PUSzuNOVE NARODNE BAJKE

Aleksandar Sergejevid Puikin (I7gg.

-

1837.),ruski knjiZevni klasik

rz dobaroman-

tizma, pisao je i bajke u narodnom duhu, i to tijekom cf eloga stvaralaitva - od 1814. do 1834. godine. Do danas su najslavnije njegove bajke: O caru Sahanu, O ribaru i ribici, O mrtuoj kraljeuni, O zlatnom pjetliiu i O popu i njegouu radniku Baldi. Osim bajka, Puikin je napisao velik broj lirskih pjesama, roman u stihovima Eugenij
Onjegin (koji

je na hrvatski jezik

preveden u cjelini detiri puta!), povijesnu dramu

nekoliko poema (medu njima i Bronianog konjanika), viSe pripovijesti (Pikoua dama) te zbirku prita Nadzornik po{tanske postaje ili Belkinoue pripovijesti. Osim toga, napisao je slavne tetiri Male tragedije, razne epske poeme u stihu, zatirn romantiine poeme poput Rwslana i Ljudmile, viie proznih djela (roman Kapetanoua k6) i nekoliko Saljivih poema (Grof Nulin) te izvrstan ratni putopis Put u Arzrum. Neka djela nije dovrlio (roman Arapin Petra Velikoga i neke povijesne radove poput Pugahuljeue bune), ponajviie zbog neugodnostr ikazna kojima ga je rzlagao dvor u L.elji da skrii njegov slobodni i buntovni duh. Puikin se druiio sa slobodoumnim prijatefjima iz djedadkih Skolskih dana (dekabristi), koji 6e ostati zaparni,em u ruskoj povijesti kao buntovnici protiv carske samovolje. ViSe putaje kao dasnik kaLnjavan progonstvom u provinciju (KiSinjov, danalnja Moldavija, i Odesa, danalnja Ukrajina), ili na selo (odevo imanje Mihajlovsko). Zivio.1e uglavnom od knjiZevne zarade, a
Boyis Godwno4

desto se rzaduLivao. Umro

je 1837. od rane u dvoboju piitoljima,

u koji gaje gurnula

dvorska intriga protiv dasti njegove Zene, ljepotice Natalfe Gondarove.

Pokopan

je tajno no6u, jer

se carska vlast bojala narodnih nemira. Pulkinov

se slavi kao blagdan kulture i poezije. jedinstveno Puikinove bajke imaju mjesto u ruskoj i svjetskoj kulturi. Iako nastaju jeku u europskog romantizma i njegove odaranosti narodnom kulturom, dvadesetih

rodendan 6. lipnja u Ruslji

godina 19. stolje6a kada i u Rusiji raste zanimarye za narodnim stvaralaitvom, Pu5kinovi su razlozi osobite prirode: veliko zanlrnanje za,bajke pojavljuje se sa zabranom politidke djelatnosti, a udvrS6uje prisilnim boravkom na selu.

lJ ranim pjesnikovim bajkama nije bilo oblljeLja narodnog duha, nego tek ponekih naznaka, poput znanth likova, siZejnih obrata i motiva, kao u baladama na narodne teme ((Jtoptjenik i Lenik, koja je posudena od bra6e Grimm). Takvu knjiZevnost, koja ima nestvarnu (arkadijsko-bukolidku) motiviku, i kojoj folklorni motivi sluZe tek kao pozadrna za dvorske sadrZaje, pisali su i ruski i hrvatski pjesnici 18. stolje6a. U to je vrijeme pisana knjiZevnost zapruvo pripadala visokim slojevima, plemstvu i sve6enstvu, dok je u narodnim slojevima cvala usmena knjiZevnost. Gromoglasnanajavabuduceg Pu5kinova narodnjadkog smjera bila je poema Rwslan i Qwdmila (1820.), napisana rimovanim stihom, koja je suvremenicinaizgledala kao otkri6e narodnog blaga. Ta 6e poema neobiino proslaviti mladoga pjesnika, iako je ryezin folklorni sloj vrlo tanak, a mnogo jada klasidna tradicija (Ariosto i Voltaire). Poslge 6e se Pu5kin u romanu Eugenij Onjegin obratiti svojim ditatel-jima kao starim >prijate[ima Ruslana i Ljudmile<. Ve6 sredinom 20-ih godina 19. stolje6a Puikin je razvio ozbiljno zanlrnanje za usmenu knjiZevnost, todnfe 1826. za vrfeme prvog progonstva u selu Mihajlovskom: prikupio je opseZnu usmenu gradu, zaprsao mnogo pjesama i obrednih stihova, a preveo je i narodne pjesme Hasanaginicu i dio ciklusa o Kraljevi6u Marku. lJ svemu tome je velik utjecaj imala Puikinova dadilja iz djetinjstva, seljanka Arina Rodionovna, koju je pjesnik u svome progonstvu zvao >jedinom prijateficom<. Puikin je i poslije, u selu Boldino, skupfao zbornike narodne knjiZevnosti, pripremao rzdanja

narodnih zbirka i znanstvenih tumadenja folklornog naslijeda. IJ druitvu i medu prijateljima rado je isticao svoj veliki dug i divljenje narodnoj knjiievnost i, uzimajuti je kao jedan od svojih najvaL.nljih uzora. Pulkin uvritava svoje bajke u ravnopravan rrod< visoke poezlje, na 5to ga je ohrabrio pjesnik vasilij Zukovski, koji ih je i sam pisao, a bajku o caru Saltanu Puikin je odavno imao napisanu u prozi. Treba napomenuti da je Pu5kin svoje bajke i tiskao uz ostale pjesme 1832. i 1835. To se pjesnikovo oslanjanje na narodnu knjiZevnost u znanosti o knjiZevnosti tumadi kao Pulkinov odludan prljelaz na rcalizarn, ali viSe politidki nego knjiZevni, jer je on poricao da je >realist<, a i malo bi se nallo pisaca u kojih malta ima toliku ulogu. Naime, tadainja Puikinova djela, makar to bile i bajke za djecu, imaju snaZan kritidki naboj, dok su ranija imala iesto podrugljiv ton i prema bahatoj vlasteli i prema pasivnom narodu. Protjeran na selo Puikin se druZi s kmetovim a i rzravno upoznaje teL'ak Lwot ruskog seljaka. Nikada nije propultao priliku sluiati kazivate
o caru Saltanu (1831.)

Tek od Bajke

Puikin i suuremenici

13

U oponaianju ruske usmene predaje imao je toliko uspjeha da tri njegove Pjesni o Stenjki Razinu godinama smatrane zanarodne pjesme, takozvane >razbojnidke<. A Bajkw o ribaru i ribici jedan je zapisivad zapisao kao pravu narodnu! Iako su izvorne ruske bajke, kao i u drugih naroda, ispridane prozno, Pulkinove stihovane bajke imaju izrazit narodni karakter, dak i kad su napisane viSe >knjiZevno<,
usmene knjiZevnosti.
su

poput Bajke o caru Saltanu. Glavni socijalni motivi u Puikinovim bajkama su: narodni moralni ideali, okrutna vlastela, gramzivi popovi, ugnjetavanje seljaka itd. Ali uvjerljivo narodno obifeZje Pulkinove bajke dobivaju zbog stihovnog sustava u narodnom duhu: stihovi su iii

pjevni

umjetnidki recitativni), pa su zato te bajke vrlo rado postavljane na pozornice. Osim stiha, Puikin kao sastavnice svojih bajka rabi razne elemente zagonetka, poslovica, zakltnlanja, socijalne satire, narodnog humora, i tako
(a ne
baj

ili pripovjedni

kama

daj e uvj erlj

ivost usmene knj iZevnosti.

je on jedan od najve6ih inovatora u svjetskoj knjiZevnosti, je u tome 5to je u ruskom narodnom duhu obradio i motive izbajka drugih naroda. Tako je slL.e za Bajkw o ribaru i ribici >posuden< iz zbirke bra6e Grimm, njemadkih skupljada bajka, a rijed je o pomeranskoj bajci o ribaru i njegwoj leni. A izvornik Bajke o zlatnorn pjetlifu tek je poslije sto godina pronalla ruska pjesnikinja Ana Ahmatova, i to u pridi ameridkog pisca'Washingtona Irwinga fvoiington i:vinl Legenda o arapskom zujezdoznanca! I sve to uz Puikinovo izvanredno poznavanje
Izvanredna Puikinova originalnost, po kojoj ruske tradiclje!

Po svemu tome su Puikinove bajke izniman knjiZevniL.anr, nastao kolaZnom tehnikom, s mnogo neobidnih osobitosti, pa nije dudo da uZivaju veliku popularnost

do danas. U cjelini Pulkinova opusa one oznadavaju razdoblje u kojemu pjesnik napuita lirsku poeziju u smjeru epske, objektivne. U njoj je pjesnikova lidnost donekle prikrivena, a umjesto lirskog junaka na scenu rzlazi pripovijest bez pripovjedaia. Ujedno se u tom razdoblju pjesnik Puikin okre6e prozirve6im proznim sastavima. Tako je Pulkin prvi u rusku knjiZevnost uveo oitre socijalne teme, i to pomo6u posve nepravilna stiha, 5to je u njegovih suvremenika stvaralo snaitn dojam folklor-

nog naslijeda
poezlja

i narodne ukorijenjenosti. U tome je doista bio vidovit, jer je ruska polla upravo tim putem i do danas je osnovna znaiajka ruske poezije - sloi Mihaila Jurjevida Ljermontova, preko Fjodora Ivanovida Tjutdeva i
i Marine
Cvetejeve, sve do

boda rzraza i Ziva aktualnost. Sve od Puikinovih suvremenika Evgenija Abramovida

Baratinskog

Afanasija Afanaslevida Feta, kao i pjesnika20. stolje6a, Ane Andrejevne Ahmatove, Borisa Pasternaka, Osipa Emiljevida Mandeljitama
kolaja Aleksejevida Zabolockog

Ni-

i nama suvremenog nobelovcaJosifa Aleksandrovida Brodskog. Takvo originalno spajanje nesrodnih elemenata rzdrb.e Puikina rznad ocjena o realizmu ili romantizmu: on je nadahnuti inovator originalnih Zanrova i oblika, koji dudesno preobraZava inozemne motive u disto narodne bajke, a nerijetko u njima prikriva i motive iz svojega vlastitog Livota (Bajka o zlatnom pjetliiw govori o ostarjelom caru koji Zeli mladu L.en:). U Bajci o ribaru i ribici, dakle, prema njemadkom motivu imamo bajku o ruskom ribaru, zlatnoj ribici, i ribarovoj pohlepnoj Zeni. Prvi put je objavljena 1833. u da-

Karta Pulkinouih putouanja

i;i,,';infi ..r'rt
ijri;.il';

ti.r'].

"'rr l-."

I

j: .i:rlt

t{llfg

za titanje<, a napisana je u Boldinu 14. listopada 1833. lJ njezinu 'Eiblioteka takozvanom muzikalnom stihu jedino je pravilo da nenaglaienih slogova ima mnogo viSe od naglalenih, i to bez pravtla. Pa kad se naglaleni slogovi vedinom nalaze na neparnim mjestima (1., 3.,5.), to znati daje glavnina stihovne grade siiabidka, s trohejskom inercijom. Ta bajka ide medu takozvane bajke iz seoskog liuota (poput Bajke o popu i njegouu radniku Baldi), koje stoje tz bajke iz carskog liuota, kako ih dijele ruski povjesnidari. Izverulje bra6e Grimm izostao je motiv o rimskom papi, koji je postojao i u prvoj Puikinovoj verzlji. Budu6i da je Puikin kanio unf eti tu bajku u svoje Pjesme zapadnih Slauena, i hrvatski su slavisti traLtli njezin predloZak u usmenoj kulturi. Godine 1937. slavist Stjepan Ivii6 iznio je tezu da je moZda rijed o gradiisopisu 6anskoj pjesmi Zlatna riba.

IJ hrvatskom je prevodilaitvu Puikin vode6e ime, kao kudikamo najprevodeniji
strani pisac, kako pokazuje bibliografij a Sujetska knjilevnost u hruatsl<im prijeuodima (Zagreb,1988.). Tako su i Puikinove bajke nailazile na veliko zanirnanje prevoditela.

Hrid Mati( i Cecilija Car rz Evgeniju Onjeginu

Scenografija Borisa

Godunova iz 1924.

(Uljani!leu, HNK)

(HNK, 1997./1998.)

Prvi je prijevod Ribara i ribe onaj Ede Asangera u >Narodnim novinama< 1859., a u knjizi je Prifu o ribaru i ribipwipreveo Adolfo Veber Tkaldevi6 u iitanki za lsrui razred
gimnazijski (Zagreb, 1875.).

IJ novije vrijeme zr'atr'o odskadu od ranijih ostvarenja prijevodi >carskih

bajka<

Radomira Venturina, dok ostale bajke traZe nove prevodiladke inadice. I u kazaliitima su Puikinove bajke uiivale iznimnu popularnost: u Flrvatskoj su samo u lutkarskim kazaliStima praizvedene desetak pLtta, Ltz viSe inozemnih gostovanja, kao 5to pokazuje prilog Predstaue u hruatskim kazali{tima po Pwikinovim bajkama. lJglavnom, ruski je ribar prikazan u vrlo jadnom poloZaju, kao nespretni starac koji

tri godine braka nlje stekao niSta osim zemunice i barke s mreZom u koju se hvataju trava i mulj. S pedesetak godina L.ivota on je iscrpljen starac koji ne zna
za trideset

kakvu nemilosrdnu i nezasitnu Zenu ima kraj sebe, paJoJ otkrije svoje nesnalaZenje u i.eIjama. Kada ga baba Salje natrag ribici, on ne zapaL.a promjene na moru, o kojemu mu ovisi Zivot, ni da se stvar odvija sve gore i gore. Kada mu ribica ponudi otkup -

uplali, iako je to odekivana zahvalnost za njegovo milosrde. Ribar sve vrleme izbjegava odgovornost i sa Zenine, i s ribine strane, pa je tek posrednikom izmedu dviju volja, a on sam je bezvoljan. iak i kada se pobuni protiv Zene, uklanja se i ni5ta ne zakluduje. Zato i ne vidimo da je ribar i5ta shvatio od toga 5to se dogodilo, i njegova sudbina ostajejednakojadna kao na podetku. I ribar i njegova L,ena pokazuju potpuno nesnalaZenje u situacrji koja im obe6ava velike mogu6nosti. Puikinje u njima prrkazao bezvoljnoga sef'aka koji ne Zivi svoju sudbinu, nego se predaje stihiji dogadaja, takoretibez vlastitog sudjelovanja. Prema bajci, dini se da se i priroda buni zbog takve pasivnosti, jer ribica ne uzburkava more, nego ono samo reagira na nove Zelje i ribarovo neshva6anje da riba njemu nudi darove, a on Zelju prenosi na razgoropadenu babu. I kad na kraju nosi uvredu ribi, ne usuduje se ni pomisliti na 5to drugo, nego samo prenosi, prenosi. . . Zato na kraju ostaje jednako kaZnjen kao i njegova nezasitna L.ena.
on
se

Ftxp.pr Clc,tN

KnoNorocIJA Zrvora I RADA A.

S.

PuSrna

I799.U Moskvi se, na dan rode{a unuke cara Pavla, 6.liprya rodio Aleksandar Sergejevid Puikin. Narod se veselio' Otac Sergej Ljvovid, gardljski dasnik, pripada staroj, ali osiromaienoj plemi6ko3 obitelji diji korljeni seLt t L2. sto!e6e. Majka NadeZda Osipovna Gannibal unuka je A. P. Gannibala, etiopskog kneZevi6a kojega je Petar
Pu{kinou autoportrct

Veliki kupio kao roba, azatirn usvojio. 181.1..lJlazt u Carskoselski licej, kamo se upu6uju daroviti plemi6i kako bi se izobrazbom pripremt'h za drLavne

Puikin

medu

prijateljima
deleabristima

48

sluibe. Puikin ryeguJe prijateljstvo s budu6im revolucionarima - dekabristina, te r ozratju slobodoumlja i onodobnog liberalizma podinje pisati stihove u klasi*

cistiikoj maniri. 1812. Sudjeld. r raspravama knjiZevnog kruZoka Azramas,
suprotstavlj enoga Ljubitelj ima rwske rij eil. Posve6uje
se

poeziji i stvara uzorne klasicistidke ode i elegije.
1814. Tiskani

Nove pjesme biljeie udaljavanje od ruskog klasicizma i sentimentahzrna te ve6 zapaL.ene vlastite domete (Oproitaj sa
stihotvorcu.

prvi stihovi Prijatelju

Carskim Selom, LicintJu).

velikani tog doba: DerL.avrn, Kararnzin, Batjuikov, 2ukovski. Upoznaj e pripadnike slobodo umnog plemstva bliskog Dvoru, zbllZ.ava se s filozofom P. taadajevom. 1817. Nakon zavrletka liceja obavla poslove vanjske politike. Upuita se u buran peterburlki Zivot, Ito se sve odraZava u stihovima. Kruiok Zelena lampa. Radi na poemi Ruslan i Liudmila. 1820. Zbogpisanja i Sirenja protucrkvenih stihova s politidkim nabojem car Aleksandarl. rzgoni ga na jug Rusije, gdje 6e se sresti s dekabristima Davidovom, Rajevskim, Orlovom. Osim mnoitva snaZnih pjesama bajronistidkog nadahnu6a, radi na tzv. jui.nrrn poemama: Kaukaski zaroblj enik, Brah razb oj nici, B ahilsaraj ska ie sm a, Cigani. 1823.9. svItsNJA zapo(.inje pisati roman u stihovirna Evgenij Onjegin, koji 6e zavrliti tek 1831. U snrNJu je Puikin upu6en u Odesu. 1824. General-gubernator Voroncov prijavljuje ga zbog
181,5. ZapaL,ajt ga

+"'*

Pu{kinoui autoportreti s ;frizurama iz Francuske
revolucije

otkrivenog privatnog pisma i Puikina protjeruju na roditeljsko imanje Mihajlovsko. Ondje zavr\ava Cigane, nastavlla rad na Onjeginu, planira tragediju Boris Godunou i dovrlava ialjivu poemu Grof Nulin. 1825. U sTJECNJU u Mihajlovskom ga posje6uje prijatelj
dekabrist Puidin.

1826.
V. I. Cau, Natalija Coniarova (1843.)

prema zapovijedi novog cara Nikolaja I. Puikin se vra6a iz progonstva. 1828. Zavr(ava povijesnu poemu Poltaua. Dojmove s puta po Kavkazu uobliduje u svojem jedinom putopisu Pwtoua-

U

RUJNU

nje u Arzrum.

1830. Sudjeluje u radu >Knjiievnih novina< (>Literaturnaja gazeta<) koje tzdaje dekabrist A. Deljvig. Dobiv5i iz treteg pokuiaja ruku budu6e supruge Natalije Gondarove, Puikin stiZe u selo Boldino radi sredivanja financija. Ondje g zatiete epidemija kolere te ostaje

tri

mjeseca

i tijekom

>boldinske jeseni< zavriava Onje-

gina, prie detiri >male tragedije< (Mozart i Salijeri, Pir za
urijeme kuge, Skrti uitez, Kameni gost), komidnu poemu

Kuiica u Kolomni, proznu knjigu Pripouiiesti pokoinoga Iuana Petrouiia Belkina, zatit Bajku o popu i radniku mw

Baldl te niz lirskih pjesama. 1831. Nakon Zenidbe i kra6eg boravka u Moskvi doseljava u Peterburg, gdje stvara roman Dubrouski, pripovijesti Kapetanoua kii, Pikoua dama, poemu Bron{ani konjanik i nove bajke te prevodi poeziju Mickiewicza.
1836. Podinj e tzdavati dasopis >Suvremenik<.
P. F. Sokolov, Pu{kin (1835.)

1,837. 27. stleiNya.

Puikin, brane6i supruginu dast,

bude

smrtno ranjen

u

dvoboju s francuskim dasnikom

DAnthesom, usvojenikom nizozemskog veleposlanika. lJmire u krugu prijatelja i obitelji.
29. sryliNla. Tajnom odlukom vlade Puikina pokopavaju no6u u Svjatogorskom samostanu kod sela Mihajlovskog.
Ftrcnpr C,lc,qN

Soba u Boldinu u kojem

je Pulkin

proueo

Mjesto Pu{kinouog duoboja s DAnthesom,
akuarel

Zlatnu boldinsku jesen

D. L Lobanoua

PuSrn I HRVATSxa rNJr2nvNosr
Krajem tridesetih godina proSlog stolje6a, kad - oslanjaju6i se na tekovine Pu5kinovih knjiZevnih napora - vei, zapotinje svoj iivot velika ruska knjiZevnost 19. stolje6a, u kulturnome i politidkom iivotu F{rvata zbivaju se vaZni dogadaji, poznati pod nazivom narodni preporod. To je prvo razdoblje novije hrvatske knjiZevnosti epoha njezina konstituiranja kao nacionalne knjiZevnosti na osnovi novoltokavskih govora. S obzirom na politidku i nacionalnu ugroienost Hrvatske, druitvena funkcija
te knjiZevnosti podredena je prije svega formiranju hrvatske nacije u sklopu Sirega

ju-

Znoslavenskog, >ilirskog<, etnidkog kompleksa, naglalavaju6i pritom ideju o slavenskoj uzajamnosti, odnosno ideju o velidini i duhovnom bogatstvu slavenstva uop6e. U

skladu s tim, hrvatska knjiZevnost rjeiava pitanja knjiZevnog jezika i pravopisa, pitanje knjiZevne tradicije na koju se u svojem razvojt moie osloniti, a postavlja se pred

nju i problem knjiZevnlhuzora. LJ traZenju rzora z^ to je razdoblje karakteristiina orijentacija hrvatskih pisaca na slavenske knjiZevnosti, 5to je razumljivo ako se ima na umu potreba nzvljanja nacionalne svijesti kao >ilirske< i slavenske. To pridonosi upoznavanju i obilnom prevodenju djela delke, poljske i ruske knjiZevnosti. Od ruskih pisaca u nas se sve do sredine Iezdesetih godina najviSe i najdel6e prevodi Puikin - pisac koji je stvorio umjetnidki vrijedna knjiZevna djela, a uz to po duhu

i stilu, kako

dinilo, narodna. Puikina prevode Stanko Vraz, Dimitrija Demeter, Mirko Bogovi6, Ivan Trnski, Medo Puci6, Spiro Dimitrovi6 Kotaranin i drugi. Cesto to nisu prijevodi u doslovnom smislu nego adaptacije, slobodno posvajanje ruskog predloika, poput Demetrova, u hrvatsku sredinu smje5ten prijevod Pa{ktnove Viiase
52

Od Pulkinovih djela prevode se prije svega ona koja odgovaraju nacionalno-didaktidkim zadacima naie knjiZevnosti. Tako u Hrvatskoj detrdesetih i pedesetih godina proSlog stolje6a ve6i interes pobuduju Pulkinove nacionalnoprogramatske pjesme i epigrami nego njegove intimne lirske pjesme bajronistidkog ugodaja ili pak njegove pjesme za djevojadke albume i poslanice prijatefima. Prevode se i Puikinovi romantidki spjevovt Bah{isarajska ksma (S. Vraz detrdesetih godina, tiskan u >Ddlima< 1868.; I. Trnski, >Neven<, 1853.), Kaukaski zarobljenik (I. Trnski, >Neven<, 1853.) Ruslan i Qudmila (>Narodne novine<, 1859.), Braia razbojnici, Poltaua (>Narodne novine<, 1860.), Cigani (tiskano uz prethodna dva spjeva u zasebnoj knjizi 1860.) u prfevodu S. Di-itrorri6a Kotaranina. NajviSe se, medutim, u tom razdobfu kad se podela konstituirati moderna hrvatska proza prevode Pulkinova prozna djela, osobito onaj tip 5to ga poznajemo iz Belkinovih pripovijesti. To je tip fabularno zanimlive proze koja se naSoj ditaladkoj publici nudi kao zabavno i istodobno umjetnidki kvalitetno 5tivo, nasuprot djelima njemadkih pisaca, desto bezvrijednima u umjetnidkom smislu. Neke od Pulkinovih novela prevedene su do sredine Sezdesetih godina dak nekoliko puta: Vijauica (preveo D. Demeter, >Iskra<, 1844., u poZeiki >Slavonac< 1864.), Cospodica seljanka (preveo S. Barac, >Slavenski jug<, 1849.; preveo I. Trnski, >Neven<, 1856.) t Grobay (preveo J. A. K., >Narodne novine<, 1856., >Domobran< 1865.). Ve6 je prije prevedenar Pikoua dama (preveo M. Popovi6, >Kolo<, 1842.).Taj je prijevod prvi prijevod nekog Puikinova djela u hrvatskoj knjiZevnosti uop6e. Desetak godina kasnlje prevedeni su Hitac (preveo Y.JaneLit, >Neven<, 1852.) inezavrieni Pulkinov roman Dubrovski (preveo M. Bogovi6, >Neven<, 1853.). Puikinov roman u stihovima Eugenij Onjegin ne nallazi u tom razdob[u na pravo razumijevanje, djelomidno zbog toga ito se problematika djela, kao ni koncepcija glavnogjunaka ne uklapaju u borbenu i optimistidnu atmosferu preporodne knjiZevnosti, a djelomidno zbog neodgovaraju6eg prijevoda. Naime, prvi put (1860.) Eugemja Onjegina prevodi S. Di-itrorri6 Kotarani n, a tajje deseteradki prijevod znatajan samo po tome 5to ditaladku publiku upoznaje s fabulom romana. Adekvatniji prijevod Evgentja Onjegina u karlovadkom >Glasonoli<r objavljuje I. Trnski dvije godine nakon toga (1862.).
uice (>Iskra<, 1844.).
53

Op6enito, Puikin se najintenzivnije prevodi u ilirsko i poilirsko doba, bez obzira na te5ko6e koje prevodiocima name6e nedovoljno poznavanje ruskoga, kao i neadekvatna razvijenost naiega pjesnidkog j eztka. Od druge polovice 19. stolje6a nadaije prevodenje Puikinovih djela u Flrvata

nije vi5e tako udestalo, a novi prijevodi objavljuju se uglavnom prigodom razliditih obljetnica. Kako se u hrvatskoj knjiZevnosti sve ve6a briga pridaj e rzrazt), nacionalno-didaktidki kriter! izbon Puikinovih djela postupno se, ali ne i potpuno, zamjenjuje knjiZevno-estetskim. Od narodnog preporoda do danas prevodenjem Pulkina bave se u nas sve generacije knjiZevnika, od T. Mareti6a, A. Harambali6a,J. Hranilovi6a i I. Velikanovi6a do M. Kombola, G. Krkleca, D. Cesari6a, G. Viteza i drugih. Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stole6a joi su uvijek brojdano najie56i prijevodi Pulkinovih proznih djela, iako se hrvatska knjiievnost tog vremena - u svojoj teinji za druitveno-analitiikim (realistidkim) pristupom stvarnosti sve viSe okre6e I. S. Turgenjevu kao uzoru proznog pisca. U to doba prevedenaje Pulkinova dufa pripovijest Kapetanoua kii (preveo T. Mareti6, rVfenac<, 1874.) i novela Poitar (preveo M. Marekovi6, >Hrvatska<, 1890.; preveoJ., >Smotra dalmatinska<, 1890.). Krajem 19. i podetkom20. stolje6a, u doba dezintegracije realizma, kad se knjiZevnost sve vi5e okre6e od epskoga prema lirskome, neito se viSe prevodi Puikinova lirika. Medutim, i ti su prijevodi ve6inom prigodnog karaktera. Tako godine 1899., o stogodiSnjici Puikinova rodenja, Matica hrvatska izdaje Pulkinova Izabrana djela u hrvatskoj knjizi, u kojima je zastupljen i niz lirskih pjesama. Treba napomenuti da se u toj knjizi, izmedu ostaloga, nalazi Velikanovi6ev prijevod Borisa Codwnoua te prfevod

A. Radi6a. Od mnogobrojnih izdanjai prijevoda Puikina u poratnom razdoblu izdvojit 6emo sarno Izbor iz Puikina, koji objelodanjuje Matica hrvatska u povodu stopedesetegodiSnjice pjesnikova rodenja (1949.) i prijevod Eugenija Onjegina T. Prpi6a (1955.). Na kraju treba re6i da je Pulkin neposredno utjecao i na knjiZevno stvaranje u Hrvatskoj, osobito u preporodnom razdobfu. Pi5u6i fabularnu prozq najdeS6e povijesne tematike, nali su se knjiZevnici ugledali u Puikina r preuzintali prije svega model
Kapetanoue kfuri
54

je Puikinova Vijauica: sudbonosna [ubav smjeitena je u zbiljske povijesne okvire, tj. u doba Napoleonovih ratova. Fabula te novele utjecala je na Demetrovu pripovijestJedna noi i na Bogovi6evu novelu Slaua i ljubau.I kao dramatidar Puikin je ostavio, kako se navodi, zamjetan tragrra oba pisca.
njegove novele. Odit primjer takve novele

Demeter

u svojoj Teuti, a Bogovi6 u svojemu Stjepanu, posljednjem kralju bosanskome koriste motivom zlodinom stedene krune poput Puikina u Borisu Godwnouu. Tome treba pribrojiti utjecaj koji.le Puikin mogao imati na Vrazovu satiridku poeziju (Kose

mari i obadi) te na njegovu baladu Frederik

i

Verunika, u kojoj se, kao r

t

Bahikarajskoj

ksmi, govori o romantidnoj junakinji zatodenoj u tudoj sredini. To su, naravno, samo najmarkantniji primjeri Puikinova utjecaja na hrvatsku preporodnu knjiZevnost. U kasnijim razdobljima hrvatske knjiZevnosti taj utjecaj polako jenjava. Tragove Pulkinove lirike, kao i podudarnosti u lirskom senzibilitetu, moZemo nelto jasnije uoditi u D. Domjani6a, pogotovu u njegovoj pjesmi Spominjanje, s motom iz Pulkinove pjesme Volio sam uas. Puikinov knjiZevni rad mnogostruko je odjeknuo i u hrvatskoj knjiievnoj kritici i publicistici. Podevli od 1837., kada je u >Danici ilirskoj< objavljena prva vijest o Puikinu, u nas se mnogo pisalo o njegovu Zivotu i radu. Vrljedne krliievnokritidke priloge o Puikinu dali su M. Srepel, J. Pasari6, I. Trnski; D. Borani6, A. Radi6 i drugi. U posljednje vrijeme Puikinovim se knjiZevnim djelom i njegovim odjecima u hrvatskoj knjiZevnosti baveJ. Badali6 i I. Hergeli6, a u najnovije doba A. Flaker.
Mtcotrp.N,q Mnotptc

55

Pnnrsrar,n u HRVATSKIM xazRrtirlMA Po PuSrrNovIM
Z ac nnntt xo

BAJKAMA

xl zttt

Sl'

r

LLt

rAKA

Bajka o caru Saltanu

ta.obna slika prema bajci A.

S. Puikina. Redatelj

Vojmil

Rabadan. Scenarij Boris Maridi6. Premijera: 28. studenoga 1949., 2L. travnja 1950. Odigrano 30 predstava. Zlatna ribica

iarobna

Sala

u Sest slika. Adaptirao Vojmil

Rabadan.

Redatelj ViirS a Zgaga-Yuglj enovi6. Scenarij Marij an Trepie. Lutke Zeljana Markovine, Bruna Buli6a, Tille Durrieux i Paule Galekovi6. Premijera: 29. prosinca 1950., 23. oLujka 1954. Odigrana5L predstava.
Car Saltan i ljepotka
lahudica

Bajka u iest slika prema pjesmi A. S. Puikina. Redatelj Vojmil Rabadan. Scenarij Boris Maridi6. Premijeta: 17. oZujka 1951,.,3.lipnja 1951. Odigrano 19 predstava. Adaptirala Kos ovka Kuiat- Spai6. Redatelj Kosovka K.ui.at-Spai6. Scenarist i kostimograf Berislav DeZeli6. Koreografkinja Sonja Kastl. Lutke Berislava DeZ'elita. Scenarlj
glazbe Arsen Dedi6. Premijera: 28. listopada 1975.,29.

Zlatna ribica

kolovoza 1977. Odrgrane 23 predstave.

D1nc1n xtz.qttS,re

rOc,lyrN PRtcA<, Os4.ar Zlatna ribica

Lutkarska igra u tri slike. Adaptirao Hranislav Rali6 (Vojmil Rabadan). Redatelj Zorka Festeti6. Scenarij Zvonimir Manojlovi6. Lutke Bratislave Koluta. Osijek, 14. veljade 1965.

Prizori iz lutkarske igre Zlatna ribica, Djelje kazaliite >Ognjen Prica<, Osijek, 1965.

Ribar i zlatna ribiu

Mandeq Pendo: Ribar i zlatna ribica. Lutkarska igra u dva dijela. Preveo Ivo Balentovi6. Pjesme prepjevala Kruna First-Medi6. Glazba Petra Gjulementova. Redatef Aleko Mindev. Scenarij Ivan Correv. Lutke Ivana Coneva. Premijera: 8. vefade 1976.,18. lipnja 1976. Odigrano 40
predstava.

Prizori iz lutkarske

rgre

Ribar

i

zlatna ribica, Djeije kazaliile >Ognjen Prica<<, Osijek, 1976.

K.,tz.q

utrp

L( TTAKA,

Z,q oan

Slobodno obradena skazka u detiri dina. Adaptirao Zelko Hell. Redatelj Davor Flerceg. Scenarij Branko Stojako-

Kuzma Zamlata i
njegou sluga Baldo

Dikli6. Premijera:28. travnja 1957.,14. lipnja 1957. Odivi6. Lutke Branka Stojakovi6a. Scenarij gl. Nikola grano 11 predstava. Preveo Tomislav Prpi6. Adaptirao Edi Majaron. Glazba Nikolaja Andrejevida Rimski-Korsakova. Redatelj Edi Majaron. Scenarij Branko Stojakovi6. Lutke Branka Stojakovi6a. Premijera: 4. oLujka 1975.,22. svlbnja 1976. Odigrana 51 predstava.

(Skazka

o

pope

io

rabotnike ego Balde)

Bajka o caru Saltanu

N;nop,r;o
PozoriSte lutaka. Ni5. Redatelj Miroslav Ujevi6.

xa

zt rdr E, Srgr,\,rr

Predstava

Bajka o ribaru i ribici

t Narodnome kazaliitu, Sibenik. Djedje kazaliite Alfa, Plzen, iSSn. Redatelj Karel Brzek. Bajke majke Rusije Predstava odigrana 30. lipnja 1.978. u Narodnome kazaliitu, Sibenik. KazaliSte mladog gledatelja, Lenjingrad. Redatelj Jurij Skazka o care Saltane Zigulski. Predstava odigrana 23.lipnja 1980. na Ljetnoj pozornici.
odigrana 26.lipnja 1977.
59

CRaos,rco

xAzAr(rn, Zln Pl'tc,t, ZtcBrn

Ba'jka o ribaru

i ribici

Preveo DobriSa Cesari6. Dramaturg Ivica Bufan. Redatelj

Robert'Waltl. Likovna obrada Iva Matija Bitanga i Leo Vukeli6. Skladatelj Dragan Luki6. Glumci Ana Kari6, Enes Ki5evi6, Maja Kovad i Aleksandar Anti6. Ilustracije
Svjetlan Junakovi6. Premij era: 21. travnja 2002.

Ana Karii i Aleksandar Antii u Bajci o ribaru i ribici, Gradsko kazaliite Zar Ptica, Zapreb, 2002.

60

Ana Karii, Enes Ki{euii, Maja Koual i Aleksandar Antii u,Ilajci o ribaru i ribici, Cradsko kazali{te Zar Ptica, Zagreb, 2002.

Ana Karii, Enes Kileuii, Maia Koual i Alcksandar Anrii u Bajci o ribaru i ribici, Cradsko kazaliite Zar Ptica, Zagreb, 2002.

Ana Karii, Enes Kileuii i Aleksandar Antii uBajci o ribaru i ribici, Cradsko kazalilte Zar Ptica, Zagreb, 2002.

bI

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful