BORIS GODIJNOV

Uspomeni Nikolaja Mihajlovida Karamzina, dragocjenoj za Ruse, posvecuje s dubokim po5tovanjem i zahvalnoicu ovo djelo nadahnuto njegovim genijem

Aleksandr PuSkin

r75

KREMLJEVSKE ODAJE
(1598. godine, 20. veljace)
Knezovi Sursru i voRorINSKr

VOROTINSKI
Odredi5e nam da pazimo na grad, Al ko da nema za kim da motrimo:

Opustjela je Moskva, sav je narod Zapatrijarhom po5o k manastiru. : . .,- -. Sto misliS. cim ce svrSiti se smutnja'l

Sursrr
eime 6e se svrsit? Lako je pogodit: JoS malo ce kukati i plakat, I Boris ce se mrgodit joS malo, Ko pijanac ispred ca5e vina, I najposlije po milosti svojoj Privoljet smjerno, da se krunom vjenca, A onda - onda stat ie nama vladat Ko i prije. t77

VOROTINSKI
No vec je mjesec dana, Sto zapro se u manastir sa sestrotn

svjetovnog se svega otresao. Patrijarh niti vijecnici boljari Ne mogoie ga dosad privoljeti, Nit mari on za suzne nagovore, Za molbu, ni za vapaj cijele Moskve,

I

Tko slao tamo oba Bidagovska. S Kacalovim? U Ugljid poslaSe me, Na samom mjestu sve da istraZim: Na tragove sam naisao svjeZe; Sav grad svjedokom bio je zlodinstvu; Svi gradani iskazuju ko jedan;
Na povratku sam mogo jednom rijedju
Otajnoga otkriti zlodinca.

Nit mari za glas Velikog Sabora. Zaludtr su mu zakltryali sestrll,
Da Borisa blagoslovi na carstvo, Jer carica - monahinja je tuZna

VOROTINSKI
Pa Sto ga nisi tada uni5tio?

Ko i on tvrda, ne da se umolit: Ko da je Boris tako je nadan'o. No sto je, ako uistinu njemu
Vec dodija5e vladadke brige I sad na pusti prijesto ne popne se'/ Sto velis?

Sursrr
On zbunio me, priznajem, mirnocom

Sursrr
Velim: onda se je lila Zalud krv mladica careviia; Ako je tako, on bi Zivjet mogo. VOROTINSKI Zlocinstvo stra5no! Zar odista Boris Pogubioje careviia/

I bestidnoScu neocekivanom; Ko pravednik je u odi mi gledo I pitao me potanko o svemu I pred njim sam ponovio tu bajku, Sto sAm mi ju je utuvio on.
VOROTINSKI
Ne valja kneZe.

Sursrr
Sto sam drugo mogo?
Da javim sve Feodoru? No car je Sve gledo samo okom Godunova: Sve da sam njega uvjerio o sveln. Razuvjerio odmah bi ga Boris, I jo5 bi me zatodili kudagod

sursrr
Da tko?

Tko zalud mito je iepcugova?
178

t79

I u z6 das ko mojega bi strica U tamnici zadavili me gluhoj. Ne hvali3em se - ustreba li kada, Ne bojim ti se nikakove smrti; Ja nisam stra5ljiv, ali niti luda, I u smrt srtat ne ct zabadava.
VOROTINSKI Zlodinstvo stra3no! Uistinu mora
Da kajanje ubojici ne dA mira: Krv nevinog mladiia toga mora Da ne dA njemu na prijesto stupiti.

SUJSKI
Starinskdga i Rjurikove krvi.

VOROTINSKI
Ta sluiaj, knei,e, mi bi i trebali Naslijediti Feodora.

Sursrt
Jest, prije No Godunov.

Sursrr
Zakro(,it ce; ta nije Boris plah! i kakva cast i Rusiji i nama! Jos jucer rob i Tatar, zet Maljritin, Zet krvnikov i sdm u dusi krvnik Monomahovom krunom da se kruni...

VOROTINSKI
Van svake sumnje.

Sursrr
Sto ceS!

VOROTINSKI
Jest, rod mu nije znatan; mi smo bolji.

Ne prestane I'prenavljati se Boris, Zapotet cemo vjeito bunit svijet; Nek Godunova okani se narod, Knezova svojih dosta ima, od njih Nek cara izabere - kog mu drago.

Sursrr
Da, dini mi se!

VOROTINSKI
Podosta nas je koljenaYafiagi4 No teiko se je s njim u koitac hvatat: Vec odviko se narod, da u nama Potomke gleda junackih vladara. Pogubili smo davno kneZevine

VOROTINSKI
SLrlski, Vorotinski

Starinsk6ga su kneZevskoga roda.

I vei smo davno carski podrucnici, A on je ztao i laskorn i stravom I slavom obrlatit sav narod.
181

lB0

SUJSKI
(gleda kroz prozor)

SCELKALOV
(s Crvenoga trijema)

Sve, jer

je smjel, a mi... No neka! Vidi5,

Ra5trkao se svijet, pa se vraca. Ded brZe, cujmo, je li odludeno.

R{e5ili se sloZno Joi zadnji put moi molbe iskuiati
Nad sjetnom du5om na5ega vladara. Patrijarh sveti sutra ce u Kremlju Joi jednom sluZbu svedanu pojati

CRVENI TRG
NAROD

I s horugvama svetima

ce po6i,

i donskom, A s njime krece sinklit i boljari,
Sa vladimirskom ikonom

I
JEDAN

Sve zborom plemstvo i izbrani ljtrdi sav moskovski pravoslavni narod.

Svi idemo caricu moliti, Neka nad jadnom raZali se Moskvonr

Urnoliti se ne da! Prognao je Boljare, patrijarha i svecenstvo. Zaludtt pred njim popadase nice, Jer prrjesto njega svojim sjajem pla5i.
DRUGI
O BoZe mili, tko ce nama vladat.! Oj, tugo!

I Borisa blagoslovi na carstvo. A sada zbogom, kuci se razid'te, I molite se, da uzade molba Pravoslavnoga naroda k nebes'ma.
Narod se razilazi

DJEVICJE POLJE.
NOVODJEVIdJI MANASTIR
NAROD

TRECI
Evo prvoga pisara,

Izlazi. odluku proditat.
NAROD

JEDAN

Mir, ljudi, evo pisar izvijeta; Pst - sluiajte!

U ielijuje sada caricinu Patrijarh u5o, Boris i u hrpi Boljari.
183

182

DRUGI
Sto se duje?

DRUGI Sluiaj... Sto to vidu? Zaclkto narod: padaju ko vali, Sve red za redom... evo sad je, brate,

TRECI
Sve se joS

I
Protivljuje, no nadaju se ipak.

do nas do5lo: deder da kleknemo!

NAROD
(Kledi. Plad i jauk.)

ZBNa

S DJETETOM

Ah, smiluj nam se, ode! Budi ocern

Ju, nemoj plakat, mazo, jer (e

I carem nasim!
JEDAN
(tiho)

Odnijeti te bauk! Nemoj plakat, mazol
.TEDAN

Za5to mi placemo'/ Zar ne bi mogli za ogradu prijedi'/

DRUGI
DRUGI

A
No kako! iak i na polju je guLva, A kud tek tamo. Sto 6e3! Tir se slegla Sva Moskva. Gledaj: ogradu i krov, Sve katove na sabornom zvoniku, iak kriZeve i kupole crkvene Prekrilio je narod.
PRVI

$to

ja

znamt.

Boljari znaju zalto.

To nije zbog nas.

ZBNa

S DJETETOM

Sto ie, sad kad treba, Sad ne plade5! Alznat ceS! Evo bauk!

Ded pladi, mazot
(Baca ga o zemlju. Dijete piSti.)

Zbilja, divno!
JEDAN
Sto vicu tamo?

Evo na!

JEDAN Svi pladu Pladimo i rni.

184

185

DRUGI
Ja se

silim, brate,

Ne mogu.
PRVI

Ni ja. Da je otkud luka, Da protrem odi. DRUGI
Namazat 6u slinom. Sto tamo rade? PRVI

Sa strahom primam i sa smjernoiiu Ah, tegotna je moja duZnost meni! Ja nasljednik sam mocnih Ivana, I nasljednik sam cara - andela. O pravednide, drZavni moj odel S nebesa gle'ni suze vjernih slugu I posalji onom, koga ljubio si I kog si ovdje tako uzvelido, Za carevanje sveti blagoslov: Da vladam svome narodu u slavi, Da budem blag i pravedan ko ti. U va5u pomod uzdam se, boljari: PosluZite mi, kao ito ste njemu, Dok jo5 me nije narod odabrao I s vama dok sam razdjeljivo trud.

Nek ih davo zna!
NAROD

BOLJARI
Iznevjerit ne cemo
se

kletvi!

Nai

Privolio je, prirnio je krunu!... car je Boris! Ziuio nam Borisl

BORIS

A

KREMLJEVSKE ODAJE
BORIS, PATRIJARH, BOLJARI

sada ajdmo se poklonit Pred grobovima ruskih gospodara, A ouda nek se na pir svi sazovu. Od velmoZe do shjepca prosjaka; Svi neka dodu, svi su rnili gosti.
(Odlazi; za njim i boljari.)

BORIS

VOROTINSKI
Patrijar5e, moj ode, vi boljari! Razgalio sam svoju duiu vama I vidjeli ste, da velilar vlast
186
(zaustavlja Sujskoga)

Pogodio si.

t87

SUJSKI
Sto

NOC CELIJA U CUDOVU MANASTIRU
(1603. godine)
Otac PIMEN, GRIGORIJ (spava)

I

VOROTINSKI
Ta ovdje, zna5 li, Onomad.

Su.lsrr
Ne znam, ne sjecam
se nideg.

PIMEN
(piie uz
ZiZak)

VOROTINSKI
Kad svijet je kreto na Djevidje polje, Govorio si...

Sursrr
Pusti sada to.
Kadikada je bolje zaboravllat. A onda, znade5, ja sam namjerice Kleveto toboZ - pa te isku5avo, Da bolje saznatrr, Sto u duii misliS. No evo - narod klice caru, te bi Primijetiti mogli, da me tamo nema Ja idem

.Ioi samo jedna povijest posljednja I ljetopis dovrSio sam svoj; OduZih dug, Sto gre5nomu je meni Zavje5to Gospod. Nije Bog me zalud Svjedokom drugih postavio ljeta, I knjiZnoj me naudio vje5tini: Jedanput neki marljivi ie monah Moj bezimeni usrdni trud na6i, Zapalit ie ko i jaLiLaksvoj, S papira ce prah vjekova stresti I prepisivat istinite pride, Nek unuci pravoslavni saznadn
Sudbinu staru domovine svoje,

zanjim.

VOROTINSKI
Lukav caredvoracl

Nek velikih se sjecaju careva Za dobro njino, za slavu i zatrud A za grijehe, za zla djela njina Nek ponizno se spasitelju mole... OZivio sam snova u starosti; Pred odima mi proilost prolazi... Odavno li je protjecala burna,
Talasaiuc se kao pusto more. A sad je tiha, sad je spokojna: Po koje lice um mi je sacuvo, Po koja rijed tek dolazi do mene,
189

188

sve drugo po netragll pro5lo! No svice dan i dogara mi LlLak .ToS samo jedna povijest, posljednja. (piie.)

A

PIMEN
Blagoslovio te
Gospod i danas i u sve vijeke.

GRIGORIJ
(budi se)

GRIGORI.I

isti san! Zar zbilja? Treci put! A tamo kraj svog ZiSka Sve starac sjedi i pi5e; svu noc Zaklapo nije starac odiju. Veoma volim spokojni mu lik, ' Kad duSom sav se zaroni u pro5lost
Sve
San prokleti!...

Ti piies sve i san ne premaZe te, A moj je pokoj gre5no ma5tanje Uzbunilo i davo me smuiivo:
Ja sanjo sam, da stubama se strmim Na kulu penjem; sa visine vidim Svu na5u Moskvu kao mravinjak; Na trgu dolje vrvi silan narod I smijuc se pokazuje na mene;

svoj pi5e; cestoput Pogodit htjedoh, o cemu on to pise: O mradnome li tatarskom gospodstvu, O okrutnoj li Ivanovoj vlasti, O burnome li novgorodskom vijecu, O slavi naie domovine? Zaman'. No u oku mu ni na delu umnom Proditati skrivene misli ne ce5. Sved isti lik mu, smiren, velicanstven... Ko stari pisar, privikao sudu, Na nevine i krivce mirno gleda, Ravnoduino i dobro i zlo slu5a, Ne poznaje rii suiuti ni gnjeva.

I ljetopis

I stid me bi i spopada me strah I, padajuc naglavce, prenuh se... I triput mi se prisnilo to isto. Zar nije cudno?
PIMEN

Kipi mlada krv; Umiri se u molitvi i postn, I sni ce tvoji lakim prikazama
Obilovat. Sve do danas - kada Preko volje me drijemeZ premogne I molitve ne ovriim ja pred noc -

PIMEN
Probudi

li

se

?

GRIGORIJ Blagoslovi mene,

je buran i grehovit: se meni bucni pir, Il tabor ili junacki megd6ni, Veselje pusto mojih mladih dana!

Moj stari

san

Prikazuje

Moi dasni ode.

190

191

GRIGORIJ ProZivio si sretno svoju mladost! Voj6vao pod kulama Kazana, Odbijao pod Sujskim bojnu Litvu I gledo dvor i rasko5 lvanowr. O blago tebi! A ja od maloce Po celijama lunjam, jadni monah! Sta da se ija ne bavim u boju I za carskijem stolom se ne dastim? Ko i ti ja bih dospio pod starost Sa sujetom i svijetom se raskrstit,

I postajali smjernim monasima, A bogomoljcem igumanom car. U ovoj istoj celiji ga vidjeh (Zivlja5e u njoj tada Kiril patnik, MuZ pravedni; i mene vec je tada
Udostojao gospod, da sam spozno Ta5tinu svjetsku), tuja vidjeh cara, Svega izmorena kaznama i gnjevom: Tih, zami5ljen je med nas sjeo Grozni, Nepomidno smo stajali mi pred njim,

I tiho

se

je

razgovarao s nama.

Proiznijeti zavjet monaiki I tr obitelj tihu se zatvorit. PIMEN
Ne tuguj, da si rano gre5ni svijet Napustio i da je malo ku5nja Bog viSnji poslo tebi. lz daleka Omamljtrje nas, vjeruj, slava, rasko5 I prepredena ljubav Zenskinja. .Ia dugo iivim, mnogo sam uZivo, No istom otad blaZenstvo sam spozno, Kad gospod je u manastir me poslo. Ti. sinko, silnih careva se sjeti: Tko nad njima je? Samo Bog. Tko smije Suprot njih? Nitko. Pa je ipak cesto Vijenac zlatni njima dote5davo I mijenjali su krumr sa klobukorn. U trapljenju je kao kakav monah Car Ivan du5i pokoj traLio. Dvor njegov, prepun gordih ljubimaca,
Poprimao je izgled manastira,

Govorio je igumanu s braiom: "Vi, oci moji, daie Zeljni svanut

I doii

cu vam Zudeci spasenja;

Nikodime i Sergije, Kirile, Vi svi moj zavjet primite duhovni: Ja izgubljeni prestupnik cu doii

I zlikovci navlacili su kostrijet

I dasnu shimu ovdje cu primiti, Pred tvoje noge, sveti ode, pavsi." Gospodar car govorio je tako, I slatko mu je tekla rijed iz usta, I plako je. I molismo se pladuc, Da gospod s neba mir i ljubav njemn Na stradaladku burnu duiu poslje. A njegov sin Feodor? Ginuo je Na prijestolju za spokojnim Zivotom Mudaljivca. On dvorove je carske U deliju bogomoljsku prevrno; Tu te5ke brige drZavne nijesu Smudivale mu svete du5e. Zato Zavolioje gospod smjernog cara I Rusija je za njeg mirnu slavu ULivala - a kad je umirao, Dogodilo se necuveno cudo: Uz postelju mu, samo caru vidljiv,
193

t92

Pristupio je dovjek sav u sjaju I stade s njim govoriti Feodor I velikim ga zvati patrijarhom... Oko njega su svi u stravi bili,

Ocajava i rida hraniteljka, A narod tamo sav podivljao,
Prokletr,r onu vude dadilju... Odjednom medu njih bijesan, blijed od zlobe Pojavio se Juda - Bitjagovski. "Ubojice - evo!" razdao se vapaj, I za tas ga je nestalo. A narod Za ubojicam'u potjeru skodi; Sva tri zlocinca skrita pohvataju,

Razumjeli su prikazu nebesku, Jer tada sveti vladika se nije U odajama carskim nalazio. A kad je umro, svud po odajama RaSirio se sveti miomrris I lice mu se zasjalo ko sunce.
Onakvog cara nigda vi5e nema... O tugo stra5na, nigda nevidena! Razgnjevili smo Boga, zgrijeiili smo. Za svog vladara mi smo izabrali Caroubicu.

Dovedu ih pred topli trup mladidev, I cudo - trup mu zadrice odjednom; "Okajavajte!" narod sav zavapi

I od straha se pokaju zlocinci, Te Borisa na samrti odadu.
GRIGORIJ

GRIGORIJ

Koliko bjeSe carevicu ljeta'l
Davno, dasni ode, Ja htiedoh te o smrti carevica Dinitrija zapitat, jer kaiu: Ti onda bje5e u Ugljicu.

PIMEN No - kojih sedam; sad bi njemu bilo (Tom ima deset ljeta... nrje, vi5e: Vec dvanaest ima) - tvoj bi vrsnjak bio I carevo bi; al Bog htjede ino. Tom tuZnom zgodom svoj cu ljetopis Zavrlit,jer se otad malo brinuh Za svjetske stvari. Brate Grigorije, Prosvrjetlio si pismom razum svoj: Ja tebi trud svoj predajem. Kad budes Od svog duhovnog slobodan pregnuca, Opisul i ti, ne snujuci himbe, Sve, cemu budei svjedokzaLivota'. I mir i rat i vladanje careva, iudesa sveta boZjih ugodnika,
r95

PIMEN
Znam!

Navratio me Bog, da vidim zlocin I krvav grijeh. U daleki me Ugljic Na okajanje neko poslaie. Ja nocu stigoh. Ujutro odjednom Pred objednju i bubnjaju i zvone; Krik, Sum! Svi jure u caricin dvor. la za njima, a tamo sav vei grad: I gledam: leii carevic ubijen; Ko luda nad njim mati carica,

t94

I prorodanstva, znakove nebeske A meni vec je vrijeme i odahnut

-

IGUMAN
Od roda je Otrepjeva, galjicki boljarski sin: za mladosti se je postrigao ne zna se gdje, Zivio je u Suzdalju, u .Ieftimjevskom manastiru; odanle je oti5ao, skitao se od manastira do manastira i najposhje do5ao k mojoj dudovskoj bratiji, a ja, kako sam vidio, da je jos miad i nerazuman, dao sam ga pod pasku ocu Pimenu, starctr krotku i smirenu; i bio je on veoma pismen, citao je na5e ljetopise, sastavljao hvalospjeve svecima; no eto mu pismenost nije bila od gospoda Boga... PATRIJARH Oh, ti pismenjaci! Sto je samo zamislio! "B i t c u c are m na Mo skv i!"Ah, slugo davolska! Nego ne treba to carll ni javljati; za5to da bunimo oca gospodara'/ Dosta je, da pisar Smirnov ili pisar Jefimjev objavinjegovbijeg.Takvajeres! "B i t c u c ar e m n a M o s kv i!"... Uhvatiti gatreba, uhvatiti, ugodnika davolskoga, izatociti u Solovjecki manastir na vjecno okajanje. Ta to je jeres, ode igumane.

I

utrnr.rti Ziiak... Na jutrenju Zazvonilo je... Blagoslovi, BoZe,
StalcLr,

Svog sluZbenika... Daj mi
(Odlazi)

sinko.

GRIGORI.T Sve, Borise, pred tvojim licem drsce, Ni napomenut ne smrje ti nitko O sudbi onog nesretnog mladiia;

A dotle monah u cehji mracnoj
Tu pi5e stra5nu osvadu na tebe: Ocuvati se ne 6ei svjetskog suda, Ko$to ni BoZjem sudu izmac ne ces.

PATRIJARSKE ODAJE
PAIRIJARH, IGUMAN iudova manastira

IGUMAN
Jeres, sveti vladiko, prava jeres.

PATRIJARH

I

on

je pobjegao, ode igumane?

IGUMAN
Pobjegao, sveti vladiko, eno joS prekjucer.

CARSKE ODAJE
DVA PEHARNIKA

PATRIJARH
Nesretnik, prokleti! A kakvog je roda'i

PRVI Gdje car je sada? t91

t96

DRUGI U odaji svojoj Zatvorio se s nekakvim gatarom
PRVI
To sad je njemu ponajmilije: Vracari, pogadaci i gatari. Sve vraca kano o udaji rnlada. Da samo znadettt, o cem on to gata.

Zamene nema sreie. Mislio sam, Da narod smirim slavom, zadovoljstvom, DareZljivo56u da si ljubav steknem No punih sam okanio se snova: Fukara mrzi svaku Zivu vlast Mrtvace samo umije da ljubi. Ludovi smo, kad narodno veselje Il divlji vapaj naie srce buni. Bog na zemlju je naiu poslo glad,

DRUGI
Da zapitamo? Evo ga, gdje ide. PRVI

Kako se mriti!
(Odlaze)

CAR
(ulazi)

Zavapioje narod, ko5en smrdu; Otvorio sam Zitnice, i zlato Razasipo sam, posla sam im davo, A oni su me bijesno proklinjalil U poZaru izgorje5e im kuce; Sagradio sam domove im nove, A oni su me krivili zapoiar. Fukarin sud! Sad i5ti njinu ljubav! U porodici utjeiit se htjedoh, Kcer svoju htjedoh usreciti brakom Ko bura smrt joj odnese Lenika... I opet zlobna glasina me krivi, Da kierino sam skrivio udovstvo,
Mene, ba5 mene, nesretnoga oca!... Tko umre - ja sam tajni mu ubojica! Feodoru jaubrzo sam smrt I caricu sam sestru otrovao, Tu monahinju smjernu... ja, sve ja! Ah, osjeiam, da ne moZe nas ni5ta

Postigo sam carstvo, Vec Sesto ljeto carujem u miru, Al nema sreie mojoj duii. Tako Zaljubljuje se mladost i sve strepi Za ljubavlju - no cim zadovoljiS Svog srca glad casovitim uZitkom, Ohladio si, pa se presitio!... Uzalud meni proridu gatari Dug Zivot, dugo. mirno carevanje Ni Zivot ni vlast ne vesele mene;
Ja slutim zlo i pokoru nebesku,

U naiem svjetskomjadu upokojit,
Ni5ta, ba6 niSta...nego samo savjest!

Dok ona svijetli, svud je pobjednicom Nad zlobom i nad tamnom klevetom, No ako ima samo jednu ljagu, Ma jednu samo kojim slucajem, Zlo, naopako: te5kom ce ti morom

198

t99

Izgorjet du5a, srce se otrovat, Ko mlatom da u u5ima ti lupa, I sve te mrzi, glava ti se vrti. A pred okom ti krvavi, djedaci... I bjeZao bih, ali kud... strahota! Da, jadan taj, kom savjest nije cista.

VARLAAM
Sto ti je Litva tako omilila? Eto, mi, otac Misajil i ja gre3nik, otkada smo pobjegli iz manastira ni o dem ti ne mislimo: ili Litva ili Rusija, jedan je to vrag, samo da je

vina... no evo i vina!...

MISAJIL

KRCMA NA LITAVSKOJ GRANICI
MISAJIL i VARLAAM, skitalice - kaluderi; GRIGORIJ OTREPJEV u svjetovnoj odjeii;

Pravo kaZe5, oce Varlaame.

KREMARICA
(ulazi)

KREMARICA
Evo varn, ljudi boZji. Na zdravlje vam bilo.

KRiMARICA
MISAJIL Cirr da vas posluZim, dasni starci'/ VARLAAM
Onim,
Sto

je Bog dao, gazdarice. Ima li vina/

Hvala ti, draga, Bog te blagoslovio. (Monasi pr1u. Varlaam oteZe pjesmu: "Kako bjeie u gradu Kazanu"...)

VARLAAM KREMARICA
Kako ne bi bilo, ljudi boZji! Odmah cu iznijeti. (odlazi)
(Gdgoriju)

Sto ti to ne oteZe5, ni ne poteZeS.

MISAJIL
Sto si se ti snuZdio, druie'/ Evo ti litavske granice, do koje si tako Zelio da dospijeS.

GRIGORIJ Ne cu.

MISAJIL
GRIGORIJ Volja te... Dok ne budem u Litvi, ne cu imati mira.
200

201

VARLAAM A nama vino, oce Misajile! Ded ispijmo da5u za domacicu na5u...Nego, oce Misaiile, kada ja pijem, ne Zelim gledat trijezne: ili kuj il ne mrdi gaia; ako hoce5 sa mnom, izvoli - ako ne ceS, tornjaj se, makljaj: nema
kenjcu mjesta, gdje se atovi veZu.

GRIGORIJ

Aje li

daleko do Lujovih gora?

KRdMARICA Nije, do vederi bi mogao sti6i onamo, da nema na
granici carskih ustavd, pa pristavA na staZi.

GRIGORIJ GRIGORIJ Toci, al' ne gubi oci, Varlaame!... Vidi5, da i ja gdjekad r-rmij em cifrasto govoriti.
Sto to znadi? Kako, ustave!

VARLAAM
A Sto cei ti to od mene? MISAJIL

KRiMARICA
Netko je pobjegao iz Moskve, pa je odredeno, da se svakogazadrZi ipromotri.

GRIGORIJ Mani ga se, ode Varlaame.
(za se)

VARLAAM kakavje on to posnik? SAm nan seje prikrpio putem, ne zna5 ni tko ni otkuda - pa se jo5 sada prenemaZe; careve kobile trumbeta5! (Pije i pjeva: "Mlad se monah podstrigao")
Ta

Na zdravlje, kume!

VARLAAM
Ej, druZel Sto si se ti to nz gazdaricu prihjepio/ Kao da tebi i ne treba vina, vec Zenica fina: tako je to! Svatko ima svoj obicaj, a u mene i oca Misajila druge brige nije, vec da se do dna pije; kad ispije5, daiu izvrati i u
dno

GRIGORIJ
(krdmarici)

je smlati.

Kuda to vodi taj put/

MISAJIL
Dobro si rekao, ode Varlaame.

KREMARICA
U Litvu, pnjane. u Lujove gore.
202

203

GRIGORIJ
(gazdarici)

KRCMARICA
Da Bog d6, dragi gosti, izvolite! .IEDAN PRISTAV

A tko im to treba? Tko je pobjegao iz Moskve? KREMARICA
Bog bi znao, tko je, lopov, razbojnik, Sto li je, samo tu sada ni poiteni ljudi ne prolaze s mirom. A cemu sve to? Badava im; ni vraga ne 6e uhvatiti: kao da nema u Lit','r"r i drugoga puta, nego taj drum! Evo samo svrni odavde
na lijevo, pakroz borovu Sumu stazicom do crkvice na iekanskom potoku, a onda blatom pravac na Hlopino, a otuda na Zaharjevo, a tu ie te vec svaki deran dovesti do

je pijanka, bit ce dim da omastimo brkove. (Monasima). Tko ste vi?
(dlugomr-r)

Ha! ta

tLr

VARLAAM

Mi smo starci boZji, smjerni monasi, hodamo po selima i kupimo milostinju hri5dansku za manastir.
PRISTAV
(GrigoLrlu)

Lujovih gora. Od tih pristava korist ti je samo ta, da putnicima dodijavaju, a nas siromahe pljadkaju. (Cqe se buka). Sto ie to tamo? Ah, evo ih, zlotvora!
Pregledavaju.

A ti?

MISAJIL
GRIGORIJ

Nai drug...
Gazdarice! Ima

li tu u kuii kamo se skloniti'/

GRIGOzuJ Varoianin, pratio sam starce do granice, a sada cu svojim putem.

KREMARICA
Nema, prijane, i sama bih se sakrila. Tako i jest, obilaze i pregledavaju, pa im samo daj i vina i hljeba i bog bi znao tegajoi - grom ih ubio, zlotvore, da Bog dd, da im... PRISTAV

MISAJIL
Zar si se predomislio... GRIGORIJ
(tiho)

Dobar dan, gazdaricet
Suti.

204

20s

PRISTAV Gazdarice, ded donesi jos vina; a mi cemo ovdje sa starcima gucnuti i malo porazgovarati.

PRVI PRISTAV

Aljoha, imai li carski ukaz?
DRUGI

DRUGI PRISTAV
(tiho)

Imam.
PRVT

Momak, dini rni se, gola sirotinja; s njega ne cemo ni
vrata saderali; za to starci...

PRVI Suti, odmah iemo njih ispipati... Sto;e, dasni oci, ide li vam od ruke?

Deder ga ovamo.

MISAJIL
Sto

VARLAAM
Slabo, sinko moj slabo! Tvrdovati su stali sada liri5iani; vole novac i svega sakrivaju. Slabo Bogu daju. Doci ce veliki grijeh na narode zemaljske. Sve se dalo na trgovinu, na lihvarstvo; na misli im je svjetovno bogatstvo, a nije spas du5evni. HodaS i hodaS, molii i moliS, pa gdjekada za trt dana ni tri groia ne izmoli5. Grehota ti je to! Prode nedjelja, dvije, pogledas u kesu, a tarno ti je tako malo, da te je stid i pokazati se u manastiru; Sto ceS? I onda od jada i sve ostalo propijeS; prava kubura. - Oh, zlo 1e, to ti je konac svijeta...

ti mene tako oitro gledas?

PRVI PRISTAV
Evo za5to: iz Moskve je utekao neki prokleti jeretik, Griska Otrepjev. Jesi li ti to cuo'/

MISAJIL
Nisam. PRISTAV

KRiMARICA
(plade)

Nisi? Dobro. A car je odredio, da trlrvati i objesi. Znalli to?

se taj bjegunac

jeretik

Pomiluj nas, gospode, i spasi. (Dok je Varlaam govorio,

MISAJIL
Ne znam.

upiljio je prvi pristav pogled u Misajila).

206

201

PRiSTAV
(Varlaamu)

PRISTAV

iekajl DrLiwata.
Umijei li citati?

Odmah cemo mi biti nadisto.

KRiMARICA
VARLAAM
Ah, vi zlotvori mucitelji! Ni starca ne puitaju s mirom!
Za mladosti sam znao, ali sam zaboravio.
PRISTAV

PRISTAV
(Misajilu)

Tko je tu pismen?

A

ri'1

GRIGORIJ
(izlazi naprijed)

MISAJIL
Jer

sam pismen.

Nrje me prosvijetlio Gospod.
PRISTAV

PRISTAV
Evo ti na... A od koga si ti naucio? Evo ti dakle carski ukaz.

GRIGORIJ

MISA.IIL
Od naseg crkvenjaka. Sto ce mi? PRISTAV

PRISTAV Meni
se dini, taj bjegunac

(daje mu ukaz)

jeretik, varalica, lopov - to si ti.

iitai

dukle na glas.

MISAJIL
Ia? Za Boga miloga, 5to

GRIGORIJ
(dita)

ti to govori5'/
"Nedostojni crnorizac dudova manastira Grigorij iz roda Otrepjeva, paoje ujeres i naucen davolom drznuo

208

se

bllniti svetu bratiju svakakvim sablaznirna i

bezakonjima. A istragom izjasnilo se, da je prokleti taj Gri5ka pobjegao na granicu litavsku"...

PRVI PRISTAV Djeco!Tu je Gri5kat. DrLite,vetite gal Tomu nisam ni nadao!
se koladu

PRISTAV
(Misajilu) Pa kako da to onda nisi

VARLAAM ti'/
(trga Grigoriju papil iz ruku)

GRIGORIJ

"I carje odredio, da
PRISTAV

se

uhvati"...

I objesi!
GRIGORIJ

Skinite mi se s vrata, pustaije! Kakav sam ja GriSka! Sta! Pedeset godina, sijeda brada, debeo trbuh! Jok, brate, mlad si ti jo5, da se sa mnom 5alis. Odavna javec nisam ni$ta ditao i slabo razabiram, no tu cu vec ruzabrati, kada mi se radi o glavi. (eita sLiduci). "A go-dina i-ma dva-de-set." Ej, brajane, gdje tu stoji: pedeseti Vidi5, da je dvadeset/ DRUGI PzuSTAV
Jest, sjecam se, dvadeset, tako

je i nama receno.

h

ne kaZe, da se objesi.

PRVI PRISTAV
(Grigorrju)

PRISTAV
Sto laZe5! Ne pi5e se svaka rijec na papir.

iitaj:

da se

Alaj si ti, momde, SaljivdZija.
(Dok se dita, stoji Grigorij oborene glave, s lukom pod
pazuhom.)

uhvati i objesi. GRIGORIJ

VARLAAM
(dita dalje)

"I objesi. A tomu varalici Gri5ki ima... (gleda Varlaama) preko pedeset godina, stasa je srednjeg, glava mu je celava, brada sijeda. trbuh debeo."
(Svi gledaju Varlaama.)

"A

stasa

je malena, prsa su mu Siroka, jedna mu je ruka

krada od druge, odi su mu plave, kosa ridasta, na obrazu mn je bradavica, a na celu joi jedna." Ta, ja prijane, da

nisi ti to'/
(GLigorij trga odjedared kindZal; svi se pred njirn razbjegavaju; on iskakuje kroz plozor.)

2t0

2tl

PRISTAV

DrL' ga, drL't
(Svi se ustrde bez reda.)

I rnilostiv i dobrostiva srca; Nek njegove neiscrpne mudroie Potece na nas vrelo obilno; I diZuc ovu carsku iaSu za to,
Nebeski care, molimo se tebi.

Sulsrr
(pije)

MOSKVA. DOM SUJSKOGA
SUlSft,
mnogo GOSTIru, Vedera.

Sursrr
Daj vina joS!
(Ustaje, za njim svi.)

PoZivi nama, BoZe, gospodaral Ostajte zdravo. dragi gosti rnoji. Zahvaljujem vam, 5to ste moju kucu Udostojili. Zbogom, laku noc.
(Gosti odlaze, on ih prati do vlata.)

PUSKIN
Teda negda odo5e; no, kneZe Vasil4'e lvanovicu, ve6 sam mislio, da se ni ne cemo moci razgovoriti.

No, dragi gosti moji, JoS jedan vrd! pieoatu; Oditaj molitvu!

DJEiAK
Nebeski care, svagdje svagda su5ti, Usliiaj molbu svojih sluZbenika: Pomolimo se za na5ega cara, Za izabranika tvoga blagovjernog, Hristij anskoga, samodrZavnoga. U dvorovima i na boji5tu, Na putu i na no6iStu ga duvaj; Daj njemu silu jaku nad duimanom, Da proslavi se od mora do mora, Nek zdravljem cvjeta njegova obitelj, Nek ogranci joj dragi osjene Sav svijet zemaljski, a nam robovima Nek bude on blagodatan ko dosad
212

Sursrr
(slugarna)

Sto tu zijate? Samo

bi sluiali

Sto gospodari govore.

Spremajte sa stola

i odlazite. - Sto -1e , Afanasije

Mihajlovicu'/
PUSKIN

iudo

nevideno! Sinovac moj Gavrila Puikin mi ie iz Krakova glasnika danas poslo.

Su.lsrr
No/

2t3

PUSKIN
Cudnu novost piSe rni sinovac. Sin Groznog... iekaj.
(ldekvratimaigleda.)

PUSKIN
Sam ga Pu5kin vidje,

x

Carsko to dijete,
Po Borisovoj

Kad prvi puta do5ao je na dvor I kroz redove litavske gospode Napredac poio kralju u odaje.

volji ubijeno...

Sursrr
Ta tko

Sulsrr
To nije vi5e novost.

je on? I otkud?

PUSKIN
To se ne zna,
Vec samo, da je prije bio sluga U Wiszniewieckog; u smrtnoj bolesti Duhovnom svom je otkrio se ocu, A gordi pan, kad zatajnuje sazno, Sdm dvorio ga i izlijecio ga I onda s njime poSo k Srgizmundu.

PUSKIN

iekaj

samo:

Dimitrij Zivi.

Sursrr
Eto, to je novost!

Liv carevi(, No,
I niSta viSe? PUSKIN

to je zbilja cudol

PUSKIN
Pripovijeda se: uman je, prepreden, I svim se svida. Moskovske bjegunce
Ocarao je. Popovi su rimski S nlim jedna du5a. Kralj ga vrlo I kaLtt, da je obecao mll pomoc.

Slusaj me do konca: Ma tko on bio: carevic spaseni, Il kakav duh u liku njegovu,

voli

Il varalica, sraman samozvanac, No samo nam se javio Dimitrij.

Sursrr
Sve to je tako smuckano, moj brate, Da glava ti se sama vrtjet staje. T[t nema sumnje, da je samozvanac, No priznajem, opasnost nije mala.

Sursrr
To ne moZ'biti.

214

2t5

Glas vaZan ti je to, i ako zade Med narod, bit ce velike oluiel

PUSKIN Oluja takva, da ce teiko Boris ZadrLat krunu na umnoj si glavi. I pravo mu je; on nam vlada kao Car Ivan Grozni. (Bog da prosti grijeh!) Sto to koristi. da ne more javno. Da pred svim svijetom na krvavom kolcu

Ovakvo zlo'l I zar je svrjetu lakse / Raspituj narod. Neka samozvanac Obeca samo Durdev - dan starinskir I sve ce to grunuti.

Sursrt
Pravo kaZe5.

No zna5 li, sto? O svemu 6emo tome Strtieti za sada. PUSKIN
Pa dabome, Da tajit treba.

Mi

ne pjevamo Bogu hvalospjeve,

Da ne pale na trgu nas, a car
Da Zeravicu zezlom sim ne cara'/ Za jadni Zivot nismo sigurni! Ocekuje nas dnevno nemilost, Tamnovanje il manastir il Sibir, Il u samodi gladna srnrt il petlja. Kud nestado5e prve porodice? Kud Sestunovi i knezovi Sicki, Romanovi - kud nada domovine'/ U progonstvu i u mukama ginu, I cekaj samo: stici ce i tebe. Strahota ti je: kod kuce, ko du5matr, Oko nas stoji roblje nevjerno: Sve jezici, da sutra te prodadu, Pustaije i triilaZe vlasti. Od svakoga smo ktneta zavisni, Kad ushtijemo da ga kaznimo. I Durdev - dan ie dokinut nakan'o: Mi nisrno gazde na svome imanju; Ne smije5 vise lijencinu odagnat, Vec hrani ga! Nit smijei radenika Premlatit, jer cei - pred ratarski sud! No, je I' se kad za Ivana i culo

Ti si uman covjek;

Razgovaram se svagda rado s tobom I ako kada uzbuni rne Stogod, Ne mogu nego moram da ti reknem; A nsto med tvoj i sladano vino Razvezaie mi danas tako jezik... Sad zbogom, kneZe.

Su:srt
Zbogom, do videnja.
(lspraiuje PuSkina.)

' Ako.jc kmclove gospodar odviis tladio, smjeli su na .ltlricvclan (Durdevo) pri.jcii dnrgonr gospodaru. Ovo su pravo vladari ponralo stczali, a onda i posve dokinuli. Po zakotru od l(r01. smjcla su samo dva kmeta na tai dan ostaviti svoga gospodara i priieii drugotne.

216

2t]

CARSKE ODAJE
CAREVIC, ri5e geografsku kartu, CARE\rNA

Ti nisi kriva! ZaSto ti da strada5'? A ti, moj sinko, Bto ti radi5 ovo'/
FEODOR

DADILJA CARE\,'}{E
KSENIJA
(cjcliva sliku)

Moskovsku zemlju ri5em, na5e carstvo, Od kraja u kraj. Vidi3: tLr je Moskva, Ttr Novgrad" tu Astrahan, tu more, A ovdje opet Permske Sume guste, Tu Sibirija.

Mili moj vjerenice, hjepi kraljeviiu, nisi pocinuo na
rnkama svoje vjerenice, vec u crnom grobu u tudini; tugo moja, nikada te oplakati ne cu.

CAR

A to, sto
DADILJA
Nemoj carevno! Kad djevojka place, to je kao rosa: tek Sto izade sunce, rosa se osu5i. Doii ce drugi vjerenik, lijep i umiljat. Zamilovat iei ga, vide moj ocinji, i
zaboravit

se ovud

Vijuga kao zmija'i
FEODOR To je Volga.

iei

svoga kraljeviia.

CAR KSENIJA Ne cu, dado, ja cu mu i mrtvom ostati vjerna.
(Ulazi Boris)

Divotal To je slatki plod udenja! Ko iz oblaka moZei razgledati Sve carstvo: mede, gradove i rijeke.

CAR
Sto, Ksenijo? Sto, mila moja kceri/ Tek nevjesta i vec udovica! Za mrtvim vjerenikom stalno place5. Sudbina nije, cedo moje, meni

Dosudila, da sreiu vadu vidim. Razgnjevio sam moZebit nebesa

Moj sinko, uci: Zivot brzo tede, A nauka nam skracuje iskustvo. Jedared ie - i rnoZda nije to Daleko - sve te oblasti, Sto sada Ovako vje5to ti si narisao Na hartiji, pod tvoju vlast da padnu. Moj sine, uci, pa cei jasnije I lakie nosit vladacki trud.
(Ulazi Sernen Godunov)

I nisam mogo da te usrecim;
2IB

219

Tu Godunov nam ide s izvjeitajem.
(Kseniji)

CAR

A
Otidi. duSo, u odaju svoju, Bog utje5io, cedo moje, tebe,
(Ksenija izlazi s dadiljom.)

3to sa Sujskim'/

SEMEN GODT]NOV
Sinoc prijatelje

Sto nosiS, Semen Nikiticu'/

Pogostio je: oba Milosavska,

SEMEN GODLINOV
Tek svanulo, a k meni dodoie Sa tLrZbom sluge Pu5kina i Sujskog

Mihaj la Saltikova, Buturline, I Pu3kina i nekoliko drugih; Razi3tri su se kasno. Samo Puikin S doma6inom je na samu zaosto I dugo se je s njime razgovaro.

CAR No'/ SEMEN GODLTNOV
Puskinov je sluga javio rni. Da jucer k njima u kuctt je gasnik Iz Krakova dojezdio i za sat Bez pisma da je natrag odaslan.

CAR
Po Sujskog Salji odmali. SEME,N GODI'NOV Gospodaru, SAm doiao je.

CAR Amo ga dozovi
(Codunov odlazi.)

CAR

Uloviti ga treba.
CAR
SEMEN GODLTNOV
Vec ga love.

Litvom sveza! Sto je ovo? Mrzim Te Puskine, taj buntovnidki rod... A Sujskome se vjerovati ne smJe : lzviiava se, al je smjel i lukav...
Sa (Ulazi Suiski.)

220

221

.la moram, kneL,e, govoriti s tobom. No dini mi se, doSo si u poslu: Ded najprije da tebe dujem, ito ceS.

CAR Okani se:ja hocu izvje5taje Sravniti i tako istinu
Razaznati.

Sursrr
Da, poslom dodoh; moram vainu vijest .laviti tebi.

Sursrr
.la ti zradem samo to: U Krakovu se digo samozvanac, A kralj i poljski panovi su u njeg.

CAR
SluSam te, govori.

CAR

Sursrr
(tiho pokazujuci na Feodora)

Sto kaZu? Tko

je samozvanac taj'/

No, gospodaru... CAR
Carevic smJe znati, Sto zna knez Sujski. Samo ti govori.

Sursrr
Ja ne znam.

CAR
Je 1i... opasan zbog dega'/

Sursrr
Sursrr
lz Litve
CAR
Da nije,
Sto glasnik juder Pu5kinu donije /
nam

je dosla vijest...
Dabome, care: - silna ti je vlast, Dare2ljivoicu. miloScu i marorn Osvojio si srca roblja svog; No znadei i sam: glupa je fukara, Prevrtlj iva, sujevjerna, buntovna, Poletjet ce za pustom nadom dasom, Trenutadnoj se misli odaje, Ravnoduina je, za istinu gluha, A voli da se hrani bajkama;

Sursrr
Sve, care, zna5!... Ja mi5ljah, gospodaru, Da ova tajna jo5 ti nije znana. 222

223

Bezobraznajoj svida se odvaZnost... Pa ako ona pusta skitalica
Prekoraci nam medu litavsku, Uskrsnulo Dimitrijevo ime

Karaulama; da ne prijede medu Ni Ziva duia; da onuda ni zec Ne prebjegne iz Poljske k nam, ni gavran Ne doleti iz Krakova! RazurnJes/

Primamit ce mu gomilu ludova.

Su.lsrr
CAR
RazumJem

Dimitrijevo!... StoZ Mladica toga? Dimitriievo!... Carevicr-r, idi.

CAR
eekaj. Zar odista nije
Ta vrjest bai cudna? Jesi I' igda cuo,

Sursrr
Rumeni se! Oluje bit ce! FEODOR
Care,

Da ustaju iz grobova mrtvaci, Da zakonitog cara, sto ga cijeli Izabra narod, a patrijarh sveti

Okruni krunom - ispitivat stanu? Zar nrje smije3no? Za5to se ne smijei /

Dopusti mi...

Sursri
CAR
.Ta,

gospodaru?...

Ne mogu, sinko, idi.
(Feodol odlazi.)

CAR Sluiaj, knez - Vasilju: Kad saznadoh, da ono su dijete... Da nekako je poginuo djedak,
.Ie tebe poslah sve da istraZi3;

Dimitrijevo!...

Sursrr
Niita nije znao.
CAR

Po

i Bogom i kriZem, duii istinu mi reci: Mladica jesi I' ubijenog pozno, i nile I'bilo zamjene'/ Govoril
Sad zaklinjem te

iuj,
aaA

kneZe: nek se odmah spremi sve,

Da Rusija se ogradi od Litve
225

LLA

SUJSKI
Ta kunem

I svjeZ i tih, ko da je samo zaspo;

ti

Duboka rana stiuula se nije,
se...

A lice bjeSe, kao da je
U grobu
CAR
(smiren)

Ziv.

CAR Ne kuni se, Sujski, Vec odgovori:je I' carevic bio/

Ne, gospodaru, nema sumnje: Dmitnj
spava.

Srlrsrr
Jest.

Dostaje, otidi!
(Suiski odlazi.)

CAR Smisli. .Ia obecavam ti milost,
Za prija5nju te laZ progonstvom lte cu

Oh, teiko mi je!... Da odahnem malo! Ocutio sam: sva krv u lice

Kazniti sada, kneZe. Ali ako
Sada me varaS, lcunem

ti

se glavom

Pojurila i spu5tala se te5ko... I evo zasto trinaest ljeta sve rni Dolazi na san ubijeno dijete!
Da, evo sada ja razumijem. No tko je on, moj grozni supostata'/ Tko r,rstaje prot meni? Pusto ime, Sjen - zar da sjen sa nrene strgnc grinriz. Il zvuk da otme djeci mojoj prijesto'i Poluclio san! ieg se ja to bojim? Na prikazu tu duni - vei je nema. Jest, tako: ne cu pokazivat straha No prezirat ne smije se niSta... Oh, te5ka si, Monomahova kruno!

Mog sina, ja 6u ljuto tebe kaznit, Da, tako ljuto, da ce i car Ivan Od uZasa protrnuti u grobu.

Sursrr
Ne kazna, tvoja nemilost je stra5na! Zar se smijem prenemagat tebi / I bi I' se rnogo tako prevariti, Da ne bih pozno Dmitriia'/ Tri dana Pohadao sam u crkvi mu trllp. Sav Ugljii ga je otpratio tamo.
Oko njeg trinaest leZalo delesa, Sto narod ih je rastrgao, i vei se Na svima jasno vidjelo, da trunu, No njegov djecji lik je bio vedar
226

227

KRAKOV DOM WISZNIEWIECKOGA
SAMOZVANAC I PATER CZERNIKOWSKI

(Otvaraju se vlata; ulazi hrpa Rusa i Poljaka.)

SAMOZVANAC Ne, oce moj, tu nema pote3koca! .Ta u duiu svoj narod poznajem: PoboZnost u njem ne zna prijeii mjeru I svet naddsve carev mu je primjer,
ravnodusna je svagda. jamcim, ne Ja ce proci ni dva ljeta I moj ce narod i sjeverna crkva Namjesnika Petrova priznati.

Vi, druzi mojil Sutra izlazimo Iz Krakova. U Samboru kod tebe Ustavit cu se, Mniszek, na tri dana. .Ia znadem: gostoljubiv tvoj je dvor I sjajem on blagorodnim se blista I ponosi domacicom se mladom. Ljepoticu Marinu ja se nadam Ugledat u njem. A vi, prijatelji, Ti Rusijo i Litvo, sto ste skupa Na zajednidkog duimana se digli,
Na prepredenog mog zlotvora, Vi djeco slavska, u Zudeni boj
Povest cu skoro vaie straine cete. No med vama ja vidim novih lica.

A sno5ljivost

GAVRILA PUSKIN
To dodoSe ti. u rnilosti tvoje Da mole nrad i sluZbu.

PATER
Porndgao

ti sveti lgnacije,

SAMOZVANAC
Zdravo, dieco.

Dok drugo, bolje ne dode vrijeme. A dotle ti nebeske blagodati U duii taji, carevicu. sjenrel Ponavljati se pred neukim svijetom
NalaZe kad5to duhovna nam duZnost: Tvoj rad i rijeci - o tom sude ljudi, A namjere ti vidi samo Bog.

Drugari amo. Tko je, Puikine, Liepotan tai / PUSKIN
Knez Kurbski.

SAMOZVANAC

SAMOZVANAC
Slavno ime!
(Kurbskornu)

I anen. Netko ide.
(Ulazi sluga.)

KaZi:primam.
228

U rodu moZda kazanskom junaku?
229

KURBSKI
Sin njegov.

SAMOZVANAC
Je

Veselim se, moj vitei.e blagorodni, Da njegov sin se s domovinom miri; Krivica starih ne treba se sjeiat; Mir ocevima! Daj mi, Kurbski ruku! Zar nije cudo? Sin Kurbskoga vodi Na prijesto - koga'/ Sina Ivanova!...

li

Ziv jos'?

Za mene sve je: i ljudi i sudba. Ti tko si?

KURBSKI POLJAI( Nije, umro.
Plemic slobodni Sobanski.

SAMOZVANAC
SAMOZVANAC Velikan, mudrac, a u boju junakl No otkada je ljuti osvetnik

iast

tebi, hvala,

ti

slobode cedol

Zawrede

se otplacivat stao Sa Litavcima pod Olginom gradom,

Unaprijed mu trecinu place dajte. A tko su ovi? Na njim'domovinsko
Prepoznajem odi.jelo. To su nasi.

Izgubio se o njem glas.

KURBSKI

HRUSiOV
(brje celom)

Moj otac
ProZivio je zadnje dane svoje Na posjedima, Sto je Batory Polclonio mu. Samotan i tih U nauci on utjehuje isko, No mirni rad je njemu ne dade; Domaje svoje mladosti se sjeco I do smrti je za njom tugovao.

I jesmo, ode care, mi smo tvoji Ugnjetavani kmetovi jadnici. Utekosmo iz Moskve, pa smo doSli Pred tvoje noge; spremni smo zatebe PoloZit glavu, da le5evi na5i Na prijesto carski stubama ti budu.

SAMOZVANAC Ne klon'te duhom, jadni stradaoci, Dok samo ja vam dospijem do Moskve, Za sve ce tamo Godunov platiti.

SAMOZVANAC
Siromah junak! Kako lije jarko Zasijao osvit burnog mu Zivota!

A tkoie

ovo?

230

231

KARELA
Kozak, poslan s Dona Od slobodnijeli hrabrih atamana, Od gornjijeh i donjijeh Kozaka, Da uzrem tvoje carske jasne oci I da se tebi njinom glavom klanjam. SAMOZVANAC
.Ia

SAMOZVANAC
Sto vidim ovo? Stihovi latinskil Svet bio stoput savez mada s lirom, Oko njih jedan ovija se lovor. Pod sievernim sam rodio se nebom, No latinske je vile glas mi zttan I parnasko je cvijece meni drago.
.Ia vjerujem u prorostva poet6..

Donce znam, u redovima svoiirn

njih sarn ocekivo. Blagodarimo na5oj donskoj vojsci.
Ja pouzdano

Ne bukti ushit u njihovim grudha UzaIud; bit ce blagoslovljen rad, Koj' pj esnici unaprijed proslavise; Pristupi bliZe, uzmi ovaj dar
Za uspomenu.
(daje mu prsten)

Mi znamo, kako nepravedno sada
I(ozake svuda progone i tlace. No ako Bog nam pomogne uzaci Na ocinski narn prijesto, po starinskon-r Nadarit ierno slobodni nai Dorr.
P.IESNIK
(pribliZuje se klanjajuii se nisko i hvatajuci Gri5ku za skLrt.)

Kad se sa mnom svr5i Sudbine volja, kad djedovskom krturom
Ovjendam se, ja mislim: cut cu opet Tvoj slatki glas i himnu ushitnu Musa gloriam coronat, gloriaque mllsam' A sada, druzi, do videnja sutra.

Oj, silni prinde, svrjetli kraljevicu! SVI SAMOZVANAC
Sto zelis

tit

U borbu, u boj! Zivio Dimitrij! Zivio velji moskovski nas knezl

P.IESNIK
(daje mu papir)

Dobrohotno da primi5 Plod ovaj bijedni usrdnoga truda.
Muza kruni slirvu, a slava rnuzu (lat.)

zJz

z)J

ZAMAKVOJVODE MNISZKA

KAVALIR
Sto

U SAMBORU
RED OSVIJETLJENIH ODAJA. GLAZBA.
WISZNIEWIECKI, MNISZEK

Dimitrlu

se svida na njoj?

DAMA
Zalto'' Ljepotica je.

MNISZEK
On samo s mojom govori Marinom, Marinom samo zabavljen je on... Ta stvar mi silno nalici na svadbu. Ni sanjo nisi, priznaj, Wiszniewiecki, Da moja kci caricom ce biti?

KAVALIR Nimfa od mramora:
Te mrtve oci, ta usta bez smijeika.
(Novi par)

DAMA
WISZNIEWIECKI
Da, cudo je, ajesi I'slutio, Da sluga moj na ruski prijesto sjeda!
On nije lijep, no prijatna je vida, I odmah mu se vidi carski rod.
(Novi par)

MNISZEK

ti kaZei o Marini mojoj? .Ja samo rijeccu Sapnuh joj:"Ti, pazi! Ne ispustaj Dimitrija!"... I vidis: Sve gotovo je. Vei joj je u mrei).
Sto
(Glazba svira mazurku, Samozvanac ide s Marinom kao prvi par.)

A

DAMA
Kad kredete /

KAVALIR
Kad carevi6 nam rekne. Mi cekamo, no ko da pan Mniszek U ropstvu ce nas s Dmitrijem zadri.at.

MARINA
(Tiho Dimitriju)

Da, naveder cu ujedanaest sati

U lipik doci sutra kraj fbntane.
(Razllaze se. Drugi par.)

DAMA U divnom ropstvu.
235

234

KAVALIR
Da, i kad bi vi...
(Razilaze se. Odaje ostaju puste)

Pred ocima sam gledao svoju smrt I pred njom duia drhtala mi nije; Robovanje prijetilo mi vjedno, Doganjali me - nisatn strepio I smjeloicu sam izbjegao ropstvu,

No

Sto

to sada steZe moje grudi'/

MNISZEI(

Mi stari sada vi5e ne igramo,
Surn glazbe vi5e ne dozivlje nas, ne cjelivamo... Nesta5luk davni - pro5o mu je cas! Sad nije viSe, 5to je negda bilo!

Ni lijepih ruku mi

Ni mladost tako smjela vi5e nije,
Ljepota nije vesela ko prije; Sim reci, druZe, sve se je snuZdilo. Okanimo se njih i hajde, brate, Da dam otvorit za ntene i za te
Madarca starog bocu zapljesnjalu, Pa da u kutu gucnemo u dvoje ia5icu gllstog, mirisavog vina I tamo misli izmijenimo svoje. Hajdemo, brate.

Sto, neodolj iv, znadi trepet taj? .fe I' ovo drhtaj prevelikih Zelja'/ Ne, to je strah. Sav boZji dan satn ceko Na ovaj tajni sastanak s Marinom, Sve promislio, Sto cu joj kazati, Da omamim joj ponositi um I caricom je moskovskom nazovem, No dode cas - i ne sjecam se niceg, Zaboravih sve rijedi, koje smislih; Pomutila je ljubav moju pamet... No nedto Suika... bljesnulo je nesto... Ne, to je svijetlo varavog mjeseca,

Proiumio ie vjetri6.

MARINA
(ulazi)

Carevicu!

WISZNIEWIECKI
SAMOZVANAC
Dabome, hajdemo. Obamire mi srce... to je ona!

NOC. VRT. FONTANA
SAMOZVANAC
(u

MARINA

lazi)

Dimitrij!vi'l

T[r

je fbntana; ovamo ce doii.

.la nisam, mislim, kukavicom roden;

236

237

SAMOZVANAC

Vilinski slatki glas!
(ldc k njoj)

Naposljetku siti'l Zar vidim tebe
Uz mene, samu, u toj tihoj noci? Oh, kako mi se otegao dan! Vecernja rumen gasla je polako I dr"rgo sam u mraku nocnom deko!

Zaboravi da vidis carevica Tr: pred sobom. Marino, ljubavnika U meni gledaj, svoga izbranika, Kog pogledom si usrecila jednim. O slu5aj mi molbu ljubavnu, Daj da ti reknem, ito mi srce Zudi!

MARINA
Sad nije vrijeme. Ti krzmas, a dotle Ohladuje se pristaiama Zar; Sto duge, to opasnost i trud Opasniji i trudniji ce biti; Sumnjivi svuda vec se cuju glasi I novoicu zamjenjuje se novost;

MARINA
Protice vrijeme, a ja nemam kad. Ja nisam tebi sastanak obrekla, Da ljubavnicke njeZne njeci sluiam. Suvi5ne sad su rijeci. Vierujem

A Godunov

se podeo spremati...

U tvoju ljubav. Ali duj me:ja sam Odlucila da svoju sudbu sveZem Sa tvojom sudbom nestalnom i burnom, I zato jedno, Dimitrije, ja iStem. Ja zahtijevam, da sada otkrijes, Najtajnije mi nade svoje du5e,
Sve, sto god kani5

SAMOZVANAC
Sto God.,uov? Ta zarje tvoja ljubav, Sva sreca moja, u Borisa vlasti? Ne, nije! Sad ravnoduino ja gledam Na njegov prijesto i na carsku vlast. Bez ljubavi... Sto vrijedi meni Zivot I slave sjaj i ruska carevina? U pustoj stepi, u potleuSici,

i cega se stra5is,

Da zdrtlenaja s tobom zaplovim U Zrvot smjelo - ne sljepocom djecjom Ko robinja sladostrasnog muZa, Ko prileZnica, Sto ni Sanut ne sm'je,
Vec kao tebe dostojna supruga, Pomocnica moskovskog gospodara.

Zamrjenit cei mi carslcu krunu ti; U ljubavi cu...

MARINA
Sram te bilo! Nemoj

SAMOZVANAC
O pusti, da zaboravim na casak Sudbine moje brigu i nepokojl 238

Zab or avljali svoj e g svetog zv anj a!

Tvoj din ti mora draZibiti od svih
Radosti

i svih zamama Livota.
239

Usporedivat ne moZes ga ni s dim, ludom vatrenom mladicu, Kog moja je odarala ljepota, Poklonila ja nisam svoju ruku, Vec nasljedniku prijestola moskovskog I carevicu, spasenll sudbinom.

i parlti:

U manastiru dodija mi ropstvo I pod klobukom ja sam zasnovao
Svoj podvig smjeli, spremo svijehr cudo. Naposljetku iz cellje umakoh U Ukrajinu k junadkom kozastvu, Naucio se jahat i vojevat, Pa doso k vama, Dimitrijem se prozvo

SAMOZVANAC
Ne muci mene, prekrasna Marino, Ne kazuj, da si izabrala cin, A r-risi mene. ZnaS li ti, Marino Koliko time ranjavai mi srce'? Sto/ Oa sam ja... strahovite li sumrle! Govori: da mi nije carski porod Dosudila sudbina slucajtra. Da nisan ja sin cara Ivana, Zaboravljeno od svih ono dijete, Zar... tada ne bi ljubila ti mene'/

I zavarao naivne Poljake.
Sto veli5 na to, ohola Marino? .Ie I'po volji ti takovo priznanje/ Sto iutii?

MARINA
Jao! Oh, sramote moje!
(Sutnja)

SAMOZVANAC
(tiho)

MARINA Dimitrije, ti ne moZes bit drugim;
Ne mogu drugog ljubit.

SAMOZVANAC Neka, dosta!
.la ne cu

Iftrd - ljutitosti - zanrjela si mene! Tolikim tmdom zasnovanll srecli Sad zauvrjek sam moZda razruiio! Sto bezumnik udinih? (Glasno) Vidim, vidirn: NekneZevske se ljubavi ti stidiS; Izreci samo rijec mi odsudnu; U tvojoj ruci moja je sudbina; Odludi!
(Pada na koljcna.)

dijelit

se s mrtvacem

O llubavnicu, Sto je njegova. Ne, dosta mi je varke, reci cu
Svu istinu! Da znade5: tvoj Dimitrij Odavna trlrne - uskrsnut ne ce, A lroce5 Iiznati, tko sanija? To sluSaj: ja sam jadni crrrorizacl 240

MARINA
Ustaj, jadni samozvance
I

Zar misli5, da ce5 ti na koljenima
Slavolrlepno mi srce ganuti

241

Ko djevojci povjerljivoj i slaboj

?

Kad, bezimena skitalice ti,

Ne. vara5 se! Pred noganra sam svojirn Gledala knezova, v itezov a, I nisam njine molbe zato hladno Odbijala, da monaha - bjegunca...

Dva naroda zaslrjepiti si mogo.
To trebao bi barem i da budei Vrijedan svoga uspjeha, pa mora5 Svoju srnjelu varku osigurat Dubokom, vjednom tajnom upornom. Zar mogu, reci, ja se tebi predat, Zaboraviti rod i Zenski stid, Sudbinu svoju zdruZiti sa tvojom, Kad ti ovakvim prostodu5jem svoju Lakomisleno otkriva5 sramotu? Od ljubavi se izbrbljao meni! Bai pravo cudo, da pred mojim ocem Od prijateljstva odao se nisi! Pred kraljem nasim moZda od radosti, Il pnje joS pred panom Wiszniewieckim Od usrdnosti vjernoga mu sluge!

SAMOZVANAC
(ustaje)

PreziraL nemoj mladog samozvanca; U njemu moZda skrite su vrline, Sto dostojne su prijestolja careva,

dostojne tvoje dragocjene mke...

MARINA
Dostojne sramnih vjeiala, to reci!

SAMOZVANAC
Sakrivio sam: smutio me ponos, I Boga sam i kralja obmanjivo, Svem svijetu lago - al ti ne smijes

SAMOZVANAC Ti jedina si, kunem ti se, mogla Iz mojeg srca izmamit priznanje; I kunem ti se: nikada i nigdje No uz caiu ludovanja, na piru, U prijateljstvu bratskom razgovoru, Ni u mukama teikim, ni pod noZem,

Kazniti mene: pred tobom sam dist.
Ne, tebe nisam mogo obmanjivat; Ti jedina si svetinjom mi bila, Pred kojom nisam smio se prenavljat... Ljubomorna i slijepa me je ljubav I samo ljubav prisilila, vjeruj, Da sve ti reknem.

Tih te3kih tajnd ne oda mi jezik.

MARINA Ti prisiZeS!
Ja vjerovati moram.

MARINA
Cim se luda hvali! Tko traZio je od tebe priznanje'l
242

O, vjerujem! No cim se, ded mi reci, Ti kune5/ MoZda BoZjim imenom,

Ko poboZni pitomac jentita? Il caicu. kao blagorodui vitez.
243

il

biti samom carskom rijccju, Ko carski sin'/ Je I'tako? Ded govori!
moZda

SAMOZVANAC
(ponosito)

Sjen Groznoga posinila ie mene, Dinritri-jem me nazvala iz groba,

No carevicu ruskom? Al znaj, Da niti kralj ni velmoZe ni papa Ne mare mllogo, da I' istinu zborim. Bai ih je briga, da I' sam ja Dimitrij ! No ja sam raspri izlika i vojnil To i trebaju san-o, pa ce tebe Nauciti, da iutiS, smutljivice!
Sad zbogom!

Uzbunila oko mene sav svijet I Borisa mi Zrtvom obecala. Ja carevic sam! Dosta. Stid je mene Pred ponosnom Poljakinjom se nizit. f i ostaj zbogom! U krvavoj vojni Sudbine moje velike ce brige Zagluiit valjda ljubavni mi jad. O kako iLr te poceti mrziti, Kad sramotne mi strasti mine Zar! Sad idem: - il pogibija il kruna U Rusiji ocekuje mi glavu; Zatete li me smrt u casnom boiu, Il ko zlocinca na strati3tu javnom, Drugaricom ti mojom ne ces biti, Sudbine moje ne ces sa mnom dijelit; No moZda ced poZalit jedanput Za sudbom, 5to odgurnu od sebe.

MARINA
Stani, carevicul iujem Na koncu rijel zrelog dovjeka. Pomiruje me ona s tobom, kneZe. Zaboravljam tvoj poriv bezumni

I

opet vidim Dimitrija. No sluiaj: Vec vrijeme je! Probudi se, ne krzmaj, Povedi odmah vojsku si na Moskvr,r, Osvoji Kremlj i na prijesto sjedaj, Pa onda Salji svatove po mene, No tako meni Boga, dok ti noga O prijestolni se stepen ne opre, Dok Godunova nisi svrgao, Ja ne cu rijeci ljubavnih ti slusat.
(Odlazi)

MARINA Al ako tvoju drsku prijevanr pnje toga svima otkrijem?
SAMOZVANAC Zar rnislis, da se tebe bojim ja? Zar poljskoj curi da vjeruju vise
244

SAMOZVANAC
Vojevat mi je lakSe s Godunovim ll s dvorskijem se popom nadmudrivat Nego sa Zenom! Nek ih nosi vrag! Vrjnga si i zaplice te, pIazi, Isklizule se, sikce, prijeti, bode Ko zmija!... Nisam uzalud ja drht6:

JoS

245

je upropastila me. No rijeieno je: sutra krecem vojsku.

I skoro

da

LITAVSKA GRANICA
(1604. godine, 16. listopada)

Oj, viteZe, ja tebi zavidam! Sin Kurbskog, u tudini odgojen, Zaboravlja na patnje svoga oca, Iskupljuje muiza smrti grrjehe I sprerla se. za Ivanova sina Lijevati krv i zakonitog cara Domovini vratiti... Pravo imaS, Veseljem ti mora dusa plamtiti.

Itucz KURBSKI i SAMOZVANAC, obo.jica na
konjirna. Vojska se pribliZava granici.

KURBSKI
Ta zar se i

ti ne raduje5 duhom? Gle naie Ruske; tvoja j' carevicu:

KURBSKI
(doiezdi prvi)

Ocekuju te srca tvojih ljudi, Tvo.i Krernlj i Moskva. tvoja careviua. SAMOZVANAC

Medaii ruski! Evo ruske medel O Rusijo! O dornovino, tvoj sam! Sa prezirom sa odjede sad stresam TLrdinski prah; zrak novi Zedno prjem, Moi rodni zrak! Oh, smirit 6e se sada, Moj ode, tvoja dusa, i u grobu Veselit ce se prognanicke kosti! Zablisto opet nas starinski mad, Taj slavni mac - Kazanu mradnom trepet, Taj dobri mac - moskovskom caru sluga!
Zaigrat opet u starom ce kolu Za svojeg dobrog cara - gospodara!

Krv ruska, Kurbski, ovdje ce potecil Yi za cara ste stali, vi ste disti, Alja vas vodim na bracu;ja LitvLr Na Rusiju sarn digo i u Moskvu
Put zavjetni pokazujem duimanu! No neka grijeh ne padne na mene, Na tebe pao, Borise ubojico!
Sad napnjed!

KURBSKI
Naprijed! Te5ko Godunovu!

SAMOZVANAC
(aie polako i oborene
glave)

(Odu. Vojska prelazi granicu.)

Koliko se veseli! iista du5a RazblaZila se radosiu i slavom!
246

247

CARSKO VIJECE
CAR, PATRIJARH i BOLJARI

CAR Zar moLe bit'/ Bjegunac - monah, raspop Da na nas vodi zlocinadke dete, Da nama se usuduje pnjetiti! Vec vrijeme je, da smirim bezumnika! Ti, Trubeckoj, i ti, Basmanov, id'te Da pomognete mojim vojvodama; Buntovnik je opsadio iernjigoH Vi spas'te grad i gradane. BASMANOV

Nek siedaju na konje i nek ljude Na sluZbu ialju kao u starini: Od manastirA, gdje je sluZitelj, Preko broja, nek uzme ih se. Prije, Kad otadZbina na51a se u bijedi, Stahu u boj pustinjaci sami.

No ne cemo buniti ih sada: Zapovijeda gospodar i boljari. A sad da vaZno rijesimo joi djelo: Vi znate, da je sramni satnozvanac Razglasio po svijetu laZne vijesti; Na sve je strane razaslao pisma I posijao nemire i smutnju;
Po trgovirna Sapucu buutovttici.

Sve vrije... to se treba stiSat.. Ja kazne sprrjeciti bih htio,

No cirn i kako - sada valja rijeiit. Ti, sveti ode, prvi reci svoju.
PATRIJARH
Gospodinu vi$njem slava, koji uli

Moj care,
Tri mjeseca od danas ne ie proii I samozvancu ne ce biti ni glasa; Dovest cemo ga u Moskvu, ko zvijer
Prekomorsku u kavezu od gvoZda; .la Bogom ti se kunem.
(Odlazi
s

Trubeckim)

Duh milosti i krotke strpljivosti U tvoju du$u, sihii gospodaru! Ti grje5niku pogibije ne ieliS, Ti mirno dekas, dok zabluda prode.

CAR
Svedski kralj mi
Po poslaniku nudi savez svojl

I proci ce i

sunce vjecne pravde Obasjat sve!... Tvoj vjerni bogomoljac, U svjetskom djelu nevje5t sudac, Usuduje se danas dici glas:

No ne trebamo pomoci tudinske: Junaka svojih dovoljno imamo, Da odbijemo izdaju i Ljahe.
Ja nisam pristo...

Ti, Scekalov ukaz

Davolski sin, taj raspop prokleti, Dirnitrijem razglasio se svijetom, U carevica ime se bez stida Ogrno ko n nkradeurr rizu:

Raza5lji na sve strane vojvodama, 248

No treba samo razdrti je - i

sAm

249

Golotinje zastidjet ce se svoje. Sam Bog nan\za to dobru pomoc Salje: Znaj, gospodaru, Sest je tomu ljeta.
Bas onog ljeta, kad je tebe Gospod Za carcvanle blagoslovio Jedanput k meni o vecernjem casu

U svetu crkvu i objednju slu5am.
Razgorio se du5om usrdnom

I pladem slatko, k6 da suzama
Iz odrju mi istjede sljepoca. Kad narod stade izlaziti, ja iu Svom unuku: Odvedi mene na grob, Na carevic - Dimitrijev. I djedak
Odvede mene. Samo 5to pred grobonr

Prost doban dode, vec staracke dobi, I cuduovatu povjeri rnr tajnrr. "Oslijepio sam" kaZe "za mladosti, I nisam znao ni dana ni noci. Do u starost: zaludu sam se biljem .Ia lijecio i tajnim bajanjem;

Ovrsio sanr [ihu molitvicu, Kad progleda5e odi moje: vidjeh I BoZje svijetlo, unuka i grob!" To, care, starac pricao je meni.
(Opia Sutnja. Za ove ptipovijesti Bolis nckoliko puta otilc
rnaramom lice.)

Zaludu sam ti klanjati se iso

U rnanastire cudotvorcirna; Zaludu jadan ljekovitom vodonl lz svetijeh bunara mio odi: Bog nije slao meni iscjeljenje.
Naposljetku izgubio sam nadu

I privikao uz mrak, i dak mi Ni u snu nisu stvari javljale,

se

Tad stadoh slat u Ugljic namjerice, I znamo, da su mnogi stradaoci Bai kao i on nalazili spas Na carevic - Dimitrijevu grobu.

Vec samo zvuci. Tako ti jedanput

Moj savjet je, da svete mu

U tvrdom snu ja cujem, govori mi Glas djecji. Ustaj, djede, i otidi U Ugljic - grad preobraZensku crkvu, Nad rnojirn grobom tamo se pomoli, Bog milostiv je - ja cu te isci jelit. A tko si tii Ja pitam djecji glas. Dimitrij -kaLe - carevic. Nebeski Car primio me medu andele I ja sam sada velik cudotvorac. Otidi, starde! - Probudim se, mislim: Sto/ MoZda ce i zbllja Gospod Bog Darovati mi pozno iscjeljenje. I tal<o podoh ua dalel<i put. U Ugljic - grad ja stignern, otidem
2s0

se moci U Kremalj prenesu i u arandelskoj

Pokopaju se crkvi, pa ce narod Spoznat varku bezboZnog zlocincer I moc davolska nestat ce ko prah.
(Sutnia)

KNEZ SUiSTT
tii
1l

;f

tl,

;' q
t

Moj sveti oce, tko ce SveviSq'emu Zapute znati. Mi ne sudimo njemu. Moc dudotvorstva, neraspadljivost Ostacima on moZe djecjim dati; No treba se, Sto tu prica narod, Nepristrano i pomno ispitati; A zar t burna buntovna vremena
251

'{

Da pomi5ljamo na toliko djelo. Zar ne ce reci, da svetinju drsko U svjetovnoj stvari orudem tvorimo. I tako narod ludo se komeia, I tako dosta burnih je glasova: Sad nije vrijerne, da bunimo svijet Tom iznenadnom vaZnom novoicu.
Ja

RA\TNICA
BLIZTJ NOVGO RODA- S JEVE
(1(r04. godine, 21. prosinca)

R

S

KO GA

vidim i sdm: svakako se glas,

BITKA

Rasprostranjen bjeguncem, mora suzbit, No za to ima drugi put - i kraci. Kad po volji ti, gospodaru, bude, Ja sAm iu pred svijet izaci na trgu, Umiriti ga, suzbiti bezumstvo I otlcrit podlu skitalcevu varku.

VO.INICI
(bjeZe bez reda)

Jao,

jao! Carevicu! Poljaci! Evo ihl

Evo ih! Ulaze kapetani MARGERETTE i WAL|ER ROSEN

CAR Nek tako bude! Sveti vladiko, lzvoli sa mnom u odaie moje:
Ja danas trebam tvojeg razgovora. (Odlazi; zanjim isvi boljari.)

MARGERETTE
Kuda, kuda'/ Allonsr... natrag!
.IE,DAN OD BJEGLINACA

JEDAN BOLJAR
(tiho drugomu)

Idi sdm natrag, ako te je volja, poganine prokleti!
MARGERETTE
Quoi'/ Quoi?'

i kako mu je znoj sa lica
DRUGI

Da I'vidje, kako problijedi nam car kapo'/

ni odi dignuti, kamo I'se maknuti. Ni dahnuti,
.la nisam smio

DRUGI Kva! Kval Tebi se to svida, Zabo prekomorska,

PRVI

A knez ga Sujski izmkao. Vje3takt
252

'No...

' Sto'/

Sto'f

253

kreketat na ruskog carcvica, ali mi smo kr5ten svrjet pravoslavni.

Comme ils I'appelent, est Lrn bougre qui a du poi au cull Qu'en Pensez - volts, mein Herr?' W. ROSEN
Oh,

MARGERETTE Qu'est- ce ddire p r av o s I av n i /... Sacr6s geux, rnaudite canaille! Mordieu, mein Herr, j'enrage: on dirait que ga n'a pas des bras pour fiapper, ga n'a que des jambes pour foutre le camp.'
W. ROSEN Es ist Schande.'

ja.'

MARGERETTE

H6! voyez donc, voyez donc! L'action s'engage sur les derridres dl I'ennemi. Ce doit 6tre le brave Basmanoff qui aurait fait une sortie.'

W ROSEN
MARGERETTE Ich glaube
Ventre - saint - gris! Je ne bouge plus d'rur pas - puisque le Vin est tir6, il faut le boire. Qu'en dites vous, mein
das.a

(Ulaze Nijcmci)

Herr?' MARGERETTE

VI ROSEN
Sie haben Recht.o

Ha, ha! voici nos Allemands. Messierusl Mein I{err, dites leur donc de se rallier et, sacrebleu, chargeons!'
W. ROSEN Ce diable de Samozvanets,

MARGERETTE
Tndieu,

il y f'ait chaud!

Sehr gut. Halt!n
' [)o-1,raga, tu posta.je vruce! Taj davo - samozvirnac, kako ga zovu, hrabar.jc lupeZ. Sto vi mislite o tome, moj gospodine?

' Sto 1o znadi - "pravoslavni"'/... Vucitratine.jednc, prokleta bagra! Do davola, rno.j gospodinc,.ja sam upravo bijesan: moglo bi se pomisliti, da nernaju ruku za borbu, ncgo samo nogc za bileg. r Sranrota 'Sto mrr davola! .la se ne midem viic ni koraka - kad snio stvar poieli, moramoic i svriit. Sto vi kaZete na b, moj gospodino'/ '' lnrate pravo

'Oh,

cla.

'lrvo, gledajtc! Podela je borba u pozadini nepri.jatella. To.lc sigurno jr"rnaiinr Busrnnrrov izvriio prorlor'.
'' I.ja tako mislim. 'Oho, evo naiih niiemaoa, gospodine!... postr'<r.jc, pa da udarimo, do davolal
''

Moj gospodine, naredite im da

se

Vrlo dobro. Sto.j!

254

255

I
(Nijemci staju u red)

DRUGI
ObjednJa se

Marsch!'

je svrsila;

sada

je molitva.

NI.IEMCI
(idu)

PRVI
Sto 1e, jesu

li

onoga proklinjali'l

FIilf Gott!' DRUGI
(Bitka. Rusi opet bjeZe.)

POLJACI
Pobieda! Pobjedal Slava caru Dimitriju!

Ja sam stajao na paperti i cuo sam, gdje zavapio'. Gri5ka Otrepjev - anatema!

je dakon

PRVI
Pa neka proklinju; briga carevica za Offepjeva.

DIMITRI.I
(na konju)

DRUGI
Udarajte odboj! Pobijedili smo. Dosta je; Stedite rusku

krv. Odboj.
(Ttube, bubniaiu.)

A carevicu
PRVI

sada pjevaju vjednuju pamjat.

Vjednuju pamjat Zivu covjekul Pamtit ie to oni, bezboLnici.

TRG PRED SABORSKOM CRKVOM U MOSKVI
NAROD

TRECI
SluSaj, vika! Da nije car?

iprvnrt
JEDAN
Hoce

Nije, to je ludak.
(Dolazi ludak sa Zeljeznom kaponr;
s

li skoro izaci car iz crkve'/
njcga vise lanci, oko njcga djedurlija.)

' Napri.jcd! r l)ornogilo nam llog!

256

251

DJECURLIJA

DERAN
1...

Nikolka, Nikolka, ieljezni kalpace BABA

trrrr....

Nije istina: deder pokaZi. (Zgrabi kopjejku i pobjegne.)

LUEAK
(plade)

Manite ga se, davoli. Pomoli se, blaZenide , za mene grjeinicu.

Uzeli su moju kopjejdicu, muce ludaka.
NAROD Car, car dolazi!

LUDAK
Daj mi, daj mi kopjejcicu.

BABA
Evo ti kopjejcica: sjeti se mene.

CAR izlazi iz crkve. BOLJAR ispred njega dijeli prosjacima milostinju. BOLJARI.

LUDAK
(sjeda na zemlju

LUEAK
i pjeva)

Borise! Nikolku djeca muce.

Mjesec ide,
Mace place;

CAR
Dajte nru milostinjul Za#o pIa&'/

Ustani, ludace, Bogr.r se pomoli!
(Djedurhja ga opet okluZuju.)

LUEAK
Nikolku mala djeca muce... Zapov.jedi, da ih zakolju,
Kao 5to si ti zaklao maloga carevica.

JEDAN OD NJIH Zdravo,ludacel Sto ti to kapu ne skicla5? (Lupa ga po Leljeznoj kapi.) Alaj zvekece!

BOLJARI OdIazt ludol Uhvatite ludul

LUDAK
A ja irnarn kopjejcicu.

258

2s9

CAR
Pustite ga. Moli se za mene, bijedni Nikolka.
(Odlazi.)

ZAROBLJENIK
RoZnov moskovski plemic. SAMOZVANAC
Odavno sluiiS?

LUDAK
(za njint)

Ne cu, ne cu! Ne moZe se moliti za cara lruda.

ZAROBLJENIK

Bogorodica ne pu5ta.

Bit ce mjesec dana.
SAMOZVANAC

SJEVSK
SAMOZVANAC sa svoiima

Zar nije tebi grrjeh, da na mene Ti diZe5 mac? ZAROBLJENIK
Pa sto cu, kada moratu.

SAMOZVANAC SAMOZVANAC Kud zarobljenik? Da I'tuko si se pred Sjeverskim'/

POLJAK ZAROBLJENIK
Tu je.

Dodoh

SAMOZVANAC

Dvije nedjelje izatoga iz Moskve.
SAMOZVANAC
Sto Godunov?

Amo s njim!
(Dolazi ruski zarobl ienik.)

A tko si ti'/

260

261

ZAROBLJENIK
Uzbunio ga silno Gubitak bitke ijo5 k tomu rana Mstislavskdga - i Sujskoga je poslo, Da vodi vojsku. SAMOZVANAC

Jer

zatojednom jezlkreLu, drugom

I crjelu glavu. Nevolja je prava:
Po svak dan kazne. Tarnnice su puue.

Na trgu neka tri covjeka stanu, Vec uhoda obilazi oko njih, A car, kad tomu dosegue mu vrijeme, lspituje s0m glavom uhode.
Strahota prava, najbolje

je

Sutjet.

Zalto lije onda Basmanova u Moskvu odazvao'l
ZAROBLJENIK
Nagradio je zasluge mu ca56u I zlatom. Sad Basmanov tamo sjedi U carskom vijecu.

SAMOZVANAC Divota, kako Borisovi Livel
Sto vojska?

ZAROBLJENIK
Vojska/ Odjeta je, sita

SAMOZVANAC NuZniji je vojsci. A kako Moskva'/

I zadovoljna.
SAMOZVANAC Ima li je mnogo?

ZAROBLIENIK
I-Ivala Bogu, mirna.

ZAROBLJENIK
Bog znade. SAMOZVANAC Ima I'trideset tisu6a?

SAMOZVANAC Odekuju I'me?

ZAROBLJENIK
I3og ih znao; rnnogo O tebi tarno ne smJe se govorit -

ZAROBLJENIK
Nabrojio bi bome i pedeset.
(Sarnozvanac se zamillja. Ljudi oko niega zglcdavaiu se.)

262

263

SAMOZVANAC No, Sto o meni tamo kod vas sude?

ZAROBL.IENIK
Izazvat ceS, no kada megdan dode, Uteci 6e5, hvalisavce, od jednog.

ZAROBLJENIK
Kazivaju o tvojoj milosti,
Da premda si - izvini - varalica, .lunadina si.

POLJAK Da imai sablju, drski robe ti, Urnirio bih (pokazulc svojLr sablju) tebe evo ovim!

SAMOZVANAC
(srnije se)

ZAROBL.IENIK NaI prijan Rus i bez sablje to zna: Ne bi li, moLda, ovim htio (pokazuje mu Saku), ludo!
(Poljal< ga ponosito gleda i Suteci odlazi. Svi se smiju.)

To cu im dokazat I cinom. Braco, ne iemo mi Sujskog Cekat; vec sutra iemo u boj. Bog bio s vama!
(Odlazi)

SVI

Zivio nimitrl! POLJAK

Suue
SAMOZVANAC i PUSKTN

U borbu! Njih pedeset tisuca,

A nas u svemlr tek do petnaest ima Poludio je.

(Podalje leZi konj na izdisajLr.)

SAMOZVANAC

DRUGI Ne govori: Poljak Sim zove petsto Moskovljana na megdan.

Moj jadni konjic! Kako li ie bodro Skakutao danas u posljednji boj I, ranjen, kako nosio me brzo!... Moj jadni konj!

264

265

PUSKIN
(za sebe)

POLJAK Na boji5tu izdahnuo.

No, evo, zacimi,alt,
Za koqem, sad gdje satrta je u prah Sva na5a vojska!

SAMOZVANAC

SAMOZVANAC
Slusaj, moZda se Zamorio od svoje rane samo

I

$

odise.

iast mom junaku i pokoj mu dr-r5i! Koliko nas je malo u Zivotul Zaporoici, vi klete izdajice, Vi zlotvori, iznevjeriste nasl Ni caska niste otpor izdrL.alir. Al ja cu svakog desetog vjesati! Razbojnici!
PUSKIN

PUSKIN
Ta otkud? Izdi5e!

Ma tko god bio kriv,
SAMOZVANAC
(ide konjLr)

Al ni smo danas sasvim razbijeni I istrrjebljeni.
SAMOZVANAC
Pobjedismo skoro; .Ia ono makoh prednje naie dete, No baS poiteno odbi5e nas Nijemci; Junaci su. Jest, bogami, junacil Ja volim njih; i od njih svakako cu Pocasnu straZu sebi sastavit.

Moj jadni konju!... Sto cu/ Skinut uzclu,
Otkopcat kolan. Neka na slobodi

Moj konjic

skapa.

(Razuzda

i rasedla konja. Ulazi nekoliko Poljaka.)

Da ste dobro doSli! Sto, kneza Kurbskog nema medu vama? .la vidjeh, gdje je u najZeici boj Poletio; sijaset sablja se Lelujalo oko njega ko klasje. No mac se njegov dizo vi5e sviju, A grozni klik svu kliku zaglu5avo. Kud vitez moj /

PUSKIN

A gdje cemo noievat
SAMOZVANAC

veceras?

Tu u Sumi. Ta noci5te je dobro!
266 267

Cim svane, na put; objed je u Riljsku.
Sad laku noc!
(Legne, metne sedlo pod glavu i zaspe.)

Da bude dan, kad plemicke ce knjige Sa razdorima, s gordim radoslovljeni
Progutat oganj.

PUSKIN

CAR
Dan taj nije dalek, No prije moram pobunu smiriti U narodu.

I tebi, carevicu!
Razbijen u prah bjeZi s boji5ta, AbezbriL,anje kao glupo dijete. Providnost sama mora da ga cuva, Pa ni mi duhom klonut ne cemo.

BASMANOV j
I
I

Ta Sto da pazi5 na nj?

MOSKVA. CARSKE ODAJE
BORIS, B,dSMANOV

t
I

Na bunu narod tajno sklon je svagda: Ovako grize Lvale dobar konj I dijete ropce na odinsku vlast, Pa ipak konjem jahad mirno ravna,

A djetetu zapovijeda
CAR

otac.

CAR Potucenje, a sto nam to koristi/
Ovjendasmo se pobjedom zaludu: On opet kupi razbrjenu vojsku

Konj ponekad i zbacuje jahaca,
Neumornom
Sin ni.le ocu vjecno pokoran: ceS samo strogoicu Obuzdat narod. Tog se drZo Ivan,

I s Putivaljskih grozi nas se stijena.
Sto dotle rade naii vojvode'/

Kod Kroma stoje, gdje se njima smije Za gnjihm plotom hrpica Kozaka. Srarnota! Nisam zadovoljan s njinia; Prezret cu ropot plemenite bagre I pogubni cu satrt obicaj.

Pokoritelj i umni samodrZac. I okrutni mu unuk tog se drZo.

Miloitu nikad ne osjeca narod: Ti cini dobro - ne ie reci: hvala; Ti plijeni, robi - isto ie ti biti.
(Ulazi boljar.)

BASMANOV
Sto'/

Alr, gospodaru, sto put blagoslovljen
268
269

BOLJAR
Goste su doveli strance.

TRECI On carevica, carevica zove!

CAR

inrvRrr
I duhovnika!
BASMANOV
Sto je to najednom?

k njima; pridekaj, Basmanov Tu ostani: ja moram s tobom jos Razgovorit se.
.Ia idern
(Odlazi)

BASMANOV Veliki drZavnik! Nek Bog mu dade prokletog Gri5ku
Savladati i mnogo, mnogo dobra On Rusiji 6e joS udinit. Porodila se u njem silna mis6. Pripazit uroram, da tni tte zaspe. PopriSte kakvo otvara se rneui, Kad slomi premoc staroga boljarstva! Na bojiStu ja suparnika ne znam; Uz prrjestolje cu carsko biti prvi...

PETI
Caru je zlo!

SEsrr
Car umire!

BASMANOV
O BoZe!

I

moZe bit...

Al

kakva je to buka'?

PETI Na prijesto sjeo i odjednom pao; Krv briznula mu na u5i i usta.
(Cara iznose na stolici; sva carska porodica; svi boljari )

(Uzbuna. BOLJARI, DVORSKE SLUGE lete bez reda,
sastaju se i iapuiu.)

JEDAN

Lijecnika zovi!
DRUGI
BrZe k patnjarhu!
210

CAR
Otid'te svi - i ostavite samog Uz mene moga sina. (Svi odlaze.) Umirem; 21t

Ded zagrli me! Zbogom, sine: ti ce5 Zacarrt se odmah... BoZe, BoZel .Ioi cas i bit cu pred tobom - a duiu Ne rnogu oprat pokajanjern. No osjecam, moj sine, ti si meni Od du5evnoga spasa draZi... nekal Ko podanik sam roden, pa bih trebo

Tijek posla nemoj mijenjat. Navika je U drLavama du5a. Ja sam moro Uspostaviti progon, kazne - ti ih Odstranjuj, svijet ie blagoslivljat tebe, Ko tvog Sto tetka blagoslivljali su, Kad on na prijesto groznoga je sjeo. Kad bude das, polako moZei opet
Pntezat podet uzde drZavne.
Sad popuitaj, al ne daj ih iz ruke. Spram stranaca milostiv budi, blag, Povjerljivo u sluZbu primaj njih. Crkveni zakon duvaj najstroZe;

Ko podanik u mraku i umrijeti; No ja sam steko vlast vrhovnu. - Cim'l
Ne pitaj, sine! Dosta: ti si nevin, Po pravu ti cei stupiti na prijesto: .la sAm clr za sve odgovarat Bogu. Oj, mili sine, ne obmanjuj se

I ne osljepljui dobrovoijno sebe. U burne dane prirnai carevinu: Pogibeljan je samozvatrac taj,
Stralrovitirn se imenom oruLa. Od davnih ljeta priviko sam vladi
I zuao sam bunu suzbijati: U stravi svi su drhtali od mene I nrje smjela izdaja niknuti; No ti si mlad neiskusan u vladi, I kako ce5 vladat po oluji, Gasit bunu i izdaiu ni3tit'/ No Bog je velik! Mladu daje mudrost, A slabu daje snagu... Slusaj mene: Izberi sebi prvo savjetnika, Al pouzdana, tr4ezna, zrele dobi, Kog ljubi narod, kojega boljari Poitivaju zbog roda ili slave Na primjer Sujskog. Za vojsku sad treba Vjest vojvoda: Basmanova ti po5alji

Mudaljiv budi: ne smije po zraku Uludo carski gubiti se glas; Ko sveto zvono treba on javljati Skrb veliku il velik blagdan samo. Oj, mili sine! Ti se hvata5 ljet6, Kad Zensko lice buni naiu krv. Cisto6u svete nevinosti duvaj I ponositu duvaj stidljivost: Tko za mladosti privikne duvstva U sramotnijim nasladama topit, Taj, kad om.uLa, mrk je i krvolok I um se njegov prije dobe mradi. U porodici vazda budi glavom; Po5tivaj majku, ali vladaj sobom, Ti muZ si, car; a svoju sestru ljubi, Ti jedinim joj ostajei duvarom.
FEODOR
(na koljenima)

I tvrdo ropot boljarski podnesi. Od djetinistva si uza me u vijecu I znadeS, kako vladavina tede;
212

Ne, nemoj! Zivi iioS dugo caruj:

I narod i ja - 5to iemo bez tebe?

273

CAR
Sve svr5eno je. - Odi mi se mrade,
Ja osjecam hlad grobni... (Ulazi patrijarh s vladikama, za njime svi boljari.)
(Caricu vode ispod ruke, carewa rida)

SATOR
BASMANOV uvodi PUSKINR

BASMANOV Udi amo i slobodno kazuj. Ta on je dakle poslo tebe k meni'/
PUSKTN On tebi nudi svoje prijateljstvo

Tko je tamo? A, shima... to je!Vidim! Sveti postrig... Moj kucnu das! U monahe ce car I mradni grob ce 6elijom mi biti. Ustrpi se, patrijarh - vladiko, Jerjo5 sam car: vi sluiajte, boljari: Tir stoji, na kom carstvo ostavlja,; Feodoru kriZ cjelujte... Basmanov, Vi, prijatelji... molim vas na smrti: PosluZite mu usrdno i pravo!
Jer on

I prvi cin iza sebe u carstvu.
BASMANOV No mene je i tako vec Feodor Visoko digo: vo.jvoda sam vojsci. Rad mene je i rodoslovlje prezro

je mlad i na njem krivnje nema.

Zakunite se!

BOLJARI
Kunemo
se.

I gnjev boljara. Prisego
PUSKIN

sam njemu.

CAR
Dobro. Oprostite mi sablazni i grijehe, I hotimidne uvrede i tajne... Moj sveti ode, pridi, ja sam gotov.
(Zapotinje se obred postriga. Iznose onesvijeitene Zene.)

Pdsegnuo si zakonitom caru, No ako Zivi drugi nasljednik, Jos zakonitiji?

BASMANOV
Okanimo se; Ne zbori mi kojeita! Tko je onai,
To dobro znadem.

274

275

PUSKIN
Rusija i Litva Dimitrijem su priznale ga davno; No ja ti zato ipak ne jamcim. Ta moZe biti, da je pravi Dimitrij, A moZda je i samozvanac; samo Ja znadem, da ce prije ili poslije Sin Borisov ustupiti mu Moskvu.

Tvrdok6rne je vojvode vezivo? Ti vidje i sdm: bije I'vam se vojska Dobrovolino? I kad? Za Borisa!

A

sada'J... Ne, Basmauov,

ti

se rnani,

Da

razbuktai iz pepela borbu: Svim svojim umom, svojom tvrdom voljom Odoljet ne ce5; ne bl I' bilo bolje, Da prvi bude5 dobrim primjerom,

joi

BASMANOV
Ja za sad stojim uz mladoga cara,

Dimitrija da carem proglasi5 I zauvijek mu sluZbu iskaZe3? Sto mislii o tom?
BASMANOV
Sutra cu ti reci.

Doklegod on sa prijestola ne side; lmamo vojske, hvala Bogu, dosta, I pobjedorn cujaje odu5evit, A koga cete vi prot mene poslat, Kozaka li Karelu, ili Mniszka'? I kol'ko vas je? Osam tisuca! PUSKlN Premaiio si: ni toliko nema.
nam je jadna, Kozaci samo po selima robe,
Ja kaZem

PUSKIN
Odludi
se.

BASMANOV
Sad zbogom!

i sdm, vojska

PUSKIN
Razmisli!
(Odlazi)

Poljaci samohvale se i piju, A Rusi... ali demu to i pricat Zar da se tebi sad prenavljat stanem'/ No znaS, Basmanov, sto ie nasa snaga'/ To nije vojska niti poljska pomoc, Vec to je mnijenje, mnijenje naroda.

BASMANOV
On ima pravo,
Sto
sr..Lrd

Diniitrijeva ti se sjecai slavlja
I njegova osvajanja u miru Gdje njemu se i bez krvi posvuda Predavali se gradovi, a svijet

izdaja nide.

mije cinit/ Zar da dotle cekam Dok buntovuici uhvate i mene
217

276

I Griiki

me predadu? Nrle I'boje Preprijecit, da se potok ne razllje, Pa da ja sam... No prisegu prekrSit!

ZBORISTE
PUSKIN ide okruZen narodom NAROD

ZasluLit vj ekovitu sramotur ! Povjerljivost mog mladog gospodara Otplatit takvim uZasnim izdajstvom!... Za onog, tko u nemilosti Zivi, Tom nije teiko kovat urote, No meni, meni, carevu ljubimcu... No smrt... no vlast... no bijeda narodna.
(Zarnisli se.)

Boljara nama ialje carevic. Da poslu5amo, sto nam boljar veli.
Ovamo, ljudi!

PUSKIN
(na amvonu)

Tko tanro ide? lzvizai; Konja! Trirbi zbor!

Gradani moskovski, Od carevica pozdrav vama nosim.
(Klan.ia se.)

Vi

znate, volja spasla je nebeska

Iz uboinickih ruku carevica; I digo se je na svog duimanina, No BoZji sud je Borisa ve6 satro. Pokorila se Dimitriju sva zemlja;
Basmanov sam se pokajao, te je Prisegnuo mu sa svom vojskom svojom. Dimitrij ide s ljubavlju i mirom.

,1

I
$

I

Zar Borisovoj svojti zavolju Da podignete ruku na cara
Svog zakonitog, NAROD

krv Monomahovu'/

I ne cemo.

278

219

PUSKIN Oj, gradani moskovski,
Sav svijet vec zna, koliko ste pod vlaictr

NAROD

f uri u gornili)

Tog okrutnog dosljaka prepatili: Sramotu, namet. kazne i progonstvo I glad i muke iskr.rsiste vi. Dimitrii ce nadariti vas sve, Boljare, plemstvo i pismene ljude I trgovce, vojnike i sav narod. Zar da se njem odupirete ludo I milosti se gordo uklanjate/

Udavite gat Livio Dimitnj! A propo rod Borisa Godunoval

KREMLJ. DOM BORISOV
STRAZA NA STEPENICAMA
l#

No sad na prijesto svojijeh otaca On dolazi sa pratnjom uZasnom Ne ljutite ga, Gospoda se bojte, I cjelivajte kriZ vladaru svome, Umirite se; s patrijarhom odmah Boljare, dake i izbrane ljude K Dimitriju u tabor posljite, Da poklone se ocll gospodaru.
(Silazi. Narod budi.)

FEODOR pod prozorom

',{
1

fl,

PROSJAK

Udijetite mi, Hrista radi!
STRAZA Odlazi, zabranjeno je govoriti sa zatvorenima. FEODOR

NAROD
Sto cla zborimo? Istinu je reko. Da Zivi car Dimitrij, otac naS!

Idi,

starce,

ja sam sirornasniji od tebe: ti si na slobodi.

(Ksenija, velorn pokrivena, prilazi takoder k prozolu.)

SEL.IAK
(na amvonu)

JEDAN IZ NARODA Brat i sestra - sirota djeca, kao pticice u krletci. DRUGI

Oj, narode, U Kremlj, u carske dvore, Da Borisovo Stene uhvatimo!

lmai za kim i Zaliti! Prokleti bili, da Bog

da.

280

281

I

I
II {l

PRVI
Otac im je bio zlotvor, ali djeca su

# l'

.,i
nevina. 1u' I I
l
]

tRgct
Odista? iuJe5, kakva je to buka u kuci! Sve uzbunilo! Tuku se!
NAROD
se

I

DRUGI
Ne pada iabuka daleko od

stabla.

KSENTTA
Brate, brate!

:,;l:J;T: ;?lffii:tLrrasrAjdemo
boljari iclu k nama. MOSALJSKI

gore! -Vrata

iini -i

se, da

(Otvaraju se vrata, Mosaljski se pojavljujc na h'ijernu.)

FEODOR
To su Goljicin, Mosaljski. Drugih ne

poznajem

KSENIJA
Ah, brate, srce mi

I '

Narode! Marija Godunova i sin rlezin Feoclor otrovali su se. Mi smo vidjeli njihova mrtva tijela.
(Na'od prestravlien

obamire.
I

..ti')

(GOLJTCtN, MOSALJSKT, MOLdAKOV

Sto Sutite/ Vicite: Livto car Diniitrij Ivanovic!
(Nar.od rnukom mudi.)

spRgFpotNov zaniinaTRl

STRIJELCA)

NAROD
Propustajte, propuitajte: idu
(Boliali ulaze u kuiu.)

boljari.
,
1g25.

svRS ETAK

JEDAN IZ

NARODA

(velikanovic)

Zaito sn doili?
DRUGI
Sigurno da zaprisegnu Feodora

Goclunova.

Izvriene su neophodne iezidne izr.''jenc Velikanovi.^.,^ ^)ooo*ENA: eva prijevoda u svrhu prilagodbe suvremenorl hrvatskonr.jcziku. (Ured.)

282

283

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful