You are on page 1of 140

Ethan od Athosa poseban je dio avantura Milesa Vorkosigana u kojem se Admiral Naismith uopće ne pojavljuje iako se njegovo ime

često spominje. Objavljen još davne 1986. kada su se unutar iste kalendarske godine pojavile Krhotine časti i Pripravnik za ratnika, pridonio je lansiranju Milesa u zvjezdanu orbitu popularnosti, arnosti, lako se kronološki događa negdje u vrijeme zbivanja opisanih u Cetagandi, roman izravno slijedi zapovjednicu Elli Quinn na njezinu prvom samostalnom zadatku nakon operacije lica opisane u Pripravniku za ratnika. Dr. Ethan Urquhart šef je Centra za reprodukciju na izoliranoj i slabo naseljenoj koloniji Athos, no odjednom njegov brižno isplanirani cilj da i sam postane roditelj postat će ugrožen neobjašnjivim odumiranjem jajašaca u inkubatorima. Vladari Athosa neće naći nikog pogodnijeg od Ethana da jedinim svemirskim brodom koji jednom godišnje pristaje na Athos otputuje na stanicu Kline i ustanovi što je pošlo po zlu s posljednjom isporukom genetičkog materijala. Na stanici Kline Ethan će se suočiti s neobičnim svijetom galaktičara, svijetom prepunom prepuno opasnosti, intriga i apsolutno neobičnih stvorenja, toliko drugačijim od njegova miroljubivog i stabilnog društva. Vjerojatno najveći šok pretrpjet će kada upozna prelijepu zapovjednicu Elli Quinn, trenutno na specijalnom špijunskom zadatku za Admirala Naismitha, Naismitha, zapovjednika slobodnih Dendariijskih plaćenika. Elli očigledno ima neki poseban zadatak, a Athos će se naći u žiži njezina interesa - što prevedeno u svakodnevni jezik najvjerojatnije znači - u neprestanoj smrtnoj opasnosti!

1

Lois McMaster Bujold

ETHAN OD ATHOSA
Ethan of Athos ©1986

Prvo poglavlje
Porođaj se odvijao normalno. Ethanovi dugi prsti pažljivo su oslobodili tanku kanilu. "Dodajte mi hormonalnu otopinu C, odmah", zapovjedio je medicinskom tehničaru koji mu je stajao uz rame. "Izvolite, doktore Urquhart." Ethan je pritisnuo hiposprej na nastavak na kraju kanile i uštrcao odgovarajuću dozu. Pogledao je kontrolnu jedinicu: posteljica se lijepo stezala, odvajajući se od hranjive podloge koja ju je devet mjeseci održavala na životu. Sad. Brzo je skinuo brtve, otkvačio poklopac spremnika i povukao vibracijski skalpel kroz ljepljivi, baršunasti sloj koji se stvorio na sustavu mikroskopskih cijevi za razmjenu tvari. Napravio je rez u spužvastoj masi, a medicinski tehničar je rubove nastalog otvora kukama zakvačio za stijenke spremnika i zatvorio dovod bioenergetske otopine iz koje je do tog trenutka dobivala hranjive tvari. Pojavilo se tek nekoliko bistrih žutih kapljica, koje su kliznule niz Ethanove rukavice. Otopina je sterilna, zadovoljno je primijetio Ethan. Njegov potez skalpelom bio je tako precizan da nije ni okrznuo srebrnastu amniotsku vreću ispod cjevčica. U vreći se nestrpljivo meškoljio ružičasti obris. "Još samo malo", vedro je obećao. Nakon još jednog reza izvadio je mokro, sirastom masom pokriveno novorođenče iz njegova prvog doma. "Sukcija!" Medicinski tehničar tutnuo mu je loptastu sisaljku u ruku i Ethan je očistio tekućinu iz bebina nosa i usta, preduhitrivši njezin prvi, iznenađeni udisaj. Dijete u Ethanovim sigurnim i nježnim rukama uvuklo je zrak, zakmečalo, zatreptalo i zagugutalo. Medicinski tehničar dogurao je košaru do njih. Ethan je položio novorođenče pod toplo svjetlo te podvezao i prerezao pupčanu vrpcu. "Eto, dečko, sad si samostalan", reče.

2

Svoj je red napokon dočekao i strojarski tehničar, poletjevši prema materničnom replikatoru u kojem je fetus proboravio tri četvrtine godine. Mnoštvo svjetlosnih indikatora na uređaju već se ugasilo. Još ga je samo trebalo iskopčati iz niza identičnih replikatora i odnijeti u prizemlje na čišćenje i ponovno programiranje. Ethan se obratio nestrpljivom ocu novorođenčeta. "Dobra težina, dobra boja,dobri refleksi. Gospodine, dajem vašem sinu čistu desetku." Muškarac se prvo osmjehnuo i šmrcnuo, a zatim i nasmijao, brišući suzu u kutu oka. "Doktore Urquhart, ovo je čudo." "Čudo koje se ovdje u Sevarinu događa desetak puta dnevno", nasmiješi se Ethan. "I nikad vam ne dosadi?" Ethan se razdragano zagledao u majušnog dječaka u košari, koji je baš zamahivao ručicama i protezao se. "Ne. Nikad." Ethana je brinulo stanje CJB-9. Ubrzao je hod kroz tihe, čiste hodnike sevarinskog okružnog Centra za reprodukciju. Ostalo mu je još dovoljno vremena do kraja dežurstva, jer je zbog porođaja ranije došao na posao. Najveća živost uvijek je vladala posljednjih pola sata noćne smjene, u vrijeme bjesomučnog ispunjavanja radnih dnevnika i predaje dežurstva tek pridošlim kolegama koji ne uspijevaju suspregnuti zijevanje. Ethan nije zijevao, ali zastao je da uzme dvije šalice crne kave iz aparata iza pulta medicinskog tehničara. Tek se onda pridružio voditelju noćne smjene u njegovoj kontrolnoj kabini. Georos mu je mahnuo u znak pozdrava, smjesta ispruživši ruku prema ponuđenoj šalici. "Hvala, gospodine. Kako vam je prošao godišnji?" "Dobro. Moj najmlađi brat uzeo je tjedan dana dopusta iz vojske da se poklopi s mojim odmorom, pa smo za promjenu obojica bili kod kuće u isto vrijeme. U Južnoj pokrajini. Stari je bio oduševljen. Brat je dobio promaknuće - sad je prvi pikolo u vojnom orkestru." "Znači li to da će ostati u vojsci i nakon što odsluži obavezne dvije godine?" "Mislim da hoće. Bar još dvije godine. To mu je prilika da usavrši sviranje, što mu je ionako najvažnije, a neće mu naškoditi ni dodatni bodovi za društvenu službu." "Mm", složio se Georos. "Južna pokrajina, je li? A ja sam se čudio što ne visite u centru i u slobodno vrijeme." "To je jedini način da se pošteno odmorim - moram otići iz grada", priznao je Ethan s primjesom ironije u glasu. Počeo je proučavati monitor na zidu kabine koji je prikazivao podatke o statusu aktivnih replikatora. Šef noćne smjene je zašutio i nastavio pijuckati kavu. Motrio je Ethana preko ruba šalice, zabrinjavajuće mučaljiv sad kad su iscrpili teme za neobavezno čavrljanje. Monitorom su upravo prolazili podaci za prvi red materničnih replikatora. Ethan se prikopčao direktno na red 16, u kojem se nalazio embrij CJB-9.

3

"Ma, k vragu." Polako je ispustio dah. "Toga sam se i bojao." "Da", složio se Georos, suosjećajno nabravši usne. "Definitivno se ne može održati na životu, u to nema sumnje. Preksinoć sam ga zvučno skenirao - tu nema ničega osim nakupine stanica." "Zar to nisu mogli vidjeti i prošli tjedan? Zašto već nisu reciklirali replikator? Bog Otac zna koliko još ljudi čeka da dođe na red." "Čekamo očevu dozvolu da uklonimo embrij." Georos je pročistio grlo. "Roachie ga je pozvao da ujutro dođe na sastanak s vama." "Ajoj..." Ethan je provukao prste kroz kratku tamnu kosu, kvareći svoju urednu, profesionalnu frizuru. "Svakako moram zahvaliti našem dragom šefu. Imate li još neki prljavi posao za mene ili je to sve?" "Samo još genetski popravak 5-B - mogući nedostatak enzima. Pretpostavili smo da biste to radije osobno obavili." "Bili ste u pravu." Voditelj noćne smjene prešao je na redovni izvještaj. Ethan je umalo zakasnio na sastanak s ocem CJB. Tijekom jutarnje vizite u jednoj je komori s replikatorima zatekao odlično raspoloženog dežurnog tehničara koji je poslove obavljao u ritmu razuzdanog plesnog hita "Ostanimo budni cijelu noć", omiljenog među populacijom bez roditeljskog statusa. Zvučnici za stimulaciju tresli su se od kreštave glazbe. Ethan je zaškrgutao zubima začuvši snažni ritam, koji, najblaže rečeno, nije bio idealna prenatalna zvučna stimulacija za fetuse u razvoju. Iz komore je izašao tek kad su je ispunile umirujuće i milozvučne note klasične crkvene pjesme "Bože naših Otaca, osvijetli nam put" u izvedbi gudačkog komornog orkestra Ujedinjene braće, ispresijecane, doduše, naglašenim zijevanjem ozlojeđenog tehničara. U sljedećoj je komori utvrdio da je zasićenje otopine za razmjenu tvari otpadnim toksinima u jednom redu materničnih replikatora doseglo 75%. Dežurni tehničar objasnio je da nije htio izvršiti obaveznu promjenu filtara dok se zasićenje ne popne na propisanih 80%. Ethan je tehničaru jasno i glasno objasnio razliku između minimuma i optimuma te ostao da na svoje oči vidi promjenu filtara i očekivani pad zasićenja na prihvatljivijih 45%. Tek je drugi poziv službenika s prijamnog šaltera okončao njegovo predavanje tehničaru o limunskožutoj nijansi i kristalnoj bistrini otopine za razmjenu kisika i hranjivih tvari koju bi trebao očekivati u optimalnim uvjetima rada. Ethan je odjurio na kat, u administrativni dio Centra, i zadihano se zaustavio pred vratima svog ureda, brže-bolje zauzimajući dostojanstveno držanje dostojno glasnogovornika Centra za reprodukciju jer nije htio da ga stranka čeka uvredljivo dugo. Kad je još jednom duboko udahnuo, to nije imalo nikakve veze s maloprijašnjim galopiranjem iz prizemlja. Namjestio je prijazan osmijeh na licu i otvorio vrata na kojima je na plastičnoj pločici boje slonovače zlatnim slovima pisalo DR. ETHAN URQUHART, PROČELNIK ODJELA ZA REPRODUKTIVNU BIOLOGIJU.

4

"Brat Haas? Ja sam dr. Urquhart. Ne, ne - sjednite, raskomotite se", dodao je Ethan kad je muškarac nervozno skočio na noge i naklonio se glavom u znak pozdrava. Ethan se morao provući kraj njega da dođe do svog radnog stola za kojim se, ma koliko smiješno to zvučalo, odmah osjetio sigurnijim. Muškarac je bio krupan kao medvjed, kože crvene od stalne izloženosti suncu i vjetru. U mišićavim rukama punim žuljeva bez prestanka je vrtio kapu. Zagledao se u Ethana. "Očekivao sam starijeg muškarca", zabrundao je. Ethan je dotaknuo obrijanu vilicu i odmah spustio ruku, srameći se svoje geste. Kad bi samo imao bradu, ili barem brkove, ne bi svi mislili da je dvadesetogodišnjak, a možda ne bi ignorirali ni to što je visok preko metar osamdeset. Brat Haas se, za razliku od njega, mogao pohvaliti bradom, starom otprilike dva tjedna. Izgledala je dosta oskudno u usporedbi s Haasovim raskošnim brkovima, koji su jasno govorili da njihov vlasnik već godinama uživa status službenog suroditelja. Koristan član društva. Ethan uzdahne. "Sjednite, sjednite", opet je mahnuo rukom. Muškarac je sjeo na sam rub stolca, molećivo stežući kapu. Nosio je svečano odijelo, staromodno i preusko, ali upravo bolno čisto i uredno. Ethan se zapitao koliko je dugo tog jutra ribao ruke da ukloni i najmanji trun prašine ispod svojih odebljalih noktiju. Brat Haas se rastreseno udari kapom po bedru. "Što se tiče mog dječaka, doktore - je li... je li sve u redu s mojim sinom?" "Ovaj... zar vam nisu rekli preko kom-veze?" "Ne, gospodine. Samo su mi javili da dođem. Odmah sam uskočio u terenac iz kolektivne garaže moje komune i evo me." Ethan baci pogled na dosje na stolu. "Dovezli ste se ovamo čak iz Crystal Springsa?" Medvjed se nasmiješi. "Ja sam farmer. Naviknut sam na rano ustajanje. Uostalom, ništa mi nije teško za mog dječačića. To mi je prvorođenac, znate..." prešao je rukom preko rijetke brade i nasmijao se, "dobro, to je vjerojatno očito." "Kako to da ste došli u Sevarin, umjesto u okružni Centar u Las Sandsu?" znatiželjno upita Ethan. "Zbog CJB. U Las Sandsu su mi rekli da nemaju CJB." "Razumijem." Ethan pročisti grlo. "Jeste li se za soj CJB odlučili iz nekog osobitog razloga?" Farmer odlučno kimne. "U prošloj žetvi imali smo nesreću. Jednog je našeg radnika dohvatila vršilica - ostao je bez ruke. Takve su nesreće na farmama uobičajene, ali po onome što su nam rekli, da je prije stigao doktoru, možda bi mu spasili ruku. Naša komuna se širi. Još malo i prelazimo na teraformiranje. Treba nam liječnik. Svi znaju da su djeca iz soja CJB najbolji liječnici. Tko zna kad ću skupiti dovoljno bodova za drugog sina, ili trećeg? Htio sam odmah dobiti najboljeg."

5

"Ne potječu svi liječnici iz soja CJB", reče Ethan. "Niti sva djeca iz soja CJB postaju liječnici, vjerujte mi." Haasov uljudni osmijeh otkrivao je da se on s time ne slaže. "Što ste vi, doktore Urquhart?" Ethan je opet pročistio grlo. "Pa... u biti sam CJB-8." Farmer kimne kao da je upravo takav odgovor i očekivao. "Rekli su da ste vi najbolji." Pohlepno je zurio u liječnika, kao da po crtama Ethanova lica može izraditi portret svog sina iz snova. Ethan je spojio prste ruku nad stolom, nastojeći ostaviti dojam dobrohotnosti, ali i autoriteta. "Dakle. Žao mi je što nisu bili opširniji preko kom-veze... nisu vam to trebali prešutjeti. Nedvojbeno već i sami naslućujete da postoji problem s vašim, ovaj, zametkom." Haas podigne pogled. "S mojim sinom." "Ovaj... ne. Nažalost ne. Ne ovaj put." Ethan je sućutno nakrivio glavu. Haasovo se lice oduljilo, a onda je opet podigao pogled, sa smiješkom punim nade. "Možete li to popraviti? Znam da radite ispravke genetskih pogrešaka... ako je problem u cijeni... pa, moja braća iz komune će mi pomoći... s vremenom ću otplatiti dug..." Ethan odmahne glavom. "Postoji samo dvadesetak uobičajenih bolesti kod kojih nešto možemo poduzeti... na primjer, neki tipovi dijabetesa, koje je moguće ispraviti spajanjem gena u maloj skupini stanica, pod uvjetom da ih uhvatimo u odgovarajućoj fazi razvoja. Neke čak možemo maknuti iz uzorka sperme dok uklanjamo manjkavi dio u kojem se nalazi kromosom X. Još ih više možemo uhvatiti ranim testiranjem, prije usađivanja blastule u hranjivu podlogu replikatora gdje ona formira vlastitu posteljicu. U toj fazi uvijek izvlačimo jednu stanicu i na njoj provodimo automatizirano testiranje. Ali automatizirano testiranje otkriva samo one probleme koji su u programu - otprilike stotinjak najčešćih urođenih mana. Nije isključeno da previdi nešto jedva zamjetno ili rijetko - to se događa pet-šest puta godišnje. Niste, dakle, jedini. Takav zametak obično povlačimo i oplođujemo novu jajnu stanicu - to je najekonomičnije rješenje, jer smo dotad utrošili samo šest dana." Haas uzdahne. "Dakle, sve počinjemo iznova." Protrljao je bradu. "Dag mi je rekao da puštanje brade prije rođenja donosi nesreću. Vidim da je bio u pravu." "To je samo kratkotrajni zastoj", reče Ethan utješno, uočivši njegov ojađeni izraz. "A budući da je problem bio u jajnoj stanici, a ne u uzorku sperme, Centar vam čak neće naplatiti ni mjesec dana provedenih u replikatoru." Brzo je unio zabilješku u Haasov dosje. "Želite li da odmah odem na porodiljski odjel i dam novi uzorak?" krotko upita Haas. "Ah... svakako prije nego što odete. Da ne biste morali opet prijeći toliki put. Ali prije toga moramo izgladiti još jedan problemčić." Ethan se nakašlje. "Bojim se da vam više ne možemo ponuditi soj CJB."

6

"Ali zbog njega sam i došao k vama!" pobuni se Haas. "K vragu...^a imam pravo izbora!" Stisnuo je šake na dosta zabrinjavajući način. "Zašto ne?" "Pa..." Ethan je zastao, pažljivo birajući riječi. "Ovo nije prvi put da u posljednje vrijeme imamo poteškoća s CJB. Čini se da ta kultura... ah... propada. Stvarno smo dali sve od sebe - jedan cijeli tjedan sve smo jajne stanice koje je proizvodila koristili za vašu narudžbu." Nema potrebe da Haasu spominje kako su tijekom tog razdoblja dobili zastrašujuće mali broj jajnih stanica. "Moji su najbolji tehničari dali sve od sebe, ja sam dao sve od sebe - upravo smo zato i odlučili riskirati sa sadašnjim zametkom, jer je to bila jedina uspješna oplodnja koja je preživjela četvrtu diobu stanica. Nažalost, nakon toga je soj CJB potpuno odumro." "Oh." Haas je obeshrabreno zastao, no već se u sljedećem trenutku odlučno isprsio. "Čiji je onda dobar? Ako treba, otići ću na drugi kraj kontinenta. Želim CJB." Ethan se neveselo zapitao zašto se odlučnost tako često ubraja u vrline. On bi je prije nazvao prokletom gnjavažom. Udahnuo je i izgovorio ono što je najmanje želio reći: "Nažalost, brate Haas, ničiji. Mi smo imali posljednju aktivnu kulturu CJB na Athosu." Haas se zgranuo. "CJB više ne postoji? Ali kako ćemo dobivati liječnike, medicinske tehničare..." "Nismo izgubili gene CJB", žurno istakne Ethan. "Planet je pun nositelja tih gena, a oni će ih prenijeti svojim sinovima." "Ali što se dogodilo s, s kulturama? Zašto više ne funkcioniraju?" upitao je zbunjeni Haas. "Nisu valjda... nisu valjda otrovane ili tako nešto? Zbog vandalizma nekog prokletog odmetnika..." "Ne, ne!" reče Ethan. Bože dragi, kakav bi tek rusvaj nastao da se pročuje taj biser. "Riječ je o savršeno prirodnom procesu. Prvu kulturu CJB donijeli su Oci Osnivači kad su kolonizirali Athos - stara je gotovo dvjesto godina. I dvjesto nas je godina fantastično služila. Ali sad je - stara. Oronula. Iscrpljena. Potrošena. Došla je do kraja životnog ciklusa, ionako desetljećima duljeg nego da je živjela u nekoj, ah" - to nije vulgarno, on je liječnik i podrazumijeva se da mora rabiti točnu medicinsku terminologiju - "ženi." Brzo je nastavio, ne dajući Haasu priliku da donese sljedeći logičan zaključak. "Brate Haas, nešto bih vam predložio. Moj je najbolji medicinski tehničar - inače vrhunski radnik, iznimno savjestan - JJY7. A igrom slučaja baš ovdje u Sevarinu imamo krasnu kulturu JJY-8, koju vam možemo staviti na raspolaganje. Rado bih i sam imao sinove iz te kulture, samo kad bi..." Ethan se prekinuo. Nije želio upasti u svoju intimnu kaljužu i valjati se u njoj pred strankom. "Mislim da ćete biti vrlo zadovoljni." Haas je nevoljko dopustio da ga Ethan nagovori na zamjenu i otišao u istu prostoriju za davanje uzoraka koju je prvi put posjetio mjesec dana ranije, kad je još bio pun optimizma. Ethan je nakon njegova odlaska ostao sjediti za radnim stolom. Uzdahnuo je i protrljao sljepoočnice, osjećajući kako ga pritišće briga. Time nimalo nije umanjio napetost - naprotiv, još se i pojačala. Sljedeći logičan zaključak... Sve kulture jajnika na Athosu potekle su od kultura koje su donijeli Oci Osnivači. U Centrima za reprodukciju to se zna već dvije godine, ako ne i duže... koliko će trebati da

7

njihova tajna procuri u javnost? CJB nije bila jedina kultura koja je u posljednje vrijeme odumrla. Stopa gubitaka kao da se povećava, pomislio je Ethan; krivulja odumiranja vrtoglavo raste, a oni su tek na početnom dijelu uspona. Šezdest posto plodova koji su se razvijali u toplini posteljica ugniježđenih u sustavu mikroskopskih cijevi za razmjenu tvari u replikatorima na donjem katu bilo je uzgojeno iz svega osam kultura. Ako se njegovi tajni izračuni pokažu točnima, sljedeće godine situacija će biti još gora. Koliko će trebati da im ponestane jajnog materijala da zadovolje pojačanu potražnju - ili samo da održe postojeću stopu prirasta stanovništva? Ethan je zastenjao pri pomisli na svoje šanse da ostane bez posla - pod uvjetom da ga dotad ne rastrga pobješnjela rulja sastavljena od neostvarenih, medvjedolikih očeva... Odmahnuo je glavom da otjera depresivne misli. Ma sigurno će se nešto poduzeti prije nego što dođe do toga. Negdje je moralo doći do preokreta. Tri mjeseca od Ethanova povratka s godišnjeg odmora protekla su u ugodnoj radnoj kolotečini koju je ipak narušavala potmula nota nelagode. Odumrla je još jedna kultura jajnika, LMS-10, a proizvodnja jajnih stanica kulture EEH-9 upola se smanjila. Po Ethanovoj procjeni, ona je bila sljedeći kandidat za izumiranje. Prvi preokret na tom putu nizbrdo zbio se neočekivano. "Ethane?" Glas ravnatelja Centra, Desrochesa, čak je i preko interkoma imao čudan prizvuk. Lice mu je bilo neobično rumeno; krajičci usana uokvirenih sjajnom crnom bradom i brkovima nisu se prestajali trzati. Onaj mrzovoljni, nadureni izraz koji je posljednjih godinu dana gotovo prerastao u stalnu grimasu netragom je nestao. Znatiželjni Ethan pažljivo je odložio mikropipetu na stol u laboratoriju i prišao ekranu. "Da, gospodine?" "Dođi, molim te, odmah u moj ured." "Upravo sam započeo oplodnju..." "U tom slučaju, čim završiš", popustio je Desroches, mahnuvši rukom. "Što se događa?" "Jučer je sletio brod za godišnji popis stanovništva." Desroches je pokazao prstom uvis, iako se jedina svemirska postaja Athosa nalazila u sinkroniziranoj orbiti iznad posve drugog kvadranta planeta. "Stigla je pošta. Odbor za cenzuru odobrio je dostavu tvojih časopisa naći ćeš sve prošlogodišnje brojeve na mom radnom stolu. A stiglo je i još nešto." "Još nešto? Ali naručio sam jedino časopise..." "Ovo ne pripada tebi, nego Centru za reprodukciju." Desrochesovi bijeli zubi bljesnuše. "Dovrši posao i dođi gore." Ekran se ugasio. Dakle. Jezivo skupi prošlogodišnji brojevi betanskog časopisa Reproduktivna medicina stvarno su bili silno zanimljivo štivo, ali sumnjao je da bi njihovo prispijeće baš toliko oduševilo Desrochesa. Ethan je ubrzao rad na oplodnji, ne žrtvujući pritom pedantnost. Odložio je spremnik u komoru za inkubaciju, iz koje će, bude li sve u redu, za šest ili sedam

8

dana blastulu prenijeti u maternični replikator na jednom od stalaka u susjednoj prostoriji, i pohitao na kat. U jednom kutu Desrochesove komkonzole doista su se nalazili uredno naslagani diskovi obilježeni raznobojnim naljepnicama. Drugi je kut zauzela holokocka koja je prikazivala dva tamnokosa dječačića na pjegavom poniju. Ethan je i jedno i drugo primijetio tek krajičkom oka jer mu je pozornost smjesta privukao veliki bijeli prijenosni hladnjak točno na sredini komkonzole. Indikatori na kontrolnoj ploči hladnjaka gorjeli su postojanim, umirujućim zelenim svjetlom. "Dobavljači biološkog materijala 'L. Bharaputra i sinovi', Jacksonovo Skrovište", pisalo je na deklaraciji. "Sadržaj: smrznuto tkivo, kulture ljudskih jajnika, 50 komada. Rashladni sustav ne smije biti u kontaktu s drugim predmetima. Skladištiti u položaju koji pokazuje strelica." Ethan je oduševljeno kliknuo i pljesnuo rukama, odmah shvativši u što gleda. "Stigli su!" "Napokon", nasmiješio se Desroches. "Kladim se da će Vijeće za populacijsku politiku danas slaviti - koje olakšanje! Kad se samo sjetim potrage za dobavljačima - koliko smo se namučili da prikupimo devize -već sam se pobojao da ćemo nekog nesretnog sina morati poslati da osobno ode po njih." Ethan se stresao i nasmijao. "Uh! Hvala Ocu što nitko nije morao doživjeti takvo nešto." Nestrpljivo, pun strahopoštovanja, pogladio je veliku plastičnu kutiju. "Uskoro ćemo oko sebe viđati neka nova lica." Desrochesov osmijeh bio je i zamišljen i zadovoljan. "Baš tako. Pa... doktore Urquhart, sad su tvoji. Svakodnevna zaduženja u labosu prepusti tehničarima, a kulture smjesti u njihov novi dom. To je prioritet." "Jasno!" Ethan je hladnjak pažljivo položio na stol u laboratoriju za uzgoj kultura i na kontrolnoj ploči malo pojačao temperaturu. Bit će strpljiv. Danas će otopiti samo dvanaest kultura da popuni hladne i prazne inkubatore koji su bili spremni za prihvat novog života. Ozbiljno je dotaknuo zamračenu ploču iza koje je CJB-9 proživjela dug i plodan vijek, odjednom obuzet tugom i neobičnim osjećajem samoće. Preostala tkiva čekat će otapanje dok Tehnička služba ne postavi policu s novim uređajima na suprotnom zidu. Pomisao na mahnite pripreme koje su dosad sigurno već prekinule kolotečinu čišćenja i popravaka uređaja u Tehničkoj službi izmamila mu je osmijeh na lice. Malo vježbe će im dobro doći. Da skrati čekanje, odnio je nove časopise do komkonzole i tamo nesigurno zastao. Kad su ga prošle godine promaknuli u pročelnika odjela, dobio je pravo na neograničen pristup svim informacijama, bez ikakve cenzure. Ovo je bila prva prilika da se tim privilegijem i posluži; prva šansa da provjeri posjeduje li zrelost i sposobnost rasuđivanja koje su se smatrale neophodnima za suočavanje s potpuno necenzuriranim publikacijama iz drugih dijelova galaksije. Liznuo je usne, prikupljajući hrabrost da dokaže kako mu nisu uzalud poklonili toliko povjerenje.

9

Uzeo je prvi disk koji mu je došao pod ruku, ubacio ga u čitač i otvorio kazalo. Na Ethanovu žalost, većina od dvadesetak ili više članaka očekivano se bavila problemima reprodukcije in vivo u ženi. Ne baš umjesna tema za Athos. Uhvatila ga je žarka želja da zaviri u njih, ali krepost je ipak odnijela pobjedu. No primijetio je i jedan članak o ranoj dijagnozi opskurnog karcinoma sjemenovoda, i, još bolje, jedan s obećavajućim naslovom: "O poboljšanju propusnosti membrana za razmjenu tvari u materničnom replikatoru". Maternični replikatori nastali su na Koloniji Beta, proslavljenoj po tehnološkim dostignućima, za primjenu u slučaju medicinskih problema. Za većinu poboljšanja u tehnologiji replikatora i danas je bila zaslužna Kolonija Beta, što su na Athosu znali samo rijetki. Ethan je otvorio članak i pročitao ga u dahu. Ponuđeno rješenje temeljilo se na dijabolično pametnom molekularnom isprepletanju lipoproteina i polimera koje je potpuno očaralo Ethanov matematički um, iako tek u drugom čitanju, kad je napokon pohvatao sve konce. Neko je vrijeme zaneseno računao što bi mu sve trebalo da pokus ponovi u Sevarinu. Bilo bi dobro da porazgovara sa šefom Tehničke službe... Dok je u glavi nabrajao resurse, dokono je otvorio bilješku o autoru. "O poboljšanju..." je došao iz kliničke bolnice u gradu zvanom Silica - Ethanovo poznavanje geografije drugih planeta bilo je prilično oskudno, ali činilo mu se da ime grada ima primjereno betanski prizvuk. Da vidimo čije su se to pametne glave i spretne ruke dosjetile te ideje... "Prof. dr. se. Kara Burton i ing. Elizabeth Naismith, magistar bioinženjerstva..." Iznenada je na ekranu ugledao dva najčudnija lica koja je ikad vidio. Bila su golobrada, kao lica muškaraca bez sinova ili dječačka lica, no bez njihove svježine. Blijeda, meka, sitnih kostiju, ali izborana i načeta vremenom; inženjerkina kosa bila je gotovo bijela. Druga je žena imala jako tijelo, koje je svijetloplava laboratorijska kuta učinila bezobličnim. Gledale su ravno u njega, kao dvije Meduze. Ethan je drhtavo čekao da ga obuzme ludilo. Nije se dogodilo ništa. Nekoliko trenutaka kasnije prestao je grčevito stezati rub stola. Možda se manija koja pogađa galaktičke muškarce, robove ovih stvorenja, prenosi fizičkim kontaktom. Možda je uzrokuje neka nezamisliva telepatska aura? Odvažno je podigao pogled prema prilikama na ekranu. Aha. To je, dakle, žena - točnije, to su dvije žene. Ispitao je svoju reakciju i s beskrajnim olakšanjem utvrdio da ne pati ni od kakvih nuspojava. Osjećao je ravnodušnost, čak blago gnušanje. Kaljuža grijeha nije smjesta povukla njegovu dušu u pakao, naravno sve pod pretpostavkom da uopće ima dušu. Jedino što je osjećao kad je ugasio monitor bila je osujećena znatiželja. Danas joj više neće ugađati. Neka to bude test njegove duhovne snage. Pažljivo je vratio disk među ostale. Temperatura u hladnjaku bližila se željenoj razini. Pripremio je niz epruveta s kupkom od otopine za odjeljivanje i stavio ih na ubrzano hlađenje da budu u skladu s temperaturom sadržaja hladnjaka. Navukao je rukavice s toplinskom izolacijom, otpečatio poklopac kutije i podigao ga. Kuhinjska folija za održavanje svježine? Kuhinjska folija?

10

Zablenuo se u kutiju. Pa zar ne bi svaki uzorak tkiva trebao biti u zasebnoj posudi s tekućim dušikom? Bizarne sive grude pred njim bile su zamotane kao mesni doručak. Osjetio je da mu se srce steže od užasa i šoka. Polako, polako, bez panike - možda je to neka nova galaktička tehnologija za koju još nije čuo. Oprezno je prebirao po kutiji, tražeći upute. Čak je počeo prekopavati paketiće. Ništa. Vrijeme je da ih pobliže promotri. Zurio je u male grude dok mu nije sinulo da to uopće nije uzgojeno tkivo nego sirovi materijal. Morat će sam uzgojiti kulture. Progutao je knedlu. Nije to nemoguće, tješio se on. Našao je škare, razrezao najgornji paketić i njegov sadržaj, buć, spustio u pripremljenu otopinu za odjeljivanje. Promotrio ga je s popriličnim očajem. Možda bi ga trebao rasjeći na manje dijelove da omogući maksimalno prodiranje hranjive otopine - bolje ne, ne još, to bi uništilo smrznute stanice. Neka se prvo posve otopi. Sve jača nelagoda natjerala ga je da počne prebirati po ostalim paketićima. Stvarno čudno. Jedan, staklast i okrugao, bio je šest puta veći od ostalih jajolikih zamotuljaka. Drugi je izgledao kao odbojna gruda svježeg sira. Iznenada ga je obuzela sumnja. Prebrojio je pakete. Trideset osam. A oni najveći u dnu hladnjaka... jednom dok je kao mladić služio vojni rok, prijavio se za kuhinjsku dužnost u mesarskom odjelu, jer ga je već tada fascinirala komparativna anatomija. Spoznaja o tome što gleda buknula je u njemu kao goruće sunce. "Ovo je", procijedio je kroz zube, "kravlji jajnik!" Ispitivanje koje je uslijedilo bilo je intenzivno i temeljito, a potrajalo je cijelo poslijepodne. Ethanov laboratorij na kraju je izgledao kao da su po njemu divljali studenti prve godine zoologije, no više nije nimalo sumnjao u svoje nalaze. Praktički je odvalio nogom vrata Desrochesova ureda i zaustavio se pred njim stisnutih šaka, pokušavajući umiriti isprekidano disanje. Desroches je navlačio kaput sa sjajem u oku, očito se spremajući kući. Već je isključio holokocku, što nikad nije činio prije kraja radnog vremena. Začuđeno je pogledao Ethanovo pomahnitalo, izbezumljeno lice. "Bože, Ethane, što se dogodilo?" "Histerektomirani organi. Ili ostaci od obdukcija, tko bi ga znao. Četvrtina su karcinomi, polovica su atrofije, pet uopće nije ljudskog porijekla, za boga miloga! I svi su mrtvi." "Molim?" zasoptao je Desroches, problijedjevši kao krpa. "Nisi valjda nešto zeznuo u procesu otapanja? To ti ne sliči..." "Dođi pogledati. Samo dođi pogledati", zasiktao je Ethan. Okrenuo se na peti i preko ramena dobacio: "Ne znam koliko je novca Vijeće za populacijsku politiku izbrojilo za to smeće, ali znam da su nas gadno namagarčili."

11

Drugo poglavlje
"Možda," rekao je viši delegat Vijeća za populacijsku politiku iz Las Sandsa glasom punim nade, "možda je u pitanju nesporazum. Možda su mislili da je materijal namijenjen studentima medicine ili tako nešto." Ethanu nije bilo jasno zašto ga je Roachie dovukao na hitno sazvani sastanak Vijeća. Radi vještačenja? U nekim drugim okolnostima vjerojatno bi još bio pod dojmom veličanstvene prostorije u kojoj se našao: debeli tepih, impresivni pogled na prijestolnicu, dugi, ulašteni stol od egzotičnog drva i ozbiljna, bradata lica starješina koja su se odražavala u njemu. Trenutno je, međutim, bio tako bijesan da ih je jedva zamjećivao. "To ne objašnjava zašto ih je u hladnjaku na kojem je pisalo da sadrži 50 uzoraka bilo samo 38", odbrusi on. "Ili one proklete kravlje jajnike - zar misle da ovdje uzgajamo minotaure?" "Naša je kutija bila potpuno prazna", sjetno reče niži delegat iz Deleare. "Pih!" reče Ethan. "Ne možeš tako zaribati pošiljku zbog nesporazuma ili pogreške..." Desroches mu je iznervirano mahnuo i Ethan se spustio u sjedalo. "Namjerno su nas sabotirali, sto posto", nastavio je šaptom. "Poslije", obeća Desroches. "O tome ćemo poslije." Predsjednik Vijeća dovršio je presnimavanje službenih izvještaja o primljenoj robi iz svih devet Centara za reprodukciju u svoju komkonzolu i uzdahnuo. "Kako smo se, dovraga, uopće odlučili za tog dobavljača?" obratio im se sa ne baš potpuno retoričkim pitanjem. Šef pododbora za nabavu ubacio je dvije tablete u čašu vode i naslonio glavu na ruke, promatrajući uspjenušanu tekućinu. "Dali su najpovoljniju ponudu", sumorno je odgovorio. "Stavili ste budućnost Athosa u ruke dobavljača s najpovoljnijom ponudom?" zareži drugi član Vijeća. "A vi ste nam dali odobrenje, sjećate li se?" odvrati podbodeni šef nabave, uspravljajući se. "Točnije, kad ste saznali da bi sljedeći ponuđač na popisu za istu cijenu poslao samo trideset uzoraka, inzistirali ste na tome. Svakom Centru za reprodukciju su obećali pedeset različitih kultura... ako me sjećanje ne vara, skoro ste se rasplakali od sreće..." "Molio bih da ton sastanka ostane služben", upozori ih predsjednik. "Nemamo vremena ni za pripisivanje ni za izbjegavanje krivnje. Brod za popis galaktičkog stanovništva izlazi iz

12

orbite za četiri dana, a on nam je jedino sredstvo kojim u sljedećih godinu dana možemo provesti bilo koju odluku koju danas donesemo." "Trebali bismo imati vlastite skočne brodove", primijeti jedan član. "Onda ne bi ovako postupali s nama, ne bismo se morali prilagođavati njihovu rasporedu htjeli mi to ili ne." "Vojska već godinama moljaka da im kupimo skočne brodove", reče drugi. "A kojim biste ih Centrom za reprodukciju platili?" upita treći sarkastično. "Mi i vojska smo dvije najveće stavke u budžetu, uz teraformiranje bez kojeg naša djeca ne bi imala što jesti - hoćete li vi reći ljudima da će doplatak za djecu biti prepolovljen kako bi oni klipani dobili igračke koje ničim ne doprinose našoj privredi?" "Nisu joj ni mogle doprinositi kad ih nismo imali", razborito promrmlja drugi govornik. "Da i ne spominjemo tehnologiju koju bismo morali uvesti - a što ćemo, molim vas lijepo, izvoziti da tu tehnologiju platimo? Trebali su nam svi naši viškovi samo da..." "Pa neka se skočni brodovi sami isplate. Kad bismo ih imali, mogli bismo nešto izvoziti i zaraditi dovoljno galaktičke valute da..." "Hotimično uspostavljanje kontakta s tom kontaminiranom kulturom u potpunoj je suprotnosti s namjerama Otaca Osnivača", ubacio se četvrti muškarac. "Upravo su nas zato stavili na sam kraj puta, da nas zaštite od..." Predsjednik oštro udari po stolu. "Raspravama o široj problematici mjesto je na Općem vijeću, gospodo. Ovaj smo sastanak sazvali da se pozabavimo konkretnim problemom, koji je hitan." Njegov odsječni, iziritirani ton nije ostavio mjesta protivljenju. Uslijedilo je opće meškoljenje, šuškanje papirima i izravnavanje leđa. Niži delegat iz Barce je osjetio lakat svog nadređenog i nakašljao se. "Postoji jedno rješenje zbog kojeg ne bismo morali odlaziti s planeta. Mogli bismo uzgojiti vlastite kulture." "Pa upravo zbog toga što naše kulture više ne rastu i idemo..." poče drugi muškarac. "Ne, ne, to mi je savršeno jasno... nikome nije jasnije", brzo ga prekine čovjek iz Barce, ravnatelj centra kao Desroches. "Htio sam reći, ah..." opet se nakašljao. "Mogli bismo uzgojiti vlastite ženske fetuse. Ne moraju se ni roditi. Samo im izvadimo jajnike i, ovaj, počnemo ispočetka." Za stolom je zavladala zgranuta tišina. Predsjednik je izgledao kao da cucla limun. Član iz Barce utonuo je u sjedalo. Predsjednik je napokon progovorio. "Nismo još tako očajni. Iako vjerojatno nije loše izgovoriti naglas ono čega će se prije ili poslije dosjetiti i ostali." "To ne mora izaći u javnost", napomene čovjek iz Barce. "Ne daj bože", suho se složi predsjednik. "Neka se prijedlog unese u zapisnik. Članovi će taj dio zapisnika smatrati strogo povjerljivim. No htio bih svima vama naglasiti da takav pristup uopće ne bi riješio drugi, vječiti problem s kojim se moraju nositi kako ovo Vijeće, tako

13

i Athos: očuvanje genetske raznolikosti. On nije još pogodio našu generaciju - zasad - no svi znamo da je to nešto s čime ćemo se morati suočiti u budućnosti." Ton mu je postao blaži. "Ne možemo samo ignorirati situaciju i nastalu krizu svaliti na leđa naših unuka. Iznevjerili bismo svoju dužnost prema njima." Za stolom se začuo mrmor olakšanja, jer su za instinktivno gađenje prema izrečenom prijedlogu sad imali i racionalno opravdanje. Čak je i niži delegat iz Barce djelovao sretnije. "Tako je." "Točno." "Baš tako..." "Bolje ubiti dvije muhe jednim udarcem, ako možemo..." "Useljavanje bi pomoglo", javi se novi govornik, koji je jedan tjedan u godini utjelovljivao cjelokupni Athosov odjel za useljavanje i naturalizaciju. "Kad bismo imali useljenike." "Koliko ih je došlo ovogodišnjim brodom?" upita čovjek koji mu je sjedio sučelice. "Trojica." "Pakla mu. Je li to najmanji broj dosad?" "Ne, pretprošle godine došla su samo dvojica. A dvije godine prije toga nije se pojavio nijedan." Stručnjak za useljeništvo uzdahne. "Čovjek bi očekivao da će nas preplaviti izbjeglice. Možda su Oci Osnivači pretjerali kad su odabrali ovako zabačen planet. Ponekad se pitam je li itko u svemiru čuo za nas." "Možda informacije o nama zataškavaju - znate već - one." "Možda muškarce koji pokušavaju doći do nas odvraćaju na Postaji Kline", pridoda Desroches. "Možda ulaz dopuštaju tek nekolicini." "Istina," složi se čovjek iz useljavanja, "oni koje dobijemo obično ispadnu pomalo... no... bizarni." "Nije ni čudo, kad se uzme u obzir da su nastali na onako, uh, traumatičan način. Nisu oni krivi." Predsjednik je opet udario po stolu. "O tome možemo i kasnije. Slažemo se, dakle, da ćemo ostati pri našoj prvotnoj odluci da uzgojeno tkivo nabavimo izvan planeta..." Ethan, u kojem je i dalje sve kuhalo od bijesa, opet se zahuktao. "Gospodo! Nećete valjda opet otići onim lopovima..." Desroches ga je odlučno povukao natrag na sjedalo. "Iz nekog uglednijeg izvora", dovršio je predsjednik glatko, dobacivši Ethanu neobičan pogled. U njemu nije bilo neodobravanja; prije bi se moglo reći da je odavao nasmiješeno, svilenasto samozadovoljstvo. "Gospodo delegati?" Oko stola se začulo potvrdno mrmljanje. "Većina je za. Prijedlog se prihvaća. Također vjerujem da se slažemo kako ne smijemo opet napraviti istu grešku; nema više kupovine na neviđeno. Iz toga slijedi da sad moramo odabrati agenta. Doktore Desroches?"

14

Desroches je ustao. "Hvala, gospodine predsjedniče. Dosta sam razmišljao o tom problemu. Podrazumijeva se da idealni agent za nabavu u prvom redu mora biti dovoljno stručan da ocijeni, odabere, spakira i transportira kulture. To već bitno sužava popis mogućih kandidata. Osim toga mora biti i čovjek dokazanog integriteta, ne samo zato što će biti odgovoran za gotovo sva devizna sredstva koja Athos ove godine može namaknuti..." "Sva", tiho ga ispravi predsjednik. "Opće vijeće je jutros dalo suglasnost." Desroches kimne. "I ne samo zato što cijela budućnost Athosa ovisi o njegovoj sposobnosti rasuđivanja, nego i zato što mora imati moralnu snagu da se odupre, ah, svemu sa čime bi se tamo mogao susresti." Mislio je, naravno, na žene i to što one rade muškarcima, što god to bilo. Nije moguće da se Roachie dobrovoljno prijavljuje za zadatak, pomisli Ethan. Stručnost je nedvojbeno imao. Ethan se divio njegovoj hrabrosti, iako mu se činilo da Desrochesov opis idealnog agenta graniči sa samohvalom. Zapravo mu to nije zamjerao; sigurno mu nije lako psihički se pripremiti za takav pothvat. Ako je Desroches voljan ostaviti svoja dva obožavana sina na punih godinu dana... "K tome, ne bi smio imati obiteljskih obaveza, da svojom odsutnošću ne optereti službenog suroditelja", nastavi Desroches. Bradata lica oko stola svečano su kimala glavama. "... i naposljetku, mora imati energiju i uvjerenja da ne posustane ni pred kakvim preprekama koje bi mu sudbina ili, uh, nešto drugo, moglo staviti na put." Desrochesova ruka čvrsto je stisnula Ethanovo rame; izraz samozadovoljnog odobravanja na licu predsjednika prerastao je u osmijeh od uha do uha. Ethan je osjetio da mu napola oblikovane riječi čestitke i suosjećanja zapinju u grlu. Kroz njegov do maloprije mislima prekrcan um sad je neumorno kružila samo jedna nemoćna rečenica: Osvetit ću ti se za ovo, Roachie... "Gospodo, predstavljam vam doktora Urquharta." Desroches je sjeo i veselo se osmjehnuo Ethanu. "Sad smiješ ustati i govoriti", reče mu on ohrabrujućim tonom.
* * *

Na povratku u Sevarin, u Desrochesovu terencu dugo je vladala uvrijeđena tišina. Prekinuo ju je Desroches, s određenom dozom bojazni. "Jesi li konačno spreman priznati da si savršeno sposoban za taj zadatak?" "Podvalio si mi", naposljetku je zarežao Ethan. "To ste sve zakuhali ti i predsjednik." "Morali smo. Pretpostavio sam da se zbog skromnosti nećeš sam prijaviti." "Skromnosti, malo sutra. Pretpostavio si da je lakše pogoditi nepokretnu metu." "Vjerujem da si najbolji čovjek za taj zadatak. Da sam sve prepustio Vijeću, pitaj Boga Oca koga bi odabrali. Možda onog kretena Frankina iz Barce. Ti bi budućnost Athosa stavio u njegove ruke?"

15

"Ne", preko volje je priznao Ethan, ali smjesta se ražestio. "Da! Neka se njemu zametne trag negdje u svemiru." Desroches se nasmiješio. Zubi su mu bljesnuli pod prigušenim svjetlom upravljačke ploče. "Ali pomisli samo koliko ćeš dobiti bodova za društvenu službu! Tri sina. U normalnim okolnostima za to je potrebno deset godina, a ti ćeš ih prikupiti u samo godinu dana. To mi se čini prilično velikodušnim." Ethanu je odjednom pred očima zatitrala dirljiva vizija holokocke na radnom stolu, ispunjene živošću i smijehom. Poniji, naravno, i dugi, sunčani praznici provedeni na jedrenju, podučavanje sinova suptilnim promjenama vjetra i mora, kao što je Ethana podučavao njegov otac, dar mar, buka i kaos doma u kojem sve miriše na budućnost... No samo je neveselo rekao: "Ako uspijem, i ako se vratim. I uostalom, već sam prikupio dovoljno bodova za jednog i pol sina. Mnogo bi mi više značilo da su pljunuli dovoljno bodova za mog službenog suroditelja, da i on stekne pravo na oplodnju." "Oprosti na otvorenosti, ali upravo zbog ljudi kao što je tvoj brat po mlijeku nije dozvoljeno da se bodovi za društvenu službu prenose na drugu osobu", reče Desroches. "On je šarmantan mladić, Ethane, ali čak i ti moraš priznati da je krajnje neodgovoran." "Mlad je", pobuni se uznemireni Ethan. "Samo mu treba još malo vremena da se sredi." "Ako se ne varam, tri je godine mlađi od tebe. Sereš. Neće se srediti sve dok bude mogao živjeti na tvojoj grbači. Mislim da bi ti bilo pametnije da si za partnera nadeš suroditelja koji se već kvalificirao, umjesto što pokušavaš Janosa pretvoriti u nešto što on nije." "A da se mi ostavimo mog privatnog života?" odbrusi Ethan, ne želeći pokazati koliko ga je zapekla ta primjedba. Nastavio je, krajnje nedosljedno: "Koji će ova misija ionako totalno poremetiti, usput budi rečeno. Od srca ti hvala." Zgurio se u suvozačkom sjedalu. Vozilo je i dalje grabilo kroz noć. "Moglo je biti i gore", reče Desroches. "Mogli smo aktivirati tvoj status vojnog rezervista, izdati ti zapovijed i poslati te na zadatak s plaćom vodnika. Sva sreća da ti se pamet prosvijetlila." "Nisam imao dojam da blefirate." "I nismo blefirali." Desroches je uzdahnuo i uozbiljio se. "Nismo se na ovo odlučili olako, Ethane. Nećemo ti lako pronaći zamjenu u Sevarinu." Desroches ga je ostavio pred stanom s vrtom koji je Ethan dijelio sa svojim bratom po mlijeku i produžio iz grada, podsjetivši ga prije toga da sutra ujutro mora rano doći u Centar. Ethan je umjesto potvrdnog odgovora samo uzdahnuo. Četiri dana. Dali su mu samo dva dana da uputi svog zamjenika u njegove neočekivane nove dužnosti i zaključi privatne poslove - bi li trebao napisati oporuku? - te jedan dan za brifing pred Vijećem za populacijsku politiku u glavnom gradu, i nakon toga odlazak u svemirsku luku. Ethanov um užasnuto je stenjao zbog nemogućeg rasporeda.

16

Previše će poslova u Centru ostati nedovršeno. Odjednom se prisjetio sina brata Haasa, uspješno začetog iz kulture JJY tri mjeseca ranije. Ethan je namjeravao osobno voditi porođaj, kao što je osobno vodio oplodnju; tu je mogao biti alfa i omega, uživajući, ma kako kratkotrajno i posredno, u radosnim plodovima svog rada. No sad je znao da će na taj datum biti daleko od Athosa. Dok je prilazio vratima, spotaknuo se o Janosev električni motor, nemarno ostavljen među teglama s cvijećem. Janosev idealistični nehaj za materijalno bogatstvo stvarno je bio vrijedan divljenja, ali Ethanu bi ipak bilo draže da se malo više brine za svoje stvari. No to je bila već stara priča. Janos je bio sin službenog suroditelja Ethanova biološkog oca; njih su dvojica sve svoje sinove podigli zajedno, kao što su zajedno vodili i posao, eksperimentalno ribogojilište na obali Južne pokrajine koje su pretvorili u uspješno poduzeće, i kao što su spojili svoje živote, glatko i bez ikakvih potresa. Nijedan nikad nije pravio razliku između bioloških sinova i posinaka. Ethan je bio najstariji, radoznali knjiški moljac, od rođenja predodređen za višu naobrazbu i višu službu; Steve i Stanislaus, rođeni u razmaku od tjedan dana, nastali tako što su se njihovi očevi u znak ljubavi za oplodnju poslužili kulturama jajnika onoga drugoga; Janos, duhovit i živ kao zvrk; Bret, najmlađi, rođeni glazbenik. Ethanova obitelj. Svi su mu bolno nedostajali, u vojsci, na fakultetu, na njegovu predobrom-da-ga-odbije novom radnom mjestu u Sevarinu. Kad je Janos došao za Ethanom u Sevarin, umirući od želje da seoski život zamijeni gradskim, za Ethana je to bio melem na ranu. Nije mu smetalo što je Janosev dolazak okončao njegovo bojažljivo društveno eksperimentiranje. Ethan, sramežljiv usprkos svojim profesionalnim uspjesima, mrzio je izlaske koji su se svodili na potragu za partnerom i jedva je dočekao izliku da to prekine. S lakoćom su obnovili seksualnu intimnost iz vremena kad su obojica bili tinejdžeri. Ethan, koji je zapravo bio daleko prestrašeniji nego što je pokazao u sarkastičnom prepucavanju s Desrochesom, noćas je stvarno trebao utjehu. Stan je bio mračan i pretih. Ethan je nakon brzog obilaska svih soba otišao u garažu, osjećajući zebnju oko srca. Lakolet je nestao. Letjelica izrađena po narudžbi u njegov je posjed došla prije samo dva tjedna, kao prvi opipljivi rezultat jednogodišnje štednje; kad su ga prije godinu dana promaknuli u predstojnika Odjela, dobio je povišicu i odmah počeo stavljati novac na stranu. Opsovao je, smjesta progutavši kletvu. Ionako je planirao dopustiti Janosu da je vozi čim čar novoga malo oslabi. Čemu zapodijevati svađe oko tričarija kad im je ostalo tako malo vremena? Vratio se u stan i savjesno razmislio o odlasku na spavanje. Ne - nema za to vremena. Pogledao je komkonzolu. Naravno, nije bilo nikakve poruke. Janos se nedvojbeno planirao vratiti kući prije Ethana. Nazvao je broj lakoleta preko kom-veze , bez odgovora. Iznenada se nasmiješio, otvorio plan grada na kom-konzoli i unio šifru. Luksuzni model lakoleta je među dodatnom opremom imao i radio-far - aha, tu je, parkiran ni dva kilometara dalje u Parku Osnivača. Janos je na nekom tulumu u blizini? No dobro, Ethan će večeras izaći iz kućne kolotečine i pridružiti mu se. I još će ga dodatno zaprepastiti time što uopće neće pokazati ljutnju zbog nedopuštene posudbe.

17

Hladnoća noćnog vjetra koji mu je mrsio kosu dok se na tihom električnom motoru vozio prema Parku osnivača otjerala je njegov umor, ali ono što ga je doista sledilo nije bio vjetar nego sijevanje žutih svjetala hitne pomoći u daljini. Bože Oče... ne, neće tako razmišljati; to što su se Janos i spasilački odred našli na istom mjestu ne znači da između njih postoji uzročno--posljedična veza. Kad je prišao bliže, shvatio je da svjetla ne pripadaju ni hitnoj pomoći, ni policiji, nego samo dvama vozilima vučne službe. Malo se opustio. No što je to privuklo fascinirano mnoštvo, ako ne krv na pločniku? Zaustavio je motor pokraj šuštava hrastovog šumarka i, vidjevši podignuta lica promatrača, pogledao uvis, u visoku lisnatu krošnju osvijetljenu bijelim svjetlima reflektora. I ugledao svoj lakolet. Parkiran navrh hrasta visokog 25 metara. Ne - zabijen u hrast visok 25 metara. Krakovi propelera bili su izvijeni do neprepoznatljivosti i uništeni, napola izvučena krila zgužvana, vrata su ispala iz okvira i rastvorila se prema tlu. Kad je u njima ugledao prazno remenje pilotskog sjedala zamalo mu je otkazalo srce. Vjetar je uzdahnuo, grane zlokobno zaškripale, a mnoštvo se brzo povuklo na sigurno. Ethan je pojurio kroz gomilu. Na pločniku nema krvi... "Hej, gospodine, nemojte tu stajati." "To je moj lakolet", reče Ethan. "U vražjem drvetu..." Nakašljao se da spusti glas oktavu niže, u svoj normalni registar. Prizor je zbilja imao neku hipnotičku moć. Otrgnuo je pogled od njega i okrenuo se prema čovjeku iz vučne službe, zgrabivši ga za jaknu. "Mladić koji je pilotirao letjelicom... gdje..." "Ah, njega su izvukli još prije nekoliko sati." "Je li u općoj bolnici?" "Vraga. Taj uopće nije osjećao bol. Prijatelj mu ima posjekotinu na glavi, ali mislim da su ga samo odvezli kući u kolima hitne pomoći. Što se pilota tiče, nagađam da je u postaji gradske policije. Otišao je pjevajući." "Ma, sra..." "Rekli ste da je to vaša letjelica?" okomio se na Ethana muškarac u odori Službe za gradske parkove. "Ja sam doktor Ethan Urquhart, da?" Muškarac iz Parkova izvukao je kom-ploču i otvorio djelomično ispunjen formular. "Znate li vi da je to drvo staro gotovo 200 godina? Posadili su ga Osnivači - ima nezamjenjivu povijesnu vrijednost. A sad je rasječeno po sredini..." "Imamo je, Fred", začuo se povik iz visina. "Spuštaj!"

18

"... odgovornost za nastalu štetu..." Drvo je zaškripalo pod pritiskom, krošnja je zašuštala, gomila jednoglasno uzdahnula razleglo se prodorno zavijanje jer je antigravitacijski uređaj najednom zakazao. "O, sranje!" začuo se vapaj iz krošnje. Mnoštvo se razbježalo uz povike upozorenja. Pet metara u sekundi, uhvatio se histerični Ethan kao pijan plota za potpuno irelevantnu misao. Puta 25 metara puta koliko ono kilograma? Kad je kljun letjelice udario granitni pločnik, njezina je svjetlucava, crvena oplata napukla punom dužinom. U iznenadnoj tišini koja je nastupila nakon gromoglasnog treska, Ethan je jasno začuo vilinsko cilikanje skupe elektronike u kabini letjelice, koja se gasila sporije od ostatka lakoleta. Začuvši zvuk Ethanovih koraka na pločicama postaje gradske policije u Sevarinu, Janoseva plavokosa glava iznenađeno se okrenula. "Oh, Ethane", počeo je žalostivim glasom. "Koji paklenski dan." Zastao je. "Ovaj... jesi li našao svoju letjelicu?" "Aha." "Sve će biti u redu, prepusti to meni. Već sam nazvao garažu." Bradati policijski narednik s kojim se Janos razračunavao preko pulta glasno se zasmijuljio. "Možda snese pokoji tricikl dok je još gore." "Spustili su je", reče Ethan odsječno. "A platio sam i račun za drvo." "Drvo?" "Za štetu koja mu je nanesena." "Oh." "Kako?" upita Ethan. "Mislim na drvo." "Za sve su krive ptice, Ethane", objasni Janos. "Ptice. Što, prisilile su te na slijetanje?" Janos se nelagodno nasmijao. Ptičja populacija Sevarina potekla je od mutiranih kokoši koje su pobjegle prvim kolonistima i podivljale. Bile su to svestrane, žilave zvjerke koje su već pokazivale prve naznake odvajanja u novu vrstu, iako im je letenje i dalje bilo slaba točka. U gradu ih se smatralo štetočinama; Ethan je krišom pogledao lice policijskog narednika i odahnuo kad je na njemu uočio upadljiv nedostatak brige za sudbinu ptica. Stvarno nije znao kako bi u ovom trenutku podnio još i račun za perad. "Da, uh," reče Janos, "gle, otkrili smo da ih možemo okretati oko njihove osi - proletimo tik iznad njih, a one se zavrte kao zvrkovi. Kao da pilotiraš lovcem i obrušavaš se na

19

neprijatelja..." Janos je prizor dočaravao mahanjem ruku koje su glumile svemirske lovce u junačkom pohodu. Athos u svojih dvjesto godina nije stekao ni jednog jedinog vojnog neprijatelja. Ethan je stisnuo zube i odlučio zadržati pribranost. "Ali bio je mrak, pa ste se umjesto na njih, obrušili na drvo. Razumljiva pogreška." "Oh, to se dogodilo prije mraka." Ethan je brzo izračunao. "Zašto nisi bio na poslu?" "Zapravo si ti kriv. Da nisi u cik zore otišao na provod u glavni grad, ne bih prespavao budilicu." "Resetirao sam je prije polaska." "Znaš i sam da to nikad nije dovoljno." Tu je imao pravo. Podići ujutro Janosa na noge i pravilno ga naciljati prema vratima bilo je napornije od sklekova na vojnoj obuci. "U svakom slučaju", nastavi Janos, "šef me počeo gnjaviti zbog kašnjenja. Što je završilo tako da sam, ovaj... jutros dobio otkaz." Odjednom je razvio živo zanimanje za svoje čizme. "Samo zato što si zakasnio? To nema smisla. Gle, ako želiš, razgovarat ću s njim ujutro - nekako - i..." "Ovaj, ne moraš... ne moraš se truditi..." Ethan je pobliže promotorio Janosove vedre, pravilne crte lica. Nije imao modrica, na dugim, vitkim udovima nije bilo zavoja, ali očito je štedio desni lakat. Možda se ozlijedio u sudaru - čekaj, Ethan je već u životu viđao tako oguljenu kožu na člancima prstiju. "Što ti se dogodilo s rukom?" "Šef i njegov omiljeni gorila su me malo grublje izbacili kroz vrata." "Kvragu! Ne smiju..." "Nakon što sam ga odalamio", nevoljko je priznao Janos, prebacujući se s noge na nogu. Ethan je izbrojio do deset i tek onda nastavio disati. Nema vremena, nema vremena. "Pa si onda poslijepodne proveo opijajući se... s kim?" "S Nickom", reče Janos i pogrbi se, čekajući eksploziju. "Mm. Sad mi je jasno kako je došlo do napada na ptice." Nick je bio Janosev pajdaš u svim natjecateljskim igrama prema kojima je Ethan bio ravnodušan; u mračnijim i paranoičnijim trenucima, Ethan je znao posumnjati da Janos nešto muti s njim. Ali sad nema vremena ni za to. Janos se uspravio, očito iznenađen što do eksplozije ipak nije došlo. Ethan je izvadio lisnicu i uljudno se obratio policijskom naredniku. "Koliko će me koštati da Ptičju Pošast odvedem odavde, policajče?" "Pa, gospodine... ako ne želite podići nikakvu tužbu glede svog vozila..."

20

Ethan odmahne glavom. "Sve je riješeno na noćnom sudu. Može ići." Iako mu je laknulo, ipak je ostao osupnut. "Bez kaznene prijave? Čak ni zbog..." "Oh, prijave je dobio, gospodine. Za vožnju u pijanom stanju, za ugrožavanje javnosti, za nanošenje štete gradskoj imovini - tu su još i naknade za spasilačke timove..." Narednikovo nabrajanje je potrajalo. "Zar su ti dali otpremninu?" upita smeteni Ethan Janosa, jer se njegova računica nikako nije slagala s posljednjim stanjem na Janosovu računu koje je imao prilike vidjeti. "Ovaj, ne baš. Dođi, idemo kući. Glava mi puca." Narednik je pred njih poslagao preostale Janoseve stvari; Janos je na priznanici našvrljao svoje ime a da je pritom nije ni pogledao. Janos je iskoristio zujanje električnog motora kao izliku da na putu kući ne nastave razgovor. Bila je to strateška pogreška, jer je Ethan stigao ponovno izračunati ukupan iznos svih globa. "Kako si uspio sve to poplaćati?" upitao je, zatvarajući vrata stana. Pogledao je digitalni sat na drugoj strani predsoblja. Još su ga tri sata dijelila od odlaska na posao. "Ne brini", reče Janos, gurajući čizme pod kauč i hodajući prema kuhinji. "Ovaj put ništa ne ide iz tvog džepa." "Nego čijeg? Nisi valjda posudio novac od Nicka?" upita Ethan, idući za njim. "Ma kakvi. On ima još manje love od mene." Janos je izvukao gumenu tikvicu s pivom iz kredenca, zagrizao rashladnu cjevčicu i potegnuo. "Klin se klinom izbija. Hoćeš i ti?" ponudi on lukavo. Ethan nije kanio dopustiti da tema skrene na raspravu o Janosevu opijanju, što je Janosu očito bila namjera. "Aha." Janos je iznenađeno podigao obrvu i dobacio mu drugu tikvicu. Ethan ju je uhvatio i srušio se u naslonjač, ispruživši noge. Nije trebao sjesti; odjednom ga je preplavila emocionalna iscrpljenost koja se gomilala cijeli dan. "Globe, Janose." Janos se postrance šuljao prema izlazu iz sobe. "Odbili su mi ih od bodova za društvenu službu, naravno." "Oh, bože!" iscrpljeno uzvikne Ethan. "Časna riječ, ti nazaduješ sve otkako si izašao iz proklete vojske! Dosad bi već svaka budala prikupila dovoljno bodova za status službenog suroditelja i to bez ikakvog volontiranja." Uhvatila ga je želja da ščepa Janosa i zabije mu glavu u zid. Nije ju ostvario isključivo zato što bi mu ustajanje predstavljalo neizdrživ napor. "Kako ću te cijeli dan ostavljati samog s djetetom ako ćeš se ovako ponašati!"

21

"K vragu, Ethane, a tko to traži od tebe? Meni te male tvornice govana ne trebaju. Kvare mi koncepciju. Dobro - tebi je očito ne kvare. Ti si se napalio na očinstvo, ne ja. Prekovremeni rad u tom Centru ti je pomutio razum. Prije si bio zabavan." Janos, koji je očito shvatio da je napokon prevršio mjeru Ethanove nevjerojatne tolerancije, uzmicao je prema kupaonici. "Centri za reprodukciju su srce Athosa", ogorčeno odvrati Ethan. "Budućnost nam ovisi o njima. Ali fućka se tebi za Athos, zar ne? Fućka se tebi za išta osim vlastitog dupeta." "Mm", Janos, koji se, sudeći po osmijehu koji mu je preletio licem, spremao obuzdati Ethanov bijes nekom dvosmislenom aluzijom, uočio je njegovo smrknuto lice i predomislio se. A Ethanu je odjednom bilo dosta svega. Pustio je da mu prazna pivska tikvica klizne iz umornih prstiju i padne na pod. Usne su mu se iskrivile od sardoničnog, rezigniranog smiješka. "Slobodno zadrži lakolet kad odem." Janos se ukipio, posve blijed od šoka. "Kad odeš? Ethane, nisam htio..." "Oh. Nisam mislio na takav odlazak. Ovo nema nikakve veze s tobom. Zaboravio sam da ti još nisam rekao. Vijeće za populacijsku politiku šalje me na hitan zadatak. Tajni. Strogo povjerljiv. Na Jacksonovo Skrovište. Neće me biti bar godinu dana." "Kome se sad živo fućka?" ljutito će Janos. "Odlaziš na godinu dana bez ikakve najave. A što je sa mnom? Što bih ja trebao raditi dok si ti..." Janos je umuknuo. "Ethane... nije li Jacksonovo Skrovište planet? U svemiru? Na kojem žive... žive... one!" Ethan kimne. "Odlazim za četiri... ne, tri dana, na brodu za popis galaktičkog stanovništva. Uzmi sve moje stvari. Ne znam... što će se dogoditi dok sam tamo." Janosevo fino isklesano lice naglo se otrijeznilo. "Idem se oprati", tiho je rekao. Napokon utjeha. No kad je Janos izašao iz kupaonice, Ethan je već čvrsto spavao u naslonjaču.

Trece poglavlje
Iako je bio upoznat s činjenicom da se Postaja Kline neprestano dograđuje i nadograđuje već punih tristo godina, Ethana su ipak zatekle njezine veličina i kompleksnost. Pružala se kroz pojas svemira sa čak šest produktivnih skočnih ruta koje su međusobno bile dovoljno blizu za putovanje podsvjetlosnim pogonom. Obližnja tamna zvijezda nije imala vlastitih planeta, pa se Postaja Kline polako gibala po putanji daleko izvan zvijezdina gravitacijskog polja, ustrajno kružeći kroz stigijsku hladnoću svemira. U vrijeme kad se Athos tek naseljavao, Postaja Kline već je imala bogatu povijest. Upravo je ona poslužila kao odskočna daska za plemeniti eksperiment Otaca Osnivača. Nije imala osobitu vrijednost kao utvrda, ali za sklapanje poslova bila je savršena. U prošlosti je

22

često mijenjala vlasnike - kad god bi neki od njezinih susjeda zatrebao psa čuvara, o redovnom izvoru prihoda da se ne govori. Danas je održavala krhku političku neovisnost utemeljenu na podmićivanju, odlučnosti, fleksibilnom pristupu poslovanju te stanovnicima čija je nepopustljiva lojalnost gotovo graničila s patriotizmom. U njezinim je zakučastim ograncima živjelo stotinu tisuća građana, a u najprometnijim razdobljima na Postaji je bilo toliko tranzitnih putnika da se taj broj uvećavao za petinu. Sve je to Ethan saznao od posade glasničkog broda za popis stanovništva. Posada je imala osam članova, redom muškaraca, ne zato što je to, rastumačili su Ethanu, uobičajeno ili zbog uvažavanja athoških zakona, nego zato što žene koje su radile za Ured nisu bile sklone provesti četiri mjeseca na kružnom putovanju bez mogućnosti izlaza na planet. Takva je situacija Ethanu omogućila kratak predah prije uranjanja u, za njega, sasvim novu galaktičku kulturu. Posada je prema njemu bila uljudna, ali ne u dovoljnoj mjeri da nadvlada Ethanovu plahu i suzdržanu prirodu, zbog čega je glavninu dvomjesečnog putovanja proveo u kabini, učeći i izjedajući se od brige. Kako bi se bolje pripremio, odlučio je pročitati sve članke u Reproduktivnoj medicini koje su napisale žene, kao i one koji su se bavili ženama. Naravno, brod je imao i knjižnicu, ali njezin sadržaj zasigurno nije prošao inspekciju Cenzorskog odbora Athosa, a Ethan zapravo nije znao na koliki stupanj slobode može računati tijekom svoje misije. Mrzovoljno je zaključio da bi vjerojatno trebao čuvati svoju krepost. Bolje to nego da mu je poslije ponestane. Žene. Maternični replikatori na dvije noge, da se tako izrazi. Nije bio sasvim siguran jesu li opasne zato što navode na grijeh, zato što im je grijeh svojstven kao naranči sok ili pak zato što prenose grijeh kao što virus prenosi bolest. Trebao je pažljivije pratiti satove vjeronauka u djetinjstvu, iako su na njima tu zagonetku više zaobilazili nego o njoj govorili. A kad je jedan broj Reproduktivne medicine pročitao ne provjeravajući imena autora, isključivo kao znanstveni tekst, ustanovio je da po sadržaju članaka ne može odrediti spol autora. To ga je još više zbunilo. Znači li to da se žene razlikuju samo po duši, ali ne i po mozgu? Jedini članak za koji je bio uvjeren da ga potpisuje muškarac ispao je djelo betanskog hermafrodita, što kao spol nije ni postojalo kad su Oci Osnivači izbjegli na Athos. Gdje li su se tek oni uklapali? Neko je vrijeme zamišljao kakva bi pomutnja nastala među birokratima da se na athoškoj carini pojavi takav stvor, a oni pokušavaju odlučiti hoće li ga pustiti zato što je muško, ili mu uskratiti ulaz zato što je žensko - vjerojatno bi na kraju imenovali odbor kojem bi trebalo stotinjak godina da donese odluku, a u međuvremenu bi hermafrodit sam zgodno riješio problem umiranjem od starosti... Carina Postaje Kline pokazala se gotovo jednako zamornom, zahvaljujući najiscrpnijoj mikrobiološkoj inspekciji i provjeri koju je Ethan ikad doživio. Postaji Kline je, po svemu sudeći, bilo savršeno svejedno ima li posla s krijumčarima oružja, droge ili političkih izbjeglica sve dok na cipelama nemaju mutiranih gljivica. Ethanova strava i - ako će biti iskren luđačka radoznalost dosegla je grozničavi vrhunac kad su mu napokon dopustili da kroz pregibnu cijev iz glasničkog broda prijeđe u ostatak svemira. Ostatak svemira na prvi pogled baš i nije očaravao - Ethan se, naime, obreo u trošnom i hladnom teretnom pristaništu. To je očito bila mehanizirana, radna strana Postaje Kline, kao

23

poleđina tapiserije koja iz prave perspektive pruža sasvim drugačiji i ljepši prizor. Ethan je pokušao dokučiti koji od desetak izlaza vodi u rezidencijalne dijelove Postaje. Oni članovi posade koji su bili na vidiku očito su imali posla, a lovci na mikrobe odjurili su čim su završili s inspekcijom, vjerojatno na sljedeći zadatak. Kod izlazne rampe jedna je usamljena prilika stajala ležerno naslonjena na zid, u svuda prepoznatljivoj pozi dokone osobe koja gleda kako drugi rade. Ethan joj je prišao da je pita za smjer. Nije prepoznao uštirkanu uniformu sivo-bijele boje, ali znao bi da je vojna i da nije na promatračevu boku ugledao oružje. Samo zakonom dopušteni ošamut, ali očito dobro uščuvan i u upotrebi. Vitki mladi vojnik podigao je glavu kad je začuo Ethanove korake i uputio mu pogled zbog kojeg se Ethan osjećao kao da su ga upravo pretresli od glave do pete. Vojnik se uljudno nasmiješio. "Oprostite, gospodine", počeo je Ethan i nesigurno zastao. Bokovi su bili preširoki za tako žilavu figuru, oči prekrupne i prerazmaknute, nos malen i pravilan, brada sitna, bezdlaka koža glatka kao u novorođenčeta - nije isključivao mogućnost da gleda u izrazito elegantnog mladića, ali... Njezin je smijeh odjeknuo poput zvona, preglasan za porumenjelog Ethana. "Vi ste sigurno onaj putnik s Athosa." Ethan je počeo uzmicati. Otkud je mogao znati, kad nije sličila onim sredovječnim znanstvenicama u Reproduktivnoj medicini? Svatko bi pogriješio. Na brodu je odlučio da će svim silama izbjegavati razgovore sa ženama, a samo što je stupio nogom na Postaju... "Kako se izlazi odavde?" promrmljao je, zvjerajući po pristaništu. Podigla je obrve. "Zar vam nisu dali mapu?" Ethan je nervozno odmahnuo glavom. "Pa to je praktički zločin, pustiti stranca u Postaju Kline bez mape. Ovdje je moguće otići u kupovinu namještaja i tako zalutati da ćete prije umrijeti od gladi nego se vratiti kući. Aha, eno čovjeka kojeg tražim. Dome! Bok!" doviknula je članu posade glasničkog broda koji je upravo hodao kroz pristanište s torbom prebačenom preko ramena. "Dođi ovamo!" Član posade skrenuo je prema njima. Ozlojeđenost je ustupila mjesto izrazu muškarca koji žarko želi pomoći, iako ne zna što se točno očekuje od njega. Uvukao je trbuh i isprsio se. Ethan ga nikad prije nije vidio da hoda tako uspravno. "Nisam siguran da vas poznam, gospođo... iako bi mi bilo drago." "Pa, trebao bi me poznavati... dvije godine si sjedio sa mnom na satovima o postupanju u slučaju nesreća. Doduše, moram priznati da je otad prošlo dosta vremena." Provukla je prste kroz tamne, kratke kovrče. "Zamisli dužu kosu. Ma daj, nije mi regeneracija baš toliko promijenila lice! Ja sam Elli." Usta su mu se zaokruglila od zaprepaštenja. "Bogova mu! Elli Quinn? Što si to učinila sa sobom?" Dotakla je fino oblikovanu jagodicu lica. "Potpuna facijalna regeneracija. Što kažeš?"

24

"Fantastično!" "Betanski rad, znaš - oni su najbolji." "Da, ali..." Dom se zbunjeno namrštio. "Zašto? Nije ti ništa nedostajalo ni prije nego što si otišla u plaćenike." Osmijeh koji joj je uputio podsjećao je na prijateljsko podbadanje laktom u rebra, iako je držao ruke na leđima kao dječak koji čeka u redu za kruh. "Da se nisi možda obogatila?" Opet je dodirnula lice, ali s manje vedrine nego prije. "Ne, ne bavim se otmicama. Nisam imala izbora... pogodio me plazmički luk u glavu pri ukrcaju na neprijateljski brod blizu Tau Verdea, prije nekoliko godina. Izgledala sam pomalo čudno bez lica, pa mi je admiral Naismith, koji nikad ništa ne radi polovično, kupio novo." "Oh", reče Dom, uozbiljivši se. Ethanu nije bilo baš najjasnije zašto se drugi muškarac toliko oduševljava estetikom ženina lica, no ova je informacija odmah pobudila njegovo suosjećanje. Sve su plazmičke opekline bile užasne - nju je njezina sigurno zamalo ubila. Odmjerio joj je lice s novoprobuđenim profesionalnim zanimanjem. "Zar nisi prvo radila za admirala Osera?" upita Dom. "To je još uvijek njegova uniforma, zar ne?" "Ah. Da se predstavim. Zapovjednica Elli Quinn, Dendariijska flota slobodnih plaćenika, vama na usluzi." Otmjeno se naklonila. "Dendariijci su na neki način anektirali Osera, njegove uniforme i mene - i mogu ti reći da je to za nas bio veliki napredak. A meni je ovo, dragi gospodine, prvi dopust u posljednjih deset godina i planiram u njemu uživati. Iskrsavat ću pred starim školskim kolegama ne bih li izazvala pokoji srčani udar - hvalisat ću se kreditnim limitom pred svim ljudima koji su predviđali da ću se loše provesti u životu... kad smo već lošeg provoda, izgleda da ste jednog putnika s broda pustili bez mape." Dom je sumnjičavo promotrio plaćenicu. "Jel' ti to aludiraš na nešto? Letim na istoj ruti već četiri godine i već mi je pun kufer maloumnih pošalica o ispadanju sapuna pod tušem..." Plaćenica je zabacila glavu i prasnula u smijeh koji je odjeknuo čak i u gredama iznad njihovih glava. "Sad znamo zašto su vas svi napustili, Athošanine", reče ona Ethanu. "Da se onda ja pobrinem za njega, s obzirom na to da mene nitko neće sumnjičiti za protuprirodnu pohotu?" "Što se mene tiče, radi što hoćeš", reče Dom, sliježući ramenima. "Ja doma imam ženu." Znakovito je zaobišao Ethana. "Odlično. Potražit ću te kasnije, može?" Član posade je kimnuo s popriličnim žaljenjem i produžio prema izlaznoj rampi. Ehtan, sad opet sam sa ženom, suspregnuo je želju da potrči za njim i počne ga preklinjati za zaštitu. Kad se maglovito prisjetio da je robovanje novcu jedan od znakova po kojima se prepoznaje prokleta duša, uhvatila ga je zastrašujuća sumnja da se žena možda želi

25

dokopati njegovih sredstava - a on je kod sebe imao cjelokupan budžet Athosa za tu godinu. Bio je neugodno svjestan da je ona naoružana. Njezino neobično lice odavalo je da se dobro zabavlja. "Ne morate izgledati tako zabrinuto. Neću vas pojesti", iznenada se zasmijuljila, "... ne bavim se, naime, preodgojem." "Glhh", grcao je Ethan. Pročistio je grlo. "Ja sam vjeran muškarac", reče drhtavo. "Ja... Janosu. Želite li vidjeti Janosevu sliku?" "Vjerovat ću vam na riječ", odvrati ona bezbrižno. Na licu joj se pojavilo suosjećanje. "Izgleda da sam vas stvarno prestrašila. Nisam valjda prva žena koju ste upoznali?" Ethan kimne. Dvanaest izlaza, a on je morao izabrati baš ovaj... Uzdahnula je. "Vjerujem vam." Zamišljeno je zastala. "Ali dobro bi vam došao neki domorodac kao vodič. Postaja Kline ne smije dopustiti da išta naruši njezinu gostoljubivu reputaciju - to bi ugrozilo poslovanje. A ja sam vam prilično bezopasna ljudožderka." Usiljeno se smješkajući, Ethan je odmahno glavom. Slegnula je ramenima. "Dobro, možda se opet sretnemo kad se oporavite od kulturnog šoka. Hoćete li se dugo zadržati?" Izvukla je nešto iz džepa. Majušni holovidni projektor. "Ovo dobivaju svi putnici koji se iskrcaju s pravih putničkih brodova - meni ne treba." U zraku se pojavio šareni plan Postaje. "Sad smo ovdje. Vi želite doći ovamo, u krak koji se zove Putnička četvrt - dobri lokali, tu možete naći sobu - da budem preciznija, tu možete naći sve što vam padne na pamet, ali slutim da ste vi pitoma duša. Evo, ovaj dio. Izađite kroz ovu rampu i skrenite u drugi hodnik. Znate li rukovati projektorom? Sretno..." Utisnula mu je modul s planom u ruku, uputila mu još jedan blistavi osmijeh i izašla na drugi izlaz. Pokupio je svoju oskudnu prtljagu i nakon samo nekoliko pogrešnih skretanja naposljetku došao u dio namijenjen putnicima. Na putu je susreo još mnogo žena. Hodnici, tuneli za cjevovoze, klizni pločnici, cijevna dizala i arkade vrvjeli su od njih. Srećom, nijedna mu se nije obratila. Stvarno ih je bilo posvuda. Jedna je u naručju držala bespomoćno novorođenče. Uspio se oduprijeti herojskom porivu da joj otme dijete i odnese ga na sigurno. Briga za bebu osjetno bi mu otežala zadatak, a osim toga, ionako ih ne bi mogao sve spasiti. Kasnije, kad se izmaknuo grupici hihotave djece koja su mu pretrčala put i poput jata vrabaca poletjela uvis u cijevnom dizalu, sinulo mu je da postoji 50% šanse da je ono novorođenče bilo ženskog roda. To mu je donekle umirilo savjest. Sobu je odabrao na temelju cijene, nakon niza zabrinjavajućih telekonferencija o trenutnom tečaju atoške funte koje je recepcionar hostela za tranzitne putnike redom održao s javnim računalom Postaje Kline, ombudsmanom za tranzitne putnike i čak četiri živa službenika, od kojih je svaki bio nešto više rangiran u hijerarhiji postajne uprave od svog prethodnika. Nije im zapravo imao što predbaciti; doista su se potrudili da Ethan za svoja financijska sredstva - u preračunavanju su se poslužili još dvjema valutama za koje nikad nije čuo - dobije najviši mogući iznos betanskih dolara. Betanski dolar bio je jedna od najčvršćih i najraširenijih valuta u galaksiji. Nije se, međutim, moglo poreći da je za svoje funte na kraju dobio osjetno manji iznos u dolarima. Odmah je odbio ponuđeni Carski apartman i zatražio sobu u takozvanoj ekonomskoj klasi.

26

Soba u ekonomskoj klasi više je nalikovala na ormar. Ethan se tješio da mu to neće nimalo smetati kad utone u san. Nažalost, još je bio posve budan. Ipak je pritisnuo tipku za napuhavanje kreveta i prilegao, razmišljajući o dobivenim uputama. Zbog promjene perspektive obuzeo ga je čudan osjećaj da se zidovi oko njega stežu. Nastojao ga je ignorirati. Kad se Vijeće za populacijsku politiku napokon latilo računanja troškova, ispostavilo se da bi Ethanov odlazak na Jacksonovo Skrovište da zatraži povrat novca koštao više od ionako upitne refundacije, pa su od te ideje odustali. Uslijedila je žučna rasprava nakon koje je Ethan dobio neograničene ovlasti da na temelju informacija koje će prikupiti na Postaji Kline odabere drugog dobavljača. Osim ovlasti, dobio je još i čitav niz dodatnih uputa. Ne smije prekoračiti budžet. Mora nabaviti vrhunski materijal. Ako treba, slobodno po njega može otići na drugi kraj svemira. Ne smije rasipati novac na nepotrebna putovanja. Osobne kontakte s galaktičarima treba izbjegavati; o Athosu mora šutjeti kao zaliven. Svakako treba njegovati dobre odnose s galaktičarima radi vrbovanja novih useljenika; neka čuju sve o čudesima Athosa. Ne smije izazivati konflikte. Ne smije se ponašati kao krpa. Ako se negdje pruži prilika za nove poslove svakako je treba iskoristiti. Osobna upotreba sredstava Vijeća smatrat će se pronevjerom i sudski će se goniti. Na svu sreću, nakon briflnga pred Vijećem, predsjednik je s Ethanom porazgovarao u četiri oka. "Jesu li vam to bilješke sa sastanka?" pokazao je glavom na klimavu hrpu papira i diskova u Ethanovim rukama. "Dajte mi ih." Zavitlao ih je u smeće. "Nabavite materijal i vratite se", rekao je Ethanu. "Sve ostalo je luk i voda." Čim se toga sjetio, Ethan se oraspoložio. Polako se nasmiješio, uspravio, bacio modul s mapom u zrak i elegantno ga uhvatio, spremio u džep i otišao u šetnju. U Putničkoj četvrti Ethan se na vrlo jednostavan način napokon upoznao s ljepšom stranom one tapiserije. Prvo se cjevovozom odvezao na najotmjenije putničko pristanište, a zatim se okrenuo u smjeru iz kojeg je došao i pješke krenuo natrag. Kroz staklene stijene uokvirene kristalom i kromom pružao se pogled na tminu svemira, na ostale krakove Postaje, prošarane raznobojnim svjetlima, te na svjetlucave prstenove u najstarijem dijelu Postaje koji se zbog svoje zastarjele centrifugalne gravitacije nisu prestajali vrtjeti. Nijedan prsten nije bio napušten - u zajednici ove vrste nikad se ništa ne napušta - ali neki su bili prenamijenjeni u manje važne svrhe, a drugi djelomično rastavljeni jer su se njihovi dijelovi koristili kako bi Postaja Kline mogla nastaviti rasti, poput zmije koja jede vlastiti rep. Među visokim, prozirnim zidovima Putničke četvrti bujala je raskošna šuma povijuša, stabala u velikim teglama, paprati, orhideja, tihih vjetrulja i bizarnih fontana koje su tekle u krivom smjeru, naopačke, čudesno vijugajući oko vrtoglavo visokih šetališnih platformi, sve zahvaljujući umjetnoj gravitaciji Postaje. Ethan je zastao i petnaest minuta fascinirano zurio u fontanu čiji su slapovi lebdjeli u zraku, tvoreći Mobiusovu vrpcu u neumornom okretanju oko

27

vlastite osi. Tek dašak dalje, s druge strane prozirne barijere, u smrtonosnoj je tišini vrebala studen koja bi sve to u trenu pretvorila u kamen. Umjetnički kontrast doista je oduzimao dah. Ethan nije bio jedini zemljar koji se ukipio od čuda. Uza zelene površine ležale su kavane i restorani, u kojima bi Ethan po vlastitoj računici mogao jesti samo da se hrani jednom tjedno, te hoteli u kojima su odsjeli gosti koji su si iste te restorane mogli priuštiti četiri puta dnevno. Uz njih je ugledao i kazališta, kabine za taktilno sanjanje i arkadu koja je, sudeći po njezinu imeniku, pružala duhovnu utjehu vjernicima osamdeset šest službeno priznatih vjeroispovijesti. Među kojima, naravno, nije bilo athoške. Ethan se mimoišao s pogrebnom povorkom nekog mudraca koji je odbio kriogeničku pohranu u korist mikrovalnog kremiranja, a pod dojmom beskrajne tame koja se nazirala iza drveća u parku činilo mu se da razumije zašto je pokojniku vatra bila draža od leda. Naišao je i na zagonetnu ceremoniju čije su glavne sudionike, ženu omotanu crvenom svilom i muškarca u plavoj odjeći posutoj šljokicama, njihovi nasmijani prijatelji obasuli rižom i oko ruku im svezali na desetke vrpci. Došavši u središte Putničke četvrti, Ethan se primio posla. Tu su bili smješteni konzulati, veleposlanstva i uredi trgovačkih agenata dvadeset planeta koji su robu prevozili kroz neksus u lokalnom svemiru Postaje Kline. Tu bi, bar u teoriji, mogao saznati koji dobavljač biološkog materijala najviše odgovara potrebama Athosa. I zatim kupiti kartu za odabrani planet i... ali dosta - Postaja Kline već je sama po sebi dovoljno preopteretila njegove osjete za jedan dan. Ethan je ipak savjesno zavirio u betansko veleposlanstvo. Nažalost, na mjestu operatera kompjuteriziranog komercijalnog imenika sjedila je žena. Ethan se povukao žurno i bez riječi. Možda se vrati u drugoj smjeni. Iz principa je ignorirao niz konzulata koji su zastupali velike sindikate s Jacksonova Skrovišta, no odlučio je da svakako mora Kući Bharaputra poslati oštru diplomatsku notu čim uhvati vremena. Dok se vraćao u dio u kojem je bio smješten njegov hostel okoliš mu se činio još neuglednijim nego prije. Izračunao je da je šetnjom od otmjenog pristaništa kroz različite razine prešao dva kilometra, ali njegova radoznalost nije se umanjila, nego je, naprotiv, jačala sa svakim novim prizorom. Istraživački žar na kraju ga je iz Putničke četvrti ponio u dijelove gdje su živjeli postajci. Tu uređenje nije bilo toliko neugledno, koliko utilitarno. Mirisi koji su se širili iz male kafeterije, stiješnjene između radionice za izradu plastične galanterije i servisa za popravak skafandera, podsjetili su Ethana da nije ništa jeo otkako je sišao s broda. Ali za stolovima je sjedio povelik broj žena. Predomislio se i uzmaknuo, iako je skapavao od gladi. Besciljna šetnja odvela ga je niz dvije manje cijevi u skučen i prilično prljav prolaz s dućanima. Nije bio daleko od pristanišne zone iz koje je i ušao u Postaju Kline. Njegovo vrludanje zaustavio je miris previše puta upotrijebljene masti za prženje koji je dolelujao iz jednog dovratka. Zavirio je u slabo osvijetljenu unutrašnjost. Za stolovima i za šankom besposleno su sjedili brojni muškarci u raznobojnim radnim odorama Postaje, svi u opuštenim pozama. Očito je naišao na neku vrstu sobe za odmor. Ženama nije bilo ni traga. Ethanova potištenost nestala je kao rukom odnesena. Evo mjesta gdje bi mogao malo otpočinuti, možda čak nešto prezalogajiti. I mogao bi s nekim zapodjenuti razgovor. Štoviše, s obzirom na direktive athoškog Ureda za useljenike, to mu je bila dužnost. Zašto ne bi odmah započeo?

28

Ignorirajući vrtoglavi, subliminalni osjećaj nelagode - ne smije dopustiti da ga sad svlada sramežljivost - ušao je i zbunjeno trepnuo. To nije bila obična soba za odmor. Sudeći po alkoholnim isparavanjima, ovim muškarcima je smjena odavno završila. Riječ je, dakle, o nekakvom prostoru za rekreaciju, iako nije nimalo sličio athoškim klubovima. Ethan se sjetno zapitao bi li tu mogao naručiti pivo od artičoka. Postajci su vjerojatno pili nekakav derivat algi ili nešto slično. Potisnuo je nalet čežnje za domom, navlažio usne i hrabro prišao skupini od šest muškaraca u kombinezonima različitih boja, okupljenima oko šanka. Postajci su vjerojatno bili naviknuti na tranzitne putnike u mnogo bizarnijoj odjeći od njegove jednostavne sportske košulje, jakne, hlača i cipela u athoškom stilu, no na trenutak je ipak poželio bijelu liječničku kutu iz Centra za reprodukciju, netom opranu i uštirkanu, jer se uvijek osjećao sigurnije u svom profesionalnom izdanju. "Dobar dan", poče Ethan uljudno. "Zastupam Ured za useljeništvo i naturalizaciju planeta Athos. Ako nemate ništa protiv, želio bih vas upoznati s pionirskim mogućnostima kolonizacije koje vam se tamo još uvijek nude..." Grobnu tišinu koja je zavladala među njegovom publikom prekinuo je krupni radnik u zelenom kombinezonu. "Athos? Planet pedera? Ti to ozbiljno?" "Ma nemoguće", reče drugi, u plavom. "Ti tipovi nikad ne vade nosove iz rodne grude." Treći muškarac, u žutom od glave do pete, izgovorio je nešto nevjerojatno vulgarno. Ethan je duboko udahnuo i hrabro počeo ispočetka. "Uvjeravam vas da sam doista ozbiljan. Zovem se Ethan Urquhart; ja sam liječnik reproduktivne medicine. Odnedavno imamo problema s natalitetom..." Zeleni je zagraktao od smijeha. "Mogu misliti! Daj da ti objasnim gdje ste pogriješili, prijatelju..." Onaj prostak okružen oblakom alkoholne pare opet je izrekao nešto što je otkrivalo da je upravo depresivno fiksiran na jednu jedinu temu. Zeleni je zahihotao i familijarno potapšao Ethana po trbuhu. "Athošanine, malo si zalutao. Promjene spola izvode se na Koloniji Beta. Nakon toga ćeš zatrudnjeti dok si rekao keks." Tip s flksidejom ponovio je svoju vulgarnu primjedbu. Ethan se okrenuo prema njemu, prikrivajući ogorčenje i zbunjenost ukočenim i službenim tonom. "Gospodine, čini se da imate neke žalosno uskogrudne ideje o mom planetu. Osobne veze su stvar individualnih sklonosti i posve su privatne. Osim toga, postoje mnoge zajednice koje Oce Osnivače tumače vrlo striktno, zbog čega se zavjetuju na celibat. One uživaju veliko poštovanje..." "Fuj!" glasno uzvikne Zeleni. "To je još gore\" Tu su izjavu njegovi kolege dočekali grohotnim smijehom. Ethan je osjetio da ga oblijeva rumenilo. "Ispričavam se. Ja sam ovdje stranac. Ovo je jedino mjesto na Postaji Kline bez žena pa sam mislio da mogu računati na racionalnu debatu. Riječ je o vrlo ozbiljnom..." Fiksideja je glasno rekao nešto u svom ranijem stilu. Ethan se okrenuo na peti i odalamio ga. Zatim se ukipio, užasnut sramotnim gubitkom kontrole. Takvo ponašanje ne dolikuje jednom veleposlaniku - mora se smjesta ispričati...

29

"Bez žena?" Fiksideja je zarežao, osovljujući se na noge. Njegove pocrvenjele oči bile su pijane i bezumne. "Jesi zato došao... da nam se nabacuješ? Pokazat ću ja tebi..." Ethana su straga iznenada zgrabila dva oveća prijatelja Fiksideje. Zadrhtao je i suspregnuo prestravljenu želju da im se otme i pobjegne. Ako uspije ostati hladnokrvan, možda će ipak moći..." "Hej, ljudi, smirite se", poče Zeleni nervozno. "Pa vidite da je to tranzitni putnik..." Ethan se od prvog udarca presamitio, osjećajući kako mu dah bježi kroz stisnute zube. Dvojica koji su ga držali opet su ga uspravili. "... što mi ovdje radimo takvima" - tres! - "kao što si ti!" Ethan je shvatio da se ne može ispričati jer je ostao bez daha. Od srca se nadao da Fiksideja ne planira dug govor. Fiksideja je, međutim, nastavio, naglašavajući riječi novim udarcima. "... odvratni... prokleti... došao se ovamo ulizivati..." Njegovu tiradu prekinuo je bezbrižni, sardonični alt. "Čuj, zar te nimalo ne brine tako premoćan protivnik? Što ako vam se otme i okomi se na svu šestoricu odjednom?" Ethan je okrenuo glavu; bila je to ona plaćenica, zapovjednica Quinn. Lagano se ljuljala na petama, nakrivljene glave i spremna za akciju. Zeleni je zastrašeno opsovao ispod glasa; Fiksideja je samo opsovao. "Daj, Zed", reče Zeleni, stavljajući ruku na prijateljevu nadlakticu. Ni u jednom trenutku nije skinuo pogled sa ženina lica. "Mislim da je ovo bilo dovoljno." Fiksideja je istrgnuo ruku. "A što ti imaš s ovim prašinarom, slatkice?" odbrusi on. Jedan kut ženinih pravilnih usana trznuo se uvis. Usta tipa u plavom kombinezonu očarano su se rastvorila. "A što ako ti kažem da sam mu ja vojna savjetnica?" upita ona. "Ženske koje vole pedere" - tu je Fiksideja opsovao - "još su gore od pedera..." i nastavio prostačiti. "Zed," promrmlja Plavi, "umukni. Nije tehničarka, nego plaćenica. I to veteranka s borbenim iskustvom - vidi joj oznake čina..." U drugom dijelu prostorije začulo se komešanje. Nekoliko neutralnih promatrača mudro je zaključilo da je došlo vrijeme za odlazak. "Svi mi pijanci idu na živce," reče žena otegnutim glasom zraku ispred sebe, "ali agresivni pijanci mi se jednostavno gade." Fiksideja je poletio prema njoj, sipajući nepovezane psovke. Ona je mirno čekala dok nije prešao neku nevidljivu granicu. Iznenada je nešto zazujalo, praćeno plavim bljeskom. Oružje se zavrtjelo u njezinoj ruci i nečujno utonulo natrag u futrolu, a Ethan je za to vrijeme shvatio da nije odmah zapucala kako ošamutna izmaglica ne bi zahvatila preostale iz skupine. "Hajde malo ubij oko", uzdahne ona. Pogledala je dvojicu muškarca koji su i dalje držali Ethana. "To vam je prijatelj?" kimnula je prema klonulom Fiksideji, koji je sad onesviješten ležao na podu. "Trebali biste biti izbirljiviji. Takvi prijatelji znaju biti pogibeljni."

30

Ethana su užurbano pustili. Koljena su mu otkazala kad se bolno presavinuo u struku. Plaćenica ga je podigla natrag na noge. "Idemo, hodočasniče. Odvest ću vas tamo gdje vam je mjesto." "Trebao sam mu reći: 'Zašto, zar je tvoj tako mali?'" zaključio je Ethan. "To sam mu trebao reći. Ili možda..." Usne zapovjednice Quinn izvile su se u osmijeh. Ethan se razdraženo zapitao zašto svi ljudi koje sretne Athošanine smatraju predmetom sprdnje, osim onih koji su se ponašali kao da će ih svaki čas zaraziti leprom. Uto ga je uhvatio nov nalet straha, koji ga je tako izbacio iz takta da je zamalo zgrabio plaćeničinu ruku. "O, Bože Oče. Jesu li ono redarstvenici?" Prema njima su niz hodnik hodala dva muškarca. Bili su odjeveni u tamnozelene odore ispresijecane prugama nebeskoplave boje, a na radnim pojasovima nosili su zastrašujuću količinu opreme. Ethana je najednom obuzela grižnja savjesti. "Možda bih se trebao predati... bolje da to odmah riješim. Ipak sam napao onog čovjeka..." Na usnama zapovjednice Quinn zatitrao je nov osmijeh. "Samo ako pod noktima uzgajate neki rijetki novi virus koji napada biljke. Oni su iz Biokontrole - ekološki policajci. Vječito se pletu pod nogama svima na Postaji Kline", zašutjela je i muškarce pozdravila uljudnim naklonom glave. Kad su prošli, ispod glasa je dometnula: "... manijaci opsjednuti čistoćom." Nakratko se prepustila mislima, a onda je nastavila: "Ipak pazite da im ne stanete na žulj. Imaju neograničene ovlasti kad su u pitanju pretresi i zapljene - u stanju su čovjeka prisilno očistiti od ušiju, bez mogućnosti žalbe." Ethan je razmislio o njezinim riječima. "Pretpostavljam da je ekološka ravnoteža na Postaji mnogo osjetljivija od planetarne." "Kao hod na žici, između vatre i leda", složila se ona. "Neka mjesta imaju religiju. Mi imamo sigurnosne vježbe. Usput budi rečeno, ako ikad primijetite mraz bilo gdje osim na pristaništu, prijavite to iz istih stopa." Ušli su u Putničku četvrt. Njezin prodorni pogled, prožet napetom ozbiljnošću, previše je odudarao od usana koje su se stalno smješkale, i taj je kontrast u Ethanu izazivao užasnu nelagodu. "Nadam se da vam onaj mali incident nije ogadio postajce", reče ona. "Kako bi bilo da vas izvedem na večeru, da se iskupim za nepristojnost mojih sugrađana?" Je li to nekakav poziv u krevet, smicalica da se nađe nasamo s njim i iskoristi njegovu bespomoćnost? Polako je povećao razmak između njih. Hodala je tako tiho da ga je podsjetila na mačku koja se prikrada plijenu. "Nije... nije da nisam zahvalan," zamucao je on, kreštavijim glasom nego inače, "ali, ovaj, boli me trbuh," što je bila istina, "u svakom slučaju hvala," ugledao je cijevno dizalo koje je vodilo na sljedeću razinu, na kojoj se nalazio njegov hostel, "doviđenja!" Pojurio je prema cijevi i skočio u nju. Propinjanje uvis nije nimalo ubrzalo uspon. Tek ga je ono malo dostojanstva što mu je preostalo spriječilo da ne zalepeće rukama. Napeto joj se nasmiješio kroz kristalnu cijev. Razina na kojoj je stajala udaljavala se sporo kao u snu, izobličujući se, skraćujući se u perspektivi, da bi na kraju posve iščezla.

31

Izjurio je iz cijevi na svom izlazu i otrčao iza svojevrsne žive skulpture od biljaka na početku prolaza. Provirio je kroz lišće. Očito se nije dala u potjeru za njim. Naposljetku se nekako uspio opustiti. Dugo je vremena samo tupo sjedio na klupi, zahvalan što je napokon na sigurnom. Teško je uzdahnuo i ustao, vukući se šetnicom. Odjednom mu se njegov sobičak činio mnogo primamljivijim nego prije. Pojest će nešto bljutavo iz samoposlužne konzole, otuširati se i zavući u krevet. Istraživački žar posve ga je napustio. Sutra će se baciti na posao. Prikupit će informacije, odabrati dobavljača i otići odavde na prvom raspoloživom brodu... *** Na trgu mu je prišao nasmiješeni muškarac u bezličnom, neutralnom odijelu koje se sastojalo od sive tunike i hlača, valjda prema običajima njegova planeta. "Doktore Urquhart?" Uhvatio je Ethana za ruku. Smeteni Ethan uzvratio je uljudnim osmijehom, a onda se ukočio i zinuo da izrazi svoje ljuto protivljenje zbog uboda hipo-spreja na ruci. Već u sljedećem trenutku usta su mu se nijemo opustila. Čovjek ga je nježno poveo prema cjevovozu u tunelu. Ethan je imao nekakav nejasan osjećaj da su mu se noge pretvorile u balone. Nadao se da ga muškarac neće pustiti iz stiska, jer se pribojavao da bi u tom slučaju odlelujao do stropa i izvrnuo se naopačke, pa bi mu sve stvari iz džepova popadale po prolaznicima. Zrcalima pokriven svod cjevovoza sklopio se iznad njegova zamućena pogleda poput trećeg kapka.

Četvrto poglavlje
Ethan je došao k svijesti u hostelskoj sobi znatno većoj i luksuznijoj od vlastite. Misli su mu tekle sporo poput razlivenog meda, a tijelo je plutalo na tromim valovima slatke euforije. U daljini, negdje pod srcem ili duboko u grlu, nešto je cviljelo, skvičalo i grebalo uspaničeno poput životinje zatočene u podrumu, no bez izgleda da se oslobodi. Žitki razum ravnodušno je primijetio da je Ethan čvrsto svezan za tvrdi, plastični stolac, kao i to da ga određeni mišići u leđima i rukama bolno peku. Nevažno. Mnogo ga je više intrigirao muškarac koji je upravo izlazio iz kupaonice, energično trljajući ručnikom vlažno, pocrvenjelo lice. Sive oči nalik na krhotine granita, snažna građa i prosječna visina, slično čovjeku koji je ugrabio Ethana na promenadi i koji je sad sjedio na obližnjem lebdećem naslonjaču, ne skidajući pogled sa zatočenika. Ethanov je otmičar izgledao tako obično da se Ethan nije uspijevao usredotočiti na njega čak ni kad bi ga pogledao ravno u lice. Unatoč tome, odjednom je imao neobičan osjećaj da pogledom prodire u njegove kosti i otkriva da se u njima ne nalazi koštana srž nego led,

32

tvrdokoran poput onoga oko Postaje. Začuđeno se zapitao kako netko s tako bizarnim medicinskim poremećajem uopće proizvodi crvena krvna zrnca. Možda mu žilama teče tekući dušik. U svakom slučaju, obojica su bili iznimno šarmantni i Ethan bi ih najradije izljubio od dragosti. "Je li već drogiran, kapetane?" upitao je muškarac s ručnikom. "Da, pukovniče Millisor", odgovorio je drugi. "Dao sam mu punu dozu." Muškarac s ručnikom je zagunđao i ručnik bacio na krevet, pokraj uredno poslagane Ethanove odjeće i stvari koje su mu izvadili iz džepova. Ethan je tek tada shvatio da je gol. Nekoliko žetona Postaje Kline, češalj, prazna vrećica grožđica, modul s mapom, kreditni čip s betanskom valutom za kupovinu novih kultura - klupko pod njegovim srcem tu je počelo zavijati, no njegovi su vapaji ostali neprimijećeni. Ethanov tamničar prebirao je po plijenu. "Je li ovo prošlo skeniranje?" "Ha. Zamalo", reče ledeni kapetan. "Pogledajte ovo." Podigao je Ethanov modul s mapom, otvorio poleđinu i postavio elektronsko povećalo iznad mikroskopski malenog strujnog kruga. "Pretresli smo ga još u ukrcajnoj zoni. Vidite li ovu crnu točkicu? Prouzročila ju je kap kiseline u polariziranoj lipidnoj membrani. Kad sam skenerom prešao preko nje, depolarizirala se, rastopila i izgorjela -as njom je izgorjelo i ono ispod nje. Lokator sigurno, a vjerojatno i audiorekorder. Vrlo praktičan sustav, jer se nalazio usred standardnog strujnog kruga mape, koja je, usput budi rečeno, elektronički šum bube zamaskirala vlastitim šumom. Definitivno je agent." "Jeste li uspjeli ući u trag bazi?" Kapetan je odmahnuo glavom. "Nažalost ne. Buba je postala neupotrebljiva čim sam je otkrio. Ali oslijepili smo ih. Sad ne znaju gdje je." "A na koga se odnosi to 'ili'? Na Terrencea Ceeja?" "Nadajmo se." Vođa, onaj kojeg je Ethanov otmičar oslovio kao pukovnika Millisora, opet je zagunđao, prišao Ethanu i zagledao mu se u oči. "Kako se zovete?" "Ethan", vedro je rekao Ethan. "A vi?" Millisor je ignorirao Ethanov otvoreni poziv na druženje. "Cijelo ime. I čin." Probudilo se staro sjećanje i Ethan je žustro viknuo: "Narednik Ethan CJB-8 Urquhart, Liječnički kor Plavog regimenta, U-221--767, gospodine" Trepnuo je prema ispitivaču, koji je zapanjeno ustuknuo. "U mirovini", pridodao je nakon nekoliko trenutaka. "Zar vi niste liječnik?" "Dakako", ponosno odvrati Ethan. "Gdje vas boli?" "Mrzim brzopentu", progunđa Millisor svom kolegi. Kapetan se hladno nasmiješi. "Da, ali tako bar znamo da nam ništa neće prešutjeti." Millisor je uzdahnuo, stisnuo usnice i opet se obratio Ethanu. "Jeste li se ovamo došli sastati s Terrenceom Ceejem?"

33

Ethan je zbunjeno zurio u njega. Sastanak s Terrenceom? Jedini Terrence kojeg je poznavao bio je tehničar u Centru za reprodukciju. "Njega nisu poslali", objasni on. "Tko ga nije poslao?" oštro upita Millisor, potpuno se usredotočivši na Ethana. "Vijeće." "K vragu", zabrinuto će kapetan. "Zar je nakon Jacksonova Skrovišta tako brzo našao nove sponzore? Ne mogu vjerovati da je imao vremena ili sredstava za to! Pobrinuo sam se za sve..." Millisor mu je mahnuo da ušuti i ponovo se obratio Ethanu. "Recite mi sve što znate o Terrenceju Ceeju." Ethan je počeo poslušno nabrajati. Millisor, čije je lice pokazivalo sve veću frustraciju, prekinuo ga je oštrim pokretom ruke. "Dosta." "To je sigurno neki drugi tip", zaključio je ledeni kapetan. Nadređeni ga je iznervirano pogledao. "Pokušajte s drugom temom. Pitajte ga za kulture", predloži kapetan umirujućim tonom. Millisor kimne. "Kulture ljudskih jajnika koje je kuća Bharaputra poslala na Athos. Što ste s njima učinili?" Ethan je počeo potanko opisivati sve testove kojima je onog nezaboravnog poslijepodneva podvrgnuo dobiveni materijal. S rastućim je očajem zamijetio da njegovi zatočitelji ne izgledaju ništa zadovoljnije nego prije. Užasnuto, zatim zbunjeno, pa ljutito, ali ni u jednom trenutku sretno. A on ih je tako želio usrećiti... "Opet besmislice", prekinuo ga je hladni kapetan. "Kakve su to budalaštine?" "Je li moguće da se još opire?" upita Millisor. "Povećajte mu dozu." "To je opasno, ako ga i dalje namjeravate vratiti na ulicu s rupom u pamćenju. Imamo sve manje vremena za realizaciju tog scenarija." "Možda ćemo ga ionako morati promijeniti. Ako su već distribuirali pošiljku koja je stigla na Athos, možda nećemo imati izbora nego da naredimo vojnu akciju. I provedemo je za manje od sedam mjeseci, jer u protivnom neće biti dovoljno da pošaljemo samo specijalce i zapalimo sve Centre za reprodukciju. Morat ćemo sterilizirati cijeli prokleti planet, da budemo sigurni kako nam ništa nije promaklo." "To i ne bi bila neka šteta", slegne ledeni kapetan ramenima. "Ali bi troškovi bili veliki. I teže je sve zadržati u tajnosti." "Gdje nema preživjelih nema ni svjedoka." "Netko uvijek preživi pokolj. Među pobjednicima, ako ne drugdje." Oči nalik na krhotine granita su sijevnule, a kapetan se nelagodno promeškoljio. "Dajte mu još jednu dozu."

34

Nov ubod u Ethanovu ruku. Metodični i neumorni, postavljali su mu detaljna pitanja o pošiljci, njegovu zadatku, nadređenima, organizaciji, prošlosti. Ethan se raspričao. Soba se širila i skupljala. Imao je osjećaj da su mu izvrnuli nutrinu, da mu je želudac izložen svijetu, a oba oka okrenuta unutra i zagledana jedno u drugo. "Oh, volim vas, sve vas volim", zapjevušio je i obilato povratio. Osvijestio se kad su mu glavu gurnuli pod tuš. Dali su mu drugačiju drogu, koja je euforiju zamijenila grčevitim užasom, i nastavili ga zasipati pitanjima o Terrenceu Ceeju, pošiljci, njegovoj misiji, ponekad u tandemu, ponekad naizmjence. Sad već ozbiljno frustrirani i agresivni, dali su mu drogu koja je strahovito pojačala sinaptičku aktivnost neurona, zatim su spojili elektrode na kožu iznad živčanih spletova gdje podražaj nije ostavljao nikakav trag, ali je zato izazivao strahovitu agoniju. Rekao im je sve, o svemu, odgovorio je na sva pitanja - drage bi im volje rekao to što su željeli čuti, samo da je znao što - ali oni su bili nemilosrdni i neosjetljivi, kao kirurzi potpuno zaokupljeni operacijom. Ethan se mahnito izvijao dok na kraju nije potpuno otupio zbog niza nekontroliranih grčeva od kojih mu je zamalo otkazalo srce. Tek su tada odustali. Klonuo je u stolcu, dišući plitko i isprekidano, zureći u njih raširenim zjenicama. Zgađeni pukovnik bijesno mu je uzvraćao pogled. "Prokletstvo, Raul, on je potpuno beskoristan. Pošiljka koju je raspakirao na Athosu definitivno nije došla iz Bharaputrina laboratorija. Terrence Cee je nekako uspio zamijeniti kutije. Dosad je vjerojatno stigao pobjeći na drugi kraj galaksije." Kapetan zastenje. "A tako nam je malo nedostajalo da slučaj zaključimo na Jacksonovu Skrovištu! Ne, k vragu! Sigurno je na Athosu. Svi smo se složili da mora biti na Athosu." "Možda i jest na Athosu. Planu u planu - skriven u trećem planu..." Millisor je umorno protrljao vrat, odjednom djelujući mnogo starije od Ethanove prve procjene. "Pokojni doktor Jahar predobro je obavio svoj posao. Terrence Cee ima sve što nam je Jahar obećao - osim lojalnosti... Dobro, iz ovog tipa više nećemo ništa izvući. Jeste li sigurni da ono nije bila samo trunka prašine u strujnom krugu?" Kapetan je isprva izgledao indignirano, a onda se namršteno zagledao u Ethana, kao da gleda u nešto što mu se zalijepilo za potplat cipele. "Nije to bila nikakva prašina. Ali on definitivno nije agent Terrencea Ceeja. Mislite da bi nam mogao poslužiti kao mamac?" "Kad bi bio agent", reče Millisor sa žaljenjem, "vrijedilo bi pokušati. S obzirom na to da to očito nije, bezvrijedan je." Pogledao je na kronometar. "Bože, zar nam je na ovo otišlo sedam sati? Prekasno je da mu izbrišemo pamćenje i pustimo ga na slobodu. Neka ga Okita odvede i inscenira nesretan slučaj." Na pristaništu je bilo hladno. Polutamu je narušavalo tek nekoliko sigurnosnih svjetala koja su obojila zidove i obrubila ugašenu opremu srebrnastom aurom. U zjapećim visinama pristaništa, ispunjenima jekom, protezali su se metalni mostovi, tu izvirujući iz sjena, tamo se križajući u tami. Zračna prometnica za paukove. S greda su poput njihovih umotanih žrtava visjeli tajanstveni svežnjevi mehaničkog izgleda.

35

"Mislim da je ovo dovoljno visoko", promrmljao je čovjek zvan Okita. Djelovao je gotovo jednako prosječno kao kapetan Rau, osim što je imao čelično jake mišiće. Prisilio je Ethana da klekne. "Evo. Popij ovo." Ugurao je Ethanu u usta grlo gumene tikvice i stisnuo je, po tko zna koji put. Ethan se zagrcnuo i refleksno progutao aromatičnu tekućinu koja je pržila sluznicu. Nabildani je muškarac pustio da Ethan sklizne na pod. "Pričekaj da počne djelovati", rekao mu je, kao da je Ethan tu svojom voljom. Ošamućeni Ethan pripio se za rešetkastu površinu mosta. Podrignuo je i pogledao u metalni bezdan ispod njih. Svjetlucavi pod pristaništa valjao se u pravilnim, mučnim valovima. Sjetio se svog smrskanog lakoleta. Poslušnik kapetana Raua naslonio se na zaštitnu ogradu i zamišljeno šmrcnuo, također gledajući u dubinu. "S padovima se nikad ne zna", razmišljao je naglas. "Čudno je to. Dva metra su dovoljna za smrt. A opet, čuo sam za slučaj tipa koji je pao s visine od tristo metara i preživio. Valjda ovisi o tome pod kojim kutom udariš o tlo." Bezizražajnim je pogledom prešao pristanište, provjeravajući ulaze, provjeravajući tko zna što. "Ovdje malo štede na gravitaciji. Bit će najbolje da ti prvo zakrenem vratom", mudro zaključi Okita. "Što je sigurno, sigurno je." Iako je dao sve od sebe, Ethan nije uspio zavući prste u rešetkasti pod mosta da se uhvati za nj. U naletu ludila pomislio je da bi možda mogao podmititi svog krvnika betanskim kreditnim čipom koji su mu njegovi otmičari pažljivo vratili u džep s ostalim stvarima prije nego što su ih ispratili van kao ljubavni par u potrazi za nekim skrovitim romantičnim gnijezdom. Ili kao pijanca i njegova odanog prijatelja koji ga je pokušavao odvesti natrag u hostel dok mu pijanac nije pobjegao i zalutao u labirintu postaje. Ethan je bazdio po alkoholu pa su prolaznici u prometnijim hodnicima na njegovo nerazgovijetno cviljenje odgovarali smijehom. Jezik mu je u međuvremenu splasnuo, ali u ovoj pustoši više se nije imao kome obratiti. Preplavio ga je val lojalnosti i mučnine. Ne. Umrijet će netaknute lisnice. Okita je ionako djelovao potpuno nepodmitljivo. Taj vjerojatno ne bi odgodio smaknuće ni zato da prvo siluje žrtvu. Ethana je tješilo jedino to što će na njegovu slomljenom tijelu naći novac i vratiti ga Athosu... Athos. Nije želio umrijeti, nije se usuđivao umrijeti. Stravični ulomci razgovora između njegova dva isljednika grizli su ga poput čopora podivljalih pasa. Bombardiranje Centara za reprodukciju? Pred očima je vidio bespomoćne fetuse koji se ruše sa stalaka, plamenove koji zahvaćaju replikatore i kuhaju njihove nježne, vodene postelje - zadrhtao je, stresao se, zajaukao, ali ni uz najbolju volju nije uspio prisiliti svoje obamrle mišiće da ga poslušaju. Tako strašni, neljudski planovi - a oni o njima razgovaraju tako razumnim tonom, izvršavaju ih s takvom nonšalancijom... ovdje su svi mentalno poremećeni... Nabijeni muškarac je šmrcnuo, protegnuo se, počešao i uzdahnuo. Pogledao je na kronometar po treći put. "Dobro", reče naposljetku. "Sad bi već trebao imati dovoljno maligana u krvi. Dobro došao u školu letenja, mladiću."

36

Zgrabio je Ethana za ovratnik i stražnji dio hlača te ga podigao na ogradu. "Zašto mi to radite?" zavapio je Ethan, u posljednjem očajničkom pokušaju da uspostavi komunikaciju. "Zato što su mi to zapovjedili", zagunđao je nabijeni muškarac tonom koji nije ostavljao mjesta daljnjoj raspravi. Ethan je pogledao u bezbojne oči u kojima se nije vidjelo ništa osim dosade i pomirio se s činjenicom da ga je njegova nedužnost osudila na smrt. Okita ga je zgrabio za kosu i glavu mu namjestio da visi preko ograde. Sklopio mu je ruku oko meke tikvice s alkoholom. Ethanu je pred očima zaplivao mračni strop pristaništa, ispresijecan gredama. Osjetio je kako mu se hladna metalna ograda utiskuje u vrat. Okita je nakrivljene glave i suženih očiju promotrio njegov položaj. "Dobro." Koljenima je pritisnuo Ethanovo izvijeno tijelo uz ogradu i zamahnuo stisnutim šakama, spremajući se na snažan udarac. Most je oštro zazveketao i zatresao se. Zadihana prilika koja je držala ošamut u podignutim rukama nije gubila vrijeme na prijetnje nego je smjesta zapucala. Činilo se da je pala s neba. Ethan je bio tako izmrcvaren da gotovo nije ni osjetio udarni val ošamutne izmaglice, ali Okita je pretrpio direktan pogodak, pa ga je inercija udarca koji se spremao zadati povukla preko ograde. Noge su mu se zbog ubrzanja trznule uvis i on je otklizio Ethanu ispred nosa poput broda koji tone na pramac. "Ma sranje", viknula je zapovjednica Quinn i skočila prema njima. Ošamut je zveketavo otklizao po mostu i odletio preko ruba, fijučući kroz zrak. Raspao se na plamteće komade duboko ispod njih. Quinn je rukom svijenom u kandžu zamahnula prema Okitinoj nozi, ali već je bilo prekasno. Ispod njezina otkinutog nokta šiknula je krv. Okita se strmoglavio za ošamutom. Ethan je malaksalo čučnuo na rešetkasti pod. Zapovjedničine čizme bile su na istoj razini s njegovim očima pa je vidio kad se propela na prste da pogleda preko ograde. "Čovječe, zbilja mi je neugodno", rekla je, ližući krvavi prst. "Nikad prije nisam slučajno ubila čovjeka. Stvarno neprofesionalno." "Opet vi", procijedio je Ethan. Nasmiješila mu se poput mačke. "Koja koincidencija." Raskrečeno tijelo na palubi ispod njih prestalo se trzati. Blijedi Ethan je zurio u nj. "Ja sam liječnik. Zar se ne bismo trebali spustiti i, ovaj..." "Mislim da je već prekasno", reče zapovjednica Quinn. "Ali ja ne bih lila suze za tom gnjidom. Čak i ako ostavimo po strani to što je zamalo učinio vama, dotični je prije pet mjeseci sudjelovao u ubojstvu jedanaestero ljudi na Jacksonovu Skrovištu, samo zato da zataška tajnu koju ja pokušavam razotkriti." Njegovi dotad krajnje usporeni misaoni procesi napokon su se ubrzali. "Ako ubijaju ljude samo zato što znaju tu tajnu, ne bi li bilo pametnije da je ne razotkrijete?" Grčevito se uhvatio za ostatke svog izubijanog intelekta. "I uostalom, tko ste vi zapravo? Zašto me slijedite?"

37

"Tehnički gledano, uopće ne slijedim vas. Slijedim ghemskog pukovnika Luvsta Millisora i neodoljivog kapetana Raua te njihovu dvojicu gorila - hm... sada jednog gorilu. Zanimate Millisora, što znači da zanimate i mene. Q.E.D. - Quinn eksplozive donosi." "Zašto?" iznureno je zacvilio. Uzdahnula je. "Da sam na Jacksonovo Skrovište stigla dva dana prije njih, a ne dva dana poslije, imala bih vam što reći. Što se tiče ostaloga -ja doista jesam zapovjednica u Dendariijskim plaćenicima i sve što sam vam rekla je istina, osim onoga da sam na dopustu. Zapravo sam na zadatku. Nazovimo me rent--a-špijunkom. Admiral Naismith je odlučio proširiti asortiman usluga koje nudimo." Čučnula je kraj njegova izmučenog tijela i provjerila mu bilo, oči, kapke i reflekse. "Doktore, izgledate kao smrt na dopustu." "Baš vam hvala. Našli su vaš lokator. I zaključili da sam ja špijun. Ispitivali su me..." Shvatio je da nekontrolirano drhti. Stisnula je usne u sumornu crtu. "Znam. Oprostite. Ali nadam se da ste primijetili da sam vam upravo spasila život. Zasad." "Zasad?" Pokazala je glavom prema palubi ispod njih. "Ovo će dosta uzrujati pukovnika Millisora." "Obratit ću se vlastima..." "Ah... hm. Nadam se da ćete razmisliti o tome. Prvo, sumnjam da vas ovdašnje vlasti mogu zaštititi. Drugo, otkrili biste moj pravi identitet. Mislim da Millisor dosad nije slutio da postojim, a budući da je Postaja puna mojih prijatelja i rođaka, radije bih da tako i ostane, s obzirom na to... tko su Millisor i Rau. Shvaćate što hoću reći?" Imao je osjećaj da joj ne bi smio tek tako popustiti. Ali bilo mu je zlo i bio je smožden - a osim toga upravo je shvatio da se još uvijek nalazi na vrlo visokom mostu. Osjetio je da ga hvata mučna vrtoglavica. Ako ga odluči poslati na isto mjesto kao I Okitu... "Aha", promrmljao je. "Ovaj, što... što ćete učiniti sa mnom?" Stavila je ruke na bokove i zamišljeno se namrštila. "Još nisam sigurna. Ne znam jeste li as ili džoker. Mislim da ću vas neko vrijeme držati u rukavu, dok ne smislim kako ću odigrati vašu kartu. S vašim dopuštenjem", dodala je nakon osjetne stanke. "Mamac", mračno je promrmljao. Podigla je obrvu. "Možda. Rado ću vas saslušati ako imate bolji prijedlog." Odmahnuo je glavom, od čega mu je kroz lubanju odmah sijevnula prodorna bol, a pred očima se u dva različita smjera zavrtjeli žuti kotačići. Bar se nije činilo da je na istoj strani kao njegovi nedavni otmičari. Neprijatelj mog neprijatelja - je moj saveznik...? Povukla ga je na noge i prebacila njegovu ruku preko svog ramena, pa su polako krenuli niz stube i ljestve prema glavnoj razini pristaništa. Tek je sad primijetio da je nekoliko

38

centimetara niža od njega. Nešto mu je govorilo da bi, unatoč tome, u okršaju s njom izvukao deblji kraj. Kad ga je pustila, malaksalo je klonuo na pod. Ona je pretražila Okitino tijelo, provjeravajući bilo i ozljede. Usne su joj se istanjile od ironije. "Hah. Slomljeni vrat." Uzdahnula je i ustala, motreći truplo i Ethana manje-više istim suženim i proračunatim pogledom. "Mogli bismo ga jednostavno ostaviti ovdje", reče ona. "Ali radije bih da za promjenu pukovnik Millisor razbija glavu nad nekom zagonetkom. Već mi je dodijalo što stalno moram biti u defenzivi, skrivati se, uvijek kaskati za njim. Jeste li ikad razmišljali o tome kako je teško riješiti se trupla na svemirskoj postaji? Millisor sigurno jest. Pretpostavljam da vas mrtvaci ne plaše? Mislim, s obzirom na to da ste liječnik." Okita je imao ukočen pogled mrtve ribe, staklast i pun predbacivanja. Ethan je progutao knedlu. "Zapravo…..Je li stvarno tako teško riješiti se trupla na svemirskoj postaji? Zar ga ne možete jednostavno baciti van iz najbliže zračne komore ili u cijevno dizalo izvan upotrebe, ili nešto slično?" Živnula je čim su prešli na konkretnu raspravu o problemu. "Sve se zračne komore nadziru. Svaki predmet koji se iznosi iz postaje, čak i neoznačeni paket, uvodi se u službenu evidenciju u računalu. A vani bi truplo ostalo očuvano zauvijek. Iz istog razloga nemoguće je rasjeći tijelo na komade i spremiti ga u razgrađivač organskog otpada. Osamdesetak kilograma visokovrijednih proteina ostavlja vidljiv trag u dosjeu. Osim toga, netko je to već pokušao. Vrlo slavan slučaj umorstva od prije nekoliko godina. Dama se još liječi kod psihijatra, ako se ne varam. Takvo nešto bi definitivno bilo primijećeno." Sjela je kraj njega i naslonila bradu na koljena, obujmivši čizme rukama na kojima su iskočili mišići - očito ne zato da se odmori, nego da obuzda prekomjernu energiju dok razmišlja. "A što se tiče toga da ga sakrijemo negdje na Postaji u jednom komadu - pa, policijske ophodnje su mačji kašalj u usporedbi s eko-žbirovima. Na Postaji nema nijednog kubnog centimetra koji ne prolazi redovitu provjeru. Mogli bismo s vremena na vrijeme premještati truplo, ali... Mislim da imam bolju ideju. Da. Zašto ne? Kad sam već počinila zločin, neka bar bude savršen. Sve što vrijedi raditi, vrijedi raditi dobro, rekao bi admiral Naismith..." Ustala je i prošetala pristaništem, birajući potrebnu opremu s ponešto rastresenim držanjem domaćice koja kupuje povrće na tržnici. Deprimirani Ethan ostao je ležati, zavideći Okiti, čije su muke bar bile gotove. Ako je dobro izračunao, nalazi se na Postaji već skoro jedan dan, a još nije ništa pojeo. Umjesto toga su ga pretukli, oteli, drogirali, zamalo ubili, a bilo je sve očitije da će uskoro postati sudionik u prikrivanju zločina koji, ako i nije bio ubojstvo s predumišljajem, nije bio ni daleko od toga. Upravo je tako i zamišljao život u svemiru, sve jedna grozota za drugom. I još je k tome pao u šake ženi pomračena uma. Oci Osnivači su imali pravo... "Hoću kući", zaječao je. "No, no", prekorila ga je zapovjednica Quinn. S treskom je spustila lebdeću paletu pokraj Okitina trupla i otkotrljala niski prenosivi spremnik valjkasta oblika koji se nalazio na njoj. "Čemu ta malodušnost sad kad moj slučaj konačno pokazuje znakove života. Treba vam

39

samo jedna dobra večera", pogledala ga je iskosa, "i otprilike tjedan dana u bolnici. Ja vam nažalost ne mogu pružiti bolničku njegu, no čim završim pospremanje, odvest ću vas negdje gdje se možete malo odmoriti prije nego što krenem u ostvarenje sljedeće faze svog plana. Može?" Otklopila je prenosivi spremnik i teškom mukom u nj ugurala Okitino truplo. "Eto. Ne podsjeća previše na lijes, zar ne?" Zvučnom je ribalicom užurbano ali temeljito prešla mjesto udara i vrećicu s prikupljenim smećem ispraznila u Okitin spremnik. Zatim ga je pomoću ručne dizalice podigla natrag na paletu, a ostale je stvari vratila na njihovo mjesto. Na kraju je s očitom tugom skupila krhotine svog ošamuta. "Dobro. Projekt sad ima prvi rok koji ne smijemo prekoračiti. Moramo paletu i spremnik vratiti ovamo za manje od osam sati, prije sljedećeg zakazanog pristajanja, ili će netko primijetiti da ih nema." "Tko su bili oni ljudi?" upitao ju je, nakon što mu je pomogla da se popne na paletu i smjesti se na njoj. "Oni su mentalno poremećeni. Mislim, svi ljudi koje sam ovdje sreo su ludi... ali oni su rekli da će bombardirati klinike za reprodukciju na Athosu! Da će poubijati sve bebe... a možda i cjelokupno stanovništvo!" "Ma nemojte?" reče ona. "To je novost. Prvi put čujem za taj scenarij. Grozno mi je žao što nisam imala prilike slušati to ispitivanje i nadam se da ćete mi, ah, prepričati sve što sam propustila. Pokušavam podmetnuti bubu u Millisorovu sobu već dobra tri tjedna, ali on nažalost ima vrhunsku kontraobavještajnu opremu." "Uglavnom ste propustili vrištanje", mračno odvrati Ethan. Imala je obraza izgledati posramljeno. "Ah... da. Bojim se da mi nije palo na pamet da bi mogli upotrijebiti išta drugo osim brzopente." "Mamac", progunđa Ethan. Pročistila je grlo i prekriženih nogu sjela pokraj njega, držeći u ruci upravljač. Paleta se podigla u zrak poput letećeg tepiha: "Nemojte... nemojte da odemo previsoko", protisnuo je Ethan, tražeći nepostojeći oslonac za ruke. Spustila je paletu na skromnih 10 centimetara i pokrenula je prema naprijed brzinom hoda. Polako je progovorila, očito birajući riječi s velikom pažnjom. "Ghemski pukovnik Luvst Millisor je časnik u cetagandskoj kontraobavještajnoj službi. Ostali članovi njegova tima su kapetan Rau, Okita te još jedan razbijač po imenu Setti." "Cetaganda! Zar nije malo neobično da tako udaljen planet pokazuje toliko zanimanje za, ovaj," bacio je pogled prema ženi sa postaje, "nas? Mislim na cijeli neksus." "Očito nije dovoljno udaljen." "Ali zašto, u ime Boga Oca, žele uništiti Athos? Nije valjda da Cetagandu... kontroliraju žene ili tako nešto?"

40

Slatko se nasmijala. "Ma kakvi. Ja bih Cetagandu opisala kao tipičnu totalitarnu, patrijarhalnu državu s nekim umjetničkim kulturalnim specifičnostima zbog kojih se čini nešto blažom nego što to doista jest. Ne. Millisor u biti nije zainteresiran za Athos ili neksus Postaje Kline. On lovi... nešto drugo. Veliku tajnu. Moj zadatak je otkrivanje te tajne." Kad su došli do prilično nezgodnog kuta na putu uvis, napravila je stanku radi lakšeg manevriranja. "Znamo da se na Cetagandi odvijao dugoročni genetički projekt pod pokroviteljstvom vojske. Do prije otprilike tri godine, Millisor je bio zadužen za osiguranje tog projekta. Osiguranje najvišeg stupnja. U 25 godina trajanja projekta nitko nije uspio doznati što rade, osim da ga vodi stanoviti doktor Faz Jahar, relativno bistar genetičar s Cetagande koji je nestao iz javnosti otprilike u isto vrijeme kad je projekt bio pokrenut. Znate li vi kako je nevjerojatno da netko u našoj branši tako dugo sačuva tajnu? To nije samo Jaharovo, nego i Millisorovo životno djelo." "Bilo kako bilo, nešto je pošlo po zlu. Projekt je nestao u oblaku dima, i to doslovno. Jedne je noći laboratorij odletio u zrak, zajedno s Jaharom. Millisor i njegova vesela družba sve otad nešto naganjaju diljem galaksije i usput ubijaju sve što im se nade na putu kao razuzdani manijaci ili... ljudi koji su izvan sebe od straha. A iako se ne bih upuštala u, ah, procjenu psihičkog stanja kapetana Raua, ghemski pukovnik Millisor ne ostavlja mi dojam luđaka." "Po meni se to ne bi reklo", turobno odvrati Ethan. Vid mu je još bio zamućen, a mišići su svako malo podrhtavali. Došli su do velikog izlaznog otvora u zidu hodnika. Na natpisu je upadljivim slovima pisalo: PREUREĐENJE. ULAZ ZABRANJEN. SAMO ZA ZAPOSLENE. Ethan nije uspio vidjeti što je točno zapovjednica Quinn učinila na upravljačkoj ploči, ali vrata su se otvorila i paleta je proletjela kroz njih. Iz hodnika koji su upravo napustili začuli su se glasovi i smijeh. Zapovjednica je hitro zatvorila vrata, zbog čega su se najednom našli u potpunom mraku. "Eto", promrmljala je, paleći ručnu svjetiljku. "Nitko nas nije primijetio. Nezaslužena sreća. Već je bilo i krajnje vrijeme da nešto krene u našu korist." Ethan se zbunjeno osvrnuo. U središtu velike, prozračne prostorije ispunjene stupovima, rešetkastim zaslonima, mozaicima i pomno izrađenim svodovima nalazio se prazni bazen pravokutnog oblika. "To je navodno točna replika nekog slavnog mjesta na Zemlji", objasni zapovjednica Quinn. "Elhamburger, ili tako nekako. Dao ju je izraditi jedan vrlo bogati izvoznik - zapravo je već bila dovršena - kad su mu najednom zamrzli sva sredstva zbog sudskog spora. Parničenje traje već četiri mjeseca, a ovo je i dalje pod lokotom. Čuvajte našeg prijatelja dok se ja ne vratim." Kucnula je po poklopcu spremnika. Da joj je spremnik uzvratio kucanjem, zaključio je Ethan, to bi stvarno bio dostojan završetak ovog dana. Ona je pak mirno spustila paletu na pod i na nju naslagala jastučiće. "Nema pokrivača", promrmljala je. "A ja vam ne smijem ostaviti svoju jaknu jer treba meni. Ali ako se zavučete među jastučiće, trebalo bi vam biti dovoljno toplo."

41

Imao je osjećaj da je pao na oblake. "Zavukao sam se", prošaptao je Ethan. "Toplo je..." Posegnula je rukom u džep jakne. "Evo vam slatki prutić da zavarate glad." Odmah ga je ščepao; nije se mogao suzdržati. "Ah, još nešto. Ne smijete upotrijebiti zahod. To bi se na monitorima odmah vidjelo. Znam da zvuči grozno, ali... ako vam bude sila, poslužite se spremnikom." Zastala je. "Ne može se reći da nije to i zaslužio." "Radije bih umro", razgovijetno reče Ethan iako su mu usta bila puna oraha i ljepljive smjese. "Uh... hoćete li se dugo zadržati?" "Najmanje sat vremena. Ne više od četiri, bar se tako nadam. Odspavajte ako želite." Terrence Cee je čovjek", reče Ethan. "Neprestano su me ispitivali jesam li došao na sastanak s njim." Na trenutak je stajala kao prikovana. "Ma je li? Stvarno čudno. Stvarno jako čudno. To nisam znala." Oči su joj se caklile poput zrcala. U sljedećem trenutku više je nije bilo.

Peto poglavlje
Nešto mu je tresnulo na trbuh i trgnulo ga iz sna. Ethan je iznenađeno udahnuo, zamlatarao rukama i uspaničeno se osvrnuo po prostoriji. Pred njim je stajala zapovjednica Quinn, obasjana treperavom svjetlošću ručne svjetiljke. Drugom je rukom u nervoznom i isprekidanom ritmu bubnjala po praznoj futroli ošamuta. Ethan je napipao krupan svežanj tkanine u krilu i ubrzo utvrdio da je riječ o kombinezonu djelatnika Postaje, zamotanom oko odgovarajućih čizama. "Obucite to", zapovjedila je, "i požurite. Mislim da znam kako ću se riješiti trupla, ali moramo tamo stići prije kraja smjene ako želim na dužnosti uhvatiti prave ljude." Odjenuo se. Nestrpljivo mu je pomogla da sveže i zakopča različite dijelove kombinezona koji su njemu bili nepoznati i rekla mu da opet sjedne na lebdeću paletu. Osjećao se kao retardirani četverogodišnjak. Otišla je u kratku izvidnicu, a čim se vratila, izašli su iz prostorije jednako nezamjetno kao što su u nju ušli te otplovili dalje u labirint Postaje. Bar više nije imao osjećaj da mu mozak pluta u tegli punoj šećernog sirupa, tješio se Ethan. Svijet koji je promicao pokraj njega izgledao je normalno i bistro, a boje mu više nisu sijevale u očima poput plamenova niti su mu pekle mrežnicu. Na svu sreću, jer je radni kombinezon koji mu je Quinn donijela da prikrije athošku odjeću bio jarkocrvene boje. No zato je u želucu i dalje osjećao plimni val mučnine. Pogurio se, stišćući se uz lebdeću paletu. Gorko je žalio što mu je plaćenica dopustila samo tri sata sna.

42

"Primijetit će nas", prigovorio je kad je skrenula u krcati hodnik. "Ne u toj odjeći", pokazala je glavom prema kombinezonu. "To i lebdeća paleta su naša verzija plašta nevidljivosti. Crvena boja znači da radite u Dokovima i vezovima - svi će misliti da ste vratar zadužen za palete. Pod uvjetom da ne otvorite usta ili da se ne počnete ponašati kao zemljar." Ušli su u veliku prostoriju u kojoj su u gustim redovima bile posađene na tisuće mrkava. S bijelog kuštravog korijenja cijedila se voda zbog kišne izmaglice koju su u pravilnim razmacima stvarale hidroponičke prskalice, a meki, lisnati vrhovi mrkava presijavali su se pod umjetnom rasvjetom. Zrak u prostoriji u koju su ušli zato da si, kako je rekla Quinn, skrate put, imao je hladan, vlažan okus prožet blagom aromom kemikalija. Trbuh mu je zakrulio od gladi. Quinn, koja je upravljala lebdećom paletom, pogledala ga je krajičkom oka. "Mislim da nisam smio pojesti onaj slatki prutić", mračno je promrmljao Ethan. "Za boga miloga, samo nemojte ovdje povratiti", zamolila ga je. "Ako baš morate, otvorite spre..." Ethan je odlučno progutao slinu. "Ne." "Bi li vam mrkva umirila želudac?" upitala je brižno. Ispružila je ruku u stranu, usput jezivo nagnuvši paletu, i bez zastajanja ubrala mrkvu iz najbližeg reda. "Izvolite." Sumnjičavo je prihvatio vlažno, dlakavo povrće i nakon kratke stanke strpao ga u jedan od brojnih zatvorenih džepova u kombinezonu. "Možda kasnije." Podigli su se uvis, penjući se uz brojne gredice bujnog povrća stepenasto naslagane jedne iznad drugih i izašli kroz visoko postavljena vrata u zidu na kojima je svjetlećim zelenim slovima pisalo ULAZ ZABRANJEN. Quinn je upozorenje ignorirala sa žarom koji je, po Ethanovu mišljenju, najblaže rečeno bio asocijalan. Osvrnuo se na vrata koja su se šištavo zatvorila iza njih. I na toj strani je pisalo ULAZ ZABRANJEN. Aha, znači ni Postaji Kline ne nedostaje odbora... Na sljedećem križanju dvaju hodnika spustila je paletu na pod, pred vratima na kojima je pisalo NADZOR ATMOSFERE. ULAZ ZABRANJEN. SAMO ZA OVLAŠTENO OSOBLJE. Ethan je odmah znao da su stigli na odredište. Zapovjednica Quinn se podigla iz položaja lotosa u kojem je dotad sjedila. "Nastojte ništa ne reći bez obzira na to što će se unutra događati. Naglasak bi vas odmah odao. Osim ako bi vam bilo draže da ostanete vani s Okitom dok ne dođe vrijeme da vas uvedem." Ethan je već zamišljao kako nekoj službenoj osobi u prolazu pokušava objasniti da unatoč prvom dojmu nije ubojica koji traži zgodno mjesto za zakopavanje trupla. Brzo je odmahnuo glavom. "Dobro. Trebat će mi pomoć. Ali budite spremni reagirati čim nam se pruži prilika." Prošla je kroz hermetička vrata, vukući lebdeću paletu kao psa na vodilici.

43

Činilo mu se da je zakoračio pod površinu mora. Po podu i zidovima prostorije plesale su zelenkaste, vijugave trake svjetlosti i sjene, a kad je zidove pogledao pažljivije, Ethan je zinuo u čudu. Prozirne stijene protezale su se tri kata uvis. S druge strane vidjela se bistra voda puna zelenila, ispresijecana snopovima jarkog svjetla. Bezbroj majušnih, srebrnastih mjehurića živahno je jurilo kroz delikatne, paprataste grane vodenih biljaka, čas titrajući na mjestu, čas žuboreći dalje. Iz podvodne prašume isplivao je nekakav vodozemac dug bar pola metra i izbuljio očice u Ethana. Crna koža prošarana grimiznim prugama sjajila se kao lakirana. Stvor se okrenuo u oblaku srebrnastih mjehurića i ponovno nestao u čipkastom zelenilu. "Ovdje se obavlja razmjena kisika i ugljičnog dioksida za Postaju", objasnila je zapovjednica Quinn prigušenim glasom. "Alge su genetski modificirane da stvaraju maksimalnu količinu kisika i apsorbiraju ugljični dioksid. Kvaka je u tome što alge rastu. E sad, da ne bismo svako malo morali gasiti postrojenja zbog, ah, košnje, uzgojili smo daždevnjake koji brste alge. A daždevnjaci se s vremenom namnože..." Zašutjela je jer je jedan tehničar u plavom kombinezonu ugasio monitor na upravljačkom pultu i namršteno se okrenuo prema njima. Veselo mu je mahnula. "Bok, Dale, sjećaš me se? Elli Quinn. Dom mi je rekao gdje da te potražim." Mrštenje je preraslo u osmijeh. "Da, rekao mi je da te vidio..." Krenuo je prema njoj kao da se sprema zagrliti je, no ipak se na kraju odlučio za sramežljivo rukovanje. Počeli su čavrljati. Ethan, kojeg nije predstavila, za to je vrijeme pazio da ne pokaže nervozu, otvori usta ili ičim oda da je zemljar. Prvo dvoje nije bilo tako teško, ali otkud bi on mogao znati po čemu postajci prepoznaju zemljare? Stao je pokraj lebdeće palete i davao sve od sebe da ostavi dojam nevidljivosti. Quinn je nepotrebno razvučenu (po Ethanovu mišljenju) digresiju o Dendariijskim plaćenicima završila primjedbom: "I zamisli, ti nesretni vojnici nikad nisu kušali pržene daždevnjačke krakove!" Iz nekog Ethanu posve neobjašnjivog razloga, na tehničarevu se licu pojavio šaljiv izraz. "Molim? Je li moguće da u svemiru ima tako prikraćenih duša? Još ćeš mi reći da nikad nisu probali krem-juhu od daždevnjaka?" "Ni to, ni daždevnjake u umaku od rajčica", otkrila mu je zapovjednica Quinn, hineći užas. "Ni daždevnjake s prženim krumpirićima." "Ni daždevnjake na provansalski?" recitirao je tehničar. "Ni pirjane daždevnjake? Ni pjenu od daždevnjaka u hladetini? Ni gmizavi gulaš, ni brudet od daždevnjaka?" "Nikad nisu čuli za varivo od daždevnjaka", potvrdila je Quinn. "I ne slute da postoji takva delikatesa kao što je daždevnjačka pašteta." "A daždevnjačke kuglice?" "Daždevnjačke kuglice?" ponovila je zapovjednica, sad očito iskreno zbunjena.

44

"Posljednji krik mode", objasni tehničar. "Zapravo meso s bataka koje se očisti od kostiju, sitno nakosa, oblikuje u kuglice i prži na ulju." "Oh", reče plaćenica. "Pao mi je kamen sa srca. Prvo sam pomislila da aludiraš na stanovite, ah, daždevnjačke organčiće." Oboje su prasnuli u smijeh. Ethan, kojem se želudac dizao od muke, zvjerao je po prostoriji u nadi da će negdje ugledati nekakvu, bilo kakvu, pogodnu posudu. Do stakla su doplivala dva sjajna crna stvora i iskolačila oči u njega. "No dobro," nastavila je Quinn razgovor s tehničarom, "mislila sam te zamoliti, ako si im u ovoj smjeni planirao prorijediti broj, da ih nekoliko pričuvaš za mene. Htjela bih ih zamrznuti i ponijeti sa sobom. Naravno, pod uvjetom da ne vlada nestašica." On je zastenjao. "Nikad ne vlada nestašica daždevnjaka. Slobodno se posluži. Uzmi sto kila. Dvjesto. Tristo." "Sto kila će biti i više nego dovoljno. Više si ne mogu priuštiti, s obzirom na troškove otpreme. Neka budu poslastica za časnike." Nasmijao se i popeo se uz ljestve koje su vodile u prilazni otvor akvarija. Na zapovjedničin zamah rukom za njima je plašljivo krenuo i Ethan, vukući lebdeću paletu. Tehničar je oprezno hodao po rešetkastom mostiću. Ispod njih je šištala i šumjela voda puna malih virova; svježi propuh odozdola ohladio je Ethanovu kožu i razbistrio mu bolnu glavu. Nije skidao ruku sa zaštitne ograde. Sudeći po vrtloženju vode, negdje u srebrnastozelenim dubinama radile su snažne crpke. Iza prvog akvarija nazirali su se i drugi, treći i tako unedogled. Došli su do dijela gdje se mostić širio u platformu. Kad je tehničar podigao poklopac podvodnog kaveza, šištanje je preraslo u grmljavinu. U kavezu se sve komešalo od crno-grimiznih obrisa koji su šljapkavo klizili jedni preko drugih. "Bože dragi, da", vikne tehničar. "Krcato je. Jesi li sigurna da ne želiš nahraniti cijelu vojsku?" "Voljela bih da mogu", dovikne mu Quinn. "Ali znaš što? Kad izdvojim svojih sto kila, mogla bih ostatak odnijeti u Reciklažu. Jeste li primili koju narudžbu iz Putničke četvrti?" "Ne u ovoj smjeni. Slobodno se posluži." Otvorio je kućište upravljačke ploče i nešto pritisnuo; klopka za daždevnjake polako se podigla. Iz kaveza je iscurila voda, a na dnu je ostala crno-grimizna hrpa daždevnjaka koji se nisu prestajali uvijati. Tehničar je opet pritisnuo nešto na ploči. Začulo se zujanje, praćeno plavim bljeskom. Iako je stajao najdalje, Ethan je osjetio izmaglicu koju je stvorila snažna ošamutna zraka. Svjetlucava, migoljava masa u kavezu se umirila. Tehničar je s hrpe velikih, zelenih kutija od plastike uzeo jednu i stavio je pod vratašca na dnu kaveza. Između kaveza i kutije namjestio je žlijeb za razvođenje tereta i otvorio vratašca. U kutiju su uklizili deseci onesviještenih daždevnjaka. Kad je digitalni zaslon pokazao da se bliže brojci od sto kilograma, usporio je dotok novih daždevnjaka i posljednjega u kutiju ubacio ručno. Ispunjenu je kutiju odmaknuo uz pomoć ručnog tegljača,

45

na njezino mjesto pod kavezom stavio novu i ponovio postupak. Treću kutiju nije ispunio do vrha. Zatim je u računalo unio točnu biomasu koju je uklonio iz sustava. "Da vam pomognem prebaciti teret u spremnik?" predloži on. Ethan je problijedio, ali plaćenica je bezbrižno rekla: "Ma ne, vrati se ti svojim monitorima. Želim ih malo prebrati - kad ih već uzimam, uzet ću najbolje." Tehničar se nasmijao i krenuo natrag preko mostića. "Odaberi najsočnije primjerke", doviknuo je. Quinn mu je prijateljski mahnula prije nego što je nestao u prilaznom otvoru. "A sad", obratila se Ethanu s izrazom koncentracije na licu, "moramo uskladiti težine. Pomozite mi da zemljara podignem na vagu." Nije im bilo lako; Okitino se truplo nakon uguravanja u spremnik ukočilo. Plaćenica mu je svukla odjeću, uklanjajući s njome i poveću zbirku ubojitog oružja, i sve čvrsto zamotala u zavežljaj. Ethan se trgnuo iz smetene obamrlosti i primio se posla, zahvalan što napokon može raditi nešto u što se razumije. Izvagao je truplo. I dalje mu je bilo nejasno kako se našao u ovako košmarnoj situaciji, ali jedno je znao: Athos je u opasnosti. Iako u početku nije osjećao ništa osim žarke želje da što prije pobjegne iz plaćeničinih šaka, što su mu se misli više bistrile to je više jačala njegova podjednako intenzivna želja da je ne pusti iz vidokruga dok nekako ne izvuče iz nje sve što zna. "Osamdeset jedan, zarez, četrdeset pet kilograma", izvijestio ju je svojim najodsječnijim profesionalnim tonom, kojim se u Sevarinu obično služio samo pred glavešinama u protokolarnim posjetima. "Što sad?" "Sad ga strpajte u jednu od onih kutija i dodajte toliko daždevnjaka da dobijete težinu od, hm, 100,62 kilograma", rekla mu je nakon što je provjerila očitavanje na prvoj kutiji. Kad je to učinio - do posljednje su desetinke kilograma došli tek nakon što je vibracijskim nožem koji je izvukla iz jakne prerezala daždevnjaka i u kutiju stavila manju polovicu - zamijenila je diskove s podacima i zapečatila kutiju. "Sad spremite 81,45 kilograma daždevnjaka u onaj teretni spremnik", uputila ga je. Vaga je pokazala željenu težinu pa su opet imali tri kutije i spremnik, baš kao i prije zamjene. "Recite mi, molim vas, što mi to zapravo radimo?" upitao je Ethan molećivim tonom. "Prilično težak problem pretvaramo u nešto mnogo jednostavnije. Sad se ne moramo riješiti krajnje inkriminirajućeg spremnika s mrtvim zemljarom, nego samo osamdeset kilograma ošamućenih daždevnjaka." "Ali nismo se još riješili trupla", istaknuo je Ethan. Zagledao se u bistru vodu. "Hoćete li daždevnjake opet vratiti u akvarij?" upita on, pun nade. "Mogu li normalno plivati dok su ošamućeni?"

46

"Ne, ne, ne!" reče Quinn, izgledajući šokirano. "To bi izbacilo iz ravnoteže cijeli sustav! Vrlo je osjetljiv. Ovu predstavu smo izveli kako bi službena evidencija ostala čista. A što se tiče trupla - vidjet ćete." "Spremna?" doviknuo je tehničar kad su na paleti isplovili kroz prilazni otvor, zajedno sa spremnikom i kutijama. "Ma ne, pakla mu", reče Quinn. "Na pola puta sam shvatila da sam uzela premali spremnik. Vratit ću se kasnije. Gle, ako mi daš primku, ipak ću ovo odnijeti u Reciklažu umjesto tebe. Ionako sam htjela navratiti do Tekija." "Joj, odlično", reče tehničar, vidno obradovan. "Hvala." Unio je potrebne podatke u računalo, spremio ih na disk i predao joj ga. Zapovjednica Quinn pazila je da iz prostorije ne izađu nedolično brzo. "Dobro je." Čim su se iza njih zatvorila hermetička vrata, opustila je ramena, što je ujedno bio prvi znak umora koji je Ethan na njoj vidio. "Ipak ću posljednji čin naše predstave režirati sama." Vidjevši Ethanov zbunjeni pogled, pojasnila je: "Mogli smo ih ostaviti da odu u Reciklažu po normalnom rasporedu, ali stalno mi se pred očima vrtio film u kojem Putnička četvrt u posljednji čas šalje narudžbu, a Dale otvara kutiju da pripremi pošiljku za njih..." "Narudžbu za daždevnjake?" Ethan je bio potpuno zbunjen. Zacerekala se. "Da, ali u restoranima se zemljarima prodaju kao svježi žablji krakovi prve kategorije. I još im to skupo naplaćujemo." "Ovaj... nije li to nemoralno?" Slegnula je ramenima. "Negdje moramo zaraditi. Snobovi ih jako vole, pa je potražnja velika. Postajci ih više ne žele jesti ni besplatno, njima je te zvjeradi već puna kapa. Ali Biokontrola odbija uzgojiti nove životinje za uklanjanje korova, jer sustav stvaranja kisika već radi optimalno. A svi se slažu da je kisik najvažniji. Daždevnjaci su samo nusproizvod." Opet su se popeli na paletu i otplovili niz hodnik. Ethan je iskosa pogledao profil plaćenice, koja se očito zadubila u misli. Ipak mora pokušati... "Kakav genetički projekt?" naglo je upitao. "Mislim na Millisorov projekt. Zar je ono bilo sve što znate?" Zamišljeno ga je pogledala. "Bavio se humanom genetikom. I iskreno, to je gotovo sve što znam. Nekoliko imena, par tajnih lozinki. Bog zna što rade. Možda stvaraju čudovišta. Ili nadljude. Cetaganđani su uvijek bili agresivni militaristi. Možda su namjeravali uzgojiti bataljune mutiranih supervojnika iz epruvete, kao što vi radite na Athosu, kako bi zavladali svemirom ili tako nešto." "Sumnjam", reče Ethan. "Bataljune sigurno ne." "Zašto ne? Zašto ne bi klonirali dok ne postignu željeni broj vojnika, ako već imaju odgovarajuću matricu?" "Oh, svakako je moguće uzgojiti velik broj novorođenčadi - iako bi već i to zahtijevalo nevjerojatne resurse. Vrhunski obučene tehničare, opremu, materijal. Ali morate shvatiti da je

47

to tek početak. Ti su troškovi beznačajni u usporedbi sa svime što je potrebno za podizanje djeteta. Na Athosu glavnina ekonomskih resursa planeta odlazi upravo na to. Hrana, jasno krov nad glavom - školovanje, odjeća, zdravstvena njega - već samo održavanje postojećeg prirasta stanovništva zahtijeva gotovo sve naše napore, o povećanju stope nataliteta da i ne govorimo. Nema vlade u svemiru koja bi si mogla priuštiti podizanje takve specijalizirane, neproduktivne vojske." Elli Quinn podigne obrvu. "Baš čudno. Na drugim svjetovima, ljudi ima kao pljeve, a ne može se reći da svi žive u neimaštini." Ethan je nakratko zaboravio pravu temu razgovora. "Ozbiljno? Ne razumijem kako je to moguće. Samo troškovi radne snage koja podiže djecu do zrelosti su visoki do neba. Nešto vam nije u redu s računicom." Nasmiješila se kao da tek sad shvaća u čemu leži ironija. "Ah, ali na drugim svjetovima se troškovi radne snage ne računaju. Smatra se da ih uopće nema." Ethan je zaprepašteno pogleda. "Kakvo besramno licemjerje! Athošani nikad ne bi pristali na netransparentno oporezivanje radne snage! Pa zar matični odgajatelji ne dobivaju čak ni bodove za društvenu službu?" "Ako se ne varam" - ton joj je odjednom bio upadljivo suh - "to vam se ovdje naziva ženskim poslom. A ponuda je obično veća od potražnje - moglo bi se reći da štrajkolomke stalno obaraju tržišnu cijenu te vrste rada." Ethan je sad bio još zbunjeniji nego prije. "Hoćete reći da većina žena ne radi u borbenim postrojbama, kao vi? Postoje i muški odredi Dendariijaca?" Tu se grohotom nasmijala, ali čim je primijetila da je privukla pozornost jednog prolaznika snizila je ton. "Četiri petine Dendariija su muškarci. A među ženama, tri od četiri su tehničarke, ne pripadnice borbenih odreda. Većina vojnih organizacija ima sličnu statistiku, a neke vojske, poput primjerice barajarske, uopće ne primaju žene." "Oh", reče Ethan. Nakon razočarane stanke, dometnuo je: "Znači, vi ste atipičan primjerak." Toliko o njegovoj tek stvorenoj predodžbi o tipičnom ženskom ponašanju... "Atipična." Na trenutak je nepomično stajala i potom frknula. "Da, to me savršeno opisuje." Prošli su kroz nadsvođena, hermetička vrata na kojima je pisalo: ODJEL ZA EKOLOGIJU: RECIKLAŽA. Dok su vijugali kroz hodnike, Ethan je jeo svoju mrkvu. Otrgnuti korijen i vršak je nakon pogleda na besprijekorno čisti bijeli okoliš spremio natrag u džep. Nekako u isto vrijeme dok je žvakao posljednji hrskavi zalogaj, stigli su pred vrata na kojima je pisalo: POSTROJENJE ZA PRERADU B: SAMO ZA ZAPOSLENE. Ušli su u jako osvijetljenu komoru ispunjenu redovima impozantnih monitora. Ethanu su radni stol i sudoper u središtu prostorije djelovali dosta poznato, jer su bili nakrcani opremom za analizu organskih spojeva. Jedan kraj prostorije zauzelo je mnoštvo raznobojnih dovodnih cijevi s prilaznim otvorima - zbog uzimanja uzoraka? Drugi je kraj u potpunosti ispunio

48

neobičan stroj, cijevima spojen na širi sustav Postaje; Ethan nije imao blage veze čemu on služi. Između dviju dovodnih cijevi izvirivale su noge u hlačama tamnozelene boje s plavom crtom sa strane. Visoki glas nešto je nerazgovijetno gunđao. Nakon još nekoliko oštro intoniranih riječi začuo se zveket i zujanje mehanizma za hermetičko zatvaranje. Noge su izmigoljile van i podigle se s poda. Njihova je vlasnica na rukama imala gumene rukavice koje su joj sezale do pazuha, a držala je neprepoznatljiv zgnječeni metalni predmet dug tridesetak centimetara iz kojeg je curila smeđa tekućina odbojna mirisa. Na pločici iznad lijevog džepa na prsima pisalo je F. Helda, Upraviteljica biokontrole. Njezino crveno, bijesno lice prestravilo je Ethana. Glas joj je postao razgovjetniji: "... glupa, kretenoidna zemljarsko..." Zašutjela je čim je ugledala Ethana i njegovu pratilju. Suzila je oči i još se više namrštila. "Tko ste vi? Nemate ovdje što tražiti. Zar ne znate čitati?" Preko Quinnina lica preletio je očaj, ali brzo se oporavila i umiljato nasmiješila. "Samo sam dovezla suvišne daždevnjake iz Atmosfere. Mala usluga za Dalea Zeemana." "Zeeman bi trebao sam raditi svoj posao," odbrusi ekotehničarka, "umjesto što ga povjerava nekakvoj zemljarskoj neznalici. Čekaj samo da ga prijavim..." "Ma ja sam rođena i odrasla na Postaji", brzo joj objasni Quinn. "Da se predstavim zovem se Elli Quinn. Možda poznate mog rođaka Tekija - on radi u ovom odjelu. Zapravo sam se nadala da bih ga mogla ovdje zateći." "Oh", reče žena, tek donekle umirena. "On je u Postrojenju A. Ali nemojte odmah otići tamo, čiste filtre. Neće imati vremena za čavrljanje dok opet ne podignu sustav. Usput, dežurstva nisu baš idealno vrijeme za privatne posjete..." "Koji je to vrag?" Quinn je kimnula prema metalnom predmetu u Heldinim rukama da izbjegne nastavak tirade. Ekotehničarka Helda stegnula je izmrcvareni metal kao da bi ga najradije zadavila. Neprijateljstvo prema neovlaštenim posjetiocima neko se vrijeme borilo s njezinom potrebom da negdje iskali bijes i na kraju izgubilo bitku. "Najnoviji poklon iz Putničke četvrti. Čovjek se zapita kako si te nepismene budale mogu priuštiti putovanje svemirom - ma k vragu, ni nepismeni nemaju opravdanja, pravila se demonstriraju na holovidu! Ovo je bila savršeno dobra boca s kisikom za slučaj nužde, dok je neka šupčina nije gurnula u odvod za organski otpad. Pazite, za to ju je prvo morao sploštiti, inače ne bi stala. Hvala bogu da je bila prazna jer bi inače eksplodirala u cijevi. Nevjerojatna glupost!" Odmarširala je na drugi kraj prostorije i bocu hitnula u kantu za smeće u kojoj se već nalazio niz anorganskih otpadaka. "Mrzim zemljarce", zarežala je. "Nemarne, prljave, nesmotrene životinje..." Skinula je rukavice i bacila ih u smeće, lokve na podu obrisala zvučnom ribalicom i antiseptičkim sredstvom te žestoko izribala ruke iznad sudopera. Quinn je pokazala glavom na velike zelene kutije. "Da vam pomognem prenijeti kutije?" predložila je vedro.

49

"Ništa vam ne vrijedi to što ste ih donijeli ovamo prije roka", reče ekotehničarka. "Za pet minuta imam zakazanu internaciju i već sam programirala razgradivač da sve razgradi na jednostavne organske spojeve i pošalje u Hidroponiku. Daždevnjaci će morati pričekati. Idite i poručite Daleu Zeemanu..." Ušutjela je jer se začulo otvaranje vrata. U prostoriju je uplovila pokrivena lebdeća paleta koju je slijedilo šest postajaca sumorna izgleda. Kad je procesija ušla, Quinn je dala znak Ethanu da se diskretno povuku na svoju lebdeću paletu. Ekotehničarka Helda žurno je popravila odoru i namjestila na licu izraz najdublje sućuti. Postajci su se okupili oko palete, a jedan je monotono izgovorio nekoliko fraza. U smrti su, činilo se, svi bili jednaki. Fraze možda nisu bile iste, ali ovo bi prošlo pod sahranu i na Athosu, pomislio je Ethan. Možda galaktičari ipak nisu baš toliko drugačiji od nas... "Želite li pogledati preminulog?" upita Helda. Odmahnuli su glavama. Jedan je sredovječni muškarac ipak rekao: "Boga mu miloga, već mi je i pogreb bio nepodnošljiv." Sredovječna žena pokraj njega ušutkala ga je psikanjem. "Želite li ostati na internaciji?" zapita Helda službenim i nenametljivim tonom. "Ni slučajno", reče onaj sredovječni muškarac. Kad mu je pratilja uputila posramljen, prijekoran pogled, odlučno je dodao: "Djed je imao pet transplantacija. Činio sam za njega što sam mogao dok je bio živ. Ne moram gledati kako ga melju i pretvaraju u gnojivo za cvijeće - neću zbog toga imati bolju karmu, ljubavi." Obitelj je u koloni napustila prostoriju, a ekotehničarka je opet zauzela prvobitni ratoborno-poslovni stav. Razodjenula je truplo - starac je doista izgledao drevno - i odjeću odnijela u hodnik, gdje je očito netko pričekao da je preuzme. Na povratku je provjerila datoteku, navukla rukavice i kutu, iskrivila usne i obrušila se na preminulog vibracijskim nožem. Ethan je s profesionalnom fascinacijom gledao kako desetak umjetnih zamjenskih organa zveketavo pada u pliticu - srce, nekoliko cjevčica, klinovi iz kostiju, umjetni kuk, bubreg. Pliticu je odnijela u perilicu, a truplo u onaj neobični stroj na kraju prostorije. Helda je otvorila velika hermetička vrata i povukla ih nadolje, te prenijela na njih truplo u lijesu opremljenom kukama. Kuke je zakvačila za unutrašnju stranu vrata i zalupila ih. Pritisnula je nekoliko tipki, svjetlosni indikatori su se upalili, a stroj je počeo zujati, šištati i brujati u blagom, ujednačenom ritmu koji je očito pratio normalan rad stroja. Dok je Helda bila zaokupljena zadatkom na drugom kraju sobe, Ethan se odvažio prošaptati pitanje. "A što se unutra događa?" "Truplo se razgrađuje na sastavne elemente i vraća u biomasu postajnog ekosustava", šapnula je Quinn. "Veći dio čiste životinjske mase - poput daždevnjaka - razgrađuje se samo na više organske spojeve i prenosi u posude za kulturu proteina - u njima proizvodimo meso za odreske, piletinu i tome slično za ljudsku prehranu - no uklanjanje ljudskih trupala na isti način naišlo bi na prevelik otpor. Valjda zato što to nekako vuče na kanibalizam. S obzirom na to da nitko ne želi da ga prvi kilogram kocke od svinjetine koji kupi nakon pogreba podsjeti

50

na pokojnog uju Neda, ljude meljemo mnogo sitnije i njima gnojimo biljke. Meni se čini da je taj pristup samo stvar estetike - ionako je sve to dio istog ciklusa - logički gledano, nema nikakve razlike." Ona mrkva u Ethanovu želucu pretvorila se u olovo. "Ali vi ćete im dopustiti da Okitu..." "Možda ću sljedećih mjesec dana biti na vegetarijanskoj prehrani", šapne ona. "Psst." Helda ih je razdraženo pogledala. "A što vi čekate?" Zapiljila se u Ethana. "Zar nemate pametnijeg posla?" Quinn se bezbojno nasmiješi i kucne po zelenim kartonima. "Treba mi moja lebdeća paleta." "Oh", reče ekotehničarka. Puhnula je, slegnula oštrim, koščatim ramenima i okrenula se da utipka novu lozinku na upravljačkoj ploči razgrađivača. Dotoptala je do njih s ručnom dizalicom, podigla najvišu kutiju i smjestila je pod otvor stroja. Kutija se podigla, a stroj je glatko zabrujao. Vrata su se opet spustila i podigla drugu kutiju. A zatim i treću. Ethan je zadržao dah. Nakon pražnjenja treće kutije začuo se mukao udar. "Koji je to vrag...?" promrmljala je ekotehničarka i ispružila ruku prema vratima. Zapovjednica Quinn je problijedjela. Prsti su joj se zgrčili iznad prazne futrole ošamuta. "Ma je li ono žohar?" glasno uzvikne Ethan, od srca se nadajući da bar donekle zvuči kao postajac. Helda se munjevito okrenula. "Gdje?" Ethan je uperio prst u najdalji kut sobe. U inspekciju su otišle i ekotehničarka i zapovjednica. Helda se spustila na sve četiri i prstom zabrinuto prešla preko spoja poda i zida. "Jeste li sigurni?" reče ona. "Vidio sam da se nešto miče", promrmlja on, "krajičkom oka..." Ljutito se namrštila. "Točnije, krajičkom pijanog oka. Nemarni zvekane." Ethan nemoćno slegne ramenima. "Bolje da ipak pozovem Odjel za dezinsekciju", promrmljala je. Na putu prema komkonzoli udarila je tipku na razgradivaču i trznula palcem preko ramena. "Van." Odmah su je poslušali. Dok su lebdjeli niz hodnik, zapovjednica Quinn je rekla: "Bogova mi, doktore, kakav nadahnut potez. Ili - niste valjda stvarno ugledali žohara?" "Ne, to je samo prvo što mi je palo na pamet. Stekao sam dojam da nije ljubiteljica kukaca." "Ah." Borice od smijeha oko njezinih očiju malo su se produbile.

51

Zastao je. "A inače imate problema sa žoharima?" "Ne ako to možemo izbjeći. Između ostalog, vole izjedati izolaciju s električnih žica. Ako malo razmislite o implikacijama požara na svemirskoj postaji, shvatit ćete zašto ste odmah privukli Heldinu pozornost." Pogledala je kronometar. "Bogova mi, moramo vratiti lebdeću paletu i spremnik u Pristanište 32. Daždevnjaci, daždevnjaci, tko želi moje daždevnjake...? Aha, evo rješenja." Tako je naglo skrenula u poprečni hodnik da se Ethan zamalo srušio s palete. Dala je gas. Ubrzo je zaustavila paletu pred vratima na kojima je pisalo: "Ulaz u Hladnjaču 297-C." Unutra su ugledali pult i punašnu mladu ženu besposlena izgleda koja je jela nekakve pržene grickalice iz vrećice. "Voljela bih iznajmiti pretinac u vakuumu", obavijestila ju je Quinn. "Ovo je hladnjača za postajce, gospođo", počela je djevojka za pultom, pogledavši lice plaćenice pohlepnim, a i sjetnim pogledom. "Ako odete u Putničku četvrt tamo ćete..." Quinn je tresnula osobnom iskaznicom o pult. "Dovoljan mi je jedan kubični metar, u odstranjivoj plastičnoj foliji. Ali čistoj foliji, da se razumijemo." Djevojka za pultom pogledala je iskaznicu. "Ah. Oh." Otišla je i nekoliko minuta kasnije vratila se s velikom kutijom obloženom plastičnom folijom. Plaćenica je potpisala priznanicu i potvrdila prijam otiskom palca. Okrenula se Ethanu. "Hajdemo ih lijepo aranžirati, može? Da zadivimo kuhara koji će ih otapati." Posložili su daždevnjake u uredne redove. Djevojka za pultom pogledala je što rade, napravila gadljivu grimasu, slegnula ramenima i opet se posvetila svojoj komkonzoli. Ethan je imao osjećaj da prizori na holovidu imaju više veze s razonodom nego s poslom. Došli su u posljednji čas, zaključio je Ethan; nekoliko njihovih vodozemnih žrtava lagano se trzalo. Njih je žalio gotovo više nego Okitu. Službenica hladnjače odnijela je kutiju. "Neće dugo patiti, zar ne?" upita Ethan, osvrćući se za njom. Zapovjednica Quinn je puhnula. "Dali bogovi da ja tako brzo umrem. Idu u najveću hladnjaču koja postoji - u svemir. Mislim da ću ih kasnije, kad se stvari smire, stvarno poslati admiralu Naismithu." '"Stvari"', ponovi Ethan. "Zanimljiv izraz. Mislim da bismo vi i ja trebali porazgovarati o 'stvarima'." Tvrdoglavo je stisnuo usne. Njezine su se jednim kutom podigle u osmijeh. "Kao da smo najbolji prijatelji", srdačno se složila.

52

Šesto poglavlje
Nakon što su potajice vratili lebdeću paletu u odgovarajuće pristanište, zapovjednica Quinn zaobilaznim ga je putem odvela u svoj hostel, u sobu tek neznatno veću od Ethanove. Ethan je usput primijetio da se hostel nalazi u posve drugom dijelu Putničke četvrti, no nije znao gdje su točno opet prešli onu nevidljivu granicu koja je zonu za putnike dijelila od ostatka postaje. Quinn je u nekoliko navrata zaostala iza njega ili ga bez prethodnog upozorenja ostavila u nekoj slijepoj uličici i otišla u izvidnicu. Jednom je čak zagrlila nekog uniformiranog poznanika s Postaje i odšetala s njim, živahno gestikulirajući slobodnom rukom. Ethan se od srca nadao da zna što radi. Ona je u svakom slučaju izgledala zadovoljna načinom na koji ga je prokrijumčarila u svoju bazu, jer se vidno opustila čim su se hermetička vrata sobe zatvorila iza njih. Izula je čizme, protegnula se i poletjela prema samoposlužnoj konzoli. "Izvolite. Pravo pivo." Pružila mu je zapjenušanu čašu, prethodno u nju uštrcavši nešto iz dendariijskog pribora za hitnu pomoć. "Uvozno." Čim je osjetio miris, potekle su mu sline, no ipak se sumnjičavo ukočio, ne prinoseći čašu ustima. "Što ste to stavili unutra?" "Vitamine. Evo, pogledajte." Poprskala je zrak tekućinom iz iste bočice, liznula ga i zalila pivom iz vlastite čaše. "Ovdje ste zasad sigurni. Pijte, jedite, okupajte se, što god hoćete." Čeznutljivo je pogledao prema kupaonici. "Zar računalo neće zabilježiti da se potrošak vode udvostručio? Što ako vas netko pozove na red?" Umilno se nasmiješila. "Računalo će zabilježiti da je zapovjednica Quinn u svoju sobu na dulje vrijeme primila naočitog postajca. Nitko se ne bi drznuo pozivati me na red zbog toga. Opustite se." Implikacije njezinih riječi bile su sve, samo ne opuštajuće, ali Ethan bi sad već bio spreman staviti život na kocku samo da može obrijati kratku, oštru bradu zbog koje se osjećao kao da si prisvaja nezasluženi očinski status. Na njegovu veliku žalost, kupaonica nije imala sporedan izlaz. Odustao je od ideje bijega i umio se, pijuckajući usput pivo. Ako Millisor i Rau svojim metodama nisu iz njega izvukli ništa korisno, sumnjao je da će zapovjednica Quinn biti sretnije ruke, s drogom u piću ili bez nje. Užasnuto je promotrio svoj izmoždeni lik u zrcalu. Brada kao brusni papir, crveni kapci, osuta koža, podbuhlo lice - nijedan normalan roditelj ne bi povjerio novorođenče takvoj propalici. Srećom, trebalo mu je samo nekoliko minuta da opet postane onaj stari, besprijekorno uredni Ethan, što mu je odmah ulilo samopouzdanje. Sad je jednostavno izgledao umorno, a ne slomljeno. Kupaonica je imala čak i zvučnu ribalicu, koja mu je očistila odjeću dok se on tuširao.

53

Kad se vratio u sobu, zapovjednica Quinn sjedila je u jedinom lebdećem naslonjaču u sobi, bez jakne i ispruženih nogu, očito uživajući u tome što više ne mora trpjeti tiskanje čizama. Otvorila je oči i pokazala rukom prema krevetu. Ethan se nervozno smjestio na njemu, podmetnuvši jastuk pod leđa; nije imao gdje drugdje sjesti. Nadohvat ruci čekali su ga novo pivo i pladanj pun neprepoznatljive postajske hrane o čijem porijeklu zaista nije htio razmišljati. "Dobro", poče ona. "Reklo bi se da pošiljka biološkog materijala za Athos izaziva stvarno veliko zanimanje. Kako bi bilo da počnete od nje?" Ethan je progutao jedan zalogaj i skupio hrabrost za odgovor. "Ne. Ovo je razmjena informacija. Kako bi bilo da vi počnete od nje?" Samopouzdanje ga je napustilo čim je ugledao njezino bezizražajno lice i podignute obrve. Dodao je bojažljivijim glasom: "Ako nemate ništa protiv." Nakrivila je glavu i nasmiješila se. "Pa dobro." Zastala je da zalije zalogaj hrane pivom. "Po svemu sudeći, vašu je narudžbu preuzeo najbolji tim genetičara Laboratorija Bharaputra. Radili su na njoj dva mjeseca, s tim da je svaki član raspolagao samo onim informacijama koje je apsolutno morao znati. Nagađam da je to kasnije spasilo nekoliko života. Pošiljku su redovnom linijom poslali na Postaju Kline, gdje je provela dva mjeseca u skladištu, čekajući glasnički brod za godišnji popis stanovništva koji će je odnijeti na Athos. Devet velikih bijelih hladnjaka..." detaljno ih je opisala, navodeći čak i serijske brojeve. "To je ono što ste dobili, zar ne?" Ethan je smrknuto kimnuo. Nastavila je. "Otprilike u isto vrijeme dok je pošiljka napuštala Postaju Kline i kretala za Athos, na Jacksonovo Skrovište stigli su Millisor i njegov tim. Prohujali su kroz Bharaputrin labos kao... pa, s profesionalne točke gledišta, izveli su vrlo uspješnu komandosku akciju." Stisnula je usnice - činilo se da je njezin privatni sud bio mnogo oštriji od izrečenog. "Millisor i njegov tim pobjegli su iz obruča privatne vojske Kuće Bharaputra, usput pretvarajući laboratorij i sve u njemu u prah i pepeo. To 'sve u njemu' odnosi se na gotovo sve genetičare iz tima, podosta ljudi koji su se tamo našli ni krivi ni dužni te tehničku dokumentaciju o radu na vašoj pošiljci. Nagađam da su uspjeli ispitati Bharaputrine ljude prije nego što su ih zapalili, jer su uništili sve što je bilo relevantno. Millisor i njegova družba nakon toga su ubili još i ženu jednog genetičara, spalili im kuću te potom iščezli s Jacksonova Skrovišta. Ovdje su se pojavili s novim imenima, tri tjedna prekasno da uhvate vašu pošiljku. "A onda sam na Jacksonovo Skrovište došla ja i nedužno se počela raspitivati o Athosu. Osiguranje Kuće Bharaputra praktički je podivljalo. Na sreću, na kraju sam ih uspjela uvjeriti da nemam veze s Millisorom. Štoviše, oni sad vjeruju da radim za njih." Usne su joj se polako rastegnule u osmijeh. "Bharaputranci?" Osmijeh joj se pretvorio u grimasu. "Da. Unajmili su me da ubijem Millisora i njegov tim. Što meni savršeno odgovara, jer se tako ne moram utrkivati s njihovim plaćenim ubojicama ne bih li prva stigla do mete. Čini se da sam dio zadatka već obavila, iako mi to nije bila

54

namjera. Bar će Bharaputranci biti sretni." Uzdahnula je i otpila još jedan gutljaj piva. "Sad je na vama red, doktore. Što je u onim hladnjacima bilo vrijedno tolikih života?" "Ništa!" Zbunjeno je zavrtio glavom. "Vrijedno, to da, ali ne ubijanja. Vijeće za populaciju naručilo je 450 kultura živih jajnika, za proizvodnju jajnih stanica, znate već, za djecu..." "Znam kako se prave djeca, da", promrmlja ona. "Jajnici su trebali biti dokazano zdravi, bez genetičkih oštećenja i uzeti iz izvora s inteligencijom iznad osamdesetog percentila. To je sve. Tjedan dana rutinskog posla za kvalitetan tim genetičara kakav ste opisali. Ali dobili smo smeće\" Počeo je detaljno opisivati dobivenu pošiljku, osjećajući kako ga hvata sve jači gnjev. Naposljetku ga je prekinula. "Dobro, doktore! Vjerujem vam. Ali ono što je otišlo s Jacksonova Skrovišta nije bilo smeće, nego nešto vrlo posebno. Netko je, dakle, presreo vašu pošiljku u tranzitu i zamijenio je tim otpacima..." "Vrlo neobičnim otpacima, kad malo bolje razmislim", polako poče Ethan, ali ona mu nije dopustila da nastavi. "Ali tko je taj netko i kad se to dogodilo? Ne vi, ne ja... iako priznajem da za to imate samo moju riječ - i očito ne Millisor, unatoč njegovu silnom trudu." "Čini se da Millisor vjeruje da je to učinio onaj Terrence Cee - tko god to bio." Uzdahnula je. "Tko-god-to-bio je za svoj potez imao mnogo vremena. Do zamjene je moglo doći na Jacksonovu Skrovištu, na brodu koji je putovao u Postaju Kline, ili bilo kad prije polaska broda za popis stanovništa na Athos - bogova mi, znate li vi koliko brodova pristane na Postaji Kline u toku dva mjeseca? A tek koliko ima presjedanja? Nije ni čudo što Millisor izgleda kao da pati od kroničnih bolova u želucu. Ali ipak bih trebala nabaviti kopiju pristanišnog dnevnika Postaje..." Upisala je to u svoj podsjetnik. Ethan je stanku iskoristio da upita: "Što vam je značilo ono žena jednog genetičara?" Zagrcnula se pivom. Ethan je primijetio da se razina piva u njezinoj čaši nije bitno smanjila unatoč zapovjedničinom neprestanom pijuckanju. "Stalno zaboravljam da vi... Dakle, što to znači biti nečija žena? Bračna partnerica - muškarčeva družica. Muški partner zove se muž. Brak ima mnogo varijacija, ali najčešće se opisuje kao zakonski, ekonomski i genetski savez za rađanje i podizanje djece. Razumijete?" "Mislim da razumijem", odvrati on zamišljeno. "Podsjeća me na službenog suroditelja." Isprobao je izgovoriti obje riječi. "Muž. Na Athosu se ta riječ koristi za ugledne, istaknute muškarce koji imaju vodeću ulogu u svojoj zajednici." Znači li to da muškarac uzdržava ženu tijekom gestacije? Aha! - ta navodno prirodna metoda ima skrivenu cijenu u usporedbi s kojom bi troškovi jednog Centra za reprodukciju mogli biti prava sitnica, zadovoljno je pomislio Ethan. "Isti korijen." "Ima li i riječ 'žena' slične konotacije?

55

"Ne baš. Žena je jednostavno žena." "Oh." Oklijevao je. "Jesu li genetičar čiju su kuću zapalili i njegova - njegova žena imali djece?" "Malog dječaka, koji je u vrijeme napada bio u jaslicama. Začudo, jaslice su poštedjeli. Ne bih od Millisora očekivala takav nemar. Genetičareva žena je inače bila trudna." Zagrizla je proteinsku kocku sa znatno većom žestinom nego što je bilo potrebno. Ethan je frustrirano zavrtio glavom. "Zašto? Zašto, zašto, zašto?" Uputila mu je iskrivljen osmijeh. "Ponekad mi se čini da ste muškarac točno po mom ukusu - šalim se", dodala je kad je Ethan ustrašeno skočio na noge. "Da. Zašto. Moj zadatak se i vrti oko tog pitanja. Millisor je uvjeren da je pošiljka koju su pripremili u Bharaputrinu labosu stvarno bila namijenjena Athosu, usprkos kasnijoj diverziji. E sad, ako u posljednjih nekoliko mjeseci nisam naučila ništa drugo, naučila sam da Millisorovo mišljenje uvijek treba ozbiljno shvatiti. Zašto Athos? Što ima Athos, a drugi nemaju?" "Ništa", otvoreno reče Ethan. "Mi smo malo društvo, glavna privredna grana nam je poljoprivreda, a nemamo prirodnih resursa koje bi se isplatilo izvoziti. Ne nalazimo se ni na kakvoj prometnici kroz neksus. Nikoga ne provociramo." '"Ništa"', prihvati ona. "U tom slučaju, pokušajmo zamisliti scenarij za koji je idealan planet koji nema 'ništa'... Skriveni ste od tuđih očiju. Izuzme li se to, jedino po čemu odskačete od ostalih je to što ste izabrali kompliciraniju metodu reprodukcije." Otpila je pivo. "Rekli ste da je Millisor govorio o napadu na vaše Centre za reprodukciju. Ispričajte mi nešto o njima." Ethana nije trebalo nagovarati da rasprede priču o voljenom poslu. Opisao je Sevarin i njegove djelatnosti te predane muškarce koji sve to vode. Objasnio je blagotvorni sustav bodova za društvenu službu kojima potencijalni očevi dokazuju da su dorasli ulozi roditelja. Stao je tek kad je shvatio da je počeo opisivati osobne probleme zbog kojih još nije uspio ostvariti žarku želju za sinom. S tom je ženom stvarno lako razgovarati - ponovo se zapitao što mu je stavila u pivo. Zavalila se u naslonjač i neko vrijeme nevjesto zviždukala. "K vragu i ta diverzija. Da nema nje, rekla bih da je najizgledniji scenarij kukavičjeg jajeta. Nema boljeg objašnjenja za Millisorove aktivnosti... Bah." "Kakav scenarij?" "Kukavičjeg jajeta. Imate li na Athosu kukavica?" "Ne... Je li to nekakav gmaz?" "Ne, nego vrlo antipatična ptica. Sa Zemlje. Poznata prvenstveno po tome što polaže jaja u gnijezda drugih ptica da se ne mora zamarati podizanjem ptića. Danas ih nalazimo širom galaksije, ali samo kao metaforu, jer se nekim čudom nigdje nije našao idiot koji bi ih pokušao izvesti s matičnog planeta. Sve ostale štetočine su se snašle i skupa s čovječanstvom otišle u svemir. No je li vam sad jasnije što znači scenarij kukavičjeg jajeta?"

56

Ethan je razmislio i zadrhtao. "Sabotaža", šapnuo je. "Genetska sabotaža. Htjeli su nam podmetnuti čudovišta, bez našeg znanja..." Naglo se zaustavio. "Oh. Ali pošiljku nisu poslali Cetaganđani, zar ne? Uh... k vragu. Plan im ionako ne bi upalio, mi imamo svoje načine da uklonimo genetička oštećenja..." Ušutio je, sad još zbunjeniji nego prije. "Ali pošiljka je možda sadržavala materijal ukraden cetagandskom istraživačkom projektu, što bi objasnilo Millisorovu vatrenu želju da je preotme ili uništi." "To je očito, ali... zašto bi nam Jacksonovo Skrovište to učinilo? Da nisu možda oni neprijatelji Cetagande?" "Ah... hm. Koliko znate o Jacksonovu Skrovištu?" "Ne mnogo. Planet koji ima biološke laboratorije, javili su se na natječaj Vijeća za populacijsku politiku koji je objavljen prije dvije godine. Kao i još pet-šest drugih ponuđača." "No da... sljedeći put materijale naručite od Kolonije Beta." "Njihova je ponuda bila najskuplja." Nesvjesno je prešla prstom preko usana; Ethan je pomislio na opekline od plazmičke vatre. "Ne sumnjam, ali kod njih ono što ste platili i dobijete... iako nije u tome stvar. I na Jacksonovu Skrovištu možete dobiti ono što platite, ako su vam džepovi dovoljno duboki. Želite li mladog klona, uzgojenog in vitro do fizičke zrelosti, u koji će presaditi vaš mozak? Vjerojatnost da će vas ta operacija ubiti iznosi 50% - a za osobu u koju se razvijao vaš klon smrt je neminovna. Na Beti takav posao ne bi taknuli štapom - tamo klonovi uživaju sva građanska prava. Ali Kuća Bharaputra ne bi se ustručavala." "Fuj", reče zgranuti Ethan. "Na Athosu je kloniranje grijeh." Podigla je obrve. "Ma nemojte? Kakav grijeh?" "Taštine." "Nisam znala da je taština grijeh... no dobro. Poanta je u tome da bi Kuća Bharaputra za dovoljno visoku cijenu vaše hladnjake mirne duše napunila mrtvim daždevnjacima, umjetno uzgojenim supervojnicima od tri metra ili bilo čime što kupac zatraži." Zašutjela je i nastavila pijuckati pivo. "A što ćemo sad poduzeti?" upita on odlučno. Namrštila se. "Još razmišljam. Znate, nisam baš računala na ovu situaciju s Okitom. Nisam ovlaštena za direktno upletanje u slučaj - moj zadatak je promatranje. S profesionalne točke gledišta, vjerojatno vas nisam trebala spasiti. Trebala sam sve to odgledati sa strane i admirala Naismitha s najdubljim žaljenjem izvijestiti o radijusu vašeg udarca o pod." "Hoće li se on, ah, ljutiti zbog toga?" nervozno upita Ethan, paranoično zamišljajući kako joj njezin admiral naređuje da Ethanu učini isto što je učinila Okiti kako bi popravila narušenu ravnotežu.

57

"Ma ne. Ni njemu nije strano neprofesionalno ponašanje. Što je inače vrlo nezgodna osobina, koja bi ga mogla čak stajati glave. Zasad uspijeva okrenuti situaciju u svoju korist čistom snagom volje." Nabola je na vilicu posljednji komadić hrane na pladnju, ispila pivo do kraja i ustala. "Dobro. Nastavit ću motriti Millisora. Ako njegov tim ima članove koje dosad nisam uočila, potraga za vama i Okitom istjerat će ih na vidjelo. Vi ostanite ovdje i ne izlazite iz sobe." Opet je, dakle, zatočenik, iako ovaj put u udobnijem zatvoru. "Ali što je s mojom odjećom, koferima, sobom..." - njegovom jeftinom, nekorištenom sobom koja je ipak danomice povećavala njegov račun - "i s mojim zadatkom!" "Ne idite tamo ni u ludilu!" Uzdahnula je. "Ostalo vam je osam mjeseci do povratka na Athos, zar ne? Znate što... pomozite mi izvršiti moj zadatak pa ću ja pomoći vama da izvršite svoj. Ako budete radili sve što vam kažem, možda preživite." "Samo pod pretpostavkom", odvrati razdraženi Ethan, "da vam ghemski pukovnik Millisor neće ponuditi više novca od Kuće Bharaputra ili admirala Naismitha." Navukla je jaknu, čiji je pad niz tijelo davao naslutiti da je zapovjednica dobro iskoristila njezine brojne džepove. "Bilo bi dobro da odmah nešto raščistimo, Athošanine. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem." "Koje, plaćenice?" Zastala je na vratima. Nasmiješila se, iako su joj iz očiju i dalje frcale ljutite iskre. "Neprofesionalno ponašanje." Prvi dan Ethanova poludobrovoljnog zatočeništva protekao je u snu, što zbog iscrpljenosti, što zbog pretrpljenog straha i svih biokemijskih koktela koji su u posljednja dvadeset četiri sata prostrujili kroz njegov organizam. Sjećao se da je u jednom trenutku bunovno gledao kako se zapovjednica Quinn na prstima iskrada iz sobe, no gotovo odmah je opet zaspao. Kad se probudio po drugi put, mnogo kasnije, ona je spavala na podu, u hlačama i košulji uniforme. Jaknu je objesila da joj bude nadohvat ruci. Oči su joj se otvorile čim je Ethan zateturao prema kupaonici. Drugog je dana otkrio da zapovjednica Quinn pri izlasku ne zaključava sobu, u koju se obično vraćala tek mnogo sati kasnije. Odmah je izašao na hodnik i sljedećih dvadeset minuta neodlučno stajao na mjestu, pokušavajući smisliti neki racionalan način da se oslobodi zapovjednice a da ga pritom ne ščepa Millisor, koji je dosad već vjerojatno isprevrtao cijelu Postaju u potrazi za njim. Čim je začuo zujanje robota-čistača iza prvog ugla, navrat-nanos je otrčao natrag u sobu s osjećajem da će mu srce iskočiti iz prsa. Zaključio je da bi ipak mogao dopustiti plaćenici da ga još malo štiti. Trećeg dana njegovi su se intelektualni kapaciteti oporavili u dovoljnoj mjeri da se ozbiljno zabrine nad svojom trenutnom situacijom, ali još je bio fizički preslab da nešto i poduzme. Odlučio je da će to vrijeme iskoristiti da napokon nadoknadi rupe u znanju i u komkonzolnoj je knjižnici potražio literaturu o povijesti galaksije.

58

Do kraja četvrtog dana, postao je bolno svjestan neadekvatnosti kulturalne izobrazbe stečene pomoću dva vrlo općenita pregleda galaktičke povijesti, jedne povijesti Cetagande i igranog holovida nazvanog "Divlja zvijezda ljubavi" na koji je naletio slučajno i iz čistog zaprepaštenja odgledao do kraja. Život sa ženama očito nije uzrokovao samo čudno ponašanje; uzrokovao je jako čudno ponašanje. Hoće li opasne emanacije zapovjednice Quinn uskoro i u Ethanu izazvati slične promjene? Ako joj teatralno rastvori jaknu da obnaži njezina hipertrofirana prsa, hoće li se ona doista vezati za Ethana kao tek izleglo pile za kvočku? Ili će ga isjeckati na komadiće onim svojim vibracijskim nožem prije nego što joj se aktiviraju hormoni ili što već? Stresao se i prokleo svoju bojažljivost. Trebao je dvomjesečno putovanje prema Postaji Kline iskoristiti za učenje. Možda je nevinost put do blaženstva, ali neznanje dokazano vodi u pakao; kad već mora dušu žrtvovati na oltaru nužnosti, tako mu Boga Oca, potrudit će se da Athos dobije njezinu punu vrijednost. Nastavio je čitati. Ako je njegov duhovni pad počeo iz stanja nirvane, zaključio je Ethan, bilo je logično očekivati da će završiti slomom živaca. Tu je točku dosegnuo šestog dana. "Dovraga, što Millisor uopće radi?" ljutito je upitao zapovjednicu Quinn tijekom jednog njezina kratkog posjeta. "Nije onako aktivan kao što sam se nadala", priznala je. Bezvoljno je sjedila u naslonjaču, bez prestanka ovijajući tamnu kovrču oko prsta. "Nije ni vaš ni Okitin nestanak prijavio vlastima Postaje. Nije ničim odao da ima skrivene pomagače. Nije pokušao otići s Postaje. S obzirom na to koliko napora ulaže u održavanje lažnog identiteta, rekla bih da se planira ovdje ukopati na dulji rok. Prošlog tjedna sam mislila da čeka samo povratak broda s Athosa na kojem ste vi doputovali, ali sad je očito da se tu krije još nešto. Nešto važnije od podređenog koji je nestao s dužnosti." Ethan se ushodao po sobi. Govorio je sve prodornijim glasom. "Koliko ću još morati ostati ovdje?" Slegnula je ramenima. "Pa, dok ne dođe do nekog preokreta." Kiselo se nasmiješila. "Što bi se uskoro moglo i dogoditi, na našu žalost. Millisor, Rau i Setti osobno pretražuju Postaju. Vrlo su diskretni, ali neprestano se vraćaju u jedan hodnik blizu Odjela za ekologiju. Isprva nisam shvaćala zašto. Kad sam skenirala Okitinu odjeću, nisam našla nikakve prislušne naprave, ali ipak sam je poslala admiralu Naismithu, zlu ne trebalo. Sigurna sam, dakle, da nije u njoj problem. Nekako sam se uspjela dokopati tehničkih specifikacija za taj odjel. One vražje posude za uzgoj kultura proteina nalaze se s druge strane zida u istom hodniku. Mislim da je Okita negdje na tijelu imao usadak koji odgovara samo na kodirani poziv. Pitanje je vremena kad će neki nesretnik slomiti zub zalogajem piletine na kijevski način. Samo se nadam da neće biti tranzitni putnik, oni su skloni dizati tužbe protiv Postaje... Toliko o savršenom zločinu." Duboko je uzdahnula. "Tješim se da Millisor još nije shvatio u čemu je štos - i dalje jede meso." Ethan nije jeo ništa osim salata, od kojih mu je već bilo zlo. Kao što mu je bilo zlo od ove sobe i napetosti i neodlučnosti i bespomoćnosti. A i zapovjednice Quinn i njezina ležernog, zapovjednog tona...

59

"Imam samo vašu riječ da mi vlasti Postaje ne mogu pomoći", izletjelo mu je. "Nisam ja ustrijelio Okitu. Ja nisam ništa učinio! Nisam čak ni u sukobu s Millisorom - vi vodite nekakav privatni rat s njim. On nikad ne bi pomislio da sam tajni agent da Rau nije našao vašu bubu. Vi ste mi zakuhali ovu kašu." "On bi vas ionako ugrabio", zamijeti ona. "Da, ali ja sam ga samo trebao uvjeriti da njegov materijal nije na Athosu. Brzopenta bi to i potvrdila, da vaše upletanje nije pobudilo njegove sumnje. Ma k vragu - što se mene tiče, može slobodno pregledati naše Centre za reprodukciju ako to bude htio." Podigla je obrve. I ta ga je gesta sve više živcirala. "Vi zbilja mislite da se s njim može pregovarati? Da sam ja na vašem mjestu, prije bih na Athos pripustila novi bacil kuge." "On je bar muško", odbrusio je Ethan. Prasnula je u smijeh. Ethanov je bijes dosegnuo točku ključanja. "Koliko ćete me još dugo držati pod ključem?" ljutito je upitao. Napravila je osjetnu stanku. Prvo je raširila oči, a potom ih suzila. S lica joj je nestao osmijeh. "Niste pod ključem", blago je naglasila. "Možete otići kad god hoćete. Na vlastiti rizik, naravno. Bit će mi žao, ali preživjet ću." Njegovo mahnito kruženje sobom malo se usporilo. "Blefirate. Ne smijete me pustiti. Previše toga znam." Spustila je noge sa stola i prestala uvijati kosu oko prsta. Pogledala ga je zabrinjavajuće bezizražajnim pogledom, kao da procjenjuje koju veličinu predmetnog stakalca treba za pripremu mikroskopskog preparata. Kad je opet progovorila, glas joj je bio opor. "Rekla bih da još uvijek znate premalo." "Ne želite da vlastima Postaje kažem za Okitu, zar ne? To bi vam ugrozilo život kod vlastitih ljudi..." "Oh, ne baš život. Istina, poludjeli bi da saznaju što smo učinili s truplom - a podsjećam vas da ste u tome i vi sudjelovali. Kontaminacija je mnogo teža optužba od pukog umorstva. Gotovo jednako teška kao palež." "Pa? Što će učiniti, deportirati me? To nije kazna, nego nagrada! Opet je suzila oči, prikrivajući bijesno sijevanje u njima. "Athošanine, ako sad odete, nemojte mi poslije blejati kao prestrašena ovca da trebate moju zaštitu. Ne mogu smisliti kukavice, izdajice... ili toplu braću." Pretpostavio je da je to uvreda. U tom ju je duhu i prihvatio. "A ja ne mogu smisliti podmukle, lukave, arogantne, nametljive - žene!" zasiktao je. Stisnula je usta i teatralno ispružila ruku prema vratima. Ethanu je sinulo da mu prepušta posljednju riječ. Kreditni čip mu je bio u džepu, a noge obuvene. Ponosno je udahnuo i

60

visoko podignute glave izmarširao iz sobe. Osjećao je kako ga podilaze srsi od straha da će ga u leđa pogoditi ošamutna zraka, ili nešto još gore. Nije se trebao brinuti. Kad su se vrata šištavo zatvorila iza njega, u hodniku je zavladala mrtva tišina. Je li stvarno tako važno imati posljednju riječ? A opet - radije bi se našao licem u lice s Millisorom, Rauom i Okitinim duhom negoli otpuzio natrag u taj zatvor da se ispriča Quinn. Upornost. Odlučnost. Djelovanje. Tako se rješavaju problemi, a ne bježanjem i skrivanjem. Potražit će Millisora i suočiti se s njim. Odmarširao je niz hodnik. Dok je hodao prema izlazu za promenadu, usporio je korak i zaključio da bi bilo razumnije, a i zdravije, da Millisora ipak nazove sa sigurne udaljenosti, iz javne komkonzole. Zna i Ethan biti lukav. Svom hostelu se neće ni približiti. Bude li potrebno, čak će ostaviti svoju prtljagu i kupiti kartu da ode s Postaje - možda na Koloniju Beta! - i to neposredno prije ukrcavanja, da se cijele te gomile poludjelih tajnih agenata riješi jednim potezom. Otišao je dvije razine dalje od Quinnina hostela i našao javnu komkonzolu. "Želio bih naći jednog tranzitnog putnika, ghemskog pukovnika Luvsta Millisora", rekao je računalu. Izgovorio je ime slovo po slovo. Ponosno je primijetio da mu glas gotovo uopće nije zadrhtao. Na Postaji Kline nije prijavljena osoba pod tim imenom, bljesnulo je na holomonitoru. "Ovaj... Je li se možda odjavio?" Zapovjednica Quinn ga danima zavlači, a Millisor je već otišao...? U posljednjih dvanaest mjeseci nije se prijavio nitko pod tim imenom, živahno je sijevnuo holomonitor. "Ovaj, ovaj... a kapetan Rau?" Nije prijavljena osoba pod tim imenom... "Setti?" Nije prijavljena osoba pod tim imenom... Suzdržao se od spominjanja Okitina imena i tupo se zagledao pred sebe. Onda mu je sinulo: Millisor je pukovnikovo pravo ime. Ali na Postaju Kline je nedvojbeno došao pod pseudonimom, s odgovarajućim i krivotvorenim osobnim dokumentima. A Ethan nije znao ništa o Millisorovu lažnom identitetu. Našao se u slijepoj ulici. Ne znajući što bi sa sobom, odlutao je niz promenadu. Pretpostavljao je da bi se mogao jednostavno vratiti u svoju sobu i čekati da Millisor nađe njega, ali nešto mu je govorilo da mu Okitini osvetoljubivi kolege ne bi pružili priliku ni da progovori a kamoli da pregovara s njima. Tako se udubio u misli da je živopisne prolaznike oko sebe zamjećivao tek krajičkom oka, no dvojica koji su mu se bližili izgledali su doista nevjerojatno. Bili su prosječne visine i neupadljivo odjeveni, ali lica su im bila oslikana jarkim bojama koje su posve prekrile kožu. Kod prvog je temeljna boja bila tamnocrvena, dopunjena kompliciranim uzorkom u

61

narančastoj, crnoj, bijeloj i zelenoj boji koji je očito imao neko značenje. Lice drugog bilo je jarkoplavo, sa žutim, bijelim i crnim vijugama koje su okruživale i simulirale oči, nos i usta. Očito su bili potpuno usredotočeni na svoj razgovor. Fascinirani i oduševljeni Ethan motrio ih je ispod oka. Tek kad su se našli gotovo rame uz rame s njim, Ethan je razaznao crte lica ispod simbola. Istovremeno se prisjetio da je nedavno čitao o značenju tako oslikanih lica. Označavala su rang među ghemskim plemstvom. U istom je trenutku kapetan Rau pogledao ravno u Ethanovo lice. Razjapio je usta i raširio oči u plavoj masci te posegnuo rukom u torbu koja mu je visjela o pojasu. Ethan se trgnuo iz zaprepaštene obamrlosti i dao petama vjetra. Iza njega se začuo uzvik. Boga mu Oca, pokraj glave mu je prošišao hitac iz disruptora živaca. Ethan je pogledao preko ramena. Koliko je mogao vidjeti, Rau je promašio samo zato što mu je Millisor izbio smrtonosno oružje iz ruke. Nastavili su vikati jedan na drugoga i nakon što su potrčali za Ethanom, a on se napokon prisjetio zašto se treba bojati Cetaganđana. Ethan je naglavačke zaronio u cijevno dizalo koje je vodilo uvis i zamlatarao kao uspaničeni losos koji pliva protiv struje, hvatajući se za požarne ljestve i spuštajući se. Pratile su ga iznenađene psovke putnika koje je izgurao s puta svojim kretanjem u pogrešnom smjeru. Izašao je na sljedećoj razini, potrčao, ušao u novo dizalo. Nakon nekog vremena prešao je u sljedeće i cijeli postupak ponovio tko zna koliko puta, stalno se osvrćući od straha. Tu bi se probio kroz krcatu trgovinu, tamo kroz pusto gradilište - SAMO ZA ZAPOSLENE - obrni se, okreni, vrati, uskoči u novo dizalo. U nekom je trenutku očito izašao izvan granica Putničke četvrti jer su svi oni uređaji na zidovima pokraj kojih su u turističkom getu visjeli dugački popisi uputa i zabrana ovdje bili gotovo neoznačeni. Naposljetku se sakrio u ormaru za opremu i legao na pod, hvatajući dah. Činilo se da je uspio pobjeći svojim progoniteljima. Problem je bio u tome što više ni sam nije znao gdje je.

Sedmo poglavlje
Nakon što je došao do daha, a srce mu prestalo mahnito udarati, Ethan se zlovoljno šćućurio i u tom položaju proveo sljedećih sat vremena. Tako dakle, problemi se ne rješavaju bježanjem i skrivanjem? Bolje je da se uhvati u koštac sa situacijom nego da glumi gljivu u onoj ćeliji u Quinninu hostelu? Sumorno je pomislio da je zadivljujuće kako brzo čovjek može promijeniti svoje moralno stajalište kad se nađe na udaru posrebrene cijevi disruptora živaca. Zagledao se u tamu ormara. Quinnin je zatvor bar imao zahod.

62

Sad mu ne preostaje ništa drugo nego da se obrati vlastima Postaje. Quinn mu je jasno rekla da ga neće ponovno uzeti u zaštitu, a više se nije zavaravao da može dogovoriti obustavu vatre s onim cetagandskim manijacima. Nekoliko je puta lagano udario glavom o zid, u ime svog okrhnutog samopoštovanja, a zatim se podigao iz čučnja i počeo pretraživati skrovište. Pogled na pretinac s radnim kombinezonima za postajce neugodno ga je podsjetio da na sebi ima zemljarsku odjeću, a tu je misao slijedila još jedna, stravičnija: što ako mu je Quinn opet podmetnula bubu? Ne može se reći da nije imala prilike. Svukao se do gole kože i athošku odjeću zamijenio crvenim kombinezonom i za nijansu prevelikim čizmama. Gruba koža čizama grebla mu je noge, ali nije se usudio zadržati čak ni čarape. Kamuflaža će mu ionako biti potrebna tek toliko dugo da se ušulja - točnije, da je pronađe i potom se ušulja - u najbližu policijsku kabinu na Postaji. Nije ništa ukrao; vratit će kombinezon čim mu se pruži prilika. Izvukao se iz ormara i skrenuo lijevo, niz pusti hodnik, nastojeći oponašati odlučan korak postajaca, koje je u hodu uvijek pomalo zanosilo u stranu, kao mornare. Istovremeno je pokušavao zapamtiti broj ormara da se kasnije može vratiti po svoju odjeću. Prošao je pokraj dvije žene u plavim kombinezonima koje su upravljale natovarenom lebdećom paletom i očito nekamo žurile. Ethan nije imao hrabrosti zamoliti ih za pomoć. Postajac u crvenoj odori poput njegove morao bi znati put. Začudilo bi ih već i samo pitanje, a kamoli ne njegov naglasak. Upravo u trenutku kad je počeo sumnjati u svoju prvotnu pretpostavku da to što on ne zna gdje je podrazumijeva da to ne mogu znati ni njegovi progonitelji, iz poprečnog hodnika pred njim začulo se vrištanje za kojim je uslijedio potmuo udar i glasan tresak. Sudarile su se dvije lebdeće palete. Vikanje i psovke miješali su se s klepetanjem plastičnih kutija koje su se prevrnule s palete, te prodornim, kreštavim cvrkutanjem. Iz jedne kutije izletjele su žute, pernate kuglice i počele mahnito juriti po hodniku, sudarajući se sa zidovima. Neka je žena urlala: "Gravitacija! Gravitacija!" Ethan je iznenađeno prepoznao njezin glas. Helda, ona koštunjava eko-tehničarka u zeleno-plavoj odori iz Postrojenja za preradu. Posve crvena u licu, razjareno je zurila u njega: "Gravitacija! Daj se trgni, zvekane, pobjeći će!" Izvukla se ispod kutija i zateturala prema njemu, teško dišući. Dok je Ethan vodio bitku sa svojom savješću, strahujući hoće li se odati ako unesrećenima ponudi medicinsku pomoć - ostalih troje sudionika nesreće podizali su se u sjedeći položaj, jadikujući na sav glas - Helda je otvorila ormarić pokraj Ethanove glave i odvrnula reostat. Usplahirene ptice pjevice zalepetale su krilima, ali nisu se mogle oduprijeti sili teže koja ih je povukla na pod. Ethan, čija se težina odjednom udvostručila, zamalo se srušio na koljena. Spasilo ga je to što se uhvatio za ekotehničarku, a i ona za njega. "Oh, bogova mi, opet ti", zarežala je Helda. "Mogla sam i misliti. Jesi li na dužnosti?" "Ne", zacičao je Ethan. "Dobro. Onda mi možeš pomoći da pokupim te vražje ptice prije nego rašire toksoplazmidozu po Postaji."

63

Ethan je prepoznao ime bolesti: uzročnik joj je bio subviralni oblik života niske zaraznosti i duge latencije koji napada RNK. Spremno se bacio na sve četiri, puzeći za Heldom. Pokupio je desetak histeričnih ptica zarobljenih vlastitom težinom. Tek kad su u kutiju strpali posljednju pticu i poklopac učvrstili Heldinim remenom, ekotehničarka se udostojila odazvati na ogorčeno zapomaganje ljudskih žrtava nesreće, koje je sila teže također prikovala za pod i izbila im zrak iz pluća. Kad je brojčanik regulatora gravitacije vratila na standardnu jačinu, Ethanu se učinilo da bi se i on mogao vinuti u zrak i poletjeti kao ptica. Jedan od unesrećenih koji su se drhtavo uspravljali u sjedeći položaj bio je odjeven u jednaku odoru tamnozelene i plave boje kao Helda. Niz lice mu se slijevala krv iz posjekline na čelu. Ethan je već na prvi pogled vidio da je riječ o spektakularnoj ali površinskoj ozljedi. Čvrst pritisak na ranu - ali ne njegovom rukom, kojom je dirao ptice - odmah će zaustaviti krvarenje. Dvoje blijedih tinejdžera s druge palete, jedno muškog a drugo, Ethanovo iskusno oko odmah je prepoznalo - ženskog roda, grčevito su se držali jedno za drugo i užasnuto zurili u krvavu posjekotinu, očito uvjereni da su zamalo ubili čovjeka. Ethan je ruke napola stisnuo u šake kao podsjetnik da ne smije ništa doticati i oštrijim, autoritativnijim glasom uputio prestrašenog mladića da napravi kompresu i zaustavi ekotehničarevo krvarenje. Djevojka je plačno rekla da je slomila zapešće. Ali Ethan se bio spreman kladiti u betanske dolare da ga je samo istegnula. Helda, koja je šake stisnula jednako kao Ethan, laktom je pritisnula kom-vezu na zidu i pozvala pomoć. Prvo je zatražila tim za dekontaminaciju iz svog odjela, pa postajnu policiju i tek na kraju, kao da joj je to tek tad palo na pamet, medicinskog tehničara za ozlijeđene. Ethan je odahnuo. Umjesto da sam traži postajnu policiju, ona će doći k njemu. Predat će im se na milost i nemilost, a usput saznati i gdje se uopće nalazi. Prvi je stigao tim za dekontaminaciju. Hermetička vrata izolirala su područje nesreće od ostatka Postaje, a tim je počeo čistiti zidove, podove, stropove i odvode za zrak zvučnim ribalicama, rendgenskim sterilizatorima i jakim sredstvima za dezinfekciju. "Teki, ti razgovaraj s policijom", zapovjedila je Helda pomoćniku dok se penjala na zatvorenu putničku paletu koju je donio tim za dekontaminaciju. "Pobrini se da pošteno kazne ono dvoje divljaka." Tinejdžeri su još više problijedjeli. Teki ih je pokušao umiriti diskretnim odmahivanjem glave, ali činilo se da nije postigao željeni učinak. "Hajde, penji se", okomila se Helda na Ethana. "Ha? Uh..." Jednosložno stenjanje odlično je prikrivalo njegov naglasak, ali bilo je posve beskorisno za dobivanje informacija. Skupio je hrabrost i upitao: "Gdje?" "U karantenu, naravno." Karantenu? Koliko dugo? Vjerojatno je riječi izustio naglas, jer mu je član tima za dekontaminaciju koji ga je poveo prema lebdećoj paleti utješno rekao: "Samo ćemo te izribati i dati ti injekciju. Ako imaš spoj, nazovi je odande. Mi ćemo posvjedočiti da ne muljaš."

64

Ethan bi svom tješitelju rado objasnio da je ova posljednja pretpostavka jeziv nesporazum, ali pred ekotehničarkom se nije usuđivao ni beknuti. Pustio je da ga uvedu u paletu. Smjestio se nasuprot ženi s usiljenim smiješkom na licu. Spustili su svod i hermetički ga zatvorili, odsijecajući Ethana i Heldu od vanjskog svijeta. Kad se paleta podigla i prolelujala pokraj dva postajna policajca u narančastim i crnim odorama koji su upravo pristizali, Ethan je čeznutljivo pritisnuo nos na prozirnu površinu svoda. Pretpostavljao je da ga ne bi čuli ni da počne urlati. "Ne diraj si lice", odsutnim ga je tonom podsjetila Helda, nakon posljednjeg pogleda na mjesto nesreće. Činilo se da je sad sve pod kontrolom. Tim za dekontaminaciju preuzeo je brigu za njezinu lebdeću paletu s pticama i otvorio hermetička vrata hodnika. Ethan je podigao stisnute šake da joj pokaže da razumije postupak. "Čini se da si usvojio pravila ponašanja u kontaminiranom području", dopustila je Helda preko volje. Zavalila se u sjedalo i prostrijelila ga pogledom. "Već sam pomislila da su Dokovi i vezovi počeli zapošljavati mentalno retardirane." Ethan je slegnuo ramenima. Zavladala je tišina. Tišina se otegnula. Pročistio je grlo. "Što se točno dogodilo?" upitao je hrapavim glasom, pokazavši glavom prema mjestu nedavne nesreće. "Dvoje balavaca igralo se da pilotiraju lovcem, a ne lebdećom paletom. Dobro ću se izvikati na njihove roditelje. Ako želiš juriti, idi u cjevovoz. Lebdeće palete služe za rad. Čekaj, da nisi možda mislio na ptice?" "Ptice." "Otpisani teret. Da si samo čuo dernjavu kapetana teretnjaka na kojem smo ih zaplijenili. Kao da ima građansko pravo širiti boleštine po galaksiji. Ali moglo je biti i gore." Uzdahnula je. "Moglo se ponoviti ono s govedinom." "Govedinom?" protisnuo je Ethan. Puhnula je. "Cijelo vražje krdo živih goveda, koje su nekamo prevozili radi oplodnje. Puni mikronametnika. Morala sam ih rezati na polovice da stanu u razgrađivač. U životu nisam vidjela takav nered. Ne moram ti ni reći da smo njih razgradili do atoma. Vlasnici su tužili Postaju." Oči su joj ljutito sijevnule. "Izgubili su." Trenutak kasnije dodala je: "Mrzim nered." Ethan je opet slegnuo ramenima, nadajući se da će ona tu gestu protumačiti kao suosjećanje. Izuzme li se Millisor, ovo je zastrašujuće žensko stvorenje bilo posljednja osoba na Postaji kojoj bi se svojevoljno predao. Usrdno se nadao da Odjel za ekologiju problem bolesnih tranzitnih putnika ljudskog porijekla ne rješava na isti nonšalantni način na koji se obračunava s govedima. "Jesu li Dokovi i vezovi očistili ono prosuto smeće u pristaništu 13?" upitala je iznenada. "Ovaj, ah..." Ethan se nakašljao. Namrštila se. "Što je tebi? Jesi li prehlađen?"

65

Ethan joj ni u ludilu ne bi priznao da pati od bilo kakve bolesti. "Jučer sam napregnuo glas", promrmljao je. "Oh". Vratila se u sjedalo, izgledajući kao razočarani ptičar. Budući da je teret razgovora sad i službeno pao na nju, ogledala se oko sebe u potrazi za novom temom. "E, ono je stvarno odvratan prizor." Trznula je palcem prema prozoru. Ethan je vani vidio samo dvoje postajaca. "Nije mi jasno kako se netko može tako zapustiti." "Molim?" promrmljao je potpuno zbunjeni Ethan. "Ona debela cura." Ethan je pogledao preko ramena. Spomenuti slučaj pretilosti bio je tako klinički blag da je njegovu oku bio praktički nevidljiv, osobito s obzirom na općenito izrazitiju popunjenost ženskog tijela. "Metabolizam", predložio je Ethan da je umiri. "Pih. Jeftina izlika za nedostatak samodiscipline. Vjerojatno se svake noći šopa onom šminkerskom hranom koju uvozimo od zemljara." Neko vrijeme je šutjela, očito obuzeta mračnim mislima. "Stvarno odvratno. Ne znaš gdje je to bilo. Zato ja nikad ne jedem ništa osim čistog posnog mesa iz epruvete i salate - i to bez onih masnih, gustih preljeva..." Preostali put do odredišta ispunila je opširna disertacija o njezinoj prehrani i probavi. Ethan je pustio da ona prva siđe s palete i tek se onda izvukao iz zaklona svog sjedala. Oprezno je pomolio glavu van. Karantenski prostor za prijam pacijenata imao je bolnički miris koji je u njemu smjesta probudio nostalgiju za Sevarinom. Osjetio je da mu se grlo steže od tuge i progutao slinu. "Ovuda, gospodine." Tehničar u sterilnom odijelu pozvao ga je da mu priđe. Pojavila su se još dva tehničara i odmah počela čistiti putničku paletu rendgenskim sterilizatorima. Ethana su uputili u hodnik koji je vodio iz prijamne zone u neku vrstu svlačionice, dok je onaj tehničar u odijelu hodao iza njega, brišući njegove nevidljive, septične korake zvučnom ribalicom. Tehničar mu je održao kratko i točno predavanje o pravilnom korištenju dekontaminacijskog tuša i udaljio se s njegovim crvenim kombinezonom i čizmama, mrmljajući: "Bez gaća? Stvarno nas ima svakakvih!" Ethanova osobna iskaznica i kreditni čip ostali su u džepu crvenog kombinezona. Ethan je skoro zaplakao od muke. No, što je tu je. Temeljito se otuširao, osušio, napokon počešao nos koji ga je uporno svrbio te zatim gol i usamljen dugo - bar mu se tako činilo - čamio u komori. Baš kad je počeo razmišljati o tome bi li mu imalo pomoglo da gol istrči na hodnik i počne urlati, u komoru se vratio tehničar u sterilnom odijelu. "Zdravo." Tehničar je odložio njegov presavijeni kombinezon i čizme na klupu, pritisnuo mu hiposprej uz ruku i rekao: "Prije odlaska se javite u Evidenciju. To vam je na drugoj strani." Otputio se van. "Doviđenja." Ethan se praktički bacio na odjeću. Lisnica mu je još bila u džepu, iako je nagađao da bi vjerojatno bilo točnije reći da mu je opet bila u džepu. Odahnuo je, odjenuo se i uspravio,

66

skupljajući hrabrost za predstojeće priznanje. Vodeći se tehničarevom nejasnom opaskom, otišao je niz hodnik u suprotnom smjeru od prijamne zone. Taman se počeo pribojavati da se opet izgubio, kad je ugledao otvorena nadsvođena vrata i iza njih prostoriju s računalnim sučeljem za kojim je netko sjedio. Do vrata je u isto vrijeme kad i Ethan došao mladić s palete na kojoj su bile ptice, Teki. Sad se vidjelo da ima blijedo, zanimljivo lice, a posjeklinu na čelu prekrili su mu bijelim, plastičnim zavojem. Zadihano se zaustavio i raspoloženo kimnuo Ethanu da prvi uđe. Kraj pulta je prekriženih ruku stajala koštunjava Helda, nestrpljivo lupkajući nogom. Uputila je Tekiju hladan pogled. "Bilo je i vrijeme da se skineš s one komkonzole. Ako se ne varam, rekla sam ti da kažeš curi da te ne smije zvati na posao." "Nije me zvala Sara", kreposno odvrati Teki. "Nego jedna rođakinja. Radi posla." Mudro je skrenuo Heldinu pozornost na Ethana. "Gle, evo našeg pomagača." Ethan je progutao knedlu i prišao im, pitajući se otkud da počne. Bilo bi mu draže da u blizini nema Helde. "U redu", reče muškarac u zeleno-plavoj odori koji je sjedio za računalom. "Molim vas, dajte mi svoju iskaznicu." Ispružio je ruku. Ethan je pretpostavio da traži neku standardnu osobnu iskaznicu postajca. Duboko je udahnuo, osokolio se i ispod oka pogledao u namrgođenu Heldu. Njegova ispovijed pretvorila se u nesuvislo "Ovaj, ah... nemam je kod sebe..." Još se više namrgodila. "Nju uvijek treba imati kod sebe, Dokovi i vezovi." "Nisam bio na dužnosti", očajnički reče Ethan. "Ostala mi je u drugom kombinezonu." Kad bi samo mogao pobjeći od te strašne žene, otišao bi ravno u policiju. Ona je duboko udahnula. Umiješao se Teki. "Ma daj, Helda, pusti čovjeka na miru. Ipak nam je pomogao s onim vražjim kanarincima." Namignuo je, uhvatio Ethana za nadlakticu i odvukao ga prema drugom izlazu iz prostorije. "Idi po nju i vrati se, može?" Žena je rekla: "Dakle!" ali muškarac za pultom je kimnuo. "Ne daj da te Helda smete", šapnuo je mladić Ethanu provodeći ga redom kroz nova vrata, UV komoru s filtracijom zraka i posljednja hermetička vrata. "Ona svima ide na živce. Ono njezino debelo derište je čak otišlo u emigraciju, samo da pobjegne od nje. Pretpostavljam da ti nije zahvalila na pomoći?" Ethan je odmahnuo glavom. "Pa, ja ti zahvaljujem." Veselo je kimnuo; hermetička vrata su zašištala i sakrila njegov osmijeh.

67

"Upomoć", tiho je zacvilio Ethan. Okrenuo se. Opet se obreo u jednom od tisuću istih hodnika na Postaji. Nakratko je zatvorio oči, shrvan duševnom boli, a onda je uzdahnuo i počeo hodati. Dva sata kasnije još je hodao, sad već uvjeren da se vrti ukrug. U Putničkoj četvrti policijske kabine bile su mnogobrojne i vidljive, ali činilo se da ih u dijelovima namijenjenima postajcima uopće nema. Ili su možda bile jednako nezamjetne kao uređaji na zidovima, pa je on slijepo prolazio pokraj njih. Tiho je opsovao, osjetivši da mu iskače novi žulj zbog prevelikih čizama. Kad je ugledao sljedeći poprečni hodnik, poskočio je od sreće. Na zidovima su se opet vidjeli natpisi, popisi i brave. Zaputio se u tom smjeru. Prošao je još nekoliko križanja, došao pred nova vrata i našao se na javnom šetalištu. Nešto dalje, pokraj fontane, treperio je javni imenik. "Vi ste ovdje", promrmljao je, prateći plan Postaje na holovidu. Obojeno svjetlo liznulo mu je prst. Evo najbliže policijske kabine: podigao je pogled da usporedi plan s ozrcaljenom kabinom na balkonu, na drugom kraju šetališta. Razinu niže nalazio se njegov hostel. Quinnin je bio nešto udaljeniji, dvije razine iznad ove. Bojažljivo se zapitao gdje bi se mogao nalaziti onaj u kojem su ga ispitivali Cetaganđani. Sigurno ne dovoljno daleko za njegov ukus. Stisnuo je zube i odšepesao niz šetalište, krajičkom oka pazeći da mu ne promaknu muškarci oslikanih lica ili žene u uštirkanim uniformama sivo-bijele boje. Nad kabinom je svijetlio natpis POLICIJA POSTAJE KLINE. Zrcalno staklo je očito bilo jednosmjerno. Čim je ušao unutra, Ethan je vidio da se iz kabine pruža lijep pogled na šetalište. Mala prostorija bila je ispunjena redovima monitora i brojnim kom-vezama. Policajac je sjedio podignutih nogu i jeo nešto prženo iz vrećice, dokono motreći živopisno šetalište. Policajka, ispravio se Ethan, u sebi zastenjavši od muke. Mlada i tamnokosa, u narančasto-crvenoj kvazivojničkoj uniformi i po tipu dosta slična zapovjednici Quinn. Nakašljao se. "Ovaj, oprostite... Jeste li na dužnosti?" Nasmiješila se. "Nažalost, jesam. Od trenutka kad navučem uniformu do trenutka kad je skinem na kraju radnog vremena, a uz to me mogu pozvati natrag na posao kad god se sjete. Ali smjena mi završava u ponoć", dodala je sugestivnim tonom. "Jesi li za daždevnjačku kuglicu?" "Ovaj, ne - ne, hvala", odvratio Ethan. Bojažljivo joj je uzvratio osmijeh. Ona se nasmiješila od uha do uha. Pokušao je opet. "Jeste li čuli nešto o tipu koji je jutros na šetalištu pucao iz disruptora živaca?" "Bogova mu, da! Zar je taj trač već stigao do Dokova i vezova?" "Oh..." Ethan je shvatio zašto je razgovor zvučao tako nepovezano; zavarao ju je crveni kobinezon. "Ja nisam postajac."

68

"To je očito iz tvog naglaska", srdačno se složila. Sjela je uspravnije i naslonila bradu na ruke. Oči su joj se zaiskrile. "Radiš li kao sezonski radnik kako bi mogao putovati po galaksiji? Ili si ostao bez prijevoza?" "Ovaj, nijedno..." Ethan se nastavio smiješiti jer se i ona i dalje smiješila. Je li to očekivani dio komunikacije između spolova? Ni Quinn ni ekotehničarka nisu se služile tako intenzivnim govorom lica, ali Quinn je za sebe priznala da je atipična, a ekotehničarka je definitivno bila čudakinja. Već je imao osjećaj da mu se usta grče od neprestanog smješkanja. "Ali da se vratimo na pucnjavu..." "Oh, jesi li razgovarao s nekim tko je bio tamo?" Sad je djelovala ozbiljnije, a i budnije. "Trebaju nam novi svjedoci." Oprez je učinio svoje. "Uh... zašto?" "Zbog optužnice. Naravno, tip tvrdi da je disruptor slučajno opalio dok ga je pokazivao prijatelju. Ali osoba koja nam je dojavila što se dogodilo tvrdila je da je pucao u nekog čovjeka koji je pobjegao. Toj osobi nema traga, a ostali takozvani svjedoci su tipični - svi složno dramatiziraju, ali kad ih malo pritisneš uvijek se ispostavi da su baš u trenutku kad je disruptor opalio gledali u suprotnom smjeru ili zakopčavali čizmu ili nešto slično." Uzdahnula je. "E sad, ako se dokaže da je tip s disruptorom pucao u nekoga, bit će deportiran, ali ako je riječ o nesretnom slučaju možemo mu jedino zaplijeniti ilegalno oružje, oglobiti ga i pustiti ga na slobodu. I to u sljedećih 12 sati, ako ne uspijemo potkrijepiti tvrdnju o pokušaju ubojstva s predumišljajem."

Uhitili su Raua? Ethan se blaženo nasmiješio. "A njegov prijatelj?" "Kune se da ovaj govori istinu, jasno. Kod njega pri pretresu nismo ništa našli, pa s njim ništa nismo mogli učiniti." Ako je dobro shvatio policajku, Millisor je ostao na slobodi. Ethan se prestao blaženo smiješiti. A tu je i Setti, kojeg Ethan nije nikad vidio i kojeg ne bi prepoznao ni da se sudari s njim. Ethan je udahnuo. "Zovem se Urquhart." "Ja sam Lara", reče policajka. "Baš lijepo", automatski odvrati Ethan. "Ali..." "Tako mi se zvala baka", povjeri mu se policajka. "Mislim da imena koja se prenose s koljena na koljeno daju jedan poseban osjećaj kontinuiteta, zar ne? Osim ako vas ne zadesi ime kao Sterilla, što se dogodilo jednoj mojoj zlosretnoj prijateljici. Ona ga skraćuje u Illa." "Uh, zapravo nisam to htio reći." Zaigrano je nakrivila glavu. "Što to?" "Molim?" "Što to niste htjeli reći?" "Ar..." "... quhart", dovršila je. "Ime vam je baš lijepo, mislim da se nemate čega sramiti. Nisu vas valjda zezali zbog njega kad ste bili mali?"

69

Stajao je otvorenih usta, potpuno pometen. Razgovor se nije stigao još više zapetljati jer se u tom trenutku niz cijevno dizalo koje je kabinu spajalo s gornjom razinom spustila još jedna, starija policajka. Odlučno je istupila iz cijevi. "Vodnice, opet te podsjećam da se za vrijeme dežurstva ne čavrlja s civilima", doviknula je preko ramena na putu prema ormariću. "Završi razgovor, imamo dojavu." Mlađa policajka se iskreveljila leđima nadređene i Ethanu šapnula: "U ponoć, može?" Kad je vidjela da starija policajka iz zidnog ormara vadi dva kompleta ručnog oružja s futrolama, ustala je, napetija nego prije. "Je li ozbiljno, šefice?" "Žele da pretražimo razine C7 i 8. Iz pritvora je upravo nestao zatvorenik." "Pobjegao je?" "Nisu rekli da je pobjegao. Nego da je nestao." Policajka je ironično iskrivila usta. "Kad Ešalon počne koristiti maglovite fraze, ja postanem sumnjičava. Odbjegli zatvorenik je onaj prašinar kojeg su jutros morali nasilu odvajati od disruptora živaca. A slušaj ovo, pogledala sam to oružje. Vrhunski borbeni model i očito često upotrebljavan." Svezala je futrolu s teškim ošamutom oko pasa i drugi predala vodnici. "Pa što? Možda je iz dućana s vojnim zalihama." Vodnica je popravila uniformu, odmjerila se u malom zrcalu i s jednakom pažnjom provjerila oružje. "Ne ide ti to baš tako. Dajem betanske dolare za što god hoćeš da je to još jedan prokleti neprijavljeni vojni obavještajac." "Joj, ne opet oni, gori su od kuge. Samo jedan ili cijela horda?" "Nadam se da nije horda. To je najgora varijanta. Nepredvidivi su, nasilni, fućka im se za zakon, pobogu, fućka im se za javnu sigurnost, a nakon što se polomiš od muke jer moraš s njima postupati u rukavicama ipak dobiješ opomenu na zahtjev njihova veleposlanstva, dok tvoji pomno prikupljeni dokazi lete u vakuum..." Okrenula se, tjerajući Ethana rukama. "Van, van, moramo ovo zaključati." Vodnici je dometnula: "Ne odvajaj se od mene, čuješ me? I ne junači se." "Da, gospođo." I tako je Ethan bio izbačen s balkona, a dvije policajke su se užurbano udaljile. Vodnica je bacila pogled preko ramena, primijetila njegovu bojažljivo podignutu ruku i izmucano: "Ovaj... ovaj..." i prijateljski mahnula prstima. Prošao je tri hodnika. Popeo se dvije razine više. Krivudao kroz labirint Quinnina hostela. Ugledao poznata vrata. Liznuo je usne i pokucao. I pokucao opet. I stajao...

70

Vrata su se šištavo otvorila. Olakšanje je ustupilo mjesto iznenađenju kad je iz sobe izašao robot-čistač, zaobilazeći Ethana na pragu. Soba je bila bezlična i besprijekorno čista, kao da u njoj nikad nitko nije stanovao. "Kamo je otišla?" zavapio je, više retorički, da si da oduška. Ali robot-čistač je zastao. "Molim vas da preformulirate pitanje, gospodine ili gospođo", progovorio je kroz rešetku u plastičnom kućištu smeđecrvene boje. Ethan se nestrpljivo okrenuo prema robotu. "Zapovjednica Quinn - osoba koja je bila u ovoj sobi - kamo je otišla?" "Prethodni stanar odjavio se u jedanaest sati, gospodine ili gospođo. Prethodni stanar nije hostelu ostavio adresu za kontakt, gospodine ili gospođo." Jedanaest sati? Očito je otišla samo nekoliko minuta nakon njegova dramatičnog izlaska iz sobe, izračunao je Ethan. "Oh, Bože Oče..." "Gospodine ili gospođo," uljudno je zacvrkutao robot, "molim vas da preformulirate pitanje." "To nije bilo upućeno tebi", odvrati Ethan, rukama prolazeći kroz kosu. Najradije bi je počupao. Robot je još bio pokraj njega. "Trebate li još nešto, gospodine ili gospođo?" "Ne... ne..." Robot je odzujao niz hodnik. Spustio se dvije razine niže. Prošao tri hodnika. Policajke se još nisu vratile. Njihova kabina i dalje je bila zaključana. Ethan je čučnuo kraj fontane da ih pričeka. Ovaj put će se stvarno predati, bez šale. Ako je Rau prekršio zakon jer je pucao u Ethana, ne znači li to da je Ethan na strani zakona? Nema se zašto bojati redarstva. S druge strane, ako nisu uspjeli zadržati uhićenika Raua u strogo čuvanom zatvoru, kakvi su im izgledi da spriječe ulazak ubojice Raua u isti taj prostor? Ethan se svim silama trudio ignorirati šaputanje svoje logike, kriveći Quinn što mu je usadila paranoju. Policija je njegova najbolja šansa da preživi. Štoviše, sad kad je nepopravljivo uvrijedio Quinn, policija je njegova jedina šansa. "Doktore Urquhart?" Na Ethanovo rame spustila se nečija ruka. Ethan je skočio pola metra u zrak i okrenuo se. "Koga to zanima?" upitao je promuklo. Plavokosi mladić je ustuknuo od iznenađenja. Bio je srednje visine, žilavog i vitkog tijela, odjeven po nekoj Ethanu nepoznatoj zemljarskoj modi, u pletenu majicu bez rukava i široke hlače uvučene u visoke cipele udobna izgleda, izrađene od kože koja je djelovala podatno poput svile. "Oprostite. Ako ste vi doktor Urquhart s Athosa, već vas dugo pokušavam naći."

71

"Zašto?" "Nadao sam se da biste mi mogli pomoći. Molim vas gospodine, ne idite..." ispružio je ruku kad se Ethan okrenuo. "Ne poznajete me, ali mene jako zanima Athos. Zovem se Terrence Cee."

Osmo poglavlje
Kad se oporavio od zaprepaštenja, Ethan je ljutito zapitao: "A što vi želite od Athosa?" "Utočište, gospodine", reče mladić. "Jer ja definitivno nekamo moram uteći." Njegov napeti osmijeh djelovao je tjeskobno i lažno. Kad je Ethan počeo uzmicati, postao je još uporniji. "Popis putnika glasničkog broda kojim ste stigli među vašim titulama navodi i da ste putujući veleposlanik. Vi mi možete dati politički azil, zar ne?" "Ja... ja..." zamucao je Ethan. "Vijeće za populacijsku politiku taj je dio dodalo u posljednji čas, jer nitko nije bio siguran što ću ovdje zateći. Zapravo nisam diplomat nego liječnik." Zurio je u mladića, koji mu je uzvraćao pogledom u kojem su se miješali poraženost i čežnja. Liječnik u Ethanu automatski je pobrojio znakove umora na Ceeju: sivkasto, ispijeno lice, krvlju podlivene bjeloočnice, jedva primjetan tremor u elegantnim, žilavim rukama. Ethana je potresla zastrašujuća spoznaja. "Čujte, uh... da vi kojim slučajem ne tražite zaštitu od ghemskog pukovnika Millisora?" Cee kimne. "Oh... oh, ne. Ne razumijete. Ja sam ovdje posve sam. Nemam veleposlanstvo niti išta slično. Hoću reći, prava veleposlanstva imaju osiguranje, vojnike, obavještajnu službu..." Cee mu uputi iskrivljen osmijeh. "Kao da čovjek zaslužan za Okitin nestanak treba takve stvari." Ethan je zurio u njega razjapljenih usta, ne znajući što bi rekao od očaja. Cee je nastavio. "Njih je mnogo - Millisor smije upotrijebiti sve resurse Cetagande protiv mene - a ja sam potpuno sam. Posljednji. Jedini koji je preživio. Ako ne dobijem zaštitu, nije u pitanju hoće li me ubiti nego kada će to učiniti." Njegove lijepo oblikovane ruke molećivo su se rasklopile. "Bio sam uvjeren da sam im uspio pobjeći i da se bez straha mogu vratiti istim putem. A onda sam otkrio da na zadnjoj prepreci čuči Millisor - neustrašivi lovac na vampire glavom i bradom!" Mladićeve usne istanjile su se od gorčine. "Molim vas, gospodine. Dajte mi azil." Ethan se nervozno nakašljao. "Ah... a što vam točno znači to 'lovac na vampire'?" "Tako on razmišlja o sebi", slegne Cee ramenima. "On sve svoje zločine smatra herojskim djelima koja je počinio za dobro Cetagande. Netko, naime, mora obavljati i prljave

72

poslove - doslovno vam prenosim njegovu misao. On se ponosi svojim radom. A kad sam ja u pitanju, nije mu ni potreban nikakav poticaj. Mene u dubini one svoje tajnovite i sitne duše mrzi i boji me se više od bilo kojeg pakla. Ha! Kao da su njegove tajne važnije ili odbojnije od tuđih. Kao da mene zanimaju njegove tajne ili njegova duša." Ethan je utučeno shvatio da se opet našao usred jednog od onih mučnih razgovora u kojima on priča jedno, a njegov sugovornik nešto sasvim drugo. Pokušao je pronaći neku nit kojom bi mogao spojiti njihov nepovezani dijalog. "Što ste vi?" Mladić je ustuknuo. Na licu mu se sad vidjela samo sumnja. "Azil. Prvo azil, a onda ćete dobiti sve." "Ha?" Ethanu naočigled, sumnja se pretvorila u očaj. Uzbuđenje koje je nada probudila u Ceeju zamijenio je sumorno ironični ton. "Razumijem. Vi me vidite kao i oni. Kao medicinsko čudovište, sklepano od posmrtnih ostataka i uzgojeno u posudi. Pa," odlučno je udahnuo, "neka. Ipak ću se prije smrti osvetiti bar ghemskom kapetanu Rauu, ako već ne drugima. Kunem se Janine da ću to učiniti." Ethan se kao pijan plota uhvatio jedine razumljive riječi u toj tiradi i rekao, što je mogao dostojanstvenije: "Ako je 'posuda' aluzija na maternični replikator, znajte da sam i ja rastao u materničnom replikatoru te da je to jednako dobra metoda stvaranja potomstva kao i ostale. Još bolja. Stoga bih vas molio da ne vrijeđate moje porijeklo ili moj životni rad." Nešto od one lelujave smetenosti koja se nedvojbeno vidjela na Ethanu sad se odrazila i na Ceejevu licu. Pa neka. I muka je, pomislio je Ethan s otrovnim zadovoljstvom, bolja kad se dijeli. Mladić - zapravo dječak, očito mlađi od Janosa, iako je zbog iscrpljenosti djelovao starije - izgledao je kao da nešto želi reći, no na kraju je samo odmahnuo glavom i počeo se udaljavati. Nužda je maternični replikator invencije, pomislio je uspaničeni Ethan. "Čekajte!" uzviknuo je. "Dajem vam azil na Athosu!" Mogao mu je isto tako obećati i oprost svih grijeha, s obzirom na svoju sposobnost da isposluje ijedno od toga dvoga. Ali Cee se ipak vratio. U plavim očima opet je plamtjela nada, vruća i žestoka. "Ali", nastavio je Ethan, "morate mi reći gdje ste odnijeli kulture jajnika koje je Vijeće za populacijsku politiku naručilo od Laboratorija Bharaputra." Došao je red na Terrencea Ceeja da razjapi usta od očaja. "Zar nisu stigle na Athos?" "Nisu." Plavokosi mladić zastenjao je kao da je dobio udarac u trbuh. "Millisor! Sigurno ih se dokopao! Ali ne... ali kako... ne bi mi to mogao sakriti..." Ethan se lagano nakašljao. "Sumnjam, osim ako mislite da bi me vaš pukovnik Millisor sedam sati ispitivao o njima - i to na dosta neugodan način - zato da se našali sa mnom."

73

Zapravo je bilo prilično ugodno za promjenu vidjeti da netko drugi izgleda jednako uznemireno kao što se on osjeća, razmišljao je Ethan. Cee se okrenuo svom novom zaštitniku i začuđeno raskrilio ruke. "Ali doktore Urquhart... ako ih nemate ni vi, ni ja, ni Millisor... kamo su nestale?" Ethanu se činilo da napokon shvaća mržnju Elli Quinn prema defenzivnoj taktici. I njemu je bilo dosta skrivanja. Čak i krhko sjeme odlučnosti u njegovu bojažljivom srcu može izrasti u nešto bujnije ako se zatrpa obilatom količinom govana, pomislio je gnjevno. Ljubazno se nasmiješio mladiću. Cee je stvarno izgledao kao niža, mršavija verzija Janosa, prvenstveno zahvaljujući boji kose i očiju. Ali na Ceejevim ustima nije bilo ni traga djetinjastoj mušičavosti koja je kvarila Janosevo lice kad god je bio ljutit ili umoran. "Kako bi bilo", predloži Ethan, "da razmijenimo informacije i zajedno otkrijemo odgovor?" Cee je podigao pogled prema njemu - bio je nekoliko centimetara niži od Ethana - i upitao: "Jeste li vi doista glavni obavještajni agent Athosa?" "Moglo bi se tako reći", promumljao je jedini athoški agent bilo koje vrste. Cee kimne. "Bit će mi zadovoljstvo, gospodine." Duboko je udahnuo. "U tom slučaju moram nabaviti nešto pročišćenog tiramina. Posljednju zalihu sam potrošio na Millisora prije tri dana." Tiramin je aminokiselina potrebna za stvaranje endogenih tvari u mozgu, ali Ethan nikad nije čuo da se koristi kao serum istine. "Molim?" "Da vam mogu čitati misli", nestrpljivo objasni Cee. Tlo pod Ethanovim nogama otvorilo se i povuklo ga u dubine. "Hipoteza o paranormalnim sposobnostima osporena je prije nekoliko stotina godina", čuo je kao iz daljine svoj glas. "Mentalna telepatija ne postoji." Terrence Cee dotaknuo je čelo kao pacijent koji opisuje migrenu. Rekao je samo: "Sad postoji." Ethan se ukipio na mjestu, zaslijepljen svitanjem novog doba. "Stojimo", protisnuo je naposljetku, "usred vražjeg javnog šetališta u jednom od najnadziranijih prostora u galaksiji. Ne mislite li da bismo trebali pronaći neko mirnije mjesto za razgovor prije nego što iz najbližeg cijevnog dizala iskoči pukovnik Millisor?" "Oh. Oh, da, naravno, gospodine. Je li vaša sigurna kuća u blizini?" "Ovaj... A vaša?" Mladić napravi grimasu. "Pod uvjetom da još nisu provalili moj lažni identitet." Ethan je zamahnuo rukom, pozivajući Ceeja da krene prvi. Zaključio je da sigurna kuća mora biti uobičajeni obavještajni termin za skrovište jer ga Cee nije odveo ni u kakvu kuću nego u jeftini hostel namijenjen tranzitnim putnicima koji imaju dozvolu za rad na Postaji. Tu

74

su živjeli službenici, domaćice, vratari i ostali niže rangirani djelatnici u uslužnom sektoru, o čijim je zaduženjima Ethan mogao samo nagađati, kao, na primjer, u slučaju dviju kričavo odjevenih i još kričavije, gotovo cetagandski našminkanih žena, koje su stale salijetati Ceeja i njega čim su ih ugledale, dovikujući im neku nerazumljivu uvredu kad su obojica samo prošišali pokraj njih. Ceejeva neugledna i skučena soba bila je gotovo identična Ethanovoj zapostavljenoj kabini. Ethan se s nemalim strahom pitao je li mu Cee već počeo čitati misli - očito ne, jer izbjeglica s Cetagande ničim nije odavao da shvaća kakvu je pogrešku napravio kad je za zaštitnika izabrao Ethana. "Ako sam dobro shvatio," poče Ethan, "vaša se sposobnost očituje samo povremeno." "Da", odvrati Cee. "Da se moj bijeg na Athos odvijao po planu, više se nikad ne bih poslužio telepatijom. Pretpostavljam da će vaša vlada sad zahtijevati da azil platim telepatskim uslugama." "Ne... ne znam", iskreno odvrati Ethan. "Ali ako doista posjedujete takav dar, bilo bi šteta da ga ne iskoristite. Mislim, odmah je očito da bi se mogao primijeniti na mnoga područja." "Ma nemojte mi reći", ogorčeno promrmlja Cee. "Uzmite samo pedijatriju - kakvo bi to bilo dijagnostičko pomagalo za pacijente u predverbalnoj fazi! Bebe ne mogu odgovoriti gdje ih boli, niti opisati tu bol. Ili za žrtve moždane kapi ili ljude koji su ostali paralizirani nakon nesreće i više ne mogu normalno komunicirati, nego žive kao zarobljenici vlastitih tijela. Bože Oče," Ethanovo oduševljenje doseglo je vrhunac, "pomislite koliko biste ljudi mogli spasiti!" Terrence Cee je naglo sjeo. Dotad ga je gledao u čudu, a sad je sumnjičavo suzio oči. "Navikao sam da me smatraju prijetnjom. Nitko tko zna moju tajnu nikad mi nije predložio nikakvu drugu primjenu osim obavještajne." "Pa... jesu li i oni obavještajci?" "Kad to tako postavite - da, uglavnom jesu." "Eto. Vide u vama ono što bi i sami bili da imaju vaš dar." Cee mu je uputio vrlo neobičan pogled i polako se nasmiješio. "Gospodine, nadam se da ste u pravu." Sad je djelovao otvorenije. Činilo se da ni njegovi žilavi mišići nisu napeti kao prije, ali plave oči i dalje su budno motrile Ethana. "Doktore Urquhart, ne znam je li vama jasno da ja nisam ljudsko biće. Ja sam umjetni genetski konstrukt, kompozit sastavljen iz desetak različitih izvora. U mozgu mi poput pauka čuči sasvim novo osjetilo, koje nitko prije nije imao. Nemam ni oca ni majku. Nisam rođen, napravili su me. Vas to ne užasava?" "Pa, ovaj... gdje su ljudi koji su vas stvorili nabavili sve vaše ostale gene? Od drugih ljudi, zar ne?" upita Ethan. "Oh, da. Upotrijebili su samo pomno odabrane, politički čiste sojeve." Cee ne bi mogao jače stisnuti usta ni da je upravo kušao pelin.

75

"Dobro," reče Ethan, "ako se osvrnete, recimo, četiri generacije unatrag, svako ljudsko biće je kompozit sastavljen iz čak šesnaest različitih izvora. Doduše, obično ih nazivamo precima, ali sve se to svodi na isto. Vaš je genetski sklop neznatno manje nasumičan, to je sve. E sad, ako se u nešto razumijem, to je genetika. S iznimkom novog organa koji ste spomenuli, mogu vam mirne duše zajamčiti da je razlika stvarno neznatna. To nije mjerilo vaše ljudskosti." "A što jest?" "Pa... očito imate slobodnu volju, ili se ne biste suprotstavili svojim stvoriteljima. Niste, dakle, stroj, nego dijete Boga Oca, kojemu odgovarate za svoje postupke u onoj mjeri u kojoj ste sposobni za to", poučio ga je Ethan. Potreseni Cee gledao ga je s zaprepaštenjem koje ne bi bilo veće ni da su Ethanu izrasla krila i odnijela ga pod strop. Činilo se da mu nitko nikad prije nije objasnio te savršeno bjelodane činjenice. Cee se nagnuo prema njemu kao u grču. "Kako me vi vidite, ako ne kao čudovište?" Ethan se zamišljeno počeše po bradi. "Svi mi ostajemo Očeva djeca čak i ako smo u svakom drugom smislu siročad. Vidim vas, naravno, kao svog brata." "Naravno...?" ponovi Cee. Privukao je noge i ruke k prsima, skupivši se u napeto klupko. Kroz čvrsto zatvorene kapke izbile su mu suze. Grubo je obrisao lice o koljeno, pa su se njegovi porumenjeli obrazi zasvjetlucali od razmazanih suza. "K vragu," šapne on, "ja sam oružje bez premca, superagent. Preživio sam sve što su mi učinili. Kako ste me uspjeli rasplakati?" Iznenada obuzet divljim bijesom, dodao je: "Ako otkrijem da ste mi lagali, kunem se da ću vas ubiti." Da ih je izrekao netko drugi, to bi možda bile prazne riječi, ali prijetnja izmučenog, razdražljivog Ceeja imala je težinu od koje se Ethanu zgrčio želudac. "Očito ste krajnje iscrpljeni", reče zabrinuti Ethan da ga umiri. Cee se još nije potpuno pribrao, iako se po njegovu pažljivom, gotovo jogičkom disanju vidjelo da se trudi. Ethan je u sobi potražio rupčić i dodao mu ga. "Osim toga, ako ste u posljednje vrijeme svijet gledali kroz Millisorove oči, nije ni čudo što ste napeti." "Tu ste u pravu", protisne Cee. "Bio sam prisiljen redovito mu ulaziti u um sve otkako su mi potpuno razvili ovu stvar u glavi." Opet je upotrijebio gestu kao da pati od migrene. "Tada mi je bilo trinaest godina." "Fuj", reče Ethan od srca. "Eto vam odgovora." Iznenađenom Ceeju oteo se smijeh koji se za njegovu samo-kontrolu pokazao korisnijim od vježbi disanja. "Kako znate?" "Vaša mi je telepatija potpuna nepoznanica, ali Millisora sam imao prilike sresti." Ethan zamišljeno protrlja usne. "Koliko vam je godina?" upita on iznenada. "Devetnaest." U odgovoru nije bilo ni traga tinejdžerskoj defanzivnosti. Cee je svoju dob izrekao kao činjenicu koja nikad nije stala na put ni jednom testiranju kojem su ga podvrgli. Zgroženi

76

Ethan imao je osjećaj da je to tek vrh ledene sante. "Ah... kako bi bilo da mi kažete nešto više o sebi? Nazovimo to vašim razgovorom u uredu za useljeništvo." Projekt se temeljio na prirodnoj mutaciji epifize, objasnio je Terrence Cee. Kako je deformirana, siromašna i potpuno poremećena putujuća gatara privukla pozornost doktora Faza Jahara, to Cee nije znao, ali znao je da su je oteli iz njezine potleušice u sirotinjskoj četvrti i doveli u sveučilišni laboratorij bistrog mladog medicinara. Jahar je poznavao nekoga tko je poznavao nekoga tko je poznavao visoko rangiranog ghemskog plemića u vojnoj službi i imao dovoljno utjecaja da pobudi plemićevo zanimanje. Jaharu se ostvario san svakog istraživača: neograničen pristup tajnim fondovima vlade. Luda gatara potonula je u strogo povjerljivi zaborav. Nitko je više nije vidio živu. Doduše, nitko od njezinih poznanika nikad nije ni pokušao doznati gdje je. Cee je sad govorio hladnim, rezerviranim tonom. Njegov monolog tekao je glatko, kao da ga je uvježbavao često, možda i prečesto. Ethan nije mogao odrediti uznemirava li ga više Ceejev maloprijašnji slom ili trenutni suvišak samokontrole. Kompleks gena za telepatiju usavršili su in vitro, kroz dvadeset generacija u pet godina. Prva tri ljudska ispitanika kojima su ga ugradili u kromosome umrli su prije izlaska iz materničnih replikatora. Četvero je umrlo ubrzo nakon poroda ili u ranom djetinjstvu od inoperabilnih tumora na mozgu, a troje se prestalo razvijati zbog nekog teže odredivog uzroka. "Je li vam ovo mučno slušati?" upitao je Cee, podižući pogled. Pozelenjeli Ethan, koji se sklupčao u kutu sobe, odgovorio je: "Ne... nastavite." Istraživači su pooštrili specifikacije matričnih genetskih shema - Ethan bi ih nazvao djecom. Jahar je počeo iznova. L-X-10-Terran-C bio je prvi preživjeli. Rani rezultati njegovih testiranja bili su ambivalentni, razočaravajući. Srezali su im budžet. No Jahar nije kanio odustati nakon tolikih ljudskih žrtava. "Pretpostavljam", rekao je Cee, "da je Faz Jahar bio jedini roditelj kojeg sam ikad imao. Vjerovao je u mene - ne. Vjerovao je u svoj rad, u meni. Kad je zbog smanjenja budžeta izgubio bolničare i dodatne tehničare, sam me školovao. Čak je školovao Janine." "Tko je Janine?" upitao je Ethan kad se Ceejeva šutnja odužila. "J-9-X-Ceta-G bila je - moja sestra, da je tako nazovem", naposljetku je rekao Cee. Nije pogledao Ethana. Naprotiv, činilo se da zuri u svoju nutrinu. "Iako zapravo nismo dijelili mnogo gena osim onih za receptorski organ u epifizi. Jedino smo ona i ja preživjeli od Jaharovih ranih tvorevina. A možda je bila moja žena. Nisam siguran je li joj Jahar od početka namijenio ulogu suroditeljice njegova novog ljudskog ideala ili se samo zaigrao poticao je seksualne odnose između nas čim smo malo poodrasli - ali nju, za razliku od mene, nikad nisu obučavali za obavještajnu službu. Millisor je o njoj uvijek razmišljao kao o potencijalnoj rasplodnoj kobili koja će mu izroditi krdo malih špijuna - imao je tajne seksualne fantazije o njoj..." Ethanu je laknulo kad je Cee ušutio i poštedio ga pobližeg upoznavanja s Millisorovom upitnom seksualnošću.

77

Doktoru Fazu Jaharu naglo je krenulo nabolje kad je Terrence Cee došao u pubertet. Prestanak rasta mozga i promjena biokemijske ravnoteže napokon su aktivirali dotad frustrirajuće miran organ. Ceejeve telepatske sposobnosti postale su dokazive, pouzdane, ponovljive. Nisu, doduše, bile neograničene. Električna prijemčivost organa mogla se izazvati tek uzimanjem velikih doza aminokiseline tiramina. Receptivnost je nestajala čim bi Ceejevo tijelo metaboliziralo višak tiramina i uspostavilo prvobitnu biokemijsku ravnotežu. Domet do kojeg je mogao čitati misli bio je ograničen na nekoliko stotina metara, i to u najboljem slučaju. Svaka prepreka koja je remetila električne signale iz mozgova njegovih meta blokirala je prijam. Neke je umove mogao osjetiti jasnije od drugih, a neke je jedva uspijevao čitati čak i kad bi bio u dodiru s tijelom mete. Očito je bilo važno da dođe do slaganja ili podudaranja između pošiljatelja i primatelja, jer je Janine neke umove u kojima je Terrence nalazio tek bezoblične, mutne naznake života čitala s upravo halucinantnom jasnoćom - primala je sve, od subvokalizacije i osjetnih signala do toka svijesti - dok je Terrence s jednakom jasnoćom čitao one koji su njoj bili nedostupni. Previše pojedinaca u telepatovu dometu remetilo je signale koje je odašiljao mozak mete. "Kao da si na prebučnoj zabavi", rekao je Cee, "pa se moraš naprezati da čuješ razgovor koji te zanima." Doktor Jahar je Terrencea Ceeja cijeli njegov mladi život učio da je predodređen za rad u službi Cetagande, što je Ceeja isprva ispunjavalo zadovoljstvom, čak i ponosom. Prve sumnje pojavile su se kad je bolje upoznao istinske umove krutog osoblja iz osiguranja projekta. "Njihova nutrina nije se podudarala s onime što su pokazivali okolini", objasnio je Cee. "Najgori među njima bili su tako ogrezli u svojoj izopačenosti da je više nisu ni primjećivali." Sumnje su se množile sa svakim novim eksperimentalnim zadatkom u protuobavještajnoj službi. "Millisor je najkobniju pogrešku počinio", zamišljeno je rekao Cee, "kad nam je zapovjedio da sondiramo umove osumnjičenih intelektualnih disidenata koje je saslušavao da utvrdi njihovu lojalnost. Nikad prije nisam ni slutio da mogu postojati ljudi poput njih." Cee je započeo vojnu obuku s pomno odabranim privatnim instruktorima. Spominjali su mogućnost slanja na teren, na bezopasne zadatke ili one koji su bili dovoljno važni da opravdaju rizik korištenja tako skupog oružja. Nije bilo ni govora da ga ikad pripuste u Ghemsku braću, zatvoreno udruženje muškaraca koji su kontrolirali ne samo časnike, nego i vojnu huntu koja je pak kontrolirala planet Cetagandu, njezine vojne pohode i pripadajuće satrapije. Cee nije mogao zaviriti u podsvijest svojih ispitanika. Jedina sjećanja kojima je mogao pristupiti bila su ona o kojima su ispitanici u tom trenutku razmišljali. Zbog toga su korištenje Ceeja za rutinski nadzor, u nadi da će usput uhvatiti neku vrijednu informaciju, smatrali traćenjem njegova vremena. Organizirana saslušanja bila su mnogo djelotvornija. Saslušanja kojima je Cee prisustvovao postala su raznovrsnija, a često i mnogo okrutnija nego prije.

78

"Ne sumnjam", rekao je Ethan i stresao se. Činilo mu se da je Janine prva počela o njihovim tvorcima razmišljati kao o tamničarima. Nikad o svom snu o bijegu nisu razgovarali naglas, dijeleći ga samo u rijetkim prilikama kad bi im se sposobnosti aktivirale u isto vrijeme. Oboje su počeli skrivati i skupljati tablete tiramina. Planove bijega izrađivali su, analizirali i poboljšavali u potpunoj tišini. Doktor Faz Jahar poginuo je nesretnim slučajem. U to je Cee Ethana uvjeravao s velikim žarom, iako Ethan tu činjenicu nije ni doveo u pitanje. Možda bi njihov bijeg bio manje katastrofalan da nisu usput pokušali uništiti laboratorij i povesti četvero nove djece sa sobom. To je zakompliciralo stvari. Ali Janine je inzistirala da nikoga ne smiju ostaviti. Kad su i nju i Terrencea počeli siliti da češće prisustvuju agresivnim ispitivanjima političkih zatvorenika, Cee je odustao od daljnjih rasprava o tom dijelu plana. Da Jahar nije pokušao spasiti svoje bilješke i genske kulture, možda ne bi odletio u zrak kad je eksplodirala podmetnuta bomba. Da se mala djeca nisu prestrašila i zaviknula, možda ih čuvar ne bi primijetio. Da nisu pokušala potrčati, možda ih ne bi ustrijelio. Da su bar Terrence i Janine za svoj bijeg odabrali drugu rutu, drugi planet, drugi grad, druge identitete. Hladno Ceejevo kazivanje postalo je ledeno, a glas bezizražajan, potpuno lišen emocija i osobnosti. Činilo se da denuncira odluke neke figure iz daleke prošlosti, a ne vlastite, osim što se počeo nesvjesno njihati u ritmu svojih riječi. Ethan je shvatio da lupka nogom u istom ritmu i prestao. Da bar onog popodneva nije otišao iz stana kako bi galaktičarima kraj pristaništa na kartama digao novac koji im je trebao za kupovinu hrane. Da se bar kući vratio malo ranije i da je kapetan Rau stigao malo kasnije. Da bar Janine, uhvaćena u nišanu Rauova disruptora živaca, nije stavila svoj život na kocku samo zato da Ceeja upozori na opasnost. Da bar. Da bar. Da bar. Cee je u bitku za njezino truplo, čija je svaka stanica sadržavala neku genetsku tajnu, ušao izmijenjene svijesti, potpuno mahnit, spreman na sve, samo da ona ne padne u Millisorove ruke. Prošao je čitav jedan dan prije nego što je uspio kriogenički zamrznuti njezino tijelo, predugo da spriječi smrt mozga čak i da nije imala ozljede od disruptora. Ali nije izgubio nadu. Od tog se trenutka potpuno, opsesivno usredotočio na to da u što kraćem roku prikupi što više novca. Terrence Cee, koji je iz poštovanja prema principima žive Janine pristao na gotovo potpuno pošten život u neimaštini, sad se srozao na to da svoje telepatske moći koristi za zgrtanje bogatstva kojim će očuvati njezino mrtvo tijelo. Onoliko koliko mu je bilo potrebno da s teškom krio-hladnjačom otputuje u laboratorij na Jacksonovu Skrovištu, gdje dovoljno novca, tako se govorkalo, može kupiti sve. Ali čak ni obilje novca nije moglo vratiti život izgubljen smrću poput njezine. Blago su mu predložili druge opcije. Bi li poštovana mušterija možda željela da njegovu suprugu kloniraju? Izradili bi mu kopiju koju čak ni najveći stručnjak ne bi mogao razlikovati od originala. Ne bi morao čekati sedamnaest godina da kopija dosegne zrelost; taj je proces moguće osjetno ubrzati. Za odgovarajuću cijenu nudili su čak i modifikaciju osobnosti kopije koja bi je učinila što sličnijom originalu - pa i poboljšanja, tamo gdje određene osobine originala nisu baš bile po ukusu poštovane mušterije. A klonirana žena ionako ne bi primijetila razliku.

79

"Bile su mi potrebne samo dvije stvari da je vratim," rekao je Cee, "gomila novca i spremnost da laž prihvatim kao istinu." Zastao je. "Novac sam imao." Cee je dugo šutio. Ethan se promeškoljio od nelagode, osjećajući se kao neznanac koji zadire u intimu ožalošćene osobe. Naposljetku je ipak progovorio. "Ne bih želio ispasti nametljiv," rekao je Ceeju, "ali vjerujem da ste namjeravali objasniti vezu između svega toga s narudžbom za 450 kultura živih jajnika koje je Athos poslao u Laboratorije Bharaputra?" Umiljato se nasmiješio, nadajući se da Terrence Cee nema namjeru prešutjeti ključni dio priče. Cee je oštro pogledao Ethana i nesvjesnim, frustriranim pokretom protrljao čelo i sljepoočnice. Nakon kraće stanke ipak je odgovorio: "Narudžba s Athosa stigla je u genetički odjel Laboratorija Bharaputra dok smo vodili rasprave oko Janine. Nisam nikad prije čuo za taj planet. Zvučao mi je tako čudno i udaljeno - mislio sam, ako odem tamo, možda ću se uspjeti zauvijek otresti Millisora i svoje prošlosti. Nakon što su..." progutao je suze i skrenuo pogled u stranu, "kremirali Janineine ostatke, otputovao sam s Jacksonova Skrovišta zaobilaznom rutom koja je trebala zamesti moj trag. Unaprijed sam dogovorio zaposlenje na Postaji kako bih imao lažni identitet dok čekam sljedeći brod za Athos. Doputovao sam prije pet dana. Iz navike sam provjerio popis tranzitnih putnika da vidim ima li Cetaganđana - i otkrio da Millisor živi ovdje već tri mjeseca, izdajući se za trgovca umjetninama i rukotvorinama. Nije mi bilo jasno kako sam ga uspio primijetiti prije nego što je on primijetio mene dok mu se nisam dovoljno približio da ga pročitam. Povukao je sve ljude koji su nadzirali ulaz tranzitnih putnika i poslao ih u potragu za vama i Okitom. To znači da najmanje tjedan dana nisu pratili nove dolaske, a budući da su u međuvremenu ostali bez jednog čovjeka, trebat će im dosta vremena da nadoknade propušteno. Ne znam kako da vam zahvalim na vašoj pomoći, doktore. Usput, što ste učinili s Okitom?" Ethan se nije dao smesti. "Što ste zatražili od Laboratorija Bharaputra kad je došla narudžba s Athosa?" Izbuljio je oči kao stroga riba da vidi hoće li to imati učinka. Cee je nervozno liznuo usne. "Ništa. Millisor samo misli da jesam. Žao mi je što se uhvatio za to kao pijan plota." "Nisam tako blesav kao što izgledam", reče Ethan blago. Cee je napravio neodređenu, nisam-to-nikad-ni-rekao gestu. "Iz drugog izvora dobio sam informaciju da su najbolji genetičari Bharaputre dva mjeseca radili na narudžbi za koju nije potrebno više od tjedan dana posla." Obazreo se po majušnoj, oskudno namještenoj sobi. "Također primjećujem da vam nedostaje ona gomila novca." Ethan je nastavio, još blažim tonom nego prije. "Jeste li im rekli da uzgoje kulturu jajnika uzetih iz trupla vaše supruge kad ste shvatili da vam kloniranje ne može vratiti njezinu suštinu? I jeste li ih potom podmitili da tu kulturu podmetnu u našu pošiljku, s namjerom da i ona i vi dođete na Athos?" Cee se lecnuo. Otvorio je usta i na kraju prošaptao samo: "Da, gospodine." "Zajedno s kompleksom gena za onu mutaciju epifize?"

80

"Da, gospodine. Bez ikakvih modifikacija." Cee se zagledao u pod. "Voljela je djecu. Odvažila se razmišljati o vlastitoj trudnoći tek kad smo povjerovali da smo napokon na sigurnom - prije nego što nas je pronašao Rau. To je bilo jedino... jedino što sam još mogao učiniti za nju. Sve ostalo koristilo bi samo meni. Možete li to razumjeti, gospodine?" Ganuti Ethan je kimnuo. U tom bi trenutku mirne duše odalamio svakog athoškog fundamentalista koji bi imao obraza tvrditi da je Ceejeva tragična fiksacija na zabranjenu ženu po ičemu sramna. Stresao se, preplašen vlastitom radikalnošću. No nešto se u toj priči još nije uklapalo. Bio je na rubu da shvati što... Začulo se zujanje zvona na vratima. Obojica su skočili na noge. Cee je posegnuo za skrivenim oružjem u jakni. Ethan je samo problijedio. "Zna li itko da ste ovdje?" Ethan je odmahnuo glavom. Ali obećao je tom mladiću zaštitu Athosa, kakva god ona bila. "Ja ću se javiti", ponudio se. "Vi, ovaj - pokrivajte me", dodao je kad se Cee počeo protiviti. Cee je kimnuo i stao na stranu. Vrata su se šištavo otvorila. "Dobra večer, veleposlaniče Urquhart." U dovratku je stajala Elli Quinn, smiješeći se od uha do uha. "Načula sam da bi veleposlanstvu Athosa moglo zatrebati osiguranje - vojnici obavještajna služba. Ne morate više tražiti - Quinn je tu, tri u jednoj. Svaki kupac koji uslugu naruči prije ponoći dobiva poseban popust na hrabre spasilačke misije. Sad je pet minuta do ponoći", dodala je nakon stanke. "Kako bi bilo da me pozovete u sobu?"

Deveto poglavlje
"Opet vi", zastenjao je Ethan. Kad je shvatio što mu je rekla - doslovno citirajući dio njegova ranijeg razgovora s Ceejem - ošinuo ju je opakim pogledom. "Gdje ste mi podmetnuli bubu, Quinn?" "Na kreditni čip", ispalila je kao iz topa. "To je bila jedina stvar od koje se niste odvajali ni u snu." Zaljuljala se na prstima i nakrivila glavu da zaviri iza Ethanova ramena. "Biste li me upoznali sa svojim novim prijateljem? Molim lijepo?" Ethan je zablejao ispod glasa. "Baš tako", kimne Quinn. "I moram reći da u životu nisam imala bolji mamac. Upravo je nevjerojatno kako vi privlačite nevolje." "Mislio sam da ne možete smisliti... kako ono... toplu braću", reče Ethan hladno.

81

Nestašno se nasmiješila. "No, no, nemojte to previše primati k srcu. Da budem iskrena, već sam počela očajavati da vas nikad neću uspjeti izvući ispod kreveta. Stvarno ste me oduševili preuzimanjem inicijative." Ethan se namrgodio, no znao je da se vrata neće zatvoriti dok Quinn ne makne čizmu s tračnice na podu, pa joj se koliko-toliko uljudno sklonio s puta. Terrence Cee je desnom rukom napeto izgladio jaknu. "Ona je prijatelj?" "Ne", reče Ethan otresito. "Da", zapovjednica Quinn energično je kimnula glavom i novoj žrtvi uputila svoj najblistaviji osmijeh. Ethan je razdraženo primijetio da se Cee zablenuo u Quinn kao i svi galaktički muškarci pri prvom susretu s njom. Na Ethanovo olakšanje, on se bar znatno brže pribrao, spuštajući pogled s njezina lica na futrolu ošamuta, čizme i ostala mjesta pogodna za skrivanje oružja. Quinn je primijetila da Cee sastavlja popis njezina naoružanja, odmjerila ga da utvrdi gdje on skriva svoje i samodopadno se nasmiješila. Ethan je uzdahnuo. Je li plaćenica bila predodređena da uvijek bude korak ispred njih? Hermetička vrata su se šištavo zatvorila, a Quinn je sjela i čedno položila ruke na koljena, da pokaže kako ne kani posezati za svojim skrivenim arsenalom. "Objasnite ovom simpatičnom mladiću tko sam ja, doktore veleposlaniče Urquhart." "Zašto?" mrzovoljno odvrati Ethan. "Ma, dajte. Ipak mi dugujete uslugu." "Molim!" Ethan je duboko udahnuo, spremajući se da saspe paljbu na nju, ali Quinn je već nastavila. "Apsolutno. Da nisam rekla svom rođaku Tekiju da vas diskretno izvede iz karantene, još biste čamili kod njih bez osobnih dokumenata, kao zakoniti zatvorenik sterilizatorske brigade. I nikad ne biste upoznali gospodina Ceeja." Ethan je naglo zatvorio usta. "Predstavite mu se sami", naposljetku je ljutito rekao. Uljudno mu je kimnula i obratila se Ceeju. Njezina promišljena ležernost nije uspjela u potpunosti prikriti koliko je uzbuđena. "Zovem se Elli Quinn. Imam čin zapovjednice u Dendariijskoj floti slobodnih plaćenika i položaj terenske agentice u obavještajnoj službi flote. Zadužena sam za praćenje ghemskog pukovnika Millisora i njegove skupine te za otkrivanje njihove misije. Zahvaljujući u prvom redu veleposlaniku Urquhartu, napokon sam u tome i uspjela." U očima joj se vidjelo zadovoljstvo. Terrence Cee je i Ethana i Quinn motrio s novoprobuđenom sumnjom. U Ethanu je sve kuhalo od bijesa: a toliko se trudio Ceejevoj ranjenoj duši pokazati da može imati povjerenja u njega. "Za koga radite?" upita Cee. "Moj zapovjednik je admiral Miles Naismith."

82

Cee je samo nestrpljivo odmahnuo rukom. "Dobro, za koga radi on? Ethan se zapitao zašto njemu nije palo na pamet da postavi to pitanje. Zapovjednica Quinn je pročistila grlo. "Sigurno razumijete da se za neke zadatke angažiraju plaćenici, a ne ljudi iz vlastitih redova, upravo zato što plaćenik u slučaju zarobljavanja ne može odati kamo su otišli njegovi izvještaji." "Drugim riječima, ne znate." "Upravo tako." Cee je pogleda suženim očima. "Pada mi na pamet još jedan razlog za angažiranje plaćenika. Što ako želite provjeriti odanost vlastitih ljudi? Kako mogu biti siguran da i vi ne radite za Cetaganđane?" Ethana je ta zastrašujuće logična ideja potpuno prenerazila. "Drugim riječima, je li ovo dio evaluacije pukovnika Millisora prije novog promaknuća?" Quinnin osmijeh zadobio je šaljivu notu. "Za njegovo dobro se nadam da nije, jer ih moj posljednji lizvještaj ne bi nimalo usrećio..." Ethan je po neodređenosti te rečenice shvatio da Quinn nema namjeru javno preuzeti zaslugu za Okitino ubojstvo. Ne bi se moglo reći da ga je njezina plemenita gesta oduševila. "Jedino jamstvo koje vam mogu ponuditi je isto ono na koje se i sama oslanjam. Ne vjerujem da bi admiral Naismith pristao raditi za Cetaganđane." "Najviše zarađuju plaćenici koji prihvaćaju najbolje plaćene poslove", reče Cee. "Nije im važno tko ih plaća." "Ah... hm. Ne baš. Najviše zarađuju plaćenici koji pobjede ostvaruju s minimalnim gubicima. Što je ljudstvo kojemu zapovijedaš kvalitetnije, to je pobjeda izglednija. A najboljima je itekako važno za koga rade. Ne poričem da u našoj branši ima moralnih zombija i totalnih psihopata - ali ne među osobljem admirala Naismitha." Ethan se jedva suzdržao da ne počne cjepidlačiti oko te posljednje tvrdnje. Quinn se u međuvremenu tako zagrijala za temu da je zaboravila zašto je na početku razgovora zauzela onu sračunato miroljubivu pozu. Ustala je i energično se ushodala po sobi, potpuno usredotočena na svoj cilj. "Gospodine Cee, nudim vam posao u Dendariijskoj floti slobodnih plaćenika. Već na temelju vašeg telepatskog dara - pod uvjetom da ga možete dokazati - mogu vam osobno zajamčiti čin tehničkog/specijalnog poručnika u našoj obavještajnoj službi. Možda i nešto više, s obzirom na vaše iskustvo, ali u poručnički čin sam sigurna. Ako su vas doista uzgojili za vojno-obavještajnu službu, zašto ne biste sami preuzeli kontrolu nad svojom sudbinom? U Dendariijima nema skrivenih moćnika poput ghemskih plemića koji čovjeka mogu uzvisiti ili slomiti. Čin se dobiva po zasluzi. A ako mislite da ste vi neobični, tamo ćete sresti kolege koji su još neobičniji od vas..." "U to ne sumnjam", promrmlja Ethan.

83

"... prirodno rođene i one iz replikatora, genetski modificirane ljude iz ograničenih staništa... jedan od naših najboljih brodskih kapetana je genetski hermafrodit." Teatralno se vrtjela po sobi, mahala je rukama; da je mogla, činilo se Ethanu, obrušila bi se na njegova novog štićenika i odnijela ga u visine kao jastreb. "Napomenuo bih vam, zapovjednice Quinn, da je gospodin Cee zatražio zaštitu Athosa." Očito tu informaciju nije smatrala dostojnom ni sarkastičnog komentara. "Da, eto još jednog razloga", rekla je žurno. "Ako strahujete od Millisora, a gdje ćete naći bolju zaštitu nego usred vojske?" Osim toga, razmišljao je dalje Ethan, zapovjednica Quinn ima još jednu nepoštenu prednost: tako rumena od uzbuđenja bila je još ljepša nego prije... Zabrinuto je virnuo prema Ceeju i s olakšanjem ustanovio da Cee djeluje hladno i ravnodušno. Da je njemu netko ponudio posao s takvim žarom, lako bi se moglo dogoditi da ga i prihvati. Trebaju li Dendariijima brodski liječnici? "Pretpostavljam", suho reče Cee, "da bih prvo morao proći saslušanje." "Naravno", slegne ona ramenima. "Drogiran, nedvojbeno." "Ah... pa, to je obavezno za sve koji se prijave za rad u obavještajnoj službi. Čak i najdobronamjerniji čovjek može postati krtica bez svog znanja." "Ukratko, saslušanje sa svim dodacima." Sad je izgledala opreznije. "Pa, dodatke držimo u pričuvi, naravno. Za slučaj da nam zatrebaju." "Da ih upotrijebite. Zatrebaju li vam." "Ne na našim vlastitim ljudima." Dotaknuo je čelo. "Madame, kad se ovo aktivira, ja sam drugi ljudi." Njezin je žar prvi put ustupio mjesto sumnji. "Ah. Hm." "A ako odbijem vašu ponudu - što ćete onda učiniti, zapovjednice Quinn?" "Oh... pa..." Izgledala je, zaključio je Ethan, kao mačka koja se pretvara da ne lovi miša. "Još niste napustili Postaju Kline. Millisor i dalje vreba na vas. Još postoji mogućnost da ću vam moći učiniti pokoju uslugu..." Je li to bila prijetnja ili pokušaj podmićivanja? "Zauzvrat biste mi možda mogli dati još poneku informaciju O Millisoru i cetagandskoj obavještajnoj službi. Tek toliko da mogu bar nešto odnijeti admiralu Naismithu." Ethan je zamislio mačku koja ponosno stavlja mrtvog miša na vlasnikov jastuk.

84

Nešto slično očito je zamišljao i Cee, koji je je sardonično upitao: "Može moje mrtvo tijelo?" "To se admiralu Naismithu ne bi nimalo svidjelo", uvjeravala ga je Quinn. Cee prezirno puhne. "A što vi koji ste lišeni istinskog vida uopće znate o ljudskoj nutrini? Možete li išta točno procijeniti? I što ja mogu saznati o vama, kad sam trenutno i sam slijep?" Quinn je zastala, ozbiljno razmišljajući o njegovu pitanju. "Pa, mi ljude uvijek procjenjujemo na taj način", polako je rekla. "Mjerimo njihove postupke, riječi, dojam koji ostavljaju. Služimo se maštom i intuicijom. Poklanjamo povjerenje, ako baš hoćete." Pokazala je glavom na Ethana, koji je, potaknut savješću, kimnuo u znak slaganja unatoč tome što nije želio stati na njezinu stranu. Sad se Cee ushodao. "Čovjeka je moguće prisiliti na djela i laži koje ne želi počiniti. Strahom ili drugim sredstvima. Ja to jako dobro znam." Napravio je još jedan krug po sobi. "Moram znati. Moram znati;." Zastao je i zagledao se u oboje kao čovjek koji pokušava proniknuti u potpunu tamu. "Nabavite mi tiramin. Onda ćemo pošteno porazgovarati. Kad budem stvarno znao tko ste vi." Ethan se pitao pokazuje li njegovo lice isti očaj kao i zapovjedničino. Nije im trebala telepatija da pogode što misli ono drugo. Quinn je nesumnjivo raspolagala podacima o tajnim obavještajnim procedurama Dendariija; a što se Ethana ticalo - Cee će ionako prije ili poslije doznati da se grdno prevario što je zaštitu zatražio od njega. Možda je bolje da to ne sazna na neugodniji način. Ethan se žalosno oprostio s egzaltiranom Ceejevom predodžbom o sebi. Ipak, budala koja skriva da je budala dvaput je gora od obične budale. "Što se mene tiče, može", pristao je neveselo. Quinn je zamišljeno grizla usnicu. "Prvo više nije aktualno", mrmljala je, "ni drugo, a treće su dosad sigurno već promijenili - i uostalom, Millisor sve to ionako već zna. Ostalo su privatne stvari." Podigla je pogled. "Može." Cee je izgledao zatečeno. "Pristajete?" Quinnine usnice su se trznule. "Ako se ne varam, to je prvi put da smo se veleposlanik i ja oko nečega složili?" Pogledala je Ethana podignutih obrva, a on je promrmljao: "Hmf." "Možete li doći do pročišćenog tiramina?" zatražio je Cee. "Brzo?" "Oh, siguran sam da se može naći u svakoj ljekarni", reče Ethan. "Ima kliničku primjenu u..." "Ljekarne su problematične", počeo je Cee mrko, ali prekinula ga je Quinn tonom iz kojeg se čulo da je upravo nešto shvatila. "Oh. Oh." "Oh, što?" upita Ethan.

85

"Sad mi je jasno zašto se Millisor tako potrudio upasti u komercijalnu mrežu, dok je vojnu posve zanemario. Dosad nisam shvaćala kako ih je uspio pobrkati." U njezinim tamnim očima vidjelo se oduševljenje zbog uspješno riješene zagonetke. "Ha?" reče Ethan. "Postavio vam je klopku, zar ne?" reče Quinn. Cee kimne. Objasnila je Ethanu: "Millisor nadzire komercijalnu računalnu mrežu. Kladim se da svaki put kad netko na Postaji Kline kupi pročišćeni tiramin Millisorova prislušna stanica počne pištati, a na mjestu kupovine iskrsne Rau, Setti ili netko treći - ali oprezno, jer su lažne uzbune neizbježne - i - oh, da. Vrlo elegantno." Pohvalno je kimnula. Na trenutak je sjela, rastreseno češući noktom jedan savršeni prednji zub. Ethanovo iskusno liječničko oko odmah je prepoznalo bivšu ovisnicu o grizenju noktiju. "Mislim da znam rješenje", promrmljala je. Ethana, koji nikad prije nije sjedio za obavještajnom prislušnom stanicom, potpuno su opčarale napravice pred njim. Za razliku od njega, Terrence Cee nije izgubio hladnokrvnost. Bilo je očito da je dobro upućen u princip rada takvih uređaja, iako nije poznavao konkretan model. Dendariiji su se odlučili za mikrominijaturizaciju betanskog tipa: otvorena stanica na stolu imala je dimenzije male bilježnice, a upravljačka ploča vjerojatno bi bila još manja da nije morala biti prilagođena prevelikim ljudskim očima i prstima. Na maloj holovidnoj ploči vidio se prolaz s dućanima u kojemu je upravo stajala Quinn. Slika je često vrtoglavo poskakivala u ritmu s pokretima njezine glave. Kamere su, naime, bile skrivene u njezinim majušnim, kuglastim naušnicama. Čim se usredotočio i uvježbao, Ethan je zaboravio na trzavu sliku i potpuno se unio u prizor, osjećajući kao da se i sam nalazi na drugom kraju Postaje. Ceejeva zamračena soba izblijedjela je iz njegove svijesti, iako to nije mogao reći i za Ceeja, koji je stajao pokraj Ethana i budno pratio što se događa. "Sve će biti u redu ako učiniš točno ono što sam ti rekla, bez ikakvih improvizacija", tumačila je Quinn svom rođaku Tekiju, vrlo naočitom u čistoj odori tamnozelene i nebeskoplave boje. Posjeklinu na čelu koju je zaradio u jučerašnjem sudaru lebdećih paleta više nije pokrivao bijeli zavoj, nego prozirni i propusni flaster. Ethan je zadovoljno primijetio da oko urednog šava nema tragova crvenila ili otjecanja. "Upamti, ako ne dobiješ signal, to je znak da prekineš misiju", nastavila je Quinn. "Bit ću u blizini za slučaj da ti zatreba pomoć, ali nastoj ne gledati prema meni. Ako ti ne mahnem s balkona, jednostavno se okreni na peti, vrati im to što si kupio i reci da si zapravo trebao ono drugo, ovaj..." "Triptofan", promrmlja Ethan, "za spavanje." "Triptofan", nastavi Quinn, "za spavanje. A zatim jednostavno otiđi kući. Ne pokušavaj me tražiti. Poslije ću ti se javiti." "Elli, ima li to neke veze s onim tipom kojeg si jučer silno željela izvući iz karantene?" upita Teki. "Obećala si da ćeš mi poslije objasniti."

86

"Nije još dovoljno poslije." "Ovo ima neke veze s dendariijskim plaćenicima, zar ne?" "Na dopustu sam." Teki se vragolasto nasmiješi. "Nisi se valjda zaljubila? Jučerašnji tip je u svakom slučaju bolji od onog ludog patuljka." "Admiral Naismith", ukočeno odvrati Quinn, "nije patuljak. Visok je gotovo metar i pol. I nisam se 'zaljublila' u njega, prostačino jedna; samo se divim njegovoj genijalnosti." Kad se zaljuljala na petama, s njom se zaljuljala i slika. "Profesionalno." Teki je zahihotao, ipak pazeći da ne pretjera s porugom. "Dobro, ako ovo ne radiš za patuljka, u čemu je onda štos? Samo mi nemoj reći da švercaš drogu ili nešto slično. Rado ću ti pomoći, ali posao neću riskirati čak ni zbog tebe, draga moja rodice." "Radiš za pozitivce, vjeruj mi", nestrpljivo mu reče Quinn. "A ako ne želiš zakasniti na svoj dragocjeni posao, vrijeme ti je da kreneš." "Ma dobro." Teki je dobroćudno slegnuo ramenima. "Ali zahtijevam da mi poslije ispričaš cijelu bajku, od početka do kraja, jesi me čula?" Okrenuo se i nonšalantno odšetao u prolaz. Ipak je još stigao dobaciti preko ramena: "Samo, ako je sve to tako zakonito, moralno i dijetalno, zašto stalno ponavljaš da će sve biti u redu?" "Zato što sve mora biti u redu", promrsila je Quinn ispod glasa kao da ponavlja čarobnu formulu. Mahnula mu je da ode. Nekoliko minuta kasnije, i ona je nonšalantno odšetala u istom smjeru. Ethan i Cee su zajedno s njom ležernim tempom razgledali sve izloge u prolazu. Tu i tamo bi po nekom nasumičnom kadru vidjeli da i dalje prati rođaka. Teki je ušao u ljekarnu. Za njim je ušla i Quinn, namještajući mikrofon u kopči za kosu. Zastala je da pogleda izložene lijekove protiv mučnine u bestežinskom stanju. "Hm", rekao je ljekarnik. "Njega rijetko traže..." Utipkao je šifru u računalo. "Tablete od pola ili jednog grama, gospodine?" "Uh... valjda od jednog grama", odgovori Teki. "Stižu", odvrati muškarac. Stanka se otegnula. Opet su začuli zvuk tipkanja i potom prigušenu ljekarnikovu psovku. Uslijedio je lagan udarac šakom po kućištu kontrolne ploče. Računalo je žalobno zapištalo. Ljekarnik je opet unosio iste podatke. "Aktivirala se Millisorova klopka?" šapne Ethan Ceeju. "Najvjerojatnije. Da kupac ne ode prerano", promrmlja Cee. "Oprostite gospodine", obratio se ljekarnik Tekiju. "Negdje je zapelo. Sjednite, molim vas. Sam ću otići po lijek. Vraćam se za nekoliko minuta."

87

Quinn se odvažila na pogled prema pultu. Ljekarnik je izvukao debeli indeks, otpuhao sloj prašine s njega i izašao na stražnja vrata, listajući tanke stranice. Teki je uzdahnuo i spustio se na tapeciranu klupu. Bacio je pogled prema Quinn; ona je smjesta skrenula pogled s pulta i fascinirano se zagledala u policu punu sredstava za kontracepciju. Ethan je pocrvenio do korijena kose i krajičkom oka pogledao Ceeja, kojemu taj prizor nije nimalo narušio koncentraciju. Ethan je odmah skrenuo pogled natrag na holovid. Galaktičar je nesumnjivo bio naviknut na te stvari, s obzirom na to da je po vlastitom priznanju nekoliko godina dijelio intimu sa ženom. On u tome vjerojatno nije vidio ništa loše. Što se Ethana ticalo, on bi radije opet gledao u tablete protiv bestežinske mučnine. "K vragu", dahne Quinn. "Stvarno su brzi." Kamera se vrtoglavo okrenula prema kupcu koji je upravo užurbano ulazio u apoteku. Prosječne visine, u neupadljivoj odjeći, nabijen kao buldog - Rau. Rau je naglo usporio, promotrio pult, uočio Tekija i odlutao među police, dišući duboko i tiho. Zaustavio se na suprotnoj strani police sa sredstvima za kontracepciju, nasuprot Quinn. Sigurno mu je uputila onaj svoj zasljepljujući osmijeh, jer mu se na usnama automatski pojavio iznenađeni smiješak. Povukao se na drugi kraj prostorije, valjda zato da mu njezino lice ne skrene pozornost s mete. Ljekarnik se napokon vratio i provukao Tekijevu kreditnu karticu kroz računalo, koje je, budući da je sad normalno radilo, progutalo karticu i izbacilo je van uz brujanje slično tihom podrigivanju. Teki je uzeo paket i otišao. Rau je hodao nekoliko koraka iza njega. Teki je polako hodao niz prolaz, stalno kradomice pogledavajući prema praznom balkonu na drugom kraju. Naposljetku se smjestio pokraj tipične postajske fontane okružene zelenilom na sredini prolaza i dugo nešto čekao. Rau je sjeo u blizinu, izvukao ručni čitač i počeo čitati. Quinn je razgledavala izloge bez kraja i konca. Teki je bacio pogled prema balkonu, iznervirano pogledao na kronometar i zatim u Quinn, koja je stajala nešto dalje u prolazu i pravila se da ga ne vidi. Nakon što je još nekoliko minuta ljutito tapkao nogom, Teki je ustao i počeo se udaljavati. "Gospodine", doviknuo mu je nasmiješeni Rau. "Zaboravili ste paket!" Znakovito ga je podigao. "Bogovi te odnijeli, Teki!" bijesno šapne Quinn. "Rekla sam ti da ne improviziraš!" "Oh. Ovaj... hvala vam." Teki je prihvato paket iz susretljive ruke smrti i na trenutak ostao nepomičan, zbunjeno trepćući. Rau je kimnuo i opet se udubio u ručni čitač. Teki je razdraženo uzdahnuo i otklipsao natrag u ljekarnu. "Oprostite", doviknuo je Teki ljekarniku. "Pomaže li kod nesanice tiramin ili triptofan?" "Triptofan", odgovori ljekarnik. "Joj, oprostite. U tom slučaju mi treba triptofan." Spustila se blago ubojita tišina. "Dobro, gospodine", hladno je rekao ljekarnik. "Odmah."

88

"Nismo doživjeli potpuni neuspjeh", ustvrdila je Quinn, skidajući naušnice. Pričvrstila ih je za kućište monitora specijalnim kopčama. "Bar sam potvrdila da se Rau krije tamo gdje se nalazi Millisorova prislušna stanica. Doduše, to sam i očekivala." Spremila je i kopču za kosu, zatvorila kućište i stavila ga u jaknu. Zakvačila je stopalo za nogu stolca i nalaktila se na mali sklopivi stolić u Ceejevoj sobi. "Vjerojatno će sljedećih tjedan dana slijediti Tekija u stopu. Neka - volim da se moji neprijatelji ubijaju od posla. Sve dok me ne pokušava nazvati ne može se dogoditi ništa loše." A ni dobro, pomislio je Ethan kad je iskosa pogledao Terrencea Ceeja. Dok im je tiramin bio nadohvat ruci, Cee je djelovao gotovo optimistično. Sad je opet postao zatvoren, hladan i sumnjičav. Čak i da nije nesmotreno obećao Ceeju da će mu pružiti zaštitu, Ethan se nije mogao izvući iz tog zapetljanog klupka sve dok je Millisor prijetio Athosu. Iako je svatko od njih troje slijedio svoju nit, bilo je očito da za raspletanje moraju ujediniti snage. "Možda bih ga mogla ukrasti", rekla je Quinn bez pretjeranog oduševljenja. I ona je primijetila zahlađenje u sobi. "Iako Postaja Kline nije idealno mjesto za tu taktiku..." Utonula je u misli. "Koristite li pročišćeni tiramin iz nekog posebnog razloga?" upita odjednom Ethan. "Ili vam jednostavno treba toliko i toliko miligrama tiramina u krvotoku, i gotovo?" "Ne znam", reče Cee. "Uvijek smo uzimali tablete." Ethan je zamišljeno suzio oči. Potražio je pločicu za zabilješke na obližnjem zidnom stoliću i počeo tipkati popis. "Što je sad to?" upita Quinn, istežući vrat prema njemu. "Recept, tako mi Boga Oca", reče Ethan, tipkajući sa sve većim zanosom. "Znate, tiramin je prirodni sastojak nekih vrsta hrane. Ako sastavimo jelovnik koji sadrži hranu s visokim udjelom tiramina... sumnjam da Millisor nadzire svaku prodavaonicu hrane na Postaji... nije zabranjeno kupovati živežne namirnice, zar ne? Vjerojatno ćete morati obići i dućane s uvoznom hranom, većina artikala na popisu ne pojavljuje se na standardnim jelovnicima samoposlužnih konzola." Quinn je uzela popis i pročitala ga, podižući obrve. "Sve to?" "Što više, to bolje." "Pa, vi ste liječnik", slegnula je ramenima i ustala. Ironično se nasmiješila. "Mislim da bi vas gospodin Cee nakon ovoga mogao zatrebati." Nakon dva sata napregnute šutnje napokon su dočekali Quinn, koja se u Ceejevu sobu vratila tegleći dvije velike vrećice s hranom. "Tulum počinje, gospodo", viknula je, istresajući sadržaj vrećica na stol. "Prava gozba." Cee je vidljivo klonuo kad je ugledao gomilu jela i pića na stolu.

89

"Bome ste se nakupovali", zamijeti Ethan. "Niste precizirali koliko čega da uzmem", istakne Quinn. "Ionako mora jesti i piti samo dok se ne aktivira." Postrojila je klaret, burgundac, šampanjac, šeri te bočice tamnog i svijetlog piva kao male vojnike. "Ili onesvijesti." Oko boca je u naletu nadahnuća lepezasto poslagala žuti sir s Eskobara, tvrdi bijeli sir sa Sergyara, dvije vrste ukiseljenih haringi, tuce čokolada i kisele krastavce s koprom. "Ili povrati." Jedini autohtoni proizvod bile su vruće, pržene kocke od pilećih jetrica, stvorene u laboratoriju. Ethan je pomislio na Okitu i osjetio kako mu se želudac okreće. A kad je podigao nekoliko namirnica sa stola da pogleda cijenu, pozelenio je od muke. Quinn je primijetila njegovu grimasu i uzdahnula. "Da, točno ste predvidjeli da ću morati obići dućane s uvoznom robom. Hvata me jeza kad pomislim kakvi će mi biti troškovi reprezentacije." Naklonila se Terrenceu Ceeju, pozivajući ga za švedski stol. "Dobar tek." Zbacila je čizme s nogu i legla na Ceejev krevet s rukama iza vrata i izrazom živog zanimanja na licu. Ethan je izvukao plastični čep iz litrene gumene boce s klaretom i uljudno podijelio čaše i pribor za jelo iz samoposlužne konzole. Cee je sumnjičavo progutao slinu i sjeo za stol. "Jeste li sigurni da će ovo upaliti, doktore Urquhart?" "Ne", iskreno reče Ethan. "Ali ne vjerujem ni da će vam takav eksperiment naškoditi." S kreveta se začulo glasno cerekanje. "Nije li znanost čudesna stvar?" upitala je Quinn.

Deseto poglavlje
Ethan je iz solidarnosti s Ceejem pristao piti vino, iako je pileću jetricu, krastavce i čokoladu ipak preskočio. Klaret je, unatoč cijeni, bio najobičnija splačina, ali burgundac nije bio loš, a šampanjac - serviran uz desert - bio je prilično dobar. Pomalo ljepljiv osjećaj bestjelesnosti upozorio je Ethana da je pretjerao sa solidariziranjem. Pitao se kako se drži Cee, koji je još poslušno jeo i pio na suprotnoj strani stola. "Osjećate li išta?" nervozno ga upita Ethan. "Mogu li vam još nešto dodati? Još sira? Novu čašu?" "Vrećicu za povraćanje?" susretljivo pridoda Quinn. Ethan ju je prostrijelio pogledom, ali Cee je samo odmahnuo rukom na njihove prijedloge, vrteći glavom. "Još ništa", rekao je. Rukom je nesvjesno protrljao vrat. Ethan je odmah dijagnosticirao početak glavobolje. "Doktore Urquhart, jeste li sasvim sigurni da ništa u pošiljci kultura jajnika koju ste primili na Athosu nije došlo iz Bharaputre?"

90

Ethan je imao osjećaj da je na to pitanje odgovorio već tisuću puta. "Osobno sam je raspakirao, a poslije sam vidio i ostale kutije. To nisu bile čak ni kulture, nego samo neobrađeni mrtvi jajnici." "Janine..." "Ako je njezina, ovaj, donacija, bila uzgojena da proizvodi jajne stanice..." "Bila je. I ona i sve ostale." "U pošiljci je nije bilo. Ni nje ni ostalih." "Osobno sam nadzirao pakiranje", reče Cee. "Gledao sam utovar na pristaništu u Jacksonovu Skrovištu." "To donekle sužava vrijeme i mjesto gdje su mogli biti zamijenjeni", primijeti Quinn. "Do zamjene je sigurno došlo na Postaji Kline, tijekom ona dva mjeseca u skladištu. Trebalo bi dakle ući u trag sitnici od, ah, 426 sumnjivih brodova." Uzdahnula je. "To je zadatak koji, nažalost, nadilazi moje mogućnosti." Cee je zavrtio burgundac u plastičnoj čaši i otpio nov gutljaj. "Vaše mogućnosti ili vaš interes?" "Pa... dobro, oboje. Mislim, da ih stvarno želim naći, pustila bih da Millisor obavi sav posao, a ja bih ga jednostavno slijedila. Ali mene u toj pošiljci zanima samo jedan kompleks gena u jednoj kulturi, koji, ako sam dobro shvatila, posjedujete i vi. Funta vašeg mesa bi mi jednako dobro poslužila - ako ne i bolje. Ili jedan gram, ili epruveta krvi..." zašutjela je, puštajući da se Cee sam nadoveže na njezinu misao. Cee je izbjegao zamku. "Ne mogu čekati da je Millisor nađe. Čim njegov tim nadoknadi zaostatke u nadzoru putnika, znat će da sam na Postaji Kline." "Nešto vremena vam je ipak ostalo", istakne ona. "Kladim se da će im dosta sati otići na praćenje jadnog, nedužnog Tekija po Postaji dok on obavlja svoj posao. Možda umru od dosade", reče ona optimistično, "pa neću morati izvršiti jedan gnusni zadatak koji sam obećala Kući Bharaputra." Cee svrne pogled na Ethana. "Zar Athos ne želi dobiti svoju pošiljku?" "Već smo je otpisali. Doduše, da je nađemo ne bismo morali kupovati nove materijale, ali s obzirom na to da u kompletu s njom dolaze Millisor, vojska i genocid, čini mi se da to i ne bi bila osobita ušteda. On je toliko opsjednut idejom da je Athos već ima da bi mi zapravo bilo draže da sam nađe tu prokletinju. Jedino bih tako bio siguran da neće naškoditi Athosu." Ethan je skrušeno slegnuo ramenima. "Žao mi je." Cee se tužno osmjehne. "Nikad se ne ispričavajte zbog iskrenosti, doktore Urquhart." Nastavio je upornijim tonom. "Ali zar ne shvaćate da taj kompleks gena ne smije opet pasti u njihove ruke? Sljedeći put će dati sve od sebe da telepate učine pravim robovima. A onda više neće biti nikakvih prepreka da telepatiju izopače na sve moguće načine."

91

"Zar zbilja mogu stvoriti ljude bez slobodne volje?" upita zgroženi Ethan. Ona stara krilatica "Odvratno djelo u očima Boga Oca" odjednom je poprimila stvarno, tjeskobno značenje. "Moram reći da mi je ta ideja doista odbojna, osobito ako se dovede do svog logičnog završetka. Strojevi od krvi i mesa..." Quinn se oglasila s kreveta onim svojim dokonim tonom koji je, Ethan je to sad znao, zapravo skrivao brzinu njezinih misli. "Rekla bih da je to već svršena stvar, bez obzira na to hoće li Millisor naći izgubljene materijale ili ne. Millisor jednostavno razmišlja kao protuobavještajac, tako je radio cijeli život. Sve što je učinio, učinio je zato da bude siguran da nitko drugi neće doći do njih. Sad kad Cetaganda zna da je projekt ostvariv, s vremenom će ponoviti cijelo istraživanje. Pa makar im za to trebalo dvadeset pet ili pedeset godina. Možda bi bilo bolje da se dotad negdje razvije slobodna rasa telepata koja im se može suprotstaviti." Uputila je Ceeju prodoran pogled, kao da već pokušava naći pogodno mjesto za biopsiju. "A zašto mislite da bi poslodavac vašeg admirala Naismitha bio imalo bolji od Cetaganđana?" gorko upita Cee. Pročistila je grlo. Ethan je tek sad shvatio da joj telepat čita misli još od prvog pitanja i da je ona toga savršeno svjesna. "Onda pošaljite uzorak tkiva svakoj vladi u galaksiji, ako vam je to draže." Nasmiješila se kao vučica. "Millisor bi doživio moždani udar, vi biste se konačno osvetili i istovremeno uklonili prijetnju Athosu. Ja sam vam velika poklonica učinkovitosti." "Pa da stvorim stotinu robovskih rasa?" upita Cee. "Stotinu mutiranih manjina od kojih će njihovi preplašeni tamničari zazirati, mrziti ih i obuzdavati svim, pa i najnemilosrdnijim, sredstvima? I koje će progoniti do smrti ako ih ne uspiju obuzdati?" Ethan nikad prije nije stajao na samoj točki preokreta u ljudskoj povijesti. Nevolja je bila u tome, odmah je shvatio, što je svuda gdje je pogledao vidio staklastu strminu koja je vodila u neku neobičnu budućnost u kojoj će onda morati i živjeti. Nikad nije toliko žudio za molitvom i manje vjerovao da mu molitva može pomoći. Cee je odmahnuo glavom i otpio nov gutljaj vina. "Što se mene tiče, ja sam s time završio. Nikad više. Prije tri godine bih se penjao na barikade, da nije bilo Janine." "Ah", reče Quinn. "Janine." Kad je Cee podigao glavu, pogled mu je bio oštar. Uopće nije pijan, pomisli Ethan. "Želite li svoju funtu mesa? Evo moje cijene. Nađite mi Janine." Quinn naškubi usta. "Rekli ste da ste je sakrili među ostalim naručenim nevjestama za Athos. Nezgodno." Omotala je pramen kose oko prsta. "Naravno, vi shvaćate da je moja misija gotova. Obavila sam posao. Mogla bih vas ovog trena ošamutiti, uzeti uzorak tkiva i nestati prije nego što se osvijestite." Cee se nelagodno promeškoljio. "Pa?" "Samo vam kažem."

92

"Što želite od mene?" srdito upita Cee. Glas mu je bio prožet gnjevom. "Da vam vjerujem?" Stisnula je usne. "Vi nikome ne vjerujete. Nikad niste ni morali. A ipak zahtijevate da drugi vjeruju vama." "Aha", reče Cee, očito shvaćajući na što cilja. "To." "Pisnete li ikome o tome", procijedila je kroz zube, s osmijehom, "otkrit ćete da sam u insceniranju nesreća još maštovitija od Okite." "Uopće me ne zanimaju osobne tajne vašeg admirala", ukočeno odvrati Cee. "Ionako nisu relevantne za ovu situaciju." "Relevantne su meni", promrmlja Quinn. Ipak je lagano kimnula, kao da zasad prihvaća njegovo obećanje da će čuvati tajnu. Ethanu su u misli nepozvano došli svi grijesi koje je ikad počinio ili pomišljao počiniti. Shvatio je Quinninu neizgovorenu poantu. Kao i Cee, koji je temu promijenio tako što se okrenuo prema Ethanu. Ethan se odjednom osjećao jezivo ogoljen. Kroz svijest mu je munjevitom brzinom prošlo sve što je najmanje htio podijeliti s drugima. Kao, na primjer, Ceejeva izrazita fizička privlačnost, nemirna inteligencija koja je izbijala iz njegova žilavog tijela, prodorne plave oči Ethan je proklinjao svoju slabost prema plavokosim muškarcima i teškom mukom spriječio misli da ne odlutaju u erotske vode. Sumnjao je da će na Ceeja ostaviti dojam hladnokrvnog, profesionalnog liječnika i diplomata ako vidi da ga Ethan razodijeva u mislima. Kad bi bar imao Quinninu smirenu, čeličnu samokontrolu. Ali moglo bi biti i gore. Mogao bi pomisliti da je zaštita Athosa, zbog koje se telepat stavio u tako ranjivu poziciju da im oda sve o sebi, zapravo tanja od najtanje paučine. Mogao bi se zapitati kako će se iznevjereno Cee osjećati kad shvati da se njegov azil na Athosu svodi na Ethanovu dovitljivost i ništa više od toga? Posramljeni Ethan je pocrvenio i zagledao se u pod. Quinn i glamurozni dendariijski plaćenici odnijet će mu Ceeja ispred nosa prije nego što mu uopće stigne dočarati najljepše strane Athosa - predivna mora, ugodne gradove, uređene komune i šareni pokrivač teraformiranih polja, a iza njih nepregledne divljine i pustoši s golemim, fascinantnim razlikama u klimi I ljudima - svetački, iako ponešto musavi pustinjaci u meditaciji, odmetnici koji su odabrali život izvan zakona... Ethan je zamislio kako vodi Ceeja na jedrenje uz obalu Južne provincije da provjere čvrstinu podvodnih ograda u očevu ribogojilištu - ima li Cetaganda oceane? - slani znoj i slana voda, vruć, naporan posao i hladno pivo, plavičasti škampi kao nagrada na kraju dana. Cee je zadrhtao, kao čovjek koji se silom budi iz nekog živopisnog ali opasnog sna izazvanog narkoticima. "Cetaganda ima oceane," šapnuo je, "ali ja ih nikad nisam vidio. Cijeli život sam gledao u isti splet hodnika." Ethan sad nije bio crven, nego grimizan. Osjećao se prozirnijim od stakla.

93

Motreći ga, Ouinn se kiselo nasmijala. Očito je znala kako se Ethan osjeća. "Predviđam da nećete biti osobito poželjan gost na zabavama, Cee." Činilo se da se Cee tek snagom volje uspio vratiti u stvarnost. Ethan je odahnuo. "Ako možete dati azil meni, doktore Urquhart, zašto ga ne date i Janine? A ako ne možete zaštititi nju, kako onda namjeravate..." Ethan nije odahnuo. Ali daljnje laži sad su bile deplasirane. "Nisam još smislio ni kako ću se ja izvući iz ove kaše", priznao je žalosno, "a kamoli kako ću izvući vas." Promotrio je Quinn. "Ali neću odustati." Zamahnula je kažiprstom, dajući mu za pravo. "Samo bih naglasila, gospodo, da nitko od nas ne može s tom vražjom genetskom pošiljkom učiniti ništa dok je ne pronađemo. Nekako mi se čini da nam nedostaje još neki element. Pokušajmo suziti popis osumnjičenih. Osim nas i Millisora, tko bi je još mogao imati?" "Svatko tko je otkrio što je u njoj", odgovori Cee. "Vlade protivničkih planeta. Zločinačke organizacije. Flote slobodnih plaćenika." "Pazite koga trpate u isti koš, Cee", promrsi Quinn. "Kuća Bharaputra je sigurno znala", reče Ethan. Quinn je trznula kutom usana. "I pripadaju u dvije od tri spomenute kategorije, jer su i vlada i zločinačka organizacija... Ahem. Pardon, nisam im sklona. Da. Stanoviti pojedinci u Kući Bharaputra znali su o čemu je riječ. Od njih su ostala samo spaljena trupla. Bojim se da Kuća Bharaputra više ne zna što je izrodila. Za to imam dokaze iznutra; ne mogu reći da su mi Bharaputranci otvorili srce, ali da su sve znali, odgovorno tvrdim da bi u tom slučaju moj zadatak bio da im Millisora i društvo isporučim žive, radi ispitivanja. Izričito su mi rekli da ih žele vidjeti mrtve." Pogledala je Ceeja u oči. "Ne sumnjam da ste njihove umove upoznali bolje od mene. Drži li moja procjena vodu?" "Da", nevoljko prizna Cee. "Vrtimo se ukrug", zamijeti Ethan. Quinn je omotala pramen kose oko prsta. "Aha." "A što ako je u pitanju neko privatno lice", predloži Ethan, "koje je slučajno saznalo za pošiljku i u tome prepoznalo poslovnu priliku? Član posade broda, na primjer..." "Aargh", zastenje Quinn. "Rekla sam da trebamo suziti popis osumnjičenih, a ne proširiti ga! Informacije. Informacije." Prebacila je noge s kreveta na pod i ustala, pomno motreći Ceeja. "Jeste li gotovi, gospodine Cee?" Cee je zgureno sjedio, pritišćući rukama glavu. "Da, idite. Dosta je bilo." Ethan se smjesta zabrinuo. "Boli li vas? U kojem dijelu glave?" "Da, nema veze, uvijek je tako." Cee je oteturao do kreveta, prevrnuo se na trbuh i sklupčao. "Kamo idete?" upita Ethan Quinn. "Prvo, isprazniti podatkovne klopke koje sam postavila po Postaji; drugo, pokušat ću indirektno ispitati osoblje skladišta.

94

Iako su izgledi da će se ljudski nadzornik automatiziranog sustava sjetiti jedne od tisuću pošiljki nakon pet ili sedam mjeseci jako mali... Što se tu može. Bar imam trag koji mogu provjeriti. Za vas je najbolje da ostanete ovdje, sumnjam da su druga mjesta sigurnija." Trzaj njezine glave poručio mu je: I možete držati na oku našeg prijatelja na krevetu. Ethan je iz samoposlužne konzole naručio tričetvrt grama salicilata i nešto vitamina B i dao ih blijedom telepatu. Cee ih je popio i opet se izvrnuo na krevet u ne-obazirite-se-namene pozi koja Ethana nije nimalo umirila. No Ceejeva zgrčena, staklasta obamrlost na kraju je ipak prerasla u san. Ethan je pazio na njega, iznova se ljuteći zbog vlastite nemoći. Nije imao ništa što bi im pomoglo, za razliku od Quinn i njezine lepeze trikova. Ništa osim nepokolebljivog uvjerenja da sve troje gledaju u pogrešnom smjeru. Usnulog Ethana probudio je Quinnin povratak. Ukočeno je ustao s poda i pustio je u sobu, trljajući suhe oči. Trebao bi se opet obrijati; možda bi mogao posuditi Ceejev depilator. "Kako je bilo? Što ste otkrili?" upitao je. Slegnula je ramenima. "Millisor se i dalje pretvara da je trgovac. Rau se vratio u prislušnu stanicu. Mogla bih anonimno dojaviti policiji njegovu adresu, ali onda bi on opet pobjegao iz pritvora, a ja bih ga opet morala tražiti. A nadzornik skladišta vrhunski akvavit ispija na litre i govori kao navijen, satima, samo što pritom ne kaže ništa korisno." U posljednji čas je suspregnula podrigivanje. I oko nje se širila aroma akvavita. Razgovor je probudio i Ceeja, koji je sjeo na rub kreveta. "Oh", promrmljao je odmah i oprezno se vratio u ležeći položaj, trepćući. U sljedećem je trenutku opet sjeo. "Koliko je sati?" "Devetnaest", reče Quinn. "Ma k vragu", Cee je skočio na noge. "Moram otići na posao." "Je li pametno da izlazite?" upita Ethan zabrinuto. Quinn se zamišljeno namrštila. "Bilo bi bolje da se nastavi normalno ponašati. Dosad je to funkcioniralo." "Bilo bi bolje da nastavim imati redovite prihode", reče Cee, "ako želim ikad zaraditi dovoljno novca za kartu koja će me odvesti iz ove hermetički zatvorene štakorske jazbine." "Kupit ću vam ja kartu", ponudi Quinn. "U vašem smjeru", reče Cee. "Normalno." Cee je zavrtio glavom i oteturao u kupaonicu. Quinn je iz samoposlužne konzole naručila sok od naranče i kavu. Ethan, koji se pomaknuo za stolom da ostavi mjesta za Ceeja, oboje je prihvatio s najdubljom zahvalnošću.

95

Quinn je otpila gutljaj iz loptaste termosice ispunjene sjajnom crnom tekućinom. "Pa, u ovoj smjeni sam podbacila. A vi, doktore? Je li Cee rekao nešto novo?" To ga pita iz čiste pristojnosti, prosudio je Ethan. Vjerojatno je snimila svaku sekundu njihova hrkanja. "Uglavnom smo spavali." Ethan je otpio gutljaj. Kava je bila vruća i odurna, napravljena od nekog jeftinog sintetika. Sjetio se da sve što piju ide na Ceejev račun i suzdržao se od komentara. "Ali razmišljao sam o tome kako da nađemo pošiljku. Imam osjećaj da sve radimo naopako. Trebali bismo se vratiti na provjerenu činjenicu o onome što je stiglo na Athos." "Smeće, rekli ste, da kutije ne budu prazne." "Da, ali..." Iz zapovjedničine zgužvane sivo-bijele jakne začulo se pijukanje, kao da je u njoj zarobila živo pile. Opipala je džepove, gunđajući: "Koji vrag - ma bogova ti, Teki, rekla sam ti da me ne zoveš dok radim..." Izvadila je mali biper i pogledala svjetlucavi zaslon s brojem. "Što je to?" upita Ethan. "Moj pozivni signal za slučajeve nužde. Samo nekoliko ljudi ima broj. Navodno mu se ne može ući u trag, ali Millisor u svojoj opremi ima nešto što... hm, to nije broj Tekijeve konzole." Okrenula je stolac prema komkonzoli Terrencea Ceeja. "Doktore, nemojte govoriti i pazite da ostanete izvan dometa holovidne kamere." Na holovidnoj ploči pojavilo se lice jedre mlade žene kestenjaste kose u plavom kombinezonu Postaje. "Oh," Quinn je zvučala kao da joj je laknulo, "to si ti, Sara." Nasmiješila se. Sara je ostala ozbiljna. "Zdravo, Elli. Je li Teki s tobom?" Iz grla tikvice izletio je tanak mlaz kave jer ju je Quinn grčevito stegnula rukom. Osmijeh joj je sad bio usiljen. "Sa mnom? Je li rekao da se ide naći sa mnom?" Sara suzi oči. "Ne poigravaj se sa mnom, Elli. Možeš mu poručiti da sam ja u "Plavu paprat" došla na vrijeme. I da ni jednog muškarca ne čekam dulje od tri sata, čak ni onog koji uokolo paradira u zeleno-plavoj uniformi." Namršteno je pogledala Quinninu sivo-bijelu odoru. "Ja nisam tako fascinirana uniformama kao on. Idem kuć... van. Idem van, a ti mu poruči da se i bez njega mogu dobro zabaviti." Ruka joj se pomakla prema tipki za prekid veze. "Čekaj, Sara! Ne prekidaj! Teki nije sa mnom, časna riječ!" Quinn, koja je izgledala kao da bi se najradije uvukla u vid-ploču, malo se opustila kad je djevojčina ruka zastala. "Što se događa? Posljednji put sam Tekija vidjela prije njegove smjene. Znam da je sretno stigao u Odjel za ekologiju. Poslije se trebao naći s tobom?" "Rekao je da me vodi na večeru i poslije toga na bestežinski balet, za moj rođendan. Predstava je počela prije sat vremena." Djevojka je šmrcnula, prikrivajući uzrujanost ljutnjom.

96

"Prvo sam pomislila da se zadržao na poslu, ali kad sam ga nazvala, rekli su mi da je otišao na vrijeme." Quinn pogleda svoj kronometar. "Razumijem." Na rukama koje su stezale rub stola iskočile su žile. "Jesi li provjerila je li kod kuće ili kod nekog prijatelja?" "Nazvala sam sve. Tvoj otac mi je dao ovaj broj." Djevojka se opet sumnjičavo namrštila. "Ah." Quinnini prsti zabubnjali su po futroli ošamuta, u kojoj se sad nalazio blistavi, lagani civilni model. "Ah." Ethan, šokiran otkrićem da Quinn ima oca, odlučio je pozornije pratiti njihov razgovor. Quinn je podigla pogled prema djevojci u zaslonu. Progovorila je tiše, ali oštrijim i odsječnijim tonom nego prije. Ova je osoba, pomislio je Ethan automatski, stvarno zapovijedala u bitkama. "Jesi li nazvala policiju?" "Policiju!" Djevojka se trgla. "Elli, zašto?" "Smjesta ih nazovi i reci im sve što si rekla meni. Prijavi Tekija kao nestalog." "Zato što je zakasnio na sudar? Elli, ismijat će me. I ti me ismijavaš, zar ne?" upita ona nesigurno. "Smrtno sam ozbiljna. Traži kapetana Aratu. Reci mu da te šalje zapovjednica Quinn. On te neće ismijati." "Ali Elli..." "Smjesta! Moram ići. Javit ću ti se čim budem mogla." Djevojčina slika raspršila se u treperave iskre. Quinn je prosiktala kletvu ispod glasa. "Što se događa?" upita Cee na izlazu iz kupaonice, zakopčavajući rukave zelenog kombinezona. "Mislim da je Millisor ugrabio Tekija radi ispitivanja", reče Quinn. "Što znači da sad zna za mene. K vragu! Millisor nije imao nikakav logični razlog da to učini! Zar sad razmišlja pimpekom? To mu uopće ne sliči." "Prije će biti da razmišlja kao očajnik", reče Cee. "Znam da ga je Okitin nestanak jako uzrujao. A ponovno pojavljivanje doktora Urquharta još i više. On, ovaj... ima neke jako čudne teorije o doktoru Urquhartu." "Zbog kojih ste se vi pomučili da me nađete", reče Ethan. "Žao mi je što nisam superagent kojeg ste očekivali." Cee mu je uputio prilično neobičan pogled. "Ne mora vam biti žao." "Htjela sam Millisora izbaciti iz ravnoteže." Quinn je grizla nokat dok nije pukao. "Ali ne baš toliko. Nisam im dala nikakav povod da ugrabe Tekija. Ili možda jesam, jer me nije poslušao i odmah se okrenuo... nisam smjela uplesti civila, znam da se to ne radi. Zašto nisam poslušala vlastitu intuiciju? Jadni Teki neće znati što ga je snašlo."

97

"Niste se ustručavali kad je trebalo uplesti mene", uvrijeđeno će Ethan. "Vi ste već bili upleteni. I osim toga, vas nisam čuvala dok ste bili mali. I osim toga..." zastala je, upućujući mu pogled neobično sličan onom koji mu je ranije uputio Cee, "imate prenisko mišljenje o sebi", dovršila je. "Kamo idete?" uzbunjeno je upitao Ethan kad je krenula prema vratima. "Idem..." odlučno je počela. Ruka koju je ispružila prema kontrolnoj ploči vrata zastala je u zraku i spustila se. "Prvo razmisliti o svemu." Okrenula se i ushodala po sobi. "Zašto ga drže tako dugo?" upitala je. Ethan nije bio sasvim siguran je li to pitanje upućeno njemu, Ceeju ili zraku. "Mogli su iz njega izvući sve što zna u roku od petnaest minuta. I ostaviti ga da se probudi u cjevovozu, uvjeren da je zaspao na putu kući. Nitko ne bi ništa povezao, čak ni ja." "Saznali su sve što sam ja znao u roku od petnaest minuta,". istaknuo je Ethan, "ali to ih nije zaustavilo." "Da, ali tu su im sumnje već bile probuđene - žao mi je zbog toga, imali ste pravo kad ste mi to predbacili - jer su kod vas našli moj prisluškivač. Tekija namjerno nisam ozvučila da se to ne ponovi. Osim toga, Teki se nalazi u evidenciji Postaje Kline od svog začeća. Vi ste bili čovjek bez prošlosti, ili bar, čovjek s nedostupnom prošlosti, a to je uvijek plodno tlo za bujanje paranoičnih fantazija." "Što je završilo tako da im je trebalo sedam sati da se uvjere kako su otpočetka bili u pravu", reče Ethan. Tu se uključio i Cee. "A od Okitina nestanka smatraju vas agentom koji se sedam sati uspješno odupirao ispitivanju. Sad su vjerojatno još neskloniji prihvatiti 'Ne znam' kao odgovor." "U tom slučaju," reče Quinn mrko, "što prije izvučem Tekija, to bolje." "Oprostite," upita Ethan, "a odakle ćete ga izvući?" "Najvjerojatnije iz Millisorove sobe. Tamo gdje su vas ispitivali. Njihova 'tiha' soba, koju nikad nisam uspjela ozvučiti." Mahnito je provlačila prste kroz kosu. "K vragu, kako da to izvedem? Frontalni napad na branjeni četverokut usred gomile nedužnih civila, u delikatnom mehaničkom okruženju svemirske postaje...? Ne bih to nazvala učinkovitim pristupom." "Kako ste spasili doktora Urquharta?" upita Cee. "Čekala sam... strpljivo - da izađe iz sobe. Dugo sam čekala najbolju priliku." "Da, dosta ste dugo čekali", srdačno se složio Ethan. Razmijenili su napete osmijehe. Kružila je po sobi kao razjarena tigrica. "Forsiraju me. Znam da me forsiraju. Točno to osjećam. Millisor koristi Tekija da dođe do mene. A on neće prezati ni od čega da ostvari cilj. Q.E.D.

98

Quinn, egzemplar debakla. Ne paničari, Quinn. Što bi u ovakvoj situaciji učinio admiral Naismith?" Ukipila se i zapiljila u zid. Ethan je u mašti već vidio dendariijske lovce u brišućem letu, nepregledne redove jurišnika u svemirskim oklopima, postolja sa zlokobnim, glomaznim, visokonaponskim naoružanjem koja se vrte na sve strane. "Nikad ne radi sama", promrmlja Ouinn, "ono što preveslani stručnjak može učiniti umjesto tebe. To bi on rekao. Taktički džudo po pravilima svemirskog čarobnjaka glavom i bradom." Njezino uspravno držanje isijavalo je energiju zen meditacije. Kad se napokon okrenula prema njima, lice joj je bilo puno ushita. "Da, točno bi to rekao! Podmukli mali patuljče, volim te!" Salutirala je njegovoj nevidljivoj prisutnosti i obrušila se na komkonzolu. Cee je konsternirano pogledao Ethana, koji je nemoćno slegnuo ramenima. Na vid-ploči pojavila se slika žustre službenice u odori tamno-zelene i nebeskoplave boje. "Krizni telefon Odjela za ekologiju i epidemiologiju. Mogu li vam pomoći?" "Htjela bih prijaviti mogućeg prenositelja bolesti", reče Quinn svojim najotresitijim i najslužbenijim tonom. Službenica je privukla prijavnu ploču i postavila prste iznad tastature. "Ljudsko biće ili životinja?" "Ljudsko biće." "Tranzitni putnik ili postajac?" "Tranzitni putnik. Ali možda je upravo prenosi na postajca." Izraz zanimanja na službeničinu licu još se više pojačao. "O kojoj je bolesti riječ?" "Alfa-S-D-plazmid-3." Službenica je na trenutak prestala tipkati. "Alfa-S-D-plaz-mid-2 potječe s Varuse Tercijus, prenosi se spolnim putem i izaziva nekrozu mekih tkiva. Jeste li možda mislili na nju?" Quinn odmahne glavom. "Ovo je nova i mnogo zaraznija mutacija varušanske međunožne truleži. Koliko mi je poznato, za nju još ne postoji protuvirus. Zar vi niste čuli za nju? Blago vama." Službenica je podigla obrve. "Ne, gospođo." Mahnito je tipkala i unijela nekoliko promjena u prijavu. "A ime osumnjičenog prenositelja?" "Ghemski plemić Harman Dal, trgovac umjetninama i rukotvorinama s Cetagande. Ima novootvorenu trgovinu u Putničkoj četvrti, dobio je licencu prije nekoliko tjedana. Dolazi u kontakt s mnogo ljudi." Ethan je pretpostavio da je Harman Dal Millisorov pseudonim. "Bože dragi", reče službenica. "Stvarno nam je drago što ste to prijavili. Ovaj..." Službenica je zastala, birajući riječi. "A kako ste vi doznali za bolest dotične osobe?" Quinnin dotad oštri pogled više nije bio uperen u službeničino lice nego je letio prema vlastitim nogama, u udaljene kutke sobe, na ruke koje je zdvojno kršila. Počela se

99

premještati s noge na nogu. Da je imala prilike dovoljno dugo zadržati dah, sigurno bi uspjela i porumenjeti. "A što mislite?" promrmljala je u kopču svog remena. "Oh", službenica je za razliku od nje doista porumenjela. "Oh. Pa, u tom slučaju iznimno smo vam zahvalni što ste se odlučili javiti. Uvjeravam vas da se svi epidemiološki problemi te prirode rješavaju u potpunoj diskreciji. Morate se smjesta javiti našem liječniku u karanteni..." "Apsolutno", prihvati Quinn nervozno, kao da jedva čeka pregled. "Smijem li odmah doći? Ali... ali ako ne požurite, strahujem da će vam Dal na leđa natovariti ne dva, nego tri pacijenta." "Gospođo, uvjeravam vas da naš odjel vješto rješava delikatne situacije. Molim vas, stavite osobnu iskaznicu u komkonzolu da je računalo može očitati..." Quinn ju je poslušala i opet obećala da će se odmah javiti u karantenu, još jednom dobila obećanje da će ostati anonimna, kao i zahvalu za javljanje, i nakon toga prekinula vezu. "Eto, Teki", uzdahnula je. "Pomoć je na putu. Potpisala sam svoje pravo ime pod kazneno djelo, ali mislim da to nije previsoka cijena." "Ovdje je zakonom zabranjeno biti bolestan?" upita Ethan zaprepašteno. "Ne, ali lažna prijava o prenositelju bolesti je definitivno protuzakonita. Kad vidite kakvu sam mašineriju pokrenula, shvatit ćete zašto se takve psine obeshrabruju. Ali uvijek ću se radije suočiti s par kaznenih prijava nego s plazmičkom vatrom. Novčanu kaznu ću pisati pod troškove reprezentacije." Na Ceejevu licu pojavili su se divljenje i ushit. "Hoće li vam admiral Naismith dati za pravo?" "Možda mi da i orden." Oraspoložena Quinn mu je namignula. "Dobro. Ekolozi bi mogli naići na neočekivano žestok otpor svog novog pacijenta. Ne bi bilo loše da im diskretno pomognemo, zar ne? Gospodine Cee, znate li rukovati ošamutom?" "Da, zapovjednice." Ethan plaho podigne ruku. "Ja sam prošao temeljnu obuku u athoškoj vojsci", začuo je kako se luđak s njegovim glasom prijavljuje za misiju.

100

Jedanaesto poglavlje
Na kraju je Quinn za pratioca u onome što je nazvala "drugim valom napada" odabrala Ethana, ne Ceeja. Telepata je ostavila da stražari kod cijevnih dizala na kraju hodnika u Millisorovu hostelu za tranzitne putnike, naoružavši ga drugim osamutom iz svog kompleta. "Ostanite skriveni i ustrijelite svakog tko pokuša bježati tim putem", rekla mu je, "i ne štedite na vatri. Kod ošamuta se za pogreške uvijek možete naknadno ispričati." Ethan je podigao obrve i pridružio joj se na putu niz hodnik. "Dobro, gotovo uvijek", promrmljala je, pogledavajući preko ramena da provjeri je li Cee dobro skriven u spletu lončanica, zrcala i nadsvođenih niša za privatne razgovore koji je krasio predvorje s cijevnim dizalima. Millisorov hostel očito je bio namijenjen kategoriji putnika za koju je Ethanov budžet bio običan sitniš. Ethan je tek sad primijetio kobnu pogrešku u planu napada. "Meni niste dali ošamut", brzo je šapnuo Quinn. "Imala sam samo dva", nestrpljivo je promrmljala. "Evo. Uzmite moj pribor za prvu pomoć. Vi ćete biti bolničar." "Zašto, da imam čime tresnuti Raua po glavi?" Licem joj je preletio osmijeh. "Ako vam se ukaže prilika, samo naprijed. U međuvremenu će Tekiju trebati protuotrov za drogu kojom su ga nafiksali. Vjerojatno antagonist za brzopentu. A u slučaju da je situacija još gadnija od toga, sve medicinske odluke prepuštam vama." "Oh", reče Ethan, umiren. To je bilo gotovo prihvatljivo objašnjenje. Taman se spremao izreći nov prigovor, kad ga je Quinn gurnula u oskudan i neadekvatan zaklon uvučenog dovratka. Iz suprotnog smjera niz hodnik su prema teretnom dizalu hodale tri prilike sa zatvorenom putničkom paletom na čijem se prednjem dijelu vidio logo Odjela za ekologiju, stilizirana paprat i voda. Kad je na njih palo meko, bogato svjetlo Ethan je naslućivao da je netko pomno proučio psihološke reakcije koje svjetlost određene valne duljine izaziva u ljudskom mozgu - tri prilike pretvorile su se u ovećeg pripadnika postajne policije i dvoje ekotehničara, muškarca i ženu. Točnije, u koštunjavu, mršavu ženu čiji je hod - marširanje - zračio osobnom toplinom i dražešću sjekire... "Bože Oče," ciknuo je Ethan, "eno Horor Helde..." "Ne paničarite", zasiktala je Quinn i gurnula ga dublje u nišu. Nije bila dublja od dvadeset centimetara, što nije bilo dovoljno da sakrije jednu osobu, a kamoli dvije. "Okrenite im leđa i pretvarajte se da radite nešto normalno, pa vas neće ni primijetiti. Evo, okrenite se, stavite

101

ruku na zid pokraj moje glave", brzo ga je namjestila, "nagnite se prema meni, spustite glas..." "A što ja to točno radim?" "Mazite se sa mnom. A sad umuknite i pustite me da u miru slušam. I ne gledajte me tim pogledom jer ću početi hihotati. Kad bolje razmislim, nešto vješto tempiranog hihotanja pojačalo bi uvjerljivost..." Radite nešto normalno? Ethan se nikad u životu nije osjećao abnormalnije. Lopatice su ga svrbjele od iščekivanja smrtonosnog hica iz Millisorove sobe, koja se nalazila točno preko puta njihova dovratka. Da sve bude gore, ništa nije vidio. Quinn je, naravno, imala odličan pogled, uz dodatnu prednost što joj je lice bilo djelomično zaklonjeno Ethanovom rukom, a tijelo zaštićeno od zalutale vatre njegovim tijelom. "Samo jedan policajac za podršku?" promrmlja Quinn. Oči iza koketno spuštenih trepavica su zasvjetlucale. "Sva sreća što smo mi ovdje." Iz jakne se začulo prigušeno pijukanje. Munjevito je utišala biper i podigla ga dovoljno visoko da krajičkom oka pročita broj. Iskrivila je usne. "Što je?" šapnuo joj je Ethan u uho. "To je broj komkonzole u sobi mrcine Millisora", rekla je umilno, drugom rukom gladeći Ethanov potiljak, sve u ime realizma. "Znači, uspio je iz Tekija izvući moju šifru. Vjerojatno želi da ga nazovem i slušam njegove prijetnje. Neka se malo pirja na tihoj vatri." Sad već očajni Ethan pripio se uz zapovjednicu, popravljajući umjetnički dojam i izvijajući se u stranu da pogleda hodnik. Ekotehničarka Helda oštro je pritisnula zvono na vratima Millisorove sobe i pogledala prijavnu ploču u ruci. "Ghemski plemić Harman Dal? Tranzitni putnik Dal?" Nije bilo odgovora. "Je li u sobi?" upita drugi ekotehničar. Helda je umjesto odgovora pokazala ostakljenu kontrolnu ploču na zidu. Ethan je pretpostavio da raznobojni svjetlosni indikatori pokazuju znakove života u sobi, jer je drugi ekotehničar rekao: "Ah. I nije sam. Možda ovo ipak nije neslana šala." Helda je opet pozvonila. "Tranzitni putniče Dal, ovdje upraviteljica biokontrole za Postaju Kline, Helda. Ako odmah ne otvorite vrata prekršit ćete propise biokontrole 176b i 2a." "Daj mu bar vremena da navuče hlače", reče drugi ekotehničar. "Mislim, čovjeku je sigurno neugodno." "Neka mu je neugodno", odbrusi Helda. "Tako mu i treba prljavom prašinaru, kad je ovamo donio svoju prljavu..." Opet je udarila po zvonu.

102

Kad ni treći put nije dobila odgovor, iz jakne je izvukla neku napravu i stavila je iznad brave na vratima. Indikatori na napravi su zatreperili, ali vrata su ostala zaključana. "Bogovi," reče drugi ekotehničar zaprepašteno, "blokirali su sustav za premošćivanje brave u slučaju nužde!" "E, to je prekršaj protupožarnih propisa", sretno se oglasi krupni policajac, odmah utipkavajući kratku bilješku u svoju prijavnu ploču. Vidjevši upitan pogled drugog ekotehničara, objasnio je što ga je to tako oraspoložilo. "Vi iz Biokontrole smijete pogaziti sva zajamčena građanska prava tranzitnih putnika na bilo kakvu dojavu, ali ja moram imati službeno opravdanje ili ću nadrljati." Uzdahnuo je od zavisti. Helda je bijesno zaurlala u interkom. "Dal, smjesta otključajte vrata!" "Mogli bismo obustaviti dostavu hrane iz prizemlja", predloži drugi ekotehničar. "Prije ili poslije bi morao izaći." Helda je zaškrgutala zbuima. "Nemam namjeru čekati dok se nekakav zaraženi zemljar premišlja hoće li surađivati sa mnom." Prišla je zatvorenoj i zaključanoj kontrolnoj ploči postavljenoj nešto dalje od vrata, ispod koje je pisalo PROTUPOŽARNA ZAŠTITA, SAMO ZA ZAPOSLENE i gurnula osobnu iskaznicu u prorez. Prozirna vratašca poslušno su kliznula u stranu. Kao da bi se usudila odbiti Heldinu zapovijed, pomislio je Ethan. Pritisnula je dugi niz raznobojnih tipaka, očito strogo pazeći na redoslijed. Kroz hermetička vrata Millisorove sobe probio se prigušen zvuk hučanja i vikanja. Helda se zadovoljno nasmiješila. "Što to radi?" šapne Ethan u Quinnino školjkasto uho. Quinn se pakosno smješkala. "Protupožarna zaštita. Na planetima se za gašenje požara koriste automatizirane prskalice. To uopće nije učinkovito. Mi hermetički zatvorimo sobu i isisamo iz nje sav zrak dok si rekao keks. Gdje nema kisika, nema ni oksidacije. Millisor ili nije bio dovoljno pametan ili dovoljno glup da sabotira odvode za protupožarnu zaštitu..." "Ovaj... nije li to prilično neugodno za ljude koji ostanu zarobljeni u prostoriji?" "Obično se prvo uključuje alarm za evakuaciju prostorije. Helda ga je preskočila." Naprava za otključavanje koju je drugi ekotehničar pritisnuo na bravu vrata zasvjetlucala je i zapištala. Iz unutrašnjosti sobe začulo se mahnito lupanje. "Sad Millisor silno želi otvoriti vrata, ali ne može, zbog razlike u tlaku", šapne Quinn. Nakon podulje stanke, Helda je uključila dovod zraka. Vrata su se odvojila od dovratka uz čujan plop i šištanje. Millisor i Rau su isteturali na hodnik, krvavih nosova i gutajući zrak. Počeli su zijevati i razgibavati čeljust da izjednače tlak u srednjem uhu. "Helda jadnim dečkima čak nije pružila priliku da joj kažu da imaju taoca", zlobno se nasmiješila Quinn. "Kako je to učinkovita dama..."

103

Millisor je napokon došao do daha. "Jeste li vi poludjeli?" zarežao je na troje djelatnika Postaje. Usredotočio se na policajca. "Moj diplomatski imunitet..." Policajac je pokazao palcem na Heldu. "Ovdje ona ima glavnu riječ." "Gdje vam je nalog?" ljutito uzvikne Millisor. "Ovaj prostor je zakonski moj, pošteno sam ga platio, a osim toga imam diplomatsko jamstvo klase IV. Smijete ograničavati i ometati moje kretanje samo u slučaju teških kaznenih djela..." Ethan nije mogao odrediti je li njegov bijes hinjen ili stvaran, govori li to Harman Dal ili ghemski pukovnik Millisor. "Tranzitni putnici spomenuta prava uživaju samo u slučajevima koje vodi Policijska uprava", oštro odvrati Helda. "Biološka opasnost ukida sve do jednog. Izvolite ući u lebdeću paletu." Ethan i Quinn dotad su uspješno igrali ulogu radoznalih promatrača, no u tom ih je trenutku ugledao Rau. Stavio je ruku na nadlakticu nadređenog prije nego što je ovaj izrekao novi prigovor. Millisor je okrenuo glavu i smjesta zatvorio usta. Brzina kojom je obuzdao bijes ledila je krv u žilama. Nije ga ugušio. Samo ga je negdje spremio, kao da ga čuva za neku prikladniju prigodu u budućnosti. Vidjelo se da mu u glavi sve kipti od novih misli. "Hej," reče policajac, zavirujući u netom evakuiranu prostoriju, "u sobi se nalazi treći čovjek. Svezan je za stolicu i potpuno gol." "Odvratno", reče Helda. Ošinula je Millisora prezirnim pogledom. Pogled nije imao željeni učinak, jer ga Millisor, koji je napregnuto razmišljao, nije ni primijetio. Rau se nervozno promeškoljio. Ruka mu se pomakla prema jakni, na što su i Millisor i Quinn odmahnuli glavama, svako iz svoje perspektive. "Krvari", reče policajac, ulazeći u sobu. Pogledao je Millisora i Raua te zamišljeno olabavio ošamut u futroli. "To je zbog nosa", dovikne Helda. "Uvijek izgledaju kao da su bili na klanju, ali jamčim ti da nitko nikad nije umro od krvarenja iz nosa." "Moj je prijatelj liječnik", zacvrkutala je Quinn i brzo se ubacila među okupljene. "Možemo li nekako pomoći?" "Oh, da", dovikne policajac, zvučeći kao da mu je laknulo. Quinn je zgrabila Ethana za ruku i gurnula ga u sobu, ne okrećući nasmiješeno lice od Millisora i Raua. U ruci joj se nekako našao ošamut. Policajac ju je pogledao i zahvalno kimnuo. Helda je mrzovoljno navukla gumene rukavice i krenula u sobu da osobno pogleda to leglo razvrata. Ethan je nervozno prišao Millisorovoj svezanoj žrtvi. Policajac je kleknuo pokraj stolca i oprezno dotaknuo žice koje su sputavale Tekijeve gležnjeve. Na mjestu gdje su se urezale u kožu curila je krv. Tekijeva odjeća bila je uredno raspoređena po krevetu radi, znao je Ethan, lakšeg pretraživanja. Sputali su mu i zapešća, a koža ispod zategnute žice bila je crvena i

104

otečena. Donji dio lica sakrila je krv iz nosa. Tekijeva se glava njihala, ali oči su mu bile otvorene i nasmiješene, neprirodno vedre. Kad mu je policajac dotaknuo gležanj, zahihotao je. Policajac je iznenađeno ustuknuo, smrknuto ga odmjerio i izvukao prijavnu ploču kao mačevalac koji izvlači oštricu iz futrole. "Ovo mi se nikako ne sviđa", izjavio je. Helda, koja je ušla iza Ethana, naglo se zaustavila. "Svih mi bogova! Teki! Uvijek sam mislila da si idiot, ali ovo je stvarno prevršilo..." "Nisam na dužnosti", reče Teki tihim i dostojanstvenim glasom. "Ne moram te trpjeti kad nisam na dužnosti, Helda." Trgnuo se, pa mu je po stopalu potekao nov mlaz krvi. Heldin glas nesigurno je zamuknuo kad ga je ugledala. Ali ne zadugo. "Što je ovo?" "Doktore, jesu li ga drogirali?" upita policajac kad je Ethan kleknuo pokraj Tekija. "Čime? Je li to bio neki... neki privatni dogovor koji se izmaknuo kontroli ili nešto za što možemo podići optužnicu?" Njegovi jaki prsti s nadom su čekali iznad prijavne ploče. "Drogirali i mučili", reče Ethan odsječno, otvarajući Quinnin pribor za prvu pomoć. "A i oteli." Našao je vibracijski skalpel; jedan dodir i žice na gležnjevima su se zveckavo razdvojile. "Jesu li ga silovali?" "Sumnjam." Helda, sad bliže, okrenula je glavu začuvši Ethanov glas i zagledala se u njega. "Nisi ti nikakav doktor", iznenađeno je rekla. "Ti si onaj kreten iz Dokova i vezova, opet. Na mom odjelu bi htjeli malo porazgovarati s tobom!" Kad je Teki zakriještao od smijeha, zatečenom Ethanu iz ruke je ispala sterilna spužva kojom mu je brisao gležanj. "Zeznuli su te, Helda! Stvarno je doktor." Nagnuo se prema Ethanu, zamalo se prevrnuvši zajedno sa stolicom, i povjerio mu se zavjereničkim tonom: "Nemoj joj reći da si s Athosa ili će je udariti kap. Ona mrzi Athos." Zadovoljno je kimnuo i, iscrpljen razgovorom, pustio da mu glava opet klone na stranu. Helda je ustuknula. "S Athosa? Je li ovo nekakav vic?" Opet je Ethana prostrijelila pogledom. Zaokupljeni Ethan trznuo je glavom prema Tekiju. "Pitajte njega, on je nafiksan serumom istine." Tekijev puls bio je ubrzan, udovi su mu bili hladni, ali nije još upao u stanje šoka. Ethan mu je oslobodio zapešća. Umirilo ga je što se Teki nije srušio, nego se bez pomoći uspravio na stolcu. "Ali za vašu informaciju, gospođo, ja sam doista doktor Ethan Urquhart s Athosa. Veleposlanik doktor Urquhart, na specijalnom zadatku u ime Vijeća za populacijsku politiku." Nije mu palo na pamet da bi to moglo ostaviti ikakav dojam na nju, ali na njegovo iznenađenje, ona je problijedjela i ustuknula. "Je li?" rekla je bezbojno. "Nemojte joj to reći, doktore", opet ga je upozorio Teki. "Otkako joj je sin pobjegao na Athos, nitko živ ne spominje to mjesto pred njom. Tamo mu ne može zvocati čak ni na daljinu

105

- njihovi cenzori vraćaju svaki vid koji pošalje žena. Više nikako ne može do njega." Teki je umirao od smijeha. "Kladim se da je mali u sedmom nebu." Ethan se naježio od same pomisli da bi ga mogli uvući u nekakvu obiteljsku razmiricu. Policajac je djelovao jednako skeptično, ali ipak je upitao: "Koliko je malome bilo godina?" "Trideset dvije", zacerekao se Teki. "Oh." Policajac je izgubio zanimanje za slučaj. "Imate li protuotrov za taj... takozvani serum istine, doktore!" ledeno upita Helda. "Ako imate, predlažem da mu ga date, a ostalo ćemo raščistiti u karanteni." Ethan je osjetio da se sve u njemu usporava. Riječi su mu iz usta izlazile jedna po jedna, kao kaplje hladnog meda. "Gdje vi žarite i palite i gdje..." Podigao je glavu i uhvatio njezin hladni, prestrašeni pogled. Vrijeme je stalo. "Vi..." Vrijeme je skočilo naprijed. "Quinn!" zaurlao je Ethan. Smjesta se pojavila, ošamutom gurajući Millisora i Raua ispred sebe. Ethan je skočio na noge. Nije znao bi li trčao pobjednički krug po sobi, počupao si kosu ili zgrabio zapovjednicu za sivo-bijelu uniformu da je protrese dok joj zubi ne zaklepeću. Zamahnuo je stisnutim šakama. Riječi su mu od uzbuđenja sustizale jedna drugu. "Pokušavao sam vam reći, ali niste me slušali. Zamislite da ste agent ili što već, na Postaji Kline, i da pokušavate preoteti pošiljku za Athos. Spontano odlučujete zamrznuta tkiva zamijeniti nekim drugim materijalom. Znamo da je odluka bila spontana, jer da ste to planirali od početka, ponijeli biste sa sobom dovoljno pravih kultura pa nitko nikad ne bi ni primijetio da je došlo do zamjene, zar ne? U ime Boga Oca, gdje, gdje ćete na Postaji Kline tek tako iskopati 450 ljudskih jajnika? Ma ni toliko. Tristo osamdeset osam ljudskih jajnika i šest kravljih. Mislim da tu količinu čak ni vi ne biste mogli izvući iz rukava, zapovjednice Quinn." Quinn je otvorila usta i odmah ih zatvorila. Djelovala je vrlo zamišljeno. "Nastavite, doktore." Millisor se prestao pretvarati da je Harman Dal, a činilo se da više ne primjećuje ni Quinnin ošamut. Pogled mu je bio prikovan za Ethana. Rau je zabrinuto motrio svog šefa, čekajući neki znak za akciju. Drugi je ekotehničar izgledao zbunjeno. Policajčeve podignute obrve odavale su podjednaku smetenost, no ipak je gladno upijao svaku riječ. Ethan se opet zahuktao. "Zaboravite onih 426 sumnjivih brodova. Pratite put jednog broda, glasničkog broda za popis stanovništva koji putuje na Athos. Metoda, motiv i prilika, Boga mu! Tko ima neograničeni pristup u svaki kutak i zakutak na Postaji Kline, tko se može bez objašnjenja kretati po skladištu robe u tranzitu? Tko ima pristup truplima svaki božji dan? Truplima koja idu na kemijsko uništavanje, pa nitko neće primijetiti ako im nedostaje nekoliko grama odabranog tkiva? Jedini je problem što do polaska broda za Athos niste uspjeli obraditi dovoljno trupala, zar ne, Helda? Pa ste iz očaja ubacili i kravlje jajnike, da ne bude razlike u težini. I zato u nekim kutijama nije bilo dovoljno materijala, dok su druge bile prazne." Ethan je zastao da dođe do daha.

106

"Ti nisi normalan", protisnula je Helda. Njezino blijedo lice pocrvenjelo je i opet problijedjelo. Zapanjeni Millisor proždirao ju je pogledom. Quinn je izgledala kao da je doživjela ukazanje. Policajčevi prsti ukočili su se na prijavnoj ploči, paralizirani preobiljem informacija. "Normalniji sam od vas", odvrati Ethan. "Što ste time htjeli postići?" "Nepotrebno pitanje", oštro će Millisor. "Znamo što je postigla. Pustite priču i pitajte je..." Cijev Quinnina ošamuta podsjetila ga je da više nije isljednik, nego zarobljenik. "Svi morate doći u karantenu..." "Gotovo je, Helda", reče Ethan. "Kladim se da bih u vašem Postrojenju za preradu pronašao i stroj za vakuumiranje." "Oh, da", susretljivo potvrdi Teki. "Koristimo ga za pohranu sumnjivih kontaminanata radi analize. Stoji pod stolom s mokrim čvorom. Jednom kad nisam imao što raditi vakuumirao sam si cipele. Pokušao sam vakuumirati i vodu, da bacam vodene balone u cijevna dizala, ali nije upalilo..." "Umukni, Teki!" zasiktala je očajna Helda. "Pa to nije ni približno grozno kao ono što je Vernon učinio s bijelim miševima..." "Dosta", zarežao je iznervirani Millisor iz kuta usne. Teki je zašutio i ostao sjediti, zbunjeno trepćući. Ethan je raširio ruke i zapitao Heldu, blažim, ali i ustrajnijim tonom. "Zašto? Moram razumjeti." Nakupljeni otrov, tako očit u njezinu držanju, u govor se prelio gotovo protiv njezine volje. "Zašto? Još me pitate zašto? Da vas odsiječem od svijeta, neprirodni gadovi bez majki, eto zašto. Isto sam namjeravala učiniti i sa sljedećom pošiljkom, i onom poslije nje, i onom poslije nje, sve dok..." Činilo se da se guši. Vlastitim bijesom? Ne - shvatio je Ethan, osjećajući kako se njegov blistavi intelektualni trijumf pretvara u mučnu grudu u dnu želuca suzama. "Sve dok ne uspijem izvući Simmija, sve dok se ne opameti i vrati kući i nađe si pravu ženu, kunem se da ovaj put ne bih rekla ni riječ protiv nje, na onom užasnom, prljavom planetu neće mi dopustiti da ikad vidim svoje vlastite unuke..." Okrenula im je leđa i ukipila se, i dalje prkosna, osim što je crveno, uplakano, nelijepo lice prekrila rukama, bespomoćna i bez daha. Ethan je sad znao kako se osjeća mladi vojnik na krilima ratne propagande kad prvi put u bici bez najave ugleda ljudsku stranu svog neprijatelja. U trenutku bijesa uživao je u tome što ima moć da je slomi. A sad je stajao kao budala s krhotinama ljudskog bića u ruci. I nije se osjećao nimalo junački. "Bogova mu", promrmlja policajac sa strahopoštovanjem u kojem je bilo i nešto likovanja. "Moram uhititi eko-policajku...?"

107

Teki je zahihotao. Drugi ekotehničar, očito zatečen Heldinim priznanjem, izgledao je kao da ne zna bi li se upustio u raspravu ili pokušao ostati nevidljiv. "Ali što ste učinili s njima?" Millisor se nagnuo prema njoj, škrgućući zubima. "O čemu vi to govorite?" šmrcne Helda. "O smrznutim kulturama ljudskih jajnika koje ste izvadili iz kutija za Athos", procijedio je Millisor, polako, kao čovjek koji razgovara s mutantom pa zato koristi samo jednosložne riječi. "Oh, njih sam bacila van." Na Cetaganđaninovu čelu iskočile su žile. Ethan je znao točan naziv svake od njih. Činilo se da Millisor ima poteškoća s disanjem. "Glupa kujo", dahtao je. "Glupa kujo, znaš li što si učinila...?" Oko njih se razlegnuo Quinnin zvonki smijeh. "Admiral Naismith će umrijeti od smijeha!" Čelična samokontrola ghemskog pukovnika napokon je popustila. "Glupa kujo!" zaurlao je i bacio se na Heldu, ispruživši šake zgrčene u kandže. Quinn i policajac su složno zapucali, a Millisor je upao u unakrsnu vatru i srušio se na pod kao trupac. Rau je ostao na mjestu, vrteći glavom i bez prestanka mrmljajući: "Sranje. Sranje. Sranje..." "Pokušaj kaznenog djela napada", zapjevušio je policajac nad prijavnom pločom, "na upraviteljicu Biokontrole dok je obavljala službene dužnosti..." Rau se počeo iskradati prema vratima. "Ne zaboravite bijeg iz pritvora", susretljivo nadoda Quinn. Mahnula je prema Rauu. "Ovo je tip koji je neki dan ispario iz C-9. A ako im pretresete sobu, kladim se da ćete naći raznovrsne vojne drangulije koje nisu prošle carinsku kontrolu Postaje Kline." "Prvo karantena", reče drugi ekotehničar nakon nervoznog pogleda na svoju još uvijek emocionalno onesposobljenu šeficu. "Ali veleposlanik Urquhart sigurno želi podnijeti prijavu zbog priznanja o krađi i uništenju athoške imovine", napomene Ouinn. "Tko će koga uhititi?" "Svi ćemo otići u karantenu jer vas tamo mogu imati na okupu dok ne utvrdim sve relevantne činjenice", odlučno reče policajac. "A gospoda koja s lakoćom nestaju iz C-9 brzo će shvatiti da je bijeg iz karantene sasvim druga priča." "Živa istina", promrmlja Quinn. Rau je šutke izvio usne kad su se na dovratku pojavila još dva do zuba naoružana policajca i presjekla mu odstupnicu. Najednom je u sobi sve vrvjelo od ljudi. Ethan nije ni primijetio da je policajac pozvao pojačanje. Pogledao je naizgled sporog čovjeka s novim poštovanjem.

108

"Da, gospodine?" reče jedan od pridošlica. "A gdje ste vi dosad?" upita policajac. "Pretresite ga," pokazao je na Raua, "a onda ćete nam pomoći da ih sve odvedemo u karantenu. Ova trojica optuženi su za prenošenje zarazne bolesti. Ovog su prokazali kao bjegunca iz C-9. Ona je osumnjičena za krađu, a optužio ju je tip koji, po svemu sudeći, nosi postajnu odoru na koju nema pravo. On inače tvrdi da je onaj tamo bio otet. Za onesviještenog ću, kad dođe k sebi, imati izvještaj dug koliko sam visok. Ovo troje treba prvu pomoć..." To je Ethana podsjetilo da priđe Tekiju i pritisne mu hipo-sprej s antagonistom brzopente uz ruku. Gotovo je suosjećao s mladićem kad je njegov budalasti osmijeh zamijenio izraz čovjeka koji pati od teškog mamurluka. Prispjeli policajci već su pretresali Raua, koji nije pružao otpor, prikupljajući impresivnu zbirku svjetlucavih i tajanstvenih naprava. "A ljupku damu u sivoj odjeći koja je tako dobro obaviještena o tuđim poslovima zadržat ću kao materijalnog svje'doka", zaključio je redarstvenik. "Čekaj malo... a gdje je ona?"

Dvanaesto poglavlje
U karanteni je Rau bez komentara otpratio klonulo tijelo svog onesviještenog časnika na zatraženi pregled spolovila. Točnije, nije rekao ništa otkako su pod strogom paskom izašli iz sobe hostela, ali držao se Millisora s nekom vrstom smrknute lojalnosti, kao pas koji odbija ostaviti lijes svog gospodara. Ethan nije bio siguran kakvi se testovi koriste za dijagnosticiranje Alpha-S-D-plazmida-2 - ili njegove mitske mutacije 3 - ali sudeći po kiselom izrazu na Rauovu licu, nagađao je da su dosta invazivni. Bolje bi se osjećao da je Rau ičim pokazao da ima smisao za humor. Kad se Rau posljednji put osvrnuo na Ethana, sjaj u njegovim očima podsjetio je na sijevanje noža. Ethana su pak sproveli u ured na beskrajno dug razgovor s postajnom policijom, točnije, s krupnim policajcem koji ga je uhitio i policajkom koja mu je očito bila nadređena. U pola razgovora pridružio im se treći kolega, kapetan Arata, blijedi Euroazijac neurastenične građe s očima koje su podsjećale na svrdla. Arata je malo govorio, ali slušao je vrlo pomno. Ethanov prvotni plan da im ispriča sve što zna i prepusti im se na milost i nemilost otpao je gotovo odmah zbog problema Okite. Nekako je uspio odverglati uvodni dio priče bez spominjanja njegova imena. Obeshrabren pogledima tri para postajskih očiju, cetagandska otkrića na području paranormalnih pojava izmijenio je u nešto neodredeniju vijest da su "jednu kulturu u pošiljci jajnika za Athos na Jacksonovu Skrovištu nadomjestili nekakvim izmijenjenim genetičkim materijalom koji su ukrali od Cetagande". Ceeja nije spomenuo ni jednom jedinom riječju. Čemu dodatno komplicirati situaciju...

109

"Drugim riječima," rekla je policajka, "ekotehničarka Helda je Athosu nehotice učinila uslugu. Zapravo je vašu gensku zalihu spasila od kontaminacije." Ethan je shvatio da ga zaobilazno nagovara da povuče optužbu protiv Helde i tako poštedi Postaju Kline javne sramote. Prisjetio se da kroz njihova navodno dobro čuvana tranzitna skladišta prolaze goleme količine robe. Spoznaja da ni njima nije ništa lakše nego njemu dala mu je krila. Smjesta je krenuo u napad. Predstavnici policije odmah su postali iznimno susretljivi. Pet-šest manjih prijava koje je krupni policajac podnio protiv Ethana čudesno su nestale zahvaljujući Ethanovu veleposlaničkom statusu. Obećali su da više nikad neće dopustiti da se ponovi išta poput Heldina vandalizma. Ekotehničarka je bila dovoljno stara da bez suvišnih pitanja ode u prijevremenu mirovinu. Poštovani veleposlanik više se neće morati zabrinjavati ni zbog ghemskog plemića Harmona Dala, to jest pukovnika Millisora, kako ga je nazvao Ethan; njega i njegove pomagače definitivno je čekala deportacija na prvom raspoloživom brodu. "Usput budi rečeno, gospodine veleposlaniče," umiješao se kapetan Arata, "znate li možda gdje bi se mogli nalaziti treći i četvrti pomagač ghemskog plemića?" "Hoćete reći da još niste uhitili Settija?" upita Ethan. "Radimo na tome", reče Arata. Ethan iz njegova hladnokrvnog, suzdržanog lica nije mogao odrediti što bi to trebalo značiti. "Onda se svakako raspitajte kod pukovnika Millisora kad se probudi. A što se tiče četvrtoga - ah - obratite se zapovjednici Quinn." "A gdje je točno zapovjednica Quinn, gospodine veleposlaniče?" Ethan uzdahne. "Vjerojatno se već vraća Dendariijskim plaćenicima." A sa sobom je nedvojbeno povela i novog regruta Ceeja. Koliko će taj mladić bez korijena tamo poživjeti, sad kad su mu uništili sve snove? Dulje nego u Millisorovim šakama, iskreno si je priznao Ethan. Zaboravi na to. Zaboravi. Arata je također uzdahnuo. "Uvijek se izvuče, vještica jedna", promrmljao je. "Vidjet ćemo hoće li joj to uspjeti i ovaj put. Još mi duguje neke informacije." Nakon toga su mu rekli da može ići. Hvala vam na pomoći, gospodine veleposlaniče. Ako vam Postaja Kline može ičim uljepšati boravak, samo recite. Više nisu spomenuli Heldu; nije ju spomenuo ni on. Želimo vam ugodan dan, gospodine veleposlaniče. Ethan je zastao u hodniku koji je vodio prema izlaznim komorama. "Kad malo bolje razmislim, kapetane Arata, ipak bih vas zamolio za uslugu." "Da, gospodine?" "Pukovnik Millisor je pod stražom, zar ne? Ako se u međuvremenu probudio, biste li dopustili da nakratko porazgovaram s njim?" Arata mu je uputio oštar, procjenjivački pogled. "Provjerit ću, gospodine."

110

Ethan je slijedio kapetana postajne policije kroz administraciju i dvoja sterilna vrata. Tamo su zatekli ekotehničara u kuti, koji je upravo izlazio iz ostakljene sobe. Ekotehničar je ugasio natpis "Zabranjen ulaz" na vratima sobe i počeo svlačiti zaštitnu odjeću. Naoružani policajac koji je ostao u sobi dodao mu je smotuljak slične odjeće. Ekotehničar ju je hitnuo u smjeru spremnika za prljavo rublje. "U kakvom je stanju vaš pacijent?" upita kapetan Arata. Ekotehničaru nisu promakle Aratine oznake čina. "Budan i priseban. Još nešto tremora zbog udara ošamuta, s popratnom glavoboljom. Ima kronično povišen krvni tlak, gastritis izazvan stresom, jetru koja pokazuje znakove predcirozne degeneracije i blago uvećanu prostatu koju bi sljedećih nekoliko godina trebao redovno kontrolirati. Ukratko, normalno zdravlje za čovjeka njegovih godina. Ali definitivno nema Alphu-S-D-plazmid-2, -3, -29 ili bilo koji drugi broj. Nije čak ni prehlađen. Netko nas je dobro povukao za nos tom prijavom o prijenosniku zaraze, kapetane. Nadam se da ćete ga uhvatiti. Ne volim gubiti vrijeme na ovakve tričarije." "Radimo na tome", reče kapetan Arata. Ethan je ušao za Aratom u otvorenu sobu. Arata je stražaru mahnuo da izađe pred vrata i uljudno, ali odlučno zauzeo paradni stav odmor na ulazu u sobu. Vjerojatno bi bilo beskorisno tražiti da se makne iz dosega sluha, pomisli Ethan; uopće nije sumnjao da je soba pod videonadzorom. Ethan je prišao krevetu na kojem je ležao Millisor, odjeven u običnu bolesničku kutu. Kad je primijetio da je vezan, odahnuo je i primaknuo se još bliže. Millisor je ostao nepomičan. Ruke su mu bile opuštene, kao da je već jednom provjerio jačinu remenja i zaključio da bi daljnji pokušaji da se oslobodi bili iracionalni. Motrio je Ethana hladnim i proračunatim pogledom. Ethan se osjećao poput teške kukavice, ili voajera koji je došao provocirati sputanog grabežljivca kojeg su uhvatili lovci hrabriji od njega. "Uh, dobar dan, pukovniče Millisor", počeo je Ethan kao idiot. "Dobar dan, doktore Urquhart." Umjesto naklona koji nije mogao izvesti, Millisor mu je ironično kimnuo glavom. U njemu više uopće nije bilo osobne antipatije - pravi profesionalac, kao Quinn. Naravno, nije on pokazao osobnu antipatiju ni kad je naredio Ethanovo smaknuće. "Ja, uh... samo sam prije vašeg odlaska želio provjeriti je li vam savršeno jasno da Athos ne posjeduje, niti je ikad posjedovao pošiljku genetičkog materijala s Jacksonova Skrovišta", reče Ethan. "Čini se da sve upućuje na to", složi se Millisor. "Znate, meni je normalno da u sve sumnjam." Ethan je razmislio o njegovim riječima. "Onda vas susreti s istinom sigurno strašno zbunjuju." Na Millisorovim usnama pojavio se suh osmijeh. "Na svu sreću, to se rijetko događa." Suzio je pogled. "Pa, što mislite o Terrenceu Ceeju sad kad ste ga upoznali?"

111

Ethan je poskočio kao da je uhvaćen u laži. "O kome?" "Dajte, doktore. Znam da je ovdje. Osjećam njegovu prisutnost u taktičkoj situaciji. On je privlačan muškarac, zar ne, Athošanine? Mnogi tako misle. Često sam se pitao je li njegov, ah, dar, ograničen samo na primanje misli, ili ih možda može i slati." To je bila neugodna ideja, tim više što je Ethan Ceeja doista smatrao vrlo privlačnim. Usplahirio se. Millisor je s pritajenim zanimanjem zurio u Aratu, budno prateći policajčevu reakciju na novi zaokret u razgovoru. Ethan je pohitao spriječiti proširenje Millisorove tajne liste za odstrel. "Gospodina Ceeja nisam spomenuo nikome. Ako vas je to zanimalo." Millisor s nevjericom podigne obrve. "Za moje dobro?" "Za njihovo dobro", ispravi ga Ethan. Millisor je njegovo objašnjenje prihvatio blagim, rezerviranim kimanjem glave. "Ali Cee jest na Postaji Kline. Gdje, doktore?" Ethan odmahne glavom. "Doista ne znam. Ako u to ne želite povjerovati, to je vaš problem." "Onda zna vaša privatna plaćenica. Sto se svodi na isto. Gdje je ona?" "Nije ona moja!" pobuni se zgroženi Ethan. "Nemam nikakve veze sa zapovjednicom Quinn. Sve što ona radi, radi na vlastitu odgovornost. Ako vam smeta, rješavajte to s njom a ne sa mnom." Arata nije pomaknuo ni mišić, ali ipak je djelovao napetije nego prije. "Naprotiv," reče Millisor, "ja joj se iskreno divim. Sad se razjasnilo štošta što me prije zbunjivalo. Rado bih je i sam angažirao." "Uh... mislim da ne bi bila zainteresirana." "Svi plaćenici imaju cijenu. I ne zanima ih nužno samo novac. Tu su i čin, moć, užitak." "Ne", uvjereno odvrati Ethan. "Koliko ja mogu procijeniti, ona je zaljubljena u svog glavnog zapovjednika. Viđao sam taj fenomen u vojsci Athosa - niži časnici ponekad idoliziraju svoje nadređene - neki viši časnici to zlorabe, neki ne. Ne znam u koju se kategoriju ubraja njezin admiral, ali mislim da ni u jednom ni u drugom slučaju ne možete nadmašiti to što joj on pruža." Arata je šutke kimnuo, izgledajući nesretnije nego prije. "I meni je poznat taj fenomen", uzdahne ghemski plemić. "No, da. Šteta." Muškarac na krevetu sad je djelovao hladnije, pa se Ethan zapitao je li možda odabrao pogrešan trenutak za obranu Quinnine časti. Srećom, sputani Millisor nije bio prijetnja Ethanovoj sigurnosti. "Priznajem, doktore, da ste mi vi zagonetka", nastavio je Millisor. "Ako niste sudjelovali u Ceejevoj zavjeri, iz toga slijedi da ste bili njegova žrtva. Ne razumijem zašto i dalje štitite čovjeka koji je pokušao naškoditi Athosu. Što time dobivate?"

112

"Pokušao se doseliti na Athos, to je sve. Ne bih to nazvao zločinom. Sudeći po mojim dosadašnjim iskustvima u svemiru, donio je savršeno razumnu odluku. Ja jedva čekam da se vratim kući." Millisor je opet iskoristio jednu od rijetkih gesta za koju je u tom trenutku bio sposoban i podigao obrve gotovo do ruba kose. "Boga mi! Počinjem vjerovati da vaše lice ne laže i da ste doista naivna budala, doktore! Mislio sam da znate što su učinili s vašom pošiljkom." "Da, dobro, stavio je u nju svoju ženu. Dopuštam da u tome postoji primjesa nekrofilije. S obzirom na to kako je odrastao, čudi me samo to što nije ispao još bizarniji." Millisor je, začudo, prasnuo u smijeh. Ethan nije imao nikakve želje da mu se pridruži. Motrio je ghemskog plemića sa sve većom nelagodom. Millisor uzdahne. "Dopustite da vas upoznam s dvije činjenice. Zastarjele činjenice, s obzirom na idiotsku sabotažu one postajske glupače. Prvo. Svi geni u tom kompleksu o kojem, ah, govorimo..." pogledao je prema Arati, "bili su recesivni, a da bi postali vidljivi u fenotipu morali su se nalaziti na oba alela. Drugo. Taj su kompleks gena ugradili u svaku, ali baš svaku kulturu poslanu na Athos. Dobro razmislite o tome što sam vam rekao, doktore." Ethan je razmislio. U prvoj generaciji, djeca bi od kultura jajnika naslijedila njihove recesivne, pritajene alele – a s obzirom na stopu odumiranja starih kultura, uskoro bi ih imala sva djeca rođena na Athosu. Daljnjim bi križanjem nastale kulture s parom recesivnih gena, pa bi se funkcionalni telepatski organ javio u polovici druge generacije pri ulasku u pubertet. U trećoj generaciji, latentno svojstvo postalo bi aktivno u sljedećoj polovici populacije i tako dalje. Telepatska većina postupno bi se povećavala, režući preostali broj netelepata napola sa svakom sljedećom generacijom. A dotad bi već i netelepati nosili te gene, svi do jednog potencijalni očevi sinova s darom telepatije. Kompleks gena proširio bi se kroz cijelu populaciju i više ga ne bi bilo moguće iskorijeniti. Napokon je dobio odgovor na pitanje Zašto baš Athos? Naravno da mu je za to trebao Athos. Jedino Athos. Smionost, savršenstvo, ljepota - i razmjeri - Ceejeva plana Ethanu su oduzeli dah. Sve se uklapalo, s bjelodanom začudnošću matematičkog dokaza. Sad je bilo jasno čak i kamo je nestala ona gomila Ceejeva novca. "Tko sad ne može prepoznati istinu?" tiho se narugao Millisor. "Oh", reče Ethan tankim glasom. "Kod tog malog čudovišta najgore je što je tako šarmantan da vam se uvuče pod kožu", nastavio je Millisor, pomno motreći Ethana. "Namjerno smo ga napravili takvim, ne znajući da će ga ograničenja u uporabi njegova dara učiniti nepogodnim za aktivnog agenta. Doduše, s obzirom na to koliko nam je poslije muka zadao, možda smo pogriješili u procjeni. Ali

113

nemojte misliti da je šarm vrlina, doktore. On je opasan, bez imalo lojalnosti prema čovječanstvu iz kojeg je nastao, ali kojemu ne pripada..." A iz toga bi valjda trebalo slijediti, pomisli Ethan, da su čovječanstvo i Cetaganda sinonimi. "... on je virus, a ne čovjek, koji bi cijeli svemir preuredio na svoju izopačenu sliku i priliku. Netko poput vas sigurno shvaća da smrtonosne zaraze zahtijevaju energične protumjere. Nasilje kojim se mi služimo je kontrolirano nasilje kirurškog zahvata. Ne smijete nasjesti na propagandu tog virusa. Nismo koljači kakvima nas on prikazuje." Millisor je okrenuo sputane šake i molećivo ih otvorio. "Pomozite nam. Morate nam pomoći." Ethan je potreseno zurio u Millisorovo remenje. "Žao mi je..." Bože Oče, zar se on to ispričava Millisoru? "Ne, pukovniče. Dobro sam upamtio Okitu. Još bih nekako mogao shvatiti da je netko ubojica. Ali blazirani ubojica?" "Okita je samo instrument. Kirurgov skalpel." "U tom slučaju, vaša služba je čovjeka pretvorila u stvar." Ethanu je u pamćenje došao stari citat: Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima... Millisor je suzio oči; nije ga nastavio uvjeravati nego je, uz letimičan pogled prema Arati, zapitao: "Kad smo već kod toga, što ste zapravo učinili naredniku Okiti, doktore Urquhart?" Ethan je također pogledao Aratu, kajući se što je uopće načeo tu temu. "Ja mu nisam učinio ništa. Možda je imao nesreću. Možda je dezertirao." S obzirom na to kako je Okita skončao, vjerojatno bi bilo točnije da je rekao "a možda je desert"... Ethan je otjerao crne misli. "U svakom slučaju, ne mogu vam pomoći. Čak i da želim izdati Ceeja - ako je to ono što tražite od mene - stvarno ne znam gdje je." "Ili kamo ide?" sugestivno će Millisor. Ethan odmahne glavom. "Mogao bi otići bilo kamo u svemiru. To jest, bilo kamo osim na Athos." "Da, na moju žalost", promrmlja Millisor. "Cee je prije bio vezan za tu pošiljku. Jedno bi me odvelo do drugoga. A sad kad znamo da je pošiljka uništena, što je za nas Pirova pobjeda, i on je pušten s lanca", uzdahne Millisor. "Bilo kamo..." Ethan se odlučno podsjetio da on, za razliku od ghemskog pukovnika, nije sputan. Noge su mu bile slobodne da ga odnesu kamo poželi; mora okončati razgovor prije nego što mu taj vješti špijun izmami još informacija. Ethan je svoje strateško povlačenje nakratko prekinuo kad je došao do vrata. "Samo još nešto za kraj, pukovniče. Da ste mi sve to ispričali kad smo se prvi put sreli, umjesto svega što ste mi tada učinili, možda bih vam povjerovao, a vi biste odnijeli željenu pobjedu." Millisor je stisnuo šake i pokušao se istrgnuti iz remenja, napokon gubeći kontrolu.

114

I tako se Ethan vratio u svoj hostel, u sobu koja je od prvog dana na Postaji Kline zjapila prazna. Zahvalio je svojoj sumnjivoj sreći što ju je platio unaprijed, jer je svu prtljagu našao tamo gdje ju je i ostavio. Okupao se, obrijao, podrezao kosu, napokon se presvukao u vlastitu odjeću i pojeo lagani obrok iz samoposlužne konzole. Uzdahnuo je nad kavom. Utrošio je gotovo dva tjedna - morat će provjeriti datum, jer je izgubio osjećaj za vrijeme - na ovu avanturu, u kojoj je igrao ulogu Quinnina mamca, Millisorove pokretne mete, Ceejeva pijuna, svačije ping-pong loptice, a zauzvrat je dobio, što? Nove životne spoznaje? Kad vrati svoj crveni kombinezon i čizme, najopipljiviji podsjetnik na ovo iskustvo bit će sjećanje na ono što je naučio. Izvadio je kreditni čip i zagledao se u nj. Pretpostavljao je da se negdje na njemu još krije Quinnin minijaturni prisluškivač. Ako zaurla u čip, hoće li joj buka proparati lijevo uho? Ali nje više nije bilo otišla je bez pozdrava. Osim toga, ljudi koji viču na svoje kreditne čipove vjerojatno bi čak i na Postaji Kline izazvali određenu nelagodu među svojim susjedima. Iako je bio iscrpljen, čim je legao shvatio je da je prenapet da zaspi. Je li sad dan ili noć? I je li to na Postaji Kline uopće bitno? Nije se mogao odlučiti nedostaje li mu više dnevni ritam Athosa ili njegova klima. Žudio je za kišom ili britkim sjevercem da mu razbistri um. Mogao bi pojačati klima-uređaj, ali to ne bi otjeralo miris ustajalog zraka. Gotovo sat vremena uspoređivao je sve što je u posljednjih tjedan dana trebao reći i učiniti s onime što se doista dogodilo i na kraju zgađeno odustao od pokušaja da utone u san. Odjenuo se i otišao van. Kad već ne može zaspati, bar će svoje vrijeme upotrijebiti za nešto korisno. Athos je to vrijeme ionako skupo plaćao. Odšetao je natrag na razinu Putničke četvrti na kojoj su bila smještena veleposlanstva i konzulati i započeo ozbiljnu potragu za legitimnim dobavljačima bioloških materijala. Većina tehnološki naprednih planeta nudila je obilje opcija. Kolonija Beta imala je devetnaest različitih izvora, od komercijalnih poduzeća do banke gena pod vladinim patronatom na Sveučilištu u Silici, u kojoj su se čuvale isključivo donacije odabranih darovitih građana. Iako mu je već bilo zlo od slušanja Quinninih savjeta, činilo se da je Kolonija Beta doista najbolje odredište. Operaterka betanskog komercijalnog imenika obećala mu je da se neće razočarati. Otišao je s osjećajem da je napokon napravio nešto konkretno, a i s određenim ponosom. Ugovorio je posao sa ženom jednako kao što bi to učinio s muškarcem. Može on to; uopće nije bilo teško. Vratio se u sobu da nešto na brzinu pojede i zatim sjeo za komkonzolu da pronađe najpovoljniju povratnu kartu za Koloniju Beta. Najkraći put vodio je preko Escobara, gdje bi mogao provjeriti još jednog potencijalnog dobavljača bez dodatnog troška za Vijeće. Bar polovica članova trebala bi biti zadovoljna njegovim radom. Na bolje od toga nije ni računao. Sad kad je napokon donio sve odluke, preplavio ga je umor. Legao je da malo odrijema. Nekoliko sati kasnije uporna zvonjava komkonzole prizvala ga je k upitnoj svijesti. Zaspao je s cipelama na nogama i u prilično neprirodnom položaju, pa je teturajući prema tipki za prijam poziva osjećao tupo bockanje u utrnulom stopalu. Na holovidnoj ploči pojavilo se lice Terrencea Ceeja. "Doktore Urquhart?"

115

"Dakle. Nisam očekivao da ćete se opet javiti." Ethan je protrljao lice da se razbudi. "Mislio sam da ste izgubili interes za azil na Athosu. Ipak ste vi praktičan tip, baš kao i Quinn." Cee se lecnuo. Izgledao je vrlo nesretno. "Zapravo, upravo se spremam za polazak", rekao je bezbojnim glasom. "Htio sam vas još jednom vidjeti da... da se ispričam. Možete li odmah doći u Pristanište C-8?" "Pa, zašto ne", reče Ethan. "Znači li to da idete u Dendariijske plaćenike s Quinn?" "Ne mogu nastaviti razgovor. Oprostite." Ceejevu sliku zamijenio je iskričav snijeg, a zatim se ekran zamračio. Možda ne može biti otvoren jer mu za vratom visi Quinn. Ethan je potisnuo želju da nazove postajnu policiju i kaže kapetanu Arati gdje ju može naći. Smatrao je da su Quinn i on izravnali račune, s obzirom na to da mu je na kraju više pomogla nego odmogla. On je riješio misterij pošiljke; ona je odnijela željenu obavještajnu pobjedu. Najbolje je da priču na tom mjestu i završe. Kad je iz hotela izašao na promenadu, muškarac koji je dotad dokono sjedio pokraj središnjeg bazena i hranio zlatne ribice hranom iz obližnjeg automata, ustao je i prišao mu. Ethan se jedva suzdržao da ne pobjegne na drugu stranu promenade vrišteći od straha. Taj muškarac ne može biti Setti. Bio je pogrešne rase za Cetaganđanina; visok i tamnoput, povelikog nosa i odjeven u ružičasti svileni sako opšiven napadnim vezom. "Doktor Urquhart?" uljudno je upitao muškarac. Ethan je pazio da ostane na sigurnoj udaljenosti. Ako je ovo opet nekakav vražji špijun, gurnut će mu glavu u bazen, časna riječ... "Da?" "Mogu li vas zamoliti za malu uslugu?" "Izvolite." Muškarac je iz jakne izvukao mali, plosnati predmet četvrtastog oblika: minijaturni holovidni projektor. "Ako ga opet sretnete, volio bih da ghemskom pukovniku Luvstu Millisoru predate ovu poruku. Poruka se aktivira utipkavanjem njegova vojnog broja." Definitivno bazen. "Pukovnik Millisor je zatvorenik policije Postaje Kline. Ako mu želite prenijeti poruku, obratite se njima." "Ah." Muškarac se nasmiješi. "Možda i hoću. Ipak, tko zna kakve nam mogućnosti nosi okretanje velikog kola? Uzmite je. Ako vam se ne pruži prilika da je predate, bacite je." Pokušao je utisnuti mali četverokut u Ethanovu ruku, ali Ethan se izmaknuo. Muškarac očito nije bio zainteresiran da naganja Ethana niz promenadu dok ovaj skakuće natraške. Zastao je, odmahujući glavom. Položio je kapsulu s porukom na klupu koju je Ethan iskoristio kao zaklon. "Sami odlučite, gospodine." Naklonio se, teatralno zamahnuvši rukom i okrenuo se u suprotnom smjeru.

116

"Neću to ni taknuti", odsječno će Ethan. Muškarac mu je uputio osmijeh preko ramena i stupio u obližnje cijevno dizalo. "Prijavit ću vas policiji!" zavikao je Ethan. Muškarac je prekrio uho rukom i zavrtio glavom, leteći uvis. "Ja ću... ja ću..." Ethan je opsovao ispod glasa kad je ružičasta prikaza nestala s vidika. Ethan je kružio oko klupe, promatrajući mali četverokut krajičkom oka. Zastenjao je i naposljetku ga spremio u džep. Prvom prilikom će ga predati kapetanu Arati, pa neka se on grize zbog njega. Pogledao je na kronometar i ubrzao korak. Do pristaništa koje se nalazilo u teretnom dijelu, na suprotnom kraju Postaje, morao je putovati cjevovozom. Ovaj put je pri ruci imao mapu i nigdje nije pogrešno skrenuo. Pristanište je bilo iznimno tiho. Samo je jedna pregibna cijev bila uključena. Na njezinu drugom kraju vidio se mali brod, možda brzi glasnički brod unajmljen posebno za ovu prigodu. To definitivno nije bio komercijalni brod koji prevozi i drugi teret. Quinn stvarno ima vrlo rastezljiv fond za reprezentaciju, pomislio je Ethan. Na sanduku usred pristaništa, bezvoljno je sjedio Terrence Cee u zelenom kombinezonu Postaje. Podigao je pogled kad je Ethan izašao iz hodnika pregrađenog rampom. "Stvarno ste brzi, doktore Urquhart." Ethan pogleda pregibnu cijev. "Mislio sam da idete redovnim letom. Nisam ni slutio da ćete putovati na tako visokoj nozi." "Mislio sam da možda uopće nećete doći." "Zato što... zašto? Zato što sam saznao istinu o onoj pošiljci?" Ethan slegne ramenima. "Ne mogu reći da odobravam to što ste pokušali učiniti. Ali s obzirom na očite probleme koje bi vaša - vaša rasa, pretpostavljam - trpjela kao manjina na drugim planetima, mislim da razumijem zašto ste to učinili." Ceejevim licem preletio je melankoličan osmijeh i odmah nestao. "Stvarno? Ali naravno. To je i nalik na vas." Zavrtio je glavom. "Trebao sam reći, nadao sam se da nećete doći." Ethan je pogledao u smjeru u kojem je Cee pokazao glavom. U sjeni jedne grede stajala je Quinn. Izgledala je netipično neuredno. Nije nosila uštirkanu jaknu, nego samo crnu majicu i hlače od uniforme. Noge su joj bile bose, bez čizama. A kad se pomaknula prema svjetlu, Ethan je shvatio da je futrola njezina ošamuta prazna. Pomaknula se jer ju je gurnuo muškarac u narančasto-crnoj odori Policijske uprave Postaje Kline. Znači, ipak su je uspjeli uhvatiti. Ethanu je malo nedostajalo da se nasmije. Da mu je vidjeti kako će se ovaj put izvući... Želja za smijehom ga je prošla kad je bolje pogledao oružje kojim je snažni muškarac bezizražajna lica dodirivao njezinu kralježnicu. Smrtonosni disruptor živaca. Oružje koje postajna policija ne koristi.

117

Pristaništem su odjeknuli koraci. Ethan je okrenuo glavu. Prema njima su išli Millisor i Rau.

Trinaesto poglavlje
Ethana i Quinn gurnuli su pred zvonastu cijev disruptora živaca u napetoj ruci muškarca u policijskoj uniformi. Ceeja su odvojili od njih, držeći ga na nišanu Rauova ošamuta. Ethanu nije trebalo ništa više od toga da shvati razliku u njihovu statusu. Quinn je izbliza izgledala još gore. Usna joj je bila otečena i razbijena a lice blijedo. Drhtala je, ili zbog boli ili zato što je osjećala posljedice ošamuta. Bez čizama je djelovala niže. Cee je teturao kao mrtvac koji još jedino traži mjesto za počinak; uvučen u sebe, hladan, ugašenih plavih očiju. "Što se dogodilo?" šaptom je upitao Quinn. "Kako su vas oni našli, kad to nije uspjelo policiji?" "Zaboravila sam prokleti biper", prošištala je kroz stisnute zube. "Trebala sam ga baciti u prvi odvod za smeće kraj kojeg smo prošli. Znala sam da više nije siguran! Ali Cee se prepirao sa ' mnom, a meni se žurilo i - ma, k vragu, kao da je to sad bitno..." Ljutito je zagrizla usnu, lecnula se i blago je liznula. Pogled joj je letio prema njihovim protivnicima, kao da stalno pokušava iznova procijeniti izglede za bijeg jer se ne može pomiriti sa svojim prvotnim zaključkom. Millisor je kružio oko njih, smiren i samozadovoljan. "Baš mi je drago što ste uspjeli stići na sastanak, doktore Urquhart. Mogli smo nesreće za vas i zapovjednicu organizirati i odvojeno, ali to što smo vas uhvatili zajedno daje nam doista slasnu mogućnost da budemo učinkoviti." "Osveta?" drhtavo reče Ethan. "Ali nikad vas nismo pokušali ubiti." "Ma ne", pobuni se Millisor. "Osveta s tim nema nikakve veze. Jednostavno oboje previše znate da vas ostavimo na životu." Rau se pakosno nasmiješi. "Ispričajte im sve, pukovniče", ponuka ga on. "Ah, da. Zapovjednice Quinn, vi imate izražen smisao za humor, pa će vam se ovo sigurno jako svidjeti. Bacite, molim vas, pogled na onaj niz pregibnih cijevi na vanjskom zidu koje trenutno nisu u pogonu. Kad su im oba kraja zatvorena, pretvaraju se u intimno malo gnijezdo. Idealno mjesto za ljubavni par avanturističkog duha. Stvarno šteta što su na kraju zaspali od iscrpljenosti..." Raspoloženi Rau mahnuo je ošamutom, očito da im pokaže što će ih zapravo uspavati.

118

"Nisu primijetili da se pregibna cijev proteže u svemir kako bi se spojila s pokretnom vrpcom u ukrcajnom trapu teretnjaka. Spomenuti teretnjak pojavit će se na pristaništu čim ode moj glasnički brod. "Pitam se, pitam," razmišljao je glasno, "da li da vam skinemo svu odjeću ili samo hlače, kao da vas je tako shrvala strast da niste mogli čekati?" "Bože Oče," zakukao je užasnuti Ethan, "Vijeće za populacijsku politiku mislit će da sam se tako izopačio da sam vodio ljubav sa ženom u pregibnoj cijevi!" "Ne dali bogovi", tiho je rekla podjednako zgrožena Quinn, "da admiral Naismith pomisli da sam bila tako glupa da i sa čim vodim ljubav u pregibnoj cijevi!" Oči Terrencea Ceeja letjele su po pristaništu kao da traže smrt jednako očajno kao što je Quinn tražila priliku za bijeg. U jednom se trenutku učinilo da će potrčati; Rau ga je smjesta uzeo na nišan. "I ne pomišljaj na to, mutantu", zarežao je. "Nemaš šanse. Jedan pogrešan korak i na brod ideš onesviješten." Rastegnuo je usne u neugodan osmijeh. "Ne želiš valjda propustiti predstavu koju će nam izvesti tvoji prijatelji?" Cee je nemoćno zatvarao i otvarao šake, obuzet očajem i bijesom za koje nije imao oduška. "Žao mi je, doktore", šapnuo je. "Čim su zapovjednici prislonili disruptor uz glavu, znao sam da ne blefiraju. Mislio sam, možda nećete doći samo zato što vas ja zovem. Trebao sam pustiti da je odmah ubiju. Žao mi je. Žao mi je..." Quinnine usne izvile su se u sardoničan osmijeh i opet prokrvarile. "Ne morate se baš tako revno ispričavati, Cee... Vaš ga otpor ionako ne bi spasio." "Ne morate se uopće ispričavati", odlučno reče Ethan. "Vjerojatno bih i ja učinio isto da sam bio na vašem mjestu." Muškarac s disruptorom živaca šutke ih je razdvojio te Ethana i Quinn natjerao odu do vanjskog zida i nastave hodati prema drugom kraju pristaništa. "A tko je taj tip?" upita Ethan Quinn, trznuvši glavom prema njemu. "Setti?" "Glavom i bradom. Trebala sam mu pucati u leđa čim mi se pružila prilika, bar bih zaradila drugu polovicu nagrade koju mi je obećala Kuća Bharaputra", tiho je odvratila ogorčena Quinn. Zamišljeno je dodala: "Kad bih ga zaskočila, biste li stigli otrčati u jedan od onih hodnika prije negoli vas Rau ošamuti?" Odmjerio je put od pedesetak metara koji je vodio kroz prazno pristanište. "Ne", iskreno prizna Ethan. "A da pobjegnete u onu pregibnu cijev?" "I onda? Da im se beljim dok me ne dođu ustrijeliti?" "U redu," odbrusila je nestrpljivo, "onda vi smislite nešto pametnije."

119

Ethanove ruke u džepovima trznule su se i naišle na onaj mali četvrtasti predmet. "Može li nam ovo pomoći da dobijemo na vremenu?" upitao je, vadeći kapsulu s porukom. "Koji je to vrag?" "To vam je malo čudna priča. Kad sam krenuo ovamo, na promenadi mi je prišao neki čovjek i zahtijevao da to uzmem - rekao je da je to poruka za Millisora, da se aktivira utipkavanjem njegova vojnog broja, i da mu je svakako predam kad ga vidim..." Quinn se ukipila i stegnula mu nadlakticu. "Koje je bio boje?" "Ha?" "Taj čovjek, taj čovjek!" "Ružičaste. To jest, bio je u ružičastom odijelu." "Ne odijelo nego on!" "Zanimljive - nekako kavene boje. Baš je bio elegantan. Da mi je nabaviti gene za takvu put za Athos..." "Hej", rekao je Setti, namršteno im prilazeći. "Dajtemito, dajtemito", zabrzala je Quinn, otimajući mu kapsulu s porukom iz ruke. "Kako ono ide? 672-191-, oh, bogovi, je li 142 ili 124?" Utipkavala je brojke u majušnu tastaturu uzdrhtalim kažiprstom i onda neodlučno zastala. "421 i pomolimo se. Setti, hvataj!" viknula je i bacila kapsulu prema iznenađenom Cetaganđaninu, koji je automatski podigao lijevu ruku i s lakoćom je uhvatio. "Dolje!" viknula je Ethanu u uho, nogom ga udarila po listovima da ga obori na pod i prekrila mu glavu svojim tijelom. Nastupila je zbunjena tišina. Tiho zujanje holovida dok je formirao sliku podsjećalo je na glasanje nekog kukca. "U vražju mater", prostenjala je Quinn, pritišćući Ethana cijelom težinom. "Opet sam se prevarila." Ethan je zagunđao, dosta prigušenim tonom: "Kog vi to vraga..." Udarni val odbacio ih je deset metara dalje, gdje su u isprepletnom klupku tresnuli o vanjsku pregradu. Ethan u prvi mah nije čuo ništa osim zvonjave u ušima. Imao je osjećaj da mu kosti vibriraju kao netom udareni gong, a pred očima mu se sve zamračilo.

"To sam i mislila", zadovoljno je promrmljala uzdrhtala Quinn. Ustala je, srušila se na pod, opet ustala i sudarila se sa zidom. Ubrzano trepćući, počela je pipati zrak pred sobom. Pristanište je ispunio zvuk sirena koje su zavijale kao izbezumljene životinje. Obasjala su ih sigurnosna svjetla - Ethan je odahnuo kad je shvatio da ipak nije oslijepio - a u daljini se zaredao niz muklih udara koji su pratili zatvaranje hermetičkih vrata, kao kad se pločice domina ruše jedna za drugom.

120

Mnogo bliže njima začuli su tiši, ali i zlokobniji zvuk - šištanje zraka koje je uskoro preraslo u fijukanje. Eksplozija je oštetila vanjska vrata najbliže pregibne cijevi, oko koje se već kovitlala ledena izmaglica. Čak je i Ethan imao dovoljno mozga da na sve četiri počne bježati u suprotnom smjeru. Osjetio je mučnu promjenu u gravitaciji. Rastaljeni predio na metalnoj palubi upravo je prestajao ključati. Ethan ga je zaobišao. Settiju nigdje nije bilo ni traga. "Bogami", promrmljao je ošamućeni Ethan, "ta žena stvarno zna kako se riješiti leša..." Pogledao je u metalnu pustoš koja se prostirala pred njim i ugledao Ceeja, koji je trčao kao jelen, upravo u trenutku kad se Rau bacio za njim i oborio ga na pod. Millisor je dotrčao do njih i zamahnuo nogom prema telepatovoj glavi, ali u posljednji čas se predomislio, prebacujući se na drugu nogu i udarajući Ceejev manje skupocjeni solarni pleksus. Zgrabili su šćućurenog Ceeja za ruke i počeli ga vući prema aktiviranoj pregibnoj cijevi iza koje je čekao njihov brod. Ethan se nesigurno osovio na noge i potrčao prema njima. Nije imao blage veze što će učiniti kad ih sustigne. Znao je samo da ih nekako mora zaustaviti. To je bio jedini jasni imperativ. "Bože Oče," zastenjao je, "nadam se da me u raju čeka neka nagrada za ovo..." Bili su u lošijem položaju od njega, ne samo zato što su morali prijeći duži put, nego i zato što im se njihov plijen neprestano otimao. Ethan ih je dočekao na ulazu u pregibnu cijev, u raskoračenom stavu idealnom za brzo potezanje oružja, koje on, nažalost, nije imao. Upomoć, pomislio je. "Stojte!" viknuo je. Iznenadio se kad su ga oprezno poslušali. Rau je negdje zagubio svoj ošamut, ali Millisor je iz jakne izvukao svjetlucavi mali iglenjak opaka izgleda i naciljao u Ethanova prsa. Ethan je odmah zamislio kako se iglice rastvaraju pri ulasku u meso i svrdlaju mu trbuh poput oštrih propelera. Jadan onaj kojeg dopadne obdukcija Ethanova trupla... Terrence Cee oteo se Rauu i s okretom stao pred Ethana, šireći ruke u nemoćnoj gesti zaštite. "Ne!" "Zar si ti umišljaš da te moram dovesti živog samo zato što su one kulture uništene, mutantu?" dovikne mu razbjesnjeli Millisor. "Bogami, poslužit ćeš nam i mrtav!" Podigao je oružje objema rukama. "Ma koji..." izgubio je ravnotežu jer su mu se u tom trenutku stopala odvojila od poda. Zamlatarao je rukama da se uspravi. Ethan je zgrabio Ceeja. Imao je osjećaj da je želudac ostavio negdje daleko iza sebe. Histerično se osvrnuo po pristaništu i na udaljenom zidu kod jednog hodnika ugledao Quinn. Pokraj nje nazirala se upravljačka ploča za kontrolu okoliša s napola otrgnutim vratima. Millisor se njihao u zraku, spretno kompenzirajući neželjeni okret. Opet je naciljao sigurnom rukom. Quinn je zaurlala od nemoći i strgnula vrata s ormarića, zavitlavši ih prema njemu. Vrata su se zloćudno vrtjela kroz zrak, ali već je na pola pristaništa bilo očito da neće pogoditi Millisora. Cetagandanin je pritisnuo okidač iglenjaka... Začuo se gromoglasan prasak, praćen sijevanjem plavog svjetla, a Millisorovo tijelo, na trenutak obavljeno gorućom aurom kao da je mučenik na lomači, zgrčilo se pod udarom

121

plazmičke vatre. Ethan je okrenuo glavu od snažnog smrada spaljenog mesa, tkanine i kipuće plastike. Zatreptao je da iz očiju otjera crvene i ljubičaste odbljeske ustreptale, umiruće prilike ghemskog plemića. Iglenjak se zavrtio u zraku, a Rau je izgubio uporište na podu kad je neuspješno skočio za njim. Lebdeći cetagandski kapetan zamlatarao je rukama, panično okrećući glavu u pokušaju da otkrije odakle je došao ovaj nenadani, razorni napad. Poklopac koji je Quinn bacila prema njima u međuvremenu se odbio od zida i opet prošišao mimo njih, zamalo Ethanu otkinuvši glavu. "Eno ga!" uzviknuo je Cee, uhvativši se u zraku za Ethana, i pokazao prema visokim mostovima i gredama. Ružičasta prilika među njima ciljala je u Raua. "Ne! On je moj!" zaviknuo je Cee. Urlajući kao pomahnitali Viking, Cee se otisnuo od Ethana i bacio se prema Rauu. "Ubit ću te, gade!" Što se Ethana ticalo, jedina korist od tog suludog izljeva ratničkog duha bila je to što ga je Cee odgurnuo prema vanjskom pregradnom zidu. Uspio se uhvatiti za nekakvu izbočinu, prošavši, začudo, bez ozljede, te tako zaustaviti svoju bezumnu vrtnju. "Ne, Terrence! Ako netko puca na Cetaganđane, mi im se trebamo maknuti s puta!" No njegov glas razuma zaglušio je vjetar. Vjetar! Šupljina u pregibnoj cijevi iz koje curi zrak sigurno se širi - što znači da je samo pitanje vremena kad će tlak u prostoriji dovoljno pasti da izazove eksploziju... Cee i Rau, koji su se hrvali u zraku, najednom su potonuli na pod kao kameni oblutak u ulje. Quinn je polako pojačavala gravitaciju. Ethanovo tijelo prestalo se vijoriti poput zastave, a on je shvatio da visi malo previsoko iznad poda, iako je gravitacija još uvijek bila slabija od normalne. Brzo se spustio, za slučaj da Quinn odluči upotrijebiti neki sličan trik kao Helda s pticama. Rau se otresao manjeg i lakšeg Ceeja, koji se otkotrljao niz pod, i jurnuo prema pregibnoj cijevi svog broda. Nakon samo dva koraka, buknuo je u plamen i počeo se topiti kao voštana figura, uhvaćen u unakrsnu plazmičku vatru kojom su ga pogodila ne jedan nego dva napadača skrivena među gredama. Kad se srušio na pod, začuo se mesnat udar, a da sve bude strasnije, nije odmah umro nego se još koji trenutak grčio, nečujno vrišteći kroz pocrnjelu čeljust na kojoj više nije bilo mesa. Cee je klečao, podupirući se rukama, i razjapljenih usta zurio u prizor pred sobom. Činilo se da je i sam užasnut potpunošću osvete koju su mu omogućili nepoznati napadači. Ethan se zaputio prema telepatu. Na postajnoj strani pristaništa, iz spleta greda i mostova spustila su se dva muškarca. Prvi je bio ona ružičasta prikaza s promenade, a drugi je također bio tamnoput i odjeven u svjetlucavo smeđe odijelo podjednako kićenog stila. Uputili su se prema Quinn, koja se, umjesto da svoje spasitelje dočeka raširenih ruku, opet uspentrala na zid kao užurbani pauk. Tamnoputi su je muškarci zgrabili za gležnjeve i povukli, ne mareći hoće li joj glava na putu dolje udariti u neku izbočinu. Muškarac u smeđoj svili osujetio je njezin pokušaj karate udarca i pustio je da padne na pod. Da gravitacija nije bila tako slaba, bio bi to vrlo opasan

122

pad, a ni ovako nije djelovao osobito ugodno. Ružičasti joj je svinuo ruke iza leđa, a smeđi joj je oduzeo želju za borbom udarcem u trbuh koji ju je ostavio bez daha. Uhvatili su je ispod pazuha i odvukli u hodnik koji je vodio prema izlazu za nuždu. Istovremeno su iz ostalih hodnika u pristanište nahrupili timovi za brzo djelovanje u zaštitnim odijelima Postaje. "Ma oni... oni otimaju Quinn!" dovikne Ethan Ceeju. "Tko su oni? Što su oni?" Izgubljeno se premještao s noge na nogu, pomažući Ceeju da ustane. Cee je zaškiljio za njima. "Jacksonovo Skrovšte? Bharaputranci, ovdje? Moramo otići po nju!" "I to dok još imamo kisika..." Ruku pod ruku, nekakvim su šepavim poskakivanjem uspjeli prijeći pristanište i popeti se do rampe. Nisu mogli odmah izaći iz zračne komore pred izlazom za nuždu pa su nekoliko zastrašujuće dugih sekundi proveli zijevajući što su jače mogli, da zaštite uši od zračnog tlaka koji je ubrzano padao. Za to je vrijeme trio ispred njih pobjegao kroz komoru za osoblje, koja je dopuštala trenutačan izlaz iz blokiranih prostorija. Ethanu nije trebalo dugo da shvati da njegovo panično udaranje po tipkama kontrolne ploče nema nikakvog učinka. Nije pomoglo ni naslanjanje na tastaturu; vrata su se otvorila kad je to njima odgovaralo. Preletjeli su preko praga i u sljedećoj komori opet morali pričekati da se tlak izjednači. Quinnini otmičari još su više povećali svoju prednost. Ethanu je laknulo što opet može normalno disati. Njegov raniji prezir prema zraku u postaji posve je nestao; udisao ga je kao da u životu nije osjetio opojniji miris. Ethan se zadihano obratio Ceeju. "Kako su, do vraga, Millisor i Rau uspjeli izaći iz karantene? Mislio sam da iz nje ne može pobjeći ni jedan jedini virus." "Setti ih je izvukao", odvratio je podjednako zadihani Cee. "Ušao je ili sa stražarom koji ih je trebao odvesti na pristanište da ih deportira ili se pretvarao da je on taj stražar, nisam sasvim siguran. Znam da su jednostavno išetali van. Naravno, sva dokumentacija i osobne iskaznice bile su besprijekorne. Mislim da ni Quinn nije shvatila koliko su duboko zašli u računalnu mrežu Postaje tijekom svog boravka na njoj." Vrata izlaza za nuždu napokon su zašištala i otvorila se, a Ethan i Cee su isteturali u hodnik, progoneći plijen koji više uopće nije bio na vidiku. Na prvom križanju hodnika naglo su stali. Cee je ispružio ruku i dvaput se okrenuo oko svoje osi, kao pokvarena kazaljka sata. "Onuda", pokazao je lijevo. "Jeste li sigurni?" "Nisam."

123

Ipak su odgalopirali u tom smjeru. Za svoj su trud bili nagrađeni već na sljedećem križanju, gdje su začuli poznati alt koji je zbog nečeg protestirao povišenim tonom. Skrenuli su desno i izbili u golo i pusto predvorje s teretnim dizalima. Muškarac u svilenom odijelu čokoladnosmeđe boje pritisnuo je Quinn licem uza zid, izvinuvši joj ruke na leđima. Pokušavala je dosegnuti pod nožnim prstima, ali bez uspjeha. "Hajde, zapovjednice", govorio je muškarac u ružičastom odijelu. "Žuri nam se. Gdje je?" "Ne pada mi na pamet da vas zadržavam", promumljala je ona, obrazom praktički zalijepljena za zid. "Joj! Ne bi li vam bilo pametnije da pobjegnete u veleposlanstvo prije dolaska policije? Uskoro će sve vrvjeti od njih, ipak je tu eksplodirala bomba." Kad su do njih doklizali Ethan i Cee, muškarac u ružičastom okrenuo se na peti i podigao plazmički luk. "Čekajte", rekao je Cee, hvatajući Ethana za nadlakticu. "Prijatelji!" zakriještala je Quinn, lecajući se od bola. "Prijatelji, prijatelji, ne pucajte, svi smo ovdje prijatelji!" "Stvarno?" Zadihani i ošamućeni Ethan sumnjičavo je promotrio prizor pred sobom. "Plaćenice koje uzimaju novac za poslove koje ne mogu izvršiti nemaju prijatelje", zarežao je Smeđi. "Bar ne zadugo." "Radila sam na tome", pobuni se Quinn. "Razbijači poput vas nemaju razumijevanja za suptilniji pristup. Osim toga, vi možete naslagati leševa do stropa i sakriti se pod skute svog konzula. Fućka se vama ako vas deportiraju i zauvijek proglase nepoželjnim osobama na Postaji Kline. Ja ne samo da moram igrati po drugačijim pravilima nego se jednog dana želim ovamo vratiti. Tu se traži finesa, kužite?" "Imala si skoro šest mjeseci za finesu. Barun Luigi želi povrat novca naše Kuće", reče Ružičasti. "To je jedina suptilnost koju ja moram razumjeti." Smeđi je podigao Quinn za još nekoliko centimetara. "Joj, joj, dobro, nema frke!" jauknula je Quinn. "Vaš kreditni čip nalazi se u unutrašnjem džepu moje jakne. Slobodno se poslužite." "A gdje se točno nalazi tvoja jakna?" "Uzeo ju je Millisor. Na pristaništu je. Joj, ne, časna riječ!" Bharaputranci su zgađeno zašutjeli. "To bi moglo biti istina", zamislio se Ružičasti. "Pristanište je puno policije", istakne Smeđi. "Možda nas želi zeznuti." "Gle, dečki, ajmo se dogovoriti, može?" reče Quinn. "S Luigijem sam ugovorila da pola dobivam unaprijed, a pola kad izvršim zadatak. E sad, Okitu sam sredila ranije. To je već jedna četvrtina plaće." "Za to imamo samo tvoju riječ. Ja nisam vidio nikakvo truplo", reče Ružičasti.

124

"Finesa, generale, finesa." "Major", automatski je ispravi Ružičasti. "A maloprije sam na pristaništu likvidirala Settija. To je pola. Rekla bih da smo kvit." "Našom bombom", reče Smeđi. "A rezultat vam ne odgovara? Gle, jesmo li saveznici ili nismo?" "Nismo", reče Smeđi i podigne je još malo više. U hodniku koji je vodio do pristaništa razlegli su se glasovi, topot čizama i zveket opreme. Ružičasti je gurnuo plazmički luk u futrolu ispod izvezene jakne. "Vrijeme nam je isteklo." "Zar ćemo je samo tako pustiti?" ljutito će Smeđi. Ružičasti slegne ramenima. "Pola plaće je prihvatljivo. Quinn, jesi li dešnjakinja ili ljevakinja? "Dešnjakinja." "Naplati joj barunovu kamatu na lijevoj ruci i idemo." Smeđi je namjerno pustio da Quinn tresne na pod, uhvatio joj ruku i zavrnuo je u laktu. Jasno se začulo meko krckanje hrskavice. Quinn nije od sebe dala ni glasa. Cee je opet zaustavio Ethanov pokušaj da pojuri prema njoj. Dvojica su Bharaputranaca delikatno zakoračila u najbliže cijevno dizalo i nestala s vidika. "K vragu, mislila sam da nikad neće otići", uzdahne Quinn. "Samo bi mi trebalo da ih policija uhvati i počne uspoređivati prikupljene informacije." Zelena u licu, spuznula je na pod i ostala sjediti podbočena o zid. "Želim se vratiti na borbenu dužnost. Mislim da mi se obavještajna služba ne sviđa onoliko koliko je admiral Naismith rekao da će mi se svidjeti." Ethan se nakašlje. "Ah... treba li vam liječnik, zapovjednice? Umorno se nasmiješila. "Da. A vama?" "Da." Ethan se klonulo spustio pokraj nje. Još mu je zvonilo u ušima, a zidovi prostorije kao da su pulsirali. Razmišljao je o tome što je upravo rekla. "Da nije ovo nekim slučajem vaš prvi obavještajni zadatak?" "Aha." "Baš sam srećković." Pod ga je pozivao k sebi; nikad mu prije izolacijske ploče nisu izgledale tako meko i primamljivo. "Stiže policija", zamijetila je ona. Podigla je pogled prema Ceeju, koji je nervozno stajao iznad njih, kao da im želi pomoći, ali ne zna kako. "Kako bi bilo da im olakšamo posao i pojednostavimo priču? Gospodine Cee, brišite odavde. Ako se suzdržite od trčanja, taj će vam zeleni kombinezon omogućiti nesmetan prolaz. Idite na posao ili tako nešto."

125

"Ja... ja..." Terrence Cee raširi ruke. "Kako ću vam se ikad odužiti? I jednome od vas?" Namignula mu je. "Bez brige, već ću nešto smisliti. U međuvremenu, ja ovdje danas nisam vidjela ni jednog jedinog telepata. A vi, doktore?" "Ni jednog", bezbojno prihvati Ethan. Terrence Cee je nemoćno zavrtio glavom, pogledao prema hodniku i nestao u cijevnom dizalu koje je vodilo uvis. Kad su policajci napokon došli, uhitili su Quinn.

Četrnaesto poglavlje
Ethan je prošao detektor oružja a da ništa nije zapištalo ili zasvijetlilo. Odmah je lakše disao. Istražni zatvor policije Postaje Kline bio je strog, neugodan, utilitaran prostor u kojem je sve blistalo od čistoće, potpuno lišen zelenila i umjetničkih izložaka kojima su postajci drugdje ublažavali ambijent. Očito su se namjerno odlučili za takav pristup. Postigli su željeni efekt: Ethan se već i zbog pukog dolaska u otvoreni dio zatvora osjećao kao kriminalac. "Zapovjednica Quinn nalazi se u zatvorskom stacionaru broj dva", obavijestio ga je čuvar kojeg su mu dodijelili za vodiča. "Ovim putem, molim vas." Prvo su otišli uvis, mijenjajući nekoliko cijevnih dizala, a onda su još neko vrijeme vijugali po hodnicima. Ethan je putem zaključio da za ljude koji žive na svemirskoj postaji razvijanje dobrog osjećaja za orijentaciju vjerojatno predstavlja evolucijski imperativ. Isto je vrijedilo za osjetljivost na suptilne razlike u statusu. Za daltoniste bi ovakvo mjesto moglo biti kobno. Kao i u slučaju ostalih radnih odora Postaje, policijske uniforme su se prepoznavale po bojama, a omjer narančaste i crne boje na njima varirao je ovisno o činu. Njegov čuvar nosio je narančasto s primjesom crnoga; u jednom je trenutku zastao i gorljivo salutirao, na što mu je sjedokosi muškarac u elegantnoj crnoj uniformi s tankim narančastim crtama sa strane uzvratio znatno nonšalantnijim pokretom ruke. Vjerojatno bi bilo moguće proučiti cjelokupnu hijerarhiju Postaje samo na primjeru neznatnih razlika u nijansama različitih odora. Kapetan Arata, koji je upravo izlazio iz stacionara prema kojem su hodali Ethan i njegov vodič, nosio je crnu uniformu sa širokim narančastim prugama na ovratniku i rukavima, te narančastom crtom na hlačama. Njegovo namršteno lice odavalo je frustraciju. "Ah, veleposlaniče Urquhart." Mrštenje se pretvorilo u pomalo ironičan osmijeh. "Došli ste u posjet zvijezdi zatvora, je li? Niste se morali truditi, uskoro će biti slobodna žena. Kreditni status joj je dobar - začudo - globe je platila i sad još samo čeka otpusno pismo iz stacionara." "Ne smeta, kapetane, nije mi bilo teško doći", reče Ethan. "Samo sam je nešto htio pitati."

126

"I ja", uzdahne Arata. "Štošta, da budem precizniji. Nadam se da ćete vi imati više sreće. U posljednjih nekoliko tjedana, kad god sam ja htio spoj, nju nije zanimalo ništa osim diskretne razmjene informacija. A što sam dobio sad kad želim informacije? Spoj." Malo je živnuo. "Uopće ne sumnjam da će se razgovor vrtjeti oko posla. Ako izvučem iz nje još kakav podatak, možda mi večeru priznaju u poslovne troškove." Kimnuo je Ethanu, šutke mu prepuštajući riječ. "Sretno", srdačno je rekao Ethan i zašutio kao zaliven. Ethan se iz policijskog post mortema jučerašnje katastrofe u pristaništu izvukao pozivanjem na veleposlanički status i sva je pitanja nemilosrdno proslijedio uvijek domišljatoj Quinn. Ona je istinu i laži povezala u čudesnu pripovijest koja je ipak držala vodu na svim mjestima gdje su je mogli provjeriti. Na primjer, u njezinoj verziji događaja Millisor i Rau pokušali su oteti nju, da je programiraju kao dvostruku agenticu koja će cetagandskoj obavještajnoj službi prenositi podatke o Dendariijskim plaćenicima. Bharaputrance je, osim za zločine koje su doista počinili, okrivila i za poneki koji nisu - Okita, koji Okita? Policija je glavninu svojih napora preusmjerila na konzulat u kojem se još skrivao bharaputranski tim ubojica, pregovarajući o uvjetima deportacije. Terrence Cee se u njezinu scenariju uopće nije spominjao. Ethan se ne bi usudio promijeniti ni jednu jedinu riječ zapovjedničine bajke. U Aratinim očima pojavio se ledeni sjaj. "Stvarno je šteta", promrmljao je, "što ja moram imati sudski nalog za upotrebu brzopente." Ethan se bezbojno nasmiješi. "Stvarno šteta." Rastali su se uz naklon. Stražar je Ethana prepustio liječniku iz bolnice. Da na vratima nije imala kodiranu bravu, Quinnina ćelija se ni po čemu ne bi razlikovala od bolničke sobe. Točnije, od bolničke sobe na Postaji. Ethanu su sad već bolno nedostajali prozori koji se mogu otvoriti, a koje je na Athosu uvijek uzimao zdravo za gotovo. Nesklon da odmah prizna pravi razlog dolaska, Ethan je razgovor započeo tom misli. "Kakve osjećaje u vama bude prozori koji se mogu otvoriti?" upitao je Quinn. "Mislim, kad se spustite na neki planet." "Paranoju", odmah je ispalila. "Uvijek tražim nešto čime bih ih mogla zabrtviti. Zar nećete pitati kako sam?" "Dobro ste," reče Ethan odsutnim tonom, "osim iščašenog lakta i nekoliko modrica. Već sam pitao doktora. Pijte analgetike i nekoliko dana izbjegavajte pretjerano kretanje." U stvari, izgledala je odlično. Imala je zdravu boju kože, a izuzme li se lijeva ruka u longeti, kretnje su joj bile tek nešto ukočenije nego inače. Nije ležala nego je sjedila na krevetu. Riješila se bolesničke kute, koja je sama po sebi simbolizirala bolest, i vratila se u svoju sivo-bijelu uniformu, iako bez jakne i s papučama umjesto čizama. "Nemam ništa protiv." Koža oko njezinih očiju namreškala se od osmijeha. "A kakve osjećaje u vama nakon svega ovoga bude žene, doktore Urquhart?" "Oh..." zastao je, "slične vašima prema prozorima, bojim se. Jeste li se ikad navikli na prozore ili naučili uživati u njima?"

127

"Da. Ali imajte na umu da me često optužuju da sam ovisnica o adrenalinu." Osmijeh joj se malo iskrivio. "Neću nikad zaboraviti svoj prvi silazak na planet nakon pristupanja Dendariijskim plaćenicima - onda su se zvali Oserovi plaćenici, to je bilo prije nego što ih je preuzeo admiral Naismith. Cijeli sam život sanjala o tome da osjetim pravu planetarnu klimu. Planinske izmaglice, morske povjetarce i tome slično. U imeniku je pisalo da je klima planeta 'umjerena', što sam ja protumačila kao sinonim za 'blaga'. Sletjeli smo zbog hitne nabave zaliha usred vražje snježne mećave. Za sljedeću planetarnu misiju prijavila sam se tek godinu dana poslije." "Mogu zamisliti." Ethan se nasmijao i malo opustio. Sjeo je. Glava joj se nakrivila u skladu s osmijehom. "Da, možete. To je jedna od vaših iznenađujućih draži, s obzirom na to odakle dolazite. Znate dati maha mašti i situaciju pogledati iz tuđe perspektive." Ethan sramežljivo slegne ramenima. "Uvijek sam volio učiti nove stvari, otkrivati kako nešto funkcionira. Zato mi je molekularna biologija bila najdraža od svega. Ali teolozi radoznalost ne ubrajaju u vrline." "Mm, istina. A postoje li putene vrline?" Ethan se zamislio nad tim neobičnim pitanjem. "Ja... ne znam. Čini mi se da bi trebale postojati. Možda ih zovu nekako drugačije. Siguran sam da pod suncem nema novih vrlina ili novih poroka." Ne dajući Quinn priliku da istakne kako oni nisu ni pod kakvim suncem onaj udaljeni komad rudače oko kojeg se okretala Postaja Kline nije zasluživao taj naziv Ethan je žustro nastavio. "Kad već spominjemo putenost... ja, uh... to jest, prije nego što se vratite Dendariijskim plaćenicima, htio sam vas zamoliti da... ovaj... imam jednu vjerojatno dosta neobičnu molbu. Nećete se uvrijediti?" nervozno je dometnuo. Potpuno se usredotočila na njega, nakrivljene glave, bistrih očiju i nasmiješenih usana. "Neću znati dok mi ne kažete, zar ne? Ali mislim da sam dosad u životu već sve čula, pa zato slobodno nastavite." Bio je bliže vratima od nje; osim toga, jedna joj je ruka bila imobilizirana, a tu je uvijek bio i čuvar da ga obrani u slučaju napada. Što mu se može dogoditi? Udahnuo je. "Namjeravam dovršiti zadatak nabavke novih kultura jajnika za Athos. Vjerojatno na Koloniji Beta, po vašoj preporuci, u državnom repozitoriju gena u kojem su pohranjene donacije istaknutih građana - imaju stvarno primamljiv katalog." Mudro je kimnula glavom. U pogledu joj se vidjelo nasmiješeno iščekivanje. "Međutim," nastavio je Ethan, "ne vidim zašto s poslom ne bih započeo odmah. A kad smo već kod istaknutih ili, ovaj, iznimnih davateljica... ovaj... zapovjednice Quinn, biste li bili voljni donirati jedan svoj jajnik Athosu?" Quinn je zanijemila od zaprepaštenja. "Bogova mi," rekla je naposljetku prilično slabašnim glasom, "nisam sve čula."

128

"Operacija je potpuno bezbolna", objašnjavao je Ethan gorljivo. "Postaja Kline ima vrlo dobre laboratorije za uzgoj tkiva - jutros sam ih provjerio. Rijetko dobivaju takav zahtjev, ali savršeno su ga sposobni ispuniti. A i rekli ste da ćete mi pomoći da izvršim svoj zadatak ako ja vama pomognem izvršiti vaš." "Jesam? Joj da. Jesam..." Ethana je obuzela nova briga. "Imate jedan viška, zar ne? Ako sam dobro shvatio, sve žene imaju dva jajnika, kao što muškarci imaju dva testisa. Niste ga već donirali ili doživjeli neku nesreću - u borbi ili slično - nisam valjda zatražio vaš jedini jajnik?" "Ne, još posjedujem sve originalne dijelove." Njezin smijeh je suptilno umirio Ethana. "Samo sam se malo iznenadila. Očekivala sam... očekivala sam nešto drugačiji prijedlog. Oprostite. Bojim se da sam se pretvorila u neizlječivo vulgarnu osobu." "Znam da je to jače od vas", tolerantno odvrati Ethan. "Ipak ste vi žensko." Otvorila je usta, zatvorila ih i zavrtjela glavom. "Bolje da ništa ne kažem", reče ona zagonetno. Udahnula je i polako izdahnula. "Pa... pa..." Visoko je podigla glavu i pogledala ga. "A tko bi se točno poslužio mojom, ahem, donacijom?" "Tko god poželi", odvrati Ethan. "S vremenom bismo kulturu podijelili i u svaki Centar za reprodukciju na Athosu poslali jedan njezin dio. Sljedeće godine u ovo doba, mogli biste imati stotinu sinova. Čim riješim svoje probleme sa službenim suroditeljem, pomišljao sam na to da i ja... ja, uh..." Ethan je iz nekog neobjašnjivog razloga pocrvenio pred njezinim staloženim pogledom. "Vidite, volio bih da svi moji sinovi nastanu iz iste kulture. Kad se vratim kući, imat ću pravo na četiri sina. Nikada nisam imao dvostrukog brata, koji je potekao iz iste kulture kao ja. Čini mi se da takav pristup obitelji daje neku privlačnu sličnost. Različitost u sličnosti, da se tako izrazim..." Shvatio je da lupeta i zašutio. "Stotinu sinova", zamišljeno je rekla. "Ali nijednu kćer?" "Pa... ne. Nijednu kćer. Ne na Athosu." Bojažljivo je dodao: "Jesu li ženi kćeri važne kao muškarcu sinovi?" "Ima u toj pomisli neke... ugode", prizna ona. "Doduše, u mom poslu nema mjesta ni za kćeri ni za sinove." "Eto vidite." "Eto. Vidim." Šaljivost koja je gotovo uvijek virila iz njezinih očiju zamijenilo je nešto dublje i ozbiljnije. "Ne bi mi bilo dopušteno da ih ikad vidim, zar ne? Mojih stotinu sinova. Oni nikad ne bi saznali tko sam ja." "Znali bi samo broj kulture. EQ-1. Ja... ja bih mogao iskoristiti svoje pravo da šaljem i primam necenzurirane materijale da vam, primjerice, nekom prilikom pošaljem holokocku s njihovim likom, ako... ako bi vas to zanimalo. Ne biste smjeli doći na Athos ili poslati poruku... bar ne pod svojim imenom. Ali da sakrijete spol, poruka bi vjerojatno prošla cenzuru..." Stvarno je već predugo izložen zapovjednici Quinn i njezinu ležernom pristupu autoritetima,

129

zaključio je Ethan, vidjevši s kakvom mu je lakoćom izletio taj protudruštveni prijedlog. Pročistio je grlo. U oči joj se vratio šaljivi sjaj. "Pa to je upravo revolucionarna ideja." "Znate da ja nisam revolucionar", dostojanstveno odvrati Ethan. Zastao je. "Iako... bojim se da će mi moj dom sad izgledati nešto drugačije nego prije. Ne želim se promijeniti baš u tolikoj mjeri da se tamo više ne mogu uklopiti." Osvrnula se po sobi, kao da pogledom seže i onkraj njezinih zidova, obuhvaćajući cijelu Postaju koja joj je nekad bila dom. "To je, gospodine, razumljiva želja, ali nagađam da vam neće biti uslišena. Promjena je funkcija vremena i iskustva, a vrijeme je neumoljivo." "Kultura jajnika može prkositi vremenu dvjesto godina - u budućnosti možda i dulje, kad usavršimo nove metode njihova očuvanja. Nastavili biste dobivati djecu i nakon što umrete." "Mogla sam umrijeti jučer. Mogla bih umrijeti sljedećeg mjeseca. Ili godine." "To vrijedi za sve ljude." "Da, ali moji su izgledi šest puta lošiji od prosjeka. Zamislite, moje osiguravajuće društvo ih je izračunalo do treće decimale." Uzdahnula je. "Pa. Evo nas." Usne su joj se opet izvile u osmijeh. "A ja sam mislila da je Tav Arata mustra. Doktore Urquhart, vi ste najdrskiji udvarač kojeg sam ikad imala." Ethan je razočarano klonuo, gledajući kako njegov zamišljeni niz sinova tamne kose i blistavih očiju nestaje u carstvu neostvarivih snova. "Oprostite. Nisam vas htio uvrijediti. Najbolje da odem." Počeo je ustajati. "Prebrzo odustajete", reče ona kao, gledajući negdje mimo njega. Žurno je sjeo. Ruke je utisnuo među koljena da ne bi počeo nervozno bubnjati prstima. Pokušao je sročiti što smjerniju molbu. "Dječaci bi imali najbolju moguću skrb. Za svoje to jamčim. Pomno biramo kandidate za očinstvo. Ako muškarac iznevjeri poklonjeno povjerenje, može ostati bez sinova, a to je sramota i poniženje koje svi nastoje izbjeći." "Ali što dobivam ja?" Ethan je dobro razmislio o odgovoru. "Ništa", pošteno je priznao. Uhvatila ga je želja da joj ponudi novac - ipak je ona plaćenica. Ali ne. Imao je osjećaj da bi to bila pogreška, iako nije znao objasniti zašto. Opet je klonuo. "Ništa." Sjetno je zavrtjela glavom. "Koja bi žena mogla odoljeti takvoj ponudi? Jesam li vam ikad rekla da u slobodno vrijeme volim lupati glavom o zid?" Začuđeno je pogledao njezino čelo i tek onda shvatio da se šali. Grickala je posljednji neizgrizeni nokat, ali nije ga odlomila. "Jeste li sigurni da Athos može podnijeti stotinu malih Quinnova?"

130

"S vremenom i više od stotinu. Mogli bi unijeti živost na planet... Tko zna, možda nam poboljšaju vojsku." Quinn je izgledala smeteno. "Što reći? Doktore Urquhart, evo ruke." Ethan je zablistao od sreće. Ethan i Quinn sastali su se na dogovorenom mjestu, u kafiću u maloj arkadi nedaleko od granice koja je Putničku četvrt dijelila od ostatka Postaje. Kad je došao, ona je već sjedila i pijuckala neki plavi napitak iz čašice na stapci. Nazdravila mu je dok je vijugao između stolova. "Kako se osjećate?" upitao ju je čim je sjeo. Zamišljeno je protrljala desnu stranu trbuha. "Dobro. Bili ste u pravu, nisam ništa osjetila. Još uvijek ništa ne osjećam. Nemam čak ni ožiljak da me podsjeti na moju velikodušnu gestu." Zvučala je pomalo razočarano. "Jajnik je dobro prihvatio tretman za uzgoj", izvijestio ju je. "Stanice se lijepo dijele. Bit će spreman za zamrzavanje u roku od četrdeset osam sati. A nakon toga krećem za Koloniju Beta. Kad vi polazite?" Palo mu je na pamet - ponadao se? - da bi mogli putovati istim brodom. "Odlazim večeras, dok nisam zaglibila u još gore probleme s vlastima Postaje", odgovorila je, baš kad je Ethan počeo zaneseno zamišljati sve razgovore koje bi mogli voditi. Nije ju stigao pitati ništa o planetima koje je vidjela u svojim vojničkim pohodima. "Osim toga, ne želim biti ni blizu Postaji kad ovamo pristigne cetagandski tim koji će istraživati Millisorovu smrt. Iako se čini da ih postajci misle odmah uputiti na Jacksonovo Skrovište - to i jest pravi par za njih." Nasmiješeno se protegnula, kao mačka nakon uspješnog lova u kojem se najela ptičjeg mesa i samo još treba iščačkati perje iz zubiju. "I ja bih radije izbjegao nove susrete s Cetaganđanima", reče Ethan. "Ako je to ikako moguće." "Ne biste trebali imati problema. Da vas umirim, napomenut ću da je ghemski pukovnik Millisor prije svoje smrti uspio nadređenima poslati potvrdu da je Helda uništila Bharaputrine kulture. Mislim da će Cetaganđani izgubiti zanimanje za Athos. Gospodin Cee je druga priča, jer je isti izvještaj potvrdio da se nalazi na Postaji Kline. "A i ja sam napisala toliko izvještaja da će admiral Naismith mjesecima razbijati glavu nad njima. Drago mi je što ne moram ja odlučivati o sljedećim potezima. Nedostaje mi samo još šećer na kraju - a evo i njega." Pokazala je glavom na nešto iza Ethanova ramena i on se okrenuo u tom smjeru. Prema njima je hodao Terrence Cee. Zeleni kombinezon Postaje bio je neupadljiv, ali njegova žilava, plavokosa pojava iz koje je izbijala snaga ipak je privukla poglede nekoliko starijih žena, primijetio je Ethan. Pridružio im se, kimnuvši Quinn i osmjehnuvši se Ethanu. "Dobar dan, zapovjednice, doktore."

131

Quinn mu je uzvratila osmijehom. "Dobar dan, gospodine Cee. Što ćete popiti? Burgundac, šeri, šampanjac, pivo..." "Čaj", reče Cee. "Samo čaj." Quinn je ubilježila narudžbu u kreditnu karticu i gurnula je u prorez automatiziranog konobara. Postaja ipak nije uvozila baš sve svoje delicije. Na stolu se smjesta pojavio autentični napitak - aromatična varijanta crnog čaja koju su uzgajali i procesirali na Postaji Kline - u prozirnoj šalici iz koje se još pušilo. Ethan je naručio isto, djelomično zato da prikrije blagi nemir koji je Ceejeva prisutnost izazivala u njemu. I telepat je sigurno izgubio zanimanje za Athos. Cee je otpio gutljaj. Quinn je otpila gutljaj. "Pa", reče Quinn. "Jeste li ga donijeli?" Cee je kimnuo, otpio još jedan gutljaj i stavio na stol tri tanka podatkovna diska te izolacijsku kutiju manju od Ethanova dlana. Sve je to nestalo u Quinninoj jakni. Quinn je na Ethanov upitni pogled slegnula ramenima: "Reklo bi se da ovdje svi trgujemo mesom". Ethan je pretpostavio da se u kutiji nalazi obećani uzorak telepatova tkiva. "Mislio sam da Terrence ide s vama u Dendariijske plaćenike", iznenađeno će Ethan. "Pokušala sam ga nagovoriti... usput, ponuda je i dalje otvorena, gospodine Cee." Terrence Cee odmahnuo je glavom. "Dok mi je Millisor bio za petama, mislio sam da mi je to jedini izlaz. Dali ste mi prostora da donesem odluku, zapovjednice Quinn - i na tome vam zahvaljujem." Pokretom prsta prema paketima skrivenima u njezinoj jakni podsjetio ju je da joj je zahvalio i na opipljiviji način. "Stvarno sam preljubazna", uzdahne Quinn ironično. "Znate, ako se kasnije predomislite, uvijek nam se možete obratiti. Samo potražite gomilu nevolja na kojima sjedi jedan čovječuljak zakučastog uma i recite mu da vas šalje Quinn. Rado će vas primiti." "Upamtit ću to", obeća Cee neutralno. "No da... ipak neću putovati sama." Quinn se samozadovoljno nasmiješi. "Uspjela sam naći drugog regruta da mi pravi društvo na povratku. Zanimljiv čovjek - sezonski radnik. Proputovao je cijelu galaksiju. Trebali biste ga upoznati, gospodine Cee. Otprilike iste visine kao vi - mršav - a i plavokos." Nazdravila je i ispila ostatak plavog napitka. "Živjela pomutnja među našim neprijateljima." "Hvala vam, zapovjednice", reče Cee iskreno. "Kamo, ovaj... kamo namjeravate otići sad kad ste odustali od Dendariijskih plaćenika?" upita ga Ethan. Cee raskrili ruke. "Mogućnosti je mnogo. Previše, da budem iskren, i sve su mi podjednako besmislene... oprostite." Opet je navukao masku dobrog raspoloženja. "Negdje daleko od Cetagande." Pokazao je glavom na lijevi džep Quinnine jakne. "Nadam se da ćete ga prošvercati bez većih problema. Trebali biste ga prebaciti u hladnjak što je moguće prije.

132

Neki vrlo maleni hladnjak. A bilo bi najbolje da se taj hladnjak ne pojavi na popisu vaše prtljage." Polako je razvukla usne u osmijeh, češući zub - nokti su joj opet bili uredno podrezani - i promrmljala: "Jako mali hladnjak ili... hm. Mislim da imam idealno rješenje za taj problemčić, gospodine Cee." Ethan je zainteresirano gledao kao Quinn spušta golemi bijeli zamrzivač na pult Hladnjače - pristup 297-C. Tresak kutije trgnuo je djevojku za pultom, koja je dotad zurila u holovidnu dramu sa sanjarskim izrazom na licu. Likovi iz njezine privatne predstave iščezli su s ekrana, a ona je žurno izvadila slušalicu iz uha. "Da, gospođo?" "Došla sam po svoje daždevnjake", reče Quinn. Ispružila je ruku i gurnula dozvolu koju je pri prvom posjetu označila otiskom palca u čitač računala. "Joj da, sjećam vas se", reče djevojka. "Kubični metar u plastičnoj foliji. Želite li brzinsko otapanje?" "Ne želim ih uopće otopiti, šaljem ih smrznute, hvala", reče Quinn. "Bojim se da bi osamdeset kila daždevnjaka bilo blago nejestivo nakon četiri tjedna putovanja na normalnoj temperaturi." Djevojka je gadljivo nabrala nos. "Meni su nejestivi na svakoj temperaturi." "Vjerujte, što manje znate o tome odakle dolaze to su jestiviji", nasmiješi se Quinn. Vrata iza njih šištavo su se otvorila. Ethan i Terrence Cee maknuli su se u stranu kad je ušla lebdeća paleta s desetak malih, hermetički zatvorenih spremnika kojom je upravljao ekotehničar u zeleno-plavoj odori. "Joj, joj, ovo je prioritet", reče djevojka za pultom. "Oprostite, gospođo." Ethan se ugodno iznenadio kad je shvatio tko je to: Teki, koji je vjerojatno došao sa svog radnog mjesta odmah iza ugla. Teki je u isto vrijeme spazio Quinn i Ethana. Ceeja, kojeg nije poznavao, nije ni registrirao, a on se odmah povukao u pozadinu. "Ah, Teki!" reče Quinn. "Baš sam htjela navratiti da te pozdravim. Jesi li se oporavio od svoje prošlotjedne avanturice?" Teki puhne. "Aha, baš bih to što me otela i mučila banda ubojitih manijaka nazvao avanturom, kako da ne. Puno ti hvala." Na Quinninim usnama zatitrao je osmijeh. "Je li ti Sara oprostila što nisi došao na spoj?" Tekijeve oči su zaiskrile. Nije uspio prikriti zadovoljni osmijeh. "Pa, da - čim sam je napokon uspio uvjeriti da ne muljam, pokazala je, ahem, veliko suosjećanje." Postrožio je ton. "Ali k vragu, znao sam da je to nešto za onog patuljka! Sad mi možeš sve ispričati, zar ne, Elli?" "Svakako. Čim prestane biti vojna tajna." Teki je zastenjao. "Nije fer! Obećala si!"

133

Nemoćno je slegnula ramenima. On se namrgodio, ali nije dugo ostao namršten: "Čekaj, da me pozdraviš? Zar već ideš?" "Za nekoliko sati." "Oh." Teki je izgledao iskreno razočarano. Pogledao je Ethana. "'Dan, veleposlaniče. Čujte, ovaj... žao mi je što je Helda uništila vaše stvari. Nadam se da nećete naš odjel zapamtiti po tome. Poslali su je na bolovanje - kažu, da se oporavi od živčanog sloma. Trenutno sam ja vršilac dužnosti upravitelja Postrojenja za preradu B", dodao je sramežljivim ali i ponosnim tonom. Pokazao im je zeleni rukav, oko kojeg su bile opšivene dvije plave vrpce, umjesto prijašnje jedne. "Bar dok se ona ne vrati." Pomniji pogled otkrio je Ethanu da je druga vrpca za rukav pričvršćena s tek nekoliko končića. "Bez brige", reče Ethan. "Samo vi dobro prišijte tu vrpcu - zajamčili su mi da će njezino bolovanje biti trajno." "Ma nemojte?" Teki se još više razvedrio. "Čujte, pričekajte da bacim van ovo sranje..." pokazao je na male spremnike na lebdećoj paleti, "pa ću vam se pridružiti... imate vremena navratiti do Postrojenja B na dvije minute, zar ne?" "Ali samo dvije", upozori ga Quinn. "Ako ostanem duže, zakasnit ću na brod." Teki je mahnuo u znak razumijevanja. "Dođite unutra", pozvao ih je, vodeći lebdeću paletu oko pulta i kroz hermetička vrata koja mu je službenica otvorila pritiskom na tipku. "Moram pričekati svoje stvari", ispričala se Quinn, ali ljubopitljivi Ethan je otišao za Tekijem. Slijedio ih je i Cee, neupadljiv i šutljiv, još uvijek usamljenik koji se nigdje ne uklapa. Ethan mu je dobacio osmijeh preko ramena, da ga nekako uključi u grupu. "Pričajte mi još malo o Heldi", obrati se Teki Ethanu. "Je li stvarno istina da je poslala sva ona ukradena tkiva na Athos?" Ethan kimne. "I dalje mi nije jasno što je time htjela postići. Mislim da ni ona nije znala. Možda joj je bilo svejedno što stavlja u kutije, sve dok mogu proći površnu provjeru - mislim, da su bile prazne, svi bi odmah znali da je netko kopao po njima. I tako je nehotice stvorila zagonetku." Teki je zavrtio glavom, kao da još ne vjeruje što se dogodilo. "A što je ovo?" Ethan je pokazao na lebdeću paletu. "Uzorci, nešto kontaminiranog materijala koji smo danas zaplijenili i uništili - idu u hladnjaču, kao dokazni materijal ako u budućnosti dođe do suđenja ili novog izbijanja bolesti, i tome slično." Ušli su u hladnu bijelu sobu punu robotizirane opreme. Na drugom kraju nalazila se zračna komora, smještena, shvatio je Ethan, na samoj opni Postaje. Teki je brzo utipkao upute u kontrolnu konzolu, ubacio podatkovni disk, stavio prvi spremnik u čvrstu vrećicu s kodiranom naljepnicom te vrećicu zakvačio za robotiziranu

134

napravu. Naprava se podigla u zrak i otklizila u zračnu komoru koja se šištavo zatvorila i aktivirala. Teki je pritisnuo tipku na zidu, a velika ploča koja ga je prekrivala kliznula je u stranu, otkrivajući malu staklenu stijenu koja je podsjećala na one velike prozirne zidove u Putničkoj četvrti. S nje se pružao spektakularan pogled na okolni svemir, zaklonjen, doduše, brojnim izbočenim dijelovima same Postaje. Ethanu je sinulo da zapravo gledaju u postajni ekvivalent sporedne uličice, s tim što je ova uličica bila jarko osvijetljena. Teki je pozorno motrio kako robot izlazi iz zračne komore i plovi kroz vakuum preko velike mreže metalnih stupova na kojima su visjele razne vreće i kutije. "Ovo je kao da imate najveći ormar u svemiru", razmišljao je Teki naglas. "Naše privatno skladište. Stvarno bismo trebali napraviti veliko spremanje i uništiti sve one stare stvari koje su tu bacili odmah nakon osnivanja Postaje. S druge strane, ne može se reći da nam ponestaje prostora. Ipak, ako stvarno postanem šef Postrojenja za preradu, možda bih mogao nešto organizirati... sad sam odgovoran... nema više zafrkancije..." Ekotehničareve riječi u Ethanovoj su glavi prerasle u monotono zujanje kad mu je pogled zapeo za zbirku prozirnih plastičnih vreća koje su bile pričvršćene za rešetku nedaleko od staklene stijene. U svim vrećama nalazile su se male bijele kutije poznatog izgleda. Tog je jutra u biolabosu Postaje gledao kako istu takvu kutiju pripremaju za Quinnin donirani jajnik. Koliko ih ukupno ima? Nisu sve bile vidljive, pa mu nije bilo lako brojiti. Više od dvadeset, sigurno. Više od trideset. Ali vreće u kojima su kutije bile spremljene izbrojio je bez ikakvih teškoća; bilo ih je devet. "Bacila ih je van", šapnuo je. "Bacila ih je... vani" Robot je stigao na kraj jednog stupa i pričvrstio teret za nj. Teki se posve usredotočio na automatiziranu radilicu; pomaknuo se da je može lakše pratiti dok se vraćala kroz zračnu komoru. Ethan je posegnuo rukom iza sebe, zgrabio Ceeja za nadlakticu, privukao ga bliže i šutke pokazao kroz prozor. Cee je isprva djelovao iznervirano, a onda se pažljivije zagledao. Ukočio se, poluotvorenih usta. Zurio je kao da pogledom može prijeći staklenu stijenu i udaljenost do vreća. Telepat je počeo psovati ispod glasa, tako tiho da je Ethan jedva razaznavao riječi; stisnuo je ruke u šake, otvorio ih i dlanove naslonio na staklo. Ethan je pojačao stisak na Ceejevoj nadlaktici. "Jesu li to one?" šapnuo je. "Je li to moguće?" "Vidim logo Kuće Bharaputra na naljepnicama", dahne Cee. "Gledao sam dok su ih pakirali." "Sigurno ih je tu sama stavila", promrmlja Ethan. "Nije ih uvela u evidenciju na računalu da potražimo podatke o tom odjeljku, kladim se da bi pisalo da je prazan. Bacila ih je van. Stvarno ih je doslovno bacila van. Izvan Postaje."

135

"Mislite li da su još uvijek u redu?" upita Cee. "Potpuno su zaleđeni - zašto ne...?" Netremice su se gledali, poneseni novim mogućnostima. "Moramo reći Quinn", poče Ethan. Ceejeve ruke sklopile su se oko Ethanovih zapešća. "Ne!" siknuo je. "Ona je već dobila što je htjela. Janine... ovo je moje." "Ili Athosovo." "Ne." Cee je drhtao, blijed kao krpa. Plave šarenice njegovih očiju sličile su gorućim kotačima. "Moje." "Prvo", oprezno reče Ethan, "ne isključuje nužno drugo." U napregnutoj tišini koja je uslijedila, Ceejevo lice ozarilo se od nade.

Petnaesto poglavlje
Dom. Ethan se nestrpljivo navirivao kroz prozor šatla, ne vjerujući svojim očima. Jesu li ono doista šarena athoška polja, zar stvarno već može prepoznati gradove, rijeke, ceste? Nad zaljevima i otocima uz obalu Južne Provincije nadvijali su se kumulusi, bacajući sjenu na sunčano jutro i zaklanjajući Ethanu pogled. Ali da, eno otoka u obliku polumjeseca i srebrnaste rječice na mjestu gdje obala zavija ulijevo. "Ribogojilište mog oca nalazi se u onom zaljevu", pokazao je Terrenceu Ceeju, koji je sjedio u susjednom sjedalu. "Odmah iza onog izbočenijeg otoka u obliku polumjeseca." Ceejeva plavokosa glava nagnula se prema prozoru. "Da, vidim." "Sevarin je sjeverno, u unutrašnjosti. Luka za šatlove u koju ćemo sletjeti je u glavnom gradu, još sjevernije, jedan okrug dalje od Sevarina. On se još ne vidi." Cee se opet zavalio u sjedalo, djelujući zamišljeno. Kad su zašli u stratosferu do njih je doprlo brujanje motora šatla. Glazba za Ethanove uši. "Hoće li te dočekati kao heroja?" upita Cee Ethana. "Oh, sumnjam. Ipak sam bio na tajnom zadatku. Ne u onom strogom vojničkom smislu na koji si ti navikao, ali ipak smo radili u tišini,- da ne izazovemo javnu paniku ili krizu povjerenja u Centru za reprodukciju. Iako pretpostavljam da će se neki članovi Vijeća za populacijsku politiku ipak pojaviti na dočeku. Volio bih da upoznaš doktora Desrochesa. I moju obitelj - nazvao sam oca iz naše svemirske postaje, pa znam da on dolazi. Rekao sam mu da dovodim prijatelja", dometne Ethan, u nadi da će ublažiti Ceejevu očitu nervozu. "To ga je razveselilo."

136

Zapravo je i on bio nervozan. Kako će Janosu objasniti Ceejevu prisutnost? Tijekom dvomjesečnog putovanja od Postaje Kline u glavi je isprobao na stotine uvodnih rečenica, dok se na kraju nije umorio od vlastite brige. Ako Janos postane ljubomoran ili neugodan, neka zasuče rukave i počne zarađivati status službenog suroditelja. Možda ga baš to napokon pokrene; s obzirom na Janoseve osobne sklonosti, vjerojatno neće povjerovati da Cee pokazuje sve osobine idealnog kandidata za neki red Kreposne braće. Ethan je teško uzdahnuo. Cee je zamišljeno zurio u svoje ruke. Pogledao je Ethana. "A hoće li te na kraju vidjeti kao heroja ili izdajnika?" Ethan je pogledom obuhvatio putničku kabinu šatla. Njegov dragocjeni teret, raspoređen u devet velikih bijelih hladnjaka, bio je pričvršćen za sjedala oko njih, jer nisu htjeli riskirati prevrtanje u teretnom prostoru. Preostali putnici, statističar za popis stanovništva i njegov pomoćnik te tri člana posade glasničkog broda za popis stanovništva koji će slobodne dane provesti na planetu, nepovjerljivo su se držali suprotnog kraja kabine, izvan dometa sluha. "Da mi je to znati", reče Ethan. "Molim se zbog toga svaki dan. Od djetinjstva se nisam molio u klečećem položaju, ali sad klečim. Ne znam hoće li to pomoći." "Nećeš se predomisliti i u posljednji čas sve vratiti na staro? Znaš da se posljednji čas sve više bliži." Jednako brzo kao što se bližilo tlo ispod njih. Prošli su kroz sloj oblaka. Prozor su prekrile kapljice bijele magle, raspršujući se na vjetru zbog brzine šatla. Ethan je pomislio na drugi teret, skriven u osobnoj prtljazi, zamaskiran i utisnut među ostale stvari u koferima: 450 kultura jajnika koje je kupio na Koloniji Beta kao pokriće za slučaj da u budućnosti mora uvjeriti Cetaganđane koji bi mogli doći u provjeru njegovih aktivnosti - a i samo Vijeće za populacijsku politiku - da doista nikad nisu pronašli prvu bharaputransku pošiljku. Cee mu je pomogao da zamijeni kulture. Proveli su sate i sate u teretnom prostoru glasničkog broda zamjenjujući naljepnice i prepravljajući dokumentaciju. Ili je možda Ethan pomogao Ceeju? Sad su u svakom slučaju obojica bili umiješani, do grla ako ne i više. Ethan je odmahnuo glavom. "Tu je odluku netko morao donijeti. Ako ne ja, onda Vijeće. Dugoročno gledano, postoje samo dvije mogućnosti koje u sebi ne nose rizik rasnog rata ili genocida: sve ili ništa. Uvjeren sam da si tu imao pravo. A Vijeće... pa... strahovao sam da oni zbog same prirode takvog načina odlučivanja ne bi bili sposobni za ništa osim raskola. Dobro si primijetio - kao i uvijek - strahujem za našu budućnost. Ali čak i u strahu i užasu, želim posegnuti za njom. Mislim da će biti - zanimljiva." Ako je Ethana zbog ičega grizla savjest, bilo je to zbog 451. kulture, EQ-1, čiji je spremnik čuvao u krilu. Ako ne uspije ostvariti svoj plan, od svih sinova koji će se u sljedećoj generaciji roditi na Athosu, jedino njegovi neće nositi skrivene alele, tempiranu bombu recesivne telepatije. Ali zato će ih imati njegovi unuci, umirivao je svoju savjest. Sve će se to na kraju izjednačiti. Samo da poživi dovoljno da to vidi; i dovoljno dugo da im može pružiti svoju zaštitu. "Ali zadržao si mogućnost odstupnice", zamijeti Cee. Trzaj njegove brade u smjeru teretnog prostora i Ethanove prtljage otkrio je uzrok njegove nelagode.

137

"Na žalost, ja sam neizlječivo štedljiv čovjek", ispriča se Ethan. "Ponekad mislim da sam trebao postati ekonom. Betanske kulture jednostavno su bile prekvalitetne da ih bacim u zrakoprazni prostor. Ali ako opet dobijem svoj stari posao ili, još bolje, mjesto ravnatelja Centra za reprodukciju, možda mi se pruži prilika... volio bih se, naime, okušati u spajanju kompleksa gena za telepatiju s pravim betanskim kulturama i pustiti ih u athošku gensku zalihu, pod uvjetom da to mogu učiniti u tajnosti. A čim se izvježbam u toj operaciji, i s ovom ću učiniti isto." Podigao je EQ-1 iz krila i pažljivo je spustio natrag, nešto mirniji nego prije. "Obećao sam zapovjednici Quinn stotinu sinova. A kao ravnatelj Centra za reprodukciju, imat ću mjesto u Vijeću za populacijsku politiku. Možda mi se jednog dana pruži prilika da postanem i predsjednik Vijeća." Na pristaništu atoške luke za šatlove okupilo se poprilično ljudi, unatoč tajnosti Ethanove misije. Većina su bili predstavnici devet okružnih Centara za reprodukciju, koji su jedva čekali da odnesu nove kulture. U svom su stampedu prema hladnjacima zamalo pregazili Ethana. Osim njih, tu su se našli još i predsjednik Vijeća za populacijsku politiku, doktor Desroches i, najvažniji od svih, Ethanov otac. "Jeste li imali ikakvih problema?" predsjednik se obratio Ethanu. "Oh..." Ethan je stegnuo EQ-1, "ništa s čime nismo mogli izaći na kraj..." Desroches se nasmijao. "Jesam li vam rekao", promrmljao je predsjedniku. Ethan i njegov otac zagrlili su se ne jednom nego nekoliko puta, kao da žele jedan drugoga uvjeriti da su doista dobro. Ethanov otac bio je visok, preplanuo muškarac lica izboranog od vjetra. Ethan je čak i na njegovoj najboljoj odjeći osjetio miris slanog mora i s njime udahnuo sretna sjećanja. "Kako si samo blijed", požalio se Ethanov otac, staviviši mu ruke na ramena i odmjerivši ga od glave do pete. "Bože, sine moj, imam osjećaj kao da si mi se u svakom smislu vratio iz mrtvih." Opet ga je zagrlio. "Pa, nisam godinu dana bio na danjem svjetlu", reče nasmiješeni Ethan. "Postaja Kline sunce nije ni imala, na Escobaru sam bio samo tjedan dana, a Kolonija Beta sunca je imala i previše - tamo na površinu planeta izlaze samo oni ljudi koji žele biti sprženi. Zdraviji sam nego što izgledam, vjeruj mi. Zapravo, osjećam se odlično. Uh..." ponovo se diskretno osvrnuo po pristaništu, "gdje je Janos?" Vidio je očev ozbiljni pogled i iznenada osjetio strah. Ethanov otac duboko je udahnuo. "Žao mi je što ti to moram reći, sine... ali svi smo se složili da je bolje da ti odmah kažemo..." Bože Oče, pomisli Ethan, Janos je poginuo u mom lakoletu... "Janos nije ovdje." "To vidim", reče Ethan, osjećajući kako mu riječi zapinju u grlu. "Nekako je podivljao kad si ti otišao - Spiri kaže da ga nije imao tko obuzdavati, iako ja smatram da je to nešto što bi odrastao muškarac trebao sam činiti, a Janos je dovoljno star

138

da se počne ponašati kao muškarac - čak sam se zbog toga malo porječkao sa Spirijem, iako smo se na kraju ipak pomirili..." Ethanu se učinilo da se pristanište vrti oko njega. "Što se dogodilo!" "Pa... Janos se odmetnuo u Pustoš s onim svojim prijateljem Nickom otprilike dva mjeseca nakon tvog odlaska. Ne želi se vratiti - kaže da tamo nema pravila ni restrikcija, pa nikome ne mora polagati račune." Ethanov otac prezirno puhne. "Nema ni budućnosti, ali čini se da je njemu to nebitno. Zasitit će se on te slobode za desetak godina. I drugi su to prošli. Računam da će mu trebati bar toliko. Uvijek je bio najblesaviji od svih vas." "Oh", rekao je Ethan vrlo tihim glasom. Svim se silama trudio ostaviti primjereno ožalošćen dojam. Toliko se upinjao da je čistom snagom volje spustio kutove usana nadolje. Pročistio je grlo. "Pa... možda je tako i bolje. Neki muškarci nisu stvoreni za očinstvo. Bolje da to shvate prije, a ne nakon što dobiju sina." Kad se okrenuo Terrenceu Ceeju, njegov se osmijeh napokon oteo kontroli. "Tata, htio bih da nekoga upoznaš - doveo sam nam useljenika. Samo jednog, ali iznimnog. Mnogo je toga pretrpio da ovdje nade utočište. Bio mi je dobar suputnik u posljednjih osam mjeseci, a i dobar prijatelj." Ethan mu je predstavio Ceeja; sitni svemirac i visoki zemljar pružili su jedan drugom ruku. "Dobro došli, Terrence", reče Ethanov otac. "Ako ste dobar prijatelj mom sinu, za mene je to kao da sam i ja dobio još jednog sina. Dobro došli na Athos." Ceejevu uobičajenu suzdržanost zamijenilo je čuđenje i nešto poput udivljenosti. "Stvarno to i mislite... Hvala vam. Hvala vam, gospodine." Te su noći iznad Istočnog mora bila vidljiva dva od tri Athosova mjeseca. Iza pješčanih dina mrmorilo je namreškano more. S verande na drugom katu kuće Ethanova oca pružao se prelijep pogled na mjesečinom obasjani zaljev. Morski povjetarac hladio je Ethanove pocrvenjele obraze, a tama je skrivala njihovu boju. "Vidiš, Terrence," Ethan je plaho tumačio Ceeju, "najbrži način da dobiješ očinska prava, a s njima i Janineine sinove, jest da se posvetiš javnim radovima dok ne prikupiš dovoljno bodova za društvenu službu koji će ti omogućiti status službenog suroditelja. Posla uvijek ima napretek - od izgradnje prometnica preko održavanja parkova do rada za vladu - tu bi mogao iskoristiti svoje poznavanje galaksije - kao i svih vrsta dobrotvornog rada. Starački domovi, domovi za siročad ili djecu koja su oduzeta roditeljima, skrb za životinje, hitne službe za pomoć u slučaju katastrofa - iako je za to uglavnom zadužena vojska - mogućnosti je bezbroj." "Ali kako ću se za to vrijeme izdržavati?" prigovori Cee. "Imam li pravo na financijsku pomoć?" "Ne, moraš se sam izdržavati. Bodovi za stjecanje statusa službenog suroditelja dobivaju se radom koji nije vezan za redovne prihode - shvati to kao neku vrstu poreza na rad. Ali mislio sam... ako mi to dopustiš... da bih ja to mogao učiniti. Kao pročelnik odjela u Centru za reprodukciju zarađujem dovoljno za dvoje... a Desroches i predsjednik Vijeća dali

139

su naslutiti da bih mogao postati ravnatelj novog Centra u okrugu Red Mountain koji se otvara za dvije godine. Ako se potrudiš, dotad ćeš već steći status službenog suroditelja. Poslije toga, sve se odvija brže, zato što", Ethan je duboko udahnuo, "kao službeni suroditelj možeš postati primarni odgajatelj mojih sinova. A status primarnog odgajatelja je apsolutno najbrži način da prikupiš nove bodove za društvenu službu i kvalificiraš se za očinstvo." Tu je posustao. "Priznajem da to nije osobito uzbudljivo kad se usporedi s tvojim dosadašnjim avanturama. Sjedenje u vrtu, ljuljanje kolijevke - i to još tuđe kolijevke. Iako bi to bila dobra priprema za podizanje vlastite djece, a ja bih, naravno, drage volje bio službeni suroditelj tvojih sinova." Iz tame je dopro Ceejev glas. "Je li pakao avantura, kad se usporedi s rajem? U najdubljem paklu već sam bio, hvala na pitanju. Ne zanima me novi silazak u ime avanture." Ton mu je odavao prezir već i prema samoj riječi. "Tvoj vrt zvuči mi sasvim dobro." Polako je uzdahnuo. Nastupila je tišina. A zatim: "Ali čekaj malo. Stekao sam dojam da je suroditeljstvo izvan redovničkih komuna vrlo slično braku - podrazumijeva li se tu i seks?" "Pa..." poče Ethan. "Ne, ne nužno. Službenim suroditeljima mogu postati i braća, rođaci, očevi, djedovi - svatko tko se kvalificirao i želi biti roditelj. Roditeljstvo između ljubavnika samo je najčešća varijanta. Ipak, na Athosu ćeš provesti cijeli život. Mislio sam da bi se možda s vremenom mogao priviknuti na naše običaje. Ne želim te forsirati, ili tako nešto, ali ako ikad primijetiš da ti ta ideja više nije mrska, bilo bi mi drago da mi to, uh, kažeš..." Ethan je zašutio. "Boga mi Oca", Ceejev je glas zvučao zabavljeno, sigurno. Zar se Ethan stvarno bojao da će iznenaditi telepata? "Možda i hoću." Ethan je prije gašenja svjetla u kupaonici zastao pred zrcalom, proučavajući svoje lice. Pomislio je na Elli Quinn i EQ-1. U ženi više nije vidio mape, grafikone i brojke, nego utjelovljenje i personifikaciju gena koje će dijeliti i njegova vlastita djeca. Sad je znao da svaka kultura jajnika na Athosu baca sjenu žene, ovdje nepriznatu, ali usprkos tome neizbrisivo prisutnu. A ona - kakva je bila ona, doktorica Cynthia Jane Baruch, mrtva već 200 godina? U kojoj je mjeri ona potajno oblikovala Athos, bez znanja očeva osnivača koji su je unajmili da uzgoji njihove kulture jajnika? Ona, kojoj je taj zadatak bio dovoljno važan da u pripremljene kulture unese i dio sebe? Po njezinu su otisku nastale same kosti Athosa. Ethanove kosti. "Pozdrav tebi, Majko", šapnuo je, polazeći na počinak. Sutra ga čekaju novi svijet i pune ruke posla.

OCR by corry

140