Georg Lukacs

POVIJEST I KLASNA SVIJEST
Studija o marksističkoj dijalektici
'Nije riječ o tome šta ovaj ili onaj proleter ili čak cijeli proletarijat u danom trenutku zamišlja kao svoj cilj. Riječ je o tome šta on jest i šta će shodno svom bitku biti povijesno prinuđen da učini. '(Lukacs citira Marx: Sveta porodica; str. 105.) 'Marxovo glavno djelo prekida se na jednako presudan način i za teoriju i za praksu proletarijata upravo tamo gdje ono dolazi do određenja klasa.' (str. 105.) Marksizam društvo raščlanjuje u klase prema položaju u procesu proizvodnje. Lukacs ovdje postavlja pitanje što tada znači klasna svijest? Pitanje, nadalje, razdvaja u dva smjera: jedan koji se bavi teorijskom naravi klasne svijesti, i drugi, praktični, koji se pita koja je uloga klasne svijesti u klasnoj borbi? Ovdje se pitanje nastavlja i bavi se time može li se klasna svijest svesti na jedan opći sociološki problem ili je to pitanje za proletarijat od sasvim druge važnosti, nego što je to bilo za bilo koju drugu povijesnu klasu? Krajnja pitanja su jesu li bit i funkcija klasne svijesti nešto jedinstveno ili se mogu razabirati stupnjevi i slojevi? Ako da, kakvo je njihovo praktičko značenje u klasnoj borbi proletarijata? (str. 105.)

-1.Pišući o historijskom materijalizmu, Engelsovo je polazište kako se u historiji ništa ne događa bez svjesne namjere i cilja, no mora se ići dalje od toga jer mnoštvo pojedinačnih volja u povijesti je proizvelo druge ili sasvim suprotne rezultate od onih koje su si zadale, pa njihove pobude imaju podređeno značenje za cjelokupni rezultat. Dakle, kakvi su to historijski uzroci koji pokreću te pobude? Te se pokretačke snage moraju definirati, posebno one koje pokreću čitave narode i u njima cijele klase, na velike historijske promjene. 'Bit znanstvenog marksizma sastoji se dakle u spoznaji nezavisnosti zbiljskih pokretačkih snaga historije od (psihologijske) svijesti ljudi o njima.'(str. 106.) Ta se nezavisnost često primitivno shvaća kao neka vrsta prirodnog zakona u ljudima. No, Marx takvom dogmatskom shvaćanju koje kreće od gotovog rezultata što se smatra nepromjenjivim i ne analizira njegov sadržaj, suprotstavlja kriticizam tj. historijsku kritiku koja je, zapravo, teorija o teoriji ili svijest o svijesti. Prema Lukacsu, ona rastvara krute, prirodonosne tvorevine i razotkriva ih kao povijesno konstruirane. Pritom njihov karakter proizlazi kao uvjetovan povijesnim zbivanjima i, stoga, osuđen na povijesno propadanje. Dakle, povijest nije tijek vječnih principa, gdje se samo akteri i situacije mijenjaju; povijest ne teži tim principima, oblicima kako bi sama sebe zadovoljila i ukinula. Ona je zapravo povijest tih oblika i njihovih promjena kao oblika spajanja ljudi u društvo, kao oblika koji ekonomijom uvjetuju međuljudske odnose, odnose ljudi spram samih sebe, prema

za građansko mišljenje postaje nerješiva zadaća. str. .) S tim citatom. 105. s ishodištem i ciljem u apologiji trenutnog poretka stvari. Lukacs nastavlja kako ovakav stav stoji kod bilo kakvog pokušaja da se građanskim mišljenjem svlada povijesni proces. 'Prema tome je povijesti bilo. ali je više nema.prirodi itd… Građansko mišljenje.'( Lukacs citira Marxa. ovdje se zaustavlja. i time povijest.