BRONCANI KONJANIK

Peterbur5ka kronika*

PREDGOVOR
Dogadaj opisan u ovoj kronici zasnovan je na istini. Potankosti o poplavi crpljene su iz tadainjih casopisa. Koga zanimaju pojedinosti, moZe se posluZiti izvje5tajima V I. Berha.'

* U poemi "Brondani konianik" srediiniiie lik rLrski car Petar I, graditelj nove ruskc drZave, u ko.lemu Puikin utjelovljulc drZavntt, poviiesnu nuZdu, ko.ftr i on sam prihvaia. Nasuprot njemu likie rtaloga dinovnika, "bijednoga.levgenija", koji sc pokuiava usprotiviti "gospodant sudbine". V I. Berh (1791 - 1834) - ruski znanstvenik, poznal po svoiitr ish'aZivarr.jirna s podrudja povilesti i zemljopisa.

'

t2t

PITISTUP

I

gdje je prije finski sin,

Na obali, uzkrLljav dZbun, Ont, zamisli golemih pun, Svoj pogled Salje u daljinu. Sirokom rijekom tro5ni dun Tek iskrsnu i odmah minu,

A pustom, blatnom obalom, Th i tamo se crni dom
Ko utodi5te za bjegunca; I Suma svud, u gustom redu, Nenavikla na zrake sunca, U magli Sirmi.

Tek pastorak za nale Lale, Uz niski nasip obalin, U nepoznate baco vale Starinsku mreiu, tu se sve DuZ bucne, Zive obale Grdosije od zdanjd diZu Sa tornjevima. Svakog dana Tu mnoge lade sa svih strana U bogatu nam luku stiZu. U granitnom je Neva pla5tu, I ponad rijeke mostovi su.

Misli On:
Odatle cemo prijetit Svedu; Tir grad osnovat ja sam sklon, Da susjeda naudim redu; Bai tu nam valja, u tom sklopu, Otvorit prozor u Evropu;' Uz m6re dvrstom nogom stati, Da svaki brod na valu tom Ko gost nam dode u nai dom. Pirovat cemo tu i sjati.

Obrideniuzelen-ba5tu Vei davno njeni otoci su. I gle, pred mladom prijestolnicom, Gdje glaw spuSta Moskva stara, BaS ko pred novom, pred caricom, Udovica se klanja cara.
Ja ljubim te, o Petra djelo',

Tvoj strogi, skladni ljubim lik,

I Neve tijek, Sto hita smjelo, A granit joj je za5titnik:
Na ogradama gvozden - sare

I rninu ljetA sto, a grad Iz rnocvard i Sumske tmine
Put prokrdi si, gord i mlad, Ko sjaj i dudo domovine.

I zamiSljenih noci plam, Bez mjesecine Sto se Zare, U sobici kad svojoj, sdm,
Bez svjetiljaka citam, pi5em: Izdanja u snu, sve to tiSem, Kad samo igla tanana
Na Admiralitetu sja.

I

On car Petirr l.
pi_

'Otvoriti prozor u Evropu - Algarotti Francesco (|i'17 - 1764),taliianski

sac i putopisac (Voyage en Russie), prilatelj Voltairea i Fr.idilha II, napisao je los u XVlll. stoljeiu: Peterburg est ra f'enitre par la Russie regarde en Eur.pe ("Pctrograd.je pr<tzor kroz ko.ii Rusiia glerla u Europu") (prim. prev.).

I, Zureci, da snaga tmine Ne zasjeni nebeski svod,
'Petra d.felo - Petrogradje izgradio car petar I.

122

123

Za zorom zora hitro sine, Te kratkoj noci zastre hod. Ja volim tvoje zime sure Nepomican i mrazni car. Saonice nad Nevom jure, I Zenskim li5cem plane Lar.

Razbijat Petrov vjedni san!
To bje5e slucaj uZasan... Al svjeZ je jos u sjecanjima I o njem cu vam pricat ja, Opisat cu ga vjerno svima... No tr-rZna bit ce prida ta.

I sjaj, i Sum, i iagorbala
Cvijet mladosti gdje bukti sav. I Sumor pjene iz bokalA, I vrelog punda plamen plav. Zustrinu, Zivost volim vojnu Na vedrom polju Marsovom.l I konjicu, i detu bojnu I Prostrijeljenih u ljutom boju Sjaj kacigA je meni drag. Ja volim, vojna prijestolnice, Sa tvrdava ti dim i grom, Kad sinka na dar od carice U pono6 prima carski dom; Il pobjeda kad du5om svom U Rusiji se nova slavi: Kad pramaljecu stigne red, Te Nevom stane pucat led I krene moru Sto se plavi.
O cvjetaj, Petrov grade, stoj. Ko Rusija Sto cvrsto stoji,
Obuzdat skoro bijes ce svoj Sve sile ispod nogu tvojih: I starih raspri silan broj Zaboravit ce finski vali,
Sto zaludnom su zlobom znali
' Polje Marsovo - na Marsovom polju vale vojne paracle.
r-r

PRVI DIO Nad mracnim, nocnim Petrogradom, Novembar di5e prvim hladom. Uz teSkih vala huk i lom,
se Neva kutom Bacaka, ko na logu svom Bolesnik moren boli Ijutom. A bje3e kasno: kao prut O stakla daZd je Sibo ljut, i vjetar vijo stazom mraka. Iz gostiiu svom domu tad Evgenrj se je vraco mlad... Mi nazvat iemo svog junaka Tim imenom, jer ime to Bar za me - zvudi ugodno. Ja obikoh se na nj vec prije, A prezime nam vaZno nije. Sve iako je nekad bai U zemlji posl'ud bilo slavno,

U koritu

Jer perom ga Karamzin' Uzvisio je nekoc davno. Al sada5nji ga svijet sav

na5

Vec predao u zaborav.
NaS junak u

Kolomni siuZi

Petrogradu tradicionalno su se odrZzr-

' Karanrzin - Nikola.i M. Karamzin (1766 - 1826) - ruski knjiZevnik i pov.jesnidar.

t24

t25

I nit

se

jada, nit

se

tuir.

Kroz cijelu noc
S orkanom Neva bitku bila, Al napokon je izda sila, I svlada je oluje moi...'

Sto doba naSeg brzi hod Nit pro5lost mari, nit rod.

Evgenij tako, stigav kuii, U krevet legne samotan. Al zalud ceka tihi san, Jer misao ga mnoga muci.A o cem misli u taj tren? Da sdm je i zaboravljen; Da grdnih muka joite treba
Nezavisnost dok stekne, dast, A mogo bi mu bog sa neba Da sve udijeli: novac, vlast... Ta koliko je sretnih ljudi, Glupakd lijenih, zlobne iudi, A Zivot im je vedar, lak! Da dva su ljeta ve6 Sto sluZi; Da oblak mrk nad gradom kruZi

A s jutra vei po obalama
Provrvio je narod gust, I divio se: voda sama I pjena divlja, talas pust. To Neva, silnim vjetrom gnana, U pravcu, tijeku suprotno,

Pot6palaje raztzdana Sve otoke na putu svom.

I

sve Sto orkan biva teZi Sve Ze5ce Neva bjesni, reZi.

I sve je teZi rijeke tlak; Da vali biju sve to brZe. I mostovi se jedva drZe: Da, moida, dana dva, il tri Paraiu nece vidjeti. Uz takve misli, jada pune, On Zeljaie u noci toj Da vjetar straini blaZe dune
I ki5a
sti5a Skropot svoj

MahnitA, vri, promijeniv smjer, I odjednom ko divlja zvijer Na grad se baci. U tom trenu Sve bjeiat stade. Prostor vas Opustje naglo - i, za tas, U podrume svom snagom krenu, Iz mrtvlla kanale prenu; Do pojasa, ko Triton' gol, U vodi stoji Petropol.

O prozore...

Hej, opsada! Na juri5! Stali O prozore da plju5te vali. Tu staklo prsnu. Tu se pun Prevrnuo u letu cun...
' Olule moi - Mickiewicz je divnim stihovima opisao dan uodi petrogradske poplavc u.jednom od svoiih naiboliih piesnidkih ostvarenja Ole.tzkiewicz. No, njegov opis katastrofe niie todan: sniiega ni.je tada bilo, a niti.je Neva bila smrznuta. Puikinovie opis todniji, iako u niemu - prsma Pu5kinovu priznanju - nema Zarkih boja poljskog pjesnika (prim.l. prev.). 'Triton - u grdkoj mitologiji bog morskih dubina, sin Pose.jdona, s gornjim dovieiiim dilelorn tijela i s ribllim repom.

I

snene odi

Na koncu sklopi umoran.

Al vec se rijedi magla noii I ve6 se javlja blijedi dan...
Dan uZasan!

t26

t2"l

Ostaci kucd, grede s krova, I trgovceva roba nova.

Dva lava, kao Liva, stoje. Gologlav, dr5cuc kao prut, Na lava, Sto je smrknut, ljut, Evgenij sjeo, lica bltjeda. Sav preplaien, pun gorkog jeda Ne zbog sebe. Jer u taj mah Od vdla ga ne spopa strah. Sto potplate mu sve iskvasi, On ne du daLda u taj tren, Ni vjetra, 5to mu dupa vlasi, I nosi Seiir ugrabljen. Tek jedne misli njega more, U jedan smjer je zagledan: Gdje val se diZe, poput gore, Iz dna duboka uzvitlan,

I sirorr6Ska jadan plijen, I most, olujom ruzvaljen, I ljesovi iz gdjekog groba Sve pliva, tone!

-

iitav

puk

Vec obuzeo strah
Sve propada:

i m0k. i krov, i roba!

A otkud pomoi? U to doba Car pokojni je vlado nama, I slomljen tllgom, on je tad S balkona gledo golemjad I reko: "S boZjim stihijama U ko5tac ne smije niti car." I odiju je, punih jada, Svu bijedu gledo, slomljen, star. Gdje trg je morem posto sada, A u nj, ko rijeke, iznenada, Sve ulice potekle. Dvor Sad nalik je na otok pusti.
Car rece. - Aza odgovor, Cirn teike njeci te iarsti, Kroz budnih voda h0k i lom Poietjeli su generali' Spasavat ljude sto im vali

I s bijesom

opet na dno pada,

Oluja tamo tutrli sad.

I lomi
O,

sve. O, boZe moj,

jao! - baS u stravi toj, Uzzaliv sdm, gdje stoji iva, Gdje ograda je stara, siva. i tro5ni dom - ba3 tuie stan Udovice i kcerke njene
Parase... Zar je sve to san, Sve, Sto vide zjene?

Iljava/

Razoriseikrovidom
Na Petrovu je trgu tada. Na uglu, gdje je nova zgrada, A prrlazjoj je uzdignut, I pred njim, pruZiv Sape svoje,
'

Zar sav je Livot pusti san I podsmijeh neba, samotan'/ Ko zacaran on stoji, jadan, Ko prikovan uz mramor hladan, Ni maci se! A voda svud, I posvud divlje vode cud. Tek gore, navrh tvrde stijene, Na uzdignutom mjestu svom.

(iencrali - grof Miloradovid i general - adutant Benkendorf (primi. prev.)

t28

129

Nad Nevom punom divlje pjene, Gle, kumir', ruke ispruZene, Na konju svome broncanom.

DRUGI DIO
Razaranja vei Neva sita I bijes odjednom sti5av ljut, Na svoj se opet vrati put Ko pobjednica ponosita, Napuitajuci plijen, dok hita, I zlotvor tako, snagom svom Sa detom svojom okrutnom U selo banuv, kr5i, hara, I pljadka, grabi, pnstoi stvara, Svud Skrgut zubi, jauk, lom!... A grabeZu kad prijede mjera, Zlocinci,bjei,e - strah ih tjera Od potjere na brjegu tom,
Te nagrabljene gube stvari. spade voda, plocnik stari Ljepotom opet zasja svom; Evgenij juri, sav se Zari, I sve ga viSe goni strah

Evgenij gleda: nije varka Na valima se ljulja barka; Ladara viknu, nade pun. I bezbrilan ga ladar Zunro Vec vozi kroz to more burno, Naplativ ne3to tek - za dun. I dugo s burnim valovima Vjeit ladar bio ljuti boj, Da cun sa hrabrim putnicima Ne prevrnu. i da ga se njima

U vrtlog ne povr*u svo.j,

Al

pristado5e. Gle jadnika.

ulicom I traLi znana mjesta, dom,
Gd.je trdi znanom

Al

snac se ne zna: strasna slikal Sve pred njim samo pusti Zal; Sve sruii ili uzme val:

Nakrivile se kuce male.

A druge ve6 se miit stale, Il nestale. A svud po tlu,
Na ljutom ko na bojiSnr Do le5a leS: Evgenij tada Poletje naprijed kano lud, Izbezumljen od straina jada,
I

I

juri tamo, gdje

Do rijeke, koju izda dah. No, pobjednicke slave svijesni,

I

ga hud nepoznati udes deka,

Joi kipjeli su vali bijesrri Pod ognjern. koji ne htje stat. .IoS pjenilo se more vald, A Neva sva se zadlhala, Ko s bojiSta kad stigne hat.
' Kumir (rus.) - slika, kip ili lik kojemu se iskazu je oboZavan jc

Ko tajno pismo s pecatom. Gle, predgrade je tu, i rijeka, I zaliv - tu je blizu dom...

Al

gdje?

Odjednom nesigurno

On stade, krenu natrag Zurno,
Pa opet svrati

Ta tu

cilju svoln: je stajo njezin dom;

130

l3l

Gle ivel Tu su vrata bila. Zar val ihuze'l Gdje je stan? Ko da mu nesta krv iz 211, Tumara brli,an, Zalostan, I skrhan svojim jadom, mukom. Tad naglo lupi celo rukom I prasnu u smijeh. Noc je tad Ogrnula vec maglom grad, Kroz oblak blijed obasja kraj, I tihi grad se iz sna prene. Al nigdje viSe traga zlu. Jer, ztake zlatne i rumene
Vec prekrile su bijedu svu. Po starom sve je teklo tu. RavnoduSno se rnnoitvo svijeta
Po ulicama distim seta.

Evgenije,

o

jadni stvore...

Oh, jao! njegov smllcem um Ne podnije strasnih jada more, Ni zadnje nade grobni hum.

U uiima mu stalno buci Oluje htk i Neve 5um Sto crnih misli njega muci U skitnji, kojoj posta sklon. I prode tjedan, mjesec - on Ne svrati nikad svojoj kuci, A njegov kuti6 tjeskoban Iznajmi gazda kao stan Siroma5nom poetll jednom. Evgenija dak ni zatren Po svojoj stvari! \emu, brjednom, Svijet posta tud i neiskren;
Tek luta, spava gdje u luci, I jede kad mu tkogod dd Komadi6 kruha. Odjeca U traljama mu. Vec se maia

Do ureda vec grabi put I cinovnik, jos snen i ljut.
Trgovdic spretni kraj ducana

U nevolji se sna5o toj:
Prebacit ce gubitak svoj Na leda bliZnjeg, skorih dana. I gdjegdje joite traje lov Zakakvim cunom.

Mali5an zao kamena, I bid ga grubog kocijaia
Oplete preko ramena. Razabiro vec nije pute, Napustio ga posve um,

Grof Hvostovr, Ljubimac neba, poznat svima,

U besmrtnim vei stihovima
O Nevi piSe zapis nov.

Zaglusio ga teiki Sum Iznutra, od te sudbe ljute. I vukao se tako svud,

Nit svijestan, niti posve lud, Ni zvijer, ni dovjek, Zitelj svrjeta, Nit sjena...
Jednom te5kim snom

' Grol I lvostov - Dmitrij L f lvostov (1757-1 835), ruski pisao, ilan Akadenrijo. N jegove clranrc, ode, epigrami i poslanice predmet sr.r poclsnrijeha suvremenika, osobito Puikina. Ime Ilvostova.joije za rrjegova Zivota postalo pogrdrrim

nazivonr za nenadarenog pjesnika.

U lrrci zaspa. krajem Ijeta. A vjetar Sibo snagom svom, I valova se cuo lom
133

I J./.

O pristaniste kako biju I stubiSte mu pjenom rnrju, Ko molitelj kad uzalud

Navaljuje na nijemi Sud.

O, kakav plam u konju tom! Gdje zastati cei kopitom? O, kamo hitaS, vatro Ziva?

I on

O ti,

Sto

vladai udesom!

se prenu. Doba gluho:

DaZd Sibo, vjetar tuZno duho. Daleko negdje, u taj cas. Kroz mrak se cuo straZe glas...

Nad bezdanom zar nisi tako I Rusiju nam digo jako, Sa uzdom svojom gvozdenorn'/ Oko njeg stane da se 3eta, U stanju opet bezumnom, I divljim mjeri poglednom Taj lik. Sto pola drZi svijeta. I zbunjen, skupiv snagu svlt,

Evgenij skoci; iznenada Svih podsjeti se proSlih jada, PoZfri se, al t6k zatren,

I naglo stade prestravljen,
Sa uZasom sred bhjeda lica.

Zar izdao ga odni vid? Ta on je ispod stepenic8 Visoke zgrade... Eno zid Pod kojim, pruZiv Sape svoje, Dva lava. kao Ziva, stoje A gore, navrh tvrde stijene, Nad ogradenom hridinom, Gle, kumir, ruke ispruZene, Na konju svome brondanom.
Evgenij trepti. Sve mu Zivlji Obasja straine misli sjaj: Tu bje5e potop. Toje kraj Gdje harali su vali divlji, Gdje slavili su bijesni pir. Naruiujuci svima mir. I onom cak Sto str5i gore U sumrak, glavom brondanom, Sto voljom svojom sudbinskom Grad osnova, gdje bje5e more... Iz magle stra5an sja mu lik! Pun misli taj je konjanik! Koliko snage tu se skrival

O Sipke delo pritisnu. Na odni vid mu magla pade,

A srce proZe ognjem plam, I krv mu zavri.Mra(an, sdm, Pred lik kumira gordog stade.
I, zube stisnuv, skupiv pest, Ko mracne sile da ga drLe: "O, graditelju mocnil" - brZe U Saptu zlobnom rede - "Jest Pokazat cu til"... Mradna svijest U bueg ga nagna strelimice. Prlkina mu se u taj tren Da koryanik je razjaren
Okrenuo spram njega lice...

juri trgom, a kroz muk Zapetama mu mukli zvttk Ko grrnljavine kada bruje To kopita se topot duje, To trgomjeci gvozden - huk. I sav u sjaju mjesedine,
Vec

I

svu noc tako trci luda,

Sa ispruZenom desnicom -

To jahac zanjim iz daljine Na konju juri broncanom.
13s

t34

Al' svud ga stra5ni goni lik.
Zapetama mu topot svuda, Swrd za niim Brondan Konjanik.

I od tog doba, kad god mora Da prode jadnik trgom tim, Pom6tenost ovlada njim Strah obuzme tog bijednog stvora, Primirit Zelec strainu muku, I kapu skida u taj mah; Od ljudi pogled krije plah
I kloni ih
se.

Otok mali
Sa obale se

vidi

te,

Gdje ribar s mreZom pristane. Kad s lova ga nanesu vali, I ribu prZi uza dZbun. A nedjeljom doveze dun iinovnika na otok pusti, Da dan provede bezbrlLan. Tu valovi su teiki, gusti Kad poplave je bio dan Nanesli tro5ni dom. Iz vode Ko grm je strSo, crn i gust. No pro5log ljeta barka ode

I odvuce

ga. Bijaie pust

I razvaljen. Na trulom pragu
Evgenij leZi, mrtav, tup...
Tek tad su njegov hladan trup Sahranili u zemlju dragu.
l 833.

(Krklec)

Napomcna: Krklecov prijevod Brondanog konjanika s pojainjerrjima preuzet je iz izdanja Skolske kniige, Zagreb, l()81.

136

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful