You are on page 1of 364

Aleksandar Kostjuk

Aleksandar Kostjuk

No pada u podne

NO PADA U PODNE

Aleksandar Kostjuk

No pada u podne

Aleksandar Kostjuk

Prolog

to to ona radi? Je li ona normalna? Na okoladnu tortu ne stavlja se paprika! Vanilija, krune mrvice, orasi, bademi, jagode, groe, jo okolade, moe ak i zgodna, ne pretoplo odjevena mlada djevojka. Nikako paprika! Tko izmilja te perverzije? Zar vie nitko ne zna pripremiti normalnu tortu? Te ljude vjerojatno jo i plaaju za ovo. Njemu nitko ne plaa da to gleda. A netko bi svakako trebao. Ovo dolazi vrlo blizu psihike traume. to sad radi? Nevjerojatno! Sad to jo jednom prelijeva okoladnom glazurom! Ti ljudi nisu normalni! Zato to uope gleda? Prebaci na drugi isjeak. Sad neki debeli tip razgovara s nekim kloarom kad bi trebao kuhati. Zato zovu kloare u kuharske emisije? To je neki novi trend? Baci pogled na ulicu. Jo je nema. Evo, neto poinje raditi. Razbija jaja i baca ih... na pod? to je ovo? Kloar se sad legao na tednjak i poeo si masirati nogu. Debeli kuhar uzme srebrnu tavu i pokua ju ugurati na tednjak. Kloar prua otpor, ali debeli je uporan. Dok se oni nateu, uje se lave. Izgleda da je pas
4

NO PADA U PODNE

negdje u njihovoj blizini. Kloar se nije dao izgurati, ali debeli je ipak uspio osloboditi jedan plamenik. Zapali ga na pet centimetara od kloareva dizajnerskog sakoa. Vidi se da je kloaru neugodno zbog plamena, ali tvrdoglavo ustraje na svom ostanku na tednjaku. Izvadi neto iz depa. Ne moe vidjeti to je to na tom malenom ekranu. to god to bilo, on to baci i uje se zvuk razbijanja na podu. Debeli nalije ulje u tavu i odmah potom baci neto crno i dlakavo u nju. to je ovo? Ovo je jo gore od one luakinje s fetiem na paprike. I sad je pas uao u kadar. Ne izgleda zadovoljno. Skoi na kloara i pone mu zubima vui koulju. Kloar se pokuava obraniti, no pas je neumoljiv. Debeli mu skokne u pomo i pokua otjerati psa mahanjem ruke. Pas to primjeti i odlui pokazati to misli o mahanju rukom. Bijesno skoi na debelog kuhara i srui ga na pod. Pritom tava padne na pod i odmah potom neto pone obilato gorjeti. Preko ruba tednjaka vide se plameni jezici poara s izvorom na kuhinjskom podu. Ve su studijski tehniari priskoili u pomo. Jedan se, prema svemu sudei, obraunava s psom koji jo uvijek dijeli lekciju kuharu, drugi pokuava dokuiti kako funkcionira aparat za gaenje poara, a trei drugome govori neto to je drugome sve, samo ne pomo u njegovoj mrskoj zadai. A kloar se itavo vrijeme dri priljepljen za tednjak, bez ikakve naznake da bi ga ita ili itko mogao s njega skinuti. Sve ovo ukazuje na potrebu da se prekine snimanje, no kontrolna traka pokazuje da isjeak traje jo nekih pedesetak minuta! Odluan otkriti to manje o kuharsko-kloarskim tajnama u tih pedeset minuta, Nenad iskljui mobitel i uzdahne. Koje li bolesne emisije! Kamo je to svijet dospio da ljudi snimaju takvo smee i ponosno to stavljaju na internet da svi mogu vidjeti? A ljudi to gledaju, u to uope ne sumnja. Ako je ljudska civilizacija toliko zastranila, treba li onda uditi to on sada sjedi u gluho doba noi u
5

Aleksandar Kostjuk

ukradenom autu, ekajui da se pojavi njegova nevjerna supruga kako bi ju mogao uz minimalnu potronju goriva pregaziti? Mora priznati da to njega udi. No bi li mu to netko trebao zamjeriti? On sebi ne zamjera pa je onda logino zakljuiti kako to nitko drugi ne e. Osim moda njegove ene. Koja se ne rauna. Jer e ju pregaziti. Ionako nije dobro gledati video isjeke s interneta dok se mora koncentrirati na promjene u uzorcima totalnoga crnila u ovoj mranoj i, danju kao i nou, nepreglednoj ulici. Zar ne moe netko upaliti ulina svjetla, dovraga? Zato on plaa poreze? Da bi pogaao u mraku dok ga njegova ena vara? Zna on i bolje naine kako baciti svoj novac. Ne zna zato se uope iao zabavljati glupim mobitelom kad mu uope nije do zabave. Barem ne do onoga to bi veina ljudi nazvala zabavom. Iako nakon ove posljednje nekuharske emisije moda ipak malo previe povjerenja pridaje ljudima. Jo je gore to je iao gledati isjeke o kuhanju. to mu je bilo? Nikad nije volio kuharske emisije. Neukusne su i iritantne. Ili bude ovjeku apetit za neime to ne moe nikako imati ili mu kvare apetit ba kad treba zapoeti objed. I svi su u tim emisijama uvijek runi. Jo jedan groteskan televizijski trend. Valjda je ba noas s time poeo zbog mazohizma. Tako je, mazohizam. Gledanje drugih pri kuhanju podsjea ga na njegovu enu, tu raskalaenu bludnicu. Slike kuhanja rastvaraju njegove unutranje rane, jo uvijek toliko svjee i liene svakog vidanja. Tako je. On ovdje krvari, ali nitko to ne vidi i nikoga nije briga. To to se nalazi potpunome mraku ne prihvaa nikome kao valjani izgovor. Sumnje su poele upravo u podruju njihove kuhinje. Jednoga su dana zajedno stigli kui s posla, a Nenad je rekao kako e on pripremiti veeru. No ona se odmah usprotivila i rekla kako e ona kuhati. Tvrdila je kako je on kuhao dan prije te je stoga na njoj red. Podsjetila ga je na dogovor prema kojem naizmjence kuhaju. Ve je tada trebao shvatiti da neto
6

NO PADA U PODNE

ozbiljno ne valja, ali bio je naivan i jo je imao previe povjerenja u svoju enu. Zaista su imali dogovor kuhati na smjenu i zaista je toga dana bio na njoj red. Ali nije stvar u tome to je sve to je rekla bila istina i to nije bilo uope niega neobinoga u njenom ponaanju toga dana. Stvar je u tome da ga je ona ve tada varala i tom se nevinom gestom pred njime hvalisala, to je bilo neto to najblie dolazi priznanju, a da nije priznanje. A on to nije vidio. A ona jest. Jer je ona bila ta koja je varala. I hvalisala se time. Znakovi su se od tada poeli redati sve ee. Bile su to sitnice, ali znaajne sitnice. Otvarala bi prozor u kuhinji kad on ne bi gledao, odlazila bi u duan po kruh ba u trenutku kad bi kruha ponestalo, odijevala bi bijele spavaice, a ima svjetloplave, na ulici bi tipkala neto po mobitelu, ali poskriveki bi gledala pse koje susjedi eu, na televiziji bi gledala dokumentarce o obogaljenim majmunima, s posla bi dolazila nosei grozno ukave vreice, tuirala bi se usred bijela dana, a zube bi prala njegovom pastom pod izgovorom da joj je njene paste ponestalo. To je bilo tono, ali da ga nije varala, pronala bi vrijeme za kupnju vlastite paste za zube. Jednoga je dana zazvonio telefon i Nenad se javio. S druge strane linije bio je muki glas, hrapav i usiljeno indiferentan. Pitao je li Nenadova supruga kod kue. Nenad je odgovorio potvrdno, a onda je uslijedila provokacija zbog koje je zamalo zdrobio slualicu u ruci. Mukarac ga je lijepo zamolio da ju da na telefon jer ju treba. Jer ju treba! Njegovu enu! On ju treba! U njegovoj vlastitoj kui! Trebao je ve tada neto uiniti. Ali bio je kukavica i samo je sluao kako njegova ena glumi voenje suhoparnoga razgovora o nekakvim "papirima". Tko zna kakve joj je sve prljavtine govorio u uho. A on nita nije poduzeo. Samo je tamo stajao i pravio se kao da je sve u redu! Osjeao je kako njegovo samopotovanje kopni. I svemu je ona bila kriva.
7

Aleksandar Kostjuk

I za nale su uslijedile najgore mogue provokacije i to s njene strane! Bili su to znakovi koje mu je slala. Suptilni, ali potpuno nedvosmisleni. Prekojuer mu se ponudila namazati mu pekmez na kruh, a onda ga je nanijela sasvim tanko. Pretanko! Znak prvi. Istoga dana primjetio je kako na svom uredskom odijelu nosi bro u obliku delna. Znak drugi. Juer se ponudila oistiti hodnik koji vodi u njihovu spavau sobu. I onda je to i uinila! Znak trei. Jutros je pred njim stavila na sebe gae. Znak etvrti. A onda ga je na poslu nazvala i rekla mu da e zakasniti kui desetak minuta. Znak peti! To je bilo previe. Danas je proveo dan kiptei od bijesa. Ne samo da je nevjerna, nego mu to trlja u nos, hvali se, izruguje se njemu i njegovoj mlakosti i nesposobnosti da bilo to poduzme u vezi iega. ime izravno eli rei kako nije dovoljno muevan za nju! A veeras je pala kap koja je prelila au. Nazvala ju je njena prijateljica Dina je, je, kako da ne i pozvala ju k sebi jer joj sin ima gripu, a ona kao ne moe brinuti itavo vrijeme za njega jer kao mora raditi na pripremama za posao sutra. Jer je kao uiteljica. A mu joj je na poslovnom putu. Sigurno, sigurno. I njegova enica, iz iste dobrote svoga srca, ide brinuti o bolesnom djetetu i obavjetava ga na odlasku kako bi se mogla vratiti tek kasno u no. Nenad nije mogao povjerovati. Barem ne odmah. Zar je to ena koju je oenio? to joj se dogodilo? Zar je itava njihova veza bila la? Jer on ju vie ne prepoznaje. Ide na svoju nonu turneju bludnienja i jo to ima obraza prikrivati tobonjom brigom o bolesnom djeaku. Zapravo ne zna to je gore: da nevjerna ena koristi bolest jednoga djeteta kao paravan za svoje eskapade ili da jedna takva beutna rasputenica bdije nad nemonim djetetom ija majka nita ne sluti. Podjednako grozno. Pala je odluka: mora neto uiniti. Problem je nastupio kad je poeo razmiljati to bi to bilo. Bio je bijesan, ali nije elio izgubiti kontrolu.
8

NO PADA U PODNE

Makar se odnosi prema njemu na nain koji zasluuje svu silu njegova bijesa, zakljuio je kako je ona ipak njegova supruga i kako zasluuje priliku da se izjasni kako ona vidi budunost njihova braka. Dakle, bio je prijeko potreban jedan ozbiljan i otvoren razgovor. Bio je ponosan na svoju zrelu i promiljenu odluku. Posebno je bio ponosan to ju je donio prilikom etnje svojim susjedstvom, iako se u ovom trenutku ne moe sjetiti to je tono potaklo taj osjeaj. Kad gleda unatrag, ne zna tono procijeniti je li odlazak u etnju bilo neto dobro ili loe. Da je ostao kod kue, vjerojatno bi donio neke druge odluke i vjerojatno ne bi bio ovdje. Nakon to je uzrujanim hodom donio svoju zrelu odluku, zaputio se kui. Moda bi bilo bolje da je hodao bre kui, a moda i ne. U svakom sluaju, trebalo bi mu jo najvie pet minuta da stigne kui, bez ikakvih posljedica, ali onda na ulici ugleda auto. Jedan od mnogih, nita posebno na njemu. Auto je bio toliko obian da mu nije smio niti trebao udijeliti ijednu misao. No umjesto toga, u trenutku kad je pogledao taj posve obian auto, zakljuio je kako je moda ipak bolje za sve da ne razgovara sa svojom suprugom, ve da ukrade ovaj auto i ode ju pregaziti. I zato je ukrao auto. I mora rei kako je to uinio vrlo profesionalno. Ako razbijeno staklo ne spada u sferu neprofesionalnosti. U svakom sluaju, u trenutku kad je poinio vandalizam nad tuim autom, osjetio je nevjerojatan spokoj. Kao da je putem kojim je sada krenuo napokon sve leglo na svoje mjesto. Sve se ovo ini toliko prirodnim da se udi to ve prije nije iao ubiti svoju enu. Dakako, pada mu na pamet pokoji razlog, ali sada se ine toliko trivijalnima da mu ih je teko zadrati na umu. I vrlo je dobro to ne e koristiti svoj auto. Nedavno ga je dao lakirati. Sad izgleda kao nov. A i ne bi bilo dobro poiniti ubojstvo vlastitim autom. Svjestan je potpune opravdanosti svojeg ubijalakog pohoda, ali
9

Aleksandar Kostjuk

isto je tako svjestan kako ima ljudi meu kojima bi vjerojatno trebalo istaknuti pokojeg djelatnika policije i institucija koje neki nazivaju sudovima koji bi mu rado pripisali krivnju za ubojstvo, ali bi u svome licemjerju istodobno odbili suosjeati s njegovim motivima i pobudama. Dakako da takvo licemjerje ne bi imalo opravdanja ni racionalne podloge, ali to ne znai da ne bi morao trpjeti posljedice njegovih uinaka. Rado bi ga neki osudili samo zbog ubojstva, ne gledajui pritom iru sliku. Zato kraom auta poduzima mjere opreza. Ne e on ii raditi neto voen zabludom da ne ivi u svijetu u kojem ivi. A nema sumnje da u njemu ivi. U to ga nitko ne moe uvjeriti. Nisam ja nekakav luak! Parkirao je blizu kue njezine prijateljice Dine, suurotnice u nemoralnim planovima. I Dina je udata ena, ali to ju oito ne sprijeava podupirati nevjeru druge udate ene. Ba ga briga ako su najbolje prijateljice. Postoje granice koje se ne prelaze! Da moda Dina nije krenula istim putem razvrata? Pa onda uvaju jedna drugoj lea? Bolje mu je o tome ne razmiljati jer e toliko pobjesniti da bi mogao pregaziti samoga sebe. Nije imao razloga misliti da je ena kod Dine. Barem ne isprva. No ako je Dina suurotnica, onda je moda njena kua ne usuuje se to ni pomisliti ljubavno gnijezdo! To ga jo vie ljuti. Tim vie to Dina zaista ima dijete. Kuu u kojoj ivi neduno dijete pretvara u bordel. Neoprostivo. Ali mora biti siguran da je njegova ena zaista tamo. Zato je nakon to je otila nazvao Dinu kod kue. Bila je vrlo srdana i u njihovom kratkom razgovoru potvrdila je sve to mu je njegova ena rekla. A to je bilo tono ono to je i oekivao od nje! To mu je bila potvrda da ga ena vara u Dininoj kui. Sramota! Sad kad bolje razmisli o tome, ako Dina izae na ulicu s njegovom enom, pregazit e obje. Jedna vie ili manje kakve ima veze? Kad je bal...
10

NO PADA U PODNE

Netko dolazi. A to nije njegova ena. to ne moe nikako potvrditi. uje samo teke korake. Samo da to nije vlasnik auta! to ako jest? to e rei? Naravno! Rei e da je pronaao auto provaljen i onda sjeo u njega kako bi ga uvao od... od... daljnjeg provaljivanja! Tako je. Sigurno e mu povjerovati. Ipak smo svi susjedi, zar ne? Netko prolazi pored njega. Nenad se malo spusti u svome sjedalu. Nema razloga da bude ba uasno vidljiv. Mrak je gadan, ali moe razaznati da se radi o mukarcu. Hoda pogrbljen i s rukama u depovima. I nekako vijugavo hoda. Pijanac, vjerojatno. Dakle, nikakva neposredna opasnost. Dola mu je misao kako bi moda mogao pregaziti njega. Za vjebu. No to bi moda ipak bilo pretjerano. Nema nita protiv ovoga ovjeka osim to ga je malo prepao. I to prema njegovu dranju moe s lakoom zakljuiti da je ruan. Poput onih u kuharskim emisijama, prokleti bili. Ne, ne e o tome razmiljati. Odjednom se sjeti kako je na televiziji jednom zajedno sa svojom suprugom, u doba kad je mislio da zna da ga ne vara gledao emisiju o branoj psihoterapiji. Bila je vrlo zanimljiva. Voditeljica je imala kratku suknju i pune usne. Oi su joj bile nebesko plave. Siguran je da bila Talijanka ili s talijanskim korijenima. Razgovarala je s jednim psihologom koji je neko bio vodoinstalater, ali se nakon to ga je ena napustila zbog mukarca za kojeg je vjerovala da je mlai od nje, a zapravo nije bio kao srednjovjeni mukarac krenuo kolovati za psihologa, to mu je velikim dijelom polo za rukom. Krenuo je govoriti neto vrlo zanimljivo, no ve nakon pet minuta emisije kanal je promijenila njegova ena. I ni manje ni vie nego da moe gledati kuharsku emisiju. Da, da, sada polako povezuje tokice u svojoj glavi. Polako sve postaje sve jasnije i jasnije. Iz jedne kue prodre svjetlo. Netko je otvorio vrata. U istom trenutku
11

Aleksandar Kostjuk

na njegovu zna da, tehniki gledano, nije njegova haubu sleti golub. Glupi letei takor! Istegne ruku van i pokua ga otjerati mahanjem ruke. Ovaj na to pone kao pijan letjeti oko njega, udarajui u staklo i krov. Nakon dostatnog mahanja rukom, takor napokon odleti. Neka gnjavi nekog drugog. Vrata su jo uvijek otvorena. Zraka svjetlosti se prua preko ceste i vidi se da netko stoji na vratima. Problem je to je predaleko da bi znao rei radi li se o Dininoj kui. Vjerojatno nije smio parkirati tako daleko. Bio je, ini se, malo preoprezan. Tko bi ga u ovome mraku uope mogao vidjeti? Ali to on uope zna? Ovo radi prvi put. Vrata su jo uvijek otvorena. Sjene na pruzi svjetlosti govore kako na vratima stoje barem dvije osobe koje neto raspravljaju. Koliko ve dugo laprdaju, nema sumnje da se radi o enama. Ili o mukarcima. To mu ne pomae. Pomoglo bi, recimo, kad bi se pribliio. No sad bi privukao previe pozornosti. Ne zna koliko je glasan ovaj auto. Nije strunjak za te stvari, ali pretpostavlja da je ubijanje prometnim sredstvom uspjeno samo pod pretpostavkom da rtva nije pravovremeno upozorena. Ili da lei ve na cesti, uspavana ili ranjena. Nita, priekat e da osoba stupi na cestu. Ako to uope kani. Koliko jo dugo namjeravaju blebetati na otvorenim vratima? Nije ba ljetna no. Zar oni imaju moda besplatno grijanje? Teko. Nevjerojatno koliko su neki ljudi lakomisleni. I onda se svi ude koliki ljudi ginu na cestama. Bezobratina. Neto se kree. Ne e se ponadati, s obzirom da je ovjek koji je izgubio svu nadu, ali izgleda da bi konano netko osim pijanaca mogao stupiti na cestu. Da, da, netko izlazi iz dvorita. Dobro, dobro. Moda da ipak upali auto. U jednom ga trenutku mora. Bolje da to uini to prije. Vjerojatno je to trebao i prije, ali njegovo znanje paljenja auti spajanjem ica lieno je znanja kako ugasiti isti auto i onda ponoviti postupak. A nije
12

NO PADA U PODNE

znao koliko mora ekati. Mogao je ekanjem potroiti svo gorivo, a onda bi svojoj eni mogao staviti soli na rep. Upali auto. Sreom, nije jako glasan. Ne izgleda da je netko primjetio. Odlino. Osoba u pokretu napokon stupi na ulicu. Moe s visokom dozom sigurnosti rei kako se radi o eni. Radi li se o njegovoj eni, to je ve drugo pitanje, i to ono mnogo vanije. Mora sad pomno motriti svaki pokret i detalj. Sad je posve iskljueno da se priblii. Ne smije ju ni na koji nain upozoriti. Je li to ona? Ova ima dugaak kaput. Takvog slinog ima i njegova ena. Njezin je tamnozelene boje. A ovaj je... ut poput svjetla koje dolazi iz kue i crn poput mraka koji ju okruuje. Kvragu! to jo? Aha, ima kapu. To mu nita ne govori. Njegova ena ima kapu, i mogla bi to ak biti ta ili te vrste. Samo to na izlasku iz kue nije imala kapu na glavi. to ne znai da ju nije ponijela za sluaj da kasnije zahladi. A zahladilo jest. Nevjerojatno, ali jo razgovara. Stoji na ulazu u dvorite i dovikuje se. Sad ju moe malo uti. Deru se usred noi, a ljudi pokuavaju spavati. Koja bezobratina! Toliko su bezobrazne i bezosjeajne da bi ova tu zaista mogla biti njegova ena. Ali mora biti siguran. Vrata se zatvaraju. Sad e biti u potpunom mraku i vie nita ne e moi vidjeti. No trenutak prije nego su se vrata zatvorila, uoio je odbljesak. Neto se zasjajilo na prsima ene na ulici. Presitno je da bi mogao razaznati o emu se radi i ne moe nikako biti siguran to to zaista jest, ali nema sumnje da se radi o brou u obliku delna, onome kojeg je koristila za razmetanje svojim promiskuitetom pred njim. Taj se bro jako svjetluca. To je ona! Napokon je doekao trenutak. Vrijeme je da dobije svoju zadovoljtinu. Mrak je, ali moe joj vidjeti obrise kako se kree. Ne smije odmah krenuti, mora biti strpljiv. Udarac mora biti snaan, a za to treba zalet. A
13

Aleksandar Kostjuk

za zalet treba prostora. Ali ne smije ni krenuti prekasno. Mora odabrati savren trenutak. Jo samo malo. Jo samo mrvicu. Jo samo malo mora odmaknuti, ali ne da mu se vie ekati. Stavi u prvu brzinu i krene. Srce mu lupa kao ludo znajui da joj se pribliava. Prebaci u drugu. Sve joj je blie. Jo nita nije naslutila. Zar je gluha, osim to je i razvratna? Tko joj je kriv? Srea njegova. Prebaci u treu. Skoro ju je dostigao. Prebaci u etvrtu. I upale se svjetla! Ona se osvrne prema njemu. to? Kako je upalio svjetla? Nita nije dotaknuo. Zato se ne e ugasiti? Kakav je ovo glupi auto?! Mora ih ugasiti! Ali prekasno je. Zanimljivo je koliko detalja ljudski um moe pohvatati u djeliu sekunde. Kad joj je doao na metar, shvatio je da mu se plan izjalovio. Iz vie razloga. Kao prvo, skoila je i priljepila se uz ogradu i time mu znatno oteala osigurati njenu pregaenost. Kao drugo, uoio je neto mnogo vanije. Ovo nije moja ena! A ovo nije njihov pas kojeg ee. Tu nema zabune jer oni nemaju psa. Pogotovo ne pudlicu. Sasvim sigurno nemaju pudlicu! I sasvim sigurno od ove noi jo netko nema pudlicu u ovome gradu. ena je sklonila sebe s ubojite putanje auta, ali nije stigla povui svoga ljubimca. Auto mu nemilosrdno prijee preko jadne ivotinje. Nenad se okrene iza sebe. Moda ju nije jako ozlijedio. Moda pseto jo ima izgleda. Naalost, mnogo ne vidi jer je taj dio ulice ponovno u mraku. Moe vidjeti kako je ena unula nad neime, moe si zamisliti ime. Svjetla osvjetljavaju samo ono to je pred njim. I jo ih uvijek ne zna ugasiti. Nije mu to sad glavna briga, pogotovo jer jo uvijek gleda iza sebe, s oajem. Zamalo je ubio nedunu enu i gotovo je sigurno ubio
14

NO PADA U PODNE

gotovo sigurno neduna psa. to da sad radi? To si je pitanje trebao postaviti koju sekundu ranije. Sad zna to je trebao raditi, a to je gledati na cestu ispred sebe. Dodue, nije kao da sad ima ceste pred njim. Illi ak pod njim. Nema pojma kako se to dogodilo vjerojatno se to zna dogaati kad vozite 120 km/h u naseljenom podruju, ali ne vidi zato bi se to primjenilo na njega sada ali nekako je uspio izletjeti s ceste i poletjeti kratkorono kroz zrak. U sljedeim djeliima sekunde nagrnula su mu pitanja u misli. U emu je pogrijeio? to je to polo po zlu? Je li bilo pametno tako nepripremljen ii izvoditi ubojstvo? Je li uope bilo pametno uputati se u ubojstvo? I to jo vlastite ene? Moda je ipak trebao razgovarati s njom, a tek ju onda ubiti? Sva su ta pitanja munjevito ustuknula pred mnogo aktualnijima. Zato on pada prema rijeci? Zar ovdje prolazi neka rijeka? Ako nije rijeka, to je onda i zato je ba on morao naletjeti na to? Kako e auto podnijeti pad u rijeku? Jo vanije, kako e to podnijeti on? Sve su to pitanja koje jedan pad u rijeku moe u trenutku odgovoriti. Manje-vie. I sad dok nadire voda u njegov prisvojeni auto, a sa svih ga strana poinje okruivati ledena vodena tama, vraa svoje misli natrag na svoju enu. Shvaa sad u punini koliko je bilo vano ubiti ju. Napokon, ona sad na savjesti, osim braka, ima i jednu pudlicu. Ne, to nije bila njegova krivnja. Ona je pokrenula motor unitenja, on se samo na njemu vozi. Zanimljiva je ova voda. I ledena. Neto e morati poduzeti u vezi toga. Problemom bi se moglo pokazati to to ne zna plivati. Vjerojatno je to trebao kroz svoj ivot nauiti. Njegova ga je ena nekoliko puta nagovarala da uzme poduku iz plivanja. ak se i sama ponudila kao instruktorica. Kako ironino. Ali ne uzrujava se on zbog toga. Zar e ga malo vode zaustaviti? Zar e ga takvo neto zaustaviti u izvrenju njegovih obaveza kao mukarca? Izuzeti od njegove odgovornosti? Ako
15

Aleksandar Kostjuk

je njegova ena iva, to onda znai da on ne moe jo umrijeti. Jer ju nije ubio. Zbog toga mora preivjeti. Zbog toga hoe preivjeti. Kako bi ju ubio.

16

NO PADA U PODNE

Poglavlje

"Kraljica Absuan nije bila zadovoljna ishodom. Kad joj je glasnik donio vijest, odmah je sazvala svoje Vijee Uzvienih i zatraila hitnu analizu svih propusta kojih je, po njenome miljenju, bilo mnogo. I previe. Vijee Uzvienih ine njen goronator Yakluar, vjerni slubenik njezina oca prije nego se... hm, sluajno otrovao... onda tamolomac treega reda Isil Janvery, ne osobito vjet u svome zvanju, ali zato zna dobro razmiljati i ima pomalo dijabolini intelekt. ime je zapravo na pravome mjestu, zar ne? Tko jo? Ah, da, knjiniar Dekluhar... on joj ba i nije simpatian jer joj stalno kontrira, ali dri ga na toj poziciji jer ipak ne voli da joj ba svi povlauju. Tu su jo bivi zapovjednik Vulkanske regimente, general au Hatanand, izaslanik Kristalnoga reda, Ugab Treloj, astrolog Bakti, alkemiar Bari Bel Beslan. I tko jo? E, da... i uvarica Gorueg kalea od Damnostena. Moete si i sami zamisliti kako Vijee nije bilo odve oduevljeno. Naime, kraljica je zapravo neizravno traila od njih da slubeno dovedu u
17

Aleksandar Kostjuk

pitanje itavu obrambenu strategiju Xantogalskoga carstva. Svi su joj odmah po poetku rasprave poeli isticati kako je xantogalska vojska ta koja je izvojevala pobjedu u bitci kod Tregxerxa. I ako skupocjena, ta pobjeda znai kljuni udarac vlitanskoj vojsci. Svi su se slagali da stoje na prekretnici u desetogodinjem ratu. Svi osim kraljice. Nije bila zadovoljna nainom kojim se vodila bitka. Smatrala je kako su se gubici mogli smanjiti, a posebno je bila nezadovoljna time to je pat pozicija toliko dugo trajala. Logistiki izazovi iscrpili su Xantogalsko carstvo do krajnjih granica. Morali su se donositi zakoni kojima se ograniavala distribucija hrane. Narod je bio vrlo nezadovoljan. Prihodi od poreza su znatno pali, to je kraljicu posebno deprimiralo. Svi su se morali sloiti s njom kako se rat mogao voditi i bolje, no isto su tako isticali kako je vlitanska vojska u svakom pogledu naprednija od xantogalske, to ini njihovu pobjedu u bitci kod Tregxerxa i sve izvjesniju pobjedu u ratu tim vie dojmljivom. No kraljicu to nije uvjerilo. Dakako, nitko u Vijeu Uzvienih nije bio glup. Osim moda Dekluhara. Znali su o emu se tu zaista radi. Kraljica je zapravo traila izgovor da na elo vojske stavi generala Oggzisa. Njen ljigavi savjetnik Haruk... koji je sluajno Oggzisov brat... ve joj tri godine puni glavu Oggzisovim idejama za okonanje rata. Toliko ju je ve obradio da je ona uvjerena kako je Oggzis vojni genij koji e jednim zvidukom pomesti vlitansku vojsku. Dakako, Vijee je znalo bolje, je li? Oggzis je daleko od onoga kakvim ga predstavlja njegov brat. Sam nain kako se tako visoko uspeo u vojnoj hijerarhiji blago je reeno sumnjiv." O emu taj blebee? to se ovdje dogaa? Toliko se unio u svoje nesnosno pripovjedanje da ga ne uspijeva prekinuti. Taj uope ne pravi pauze izmeu reenica. Poput stroja je. Ne bi to bilo ni upola ovako grozno da zna o emu on trabunja. Nije uspio doznati mnogo pohvalnoga o njemu, ali sve mu se ini kako je zaista pogrijeio dolaskom ovamo. Tip
18

NO PADA U PODNE

e biti potpuno beskoristan. A on treba nekoga blago beskorisnog. "Oprostite," pokua se ubaciti. "I tako je dolo vrijeme za poduzimanje drastinih mjera." "Oprostite!" "Zato su pozvali u pomo Grinusa Antlaxa koji je, ne biste vjerovali, pelar po struci. No stvar je u tome-" "Hej!" "Molim?" Napokon je doprijeo do njega. "O emu vi, za Boga miloga, govorite?" On razmakne svoju dugu plavu kosu koja mu stalno pada preko lica i ulazi u usta dok govori, to dosad nije imalo nikakva uinka na koliinu rijei koja su na njih izala. "Em... pa... govorim vam ime se trenutno bavim." "Da? Ne biste se trebali baviti mnome?" "Zato? Pa pitali ste me na emu radim." "Ja? Ja sam vas samo pozdravio i pitao mogu li sjesti. I onda ste vi poeli bez prestanka govoriti." "Znam da ste pitali moete li sjesti. Ali pretpostavio sam da ne elite da vam bude dosadno dok sjedite i da vas zanima to radim." "I nakon deset minuta vaega predavanja jo uvijek ne znam to radite. Gledajte, g. Zvonimir, ako mi ne moete-" "Zvonimir? Ne, ne, ne, ne. Nisam ja Bla." Okrene instinktivno glavu u smjeru vrata. Iako ne moe vidjeti odavde vanjska vrata, ima potrebu provjeriti nije li uao u krivi ured. Vrati pogled na dugokosog mladca. "Zar sam pogrijeio? Ne pie li na vratima Bla Zvonimir, privatni detektiv?" "Je, je, na dobrom ste mjestu." Ne osjea potrebu dalje to obrazlagati. "Ali?"
19

Aleksandar Kostjuk

"Ali ja nisam Bla." "Da, to ste rekli. Tko ste vi?" "Ja sam Goran. Radim u tvrtki preko puta hodnika. 3Plet. Vidjeli ste onaj ludi plakat, zar ne?" "Pa..." "Informatiki obrt. Bavimo se programiranjem, testiranjem i konzultiranjem. Ali ne volimo se tako ograniavati. Otvoreni smo za... ono, znate... svata." Kimne glavom. "to vi radite ovdje?" "Aha! uvam Blau ured. Ne voli ga ostavljati praznoga otkad su mu provalili i opljakali ga." Kad bolje pogleda ured, zaista izgleda opljakano. Stol i dva sjedala. Stol je potpuno prazan. Nema ak ni telefona, a kamoli faksa ili raunala. Na prozorima nema zavjesa, iako prljavtina na staklima djelomino kompenzira taj nedostatak. Pogleda strop. Vidi samo rupu iz koje bi u normalnoj sobi vjerojatno visio luster. to radi kad padne no? Pod je samo goli parket, bez saga. "to, sve su mu ukrali?" "Sve to se dalo ukrasti. Kalkulator i paprat." "Paprat?" "I kalkulator." "A gdje je detektiv Zvonimir?" "Ovdje," doe glas s desna. Lecne se i okrene prema izvoru. Na ulazu u sobu stoji mlai mukarac kratke tamne kose koja izgleda kao da nije poeljana otkad je poela rasti. Sa sebe pone odmah skidati portsku crnu jaknu koja mu see ispod struka. Nemarnim pogledom oine Gorana i objesi jaknu na okrhnutu plastinu vjealicu zaljepljenu za zid. "Hvala, Gogo, to si uvao utvrdu. Moe se vratiti." Goran se veselo ustane od detektivova stola. "Ma nema frke, Bla. Razmjenjivao sam iskustva o Yalkuulskom labirintu s gospodinom ovdje."
20

NO PADA U PODNE

Ovaj ima udno shvaanje pojma razmjenjivati. Njih dvojica se lupnu zatvorenim akama u znak pozdrava. "E, da, Bla," sjeti se neto Goran ba kad je htio otii. "U subotu imamo virtualnu konferenciju o cloud computingu. Ukljuit e se uivo legendarni Hiroshi Tanagawa i predsjednik BackLight tvrtke, Jack Stubling. Bit e dobre pijae, ipsa i ludog razvaljivanja zmajeva s vie od deset tisua igraa iz cijeloga svijeta. Hoe li doi?" "Pratio sam sam te do 'imamo'," odgovori mu navodni detektiv. "Super! Vidimo se." Pljusne Blaa po nadlaktici i ode. "Ispriavam se to me nije bilo," ree detektiv prilikom sjedanja u stolicu. Zapravo se vie razvalio u njoj nego sjeo. Prekrii noge, a spojene ruke ostavi odmarati na trbuhu. "Ne mogu vie ostavljati ured praznim." "Da, gospodin mi je rekao da su vas opljakali." "Ah. Nije vas previe gnjavio, nadam se." "Ovisi to mislite pod previe. Ali pustimo sad to. Zato je uredu potrebno uvanje? Mislim..." "Nema se to ukrasti? To je vie pitanje principa nego opreza. Ne slui detektivu na ast dok mu provaljuju." "Nije li sad prekasno za to?" "Je. Ali ima jo dovoljno ljudi koji za to ne znaju." Samo ga gleda. udan tip. "U koje vi oito vie ne spadate," doda detektiv. "Da. Zar nije dovoljno zakljuati?" "Bilo bi. Da imam bravu. I nju su ukrali." "Zato ne ugradite novu?" "Ne bi bilo poteno prema staroj. Nije prolo dovoljno vremena." Shvatio bi to kao alu, no detektivovo lice ne odaje da se radilo o ali. Zapravo, lice mu ne odaje nita. Ne bi rekao da mu je bezizraajno, ali lice kao da mu nije sposobno odraavati bilo kakve emocije jae od onih
21

Aleksandar Kostjuk

u ovjeka kojeg se prije jedne minute probudilo iz duboka sna. Zaista, da ne zna da je do maloprije stajao na nogama, a gledajui tu nepoeljanu kosu i polusklopljene oi, prva bi mu pomisao bila da ga je netko upravo trgnuo iz duga i duboka sna i kako u isti namjerava utonuti vrlo brzo ako ga nitko u tome ne sprijei. Vjerojatno primjetivi kako je nastao muk, detektiv preuzme inicijativu: "I, kako vam mogu pomoi, gospodine... Kova?" "Ne." "Stipi?" "Ne." "Schweitzer?" "Ne!" "Matkovi?" "to, sad ete pogaati moje ime?" "Slobodno me prekinite." "Zovem se Zdravko Malenica." Bla kimne glavom. "Dobro to ste me prekinuli. Ne bih nikada doao na to. Onda, kako vam mogu pomoi, g. Schweitzer?" "Malenica." "Zaista." Zdravko duboko udahne. "Trebam vau pomo. Mislim da mi je netko oteo sestru." "Znate tko?" "Ne, ne znam! Da znam, ne bih bio ovdje, zar ne?" "Mogue. Nastavite." "Moja sestra... Sanja... bila je na poslovnom putu u London. Bila je na konferenciji na kojoj je odrala prezentaciju u ime svoje tvrtke. Juer mi se javila kad se iskrcala iz zrakoplova, a otad ni traga ni glasa od nje." "Moda je imala dogovor kojeg vam nije spomenula?"
22

NO PADA U PODNE

"Ne. Trebali smo se nai nedugo nakon njenog povratka. Ali ne mogu je ni dobiti na mobitel. A uvijek joj je ukljuen. ak ga dri pokraj sebe dok spava." "Onda vjerojatno ne spava dobro." "Molim?!" "Nita. Nastavite." "Bio sam u njenome stanu, pitao sam prijateljice s posla. Nema je. Ve je juer trebala doi na posao... na kratko, ali trebala je... a naravno da je trebala doi i jutros. Ali nikoga nije nazvala, nitko ju nije vidio, nitko nita ne zna. Nestala je." "Jeste li nazvali policiju?" "Naravno da nisam! Ako su ju stvarno oteli, a ja nazovem policiju... tko zna to e joj uraditi?" "Shvaam. Ali prema ovome to ste mi rekli, nema razloga ovo tretirati kao bilo to drugo nego kao sluaj nestale osobe. Ili itate previe krimia ili ste mi poeli priati priu od kraja." "Da, imate pravo. Ispriavam se. Samo sam... smeten." "To mi je poznato. Ponite od poetka." "Da. Da. Ovako... Sanja i ja radimo u istoj tvrtki. U Tromperu. uli ste za njega, zar ne?" "Ne," ree detektiv bez ustruavanja. "To je... svaime se bavimo, ali moemo to sve nazvati nancijskim poslovanjem. Da sad ne idem u nerazumljive detalje." "Dobro." "Tromper je zapravo dio velikog britansko-nizozemskog koncerna Gestorven&Hatelijk. Za njih jeste uli, zar ne?" "To su oni koji proizvode prozirne padobrane?" Zlatko si mora uzeti nekoliko sekundi kako bi u punini do njega doprijelo pitanje koje mu je detektiv upravo postavio. "Ne," odgovori mu
23

Aleksandar Kostjuk

hrabro. "Onda jesam," ree detektiv. "Jeste to?" "uo za njih." "Ah, to. Da... hm... uglavnom... em... gdje sam ono stao?" "Vi i vaa sestra radite zajedno u Tromperu." "Tako je. Zapravo, ne radimo zajedno. Nismo u istim odjelima. Ja sam po rangu malo iznad nje, ako emo biti toni. U svakom sluaju, prije jedno mjesec dana Sanja je uoila nepravilnosti u poslovanju svoga odjela." "Kakve nepravilnosti?" "Sitna odstupanja u transakcijama. Nepodudarnosti u dokumentima o prijenosu vlasnitva. Kaem, sitnice, ali kad se nakupe, mogle bi initi poveu sumu. Razumijete?" "Razumijem poveu sumu." "Tako je. Ona to nije htjela odmah prijaviti pa se prvo obratila meni da to provjerim." "Jer ste joj brat." "Da, ja..." Zastane. emu ta opaska? Zar je neto krivo rekao? "Tako je. I imam vie ovlasti pa je htjela nekoga tko e joj uvati lea dok to ide prijaviti." "I?" "I bila je u pravu. I zajedno smo to prijavili." "I?" "I nita. Koliko ja znam, nije bilo nikakve unutarnje kontrole ili revizije. Kao da nismo nita ni rekli." "to ste onda poduzeli?" "Nita. Pretpostavili smo da uprava ne eli dizati buru koja bi dospijela u novine pa su to sve... popravili potiho. Odluili smo to ignorirati da ne
24

NO PADA U PODNE

upadnemo u nevolje." "I kako je to funkcioniralo?" "Sestra mi je oteta, eto kako! Moda ne bi bila da sam..." "to?" "Od poetka prologa tjedna... Sanja je bila uvjerena da ju netko slijedi. Bila je uvjerena da stalno vidi isti auto iza sebe, istu dvojicu mukaraca... Uglavnom, rekla mi je to i pitala to mislim da bi trebala uiniti. Ali ja..." "Niste joj vjerovali." "Shvatite, kome se dogaaju takve stvari? A ona je... kao i ja... stalno pod stresom. To je takav posao. Krvari kako bi ispunio zadani rok, a kada napokon uspije, ve ti daju novi. I tako unedogled. To iscrpi ovjeka. Mislio sam da se o tome radi. Zato sam joj predloio da uzme odmor. to nije uinila. Samo se naljutila." "I sad je nema." "I sad je nema. A mogao sam-" "Sumnjam da ste mogli neto uiniti. Recite, osim to je vaa sestra nestala, je li se to drugo promijenilo u vaem ivotu? Neto drugaije u vaoj okolini? Ljudi se odjednom udno ponaaju? Moda ste primili kakav zahtjev od otmiara?" "Mislite da si sve umiljam, zar ne?" "Trebam injenice, g. Marica." "Malenica!" "Da. Znamo pouzdano jedino da je bilo nepravilnosti u vaoj tvrtki i da vae sestre nema. Sve ostalo je... mutno." "Samo malo," ree Zlatko i posegne za svojom konom aktovkom na podu. Iz nje izvadi fascikl i prui ga detektivu. "Evo, tu sam napisao sve to znam. Napravio sam i popis ljudi s kojima je ona u vezi. Mislim, u poslovnoj vezi. Njena eca odjela, predsjednik tvrtke i tako dalje. Vi
25

Aleksandar Kostjuk

procijenite tko bi tu bio bitan. Tu je i njena fotograja. I klju od njenoga stana. Ako ete htjeti tamo." Detektiv otvori fascikl i pone prouavati materijale koje mu je pripremio. "Mislim da biste ipak trebali pozvati policiju," ree ne gledajui ga. "To je posljednje to trebam! Ako je oteta, to bi mogla biti njena smrtna presuda." "Smijem biti iskren?" upita detektiv, jasno svojim tonom naznaujui kako je pitanje nagovjetaj svega, samo ne nekakve promjene. "Naravno." "Ako su tone vae pretpostavke o mutnim poslovima u Triperu-" "Tromperu." "I ako je nestanak vae sestre zaista povezan s time..." "Da?" "I s obzirom da otmiari, ako postoje, nisu poslali nikakvu poruku... Shvatite, otmice se obine izvode s nekakvom svrhom. Obino je rije o iznuivanju neega. Obino novca." "Shvaam ja to elite rei. Sve upuuje na to da je mrtva. Ali vi shvatite da ja to ne mogu prihvatiti. Ne jo. Sve dok postoji traak nade. Imam razloga vjerovati da je jo iva." "A to bi bilo?" "Ja sam jo iv. Zajedno smo prijavili nepravilnosti pa sam podjednako meta kao i ona. Zato me jo nitko nije napao?" "Moda ekaju pravi trenutak." "Tono. Ali za to? Moda e me obavijestiti tek u trenutku kad e neto trebati uiniti. Ne moete to iskljuiti." "Ne mogu." "I ne elim vas vie uvjeravati. Ne prije nego potvrdite da prihvaate moj sluaj."
26

NO PADA U PODNE

"Prihvatio sam i prije nego sam uao u ovu sobu." "Tada vam kao klijent nalaem da ovo tretirate kao sluaj otmice. I vjerojatno vam ne moram naglaavati vanost diskrecije u ovoj stvari." "Naglaavati ne, ali mogli biste objasniti." Zdravko uzdahne. "Ne smijete nikome rei da sam vas ja angairao. Kad ponete zapitkivati, mogli biste uzbuniti otmiare. A ako doznaju da sam vas angairao... mogli bi pomisliti da sam neposluan." "Ali jo nitko nije traio vau poslunost." "Znam koliko je sve ovo to govorim nategnuto i da se vjerojatno hvatam za slamke, ali... ona je moja sestra. Razumijete?" Detektiv kimne glavom. "Ali morate biti svjesni da ne mogu poeti pitati ljude o njenome nestanku, a da pritom budem osobito diskretan. A nekome ne e biti teko pretpostaviti da je detektiva koji se raspituje o otetoj eni unajmio netko njoj blizak. Brat je u tom sluaju prilino sigurna pretpostavka." "Da, vjerojatno ste u pravu. Znam da bih moda trebao ekati. Samo to ne elim. elim pronai svoju sestru. Uinio bih to sam, ali nisam detektiv. Vi jeste i elim da to uinite za mene." "Uinit u to mogu. Dakle, nikome ne spominjemo ni otmicu ni vas?" "Tako je." "Ali poto ste vjerojatna meta... ega god... bez obzira to ja uinio, predlaem da se nekamo sakrijete." "Kamo?" "Negdje gdje nitko ne bi pomislio da biste bili. I ne razgovarajte vie s bilo kime osim sa mnom. Imate telefon?" "U fasciklu je moj broj mobitela. I adresa e-pote." "E-ega?" "E-pote." "Ah... pote," ree misteriozno.
27

Aleksandar Kostjuk

"Nisam htio biti neuljudan. Nije kao da vas elim uiti vaemu poslu..." "Netko mora," ree on u bradu, prouavajui sadraj fascikla. "Molim?" "Nita. Nastavite." "Mislite da moram ekati? Mislite da bi bilo sigurnije za moju sestru ako ne ponemo zabadati nos?" "Ako ne znamo tone motive i namjere otmiara, teko je rei. A trebamo li ekati ili ne, moemo doznati na samo jedan nain." "A to je?" "Tako da ne ekamo." "Aha. Dakle, rizik postoji?" "Postoji. ak bih rekao da nema nieg drugog osim rizika." "Tako... Ako smijem pitati, g. Zvonimir... imate li iskustva s takvim stvarima?" "S rizicima ili s otmicama?" "Otmicama." "Kad ve pitate, sasvim sluajno je moj posljednji sluaj bio vrlo slian vaemu." "Ozbiljno?" "Da. Juer sam ga zakljuio." "O emu se radilo? Mislim, ako smijete o tome." "Smijem. Jednoj dobrostojeoj udovici nestao je klavir iz kue." "Klavir?" "Tako je. Ali ne bilo kakav klavir. Vrlo skupocjena marka. Neto to poinje s P. Ili T?" "P ili T?" "Da. Njen je neak bio uhien radi krae, ali ona je bila uvjerena u njegovu nedunost. Nije da joj je osobito drag... naslijedio je gadnu narav
28

NO PADA U PODNE

svoga oca koji joj je stalno slao uvehnute krizanteme..." "Molim?!" "No sigurno je da je neduan jer je u Hrvatsku stigao tjedan dana nakon klavirova nestanka, i to iz Konga gdje je proveo posljednje dvije godine." "Konga? U Africi?" "Da. Valjda. Zato, ima ih vie?" "to je tamo radio?" Zato to pitam?! "Nita vezano uz klavire, koliko ja znam. to oito nije bilo dovoljno muriji da ga ne uhiti." "Oprostite, ali ne vidim kako bi to bilo slino otmici moje sestre." "Ali je. Klavir nisam naao." "to to znai? Ve unaprijed znate da ne ete moi pronai moju sestru?" "Ni govora. Govorim vam o sluaju klavira kako bi bilo jasno da su izgledi da u pronai vau sestru vrlo dobri." "Zato?" Detektiv slegne ramenima na nain koji alje jasnu poruku o suvinosti Zlatkova pitanja. "Jer vaa sestra nije klavir." "Shvaam," ree Zlatko prazno, ne razmiljajui vie o emu govori. Iz nekoga razloga osjea snaan poriv vratiti se na hodnik i provjeriti da nije moda uao u krivi ured. Iz jednog drugog, podjednako nepoznatog razloga ne uini to. Ne jo. "elite li mi jo to rei? Ili pitati? Pretpostavljam da elite da to prije ponem s istragom." "Da, da. Samo... hm, nemojte ovo krivo shvatiti, ali... kakve su tono vae kvalikacije? Hou rei, jeste li izueni kriminalist ili takvo neto?" "Ne, ja sam kroja," ree detektiv podjednako hladno kao i sve dosad. "to ste?"
29

Aleksandar Kostjuk

"Kroja." "Kroja," ponovi za njim. "Zato... kako..." Koje bi uope pitanje trebalo logino uslijediti nakon to je izreeno to je izreeno? "Ne razumijem. Ako ste kroja, zato radite kao detektiv?" Po prvi put detektiv oklijeva s odgovorom. "Nije to bio moj izbor. Imao sam ozbiljnu namjeru otvoriti krojaki obrt. No kad sam iao registrirati obrt... krojaki... hm, iz razloga o kojima ne elim govoriti zavrio sam s registriranom detektivskom agencijom. Eto." To je vjerojatno neto najapsurdnije to je u ivotu uo. "Ali zato jednostavno niste-" "Ne volim o tome govoriti," presjee ga detektiv. "Dobro. Pa... ako bi to bilo sve..." "Zapravo, tu je jo pitanje honorara." Detektiv se po prvi put uspravi u svojoj stolici. "Ah, da, ispriavam se. Koliko stoje vae usluge?" "500 kuna na dan, plus trokovi. Ali morate uplatiti i polog." Detektiv otvori jednu ladicu i pone neto po njoj traiti. "Polog? Zato?" Izvue komad papira. Izgleda kao uplatnica. "Poetni su trokovi uvijek vei." "Zato?" "Teko je to objasniti bez uplaenog pologa. U svakom sluaju, da bi istraga zapoela, mora joj se dati maleni zalet." Prui mu uplatnicu u ruke. Zdravko proui uplatnicu. "Samo napiite svoje ime i adresu," ree detektiv. "Sve je ostalo popunjeno." "1000 kuna? Dobro, ja u-" "Molim?" Detektiv skoi na noge i istrgne mu uplatnicu iz ruke. Vrati
30

NO PADA U PODNE

ju u ladicu i ponovno pone neto traiti. "Kriva uplatnica. Samo malo. A, evo je." Urui mu jo jednu uplatnicu, naizgled identinu prvoj. Zlatko i ovu proui. Zaista je slina prvoj, samo na ovoj pie iznos od 3000 kuna. Ovaj zaista ima visoko miljenje o sebi. Na emu ga samo temelji? "1000 kuna je standardni polog. 3000 je za opasnije zadatke. S obzirom da imamo posla s otmiarima, onda pretpostavljamo organiziranu kriminalnu skupinu. Ulozi su ovdje mnogo vei nego kod uobiajenih istraga." "Ali jo ne znamo sigurno da se radi o otmici." "Vi ste rekli da sluaj tretiram kao otmicu." "Da, istina. Dobro, onda to idem to prije uplatiti. A vas molim da to prije ponete s potragom za mojom sestrom." "U blizini vam je banka. Samo idete dalje niz ulicu." "Da, vidio sam. Hvala." Zlatko ustane. "To je onda valjda to. elim vam sreu, g. Zvonimir. Budite oprezni." Rukuje se s njim. "I vi. I ne zaboravite. Pritajite se. Ja sam ovdje zaduen za preuzimanje rizika, g. Medenica." "Malenica. Hou, hvala. Dovienja." "Dovienja." Zlatko izae na hodnik i duboko udahne. I izdahne. Nije mislio da e biti ba toliko teko. Na nekoliko mjesta u razgovoru bio je uvjeren da e se onesvijestiti. Tip ga je toliko izbacio iz takta da su mu dijelovi mozga prestali dobivati dovoljno kisika. No sreom je i to prolo. Ponukan onim nagonom, okrene glavu prema vratima koja je zatvorio za sobom. Na vratima je ljepljivom trakom priljepljen papir A4 formata. U sredini je ono to je proitao i prvi put. Bla Zvonimir, privatni detektiv. No sad mu u oko padne i tekst na dnu papira. Pie Zvonimir Tekstil, a ispod toga OIB tvrtke. Mislio je da se ali s onom priom o krojakom obrtu, ali sad
31

Aleksandar Kostjuk

shvaa kako svaka rije koja mu je izala na usta bila smrtno ozbiljna. Taj ovjek ni ne zna to je to humor. A moda je najgore od svega iako ni sam ne zna zato bi bilo ba to kad je tako veliki izbor to je ovo, izgleda, pisano pisaim strojem. Jasno vidi kako je slovo a nekoliko puta utisnuto preko krivo upisanoga slova e u rijei Bla. Sve to daje jednu potpuno novu dimenziju njihovom razgovoru. Zlatko se najei. Krene stubama prema izlazu iz zgrade. Nada se da je detektivu rekao sve to je namjeravao. I nita to mu je htio uskratiti. Valjda zna sad dovoljno za ono to oekuje od njega. Odabrao ga je jer su neki njegovi bivi klijenti pisali o njemu na jednom internetskom forumu. Kritike su bile, blago reeno, bizarne. Jedni su ga psovali i usporeivali s vrlo glupim majmunom za razliku od onih pametnih, valjda drugi su mu pjevali hvalospjeve jer im "nije bacio mreu na vrata." Tu je frazu ponovilo nekoliko osoba, ali nigdje uspio shvatiti to to znai, a kamoli zato bi to bilo neto hvalevrijedno. Trei su neto nesuvislo, ali s nevjerojatnom strau laprdali o nekakvom satu u kontekstu rasprave o detektivu Zvonimiru, ali veza ni ovdje nije bila jasna dok su ga etvrti optuivali za nestanak ili moda gubitak gumica za brisanje. Peti su stalno pitali kamo mu poslati vodu koju uvaju za njega tih je upita bilo ak desetak! a esti su tvrdili kako bi Zvonimira rado ubili samo zbog toga to je privatni detektiv, to je po njima anakronistika djelatnost koja proizvodi najvie ugljinog dioksida. Obrazlagali nisu tu tvrdnju. Bilo je tu jo i pria o kanticama, pregaenim dabrovima, preokrenutim solenkama, tapetama koje se ne poklapaju, neraspakiranim udicama, objeenim kouljama, pretvrdim vezicama za tenisice te jo tota drugo. Nita to si ovjek moe dovesti u vezu s jednim privatnim detektivom, a to je pisano u sklopu rasprave o ovom kojeg je upravo unajmio. Iz ireg je konteksta uspio shvatiti kako se radi o ovjeku koji ulae mnogo truda i ustrajnosti u svoj posao, ali iz istoga
32

NO PADA U PODNE

konteksta nije uspio iitati bilo to to bi ukazivalo da ovaj detektiv zna poluiti rezultate. to ga ini idealnim za njegov plan. Dizalo beumno klizi prema dolje. Na monitoru moe pratiti svoj prijevoz kako se pribliava prizemlju. Ali ne e tu stati. Primjeti prainu na rubu svog rukava. to je to, kreda? I to na crnome sakou? Gdje se mogao tako zaprljati? Oito sluba za ienje nije na potrebnoj razini u ovoj zgradi. Morat e obavijestiti svoje direktore o tome. Moda i otpustiti kojeg. To je dobro initi s vremena na vrijeme. Prodrma ljude. Dizalo dosegne prizemlje, ali nastavi dalje u podzemlje. Ovim se dizalom ni ne moe stati u prizemlju. Nema izlaza. Okno postoji samo za probranu nekolicinu. Ali dizalo je dizajnirano po njegovu ukusu. Drveni zidovi s platinastim okvirima, sve u secesionistikom stilu. Oboava secesionizam. Nije dopustio ugradnju monitora s moderno dizajniranim animiranim sueljem. Radi se o povrini s elektronskim papirom. Tako izgleda kao normalan papir koji sam sebe pie i ne odudara od okruja. Takve stvari voli. Elegantne i jednostavne, klasine izvana i potpuno osuvremenjene iznutra. Ba poput njega. Zgrada se nastavlja jo trideset metara ispod zemlje, no ispod su samo dva podkata za obine smrtnike i jo dva na samome dnu. Za nekolicinu. On ide prema najdonjemu. I napokon je stigao. Vrata se otvore i on iz skuenoga prostora dizala stupi na iroko prostranstvo Okupljalita. Takoer je njegova ideja bila da Okupljalite bude jedna velika prostorija umjesto mnogo manjih. ovjek ovako dobije instinktivan poriv udahnuti zrak punim pluima. I dobije tono onakav osjeaj kakav osoba koja ima pristup Okupljalitu i treba imati. Neki jo uvijek negoduju, ali veina se slae kako je velika dvorana bila genijalna
33

Aleksandar Kostjuk

ideja. I on sam spada u potonje. Okupljalite nikako ne odaje dojam neiskoritenoga prostora zbog svoje veliine. U sredini se nalazi dugaak stol koji se prua paralelno s duinom dvorane. Uz rub stola nanizane su stolice koje nikada nisu istodobno bile ba sve popunjene otkad je Okupljalite izgraeno. S bonih strana stola sa stropa vise velike grimizne tapiserije koje slue kao svojevrsni zidovi, tvorei dojam tri zasebne prostorije kad je zapravo jedna. Tako je elegantno prostor za sastanke odjeljen od galerijskog dijela. I postavljanje umjetnina bila je njegova ideja. Kad prijeete dvoranu i punu duinu stola doete do suprotnoga kraja. Tamo se paralelno uz irinu dvorane prua dugaak bar. Osvjeenja su uvijek potrebna kad se mora raditi. A u Okupljalite se uvijek dolazi raditi. Uzme si au i natoi si 40 godina stari viski. Posegne za jednom kutijom na jednoj od polica. Iz nje izvadi jedan cigarilo. Ne prepoznaje ovu marku. Neto iz Latinske Amerike, vjerojatno. Zgrabi au i sjedne na elo stola. Taman u tom trenutku otvore se vrata dizala. Ve prema silueti nepogreivo vidi da se radi o etvrtome. Njegova je pojava gotovo na rubu umjetnosti. Ne one vrste za koju biste dali novac, ali svejedno umjetnosti. Svojim negracioznim hodom zaputi se prema njemu. Obiaj mu je uvijek doi to kasnije i onda kroiti prostorijom, pravei se da je sam u njoj sve dok ne doe na metar od nekoga tko mu usiljenu iluziju razbije. Tako i sada. etvrti je gledao u pod sve dok nije proao neposredno pored njega, a onda ga oinuo pogledom, kao da ga je tek primjetio. I kao da mu to nita ne znai. "O, Drugi," ree etvrti. "Ve si stigao?" upita nezainteresirano. "Jesam," odgovori mu Drugi srdano. "Kako ide?" "Ah, ide." etvrti oboava melankoliju. Proslijedi do bara. Drugi ga ne gleda. Ne mora ga gledati. Ve zna to e raditi. Umjesto toga zapali svoj cigarilo i napravi jedan lijepi dimni kolut. I otpije gutljaj viskija.
34

NO PADA U PODNE

etvrti, kao i obino, vrlo glasno barata aama. Uvijek razbije jednu au i opsuje, no ovoga je puta uspio opsovati prije nego je aa ukrasila pod dvorane svojim krhotinama. Poe natrag prema stolu. I prije nego je sjeo znao je to e staviti na stol. Visoku au i bocu soda-vode. To mu navodno potie bolje kretanje probavljene hrane kroz crijeva, lijek protiv konstantnih probavnih smetnji ije detalje kroz protekle godine nikome nije uskratio. "I, kako si?" upita etvrti, istodobno uzimajui velike gutljaje sodavode. "Prilino dobro. S obzirom na okolnosti." Napravi jo jedan dimni kolut. "A ti? Jo nisi nauio probavljati hranu?" "Samo se ti sprdaj! Vidjet e kako e ti biti u mojim godinama." "Stariji si etiri godine od mene." "A ti vjerojatno misli kako e za etiri godine biti pet godina mlai, je li?" "Ne pet. Ali barem tri." Drugi se naceri. "Samo se ti zafrkavaj," ree etvrti. "Mogla bi tvrtka malo vie brinuti o zdravlju svojih najviih elnika, ne misli li?" "Ti jesi tvrtka, etvrti. Ako ti ne brine o tome, tko e?" "Ja brinem o svemu ostalome. Zato i imam probavne smetnje. Zato ne postoji neto to e brinuti o meni bez da ja moram neprestano o tome razmiljati?" "Neto?" "Da. Neto dobro." "Ah, neto dobro. Poalji dopis." "I hou! Misli da ne u?" "Mislim da ne e." "Da... vjerojatno si u pravu." Strusi do kraja svoju au pjenuave vodurine.
35

Aleksandar Kostjuk

"Jesmo li sada iscrpli ovu prevanu temu?" "to se tu epuri kao da si iznad svih problema koje ljudi imaju?" "Zar nisam? Iznad tebe sam. S razlogom se zovem Drugi, a ti etvrti." "Koji je to razlog, ostat e vjeni misterij. Ali zna to to znai da sam ja etvrti? To znai da sam dovoljno visoko da me moe boljeti dupe to si ti Drugi. Razumije?" "Savreno." Bolje da nita ne dodaje. etvrti je kadar raspravljati o nekoj temi sve dok ne dehidrira. A s obzirom koliko pije... "Onda, gospodine Drugi, kakvo je stanje?" "Jo smo u fazi promatranja. ekamo prave informacije," ree Drugi i otpije jo malo viskija. Ba lijepo klizi. "Jo uvijek. Kako li smo moni. Gdje je Peta? Zar nije trebala i ona doi?" "Trebala je. I doi e." "Je li? Trebala je ve biti ovdje. Uvijek se pravi kao da ima vie posla od ostalih." "Ponekad i ima. Odlina je organizatorica." "I ja sam. Ali ne vidi mene kasniti." "Uvijek kasni." "Da, ali ja to inim sa stilom." "I s namjerom." "Moje su namjere uvijek sluajne." "A sluajne su jer si ih takvima isplanirao." "Tako je. Sad zna zato sam ja etvrti, a ona Peta." "Znao sam to i prije. Ona ti se jednostavno ne svia." "Pa to? Ne svia mi se ni ti. Dovodim li tvoje sposobnosti zbog toga u pitanje?" "Stalno." "Tono. Ali i to inim sa stilom."
36

NO PADA U PODNE

"Moe, zato ne?" etvrti si natoi jo jednu dozu soda-vode. "No, zna li zato mi se Peta ne svia?" "Ako kaem da, hoe li mi svejedno rei?" "Naravno. Ne svia mi se... jer se drui s mojom enom." Drugi uzdahne. Ne e valjda opet o svojoj eni? Trebat e jo viskija. "Zna li to su uinile prole subote?" "Neto dobro?" "Ne. Obile su sve trgovake centre u gradu... a to nije metafora ili hiperbola. Doslovce su obile svaki vraji trgovaki centar! I zna to su uinile? Kupile su 250 pari cipela! 250 pari! Sad ti meni reci tko to, dovraga, treba 250 pari cipela?!" "Bile su dvije. Onda je to samo 125 pari za svaku." "Vraga! Sve su za moju enu! Cijela vraja kua je prekrivena cipelama. To je Peta namjerno uinila." "to te brine? Nije kao da si to ne moe priutiti." "Kakve to ima veze? Misli da mene brine novac? To misli?" "Ne znam to bih mislio." Drugi isprazni svoju au. "To je pitanje principa. Kad ena kupi 20 pari cipela, to je ekscentrinost. Kad kupi 250, to je ve uznapredovala patologija. A to se odrava na mene. Jer sam joj mu. A ako se odraava na mene, onda se odraava i na moj poloaj u tvrtki." "Mislim da to nikoga u tvrtki ne zanima." "Ali zanima mene! Jer meni je dosta doi u vlastitu kuu i spoticati se o vraje cipele. ak ih nema ni namjeru nositi, dovraga! A kad doem u takvu kuu, onda iz nje izlazim ivan. A ja ne mogu obavljati svoj posao ivan!" "Dosad ti je dobro ilo." "Samo se ti sprdaj. Zna to je najgore u itavoj prii?"
37

Aleksandar Kostjuk

"Nekoliko mi stvari pada na um," ree Drugi, trudei se ne potpaljivati svojim sarkazmom njegovo ludilo. "To to joj Peta uope nije prijateljica. Vidio sam ih zajedno. Ne podnosi ju. ini to kako bi meni napakostila. eli se uspeti na moje mjesto. eli biti etvrta." "Manje se uzrujavaj pa joj ne e uspjeti." "Ne e joj uspjeti ni ovako ni onako. U tome nije poanta. Poanta je to je to bezobratina. A ako sam kroz svoj rad u ovoj tvrtki neto nauio o toj istoj tvrtki, onda je to da se bezobratina ne tolerira. To su jasno demonstrirali mnogo puta." "Ne bih ti preporuio da sada ide initi neto... preradikalno." "Prekasno. Drugi, molim te... ne, inzistiram da razgovara s njom." "S Petom? Ako hoe, mogu-" "Ne s Petom! S mojom enom!" Drugi odmahne glavom u oaju. A tako se dobro osjeao kad je uao u Okupljalite. Nevjerojatno koliko uvijek podcijeni narav etvrtoga. Kad e ve jednom doi Peta pa da napokon ponu? etvrti je u neemu u pravu. Peta kasni. "Sluaj, ve sam ti rekao da je ono bio posljednji put. Vie ne u razgovarati s tvojom enom. Ti su dani proli." "Oho! Oprosti. Valjda te to previe inkomodira. Ako ju ja moram gledati svakoga dana, onda ti moe razgovarati s njom s vremena na vrijeme." "A mogao bi i ti razgovarati s njom." "Jesi li gluh? Sad sam ti rekao da ju moram gledati. Ne mogu oboje!" "Ipak se radi o tvojoj eni." "Pa to? Zna i sam zato sam ju oenio." "Nemam pojma." "Nemam ni ja! I zato ti ima obavezu razgovarati s njom i urazumiti ju."
38

NO PADA U PODNE

"Zanimljiva teorija, ali kao to rekoh... ne dolazi u obzir." etvrti digne afektivno ruke u zrak. "Dobro. Kako hoe. Ali ti onda snosi posljedice." "To uvijek i inim." Kao, na primjer, sada. Vrata dizala se otvore. Osoba naglaenih enskih linija istupi van. Ne uri. Uvijek hoda tako da ostavlja dojam kao da se zapravo prostorija kree prema njenim eljama, a ona gotovo da stoji. Peta uvijek svojom pojavom i suptilnim gestama svima u prostoriji daje do znanja kako vlada tom prostorijom. I svima u njoj. To je nauila od njega. Kao to je i nauila koliko daleko s time smije ii kad je on prisutan. "Oho, nismo se valjda ve udostojili doi?" ree etvrti zajedljivo. "Nadam se da te ovaj sastanak nije prekinuo u neemu vanom, Peta." "Sve to ja radim je vano, etvrti. Jednoga e dana shvatiti koliko." "to bi to trebalo znaiti? Ako mi eli prijetiti, reci to otvoreno." Peta proe rukom kroz svoju dugu crnu kosu. "Nikad ne prijetim. To enu postara." "Od ega onda ima te bore?" Da su Petine oi noevi, sad bi etvrti sjedio razrezana grkljana. "Sad kad smo se lijepo zagrijali," ree Drugi, "lijepo se pozdravite i moemo poeti." Prazno ga gledaju. "Pozdravite se." Pogledaju jedno drugo. Trebat e im nekoliko sekundi. "Dobra dan, etvrti," ree Peta. "Dobro izgleda." "Dobar dan, Peta," ree etvrti. "Ima odlino oko." Dobro to sjede na suprotnim stranama stola. A moda i nije. Ovako imaju odlian pogled jedno na drugo. "eli li netko pie?" Drugi ustane. "Ne, hvala," ree Peta. "Ima tamo kakvih umeih tableta?" upita etvrti.
39

Aleksandar Kostjuk

Pravit e se da to nije uo. Natoi si jo viskija u au i odmah uzme sitni gutljaj. "Peta, da ujemo." "Dobili smo potvrdu o proboju sigurnosne mree. Ovi gore nisu zadovoljni." "To ni ne smiju biti. Bilo bi loe za moral podreenih," ree Drugi i sjedne natrag na svoje mjesto. "Ali ele da to to prije rijeimo." "Pourivanje nita ne rijeava. Ali to su morali rei." "Mislim da su prilino ozbiljni," proturijei mu Peta. "A mi moramo ostati sabrani. To je jedini put do rjeenja." "emu takva panika?" upita etvrti. "Ne postoji mogunost neke znaajne tete." "Ovisi o perspektivi," ree Drugi. "Ovdje se radi o principu. Ako ne postoji apsolutni nadzor nad sustavom, ne postoji uope. A po tom pitanju jesu vrlo ozbiljni." "Radi se onda o nama?" upita etvrti. "Testiraju nas?" "to si naivan!" dobaci mu Peta. "Svakog nas dana testiraju. I iznova ocjenjuju. Nitko od nas nije nezamjenjiv." "Povjerovao bih u to kad ti ne bi bila ovdje." "Zanimljivo. To sam ba htjela tebi rei." "Dosta," ree Drugi mirno. "Meta je identicirana?" "Moda," ree Peta. "Jo nismo sigurni. Ali i ako budemo, vjerojatnost je visoka da je tek sekundarna. Moda ak obian mamac. Nismo jo identicirali izvor." "Ali jesmo krticu. Nisu ga jo ispitali?" "Nisu mogli. Bio je mrtav kad smo ga pronali." "Pametno. Nikakvih materijalnih tragova? Raunalo je pregledano?" "Je. I pronali smo neke obeavajue tragove. Samo to..." Peta oklijeva. Nije neto to su joj rekli. Oklijeva jer je to njena procjena.
40

NO PADA U PODNE

"Preoiti su?" dovri umjesto nje. Ona samo kimne glavom. Zakuasto. Drugi se nasloni i udahne dim. Odmah potom otpije iz ae. Zanimljiva situacija. I vrlo opasna. Polako shvaa Petinu zabrinutost. Ovi bi gore zaista mogli postati vrlo ozbiljni. Mora malo razmisliti. Ne predugo. Oito se neto sprema. "Kako smo uope doli do krtice?" Peta ga sad samo pogleda. Nita ne ree. Vidi odgovor u njenim oima. Odgovor koji je teko izgovoriti jer implicira relativnost njihove svemoi u koju toliko vole vjerovati. Odgovor glasi: nisu doli do njega. Dan im je. Drugi se nasmije. Netko im govori tono onoliko koliko eli da znaju. "Vrlo pametno. Netko se igra s nama. I to vrlo dobro." "Ali to je ono to smo i oekivali, zar ne?" ubaci se etvrti. "Zar ne radimo na tome ve dvije godine? Otkad su nas zaduili za to?" "Da, dvije godine. Predugo. Dosad su ulozi bili mali pa zbog toga ni propusti nisu bili od veega znaaja. Sad je netko stavio sve na jednu kartu. I to e mu biti posljednji in. Sada e se stvari razvijati brzo. Ako propustimo ovu priliku, vjerojatno ne emo imati novu." "to e onda biti s nama?" upita etvrti. "Onda e na vrhu biti jo nezadovoljniji nego bi trebali biti." "Ma odlino," ree etvrti poraavajuim tonom. "Jesmo li identicirali njihov cilj?" upita Drugi Petu. "Ne." "Ni to, ha? Jesmo li barem suzili izbor?" "Jesmo. Prorauni i indicije ukazuju na Zagreb. Manja je vjerojatnost za jo nekoliko gradova-" "Ne, Zagreb je," ree sa determiniranou Drugi. "Ali ako e povui potez ovih dana, Zagreb je najgore mogue mjesto za proces eliminacije," ree etvrti.
41

Aleksandar Kostjuk

"I oni to znaju," ree Drugi. "Zato kaem... Zagreb." "Ali-" "Nije bitno to oni uine. Preventivne su mjere ve poduzete. Bitno je to emo mi uiniti. Bitno je da dokaemo kako nitko ne moe naruiti integritet sustava. Moramo dati primjer." "Ili e oni uiniti primjer od nas," ree etvrti, optimistian kao i uvijek. "Teoretski. Ali to se ne e dogoditi." "Kako si ti hladnokrvan. Ti zaista misli da si nezamjenjiv." "Nezamjenjiv sam dok se takvim dokazujem. A to u uiniti i sada. Na e se skriveni igra uskoro razotkriti." "Da? Dosad je to uspjeno izbjegavao. Zato bi ba sad inio grjeke kad igra na najvee uloge?" "Ne shvaa? Upravo je igranjem na najvie uloge uinio najveu grjeku. To je zamka koju si je sam izgradio. Kljuno je jedino da mi budemo tamo kad se uhvati. Sad je to pitanje preciznoga tempiranja. Osim toga, to mu je tek najnovija od grjeaka. Ve ih je napravio nekoliko. Prvu je napravio kad se iao igrati s nama. A sad e se sigurno poeti nizati nove." "Joj, sav se najeim dok govori tako," ree sarkastino etvrti. "Umjesto da tu drobi mudrosti, reci radije kako dalje. Kad si oito ve sve promislio do trenutka kad prima pohvale za odlino obavljen posao." "Sad moramo dobro motriti." "Motriti. Toga se nikad ne bih sjetio," odvrati mu zajedljivo etvrti. "Rekao sam dobro motriti. Koga imamo u Zagrebu?" Peta izvadi papir iz svoje torbe. "Imamo Oniksa, V5, Islananina-" "Oposuma?" Peta ponovno oklijeva. "Da. Dostupan je, ali-" "elim njega. Aktivirajte ga."
42

NO PADA U PODNE

"Ali Oposum..." "Njega elim. Bez rasprave." "U redu," ree Peta pokorno. Zna kad mora obustaviti otpor. "Koje idiotsko ime," ree etvrti. "Davati povjerenje nekome koga zovemo Oposum." Zaista mora etvrtom dati nekakvog posla. Sad ve blebee u prazno. "To je ifra, etvrti. Ne pravo ime. ifra. Radi sigurnosti, sjea se?" "Ne govori mi s visoka. Znam ja to je to. Samo mi ide na ivce to da mi, koji navodno imamo toliku mo, moramo glumatati kao u nekom loe napisanome kazalinom komadu." "To govori samo zato to je tvoja uloga loe napisana. I jo gore izvedena," ree Peta. etvrti bijesno pogleda Drugoga. "Zar e dopustiti da mi se tako obraa? Ne e nita poduzeti?" "Itekako hou. Proglaavam sastanak zavrenim. Gubite se. Oboje."

43

Aleksandar Kostjuk

Poglavlje

II

to je toj stjuardesi? Namjerno ju ignorira? Ve ju je dvaput dozvala, ali ona stalno ima posla s nekim drugim putnikom. Ima tu nekih drugih stjuardesa? Ne vidi ih. To valjda dobijete kad ne putujete prvim razredom. Nita. Vjerojatno treba biti sretna to smije uope biti u zrakoplovu. Za kojeg je platila kartu. Dobro, nije ju ona platila. Tvrtka je. A mogla se malo vie isprsiti. Barem to se tie putovanja. Njen itavi "izlet" u London bio je jedan veliki napor. I nije jedna od onih koja pod naporom misli na uzbuenje. Nikako. Prije jedna od onih koji ne misle tako. Ili od onih koji s velikom sumnjiavou gleda na one koji to ine. Digne ruku u ponovnom pokuaju da privue stjuardesinu panju. I privukla joj je panju. Samo ne na sebe. to e rei da nije. To ona nju zafrkava ili to? Ima li to ikakve veze s time to ju stjuardesa neodoljivo podsjea na njenu susjedu tecu? Ba su si sline. Samo to je teca neto nia. I deblja. I ima crnu kosu. I nije stjuardesa. ak i da se radi o
44

NO PADA U PODNE

teci, zato bi ju namjerno ignorirala? Dodue, kad naiu jedna na drugu u zgradi, teca nije odve srdana. Promrmlja neto to bi mogao biti ali dovoljno je nerazgovjetno da bi moglo omoguiti naknadno uvjerljivo poricanje pozdrav. I gleda u pod dok se ne raziu. I nije takva prema svima. Vidjela ju je s drugim susjedima. Mnogima samo to se ne baci u zagrljaj. Samo je prema njoj hladna. Je li ova stjuardesa u nekakvoj vezi sa tecom? Pitanje bi zasluilo odgovor da nije toliko idiotsko. Jedino to moe bez iskoraka u izofreniju rei jest da bi se ova stjuardesa i teca dobro sloile da se sretnu. to uope ne rjeava njen problem. A samo eli jedan obian jastuk! Kao da se zla kob stutila na nju. I to od trenutka kad je doznala da ide na putovanje. Radila je zadovoljno na svom radnom mjestu, energino tipkala po tipkovnici, kad joj doe dopis. Namijenjen iskljuivo Sanji Malenici. Dopis! Zar ljudi vie ne razgovaraju s drugim ljudima? Nekoliko rijei preko telefona, tek toliko iz pristojnosti, bio bi minimum pristojnosti. Ili je moda toliko staromodna? Mogao je barem netko potpuno nevaan nazvati i rei: "uj, idi." I prekinuti. Zar bi to bilo toliko teko? I koliko god i to nepristojno bilo, bilo bi mnogo pristojnije od sadraja dopisa. Sadravao je ogromne koliine teksta, no s obzirom da je vei dio bio stavljen iskljuivo kako bi dopis izgledao to vanije, poruka dopisa da se svesti na ovo: "Joj, zna, za tri dana je u Londonu konferencija o stratekim investicijama. 'Ajd ti, Sanjica, pripremi prezentaciju i izloi ju u ime Trompera. Za tri dana!!" U tom se trenutku zamalo sruila na pod. Netko se odjednom sjetio nekakve bezvezne konferencije u Londonu i puhnulo mu je da bi ba Sanja trebala u tri dana pripremiti prezentaciju, spakirati se, sletjeti u London i tamo u posljednji tren odrati prezentaciju koja e ui u povijest totalno nepamtljivih stvari. I onda jo odsluati sva predavanja na konferenciji. To je festival suhoparnosti kojem se posebno veselila.
45

Aleksandar Kostjuk

A veselje se pokazalo neopravdanim. Bilo je dosadnije nego si je to ikada mogla zamisliti. emu uope slue te konferencije? I tko daje novac za to? Osjeala se kao da se vratila u studentske dane. Paniarenje, pripremanje seminarskog rada u posljednji tren, neujno psovanje autoriteta koji ju sile initi stvari za koje zna to se pokazalo veim dijelom tonim da joj ne e koristiti u ivotu. Jedina je razlika to nije mogla potraiti utjehu u cigareti. Prestala je puiti prije est mjeseci. Pokazalo se da dim i nije toliko koristan za njena plua koliko je mislila. Vjeruje da se veina ostalih organa ne bi sloila s pluima, no u ivotu jedne ene vano je shvatiti da neke stvari ipak imaju prioritet. Disanje i sline gluposti. U redu, izrada prezentacije i nije bila toliko stresna jer je koristila ve pripremljene materijale koji su ve bili mnogo puta koriteni i svima poznati. to je apsurdnost i suvinost itavog pothvata inilo toliko veim! Ono to joj je zadalo najvie glavobolje bila je jedna opaska u dopisu. Napomenuli su joj kako je vano da u prezentaciji upotrijebi dovoljno crvene boje. Nije bilo jasno emu takav koloristiki detalj, a nije bilo ni objanjenja koliko je tono crvene dovoljno, a koliko previe. Nije bilo nikakvih objanjenja, ali bilo je jasno istaknuto kako je crvena boja nezaobilazna. Zato ba crvena? Ta nisu ju slali na komunistiku konferenciju. I bilo bi jako loe da netko na konferenciji misli kako ona misli da se nalazi na komunistikoj konferenciji. A to bi bilo vrlo loe za nekoga tko dolazi iz zemlje koja je navodno ostavila komunizam iza sebe. Na kraju nije upotrijebila mnogo crvene i zar je ona dizajner da mora voditi rauna o takvim stvarima?! ali dovoljno da joj bude sve vie neugodno kako se konferencija primicala kraju. Njena je prezentacija bila najcrvenija od svih. to moda i ne bi bilo toliko loe da je time postigla da se ljudi sjeaju o emu je govorila. to nije. Jer se nisu. Dapae,
46

NO PADA U PODNE

nekoliko je ljudi napustilo konferenciju duboko uvjereno da je ona zastupnica neke amerike prehrambene tvtke koja prodaje prezasoljenu ribu. Kako su doli na to, nije uspjela dokuiti. Pretpostavlja da je to iz istoga razloga zbog kojeg se ljudi koji su bili uvjereni da radi za tu tvrtku nisu dali uvjeriti u bilo to drugo, iako im je u razgovorima to izriito naglaavala. Nije kao da se ona previe uzrujavala crvenilom svoje prezentacije. Svaki zaposlenik ima svoje mjesto i mora shvatiti da je kotai u jednom velikom mehanizmu. Ne mora taj kotai shvatiti zato se inzistira na naizgled neopisivo glupim trivijalnostima. Sve to mora znati jest da svaka, makar i najbeznaajnija trivijalnost, ima svoju svrhu u velikome planu, poznatome samo odabranima. Koja je to svrha bila u njenome sluaju, ostalo joj je, na svu sreu, potpuno uskraeno. I da ne bi ba sve ostalo na neugodnim iskustvima, javnome sramoenju i prezasoljenoj ribi, bilo je i lijepih trenutaka. Jedan, tonije. Upoznala je vrlo zgodnog i simpatinog mukarca. Poljaka. Razgovarali su pune dvije minute i nije mu uspjela doznati ime. Poput neeg iz ljubavnog romana. Bila je sve oputenija kako se konferencija pribliavala svome kraju. I zaprepatena kad je doista i zavrila. Pojam vjenosti tih je dana dobio novi i nerazmrsivi znaaj. No tada je zla kob poprimila nove oblike. Prvo je htjela nazvati nekoga i javiti da stie. U urbi je zaboravila rei nekome kada se vraa. Istina, nije ni sama znala toan datum. Svretak konferencije je ovisio o dolasku jednog posebnog gosta predavaa. Na kraju se pokazalo da je dotini predava toliko poseban da ne samo da se nije pojavio, nego nitko nije uspio doznati ni tko je ni zato se njega moralo ekati. Sljedei je problem bio to je vrlo dugo razmiljala o tome koga nazvati. Nije znala koga obavijestiti. I ima li to smisla. Na kraju se odluila za Adrianu, kolegicu
47

Aleksandar Kostjuk

koja ima stol do njenoga na poslu. S njome najvie razgovara. A onda se pokazalo kako je malo predugo razmiljala koga nazvati. Nije reeno da bi joj mobitel bio manje pokvaren da je krae razmiljala, ali moda bi imala vie vremena neto poduzeti u vezi toga. Ne shvaa kako joj se ve uspio pokvariti. I to nov novcat, kupljen prije tri mjeseca. I uvijek ga pazi. Jer je skup. I nov novcat. Naravno, nije imalo smisla oajavati nad time kad se nita nije dalo uiniti. Odluila je nabaviti neki jeftini na kiosku. Ali onda je poela razmiljati treba li to uiniti u Engleskoj ili u Hrvatskoj. Nije bilo neke osobite potrebe da to uini u Engleskoj pa je odluila priekati. A i nekako joj se inilo zgodnim biti nepristupanom, makar na kratko. No ak i da je odluila odmah kupiti mobitel, ne bi joj polo za rukom. Bila je u svojoj razmjerno skromnoj hotelskoj sobi bez prozora kad su ju nazvali iz recepcije. enski glas joj je rekao kako netko eli s njome razgovarati. I to to prije. Kad je pitala o kome se radi nekako se ponadala da se radi o onome Poljaku kojeg nikad vie nije ugledala ena joj je rekla samo da se radi o mukarcu koji tvrdi da joj je nadreen. I onda je ljubazno bez pozdrava prekinula. Sanja se odmah malo zabrinula. Zar je netko od njenih efova poao za njom u London? S time nije raunala. Da ju moda nije netko doao provjeravati, pomislila je. Netko je doao provjeriti je li upotrijebila dovoljno crvene u prezentaciji? Pomisao je bila toliko apsurdna da joj to nije bilo teko povjerovati. Napokon, to ne bi bilo nita apsurdnije od naglaavanja potrebe za crvenom bojom bez ikakva racionalna obrazloenja. Umjesto da se okani takva razmiljanja, ono je uznapredovalo. Palo joj je na um da se moda radilo o nekakvom ispitu. Moda je zahtjev za crvenom bojom bio nain provjeravanja kako se ona nosi s izazovima. Ili s izvravanjem naloga. Onda se ve uspaniila. Slijedila je upute koje su joj dali ture i nerazumljive do bola ali dala si je malo slobode kod
48

NO PADA U PODNE

crvene. Bila je to crvena, ali malo je vukla na naranastu! ista crvena joj je bila prekriava. Zar bi joj to netko zamjerio? S jedne strane, ne moe tu mogunost iskljuiti, a s druge strane za kakve to ona psihopate radi kad joj sposobnosti idu provjeravati na takav nain? Mata bi joj vjerojatno poela nizati odgovore na potonje pitanje, no sreom se sabrala, umila, poeljala, i zaputila se prema recepciji gdje ju je navodno mukarac u pitanju ekao. Kod recepcije nije bilo nikoga, ali u hali su se nalazile fotelje i dvosjedi za one koji nekoga ili neto moraju ekati. Tamo je u jednoj fotelji sjedio mukarac u crnom odijelu. Prila mu je i pozdravila ga. Osmjehnuo joj se oskudno, ali ljubazno. Kad se ustao, vidjelo se da je podosta visok i mrav. Glava mu je bila nekako jajiasta, a licem su mu dominirale obrve koje su se inile toliko crnima da je pomislila da ih moda dodatno boji kako bi dobile puninu. Oi su mu bile kiljave pa je prvo pomislila da ju gleda sumnjiavo, no ve nakon pola minute shvatila je da stalno tako gleda. Bio je proelav. Ne jako, ali dojam elavosti bio je pojaan kosom zalizanom unatrag. Elegantan, ali udan. Prvi ok je doao kad joj je rekao da radi u sredinjici Gestorven&Hatelijka. To su efovi njenih efova njenih efova. Nasmijala se srdano da prikrije nervozu, no boji se da ju je time samo naglasila. Odmah se uspaniila u sebi, pomislivi kako su njene najparanoidnije sumnje ipak bile tone. Drugi ok je doao nakon nekoliko minuta kad je shvatila da ne razumije ba sve to joj govori. Bio je to engleski, ali s nekakvim udnim naglaskom. Vuklo je na velki, no razgovarala je ve s Velanima i nije imala problema razumjeti to govore. Ne kao s tim tipom. A ni ime mu nije odavalo da se nalazi u stranome okruju. Edward Bingsley. Uhvatila ju je jo vea panika. Otprilike je razumjela iz konteksta to joj govori, no to ako joj promakne neto vano? A vjerojatno ju ne bi zvao na privatni
49

Aleksandar Kostjuk

razgovor da nije bilo vano. Koliko je vano zaista bilo shvatila je nakon treega oka. Rekao joj je da je rezervirao sobicu gdje mogu razgovarati bez ometanja i zamolio ju da ga slijedi tamo. Ako se radilo o neemu to je samo za njene ui, onda se ne moe raditi o obinom kurtoaznom avrljanju. eli joj rei neto vano, zakljui ona. Neto vrlo, vrlo vano. Njoj. Dok ga je pratila, istaknula je kako ne moe predugo razgovarati jer mora uhvatiti zrakoplov. Ili ju nije uo ili ga se reeno nije osobito dojmilo. U svakom sluaju, nita na to nije rekao i nastavio laganim hodom naprijed. Sanja je odmah prekorila samu sebe zbog toga. to ona ima diktirati raspored nekome tko je toliko iznad nje? Prije nego su uli u sobu, prestraila se jer joj je sinulo da moda ima posla s perverznjakom koji eli iskoristiti svoj poloaj za svoje... perverzije. Strah je znatno splasnuo kad je ula s njim u sobu i otkrila da u njoj nema kreveta. Nije bila odve velika i izgledalo je kao da je namijenjena tono onome to je on htio. Razgovoru. etiri kone fotelje oko staklenog okruglog stolia. U kutu maleni bar. Bingsley ju je odmah pitao eli li to piti. Ona je pristojno odbila. Zapravo je soba bila vrlo elegentna. Bilo je oito da joj pristup nema ba svatko. I tako su oni sjeli, a ona je nabrusila svoju koncentraciju kako bi pohvatala to je vie mogue iz njegova nerazumljiva govora. Razgovor se isprva pokazao kao monolog. Njegov. Poeo joj je nadugo i nairoko objanjavati to Gestorven&Hatelijk rade, zato je to vano, koliko vanosti polau na kvalitetu i profesionalnost, koliko su oni profesionalni to toliko vanosti polau na vanost, zato je vano da nikada ne postanu gori od onoga to trenutno jesu a to je bolji pred kakvim se sve izazovima koncern nalazi i o prijekoj potrebi da se s tim izazovima suoe profesionalno i polaganjem vanosti na kvalitetu obavljena posla. Ukratko, u detalje joj je objasnio sve to je ve znala i ve previe puta
50

NO PADA U PODNE

ula. Tip je bio poput govoree broure, samo to ga se nije dalo poklopiti i spremiti u ladicu. Nije shvaala zato joj to govori. I vjerojatno bi joj zbog tog izlaganja bilo vrlo dosadno, na rubu pospanosti ak, no u njoj je, dapae, samo rasla nervoza. to je due govorio, to je vie osjeala kao da joj ovdje neto izmie, da neto proputa uiniti. Sigurno nisu morali biti nasamo da joj sve to kae. Jedna je mogunost bila da je pogrijeio osobu i da joj se obraa s premisom da ona zna zato ju gnjavi toliko opsenim bezvezarijama. To ba nije bilo odve izgledno. Traio je na recepciju specino nju, a kad ga je nala predstavila mu se imenom i prezimenom. Ne zna koliko Sanji Malenica, zaposlenica Trompera, trenutno ima na ovom dijelu planeta u ovome trenutku, ali posve je uvjerena kako je mogunost zabune svedena na minimum. Druga je mogunost bila da laprda toliko jer zna da je nervozna i pokuava tu nervozu pogurati do kranjih granica. Moda i namjerno govori tako nerazgovjetno. Da bi dodatno pojaao neizvjesnost. Je li to bio nekakav ispit, pitala se. Nastavak ispita koji je poeo crvenom bojom? Sve je to bilo toliko nadrealno da joj je dolo vritati. Od ega se privremeno suzdrala. Jer je eljela zadrati posao. Iako bi voljela da joj se sposobnosti procjenjuju u skladu s njenim kvalikacijama, a ne... ne zna ni sama s ime. A onda je monolog postao zanimljiv. Preao je s openitosti i poeo o njoj govoriti. U tom joj je dijelu bilo posebno tjeskobno jer je bila sigurna da su neke od vanijih rijei koje izgovara ba one koje ne razumije. No shvatila je da je zapela za oko glaveinama u Gestorven&Hatelijku, zbog ega se najeila. Onda je rekao rije koju je jako dobro razumjela. Unaprijeenje. Osjeala je kako susret skree na neto vrlo obeavajue. Istaknuo je kako u Hrvatskoj trae osobe koje bi preuzele nove odgovornosti zbog irenja trita. No ne bi se radilo samo o unaprijeenju, ve i o uvoenju u najui krug vodstva koncerna, pa ak i
51

Aleksandar Kostjuk

u samu vlasniku strukturu Gestorven&Hatelijka. To bi ju oborilo s nogu da nije sjedila. Netko je obinoj inovnici elio dati priliku za takav skok u karijeri? Bilo je to predobro da bi bilo istinito i otvoreno je podijelila svoju skepsu s njim. On joj je odmah objasnio kako se ne bi radilo o skoku, ali zato o ubrzanome napredovanju. Poeo je govoriti kako, to se vie poloajem netko pribliava vrhu upravljake piramide, to sve manju ulogu igraju klasine kvalikacije, a sve vie postaju vane odlike koje krase malen broj ljudi. Rekao je kako ju ve neko vrijeme promatraju i kako mnogi smatraju kako ima te odlike u sebi. I kako je vrijeme da dou do izraaja. Naglasio je kako je jedna od najvanijih odlika sposobnost donoenja odluka. Donositi odluke promiljeno, u pravom trenutku, na pravome mjestu i s jasnim uvidom u najire implikacije tih odluka. No da bi se nekome dala ovlast donoenja odluka, potrebno je dokazati da osoba zasluuje neto to je od najvee vanosti. Povjerenje. Koliko je god neka osoba dobra u svome poslu, povjerenje se ne dokazuje ni inteligencijom, ni marljivou, ni odricanjem. Povjerenje koje se trai u Gestorven&Hatelijku moe se dokazati samo na vrlo specine naine. I tada je iz sakoa izvukao omotnicu i pruio ju u njene ruke. Omotnica je bila tanka. Na opip je bilo jasno da nema mnogo papira u njoj. Omotnica je bila ukasta i bez ikakvih oznaka. Nikakva adresa, imena, logotip, vrlja. Nita. Onda je Bingsley postao mrvicu razgovjetniji, to je prava srea jer joj je poeo davati upute to uiniti s omotnicom. Poput kakvog vojnog asnika zapovijedio joj je da se, im stigne u Zagreb, zaputi u Seljaku banku i tamo pohrani omotnicu koristei akreditacije svoje tvrtke. Naglasio joj je kako je vano da omotnica stigne u banku istoga dana kad i ona u Zagreb. Ona je samo posluno rekla da razumije i da e to uiniti. On joj se tada nasmijeio bio je to prilino jeziv prizor rukovao se s njome i
52

NO PADA U PODNE

poelio joj uhodan let. I otiao. A Sanja je poalila to ipak nije prihvatila jedno pie. Dakako, bila je u tom trenutku sama i mogla si je natoiti koliko je god htjela. Da je imala vremena. Samo to je morala uhvatiti let za Zagreb. to se pokazalo posebno vanim u svjetlu njenih novih zaduenja. Nije smjela propustiti taj let. I sreom nije. Iako se ne bi pokazalo osobitom nesreom i da je. Vraja joj stjuardesa jo uvijek ne eli udijeliti ni pogled, a kamoli panju. A o jastuku da ne govori. Zbog panine urbe privremeno je izbacila iz glave bizarnu epizodu s Edwardom Bingsleyem. To nije bilo toliko teko jer nije ni znala to misliti o tome. Kae joj da je kandidatkinja za unaprijeenje, a onda joj da zadatak pohranjivanja neoznaene omotnice u banku! Kako da to shvati? Da joj je to netko ispriao, rekla bi mu da se radi o neslanoj ali. No ovjek je djelovao vrlo ozbiljno, a nije ba obiaj koncerna Gestorven&Hatelijk zbijati ale sa svojim zaposlenicima. Koliko je njoj poznato. Zbog jednostranog sukoba s pakosnom stjuardesom da, zbog neega joj se zamjerila toliko da je spremna ignorirati ono za to je plaena nije previe razmiljala o misterioznoj omotnici ni u zrakoplovu. A kasnije joj je bilo i muka zbog limunade koju su besplatno dijelili. Munina i limunada su oito bile jedine besplatne stvari u njenom dijelu zrakoplova jer joj do kraja leta nitko nije htio prikoiti u pomo bilo skromnim jastukom, bilo lijekom protiv munine pa ak ni kad je u oaju poela mahati novanicom od 20 funti. Ako ne moe neto dobiti besplatno, zato ignoriraju novac? Valjda stjuardese misle kako su predobre za njen novac. Neka im bude. Ostat e vie za nju. Ako preivi let. Na kraju je ipak preivjela let. Jo jedan korak u njenoj karijeri. Sljedei e biti vrlo upitan i krajnje tajnovit. U zranoj luci misli su joj se vratile na omotnicu u njenoj torbi. Nije shvaala kako njeno moebitno
53

Aleksandar Kostjuk

unaprijeenje moe ovisiti o zadatku koji se obino povjerava tekliima. A onda se sjetila kako je rekao da je najvanije dokazati povjerenje. to bi onda znailo da sama omotnica ne znai nita. Vjerojatno ne e pogrijeiti ako pretpostavi da su u njoj prazni papiri. Radi se o njoj. O njenoj sposobnosti da uini to joj se reklo. Moda je namjerno zadatak tako naizgled bezvezan da ju se ispita kako e reagirati. Hoe li to olako shvatiti? Ili ak ignorirati? No moda se ak ni o tome ne radi. Ako je u pitanje povjerenje, to onda sigurno znai da ele vidjeti koliko je diskretna. Dakle, htjet e ustanoviti zna li uvati tajne. Istaknuo je vanost povjerenja i vanost pravilnog izvrenja zadatka, ali nije rekao da to mora tajiti. Tada bi se u tome mogao kriti ispit! ele vidjeti koliko diskrecije zna demonstrirati na vlastitu inicijativu. Da, moglo bi biti ba to. Prepredeno. Dakako, nije ona blesava. Zna da moni ljudi jesi moni velikim dijelom upravo zbog svojih tajni. Ako ne znate uvati tajne, bit e vam onemoguen pristup onim posebnim stvarima, sonim dijelovima korporativnoga carstva od kojih otkidaju samo najbolji od najboljih. ele li stvarno nju uvesti u to drutvo? Nije naivna vjerovati da e ovaj zadatak biti dovoljan za unaprijeenje, no vjerojatno e joj se time otvoriti novi putevi. A koliko e brzo njima kroiti, ovisit e i dalje o njoj. Perspektiva tih raskonih mogunosti toliko ju uzbudi da je zadrhtila. To joj je podiglo raspoloenje nakon uasna puta. A to je dobro. Dobro za onu stjuardesu. Jer Sanja je u trenutku kad je zrakoplov dotakao pistu vrsto odluila pronai ju, odvui ju na neko skrovito mjesto i poteno ju izritati. Pa onda neka vidi kako je to kad satima mora biti bez jastuka. Neka stjuardesa zahvali Gestorven&Hatelijku to ju je spasio od plodova njenih vlastitih nedjela. I injenici da Sanja nije nasilna osoba, naravno.

54

NO PADA U PODNE

Duan glazbalima pokazao se kao pravo iznenaenje. Naime, radilo se zaista o duanu glazbalima. Interesantno. Ne odve interesantno. To to nije imao nikakvu namjeru ui ovamo bilo je neznatno nadjaano osjeajem ugode kada je ugledao strune za gitaru na rasprodaji. Strune su tanke, ba kao to strune trebaju biti. Kad je pitao prodavaa za koji tip gitare su, ovaj mu je po trei put odgovorio kako on nije prodava. Vjerojatno iz njegove perspektive ima smisla takvo neto tvrditi, no poto je iz Blaeve perspektive u duanu due o posljednjeg prodavaa kojeg je ugledao a to je nijednog nije nepoteno zakljuiti kako u perspektivi deklariranog neprodavaa postoje fundamentalne mane. Na stranu to, u napasti je kupiti strune. Nije kao da su mu osobito potrebne. S obzirom da nema gitaru. To bi onda bio dobar poticaj za kupnju gitare, no onda bi ju vjerojatno morao nauiti i svirati. to mu se ne bi osobito svidjelo jer za glazbenom edukacijom nikada nije osjeao neku osobitu potrebu. Taj bi pritisak vjerojatno rezultirao averzijom prema gitari, a pritom bi gotovo sigurno najvie trpjele strune. To ne bi bilo poteno prema njima. Usprkos tome, strune ga mame. Kao da mu govore da bi mu bile korisne. Za to, to oito ele zadrati za sebe. Jeftini trgovaki trik. Zapravo ne bi smio gubiti vrijeme u ovome duanu u kojem, prema njegovoj slobodnoj procjeni, ima 37 glazbala i 93 dijelova glazbala ili pomonih sredstava. Ovamo je uao na jasan mig svoje ure. Nije joj slino da ga navede na krivi trag. Ali bilo bi slino njemu krivo tumaiti njene suptilne insinuacije. to moe, takav je kakav je. Za to ne moe okriviti nijednu gitaru. No moda je pogrijeio u vezi svoga grijeenja. Tragovi nikada nisu izravni. esto zaobilazni i prepredeni. Iz duana ima pogled na ulicu. I odavde moe vidjeti jedan drugi duan tono nasuprot ovome. Duan namirnicima. U kojem jo nije bio. O tome se, dakle, radilo. Mora priznati da mu nije po volji dok mu daje tragove za osobne potrage dok se nalazi
55

Aleksandar Kostjuk

usred onih plaenih. No prilika je prilika, i kad se ukae, treba ju iskoristiti. Bla izae iz duana, prijee cestu, izazove zamalo prometnu nesreu i ue u drugi duan. Duan je malen, ima prodavaa za pultom. To je dobro, moe ga odmah pitati. "Dobar dan," ree Bla prodavau. "Dobar dan," ree prodava, djelujui kao da ga je upravo prenuo iz misli. "Traim Mankije." "Koga?" "Ne koga. to. Manki krekeri. Imate li ih?" "Ne," ree on s nepokolebljivom sigurnou. "Ah. Sigurni ste?" "U to?" "Da nemate te krekere." "Naravno da sam siguran. Znam svaki artikl u ovome duanu. Nemamo te... kako god." "Mankije." "Je. Imamo mnoge druge krekere. Dvoje, da budem toan. Imam-" "Ne, samo su mi Mankiji dobri." "I to biste da ja uinim?" "Znate li gdje bi ih mogao nabaviti?" "Zapravo znam." "Gdje?" "Negdje drugdje." "A." "Trebate li jo to?" "Da, traim Trotlerovu zgradu." "Pretpostavljam da ste htjeli rei Tromperovu." Pokae palcem iza
56

NO PADA U PODNE

sebe. "Samo idite do kraja ulice. Vidjet ete ju. Nakaradna zgradurina." "Hvala." Krene prema izlazu. "Ali ni tamo ne ete nai svoje krekere," dobaci mu prodava. "Smijem se nadati, zar ne?" Bla izae, ali uspije vidjeti prodavaa kako slijee ramenima na njegovu oprotajnu primjedbu. Ponovno slijepa ulica. Uskoro e morati poeti ozbiljno razmiljati o odreivanju datuma za poetak svoje apstinencijske krize. To ne moe biti prije nego zavri aktualni zadatak ili primi isplatu za njega, to god prije doe. Mankiji su bili njegovi vjerni suputnici posljednje dvije godine. S njima je prebrodio mnoge teke trenutke u svome ivotu, ukljuujui i one u kojima i nisu bili od neke koristi. Mankiji su najbolji krekeri koje je ikada jeo. Tijesto je s okusom sira, a posipani su neime poput umaka u prahu. To ja kao da jedete pizzu, samo mnogo bolje. Nisi pregoreni niti prezasoljeni. Vrlo su soni i punoga okusa. Nikada ih se ne bi mogao zasititi. A onda se njegov svijet uruio. Prije mjesec dana u duanu u kojem ih je obino kupovao nije ih vie bilo. Pretpostavio je da je to privremeno, no nisu se vraali. Pitao je u duanu kad e dobiti nove, no rekli su kako ih njihov dobavlja vie nema u ponudi. Bio je to poetak kraja. Krenuo je u pohod po svim duanima i trgovakim centrima u Zagrebu i ire u nadi da e ih pronai. Uzaludno. Svi bi ga samo zagonetno gledali kad bi pitao. Vjerojatno nijedno ljudsko bie u povijesti nije obilo toliko trgovina, a da nita nije kupilo. Kriza se pokazala veom od bilo ega to si je mogao zamisliti. Dolo je vrijeme da pone koristiti nekonvencionalne metode za dolazak do svojih krekera. I tu je odmah naletio na zid. Vlastitom krivnjom. U dvije godine koliko je jeo Mankije nije se sjetio pogledati na ambalai tko ih proizvodi ili barem iz koje zemlje potjeu. Vrlo nemarno od njega, kako je morao primjetiti. Sad kad ne zna kako dalje, nalazi se izmeu faze
57

Aleksandar Kostjuk

oajavanja i uzaludnoga nadanja. To sad mora ekati. Treba to prije pronai Tromper i ispitati ljude s popisa kojeg mu je dao Malenica. To moda i ne e biti tako jednostavno. Na popisu je i sam predsjednik Trompera. Hoe li ga uope pustiti u zgradu? Neto e ve smisliti. Ne zna to bi mislio o tom Malenici. Je li paranoian? Naravno da nitko ne bi ostao hladan na nestanak svoje sestre Bla, koji nema ni brae ni sestara, to najbolje zna no bi li svatko odmah zakljuio da se radi o otmici? Nije da ne postoje razlozi za sumnju. Ako je tono to mu je rekao, otmica zaista nije za iskljuiti. Dodue, ako je zaista tono to mu je rekao, onda otmica postaje malo vjerojatna, a ubojstvo dolazi na vrh liste favorita. Zloinake organizacije ne otimaju ljude koji previe znaju, ubijaju ih. Jedino to naruava tu teoriju je ono to je Malenica istaknuo. A to je sam Malenica. Zato bi njega ostavili na ivotu, a nju ne? On bi trebao biti prvi na listi za odstrjel, s obzirom da je, kako tvrdi, vie rangiran u tvrtki od svoje sestre. On bi trebao prvi nestati. Osim ako ga ne ele iskoristiti za neto. A to bi znailo da imaju neto ime bi ga ucjenjivali. A to bi onda bio ivot njegove sestre. To su sve Maleniine teze, i nekako imaju smisla. Ako prihvatite da vam je rekao sve. A Bla ima osjeaj da mu je neke stvari preutio. Zapravo, cijela mu se pria nekako ini mutnom i neuvjerljivom. to mu je to mogao preutjeti, a da bi bilo vano? A ako je vano, preuivanjem moda ugroava ivot svoje sestre. Moda se radi o onim nepravilnostima u poslovanju tvrtke. Moda ih njih dvoje nisu otkrili, ve aktivno sudjelovali u njima. I onda se neto izjalovilo. I neki vani ljudi postali su vrlo ljuti. To bi objasnilo zato kategoriki odbija pozivanje policije. Moda ni sam ne vjeruje da mu je sestra oteta, ali da bi otkrio to joj se dogodilo bez uplitanja policije, otmica bi bila dobar izgovor za diskreciju. Osim toga, Malenica ga ne poznaje i ne zna kako bi reagirao. Vjerojatno
58

NO PADA U PODNE

je pretpostavio da privatni detektiv ima obavezu prijaviti policiji svaki zloin kojeg otkrije, bez obzira na povjerljivi odnos detektiva i klijenta. Tu je u pravu. Pravno gledajui, ima obavezu ak i ovu sumnju prijaviti policiji. S druge strane, uvijek kad eli telefonom pozvati policiju, prsti mu se zgre i vie nita ne moe pritiskivati. I time je potpuno onemoguen u izvravanju svoje graanske dunosti, ime ta opcija postaje praktino i medicinski nepostojea. Nema to veze s time to ga policija ne voli na jedan vrlo poseban nain, kao ni s time da je Bla uvijek brino njegovao uzajamnost te posebne veze. Osim toga, kad bi prihvaao samo poslove od klijenata koji ne lau i nisu krivi ni za kakav zloin bio bi tono gdje je sada, samo s manje novca, vie simpatija od policije i udnim obrvama. Ubojita kombinacija. Samo je jednom prijavio klijenta policiji uglavnom zbog njegova zloina, ali dijelom i jer mu nije htio isplatiti honorar. Pola godine kasnije klijent je postao saborski zastupnik. Nikad vie. Osim toga, ako se klijent pokae preneprobavljivim za javno udoree, on to zna rijeiti na svoj nain, bez pravnih zavrzlama i odugovlaenja. Prema zakonima ulice. Naplatim mu trostruko i odem u kino, kuglanu ili tako neto. Preko svega toga preao bi s lako zaboravljivom lakoom da nije jednog vanog detalja. Ni ne oekuje da ijedan klijent bude iskren prema njemu, no u Maleniinom sluaju mora rei kako ima razloga smatrati kako mu ne treba uope vjerovati. Njegove cipele. Primjetio je ve kad je uao u svoj ured i vidio Malenicu sjediti. Ali najbolji je pogled dobio kad je Malenica naputao ured. Cipele su mu bile crne mokasine. Svatko po svome ukusu, dakako, ali ove su mokasine imale malene zakovice nanizane na sebi. Sitne, jedva vidljive, a opet, kao da su Blaa udarale po mrenicama njegovih oiju. to je to? To nije normalno. Tko nosi takve cipele? Zdravi ljudi ne. Iskreni ljudi takoer ne. Moda pokoji bivi rudar. Ali na Maleniinim nogama to je ulijevalo ogromnu zabrinutost. Vidjevi
59

Aleksandar Kostjuk

takve cipele, ima li ikakva razloga vjerovati iemu to mu je Malenica rekao? Moda samo jedan. Rekao je da e brzo uplatiti polog za istragu i uinio je to. Iz banke su mu potvrdili. A novac ne lae. Dapae, novac je uvijek iskren. Ili ga ima ili ga nema. Nema onih beskrajnih varijacija i kombinacija kao u meuljudskim odnosima. To ga podsjeti da je prekojuer u poslovnoj zgradi u kojoj je njegov ured na hodniku pronaao cjepanicu. Obeao je sam sebi da e odluiti to e s njom. No bio je vrlo zaposlen, a mogunosti ima toliko da mu se teko odluiti. Doi e na to ovih dana. U svakom sluaju, poto je Malenica bio novano iskren, nema razloga vjerovati da je bio neiskren glede svega ostaloga, makar je posve uvjeren da nije bio. Sve to je dosad rekao obistinilo se, ili tonije, nita jo nije opovrgnuto. Sljedei je korak Tromper. No ne bi bilo dolino da on sad ide provjeravati tvrdnje svoga klijenta, pogotovo ne tvrdnje klijenta koji se tako rado odvaja od svojih novaca. Plaen je za zadatak, i taj zadatak ima izvriti. Sve ostalo nije njegova briga. Barem dok mu netko ne dokae suprotno. "Oprostite, nisam shvatila tko ste," ree zbunjeno dama na recepciji. "Rekao sam vam. Bla Zvonimir, privatni detektiv." "Aha. I to traite u Tromperu?" "Razgovor." "S kime?" Bla joj gestom ruke da znak da prieka dok on izvadi svoju malenu konu knjiicu. Knjiica je ba zgodna i praktina. Dobro zatiena. Dobio ju je na poklon u ljekarni za koju je uo da ima bombone protiv kalja one ne, s okusom narane na akciji. Ljekarnik mu je nekih pet minuta objanjavao da ti bomboni nisu na akciji. Bilo je to zanimljivo, s
60

NO PADA U PODNE

obzirom da mu je postavio jedno jedino pitanje. Izgleda da Bla nije bio jedini s takvim pitanjem, kao to je oito da je dotini ljekarnik bio jedini koji je ve due vrijeme morao na njega odgovarati. Na kraju mu je dao besplatno mini-rokovnik s logotipom ljekarne samo kako bi otiao. Bla mu je objasnio da e ionako otii pa nema potrebe da mu daje rokovnik, no ljekarnik je inzistirao na objemu. Da ga dodatno ne uzruja, Bla je prihvatio i otiao. Neki dan je u crnoj kronici itao kako se ipak nije radilo o ljekarni. Ali nita nije pisalo o bombonima protiv kalja. Ba udno. Bla prolista svoju knjiicu i pronae imena koja je zapisao. "Ako su dostupni, volio bih razgovarati s Goranom Berinom, Marinom Gajski, Daliborom Prelogom i... samo malo... aha, Hrvojem Grabariem." Dama ne ree odmah nita. Gleda ga ozbiljnim pogledom kojeg je teko protumaiti. Ne bi rekao da nije razumjela njegov zahtjev. Moda misli da jo nije gotov s popisom ili se nada kako e ga preinaiti jer joj nije po volji? bez da to izravno zatrai? Da joj kae kako nita od navedenoga ne stoji? Treba li to rei pogledom? Nije siguran zna li kako. "G. Berin je predsjednik tvrtke," ree ona kao da je upravo uperila cijev puke prema njemu. Bla pogleda u svoju knjiicu. "Da, to i meni pie." "Predsjednik je vrlo zaposlen ovjek," ree ona. Osjea se natruha ponosa u njenome glasu. to li to znai? Bla ponovno pogleda u svoju knjiicu. "To mi ne pie, ali vjerujem vam na rije." "G. Berin je na putu. Bit e nekoliko dana nedostupan." "Kome?" "Svima," odgovori otro. "Onda valjda i nije toliko zaposlen." Lice joj se izdui u jo ozbiljniji izraz. Nije dobro primila njegovu
61

Aleksandar Kostjuk

opasku. "Mogu li onda razgovarati s... postoji li potpredsjednik?" "Postoji vie potpredsjednika," ree ona nastavnikim tonom, naglaavajui njegovu neukost. "Mogu li s kojim od njih razgovarati? Jedan e biti dovoljan, mislim." Ona lagano digne lijevu obrvu. Time mu poruuje ono za to misli da je prena izgovoriti naglas: "to si vi umiljate?" Dobro to to nije izrekla naglas jer bi zbog Blaeva odgovora razgovor odlutao u potpuno krivome smjeru. A on trai Sanju Malenicu. "Ili s nekim drugim s moga popisa?" doda Bla u nadi da e isprovocirati kakvu vokalnu reakciju. Dama, izgleda, sve vie gubi volju razgovarati s njim. A tek su dvije minute prole. "Imate li dogovoren sastanak?" "Ne." "U Tromperu su svi vrlo zaposleni. Ako elite razgovarati s bilo kojim od zaposlenika, morate unaprijed nazvati i zakazati sastanak." "Ne bi li se mogla napraviti iznimka?" "Naravno," ree ona bez oklijevanja. "Dobro..." eka nastavak. "Ali ne za vas." "Aha. Jesam li spomenuo da sam detektiv?" "Jeste. Privatni, ne policijski detektiv." "I vi to rangirate kao manje vrijedno?" "To bi znailo da to smatram vrijednim." Bla kimne glavom. Poteno. "Znai, smijem ii razgovarati s ljudima koje sam naveo?" "Smijete otii. A ja smijem pozvati osiguranje da vas isprati." "Shvaam. Da... ovako... ja istraujem sluaj nestale osobe. To znai da je vrijeme kljuno. U smislu da nemam vremena ekati. Bilo to.
62

NO PADA U PODNE

Istina, kao privatni detektiv nemam nikakve ovlasti. Osim obavijestiti vas da e, vjerojatno nedugo nakon to odem, ovamo doi policijski detektiv. I vjerojatno e htjeti razgovarati s istim ljudima s kojima ja sad elim razgovarati. I vjerojatno e sa sobom povesti pratnju. U odorama. A to... pretpostavljam... ne bi ba dobro izgledalo. Za vau tvrtku, mislim. Smijete li vi donositi odluke koje se tiu ugleda vae tvrtke?" Zastraio ju je. Ona vidno proguta slinu. Jo nikada nije nekoga potaknuo progutati slinu. Mislio je da e to biti bolji osjeaj. Sad ga malo grize savjest. Ali mora ostati ustrajan. "Ne, ali-" "Onda bi bilo dobro nazvati nekoga tko to smije, zar ne? Ne elite valjda na sebe preuzimati odgovornost koja vas kasnije moe stajati posla, zar ne?" Nita mu ne odgovori. Podigne slualicu telefona pokraj sebe i okrene se u stranu u svojoj rotirajuoj stolici. "Priekajte trenutak." Prolazei kroz zgradu, primjetio je kako sve u njoj no i elegenatno. Nema sivila i uorescentnih svjetala, toliko stereotipnih za uredske prostore za koje nitko izvana ne bi mogao pogoditi to se u njima radi. Sagovi s umjetnikim dezenom, zidovi sa simpatinim ilustracijama ili fotograjama neprirodno nasmijeenih ljudi i ivotinja, svjetiljke koje granie s raskonou lustera koji vise u dvorcima na televiziji koju nikad ne gleda. Ljudi se odijevaju, hodaju i rade elegantno, uredno i pametno. Jedva eka vidjeti im WC-e. Ured potpredsjednika Juria podjednako je elegantan kao i ostatak zgrade, ako ne i vie. A zapravo jo i nije u njegovu uredu. Ovo je prostor za njegovu tajnicu, ali ima i fotelje za posjetitelje pa je ujedno i ekaonica. Samo dvije, dodue, to vjerojatno treba govoriti koliko je potpredsjednik zaposlen i koliko zbog toga nema vremena za ljude. Tajnica kao luda tipka za raunalom, ne obazirui se na Blaa. Dosta je
63

Aleksandar Kostjuk

mlada, ali ima naoale s debelim okvirima i kosu svezanu u punu pa djeluje starije nego zaista jest. Tome pridonosi i njen ozbiljni stav. Vidi se na prvi pogled koliko je predana poslu. Kod nje nema napola obavljena posla. Kao to je to obino sluaj sa enskim tajnicama, njen muki ef vjerojatno bi bio onoliko izgubljen bez njena zalaganja koliko to nikada ne bi priznao nikome. to ovoj ovdje vjerojatno ne smeta. Preozbiljna je za takvu nezrelost. A i vjerojatno ima druge brige. Poput premlaivanja svoga mua. Kamen na njezinom vjenanom prstenu klimav je, osjetio je to kad se rukavao s njom. Da to nije zbog loe izrade, svjedoe ogrebotine na samome prstenu. Desna joj noga ima neto deblje miie od lijeve, to znai da udara i akom i nogom. Da ona nije ta koja prima udarce razumno pretpostavlja prema tome to uope ne nosi minku. Ne na licu. Ali kad se rukovao s njom, neto mu je ostalo na ruci. minka boje koe. Zamaskirala je modrice na zapeima. A da se radi o njenome suprugu zakljuio je po tome to ju je u pet minuta koliko je bio u njenom prisustvu dvaput nazvala ista osoba. To se ulo po istome tonu obraanja. Prvi je zavrio s: "Ostavi to tamo i da nisi dirao dok ne doem." A drugi je zavrio s: "Ne gnjavi." Taj je bio znatno krai. Iako samo nagaa. Moglo bi biti stotine drugih objanjenja. Istina je da mu je prva teorija bila kako tajnica u slobodno vrijeme radi u cirkusu, no poto mu je ta pomisao malo previe stimulirala matu pogotovo u pogledu vrste cirkusa u kojem bi mogla raditi odluio se za ovo s muem jer je nekako prizemnije i jednostavnije. "Oprostite," dozove ju diskretno Bla. Mislio je da ga nije ula, ali samo je htjela otipkati to je htjela do kraja prije nego mu se posveti. "Da? Izvolite." "Hoe li potpredsjednik-" "Evo, za koju minutu. G. Juri ima konferencijski poziv. Ne bi smjelo jo dugo trajati."
64

NO PADA U PODNE

"U redu. Poznajete li Sanju Malenicu?" "Molim?" "Sanja Malenica. Poznajete li ju?" "Trebala bih?" "Radi ovdje." "Mislite, u Tromperu? Ovdje radi mnogo ljudi." "Znai, poznajete ju?" Hladno ga pogleda. "Ne, ne poznajem ju." Bla kimne glavom. "Znate li nekoga tko bi ju poznavao?" Ponovno hladan pogled. "Ako nju ne poznajem, kako bih znala tko ju poznaje?" "Ne znam. Pitam." "Ne znam ni ja. Ako radi ovdje, netko ju sigurno poznaje." "Ali ne znate tko?" "Ne!" "Shvaam." "Tko ste ono vi?" upita ona. "Bla Zvonimir." "Detektiv?" "Tako je." "Aha," ree ona sarkastino i nastavi raditi svoj posao za raunalom, aljui mu time jasnu poruku kako je njihov razgovor denitivno zavren i kako se ne e nastaviti dok god je jedno o njih dvoje ivo. Bla osjeti kako mu odjednom pone padati eer u krvi. Vjerojatno je to zbog toga to se nalazi tako visoko. Koji je ovo kat, petnaesti? Poznato je da na veim visinima opada razina eera u krvi. Ili je to kisik? Kod njega je, u svakom sluaju, eer. Dobro je to hoda opremljen za takve sluajeve. U depu jakne uvijek ima otvoreni paket napolitanki. Tako samo posegne rukom i okrijepi se. Njegov je posao vrlo stresan tako je
65

Aleksandar Kostjuk

negdje proitao i iziskuje mnogo energije. Zato je dobro uvijek imati sa sobom neto slatko. Za njega su to napolitanke. Postale su svojevrsni surogat nakon to su Mankiji nestali iz njegova ivota. Zna da su Mankiji slani, a napolitanke slatke, ali u tome i jest poanta. Ne bi podnio jesti neki slani nadomjestak. To bi ga stalno podsjealo na ono to je izgubio. A i voli napolitanke, bez obzira na Mankije. Uglavnom okoladne, sa to vie kakaa u sebi jer tada nisu preslatke. Ne treba pretjerivati. Mora priznati i da su mu vone napolitanke sve simpatinije u posljednje vrijeme. Potajno je pojeo dvije napolitanke. Ovdje su svi tako uredni, vjerojatno imaju pravila i za takve stvari. Otvore se vrata i mlaahni gospodin istupi u prostoriju. Pretrai pogledom prostoriju i pronae Blaa. Nasmijei mu se poput najboljeg prodavaa usisavaa. "G. Zvonimir?" "Je." "Ispriavam se to ste morali ekati. Hoemo?" Pokae rukom prema svome uredu i da Blau prednost ulaska. Bla ue i ogleda se po prostranom uredu. Ima lijepe velike prozore kroz koje ima gotovo panoramski pogled na pastoralnu rasko parkiralita zgrade. I Zagreb iza njega. Ured je velik, ali prilino prazan. Vjerojatno ovjek voli imati prostora za razgibavanje. Ili ne zna ime bi ga popunio. Ima konu fotelju pokraj koje su metalni ormari za dokumente. Sa suprotne strane je veliki drveni stol s raunalom, monitorom, papirima. Iza stola na zidu jo je jedan veliki monitor. Ili televizor? Pokraj stola nalazi se maleni ormari. Iz pristojnosti ne e nagaati i rei da je u njemu spremljena cuga. "Molim vas, sjednite," ree Juri. Vrlo simpatian ovjek. Odmah e ga staviti na popis sumnjivaca. Bla sjedne u jednu od mekanih stolica koje su postavljene uz Juriev stol. On sjedne za svoj stol i posveti mu svoju potpunu panju.
66

NO PADA U PODNE

"Zahvaljujem, g. Juri. I na tome to ste me primili. Nadam se da nisam omeo nita vano." "Ah, sve je uvijek vano, ali moramo znati prepoznati prioritete, zar ne? Kako vam mogu pomoi? Rekli su mi da traite nestalu osobu?" "Tako je. Zove se Sanja Malenica. Znai li vam to to?" "Radi za nas?" "Tako mi je reeno." "Toliko je mnogo ljudi... Priekajte, provjerit emo." On se okrene prema svome raunalu i pone neto tipkati. "Aha. Aha. Da, Sanja Malenica. Radi za nas ve... e, skoro etiri godine. Ona je nestala?" "Je. Juer je dola iz Londona i otad joj nema traga. Navodno je ve juer trebala doi na posao?" "Samo malo." Uhvati ono to informatiari zovu miem i pone ga vui i stiskati. "Da. Tako je, poslana je na konferenciju u London. I juer je trebala stii. Zabiljeen joj izostanak s posla. Nije nikome javila. Moda joj je let kasnio?" Zato se on nije toga sjetio? "Ne. Denitivno se juer javila iz Zagreba. to god joj se dogodilo, dogodilo se ovdje." "U Zagrebu?" "Da." "Pa ja... Ah, oprostite, elite li okoladni bombon? Jako su dobri." Otvori malenu krinjicu ispred sebe. U njoj hrpa zasebno zamotanih bombona. Bla osjeti miris iz krinjice. Poteku mu sline. "Ovisi. Koliko smijem uzeti?" Juri ga zbunjeno pogleda. "Pa... mislio sam jedan, ali-" "Onda ne u. Ali hvala. Dakle, Sanja Malenica." Juri se nasloni u svojoj stolici i zauzme vrlo direktorsko dranje. "Da. Ispriavam se, g. Zvonimir. Ne elim ni na koji nain zvuati
67

Aleksandar Kostjuk

bezosjeajno, ali to mi tono imamo s time? Ne mislite valjda da netko iz Trompera ima neto s njenim nestankom?" "Ne plaaju me dovoljno da bih razmiljao. Samo istraujem. Gica Malenica ovdje provodi vei dio svoga ivota pa je logino da krenem odavde." "A ne od obitelji? Oni bi vjerojatno trebali vie znati. Mislim, to je moje laiko miljenje." "Dobro razmiljate. To bi mi bilo prvo pitanje. Znate li ima li obitelj? Bilo koje vrste?" "Nemam pojma, g. Zvonimir. Ne poznajem ju, a takve podatke ne vodimo u evidenciji. ao mi je. Grozno je ako joj se neto dogodilo, ali ne znam kako bih vam ja mogao pomoi." "Shvaam." "Osim ako ste mi neto preutjeli. Ako ne znate ima li obitelj, tko vas je onda angairao? Ako smijem pitati." "Smijete," ree Bla. Juri nita ne govori, spremajui se vjerojatno uti Blaev odgovor. Grimasa iekivanja prijee u grimasu kapitulacije. "Tko vas je angairao?" "Ne smijem rei. Detektivska tajna." "Je li netko iz nae tvrtke?" "Ne smijem rei. Ali smijem vam rei da postoji ozbilja sumnja kako je moda ubijena." To je dotaklo ivac. Juri se nelagodno promekolji u svojoj stolici. "Ubijena? Ne razumijem. Ja..." "Je li bilo kakvih problema? U tvrtki?" "Problema? Koje vrste?" "Bilo koje. Svae, razmirice, napetosti, kandali. Pljake, moda?" "Pljake? Ovo nije Divlji zapad, g. Zvonimir. Tromper je iznimno
68

NO PADA U PODNE

respektabilna tvrtka i dio je koncerna koji uiva izniman ugled u svijetu. I iskreno, ne sviaju mi se vae optube." "Krivo ste shvatili. Ja ne optuujem. Ako vam policija doe ovamo, oni e optuivati. I uinit e to javno. Mi ovdje vodimo privatni razgovor. Ja se ne borim protiv zloina. Ja traim nestalu osobu. Nita me drugo ne zanima. Onda, je li bilo kakvih problema, a o kojima inae ne biste htjeli govoriti?" Juri nervozno stisne usne. Ba die tlak ljudima u ovoj tvrtki. A ak mu to nije bila ni namjera. Zar su svi tako osjetljivi ili je on samo bezosjeajan? Vjerojatno mu i nije najpametnije ovako ljutiti ljude s monim vezama, ali rekao je istinu Juriu: ne plaaju ga dovoljno da bi razmiljao. to je vjerojatno dobro, kako se upravo pokazuje. Da ga plaaju i za razmiljanje, vjerojatno uope ne bi mogao raditi svoj posao. A onda ga nitko ne bi plaao. Zanimljivo je kako ivot u najobinijim trenucima ovjeku prezentira svoje nevjerojatne nese. "Problemi su dio nae svakodnevice, g. Zvonimir. Takvim se poslom bavimo." "Ponimo od toga. ime se vi zapravo bavite?" "Teko je to ukratko objasniti. Vjerojatno bi najjednostavniji opis bio da se bavimo svime to ima bilo kakve veze s novcem." "Da? Onda morate imati jako mnogo posla." "To vam i govorim." "I mnogo iskuenja." "Iskuenja?" "Kad radite s novcem." "Ovdje temeljito provjerimo svakoga prije nego ga zaposlimo. isto poslovanje je prioritet i vodei kodeks ove tvrtke." "Ali ne moete testirati neiji karakter, zar ne? Sigurno se negdje zalomi." "Zalomi?"
69

Aleksandar Kostjuk

"U sustav se uvue netko... s ne previe etikih naela. I dovoljno ljubavi prema novcu. to uinite s takvima?" "Takvih jo nije bilo. A i da koji naie, prijavili bismo ga... ili nju... policiji." "Kako biste znali?" "to?" "Ako netko stavlja novac u svoj dep. Ne bi to sigurno radio tako da bude oito. Ako bi vas netko potkradao... ili vae klijente, to god... biste li to mogli primjetiti?" Oi mu sijevaju. Pitanja mu se uope ne sviaju. Ljubaznost je napustila prostoriju i ustupila mjesto suzdravanju. Od ega, to e, nada se, otkriti tek nakon to izae. "Provodimo viestruke kontrole. Ovdje ne moe ni ui ni izai niti jedna lipa, cent, jen, juan ili rublja, a da mi to ne znamo." "Tko je mi?" "Ja, meu ostalima." "to kad biste otkrili da je pokvaren netko iz vaega ranga? Poput potpredsjednika? Ili ak samoga predsjednika?" "To je apsurdno. Nezamislivo." "Onda ni nema smisla pitati to biste uinili. Znate li za kakve blae prijestupe? Svae, prepucavanja, napetosti, podvale?" "Upravo ste opisali obian dan u Tromperu. Ovdje su svi jedni drugima konkurencija. Mogunosti za napredovanje su velike, ali ne dovoljno da se zadovolje svaije ambicije. Zbog toga je natjecateljski duh konstantno prisutan. A to ponekad znai i pribjegavanje... recimo, ne odve potenim sredstvima. No nikad ne doputamo da to ode predaleko. Igra se prljavo, da, ali svi znaju koje su granice. Onda, g. Zvonimir, mogu li vam jo kako pomoi?" To je njegov poziv za naputanje ureda. "Moete. Htio bih jo
70

NO PADA U PODNE

razgovarati s Marinom Gajski, Daliborom Prelogom i Hrvojem Grabariem." Juri zapie imena na papir. "Mislim da se to da srediti. Ako biste priekali vani, moram ih nazvati. Moja e vas tajnica uputiti." "Svakako." Bla ustane. "Zahvaljujem na razgovoru." "Nema problema, g. Zvonimir. elim vam uspjeha u daljnjoj istrazi." Nekako se, prema tonu glasa, ne bi reklo da su mu lijepe elje iskrene. Ali lijepo to je ostao pristojan. Bla, s druge strane, nije. Prije odlaska pred njime je stavio napolitanku u usta. Ako je u njemu kuljala bilo kakva misao kako je ovom glupom detektivu pokazao gdje mu je mjesto, upravo je zamrla. Sablanjivom pogledu potpredsjednika Juria uslijedio je nesnoljivi pogled njegove tajnice, suoene s neizbjenom sudbinom krenja zavjeta utnje prema Blau kojeg je maloprije poloila. ao mu je to je ostavio tako lo dojam na ove ljude. Ne ine se kao loe osobe to ne mora znaiti da to nisu, ali s obzirom koliko loe procjenjuje ljudski karakter, uvijek polazi od najneloginije mogue pretpostavke pa ne bi htio biti taj koji im je pokvario dan. Pokuao bi ih na odlasku udobrovoljiti, ali osim nuenja napolitanki i samoga odlaska ne pada mu nita na pamet. Od svih preostalih imena, jedino se Marina Gajski pokazala dostupnom. Nedostupnost Dalibora Preloga i Hrvoja Grabaria naglasili su mu s tolikom strau da je Bla stekao dojam kako bi mu bilo najpametnije do kraja ivota izbjegavati izgovaranje njihovih imena, a kamoli njihovo stavljanje u kojekakve zahtjeve ili pitanja. Bilo bi to dobro da nije toliko loe. To znai da e samo s jednom osobom s popisa uspjeti razgovarati. to opet znai da e od samoga poetka znatno nagrditi ve ionako usiljene parametre svoje istrage. Ni sam ne zna to bi mu svi ti ljudi mogli korisnoga rei, a do kraja e dana vjerojatno znati jo
71

Aleksandar Kostjuk

manje. Zar Malenica nije znao da e troje od etvero primarnih osoba za razgovor s popisa biti na putu? Vjerojatno je od brige za sestru propustio provjeriti. Neka zasad ostane na tome. Ponovno su ga ostavili ekati svoj red. Ovoga puta to nije predvorje vrata koja vode prema potpredsjednikom Olimpu, ve velika kancelarija s mnogo ljudi koji ili mnogo rade ili ula u mnogo truda da bi tako izgledalo. Sve to tipkanje za raunalima, hodanje od stola do stola s hrpama papira i razgovori koji se svode na potrebu za svoenjem razgovora na najmanju moguu mjeru ne odgovara njegovoj deniciji rada. Ne da bi on htio njima htio pokuati nametnuti svoju deniciju rada. Sag u ovoj prostoriji nije prikladan za vrstu odgovora koji bi uslijedio od zaposlenika. Od nekakve vrijednosti boravak ovdje ipak jest. Ovdje radi Sanja Malenica. Ne danas, oito, ali odluio se malo ogledati po kancelariji ne bi li naao njen stol. Izgleda da ne e tako brzo dobiti doputenje od ge Gajski za pristupanje njenom uredu. Vjerojatno je ipak srea to je jedina dostupna osoba s popisa Marina Gajski. eca je Sanjina odjela i time je od tolikih ljudi koje ne bi moglo biti manje briga tko je Sanja Malenica i to joj se dogodilo vjerojatno jedina koja bi ujedno znala o njoj rei neto konkretnije od injenice da radi u Tromperu. Ako bi pronaao Sanjin stol, moda bi uspio pronai i kakav trag. Zapravo ne zna ni sam kakve tragove trai. Istina, to ni inae ne zna. Istrage mu obino funkcioniraju na daj-to-da principu i ne rezultiraju u veini sluajeva onime to bi njegovi klijenti nazvali zakljuenim sluajem, ali obino dolazi dovoljno blizu tome pojmu da mu isplate honorar ili barem da ne podignu tubu protiv njega. Poto nije izueni kriminalist, ne moe se pohvaliti nekim sustavnim pristupom rjeavanju sluajeva, to uope ne znai da sustavni pristup nudi neto bolje od
72

NO PADA U PODNE

njegovog. Kakav god to bio. Ono to je neupitno jest da njegovi dosadanji rezultati ostavljaju dovoljno sumnje u njegovu eventualnu nesposobnost da bi ga dovoljan broj ljudi nastavio iznova i iznova angairati, i time mu omoguavaju daljnje opstruiranje donoenja tuih zakljuka u pogledu njegovih detektivskih sposobnosti. Savreni krug. To je mnogo bolje nego da je, recimo, poznat kao odlian detektiv. Da ga svi znaju kao takvoga, to bi znailo da je podigao standarde do natprosjenih visina, a to bi rezultiralo visokim oekivanjima njegovih klijenata. Kad bi ta oekivanja ispunio, klijenti bi ih samo dodatno povisili, a kad bi ih razoarao, klijenti bi razglasili kako nije dorastao svome ugledu. Imao bi ugled ovjeka koji nedvosmisleno ne ispunjava oekivanja koja se stavljaju pred njega. A ako bilo tko od njegovih dosadanjih klijenata moe rei neto o njemu, onda to sigurno nije da je ili nije dorastao svome ugledu. Nedoreenost je klju svake uspjene karijere. Ne izgleda kao da se netko obazire na njega. A prilino se istie, ako se dobro sjea kako je izgledao posljednji put kad se pogledao u zrcalo. Samo pokoji letimini pogled. Moda misle da je tekli ili takvo neto. U svakom sluaju, privlaiti panju nikad nije dobro kad provodite istragu. Zato je dobro ako previe ljudi ne primjeti njegovo uljanje. Locira stol koji izgleda kao da netko nije bio za njim neko vrijeme. Sve je uredno pospremljeno, a raunalo je ugaeno. Iako to ne mora biti tono. Goran mu je rekao da raunalo moe djelovati iskljueno kad zapravo nije. Objasnio mu je to u detalje od kojih je razumio samo pokoji veznik. No bilo mu je zabavno priati o tome pa ga je pustio. ovjek voli svoju profesiju. Prijee rukom preko povrine stola. Ne moe biti siguran da stol pripada Sanji Malenici, no vjerojatnost je visoka. Nema mnogo naputenih stolova ovdje. Iako ne moe to rei jednostavnim prelaskom pogledom preko kancelarije. Stolovi su pregraeni plastinim ploama.
73

Aleksandar Kostjuk

To bi valjda trebalo zaposlenicima davati dojam kao da imaju vlastiti prostor ili iluziju da imaju nekakvu privatnost. Pregrade su oito simbolike vrijednost jer ne vidi kako bi mogle nekome davati dojam da ima makar trunku privatnosti, osim ako nije gluh i slijep. Ali zato onemoguava dobar pogled na stolove iz daljine. Prije nego ide provjeravati ima li jo koji naputeni stol, bolje da bude siguran da stol nije Sanjin. Posegne za ladicom. Tamo bi moda moglo biti neto osobno. Iako, ako unutra jest neto osobno, ladica je vjerojatno zakljuana. Ladica je zakljuana. Znai, jest neto osobno. Ili vrijedno. "Oprostite, mogu li vam pomoi?" doe glas s desna. Bla se osvrne. Naslonjena rukom na plastinu pregradu, ena s dugom valovitom kosom arkocrvene neprirodne boje i sumnjiavim pogledom stoji i eka odgovor od stranca. "Da. Radi li inae za ovim stolom stanovita Sanja Malenica?" "Tko eli znati?" "Ispriavam se." Prie joj i prui joj ruku. "Bla Zvonimir, privatni detektiv." Sumnjiavost instantno prijee u zbunjenost. Rukuje se s njim. "Detektiv? Ne razumijem." "Bez brige, ljudi mi esto tako reagiraju." "Molim?" "Traim Sanju Malenicu. Ovo je njen stol?" "Je, ali... to se dogaa? Neto se dogodilo Sanji?" "Prijavljen mi je njen nestanak. Znate li to o tome?" "Nestanak?" Oi joj se razrogae i ona stavi ruke preko usta. "O, Boe! Kako... ali... zar nije u Londonu?" "Bila je. Vratila se. I otad je nema. Vi ste joj prijateljica?" "Pa... da. Mislim... esto razgovaramo. Onako... traamo, znate. I skoro uvijek zajedno idemo na gablec."
74

NO PADA U PODNE

"Vi ste?" "Aha, oprostite. Ja... izbacili ste me iz takta. Ja sam Adriana Klari." "Je li vas zvala iz Londona?" "Ne. Mislim... poslala mi je jedan SMS. Uglavnom kako ju ubijaju od dosade i kako nema vremena ni za otii na zahod. Te su konferencije gnjavaa. Morate razgovarati s tolikim ljudima iz iste pristojnosti, a znate da to nema nikakve svrhe." "Je li u SMS-u rekla kad stie?" "Ne, nije." "Je li vam prije polaska rekla kad se vraa? Je li vam ona rekla da ide?" "Naravno da mi je ona rekla. Ali... ne znam... ne, nita nije rekla o povratku. Ma bila je sva izvan sebe." "Zato?" "Javili su joj da ide u London tri dana prije polaska. Zamislite si to. I u to vrijeme morala je izraditi prezentaciju. I pritom raditi svoj uobiajeni posao. Sva je bila napeta prije polaska pa ju nisam htjela gnjaviti." "Je li to neobino? Da se nekoga poalje u inozemstvo u posljednji tren?" Ona iskrivi ramena. "Pa... malo me je zaudilo. Inae se to zna nekoliko tjedana naprijed. Samo tri dana unaprijed... to ba i nije profesionalno. A opet.... sva ta birokracija. Netko je valjda zametnuo nekakav dokument, naao ga i odabrao Sanju da snosi posljedice njegove lampavosti." Bla kimne glavom. "Jesu li vas kad poslali na kakvu konferenciju?" "Jesu. Mislim, ne samo mene. Obino ide grupica. Bili smo jednom na konferenciji u Dubrovniku i jednom u Opatiji. Kad sam ja ila, hou rei. I Sanja je bila sa mnom u Opatiji. Ako mislite da je to vano." "Znai, inae se alje vie ljudi?"
75

Aleksandar Kostjuk

"Obino da." "Znai, nije ba standardna praksa da se alje jednu osobu?" "Gledajte, naravno da moe ii samo jedna osoba. Samo to..." "Ne ako je osoba Sanjina ranga?" "Da. To jest malo neobino. Ali ne previe. Kaem vam, netko je neto zaboravio, zametnuo, to god, i onda uvalio Sanji da se nosi s time. Osim toga, konferencija je totalno bezvezna. Isti bi efekt bio i da nikoga nisu poslali." "Jedino to bi Sanja bila ovdje." "Da," ree ona teko. Nervoznom gestom prijee neuredno svojim rukama kroz svoju urednu kosu. Izgleda iskreno zabrinuta. "I, nasluujete li to joj se dogodilo?" "Ne. Ali tek sam zapoeo istragu." "A to kae policija?" "Nita. Policiji treba vremena da takve stvari pone shvaati ozbiljno. A moj klijent nema namjeru ekati. Zato je zasad sve u mojim rukama." "Da, shvaam. Tko je va klijent?" "Ne smijem rei. Spomenuli ste uobiajeni posao. Znate li vi mi rei ime se tono Tromer bavi?" "Tono ili otprilike?" "Tono." "Nemam pojma." "A! Imate li moda klju od ovih ladica?" "Ne. To samo Sanja ima. Zato? Mislite da je neto vano unutra?" Zapanjujue je koliko ljudi stekne dojam da on neto misli. Nikad nije ugodno rasprivati takve zablude. "To mogu znati samo ako pogledam unutra. Ali vjerojatno nije. Je li Sanja bila zabrinuta zbog neega u posljednje vrijeme? Izuzev puta u London. Poslovni problemi? Privatni?" Adriana stavi izraz zateenosti na licu. Kao da ju je prenapregnuo
76

NO PADA U PODNE

svojim pitanjem. Kao da se u ovome trenutku eli prisiliti znati neto to ne zna, a to bi bilo logino znati o osobi koja joj je navodno prijateljica. "Koliko ja znam... ne," ree oprezno. "Na poslu je... sve po obiaju, a glede ostalog... Spomenula mi je deka s kojim je prekinula, ali to je bilo prije vie godina." "Ima li novog?" "Mislim da ne. Meni nije nita spomenula. Ne znam," ree na kraju iskreno. Bla kimne glavom. Ne stjee dojam kao da ovdje neto doznaje, kao to ne stjee dojam da e se to bitno promijeniti nakon razgovora s Marinom Gajski. Kao da mu je itala misli, ona izae iz svoga ureda i pone se ogledavati uokolo. "G. Zvonimir?" Trai ga po kancelariji. On podigne ruku da ga vidi. Malo je previe odmaknuo od njezina ureda. Ona ga primjeti, nasmijei se i da mu rukom znak da moe ui. Rukuje se jo jednom s Adrianom. "Hvala na pomoi. Moram ii." "Oprostite to vam nisam mogla vie rei. Pronai ete ju, zar ne?" "Dat u sve od sebe. Dovienja." "Dovienja." Bla krene prema Gajskinom uredu. I onda se zaustavi. I okrene se natag prema Adriani. "Ah, da, jo samo neto?" Adriana je ve sjela za svoj stol te se okrene prema njemu. "Da?" "Znate li ima li Sanja kakvu obitelj?" "Potpredsjednik me izvjestio o... problemu. Grozno je ako se neto dogodilo Sanji. Tako simpatina djevojka." "Znai, znate ju? Bez gledanja u raunalo, mislim?" "Naravno! Znam svakoga tko radi u mome odjelu. To mi je posao." "Pa tako i Sanju?"
77

Aleksandar Kostjuk

"Svakako. Vrlo vrijedna djevojka. ena. Tromperu bi dobro dolo vie takvih." "Biste li rekli da je natprosjena?" "Natprosjena? Pa... prema posljednjoj procjeni zaposlenika malo je iznad prosjeka, da." "Pitam jer ste ju poslali samu u Londonu odrati prezentaciju na konferenciji." "To ba i nije neka demonstracija sposobnosti. Ne dovodim time u pitanje njene sposobnosti, dakako. Samo kaem. Openito." "Aha..." "I nisam ju ja poslala." "Nego tko?" Slegne ramenima. "Ne znam. Imamo odjel koji raspodjeljuje takve dunosti." "Moe li se doznati tko je tono odgovoran za njen odabir?" Ne odgovori odmah. Zbog neega joj pitanje neugodno. "Moe. Ali ja ne mogu. Nemam ovlasti za to." Znai, neugodno joj je priznati da je nisko u hranidbenom lancu. "Dakle, ljudi koji rade u tom odjelu po rangu su blii... recimo, potpredsjednicima nego vama." "Hm... da." Skree pogled i trlja prste. Ne voli izgovarati naglas stvari koje umanjuju vrijednost njezina poloaja u tvrtki. ena je puna ambicija koje jo nije ispunila. "Onda nije ba uobiajeno da se jednu osobu poalje samu na takav zadatak?" Smijeak kojim eli umanjiti implikaciju njegova pitanja. Ponovno skree pogled. "Nije ba ni neuobiajeno. Ipak je to formalnost. Ne bi se to ak moglo ni nazvati zadatkom." "Jesu li vas kada poslali samu?"
78

NO PADA U PODNE

Gajski proguta slinu. Sad je ve druga danas. A sad se posebno trudi biti ljubazan. Moda bi bilo bolje kad se ne bi uope trudio. Ovi su ljudi oito preosjetljivi na sve vrste pitanja i sugestija. "Ne," ree ona. Rije je imala teinu priznanja, ako ne ak i kapitulacije. "Je li Sanja Malenica ambiciozna?" "Nita vie od ostalih, rekla bih." "Ima li razloga biti vie od ostalih?" "Ne razumijem." "Ima li kvalitete zbog kojih bi nekome gore zapela za oko? Pa joj je povjerio samostalan zadatak?" "Kao to rekoh, vrijedna je zaposlenica. Ako je netko neto... posebno primjetio kod nje, onda to samo oni znaju." "Ipak su efovi s razlogom efovi, zar ne?" Taj joj se opaska uope nije svidjela. S ovim se ljudima zaista ne da razgovarati. Svi su tako defenzivni. "Da," ree s praznim pogledom. "Je li bilo kakvih problema u vaem odjelu?" "Kakvih problema?" "To sam ja sad pitao." "Nikakvih problema." "Ba nikakvih?" "Ciljate na neto odreeno?" "Neto to bi zahtijevalo disciplinske mjere. Ili ak zvanje policije." Spontani siktaj. Zaprepatena je samom pomilju. "Naravno da ne! Ovaj je odjel besprijekorno ist." "A ostali?" "Ne znam za ostale." "Ali sigurno neto ujete." "Svata ujem, ali nemam naviku traati i iriti neutemeljene glasine. To se ne spada. I loe je za napredovanje u tvrtki."
79

Aleksandar Kostjuk

"Naravno. Znai, nije bilo nikakvih pritubi na gicu Malenicu?" "Ne. Nikakvih za koje bih ja trebala znati. I nikakvih koje joj ulaze u dosje." "Je li bilo pritubi s njene strane?" "Na to?" "Na vas, na radne uvjete, na lou plau, na tvrtkinu politiku. Nedostatak toaletnog papira?" "Nipoto. A toaletnog papira ima za sve." "Ako bi pritube uputila nekome iznad vas, biste li vi to znali?" "Kako bih to trebala razumjeti?" "Kao pitanje, nadam se." Oito se osjea napadnutom ovim pitanjima. Zastane kako bi duboko udahnula. "Ako bi se pritube odnosile na mene, onda bih sigurno doznala, zar ne? Ako ne, onda nemam razloga znati." "Shvaam. Jeste li znali za njen odlazak u London prije nje?" Ponovno oklijevanje. "Ne. Doao joj je dopis i pitala me je li to nekakva grjeka. Nazvala sam i potvrdila joj da nije." "Ne bi li takve stvari trebale ii preko vas?" "Bi. Ali za neke stvari postoje posebni protokoli." "Ima li to vama smisla?" "to?" "Ako se radi o bezveznome putu na bezveznu konferenciju, zato vas se preskoilo? Zato posebni protokoli za neto to uope nije posebno?" Ne odgovori. Samo ponovno skrene pogled, ovoga puta prema dolje. Gospoa oito misli da se izruguje njenom autoritetu. Vjerojatno je smetnula s uma zato je Bla ovdje. "Sluajte, zaista ne vidim kakve sve ovo veze ima s-" "Samo pitam ima li to vama ikakva smisla." Gajski uzdahne i nasloni se u svojoj stolici. Lice joj se opustilo. Sad e
80

NO PADA U PODNE

po prvi put uti odgovor lien kurtoaznosti, defenzivnosti, arogancije ili skretanja pozornosti. "Ne. To mi nema nikakva smisla," ree konano ona. "Znate to?" "to?" "Ni meni to nema smisla." Zapanjeno ga gleda, ne znajui to rei. Sreom, ovaj razgovor nije zavrio ljutnjom sugovornika. To e vjerojatno doi kasnije, naveer, kad premota u glavi sve to je reeno ovdje. Gajski s oprezom otvori usta kako bi neto rekla. No Bla ju pretekne. "Vidim iza vas... u onoj posudi drite penkala s Trotterovim znakom." Ona se okrene blago u svojoj stolici kako bi se osvrnula na ono to pokazuje. "Da. to s tim?" "Jesu li to suveniri za posjetitelje ili tako neto?" Gajski ga analitiki odmjeri pogledom. A onda vrlo polako posegne za penkalima. Izvadi jedno iz posude i jednako polako prui ga Blau. "Izvolite," ree ona tiho. "Hvala. I hvala na vaemu vremenu." Ustane. "Nema na emu," ree ona pitomo. "Dovienja." "Dovienja." Bla izae iz ureda i spremi penkalo u dep svoje jakne. Voli besplatne stvari. Osim toga, drago mu je to e s barem neim konkretnim izai iz ove zgrade.

81

Aleksandar Kostjuk

Poglavlje

III

Ferdinand Mandi je lijenik. I to vrlo dobar lijenik, ako smije primjetiti. Veina njegovih kolega bi se sloila. Ne kao da on mari za njihovo miljenje. Nije kao da su na istome rangu pa da bi bili kompetentni davati ocjene njegova rada. Ali dobar je osjeaj biti gospodarem vlastite profesije. Svakom je mukarcu potrebno imati taj osjeaj kontrole nad barem jednim aspektom svoga ivota. Ne svima. Nemogue je imati nadzor nad svima. Tko misli da ga ima, taj ivi u velikoj zabludi i jadniji je od onoga koji nema nikakva nadzora. Ne bio bio dobar lijenik da se ne zna s vremena na vrijeme kvalitetno opustiti. Zato s vremena na vrijeme svrati u Split kako bi zaboravio dijagnoze, bolesti, nalaze, uputnice, razgovore, jadikovanja, moljkanja, zapomaganja, samodijagnoze, kao i ljude uz koje je sve navedeno neizbjeno povezano. Da, ivot bi mu bio mnogo laki kad bi mogao odvojiti bolest od ljudi i samo nju tretirati. Svjestan je on nelogi nosti takvoga razmiljanja. Kad biste mogli odvojiti bolest od ljudi, ne bi bilo
82

NO PADA U PODNE

razloga za lijeenjem. Niti potrebe za lijenicima. A time ni vanoga izvora prihoda za njega. Sve on to razumije, ali jednostavno mu ponekad ljudi idu na ivce. Pogotovo oni bolesni ili oni koji misle da su bolesni. Stalno ga u ordinaciji posjeuju ljudi koji su zdravi, a misle da su bolesni. Ali nikad mu jo nije doao netko tko je bolestan, a umilja si da je zdrav. Naravno da nema smisla misliti da bi takva osoba otila lijeniku, ali s druge strane, mnogi bolesnici ili umiljeni bolesnici dolaze mu ne kako bi potraili pomo, ve kako bi mu objasnili kako su oni sebi postavili mnogo bolju dijagnozu nego bi on to ikada mogao i kako bi bilo poteno od njega kad bi to priznao. Drugim rijeima, dolaze iz njega iznuditi priznanje da je njihovo vjerojatno na ljepoti prolazeih oblaka temeljeno miljenje superiorno njegovoj medicinskoj izobrazbi na najboljim fakultetima svijeta. Naravno da on ne misli kako zna sve, kao to ne misli da ne treba uklopiti ono to pacijent osjea u dijagnozu. Ali sve ima svoje granice. A on granicu povlai tamo gdje pacijent pone koristiti rije 'mislim'. Dakako, mnogo drugaije ne bi onda bilo ni s bolesnicima koji bi ga uvjeravali da su zdravi, no ipak bi to bila ugodna promjena, makar samo malena. Uostalom, to je to uope zdravlje? Njemu kao lijeniku zdravlje nije nita drugo nego poetni stadij bolesti. Ne dolazi u Split zbog kupanja u moru. Voda je ionako hladna u ovo doba godine. No voli gledati more. Voli gledati kako se svjetluca na bljetavome Suncu. Voli taj spokoj koji osjea da mu to plavo prostranstvo ulijeva u duu. Voli i pia u hotelu. Marko za barom pravi je arobnjak kad su u pitanju kokteli. Ne moe dokuiti to je sve stavio u njegov koktel i nije ga briga. Ovo to sad pije zove se Nuklearno sklonite. Ne bi se sloio da je to prikladan naziv jer pie je tekui ekvivalent cjelonone zabave prepune orgija i plesa. Svaki put kad otpije, samo eka da doe policija da ga prekine u tome. Ipak je pravljenje koktela umjetnost, to god netko mislio o tome. A jedino se Ferdinandovo
83

Aleksandar Kostjuk

miljenje rauna. Osim Markovih specijaliteta voli hranu koju ovdje posluuju. No posebno voli konobarice koje ju posluuju. ini se neprirodnim da se toliko dobro graenih ena moe nai u isto vrijeme na istome mjestu. Kao da se sami zakoni zike izvijaju pred njegovim oima samo kako bi se zadovoljila njegova vizualna grabeljivost. A ako mu neto otvara apetit, onda je to izvijanje zakona zike. Zato je upravo divno kako se sve tako dobro meusobno nadopunjava. Ipak, pravo oputanje pronalazi u boksakoj dvorani koju ovdje imaju. Vodi ju jedan njegov stari prijatelj s medicine koji je odustao usred tree godine, nakon to se suoio s injenicom da nikada ne e moi upamtiti koji dio stetoskopa ide u ui, a koji u jugularnu venu. Da, svi su odahnuli kad je odustao od lijenikog poziva. Juer je malo vjebao s nekolicinom posjetitelja. Iako je veina tamo radi razgibavanja, kad pone sraz dvaju protivnika, moe se osjetiti kako razina kompetitivnosti u zraku pone naglo rasti. Svatko eli dokazati kako je bolji od drugoga. Mora priznati da on nije nita drugaiji. I mora priznati da je prilino dobar boksa. Da se nije poeo baviti medicinom, vjerojatno bi mu boks bio jo uvijek hobi, ali imao bi vie vremena za njega. Ne bi se time bavio profesionalno, no da mora, sigurno bi zabrinuo mnoge konkurente. Kao to je juer zabrinuo onu nitariju koja ga je nazvala starcem i izazvala na dvoboj. Kao prvo, on uope nije star, a kao drugo, ne shvaa tu bezobratinu dananje mladei. to si sve doputaju. Misle da je starost bolest koju uhvati ako si neoprezan ili ne jede dovoljno patete. A oni su uvijek oprezni, nema sumnje da to stalno misle. I to je vjerojatno jedino to misle. U svakom sluaju, taj klipan nije ni na to drugo mislio. A trebao je. Recimo, trebao je obratiti panju na Ferdinandov rad nogu. No ono na to je najvie pozornosti trebao obratiti bio je Ferdinandov rad ruku, umjesto to je skakutao po ringu kao idiot,
84

NO PADA U PODNE

pravei se vaan. I sigurno je o tome poeo temeljito razmiljati kad je sa slomljenom eljusti i vlastitim zubima koji mu lete pred oima padao na pod. Nema sumnje da e sljedeih mjeseci razmiljati o jo koje emu, meu ostalim, i kako platiti zubarski raun. Danas je primio pismo kako e ga ta nitarija tuiti zbog nanesenih tjelesnih ozljeda. To ga je zabrinulo koliko i muha koja je u tom trenutku proletjela pokraj njegova prozora. On e njega tuiti? Jer nije nauio boksati? Seljaina! Draen, vlasnik dvorane, rekao je kako e svjedoiti u njegovu korist. Pokazat e i ugovor kojeg svaki lan boksakog kluba mora potpisati prije nego smije vjebati u dvorani. Ferdinand se drao pravila i sve je isto. Kreten se nije trebao uputati u neto emu nije dorastao. Tragino je kad neki amater misli da je pro. Jadno. Ako bi mu sud ipak bio naklonjen, ima i drugih naina rjeavanja takvih problemia. Kao da ga nikada nisu tuili. Proao je toliko parnica da ne moe vie pamtiti, a izgubio nije nijednu. Zato nije? Vrlo jednostavno. Jer je uvijek bio u pravu. Kao i sada. Primjerice, sjea se kad jo nije imao vlastitu privatnu praksu. Radio je u bolnici u nonoj smjeni. Imao je te noi oko trideset pacijenata. Posla do grla. Ali sve je obavio vrhunski i profesionalno. S iznimkom jednog pacijenta koji nije bio zadovoljan tretmanom. Ili tonije, bio bi nezadovoljan da nije bio umro. I to ne bi bio nikakav problem da ga njegov smrtni neprijatelj, Robert Argulin, zvan Kanarinac jer je stalno tuakao druge i inio to otvoreno i gotovo pjevajui, ime je demonstrirao koliko ga to usreuje nije prijavio upravi bolnice. Pokrenuta je interna istraga, a Ferdinandovo je ime to kratko vrijeme bilo blaeno. Kanarinac je poveo pravu kampanju protiv njega. Nagovarao je druge da svjedoe o primjerima nesavjesnog lijeenja koje su primjetili kod Ferdinanda i pohodio obitelj preminulog kako bi podigli tubu. I tubu su zaista pokrenuli. I ona je na kraju odbaena. Nikako drugaije nije moglo biti. Kakve veze ima to je
85

Aleksandar Kostjuk

ovjeku u infuziju stavio kalijev klorid? Tko kae da ga je to ubilo? Nitko ne moe rei da ne bi umro da mu nije stavio kalijev klorid. Ili ak da moda ne bi poivio due. Te injenice nitko nije mogao osporiti i Ferdinandovo je ime bilo ponovno isto. Sve se sretno zavrilo. Osim za Kanarinca. Netko ga je jedne noi dohvatio, ne tedei uskraivanje svake njenosti. A najbolje je to Ferdinand nije imao ba nikakve veze s time. Nije ni morao imati. To je jednostavno bio prirodan slijed dogaaja za nekoga poput Kanarinca. Istina, kod nekoliko je kolega primjetio naoteena zapea, ali nije tome namjerno pridavao nikakvu vanost. Dakako, nije istina njegov jedini adut protiv raznoraznih napasnika koji misle da se mogu nositi s njim. Ima on i druge metode. Ali sada uope ne eli razmiljati o tome. Sada se samo eli opustiti. to mu, recimo, jutros nije polo za rukom. Njegovo ga je lijeniko zvanje poput prokletstva dostiglo na njegovu odmoru. etao je hodnikom, bez ijedne brige na svijetu, kad odjednom neka ena pone zapomagati. Bila je sva zajapurena i uzrujana. Vikala je: "Pozovite hitnu! Pozovite hitnu!" Znao je to to znai, i ve je bio spreman odvratiti pogled, no on mu je ve zahvatio priliku koja je leala na podu hodnika. Mukarac se tresao. Epileptiki napadaj. Bit e iskren, ozbiljno je razmatrao mogunost ignorirati cijelu stvar i praviti se da ne moe nita uiniti. Vie zbog profesionalne deformacije nego lijenike savjesti Ferdinand pomogne jadniku. Jo da riskira da ga netko prepozna kao lijenika i optui da je uskratio pomo ovjeku u nevolji? Naalost, na ovome svijetu ima dovoljno ljudi koji su toliko objesni da bi takvo ne to i uinili. Stoga je odluio ne riskirati. Pomogao je jadniku koliko je mogao sve dok zaista nije dola hitna pomo. Ne e rei da mu nije drago to je dobio priliku nekome pomoi, makar mu to zagadilo odmor. Ali ne e rei ni bilo to drugo.
86

NO PADA U PODNE

Hotel u podzemlju ima veliki bazen. Tako gosti mogu plivati kroz itavu godinu. Iako nema nigdje Sunca, mora priznati da je ovdje ugoaj kao na plai. Poseban doprinos takvoj atmosferi daju mnogobrojne mlade djevojke koje skakuu uokolo u oskudnim kupaim kostimima. Gledajui tu mladost kako uiva u ivotu nije on star izleavajui se u lealjci, pijuckajui Markov specijalni koktel to je ono po to je doao. Ovo to mu sada prelazi pred oima po to denitivno nije doao. ovjek u kabanici da, nosi kabanicu, koji vrag?! hoda uz bazen i ee svoga psa. Pas je nekakvo smee, maleno, rudlavo stvorenje koje se kree po krivuljastoj putanji. Ide na sve strane, samo ne u smjeru u kojem ga vlasnik u kabanici! eli povesti. Ovaj ima velike probleme drati ga na povodcu i izgleda kao da ulae velike napore da mu se pas ne otrgne iz ruke. Ne suosjea on s ljubiteljem kabanica. Suosjea sa sobom. Ne eli da mu se na odmoru pred oima odigravaju ovakve groteskne cirkusantske toke. Tko ee svoga psa pokraj bazena? Je li to uope doputeno? Ne e valjda dopustiti tom prljavom psetu ui u vodu? Posve je siguran da takvo to nije doputeno. U svakom sluaju, kao lijenik takvo neto nikako ne moe odobriti, a kao savjestan graanin instinktivno posee rukom za orujem za koje zna da mu nije pri ruci. Bilo je sasvim opravdano nazvati ovo cirkusantskom tokom. Kabaniar se odjednom spotakne o vlastito neukroeno ugavo pseto i posrne. Pas zacvili, a njegov pad na pod ublai preplanula plavua u crvenom bikiniju. Strovali se na nju, a ona zacvili vrlo slino kao pas maloprije. Sad vidi u emu je stvar s ovom predstavom. Vrlo originalan nain napipavanja cura, samo ne razumije zato misli da se moe koristiti takvom tehnikom u svrhu ostvarivanja nekakvih dugoronih rezultata i bez da mu policija ne otvori kriminalni dosje. Nije kao da ga je briga. Plavua, oito voena svojim instinktima koje je nesumnjivo razvila dugotrajnim izbjegavanjem veih koliina odjee prepozna skrivene
87

Aleksandar Kostjuk

namjere posrnulog kabaniara i odvali mu amarinu ije je vibracije mogao osjetiti na svojoj ai Nuklearnog sklonita. Kabaniar se sada povlai, vjerojatno kako bi pronaao okruje koje bolje odgovara njegovim talentima. U svakom sluaju, otiao je. Ferdinand odahne i dovri svoj koktel. Dobro bi mu doao jo jedan. I toliko ga je eljan piti da e se ustati i odetati do bara. Da mu Marko napravi istog takvog? Da, trebao bi. Nije popio dovoljno Nuklearnog sklonita da bi spoznao pun raspon emotivnih stanja koja prua. Ali odluan je isprobati i ostale Markove recepte. Pitat e ga ima li kakve koktele s opasnijim nazivima na repertoaru. Zvonjava u njegovu depu. Napast za koju nema lijeka ni na jednom odmoru. Mobitel. Mora ga nositi i mora mu uvijek biti ukljuen. Toliko biti iskljuen od svijeta Ferdinand si ipak ne moe priutiti. Iako bi volio. Samo, nadao se da e ga te stvari zaobii barem dok je na odmoru. Rekao je u ordinaciji svojima da ga ne gnjave osim ako nije apsolutna nunost. to to moe biti toliko vano? Nije ordinacija. Kvragu! Ekran mu se zatamni i u sredini se pojavi debela crvena toka okruena crvenom krunicom. Crveni gumb pulsira. Ferdinand ga pritisne. Gumb nestane i protokol za deifriranje se pokrene. Na zaslonu se zatim pojavi tekst: "IFRA: OPOSUM." Prekrasno. Sad mora natrag u svoju sobu. A ni u njoj ne e ostati dugo. Kao ni u Splitu. Kud su ga ba sad morali pozvati? Zato nisu mogli nazvati dok je u ordinaciji s nekim gnjavatorom koji misli da bi zbog njegova kaljucanja sav svijet trebao stati? To bi bilo prikladno. Ali ba dok je na odmoru! Uostalom, mislio je da su ga zaboravili. Ve ga vie od godinu dana nisu aktivirali. Iako prema protokolu ne prima nikakve povratne informacije osim svoga honorara, dojam da postoji nezadovoljstvo njegovim radom nije bio za previdjeti. Oito posebno negodovanje vlada zbog njegova posljednjeg zadatka.
88

NO PADA U PODNE

Ferdinand je miljenja da ga je dobro obavio. Tip je mrtav, napokon. Koliko obavljeniji zadatak od toga moe biti? Vjerojatno im se ne svia opi dojam izvrenja zadatka. Preneuredno, previe svjedoka, previe krvi, previe policijske istrage, previe medijske pozornosti i openito previe svega ega ne bi smjelo biti previe. Ne smatra kako je bilo to od toga njegova krivnja. Krivi su nalogodavci. Dali su mu metu i dali su mu rok. Vrlo kratak rok! Mnogo prilika nije imao. Tonije, imao je samo jednu i oni su to znali. Tip nije mogao pasti ni na kojem drugom mjestu. Ako su eljeli diskreciju, trebali su mu dati vie vremena kako bi metu prikljetio negdje gdje nema toliko ljudi zamaskiranih u sireve i prikljuenih na razglas. Da, zna da se nema to aliti. Ugovorna ubojstva omoguila su mu nanciranje studija medicine. I otvaranje privatne prakse. Nije imao ni prebite lipe kad je odluio postati lijenikom. Kao plaeni ubojica ne samo da si je mogao priutiti studirati na najboljim moguim fakultetima, ve i boravak u luksuznim stanovima gdje je mogao u miru uiti i pripremati se za ispite. I ugoivati razne prijateljice u pauzama radi nemedicinskih studija. A i bio je to uzbudljiv ivot. Svidjelo mu se imati mrani skriveni identitet. Zbog toga je osjeao kao da ima mo nad ljudima u svojoj okolini. Kad se to spojilo s njegovim vrhunskim rezultatima tijekom studiranja, mora priznati kako je na trenutke osjeao da ima deicirani status. Napokon, ima li veeg gospodara nad ivotom i smrti od lijenika i ubojice spojenih u jednoj osobi? Dakako, nikome to nije mogao rei, ali zna da se ta aura moi, odnosno nadmoi, mogla osjetiti u svakoj prostoriji u koju bi uao. I ljudi bi to primjetili. I uvaili. tovali su ga, a nisu ni znali zato. Dobar osjeaj. Vrlo dobar. Jedino to mu je moda nedostajalo u toj dvojnoj karijeri jest malo neizvjesnosti. Uvijek si je zamiljao kako bi to bilo kad bi netko otkrio njegov tajni ivot. Bilo bi jasno to je potrebno uiniti: pod svaku cijenu eliminirati
89

Aleksandar Kostjuk

prijetnju. Uvijek se pitao kakav bi to bio osjeaj. Naruena ubojstva su hladna, tehnika, neosobna. esto i obavljena s udaljenosti. Netko tko bi razotkrio njegovu tajnu bio bi vjerojatno netko koga poznaje. Bi li bilo drugaije ubiti nekoga takvog u odnosu na uobiajene mete? To se uvijek pitao. I nikada nije dobio odgovor. Predobro je obavljao svoj posao plaenog ubojice da bi ga uhvatili ili mu ak uli u trag i predobro je skrivao svoj alter ego u civilnom ivotu. Jednostavno je predobar u svemu to radi. To mu je i blagoslov i prokletstvo. U ovom mu je trenutku to vie prokletstvo nego blagoslov. Ne samo to je gotovo zajameno da mu je odmor propao, ve je i u malo nezgodnoj situaciji. Skupina za koju radi odredila je Zagreb kao njegov okrug djelovanja. to znai da se njegov sljedei zadatak odvija u Zagrebu. Poto je komunikacija jednosmjerna osim u nekim iznimnim sluajevima, ali nikada tijekom njegove aktivacije koja je sad na snazi ne moe nikome javiti da trenutno nije u Zagrebu. Iako ti mutni tipovi sigurno imaju naine i to doznati. U svakom sluaju, jednostavno se pretpostavlja da je on u Zagrebu i od toga se polazi kad mu se daje novi nalog. Sve je to krasno, ali nije on lud da itav ivot provodi u Zagrebu za sluaj da ga ti idioti nazovu. Moglo bi se to ipak bolje rijeiti, ako se njega pita. A ne pita se. Nije to vjerojatno neki veliki problem, ali mogao bi biti ako zadatak ponovno treba obaviti u vrlo kratkome roku. U Zagrebu. A on je u Splitu. Nije to tako daleko, ali nije ni da moe biti tamo za pola sata. Dobit e to e dobiti. to im on moe? Mora priznati kako mu, kako godine prolaze ime uope ne eli sugerirati da je star posao plaenog ubojice postaje sve naporniji. Da, bilo je uzbudljivo i napeto kad je bio nov u tome. Sad je to tek rutina koja ga ometa u normalnom ivotu. Jo je gore to ga posljednjih godina
90

NO PADA U PODNE

aktiviraju sve rijee i rijee pa njegove "ekskurzije" postaju nita vie od nasuminih dogaaja koji mu remete dobro uhodani raspored. Poput kie i snijega. Dodue, nije to obian posao. Ne moe samo odjednom rei: "Joj, znate, meni se to vie ne da." Pogotovo kad ne znate kome i kako to rei. Tono, nema pojma za koga radi. Da zna, ne bi za njih radio. Ili bilo to radio, ukljuujui disanje. To nisu ljudi koji prihvaaju izgovore ili prigovore. Oni prihvaaju samo rezultate. A rezultati su praktino jedini nain kumuniciranja s njima. to se moe. Obavit e to i toka. Ako zadaci nastave biti sve rijei, onda e se u budunosti zbog toga morati uzrujavati sve manje i manje. Stigavi u svoju sobu, stavi van na kvaku znak osoblju da ne ulazi te zakljua za sobom. Otvori svoju putnu torbu i iz nje izvadi maleno crno prijenosno raunalo. Ukljui ga, aktivira program za primanje poruka, upie pristupnu ifru i prieka da raunalo deifrira poruku. Pola memorije raunala zauzima ogroman program namijenjen deifriranju iznimno kompleksnog sustava kojim je zatiena svaka poruka koju dobiva od nalogodavaca. Evo, gotovo je. Poruka se otvara. "Primatelj: Oposum," stoji kao uvijek prvo u poruci. Kako mrzi to ime! Koji ga je idiot izmislio? Zar mu nisu mogli smisliti ne to bolje? Dobro to ljudi ne znaju ime se bavi jer bi morao poeti masovno ubijati sve oko sebe zbog srama od imena. Slijedi opis zadatka. Zanimljivo. Nije to uobiajeni ui-izai zadatak. Ovo je malo sloenije. S neodreenim vremenskim rokom. Morat e nazvati u ordinaciju. Ali samo ako se zaista zadatak odulji. Neka svi zasad misle da je na odmoru. udno da su njemu povjerili ovakav zadatak. Malo izlazi iz domene plaenog ubojice. Vjerojatno je to zato to znaju da je iznimno inteligentan. Jo jedan blagoslov koji se pokazuje kao prokletstvo.
91

Aleksandar Kostjuk

Plaa za izvrenje naloga je iznimna. Znatno via nego inae. Ali i posla ima vie nego inae. Nije kao da mu nedostaje novaca, ali sad kad gleda sve te nule, padaju mu na pamet vrlo zgodni naini na koje bi ih mogao potroiti. Na kraju poruke je, kao uvijek, ifra za aktivaciju njegove osobe, kao da je stroj kojeg se moe programirati i ukljuiti i iskljuiti prema elji i potrebi. Malo si previe doputaju njegovi nalogodavci. Ipak bi se trebali ljudskije odnositi prema onima koji obavljaju njihove prljave poslove. Ferdinand mora potvrditi svoju aktivaciju. To jedina povratna informacija koju oni prime od njega. Ferdinand prebaci podatke za svoju misiju na mobitel. Iskljui raunalo i spremi ga natrag u torbu. Zajedno sa svim ostalim svojim stvarima. Vrijeme je da krene na put. Sreom, ima vremena stii u Zagreb. No mora svejedno pouriti. Izgleda kao vaan zadatak s obzirom na plau, ne toliko na teinu izvrenja zadatka pa ne bi bilo dobro da ponovno pobudi sumnje u svoje sposobnosti. Jer moglo bi se dogoditi da ga umjesto jo jednim dugim razdobljem ekanja sljedeeg zadatka kazne brzom aktivacijom nekog drugog ubojice s ciljem da neutralizira dugogodinjeg vrijednog radnika u ije se sposobnosti poelo sumnjati. No bolje bi bilo da ne doe do toga. Za njih. Ne zna tko su njegovi nalogodavci, ali samo zato to nikad nije smatrao potrebnim istraiti njihov identitet. No ako bi se okrenuli protiv njega, to bi bila dobra motivacija da takvu istragu pokrene. A mogao bi otkriti tko su oni, u to nema nikakve sumnje. Na um mu pada ak nekoliko naina za to. I jednom kad bi znao tko su i gdje se kreu... pa, recimo da ne bi htio biti tada u njihovoj koi. Spakirao se na brzinu, valjda nije nita zaboravio. Niti nema neto za ime bi bio sentimentalan. Ako e to trebati, kupit e. Sad samo treba to prije krenuti. ao mu je odmora. U principu bi ga mogao ponoviti kad obavi zadatak, no kako e to objasniti svojim zaposlenicima? Odmor
92

NO PADA U PODNE

odmah nakon odmora? Nije kao da im je on duan objanjenja, no prioritet je njegova zvanja onog nelijenikog privlaiti to manje pozornosti. Neto e smisliti, dovraga. A ve mu je i polako pun nos robovanja diskreciji. Krene hodnikom prema recepciji kad ga odjednom zaustavi mukarac. Nasmijeen je, to je u njemu pobudilo oprez. Moda e ga morati ubiti. A onda se on pone rukovati s njim, zgrabivi Ferdinandovu ruku bez njegova doputenja. to si sve ljudi doputaju. "Htio sam vam samo zahvaliti, doktore!" Prvo se pitao tko je sad taj, no trebalo mu je samo nekoliko sekundi da prepozna ovjeka koji je imao epileptini napadaj. Prepoznao ga je i u uspravnom poloaju. A lice mu ne izgleda bitno drugaije nego posljednji put kad ga je vidio. "Molim?" "Ne prepoznajete me?" "Ne." Nije on ovdje da bi drugima udovoljavao. "Pa... jutros ste mi pomogli. Imao sam napadaj. Ali nije bilo nita strano. U bolnici su me odmah otpu-" "Drago mi je to uti. Ali zamijenili ste me s nekime." "Da? Dobro sam vas pogledao prije nego su me bolniari odveli. Prilino sam siguran-" "Ne. Ja nisam lijenik." "Ali-" Ferdinand nastavi svojim putem. "Ne. Zbogom." Kakvih sve ljudi ima na svijetu. ovjeku spasite ivot i onda vas ide gnjaviti zahvaljivanjem. Tip ima sreu to je Ferdinand dobre volje. Odjavio se na recepciji i napustio hotel. Prije denitivnog odlaska odluio je proi pokraj plae. U blizini je hotela i vrlo je lijepa. Osim kad je prepuna ljudima. Sreom, sad nije prigodno doba godine za kupanje pa se samo mali broj ljudi ee pokraj valova koji prodiru na plau i povlae
93

Aleksandar Kostjuk

se. I nae se pokoji luak koji ide plivati, ali to ovjek jednostavno previdi. eli vidjeti more jo jednom prije nego se vrati u unutranjost Hrvatske. Tko zna kad e imati sljedeu priliku. Zapravo, u posljednje vrijeme razmilja o prebacivanju svoje privatne prakse u Split. Novaca za to ima pa ne bi smio biti problem osnovati splitsku podrunicu. Ili tonije, poto bi se preselio u Split, to bi bilo sjedi te, a ordinacija u Zagrebu postala bi podrunicom. Moda da ode jo junije? Dubrovnik? Ili neki od otoka? Sviaju mu se te misli. Posvetit e im vrijeme koje zasluuju kad obavi svoj zadatak. Ugodne mu misli zabljutavi prizor na plai. Poput kakve sablasti samo iskrsne pred njegovim oima, kao da ga progoni. Ponovno onaj prokleti kabaniar! Osjea kako mu se crijeva stiu dok ga gleda. Oito ga je isti u hotelu iziritirao vie nego je i sam mislio. A sad e to uiniti jo vie. Prokletnik sad ima dva psa! Onog od prije i jednog ogromnog njemakog ovara. Obojica se trgaju na sve strane, ele potrati malo u ovom, malo u onom smjeru. Povodci se zapliu oko kabaniara dok on pokuava obuzdati neobuzdiva pseta. Tko je to? eta pasa? To mu je teko vjerovati. Pogotovo kad vidi kako pada na jo jednu plavuu na plai. Ovoga mu je puta uspjelo prikriti stvarne namjere. Prema dranju plavue, ona to smatra obinom nezgodom. Vidi, ak su poeli avrljati! Kako mrzi toga tipa! Sad mu se jo i nasmijeila! Koja je to glupaa? Zar ne postoje kriteriji za putanje ljudi na plau? A kabaniar produuje konverzaciju, pravei se mrtav hladan dok njemaki ovar doslovce pokuava stati na njega, istodobno mu pokuavajui zubima strgnuti kabanicu. A ova se samo smijeka i gladi glupo pseto. Zar ne vidi da je upala u loe pripremljenu zamku? Sad bi mu vjerojatno na pamet trebao pasti neki glupi vic o plavuama, no umjesto toga Ferdinand osjea poriv za sastavljenjem
94

NO PADA U PODNE

snajpera. Nevjerojatno koliko je uspio zamrziti u tako kratkome roku osobu koju ne poznaje niti joj je dobro vidio lice. Najgore je to ak nije siguran zamjera li mu to je uspio plavuu uhvatiti na svoj amaterski mamac ili to ne moe biti na njegovu mjestu, eti plodove njegova rada. Kad bolje razmisli, posao profesionalnog ubojice najgori je na svijetu. Smije ubijati, ali nikad koga ti hoe. U ovakvim trenucima zaista mu je drago to ima svoju uru. Ona mu je uvijek zvijezda vodilja, svjetlost u tami, kad god nije siguran kako postupiti. Nakon to je u Tromperu doznao toliko mnogo da mu se ini kao da nije doznao nita, odluio je krenuti u potragu za nekim konkretnijim informacijama. Postoje ljudi koji poznaju ljude koji uju razne stvari. O drugim ljudima. Njih ne ete pronai u telefonskom imeniku barem nijednom kojeg bi neka uljuena tiskara makar razmotrila tiskati niti s njima moete stupiti u kontakt preko oglasa u novinama ili preko onih kerefeka na svjetskoj raunalnoj mrei koju veina ljudi skraeno naziva internetom. Ne, takve ljude moete upoznati samo... Ne zna ni sam kako. Uglavnom, on ih jest upoznao i nedovoljno su nepouzdani da bi ih smatrao korisnim izvorom informacija. Trenutno mu na pamet pada nekoliko imena, no najvie se meu njima istie Kapetan Ahab. Vodi jedan, u nedostatku bolje rijei, ugledan noni klub. Pravo mu ime zna vrlo malo ljudi meu njima je Bla ali ne doputa nikome da ga njime oslovljava. Za sve je samo Kapetan. Bla ga je jednom upitao zna li porijeklo toga imena, s obzirom da ba ne odgovara njegovu leernu karakteru. On mu je samo odgovorio: "Naravno da znam. Pa nisam idiot, pas mater!" To mu je reklo da ne zna otkud potjee to ime, to ga je potaklo pitati zato ga je uzeo. Kapetan mu je rekao da se za takvo ime odluio jer je crnac. Izuzev to to samo po sebi nema nekog
95

Aleksandar Kostjuk

osobitog smisla a opet, to on zna o tim stvarima, to god one bile? dojmu besmisla dodatan doprinos daje injenica da je Kapetan bijelac. I to prilino bledunjav. To je samo jo dodatno naglaeno njegovom obrijanom glavom. Nakon toga je odustao od postavljanja pitanja na tu temu, dijelom i zato to mu je Kapetan rekao da mu se makne s oiju. Kapetan jest logian izbor, no problem s njim je to ovjek nije siguran je li vrijedno dolaziti u blizinu takvoga ovjeka. Ima i gorih od njega, ali to ne pomae pri donoenju odluke. Ako bi netko neto znao o kakvoj otmici, onda je Kapetan najbolja osoba za izbjegavati, zapravo, ali u Blaevu sluaju potrebna je odreena razina rizika u koju se mora upustiti kako bi doao do nekih korisnih informacija. Nije da se on boji kapetana. U biti je simpatian momak. Nije tip osobe koje biste se bojali. Moete se bojati njegova zadaha, njegovih krvnih nalaza, njegovih raunovodstvenih metoda, njegove rodbine, njegovih cipela, njegovih zaposlenika, povrina s kojima je dugo bio u kontaktu, no ne same osobe Kapetana. Radi se o tome da na svijetu postoje ljudi ija prisutnost ima odreeni uinak na druge ljude. Taj je uinak kumulativan, i u skladu s anitetima prema posljedicama toga uinka svatko treba za sebe odluiti koliko ukupno vremena od svoga ivota eli odvojiti za dranje takvih ljudi u svojoj blizini. Ako ste odredili ukupnu koliinu, morate onda odrediti kako ete ju kroz ivot dozirati. Kapetan pripada prvoj vrsti ljudi, Bla ostalima koliko mu je poznato. Zbog toga je bio u nedoumici. Treba li se obratiti Kapetanu kao najboljem izboru i utroiti dovoljnu dozu njegove prisutnosti ili obratiti se nekim drugim pojedincima oko kojih ne bi trebao previe paziti oko uinka njihove prisutnosti, ali i koji ne bi vjerojatno bili toliko dobri izvori informacija kao to je Kapetan? Zato je njegova ura priskoila u pomo. Stajao je na ulici, sav u nedoumici inae ne ba njegovo uobiajeno stanje kad se sjeti
96

NO PADA U PODNE

pogledati na uru. Usporedbom s vremenom na svome mobitelu ustanovio je da ura u tome trenutku kasni sedam minuta to je neuobiajeno malo u odnosu na njeno klasino kanjenje, a to je opet bilo vrlo indikativno. Da nije sluajnost to je kasnila sedam minuta bilo jasno gotovo trenutano. Tono pred njim, s druge strane ulice, na uglu se gotovo vulgarno isticao kuni broj. I ni manje ni vie nego broj 7. Bla je preao cestu kako bi priao broju. Kad je stao na ugao ulice i pogledao plaketu s brojem, odmah je dobio pogled na semafor za aute na suprotnom kraju ulice. Semafor je tono u tome trenutku upalio uto svjetlo. Bez obzira tretirali vi zeleno ili crveno svjetlo kao prvo, uto e uvijek biti drugo. Bla je u tome trenutku pogledao ponovno na uru. Tokice izmeu sata i minuta zatreperile su dva puta prije nego je poela nova minuta. I tada se sve bilo jasno. Ura mu je potvrdila broj 2. Kapetan Ahab ima dva zlatna zuba, a noni klub mu se nalazi na broju 49, a 7 je kvadratni korijen od 49. Zna to pouzdano jer je netko vjerojatno neki uenik prije mjesec dana u tramvaju vjerojatno ispustio alabahter. Bla ga je pronaao, i kao pravi detektiv, digao s poda, obrisao prljavtinu i temeljito prouio. Na papiru su bili ispisani kvadratni korijeni od 100, 36 i 49. I jo je pisalo da je stanovita Marica glupaa, no bilo bi neozbiljno od njega takvo to prihvatiti kao injenicu samo zato to je to netko napisao. Urina poruka bila je jasna: mora otii Kapetanu. Ulica u kojoj je smjeten Kapetanov noni klub, Kapetan Cook ne, ni Blau nije jasan naziv nije odve prometna, to vjerojatno odgovara Kapetanu. Sigurno i odgovara uvaru ulaza u klub, Borisu, koji, sjedei na klupici na ulici, odmah do eljeznih vrata, svojom leernou svakom prolazniku alje poruku dobrodolice u Kapetanov klub, zbog ega ovjek gotovo i zanemari njegovo moda malo prejavno isticanje svoga kalanjikova. "Kapetan kod kue?" upita Borisa.
97

Aleksandar Kostjuk

Neto je moda i rekao, no uinio je to zatvorenih usta. Ali pokae palcem prema vratima pa je to protumaio kao pozitivan odgovor. U prizemlju je samo nekoliko uredia za klupsku administraciju. Sam klub je u podrumu. Bla se spusti stubama dolje. Prolaz je dosta uzak, no kad kroite u klub, odmah dobite osjeaj prostranosti. Strop nije toliko visok, ali zrcala na njemu daju iluziju da jest. Trenutno nema posjetitelja. Jer je dan, a ovo je noni klub. Sada samo istai briu podove, a barmeni slau stolice u pravilnu i za neku svrhu sigurno vanu konguraciju. Najvie prostora zauzima plesni podij. Oko njega su razmjeteni prozirni stolovi koji su inae okrueni metalnim stolicama. Sad samo nekoliko stolova ima mjesto za sjedenje. Bar je dugaak i ima mjesta za desetak barmena, a kapacitet je obino uvijek popunjen. Zaista, klub sada izgleda zaputeno, no kad padne no, ovamo e se sliti neinhibirana mlade i prepustiti se arima plesa, pjevanja, pijenja, ali i mnogih drugih aktivnosti, od kojih e ih mnoge temeljito pripremiti za budunu plodonosnu karijeru sudionika kontrolnih skupina za istraivanja uinkovitosti novih terapija za lijeenje ovisnosti ili mutiranih oblika ve poznatih vrsta virusa. Nije morao daleko hodati kako bi pronaao onoga kojega trai. Sluajno ili ne, Kapetan se ba zaputio ovamo kad i Bla. Izlazei iz jedne od svojih polutajnih prostorija, dostupnih samo zaposlenicima, nakesi se pri pogledu na Blaa. Pojava mu je uobiajena. Hoda kao da mu itavi svijet pripada, a grimizni kaput s raskonim krznenim ovratnikom kojeg nosi decentan je poput njegovih ruku koje masiraju stranjice djevojaka u kratkim suknjama s njegove lijeve i desne strane. Djevojke se lascivno smijekaju, ne skrivajui svoje hinjeno ope zadovoljstvo Kapetanovim tretmanom. "Bla Zvonimir!" ree on. Uvijek to uspije izrei kao zavretak kakvoga vica, bez da prethodno bilo to drugo izgovori. Zapravo je
98

NO PADA U PODNE

prilino dojmljivo to mu to uspije svaki put. "Kapetane," ree Bla kao pozdrav. "Nisam znao da si jo iv, ha, ha, ha. Svaka ast." "Hvala. Uzvraam." "Hajde, ljepotice," obrati se svojoj priljubljenoj pratnji, "idite neto korisno raditi. Imam posla." Pljusne obje po njihovim stranicama i one odu u jednu od stranjih prostorija. Kapetan pokae rukom prema jednom od stolova, pozivajui ga zajedno sjesti. Stol za koji sjednu jedan je od rijetkih koji umjesto stolica imaju ugraene dvosjede. Bla se smjesti u svome, a Kapetan na svome obuhvati naslon punom duinom svojih ruku. Iznad stola na zidu objeena je velika eliptina drvena ploa za koju je privren ogoljeni riblji kostur. Neto poput trofeja? Kapetan mu ne ostavlja dojam ribia, bez obzira na njegovo lano ime. U svakom sluaju, nema sumnje kako kostur ima svrhu u posjetiteljima kluba buditi potpuno neriblje asocijacije. "Posao ide dobro?" upita Kapetana. Treba konverzaciju zapoeti laganim temama. "O, ide, ide. Ne mogu se poaliti." "Da? To je dobro uti." "Nekim mojim susjedima nije, he, he, he. Ali to im ja mogu?" "Osim ignoriranja?" "Tono! Vidi kako se mi razumijemo, Bla? Zna, udna je sluajnost to si doao ba danas. Zna zato?" "Izaao je rjenik s novom denicijom sluajnosti?" "Ne bih znao. Ne pratim te stvari. Ne, zanimljiva je sluajnost jer sam te noas sanjao. Da, da, tebe. San je bio vrlo realistian. Stajao si na cesti i pregazio te ogroman kamion. Ali stvarno ogroman. Bio si mrtav na mjestu." "I kako je san zavrio?"
99

Aleksandar Kostjuk

"Sad sam ti rekao! Pregazio te kamion." "Ah. Mislio sam da sam moda oivio." "to, zar si gluh? Rekao sam da je to bio san, a ne nona mora. Ha, ha, ha, ha!" "Shvaam." "Zato sam se malo zaudio to te vidim ivog. Ne samo zbog sna. udim se da netko poput tebe moe tako dugo glumiti detektiva, a da ga odavno netko nije koknuo." "Valjda glumim podjednako dobro poput tebe." "Ha, ha, ha, ha! Da, obojica znamo prkositi izgledima, to je sigurno. Ali, Bla, zna po emu se nas dvojica razlikujemo?" Vjerojatno se njegovo pitanje odnosi na neto odreeno, a nije poziv na izlistavanje. Jer potrajalo bi kad bi Bla krenuo brojati sve po emu se njih dvojica razlikuju. Najvanija je vjerojatno razlika to Kapetan dobro odgovara deniciji kriminalca. to on nikada ne bi priznao. Nijedan dobar kriminalac ne bi. U tome i je poanta. Kapetan je dosad prekrio toliko zakona da je ve odavno trebao zavriti na dugogodinjoj robiji, a opet, dosad nije potignuta nijedna optunica protiv njega. Tajna vjerojatno lei u neemu to mu je Kapetan jednom prilikom rekao: "Zakoni su napisani tako da ih je nemogue ne kriti. Jedini nain da se stvori dojam kako potuje zakon jest da ga dosljedno i vjerno kri. Tako nitko ne primjeti razliku." Drugim rijeima, on je u kriminalu toliko dobar da je upravo kriminalno to nema zakona koji mu to od poetka ne omoguuje. Bla mu odgovori: "Moje ui ne stre kao tvoje?" "Razlika je u tome to ja uzmem ono to hou, dok ti uzme samo ono to ti se da. Ne moe biti uspjean poput mene bez karizme pobjednika. Kad ja uem u neku sobu, ako se igra poker, svima aljem poruku kako u ja pobijediti. Ako ovjek nosi skupi sat, odmah ga sprema u dep jer zna da u ga na ovaj ili onaj nain uiniti svojim posjedom. Ako se radi o tipu
100

NO PADA U PODNE

u drutvu svoje cure, on ju privije uz sebe u besmislenoj nadi da e tako sprijeiti da ona odoli mome armu. I ne moram rei ni jednu jedinu rije. Ljudi odmah znaju, im me vide, kui? A ti? Ti mora nositi signalna svjetla samo kako te netko ne bi zabunom bacio u kantu za smee." "A to sam ja rekao?" "Da, moj dragi Bla. Ljude poput tebe svi tretiraju kao sluge. Dok mene tretiraju kao kralja. To se ne moe nauiti. Barem ti ne bi mogao. Kad me vide, svi odmah znaju da sam kralj. I zato svatko tko doe makar u blizinu moga kluba zna da e ulaskom uivati u djeliu moga kraljevstva. Kraljevstva u kojem vlada rasko, veselje i sloga." "Boris na ulazu isti kalanjikov pred prolaznicima." "Pa to? To samo daje osjeaj sigurnosti." "ije?" "Nije bitno ije! Bitan je dojam. Bitno je da ljudi znaju da postoji sigurnost. Uope ih ne e zanimati ija. Vidi, o tome ti i govorim. Ti uope ne vidi te suptilne, ali presudne razlike." "To ne mogu porei." "Ni ne mora. Ali pustimo sad to. Nemam ja vremena avrljati itav dan. Nadam se da nisi doao zbog toga." "Ne. Trebam pomo." "To znam. Ali tebi nema pomoi." "Traim enu." "Ako vidim koju, upozorit u ju na tebe. U, evo jedne." "Traim jednu odreenu enu." "Onda ni njoj nema pomoi." "Postoji realna mogunost da je oteta." "Ja ju nisam oteo. ene k meni idu iskljuivo dragovoljno. Imam ljude koji dre komade podalje od mene. Neodoljiv sam. S time nije lako ivjeti. Tko bi se jo gnjavio otmicama?"
101

Aleksandar Kostjuk

"Vjerujem. Nisam te doao optuiti, samo pitati zna li neto o tome." "Shvaam. Logino je doi ovamo. Ipak je vodim registar svih otmica u gradu, zar ne?" "Nisam to tak-" "to je tebi, ovjee? Ja vodim poteni posao." "Ali uje stvari." "ujem ja svata. Jednom sam uo kako tvoja detektivska agencija dobro posluje. Ali tko bi to vjerovao?" "Ja ne. Osoba koju traim zove se Sanja Malenica. Znai li ti to to?" Odmahne glavom. "Ne zvui poznato. Tko ju je oteo?" "To sam doao tebe pitati." "Ma nemoj! Moda bi htio i da se raspitam po gradu o toj Sanji, je li?" "Ako nije problem." "Ne bi bio. Da to nije usluga tebi." "Neto slino sam ve uo danas." "To ti vjerujem. Mogu li ti jo kako pomoi? Jer ja postojim samo kako bih tebi sluio," ree s blagim sarkazmom. "Zna li za neke druge neobine dogaaje? Neka neuobiajena kretanja u tvom miljeu?" "U mom miljeu? Moj milje je u oblacima u usporedbi s tobom. to je s tim pokroviteljskim tonom?" Bla nita ne ree. Obrati panju na nekakvo sitno mrvinje na jagodicama lijeve ruke. Temeljito ih otrlja palcem. Tada jo malo provjeri jesu li jagodice njegovih prstiju potpuno iste. A onda digne pogled natrag prema Kapetanu. Ovaj malo zakilji, a onda si znaajno oeka usnu. "Dobro. ini se da su ovih nekoliko dana mnogi... poduzetnici pozvani malo stiati svoje aktivnosti. Netko treba prostora za..." "to?"
102

NO PADA U PODNE

"Neto." "U Zagrebu?" "Da." "Maja?" "Maja je meu onima pozvanima da se privremeno pritaji." "Tko onda poziva?" "Nisu dijeljene pozivnice, Bla. Jednostavno se svi koji su dovoljno pametni sklone s puta kad vide da div dolazi." "Tko je div?" "Nitko ne zna. I nitko ne pita. Nitko tko eli ostati iv. U te spadam i ja. Ali ti slobodno..." "Hvala. Zanimljiv podatak." "Meni je mnogo zanimljivije da je tebe netko angairao osloboditi enu iz ruka otmiara. Zato su te angairali?" "Ne znam." "To bi vjerojatno bio i njihov odgovor. Da znaju neto o tebi, znali bi i da je eni bolje ostati u rukama otmiara nego da ju ti pronae." "Mogue, ali ne mogu to potvrditi dok ju ne naem." "Ve ju alim. Ah, da, vidi, nisam ti ponudio nikakvo pie kad si doao." "U redu je. Nisam edan." "To nije bila isprika. Samo sam to elio naglasiti za sluaj da ti je promaklo." "Shvaam. Zaista mi je promaklo. Primljeno na znanje. Hvala." "Nema na emu. Mogu ti jo kako pomoi? I ako mi jo jednom spomene one vraje krekere, raspisat u nagradu za tvoju glavu!" "Ne, privremeno sam odustao do toga. Ali ne potpuno." "Mirnije u spavati sad kad znam." "Moe li mi jo to korisno rei?"
103

Aleksandar Kostjuk

"Mogu. Daj se poni odijevati kao ovjek. Izgleda kao kloar. Jedva se suzdravam da ti ne bacim sitni u krilo." "Mislio sam da se odijevam ba u trendu." "Sad znam tko je kriv zato trendovi ne traju." "Dobro, moram sad ii." Bla pone ustajati od stola. "Ve? Ostario sam samo godinu dana razgovarajui s tobom." "Mogao si i gore proi. Mogue je da u te nazvati ako neto zatrebam." "Brojat u sekunde do tvoga poziva. Ali ako sluajno umre i ne uspije mi to javiti, uope ti ne u zamjerati." "Poteno. U redu, Kapetane, viat emo se jo." Prui mu ruku. Kapetan se rukuje s njim. "Prijetnjama e postii sve, Bla. Sretno u tvome lovu." "Hvala." Bla se okrene i zaputi se prema izlazu. Osvrne se na trenutak i ugleda Kapetana kako ide svojim poslom, nestajui u jednoj od sporednih prostorija. Sreom ga nije previe zadravao. Zna koliko je Kapetan zaposlen ovjek. Da bi njegovo maleno carstvo funkcioniralo, potrebno je vie od onog pobjednikog stava kojim se Kapetan hvali. Povrh ovoga kluba potrebni su i dodatni sadraji. Bla se veinu vremena uspjeno suzdrava od razmiljanja o podrumskom katu koji se nalazi ispod ovoga. U njemu u kasne none sate probrani pojedinci niskih inhibicija i visokih oekivanja otputaju velike koliine kapitala za zadovoljenje svojih ekskluzivnih eljica. Smijeh je tamo dolje uvijek malo srdaniji, strast je uvijek znatno vrua, pia su uvijek upola manje razvodnjena, a zbog loe ventilacije jednu od popularnih spolno prenosivih bolesti moete dobiti ve nakon nekoliko dubljih udisaja. Uspinjui se stubama, zamalo je stao na takora koji se sputao prema klubu. Odmah potom mimoiao se s jo jednim. A onda jo jednim. Jure pravocrtno prema klubu. Izgleda da je podcijenio Kapetana. Zabave u
104

NO PADA U PODNE

njegovu nonom klubu oito su lue nego je mislio. Istupivi na ulicu, Bla pojede jednu napolitanku i kimne zaposlenom Borisu u znak pozdrava. Borisu to na trenutak odvue panju od minucioznog ienja kalanjikova te sluajno ispali kratki rafal u smjeru svoga lica. Na ba tono u smjeru. Nekako su ga meci uspjeli promaiti iako vidi par vlasi kose kako lete i zabiti se u zid nad njegovom glavom. Borisa to nije osobito uzrujalo. Jedna ena s dvije vreice pune namirnica koja je ba u tom trenutku ila ulicom poskoi i prestraeno pobjegne. Kao to je Kapetan rekao, Boris zaista ulijeva osjeaj sigurnosti. Sva srea da nije bitno ije jer inae bi klub ve odavno propao. Nije siguran je li neto doznao od Kapetana. Neto je, ali koliko to njemu koristi? Poto to nije ni na koji nain utjecalo na njegov jutros zacrtani plan istrage, moe bez ustruavanja rei nikako. A opet, i nita moe biti neto. Dakako, neto moe biti svata, a svata se esto da svesti na nita. esto je neizreeno vanije od izreenog, sjena moe vie pokazati od svjetla koje ju baca. Nema pojma kako to njemu sada pomae, ali voli takve stvari drati u prikrajku svoje glave, po strani, ali nadohvat ruke. Jednostavno kako ne bi postao jedan od onih detektiva koji razmatraju samo ono to im se gurne pod nos. Dokazi su praktina stvar kad ste policijski detektiv i morate imati samo dovoljno dokaza za osudu. Ili barem neto to dovoljno ostavlja dojam dokaza. No u njegovu poslu vani su samo rezultati, stoga je oslanjanje iskljuivo na dokaze podjednako kontraproduktivno kao i njihovo ignoriranje. Zato se mora hvatati za sve to mu se moda uini vanim od ega se veina na kraju pokae potpuno suvinim doslovce se hvatati za svaku slamku koja iz nekog otvora pone strati, bez obzir koliko prljav i sumnjiv otvor bio. Ovaj se sluaj polako pokazuje kao pokazni primjer takvoga razmiljanja. Dosad mu dokazi ukazuju samo na mnogo niega. Kao to je istaknuo, i nita moe biti neto, no to neto moe biti odvlaenje pozornosti od
105

Aleksandar Kostjuk

onoga to njemu treba. Od takvih misli ovjeka lako zahvati depresija. Ne i Blaa, ali treba za svaki sluaj djelovati preventivno konzumiranjem jedne slasne napolitanke. Zato pojede jo jednu. Da ga je bila zahvatila depresija, sad bi mu bilo mnogo bolje. Zanimljivo je ono to mu je rekao Kapetan. Ono o izvanrednom stanju u zagrebakom podzemlju. Tko to moe potaknuti maju na mirovanje, makar i na samo nekoliko dana? Netko moniji, naravno. Tko bi bio toliko moan? Obinom ovjeku vjerojatno ne bi pao nitko na pamet. Bla, naalost, ima jednu ili dvije ideje. I jedna je dovoljna da mu neugodne misli navru u glavu. Jer bi mogle imati neprobavljive implikacije za njegov sluaj. Mogle. Nije sigurno. Nema razloga misliti da to ima ikakve veze s otmicom Sanje Malenice. Napokon, to jedna nia slubenica znai za poslovanje kriminalnog miljea? Osim ako je ona samo djeli slagalice. Naalost, moglo bi ispasti ba tako. Ako se pokae da njegove teorije od kojih su pet, est gotovo identine imaju nekog uporita u stvarnosti, boji se da Sanji Malenici nema spasa. A moda ni njemu.

106

NO PADA U PODNE

Poglavlje

IV

Pokazalo se to grjekom. Uzeti taksi za odlazak kui. Ali izgubila je strpljenje ekajui glupi autobus u zranoj luci. Stalno su javljali da autobus dolazi, dolazi, dolazi, ali nikako da se to konkretizira stvarnim dolaskom. Let ju je previe iivcirao, a nije kao da je njen posao dovren. Morala je to prije stii kui. Ili tonije, u Seljaku banku. Zato je odluila uzeti taksi. Skuplja je alternativa, ali poto su ulozi potencijalno veliki tako si je svoj zadatak predoila malo vea investicija se isplati. Nije mislila da e se to pokazati tolikim problemom od samoga poetka, iako, ako pogleda unatrag svojih nekoliko dana, vjerojatno je to bilo prilino naivno razmiljanje s njene strane. Kao prvo, ovjek nikada ne smije misliti da je lako pronai taksi koji e vas prevesti kamo elite. ak ni kad se naete na parkiralitu prepunom taksija. Mnogi od taksija nisu imali taksiste. To je bio prilino neprebrodiv problem. Druga skupina je imala taksiste, ali ti su tvrdili kako su unaprijed rezervirani. Zato se ona toga nije sjetila? Vjerojatno zato to je jurila kao luakinja kako bi
107

Aleksandar Kostjuk

uhvatila zrakoplov. I zato to je uzela zdravo za gotovo da autobusi prolaze kroz zranu luku. Trea skupina se pokazala najzanimljivijom rije koja je samo jedan korak od postati psovkom. Taksiji su imali taksiste i nisu bili rezervirani, no svejedno ju nisu htjeli povesti. Razlozi su se kretali od maaka pronaenih u odvodnim kanalima, satelitskih antena postavljenima pod krivim kutem, djece koje ne znaju koristiti kosilicu, preko tanjura s nesimetrinim pukotinama, razglasnih sustava oko kojih se okuplja previe ljudi, kolaa koji tee vie od kilograma pa sve do proelja kua koja izgledaju poput nedovoljno mljevene kave, vezica koje jako vonjaju po benzenu i kladionica koje u zidovima imaju rupe s pogledom na potpuno zamraene prostorije. Ukratko, ba nita to bi taksiste trebalo sprijeiti u obavljanju posla za kojeg primaju plau. Barem je to tako izgledalo iz Sanjine perspektive. Taksisti su, u svakom sluaju, bili nepopustljivi u svojoj nezainteresiranosti za Sanjinu zainteresiranost za njihove navodne usluge. Razmiljala je odmah da bi trebala nazvati tvrtku za koju rade i prijaviti ih svi su imali telefonski broj otisnut na autima i mo da bi to ak i uinila da se prethodno sjetila kupiti si mobitel. to nije. Ionako nije imala vremena za te stvari. Za taksi se bila odluila upravo kako bi si pritedjela vrijeme, logika koja joj je sve vie izmicala kako se kretala kroz nedokuivi svijet statinih taksista. Jedan od taksista imao je zelene traperice. Zelene! Njemu nije uope dola ni blizu. Ima i ona kriterije, bez obzira kolika je sila. ovjek oito nije normalan. Na kraju se odluila za jedinog raspoloivog od svih taksista. Nekako je bio udan. Usta su mu bila uasno mala, a ui nesimetrino klempave. No ako zna voziti, to nije njena briga, mislila je. Malo ju jest brinulo to je ovjek imao problema zadrati pogled na njoj dok je razgovarala s njime. Zapravo, ini se da mu je bio problem zadrati pogled na bilo koju
108

NO PADA U PODNE

toku. A ni drati glavu u uspravnom poloaju nije mu ilo kako bi vjerojatno htio. Nije tome pridala previe znaenja. Njegov vrludajui pogled mogao je biti i prednost. Omoguava mu dobro praenje to se dogaa na cesti. Tako se barem ponadala. U svakom sluaju, to se na kraju pokazalo najmanjim problemom. Makar je na nekoliko mjesta tijekom njihova putovanja taksist pokazivao nedovoljnu odbojnost prema vonji preko plonika po kojem hodaju prolaznici ijim dobrim reeksima Sanja zaista mora estitati sam nain vonje nije sugerirao visoku vjerojatnost bliskoga susreta sa smru u dogledno vrijeme. No brige je manje zadavao taksist, a vie njegovo vozilo. Tijekom putovanja taksi je ak tri puta otkazao poslunost. Prvi put je taksi stao usred ceste popunjene autima. Nije mogao ni svjetla upaliti pa su iz prolazeih auta dolazile raznovrsne i ne odve suvisle psovke na raun ljudi u taksiju. A ona je u tom periodu jedina bila u taksiju. Zbog toga je Sanja pokrivala svoje lice rukom itavo vrijeme dok je taksist vani petljao po motoru. Prvo je neto glasno udarao zbog ega je nekoliko puta na njega pala hauba. Nakon udaranja uslijedilo je struganje, jedna psovka i udan zvuk nalik cvrljenju mesa. Motor je proradio, taksist se vratio za volan. Prije nego je ponovno krenuo, stavio je Sanji veliki komad iste vate u ruku. Sanja je podrobno prouila vatu i otkrila da nije ni za to bila rabljena potpuno je bila ista i suha niti se bilo to nalazilo umotano u nju. Zbunjena, Sanja je samo gledala u potiljak svoga vozaa dok je vozio svoj taksi, ne osjeajui se obaveznim objasniti joj svoj mekani i niime isprovocirani poklon. Mogla ga je pitati za objanjenje, no svjesna nesagledivih posljedica takvoga ina, Sanja se reeksno suzdrila od toga, jednostavno stavila vatu na sjedalo pokraj sebe i prisilila se gledati prolazei gradski krajolik. Drugi put kad je taksi stao bilo je mnogo uzbudljivije jo jedna rije
109

Aleksandar Kostjuk

na rubu vulgarnosti. Naime, taksi je stao ba usred raskrija. Nije to bilo toliko uzbudljivo koliko opasno. Auti koji su imali slobodan prolaz jurili su ogromnim brzinama, a prema blizini kojom su prolazili pokraj njihova vozila, stekla je dojam da vozai sebe ne smatraju obaveznima zaobilaziti auto koji stoji usred raskrija koliko god to u njihovu interesu bilo ve su, ini se, bili rezolutni u svom stavu da se dotini auto treba njima maknuti s puta. I pomalo je bila zabrinuta za taksista dok je stajao vani pod takvim neprijateljskim uvjetima. Naravno, hauba je ponovno nekoliko puta pala na njega, ali nije zbog toga psovao. Kad je motor ponovno proradio, taksist se vratio u auto i ovoga puta Sanji poklonio jedan cijeli paket vate, umanjen vjerojatno za komad kojeg joj je dao pri prvome zastoju. Odluna ne razmiljati o tome, stavi paket do onog komada vate na sjedalo. Kad je trei put taksi stao, bilo je to vrlo frustrirajue jer su se nalazili nadomak njezine zgrade. Taksist je ponovno izaao iz auta izvesti svoju rutinu, a Sanja je ponovno ostala ekati. Sreom, stali su na cesti na kojoj nije bilo mnogo auta. Na nesreu, to je bila jedina srea u cijeloj stvari. Sanja je primjetila da popravak ovoga puta traje due nego prije, ali i da izostaju uobiajeni zvukovi. ak mu ni hauba nijednom nije pala. Ve na kraju sa svojim ivcima, Sanja je izala iz taksija kako bi vidjela to to on petlja. "Hoete li ve jednom pokrenuti taj vraji auto?!" bjesnila je dok mu je prilazila. Kad je dola ispred auta, postalo je odmah jasno zato popravak tako dugo traje. Taksist uope nita nije radio. Samo je svojim ozbiljnim koliko i nefokusiranim pogledom zurio pod haubu. Objeenih ruku, bez naznake da bi neto mogao poeti u dogledno vrijeme. "to to radite?" upitala je zapanjeno Sanja. On nita nije rekao. "Um... jeste li dobro?"
110

NO PADA U PODNE

I konano je skrenuo pogled na nju. Izraz lica bio mu je patniki. "Nije moja krivnja," rekao je. "Molim? to nije?" "Zato bi me majka odjednom prestala voljeti?" "Ha?" "Pa majka mi je!" "Eeeee... kakve to veze ima s-" "Ja joj nita nisam uinio! Sigurno me nije prestala voljeti zbog neega to sam ja uinio!" "A... ha..." Sanja je instinktivno poela uzmicati. Polako, laganim koracima, da ga ne uzbuni. "To ste vi krivi!" "to sam?!" "Vi ste ju natjerali da me vie ne voli!" "Samo malo..." Mrvicu ubrza svoj hod unatrag. "Vi ste joj neto rekli! Kako ste mogli?! Ona je moja majka! Moja! Ne vaa!" "ekajte... smirite se..." "Kako se usuujete?!" On krene prema njoj, a ona nepretno napravi nekoliko koraka unatrag. No nije krenuo prema njoj, ve prema vozakom sjedalu. Nije sjeo, ve je poeo trgati visee pliane kockarske kocke koje su mu visjele s retrovizora. Kad ih je napokon skinuo, istupio je van i svom snagom bacio ih na Sanju. Mekanost slatkih, mucastih kocki koje su se njeno odbile od nje nije umanjila nasilje kojim je taj in bio obiljeen. "Gubi se! tetoino jedna! Kradljivice majki!" Nije joj morao ponavljati. Iako je pao na koljena, zgrabio rukama glavu i poeo plakati, Sanja je svejedno poela trati glavom bez obzira. Njena sigurnost ipak je na prvome mjestu, zbog ega je pri bjegu poela
111

Aleksandar Kostjuk

razmiljati je li tome luaku na ikoji nain otkrila svoj identitet. Osim davanjem svoje adrese, dovraga! Zna gdje ivi. Vjerojatno bi bilo besmisleno nagaati to ga je potaklo vjerovati da ona ima neto s njegovom majkom, a sigurno bi jo besmislenije bilo pokuati mu takve ideje izbiti iz glave. Preostalo joj je jedino poloiti sve svoje molitve u nadu da taksistovo psihiko stanje onemoguava posezanje za sjeanjima tipa kune adrese i brojevi. Njen trk prekine glasan zvuk udarca. Auto se zaleti u stranji dio taksija. I taksi i auto koji se zaletio pretvore se u kr. Taksist, iako se to dogodilo samo nekoliko centimetara od njega, bio je previe zaokupljen svojim emotivnim stanjem da bi se na to obazirao. Umjesto toga se skljokao na bok i obgrlio koljena. To je bilo posljednje to je Sanja vidjela od njega prije nego je zala iza ugla i to je bilo jedino to je trebala vidjeti kako bi ubrzala svoj bijeg. Zapanjujue je brzo dola do svoje zgrade. Vjerojatno je trebala krenuti pjeke doma im je trei put taksi stao, no nije joj palo na pamet da bi se najgore stvari ba njoj trebale dogoditi ba danas. I opet njena naivnost. Jedino pozitivno to joj je palo na pamet u vezi toga iskustva bilo je to se sjetila uzeti svoju putnu torbu dok je izlazila iz taksija i to nije morala platiti prijevoz. Barem ne novcem. Njeni ivci su, s druge strane, pri kraju. Sreom, sada je u svome utoitu, u svome stanu, u svojoj sigurnoj luci. im je zatvorila vrata za sobom, osjetila je nevjerojatno olakanje. Skinula je cipele i strovalila se na krevet. Napokon mir. Zapravo bi trebala odmah krenuti u Seljaku banku, no tako je umorna da se jednostavno mora malo odmoriti. Ako ovako iscrpljena izae van, mogla bi se onesvijestiti. I moda je bolje malo priekati. Ne bi htjela biti vani dok je onaj taksist u susjedstvu. Nada se da ga je netko u meuvremenu uhitio ili hospitalizirao. Kako god, mora si malo
112

NO PADA U PODNE

odrijemati. Sam let je bio naporan, a kamoli sve ostalo. Samo malo sklopiti oi, a onda e se otisnuti prema Seljakoj banci. Njeno sklapanje oiju trajalo je etiri sata. Prekori samu sebe. Umor je bio jai od njene volje. Pojuri u kupaonicu i svue se. Bilo je to najbre tuiranje u ljudskoj povijesti, ali godilo joj je kao nijedno prije. Doslovce je drhtila dok se prljavtina skidala s nje. Vjerojatno si je previe doputala kad si je jo krenula prati zube, ali morala je. Sve ju je u ustima svrbjelo. Odjenula je traperice i pulover, a obula obine tenisice. Dosta joj je poslovnih odijela. Moda izgleda ozbiljnije tako odjevena, ali udobnije joj je u obinoj odjei. teta to ve sutra mora na posao. U poslovnom odijelu. to se moe. Moda bi mogla zatraiti nekoliko dana slobodno? Ne, ne, ne! Ne sad dok je pod budnim i ocjenjujuim okom svojih glaveina. Mora se sabrati i djelovati 100% profesionalno. Inae moe zaboraviti svoje promaknue. Uzme svoju tajnovitu omotnicu, dokumente koji joj trebaju da ju poloi u banci i pojuri prema izlazu iz stana. A onda zastane i krene natrag. Zaboravila je provjeriti svoj akvarij. To e trajati samo sekundu. Mahne svojim ribicama i pone ih brojiti. ini se da nijedna nije krepala dok je nije bilo. Moda je onda zla kob prola pa e sada nastupiti sretno razdoblje za nju. Neka potraje barem dok ne doe do banke. U dizalu naleti na tecu. Ponaa se kao da Sanje uope nema. Kako uvredljivo. Nije se zbog toga uzrujala jer joj panju privue teina koara. Naime, prepuna je malenih maia. Nisu se tek omacili jer ve skakuu po koari, ali svejedno moraju biti vrlo mladi. Ba su slatki! Ba joj doe da ih malo pomazi. Pitala bi tecu smije li, no ne eli naruiti njihov hladan odnos. Zadovoljit e se gledanjem tece koja je primila najhiperaktivnijeg od maia u koari i poela ga gladiti. Maleni slatko zamjaue i smiri se.
113

Aleksandar Kostjuk

I ona bi htjela maku, ali ne moe se brinuti za nju. Prezaposlena je. Nema vremena. Jedva nae vremena za svoje ribice, a one nisu previe zahtjevne. ak ima i automatski ureaj za ienje vode i hranjenje. Stigne ga jedino programirati i provjeravati radi li dobro. Nije ih se ni sjetila tijekom svoga putovanja. I bolje. Samo bi se brinula oko jo jedne stvari na koju ne moe utjecati. Kakav ivot ona ivi! Tek kad je izala iz zgrade primjetila je da se ve mrai. No banka e jo dugo raditi. Ima vremena. Samo bez histerije. Obavit e svoj zadatak besprijekorno. Oni koji ekaju izvjee o njenim aktivnostima ne e biti razoarani. Odjednom ponovno osjeti ono uzbuenje. Tko zna to e se dogoditi kad odnese omotnicu u banku. Hoe li ve sutra primiti neku povratnu informaciju ili takvim stvarima treba jedno dulje vrijeme? Ne e o tome razmiljati, samo e se fokusirati na ono to je pred njom. Pokraj ulaza u zgradu stoji mukarac u crnoj jakni. Okrenut joj je leima, ali kako odmie od njega, moe ga vidjeti malo s boka i primjeti da neto radi rukama. Barem joj se ini da vidi. Izgleda kao da izvlai nit iz mobitela i ponovno ju vraa. A da se zaista radi o mobitelu, jasno je po tome to se svijetli i to ga je stavio na uho. Kakav je to mobitel? to sve danas ne izmiljaju. To ju je ponovno podsjetilo da jo uvijek nema mobitel. Moda naie na kakav duan po putu. Ali to zasad nije prioritet. Pravac Seljaka banka. Sanja se lecne kad ugleda taksi na cesti. Ve se pribojala da ju je taksist s obiteljskim problemima pronaao. Ali sjeti da je njegov taksi smrvljen u sudaru. Odahne i krene prema tramvajskoj stanici. Nenad osjea velik ponos u ovome trenutku. Toliko je jak da ak natkriljuje njegovu ogorenost, ljubomoru, prijezir, bijes, frustriranost, tugu, napetost, razoaranost, netrpeljivost i mrnju. Dobro se snaao. Jako dobro. Njegova razvratna enica misli da je jako pametna. Zaboravila je
114

NO PADA U PODNE

da se udala za mua koji je mnogo pametniji od nje. Ali da to nije zaboravila, ne bi ni pomiljala doputati si ovakvu bezobratinu. to im se samo dogodilo? U emu su to samo njih dvoje pogrijeili da se sada sva krivica nedvosmisleno moe svaliti na nju, to nepobitno opravdava planiranje njezina ubojstva. Ono s autom bila je loa ideja. Prenaglo, prenepripremljeno, prebuno. Sada e biti drugaije. Osjea se gotovo poput profesionalca. Njegova bi ga draga sigurno poela drugaije gledati da ga moe sada vidjeti. Ovako odlunog, muevnog i naoruanog. Sigurno i bi, pod uvjetom da joj izostavi dio o njenom neminovnom ubojstvu. Ali prekasno je za to. Svi su mostovi spaljeni. Imala je svoju priliku i rekla je svoju zavrnu rije. Sada e on izrei svoju. Njegova e rije biti tiha poput apta i ubojita poput meteora. Da, trenutak je stigao. Vrlo je vjeto izveo svoju posudbu snajperske puke. Zapravo nije ni sanjao da bi moglo ii tako lako. Njegov stari prijatelj Joa bio je vrlo uviavan glede njegova problema. Vjerojatno zato to mu ga uope nije rekao. Ne e valjda ljudima poeti govoriti da namjerava ubiti enu?! Iako Joi to moda ne bi smetalo. I njega je ena ostavila. Navodno zato to mu se vie nije mogla sjetiti imena. Ali to je njegova verzija. Uglavnom, zamolio ga je da mu posudi svoju puku. Zaudo, prvo mu pitanje nije bilo u koju ju svrhu treba nego namjerava li ju drati masnim rukama. Kad mu je Nenad obeao da e drati ruke istima, Joa ga je upitao zna li baratati takvom pukom. Nenad je u tom trenutku bio iskren i rekao da ne zna, to je Joa iz nekoga razloga shvatio kao rije da. Dalje je bilo relativno lako. Popili su oko etiri litre rakije i onesvijestili se. Kad se Nenad probudio, nije krenuo buditi Jou kako bi mu dao potvrdu privole za posudbu snajpera. Jednostavno ga je uzeo i ostavio Jou uukanog u police ormara kojeg je sruio kad se onesvijestio. Lako
115

Aleksandar Kostjuk

je mogue da je Joa dosad zaboravio da ga je Nenad uope posjetio, a kamoli da mu je dao doputenje uzeti njegov snajper. No nije ba ni izgledno da e primjetiti da ga nema, ak i ako to jest sluaj. Joa se ne optereuje previe... bilo ime. Jedino mu nije ba jasno zato Joa uope ima snajper, i to jo s priguivaem! Pogotovo kad zna da nije sluio u vojsci. Nije bitno. Nenad jest sluio u vojsci i zna osnove rukovanja pukom. Dodue, nikad nije bio izuen za snajperista pa se zaputio u umu gdje je malo vjebao gaanje. Nekoliko e stabala imati gadnih problema s rastom zbog rupa koje je napravio u njima, no priroda nije morala previe trpjeti zbog Nenadove samoedukacije. Nevjerojatno je s kojom je lakoom i brzinom svladao pucanje iz te stvari. Svaka budala to moe. Srea je onda to svaka budala nema pristup snajperu. A taj priguiva je divota za sebe. Fantastino je koliko je tih. Bio je spreman ve juer. A sad je jo spremniji. Sad samo mora ekati lovinu da mu doe na ciljnik. A doi e sigurno. Ovoga puta nema zabuna ili nagaanja. Njegova je enica ipak malo preiskrena kad ga vrijea svojim laima. Tako mu uvijek kae kamo ide prije nego se zaputi na svoj bludniki pohod. Vjerojatno misli kako je uasno pametna. Ili da je on samo nedovoljan mukarac da bi poduzeo bilo to na takvu odurnu provokaciju. Kako e se samo iznenaditi. Jedino mu je ao to mu ena ne e moi vidjeti lice prije smrti. To bi bilo lijepo. No mora misliti i na svoju sigurnost. A najsigurnije e se osjeati ako ne zavri u zatvoru zbog ubojstva koliko god opravdanog svoje ene. Da se radi o provokaciji s njene strane, vidi se po tome to uope vie ne ulae truda u svoje lai. Rekla je da ide prijateljici. Sigurno, sigurno. Mu joj je ve toliko odbojan da joj se vie ni ne da smisliti neto bolje od "prijateljice"? To joj je bila velika pogrjeka. Ali najveu je poinila kad mu je rekla kamo ide. I dobro je to mu je rekla. Iako ju je slijedio, ve bi
116

NO PADA U PODNE

ju nekoliko puta bio izgubio da nije znao kojim smjerom ide. Ova vraja etvrt je totalni nered. Jedini siguran nain da ne izgubite orijentaciju u ovim kaotinim ulicama je sklopiti oi. A to ne moe. I koga vraga mora njegova ena dolaziti ovamo? Sablasno je ovdje. Gotovo da i nema ljudi. A trebalo bi ih biti kad su posvuda rune zgradurine. Kad se ve prepustila ivotu nemorala i hedonizma, mogla je ipak zadrati neke kriterije. S kakvim se to samo tipovima nalazi ovdje? Ne eli ni razmiljati o tome. Iako si ne moe pomoi. Smjestio se ovdje jer je pred njim zgrada u koju je ula njegova budua pokojna ena. Ula je i ne izlazi ve satima. Kad samo pomisli kakve sve stvari radi u ovome trenutku, doe mu pucati nasumce po ulici. Nije iskljueno da bi se uspio suzdrati od toga, no problem to nema na koga pucati! Kakva je ovo vraja etvrt?! I hoe li ona ve jednom izai?! Ve se mrai. Kako e ciljati ako izae po noi? Preljub je jedna stvar, ali pustiti ovjeka ovoliko ekati zaista je vrhunac! Hod mu je lagan i ujednaen. I leeran. Jedna ruka mu je u depu, a drugom dri presavijene novine. ini mu se da ga je i vidjela kad se osvrnula jednom ili dvaput, ali nita nije mogla naslutiti. S ovakvim dranjem nitko ne moe pomisliti nita drugo nego da Pero uope ne doivljava nita oko sebe. Zna on kako sebe uiniti neprimjetnim. Nije on amater. I ne ini ovo prvi put. Bila je dobra ideja odvesti ju na ovo mjesto. Gotovo da i nema ljudi. A i polako se mrai. Poto ide ovim putem prema Seljakoj banci, morat e proi kroz onaj parki. Tada e joj prii. Na osamljenome mjestu, pod okriljem drvea, u sumraku Sanja Malenica stat e na svojoj posljednjoj postaji. A i tu je njegova poslovina vjetina. Izgledi da netko primjeti dok ju dohvati praktino su jednaki nuli.
117

Aleksandar Kostjuk

Samo mora ostati leeran. Nedostatak ljudi je nedostatak kad se elite stopiti s okolinom. Ona sigurno ne sumnja ni u to konspirativno, ali ena moe openito poeti paniariti ako joj se mukarac previe priblii. Ne smije riskirati. Mora drati tono dovoljno velik i dovoljno malen razmak. I ostavljati dojam da ga uope ne zanima to se dogaa oko njega. Iako je malo kasnila, ef je tono predvidio njeno kretanje. Sve ide po planu. Njegov mu je bonus zajamen. ena je izala iz zgrade pokraj koje prolazi i sad se kree pokraj njega istim smjerom kao on. Neka. to prometnije, to bolje. Ako se Malenica okrene jo jednom i vidi enu kako ee uz njega, imat e jo manje razloga za brigu nego prije. Ali ova se uope vie ne osvre. Njegovo vjeto oko primjeuje njen jezik tijela. to je blie Seljakoj banci, to je uzbuenija. Potpuno je fokusirana na to. Uope se ni na to ne obazire. Vjerojatno bi mogao hodati pored nje i ona ga uope ne bi primjetila. to su samo nadrobili toj glupai? Nije bitno. Glavno da djeluje. Moda bi njenu bezbrinost mogao iskoristiti da joj se ipak malo vie priblii. Nije kao da ju ne e moi dostii kad doe trenutak, ali ako time nita ne riskira, onda nema ni razloga biti preoprezan. A opet, nikad ne moe biti preoprezan. U svakom sluaju, Pero ima sve pod kontrolom. Jo koju minutu i Sanja Malenica mu je dolijala. Evo je, napokon. Nije se valjda udostojila izai? to to radi? Zijeva? Prokletnica jedna razmetljiva! I to na ulici, gdje ju svaki snajperist moe vidjeti. Sad mu svakakve slike prolaze kroz glavu. teta to ne moe ubiti i tipa s kojim je bila. Morat e se zadovoljiti njome. Iako bi ih sve volio pobiti. Sigurno ih ima vie. Sigurno! Osjea kako bijes u njemu kipi. Mora se smiriti, inae ne e moi dobro naciljati njenu promiskuitetnu glavu. Hoda pokraj nekoga tipa to u hodu ita novine. Idiot. Zar se tako ee
118

NO PADA U PODNE

ulicom? Moe se u nekoga zaletjeti i ozlijediti ga. Ima slian kaput kao njegova ena. Idiot. To je neka nova moda? Sad e ju naciljati. Mirna ruka, mirna ruka. Draga, tvoje vrijeme je dolo. Ili bolje reeno, prolo. to ova radi? Ta je stvarno uzbuena. Hoda sve bre i bre. Vjerojatno to ni ne ini svjesno. Uskoro bi mogla i potrati. Bolje je da joj se ipak malo priblii. Rizik je prihvatljiv dok meta ima takav promjenjiv tempo. Ne bi bilo dobro da doe do poremeaja plana samo zato to se on nije znao nositi s hirovitim ponaanjem svoje mete. Ova ena jo ide njegovim smjerom. Valjda ne e primjetiti da je ubrzao korak kako bi se pribliio jedinoj preostaloj eni na ulici. Naravno da ne e. Danas se nitko ne obazire na druge ljude. Da skoi na Malenicu u ovome trenutku, vjerojatno bi samo pobjegla, mislei samo na svoju sigurnost. Nema problema. Ba je napravio prve velike korake kad odjednom zatetura. Kao da ga je netko udario po boku. Samo nema nikoga s njegove bone strane. Ali denitivno ga je neto udarilo. ak mu se malo zamaglilo pred oima. udno. ivi zdravim ivotom i mnogo vjeba. Nije mu slino imati takve probleme. A sad ga jo i trbuh poinje boljeti. Spusti pogled i protrlja trbuh. Primjeti da je time zakrvavio rukav. Na emu? A onda vidi. Ima rupu na lijevome boku, neto iznad struka. Otkud to? Pogleda udesno. Ima jo jednu rupu. Ova mu se nalazi na bedru. Primjeti i da gotovo da i ne hoda. Nekako se samo jo gega. Ovo je neoekivani razvoj dogaaja. I ne obeaje dobro. Krv mu se slijeva niz hlae. Hvata ga panika. ak bi i zavritao, ali nema snage za to. Osjea da bi mu mogla prsnuti utroba ako napravi i najmanji zvuk. Samo plitko dahe. U oaju isprui ruku prema eni koja je hodala blizu njega. No okrenuta mu je leima i nema se namjeru osvrnuti. A dizanje ruke poremetilo je njegovu ravnoteu. Uspije se odrati na nogama, ali
119

Aleksandar Kostjuk

skrene naglo udesno. Ba je proao ugao zgrade pa je zbog toga skrenuo u malenu uliicu. Nastavi vijugati prema naprijed, ne znajui ni sam kamo ide. Samo se dri za trbuh koji sve vie boli. Osjea kako mu noge otkazuju poslunost. Vidi kontejner. Otetura do njega i uhvati se jednom rukom za ruku za otvaranje. A onda se polako posjedne na plonik, koristei kontejner kao naslon. Mora pozvati pomo. Ovdje e se sakriti dok ne doe. Ali mora ih prvo pozvati. Lake pomisliti nego rei. Uz napor izvue mobitel iz depa. Pokua pritisnuti gumbe na ekranu, ali prsti mu se skliu. Jer su krvavi. Pokuava i dalje, ali i dalje se skliu. Prokleti dodirni ekran! Nastavi pokuavati, ali onda mu itav mobitel isklizne iz ruke. Padne na plonik odmah do njega i to se pokae kao nepremostivi problem. to e sad? Vjerojatno nije bilo ba pametno sakriti se iza kontejnera. Ako mu ubrzo nitko ne priskoi u pomo, mogao bi umrijeti. Sluajno ili ne, Pero sljedee sekunde umre. Ne, ne, ne, ne, ne, ne! to je to uinio? Nju je naciljao! Nju! Kako je uspio njega pogoditi? To se nije smjelo dogoditi! Koga je vraga ba u tom trenutku morao naii? Vjerojatno je Nenad trebao biti smireniji kad je ciljao. Ali ba joj je doao blizu, a imaju sline kapute. A on je bio prebrzoplet. Opet! Da je imao vie svjetla, to se sigurno ne bi dogodilo! Ova se razvratnica ba morala zabavljati do kasnih sati. To je ona kriva! Nije bilo dovoljno svjetla! Moda ga je samo okrznuo. Vraga, tetura kao da je bolestan. I hlae mu se crvene! A ona samo hoda naprijed dok ovjek iza nje umire, beutna neman. to da radi? Da pozove pomo? Naravno, moda bih mogao pozvati i policiju. Idiote! ovjek kojeg je nastrijelio odluta u uliicu. to to radi? Ne zna ni sam to radi. Upravo mu je raznio utrobu. Kamo je nestao? Ne vidi ga vie. Da mu ode pomoi? to mu moe? Tip
120

NO PADA U PODNE

je gotov! Bolje da dovri posao zbog kojeg je doao. Kad se ve uvaljao u nevolju, moe barem neto dobiti od toga. Kamo mu je nestala ena? Nema je! I ona je nestala! Prokleta bila! Ovo je sve njena krivnja. Zbog nje ubije ovjeka, a ona samo odee kao da se to nje nita ne tie. Sad bi bio dobar trenutak pobjei to dalje odavde. Odlina ideja, i Nenad ju smjesta krene sprovoditi u djelo. Spremi snajper u torbu i potri prema izlazu s krova zgrade. Mora paziti da ga nitko u zgradi ne vidi. ovjek s velikom torbom u koju stane dugaka puka vien u vrijeme ubojstva mogao bi privui panju policije. Provjeri prvo stubite prije nego pone sputati. Ne smije ni u bijegu biti brzoplet jer mu se to moe obiti o glavu. Sreom, ne mora ii sve do prizemlja jer nije tako ni uao u zgradu. Preveliki su bili izgledi da naie na nekoga od stanara dok ulazi ili izlazi. Zato je u zgradu uao kroz prozor na prvom katu koji se nalazi tono iznad malene garae za bicikle, ili to ve, koja je pripojena zgradi, a nalazi se na strani za koju su najmanji izgledi da e netko njome prolaziti. Jednostavno e skoiti na njen krov i nestati. Ve bi pohvalio sebe zbog silne pameti da ga ne mui misao kako je upravo ubio neduna ovjeka. Dobro je, nema nikoga na stubitu. Pusto je kao i na ulici. Sve mu okolnosti idu na ruku. Sve osim kretanja glupih metaka! Zato s oprezom prelazi sa stubita na stubite. Nitko ga ne smije vidjeti. Evo, skoro je stigao do prvoga kata. Otii e kao da nikada nije bio ovdje. Iz prizemlja dolaze glasovi. Kvragu, ba sad mora netko naii. Skoro je dosegao svoj prozor. Da pouri ili da se povue natrag na krov? Potonje moda ne bi bilo najpametnije. Samo poveava izglede da ga jo netko vidi. Kako mu se srea kree, svi e sada poeti izlaziti iz stanova. To i nije teko za zamisliti ako netko otkrije leinu koju je maloprije proizveo. Nenad pojuri prema svome prozoru za bijeg. uje ljude kako se
121

Aleksandar Kostjuk

pribliavaju. Barem ih je dvoje. Dobro je, blebeu pa e ih to malo usporiti. Nenad krene otvarati prozor. Zapela je kvaka. Zato se ne e otvoriti? Ostavio je prozor odkrinutim upravo kako se ne bi morao gnjaviti ovim ime se sada gnjavi. Tko ga je ve zatvorio? Ovdje nitko nema drugoga posla nego zatvarati prozore? A uope se nije moglo vidjeti da je otvoren ako niste gledali izbliza. Koje li revnosti! Glasovi se pribliavaju. Nenada hvata panika. Daj se otvori! Prokleti zahrali prozor. Otvorio se. Napokon. Ovi e stii za koju sekundu, ali on e dotad ve otii. Drei pogled na stubitu, Nenad iskorai kroz prozor. Ne zna ba kako se to moglo dogoditi. Vjerojatno zbog uzrujanosti i panike nije dobro brojao kateve. Moda se nekome razlika od jednoga kata ne ini znaajnom, ali sasvim je dovoljna za stvaranje dojma padanja u ponor. U svakom sluaju, preraunao se. Oni glasovi nisu dolazili iz prizemlja, ve s prvoga kata zakljuak koji se Nenadu namee sam od sebe dok promatra sebe kako pada s drugoga kata. Garaa se ipak nalazi ispod njega, no zbog elementa iznenaenja i tjelesne nespremnosti svojih nogu, na njen se krov ne doeka ba onako kako je planirao. Dakle, bez slomljenih kostiju. Doekao se desnom nogom, iako bi se ona tog privilegija rado bila odrekla, ako je suditi prema zvuku nekoliko istodobnih lomova koji su doli iz nje. Jo je gore to je pao na sam rub krova i s njega se skljokao izravno na plonik potrbuke. Glava mu udari u grubu, hladnu povrinu i osjeti kako mu se rame izmaklo pri slijetanju. No ta ga bol ne moe smetati dok god osjea pakao u svojoj desnoj nozi. I tako Nenad, trpei nesnosne valove pulsirajue agonije koja se neshvatljivo iri iz njegove noge prema itavome tijelu, pone svoj puzajui mar prema autu za bijeg kojeg je parkirao samo dva kilometra odavde. To mu je ba bilo pametno. Nema nikakve sumnje kako je za ovo kriva njegova ena, pomisli on izmeu dva napora kojima pokuava potisnuti nesvjesticu koja ga hoe
122

NO PADA U PODNE

zahvatiti sa svakim prijeenim bolnim centimetrom. Sanja odahne od olakanja pri izlasku iz Seljake banke. Nije bilo guve, nije bilo nikakvih tehnikih niti administrativnih problema. Nita. Sve je prolo glatko i jo k tome brzo. Ali stvarno brzo. ini joj se kao da je tek prije minutu izala iz stana. Malo varljivo, ali nije daleko od istine. Kad se ide tramvajem, put je zaista kratak. Takav e biti i povratak. Jedva eka vratiti se. Osjeaj uspjenog dovrenja svog bizarnog zadatka otvara joj apetit naoigled. Jedva eka stii doma. Pojest e si neto brzo, ali toplo. Moda onu jednu instant juhu? Da, to bi dobro leglo. A im se najede, ide na spavanac. Onaj neplanirano dugi drijeme nije bio dostatan. Potreban joj je poten odmor. Zapravo bi joj bilo drae kad sutra ne bi morala na posao, ali nije u poziciji razmiljati o takvome luksuzu. Ipak, sad kad je oito da joj se srea nasmijeila, moe s mnogo manje nezadovoljstva ustajati za posao. Ako joj se zaista smijei unaprijeenje, sigurno slijede novi izazovi. A izazovi su ono to ivot ine uzbudljivim. Kao i tranje za tramvajem, iako nije toliko ispunjujue. Nema smisla juriti kao blesava. Postaja je blizu, ali predaleko da bi uhvatila tramvaj koji sada dolazi. Ba je njen broj. Nema veze. Stii e novi. Vjerojatno. Samo bez uzrujavanja. Dan moe ako ignorira neke njegove traumatino neugodne dijelove proglasiti uspjenim. emu urba? Evo, stigla je polaganim hodom do stanice i ve stie novi tramvaj. To smatra znakom da joj je napokon krenulo. Prije nego se ukrcala u vlak, uje iza sebe vrisak iz daljine. ini se kao da dolazi iz susjedstva koje je upravo prola. Nekoliko sekundi nakon vriska zauje se neka vika. Nekakvo komeanje? Zar je izbio poar tamo? Nije nita vidjela kad je tamo prolazila, ali to nita ne znai. Ali prema glasovima je jasno da se na okupu nalo nekoliko uzrujanih ljudi.
123

Aleksandar Kostjuk

Sumnjam da se radi o neemu u emu bih ja mogla pomoi. Sanja se ukrca u tramvaj i poe kui. Unato ope rairenom vjerovanju, ivot je mnogo jednostavniji kad nemate ideja. Bla je nakon posjeta Tromperu i Kapetanu Ahabu ostao bez ideja pa se zaputio na jedino preostalo mjesto koje bi mu moda moglo pruiti neto to barem nalikuje korisnim informacijama. Klju od stana ima pa moe ui. No problem bi mogao nastati ako naie na nekoga tamo. Prema dosadanjim saznanjima nema razloga vjerovati da ima cimera ili cimericu. Ako ima deka, mogao bi biti tamo, ali ne bi li onda on doao zajedno s njenim bratom u Blaov ured? Ne, stekao je povran i prema Sanji nepravedan dojam da ona ivi osamljenim ivotom. Iako ne bi bilo loe naii u stanu na nekoga njoj bliskog. to god to znailo. Brat joj je barem teoretski najblia osoba, ali ni on mu nije znao rei neto odve korisno. Osim teorije o otmici i malverzacijama. Moda bi ga mogao nazvati. Za dodatne informacije. Ali ne zna ni sam to bi pitao, a to sam ne moe s prilino visokom makar neprovjerljivom tonou pretpostaviti. Ako mu to padne na pamet, nazvat e ga. Iskustvo ga je ionako pouilo da je klijente najbolje nazivati to je rijee mogue. Jer inae ostavlja dojam detektiva koji ne zna kako dalje. To je dojam koji je trenutno previe u podudarnosti sa stvarnou da bi ga iao stvarati. I to jo u vlastita klijenta. Moda ne bi bilo loe ipak nazvati policiju. Dodue, teko mu je smisliti razlog zato to ne bi bilo loe, a jo tee zato bi to bilo dobro. Mogao bi ih kontaktirati diskretno i zamoliti ih da zadre diskreciju kako hipotetski otmiari ne bi neto nanjuili. Policija ipak ima pristup izvorima informacija koje Bla nema pa bi mu teoretski mogli rei neto to bi Sanji moda spasilo ivot ako je zaista oteta. Jer ako se radi o otmici, onda je vrijeme kljuno. Svaka sekunda moe znaiti razliku
124

NO PADA U PODNE

izmeu ivota i smrti. Zato se ne smio libiti upitati policiju za pomo , u koliko god nepovratno loim odnosima bili. S druge strane, njegovo ga je iskustvo pouilo kako je policija u osnovi beskorisna iskustvo koje je vjerojatno dobrim dijelom doprinijelo iako je moda zapravo uslijedilo nepovratno loim odnosima. Razmislit e jo o tome ne previe kad pregleda stan. Ako pronae kakav trag, na konju je. Napokon je stigao do njene zgrade. ini se da je za ulaz u zgradu potreban klju. Pretpostavlja da to nije isti klju kao i od njenoga stana. Nema veze, pozvonit e nekome i rei da je potar ili raznosa broura. Mobitel mu zazvoni ba kad je htio pozvoniti nekome od stanara i izvesti svoju predstavu. Okrene se od ulaza i izvadi mobitel. Prepoznaje broj na ekranu. Inspektor Muek. Sablasne li sluajnosti. Ba je razmiljao o pozivanju policije, a oni zovu njega. Zar mu itaju misli? I ako da, ine li to kako bi mu imali neto za zamjerati? Prije e biti da inspektoru Mueku nedostaje Blaev glas. Nisu se dugo uli. Indikator baterije pokazuje da nema jo mnogo struje. Izdrat e jo malo, no razgovori s inspektorom znaju se oduljiti. Bla zauje kako netko izlazi iz zgrade iza njega. Bilo bi dobro zadrati vrata, no ne eli biti preupadljiv. Ionako je zauzet. Izvue uzicu iz mobitela kako bi ga napunio, a ona se odmah uvue natrag unutra. "Molim?" ree Bla na mobitel. "Nemoj me nita moliti, probisvijetu," ree grubi glas s druge strane. "Kreo? Kako si? Dugo se nismo uli." "Ovisi to misli pod dugo. U tvome sluaju to bi trebalo biti nikad, ali to je sada ziki neizvedivo." "I meni je drago to te ujem, Kreo." "Ne zovi me Kreo, papku! Za tebe sam inspektor Muek."
125

Aleksandar Kostjuk

"Naravno. Kako ti mogu pomoi?" "Napusti dravu." "Nekako drugaije?" "Da, ovdje na svom stolu imam hrpu prijava. Mnogo vie nego inae. Zna li zato je tako?" Bla krene prema ulazu. Primjeti kako se vrata nisu do kraja zatvorila nakon to je posljednja osoba izala. Bla ue u zgradu. "Mmm... imate novi pisa?" "Samo ti pametuj. To je zbog tebe!" "Sumnjam. Uope ne znam koristiti pisa." "Ovo su sve prijave zbog incidenta koji se dogodio juer na stanovitoj izlobi maaka. Zna o kojoj izlobi govorim, zar ne?" "Ba i ne. Bilo ih je toliko da to ovjek ne moe pratiti." "Bila je samo jedna, kretenu! Postoji li ikakva mogunost da mi objasni koji ti je vrag bio?" "Morat e biti precizniji." "Precizniji? Dobro. Onda mi objasni kako si uspio zadati oporu maaka opekline na apama, i to traei klavir!" "Zanima te je li bilo teko ili te zanima konkretan postupak?" "Zanima me to bih trebao rei etrnaestorici vlasnika maaka koji ele da im donesem tvoju glavu na pladnju! Eto, to bi me zanimalo." "Bi li dugo noena cipela bila dobar nadomjestak za glavu?" "Ne pravi se pametan, Bla! Ne elim da mi padne u komu prije nego dobijem neke odgovore od tebe." "Ne bih rekao da imam odgovore za tebe, Kreo. Mislim, inspektore." "Ali ja ih svejedno trebam, probisvijetu! Neki od nas imaju prave poslove i moraju slijediti neka pravila. Trebam tvoju izjavu glede jueranjeg incidenta." "Kad kae da treba, znai li to da ju i eli?"
126

NO PADA U PODNE

"Naravno da ne! ak ni slualicom ne dodirujem kou kad s tobom razgovaram. S tobom se elim susresti samo ako te mogu privesti i strpati u tamnicu." "Ne pratim te. to onda hoe?" "Hou da mi kae to bih ja trebao uiniti s tvojom svinjarijom!" "Pa, ako emo biti precizni, nije ba moja. Ako su vlasnici maaka dali istinite izjave, onda su ti svi potvrdili da ono to se dogodilo macama nije izravno moja krivnja. Nisu smjeli natrpati toliko limenki s konjskim mesom u jednu prostoriju. Ja sam se samo naao na krivome mjestu u krivo vrijeme." "Ti si uvijek na krivome mjestu u krivo vrijeme. Vjerojatno se ne bi nikada ni rodio da nisi. Naravno da znam da nisi ti odgovoran, koliko mi god srce pucalo zbog toga. Inae bih ve angairao sve raspoloive policijske snage da pretrae grad i upucaju te." "Misli, uhite." To nije bilo pitanje. "Mislim da ne bi bilo razlike. Ako bi se mene pitalo." "Na ponos ste hrvatskoj policiji, inspektore." "To znam. Jedino ne znam to bih trebao uiniti s oporom koji eli vidjeti tvoju krv. A o njihovim betijama da ne govorim. Jutros mi je jedna od tvojih rtava stavila svoju prljavu, osakaenu maketinu na stol! Poludio sam! eli znati koliko sam se suzdravao da joj neto ne uinim?" "eli da pogaam ili je to retoriko pitanje?" "Idi u... elim da mi skine tu bagru s vrata. Zar se ja moram baviti ranjenim makama? Moda nisi primjetio jer si zauzet glumei detektiva, ali u ovome gradu ima dovoljno posla za svakog policajca, zna?" "Znam. A tu je jo i pitanje kriminala." "Rekao sam ti da se ne pravi pametan. Mogu ja smisliti neto da te uhitim, zna? Nitko se danas ne obazire na dokaze. Lako ti mogu srediti
127

Aleksandar Kostjuk

nekoliko godina u zatvoru. Nitko nita ne bi pitao." "Zato ve nisi?" "Jer bi s tobom unutra vjerojatno svi zatvorenici pobjegli iz bukse! A onda bih imao jo vie posla!" "Da, to je zaista paradoksalna situacija. Dobro je to si joj doskoio." "Ma ti si jedan-" "Zaboravio sam, Kreo. to si ono htio od mene?" S druge strane linije Bla uje uzdah toliko dubok da moe izazvati krvarenje u pluima. "elim da poisti svoj svinjac! I nemoj mi govoriti da nije tvoj. Tebe krive i ti to ima s njima rijeiti. Ne elim imati posla s time." "Poteno. Zna, planirao sam uvesti poseban popust na svoje usluge ovoga ljeta. Bio sam neodluan trebam li tiskati promotivni materijal, ali sad sam odluio da hou. Kad tiskam, poslat u po jedan letak ili brouru, nisam odluio, svakome od oteenih vlasnika, moe?" "to?! Ti stvarno nisi normalan! Ja u te-" "Ako zna za kojeg jeftinog dizajnera ili tiskaru, javi mi, hoe?" "Ti.... ti..." "Kreo, usred posla sam. Ako mi jo neto mora rei, poalji mi SMS. Moram ii. ujemo se." "Bla, da se nisi-" Bla prekine vezu i spremi mobitel u dep. Ne eli Kreu vie uznemiravati. Jadniku su nedavno ponovno srezali plau, a posla ima vie nego ikada. Ali Blau se ini da se dobro nosi s time. Barem dok ne razgovaraju jedan s drugim. Mobitel mu ve zapiti. Dola je poruka. To je bilo brzo. Otvori poruku. Zaista mu je Kreo poslao poruku. I to poprilino dugu. Ali ne osobito sadrajnu. Iako se zbog nedostatka interpunkcija i mnotva zatipaka uslijed oito prebrzog pisanja ne moe ba prepoznati suvislost
128

NO PADA U PODNE

napisanoga, Bla prema kontekstu odmah moe rei kako njegova majka nije ni priblino dovoljno visoka za ovo to Kreo u poruci predlae. Makar je maloprije napeo oprugu za punjenje, Bla svejedno jo jednom potegne konac. Razgovor je bio oekivano dugaak pa je dobro da se mobitel to bolje napuni sada. Mora se kasnije sjetiti jo nekoliko puta potegnuti. Njegov je mobitel vrhunsko udo tehnike. Ima ugraenu malenu oprugu koja se napne povlaenjem malenoga konca. Samo se povue ruica koja stri iz ureaja i ona se odmah vrati na mjesto. I time je napeta opruga koja pokree maleni generator koji puni bateriju, kondenzator, to ve. Tako ne mora nikada prikapati mobitel na struju. Nije ni kao da bi ga mogao. Za to nije konstruiran. Jedino se oprugom moe puniti. Privilegij posjedovanja ovakvog tehnolokog uda zahvaljuje Mariu Beljiu, neaku graevinskog inenjera eljka Darovskog koji je dobio posao zahvaljujui stanovitom Uralu koji je sklopio dobar posao s Robertom Ferljiem, a koji to moe zahvaliti radniku socijalne slube Reglanu koji je svoj posao sauvao jer nije odao Zdenku Toljagi koja je ne ba istim putem priskrbila stipendiju svojoj keri koja za takvo neto nije zadovoljavala uvjete zbog prometne nesree koju je skrivio stanoviti R. L. kojeg je Bla iako ne u potpunosti planirano priveo pravdi. Mario je ono to Bla naziva genijem. Jer odgovara Blaovoj deniciji genija: koristi malo kako bi uinio mnogo. Mario sastavlja itave elektronske ureaje, od nule, i to koristei iskljuivo otpad. Doslovce otpad. Stari mobiteli, kalkulatori, raunala, mikseri, boina svjetalca, mikrovalne, televizori, svjetiljke, hladnjaci, sve to ljudi bace mislei kako nikada vie ne e proraditi ili im ne e trebati Mario rastavi, izvue iskoristive komponente i od njih izgradi neto posve novo. Najbolje to je Mario izradio, barem po Blau, svjetlea je Rubikova kocka. Izradio ju je od izrezanih dijelova hladnjaka, plastinih igraaka i svjetleih dioda
129

Aleksandar Kostjuk

izvuenih iz daljinskih upravljaa. Dodue, kocka stalno mijenja boje pa ju nije ba lako rijeiti, ali to nije nikakav problem nekome tko ju ni inae ne bi znao rijeiti. Poput Blaa. Bitan je efekt. Izrauje on i praktine stvari. Raunala kakva nigdje drugdje na svijetu ne postoje. Nisu tako snana kao ona u duanima, ali zato su jako jeftina i slue nekoj skromnoj svrsi. Isto tako izrauje i mobitele. Tako je izradio Blaov mobitel. Kao kuite je iskoristio nekakav aluminijski etui za cigarete ili sline duhanske proizvode, a ekran je izradio od ekrana starih kalkulatora. Ne zna to je jo upotrijebio, i nije mu to osobito bitno. Vano je jedino da radi. I radi dobro. Mariu je dao 84 kune za mobitel i to je dosad bio jedini troak kojeg je mobitel traio. A mora priznati da, iako nema Blau nepoznate mogunosti koje krase najnovije supermobitele, Mariov model izgleda vrlo elegantno. Srebrno kuite, jednostavan dizajn, mogunost samostalne proizvodnje energije. to jo ovjeku treba? Mario je ak na poleinu mobitela naslikao svoj logotip. Nije osobito originalan logotip. Ljudska lubanja i dvije ukriene kosti ispod nje. Moda ak pomalo morbidno, ali Mariu to ne treba zamjerati, s obzirom na njegovu teku prolost. Zaista, Mario se nikada nije kolovao za inenjera. Nije ak ni zavrio srednju kolu u kojoj se izuavao za konobara. Tajna njegova uspjeha je kreativnost i predanost. Znanje je dolo i stalno dolazi s iskustvom. Sam je poeo od nule i dogurao do strunjaka. Nije to sluajnost. Strast za tehniku Mario je razvio tragajui za neim solidnim u svome ivotu nakon to je puten iz klinike u kojoj se vie mjeseci odvikavao od ovisnosti o zabadanju pribadaa u lijevo koljeno. Uglavnom svoje. Mario je konstruirao ureaj koji je ba po Blaevoj mjeri. Jedino to ne razumije na svom mobitelu tri su tipke tono ispod ekrana. Crvena, zelena i uta. Mario mu nije rekao emu slue i slue li uope iemu. Ni za to mu nisu bile potrebne u dosadanjem koritenju, a mobitel ima ve vie
130

NO PADA U PODNE

od godinu dana. Uvuenije su u mobitel od ostalih tipki pa vjerojatno nije dobro ako ih se sluajno pritisne. Zanimljivo je da nikada nije pritisnuo nijednu od tipki kako bi otkrio emu slue, kao to nikada nije nazvao Maria ne bi li ga pitao. Doi e i na to. Nema urbe. Glavno da stvar radi. Sve ostalo je nebitno. ak se sjetio uzeti klju od stana. Provjeri da nema nikoga od susjeda na hodniku. Ne eli neija suvina pitanja dok se mora koncentrirati na stvari koje sigurno nisu vrijedne njegove koncentracije, i obratno. Klju ue. Okrene ga. Vrata su otkljuana. Da, dobro napreduje. Bla ue. Stan je lijep i uredan, to moe rei ve s ulaza. Stalak za odjeu, dugako zrcalo pokraj ulaza, elegantan drveni ormar za cipele, stalak za kiobrane, kiasta pejzana slika u hodniku, isti sag, stakleni luster. Nijedna stvar na krivome mjestu, nigdje ni traga prljavtini. ena ivi uredno, to se odmah vidi, a to mu govori mnogo. Ali nita to bi on htio razumjeti. Proslijedi u dnevnu sobu. Veliki televizor, dvosjed ispred njega. Kuhinja nije posebna prostorija, ve samo prostor omeen ankom, kao u krmi. U kuhinji je maleni okrugli stol s jednom stolicom. Blagovaonica za samce. Poto je Sunce na izmaku, Bla upali svjetlo. Sag je smei s pleterskim ponavljajuim uzorkom. Zidovi su lagano be boje, pokriveni na pokojem mjestu ormarom, zidnim satom ili jo kojom od onih kiastih slika. Nema fotograja. I dnevna je soba savreno uredna. Nikakva traga nasilju ili bilo kakvom uznemiravanju. Okrene glavu skroz lijevo. Neto se ipak mie u prostoriji. Veliki akvarij. Je li to bitno? Vjerojatno nije, ali izgleda zgodno u ovom monotonom ambijentu. Odlui ga malo prouiti. Ribice su skoro sve kriavo ute, s pokojom crvenom. I jo su k tome sve ive. Ne zna koliko dugo mogu takve male ribice preivjeti bez
131

Aleksandar Kostjuk

ljudske brige u akvariju, koliko god velik bio, ali vjerojatno im ne bi smjelo biti ba dobro nakon to im vlasnica tako dugo izbiva. Dakako, odgovor na tu enigmu upada odmah u oi. Teko je ne uoiti postrojenje koje je nadograeno na akvarij. Veliki ureaj koji se nalazi izvan i u akvariju. Vidi spremnike s neime to je vjerojatno hrana za ribice, nekakvi jo praci. Zatim tu stre cijevi i jo tota. Ovo je akvarij ili laboratorij? Akvarij, naravno, ali preputen na brigu hladnoj ruci neuglednoga stroja. Ima i lijepi veliki kristalni ekran. Na njemu se nalazi nekakva tabela. To je valjda program za hranjenje i to je ve sve potrebno ribicama. Ako su ribice jo ive, onda je Sanja namjestila ureaj za vrijeme u kojem e izbivati. Zanimljivo. Ima li naina pogledati koji je posljednji program bio u upotrebi? Iako mu se ini kako je program jo uvijek na snazi. Ali to je samo njegovo skromno miljenje. Sad bi mu dobro doao Goran. Bi li se sam mogao snai? Pokraj akvarija je maleni stoli. I na njemu je malena knjiica. Podigne ju i okrene. Upute za rukovanje ovom paklenom napravom. Vjerojatno se ni vlasnici ne da pamtiti postupak programiranja. A on bi samo trebao pogledati program, ne pisati ga, stoga to bez previe razmiljanja proglasi manjim izazovom. Malo proui upute. Za tehniku nije neki maioniar, ali zasad jo zna itati. To se moda pokae kljunom prednou. I zaista, moe vidjeti kako ureaj pamti programe. Moete koristiti isti obrazac hranjenja i ienja kao prije, samo namjestite na novi datum. Da, naprava ima svoj sat i kalendar. Ako se ne vara, otkrio je koji gumb mora pritisnuti kako bi pozvao popis programa. Samo se sada mora moliti da ne e neto pokvariti. Ako ve ne uspije pronai Sanju Malenicu, najmanje to moe
132

NO PADA U PODNE

uiniti je pokuati ne ubiti njene ribice. Pritisne gumb. Nita jo nije pokvario. To je dobro. Zapravo i nije tako sloeno. Da se baratati kao i njegovom urom, samo to se ova stvar dri zadanog vremena. Evo, neto je ak i otkrio. Neto zastraujue. Provjeri u uputama i one potvrde njegove sumnje. Ovim se ureajem upravlja preko onog interneta. to ovaj ureaj ini jo jezivijim nego se ini na prvi pogled. Kome uope doe na pamet stvoriti takvo neto? Bizarno. U svakom sluaju, ureaj ga nije pobijedio. Sad shvaa to svi ovi simboli znae. Nije ni on od juer. Sada zna da je zadan program ve prologa tjedan, ali netko ga je preko interneta nadogradio prekojuer. Zanimljivo. Jer program je namjeten da ureaj radi i danas. Za sutra nema rasporeda. Tko bi promijenio raspored? Oiti je odgovor Sanja Malenica. Ali ona je stigla juer. Ujutro. Zato bi dok je jo bila u Londonu namjestila ovu stvar da radi dva dana za koja je znala da e biti kod kue? Ili jedan, ako se ne rauna jueranji. Prekojuer je sigurno znala da e stii juer. Iako je i to samo pretpostavka. Moda je neto iskrslo ili se promijenilo. Zar su te konferencije toliko nepredvidljive? Mogue. Ali najvjerojatnije objanjenje je ono najoitije. Naalost, to je upravo ono koje isplatu njegova honorara ini vrlo neizvjesnom. A neisplatu sve sigurnijom. Neto je ipak uspio denitivno zakljuiti. Ovaj mu se sluaj uope ne svia. Gdje su svi ti nestali klaviri kad ih ovjek treba? Proslijedi u kuhinju. Nita posebno na njoj. Osim ae na stolu. Pogleda ju izbliza. Na dnu je vrlo malo vode. Prijee prstom kroz unutranjost. Staklo je jo malo vlano. Vrlo lo znak. Krene potraiti intimnije prostore Sanje Malenice. Spavau sobu i kupaonicu. Brzo ih pronae, ali to ga uznemiri otprilike kao i vjetina kojom je prokljuvio onu stvar koja bdije nad akvarijem. Krevet je sloen.
133

Aleksandar Kostjuk

Otprilike. Izgleda kao da je netko leao na sloenoj posteljini. Na krevetu je neuredno odloeno ensko odijelo. Onakvo kakvo je vidio kod enskih zaposlenica u Tromperu. Na podu pokraj kreveta prevrnute enske cipele, na brzinu skinute i baene. Fantastino. Bla lagano uzdahne i proslijedi u kupaonicu. Kupaonica je isto lijepa. Da je bar njegova takva. Ne mari on za luksuz, ali ne bi mu smetalo imati kupaonicu ovako suvremeno ureenu. Ima ak i slivnik. Neto ga ipak smeta na kupaonici. Tu kabina. Otvori njena vrata i prijee preko povrine poluprozirne plastike. Vlana je. Sve bolje i bolje. Za oko mu zapne etkica za zube u ai na polici ispod zrcala. Prijee prstom preko niti etkice. Takoer vlano. Bla puhne. Bla se vrati u spavau sobu i sjedne na krevet. I rekapitulira. Netko je bio ovdje. I nema dugo kako je otiao. Radi se o satima, najvie, nikako danima. Tko bi to mogao biti? Izuzev otmiara, pada mu na pamet samo jedna osoba. Lako mogue da su se ak mimoili na ulici. Kako neugodno. I kako zbunjujue. Stvari mu se slau u glavi, a on ih namjerno u tome opstruira. Ne moe si zbog toga zamjeriti. Ipak je njegov honorar u pitanju. Ali poto je mnogo vie od njegova honorara u pitanju, mora jo neto obaviti. Ne e za to troiti svoj novac. Sigurno vlasnici stana ne bi smetalo ako obavi jedan poziv njenim kunim telefonom. Ionako je to u njenome interesu. Bla se vrati u dnevnu sobu i pronae telefon. Izvadi ga iz punjaa i ukljui ga. Mora prvo nazvati informacije. Ne zna napamet broj. Zapravo, ini mu se kako ga moda ipak ima zabiljeenog u svojoj knjiici. Otvori knjiicu i provjeri. Zaista, tu je. Bla unese broj. Malo due zvoni. Je li neto krivo utipkao? Ali onda se neto pokrene. "Zrana luka Zagreb," javi se ugodni enski glas. "Izvolite." "Dobar dan. Trebao bih informacije o letovima iz Londona." "Recite za koji vas dan zanimaju, gospodine."
134

NO PADA U PODNE

"Za juer. Koliko je zrakoplova juer stiglo u Zagreb iz Londona?" "Samo trenutak, molim... Aha. Gospodine, juer nije stigao nijedan zrakoplov iz Londona. Tamo su bili loi vremenski uvjeti pa uope nije bilo letova odande." "Aha. Hvala." "Nema na emu. Dovienja." Bla iskljui telefon, ali ostane zuriti u njega. "Da," ree on telefonu koji je odbio ispuniti njegova iekivanja. Odloi telefon i zamisli se. Naravno, sve upuuje na to da ne samo da Sanja Malenica nije stigla u Zageb juer, ve i da nije bilo nikakvog razloga takvo neto vjerovati. Tko je htio, mogao je samo nju pitati. Jer je stigla danas. Namjerno. Planirano. Kvragu. To samo ostavlja pitanje zato bi njen vlastiti brat traio od Blaa da ju pronae, i jo mu k tome sugerirati da je oteta. Odgovor je, ili barem dio, dobio ve danas. Kad je pitao Sanjinu prijateljicu zna li ima li obitelj. "Ne znam," rekla je tada. "Nije mnogo govorila o tome. Znam samo da su joj roditelji umrli i da je jedinica." "Jedinica? Sigurni ste?" upitao ju je Bla. "Da. Sjeam se jer sam joj se jednom alila koliko je grozno imati troje starije brae, a onda je ona rekla kako bi rado imala brata ili sestru." I to je bilo to. Zapravo, trebalo je biti. Samo zato to netko neto kae, ne znai da to treba prihvatiti kao nepobitnu istinu. Napokon, ljudi lau, izmiljaju, fantaziraju, zaboravljaju, krivo se prisjeaju i openito koriste vokalne organe bez potrebna razmiljanja. Sve je to Blau intimno poznato. A tu je bilo i pitanje onih 3000 kuna koje je brat uplatio. Zato bi vie vjerovao Sanjinoj prijateljici, koju poznaje podjednako kao i njezina brata, kad mu ona nije uplatila 3000 kuna? A on jest. To ipak neto znai. 3000 kuna. Klijent je klijent. Ne moe sad on dovoditi u pitanje sve to mu je klijent rekao samo zato to se tijekom istrage pokazalo da je ba sve
135

Aleksandar Kostjuk

to mu je rekao ispalo kao totalna la. Pogotovo ne kad se radi o klijentu koji mu je uplatio 3000 kuna. to se dosad vrlo mali broj pokazao spremnim uiniti. Ipak je to 3000 kuna. Ali poto je sam identitet klijenta doveden u pitanje, razumno je dovesti u pitanje i isplatu Blaeva honorara. A kad je to utvreno, lako je dovesti u pitanje i vlastitu odanost klijentu. Pogotovo kad sumnjate da ste u zamjenu za tu odsutnost novca upleteni u neto to vam se vei dio dana u godini ne bi svidjelo. I to sad? Za poetak bi mogao otii iz stana. Nekako mu je postalo neugodno u njemu. I siguran je da to nije samo zato to je neovlateno uao u njega. Krene prema izlazu. Ostaje pitanje kamo e krenuti. Najjednostavnije bi bilo otii doma i prigristi neto. I onda otii spavati. Moda otii u kuglanu prije toga. Kao prvo, nije siguran bi li to bilo skladu s njegovom savjeu iako mora priznati da se ne moe domisliti razloga zbog kojeg ne bi bilo i kao drugo, nije siguran da e to odstraniti njegov problem. A problem je to ga je netko upotrijebio kao orue manipulacije. Najgore je to sada ne zna je li mu mrsko to je za to plaen ili to nije dobio vie od 3000 kuna. Ba lo osjeaj. Vrijeme je za jo jednu napolitanku. Moe i dvije. Prilino je jasno to mora uiniti. Makar od samoga poetka ima zadatak pronai Sanju Malenicu, sada ju zaista, zaista mora pronai. Na izlasku iz zgrade naiao je na enu koja je u ruci nosila malenoga maia. On joj pridri vrata, a ona ga u znak zahvalnosti sumnjiavo pogleda. Bla istupi na ulicu, pitajui se koji bi mu sljedei korak trebao biti. Naravno, odgovor je jo jednom jasan: upitati uru. I ba kad je htio pogledati to mu ura pokazuje ili ne pokazuje, pogled mu zahvati neto ispred njega. Na kraju ulice u kojoj stoji netko mu se kree ususret. U ovako napuenome gradu takvo to je i za oekivati, ali stvar je u tome da mu se
136

NO PADA U PODNE

ova osoba ini poznatom. ena je, da, ali nije mu samo zbog toga poznata. Ve je mrano i lice joj vidi tek kad proe ispod uline svjetiljke. Slii eni koju je danas vidio na fotograji. Odmah mu padne na pamet kako mu Sanjin brat nije morao dati pravu fotograju, no time bi ipak moda previe riskirao. Zbog toga zakljui kako je ena koja mu ide ususret zaista Sanja Malenica. Bla odmah ubrza korak prema njoj. Htio bi potrati prema njoj, ali jo je predaleko. Ako ju preplai, mogla bi mu pobjei. Ona leerno hoda ulicom, ne djeluje kao da joj se neto loe dogodilo. Moda se onda ipak previe brinuo. Za to je god Sanja upotrijebljena, vjerojatno nije morala biti upletena njena sama osoba, ve njeno ime i ugled. Ako je tako, za koji tren e joj rei sve o svojoj istrazi, a ona e mu rei da nema pojma o emu govori i da e pozvati policiju ako ju ne ostavi na miru. A onda zaista ne e znati kako dalje, pogotovo ne to se tie svoga honorara. Zna da mora nazvati njezina brata, ali poto je ishod takva pothvata vrlo izvjestan, eli ga odgaati to je dulje mogue. Nestrpljiv kakav inae nije, Bla pone mahati Sanji s obje ruke. Tek nakon nekoliko zamaha ona neto primjeti. Prvo se osvrne, mislei kako mae nekome drugom. A onda nastavi zbunjeno gledati u Blaa. I uspori korak, to ba i nije ono to je htio postii. Blaevo oko zahvati pulover koji stri iz auta pored kojeg upravo prolazi. Rukav mu je prikljeten prozorskim staklom na suvozaevu mjestu i stri van. I iz rukava se cijedi voda. Barem se u mraku moe praviti da je to voda. Pulover mu pobudi sjeanja. Slian je jednom kojeg je sam ispleo. Samo to ovaj ima etiri pruge na rukavu, a njegov je imao sedam i pol. to je velika razlika, makar se veini ljudi tako ne bi inilo. Uhvati ga nostalgija za prolim vremenima. Ve se dugo nije prihvatio konca i igle, a kamoli ivaeg aparata. ak se ne sjea kad je posljednji put priio otpali gumb. Mora nabaviti neku manje solidnu odjeu.
137

Aleksandar Kostjuk

Diverzija u obliku mokroga rukava bila je dovoljna da Bla ne primjeti prilazak crnoga auta koji je parkirao pored Sanje. Ne da bi neto mudro mogao zakljuiti da ga je vidio prilaziti iz daljine. ak ni nakon to se auto parkirao ne bi nikako mogao pretpostaviti da bi, recimo, isto hipotetski, dva mukarca mogla iz njega izletjeti, zgrabiti Sanju, otvoriti prtljanik, spremiti ju u njega, vratiti se u auto i ponovno ga pokrenuti, i to sve prije nego bi Bla stigao uope trepnuti. To se upravo jest dogodilo, ali nije imao nikakve osnove takvo to predvidjeti. Sanja mu je u jednom trenutku bila nadohvat ruke, a ve u sljedeem ponovno daleka i nedostupna. Sve u svemu, bio je u pravu, makar se to sad ini zastarjelom i neupotrebljivom informacijom: Sanja Malenica zaista nije bila ni nestala ni oteta. Sad je oboje.

138

NO PADA U PODNE

Poglavlje

Potrao je prema svome autu koliko su ga noge nosile. Zrak je svje, nebo je vedro i prepuno zvijezda, od kojih veinu ne moe vidjeti zbog gradskih svjetala. Ali boljeg ugoaja za jednu otmicu zaista ne moe biti. Sanja Malenica bolje uvjete sigurno nije mogla imati ni prilikom svoje prethodne otmice koja se nikada nije dogodila. Na stranu lijepi ugoaj, okolnosti za sprijeavanje otmice ba i nisu na Blaevoj strani. To je sasvim logino. Otmiari su svoj in planirali, dok je Bla u osujeivanje toga ina krenuo naglo i bez priprema. I nije kao da ima nekog iskustva sa zloinima tipa otmice. Nije on takva vrsta detektiva. Niti bilo koja druga. Kad je stigao do svoga auta, otmiarski auto bio je ve dosta odmakao, ali jo ga uvijek vidi. Ue u auto, upali ga i raspali po pedali. Auto ne krene. Jo ga jednom upali i onda krene. U krilo mu padne parkirna cedulja. Imao je jo vie od pola sata vremena za parkiranje. teta. Pri izlasku s ceste zamalo je pregazio enu s dvije pune vreice. Bla joj se u
139

Aleksandar Kostjuk

mislima ispriao, kao to se ona ako je suditi prema grevitim kretnjama njezinih usana u mislima pridruila inspektoru Mueku u njegovim fantazmagorinim eljama spram Blaeve majke. Napredovanje se odmah pokazalo vrlo tekim jer je cesta prepuna vozila. Nevjerojatno da ima toliko auti usred Zagreba. Srea je jedino to se i otmiari podjednako sporo kreu. Ali svejedno imaju prednost. Ako ih izgubi iz vidika, budunost Sanjinih ribica postat e vrlo tmurna. A o budunosti same Sanje da i ne govori. Uspijeva se probijati kroz guvetinu na cesti, ali svejedno to ide presporo. Jo uvijek vidi svoju metu. Barem misli da je to taj auto. Sumrak e se uskoro pretvoriti u potpuni mrak i tada e svi auti biti crni. Uline svjetiljke ne e mnogo pomoi. Rep koji se stvorio na cesti napokon se pokree. Naalost, kree se i otmiarski auto. Bla mu se uspije jo malo pribliiti, ali nedovoljno da bi mogao rei kako je otmiarima za petama. Dapae, sada kad su skrenuli i nestali mu iz vidika, moe bez ustruavanja rei kako otmiari nemaju nikakve osnove optuiti ga da ih slijedi. to im jednostavno mora zamjeriti. Samo malo, zna u koju su ulicu skrenuli. Najvjerojatnije da e ii kroz itavu ulicu, a to znai da postoji nain da ih sustigne. Nema sumnje da je prekrio pokoje prometno pravilo i potencijalno ugroio nekoliko ivota kako bi spasio samo jedan prilikom skretanja u ulicu u koju nikako ne bi smio skrenuti. Nije da se auti ne smiju kretati ovom cestom. Samo ne u smjeru kojim se on kree. Ali to je jedini nain. Ako krene ulicom onoga tipa s dugakim imenom, trebao bi sustii, ako ne i prestii Sanjine otmiare. to e tono uiniti nakon toga, odlino je pitanje o kojem e morati dobro razmisliti, ali ne predugo jer vozi u etvrtoj brzini i viestruko kri lokalno ogranienje brzine. Bez obzira kamo ide, stii e tamo brzo, u to nema sumnje.
140

NO PADA U PODNE

Da upita uru za savjet? To je dobra zamisao, ali nepraktina. Za njene savjete ipak je potrebna odreena doza koncentracije, a sada se mora potpuno koncentrirati na cestu i negaenje sluajnih prolaznika. Moda nae neto korisno na stranjemu sjedalu? Kroz godine je tamo odloio mnoge stvari koje je svojedobno smatrao potpuno beskorisnima, ali od kojih se nije imao srca oprostiti. Bla posegne rukom iza sebe u nadi da e u nju upasti neto toliko dobro da e svi koji preive sljedeih nekoliko minuta imati vrlo malo prigovora na njegov nekonvencionalan koliko i ubojit stil vonje. Istina, prekapati po krami na stranjem sjedalu i tek letimino obraati panju na cestu dok vozi 110 na sat i nije osobito manje odvraanje pozornosti od savjetovanja s urom, ali nada se da e ovako barem bre doi do konkretnog rjeenja. Evo, neto je ve naao. I neto je pregazio. ini se da se radi o registarskoj tablici. Dakle, susjedstvo je ve naviknuto na potjere autima. To je dobro. Ono to je pronaao na stranjemu sjedalu i nije tako dobro. Boica mukog parfema. Prazna. Poto ne koristi parfem, to bi mu ubudue jako dobro dolo. Ali ne sad. Odbaci boicu i nastavi traiti. Pronae teku cigareta. To bi moda dobro dolo nakon to svlada otmiare, ali ne prije. Ne. Plakat za izlobu plasticiranih pregaenih ivotinja. To bi moglo sablazniti ak i otmiare, ali teko da e ih i dovoljno prestraiti. Ne. Paketi osuenih mokrih maramica. Ne. Kantica za zalijevanje cvijea. Bez rupica. Ne. Djeja lopatica za izgradnju dvoraca od pijeska. Moda. Ali ne. Ukradena uokvirena fotograja Toe Dabca. Zar to nije vratio? Sad zna zato ga ne putaju u ono veleuilite. Kutija s plastinim paketiima dlake. Maje, ako je vjerovati natpisu na kutiji. Otkud mu te stvari? Nekakva limenka. Izgleda kao one od duhana, velika i zaobljena. Teko je takve stvari otvarati jednom rukom, ali mora. Da skine obje ruke s volana, bilo bi to loe za mnoge ljude, poevi od njega. Uspije otvoriti
141

Aleksandar Kostjuk

limenku, ali ne uspije razabrati odmah to je to u njoj. Stavi ju na suvozaevo sjedalo i gure ruku unutra. I nabode se. Nije udo. Limenka je prepuna malenih iljastih zvjezdica. Poput onih u lmovima koje se bacaju autima pod gume da ih se izbuilo. To je gotovo savreno prikladno za njegove potrebe. Jedino se ne moe sjetiti otkud mu to. Ne, sad se sjea. Bilo je to negdje prole godine. Otiao je na roendansku zabavu prehrambenog tehniara i predsjednika Drutva lijevorukih latelista, Branka Lenkara. Bla nije bio pozvan na zabavu u punom smislu te rijei. Moglo bi se rei da je sam sebe pozvao, to se zaista moe kvalicirati kao pozivnica, pod uvjetom da se to nikome ne ree. Branko je toga dana imao dvostruko slavlje. Ne samo da mu je bio roendan, ve je bio i unaprijeen na poslu. I ba kad je doznao za unaprijeenje, na podu je pronaao jednu rijetku potansku marku. Poto ju je naao na podu i poto nije htio rei o kakvoj se tono marci radi, bilo je lako zakljuiti da je vrlo vrijedna. Zapravo je to onda trebalo biti trostruko slavlje, ali Branko je inzistirao da su unaprijeenje i pronalazak marke dio istoga sretnog dogaaja i nije doputao da mu itko u toj tvrdnji prkosi. Kako se radilo o posebnoj prigodi, Branko nije doputao da mu drugi daju poklone, ve je on druge darivao toga dana. Meu sudionicima zabave i Bla je dobio svoj poklon, makar nije, isto tehniki gledano, bio pozvan. Ali nisu svi uzvanici bili na broju pa je on preuzeo tui dar. Uzeo je dar namijenjen stanovitom Robertu B.-u. Bila je to ova limenka prepuna otrih zvjezdica u tetraedarskoj orijentaciji. Nakon to je prouio svoj poklon, Bla nije bio siguran treba li ubudue izbjegavati Branka ili tog Roberta. U svakom sluaju, vrhunac zabave nije bilo darivanje, ve predstava koju je odrao jedan od Brankovih navodnih prijatelja. Navodnih jer je ovaj stalno Branka oslovljavao s Davor. Radilo se o fotografu koji je pred publikom elio dokazati kako ispijanje itave boce fotografskog razvijaa nije samo ukusno, ve i zdravo. Koliko je ukusan
142

NO PADA U PODNE

razvija, to je znao samo on i nitko drugi, a to se tie teze kako je to zdravo, dotini fotograf uspio ju je drati na ivotu tek nekih desetak minuta nakon to je strusio bocu. Nakon toga spektakla zabavu je oivjelo neto to je ispunilo stan dimom. Tome je uslijedilo neto zbog ega su svi prisutni osim Bla a htjeli dubiti na glavi, ali nikako to nisu mogli. Tada se dogodilo jo neto, ali nitko ne zna to. Zna se samo da je sljedeega jutra dola policija kako bi ih obavijestila da je to neto zamalo dovelo do meunarodnog incidenta s dravom Australijom. Sreom, Bla se na vrijeme iskrao iz stana pa nije morao snositi posljedice za neto to je sasvim teoretski kadar iskljuivo sam uiniti. A sada kljuno skretanje. Na uglu ugleda plakat za lm koji bi moda volio gledati, ali to stigne prouiti nekom drugom prilikom. Prijee u drugu ulicu, ime po prvi put nakon nekoliko dugih minuta potuje prometne propise. Ili barem veinu kojih se moe sjetiti. Ne vidi nigdje onaj auto. Otmiari su mu izmakli? Znai, njegova je procjena bila kriva. Moda se ipak trebao konzultirati s urom. Vjerojatno je bilo previe oekivati da bi mogao tako dobro proitati nepoznate mu otmiare, i jo k tome omesti njihove planove. Ui dok si iv. to vjerojatno znai da Sanja Malenica vjerojatno nema jo mnogo vremena za uenje. I vjerojatno bi se sloila s njim da to nije dobro. Bla pogleda u retrovizor. U njemu vidi auto. Gotovo sigurno je crn. Ako se ne vara, prva slova na tablici bila su DB. I ovdje su takoer DB. Osim toga, auto juri gotovo podjednako luaki kao i Bla. To su oni. Dakle, ak ih je pretekao! To je dobro. Sad ih samo mora zadrati dovoljno dugo iza sebe. Ovi mu ne namjeravaju udovoljiti. Stalno ga pokuavaju pretei. Jesu li svi otmiari uvijek u takvoj urbi? ak mu trube, to vjerojatno znai da ga dre za uobiajenog bezobzirnog vozaa. Vjerojatno ni ne slute koliko bezobziran jedan voza moe biti. Vrijeme je da im pokae.
143

Aleksandar Kostjuk

Bla spusti prozor pokraj sebe. Zgrabi kanticu s ubojitim zvjezdicama i stavi ju na rub prozora. Mora odabrati pravi trenutak. I ne izbuiti vlastite gume, ako je ikako mogue. Nikada ovo nije radio, ali pretpostavlja da ne bi smjelo biti preteko. Samo mora napraviti optimalan razmak. Bla isprui ruku van i baci limenku iza sebe. Leprajue bodljikave zvjezdice sa svojim uglaanim elikom na svjetlosti hladnih automobilskih farova svjetlucale su se poput vilinje praine. Poput neeg iz bajki. Bajkovito ozraje je potrajalo. Upravo je fantastian prizor bio kad su se gume otmiarskoga auta gotovo istodobno raspale i kad je voza izgubio nadzor nad autom, makar samo privremeno, ali dovoljno da prijee kratak put do niim isprovociranog stupa uline svjetiljke koji nakon ove noi vie nikada ne e biti isti. Blau se nije inilo da se kreu ba toliko brzo. Barem ne toliko da bi se gotovo cijela polovica auta obavila oko stupa kao da je od papira. to je ovdje sluaj. Iako se stup nagnuo, dotok struje nije prekinut i svjetiljka je dalje obavljala svoj posao. Svjetlost koja je obasjavala bore izguvanoga auta stvarala je uzorke svjetla i sjene kojima se teko mogao zanijekati umjetniki, da ne kae i romantini uinak. Atmosferu romantike naruavalo je jedino krvavo tijelo isprueno preko namrekane haube. Voza oito nije smatrao shodnim koristiti pojas, vjerojatno odvraen matarijama o respektabilnoj otmiarskoj karijeri koja se trebala vinuti u visine nakon ovoga zadatka. Istina, ni Bla nije svezao pojas, to mu je u ovome sluaju omoguilo brzo izlaenje iz auta. Uzeo je sa sobom polugu koju uvijek dri uz sebe u autu. Za sluaj da u odreenim sluajevima zaboravi kljueve od auta koji se spletom okolnosti pokae da nije njegov. Pojuri prema autu. Mora brzo djelovati. Iako je zaista vrsto odluio biti brz, noge mu spontano uspore. Zato to mu pogled zapne za mukarca koji se izleava na haubi.
144

NO PADA U PODNE

Odnekud mu je poznat. Vjerojatno nije imao toliko krvi i stakla na sebi kad ga je posljednji put vidio, ali vidio ga negdje jest. Samo gdje? To moe ekati. Mora osloboditi Sanju i pobjei odavde prije nego doe policija koja e vjerojatno htjeti uti njegovu verziju dogaaja kako bi imala to vie povoda da ga optui da lae. Inspektora Mueka bi ovo oduevilo. Na vie nego jedan i ne iskljuivo dobar nain. Zaobie auto i doe do njegove stranje strane. Prtljanik ne izgleda oteeno. Njegov sadraj je druga pria. Mora ju to prije izbaviti. Sad na scenu stupa poluga. Zabije ju u procjep ispod vrata prtljanika i pone stiskati prema dolje. Ovo je nona mora! Zato se ovo njoj dogaa? Tko su ti ljudi? to ele od nje? Kad su ju bacili u prtljanik, prvo se mahnito bacakala i vritala. No brzo je postalo jasno kako to nikoga ne dira. Onda je poela oajniki plakati. Vrlo je brzo postalo jasno da ni to nikoga ne dira, no samo zbog toga nije prestala. Potres koji se dogodio usred auta prekinuo je i njeno jecanje. Osjeaj prestravljenosti djelomino je ustupio mjestu bolovima u glavi i nogama kojima je udarila o... neto. Nita ne vidi jer je mrak! Nije strunjakinja za te stvari, ali po snazi udarca i po glasnom zvuku razbijanja koji je prodro do nje moe pretpostaviti da se ovaj auto sudario s neim. to uope nije napredak u odnosu na njenu otmicu! Sanja pone ponovno vikati i lupati, iako ju od vlastite vike sada boli natuena glava. "Pustite me van! Molim vas, pomozite mi! Upomo!!" Udarac izvana. Netko je udario po autu ovdje gdje je ona. Sanja zanijemi od straha. to se sada dogaa? uje nekakvo kripanje. to je to? Na trenutak ugleda svjetlu liniju. Samo na trenutak. Nakratko su se vrata mrvicu nadigla. Onda shvati to se dogaa. Netko pokuava otvoriti prtljanik! I prije nego je uspjela poeti razmiljati to bi to moglo znaiti,
145

Aleksandar Kostjuk

poklopac prtljanika iznad nje nestane i zabljesne ju svjetlost koja je slaba, ali za njene na mrak naviknute oi i natuenu glavu vrlo bolna. Uspije nazrijeti siluetu ovjeka koji se nadvio nad njom. "Sanja Malenica, pretpostavljam?" upita on mirnim glasom, kao da su se upravo sreli na ulici. "Ha?" Prui joj ruku. "Doite, moramo to prije odavde." "Ali..." "Dobro," ree on, stavi joj ruke ispod ramena i nogu i podigne ju iz prtljanika. Nije ju samo podigao, ve ju je, izgleda, odluio dalje nositi. Sanja se odmah pone opirati. "to... Pustite me! Hou dolje!" Ona mu se istrgne iz ruku i sleti teturavo na plonik. Pogleda svog izbavitelja iz prtljanika. Mladi mukarac. Kratka razbaruana kosa, neobrijano lice, blagi izraz lica. Masira si lijevu ruku. "Dobro," kae on. "Ne bih vas mogao dugo nositi. Malo ste preteki. Doite, moramo odavde." On posegne za njenom rukom, ali ona ustukne. Pritom joj pogled obuhvati itav auto. Ugleda raskrvavljenog ovjeka koji lei na zdrobljenom autu. Ispusti krik od uasa. "to..." "To su vai otmiari. Moramo to prije odavde. Doite." Sanja ponovno stukne. "Kamo? to se ovdje dogaa? Tko ste vi?" "Detektiv. Ostatak vam mogu objasniti po po putu. Hajde." "Ne u! Kako znam da niste jedan od njih?" Mukarac umorno uzdahne i pokae rukom prema autu. "Izgledam li kao da sam se vozio ovim autom?" Priznaje, izgleda nekako oronulo, ali vie kao da nije dovoljno spavao nego kao da je bio u prometnoj nesrei. Svejedno... "Ja..." Mukarcu neto privue pogled. Na autu. ovjek na suvozaevu sjedalu poinje izlaziti. I on je ranjen, ali ne toliko koliko voza.
146

NO PADA U PODNE

Mukarac koji tvrdi da je detektiv otvori mu irom vrata i pridri ga dok izlazi. "to radite?!" cikne Sanja. "Zato mu pomaete?!" On nasloni otmiara uspravno na auto i primi jednom rukom vrata. "Tko mu pomae?" ree on. I zalupi vratima. Zvuk agonije eksplodira iz otmiara i on pone kliziti dolje nakon udarca vratima. No njen izbavitelj jo nekoliko puta udari nogom po vratima i prilino gadno izudara otmiara. Ovaj se srui mlohavo na plonik. Okrene se prema njoj, zgrabi ju za ruku i pone vui. "Dosta pitanja zasad. Idemo." Iako se opirala, nije u to ulagala previe snage. Pustila je nepoznatog mukarca da ju vue za ruku nekamo. Ne zna to se dogaa, ali priznaje da se ni njoj ne ostaje ovdje. Put nije bio dug. Mukarac joj je otvorio vrata svoga auta. A auto je prljava bijela... Lada? Oklijevala je, ali ne previe. Ue u auto, on zalupi vrata za njom i sjedne za vozako mjesto. Auto nakon etiri pokuaja paljenja krene i njih dvoje se pone polako voziti polumranim zagrebakim ulicama. Sanja je oekivala da e ovaj odmah po pokretanju auta poeti objanjavati to se dogaa. Vjerojatno je previe oekivala. Dapae, dranje mu je oputeno i nehajno. Samo bezbrino gleda na cestu. Zapravo itavo vrijeme ima takvo dranje. ak i kad je mrcvario onoga tipa vratima i kad ju je tjerao ii s njim nije uope pokazivao neto poput bijesa, napetosti, uzrujanosti, panike ili bilo kakvih intenzivnih emocija. Sve to je primila od njega je dojam da mu je sve to ini jako naporno i da samo eka da to zavri. Zaista, pogled mu je stalno nekako umoran. Kao da bi mogao istog trenutka odrijemati, makar je upravo razbio ovjeku glavu i vjerojatno pokoje rebro vratima auta. To je malo previe hladnokrvnosti za njen ukus, iako joj je i samoj potrebno malo se smiriti. Srce joj jo uvijek lupa.
147

Aleksandar Kostjuk

Poto ne zna s kime ima posla, ne eli biti previe nametljiva, pogotovo dok je zatvorena u uskome prostoru s njime. Ali eksplodirat e od silnih pitanja! Nagne glavu prema njemu kako bi primjetio da je s njime u autu neto to je suvino isticati, ali s obzirom na okolnosti ne zna to bi drugo. On ju primjeti i udijeli joj pogled kao da su se upravo po prvi put sreli. Koji je to luak? "O, oprostite, elite sluati radio ili tako neto?" On odmah posegne za prekidaem za radiju. "Molim?! Ne!" "Hm, i bolje. Pokvaren je. teta." "Kakav radio?! Jeste li vi normalni?! to se ovdje dogaa?! Tko ste vi?!" "Ah, da, zaboravio sam. Ispriavam se. Bla Zvonimir, privatni detektiv." "Privatni? to... A tko su bili oni?" On slegne ramenima. "Otmiari?" "Ma nemojte mi rei! Vama je ovo zabavno?! Kamo me vodite?!" "Znate, ne morate vikati. ujem vas dobro." Sanja pokrije lice rukama. Zaista se mora smiriti. Osjea kao da e dobiti infarkt. Samo to joj ovaj tip uope ne pomae. Kako je rekao da se zove? "Oprostite," nastavi smirenijim glasom. "Zato su me ti ljudi oteli? to su htjeli od mene?" Pogleda ju zagonetno. "Nadao sam se da ete to vi meni rei." "Ja?! Nemam pojma! Tko bi mene... O, Boe, nisu to valjda trgovci robljem?" "Ima i toga, ali ne bih rekao. Traili su vas specino." "Mene? to bi netko htio od mene? Nisam iz bogate obitelji. Ni nemam obitelj! To je sve... Samo malo... da to nema nekakve veze s onom omotnicom?"
148

NO PADA U PODNE

"Omotnicom? Mogue." "Zato? to vi znate o toj omotnici?" "Samo ono to ste mi sad rekli." "Pa... nita vam nisam rekla!" "Da." "to?!" "Zasad se prvo trebamo malo smiriti." "Je, vama to ide jako dobro, vidim. Ali mene su upravo strpali nepoznati tipovi u prtljanik! I skoro sam poginula. I sad sam s vama u autu. I jo uvijek ne znam jeste li s njima! ekajte... vi... Vi ste onaj tip koji mi je mahao. Ba kad su me oteli!" "Da, to je-" "Odvraali ste mi pozornost! Ipak ste s njima! Pustite me van!" Pone ga amarati po tijelu. Nije joj ak ni bitno to je auto poeo opasno vijugati. eli to dalje od ovoga kriminalca. On se brani jednom rukom i ne ulae ba previe napora u to. Ni emocija. Izgleda da i njeno spaavanje svoga ivota predstavlja za njega samo jo jednu gnjavau. "Hej, hej, smirite se malo. Zato bih im pomagao, a onda im slupao auto?" Sanja malo olabavi udarce. Ovaj to iskoristi da ju odgurne malo od sebe. Sanja se oajno nasloni na vrata. "To ste bili vi? Kako ste ih natjerali da se zalete?" "Bacio sam im iljke koji su im izbuili sve gume. Ostalo je ilo samo od sebe." "Otkud znam da je to istina?" "Ne znate. Ali upravo sam moda ubio dvoje ljudi. Ne da mi se sad pravdati vama to sam vam mahao." "Ovo je nona mora." "Da, i ja sam imao bolje dane."
149

Aleksandar Kostjuk

"Kako ste rekli da se zovete?" "Bla Zvonimir." "Bla..." "Da, slobodno me zovete Bla." "Aha. I otkud znate tko sam ja?" "Trebao bih znati tko ste. Angairan sam da vas pronaem." "Da me pronaete? Kako to mislite? Tko vas je angairao?" "Va brat." "Moj... kako... Ja nemam brata!" "Da, znam." "to?!" "Netko se pravio da vam je brat kad me angairao." "to... zato? Za to vas je angairao? Ne razumijem." "Rekao je kako misli da ste oteti i htio je da vas pronaem, odnosno izbavim." "Oteta? Oteli su me tek prije nekoliko minuta!" "To se nije odnosilo na ovu otmicu." "Nego na koju?!" "Onu do koje nije dolo." "Molim?! to to blebeete?! Izluujete me!" "Ponovno viete." "Pa to?! Vikat u koliko hou!!" "Poteno." "Tko ste, dovraga, vi?!" "Bla Zvonimir, p-" "Prestanite to govoriti! Kakav ste vi to detektiv?" "To mi pitanje esto postavljaju, ali rijetki ele znati odgovor. Vi?" Sanja zine, eli neto rei, ali nita ne izlazi. Nevjerojatno, ali nakon razgovora s ovim ovjekom zna jo manje nego prije nekoliko minuta.
150

NO PADA U PODNE

Nasloni se u svome sjedalu i okrene glavu prema van. Stvarno se mora smiriti, a sluanje ovoga detektiva uope ne pomae. "Pretpostavljam da idemo na policiju?" "Sasvim razumna pretpostavka, ali ne." "Molim?! Kako to mislite, ne? Kamo idemo?" "Mislio sam da za poetak odemo u moj stan." "to? Kakav ste vi to perverznjak?! Ne idem u va stan. Ne idem nikamo s vama! Pustite me van!" "Em... nije to nabacivanje. Svoj stan sam odabrao jer mislim da emo tamo biti sigurni. Barem privremeno." "A zato ne bismo otili prvo na policiju? Pa trait e nas! Upravo ste zamalo ubili dvoje ljudi, kako ste sami rekli." "Potonje je jedan od razloga zato ne bi bilo dobro otii na policiju. No glavni razlog je to ne vjerujem da ete tamo biti sigurni." "Na policiji ne bih bila sigurna?" "Da." "Zato?" "Pa... openito ima vie razloga, no u vaem sluaju..." "Da?" "Recimo samo da ih ne bi bilo dobro uplitati sve dok ne dobijemo bolju sliku situacije. Moe ovako? Idemo k meni, razmijenit emo svoje prie, vidjeti moe li se to zakljuiti, i ako ete nakon toga jo uvijek htjeti na policiju, odvest u vas. Obeajem. Moe?" "Ja... no dobro. Iako ne razumijem gdje bih bila sigurnija nego na policiji." "Sa mnom. I vjerojatno bilo gdje drugdje." "Aha." to uope moe? Zaista joj se ne da davati izjavu policiji. Pogotovo kad nita ne zna. "Zato ne bismo mogli otii u moj stan? Tamo bi mi bilo ugodnije."
151

Aleksandar Kostjuk

"Bilo bi ugodnije i vaim otmiarima. Takvi vole kad im se mete dre svojih navika." "Ali... oni tamo e sigurno tjednima leati u bolnici." "Sumnjam. Njihov nalogodavac ne e ih htjeti pustiti priati. A poto sad nema koristi od njih, dani su im sigurno odbrojani. Vjerojatno ak i sati. Ako su jo ivi." "Hoete rei... oni su dio nekakve... organizacije? Maje?" "Organizacije, moda. Maje, ne. Ali ba zato ne elim jo ii na policiju. Ne prije nego ne budemo sigurni s kime imamo posla." "Znai, mislite da je policija podmiena?" "Jo jedna sasvim razumna pretpostavka, ali da je to najgori razlog, ve bismo bili na policiji. Bojim se da bi moglo biti i gore od toga. Ali idemo po redu. Za koji tren emo stii kod mene pa emo se opustiti i porazgovarati. Jeste li gladni?" "Mislim da u povraati." "Znai, bit ete gladni. Sloit u nam neto." "Oprostite, kako ste rekli da se zovete?" "Bla Zvonimir." "Da, da, ispriavam se. Ne mogu..." "Sve u redu. Moete me zvati Bla." "Bla... Ja sam Sanja." "Znam. Drago mi je." Po prvi put Bla pokae nekakvu znaajnu emociju. Udijeli joj blagi smijeak. Nema pojma zato, ali odmah nakon toga malo se smiri. Nasloni glavu u sjedalu i sklopi oi. Osjea kao da bi mogla danima spavati. "Halo? Kapetane?" "Bla? To si ti?" "Je. Smetam?"
152

NO PADA U PODNE

"Uvijek. Ve si me danas gnjavio. Zar ti nije bilo dosta?" "Skoro. Samo sam te na brzinu htio neto pitati." "estitam, bilo je zaista brzo. Lako no." "ekaj. Sjea se onog Kubria? Odleao je dvije godine zbog krae volana." Muk. "Kapetane? uje me?" "Ba zanimljivo da me pita, Bla." "Da? Koji ti je dio bio zanimljiv?" "Prije moda sat vremena nazvao me kum." "To jest zanimljivo, ali ne sjeam se da sam to spomenuo." "I javio mi je da je dotini Kubri netragom nestao. I jako je zabrinut." "Zato je tvoj kum zabrinut?" "Kubri je neak bive ene strica moga kuma. Zato je zabrinut." "Znai, sjea ga se?" "Da, Bla, sjeam ga se! Pogotovo kad me ljudi naveer podsjeaju na njega. Kum kae kako je netragom nestao." "To je neobino?" "U principu nije. Ali njegova mater kae da ga je njegov kompi Hijena nazvao danas." "Hijena? Da, to bi i mene zabrinulo." "Idiote! To je tip koji mu je davao zadatke kad je jo krao. A materi je obeao da e se kloniti kriminala." "I povjerovala mu je?" "Da pijem kao ona, i ja bih sve vjerovao. U svakom sluaju, nazvao ga je i on je odjurio od kue, sav presretan. Rekao joj je kako je napokon naao pravi posao i da e konano moi kupiti onu perilicu koju je htjela. Ili hladnjak, koji god vrag." "Unosan posao, znai?"
153

Aleksandar Kostjuk

"Tako mu je Hijena rekao, ali tom ne bih povjerovao ni da mi kae da sam lijep. Kad taj neto obea, onda ti je bolje lei na pod i pokriti glavu neim olovnim." "Znai, danas je odjurio i otad ga nema?" "Da. A sad mi reci to ti zna o njemu." "Ba nita. Runo sam sanjao pa sam te nazvao." "Ti se to sprda sa mnom, Bla?" "Ne. Zaista sam loe sanjao. Ali reci svome kumu da pone provjeravati bolnice za rtve prometne nesree. I ako nae Kubria, neka ga netko uvijek uva. Ali to govorim onako... bezveze, napamet." "Bla..." "Vidimo se, Kapetane. Laku no." Bla prekine. Znai, bio je u pravu. Ali jasno je samo jedno. Taj Kubri zaista nema sree s volanima. Malo je udna zgrada u kojoj ivi Bla. Izgleda nekako... nedovreno. Sve je na svome mjestu, ali, na primjer, svi su zidovi goli beton. Vani nema proelja. I iznutra i izvana na zidovima se vide samo mrlje od graevinskih radova. Posvuda samo betonsko sivilo. Zgrada nema dizala. Ali ima okno za dizalo. Tamo gdje su arhitekti zamislili ulaze u dizala samo su pravokutne rupe kroz koje se lako u mraku moe pasti, iako se u tom sluaju ovjek ima priliku spasiti hvatajui se za silne kablove koji vise kroz cijelu visinu zgrade. Ili barem od etvrtoga kata, na kojem su stali. "Bla?" "Da?" "Neto se dogodilo s ovom zgradom?" "Neto se moralo. Ne bi je inae bilo. Misli na neto odreeno?" Pametnjakovi. Najgore je to uope nije sarkastian. "Pa... zidovi uope nisu obojani. Sve samo goli beton. I nekoliko stanova koje smo
154

NO PADA U PODNE

proli nemaju vrata. Ili mi se tako uinilo. Moda su samo bila otvorena." "Ne, dobro si vidjela. Vrata imaju samo stanovi u kojima ive ljudi." "Ah, to je neko kuno pravilo?" "Ne, samo nisu ugraena po dovretku zgrade. A veina ljudi eli imati vrata pa su si stanari morali ugraditi svoja. Jedino uak u prizemlju nije. Kae da voli dok mu je stalno prozraen stan." "Ne boji se provalnika?" "Kae da to zbunjuje provalnike pa se ne usude ui." "to ti misli o tome?" "Mislim da se uak nada provalnicima." "Zato?" "Tu prestaje svako razmiljanje o njemu." "Ah." "Evo nas." Zanimljivo, morali su prvo ii do kraja uskoga hodnika. Na njegovu kraju, na desnome zidu nalaze se vrata. Nikakvih drugih ulaza nema. Bla otkljua vrata. Sanja se nada da stan izgleda malo ljepe od ostatka zgrade. Malo je odahnula kad su uli. Prvo su se nali u malenome hodniku u kojem su skinuli jakne, a onda iz njega odmah preli u dnevnu sobu. Soba je dosta prostrana, ima lijepi sag, prozore sa zavjesama, kau i fotelje, dva stola, jedan niski, jedan visoki za blagovanje, papirnati, ali ne previe neukusni luster. Sve u svemu, radilo bi se o jednoj lijepoj, ugodnoj dnevnoj sobi da njome ne dominira ogroman drveni sanduk, visok gotovo do stropa, smjeten tono u sredini sobe! Sanja se smrznula na mjestu kad je to vidjela. Stvar je zaista ogromna. To je jedan od onih sanduka za robu koje prevoze brodovi, kakve vidi na televiziji. Ima ak i cedulju na sebi, ali ne vidi odavde to pie. Ali vidi kako malo slame stri na spoju dviju ploa. Bla se, dakako, ne osjea obaveznim objasniti to to radi ovdje.
155

Aleksandar Kostjuk

"Bla, to je ovo?" Pokae prstom sanduk. "To? Sanduk." "To vidim! Zato ti je usred dnevne sobe?" "Nigdje drugdje ne bi stao. Ovo je najvea soba, a dok je u sredini, zauzima najmanje mjesta." "Ili najvie!" "Da... ili to." "to je u njemu?" "Ne znam. Nije moj." "Nije... tvoj?" "Da. Ne otvaram tuu potu." "Po... To nije pota! To je... teret." "U svakom sluaju, nije moje." Bla se razvali u kauu, izuje cipele i isprui noge na malenom mekanom naslonu za noge. "Ako nije tvoje, zato je u tvome stanu?" Ne moe vjerovati da sad raspravlja s njime o sanduku dok ima toliko drugih briga na umu, ali to joj ne daje mira. Kao da je planina u sobi! "Nije." "Molim?" "Da, kad smo ve kod toga, poznaje li nekog Josipa Topia?" "Zato? To ima veze s mojim sluajem?" "Ne, ne. To pitam svakoga koga upoznam. On je vlasnik stana." "Kojeg stana?" Zapravo zna o kojem stanu govori, ali daje priliku trunci nade koju jo gaji. "Ovoga." "Zato pita poznajem li vlasnika? Zar ga ti ne poznaje?" "Ne. Ali njegovo je ime na svim raunima." "I koji je tono tvoj odnos s njim?" Blago slegne ramenima, ne doputajui previe naprezanja svom
156

NO PADA U PODNE

dokonom poloaju u kauu. "ivim u njegovu stanu." "Zna li on to?" "Ako zna, nije mi nita rekao." "eli rei da ivi u neijem stanju bez doputenja?!" "Plaam raune." "Kakve to ima veze?! Ne moe to raditi! To je protuzakonito." "Misli?" "Ne mislim nego znam. Kako ve dugo ivi ovdje?" "Tri godine." "Tri godine? I nikada nitko nita nije pitao?" "Ne. Zato pitam ljude poznaju li gospodina." "Kako si uope doao na to naseliti tui stan bez doputenja?" "Bio je prazan." Sanja odmahuje glavom. "Ti jedan od onih anarhista, hipija, koji ive izvan sustava?" "Ne volim ni hipije ni anarhiste. Ali nemoj im to rei. I oni su potencijalni klijenti. Osim toga, hipiji i anarhisti ne bi plaali raune niti istili stan. A ja plaam raune." Sanja odmahne rukom i sjedne u fotelju. Ba je udobna. G. Topi zna odabrati pokustvo. "A sustav," nastavi Bla, "je dobro upoznat sa mnom. Samo ne s ovim stanom. Zato sam i rekao da je ovdje sigurno. Nitko ne zna da ivim ovdje. Osim tebe." "Da... dobro... to valjda je prednost. Ali zar te ne zanima to je u sanduku?" "Zanima. Zapravo, zanimalo me. Sad sam se ve navikao na njega. I nije moj. U tuu se potu ne viri. Tako sam odgojen." "Lijepo od tebe," ree Sanja vie kao uzdah nego kao pohvalu. "Ali vie me zanima tvoja pria," nadoda Bla.
157

Aleksandar Kostjuk

"Ah, to. Ne znam otkud bih krenula." "Krenimo od veere. Da nam sloim neto?" Sanja slegne apatino ramenima. "Sloit u nam neto." Bla ustane i krene prema vratima s nasuprotne strane sanduka. "eli neto popiti? Imam... vode. Mislim. Moram provjeriti." "Ne u. Zapravo... da, moe malo vode. Hvala." "Stie." I nestane u drugoj sobi. Sanja se nada da se radi o kuhinji. Osvrne se po dnevnoj sobi. Sanduk neizbjeno privlai, odnosno odvlai pogled, ali kad se ovjek prisili, da se uoiti neke detalje na sobi. Na primjer to da ne vidi nijednu knjigu. Ili asopis. Nema ni televizora. Ni telefona. Ni raunala. Mogue je da su te stvari u drugim sobama, ali nekako ima osjeaj... Bla proviri iz kuhinje. "Da, izgleda da imam i vodu i votku. Koje e?" Trebalo joj je dvije sekunde za razmiljanje. "Moe oboje?" "Moe," ree on i krene natrag unutra. "Ali prvo votku!" dovikne mu. Kroz vrata isprui stisnutu aku s palcem gore. I krene po votku. Nije neka ljubiteljica alkohola, ali ako postoji trenutak kad treba piti votku, onda je to ovaj. Bla je zajedno s njom pio votku u tiini. Donio joj je i au vode, ali nije ju ni pipnula. Stigne i to. Ubrzo je Bla ponovno otiao u kuhinju i vratio se sa zdjelom punom nekakvih peciva. "to je to?" upita Sanja. "Zagorske trukle." "Aha." "Ne voli?" "Volim. Samo nisam sigurna mogu li jesti."
158

NO PADA U PODNE

"Treba jo malo votke." Nalije joj jo malo u au. "Inae, nisam ih pripremao sam. Iz zamrzivaa su." "I pretpostavila sam. Nema veze. Fino mirii." "Jedi. Trebat e snage. elim uti to ti se dogodilo. Poni od trenutka kad si dobila obavijest da mora u London." "Zna za to?" "Znam, ali pravi se da ne znam. Budi to detaljnija. Reci sve ega se sjeti, bez obzira ini li ti se vanim ili ne." Zapravo je htjela prvo uti njegovu priu. Svoju ve zna, ali nikako joj ne pomae. eli znati to se dogaa, i to to prije. Neizvjesnost joj trga ivce. ak joj ni trukli nemaju dobar tek, iako zna da bi joj pod normalnijim okolnostima ne, trenutno se ne moe sjetiti kako bi one izgledale bili odlini. Cijelo joj je bie izbaeno iz ravnotee. Nestrpljiva je sve odmah doznati i zato bi rado htjela prvo uti njegovu stranu. Htjela mu je to rei, ali nije. Napokon, od dvoje osoba u ovome stanu, samo jedna tvrdi da je detektiv, a ona nije ta. Vjerojatnije je da e on uspjeti bolje povezati dogaaje od nje pa je zbog toga vjerojatno bolje sloiti se s njegovim metodama. Barem dok se ne uvjeri da to ne treba initi. Opisala mu je sve ega se mogla sjetiti. Od glupoga dopisa i histerije prije puta, preko dosadne konferencije sa svojom neugodnom prezentacijom spomenula mu je ak i zgodnoga Poljaka! pa sve do iznenadnoga susreta s predstavnikom Gestorven&Hatelijka, vrlo neudobnoga puta nije zaboravila onu stjuardesu, htjela mu je ak sugerirati da je upletena, ali suzdrala se i odlaska u Seljaku banku. Ubacila je i otmicu, ali tek usput jer je tome dijelu sam prisustvovao. im je zavrila, Bla je krenuo sa svojom priom. Prvo je neto blebetao o nekakvom klaviru moe se samo nadati da to nema veze s njom a onda je preao na njenoga "brata" Zdravka koji ga je unajmio jer
159

Aleksandar Kostjuk

je mislio, kako je tvrdio, da je ona oteta. Govorio joj je o svome posjetu Tromperu kojem svaki put drugaije izgovori ime o tome kako su se svi tamo drali defenzivno svako je malo ubacivao neto o nekakvim krekerima i napolitankama, ali to je razumjela koliko i ono s klavirom i nije propustio opisati svoj posjet stanovitom Kapetanu Ahabu. Taj ju je dio zaista izbacio iz takta. Ne samo zato to nita od opisa toga susreta nije shvatila. I dodao je kako je bio u njenome stanu. Bio je nepotrebno iskren i obavijestio ju kako je koristio njen telefon za kratki razgovor i kako e joj platiti taj dio telefonskog rauna, ali i kako se nada da na tome ne e inzistirati. I jo je dodao kako je dirao njenu etkicu radi provjere svojih sumnji. Rekla mu je da je to u redu, ali u sebi je napravila podsjetnik da baci etkicu u smee. Kad je zavrio sa svojim izlaganjem, ostao je samo razvaljen u svome kauu, ispruen, ukrtenih prstiju na trbuhu, lagano njiui jedno stopalo. Ima i malo drugaiji izraz nego inae. Ovo je valjda njegova poza zamiljenosti. Nita ne govori, samo zuri u strop u potpunoj tiini. Sanja eka, ne eli biti nametljiva, ali kako minute prolaze, sve je ivanija. "I? to misli?" upita Sanja u nadi da e moda malo ubrzati proces. "Hm," ree Bla. "Mislim da u pojesti jo jednu truklu. Ba su dobre." I zaista uzme jo jednu truklu i pone ju jesti. Nevjerojatno. Sanja uzdahne i sama se razvali u fotelji pokraj Blaeva kaua. Smiri se, budi strpljiva. "Jedi," ree joj Bla. "Najbolji su dok su svjei." "Ne, hvala," odgovori mu bestrasno, ne gledajui ga. "Sita sam." A on samo polako jede svoju truklu, kao da nema nijedne brige na svijetu. Bolje mu je da intenzivno razmilja o njenoj nevolji i kako ju izvui iz nje. Jer ako samo posumnja da nije tako, mogla bi poeti ozbiljno razmiljati o gubitku kontrole nas sobom. Jednim dijelom i to onim veim ovjeka stvarno ivcira ta njegova oputenost i bezbrino
160

NO PADA U PODNE

dranje, ali djelomino mu se treba i diviti zbog toga. Tko danas moe tako drati svoje brige na distanci dovoljno da ga ne uzrujavaju? Ona ne moe. I ne poznaje nikoga tko bi mogao. Ne kako to ovaj mukarac pred njom ini. Ili je to samo maska? Kuha li u njemu panika i bijes? Ako je tako, dobro to prikriva. U svakom sluaju, udan si ti tip, Bla. "Hm, ne bih ti htjela remetiti koncentraciju, ali nadam se je ova pauza u svrhu pronalaska rjeenja za moj problem." "Za poetak trebamo shvatiti to problem uope jest. A ini mi se da nije uope jednostavan. Ali znam jedno." "to?" "Tvoj problem je sad i moj problem. Zapravo, bio je to od samoga poetka." "Kako to? Nita ne razumijem, Bla!" "Po redu. Ako sam dobro shvatio, o malverzacijama koje je tvoj brat spomenuo ne zna nita?" "Ni na to slino nisam naila. I nemam brata." "Da. To je vjerojatno izmislio kako bi teorija o otmici zvuala uvjerljivije." "Ali zato? Zato je doao uvjeriti tebe, od svih ljudi, da sam oteta kad bi bilo lako otkriti da sam u Londonu?" "Bi li?" Udijeli joj ispitivajui pogled. "Pa... da. Mislim. Nije to bio privatni put, ve slubeni. Naravno, izvan tvrtke to nitko ne bi znao." "Osim ako ne bi nazvao i pitao. Zar ne? Da netko pita gdje si, rekli bi mu da si na putu?" "Ah, da. Da, bi. Ali... koga bi to zanimalo?" "Vjerojatno nekoga tko te eli oteti ili ubiti." Ne svia joj se kako je to rekao. Sanja proguta slinu. "Da. Htjela sam rei... tko osim njih?"
161

Aleksandar Kostjuk

"Da," ree on neodreeno. "Je li ti neto jasnije? Jer meni nije." "Zna to mene mui?" "Ne mogu si uope predoiti." "Crvenilo." "Ha?" Poto zuri pred sebe i poto je rekao neto totalno zbunjujue, Sanja instinktivno pogleda mjesto u koje zuri. Ne moe tono rei, ali zuri ili u prazan zid ili jo vie praznoga zida neto desnije. Uglavnom, nema ni naznake crvenilu. "Kakvo crvenilo?" "U tvojoj prezentaciji." "Zato? to s tim?" "Sama si rekla da je to bilo posve besmisleno. A nitko nije zapamtio o emu se radilo." "Da. I to nam neto govori?" Ne odgovori. Sad izgleda kao da zaista duboko razmilja. Hoe li to uroditi plodom? Ovo to je dosad ula ne ulijeva joj povjerenje. "to znamo?" progovori napokon. "Iznenada dobije zadatak. Ti, sama, mora pod hitno napraviti prezentaciju i otputovati u London kako bi ju izloila. Iako nije obiaj da alju jednu osobu, ipak to u ovome sluaju ine. Gotovo kao da je hitni sluaj. Ali nije, zar ne? Bi li bila nekakva teta da nisi otila? Mislim, za tvrtku?" "Ne. ak bi utedjeli putne trokove. Ali-" "Napominju ti kako treba upotrijebiti mnogo crvene boje." "Nisam ba rekla mnogo. Samo-" "Kome si sve rekla da ide u London? Osim prijateljici pokraj koje sjedi." "Kome? Hm... pa, mislim da sam rekla jo nekolicini ljudi. Ne bih ba tono znala rei kome..." "Jesi li im rekla kad se vraa?"
162

NO PADA U PODNE

"To nisam mogla jer... ve sam ti to ispriala." "Da. Jutros dolazi k meni ovjek. Tvrdi da ti je brat. Inzistira na tome da tvoj sluaj tretiram kao otmicu, ali da drugima kaem samo da si nestala." "Da, zar to nije udno? Mislim, uvjeriti te da sam oteta, a zna da nisam, ali onda te nagovoriti da to nikome ne kae. Zvui totalno besmisleno." "Ne. Ne." Djeluje kao da mu je neto sinulo. Lice mu ustvari pokazuje tek blage varijacije, ali upravo je zastraujue kojom brzinom ona ui raspoznavati njihova znaenja. "Nestanak je bio za druge. Otmica je bila za mene." "Molim?" "Otmica daje poseban dramatini ton sluaju. Podrazumijeva hitnost jer rtva vjerojatno nema mnogo vremena, a isto tako daje vrlo dobar izgovor da se ne zove policija." "Dobro..." "Dakle, htio je da budem oprezan i diskretan, ali da djelujem brzo. Htio je da provedem istragu u doba kad si se ti ve vraala u Hrvatsku." "Da, ali zato?!" Bla ustane i pone etati u krug pred njom s rukama u depovima. "Ti si bila u Londonu, a on je tvrdio da si dola juer. A ja..." "ekaj! Misli da se radi o nekakvu nesporazumu? Mislili su da sam dola juer i zbog toga su... to... mislili da sam im neto kriva? Zar su me zamijenili s nekime?" "Ne. Krivo. Potpuno krivo." Sad stane suelice njoj. "Sve do trenutka kad sam se ja umijeao oni su tono znali gdje si. itavo si vrijeme bila na njihovu radaru. Jer su oni odredili tvoj raspored." "Otmiari su odredili moj raspored?" "Dopis je doao iz tvoje tvrtke, zar ne?"
163

Aleksandar Kostjuk

"Naravno. Iz koje bi doao?" "A tvoj brat..." "Nemam brata." "... me poslao u Trokler..." "Tromper." "Da ispitam potencijalne sumnjivce. A popis kojeg mi je dao sadravao je visokorangirane ljude. Sam vrh Trapera. I tvoja eca." "Trompera. I to to znai? emu sve to?" "Netko je tebe elio u Londonu. I netko je elio da svi znaju da si dola juer, a ne danas. Ja sam imao samo jednu svrhu. Nije mi dao ona imena kako bih ispitao te ljude. Htio je da ih obavijestim. Htio je da znaju da si dola juer i da si nestala. I znao je da e to prenijeti svojim efovima." "Ali nisam dola juer. Zrakoplov je sletio danas. Pa to se da provjeriti." "Tono. Juer nije bilo letova iz Londona. Nisi mogla stii juer." "Eto. Nisam ziki mogla biti ovdje. Kako-" "Zato sam ja morao uvjeriti prave ljude da si zaista stigla juer." "Ali da se provjeriti-" "No sumnja ostaje. I to je bilo dovoljno. Ne shvaa? Ovo je sve tono istempirano. Zato mi nije doao juer i ispriao mi o tvojoj otmici? Zato to bi juer bilo prerano." "Prerano za to?! O emu se radi?" "O tvom dolasku. Nije bilo toliko bitno da budu uvjereni da si stigla juer, ve da neto ozbiljno ne valja. I da to ima veze s tobom." "Bla, ne svia mi kamo ovo vodi." "Tek sam poeo. Sve to ti se dogodilo bilo je odvraanje pozornosti. Sanja, ti si upotrijebljena kao mamac." "Mamac?"
164

NO PADA U PODNE

"Poslali su te u London i sigurno osigurali da se u Hrvatsku vrati tono kad si se i vratila. Mene su poslali da posijem sumnju. Vaa zaposlenica tajnovito je nestala, kaem ja njima. Nitko nita ne zna, svi se prave glupi, ali kad odlazim, oni ponu nazivati. Ljudi na mnogo viim poloajima doznaju tvoje ime. Znaju da si nestala." "To si sve ve rekao!! O emu se radi?!" Nita ne ree. Samo ju stane prodorno gledati. "Omotnica!" ree ona. "Bez te omotnice nita nema smisla. Netko je htio... ne, netko se jako potrudio uvjeriti sve kako si ti uzela omotnicu i onda netragom nestala." "Uzela ju jesam, ali... Zato? to u im ja? Zar je tako teko poslati omotnicu?" "Nije poanta u slanju, ve u odvraanju pozornosti. Trebalo je ispasti da si ti uzela omotnicu i nestala s njome. eljeli su prebaciti krivnju na tebe, makar samo privremeno." Sanja poinje polako ustajati. "Krivnju? Kakvu krivnju? Krivnju za to?" "Za krau." "ega? Nita nisam ukrala!" "Ali bila si u posjedu neega ukradenog. To je injenica. Onaj Bingy..." "Bingsley." "Ni ti ni on niste to smjeli imati u svojim rukama. Nisu te samo upotrijebili kao rtveno janje, ve i kao potara." Sanja prekrije rukama usta kako bi priguila jecaj. Oi joj se upale. Osjea kako e zaplakati, ali ne eli. Ne smije! "Hoe rei da sam prenosila ukradenu robu? O, Boe, ii u u zatvor." "Ne e." "Kako zna?!"
165

Aleksandar Kostjuk

"Kao prvo, neduna si. Istina, mnoge to nije sauvalo od zatvora, ali vjerojatno ne bi bilo previe dokaza protiv tebe. Sve je to prilino nategnuto, zapravo. Osim injenice da si ukradenu robu pohranila u banci, ali to bi se dalo objasniti. Zapravo, ne bi trebalo. Da bi bilo krae, ona prvo mora biti prijavljena." "Zato misli da nije?" "Pretpostavljam da je to poanta itave akcije. Ovo nikada nije trebalo doi do pravosua ili javnosti. Onaj tko je isplanirao ovo znao je da e se sve rijeiti interno." "Interno? Gdje?" "U... tom... Gesvenu&Heviku." "Gestorven&Hatelijk." "Da. Jedino..." "to?" "Sam tvoj nestanak ne bi bio dovoljan da se odreene ljude uvjeri da si ti kradljivica. Trebalo je jasno uprti prstom u tebe. Netko je morao rei da je omotnica kod tebe. Pod pretpostavkom da nije previe ljudi ukljueno u operaciju, logino je da je ili tvoj brat..." "Nemam brata!" "... ili taj Bingsey..." "Bingsley!" "Tako je. Nekako su ukazali na tvoju krivnju. Ali pretpostavljam da je onda jedan od te dvojice mrtav." "Mrtav? Zato?" "Mozak operacije je iv... vjerojatno. Ali drugi.. pretpostavljam Bingsey, previe bi znao. Kad bi ga dohvatili, vjerojatno bi im naposljetku rekao da ti nema nita s time. Odnosno da nisi upuena." "ekaj, tko to oni?! I tko su onda oni drugi? Pretpostavljam da nijedan od tih nije policija?"
166

NO PADA U PODNE

"Nije. Ovdje imamo tri ukljuene strane. Ako sam u pravu. Svata tu jo nedostaje-" "Dobro, reci svoju teoriju!" "Tu je Ges... Gesi..." "Da. Dalje." "Oni koji su ih pokrali. I nas dvoje." "Zato smo mi zasebni? Ja radim za Gestorven&Hatelijk." "Ali misle da si ih pokrala." "To ne znamo! Tko... tko kae da su ih uvjerili? Sam si rekao da dokazi nisu uvjerljivi." "Ali sumnja ostaje. Ve sam ti rekao da si mamac. Dakle, svaljivanje krivnje moda i nije tako uvjerljivo. Ali za odvraanje pozornosti s pravih krivaca bila si... dovoljno dobra. Ako pretpostavimo da pravi krivci jo nisu razotkriveni, ti si polazina toka za otkrivanje." Sad je ona poela hodati amo-tamo. "Ovo je nona mora. Ovo je uas! Kud su mene nali? Prvo me otmu, a sad sam upletena u kriminal. Zato me nisi htio odvesti na policiju?" "Ne, tada jo nisam sve ovo znao. Pretpostavljao. Ali i to sad moemo staviti na popis razloga." "Bla, ne shvaam zato su mene upleli. Zato su bilo koga trebali. To je bila vraja omotnica! Poalje ju potom! Tko bi znao?" "Vjerojatno ju zaista ne bi bio problem poslati potom, ali oito su trebali... morali na nekoga svaliti odgovornost. Samo..." Bla sjedne natrag u kau, u stari poloaj. "Da?" "Ima pravo, tu neto nedostaje. Svaljivanjem krivnje na tebe samo su pokazali gdje je ukradena roba. Kod tebe, zar ne? To nekako naruava glavno naelo krae, a to je diskrecija. Gotovo kao da..." "to? to?!"
167

Aleksandar Kostjuk

"Kao da su ba htjeli naglasiti krau. Ali to bi znailo... da u tom Gesme... Getami..." "Samo ih zovi GH!" "Da u GH-u nisu uope znali da im je neto ukradeno." "Nisu znali da im je ukradeno? I onda su ih kradljivci upozorili na to?" "Moda..." "To je besmisleno! Zato bi se netko trudio krasti bez iija znanja, a onda to razglasiti?" "Kao to rekoh, dosta toga nedostaje. Ali vjerojatno se ne trebamo gnjaviti tim detaljima." "Ah, ne trebamo? Ma ba super. Jer sam ba htjela poeti paniariti. ime se onda trebamo gnjaviti?" Bla uzme jo jednu truklu. Sanji se smrzne krv u ilama pri tom prizoru. Doe joj utnuti te vraje trukle! "Vjerojatno preivljavanjem." "P... preivljavanjem? Misli..." "Da, oboje previe znamo. Ne bi nas bilo pametno ostaviti na ivotu." "Ubit e nas?" "Vjerojatno," ree on mljackajui. "Moe li, molim te, biti barem mrvicu uzrujaniji dok to govori? I hoe li ve jednom prestati jesti?! Ne mogu ti opisati koliko me to ivcira!" "Htjela si ovu truklu? Ima jo jedna." "Ne! To... ti... ti..." Okrene se se od njega. Ne moe ga vie ni gledati ni sluati. Zloinci ju progone i smjetaju joj svoj zloin, a njen jedini spas je, kako stvari stoje, ovaj luak. Sanja une i obgrli si koljena. Ne elim plakati, ne elim plakati! "Sanja," ree Bla tiho iza nje. "to hoe?!" "Ne mora se uzrujavati. Rijeit emo to nekako."
168

NO PADA U PODNE

"E, pa, uzrujavam se! Tui me! Sigurna sam da je za tebe svakodnevica kad te ljudi pokuavaju ubiti, ali meni je to novo." "Ne mogu rei da me nitko nikad nije htio ubiti, ali ovo je i za mene jedinstvena situacija." "Zar okorjeli detektiv poput tebe nije navikao na stalnu opasnost?" "To je tako samo u lmovima. Osobno volim kad dan proe bez dogaaja. A onda odem u kuglanu." Sanja se pone smijati. Ne zna to je tu smijeno, ali smije se. Ustane i okrene natrag prema njemu. "Kuglanu? Ti kugla?" "To je udno?" "Na tebi je sve udno, Bla. to kuglanje ini prenormalnim za tebe." Sanja sjedne natrag u fotelju. "Ako misli..." "Osim toga, u krivu si." "Mislim da kod kuglanja nema ispravnog i pogrenog. To je-" "Ne to! Rekao si me ele ubiti. Ali veeras su me oteli. Pokuali su." "A to misli kako bi to zavrilo? Sigurno te ne bi pustili ivu jednom kad bi dobili od tebe to hou." "A to je?" "Omotnica, pretpostavljam. Trebaju te da ju podigne iz banke." "Ako se radi o lopovima, neka opljakaju banku. to u im ja?" "To je preneuredno. Ti ljude sve vole initi potiho i suptilno." "Da, bilo je izuzetno suptilno kad su me na ulici strpali u svoj prtljanik. Ni no jo nije do kraja pala." "Da, to si dobro primjetila." "I zato su mi rekli da odnesem vraju omotnicu u banku i onda me ili otimati kako bih ju ponovno podigla? Tek sam bila dola iz banke, za Boga miloga! I oni su me oteli kako bih ju uzela natrag? Koji je to genijalan um smislio?"
169

Aleksandar Kostjuk

"Mislim da tu pogaa u sr problema." "Zar ve nismo pogodili sr problema? Koliko tih sri ima?!" "Ne naeg problema. Njihovog." "Njihovog?" "Ljudi koji nas manipulirali. Zna, nazvao sam ponovno Kapetana." "Uh! Zato? Grozno mi je bilo samo sluati o njemu. Ne elim si uope zamiljati kako bi bilo susresti se s njime." "Nije on tako lo. Ako ga veinu vremena izbjegava." "Aha. I to ti je rekao? Ili ti njemu?" "Sjea se onoga otmiara ispruenog na haubi?" "Ah, ne znam, bilo ih je toliko danas. Naravno da se sjeam!" "Uinio mi se poznatim. A onda sam se sjetio tko je. Mislim, bio sam prilino siguran." "I? to, neki tvoj roak?" "Koliko znam, nije. Radi se o jednom sitnom lopovu. Danas je pozvan radi jednog hitnog posla." "Moju otmicu?" "Oito. Ali bilo je nedovoljno vremena da ga se tako brzo poalje na tebe. Vjerojatno je bio angairan za neto drugo, ali onda je u posljednji tren preusmjeren na tebe." "Ne razumijem. Nedovoljno vremena u odnosu na to?" "Na tvoj posjet banci." "Trebam li istaknuti da i dalje ne razumijem?" "Sve to je klika tvoga brata radila bilo je pomno isplanirano." "Nemam brata." "Ali ne i otmica. To je bilo neuredno, neplanirano. Tvoja otmica bila je ad hoc improvizacija." "Zna li to znai ad hoc?" "Ne, ali svejedno je bila improvizacija. Zaista nema smisla da ti
170

NO PADA U PODNE

ostavi omotnicu u banci, a da te odmah potom tjeraju da ju podigne. Ja mislim da ti nikad nisi smjela stii do te banke. To jedino ima smisla." "Ali oni su mi rekli da ostavim omotnicu u banci. Ili se radi o drugim ljudima?" "Ne, to je ista organizacija. Rekli su ti da ode tamo, ali ne da bi tamo stigla." "Nego?" Bla uzdahne. "Vjerojatno kako bi tono znali gdje e biti. Kako bi te dohvatili i uzeli ti omotnicu." "To je glupo. Pa mogli su mi je uzeti bilo gdje. U zranoj luci, ve u zrakoplovu, bilo gdje na putu doma. U mome stanu!" "Dobro, ne tvrdim ja da sam sve prokuio. Samo napipavam. Omotnica je morala biti s tobom do dolaska u Hrvatsku. Mogli su ju moda uzeti iz tvoje prtljage, ali nisu mogli biti sigurni da si ju tamo stavila. Ako nisi, a otkrije da ti je netko prekapao po stvarima, mogla bi odstupiti od plana. Zrana luka je prenapuena. Previe ljudi. Kao i veina grada. Tvoj stan... da, to bi moglo biti dobro mjesto da te doekaju, ali moda nisu htjeli riskirati da ih vidi netko od susjeda. Pogotovo kad bi odnosili tvoje tijelo." Dah joj zastane i sva zadrhti. "Moje... tijelo?" "Da. Ako su pametni, ne bi te samo ubili, ve bi se i pobrinuli da nitko ne pronae tvoje tijelo. Tako bi bila zauvijek nestala. Nemogue za locirati i uvijek sa sjenom sumnje nad sobom. Seljaku banku su valjda odabrali jer im je pogodna lokacija. Ne znam. Opii mi susjedstvo." "Oko Seljake banke?" Bla kimne glavom. "Pa... nita posebno. Rune zgrade razbacane posvuda. Mirno." "Znai, nema mnogo ljudi?" "Zapravo, bilo je ak sablasno... pusto." Proguta slinu. Shvaa to joj
171

Aleksandar Kostjuk

pokuava rei. Bla kimne glavom. "Je li na tvom putu bilo neko posebno osamljeno mjesto? Neko koje se ak ni s prozora ne vidi? Uliica ili tako neto?" "Ne, stalno sam bila na otvorenom prostoru. Ah, da, neposredno prije banke bio je mali parki. Onako... nekoliko drvea, ali... To je to, misli?" "Sa sigurnou ne mogu rei, ali zvui kao dobro mjesto za zasjedu." "Znai, uzeli bi mi omotnicu i ubili me? Samo tako?" "Mislim da im to ne bi predstavljalo problem." "Zato nisu?" "Ne znam. Neto se tamo dogodilo. Plan je propao. Netko je neto krivo uinio ili se tvoj ubojica nikad nije pojavio. Moda se prehladio, tko zna? Uglavnom, itav je plan sad ugroen." "Zato?" "Rekao sam ti ve da je oito kako je u ovome planu bilo vano tempiranje. Dakle, nije se moglo bilo kad doi s omotnicom i uiniti s njom to se god s njome htjelo uiniti." "A to misli da je u njoj?" "Ti si ju imala. Ti meni reci. Nije bitno. Neto vrlo vrijedno, to je sigurno. Ali neto s rokom trajanja, pretpostavljam." "Misli, dokument koji vrijedi tek odreeno vrijeme?" "Ti si strunjakinja. Ima toga?" "Da. Naravno. Moe ograniiti podizanje novca ili vrijednosnih papira u jednom odreenom periodu." "Vjerojatno je neto takvo." "Ali ne mogu si zamisliti to bi bilo tako posebno." "Ako se radi o novcu, vjerojatno se radi o sumi koja je mnogo vea od onih koje si viala na svome poslu." "Tamo ne drimo novac." "Ali gledate brojke. Ne?"
172

NO PADA U PODNE

"Da. Da. Istina." "Rok vjerojatno nije dug. Poto su te zgrabili gotovo odmah nakon dolaska iz banke, moemo pretpostaviti da im se jako uri. Rok moda istie ve sutra. Ne mnogo due od toga. Zbog toga te sada sigurno intenzivno trae." "O, Boe! Jesi li siguran da smo sigurni ovdje?" "Teko je takvo neto rei. Stan nije na moje ime i nikada nikome nisam rekao da ovdje ivim. Iz razloga koje sad ne mora znati. Ali to ne znai da mi se ne moe ui u trag. Ako tvoji progonitelji imaju velika sredstva na raspolaganju, samo je pitanje vremena kad e pronai ovo mjesto. Danas se svakoga moe pronai." "Hvala. To me jako umirilo. Ima ue za vjeanje? Htjela bih malo odrijemati." "Nemojmo paniariti." "Ti ne paniari. Znai, ve smo na pola puta do tamo." "Sanja, vrijeme im nije prijatelj. Istina, zbog toga su dodatno motivirani pronai te, no imaju jo jedan problem." "A to je?" "Bila im je grjeka poslati te u Seljaku banku. Vjerojatno nisu to doivljavali kao rizik jer su sve dobro isplanirali. Bili su oito vrlo samouvjereni i sigurni da nikad ne e stii do banke. Ali jesi. I tamo si poloila tu omotnicu. I to u ime svoje tvrtke, ako sam dobro shvatio?" "Da." "To takoer kvari njihove planove." "Zato?" "Ako pretpostavimo da je netko htio na tebe svaliti krivnju, makar samo privremeno, pretpostavljamo da se pobrinuo da nema sumnje da se radi o tebi. Dakle, na neki su nain izriito ukazali na tebe. Kako, to ne znamo, ali-"
173

Aleksandar Kostjuk

"Dobro, to si rekao. to s tim?" "Ti si predstavljena kao kradljivica. I to radi? Ostavlja ukradenu robu u banci. Pod svojim imenom i kao predstavnica Trottera." "Trompera." "Nekome je to sigurno upalo u oi. Sigurno sad ne izgleda dobro. Kradljivica se toliko izlae. Njihov sumnjivac vue tako naivne poteze? Netko e sigurno zakljuiti ono to smo mi sad zakljuili. Netko je samo htio da izgleda kao da si krivac, a zapravo si samo iskoritena kao tekli. Dakle, krenut e potraga za stvarnim mozgovima operacije." "Ali kako bi netko znao da je to to sam ostavila u banci ukradena roba? Ni sama ne znam to je to. Obina omotnica. Moe biti bilo to. Nije ni zabiljeeno to sam poloila. Zato bi mislili da je to ba to to trae? I trae li to uope? to smo rekli? Znaju li to je ukradeno? Ili samo znaju da je neto ukradeno, ali ne znaju to?" "To je mnogo detalja za nagaanje. Ali vjerojatno je tvoj potez pobudio nove sumnje." "Ili je potvrdio stare," ree ona. Bla lagano digne obrvu. "Moda misle da im tako odvraam pozornost. Ili da ih provociram kako bih ih natjerala na neto to odgovara mojim planovima." Bla ju zbunjeno pogleda. "to me tako gleda? I ja itam krimie!" "Da? Ja ne. Sve je mogue, ali to nam ne pomae." "ekaj malo, tko su to uope oni? O kome sad to govorimo?" "O GH." "Ah, da. Pa zato oni ne pozovu policiju? Zato misli da bi rjeavali stvar interno? Ako se radi o krai..." Bla uzdahne. "Jesam li ti ikad rekao da imam fotografsko pamenje za poruke ispisane na zidovima javnih WC-a?"
174

NO PADA U PODNE

Sanja ne odgovori odmah. Iz nekog je razloga njenome mozgu trebalo neto vremena preraditi Blaevo pitanje. "Ima li to kakve veze s mojim sluajem?" "Ima." "I bojala sam se da e to rei." Sanja pokrije rukom oi. "Zna, im mi je tvoj brat-" "Nemam brata, dovraga!" "Da, im mi je rekao za Gesme... mislim, GH, itava mi je stvar djelovala nekako... neudobno." "Zato? I kakve to veze ima s WC-ima?" Da, da, samo potpiruj njegovo ludilo, glupao! "Zbog neega to sam proitao na jednome zidu. O GH-u." "Je li?" "Koncern za kojeg radi povezan je s mnogobrojnim burzovnim pekulacijama, visokom razinom nadzora nad bankarskim sustavom, unitavanjem poljoprivrede i sterilizacijom stanovnitva u Africi, ima ogroman utjecaj na formiranje gospodarskih i monetarnih politika diljem svijeta, nancira mnogobrojne ratove i genocide." Sanja odmahuje glavom. "I to si sve proitao na zidu ekreta?" "Neto se nastavljalo na strop. Ali da." "To su sve gluposti. Teorije zavjere. Nita od toga nikada nije dokazano." "A tko bi se bavio dokazivanjem? Mediji? Oni kontroliraju svjetske medije. Policija, pravosue? Oni ne podlijeu zakonima, oni piu zakone i nameu ih zemljama." "To je isto pisalo na zidu?" "To se dalo iitati iz konteksta, da. Zato te nisam htio odvesti na policiju. Bili bi nemoni. Mogli bi te samo izruiti jednoj ili drugoj strani."
175

Aleksandar Kostjuk

"Zna, Bla, dosad sam trpjela tvoju ekscentrinost jer se inilo kako ipak zna to radi. Ali sad si stvarno pretjerao. Optuuje ugledne ljude, i to za teke zloine, na temelju vrljanja nekog luaka po javnome zidu? to je vandalizam, ako nisi znao?" "Vjerovala ili ne, gotovo se sve te poruke pokau iznimno tonima. S nevjerojatnom preciznou. esto idem u javne WC-e samo kako bih bio u tijeku sa zbivanjima. Jedino oni telefonski brojevi za dobru zabavu nikad nisu toni. Te osobe uope nisu zabavne. Ne znam kako netko moe tvrditi da jesu. ak ni njihovi roditelji nemaju neko visoko miljenje o njima." "Ne u uope pitati. Bla, to sad eli rei? Da majaka organizacija misli kako sam ju opljakala?" "Nipoto. GH nije maja. Maja se njih boji. To mi je potvrdio Kapetan Ahab. I tvoj sluaj. Neto se veliko dogaa na podruju Zagreba ovih dana, a mi smo uhvaeni tono u sredini. I nitko nam ne e pomoi. Najmanje policija." "to misli da e GH uiniti? to ne znai da vjerujem to si rekao." "Vjerojatno ono to su ve uinili. Krenuli su te locirati, uzeti ti to si ukrala i neutralizirati te. I sve povezane s tobom." "Hoe rei da me sada dvije skupine kriminalaca eli ubiti?" "Tono. Ne mogu ti to sad dokazati, ali sigurno e se pokazati tonim u sljedea 24 sata." "Kako? Dok dobijem metak u glavu, znat u da si bio u pravu?" "To je jedan nain, ali nadam se da emo to uspjeti izbjei." "to ako... Recimo da si u pravu u vezi s GH. Ako bih im vratila omotnicu, misli li da bi..." "Odustali od lova na tebe?" Ona kimne glavom. "Zapravo, to je jedino to nam preostaje. Ne pada mi nita drugo na
176

NO PADA U PODNE

pamet. Koliko e dobre volje pokazati, to ne znam. Morat emo iskuati svoju sreu. No to je rjeenje za samo jednog protivnika. Tu su ovi drugi koji takoer ele omotnicu. Njih nita ne e udobrovoljiti. Sa svakom prolazeom minutom oni postaju sve vie oajni." "to onda predlae?" "Moe li netko iz tvoje tvrtke podii omotnicu? Kad si rekla da si u ime tvrtke-" "Da, ali... nisam dala punomo drugima. To je malo kompliciranije pa sam to preskoila. Nisam mislila da je bitno. Kad sam pretpostavila da se radi o testu." "Dobro, onda je to trenutno sigurno. To nam je zasad jedini adut za pregovaranje. Neka ostane gdje jest." "to nam onda preostaje?" "Moramo otkriti tko ti je smjestio. Ako bismo izruili i omotnicu i krivce, moda nas GH zaista pusti na miru." "Dobro, to mi se svia. Kako emo to uiniti?" "Nemam pojma." Sanja zajeca i sklupa se u fotelji. "Joj, Bla!" "Ima li ti kakvu ideju?" "Izgledam li kao da imam ideju? Najradije bih se bacila kroz prozor. Samo da ova nona mora prestane." "Pojedi radije truklu." "Ne u! Prestani s tim truklima!" "Dobro. Neeg sam se sjetio." "to? Reci!" "Oni koji su opljakali GH... ili to namjeravaju... vjerojatno rade u GH-u. Pretpostavljam u samome Triperu." "Tromperu." "Tono. To objanjava kako su mogli sve organizirati na svoju korist.
177

Aleksandar Kostjuk

Prije svega, tvoj put u London. Tvoja eca mi je rekla kako je tvoj put naruen posebnim kanalima. Nije ilo preko nje. A ona nije znala tko je za to odgovoran. Bi li se moglo doznati tko je potpisao nalog ili kako se ve to zove... da te poalje u London?" Sanja se zamisli. "Samo malo... mislim... Da! Kadrovska bi trebala imati to evidentirano. Ali to ne znai da e biti zapisano neko ime. Dodue, svaki nalog potpisuje odreena osoba. Jedino me brine da su izbrisali tragove. Ako su takvi kakvi tvrdi..." "Moda su bili neoprezni. Samouvjerenost im se ve jednom obila o glavu. Moda e jo jednom. Bi li ti mogla pristupiti tim podacima?" "Ne. Nemam te ovlasti. Ali Miro ima!" "To je osoba?" "Da. Miroslav iz Kadrovske. Prijatelj. Mislim... povremeno popriamo. Oboava znanstvenu fantastiku pa stalno ima neto rei o tome. Jednom kad pone, ne da se zaustaviti. Zvui naporno, ali zapravo ga je zabavno sluati. ak mi je preporuio nekoliko dobrih lmova. Moemo njega pitati." "Moemo, ali ne emo." "Zato ne?" "Jer ga ne elimo vidjeti mrtvog. Zar ne? Nikoga ne smijemo uvlaiti." "Kako si to onda zamilja?" "Moe li pristupiti njegovu raunalu?" "Misli, izvana?" "to znai izvana?" "Preko interneta." "Dobro... Moe li?" "Ne, moram to u tvrtki uiniti." "Da. To je problem." "Zato? Jo sam uvijek zaposlenica. Nisam li?"
178

NO PADA U PODNE

"Nebitno je jesi li ili nisi. im te netko prepozna, jurinici iz oba tabora navalit e na nas. Ili jedni na druge, kako god. Moramo ui, a da te nitko ne primjeti." "Kako? uvari su na svim ulazima. Evidentiraju svakoga tko ue." "Znam. Trebamo diverziju." "Osim toga, ne mogu sama pristupiti Mirovom raunalu." "Zato ne?" "Sigurno je zatieno lozinkom." "Aha. I to je loe?" "Da, to je loe." "Ne moe to... nekako... probiti? To se tako kae?" "Nisam ja haker, Bla." "To je isto loe?" "U ovom sluaju je. Da." "Zar ne postoji nekakav papirnati trag?" "Mogue, ali... tko zna gdje je. A moda su ga ve unitili." "Ako postoje tragovi, oni su u Tramperu. I tamo idemo. Predlaem da neto smisli." "Ja?" "Ti poznaje raunala i svoj tvrtku. Ja ni jedno ni drugo. Ja moram smisliti kako te uvesti u zgradu." "Ali..." "to?" "Dobro, smislit u neto. Ne bih li mogla nazvati Miroslava? Sigurno bi mi htio pomoi." "I sigurno to jo netko zna. I zato e sigurno prislukivati njegov telefon. I sigurno e time moi locirati nas dvoje. I sigurno e nas onda sve troje ubiti." Sanja pokrije lice rukama. Ne moe se ona s ovime nositi. Ne moe
179

Aleksandar Kostjuk

razmiljati. Samo eka da se probudi. To je jedino to moe. "Bla... ja ovo ne mogu..." "Moe. Ali sutra. Trebamo se prvo odmoriti. Ujutro emo biti pametniji." "Misli?" "Ne. Hoe li pojesti truklu?" Koja ksacija. Sanja se zagleda u posljednju truklu. I gotovo kao da trukla zuri u nju. Izaziva ju. Ni ona ne misli da ima izglede za preivljavanje. Glupa trukla, pokazat e ona njoj! Ustane i zgrabi truklu. Odmah odgrizne pola. Zagleda se s visoka u Blaa. "Phepohaman ga hu uavadi oje," ree ona punih usta. "Nisam razumio ovo posljednje." Sanja proguta zalogaj i ponovi: "Pretpostavljam da u spavati ovdje." "Ako nema bolju ideju..." "Ne u nikoga inkomodirati, nadam se? Nisi oenjen, pretpostavljam." "Na emu temelji tu pretpostavku?" Da ne zna bolje, rekla bi da glumi uvrijeenost. Sanja ga pogleda na trenutak u tiini. A onda pokae rukama na lijevo. "Ima divovski sanduk usred dnevne sobe!" Bla se mudro zagleda u sanduk. Nekoliko puta lupne prstima po naslonu za ruke kaua. "Argument prihvaen," ree on. "Da, samo sam te jo neto htjela pitati." "Pitaj." "Ali ne znam bih li trebala. Ne elim da se uvrijedi ili neto slino." "Ne u." "To moe unaprijed procijeniti?" "Nikad se ne uvrijedim." "Da? To je... lijepo. No dobro." Ne nastavi odmah. Kako to sroiti? "Hm... nisi ba ono to ovjek oekuje kad pomisli na detektiva."
180

NO PADA U PODNE

"Kad veina ljudi vidi detektive samo u amerikim lmovima." "Istina. Istina. Stvar je u tome... poznajem te nekoliko sati i sad trebam povjeriti tebi svoj ivot. A nisi ni policajac ni... ne znam ni sama to. Otkud znam da si taj za kojeg se izdaje?" "To i ja sebe esto pitam. Ali nikad ne dobijem odgovor." Komiar. "Da... to nije bilo lozofsko pitanje. Mislila sam vie..." "eli li vidjeti moju osobnu iskaznicu?" "Da, to ne bi bilo loe." Bla izvadi novanik i iz njega izvadi iskaznicu. Prui ju Sanji, a ona ju stane prouavati. Fotograja je... udna, ali to je on. Je li to uope fotograja? Zar na policiji prihvaaju takve slike za legitimaciju? Zvonimir mu je pravo prezime. Ime mu je neto drugaije nego je rekao, ali shvaa zato se odluio za Bla. Djeca su sigurno bila nemilosrdna prema njemu u koli. A ona e biti velikoduna i uzeti zdravo za gotovo da je ovjek iao u kolu. Vrati mu iskaznicu. "Hvala. Ispriavam se. Nisam mislila nita loe." Bla spremi iskaznicu natrag u novanik. "Nema problema. Dakako, osobna se lako krivotvori. Moj prijatelj iga prodaje na Jarunu sladoled. I izrauje lane osobne. Uglavnom za maloljetnike koji ele ludovati po krmama. Vrlo su uvjerljive. Prevare i najboljeg policajca." "to? Zato mi to govori?" "Bez brige, koristi boju koja brzo izblijedi. Djeica prije ili poslije uvijek dolijaju." "Nisam to mislila! Sad sam ti udijelila povjerenje i ti mi odmah vrati nesigurnost." "Samo sam iskren. Svaki se dokument moe krivotvoriti. I svaki ovjek moe lagati o tome tko je. ak i sebi. Mora vjerovati instinktu, ne komadima plastike." "A ti vjeruje svojim instinktima?"
181

Aleksandar Kostjuk

"Ne nuno, ali zna se dogoditi. Vie vjerujem svojoj uri." "Molim?" "Imam posjetnicu. Bi li ti ona smanjila nesigurnost?" "Zar je posjetnica uvjerljivija od osobne?" Bla slegne ramenima. Njemu je svejedno. Nevjerojatno. "Dobro, da vidim." Izvadi iz depa tamprlek i iz njega isue jednu posjetnicu koju joj prui u ruku. Sanja pogleda posjetnicu. A onda ju nastavi gledati kako bi bila posve sigurna da joj nita nije promaklo ili da nita nije krivo shvatila. A onda jo malo pogleda posjetnicu. "Bla?" "Da?" "Ovdje pie Urarski obrt Barikada." "Da." "Da?" "Dolo je do zabune kod tiskanja posjetnica. Njihove su posjetnice zavrile kod mene, a moje kod njih. Ali ako ode na tu adresu, dat e ti moju posjetnicu." Zna da ne bi smjela dalje pitati, ali jednostavno mora. "Zato ti ne ode po svoje posjetnice?" "Vlasnici ne vole kad dolazim u blizinu njihova obrta. Rekao bih ti zato, ali ako e ii njima po moju posjetnicu, ispriat e ti potpuno drugaiju verziju dogaaja. Ne elim te zbunjivati." Prekasno. "Shvaam. Hvala," ree oprezno. "Ako eli jo neto to bi te umirilo-" "Ne, ne! Hvala. U potpunosti si me uvjerio." Ali ubij me ako znam u to. "Treba jo neto?" "Mogu li se istuirati ovdje? U kupaonici, ako je mogue?"
182

NO PADA U PODNE

Bla otvori vrata smonice i upali u njoj svjetlo. "Evo, ako pronae neto to ti odgovara, uzmi." Sanja sumnjiavo prijee pogledom preko polica i poda prepunih kutija. "To je odjea?" "Ne, to su kutije. U njima je odjea." "Vjerojatno bih sad trebala pitati zato dri odjeu u smonici." "to se mene tie, ne mora." "Zar to nije muka odjea?" "Nikad nisam proveo inventuru. Mislim da bi trebalo biti neto enske odjee, ali nisam siguran. Ionako sam mislio da samo ima neto privremeno za odjenuti. Ako hoe oprati odjeu koju ima na sebi." "Aha. Hvala. Ima perilicu za rublje?" "Imam. ak i radi. To je uvijek prednost." "Ba. Hm... gdje u tono spavati?" Bla slegne ramenima. Ova voli sve znati u detalje. "Ne znam. Gdje hoe. Kau je malo premalen, ali ako hoe, moe na njemu. Mislio sam ti donijeti poplun i posteljinu pa da spava na podu. Ali ako hoe, moe u mom krevetu..." Sanja rairi oi. Da, izostavio je bitan detalj. "A ja u spavati na podu." "Ne, ni govora. Ovo je tvoj stan. Mislim... ivi u njemu... dulje od mene." "Shvatio sam." "Inae, otkud ti ta silna odjea?" "Jednom sam imao sluaj gdje me vlasnik pizzerije angairao jer je sumnjao da jedan od njegovih dostavljaa raspaava drogu. I za to koristi pizzerijin kombi. Zamolio me da to istraim." "Dobro..."
183

Aleksandar Kostjuk

"Ispalo se da mali zaista neto mulja. Slijedio sam ga preko granice u Bosnu i natrag u Hrvatsku. Tamo se sastajao sa svojim dobavljaima, a ovdje prodavao robu." "Znai, stvarno je prodavao drogu?" "Ne. Ali to nisam znao sve dok dobavljai nisu stigli u Hrvatsku. U Bosni nisam imao prilike tono vidjeti to rade. U Hrvatskoj su se blizu Sesveta okupila tri velika kamiona. I pizzerijin kombi." "Hoe li pria jo dugo trajati?" "Ne. Uuljao sam se u jedan od kamiona dok su oni putali golubove iz kaveza." "Molim?!" "Ni ja taj dio nisam shvatio. Uglavnom, u kamionu nisu bile droge, ve odjea. Lane poznate marke." "To su krijumarili? Odjeu?" Bla joj samo kimne glavom. "Krivotvorenu odjeu. Ukrao sam... zapravo, zaplijenio sam pizzerijin kombi i vratio ga vlasniku, a krijumare sam prijavio policiji. Ali poto je kombi bio pun odjee, skoknuo sam do svoga stana i istovario ju kod sebe." "Nije li to dokazni materijal ili tako neto?" "Je, ali imali su dovoljno dokaza u kamionima. Mislim da su to ionako sve unitili. Mislio sam da bi bilo teta baciti to." "Pametno. Ba... lijepa pria. Jo neto?" "Da. Voa krijumara imao je uvijek sa sobom lemura." "Naravno da je." "Ali velikog. Bio je stvarno ogroman." "U redu." "A dostavlja se pokazao kao narkoman." "Da, shvatila sam!" "Dobro, ostavljam te. Ako to treba, vii."
184

NO PADA U PODNE

"Hvala." Bla ode u spavau sobu. Izvanredne situacije zahtijevaju izvanredne mjere. Potencijalna opasnost je velika. Vea nego ikada prije. Vea je bila moda jedino onda kad ga je onaj komunalni djelatnik gonio kroz tvornicu keksi. Ali to se ne rauna jer se njegova majka nakon toga ispriala. A keksima je narasla prodaja. une pokraj kreveta i posegne rukom ispod njega. Trebala bi biti tu negdje. Napipa ju i stavi na krevet. Plastina poluprozirna kutija za spremanje hrane sa zelenim poklopcem. itava je napunjena kuhinjskim krpama. Barem tako izvana izgleda. Bla skine poklopac i razgrne krpe. Dobro, jo je uvijek unutra. Posegne rukom u kutiju i izvadi revolver. Pravi detektiv uvijek mora biti naoruan, a njegov ga revolver nikada nije iznevjerio. ak ni kada ga je onaj jedini put ponio sa sobom. Pratio je nasilnog mua koji je varao suprugu s blagajnicom koja si je voljela upati kosu. Otkrio je Blaa dok ga je slijedio i dostigao ga. Jednim udnim spletom okolnosti koji je ukljuivao Blaa koji se spotie o psa i pritom isputa revolver na tlo, prevarantski mu je doao u posjed njegova oruja i bez nekog vidljivog promiljanja o posljedicama i svrsi toga ina, on je poeo s uitkom pucati u Blaa. Sreom je bio zaboravio staviti metke, neto to je stravstveni mu primjetio tek nakon sedmog ili osmog okidanja. Pitolj je ipak posluio kao oruje. Mu se porezao na hravi rub revolvera i poeo vritati poput estogodinje curice. Dobio je tetanus koji doveo do nekih drugih zdravstvenih problema. A to je dovelo do toga da ovjek vie nikada nije prevario suprugu niti digao ruku na nju. Manje zbog grinje savjesti, a vjerojatno vie zbog djelomine paralize. I navodno ga ena dri zakljuanoga u njegovoj sobi bez prozora, ali Bla nikada ne vjeruje neutemeljenim glasinama, koliko god tone bile. To je bio prvi i posljednji put da je koristio ovo oruje. Hru je uklonio
185

Aleksandar Kostjuk

pa nije bilo razloga ne nositi ga sobom, ali nekako nije osjeao potrebu za time. U to se doba ve debelo navukao na Mankije pa nije mislio da treba neku drugu potporu. Ali Mankija vie nema, a sad se mora suoiti s neprijateljima koji su mnogo veeg kalibra od onog za kakvog se Bla drao u jednom snu o utapanju u kadi. Nije siguran daje li mu ovo oruje neku znaajnu prednost, ali u jednom se trenutku moe pokazati kao neto korisnije od obinog iritelja tetanusa. Otvori bubanj revolvera. Vjerojatno bi bilo dobro staviti i metke u ove rupe. Kamo ih je stavio? ini mu se da bi mogli biti u kupaonici. Sanja je sada tamo. Vjerojatno joj ne bi bilo drago da joj ue dok se tuira. Ionako mu se ini da nije ostavio osobit dojam na nju. Ali nije kao da se osobito trudio. Moda bi bilo jednostavnije pustiti Sanju da se sama snalazi. Moda nije bio ba iskren kad joj je rekao da oboje ele ubiti. Ako bi se sada pritajio, vjerojatno nitko ne bi ulagao previe truda u lov na njega. Iako to ne mora nuno biti tono. Ako su oni otmiari ivi i ako su rekli neto odreenim ljudima, tada je i on meta. Ali ni to ga ne bi previe optereivalo. Zamjerio se mnogim ljudima koji bi u svakom trenutku mogli odluiti kako je danas lijep dan da Bla Zvonimir prestane disati. Jo jedan, dvojica, desetorica ne ine neku veliku razliku. Naviknut je na to. Sanja nije. Mogao bi ju prepustiti sudbini, ali njoj se to gotovo sigurno ne bi svidjelo, koliko god malo povjerenja sad u njega imala. Ali i taj e se stav kroz sutranji dan sigurno promijeniti. Ne nuno na bolje, ali promijenit e se. Besmisleno je uope lamentirati nad time. Jasno je zato mora pomoi eni u nevolji: nema to drugo za raditi. Naravno, tu je i pitanje njegova honorara. Jo nije odustao od njegova utjerivanja. Ako pronae Sanjina brata, moda ga uspije nagovoriti da mu isplati zaraeno. Lagao mu jest, ali nekako se sve poklopilo s klijentovim eljama. Rekao mu je da Sanja oteta i da eli da ju Bla izbavi. Bila je
186

NO PADA U PODNE

oteta i Bla ju je zaista izbavio. To to je njen brat otmiar ne predstavlja neku tehniku razliku. Bla je obavio svoj posao. Iako je kriminalac, njen se brat uinio kao razumna osoba. Sigurno ne e imati nita protiv plaanja usluge koju je naruio i koja je kvalitetno pruena. Dakle, ako pronae Sanjina brata, postoje dobri izgledi da e mu dati njegov novac. Trik e biti u izbjegavanju metka kojeg e mu brat gotovo sigurno htjeti priloiti uz isplatu honorara, i to vjerojatno negdje posred Blaeva ela. Ali nitko nije rekao da je karijera detektiva jednostavna. Svaki klijent ima svoje muice. Sanji je rasprostro debeli poplun u dnevnoj sobi. Preko njega je stavio plahtu, jastuk i deku. Sanja je obukla veliku muku majicu s kratkim rukavima i bokserice kao pidamu. Kad je izala iz kupaonice, djelovala je malo oputenije. "Em... objesila sam mokru odjeu u kupaonici. Nadam se da ne smeta." "Ne. Evo tvoga kreveta za noas. Stavio sam ga tako da bude blizu moje sobe. Ako neto zatreba. Mogu ga pribliiti vie sanduku, ako hoe-" "Ne. U redu je ovako. Hvala." "Dobro. Sad bih ja trebao kupaonicu." "Naravno. Ah, da, Bla..." "Da?" "Na jednoj od polica... ovaj... uzimala sam jedan od tvojih dezodorana i ispala mi je kartonska kutija koja je bila izmeu. I po podu su se prosuli... meci." "Tamo sam ih, znai, stavio. Znao sam da su u kupaonici." "Zato ih tamo dri?" "Ne znam. Valjda radi sigurnosti." "Sigurnosti?"
187

Aleksandar Kostjuk

"Da. Ne koristim ih." "Metke?" "Dezodorane." udno, ali odjednom se boji mraka. Ima li to kakve veze s time to je prije samo nekoliko sati bila zarobljena u mraku prtljanika? Moe biti. U svakom sluaju, dolo je to neoekivano. Bla je ugasio svjetlo i nju su proli trnci. Doslovce se najeila. Ne zna koliko je vremena prolo otada. Najmanje pola sata. Sad je denitivno budnija nego prije pola sata. Ne pomae ni to se nalazi u potpuno stranome okruju. Spava u stanu mukarca kojeg poznaje onoliko dugo kao i onaj prtljanik. Mukarca koji tvrdi da je detektiv i koji joj je okrenuo ivot naglavake. A nisu ak ni u vezi! Nema razloga vjerovati Blau. Dovoljno je bizaran da moe bez previe grinje savjesti rei kako je sve to joj je rekao neka njegova suluda matarija bez osnove u stvarnosti. S druge strane, potpuno mu vjeruje! Ne zna ni sama zato. Vjerojatno jer ne zna kome bi se drugome obratila. Policiji, moda. Ali ako je Bla u pravu, to bi bio vrlo lo potez. Ako nije u pravu, onda nema razlog ni zvati policiju. Ba nezgodna situacija. A toliko bi voljela da je Bla u krivu. Da je sve obian nesporazum, a ovaj udak u sobi do nje sve je samo napuhao izvan svih proporcija. Mogla bi otii u svoj stan i lijepo se smjestiti u svome krevetu. Svome udobnome krevetu. Problem je u tome to si ne moe tono zamisliti kakav to nesporazum moe dovesti do toga da ju netko poeli oteti. Grozno je to joj sve to joj je Bla rekao ima smisla. to je vie deducirao, to je njena odbojnost prema njemu rasla. Krivi ga to rasprostire surovu istinu pred nju. I to na udovino leeran nain. To je luak! I vjerojatno njezina jedina nada. Gore zaista ne moe biti.
188

NO PADA U PODNE

Osim moda to ne moe zaspati. I za to krivi Blaa. I umove u njegovu stanu. Koji nije njegov! Evo jo jednog! to je to? Vrata? Vodoinstalacije? Netko ee na ulici pa uje jeku? Ima li u ovoj zgradi takora? Hoe li uti ako netko ue u stan? Moda se ipak trebala zamijeniti s Blaom. Ako ih napadnu ovdje, morat e ii prvo preko nje. Bla e biti tek drugi na redu. To nema nekog smisla. On bi trebao tititi nju, a ne ona njega. Opet nekakav zvuk! Zato ne moe biti tiho?! Poludjet e od straha. A ujutro e biti kao premlaena jer se nije naspavala. A zaista je umorna! Maka vani glasno i neugodno zamjaue. Jesu li ju uznemirili ubojice koji stiu? Neto ju je uznemirilo. Kako ona moe znati da se radi o neemu bezazlenome? Ne moe! Ne isputaju make bez razloga takve jezive zvukove. A ivotinje mogu osjetiti negativnu energiju koju odailju ljudi. to joj ta maka samo pokuava rei? I zato joj se obraa dok ona pokuava zaspati? Vrlo je neuljudno od nje ako ju pokuava zastraiti, a ne prijeti nikakva opasnost. Glupa maketina, to si ona doputa?! Ako ne zna biti korisna, neka ide spavati kao cijeli poteni svijet! Da, izgleda da pomalo ludim. Samo joj jedno preostaje. Nije joj ba ugodno, ali trenutno je najugodnija raspoloiva opcija. Sanja ustane i pone vui svoj poplun po podu. Krene prema Blaevoj spavaoj sobi. Pokua to tie otvoriti vrata. Prvo proviri glavom unutra. Ne izgleda kao da ga je probudila. irom otvori vrata i pone polako vui svoj improvizirani krevet kroz njih. Cijelo vrijeme dri pogled na Blau. Ne eli ga probuditi. Ne samo kako mu ne bi remetila san, ve ju je strah da bi dolazak ene usred noi u njegovu spavau sobu mogao stvoriti neke krive predodbe. A onda bi ju ekao posao njihovog razbijanja. Bla joj ne djeluje poput tipa koji bi napreac donosio zakljuke glede... takvih stvari, ali s druge strane, ipak je mukarac. Blaev krevet je dosta velik i djeluje otprilike poput kune verzije
189

Aleksandar Kostjuk

iskliznua zemlje. Bla se uklapa u tu sliku. Vie kao da je baen nego polegnut, Bla se nalazi na vrhu toga kaosa, razvaljen potrbuke bez pokrivaa. Na sebi ima samo bokserice i runi sat? i iako je mrano, moe jasno vidjeti Supermanov simbol na njihovoj... stranjoj strani. Vidjela ga je ve dok je izlazio iz kupaonice. Bilo joj je neugodno pa je skrenula pogled. Nije joj bilo toliko neugodno to ga vidi polugolog, koliko to to ovjek o kojemu vjerojatno ovisi njen ivot nosi tako djetinjaste gae. ovjek kao da se trudi da ga nitko ne shvaa ozbiljno. Moda je to sve dio njegove strategije. Uljuljkavanje neprijatelja u osjeaj lane sigurnosti i te stvari. Da, neka ostane na tome. Ba je cijeli poplun preao prag njegove sobe, kad Bla okrene glavu prema njoj. Imao je udan san. Sjedio je u dvorani prepunoj stolica. I brojao ih je. I iz nekoga razloga nije mogao nabrojati vie od etrnaest. A pokuao je u vie navrata. A brzim pregledom dvorane moglo se lako rei da ima mnogo vie od etrnaest stolica. Tada je netko donio jo jednu stolicu, iako nije mogao vidjeti tko. Poeo je ponovno brojati, poevi od te, a onda se probudio. udan ga je zvuk prenuo iz sna. Posegne rukom ispod jastuka i zgrabi revolver kojeg je tamo smjestio. Za hitne sluajeve. Drago mu je to ga nije digao u zrak. Kad se okrenuo prema izvoru buke, ugleda Sanju. Neto vue? Pogledom prema dolje ustanovi da se radi o njenome krevetu. Nije joj po volji? Rekla je da joj je poplun u redu. Zar je sada toliko nezadovoljna da je morala dovui itavu posteljinu kako bi ju reklamirala? Doao bi on njoj da mu je rekla. "Sanja?" "Bla. O-oprosti. Probudila sam te?"
190

NO PADA U PODNE

"Malo." Stavi se u snudeni poloaj. Okree glavu i zanosi kosu unatrag. "Bih... bih li mogla spavati ovdje? Strah me. Ne mogu spavati." "Aha. Zatvori vrata," ree Bla i vrati glavu u stari poloaj. Moda ponovno usne o onim stolicama. Sad ga stvarno zanima koliko ih je. Kratko se ulo ukanje pokraj njegova kreveta dok se Sanja namjetala. A onda je nastupila tiina. Ali samo na kratko. "Bla?" doapne mu. "Hm?" odazove joj se ne diui glavu s jastuka. "Sigurno nas ne e ovdje nai?" "A-a," odgovori joj. "Znai, nema opasnosti noas?" "A-a." "Dobro. Laku no." "Mmmm." Bla skine prst s obaraa, ali ne pusti revolver. ak mu je nekako udobno leati drei oruje u ruci. Kao da mu je time tijelo najljepe izbalansirano u udoban poloaj. Tko bi rekao? Nije trebalo dugo da usne. Nije vie bilo stolica. Umjesto toga sanjao je Mankije. Ni njih nije uspio pobrojati, ali nije mu bilo bitno. Kod Mankija je bitna samo kvaliteta, ne kvantiteta.

191

Aleksandar Kostjuk

Poglavlje

VI

"Halo, Kapetane?" "Bla? Opet ti." "Je. Kako ide?" "Bez tebe, dobro. to opet hoe?" "Trebam malenu uslugu." "Ma nemoj! Neto si ti pobrkao, Bla. Ja ne inim ljudima usluge. Oni ih ine meni." "Ne temelji se to na uzajamnosti?" "Ta rije ne postoji u mome rjeniku. A poto ne inim ljudima usluge, objasni mi zato bih uinio tebi uslugu." "Ne znam. Radi kontrasta, moda?" "Molim?" "Iznimka potvruje pravilo. Ako meni uini uslugu, to e samo naglasiti tvoju ustrajnost u neinjenju usluga."
192

NO PADA U PODNE

"Iznimka potvruje pravilo? To je slogan gubitnika, Bla. Ne udi me to ga ti koristi, ali ne pokuavaj ga nametnuti pobjedniku kao to sam ja. Sjea se to sam ti govorio o dosljednosti?" "Ne." "I zato e uvijek biti gubitnik. Reci mi radije to je to bilo s onim Kubriem. Prenio sam kumu tvoj udni savjet, ali jo mu uvijek nema traga. to zna o tome?" "Ne mnogo. Ali ako ga ve nije naao, neka ga ne oekuje tako brzo." "Ili ikad?" "Da, i to." "Tako znai. Mogu li to onda shvatiti kao da je Kubri zagrizao preveliki zalogaj?" "Nisam ba sklon kulinarskim analogijama, ali da, moe se tako rei." "I ti si umijean u istu kau kao i on?" "Moja je moda ak malo vruija." "I zbog toga treba moju pomo?" "Da." "To zbog ega treba moju pomo... hoe li to ubrzati tvoju propast?" "Da, izgledi su vrlo dobri za to." "Onda mislim da ti mogu pomoi." "Mislio sam da ne pravi iznimke." "Zato misli kad ne slua, Bla? Rekao sam da ne inim ljudima usluge. Tebe ne ubrajam u ljude i time ostajem dosljedan." "Poteno." "Osim toga, uope ni ne inim tebi uslugu, ve sebi. Ako mogu uiniti neto da me prestane posjeivati i zvati, ja u to rado uiniti. Time u sebi uiniti uslugu, shvaa? To pobjednici najvie vole. initi sebi usluge. Nisi to znao? ak bi i gubitnik poput trebao znati takve osnovne stvari."
193

Aleksandar Kostjuk

"Da, mislim da sam itao neto o tome na jednome letku." "Ja ne itam letke. To ine samo gubitnici. Ali ne e nigdje pronai letak koji e ti to rei, toliko da zna." "Da, to ima smisla." "Onda, kako mogu pomoi najveem hrvatskom detektivu?" "To mora njega pitati. Ja bih trebao dvije stvari. Ovako..."

Sanji se, izgleda, ne svia kamo je parkirao auto. Ali prema ozraju koje iri moe pretpostaviti kako joj ne bi svialo to god uinio. Parkirao je u dvoritu triju zgrada koje su posloene tako da je dvorite uvijek zakinuto za Suneve zrake. Dakle, ugoaj ba i nije najbolji, ali nije ni presudan. Makar je cijela ulica izmeu njih, odavde imaju odlian pogled na zgradu Trompera. No mnogo je bitnije to se ovdje ne naplauje parkiranje. Ne naplauje se vjerojatno zato to nitko ovdje ne bi htio parkirati. Primarni je razlog za to gotovo sigurno to ovdje i nije najpametnije predugo se zadravati. Naime, zgrade oko njih posljednjih godina imaju naviku odbacivati neke svoje suvine dijelove. Ukratko, raspadaju se. Moe vidjeti po itavome dvoritu komade zgrade koji su se smrvili pri dodiru s tlom. Poto je dvorite dosta veliko, logino je pomisliti kako e se ovjek skloniti s puta opasnosti ako stane ili parkira u sredini. To ne bi bio sluaj. Jer najopasniji su komadi upravo crijepovi koji otpadaju s krova. Neki se znaju zakotrljati i odskoiti s ruba krova. Time dobiju zalet i gadno ubrzanje, tako da, kad dosegnu tlo, lako probiju staklo auta. Ili neiju lubanju. Ili oboje. Ipak, da e se to dogoditi, malo je vjerojatno. Bla to smatra prihvatljivim i vrlo ekonominim rizikom. A i parkirao je tono na sredini dvorita. Nema nikakvog razloga za brigu.
194

NO PADA U PODNE

Vie e briga ovjek imati ako odlui etati dvoritem. Njihovo okruenje nije obogaeno samo dezenom kojeg su stvorili mjeseci padanja komada betona, stakla i buke, ve i elegantno razmjetene igle nonih stanovnika ovoga podruja. Da narkia u ovome dijelu grada ima, to je mnogima poznato. Da imaju tako istanani ukus kad je u pitanju lokacija za njihove aktivnosti, to vjerojatno zna vrlo malo ljudi. Ovdje vam je bolje ne hodati ako vae cipele nemaju dovoljno debele potplate. Moda Sanju vie brine tabla izvjeena na jednom od netaknutih dijelova proelja. Iako su prostorije ovih zgrada uglavnom prazne a isto teoretski nenastanjive neki su se ovdje ipak smjestili. Ako nitko drugi, ovdje je svoje sjedite, ako je suditi prema tabli, uspostavila Sispera, udruga za promicanje protudvoranskih portova. Iako hvalevrijedno, njihovo djelovanje nije doprijelo do nekog znaajnog broja ljudskih srdaca, a jedino zbog ega je dotina udruga dopjela pod reektore javnosti bio je onaj jedan kandal oko jednookoga dabra uvezenog iz Maarske koji je umro od hipotermije. Na njihovu alost i vjerojatno niiju drugu taj kandal i dan danas zasjenjuje sve njihove napore koje ulau u svoju vanu misiju. Moda i Sanja ima runa sjeanja na Sisperu pa je zbog toga namrgoena. A moda to nema nikakve veze s njihovom trenutnom lokacijom. "Sve u redu?" upita ju Bla. "Nikad bolje," ree ona hladno, ne gledajui ga. "Jo se uvijek ljuti?" "Ne ljutim se. Nisam se uope ljutila." "Ali vikala jesi." Bre od otkucaja srca okrene glavu prema njemu. "Da, Bla. I inae ponem vikati kad me iz sna trgne pucanj iz pitolja!" "Rekao sam da je sluajno."
195

Aleksandar Kostjuk

"Shvaam ja da je bilo sluajno. Ali pretpostavljam da ti pitolj nije sluajno doao u ruku." "Da... to nije." "Vjerojatno sam prezahtjevna. Shvaam to. Tamo negdje su ljudi koji me ele oteti, muiti i ubiti, ja zbog toga jedva zaspim, a onda me ovjek u kojeg polaem nade da e me zatiti probudi pucnjavom! Osobno vie preferiram budulicu ili kukurikanje pjevca, ali to sam samo ja. Boe sauvaj da svoje nerazumne prohtjeve nameem u tvome domu. Koji nije tvoj." To je bilo mnogo sarkazma. ini mu se da je ipak malo ljutita. "Ne znam kako se to dogodilo. Valjda sam prejako stisnuo kad sam spavao." "Misli?" "Ako ti je kakva utjeha, meni je pucanj bio blie. I mene je prestraio." "To mi je zaista utjeha. Ne mogu ti opisati koliko." Dobro je to ne moe. "Drago mi je. Kad smo ve kod te teme..." Bla iz depa svoga kaputa izvadi svoj revolver. "to... to to radi?!" upita Sanja paninim glasom. "Provjeravam oruje. Ne moemo si dopustiti komociju. Moramo biti spremni na sve." Otvori bubanj i zavrti ga. Meci su jo uvijek tamo kamo ih je stavio. To je dobro. "Ma... znam to, ali... ja ti govorim o tvome neodgovornom postupanju s orujem, a ti odmah izvadi to isto oruje. To mi nije ba... Samo malo. To je pitolj koji je opalio jutros?" "Revolver, tonije. Bez brige, sad u ga spremiti." "Dobro, ali... Iz kojeg je to stoljea? Devetnaestog?!" "Ne, dvadesetog. Mislim." "Misli? Otkud ti?" "Iz Gornjeg grada." "to to znai?"
196

NO PADA U PODNE

"Pronaao sam ga tamo na ulici." "Na ulici?! Nosi pitolj kojeg si pronaao na ulici?" "Revolver. To je problem?" "Ti ne misli da je to problem?" "Ne. Problem bi bio da sam ga tamo ostavio. Zamisli da ga je neko dijete nalo." "I to bi mu se dogodilo? Osim eventualnog sluaja tetanusa?" "Tetanus je gadna stvar. Vjeruj mi. Uglavnom, im sam ga pronaao, otiao sam svom mesaru Boi da ga pogleda." "Mesaru?" "Da. Boo je bio oduevljen kad ga je vidio. Ispostavilo se da je ovo Colt." Sanja ga samo prazno gleda. "To je klasik." "Klasik? Ako je klasik, onda mu je mjesto u muzeju, ne u borbi protiv superzloinaca." "Ako puca, onda je dobar kao svako drugo oruje. A sama si se osvjedoila da puca." "Da... jesam," odgovori mu mrzovoljno. "Otkud ti meci za takvu starudiju?" "Od Boinog brata." "Mesarev te brat ospkrbljuje mecima?" "Da. On je numizmatiar." "Onda je sve jasno. Ima li dozvolu za to?" "Za to?" "Za posjedovanje i noenje oruja." "Za to trebam dozvolu? To je neto novo?" Sanja razrogai oi. Usta joj pokuavaju neto rei, ali nita ne izlazi. Onda se okrene naprijed u svome sjedalu i preklopi ruke. "Samo ga
197

Aleksandar Kostjuk

spremi, molim te." "Spremam." Provjera je gotova. Revolver je spreman za akciju. Nekoliko su minuta samo u tiini sjedili, promatrajui aute i ljude na ulici, a u daljini ogromnu staklenu zgradu u koju e uskoro morati prodrijeti. Napetost je rasla. Blau je dolo malo odrijemati, ali pretpostavio je da bi Sanja to smatrala neprofesionalnim. Stoga je samo uzeo jednu napolitanku. "Hoe napolitanku?" "Ne, ne u napolitanku. Hou da se konano neto dogodi. Ova me neizvjesnost ubija. Zato moramo ovdje ekati?" "Odavde vidimo Traper." "Mnogo bismo ga bolje vidjeli kad bismo blie parkirali." "Istina. I ako bi tvoj brat naiao, on bi i nas bolje vidio. Ovo je sigurna udaljenost. Dostatan razmak, a stignemo brzo tamo stii. Bez brige. Kapetan zna koliko nam treba do tamo. Uraunat e to." "Da. Veliki Kapetan. Zato stalno trai toga tipa za pomo? Zar si si tako dobar s kriminalcima? Nema druge prijatelje?" "Kapetan nije prijatelj. Nisam si dobar s kriminalcima, ali uvijek ih rado pozdravim na ulici. ak i ako ih kojim sluajem moram privesti ili pregaziti. A Kapetana ne traim stalno za pomo. Samo juer i danas. Povremeno mu dolazim po informacije, a on mi ih daje kad misli da time moe nekome napakostiti. Sad sam ga prvi put traio uslugu. I posljednji. Zato nisam traio pomo drugih prijatelja. Ne elim im se svima zamjeriti odjednom." "Zato bi im se zamjerio?" "Ah, svatko tko se ukljui u ovu operaciju na ovaj ili onaj nain e to poaliti. A Kapetana mi je najmanje ao. Istina, uvijek mi je davao najbolje informacije, ali njihova kvaliteta ve neko vrijeme opada, to se ne moe porei. Kapetan e jo neko vrijeme biti faca, ali previe se
198

NO PADA U PODNE

umislio i ulijenio. Uskoro e biti od male koristi, da ne kaem potpuno nedostupan. Bolje ga je iskoristiti dok jo mogu." "Znai, smjeta mu?" "Ne smjetam mu. Sigurno mu se nita ne e dogoditi, ali sigurno e i ostati razoaran." "Zato? to si mu obeao?" "Previe. U svakom sluaju, dajem mu priliku uiniti dobro djelo, koliko mi god zbog toga poslije zamjerao." Sanja se iroko nasmijei i pone odmahivati glavom. Uspio ju je nasmijati. To je valjda dobro. "to je?" "Nita, samo... Ba kad pomislim da sam te shvatila, ti me iznenadi. Prepreden si ti. Takav valjda treba biti detektiv, ha?" "Valjda." Otkud bi on to znao? "Ali ovo me ekanje stvarno izluuje. Koliko je sati?" Bla izvadi svoj mobitel. "16:20," ree. "Tek smo dvadeset minuta ovdje?!" "Da." Bla spremi mobitel. "ini mi se kao da su proli sati." "Kao detektiv se navikne na takve stvari." "Da?" "Ne. I meni je zamorno." Sanja zakoluta oima. "Zato si gledao vrijeme na mobitelu? Ima runi sat." "Kapetan e me obavijestiti SMS-om pa je dobro pogledati za svaku sluaj. A ova ura ne pokazuje tono vrijeme." "Ne pokazuje tono vrijeme? Zato ju onda nosi?" "Ima vie razloga. Za poetak, ne mogu ju skinuti." "Kako to misli?" "Ne mogu ju skinuti s ruke. Kopa je zaglavljena, a remen je previe
199

Aleksandar Kostjuk

stegnut da bih ruku izvukao iz njega." "Ne moe odrezati remen? Ili nekako strgati kopu?" "To je elik. Nikad nisam ni pokuao." "Koliko ju ve dugo nosi?" "Oko dvije godine." "Dvi... dvije godine?! Nosi tu uru bez prestanka ve dvije godine?!" "Da. Bez brige, vodootporna je." "Kakve to ima veze? Ionako ne radi." "Nisam rekao da ne radi. Samo sam rekao da ne pokazuje tono vrijeme." "A to bi ura mogla raditi osim pokazivati vrijeme? Tono, ako je ikako mogue." "Mnogo toga. Ne smeta mi ona. Da nje nema, nas dvoje se moda nikada ne bismo sreli i ti bi moda ve bila mrtva. Bez njene pomoi sigurno ne bih dogurao ovako daleko." "to... znai... donosi ti sreu?" "Da, ali ne u praznovjernom smislu. Dobro me savjetuje." "to te?" "Daje mi dobre savjete." "Ura ti daje... savjete?" "Da. Sigurno ne e napolitanku?" Bla odmah stavi jednu u usta. "Sigurno. Hm... ovaj... kako... tono... ura moe davati... savjete?" "Ne znam. Valjda je jednostavno dobra u tome. Tako je to i s ljudima." "Da... nisam ba to mislila... Dakle, tvoja ura... govori?" "Ne. Kako bi govorila? To je ura." "Zaista jest. Kako te onda savjetuje?" "Pa... premudra je da bi neto izravno rekla. Vie mi... daje znakove. Vrlo suptilne, naravno." "Naravno."
200

NO PADA U PODNE

"Onako... nikad nije izriita oko bilo ega. Jednostavno me... gurka u pravome smjeru. Zato ve dva dana ustrajem na Kapetanu kao potpori. Ura je procijenila da je to dobar omjer rizika i koristi. Dakle, konana e neto dobit mojih aktivnosti biti na mojoj strani, a eventualan gubitak Kapetana kao informanta prihvatljiv gubitak. Barem teoretski, naravno. Kako e ispasti, ovisi o meni." "A... ha..." "I zapravo se prava vrijednost njenih savjeta sastoji u njenoj utnji." "utnji..." "Da. Mnogo vie moe rei ono preueno nego ono izreeno, zna?" "Aha..." "Napokon, Konfucije je rekao: 'utnja vrijedi tisuu rijei.'" "to?! Konfucije to nije rekao!" "I da sada nije u zatvoru, sigurno bi ti rekao kako mu je to najvei propust u ivotu." "Kakvom zatvoru?! Konfucije je ve odavno umro!" "I sad zna zato." "Da... neto sam novo nauila." Nije gledao u nju, ali mogao je uti kako guta slinu. Valjda je osjetljiva na spomen Konfucija. Bolje da to zapamti za ubudue. "I gdje si naao tu fenomenalnu uru? Joj, ne, nemoj mi rei..." "Pronaao sam ju na ulici." "O, Boe!" Sanja prekrije lice rukama. "to si ti, smetlar? Samo podie smee s ulice i nosi doma?" "Nije smee ako radi. Zato ne iskoristiti ono to ti se nae pod nogama? I to potpuno besplatno. Na uri nisam ak ni morao mijenjati baterije." "A to kad e morati? Kako e ih promijeniti kad ju ne moe skinuti?"
201

Aleksandar Kostjuk

"Ne znam. Nisam razmiljao o tome." "Ne bih nikad pogodila. to jo ima s ulice? Odjeu si pronaao u kanalizacijskom ahtu?" "Ne. Rekao sam ti otkud mi odjea." "Ah, da." "Ali tenisice koje nosim pronaao sam na autocesti." "Aha." "Bile su potpuno nove. Nerabljene. Auto je preao preko njih, ali bile su u kutiji. I mislim da su zbog toga malo gipkije nego bi to inae bile." "Da, to je uvijek prednost pregaene obue." Nastavili su sjediti u tiini. Na ulici ispred njih jo uvijek vlada vreva, a Tromperova zgrada u drugom planu iza te gradske kulise nije se nikamo pomakla. To je openito prednost velikih zgrada koju veina ljudi uzima zdravo za gotovo. U dvorite doeta crni, srednje veliki pas. Neto njuka. Ne izgleda odve njegovano pa se vjerojatno radi o lutalici. Nakon njega ueta jo jedan pas. Ovaj je maleni, smei, s valovitom dlakom, roen bez oiju. Crni ga pas odmah primjeti i pone reati na njega. Malenog psa to ne dojmi i on zauzme poloaj za napad i takoer pone reati. Tada krene lajanje s obje strane. To ne e zavriti lijepo. Oko ega se uope svaaju njih dvojica? Ovdje nema niega jestivog. Valjda je to pitanje teritorija. U svakom sluaju, maleni je potjerao velikog, ali to mu nije bilo dovoljno. Potjera se nastavila izvan dvorita, a kako je zavrila, moe se samo nagaati na temelju traginog cvilea koji je kvartom odjeknuo jednom i nikad vie. "Sanja, ha?" "Molim?" odvrati ona. "Kaem, zove se Sanja." Ona pone na trenutak vrludati pogledom, kao da se pita razgovara li zaista s njom. "to, to je dosad bilo sporno?"
202

NO PADA U PODNE

"Ne, samo me zanimalo je li to skraenica od neega." "Od ega bi Sanja bila skraenica?" "Ne znam, samo pitam. Ljudi te ne zovu Dudica?" "Molim?!" "Pitam, ljudi te ne zovu Dudica?" "Koji ljudi?" "Ljudi... koji te poznaju." "Zato bi me zvali Dudica?" "Jer se zove Sanja." "I ti misli da neto ima smisla samo zato to to izgovori?" "Ne, ali zaudila bi se koliko se esto to dvoje podudara." "O, da. Morali bi izumiti novi lijek, koliko bih se udila." "Nije iskljueno." Bla napravi kratku pauzu. "Onda, zovu li te Dudica?" "Ne!" "Ah. Smijem li te ja zvati Dudica?" "Ne!" "A moda-" "Ne!!" "Dobro." S njihove bone strane komadi zgrade padne na tlo. To je dobro. Vjerojatnost da e se jo jedan komad otkinuti i pasti upravo na njihov auto upravo je drastino pala. "Otkud si rekla da si?" upita Bla. "Nisam. To je vano za sluaj?" "Ne mora biti." "to, eli avrljati sad?" "Rekla si da ne moe podnijeti neizvjesnost. Razgovorom bre prolazi vrijeme."
203

Aleksandar Kostjuk

"Inae bih se sloila, ali kad s tobom razgovaram, kao da se vrijeme izduuje u beskonanost." "Da? To prvi put ujem." "Oprosti. U pravu si. Hm, dobro... roena sam u Vukovaru. Dola sam u Zagreb s obitelji '91.-e." "Da? Zanimljiva podudarnost." "S ime?" "Ja sam iz Krapine." "Gdje je tu podudarnost? To su nasuprotni dijelovi Hrvatske." "Znam. Htio sam rei... oboje smo roeni izvan Zagreba." "Da..." "I sada smo ovdje." Sanja uzdahne. "Da, podudarnost je upravo sablasna." "Da, zanimljivo je kako se te stvari preklope." "uj, kad ve eli razgovarati o meni, reci mi zato su ti... otmiari, lopovi, to ve jesu, odabrali ba mene kao orue u svome planu?" "Zato ne ti?" "Valjda mora biti neto vie od toga. Jesam li im neto skrivila? Netko mi se osveuje?" "Malo vjerojatno. Ovdje emocije nisu igrale ulogu. Osim moda gramzivosti. I beutnosti. Ali to je vie nedostatak emocija, zar ne? Ili nije?" Sanja slegne ramenima. "Pretpostavljam da si zadovoljila potrebne kriterije." "A to su?" "Mogu samo nagaati." "A to si dosad radio?" "Istina. Dobro... za poetak, radi u Tonteru. To je vjerojatno bila prva selekcijska skupina. Sigurno nitko izvan tvrtke nije dolazio u obzir."
204

NO PADA U PODNE

"U redu. Dalje?" "Onda... vjerojatno su traili nekog mladog i ambicioznog." Sanja ga zapanjeno pogleda. "Pa sama si rekla da ti je itava stvar u vezi s omotnicom sumnjiva-" "Rekla sam da mi je bilo udno." "Dobro, udno. Ali to si zanemarila jer su ti to stavili u kontekst unaprijeenja. A ti si onda sama stvorila scenarij o nekakvom testu kojim ele vidjeti jesi li materijal za unaprijeenje." "Shvaam. Znai, traili su nekog glupog," ree potiteno. "Nisi glupa. Prednost pod jednim uvjetima postaje slabost pod nekim drugim uvjetima. Svatko ima polugu kojom ga netko moe manipulirati. Ako dobro promatra osobu, sigurno e ju identicirati. A ambicija je uvijek dobra poluga. Moe biti snaga, ali i slabost." "Snaga mi to sigurno nije. Dopustila sam da mi upropaste ivot." "Nije jo do toga dolo. Mi jo nismo rekli svoje." "to jo?" "Hm?" "Kriteriji." "Aha. Pa... vjerojatno su te odabrali i jer nema obitelj, nema ni deka ni mua, nema prijatelje." "to?! To je... nije... Imam ja prijatelje!" "Naravno. Htio sam rei, nisu to prijatelji kojima si stalno u mislima ili koji bi stavili ruku u vatru za tebe, zar ne?" "Ne... pretpostavljam da nisu. Ti sigurno ima takve prijatelje." "Ako imam, vrlo su diskretni. Uglavnom, nisi oko sebe imala mnogo ometajuih varijabli. Vjerojatno su ti ak pokvarili i mobitel. Kako bi ti ograniili prilike za komuniciranje s ljudima. Prijateljima." "Misli da su mi pokvarili mobitel?! To je ve stvarno previe!" "Da, ti ljudi nemaju skrupula."
205

Aleksandar Kostjuk

"I to je to? Tako su me odabrali?" "Rekao sam da nagaam. Sigurno je bilo jo toga, ali ne mogu ja proniknuti u njihove planove s toliko malo informacija." "Da, shvaam. Sad to vie nije ni bitno. Misli da se moemo iz ovoga izvui ivi?" "Sve je mogue." "Hvala. Vrlo ohrabrujue." "Moda se sudarimo s autom im izaemo iz dvorita i poginemo i prije nego bi nas nai progonitelji dohvatili." "To je jo bolje! Ba mi je drago to tako dobro razumije to me titi!" "Razumijem. Ali ne mogu ti prorei budunost." "Mogao bi, na primjer, rei da e sve uiniti da me zatiti. Znam da je to moda sladunjavo i povlaujue, ali voljela bih to uti." "Sanja?" "to?" "Uinit u sve da te zatitim." Sanja pokrije rukama lice i pone se smijati. "Joj, Bla." "I sebe, naravno. Ali jedno ne iskljuuje drugo pa se ne mora brinuti." "Ma tko se brine?" "Hoe napolitanku?" "Ne, hvala. Ima moda neto za piti?" "U pretincu za dokumente je termosica s ajem. Moe uzeti." "Da? Kakav aj?" "Od ika." Sanja uvije usne u izraz gaenja. "ika?" "Da." "Ti ne radi nita normalno, zar ne, Bla?" "Pa, to je jedna od rijetkih stvari za koju me jo nitko nije optuio." "Mogu misliti. ak ti ni auto ne izgleda normalno. Kakva je to krama
206

NO PADA U PODNE

iza? To su stvari koje si naao na ulici?" Sanja otvori pretinac pred sobom. U njemu je samo jedna mala termosica. Sanja skine au na vrhu i nalije u nju aj iz termosice. "Neto od toga moda jest. Za veinu se ne sjeam otkud je. Kroz godine se nakupilo. I nemoj kritizirati moju kramu. Zahvaljujui njoj uspio sam zaustaviti tvoje otmiare." "Da? Ako misli da u pitati kako, vara se." "Ne bi mi bilo prvi put." "Spada li sam auto u kramu?" "Molim?" "Zna, nije ak ni lo ovaj aj. Povlaim sve to sam rekla. O aju." "A o autu?" "Nisam mislila nita loe. Samo... auto je isto s otpada, zar ne?" "Ne znam mu podrijetlo. Bio je povoljan. I bilo je proljee kad sam ga kupio." "Kako je to bitno?" "Bilo bi drugaije da sam ga kupio zimi." "Zato?" "Jer ga ne bi bilo. Bio je dostupan samo tog jednog proljea." "Aha. A zato je hauba plastina? Ve je po rubovima raspucana." "itava je karoserija plastina." "itava?! Ali... stakla..." "Nisu stakla." Sanja kucne po staklu pred sobom. "Je li to pleksiglas?!" "Valjda. Nemam pojma. Moj prijatelj Slavek je zamijenio itavu karoseriju i nadogradio motor. Zbog plastike je auto laki i troi manje goriva. A motor ima i ugraen HHO generator." "to je to?" "Nemam pojma. Ali navodno je super. Ako tako Slavek kae, to mi je
207

Aleksandar Kostjuk

dovoljno." "A Slavek je, pretpostavljam, kiropraktiar?" "Ne. Automehaniar." "Ma da? Tko bi rekao. Hvala na aju. Ba je okrijepljuju." "Nema na emu. Da sam znao da voli aj, sloio bih ti jedan jaki od mahovine." "Ma... hovine?" "Da." "Zna, ne mora mi ba sve govoriti, Bla." "Poteno." Sanja ponovno otvori pretinac kako bi spremila natrag termosicu. Prije nego ga je ponovno zatvorila, neto je iz njega ispalo. Papiri? "O, oprosti. Nisam vidjela da je neto unutra." Ona podigne papiri, a Bla shvati to je to. Helenina fotograja. Nije znao da je unutra itavo vrijeme. Sanja se zagleda u fotograju. "Oho, tko je to? Lijepa je." Bla joj uzme fotograju iz ruke i spremi ju u dep od hlaa. "Nitko." "Tako znai. Stvarno si pun iznenaenja, Bla. Tko je to?" "Nije bitno." "Daj, ti zna vie o meni nego ja o tebi. Ne ini se potenim, zar ne?" "Mislio sam da te sablanjavam." "Nije istina. Mislim... samo... zahtijeva odreeno... privikivanje. Da. Osim toga, sam si htio avrljati. Ne moe samo ti odreivati teme." "Nisam znao da to inim." "Tko je ona?" "Biva zarunica." "Ozbiljno? I... to se dogodilo?" "S njom ili sa mnom?" "Pa... oboje, valjda." "Predomislila se."
208

NO PADA U PODNE

"Ah. ao mi je. to, nije se htjela udati?" "Da... i to." "Molim?" "Nije bitno." "U redu. Ne u navaljivati. Znai, i ti ima stvari o kojima ne voli govoriti." "Mogao bih ti cijeli dan govoriti o stvarima o kojima ne volim govoriti." Zacereka se. Kako joj se samo raspoloenje diglo. "Jesi li zbog nje postao detektiv?" Zar nije rekla da ne e navaljivati? "Nisam ni zbog koga postao detektiv. Ukljuujui sebe." "Znai... nisi planirao postati detektivom?" "Ne." "to si onda htio biti?" "Kroja." "Kroja?!" "Da. Studirao sam na TTF-u." "Stvarno? Iao si na fakultet?" "Da. Mislim... ako e ii tamo provjeravati, rei e ti da slubeno nisam diplomirao. Ali to je samo formalnost. Bitno je znanje, a ne diploma. Zar ne?" "Ha? Aha... da, da, naravno. Ovaj... I stvarno zna krojiti?" "Da. Iako nisam ve dugo." "I kako kroja postane detektiv?" "Udarcem iga." "Ha?" "Sloeno je. To je jedna od onih stvari o kojima ne volim govoriti." "Shvaam. I je li teko biti detektivom?"
209

Aleksandar Kostjuk

"Teko u odnosu na to? Lake je nego raditi u rudniku ugljena." "Radio si u rudniku ugljena?" "Ne, ali Tomislav je." "Koji Tomislav?" "Onaj koji nije htio raditi kao detektiv pa je zavrio u rudniku ugljena. I jednom je sluajno ubio vjevericu." "To je stvarna osoba ili..." "Ne mogu dokazati da je stvarna, ali ni ti ne moe dokazati da nije." "Sigurna sam se tu negdje skriva poanta, ali ja ju ne vidim." "Poanta je u tome da biti detektivom nije toliko teko koliko i govoriti o tome koliko je teko biti detektivom." "No, oprosti. Samo me zanimalo." "Nita. Samo ti pitaj." "Onda ovako... Jesi li bolji od drugih privatnih detektiva?" "Ne znam ni za jednoga pa onda smijem pretpostaviti da jesam." "Zar ne prati to radi konkurencija?" "Ne pratim ak ni ono to sam radim. Tko bi se jo zamarao konkurencijom?" "A od policijskih detektiva? Jesi li bolji od njih?" "Oni bi rekli da nisam." "A to bi ti rekao?" "Ja se uvijek priklanjam miljenju veine." "Ah, da?" "Ne, ali to je uvijek dobro naglas tvrditi kad je veina naoruana i spremna zloupotrijebiti svoje ovlasti." "Tako znai. Ne znam zato te uope neto pitam. Samo me izbezumljuje." "Nije mi namjera. Ali kad si tako dugo u ovome poslu, pone drugaije gledati na stvari. I shodno tome tumaiti ih naglas kad to ljudi u
210

NO PADA U PODNE

tvojoj okolini najmanje ele." "Koliko si dugo mogao biti u ovome poslu? Koliko ima godina?" "Ja se ne zamaram svojim godinama i one se ne zamaraju mnome. To je dogovor koji ve 30 godina dobro funkcionira. Ne znam zato bih tu neto mijenjao." "Toliko, ha? Onda je detektivski posao tei nego sam mislila." "Mogue, ali uvijek moe biti gore. Napokon, no uvijek pada u podne." Sanja prvo zakilji prema njemu. "Molim? to si rekao?" "Rekoh, no pada u podne." "to to znai?" "Volim to povremeno govoriti. To je igra rije i." "Kakva igra rijei?" "Pa onako... zna, ljudi obino misle kako no pada u pono." "No ne pada u pono. Pada... mislim, ovisno o dobu godine." "Da, ali ima ljudi koji misle da pada u pono." "Tko? Koji su to ljudi?" "Nije u njima poanta." "U emu je onda poanta?" "Poanta je u onima koji ne vjeruju da no pad u podne." "Tko bi vjerovao u to? No ne pada u podne! Osim moda u polarnome krugu." "Znam to. Zato je to igra rijei. Time elim naglasiti da ono oito nije uvijek vidljivo." "S time se mogu sloiti, ali to svejedno nije igra rijei. To je nebuloza! Ne moe glupost nazvati igrom rijei. Mislim, moe, ali to e svejedno ostati glupost." "Vidi, smisao poruke se izgubi kad se toliko analizira." "Smisao se izgubio i prije nego si to izgovorio. To nije igra rijei."
211

Aleksandar Kostjuk

"Dobro, zaboravi." "Pokuat u," ree Sanja i pone demonstrativno zuriti kroz svoj prozor. "U redu." Mobitel mu zazvoni. Pogleda mobitel. Nije Kapetanov broj. A on e ionako poslati poruku, a ne zvati. Broj pripada inspektoru Mueku. Ponovno ima potrebu s nekime razgovarati, izgleda. "Halo?" "Inspektor Muek na telefonu." "Hej, Kreo. Kako ide?" "Inspektor Muek!" "Da, naravno. Zaboravio sam. Kako ti mogu pomoi?" "Joj, kad bi samo znao. Ne elim uope voditi jo jedan muan razgovor s tobom, Bla. Pitat u te, a ti mi odgovori to je krae mogue." "Pokuat u. Pucaj." "Jesi li moda juer kojim sluajem sudjelovao u kakvoj prometnoj nesrei?" "Deniraj sudjelovao." "Ma ti..." Struei uzdisaj. Nekoliko njih. "to sam ti maloprije rekao?" "Da odgovaram to krae. Mislim da sam odgovorio kratko." "Nisi nita odgovorio. Ovdje itam jedno izvjee o prometnoj nesrei. Vrlo gadnoj, prema ovome to pie. Izvjee je vrlo zanimljivo." "I to se moralo jednom dogoditi." "Ku. Navodno se auto zaletio u ulinu rasvjetu. ovjek je navodno izletio kroz staklo. I navodno je na mjestu nesree viena bijela Lada. Zvui poznato?" "Koji dio?" Ponovno struganje. "Dio s Ladom."
212

NO PADA U PODNE

"Pa, Lada ima na stotine po gradu. Negdje sam proitao da su veliki hit. Oekuje se njihov veliki povratak." "Ne seri! Ovdje pie da je ovjek izaao iz Lade, izvukao nekoga iz prtljanika... Ponavljam, prtljanika." "Da, uo sam." "I onda otiao." "I to bi ti trebao od mene?" "Priznanje bi bilo dobro." "to bi htio da priznam?" "Na primjer, da si prouzrokovao prometnu nesreu i pobjegao s mjesta zloina." "To ne mogu. eli moda da ti neto drugo priznam?" "Ne!" "Jesam li optuen?" "Nisi. Naalost, svjedoci ne mogu tono opisati ovjeka, a nisu ni vidjeli tablice na Ladi. Osim toga, teko je podii optunicu dok se ne zna to je tono poinjeni zloin. Zna to je najzanimljivije na ovome izvjeu?" "Interpunkcije?" "Ne!" "Izbor papira?" "Ku! Nema tijela! Imamo smrvljeni auto, ali nijedno tijelo! Moe mi to objasniti?" "Ne. to kau svjedoci?" "Nita. ude se kao picek glisti i kunu se da su vidjeli ovjeka koji je izletio iz auta kako lei na haubi. A prema tragovima koje smo nali u autu, unutra je bila najmanje jo jedna osoba. Ne raunajui onu u prtljaniku." "Ba zagonetno. Ali jo uvijek ne vidim kakve to veze ima sa mnom.
213

Aleksandar Kostjuk

elio si se konzultirati s kolegom? To je? Rado u pomoi, ali znaj da ne radim besplatno." "Kolegom? Kolegom?! To je toliko smijeno da bih si morao naruiti operaciju slijepoga crijeva. Zovem te jer si mi ti glavni osumnjieni i jer je preko itavog izvjea ispisana rije 'sranje'. A gdje je sranje, tu si denitivno ti, Bla! Briga me to te oevici ne mogu identicirati." "Da, ni ja se ne volim ograniavati takvim stvarima." "Jesam li spomenuo da si mi glavni osumnjieni?" "Da, neto si spomenuo u tom smjer-" "Ali nemam dokaza! A i da imam, nisam siguran bi li bilo razborito upotrijebiti ih. Jer ti si poast, Bla. A poasti ne dovodi k sebi u kuu, ve ih tjera od sebe!" "Mislim da si to mogao i ljepe sroiti." "I jesam!" "A svrha ovoga razgovora je..." "Zna to? Ne znam ni sam. Valjda razvijam mazohistike sklonosti. I ne znam to uiniti u vezi toga." "ujem da tranje i alkohol pomau." "Goni se!" "Zato se uope optereuje tim sluajem? Prometne nesree nisu tvoj fah. Zar nisi bio zauzet onim ranjenim makama?" "to?! Usuuje mi se to spominjati?!?!" Bla je morao odvojiti slualicu od uha, koliko je inspektor bio glasan. "Znai, to je jo uvijek osjetljiva tema?" "Zato mi mora zagoravati ivot, Bla? Iseli se iz drave! Trai ljude koji su dovoljno nastrani da te unajme negdje drugdje! Bilo gdje! I ne zovi me vie!" "Ti si mene naz-" Klik. Prekinuo je vezu. "Hm." "to je to bilo?" upita Sanja. "Tko je to vikao?"
214

NO PADA U PODNE

"Znanac iz policije." "Policije?! Zato je tebe zvao?" "Ah, inspektor Muek je pod stresom. Ima mnogo posla pa me s vremena na vrijeme nazove kako bi si dao oduka. Malo sam zabrinut za njega. Trebao bi se malo odmoriti." "Aha." "A i izgleda da moj manevar kojim sam te oslobodio nije ostao neprimjeen." "Slupao si auto u naseljenoj ulici. Tko to ne bi primjetio?" "Ba. Ali nitko nije primjetio da netko odvlai tijela." "Molim?" "Unesreenih otmiara nema. Netko je poistio tragove." "Da ne bi neto rekli policiji?" "Vjerojatno, meu ostalim. Ako su ivi. Ali i mrtvi bi mogli poslu iti kao trag, ako bi ih identicirali." "Znai, bio si u pravu." "Da, ni ja nisam oduevljen." Bla izvue konac za napinjanje opruge. Razgovori s inspektorom uvijek iscrpe njegov mobitel. Neka se malo napuni. "To sam ve vidjela kako radi," ree Sanja. "Kakvu to nit izvlai?" "Njome napnem oprugu u mobitelu. Ona pokree maleni generator koji puni mobitel." "Ozbiljno?" "Da. Nikad nisi ula za odrivi razvoj?" "ula jesam, ali nisam znala da e izgledati tako jadno uivo." "Svatko je kritiar." "Zato mobitel ima mrtvaku lubanju na poleini?" "To je logotip proizvoaa." "Naravno da je."
215

Aleksandar Kostjuk

"Mislim da-" Mobitel mu zapiti. Stigla je poruka. "to je?" upita Sanja. "Je li to..." "Samo malo..." Bla otvori poruku. Od Kapetana je. Pie: "Sve je spremno. Kreni." "No reci!" ree nervozna Sanja. Bla spremi mobitel u dep. "Kreemo." "Ozbiljno?" Sanja stegne eljusti. Vidi kako joj je tijelo lagano zadrhtilo. Upravo je postala potpuno svjesna neugodne zbilje. Bla upali auto. "Dri se." "to, idemo autom tamo? Koja je onda bila poanta skrivanja?" Auto krene prema izlazu iz dvorita. "Poanta je bila da budemo to krae tamo. A bolje da je auto parkiran to blie zgradi. Za sluaj da nam zatreba brzi uzmak." Sanja zacvili i pokrije lice rukama. "Ne mogu vjerovati da ovo radim. Bla, jesi li siguran da je ovo dobra ideja?" "Nikad ne pitaj ono na to ne eli uti odgovor." To je bilo sve to je rekao. Sanja nita na to nije rekla, a on nije pratio njenu reakciju. Potjera svoj auto prema Tromperu. Trenutak je doao.

216

NO PADA U PODNE

Poglavlje

VII

"Osjeam se glupo s ovim naoalama." "Zato?" upita Bla. "Pogledaj sve ove ljude. Nitko ne nosi sunane naoale osim mene." "Nosili bi ih i oni da ih netko pokuava ubiti." Sanja okrene glavu prema njemu. "Urnebesan si. O tome i govorim. Zar ne privlaim panju ovako? Kakva mi je to zatita?" "Za oi." "Vjerojatno zato nita ni ne vidim. Uope nema Sunca od toliko oblaka. Vidim samo obrise." "Ionako se nita znaajno ne dogaa." "Da, primjeujem. Zar nismo doli ovamo jer bi se neto znaajno trebalo dogaati?" "Strpljenja." "Nemam ga. Zato nas je pozvao ako jo ne moemo ui? Sjedimo
217

Aleksandar Kostjuk

ovdje ve pet minuta." "Zar toliko? Meni se inilo vie kao etiri." "Vjerojatno si pod utjecajem svoje ure." "Vjerojatno." "Svejedno mislim da se istiem." "I istie se. Ali tvoje je isticanje preoito da bi bilo sumnjivo. Skriva se svima pred oima." "Je... skrivam. Pokraj nas je prolo barem sto ljudi. udim se da me nitko nije ve prepoznao." "Vjerojatno se ne drui dovoljno s ljudima da bi to mogli." "Molim?!" "Pardon, lapsus. Htio sam rei kako su tvoje sunane naoale savrena kamuaa." "Aha." Sanja uzdahne i pritisne si naoale uz nos. "Ne lee mi najbolje. Pretpostavljam da si i njih pronaao na ulici." "Krivo. Pronaao sam ih izmeu stakala u prozoru svoje spavae sobe prije dva mjeseca. Nemam pojma kako su dospjele tamo." "O, Boe, umrijet u danas!" "Umrijet e, ali ne danas. Vjerojatno." "Molim te, prestani govoriti, Bla." "Poteno." Ipak je djelomino Sanja u pravu. ak i ako je prolo samo pet minuta, riskantno je. Ova klupica pred zgradom nalazi se na vrlo prometnom mjestu pa se nekako stapaju s okolinom, ali sa svakim ovjekom koji proe pokraj njih rastu izgledi da netko prepozna Sanju pa ak i njega i digne uzbunu. To bi se vjerojatno loe odrazilo na njihov nedoreeni plan. Moe samo pretpostaviti da ga je Kapetan pozvao jer je proces zapoeo, samo treba priekati njegovu kulminaciju. Uzima u obzir i mogunost da mu Kapetan eli napakostiti, ali ako to i jest sluaj, uinit
218

NO PADA U PODNE

e to tek kad ue u zgradu. Izvan zgrade teko moe uvaljati Blaa u nevolju. Uostalom, teko da bi iao u dodatan trud za to. Napokon, nije Kapetan glup barem ne onoliko koliko misli da nije i sigurno vrlo dobro zna to Tromper jest i koja nevidljiva sila stoji iza ovog simpatinog rugla od stakla i elika koje nekanjeno naruava zagrebaki urbanistiki plan. Zna da je omoguavanje Blaeva ulaska u zgradu sasvim dovoljan potez da ga gurne u veliku nevolju. Ali bilo bi dobro da pouri s onim to namjerava uiniti. Zna to je drugi dio njegova plana, ali ne i to je prvi. Kapetan je rekao da je to iznenaenje, to je bio dovoljan razlog sam po sebi da odbije dalje suraivati s njime. Ali uvjerio ga je tonije, inzistirao je na tome da prizna kako ga je uvjerio kako e mu se iznenaenje svidjeti. Zato se Bla ve namjestio na iznenaenost iako tek blagu ali ne i na svianje. Ne e mu se svidjeti iznenaenje, to god ono bilo. Time e osigurati da se njegova nepostojea zahvalnost prema Kapetanu zadri u razumnim granicama. Zna da bi mu Kapetan bio zahvalan na tome. I svejedno se jo nita ne dogaa. "Ovdje prolazi zaista mnogo ljudi," ree Bla. "ovjek se zapita koliko teko moe biti provui se pored osiguranja s toliko ljudi koji ulaze i izlaze." "to to znai? Ne eli vie ekati Kapetanovu diverziju?" "To nisam rekao. Bila je to samo primjedba." "A da to pretvorimo u ideju? Tko kae da te velebni Kapetan nije iznevjerio?" "On sam. ak i ako me iznevjeri, bez ustruavanja e to poricati do kraja ivota." "Onda mi je stvarno drago to smo nade poloili u takvu osobu. Da se ipak pokuamo sami provui?" "Jesi li to ikad pokuala?"
219

Aleksandar Kostjuk

"Zato bih? Bila sam zaposlenica. Mislim, jesam zaposlenica. Valjda." "Plan nam je ionako nategnut. Improvizacija samo poveava ionako visoke izglede za neuspjeh." "Kako to misli, visoke? Nisi mi rekao da su visoki!" "Nisam? Mislio sam da se to podrazumijeva." "Podra... Ne, to se nikako ne podrazumijeva! Ja sam shvatila da zna to radi." "Ja uvijek znam to radim. Ali rijetko znam koliko to vrijedi." "Bla, ja odlazim. Selim se u Afriku." Sanja ustane kako bi otila, ali Bla ju zgrabi za rame i gurne natrag na klupu. "Samo bez panike." "Bez panike? Sad si mi priznao kako nema pojma to radi." "To nisam rekao. To si sama zakljuila." "Pa to? Jasno je da nema pojma hoemo li uspjeti." "A tko moe predvidjeti budunost?" "Ti bi trebao! To bi detektiv trebao znati. Inae si mi samo lagao. Zar nisi rekao da e me zatiti?" "Jesam, ali to e mi biti teko ako ode u Afriku. Osim toga, ovi e te ljudi pronai i tamo." "U ovom sam trenutku spremna riskirati." "To nije rizik. To je sigurna osuda. Samo je pitanje vremena kad e te dohvatiti. Bijeg nije opcija. Preostaje nam jedino frontalni napad. Klju naega problema moda je u ovoj zgradi. Tamo moramo ii." "Zna, ve mi je dosta sluanja tvojih paranoinih teorija. ak i da je GH sve ono to tvrdi, to ne znai da su svemoni." "Ne, ne znai. Znai samo da su iznimno moni, da su iznimno uporni," Bla stavi napolitanku u usta, "i da nikad ne zaboravljaju. Dok ne skine sumnju sa sebe, nikad ne e biti mirna, ak i ako im uspije izmicati neko vrijeme. Hoe napolitanku?"
220

NO PADA U PODNE

"Prestani s tim napolitankama. Samo elim-" "Moe kompromis? Ako se nita ne dogodi u sljedeih pet minuta, kreemo bez obzira na to. Smislit u neto." Sanja ponovno uzdahne. "Dobro," ree nezadovoljno. "Drae bi mi bilo otii to dalje odavde, ali kad ba moramo..." "Dogovoreno." Ne sumnja u istinitost svojih rijei, kao to ni ne sumnja u osnovanost Sanjinih briga. Na tankom su ledu, a sada samo izazivaju vraga. Kad bi mislio da je bjeanje prihvatljiva opcija, prvi bi spakirao kovege i krenuo na put. Ta opcija nije maknuta sa stola. Ako doe do najgoreg, to e biti posljednja nada. Ali ipak bi mu bilo drae malo odmaknuti od sebe omu koja mu polako okruuje vrat. Ne bi volio zavriti kao ljudi koji su izazvali mnogo bezazlenije ljude od ovih s kojima on ima posla. Poput Zorana Smrdia. O njemu se malo znalo dok je bio iv, ali mnogo prialo kad je poluoekivano postao mrtav. O tome nije bilo ni rijei u medijima. Koliko je njemu poznato. Ali nekoliko je mjeseci to bila glavna tema razgovora u odreenim krugovima koji ne vole da im se daju nazivi ili pridjevi. Smrdi je imao sreu roditi se s naravi koja je odgovarala njegovu prezimenu. Srea je to bila samo za njega jer je on jedini bio koji je uivao u svim blagodatima te komplementarnosti. Izrabljivao je novano svoju majku, omalovaavao je sve svoje prijatelje tako ih je on zvao pljakao je urede Caritasa, crkve, prosjake, invalide, mentalno oboljele, volio je gurati ljude u tramvaju, redovito je ritao make i pse koji lutaju ulicama, primao je socijalnu pomo ne svoju opijao se s navijaima da bi im ukrao cipele kad bi se onesvijestili, njegovo udvaranje enama bilo je na granici uvjeta za uspostavljanje karantene, dugovao je svim kladioniarima u gradu i radio je najogavnije poslove za najmranije tipove samo kako bi ubrao koju kunu. Unato svemu tome, nitko se nije
221

Aleksandar Kostjuk

osobito obazirao na njega. Moglo bi se rei kako je bio prilino neprimjetna osoba. Je li njegova elja za panjom bila razlogom ili ne, to se nikada ne e znati, ali neto je ipak ponukalo Smrdia da opljaka jednog od vodeih preprodavaa droge u Istri. Da nije bio voen samo pohlepom govori i to to je pljaku isplanirao i obavio sam dakle, nitko ga nije nagovarao na neto tako neopisivo glupo i to se time odmah krenuo hvaliti gdje je god stigao. Iako tako groteskno razmetljiv, Smrdia nije odmah dohvatila gnjevna ruka preprodavaa kojeg je opljakao. To je vjerojatno mogao zahvaliti svojoj neeljenoj neupadljivosti. Naalost, ceh njegova izmicanja gangsterskoj pravdi platio je netko drugi. Voza kamiona koji se iao odmoriti upucan je na ulici jer ga je netko zamijenio sa Smrdiem. I tada je Smrdi napokon nekome osim preprodavaa droge zapeo za oko, i to policiji. A oni su bili jo vie voljni uhvatiti ga. I na kraju jesu. Navodno ga je otkucala vlastita majka, neto to si navodno nikad nije zamjerila. Smrdi je s dravnim odvjetnitvom isposlovao uvjetnu slobodu u zamjenu za svjedoenje protiv preprodavaa droge kojeg je opljakao. Naalost, odvjetnitvu je trebalo predugo shvatiti da Smrdi nema nita ime bi teretio preprodavaa. Smrdi je pobjegao u Zagreb i tu se neko vrijeme skrivao i od policije i od slobodnih poduzetnika narkomiljea. Ironino, na kraju je poginuo u prometnoj nesrei. U svojoj poslovinoj nesmotrenosti izletio je na cestu ba kad su njome prolazila dva metka. I to se zna dogoditi. U redu, njegova situacija nije ba izravno usporediva sa Smrdievom, ali mogla biti imati jednaki ishod. Istina je i da Bla nije kriminalac poput Smrdia, a nije ni toliko odbojan. Dapae, Bla sebe smatra vrlo ugodnom osobom i siguran je da bi se veina njegovih znanaca sloila s njime da ga malo manje poznaju. Mogue je da bi njegove defetistike misli uzele
222

NO PADA U PODNE

maha da ih nije ublaio slatki okus napolitanke. I da ih nije prekinuo konj koji je upravo proao pokraj Sanje i njega. Sanja ga instinktivnim porivom primi za jaknu na ramenu. Moe samo pretpostaviti da je to jer je i sama primjetila konja. Bla promatra kaskajuu ivinu. Veliki, crni pastuh s pokojom bijelom mrljom bezbrino ee ulicom, i uz tek pokoje uvijanje pravca daje promatrau neometani uvid u svoj cilj. Naime, kree se prema Tromperu. A uurbana ljudska vreva jednostavno nije mogla protiv sebe i vidno je usporila kako bi zapanjeno zurila u ponosna konja koji oito eli udijeliti ast njihovoj tvrtki svojim posjetom. "Bla..." "Da?" "To je konj." "Znam. Jednom sam otvorio enciklopediju kad sam bio mali." "Ali... to je konj!" "Da, to se ne moe porei." "Nemoj mi rei..." "Da, mislim da je to na znak." "Nije valjda..." "Je. Krenimo za svojim vodiem." Bla ustane i primi Sanju za ruku. Djeluje pomalo paralizirano pa izgleda da ju mora malo navoditi u njenom hodanju. "Slijedimo konja?" upita ona. "Slijedimo konja," odgovori joj Bla. "Zato?" "On e nas uvesti u zgradu." "Kako?!" Sanja se sad obavila oko njegove ruke poput preplaenog djeteta. "Ne mogu si uope predoiti."
223

Aleksandar Kostjuk

"Onda predlaem da ga ne slijedimo." "Moramo. Moramo biti spremni brzo djelovati. Ne idemo skroz do ulaza. Priekat emo i vidjeti to e se dogoditi." "to se moe dogoditi? To je konj!" "Zaista jest." "Doi e netko iz zoolokog vrta i uspavati ga." "Ne e stii na vrijeme." "Znam. To me i brine. Otkud Kapetanu konj?" "Moda ga je osvojio na lutriji." "To bi trebala biti ala?" "Samo mogunost." "Kakva je to diverzija? Ako doe do ulaza, sve e oi biti uprte tamo. Isticat emo se ako pokuamo proi." "Priekajmo..." Konj je mirno stigao do ulaza u zgradu. Stao je pred bljetavom povrinom stakala koja ine vitrinu i vrata. Ljudi koji su unutra gledaju zabezeknuto, mnogi od njih ukipljeni na mjestu. Neki su od njih sigurno htjeli van, ali sad si premiljaju. Konj slovi kao plemenita ivotinja, ali gradskim je ljudima prizor goleme betije usred velegrada podjednako plemenit kao i prizor auta koji se strovaljuje niz provaliju. Svi se uurbano primaju za svoje mobitele, nazivaju policiju, vatrogasce, medije, rodbinu sa sela, naruuju hranu iz restorana jer su upravo dobili inspiraciju za ruak. Konj nekako zbunjeno vrluda na mjestu. Kao da eli proi kroz vrata, ali zna da ne smije ili ne moe. Jedan je ovjek pokuao izai van, ali im je malo odkrinuo vrata, konj je krenuo prema njemu, shvativi da mu se otvara prolaz. ovjek odmah ustukne i vrati se na svoj zabrinuti poloaj u predvorju. A onda neto pone zvoniti. U zgradi. Glasno. Sanja mu stegne ruku. "Bla... to zvui kao poarni alarm."
224

NO PADA U PODNE

"To jest poarni alarm." "Ali..." Sanjin tijek misli omeo je konj koji ne reagira ba najbolje na zvonjavu iznutra. Prvo nekoliko puta uzrujano digne prednje noge, ali odmah potom pokae sav svoj bijes uspravivi se na stranje dvije, razmahujui se kopitima. Tko je god projektirao zgradu, oito nije raunao s konjskim napadima jer su se staklena vrata nevjerojatno lako smrvila pod udarcima snanih konjih nogu. Konju to nije bilo dovoljno te je razbio sva vrata i jednu vitrinu. Konj sad ima slobodan ulaz u zgradu. I to ba u trenutku kad se u predvorje slila gomila iz svih dijelova zgrade, vjerojatno bjeei od nepostojeeg, ali vrlo glasno naglaenoga poara. "Bla, to se to dogaa?" "Bez pitanja. Za mnom." Bla zgrabi Sanju za zglavak ruke i potri prema ulazu. Ono to je ulaz njima dvoje, u ovom je trenutku izlaz za stotinjak ljudi koji ga jedva ekaju iskoristiti, nevoljni ekati dodatne stotine koje e im se za koji trenutak htjeti u tome pridruiti. Vjerojatno poarni alarm ne bi prouzroio neku veliku paniku, ali kad su Tromperovi bjegunci pred poarom stigli u prizemlje i tamo ugledali ogromnog crnog konja kako divlja na sve strane, gotovo su sigurno svi njihovi planovi za nepaniarenje pali u vodu. I tako je izbila panika. Zvonjavu poarnog alarma ubrzo je nadglasalo vritanje prestravljenih mukaraca i ena koji su pokuavali napraviti to vei luk oko konja s nepredvidljivom putanjom kretanja i vrlo izvjesnim djelovanjem svojih kopita pri kontaktu s tijelom, a istodobno pokuavajui poi to kraim putem do spasonosnog izlaza. Prednost je to je konj napravio vrlo irok prolaz pa nije postojala velika opasnost da se netko pribije uz staklo. Prednost su iskoristili i Bla i Sanja koji su trkom krenuli protiv struje ljudi. Unato opoj panici, nekoliko je ljudi uzelo djeli sekunde da baci zaueni pogled na dvoje luaka koji u ovakvome trenutku pokuavaju
225

Aleksandar Kostjuk

ui unutra, a ne pobjei van. Sanja iza njega zajaukne i snano potegne njegovu ruku. Netko se zaletio u nju. "Jesi li dobro?" "Ma super sam!" "Budi ravno iza mene." Nije jednostavno zaobilaziti ljude koji panino jure u suprotnom smjeru, a ni mogue. Bla mora ulagati snagu svoje jedine raspoloive ruke za odguravanje ljudi koji bi se nesumnjivo zabili u njega i oborili ga na tlo zajedno sa Sanjom. I ovako nije mogue odravati ravni pravac kretanja. Vijuganje je neizbjeno i mnogo napornije nego je predvidio. Dodatan je problem, naravno, konj. Plemenita je betija, izgleda, odjednom raspoloena za galop pa je poela praviti velike krugove kroz itavo predvorje. Iako je velianstven prizor gledati graciozne, makar pomalo nervozne kretnje konja koji ponosno galopira, malo kome je dolo stati i diviti se. Dapae, panika je samo narasla jer konj sada svojom sveprisutnou presjeca svaije putanje bijega te time prouzrokuje jo kaotinije kretanje ljudske rijeke. Sluajno ili ne, konj se nakon nekoliko kvalitetno otranih krugova zaustavio ba na mjestu gdje je najljepe presjekao put Blau i Sanji. Pone bjesomuno mahati svojiim kopitima u zraku, uzdiui se na svoje stranje noge, njitui punom snagom svoga drijela. Sanja pone vritati i htjede se otrgnuti od Blaa. eli pobjei natrag van, ali Bla joj jae stisne ruku i povue nju i sebe izvan dometa konjevih nogu. Sreom, ne ide za njima, ali svejedno je nastavio s onim bijesnim skakutanjem kojim je obiljeio svoj ulazak u zgradu. U skakutanju i bacakanju polako se pribliio recepciji. Kopita ponu udarati po pultu. Pult, iako vrst, pone se savijati i pucati, to dovede do toga da recepcionerka, koja se iz nekoga razloga skrila pod njime umjesto da pobjegne van, vritei iskoi iz svoga skrovita i nastavi vritati. Tek kad je shvatila da konj ne e samo tako
226

NO PADA U PODNE

napustiti recepciju, digla se s poda i nezgrapnim se pokretima prebaci preko pulta na mjestu koje konj jo nije obradio. Ponovno pade na pod, ali brzo se uspravi i pone trati prema izlazu. Ali nastavi vritati. Konja to nije omelo i on se nastavi iivljavati na recepciji, nastavivi udarati to god se udariti moe. No njegov se neprijatelj pokazuje otpornijim i vrim nego je oekivao te se u svome bijesnome ludilu prevrnuo preko pulta i skljokao na pod. Dobro to je ona recepcionerka pobjegla, jer sad bi joj bilo vrlo neugodno. Prizor bacakajueg ispruenog konja na podu bilo je posljednje to je vidio prije nego je zaao iza ugla. Ovim je putem iao i posljednji put kad je bio u posjetu Tromperu. Hodnik kojim se kree dosta je irok i njime jo uvijek bjee ljudi, iako se njihov broj naoigled smanjuje. "Zar nema ova zgrada poarne izlaze?" upita Bla. "Ima," ree Sanja. "Da nema, ovdje bi bio ovjek na ovjeku. Pusti me! Znam sama hodati." "Oprosti." Bla joj pusti ruku. "Hodaj uz zid. Da se ljudi ne zalijeu u tebe." "Prekasno," ree ona i pone si trljati rame. "Boli li jako?" "Preivjet u. Kamo idemo?" "Tamo kamo smo i namjeravali." Bla stane pokraj vrata od dizala i stisne gumb za pozivanje. udno. Trebao bi zasvijetliti. Pritisne ga jo jednom. I jo jednom. I onda jo jednom. Nita. Okrene se prema Sanji i naie na njezin nesnoljivi pogled. "Izgleda da ne radi." "Dizala se iskljue kad se ukljui poarni alarm." "A," ree Bla. "Doi," ree ona i povue ga za rukav. Povede ga do neuglednih vrata na kojima pie Poarne stube. "Imate i takve stvari tu?"
227

Aleksandar Kostjuk

"Da, imamo," ree Sanja mrzovoljno i otvori vrata. Stubite ba nije iroko, ali nema zasad nikoga na njemu. Valjda je veina ve sila dolje. Sanja i Bla se ponu uspinjati do desetoga kata. Nije raunao s uspinjanjem. Bolje da uzme jo jednu napolitanku. Za snagu. "Moe mi objasniti to je to bilo?" upita Sanja koja se uspinje stubama ispred njega. "Na to tono misli?" "Na lm strave i uasa kojem smo upravo prisustvovali! Konj je bio tvoja ideja?" "Ne. I za mene je bio iznenaenje. Kapetan je sve organizirao. Znao sam da e se upaliti poarni alarm, ali nisam znao za konja." "Zar paljenje alarma nije bilo dovoljno? Koja je bila svrha zlorabiti tu jadnu ivotinju?" "Vjerojatno ova koju smo vidjeli. Sam alarm vjerojatno ne bi digao dovoljnu prainu. Bilo je potrebno malo vie kaosa tako da se ljudi ne obaziru na dvoje ljudi koji ele ui kad bi trebali izlaziti. Pogotovo osiguranje. Primjetio sam da su zatitari bili meu prvima koji su pobjegli. Dakle, djelovalo je." "Da, stvarno je. Trebali smo samo ui u zgradu, Bla, a ne izazvati izvanredno stanje u ovom dijelu grada. Jesi li ti svjestan koju smo tetu napravili?" "Malu?" "Ne, ne malu! Pa netko je mogao poginuti. Jesi li ti vidio tog konja? Jednim udarcem ti smrvi glavu!" "Ne vjerujem da je netko poginuo. Moda pokoja ozljeda, nita vie." "Kako si ti leeran. Misli da sam htjela da netko strada kako bih sebe spasila?" "Nitko nije... stradao. Osim... moda konja." Stvarno je naporno
228

NO PADA U PODNE

uspinjati se ovim stubama. Nisu mogli napraviti malo plie stube? "Oito ne shvaa to ti elim rei, Bla." Sanja stane i okrene se prema njemu kad se nau izmeu dva stubita. "Oito." "Ovo je najgori plan u povijesti planova!" vikne mu u lice i nastavi se uspinjati. Bla slegne ramenima i krene za njom. Nije on kriv to ona ima visoke kriterije. "Ne elim ispasti nezahvalna, Bla," nastavi Sanja. "Znam da mi pomae i cijenim to. Ali rekao si da ne eli nikoga uvlaiti u moj sluaj, a sad si uvukao sve zaposlenike Trompera." "I jednog konja." "I jed..." Zastane i osvrne se prema njemu s prijekornim pogledom. A onda nastavi. "Kao prvo... uh... nikoga nisam ni u to uvukao. Svi e se... vratiti svome poslu i... uf... nikad ne e otkriti to se zapravo dogodilo. Kao drugo... ajme meni... nije kao da sam imao ba nekog... manevarskog prostora. Moglo je biti ovako ili... uh... nikako. Kapetan ima svoje metode, a ja sam mogao pristati ili... uh... odbiti. Ti si u dobroj formi, ha?" "Redovito trim," ree Sanja. "Da? Ja jedem sir. Ali to valjda nije isto." "Kae da si znao da e se ukljuiti poarni alarm. Znao si i da sam napeta. Zato me nisi upozorio barem na to?" "U principu bih ti rekao, ali primjetio sam da si osjetljiva na..." Ne dovri. Sanja ponovno zastane na stubi i osvrne se prema njemu. "Osjetljiva na to?" "Pa... na sve to govorim."
229

Aleksandar Kostjuk

Ispusti nekakav zvuk kroz nos i nastavi dalje. "Koliko jo?" "Jo dva kata." "Toliko? Ah, dobro..." Oboje zastanu kad zauju korake. Netko im dolazi ususret po stubama. Bla zavue ruku u dep u kojem mu je njegov Colt. Nisu ih valjda ve otkrili? ena prestravljena izraza u crnome poslovnom odijelu sputa se stubama i ne primjeti njih dvoje sve dok se skoro ne zaleti u njih. Glasno sikne od zaprepatenja i ustukne. "O, Boe, to ste me prestraili! to se to dogaa? Zato je upaljen poarni alarm?" "Em... jer je poar," ree Bla. "to?! Ozbiljno?!" "Da. Zgradi gori. Bolje pourite." "Koji uas!"Ona proe pored njih kako bi nastavila svoj spust. Ali zastane. "Samo malo. A tko ste vi?" Da, svojom odjeom odudaraju od ambijenta poduzea. "Mi smo odravanje. Samo vi idite. Mi emo se pobrinuti za sve." "Pobrinuti za to? Zato idete gore ako zgrada gori?!" "Ostavili smo gore neto zapaljivo. Moda. Nismo sigurni. Idemo provjeriti pa emo se vratiti." "Jeste li poludjeli?! Neka vatrogasci to preuzmu." "Ali nas e kriviti ako se zbog toga poar rairi, znate? Bez brige, bit emo u redu. Vi bolje pourite. Ali nemojte nikome rei da smo ovdje. Ako nam efovi otkriju da smo bili nesmotreni, otpustit e nas." "Aha..." ena se polako pone sputati, iako joj zbunjenost prevladava licem i onemoguuje punu iskoristivost nogu. Bla i Sanja se ponu uspinjati, ali ena ih ponovno dozove: "ekajte." Oni zastanu.
230

NO PADA U PODNE

"Poznajem li ja vas?" ena pokae prstom Sanju. Sanja je zateena. "Ja..." "Da, zar se ne sjeate?" upadne ponovno Bla. "Juer ste ju trknuli kad ste izlazili iz WC-a. Ba je bila istila. Ili ju moda niste primjetili?" "Pa, ja-" "Ali ja sam bio tamo. Kimnuli ste mi u znak pozdrava. Sjeate me se, zar ne?" "Um... ja... Aha, da. Da, da, da. Sjeam se." "Je li to bilo juer? Ili moda prekojuer?" "Hm... pa... juer. Da, da... juer." "U redu. Vidimo se onda dolje." Mahne joj u znak pozdrava. Ona njemu nesigurno odmahne i nastavi se sputati. Bla se nastavi uspinjati, ali onda zastane i ode nekoliko stuba natrag. "Ah, da!" vikne eni koja je ba htjela nestati na stubitu ispod njih. Ona zastane i pogleda ga. "U prizemlju je konj pa malo pripazite kad stignete tamo. Bog!" Nije priekao njenu reakciju, ve nastavio svoj put sa Sanjom. "Zar joj je to stvarno bilo potrebno rei?" upita ga Sanja. "ena je bila ve dovoljno izbezumljena." "Ti si se brinula da netko ne strada. Samo sam ju upozorio." "Ma hvala." "Molim." "Ti si zastrauju ovjek, Bla." "Zvali su me i gore." Konano stigoe na deseti kat. Izgubili su vie vremena nego je planirao, ali tu se sad nita ne moe. Konj moda malo uspori akciju tamo dolje. "Pourimo," ree Bla Sanji. "Uskoro e ovdje biti vatrogasci, policija i tko zna tko sve ne." "Smijem li jo jednom istaknuti da je ovo uasan plan?"
231

Aleksandar Kostjuk

"Smije. Ali nemoj. Zna gdje Miro sjedi?" "Naravno. Evo, tamo." "Ovdje se vi snalazite?" upita Bla. "Sve ove pregrade ine pravi labirint. Sve izgleda isto." "Tebi. Navikne se. Evo nas." Zaustave se kod stola u prostoriji kata koja je odvojena od ostatka prostornim rasporedom, ali ne i zidom. "Kvragu!" ree Sanja kad je stala pred stol. "to je?" "Ugasio je raunalo." "To je problem?" "Ne. Ali moram i na WC." "ali se." "Ne, ozbiljna sam. Upali raunalo. Ja doem za tren." Sanja poe na WC. Bla se kontemplativno zagleda u raunalo. "Upalim, ha?" Sanja se vrati, presjee ga pogledom u prolazu i pritisne gumbe na raunalu i monitoru. Tada ponovno krene na WC. "Ti se isto ali, ha?" dobaci mu usput. Noge su mu umorne od uspona pa privue stolicu od susjednog stola Mirovom. U Mirovu e sjesti Sanja. im je sjeo, pojeo je jednu napolitanku. Ve su mu pri kraju. Dan je naporan. Mobitel mu zazvoni. Tko bi to sad mogao biti? "Bla?" upita glas s druge strane linije. Kapetan. "Da." "Ah, javio si se," ree Kapetan razoarano. "Da, ao mi je." "Znai li to da nisi uao?" "Ne, uao sam, samo sam jo iv."
232

NO PADA U PODNE

"Valjda sam previe oekivao." "Ne brini, dan jo nije gotov." "Istina. I to kae na moju diverziju?" "Vrlo dojmljivo. Otkud ti konj?" "Dobio sam ga na lutriji. to te briga?" "To sam si i mislio. Kako si ga nagovorio da napadne zgradu?" "E, moj Bla, ne oekuje valjda da ti otkrijem sve svoje tajne?" "To je retoriko pitanje?" "To uope nije pitanje. Ali ovo je. Lagao si mi." "Ni to nije pitanje." "Ali svejedno si mi lagao." "Mogue. Misli na neto odreeno?" "Ne pravi se blesav. Znamo obojica tko stoji iza Trompera. Provalom tamo potpisao si si smrtnu presudu." "Onda je to samo pitanje vremena. Gdje sam lagao?" "Lagao si jer si mislio da ja ne znam u emu ti to pomaem kad si me zamolio da ti pomognem." "Nisam to mislio." "Znam. Ali svejedno mi je ao to si se javio na telefon." "Trudit u se vie u budunosti." "Nita ti vie ne vjerujem, Bla. Ali ako ti se neto grozno dogodi..." "Tebi u prvome javiti. elim ti ugodan dan, Kapetane." "Ni to ti ne vjerujem. Zbogom, Bla." Osjea se glupo. Pogotovo nakon to je popljuvala izvedbu Blaeva plana. Ali zaista je morala na WC. Bila je toliko uzrujana da se nije sjetila ii kad je jo bila u Blaevu stanu. Ipak, mora se osjetiti glupo zbog toga. Poglavito jer si svakim odugovlaenjem sve vie izlae ivot opasnosti. A i Blaev, to isto ne smije zaboraviti. Oboje su uvueni u ovaj uas mimo
233

Aleksandar Kostjuk

svoje volje, no on je jedini od njih dvoje koji je sa uvao sabranu glavu i smislio kako se izvui iz nevolje. Bez njega ne bi uope znala kako dalje. Tonije, bez njega bi vjerojatno bila mrtva. ini se kako to svako malo smetne s uma. To je vjerojatno zato to ju svakom novom rijeju ili gestom stalno iznova sablanjava. Svejedno, moda bi se trebala malo manje otresati na njega. Samo to si ne moe pomoi. Toliko je emotivna, pogotovo sada. Valjda je toliko kritina prema njemu jer toliko ovisi o njemu. Zaista, kad dobro razmisli, ini se kako joj je Bla Zvonimir trenutno jedina uzdanica na itavome svijetu. Ne zna kome bi se drugome obratila, osim moda policiji. No ak i ako zanemari to joj je Bla rekao, ne bi polagala previe nade u njih. Dakle, ostaje joj Bla. A to ju uzrujava jer je uasno nedokuiv. Ali sve joj se vie ini kako je to njena krivnja. Ona oekuje da se ponaa kao da je iz njezina svijeta i to nije pravedno s njene strane. Dodue, ne zna kakav to svijet mora biti koji bi iznjedrio nekoga poput Blaa. Niti tko to u tome svijetu moe oekivati da bi netko poput Blaa mogao biti bilo kome prihvatljiv. Ali to je opet njena egocentrinost. ovjeka odreuju njegova djela, neto na emu veina ljudi pada ispit. Ali ne i Bla. On joj pomae i vie nego bi moda bio obavezan. A ona mu pomae jedino nepomaganjem, kukanjem i kritiziranjem. Trebala bi initi neto vie od toga. Na primjer, otii na WC prije provaljivanja u zgradu! A moda bi mogla i rei koju lijepu rije. I on je sigurno pod pritiskom, makar mu se to ne vidi. Nada se samo da se ne ljuti zbog njenog ugroavanja plana. Nije sigurna moe li se Bla ljutiti ili ne, ali ne bi bilo poteno ii ga iskuavati do krajnjih granica. Kad se vratila, Bla je upravo zavravao razgovor na mobitel. "Hej. Stvarno mi je ao, ali morala sam ii." On oputeno digne aku ruke ispruene na stolu. "Nema problema. Jo nema nikoga."
234

NO PADA U PODNE

Sanja sjedne za raunalo. "Upalilo se, dobro. Da vidimo..." "Hoe li se snai?" upita Bla. "Mislim da da. Svi koristimo isti sustav, ali svaki odjel ima neke svoje... posebnosti." "Aha," ree on nezainteresirano. "S kime si razgovarao?" "S Kapetanom." "Ah. On." "Samo se htio uvjeriti da sam dobro." "Da?" "Otprilike." "Zar zaista ne zna upaliti raunalo ili samo ovaj tip?" "Ah, ima vie tipova?" Sanja se na trenutak ukoi i prestane tipkati. A onda se usredotoi i nastavi. "Nije valjda da nikad nisi koristio raunalo?" "Deniraj koritenje." I sad neka joj netko zamjeri to joj je teko rei neto lijepo ovome ovjeku. "U kojem ti stoljeu ivi, Bla?" "Ne znam. Koje je stoljee trenutno u modi?" "Zato pita kad ne prati modu?" "Ja uvijek pratim modu, ali iz prikrajka. Da me ne primjeti i pone mene pratiti." "Da, to je zaista velika opasnost..." "I vea nego misli." "Znai, ne voli raunala?" "Nemam nita protiv raunala osobno. Samo openito ne volim predmete koji se prave da su pametniji od ljudi." to uope rei na takvo neto? Nita bi vjerojatno bilo najbolje, iako sigurno ne idealno rjeenje. "A tvoja ura?"
235

Aleksandar Kostjuk

"Ona se ne pravi." "A... ha..." "Jesi li pronala po to smo doli?" "Samo malo. Tolike su baze podataka... Aha, evo je. Jo samo sekundu..." "Dobro..." "Da, zatieno je lozinkom," ree Sanja. "Aha..." "Dobro, da vidimo..." Sanjino srce pone divljaki lupati. Rekla je Blau da je smislila nain probijanja zatite, ali moglo bi se rei kako je to bila malo pretjerana tvrdnja. Prije bi se moglo rei kako je ovamo dola naoruana jednom vrlo smjelom pretpostavkom. Sa zebnjom pritie tipke na tipkovnici, iekujui toliko eljenu potvrdu svoga nagaanja. "I?" upita Bla nakon to nekoliko sekundi nita nije rekla. "Da, to nije to." "to nije to?" "Bila sam sigurna da e lozinka biti sukob titana." "Ali nije?" "Ne." "I kad si rekla da si smislila nain zaobilaenja zatite na raunalu..." "Da, to je bilo to." "A." Sanja zabije lice u ruke. Ne smije plakati, ali ne moe si zamisliti bolju priliku za to. Uprskala je. "Bla, oprosti! Rekla sam ti da ja to ne mogu! O, Boe, beskorisna sam!" "Dobro, polako," ree Bla. Ni trunke uzrujanosti u njegovu glasu. "Zato si mislila da je lozinka sukob titana?" "Rekla sam ti da voli fantastiku. To je novi lm i uasno je mnogo mljeo o njemu. Meni je lm bezvezan, ali, eto..."
236

NO PADA U PODNE

"Ako je mnogo mljeo o njemu, onda bi bilo preoito koristiti ga kao lozinku. Mora biti neto drugo. Zato misli da je pojam? Mogao je koristiti nasumina slova i brojke. Ili nije?" "Je... teoretski. Ali on je... Mislim, drag je on, ali nije ba olienje bistrine. Stalno si zapisuje stvari koje mora obaviti na ruku penkalom. I esto si onda brie lice rukom i razmae si tintu po licu." "Dobro. To nisam morao znati. Znai, moralo je biti neto ega e se lako sjetiti?" "Da. Joj, znam da voli jo jedan lm. Zapravo, to mu je najdrai lm svih vremena. Ali ne mogu se sjetiti imena. Zapravo, nije toliko oduevljen lmom koliko glavnim glumcem. Vie je njega spominjao nego ime lma." "Ali ne moe se sjetiti ni jednog ni drugog?" "Ne, ao mi je." "U redu. Film je znanstvena fantastika?" "Da! Da, denitivno." "U redu, to suava izbor. Malo... Hm, Zvjezdane staze, moda?" "Ne, ne, ne. Film nije ameriki." "Ma da? U redu... Princip Noine arke?" "Molim?" "Tako se zove lm." "Aha. Ne, nije to." "Godzilla?" Sanja se tragino nasmije. "Ne, ne bih rekla." "Winnetou?" "Ne, ne, bilo je..." Sanja se zagleda u njega. "Winnetou?! Ozbiljno?" "Ne?" "Ne!" Primi se za glavu. "Joj, kako se ono zvao?" "Godzilla protiv Winnetoua?"
237

Aleksandar Kostjuk

"Film ak ni ne postoji!" "Ali slae se da bi trebao postojati?" "O, da! To mi je ivotni san jo otkako sam te upoznala." "Da, to mi esto kau. Osim ovoga s upoznavanjem." "Ne znam zato, ali stalno mi je na pameti Solaris. Ali ne moe biti to." "Zato ne?" "To je ameriki lm." "I ruski." "Znam da je snimljen prema ruskome romanu, ali ekranizacija je iz amerike produkcije." "Mmm, da... Postoji jo jedna ekranizacija. Starija. Ruska. Smatra se klasikom." "Ozbiljno?! Zna li kako se zove glavni glumac?" "Bojim se da ne." Sanja frustrirano zastenje. "Znam samo da ga je reirao Tarkovski." "Tako je!! Tarkovski! Njega je Miro stalno spominjao. Idemo probati." Sanja se odmah obrui na tipkovnicu. "Ali Tarkovski je redatelj, a ne-" "No dobro, glupa sam! to hoe?" "Dobro..." "Tar... kov... ski." Srce joj je ponovno zalupalo. Trajalo je samo jednu sekundu, ali izduilo se u vjenost. A onda joj se otvorila baza podataka. "Evo ga! Uspjeli smo." "Nismo jo. Pronai ime." "Da, da... samo malo... nalozi, nalozi..." "Ita?" "Ma... toliko toga ima..."
238

NO PADA U PODNE

"Ne moe pogledati pod svojim imenom? Nema neki... sustav... za takve... stvari?" Sanja ga zapanjeno pogleda. "to je?" "Nita. Dobra ideja. Zato se ja toga nisam sjetila?" Zaista, zato nije? Glupao! Mora se stvarno sabrati. "Ima mnogo briga," ree Bla utjeno. "Da... Evo ga. Moj put u London. Da vidimo..." "Ima li imena?" Sanja lupi rukama po stolu. "Kvragu!" "Shvatit u to kao ne." "Nema niega. ekaj... samo malo..." Moglo bi biti to. Moda tamo zaista pronae to trae. Sanja iskoi iz svoje stolice i poleti prema ormariima na kraju prostorije. "Kamo idemo?" upita Bla koji tri iza nje. "Nema imena na nalogu, ali postoji posebno izvjee za raunovodstvo. Radi kontroliranja trokova, mora se znati tko je kada odobrio koji troak i zato. Ladica 7D." Stigne do ormaria. Stvarno ih je mnogo. "7D... vidi ga?" "Gledam..." "Evo ga!" Maja odmah posegne za ladicom i povue. I nita. "Aaaaa, zakljuano je!" Padne na koljena. "Koga vraga moraju sve zakljuavati i ifrirati?!" "Bez brige," ree Bla. "Rijeit emo to." Izvadi iz jakne polugu za otvaranje sanduka. Onu kojom ju je oslobodio iz prtljanika, ini joj se. Bez oklijevanja zabije uvijeni vrh u procjep ladice i snano zakrene polugu prema gore. Ladica se otvori. "Bravo, Bla," ree Maja i digne se s koljena. Odmah pone prebirati po papirima. "Gdje je... gdje je... A, evo ga." Izvadi fascikl i otvori ga.
239

Aleksandar Kostjuk

"Mislio sam da moderni uredi nemaju toliko papira," ree Bla. "To je mit. Evo ga! Nala sam ga! to?!" "to je?" "U London me poslao Branko Magde." "To ti neto znai?" "On vodi odjel dostave. to on ima sa mnom? Kako me on mogao poslati u London?" "O kakvoj je dostavi rije?" "Pa... to je... kao na privatni potanski ured. Mislim, Tromperov . Otprilike." "Onda bi on mogao biti jedan od urotnika." "I kako nam to pomae?" "Gdje mu je ured?" "Ured, da... Dva kata ispod! Da." "Idemo." Sanja krene vratiti fascikl u provaljenu ladicu. "Ne, ne," ree Bla i oduzme joj fascikl. "To e moda dobro doi kao dokaz. Idemo." Savinuti fascikl stavi u unutarnji dep jakne zajedno s polugom i potri prema poarnim stubama. Bla je bio oprezan pri ulasku na osmi kat. Prvo je provirio kroz vrata, a tek onda istupio van. Sama ta gesta bila je dovoljna da povea Sanjinu nervozu. Jer je time naglaavao u koliko se zapravo opasnom okruju nalaze. "Zna tono gdje je ured?" upita Bla dok se kreu labirintom pregraenih stolova. "Znam... otprilike. Bila sam samo jednom u njegovu uredu. Ne sjeam se vie zbog ega. Ovdje je sablasno, moram priznati." "Zbog runoga saga?" "Jer je pusto! Nema ljudi. Ovdje inae uvijek ima nekoga."
240

NO PADA U PODNE

"Ali sigurno se ne zadravaju ovdje zbog saga," ostane ustrajan Bla. Sanja uzdahne. Ne e mu ovoga puta nasjesti. "Evo, mislim da je ured tamo. To je najvei na katu." Ubrza korak. "Misli da emo tamo neto pronai? Nisam sigurna. Ako je ostavio kakav trag, onda bi to moglo biti na raunalu. Ali sumnjam da u moi zaobii zatitu kao s-" Bla ju zgrabi s obje ruke. vrsto ju jednom obavije oko ramena kako bi stala, a drugom joj stavi ruku na usta. Sanja se prestravi. to mu je dolo? "," ree joj aptom u uho. "Ne uje?" Potapa Blaa po aci koju dri na njenome lice kako bi ju spustio. On ju makne, a ona u meuvremenu zauje zvuk o kojem Bla govori. Nekakav stroj radi. Fotokopirka? "Misli da je netko ovdje?" "Ne znam. Budimo oprezni." Krenu polako prema izvoru zvuka. "Moda je netko u panici ostavio pisa dok je ispisivao. Ili fotokopirku." "Moda. Ne ini ti se da zvuk dolazi odande?" Pokae prstom prema mjestu kojeg je ona maloprije pokazala. Ured Branka Magdea! "Ali-" "." Polako priu uredu. Sada nema sumnje da zvuk dolazi ba iz njega. Koje li sluajnosti, pomisli Sanja. Vraga je sluajnost. Ovo joj se ne svia. eli pobjei odavde. Ali ini se da Bla ne dijeli njen poriv. Zato se skloni iza njega. Privije mu se uz lea, pratei njegov korak, tek navirujui prema naprijed preko njegova ramena. Vrata ureda su otvorena. Bla napola ue unutra. Sanja jednim okom preko Blaa baci pogled na ambijent. Zapravo, ne na ambijent, ve na osobu koja njime dominira. Debeljukasti mukarac u koulji zavrnutih rukava, znojna lica i kose koja je, unato svojoj neobilnosti, raupana na sve strane. Mukarac ne djeluje nervozno samo svojom pojavom, ve i svojim radom. Gotovo histerino gura nekakve papire u reza papira.
241

Aleksandar Kostjuk

Toliko je time zauzet da nije ni primjetio da ima posjet. Na stolu mu je kartonska kutija u koju je nabacao stvari. Sanja ga prepozna. To je denitivno Branko Magde. to to radi? Unitava dokaze i pakira se, eto to! Sanja se prepadne kad Bla pokuca na pregradni zid. No Magde se prepadne jo vie. Zamalo se skoprcao na tlo koliko je poskoio. A onda se ukipio, gledajui u Blaa kao da gleda u samo lice smrti. ovjek se trese. "Dobar dan," ree Bla. "Molim? Tko ste vi?" Pogled mu sad nervozno poskakuje prema stolu. to to gleda? "Htjeli smo pitati treba li va ured poistiti, ali vidim da ste to ve obavili." Nekoliko su se trenutaka Bla i Magde gledali. Bilo je to vrlo neugodnih nekoliko sekundi grobne tiine. Na Magdeovu se licu jasno vidi kako ga ta neizvjesnost tjera do ludila. Lice mu se gri od panike. I pogled mu stalno bjei prema stolu. A onda se ksira na stol. Ba u trenutku kad se baci na njega, naizgled pokuavajui izvui ladicu. Bla izvadi svoj muzejski revolver i uperi ga u uspanienog Magdea. "Nemojte, molim vas," ree mu Bla. "Imali smo dovoljno uzbuenja za danas." Sanja tek sad shvati da je ovjek posegnuo za orujem. Sva se trese od straha. Tako je snano stegnula Blaevu jaknu svojim akama da e sigurno ostaviti vjene nabore. Magde su ukipi u pognutom poloaju. Njegov je pokuaj naoruavanja propao i naoigled ga zahvati oaj. Stisne oi i digne defenzivno svoj ruke. Pone se polako uspravljati. "Molim vas... sasluajte me. Nije to bila moja ideja. Samo sam... ne znam ni sam kako je do toga dolo. Vjerujte mi, nisam vas htio pokrasti. On me... prisilio,
242

NO PADA U PODNE

shvaate? Gledajte, u potpunosti u suraivati s vama. Nema potrebe za ovim." Sluajui ga, Sanji ponu nadolaziti neki udni osjeaji. Ne zna ni sama kakvi. Mjeani su, novi i zbunjujui. Prestane se tiskati uz Blaa i istupi u ured pred Magdea. "Gledajte," nastavlja on, "rei u vam sve to znam. Evo, dam vam na raspolaganje-" Zastane kad ugleda Sanju. Stane zapanjeno zuriti u nju. "Vi!" ree on. "Da, ja," odgovori mu. "Niste mi se nadali?" "Nastavite vi s govorom," ree mu Bla i pone mu prilaziti. "Svidio mi se onaj dio o potpunoj suradnji." Magde sad prelazi pogledom sa Sanje na Blaa i natrag. "Ali... kako ste... zato..." "to?!" vikne Sanja. "Zato sam iva? To se pitate?! ao mi je to sam vas razoarala!" On trese glavom. "Ne... ne razumijete... nisam ja htio sve ovo." "Ah, ne? Vi ste me poslali u London! Htjeli ste mi smjestiti i onda me ubiti!" "Ne, nije tako... Mislim, jesam vas poslao, ali... nisam htio da itko strada." "Onda ste to jako loe obavili," ree Bla. "Sjednite. inite mi se nervoznim. Opustite se." Magde posluno sjedne. Bla otvori ladicu za kojom je Magde maloprije posegnuo. Iz nje izvadi crni pitolj. Sanja zadrhti pri pogledu na jo jedno oruje. "Vidi, novi model. Nemate nita ako ovo stavim u svoju kolekciju?" Magde samo odmahne glavom. Bla spremi pitolj u dep. "Ima kolekciju?" upita ga Sanja. "Sad imam," ree Bla. Tada privue kutiju na stolu k sebi i pone
243

Aleksandar Kostjuk

gledati u nju. "Dakle, g. Made..." "Magde," ispravi ga Magde. "Tono. Naslonite se i ispriajte nam svoju priu. Pretpostavljam da ste mislili da sam plaeni ubojica." "Da." "I tko ste mislili da me poslao?" "Znate tko!" "Udovoljite mi," ree Bla i uperi na trenutak svoj revolver u Sanju. Ona se lece. "Radi dame." "Gestorven&Hatelijk, naravno!" Sanju promu trnci. Dakle, Bla je bio u pravu. Magde se primi za glavu. "Boe, ovo je nona mora!" "Slaem se," ree Sanja. "Ali ne shvaam zato morali mene uvlaiti u nju." "Nije to bila moja ideja, kunem se!" "To mi je stvarno olakanje." "Ali bilo je tako jednostavno. Samo ste morali donijeti omotnicu u Zagreb i-" "I dati se ubiti i snositi mrtva krivnju za va zloin! Predivno!" "Da, kad smo ve kod zloina," ree Bla. "O emu tono govorimo? Htjeli ste svoje efove opljakati, zar ne?" "Da. Ali-" "Nije bila vaa ideja, da. Doi emo na to. O emu tono govorimo? Preciznije, o kojoj sumi?" Magde na trenutak oklijeva. "Pet milijardi eura." Sanja se zahlikne. "Pe... pet..." "Milijardi, da. U obveznicama." "Solidno," ree Bla hladnokrvno, djelujui vie fasciniran sadrajem kutije nego kolosalnom sumom koja je upravo izreena i ostala proimati
244

NO PADA U PODNE

zrak, inei ga bljutavim i tekim za udisanje. "I te su obveznice bile u omotnici?" "Ne moe biti," ree Sanja. "Naravno da ne," ree Magde. "to je onda u njoj?" "Ne znam. Neto to omoguuje pristup obveznicama. Ili tako neto. Ne znam, nije mi rekao." "I time dolazimo do njega. Ime, molio bih lijepo." Magde odmahuje glavom. "Ne. Ni govora. Mrtav sam ako vam kaem." "Zar niste mrtvi ako mi i ne kaete?" upita Bla. "Briga me. Ionako sam ve previe rekao." "Rekli ste nam samo detalje onoga to smo ve znali. Tko je glava vae male organizacije?" "Ne mogu vam rei." ovjek je na rubu plaa. "Molim vas... ne znate kakvi su to ljudi." "Ne zanima nas njihov karakter," ree Bla. "Ali va je zanimljiv. GH vam nisu po volji, ali nije ni ovjek s kojim ste ih ili pljakati." "Nita vi ne razumijete. Doe vam netko, ponudi vam neograniene mogunosti, vie novca nego si moete predoiti. U poetku trai male stvari, sitnice, beznaajno krenje pravila. Ali s vremenom pravila postanu mutna i neraspoznatljiva. Ne znate vie to je gore i dolje, dobro i zlo. Ali zato shvatite da ste toliko duboko zaglibili da ne moete pobjei. Nema povratka. Nema ostavke. Dri vas u aci i znate da gubitak slobode nije najgore to vam se moe dogoditi. To sam prekasno shvatio. Da radim za i protiv ljudi koji... imaju vlastite zakone. I vlastiti nain njihova provoenja. I jednom kad to shvatite, shvatite i koliko je vano... ivotno vano drati jezik za zubima. Ne u vam rei nita vie." "Moda ni ne morate," ree Bla i izvadi neto iz kutije. Uokvirenu
245

Aleksandar Kostjuk

sliku. Prie Sanji s njome. Pokae joj fotograju nekakvih ljudi, drei pogled i nian revolvera na Magdeu. "Prepoznaje ove ljude?" "Da, ali... ne razumijem..." Na fotograji su vodei ljudi tvrtke. I Magde. "Zanima me najvie ovaj. Zna tko je?" Prstom zamigolji nad glavom crnokosog mukarca sa irokom osmijehom. "Da. To je Goran Berin, predsjednik tvrtke." "Aha. I nije ti kojim sluajem brat?" "Molim?! eli rei..." "Da, to je ovjek koji me angairao," ree Bla i baci fotograju natrag u kutiju. "Predsjednik Trompera eli ukrasti pet milijardi eura od Gestorven&Hatelijka?!" Sanja je zapanjena. Gdje je to ona svih ovih godina radila? "Kao predsjednik Tripera u najboljoj je poziciji za to. Ali to mu nije prvi put da potkrada, zar ne?" Bla pitanje uputi Magdeu. "Ako sam dobro shvatio vae jecanje." "To je trebalo biti posljednji put," ree Magde. "Znao je da su mu na tragu pa je htio napraviti jo jedan veliki ulov. Rekao sam mu da je to suludo, ali on ima naine... uvjeriti ovjeka da je i najlua stvar najrazumnija. A i nije propustio naglasiti da nemam izbora. Dao bi me ubiti bez razmiljanja da mu nisam pomogao. Ne shvaate... vi ne moete shvatiti u koji smo mi rizik uli. Ako te obveznice dou Goranu pod ruke... Gestorven&Hatelijk e sruiti na nas bijes kao nikada prije." "Pet milijardi eura je vjerojatno sitni za njih, ali sigurno e htjeti napraviti primjer od vas. I svih koji su vam pomogli." "Ukljuujui nas!" doda Sanja. "Da. Ali sad imamo adut. Imamo ime veleuma i imamo pristup pet milijardi eura. Tko je jo upleten?" upita Bla Magdea.
246

NO PADA U PODNE

"Nitko tko jo die. ak se i pomagaa rijeio. ovjek je udovite." "Znai, Berin je sad sam?" "To nisam rekao. Vjerojatno je zadrao jednog ili dva pomagaa. Nije mnogo ljudi bilo uvedeno u to. Ali sad ih je denitivno manje. Uostalom, ne govori on meni sve. Vjerojatno i bolje." "to emo sad, Bla?" "Idemo po na glavni adut za pregovaranje. Podii e omotnicu." Magde se pone tragino smijati. "to ste rekli? Pregovarat ete? S Gestorven&Hatelijkom? Vi ne shvaate, zar ne? S Olimpom se ne pregovara. Kad oni neto odlue, to stoji. Moete samo pokuavati izbjegavati udare njihovih munja. I to je upravo ono to u ja uiniti." Magde naglo ustane, zgrabi svoju kutiju i s njome izae iz ureda. Bla i Sanja ostanu zateeni ovim postupkom. "Bla!" Lupne ga po ruci. "to je?" "Samo e ga pustiti?" "Rekao nam je sve korisno. Ne znam-" "Ali on moe posvjedoiti da nismo imali nikave veze s pokuajem krae." "Ah, da. Istina." Bla krene za Magdeom. Sanja uzdahne i zakoluta oima. I poe za Blaom. "Gospodine Made," dovikuje Bla dok pokuava dostii ovjeka kojemu ne moe zapamtiti ime. Magdeov je korak neumoljiv. Suta suprotnost nervoznom tipu od maloprije. "Zovem se Magde!" "Naravno. Bojim se da u vas morati zadrati uz sebe. Trebat ete mi jo." Magde zastane i okrene se. Bla se zamalo zaleti u njega. "Ili to? Ubit ete me? Dajte! Mislite da me vi neime moete zastraiti? Nemate
247

Aleksandar Kostjuk

pojma s kime ja imam posla ve godinama. Odlazim. Pucajte u mene ako hoete. Ovako ili onako, ja odlazim!" Okrene se i nastavi svoj ubrzani korak. "Samo malo," nastavi Bla. "ekajte. Moemo pomoi jedni drugima." "Urnebesni ste. Nitko nam ne moe pomoi. Sad je svatko za sebe. Bog nam pomogao. Iako ne znam zato bi..." "Odvest emo vas na sigurno dok ovo ne rijeimo." "Sigurno? To ne postoji." Magde doe do ugla prostorije. Skretanjem desno iza stolova doi e do izlaza. "Sam u se odvesti nekamo. Pokuat u s Junom Amerikom. Tamo ima mnogo ljudi. Ne gnjave previe sa zakonima. Moda uspijem neko vrijeme-" Zvuk koji para ui, glava Branka Magdea koja puca i isputa crvenu izmaglicu, njegovo tijelo koje udara u zid kao da je mlohava lutka, velika crvena mrlja od rasprskane krvi na zidu. Smrt Branka Magdea dola je trenutano, prije nego je stigao do kraja rei to je htio. Sanja odmah zavriti kao nikada prije u ivotu. Bla zgrabi Sanju za ruku i potri. Ona je paralizirana od straha i vritanja. No mora ju maknuti i sebe s vatrene linije. Iza ugla pojavi se mukarac sa zavojem i asterima na glavi. I s ispruenom rukom na ijem je kraju pitolj. Magdeov egzekutor samopouzdano koraa naprijed, traei novu metu koju e izbuiti s podjednakom lakoom i vjetinom kao to je uinio i sa sada ve beivotnim tijelom koje unereuje sterilni dekor Tromperova poslovna ambijenta. Ve je naciljao Blaa, ali on se sjeti da ima revolver u ruci, i to ni sekundu prerano. Zapuca prema ubojici koji se skloni natrag iza ugla. Bla kupljeni djeli sekunde iskoristi da Sanju i sebe povue s prolaza. Pognutih glava zau meu stolove s pregradama.
248

NO PADA U PODNE

Labirint nad kojim se maloprije udio sada se pokazuje spasonosnim. Dok god ne hodaju uspravno, ove silne pregrade posluit e im kao zaklon. Barem privremeno. "Bla!" "Tie," ree joj glasnim aptom. Napravi nekoliko skretanja kako bi mu putanja bila to nepredvidljivija. uje korake ubojice. Trai ih. Bla se sa Sanjom zaustavi kod jednoga stola. Na sredini je prolaza pa e biti maksimalno udaljeni od ubojice s koje god strane doao. "O, Boe!" zajeca Sanja tiho, dodatno prigueno svojim rukama na ustima. "Tko je to?" "Ubojica, pretpostavljam," ree Bla i pojede jednu napolitanku. "Prestani jesti vraje napolitanke!" zarogobori Sanja na njega aptom koji je toliko grub da granii s vulgarnou. "Zar ne moe biti uzrujan barem dok nas netko pokuava ubiti?" "Ne e nas htjeti manje ubiti ako se uzrujavam. Pogotov ne taj tip." "Zato? Zna ga?" Bla prisloni glavu uz pod. Pregrade ne seu skroz do poda. Moe vidjeti kroz procjepe to se dogaa. I ugleda noge koje se kreu. Ubojica je dva stola udaljen od njih. Trai ih, ali ne eli se previe udaljiti. uva izlaz jer zna da ih ne bi dostigao kroz ovaj labirint ako previe odmakne. Zato e ekati. Samo, koliko e ekati? Sudei prema ozljedama na njegovoj glavi i izrazu na njegovu licu, moglo bi to biti do smaka svijeta. Ne due. "Mislim da je to tip kojeg sam izudarao vratima." Sanja zine. "To je taj? Znai, to je..." "Berinov ovjek, da." "Zar me ne ele ivu? Da im podignem omotnicu?" "Vjerojatno je prekasno za to. Sada samo iste za sobom." Sanja je na rubu histerije, ali uspijeva ostati tiha. Iako ne ba i mirna. "to emo sad, Bla?"
249

Aleksandar Kostjuk

"Mogli bismo se skrivati dok se ljudi ne vrate. Ali ovaj e nas pronai prije toga." "Zar ne moemo nekoga pozvati?" "Ne. Moramo to sami rijeiti." Bla uje korake. Doao je blie. Vjerojatno ih je ak i uo. "Tu je. Idemo." Ponovno pognutih glava potre kroz prolaz. Ponovno se ubojica pojavi iza ugla. Potri prema njima i istodobno zapuca. Sreom, napravi samo dvije rupe u jednoj od pregrada koju su upravo proli. Bla sa Sanjom ponovno napravi nekoliko nasuminih skretanja. Istina, nije siguran da ga to ne e odvesti samome ubojici jer ba i nema u glavi neku kartu svojih skretanja. Vjerojatno bi malo pravocrtnije kretanje bilo bolje, ali njihovom bi progonitelju to u svakom sluaju olakalo stvar. Teko je razraivati strategiju pod ovakvim okolnostima. Nije se loe ponekad pouzdati u svog anela uvara. Ponovno se sakriju pokraj jednoga stola. Bla uje korake. Sad su snaniji i uestaliji. Vie ne pazi da im bude nedostupan izlaz. Ubojica gubi ivce. Zato sada tri, elei ih to prije i pod svaku cijenu pronai. Ima li to kakve veze s ozljedama koje mu je Bla zadao? "Zvonimir!" zauje povik ubojice. Sad bi ba mogao dobiti odgovor na svoje pitanje. Vrlo uviavan ubojica. "Detektive Zvonimir?" oglasi se ponovno, neto manje glasno. Bla stavi prst na usta kao znak Sanji da ostane tiho. Ona se pri ubojiinu pozivu trgnula od straha, mislei da ih je ugledao. Mora ostati mirna. "Da, znam tko ste," ree ubojica. "Ne u vam lagati. Loe izgleda za vas. Ali to ne mora vrijediti za curu. Vas u ubiti ovako ili onako, ali ako mi date curu odmah, potedit u joj ivot. Va ivot za njezin. Ali samo ako se odmah oboje predate! Dajem vam pet sekundi!"
250

NO PADA U PODNE

Sanja ga zapanjeno gleda. Teko mu je rei to joj sada prolazi kroz glavu, uvi ubojiinu ponudu. Bla joj samo nehajno odmahne glavom. "Imao sam i bolje ponude," ree joj. "Tip nema pojma o pregovaranju." "Nisam ni mislila-" "." Bla iz depa izvadi Magdeov pitolj. "Zna li se sluiti ovime?" Sanja zgranuto pogleda pitolj kojeg joj je pruio s drkom okrenutoj njoj. "Je, volim gaati svakoga jutra prije doruka! Naravno da ne znam!" "Jednostavno je." Valjda. "Evo, otkoio sam ga." Stavi joj pitolj u ruku. "Primi ga s obje ruke. vrsto ga dri. Prst dri na obruu okidaa, ne na samom okidau. Cijev dri uperenu prema dolje sve dok nema u to pucati. Dobro?" "Dobro! I to hoe od mene? Da krenem u lov dok ti jede napolitanke?" "Palo mi je na pamet, ali ne. To je samo osiguranje za sluaj da moj plan ne upali. Sluaj..." Bla prinese svoje usne njenome uhu i priopi joj svoju najnoviju umotvorinu. Bit e oduevljena. Kad joj je rekao, ona odmakne svoju glavu od njegove i pogleda ga ljutito. "To jo gori plan od tvojeg posljednjeg!" Bio je uglavnom u pravu. "Razlog vie da upali." "To nema nikakva smisla!" "Idemo. Priekaj da provjerim..." Bla ponovno zaviri kroz procjepe izmeu pregrada i poda u potrazi za ubojicom. Uinilo mu se da ga nigdje ne vidi, ali odmah potom shvati da je to zato to gleda predaleko. Ugleda stopala kako koraaju jedva metar od sebe udaljena. Ubojica je odmah iza ove pregrade. Sad je krajnje vrijeme za provedbu njegova genijalna plana. Samo to to podrazumijeva ostati neprimjeen dok on prolazi pokraj njih. Od stola ih vjerojatno ne bi vidio, ali Bla je nehotice gurnuo stolicu
251

Aleksandar Kostjuk

na kotaima i ona lagano, lagacno lupne po stolu. Nita posebno, ali u ovoj grobnoj tiini to je poput eksplozije. A poto je ubojica odmah do njih, nije mu to moglo promaknuti. Bla podigne pogled, a vrijeme se uspori. Ugleda ubojiin zavijeni vrh glave. Onda ugleda i njegove oi. Vidi u njima oduevljenje to je svoje rtve pronaao u tako nepovoljnu za svoj naum povoljnu poloaju. A onda promoli i ostatak njegova lica, zajedno s okrutnim smijekom koji je nagovijestio pojavu pitolja koji se razotkrio iza pregrade tek djeli sekunde kasnije. I tek bi mu jo samo jedan djeli sekunde bio potreban za ispucati sve metke koji su mu preostali u okviru i osobi koja koristi ovaj stol znatno oteati i daljnji kvalitetan rad i dobar san. Ipak, Bla je taj preostali djeli sekunde iskoristio da stolicu koja ih je uvaljala u ovu nezavidnu situaciju zato bi on preuzimao odgovornost za zvukove koje proizvodi jedna beutna i apatina stolica? svom svojom snagom podigne i baci na visoko motiviranog ubojicu. Dakle, nita od njegova plana. Ubojica zajaue. Stolac ga je udario po njegovoj ve izranjavanoj glavi i on posrne, ali ne padne na pod. Bla skoi na stol i preskoi pregradu. Koljenom sleti na ubojiina lea i obori ga punom teinom svoga tijela na pod. Bla padne zajedno s njime, ali uspije se prije njega podii na noge. Ubojica se ve uspravlja, ali Bla se zaleti prema njemu kako bi ga poteno utnuo po rebrima. To se neoekivano izjalovi kad ubojica jednom rukom zaustavi njegovu nogu nadomak svoga trupa i gotovo ju trenutano zavitla prema gore. Bla se vine u zrak i padne bolno na lea. Jo je i glavom udario. Izgleda da je smetnuo s uma sada potvrenu mogunost da ima posla s proem. Ubojica se podigne i otetura do pitolja koji mu je ispao na pod. Bla posegne za revolverom koji mu je ostao u depu, ali nekako ne e van. Mora se sjetiti nabaviti jaknu s veim depovima nakon to ga ovaj ubije.
252

NO PADA U PODNE

Njegov egzekutor podigne pitolj i s paklenim izrazom lica uperi ga u Blaa na podu. Uzeo si je sekundu za uivanje u trenutku trijumfa. Samo sekundu, ali dovoljno da ga Sanja omete pucnjem iz svoga pitolja. Vjerojatno ga i je uperila u njega, ali metak je zavrio tko zna gdje. U svakom sluaju, pitolj joj je zbog trzaja ispao iz ruke, a ona zavriti, ne samo zbog svoga pitolja, ve i zbog ubojiina jer ga je upravo okrenuo prema njoj. Bla uspije u meuvremenu izvaditi svoj vjerni Colt i istoga trena pone pucati u ubojicu. U njega ispali svih pet metaka koji su mu preostali i svi su legli. Ubojica se uz jauke skljoka na pod i pone uvijati od boli. Bla ustane, spremi Colt natrag u dep i zgrabi jednu od stolica u prolazu. Nadvije se nad ubojicom i nekoliko ga puta stolicom udari, uglavnom po leima. Moda ga je jednom po glavi. Tek toliko da se smiri. I zaista se smirio. Bla si uzme trenutak da uzme nekoliko dubokih udisaja. Baci stolicu i uzme jednu napolitanku. Sanja dotri do njega. Nije preskoila pregradu, ve je ila oko redova stolova. Zahlikne se kad ugleda nepomino tijelo na podu. "Jesi li dobro?" upita ju. "Jesam... valjda." Bla vidi da jo uvijek dri pitolj vrsto u rukama nakon to joj je ispao pa joj ga uzme. uo je uzdah olakanja kojeg je ispustila kad se rijeila oruja. "Na trenutak sam mislila da e me upucati." "To mu je i bila namjera." "Znai... mrtav je?" "Sumnjam. Ali imao je i bolje dane." "Ali... ispucao si nekoliko metaka u njega. Nisi?" "Vidi li krv? Koristio sam gumene metke." "Gu... gumene?!"
253

Aleksandar Kostjuk

"Ne volim ubijati. Dobijem osip." Bla se sagne i pone pretraivati ovjeka. "Ali teta je to nismo uspjeli sprovesti moj plan." "Da, zaista teta! Moe li mi objasniti gdje sam ovdje trebala pronai vrtnu cijev za polijevanje?!" "Ako ti je to najsporniji dio plana, onda je jo bio i dobar. Ali to je sad sve davna prolost." "Bilo je to prije jednu minutu! to to radi?!" "Traim neto korisno. A, evo..." Bla pronae novanik i mobitel. Usput uzme i njegov pitolj i rezervne okvire. Danas je ostvario pravi ulov. Ustane i prie jednom od stolova. Pone ga vui na prolaz. "Pomogne mi pomaknuti ovaj stol? Teak je." "Jesi li poludio?! Koga vraga radi?! Idemo odavde! Uskoro e ovdje biti stotine ljudi." "Ne ba stotine. Daj, pomogni." "No dobro. Kako me izluuje, Bla." Sanja dohvati nasuprotni rub stola i pone vui. "Boe mili, nisam znala da su tako uasno teki! Kamo ga nosimo?" "Evo, samo malo..." Stol su dovukli nadomak onesvijetenom ubojici na podu. "Sad ga samo malo nagnemo..." "to? Ne, ekaj!" Stol se prevrne i padne na ispruenog ubojicu. Ne doima se kao da mu je to zasmetalo. Jo bolje. Sanja je, s druge strane, zavritala. "Zato..." "Dok je netko teko ozlijeen, ne smije se micati," ree Bla. "Treba ga imobilizirati." "Stolom?!" "Detalji. Sad moemo ii. Doi."

254

NO PADA U PODNE

Poglavlje

VIII

Nije bilo odve teko napustiti zgradu. Nisu krenuli prema glavnome ulazu, ve su izali na poarni izlaz. Naletjeli su na nekoliko vatrogasaca. Bla im je rekao da nisu uli alarm na vrijeme pa zato kasno izlaze. Vatrogasci su mu povjerovali. Nisu se previe zamarali njima, ve su nastavili napredovati prema viim katovima. Kad su izali iz zgrade, nije bilo ni teko udaljiti se od nje bez previe pozornosti. Naime, oko zgrade vladao je pravi kaos. Stotine ljudi na sve strane, vatrogasna vozila, policijski auti, novinari s kamerama te je najvie izbjegavao a ak se i nekolicina pasa lutalica odluila pridruiti zabavi, koncentrirajui se uglavnom na ometanje policajaca u njihovim naporima to vie ignorirati uzrujanu svjetinu koja zahtijeva znati to se dogaa. Nije uspio otkriti kako je zavrio konj. Stopili su se s gomilom i probili do Bla eva auta. ini se da ih nitko nije primjetio, to je dobro. Iako moda malo predobro. Ovo je ipak malo
255

Aleksandar Kostjuk

vie kaosa nego je planirao. Takve se stvari ba i ne daju kontrolirati. Pogotovo ne one kaotine. Ali problema bi moglo biti. Ostavio je dosta tragova iza sebe pa ak i dva tijela, jedno mrtvo i jedno polumrtvo te ga mnogo ljudi moe identicirati. I Sanju. Vjerojatno uskoro moe oekivati poziv od inspektora Mueka. A moglo bi se i dogoditi da ovoga puta ne stane na pozivu. Ali o tom potom. Zasad se mora brinuti o mnogo aktualnijim problemima. Onima koji skrauju ivot na nedragovoljnoj bazi. Polako se voze ulicama Zagreba. Sad kad su odmakli, napetost se smanjila. Nigdje naznaka ludilu kojeg su stvorili i ostavili da se brine o sebi. Ovdje je sve po starome. "Bla, kamo idemo?" upita ga Sanja. "U Seljaku banku." "Je li to dobra ideja?" "Ponestalo mi je dobrih ideja. Idemo tamo jer moramo. Ve smo to proli." "Ma znam to! Samo... vidi da nas progone. Zar nas ne e tamo ekati? Mislim, nisam kriminalni um, ali zar nije logino da su nam tamo postavili zamku?" "ak vrlo logino. Ali ako sam dobro shvatio Madea, Berinova je organizacija bila vrlo malena. Ima smisla da nije htio uvui u svoje planove vie ljudi nego je potrebno. Vie ljudi, vie izgleda za ugrozu plana. A ako je ve poistio za sobom, znai da mu nije ostalo mnogo ljudi. I ubojica kojeg smo nokautirali svjedoi o tome." "Kako?" "Tip je juer bio u prometnoj nesrei. A ja sam ga jo nekoliko puta poklopio autom. udo je da je mogao jo hodati." "Da, stvarno. Kakav je to ovjek?" "ilav, nesumnjivo. Poanta je u tome da je Berin trebao poslati nekoga
256

NO PADA U PODNE

tko je u malo boljem stanju, zar ne? Bilo bi mnogo loginije. Ali nije. To moda znai da mu je ponestalo ljudstva. Barem takvoga tipa. Poslao je onoga tko mu je preostao. to se vjerojatno pokazalo dobrim za nas. Da je bio potpuno zdrav, ne znam bismo li ga mogli svladati." "Shvaam. Znai, ostao je sam?" "Ne moemo to sa sigurnou rei, ali dobri su izgledi za to. Ali ako i jest istina, to znai da ipak ostaje jedan." "Berin?" "Da." "Misli da sam obavlja svoje prljave poslove?" "Ako mora, uinit e i to. Sada znamo da se radi o potpuno beskrupuloznoj osobi. ak i ako nije nikada osobno ubio, ubojica je. Sigurno se ne e previe ustruavati ako mu se naemo na nianu." "Odlino," ree Sanja cinino. "Iako je teta. Uinio mi se simpatinim kad je bio u mom uredu." "Simpatinim?" "Da. Ulijevao je povjerenje. Poput staroga lijenika. Recimo. Ali, naravno, odale su ga cipele." "to?!" "Nije bitno. Aha, da..." Izvadi iz depa novanik kojeg je uzeo ubojici. "Provjeri to ima unutra." Sanja uzme novanik i pone ga pregledavati. "Izgleda kao prava koa," ree ona. "Djeluje skupo. Hm, nema osobne." "Nita s imenom?" "Ne. Ni kreditne kartice. Nikakva legitimacija. Samo novac." "Da? Koliko?" "Hm." Sanja izvadi sav novac iz novanika. "Ajme, same stotice. Da vidim... etiritsto, petsto, esto... sedamsto! Ah, i jedna pedesetica. 750 kuna."
257

Aleksandar Kostjuk

"Moe," ree Bla, zgrabi joj novac iz ruke i stavi ga u dep. "to to radi?" upita ona. "to? eli da podijelimo?" "Naravno da ne! Zar smo lopovi sad?" "Kakvi lopovi? To su ljudi koji su me angairali, a nisu mi isplatili honorar. Sam si naplaujem. Nisam detektiv volonter. U recesiji smo, zna?" "Ma u redu, samo-" "Osim toga, bi li ti bilo drae da je novac ostao kod njega? Zamisli koliko je zla mogao uiniti s njime. A mi smo mu sad uskratili sredstva." "Koliko je zla mogao uiniti sa 750 kuna?" "Ni priblino koliko to mogu ja. Ipak znam bolje s novcima od veine ljudi, a vidi se da je tip rastroan." Sanja zuri u njega. "To je bilo hipotetski govorei. Ja u novcem initi dobro, naravno." Sanja sumnjiavo kimne glavom. "Zato misli da je rastroan?" "Ima luksuzni novanik. U pravu si, to je prava koa. A i cipele su mu takoer od prave koe. Aligatorske, mislim. A tu je i ovo." Izvadi prisvojeni mobitel iz depa i prui ga Sanji. "Ne razumijem se ba u te stvari. To je neki skuplji model?" "Ne znam. Da vidimo. Joj, da. Vidjela sam reklamu za ovaj model. Limitirana serija. Mislim da kota... pa, najmanje pet-est tisua kuna." Zgoditak. Uzme joj mobitel i spremi ga natrag u dep. "Onda u za njega dobiti barem pola te sume. I novanik e isto neto vrijediti." Uzme joj i njega. "to, u slobodno vrijeme radi kao preprodava ukradene robe?" "Ovo je zaplijenjeno, ne ukradeno. Osim toga, radim svaki poteni posao koji mi donosi zaradu. Trebam novac. Imao sam velike trokove zbog ovog sluaja."
258

NO PADA U PODNE

"Da? Kao na primjer?" "Na primjer... razmiljao sam da si kupim novi par tenisica. Ove su jo dobre, ali nije loe imati rezervu." "Kakve to ima veze s ovim sluajem?!" "To mi je palo na pamet kad smo u Trapleru puzali po podu. Vidio sam izbliza svoje tenisice i dola mi je ideja." "Naravno da je. Posve je prirodno razmiljati o obnovi garderobe kad te netko pokuava upucati." "Znai, to se ne dogaa samo meni?" "Ne bih znala! U svakom sluaju, to nije troak." "Ali bit e. Treba razmiljati unaprijed." "Postoji i neto poput previe razmiljanja, Bla. Ne znam zato se uope uputam u ove rasprave s tobom." "Vjerojatno jer eli da ipak podijelim zaradu s tobom. Pokuat u prodati i pitolje." "Ne, hvala. Zadri sve. Tijelo bez rupa i puls bit e mi sasvim dovoljna nagrada." "Da, i ja sam po prirodi skroman." Krajikom oka je vidio da je Sanja krenula neto rei, ali zaustavila je samu sebe i okrenula se prema prozoru. Sanja napravi nekoliko dubljih udisaja. Seljaka banka je nekih 500 metara ispred njih. Srce joj lupa dok ju gleda. Sigurno to ima nekakve veze s time to zaista ne eli otii tamo, a upravo se sprema otii tamo. Disanje uope ne pomae s lupanjem srca. Moda ne die dovoljno duboko. Ili die preduboko? Moda ne bi smjela uope disati. To bi joj zaista smirilo srce, ali za to je mogla pustiti ubojicu iz Trompera da joj ispali nekoliko metaka u glavu. Napravi jo nekoliko dubljih udisaja. to joj drugo preostaje?
259

Aleksandar Kostjuk

"Jesi li dobro?" upita ju Bla. On oputeno sjedi na vozakom sjedalu, kao da se sprema otpraviti ju na trnicu, a ne na potencijalno bojno polje. Kako ga samo mrzi u ovom trenutku! "Odlino sam, Bla. Nikad bolje. Ovo je ostvarenje svih mojih snova." "Da, navodno je sarkazam djelotvoran protiv stresa." "Ne bih znala. Na meni ne djeluje." "Meni pomae brojanje ovaca." "Vjerojatno ni ne moram pitati radi li se o imaginarnim ovcama?" "Svatko po svom ukusu." "Moe li mi objasniti kako ti uspijeva ostati tako hladnokrvan itavo vrijeme? Osim brojanjem ovaca? Zar te ba nita oko tebe ne dira?" "Dira, ali ne vidim to pomae uzrujavati se oko toga." "Tko kae da pomae?! Uzrujavam se jer gubim razum! Zar nisi rekao da e me zatiti? Reci mi kako to uspijeva. ovjek puca na nas, a ti ide jesti! Tko to radi? I prije nego odgovori, odgovor je nitko!" "U ivotu sam nauio da stvari uvijek mogu biti gore. Kad netko zapuca na mene, zahvalan sam to me nije pogodio. Kad nastavi pucati, zahvalan sam to mu se nitko nije pridruio. Kad mu se netko pridrui, zahvalan sam to e ih jednoga dana obojicu pojesti medvjed." "Zato bi ih pojeo medvjed?" "Zahvalan sam to u trenutku kad me netko eli ubiti ne moram razmiljati o medvjeim motivima. Mogu to jednostavno uzeti zdravo za gotovo. Vidi, tako se korist udvostruuje. A moe i dalje rasti eksponencijalno." "U ivotu nisam takvo neto ula. Dakle, koliko je god loe, moram si samo zamisliti neto jo gore?" "Tako je." "To je nemogue, Bla! Ovo je gore od bilo ega to sam si mogla zamisliti. Za mene ne postoji nita gore. Da si zamislim neto gore,
260

NO PADA U PODNE

vjerojatno bih doivjela infarkt." "Eto, preskoi odmah do infarkta i ve ti se sve ovo ne ini tako loim." "Mislim da smo upravo iscrpili ovu temu, Bla." "Da? Htio sam ti jo ispriati o susjedovom psu za kojeg su svi mislili da se htio objesiti." Sanja samo zuri u njega. Da se nisi usudio! "Ne?" upita Bla. "Ne." "Znai, neto te mui u vezi mojega plana?" "Mui? Rekla bih da je svaki tvoj plan gori od onog prethodnog, ali ovo ak nije ni plan. eli da sama odem u banku i sama podignem omotnicu. I onda ponovno sama izaem." "Pretpostavljam da te onda mui to e biti sama." "Da! Zato ne moe biti sa mnom? Ne mogu to sama, Bla. Strah me." "Bez brige. Stat u tono pred ulazom. U sekundi e biti u banci. Ja sam ti najkorisniji u autu, tako da moemo krenuti im zavri. U banci ti nitko nita ne e uiniti." "Otkud ti to? To je idealno mjesto da me napadnu." "Nije ba. Ima ljudi. Ne e to htjeti uiniti pred svjedocima, koliko god oajan netko bio. To bi sigurno znailo ukljuivanje policije, a to opet znai znatno kompliciranje. Osim toga, htjet e da podigne omotnicu." "Mislila sam da Berinu vie nije bitna." "To je bila pretpostavka. Ali ako jo uvijek moe zgrabiti pet milijardi eura, onda e se uhvatiti za svaku slamku. Sigurno e htjeti da ju podigne." "Ali jednom kad ju imam, vie mu nisam potrebna." "Jednom kad ju ima, potrat e prema autu i oboje emo nestati prije
261

Aleksandar Kostjuk

nego se itko snae." "U tvojem razmiljanju ima previe rupa, ali iskreno, previe me strah da bih ila razmatrati koje su to." "I nerazmiljanje je takoer dobro protiv stresa. To je ak najbolje." U tom sluaju, mnoge stvari postaju jasnije. "Strah me, Bla." "Da, mislim da si to ve spomenula." "Ma oprosti to se ponavljam! Kad si tako leeran, moram paniariti za oboje." "Bi li pomoglo kad bih vikao?" "Sumnjam. Radije bih kad bi mi mogao dati jamstvo da e ovdje sve proi mirno." Uloila je to vie vapaja u svoje rijei. Hoe li znati odgovoriti na iracionalnu potrebu njene due? "Pa... mogu ti jo jednom dati svoju posjetnicu." Dakle, ne e. "Samo vozi, Bla. Vozi!" "Kreemo." Bla upali auto i oni se zapute prema Seljakoj banci. Put e trajati samo nekoliko sekundi. "Ima li sve to treba za podizanje?" "Imam. Sve imam. Imam sve." Sanja jo jednom duboko udahne. "Opusti se. Bit e dobro." I ve su stali. Banka joj je s lijeva, samo koji metar od nje. Motor i dalje bruji, i tako e ostati sve dok se ona ne vrati Blau. Okrene se prema njemu. Srce joj jo uvijek lupa. Primi ga za ruku koja lei na volanu. On joj stisne ruku. "Idi. Sve e biti u redu." Pogled koji joj je uputio iznenada joj malo umiri srce. Na njegovu licu nije nita novo, ali tek je u ovom trenutku to nauila cijeniti: izraz potpune staloenosti. Ipak je bolje kad ju netko sabran vodi kroz ovu ivotnu krizu. Ipak je on njezina stijena. A sad kao da osjea kako dio njegove sigurnosti prelazi na nju. U prsima osjea ugodnu toplinu i na djeli sekunde ugleda sebe kao neustraivu. A Bla? "Hm," ree on, ve pomalo zbunjen. "Sad bi ve trebala krenuti."
262

NO PADA U PODNE

Uinila je to bez razmiljanja. S obje mu je ruke primila glavu, privukla je k sebi i poljubila ga duboko na usta. U tom joj je trenutku itavo tijelo zatreperilo i ispralo strah. Samo na taj trenutak, ali vrijedilo je. A kad su im se usne odvojile, ugleda neto posve novo na Blaevu licu: iznenaenje. Samo zbog toga bilo je vrijedno. A i spasio joj je ivot. Sanja otvori vrata i izleti van. Potri prema vratima banke. Dosegla ih je! Ue unutra. Ula sam! Ima ljudi koji ekaju svoj red. To ju umiri. S toliko ljudi nitko se ne e usuditi neto poduzeti protiv nje. Ako e se drati Blaeve teorije. ak i ako i odu svi posjetitelji, ostaju zaposlenice. I jedan uvar. ak je est ena na alterima. I ak dvije od njih rade. Sve izgleda mirno. Vrlo mirno ak. Sanja je bila u pravu. Ovo je mirno susjedstvo. Jo nikoga nije vidio proi, a motri teren u svim smjerovima. Ima ljudi u banci, dodue. to znai da Sanja ne e moi ba jednostavno ui i izai, kako si je on to zamislio. Ali ne moe se sjetiti kad je neto ilo kako je on oekivao. Ni onaj poljubac nije oekivao. Vjerojatno nije ni ona. Ovaj posao ipak ima svoje povlastice. Sanja ga pod drugaijim okolnostima vjerojatno nikad ne bi poljubila. Oito je adrenalin poput svakog drugog opijata. Zbog njega ovjek ini stvari koje inae nikada ne bi. Naravno, Sanja ga pod normalnim okolnostima ne bi htjela ljubiti samo pod uvjetom da on ne ukljui svoj zavodniki arm. Da, Bla je notoran po svome armu. Pogotovo po injenici da ga jo nikada nije upotrijebio. Da ga upotrebljava, ene ovoga grada s tekoom bi ile na poinak i s brakolomnom bi lakoom odguravale svoje mueve u krevetima. Zato ga i ne koristi. to moe kad je preobazriv i drutveno osvjeten. Njegovoj je obazrivosti velika potpora i to to uope ne razumije ene. Sanje jo nema. A nitko se ne pribliava banci. Ne preostaje mu nita drugo nego ekati. Uzeo bi jo jednu napolitanku, ali ve su mu pri kraju.
263

Aleksandar Kostjuk

A nema rezervu. Mora ih sad racionalnije troiti. Nije oekivao da e mu biti toliko potrebne danas, iako je trebao. Ipak je ovo jedan od njegovih najopasnijih sluajeva. Ali to se moe. Eventualni nedostatak napolitanki kompenzirat e snagom volje. I po tome je notoran. Odjednom se sjeti Mankija. Bol ga presjee tono po sredini srca. Ne smije u ovakvome trenutku misliti na to. Previe je dekoncentrirajue. Bolje je samo ekati u tiini. I ekati. I ekati. Netko dolazi, vidi u retrovizoru. Tamnoplavi auto. Sav ulaten, sjajan u svojoj skupoi. Netko dolazi staviti ogroman polog, kako se ini. Zanimljiv je taj auto. Ne po izgledu. Izgledom uope ne odudara od svih onih novih neoriginalnih limenki koje su svejedno nezaustavljivo popularne. Ne, ovaj je auto zanimljiv jer ne usporava. To je zaista zanimljivo. Jer se kree tono prema Blaevu autu. I dalje dolazi. I dalje ne usporava. Sad ve prestaje biti zanimljivo. ovjek bi vjerojatno na takve stvari trebao prije reagirati, pogotovo ovjek u Blaevoj situaciji. Samo to je takve stvari teko predvidjeti sve dok se zaista ne dogode. A kad se dogode, nemate vremena razbijati glavu time to to niste predvidjeli, a mogli ste. I zbog toga se ni Bla nije uzrujavao zbog bliske prolosti u trenutku kad se strani auto zaletio u njegov. Doao mu je straga, ali malo bono pa je udarcem zakrenuo Blaevu Ladu. Bla je na trenutak oamuen pa ne stigne dovoljno primjetiti da je neprijateljski auto otiao u rikverc, i to samo kako bi dobio zalet. Ugledavi nadolazei auto, spreman zabiti mu se tono u facu, Bla krene prema nasuprotnim vratima kako bi pobjegao. No auto je bri od njegova puzanja po sjedalima i opali Ladu iznova, ovoga puta tono okomito na njenu duinu. Blaa to protrese, ali ne zaustavi. Svim silama se probije do vrata na suvozakoj strani i iskobelja se na pranjavo tlo. Neprijateljski auto ponovno je otiao u rikverc. Bla je pri bliskome
264

NO PADA U PODNE

susretu uspio i baciti pogled na vozaa. Zbog odraza u staklu inae ne bi mogao tono razaznati obiljeja lica, ali u ovome sluaju nije morao. Na prvi pogled prepoznao je rane i sanitetski materijal kojima obiluje glava trenutno najneuviavnijeg vozaa u Hrvatskoj. To je Berinov egzekutor iz Trompera. Izgleda da je podcijenio njegovu ilavost. Onaj stol oito nije bio dovoljan lijek za njega. Oekivao je da e se ovaj jo jednom zaletjeti u njega, no umjesto toga zauje samo gaenje motora. Zaviri se preko haube svoje ranjene Lade i ugleda ubojicu kako izlazi iz auta, istovremeno napinjui svoj pitolj. Njegov govor tijela demonstrira odlunost prirodne nepogode, a njegov pitolj besprijekornost svoje izrade. Kao da puca iz strojnice, ubojica ispali rafal u njegov auto. Bla se baci na tlo. Ipak nije dugo trajalo. Zaudo, ljudi ispred nje brzo su obavili po to su doli. Bila je sva nervozna od ekanja, ali prisilila je samu sebe na smirivanje ivaca. Bla je samo nekoliko metara udaljen od nje, ovdje je okruena ljudima, ak je i jedan otrooki uvar na strai, nema nikakva razloga za strah. Nevjerojatno, ali odluila se malo samo malo ugledati na Blaa. emu se uzrujavati zbog svega to te tjera na uzrujavanje? Samo se mora usredotoiti na cilj koji je neposredno pred njom, a ostalo e doi kada e doi. Izgleda da se polako privikava na ivot prepun opasnosti. Nije nuno dobar znak, ali u ovome trenutku povoljan je. Kad je dola na red, zamalo je zaklicala od sree. "Dobar dan. Juer sam u vaem sefu neto pohranila. Htjela bih to sad podii, ako mogu." "Moe. Samo bih trebala-" "Evo, ovdje su svi potrebni dokumenti." Dalje je ilo glatko. Odveli su ju u sef, tamo je otvorila svoj pretinac i ve se kretala prema izlazu s dragocjenom koliko i smrtonosnom
265

Aleksandar Kostjuk

omotnicom u ruci. Osjeala se ak pomalo ponosnom to je to tako dobro obavila, iako, objektivno gledajui, nije uinila nita to ljudi svakoga dana ne ine. Vjerojatno zbog ponosa nije dobro gledala kamo ide pa je sluajno trknula gospodina koji je stajao na jednom od altera. Rekla je samo "Ispriavam se," ne gledajui ga. "Vi!" zauje iza sebe. Zaokupljena omotnicom u svojoj ruci, nije istoga trena reagirala, ali poto je povik bio glasan, pogled joj je ipak otiao preko njenog ramena. Sanju prou trnci. Ona se potpuno okrene prema mukarcu. Okrene se i pone instinktivno hodati unatrag. Zurei u njega, sjeti se Blaeva savjeta da si pokua zamiljati situacije gore od one u kojoj je kako bi se umirila. Ali sada, u ovoj banci, pokazuje se kako ne mora uope nita zamiljati. Bla, kako te mrzim! U ovakvom trenutku jedino to Sanja moe uiniti jest zinuti. Stoga zine. "Vi!" ponovi njen nedavni taksist, ovoga puta upirui ekstremno optuujue svoj prst u nju. Iz toga se da zakljuiti kako ju jo uvijek dri odgovornom za... to? Neto s njegovom majkom? Zaboravila je. Sreom, naletjela je opet na njega pa e ju podsjetiti. Itekako e ju podsjetiti. ak mu ni pogled vie ne skakue naokolo. Djeluje vrlo fokusirano. A to ne moe znaiti nita dobroga. Privukli su panju svih u banci. Svi su prestali raditi to su radili i misliti to su mislili i poeli zabrinuto promatrati napetu situaciju. Sanja se smrznula na mjestu. Sad bi vjerojatno trebala bjeati. Bla ju eka. Zato ne bjei? "Ja..." "Zbog vas me moja majka vie ne voli! Vi, vi, vi! To ste vi krivi!" Okrene se prema svojoj publici, ali optuujui prst zadri na Sanji. "Ona je natjerala moju majku da me prestane voljeti! Ona!!" Sanja samo odmahuje glavom. to bi sad trebala uiniti? Objanjavati
266

NO PADA U PODNE

mu da ju je zamijenio za nekoga tko ne ivi na ovome planetu? Da se pravda pred ovim nepoznatim ljudima zbog psihotinih optubi jednog blago osrednjeg taksista? Neto bi trebala uiniti. Taksist je rasplakan, ali vie zbog bijesa. Izraz lica mu je gori nego pri njihovu posljednjem susretu. A nema pri ruci one mucaste kockice pa bi mogao upotrijebiti neto drugo. Glasan prasak doe izvana, to svima uspije odvratiti panju. Auto se zaleti u Blaevu Ladu i izbaci ju iz vidika. Sanja vrisne, a ni ostatak prisutnih u banci ne ostane previe miran. Taksist, dakako, zadri svoju teko procjenjivu razinu mirnoe i iskoristi pomutnju da se nepotrebno prikrade zabezeknutom uvaru i izvadi mu pitolj iz futrole za pojasom. Dakako, taksist ga ne propusti odmah uperiti u Sanju. Sanji ponu klecati noge. Ovo je nona mora! Jo jedna! "Ukrala si mi moju majku! Kako se usuuje?! Prokletnice jedna!" "Ne, gledajte.... ovo je... jedan veliki nesporazum...." "Lae! Lae!! Ti si kriva! elim znati zato! Odgovori mi!!" "Nisam-" Sanja poskoi od uasa kad tamni auto jo jednom udari u Blaev. Ovoga puta nije vidjela udarac, ali dobro ga je ula. Auto se vrati unatrag kako bi uzeo jo jedan zalet. Bla! "Ne ignoriraj me!" vikne ponovno taksist. "Odgovori mi! Zato si okrenula moju majku protiv mene?! to sam ti ja ikad uinio?!" Auto se vie ne pokrene. Iz njega izae ovjek. Odmah ga prepozna. To je nemogue! Magdeov ubojica? Kako se ve oporavio? Izvadi pitolj i pone pucati. Puca u Blaa! "Neeeeee!!" vikne Sanja. "Odgovori miiiiii!!" ostaje ustrajan taksist. Sanja uperi prst u ubojicu. "On! On me natjerao! Rekao je da e me ubiti ako to ne uinim! Sad je doao po tebe! Vidi, ima pitolj!" "On?" Taksist napokon skrene pogled s nje. A i pitolj. Uperi ga s obje
267

Aleksandar Kostjuk

ruke u ubojicu izvan banke. "Prokleti gade! Platit e mi!!" I zapuca kroz staklena vrata. Meci pogaaju auto, ali samo jedan dohvati ubojicu. Okrzne ga po ramenu. Ubojica posrne, ali zadri ravnoteu i sagne se iza motora auta. Odmah uperi pitolj u taksista koji je ve ispucao sve svoje metke i zapuca. Ve je drugim pogotkom dohvatio svoju metu. Taksist dobije metak u rame i urlajui padne na pod. Ne da bi netko mogao uti njegovo urlanje. Staklena vrata ve su usitnjeni kr na podu, a pucnjevi, krv i openito neudobna atmosfera u banci natjerali su sve prisutne na kolektivno vritanje. Sanja im nije ostala duna i nadvisila sve za koju oktavu. Sklupa se na podu, grlei dragocjenu omotnicu. Nema pojma tko je to zapucao iz banke, ali uspio je raniti koliko to uope vrijedi na ve toliko ranjenom ovjeku njegova protivnika i natjerati ga ispucati sve metke iz okvira. Sad je privremeno bez metaka i usporen zbog rane. Bla skoi natrag u auto koji jo uvijek radi i stane na pedalu prije nego je uspio dosei vozako sjedalo. Tek kad je auto krenuo, dopetljao se do sjedala, istovremeno okreui volan koliko ide. Ubojica je ve krenuo zamijeniti okvir. Bla napravi to je manji mogui krug svojim autom i onda pravocrtno krene na svoga nepobjedivog protivnika. Okrzne njegov auto, ali ubojica u posljednji tren skoi u stranu i otkotrlja se na tlo. Bla nastavi dalje voziti kako bi napravio razmak, a onda skrene u stranu i zaustavi. Sada kroz otvorena vrata ima dobar pogled na ubojicu, ali i on na njega. Ovaj krene podii pitolj kojeg je pri skoku ispustio, ali Bla je ve izvadio svoj revolver i naciljao protivnika. Prije nego je ubojica dobio priliku podii pitolj, Bla okine. A to ga podsjeti da je zaboravio staviti nove metke. Ba peh. Hoe li stii izvaditi jedan od pitolja s pravim mecima? Vjerojatno ne, stoga otvori vrata i ponovno se skljoka na tlo. A ubojica ponovno
268

NO PADA U PODNE

ispali rafal u njegov auto. Bla izvadi pitolj iz depa i potri naprijed, izvan zaklona auta. Iskoristit e element iznenaenja. Bla izleti, ali ini se da ubojicu to ba i nije iznenadilo. Obojica naciljaju jedan drugoga istodobno. Pritom je Bla odmah svjestan kako je ovaj drugi u prednosti. Ne samo jer bolje gaa, ve i jer je Bla u nagnutom poloaju, a noge mu jo uvijek rade. Dakle, nije si priskrbio neku osobito prednost. Dapae. Obojica bi u istom trenutku zapucala da se nasred prsa njegova protivnika nije odjednom pojavila ogromna crvena rupa, a on poletio unatrag kao da ga je pogodio auto. Bla se uspravi i zagleda se u svoj pitolj. Siguran je da nije zapucao. I ne vjeruje da bi ovaj kalibar mogao napraviti ranu kakvu je zadobio ovjek na tlu. Pucanj je doao... Bla se okrene. Tko je mogao zapucati? I otkud? Nikoga ne vidi oko sebe. Prema svemu sudei, strijelac ni nije u neposrednoj blizini. Metak je mogao stii jedino od zgrade preko puta. Ima najmanje pola kilometra do nje, ali ne vidi drugu opciju. Snajperist. Dakle, i druga se strana odluila napokon ukljuiti. Ne vidi ga odavde. Mogao bi biti na krovu, ali ne mora. ak i da je, profesionalac se zna zakamuirati. A o profesionalcu se sigurno radi. Napokon, GH si to moe priutiti. Pitanje je sad: tko mu je sljedea meta? Bla se ukoi na mjestu. Bjeanje nije opcija. Jedini zaklon koji bi pravovremeno dostigao je auto, ali naboji koje koristi snajperist proli bi kroz njega kao kroz maslac. Zapravo, ve ga je stigao naciljati i ustrijeliti. Zato nije? Sanja istri iz banke. "Bla!!" vikne ona i potri prema njemu. Digne ruku prema njoj. "Sanja, stani!" Ona se zamrzne na mjestu. "to je?!" upita prestraeno. Sad je prekasno. Izloila se. Stajanje na mjestu ne e joj pomoi. "To je omotnica?" Sanja spusti pogled na ve pomalo izguvanu omotnicu koju dri s
269

Aleksandar Kostjuk

obje ruke. Samo kimne glavom. "Daj mi ju. Doi k meni. Ali polako." Sanja mu, sva prestravljena, pone polako prilaziti. Ne svia mu se ovaj zadatak. Sada shvaa zato je honorar toliko vei, ali to ne pomae da mu se itava stvar vie svia. Ferdinand ne voli mijeati svoja zanimanja, a ima osjeaj kao da je upravo to sad uinio. Kao lijenik mora vriti procjene. Kao ubojica ne. Dobije metu i poalje ju u vjenost. Ali ovo... Jo nikada nije morao procjenjivati tko treba postati metom. Osobno to smatra vrlo neprofesionalnim postupkom od strane svojih nalogodavaca. Istina, zadali su mu tone parametre za odreivanje meta, ali dodatna je briga i procijeniti kada treba pojedinu metu izbuiti. Ni to nikada prije nije morao. Dosad je vladalo to prije to bolje naelo. A sada... Nema sumnje da je dobro postupio ustrijelivi ovog plaenika. Ionako je tip ve bio polumrtav, to mu se po kretnjama, dodue, ne bi prepoznalo. Gdje samo pronalaze takve nemani? Zar je to nova generacija u njegovoj profesiji? Sramotno. Zar nijedan zanat ne moe biti poteen srozavanja u ova bljutava vremena? Oito ne. Samo nije siguran je li ga trebao pustiti koknuti ovog zmotanog detektiva ili kako sebe ve zove. Ovako ispada kao da ga je spasio, a to je nedopustivo mijeanje njegove lijenike profesije u dio ivota kojeg dri strogo odvojenog od svega ostaloga. Istina je da je zapravo igrao na sigurno. Ubojica dolje bio je prevjet da bi ga mogao iskoristiti. Ovo dvoje udaka idealno su amaterski nastrojeni da ga odvedu prema okonanju ovog nesnosnog zadatka. Iako ovaj ba i nije takav amater. Detektiv ga je prokuio. Ima ga na nianu, a on gleda tono u njega. Ne moe ga nikako vidjeti, ali svejedno zna gdje je. Vrlo dobro, mora mu se priznati. Ali to mu nita ne koristi.
270

NO PADA U PODNE

ena mu je prila, a on joj uzima omotnicu iz ruku. Sad ju die u zrak. Jo uvijek gleda u Ferdinanda. Koristi omotnicu kao tit! Pomalo naivan in, ali nije loe. Ne, ne u te ubiti, ali nije omotnica ono to te titi, detektive. Samo ga treba jo malo. Ovo je samo odgoda. Na listi je za odstrjel, i on i njegova cura. Samo to Ferdinand uvijek poinje od vrha liste, ne od dna. I zato e ovo dvoje jo malo poivjeti. to je ovo? Ona neman se mie. Nevjerojatno. Zar ga nije pogodio u srce? Oito starim. Dodue, nije siguran treba li utroiti jo jedan metak na njega. Obilno krvari, a kretnje se dre u granicama migoljenja. Tip je mrtav, iako to odbija prihvatiti. Ali uporan je. Ide na oruje. Taj se stvarno ne da poraziti. Nekako mu je bezveze pucati u gmiuu crkotinu, ali opet, zadatak je zadatak. Nije kao da mu se ita ovdje svia. S druge strane, daljnjeg srozavanja vlastitog profesionalnog integriteta mogao bi ga potedjeti tip koji je upravo izletio uz banke. Tko je sad taj? Sanja je zbunjena njegovim pokazivanjem omotnice nebesima. "Bla, to to radi?" "Polako kreni u auto. Polako. Bez naglih pokreta." "Dobro. Ali-" "Samo idi. Poslije emo raspravljati." "O emu?" "Idi." Sanja krene prema svome sjedalu. Bla spusti omotnicu i sam krene prema autu. Pritom ugleda ubojicu na tlu. Jo uvijek nije mrtav. Nije udo da ga onaj stol nije mogao drati na mjestu. A nije izgubio ni ar za obavljanjem svoga posla. Iako je vidno pri kraju sa svojim snagama, uspio je ponovno staviti u ruke svoj pitolj. A Sanja mu je blia meta. "Sanja, pazi!"
271

Aleksandar Kostjuk

Sanja se okrene prema ubojici. Ovaj pone s mukom podizati pitolj kako bi ju naciljao. No i njemu i Sanji i Blau pozornost odvue udan zvuk koji se ubrzano pojaavao. Dolazi iz smjera banke. Zvuk je jezivo ivotinjsko cviljenje koje izlazi iz grla mukarca obratena lica i natrijeljena ramena. S glavom naprijed i gepardskim radom nogu survao se iz banke prema ubojici koji nije stigao pravovremeno reagirati na ovaj neoekivani napad. Ranjeni se mukarac baci na ubojicu, zgrabi mu vrat i pone ga istodobno daviti i udarati njegovom glavom o tlo. "Ubit u te! Ubit u te! Ubit u te!!" vie on. Ubojica je bez komentara na to, ali i bez oruja. Preostale snage ulae u otpor prema zvjerskome stisku koji istiskuje posljednje kapi ivota iz njega. "Tko je to?" upita Bla. "Pusti to!" ree Sanja. "Vozi!" Odlina ideja. Bla sjedne u auto zajedno sa Sanjom, baci joj omotnicu u krilo i odmah ubaci u etvrtu brzinu. Auto pojuri prema cesti i ve za nekoliko sekundi Seljaka banka bila je izvan vidika, zajedno sa svim opainama koje su na nju sruili. Bla malo uspori. Ne bi bilo dobro da se razbiju sad kad su izbjegli tolike pogibelji. Dopusti si luksuz uzdisaja. I uzimanja jedne napolitanke, to sad! "Tko je ono bio?" "Tko?" ree Sanja gledajui pred sebe. "Onaj koji je izletio iz banke i poeo daviti ubojicu." "Ne znam. Nije bitno! Ne elim o tome razgovarati dok god sam iva!" "to se mene tie..." "Joj, oprosti! Jesi li dobro?" upita ga. "Vidjela sam kako puca na tebe. Jesi li ranjen?" "Ne, sve super. Ali auto e mi trebati malo vidanja. Tolike rupe..." "Sav si pranjav." Sanja pone rukom tresti prainu s njegove jakne i
272

NO PADA U PODNE

kose. "Da. Malo sam se valjao po tlu. Da vidi onog drugog..." "Vidjela sam!" Razvali se u svome sjedalu i primi se za glavu. "Bla, ne znam koliko jo dugo mogu ovako. Nitko me ni mora ustrijeliti. Osjeam kako u istodobno dobiti slom ivaca, infarkt i modani udar." "Bez brige, dobro se dri." "Bez brige?! Upravo su me dvojica ljudi pokuala ubiti!" "Tko je drugi?" "Onaj koji je davio ubojicu!" "Ah. Ali o njemu ne smijemo govoriti, zar ne?" "Tono." "Oni su se ponitili, u svakom sluaju. Dva problem rijeena." "I jo milijardu preostaje!" "Ne ba milijardu..." "Jesi li ti upucao Berinovog ovjeka? ime si ga to gaao?" "Nisam ja." "Kako to misli?! Tko ga je onda?" "Oteena strana." "Ha? Misli... Gestorven&Hatelijk?" "Ba ti." "Ali... ali... nas nisu ubili." "Koliko mogu procijeniti." "Znai da nas ne ele mrtve. Zar ne?" Bla nita ne ree. "Zar ne?!" "Ne nuno. Sigurno nas ele mrtve. Previe smo upueni da bismo ostali ivi." "O, Boe!" "Ali znaju i da smo samo pijuni. Sad nas ele iskoristiti kako je Berin
273

Aleksandar Kostjuk

iskoristio nas." "Za to? Da izmame Berina, zar ne?" "Vjerojatno. On se sigurno zna skrivati od njih pa trebaju neto ime e ga izmamiti iz skrovita. Ne vidim koji bi drugi razlog to smo jo uvijek ivi bio osim da je sam Berin jo uvijek iv i nedostupan." "Zato su nas pustili podii omotnicu?" "Da." "I to ele da sljedee uinimo?" "Dobro pitanje." "A odgovor?" "Odgovor je sigurno jo bolji od pitanja." Sanja uzdahne. "Dobro, onda ovako... Trebamo li uiniti ono to ele da uinimo?" "Postavlja mnogo dobrih pitanja. Osjeam se prenapregnuto." "Nemoj sad jo i ti postati maloduan, Bla! Za to sam ja zaduena! Zar nisi sve ovo promislio? Zar nije plan bio da se pred GH-om iskupimo tako da im odamo ime glavnoga urotnika?!" "Je. Problem nastaje ako oni ve znaju njegovo ime." "Zar znaju?" "Nemam pojma. Moda mu uspijeva izmicati upravo zato to ne znaju tko je. Ali moda je samo toliko dobar u skrivanju. Jer zna s kime ima posla." "Ali ako ve znaju tko je..." "Onda nemamo mnogo s ime bismo pregovarali. Naalost, mnogo toga upuuje na to. Berin se rijeio Madea i vjerojatno svih ostalih suradnika... ako je vjerovati pokojnom Madeu... kako bi eliminirao sve puteve koji vode do njega. Ubojica je u Trotter doao po Madea. Dakle, nije mu bilo bitno da diskretno nestane. Jednostavno ga je htio mrtvog. Kako bi ne bi progovorio. I openito bio teret."
274

NO PADA U PODNE

"A novac? Pet milijardi eura." Sanja istakne omotnicu. "Ako su prokljuvili njegov plan, onda su vjerojatno i onemoguili da se moe iskoristiti... to god bilo u toj omotnici." "Znai, bezvrijedna je?" "Samo nagaam. Ne moemo znati-" Sanja pone plakati. "Bla, to emo? Ne elim umrijeti!" "Ni meni nije do toga. Hej, polako. Smislit emo neto. Pronaimo prvo neko mirno mjesto za parkiranje, a onda emo prouiti to je u omotnici. Moe?" "Ali rekao si-" "Rekao sam da nagaam. Da su svemoni, nikad ne bi dolo do toga da nas se uvue u ovu zavrzlamu. Osim toga, postoje dobri izgledi da omotnica jo uvijek vrijedi neto." "Zato?" "Jo smo ivi, zar ne? A mogao nas je ubiti snajperist. Imao je dovoljno prilika." "To je bio snajperist?!" "Usredotoi se. Nije nas ubio jer nas eli iskoristiti kao mamac da izvue Berina iz svoga skrovita. A mamac smo jer imamo omotnicu. Ako nas to ini mamcem, to znai da u GH-u znaju da Berin zna da se ovo to je u omotnici jo uvijek moe iskoristiti. A to znai da Berin zna da u GHu jo uvijek ne znaju to je u omotnici." "Kako ne bi znali? Pet milijardi eura! To je prilino oita meta." "Iz nae perspektive. Ali GH-u je to sitni. Moda je presloeno zatiti novac, to jest, obveznice. Ne znam. Moda e nam biti neto jasnije kad otvorimo omotnicu." "Shvaam," ree Sanja tiho. "Da." Sanja ga oamari po glavi omotnicom. "Idiote, zato me baci u
275

Aleksandar Kostjuk

depresiju najgorim moguim scenarijem, a tek mi onda die nade svojom logikom i dedukcijom?!" "Ne mogu ni u to biti siguran. Samo ti iznosim sve mogunosti." "Da? E, pa nemoj to vie raditi! Odsad mi iznosi samo dobre mogunosti!" "Primljeno na znanje." "Sad samo vozi." "Vozim." "Da, vozi." "Nai emo rjeenje iz ovoga." "Aha..." "Napokon, no u uvijek pada u podne." "Prestani to govoriti, molim te!" "Dobro..." Polako pada no. Uliica puna sjena i s malo prometa. Prljava bijela Lada prepuna rupa okruena betonskim sivilom i pokojom kronjom neadekvatno smjetenih gradskih stabala. "Pazi da..." "Znam, znam." "Da se neto ne podere..." "Ma pazim! Debeli je papir... ekaj..." "Probaj ovako..." "Pusti!" "Poderi rub i-" "Ne, nemoj!" "Samo da-" "Ma makni ruku, Bla!" "Samo da ti pridrim..."
276

NO PADA U PODNE

"Znam otvarati omotnicu. Ve sam to radila." "I ja. Nikad nije ovoliko trajalo." "Samo sam oprezna. O ovome nam moda ovisi ivot." "Tono." "I ve sam ju izguvala pa u sada posebno paziti." "Ne mora ba toliko paziti. Daj, ja u..." "Ma pusti! Ja u." "Dobro." "Evo, vidi?" Zaista ju je napokon otvorila. Iz nje izvadi presavijeni papir. Rastvori ga. Ispravak, to su dva presavijena papira. Zaklamana. "to pie?" "ekaj. Radi ova lampica? Mislim, znam da radi, ali moe li se..." Bla prebaci prekida na lampici koja zasvjetli kad se otvore vrata auta. Unutranjost auta zablista poput rabljene ibice. "Evo." "Jako neko svjetlo. Dobro, vidim dovoljno. Da vidimo..." Bla bi sam to iao prouavati, ali ona je strunjakinja za te stvari i bre e shvatiti o emu se radi. to e rei da Bla to ne bi iao sam prouavati. "I? to je to na kraju?" Sanja samo namrteno zuri u papire. Prebacuje s jednog lista na drugi. Neto ju oito zbunjuje. Moda je to ipak neto to bi on bolje razumio. Iako si ne moe zamisliti to bi takvo neto moglo biti. Sanja sad odmahuje glavom. "to je?" "Ne, ne razumijem." "Koje?" "Ovo je... bezveze." "Onda vjerojatno ne gleda dobro." "Oito! Ali..." "to? Daj meni kad mi ne eli ispriati ni skraenu verziju."
277

Aleksandar Kostjuk

"Ne, u redu je. Samo... ovo nije nikakav slubeni dokument." "Nego?" "Koliko mogu shvatiti, obveznice su u posjedu tvrtke zvane... Felibus." Slegne ramenima. "Felibus?" "Da." "I?" "I ovdje su zapisane autorizacijske ifre kojima... ako sam dobro shvatila... moe preusmjeriti poiljku na eljenu adresu." "A poiljka su obveznice?" "Trebalo bi biti. Tu zaista pie pet milijardi eura." "to znai preusmjeriti?" "To je ono to me zbunjuje. Mislim, nije jedino, ali..." "Preusmjeriti znai da se ve treba poslati, zar ne? Kamo?" "Ne pie." "Kae ifre? Vie je od jedne? Zato?" "I to me zbunjuje." Primakne napokon papire kako bi ih mogao lake itati. "Gledaj, tu je ak est ifri. Svaka odgovara odreenom datumu, odnosno razdoblju. Prema ovome, svaka ifra vrijedi dva-tri dana. Prema ovome, pet ifri vie ne vrijedi. esta jo vrijedi, ali gle." "Vrijedi do danas u pono," ree Bla. "Tako je. Ali to je totalno besmisleno!" "Zato?" "Bla, pa pogledaj ovo. Ne mora biti strunjak da vidi da ovo nije nikakav dokument. Nije dopis, nema peata, potpisa, bilo ega. Djeluje vie poput..." "Uputa?" "Da. Djeluje neozbiljno. To nema nikakvog smisla. Pet milijardi eura i da ih moe uzeti pukim upisom ifre preko interneta? To zvui vie
278

NO PADA U PODNE

poput ale. Netko se naalio sa mnom. Samo to u ja umrijeti zbog toga." "Samo malo," ree Bla i uzme joj papire iz ruku. "Moda to krivo gledamo." "Kako to misli?" "Kae da nema smisla." "Da." "Ali isto hipotetski... pod kojim bi uvjetima imalo smisla?" "Pa... ne znam... mislim da... Nemam pojma! Nikakvim." "To je zato to razmilja u okvirima svoga posla. Sve ima svoju proceduru i zakonsku regulativu. Ovdje nema formalnosti. Ovo su tajni fondovi. Tajni da tajniji ne mogu biti." Bla zastane. "Moda ak toliko tajni da je vrlo malo ljudi upueno. Moda tajnu zna samo jedan ili dvojica." "to to onda znai?" "To bi znailo... da ovo nije ukradeni dokument. Ovo je samo ukradena informacija." "Aha. Shvaam. Ako je ukradena samo informacija..." "To bi onda znailo da GH ne zna da je ukradena. Ili zna da je ukradeno neto, ali ne zna to sve dok se informacija ne upotrijebi." Sanja zine od shvaanja. "Da. Ali kako bi doli do toga?" "Tko zna? Moda ovo ne postoji... odnosno ne bi smjelo biti igdje zapisano. Mogue da postoji samo u neijoj glavi. Vjerojatno je Berin pronaao nain izvlaenja i takvih informacija. I stavio ih na papir." "Ali zato? Zato ju ne odmah upotrijebiti?" Bla prostrese papire razmiljajui. "Datumi," ree napokon. "Da, da, da. Samo je u odreenim razdobljima imao pristup. Ali prema ovome, mogao je to obaviti i prije." "Moda moemo pretpostaviti da to nisu sve raspoloive ifre. To je ono to je uspio nabaviti. I vjerojatno je znao da e tek ova posljednja
279

Aleksandar Kostjuk

raspoloiva ifra biti upotrebljiva." "Svejedno, emu toliko komplicirati, mene uvlaiti? Tebe! Zar nije samo gubio dragocjeno vrijeme?" "Da, to se itavo vrijeme pita. emu svi ti suvini potezi za neto naizgled tako jednostavno? Ali to ako nije jednostavno? Ove ifre su za preusmjerenje obveznica, zar ne? Ne slanje?" "Da. Tako je. Ali..." "Tko ih alje? I zato? Zna to?" "to?" "Mislim da je ovo nekakav sigurnosni mehanizam. A koristi se u izvanrednim sluajevima. A Berin je izazvao izvanredan sluaj." "Namjerno je izazvao GH! Mene je iskoristio da ih uzbuni!" "I mene. I vjerojatno jo neke ljude prije nego smo bili uope ukljueni. ini se kako smo mi bili dio posljednje etape." "I neto je pokrenuo. Lanac dogaaja. Znao je da postoji nekakva procedura. Sigurnosno povlaenje sredstava. Na sigurniju lokaciju ili tako neto." "I kad se taj propisani sigurnosni mehanizam aktivira..." "On samo mora u pravome trenutku preusmjeriti poiljku na adresu po vlastitom izboru!" "I mogue je da GH ne e primjetiti da je poiljka preusmjerena sve dok ne bude prekasno." "U meuvremenu Berin unovi obveznice i pretvori novac u... recimo, zlato." "Moe, zato ne?" "Sa stalnim rastom cijene zlata, moe uviestruiti trenutnu svotu." "to god. Ali svejedno bi GH to trebao znati. Pogotovo ako su u stanju poviene pripravnosti." "Da, ima pravo. Osim ako..."
280

NO PADA U PODNE

"Da?" "Sam si rekao. Ne znaju. Berin je izazvao uzbunu. Opu uzbunu! Ope povlaenje i osiguravanje sredstava s viestrukih lokacija. Ako im je pet milijardi, kako kae, sitni, tko zna koliko ima toga sitnia? Moda se radi o desecima poiljki diljem svijeta." "Ili stotinama?" "Ili stotinama. Genijalno." "I nevjerojatno opasno. Taj Berin ima petlje. Ne znam koliko je ljudi u povijesti na ovakav nain dirnulo u osinje gnijezdo. Za to stvarno mora imati veliki par-" "Bla!" "No, zna to mislim." "Znam. I sama mu se moram diviti. Iako ga istodobno mrzim i elim da ga pregazi vlak." "Da, slian odnos ja imam sa svojim raunovoom." Sanja mu uputi pogled buldoga koji je ostao bez jedne ape. "Ali imam to pod kontrolom." "Ba mi je drago za tebe," ree ona toliko sarkastino da si je zamalo vilicu slomila. "Ima li i na problem pod kontrolom?" "Kako da ne." Bla se ponovno zagleda u papire. "Ovo je dokaz da ti se konspirativnost uvijek obije o glavu. Svoje prljave novarske poslove dre u takvoj tajnosti da ne mogu sprijeiti krau pet milijardi eura, ak i kad znaju da ih netko eli opljakati." "Da, to smo utvrdili. Kako to nama pomae?" "Nikako. Ali moda ovo." "to?" "Taj Felibus... sigurna je pretpostavka da je to nekakva paravan-tvrtka, zar ne?" "Da. Vjerojatno uope ne postoji."
281

Aleksandar Kostjuk

"Misli, ziki? Fiziki mora postojati. Obveznice moraju biti negdje." "Ah, da, tono. Nisam sigurna vrijedi li to uope. ifri istie rok u pono. Ako je dolo do povlaenja sredstava, onda su odavno otila. Preusmjeravanje poiljke u tom sluaju nema svrhe. To jest, nije mogue." "Da, ako je ve odavno proglaena uzbuna, onda nema nekoga smisla. Ali datum ipak vrijedi do ponoi." "Datumi se odnose na ifre, ne na poiljku." "Dakle, ne znamo. Ali Berin je poslao svog ovjeka u Seljaku banku. To znai da se poiljka jo uvijek moe preusmjeriti. Ili barem tako on misli. On poznaje proceduru. Na tome se i temelji njegov plan. Sigurno u ovakvim sluajevima postoje prioriteti. Moda je ovih pet milijardi poiljka niskog prioriteta pa e biti poslana u posljednjem valu. Moda je ba zato odabrao tu metu za krau. Najmanje pozornosti s vrha." "Pet milijardi eura spada meu niske prioritete? Ako misli. Zna, razmiljala sam o onome to se dogodilo kod banke i-" "Zato?" "to zato? Ja ne smijem ovdje razmiljati?" "Smije. Ali zato ne razmilja o veselijim temama?" "Razmiljam o svome preivljavanju, Bla. To je trenutno najveselije to mi pada na pamet!" "Mogu ti dati nekoliko tema. Recimo, sjeanje na kolske dane-" "Prestani! Daj... Kvragu, sad sam zaboravila to sam htjela rei." "Ono to se dogodilo kod banke." "Da! Kako znamo da je onaj doao po omotnicu? Moda nas je samo doao ubiti, kao Magdea. Kao to si rekao. istili su za sobom." "Mogue." "Kako to misli, mogue?! Sve nade polaemo upravo na to da Berin jo uvijek eli omotnicu, to bi trebalo znaiti da ima jo neku vrijednost.
282

NO PADA U PODNE

Ako nema vrijednost, onda nemamo nita." "Ne znam to eli da ti kaem." "elim..." Sanja se prekine i ispusti uzrujani, hrapavi uzdisaj, neto vrlo slino reanju, ali pjevnije. "elim da mi kae kako emo se izvui iz ove nevolje? Vidim da se koleba." "Ne kolebam se. Imam vrlo jasan plan." "Onda?" "Samo mi ga je teko sroiti naglas tako da tebe ne zahvati panika." "Znai, ja sam remetilaki faktor?" "Nismo li to svi? U svakom sluaju, nita se nije promijenilo. Zna od samog poetka da ja ovdje nagaam. I samo se prema tome ravnam." "Dobro, ali... dosad si u vezi svega bio u pravu." "I kao to sam ve rekao, ni ja nisam sretan zbog toga. Ali to se moe." "Moemo slijediti tvoj plan? to emo? Evo, ne u vie prosvjedovati. Previe." Vrati Sanji papire. "Jesam li dobro shvatio da ove ifre vrijede i za osobno preuzimanje poiljke?" "Izgleda da da, iako vjerojatno za to nisu izvorno namijenjene. To je valjda... samo za... izvanredne... sluajeve... eli podii obveznice?!" "Da." "Ali... Ovo nije prigovor, samo pitanje. Zato? Ako mi uzmemo novac, onda emo mi ispasti kao kradljivci." "Ili spasitelji. Ako je neto sigurno, onda je to da GH eli Berina. A Berin se eli rijeiti nas." "To eli i GH." "Ali prvo eli Berina. Preko nas. Dakle, najbolje za nas bi bilo da i dalje igramo svoje uloge mamaca i dovuemo Berina u ruke GH-ovih pasa gonia. Skrivanjem ne emo nita postii. Moramo se kretati. A
283

Aleksandar Kostjuk

najbolje se kretati oko osjetljivih i predvidljivih mjesta. Dakle, idemo u Felibus. Ovo je njihova adresa, ako se ne varam?" Pokae prstom na mjesto na jednom od papira. "Je. Ali nisam sigurna da je to pametno, Bla." "Nisam ni rekao da je to pametno. Rekao sam da emo to uiniti. Odnosno, ja u to uiniti. Ne mora i ti ii. Nekamo emo te sakriti, a ja u otii po obveznice. Ako mi se neto dogodi-" "Nemoj." "Samo kaem-" "A ja ti kaem, nemoj!" Sanja intenzivno stisne oi. Vae vane odluke u svojoj glavi. A onda mu uputi duboki pogled. "Ne elim se skrivati. elim da ovo to prije zavri. Na ovaj ili onaj nain. Idemo zajedno." "Sigurno?" Ona kimne glavom. "Onda idemo." "Ali osim to to nije osobito pametan potez, mogue je da je i beskoristan. Ako su ovi podaci koje imamo zastarjeli... Mislim, ne znamo jesu li obveznice jo uvijek u Zagrebu. A time ni ne znamo hoe li Berin ekati da ih podignemo. Zato bi uope mislio da emo takvo to uiniti?" "Sanja, mi ne znamo nita. I to nam je prednost." "Kako nam je to prednost?" "Nai progonitelji su mnogo upueniji od nas i time su sigurno pod mnogo veim stresom od nas. Mi ne znamo gotovo nita i time se imamo manje razloga uzrujavati." "Super ti je logika. Ali to vrijedi samo za tebe. Ti se ionako ni zbog ega ne uzrujava." "I time smo ve na pola puta do pobjede." "Ako ti kae..." "Da kupimo neto za jesti po putu?"
284

NO PADA U PODNE

"Pa... zapravo jesam nekako gladna. Moe. Ne bih htjela umrijeti na prazan eludac." "Upravo si nauila glavno geslo detektivskog zvanja." "Onda smo ve na tri etvrtine puta do pobjede." "Brzo ui." Blau zazvoni mobitel ba kad je htio pokrenuti auto. Izvadi mobitel i pogleda broj pozivatelja. Inspektor Muek. Bilo je i za oekivati. Ne zna to bi mu mogao rei. Bla se svejedno javi. "Kreo! Pardon, inspektor Muek." "Bla..." Glas mu je nekako tih. "Reci. to treba?" Muk s druge strane linije. "Kreo?" I dalje muk. "Halo?" Konano neto zauje s druge strane. Uzdah. "emu uope trud?" promrmlja konano inspektor. I prekine. "Halo?" Bla pogleda na ekran. Zaista je prekinuo. Spremi mobitel u dep. "to? to je bilo?" upita Sanja. "Mislim da smo ve na etiri petine puta do pobjede," ree Bla i upali auto. "etiri petine je vie od tri etvrtine, zar ne?" "Mmm, da..." "Dobro." Polako izae na cestu i krene prema Felibusu.

285

Aleksandar Kostjuk

Poglavlje

IX

"To je to?" upita ona. "To je ulica koja je tu napisana," ree Bla. "Ne vidim nikakav znak." "Vjerojatno im nije do reklame." "Pitam se zato. Koji broj? 22? Evo, to je tu s desna." "To je onda to," ree Bla i izae iz auta. "ekaj." Izae za njim. On je ve na cesti. "Bla, ekaj me! Kamo se uri?" Malo uspori kako bi ga mogla dostii. "Mislio sam da se tebi uri." "Da, ali ne odvajaj se od mene. Odmah postanem nervozna." "Oprosti." Blaa ovo, kao ni sve ostalo to se dosad dogodilo i to su vidjeli, ne dira previe. Ulica kakvih ima posvuda u Zagrebu, nita neobino, ali sama injenica da se ovdje negdje nalazi tvrtka koju ele liiti pet
286

NO PADA U PODNE

milijardi eura u obveznicama, a nema nikakave naznake da je igdje u blizini, daje ovjeku neugodan osjeaj. Glup, ali neugodan osjeaj. Naravno, takav ima jo od juer. Rekla je samoj sebi zapovijedila ak! da se vie ne e uzrujavati zbog stvari na koje se ve trebala naviknuti. Ali sad kao da ulaze u sve vee i vee rizike, i to svojevoljno! Time joj je proces privikavanja znatno otean. A pomisao na kakve bi sve tipove mogli naletjeti u toj tobonjoj tvrtki tjera ju na razmiljanje o svemu, samo ne o tome. Bla se ne optereuje tim detaljima. Najbolje je slijediti njegov primjer. Barem jo jednom. "Bla, ovo su sve stanovi." "Ima mnogo obrta koji su smjeteni u stanovima. Mnogima je tako jetnije." "Da, ali..." "Bez brige, prii emo im oprezno. Ali prvo ih moramo nai." "Ako je adresa tona." "Ako je adresa tona." Stignu do ulaza u zgradu. Bla primi vrata kako bi ih otvorio. Zakljuano. Bla potiteno stavi ruke u depove. "to emo sad?" upita ona. "Svi se zakljuavaju danas. Zar nema vie povjerenja meu ljudima?" "Da, to je tragino. to emo? Priekamo da netko izae?" "Tko zna kada e to biti?" Bla prie gumbima interkoma i pritisne jedan. Na njemu pie Jurica. "Molim?" progovori enski glas kroz zvunik. "Dobar dan," ree Bla neuobiajeno vedrim glasom. "Dostava. Ovdje imam paket za gospou Juricu." "Gospodinu," ree zvunik. "Ispriavam se. Gospodinu." "Zato zvonite? Potari imaju kljueve od cijele ulice."
287

Aleksandar Kostjuk

"Nisam potar, gospodina. Dostavna tvrtka ir." "Moram platiti to?" "Ne, samo trebam va potpis." "Je li kakav pas u vaoj blizini?" "Pas?" "Da." "Ne... ne vidim psa." "Sigurno? Moda velikog smeeg?" "Ne, nema pasa." "Provjerite jo jednom." Bla ne provjeri, ali napravi pauzu, valjda kako bi dama mislila kako provjerava. "Provjerio sam. Nieg slinog psu nema u blizini." "Ah... onda dobro." To je bilo posljednje to se ulo od nje. A onda su zazujala vrata. Bla dohvati kvaku i otvori vrata. Oboje uu. Prva prepreka prevladana. "ir?" upita ga Sanja. "To mi je prvo palo na pamet." Ponu se penjati stubama. U Sanji ponovno pone rasti nervoza. Instinktivno se primi za Blaevu ruku i obavije se oko nje. "Jesi li napunio svoj Colt?" "Jesam. Vidjela si." "Ali jesi li ga dobro napunio?" "Samo ga se dobro i moe napuniti. A imam jo dva pitolja." "Tie malo!" "Ti si poela." "Ali tiho." "Kad smo ve kod toga, moe mi visjeti s lijeve ruke? Denjak sam." "Ha? Aha, oprosti." Sanja se odmah prebaci na njegovu lijevu ruku. "Koliko zgrada ima katova?"
288

NO PADA U PODNE

"Prizemlje i tri kata, koliko sam ja izvana uspio nabrojati." "Ve smo na drugom, a nema naznake nikakvoj tvrtki. Samo obiteljska imena. Mislim da smo na krivome mjestu." "Priekajmo trei kat." "Tko kae da e neto pisati? Ako se skrivaju..." "To bi bilo malo previe tajnosti, ne misli? Nekakav znak mora biti." Stignu na trei kat. Kao i svi ostali, ima etiri stana. Tri imaju obina imena na sebi. etvrti ima na vratima veliku zelenu plaketu. Na njoj pie Felibus velikim slovima. Ispod toga pie: "Konzultantske usluge za investicijske fondove". "Stvarno, tu je!" ree Sanja zaueno. Ve je bila odustala. Tonije, poradovala se da ih ne e nai. "I to s tako suptilnim paravanom," ree Bla. "Konzultantske usluge? Mogli su odmah napisati praonica novca." "Postoje i takve tvrtke koje legalno posluju, Bla." "Da? Ui dok si iv." Bez da ju upozori, Bla posegne za zvoncem. "ekaj!" Sanja mu zaustavi ruku. "to emo im rei?" "Kako to misli?" "Kako oni zovu to to mi traimo? to ako neto krivo reemo? Moramo ih uvjeriti da smo oni koje oekuju." "Detalji. Osim toga, nikoga oni ne oekuju. Samo nemoj biti nervozna. Glumi hladnokrvnu." "Dobro... pokuat u." "Poni time da mi pusti ruku." "Aha, oprosti." Sanja mu pusti ruku i uspravi se. Budi hladnokrvna, budi hladnokrvna... "Ne znam biti hladnokrvna! to da radim?" Bla uzdahne. "Stavi ruke u depove i spusti pogled." "Samo to?" "Samo to." Bla pozvoni. Isprva se inilo da nitko ne e otvoriti, ali
289

Aleksandar Kostjuk

onda se zauju nekakvi zvukovi s druge strane vrata. Tada netko okrene klju i vrata se otvore. Pred njima se pojavi mlada ena s dugom kovravom crnom kosom i naoalama s neobino debelim staklima. Na sebi ima enski sako i hlae. Djeluje iznenaeno to ih vidi. Ali samo na trenutak. Prepravi svoj izraz u osmijeh dobrodolice. "Dobar dan. to biste trebali?" "Vae usluge," ree Bla. "Ah. Naravno. Uite." Ona stane usluno u stranu i pusti ih unutra. Bla leerno ueta unutra. Sanja slijedi njegov savjet i, drei ruke u depovima i gledajui dolje, hoda iza njega. Samo to ne zna ostavlja li dojam hladnokrvne ene ili buntovne adolescentice. to god pali. Iz uskoga hodnika ena ih povede izravno u malenu sobicu. Sasvim normalan ured malenoga obrta. U njoj za sasvim normalnim stolom sjedi i radi sasvim normalna plavokosa ena s ogromnom punom. Moda bi bolje bilo rei da samo sjedi. Sanja ne zna moe li se njena aktivnost ubrojiti u standardnu denicija rada. Veinu svoje panje posvetila je sasvim normalnoj tipkovnici, ali ne tipkajui po njoj. Tipkovnicu dri u rukama i naopake. Kad su uli u sobu djelovala je iznimno fokusirano na jednu toku na jednolinoj povrini plastine poleine, i to ne toliko svojim pogledom koliko svojom rapom za nokte. Kao da eli neto sastrugati, iako se ne moe nita vidjeti, barem ne sa Sanjine pozicije. Njena posveenost rapanju tipkovnice tek je popustila, nikako nestala, kad je ugledala dvoje pridolica. "Dobar dan," rekla je i odmah potom intenzivirala svoje napore koje ulae u svoju osobnu viziju svrsihodnosti raunalnih tipkovnica. Iako realno gledajui nita ne radi, to se ne bi vidjelo po njenome raunalu. Na ekranu pred njom ispisuju se nasumini blokovi slova, ispunjavajui mnogobrojne stranice nesluenom brzinom. Ona nita od toga ne primjeuje, a kamoli da bi shvatila da je ona ta koja stalnim
290

NO PADA U PODNE

pritiskanjem tipaka dri svoje raunalo zaposlenim. A moda je to denicija rada ovdje. ena s debelim naoalama nervozno se nasmijei. Nije teko pogoditi da ovdje ne dobivaju previe posjeta. "I, kako vam moemo pomoi? elite brouru ili ve imate neki odreeni zahtjev?" Bla ju uope ne gleda dok mu govori. Dapae, krenuo je nonalantno i u turistikom stilu razgledavati ovu nezanimljivu prostoriju. Priao je uokvirenoj fotograji nasukanoga kita oko kojeg ljudi postavljaju bodljikavu icu kakvo je ovo mjesto?! i malo ju gurnuo, kao da ju stavlja u ravan poloaj, iako joj se ini kako ju je sad malo nakosio. ak nije ni odmah odgovorio eni. Zato se ona okrenula zbunjeno Sanji. Ona se dri Blaeva savjeta i zuri bezbrino u pod, ali krajikom oka promatra to se dogaa oko nje. ena za stolom uloila je jo vie strasti u rapanje tipkovnice. Toliko da joj je ispala iz ruku i pala sa stola. Nije udarila na pod, ostala je visjeti na ici. "Moete nam pomoi," ree napokon Bla. "Doli smo po poiljku." "Ne razumijem. Kakvu poiljku?" ena je zbunjena i ponovno trai pogledom odgovor u Sanji koja se pravi da ju nita od ovoga ne interesira. Bla sad gleda kroz prozor s razgrnutim plianim zavjesama zaista, kakvo je ovo mjesto? s rukama u depu. Glumi frajera, kako joj se ini. "Jedinu koju imate," ree Bla. "Mislim da je ovdje posrijedi nesporazum. Felibus se bavi konz-" "Gledajte, nemam ja cijeli dan. Zapravo, imam samo nekoliko minuta. Tonije, vi ih imate. Pozovite koga trebate i uinite to morate, ali elim ono po to sam doao." I dalje ju ne gleda. A glas mu je prijetee ravnoduan. Stvarno je pun iznenaenja. Sanja je, s druge strane, odluila podii pogled. Ba kad je ova ponovno potraila odgovore svojim zbunjenim pogledom. Sad je zbunjenost ipak ustupila mjesto nervozi. Bla ju je uzrujao. Ona i Sanja
291

Aleksandar Kostjuk

pogledaju jedna drugu u oi. Sanja pokua ostati, kad ve ne hladnokrvnom, onda totalno ukoenom. Koja je god emocija sad na njenome licu ne, nema pojma koja bi to mogla biti zadrat e ju. Mora djelovati nepokolebljivo poput Blaa jer inae e pokvariti to god je upravo naumio. "Hm... priekajte, molim vas, sekundu," ree ona nakon duboke introspekcije. "Odmah doem." Bla nita ne ree i ne pomakne se ni milimetar. Ba niime ne pokazuje da ju je uo. To je dami, kako se ini, dodatno povealo nervozu. Ona ode u nastavak hodnika iz kojeg su upravo doli. ena za stolom izgleda takoer uzrujano, ali iz posve drugaijih razloga. Nju nita od ovoga to se dogaa ne zanima. Odustala je od rape i iz ladice izvadila upalja. Da, Sanja se mogla praviti da to nije upalja, iako je duboko u sebi znala, ali tek do trenutka kad ga je ova upalila i plamen prislonila uz tipkovnicu. Vonj spaljene plastike polako poinje ispunjavati sobu. Taj osjet u njenome nosu podsjeti Sanju da mora uiniti dvije stvari: kupiti novo sredstvo za ienje svoje kupaonice i otii to prije odavde! ena s naoalama brzo se vrati, i to u pratnji mukarca u crnome odijelu. Dosta je nizak. Nii od Sanje, u svakom sluaju. Moda zato nosi Toulouse-Lautrec bradu, iako uope ne izgleda dobro na njegovoj faci. Kosa mu je rijetka i struno zalizana, a pogled privlai njegova prugasta kravata. To je onaj tip koji se ne vee oko vrata, ve se samo prikopa. Samo to... ova kravata nije prikopana! Zaivena je za koulju. avove je teko previdjeti, pogotovo jer boja konca ne odgovara ni kravati ni koulji. Kako to stavlja na sebe? I opet, kakvo je ovo mjesto?! Ne smije se aliti. Pribojavala se vrlo izgledne mogunosti da e se ova vratiti s oruanim odredom. A ovaj gospodin ima nekako ugodan smijeak. Barem neto. Privremeno.
292

NO PADA U PODNE

"Dobar dan," ree on. Bla se okrene napola prema njemu. "Kako kome." "Da. Hm. Ja sam Ivan Tenny, direktor poslovnice." Napravi nekoliko koraka prema Blau, ispruivi ruku kako bi se rukovao. Bla ostane na svom poloaju. Tenny povue nervozno svoju ruku prijateljstva. "Da. Razumijem da ste doli zbog... hm... poiljke?" "Doao sam ju podii, ne raspravljati o njoj." Bla se napokon potpuno okrene prema njemu i napravi nekoliko koraka naprijed. "Da, da, naravno. Samo... nismo vas oekivali. Ovo nije... znate... uobiajena procedura." Dok je govorio, Bla si je provjeravao nokte, uspjeno ostavljajui dojam totalne nezainteresiranosti za sve to se dogaa oko njega. "Aha. I vi mislite da sam obavezan odgovarati na vaa pitanja?" "Ne! Naravno da ne. Em..." Okrene se eni s naoalama koja je ostala stajati iza njega. "Mia, vrati se svome poslu. Ja u ovo rijeiti." I ode Mia niz hodnik. "Pretpostavljam," ree Tenny Blau, "da imate autorizacijsku ifru?" Bla samo hladno zuri u njega. Tenny shvati da je to bilo pogreno koliko i suvino pitanje. Nervozan smijeak, kimanje glavom i on se okrene. "Poite za mnom, molim vas." Oni krenu za njim niz isti hodnik. U kojem, inae, nema svjetla osim onog koje dolazi iz susjedne dvije prostorije. A susjednih prostorija ima nekoliko. Tenny se zaustavi pred jednom od njih otprilike na sredini hodnika. Iz hlaa izvadi pregrt zveckajuih kljueva. Jednim od njih otkljua vrata. Ue u sobu i upali svjetlo. Soba je sobica. Malena i prazna. Doslovce. U njoj nema niega osim jo jednih vrata. Dvokrilnih. On i njih otkljua i otvori. Pokae se da su to klizna vrata ormara. Ali tako je izgledalo samo sve dok ih nije do kraja otvorio. To nije ak ni ormar. To
293

Aleksandar Kostjuk

je paravan za trezor. Veliki trezor. udan trezor. Djeluje sloeno. Svata stri iz njega. Poluge, ipke, debele grede, diskovi i zupanici. "Evo ga," ree Tenny. "Nitko nita nije dirao." Bla i Sanja uu. Bla primi kvaku vrata i okrene se prema Tennyu. "Hvala," ree mu, suptilno mu sugerirajui da se goni. "Ah, da... em... da..." Tenny istupi natrag na hodnik. "Ako trebate to-" Bla zatvori vrata prije nego je uspio dovriti. Sanja duboko udahne. Shvati da nije mnogo disala posljednjih nekoliko minuta. Okrene se Blau i otvori usta kako bi iznijela svoje uobiajene brige, ali on stavi prsta na svoje usne i ree: "." I pokae prstom trezor. Dakle, neka ga ona otvori. Kako komotno od njega. Sanja prie trezoru i izvadi papir sa iframa. I pomisli kako ih napokon ide srea jer ima ak kamo ukucati ifru. Iznad malene brojane tipkovnice nalazi se kristalni ekran. Prvo proita nekoliko puta ifru prije nego ju upie. Vjerojatno ne bi bi bilo dobro ii provjeravati kako ova stvar reagira na krivi unos. Sanja puhne, a onda polako pone pritiskati tipke. Na ekranu se pojavljuje ono to upisuje, ali sve u obliku zvjezdica. Ne zna koja je onda korist od ekrana. Nakon to je upisala itav niz, nita se nije dogodilo. Valjda treba potvrditi. Da, ovaj upeatljivi crveni gumb kojeg je previdjela vjerojatno je za potvrdu unosa. Pritisne ga. Istoga se trena trezor oglasi. Prvo nekakvo visokofrekventno zujanje. Tada se zauje okretanje u unutranjosti. Tada se ovaj vanjski mehanizam pokrene. Debeli klinovi iskoe iz rubova trezora, a onda se zauje zvuk slian itanju pare. Ali samo na trenutak. Vrata trezora se odjednom pomaknu nekoliko centimetara u unutranjost sobe, ali Sanja zbog toga odskoi znatno dalje. A onda se vrata razdijele i svako krilo klizne na svoju stranu. Pred njima se ukae unutranjost trezora. Tri police, od kojih je samo jedna zauzeta, i to samo jednim predmetom. elina krinja irine
294

NO PADA U PODNE

standardnog kovega, moda malo ua, ali svakako via. Odmah se vidi da i ona ima bravu. I ruke sa strane. Sanji zatreperi srce. Dakle, unutra je pet milijardi eura? Jo joj se uvijek zavrti u glavi pri pomisli na taj iznos. "Svatko jednu ruku," ree Bla i prie blie krinji. Izvade zajedno krinju, ali Sanja na trenutak posrne. Stvar je teka kao sto vragova! Ali uspije se uspraviti. Samo ju je iznenadilo. "Moe?" upita Bla. Ona mu samo kimne glavom. "Idemo." Bla krene naprijed. Otvori vrata i razotkrije g. Tennya koji je itavo vrijeme stajao pred vratima. I vjerojatno prislukivao. Dobro to ju je Bla uutkao. "Ah. Vjerujem da je sve bilo u redu..." Bla i Sanja prou pored njega bez ijedne rijei i proslijede izravno do izlaza iz stana. Tenny cupka za njima. "Trebate li jo to?" upita Tenny. "Otvorite nam vrata," ree Bla. "Ah, da, naravno." Tenny ih pretekne i otvori im vrata u slobodu. Ba je sav usluan. Sigurno to ne bi bio kad bi znao to se ovdje dogaa. Njih dvoje prou prag, a on im uputi ljubazan naklon u znak pozdrava. Bla zastane. Sanja se zaleti u krinju koju nosi. to to radi? "Ovih dana primit ete posebne informacije," ree Bla Tennyu. "Ne idite na put i drite linije slobodnima." Tenny proguta slinu. "Shvaam. elim vam ugodan dan. I sretan... vam... put," ree on dok su se Bla i Sanja ve udaljavali niz stube. "Bla..." "Tiho. Pourimo radije." Bla izvadi klju kako bi otkljuao prtljanik. "Daj, pouri," cvili Sanja s druge strane krinje.
295

Aleksandar Kostjuk

"Samo bez panike." Bla otvori prtljanik i u njega smjeste napokon svoj ulov. Odmah potom sjednu u auto. "to se tako vue?!" rogobori ponovno Sanja. "Upravo smo ukrali pet milijardi eura!" "Oni to ne znaju." "Briga me! Upali ve jednom taj auto." Bla nita vie ne ree jer zna da ju nita ne bi smirilo. Upali auto i oni krenu. Kad su preli oko kilometar puta, Sanja se prestala osvrtati i malo se opusti. "Nitko nas ne slijedi," ree Bla. "Bla?" "Da?" "Je li u tvom prtljaniku hrpa rastaljenih golf palica?" "Moda. Zato pita?" "Samo provjeravam da mi se nije priinilo." "eli razgovarati o tome?" "Ne elim." "Dobro." "Ne mogu vjerovati da smo to uinili." "Jo smo uvijek na golf palicama ili-" "Govorim o obveznicama!" "Da, naravno. Nije bilo tako teko, kao to vidi." "Vidim. Bilo je... nadrealno. Da netko na takvome mjestu dri pet milijardi eura..." "Tajnost je najbolja zatita. A ni onakav trezor nije naodmet." "Da, trezor je denitivno odudarao od ambijenta." "Nemaju stalak za kiobrane." "Molim?" "Nigdje u Felibusu nisam vidio stalak za kiobrane."
296

NO PADA U PODNE

"I kako je to bitno?" "Ne kaem da je. Samo... bilo bi uviavno prema njihovim klijentima." "Bla, ti to mene pokuava izluditi kako se ne bih uzrujala ili me samo uzrujava kako ne bih poludjela?" "Ima li i trea opcija?" "Samo vozi." "Vozim." "to je ono bilo? Zato si onome rekao da e dobiti nekakve informacije?" "Vidjela si da su svi iznenaeni to smo doli po novac. Sigurno su im se svakakva pitanja poela vrtjeti po glavi." "Osim onoj s upaljaem." "Da, osim njoj. Zato sam mu rekao neto to e mu odvratiti misli od sumnji u nae motive. Imat e o emu brinuti pa se ne e zamarati provjeravanjem naeg postupka. Barem bi to tako trebalo teoretski ii. Vrijedilo je pokuati." "Shvaam. To je bilo... hm, prilino pametno." "Znam. Ni sam ne znam to mi je bilo." "Kamo idemo? U tvoj stan?" "Nisam siguran da je tamo jo uvijek sigurno. Bolje da budemo u pokretu. Nai emo neko mirno mjesto za parkirati, a onda emo se pregrupirati." "Pregrupirati? to to znai?" "Znai da emo se dogovoriti kako dalje." "Kako to misli, dogovoriti? Jedini razlog zato sam ti pomogla ukrasti pet milijardi eura je jer sam pretpostavila da netko tko ide krasti pet milijardi eura zna koji e mu korak biti nakon toga!" "Previe toga pretpostavlja."
297

Aleksandar Kostjuk

"Bla!" "Polako. Imam blagu predodbu to moram uiniti, ali to sad ne ovisi samo o meni." "Zvui krasno!" "Zasad se moramo pritajiti i vidjeti kako dalje." "Odlian plan. To ti je najbolji dosad. O, Boe, kako sam se dala na ovo nagovoriti?!" "Ja sam predloio, a ti si pristala." "Da... hvala to si me podsjetio." "Nema na emu." Bla je pronaao jo jedno ne previe prometno parkiralite. Zasjenjeno je nekakvom ledeno plavom zgradurinom. Ionako e uskoro pasti no. Ovdje su mali izgledi da e nekome upasti u oko, a to je jo vanije, ne naplauje se parkiranje. Sanja izae iz auta i protegne se. Smirila se, ali vidi joj na licu da je na rubu sa strpljenjem. Morat e sad tono denirati njihove sljedee korake. Ali prije toga mora tono denirati nain na koji e to uiniti. A prije toga mora denirati razloge zato mu nita korisno ne pada na pamet. I on izae iz auta i zagleda se u sumorni gradski krajolik. Ovdanje su nastambe toliko lijepe da ovdanji stanovnici sigurno smiljaju kako postii da na njih mrak padne prije nego na ostatak grada. Sanja mu odvue pogled od panorame. Stane pred njega i zauzme ultimativni stav. Ona eli odgovore. eli rjeenja za sve svoje ivotne smrtonosne probleme. eli da joj jednom za svagda okona ovu nonu moru. A on eli Mankije. Mogao bi sutra i skoknuti do kuglane. Nije dugo bio. "Bla, dosta izmotavanja. Ne elim kritizirati kao stara baba. Ako ne zna kako dalje, udruimo snage i smislimo kako najbolje iskoristiti svoj poloaj."
298

NO PADA U PODNE

"Moe. Zapravo, htio sam te neto pitati." Posegne rukom u dep i izvadi brouru. "to je to?" "To sam uzeo u Felibusu. Imali su zataknute broure u stalku na zidu pa sam uzeo jednu. inila mi se zanimljivom." "Kako to misli?" "Pogledaj ovo." Pokae prstom na dio broure koji ga zanima. "Je li ovo pouzdano? Mogu li zaista udvostruiti svoj novac ako uloim u ovu-" Sanja mu istrgne brouru iz ruke i baci ju iza sebe na plonik. Bijesno ga gleda. "Hm... onda valjda ne." "Koncentriraj se, molim te, Bla." "Da. Dobro, sad bi bilo najbolje jednostavno ekati." "ekati to?" "Da jedna od suprotstavljenih strana povue potez." "I kako emo mi za to znati?" "Nemam pojma. Treba ostati pozitivan." "Znai, to je tvoj plan? ekati i ostati pozitivan?" "To je skraena verzija, ali da." Sanja uzdahne i nasloni se na auto. "I to bismo trebali raditi u meuvremenu?" "Osim ekati?" "Da!" "Moemo ii kuglati." "Ne znam kuglati." "Mogu te nau-" "I ne elim kuglati!" "A." "Ne moemo nekoga nazvati?"
299

Aleksandar Kostjuk

"Pa... imam onaj broj kojeg mi je dao tvoj brat. Mislim, Berin." "I ti bi ga nazvao?" "To je jedna mogunost. Pod uvjetom da je broj pravi." "I to bi mu rekao?" "Da imam njegov novac." "To ba i nije dobra ideja. Osim toga, misli da ne zna?" "Bi li trebao znati?" "to ako nas je pratio?" Vidi sada na Sanjinu licu da je shvatila to je rekla. Skoi na noge s razrogaenim oima. "to ako nas je pratio?!" Pone se osvrtati oko sebe. "Ne vjerujem da je," umiri ju Bla. "A to tvrdi jer..." "Jer mi je lake tako razmiljati." "O, glavno da je znanstveno utemeljeno. Bla, ne elim ekati. Pogotovo ne na otvorenome. Daj, smisli neto pametno!" "Idemo jesti?" "Jela sam. Ionako nisam imala apetita. Sad ga imam jo manje. Mislim da vie nikad ne u jesti." "Hoe-" "Zna to bih htjela, Bla?" "Ne." "Nemoj se uvrijediti, ali... mislim da bi mi dobro dolo kad bih se malo odmaknula od tebe." Bla kimne glavom. "Shvatit u to onda kao kompliment." "Bla, oprosti! Ja... samo... osjeam se kao da se raspadam." "I to je zbog mene?" "Nije zbog tebe. Ali proces se odvijao uz tebe." Okrene glavu od njega. "Znam, nisam potena prema tebi." "Ne sjekiraj se zbog toga. To mi se stalno dogaa."
300

NO PADA U PODNE

Sanja se pone cerekati. Zar je rekao neto smijeno? "Zna to, Bla? Mislim da ti zavidim." "I to mi se stalno dogaa. Ali samo kad je magla." "Vidi? O tome govorim. Ti ne natovaruje teret na svoja ramena i nosi ga sa sobom kao veina ljudi. Ti samo... to se nae na putu prevali preko lea i... ide dalje." "Zar se moe drugaije?" "Moe. Nema mnogo ljudi poput tebe." "Hvala Bogu. Takvu vrstu konkurencije nikome ne bih poelio. Pogotovo ne sebi." "Ne elim se odmaknuti od tebe. Zna to?" "Sad me ve zbunjuje. Moemo promijeniti temu?" "Zbog tebe sam sad iva." "Istina." "Iako... sad bih ba zbog tebe i tvojeg nedoreenog plana mogla poginuti." "Takoer istina. Vjerojatno se onda i slae da bismo trebali ii kuglati?" Sanja se pone smijati. "Joj, Bla..." Mobitel mu zazvoni. Izvadi ga iz depa. "Nemoj se javljati!" sikne Sanja. "Zato ne?" "Mogu nas locirati preko poziva!" "Zar nisi prije sekundu rekla da nekoga nazovemo?" "Nekoga tko nam ne moe ui u trag." "Od takvih nemamo koristi. I nisam strunjak za te stvari, ali mislim da se mobitelu moe ui u trag samo ako je ukljuen i ako mu se zna broj. A netko oito zna broj. Ali ne i ja njegov." "to je?"
301

Aleksandar Kostjuk

"Broj je sakriven." Bla se krene javiti. "Nemoj, Bla," ree Sanja na granici zapomaganja. Bla rukom napravi gestu koju bi Sanju trebao uvjeriti da je sve u redu. Nije upalilo. Svejedno se javi na mobitel. "Molim?" "Dobar dan," ree galantan muki glas. "Ako vi kaete..." "Da. uo sam svata o vama, detektive." "Onda imamo neto zajedniko. Jesam li ja uo neto o vama?" "Potpuno iskljueno." "Da? To je zanimljivo. Jer ba sam razmiljao o vama." "Vjerojatno razmiljate ve neko vrijeme o nama." "Ne bih iao tako daleko. S kime razgovaram?" "Ah, ovdje se ne optereujemo imenima. Moji ui suradnici obino me zovu Drugi." "Drugi to?" "Samo Drugi." "Vai vas suradnici sigurno jako mrze kad su vam dali takav nadimak. Ili su nematoviti." Drugi se smije. "Nemate pojma koliko ste blizu istini, detektive. Po obje toke." "I kako vam mogu pomoi?" "Ne zovem vas da bih traio vau pomo, ve kako bih vam rekao da ste mi ju ve pruili." "Nisam znao da sam toliko nesmotren." "To vam ne bih znao rei. Korisni jeste." "Mislite, vama?" "Da." "Samo provjeravam. Jesam li bio velika pomo? Presudna, moda?"
302

NO PADA U PODNE

"Svaka je varijabla presudna. Jer ako samo jednu iskljuite, itav se slijed dogaaja mijenja. Ali samo zato to je presudna, ne znai da je i vana." "Tako to funkcionira u vaem svijetu?" "Tako funkcioniramo mi da bi svijet bio na." "I ba je nuno da bude va?" "Mi smo vrsta ljudi koji su nadili nunosti. Ovakvi smo kakvi jesmo jer takvima elimo biti, ne jer nam je to potrebno. Zaudili biste se koliko je mudrosti potrebno za istinsko shvaanje razlike izmeu to dvoje." "A kakvi ste? irite jad i smrt svijetom, a laima ga uvjeravate kako je to ono to mu je potrebno, i sve to samo kako biste to mogli i dalje initi. Za ljude koji ine to ele imate jako suen opseg djelovanja." Cinini smijeh. "Detektive, samo zato to ste shvatili nau prirodu, niste shvatili i nae motive i ciljeve." "Ah, niste uvrijeeni?" "Uvrijeen? Zato bi me uvrijedilo isticanje onoga to me uinilo monijim i bogatijim nego si to veina ljudi moe uope zamisliti?" "Zaista, zato?" upita Bla samoga sebe. U oi mu upadne Sanja, dajui mu otvoreno do znanja kako eli znati s kime razgovara. On joj uputi provjereno neuinkovitu gestu da ju primiri. Ona ivano zakoluta oima. "U svakom sluaju, samo sam vam pokuao rei kako mi je ao ako sam vam na bilo koji nain pomogao." "To se podrazumijeva, detektive. Rijei nisu potrebne." "Ali kad vam ve pomaem, mogu to onda uiniti do kraja. Pod uvjetom da napravite neke ustupke." "Nemam obiaj praviti ustupke." "Ali to ako je toga vrijedno?" "Ovisi koliko je vrijedno." "Dobro. Koliko vam vrijedi ime ovjeka koji vam je htio ukrasti pet
303

Aleksandar Kostjuk

milijardi eura?" "Nita. Jer ime ve znam." "To morate rei. elite da vam besplatno odam ime." "Nema potrebe." "Ali sada emo preokrenuti stvari. Zaista u vam besplatno odati ime. Zove se Goran Berin. On je potpredsjednik vae tvrtke, Tripera." "Kao to rekoh, to ve znam." "I to vam nije vrijedno promjene planova?" "Ne. To je ve iskoritena informacija. Ali vi ste to ve znali, zar ne?" "Moda. Ono to moda ne znate je da je gospoica Sanja Malenica mimo svoje volje uvuena u Berinove planove. Nita nije znala o novcu. Bila je iskoritena. Kao tekli i kao mamac." "Znam i to." "Isto vrijedi i za mene." "Nikad nisam ni sumnjao u vas." "Aha..." Bla zastane. Poinje zdvajati nad svrhom ovoga razgovora. Zato ga je nazvao? Da bi se prenemagao u njegovu slualicu? "Ali imamo jo neto. Neto to biste htjeli natrag." "Preuzeli ste obveznice prije Berina?" Taj je dobro upuen. Oito ga niime ne e moi iznenaditi. Niti potkupiti. "Pa... da... ali samo da Berin ne doe do njih prvi. Spasili smo ih kako bismo ih predali vama. Moemo dogovoriti-" "Za time nema potrebe." "Nema?" "Ne. Moete ih zadrati." "Mislite, obveznice?" "Ono to je u vaem posjedu nikada ne ete moi unoviti. Pobrinuli smo se za to. Sanduk je vrijedan. Moete ga pokuati prodati." "Nemojte misliti da ne u. Znai... u sve ste upueni?"
304

NO PADA U PODNE

"Tako je." "Osim u Berinovu lokaciju." "Vrlo dobro. To je posljednji dio slagalice. Ova arada ulazi u svoju posljednju fazu." "Ako bih imao informaciju o Berinovoj lokaciji..." "Vrlo bih cijenio ako biste ju podijelili sa mnom." "Ja bih ju radije mijenjao. Za Sanjin i svoj ivot." "Kao to rekoh, ja nemam obiaj praviti ustupke." "A ja nemam obiaj... umirati. Zato ne bismo privremeno zanemarili svoje navike?" "Bolje je pitanje zato vi trgujete svojim ivotima, i to sa mnom?" "Ne razumijem." "Ja nisam taj koji dri vae ivote. Bila bi loa poslovna politika s vae strane pokuati ih otkupiti od mene." "Znai... ne elite nas ubiti?" "Ja ne." "Zar vas ne brine to bismo mogli rei ljudima?" Srdano se pone smijati. "Detektive, govorite vi to god hoete. Mi nismo maja. Nas se ne dotiu sudovi i zakoni. Sami ste rekli to mi radimo. A u kraljevstvu lai ovjek koji govori istinu proziva se laljivcem. to god vi rekli, bit e to dobra razbibriga za druge. Tko ne povjeruje, ismijavat e vas, tko povjeruje, nastavit e ivjeti znajui da nita ne moe promijeniti. Kako god ispalo, nama odgovara. Bilo koju ljudsku emociju znamo okrenuti u svoju korist." "Ba lijepo za vas. Dakle, da se razumijemo, ne smatrate nas nikakvom prijetnjom?" "Ba nikakvom." "Ja mogu preuzimati nove sluajeve..." "Ako vam je do toga..."
305

Aleksandar Kostjuk

"A Sanja moe natrag na posao, kao da se nita nije dogodilo?" Sanja ga zaueno pogleda. Znatielja ju izluuje. "to se mene tie, nema nikakvih prepreka. Ali naglaavam... to je to se mene tie." "Vai... suradnici imaju... druge zamisli?" "Ne radi se tome, ve o protokolima. Znate kako je to." "Kako je to?" "Kad se neka stvar pokrene, vie ju ne moe zaustaviti. Zbog protokola. Stvorili smo ih radi sigurnosti, ouvanja tajnosti... razumijete?" "Ne." "Za ovaj smo zadatak poslali jednog naeg vrlo pouzdanog ovjeka. Zadani su parametri kojima je trebao odrediti svoje mete." "Mete... za odstrjel?" "Tako je." "A... ha..." Polako shvaa. "A vi..." "A mi trenutno nemamo mogunost promijeniti parametre njegove misije." "Jer ste to sami odredili svojim protokolom?" "Shvatili ste. Ukratko, na ovjek sigurno zna da ste umijeani u Berinov plan... to to ste bili izmanipulirani nije bitno... i zbog toga e vas htjeti eliminirati zajedno s Berinom." "Ne postoji nain da mu se... javi o promjenama?" "Tako ne funkcionira na odnos. Mi aljemo poruke, on ih prima. Nema povratne informacije. Barem ne u konvencionalnome smislu. On ne zna tko smo mi i izvan protokola nae poruke nita ne vrijede. Mi imamo tek ogranieno znanje o njegovu identitetu, ali nemojte mu to rei kad ga vidite." "A poruku mu sad ne moete poslati jer..." "Jer je za vrijeme izvravanja zadatka komunikacijski kanal odsjeen.
306

NO PADA U PODNE

S njegove strane. Kad je u lovu, nema razgovora." "Dakle, moi ete mu objasniti promjene parametara misije..." "Tek kad je misija obavljena, da." "Protokol?" "Protokol. Ali ako preivite, nemam namjeru slati nove ubojice na vas." "To je utjeno." "Ali nije vjerojatno da ete preivjeti. Oposum je vrlo dobar u svome poslu." "Oposum?" "Da." "Shvaam." "Mogu li vam jo kako pomoi?" "Kako ste nam dosad pomogli?" "Dobro kaete. Shvatit u to onda kao ne." "Zapravo..." "Da? Recite." "Znate li moda nabaviti krekere koji se zovu Manki?" "Manki?" "Da." "Krekere?" "Da." "Bojim se da ne." "Onda niste ni priblino toliko moni kao to sam mislio." "Rijetko me tko u ivotu uspio spustiti na zemlju kao to ste to vi upravo uinili. Svaka vam ast, detektive." "Aha..." "E, da, uo sam za va mobitel koji radi na oprugu. elim vam samo rei kako je Gestorven&Hatelijk iznimno angairan na podruju zatite
307

Aleksandar Kostjuk

okolia i tednje resursa te pozdravljamo svaki trud koji rezultira ljepim i iim planetom za budue generacije. Ugodan ostatak dana, detektive!" "Pa... ja..." U slualici sada samo zuji. Veza prekinuta. Bla spremi mobitel u dep, ali prije toga napne oprugu za punjenje. "Da," promrmlja sebi u bradu. "Daj reci!" obrati mu se Sanja. "S kime si to razgovarao o meni? Nita nisam shvatila." "Ja sam veinu shvatio. Ostatak vjerojatno nije ni bitan." "I?" "I... to je bila oteena strana. Oteena na toliko mnogo naina." "Gestorven&Hatelijk?!" "Da." "Tko je to bio? Je li se predstavio?" "Predstavio se, ali kao da nije. Nebitno. Vano je ovo: znaju da nismo svojom voljom sudjelovali u Berinovom planu i ne smatraju potrebnim ubiti nas." Oduevljeni osmijeh na Sanjinu licu. Takav jo nikada nije vidio. Prekrije rukama usta, toliko je sretna zbog vijesti. "Ozbiljno?" Vjerojatno joj je trebao odmah rei i drugi dio vijesti. "Ozbiljno. Jedini je problem to njihov ubojica to ne zna i ne e to moi doznati sve dok nas ne ubije." Veselje nestane sa Sanjina lica jo bre nego je dolo. Sad joj se lice izdui, a Bla bi se mogao zakleti da je poelo isijavati vlastitu sjenu. "Molim?" "Nita se nije promijenilo. I ne e. Preputeni smo sebi." "Ali... ali... rekao si da nas ne ele ubiti." "Da. Samo to im njihovi vlastiti protokoli onemoguuju kontaktirati ubojicu prije nego je zadatak dovren. Tako je barem rekao."
308

NO PADA U PODNE

"Kako to misli?! Pa... sigurno postoji nain da mu nekako jave!" "I ja vjerujem da postoji, ali nije u tome stvar. Nije im dovoljno stalo da umremo, ali sigurno im je jo manje stalo da ne umremo. Nismo vrijedni truda. To su jednostavno takvi ljudi." Sanji se zacrvene oi. Lice joj se gri. Na rubu je plaa. "Zato... zato se to nama dogaa? Hou da to prestane." "I ja." "I to emo sad?" "Pretpostavljam da kuglanje jo uvijek nije opcija?" "Nisi duhovit, Bla! Znai, ja moram smisliti kako da nas barem dvojica ubojica ne dohvate?" "Ako ima ideju, ja u ju rado sasluati. Mala nam je prednost jo uvijek to GH-ov ubojica eli prvo Berina. Pod uvjetom da ga nije ve sredio." "Opet nagaamo." "Da, ali sada imamo sve manje toga oko ega moemo nagaati. Ah, da, obveznice su bezvrijedne." "to? Zato?" "ovjek je rekao da se pobrinuo da se ne mogu unoviti." "Kako je to uinio?" "Zar je bitno?" "Ne... valjda nije. Ali to bi znailo da su ipak znali to Berin hoe." "Mislim da to ne znaju dugo. Moda ak krae od nas. Ali sad to vie nema veze. Berin je raskrinkan, a njegov je plijen bezvrijedan. Ostao je Berin... nadam se, sam... Oposum..." "Molim?!" "GH-ov ubojica." "Draesno." "I nas dvoje. Oposum eli prvo Berina. Berin... ne znam to on eli.
309

Aleksandar Kostjuk

Moda je ve pobjegao iz zemlje." "Ali ako zna da imamo obveznice..." "I ako ne zna da ih ne moe unoviti... Moda bismo to sve mogli okrenuti u svoju korist." "Kako?" "Nemam pojma. Ima ti kakvu ideju?" "Da odemo u Afriku?" "Da, to zvui sve primamljivije. Ali ja sam vie za opciju ekanja da se sve samo od sebe rijei." "Moja je ideja bolja." "Moja je jetnija." "Zbog tvoje emo poginuti!" "Zbog toga i jest jeftinija." Sanja zarei i pone etkarati oko auta. "S tobom je nemogue razgovarati." "Sa mnom je mnogo lake kuglati." "Ne idemo kuglati, Bla. Koja ti je to ksacija? Zar te hvata oaj? To je nekakva eskapistika reakcija?" "Ne. Ali volim se drati svoje rutine." "A kuglanje ti je rutina?" "Samo kad me ljudi pokuavaju ubiti." Prie mu tako brzo da se zamalo zaletjela u njega. "Bla, smisli ve jednom neto!" "Shvaam. Pokuava isforsirati inspiraciju?" "Ne, Bla. Ovako jednostavno zvui ena koja se nalazi na rubu oaja." "Sad znam neto novo. Dobro, pokuat u neto smisliti." "I ja u pokuati, ali ne u nita smisliti." "Jer si na rubu oaja?"
310

NO PADA U PODNE

"Da!" "Poteno." "Zapravo..." "Da?" "Ne mogu vjerovati da ovo govorim, ali... da pita svoju uru? Ili je i ona bez ideja?" Bla baci pogled na svoju uru. "Da, vidi. To je dobra ideja. Zato se ja toga nisam sjetio?" "Odgovorila bih na to, ali onda bi razgovor otiao u krivome smjeru." "Problem je jedino to ne daje uvijek jednoznane odgovore." "Ako je to jedini problem ljudi koji savjete trae od ure, onda smo na konju." "Svia mi se tvoj stav. Pokuat emo." Bla se ve krene konzultirati sa svojom savjetnicom, kad mu odjednom ponovno zazvoni mobitel. Sanja se prepadne. "to je sad? Daj, iskljui to." "Zato? Moda nam se upravo prezentira rjeenje samo od sebe." "to? Misli..." Bla pogleda na ekran mobitela. "Ponovno sakriveni broj." "Zar bi... Ma ne bi!" "Pitajmo ga." Bla se javi. "Halo?" "Bla Zvonimir?" "Da." "Nezadovoljan sam vaom uslugom." "Gospodine Malenica. Kako ste? Pronaao sam vau sestru." "Igrica je gotova, Zvonimire. Znate dobro tko sam i to sam uinio. Kao to ja znam to ste vi uinili." "Govorite neodreeno. Brine vas to mi niste isplatili honorar?" Tiina. "Halo?"
311

Aleksandar Kostjuk

"elim svoj novac." "Idite u banku." "Rekao sam da ne emo igrati igre!" zavie. Znai, tanak je sa ivcima. "Znam da ste uzeli obveznice!" "Otkud biste to mogli znati?" "Ne doete ovamo gdje sam ja, a da ne znate doznati stvari koje su drugima potpuno nedostupne." "A gdje ste vi to? U bijegu pred najmonijim i najbeskrupuloznijim ljudima svijeta. Ne odve dojmljivo." "Bit u dojmljiviji s dodatnih pet milijardi eura." "Da, to je dobar argument. Univerzalan, rekao bih. Pet milijardi eura izgledalo bi podjednako dojmljivo na meni kao i na svakom drugom. Ve neko vrijeme elim nabaviti novi sag za ispod tua. Sad si to mogu priutiti. A i moj bi auto trebao remont." "Netko poput vas ne bi uope znao kako unoviti obveznice. A samo ja znam kako sauvati taj novac i istodobno preivjeti. Izvorni vlasnici obveznica ne prataju." "Kao ni vi. Vrlo se surovo odnosite prema svojim suradnicima. Onim namjernim i onim prisilnim." "Nemam nikakvu namjeru s vama raspravljati o moralu, Zvonimire. Kao to rekoh, elim svoj novac i vi ete mi ga dati. Sad emo dogovoriti primopredaju." "Zato bismo? Mi imamo novac, vi ne. Meni se to ini sasvim potenim epilogom. Ne znam o emu bismo imali jo pregovarati." "To je zato to ne znate da sam si priskrbio adut za pregovaranje." "Da?" "Govorite u mnoini. Pretpostavljam onda da je gospodina Malenica uz vas." Pogleda Sanju. A ona mu uzvrati prestraeni pogled. "Da, tu je."
312

NO PADA U PODNE

"Prinesite joj slualicu. I ona ovo treba uti." Bla joj prstom da znak da prie. Sanja glasno proguta slinu i zakorai prema njemu. Bla sad dri mobitel tako da oboje mogu uti to Berin govori. "Sluam," ree Sanja promuklo. "Sanja Malenica," ree on gotovo pjevno. "Prouzroili ste mi mnogo problema." "udno... uzeli ste mi rijei iz usta." "Da, da. Ali prolost ne moemo promijeniti. Bitna je jedino sadanjost." "Jako ste dubokoumni." "Znam. I vaa se prijateljica Adriana slae." Sanja glasno zadrhti i odstupi od mobitela. Prestraeno pogleda Blaa. Ne! Nije valjda? A onda prisloni natrag uho naslualicu, samo ovoga puta zgrabi vrsto Blaevu ruku kojom ga dri. "to... to ste joj uinili?" "Nita. Zasad. Malo smo razgovarali. Jako je tuna. Uope ju ne zovete, a ve danima niste na poslu." "Vi... prokletnie! Ona nema nikakve veze s ovime!" "Sad ima, rekao bih," odvrati joj Berin cinino. "Tek toliko da se razumijemo," ree Bla, "Adrianu ste oteli?" "Vrlo ste bistri, Zvonimire. Vama nita ne moe promaknuti, ha?" "Pitam jer su sve vae dosadanje otmice bili ili ktivne ili neuspjele. Zato bismo sad vjerovali da ste promijenili svoj modus operandi?" "Ne provocirajte me! Uope nisam raspoloen." "Ne, ekajte!" ree Sanja. "Dajte da ju ujem, molim vas." "Ah, elite ju uti?" "Da znamo da ne blerate opet," ree Bla. "Zvui razumno," ree Berin. Nakon toga uslijedi nekoliko trenutaka
313

Aleksandar Kostjuk

tiine. Nije prekinuo vezu. uju se umovi. A onda se iz slualice propara vrisak. Sanja ustukne pred zvukom agonije koji je izaao iz enskoga grla. drijelo joj se od strave toliko stegne da jedva moe disati, a iz oiju joj ponu nekontrolirano tei suze. Pokrije si usta kako i sama ne bi poela vritati. Bla ostane pribran i ponovno joj prinese slualicu. Sanja drhtei primi njegovu ruku. "Ups, valjda sam ju malo prejako pritisnuo," ree Berin zlobno. "Vi ste udovite!" ree mu Sanja. "Pustite ju na miru!" "Hou. im dobijem svoj novac." "Dobite ete svoj prljavi novac!" vikne Sanja u slualicu. "Ali ako ju samo jo jednom pipnete, osobno u vam ispaliti rafal u glavu! Ubit u vas!!" Odmakne se od Blaa i Berinova glasa. Ne moe ga vie sluati. Primi se za kosu i pone se tresti. Mora ostati jaka. Ne smije sad kolabirati. Ali sad bi ba mogla. Sad kad je jo jednoj osobi ivot ugroen zbog nje. Adriana, oprosti mi! Suze svejedno lipte iz nje. U ovom bi trenutku najradije umrla, samo da sve prestane. Da vie ne osjea ovo to osjea. Sada uje samo Blaa iza svojih lea. "Da," govori on Berinu. "Da, znam gdje je to. Aha. Da, vjerojatno emo doi. Nemamo druge planove veeras. Da. Je, i vama." A onda ispusti samo uzdah. Razgovor je gotov. Okrene se prema njemu. "to je rekao?" "Lokaciju i vrijeme. Imamo manje od pola sata da doemo tamo. Bolje da krenemo." Sanja obrie suze i sjedne u auto s Blaom. "Jesi li dobro?" upita ju. "Kakvo je to pitanje?! Izgledam li dobro?" Bla ne odgovori na to, samo upali auto. "Je li to bila ona?"
314

NO PADA U PODNE

"Molim?" "ena koja je vritala... to je bila Adriana?" "Da... mislim, ne znam... Pa tko bi drugi bio?" "Na primjer... bilo tko." "Misli da ponovno lae?" "Pokazalo se jest da mu to nije ispod asti. Onda, je li to bila ona?" "To... ja... Ne znam! Mogla je biti ona. Otkud ja znam kako ona zvui kada vriti?! I to jo preko telefona." "Mislio sam da ti je prijateljica." Bla izvede auto s parkiralita. "Ma super! Samo mi nabijaj jo krivnje. Kao da je nemam dovoljno." "Samo elim utvrditi injenice. Jer ako ju nije oteo..." "Znam, onda idemo riskirati svoje glave ni za to. Ne znam je li to bila ona." "Provjerimo." Bla joj prui svoj mobitel. "Nazovi ju." "to?" "Ako nije oteta, vjerojatno e se javiti, zar ne?" "Pa... da... vjerojatno si u pravu." Sanja stane gledati u u Blaev mobitel. "Slobodno ga uzme u ruku, Sanja. Nije kuan. Previe. A ja moram voziti i te stvari..." Sanja svejedno ne uzme mobitel. "Da... ja..." "Ne zna joj broj," ree Bla. Ne pita. Prokuio ju je. "Ne znam ga napamet. Imala sam ga pohranjenog u svome mobitelu." "Svom pokvarenom mobitelu?" "Da. Tom." "Ima li ga negdje zapisanog?" "Imam. U svom rokovniku." "Kojeg nema sa sobom." "Da. Nisam mislila da e mi trebati kad sam skoknula do banke.
315

Aleksandar Kostjuk

Ostavila ga sam ga u stanu." "Koji nam nije usput." Sanja pritisne svoje oi dlanovima i ispusti frustrirani cvile. Stvarno sam beskorisna! "Oprosti, Bla." "Nema veze," ree i spremi mobitel. "Vraga nema! Nije ni tebi toliko svejedno. Znam to sad misli!" "Da? I ti misli da bi auto-kotai s ugraenim svjetlima trebali biti obavezni?" "Ne! Govorim o Adriani. Ne znam joj prepoznati vritanje, ne znam joj broj. Misli da sam joj loa prijateljica, zar ne?" "To si ti rekla. Onakva si joj prijateljica kakva jesi. Treba te gristi savjest to joj nisi bila bolja prijateljica samo zato to je oteta? Koliko bi krivnje tek osjeala da se radi o nepoznatoj osobi?" "Da... sve je to logino, ali... zbog mene je sad u rukama luaka, a ja joj ne znam pomoi." "Kao prvo, u rukama je luaka zbog tog istog luaka, ne zbog tebe. Ti nita nisi kriva. Kao drugo, ne znamo da je zaista oteta. Ako je, tvoje znanje njezina broja ili bilo ega drugog o njoj nita nam ne bi koristilo." "Ako nije, koristilo bi nam jer bismo znali da ne moramo staviti glave na panj." "Istina, ali besmisleno je razmiljati to bi bilo kad bi bilo. Moramo raditi s onime to znamo." "A to je nita." "Tono. Ili skoro tono." "Kako to misli?" Bla joj ne odgovori. Iz nekoga razloga stane pred pekarom u kojoj su danas kupili hranu. Nije joj rekao to radi, a ona nije pitala. Ne e ga ometati u njegovim zamislima kad nema nijednu svoju. Ali zbunjujue njegove radnje jesu. Nije uao u pekaru, ve se sagnuo nad lijebom za
316

NO PADA U PODNE

odvoenje kinice i poeo neto petljati po njemu. Je li konano potpuno poludio ili ga upravo promatra u njegovu najbolju izdanju? udno kako je te stvari teko razlikovati. Ue u auto i krene bez rijei. Sanja ga nastavi gledati, takoer bez rijei. Napokon on na konzolu ispod stakla stavi maleni, crni, okrugli predmet. Sanji na prvi pogled djeluje poput novia, ali precrn je, preirok i predebeo za novi. Sanja ga uzme u ruku i pone prouavati. "to je to?" upita. "Sjea se kad smo bili u Seljakoj banci?" "Ne, podsjeti me, potpuno sam to smetnula s uma!" "Kad sam puzao po podu, a onaj tip pucao po meni, ovo je ispalo iz moga auta." "Tvoga auta? Ali-" "Ne iz unutranjosti. Netko ga je sakrio u braniku. Ali od udaraca je ispao." "I to je to? Ureaj za praenje?" "To sam si i ja mislio." ak i ona neto kui. "A tko ga je stavio?" "Ja mislim da je to bio Oposum." "A zato ne Berin? Imalo bi vie smisla. Pronaao nas je u Tromperu, a onda u banci. I zna da smo mu uzeli obveznice." "Ureaj sam ostavio prije nego smo otili po obveznice." "Dobro, recimo da je Oposumov. Zato mu sad pomaemo da nas pronae?!" "S Berinom emo se nai na njegovu terenu, pod njegovim uvjetima. Drat e nas u ahu i bit emo mu vjerojatno preputeni na milost i nemilost. Zna kako e to zavriti." Zna, ali ne e rei. Ne eli ni misliti o tome. Odvrati pogled od Blaa. "Zato moramo malo pomutiti njegovu raunicu. Dovest emo mu
317

Aleksandar Kostjuk

Oposuma." "Ali on eli i nas ubiti." "Obojica ele nas ubiti, ali kad se nau na jednome mjestu, eljet e prvo ubiti jedan drugoga. Imat emo vie izgleda za preivljavanje protiv obojice ako su zajedno nego sa svakim posebno." "Nada se da e se meusobno pobiti?" "Pa... vjerojatnije je da e Oposum ubiti Berina. Oito se radi o prou. Berin je beskrupulozan, ali na bojitu vjerojatno nije ravnopravan s Oposumom." "Znai, Oposum e ubiti Berina. Jednog emo manijaka zamijeniti drugim. Ne znam kako nam to pomae." "Pomae da ne bude sve kako si je svatko od njih zamislio. Ako stvorimo dovoljno pomutnje, moda uspijemo pobjei." "To je jako netegnuto, Bla." "Otvoren sam za alternativna rjeenja. Pomoglo bi kad bismo znali je li Adriana zaista oteta. Ali ne moemo znati. Sad idemo na sve ili nita." "Zato moji posljednji dani moraju biti ovako grozni, Bla?" "Ne znam. Vjerojatno kako bi znala cijeniti one prije njih kad otkrije da to ipak nisu bili posljednji dani." Zaudo, Sanja se nasmije. "Nevjerojatan si, Bla." "Ni ti nisi loa. Imam jo samo dvije napolitanke. Da podijelimo?" "Moe." Uzme jednu napolitanku i stavi ju u usta. Nekako je suha i izgubila je tek, ali neka ju netko ubije ako ovo nije neto najbolje to je ikada jela.

318

NO PADA U PODNE

Poglavlje

No je ve pala. I pun je Mjesec. Kako prikladno. U redu, nije ba potpuno pun, ali bljeti kao da je. Mjeseeve zrake lijepo istiu i zagasitim tonom obogauju stilske linije betonskoga rugla pred kojim su upravo stali. Ve neko vrijeme ispranjena tvornika hala s lica Zemlje izbrisane tvrtke SuperSup d.o.o. smjetena je u industrijskoj zoni, i u dobrom je drutvu. Ovdje je ve nekoliko ispranjenih zgrada sa slinom povijeu, bez naznaka da bi ih u bliskoj budunosti naseliti mogao bilo tko osim takorskih kolonija i izletnikih skupina narkomanskih veterana. SuperSup d.o.o. ima ipak malo drugaiju priu o propasti od svojih susjeda, a to se moe zahvaliti njegovu predsjedniku koji je, beskompromisno principijelan do kraja, otpustio sve radnike jer nije htio popustiti njihovu objesnome stavu da za posao koji obavljaju moraju primati plau. ovjek se mora osjeati nelagodno u ambijentu koji je sablasan sam
319

Aleksandar Kostjuk

po sebi, ali kad znate da vas iza ovih zidina eka izvor brze smrti, poriv da ostanete zakljuani u autu toliko je intenzivan da ga moete gotovo nanjuiti. Naalost, tome porivu ne moe udovoljiti. Bla izae iz auta zajedno sa Sanjom i odeta do prtljanika. Otvori ga i razotkrije krinju prepunu bezvrijednog bogatstva koju je skrivao. "U redu," ree Bla, "jesi li zapamtila plan?" "Jesam," ree Sanja. "Uemo unutra, ostavimo novac i poginemo." "To je plan B. Plan A je da uemo, ostavimo novac i preivimo." "Ah, da, pobrkala sam ih. Kad ne znam koji je bolji." "Mmm, da..." Bla zgrabi jednu ruku na krinji. "Izvadimo ovo." Zatvori prtljanik. Hodajui i drei krinju izmeu sebe, Sanja i Bla ponu se polako pribliavati ulazu u zgradu. "Bla?" "Da?" "Pretpostavljam da je sada suvino isticati kako mi se ovo ne svia?" "Nije suvino, ali nije ni osobito korisno." "To sam si i mislila. Zato..." "to?" "Zaboravila sam to sam htjela pitati. E, da. to ako ono nije Oposumov ureaj za praenje?" "Nije bitno. Sigurno on ima i druge naine praenja. Sigurno je u blizini ili na putu." "Sad mi je lake." "Da?" "Ne!" "Poteno." "Bla... htjela bih ti zahvaliti." "Nema na emu." "Daj da dovrim."
320

NO PADA U PODNE

"Oprosti." "Da. Hm, spasio si mi ivot i... ak nekoliko puta i... zna... ne bih htjela da misli da sam nezahvalna." "Osobu koja se zahvaljuje teko se moe nazvati nezahvalnom." "Ali stalno sam prigovarala." "Osobu koja stalno prigovara teko se-" "Dobro, shvatila sam. Pustimo sad to." "Moe." "Ali u interesu daljnjeg preivljavanja, smijem li pitati zato nismo nazvali policiju? Shvaam da smo se upleli u stvari za koje ne bismo pronali odgovarajue objanjenje pred sudom, ali... ako to znai da emo preivjeti..." "Nazvao bih ja njih." "Ali?" "Ali pada mi na pamet nekoliko razloga zbog kojih to ne bi imalo smisla. I jedan se istie." "Ne bi doli?" "Vjerojatno ne." "ak ni kad bismo im rekli da e padati leevi?" "ak ni tada." "Ne vjerujem to. Da javnost dozna da se policija tako ponaa-" "Javnost nikada ne e doznati za bilo to od ovoga." "Trebala bi. Mogli smo nazvati novinare." "Oni su ti koji e se i pobrinuti da javnost ne dozna. A policija nije ni priblino dovoljno neovisna da bi ila ometati rad svjetskih monika." "Ovo je rad?" "Da." "Ali dovoljno je da se jedan odvai. Nisu svi potkupljeni. Ili jesu?" "Ne radi se o potkupljenosti. Vie o strahu. Kad bismo zatraili pomo,
321

Aleksandar Kostjuk

via instanca bi se pobrinula da se nita ne poduzme. Ako bi netko samostalno odluio neto uiniti, ignorirajui autoritete..." "Da? Zar to nije mogue?" "Mogue je. Ali time bi si ugrozili ivote. A ja im to nisam spreman uiniti. Ti?" "Zar misli da bi-" "O, da." "Zar su toliko moni?" "Ni po emu to nisi mogla primjetiti, ali u gradu vlada izvanredno stanje. Svi se miu s puta oluji." "A mi idemo prema njenom sreditu." "Nemojmo pretjerivati. Ovo nije sredite dogaaja. Tek periferija. Nita se vanoga ni presudnoga ovdje ne e dogoditi. ak i da nismo poremetili Berinove planove, znaaj njegova postupka ostao bi minoran." "Aha. I zato smo onda ovdje?" "Jer moda ima tvoju prijateljicu u rukama." "Ah, da. Kvragu!" "S tim se mogu samo sloiti." "Kad bismo samo mogli nekako provjeriti da ju stvarno ima..." "Dao nam je kratak rok tako da nemamo vremena za provjeravanje. I vjerojatno se pobrinuo da ne dobijemo jasan odgovor, koga god nazvali. Improvizira, ali sigurno nije sve prepustio sluaju. Uostalom, nije bitno ima li ju ili ne." "Nije? Mislila sam da je to poanta itave prie." "Ne, poanta je da se napokon rijeimo tereta koji nam je bez nae volje nametnut. Ovo je idealna prilika da zbliimo GH i njihova prijestupnika. Kao to sam rekao, bolje izglede imamo kad su zajedno nego da se moramo nositi sa svakim zasebno. Kako god ispalo, rijeit emo ovaj sluaj jednom za svagda."
322

NO PADA U PODNE

"Moglo bi doslovce ispasti za svagda, Bla." "I to je rjeenje." "Ba. Ali opet si proturjei... iako e sigurno i to znati objasniti. Zar nisi rekao da je idealan scenarij da pobjegnemo pred jednim od svojih progonitelja nakon to ubije drugog?" "U redu, prihvaam ja i polovna rjeenja. Nisam izbirljiv." "Poteno." Nekoliko trenutaka nastave hodati prema ulazu u tiini. Ve su skoro stigli. "Bla, strah me," ree Sanja drhtavim glasom. "I mene." "Ozbiljno?" "Da." "To mi je ak utjeno." "Meni nije." "Da. Ti si ti." Pogleda ga sa smijekom. "I s time bih se mogao sloiti." "Smijem te neto pitati?" "Samo ako smijem odgovoriti." "Jesi li jo kao djeak htio biti detektiv?" "Nisam detektiv. Kroja sam." "Da, tono. Jesi li jo kao djeak htio biti kroja?" "Koji djeak eli biti kroja?" "Istina. Znai, ipak si htio biti detektiv?" "Ne." "Nego?" Bla joj ne odgovori odmah. Uzme si nekoliko sekundi tiine. Stvarno je nala pravo vrijeme za takva pitanja. "Hladnjak." "Molim?"
323

Aleksandar Kostjuk

"Hladnjak." "to hladnjak?" "To sam htio biti kao djeak." "Htio si biti... hladnjak?" "Da." "Htio si biti kuanski ureaj za hlaenje hrane?" "Da, ali ne obian." "Nego?" "Hladnjak koji moe letjeti u svemir i spaavati ljude iz poara." "I kako bi to inio?" "Dijete ne misli na takve tehnike detalje. To je matarija." "Shvaam." "Sigurno ti je lake sad kad zna." "Pa i je. Ne znam zato." "Imam takav utjecaj na ljude." "Vjerujem." "to si ti htjela biti? Balerina?" "Mrzim taj stereotip. Samo zato to sam ena, htjela sam kao mala biti balerina?" "Htjela si biti balerina." "Ma... Da, dobro, jesam. Ali samo na kratko. I samo zato to sam ila na satove baleta. Pravi mi je san bio postati astronauticom." "Originalno." "Ali ne bilo kakvom. Htjela sam biti voditeljica rudnika na Mjesecu." "Znai, htjela si biti rudar?" "Samo se ti rugaj. Ti si htio biti hladnjak. Koji leti u svemir." "Eto, imali smo sline snove." "Je. Kao da smo si itali misli." "ita li mi sada misli?"
324

NO PADA U PODNE

Ulaz im je na nekoliko centimetara udaljenosti. "Da. eli da uemo na ova vrata, to smo od poetka namjeravali." "To si pogodila." Bla otvori vrata. Otkljuana su. "ekaj!" ree Sanja panino. "Ne moemo ekati. Ne smijemo kasniti." Sanja nita vie ne ree. Bla povede put u tamu. Zakorai u unutranjost bive tvornice. Prvo to se vidi jest da tvornicom ne vlada potpuna tama. Po duini tvornike hale s obje strane su poredani ogromni povieni prozori. Mjeseeve zrake obilato prodiru unutra i obasjavaju opustoenu unutranjost. Ili barem dobar dio. Mnogi su dijelovi i dalje u potpunoj tmini. Svjetlost i nema mnogo toga za razotkriti. Najzanimljiviji detalji u ovoj praznini pravokutni su stupovi koji seu do krova. I smee koje ukraava pod. Bla i Sanja nastave svoj put. Kreu se pravocrtno i dalje vrlo polako. Bla sada vie ne zna koje mu je konano odredite. Berin nije bio detaljan u uputama. Mogu samo kroiti naprijed. Njihov e im domain sigurno rei kada i gdje stati, bilo rijeima, bilo drugim sredstvima. Problem bi u kretanju mogla postati Sanja. Osjea kolebanje u teini tereta u svojoj ruci prouzrokovanog nesigurnim dranjem sa Sanjine strane. To vjerojatno ima nekakve veze s njenim glasnim i dubokim disanjem. Nije lagala kada je rekla da ju je strah. Vjerojatno ga sada eli dodatno uvjeriti. "Boli te ruka?" upita ju. "Ne, u redu je. to mi tono sad radimo?" "Nosimo obveznice." "Znam, ali... Uh! Donijeli smo ti tvoj novac!" vikne glasno Sanja. "Dosta teatralnosti!" "Sanja..." "Briga me!" odgovori mu. "Dosta nas je motao oko svoga prsta, ne
325

Aleksandar Kostjuk

misli?" "Pa..." "Spustite novac gdje jeste," prozbori tama. Sanja uuti. Zajedno polako spuste krinju. Stali su tono do jednog od stupova. Svjetlost obasjava pod i jednu stranu stupa. Dalje u dubinu tvornike hale nema svjetla. Otud je doao glas. "Odmaknite se unatrag," ree ponovno glas. Njih dvoje posluaju. Naprave nekoliko koraka unatrag. I ostanu ekati. Nakon nekoliko trenutaka pokraj stupa iz tame izroni ljudski lik. Bla ga prepozna. Goran Berin, poznat i kao Zdravko Malenica. Ovdje ima dovoljno svjetla da se dobro razazna njegov zlobni smijeak na licu. A ni pitolj u njegovoj ruci ne ostavlja osobito ugodan dojam. "Dobro vee," ree Berin. "alite se!" ree Sanja. "Zvonimir," obrati mu se izravno, "stavite polako svoje oruje na pod." "Oruje?" upita Bla. Berinovo lice pokae ljutnju i on isprui ruku s pitoljem prema Blau. "Ne iskuavajte moje strpljenje." "Ah, oruje," ree Bla. "Mislite ovo?" Bla posegne rukom u dep jakne. "Polako! Vrlo polako ga izvadite. S dva prsta. I polegnite ga na pod." Bla ga poslua. Izvadi svoj vjerni Colt i stavi ga na prljavi pod. "I sad ga gurnite nogom prema meni." Bla stane na Colt i potjera ga prema Berinu. Ovaj ga zaustavi svojom nogom. "Odlino," ree sa smijekom. "Sad isto ponovite i s drugim orujem." "Molim?" "Mislite da sam glup? Uzeli ste pitolj moga ovjeka. Nije mu bilo drago. Hajde!"
326

NO PADA U PODNE

Bla ponovi postupak s pitoljem. "Ah, on. Nismo ga dugo vidjeli. Kako je on?" "Mrtav, ali javit e mi ako se to promijeni." "To je lijepo..." "U redu, dobili ste to ste htjeli! Dajte nam Adrianu!" Sanja je ljutita. Tako valjda prevladava strah. Berin napravi dva korak naprijed. Sada je sav okupan mjeseinom. "Dobio sam to sam htio? To ste rekli, gospodina Malenica? Zar bih bio ovdje da sam dobio to sam htio? Da je sve ilo kako sam ja htio, sad bih ve bio tisuama kilometara odavde! Ali nisam. Zahvaljujui vas dvoje." "Mi smo vam krivi?!" Sanja je neumoljiva. "Pa vi ste nas i uvukli! I uinili smo tono to smo trebali! Uinili smo sve to ste htjeli, a da toga nismo bili ni svjesni! Sad smo vam mi krivi to ste skovali nadebilniji plan u povijesti ljudske rase?!" "Samo ogranieni i neupueni um mogao bi rei takvo neto. Kad biste znali koliko je razraen i vieslojan moj plan bio. Bilo je to remek-djelo!" "To si morate govoriti, zar ne? Kako biste inae podnosili injenicu da ste popuili? Ono s bankom je stvarno bilo genijalno! Koga ste me vraga slali tamo?!" Sad je ve neto puklo u Berinu. Na licu mu se vidi ubijalaki bijes. Uperi pitolj prema Sanji s vidljivim naporom kojeg ulae da ne pritisne okida. Sanja ustukne. "Sanja?" obrati joj se Bla. "Malo lake, moe?" Berin si frustrirano prisloni pitolj po duini uz lice. "Da, banka je oito bila kriva procjena." "Oito," sloi se s njime Sanja, ovoga puta tie. "Gdje je Adriana?" Berin slegne ramenima. "Ne znam. Veera negdje, pretpostavljam." Sanja zine, a Bla uzdahne. "Da, mogao sam si misliti." Berin se trijumfalno smijei. "Mislite da bih se gnjavio otmicom? Jo
327

Aleksandar Kostjuk

jednom? Bili ste u pravu, Zvonimire, ali niste mogli riskirati, zar ne? Organizirao sam da vaa prijateljica bude zauzeta do kasno u no. Dola je korejska delegacija koja je zainteresirana za ulaganja zajedno s Tromperom, a gospodina i jo nekoliko ljudi imaju zadatak visjeti oko njih bez prestanka. Tako da e jo neko vrijeme biti nedostupna." "iji je ono bio vrisak?" upita Bla. "Skinuo sam s interneta i stavio na diktafon." "Ba koristan, taj internet..." "Vama je laganje ivotna preokupacija, zar ne?" upita Sanja. "Dobro mi je dosad sluilo, ako to mislite." "Ali vie ne," ree Bla. "Ne nakon to ste postali prepohlepni." Glavom pokae prema obveznicama na podu. Berin sa sjetom pogleda svoj plijen. "Ni tu laganje nije zakazalo. Rad s amaterima jest. Sve sam uspio zavarati." "I to viestruko, zar ne? Sami ste upozorili GH da e biti pokradeni. I pokrenuli reakciju." "Shvatili ste, znai? Svaka ast. Da, da nisu bili upozoreni, ne bih nikada mogao do novca. Protokoli, znate?" "Da, uo sam za njih. Ali emu takav rizik? Upozoriti ih znai uiniti ih opreznima." "U tome i jest poanta!" Smije se ponosno. "Naveo sam ih na potpuno krivi trag! Mislili su da je meta neto mnogo, mnogo vee. Toliko sam kompromitirao njihov sustav da nitko nije mogao zakljuiti kako se radi o sitnom lopovluku." "I dok su se oni osiguravali, vi ste iskoristili pomutnju da pokupite sitni." "Dobro kaete. Sitni. Pet milijardi eura. To je za njih nita. Nemate pojma kojim bogatstvom oni raspolau." "Svejedno je to nedopustivo. Znali ste da vam to ne e oprostiti. I
328

NO PADA U PODNE

svejedno ste riskirali." "Poanta je bila da ne znaju kome to ne trebaju oprostiti, kako ste se izrazili. Barem ne neko vrijeme. Dovoljno da nestanem." "I opet, rizik je bio ogroman. Sve se temeljilo na tonome tempiranju. To je bila mana vaega plana. Zato ste koristili ljude koji nisu upueni?" "Ve je previe ljudi bilo upueno. Dosegao sam maksimum preko kojeg bi plan bio osuen na propast. Jednostavno sam morao nai par naivaca. I naao sam ih. I trebalo je sve poi dobro. Ilo je dobro! Ne razumijem to je polo po zlu." "Va ivot, moda?" dobaci mu Sanja. "Vi," pokae pitoljom Blaa. "Bila je pogrjeka angairati vas." "Ne brinite zbog toga. Niste prvi koji tako misli. Ali kad smo ve kod toga, moda bismo mogli rijeiti pitanje moga honorara?" "Bla!" sikne Sanja. Berin se pone smijati. "O, vi ste fenomenalni. ao mi je, ali ne ete dobiti svoj honorar. ak i da vam ga isplatim, ne biste ga mogli iskoristiti. Znate i sami kako e ovo zavriti, zar ne?" Sanja zajeca. Bla joj stavi ruku na rame da ju umiri. "Znate li vi?" upita Bla. "elite se izvui igrom rijei, Zvonimire?" "Ne, ukazujem na va poloaj." "to vi znate o mome poloaju?" "Mnogo. Iz ovoga to vidim." "A to bi bilo?!" "Vi. Ovdje. Plan je propao, vi ste razotkriveni, ali eto... vi i dalje udite za svojim plijenom. Ali niste ni vi toliko pohlepni, zar ne? Nije da elite novac. Trebate ga. vorc ste." Bla moe vidjeti da je Berin toliko oduevljen njegovom pronicljivou da bi mu mogao odmah ispaliti metak u ak nekoliko
329

Aleksandar Kostjuk

vitalnih organa. "Nisam potpuno vorc. Imam neto gotovine na sebi." "Ali nita drugo. Sigurno su vam blokirali sve raune." "Oistili su ih. To je bolji izraz. Da, situacija mi nije obeavajua. Bit e potrebno mnogo vie sredstava nego sam planirao da bih nestao. I ostao takav." "A to nije lako u vaoj situaciji. Od poetka ste planirali rijeiti se svih svojih suradnika, zar ne? Niste znali da bi vam mogli jo zatrebati." "Zato bih ih trebao?" "Vi ste traen ovjek, g. Berin. Kao i mi. Dobro je imati nekoga da vam uva lea kad je otvorena sezona lova na vas." "Neto mi pokuavate rei, ali nisam siguran to." "Samo kaem da smo u istome loncu. Zato ne bismo pomogli jedni drugima?" "alite se! Predlaete da se udruimo?" "Bla..." Sanja ga izbezumljeno pogleda. Nije oekivala ovo. Nije ni on. Kada uope bilo to ispadne kako treba? Ponovno se sjeti svojih krekera. "Predlaem da iskoristimo zajednike interese, da." "Shvaam. I vi ete jednostavno prijei preko toga to sam vas upleo u ovo, pokuao oteti, ubiti i te stvari?" "To nisam rekao. Ja to gledam iz perspektive naih progonitelja. Njima smo samo tri mete, nita vie. Meci e nas podjednako probuiti, voljeli mi jedni druge ili ne. Prolost ne moemo promijeniti. to je uinjeno, uinjeno je. Zato ne bismo udruili snage? Pogotovo kad je protivnik iznimno snaan. A ako e ostati ui meu nama... pa... nekoliko stotina milijuna eura je dobro sredstvo odvraanja pozornosti od takvih... negativnosti." Berin zakilji prema njemu. Izgleda da ak razmilja o tome to mu je rekao, za ne povjerovati. "I kako bi to tono funkcioniralo?"
330

NO PADA U PODNE

Pogodak. Ali nije siguran da mu je pitanje ozbiljno. Dosta je cinizma u njegovu glasu. Ali oajan e ovjek razmotriti svaku mogunost, ak i onu najapsurdniju. "To biste vi trebali rei. Vi ste planirali plan bijega. Samo bi ga trebalo onda prilagoditi za jo dvoje ljudi." "Koja bi tono korist od vas dvoje bila?" "Sad sam rekao. uvat emo vam lea. Ja svojim detektivskim instinktima..." Berin se zahihoe. "Da. A ona sa svojim poznavanjem nancija ili ime se ve vas dvoje bavite." "to ona zna, ja znam dvostruko bolje." "Ma nemoj!" rogobori Sanja. "Dvije su glave bolje od jedne," ree Bla. "A tri su bolje od dvije." "Aha," ree Berin neuvjerljivo. "Provjerimo prvo moj ulov." Posegne u dep i izvadi neto. Neto sitno, ne vidi tono. to god to bilo, on to baci Sanji pred noge. Klju! "Otvori. elim vidjeti da me niste prevarili." "Ja da otvorim?" upita Sanja. "Da! Odmah!" Sanja nevoljko podigne klju i une nad krinju. "Otkud vam klju?" upita Bla. "Dobio sam ga na lutriji! to vas briga?!" "Samo pitam..." Sanja neto petlja s bravom. "to to radi?!" obrui se Berin na Sanju. "Misli ovdje odugovlaiti, glupao?" "uj, ne da se otkljuati, kretenu!" "Nemogue. To je denitivno pravi klju." "Ma denitivno! Valjda je onda kriva brava. A, ne, ekaj... mislim da ide." Brava kljocne. Otkljuano je.
331

Aleksandar Kostjuk

"Ne otvaraj!" vikne Berin. "Makni se!" Sanja pone odmicati natrag prema Blau. "Na koljena, oboje!" zapovijedi Berin. "to?!" ree Sanja. "uli ste me. Na koljena!" Njih dvoje kleknu. To ba ne sluti na dobro, zakljui Bla. "Sad ukriite prste iza glave. Hajde, kao u lmovima." Oni ga posluaju i stave ruke iza glave. "Sad ete glumiti policajca?" upita Sanja zajedljivo. "Ku!" odbrusi joj Berin i sagne se nad svoje blago. "Da se niste pomakli. Ako samo trepnete, poinjem pucati. Jasno?" Bla ima osjeaj da ipak nije uspio uspostaviti dobar odnos s ovim ovjekom. "Mislite doslovce ovo s treptanjem ili-" "Ku!" "Dobro." Okrenuo je krinju tako da moe istodobno gledati u Sanju i Blaa. Pone ju polako otvarati, a onda ju samo naglo gurne da se otvori do kraja. Poklopac je tako konstruiran da ne padne do kraja, tako da je njima dvoje sadraj i dalje sakriven, ovoga puta podignutim poklopcem. Ono to je unutra Bla moe procjenjivati trenutno samo na temelju Berinova lica. A ono alje neodreene signale. Koji postaju sve odreeniji, iako je jo uvijek teko rei to gospodin u ovom trenutku osjea. Mnogo je lake procijeniti to ne osjea: sreu, olakanje, veselje, zadovoljstvo, staloenost, odlunost da vie nikada nikoga ne ubije. Napokon dobije i pogled na te famozne obveznice. Malo su udne. Nije da je Bla strunjak za obveznice, ali ini mu se razumnim pretpostaviti da one, poput novanica, imaju na sebi neto otisnuto. Ove izgledaju kao prazan papir, iako, ruku na srce, osvjetljenje ovdje nije ba pogodno za donoenje denitivnih procjena. I opet, to je samo njegova
332

NO PADA U PODNE

pretpostavka o izgledu obveznica, ali ini mu se da je podosta utemeljena, s obzirom da ih moe vidjeti jedino jer ih Berin upravo guva u svojim rukama. Berin podigne pogled prema Sanji i Blau. Zbog silnoga bijesa mjeseina vjerojatno nije potrebna da bi mu se oi sjajile, ali svakako pomae. "to je ovo?" upita Berin promuklim tonom koji ne obeaje nita dugorono dobra. "Mislite na neto odreeno ili..." Berin se digne, urlikne i utne krinju u njihovu pravcu. Obveznice se rasprostru po podu, neke slobodne, neke povezane u snopove. Ali sve izgledaju isto. Prazan papir. Vrijedi znatno manje od pet milijardi eura. "Prevarili ste me!" Uperi pitolj u njih, spreman ga u svakom trenutku upotrijebiti. "Mislite da se moete poigravati mnome?" "Ah, zato su rekli da ovo ne emo moi unoviti," ree Bla tiho. "Da... ba dovitljivo," ree Sanja. "Ne apuite!" nastavi se derati Berin. "Gdje moj novac?! Smjesta mi recite gdje je!" "A to mislite gdje je?!" odgovori mu prkosno Sanja. "Na sigurnom," ree Bla. "Kod svojih pravih vlasnika koji su ga zaradili poteno na tuoj krvi." Berin odmahuje glavom u nevjerici. "Ne. Ne! Nisu mogli znati koja mi je bila meta." "Nekako su otkrili. Nisu ni oni amateri. Podcijenili ste ih. Osim toga, plan vam nije krenuo kako je trebao pa je bilo za oekivati da e vai bivi poslodavci to znati iskoristiti." "Bilo je glupo misliti da moete prevariti takve ljude," ree mu Sanja. "To ste vi krivi. To ste vi krivi!" Polako gubi kontrolu. Morat e brzo neto smisliti. Bla se pone ustajati i vue Sanju kako bi uinila isto.
333

Aleksandar Kostjuk

"Ostanite gdje jeste!" "Polako," ree Bla. "Sad vam sigurno svata prolazi kroz glavu, ali potrebno je da se smirite. Sad nas trebate vie nego ikada." "to?! to ste rekli? Ja vas trebam? Ja vas?!" "Da. Nemate novac. Situacija se znatno zakomplicirala. Ostali smo vam samo mi. Moramo udruiti snage da preivimo." "I ja bih vam trebao vjerovati? Nakon to ste me upropastili?!" "Ako ete objektivno sagledati situaciju, shvatiti ete da smo mi ti koji bismo trebali biti kivni. Nita od ovoga nije bila naa ideja, ve vaa. Ali nismo mi zlopamtila. Zar ne, Sanja? Sanja?" Lupne ju po ramenu. "Ha? Aha. Ne. Ma kakvi," ree ona. "Vi sigurno mislite da sam glup, ha?" Berin je sad ve poprimio luaki izraz. "Samo spaavate svoju kou. Izdat ete me im vam okrenem lea. Koja biste mi vi tako velikoduno uvali." "Sluajte-" "Ne! Dosta sam vas sluao. Ne trebam vas. Ne trebam ja nikoga. Ovaj bi mi novac dobro doao, ali to se moe. Znam ja doi do novoga. Ja sam umjetnik preivljavanja. Mogu Gestorven&Hatelijk poslati cijelu vojsku na mene. Znate to mi mogu? Nita! Ne mogu mi nita." Vjerojatno je ironino to su mu to bile posljednje rijei. Moda i nije. Tko se takvim sitnicama moe zamarati kad spaava ivu glavu? Bla je jako dobro reagirao, ako smije primjetiti samome sebi. im je metak koji je proao kroz Berinovu glavu ostavio tamnu koliko i impresionistiku mrlju na stupu, Bla je zgrabio Sanju i sakrio ih oboje iza istoga stupa. I ni djeli sekunde prerano, jer im su se sakrili, rafalna je paljba izreetala beton pokraj njih. Pucnjevi se nisu uli. Oposum koristi priguiva. Sreom, prema padu Berinova tijela i rasprskavanju krvi dobro je procijenio iz kojeg smjera ubojica puca. Totalno je nabrijan. to i treba biti, s obzirom da e za koji tren biti mrtav.
334

NO PADA U PODNE

"to emo sad, Bla?" upita Sanja u svojoj najboljoj plaljivoj maniri. Bla posegne u dep. "Molim te, nemoj sad jesti napolitanke!" "Nemam ih vie. Ali imam ovo." "to je to?" "Baklje. On vidi nas, ali mi njega ne. Unijet emo malo svjetla u tamu." "I kako e nam to pomoi?" Prije nego je Bla uspio neto rei, stigne novi rafal. Praina od pulveriziranog betona ih okrui, a Sanja zavriti iz petnih ila. "Nemam pojma," ree Bla. "Moda ga zbuni ili to ve." "Super plan," ree Sanja koja, iako je na rubu plaa, jo uvijek uspijeva biti sarkastina. "Otkud ti?" "Pojma nemam. Bile su na stranjem sjedalu pa sam ih uzeo. I mislio sam da emo biti u mraku kad mi je Berin javio-" "Ma koga briga! Samo ih baci." "Primljeno na znanje." Nada se samo da zna upaliti te vraje stvari. Koliko teko moe biti? Mora otkinuti ovaj vrh, valjda. To uini i crveni plamen pone ikljati van. Za sekundu se stvori zasjepljujue svjetlo. Bla se malo odmakne od zida i baci baklju preko ruba. Odmah se priljubi natrag uz zid, a istodobno zauje jo jedan rafal. Sad ve uje pucnjeve, iako su prigueni. Tip se pribliava. Bla odlui riskirati kako bi provjerio kakvo je tono stanje. Naviri se preko ruba. Vrlo, vrlo oprezno. Baklja ini svoje. Moe vidjeti visokog mukarca, dosta krupnoga, kako napreduje prema njima. I po hodu i po opremi na sebi ostavlja dojam vojnika. Komandosa u crnom. Vrlo obeshrabrujui prizor kojeg je dodatno pogorao jo jedan rafal iz njegove puke. Oposum ga je spazio. Bla odlui upaliti jo jednu baklju. Ovu baci preko suprotnoga ruba. Ne zna ni sam to mu pomae osvjetljavanje
335

Aleksandar Kostjuk

ambijenta. Samo e ih ubojica bolje vidjeti. To to je mogao vidjeti Oposuma ne pokazuje se osobito korisnim. "Jo koja ideja?" upita Sanja. "Bojim se da ne. Imam jo jedan pitolj." Izvadi ga. "To je Madeov. Berin nije znao za taj." "Misli da e ga moi pogoditi?" "Teko. Ne bih znao ni prozore gore pogoditi. A ovaj treba samo jedan dobar trenutak. Ali kad ga ve imam..." Bla proviri ruku s pitoljem preko ruba i ispali nekoliko hitaca. Tada jo jednom riskira virenjem. Ne vidi Oposuma nigdje. Skoi do drugoga ruba i naviri se. Tu je. Prestraila ga je paljba. Ide prema susjednome stupu. eli im se priuljati. Oposum ga spazi i zapuca u trku prema njemu. Bla se skloni u zaklon i povue Sanju na susjednu stranu stupa. "to radi?" "Sakrio se iz susjednog stupa. Promijenio je poziciju. Htjet e nam se priuljati." "I to sad?" "Mogu ga jo malo odugovlaiti pucnjevima, ali kad mi ponestane metaka..." "O, Boe." "Oprosti. Nisam htio da ovako ispadne." "Nisi ti kriv. Jo smo dobro izdrali. A nisam ni spremna odustati. Znam da je slaba ansa, ali ne bismo li mogli ipak pokuati s policijom?" "Dobro kae." Prije nego izvadi mobitel, mora jo malo drati Oposuma na distanci. Ispali jedan metak preko svakoga ruba stupa. To e ga vjerojatno malo manje zastraiti nego njegovi prvi pokuaji gaanja. Tip sigurno zna s kime ima posla. Zatim Bla izvadi svoj mobitel kako bi nazvao policiju. Odmah razoaranje. Nema signala. Berin je i na to mislio, izgleda.
336

NO PADA U PODNE

Pametan do kraja. Ba mu je to koristilo. Pokae mobitel Sanji da ne troi rijei. Ona se zgrabi za kosu i pone cviliti. Ovo je ba grozno mjesto za umrijeti. Nadao se da e uspjeti posloiti stvari tako da umre u vulkanu. S osamdeset godina. Ili barem na mjestu s dobrim pogledom na vulkan. Moda bi mogao neime nacrtati vulkan na stupu, ali to nije isto. A ime bi uope mogao crtati? Spusti pogled na mobitel u svojoj ruci. Jo uvijek nema signala i to se ne e promijeniti. Sada zaista ne zna to uiniti. Osim moda jednoga. Uvijek ga je zanimalo emu slue ove obojane tipke na mobitelu, ali nekako nikad nije naiao pravi trenutak za istraivanje. Sad je valjda najbolji mogui trenutak. Ali sigurno ne e stii istraivati funkcije svih triju tipki. Ova crvena najvie mami. Ako je suditi po boji, trebala bi biti najzanimljivija. Ali moda je Mario samo nasumino stavio boje. Nema veze, neka bude crvena. Bla pritisne tipku. udno. Nita se nije dogodilo. Samo se na ekranu pojavi Mariov logotip, ona mrtvaka glava, sva iskockana na kristalnom ekranu, a ispod nje je broja namjeten na deset sekundi. Broja. Namjeten na deset sekundi. A iznad njega mrtvaka glava. Pokree se pritiskom na tipku poziva. Broja. S mrtvakom glavom. Bla okrene mobitel i pogleda mu poleinu. Tamo je naslikana ista mrtvaka glava koja je na ekranu, samo ljepa i otrija. Ponovno okrene mobitel i pogleda ekran. I shvati. Slika na poleini nije logotip, a Mariu Beljiu bi dobro dolo jo nekoliko mjeseci u klinici. Bog ga blagoslovio zbog toga. "Oposum!" vikne Bla. "to radi?" upita ga Sanja. "Pregovaram," doapne joj. "Oposum!" vikne ponovno. "Tako te zovu, zar ne? Upozoravam te da ini veliku grjeku!"
337

Aleksandar Kostjuk

Nema odgovora. "Dobro si uinio kad si eliminirao Berina. Mi smo ti u tome pomogli. Znali smo da nas slijedi. Doveli smo ti ga tono na nian. Znam i da ti parametri misije nalau da mora i nas ubiti. Ali to se tvojim poslodavcima ne bi svidjelo." Bla prieka odgovor. Nekoliko sekundi nita. Bla ve skoro zakljui kako je ubojica nepromoiv, kad odjednom: "Glupost!" vikne grubi muki glas. "Da?" odvrati mu. "Ne e misliti da je glupost kad poalju ubojice na tebe. Tvoji vlastiti poslodavci. Ne e ih biti briga to si samo izvravao zadatak. Imaju nedovrene poslove s nama i ako im to pokvari, ne e biti zadovoljni. Ne e uope biti zadovoljni!" Tiina. Nije rekao dovoljno. Nekako ga mora uvjeriti. Mora rei prave rijei. "Ne zna tko su oni. Je li tako? Sad u ti rei neto to moda ne zna! Oni ne znaju tko si ti. Ne ba tono, barem." "Sluam!" dovikne Oposum. "Ja znam tko su oni! Ne samo to. Imam njihov broj. Mogu sada razgovarati s njima, ako hou, u ovome trenutku. Ali od toga mi nema koristi. U ovom trenutku. Ti ne moe biti opozvan sve dok ne dovri zadatak. Jesam li u pravu? Mora se drati komunikacijske blokade. Nema razmjene informacija. Ali sad je izvanredna situacija. Pa ti predlaem sljedee. Ja u ih sada nazvati, tebi dati mobitel, a oni e ti objasniti to mora uiniti. Odnosno to ne smije uiniti." Sanja nijemo vie na njega. Njene geste govore otprilike neto kao: "Koga vraga radi?! Jesi li poludio?!" "Kako je mogu znati da razgovaram s njima? Moe biti bilo tko na telefonu!" ree Oposum. "Oni e ti sigurno znati rei neto to e ti otkloniti svaku sumnju. Nema to izgubiti. Razgovara s njima, i ako te uvjere, sprijeit e da ti
338

NO PADA U PODNE

se na glavu raspie ucjena. Ako te ne uvjere, ubije nas i otkrije sam to si si navukao na vrat. Dajem ti priliku! Moe samo dobiti, a nita izgubiti!" Oposum si je ponovno uzeo nekoliko sekundi za odgovor. Razmilja. "elim da oboje izaete pred mene. elim vas na nianu kad razgovaram s njima. Ako samo posumnjam u varku, ne e nita ostati od vas!" "Zvui razumno. Dogovoreno." "Pokai prvo oruje! Neka ti visi na prstu! I onda se polako pokaite!" "Moe!" Bla pone vui Sanju za rukav, ali ona prua otpor. Znatan otpor. "Doi. Nemamo vremena," apue joj. "Nema anse! Idi ti sam!" "Onda e nas ubiti. Imam sve pod kontrolom. Vjeruj mi." Sanjin otpor malo popusti, ali ostane. Bla ju obrgrli i pone gurati prema naprijed. "Gdje ste?! Pravite budalu od mene?!" "Ne! Ni govora!" Bla objesi pitolj o prst i isturi ga iz svoga zaklona. "Dama ima tremu, to je sve. Evo nas." Bla i Sanja se pokau Oposumu. I on izae iz svoga zaklona. Sad ga malo bolje vidi. Iako ni sad osvjetljenje nije najbolje baklje ve posustaju ini se da se radi o srednjovjenom mukarcu. Ima kratku smeu kosu i vrlo ozbiljan izraz lica. I vrlo ozbiljnu puku. Iako Sanju ne vidi jer zuri u Oposuma, moe doslovce osjetiti njeno drhtanje. Nema ba povjerenja u njegov neizreeni plan. Na njenome mjestu ne bi nita drugaije mislio. Istina je da ni sam nema pojma to to zapravo radi. Sad mu se sve ini poput sna pa se valjda nada da e tako i zavriti. "Spusti polako pitolj na tlo i utni ga u stranu," zapovijedi Oposum. Bla uini kako mu je rekao. Ode i posljednje oruje. Moda. Digne ruku u kojoj je mobitel. "Evo mobitela. Da nazovem?" "Imam i ja mobitel. Zato mi ne bi samo dao broj pa u ih nazvati?"
339

Aleksandar Kostjuk

"Rekli su da je to jednokratna linija. I odgovorit e samo ako poziv doe s moga broja." "Kako prikladno," ree Oposum s nepovjerenjem. "Tako su rekli. Moda e se javiti ako nazovete sa svojega mobitela. Vi imate posla s njima dulje nego ja. Ili vam smeta moj mobitel? Nije ba najmoderniji, ali mogu vam rei da-" "Ne laprdaj! Nazovi." "Moe, zovem. Ah, da, htio bih istaknuti da je ovo jedinstveni primjerak mobitela. Takvo to ne moete nigdje kupiti i ne bih ga volio izgubiti. Vratit ete mi ga, zar ne? Nisam ba vian tehnici, a ovaj mi ba nekako-" "Nazovi!" Isturi svoju puku kako bi pokazao da nema strpljenja. A i poeo je govoriti kroz zube. Znai da ga je dovoljno obradio. "Zovem." Bla se pone praviti da pritie tipke. Zapravo ih stvarno pritie kako bi ekran zasvijetlio, tako da ovaj nita ne posumnja. Pritiskanje tipki ne ometa brojanik, kako se ini. Reagirat e samo na tipku za poziv. Tada prisloni slualicu na uho. "Zvoni. Sad e se... javiti... hm..." Oposum se ne pomakne ni milimetar. "Ah, dobro vee," zapone Bla svoj izmiljeni razgovor. "Da, uspio sam. Da. Da, ovdje je. Rekao sam mu, ali... Da. Shvaam. Samo... molim vas, budite to jasniji. Nije ba dobre volje." Odmakne slualicu od uha i zadri prst na tipki za poziv. "Gurnem ga prema vama, u redu?" "Da, ali polako." Bla polako une i stavi mobitel na pod. I pritisne tipku za poziv. Brojanik pone odbrojavati unatrag. Odgurne mobitel i on otklizi do Oposuma. Ferdinand zaustavi nogom mobitel i polako se sagne da ga podigne,
340

NO PADA U PODNE

drei na nianu oboje itavo vrijeme. Posegne rukom za mobitelom i na trenutak spusti pogled prema njemu. im ga je digao, ugledao je tog detektiva i njegovu curu kako nestaju iza stupa. Prvi mu je instinkt bio zapucati, ali onda se predomisli i pogleda mobitel u svojoj ruci. Na ekranu nema naznake da je poziv u tijeku. Samo nekakvo odbrojavanje. Ostala je samo jedna sekunda. Jedna sekunda postane vjenost. Vjerojatno nema smisla odbaciti mobitel od sebe. Sekunda nije dovoljno vremena. Zato se dao ovom probisvijetu nagovoriti na ovo? Jo nikada u svojoj profesionalnoj karijeri nije pregovarao sa svojim metama. Nikada! A ovaj ga je omotao oko svog malog prsta. Ali uspio ga je zabrinuti. Kako je mogao znati njegovu ifru? Oposum. To je strogo uvana tajna. Koliko ju ljudi moe znati? A on ju je znao. I jo neke stvari. Kako bi ih znao da mu njegovi nalogodavci nisu rekli? Zar je pogaao? Ili je neto drugo u pitanju? Zato je dopustio da ga uhvati strah? Kad je rekao da e se nalogodavci naljutiti, osjetio je vlastitu slabost. Zar ju je i taj amater osjetio? Zar je znao da su ve jednom bili nezadovoljni njime? Zar su mu i to rekli? Za kakve je to ljude sve ove godine radio da mu nikada nita nisu rekli, a s ovim kretenom su u jednome danu podijelili svoje najvee tajne? Ili se radilo o jednom ogromnome blefu? Poto oito nije imao njihov broj, onda je vjerojatno to u pitanju. Ali to znai da ga je podcijenio kao jo nikoga u ivotu. Oito je da stari. Ali to mu se vie nikada ne e moi dogoditi. Ni podcjenjivanje ni starenje. Besmisleno je sada kontemplirati nad time. Potpuno nebitno. Kau da ljudima u posljednjim trenucima ivota itav ivot preleti pred oima. Njemu ne. Valjda je za to potrebno malo vie od jedne sekunde. Pred oima mu je preletjela slika Splita u kojem je trebao ostati i iz kojeg je trebao poslati svoje drage efove u pakao kad su ga pozvali. A posljednja
341

Aleksandar Kostjuk

mu je misao najgora mogua. Vidi pred sobom onog degenerika u kabanici. Kako ga samo mrzim! Tek je sada svjestan razmjera svoje mrnje. I razmjera aljenja to ga ipak nije ubio kad je mogao. Zato mi to mora biti posljednja misao?! Ferdinand ipak pokua baciti mobitel to dalje od sebe. Ne zna je li mu uspjelo. Ugleda bljesak. Zatim osjeti toplinu. Pa hladnou. A onda nita. Bla srui Sanju na tlo i prekrije ju svojim tijelom. Zemlja zavibrira, a bubnjie mu probije grmljavina kao iz topa. Istoga trena osjeti na sebi val praine koja ga obavije. Komadi stupa koji ih brani od udarnog vala lete posvuda. Pokoji i po njegovoj glavi. Trajalo je kratko. Iako je Sanjino vritanje nekako produilo doivljaj. Sreom, nije ju mogao najbolje uti zbog zujanja u uima. Nastupi mir. Popraen kaljanjem. Bla se makne sa Sanje. Oboje ponu reeksno mahati kako bi otjerali nesnosnu prainu od sebe. Zbog kaljanja oboje navuku svoje majice preko usta i nosa. "Jesi li dobro?" upita Bla. "Bila sam i bolje. to je to bilo?!" "Moj mobitel, mislim." "Tvoj mobitel je eksplodirao?" "Tako izgleda." "Zato?!" "Vjerojatno je imao eksploziv u sebi." "Vjerojatno?! Kakav ti je to mobitel?!" "Koristan, kao to si vidjela. Ima jo kakve primjedbe?" "Ne. Nemam." "Dobro." "Je li mrtav?" "Oposum? Ako nije, svaka mu ast. Vjerojatno je. Bolje da odemo
342

NO PADA U PODNE

odavde. Netko bi zaista mogao pozvati policiju, a ona bi zaista mogla i stii. Ne bih im htio ovo objanjavati. Moe ustati?" "Ma dobro sam." Sanja pone ustajati. A onda zastane i sklizne natrag na pod. "to je?" "Bla?" Pokazuje prstom ispred sebe. Bla pogleda to pokazuje, ali ne vidi dobro. Jo je mnogo praine. "to je?" "Je li ono prst?!" Bla pogleda jo jednom. Sad vidi to pokazuje. Ali jo uvijek ima mnogo praine. "Pa... ne mogu ni potvrditi ni zanijekati." Sanja vrisne tako glasno da su se zatresli temelji zgrade. Nije znao da je ljudski mogue tako glasno vritati. Eto, ovjek ui dok je iv.

343

Aleksandar Kostjuk

Epilog

Nita se nije promijenilo u njegovu uredu. Zato i bi? To se samo njemu ini kao da su proli tjedni otkad je bio ovdje. Ni nakon dodatnih tjedan dana nita se nije promijenilo. Nije da u uredu ima mnogo toga to bi se moglo promijeniti. Moda bi mogao obojati zidove. Nekom uzbudljivom bojom. Ali koja bi to bila? Odluivanje o tome dovelo bi ga vjerojatno do ludila ili neega ekvivalentno skupog. Najbolje je ne zamarati se promjenama. Po obiaju. U meuvremenu je dobio novi sluaj. Vlasnik jednoga kaa unajmio ga je da mu pronae izgubljenog tenca. Zlatnog retrivera. Nekim bi detektivima takav zadatak bio ispod asti iako to samo nagaa jer ne poznaje nijednog privatnog detektiva ali ne i Blau. Ispod asti mu je jedino pritiskati gumb za zeleno svjetlo na semaforu i razvrstavati smee prema boji, ali to uglavnom nema veze s njegovim poslom. tenca je pronaao. Maleni se bio sakrio pod daskama disko-kluba koji je prije samo mjesec dana zatvoren zbog nesrazmjera broja medicinskih djelatnika i redovitih gostiju koji su ga pohodili, a tamo ga je uspio
344

NO PADA U PODNE

pronai samo zahvaljujui sretnoj okolnosti vezanoj uz injenicu da u gradu Zagrebu jo uvijek nije dozvoljeno podignuti cirkuski ator usred stambena bloka. Klijent mu nije htio isplatiti honorar. Rekao je da tenac nije onakav kakav je bio prije nestanka. Bla nije htio ulaziti u raspravu s njime oko toga. Poto mu je uskratio zaslueni honorar, Bla mu je uskratio tenca. Poklonio ga je etverolanoj obitelji iz svoga susjedstva kojoj je oajno potrebna razbibriga jo otkako im je obiteljski terapeut preporuio da bace svoj televizor u Manduevac. Iako im je policija kasnije objasnila, a terapeut potvrdio, da su dio s Manduevcem krivo razumjeli. Ima i Bla svoje granice. Tko ne plaa, poali to je ikada sreo Blaa Zvonimira. A ovaj nije htio ni polog platiti. Nije mu uope ao to mu je oduzeo tenca. Nije se uo sa Sanjom otkad ju je dopremio do njenoga stana one fatalne noi. Bila je vidno uzrujana i htjela je biti sama. Tako je rekla. Dobio je osjeaj kako njemu dosta toga zamjera. Ne zna to bi to moglo biti. Valjda se radi o onome to je rekla: uz nevolje koje su ju pratile, on je bio konstanta. Ruan podsjetnik na ono ega se ne eli prisjeati. Nije to logino, ali ljudski um je sloen i nedokuiv. On bi trebao znati. I sam ima jedan. Ako e biti toan, Sanja ga nije zvala sve do danas ujutro. Pristojno ga je pozdravila i bez previe objanjenja zamolila da doe danas k njoj kad god mu odgovara. Nekako je bila rezervirana pa nije zapitkivao previe. Pitat e kad ju sretne. Ali stekao je dojam iz njezina glasa da ju je prolo, barem veim dijelom, ono to ju je titilo. Dodue, objektivno gledajui, Bla ima vie toga to bi ga trebalo tititi. Ipak je raznio ovjeka. Naravno da je to bilo u samoobrani, ali raznio ga je. Mnogi su ljudi kroz povijest bili prisiljeni ubiti druge ljude protiv svoje volje, ali Bla je ovog jednog raznio na komadie. I to mobitelom. To budi u ovjeku mnotvo
345

Aleksandar Kostjuk

isprepletenih i nerazluivih osjeaja od kojih je barem jedan odgovoran to posljednjih tjedan dana u prosjeku spava 20 minuta krae nego prije. Istina, mogue da je to i od one nove marke paniranih odrezaka koje jede. Imaju nekakav udan okus. Trebao bi kupovati isto meso. A votku piti nakon jela, ne prije i nakon. Ne e odmah krenuti Sanji. Ima jo posla za obaviti prije nego joj se moe posvetiti. Na primjer, mora priekati da mu se oporavi noga koja mu je utrnula dok je razmiljao to bi sve mogao ili trebao raditi danas. Nada se novom klijentu. Netko mora nazvati. U ovakvom kaotinom svijetu sigurno ima ljudi koji moraju nekoga ili neto pronai, locirati ili razotkriti. Iako e se sigurno pronai znatno manje njih koji e uz to htjeti za to i platiti. to se moe. Gospodin koji ima ured na istome katu kao i Bla danas je izletio iz svoga ureda, vidno bijesan kao pas, guvajui novine u rukama. Naposljetku ih je grubo nagurao u ko za smee i opsovao zaslunim novinarima bliu rodbinu i zaelio im dobre odnose s jednom vrstom etverononih sisavaca. Kad se povukao, Bla je izvadio novine iz koa, ponio ih sa sobom u svoj ured, rukom ih izravnao i stranice posloio u pravi poredak. Nije ve dugo imao prilike itati neke prave vijesti. Dok ne naie nova prilika za to, moe u meuvremenu itati novine. Dok god su besplatne, sigurno neto vrijede. Novine su ak dananje, to je pravi zgoditak. Osim uobiajenih afera, skandala, suvinih senzacija i umjetnih idola, naiao je i na neto to ga je, iznimno, natjeralo proitati lanak do kraja. Radi se o ubojstvu. Ali ne bilo kakvom. Dogodilo se u blizini Seljake banke, i to onoga dana kad je oteta ali zaista oteta Sanja. Kako kae lanak, jo je uvijek u tijeku istraga zbog ubojstva mukarca kojem policija, ili barem tako tvrde, jo uvijek nije uspjela utvrditi identitet. Mukarac nije imao na sebi nikakve dokumente, otisaka
346

NO PADA U PODNE

prstiju nema u bazi podataka, nitko u Hrvatskoj nije prijavio nestanak osobe njegova opisa. Vie sree imala je policija s identitetom poinitelja. Taj je, naime, pronaen dva dana kasnije u istom susjedstvu. Pronali su ga stanovnici kvarta, izgladnjelog, dehidriranog, ranjenog, unereenog, slomljene noge, u posjedu snajperske puke, sakrivenog iza kanti za smee koje gotovo nitko ne koristi niti prazni. Osumnjieni, stanoviti N. B., odveden je u bolnicu, gdje jo uvijek prima lijeenje pod policijskim nadzorom. Motiv ubojstva jo nije jasan, ali se iz neslubenih izvora iako to samozvani novinari vole govoriti kada jednostavno nasumce izmiljaju stvari doznaje kako je osumnjieni pri uhienju bio u delirinom stanju i stalno optuivao svoju suprugu da je bludnica i razvratnica pa se nagaa kako bi motiv mogao biti brana ljubomora. Supruga je bez komentara, kao i policija. Osumnjieni N. B. odluio se trenutno braniti utnjom, u emu mu uvelike pomae koma u koju je juer pao nakon neuspjelog pokuaja samoubojstva plastinom licom. Istraga je u tijeku i javnost e biti pravovremeno obavijetena o injenicama, to god to znailo. Berin sigurno nije raunao s time. To pokazuje kako ni najbolji plan ne moe kontrolirati sve mogue varijable. U ovome se krije vrijedna pouka. teta to nema nikoga dovoljno sposobnog u blizini da ju naui. Pronaao je jo jedan zanimljivi lanak. Uistinu fascinantna pria. Izgleda da je stanovita ga Hiek iz Karlovca uredila svoj balkon tako da izgleda kao tona kopija kupaonice Roberta Haalsgarda. Iako si je to bez fotograja teko predoiti, ono to je zanimljivo na ovome lanku je to to Bla nema pojma tko Robert Haalsgard jest, a o kome onaj koji je lanak pisao nije smatrao nunim neto poblie rei. Ne bi to bilo toliko zanimljivo ili ak vrijedno itanja da se lanak nije naao u istoj rubrici s vijeu da je uhien vlasnik nonoga kluba Kapetan Cook. Takozvani Kapetan Ahab sproveden je u istrani pritvor u kojem e ekati
347

Aleksandar Kostjuk

podizanje optunice za utaju poreza, svodnitvo, raspaavanje droge, okrutnost prema ivotinjama i nezakoniti posjed vatrenog oruja. Izgleda da Kapetan ipak nije bio dovoljno dosljedan u krenju zakona kad se tako dao uhvatiti. Nita zato, znat e bolje za sljedei put. Poto nije ba produktivno ekati u uredu da netko nazove pogotovo kad ga mogu nazvati samo na njegov novi mobitel ili doe u posjet, Bla odlui skoiti do svoga stana. Nije bio tamo jo od jutra. Kad je stigao, veliki sanduk jo je uvijek bio usred dnevne sobe, to je ocijenio vrlo pozitivnim. Bla voli imati neto solidno u svome ivotu, a ovo je i vrlo solidno i vrlo upeatljivo. Ogladnio je pa si je sloio sendvi sa unkom i sirom. Ponestaje mu sira. Morat e nabaviti jo. Iako mu to nije bio prioritet, doma je otiao i kako bi ovdje otvorio paket koji je stigao u njegov ured. Nije kao da ga nije mogao otvoriti tamo, ali im ga je ugledao u rukama dostavljaa, proeo ga je udan osjeaj. Sad kad je proao ve pola sendvia zna da taj osjeaj ipak nije bila glad. Uzevi u obzir nedavne dogaaje i narav ljudi koji su tim dogaajima kumovali, Bla je odluio biti oprezan. Ne eli nikako postati paranoian, a dolaskom u stan si je i dokazao da do toga nije dolo. Naime, tako nije nimalo umanjio eventualnu opasnost za sebe. Ako je paket, kako bez ikakve osnove nagaa, eksplozivna naprava, tada e uinak po otvaranju u stanu za njega biti isti kao i po otvaranju u uredu. Samo to ovdje ima mnogo manje ljudi u blizini. A u uredu si nije mogao sloiti sendvi. I zapravo ne vjeruje da se radi o eksplozivnoj napravi, ali nekako si mora uiniti dan zanimljivim. Svejedno je bio podosta oprezan kad je rezao ljepljivu traku koja dri kutiju zapeaenom i otvarao ju. Naposljetku zaista nije bilo razloga za brigu. Srce mu je zatreperilo kad je ugledao zadraj paketa. itava kutija prepuna Mankija. Vjerojatno ima nekih stotinjak paketia. Imao je osjeaj
348

NO PADA U PODNE

kao da je neki drevni gusar koji je upravo otvorio krinju sa zlatom. arolija je isijavala iz paketa. Unutra je priloena i cedulja s porukom. Tekst je kratak: Za detektiva Zvonimira Nekima nita nije nemogue Osjeaj arolije naglo je splasnuo kad je to proitao. Arogancija koju osjea u ovim rijeima govori jasno tko mu je ovo poslao. Znanje koje ubija apetit. Zato su mu ovo poslali? Kao zahvalu? Grozan osjeaj kad su vam takvi ljudi zahvalni. Jer to znai da ste uinili neto to njima odgovara. Zar ne znaju da to nikada ne bi uinio namjerno? Znaju. Zato mu sad mau svojom zahvalnou pred nosom, i to na najgori mogui nain. Otvori jedan paketi i ponjui ga. Bi li ga htjeli otrovati? Ako nita drugo, isto kako bi pokazali kako to mogu. Bi li on otrov mogao otkriti njuenjem? Teko. Stavi jedan kreker u usta. Da, to je Manki. To je onaj poznati slasni doivljaj koji ovjeka ui kakav okus ima srea. Ali na kraju zalogaja doe gorki okus. Ne, nije otrov. Barem ne kemijski. To je gorina znanja. Vie ne e moi jesti Mankije, a da se ne sjeti njih. Vie ne e moi uivati u krekerima jer e uvijek znati da su oni ti koji su mu to i omoguili. Uspjeli su neto isto i nevino pretvoriti u neto gadno i neukusno. Nikad vie iz njih ne e izvui onaj stari okus. Umiru li na ovakav nain sve legende? Zato je s Drugim podijelio neto tako intimno? Kako si je dopustio takav neoprez? Bio je slab, kao to to esto jest, da. Ovako mu Drugi iskreno zahvaljuje i istodobno zadaje zavrni udarac. Poruuje mu kako je ultimativna pobjeda njegova. Stavlja Blaa na njegovo mjesto. Neka mu
349

Aleksandar Kostjuk

bude. Neka slobodno uiva u svojoj samodopadnosti. Njegova e etva na kraju biti vrlo gorka, kao to je bila i Berinova. Propast je jedina izvjesnost svakoga carstva. Ostaje pitanje to e s tim silnim krekerima. Zbog onoga to zna o njima ne moe ih vie nikada jesti ne, ne e plakati ali to ne znai da to nitko drugi ne bi mogao. Bla i inae ne voli bacati hranu. Ili bilo to drugo, kad je ve kod toga. Zato e si i on izvojevati malenu pobjedu. Bla uzme paket i odnese ga u ured Caritasa. Tamo e Mankije znati iskoristiti. Dvije asne sestre koje su bile deurne nisu sakrivale uenje Blaevim prilogom, ali znale su ga i suspregnuti koliko im je to bilo mogue. Otac Marin ih je sigurno ve upozorio da od Blaa trebaju oekivati neuobiajene donacije. Nakon Caritasa nije se mogao sjetiti niega ime bi mogao tratiti svoje vrijeme pa je proslijedio izravno do Sanjine adrese. Doavi pred ulaz u zgradu, Bla ulovi vrata koja je otvorio jedan Sanjin susjed. Mogao bi joj i pozvoniti, dakako, ali odlui ju iznenaditi. Nije ju ak ni telefonski nazvao kako bi se najavio. Ni ne zna hoe li biti kod kue, iako je prema njenome pozivu pretpostavljao da nema namjeru danas izlaziti. Istina je i da joj eli davati to manje najave svoga dolaska jer postoji mala da, neka bude mala mogunost da bi se mogla predomisliti i rei mu da joj ipak nije zgodno da doe danas. Ovako e srezati sve njene nedoumice u korijenu. Bit e mu neizmjerno zahvalna. Pozvoni joj na vrata. A vrata se brzo otvore i na njima se pojavi Sanja odjevena u crne hlae od trenirke i bijelu majicu s kratkim rukavima. Nasmijei mu se. Dobar znak. "Bla? Kako si..." "Lo trenutak?" "Ne, ne. Ui." Bla obrie noge na pragu i ue. Sanja zatvori vrata, a onda nastupi nekoliko trenutaka neugodne tiine u kojima su zurili jedno u drugo, uz
350

NO PADA U PODNE

mnogo skretanja pogleda. "Ah, daj jaknu," ree Sanja i odmah mu ju pone svlaiti. "Ne u ti oduzimati previe vremena..." "uri nekamo?" "Ne. Slobodan sam cijeli dan." "Onda imamo vremena." Objesi mu jaknu i stane natrag pred njega s ukrienim rukama na prsima, smiljajui to bi mogla rei. "I, kako si ti?" upita Bla. "Dobro. Dobro," ree pomalo neuvjerljivo, iako s osmijehom. "Ah, da, eli neto popiti? Pojesti?" Ona ve krene prema kuhinji. "Ne, u redu je," ree Bla. Sanja se ponovno skupi na mjestu i jo jednom nastupi neugodna tiina. Oekivao je da mu ima neto vano za rei. Moda i ima, ali oklijeva rei to naglas. Da bude izravan ili da jo malo otapa led? Uljuene konverzacije nisu na popisu njegovih jaih strana, zajedno s planinarskim natjecanjima i ienjem riba. "E, da, kako su tvoje ribice?" Sanja pogleda prema akvariju. "Jedna je umrla. Nisu imale dovoljno hrane." "Tako." Da joj kae da je on pritiskao neto na ureaju za hranjenje? Je li on mogao neto skriviti? Recimo jednostavno da nije. "ao mi je." Sanjino se lice na to smrai. Pone se griti kao da e zaplakati. "to..." Sanja se zaleti prema njemu, i prije nego je shvatio to se dogaa, vrsto ga je obgrlila oko prsa. Bla joj oprezno uzvrati zagrljaj. "U redu je. Ribice ni ne ive jako dugo. Koliko mi je poznato." "Ma briga me za ribice," govori mu u prsa. "Oprosti mi." "to to?" "Nisam te uope zvala. Spasio si mi ivot, a ja sam te samo odgurnula.
351

Aleksandar Kostjuk

Bila sam sebina." "U redu je. Bila si uzrujana. ovjek ne misli na uljudnost kad se tako osjea." "Svejedno. Nisam trebala biti uljudna, trebala sam prestati misliti samo na sebe." "Nemoj se zbog toga kriviti. I ja volim misliti na sebe." Sanja se nasmije kroz svoje suze. Odvoji se od njega i pone dlanovima brisati oi. "Ti uvijek zna to treba rei, ha?" "Ne, ali svejedno to reem." Sanja ga zgrabi za zapee ruke i odvue u smjeru trosjeda. "Daj, sjedni. Ne mora se ponaati kao stranac. Sigurno ne e da ti neto donesem?" Bla sjedne. "Ne, hvala. Nisam edan, a jeo sam prije nego sam doao." "Onda dobro," ree ona i sjedne u naslonja pored njega. Ne sjedne u oputen poloaj, vie uspravan, s rukama skupljenima na stisnutim koljenima. Izgleda da ju mui vie toga nego je mislio. "Htjela sam te ve prije nazvati, zna?" Bla samo kimne glavom. "Ali... ne znam ni sama to sam mislila. Glava mi je bila... u kaosu. Kad si me dovezao kui, poela sam hiperventilirati. Onda sam plakala, a onda sam otvorila bocu vina i poela ju piti tako brzo da sam joj zamalo odgrizla grlo. I onda sam se onesvijestila na ovome trosjedu." "Moja je pria slina. Samo sam umjesto pijenja vina oprao zube, a umjesto trosjeda sam legao u krevet." Sanja kimne glavom. A onda odmahne glavom. "Zna, nedostajalo mi je razgovarati s tobom." "Imam takav utjecaj na ljude." "Ali stvarno mi je ao."
352

NO PADA U PODNE

"Ve si to rekla. Nema ti zbog ega-" "Ima. Moda bih sve lake podnijela da nisam mislila samo kako to na mene utjee. Mogla sam te barem pitati kako se ti osjea. Ipak si morao onog ovjeka... ubiti." Bla kimne glavom. "Jesam. Nije mi dao izbora." "Znam." "Ne moemo promijeniti to je bilo. Uinio sam to sam morao." "Ne osuujem te! to si uinio... to vie razmiljam o tome... bilo je genijalno." "Da? to vie ja razmiljam o tome, to vie shvaam da nisam imao pojma to radim. I sve mi se vie stvara dojam Boje intervencije." "Svejedno, povukao si sve dobre poteze. Unato mom prigovaranju. Da, i kad smo ve kod toga... dogaaja... Zato je tono tvoj mobitel eksplodirao?" "E, da, pitao sam Marija za to. Stavio je plastini eksploziv unutra." "Aha... Zato je to uinio?" "To sam i ja pitao. A onda je krenuo odgovarati pa sam promijenio temu. Uglavnom, prodao mi je novi mobitel." Bla ga izvadi iz depa. "Vidi?" "to je ovoga puta stavio unutra? Plutonij?" "Nisam pitao. Ali plastini eksploziv nije. Ovoga me puta pitao elim li sa ili bez. Malo sam bio neodluan, ali odabrao sam ovaj bez." "Zato si bio neodluan? to e ti mobitel s eksplozivom?" "Posljednji se pokazao korisnim, zar ne?" "Da. Je. Ali kad se sjetim da sam provela dva dana uz bombu koja je sluajnim pritiskom tipke mogla eksplodirati..." Sanja se strese kako bi gestikulacijom dovrila svoju misao. "Znam. Zato sam se na kraju i odluio za obian mobitel. Moram se malo naviknuti na ovog. Ali ini mi se da je malo bolji od prvog. Gle, ima
353

Aleksandar Kostjuk

umjesto niti kao nekakav tapi. Vidi?" Bla demonstrira povlaenjem ruice koja stri s dna mobitela. tapi dui od pola visine mobitela izae van, Bla ga pusti i on se vrati natrag u unutranjost mobitela. "Mario kae da ovaj proizvodi vie struje od onoga eksplodiranog. Vjerojatno zato to nema plastinog eksploziva unutra pa ima mjesta za druge funkcije." "Da, to je uvijek prednost," ree Sanja, uspjeno krijui svoje neosporivo oduevljenje Blaevim najnovijim tehnikim draguljem. "I platio sam ga neto manje od prolog. 80 kuna." "Kad bi svi proizvoai mobitela poeli vaditi eksploziv iz svojih proizvoda, svima bi cijene poele padati." "Eh, sad si opet cinina." Bla spremi mobitel u dep. "Oprosti. Drago mi je to si naao dobru zamjenu. Inae.... jesi li to uo?" Sanja se napokon opusti i isprui u naslonjau. "uo?" "Ja ve danima provjeravam sve vijesti na internetu. Pretraila sam sve portale, od najveih do najmanjih. Nema niega." "I?" "to i? Izazvali smo lani poarni alarm u Tromperu. I ostavili smo im leinu. I konja!" "Nita ne piu o tome?" "Ma piu, ali... bezvezarije. Pisali su o alarmu u zgradi. I o konju. Da, rekli su da je ukraden iz jednog cirkusa! Jesi li to znao?" "Ne, ali zvui prikladno." "Prikladno? A o mrtvacu ni rijei." "Naravno." "Tebi je to normalno?" "Normalno nije, ali je oekivano. Sve je ove dogaaje bilo potrebno zadrati u potpunoj tajnosti. Mete oko njih samo olakava odvraanje
354

NO PADA U PODNE

panje." "A pucnjava u banci? Ljudi su nas vidjeli. I tamo smo im ostavili mrtvaca. I jednog ranjenog taksista. O tome ba nita! Zar ljudi nisu zvali policiju?" "Ne bih se ja time optereivao na tvome mjestu. Ovdje imamo posla s ljudima koji znaju sakriti itave ratove i genocide. to im je par ispaljenih metaka i mrtvaca?" "Zar to nije razlog vie da se optereujemo?" "Moda, ali tako se samo uludo uzrujava. Ne moe im nita." "Da, valjda si u pravu," ree Sanja i okrene glavu u naslonu prema prozoru. Ponovno je nastupila tiina. Sanja zuri odsutno kroz prozor, a Bla razmilja je li ovo isti sag koji je bio na ovome mjestu kao proli put kad je bio u Sanjinu stanu. Nakon gotovo dvije minute Sanja ostane zuriti kroz prozor, ali tiho progovori: "Nemam s kime razgovarati." "Molim?" Pogleda ga. "elim s nekime razgovarati, ali nemam s kime. Tko bi mi vjerovao? Mislili bi da sam luda. A i strah bi me bilo bilo to rei. Misli da bih ugrozila nekoga kad bih mu ispriala sve?" "Vjerojatno ne. Bez dokaza i mogunosti njihova irenja moe govoriti to hoe." "Ali ne mogu." "Ali ne moe." "Osim s tobom. Ti i ja smo jedini na svijetu koji znamo za strahote koje su se dogodile. Samo s tobom mogu razgovarati." "Shvaam. I pozvala si me ovamo kako bi mi rekla da mi to zamjera." Sanja se pone smijati. "Nije istina. Ne zamjeram ti nita. Vie ne. Hvala ti, Bla."
355

Aleksandar Kostjuk

"Na emu?" "to sam iva." "Znai, ni to mi ne zamjera?" "Ne. Drago mi je to sam iva." "I meni. to si ti iva, mislim. Ali nisi ba zaposlena, kako vidim. Ne bi li trebala biti na poslu?" "ali se! Ne elim vie doi blizu tome mjestu. Kako mogu nastaviti raditi za takve ljude? Kad se samo sjetim godina koje sam im dala..." "Da, to je razumljivo." "Zapravo, razmiljala sam o pokretanju vlastitoga obrta. Razmiljam o tome ve neko vrijeme. Neto sam i utedjela u tu svrhu. Samo to nikad nisam htjela riskirati zaposlenje. Pogotovo kad ovjek rauna s promaknuima i poviicama. Tko bi tada htio riskirati sve i upustiti se u nesigurne poduzetnike vode?" "To ti mogu samo preporuiti. Biti sam svoj gospodar odlian je osjeaj. A ja sam uvijek imao problema s autoritetima pa je pokretanje vlastitog krojakog obrta bio jedini logian korak." "Da? Samo to jo ne znam koji bi mi tono bio poslovni koncept. to bi moja tvrtka radila?" "To mene nikad nije sprijeilo. Samo naprijed." "Znai, imam tvoju potporu? Hvala, Bla. Gle, ja opet samo o sebi. Kako ide tvoj posao? Je li ti moj sluaj nanio veliku tetu?" "Ma kakvi. Ironino, ali ovo mi je najunosniji sluaj u karijeri." "Ozbiljno?" "Da. Berin mi je prvo uplatio 3000 kuna, onda sam izvukao neto novca od one nemani koja se nije dala ubiti. to jo? Da, prodao sam sva tri pitolja. Madeov, Berinov i ubojiin. I onaj skupi mobitel. Prodao sam i onu krinju. Zna koliko sam dobio za nju?" "Ne. Koliko?"
356

NO PADA U PODNE

"4000 kuna. Pokazalo se da je to posebna izrada od najboljeg elika za sigurno pohranjivanje novca. Vrijedi i vie od 4000, ali prodao sam ju na crno. I dakako, tu je i novac kojeg sam naao na Berinu." Sanja iskrivi lice. "Joj, kad se samo toga sjetim. Kae da trebamo to prije otii, a onda stane i pone pretraivati mrtvaca." "Kad sam se sjetio da je rekao kako ima novac. Iz loih situacija treba uvijek izvui najbolje. Naalost, krv je unitila vie od polovice novanica. Ba je na tom mjestu moralo promoiti. Spasio sam tek neto vie od 3000 kanadskih dolara. Znai da mu sredstva i nisu bila ba tako velika. I to je htio s kanadskim dolarima?" "Pobjei u Kanadu, moda?" "Zanimljiva teorija. U svakom sluaju, mogao sam bez previe kalkuliranja odnijeti auto na remont. U servisu su mi rekli da je metak probio motor. Ne shvaaju kako je uope iao dosad." "Aha. A porijeklo metaka ih nije zanimalo? Ne e zvati policiju?" "Ne e. Slavek i ja se znamo ve dugo. E, da, i napokon e mi ugraditi svjetla na kotae." "To je... vano?" "Ne znam je li vano, ali bitno je. Napokon, bicikli imaju svjetla na kotaima. Trebali bi to imati i auti. Ugradit e svjetlee diode, a struju e proizvoditi generator koji e se pokretati okretanjem kotaa. Nisam ba shvatio kako e to funkcionirati, ali ako radi..." "Pa... dobro. estitam." "Naravno, moemo podijeliti novac. I tebi pripada koliko i meni. Uz napomenu da dobije polovicu od onoga to ostane nakon popravka auta." "Ne, zadri ti sve, Bla. Zasluio si. Imam ja dosta." "Ali nezaposlena si." "Ne brini se za mene." "Tko se brine? Samo istiem da si nezaposlena."
357

Aleksandar Kostjuk

"Hvala. Primljeno na znanje. I ti si nezaposlen. Kad si rekao da nema nikakve obaveze." "Da. Dobio sam novi sluaj, ali klijent mi na kraju nije htio isplatiti honorar." "Jer nisi rijeio sluaj?" "Ne bi vjerovala, ali jesam. Samo mu se nije svidio rezultat rijeena sluaja. Da prihvaam takve argumente za neisplatu, doao bih na vrlo lo glas. Mislim, gori." "Kako onda utjera dugove u takvim sluajevima?" "Nikako." "Nikako? To onda znai da... prihvaa takve argumente za neisplatu, zar ne?" "Da, ali nikad to ne priznam. A kad takvi dou ponovno po moje usluge, inzistiram da uplate polog. to ovaj sad nije uinio, iako je trebao." "Polog?" "Ali pronaao sam klavir." "Kakav klavir?" "Samo to to vie nije toliko aktualno pa mi je klijentica umjesto honorara dala besplatnu ulaznicu za obilazak nekakva rudnika ili tako neto." "Molim?!" "Nije da se alim. Neto e ve isplivati." "Sigurno hoe. Bla, misli da e nas stvarno ostaviti na miru?" "GH?" Sanja kimne glavom. "Oni nikoga ne ostavljaju na miru. Ali nama se ne e vie posebno zamarati." "Jer smo beznaajni?"
358

NO PADA U PODNE

"Jer misle da smo beznaajni." "Zar emo ih uvjeravati u suprotno?" "Ne, ali kad sav njihov novac i mo nestanu... Zna ve." Sanja kimne. "Ti sve tako leerno prihvaa. Da barem mogu biti takva. Je li onaj sanduk jo uvijek u tvojoj dnevnoj sobi?" "Gdje bi bio?" "Mislila sam da si ga moda otvorio." "Nije moj da ga otvaram." "Znam, samo... pomislila sam da drugaije gleda na tajnovite stvari nakon svega to nam se dogodilo." "Ako sam neto nauio, onda je to da se ovjek treba drati svoga posla i ne zabadati nos u tue." "Mi smo i radili svoj posao. Samo to je to netko upotrijebio protiv nas. Osim toga, ti si detektiv. Prema deniciji ti je posao guranje nosa u tue poslove." "Ti ba voli sve secirati, ha?" "Ne u vie. Zna, sad sam ja edna. Hoe soka od jabuke?" Sanja ustane i krene prema kuhinji. "Pa... kad ve nudi." Bla ustane i krene za njom. Sanja stavi na stol dvije ae i bocu ukastog napitka. "To je prirodni sok. Bez konzervansa i aditiva. Jako je zdrav." "Onda moram probati. Sigurno nita ne valja." Sanja napuni ae smijui se. "Nisi ostala pri vinu?" "A, ne! Nakon one boce vie nisam pipnula alkohol. Samo mi jo treba da postanem alkoholiarka." "Mogla-" "Da, znam. Mogla bih i gore. Ovo je bolje. Izvoli." Prui mu punu au u ruku. "Da nazdravimo?"
359

Aleksandar Kostjuk

Bla njuka sok. "Moe." Sanja podigne au. "Nazdravljam... budunosti." Bla kimne glavom. "Njoj se uvijek korisno umiljavati. Pijem u to ime." Kucnu aama i ponu piti. Sanja strusi itavu au. Stvarno je bila edna. Sigurno nema alkohola u tome? Ako ima, ne ba mnogo, ako ga slue osjetila. "I? Svia ti se?" "Nije loe. Bilo bi bolje kao liker." "Mogu misliti." Sanja spusti pogled. Ni ta vie ne ree. Zuri u praznu au koju vrti u rukama. Bla otpije jo malo. Sa svakim gutljajem sok je sve bolji. "Ne uzrujava te to?" upita Sanja, i dalje zurei u au. "Koje?" "Mislim da me to najvie mui. Uope ne shvaam to mi se to dogodilo." "Kako ne? Zar to nismo proli?" "Da, ali to je sa irom slikom? emu je taj novac sluio? Kako je Berin uspio natjerati GH da mu idu na ruku povlaenjem novca? Zato je ba mene odabrao kao mamca? Zato je ba tebe odabrao da inkriminira mene? Kako su znali to radimo? Kako su razotkrili Berina?" "To je mnogo pitanja. Mogu ti dati djelomine odgovore. I dosta nagaanja." "Ne, ne elim to. elim znati. A zapravo ne elim. Ba sam glupa, zar ne?" "Jo to prerauje. Moda bi se trebala neim drugim baviti. Da ne postane opsjednuta time." "Da, valjda. Samo to me jo uvijek strah. Nisam... nisam ba mnogo izlazila posljednjih tjedan dana. Malo u duan i tako. Kad izaem na otvoreni prostor i meu sve te nepoznate ljude, osjeam se tjeskobno.
360

NO PADA U PODNE

Napeto. A nou se uope ne usudim izai. Znam da je to iracionalno, ali..." "Razumljivo je pod ovim okolnostima. Ali ne bi bilo dobro da to uzme maha. Da to sreemo u korijenu?" "Kako to misli?" "Pozivam te na veeru. Po noi. Proslavit emo." "to emo slaviti?" "to god naie na putu do restorana." "Restoran? Ne znam ba..." "Ili moemo u kino." Sanja se nasmije. "to je?" "Bla... ti to mene zove na spoj?" "Ne. Osim ako eli da te zovem na spoj." "Bla..." Pone nesigurno odmahivati glavom. "Znai, ne?" "Nisam rekla ne. Samo si me zatekao. Bla... mi... nas dvoje smo razliiti." "Vrlo razliiti. ak smo i suprotnoga spola." "Zna to mislim. Nije kao da smo se... najbolje slagali. Samo su nas okolnosti spojile." "Ne mora glumiti obazrivu. Ako ne e..." "Nisam rekla da ne u. Samo... nisam sigurna da je to pametno." "Pozivam te na veeru, ne brak. Ako ne e da bude spoj, ne e biti. Dobro?" "Shvaam. Ali ne elim da se... ponada, zna?" "Nikad se ne nadam. Profesionalna deformacija." "Naelno bih... izala s tobom. Na spoj. Stvar je u tome da elim krenuti dalje. Nastaviti sa ivotom. Shvaa?"
361

Aleksandar Kostjuk

"Aha. I ja te drim usidrenom u mranoj prolosti?" "Nita tako dramatino. Da, moda malo. Mislim, nisi ti kriv. Samo... jednostavno su stvari tako ispale." To mu se esto dogaa. Pojavi se na pravome mjestu u krivo vrijeme na krivome mjestu. Tu se nita ne moe. "Aha. Dobro, to ve postaje jako komplicirano. Nisam ti htio oteati ivot." Bla popije do kraja, spusti au na stol i krene prema izlazu. "Pozdravimo se i-" "Ne, ekaj. Nisam rekla ne. Samo nisam rekla da." "Istina. to jo ono nisi rekla?" Sanja se pone smijati. Zarije ruke u lice i zavriti. "Kako me izluuje, Bla! Stvarno se zna upucavati curi." "Tko se upucava? Pokuavam otii odavde." "Samo mi daj malo vremena. Moe?" "Koliko god hoe." "Ne. Daj mi tjedan dana. Ako ti se u sljedeih tjedan dana ne javim, onda... onda e znati. Moe?" "Poteno." "Doi, ispratit u te." Ode s njim do ulaznih vrata i pomogne mu odjenuti jaknu. "Dobro... idem onda. Sretno s tvojom tvrtkom. Nemoj oklijevati. Bit e dobro." "Hvala na savjetu. A mi emo se jo vidjeti. Bez obzira na... zna." Bla joj samo kimne. Otvori vrata i izae na hodnik. Odjednom ga Sanja zgrabi za ruku i povue natrag u stan. "Za sluaj da te ne nazovem," ree ona, stavi mu ruke na lice i poljubi ga. "Opreza nikad dosta," ree Bla i jo jednom izae iz stana. Okrene se prema vratima. Na njima stoji Sanja koja ga eli ispratiti osmijehom. "Vidimo se." "Vidimo se," ree ona. "Nemoj upadati u previe nevolja."
362

NO PADA U PODNE

"Tu nema mnogo pomoi. Napokon, no uvijek pada u podne." Osmijeh joj nestane s lica. "Ma prestani to govoriti!" vikne i zalupi snano vratima. Bla kimne zatvorenim traumatiziranim vratima. "Da," promrmlja. Izgleda da moe zaboraviti taj spoj. A opet, nita nije sigurno. Tko bi uope razumio ene? Bla krene polako niz hodnik. Mobitel mu zazvoni. "Halo?" "Dobar dan," ree muki glas na mobitelu. "Jesam li dobio detektivsku agenciju Blaa Zvonimira?" "Jeste. Kako vam mogu pomoi?" "Ah, moram vas odmah ovo pitati. Jeste li diskretni? Ali zaista diskretni!" ovjek s tajnama. "Toliko sam diskretan da mi nije jasno kako ste doli do mene." "Prijatelj mi vas je preporuio." ovjek koji misli da ima prijatelje. "Dobro je uinio. to biste trebali?" "Stvar je dosta hitna." ovjek u stisci. "Shvaam." "Ovako... radim u jednoj uglednoj tvrtki." ovjek s prihodima. Obeava. "Dobro..." "Tamo imam pristup odreenim dokumentima. I to posebnim elektronskim kljuem. Klju sam izgubio. I ako ga ne dobijem natrag do 15 sati, bit u otputen. I to jo kako otputen. Shvaate?" ovjek oaja. "Ne ba. Shvaam da elite da vam pronaem klju. Je li tako?" "Ve znam gdje je klju. U tome je sr problema." ovjek mnogih tajni. "Tako..." "Klju sam ostavio u jednoj psetarnici." Sad je to ve groteskno.
363

Aleksandar Kostjuk

"Shvaam. Prvo da vas pitam: trebate li krojake usluge?" "to?!" "Znai, ne. Treba li nekoga oteti?" "Ne. Naravno da ne!" "I jo samo jedno. Jeste li spremni platiti polog od 3000 kuna i dnevni honorar od 500 kuna plus trokovi?" "Da, da, da. to god treba." "Onda sam va ovjek. Recite mi detalje."

KRAJ

364