You are on page 1of 6

Odrediti baždarni dijagram

(dijagram ovisnosti indeksa loma o sastavu binarne otopine)

Huso Jašarević
UVOD

Dvije tekućine mogu se potpuno ili djelimično miješati ili se uopće ne miješati. To
ovisi o njihovoj prirodi, temperaturi i pritisku. Potpunim miješanjem dviju tekućina nastaje
otopina, koja se može ponašati kao idealna ili realna.

a) Idealne otopine
Idealne otopine su sistemi u kojima, slično sistemima idealnih gasova, ne postoje
međumolekularna djelovanja, odnosno gdje su djelovanja između molekula A-B identična s
djelovanjima između istovrsnih molekula A-A i B-B.
Idealne otopine u cijelom koncentracijskom području slijede Raoultov (Raultov ) zakon,
prema kome je parcijalni pritisak i-te komponente otopine proporcionalan s njenim
količinskim udjelom u otopini:
pi∗ xi
pi =
p∗i
gdje je pritisak para čiste tekućine i.
Ukupni pritisak para binarne otopine, koju čine komponente A i B iznosi :

p∗ ∗
A x A + pB xB
p =pA +pB =

Kako suma količinskih udjela iznosi jedan, gornja jednačina se može izraziti u obliku

p∗ ∗
A (1 −x B ) +p B x B
p =

( pB −p ∗ ∗
A ) x B +p A
p=

Jednadžba opisuje ukupni pritisak para, kao funkciju pritiska para čistih supstanci i
količinskog udjela jedne od njih (xB).
Grafički prikaz jedadžbi (29) i (30 ) za obje komponente prikazan je na slici 15.
Sastav parne faze, uz predpostavku da se para ponaša kao idealan gas, može se odrediti iz
relacija :

p A p A x A( l )
x A( g ) = =
p p

pB p B∗ x B ( l )
x B( g ) = =
p p

Odnos između komponenata u parnoj fazi i onih u tekućoj fazi dat je relacijom :
x A( g ) p ∗A x A( l )
=
xB( g ) p B∗ x B ( l )

Vidi se da je parna faza bogatija sa komponentom koja ima veći pritisak para. Krivulja sastava
p ∗A Dp B∗
parne faze na slici 15 predstavljena je linijom .
Uravnotežene sastave tekućine i pare prikazuju tačke na krivuljama, pri istoj vrijednosti
pritiska. Sastavu tekućine predstavljenom tačkom C odgovara sastav pare predstavljen tačkom
D.
p ∗A Dp B∗ p ∗A Cp B∗
Područje na dijagramu ispod linije označava pregrijanu paru, ono iznad linije
tekućinu, a ono između linija vlažnu paru, (heterogeni sistem).
Međutim, za praksu je interesantnije posmatranje sistema u koordinatama: vrelište –sastav, a
pri konstantnom pritisku. Takav se dijagram naziva dijagram vrenja, a shematski je prikazan
na slici 16.
TA∗ TB∗
Vrelišta čistih komponenti označena su sa i .
Sastav otopine koja ključa pri odgovarajućoj temperaturi i pri pritisku od 101325 Pa može se
izračunati iz jednačine:
101325 = p ∗ ∗
A x A( l ) + p B x B (l )
(34)

istih komponenata pri datom vrelištu.


Dijagram vrenja idealnog sistema Šematski prikaz zavisnosti
pri konstantnom pritisku parcijajnih pritisaka i ukupnog
pritiska o sastavu otopine

p ∗A x A p B∗ x B
Umnošci i znače parcijalne pritiske pare komponenata one otopine koja ključa
kada zbir tih pritisaka postigne vrijednost vanjskog pritiska. Odgovarajući sastav parne faze
izračunava se iz relacija (31) i (32). Iz dijagrama se vidi da sastav tekuće faze, predstavljen
slovom C, pri datoj temperaturi vrenja T', ima u ravnoteži paru satava označenog slovom D.
Dakle, donja krivulja na dijagramu predstavlja sastav otopine koja ključa, a gornja sastav
zasićene pare. Područje na dijagramu ispod krivulja predstavlja tekuću fazu, iznad krivulja
pregrijanu paru, a između krivulja heterogeni sistem, smjesu tekućine koja ključa i zasićenu
paru.
b) Realne otopine
Realne su one otopine u kojima se međumolekularne sile A-B razlikuju od međumolekularnih
sila A-A i B-B.
Jača interakcija molekula A-B, u odnosu prema interakciji molekula A-A i B-B, uzrokuje
sniženje pritiska pare komponenti u otopini te govorimo o negativnom odstupanju od
Raoultova zakona. Ako je ono relativno veliko, pritisak para za odgovarajući sastav otopine
može biti i niži od pritiska para manje hlapive komponente, dok je vrelište otopine toga
sastava više od vrelišta čistih komponenata. Shematski je ovakav primjer prikazan na slici 16.
Nastajanje otopina ovog tipa u pravilu se odvija uz smanjenje volumena, a toplina isparavanja

im je veća od topline isparavanja čistih komponenata.

Dijagram vrenja realnog sistema Dijagram vrenja realnog


pri konstantnom pritisku(negativno sistema pri konstantnom pritisku
odstupanje od Raoultovog zakona) (pozitivno odstupanje od Raoultovog
zakona )

Kada je interakcija molekula A-B slabija od interakcije istovrsnih molekula komponenti


otopine, dolazi do povećanja parcijalnih pritisaka pare s obzirom na Raoultov zakon, te
govorimo o pozitivnom odstupanju. Ako je ono izrazitije, neki sastavi otopine mogu imati
pritisak para viši od pritiska para hlapivije komponente. Otopine toga sastava ključaju pri
nižim temperaturama u odnosu na čiste komponente.
Takve otopine u pravilu nastaju uz povećanje volumena, a toplina isparavanja im je niža u
odnosu na toplinu isparavanja čistih komponenata. U tačkama maksimuma, odnosno
minimuma, na krivuljama: vrelište –sastav, sastav je tekuće faze i parne faze jednak, i naziva
se azeotropnim. Sastav tekuće i parne faze u ravnoteži može se određivati na više načina.
Međutim, u praksi se to najčešće čini refraktometrijski.
ZADATAK VJEŽBE

Za zadanu binarnu otopinu konstruirati dijagram vrenja. Sastav te otopine odrediti


refraktomtrijski. Odrediti baždarni dijagram (dijagram ovisnosti indeksa loma o sastavu
binarne otopine).

METODA RADA

Dijagram vrenja prikazuje međusobnu ovisnost sastava tekuće i parne faze u ravnoteži,a pri
konstantnom pritisku.Daje se u koordinatama: vrelište-sastav (obično izražen u količinskim
udjelima ).
U tikvicu se unosi 25 ml komponente A kojoj se želi odrediti vrelište. Postavlja se
termometar, i to tako da se rezervoar žive nalazi iznad nivoa tekućine, kako bi ga u toku
vrenja oplakivala para. Zagrijavanje se izvodi preko azbestne mrežice ili kupelji, da bi se
izbjeglo pregrijavanje. Odredi se vrelište komponenti A.
Zatim se komponenti A u tikvici doda 5 ml komponente B, sačeka da se ustali temperatura
vrelišta, očita njena vrijednost i uzmu uzorci destilata i tekućine, koji se stavljaju u čiste i suhe
epruvete.
Isti postupak treba ponoviti još dva puta dodajući u tikvicu po 5 ml komponente B.
Kad je to gotovo oprati tikvicu i posušiti i sipati 25 ml čiste komponente B i odrediti joj
vrelište. Sad ponovo praviti smjese dodajući uvijek zaostaloj količini u tikvici po 5 ml
komponente A, te mjereći temperaturu vrenja i uzimajući uzorke kondenziranog destilata i
smjese iz tikvice.
Nastala para kondenzira se u hladilu, a preko malog se rezervoara kondenzirani destilat vraća
u tikvicu.
Nakon odgovarajućeg vremena uspostavlja se konstantno vrelište, pri kojem se dalje u toku
vrenja sastav tekućine koja ključa i sastav kondenzata više ne mijenjaju.
Sastav uzetih uzoraka određuje se refraktometrijski, kako je opisano u predhodnoj vježbi.
IZRAČUNAVANJE I PRIKAZ REZULTATA
Rezultati mjerenja prikazuju se tabelarno.
Tabela za baždarnu krivu

1 2 3 4 5 6 7 8
Komponenta A
(ml) 25 25 25 25 0 5 5+5 5+5+5
Komponenta B
(ml) 0 5 5+5 5+5+5 25 25 25 25
n (kondezat) 1,3390 1,3365 1,3380 1,3400 1,3345 1,3370 1,3430 1,3400
n (destilat) 1,3350 1,3410 1,3425 1,3400 1,3335 1,3345 1,3370 1,3385

tabela za dijagram vrenja

Komponenta Komponenta tk oC ndes. %Ades. ntek. % Atek.


A B
25 0 70 1,3350 1,3390
25 5 71 1,3410 1,3365
25 5+5 76 1,3425 1,3380
25 5+5+5 81 1,3400 1,3400
0 25 99 1,3335 1,3345
5 5 89 1,3345 1,3370
5+5 5+5 84 1,3370 1,3430
5+5+5 5+5+5 80 1,3385 1,3400

Na osnovu dobivenih podataka konstruisati baždarnu krivu i dijagram vrenja.