You are on page 1of 6

Olovo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Pb. Olovo je poznato od davnih vremena.

Ime je dobio od latinske riječi plumbum što znači tekuće srebro. To je mekani, mutno sivi metal koji potamni na zraku od stvorenog zaštitnog sloja oksida i karbonata. Sjajan, mekan i mehanički slab metal relativne gustoće 11,33 - 11,36. Kovak je, lako se izvalja u vrlo tanke folije i ispreša u obliku cijevi; talište mu je nisko, 327,5°C; iz rastaljenog olova hlape i daleko ispod vrelišta (1750°C) znatne količine otrovnih olovnih para. U Zemljinoj kori element olovo je rjeđe nego nikal ili volfram, ali se metalno olovo upotrebljavalo već 4000 PK jer se na pojedinim mjestima nalazi nagomilano u rudama iz kojih ga je lako dobiti. Vrlo često se pojavljuje u rudama zajedno s cinkom. Najvažnija je ruda olovni sjajnik, galenit, PbS.

Željezo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Fe.Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za željezo. Spada u grupu esencijalnih elemenata, tj. elemenata koji su neophodni za žive organizme. Željezo je najkorišteniji od svih metala i njegova proizvodnja čini 95% (maseno) od ukupne svjetske proizvodnje metala. Razlog tome je kombinacija niske cijene i pogodnih fizičkih svojstava, zbog čega je željezo neizostavni materijal u automobilskoj industriji, brodogradnji i graditeljstvu U čistom elementarnom stanju željezo je poput srebra - bijel, razmjerno mekan, kovan metal, kemijski dosta otporan. Tehničko željezo, osim vrsta koje su posebnim dodacima (napose nikla i kroma) učinjene kemijski otpornima (nehrđajući čelici), kemijski je manje otporno nego čisto. Ono na vlažnom zraku hrđa, tj. prevlači se slojem hidro oksida koji ne štiti metal od daljeg nagrizanja. Željezo grijano na višu temperaturu pokriva se crvenom prevlakom oksida Fe3O4.Željezo je u Zemljinoj kori najrašireniji metalni element, najdublja unutrašnjost Zemlje pretežno se od njega i sastoji, a tako je i sa drugim nebeskim tijelima kako svjedoče meteoriti pali na Zemlju od kojih se polovina sastoji pretežno od željeza. U Zemljinoj kori udio je željeza oko 5%, a u cijeloj Zemlji se računa da je 37%. Na površini Zemlje prirodno željezo je samo izuzetno u elementarnom stanju.

alpaka) i u industriji boja.Cink je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Zn. cink i magnezij. Peru i Japan. mangan. Volfram je zastupljen u zemljinoj kori u količini od 1 ppm (eng. Australija. Metal se dobiva iz pročišćenog boksita elektrolizom. parts per million). za stvaranje legura (mjed. Točka topljenja mu je 3410°C.29 kg/m3. da se kovati i valjati u tanke ploče. a specifična težina 19. latinski . Rusija. Aluminij je je treći najobilniji element u zemljinoj kori (8. . Proizvodi se velik broj legura koje obično uključuju bakar. kade).6.1% težinski). Upotrebljava se za legiranje čelika. Volfram (W. iza kisika i silicija. Meksiko. kao što su proizvodnja vozila i aviona. Plavkasto-bijeli metal. za krovne cijevi i ploče za pokrivanje zgrada. otapa se u kiselinama i jakim lužinama. Relativna gustoća mu je 19. Talište mu je pri 660 °C. za galvaniziranje željeznih i čeličnih proizvoda radi zaštite od korozije. U prirodi ga nema u elementarnom stanju. Kanada. Mala težina. električne kontakte. Najvažniji minerali volframa su šelit i volframit. kablovi. Neki njegovi spojevi su poludrago kamenje: rubin. Najveći su svjetski proizvođači cinka SAD. Aluminij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Al Srebrno-bijeli sjajan metalni element. Čisti aluminij je mekan i kovan. Volfram je teški bijeli metal. građevine (okviri prozora i vrata) i nadzemni električni kabeli. Godišnja svjetska proizvodnja cinka. Cink služi kao lim u građevinarstvu i za izradu raznih posuda (kante. koji brzo nastaje na zraku. smaragd. a čvrstoća mu se može povećati mehaničkom obradom. safir. ali je zaštićen tankim prozirnim slojem oksida. a vrelište pri 2519 °C.wolframium) Ime je dobio po njemačkoj riječi Wolfram koja označava bezvrijedan metal. Stariji hrvatski naziv za njega je glinik. silicij. otpornost na koroziju i električna vodljivost (62% vodljivosti bakra) čine ga pogodnim za različite uporabe. čvrstoća (kada je u legurama). Sam metal je jako reaktivan.

Grumen čistog samorodnog zlata od 120 kilograma je pronađen u Australiji 1869. Gotovo redovito je u čistom elementarnom stanju u vidu zrnaca ili listića unutar kvarcnih stijena ili kvarcnog pijeska koji nastaje trošenjem stijena.n. Takvi listići su 500 puta tanji od čovječje dlake. Najstariji dokazi korištenja bakra potječu iz 8000. Zlato ima znatnu specifičnu težinu. Bakar je i dobar vodič topline te se koristi i za izradu cijevi za grijanje. To znači da se 14karatno zlato sastoji od 14/24 mase zlata. za pokrivanje krovova. najčešće srebrom i bakrom. pa čak i u prošlom stoljeću. Najznačajnija upotreba bakra je u elektronici (dalekovodi. iz Turske. koji predstavljaju maseni udio zlata u leguri prema 24-stupnjevitoj skali. itd. zeleni malahit ili kao crvena stijena. Osim toga se koristi za izradu različitih metalnih predmeta (kotlova. Zlato je najkovaniji metal.Zlato je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Au. Ne napada ga nijedna kiselina. Sve rastvorne kemijske tvari zlata su otrovne. žlijebova). godina p. generatori) budući da je bakar vrlo dobar vodič električne struje.0001 milimetara. Danas se znatan dio zlata dobiva neposredno iz takvih stijena. Često se količina zlata u predmetima izražava u karatima. U najstarije vrijeme. Tegljivost i kovnost zlata je izuzetno velika – od 1 grama zlata može se izvući žica dužine 3 km. Bakar je bio poznat u davnim vremenima. zlato se isključivo dobivalo iz zlatnih pijeska nastalog raspadanjem zlatnih stijena i naknadnim ispiranjem prirodnim vodama. a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti listići ("zlatne folije") debljine do 0. Kod primjene zlata za luksuzne predmete ono se legura sa drugim metalima. Pored srebra i bakra. spada u najbolje provodnike električne struje i topline. . Na Zemljinoj površini se najčešće pojavljuje kao plavi azurit.e. dosta visoku temperaturu topljenja i ključanja i razmjerno malu tvrdoću. koje se prethodno podvrgavaju drobljenju i mljevenju. Lako gradi legure. ne mijenja se na zraku. godine. Bakar je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Cu.

retortni ugljen. Znatne količine srebra dobivaju se i pri elektrolitskoj rafinaciji bakra. U prirodi se elementarni ugljik u najvećim količinama nalazi raspršen u škriljevcima. dolomitu itd. Oko jedne trećine svj. ugljikohidrati).). vrlo rastezljiv plemenit metal. u kemijskoj industriji za posuđe otporno prema alkalijama i kao katalizator. kovak. koštani ugljen. ostatak najvećim dijelom za stolni pribor i za nakit. a u vezanom stanju u karbonatima sedimentnih spojeva (vapnencu. proizvodnje srebra upotrebljava se za kovanje novca. Ugljik se u elementarnom stanju pojavljuje u više alotopskih modifikacija: kao dijamant. otporan i prema alkalijama u rastaljenom stanju. i dr. topljiv u nitratnoj i vreloj sulfatnoj kiselini. kao grafit i kao crni amorfni ugljik (čađa. Prevlačenjem stakla metalnim srebrom (posrebrivanjem) proizvode se ogledala. Tehnički se najveće količine srebra dobivaju iz sirovog olova suhim ili mokrim načinom. . inače se srebro upotrebljava za dobivanje soli srebra. drveni ugljen.).Elementarno srebro jest bijel. U prirodi se nalazi samorodno. Znatne količine se nalaze u ugljik-dioksidu koji je otopljen u morima te u ostatcima organizama iz prošlih geoloških perioda (u ugljenu i nafti). koks i dr. za tvrdo lemljenje. u zubarstvu za amalgam (legura srebra sa živom i kositrom). u elektrotehnici za osigurače. Vrlo mali dio ukupnog ugljika na zemlji (oko jedne tisućinke postotka) vezan je u živim organizmima (od toga opet manje od 1% u životinjskim) u obliku spojeva koji su najvažniji sastojci tih organizama (bjelančevine. najčešće u društvu sa zlatom i bakrom.

gotovo bezbojne igle. a ključa na 444. U SAD sumpor se u svojim nalazištima tali pod zemljom s pomoću vodene pare i djelovanjem komprimiranog zraka izvlači kroz poseban sistem cijevi. Elementarni sumpor upotrebljava se za uništavanje štetočina na biljnim kulturama. perja. željezom. Na zraku gori dajući sumpor-dioksid SO2. bakrom. sumpornih boja u mastima i preparatima protiv kožnih bolesti itd. nokata. za proizvodnju sulfatne kiseline. papaka itd. tvori duge. Iznad 160°C nastaju smeđe i poput smole žilave ili elastične modifikacije sumpora. . a spaja se na povišenoj temperaturi izravno i s ugljikom. Najvažniji je obični. Monoklinski sumpor stabilan je iznad 96. Sumpor se tali na 112. Sumpora ima i u bjelančevinama. dlaka. za proizvodnju sumporougljika i drugih kemikalija.5°C. već ispod tališta sublimira dajući pri hlađenju pare sublimat u finom razdjeljenju. cinobera. sumporni cvijet. ultramarina. teško topljive u organskim otapalima. trljan kožnatom krpom električki se nabija negativno. kopita. Prirodni elementarni sumpor čisti se od primjesa sublimacijom u posebnim pećima.SUMPOR je nemetal. Elementarni sumpor nalazi se na mnogim mjestima na Zemlji. lako topljive u sumporougljiku. klorom. u Europi ga ima najviše na Siciliji. djelomično netopljive u sumporougljiku. loš je vodič topline i elektriciteta. žuti (rompski) sumpor koji tvori krte grude ili štapiće netopljive u vodi. svjetska se potražnja pokriva poglavito iz SAD. cinkom i drugim metalima i nemetalima. za vulkanizaciju kaučuka.67°C. rogova.8°C. osobito u bjelančevinama kose.

Bijeli fosfor. a u obliku fosfatida nalazi se u biljnim i životinjskim stanicama. nije otrovan. kemijski je u usporedbi s bijelim fosforom slabo reaktivan. simbol P. mozga. tali se tek na 590°C dajući tekućinu koja je istovjetna s talinom bijelog fosfora. Crveni se fosfor upotrebljava u industriji žigica . U vodi je netopljiv. živaca. svjetlonoša). Na običnoj se temperaturi ne isparuje. već u malim količinama djeluje smrtonosno stoga se upotrebljava za trovanje glodavaca i raznih stetočina. Sastavni je dio kostiju. Africi. najčešće u solima fosfatne kiseline. dolazi samo u spojevima. Veća nalazišta su u Sj.FOSFOR (od grč. ne svjetluca na zraku. zapali se tek na 250260°C. Crveni fosfor (zapravo više ljubičaste boje) nastaje grijanjem bijeloga fosfora kroz dulje vrijeme na temperaturi 240-250°C. . Fosfor je normalni sastojak biljaka pa se stoga iscrpljenoj zemlji mora dodavati u obliku fosfornih gnojiva. Bijeli fosfor služi za proizvodnju crvenog fosfora te fosfatne kiseline i drugih spojeva fosfora. Bijeli fosfor je jak otrov. Po svojim svojstvima vrlo se razlikuje od bijelog fosfora. Vrlo je raširen u prirodi. u Rusiji (poluotok Kola) i na otocima u Tihom i Indijskom oceanu. ne otapa se ni u kojem od otapala za bijeli fosfor. Vrlo je reaktivan: spaja se direktno i često vrlo žestoko sa gotovo svima drugim elementima. Sporu oksidaciju fosfora na vlažnom zraku prati pojava svjetlucanja.za plohe na kutijama na kojima se žigice pale. fosfatima. Suhi se bijeli fosfor na zraku sam zapali i gori svijetlim plamenom (upotrebljava se za zapaljive bombe) stoga se uvijek čuva pod vodom. SAD (Florida i Tennessee). u alkoholu se topi neznatno. mišića.