomično već obojanu. bjesnila sam. Ovoga puta nisi prestao plakati. pila ih jezikom. „Vidiš?" rekao je Dev. Fotograf je škljocnuo prije no što sam ga uspjela zaustaviti i bljeskalica je obasjala tvoje nevino lice. „Slikanje"." Poslijepodne. jedna stvar koju Dev nije mogao oponašati. od Dugalovih. a ja sam izgubila ravnotežu i pala u njegovo krilo. Nagnuo se prema naprijed da me poljubi u usta. „Onda. važno je objavio. mahnuvši rukom oko nas. a onda te počela ljuljati na prsima da umirim tvoje jecaje. Proizvodila sam gugutave zvukove i trljala svojim nosom o tvoj. Donio je iz kuhinje šaku soli i prosuo je u krugu oko tvojega tijela. nakon mojega trećeg ili četvrtog kruga. Na posljetku nas je.limenku s čokoladicama Cadbury's. Okrenuo bi se prema meni sa suzama koje su klizile niz tvoje obraze i smirio si se tek kada sam ih sve ulovila svojim ustima. „To je vjerojatno od porezotine. bojanku s Mickeyem Mouseom psećih ušiju. iako ti se temperatura vratila na normalu. Odnijela sam te u spavaću sobu. sva se inficirala". Dev presreo.

„Osim toga. Čak štoviše. U idućim je danima kosa polagano rasla i prekrila jajolik oblik tvoje glave. Ti si ta koja ga činiš tužnim.ne bih te htjela na silu istjerati iz kreveta. pretvarajući se da nije svjestan moje namjere da ga kaznim. kovrče su zauvijek nestale. Iako. četkasta kosa — neprestano si dlanovima prelazio preko glave." „Zašto ne bi stavila Munnu u sredinu. Neće moći zaspati. Prešla sam po njoj svilenom dupattom i čula kako se hihoćeš kada je nježna tkanina počela zapinjati. zamolio me da promatram kako se smiješ i igraš s njim na sofi. ne samo od tvojega hrkanja. kao da nešto otireš s nje." Nisam mu pružila to zadovoljstvo. možemo i mi spavati vani. neprestano sam ga tražila Listerine kako bih postigla da se osjeća krivim. „Voljela bih zadržati Ašvina uza se dok se potpuno ne oporavi. Te je noći bez pritužbi napustio spavaću sobu. Te sam večeri i sama provjerila stanje na tvojoj glavi. Trećega sam ga dana pitala bi li mu smetalo da prespava na sofi. nego i zbog smrada alkohola iz tvojega daha. Čim sam ušla u sobu. Počeškala sam te noktima po tjemenu i to te nasmijalo. No izrasla je ravna.Nisam to oprostila Devu. Iako je porezotina na tvojoj glavi gotovo zacijeljela. pa svi možemo spavati zajedno?" Uvijek smo spavali na dva jednostruka kreveta koji su bili primaknuti jedan drugome. No idućega mi je jutra rekao da preuveličavam ozbiljnost situacije. pa bi sigurno bilo moguće prihvatiti Devov prijedlog. Ono što je Dev rekao bilo je istinito — vidjela sam kako folikuli pokrivaju tvoju glavu. „Postao je jako osjetljiv nakon onoga što mu je učinjeno. vidjet ćeš da mu se kosa počela ponovno pojavljivati. „Vidiš?" rekao je Dev. u kuhinji . „Munna je mnogo otporniji no što ti to misliš. tvoje se čelo naboralo i licem ti se prelio nesretan izraz." Znala sam da sam pogodila u središte po tome što je povrijeđeno trepnuo. sviđao ti se osjećaj koji je na tvojim dlanovima izazivala kratka. između nas. ." Kako bi dokazao svoje mišljenje. ako malo bolje pogledaš. nego sam se bez riječi okrenula i izašla iz sobe.

da uzme jastuk. Igrali smo igru vjedrom. ali izgledalo je da ti je danas na pameti samo jedna stvar.da se preodjene. tata".sužene oči (kao sada). plastičnom vjedru u kupaonici čvrsto se držeći za rub. rekla sam i ispraznila nad tobom crveno vjedro. Stajala sam tamo. „Tata". No tada sam primijetila da se toliko jako smiješ da si pao natrag u vjedro. „Tata. gorka i jasna. Bila je to ista ona nestašnost koju sam tako često viđala na tvojem licu . Ali tada sam ugledala tvoje sklopljene oči. Nespretno si u vjedru skakao gore-dolje. ponovno je napuni vodom i pažljivo je okrene na mojoj glavi. Izgledao je toliko smiješno dok mu je voda curila niz lice da si počeo vrištati od smijeha. čula kako tiho pjeva i gotovo sam ga pozvala natrag. što je navelo Deva da uzme šalicu s glave. Povukla sam ti prepucij prema gore i provukla ti pimpača kroz vodu u šalici. da te operem. Katkad je bilo dovoljno pritiska da proradi tuš." Poljubila sam te u pupak i ponovno ti polila pimpača i ovoga si puta prasnuo u smijeh. Ispod izraza nesigurnosti koji je titrao na Devovu licu. zid u pozadini. U men ije narasla ljutnja. „Tata je otišao na posao". i osjetila sam kako je moj bijes izblijedio. pa bi ti plesao ispod mlaza vode koja je špricala. Došla je nedjelja i ti si bio jako uzbuđen dok smo Dev i ja svatko jednom rukom držali šalice i polijevali te vodom po glavi. koja je postala jedini način da te namamim na kupanje — jednostavno si mrzio sapun. tvoje smireno lice i odlučila da te ne izložim listerinskom dahu tvojega oca. iako je on izgledao toliko sretan što je s nama da sam osjetila ubod krivnje. ponavljao si. Pažljivo sam održavala svoje kruto ponašanje prema Devu. otkrila sam zaigranost koju nisam vidjela godinama. promatrajući malo tvoj izraz lica pa njegov. inzistirao si. prelijevajući po tebi vodu dok sva ne bi nestala. a zatim mu sletjela na glavu poput kapice. dok sam ležala na krevetu nesposobna da zaspim. čekajući da povučem ono što sam rekla. Dev je ulazio u spavaću sobu samo kada je to bilo nužno . počeo si zvati svojega taticu. Dev je htio politi po tebi još vode. Lovila sam dah dok su se potoci vode slijevali niz moje čelo. odjeću. kada si iznenada viknuo i podignuo ruke. udarivši nogom u vodi da naglasiš svoje riječi. . „Ne može ostati kod kuće kako ja to mogu. zalijevajući nas vodom. Poneke sam noći. pućenje usana.DVADESET I PRVO POGLAVLJE Čak i nakon što ti je kosa ponovno potpuno narasla i nakon što se činilo da si potpuno zaboravio mundan. čak i ako mi je vid bio zamućen. da te poljubi za laku noć. Tata može doći i pomoći u nedjelju. Otresao si tijelom poput psa." Počela sam te premještati iz jednog vjedra u drugo.voda nam je poprskala kosu. Ali danas se iz slavine ništa nije pojavilo. „Tata". brčkajući po njoj da napravim mjehuriće. lica. „Dobro. Mjesecima se tako ponašao — previše ponosan da bilo što kaže. Šalica u njegovoj ruci odletjela je u zrak. rekao si ponovno dok sam prelijevala ostatak sapuna iz posudice za sapun u šalicu. natapajući bluzu koja mi se prilijepila uz kožu. Čak sam se i ja počela smijati. Jednoga dana. dok si stajao u žutom. dok je tvoj pimpač divlje skakao s jedne strane na drugu . To bi te obično nasmijalo.

iako te gotovo nikada nisam hranila ispred tvojega oca. pa moje zapešće. udruženi u istome obredu. pa si izgledao kao da stojiš u crvenom i žutom jajetu.nas troje pomazani istim praškom. Ponovno me poljubio. Pružio si ruke da me zagrliš oko vrata. obijeljenih zuba. grlom i vratom. a ja sam vidjela kako ti se lice namreškalo od nezadovoljstva. pa lakat. Otkopčala sam bluzu i izvukla jednu ruku iz rukava. nisam mogla odrediti. ovoga puta dulje i morala sam se odmaknuti od tvoje ruke koja je slijedila očevu i vršljala ispod bluze. Dev te cijeloga zaprašio talkom. Tvoje neodjeveno tijelo. poljubio u čelo. Nagnula sam se i poljubila i tebe. Primijetio si puder na Devovim prsima. iznenada hrabra. No te se noći dev vratio kako bi okončao svoj egzil iz kreveta. Kasnije smo prostrli ručnik po krevetu i umotali te u njega kao salamu. Upitno si me pogledao. Kada sam otvorila oči. rekao je Dev i na prstima izašao iz sobe. Podignula sam svoj kraj ručnika i zakotrljanoga te poslala Devu.Još si se uvijek smijao. Dev je skinuo svoju potkošulju i košulju. Sklopila sam oči i osjetila tvoje male dlanove i prste tvojega oca kako mi prelaze kožom lica. koje su bile potpuno mokre. a onda si pritisnuo lice o moje grudi. rekao si. moje gole dojke. „Mislio sam da bi možda mogla imati mjesta i za mene". slijedeći oblinu moje ruke sve do kreveta. „Iznenadit će te koliko je postao učinkovit. a Dev je iznad mene tresao bočicom. Pogledao si me. Povukao si moju glavu natrag prema sebi. Nije bilo ničega prirodnijega. a ja sam shvatila da ćeš inzistirati na tome da te nahranim. rekla sam si . poslavši te natrag. Devova naga prsa. Kada smo trenutak kasnije podignuli gornje vjedro. Vidjela sam da je skinuo košulju — sada je mjesečina poprašila vrhove njegovih ramena. Na posljetku smo odigrali igru s puderom. a onda je on podignuo svoju stranu. prošaptao je. Na trenutak smo ostali ležati . izgledalo je kao da kažeš. koji mu je odlutao prema vratima. Poljubio mi je usne i okusila sam puder na njegovima. Podignuo te na ruke. A onda te osovio na noge i utrljao ga u tvoju kožu. osjetila kako mu prsti klize ispod moje bluze. Pružila sam ruku prema njemu i on je poljubio moje prste. Dev je skrenuo pogled. pojavio si se podignutih ruku.neugoda ili uzbuđenje. „Gledaj u mene". Osjetila sam kako me polagano oblijeva rumenilo zbog ovakve moje izloženosti . „Ostani"." Smjestio si se u tebi omiljeni položaj na mojem krilu i podignuo usta kako bi uvježbano počeo gutati. a ti si guzom vrtio po zraku. „Mamice". a onda te njime poklopili. Devovo je lice bilo sasvim blizu mojega. a onda te pažljivo položio na polovicu kreveta koja je zamijenila tvoj krevetić. Zatim je bio red na mamu. pa smo poprašili i tatu i utrljali mu puder u kožu. Naciljala sam prema tvojim guzovima i poprašila ih. a ja sam ostala samo u bluzi i podsuknji. a ja sam preko sobe pogledala Deva. Dev je došao do mene i pogladio me po kosi. „Ostavit ću vas na miru". pa smo podignuli drugo vjedro i polili vodu po tebi. rekla sam mu.

zureći u strop. No pohađanje fakulteta nije poništilo nespretnost . a onda počeo petljati oko moje spavaćice. Brzo se zasitio mojih grudi. Njegovo tijelo. za slučaj da izgubi ritam i da se mora povući. Zvuk neumoljiv poput sirene vlaka koji se približava. a onda je njome počeo pipkati po mojoj stidnoj kosti. Jezik mu je bio snažan i nemiran. Na posljetku je napipao usjeklinu koju je tražio. da shvatim ono što je on osjećao. kako ne bi vidio to crvenilo. obujmile još mojega mesa. ohrabrena. da je upišem u pamćenje. kada bi me mogao milovati tamo dolje čak i nakon što se izvuče van. Sve što sam učinila bilo je da pocrvenim još jače od njega i pritisnem lice o njegove grudi. iskustvom pohađanja fakulteta. neki dio ovoga iskustva morao biti zadovoljavajući. Tada se Dev oslonio na ruke i nagnuo se da me poljubi u usta. Pokušala sam ostrugati tu varku s njegova jezika. osjetila kako gura hlače niz noge. pokušavajući je ukloniti. . poput bubnjanja divlje kiše. a onda me pokrio svojim tijelom. Pripremila sam se za posljednje napade o mišiće napete u boli. okusiti istinu koja je ležala ispod toga. kao što sam i znala da hoće. Otprilike tjedan dana kasnije isto je pitanje mrmljajući uputio meni.jedno pokraj drugoga. Nisam ga željela prekinuti. pritisnuto o moje pod nezgodnim kutom. kao da se pokušavamo sjetiti idućeg koraka. jer nikada više nismo razgovarali o tome. ali njegova ju je težina pritisnula o moju kožu. ali prečvrsto me držao na mjestu. čula sam šuštanje trenja njegove dlake o moju kožu. On je sigurno taj moj pokret protumačio kao odobravanje. Sjetila sam se duboko udahnuti kako bih ublažila njegov ulazak. Umjesto toga. Valjao je vršak jezika preko moje bradavice. Imala sam na umu najrazličtije stvari koje sam mu željela reći. Vrtjela sam tu misao u glavi da je iskristaliziram u svijest. Kada bi mogao početi polaganije. neizgovorene misli za koje sam maštala da ih iznesem još od onih dana u Nizamuddinu. možda. Osjetila sam kako se tkanina povlači s mojih dojki. Njegova se težina utiskivala u mene i povlačila se s mojih grudi dok se on odmicao i ponovno približavao. Dok se njegova brzina povećavala. gušeći riječi u mojem grlu. Svojom je tvrdoćom napredovao uz moje bedro. usredotočila sam se na udaljenu pomisao da bi nekako. a ona se nakupila na mojemu trbuhu. Čula sam kako raskopčava pojas. Otprilike godinu i pol nakon što smo se preselili u Bombay. Povukao je usne i zakopao lice u moj vrat. promrmljao je i utisnuo se u me. samo je klimnuo. njegove su ruke. Pokušala sam se namjestiti tako da si olakšam njegove nasrtaje. „Meera". dok sam osjećala kako se izvlači van i mekano štrca po meni. Povukao mi je spavaćicu iznad struka. Kada se to dogodilo. Oblilo ga je tamno crvenilo i ništa nije rekao. sjetila sam se da ne gledam u njegovo lice — bjeloočnice bez zjenica. Mojim je dahom zavladala panika i grkljan se počeo stezati. uspjela sam na dovoljno dugo vremena ukrotiti svoju neugodu da upitam Deva kako mu je bilo. učinilo je da je njegovo prodiranje bilo bolnije no inače. kako ih obujmljuju njegovi dlanovi. kada bi mogao da ne pritišće tako jako. Pokušala sam olabaviti svoju odjeću. Možda je to bio ključ za otvaranje — da iskusim ono što je on iskusio.to je još uvijek bio novi i zastrašujući jezik koji ja nisam tečno govorila. Dah mu je snažno zaudarao na Listerine. ustreptali kapci. poražen. čvršće od tvojih.

usmjerivši je i prema drugim bogovima. nešto bi vlažnosti uvijek preostalo.trebala bi jednom pokušati. U taj smo se čin upuštali sve rjeđe i rjeđe. ali je. upravljajući ubodima nevjerice koji su me probadali svaki put kada bih te vidjela kako se naginješ u ormar s tamjanom. rekao je Dev. Nije se radilo o tome da sam uživala u tome što se taj čin svršio. Dev je postao čak i više opsjednut svojim ritualima. Ponovno sam dopustila Devu da po mojem jeziku posipa kristaliće šećera koje je posvećivao četvrtkom. pa je izgledalo kao da taj majmunski bog lebdi u zraku. Toliko bi puta mahnuo tamjanom ispred njegove slonovske glave da je Dev morao odmicati tvoju ruku. ispraznio je najgornju policu ormara i pretvorio je u minijaturni panteon. Okolo je položio sliku djeteta Krišne s kalendara iz 1962. Na sredinu je postavio svoju veliku sliku koja je prikazivala Lakšmi. Zamišljala sam da odnekuda vreba Paji. Pokraj toga je smjestio bistu Sai Babe ogrnutu narančastom tkaninom. Obavijanje toga posla te noći pomoglo je da gorčinu ostavimo iza sebe. ali ipak je postojao osjećaj nekakva postignuća. osjetila sam se uvučena u to. zvao si ga i prestajao si mahati tek kada bi se nešto voća namijenjena drugim bogovima ponudilo i tome mišu. novinsku fotografiju Gandhijija. a onda se poslužila rubom podsuknje da je otrem." Usprkos svojoj odluci da neću odobravati takve stvari. Sa stropa police visio je idol u obliku Hanumana na koncu. U natjecanju između gurujijevih predviđanja i mojih očekivanja. Katkad bi nas pomisao na to da ćemo te probuditi odvratila od započinjanja. Uvijek si se nakon toga vraćao tome bogu. Kada se doselio natrag u spavaću sobu.Neugoda me više nije toliko mučila . istovremeno. da se dugotrajno poduzeće redovito održava. a tilaci koje je Dev iscrtao po svojoj glavi postajali su sve alarmantniji. U drugim je prigodama bilo teže uočiti razlog. ta religija". s likom kralja Georgea VI.mundan nije imao apsolutno nikakva učinka na Devove pokušaje da se vrati pjevačkoj karijeri. pa čak i sliku Saigala u odijelu. Još me više uznemiravalo tvoje uzbuđenje koje bi se javljalo svake srijede kada ti je dopuštao da predvodiš pooju. No bez obzira koliko sam ga uvrtala. Dev me poljubio u usta i otkrila sam kao se iz njegova daha izlijeva ustajali smrad alkohola. Sada sam osjećala olakšanje i samo zbog toga što se taj čin priveo kraju. Možda sam otkrila i zahvalnost. Iza darova u obliku slatke limete i kokosa koji su stajali u kutu. nisam se više morala brinuti o izlječenju. Sva odjeća na drugim policama počela je mirisati po dimu od spaljena tamjana. koju je donio sa svojega jednodnevnog hodočašća u Shirdi. njišući se amo-tamo. koji je u srebrnom okviru izgledao mlado i zgodno. one koje sam prestala prihvaćati iz protesta . taj je miris poprimila i cijela spavaća soba. označilo početak promjene. Osjećaj da su ugovorne obveze savjesno ispunjene.. sjedio je idol kojeg si najviše volio — tvoj obožavani Ganeš. Pomaknula sam se da napipam vlažnost koju je ostavio iza sebe.poput neke povrede koju na posljetku prihvatite kao stalnu. pobijedila sam za dužinu ruke . pri čijem je dnu postavio darove u obliku starih novčića od jedne rupije prekrivenih pepelom. da još malo mahneš tamjanom iznad miša podno njegovih nogu. Ustao je i otišao u kupaonicu. „Mickey Mouse". ispod svojega baldahina od suhoga cvijeća. Prije no što sam otišla na spavanje isprala sam taj rub i ocijedila ga. „Nije previše loša. „U njoj ima mnogo smirenosti . No umjesto da od njih odustane.

nahrupio unutra. ti si trubio još glasnije dok ti je tijelo podrhtavalo od sretnog iščekivanja što će ti ponovno biti odrubljena glava. To je meni bio znak da se trebam pojaviti iz kupaonice. zahtijevajući da mu se dopusti proći. „Što si učinio svojem sinu?" vrisnula bi na Deva. katkad je ugrizavši. a Dev bi ruku prinio uhu. odsjekao bi ti glavu bridom dlana." Vatreno si se udario po prsima. „Kako se usuđuješ spriječiti me da vidim svoju suprugu? Nije me briga što je ona tvoja majka. „Obećajem da nikoga neću pustiti da prođe. Tebi omiljena priča potjecala je od Deva. prije no što te okrunio tom drangulijom. glumeći glavu koja se otkotrljala. Krišna je ponovno zavrtio svojega ujaka letećim diskom. pretvarajući se da te udara. čula od Biji." Dok ti se Dev približavao. Svaki put kada si navaljivao da te se odvede u hram pratila sam te u Mahalakshmi. „Mala svjetlosti mojega života. ona koja će se upravo okupati. Stoj vani i drži mi stražu . dišuuum". Dev bi te uzeo u krilo i dok bi ti grgljao i kašljuco. skloni mi se s puta. Ganeš. a ne od mene . a Brahma je jednim dahom otpuhao svemir. „Koju bih ja to životinju mogao čuti ovdje u šumi? Možda bih mogao odsjeći njegovu glavu i posaditi je na dječaka. Dev te škakljao po rebrima i govorio „dišuuum." Ustao bi s poda i počeo trubiti poput slona. Ja sam se pretvarala da sam Parvati. Ti si ga pokušavao oboriti na pod priljubljujući se o njegovu nogu.cijeli si dan trčao po kući. Dev bi u jednom trenutku izvukao par slonovskih ušiju načinjenih od žice i tkanine — nekoliko te puta nasapunao i potopio u vjedro. Valjao si se po podu." Čim si na glavi imao te uši.odrubljivanje glave. Zatekla sam se kako ti pričam iste one mitološke priče koje sam ja. vičući i trubeći. odrastajući. na kupanje se moglo zaboraviti .prema tvojem mundanu. .pazi da nitko ne uznemirava tvoju majku dok se kupa. tražio si da ti je odglumimo — pa je to čak i zamijenilo igru s vjedrima." Ali ti se nisi micao i začela se borba između Parvatina sina i njezina supruga.priča o tome kako je Ganeš dobio svoju slonovsku glavu. kupujući ti cvijeće koje ćeš baciti idolima i podižući te u zrak kako bi mogao zazvoniti u zvona. Na posljetku bi došlo vrijeme za tebi omiljeni dio . kako bi ga ponovno učinio cjelovitim. „Ne vraćaj se dok ne nađeš njegovu glavu. Ravana se pojavio kao jelen da iskuša Situ. koji je glumio Šivu." Tada je Dev. „Bit će bolje da Ganeš bude čist ili se ova nova glava koju sam upravo odsjekao slonu neće moći zalijepiti. Kali je ponovno srušila svojega supruga Sivu pod svoje noge. Kad god je tvoj otac bio kod kuće u vrijeme kupanja.

ali nije pomagalo. zelena lijeka. škakljajući te po ušima. ali moje su usne omekšale ljutnju. Dala mi je za tebe bocu uljasta. Naučio si ih zvati njihovim imenima . Pretjerano sam glasno cmakala i upuhivala ti zrak u obraze. Sada je bila dugačka i gusta (i ravna) i Pinky ju je neprestano vezala u čvorove. „Je li to ono čemu ste je učili?" viknula sam na gospodu Dugal i gurnula njezinu kćer naprijed. okrećući lice čak i kada sam pokušala uloviti tvoje suze. imao svojeg vlastita miša Timothyja!) leteća verzija Ganeša. pokušala sam zagnjuriti lice u tvoj trbuh. a kohl je na njezinim obrazima ostavljao crne pruge. „Što je učinio Patak Paško?" upitala sam. namreškavši lice od napora. Katkad si balansirao. Uspinjući se jednog poslijepodneva stubama.kako je Pinky napunila svoju kahlicu: katkad i dva puta. „Povremeno umiješam malo toga lijeka u Pinkyinu kašicu od banane". Nakon što sam malo uživala u činjenici da se Pinky više ne mota ovuda.možda si zbog toga od samoga početka bio začepljen. Ali nisi surađivao. držala u naručju kako je to činila Pinky i ljubila te. koja te stiskala u naručju. dok se na posljetku nisi nasmijao. No u zgradi nije bilo druge djece te dobi i. „Fuj. Nakon toga sam. Svaki sam joj put to zabranjivala. Pinky je počela plakati. I tako sam te. svakoga jutra. ali ona je tupo zurila u mene očima obrubljenim kohlom. priznala je gospoda Dugal. u njezinim očima zvijezde obožavanja. Bambi i Daisy. stojeći nesigurno u polusagnutom položaju. Pokušala sam te držati podalje od Pinky .DVADESET I DRUGO POGLAVLJE Bojanku koju su darovali Dugalovi nastanjivala je. ni više ni manje.Minnie i Huey. Svaki put kada si uspio. cijela menažerija Disneyjevih likova (od kojih je svaki bio grubo obilježen divljim pokretima Pinkyne pastele). Čula sam zvukove šamaranja i Pinkyna plača koji je prerastao u jaukanje. Pinky te neprestano slijedila. Otrgnula sam je od tvojega tijela i odvukla je do vrata Dugalovih da se potužim. „Gospodin Dugal proguta jednu ili dvije žlice svaki put kada ne može obaviti veliku nuždu.nisam željela da i ti tako smrdiš. ali Munni bi trebalo biti dosta i nekoliko kapi. pa smo oboje istovremeno odgovarali: „Snio je jaje. Gospoda Dugal mi je zalupila vratima ispred nosa. Na Crawford Marketu pronašli smo dječju kahlicu s portretom Patka Paška na uzvišenju koje je dolazilo između nogu. Vidjela sam njezine usne pritisnute o tvoje. zakvakao si. prljavo". osjetila nalet zadaha po kahlici. I ti si plakao dok sam ti umivala usta i lice. Toliko si je volio da je izgledao da na njoj sjediš satima . pa sam je bacila. Lajao si poput psa kada bi naišao na Plutona i pitao si je li Dumbo (koji je." Gospoda Dugal se hvalila produktivnošću svoje kćeri . Tvoja su usta bila vruća od bijesa i vlažna. Šiljini izbačeni zubi bili su ti toliko zastrašujući da si brzo okretao stranicu kako ne bi vidio njegovo lice. iako je bila tri godine starija od tebe. . Posebno se voljela igrati s tvojom kosom. spotaknula sam se na Pinky. objasnila sam ti. svaki put kada je Pinky bila u blizini. osim Mickeyja Mousea. onda." Otvorila sam bocu — smrdjelo je na užegli ghee. ali ti si i dalje plakao. Poslijepodne bi u hodniku podignula šator od starog stolnjaka i pokušala te namamiti unutra.

Zaida. Nakon toga. Ti bi sjedio na podu i uživao u okusu svake žlice. mašući dupattom i vrteći te u pirueti. „Provela sam šesnaest godina živeći u tom stanu. Jednoga je poslijepodneva na radiju svirala predivna melodija. Gospođa Azmi .Idućeg je dana. promatrajući veliku tapiseriju koja je visjela na zidu.toliko dobro skriven (voćna štangica umotana u uvojak njezine kose. „To je Helenin kabaretski ples iz Teesri Manzila". pepermint bombon ispod koljena) da je poneki put čak i mene zaintrigirala dovoljno da se dam u potragu. Pinky pozvonila na vrata. a verzija koju je Zaida izvodila između nas u dnevnoj sobi prštala je strašću koja je nadmašivala Devovu izvedbu. samo smo razgovarali i potajno se družili. rekla je Zaida. rekla je povukavši me u krug kada se začula sljedeća pjesma. bez Anwarove majke.neka počiva u miru. „Donijeli smo ga s odmora u Kašmiru . Zaida je dolazila kod nas tijekom poslijepodneva. uredna. „Isto musliman. osjećam riječi u svojem srcu.znak u obliku udarca drškom metle po njezinu stropu i našem podu. Anwara. Bilo je nečega zavjereničkoga u njezinim posjetima . Moje mišljenje o njoj kao o plahoj ženi ubrzo je nestalo dok se ona okretala i tresla. vrste kakvu Lata Mangeshkar nikada ne bi pjevala. Kada je moj otac saznao za to.udala se kao šesnaestogodišnjakinja za svojega četrdesetčetverogodišnjeg bratića. nego i zato da stvorim malo distance između nas i Dugalovih. prikazujući žene koje beru jabuke s košarama na leđima. ali ne iz iste zajednice. „Brzo. namazana kohlom. „Smije li Ašvin doći da se opet igramo kuće?" Od svih naših susjeda ti si najviše volio gospodu Azmi iz prizemlja. priznala mi je. kako me zamolila da je zovem .doista beru jabuke na taj način. Subotom. kada je njezin suprug provodio dan posjećujući svojega brata u Sewriju. „lako ne razumijem engleski. pa je taj brak bilo najlakše dogovoriti. ne samo zato da opovrgnem takve optužbe. Ništa nismo radili. pojačaj zvuk. uvrtao je mali prst moje lijeve ruke dok ga nije slomio i tjedan me dana nije vodio liječniku. Zaida je ples pretvorila u svakodnevnu aktivnost. njezin je suprug bio slaba zdravlja. Meera". To je bio jedini izlet na koji smo otišli samo nas dvoje. Voljela je slušati glazbu kada je dolazila k nama. ali za koju se njezina sestra Asha počela specijalizirati. prije no što bi se Dev vratio kući." Jedna od njezinih nećakinja naučila ju je plesati twist. Moj je otac dobro poznavao Anwara. Sprijateljila sam se s njom nakon što ju je gospođa Dugal okarakterizirala kao pakistansku uhodu. Iznenađuje da je „Kuća od bambusa" postala jedna od njoj najdražih pjesama. Sve te godine u kojima me . pjevušeći. da nas obavijesti da je Anwar zaspao i čin nestajanja koji je izvodila odmah nakon poslijepodnevnog čaja. onu koju si nestrpljivo iščekivao (kao i ja)." Zaidina je svekrva umrla malo prije tvojeg rođenja." Povela te za ruku do čistine između sofe i stola i počela plesati. ali jedina ljubaznost koju mi je ikada iskazala bila je kada je umrla. Za tebe je imala spremnu zdjelu riže kheer. pod čizmom te žene . za rođendan ti je darovala njihovu single ploču „Ali You Need Is Love". „Ljudi stalno pričaju o nekoj grupi po imenu Beatles ili-nešto slično tome — imaš li nešto njihovo?" Nekoliko mjeseci kasnije. kada je on drijemao. Zainda nas je pozivala na čaj u svoj stan. Uvijek je uza se imala karamelu ili tvrdi bombon koji si ti mogao pronaći . „Sviđao mi se mladić iz susjedne zgrade". na čiji je vrh posipala dodatnu količinu badema i grožđica koje bi upecala iz lonca. „I ti." Sada u svojim šezdesetima.

plesale smo twist. čak i odlaziti u kino. „Princeza Ašvini". a brada joj je virila između obraza poput vrška naročito okruglog manga. Išli smo za svjetinom. Zaida ti je dala malu vrećicu s novčićima koju je ponijela sa sobom. Anwar je izgubio zanimanje . kraljica ljepote. Ona je odlazila u jednu u Divaliju. Zaidina je inačica toga napitka bila upotpunjena zelenim slojem smrvljenih pistacija. hoćeš li mi i našminkati lice?" preklinjao si je.možda je osjetio da je prestar. olovka za oči. morala piti mlijeko s bademima koje je u Nizamuddinu Mataji običavala izlijevati kroz odvod. ali nikada nisam ušla u tu građevinu koja je ležala na svojem otoku usred zaljeva. a ja sam rekla: „Zašto ne? Bili smo u toliko mnogo hramova da će za Ašvina biti dobro da vidi i masjid.." Sjeli smo na autobus za Haji Ali. Završni bi me rezultat uvijek zaprepastio — mogao si biti filmska glumica. njemu ne smeta. ekstravagantno začinjena kardamomom i šafranom. pripremajući te za ples. „Što da se radi?" kukala je. kada se šetnica koja je otok spajala s kopnom pojavljivala iz mora. tijekom Eida. Duž obiju strana staze u dugačkim su redovima čučali prosjaci. rumenilo. Na posljetku si upitao: „Gdje je Ganeš?" Pokušala sam te ušutkati. Nako što sam ispila vrč koji je donijela sa sobom. Kada smo prišle rukohvatu koji je obrubljivao svetište prekriveno cvijećem. u žene koje su se tiho molile.gušila. rekla je. stežući svoje zdjelice u rukama prekrivenim zavojima i između batrljaka bolesnih udova. u kojima sam živjela na ostacima.slušati radio. „Uvijek sam željela imati malu djevojčicu. „Po jedan novčić za svakoga od njih — o njihovoj sreći ovisi što će ih dopasti.samo ih ne možeš vidjeti. . Ali nakon dva pobačaja. „Umro je na povratku iz Meke . Možeš li vjerovati da mi je čak bilo zabranjeno pozdravljati susjede na stubama!" Katkad te je tvoja teta Zaida umatala u šalove od svile i najlona i stavljala ti na glavu šešir od stare dupatte. „On je tamo". podsjećajući me kako sam ja isto to tražila od Roope.I Rahul i Tony jako loše jedu. lice joj je postalo okruglo i mesnato. Hema je napokon sa svojim sinovima došla u Bombay. Zaida nije škrtarila s kozmetikom — pružala ti je cjelovit tretman — podloga. „More se tek nedavno povuklo . molim te. „Ona je djelo jednog bogatog poslovnog čovjeka koji je u nju uložio sve svoje blago"." Već je poprimila ponašanje osobe koja je . Inače nije loš .pazi na lokve". ples je bio zaboravljen dok si gladio svoje obraze i pućio usne. Nekoliko sam puta prolazila pokraj te džamije. ruž za usne. Zurio si u mramorne podove. objavila je Zaida. licem ti se prelio izraz zbunjenosti. Udebljala se. rekla je. ukrašene zidove i strop. Sad kad nema njegove majke. Za razliku od moje sestre.ne smijem se žaliti. „Molim te.ovo je mjesto do kojega je njegov lijes čudesno doplutao. rekla nam je Zaida. „Svi su tamo ." Te sam godine." Prilično sam često odlazila sa Zaidom u kino." Bio si dovoljno mlad da te odvedemo sa sobom u odjeljak za žene. pa sam ja ta koja mora počistiti njihove tanjure. Pazi da naciljaš točno u zdjelicu . Čak sam prihvatila njezin poziv da odemo u džamiju. mogu raditi gotovo sve .pazi da prstima ne dotakneš njihovu kožu. šminkati se." Otrčao bi do zrcala pokraj vrata i zurio u svoj odraz." Do džamije se moglo doći samo za vrijeme oseke. japanska gejša. ali Zaida se nasmijala. „Najvrsnija plesačica u cijelome Bombayu.

naravno imala je sreće što ju je suprug htio ponovno primiti u kuću.. kako me bole noge — Rahule. rekla je Mataji svaki put kada te naganjao po verandi ili ti pokazivao kako da držiš palicu za kriket. jer smo obično odsjedali u Nizamddinu. Prije no što se vratio u Delhi.dvostruko ili trostruko starija od nje. usprkos razlici u godinama između vas dvojice. kada nekome poput njega nije dana prilika da i sam bude otac". „Vidiš kako je on dobar s djecom". da joj pomogne u starosti. Što je još jedan razlog da Arya bhaiyya dovede novu bahu. Hema je odmahnula glavom. napunila me tračevima iz Delhija. bio je tih i stidljiv i iznenađujuće prijateljski nastrojen prema tebi. između dviju uputa Rahulu o mjestima i načinima na koje da je mijesi.Oh. donesi mi čašu vode iz hladnjaka"." Hema je na posljetku uspjela vidjeti zoološki vrt . one će to i činiti. . rekla je Mataji. nesposobna da smislim način na koji bih ga potkopala. svaki put si lajao kao psić kada te pozvao da luduješ s njim. smijala se Hema.. njegovo je lice bilo otvoreno. Vodio te za ruku do kaveza s pticama i pokazivao ti ih jednu po jednu. „Babuji ima neku bolest mjehura . a osmijeh gotovo dječji. godinu dana stariji.U kakvom to nepravednom svijetu živimo. S nelagodom sam promatrala razvitak toga odnosa. ali s dva dječaka koja su joj neprestano bila za petama. Umjesto izraza budne pozornosti.svi koje ti susrećeš su muslimani. ali ona je to odbila. pa si čak i zahtijevao da mu za vrijeme obroka sjediš u krilu i jedeš iz njegova tanjura. teško da je to mogla izbjeći. prikrivene zloće. kojemu je bilo sedam. Ta je želja već odavno iščezla.Mataji je sada mora sama prati. Željela sam je ispraviti . namjerno navukao takav izraz na lice. Dokle god su ove ruke sposobne da se brinu za njega. . . Rekla je da joj je dozlogrdilo da je zlostavlja rodbina njezina supruga. možeš li malo izmasirati svoju jadnu majku?" Zvačući betel.) Tony. Ponudila sam joj pomoć." Utišala je glas. rekla je sjedeći na krevetu i režući kriške betela za svoj paan. a ja sam ga morala spriječiti da baca kamenje preko ograde koja je okruživala žirafe. Jesi li u Bombayu upoznala ikoga koga bi mogla preporučiti?" Prije no što sam mogla odgovoriti.ni ne shvati kada se sav zapisa. „Pogodi tko se pojavio nenajavljen u kući svojih roditelja? Pushpa. Rahul..pokušao je kroz rešetke ubosti majmune štapom.prava je nepravda bila ono što je ona morala podnositi. ali izgleda da ga Ašvin voli još i više. toliko si plakao da smo ti obećali da ćemo te svake sljedeće godine voditi u Delhi. Kada je vlak trebao krenuti s postaje. Na tim putovanjima više nisam mogla izbjegavati Aryju. No tada sam se upitala da li je on. „Rahul i Tony obožavaju svojega ujaka. Nekoliko sam puta proučavala Aryjino lice dok se igrao s tobom. Svakoga je jutra na vatru stavljala golemi lonac vode da dezinficira Babujijeve izmetom uprljane plahte i pajame. „To je moja misija u životu.Tony. „Kako bi mogla? . dao ti je najveću školjku koju je pronašao na plaži u Juhuu. imao je u sebi crtu zločestoće . možeš li to zamisliti? Njezini su je roditelji odmah poslali natrag.bila je to želja koju je izražavala u mnogim svojim pismima prije braka." ." Bila je to istina iz nekog razloga nisi mogao odoljeti Aryji. Odbijao si otići na spavanje dok te nije poljubio za laku noć. blago. („Samo im pokušava privući pozornost". svjestan da ga promatram. Pralja odbija dodirivati njegovu odjeću .

a da ni ne spominjem golicanje koju su ta djela priuštila Pajiju? Jedina se iznimka ticala cijena koje su rasle brže no što smo mi mogli držati korak s onime što je Dev zaradio. Nema časti koja bi te grijala dok sjediš na prijestolju ako ne možeš ni održati svoj narod na životu. „Pogledaj sve poštovanje koje Indija stječe u svijetu zbog svoje neovisnosti. ali onda i unutra. mogla bi stajati rame uz rame sa samim Nehruom." Sada sam već bacala nepročitane novinske izreske koje mi je slao Paji . klimnuo je. . očito zadovoljan mojim izrazom zaprepaštenja.jesi li se sjetila?" Pogledala sam ga. što misliš?" Tijekom proteklih nekoliko godina Paji je postao sve više očaran Indirom Gandhi.„Ali barem bi mogao prestati piti. ne mislite li tako?" Mataji mi je uputila pogled koji me upozorio da ne nastavljam s time. „Sjeti se. Najprije u vrtu. Tko zna. pa što ja mogu reći na to? Sve što ti mogu reći je da sada. „Znaš li gdje sam bio ovoga jutra? U Safdarjung Roadu. Biji je za to optuživala samo Indiru Gandhi. zapravo. ministar informiranja i objavljivanja. a još i više ta njezina novopronadena empatija prema malome čovjeku.Ja sam navodno nepismena. na broju jedan . zajedno sa svima ostalima. „Kako su tvoji roditelji?" upitala je. kažem ti . na primjer. bio sasvim dobro — nisam ga vidjela u tako vrhunskoj formi još od prije Nehruove smrti. Ace?" . Rekla je da zemlja ovisi o izdavačima poput mene. Sve će se to riješiti do trenutka kada mi moj unuk bude do ramena. Odupirući se supersilama. ja sam zamindarova kći . kada je osnovala svoju vlastitu Kongresnu stranku radije nego da prima zapovijedi od starijih političara kakvi su. Nagovijestila je da bi i Kongresna stranka mogla nešto imati u rukavu za mene. jer se ne dodvorava Zapadu. Njezin najnoviji čin. kroza sve to. „Bio sam u kući Indire Ghandi. da osobno porazgovaram s njom. već i da je nevažna.bila je to najpoznatija adresa u zemlji. zapanjena . Ono o čemu ljudi poput tvojega Pajija nikada ne govore jest kako te cijene uništavaju ljude i da obitelji imaju tako malo da čak ne mogu spriječiti ni ugibanje svoje stoke. nacionalizirajući banke. kada dam slugi pet rupija i pošaljem ga s time na tržnicu." Paji je odbacivao takve pritužbe.ne boji se nijednoga muškarca. Paji je. Rajinder Sawhney. Imao bi bolji nadzor nad time kada bi bio trijezan. zar ne. „Da". ignorirajući optužbe za bahatost i umišljenost. tvoj bi otac čak jednoga dana mogao završiti kandidirajući se za izbore. odveo je Pajijevo mišljenje o njoj u zlatne visine nepogrešivosti. on traži deset." Zapanjilo me to iznenadno zanimanje za politiku koje je razvila Biji. oduzimajući bivšim maharadžama njihove titule i mirovine i. plješćući joj svaki put kada bi učinila nešto hrabro.smatrala sam da politika ne samo što je dosadna. bili Morarji Desai. Kako je suprotstavljanje Americi ili konfiskacija maharadžine imovine mogla imati bilo kakvu važnost za moj život s tobom. Svaki bi otac bio ponosan da ima takvu kćer — da je još uvijek živ. Izgledalo je kao da su se cijene hrane u posljednje vrijeme udvostručile.to teče u mojoj krvi — moji su se preci stoljećima brinuli za svoja sela. Ona je na vlasti tek nekoliko godina — treba vremena da se riješe ekonomski problemi. „Ona je primjer koji bi trebale usvojiti sve žene.

Hemin mlađi sin već se hvalio time kako je promatrao mlade novake kako se hrvaju u blatu . Tvoja ti je teta Roo kupovala najrazličite vrste skupih darova . uvijek si malo zazirao od Pajija. na moje veliko nezadovoljstvo.tenk na navijanje koji je iz cijevi sipao iskre dok bi se kretao. ti si se odmah zaljubio u tvoju „tetu Roo". miješajući likove i događaje. a loptice za ping-pong morale su plutati po šalici kojom sam te polijevala po glavi. „Onda nisi dovoljno velik. Paji nije bio jedina osoba čiji sam utjecaj na tebe pokušala što više umanjiti. bezvrijednosti molitve. zar ne?" Iako si obožavao Biji. bio je tu i Arya. ali su te svejedno uspijevale očarati . pa se svaki put pojavila sa svojim blizancima." Taj stav prema tebi naveo me da riskiram s Aryjom u Nizamuddinu. „Reci mi.rekla mi je da sam dovoljno velik da sam to radim. Jedno sam oko uvijek imala i na Roopi. zapalivši joj kosu iskrama iz tenka. a i Hemin suprug Gopal." . „Teta Roo mi nije prala pimpača .vidjela sam ga jednoga dana kako maršira oko kuće sa štapom na ramenu. Ace. „Ne možeš očekivati da ćeš uzgojiti najljepšu ružu ako si njezino sjeme pomiješao s manje vrijednim vrstama. na mjestu na kojemu se nosi puška. Brinula sam da će ti isprati mozak svojom HRM-propagandom ako ne budem dovoljno oprezna. . donijela je svoje vlastite bočice i četkice i uredila ti lice tako ekstravagantno da si ga dva dana odbijao oprati. držao bi ti predavanje o jednoj od njemu najomiljenijih tema .zlu religije. devet godina stariji od tebe. umjesto da odsjedam u Darja Ganju. Nakon toga si inzistirao na tome da ti nasapunam uši kako je to činila teta Roo.ispalivši ping-pong lopticu u njezina usta. kao i obično.Je li ti pokazala kako da to radiš?" upitala sam. Nisam željela da Pajijeva sjena baci mrtvački pokrov na tvoj život. „Možda ipak niti nisi nekakav as". Svaki put kada bi se malo dulje zadržao u njegovoj blizini. Potužila sam mu se da to zvuči kao nadimak nekog pilota lovca Britanskih zračnih snaga. Pokušao te primamiti slatkišem ili novčićima da dođeš i razgovaraš s njime . Dva puta je uspjela unaprijed saznati za termine našega dolaska u Delhi.ti bi te mamce oteo iz njegove ruke i pobjegao. Možda si osjetio moje nepovjerenje prema njemu. već nastanjivali svjetove različite od tvojega.mogla ti je isto tako čitati i telefonski imenik. kako je to učinio s mojim životom.) Kada je Roopa čula da je Zaida dobra šminkerica. a ti bi je i dalje slušao otvorenih usta. Idućeg si jutra tulio da želiš da te ona okupa. Katkad bi postajao prilično agresivan. a ti si odmahnuo glavom. Iako su Dilip i Shobha. „Dragi Ashu". ali on je ustrajao. a ti bi se zatrčao u njezin zagrljaj.Paji te počeo nazivati tim istinski čudnim nadimkom. dječju pušku koja je ispaljivala loptice za ping-pong. rekao je kada si mu ispričao kako si hranio Mickeya Mousea podno Ganešovih nogu. pričala ti je priče koje smo slušali u djetinjstvu iskrivljavajući prizore." Provukla sam ga. što bi želio biti kada narasteš? Sigurno ne pjevač poput tvojega oca. a ja sam se nevoljko predala. kroz vodu u šalici. Kada smo spavale kod Pajija. čak i prema tebi. (U Bombayu si se služio njima kako bi s naročitim gustom terorizirao Pinky . Naravno. doputovavši vlakom iz Madrasa. koja je naručivala puni sanduk Coca Cole posebno za tebe tijekom prvog dana svakog posjeta za ljetnih praznika. pozvala bi te kleknuvši na koljena.

Nije izgledalo kao da još uvijek žudi za mojim suprugom. A onda si proizveo zvuk kao da se gušiš i mi smo uspaničeno sjeli u krevetu. po svojem vlastitom komadu površine Mjeseca. možda je to bio način na koji se ponašala normalna tetka. Tjedan u kojem si kliznuo u kupaonicu i porezao se po licu pokušavajući se obrijati poput tate. rekla je cvrkućući toliko slatko da su me od toga zaboljeli zubi. prebrzo. kao što bi se smiješila Mona Lisa. Vozimo se . „Sretna sam što imam tako predivnog nećaka". Odjeljak sa slikama na kojima smo nas troje ugodno obuzeti nekom aktivnošću. Poslijepodne u kojemu si se hrvao s Pinky. S cijelim jednim odjeljkom rezerviranim samo za sve one prilike kada si napravio neku nepodopštinu. poput stranica koja otpadaju s kalendara kako bi označile protjecanje vremena u nekom filmu. Roopa nije zagrizla mamac. preplavljujući me dojmovima svaki put kada sam ih pokušavala posložiti po godinama. da si trasira tu novu cestu u moj život? Prošloga puta u Delhiju otišla sam samo toliko daleko da joj zaprijetim da ću reći njezinu suprugu Ravinderu ako ikada ponovi ono čemu sam svjedočila između nje i Deva. kada sam stajala vani i slušala kako zavijaš. Situacija u kojoj si pošpricao pješake bojom koja je bila preostala od Holija dok su prolazili ispod našeg balkona. pokušavajući ih ispaliti iz svoje ping-pong puške. Što se krilo iza toga pokušaja da te šarmira. jer si potajno kakao u hlačice. a ne kronološki. i malo na Deva. fotografije koje ispadaju iz ofucanog albuma. da te uzmem u naručje? Možda su slike bile posložene po temi." Dani su prolazili. Nalazi li se ta slika na istoj onoj stranici na kojoj ti plešeš po krevetu. ali više nisam mogla biti sigurna u to. uhvaćeni u trenutke obiteljskoga sklada. S obzirom na način kako si spavao raširenih ruku i nogu. Noć u kojoj smo se stiskali ispod jedne jedine mreže protiv komaraca. sva ta pozornost — počet će misliti da si ti njegova majka. Prije tvojega kupanja igramo se predstave o Ganešu ili pregovaramo s valovima na Chowpattyju. Svi ti darovi. jedva da smo imali dovoljno mjesta da balansiramo svaki na svojem rubu kreveta. na hotelskom krevetu u Khandali. a ne ja. a da ne padnemo. a ona ti je slučajno slomila zub. Pokušavaš li ga ukrasti?" Možda sam pretjerivala. Nitko od nas nije mogao spavati: zbog vrućine i manjka prostora i komaraca koji su ponirali kroz rupe u mreži. Možda sam još uvijek presretala povremeni značajni pogled ili bljesak koji je većinom potjecao od Deva. „Toliko me podsjeća na tebe. „Sasvim je sigurno da si začarala Ašvina. na što se Dev uvijek tužio. Zbrka uspomena. a u pozadini iznad nas zaštitnički lelujaju grane bambusa. poražena. iako sam bila na oprezu kada god su se susretali. skupljaš litchi. smiješeći se zagonetno. Koliko si samo puta pao s ljuljačke i raskrvario si bradu u parku Mafatlal? A zatim slike na kojima je i tvoj otac. Pogledali smo jedno drugo i počeli se smijati . Evo te. Sjediš pokraj Ashokina stupa u Hanging Gardensu kako bi se slikao.Nisam razumjela Roopine motive.upravo smo te po prvi put čuli kako hrčeš. Album je imao još jedan odjeljak — onaj kosi nazvala sam „kuća od bambusa" i u koji se ta slika također mogla uklopiti. dok radio objavljuje prvi korak Neila Armstronga? Ili na onoj kada počinje vrtić Montessori. možda sam ja bila previše ljubomorna ili posesivna. a onda sam ušla natrag unutra. Pokušala sam to razriješiti one noći kada si ponovno inzistirao na tome da spavaš blizu tete Roo.

niti govorio.čvrsto sam ga sklopila kako bih zaključala uspomene koje sadrži. Pokušala sam se okrenuti od tebe. obilježenog svađom. a onda si raširio prste da mi pokažeš kako su vlažni. spremne da pohrane. a ja ga upozorila da te nikada više ne smije dotaknuti. pa u desni. nos. Možda inventar mojih slika ne sadrži ništa toliko nečuveno što bi opravdalo toliko sumornu budućnost. Svađe zbog tilaka razmazanih po tvojoj glavi svaki put kada bi te Dev odvukao svojem gurujiju Dadaru. blizanca tvojem Ašvinu. Na trenutak nisam mogla povjerovati . Osjetila sam kako tvoja usta dotiču mjesto ispod mojega oka . Smijemo se nekoj šali. istiskujući još suza koje ćeš moći popiti. a ne zbog mene.iako su ovoga puta suze tekle zbog tebe. Čvršće sam stisnula kapke.moja stara zakletva da neću plakati . ali nakon toga s više samouvjerenosti. Te sam te noći zadržala pokraj sebe — Dev je spavao na sofi. onoga s kime dijeliš svoje ime. Posljednji je prizor tjednima ostao živ u mojem umu.na divovskom kotaču na sajmu u Dasseri ili u Cream Centreu jedemo sladoled trima žličicama iz iste čaše. zar album straga ne sadrži još jedan odjeljak. Prigode u kojima je Dev bio toliko pijan da sam te slala da ga zamoliš da prestane piti. Tvoju krv koja je otišla prije tebe. Dotaknuo si moje lice dok sam te ljubila za laku noć. sukobima. Trebalo je proći malo vremena prije no što sam shvatila što se događa.ispočetka nesigurno. Nekako. a ja odjednom poželim pobjeći. koja svilenkasto leprša mojim bićem. Zagrlila sam ti glavu. Ona u kojoj kuća od bambusa jednostvno bude otpuhana. Utiskivao si mi male poljupce kako bi to radio anđeo. Dev donese piletinu tandoori ili moje omiljene pakode. a ti si se neprestano budio i pitao je li se vratio. Trenutak u kojem te ošamario jer si razbio sat. nas troje. . Odvjetnik koji bi branio Devov slučaj mogao bi tvrditi da ni u kojem slučaju nisam dokazala da zaslužuje svoju sudbinu. a to je bilo nešto što je sve češće običavao činiti kako je vrijeme prolazio. Sjedila sam na krevetu i ljuljala te u naručju . poput ebanovine. osjećam kako se ponovno budi u meni. Da je on taj koji mi tiho šapće. pripremajući se da ponovno potražuje ono što je njegovo. obraze. da proslave svaki incident u našem životu? Ali onda su u žarište ušle druge fotografije i ja sam vidjela kako se pojavljuje mračnija stvarnost. Jesam li zamišljala da će naša budućnost izgledati ovako? Stranice toga dijela albuma otvarale su se jedna za drugom. ono što me tjera da poželim ustati svaki put kada sam u krevetu sjedinjena s Devom. pokušavajući svojim tijelom izvući bol iz tvojega i ljubila ti oči. Taj kovitlac prizora potječe iz drukčijeg dijela albuma. izblijedjelih rubova? S nečim tamnim i neoblikovanim što se ponovno budi. Svaki nježni kontakt toliko mekan i ugodan da nisam željela da taj osjećaj prestane. a Beatlesi se raziđu. neviđeno? Naravno da sam svjesna postojanja toga odjeljka . a ja činim sve što mogu da ih ne bacim u smeće. Osim što. ali ti si me rukom povukao natrag i rekao mi da moram sklopiti oči. nakon svega toga vremena. u svim onim trenucima kada su mi usne počele neobjašnjivo drhtati.gledao si u moje lice i nisi niti plakao. najprije u lijevi obraz. dok ploča stola od bambusovine sjaji. požutjelih stranica. Da je njegova prisutnost. Noći u kojima je boravio izvan kuće. ulaštena.

u meni ključa zazor. kako bi dospjela do tako visoke točke?" „Da se ni ne spominje koliko daleko od plaže na kojoj je izronio. Jedni su miljeli uokolo po pločniku. A zatim bismo se vraćali sljedećeg dana. Pronašao si nekoliko malih dijelova . razočaran oskudnošću blaga na plaži. Na oprilike pola puta do tamo naišli smo na hrpu ljudi na Marine Driveu. ali inače se kip čini zadivljujuće netaknutim. Trebali smo doći kada se plima povlači. Pijesak je gladak i pometen — čak se ni kipar nije vratio svojem poslu nakon jučerašnjeg pohoda svjetine. dvostruko veći od svoje normalne veličine. Možda smo previše postali obitelj. Ali u ovom trenutku dopusti mi da ti pokažem prizor s prednjeg dijela mojega albuma . što je plima vratila. a ne kada nadire. Na trbuhu mu čuči mala ptica. Zatekla sam se kako se borim s tvojim ocem oko nevažnih sitnica. jutro nakon što je završio godišnji festival. Drugi su toliko uznemireni neuspjelim uranjanjem da se pentraju do kipa. Izgleda da nitko ne zna kako se kip našao tamo. potičući valove da se potrude i oslobode ga. rekao je jedan promatrač. Možda da me čuva od opraštanja. kao da je nesvjestan ljudi oko sebe ili valova koji se obijaju o njegovo postolje. Taj osjećaj preopterećuje moje živce. doplutao je tijekom noći". Da po drugi put blagoslovi zemlju. da pogledamo od čega su valovi napravili izložbu. No valovi su danas visoki i pjenušavi i malo toga ostavljaju za sobom. rekao je jedan mladić odjeven samo u krpu oko svojih prepona. Nalazimo se na pijesku Chowpattija. Trčiš uz rub vode. dok mu u donjoj lijevoj ruci još uvijek stoji velika. Nismo stigli do njega. No ti tražiš nešto što će te više zadiviti — drveno poprsje nekoga junaka kojega je odglumila neka filmska zvijezda ili možda napola otopljeno lice. ne može plutati". „Sigurno leži ovdje još od svitanja. „Hajdemo do akvarija". donji udovi rastočeni. Jedan golemi idol u obliku Ganeša.Nikada nisam do kraj shvatila zašto se ponovno pojavio. predlaže Dev. „Čak i da može. Ptica ne obraća pozornost na pokušaje da je otjeraju. jednako obuzeta pogledom na more koje uništava kip." Ljudi su još više podijeljeni oko značenja te pojave.kovčeg s naopako utisnutim dlanom na kojemu se nalazi sretna svastika." „To je Ganeš o kojem smo pričali". Lice mu krasi izraz smirenosti. Dvije su mu desne ruke slomljene. on može učiniti što god hoće. Činili smo to tijekom nekoliko proteklih godina . crtež glave. pokazujući u komadiće obojane gline koja se već počela ispirati. a ti se razvedriš zbog te mogućnosti. da se pobrine da se prošlost ne zaboravi. još uvijek prepoznatljivo kao Gandhi ili Nehru. Podignuo si školjku i bacio je u more. a on se želi osigurati da neću pristati na budućnost u kući od bambusa s Devom.pridruživali se masi ljudi da promatramo Ganeša. spiralna školjka.šetnja po plaži u potrazi za Ganešom. znak da se Ganpati vratio. sve dok nisam postala spremna da te okrenem protiv Deva. „Glina je preteška. potpuno je zaokupljen kontempliranjem o nebu. drugi su stajali na parapetu. njegovu pratnju od bogova i vođa i filmskih zvijezda. primijetio je netko. „Sjetite se. Dobar znak. Ti im se želiš pridružiti. leži licem prema gore na lukobranima pokraj mora. tvrde neki. a neki su se popeli na betonska uzvišenja. Dev nas vuče kroz mase ljudi da vidi što pokazuju. pa te Dev sjeda sebi na ramena kako . postajući sve svadljivijom oko svake odluke koja se mora donijeti.

Između dva vala netko se trudi podignuti kip potraživši oslonac u jednoj od njegovih preostalih ruku — no glina je toliko mokra da se osipa. Čvršće stišćem tvoju ruku dok stojiš između mene i Deva. sada nesputan svojom rukom. Dok promatram kip koji odlazi.mislim na svoje nerođeno dijete. budi sretna poput svih ostalih ovdje." Ganpati doista izgleda kao da pluta kroz valove. „Ganpati baba maurya".bi ti omogućio bolji pogled. Na trenutak se odmara na posljednjem od lukobrana. Kovitla se još valova. Sve troje ćete se vraćati ovamo godinu za godinom. iz nekoga me razloga preplavljuje melankolija. Pokušavam razveseliti samu sebe. poput upozorenja moramo se skloniti dok ono odvlači sve prepreke koje mu brane da pokaže svu moć svoje plime. Nikada više nećemo vidjeti Ganeša uronjenog u Arapsko more. a Sandhyjin je optimizam pogrešno usmjeren. moje su slutnje istinite. glava mu još uvijek zuri u nebo. mogu namirisati biljni." Ganpati se podiže iznad vode. Ptica podrhtava na njegovu trbuhu. „Oslobađa se!" vikne netko. Posljednjih nekoliko ljudi koji su pokušali osloboditi Ganeša povlače se na sigurnost parapeta. . a onda počinje svoje putovanje prema pučini. pokušavajući ne obraćati pozornost na tu promjenu okolnosti. a ne sreća. „Ovo je sretna prigoda. a onda odustaje i odlijeće. „Odlazi kući. kip se. pa čak i na njezinu bebu. na Sandhyju. Za čiji sam ja gubitak predodređena u budućnosti? — zadržavam dah kako bih se spriječila da dovršim misao. Žene su sve pokrile glave dupattama —osjetivši se samosvjesnom. „Nemoj razmišljati na taj način. Ganeš se lijeno okreće. počeo ljuljati i pomicati. „Ovo je dan za obilježavanje protoka vremena. oči su mu još uvijek usredotočene na vječnost. šapćući mi u uho. Vjetar raznosi kapljice vode sve do mjesta na kojemu stojimo. a onda se čini kao da ga more podiže. da se čudite koliko je Ašvin izrastao. Sve životne nedaće . a svjetina kliče. No ja sam u pravu. viče svjetina netko baca cvjetne latice. Dev i ja. Naravno. da će putovati pučinom oceana i čak potražiti boginju koja živi u moru. zeleni sapun koji je koristila. govori mi Sandhya. poput vješta i skladna plivača koji pliva leđno — možda to ipak jest čudo. No ne mogu se otresti osjećaja gubitka. sunce blista na rubovima njegove zlatne krune. ne nas troje zajedno: ti. Dolazi nalet jakih valova koji mrve idola i more navire kroz lukobrane." Njezina prisutnost lebdi oko mene. didi". reći si da se Ganpati vraća kući. i ja im se pridružujem. Ganešova brata. vičući „Ganpati baba maurya". ali one na vjetru dolepršaju natrag. Još jedan val obavija idola. napokon — gle' kako je veseo.

„Pokušavaju odlučiti koja bi funkcija trebala biti moja . hindusa i muslimana. ako to poželi." Nikada nisam saznala je li Paji doista skovao frazu „maknite siromaštvo" kao što je tvrdio u svojim pismima ili ju je čuo od nekoga drugoga. navodno. Naprije pozivi u njezin vrt. Paji je dobro skrivao svoje razočaranje. mi bismo njima trebali viknuti: Garibi hatao . To je oslabilo HRM i ostatak koalicije koja je pokušala srušiti Indiru. zamolila Sarmilu da joj pomogne da sastavi popis pitanja o ekonomiji. „Tako izvanredna. Ispod nas promet je stao." U drugom se pismu Paji hvalio time kako je pozvao Indiru svojoj kući na večeru. Umjesto da se brine o tome kako da što bolje počisti kuću ili o planiranju jelovnika za tu večeru." „Indira Gandhi. „Indira Gandhi".bih li se trebao kandidirati iz okruga blizu Patne ili s nekoga mjesta u Himachal Pradeshu.DVADESET I TREĆE POGLAVLJE Paji je punio svoja pisma dramatičnim opisima ugodnoga druženja koje je. siromašnih i pripadnika srednje klase (ali. „Tvoja je majka. dok se nije zaogrnuo plastom osobe iz njezina najužega kruga.. omogućivši joj tako potpunu pobjedu. Toga prosinca.iza njega se njihao divovski portret Indire koji je držalo toliko naoružanih ruku da bi ih . njezinoj eleganciji. beskrajno naklapajući o njezinu ponašanju.veliku donaciju koju su dobili od Pajija iskoristili su da financiraju kampanju nekoga drugoga. razvijao s Indirom Ghandi." Pogledali smo u muškarca koji je držao megafon . Kovanica garibi hatao proširila se cijelom zemljom. inače ne bih mogao preživjeti sramotu. „Čuvarica naše sudbine. Kada zagovaraju Indirajin odlazak rječima Indira hatao. što je bio izraz poštovanja. Hvala Bogu što Indiraji nije mogla doći." No ubrzo je postalo jasno da Kongresna stranka neće izreći takav poziv . Paji je sav bio kao na iglama. napisao je u jednome pismu. drugoga ručak. mogla je biti pjesnikinja. ispaljivali vatromete i dijelili slatkiše. ne i u govorima bogatih). možeš li to vjerovati. kada je Indira iznenada objavila raspisivanje izbora koji su se trebali obaviti u veljači 1971. „Dobar odgoj se uvijek vidi". pa onda jednoga dana doručak. zaustavljen spontanim relijem koji je zauzeo ulicu. „Majka nacije". njezinoj sklonosti ka lijepome. promijeni ustav. odgovarala je svjetina. gospođa ministarka Darya Ganja željela je zahtijevati objašnjenje o tome na koji se način vlada zemljom. vikao je neki glas. „Svi ti navodni borci za slobodu poput Morarjija Desaija pokazuju svoje pravo lice skačući u krevet s HRM-om." Paji je počeo Indirinu imenu dodavati „ji" na kraju. zatim razgovori u njezinoj kući. upečatljiva osoba — da nije postala premijerka. naravno. U večeri proglašenja pobjede promatrali smo ljude koji su se veselili na ulici dok su plesali. odzvanjajući u riječima građana i seljaka. Slavljenička atmosfera bila je toliko zarazna da sam se zatekla kako s tobom na rukama na balkonu plešem twist.maknite siromaštvo. da je sada imala dovoljno zastupničkih mjesta čak i da. ponašavši se kao da je sam savjetovao stranci da uzmu nekoga iskusnijega. za veće dobro. još otkada je spomenuta mogućnost da se on kandidira na izborima.

" Tjedan se pretvorio u dva. a ne njegov početak. Za doručak posluga u sobu. Baš smo se spremali na spavanje kada mi je Dev rekao da je izgubio posao. Način na koji se dev izrazio u svezi toga nije bio baš potpuno točan . Ukočio mu se vrat. Budio se da posluša radijsku emisiju „Po željama slušatelja". kako je pljunuo na nove pjevače koji su došli u studio i kako je samome Lati Mangeshkaru skinuo sve bogove s neba. „Indira Gandhi".. tjedan. koji. pa za ručak ponovno posluga u sobu. Dev je bio prilično opušten. a Dev je još uvijek izgledao bezbrižan. Ti su događaji presudili Devovoj karijeri u glazbenoj industriji . Trebalo je proći tjedan dana da se smiri Devov ponos. vlasnik studija. Svaki put kada sam spomenula pitanje naših šepavih financija pogledao bi me uvrijeđeno. poput mene. nije li Paji rekao da bi nam mogao pomoći?" Kao nuspojava svega toga odmaranja (na koji je njegovo tijelo valjda bilo nenaviklo) ubrzo su ga počele pohoditi najrazličitije boljetice. „Ona će nas vratiti u blagostanje i napredak". To će biti trenutak da mu kažem da me neće dobiti natrag bez povišice. kada sam mu pržila jaje. Jedan od glazbenih direktora. a vraćao se tek onda kada je jedva mogao stajati na nogama.nije dobio otkaz. već je jednostavno sam otišao nakon jedne svađe. Provodio je dane kod kuće kao da je na produljenom godišnjem odmoru. „Sve sam ove godine tako naporno radio. Barem mi nemoj nijekati pravo na ovaj privremeni odmor. viknuo je. Osim toga. ta je noć obilježila kraj našega napretka i blagostanja. rekao je. U krevetu je provodio sate vježbajući da izravna kralježnicu — to je za njega postao neki oblik zabave.našao se na svim crnim listama. a od kokosa i jogurta „ježila mu se koža".bilo dovoljno da se suprotstave i Durgi. Dev mu je rekao neka onda sam pripremi sve potrebno za snimanje svojega novog zlatnog dječaka. bolio ga je mjehur i svakodnevno je masirao bubrege da si olakša pritisak koji je osjećao u njima. koji je stalno obećavao Devu da će mu omogućiti da pjeva odlučio je pružiti priliku nekome drugome. Razbješnjen. odbio je razgovarati s njim. a onda drijemanje.U cijelom Bombayu ne postoji samo jedan tonski studio. a dnevna soba bila je njegov hotel. poslavši svoju tajnicu da mu kaže da su zaposlili nekoga drugoga. bio je u stanju ući u stanje potpune hibernacije. . Na večer bi uzimao novac iz moje torbice da ode Tetki. pa lijena kupka i možda novine. Odlazio je liječniku svakog trećeg ili četvrtog dana. začulo se iz okupljenih masa." Ali mogao je i biti samo jedan. jer je Vasant proširio glasine po cijelome gradu — kako je Dev zametnuo svađu s Kalayanjijem i zamahnuo na Laxmikanta. Kako je ispalo. „Zašto ne bi otišao u Vasant i zamolio ga da barem raščisti zrak?" predložila sam. Kada je bio spreman da se ispriča. koji je on prosjedio u Tetkinu baru. što je bio korak koji Dev nije htio poduzeti. u jednome danu može obaviti sve što treba kako bi se obavilo snimanje? Pričekaj tjedan dana i vidjet ćeš samoga Vasanta kako puzi pod mojim nogama ispričavajući se. . „Gdje će pronaći nekoga tko zna sve finte toga posla. Obuzeo te isti praznični duh kao i tvojega oca: skakao si po njemu dok je drijemao. kao da sam prekršila neko pravilo lijepoga ponašanja. Iako sam ja odmah osjetila napad tjeskobe. Vasant. Ali kada si ti bio u pitanju. Prestao je jesti luk jer mu je uznemirivao želudac. „Ne brini". moleći me da pojačam ton kada su pjevali njegovi ljubimci. vraćajući se s bocama kredasto ružičaste tekućine koju mu je smiješao ljekarnik.

pretvarajući se da je to rub sarija. a ti si od smijeha pao na leđa. Ustao je i počeo plesati. ti si se više vezao uz njega. a obruči su mu lupkali po čelu poput zvončića na defu. govorila sam si — samo sam se brinula kako bi to činila svaka majka. . pa sam pala na pod. izbivši mi ga ispod nogu. trgajući komad tkanine kako bi ti ga omotao oko glave. pjevao je Dev. Šipka je pukla po sredini. „Moj mi je dragi donio sari iz Bikaneera". zastor se rasparao. A onda je svanuo dan kada sam shvatila protiv čega se borim. još se uvijek gledajući. Je li bilo ružno od mene što sam ometala tu Devovu idiličnu egzistenciju? Djetinjasto što sam u prsima hranila zazor? Nije to bila ljubomora.danas ti je dopustio da omotaš noge oko njega i prikliještiš ga za pod. Bacila sam na tvojega oca komad potrgana zastora i bijesno udarila nogom o pod. Omotao ga je oko glave kao i jučer. Inzistirala sam na tome da te poneko jutro ja vodim u školu.jahao mu na leđima po cijeloj sobi. usprkos Devovim uvjeravanjima da mu nije teško to činiti. Hrzao je kada si ga vukao za kosu. Skočio si s poda. Uzimala sam te od Deva kad god te sušio ručnikom ili ti češljao kosu ili ti rezao nokte. Kada je preklapao papir da ti napravi brodić. inzistirao na tome da se kupaš bez moje pomoći. „Što vi mislite. Nisam sigurna što se dogodilo nakon toga. rekao si ti. Iznenada ste se vas dvojica počeli hrvati . sve od kada si navršio petu. „Kakvo je to huliganstvo?" vrisnula sam. „Je li se tako ponaša kod kuće?" Na moje zaprepaštenje vas ste se dvojica.najprije na krevetu. Podmićivala sam te voćnim štangicama i kupovala ti ledenu Colu — no što sam se više trudila. iako si.glasnije no što sam se sjećala prigoda kada smo se igrali s vjedrom. Dev je pazio da se uvijek služi samo s djelićem snage kada se igrao s tobom . veselo pljesnuo rukama i pridružio mu se u plesu. Počelo je tvojim skakutanjem uokolo po krevetu dok sam ja pokušavala vratiti zastore iznad vrata koja su vodila u dnevnu sobu. počeli hihotati. a onda na podu. galopirao kada si mu uvrtao uši i svaki te put zbacio kada si mu zabio lakat među rebra. Svaki put kada bi Dev počeo sa svojim obredom ispijanja pića s ledom. a nekolicina obruča zakotrljala se sobom. da je ovo hrvački ring?" Ni ti ni Dev niste odgovorili . Objavio si da se svakoga jutra želiš kupati s tatom. ja sam te učila kako da ga preklapaš na kompliciraniji način da bi napravio zrakoplov. pokušavajući primiti svojega oca u zahvat — škare. Uskoro te počeo odvoditi u šetnje i pratiti u školu i iz nje. ali tvoje je tijelo tresnulo o stolac na kojemu sam ja stajala. „Odgovorite mi".šutke ste zurili jedan u drugoga. Dev je podignuo komad zastora i bacio ga na tebe. viknula sam. o vremenu koje ste svakoga dana provodili zajedno. rekao je Dev. „Ja sam Superman". Dev je prethodne večeri došao na briljantnu ideju da ih skine kako bi ih omotao oko sebe i tebe poput sarija. „Ja sam Kong Kong". Stajala sam vani i slušala kako vrištite i smijete se . Navečer si sjedio s njim pa ste se kartali i dijelili čaj i grickalice. mamila sam te u kuhinju da jedeš vruće purije pržene u dubokoj masnoći. Što ako se utjecaj tvojega oca pokaže štetnim? Što ako završiš kao i on? Što ako ti jedina ambicija bude da svaki dan spavaš deset sati i odlaziš Tetki na piće? Pokušala sam to kompenzirati kad god sam mogla.

Shvati.bio si nagrada na natječaju koju sam morala osvojiti. da sam bila plemenitija. mogla bih biti velikodušnija. Dev je sjedio na sofi sklopljenih očiju. . Dev je zašutio usred rečenice.Stajala sam tamo. ti si se povukao od mene. Zatim sam uspravila srušeni stolac i pokupila obruče koji su se otkotrljali ispod kreveta. Stala sam na vratima druge sobe. „Kako tužne i osjećajne suze. „Možda ću pobjeći s Ašvinom. dok mu je krpa još uvijek smiješno visjela s glave. Možda bi ih trebao negdje spremiti i izvući svaki put kada te upita zašto si još uvijek nezaposlen. način na koji si se vješao o mene pokušavajući se ispričati. rekla sam. Moraš shvatiti da nisam željela biti okrutna. „Sve je ovo jako lijepo i fino". mogla bih mirnije reagirati. bila je prekrhka. Povjerila sam tu ideju Zaidi da ispitam njezinu reakciju. saginjući se da ljubiš suze s njegova obrasla. možda da mi je učinjena manja nepravda. Zašto ne pronađeš posao. Odšetala sam do mjesta na kojem si plesao i strgnula krpu s tvoje glave. niti u danima i noćima koje su uslijedile. odgojiti ga negdje u nekom malom. tvoj je otac istovremeno bio i moj suprug. Ti si bio zbroj mojih životnih postignuća. Ašvine. muškarac koji me lišio mojega prvorođenca. a da bih riskirala s njom. Izgledalo je da se ti i Dev dobro zabavljate . Sigurna sam da će impresionirati Ašvina. imobilizirana onime što sam vidjela. umjesto što provodiš život ponašajući se poput budale?" Sa zadovoljstvom sam promatrala kako se Devovo lice urušilo. a treba i platiti Ašvinovu školarinu.način na koji si cendrao. obruči su zazveckali." Dev je isteturao iz sobe. pitajući se na koji ću se način boriti da zadržim ono što je bilo moje. potrganih zastora. kao da bih mogla pokušati da te ozlijedim. „Žao mi je". Znala sam da si osjetio moju udaljenost . širom otvorenih očiju. niti te večeri. počela sam zamišljati budućnost bez Deva. Neko sam vrijeme samo stajala tamo u tišini. uokvirenog okvirom vrata . Nikada te ranije nisam vidjela toliko jasno kao toga puta. Okrenuo se licem prema zidu. Bila sam prezauzeta kovanjem strategije. rekla sam i ispružila ruku. gdje sam mogla postupno ponovno osvojiti tvoju naklonost. Ti si mu klečao u krilu držeći njegovo lice između dlanova. „Mama i tata katkad se i posvađaju. Primio si se za glavu. ali mi te uvijek volimo. Ti si gledao u mene. još uvijek držeći krpu s tvoje glave. Umjesto toga. psećeg lica. ruganja na moje riječi. moja nenaklonost nije bila uperena protiv tebe. „No u kući ima samo dala. vidjela sam da si je uspio izmamiti suze na oči. uspjevši održati glas pod kontrolom. Dok je nekoliko puta duboko uzdahnuo. način na koji si me slijedio uokolo da privučeš moju pozornost." Umjesto da mi priđeš. oduzeta zbog nestvarnosti situacije. razlog mojem postojanju — nije bilo nikakve šanse da se predam.što sam ja trebala napraviti . šokiran. ispružena vrata kao u kućnog ljubimca koji čeka milovanje.pridružiti vam se? Tada sam se sjetila slomljene šipke. okrenuo se i otrčao kroz vrata. Sjeti se. muškarac koji se ponovno pripremao da uzurpira moje pravo. već protiv tvojega oca. Taj je čin polučio željeni učinak. Kada se ponovno okrenuo prema meni. Vizija o kući od bambusa. Varaš se ako misliš da si zbog hrvanja i plesanja dovoljno dobar otac. Možda.

da više nisam mogla podnositi njegovo pijenje .bezimenom gradu. da mi pokaže kako se jadno i tužno osjećao. mogla pokazati svoje rane. A pogledaj gospodu Dugal. derali kožu. koja tamo smireno sjedi dok njezin suprug ispija jednu za drugom. što je bila jedna od mnogih djevojačkih aktivnosti na koje ju je poticala gospoda Dugal. „Jesi li jučer vidjela gongu. bila sam nesposobna da te izbavim od potrebe da oko mene hodaš na prstima. Tada bih barem. tvoj se Dev barem raznježi kada popije. njezino plavo oko i rasječenu usnu? Ako ništa drugo. „Izgubio je posao . Zaida je istaknula njegovu manu. pomisli što bi ljudi rekli.kako možeš pomisliti na to da ga napustiš u takvom trenutku? Pomisli samo koliko bi to izgledalo sebično. Prestao je slušati radio i drijemati preko dana. tupim pogledom svaki put kada bi se žumance prolilo 1 stvrdnulo na tavi. pa ona u svojoj torbici nosi rupčić da iza njega otre pljuvačku.što je sigurno bila aktivnost kojom je izražavao svoje nezadovoljstvo mnome. napravio modricu na oku. On slini kada se napije. s hlačama koje su bile antracitno sive. alkohol nije gorivo koje pokreće njegovu šaku. kada bih odlazila. Sa svojim sam planom zapela u slijepoj ulici. Nosio je najtamnije košulje koje je imao. a bez supruga. zureći u kalendar. ona je ostala zaprepaštena. svoje razočaranje u život. „Odrali bi te iz čiste zabave. navalili bi na tebe poput vukova. Jednoga sam se poslijepodneva vratila iz dućana i u stanu nisam zatekla ni tebe. Naučio si tako skrupulozno dijeliti svoju ljubav kao da si učio za diplomata. Jednoga sam dana čak pronašla novine u kojima su oglasi ispod naslova „Nudimo posao" bili zaokruženi crvenim — no. Pinky je na odmorištu preskakala konopac. Možda bih imala bolje šanse da me Dev katkad ošamario. „Striček ga na terasi uči . izbio mi zub. Tvoj Dev je možda ostao bez posla i ima svoje loše navike. Ali Zaida je na to samo frknula. da mu je nedostajalo pogona. to moraš priznati. napadno iskazujući koliko pati. Izmigoljio si iz njegova demonstrativnog stiska svaki put kada si osjetio da bi to ponovno moglo potaknuti moju distanciranost. ali još je uvijek dobar otac. skrivao si se u kupaonicu dok vikanje ne bi jenjalo. Udata je žena. rekla je. Počeo je svakoga jutra sam nevješto pržiti svoje jaje." Shvaćala sam što je time mislila. koja ga je učinila neizvedivim. lomili kosti i zube. tvoj smijeh više nije bio nesputan. promatrajući me tužnim. neću to spomenuti ni Pajiju . Ti si shvaćao opasnosti bolje od tvojega tate. kada je on u pitanju. kako bi izbjegao da budeš prisiljen birati stranu. Katkad sam osjetila krivnju kada sam vidjela tvoju sve veću opreznost — uvijek si dozirao svoje nepodopštine. Često te grlio i provodio vrijeme igrajući se s tobom tako da ja to vidim što je više moguće. Ljudi su očvrsnuli zbog supruga koji su tukli." Pokušala sam se usprotiviti i reći da se Dev nikada nije dobro brinuo za obitelj. Kad god je izbila svađa." Izgledalo je da je Dev nešto naslutio jer je pokušao iscijediti sućut. nasmijali bi se i rekli da se moje razočaranje ne može usporediti. ni Deva. teško mogla očekivati da će preživjeti u malome gradu. provodeći usamljene sate na sofi. Bezuspješno pokušavajući igrati na moje majčinske osjećaje. Oni bi se narugali mojim razmaženim pritužbama. koliko ja znam. Ponovno ću početi raditi. Ali nisam bila u stanju da se otresem svoje napetosti.živjet ćemo od onoga što ću ja uspjeti zaraditi." Na moje iznenađenje. dati svijetu razlog. nikada nije krenuo dalje od toga.

potrčala sam prema tebi. Još neko vrijeme nakon toga i dalje sam uspijevala držati se svoje maštarije o nas dvoje koji zajedno bježimo od Deva. putovat ćemo na neko novo i predivno mjesto. u zrakoplovu. namrštivši obrve. „Ali uvijek idem s tatom. „Danas će te mama učiti kako da uzdigneš zmaja". Zmaj je poletio u nebo. prošaptao si kao da si odjednom shvatio kako je udaljen bio drugi kraj uzice koja se istezala iz tvoje ruke. ali u svojim najboljim danima tvoja je majka u tome bila prava stručnjakinja. činilo se. rekao je Dev. „Povuci!" vikao je tvoj otac pustivši zmaja papir je zašuštao. tvoj se izraz lica opustio. tvoja se rezerviranost počela topiti. „Kamo ćemo ići?" upitao si. sasvim sigurno. Dok sam ti pomagala da ga privlačiš i otpuštaš. rekla je. Baš kada sam pomislila da će tvoje sljedeće pitanje zarezati poput skalpela i razotkriti moje najtajnije namjere. izgledao si tako odraslo. ona je zakolutala očima. kada sam te upitala što bi volio dobiti . Jednoga ćeš dana vidjeti i sam . „Ne brini. dižući se i onkraj sunca. „Možda to nećeš povjerovati. a da bi reagirao. lebdeći mimo najviših zgrada.. Kada je bio tek jedva vidljiva krpica nasuprot oblacima i kada se šuštanje papira više nije moglo čuti. dok sam zurila prema kraju iste te terase. Koliko je prošlo (već pet i pol godina?) od onih noći zamračenja na terasi? Kada sam plesala valcer s tobom na mjesečni." Pogledao je u mene s nadom. Sjećam se poslijepodneva tijekom kojega je Roopa mojega zmaja uvela u sukob sa svojim kada sam ja. Zmaj je pao na terasu i ostao ležati poput ranjene ptice. bolje mogla naučiti da upravljaš zmajem.I mama ti to može pokazati. Zatim si se okrenuo prema meni. Na terasi smo uzicu privezali za zmaja i. uspjela presjeći uzicu njezina zmaja. . naravno. a njezini su se zdravi obrazi tresli dok je preskakivala. dušo. Baš kada je izgledalo da će zmaj uživati u dražesnom uspinjanju. veseo zbog mogućnosti da bude od pomoći. „Zar tata neće biti usamljen. „Otpusti još uzice!" viknuo je Dev. ali ti si bio previše zatravljen spektaklom pada.ići ćemo gore zajedno. s tvojim usnama na mojoj dojci? Sada.da pušta zmaja". Htio mi je pokazati trik kako da mi zmaj poleti u krugu kroza zrak." „Tata je danas malo umoran". Nisam ga namjeravala ostaviti." Pogledom si ispitivao moje lice. Još jedna beskorisna dječačka aktivnost. objavila sam sljedećega poslijepodneva dok si prikupljao svoje zmajeve i uzice. No ti si uspio izbrisati i posljednje njezine ostatke u noći prije tvojega šestoga rođendana.. „Povest ćemo i njega. tako potpuno sam?" Osjetila sam da sam se zacrvenjela. Naš nas je sluga Kesar u Darya Ganju u tajnosti podučio toj muškoj djelatnosti. stežući uzicu zmaja u svojoj ruci s toliko mnogo odlučnosti. zaškiljio si kroz priklopljene oči. trokut papira stršao je u zrak poput slomljena krila. Bi li to volio?" Zurio si u zmaja. „Tako je visoko". zar ne? Oni lete još i više. nos mu je naglo zaokrenuo i zaronio natrag prema zemlji." Dok sam se uspinjala stubama. možda da odlučiš može li mi se vjerovati. krhka su se rebra ugibala na vjetru." Moje je srce potonulo kada si se oneraspoložio. Vidio si zrakoplove na nebu. Pokušala sam održati melodiozan. Ja bih te. kada je bio u zraku. na njezino veliko iznenađenje. Kako bi se iznenadio da saznaš kako je tvoja majka i u toj aktivnosti bila učinkovita. bezbrižan glas.

nisam li i ja bila kriva za to? No tvoj je blizanac uvijek imao savršen odgovor na moje dvojbe. Sve sam više bila u vlasti tvojega nerođenog brata od prije petnaest godina: njegova me fantomska prisutnost došla progoniti. Kakva sam ja to majka postala kada te nastavljam tjerati da prolaziš kroza sve to? Pritisnula sam tvoje lice uz moje.nadajmo se da ćeš i ti uskoro slijediti njezin primjer.drugo bi dijete natjeralo Pajija da nam šalje još novca. On se infiltrirao mnogo profinjenije. „Munna se katkad čini usamljenim. napisala sam. „Želim da poljubiš tatu". pa možeš prestati mučiti tu svoju malu šestogodišnju glavicu. poljubila sam tvojega oca. „Ništa se neće dogoditi". On bi to volio. kada nas dvoje budemo mrtvi. tvoj otac? . a sada je trebalo kupiti i uniforme i školske knjige. Gorljiv izraz tvojega lica nije uspio prikriti plimu nesigurnosti koja se uzdizala u pozadini. Osim toga. Kako te tvoj otac mogao tako grliti i ljubiti i hrvati se s tobom bez i najmanjeg uboda krivnje? Zašto bi nekome bilo dopušteno da uživa u takvoj tvojoj privrženosti nakon što je tvojem malom blizancu oduzeo priliku da živi? Pokušala sam argumentima umiriti samu sebe . ne misliš li da bi tvoji roditelji bili presretni kada bismo im podarili još jednog unuka?" Trebalo mi je malo vremena da shvatim što je Dev želio reći . kako si zatražio. on će imati nekoga tko će mu biti najbliži srodnik." Kao odgovor na to Paji je izrezao jedan članak iz novina koji je govorio o tome kako se premijerova „Zelena revolucija" pokazala uspješnom.nije li se Dev ponašao pokajnički." Sada se već činilo da se Dev potpuno pomirio sa svojim statusom nezaposlene osobe — pripremio se na dugačko šlepanje.kako misliš da si možemo priuštiti još jedno dijete?" „Bog će se pobrinuti za to." .na dar.a drugi liječnik. „Uskoro će početi raditi. stvarajući jezovite prikaze sobe iznad dućana s vodoinstalaterskim potrepštinama. Xavier. šaljući pitanja koja su mi se rojila u mozgu svaki put kada sam vidjela Deva da se igra s tobom. Moj zazor prema Devu nije se utišao. Školarina je bila tri puta veća od one koju smo plaćali za tvoj vrtić. rekla sam ti stišćući te u naručju kako bih ti ulila osjećaj sigurnosti. U meni je narasla krivnja." Zaprepašteno sam zurila u njega. Jedne me večeri čak upitao što mislim o tome bismo li trebali ići na još jedno dijete.da njegov unuk postane liječnik. Nakon što si ugasio svjećice. Idućega smo dana stajali svatko s jedne tvoje strane. „Indira je uspjela izbrisati sliku o Indiji kao o prosjačkoj kantici . Nije se pojavljivao u mojim noćnim morama. niti krvave vizije." Ali ja nisam bila u redu. zar ne. „Ne možemo si priuštiti čak ni to da Ašvinu kupimo drugi par cipela . „Dev je pronašao neke vrlo obećavajuće poslove". Uspjeli smo te upisati preko jedne od Pajijevih veza. osjećam da ga zakidamo. „Možda bi jedan od njih mogao biti inženjer — možda čak i astronaut . Što ako priča završi tako da svojega oca zavoliš više od svoje majke . što on nije uspio ostvariti. Dev i ja.gdje će onda u tome biti pravde? U lipnju si počeo pohađati osnovnu školu St. Pomisli samo. Morala sam zamoliti Pajija da poveća iznos novca koji nam je slao svakoga mjeseca otkada je Dev dao otkaz. samo se pritajio u meni i dobivao na vremenu. i pomagali ti da narežeš tortu. „Mama i tata su u redu. odgovorio si.

ako bi rodila djevojčicu. naravno.Okrenula sam se.. Reci mu.svi bi je mazili . ti i ja. Da on nije. Usredotočila sam se na rub svojega jastuka i prisilila se da ostanem nijema." . pretvaravši se da nisam čula Devove riječi.. . Ona bi bila naša mala princeza . tjerao me neki glasić u meni. Reci mu da bi nas već bilo dvoje. Ašvin i ja. sve bi bilo drukčije..Munna.I.

Dan ranije. Ti si inzistirao na tome da s ocem podijeliš prženo jaje. „Samo okorjeli alkoholičari posjećuju barove". Policija je savjetovala pješacima da nose bijele košulje kako ih po noći ne bi pregazila vozila javnoga prometa. pa sam njemu ispekla još jedno. . „Nema druge mogućnosti. Godina 1962.izvukla sam ih ispod rođendanskih papirnatih ukrasa i postavila na prozore. koji je Indira čekala. „To je bio još jedan odraz britanske genijalnosti: spojiti tako udaljene regije čiji stanovnici čak ni ne govore istim jezikom. o milijunima izbjeglica muslimana iz Bengalija koje su se nakon toga slijevale u Indiju.. Hoće li sada ljudi napokon shvatiti koliko je religija bezvrijedna?" Početkom prosinca Pakistanci su se zaletjeli i izvršili nepromišljen napad na Indiju. osim da napadnemo". Tvrdio je da se nevolja valja već dulje vrijeme. mutno. objasnio je Paji. Iako je rat trajao dva tjedna. Kako su se gomilali prigovori na ponašanje Istočnobengalaca od strane njihovih zemljaka. tako su povici sa zahtjevom da Indira umaršira u zemlju bili sve glasniji. ali umirila se kada sam je podsjetila da su ovoga puta naši istočnopakistanski saveznici također muslimani. drama oko Nixonova slanja Sedme flote na Indiju . Pad Dacce. . Spremila sam velike komade papira za zamračivanje iz 1965. za mene je bio gotov već četvrtoga dana. Gospođa Dugal je opet počela mrmljati o sumnjivim stvarima koje se događaju u kući. On se osjećao pomalo . što se tiče praktičnih razloga. počela je prilično nevino. Ponovno smo počeli sa starom rutinom — uredi su se zatvarali u 16 sati. i to samo zato što su muslimani. sve se to moglo događati i na drugom kontinentu. i sada 1971. Drugoga su dana počele glasine da pakistanske uhode ruju po cijelome Bombayu i izvještavaju o neprijateljskim zrakoplovima na Madh Islandu. Jedina vijest koja se donekle. objavila je. u kinematografima su otkazane večernje predstave.DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE Rat koji se urezao u naše postojanje začeo se na granici s istočnim Pakistanom. izvještavale su novine.pripremanje za ratne uvjete činilo se toliko poznatim da je to mogao biti i način na koji smo bilježili protjecanje vremena.što se mene tiče. stotine kilometara od mjesta na kojem smo živjeli. a ne agresore. „Natjerat će svijet da nas prihvati kao osloboditelje. tako da Amerika neće moći doći poslije nas i stati u obranu Pakistana". Mjesecima sam već čitala o tamošnjim događajima . To je bio upravo izgoVor. brutalnosti s kojom su Pakistanci iz zapadnog dijela zemlje ugušili pobunu koja je buknula kao rezultat toga iskorištavanja. zadržala u mojem sjećanju je slika iz novina koja je prikazivala slijetanje sovjetske svemirske letjelice na Mars. još od Razdiobe. oslobođenje Bangladeša. subota.o izborima na kojima su Pakistanci glasovali protiv godina iskorištavanja. šećer i kerozin su preko noći nestali s polica dućana. 1965. što je bila rečenica vrijedna Tetkine rupe. Kako sam mogla i zamisliti da bi nešto toliko udaljeno moglo izazvati tako neumitnu promjenu kod nas? Trebalo je neko vrijeme da taj sukob stigne do nas.

Možda su ljudi već postali klaustrofobični nakon dviju noći zamračenja. Došao si i treći put. „Popit ću samo ovu". inzistirao si na tome da svijeće ostanu gorjeti i da sjedimo u mraku. Idućega dana. Kasnije si želio otići na terasu da promatraš neprijateljske zrakoplove. Te je večeri ulicu zakrčilo više automobila no što sam ikada vidjela subotom. mahao nogama i bubnjao po stolcu. Za vrijeme ručka Dev je izvukao jednu od pretjerano velikih boca piva koje je čuvao u hladnjaku. ti si ih pratio lajući. Probudio si ga vičući: „Danas nema škole. rum koji bi trebao izliječiti bol u njegovu vratu. Nekoliko minuta kasnije ponovno si dotrčao." Sve od kada je prestao raditi." Možda je providnost bila ta koja te zadržala kod kuće da taj posljednji dan provedeš s Devom. Iako. meškoljio si se. ali te Dev uvjerio da bi to bilo previše opasno. nesinkronizirano s ritmom njegovih riječi. kada ti je Dev ponovno dopustio da razbiješ žumance na njegovu jajetu pečeno na oko. Čak i nakon što su se oglasile sirene za prestanak opasnosti. da mi pokažeš kako je tata zauzvrat tebi nasapunao lice. kada si bio beba i ležao u mojem naručju. vozače koji su trubili agresivnije no obično kako bi kompenzirali zamračene farove. plešući twist. Na trenutak sam se prenijela u prošlost. Dok su oni pjevali o tome da rade naporno kao psi. U jednom trenutku. da nisi bio kod kuće. Savio je komad papira napravivši teleskop i zamolio te da promatraš nebo dok on malo odrijema. bio je ponedjeljak. „Da pročistim bubrege . Jedno je stopalo kružilo po podu. Odmaknula sam ti ruku kada si je ispružio da mu pridržiš čašu dok je on u nju lijevao alkohol. nešto je ušlo u mene. Sada. wiskey da spriječi prehladu. U sedam se oglasila sirena za zračnu opasnost. Bio je praznik i Dev se nije kupao do podneva — jutro je proveo u pidžami. Na uglu smo čekali do devet. uvijek je pronalazio neki terapeutski razlog da malo popije preko dana — pivo za bolje mokrenje. Toga jutra. pa sam mu umjesto čaja skuhala kavu. rekao je kada se suočio s pogledom mojih očiju. s oznakom od pepela na čelu — Dev te poslao u potragu za voćem koje bi ponudili Ganešu.osjećam da ne mokrim koliko bih trebao.tama te previše uzbuđivala. kada sam promatrala kako njegov glas tvoje blistave oči puni mirom. šestoga prosinca. Dev je još uvijek spavao kada si nahrupio u spavaću sobu. ja bih možda bila manje rastresena i bila bih smirenija. pa bi stvari ispale drukčije.mamurno. no ipak sam ti rano ujutro odjenula uniformu. Promatrali smo ih s balkona. Nisam znala hoće li tvoja škola biti otvorena. Zaida se pojavila pola sata kasnije i stavila na gramofon jednu staru ploču Beatlesa koju je pronašla u stanu svojega nećaka. koju ti je dopustio da pijuckaš. Te smo noći morali upaliti svjetlo da te uspavamo . dok sam u kuhinji razvlačila chappatije. fiate i ambasadore koji puze ispod neupaljenih uličnih svjetiljki. dovukao si svojega oca da mi pokažeš kako si mu dobro nasapunao lice prije brijanja. „Možemo li sada slušati Beatlese?" upitao si čim je Dev prestao pjevati. ponavljajući Saigalovu izvedbu iz prošloga rata. kao da živi vlastitim životom. usmjerivši te umjesto toga prema balkonu. . hrvajući se s tobom na krevetu. ali školski autobus nije došao. dok si sjedio na krilu svojega oca. I tako je Dev počeo pjevati. Uletio si unutra da isključiš svjetla još te uvijek uzbuđivala ta novina (za sada su sve to bile lažne uzbune).

odmahujući glavom." Dev te zaštitnički zagrlio kao da ću te odvesti od njega. skrivajući lice iza vrča s limunadom. „Samo jedanput. kao da bi i najtiša buka mogla pomaknuti moj bijes na višu razinu.A što je s njegovom majkom. Pokušavaš Munnu okrenuti protiv mene još otkada se rodio. možda. fantomska prisutnost tvojega nerođenog brata. Njemu je sada šest godina. možda bi i tvoj sin to htio čuti. ostala neprizvana. da. Sjećam se da si u jednom trenutku ustao i izgubio se na svojem uobičajenom mjestu za skrivanje u kupaonici. rekao je Dev nježno i tiho. a Dev je učinio isto.. Bi li se barem jedanput moglo dogoditi da se novac za školarinu ne profućka na alkohol? Ili bi barem jedanput tatica mogao probaviti svoj ručak bez pića?" „Ti si ta koja ne može probaviti ručak.Osjetila sam kako mi se grudima polagano širi vatra kada si ga nasapunao i hrvao se s njime i ponovno dotrčao s pepelnim znakom na čelu. vidi li on kroz njezinu nepogrešivost? Toliko profinjena." . Ako ne meni za ljubav. „Volio bih kada barem jedanput ne bi sa mnom razgovarala s toliko omalovažavanja. Sjećam se da sam izvukla na površinu svaku uvredu koje sam se mogla sjetiti. Reci mu koliko je njegov otac beskoristan. „Hoćeš li mi odgovoriti ili moram pozvati Tetku da postavi dijagnozu?" „Samo jedanput". „Nisam ja ta koja ga okreće protiv tebe. Samo je sjena u meni. gutajući svoja pića. „Što je. pa u mene. Nemoj misliti da nisam shvatio tvoju shemu." „Što Munna mora osjećati? Promatrati te kako svakoga poslijepodneva nezaposlen teturaš po kući. Sjedio je za stolom i zurio u mrvice na svojem tanjuru kao da čeka dopuštenje da dotakne svoje pivo. Je li to model po kojem želiš da odrasta?" „Da." Dev je odgurnuo stolac. od Roope do Freddyja i mojega miraza. srušio ga i ustao tako naglo da se pivska boca prevrnula i otkotrljala sa stola. onda barem razmisli što Munna sada mora osjećati. može i sam vidjeti kakav je njegov otac. ili vrat? Zaboravila sam: bih li ti za to trebala donijeti rum ili whiskey?" Dev još uvijek nije progovorio. samo ti nastavi. ima uši i mozak. ti si taj. „Pa?" rekla sam. Umjesto što je došla za mnom i uništila moj život. a da se nakon svakog obroka ne posvađaš sa mnom. Pogledao si u njega. s tim svojim uvijek istim ponašanjem. „Možda ne trebamo mokriti baš toliko često kako ti to misliš." „Samo jedanput što? Reci glasnije. uvijek radi ono što njezin otac nalaže. kako čak ne može pronaći ni posao. Dan za danom vježbaš svoj jezik da izgovara samo pogrde. „Još uvijek imaš pivo za svoj problem?" primijetila sam kada si je Dev za ručkom nalio drugu čašu. a to me dodatno razbjesnilo. toliko dobra prema svima. uvijek maršira uokolo s nosom u zraku." Dev je praznu bocu bez vučno spustio na stol. zašto se nije udala za svojega Pajija?" Nisam sigurna koliko smo se dugo svađali. . sada nešto drugo nije u redu? Lakat.

Kada su proplamsale. Deva tamo više nije bilo: odmarširao je na balkon. U jednom si me trenutku zamolio za pomoć pri sklapanju kompasa. posloživši ih za salatu. zar ne? Onu koju tata voli pjevati kad god mu se pruži prilika? Onu na koju je potrošio cijeli svoj život. Sjećam se da sam to primijetila između zavijanja sirene. „Pjesmu koju je godinama pjevao kako bi mamu učinio svojom. čula sam se kako kažem. bistre svijesti. ali obećavam ti da ćemo ih slušati kada tata završi. Bijes u meni bio je toliko sažet u jednu točku da sam ostatak poslijepodneva bila u stanju krajnje izoštrene. Bio je to poštar koji je isporučio pismo iz Delhija. Povremeno je netko koristio prednost prazne ceste: čula sam kako zuji kroz noć. kroz tamu." S tim sam riječima počela glasnije . Sjedio si za stolom. Kada sam se vratila u sobu. No sada sam osjetila poriv da iskušam okrutnost poput nekakva eksperimenta." Nikada nisam razmišljala o sebi kao o sadistu. Olovka s tvojega kompasa škripala je po papiru i zapinjući iscrtavala zaobljene linije. Znam da više voliš Beatlese. a ja sam pritisnula toliko snažno da je igla probila tvoju bilježnicu. na trenutak. Pročitala sam Pajijevo pismo oblijepljeno novinskim izrescima o Indirinim najnovijim postignućima. Izgledalo je da je prometna buka manja no prethodnoga dana." Čak i tada. Sjedila sam u tišini i čekala da Dev dođe s balkona. crtajući krug za krugom kao da si hipnotiziran. Na posljetku. pa sam ih pekla iznad otvorena plamena. ne radeći niša drugo? Problem je u tome što nitko svih ovih godina nije smatrao da je dovoljno dobro pjeva da bi je snimio. „Gle'. znali smo za sve mogućnosti: te smo uloge odglumili već toliko mnogo puta. Dev se napokon pojavio i. ali mi ga možemo podsjetiti. Ja sam ugasila svjetla i šibicom upalila sve svijeće. a Dev je mogao odabrati da ga ignorira. Skinula je krinku preplavivši mi svijest. Osjećala sam kako nas pritišću događaji od toga poslijepodneva .Prekinulo nas je zvonce na vratima. „Hajde da je zajedno pjevušimo . Mogao se vratiti na balkon ili otići Tetki usprkos zamračenju. ja sam odlučila za večeru pripremiti patlidžane. uvijek sam ostajala s one strane samonametnuta sustezanja. a koje je stiglo s Pajijevim nepogrešivim smislom za pravi trenutak. ja sam se pokolebala. poput onih likova iz Times of India. mislima mi je proletio odsječak neke poznate melodije. Dok je Dev na balkonu pušio jednu cigaretu za drugom." Nisam primijetila nikakav vidljiv učinak na Deva pa sam zarovala dublje kako bih bila sigurna da ću dosegnuti do njega.izgleda da ju je tata zaboravio. „Tata je ušao. Osjećala sam se poput glumice usred stanke u predstavi. No tada mi se u misli vratila ona neprepoznata melodija. Točno u sedam ponovno se oglasila sirena. Odmah sam se naelektrizirala. „Znaš na koju mislim. usredotočujući se na drugi čin. Ašvine" rekla sam. Devov je prkosni. iskusiti uzbuđenje kada poteče s mojih usana. imali smo šansu. Narezala sam rajčicu i krastavac. Ja sam mogla dati oduška svojem sarkazmu. „Tata će nam pjevati".jesam li imala želudac da okončam nedovršeni! svađu? A onda. izazovni pogled susreo moj. automobili su trebali stati uz rub pločnika. da vidim kakav bi učinak imala na Deva. Željela sam prizvati nešto doista opako. ščepavši samo središte mojega mozga. Na površini mojega bijesa Pajijeva uobičajena lepeza prijedloga i prikrivenih pokuda nije ostavila ni najmanju ogrebotinu.

ali ja sam nastavila. Ašvine. osjetivši kako mi koža glave na jednom mjestu postaje ljepljiva. zašto mu ne kažeš što si učinio?" „O čemu govoriš?" „Ti to jako dobro znaš . Pa je ja pjevam kod kuće svake noći. ovo je zabavno.. rekla sam. izmišljajući nove stihove.nisam htio.. Ti si počeo plakati." „Zatvori svoja glupa usta". prije no što se moglo roditi. moraš mi se pridružiti kako bismo mu pomogli. mama ti mora ispričati jednu priču. jer. Na trenutak sam ostala sjediti na podu. Ispjevala sam još nekoliko stihova. „Meera?" rekao je Dev nesigurnim glasom. . „Hoćeš li rasvijetliti tamu u mojem srcu? Rasplamsati vatru u mojem životu.. „Munna. dok mi Dev nije viknuo neka prestanem. Podignula sam te na ruke i zavrtjela po sobi.. pružajući Devu preuveličanu podršku. Ovaj čovjek koji te drži na rukama. izgubivši ravnotežu kada me Dev pustio. koja je. o onome čiji si život trampio za ovaj stan.pjevušiti kako bih prekrila tvoje proteste da je ne želiš pjevati. samo je ogrebala glavu — tata to nije htio učiniti. nesposobna da se zaustavim." „Slušaj me. kleknuvši kraj nas." No ti si nastavio jecati u moje grudi.. Nitko ne želi slušati tu pjesmu.možda mora čuti i riječi. shvaćaš li? Nikada nećemo znati što je bilo. Osjećala sam kako krv i dalje curi ispod ruba moje kose i otrla sam je nadlanicom. „Ti se toliko brineš za svojega sina".." No ti si počeo vrištati i uvijati tijelom. pogledaj tatu. Želiš li ti to ispričati Ašvinu ili ja to trebam učiniti?" „Jesi li luda? Zar si potpuno izgubila razum?" „Ašvine. Dev se okrenuo prema meni. rekao je Dev ponovno. „Izgleda da čak ni to ne može navesti jadnog taticu da se sjeti . a onda si počeo migoljiti iz Devova naručja. Nagonski sam krenula u napad." Otimao si se dok sam ja grabila tvoje ruke i tjerala te da plješćeš u ritmu stihova. tata ga je ubio." Ostao je stajati na mjestu.. Ašvine. Hajde. udarivši usput o rub stola. Dotrčao si do mene i zakopao mi glavu u prsa. Neki me glas u meni upozoravao da prestanem. dok je netko u meni žurno osmišljavao tekst." „Kako se nakon svih tih godina još uvijek možeš držati tih gluposti? Ti si bila ta. on nije samo tvoj tata. To što te fizički uzeo iz mojega naručja iskristaliziralo je sav moj bijes.? Žao mi je . ne ja. „Prije no što se previše veže uz tebe. na prstima mi je bila krv. šššš". još te uvijek držeći jednom rukom. „Jesi li." Počela sam pjevušiti i riječi. pa te Dev morao spustiti na pod. sestra ili brat koji je bio u maminu trbuhu. progovorivši drukčijim tonom. Vrisnula sam kao da me udario i pokušala sam se otrgnuti. preuveličavajući intonaciju da bude što podrugljivija. omamljena. „Tata nije htio". rekao je Dev i. drugom pograbio moju.U redu je. „Zar ne vidiš da plače?" Došao je do mene i uzeo te iz mojega naručja. Kada sam pogledala. „Hoćeš li mu reći da nisam to učinio namjerno ili ćeš od toga . prošaptao je Dev. poslušaj me. već je i tata još jednog djeteta. „Mama je dobro.o onome kojega si me natjerao da pobacim. Poletjela sam prema podu.

ostavivši otvorena vrata. Na nebu su još uvijek blistali krugovi. zureći u nas poput purpurnih očiju. doista. Sada je zvuk pucnjave protuavionskih topova bio gotovo stalan . Kada si se okrenuo. počela sam odgovarati. kao i obično. bijelim i zelenim cvjetovima i zasuti zemlju. On je tamo vani. ljubičaste jezgre okruženo blistavom plazmom." Dev je ustao. a ja sam osjetila kako si se ukočio naslonjen na mene. „Ašvine!" viknula sam kada si izletio na cestu da izbjegneš gužvu na pločniku. lebdeći kroza zrak poput vatrometa koji nije eksplodirao. „Voli li Munna tatu?" „Ašvine?" rekao je Dev tiho. promatrajući ga opušteno kao da gledaju zvijezde padalice. „Mama. „Tata će biti dobro"." Okrenuo si se prema meni.napraviti veliku dramu? Možda ga možeš uvjeriti u to da pokušavam ubiti i njegovu majku. „Tata te voli. ako budem gledala dovoljno dugo. ti to znaš. Vidjela sam ispred sebe tvoj lik kako trči u cik-cak liniji između automobila koji se nisu obazirali na znak „stop"." „Tata se može brinuti sam za sebe". zajecao si. Podsjetile su me na slike stanica pod mikroskopom — svako svjetlo poput svjetleće. „Zvuk dolazi izvana". „Bacit će bombe na nas. Bili su tihi. dođi brzo . neprestano sam vikala. Tada je počela pucnjava iz pušaka. Nisam ga zaustavio. „Dolaze Pakistanci".vjeroajtno nas čeka i pita se gdje smo." Stajala sam pokraj tebe i zurila u kugle svjetla visoko iznad zgrada. zar nisi čuo što sam rekla?" No bilo je prekasno. Potrčala sam za tobom. Munna. užasnut. ali sasvim su sigurno bile povezane s ratom – morala sam ti reći da ne znam o čemu s radi. viknula sam. Iz njih bi bljesnula vrpca svjetlosti. Na vratima je još jedanput pokušao privući tvoju pozornost. . Svakih nekoliko sekundi pogledavao si prema nebu kao da provjeravaš jesu li počele padati bombe. Neko sam se vrijem pitala nisu li to. neke nove. blistanje očnih jabučica nasuprot bjelini očiju. potpuno nevina." „Samo ga ostavi na miru.u zraku lebde svjetla. Ljudi su miljeli po pločniku pokazujući u nebo." Pojavio se još jedan auto iz rijeke vozila u pokretu. Nebo se osvijetlilo kao da je zastrijeto plahtom munja. zar ne?" Na svjetlosti svijeće uspjela sam razaznati samo obris njegove brade.A ti si.. može? Već si dovoljno učinio. „Ašvine". rekao si i potrčao na balkon. trepćući zamračenim farovima dok je jurio pokraj mene. „Stani. Iskočile su sjene i obrisi zgrada zatreperili su bjelinom.jeka se odbijala od pročelja zgrada. poput mjehura ispod vode. a ti su jurnuo prema spavaćoj sobi." . a onda se polagano odvojila od njih. „Tata. Jedna me impala gotovo pregazila kada sam i sama stupila na cestu. poput kokica koje puckaju u susjednoj sobi. Morala sam usporiti na stubištu koje je bilo mračno čula sam tvoja stopala kako posrću ispred mene. Istrčao si iz stana. posljednji put. iako sam znala da nećeš pogledati prema meni. krivinu usana. tvoj je otac već bio napustio stan i zatvorio vrata za sobom. ni bombe. Nisu to bili bljeskovi ispaljeni iz oružja. „Hajdemo kući . procvjetat će narančastim. čudne vrste raketa za vatromet — je li Indija već mogla pobijediti u ratu? Možda. Čuli smo zvukove čak i prije no što sam stigla staviti nešto na svoju ranu.

Gandhi nije svojom prisutnošću oplemenio predvorje. Odvukla sam te u zgradu i sklupčali smo se u predvorju zajedno s ostalima koji su na tome mjestu potražili zaklon. Trenutak kasnije zvuk je proparao još glasniji zvuk. Na cesti je ležala metalna cijev iz koje se još uvijek dimilo. Vireći između dvaju muškaraca ugledala sam tvoje lice. Iznenada su svuda oko nas padali projektili. dok rakete sijevaju visoko u zrak. moja je sudbina sigurna u tvojim rukama. ruke. da me nešto pogodi. Ljudi su se raspršili. kiosk s cigaretama na uglu kraj Lamington Roada raskolio se na dva dijela. pojas. Nije imalo veze što se događa u svijetu. Visoko iznad vrata nalazio se prozor kroz koji sam mogla vidjeti van. vikao si. Na pločniku je ležao okrvavljeni muškarac. „Moram pronaći tatu. Kada sam stigla na to mjesto. a drugi su tvrdili da je to bomba koja nije eksplodirala. čekajući. pusti me". Dok je oko mene većina ljudi trčala u svim smjerovima. zureći u nebo istočkano krugovima. činilo se. ali ja sam nastavila trčati prema tome. grupica je prolaznika još uvijek promatrala predmet. kako se ne bi mogao otrgnuti. udaljeni bljeskovi još su osvjetljavali nebo. još jedanput pokazujući prema nebu. ja sam stajala prikovana uza zemlju. ali njegov se glas utopio u zveckanju i zvonjavi vatrogasnih vozila. a onda je nešto palo iza nas. Tada sam čula kako tiho plačeš u mraku. Vatromet nije ukrasio nebo. . a iza njega je sjedila žena koja je vrištala. Kraj mene se stvorio Gandhi da me podsjeti na moj sudbinu. Pokušala sam te povesti prema kući. misleći samo na tebe. U trenutku sam se stvorila pokraj tebe hvatajući te za košulju.Nešto je u plamenu palo s neba i srušilo se ispred mojih očiju. Dok sam ti pila suze. pjevušio je vratar. ali ti si se uhvatio za stup ulične svjetiljke i borio se da se oslobodiš mojega stiska. Netko je rekao da se to jedno od onih purpunih svjetala srušilo na zemlju s neba. Zamišljala sam kako se nebo rascvjetava u eksploziji boja. zvuk sirena izblijedio je u pozadini. Jedno za drugim purpurna su svjetla promicala s one strane prozora. Ram". Začuo se zviždeći zvuk. pomislila sam. „Ram. Podignula sam te na ruke i pritisnula usne o tvoj obraz. Dok smo promatrali. Noć se činila zadimljenijom no ranije.

Svaki put kada sam te zagrlila. Nekoliko je svjedoka izvijestilo o tome da su vidjeli neprijateljske zrakoplove — jedan ih je vidio kako nadiru iznad Marine Drivea. dok sam ja otišla identificirati Deva. Krajičkom oka ulovila sam pogled na njega kada se počeo spuštati i čula smijeh . osjetila sam stezanje u prsima. hoćeš li kriviti sebe? Zurio si u ogradu oko parka na Queen's Roadu koja je promicala pokraj nas. U Matungi je poginula jedna žena. Bit će vam teže kada ga pošalju u gradsku mrtvačnicu. kako pjeva hodajući posred ceste. Tajanstvena svjetla na nebu koja su izmamila ljude izvan kuća bili su tragači poslani da pretraže nebo. Dev nije pao žrtvom jednoga od padajućih dijelova bombi. „Bit će da. pa je umjesto toga poslala telegram.DVADESET I PETO POGLAVLJE Te je noći bilo hospitalizirano pedeset osoba. Netko ga je bio primijetio nekoliko minuta ranije. Poginuo je na mostu koji je vodio prema željezničkoj postaji Bombay Central dobrano nakon što se oglasila sirena za prestanak opasnosti . Ti uopće nisi plakao otkada si čuo vijest. a drugi se zakleo da su se gotovo zaletjeli u nebodere na Malabar Hillu. Ta su izvješća ostala nepotvrđena. Ti si suhih očiju sjedio u njezinu krilu u bolničkoj čekaonici. nježno me podsjetivši da je to boja žalovanja. od toga dvadesetero samo s Lamington Roada. a na terasi zgrade u Sewriju pogođen je jedan muškarac („Dao je život braneći zemlju".prema riječima policajca koji nam se sljedećega jutra pojavio na vratima. niti on nije vidio taksista. a ni taksist njega". „Je li ti policajac rekao kamo je otišao tata?" Zaida me provukla kroz jutro. a ja sam tamo stajala. s obzirom na tamnu košulju koju je nosio i da nije bilo svjetla od uličnih svjetiljki niti farova automobila.još gore. dva su dječaka izgubila vid promatrajući spektakl sa svojega balkona. raširenih ruku kao da pozdravlja zvijezde. prije no što su skrenuli u posljednjem trenutku. rekao je policajac. a ne pakistanskih bombi. Rekla mi je da svučem svoj narančasti sari i odjenem bijeli. objavio je jedan njegov susjed). a mi smo ga slijedili u taksiju. previše šokirana da bih zatvorila vrata. Ti si se pojavio iz svojeg skloništa u kupaonici. a ti ostao bez ikakve reakcije. „Trebali biste danas otići po tijelo u bolnicu Nair. Organizirala je prijevoz njegova tijela do krematorija na Marine Linesu. kao što si ti činio toliko puta. Još su mnogi diljem grada zadobili ozljede. Na vrh metalnog tobogana popeo se jedan dječak. Rat je prouzročio odgodu poziva rezerviranih prema Delhiju. nije bilo svrhe čekati da netko pokuša stići na vrijeme iz Delhija." Policajac je otišao. Pravo je objašnjenje stiglo kasnije — kratki je spoj pokrenuo lažnu uzbunu sirenama koja je rezultirala protuavionskom pucnjavom. S obzirom na nesigurnost prijevoza u ratno doba i činjenicu da su se njegovi ostaci trebali kremirati u roku od jednoga dana. Ono što se spustilo na promatrače kako bi ih ubilo i izranjavalo bili su prazni omotači indijskih. Hoćeš li mene kriviti za smrt svojega oca .

ali ti si nastavio pozorno gledati kroz prozor. primijetila sam da ga je mrtvački pokrov i cvijeće naizgled ponovno učinilo cjelovitim. Sa svojim naočalama crnih okvira i nepotkresanom bradom.a sin je taj na čija leđa pada ova dužnost. iznad Devove glave. rasipajući se po podu u obliku zveckavih komadića.ljudi su plesali i bubnjali u bubnjeve. Ćup se razbio kao što je i trebao. No počeo si drhtati kada si ustao i ugledao guste. Kada smo ušli u izbu s uzdignutom betonskom platformom na kojoj je ležao.njegovih roditelja koji su ga ohrabrivali da nastavi. rekao je.pokušala sam zamisliti kako Devovo tijelo oslobađa njegovu dušu. Je li ovo tvoj babuji?" pitao je nježno svećenik kojega je unajmila gospođa Dugal. Dok je naš taksi milio po cesti. Nesigurno sam sjela između Zaide i gospode Dugal. ali svećenik mi je pokretom pokazao da ostanem na svojem mjestu. Još uvijek jecajući. „Dođi. Nekolicina je pala s ruba platforme . „Ašvine". podignuo si keramički ćup koji ti je dao i naglo ga spustio na sječivo. rekao je i za ruku te poveo u susjednu prostoriju. Kada sam vidjela Deva ranije u bolnici. Otprilike tucet stolaca u stražnjem dijelu prostorije zauzeli su ljudi koji su izgledali kao da su dolutali na pogrešni sprovod — nisam imala pojma tko su oni. tijelo sitno i prekriveno cvijećem . pa preko drugoga. više je nalikovao na pjesnika nego na pundita. razmišljajući o tome da sam trebala uzeti tvoje čarape i cipele. Ghee te naveo da zaplačeš. Do tada si sposobno slijedio sve svećenikove upute ponavljao si mantre nakon njega. Tvoji su grčeviti jecaji izblijedjeli u tiho cviljenje dok je svećenikovo zapijevanje ispunjavalo izbu. kraj nas je prošla procesija mušakraca koji su između sebe držali truplo. .. Prošli smo pokraj dugačkoga zida s grubo iscrtanim natpisima o trovanju štakora i reklamama za stolne ventilatore. slaveći život koji je toliko dugo potrajao.jedan me od njih lagano udario po nozi. rekla sam. No ti si stajao zureći u sklopljene oči i vatu koja mu je virila iz nosnica. Svećenik te već uvodio u sljedeći obred. kao da su mu prsa bila udubljena. ustala sam da ti se pridružim na platformi. zatim preko usta i ostatak preko srca. plahta je čudno stajala preko njegova tijela." Sjela sam i počela tjeskobno promatrati. dlanova priljubljenih o staklo. hajde da operemo tvoje ruke i stopala". . bijele lokvice koje su se izlijevale iz Devovih očiju kao da je plakao suzama od otopljena voska. Dotrčao si vijugajući između stolaca i popeo se stubama do daisa . apsurdno mišićavi torzo Dara Singha koji oglašava hrvački meč. posuo tijelo sezamom i datuljama. „Na ovome svijetu postoje stvari koje ljudi moraju učiniti sami". Postavio je lopatu na pod. ne pokušavajući ga dotaknuti. namjestio stručak bosiljka u Devova usta svaki put kada je ispao van. kao da ćeš izvesti vodeću dionicu u školskoj predstavi. Zaida me spriječila da ne potrčim i uzmem te u naručje. Čak si uspio i izvaditi ghee iz vrećice kao što su te uputili: najprije preko jednoga oka. Lice je bilo naborano i isušeno. Jedina riječ koju sam prepoznala u rijeci njegova sanskrta bila je „moksha" . Kada si se vrtio.na trenutak sam pomislila da ćeš se baciti na njegovo tijelo. i zamolio te da je poškropiš vodom. Svećenik je izvukao praznu vrećicu iz tvojega grčevitog stiska. a ti si počeo grčevito jecati.

No nisam to učinila i predala sam ti kutiju kada si zatražio da je ti nosiš. Toliko sam te mnogo puta vidjela u toj pozi kako zadovoljno balansiraš na Devovim prsima dok ti je čitao. Zidovi su bili blistavonarančasti. da vidim u maternicu koja ga je progutala. držeći stručak nevena. potočići gheeja rastopili su se u kosi. ponašajući se poput nje? — vrišteći se bacajući na lomaču? No nisam se mogla natjerati da dotaknem Deva. Svećenik te podignuo i pružio ti girlandu da prineseš posljednju žrtvu. Hussainovi. Sagnula sam se da uhvatim posljednji pogled na Deva. Gospođa Dugal objavila je da moram otputovati u Nasik ili na neko drugo sveto mjesto kako bi se obavilo posljednje uronjavanje. nahranite kravu jabukom i bananom svakoga .Dugalovi. Ljudi u pozadini ostali su sjediti — jedan starac je. ona se nasmijala. Ja sam stajala na daisu." Svećenik je rekao da je voda voda i da je sve povezano s oceanom jednako sveto. sklopivši oči. mrlja crvene boje. podložak je udario u rub vrata i naglo stao. ruku mirno položenih uz bokove. dlake na prsima koji su se provokativno uvijali u zmiju. zapravo. privlačnosti njegova osmijeha. No sada je bilo teško vidjeti onkraj gheeja. Ležao je tamo nepomično. Dva su poslužitelja gurnula podložak s Devom prema unutra. uzdignuta lica. „Ako mislite da će ga to usrećiti. jecajući i odbijajući da odem. Zatim si namjestio glavu u udubinu između grudi i brade tvojega oca i tamo si ležao. kao što rade udovice u filmovima? Sjećala sam se priča o odanosti supruga koje nam je Biji običavala pričati — Savitri koja se svađa s Yamom. ležeći na sofi ili krevetu. Kao da ga je smrt od žive osobe preobrazila u hram za prinošenje žrtvi. Jedan po jedan gledatelji su ustali da i oni polože cvijeće . Bih li se trebala srušiti podno Devovih stopala. Sati koja se žrtvuje kada je njezin suprug Šiva doživio uvredu. sezama koji mu se prilijepio na lice. Vrata peći su se otvorila i obojala Devovo čelo zlatom. Poslužitelj koji je preuzeo moju priznanicu govorio je o njemu kao o „cvijeću". Pokušala sam prizvati uspomenu na njega. Zaida i dva Devova prijatelja glazbenika s kojima je Zaida uspjela stupiti u vezu. „Možeš povesti Ašvina sa sobom." Kada sam joj rekla da je Dev svoje tjedne žrtve u pooji uronjavao u more na plaži Chowpatty. Na obraze ti se zalijepilo zrnje sezama. onakvoga kakav je bio kada smo se upoznali. Tada su se vrata peći zatvorila i čula sam vuš plamena. Kada sam se nagnula prema naprijed. Udarac je poslao Deva i njegovu prostirku od bambusa u unutašnjost peći. žena kroz stoljeća slijedilo Sati. Sada je u prostoriju s peći za kremiranje bila unesena prostirka na kojoj je ležao Dev. bosiljka u njegovim ustima. zrak je počeo treperiti i na trenutak sam se vidjela pokraj njega. poškropio si ga jarkocrvenom bojom u prahu i dovršio posljednju od molitvi. zastati u svim hramovima i napraviti od toga hodočašće. zaspao otvorenih usta. kako zajedno nestajemo u vatri. Koliko je. „More oko Bombaya toliko je prljavo da čak i ribe bježe prije no što ispljunu vodu. Idućega smo jutra preuzeli pepeo. Prva mi je pomisao bila da otvorim željeznu kutiju i potražim neki znak da je bilo Devovo. kao da zadržava dah dok ga pretražuju rendgenskim aparatom.Nakon što si oko tijela provukao bambusov štap. primijetila sam.

Biti ovako pročišćena. Prvi sam put tu došla prije petnaest godina s Devom. Zar nisi tužna što je tata umro?" „Naravno da jesam". Uzela sam ti kutiju da bi mogao bolje održavati ravnotežu.dana tijekom jednoga tjedna. a do nje je hotel Oberoi s pet zvjezdica još bio u izgradnji. rekao si zabrinuto. „Hoćemo li tu bez straha moći isprazniti kutiju?" Stajali smo u podnožju niza kamenih ploča koje su se spuštale do vode." Pretpostavljam da sam trebala pričekati da čujem kakve je obrede željela izvesti Devova obitelj. odmah nakon što smo se doselili u Bombay. . da zamišljamo uplovljavanje prvih portugalskih brodova? „Tu ima toliko mnogo galebova". „Neće nam smeteti. „Evo.to bih željela za sebe kada umrem. valovi su oplakivali obalu. odjednom budan. Otklopio si kutiju i otkrio fini. „Ti nisi plakala kao teta Dugal. U zoru si podignuo glavu s mojega krila. Ili ga jednostavno s veseljem u srcu pošaljite u njegov sljedeći život. umjesto na Chowpatty odvezli smo se do Nariman Pointa." Sagnula sam se s kutijom. uspjela sam odgovoriti. kao na nekom akvarelu. Otada se gradnja protegnula dublje prema moru i sada je tu bilo nekoliko gradilišta. Navečer si inzistirao na tome da spavaš na tatinoj omiljenoj sofi. Gdje je bilo mjesto na kojem smo Dev i ja zastali da slušamo kako ispod grmi more. Na posljetku sam i sama sjela na sofu i provela noć držeći ti glavu u svojem krilu. kamiona i kranova s dizalicama. dok su niz tvoje lice curile suze. zakopavši lice u jastuk kao da si ga pokušao udahnuti. Pomiješani s pepelom ležali su dugački štapići ugljena i izbijeljeni komadići kosti. ali ti si uvijek bio budan. Nekoliko sam se puta prikrala da te prenesem k sebi na krevet. Sjećam se kako smo odšetali iza točke na kojoj su završavale zgrade i stali na sam rub novoosvojena tla. sivi pepeo. Sjeli smo u taksi i. Prošli smo kraj nove dovršene zgrade Air India. da nas dvoje sami bacimo njegov pepeo u more ispred Chowpattija. Važno je da će voda odnijeti tatu. ali one nisu došle. bilo je kako je sadržaj uredno ispunjavao kutiju. a pločnik se iznenada uklonio pred gomilom betonskih tetrapoda koji su se širili sve do ruba vode. Valovi su svako toliko nježno preplavljivali najdonju ploču. Amerikanci su upravo pri UN-u osudili Indiju jer je poticala rat i na Chowpattiju je bilo na tisuće ljudi koji su rogoborili protiv njih." Pokušala sam izmamiti suze u svojim očima koje bi te utješile. završiti tako kompaktna . skini poklopac i isprazni kutiju. No nešto u meni inzistiralo je na tome da obred bude osobniji. na drugom kraju Marine Drivea. Nisi mnogo govorio od kremacije. Zaljev se protezao nama zdesna. Dan je bio topao i sunčan. „No odrasli su katkad toliko tužni da ne mogu čak ni zaplakati. Cesta je završavala jednako naglo kao i prije petnaest godina." Vjetar je iščupao poklopac iz tvoje ruke u istome trenutku kada si ga skinuo. Sve o čemu sam mogla razmišljati. nebo neometano neprijateljskim zrakoplovima. Još sam uvijek bila u zagrljaju zakletve koju sam dala kada sam se udala za Deva: da nikada više neću plakati. Arya i Hema došli su sljedećega dana Frontier Mailom — telegram im je bio dostavljen prije no što smo otišli.

ali jedva da si ga dotaknuo. suze neprolivene. Još sam uvijek držala kutiju. rekao si i vidjela sam da želiš baciti pepeo. lelujajući prema tebi da te obgrli. Zaida je donijela zdjelu tvojega omiljenog deserta. vrteći se kroza zrak poput sjemenki s jedrima. baš zmaja). Napola si nagnuo kutiju i iz nje je izlebdio oblak pepela.ti nikada nisi došla. Cijele si večeri sjedio na balkonu. razmisli o životu koji si vodila. bijeli i blistavi. Van je izletio sav preostali pepeo. rekao bi ti. Te si noći spavao kraj mene. okrenuo kutiju naopačke. jesi li sada zadovoljna? . „Sve se vraća oceanu. Val ti se prelio preko cipela. Slabo si reagirao na bilo što otkada smo se vratili s Nariman Pointa. Meera. Meera. Pokušala sam te zainteresirati za dolazak tvoje tetke i tetka koji su trebali stići sljedećega dana. kako je kroz tolike mnoge noći činio tvoj otac.Podignuo se vjetar i otpuhao nešto pepela. Ostao si tamo stajati. baš poput Ganeša". Stajala sam predaleko da bih čula tvoje riječi. ali sada me tvoja ruka žurno povukla za nadlanicu. kheera od riže. Razmisli. Oči su mi ostale suhe. osušeno cvijeće. koji je pokušao privući moju pozornost. Znala si koliko sam ga volio. promatrajući kako pepeo slijeće na površinu vode i kako ga odnosi struja. Jesi li se zato tako jako trudila da nas razdvojiš? Jesi li sada dobila što si htjela. Čak se i Pinky pojavila na vratima (noseći u rukama. ali nisi je želio vidjeti. Sjećaš se trenutka kada sam prvi put uspio privući tvoj pogled? Razmisli. Meera. Znala si da bih umro za njega. ti si stajao na najdonjoj stijeni. koji su se okretali u zraku leteći prema vodi poput školjaka koje se vraćaju oceanu. Tada si. Na trenutak sam oklijevala . od svih stvari na ovome svijetu. slatka limeta iz njegova hrama u ormaru. je li ovo način na koji si željela da sve to završi? Pokušala sam uskladiti glas sa slikom u svojim mislima. a katkad te sa sobom vodio do Chowpattija. Nikada ga nisam vidjela kako baca vrećicu. Koliko je puta Dev izvodio svoja uronjavanja četvrtkom poslijepodne? Smežurana. u jednome pokretu. Kada sam se na posljetku okrenula. Meera .nije li to bila i dužnost supruge? No tada sam odustala od svojega prava. Znala sam da želiš privatnost pa sam skrenula pogled." Dotaknuo bi ti glavu vrećicom blagoslivljajući je. Jedanput čak i idol Sai Babe koji je puknuo po pola. razmisli. A s njime i komadići kosti. Katkad bi u smeđoj torbi završio i komad voća ili užegli chappatiji koje nismo pojeli. odmarajući bradu na ogradi i zurio u daljinu. ali nisi se razvedrio. jesam li doista bio toliko loš? Jesi li željela da umrem. pepeo spaljena tamjana. te skupi sat koji je prestao raditi nakon prvog mjeseca. Je li to činio stojeći uz sam rub vode ili ju je bacao s ceste koja se uzdizala do Walkesheara? Nije stvar u tome da te nikad nisam odveo tamo. Neko te vrijeme mučio osjećaj krivnje što ne možeš odrijemati na sofi. Možda je to bio Dev. držeći u ruci otvorenu kutiju. „Mama". Nikada nije postojao trenutak u kojem sam poželjela ovo: iskreno sam mogla odgovoriti. „Boginja mora zna kako da popravi stvari koje joj na taj način vratimo. Popeo si se preko stijena s kutijom pritisnutom o grudi. „Misliš li da će se tata ljutiti?" Uvjerila sam te da ne možeš zaspati samo zato što je vani malo prohladno. ostavljajući na čarapama sivu crtu vlage. Vidjela sam kako sklapaš oči i ruke u molitvi. Nekoliko pahuljica dolebdjelo je do mjesta na kojem sam stajala.

kao da u snu suosjećaš sa svojim ocem. Sjećam se kada ti je Dev prvi put ispričao priču o Ganešu. Šaptao mi je cijeloga dana. odlučan da ispravi moje osjećaje prema njemu. Ti si se promeškoljio. kao da pokušavaš odlučiti da li da nastaviš spavati ili da se probudiš. Meera. Da sam mogla. Devova je slika u mojim mislima već počela poprimati određenu nijansu sepije. . Meera. toliko savršena za njezine potrebe. sada kad si potpuno sama. sve mane nestale. nego kao poslanstvo. Nije li ona otišla u šumu i sama stvorila dijete? Pomiješala pastu od sandalovine. nego i za Ašvina. kad me nema? Ne budi tužna. . katkad mi govoreći koliko ga nisam razumjela. Bi li to mogao biti poziv meni da te oblikujem baš kao što je Parvati oblikovala svojega sina? Da u nadolazećim godinama ostvarim svoje majčinstvo jednako veselo kao što je to ona učinila? Nisam li oduvijek znala da ćeš ti biti onaj koji je obećan? Onaj kojemu sam povjerila ključ svoje budućnosti još prije no što si rođen? Negdje u daljini zajaukala je sirena. Shvati. što će pamtiti.Nisam mogla isključiti Devov glas. Bez pritiska ili utjecaja koji bi te sputao i natjerao da slijediš njegove korake. šapnula sam. Nije mi bilo drago što je moj suprug preminuo. Je li to ono što se događa kada ljudi umru? Kako će izgledati ta slika nakon nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci? Ljudi će dolaziti da mi kažu kakav je mučenik i svetac bio. veseleći se zaigrano u društvu svojega sina.. bit će dovoljno vremena da dođe i bol. Kao da je onaj fantom u meni nestao i umjesto njega se u meni naselio Dev. Bit će to nešto. vjeruj mi. Kako ću nas provući kroz život. ako ne zbog sebe. da te odgojim točno onako kako mislim da trebaš biti odgojen. previše novo. glasom naizmjence optužujućim i dobronamjernim. ja ne okrivljujem tebe. Negdje su se otvorile prazne stranice nekoga albuma. Postojali su cijeli odjeljci koji će sada morati biti ispunjeni samo nama dvoma. nesvjesni nepravde koju sam morala podnositi? Tko je mogao reći da se s vremenom čak ni ja više neću sjećati loših stvari? Hoće li uspomene na naše bolje trenutke potisnuti sve drugo? Ovako je nabolje. Ne samo za tebe. Meera. nešto. rubovi su omekšali. O tome kako je Šiva neprestano odbijao Parvatine molbe da joj podari dijete. za što će se moći uhvatiti. Jesi li znala koliko si mi značila? Nedostajem li ti sada. No tada sam naišla na jednu neočekivanu čistinu u svojemu umu. ne želim da osjećaš žaljenje.U redu je".samo sam želio biti blizu. katkad me podsjećajući koliko je bio pouzdan kao otac. oslobođenja. da je ubrzo potpuno zaboravila Sivu. „Ovdje sam. Meera. o tome kako se ona osjećala usamljenom svaki put kada bi se on počeo asketski ponašati i izbjegavati bračni život. željela sam protestirati. a ono zbog svojega sina. Sve te godine u kojima će Munna odrastati . Poslanstvo slobode. Što ako sam trebala prihvatiti da je ono što se dogodilo preda me postavilo novu mogućnost? Da Devovu smrt ne promatram kao tragediju. ulja za kupanje i ljuspica sa svojega vlastita tijela te oblikovala sina baš onakvoga kakvoga je željela? Njezina je kreacija bila toliko čarobna. glumeći uloge i majke i oca? Kome ću se obratiti ako ne budem sve mogla obaviti sama? Neće biti lako." Privukla sam te bliže sebi. Sve je još uvijek bilo previše svježe. odmah bih ga pozvala natrag. Iz tvojega se grla začuo tihi zvuk.

ČETVRTI DIO .

Jesam li mogla spriječiti Devovu smrt? Je li ga moja nesposobnost da ga dovoljno volim. čak sam dovukla stolac u kupaonicu da sa stropa oribam mrlje. Prelistala sam priznanice i račune koje je Dev godinama gurao pod madrac. Misli su mi se rojile dok sam zamišljala budućnost bez financijskih problema mogla sam uložiti novac u vladin Unit Trust. Zatekla sam čak samu sebe kako rastavljam njegov panteon bogova — izgledao si toliko zaprepašteno. voljela si mnogo. nudeći mi riječi utjehe.DVADESET I ŠESTO POGLAVLJE Kažu da ljudi nakon početne ucviljenosti prolaze kroz četri faze žalovanja. ja se ne bih morala vratiti u Delhi da živim s Pajijem (kao što je gospođa Dugal već počela predlagati). kao da sam iznenada poprimila sposobnosti mačke. ubila? A sada. Bila je istina da je stan u kojemu smo živjeli još uvijek glasio na Pajijevo ime. Zapravo. Ispraznila sam ormar od svih Devovih stvari. didi. lucidnošću koju ranije nisam poznavala. četkicu za zube i pribor za brijanje i pohranila ih u posebnu kutiju. Osjećala sam se sposobnom u trenutku apsorbirati velika razdoblja svojega života. mogli smo živjeti od kamata. kada ga više nije bilo. pet. Osjećala sam se kao da je s oceana zapuhao vjetar da rastjera oblake koji su godinama visjeli nada mnom. U tjednima nakon Devove smrti našla sam se zaokupljenom bistrinom uma. ne znajući da nam je osiguravajuća kuća odmah nakon sklapanja ugovora poštom zabunom poslala presliku police. zašto mi se toliko žurilo da nastavim s ostatkom svojega života? Kakve sam to sjajne stvari očekivala iza ugla — ja.zvukovi su postali oštriji. košulja i hlača. ili ih je. „Vjeruj mi. ako bih htjela. da sam ih umjesto toga samo dobro oprašila. Prikupila sam na hrpu njegov češalj. No unutar moje sfere izgledalo je kao da se sve intenziviralo . Ostala sam nesvjesna događanja u svijetu. Oribala sam podove i oprala zidove. Neposredno nakon tvojega rođenja Paji je potajno otvorio policu osiguranja za Deva na iznos od jednoga lakha i dvadeset tisuća rupija. i jesam izvela nekoliko matematičkih izračuna dok sam procjenjivala naše financijsko stanje. možda. Moje je iskustvo bilo drukčije. čak i ako nisi toga bila svjesna. Nema sumnje da je tu policu namjeravao jednoga dana iskoristiti za to na ima vlast nada mnom. a ja sam trebala biti korisnica toga novca. Tada mi se činilo neviđeno da bih te stvari tako brzo razdijelila. koristeći to kao prednost u natezanju sa svojom obudovjelom kćeri. Činilo mi se da se moja mogućnost koncentracije toliko poboljšala da bih mogla. koja sam tek osvijestila vlastitu nevrijednost? Svako sam jutro zurila u svoj odraz u ogledalu. ratnih uspjeha Indire Gandhi i njezina oslobođenja istočnog Pakistana. Ispremiješani s tim izljevima manične aktivnosti pojavljivali su se napadi osjećaja krivnje. zapravo. premošćivati. poput opruge. S tim rojenjem misli pojavio se i nalet energije. očiju upaljenih od nespavanja. Prirodno je što si toliko . posloživši ih u uredne hrpe donjega rublja. napamet riješiti algebarske probleme. pa sam ih sve vratila u ormar. boje življe. Iza mojega odraza u zrcalu pojavila se Sandhya. ali čak se ni on ne bi usudio vršiti pritisak na mene. provaliju između prošlosti i budućnosti. mirisi puniji.

u neuspješnu pokušaju da pronađe Devova gurujija. smjerno odjevena u bjelinu udovice. i sada je nevinost u njezinim očima bila zamijenjena nečim svjetovnijim. rekla je Hema. „Najprije ga ukradeš od nas i dovedeš ovamo u Bombay. „Reci mi"." Željela sam joj reći da si ne mogu priuštiti taj luksuz da prihvatim njezin savjet. Čitao je Ramajanu kao dio rituala koje je obavljao u spomen Devu. Hema je kroz rešetku čvrsto stisnula moje prste. brišući joj godine. Prije no što je mogla povezati sve djeliće priče. a ja sam iza nje vidjela obris Aryjina lika na susjednom sjedalu. a iza nje. ona se iznenada okrenula prema meni. da ti na zapešće posljednji put sveže rakhi. na kojem se razabirala mješavina žalovanja. dok se nije stopilo sa zidom vagona. krala sam udžbenike i olovke i čega god sam se mogla domoći. Iako sam se obzirno podčinila obredima žalovanja koje je organizirao Arya. a Hemino je okruglo lice. pretvarajući se da to ne primjećuje. u Dadar. Stajala sam na peronu i gledala kako se gubi u daljini. Prekasno sam shvatila da je sari bio otpuhan preko mojih ramena i da se bijeli rub podignuo kako bi sjeo na moju glavu. a onda ga ubiješ? Nisi čak mogla ni dočekati da se riješiš njegova pepela.znaš li da je za svaki moj rođendan imao običaj ispjevati novu pjesmu?" Prislonila je čelo na prozor vagona. ne bih mogla pronaći mane njegovu ponašanju. No moraš pronaći tugu u sebi i pustiti je da izađe. „Na posljetku.uvijek sam skrivala cipele. Svjetlo joj se slijevalo niz lice. pa čak i.radila. prošaptala je Hema kao da mi čita misli. Ja sam uvijek bila njegova mala Hemali ." Dok joj je Arya pomagao da ustane. da se ne moraš suočiti sa žaljenjem. nemoj biti toliko stroga prema sebi. tu je i Ašvin o kojem treba razmišljati". „Svi ti bijeli sariji koje si nosila — hoćeš li se tako odijevati do kraja svojega života?" Nagnula sam se prema naprijed. glasno je jecala. „vrati se da te vidim još jedanput. Tada se vlak počeo kretati. bacala svježe izglačane košulje u vjedra s vodom. Arya bi me uvijek naganjao s palicom za kriket. na tvoje inzistiranje. Ja sam varala. . U to sam vrijeme bila tako grozna . naučila sam skrivati luđačku užurbanost koju sam osjećala. odveo te u tri različita hrama. dočekala sam ih na postaji. Ustanovila sam da me smiruje kada glumim uloge koje su mi drugi namijenili. je li tvoja žeđ napokon utažena?" Ispričala se na željezničkoj postaji. Hema se bacila na cvijeće i sastojke pooje kao da je ispod njih ležalo Devovo tijelo. bivalo sve manje i manje. Vodio te na duge šetnje po Chowpattiju. lijepo je uokvirivši. Nisam mogla riskirati da me imobilizira bol kada si ti trebao moju snagu. Tijekom cijelog boravka kod nas ponašao se obzirno i dostojanstveno — da sam i pokušala. Bio si toliko ražalošćen njegovim odlaskom da si odbio otići s nama na postaju. ali Dev bi na to samo slegnuo ramenima. pa je izgledala kao da joj je ponovno deset godina. Primala sam izraze sućuti prodavača povrća iz kioska na ulici uz tiho klimanje glavom. zviždaljka je zazviždala. a on mi je to dopuštao. znatiželje i dječje zaintrigiranosti. na kraju je ipak izbila drama i neugodna situacija. Kada su na posljetku stigli Hema i Arya (s tri dana zakašnjenja zbog ratnih uvjeta). Arya mi je suzdržano klimnuo. dok smo čekali da vlak krene prema Delhiju. Vrati se da te tvoja sestra posljednji put nahrani svojom rukom. „Vrati se". Kamo god da sam išla. Uvodila sam žalobnike u dnevnu sobu i posluživala ih šalicama čaja. koga god da sam susretala. „On me naučio da se pikulam.

Još uvijek odbija sprijateljiti se s nekime". Probudio si se upravo kada je otišao.baš suprotno tome. Unovačila sam Pinky da te pokuša privući svojim igrama užetom. Čim si čuo zvono. potpuno odsjekavši predgrađa. Tardeo je u nekoliko navrata bio poplavljen . ali svukla sam je čim smo bili sami. Kupila sam ti par gumenih čizama kako bih doskočila vodi koja je tekla po cestama. Iduće se jutro školski autobus nije pojavio i morali smo hodati do autobusne postaje Best. na posljetku je viknuo Gopal iz druge sobe. U lipnju. ali ova se bez problema prelijevala preko njihova ruba i punila ih do kraja. krenuo si u drugi razred osnovne škole. Svaki put kada se začulo zvono na vratima skrivao si se u kupaonici.od oklijevajućih do bijesnih. Pokušavala sam te razvedriti i zaintrigirati Mickeyjem Mouseom i Patkom Paškom. paradoksalno. ravnomjernim disanjem i plahtom koja je bila navučena sve do tvojega vrata. tvoja se samoizolacija nije smanjivala . kada ti je bilo sedam godina.kao i Nana Chowk i Gowallia tank . veza između nas morala je bivati sve čvršćom. kako se sve više povlačiš u svoju bol. Svakoga si jutra odlazio u školu i vraćao se poslijepodne. iskusio njihove najobilnije izljeve. Iz neba su padale padile različita intenziteta . Moja me bjelina štitila u javnosti. Stajao si sam na balkonu i. „Ašvin treba razgovarati s drugom djecom". Ti si volio to gacanje po vodi. ali postalo je jasno da te više nemaju u svojoj vlasti. Iako su diljem zemlje monsunske kiše podbacile. Pronašla sam te u spavaćoj sobi. ali odustala je kada ti nisi reagirao. satima zurio u promet. otrčao si u kupaonicu. rekla mi je tvoja učiteljica kada me nazvala te večeri.Kod kuće nisam nosila svoju auru udovištva. izgledalo je da se pojačava. . rekla sam si. Jednoga je jutra naletio Hemin suprug Gopal kako bi nas posjetio na putu prema Pooni. u školskom primjeru poze duboko zaspale osobe. Postojala je i jedna pozitivna stvar u toj tvojoj stidljivosti. Bez obzira na to koliko sam pokušavala nisi želio ustati i pozdraviti Gopala . Ganga je tvrdila da je vidjela nove nebodere kraj Nariman Pointa kako se svijaju od vjetra koji puše s Arapskoga mora. inzistirajući na tome da izađeš i pozdraviš. Bilo je prirodno što ti treba vremena da se pomiriš s Devovom smrću.kada sam te protresla. na kraju. Šljapkao si pokraj mene. smiješeći se možda po prvi put unutar nekoliko mjeseci. Bombay je.da si ga ulovio možda bi preko svojega oduševljenja navukao zastor turobnosti. Svoju sam novopronađenu energiju ulijevala u pokušaje da te izmamim iz te čahure. jesi li zato odbijao reći mi kroza što prolaziš? Iz dana u dan promatrala sam kako se sve više udaljavaš. Nisam li ja iz prve ruke iskusila koliko ti je bilo neugodno kada sam za Dan očeva ja bila jedina majka iz tvojega razreda koja se pojavila bez supruga? No kako su mjeseci prolazili. odgovorio si hrkanjem. „Nema potrebe da ga budiš". Ako si odbijao družiti se s drugima. tih i povučen. ali ti si se u međuvremenu iskrao van. glasila je napomena u tvojoj svjedodžbi iz travnja.vlakovi su prestali voziti. Jesi li moj nagon za samoodržanjem protumačio kao prijetvornost. a tvoje su . Čak ni Zaida nije mogla doprijeti do tebe — odbio si njezine ponude da ti našminka lice i pusti na gramofonu neku od ploča Beatlesa. Ja bih odmah skretala pogled . zbog koje sam osjetila ubod krivnje. upotpunjenom dubokim. mučeći grad iznenadnim olujama čak i onda kada se pretvaralo da je na rubu toga da dopusti suncu da se pojavi. Nako što je Gopal sjeo pokucala sam na vrata.

Pokušala sam te privući sebi. vidjela sam da se tvoje raspoloženje promijenilo. Dok je istraživao rub između okvira i kutije. Veselo si šljapkao kroz bujicu vode koja ti je dopirala do ispod koljena. Jedna od tvojih čizama spala ti je s noge . rekla sam. pa je ponovno pao na dno. . promatrajući jednoga od zarobljenika kako bezuspješno pokušava pobjeći. No izgledalo je da su danas odlučili da ne budu ulovljeni u zamku na ovoj poludjeloj kiši. ispaljujući metke kišnih kapi ravno u naša lica. nadajući da će ti pozornost privući blato koje se od gacanja kroz vodu nakupilo na mojem sariju. čak i kada sam te namjeravala poljubiti — nastavio si olovkom gurkati okvir akvarija. Vozači bi se obično hrabro probijali naprijed. „Gle'. Kupila sam ti komad šećerne trske za dvadeset paisa. ali još je uvijek prodavao svoju robu. „Ona žena svoju kćer nosi jako brzo". Prolomila se zaglušna grmljavina. ali bio si ukočen od otpora. pokriva mi noge!" viknuo si — a upravo je to bio razlog zbog kojega si se narogušio kada sam toga jutra spomenula da bismo se mogli voziti na gornjoj palubi autobusa.čizme sa svakim korakom postajale sve teže. Umjesto da se nasmiješiš. „Hajdemo skroz do kuće ovako. No trenutni gubitak smirenosti omeo je našega vozača — motor se ugasio i voda je počela nadirati preko poda autobusa. predložio si. Vani je voda bila toliko visoka da sam te morala skloniti na sigurno mjesto posjevši te na svoja ramena. poput dugačkog i gromoglasnog smijeha na moju ideju da te odvedem u školu. Našli smo se na pola puta dogovororivši se da ćeš piti Ovaltine i ja sam otišla u kuhinju ugrijati mlijeko. Vrisnuo si kada nas je gotovo oborio val vode iza jednog još razuzdanijeg autobusa. pokušavši me navesti da se utrkujem. znajući da ti ja to. Sjedio si ispred svojega akvarija s puževima. izvijestio si me ozbiljnim glasom. vikao si u pravilnim razmacima. Nekim čudom ulični je prodavač bio na svojem mjestu ispred hotela Irani čučao je na hrpi drvenih sanduka." „Mislim da danas trebam kavu da me ugrije". Tijekom najgoreg dana poplave naš je dvokatni autobus s postaje BEST zaglavio kraj Nana Chowka. hraneći ih korama povrća koje je izvlačila iz kante sa smećem. zastajući da ih isprazniš jednu po jednu. rekao si. samo kako bi ih mogao cijediti kada bi se natopile vodom. pokušavajući stvoriti najveće moguće valove kojima bi zapljusnuli prolaznike. držeći ih u starom akvariju u kojem je Zaida nekoć držala zlatne ribice. Kada sam se vratila s čašom topla napitka. ti si ga gurnuo olovkom. Započeo si ih skupljati. izraz tvojega lica bio je turoban. „Čekaj". napet. „Želim opet ići van i tražiti puževe. Podignuo se vjetar. za razliku od Deva. dok me nosiš na leđima". Ali ti se nisi okrenuo.kondukter ju je uspio uloviti dok je plovila kraj njega. No ja sam već teturala pod tvojom težinom i morala sam te spustiti na pod." Prošlo je toliko mnogo vremena otkada nisi pokazao tako dobro raspoloženje da sam pokleknula. nikada nisam dopuštala. Čak smo stali kraj zida blizu bolnice Bhatia da potražimo puževe. „Ali najprije moraš popiti nešto toplo. visoko podižući noge. Iduće si jutro navukao čak i čarape. kao što su učinile i majke ostalih školaraca. promatrajući razne naplavine kako plove. sklupčan ispod velikog komada plastike. „Pogledaj kako je mamina odjeća postala smeđa". Kod kuće si odbijao izaći iz svoje mokre odjeće.

Ovaltine se tiho hladio na stolu. Svakog si puža prilijepio na jednu koru mrkve. na Crvenoj tvrđavi priređuju posebnu proslavu u čast dvadeset i pet godina neovisnosti. našem Munni. grčevitim jecajima koji su mi probadali dušu. u svoje krilo. „Zar se ne želiš hrvati s mamom?" upitala sam. Što ako se odjeća podere. pružio si toliko malo otpora da sam se jednostavno otkotrljala preko tebe. Svidjet će mu se to. ako meso ispadne van. Nisam čula Devov glas od dana koji su uslijedili neposredno nakon njegove smrti. otišli smo u kuhinju potražiti nešto hrane za tvoje puževe. rekao si. Ležao si na podu. pognuti pod šatorom mojega sarija i naizmjence pili kavu. a onda oštrim. ti i ja". Kratki strip iz Times of India prikazivao je čovjeka kako se davi u kiši koja pada iz jednog jedinog oblaka iznad njega. Okrenuo si da skriješ lice u moje bedro.Hrvaj se s njim. Jednostavno bi te zgrabio straga. čekajući da ostaneš bez suza. a onda si uho položio na staklo . izvana se povremeno čula grmljavina. Sjedili smo zajedno na podu. počeo si plakati. izbuljenih očiju i natečenih jezika. Zašto su mi te kretnje izgledale toliko čudne." Prepoznala sam to kao još jedan Pajijev pokušaj da me preseli u Delhi. objavila sam tonom za koji sam se nadala da zvuči razigrano. dok svuda uokolo ljudi puze četveronoške.da ih čuješ kako žvaču. „Hoće li njihova kakica sutra biti narančasta?" upitao si prije odlaska u krevet. ako se pojavi gola koža? A opet. Najprije tihim. pa sam ogulila mrkvu i kore položila na tanjur. a nije bilo ni lišća cvjetače. izvrnuo bi tvoje tijelo na pod i sjeo na tebe. iako su mnogi krajevi zemlje treperili na rubu suše. Špinata više nije bilo. bit će im bolje da mi daju sjedala u loži koja je rezervirana za samu Indiru Gandhi. Zgrabila sam ti noge da te zavrtim. zar se nisi. bit će zabavno. Razapela sam svoj blatnjavi sari izand nas poput šatora. imobilizirao ti ruke i ramena čvrstim stiskom jedne svoje. kako sam vidjela Deva da čini. zašto mi je bilo toliko neugodno izvesti ih? Kako sam mogla biti i majka i otac ako me i nešto tako nevažno poput hrvanja navelo da oklijevam? Zamislila sam kako se kotrljamo po podu u zanosu borbe. prije samo nekoliko godina. šapnuo je Dev niotkuda. godina je 1972. „Sjeti se. muškaračke. Cijele smo večeri zajedno promatrali puževe kako za sobom ostavljaju svjetlucavi trag. udova mlitavih i nepomičnih. „Zašto ne bi došla u Delhi da pobjegneš od te kiše?" predložio je Paji. U svojoj je kampanji bio taktičan i suzdržan. Kao odgovor na to. blagim suzama. ali ispriječile su mi se moje vlastite. Kada sam pokušala prikliještiti tvoje tijelo svojim. Kada je šalica bila prazna i nakon što si oblizao i njezin rub. Potkraj srpnja monsuni su još uvijek obarali rekorde u Bombayu. još uvijek uplakanog." Pokucala sam šakom na vrata tvojih grudi. dok mi tvoja bedra stišću vrat ili dok se moja koljena nalaze oko tvojega struka. Uzela sam te. . S obzirom na sav novac koji sam donirao Kongresnoj stranci. „Dođi. Poslije sam bacila Ovaltine i umjesto toga skuhala šalicu kave. Sklupčala sam se oko tebe ljuljajući te gotovo neprimjetno. lica okrenutog ka stropu. penjao po mojemu tijelu kako bi se nahranio s moje bradavice? Kada sam te nagoga postavila na svoj trbuh da plešeš sićušnim stopalima i kada sam tvojim ručicama pljeskala u zraku? „Hrvat ćemo se.

Postao si toliko uznemiren da više nisi htio razgovarati sa mnom. posebno zato što je to značilo sedam dana nepohadanja nastave. „Slaviš svoj trideset i peti rođendan. Ispruženih ruku. kako život može biti tako okrutan?" rekla je grleći me. Znala sam da mi je potrebno da budem sama i nisam željela riskirati da me usisa prišavši mi preblizu." Biji je provjeravala prozore vagona na drugom kraju perona.možda bi mogao iskoristiti saznanje da ga imam i prestati s mjesečnim uplatama? No kako je ispalo. za rezervu? Paji se trenutno brinuo o svim našim potrebama odašiljući nam svakoga mjeseca ček. koja je izmislila razlog zbog kojega ga ne možeš nositi sa sobom.katkad prateći sluzavi trag duž hrpta knjige. željela sam najprije odlučiti što ću učiniti s policom osiguranja. ne zato da impresioniram rodbinu svojega pokojnoga supruga. Kada sam se probudila u zoru. Svakoga se jutra budim i razmišljam: što ti je život ostavio?" Briznula je u jaki plač. moj odgovor na Pajijev najnoviji poziv bio je određen nečim što uopće nije bilo povezano s novcem.iznijevši prvi prijedlog tek četiri puna mjeseca nakon Devove smrti. Na posljetku sam uzela jastuk i legla na pločice do tvojega madraca. Toga sam dana cijelo poslijepodne prkosila kiši. . Odbila sam sve njegove pozive. Tjedan dana u Delhiju sigurno bi bio dobra isprika. Molila sam te da se vratiš u krevet. hodala je. Te je večeri tvoj akvarij ponovno bio pun. „U ovakvim vremenima zavidim vjernicima". nalazili smo puževe po cijeloj sobi . Bih li mu trebala reći ili da ostavim novac na miru. ali prečesto ih je odalo hrskanje kada bismo slučajno stali na njih. Sjedila sam u mraku na podu više od sat vremena. ali ti nisi pokleknuo. Služilo mu je na čast što je svoju nevjericu zadržao za sebe.slama mi se srce kada te gledam u toj odjeći. Akvarij smo ostavili kod Zaide. Navečer si odbijao leći u krevet . Iako si prihvatio novu ekipu. „Za sve mogu reći da je to božja volja. katkad ih vidjevši kako se drže za rub košulje ili donjeg rublja. rekla je. odbijajući se utješiti kada sam je pokušala uvjeriti da moja sudbina nije baš toliko tragična. Dok sam čistila akvarij. a već si u bjelini . draga. Isto tako. Vratar u Sheetal Towersu dotrčao je da me potjera. „Puževi se ne vole voziti u vlaku jer im se od ljuljanja zaglavi kakica". krckavi zvuk koji sam više osjetila. Prvi sam put primijetila da planiraju bijeg kada sam sjela na jednoga od njih. a onda potrčala prema meni. s glavom priljubljenom uz moja prsa. već zbog Pajija. Kada sam mu objasnila što trebam. rekao je. ali ti si se pretvarao da spavaš. Nekako se dovukao sve do sofe kako bi se susreo sa svojom sudbinom i pod mojom je težinom proizveo tihi. dok su joj se niz lice slijevale suze. zaboravila sam vratiti poklopac na mjesto pa je većina puževa pobjegla. Nije ih bilo oko bolnice Bhatia. Na postaji se šokirao kada me vidio odjevenu u tradicionalnu odjeću udovica. nego čula. Sa sobom sam ponijela samo bijelu odjeću. pa sam tumarala po susjedstvu šuljajući se u zgrade da ih potražim po zidovima. ležao si sklupčan kraj mene na podu. tražeći puževe dok si ti bio u školi. Nakon toga. Nisam ga vidjela nakon Devove pogibije i zagrlio me toplinom za koju nisam znala da može pokazati. „Moja Merra. Nije li bilo opasno zahtijevati taj novac . nastavio si žaliti za starim puževima. pridružio mi se u potrazi.odvukao bi prašnjave pokrivače na stari madrac u uglu sobe i tamo legao.

" Zaustavio ju je mršenje na Aryjinu čelu. a vas dvoje razgovarajte. „Sjećaš se ovoga?" upitala je pokazavši na sredinu niza pocrnjelih lonaca iznad štednjaka.to sam naučila kada je umrla Sandhya. „Siguran sam da je umorna nakon putovanja vlakom. ruku prekriženih na grudima. Pogledala je u mene. Bila je iznenađujuće pribrana. u mojem se srcu podignuo kovitlac najrazličitijih osjećaja. Postaja se renovirala i bila je obložena skelama. usta su joj bila iskrivljena. ciljajući bez pucanja naizmjence u sve nas. „Ne brini — to su samo psi — zapravo.zapravo. a kralježnica iskrivljena u obliku slova S.uskoro bi trebao biti ovdje. Kada sam iz taksija ugledala vrh grobnice Salima Fazla. tijekom cijelog mojega posjeta Nizamuddinu. pa ga s vremena na vrijeme još uvijek koristim. vitki most. jednostavno." Arya se cijele te večeri ponašao prema meni s pažljivom pristojnošću . „Zašto umjesto toga ne bi pokazala Bhabhiji gdje se može odmoriti?" rekao je." Pogledala je u mene i primijetila sam da joj kapak više toliko ne visi. Prepoznala sam Papenov lonac iz svojega miraza. Nakon nekog vremena suze se. Tony je tresao tvoju ruku smrtno ozbiljnom formalnošću. Lijevi joj je očni kapak visio. Izgubila bih jedino žarište svojega života. Na sreću.Toga sam te istoga poslijepodneva odvela u Nizanuddin. Ali ja sam rekla da je on došao u ovu kuću i odbila sam odustati od njega." Nije reagirao.Hema te ljubila po cijelome licu. „Postoji točno određena količina tuge koju osoba može pokazati . Usred gradilišta poznata hrpa smeća i krava koja ju je čuvala. Arya voli ovčetinu. „Arya je ponudio da dovede gangu koja bi se brinula o njemu. kroz tijelo joj je prošao vidljiv drhtaj. počnu brinuti same za sebe nauče tiho teći prema unutra. već s Hemom. a iznad tračnica uzdizao se novi. Kupio je auto. ali Arya ih je ignorirao. polovnog fiata. Svi su se skupili oko tebe . „Devova žena. a straga su sjedili Rahul i Tony. Hema i Mataji sve su otvorenije i drskije govorile o tome kako smo oboje izgubili bračne drugove. Rahul je trčao uokolo sa svojim dječjim pištoljem.što bih radila s njim?" Mataji se odvukla do kuhinje da nam pripremi šalicu čaja. „Došla je Meera". pa u Aryju. s izrađenom grbom posred leđa. rekla je Hema. dreknula je. Arya se nije pojavio sam. Došla je iz Bombaya s tvojim unukom. Tvoji su te rođaci odvukli da ti pokažu čopor vukova za koji su ustanovili da živi niže u ulici. kao da viče u bunar. užad njegova kreveta sada je bila tužno labava. štenci". Povukao si me za sari da pobjegneš od smrada izmeta i mokraće. ali ja sam odbila. „Hema ga je željela uzeti kada se udala i godinama je moljakala da ga dobije. trebala sam otići prije Deva — bio je to šok koji nijedna majka ne bi trebala podnijeti. Veselio se što će vas vidjeti . Mataji je propala točno onoliko koliko me Hema upozorila da jest. Odvela nas je da pozdravimo Babujija koji je ležao na charpoyju otvorenih usta. „Idem pomoći Mataji. izgrađene su nove zgrade. a Arya te podizao u zrak. Bit će dobro ako na neko vrijeme možeš svratiti misli s njegovih ostarjelih roditelja. izbjegavajući sve njihove pokušaje da nas ostave nasamo. da su iščezli oblaci u njezinim očima. Ipak." Dok je izgovarala sinovljevo ime. Nakon svog truda koji je Babuji ulagao da svakoga tjedna zategne čvorove charpoyja. Sve to vrijeme koje imam . Nisam bila .

okreni se. Svake sam te večeri. Malo sam se brinula kada je vas trojicu odveo u HRM na hrvanje. Tlo je kolonizirala neka biljka koja je voljela tamu . disanje mi se ubrzalo . na Hemino nezadovoljstvo. kakvo je neodoljivo iskušenje to mjesto predstavljalo za mene. A onda su krenuli na mene. Jednu sam večer pohranila u svoje uspomene. Poduzela sam još jedan korak u unutrašnjost — vitice bilja insinuirajuće su se trle o moje noge.provodio je vrijeme loveći golubove ili se dureći u osami. Ako je Arya doveo osmijeh na tvoje lice. Je li tu bilo još nekoga osim mene . na tvoje zahtijevanje. Nisam li požalila svaki put kada sam dotumarala na to nesretno mjesto . nemoj nastaviti dalje. Iznad mene se uzdizao bljesak srebra.hoću li se spotaknuti i upasti u grob na kojemu smo ležali? Čula sam zveckavi zvuk. Večer prije dana neovisnosti vratila sam se iz Nizamuddina i zatekla svoje roditelje usred gadne svađe. neprimijećene. Tony te preobrazio. a negdje je postojala i tajanstvena. njegove su oči odnekuda. „Da te naučim da se boravak u zatvoru ne sastoji od ispijanja čaja i jedenja kolača s čuvarima dok čekaš da te odvezu kući u limuzini. No u jedno me jest uvjerio .kada sam prije osam godina tamo vidjela Roopu ispruženu na travi.protekle su godine iščupale čak i posljednju preostalu pločicu. a ti si mu uzvratio. kao da vršim obredno uranjanje u rijeku. ali pala sam prije no što sam uspjela stići do vrata. rekao si. Zašto sam bila toliko sigurna da će tamo čekati neko novo. Vrisnula sam. „Sljedećeg ću te puta ostaviti na nekoliko noći s tvojim pajdašima kavgadžijama". Mataji me poslala da kupim korijander i zatekla sam se kako hodam dobro znanim putem prema grobnici. zlokobno otkriće? Unutrašnji su zidovi bili manje ukrašeni no što sam se sjećala . Svoje povjerenje nisi htio darovati čak ni Rahulu .je li se Dev mogao nekako vratiti u obličju duha? Iznenada je grobnica bila ispunjena njegovom prisutnošću.ljubav koju je pokazao prema tebi bila je stvarna . zatim sam se okrenula i potrčala. Iz tame su navrle uspomene o Devu. pomislila sam u sebi. kada sam si zapečatila sudbinu s Devom? Bugenvilija je bila gušća no što sam je se sjećala. Vas ste dvojica bili vrlo tajnoviti u svojim igrama .tu su bili uključene tajne šifre. rekao je Paji. njegov je dah lebdio po prostoriji. Kada sam se progurala kroz grm.sigurna pokušava li samo ostaviti dobar dojam ili želi da spustim gard kako bi mogao nešto zakuhati u budućnosti.neprestano sam zapinjala o nju. prohodao je put od osamstotinjak metara s mjesta na kojem je stanovao do Babujija i Mataji. skrivena tvrđava. skrivajući većinu građevine koja je ležala iza nje.ti si njemu bio najomiljeniji od svih nećaka. dvije bezoblične prikaze pojurile su preko poda. Tony te potaknuo na skupljanje maraka." . Ušla sam u unutrašnjost koliko sam god dublje mogla. i zaustavila sam se. učeći ga o puževima. Tony je trijumfalno mahnuo svojim dječjim mačem po zraku: „Nitko ne ulazi u tvrđavu bez tajne lozinke". pa čak i ranije. Nisam znala kakva me to autodestruktivna potreba odvela tamo. sa svake je glave spuznula maska. vodila u Nizamuddin i. No Hema me uvjerila da se vojne vježbe za kadete odvijaju ujutro i da je ovo bilo samo za igru. kao da je bačen novčić. da me pozdrave . zurile u mene. čim je Tony došao iz škole.

" ." Biji je odmahnula glavom. pobijajući svako moje mišljenje samo zato što ne znam čitati.„Oni nisu kavgadžije". Zar ne vidi da je ti ljudi iskorištavaju samo zato što je nepismena?" Policija je očito čekala protestante i sve ih je u kombiju odvezla u zatvor u Kailashu. ni više. „Nakon šest mjeseci ti još uvijek ne možeš slovkati svoje ime? To je predivno — sigurno će svima dokazati da si ti još uvijek kći zamindara. Prenerazila me ta vijest . ni manje.da bi Biji sudjelovala u takvom protestu i to sa skupinom studenata. Tvoj je otac . sada se zbog njih osjećala starom i beskorisnom. „Rekao je da neće biti problema. „Na žalost. 'Majka Indija' ili 'premijerka Darya Ganja'.omalovažavajući me imenima poput 'profesorica Rohini'. ponosno je objavila Biji. Sve te godine u kojima sam se odupirala pokušajima tvojega oca da me obrazuje ostavile su traga . Uvijek samo nekakve mlake rekacije protiv Indiraji. blokiraju poslove. sa savješću. izvikuju slogane i pjevaju pjesme otpora kao što je činio Gandhi. uvijek nešto čime će me osramotiti. ali zamoli ga da potroši nekoliko rupija na svoju suprugu. jesi li ikada u životu kupila kilogram povrća?" . („Cijelim smo putem pjevali 'Vande Mataram'". U pismima koja je Šarmila povremeno pisala Biji bilo je nekih zbunjujućih.A ti? Jesi li i ti počela mariti za cijene? Reci mi nešto." „Da. Zato je tvoja sestra preuzela na sebe zadatak da me obrazuje — mjesecima se mučila da me nauči čitati. možeš li ti to zamisliti. a prije toga nekakav ludi protest protiv nacionaliziranja osiguravajućih kuća". rekao joj je." Biji je toga jutra otišla sa skupinom studenata s fakulteta na kojem je Šarmila htjela pričekati ministra unutarnjih poslova i pred njim održati demonstracije. „Taj hobi bavljenja politikom kojemu se iznenada posvetila u svojim šezdesetima — pitaj svoju majku ima li ikakvu predodžbu o tome što znači nacionalizam. Biji je objasnila kako je ušla u svijet studentske politike. Rohini.Ja sam kći zamindara — moja je dužnost da ne budem sebična." Kasnije. možda.kada se pseći rep jednom počne svijati. viknula je Biji. Mare za poslove i cijene. da ne mislim samo na sebe. U novine. „To su studenti iz dobrih obitelji. nakon što se Paji zatvorio u svoj ured tresnuvši za sobom vratima.) Tajnik Kongresne stranke za grad Delhi osobno je nazvao Pajija. „Šarmila je godinama promatrala kako se tvoj otac ponaša prema meni . „Nosi to kao Medalju časti". rekao je Paji okrenuvši se prema meni. mislila na to? „Prošloga su mjeseca bile demonstracije protiv strane politike. istinito je ono što kažu . nerazumljivih rečenica o studentskim nemirima — je li. nikada se više ne može izravnati. za način na koji Indira vodi ovu zemlju. počeo se još više izrugivati Biji. da ništa neće ući u policijski dosje. Zamišljala sam ih kako okružuju svoju metu. niti u novine.sada ni moja vlastita kći nije mogla uspjeti." Kada je Paji saznao za taj neuspio pokušaj..može davati lakhe rupija da ženu vrati u ured. u novine? Dovezli su je ovamo u crnom ambasadoru — nadam se da shvaća koliko će me stajati ta vožnja. „Znala sam da moram pronaći način da mu se osvetim za uvrede kako bih ponovno zadobila svoje samopouzdanje. da ." Ako je Biji ranije i uspijevala ne obazirati se na njegove uvrede. pa da vidiš kako će skvičati.

njihova baka. bila sam skamenjena. nakon sramote što sam rođena u obitelji zamindara. dvije grupe koje je spominjala Šarmila. ne traži da mu kažem u kojim sam novinama to pročitala. Što ti još mogu reći o njima? Svi su oni poprilično šeprtljavi i smušeni. Premda. a ne na tapeciranim stolcima određenima za vrlo važne osobe. ni manje ni više! Poželjela sam se popeti do najvišeg reda klupa u predavaonici da me više ne vide i da se predam u ruke samoga Krišne. Vidjela je skupinu studenata naoružanu plakatima s natpisima protesta protiv Indire kako svakoga petka nakon predavanja čekaju ispred njezine predavaonice.pola vremena provode svađajući se međusobno.počeo njuškati oko Indire Gandhi i njezine Kongresne stranke. ali onda sam ustanovila da i ja imam nekih korisnih ideja. koja je počela vjerno sjediti na svim njihovim sastancima.bit će da su komunisti. Oštro je kritizirala Indirinu politiku poput obezvređivanja rupija. tetkice. Šezdesetogodišnja žena koja ne zna čitati ni pisati na sastanku sa studentima." „I tako sam postala njihova Naniji. a ostatak smišljajući proteste. a da nije imala ni najmanjeg pojma o tome što to znači. rekli su. Ispočetka sam na sve samo klimala glavom. kao i obično raspravljali s onima iz HRM-a.što dižem glas u korist radnika. Da bi stvari bile još gore. svoju čudnu shemu. Posebno su mi komunisti neprestano čestitali . dovoljno sam stara da budem tvoja nani' Moje su riječi upale usred zatišja u raspravi. snivajući o mjestu u parlamentu. nego da istupim podržavajući oporbu?" Biji je u svojim komentarima počela hvaliti stranku Swatantra i Jan Sangh. pa sam se Stisnula u kut prve prazne klupe koju sam pronašla. Sto je lakše. Nisam sigurna žele li doista promijeniti svijet ili samo galamiti. Čak mi je ponudio da sa mnom ode u posjet oporbenim političarima kako bih prestala miješati njihova imena. dodijeljena su mu mjesta na drvenim klupama. njihova maskota za ispijanje čaja." Bijina sve veća frustracija natjerala je Šarmilu da predloži." „Ne pitaj me o čemu su razgovarali . pomislila sam. najvjerojatnije. ali odgovorila sam: 'Ne tetka. „Reakcija tvojega Pajija me razbjesnila — dobro se zabavljao i ništa više." Paji nije bio sretan kada je ustanovio da su sjedala s kojih je trebao promatrati proslavu Dana neovisnosti smještena na najudaljenijem dijelu rezerviranog odjeljka. pa su me pogledali svi studenti i nasmijali se. „Kada me tvoja sestra prvi put odvukla u predavaonicu. Možda se čak malo i boji te unučadi koju sam pronašla — zna da mu se mogu osvetiti ako pokuša na mene izvršiti nekakav pritisak. sada pazi da me više ne izaziva s toliko drskosti." „A tvoj otac? Jako se duri i optužuje me da sam uništila njegove izglede u Kongresnoj stranci. Budući da je sada i sama bila profesorica. to čak i ja mogu vidjeti . No rekla im je da je njezina majka vrlo zainteresirana za to da nauči više o oporbi i pitala ih je bi li imali nešto protiv toga da Biji prisustvuje nekom od sastanaka. Na posljetku se jedna djevojka sjetila da ja tamo sjedim i donijela mi je šalicu čaja rekavši: 'Izvoli. premda su ti izgledi već bili poprilično mrtvi. a čak su i ta zauzeli ljudi iz . ne bi dobro izgledalo kada bi Šarmila i sama sjedila na njihovim sastancima.' Ne znam što mi je dalo hrabrosti da otvorim usta. No previše je očiju pratilo svaki moj pokret. Ako kažem da se cijena luka povećala ili da je teže pronaći posao.

odlučno. Mislila sam da se i dalje ljuti zbog rasporeda sjedenja. U dnevnoj je sobi u grupicama stajalo još mlađarije. Umjesto toga. tvrdio je jedan uvodnik. „Nije li dovoljno loše to što su ljude dovodili u kamionima kako bi podržavali Indirine mitinge? Zašto bih ja trebala biti jedna od kapi u moru mase koja joj izvikuje riječi podrške kako bi me snimili za dokumentarac prikazan u vijestima?" Umjesto toga. Cijena rata u Bangladešu bila je zaboravljena. Dok su se na policajčevu licu izmjenjivali različiti izrazi. trijumfirao. Svugdje oko nas mnoštvo je stajalo i navijalo. pomislila sam. oblikujući u zraku divovsku indijsku zastavu. nazivali su ljudi Indiru za vrijeme posljednjih izbora i ništa nije moglo biti istinitije od toga. Zamahnuo je rukom prema policajcu i samo su njezini brzi refleksi bili zaslužni za to da je uspjela skrenuti njegovu ruku i natjerati ga da promaši cilj. a bataljuni školaraca marširali ispred nas. „Tko zna kakve bismo inače sve ljude s ulice morali propustiti unutra?" Da Šarmila nije bila tamo. iz helikoptera padale cvjetne latice. „Ne voli samo Indira svoju zemlju — i mi ostali slavimo Dan neovisnosti. „Možete proći samo ako imate zelenu VIP propusnicu".susjednog nerezerviranog odjeljka. Kasnije je Paji pokušao spasiti ono što je ostalo od njegova ponosa. Indira je mahala dok su se u zrak podizali avioni ratnog zrakoplovstva. Iza nas je netko puhnuo u zviždaljku. rekao je. planirala je prisustvovati zabavi koju su priređivali njezini „unuci". pa ovoga puta neće morati plaćati za mene. „Neka nitko više nikada ne kaže da vizija Nehruovih nije bila ispravna". uzela je našeg razjarenog oca pod ruku i brzo ga odvela. a ne za Bijino).o mjestu u parlamentu za koje tvrdi da mu ga je ukrala Kongresna stranka. Pokazao je svoju karticu donora Kongresnoj stranci. ali tada se oko nas već skupila gomila ljudi s kojom smo se stopili. Majka nacije. Moja je majka jasno rekla da nam se toga jutra neće pridružiti. to je bila predsjednica koja je ujedinila zemlju i dovela do tako velike pobjede. Na kraju je čak i Paji ustao da zaplješće. . Reci svojem ocu da to nije politički skup . pridonoseći svojim pljeskanjem snimanju dokumentarca." Kada je Indira izašla na podij. odbijajući pljeskati. a između njih na stolu stajao je pladanj samosa. Jeste li upoznali moje unuke?" upitala je Biji nahrupivši unutra. znaš. Paji je jednostavno tamo sjedio. Paji bi si sigurno priskrbio uhićenje (plaćajući ovoga puta za svoje puštanje na slobodu.Indiru Gandhi ili Biji. poput statista na snimanju nekog epa kao što je Mughal-e-Azam. a nemiri po cijeloj zemlji odgurnuti u zapećak. Novine su bile pune članaka o tome kako su hindusi i muslimani zajednički povratili naciji slavu koja joj s pravom pripada i kako je sekularizam napokon. Nisam sigurna koju je ženu više optuživao za taj svoj omalovažavajući status . U zrak se koordinirano podignulo na tisuće raznobojnih balona. ali Šarmila je šapnula da sada govori o glasačkom okrugu koji je trebao predstavljati . ali policajac koji je stajao na ulazu nije se pomaknuo. Vratili smo se kući i zatekli društvo koje se veselo zabavljalo. a to je bilo nešto što nitko nije mogao poreći. Premda su ometači brzo pobjegli pred bijesom Pajijeva zacrvenjena lica. Na verandi je jedan student razgovarao sa ženom koja je u ruci držali čašu narančina soka.neće me uhititi. sjedio je tamo dureći se cijelo vrijeme. odvodeći nas u odjeljak za vrlo važne osobe. Na posljetku. gdje su posluživali čaj i pakode. mrmljao je o tome kako su ga na prijevaru izbacili s njegova mjesta.

Jedan od mladića nazvao je Pajija prljavim kapitalistom . Zatim ju je preko sobe bacio na slugu. ekstravagancija – voditi ovo kućanstvo u Darya Ganju i još dodatno plaćati i tvoje. Popraćen Bijinim vriskovima. „Navikla si na more i to je u redu. viknula je ponovno kada je čula da je zalupio vratima ureda. Saznala sam za Devovu policu osiguranja – tvrtka nam je zabunom poslala presliku police.Paji ga je tako jako gurnuo da je pao na pod i otkotrljao se na verandu. Neprestano se pitam – što smo mi to učinili Meeri da inzistira na tome da živi toliko daleko od nas?“ Uslijedio je dio kampanje čija je taktika bila da me namami. Svakim je danom sve neobuzdanija. a on je zapanjeno pogledao u njih. prevrćući čaše soka na pod. Upisat ću Acea u školu Model. kada se soba ispraznila.“ „Zapravo. jer si me u prošlosti kaznila zbog toga što sam jasno izrekao što mislim. zapravo." Okrenuo se na peti i odmarširao uza stube do svojega ureda.„Fakultet je zbog praznika zatvoren. „To je i moja kuća". zagledao joj se u oči. nije loše vrijeme za prodaju stana. kako bi me podsjetio da i on ima asa u rukavu. Osim toga. ali to je više ispalo kao da je slegnuo ramenima. „Kako je bilo na paradi?" upitala je Biji. Paji. „Katkad ne mogu. „Vidiš što se događa tvojoj majci. našao bih ti posao čim odlučiš to zatražiti — reci mi. Rohini. a da se ne upitam što bi se dogodilo kada bih obustavio mjesečne uplate. neće biti problema ako to i učiniš. Kada bih se razbolio ili financijski skrahirao ili kada bi se dogodila neka druga nesreća. Ovo je za mene. Biji je ostala zuriti za njim. sada kada su cijene u Bombayu toliko visoke. Odlazi na te svoje lude proteste. A tko je može okrivljavati? Nema s kime razgovarati. Paji je počeo tjerati ljude iz stana — otimavši im samose iz ruku." „To je i moja kuća". njezini pravi unuci žive stotinama kilometara daleko. „Da ti iskreno kažem. viknuo je Paji na Biji. Upozoravam te. pa sam ih pozvala ovamo. Je li te Paji doveo dovoljno blizu boginji da možeš dotaknuti njezin sari?" Paji je na trenutak ostao zuriti u samosu koju je stiskao medu svojim prstima. moram biti pošten i prema Roopi i Šarmili – postoji granica u onome što jedna kći može očekivati. Jedan lakh i . zajapurena lica. Mene je paji napao sljedećeg jutra. Stresem se na pomisao o tome kako bi se ti snašla. ali ovdje imamo Jamunu. Xavier u Bombayu ne može se usporediti s tom školom. Riječ 'nani' trebala bi čuti iz Aceovih usta. stojeći udaljen od nje samo nekoliko centimetara. „Nemoj ih više dovoditi ovamo. prima te huligane pod svoje. što se tu još ima za reći?“ Kada nisam odgovorila. „Ovo tvoje idiotsko ponašanje otišlo je predaleko". Paji se upustio u posljednju fazu nagovaranja. odvratila je vičući Biji. Umjesto toga.“ Pokušao se stresti. a Paji joj je prišao toliko blizu da sam mislila da je ošamariti. a ne iz usta delinkvenata. Ali kod kuće bi imala cijeli kat samo za sebe. St. Nemoj me krivo shvatiti — nisam rekao da ću ti istoga trena prestati slati novac. Neću te previše nagovarati." Sluga je Pajiju ponudio samose. „Te tvoje huligane ne želim nikada više vidjeti u svojoj kući. a ni Ganges nije previše udaljen. Započeo pristupom koji je u meni trebao izazvati osjećaj krivnje. kako bi namaknula novac za hranu.

Tvoj Paji je sve stariji — kada samo pomislim da sam ti to zaboravio reći. Ako dođeš živjeti s nama. ionako nećeš imati nikakvih troškova. „Tvoja bombajska pustolovina je završila". ja sam u mislima prizivala slike koje sam nekoć imala kada bih pomislila na Frontier Mail. kilometar po kilometar. No ubrzo je ponovno pronašao glas. a ja ne znam koliko je još godina života preostalo tvojim roditeljima. kako spajaju tračnice . „To je bilo tako davno. dok smo još bili pod Britancima? Zamišljala sam radnike kako se muče i rade pod vrelim suncem. a onda te jednim zamahom spustio na stube vagona. Meera. rekla je. Otvorio je usta kao da će nešto reći. Ako uložim taj novac. oslobođenje — koji odjekuje kroz zrak. „Vrijeme je da se vratiš ljudima kojima je stalo do tebe. dok mu ne bude osamnaest? Mogu taj novac i uložiti za njega. mogla sam osjetiti svaku pojedinačnu kost koja se uzdiže prema grbi na njezinim leđima." Na postaji u Nizamuddinu kampanja se nastavila jer je Arya preko Babujijevih veza uspio postići da se vlak tamo zaustavi. Čak je i Mataji došla na peron . trgovački gradovi Gujarata.kopaju ležišta u zemlji. polažu tračnice. ne treba. Kako su premostili moćne rijeke Tapti i Narmadu? Kako su se probili kroz planine koje je stoljećima bilo nemoguće prijeći? Koliko je ljudi izgubilo ruku ili nogu dok su pokušavali premostiti rijeku ili prokopati tunel kroz brdo? A što bi bilo da nisu uspjeli? Dva se grada nikada ne bi povezala — vlakovi ne bi omogućavali ljudima da izazovu trenutne promjene." Dok si se ti u vlaku igrao s drugom djecom u odjeljku. znaš – to ti pokušavam reći. zaravni i ravnice. Meera — drago mi je što si sada neovisna. zapravo. pustinjsko proso koje se uzgaja u Rajastanu. kamate bi morale biti veće od onoga što mi ti šalješ svakoga mjeseca. selo po selo. Pitala sam se kada su položene prve tračnice — je li to bilo u prošlome stoljeću. Financijski si osigurana. Prisjetila sam se slike lokomotive koja grmi preko zemlje. dima koji se izvija iz njezina dimnjaka. zvuka zviždaljke .“ Kada smo se posljednjeg dana našeg odvezli na željezničku postaju. Meera. „Otiđi kući. viknula je Hema dok su se vrata zatvarala.poziv na slobodu. nisam mu željela tu informaciju podastrijeti na pladnju.barem jednom se potpuno slagala s Pajijem. ali doista sam te namjeravao izvijestiti o tome. a onda ih je opet zatvorio. Paji je izveo posljednji pokušaj. pa ti nitko ne može narediti gdje da živiš. Ali ti znaš jednako dobro kao i ja da više nema nijednog razloga da nastaviš živjeti u Bombayu.“ Namjeravala sam biti oprezna. Ili. Od tebe je okrutno da nas tako zanemaruješ.dok sam je grlila. pobrinuti se da se novac ne profućka. Arya te posljednji put stavio na svoja ramena. Paji. Sada kada sam popustila tome iskušenju. uživala sam u pogledu na iznenađenje koje mu se prelilo licem i niz zaprepaštenih treptaja očima. spakiraj se i odmah se vrati"." Vidjela sam da se Biji trudi da se ne rasplače . „Već si predugo odsutna. Žuta polja gorčice na sjeveru. Kada potrošim novac s police. učvršćuju velikim zakovicama.“ Kada sam bila na odlasku iz njegova ureda.“ „Mogu razmisliti o tome. da su gradovi završili u . No tebi taj novac. Pruga napreduje od jednoga središta zemlje do drugoga. Paji se već potpuno oporavio od moje izjave da znam za policu osiguranja. „Zašto mi ne bi dopustila da pohranim taj novac za Ace.dvadeset tisuća rupija – mislim da je bio naveden taj iznos. „Vjeruj mi. ispunjavaju ih kamenjem.

" Znala sam da nikada ne bih mogla izdati Deva na taj način. Dev je tebi uvijek bio dobar otac .nije li njegov nadzor bio taj od kojega sam cijeloga života pokušala pobjeći? A Arya . u kojem je živio Devov guruji. tužnim i usamljenim. Nije li to mjesto na kojem bi volio da odrastaš? Da šetaš ulicama koje je on volio. Budući da si uspio održati dobar uspjeh u školi čak i s traumom koju si proživio. kamo smo otišli u posjet Nawabu Mohammedu. Grmljavina i podrhtavanje kotača prenosilo se s tračnica na nas.neću ugroziti tu vezu. u tom slučaju možda nikada ne bi ni postojala filmska meka pokraj oceana koja je Deva namamila da ode iz Delhija. Bandra. da posjećuješ hramove u kojima se on molio. koja me još više uznemirila — kako ću spriječiti.dvije različite zemlje . Zapravo. „Znam da još nije prošla ni godina dana. Negdje tijekom noći probudila sam se kada smo prelazili preko mosta. ulice su postale prometnije. ali jesi li razmišljala o tome da tvoje prezime ponovno bude Sawhney?" upitao me iste te večeri. dok su žene koje su stajale u lagunama u zrak bacale divovske mreže za ribolov. isušenoga krajolika više nije bilo: zamijenila su ga polja. igračke kojima ti je mahao pred nosom kako bi te naveo da se pokoriš njegovim željama. Promatrala sam kako na tvojem licu raste uzbuđenje dok si stajao priljubljen uza šipke na prozoru kao da želiš pobjeći. ne bi li bilo riskantno maknuti te odatle u ovoj fazi? Na površini se pojavila jedna misao.na primjer. kamo je Dev odlazio na sate pjevanja. ali jednotjedni se odmor jako razlikovao od trajnog življenja na tome mjestu. Ti si izgledao tako ranjivo. Razmišljala sam o tome kako je bio nestrpljiv da dođe u ovaj grad i s kakvom je beskrajnom fascinacijom promatrao more. dok ti je uzdignutim licem kružio niz svjetala. Sljedećega jutra prašnjavoga. Iz daljine su nam namigivali džepovi mora. istočkana palmama. da je Bombay pripao Pakistanu? Sada se ne bih suočavala s dilemom o tome gdje da živim. sa svojim mirisom na sumpor i oseku. Iznenada mi je Pajijeva ponuda izgledala tako daleka . otegnutim jaukom. „Tako bi mogla promijeniti i Aceovo prezime. zelena i mokra. počela sam osjećati sve veću odanost i nježnost prema Devu. taksijima i autobusima. Kada smo prošli nekoliko posljednjih postaja prije Bombay Centrala. da iskoristiš sve mogućnosti koje je on možda propustio? . Dadar. spavajući na sjedalu do mene. U nedjelju si cijeloga dana bio cendrav i šutljiv. toliko pun povjerenja.način na koji je sabotirao tvoje svakodnevne odlaske u hram s Biji. koju je Paji želio omalovažiti i uprljati. Kakve god bile različitosti između mene i njega.koliko bi vremena proteklo prije no što bi mi se pokušao udvarati — sigurno nisam mogla vjerovati da bi se netko poput njega mogao promijeniti? Bila je istina da si u Delhiju izgledao sretniji. Jogeshwari. Jedno po jedno počela su se pojavljivati predgrađa Bombaya. čiji su natpisi jurili kraj nas ispisani na drvenim. dugačkim. Na posljetku sam saznala da te Paji toga jutra ulovio kako se moliš u svojoj sobi i utonuo je u jednu od onih svojih prijekornih tišina — kojih se još uvijek tako jasno sjećam iz svojega djetinjstva. krave su ustupile mjesto kamionetima. Mahim. kao da objavljuje da je obećanje o novom životu obična laž. žuto-crnim pločama. Zviždaljka na lokomotivi oglasila se samo jedanput. Zgrade su narasle. ako se preselimo Pajiju. da ne preuzme nadzor i nad tvojim životom? Njegove su namjere bile jasno vidljive već i tijekom ovoga posjeta .

ponovno samouvjerena. Kroz prozor sam pogledala na peron .Bombay. Lokomotiva je psiknula i zapućkala. zvižduka ponovno veselog i punog obećanja. Čak i prije no što smo stali nagrnuli su kuliji otimajući se za zamotuljke i kovčege. objavljivali su crno-žuti natpisi.Vlak je počeo usporavati. .

poput ugriza komaraca.jedva sam . već da su to otrovi u tvojem tijelu koji se čiste. onoga koje je bilo u mojoj utrobi. Premda nikada nisam do kraja saznala što si vidio. Otišla sam na četvrti kat i dovela dr. Ugrijala sam ti čašu mlijeka i dopustila ti da se tijesno priljubiš uz mene. osim čekati." Gospođa Dugal predložila je da te perem vodicom od lišća neema . Kada te to nije uspavalo. Čiste se sve loše i ironične primjedbe koje su se nakupljale u protekloj nesretnoj godini. nečim toliko beznačajnim da sam pomislila da je to trag uboda nekog kukca. Kad god si izgledao zamišljen i potišten. „Kada su me kozice izgrizle?" upitao si. kada sam na lice nanosila hladnu kremu. utrobom mi se počeo razlijevati užas. ali veći . „Ne brinite. No te si večeri dobio vrućicu. ne ljuti se i još neke društvene igre. tabane .nije li me Roopa zarazila vodenim kozicama kada mi je bilo osam? Idućeg sam jutra i ja bila sva prekrivena prištićima . hoćeš li ih otjerati?" Uvjerila sam te da tvoji prištići nemaju veze s kozicama. Riječi kojima sam dala oduška onoga dana kada je Dev poginuo otada su lepršale mojim umom poput šišmiša.ne može se ništa učiniti. Ne može biti. u meni je počela rasti šunja i osjećaj krivnje. Što se na kraju i dogodilo. zadirkivao je. Bilo bi ludo podsjetiti te na ono što sam tada izgovorila. proći će . Sve što sam mogla učiniti bilo je da te stisnem uza se u krevetu i dopustim noćnim morama da dođu i prođu. pod prstom sam iznad usnice osjetila jedan prištić. obraze mi je oblijevalo crvenilo srama. „To su vodene kozice .stenjao si dok sam tapkala svaki pristavi mjehurić ispunjen tekućinom. igrali smo Čovječe. pa opet četiri dana kasnije. Tjedan dana kasnije.pa čak i vrh tvojega pimpača.DVADESET I SEDMO POGLAVLJE Prva noćna mora pojavila se u rujnu. Probudila sam se i ugledala te kako mašeš rukama i zazivaš svojega tatu. Jesu li pronašle način da se ukopaju i u tvoje misli i da tamo hiberniraju? Jesu li se iz nekog razloga sada probudile i počele te proganjati? Još se uvijek sjećam svojih optužbi. a prištići su se proširili po cijelome tvojem licu. Ujutro si bio toliko iscrpljen da te toga dana nisam slala u školu. iako se lijek nije pojavio iza prvog zavoja. Kagalwallu. Sljedećeg se tjedna noćna mora vratila. „Ako dođu dok spavam. Da je Dev otac još jednog djeteta. ali je iz nje okrutno iščupano? Jesam li otišla toliko daleko da ga optužim da je ubio tvojega brata ili sestru? Jesi li u svoje sjećanje pohranio nešto iz tih nemilih trenutaka? Svaki put kada sam razmišljala o tim jezovitim stvarima. sve dok na posljetku u tri sata ujutro nisi zadrijemao. Počelo je s jednim prištićem nasred tvojega čela. Fistulice su prekrivale svaki centimetar tvojega tijela . pomislila sam .kao da su ga izgrizle kozice".nepce. pokušati izvući taj prizor iz tvojih snova i podsvijesti.

" Tada si mi počeo mjeriti puls. Potpuno si preuzeo ulogu majke. Kada sam sama provjerila. Ljuljao si moju glavu u svojem krilu veličine gnijezda kakve ptičice. grozničavih misli. ali čemu riskirati." Otpuzao si do ruba mojega jastuka i sjeo prekriživši noge po turski. u usta si mi gurnuo toplomjer. S velikim si zanimanjem zurio u moje prišteve. tijela u plamenu.kada sam ti mjerila temperaturu ili ti pričala priču ili te hranila kremom od jaja. moraš ga držati ispod jezika.mogla gutati. bilo mi je neugodno prihvatiti tu igru.nisam željela da u sjećanju nosiš uspomenu na ružno lice svoje majke. Pritisnuo si prstima moje zapešće gledajući u zidni sat i klimnuo glavom. Otvorila su se vrata i ti si ušao u sobu. Vratio si se nakon nekoliko sekundi. pokazivali smo u istočkano lice onoga drugoga i smijali se. „Želiš li igrati?" „Mama se ne osjeća dobro". „Jesu li i tebe izgrizle kozice? Ne brini. „Sada kad ste opet dobro. „Možeš staviti svoju glavu u moje krilo. „Pazi.ležati u mojem krilu . ovoga puta dovevši sa sobom Zaidu da me uvjeri da ih ne mogu opet prenijeti tebi. stenjući podignuo moju glavu i smjestio je u svoje krilo. kao što sam ja radila tebi. rekao si i odskočio od kreveta. moju si ugrizi prošli. Cijeloga sam toga dana skrivala lice od tebe. rekla sam. Dr." . donoseći mi komadićke kruha nespretno namazane marmeladom. Jedne je večeri gospođa Dugal objavila da će Pinky poslati k nama. priliku koja se možda nikada više neće pojaviti. prepoznala sam to stanje kao priliku da s tobom ostvarim vezu. Svakoga sam jutra zamišljala tvoje tijelo u situaciji u kojoj je sada bilo moje. bolnost svakog centimetra kože. Položio si ručnik na krevet i pažljivo mi spužvom prebrisao lice i vrat. kada se moja vrućica povukla. Promatrala sam tvoje usredotočeno lice nagnuto nada mnom. Prije no što sam se mogla pobuniti. budeći se u potpuno istom zemljovidu bola. Možda bih mogla srediti da provedeš noć kod Zaide . mislila sam." Uspeo si se na krevet. hodati i mokriti. nema više opasnosti da se Pinky ponovno druži s Ašvinom. trudeći se da te zadržim na udaljenosti. uskovitlanih. Mislila sam da te užasava moj izgled i da zazireš od pogleda na moje prišteve . cjevčica se crvenila sve do 39 °C. Kagalwalla pojavio se ponovno. „Mora se odmarati. ne ljuti se. Jedne si večeri čak doveo Zaidu da ti prokuha malo vode u koju si uronio lišće neetna. držeći u rukama ploču za igranje igre Čovječe. moram nešto donijeti". Ona je imala vodene kozice kada su joj bile dvije godine. Oklijevala sam. sretna što je soba dovoljno mračna da skrije ružnoću mojega lica. Želio si nastaviti s otiranjem cijeloga mojega tijela. U danima koji su uslijedili osjećala sam agoniju koja mi je iskrivljavala um i izbijala na sve pore. ali sam zaustavila tvoju ruku kada si se približio mojim grudima. „Čekaj tu. Tjednima nakon toga. A ipak. ponovno si sjeo prekriživši noge. Koliko ću još puta imati priliku da proživim iskustvo koje je toliko slično onome koje si i sam proživio? Vrućina ispod moje kože." To je bio tvoj omiljeni položaj . „Onda ti mogu donijeti moje puževe da ih promatraš". otekline na mojem jeziku. Jako je dobar".bi li njezin suprug imao nešto protiv da ti nekoliko dana spavaš kod njih? Ležala sam sama u zamračenoj spavaćoj sobi. ponudio si privlačeći se bliže meni dok sam se ja bezuspješno pokušavala odmaknuti. objavio si i izjavio da mi je i temperatura jako dobra. izgubivši se u osjećaju smirenosti.

U desetoj godini pinky je prestala reagirati na pokušaje svoje majke da je feminizira i ušla je u dječačku fazu. Lovili smo je po dnevnoj sobi dok nije shvatila da je na našim licima samo ruž. kako biste se vas dvoje kasnije zbog toga mogli svađati. gugutala je i ponosila se njezinom odvažnošću u zračnom ratovanju. Ona je vrisnula i pokušala pobjeći ali mi smo treskom zatvorili vrata iza nje. (Na veliko razočaranje djece. Davala ti je novac nacrtan na papiru. toliko je vrisnula da ju je čula čak i Zaida na katu ispod. premazala uljem za kuhanje. No nisi potpuno odustao od igre s njom . Izgledalo je da su je zadivile te crvene točkice. Kada je gospoda Dugal otvorila vrata. Ponovno se s tobom igrala mame i tate. koja na Pinkyno dječačko ponašanje nije reagirala ni na koji drugi način osim zabrinutošću i uznemirenošću. pokušala intervenirati.) Na sreću. od prizemlja do drugoga kata. Inzistirala je na tome da nosi kratku kosu. Naučila . Katkad bi mahala svojom kutijom za školsku užinu kao da se vraća s posla. I tako smo mi i na Pinkyno lice nacrtali vodene kozice i poslali je njezinoj majci. „Zašto ne biste zamolili Sunila da se s Ašvinom igra skrivača?" predložila sam jednoga dana majci jednog tvojeg razrednog prijatelja. Počele su se slijevati pritužbe na njezine delinkventske ispade . Čim je ušla u stan izletjeli smo pred nju. Kada joj je bilo dvanaest.krala je guave iz kolica prodavača. Pinky je iz susjednih zgrada okupila skupinu djece i učinila je svojom privatnom bandom. Jednoga te dana pljusnula zbog toga što si joj odgovorio kada je vikala na tebe . a jednom je sve stube u susjednoj zgradi.kada je bilo potrebno. ti si ostao na periferiji toga čopora. pretvarala se da pije alkohol. ali ovoga si puta ti morao biti mama. Uvijek bih se pobrinula za to da netko bude s vama na terasi dok se igrate . kada bih ti donijela ručak. Raščistila je cijeli jedan zid u svojem stanu kako bi na njega izložila ostatke srušenih zmajeva koji su sletjeli na terasu.agresivno bi krenula na drugog zmaja koji se usudio ući u njezino područje. Prije no što je mogla odgovoriti. ograničavajući svoje sudjelovanje na povremene ulične partije kriketa. sada se divila.Baš kada je Pinky trebala doći. Zapravo. kako se u nju više ne bi mogle upletati vrpce. tvoja me učiteljica i dalje izvještavala o tome da se ne družiš dovoljno sa svojim školskim kolegama. Prošla bih kraj stola ispod kojega ste vas dvoje čučali i vidjela te kako je poslužuješ malim komadićima kruha. ti si pocrvenio od neugode i otrčao. Nikada nisam dopuštala da previše dugo budeš sam . rekavši da više ne želiš igrati s njom tu igru. razbijala prozore pokušavajući skinuti mango s drveća. Gospođa Dugal. dok si ti unutra kuhao ručak.nisam vjerovala Pinky otkada je postala tako robusna — bojala sam se da te slučajno ne gurne s parapeta. nitko se nije poskliznuo — stube su više bile ljepljive. uvijek si mogao računati na moje društvo. „Možete li i mene namazati?" upitala je. nisi mi izgledao nesretan. no skliske.odlazio si zajedno s njom na terasu puštati zmajeve. nanijela sam na naša lica ruž za usne u obliku crvenih točkica. Prestala je preskakati konopac i skinula je glave svim svojim lutkama — počela se zanimati za kriket i zmajeve. s kojim si ti kupio marmeladu u našem hladnjaku.otrčao si plačući u naš stan. U međuvremenu. S vremenom je postala prava stručnjakinja za to da prereze vrpce drugih zmajeva . U nekoliko sam prigoda.

a onda oko štapića oblikuje u lopticu. ali ti si se brzo osovljavao na noge. ti bi u posljednjem trenutku podignuo ruke da te uzdignem iznad njegove krijeste.sam te nekoliko kartaških i društvenih igara koje sam i sama znala. njegovi su valovi bili previše umirujući. spokojna poput kokosova oraha koji pluta na vodi. Katkad bismo navečer raščistili sve sa stola u kuhinji i igrali stolni tenis. i najskriveniju. iako su svi imali isti okus. djevojčica je kliznula iz koluta i izgledalo je kao da domahuje ljudima da uđu u vodu. Kasnije sam ti kupila Ice golu s kolica parkiranih pokraj hotela Sun'n Sand. Katkad sam podcijenila plimu. neviđen. Kada su nedugo zatim unovačili jednog ribara da ode po nju. paradirajući gore-dolje po plaži. tijela i nogu. Jedne je nedjelje more odnijelo djevojčicu. Iako je Chowpatti bio mnogo bliže. pripremajući se za sljedeći udarac. i sebi bih kupila jednu. opušteno mašući. da pokaže sve likove iz crtica. Nesposoban da se usredotočiš na bilo što. napuhujući prsa. kakve ti se misli roje u glavi. Pogled na plažu odmah je razvedrio tvoj duh — potrčao si po pijesku da skočiš u vodu. Svaki put kada je val grmeći nahrupio. Plima te neprestano obarala. Dok su njezini roditelji frenetično trčali uokolo i pokazivali prema pučini. Val koji ju je odnio nije bio ni naročito velik . Sva su djeca s čežnjom gledala kolut dok ga je polagano okretala oko struka. Nisi li se obično već navečer vraćao iz toga stanja. Tada bismo se zajedno otkotrljali u pjenu: hrpa ruku. pa bi i mene srušila. nekolicina djece joj je mahala i zapitkivala smiju li i oni otići tako daleko. poput kristala. a koje ne možeš podijeliti sa mnom. Volio si da stojim iza tebe. pa sam čak na hodniku između katova igrala s tobom kriket. zaustavivši se usput u parku u kojem se nalazio betonski zrakoplov Air Indije. pa sam i sama uteturala u vodu. Završila je na nekoliko stotina metara od obale: šareni oblik koji poskakuje na zapjenjenim valovima. Sjedili smo na klupi i lizali svoje gole dok nas je sunce sušilo. onako potpuno odjeven. odvela bih te na plažu u Juhu. Do u beskraj si se premišljao oko boje sirupa. Željela sam da budemo toliko bliski da ti mogu kao rendgenskim zrakama pretražiti svaku. promatračima na plaži. Možda su ta otuđenja bila nužna kako bi zadržao svoj mir i uz gubitak koji si pretrpio. U takvim sam se trenucima pitala razmišljaš li o svojem ocu. kada si postajao tih i otuđen. činilo se. kada ti se raspoloženje ne bi tako brzo popravilo. želeći se ponovno maziti sa mnom? Katkad. Možda su to bili pokazatelji da se u tebi razvija neki Tagore ili Einstein. Kada je bilo jako vruće. Odvezli bismo se vlakom do Santa Cruza. kada ih pritisnu. a svjetina se natisnula oko nje da vidi hoće li iz njezinih prsa. očito kupljenim u inozemstvu. Promatrali smo muškarca kako riba led u tavu. Pa ipak. a voda sve više zagađena. . Iznijeli su je staklenih očiju i bez koluta na mjesto gdje je pijesak bio suh. a u sljedećoj se kotrljala od nas na valovima. izaći nešto vode. misao. Roditelji su je opremili plastičnim napuhanim kolutom ukrašenim likovima iz crtanih filmova. bezvoljno si gurkao hranu po tanjuru. No naučila sam se obuzdati i prihvatiti tvoju potrebu za samoćom. postojala su razdoblja kada si bio povučen. Sjećam se kako je tvoj otac učinio to isto kada smo prvi put došli na plažu nakon preseljenja u Bombay.u jednoj se sekundi verala po kolutu. Ja sam omotala svoju dupattu oko vrata i svezala je u čvor.

." Ček s novcem odmah sam pohranila u banku." Ti si zatravljen sjedio pred ekranom i gutao sve . S emitiranjem se u Bombayu započelo potkraj prošle godine. koja bi čučnula na svoje omiljeno mjesto pokraj vrata. glumca koji je glumio njezina sina. koje nisi razumio. prouzročila je veliki skandal zaljubivši se tijekom snimanja filma u Sunila Dutta. Nedjeljom su se u našu dnevnu sobu slijevali gledatelji — Zaida i Pinky i gospođa Dugal i gospođa Hussain . jer je osramotio njezinu obitelj — kritičar je kasnije napisao da je majka boginja Kali ubila svojega potomka. U mislima sam se vratila u mladost. Jedne su nedjelje prikazali klasik Majka Indija.pa čak i ganga. Odlučila sam se za Televistu. Televizor se pokvario već prvoga dana — u idućim smo mjesecima jako dobro upoznali servisera. Cijelog su tjedna uzbuđeno kružile glasine o tome da će sljedeći hit na televiziji biti nanoviji filmovi Guddi ili Amar Prem — a oni koji su doista prikazani bili su. No to jedva da je imalo veze. Na jedinom kanalu Doordarshanu. pričajući o emisijama poput Here's Lucy i Grof Monte Cristo. „oni bi svejedno prikazivali Indiru kako reže vrpcu na otvorenju tvornice umjetnih gnojiva. rekla je Zaida. do u beskraj su se emitirali propagandni filmovi. do deset navečer. Televizor je ostajao upaljen od šest i trideset ujutro. o prostitutkama zlatna srca. U novostima se svake večeri ulizivački izvještavalo o detaljima premijerkina radnog dana . Napokon je stigao novac od devove police osiguranja. Nargis. Glavna junakinja. Nargis se udala za njega. o blizancima razdvojenima pri rođenju.slijedili su je dok je posjećivala bolnice ili pozdravljala strane uvažene ličnosti. kao što su činili roditelji djevojčice. štrajkovi i ispadi koji su se dogodili zbog izostanka već drugih po redu monsunskih kiša mogli su isto tako poharati i neku sasvim drugu državu.bliske priče o sudbonosnoj ljubavi. U stvarnome životu. iako je u Delhiju televizija bila uvedena još prije dvanaest godina. Problemi.čak i emisije na marathiju i gujaratiju. „Ne mogu pronaći papire — tko zna gdje ih je zametnula tvoja majka?" „Smrtovnica koju si poslala sigurno se zagubila u pošti . zamišljajući kako te odnosi iz mojega života dok ja to bespomoćno promatram s obale. o kojima su pričala sva djeca u školi. prilično stari. a cijene su im se na crnom tržištu kretale od deset tisuća rupija). „Čak i da su Sovjeti i Amerikanci otpočeli s nuklearnim napadom". kada se oglašavao zavijajućim tonom označavajući početak programa. zapravo. Već si mjesecima uzdisao kad god bi prošli pokraj prodavaonice s elektronikom.Držala sam te uza se. indijsku marku (jer su strane bile krijumčarene u zemlju.možeš li poslati drugu?" „Rekli su da je Aceovo ime pogrešno napisano — morat ću opet raditi sve ispočetka. Najpopularniji program bio je hinduski film koji se na televiziji prikazivao nedjeljom navečer — tada su se prodavaonice zatvarale ranije. kada su filmovi bili tako velik dio mojega života . pa su čak i gradski autobusi misteriozno nestajali s ulica. Paji je s time otezao što je više mogao. kojim je upravljala vlada. U filmu Nargis ubije svojega sina. na svekoliko zaprepaštenje. prije no što je Paji mogao smisliti neki razlog da ga opozove. a onda sam otišla u prodavaonice oko Opera Housea u kojima su se prodavali televizori. kada bi zmijoliki logotip Doordarshana označio svršetak emitiranja. Nakon toga događaja nikada te više nisam s veseljem vodila u Juhu.

moje odanosti. također prisiljena ubiti svojega sina kriminalca nakon što se cijeloga života žrtvovala zbog njega. kada glavna junakinja preuzima na sebe krivnju za ubojstvo koje je počinio njezin sin i izlazi iz zatvora kako bi ustanovila da je izrastao u mladića koji je potpuno nalik svojemu ocu. kada je Meena Kumari ubijena i zakopana ispod poda obitelji njezina supruga pijanice u filmu Sahib. moje prvo. Nakon toga. rekla je Zaida. Sada sam imala moć da ti u svemu ugađam (i sebi. Filmovi poput Aurata. zašto bi se bojala? prije no što su je zazidali u zid. izgubivši se u maštanju . Držala sam te za ruku. reklama za film s nama dvoma u glavnim ulogama. „Koja korist od gledanja filma. Da svu svoju pozornost usmjerim na tebe i da se ona vrati samo meni. čekajući da ih iskoristim. svi stripovi čije čitanje Paji nije odobravao. Možda je to bila moja najdublja. Poput prvog poglavlja knjige koju sam jedva čekala da pročitam. Jedan dio mene želio je da patim poput tih junakinja. neispunjena čežnja . Na plač su me najviše tjerale tragedije koje su se vrtjele oko materinske ljubavi.bila je to svojevrsna amnestija od zakletve koju sam si zadala prije toliko mnogo vremena. da me iskušaju iste patnje majčinstva kroz koje su one prolazile. a da ne pokleknem pred njihovom čarolijom. u kojemu je majka. Bibi. možda. tvrdi bomboni i bobice jamuna . a on musliman. a užad usijecala u grudi.Činjenica da je ona bila hinduskinja. nisam si mogla pomoći. ostavljajući ponosne. korak po mučni korak. kroza sve . A kada je Sunil Dutt ležao krvareći u njezinu naručju posljednji je put zazvavši s „majko".kiselkasti. Što još mogu reći o tih nekoliko prvih godina nakon što sam ostala sama s tobom? Uspomene iz odjeljka u albumu koji su počele ispunjavati fotografije iz toga razdoblja bile su najsretnije koje pamtim.ili. prepustila sam se plimi. svake sam si nedjelje dopustila da se rasplačem . uzdizale su se oko mene poput planina. moje sveobuhvatne strasti. Sada sam osjetila da je ta potreba ispunjena. goruće tragove? Gledala sam Nargis i Šarmilu Tagore. samo je dolila ulje na vatru ogovaranja. Ili Aradhane. iza očiju sam osjetila čudno poznat. Kada je Madhubala zapjevala Ako si ikada ljubila. poput još jedne inkarnacije boginje Kali. Sve igračke koje je naprije Roopa dobila da ih odabere i poigra se s njima. kada se Nargis upregnula u raonik da preore zemlju i nahrani svoju djecu.u maštanju o teškome radu i preživljavanju. dopustila sam suzama da mi ovlaže obraze. kojega je ona voljela. ostavivši je s dva mala sina i dugovima koji su zaprijetili i njihovoj osnovnoj egzistenciji. Sva hrana za koju je Biji smatrala da potiče pretjerano uzbuđenje . ako ne dopustiš osjećajima da izađu na površinu?" Zato. a ipak gotovo zaboravljen pritisak. Kako bi izgledalo kada bih se morala upregnuti u raonik da bih preorala zemlju i namaknula hranu za tvoja usta? Zemlju koja bi bila natopljena mojim znojem. usput). dok bi mi se u vratu napinjali mišići. Kada je Nargisin suprug umro. Ispred očiju su mi bljeskale mogućnosti za samožrtvovanje. Premda sam znala da su te priče prenapuhane. film kojemu je suđeno da bude remek-djelo. aur Ghulam.da je više pozornosti usmjereno samo na mene. jer sam uvijek bila nezadovoljna onim koje sam ranije proživjela. „Hajde". o muci i samozatajivanju.pa čak i kava. a ti si mi dopuštao da te pratim po krajoliku tvojega djetinjstva. kao dokaz moje ljubavi prema tebi. To je postalo i moje drugo djetinjstvo .

obilno. Znala sam da nećeš moći čekati još jedan dan. a ne jedanput prvi put kada si ti prozujao kraj nje. dok me smijeh škakljao u grlu. Kiseo je. a ja sam klimnula slažući se s tobom. „Je li to pravi mango?" upitao si. pa nas je Biji obje istukla. a ja sam u tvojim očima ugledala zvijezde . završila je pogodivši susjeda. da su keriji bili okruženi gustom. Svaki put kada sam odjenula salwar kameez. da mi bude blizu kreveta. odgovorila sam. dok nam od kiselosti nisu utrnuli zubi. Previše je drugih dječaka čulo za lov na blago i protekao je cijeli dan. No sada si se i ti zarazio tom oporom aromom manga. U petak. a da nisi pronašao nijedan keri. baš kako sam voljela. Sjedili smo za stolom i hranili se međusobno komadićima.izgledalo je kao da su najzreliji. Mama će ti u Rawalpindiju pokazati što da učiniš s njima. zatekla sam te kako se duriš. pokušavajući ih kljucati svojim crvenim kljunovima. . omotavši dupattu nekoliko puta oko vrata da mi se ne zaplete u žbice. za sarije si na krevet polagao odgovarajuću bluzu.stvari koje si učinio za me." Kod kuće sam pronašla praznu staklenku u koju sam narezala kerije. usmjerili smo svoje bicikle prema njoj i počeli luđačkom brzinom okretati pedale. Ili posjet Visećim vrtovima kada si otkrio svojega prvog kerija. kada mi je prodavač predložio da kupim jedan i za sebe? Bio mi je malo prenizak. što je bio tvoj najveći kompliment. hajdemo kušati još koji. rekao si. pa sam ti dopustila da je otvoriš. najsočniji plodovi uvijek izvan dosega. „Jest". pronalazio si dupattu prave boje u ormaru. ugniježđenog u grmlje ispod drveta manga. Tada smo uočili gospođu Dugal koja je izlazila iz hrama Sai Babe. „Pao je baš prije no što je sazrio. Navečer si provjeravao jesam li popila svoje vitamine i punio si mi čašu vodom. Toga je tjedna izgledalo kao da po prvi put vidiš staro stablo manga u dvorištu svoje škole. kada sam došla po tebe nakon tvojeg sastanka izviđača. bijelom pjenom. Sjetila sam se stabla guave koje je raslo u dvorištu ispred naše kuće u Darya Ganju . Stablo je bilo toliko bogato plodovima da su papige neprestano letjele oko njega. dok jedne godine drvo nije posječeno. kušaj ga. Vrisnula je dva puta. ali hajde. Svako si jutro solio moje jaje. dok mu je s peteljke još uvijek curio sok.iznenada sam i ja poželjela kušati. „Potrajat će nekoliko dana da korica potamni". pa sam ti dopustila da unutra umiješaš sol. da pokriješ cijelo žumance. a ti si protresao staklenku da ubrzaš proces. uvijek si se pobrinuo da i za mene bude dovoljno toga jela. držeći ga na dlanovima poput tek izlegnutog pileta. Vozili smo se sporednim ulicama. Kad god sam pokušala napuniti tvoj tanjur ostatkom kheera. Postanu li sve majke toliko bliske prijateljice sa svojim sinovima ili sam samo ja bila blagoslovljena time? Načinom na koji je naš obiteljski album bio ispunjen mnogim fotografijama na kojima su bile zabilježene naše zajedničke aktivnosti? Trenutkom nakon što sam te naučila voziti bicikl. upozorila sam te. ali kada je Roopa to pokušala učiniti. a drugi put kada sam to učinila ja. „Dođi. Do sljedeće si večeri toliko puta protresao staklenku. „Mahatastični su"." Nesigurno si zagrizao. vraćajući se gotovo do Gowallia Tanka. Guave su mi se rugale tijekom cijelog mojega mladenaštva. no uspjela sam održati ravnotežu. Uvijek sam bila u iskušenju da bacim kamen na neki od grozdova. Odmore između školskih satova počeo si provoditi sadeći kerije u zemlju ispod stabla.

Dok smo se autobusom vozili prema kući. Dječaci koji su bili tvoji suparnici. Poslije sam se osjećala nelagodno. bila sam toga svjesna. Postupno sam se penjala prema gore. viknuo je mašući štapom. Keriji su počeli padati jedan za drugim. Razočaranje ti se jasno vidjelo na licu . „Jesi li to vidio?" viknula sam kada si potrčao da ga podigneš. Jednoga svibanjskog poslijepodneva prije tvojega devetog rođendana odvela sam te na Chowpatty da tvoj posljednji mliječni zub zavitlam u more." Za nekoliko je minuta prema drvetu poletjela kiša kamenja. pa čak i neki ulični prodavači koji su u školskom dvorištu prodavali slatkiše: svi su se pridružili. „Ako ih vjetar ne može srušiti. Dugačke. U tvojem je životu postojao ponor. dok su mu njegove bijele halje lepršale oko cipela. pao je na zemlju. Je li me Dev naveo da bacim kamen.možda nešto kako bih od tebe učinila hrabrog muškarca? U protekle si tri godine prevalio dugačak put. a ja bih te počela škakljati. strčao dolje ogledavajući se oko sebe da vidi koga će oplesti štapom. obavljajući pooju.ovoga sam se puta bolje pripremila i ostavila osjećaj neugode po strani.naše koškanje nije se moglo usporediti s hrvanjem u kojem si uživao s Devom. a onda sam vam se i ja pridružila u smijehu. promijenili bismo uloge . osjetila sam ugodno zatezanje mišića u svojoj ruci. tek pomalo zatreperivši prstima. Kada bi se umorio. gdje je živio ravnatelj i ostali oči. „Odavde mogu sve vidjeti".jedan je kamen odlutao sa svojega puta i zaletio se u prozor rektorata.nije prošlo mnogo vremena prije no što si naučio da sam najškakljivija oko uški. Hihotao si s dječacima koji su se skrivali pokraj tebe. toliko nepromišljena u odluci da ti budem prijateljicom? Bi li to moglo biti nešto za što sam zamišljala da čine očevi . Način na koji si nedjeljom izvlačio kutiju ispod kreveta da dotakneš svaki dio očeva pribora za brijanje. Zato smo hrvanje zamijenili škakljanjem. dok se sobom ne bi prolomilo tvoje zahihotano vrištanje. Tada se dogodilo neumitno . a ne ispod pazuha. ugledala kamen kako leti kroza zrak. a mango. Kada je ravnatelj. draškajući te najblažim mogućim pritiskom. dok se ne bi utaborila ispod tvojih pazuha.Nisam sigurna što je natjeralo tu nostalgiju da se prometne u akciju. dok ti očni kapci ne bi počeli drhturiti. otac Bernard. Tamo bih neko vrijeme mirovala. pretvorivši grmlje ispod drveta u ničiju zemlju. bombardirajući ga. mi smo već čučali na udaljenom kraju zida. njegova odsutnost koju sam pokušala nadoknaditi? Čak sam i hrvanju pružila još jednu šansu . bezglasne molitve ispred panteona. najprije po bokovima. a preko lica ti se širiti izraz uzbuđenja. dok su mi svi nagoni nalagali — nemoj zastati da se brineš o principima ili imovini. posegnuo si u džep i u krilo mi položio šest kerija. neprestana hodočašća do Chowpattija kako bi u more bacio cvijeće. ali još je nešto tu nedostajalo. rupa za koju sam znala da je nikada neću moći ispuniti. sluge koji su došli po njih. ja bih navalila — opako te škakljajući. Potrčala sam s tobom. tvoja mama može. Ti bi legao pretvarajući se da spavaš. Prije no što sam se uspjela otrijezniti mišlju o odgovornosti ili posljedicama. Čim bi otvorio oči. debeljuškastih i mirisnih. ali iznenada sam zatekla samu sebe kako kamenom gađam mango. Zašto sam bila toliko brzopleta i postavila ti loš primjer. No previše sam pazila na to da te ne ozlijedim. zreo i težak. Svijetlozelena papiga kriješteći je u panici poletjela sa stabla. Na putu natrag .

„Buuum!" rekla je Pinky. na kojoj je veliki kotač na sredini zamijenjen likom premijerke. Sada ćemo stajati rame uz rame s velesilama . šireći nestašicu hrane.Pakistan se više neće usuditi vršiti pljačkaške prepade kako bi se domogao teritorija. koji se širio zrakom kao da je naelektriziran. Uslijedio je udar.naletjeli smo na veliku procesiju kod Nana Chowka. Zaida.Indija je upravo testirala podzemnu atomsku bombu u Rajasthanu. a sobom se prolomilo veselo uzvikivanje. paralizirajući na četiri dana sav željeznički promet. začula sam praskanje petardi i ugledala oblačke obojena dima kako se uzdižu u zrak. Dugalovi. Indira se ponovno uspjela preporoditi kao Durga. Hussainovi. U istom ste trenutku podignuli ruke u zrak i skočili s kreveta. Promatrali smo kako se maše nacionalnom zastavom. pa čak i ganga — svi su se okupili oko televizora — kao da je opet nedjelja i vrijeme za gledanje filma. Više od milijun tih radnika započelo je s nacionalnim štrajkom. Cijele se te večeri mogao osjetiti ushit. dovevši zemlju u mrtvi hod. Ali tada sam vidjela da ljudi plešu. Isprva sam pomislila da su to demonstracije pružnih radnika. a ne protest . . „Mahabuum!" uzviknuo si ti. u Rajasthanu se zatresla zemlja. Bila je to proslava. U kaosu svih problema koji su mučili zemlju i s kojima se suočavala.

ako želi.tako kaže zakon.talaq". da se ponovno oženi. Kaže da će je dovesti ovamo i da želi da pokupim sve svoje stvari i preselim se u kut dnevne sobe. može me izbaciti van . Najviše su me uznemirile Zaidine vijesti. zakon je po tome pitanju bio jasan. pa su ljudi često mijenjali vjeru kako bi imali osnovu za razrješenje braka. koji svih tih desetljeća nije nijednom provirio iz mišje rupe. izgovorivši samo tri puta riječ ." Doista. hodala oko njega na prstima. mnoge su ga muslimanske zajednice. kao posljednja budala. nego se i mogao razvesti od Zaide zbog bilo kojeg razloga. misleći da je jako lošega zdravlja. njezin suprug svake subote viđao s jednom ženom — svakoga je puta tvrdio da odlazi u posjet svojem bratu u Sewri. „Ne čak ni tri mjeseca. sve što je Anwar morao učiniti kako bi se oslobodio. „Njegovo je pravo. podsjećam te. rješavaju se toga instant razvoda po talaqu.. „Svugdje. ali ovdje mule ne žele odustati od toga. pa i njezina. već tri menstrualna ciklusa . Kako bi me podsjetilo da s one strane naših ulaznih vrata postoji mnogo okrutniji svijet. može provjeravati što radim u kupaonici kako bi bio siguran da nije previše platio. na sastanku koji je organizirao njezin otac. Hindusima je bilo teško dobiti razvod. ni više." Ispočetka se to činilo toliko nevjerojatnim da gotovo da je bilo zabavno. a da Zaida to nije znala. vratila joj se nada. Iako je razvod po talaqu bio legalan. snažno osuđivale." No Zaida je uskoro shvatila ozbiljnost svoje situacije. da tri mjeseca uzdržava Zaidu. kaže mi on. „Radi se o Anwaru". čak i u Pakistanu. „A ja sam. Ne samo što se Anwaru legalno dopuštalo da ima četiri supruge. „Pedesetpetogodišnja udovica. A ako ću praviti probleme. Sada znam zašto je toliko drijemao — prikupljao je snagu za kraj tjedna. Rekla sam mu da. ni manje. u kojemu su vrijedila drukčija pravila. pa je poslijepodne čak počela plesati s tobom. tigar. Zaida je bila vjenčana po muslimanskom osobnome zakonu." Čak se i susrela s Aneez.DVADESET I OSMO POGLAVLJE Povremeno bi se dogodilo nešto što bi me izvuklo iz idilične rutine u kojoj smo se ugnijezdili. „Iznenada je miš." Zapravo. U dobi od šezdeset i devet godina. odjednom zaključio da je. dotičnom ženom. ima dvoje odrasle djece! Moj mi vlastiti otac . „On se time služi samo kao prijetnjom . Vara se ako misli da ću povjerovati u taj njegov blef i pristati da dijelim kuću s tom njegovom kurvom. a da bi dirnula u to pitanje. Možeš li vjerovati da ih se čak i Indira previše boji. zapravo. onoga poslijepodneva kada si je pokušao namamiti na plesanje. „Objavio je da će si uzeti još jednu suprugu. Ne samo još jedanput. dok se on svakoga poslijepodneva odmarao." U tjednima koji su uslijedili Zaida je postala samouvjerenija.baš da vidim kako će miš doista izgovoriti te riječi meni u lice. na posljetku je rekla. već i tri puta.kaže da je zakon jasan po tome pitanju. ako je toliko zabrinut za novac. u zamjenu za dvadeset i pet godina koje je provela s njime u braku. bilo je. Zamisli. kako bi pokušala izgladiti stvari." Svih se ovih godina.

u zajednici je bilo previše ogovaranja. „Nismo namjeravali doći. klimnula sam. „Anwar mi je dao ultimatum. zar si zaboravio kako se to radi?" Zaidina je strategija polučila željeni rezultat. Aneez je za tjedan dana povukla svoj zahtjev .govori da bih se trebala prilagoditi njoj i primiti je u kuću. koja inače jedva da je izlazila iz svojega stana." „Zašto? Zar se stidiš? Zar ne želiš da tvoji susjedi doznaju za tvoju odluku? Ako si pripravan da izgovoriš te riječi meni. rekao je. „Zar ćeš razočarati sve svoje obožavatelje? Došli su da ih naučiš kako se izgovara ta riječ. suočio se ne samo s gospodom Dugal i sa mnom. odgovorila sam. Oči su mu bile zakrvavljene. „To nije nekakav cirkus. ali vaša je supruga zatražila to od nas ona je nama poput sestre. ta naša Aneez memsahib." Zastala je da ulovi dah.samo ti pokušavaju slomiti volju". A onda je.pa da vidim hoće li se u toj situaciji usuditi izgovoriti te riječi. pa čak ni pogledati je kada su bili u istoj prostoriji. čak je obavio i propisano kupanje." „Nemoj ih slušati ." No problem time nije završio." Nisam imala izbora nego da ga pustim ući. Jednoga poslijepodneva. A onda je gospođa Hussain gurnula svojega supruga pod rebra. Odmah nakon što se okupa . pa čak i s gospođom Karmali." Zaida se okrenula prema nama. „Poslala mi je poruku na mirisnom papiru. da ne bih trebala testirati svoj brak. „Žena te dobi koja zna da nije dobrodošla neće samo tako srljati. što je na budući brak bacalo previše ponižavajuće svjetlo. Želim da dođeš k meni i svjedočiš tomu . već i s gospodom Hamid. Ili ću pristati na sve njegove uvjete i prihvatiti tu udovicu u kuću ili će on ove subote izreći one riječi. pojavio se na mojim vratima.kaže da se osoba koja će ih izgovoriti najprije mora pročistiti . ušao u spavaću sobu i zalupio za sobom vratima.vjerojatno će nakon toga otići na sastanak s njom. „Što je?" viknula je za njime Zaida. Primijetila sam da je u stan kliznula i Pinky. možeš ih izgovoriti i pred njima. s Hussainovima. Muškarac vaše dobi — možda biste mogli još malo razmisliti?" Kao odgovor na to. potaknuvši ga da progovori." „Naravno". nahrupila k nama. čekajući poput skrušene mučenice u njezinoj špilji." Na trenutak smo svi ostali nijemo gledati. gospođom Kagalwalla. „Došao sam nešto reći svojoj supruzi i želim da vi svjedočite tome.možeš si to zamisliti? Možda očekuje da ću doći k njoj i izraziti joj vječnu zahvalnost. Anwar se grubo progurao pokraj gospodina Hussaina. „Oprostite. Anwar je bio toliko ljutit da nije želio razgovrati sa svojom suprugom. a pidžama umrljana. „Ono što on ne zna jest da ću mu ja otežati situaciju." Nekoliko je dana izgledalo da će Zaidina strategija iskazivanja čvrstoga stava upaliti. „Pogledajte. „Ali zašto samo ja? Zašto ne bi pozvala i ostale susjede iz zgrade?" Kada se Anwar pojavio iz kupaonice. promatrajući iza kuhinjskih vrata. kasno jednog poslijepodneva. . Rekla je da je zamolila Anwara da ne izgovori riječ talaq . dok smo Zaida i ja pijuckale čaj. gospodine Azmi". nego privatna stvar. To će potrajati samo jednu minutu — ostanite nakon toga na čaju. „Kakva je ovo glupost?" viknuo je Anwar.

u trenutku koji ja budem odabrao. titulirajući je." „Radije bih umrla". objavio je. jer joj nakon svega što je prošla sa mnom nisam mogla pružiti ništa više od sućuti. „Obećavam ti da ću tu riječ izgovoriti još preostala dva puta. pokušavajući joj skrenuti misli plešući uz pjesme Beatlesa. „Već si se dovoljno duboko uvalila s tom svojom tvrdoglavošću — dobro razmisli možeš li si priuštiti nastaviti s takvim ponašanjem. što će nastaviti juriti za tom svojom pedesetpetogodišnjakinjom?" Otac joj je. ona ga je dovela u fazu kada se više ne može spasiti. a glas q bio je toliko zvučan i oštar da je proparao zrak. No osim što su uvjeti te vrste razvoda braka mnogo nepovoljniji. . a ja sam pokušala smisliti što da joj savjetujem. vjerojatno se nada da će me uspjeti isprovocirati da učinim baš to. vrstu razvoda braka koju je mogla pokrenuti žena. jednoga ." Anwar je polagano počeo „trenirati" Zaidu." No nije joj preostalo previše drugih mogućnosti. zbog njezine sebičnosti i nespremnosti da se pokori zakonu koji je Bog izrazio u Kuranu. rekao je. zar ne. „Razmišljaj o tome kao o treningu. otklonivši svaku moju ponudu da dođe živjeti u naš stan. on će izgovoriti one preostale dvije riječi koje je dijele od života na ulici. viknula je za njim kada je on smireno izašao iz moje dnevne sobe. Kada je izgledala umorno. ali Anwar ju je ignorirao. rekao je. rekao je. nudeći je kolačima s bombonima koje je toliko voljela. Prigovarao je bez obzira na to što mu je poslužila za objed. jasno rekao da je on neće primiti natrag u svoj dom. kao što bi to učinila služavka. „Ja ću se razvesti od tebe. a da bi mogla nastaviti živjeti kao moja supruga"." Uzet će je natrag. „Previše si se osramotila. uz uvjet da se pristane pokoravati svakom njegovu zahtjevu. ako ne želiš ti od mene". Bila je previše ponosna da se useli nekamo. Stvari među njima zatrovale su se. to je značilo i da bi novac koji joj je obećan kao meher u ženidbenom ugovoru mogao biti izgubljen. Umjesto da pokuša sačuvati svetost njihova braka. pokušala sam zamisliti što bih ja učinila da sam na njezinu mjestu. samo ih sada ispljuni. „Osim toga. rekao je. Svakoga sam je poslijepodneva zadržavala kod nas u stanu što sam dulje mogla. podsjetilo na ular.Razgovarao je sa Zaidom na kastinskome urduu. Više nije imalo smisla iskazivati sućut ili brigu prema takvoj zloj ženi. kako bih je razvedrila. s kojim bi mogla preživjeti sama. Javno je ismijala i njega i sebe. Ako iskaže i najmanje buntovništvo. razvede li se po talaqu ili fehuli. „Najprije se trebaš naučiti poniznosti. Treningu kobile koja se previše naviknula na to da slobodno juri uokolo i koju se sada. takvome churailu — bilo je vrijeme da učini ono što je trebao učiniti još na početku. pa da i s time završimo". inzistirala sam na tome da legne na sofu dok joj ja masiram glavu. I ti si se pridružio mojoj akciji. rekla mi je Zaida. Osjećala sam se užasno. „Ne mogu tako živjeti — pod tim mačem koji mi se klati nad glavom. za njezino vlastito dobro. obraćajući joj se službenim načinom. onda sam ja kriva za njega. Ako ja zatražim razvod. radeći stvari za koje je znao da će je najviše razljutiti. Zaida je na trenutak djelovala kao da će ući u khulu. braka koji mu je jasno dopuštao da dovede još jednu ženu ako to želi.Talaq"." „Ako si muško. Njezin je suprug znao da nema ni novčića na svoje ime. No naši napori nisu bili dorasli ozbiljnosti situacije. odgovorila je Zaida. „Izbaci te ekstravagantne ideje iz svoje glave". Onda nitko neće moći uperiti prstom u njega.

suočen s njezinim strpljenjem." Anwar je počeo kinjiti Zaidu zbog novca. U tim sam je prigodama ponovno pokušavala nagovoriti da dođe živjeti s nama. podignuo je ruku da je udari pred svima nama. pa to dao Zaidi da jede. Hussaini su već bili tamo." „Nisi li čula što sam ti rekao da učiniš?" rekao je Anwar. tolerirat ću to sa smješkom. rekla mi je Zaida jednoga poslijepodneva. Zabranio joj je da posjećuje susjede i da čavrlja s njima. Iako je uvijek bio uredan čovjek. „onda u redu. još ju je više ponižavao. „Sada ne mogu odustati. No opet je odbila. Sve se dogodilo toliko brzo da nitko nije imao vremena da reagira. pa je to morala činiti ponovno. kada je Anwar prigovorio da je u mlijeku previše šećera. „Ne mogu si priuštiti da na platnoj listi imam dvije služavke". rekla sam. dok njegova mušičavost ne mine. Kritizirao je njezino čišćenje i pranje i glačanje kako bi to činila mušičava gazdarica — cilj mu je bio da je upozori na barem tri zadatka dnevno koje nije izvršila kako treba. Zaida je upravo namjeravala i tebi natočiti čašu mlijeka. „Mislim da je mlijeko slatko baš kako treba. optužujući je za krađu ako ne bi bila u stanju položiti račune i za najmanji novčić koji je potrošila na tržnici. Zaida se nervozno nasmijala.najprije popivši mlijeko meni na podršku rekla sam Anwaru da možda doista ima pravo da se razvede od mene ili da to ne . preračunala se . a drugoga je tražio da mu pripremi baš to povrće. U jednom sam trenutku šokirano promatrala kako se Anwarova ruka spušta prema Zaidinu licu. rekla je kasnije. a ako je rižu skuhala.je dana grmio protiv cvjetače. U sljedećem su se Zaidini prsti stegnuli oko njegova zapešća i zaustavili njegov pokret. postrugao je ostatke umaka s tanjura i pomiješao ih sa slatkom kremom koju su imali za desert. rekao je. kao da je upravo ispričao neku šalu.kada je završio s večerom. iznenada je počeo dolaziti iz svojih šetnji cipela umrljanih blatom i kravljim izmetom . očistiti cipele i ulaštiti ih. Otpustio je jamadarni i zapovjedio Zaidi da sama svako jutro čisti zahod. potajno bi ispijao sve mlijeko kako njoj ne bi preostala ni kap za jutarnji čaj. Anwar je samo postao još zločestiji. „Bio je to božanski trenutak. pijuckajući mlijeko s bademima. kao što je činila njegova majka dok je bila živa. Zaida bi ukrala nekoliko minuta dok je on spavao kako bi mi ispričala najnovije nepodopštine koje je smislio. slao ju je u kuhinju da pripremi kuhanu rižu. Dopuštao joj je da skuha samo onoliko ovčetine ili piletine. provjeravajući ima li negdje skrivenih novčića ili rupija. naložio je. pravo otkrovenje''. „Ako je to najgore što može smisliti". Nakon što ste svi otišli . Neke od njegovih taktika bile su djetinjaste .izuvao se ispred vrata. Odmah. ako je pripremila chappatije. „Otiđi i pripremi novo mlijeko. Svaki put kada bi se vratila s tržnice. koliko je njemu bilo potrebno . „Ne samo zbog mene: pomisli samo koliko bi se Ašvin tome veselio". a Zaida je tamo morala sjesti. Dat ću Ašvinu da kuša . Moram to dovesti do kraja. Ruku mi je vodio sam Alah.možda on može odlučiti. skrivao joj je naočale kako ne bi mogla čitati. pretraživao je njezinu odjeću. Tek nam je razmjena čestitki za Eid mogla biti dovoljno dobar izgovor da službeno posjetimo Zaidu u njezinu stanu." Na žalost. on je taj put želio chappatije." Kada se Zaida nije pomaknula.ostavljao je njezin sapun da se rastopi u vodi ispod umivaonika. „Vrati se u kuhinju i pripremi ga ponovno".

otvorila vrata spavaće sobe i ušla unutra. U svakom slučaju. Zatim je do u beskraj počeo ponavljati Aneezino ime. Zamislila sam kako ga puštam da tamo leži i promatram kako život curi iz njega. Tada sam se već osjećala toliko snažnom. ali nisam ga dotaknula. Nije pokušao obrisati slinu. čemu se također uspjela izmaknuti. zaprepaštena činjenicom da on baš i nije na svojoj smrtnoj postelji.okrhnula se po rubu. Ponovno je počeo šaptati i toga sam puta približila uho njegovim usnama." „Ništa nisam osjećala. „bio bi grijeh dopustiti da moje zlostavljanje potraje i trenutak dulje . „Podigni je"." Anwarov joj je bacio mlijeko s bademom u lice. učinila smirenom. nesposobna da odlučim da li da je vratim u ormarić ili bacim u smeće. ako budem odlučna. rekla mi je . u tvoj stan. da sam gotovo mogla osjetiti kako iz mene isijava svjetlost . kao da recitira molitvu. zahvaljujući churailu? Pretpostavljam da je božanska prisutnost u meni naglo nestala. da neće moći na svoje usne prizvati nijedan od preostala dva talaqa." Anwar je nepomično ležao na krevetu.gotovo užasnuto . Na posljetku sam je vratila u ormarić. Oči su mu se otvorile i bile su iznenađujuće bistre povukla sam se unatrag. Bila sam pripravna na sve — znala sam da će se On. Zaida je ostala na mjestu. a oči velike i pune straha. iako bih vjerojatno samo došla ovamo.grijeh ne samo prema meni. ali većina je bezopasno pljusnula o zid. sada kad je izgledalo da su njegovi posljednji trenuci blizu. viknuo je. rekla sam mu. ma što da se dogodilo. „Ali". Čaša se odbila od svjetiljke i nerazbijena pala na pod — iz nekoga razloga. toliko u pravu. Lice mu je bilo toliko beskrvno da sam pomislila da je pretrpio srčani udar. Što ako se služio svojom posljednjom snagom da protisne riječi koje ranije nije mogao izgovoriti? No bit će da se u meni još uvijek nalazilo božanske prisutnosti — ili sam ga samo sažalijevala. pa sam u kuhinji navlažila krpu i otrla lokvicu. Nije ga bilo teško izbjeći. Dugo sam je promatrala nakon što sam je isprala. Prestrašeno je jauknuo . Počeo se boriti za dah i ja sam prišla bliže toliko blizu da sam mogla osjetiti njegov dah na svojoj ruci. viknuo je ponovno. 'Aneez'. 'Nikada se neću moći oženiti Aneez. udarivši nogom o pod poput djeteta koje se trudi preplašiti goluba ili mačku. a ja kirurg u čije je ruke povjerio svoju sudbinu. „Da mi odjeća nije bila u ormaru u spavaćoj sobi. ali na trenutak je prestao šaptati. zatekla sam se kako mu gladim čelo. jer sam mu pljunula u lice. nego i prema njemu. Možda je i Anwar vidio to svjetlo u meni. „ili ću izgovoriti riječi koje čekaju da mi se odlijepe od jezika. Promatrala sam kako se mračna rupa njegovih usta otvara i zatvara. govorio je. Tada je prema njoj zavitlao praznom čašom. Pregledala sam čašu koju je Anwar bacio . Primijetila sam da je proliveno mlijeko već privuklo mrave.i otrčao u spavaću sobu. Shvatila sam da želi nešto reći. govoreći mu da sam pokraj njega. jer su njegove riječi postale nesigurne. držim ga za ruku.malo je palo na njezinu dupattu.učini. pobrinuti za mene. Možda me božja prisutnost. možda bih se spakirala i otišla. to nam je oboma bivalo jasnije da je ta prijetnja bila prazna. koja je još bila u meni. činjenica da se nije razbila dodatno ga je razbjesnila. ali što je on više prijetio. ali to nisam bila sigurna želim li to čuti. „Podigni je"." Zaida je neko vrijeme samo sjedila na stolcu i čekala. „Kao da je bio pacijent na operacijskome stolu. Anwar je stao ponavljati svoju prijetnju. uokvirena debelom mesnatošću .poput neke od onih kršćanskih slika na kojoj su anđeli ili Isus i Marija sa svojim srcima u plamenu.

„Izgleda da žudi za novim zlostavljanjem. Ako je mišja rupa ono što njemu treba." Trebalo je tjedan dana da prođe Anwarova paraliza. Nikada nisam sa sigurnošću mogla zaključiti je li tugovao za Aneez ili je njegova potreba za kaznom bila prevelika.U posjet njegovu 'bratu' u Sewri. slušajući radio ili se motajući po stanu. rekla je kada je otvorila vrata. iako sam njemu dala manji komad. kao da mu je sto godina. On nije ni jauknuo. ne pogodivši ga u nos. No nisam se mogla natjerati da to učinim." Toga je tjedna ponovno primila u službu jamadrani. donoseći mi najnovije izvješće. ali ja više ne osjećam potrebu za time. već ponovno miš . podijelila sam meso na dva tanjura." „Nakon toga je ostao tih i miran. Zaida ti je pokazala najnoviju ploču Beatlesa koju joj je poslao njezin rođak. a za njom se vratila i ganga. Kada je bilo vrijeme za večeru. „Nisam mogla podnijeti njegov nemir. bijelu bradu zbog koje je izgledao poput mule kojom se toliko ponosio. iako sam vidjela da više nije tigar. a Zaida je toga dana dolazila k nama. razmišljala sam o tome da sama pojedem piletinu." „Ali kamo?" upitala sam. Pokušala sam žlicom ugurati malo riže u njegova usta. Zaida me posjećivala svakoga dana. prije no što sam stigla postaviti još neko pitanje. Anwar je subotom ostajao kod kuće. „Dođi. Mogu jamčiti da će biti dobro hranjen i zbrinut kada bude bolestan. Toliko dugo dok se međusobno budemo razumijevali. Dva mjeseca kasnije. Umjesto toga. onda u redu. blef riječi koje vise u zraku neće postojati. kamo drugdje? Nisam mogla podnijeti da svakoga tjedna gledam njegovo tužno lice i bezvoljno povlačenje po kući. a njemu da poslužim mješavinu mesnog umaka i slatke kreme s namrvljenim kruhom. . Otkada su između njih dvoje stvari bile ispravljene. Pljuvala sam dok nisam ostala bez sline. Ponovno sam pljunula na njega.sada još stariji i krhkiji — ošamarila. iznenadilo me kada sam ponovno primila poziv da u subotu poslijepodne dođem u posjet u Zaidin dom. Ašvine. usne ili obraz. pustit ću ploču pa ćemo zaplesati twist." . „Poslala sam ga van". niti se pokušavao zaštititi. Bio je to jedini način kojega sam se mogla sjetiti da ostanem s njim u braku. neka je ima — sada kada oboje znamo da ja mogu biti jedina supruga. da kuha obroke i čisti podove." A tada. Nije ni dotaknuo svoj tanjur. Tada sam ga. nego u dugačku..njegovih usana. ali on se okrenuo na drugu stranu. ali ljubav prema njemu nije jedna od obveza koju namjeravam ispunjavati.

Pokušala je uvjeriti i nas dvoje da pođemo s njom. ali da zauzvrat mora Dilipu i Shobhi dati dobre ocjene u školi. ali ovo je prva prava prilika da budem doista sama. sjetivši se kako si joj bio privržen svaki put kada si je susreo u Delhiju. Dva si jutra zaredom propustio školski autobtus jer se ona predugo zadržala u kupaonici. grijem joj . Ashu. ali onda sam se pokolebala." Iz većine krajeva u zemlji nije bilo lako stići do udaljena grada ." No ono što te još više razljutilo bila je činjenica da te istovremeno proglasila prevelikim da spavaš na krevetu između mene i nje. Na postaji nas je Roopa istovremeno prigrlila na grudi.. što me zbunilo — bih li je trebala podsjetiti da je zakasnila tri godine s izrazima sućuti? Uskoro sam shvatila pravi razlog njezina posjeta . Bio si razočaran kada si vidio da si na dar dobio odjeću (dva para hlača. „Rekla sam Sai Babi da ću mu doći u posjet. a blizancima sljedećeg tjedna počinju predavanja na fakultetu. Sjeti se. ali nisu ti pristajala). . govoreći nam koliko se šokirala kada je čula za Devovu smrt.bila se zaklela da će položiti žrtvu u Sai Babin hram u Shirdiju. odgovorila sam. „Previše si mlad. Sai Baba je bio njegov omiljeni svetac.zapravo.Bombay je bio jedno od svima prihvatljivih početnih točaka za noćno putovanje autobusom.kako bi volio da zbog njega odeš na hodočašće!" „Sigurna sam da bi ti mnogo bolje od mene mogla navesti Sai Babu da blagoslovi njegovu dušu". laknulo ti je kada je otišla.DVADESET I DEVETO POGLAVLJE Zaidina kriza jedva da je bila riješena. To bi njegovoj duši donijelo tako velik mir . Osjećam se tako krivom što nisam došla ranije da budem uz tebe.čak štoviše. Nekako sam se opet preobrazila u poslušnu mlađu sestru . I ja sam se osjećala jednako iziritirano. a onda ostala unutra još deset.I sam Dev bi možda više cijenio da molitve čuje iz tvojih usta. „Ravinder je na mjesec dana poslan na brod. Koliko ti je sada godina . zbog Deva. ali ona se svaki put nasmijala kada si je podsjetio na to.što je bila uloga koju su mi Paji i Biji nametnuli kada sam bila djevojčica. još jednom nas izbacivši iz naše smirene svakodnevice. rekla je Roopa. Ta dva dana koja je Roopa provela u Bombayu nisu dobro prošla. sašivena posebno za tebe.devet? Nisi tako brzo mogao postati odrasla osoba. da bi mario o takvim stvarima. Bilo je očito da ti ne želiš ići . kreni zbog Ashua . Prve si joj večeri donio svoj akvarij kako bi svojoj teti Roo pružio priliku da nahrani tvoje puževe i bio si uvrijeđen izrazom gađenja na njezinu licu. Zatekla sam samu sebe kako Roopi pripremam doručak. Više te nije zanimalo da ti našminka lice . rekla je.) Više nisi volio ni da te zove „Ashu". a Roopa nam je odlučila doći u posjet." No ponudila sam ti mogućnost da kreneš na put sa svojom tetom Roo. („Samo minutu". predloživši da napravimo pravi izlet prespavavši u hotelu (što se sama nije usudila učiniti). Reci dragom Ashuu da njegova teta Roo ne može dočekati da vidi kako je narastao. „Ako ne zbog sebe.iskustvo igre s Pinky u kojoj si ti glumio suprugu izliječila te od te faze. U očima su joj bile suze." Gotovo sam joj pismeno odgovorila neka ne dolazi. pa te protjerala na tvoju polovicu madraca.

obje su crvene. a u General Storesu drže samo takve četkice . ali jesi li se sjetila upitati imaju li još grožđa?" U trenutku nakon što se Roopa vratila iz Shirdija i prenoćila još dvije noći kod nas. Meera." „Gle." Roopa je uzdahnula." Potapšala me po ruci. primijetila sam da su kreveti u spavaćoj sobi razmaknuti. baš kao kada smo bile male. Ima dvoje djece . Njezina je odjeća (uključujući i dva grudnjaka. „Možda je sezona već na izmaku. Otišla sam u kupaonicu i čak nisam mogla razaznati koja je čija četkica za zube . Pa što ako je Dev nekoga volio više. rekla mi je da joj pomognem da ih ponovno razmakne. Znam da bi Dev to htio. koga poznajem . kuća je izgledala kao da je kroz nju prošao uragan. „O čemu ti to govoriš? Ašvinova je četkica upola manja od moje. Ti si se durio jer te Roopa pokušala ispitati geografiju prije testa koji si trebao pisati sljedećeg dana. zar ne?" „Kada kreće vlak tete Roo?" upitao si one subote kada je trebala otputovati. to pali . Ganga se još nije vratila nakon što ju je Roppa prvog jutra ispsovala jer nije obrisala pod ispod ormarića. Nisam došla ovamo da se svađamo. „Nemojmo to činiti. Dođi i posjeti nas . Stvar je u tome da njega više nema . Dječak te dobi treba prostora za disanje. Kada je Roopa otišla u Shirdi. Kupaonski je ormarić bio prekrcan njezinim kozmetičkim stvarčicama. Ravidner je i ranije dulje vrijeme boravio na brodu. Ako ćeš se nakon toga bolje osjećati. On je tipičan mušakrac iz Madrasa. za sklapanje prijateljstava s drugom djecom." Pogledala je u mene optužujućim pogledom. „Nikada u životu nisam pojela toliko banana". Postoji netko. ništa nisi izgubila.ali. Sada. ponovno sam ih primaknula. nešto što je ona radila za svoju djecu. a nekoga manje? Ne možeš stalno plivati u tom bazenu ljubomore. Pogotovo ako zuriš u cijelu vječnost koja se proteže pred tobom. No moraš sve to otpustiti.. a koje je ona odbijala jesti. uz malo sreće. „Nije u redu da su spojeni kao da je to bračni krevet. Ja znam kako se žena može osjećati usamljenom. Nabacivanje nekome svakih toliko ne čini te stručnjakom za njegovu dušu. odgovorila je da je to nešto što bih trebala početi raditi. na tvoju veliku nelagodu) ležala posvuda. Roopa je nastavila. Kada sam joj rekla da mrziš kada netko nadgleda tvoje učenje. nizak i taman. „Provodiš s njim previše vremena. kad je završila s pakiranjem prvoga kovčega. Inače će ti ljutnja progristi rupu u trbuhu.sada su obojica na fakultetu. „I gledaj. prigovorila je nakon mojega povratka s tržnice. ali ti sigurno nećeš dopustiti da ti izgled sada bude najvažnija stvar kod muškarca. Meera.sva ta rutina u koju ste upali vas dvoje.vodu za kupanje. No nema razloga da misliš da se moraš oslanjati samo na Ašvina. čak i ako odbije.crvene." „Što ti znaš o tome što Dev bi ili ne bi htio? Nisi ti bila udata za njega šesnaest godina.A sada me slušaj. ta samoća. Gotovo se osjećam kao da sam zabasala u kuću nekoga starog bračnog para . Nema razloga da.brat naše prve susjede." . . možeš mi sasuti u lice sve uvrede koje želiš.vrijeme je da otpustiš gorčinu iz svojega srca. Ne razmišljajući o tome. ne pronađeš nekoga drugoga." Prije no što sam mogla zahtijevati da mi točno kaže o čemu govori. iščekujem da se izjasni što želi za ručak.tek je prije godinu dana kremirao njihovu majku. Užasna je to stvar.mislim da će i on pristati na to . a hladnjak je bio pun namirnica koje sam kupila zbog nje.postaje prevelik za to. Ašvin je dječak koji raste .

Odvest ću je na postaju i nikada je više neću vidjeti. . moram vas upozoriti da smo uveli neke promjene. rekla je Roppa dok je punila drugi po redu kovčeg sa svime što je kupila . koju je predložila Roopa — vratila sam se na posao. Jesi li to činio češće od druge djece tvoje dobi? Zatjecala sam se kako zurim u krevete dok si ti bio u školi i na posljetku sam ih razmaknula — ne toliko daleko kako je to učinila Roopa. „Shvatili smo da naša snaga." Još je malo obilazio oko srži stvari prije no što je priznao da više uopće ne tiskaju knjige. a gospodin Hansi je još uvijek bio vlasnik. Cijeloga sam se poslijepodneva mučila s time kako da ti objasnim tu promjenu . Više nemamo ništa povijesnoga — naša ciljana publika sada je nešto drukčija. a u njih se onda ručno tipkao prijevod. ovako je bilo lakše promijeniti posteljinu." Roopin je vlak polazio u tri i trideset.U prvom sam trenutku željela baciti Roopina niskog i tamnog muškarca njoj u lice .bočice parfema iz Crawford Marketa. Odlučila sam da ću prestati sjediti na balkonu svakoga dana čekajući da se vratiš iz škole." Gospodin Hansi mi je dodijelio Caspera i Supermana i Richieja Richa . kakav je na tebe učinak imala činjenica da se neprestano nalaziš pod reflektorom moje pozornosti? Već sada si me neprestano ljubi i grlio (i škakljao!). da joj pravi društvo dok je Ravinder odsutan. Odvest ćemo tetu Roo na postaju ranije no što sam rekla. u mislima ploviti kroz razočaranja prošlosti. Prošlo je više od jednog desetljeća." Premda sam Roopin posjet pokušala smetnuti s uma. Ašvine. Pripremit ću ručak i pozvati svoju susjedu i njezina brata. ali izdavačka je tvrtka još uvijek imala ured u Opera Houseu. „Iako. Jesam li dopuštala da mi moje vlastite potrebe zamagle ispravno prosuđivanje? Jesam li ga doista gušila svojom ljubavlju? Iako je možda mojoj ljubavi pripisala veću ulogu no što je doista imala. prije no što ih se slalo na tiskanje. Na tvoje veliko oduševljenje. Bio je oduševljen što me vidi.ja sam ih prevodila u piratska izdanja na hinduskome. obuću iz Kolhapurija. no dovoljno da se između njih svori jasno vidljiv procjep. Roopino dugogodišnje nepristojno ponašanje upravo je prešlo i posljednju granicu. bijelom su bojom gore nacrtani balončići. Možda bi bilo dobro da kupiš nešto malo manje neugledno i staromodno od onoga u čemu inače hodaš. No onda sam shvatila da se dogodilo nešto od presudne važnosti. salwar kameez odijela. No iako si sasvim sigurno primijetio razliku. „Onda je sve sređeno". nisam mogla zanemariti sve što je rekla. leži u stripovima. vrijeme je da se odjenemo.kreveti će se manje tresti kada se netko od nas dvoje okrene u snu.priče iz Ramajane i Mahabharate — iz hinduskih stripova na engleski. Povremeno sam obavljala i legalnije prijevode . izgledalo je da si jednostavno prešao preko nje. ali više nije bilo razloga da još pet sati trpim takvo njezino ponašanje. Bilo je previše lako uljuljkati se u osjećaj bespomoćnosti. temeljno. Stripovi su bili grubo i površno reproducirani: fotografirani su originalni stripovi. Pronašla sam jednostavniji lijek od udaje. „Dodi. torbice od Colabe. Više se nisam morala brinuti o tome što ona misli ili kaže. tvrtka je svojem popisu piratskih klijenata dodala i Mickeyja Mousea i Donalda Ducka. sarije od žoržeta.reći joj da se može i sama udati za njega. Doći ćeš nam u posjet čim se Ravinder vrati s broda.

Sve se to promijenilo jedne večeri kada mi je pokucao na vrata. Pretpostavljam da sam trebala očekivati takvo ponašanje. Gospodin Hamid je gotovo slomio ključnu kost trčeći s gornjega kata da mi pomogne otvoriti vrata mojega stana. čekajući da me otprati po stubama. Ponovno su iskrsnuli Devovi odavna zaboravljeni prijatelji iz svijeta glazbe da mi ponude svoju sućut i provjere jesam li se dovoljno oporavila da odem s njima na šalicu čaja. gdje su proizvodili protetičke udove. nazvao me svojom sestrom i tvrdio da mu je nešto bilo upalo u oko. ponudio mi je tijekom jedne poslijepodnevne stanke da puše u moj čaj kako bi ga rashladio. radnik u tiskari dječjega lica. ali zar barem nisu mogli smisliti maštovitije uvode u udvaranje? Poziv na ručak. Bania u dućanu s racioniranim namirnicama jedne mi je večeri namignuo dok sam kupovala leću . Gospodin Phadke i gospodin Malkani pozvali su me van na večeru . čak i u mojem susjedstvu. uz uvjet da na tu večeru povedu i svoje supruge. Ranije sam ga uvijek smatrala pomalo boležljivim i slabašnim. pružajući prozirne izgovore zašto nisu poveli i svoju bračnu družicu. kada bih podignula slušalicu. nadmećući se međusobno tko će mi pomoći nositi radio niza stube. Prodavači nisu gubili previše vremena pokušavajući se sprijateljiti sa mnom — poslovođa General Storesa dva puta me pokušao zadiviti besplatnim sapunima. jedini neobični poziv koji sam primila pristigao je od gospodina Hamida. ali sada kad sam bila udovica. Izašla sam iz kuhinje sa staklenkom šećera u ruci i zatekla ga u dnevnoj sobi kako se pridržava za naslon stolca. koji je ponudio da me odvede u Borivili da razgledam njegovu tvornicu. s druge strane nije bilo nikoga na vezi.koju zubnu pastu koristite?" . Ionako ne bih prihvatila njihove pozive. iranskih restorana u okolici. Te je susrete popratilo još novih poziva na čaj. nakon što je Dev umro. „Tako su bijeli i sjajni . katkad je na tim srcima crvenim slovima bilo otipkano „volim te". Gospodin Karmali i gospodin Hussain jednoga su dana izmijenili oštre riječi. Svaki put kada sam se spremala izaći. U natjecanju za najnevjerojatnijeg od mojih udvarača. bez iznimke. Za mene su na telefonski broj gospodina Hansija stizali tajnoviti pozivi. stapala s pozadinom. na nekoliko kuglica sladoleda? Umjesto toga.na posljetku sam pristala. počeo je. a svaki je bio izgovoren toliko opuštenim glasom kao da je bio dobro uvježban. on je bio netko čija se osobnost uvijek. No čaj nije bilo piće koje je on odabrao te večeri — dah mu je strahovito zaudarao na alkohol. s izgovorom da je došao posuditi malo šećera — „samo jednu čajnu žličicu". Moji su udvarači bez iznimke predlagali odlazak u neki od jeftinih. izgledalo je kao da je svaki drugi pogled upućen meni od strane muških sudjelatnika bio pohotan.kada se suočio s mojim bijesom. U neka bih jutra pronalazila papirnata srca utaknuta u pisaći stroj. ali ubrzo se nakon toga počeo diviti mojim zubima. kada sam ga nosila na popravak. s obzirom na to koliko su se stvari promijenile. možda u u novootvoreni restoran Caravan Grill — ili čak u skromni Cream Centre. Tada nitko nije obraćao pozornost na mene. nečiji me je suprug vrebao. gospodin Dugal je uvjerljivo zauzeo prvo mjesto. Čak i Arun.Tijekom mojega ranijeg rada u toj tvrtki Dev se uvijek brinuo o dojmu koji će dobiti ljudi o ženi koja radi s njima. No najdrskija ponuda pristigla je iz moje zgrade. „Vaš je suprug uvijek bio moj tako dobar prijatelj".

jedina osoba koja se nije uključila u taj drski lov bio je Arya. rekao je teturajući prema mojim stopalima. Želio je da može vratiti vrijeme unatrag i vratiti se predvođenju novaka dok izvode jutarnje vježbe. pisao je. Pričao ti je o ulozi Dashrath koju je pristao odglumiti za potrebe recitala o Ramayani tijekom festivala Dassera – bilo mu je teško upamtiti svoj tekst. Gospoda Dugal ujutro nije izgledala iznenađena kada sam je izvijestila o posjetu njezina supruga. kako bi se poneku večer Mataji mogla odmoriti. No uskoro se otvorio. od tete Heme." Nije mogla sakriti sramotu u svojim očima. to je vrlo razumno od vas. Ne brinite se.“ Putovanje je bilo iscrpljujuće. odjeći. Njegova su pisma pristizala s tako udaljenih država kao što su Orissa i Tamil Nadu. s izleta u povodu proslave Dana neovisnosti. „To je od amebične dizenterije. Pogledajte mene . U početku su njegova pisma bila rutinska i suhoparna. Katkad zamišljam da sam doista samo jedan od likova u tome epu i da putujem na ista mjesta na koje je putovao naš gospodar Ram. pišući o stvarima za koje je mislio da bi te mogle zanimati – o izletu s Rahulom i Tonyjem u ConnaughtiPlace. Na moje iznenađenje. Počeo ti je pisati pisma nedugo nakon što smo se 1972. on samo voli svratiti i čavrljati . ne poklanja više ni najmanje pozornosti svojem izgledu." S time su bili ispremiješani njegovi profinjeni komentari o mojoj figuri. ja sam ti ta pisma čitala na glas. „Ovo je tako lijep lak za nokte". Budući da još nisi naučio čitati na hindiju. kaom je putovao da otvori nove urede HRM-a. „Vaša mi je supruga rekla da je ovoga jutra kupila veliku vreću šećera". znam da sam gotovo ćelav. Trošio je cijele odjeljke nabrajajući poimence sve one koji su ti iz Delhija slali izraze svoje ljubavi. „Danas sam cijeli dan sjedio u vlaku sa svojom Ramayanom u krilu i promatrao kako pokraj mene promiče ta naša prostrana zemlja. „Moja je žena postala predebela. rekla sam i zatvorila mu vrata ispred nosa.navčer popije tek poneku kap. znate. kuhati. Izbjegla sam daljnji cirkus poslavši te da odeš po Pinky u njihov stan koja je trebala doći i reći gospodinu Dugalu da ga netko hitno treba kod kuće. a ja sam se povlačila unatrag kada je pokušao potapšati nokte na mojim nogama. homeopatiju. Pisao je svoja pisma na hindiju. neće se ponoviti. stropoštao se na pod.Prije no što sam ga mogla izvesti iz stana. . još kao dijete. ali ja sam se bolje pripremila. Vratili iz Delhija.“ .. priznao je. o ridemu psu koji je dolazio svake večeri pojesti ostatke od objeda. licu. Izvještavao nas je o Babujijevu stanju i gradnji nove željezničke postaje u Nizamuddinu. rekao je. kako je napredovalo tvoje učenje. Na kraju se nalazio popis pitanja kojima je ispunjavao stranicu — kojim si se sportovima bavio. jer je bilo važno da znaš službeni jezik svoje zemlje.Oh." Počeo je nabrajati lijekove koje je bezuspješno iskušao — ayurvedu.iako se iznutra još osjećam tako mlad. O tome kako je tih dana učio nešto novo. kako bi mogao zaspati. „Ništa mi ne nedostaje više od blata i znoja hrvačkog ringa." Nagnuo je svoju glavu prema meni. „Uvijek sam bio bolestan. Dobro je što još uvijek pazite na svoj izgled nakon onoga što se dogodilo. kao što je činio prije mnogo vremena. kada se samo sjetim svih tih bronhitisa koje sam prebolio. novi dječji vlak pušten u promet kraj postaje Okhla. kojekakve tonike. Iduće se večeri gospodin Dugal vratio.

njihovi su roditelji pozivali susjede da čuju Deva kako pjeva. Svoje je tekstove počeo ukrašavati isječcima iz pjesama. dodatno je slamala moj otpor i sve mi je manje bila čudna ideja da se dopisujem s njim.“ Čak i dok je bio dječak. svaka stranica koju sam ispisala. u kolijevci se više smijao. Jednom sam pri povratku iz jedne prevodilačke agencije donijela rječnik. mokrom kosom smotanom u čvor kao što je nosio princ i dao je znak da se zastor podigne. kao što sam se ja naviknula na njegova? Kuverte boje vrhnja s utisnutim plavim markama — sigurno ih je i on već odmah prepoznavao kada je primio poštu? Je li i on sačuvao hrpice tih starih pisama.Neko je vrijeme pričao priče o tvojem ocu. napisao je jednom. „Svaka osoba u sebi čuva predodžbu o savršenoj ljepoti“. niti čak prije pet. gdje su ljudi govorili pidgin varijantom toga jezika. osiromašilo je moj rječnik. „Poneke bi nedjelje moja majka iskoristila neki stari sari da balkon našega stana pretvori u pozornicu. No onda bi . Pojavio bi se na balkonu sa svojom dugačkom. bila su namijenjena meni. držeći ih u kutiji na polici ormara? Sada sam te tijekom gotovo svakog praznika vodila u Delhi. Življenje u Bombayu svih tih godina. Napisao je složene priče o Šivi i Višnuu koji se međusobno natječu u pravu da te nazovu svojim. ali bilo je nemoguće ignorirati činjenicu da je na tim papirima stajao moj rukopis. da su moje rečenice tekle stranicama.“ Iznenadila me poetičnost koja se pojavila u Aryjinim pismima. osoba postaje istinski ispunjena. ali na onima je koji ih okružuju da to primijete. gdje su se žene pojavljivale i nestajale „poput anđela“ dok su brale čaj. zamijenivši prvo slovo A sa slovom U. rekao je. Katkad je postajao filozofski nastrojen i pisao je o životnim poteškoćama i ustrajnosti pred licem tragedije. dobije se riječ „Šiva. Arya se sigurno jednako naviknuo na moja pisma. tvoje ime postaje anagram koji glasi „Višnu". s čijim sam odgonetanjem čak i ja imala problema. Bila su napisana profinjenim i tečnim delhijskim hindijem. Opisao je terenski put u Kashmir sa svojim kolegama i govorio o jezerima prekrivenima cvijećem i zelenim dolinama.“ U jednom je pismu Arya istaknuo zanimljivost koju je otkrio u svezi izgovaranja tvojega imena. kako bi mi bio pri ruci kada bih čitala njegova pisma. pretpostavljala sam. Šiva bi istaknuo da ti meditiraš. Jednu je cijelu stranicu ispunio pišući o maglovitim obroncima planina u Assamu. Na ulici bi se okupila masa ljudi i uskoro je tamo bilo dvadeset ili trideset ili čak pedeset gledatelja koji su promatrali koncert s dva kata ispod. U tim sam se pismima obraćala stricu Yari i potpisivala sam ih s „Ašvin“. Svaka riječ koju sam oblikovala. opet sam ja bila ta koja je morala pisati pismo u tvoje ime. „Uvijek je bio tako sretna beba. Tvoj je otac držao glavu pod mlazom hladne vode – da probudi glazbene stanice u svojem mozgu. No pisma su prenosila intimniji sklop osjećaja. da budeš sličniji njemu. Svaki put kada bi se izgubio u svojem svijetu. „Tek kada se ta ideja oživotvori. gdje se Arya prema meni ponašao pristojno i službeno kao i ranije. „Ljudi se cijelo vrijeme mijenjaju.“ Te posljednja filozofska pojenja. Ako se premjesti prvih pet slova u imenu „Ašvin". nego plakao. Kada bi došlo vrijeme za odgovor. Tvoj stric više nije ona ista osoba koja je bio prije deset godina." No isto tako.

Višnu se pojavio u obliku golema orla. Zabio je svoje osti u oblak da ga napuni munjama. tako da je s jednom nogom stajao na ulici ispred zgrade. Ti si najviše volio priču u kojoj su se dva boga spustila u Tardeo da se bore oko tebe. Kako ne bi bio nadmašen. Nakon toga si inzistirao na tome da te Paji zove „Ašvin" — svaki put kada bi te pokušao nazvati „Ace". Napao je Šivu svojim pandžama. napisao je Arya. „Zato bi Ašvin trebao biti ponosan što u svojem imenu nosi i Šivu i Višnua". a s drugom čak toliko daleko da je napravio most kod postaje Bombay Central. da su oni jednostavno bili dva lica istoga bića. kao izraz njegovih utjelovljenja. čak nestašan. Na kraju nije pobijedio nijedan bog .u neviđenoj je borbi bilo razoreno pola Tardea. kako bi mogao omotati predmete divovskim vatrenim kuglama uperivši u njih svoje šiljke. . pokušavši ga razderati kljunom . Siva je narastao veći čak i od zgrade u kojoj smo živjeli.svako je od njih dvojice shvatio da se bori sam sa sobom. čija su se krila protezala od Colabe do Mahima. u trenucima kada si bio pun energije.iskrsnuo Višnu.

Baš dok je Paji za mene tražio drugi posao. usred stanke za ručak. policija je izvršila raciju na ulične prodavače piratskih izdanja romana Jacqueline Susan i Harolda Robbinsa u blizini Flora Fountaina. a vrisci zaigrane djece jedva su dopirali do nas. Ono što je u cijeloj priči bilo još privlačnije bila je činjenica da se više nisam morala susretati s pohotnicima . Osim toga. promatrali smo duge iznad kina Metro kako trepere na suncu. Xaviera. jer sam ustanovila da su me djeca drugih ljudi očaravala mnogo manje nego moje vlastito dijete. u reinkarniranoj ispostavi svojega ureda. i na našim vratima da uhite gospodina Hansija i zatvore mu ured. zalijećući mi se u noge. Svejedno sam ustrajala dok u travnju nije završilo polugodište. Odnijeli smo paraihe na vrh i ustanovili da je na bravi novi lokot. Kako je ispalo. koji moj ključ više nije otvarao. a Jacqueline Susan se vratila na ulice. Indian Express je objavio jedan expose o cvjetanju industrije nezakonitog iskorištavanja autorskog prava u Indiji. moji su me muški suradnici opako gnjavili .osjećala sam se umornom od odbijanja njihovih udvaranja. Posebno sam mrzila što ih moram pratiti niza stube do školskoga igrališta način na koji su miljeli oko mene poput jata punoglavaca. što je značilo da smo se mogli zajedno voziti gradskim autobusom. nakon pljuska. a onda smotao svaku polovicu i umakao je u kečap. Katkad. događale nevolje u obliku vršenja nužde u hlače. Jedan od učenika stekao je naviku da svoje bilježnice baca na školsku ploču — drugome su se svakoga dana. nastavili smo se iskradati tamo kada bih ti donijela ručak. Četiri mjeseca nakon što sam počela. iako ne previše privlačan prevođenje bljezgarija iz crtića moglo je priuštiti točno toliko raznolikosti. . tvoja je škola ponudila da me uposli kao učiteljicu za novi program rada s predškolskom djecom. točno nakon ručka. služeći se mojim sarijem da otru svoje ljepljive ruke. Uspjela sam dobiti ključ od terase iznad kipa sv. Na posljetku.jedini muški učitelji bili su jezuiti. jednoga dana. Možda su se svi moji majčinski nagoni iscrpili u brizi za tebe.TRIDESETO POGLAVLJE Posao kod gospodina Hansija bio mi je lagan. ali za to su mi bile potrebne kvalifikacije koje nisam posjedovala. Dugo nakon što sam prestala raditi u školi. Kao odgovor na to. shvatila sam da se i gospodin Hansi bacio na dilanje piratskih knjiga. nisam morala jako dugo raditi ondje. Radno vrijeme mi se poklapalo s tvojim boravkom u školi. Jedan je moj suradnik predložio da zatražim premještaj u razred sa starijom djecom. Nakon što je exposi Indian Expressa bio zaboravljen. Nikada nisam vratila ključ od terase. navlačeći me za ruku. pa smo tamo počeli odlaziti na ručak. u udaljenom predgrađu Bhayander. naši su ručkovi na terasi završili. a zrak je mirisao kao da je svježe opran. Sjedili smo u zasjenjenom dijelu parapeta gledajući preko vrha mangova drveta. Ispred nas je svjetlucao grad. Pojavili su se jednoga poslijepodneva. Najviše si uživao u mojim paraihama razdvajao si ih i najprije jeo kremu od krumpira.

okomio točno na središte Delhija. Zakazao mi je sastanak jednoga dana u Nizamuddinu. a ipak je uspio izgledati bolje no što sam očekivala.Jayprakash Naravan ili JP. borba koja neće prestati dok se Indira ne ukloni s vlasti. rekavši da želi razgovarati o nečemu važnome. Općeniti ton tih dugogodišnjih pisama. poruke koje su sadržavala. kao i od pogleda na jastučiće tamnih boja na stolcima i zidove prekrivene umirujućim draperijama boje kave. „Ljudi . prije no što je vjetar počeo puhati. „Njihova hladna kava. „Potpuna revolucija". ili nakon zalaska sunca. pristigao iz pustinje Thar. ali odveo me do stola i pokretom pokazao prema njemu. profinjeno obojan ljubavlju. podsjetio me ponovno. a katkad korupcija (vijesti na televiziji pažljivo su izbjegavale takva izvješća). Prosijedi zalisci. Biji u pismima nije poricala te objede . vitlajući lišćem koje je beživotno visjelo s grana drveća. pića u visokim čašama na vrhu ukrašenih sladoledom. kako su ga zvali bivši borci za slobodu. prosijedi.Toga se ljeta studentsko nasilje iz gujarata i bihara razlilo po cijeloj zemlji. dijelovi grada uobičajeno uzavreli od gužve i prometa sada su bili prazni. možda se još sjećaš.izgledalo je da više nema vremena diktirati ih Šarmili. Krenuli smo prema Delhiju ranije no inače . Napola sam očekivala da će mi odmaknuti stolac. „Njihova hladna kava jako je dobra". odjeven u odijelo s kravatom. Ne može biti štete od sastanka na javnome mjestu. paleći svaki djelić nepokrivene kože. objavio je. Činilo se da se vjetar Loo.zbog glasina o još jednom željezničkom štrajku." Možda sam osjećala da me obvezuje naše dopisivanje.zbog nekog mi je razloga želio dati pregled djelovanja HRM-a. Od uređaja za rashlađivanje zraka osjećala sam se malo bolje. Arya je za vrijeme i mjesto sastanka odabrao Coffee House na Connaught Placeu. i pristala. pomislila sam. bojala sam se što ću zateći unutra. Koliko sam se mogla sjetiti. Pokušala sam se usredotočiti na ono što je Arya govorio . prvi se put iz oporbe pojavio snažan i karizmatični voda . kao da je na snazi bio policijski sat . u četiri poslijepodne. „Nisam bio siguran hoćeš li doći". koju sam tako često gledala u gaćama i potkošulji i koja je kod kuće većinom bila pokrivena blatom iz hrvačkoga ringa. Ta osoba. uredno podrezani brkovi i naočale bez okvira koje je počeo nositi podarili su mu otmjen izgled. Paji je ispaljivao bijesna pisma. Paji nas je običavao dovoditi ovamo u posebnim prigodama — sjećala sam se žličica četvrtasta vrha. grad je bio usijan — nekoliko je ljudi već umrlo od vala vrućine koji je pristizao sa sjevera. Tijekom poslijepodneva.ljudi su izlazili na ulice samo ujutro. najbolja je u gradu. Doista je bila jako dobra. a onda je sjeo prije mene. Usprkos tome.katkad su ih poticale visoke cijene. kaputić preuzak i loše sašiven. Bio je to Arya. Kravata mu je bila potpuno pogrešna. žaleći se da je Biji nadmašila samu sebe uništavajući njegovu reputaciju time što se pridružila protestima JP-ja. Kada smo stigli. katkad nezaposlenost. sasvim je sigurno upućivao na samo jedan mogući motiv. rekao je muškarac koji je hodao prema meni. Kada sam se zatekla kako otvaram vrata Coffee Housea. Uspio je oblikovati koaliciju koja je ujedinila hinduske i muslimanske fundamentaliste. namjeravala je na mene ostaviti dobar dojam odjenuvši se po zapadnjački (i to po toj vrućini). poslužena s velikodušnom kuglicom sladoleda koja je plutala na zapjenjenoj tekućini. Gotovo sam svaki dan u novinama čitala o neredima .

Naravno." „Poenta je u tome da sam se sada vratio. pomislio sam da podijelim to s tobom. „Trebalo mi je više od desetljeća. „Nakon što je Sandhya umrla.štiteći prava hindusa. kada je Dev umro. sumorna izraza lica . A neki od ureda koje sam otvorio zadivili su čak i ljude u našem glavnom stožeru. a da se ne upitam jesam li mogao išta učiniti da spriječim to što se dogodilo. Ali nikada nisam bio spreman . ali izgledalo je kao da je njihova grubost bila čudno obuzdana. odvesti me od uspomene na nju." Izvadio je preklopljeni komad papira.zbog žaljenja ili samosažaljenja. a nikada u preobraćenje. Moraš to razumjeti ." Arya je zurio u sladoled koji se topio u njegovoj kavi. jer sam se zbog svega toga hodanja bojao da će mi se one u cipelama istanjiti i popucati. Da dopustim da se kotač mojega života prestane vrtjeti. poput onoga istrgnutoga iz bilježnice. Čak i dok je bila živa. Time ne mislim da je to nekakav izgovor. „Tijekom godina nekoliko sam puta pomislio na to da ga nekome pokažem . Jesu li to bile iste one ruke koje su Sandhyju udarile dovoljno snažno da joj na licu ostave modrice? Jesu li se mogle nekako preoblikovati. mi smo hindusi . kao da je bila ublažena manikurom. Samo u zapadnom Bengalu sedam ureda . niti da me nije sram. Ali mi nismo protiv ni jedne grupe ili sekte ." Nastavio je nabrajajući urede koje je otvorio za tu organizaciju — izgledalo je kao da je bio gotovo u svakoj državi u zemlji. Zatim je pogledao u mene. ali sada napokon osjećam da je mreža na svojem mjestu." . da je to bio jedini način na koji je mogla živjeti sa svojom krivnjom. sakriti svoju brutalnost jednakom lakoćom kao što se može očistiti prljavština ispod njegovih noktiju? Možda je Arya naslutio o čemu sam razmišljala.znao sam na što bi me pokušale prisiliti. i pružio mi ga.možeš li to povjerovati — u komunističkoj državi? To samo pokazuje da se i komuniste može privesti pameti kada im posao ukradu muslimani iz Bangladeša. Ne prođe tjedan.u Biharu je tjednima bio u deliriju od malarije.Mataji ili Hemi. Bile su to snažne ruke." Rekao mi je da više ne zna ni broja svih trbušnih bolesti koje je prebolio . to je jedini cilj koji imamo. Trebala mi je sva moja samokontrola da pričekam do danas. prihvaćao sam svaki zadatak koji će me odvesti odavde. Nešto što već dugo stalno nosim sa sobom. jer je počeo pričati o Sandhyji. znao sam što bi rekle.a to je religija koja je uvijek vjerovala u suživot. to nisam mogla odrediti. Ali sada . „Prošlo je dvananest godina otkako je preminula. jeo ono što su jela plemena u Nagalandu.ovdje smo da pomognemo ljudima. cijelim putem od Nagpura do Bhopala. Dok sam toliko mnogo putovao. U džepu sam nosio dodatni par uzica za cipele. „Pozvao sam te ovamo da ti nešto pokažem. a ne da ih povrijedimo ." Promatrala sam mu ruke dok je govorio.na posljetku. kako bih se ponovno mogao skrasiti na svojem mjestu u svijetu. osjećao sam da je katkad željela da činim stvari koje sam radio.govore da smo protiv muslimana jer protestiramo protiv njihovih posebnih prava ili da smo protiv kršćana jer se pobunimo kada seljane pokušavaju preobratiti s pomoću mita. putovao u trećem razredu. stojeći.sada je došlo vrijeme da prestanem bježati. Tješim se da je možda njezina potreba da mi podari sina bila prevelika. nije bilo moguće čak ni da razmišljam o svojoj budućnosti. Noćio sam u kolibama u Assamu.

rečenice koje sam ugledala bile su ispisane neujednačenim rukopisom djeteta. Jedini način da ti dokažem da sam se promijenio jest da mi pružiš priliku. izgovor.ono što možeš iščitati iz posljednjih rečenica u svojoj ruci je. rekao je Arya. unutra sigurno čeka nešto neugodno." Drhtavom je rukom uzeo papir iz mojih ruku. zar ne?" upitao je Arya. kao što možeš pogoditi. „Željela bi da ti to pročitaš. tako se jako posramim. Ja sam ga ionako već naučio napamet: Ja sada odlazim." Pogledom sam pretražila rečenice . lijepog i kulturnog kao što si ti. još uvijek ne gledajući u mene." „Molim te oprosti mi zbog svih godina u kojima sam te razočaravala. . „Nisam sigurna što da kažem". „Svaki put kada pročitam tu rečenicu. Gubitak zna kako da te omekša. koliko se potrudila .pismo je možda teško pročitati. Nije li to nevjerojatno . To se nikada neće promijeniti. To će te učiniti sretnijim. pa joj je sigurno bilo teško odlučiti kako da me nazove . Znaš da o Ašvinu već razmišljam kao o svojem sinu.biti oženjen nekim sve te godine i nikada ne čuti svoje ime iz njegovih usta?" Vratio mi je papir. rukopis pažljivo smješten između blijedoplavoga crtovlja. „Napisala ga je Sandhya". oprosti mi sve pogreške koje sam počinila. Na moje iznenađenje. Uvijek ću te obožavati kao svojega boga. „Prepoznaješ ga. Molim te." Sasvim sigurno nisam mogla tvrditi da me ta ponuda zatekla nespremnom. Nakon što me više ne bude." Sama sam pročitala posljednje rečenice pisma. Sjećam se kako je nestrpljivo iščekivala da je Hema nauči pisati . Osjećala sam nelagodu rasklapavši papir . ono što i ja želim.slova su bila toliko nespretno oblikovana da mi je bilo teško razumjeti riječi. Gledaj. Želim se susresti s Devi Ma i upitati je zašto nije odgovorila na moje molitve. ali ja sam odmahnula glavom. ali gramatika. „Molim se da tvoj život bude ispunjen s onoliko sreće s koliko si ti ispunio moj." „Nisam ponosan na svoju stranu koju sam ti pokazao u prošlosti.Vidjela sam otiske olovke s druge strane papira. Ono što bi Sandhya željela .sigurno su joj trebali sati da napiše te rečenice. molim te oženi se ponovno. a to sam shvatila baš prije no što je izgovorio te riječi. pa sam zastala." Arya je zastao i odvratio pogled. Ovoga se puta oženi nekom poput Meere. zapanjilo me s koliko je lakoće nakošenost slova bila ogoljena u nekoliko običnih rečenica. koja je obrazovanija od mene. „Nema još mnogo toga što bi se na kraju moglo dodati". kao da bi se mogao raspasti ako se njime ne rukuje s dovoljno pažnje. Sigurno je znala. „Već sam ti rekao da više nisam osoba koju si poznavala ranije.pronašao sam ga dan nakon što je poginula. „Pažljivo pogledaj rukopis. uspjela sam odgovoriti. rekao je Arya.na posljetku je zaglavlje ostavila prazno. kako da učini da postaneš zreliji. Znam da u tvojoj budućnosti još uvijek čeka mnogo sinova." Na kraju pisma nije napisala svoje ime. cijelo je vrijeme bila svjesna onoga za što sam mislio da sam uspio sakriti. Znam da nikada neću upoznati nekoga toliko profinjenog. „Vidiš li kako je izbrisala prvi red? Nikada me nije zvala po imenu. zar ne? Vidjela je kako zurim u tebe.ako je Arya toliko dugo to skrivao. A onda je iz teksta iskočilo moje ime. „Ostavila ga je ispod mojega jastuka . sve je savršeno. bez obzira na to hoćeš li odlučiti da moj svijet učiniš potpunim. Pa ipak.

on zna da smo mi jedna od skupina koja ga je podupirala od samoga početka. ali to neće biti previše teško jer Hema živi na nekoliko stotina metara od njih. znaš. ali možda bih ureknuo situaciju ako bih pričao o tome u ovako ranoj fazi. a sasvim druga položiti svoju sudbinu u njegove ruke. to favoriziranje — HRM će sve to jednostavno pomesti. a da on to nije primijetio. Brak se. navući na lice neutralni izraz. Ašvin može i dalje pohađati svoju školu. kada sam se ukrcala u vlak za bombay. Jedan moj dio godinama je čekao da Dev vodi ljubav sa mnom na način koji će me ispuniti. sav sastojao od tjelesnih odgovornosti." Zavalio se ponovno na naslon svojega stolca i počeo se igrati svojom čašom. Sva ta korupcija kojoj trenutno svjedočiš. promjene koje nitko ne može ni zamisliti. Upozorio sam sve novake da se pripreme za promjene u ovoj zemlji. u nekakvoj veličanstvenoj renesansi. Uz božju pomoć. Možda ću naletjeti na onoga dječaka koji me slijedio po fakultetu i ostvariti svoje sanjarenje da s njime provedem noć. pozivajući me da još jedanput položim glavu na njezine grudi. Samo je pitanje vremena. Ne bi bilo tako loše da svoju zvijezdu privežeš uz moju. on se ponovno ponašao pristojno i rezervirano kao i ranije. moji najbolji dani čekaju me iza prvoga ugla. Sljedeći put kada sam susrela Aryju u Nizamuddinu." Bilo mi je drago što je nastavio pričati. No više nije bio odjeven u odijelo i izgledalo je kao da mu kosa više nije tako uredno podšišana. Jedna je stvar bila ustanoviti da je ugodno čitati njegova pisma.Arya je vjerojatno na mojem licu vidio nesigurnost. već iskreno. „Čak se ni ne moraš doseliti u Delhi. . Morat ću pronaći neki način da se i dalje brinem o Mataji i Babujiju. „Ono što pokušavam istaknuti je sljedeće: barem po tom jednom pitanju mogu raščistiti sve ono loše što si možda mislila o meni. pitala sam se bi li moja putena strana mogla. prije no što natjera Indiru da se povuče. ponovno procvjetati. sve to licemjerje. drago što sam imala priliku sakriti svoju uznemirenost." To nije izgovorio hvalisavo. Kada se to dogodi. Mogu početi raditi za bombajski ogranak HRM-a. to je više potreba blijedjela u meni. intenzitet Aryjine ponude u mojem je umu oslabio. Jesam li doista ozbiljno mislila kada sam rekla da ću razmisliti o tome ili sam samo željela biti pristojna? Jesam li doista u bljeskovima uspomena pred očima imala njegovo revno lice ili je to samo vrućina zbijala šale sa mnom? „Nema nikoga na ovome svijetu kome bih ga radije ostavila". Odijelo je u sebi zadržavalo miris njegova tijela dok je tamo sjedio — zrak je bio bremenit samo aromom kave i ničega drugoga. niti puko razmjenjivanje mišljenja. Sve te godine u kojima nas je vlada pokušavala zadržati na dnu — pod tim će poklopcem lonac napokon eksplodirati. pozorno me promatravši. jer se preko stola nagnuo prema meni . Nakon što je Dev umro. a ti se možeš nastaviti družiti s prijateljima koje si stekla. kao da pokušava odlučiti smije li mi povjeriti neku tajnu. Mogao bih ti još pričati o našim planovima. čula sam Sandhyju kako govori. To neće biti platonska veza. „Ne znam pratiš li što JP ovih dana radi za zemlju.toliko snažno da je slamka iz njegove čaše dodirivala džepić na njegovoj košulji. Što je dulje ta nada ostala jalova. kako sam otkrila. HRM će biti na čelu promjena . S ljubavlju je ispružila ruke prema meni.

Ako je to bila njezina posljednja poruka. ne bi li je željela potpisati? Je li Arya mogao sam napisati tu poruku da me natjera da prihvatim njegovu ponudu? Je li mogao izbjeći potpisivanje. „Gdje god da bila. lagala je). Pitala sam se bi li to moglo biti istina. dvadeset i šestoga lipnja 1975. .zašto je bila nepotpisana? Sjetila sam se svih pisama koje sam primila iz Nizamuddina. shvatila sam koliko mi je malo potreban itko drugi. cijela je zemlja zamrla. njegovo tijelo na mojem i zadrhtala sam. da budem točna. kako bismo nas dvoje tijekom noći mogli biti sjedinjeni u njezinu zagrljaju. Pohvalila sam njegovo džentlmensko ponašanje prema meni. nakon gubitaka koje su podnijeli njegovi roditelji.kada sam se ponovno našla u stanu s tobom. Čak me i Zaida jednog poslijepodneva šokirala svojim fantazijama kada je pričala o mladiću iz susjedstva u kojega je bila zaljubljena.nekoliko dana kasnije. ali u meni je još uvijek ostao trun sumnje. naravno. Odlučila sam napisati Aryji lijepo pismo. pjesmama i filmovima. otklanjajući njegovu prošnju. O načinu na koji je Šarmila stalno prela o Munshiju. kao što je strujala prije toliko godina u mojem životu. Ne mogu prestati razmišljati o tebi kao o njezinu suprugu. Rekla sam mu da je. ljubaznost koju si pokazao prema Ašvinu i meni sigurno je Sandhyjino srce ispunila radošću. podsjetila me Hema (a Aryji je bila tek četrdeseta. sudeći po članku Femine o žensko] seksualnosti koji mi je Šarmila poslala poštom. nego i o svim rečenicama na tu temu koje su se množile u knjigama. u čijem je uglu ona s mukom napisala svoje ime. Sve to oduševljenje seksom sigurno je pretjerano. ne bih baš očekivala da Devov brat bude najbolji kandidat za supruga. I. Uvijek sam izbjegavala da naš život okarakteriziram kao sretan. njegove ruke na svojim grudima. odlučila sam . No sve to ionako nije bilo važno . Ispred mene je bilo još mnogo godina seksualne aktivnosti. koje je iskazivao još otkada je Dev umro. jer sam se bojala da će se naša sreća okrenuti ili da ću privući uroke. Vrućinu koja ponovno struji donjim dijelom mojega tijela. izgledalo je da su žive samo u nekom apstraktnom smislu. po onome što je tvrdila Femina. Ali sa svakim danom punm zadovoljstva koji bi prošao. Poslala sam ga baš na vrijeme . Niti mu je mogla preostati ikakva nada da bi imalo smisla da me i dalje proganja. Bilo je tu i pitanje koje me kljucalo. važno da sada ostane uz njih. o načinu na koji je Hema izricala dvosmislene napomene o Gopalu. Čak i kada bi me takva razmišljanja dovoljno uznemirila da razmišljam o novome braku. Žudnje mojega tijela ostale su uspavane. Pokušala sam zamisliti Aryjine usne na svojima. No renesansa se nije dogodila. ili je to mit nastao u pregrijanim mozgovima reportera. bilo je teže ne priznati to. o Sandhyjinoj poruci . Žudnju koja se čarolijom vratila." Rezultat je bio sasvim zadovoljavajući. I kao o Devovu bratu. A nije se radilo samo o Femini. godine. Tek sam bila u tridesetima. za mene ćeš uvijek biti Ašvinov stric Yara. znajući da bih mogla shvatiti da to nije napisano njezinom rukom? Na kraju sam zakjučila da vjerojatno nije to učinio. Bilo je malo toga što sam mogla preporučiti iz svojih iskustava s Devom. a time i mojem vlastitom.Prizvala sam u sjećanje sve maštarije o tome mladiću koje sam njegovala tijekom godina i pokušala zamisliti njihovo ostvarenje.čitajući to pismo nikako se nije mogao uvrijediti. kao o muškarcu kojega je istinski voljela.

„Zaprepašćujuće je što tvoja majka. Učinila je to prošle noći. Znaš li da ih londonski Times ne smatra ozbiljnijima od prometnog prekršaja?" Izgledalo je kao da netko vrišti s Pajijeve strane žice i čula sam niz prigušenih udaraca. JP i ostatak oporbe . Princezu od Jaipura držali su u . uključujući i moju. nakon što je njezin kabinet ministara otišao na spavanje. Osim toga. „Za slučaj da se pitaš što se to čuje. radi se o tvojoj majci. možeš li to zamisliti? Ona ne shvaća u koje se nevolje već uvalila . oporba je podivljala kada je u zraku osjetila miris njezine krvi." Paji me brzo upoznao s ostatkom detalja. ukinula je slobodu govora . Ono što je tužno. iako ona tvrdi da je to učinila zato što je JP pozivao na oružani otpor. Sudac Vrhovnoga suda presudio je da može obnašati dužnost dok ne prođe vrijeme žalbe na odluku.Indian Express je svoju naslovnicu iz protesta ostavio praznu. vidjevši moju uzbunjenost. i zbg Pajija. „Naravno. da su optužbe za neispravne izbore upravo smiješne." Jutarnje novine u Delhiju nisu ni bile otisnute.vjerojatno samo želi razgovarati o izvanrednom stanju koje je objavila Indira." Paji nije bio jedini koji je bio prisiljen pribjeći takvoj taktici da se spasi.i ne samo to. i sve. Sve su se moguće vrste ljudi našle upletene u divovsku mrežu potezača koja se širila diljem cijele zemlje kako bi ulovila „antinarodne elemente" (krijumčare. Jesi li vidjela JP-jev jučerašnji nastup. otkada je sudac u Allahabadu presudio da je Indira Gandhy kriva zbog prijevare na izborima i zabranio joj obnašanje premijerske dužnosti. izgleda.bit će čudo ako uspijem spriječiti da je odvedu u zatvor. vjerojatno. ukinula je i pravo na osobno vlasništvo. Već se jutros odjenula da ode na protestni marš sa svojim studentima huliganima. „To je na radiju i u svim novinama. a ona pokušava sve što može da izađe.TRIDESET I PRVO POGLAVLJE Gospođa Hussain pokucala je na vrata u osam sati ujutro. oporbene političare). Imate poziv iz Delhija. Kako je kriza rasla dva tjedna. Na telefonu je vaš Paji." A onda je. kada je pozvao na blokadu premijerkine kuće? Pretpostavljam da je to bio jedini način na koji je mogla ostati na vlasti. još uvijek misli da je razumno ono što je učinila"." Nastavila je obrazlagati dok je žurila uza stube. „Brzo dođite. napisao je. ali da do tada ne smije glasovati u parlamentu. dodala: „Ne brinite . Zatvorio sam je u njezinu sobu. „Provodi dan prijeteći da će otići do zatvora u Tiharu posjetiti svoje utamničene prijatelje. Sve su novosti cenzurirane . prodavače na crnome tržištu i. Paji je uspio osigurati svoj i Bijin ostanak na slobodi samo zahvaljujući intervenciji svojih prijatelja iz Kongresne stranke i svojem obećanju da će besplatno otisnuti pamflete pod naslovom „Mnoga lica izvanredne situacije" u vrijednosti dva lakha.Indira Gandhi sve ih je dala uhititi i strpati u zatvor. na njegovo veliko iznenađenje." No toga tjedna policija nije došla samo zbog Biji već. „Isključila je struju svakoj tiskari u gradu.

Otišla sam obnoviti dopuštenje za gledanje televizije i.dok je ranije bila uobičajena stvar samo na televizijskim novostima. MISA je zemlju očistio od svih nepodobnih: od neplatiša poreza. možda. Poslije se Indira nastavila dobroćudno smješkati iznad igrališta kao da je. škola je organizirala natjecanje u crtanju . a on u rujan. nepoljuljana s dvadeset zadataka koji su je već čekali na tanjuru. Kako je Paji istaknuo. odjednom se pojavio na televiziji da pohvali njezinu hrabrost i integritet.„nadziranje cijena osnovnih namirnica". zlostavljača žena. naslikao ih je.svaki je učenik trebao odabrati jednu od dvadeset točaka i od nje napraviti poster. No prva je nagrada otišla natjecatelju koji je opisao sedmu točku . neki od umjetnika koji su izrađivali plakate za reklamiranje hinduskih filmova. Te godine nismo. Arya je otišao u ilegalu već toga prvoga tjedna. kao inače. od marksisitičke Komunističke partije do raznih vrsta desničarskih. na moje iznenađenje. umirujuća .ovisno o tome koliko je njihova politika bila problematična. od vrha njezina nosa preko valova bjeline u kosi . U listopadu su diljem grada visjeli golemi. ozloglašenom Aktu o održavanju unutarnje sigurnosti. platneni posteri s Indirinim likom. nedostajale su ti igre s tvojim bratićima. Bilo je vrlo umirujuće svakoga se jutra probuditi i čitati ni o čemu drugome osim o svim beneficijama u kojima smo uživali. Bili su toliko veliki da su joj se preko lica protezali nabori. Njezina je podrška postala poznata. Na posteru je bila nacrtana skupina djece koja su se veselila i plesala oko brda od šećera. baš prije no što ga je policija došla uhititi po MISA-u. službenik me pozdravio s osmijehom. Gospoda Hussain mi je rekla da tvorničari stoje u redu kako bi oko Indirina vrata stavili girlandu ili se čak bacili pod njezina stopala tražeći oproštaj .superjunakinja koja je lebdjela iznad nas. dok su im iz džepova izvirivale novčanice. Ti si odabrao točku broj četrnaest . Nadahnuta tim prizorom u svojem dvorištu. otišli u Delhi na festivalu Divali. spremna da se uhvati u koštac sa svakom nevoljom koja nam se ispriječi na putu. Urednik tjednika Blitz koji je naginjao komunističkoj ljevici i koji je objeđivao Indiru u svakoj prigodi. preko raspačivača droge do. Nitko nije imao pojma o prisilnim sterilizacijama i drugim opačinama koje je namjeravao provesti Indirin sin Sanjay. odlučila za svoj dvadeset i prvi zadatak preuzeti na sebe bdijenje nad školarcima. sada se Indira nalazila doslovno posvuda.zatvoru dok nije potpisala deklaraciju kojom podržava izvanredno stanje. Sjedne strane. U prodavaonici racionirane robe odjednom je bilo svega napretek: i šećera i kerozina. Jedan je od tih postera čak bio postavljen u dvorištu tvoje škole uoči skupa koji se ondje trebao održati . grupe su potjecale s najrazličitijih dijelova političkoga spektra. Svakim novim mjesecom zemlja se sve više odmicala od anarhije u koju se činilo da će uroniti. Lipanj se pretopio u srpanj. U posljednjoj je grupi bio i HRM. Nekoliko jutara nakon proglašenja izvanrednog stanja u novinama sam vidjela popis od dvadeset i šest „antipatriotskih" organizacija koje su bile zabranjene.„ograničavanje vlasništva nad zemljom medu bogatima". kako nam je rečeno. hinduskih frakcija.na njemu je bilo ispisano svih dvadeset točaka programa koje je trebalo ostvariti za vrijeme trajanja izvanrednog stanja. pogotovo klađenje na kartaške igre koje .

Zašto si tako odjeven? I kakav je to smrad?" Nabrao si nos. Pinky je bila naročito neobuzdana. Pokušala sam te odvesti na terasu skrenuti ti misli s pomoću vatrometa. Kada je zazvonilo zvono na vratima. jer si dotrčao vičući: „Striče Yara!" Pogled na razodjevenu priliku na našim vratima koja još uvijek čeka da je netko pozove ući natjerala te da staneš. nesigurno. Palila je „atomske bombe" ispod limenki. Okrenuo se prema meni.ako želiš. rekao je Arya. ja jesam tvoj stric Yara. utegnutu u odijelo i kravatu. na šafran s kojim nisam označila Lakšmino čelo. ne prepoznajem. S druge strane." Nervoznom me nije učinio njegov izgled. ta tvoja brada. „Tvoj se stric skrivao jer su ga proganjali zločesti ljudi. a nakon toga smo na pooju za Lakšmi uvijek odlazili u Nizamuddin. odjevena samo u krpu oko svojih prepona.jedva da si poznavao. Kada je došlo vrijeme da to obavim. služeći se štapićima chipsa od krumpira da ti glume novac. Večer uoči Divalija bila sam nesigurna. „Mislim da me nećeš odbiti na Divaliju"." Ti si sigurno prepoznao glas i pokraj upaljenoga televizora. „Razumiješ?" ponovio je. „Zato sam čekao do danas prije no što sam ti pokucao na vrata. ali prodavaonice su izgledale pune ljudi kao i inače. a vjernici su se s hramova izlijevali na ulice. a ti si klimnuo. „Nadam se da nemaš ništa protiv — žao mi je što sam ovako upao. već si zaboravio koliko je zabavno ispaljivati rakete s naše terase." Arya je iskoristio priliku da ušeta i podigne te u zrak. Izgleda užasno. Primijetila sam da se prema tebi uvijek ponašala zaštitnički — nikada te nije izvrgavala gruboj igri u koju se upuštala kako bi zadržala vladavinu nad svojom bandom. ni način na koji je pogledom pretraživao sobu iza mene. „Striče Yara?" upitao si. zureći ti u oči.neću ostati preko noći . „Zar me ne prepoznaješ ispod te brade?" „Ne. lica jedva vidljiva ispod zamršene brade. a to je uvijek radio Dev. već pretraživanje kutova kako bi bio siguran da se nitko . Na kraju si mi donio šećer da ga posipam po svojem i tvojem jeziku. Ti si me podsjetio na novčiće koji su se trebali umočiti u mlijeko za blagostanje. Novine su zbog izvanrednih mjera predviđale smireni Divali. ali bez Deva to nije bilo isto. nalazeći se na vrhuncu svoje dječačke faze. Nisam se mogla sjetiti molitvi koje je Dev običavao izgovarati — sumnjičavo si zazirao od mojih improvizacija na licu mjesta. pustio si mene da ih otvorim. Moraš obećati da nikome nećeš reći da si me vidio ovdje. Trebalo mi je nekoliko sekundi da razaznam osobu koja je ispred mene stajala u sjeni. razumiješ?" Arya te spustio na pod. otići ću odmah. Godinu nakon što je umro nismo slavili Divali. na katu ispod nas. „Da. tijela prekrivena prljavštinom i znojem.jednostavno nisam mogao odoljeti da danas dođem ovamo. Jednom je zapalila zastore u stanu gospođe Hamid. nekoliko sam stvari učinila pogrešno. šutirala gume od kotača poput lopte. jer ću ja biti odgovorna za prinošenje pooje za Lakšmi. ispaljivala zviždeće rakete na obližnju djecu. ali ti si se nadurio i rekao da ćeš radije ostati unutra i na televiziji gledati program o izvanrednom stanju. Pokušava izgledati jako obično kako ga nitko ne bi prepoznao. Samo na sat ili dva . i shvatim da je to ista osoba koju sam vidjela nekoliko mjeseci ranije. Osjećao sam se usamljenim dok svi slave .

odveli su ga u postaju. kome mogu vjerovati." Nije mi promaknula nota ponosa u njegovu glasu. poput čovjeka koji je trčao boreći se za dah. pa sam stalno morao biti u pokretu.od ponašanja do načina na koji je sklapao oči i naginjao . Ovoga je puta njegovo čelo bilo ispravno pomazano šafranom." „Ali. Na koži je čak imao isti miris po sapunu Cinthol. Bez nje bi ga zločesti ljudi mogli prepoznati. dok ja pripremim večeru. Arya je odjenuo čisto rublje. I ti si to osjetio. kura pajamu i par chappala koje su mu gotovo savršeno pristajale. Isplatilo mi se to moje silno putovanje . Arya je naša usta posipao posvećenim šećerom .jednom u Patni. Obrijana lica i ponovno uredan. pozivajući me čak da ponovno odem s njim u Coffee House. izgledalo je kao da je nešto od izraza progonjene zvijeri nestalo s njegova lica. posebno chappatije.. taj smrad". Dok je žvakao. Zapanjila sam se kada se pojavio iz kupaonice. s dubokim udasima između. Gotovo su i mene ulovili . u našoj zgradi. Riječi su mu brzo izlazile iz usta. ali ipak. ako ću morati. vratila je neugodne uspomene. Te sam iste noći napustio Delhi. a onda ponovno na postaji u Nagpuru. „Jesi li gladan?" upitala sam. „Stric Yara se ne može riješiti svoje brade. Donio si kutiju iz spavaće sobe i ceremonijalno je položio na stol." Zastao je da u usta pohlepno utrpa šaku kikirikija koji sam položila pred njega. jer si zabio glavu u košulju njegove kurte i pokušao se upiti u njega. ponovno iskrivivši lice. znaš." Na kraju se ipak obrijao. Ne poput Georgea Fernandesa. Možda na čvrst. ali ipak nježan način — na način kojim ću cijeniti pozornost koju mi poklanja. Jedan mi je čovjek posudio odjeću u kojoj sam sada — policija je mislila da sam seljanin koji je tek sišao s vlaka i pustili su me da odem. Možda ga nije ni primio? Nije bilo svrhe da sama potičem to pitanje pa sam šutjela. podsjetiti ga na svoj obeshrabrujući odgovor. Mislim da su me pomiješali s Gopalom . Na tvoje inzistiranje. „Već je prošlo neko vrijeme otkada nisam pojeo domaći obrok. kojega još nisu ulovili – nisam slavan poput njega. Pokazala sam mu zalihu Devove odjeliti za koju si inzistirao da je zadržimo. „Dar za strica Yaru?" U kutiji su bile Devove toaletne sitnice i pribor za brijanje. pokraj kikirikija. nalikovao je na Deva više no ikada ranije. ali onda su ga pustili pretpostavljam da su smatrali da nisam dovoljno važan. pjevušio je ispravne molitve. gdje je policajac zapucao za mnom. Arya je ponovno izveo polaganje pooje za Lakšmi. na isti način na koji se materijalizirao prije svih tih godina. na našim vratima. Iako. stric Yara može jesti samo ako me ovaj ovdje Ašvin hrani svojom rukom.točno sam znao gdje da se sakrijem. Naravno. Ali nisam ga mogla zamoliti da ode. Očekivala sam da će spomenuti moje pismo. „Imao sam sreće — otišli su me tražiti u Heminu kuću. Arya mi je ispričao kako je proveo proteklih nekoliko mjeseci. Dok se voda grijala. a lice mu je mirisalo po istoj vodici poslije brijanja Godrej. Odlučili smo da će se Arya najprije okupati. usprkos svojoj prosijedoj kosi. Arya te povukao na svoje krilo. Njegova iznenadna prisutnost ovdje u Bombayu.. „Što je to?" upitao je Arya. ali nije to učinio. a dok je umakao svaki novčić u mlijeko.njegovi su pokreti . Rekla sam si da je situacija između nas riješena pismom koje sam mu odaslala i da je sve što ću morati učiniti. policija je zatvarala HRM-ove urede jedan za drugim i trpala u zatvor ljude koji su mi pomogli da ih otvorim. Arya je klimnuo. „Mislim da sam im prilično visoko na popisu. rekao si.neće pojaviti.

" Čak i s ulozima od po pet paisa. „Za razliku od ostalih dječaka. a onda sam nevoljko dopustila da i mene uvučeš u ples. Možda zato što si nas ti promatrao. radilo o nečemu opasnijem ." „Šiva je bio smiren. „Stric Yara još nije spreman upoznati se sa svim tvojim susjedima nakon što je obrijao bradu. povukli smo se u suprotne kutove sobe. Na sreću. rekao je Arya. Nakon večere želio si otići na terasu da ispaljuješ rakete.o načinu na koji sam bila zaražena uspomenom na Devov izgled. slatke. a Višnu živahan". ali Arya je odmahnuo glavom. Sada si već. ali ti si se pripio uz njegovu kurtu i odvukao ga na sredinu sobe. sočne usne. uzeo si mu više od šest rupija tvoj je stric to nazvao početničkom srećom. U jednom si trenutku na gramofon stavio ploču „Kuća od bambusa". Mrzio si pjesmu s druge strane ploče: „Havajska svadbena pjesma".čim se to dogodilo. mogao izrecitirati sve odlike po kojima su se ta dva boga razlikovala. Upustio se u ponavljanje istih pokreta.kockati se i testirati svoju sreću u nadolazećoj godini. počeo je Arya. Umjesto toga. No nisi imao namjeru dopustiti da večer već završi. Kao i obično. U svojim je pismima počeo vrtjeti različite varijacije te priče: o tome kako je Šiva Ašvinu želio smirenost i spokoj. Višnu se pretvorio u predivnu djevojku kako bi zaveo Šivu i održao mir medu njima. ali danas si je pustio da svira. „Jedan je potekao s Mjeseca. kako bi se i svim drugim bogovima prinijela žrtva koju zaslužuju. Kada te Arya poljubio za laku noć. „Bio jednom jedan dječak po imenu Ašvin". na njegovu odjeću. Bio je spor i nespretan." „Zato možeš zamisliti koliko je to prouzrokovalo problema". ali miješao je karte na različite načine kako bi ti omogućio da pobijediš. kao da plešeš valcer sa zamišljenom partnericom. pjesma te uspavala — kada je posljednji ton utihnuo. Vidjela sam kako je Aryji odjednom neugodno. svilenkaste ruke i stopala. pa da mu se lice oblije tamnim rumenilom. podignuo si takvu graju da je pristao sjesti na krevet pokraj tebe i ispričati ti priču. Kada se slavi Divali. odgovorio si. nespretno njima lepršajući. ali si ubrzo shvatio da je nemoguće namamiti nas da plešemo uz tako polaganu i intimnu melodiju. Ili se. nimalo sličan Devu." U trenutku kada je . naučit će te igrati poker s tri karte. nakon godina zanemarivanja kojem sam ih ja možda podvrgnula. njegov miris. pjesma je ubrzo trebala završiti . naizmjence podižući ruke u laktovima pod pravim kutom. a drugi sa Sunca. zijevnuo si kao na zapovijed. a možda i zato što je bilo previše neobično da se između žene i njezina šogora podiže barijera službenosti.glavu ustranu — tako podsjećali na Deva da sam morala odvratiti pogled. Ja sam vas pratila pljeskanjem. Arya nije htio plesati. Ja sam se osjećala samouvjereno. možda. počeo si izvoditi pretjerane pokrete klizeći po sobi podignutih ruku. Umjesto toga. dok je Višnu neprestano poticao dječaka da viče i da se smije. U jednoj verziji te priče. već i Višnu. Ašvin je bio poseban — u njemu nije živio samo Šiva. Ovaj muškarac koji mi je nekoć udvarao s toliko neotesanosti — sada je samo trebao zaplesati uz tu istu pjesmu. Pokušao si nas dovući natrag. zahvaljujući Aryjinim pismima. „Šiva je bio bespomoćan pred njezinom ljepotom — meka koža boje lotosovih latica. Odvukao si svojega strica Yaru do panteona. to je važnije od ispaljivanja raketa . umjesto da se dva boga bore oko prevlasti nad dječakom.

Već su uhvatili trojicu od petorice iz HRM-a koji su radili na mojoj razini. a da prije nisam dva puta promislila? Tijekom koliko su se godina crte njegova lica. rekao je. samo da vidim tebe i Ašvina.Šiva podlegnuo Višnuovim čarima." . a ono barem da Sandhya može mirno počivati. već i Sandhyjino. „Dobio sam tvoje pismo". Koliko sam dugo udisala miris Devove kozmetike. a onda je za mnom krenuo prema dnevnoj sobi. na suprotnim stranama sofe. čuo sam da možda neće preživjeti. Skrivati se u prljavim rupama.ili. barem uspomena. Osjećam da su mi sve bliže . „Pretpostavljam da bih trebao krenuti. jesti pokvarenu hranu. je li mi bio privlačan. Ali oklijevala sam — kada sam vidjela Aryju kako te stavlja u krevet kao što je to Dev činio. dodirivala njegovu kurtu. urezivale u moje sjećanje? Nije bilo važno jesam li ili nisam bila zaljubljena u Deva. što mogu učiniti da ti pokažem koliko sam se promijenio? Ako ne zbog mene. rakete su osvjetljavale nebo. već bezglavost. Jedino što me dijelilo od štakorskoga života bila je nada da ću jednom uspjeti doći ovamo. Nisam više mogla sprječavati da odgovaram na te uspomene. toliko slične Aryjinima. Ponovno sam osjetila kao da me privlači svojim zurenjem bez ijednog treptaja . složiti se s njim. vrati u život. „Ne mogu ti reći koliko me rastužilo. no tvrdnja. „Nemaš pojma kako su bili grozni ti posljednji mjeseci." Vani su atomske bombe još uvijek polijetale s ulica." Pokušala sam odgovoriti. ali bio sam spreman sve riskirati. a da toga nisam bila svjesna. Reci mi. moja je volja oslabjela. bježati svake noći s jednog mjesta na drugo. kao što nisam ni mogla nadzirati refleks u svojem koljenu ili treptanje. toliko snažna da gotovo da je bila opipljiva. Bilo bi jednostavno odgovoriti. prisjetiti se pisma i svih razloga protiv koje sam u njemu nabrojila. na i najmanji podražaj. Ono što sam osjećala nije bilo tjelesno uzbuđenje. Madhurama. kojega su nasilnici Indire Gandhi tako grozno mučili. Za jednoga od njih. njihovo je korijenje bilo žilavo i duboko i bilo je spremno da se. Nesigurno smo stajali." Rečenicu je izgovorio takvom intonacijom da je više zvučala kao pitanje. Nisam osjećao samo svoje razočaranje. ako već ne to. Arya te poljubio. ti si već spavao. Moje je oklijevanje Arya sigurno lako uočio. Njegove su oči bile velike i prikivale su pogled.svakoga dana pomislim da bi mi to mogao biti posljednji u kojem sam slobodan." Njegovo se lice primaknulo još bliže. kao što se sjećam iz onih dana u Nizamuddinu." „Ako ću trunuti u nekoj zatvorskoj ćeliji treba mi nada koje ću se držati . Svi su mi rekli neka ne napuštam sigurnost malih gradova.pokušava li on to mene hipnotizirati? „Ne očekujem da ću još dugo moći uživati u svojoj slobodi. jesam li s njime bila sretna ili zadovoljna. sjedinio se s njime i sačuvao sklad u svijetu. Prišao je bliže.zašto njegov miris još nije ispario? Prošli su sati otkako se Arya okupao. Njegove su uspomene bile zauvijek utisnute u mene. Sve na što sam mogla misliti bio je Devov losion poslije brijanja .plesali su uokolo i odbijali da ih posložim kako želim. nostalgija. „Toliko me podsjeća na Deva kada je bio te dobi. poput nekakva mjeseca koji me pokušavao uloviti u svoju gravitaciju. Ali razlozi koje sam nabrojila nisu surađivali . Arya je tvoj uspavani lik do struka pokrio plahtom.

koža mu je bila klizava. negdje daleko u mojoj prošlosti. kao da me potajno ugrizao i sada čekao da se otrov proširi mojim tijelom. slatkasti zadah prezrela voća. tijelo mu je još uvijek bilo teže od Devova. usana raširenih u zahvalan osmijeh. Na posljetku. Ispočetka je izgledalo da je zadovoljan i time što može samo tako ležati. Je li postojao razlog zbog kojega se nisam odmaknula. od curryja koji sam mu pripremila. Čekala sam ispod njegova tijela zadržavajući dah. očiju blistavih od odobravanja. kada nije preostalo nikakva otpora. nebo nije bilo vidljivo — čak je i pucketanje vatrometa bilo prigušeno zatvorenim vratima spavaće sobe. Svuda oko nas protezao se pod. ja sam promatrala kako se dlake na njegovim prsima počinju kovrčati poput onih na njegovoj glavi. njegove usne na mojoj kosi. koji se počeo miješati sa zrakom u sobi. . Nisam li jednom već ovo proživjela . kao da čeka na rubu nekog ekskluzivnog bazena. Poznati. dok je Arya odvezivao uzice moje podsuknje. kao da se ponovno divi vodama bazena u koji će uskoro zaroniti. poput dijela scenografije u nekoj kazališnoj predstavi. Osjetila sam kako je materijal povučen niz moja bedra i kako me oplahnuo prohladni lahor. zbog kojeg sam mu dopustila da me nastavi gladiti? Osjetila sam kako je njegova ruka kliznula preko moje i stisnula je. kleknuo između mojih nogu. Možda bi se iz tame mogao pojaviti Nehru ili Gandhiji i stati pokraj Sandhyje kako bi promatrao. kako bi otkrio nebo osvijetljeno vatrometom. I sada je Arya. čije je vode napokon mogao istražiti. golih grudi. kada su dlačice na mojem pubisu ostale nepokrivene.to je pitanje osvijetlilo moj um. oštro i blještavo. Zašto su moji prsti bili tako uspavani. a iz njegova se grla otelo stenjanje. Stanice mojega mozga odjednom su se probudile i počele odašiljati signale za uzbunu. Svaki kontakt utišan i snolik — zar je uspio u svojem naumu da me zatravi? Dugo je vremena stajao iza mene bez ijednog pokreta. kako bi obasjalo Aryju dok je svlačio ostatak svoje odjeće. šapnuo mi je u uho poput malog dječaka. možda čak i zapljeskao. njegova brada u pregibu mojega vrata. „Sanjao sam o ovome još od noći kada si prvi put došla u Nizamuddin". Dah mu je imao miris po repi. što sam željela? . gladak i bijel i gol. Naslonio je moju glavu na pregib svojega lakta kako bi mi otkopčao bluzu. Ako ništa drugo. A onda je. zašto ni na koji način nisu protestirali? Druga je ruka sada bila na mojem ramenu.još jedan goli pod. Zamislila sam da Sandhya lebdi negdje iza njega. Arya je odozgo zurio u mene. poput gašenja svjetala. pitala sam se ne bi li ova upečatljiva prigoda trebala još jednom biti označena nečim melodramatičnim. osjetila sam kako me okreće prema sebi i ljubi. kao da se iz njegovih pora cijedilo ulje. Je li to ono. zadovoljno uzdahnuvši. No s mjesta na kojem sam ležala. uronio u mene. prošaptao je Arya. Svjetlo je ostalo upaljeno. pitajući se bih li ga nekim čudom mogla zadovoljiti zagrljajem. Taj me smrad prenuo iz transa. Čak i nakon svih kilograma koje je izgubio. Arya se ponovno odozgo zagledao u mene.Njegovi su prsti okrznuli gornji dio mojega zapešća koje se odmaralo na sofi. Dok sam osjećala kako se odjeća odiže od mojega tijela. Izgledalo je kao da je kauč nestao. „To bi mi toliko mnogo značilo". barem bi se trebao otvoriti strop iznad nas. Miris Cinthola i Godreja naglo je nestao . No ovoga je puta čekao jastuk sa sofe — osjetila sam kako mi na njemu počiva glava kada sam legla u sredinu dnevne sobe.zamijenio ih je miris njegove želje.

rekao je Arya. usredotočivši svoju pozornost drugdje? A onda sam čula kako me zazivaš. To je čak i meni zazvučalo kao da se samo pretvaram. . Ašvine"." Ali ti si prišao bliže." Glas ti je zadrhtao . gurnuvši te u smjeru sobe." „Ne. Želim da mamica pođe sa mnom. Kako da ga usporim. A onda te Arya ošamario. njegovo se međunožje trio o moju pubičnu kost. Nisam ovdje da te povrijedim". nepoljuljan svojom nagošću. od pomisli o vlastitoj nemoći. „Ne. presjekla me sva ozbiljnost moje situacije. a onda si poletio prema njemu i počeo ga šakama tući po glavi. ali izašlo je iz mojega grla u obliku jecaja. poput šipki. Na trenutak si ostao skamenjen. „Ne želim ovo. a onda se podignuo na ruke. Uspaničila sam se od slike nasilja koje je trebalo uslijediti. Ja sam posegnula prema svojem sariju. obgrlivši ga oko vrata hrvačkim zahvatom. da ga povučem preko sebe poput plahte. „Vrati se u sobu. Njegovo je tijelo bilo posvuda .jesi li došao jer si osjetio nešto čudno? Počela sam izgovarati tvoje ime. Sada ostavi svoju mamu na miru i vrati se unutra. „Mamice".Jesi li ozlijedio mamicu? Zašto plače? Sto se dogodilo s tvojom odjećom?" Arya je sjeo na pete.Počeo se namještati u položaj. „Stric Yara će se jako naljutiti ako ga ne poslušaš. a ja sam nagnula glavu i ugledala izvrnutu sliku tebe kako pospano stojiš na vratima spavaće sobe. rekao si. ali njegove su me ruke." Na trenutak ste u tišini izazivali jedan drugoga zurenjem. Pisma koja sam pisao s toliko muke — je li tvoj odgovor morao biti toliko pristojno uglađen? 'Uvijek želim misliti o tebi kao o Ašvinovu stricu. „Nikada si nisam dopuštao da izgledam previše zainteresiran. Do sada sam imala samo apstraktni pojam o tome u kakvu sam se opasnost uvalila. Bezglasne eksplozije izvana podsjetile su me da će biti malo šanse da bi me netko čuo kada bih zvala upomoć. kako te ne bih preplašio. „Atomske bombe su me probudile. Pokušala sam se izmigoljiti ispod njega. „Pusti mamicu!" vikao si. pusti me". a ja sam prepoznala za što se pripremao. objasnim mu čaroliju iz koje sam se upravo probudila? „Svih sam ovih godina strpljivo čekao po strani". Arya je nekoliko sekundi trpio tvoje . kao da se posljednji put bunim kako bih ispala čedna. „Sve je u redu. Sada. rekla sam." Trgnula sam se. Poljubio me u vrat. kada je Arya signalizirao neposrednost svojega ulaska. nakon što sam ga zavela." Uzeo si me za ruku i pokušao izvući ispod Aryje. Molim te.' Zašto? Zar nisam dovoljno dobar da budem tvoj suprug? Zar nisam dovoljno dobar. njegova su me stegna mrljala njihovim znojem. držale u kavezu. rekao je Arya dok je svoju ukrućenost primicao uz moje bedro. „Vrati se u krevet. osjetila sam kako je njegov penis poskočio uz moje prepone.njegove su grudi pritiskale moje. „Ne brini. Je li bilo načina da ovo učinim manje odbojnim. pokušavajući ga povući s mene. rekao je Arya. Ja sam ovdje samo da promijenim tvoje mišljenje." Čvrsto te potapšao. kao moj brat? Je li on jedini koji se uspio oženiti nekom lijepom i savršenom i profinjenom kao što je to Sawhneyeva djevojka?" Kao da naglašava svoje posljednje riječi. Stric Yara će ti reći kada ponovno možeš doći. kao da se priprema za uronjavanje.

Čuvši ga. Neko sam vrijeme ispunjavala udubljenje između madraca i premazivala ti modrice jodom. Ti si stajao na balkonu. Uhvatio me za zapešće i udario — okusila sam krv u ustima. Na moje iznenađenje. „Kako se usuđuješ taknuti mojega sina!" viknula sam. Aryjina je krv kapala na moje lice. muke i previranja. bilo je ispravno — neko ga vrijeme nećemo viđati. Komešali smo se na podu. zario si glavu u moje krilo i zurio u mene. Arya je protrčao pokraj Zaide. Ti si zadrhtao. krenuvši dlanom prema njegovu licu. kako su nekad bili ." Boljelo me rame u čašici. Nisi želio igrati nijednu igru. pogodivši svojega strica u lice. S odmorišta ispred našeg stana začuo se Zaidin glas. iako je noć bila zagrijana dimom. Omamljen si ležao na podu. dok mi je Zaida pomagala da isperem njegovu krv iz svoje kose. pomiješan s tračkom sjete. Pokušala sam i na sebe namazati malo joda. o sebi. u kojoj su se Aryjini prsti ukopali u njega. a onda otrgnuo tvoje ruke sa sebe i bacio te prema polici s gramofonom. bacajući na Aryju komade slomljenog gramofona. okružen blistavo crnim komadima slomljene ploče. ali hrpa ploča i gramofon kliznuli su s police i pali na pod. Arya se režeći trznuo. otrijeti iz tvojega sjećanja prizor u kojemu smo Arya i ja ležali na podu. niti da ti se ispriča neka priča. . ja sam se pokušala odmaknuti. „Ašvin". postolje — svi su promašili svoj cilj i bezopasno sletjeli na pod.bio si previše uznemiren da bi se odmaknuo od mene. koji je pitao je li sve u redu.pokušaje. ozlijedivši most njegova nosa. poškropivši mi razdjeljak na glavi. Tada si spazio jednu cijelu ploču i zavitlao njome preko sobe. Razvukao si uvojke moje kose i pritisnuo ih o jastuk. turobna pogleda. bilo je toliko kasno da je čak i proslava vani jenjala. očiju punih sjete. za slučaj da te ponovno pokuša napasti. ali nisi je dovršavao — o stricu Yari. Jedan dio mene želio je izbrisati tvoju traumu. U srcu sam osjećala težinu ili je to. ali ti si uzeo staklenku iz moje ruke i učinio to sam. Moja je kosa još uvijek bila vlažna od pranja. prethodno provjerivši jesmo li pretrpjele ozbiljnije povrede od porezotina i modrica. Ručica. osjećala sam i krivnju — zar nije bilo dovoljno što si izgubio oca.oporost joda počela je uklanjati miris Aryje iz mojega pamćenja. ali Arya me zgrabio za rame i povukao prema sebi. Još uvijek gol i krvav. Povremeno bi započeo rečenicu. zureći u nebo kako bi ulovio posljednje bljeskove raketa. bio sram jer si vidio svoju majku u tome stanju. Prsti su ti bili nježni na mojoj koži . Pokušala sam mu se objesiti o stopala. zbog mene. Radio se zatresao na mjestu. pokušavajući se okrenuti da vidim ležiš li još povrijeđen na podu. Umjesto toga poletio je prema vratima i širom ih otvorio. sada si. razmišljala sam o Aryji koji se vani skriva pred opasnošću. Umjesto toga. bio prisiljen odgurnuti svojega strica? „Hoće li se on vratiti?" pitao si dok sam te premazivala jodom. Te noći. Za tu smo noć primaknuli krevete potpuno ih spojivši. dahnula sam. pa si iz kupaonice donio ručnik i raširio ga preko mojega jastuka. pretražujući smeće u potrazi za neispaljenim petardama. Ono što si učinio. možda. „Večeras se ne brini o stricu. Pitala sam se hoće li se vratiti i zamalo sam je zamolila da ostane kod nas. Na ulici su derani trčkarali po pločnicima. o meni. Kada je otišla. Ali ti si već stajao. Zagrlila sam te oko struka i uvela te unutra. U tvojem sam glasu čula strah. zvučnik. niza stube i prema ulici.

San me ponovno pozvao . Ovdje. Počela sam se pridizati u sjedeći položaj." Poljubila sam te nekoliko puta u glavu. rekao si. da je bila malo deblja." Pocrvenio si. lica priljubljenog uz moje grudi. Što misliš. Bila to Mumtaz ili Zeenat Aman ili Hema Malini." Prešao si rukom preko svojih grudi da pokažeš kako si mislio na moja dojke. inače bi to bila prava pravcata bajka. No ostala sam na mjestu i dopustila si da uživam u luksuzu osjećanja tvoje glave na mojoj dojci. Ti si je spasio. ispružim te da ti bude udobnije. spavajući gdje i kada i kako su htjeli? Živeći život u kojem nisu imali potrebu ni za suprugom niti za ocem.neki san u kojem si bio i ti . Zaustavili su se na mjestu gdje je Aryjina ruka označila moj obraz. jer je još bilo mračno. „Stric Yara . A onda si se. a onda sam zastala . svoju pozornost da pluta slobodna. reci mi . „Ako ćeš od svoje mame napraviti takvu princezu. koja od njih bi mogla biti tvoja mama? Možda. a onda počeli kliziti prema mojoj bradi. jer je izgledalo da si se potpuno unio u tu igru. „Važno je da smo oboje dobro. mogla bi čak biti i Yogita Bali." Izgledao si kao da ti se spava. Nije mi bilo važno što mi se rame ukočilo i što je izgledalo da jod ne djeluje." Probudila sam se kasnije te noći. „Ni Rajesh Khanna ne bi mogao bolje učiniti da je spašavao neku od svojih junakinja. ti si otvorio oči. dok sam te promatrala kako spavaš. Baš kada sam mislila da će ti se kapci sklopiti." Izgledalo je da su ga moje riječi razveselile. Što bi se dogodilo da se Šiva nikada nije vratio iz svojega asketskoga lutanja? Bi li Parvati i njezin sin proveli ostatak svojega života zajedno? Igrajući se skrivača u šumi. Počeo si se smijati. kao da će dodir mojih usana otjerati misli iz nje. izblijedio je i povukao se u udaljeni kut mojega uma. bile su misli o Parvati. dahom slijedeći podizanje i spuštanje tvojih grudi. sjećaš se? Poput njezina princa na bijelome konju. „Nisi dovoljno velika. ne dopuštajući da ga prizovem. „Boli li te još uvijek?" „Ne brini se za mamu.je li ti pokušavao napraviti iste stvari kao taj zločesti čovjek iz filma?" Na jastuku sam napravila mjesta za tvoju glavu. poput nje.a onda si ih rasporedio u različite uzorke . Bit će da sam spavala samo sat ili dva. rekao si.spavao si u pregibu moje ruke.natjerala sam svoj mozak da se isprazni. O sinu kojeg je stvorila kako bi otjerala svoju usamljenost. odjednom. pa sam nastavila. kako bih namamila san da mi se vrati. Pomislila sam da se polagano izvučem. Nedostajao ti je samo taj konj. a onda da se popnem preko tebe i legnem u tvoj krevet. „Na podu. „Sada nije vrijeme za razmišljanje o tim stvarima. Strah od Aryje koji gol tumara odjelom hitne pomoći čekajući da ponovno napadne. Sanjala sam . jedući kada su željeli. lagano ga tapšući. „Ti ne možeš biti Yogita Bali". život koji je bio ispunjen i nepromjenjiv i bezbrižan? . Dopustila sam ti da nastaviš. Ono što jest dolepršalo.san koji je izludujuće treperio na rubu moje svijesti." Oboje smo se sjećali filma s Yogitom Bali u kojem je ta dama gromoglasno pljesnula podignuvši velike valove kada je skočila u bazen da izbjegne zlostavljanje nekog zločinca.valiće. natmurio.kako će ona onda moći spavati?" Tvoji su se prsti savili oko moje uske. „Vidio sam te. služeći se uljem za kupke i pastom od sandalovine i ljuspicama svoje vlastite kože. Ponovno sam legla i pokušala uhvatiti ritam tvojega disanja. sunčane zrake. „Otečeno je".

Bi li se Andhakina želja mogla uvući i u tvoju podsvijest. mislim da bih poželjela da ovako ostanemo desetljećima. neprivlačnu majku? No. on je napokon postao dostojan da joj ponovno bude sinom. Mrmoriš nešto u snu i privlačim te bliže sebi. Zurim u tvoj vrat dok se širi i skuplja. Ljubav toliko nezamjenjiva. . još se jedanput usredotočiti na to da prizovem svoj san. Tek kada je Šiva spalio njegovo meso i iscijedio krv iz njegova tijela. poželio živjeti samostalno. Njezina bi ljubav bila zlatna igraonica. slijepi potomak Šive i Parvati? Kakva je to pohota prokuljala u njegovu srcu. kao da mi šapćeš u grudi. U snu si se priljubio bliže mojem tijelu. poput samoga zraka. suočen s tolikom ekstravagantnošću. da ne bi mogao preživjeti bez nje. osim da je voli jednakim žarom? Morala je paziti koliko mu dopušta da je voli. bi li se bore počele oblikovati na njezinu čelu? Bi li došlo vrijeme kada bi postala prekrhka da divlja. a s njim i svoju ostarjelu. istraživati svijet izvan granica njih dvoje. Kakve bi izglede on imao. možda. a on se suočio s ljepotom svoje majke. on ne bi otišao. Nije li tu bio i drugi sin. čekajući budućnost da se pokaže? Što ako padnem u zamku pa te budem previše voljela — kako ću preživjeti ako odeš? Pokušala sam zavladati mrakom svojih misli. Vrijeme prolazi pokraj nas. ne upisujući ništa u tvoje grudi. čarobno mjesto čije se utjehe on ne bi želio odreći. da crte njegova lica nisu više one koje je s toliko ljubavi oblikovala? Bi li njezina vlastita ljepota izblijedjela. onaj po imenu Andhaka. Kada bi mi se neka želja mogla ispuniti. napustiti šumu. njezin korak postao drhtav. naravno. prestara da održi razigrano postojanje koje su dijelili? Ili bi se. on prije umorio od toga. odvagujući ritam svakog tvojeg udisaja. da mu je glas počeo pucati. koliko ga je to poharala strast kada mu se vid vratio. preumorna da se igra skrivača. dopuštajući da ostaneš uz mene. da je ona bila dovoljno predana.Ili bi vrijeme promijenilo stvari? Bi li ona primijetila da su se rubovi njegovih usana zaoštrili.

PETI DIO .

(„Čak ni Kali nije toliko žedna krvi"." „Ali ja volim spavati na tvojoj strani. No kada smo idućega ljeta bili u Delhiju. niti Roope koja bi izgovarala prijave insinuacije. a onda ga prijavila vlastima." „Već ti je deset godina. Nije bilo ljubopitljivih susjeda koji bi kvocajući izražavali svoje neslaganje. Sljedećeg si dana bio tiši no inače.pregib ruke. Katkad bih se samo vratila spavanju — drugi bih put ispod tvoje glave namjestila jastuk. Nisam sigurna zašto me počela mučiti učestalost tih izražaja bliskosti. umjesto toga. Između ostalih podivljalih uvreda. napisala je. Dvadesetorici naputaka za postupanje u hitnim slučajevima. Kada sam ti prišla da te ušuškam. Ubrzo ti je postalo navikom da se ušuškaš u moje naručje — u našoj je bliskosti postojao osjećaj sigurnosti. uvijek završimo na istoj strani — zato ih je mama razdvojila. jer nisam mogla podnijeti pomisao da bih morala podijeliti svoju ljubav s nekim suparnikom.) Bilo je čudno što je rekla i to. ponovno sam spojila krevete." Te me noći nisi poljubio. Odakle je izniknula nelagoda koja me natjerala da jednoga poslijepodneva odguram krevete u suprotne kutove sobe? Posljednji put kada sam to učinila. da sam isposlovala da Arya slomi nos kako se ne bih morala brinuti o tome da će se neka druga udati za njega. koji su bili općeraširena pojava na svim oglasnim pločama. u istoj smo sobi" „Tatu nikada nije smetalo da spavam pokraj njega. Nakon Aryjina posjeta. pretvarao si se da spavaš. udobnosti. izgledalo je kao da jedva da si to primijetio. A čak i da dođe. a ja bih prešla spavati na tvoj krevet. Želiš da se mama dobro naspava po noći i da se ne guramo?" „Ali toliko su daleko jedan od drugoga.TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE Arya je uhićen pet dana kasnije.da sam se riješila Aryje baš kao i Deva. nakon Roopina posjeta. Hema je bila topla i srdačna i nije spominjala svoje optužbe. Kada su spojeni. jer mi je odaslala dugačku. udubinu na vrat. nakon što si oprao zube. a moj ti je trbuh često služio kao jastuk. u samome Bombayu. pogrdnu poslanicu u kojoj me optužila da sam namamila njezina brata k sebi. Kako ću te spasiti ako po noći dođe neki zli čovjek?" „Nitko neće doći. Probudila bih se i ugledala tvoje lice priljubljeno uz neki dio mojega tijela . zaštite. Ašvine — postaješ prevelik. „Koji ćemo krevet koristiti? Nisu li premaleni da oboje stanemo u jedan?" „Spavat ćemo svaki u svojem. kao da razmišljaš o nekom velikom . Hema je možda saznala da me Arya posjetio na Divali. u mislima sam dodala još jedan: da budem na sigurnome od svojega šogora. optužila me da sam sebična i perverzna . povukao si se u svoju novododijeljenu stranu sobe. a Arya je još uvijek bio utamničen. No ovoga si puta bio zbunjen novim rasporedom koji si zatekao kada si se vratio iz škole.

Budno sam stražarila i nad najmanjim znakom stimulacije u svojem tijelu. „Mama me više ne voli". Što je značilo da si samo ti zadovoljavao moju potrebu za fizičkim kontaktom. rasplakao si se. bez obzira kako taj kontakt mogao izgledati nekome drugome? Ono što me više mučilo bila je moja vlastita reakcija na tu situaciju. kada su se pojavile. hibernirajući na sigurnome. Tvoje lice više nije završavalo na mojem vratu ili ramenu . kao da je požuda već mogla zaposjesti tvoje srce. Jednom sam se probudila i zatekla te kako ležiš na meni. A ipak. poput osvajača koji se odmara na vrhu planine koju je pokorio. Gdje je bio sram u bilo kojem nevinom kontaktu. a ja sam se osjećala krivom. skršenom. Svaka nas je noć prebacivala na naš privatni otok. Čak ni moja objava da sam napravila kheer s bademima nije polučila klimaj glavom ili osmijeh. zaustavljalo na mojoj dojci. Jesam li se prelako predala? Nisam li ostavila dovoljno vremena? No osjetila sam da se moja nesigurnost topi dok sam zurila u tvoje lice. nisam se mogla natjerati da još jedanput razmaknem krevete. ako neka neizreciva dubina unutar mene prohtije ispunjenje? Gotovo da sam mogla osjetiti kako Roopa to pitanje žigoše u moj um. proželi su me trnci sumnje. niz obraze su ti počele teći suze. Najteže mi je bilo pomiriti se s time kada si se u snu prebacio na moju stranu kreveta. Živjela sam u vakuumu. Možda sam si dopustila da se previše naviknem na osjećaj tvoje težine na meni. bila šteta u tome? Zašto bi bilo ičega nedoličnoga u tjelesnoj bliskosti? Nije se radilo o tome da je Andhaka već zavladao. Svaki put kad sam se odmaknula. zapravo.redovito se. Iz uma mi je izblijedjela slika moje sestre koja sve to ne odobrava. Na moje olakšanje. Samo će moje materinske potrebe biti ispunjene. nedotaknuta ni od koga osim od tebe. učahurila nas u .gurala sam ga dok si ti sjedio na njemu. nepogrešivo. Nije bilo sramotnih crvenjenja. Odlučila sam se odmaknuti i od namjanjeg dodira kojibi u meni izazvao treperenje. ti si se okretao i vraćao u isti položaj. pozornim promatranjem nisam uočila ništa nedoličnoga. Čak i da si bio svjestan toga što činiš.problemu. često prebacivši ruku preko mojih grudi kao da me dodatno provociraš. Seksualni dio mene koji sam zaključala prije toliko mnogo godina ostao je zatočen. Promjene. Kada sam te kasnije uspavanoga držala u naručju. Što ako se neki dio mene uzbudi. onkraj predbacivanja i sramote. kao da drsko činiš nešto nedolično. Počela sam se opuštati u vezi našeg rasporeda spavanja. niti poplava vrućine koje bi se širile mojim tijelom. još tako mlado. kakva je. Užitak koji sam izvlačila iz maženja s tobom ostat će nevin. upravljajući njime preko oceana koji je bio pod spavaće sobe. na sigurnost koju je pružala težina tvojega tijela. Kada sam ga izvadila na tanjure. Kada je tvoje lice pronašlo svoj put do mojih grudi ili kada ti se dlan neprikladno smirio između mojih bedara. pretvarajući se da si kapetan broda. Kreveti su ostali spojeni. poput kućnog ljubimca koji se privio uz mene. prikrale su mi se. Ležala bih u mraku pitajući se da li da te probudim ili da pomaknem tvoj uspavani lik. smireno i blago na mjesečini. Napravili smo igru od ponovnog spajanja kreveta . To nije bilo isto kao da si budan i svjestan što činiš.

zahtijevajući jednom posebnu plahtu. U tome se trenutku moje ignoriranje raspršilo.motiv je bio iskušati njegovu apstinenciju. a mi smo nastavili uživati u našoj bliskosti u krevetu. a da bih vidjela što ti proživljavaš. kako bi prikrio mrlju ispod njega. Uvijek si tražio privatnost kada si se razodijevao ili se pripremao za kupanje . osjetila sam tvoje spolovilo kako se ukrućuje uz moje stegno. U krevetu si se katkad priljubljivao uz mene. mazeći se uz moj vrat kao i nekada. Navršio si jedanaestu. Jedne noći. A onda sam ugledala zbunjenost na tvojem licu. Drugih bi dana inzistirao na tome da čim ustaneš odeš u kupaonicu i sam opereš svoju pidžamu. topeći se u mojem zagrljaju. Presporo sam prepoznavala znakove puberteta. od kojih su neke bile tinejdžerice ." Zaida nije govorila o nama dvoma. a ja sam se trudila najbolje što sam mogla glumiti kako ne primjećujem što se događa. Sjetila sam se koliko si bio uznemiren kada sam posljednji put razmaknula krevete. Možda bi bilo lakše da je Dev još uvijek bio tu i da sam ja. privržen. pa je opet postalo kišovito. Kapi znoja natapale su mi vrat i pitala sam se znojiš li se i ti. a drugi put si se želio maziti ispod pokrivača. Katkad si bio otvoren. Tada te ništa ne bi omelo . Tih sam ti noći dopuštala da moje lice prekrivaš poljupcima. a ne tebi? Jesi li se možda s osjećajem krivnje pokušao iskupiti zbog moje uskraćenosti? Monsuni su došli i prošli. Odlučila sam da ostavim stvari kakve jesu i da ne privlačim pozornost na ono što se dogodilo. Pa ipak. jednom sam te nakratko vidjela dok sam ti pružala ručnik kroz vrat kupaonice . „Tko zna što se događalo pod tim pokrivačima? Što je on doista osjećao. ni moje disanje ili uzdisanje. pa makar prošlo i nekoliko dana. Već ću toga jutra razmaknuti krevete. a ja sam bila previše usredotočena na svoje pretpostavke. ljepljiv zrak.pokrivače. Ležala sam budna i pokušavala se oduprijeti osjećaju odbačenosti koji me prožimao. Katkad bih pronašla jastuk u čudnome položaju. odvojila od svih ostalih. No bilo je i noći kada je izgledalo da ti smeta i sama moja prisutnost i kada su moji izrazi nježnosti samo pogoršavali stvari.sada si postao bolno stidljiv čak i kada si skidao košulju. Nije bilo nikoga da me poduči o promjenama koje si doživljavao to nije bilo nešto što sam mogla pročitati u nekom članku Eve's Weekleya. nasred madraca.ni zagušljiv. Reagirala sam tako snažno da te moje uspaničeno odmicanje probudilo. tako spavati zajedno. iskušati može li živjeti u celibatu. Mjesecima si se tako vraćao i odlazio. uvijek si se vraćao na moju stranu. Je li mi ikada palo na pamet da bi ti zalozi ljubavi mogli biti meni na korist. Činilo se da je godinama Mahatma spavao pokraj žena. A onda su došla jutra u kojima si pokušao prikriti dokaze vlažnih snova. dok si spavao. a drugih si se noći odmicao . što dalje od mene. već o Gandhijiju . tvoj pospano-nevini izraz lica.šokirale su me vitice publičnih dlaka.u Blitzu je osvanuo jedan članak o njegovim pokusima s čednosti. „Kakva čudna praksa. kao da mi je netko oduzeo omiljen jastuk koji sam voljela grliti. No na posljetku. pa dvanaestu i trinaestu. Ono što me uvijek iznenađivalo bilo je koliko je moja žudnja tjelesna. odrasla s braćom. ili te žene?" . pa zatoplilo. umjesto sa sestrama. U tim si prigodama čvrsto sklapao oči i svalio se na sam rub svojega madraca. zahladnjelo je.

nije bilo ventilatora koji bi te rashlađivao. Svake si me večeri ljubio ispričavajućeg izraza lica. Nakon što je Roopa pala u nemilost. „Zar više ne želiš spavati pokraj svoje mame?" Ostao si šutjeti." „Ali tata je cijelo vrijeme spavao na njoj. To nije dobro za tvoja leđa. Svake večeri. Osim toga. a opruge su bile toliko istrošene da si se nekih noći gotovo otkotrljao na pod. uvjerila sam te. No nešto me spriječilo da joj to otkrijem.„Moj odnos s njime je najviše što ću iskusiti u svezi života s vlastitim djetetom. Nisi više mogao podnijeti pomisao da spavaš pokraj mene — kako to nisam ranije uvidjela? Jesam li to u tvojem pogledu naslutila sažaljenje? „Naravno da se ne moraš brinuti za mamu". kada si navršio četrnaestu. dobrovoljno si.na moje iznenađenje. otkrivajući bljesak očaja koji me natjerao da zašutim. „Možeš spavati gdje god želiš." Te večeri kada je Šarmila otišla. Jednoga ti je dana pokazala kako da očitaš jačinu struje u strujnome krugu.diodni odušci i jedan ampermetar. a mama ovdje — sve će biti kako treba. Gandhiju u obranu. ona s kojom si provodio najviše vremena na praznicima u Delhiju." „Znaš da je sofa premekana. podupirući svoju tvrdnju širokim. što ćemo učiniti s praznim madracem pokraj mamina?" Lice ti se rastužilo. pa sam nastavila." „Samo zato što si ti spavao u njegovu krevetu. Odjednom se sva tvoja podvojenost iz proteklih mjeseci rječito objasnila. nekom je čarolijom u kuhinji od bezbojnih otopina stvarala plave i žute taloge.više no što sam te vidjela dugo vremena. a da te to nisam zamolila. Od nje si poprimio ljubav prema znanosti . Je li zato što je moje poglede na majčinstvo bilo teško objasniti. mijenjala sam plahte na tvojem krevetu. pognuo si glavu i rekao: „Bez nekog određenog razloga. nakon što si se vratio iz škole.satima ti je pričala o kemiji i fizici. kao da sam krhka i osjetljiva. Idućih si nekoliko dana bio zaposlen svime i svačime . Šarmila ti je donijela veliku kutiju punu stare opreme s njezina fakulteta . za spavanje odabrao kauč u dnevnoj sobi. kao da tražiš znakove mojega psihičkog sloma. Svakih si . došla je u posjet tvoja tetka Šarmila. mameći te da se vratiš. koji je uspjela priključiti na plin za kuhanje. veselim smješkom. „Ta se soba zove dnevnom zato što bi se u njoj trebalo boraviti preko dana. Prigodom njezina posljednjeg posjeta u Bombayu. neuspješno si lobirao da spavaš između nas . Kada sam upitala zašto. pa čak i Bunsenov plamenik. „Ti tamo." Na kraju je doista ispalo da je sofa neprikladna ." Rastresla sam tvoj jastuk. ona je postala omiljena tetka. vozeći ih u suprotne kutove sobe. zabrinuto me pretražujući pogledom. a ne da u njoj spavaš svake noći.Bila sam u iskušenju da se suprotstavim Zaidi. rekla sam. „Ovako je mnogo bolje". da joj ponudim primjer naše vlastite noćne prakse. bočice napunjene kemijskim solima. Kao oproštajni dar kupila ti je skupocjenu knjigu o istraživanju svemira . Nastavila sam s igrom razmicanja kreveta. kada si ti opušteno spomenuo da bi želio nastaviti spavati u dnevnoj sobi. a idućega ti je pomogla da napraviš eruptirajući vulkan i da ga odneseš u školu. što su bili previše nekonvencionalni? Kako bih izgovorila svoju središnju ideju — da je čistoća nakane uvijek jamčila čistoću rezultata opita? Toga listopada." Čak je i meni bilo jasno da te moja veselost nije do kraja uvjerila.

Ali to više nije bilo isto — nisam više mogla uživati u tim provalama ljubavi. No cijele sam te večeri osjećala krivnju. rekla sam nježno.Zaida. Po znanju si već odavno premašio standarde devetog razreda koji si upravo završio — čak si sastavio i mikrofon koji je. Ispružio si usta prema meni da me poljubiš. kada si govorio u njega. oteo ti se uzdah. zacvrkutao. upozorila sam ga. da ih otrem poljupcima. nešto se dogodilo.na omotu su bila prikazana dva dječaka pjegavih obraza i nevjerojatno plave kose. Elektronički pribor. „Ja sam tvoja majka. Na omotu plavokosa djeca. električni su dijelovi sjajili tako radioaktivno. Na trenutak se nisi micao. Pribor je očito bio uvezen . u mene. Da reagiram kada sam osjetila da me zapekla tvoja pretpostavka da bih mogla žudjeti za tvojim poljupcima. još uvijek ružičasta i vesela. a onda si se lagano okrenuo i samo me zagrlio oko vrata. a ja sam se sagnula prema tebi. U međuvremenu si već prikupio i različite druge stvarčice . To će biti deveti rođendan kada ću te promatrati zakinutoga za prisutnost tvojega oca. „To bi moglo biti prilično skupo"." Pogledao si prema gore. zapanjen. Još od Sarmilina prošlogodišnjeg posjeta tvoje je zanimanje za znanost postojano raslo. Nije bio značajan. nakon što si plakao. tek me onda krivnja na tvojem licu natjerala da reagiram. No u tom djeliću sekunde prije nego što smo se poljubili. znaš". samo si s nevjericom zurio u kutiju u svojim rukama. Dugalovi i gospoda Hussain s gornjega kata. koji je stajao osamsto i trideset rupija. da ostavim tu stvar na miru. . osjećajući se krivim. taj ubod koji sam osjetila. „Ne moraš osjećati kao da me svaki put moraš tako nagraditi. Svratio je i Hemin sin Tony. rekao si. doista. Da si. „To toliko mnogo košta". promatrajući me u čudu. Klimnuo si glavom kada sam ti objasnila da je preskup. ali riječi su nastavile teći s mojih usta. Jednom si mi čak pružio svoje obraze oblivene suzama savršenim poput bisera. da se osjećaš obveznim podariti mi ih kao milostinju. Tek nakon što su svi ostali otišli i kada si došao da me nekoliko puta poljubiš u usta. „Ionako si prevelik da me ljubiš bilo gdje drugdje osim u obraz. Kroz prozor prodavaonice u Colabi ugledao si elektronički pribor koji je ležao pokraj nekih društvenih igara. Bila sam voljna.većinom iz Zaidina starog radija koji je bio pokvaren. Imali smo malu zabavu . prijeći preko toga. bio je prilična ekstravagancija. na svojem putu u Poonu. moraš znati.jednom si ga čak pokušao žicama pričvrstiti za moju ruku da preko moje kože izmjeriš električnu struju.nekoliko dana pritiskao glavu o moja prsa kao nekada ili se bacao na mene dok sam ležala u krevetu s očitom zaigranošću. pa naravno da sam razumjela da nećeš htjeti iskazati previše privrženosti prema meni ispred Tonyja i svih ostalih. Najviše si volio ampermetar . kao da bi mogli progorjeti celofan. Uvijek se negdje provlačio dosadni osjećaj da je to samo predstava meni u korist. glumio ulogu za koju si mislio da želim da je glumiš. kojega si toliko volio. koji su uzbuđeno pokazivali u izvijač i raskošni niz električnih cijevi. Usporio si na nekoliko centimetara od mojih usta. Otišli smo tamo da ti za petnaesti rođendan kupimo novu košulju. Sada ti je bilo petnaest. ali rekao si da ga samo želiš razgledati i poveo si me za ruku uza stube. Kada si razmotao dar i ugledao dotični pribor.

Prije no što sam išta uspjela reći. ali ponovno si ga zakopao u moje grudi. Prije no što sam uspjela ustati s madraca. iznenadio si me svojom snagom. šumno udahneš. Najviše me mučio učinak koji je moj propust imao na tebe. Zabio si glavu duboko u moje grudi kao što si običavao i privukao stražnjicu u moje krilo. olabavio si stisak i prestao se ljuljati.pograbila sam rub kreveta pokušavajući održati ravnotežu. svu svoju ludu bahatost kada sam mislila da se mogu poistovjetiti s primjerom koji je postavila Parvati. Pokušala sam pogledom pretražiti tvoje lice. Počeo si nas ljuljati. sve propuste koje sam dopustila. Odskočio si s mene. Tekućina se izlila iz tvojih usta i razmazala se po mojoj koži. A ako bude trenutaka u kojima to ne budeš želio raditi. pune zbunjenosti. osjećajući te iste ugodne osjećaje koje su nekoć prožimale moje tijelo. neprestano prisutnu u mojem biću. Kad god sam ti pokušala objasniti. nakon što si otrčao iz sobe i legao na krevet. U sljedećem sam trenutku shvatila da su tvoje usne krčile svoj put ispod moje bluze kako bi mi se priljubile uz dojku. Izgovorila sam tvoje ime. Te sam noći ostarjela više nego kada sam u doliju napustila očevu kuću. U jednom sam te trenutku držala u rukama šapćući ti u uho neku pjesmu. ali ti me nisi čuo . Oči su ti se otvorile . „Kao što sam običavao? Neće ti smetati?* „Bez obzira koliko si narastao. tijelo ti je bilo kvrgavo. dopuštajući da mi u umu procvjetaju prizori iz tvojega djetinjstva. Obgrlila sam te rukama prihvativši tvoj ritam. kao da te uspavljujem u svojem naručju. Zabacio si glavu i otvorio usta da duboko. „Možeš ljubiti mamu koliko god želiš. U grozi sam vidjela sve mjere predostrožnosti koje sam morala poduzeti. Zvuk vrata kupaonice koja su se s treskom zatvorila zatreperio je kroz zidove i pod. Na tvojoj je pidžami bila vlažna mrlja. a onda užasnuta razumijevanja. i to ću razumjeti. Krivnja mi se proširila tijelom i očvrsnula oko kristala zadovoljstva koji sam si dopustila osjetiti dok sam te ljuljala u naručju .Petnaestogodišnjak bi morao znati da ne bi trebao dodirivati majčina usta svojim usnama. Iz grla ti se oteo grgljavi jecaj. noge se povlačile po podu. Oči su ti zablistale. Ovo nije bilo nimalo slično onome čega sam se sjećala od prije nekoliko godina — sada si bio viši od mene. zakopavši lice u madrac.neusredotočene. No nastavila sam te ljuljati. pobjegao si iz sobe. Mnogo je vremena proteklo otkada sam osjetila takvu iskrenost u tvojem izražavanju ljubavi. „Mama katkad ne zna što govori. uvijek ćeš biti moje malo zlato. tvojim je licem prošao drhtaj. oslobođenu lažnosti. Sve se dogodilo tako brzo da ne bih zastala čak i da jesam bila u stanju pratiti što se događa." Pritisnula sam usne o tvoje.oblikovala je grudicu samooptuživanja. sada ili kad god hoćeš. Trebalo je proći sat vremena strpljivog sjedenja na kevetu uz tebe prije no što si sebi dopustio da te se uzme u naručje. Što može učiniti da se iskupi?" Odmaknuo si moju ruku kada sam te pokušala pogladiti po leđima. Nisam se usudila spomenuti ideju o . takvu potrebu. s kreveta." Podignuo si glavu i stidljivo me pogledao. Tvoje se lice čvršće priljubilo uz moje meso. u tvojoj osobi." Kasnije sam se pokušala ispričati. tvoji su pokreti postali užurbaniji — toliko da sam pomislila da ćeš nas otkotrljati preko ruba kreveta. ignorirajući nespretnost situacije. tvoje su ruke obgrlile moje tijelo.

promjeni rasporeda spavanja . Jednoga poslijepodneva. „Došla sam platiti račun za struju. . „Trči". Zamahnuo si i bacio kamen prema drvetu. a onda bez riječi pošao za mnom. Hodali smo preko školskog dvorišta. prema stazi koja je vodila do autobusne postaje. Morala se nastaviti čak i praksa ljubljenja za laku noć. „Jesi li?" „Jesam. izgledalo je. „Ja sam gospoda Arora — on je moj sin. Možemo li sada ići. „Ti si to učinio. tko je onda? ." „Ne razumijem. on je sa mnom. uništavati školsku imovinu? Ako on to nije učinio. „Stoj! Ne miči se!" vikao je. rekla sam i instiktivno te zgrabila za ruku da krenemo za djecom koja su bježala. Ulovila sam te kada si izlazio iz zgrade s ostalim dječacima. iako u obraz. Kamen je prošištao pokraj najbliže grane i zabio se u jedan od prozora na trećem katu rektorata. molim?" Otac Bernard te oslobodio i potapšao po glavi. ali nosio je u sebi jačinu od koje sam se s nelagodom prebacila s noge na nogu. „Znam da je sezona prošla. Dahćući je došepesao i uhvatio te za ovratnik. Zatim si vratio pogled na mene. nedugo nakon početka nove školske godine. Dani su prolazili. „Možda bismo". Pogledao te u oči kao da će s tobom podijeliti neku tajnu i upitao te najstrpljivijim glasom: Jesi li ti to učinio?" Osjetila sam ubod bijesa. Zar mi ne vjerujete?" Otac Bernard je ignorirao moje riječi." Ravnodušno si pristao. „umjesto toga mogli otići na sladoled od manga. „Nije on to učinio"." Pogledao si u zemlju i podignuo kamen. Nonšalantno si stajao. Ono malo kerija koji nisu otpali prošupljile su papige ili su se smežurali. sve ovo nije potrebno. a ja sam pokazala u jedno drvo.odsječen. Ti voliš sladoled. rekla sam. zar ne?" Štap je proizvodio uzbunjujuće zvukove dok je otac Bernard vitlao njime kroz zrak. od svega osim od svojih knjiga i puževa. Nije bio jako drzak.izgledalo je da se tvoja strategija izlaženja na kraj s tom situacijom sastojala od toga da rutina ostane kakva je i bila. a ne više u usta. pa sam mislila da se zajedno odvezemo kući autobusom. pa čak i kada je iz zgrade izašao otac Bernard." Na trenutak si oklijevao.nikoga drugoga ne vidim ovdje. Da si gađao u keri. ali hajde da pogledamo je li ostao još pokoji keri." „Sigurno je to učinio netko od djece koja su pobjegla. mašući štapom. ne bi mogao toliko promašiti. kao da tražiš još neki kamen koji bi mogao baciti. „Već sam vam rekla da nije on to učinio. a ti si ostao udaljen . „Vi ste već bili ovdje." „Znaš. Ali ti se nisi micao s mjesta. predložila sam. Pogledom si pretraživao zemlju." Gledao si u mene dok si govorio. Znate li da je ovo ozbiljan prekršaj. pojavila sam se kada je u četiri sata zazvonilo školsko zvono. zar ne? Vidio sam vas pokraj drveta manga." Ravnatelj se okrenuo kao da me prvi put vidi.

Baš kada sam se počela pitati hoće li se to stanje nastaviti unedogled. a onda je istupio prema naprijed i naciljao. Preuzimam punu odgovornost." „Mama. „Ne moraš ništa reći. tražeći znakove popuštanja tvoje napetosti. Odgurnuo si ruku koju sam ti ponudila na pomoć i prkosno si me pogledao. Možete ga odvesti ako želite. riješit ćemo to u mojem uredu.Otac Bernard se nasmiješio kao da sve razumije." Ali ti si se već nagnuo prema naprijed i položio dlanove na stablo manga. svršimo s time. kao da je taj zvuk nenamjerno izbijen iz tebe. No otac Bernard te natjerao da spustiš glavu i ponovno položiš ruke na stablo. rekla sam vam. Udario te ukupno deset puta." „Ašvine. odmah kreni sa mnom." „Možda vi gospodo . a srpanj u kolovoz." „To teško da je način. Obrazi su ti bili crveni. kao da si se predomislio. kao da izvodi nekakav ples. „Ne još. a onda otišao bez riječi. Izgledalo je kao da su se vrijeme. zato. Čula sam tupi udarac štapa o odjeću — odjeću koja je pokrivala nešto što ja nisam mogla zaštititi. ali suza nije bilo. a boja se počela ljuštiti. Svakoga sam jutra s tjeskobom promatrala tvoje lice. Zastenjao si kao da si očekivao da ćeš ostati šutjeti. tvoj se stric doselio u Bombay. Pokušala sam svrnuti pogled kada ga je ponovno podignuo." Lipanj se prelio u srpanj. lijevo mu se stopalo pomaknulo prema naprijed. rekao je i još jedanput naciljao štapom. Ako ga vi ne možete naučiti ispravnom ponašanju.. Tada se ruka oca Bernarda spustila. da vide plačeš li. Pri trećem si se udarcu izravnao kao da ti je dosta.možda vi ne shvaćate koliko je to ozbiljan prekršaj. Djeca koja su se okupila da to promatraju revno su promatrala tvoje lice." Istupila sam naprijed. „Nikamo on ne ide. otkrivajući svijetlo drvo ispod.Arora. . ali nisam mogla. Ako me možete kazniti ovdje. halja mu je zavijorila od napora. Vrh štapa bio je obojen u crno. dođi.." Okrenuo si se prema ocu Bernardu. Ja sam njegova majka. prostor i osjećaji zamrznuli između nas — izgledali smo poput dviju figura na pritiskaču za papir — zauvijek svatko na svojem mjestu. Otac Bernard je podignuo svoj štap i nekoliko puta mahnuo njime kroza zrak da ga ispita. znakove da više nisi toliko udaljen. škola može. Žalit ću se ravnatelju. A kakav primjer pružate svojem sinu. udaljeni. ali onda ga više nemojte vraćati. „Ne moramo ići u vaš ured. „Malo si prestar za takve stvari. „Dobro sam". molim te. je li tako? . rekao si. ovako lažući. sine". Poravnao je tvoj ovratnik i ponovno te potapšao. primijetila sam.

„Drago mi je da više nisam u vladi.TRIDESET I TREĆE POGLAVLJE Prvo Aryjino pismo stiglo je u siječnju 1977. podsjetila sam te — neću ti pomagati u otpisivanju. Koalicija Janta se urušila pod vlastitom težinom i Indira se vratila na vlast. Tijekom proteklih petnaest mjeseci u zatvoru nije prošao ni dan. Kada je pismo stiglo. „Nema veze". Što ako se vrati pa ponovno pokuša iskušati svoj šarm na meni? Što ako naletim na njega na cesti ili ga zateknem kako me čeka pred vratima? Bi li se ispričao kao što se ispričao tebi u pismima ili bi zaigrao grubu igru." U dnu stranice stajao je „P. no bilo je naslovljeno na tebe." Uznemirile su me njegove riječi .opuštenost s kojom ih je pisao. „Sada kada više nema ni Babujija ni Mataji. Srest ćemo se čim se doselim . Uskoro sam otkrila da možda ipak nema nikakve potrebe da se brinem o Aryjinim motivima. a da nisam žalio zbog onoga što sam učinio. Nakon izbora pisma su prestala dolaziti. poput mnogih kandidata iz koalicije Janta koji su pobijedili Indiru Gandhi i njezinu Kongresnu stranku. Usput budi rečeno. pa me spriječio osjećaj za ispravnost. No ti si sada bio dovoljno pismen na hindiju. Možda. a mi od njega nismo više primili nikakvo pismo ni poruku. još uvijek nisi vjerovao stricu. Hemino je pismo stiglo u istom razdoblju u kojem je na televiziji nastupio šef policije. kao da je prošlost zaboravljena. ne brini se zbog mojega nosa — namješten je tako da se sada doimam aristokratski. ali on nam nije osobno pisao sve do jedne prigode tri godine poslije. napisao je Arya o političkoj funkciji koju je izgubio. uključujući Aryju. 1980." Najavio je svoju namjeru da se preseli u Bombay. Jednom si čak pitao bih li bila voljna složiti odgovarajući odgovor. optužujući bivše zatvorenike da izmišljaju takve priče kako bi osnažili svoje političko stanovište. ostala je samo tetka Hema da mi ovdje pravi društvo. Izgledalo je da se vratio kako bi obnovio romansu koja je bila . S. napavši me kao što je to učinio one noći na Divali? No tvoj je petnaesti rođendan došao i prošao. na vrijeme da proslavim tvoj petnaesti rođendan. poput mene. a niti na ono koje je uslijedilo neposredno nakon prvoga. Toga je ožujka prikladno pobijedio na izborima. Hema nam je povremeno slala novinske isječke o Aryjinu mandatu u vladi. dok te razdire pitanje da li da odgovoriš ili ne." Nisi odgovorio na to pismo. u instituciji koja je toliko korumpirana. prepoznala sam rukopis i zamalo ga poderala. Vidjela sam kako upijaš tekst svakog pisma. Hema mi je poslala intervju iz novina u kojem je Arya opisivao kako su ga tukli i mučili električnim šokovima dok je bio u zatvoru. Iznenada je objavila održavanje izbora i oslobodila je iz zatvora sve svoje političke utamničenike. kada je Indira Gandhi čudesno promijenila mišljenje glede Izvanrednog stanja.. Kriza s tobom zahtijevala je moju punu pozornost. ne ostavljajući mi mjesta za razmišljanje o apstraktnim strahovima vezanima uz tvojega strica. I doista. Arya jest dobio ponudu da preuzme mjesnu političku funkciju u jednom manjem okrugu u Punjabu.možda čak stignem doći do svibnja. „Nedostaješ mi i nadam se da bismo opet mogli biti prijatelji.

Vratila sam se svojim šetnjama po Chowpattiju . pa čak i kao pomoćna radnica u muzeju Prince of Wales. koje je virilo iza Aryjina ramena. Redak potkraj članka govorio je o tome kako se Arya preselio u Bombay da bi tu poveo obnovu HRM-a. Pretpostavljala sam da je to potrebno . a našim se zajednicama šire antidruštveni elementi. gospodina Aryju Aroru.ta udaljenost koju si tako skrupulozno održavao. Neko sam vrijeme tražila posao. gledajući ravno u fotoaparat. Pokušavala sam se oteti očaju koji me obuzimao.istim onim hodočašćima kojima sam trošila vrijeme kada smo se doselili ovamo. Baš sam se htjela preseliti na kolumnu Busybee. Iako je plaća predstavljala dobrodošao dodatak renti od osiguranja. kada sam shvatila da mi je pogled ponovno odlutao prema fotografiji. Novine India Today opisivale su kako je koalicija Janta potpuno demoralizirana i u posvemašnjem rasulu.od tjelovježbe do hrvanja. lektorica za glasnik Bombajskog sveučilišta.mnogo dugovječnija od one sa mnom: HRM. dok mi iz prstiju nije nestala sva toplina. kada se na našim granicama nalazi neprijatelj. nijedan od poslova nije me doista privlačio.sjela bih ispod njega s kutijicom kikirikija i čitala neke od poslijepodnevnih novina. Najviše sam voljela veliki pipal razgranate krošnje na sredini parka . Indira je učvrstila svoju pobjedu na nacionalnim izborima još odlučnije potiskujući oporbu. Posebno sam mrzila što nisam mogla biti kod kuće kada si se vraćao iz škole i svaki sam put davala otkaz zbog neprilagodljivog radnog vremena. nakon što sam radila kao odgojiteljica u vrtiću. Rezerviranost je bila napredak u odnosu na okamenjenost. Tijekom godina. a iz mojega uma . Cijelu sam minutu zurila u to lice. a nisam željela zamoliti Pajija za pomoć. a subotom si čak odlazio u školsku knjižnicu kako bi tamo učio. „Pozivam sve hinduse od dvanaeste do četrdesete da dođu i uključe se u rad. Bilo je nečega u skupini mladih iza Aryje. jer su njezini stanovnici bili slabi. koju si koristio vjerojatno kako bi zaliječio ponor između nas. Skupine poput HRM-a tražile su načina kako da osvježe svoje parole i ponovno se povežu s građanstvom. pokušavala sam ne zdvajati i ne razmišljati o dodatnim satima samoće s kojim sam se suočavala.. Mogla sam prepoznati samo nekolicinu lica . Ovoga puta jednostavno nisam mogla ništa pronaći . Jedne sam subote zapazila članak na naslovnici o pilot programu koji je pokrenuo HRM.tržište rada u Bombayu bilo je presušilo." Arya je bio uslikan na unutarnjoj stranici gdje se članak nastavljao. tješila sam se. koji je rekao da su zavojevači stoljećima gazili Indiju. još je važnije da naše mlade uvježbamo za snažnu obranu. .posebice jedno. U njemu se citiralo poznatog vođu HRM-a. poput Middaya. Izgledalo je kao da si posljednjih tjedana samo učio — nekih si se dana vraćao iz škole kasno navečer. koji će se izvoditi u raznim gimnastičkim dvoranama i akharama širom grada." Bit će pokrenuti besplatni tečajevi za učenje raznih aktivnosti . Sada su na gornjoj plaži izgradili dječji park i zasadili drveće koje je nudilo zaštitu od sunca i kiše.U ovim danima i vremenima. smiješeći se u fotoaparat dok je rezao vrpcu na otvorenju. izvodila sam kretke pokuse s različitim vrstama zaposlenja — kao prevoditeljica za jednu pravnu tvrtku. od kojih su svi nosili iste kape. kako bi Bombajce podučio samoobrani.

kad sam pritisnula kvaku. Počela sam hodati prema Operi Houseu dok su novine lepršale u mojoj ruci. Nekoliko je dječaka u plavim kadetskim uniformama stajalo ispod drveta manga. napeto sam dodala. U klubu se upravo održavao tečaj mačevanja lathijem . čak i uz lošu razlučivost fotografije . Nije bilo pogreške. „Obično samo odem tamo i sjedim s njim — čita hindusku poeziju ili me uči meditirati. Istrgnula sam stranicu s fotografijom iz novina i stavila ti je pod nos. otvorene na stranici s fotografijom. „Ako ste mu šogorica. Unutra su dva mušakrca pijuckala čaj. „Unutra mora biti ljudi . iako se u udubljenju za pooju nalazio cijeli niz minijaturnih idola (uključujući utjelovljenja Višnua koja nikada ranije nisi vidio). ta je namjera isparila. bila su zaključana. ali nisam vidjela tvoje lice. Nisi pokušao izbjeći odgovor ili se povući u sebe. odgovorio je jedan muškarac dvosmisleno se cerekajući. da stignem na vlak.nikada mi prije nisi lagao. da te ne napadnem baš odmah." Natpis ispod fotografije govorio je da je inauguracija održana u Šivaji Gymkhani. „Ima stan negdje u Worliju".osoba koja je stajala iza svojega strica bio si ti.izblijedio i posljednji tračak sumnje pun nade. Željela sam ostati smirena. Sjedila sam na balkonu." . a muškarci su razmijenili značajne poglede.moj sin svake subote dolazi ovamo učiti. „Znate li gdje on živi?" upitala sam. i prepoznala sam plavu boju tvoje košulje dok si još bio samo mrljica na cesti. ako želim razgovarati sa sahibom Aryjom. pokušavajući ispraviti svoju pogrešku. memsahib. „Ja sam njegova šogorica". vratim u ponedjeljak poslije podne. čekajući te. ali vrata knjižnice. kada sam naišla na njega pokraj kapije na dvorištu. Odvezla sam se taksijem do Churchgatea." Podvornik je ubacio duhan u usta i počeo ga zamišljeno žvakati. rekao je školski podvornik trljajući duhan na svojem dlanu. već si samo pustio da riječi poteku iz tebe. kao da tražim izgubljenu osobu. ali me podvornik uputio prema stražnjoj prostoriji. „Kako si mogao. ali čim sam te ugledala. Xavier's. sjedeći na pletenim stolcima — rekli su mi da se. pa namjeravam zapitkivati prolaznike jesu li je vidjeli. „Sve te priče o tvojem učenju . a da mi ne kažeš?" upitala sam na posljetku. Rekao si da je njegov stan namješten tek s nešto više stvari od nekoliko stolaca i kreveta. Na pola sam mosta počela trčati. Ispričao si mi kako te vodio na svoje obilaske HRM-ove mreže i upisao te na tečaj yoge u njihovoj gymkhani u Byculli. Je li to ono što subotom radiš u knjižnici?" Toliko sam dugo oko tebe hodala na prstima zbog našega zahladenog odnosa da te moj bijes jako iznenadio. onda sigurno imate broj njegova telefona?" Te si se večeri kasno vratio." Kada si se počeo ispovjedati osjetila sam samo tupost. no školsko je dvorište inače bilo prazno. rekavši vozaču da me odveze do škole St.pogledala sam dječake koji su tamo vježbali. Pokraj mene je stao jedan taksi i ja sam uteturala u njega.ne samo subotom. „Ja ovdje radim već šest godina. ali onda su me ponovno počeli ispunjavati osjećaji. u Bandri. već i nakon škole. i ne mogu se sjetiti da je knjižnica ikada bila otvorena preko vikenda. Već si mjesec dana posjećivao strica Yaru . Ulaz u glavnu zgradu bio je otvoren. Ured je bio zatvoren. „Danas je zatvoreno".

smiješeći se.posebnu pooju za Dasseru. pronalazeći mane kostimima koje nose . otupjela. Možda su ti ugovoreni sastanci bili potrebni da te izvuku iz tvojega samonametnutoga osamljivanja. zahtijevao si od frizera da ti ponovno podreže kosu iznad uha. ceremoniju blagoslova neke uvažene osobe iz HRM-a.„Mislio sam da bi se ljutila. iznervirano si govorio svaki put kada bi se pojavila na televiziji naborana lica. uspjela sam ostati hladne glave. ali si prestao kada si se jednoga poslijepodneva gotovo onesvijestio u gimnastičkoj dvorani.taj očaj koji kao da je postao općeraširena pojava. Sljedećih sam mjeseci bespomoćno promatrala kako se Arya sve dublje uvlači u naš život. Za Indiru Gandhi si čuvao naročito oštre riječi. baš kao i tvoj otac prije tebe. ne bih ti zabranila da ga viđaš. Možda su najzlokobniji bili tilaci s kojima si se šepirio i s kojima si mahao. „Stric Yara misli da bih morao češće vježbati. još sam uvijek vidjela nesigurnost koju si pokušavao prikriti. Bilo mi je gotovo prebolno promatrati to . Nekoliko si tjedana utorkom pokušavao postiti za Hanuman. Nisam vidjela smisao u tome da ti zabranim družiti se s Aryjom — to bi ti samo pružilo priliku da se pobuni.na primjer. Pokušavao si izgledati impozantnije . Ašvine. kada je preko noći otkrio religiju. Ali on je tvoj stric . spasi zemlju od propadanja. preko vikenda. „Učini nešto". u školi). Mislio sam da mi ne bi dopustila da se sastajemo. Krenuo si u potragu za Devovim izgubljenim gurujijem. Kada to nije upalilo. skamenjena izraza. inteligentno klimajući glavom na tvoje izljeve bijesa. Primijetila sam to po svim malim načinima na koje si se ponašao . Povratak očinske figure u tvoj život polučio je i druge dobrobiti . Svakog si se jutra. Prestao si gledati filmove na televiziji proglasivši ih previše golišavima." Uspjela sam potisnuti osjećaj izdaje koji je počeo rasti u meni." „Stric Yara misli da će vlada Kongresa propasti. Brinula me religiozna strana tih aktivnosti — počela sam osjećati iste paranoidne strahove zbog kojih je grmio i Paji. Nije prošao ni dan.zahtijevao si povrat novca od prodavača voća koji je prodao mango iznutra truo. posjet hramu u ime žrtava poplave. ali pokušala sam ne pokazati da shvaćam o čemu se radi. možda je to bila cijena koju sam morala platiti zbog onoga što sam dopustila da se dogodi." Bilo je očito da kao papiga ponavljaš Aryjine riječi. „Sada kada tobom više ne vlada taj tvoj podli sin.da si me pitao." Uvijek si ga pratio na razne događaje . Potisnula sam potrebu da te upitam zašto si osjetio da je nužno da me tako kazniš. kojega je bila odabrala za svojega nasljednika. sav važan vraćao iz maloga hrama u Tardeu sa svetim oznakama razmazanim po čelu (još te uvijek bilo previše sram da te oznake pokazuješ radnim danom.svakoga si jutra radio sklekove i ispijao dodatne čaše mlijeka. čak i u trenutku kada su ubili njezina voljenog sina Sanjaya. (Jesu li svi prolazili kroz tu fazu? Jesam li ja? Je li Roopa?) Pokušala sam se ponašati ohrabrujuće i poticajno. Pokraj tvojih poza i razmetanja." „Stric Yara kaže da su svi glumci komunisti. a da ti preko usana nije prešlo ime tvojega voljenoga strica Yare. pokušao si to nadoknaditi usvajanjem agresivnih političkih stavova. „Ne mogu zaboraviti što mi je pokušao učiniti. No tada je tvoja drskost poprimila šovinistički štih. dok nisi bio potpuno zadovoljan. povećalo se tvoje samopouzdanje. jedanput tjedno putujući vlakom u Dadar." Pitam se kako bi se sve to odigralo da sam tada bila u stanju u korijenu uništiti razvijanje toga poočimskog odnosa.

kako je nad cijelim tim mjestom lebdio smrad kuhane govedine kojem se nije moglo pobjeći. objavio si došavši kući. neurednog igrališta.što smo drugo mogli očekivati?" Jednog si se dana žalio na politiku upisa u tvoju školu i nesrazmjernom broju katolika koje su primili jezuiti. „Sva ta stoljeća vlasti stranaca koju smo bili prisiljeni upijati . Muslimani su potpuno preuzeli vlast nad svime. nudeći tako prizemne aktivnosti kao što su bile kabaddi i hrvanje u blatu." Bila bih se nasmijala na te besmislice koje su izlazile iz usta jednog petnaestogodišnjaka. pa ih sada pripuštaju u sve tvornice konfekcije diljem grada. zapravo. Kako si ti preskočio od svoje škole do takvoga mjesta? St. Ašvine? Ili osobno razgovarao s tim radnicima? Ubuduće se naoružaj dokazima prije no što izgovoriš takve nečuvene optužbe. „To je zavjera kojoj je cilj preuzeti zemlju . rekao si. događa u gymkhani. „Jesi li ti sam posjetio te tvornice. „Što on zna? On je musliman". Želiš li otići k njoj i reći joj da tvoj stric Yara kaže da je ona lažljivica?" „On nije govorio o teti Zaidi. Nije li te samo privrženost tvojem stricu tjerala da se tamo vraćaš? Što je u atmosferi toga mjesta bilo toliko privlačno? Svaki put kada sam razmišljala o tome da posjetim to mjesto. urednim travnjakom za igranje kriketa. odbila me pomisao da bih tamo susrela Aryju. prizivajući epove i Vede kao da si dobro upoznat s tim tekstovima. „Pogledaj one djevojke!" viknuo si hodajući pokraj mene ulicom. Posebno povijest. ti muslimani". ona mi ne predaje povijest. da nisam vidjela žar u izrazu tvojega lica. nakon testa koji nisi baš predobro riješio." Pitala sam se što se.glumice zbog načina na koji naglašavaju njihove grudi. soba golih zidova. „Kakve veze s bilo čime ima to što je gospodin Nawaz musliman?" „Stric Yara kaže da oni sve iskrivljavaju kako bi im poslužilo u njihove svrhe.I teta Zaida je muslimanka. nizom staza za trčanje koje su svakoga jutra bile označavane kredom. U svakom slučaju. Sjetila sam se shakhe u kojoj je Arya radio u Nizamuddinu.o tome kako je u klubu pronađena krv.. na tim satovima yoge za koje si tvrdio da ih pohađaš. „Oni kradu naša radna mjesta. „Otkada si ti postao takav znalac o tržištu radnih mjesta? I o čijim ti to radnim mjestima. „Mi dječake pretvaramo u . zaduženi za to. Xavier se dičio pravim košarkaškim igralištem.sve te kršćanske škole koje vode jezuiti. U drugim se slučajevima radilo o njihovu pomanjkanju čistoće ." . Uspjeli su sve naše udžbenike zaraziti svojim lažima. uopće. pa ćeš vidjeti. S poljem na kojem je stajao klub na sjeveru je graničila kolonija potelušica. navodno kako bi namjerno ometali koncentraciju članova kluba koji su pokušavali meditrati.ovo je rezultat toga . gospodina Nawaza." Još je više uznemirujuća bila netolerancija koji si iskazivao svaki put kada bi se vratio iz gymkhane u Byculli. Čak su i vlasnicima hindusima isprali mozak." Drugog si se dana okomio na svojeg učitelja povijesti. religioznu glazbu koju su puštali. u kojoj su živjeli samo muslimani. Katkad si se žalio na glasnu. govoriš?" „Samo otiđi u bilo koju tvornicu. „Zar ne znaju koliko te traperice koje nose djeluju neindijski?" Izražavao si bombastične izjave o gubitku tradicionalnih hinduskih vrijednosti. Bio je to klub koji je očito bio namijenjen ljudima iz nižih klasa. otrcanih klupa.

jednostavno si pokušavao impresionirati svojega strica. „To sam valjda čuo od nekoga drugoga.zar nisu primijetili tvoju otmjenost. trudeći se bolje uklopiti u HRM. a onda ih s tolikim uvjerenjem ispljunuo na mene. Nisi li primijetio da su bile smišljene za siromašne i neupućene. ali neću dopustiti da mu se pridruži moj sin. ali jesi li se doista mogao toliko otuđiti od njih? „Stric Yara kaže da je gymkhana mjestao na kojem se može upoznati prava Indija. Više se ne vraćaš u Bycullu . Ili je stvar. i nikada nisi bio previše blizak sa svojim razrednim kolegama. Dječaci iz moje škole svi su iskvareni Zapadom. možda. preuzet će cijeli grad. je li to bila vrsta drugarstva za kojim si žudio? A što je s drugim hrvačima koji su te tako srdačno dočekivali . Jesi li osjećao da moraš igrati te grube igre kako bi dokazao svoju muškost. izjavivši da si dovoljno star da sam donosiš odluke? No tvoj se otpor pretopio u durenje.gospodu". nikakvih poziva u bitke da ti njima . Znala sam da moram prekinuti s tim pretvaranjem. čemu te uči tvoj stric Yara? Da se moraš otići boriti s muslimanima? Ne zanima me što taj čovjek misli ili čini. nisu li shvatili da si uljez u njihovu krugu? Bilo je još čudnije kako te tako lako mogla ponijeti prostačka politika HRM-a. čula sam te kako tvrdiš. Kakva su nezadovoljstva u tvojem životu mogla predstavljati plodno tlo za takve tvrdnje — kod tebe koji si bio toliko dobro obrazovan. Svijet razrednih piknika na plaži Juhu i limunada tijekom stanke za užinu i dramske grupe koja ti je prije dvije godine povjerila ulogu u Oliveru Twistu? Imao si okršaj s ocem Bernardom. promrmljao si.neće ti više puniti glavu takvom mržnjom. bila jednostavnija od toga . razbarušavanje kose." Oči su ti na trenutak bljesnule. to je bila istina. Napinjući se da pronađeš slabu stranu svojega protivnika. ukor koji me trebao podsjetiti na tvoj zazor od mene. Moramo otići u njihove kolonije i suočiti se s njima. zajedničko tuširanje da se s tijela spere zemlja. I kako omataš prepone istom krpom koji su i oni nosili. Nije li to bio svijet kojemu si pripadao? Svijet pažljivo izglačanih uniformi i kravata s plavim prugama i školskim amblemima na kojima je na latinskome pisalo Due in Altum." Pokušala sam zamisliti kako po svojem mršavom tijelu razmazuješ blato iz te prave Indije." Tvoji su teatralni govori možda bili namijenjeni samo mojim ušima . izrađenom od grubog materijala istkanome na seoskom tkalačkom stroju. cijelu zemlju. (Kako je mirisao. boreći se u hrvačkom ringu s mladima koje je odgojila ulica.što je bilo odbacivanje kako bi se distancirao od mene. dok se tvoj znoj miješa s njegovim. kao da ćeš se sukobiti sa mnom. pisalo je u reklamnom katalogu škole koji su dijelili prigodom prošlogodišnje parade za Dan Republike. koji si odrastao u susjedstvu punom muslimana? „Prije no što se okrenemo. pokazati im njihova boga. Idući ću put otići u gymkhanu. „Stric Yara ne mrzi muslimane". namijenjene njihovoj konzumaciji? „Samo prošeći kroz muslimansku koloniju — čak i najotrcanija potelušica imat će hladnjak i televizor". probiti fasadu koju si izgradio oko sebe." Je li to ono. taj njihov znoj? Po jeftinom ulju od kikirikija ili gruboj mješavini curryja?) A nakon toga slijedi tapšanje po leđima. neću slušati. No kako ću se ja natjecati s velikom mašinerijom HRM-a? Nisam imala nikakvih muških aktivnosti za koje bih te mogla zainteresirati. Što ću učiniti ako se okreneš i odeš. Izmišljotine koje si progutao.

Dev je omotao tvoje ruke oko bočice i pokazao ti kako da je stiskaš . nisam te mogla navesti da odjeneš nešto staro. U krevetu sam iznenada shvatila da ti stara odjeća s proslave prvog Holija više neće pristajati — morat ćemo žrtvovati novu odjeću. bila je moja ljubav. zaštitnički sam stala ispred zidova i dopustila da me pošpricate. šokiran crvenilom koje je natapalo tkaninu . pune crvene i ljubičaste vode. pa ste pozornost obratili na mene. Holi je ostajao neobilježen. krvareći u jaja na tvojem tanjuru. baš kao je učinio Dev one prve godine (ovoga puta ostavivši jaja nepoškropljena). ti nisi izgledao zainteresiran za igru. nesposobna (niti voljna) da pobjegne.skrenem pozornost. Večer uoči festivala otišla sam baniju i kupila istu marku crvenih i ljubičastih kristala koje je kupovao Dev. Nije ti trebalo mnogo da shvatiš ostatak priče . no pustošenje je eruptiralo prije no što sam stigla završiti. razmrljat ću po tebi rukohvate boje.rekao je da je na taj način voda postajala tamnija. Možda ću te pošpricati za doručkom. Nije ti još bilo ni četiri kada te Dev uveo u tvoju prvu proslavu Holija. Iskoristit ću taj festival da svoju ljubav stavim na kušnju. koje sam uzela dvije žlice. označavajući naše nokte i rub kose nekoliko dana (bio si oduševljen što si tako obojan mogao ići u vrtić). Zatražila sam po žlicu i svih ostalih boja u prahu koje su imali u prodavaonici. Umjesto da pokušam izbjeći štrcaje boje. napunila sam vjedra vodom. Sljedeće sam nas dvije godine za Holi odijevala u staru odjeću i određivala stroga pravila o slavljenju u hodniku ispred stana. Trčala sam po sobi očajnički pokušavajući pokriti namještaj novinskim papirom. Jedna jedina strelica u mojem tobolcu.štrcaji boje slijetali su posvuda po njemu. doručkujući. U Pinky si pronašao savršenu žrtvu razuzdano vrišteći trčala je gore-dolje po stubama. možda zato što je njegovo slavljenje bilo tijesno povezano s Devom. Približavalo se proljeće. Dev je rastapao kristale večer ranije .razmazivao si po tati žuti i plavi i zeleni prah. Ali onda je Dev umro. pa čak i kada je Pinky s nadom prolazila pokraj naših vrata za svakoga Holija. a njegov će dolazak uskoro biti proslavljen Holijem. banalna i nenaoštrena. Ove sam godine odlučila završiti s razdobljem tugovanja. s izuzetkom crvene. puneći bočicu iz kante u kupaonici. Ispalo je da je ljubičasta boja naročito tvrdoglava. Čak i kada smo počeli slaviti Divali i sve ostale blagdane. prije no što se stigneš oporaviti. Na trenutak si ostao gledati u svoju košulju. A onda.potočići su curili niz tvoje ruke. Katkad bih za pola rupije kupila malo crvenog praška koji bismo uredno razmazali po obrazima i to bi bilo to. Ove ću te godine izvući iz tvoje suzdržanosti i povesti te natrag prema razigranosti koju smo dijelili. Morat će to biti ono što ćeš odabrati toga jutra Iako sam te željela iznenaditi. Prije no što si stigao zaplakati (i prije no što sam ga ja uspjela zaustaviti). Izvukao je bočicu sa štrcaljkom i pošpricao te obojanom vodom dok si sjedio za stolom. ni zidovi ni namještaj nisu ostali neobilježeni. Ne želeći ti pokvariti iznenađenje. Usprkos svojim naporima da ih spasim. . ali nisam unutra dodala boje. U jednom ste trenutku vas dvojica odlučili da ste dovoljno natjeravali jedan drugoga. ostavivši ih skrivene u kuhinjskom ormariću.

kako bi primila naše dodire za kojima je žudjela.uperio je svoj pištolj u mene. zapovjedila je Zaida kada je zastala da na moj obraz nanese crvenilo. a da ga nisam stigla oživotvoriti. zagrliš mene ponovno osjetim kako je to dlanovima dotaknuti tvoju kosu. zauzvrat. Prestali smo s poljupcima za laku noć . zašto bi ti to smetalo?" Odvezla sam se taksijem do Byculle.idi slavi Holi sa svojim sinom". Naravno. kao što se dogodilo s Biji — možda ćemo se sutra ponovno zbližiti. Na podu prazne kupaonice stajala su vjedra s vodom koja je strpljivo čekala da je se oboji. . No s Biji bi spale sve njezine ograde. Pogledala sam preko sobe u leda koja sam toliko željela protrljati.teško da je postojao bolji način da nekoga razljutite ako ga pošpricate bojom. držeći u rukama pištolje na vodu. Od te sam se pomisli ispuhala — uništio si moj plan. A onda sam primijetila tvoj prazan krevet. Što ako vas je Arya odveo u muslimansku koloniju . ali te nisam pronašla. Potražila sam te u dnevnoj sobi i kuhinji. čak i ako je u tu igru bila uključena nečija tuđa žena ili suprug. ni milovanja. da tamo proslaviš Holi sa svojim prijateljima.samoj mogućnosti da te ponovno dotaknem. Cijeloga sam se jutra valjala u svojoj turobnosti . Žudnje su se ostvarivale i napetosti trošile. a njihova se odjeća boji crvenilom. Paji je ukočeno pružao lice kako nimalo praha u boji ne bi završilo na njegovoj odjeći. pa bi nas polijevala obojenom vodom.nisi li spomenuo nešto o sukobljavanju oči u oči? Sjećam se prošlogodišnjih nereda u Mahimu koje je pokrenula rulja mladića zalivši bojom ljude koji su upravo izlazili iz džamije. To je sigurno bio znak koji je mnogo obećavao.više nismo izmjenjivali ni najmanja tapšanja.Tome sam se najviše veselila . potkošulje obojene u ljubičasto. Opsjela me uznemiravajuća pomisao.A ako su s njim i drugi. promatrajući svjetinu kako postaje sve razuzdanija. a onda bi smijući se trčala po stubama. ali bila sam izvan njegova dosega. U Rawalpindiju je to bila jedina prigoda u kojoj smo vidjeli naše roditelje da se dodiruju.dva sam puta vadila boju iz njezina skrovišta i puštala da mi sipi kroz prste. odraz automobiliskih svjetala s ulice obojio je strop crvenilom. najava da sam bila u pravu kada sam odlučila upustiti se u tu pustolovinu. kao što je radila svake godine. Jedan je dječak špricnuo boju s prozora susjedne zgrade . Pitala sam se kamo su svi otišli. mogao si otići samo na jedno mjesto — u gymkhanu. Možda će te festival natjerati da zaboraviš na svoju rezerviranost. Nekoliko sam puta otišla na balkon. mislila sam si. Sutra će biti dan za to . „Što čekaš? . . tvoju kožu. Naš je odnos postao toliko loman da su između nas iščezli čak i najneviniji oblici fizičkog kontakta. Dopuštala si je da je stjeramo u kut verande kada bi istrošila svu svoju nestašnost. U daljini su dva dječaka natjeravala jedan drugoga oko igrališta.Holi je svake godine bio dan kada nisu vrijedila pravila o tome tko koga gdje može dodirivati. kako drijema u hrvačkom ringu. tvoje lice.. Holi je bilo najbolje doba godine za podizanje razine napetosti . Ono za čime sam čeznula bilo je da te zagrlim i da ti. Pronašla sam jednog usamljenog mladca. Kada sam se probudila sljedećeg jutra. Gymkhana je izgledala napušteno.

geranij blizu ulaznih vrata. „Vidio sam te kako obilaziš oko zgrade". Zgrada kluba nije odavala tragove o tome kamo su nestali njegovi članovi. Pomislila sam da pokušam pritisnuti kvaku na vratima. Uvijek si bio tajnovit u svezi toga dijela svojega života . ali bilo je previše mračno. HRM-ova oružarnica s mačevima i pištoljima? Promatrala sam zidove boje vrhnja. nekoliko provokativnih štrcaja bojom i cijela je situacija bez problema mogla izmaknuti nadzoru. začula sam poznati glas. rekao je Arya. Bi li to moglo biti skladište lathija i noževa.Nekoliko dobro odabranih uvreda u koloniji. osjećala bih se kao da pregrubo kršim pravila pristojnosti. Okrenula sam se da odem.ako bih ušla nenajavljena. a da bi se unutra išta vidjelo. drvene žaluzine na prozorima. kada sam čula da se iza mene otvaraju vrata. Obišla sam oko zgrade pokušavajući zaviriti kroz prozore. Građevina je bila manja no što sam očekivala . Širili su atmosferu dražesnosti. „Prošlo je predugo vremena od kada smo se posljednji put vidjeli. poput kućice na željezničkoj postaji na vrhu brdašca . . ali nešto me spriječilo. Meera".samostojeća struktura s krovom od šindre i ukrasni reljef cvjetnog motiva iznad ulaza.to mjesto nije izgledalo nimalo zlokobno.

" Iznenadilo me što je izgledalo da ga moj dolazak uopće nije smeo. odvest ću te tamo. Nije li trebalo izravnati račune. prije no što mi je u svijest mogla doprijeti pomisao o neprikladnosti našeg zajedničkog boravka u zamračenim prostorijama." Obuzeo me natprirodan osjećaj dok smo hodali po travi. Zašto sam tako opušteno hodala pokraj ovog čovjeka. nisu bili umrljani bojom . pa je zastao. poput dugogodišnjih prijatelja u šetnji. shvatila sam da glasove min više ne izgovara sasvim čisto. što se naizgled ponašao potpuno prirodno. rekao je.TRIDESET I ČETVRTO POGLAVLJE Prvo što sam primijetila bilo je da je Aryjin nos izgledao baš kao da je bio slomljen i da mu to nije pridavalo aristokratski štih. ispričati se? . a ja sam ponovno primijetila mesnatu snagu njegovih dlanova.nisam znao da će to biti danas. pokazao je Arya. nasmijao. Mislila sam da bih ovdje mogla proslaviti Holi s Ašvinom. s drugim dječacima. „Bi li željela da ti pokažem unutrašnjost?" A onda se on. „Nadamo se da ćemo tamo izgraditi pravu gimnastičku dvoranu"." „Nije bilo planirano. Da sam znao." Počeo je pokazivati prema pojedinačnim mjestima na kojima su se odigravale određene rekreacijske aktivnosti. kao da želi zadiviti ulagače. Ni nagovještaja onoga što se dogodilo između nas. No izgledalo je da Arya to ne primjećuje ili se barem nije potrudio iskoristiti činjenicu da nisam ja bila ta s kojom si htio proslaviti taj festival. „To je samo običan ured. „Ašvin je u susjednoj zgradi. „Moramo napraviti planove i za iduće desetljeće ili dva". „Dođi. Odjednom sam postala svjesna svojega neumrljanog sarija i poželjela sam da nisam oprala boju koju mi je Zaida nanijela na obraze. Pogledaj što su meni učinili. pa sam se odšuljao ovamo da to obavim. kada su se muslimani iz one kolonije pobunili.možda se poslužio rubovima rukava da omota ruke. a meni je trebalo nekoliko sekundi da odgonetnem njegov novi izgovor tvojega imena. nema unutra ničega zanimljivoga. „Dani staromodnih akhara s guruima i njihovim hrvačkim disciplinama odbrojani su. „Nekoliko sam puta rekao Ašvinu da te dovede ovamo . organizirao bih ručak i predstavu." „Da od jutros je ovdje. kako je bio napisao u pismu. Osjećala sam da bih ga trebala prekinuti i skrenuti razgovor na važnije teme. rekao je Arya. tamo s one strane igrališta"." Pokazao je rukom prema igralištu." Krenuo je zatvoriti vrata." Pokazao je prema ekstravagantnim mrljama zelenoga i ljubičastoga na svojoj kurti. „Morao sam popuniti neke obrasce. „Grad je baš trebao prepisati to zemljište na nas. Zanimljivije je ono što radimo ovdje. a onda je prošao rukom kroz kosu iz koje se uzdignuo oblak boje. Iznenađujuće. od kojega sam jedva uspjela pobjeći kada me htio silovati? Napola sam očekivala da ćemo se primiti za ruke. Kada je progovorio. izraz njegova lica nije pomutio način na koji je završio naš posljednji susret.

„Sve te pritužbe muslimana. „gle' na koga sam naletio." Zurio si u paketiće. gledajući Olimpijadu. „Sve je u redu. „Znaš li da se neki čak dure kada moraju ući u pješčanik? Na televiziji su. Čak i da se nisi već oprao. ali treba prikupiti još mnogo novca. Kako će izgledati sljedeći korak? Espresso sa sladoledom u kafiću Oberoi? Izvući će odnekuda Sandhyjino pismo kako bi me ponovno zadivio svojom iskrenošću? Stigli smo do susjedne zgrade o kojoj je govorio Arya — ispalo je da je to tek nešto malo više od dvorišta ograđenoga s tri strane zidom i Hanumanovim hramom u jednome uglu. Odmah sam te uočila medu njima. Osim što ne shvaćaju koliko stoji sav taj blještavi metal ." Izgledalo je da je prošao onaj dio dana u kojem se bacala boja . ja sam sa sobom ponijela malo boje. naizmjence ispralo boju podvlačeći se ispod slavina koje su stršale iz zida. „Holi nije svakoga dana. „Sva su vjedra prazna.." Ostavio je misao nedovršenu. nema potrebe da se ponovno uprljaš"." „Pa što?" rekao je Arya. vidjeli strunjače za hrvanje i žele znati kada ćemo ih i mi nabaviti. „Još nije do kraja dovršeno". ispričavao se Arya. kao da je bila dio zajedničkih uspomena u nekim sretnijim vremenima. Možeš se još jedanput okupati svojoj majci za ljubav. zar ne?" „Ali što je s mojom odjećom? Ponio sam rezervnu. „Ali ja sam već završio s igrom. Ostatke boje iskoristili smo da ukrasimo Hanumana. „Gle'. raspredao je. Možda sam to samo umislila. „Sjećaš li se one shakhe kojom sam upravljao u Nizamuddinu? Bila je tako jednostavna." Podignuo si pogled.. „Tvoja je majka došla da se malo poigra bojom na Holi. Je li nam preostalo malo boje?" Odmahnuo si glavom.sada oni žele isto." Arya je odmahnuo glavom." Otvorila sam torbicu i izvadila zamotuljke novinskog papira u kojima je bila boja. „Današnji dječaci postanu nestrpljiviji kada im naložimo da izgrađuju tijelo služeći se kamenim jorijima i vrećama za boksanje"." „Zapravo. objavio je Arya. u koju sam se presvukao. Nekolicina drugih. bilo bi ti neugodno da se igraš sa mnom. rekla sam. opremljena samo najosnovnijim. „Zavirivali su kroz prozore Tawalkarove i ostalih privatnih gimnastičkih dvorana izniklih po cijelome gradu i vidjeli suvremenu opremu i zadivljujuće strojeve koji se nalaze unutra . Nekoliko je dječaka..No nisam se mogla ubaciti u njegov govor . koji su se već oprali i odjenuli." Osjetila sam se luckasto jer sam došla ovamo. omotano mokrim krpama oko prepona. a ipak je bila tako. Ponovno sam imala isti osjećaj natprirodnosti.. Ašvine"." Žedno je pogledao u mene i na trenutak sam se upitala hoće li me zamoliti za donaciju. „Tu bi čak trebalo biti i kristala koji se otapaju u vodi. ležali su po klupama na udaljenome kraju igrališta. . ali nisi ih dotaknuo. ali izraz lica ti je postao naduren.Arya je toliko usredotočeno govorio da mi se učinilo pomalo djetinjastim upadati mu u riječ. Već sam se istuširao. čistu.ulažemo koliko možemo.prazna su vjedra ležala razasuta uokolo. okružen svim svojim prijateljima.

" Pokretom te pozvao da staneš pokraj nas. Na moje iznenađenje otvorio si paketiće i sa zanimanjem razgledao njihov sadržaj. Netko nas je zalio ostatkom obojene vode . ispruživši prste umrljane crvenilom. a onda si odstupio jedan korak. U tom se trenutku završilo desetljeće Holija koje nam je nedostajalo otkako je Dev umro. a odjeća nam je bila mokra. Čvrsto sam sklopila oči kada si se dao u napad. nisam mogla razaznati. Mogla sam dugo ostati tamo. Na putu kući sjela sam s tobom na stražnje sjedalo. Neki od dječaka zaboravili su na svoju čistu odjeću i uključili se u igru. Zamišljala sam da svi gledaju u nas. Izgledao si pomalo manijakalno lica obojenog poput nekakva ratnika. strpljivo. pokušavajući izbjeći špricanje boje po svojoj odjeći. zureći u nas otvorenih usta. a izraz na tvojem licu više nije bio neprijateljski. a onda je iza njega zatreperilo nešto drugo . Stavio ti je ruku na potiljak i dugo. da te nadzire s toliko samouvjerenog utjecaja? . kako bi se mogla igrati i s nama ostalima.zarobljeni u sili teže onoga drugoga . Boja je poletjela. trava oko nas polagano se vratila u žarište vida. ali tvoj je stric bio taj koji je ispružio ruku. U jednom sam se trenutku. Arya je blistao. tvoja se košulja iznenada našla u mojem stisku stiskala sam je dok si ti pokušavao pobjeći i uspjela sam te dobro namazati bojom po glavi. a koža se obojila crvenilom. Gledao si u mene. ali zaboravila sam zatvoriti usta . tijelu. Srsi su mi projurili od uha i kroz rame dok su njegovi prsti razmazivali crvenilo po mojem obrazu. Čak je i onaj. potoci crvene i ljubičaste boje prolijevali su se zrakom. Pogledao si oko sebe. ali ipak sam ispod nje mogla otkriti poznati miris tvojega znoja. budući da boje više nema -" Odmaknuo je tvoj ovratnik i prešao prstima po crvenoj mrlji na tvojem vratu.prah je imao okus po kredi. A onda si me. Tvoja su se koljena trla o moje bokove. Kako si mogao dopustiti da ti tvoj stric priđe toliko blizu. kosi.najprije crvenom. odjeća je postala zelena i plava. „No. a ti si u njima otopio crvene i ljubičaste kristaliće. a onda i ljubičastom. Zemlja i Sunce. osim da klimnem glavom. Boja je posjedovala zemljani miris. Pitala sam se što ti je Arya rekao da si pristao igrati se sa mnom. „Smijem li?" upitao si me.stidljivost ili nesigurnost. pokazujući zube umrljane narančastim. Izgledalo je da ne mogu učiniti ništa drugo. Ostali smo tako na trenutak . spotaknula i pala. tvoj je smijeh jenjao u poluosmijeh. Pokušala sam ignorirati zurenje dječaka s klupe. Netko je donio vjedra puna vode. težina tvojega tijela pripila se uz moj struk. uglađenim glasom upitao kojom bojom želim započeti. Očekivala sam da ćeš mi pomoći da ustanem. savršeno prijateljskim. za sada. „Drago mi je što si mogla učiniti to s Ašvinom. No svladala sam se i uspjela se suzdržati da ne trznem. a s njom i vjedra i klupe i ljudi. Iduće ćeš godine morati doći ranije.No Arya te uzeo za ruku i odveo te na stranu.Mjesec i Zemlja. crveno-ljubičaste kapljice kapale su mi na lice s mokrih uvojaka tvoje kose. smijući se. Iako sam jedva mogla vidjeti. zadržavajući dah. Završio si razgovor sa svojim stricem i vratio se do mene. A onda se čarolija rastočila. razgovarao s tobom. koji je još uvijek stajao pod slavinom zaboravio na pranje i ostao zapanjeno stajati u gaćama. U trenutku si bio na meni utrljavajući boju po mojem sariju.

da prestanu sa svojim zadrtim kritikama naše gimnastičke dvorane." Recitirao je uobičajenu žalidbenu litaniju . Oni ionako svi potječu od hinduske krvi .. došli su pod utjecaj stranaca i bili zavedeni na pogrešni pat.samo neka priznaju svoje hinduske korijene i nauče se suživotu. poznate borilačke vještine — hrvanje. Možda ne želimo trgati kruh s muslimanima. Upamtite moje riječi — otac i kći uskoro će se valjati u istom blatu. (Religiozni imperativ poštovanja roditelja? Prijetnja?) No uvidjela sam pogrešku u pristupu koju sam počinila još kada se tvoj stric ponovno pojavio. .oni su bili . mahanje lathijem." nikada nisam saznala koje su to bile tajne riječi kojima je Arya toga dana promijenio tvoj stav prema meni.o tome kako muslimani kradu radna mjesta i uzurpiraju hinduska prava. Nakon hrvača. „Indija je zemlja mlijeka i meda.mi mrzimo samo nepravdu. Zato. „Stric Yara je sigurno bio povrijeđen jer mu nisi uzvratila na isti način. prije gotovo četvrt stoljeća. jedna za drugom. Arya je u zaključnom dijelu svojega izlaganja bio izravniji.pogledajte samo kako su nas čak spriječili da izgradimo našu gimnastičku dvoranu. kako vlada iscjeđuje novac od poreznih obveznika da njih besplatno pošalje u Meku. Priredba me jezovito podsjećala na događaj kojemu sam prisustvovala u Nizamuddinu. iscijedio sok na zemlju i utisnuo ga nogom. a ne limuna i mlijeka. Kada se samo sjetim svih trenutaka u kojima sam ga izbjegavala. Recite im da prestanu zauzimati naša radna mjesta.“ Za slučaj da je nekome promaknuo nasilni prizvuk njegove poruke. sve boli koju sam podnijela kako bih se osigurala da nam se putovi nikada više neće preklopiti. a njegov je govor bio jednako žučljiv.A sada nastavimo s našom proslavom. ali nemamo ništa osobnoga protiv njih. Odvojivši se od njega. A naši ih vođe neprestano potiču u tome – taj vrag u ženskom obliku s kojom smo sada prokleti i njezin imbecilni otac koji se na početku odrekao polovice naše zemlje. Jer ako ne prestanu. potaknula sam te da se ti odvojiš od mene. Recite limbusima da bi im bilo bolje da se vrate u Pakistan. marširanje sa štapovima koji su predstavljali puške. poput soka od limbusa kada ga se kapne u mlijeko. oni hodaju uokolo i sve zgrušnjavaju. Najmanje što si mogla učiniti bilo je da i ti na njegovo lice utrljaš malo boje. „Ljudi nas optužuju da širimo mržnju. izašla je skupina mladića . ako se ne mogu stopiti s nama.“ Na pozornici su se počele izmjenjivati. No nisu u pravu .limuni .njihovi preci su se preobratili na drugu vjeru. „Umjesto da se pomiješaju s nama kako bi nastala slatka limunada. a prije novaka koji su vitlali lathijima." Neprijatelju je nadjenuo novo ime . Ovoga je puta Arya bio glavni govornik.limbus" . a sve što oni mogu očekivati jest ovo.Okrenuo si se od mene i zagledao se kroz prozor. Spremni smo da ih bilo kada srdačno dočekamo kada se vrate k nama . ponovno se rodivši u obliku svinja.. „Suživot jednostavno nije riječ koja se nalazi u njihovu rječniku . Činjenica da neki od suglasnika nisu pravilno izlazili kroz njegov nos samo su uvećali učinak zloće u njegovim riječima. svi ćemo ovdje piti mlijeko Kali Ma.u našoj sredini. ja sam krenula s tobom. kada ti je Arya poslao pozivnicu za godišnju demonstrativnu predstavu borilačkih vještina u HRM-u koja se trebala odigrati sljedećeg tjedna.“ S tim je posljednjim riječima Arya nožem presjekao limun napola.

Možda ćeš mi dopustiti da te sljedeći put odvedem u restoran u Oberoiju. Ašvine. Dobro je da dolazi u gymkhanu. Koji uči rezati limbuse dok udiše svježi nasiški zrak. još uvijek omamljena i zapanjena. Ašvine? Možda nam i ti možeš doći u posjet dok smo tamo. osjećaj povezanosti s običnim ljudima. to ćemo još vidjeti. prebacivši ruku preko tvojih ramena kao da si njegovo vlasništvo.jesi li ikada bila na mjestu gdje izvire rijeka Godavari?" Bi li to mogao biti pravi razlog Aryjina povratka . o ljetnom kampu HRM-a u Nasiku u koji te pozvao. lako mogao oteti od mene tvoju ljubav? Poskočio si nagnuvši se prema naprijed. Sve na što sam se mogla usredotočiti bio je Arya koji je trljao tvoj potiljak i privijao te uza se kao da si njegov sin. „Bilo mi je jako drago kada je Ašvin rekao da ćeš doći. Nalazi se pokraj jezera . na tvoje oči koje su blistale." Jedva da sam čula ostatak onoga što je rekao . moram malo napuniti mase energijom onime što govorim. a ne sljedbenik. Sve je to samo politika. Moj Ašvin. Medu njima si bio i ti – kada si me ugledao. „No. no.izlaganje o vježbanju yoge.samo pokušavamo dovoljno motivirati ljude da ustanu i bore se za svoja prava. a ne samo s razmaženom deriščadi iz te ." Došetao si i ti. zar ne. jutarnjem zraku.koji su nosili mačeve. a ostali su sa strane izveli neke manje manevre. ne mogu dopustiti da se to dogodi — da moj sin odraste u fanatika. neustrašivi. još si jedanput mahnuo mačem po zraku. Pajijev unuk. „Nadam se da te nisam uznemirio svojim današnjim govorom. znaš . s tolikom sigurnošću i samouvjerenošću. Ja neću dopustiti da se to dogodi. „Zar doista misliš da bih dopustio da se Ašvinu dogodi nekakvo zlo? Da ću pokušati iskvariti njegov um.da položi pravo na tebe? Je li me čak i sada pokušavao impresionirati. tek toliko da znaš. I na lakoću s kojom si ti na to reagirao. Nismo to mogli učiniti za Holija. kako si ih nazvao? Planiraš li to podučavati u Nasiku? Hoćeš li odvesti Ašvina u tu koloniju kako bi mogao posjeći nekoliko glava ako ne pristanu na tvoju gimnastičku dvoranu?" Arya se susretljivo nasmiješio. člana HRM-a. „Moje današnje sudjelovanje samo je bilo dio ceremonije. ali ovo je sada napokon prilika da zajedno popijemo kavu. o predstojećem okupljanju u Juhuu. Zamislila sam pravi mač u tvojoj ruci. to mu daje osjećaj identiteta. na način koji nisam vidjela već mjesecima.Ašvin će se voljeti okupati u njemu nakon vježbi koje izvodimo na svježem. moje dijete. „Skuhao sam je sam. teatralno sletjevši ponovno na stolac. naš Ašvin. Meera. onda. koliko je. pokušati od njega napraviti ubojicu? Ne." Arya ti je razmrsio kosu. Nakon predstave Arya je došao do mjesra na kojem sam sjedila. jer je prestao pričati o kampu u Nasiku. Mi ne pokušavamo raspiriti nekakav bijes . rukama režući zrak. pa se bojim da neće biti tako dobra kao ona iz Coffe Housea u Delhiju. kako režeš limun njegovom oštricom — stiskaš svaku polovicu između prstiju kako bi iscijedio njihov sok i predao ga zemlji.ti govori moraju biti strastveni. „Naš kamp u Nasiku nalazi se na predivnom mjestu — a taj je kamp rezerviran samo za one koji najviše obećavaju. Dvojica iz te skupine demonstrirala su borbu na sredini pozornice. ja gledam u mnogo uzvišenije stvari — on će biti vođa. Arya mi je možda pročitao misli." Napunio je dvije čaše tekućinom iz termosice i pružio mi jednu. Mogu te provesti uokolo . Ali vježbam i možda ću iduće godine moći nastupiti u predstavi kao pravi borac." „Ubijajući limbuse.

Da pronađemo pravu iskru koja će upaliti njihove umove. gdje će učenja Vede ponovno zavladati. JP je umro. u kojem će susjedi poštovati našu moć. ali ti prizivaš povijest koja nikada nije postojala.nije izgledalo da je yoga ono što te zanima. „Ponovit ću još jedanput. Gdje će svi biti jednaki pred zakonom. bez kojega znanosti ne bi ni bilo." Nisam ga namjeravala prekidati. na pravi način. Ovoga ćemo puta to učiniti uspješno .on je trebao učiti samo yogu. Promatrala sam kako Arya otpija gutljaj iz svoje čaše i njegov uvrijeđeni izraz lica. U doba u kojem će naša drevna civilizacija još jednom doživjeti svoj vrhunac." „Točno. Bez Indire." Odmahnuo je glavom. Naučili smo svoju lekciju. Samo je pitanje vremena kada ćemo ih naučiti da se ujedine i izraze svoju političku volju. Meera — nikada ne bih dopustio da se Ašvinu dogodi nekakvo zlo. Da sve nas povede u nadolazeći poredak. ti si još uvijek napadao stolce . Nema više podilaženja muslimanskim interesima samo kako bismo bili u većini. Razmisli i sama. nije čak trebao ni učiti baratati mačem. ali. osuđena je na propast. Kada će samo stanovništvo inzistirati na tome da se hinduske vrijednosti vrate na mjesto na koje imaju pravo. „Sjećaš li se što sam ti rekao u Coffee Houseu u Delhiju? O pokretu za preuzimanje zemlje? O tome kako će iskvareno naslijeđe što nam ga je ostavio Nehru napokon biti zamijenjeno?" Iznenadilo me što je potegnuo tu temu. Indira si može prisvojiti sva priznanja za bombu — može čak i ustvrditi da je ona . HRM nije uspio bilo što popraviti. „Za to ja izgrađujem Ašvina. ne doba Nehrua ili Gandhija. To doba Šive o kojem pričaš jest doba ručnih kolica. Sjeti se. Ašvin me morao preklinjati da mu dopustim da nastupi na pozornici . Ono što si vjerojatno pogrešno razumjela je ova današnja priredba — vjeruj mi. hinduse i komuniste. nego u doba Rama ili Šive. Na njegovim je brkovima ostao trag kave. „Da. Još bismo uvijek na svjetskoj pozornici veselo vitlali lathijem. Osamdeset i pet posto. dok taj churail nije opet poražen. obojivši ih mliječno smeđim. ali pitanje je: zašto? Zašto pokret nije uspio? Jer ono što je došlo nije bilo dovoljno čisto." „Ključni faktor je čistoća. Meera. a ne atomsko doba.njegove škole. eto zašto. Nema više križanih vlada. to je samo zbog drugarstva — yoga je ono što osobu uči disciplini. mi hindusi smo ti koji smo svijetu dali broj nula." „Zapravo. Meera. A vlada koja jednostavno udruži oporbu. gdje manjine neće tetošiti posebnim pravima. Taj se broj ne može poreći. stvari su se samo pogoršale. koliko se ja sjećam. kao da sam bila jako nepoštena prema njemu." Malo niže dolje.bez Indire ni atomsku bombu. dok na svjetskoj pozornici drugima postavljamo primjer za ponašanje. „Pročitaj Vede i vidjet ćeš kakvo bogatstvo znanstvenih spoznaja sadržavaju. odgovorio je smireno Arya.samo s pravim strankama. U novo doba. novu yogu. Bez Nehruove vizije ne bismo imali znanost . „Sve to zvuči jako veličanstveno kada ti to izgovaraš. a s njime i vaš pokret. istina je baš suprotna tome". Nije čudo što tri godine nismo uspjeli ostati na položaju. ali njegove su riječi bile toliko nevjerojatne da sam morala progovoriti. usuđujem se reći. U zemlji živi osamdeset i pet posto hindusa. Jednom kada saznaju gdje leže njihovi pravi interesi. Meera. njihovi će glasovi pronijeti istinu. Sve što moramo učiniti jest da upalimo vatru.

preispitujući načine na koje bih natjerala Aryju da se drži svojega dijela pogodbe. Ali. hinduski način života. propitivanje dobronamjernosti njegovih namjera. Ljudi već vide da nije jednako jaka kao i ranije — nikada više neće uspjeti zabraniti HRM. moja koža. nego da svjedočim tvojem penjanju prema budućnosti koju je on zamislio za tebe. „Neprestano se iz nekog razloga češe o mene". On voli mene." „Nisam znala da su svi znanstvenici u Indiji bili hindusi. Jednoga sam te dana čvršće pritisnula nakon svađe oko tvojega odlaska u ljetni kamp. što se mene tiče. Da dosegnemo do ljudi s našom porukom. nevoljko sam zaključila. On očito neće tako lako odustati od tebe moja ideja o pregovaranju bila je smiješno naivna. a ne tebe.sigurno bi to želio prihvatiti? Provela sam cijelu noć prevrćući po glavi misli o toj mogućnosti. Da ću te radije vidjeti poražena na zemlji. Da je ta nazadnjačka filozofija HRM-a bila pokvarena i da ću učiniti sve što je u mojoj moći da je onemogućim. (Bilo bi preteško sve organizirati tako da se dogodi u pravi trenutak. hinduski znanstvenici su ti koji nas vode iz jednoga doba u drugo. moje usne koje mirišu po njemu i shvatila sam da je to cijena za koju se ne mogu natjerati da je platim. hinduska je mudrost odgovorna za to. To je bila strategija za koju sam se odlučila." Arya je ignorirao moj komentar. U jednoj sam verziji namamila Aryju u svoj stan. Moja je ideja pretrpjela razne varijacije. nekoliko godina manje ili više. Da su Vede te koje su nas naučile kako napraviti atomsku bombu.) U drugoj varijanti. a onda nastavio zuriti u mene. ponovno ćemo imati ovu zemlju u našem stisku. „Voljela bih da me tvoj stric nije promatrao na onaj način". A onda sam se zamislila u njegovu naručju: moje plahte. To nas prisiljava da smislimo nove ideje kojima ćemo se suprotstaviti propagandi kojom je začarala sve oko sebe. „Za jedno desetljeće. niti će moći natjerati naš pokret da se vrati u bocu. rekla sam svaki put kada sam dolazila po tebe pred njegovu kuću. Tada ćeš vidjeti kako će se Ašvin visoko uzdignuti.bilo je bolje ostaviti Aryju u nadi da me uspio pridobiti. ali zar ne shvaćaš da se prema tebi ponaša s toliko ljubaznosti samo zato da se opet dočepa mene?" „To nije istina. Ili nije bila? Bila sam na pragu da sklopim najgrublju moguću pogodbu — tvoju slobodu u zamjenu za moje prepuštanje sudbini . No suzdržala sam se. Da sam ispod uglađenosti njegovih riječi prepoznala uobičajenu poruku netolerancije i mržnje. da udarimo u bubnjeve HRM-a u svakom gradu i selu." Toga sam se dana mogla nastaviti prepirati s Aryjom. „Na neki je način dobro da je Indira pobijedila na izborima. Nije bilo svrhe da mu otkrijem svoje namjere ." .otkrila nulu.pitanja o njegovim motivima. „Znam da voliš svojega strica Yaru. shvatit ćeš kako je oblikovanje njegova strica pomoglo da on iskoristi taj dan. jednostavno sam u tvoj um posadila sumnje o Aryji .ti si ta koja uvijek ideš k njemu. bacati mu u lice svu silu oštrih primjedbi." Bacio je pogled prema tebi. zamjetno manje grozničavoj. Čak nije nijedanput ušao u našu kuću . potužila sam se nakon što sam te otpratila na vježbanje u HRM. a onda sve podesila tako da izgleda kao da me siluje u trenutku kada ti ulaziš kroz vrata.

ti razmisli. ali je li to vrijedno rizika?" „Ti uvijek sve izvrneš. ne mogavši se zaustaviti. Ašvine — što ćeš ako se jednog dana vratiš kući i zatekneš me u istom položaju kao i onda. da se izvučeš s time?" „Što hoćeš reći?" „Znaš ti dobro o čemu ja govorim. kada dopuštam tebi." Sada se sve svodi samo na ovo." „Ne. Vratio si se iz škole tri sata kasnije no što si trebao. One večeri kada sam otišla s njim na hrvački meč i opet neki dan kada smo se vidjeli s njime na pooji. pa znaš o čemu govorim. To je kao da mu govoriš da je u redu sve što čini tvojoj majci . „Zašto ne bi i stric Yara to radio. rekla sam. Lijepo je što možeš raditi s njim sve te lijepe stvari. A onda. O večeri onoga dana kada si proslavio petnaesti rođendan.„Reci mi onda. „Već me pipkao. naravno da ne bi. pa da vožnju na njemu možeš ponuditi i svojem stricu. sve što mi je obećao da ćemo raditi kada budemo zajedno?" Istrčao si iz sobe. tvoje je povjerenje u Aryju ostalo nepomućeno.je li to poruka koju mu želiš odaslati?" „Ne." ." „Moraš odlučiti. tvoj stric Yara je svetac." „Ne. „Svaki put kada mu odeš u posjet to ga samo čini još hrabrijim. Stric Yara nikada ne bi to učinio. Trebao bi se sramiti što tako misliš . svojem sinu. odlučila sam poslužiti se otrovom krivnje za koji sam znala da ti kruži venama.ja nisam nekakav obiteljski bicikl. nakon što si otklonio moje brige da zanemaruješ svoje učenje u korist druženja sa svojim stricem.sada ti je gotovo šesnaesta. Volio bih kada bi prestala tako razmišljati. iako sam se poslužila samo riječima? Je li to doista bilo samo u tvojem . Ašvine. promijenio? Odjednom je tako pun vrlina da je postao tvoj junak? Netko koga treba braniti od onoga što je rekla tvoja vlastita majka? Moram li ti ispričati i sve druge stvari koje mi je šaptao na uho. kao. da sam otvorena za to i prema svima drugima. pa sam te pitala gdje si bio. Ti si samo ljubomorna.. Ašvine . Na koga se na kraju okomio?" Idućeg sam tjedna lansirala svoju prvu nečuvenu laž." „Možda ti misliš da u tome nema ničega lošega". Nije li to razlog zbog kojega si mu morao razbiti nos?" „To je bilo davno." „Lažeš. jedne večeri. Više ne slušam ništa što ti govoriš.A sada se. Sjećaš li se još uvijek onoga Divalija . još samouvjerenijim. Ašvine — svih tih godina u kojima ti je pisao ona pisma. Samo zato što tada ništa nisam rekla. Ašvine — na pitanje zbog kojega ćeš presuditi svojoj majci.jesi li zaboravio što mi je radio na podu?" „To nije istina. Bez obzira na to koliko sam se upirala (tvrdeći stvari koje su se nekada činile toliko privlačnima da sam gotovo i sama povjerovala u njih). znaš. ne znači da to odobravam. Je li ono što sam učinila da te udaljim od tvojega strica bilo previše destruktivno.

Toga si dana napunio tanjur rižom i lećom i sjeo na balkon da večeraš sam. Nadam se da si sada sretna. Osjetila sam krajnju neugodu kada me pozdravio shvatila sam da na sebi nisam imala čak ni dupattu. večer ranije. „Sada te vježbe toliko dobro poznajem da ih mogu izvoditi i kod kuće. Te noći. „Mogu li razgovarati s Ašvinom?" rekao je i pogledao preko mojega ramena u sobu. Riječ je bila o ljetnome kampu . kada sam te upitala hoćeš li ići u gymkhanu vježbati yogu. otisnut crvenilom. Arya je došao u naš stan. pa sam zaboravila da je to bilo uobičajeno vrijeme u koje si se trebao vraćati kući. Upravo sam se bila okupala otvorila sam vrata mokre kose. „Već sam ti rekao da ove godine ne mogu ići"." Prije no što sam uspjela nešto reći. koje sam veze morao povući da te pozovu tamo? Osim toga. Iako. „Sve je u redu". „Shvaćaš li ti kolika je to čast. za nekoliko će ti tjedana biti šesnaest — ako ne odeš ove godine. „Je li stric Arya otišao?" Okrenuo si se. nisi pojavio. Povukla sam se u kuhinju da bi mogao na miru razgovarati s njime. odgovorio si da ti te vježbe više nisu potrebne. Još sam uvijek mogla čuti kako se prepireš s njim. Kada sam se vratila u dnevnu sobu. i svih sljedećih noći.interesu ili je nadzor nad situacijom preuzela moja ljubomora? Pomisao da me tvoja ljubav postavila na niži položaj. nikada nećeš otići. pretpostavljam da sam mogla prihvatiti poraz. U subotu." Aryjino ime nisi spomenuo cijelog vikenda. „Jest. pa sam otišla u spavaću sobu i zatvorila za sobom vrata. Sreća sigurno može nicati i u okvirima HRM-a. Nadam se da si napokon zadovoljna. Moj je ispravak morao biti brz i učinkovit ." Nisam si vjerovala da vam se neću ponovno uplesti u razgovor. odmarširao si iz prostorije. pazio si na to da spavaš leđima okrenut od mene. zapravo. predati te u njegove ruke. da je on oblikuje. odgovorio si i odnio knjige u spavaću sobu. bio si sam.u suprotnome bi Arya prisvojio tvoju dušu? To mi moraš vjerovati . Tijekom proteklih mjeseci ostajao si vani dokasno. čula sam te kako kažeš. što ja nisam mogla podnijeti? Ono što mogu reći u svoju obranu jest da u žaru toga trenutka nisam vidjela nijedan drugi način na koji bih se ponašala. pa sam otišla na balkon i promatrala automobile koji su ispod prolazili. Dan nakon naše razmjene došao si kući toliko rano da sam te upitala ima li problema u školi.održao se pripremni sastanak na kojemu se ti. a ja sam na tvojem obrazu ugledala ljutiti trag Aryjina bijesa. Dva tjedna kasnije.nisam te željela povrijediti tim bolnim riječima koje sam izgovorila. gotovo uopće nisi otvarao usta. . prepustiti tvoju budućnost njemu. No izgledalo je da ga moja nečednost ne uznemirava previše.

Morali smo kupiti odjeću i posjetiti krojača zbog uniformi. Znam koliko ću ti nedostajati. Škola je poslala posebni vuneni materijal i platnene ambleme koji su se trebali našiti na džep." „Što?" . nije zaboravio na to. sjedio pognut na svojem krevetu. a da nije postavio nijedno pitanje." „Ne razumijem. Nakon što si mu pretjerano srdačno zahvalio.U tamošnji internat. No preostalo je tako malo vremena predavanja počinju sljedećeg mjeseca. Ništa neće stajati. u nedjelju. još je uvijek bilo vrlo neobično primiti telefonski poziv iz Delhija. Mislim da je presudilo ono što sam u pismu napisao o gymkhani i stricu Aryji. Iako se sada telefonska veza između gradova mogla dobiti bez posredništva telefonistice na centrali. Mislila sam da ćeš me zagrliti. Nazvao sam da odgovorim na Aceovu ." Izraz tvojega lica je omekšao. natjerala sam se da izgovorim.TRIDESET I PETO POGLAVLJE Nekoliko tjedana kasnije. Tvoj razgovor s Pajijem potrajao je jedva minutu ili dvije. okrenuo si se pocrvenjela lica.hoću reći Ašvinovu .zamolbu. ali nisi to učinio. Nevjerojatno je kako je pristao na sve. činilo se. kako te se ne bi uznemiravalo. Sanawar se nalazi na velikoj nadmorskoj visini. inzistirao si na tome da vrata tvoje sobe ostanu zatvorena.. pa sam kontaktirala Šarmilu da pošalje veste iz Delhija. sklapajući neku vrstu audiopojačala od dijelova iz svojeg elektronskog pribora. ali on sjedi u upravnom odboru i kaže da neće biti problema s upisom. Iako je bio najvrući dio ljeta. „Je li se nešto dogodilo Biji?" „Tvoja je majka dobro. Nanaji će čak poslati novac za uniforme.?" „Znam da sam najprije trebao pitati tebe. „To je jako lijepo od Nanajija". Mogu li razgovarati s njim?" Osjetila sam takvo olakšanje kada sam shvatila da se ni na koga nije sručila nikakva nevolja. Zamolio sam Nanajija za pomoć. zazvonio je telefon. To će vrijeme brzo proći. hitan slučaj. „Zdravo. rekla sam i pozvala te na telefon. Meera. Kada. „Žao mi je što nisam rekao najprije tebi. nemoguća je kao i uvijek. Dani koji su uslijedili bili su puni aktivnosti. ne brini." Osjetila sam klonulost.. Školski su praznici već bili počeli i ti si cijelog tjedna. „Pozdravi Biji i Šarmilu". „Odlazim u lipnju. Odlazim u Sanawar. Do diplome trebaju proći samo dvije godine. Morali smo kupiti i . da nisam upitala Pajija o kakvoj je tvojoj zamolbi govorio. da je to najbolje što sam mogao učniti za svoju budućnost. Obično ne primaju nikoga iz jedanaestog razreda. Srce mi je počelo nabijati u ušima dok sam se pripremala na nekakav užasan.. Sjećaš li se kada mi je davno obećao da će mi platiti ako ikada poželim poći tamo? Na svu sreću." S druge je strane linije bio Paji. Rekao mi je preko telefona da je ponosan što sam se otrgnuo od toga.

dok sjena omata mrakom sve ostalo? . Već si počeo pričati o tome da ćeš. Iako sam se pokušavala izgubiti u tim pripremama. u godinama koje se protežu preda mnom. Koliko sam te puta vidjela u tome položaju u svjetlu koje je dopiralo s balkona . Čuo je „nešto uznemirujuće" dok je stetoskopom pregledavao tvoj prsni koš i morali smo otići na rendgen i EKG kako bi se uvjerio da je sve u redu. Priliku da se smiješim dok te otkupljujem. Bila sam zahvalna za to dodatno vrijeme koje smo proveli zajedno.jesi li još imao želje za bliskošću sa mnom? Ili se žudnja potpuno premjestila. Kagawalle da ga ispunimo. pokraj sebe? Da filigranska mjesečina okupa naša tijela. nakon što završiš sa školovanjem. već i za deseti (zbog nekih razlika u nastavnome planu i programu). kako si ti jednom stajao izad mene . Što bi učinio kada otvoriš oči — posegnuo za mojom rukom. povremeno bi me preplavila veličina promjene s kojom sam se suočila. U tome smo posljednjem mjesecu nekoliko puta otišli do Chowpattija . Večer uoči tvojega odlaska. još uvijek vrlo udaljenom. Posjetili smo sva tebi omiljena mjesta iz tvojega djetinjstva – zoološki vrt i fontane u Hanging Gardensu. Jesu li ti po glavi još uvijek zujali impulsi kojih se nisi mogao riješiti? Ispod želje da me kazniš zbog toga što sam te odvojila od tvojeg Yare .tvoj nos i bradu osvijetljene u srebrnkastu obrisu. Dok je ona starila iz rešetaka. Znala sam da ćeš biti odsutan više od te dvije godine. A. osim toga. ja sam shvatila da je napokon odgovoreno na moju želju da dobijem priliku da se žrtvujem. kada dobiješ svoju diplomu. neprestano sam pogledavala prema tebi dok si ležao na krevetu. Jednoga je dana poštom stigao medicinski upitnik na tri stranice — otišli smo u ordinaciju dr.naši su položaji bili isti kao u snu koji sam sanjala. Najokrutnijom mi se učinila silna iznenadnost te promjene. Koliko bih više uživala u svakoj tvojoj uobičajenoj. Kome da se požalim zbog toga što su me zakinuli za posljednjih nekoliko godina koje su mi bile preostale? Usprkos ljutnji koju si još uvijek nosio u sebi. Čak si sjedio pokraj mene na sofi i trpio gledanje filmova na videu. radnji i u svakom trenutku koji smo proveli zajedno. povukao me dolje. u što si me pokušavao uvjeriti. Napokon sam dobila priliku da usvojim držanje prave tragične junakinje. i najmanjoj. tko zna u koji će te grad odvesti tvoj posao? U nekom krajičku svojega uma oduvijek sam znala da ću te se morati odreći no samo u nekom apstraktnom odsječku budućnosti.udžbenike — ne samo za jedanaesti razred. strah koji je u meni budio želju da te stisnem tako čvrsto da ti izbijem dah iz pluća? Zamislila sam kako dolazim u tvoj krevet. obavijajući vilicama usamljenosti moje grudi? Strah da ću te izgubiti. Šarmila Tagore upravo je odvedena u zatvor nakon što je na sebe preuzela krivnju za ubojstvo koje je počinio njezin sin. Koliko bih još uživala u svakom takvom pogledu da sam znala da se njihov broj primiče kraju. otići na jedan od tehnoloških instituta raspršenih po čitavoj zemlji. Stojim iznad tebe. podario si mi više svojega društva no obično.naručujući u Cream Centreu ekstravagantne sladoledne kupove i gotovo svaki dan goleme tanjure channa bhature (pomogao je velikodušan ček koji je poslao Paji). Misao me pogodila kada smo ponovno gledali Aradhanu.

određeniji.činilo se previše bolnim razmišljati o nečemu više od toga. Tvoje je bedro vruće na mojem. Možda bi tvoji prsti milovali moj pupak. da ti pomogne prijeći taj put. sada su se potpuno povukli. grudi mi preplavljuje strava . tvoj me nemir postidi i ja ne izvršavam pomisao. Tvoj nos koji njuška tražeći miris iza mojega uha. Želim te uvjeriti da će ovoga puta biti u redu.zar ja nemam pravo na znatiželju. tvoje se usne sklapaju oko aureole koja ti je još poznata od ranije.Na neko bih vrijeme samo ležala tamo. Doručak koji sam ti toga jutra pripremila izgledao mi je poput posljednjeg obroka. da te slijedi kamo god pošao. čineći bijele plahte užarenima. vrata kroz koja si protisnut prije toliko mnogo godina. ali umjesto toga samo progutaš. istražujući različite oblike onoga drugoga. Čekajući na rođenje u one uloge koje će se međusobno poklopiti. toliko nesigurni pri dodiru. osim što sam ja bila osuđena osoba. kada bi bol u mojim grudima popustila i kada bismo potrošili sve izraze privrženosti. da ne moraš biti nervozan. Tvoja glava traži grudi kojih se sjeća. a ne tvoje. Ali ti sklapaš oči i odmaraš bradu na mojim grudima . Tvoj je vlak polazio u jedanaest i četrdeset i tri. Šire se ispod mojega trbuha i stidljivo glade kovrče koje još nikada nisu dotaknuli. ako bi ih moje usne pronašle na tvojim obrazima? A tvoje grudi . tvoje se stopalo grči i izravnava na mojem ristu. Dok se uzdižem u sjedeći položaj. sunce se prolijevalo preko tvojega prazna kreveta. bih li osjećala mišiće tvojih ruku i leđa koje prije nisam primijetila? Bi li tvoje suze imale isti okus. da možeš dopustiti svojoj znatiželji da divlja. Vršci tvojih prstiju. kruh prepečen dvaput da bude hrskaviji. Iz kupaonice su dopirali zvuči tvojega pranja zuba. Čaša Ovaltinea preko kojega je mlijeko preliveno . u tvojoj prisutnosti. shvatila sam.ili si zadovoljan ili nesiguran da li da nastaviš dalje. podsjećam samu sebe — ti si u svojem krevetu. zreliji? Kada bismo se grlili. Kada sam se probudila. na drugoj strani sobe. Umućena pečena jaja s lukom. Na trenutak se pitam bih li ti pomogla da nastaviš dalje.bi li bilo dovoljno svjetla da pratim zmijolike oblike koje su slijedile vlasi tvojih dlačica? Kasnije. To je moj dar tebi. tvoj jezik koji istražuje okus mojega grla. Usporedni svemir u kojemu više nećemo biti majka i sin. utopljena u tvoju bit. Čak ni ovo nije za stvarno. No svaki put kada se uhvatim za tu mogućnost. Bi li tvoj miris sada bio jači. uživajući u tvojem dodiru. U usta mi je navro okus razočaranja . Sve o čemu mogu razmišljati jest kako pritiskam tvoju glavu o svoje grudi . proživljavamo naša utjelovljenja jedno za drugim.znala sam što znači jutro. kamo bismo otišli? Bismo li dopustili snu da zavlada noći ili bismo potražili nove krajolike da ih istražujemo? Bismo li se sa zahvalnošću grlili u satima koji su nam preostali ili bismo dalje istraživali mogućnost izražavanja ljubavi? Pokušala sam zamisliti kako bi izgledalo to istraživanje. Ližeš usne i osjećam da ćeš nešto reći. No san me krade prije no što se zora stigla približiti. na priliku da i ja istražujem? Kroz tijelo mi i dalje struji rijeka iščekivanja — moje je bedro to koje gori. negdje vani sat je odzvonio osam. Možda tamo negdje postoji svijet u kojemu se udaljenost između nas može otopiti. Možda smo poput bogova i boginja. je li sada na meni da preuzmem inicijativu. što je značilo da nam je preostalo manje od četiri sata.

maskirajući svoju bol i zamjerke pretjeranom srdačnošću. možda nećeš otići. pa si otišao dolje k baniju po novu. kao da je to bio nekakav ritual. brinući se zbog njih. ali tvoja je ruka nekako ostala utješno priljubljena uz moju.iz visine kako bi se zapjenušalo.bio si potišten i zurio si u tanjur. možda. I ti si skrivao svoje prave osjećaje. rupčići su bili sve o čemu sam mogla trabunjati. Sada su prošlonoćna sanjarenja o dodiru. blebetala sam o tome kako ću ti poštom poslati paket. Kada sam ga dočekala.krivnja koju si osjećao zbog toga što me napuštaš. Začula se zviždaljka.pretpostavljam da me Zaida odvezla. umjesto da to obave kuliji. Sjedimo zajedno na stražnjem sjedalu taksija — Zaida je taktično sjela naprijed. Nakon što smo ukrcali tvoje torbe stajali smo vani. upravo osjećaš žaljenje. Mahnuo si posljednji put s vrata koja su se udaljavala. Žurimo se spakirati sve stvari . Kako ćeš izdržati prehladu? Čime ćeš otrijeti znoj? Jesi li imao dovoljno novca da kupiš nove? Što ako u Sanawaru nisu ni prodavali rupčiće? Iduće sam večeri sjedila pokraj telefona. Sjedalo je bilo široko. pa čak i tvoj novi kaputić. uporni otkucaj sata — označio je najprije devet.baterijsku svjetiljku. Čak ti nisam rekla ni koliko mi nedostaješ . Pogledala sam u tvoje lice i vidjela žudnju koja me zaintrigirala . žudnji.je li bilo nečega što si namjerno otkrivao. Minute su se ubrzale i ja čujem isti. možda ću dobiti još jednu priliku. iako se žena nije pomaknula da oslobodi tvoje sjedalo uz prozor. a onda i deset sati. Kasnije sam shvatila da nemam broj telefona na koji bih te mogla nazvati. Kada si mi pričao o svojoj spavaonici. a ja sam zamislila kako se držim za tebe dok vlak odlazi . trčeći se uspeo u vlak i evo te. U meni je bljesnuo tračak optimizma — možda si promijenio mišljenje. Mislila sam da ćemo se samo zagrliti. ja sam proklinjala svoju zaboravljivost. Nisam sigurna kako sam došla kući . a ja sam svoju okamenjenost i tupost pokušavala prodati pod nonšalanciju. Malo prije samoga kraja zbacio si svu kamuflažu i potpuno si ušutio. a onda sam ostala sama. Na peronu inzistiraš na tome da sam nosiš svoju prtljagu. Palo mi je na pamet da i ti. u nevjerici. Trebalo je proći šest dana da tvoje prvo pismo stigne do mene. utopljena u nepreglednosti vremena. Ispalo je da je jedan od lokota bio prevelik za bravicu na kovčegu. Ležala sam budna do kasno u noć.veza se prekinula čim su istekle tvoje tri minute. vidjela sam to . Prva stvar koju sam primijetila bila je hrpa rupčića koje sam uredno izglačala i preklopila zaboravila sam ih spakirati u tvoju torbu. čekajući na poziv koji će mi reći da si dobro doputovao. a kada si mi pokušao opisati svoje putovanje. kutiju za ručak. Iza tebe je stajao kondukter s poluosmijehom na licu. ali ti si me stisnuo i obasuo lice mećavom poljubaca. Sve o čemu sam mogla razmišljati bio je prizor koji se uskoro trebao odigrati — ti koji nestaješ u vlaku dok te ja promatram suhih očiju. Prije no što sam se stigla previše osokoliti. Supružnici Sikhi koji su s tobom dijelili odjeljak bili su vrlo srdačni. već si mi mahao. bila tek zamućene mrlje u mojem umu. koji je još uvijek visio u plastičnoj navlaci u ormaru. kojemu je prisustvovao već mnogo puta. šest dana baz ikakva . Ugrijala sam ti vodu za kupanje i pomijašala je s hladnom u napola punom vjedru . Sjedim prekoputa tebi dok jedeš .još jedna rutina koja se primicala svojem kraju.neka gospođa Sikh zadrži i tvoju prtljagu i sjedalo pokraj prozora. tužan no neizbježan. pustio si da ti lice preplavi odraz mnogo snažnije emocije . koje je bila zauzela. No tada si skliznuo iz mojega zagrljaja.

a da čak nisi ni porazgovarao o tome sa mnom?" U drugim bi prigodama odmarširala u dnevnu sobu i bijesno bih mu počinjala pisati pismo.s kime si razgovarao. Plahte pucketaju na žaru moje ljutnje.kako je to bila kap koja je prelila čašu. da se svaka sekunda može toliko elastično rastezati. Već sam ga vidjela kako pronalazi elegantne načine da se suprotstavi mojim optužbama. Znala sam što me čeka u drugoj sobi — prizor zbog kojega sam teško podnosila noć. koje si knjige čitao. Jedan dio svake žene bio je Kali. Šesnaest sam godina bila razmažena. Je li Kali prebivala i u meni bih li i ja tebe satrla da si ostao? Katkad bi se večeri pretvorile u gluhu noć.kada sam razgovarala s njim telefonom. ležim u krevetu . „Nije li dovoljno što si mojoj majci od života napravio pakao na zemlji? Imam li toliko toga napretek da si mi morao uzeti i sina?" Na dnevnom bi svjetlu moji bjesovi ponešto jenjali. dok sam ih čitala. Trebalo mi je samo nekoliko minuta da pročitam tvoja pisma.to su objasnile kritike toga filma. „Zar si zaboravio da sam ja njegova majka? Kako si se usudio izvršiti tako velike promjene u njegovu životu. samo da neutralizira Aryjin utjecaj. vani bi se upalile ulične svjetiljke. znajući sve o tebi — sve do boje čarapa koje si nosio svakoga pojedinog dana. Nakon što bi filmovi završili. Svake sam večeri gledala meni omiljene. katkad svojem. pust i krut i uškrobljen poput ležaja na kojemu je u Aradhani Šarmila spavala u zatvoru. upozorio si me. U glavi vrtim zamišljene razgovore s njim . nabrajajući sve načine na koji je onemogućio moje pokušaje da budem sretna. . Držali smo ih odvojenima još otkada si navršio petnaestu. iako nikada nisu potpuno nestali. Katkad sam zatjecala samu sebe kako te rečenice izgovaram na glas. Tkala sam još razumnih planova o tome kako da izrazim svoje negodovanje. baš kao što je i svaki njezin dio bio Parvati . predobro potkovan u vještini pronalaženja argumenata kako bi se prikrao onkraj pisane riječi. uvijek bi mi se spleo jezik. Nargis se neprestano pojavljivala na ekranu mojega televizora. s posteljinom koju sam i dalje uredno presvlačila. što si jeo. kada bih ih napokon dočekala. Ne bi imalo smisla ni da mu pošaljem pismo . kako mu više neću dopustiti da mi se plete u život. kako sam sita njegova miješanja u sva i sve. Nisam te mogla ni nazvati i pitati te sve te detalje — telefonski broj koji si mi poslao služio je samo za hitne slučajeve. stare filmove — Mantu i Aurat i Majku Indiju. Zurila sam u slike iz tvojega djetinjstva.on je bio previše dobro artikuliran. kako bi stalno ispočetka ubijala svojega sina. Nisam znala da svaka minuta može biti toliko dugačka. Je li bilo toliko loše što sam ih ponovno spojila? Jedan se osjećaj usijano probijao kroz izmaglicu moje boli — bijes prema Pajiju. Tvoj uredno pospremljeni krevet. da izrazi kako se on uvijek ponašao nesebično. zidovi zrače narančastim i crvenilom.katkad tvojem. a kaseta bi se još uvijek vrtjela u videu. listala tvoje školske bilježnice. A pokraj njega se nalazio moj krevet. U tjednima koji su uslijedili stvari se baš nisu mnogo popravile. Ona nikada nisu otkrila sve ono za čime sam gladovala .kontakta. kada se sve promijenilo. Pokušala sam se naučiti živjeti samo za trajanja tih izljeva usredotočenosti. izvukla iz škrinje tvoju odjeću koju si nosio kada si bio beba. kakve su slike visjele na tvojim zidovima. Jednoga sam jutra čak ponovno izglačala rupčiće i presložila ih na svježu hrpu. Nije bilo koristi od toga da ga nazovem .

" Jedini oblik komunikacije koji je već neko vrijeme postojao između njega i Biji bila je. Stigavši do vrha. ali Paji je odlazio gore u svojim kožnatim cipelama i pravio cijelu predstavu od toga da na najgornjoj stubi sastruže blato s njih. Bio je dovoljno dalekovidan da isplanira događaje za slučaj da on prvi umre. Prije no što sam uspjela kupiti kartu za vlak. Paji nije mogao provariti to poniženje. samo je prolazio pokraj ulaza. Sišla sam s vlaka u Delhiju i ustanovila da je Biji bila sva izvan sebe . Na uglu se nalazio hram i Paji se godinama uspinjao stubama sve do vrha. Da stanem u istoj onoj knjižnici. „To su samo vjetrovi".nitko nije očekivao da će Paji prvi trepnuti. drvenu kutiju u kakvu su se pokapali muslimani i kršćani i da ga se pokopa. kako su svi sada govorili. bio izvan vidokruga bilo koje osobe u hramu. pokraj križanja cesti Ansari i Tilak. doslovno. zadovoljstvo koje ću osjetiti istresavši mu sve to u lice bilo je nešto što sam. Nakon što je Stanje pripravnosti minulo. nikada joj to nije oprostio. „da pokaže Bogu da je Njegov protivnik još uvijek dobroga zdravlja". negdje duboko u sebi. Natjecanje zurenjem da se vidi tko će nadživjeti onoga drugoga . jedini musliman u obitelji. a Indira Gandhi bila poražena. „To je najviše što je Bog uspio smisliti da me zastraši.pogreb se još nije održao. Potrajalo je dok nisu pronašli groblje na kojemu su pristali primiti kovčeg u kojemu leži hindus. Nikada nije ulazio unutra. Ostavio je pisane upute u kojima je izričito naveo da ne želi da se upali pogrebna lomača. Sarmilin suprug Munshi. No Paji je dokazao da posjeduje čeličnu volju čak i nakon smrti. dovoljno je bio organiziran da unaprijed smisli svoju osvetu Biji. Bansi je rekao da je nekoliko puta toga jutra pokušao nagovoriti Pajija da zastane i malo se odmori. već i vjere u kojoj su rođeni. „Ako je tvoj Bog načinio sve što postoji — onda je stvorio i kravlju balegu — pa zašto se buniš?" Paji bi možda preživio da je sjeo na stubu kada je počeo osjećati bol ili čak da je svojega prijatelja Bansija. Jedva sam mogla povjerovati u vijest kada sam primila dotični telefonski poziv. No nije bilo tako lako iz Pajija izvući ono što mi je trebalo. Bijine političke veze bile su te koje su ih zaštitile od odmazde nove vlade. doista trebala. ne želeći nikome u hramu (uključujući idole) pružiti zadovoljstvo da ga vidi kako posustaje. on je umro. Odlučila sam otići u Delhi na posljednje sučeljavanje s njim. Ako to i ne uspije promijeniti njegovo ponašanje. koji ga je pratio. prije no što se srušio. posljednji je put na najgornjoj stubi ostrugao blato s cipela i uspio zaobići iza ugla. pa čak i da ne smije biti električnog kremiranja — želio je da ga se smjesti u običnu. borba do smrti. odbijajući da me smuti hladno puhanje iz rashladnog uređaja i da ga suočim sa svim mojim tugama. Paji je odredio da se izvrši nešto za što je znao da će biti pljuska za nju — nešto čime će se odreći ne samo nje. pokazao . zamolio za pomoć. Pajija sigurno nije moglo dokrajčiti nešto tako obično poput srčanog udara? To se dogodilo prigodom njegove jutarnje šetnje. I sasvim sigurno nitko nije očekivao da će on pasti žrtvom božanske odmazde. jednom po jednom.Jedina je mogućnost bila da se sukobim s njim licem u lice. Uživao je u šokiranim pogledima i bijesnim povicima s kojima se susretao — nekoliko se puta upustio i u sukobe sa samim svećenikom. Većina je hodočasnika izuvala svoju obuću u podnožju hrama i uspinjala se do vrha bosonoga. ali da je bio ušutkan. No on je nastavio dalje poput pravog vojnika. rekao je Paji. pa je.

najmanje što mogu učiniti jest da barem njegovim stvarima pružim ispravan pogreb. Divovska škola riba oslobođenih iz njihovih kovčega. Biji je unajmila čamac da nas odveze do sredine rijeke. Kongresna se stranka tada postidjela i osjetila potrebu da objavi priopćenje. postala je pomalo umno rastrojena. čuvajući ljubomorno ćup u svojem krilu dok je čamdžija veslao. a osim njih nekolicina neizgorenih kožnatih komadića koji su neko vrijeme plutali po vodi. Nije ponudila nikome od nas da s njom podijelimo izvršavanje toga zadatka. Još sam jednom pokušala u svojem srcu pokrenuti žaljenje. Zamislila sam hrptove knjiga iz Pajijeve knjižnice koji su postali dijelom rijeke: od Shakespearea do Austenove. Za razliku od kutije s Devovim ostacima. započinjući time svoj dan. pa čak i prastare papuče koje je davno potajno dodirivala. knjige. Promatrala sam Sarmilu kako se oprašta. od Kiplinga do Tagorea. za koju se nadala da će proći neopažena. „Sve ove godine trljao mi je nos svojim obrazovanjem — gle' kako je bio glup kada se zaboravio pobrinuti za svoju knjižnicu. osvanule u novinama koje su svi mogli pročitati. prigovorili protiv toga.njegove suvenire. tvrdoglavi komadić. Dala ih je odložiti u tradicionalne zemljane ćupove pokrivene crvenom tkaninom . koja je sjedila pokraj nje. jureći kroz vodu da Ganges pretvore u zeleni.nam je kako da bacimo šaku zemlje u otvoren grob. Budući da je odbio da ga se kremira. sada kad Paji više nema vlast nada mnom. zlatni i crveni. ali izgledalo je da je Biji naročito odlučna u svojoj namjeri da ne dopusti da išta izbjegne „pročišćavanju". raskošne jecaje — ispružila je ruku prema vodi kao da se pokušava uhvatiti za Pajija prije no što ga proguta Ganges. koji su darovali više novca stranačkoj blagajni. naimjence je bolno jaukala i ispuštala dugačke.) Biji je bojkotirala ceremoniju. Letjela je po kući prikupljajući sve Pajijeve sitnice . (Priopćenje je kasnije povučeno kada su drugi izdavači. „Ako želi da mu tijelo izjedu crvi." Šarmila ju je zamolila da poštedi barem njegove knjige. jer ju je smatrala bogohulnom. a onda je bacila i ćup. . pa je čak i platila bramanskog svećenika da izgovori molitve ispred mjesta kremiranja u Nigam Bodhu. Nakon što je čula da su novosti o toj sramoti. Ceremoniju spaljivanja izvela je koristeći pravu sandalovinu. Kasnije je inzistirala na tome da svi pročeprkamo po pepelu i skupimo komadiće pougljenjenih drangulija i hrptove knjiga koji nisu izgorjeli. nego je sama istresla sadržaj ćupa u rijeku golom je rukom posegnula duboko u njega da izvuče i posljednji.istog smo se toga poslijepodneva odvezli do Hardwara da ih predamo Gangesu. ali sve što sam uspjela prizvati bilo je olakšanje.većinom su to bili teži ostaci koji su pljesnuli u vodu. mrmljajući kroz jecaje — zašto i ja nisam mogla osjetiti takvu bol? Roopa. Pojavio se reporter iz Times of India i napisao članak koji se bavio neobičnim detaljima toga pogreba. u ovoj se mješavini nalazilo malo pravoga pepela . kako je ona to rekla. Možda bih i ja mogla otplivati oslobođena okova." Sa zida je skinula plaketu s uklesanim Nehruovim natpisom o štetnosti religije i dodala je na svoju hrpu. čak i ovim danima razdora u zajednici. Rajinder Sawhney pokazao je zemlji da ideali o sekularizmu Jawaharlala Nehrua još nisu zaboravljeni. odjeću. U smrti kao i za života. slaveći ga kao nekoga tko je goloruk od temelja izgradio cijelu indijsku izdavačku industriju. ja nemam ništa protiv.

" Govorila je o Pajijevoj oporuci. a ne na moje. stan u Bombayu prepisao je na tvoje ime. Sjećam se kako je svojom rukom obuhvaćao moju kada mi je pomagao vježbati pisanje. pa čak i sakriti svoje razočaranje pred odvjetnikom koji je. „Ili još uvijek misliš da je Paji za sve kriv? — jadna Meera. pa da njegovo poštenje zamijeniš za ljubav. Biti roditelj znači biti kriv. dok ne stignu u otvoreno more. Umjesto da me povrijedi njegov propust. ako dođeš u iskušenje da me osuđuješ. na njezino delikatno ispipavanje. „Čak i ako nisi baš toliko voljela Pajija. Oči su joj bile žarko crvene — na obrazima je ponosito nosila tragove tuge . brzo uspjela pribrati. No ja znam da nisi tako blesava. A što se tiče novca. pokraj gradova i sela. što joj služi na čast. svi ti trenuci u kojima si ga posramljivala i navodila da pomisli da te nije dovoljno volio. Svi znamo za koga je u sebi najviše mario .A onda sam ponovno pomislila na crvene i zelene i zlatne ribice. stavila ga u kuvertu i spremila u svoj kovčeg. Sjeti se toga. Možda ćeš jednoga dana to shvatiti i oprosti mi ako misliš da sam odigrao preveliku ulogu u oblikovanju tvoje sudbine.bilo bi teško. osebujna i čudnovata — Paji se brinuo zbog opasnosti da svojom ponovnom udajom zatražim pravo na to vlasništvo. zar si zaboravila da si ipak njegova kći?" Pogledala sam je. vidljivo potresena. „Oni su ti koji razotkrivaju filmske trikove i koji se poredaju pokraj bazena kada neki sveti čovjek objavi da može hodati po vodi. Pretpostavljam da se sada osjećaš bolje. preko širokih nizina Gangesa. Ustala je sa svojega stolca. napisao je. koja uvijek hoda uokolo govoreći da je nikada nije dovoljno volio. „Sigurno ste bile u iskušenju da prebrojite sve što ti je Paji ostavio i da se time tješiš. No sada se oslobodila svakog sustezanja. ideja me pogodila kao da je gotovo starinska. Roopino se lice snuždilo kada je shvatila da je iznos spomenut u pismu namijenjenom njoj tek nešto veći od onoga što je Paji ostavio Šarmili ili meni. uspjela je istisnuti iz sebe. čija je svrha bila razbiti lažan mit o čudima religije. uopće." Roopa se. rekao da ne bi imalo smisla pokušati osporiti Pajijevu oporuku. Ace.tek će tada tinta glatko teći kroz vršak olovke. Šire svoje znanje kroz vodu. da se zavaravaš po tome pitanju. Način njegova izražavanja s godinama nije izgubio ništa od svoje ljepote. kada je odvjetnik objavio da je većina novca otišla nekoj sumnjivoj znanstvenoj organizaciji sa sjedištem u Madrasu. učenje koje je Paji godinama tako predano prikupljao. ostavila? Sve te godine krivnje koju si mu natovarila na ramena. koju si mu mogućnost. Zamislila sam ih kako plivaju kroz udoline i kanjone. sa svim dokazima koje ti je danas pružio. da nikada nije bila njegova miljenica. Meera. „Bi li te ubilo da malo plačeš?" pitala je Roopa za večerom.na mjestima gdje su se potočići suza sušili jedan preko drugoga. čak i tebi. Iako mi je ostavio velikodušan iznos novca za tvoje obrazovanje. Želja za krvlju bila joj je ispisana po cijelom licu. kako je to velik čovjek bio". „To vam samo pokazuje. Kod kuće smo otvorile pisma koja je Paji ostavio kod svojega odvjetnika za svaku od svojih triju kćeri." Preklopila sam Pajijevo pismo. „O olovci moraš razmišljati kao o produžetku svojega tijela . Vaš otac traži od njih da iskoriste njegov novac kako bi se obrušili i na samoga Sai Babu. Ne mogu .

I Paji je sigurno vidio tu ružnoću . ja ću biti tu da preuzmem krivnju.od sada pa nadalje.i ne samo on . Sada otiđi i nemoj više izgovoriti njegovo ime. Ovoga su puta suze u njezinim očima bile od ljutnje. ja sam protiv Meere. ali ne razmišljaju svi samo o Pajijevu novcu. Ja sam zla. kada se pojaviš slobodna kao leptir. „Vidite? O tome ja govorim. Svaki put kada ti u životu nešto pode po zlu. samo ti kaži sve što misliš. Ubila si Deva i otjerala sirotog Ašvina u hostel — sada kad više nema ni Pajija. Čudo je što nije mislio da ti mora ostaviti cijelu svoju imovinu. zar ne? Možda bismo ovaj razgovor trebale ostaviti za sutra. Oslobodila si ga se. pohlepna za Biji. Roopa — pohlepna za Pajijem. No sada shvaćam da si ti ne možeš pomoći. Prođe me jeza kada pomislim kakav si pakao sada sigurno priredila sirotom Ašvinu. zar ne? Napravila si pravu karijeru od toga da u ljudima izazivaš osjećaj krivnje zbog toga što te nisu dovoljno voljeli. uvijek ga pokušavaš ukrasti. svakako nam piši o toj svojoj predivnoj sreći. A jednom kada se preobraziš. pohlepna za Devom. koliko si ga izmučila. a da ponovno ne zagrizem Roopin mamac. Kada samo pomislim na one dane kada si upoznala Deva . Svi ti trenuci u kojima si bila gruba. Nemoj se nikada više pretvarati da govoriš u njegovo ime. Ti si zla i ti si sebična još od kada si se rodila i ne postoji nijedan dublji razlog za tvoju zloću . okrivi me. Meera.potroši ga kako želiš. a da bi mogla prestati. koga još možeš okriviti? Meni ne smeta . baš kao i svi ostali. drska i bezobrazna.misliš li da si uspjela to sakriti od njega? Možda te zato više nije volio toliko kao prije — zašto bi. a da bih marila za to. Uvijek sam se pitala kako bilo tko može biti tako ljubomoran i što sam učinila da zaslužujem takvo ponašanje i radi li se samo o tvojoj nesigurnosti. da si ti jednostavno rođena s tom zloćom. Hajde. „Ovo će te možda šokirati. Zbog toga su iz tebe izašle sve ove ružne riječi. htjela nešto reći. Čak ni ja nisam bila imuna na to. Cijelo si vrijeme samo ti bila kriva. već sam ti rekla da mi do toga nije stalo. istresi pred mene sve svoje probleme koje sam ti izazvala svojom mržnjom.kako si ga. „Ti znaš da Ašvin nema veze s ovime. Meera. u obliku Pajijeve oporuke. Roopa ." . „Ne radi se samo o njemu. nitko drugi.a što je još gore." Roopa je proizvela zvuk koji je bio nešto između smijeha i režanja. Otiđi i izvedi neke briljantne promjene u svojem životu.svi mi plaćamo cijenu. a to si ti. pa nemoj izgovarati njegovo ime." Kada sam čula tvoje ime. Ako je itko pohlepan. prije no što kažeš nešto što bi mogla požaliti." No Roopa se previše zahuktala.predobro te poznajem. onda si to ti. navela da se oženi tobom? Nema sumnje da je platio za to — jadni. ali ja sam položila svoju ruku preko njezine. napisao oporuku na način na koji je to učinio?" Roopa je briznula u plač i ustala sa stolca. nisam mogla. a ne tuge. nikada se nećeš promijeniti. inače. A što se tiče oporuke. „Moj Paji je mrtav." „Da. ja sam joj učinila nažao.ni zamisliti koliko se opterećeno osjećao. sjedeći blijeda kao krpa za stolom. dragi čovjek ." Šarmila je. Kad god vidiš da od ikoga dobivam i najmanji izraz ljubavi ili pažnje ili sreće. ja ti mogu biti žrtva koju ćeš bičevati. No istina je da postoji samo jedna osoba koja je odgovorna za sve. Roopa. Novac koji si uspjela iscijediti . sve osobe koje si potjerala iz svojega života. uopće.

podsjetila sam se. Još uvijek me dezorijentirao razorni osjećaj gubitka koji je već bio prisutan u meni zbog tvojega odlaska. U sredini parka nalazio se šumarak pernatih palmi.to dvostruko žalovanje — osjećala sam se više obudovjelom nego kada je umro Dev. ukovrčanih glavica prema stapki. ali Roopine su uznemirujuće optužbe ostale lebdjeti u zraku. Pomisao da ću sada morati sasvim sama upravljati svojim životom učinila je da potonem u malodušnost. Nikada ranije nisam razmišljala o njemu na taj način.TRIDESET I ŠESTO POGLAVLJE Iako nikada nisam svjesno sanjarila o Pajijevoj smrti. osmišljenom da se ispita moja sposobnost unošenja smisla u stvari koje su mi se događale. jer je ležao skriven od glavne staze. Na koji ću način uživati u svojoj slobodi? Koje ću briljantne korake poduzeti da se ponovno usrećim. a ljudi koji su žurili na postaju ili s nje jedva da su bili svjesni njegova postojanja. poput usnulih ptica. bila jedina koju je trebalo okriviti? Pokušala sam se utješiti razmišljanjem o svim onim situacijama u kojima je Paji izmijenio tijek mojega života. gdje je stajalo izrezbareno drvo banane. Nikada nije bio pun ljudi. Sada kada sam opet bila u Bombayu. kako je ona tvrdila. kada se dogodi. Meera. kao da mi je oteto posljednje preostalo uporište. Jesi li ikada razmišljala o tome koliko si života profućkala? No nitko me nije slijedio — Pajija više nije bilo. Katkad. nije mi bilo jasno na koji će se to način sada promijeniti moj život. Upravo sam prešla most kod Chowpattija i ugledala mali vrt iza tračnica postaje kraj Charni Roada. u nekom zakutku mojega mozga uvijek se nalazila pomisao o tome da će to. bijeg od njegova nadzora. za koje se činilo da cvatu cijele godine. No danas mi je pogled privukao sam rub vrta. oslobođenje iz življenja na koje me osudio. biti neka vrsta oslobođenja. Počela sam besciljno lutati ulicama. Pajijeva je smrt učinila da se osjećam dvostruko neusidrena. dok sam tako lutala. To je na mene imalo čudan učinak . Umjesto zdravoga primjerka koji je posljednji put tako veseo cvao da sam iznenađeno promatrala nešto jedva živo — požutjele listove koji su se slabašno . okružen s nekoliko grmova hibiskusa i nara. Meera. nikada ga nisam zamišljala kao stabilizirajući faktor u svojem životu. Kako povremeno baca pogled na svoj ručni sat i zbraja minute i sate koje sam profućkala. Na jednoj od tih mojih bezglavih šetnji prvi sam put počela razmišljati o ideji dovršenja. kao silu protiv koje sam uvijek reagirala. pokušala sam zamisliti kako me Paji slijedi. Posebno sam voljela ugao na kojem je rasla paprat — način na koji su se mladice gnijezdile medu svojim roditeljima. na ciljeve koje sam mogla dostići. kako me Roopa izazvala? Je li bila u pravu kada je rekla da mi je Paji samo bio izgovor? Netko prikladan na koga sam mogla prebacivati krivnju za sve stvari koje se u mojem životu nisu odvijale kako treba? Jesam li ja. Možda bi odmahnuo glavom i podsjetio me na knjige koje sam umjesto toga mogla pročitati. Meera. akademske razine koje sam mogla osvojiti. Katkad zamišljam da sam mrav u nekakvom kozmičkom eksperimentu.

još uvijek sjajno — ta ptica. sasušenih. je li tako? .pronađu skrovito mjesto na kojem se sklupčaju i uginu kada iscrpe svoju korisnost? A riba o kojoj sam ti nekoć čitala . Isprva sam pomislila da spava. bijela ptica — ne grlica. Evo te kao malog dječačića koji je tek prohodao.čak i ono što se dogodilo da nas razdvoji. No tada sam počela primjećivati i ostale stvari. nikakva traga ozljedi. otpali plodovi i sjemenke koji se polagano pretvaraju u prašinu. marinsko plavim hlačama nakon što je Dev preminuo. Tu sjediš u svojim dugačkim. nije bila ni stara. to mi je bilo jasnije da je moj posao obavljen. ni vrabac.vraćaju se na mjesto na kojem su rođeni kako bi položili ikru i uginuli? Idućih sam nekoliko dana bila obuzeta tom idejom o dovršenju. Vanjski sloj stapki paprati.izdizali iz smežuranog stabla. Izgledalo je nevjerojatno da se takva promjena mogla dogoditi u samo nekoliko tjedana . Sjetila bih se toga svaki put kada bih ugledala cvijet u vazi koji je uvenuo ili uginulu pčelu na prozorskom okviru. I najdirljivije od svega: mala. ali onda sam primijetila mrava koji gmiže preko njezina sitna. nježnosti u načinu na koji je tvoja glava okrenuta prema meni.koja se odmara na postelji od canna ljiljana. Razmišljala sam o toj ptici cijelim putem kući — zamišljala način na koji je mogla izvesti tako savršenu smrt. razlog godinama koje sam proživjela kako bih te odgojila nakon što je on umro. daleko od Aryje. Ti si razlog zbog kojega sam upoznala Deva i došla u Bombay. žuta kljuna. vidjela sam to. Perje joj je bilo glatko i neuprljano. narančasti cvijet drveta gulmohar razasut po cijeloj stazi.daleko od mene. možda ne bih od toga napravila takvo pitanje. Nisi li se sada dovoljno dobro smjestio u svojem internatu . Je li provela cijelo ljeto nesući pjegava jaja u svoje gnijezdo. Ali onda dolaze dvije slike koji si poslao iz Sanwara. slikana za potrebe izdavanja osobne iskaznice. Kao da se posljednji put spustila s neba i zaključila da nema razloga da ponovno poleti. u kontrastu s jedrim. Možda je sve što se dogodilo imalo svrhu . Na prvoj si pozirao s još tri dječaka .losos. unutrašnjim stapkama koje se pripremaju da se odmotaju uvis. Čak i na fotografiji koju je slikala Zaida prošlog travnja u tvojem je pogledu bilo ranjivosti. Dokazi za to bili su vidljivi svaki put kada sam pogledala tvoje fotografije. Dev i ja držimo te za ruke. Okrenula sam je stapkom jednoga lista nije bilo vidljivo što joj se dogodilo. njegujem dok ne odrasteš? Ti si bio ono što je davalo smisao mojem životu. a kada su se ptići izlegli brinući se o njima? Je li ovo mjesto na koje je došla kada je vidjela da su svi narasli i odletjeli — je li se osjetila toliko ispunjenom da je izgledalo potpuno prirodno okončati svoje zemaljsko postojanje? Nije li to ono što čine šumske životinje . nego vrsta za koju se ne sjećam da sam je ranije vidjela . nije li ti osiguran gladak ulazak u svijet odraslih? Što sam više razmišljala o tome. dok ti pokušavaš ostati u stojećem položaju.je li drvo jednostavno odlučilo uginuti kada je ispunilo svrhu svojega življenja? Da je sve ostalo samo na tome. ljepilo koje je njegove komadiće držalo na okupu. Bih li ja trebala biti mudra poput tih organizama? Znati da ne smijem izazivati red u svemiru? Ne bi li bilo ludo tvrdoglavo ustrajati nakon što je moj posao na ovome planetu obavljen? I koji bi to posao mogao biti.najviše mi je privuklo pozornost da je tvoj osmijeh bio jednako bezbrižan kao i njihov. Uveli. još . ni bolesna. Druga me fotografija. Ašvine. s blijedim osmijehom koji si pokazao samo za ljubav svoje mame. Lišće koje nosi povjetarac. osim da te odgojim. izvan dosega zla? A sada kad je Paji ostavio i više no dovoljno novca da te školujem.

pjesme pjesnika kao što su Ghalib i Dard i Mir. Nije li to bila upravo ona potvrda koju sam tražila? Podsjetnik da je moja sudbina neodoljivo povezana s Pajijevom. Brzo sam je skrila u svoju torbicu . A onda sam. „Što se događa?" upitala je. Imala sam njegov blagoslov. nestala je dezorijentacija koja me gušila. koliko ćeš dugo trajati? U trenutku sam se sva naježila.koje je bilo značenje trenutka njegove smrti? Nije li to bila posljednja potvrda koju sam trebala. Baš sam htjela odustati od te knjige. slavuji su plakali krvavim suzama. Ruže su cvale. pronašla nešto što je promaklo Biji — malu knjižicu poezije na urduu koju je Paji toliko volio. proučavajući neke vrlo dugo. Bilo je čudno vidjeti svu tu prazninu kako zijeva s polica na kojima su nekada stajale knjige. podsjetnik koji se poziva na biološku vezu? Činjenica da stihovi nisu bili podcrtani. ali koju nije imao srca označiti olovkom. čisti stol. Zastala sam nad svakom podcrtanom kiticom. ogoljele zidove. No njega više nije bilo. koje neću impulzivno požurivati. Koliko dugo. a onda se pretvarale u prašinu. koju je napisao Sauda. No sve su mi bile nedokučive. s tim komadićem koji je sjeo na svoje mjesto. da Paji nije uspio navesti samoga sebe da ih obilježi. no i one su sve bile prazne. iscrtana je karta moje budućnosti. koju neću podijeliti sa svojim sestrama. No čak i tada. još neka svrha koju nisam istražila? Paji bi. pitajući se jesam li otkrila što mi je Paji odabrao. I potucati se poput lutalice od ulice do ulice? Danas želiš živjeti do kraja vremena. Bila sam kao umjetnik koji je odložio na stranu napola dovršenu sliku ili kao pisac koji je čekao da se oblikuje zaplet njegove knjige .bit će to moja posljednja uspomena na mojega oca. Način na koji sam otkrila knjigu. eksplodirao na takvo pitanje — bjesnio bi govoreći o dugačkome popisu ciljeva koje tek trebam ostvariti. koliko dugo ćeš ostati na ovome svijetu. izlivene su rijeke vina kako bi isprale nasilje ljubavi. Može li me u životu očekivati još nešto osim tebe. posljednji podsjetnik da je moj zadatak obavljen? Pao mi je na pamet pepeo u koji se pretvorila njegova knjižnica — zamislila sam se kako plutam zajedno s njim niz Ganges. Počeo je nestajati osjećaj besciljnosti. Odabrao je taj šifrirani način da prenese poruku. kada mi je pogled zapeo na posljednjoj pjesmi u posljednjem odjeljku. Iznenada je. moj život postao potpun. Većina je pjesama pričala o žaru i žudnji. Zaida je primijetila promjenu mojega raspoloženja. Jutro nakon putovanja u Hardwar da obavimo obred uranjanja posljednji sam put otišla u Pajijevu knjižnicu." Znala sam da joj ne smijem ni .više zapanjila — odjeven si u novi kaputić školske uniforme. Još nisam počela razmišljati o tome kamo će me odvesti taj način razmišljanja. učinila ih je još privlačnijima. uvjerili su me da unutra leži neka skrivena poruka za mene. naravno.to će biti posljednje veliko djelo. vrativši se ponovno na najdonju ladicu. niti sam artikulirala odluku do koje će me ono dovesti. Pretražila sam ladice. a ja na tvojem licu po prvi put vidim prkosnu samouvjerenost. „Ovih se dana smješkaš kao da skrivaš neku tajnu. stihovi su me uvjerili da sam ispravno protumačila značenje njegove smrti. stihovi koje je Paji podcrtao. koliko ćeš dugo. Sada sam izvukla tu knjižicu da vidim mogu li unutra pronaći kakve Pajijeve upute. njegova pisma više ne stižu kako bi me mučila . onu za koju je znao da je namijenjena baš meni.

" Katkad je njezin glas poprimao zabavni. Indija je protestirala protiv najnovije američke objave da će . didi. „Svi oni znaju da u svojem srcu čuvaš ljubav prema njima. kada sam se probudila. nakon što su ubačene kroz prorez na vratima. sjeti se da ne smiješ predugo čekati. moliti za tebe — sljedeći ćemo se put vidjeti na onoj strani. držeći me za ruku ili gladeći me po obrazu. opazila empatiju u njezinim očima. didi. plahta pod kojom sam spavala ležala je pod mojim stopalima. osjećam u svojem srcu. ali mi je stavila prst na usta. Nemoj njegove potrebe miješati sa svojima . „Trebale su mi godine da shvatim da više nemam nikakvu svrhu. a u zraku je lebdio jedva osjetni tračak parfema. Noćas ću se. Jedina osoba za koju sam znala da pred njom mogu slobodno govoriti bila je Sandhya. pa znam kako se osjećaš. pomognem nositi torbe. Ustala sam iz kreveta i na prstima otišla u drugu sobu." Posebno me tješila i umirivala svaki put kada sam pomislila na tebe. čak." Počela je redovito dolaziti. mameći ton. čak i ako neko vrijeme nisi razmišljala o njemu. kao da ću tamo otkriti Sandhyju koja spava. Stigla je jedne noći dok sam razmišljajući ležala u krevetu. „Samo to učini brzo.on je već snažniji no što misliš. didi." Pokušala sam se pobuniti. pogledala u njezino čisto. ti se ne motaš uokolo beskorisna. još uvijek preklopljene na tri dijela. No moraš upamtiti da će on na kraju pronaći svoju sreću. didi — ono što je sada važno jest da ne izgubiš svoju silu zamaha. i da odem u Delhi kako bih posjetila sve koji tamo žive.nagovijestiti o čemu razmišljam. Sandhya me uvjerila da nema razloga da odgađam samo kako bih se osobno pozdravila sa svima. Ti imaš sreće. jastučići su uredno ležali naslonjeni na rukohvate fotelja. Ašvine. pokrivši naša tijela plahtom. „To je jednako jednostavno kao i kad izađeš iz autobusa na svojoj postaji — ja ću biti tamo da ti. pjevušila je. koliko će još dugo čekati. hoćeš li biti u stanju nastaviti bez mene. o tvojem Devu? Nije te zaboravio. S balkona se slijevalo svjetlo." Ona mi je došla pomoći kada sam postala neodlučnom u vezi planiranja oproštaja sa svima. „Sada si spremna. Na podu blizu vrata ležale su novine. dok budeš spavala. ne ostaju isti. biljni miris njezine kože. pa sam se pretvarala da nema objašnjenja za moje novootkriveno veselje.kada ljudi dođu ovamo. zapravo. prošaptala je. „Ti znaš tko je još tamo. „Stvari o kojima se brineš na kraju. svi ti osjećaji jako brzo prođu. kada doputuješ. Kaže da se promijenio i da se ne brineš o tome kakav je bio ranije . Koliko dugo. sklupčavši se pokraj mene. Ašvin najviše. i potucati se poput lutalice od ulice do ulice? Rekla mi je da je Sauda bio jako poznat u Lahoreu. „On je poput sina kojega nisam imala. didi". nisu važne — kada se to jednom dogodi. Kada sam se pitala kakav će učinak na tebe imati te vijesti." Namirisala sam slatki. Sofa je bila prazna. Iznenadit će te koliko će malo to biti bitno. Bojala sam se da li da čekam do nakon Divalija kako bih imala priliku da te ponovno vidim." Jedne me noći Sandhya poljubila baš kada sam tonula u san. koliko dugo ćeš ostati. možda. „Vidim to na tvojem licu. neokaljano lice. Podignula sam ih. zar ne." Ujutro. pita za tebe svakoga jutra — zanima ga što osjećaš. u svojim ružičastim jastučnicama. Na prednjoj je stranici pisalo kako je poplava poharala Bihar i Uttar Pradesh.

stati jednom nogom u vodu i ubiti se električnom strujom. razočaranja ili tuge . u okno za smeće. Odjednom sam znala što je to. na primjer. Većina se ljudi služila šačicom popularnih metoda.ne toliko zbog mehanike samih smrti. a onda sam sjela ispred hrpe starih novina da i njih pretražim. A odmah do njega bila je vijest o prezrenom proscu koji se ubio bacivši se s terase na svojoj zgradi. niti gdje da pronađem ljekarnika koji bi mi ih htio prodati u većem broju. Prihvatila sam ono što sam namjeravala učiniti. Ti članci koje sam ranije kukavički izbjegavala — nisam li već pokušavala pronaći najbolji način da si okončam život? Uzela sam iz ladice škarice za nokte i izrezala članak o usmrćivanju otrovom. prozaičniji. od kojih je svaka bila snažno povezana s određenim okolnostima. gdje su se nalazile zloslutnije novosti iz mjesne zajednice: tu se svakoga dana pojavljivao oglas klinike Gulani („abortus — siguran. bez obzira koliko sam si to oštro zapovjedila. njihovi su problemi bili svakodnevniji. iako je gutanje metamfetamina bila popularna alternativa. poduzela sam sljedeći korak. nalazilo izvješće o mladoj ženi koja se ubila utapanjem u Mahim Creeku. Otići jedne večeri u krevet i zapovjediti si da umrem u snu. Čula sam za tehnike koje su bile više egzotične: kao. njihov vizionarski aspekt. uvijek bih se ujutro probudila. jeftin. ali nisam znala koliko bih ih morala popiti. ali u Bombayu bi još teže bilo nabaviti pištolj no tablete za spavanje. . Bez obzira na to koliko moja volja bila jaka. Studenti koji su pali na ispitima učinili su od toga poruku objesivši se. Izgledalo mi je vrlo smireno popiti tablete za spavanje. pretražujući poslijepodnevni Midday i naišavši na slične vijesti. željela sam da ljudi u potpunosti shvate moje razloge. nakon što umrem. legalan"). Izgledalo je da je samospaljivanje bila metoda koju su odabirale mladenke koje je zlostavljala svekrva. a iste je te večeri na Chowpattiju trebalo biti održano okupljanje. Otišla sam na treću stranicu. na što je Sandhya mislila. Financijski su se problemi rješavali bacanjem pod auto ili vlak. Na muslimansku koloniju u Byculli nepoznati su napadači izveli napad. Razmišljala sam i o drugim metodama. no nisam dovoljno dobro poznavala način na koji bih to izvela. Nisu me razočarali . u drugom stupcu.ja sam planirala okončati sa svojim životom jednostavno zato jer je to bilo nešto što sam nadrasla. Indira Gandhi je u subotu ujutro na konferenciji znanstvenica trebala održati govor. Do kraja dana imala sam malu hrpu izrezaka o samoubojstvima i pokušajima samoubojstva. Željela sam da to bude jasno. Neko sam se vrijeme pitala bih li jednostavno mogla samu sebe natjerati da umrem.tamo se. Iako mi je bilo žao ljudi o kojima se radilo u tim člancima. Tek sam kasnije shvatila. probovši nekoliko ljudi noževima. Moj mozak jedva da je registrirao te naslove . a skakanje s visine i utapanje općenito je upućivalo na neuspješnu ljubavnu vezu. U mojem slučaju to ne bi bio jednostavni slučaj boli. No moj se mozak nikada tome nije pokorio.tražila sam nešto drugo. melodramatskom dosjetljivošću. Nijedan od ovih načina nije se činio prikladnim za mene . Metak kroz glavu bio bi brzo rješenje. već zbog opasnosti da mi se pripiše sličan motiv. koje nisu bile toliko upotrebljavane.Pakistanu prodati sedam borbenih zrakoplova F-16. njihovi su razlozi bili očitiji od mojih.

sjajno vjedro: Pretpostavljala sam da bi plava boja bila prikladna za samoubojstvo. navodeći sve načine na koje mi je svojim ponašanjem učinila nažao. Pokušala sam sastaviti nešto utješno i za Biji. Otišla sam u Nana Chowk platiti telefonski račun i ostavila upute za tebe kako da unovčiš potpisane čekove koje sam ti poslala. a crveno je imalo napukli rub. I Dev je bio jako zainteresiran za kuhinju — bilo je jako neobično pronaći sličnosti između njega i Pajija. Izgledalo je užasno neprikladno da se poslužim njima za svoj naum. Raspravljala sam sama sa sobom da li da se potrudim i napravim nešto posebno s njom večer prije ili da te nazovem u hostel. nakon nekoliko neuspješnih pokušaja. Sjetila sam se da sam trebala otkazati i subotnje novine. ali sam zaključila da je to previše službena odjeća. Ta me pomisao nije uznemirila. Shvatila sam da hrana nikada nije glumila važnu ulogu u mojem životu — za razliku od mojega oca. a da bih čitala novine. Napisala sam Slatku poruku Hemi i nešto za Roopu što sam kasnije poderala. Istina.Pomogao mi je jedan stari.) ušla u kadu punu vode i zarezala žile na zapešćima. pomaknula taj događaj na sljedeću nedjelju. A onda sam. Osjetila sam se previše udaljenom od svega toga. prisjetivši se Sandhyjina upozorenja neka požurim. odustala od toga. ne Bette Davis. koji je sebe uvijek smatrao sladokuscem.možda bih se mogla poslužiti plastičnim koritom. ali vjedro one veličine koja je meni bila potrebna imali su samo u zelenoj boji. Činjenica da gotovo nitko u Bombayu nije posjedovao kadu bila je jamstvo da bi ta metoda bila doista jedinstvena.. Razmišljala sam o tome da odjenem sari. ponaša kao prema svojem sinu. držeći se Sandhyjina savjeta da odem tiho. osjete bilo kakav smrad. U kupaonici su stajala ista ona plastična vjedra između kojih si stajao u svojem djetinjstvu i uživao u tome da te se naizmjence zaljeva vodom iz njih.nisam željela da mrtvozornici. a onda se ponovno odlijepila da neke dijelove objašnjenja upotrijebim i u pismu Zaidi. Napisala sam dugačko pismo Šarmili u kojem sam joj objasnila finese svoje odluke i zamolila je da se prema tebi. voda je polagano postajala sve tamnije crvena i to je bilo sve. Sjećam se prizora u kojem je junakinja (Koja je to bila? Ne Garbo. Nagnula se unatrag i sklopila oči. Odrezala sam nokte na rukama i nogama i počupala nekoliko dlačica s brade. Žuto više nije imalo ručku. na primjer. što sam rijetko činila. Rekla sam raznosaču novina da odgodi isporuku tiskovina do nakon vikenda. Zalijepila sam kuvertu. kada me više ne bude. crno-bijeli holivudski film koji sam gledala na televiziji. Odlučila sam to učiniti za tjedan i pol. ja nisam imala kadu . Već je bio četvrtak. ali sam. pa sam . a rekla sam i gangi da ne mora dolaziti sljedećih nekoliko dana. No odlučila sam da to ne činim. Pokušala sam se zainteresirati za Indirino okupljanje na Chowpattiju i za demonstracije HRM-a protiv nje koje su ugušene lathijima i suzavcem.. U nedjelju sam se probudila u sedam ujutro. Biti roditelj znači biti kriv. Dok sam se kupala. Doma sam jela omlet s tostom. pažljivo sam nasapunala svoje međunožje . pa sam počela uobličavati načine na koje ću se pozdraviti sa svima. pa sam otišla u Grant Road da kupim novo. shvatila sam da će to biti posljednja jaja koja ću pojesti. dok me budu pregledavali. Pismo tebi započela sam tom rečenicom iz Pajijeva oproštajnog pisma.

ugledala sam rupčiće. Iznenadilo me koliko sam se osjećala smirenom. Impulzivno sam se okitila cijelim kompletom nakita . Kada sam htjela vratiti u ormarić sve stvari koje sam izvadila iz njega.rekla sam Zaidi da ću trebati pomoć oko pražnjenja kuhinjskih ormarića i da dođe oko podneva. koju je valjda pokretao mozak kako bi mogli dovršiti svoj zadatak. da njima režeš žice. kao da mi je um ispražnjen od svih emocija. Stranice su lizali sitni valići. a na gležnjeve zlatne grivne koje mi je darovala Mataji prije no što smo otputovali u Bombay.da li da ispraznim korito do polovice kako bih napravila mjesta za tekućinu koja će u njega iscuriti? Ionako nisam do kraja razumjela svrhu te vode. plave hlače koje ti se nisu sviđale i gornji dio pidžame koji ti nikada nije pristajao. ali se ispostavilo da je veliko korito puno vode bilo preteško za pomaknuti. Prije no što sam se vratila u kupaonicu. S tom sam oštricom rezala meso i gulila ribi kožu . .stavila sam dijamantne naušnice i ogrlicu. Izvadila sam jednu iz kutijice. Možda su svi samoubojice osjećali tu ravnodušnost. prije svih tih Divalija. U sredini sam vidjela svoj treperavi odraz. Kako je to bilo izvedeno u onome filmu? Je li osoba držala zapešća pod vodom.možda se negdje u meni nalazi skriveni rezervoar žaljenja koji samo čeka da iz njega procuri. Nikada ti ih nisam poslala. Ušla sam u to stanje barem prije jednog dana. Pokraj njih je ležalo još tvoje odjeće — dvije majice koje si ostavio. Ne bi bilo mudro da oklijevam . U kutiji je preostala samo jedna oštrica koja je već ležala u držaču. a ono adresirano na Zaidu stavila sam na vrh.izgledalo je banalno obaviti njime tako važan zadatak. Na crnom. Osjećala sam krivnju što sam odabrala nju za osobu koja će me pronaći.oblaci krvi koji se kao u filmu miješaju s njom? Ili je to bilo nešto što je doista bilo potrebno voda koja ulazi kroz porezotinu kako bi nadomjestila krv koja je istekla iz vena? Ispalo je da je nož veći kamen spoticanja. onu koju si ti sklonio na sigurno.nisam željela da ih umrlja moja krv. a ispod nje se nalazio logotip u obliku dvaju ukrižanih mačeva. mogla sam se poslužiti britvicom nisu li ih ionako preporučivali za zapešća? Ustala sam da uzmem Devovu kutiju s brijaćim priborom. Naravno. Nožić za guljenje jabuka i krumpira bio je jednako običan. a druge radilice koje su zveckale po kuhinjskoj ladici bile su previše tupe.umjesto toga odjenula salwar kameez. papirnatom omotu bila je crvenom i srebrnom bojom ispisana riječ Wilkinson. odložila sam na pod sva pisma koja sam napisala. Taj je set sada bio s tobom u Sanawaru. A onda sam se sjetila da si ti kupio dodatni komplet britvica i spremio ih pokraj svojeg elektroničkog seta. Sjela sam na stolac i zagledala se u korito. a iza moje glave žarulju koja je visjela sa stropa. kako leže na udaljenom kraju police. kao da podrezuje peteljke cvijeća u buketu? I što s krvi . Shvatila sam da se s njom nisam mogla poslužiti — to je bila ista oštrica s kojom se obrijao Arya. ali sam u tvojem ormariću pronašla još jedan paketić neupotrijebljenih oštrica. Je li ona imala samo estetsku funkciju . Otključala sam ulazna vrata . Zato sam na pod kupaonice prostrla ručnik i na njega položila tronožac iz kuhinje. obavivši sve pripreme za svoju smrt usredotočenim automatizmom. ali nisam se mogla sjetiti nikoga drugoga. bez kucanja. Ogolila sam zapešća nad koritom i uzela kuhinjski nož. Zamislila sam da taj čin izvedem u dnevnoj sobi. uredno složene na hrpu. Nakon toga sam skinula sve komade toga nakita i odložila ih ustranu .

No suzdržala sam se od toga — čekalo me korito i zadatak koji sam morala obaviti. Iznad čela potezao se šokantno bijeli pramen kose. kolica na kojima se prodavao chaat bila su uredno pokrivena šatorskim platnom i omotana užadi. Naslonjena na bambusove štapove ležala je Sanjayeva slika u punoj veličini. čak i prije Izvanrednih mjera. raskomadano i uništeno kada je ona stigla na mjesto nesreće. Zatvorila sam vrata ormarića.Bila sam u iskušenju da ih prislonim uz lice i duboko udahnem. onaj koji je prije godinu i pol poginuo izvodeći vratolomije zrakoplovom. Ubit ću se u domu u kojemu si odrastao. očekujući da će me netko zauustaviti. Svi su radnici okružili Indiru. mlade sadnice drveća posađene u pijesak. ali bilo je prekasno. kako je njihova veza bila neprirodno snažna. Sjećam se da su ljudi odahnuli na vijest o njegovoj smrti. a naciju su od njezine boli dijelile samo sunčane naočale koje je držala na nosu. vjedra su neokrvavljena ostala u kupaonici. Primijetila sam da su promijeniti veličinu njezinih portreta od vremena Izvanrednih mjera. Kako je izdržala? Kako je uspjela prikupiti krhotine svoje duše i nastaviti biti premijerka . nekamo otišao . Bilo je rano. moja su me lutanja odvela na Chowpatty. Hodala sam plažom između kaveza koji su štitili nježne. hoće li vjedra krvi u tvojim noćnim morama prskati po zidovima kupaonice? Počela sam se osjećati jako klaustrofobično. Kako ćeš uspjeti ikada više provesti noć u njemu? Hoćeš li ikada prevladati prizor u kojem mrtva ležim na podu. čio osmijeh. a ja sam sišla niza stube. Bilo je i glasina o tome kako je vladao svojom majkom. već zbog mjesta na kojemu sam to planirala. ne ovdje . jer je izbjegla njegovu tiraniju. poput tebe. u istom stanu koji ti je Paji ostavio svojom oporukom. privršćavajući užad za stražnji dio njezine slike. slika sina koji je bio odgajan da postane njezin nasljednik. Tezge s kulfijem i voćem bile su zatvorene. istu mladenačku odlučnost u očima. Primijetila sam da su neke manje slike već odložili na pod. Kao i uvijek. kako bih vidjela mogu li osjetiti tvoj miris. Zamislila sam njegovo tijelo. No na tim slikama ona nije ostarjela —još uvijek je imala isti.s pozornice se uzdizao njezin portret do ramena nacrtan na izrezanoj dasci. Prišla sam bliže pozornici. Odjednom me preplavio osjećaj žaljenja — ne zbog onoga što sam kanila učiniti. Sto joj je prolazilo kroz glavu tijekom očajničke vožnje do bolnice — nije li trebala znati da je već mrtav? Na televiziji su prenosili pogrebnu povorku.ona je promatrala kako vatra posmrtne lomače proždire njegovo . šapćući o tome kako je zemlja sretna. Ona je sjedila u otvorenom kamionu. kada se pojavljivala na daskama i plakatima dva ili tri puta većima od ovih danas. barem.beskrajni intervjui i beznačajni govori. Odložila sam oštricu natrag u ormarić. pa još nije bilo gužve. Na rubu plaže kraj Wilson Collegea bila je rastavljena prozračna platforma napravljena od trupaca i bambusovih štapova. koji je poput munje tekao prema zatiljku. ugađala i popušatala i najbezobraznijim od njegovih mušica. kruženje po bolnicama i tvornicama koje je sada značilo čak i manje nego ranije? Njezin sin nije. Bit će da je Indira Gandhi ovdje prošle večeri održala govor . kako je bila toliko očarana njime da je. iako je bio vikend.ono što mi je u tome trenutku trebalo bio je svježi zrak. Nisam to mogla učiniti ili. pokaj tijela svojega sina. ali nitko me nije primjećivao. dok je sljedećeg dana sporo napredovala kroz usijane ulice Delhija.

no plaža je inače bila gotovo pusta. njome je prešao drhtaj. Biti roditelj znači biti kriv.nedostižan standard čak i u situacijama podnošanja boli. moje misli ispisane plavom tintom na običnom papiru s crtama istrganim iz bilježnice.tijelo. Stranica pažljivo preklopljena. a brada i nos uzdignuti prema nebu.izgledalo je glupo brinuti se zbog toga kakvu će poruku odaslati moje utapanje (Je li se ubila zbog neuzvraćene ljubavi? Financijskih problema?). pjenušavi vir i ščepao moj kameez. dok stopalima para nebo. Možda će ih pronaći i darovati nekom siromašku koji će ih moći nositi.vrh moje glave dopirao je tek do njezine brade. pitala sam se koji će vođa sići sljedeći. osim o meni. Je li bilo važno što su u njoj bili sadržani i svi drugi? Je li bilo važno tko je došao na vlast. zajedno s onima koji su tek trebali doći u idućim desetljećima. Voda je bila toplija no što sam očekivala. shvaćanje da je to možda posljednji put da ispisujem tvoje ime. U mislima sam vidjela poruku koju sam ja ostavila tebi. Sada kada je Indira bila na tlu. Izula sam svoje chappale i pažljivo ih položila na suhi dio plaže. . Sada se činila manje ranjivom . kao ni budućnost — sve što je bilo važno u minutama koje su mi preostale bila je veza s tobom. omotnica izravnata i zapečaćena. Još je uvijek bilo previše rano za horde djece koje će poslijepodne preplaviti plažu. Možda Nehru.nitko više nije preostao na njoj. bilo tko od njih. zelene mrljice u očima koje su joj davale vizionarski izraz u očima. uzmičući. Izgledalo je kao da Indira kaže: Ja ću ti pokazati način. Prehodala sam pijesak dok nisam osjetila da je vlažan među mojim nožnim prstima. Val se povukao. To su Pajijeve riječi. Neko sam vrijeme osjetila samo kljuckanje mokrog pijeska pod svojim nogama. poput valova . a ja svejedno ne bih marila.bijeli rub njezina sarija. a dok sam je naslovljavala na tebe. Njezin je pogled bio odlučan. licem se naginjući nad vodu.poput boginje koja se spušta na zemlju . Nema razloga da razmišljaš o ikome drugome. nisam čekala poziv boginje mora.malo se nagnula prema štapovima iza sebe. A onda je prvi val okružio moje gležnjeve. Radnici su počeli spuštati svoj teret s pozornice. Mogli su zamijeniti Indirinu sliku. ostavila tragove u pijesku.na putu prema dolje preobrazila se iz ucviljene majke u nepobjedivu predvodnicu. No radnici su već skidali platnenu pozadinu pozornice . a ja sam. Podignuo se mali. Razlog zbog kojega sam bila ovdje bio je jasan . u smjeru Walkeshwara. prinosila žrtvu u obliku kokosa. Osjetila sam kako me taj prijateljski vuče dok sam ulazila dublje u vodu. Ili moj stari prijatelj Gandhiji kojega okreću amo-tamo i otkrivaju dasku na kojoj je naslikan. Indira je polagano sišla . Nisam čekala da valovi dođu i namame me u vodu. Povijest više nije bila važna. a tko otišao? Na trenutak sam zamislila sve vode iz prošlosti. Zurila sam gore u nju . pokušavajući me ohrabriti. Podalje se nalazila skupina hodočasnika koja je moru. No odbila sam da me se požuruje i ostala sam stajati na mjestu. Mogla sam zamisliti Pajija kako je ponovno ističe kao primjer . Došao je još jedan i oplakao mi listove. zagledana u obzor. Kad se postolje spustilo na tlo. posljednje koje mi je napisao. sletivši mekano na pijesak poput mačke. ljuljajući se naprijed-natrag.

prerast ću tu potrebu. Uskoro će se podignuti još više i zagrliti me. Sjeti se da ja samo želim da budeš sretan — razmišljaj o tome kao o mojoj oporuci i mojoj posljednjoj želji. Kao da je i sam grad zaključio da više nije odgovoran za mene. Postojano su me pozdravljale.Uvijek sam se pokušavala usredotočiti na tvoju sreću. Iza nje grad se uzdizao poput božanskoga bića. podižući se tek do mojih koljena. Koliko se moj život promijenio kada si se ti rodio. Ostavili su za sobom pijesak u naborima mojih salwara i. da sam prešla u nadležnost mora. glatke oblutke koji su se zaigrano prebacivali preko mojih stopala. Mislim da ti nikada ne bih mogla do kraja objasniti zašto je ovo najbolji način da se stvari dovrše. Nadošao je cijeli niz valova da me ponovno povuku. nježno se kotrljajući. Indira je sada bila manje nametljiva. a na . Sada je bilo važno samo more. I ti sebi oprosti. Želim da mi dokažeš da ti nisam nanijela zlo. Ašvine. dok mi se voda nije podigla do struka. svaki put kada bi navrli ili se otkotrljali. Dio koji je Paji izostavio glasio je da biti dijete znači biti poharan tom krivnjom. njihova su pročelja počela blijedjeti. Želim da nikada ne zaboraviš da nisi ti kriv za sve ono što se dogodilo. pokušavajući odlučiti da li da se umiješaju. Okrenula sam se da pogledam iza sebe. nije bilo vrtložnog nadiranja. mnogo sam puta preobličavala to pismo. a njegove su zgrade bile glave uperene u mojemu smjeru. ali sada sam osjetila pritisak na sredinu svojega tijela. Obećaj mi to. Kako da izrazim svoju svjesnost činjenice da sam nadživjela svoju korisnost? Mišljenje da sam ispunila sve ciljeve namijenjene mojem životu? Još sam se jedanput zagledala iza sebe. Sigurna sam da sam mogla učiniti i bolje . ali izgledalo je kao da me njezin pogled i dalje slijedi. Biti roditelj znači biti kriv. kakvo sam ispunjenje osjetila voleći te. a onda oštro i bezosjećajno. za sve što misliš da si učinio. Kako sam duboko cijenila svaku minutu koju sam provela s tobom. Sada više nisam mogla razaznati izraz Indirina lica — iznenada je izgledala udaljenija no što je doista mogla biti. taktični. Želim ti da imaš sretan brak. kada su sigurni da sam im u vlasti. Ašvine. Odignut će me od tla i ja ga više neću moći dotaknuti stopalima. Ušetala sam dublje. da ipak nisam sve uništila. Valovi su još uvijek bili puni poštovanja. ali još si uvijek premlad da shvatiš. i bila sam zahvalna za mrvice koje su pale pred mene. i time ćeš mi dati blagoslov da mirno odem. Hoće li Zaida sačuvati pismo da ti ga osobno uruči? Hoće li te posjesti za kuhinjski stol i ostaviti te da pročitaš u miru. nesvjesni poziva koji su mi uputili. Ašvine. Njihova je čvrstoća blijedila. Oko mene će se nalaziti samo valovi zapjenjenih glava koji će smireno klizati prema kopnu. Zaljev će se prostirati sve dok mi pogled seže. Pokušala sam to učiniti.oprosti mi za trenutke u kojima sam možda zastranila. Znam da ćeš biti izvrstan sudent. da nadeš nekoga tko će te voljeti i kome ćeš ti uzvratiti tu ljubav. Uvijek ću ti biti dužna za sve godine radosti koje si mi podario. najprije razigrano. kao da razmišljaju o sudbini koju sam si namijenila. Bili su uglađeni. Mogla sam zamisliti kako me odvlače. sam? Kako ćeš reagirati dok te budu preplavljivale uspomene na tvoju majku? Ne možeš zamisliti što sam proživjela prije negoli si ti začet. Izgledalo je kao da su zgrade iza nje izgubile interes za mene. da ćeš se izdići u svemu što odlučiš napraviti. Neću ni pokušavati .

obzoru neće biti nijednog broda. Pokušavala sam spriječiti nadiranje misli o tebi. koje su me neprestano oplakivale. . Odabrat ću neku točku na obzoru i dopustiti si da me odnesu prema njoj. Stajala sam i čekala da me val odigne od pjeskovita tla.

nakon što smo se zagrlile i plakale i popile čaj.u svakom slučaju. Izgledalo je kao da koristi svu svoju samokontrolu da me ne ošamari. poput kakve životinje koja pokušava da ne izgleda prijeteći. Nisam se mogla predati boginji mora. „Prvi put u svojem životu ti si istinski slobodna. iako ta promjena nije uhvatila korijen preko noći. More ispred mene bilo je mirno poput ulja. Dva dječaka koja su prošla pokraj mene pokušavala su me ignorirati.. U blizini je kipar prikupljao novu hrpu pijeska za svoje božanstvo. Dugo sam vremena samo ležala na pijesku. Dahnula sam kada sam osjetila da je voda postala ledeno hladna i borila sam se da ostanem plutati. Muškarac u kratkim hlačicama protrčao je toliko blizu mene da me pijeskom pošpricao po licu. Hodala sam prema kući. „Razmisli o ovome. Uspjela sam se izvući iz mora. a voda je navrla preko sobe. previše zaokupljena borbom s morem. Prošlo je nekoliko dana dok nisam uspjela iza glasnoće njezinih riječi prepoznati njihov smisao. a ti se držiš za njih kao da je to . a da bih je slušala. osim što te napravio? Zašto si tako puna poštovanja prema uspomeni na njega? Napiše ti nekoliko riječi u svojoj oporuci.u ruci joj je bio kuhinjski nož.TRIDESET I SEDMO POGLAVLJE Nisam mogla to učiniti. grčevito veslajući rukama prema sigurnosti. jer sam još uvijek bila previše mokra da sjednem u taksi . nakon što mi je pomogla da otrem pod. Nikada još nisam vidjela zaidu toliko bijesnu. Uspjela je korito koje sam ostavila u kupaonici odvući u dnevnu sobu .A ovo? Jesi li ti luda? Jesi li ti sišla s pameti?" Mahala je nožem ispred mojega lica kao da me želi naučiti pameti. „Trajat će samo nekoliko minuta.unutra je Zaida nemirno hodala gore-dolje. „Što je taj čovjek tebi dao. rekla je nakon što je odložila nož. Pokraj mene se pojavila Sandhya pokušavajući me umiriti poput majke koja djetetu u uho šapće riječi ohrabrenja. Ono što sam osjetila kada moja stopala više nisu mogla osjetiti pijesak ispod njih bila je panika. Zapravo. na mjestu koje je prethodne večeri mnoštvo onečistilo smećem. Kada sam ponovno prošla pokraj pozornice. Dodatno me prestrašio pogled na moju dupattu koja je na valovima otplutala izvan mojega dosega. Ulazna vrata stana bila su odškrinuta . svi su portreti bili uklonjeni ." Posebno je bila oštra prema Pajiju. Bila je pročitala moje pismo i čekala me nestrpljiva. sa sobom nisam ponijela novac. bijesna. to nije bio olakšavajuće iskustvo kojemu sam se nadala. Borila sam se protiv pjene. dopustivši da voda kapa s mene. Meera". Kako ćeš ti reagirati na moju smrt? Kakvu će ti traumu to nanijeti? Hoćeš li misliti da sam bila sebična? Zaokupljena isključivo sama sobom? Bezosjećajna? Kada je more napokon krenulo da me ponese. oslobodi se krivnje." No bila sam previše izvan sebe. Umjesto da me umiri nepreglednost zaljeva ispred mene. sa svakim valom sumnje u mojem umu samo su se umnožavale. a onda ćeš za vijeke vjekova biti spokojna. i uspjela je toga poslijepodneva ostaviti svoj znak na meni. . „Jesam li zbog ovoga tvoja prijateljica?" viknula je ritnuvši korito nogom.nije bilo ni traga od Indire ili Sanjaya. Korito se porevrnulo. kao da će me razrezati.

Meera. Ne mora sve biti tragedija. Da sam slobodna. bitan mojemu postojanju koliko i disanje? Način na koji je pokušala riješiti taj problem bio je loš — ako sam namjeravala nastaviti živjeti. Previše se usredotočiš na jednu stvar i zaboraviš sve druge mogućnosti koje imaš. do sada bih već to učinila. ali katkad postaneš previše zaokupljena samom sobom.." „Da ja imam sina. On je mrtav i nema razloga da osjećaš krivnju. Otišla sam zato što sam toliko ispunjena. Možeš raditi. Da imaš sina. morala sam si pronaći drugo žarište. a ne tužna? Nije li napokon vrijeme da izađeš u svijet i ispuniš se. a onda doći i dovući te ovamo. nije toliko važno da te on voli. kada si s nekime toliko blizak. Neka ona te svoje savjete primijeni na sebi. otišla bih tamo van i pokušala pronaći odgovor. Toga sam joj poslijepodneva odnijela malo naranči. znala bi kako se osjećam. toliko potpuna . Zaida je pogriješila što je vjerovala da me može odvratiti od moje opsjednutosti tobom . pjenila sam se .zar ona ne vidi da je to bio dio mene." A onda sam se jednoga jutra probudila i osjetila prema njoj malo veću blagonaklonost.dokaz da mu je bilo stalo? Pusti ga da ode. Svaki put kada je došla provjeriti kako sam." „Ja ništa ne pretvaram u tragediju. Način na koji si ga sama odgojila. Istina je da si ti njegova majka. baš kao što sam ja supruga svojem mužu. tavko pametovanje. umjesto da sjedim i čekam da se Ašvin vrati iz Sewrija. Meera? Upravo si primila tu priliku. zašto si ne bi rekla da si oduševljena." Takvo patroniziranje. Meera. razmisli što sam ti htjela reći. da imam novac i diplomu." Nastavila je ohrabrena mojom tišinom. Jednom kada prihvatiš da je Ašvin otišao. Možda bi sada trebala otići. zbuniti se u vezi svojih potreba. možeš činiti što god želiš. usredotočivši sav svoj bijes na nju smirila sam previranje koje me dovelo do mora. kako ti to voliš preokrenuti.to nije ono što bi čovjek očekivao od prijateljice! Cijeli sam tjedan držala Zaidu na distanci. ali mora biti još nečega osim toga. ostvariš svoje biće?" Njezina me prozirnost gotovo natjerala da se nasmijem na glas. „Namjeravala sam ti dati još jedan sat. otpravila sam je s vrata." Zaida je odmahnula glavom." . „Ne moraš se brinuti. nije li ih izgovorila imajući na umu moju dobrobit? Naravno. način na koji si svoje postojanje utopila u njegovome — gdje se iza svega toga krije Meerina snaga i duh? Zašto ne bi pokušala gledati na njegov odlazak kao na novu priliku. „Znam da me želiš razvedriti. ako ima potrebu mudrovati umjesto da pokuša shvatiti kako mi je. tako potpuni manjak empatije zbog mojega gubitka. . nemaš nikoga tko te zadržava.nema ničega što mi još treba. Jako je lako. Zar ne razumiješ. Oprosti što ću ti to reći. Meera. Oprosti mi još jednom. nisam zbog toga otišla u vodu. Da još uvijek imam namjeru da se ubijem. Otvorila je vrata stana čak i prije no što sam pozvonila. ali možda ne bi trebala toliko oplakivati njegov odlazak. što je toliko neovisan. ali znaš li koliko apsurdno zvuči tvoja tvrdnja da je poželjno biti sam? U svakom slučaju. bila bih sretna što je otišao iz gnijezda. Iako su me njezine riječi povrijedile. način na koji si izgradila svoj život oko njega." „Je li to doista ono što ti misliš o meni? Baš lijepo od tebe što si mi to objasnila.A tu je i Ašvin. Poznajem te otkako se rodio Ašvin. možeš putovati. „Samo razmisli malo o tome. svakoga sam vas dana viđala zajedno.

Kasnije smo stajale vani i promatrale dječake kako igraju kriket na Ovalnom Maidanu. nije ti nalikovao. Gnjavila me cijeli tjedan. Izgledalo je kao da su tvoje dobi. Kakvo ću to veliko skladište znanja otvoriti. deseti ili jedanaesti razred. dok je njegov partner trčao u drugome smjeru. Ovoga ćeš puta raditi zato što uživaš u tome. objavila je ljudima u redu. No ovoga će puta sve biti potpuno drukčije . „Jednoga dana.poslavši je prema palmama na rubu maidana. Zaida me osobno odvukla na Bombajsko sveučilište da uzmem obrazac za upis. već učenike iz viših razreda. poput Chatedrala ili Campiona.nisi li jučer navečer vidjela Indiru Gandhi na televiziji?" U petak. Palo mi je na pamet da ako budem podučavala učenike te dobi. biti iste dobi kao ti kada si otišao. koščatu tijelu.ići ćeš na fakultet jer si ti tako odlučila. „Što misliš o socijalnom radu?" upitala je." Počela je preda me prostirati jedno po jedno zanimanje." Čak je i službenik odložio drskost s kojom je obično nastupao i nasmiješio se. obećavam vam da će učiti i vaše dijete". pa se čak i bunila protiv mojih razloga za odbacivanje ideje o radu u muzeju ili odvjetničkoj tvrtki. Bi li to bilo pametno učiniti — na taj čudni način sačuvati tvoj lik ili bi to bila nezdrava veza s prošlošću? . pod pritiskom svojega oca. tada će oni. Iznenađuje što mi je uspjela prodati podučavanje. a ne Paji. morati učiti. a za to ćeš.shvatila sam da me možda neće pustiti da odem ako najprije ne prihvatim neku od mogućnosti. Koža mu je bila tamna. a noge ne naročito mišićave — osim po žilavu. niti zato da ispuniš rupe koje je u tebi ostavio Ašvinov odlazak. istu samouvjerenost koje sam otkrila u službenoj fotografiji koji si mi poslao. otkuda ću izvući nekakve zalihe mudrosti? Ponovno sam počela brinuti se pitajući u što sam se to uvalila i nisu li moji pokušaji da razveselim Zaidu otišli predaleko. Iznenada je izgledalo fantastično da bih ja mogla naučiti nešto nekoga toliko odraslog i samouvjerenog. ubrzo. obrazac je preklopljen čamio u Zaidinoj torbi. „Ne mališane koji su te prošli put gotovo otjerali u ludilo. koji će biti zreliji.Zaida se sigurno cijeli tjedan pripremala za moj posjet. Ne kao u prošlosti. Trebat će ti magisterij. godinu za godinom. Zaida je bila još upornija da mi pronađe neku koju ću prihvatiti . „Moja se prijateljica odaziva pozivu premijerke". Upustila se u nadahnutu raspravu o tome što bih trebala učiniti s ostatkom svojega života — gotovo da sam očekivala da će izvući karte i dijagrame. rekla je Zaida. naravno. Svakom profesijom koju sam odbila. „Najvažnije je da si stvoriš karijeru. Promatrala sam ga kako trči prema nasuprotnim vratašcima. nakon što se još uvijek nisam odlučila na pokret. Bi li to mogao biti uzrast na koji bih trebala ciljati? Začuo se glasni pucanj kada je jedan dječak batom opalio po loptici . „postaje učiteljica u ime budućnosti ove zemlje. No vidjela sam u njemu istu energiju. „Novinarstvo bi bilo dobar odabir — sjeti se samo svih prijevoda koje si napravila — ne bi li ih mogla navesti kao dobrodošlo iskustvo?" Poslušala je razloge za i protiv otvaranja malog dućana („ja bih ti svaki dan mogla pomagati"). Po njihovim uniformama nisam uspjela zaključiti koju su školu pohađali — možda neku od onih skupljih. „Kažu da svake godine trebamo novih trideset tisuća učiteljica kako bismo održali korak s porastom nataliteta . a ja sam iz izraza njezina lica vidjela da bi uživala kada bi se sama bavila time.

Loptica je poletjela u nebo. zapovjedila je prije no što sam mogla spomenuti svoje dvojbe ili bilo koju od stvari zbog koje sam osjećala žaljenje. pazeći da ne dotaknem vršak olovke da tinta ne bi počela curiti. Pokušala sam se oduprijeti. s nekoliko općenitih pitanja o mojem životu i obrazovanju. odvlačeći me u svoj ocean. Ponovno sam osjetila kako me oplakuju valovi. tako visoko da je ostala ulovljena bl