You are on page 1of 13

ANTROPOLOGIJA - kolokvij 23. S kojim autorom zapoinje filozofska antropologija u punom smislu? (osobito objasnite antropologijski obrat!

) Filozofska antropologija poinje sa Max Schelerom. Uinio je antropologijski obrat, jer tek s njim dolazi antropologija do svoje punine. Filozofska antropologija nije u njega toliko filozofska disciplina koliko filozofska orijentacija. On polazi od kritike svih teorija ovjeka. Prije njega su pokuali objasniti ovjeka, no Max to pobija govorei da ni jedna partikularna znanost ne moe rei to je ovjek. 24. Objasnite Schellerovu tezu kako nema prirodnig jedinstva ovjeka? Prirodnog jedinstva ovjeka nema, sva iva bia pripadaju svijetu, samima sebi, jedino ovjek reflektira; ovjek u sebi sadri sve opstojee, sva iva bia. 26. Nigdje ne moemo nai odgovorako netko nae neka javi. 25. Objasnite Schelerovu ideju duha! Duh ini osobit poloaj nasuprot svih ostalih bia. Duh nije novi stupanj ivota, nego je to princip koji je suprotan svemu i svakom ivotu uope. ovjek kako duhovno bie ima karakteristike: egzistencijalna neovisnost od organskog, sloboda, odrijeeno.Duhovno bie za razliku od ivotinje i biljke nije vezano za svoju okolinu, dok ostala bia nemaju svijet, duhovna bia su u svijetu. Duh je jedini bitak koji je sam sposoban za opredmeenje. Duh ovjeka ini osobom. ovjek kao bie duha je slobodan od svojih nagona, otvoren je svijetu. Duhovno bie je bie koje jedino moe uzdii svijet do predmeta ( sve to jest), moe napraviti neku refleksiju. Uzdizanjem k otvorenosti svijeta uz pomo duha postaje se ovjekom. ovjek posjeduje samosvijest kojom sve moe uiniti predmetom. Duhovni akt je refleksivni akt kojeg on zove sabiranje samoga sebe, njegov cilj zove se samosvijest, te su svojstveni samo za ovjeka. Duh je atribut postojeega koje se manifestira u ovjeku u jedinstvu koncentracije. Duh je bez svake moi, snage i djelotvornosti, a da bi stekao barem mali stupanj djelotvornosti mora doi askeza, nagonsko potiskivanje i sublimacija. Duh ima vlastitu bit i zakonitosti, ali ne i vlastitu energiju. Duh je izvor sve moi (ono to je izvorno nie).Duh je jedini bitak koji sam nije sposoban za predmetnost, on je ista aktualnost, svoj bitak ima samo u slobodnom vrenju svojih akata. 27. Iscrpno obrazloite ideju metafizike ovjeka kod kasnog Schelera! Metafizike ovjeka kod kasnog Schelera mora pokazati nain kako iz osnovne strukture ljudskog bitka kao to su jezik, savjest, orua, oruje, ideje o pravu i nepravu, drava, upravljanje, prikazane funkcije, mi, vjera, znanost, povijesnost i drutvenost, izlaze svi poslovi i djela ovjekova. No, Scheler ipak samo nastoji pokazati metafiziki odnos ovjeka spram temeljnih stvari. ovjek se mora pitati za svoje mjesto u svijetu, zato i kako uope postojim, a pri tom ogledavanju sa samim sobom ovjek gleda u nita. Nitenje je nuna pojava izmeu ovjekove svijesti o svijetu, samosvijesti i bogu, a one su jednako konstitutivne za bit ovjeka. ovjek se vie ne prilagoava svijetu (niim biima), ve svijet prilagoava sebi. No, da ovjek ne bi zapao u isto nita (nihilizam), ovjek si je stvorio religiju, ali Scheler ovdje ne misli da objavljenu religiju. Ona je nastala u samom ovjeku jer je on sredite duha i poriva. ovjek ima apsolutni identitet u kojem nastaje suosnivanje boga i

ovjeka. Svijet kao povijest uzeti su od samoidentifikacije koja trai bitak. ovjek treba odigrati bitnu ulogu, ulaui sebe u spoznaju bitka po sebi opstojnoga. 28. Prikaite glavne teme spisa poloaj ovjeka u kozmosu! Vidi 51. 29. to je akt ideiranja kod Schellera? ovjek pokuava sam sebe protumaiti, nuno mora izraditit jednu fil.antropologiju. Pitanje ovjekova centra je ono najzagonetnije (ne moemo fiksirati ono najzagonetnije), rije je o centralnom inu, duhovom aktu, Scheller naziva to ideiranost-ono omoguuje ne to to nikada nismo osjetili, omoguuje neu spekulaciju; taj akt vri duh (ideirati znai i onezbiljiti, ukunuti moment realnosti, ovjek je bie koje moe rei ne onom stvarnom, on je asket ivota, svoju nagonsku energiju moe sublimirati duhom, ovjek nije vezan na ono neposredno dano, za posljedicu ima doivljaj praznine, u mogunosti je da kontrolira nagonske impulse, uvijek moe i neto vie od toga postii, sam duh se ozbiljuje ivotom. (*AKT IDEIRANJA- je specifini duhovni akt. Ideirati znai nezavisno od veliine i broja promatranja koje inimo i od induktivnih zakljuivanja koje izvodi inteligencija dohvatiti esencijalne kakvoe i oblike izgradnje svijeta na samom jednom primjeru odgovarajue regije bia. Uvidi koje mi ovako stjeemo vae izvan granica naih osjetilnih iskustava a mi takve uvide nazivamo apriori. Uvidi u apriori za pozitivne znanosti tvore aksiome a za filozofsku metafiziku tvore prostor u apsolutno. Temeljna znaajka ljudskog duha je sposobnost odvajanja biti i opstanka.*ovo u zagradi sam nala, i toga ima u Poloaj ovjeka u kozmosu ,a ovo prije je iz biljeaka) 30. Objasnite odnos izmeu deitasa(boanstva) i ovjeka u spisu Poloaj ovjeka u kozmosu! Poloaj ovjeka u kozmosu- centralana ideja je opstojni bitak, on postaje svjestan samoga sebe, privija se sebi samome, vrhunac svijesti ima samo u ovjeku; najvii bitak je dvostruko odreen- istovremeno je duh ali i poriv (natura naturans); u ovjeku i po ovjeku se ozbiljuje boanstvo(deitas)-nije Bog kr. relig. Ni apstraktni Bog filozofa (Meistereikart-radi razliku izmeu Boga i boanstva); kako deitas stvara ovjeka, tako i ovjek stvara deitasa (M.Scheller)-nema ideju Boga nego Deitasa, iao je u teologizaciju svoje misli, osobiti su problemi u svijetu-ovjek se susree s potpunim nitavilom, javlja se ideja boanstva, a svijest o svijetu i o sebi je nedostatna bez svijesti o boanstvu, on se vraa u tradiciju metafizike-3 teme: ovjek, svijet i Bog. ovjek se uzdigao od prirode, svijet je ov.predmet, mora ga nadii; cijeli svijet je kontingentan-mogu, nitavilan 31. Poradi ega Gehlen odbacuje raniju antropologiju koju smatra metafizikom? Objasnite! Na ovjeka gleda vie sa biologijskoga elementa. Kae da se treba sustegnuti od metafizike, filozofske antropologije, jer je takva antropologija uvijek zavravala u ontologiji. Pokuava dati novu antropologiju. ovjek je stvor meu stvorenjima. Metafizike, ali i prirodne znanosti vode u materijalizam. Bit ovjeka nije od ivotinje, nije od Boga, ve ga treba shvatiti kao njega samoga iz njega samoga. ovjek je nedovreno bie postavljeno pred odreene zadae, ima zadatak dijelovati u odnosu na sebe samoga i na svijet. Potrebno je

samopromatranje iznutra. ovjek je jo neutvrena ivotinja, neto nedovreno. ( uzima od Nietschea). 32. Objasnite Gehlenovu ideju morfologijske nedostatnosti ovjeka i s njom povezanu ideju ovjekove otvorenosti svijetu! Kae da kad bi se ovjek usporedio sa ivotinjom, onda ovjek gubi (npr. ovjek ne bi preivio u praumi). U ovakvom pogledu ljudi su manja bia. Uvodi pojam privitivizam organa to je na manjak, jer nemamo neke organe, npr. kande. ovjeku nedostaje pokrivenost dlakom, kande, dijete ima duu potrebu za zatitom, za razliku od mladuneta ivotinje. ivotinja je bolja uklopljena u okoli. U prirodnim uvjetima ovjek bi odavna bio istrebljen. ovjek nema prirodnu okolinu, ali ima svijet, mi izgraujemo svoj svijet. Ovdje daje i ideju otvorenost svijetu, to znai da se ovjek distancira od okoline i stvara svoj svijet. Stvara se jedinstvenost u svijetu. Kultura je parekselans stvaranja svijeta. 33. Objasnite Gehlenov pojam rastereenja! To je bitna kategorija antropologije, to je preplavljenost podraajima koji nemaju svoju svrhu koje ovjek treba nadvladati. Svijet je bitno bolje iskuenja, svijet ima strukturu koja je nedokuiva. ovjek u takvom svijetu mora sam sebe rasteretiti, a to rastereenje mora preraditi u neto to e mu sluiti da bi preivio. ovjek nije samo baen u okolinu, ve ima svoj svijet, ovjek mora preobraavati zbilju oko sebe. ( Kultura i jezik nisu vezani direktno pod rastereenje, ali su povezani s njime na nain da ga isto malo objanjavaju). S rastereenjem je povezana i kultura. ovjek sebe oblikuje i stvara svoje okruenje, ovjek je ono to sam od sebe uini. Za ovjeka je kultura ono to je za ivotinju okolina. Svijet je odsjeak prirode kojim je ovjek ovladao i preobrazio ga u sredstvo za ivot. Ne postoji ovjek po sebi bez kulture. Kultura je objedinjujui pojam za sve to je ovjek aktivno preobrazio. Svaki ovjek je produkt kulture. Kultura je stvar zajednice, a ne pojedinca. Kad ovjek napusti ivotinjsku neposrednost nastaje rastereenje, a s time i jezik. Jezikom svijet postaje oraspoloiv. Jezik je produkt nae biologije. Po jeziku se razumije posebnost ljudske intelegencije. Jezik preuzima i usmjeruje senzualnu motoriku do savrenstva. Jezik je trajna interakcija izmeu nas i okoline i tu ovjek postaje ovjekom.

34. Objasnite Gehlenovu teoriju poriva!

Gehlen kae da je problem poriva to to ovjek ima viak poriva, pa ovjek sve svoje elementarne potrebe preobraava u potrebu da zadovolji porive. No, on nije preputen porivima, ve se njih moe sputati i odgoditi. Tu se javljaju dvije mogunosti: 1. obrat u smjeru poriva, to je mogunost koja omoguuje da se poriv svlada, to znai da tada ovjek ovladava samim sobom

2. druga mogunost je to da se poriv sputa i ne zadovolji, te je to onda jedan nain da se ovjek oslobodi, zadravanje poriva u sebi. Postoji trajna napetost. 35. Iscrpno izloite Gehlenovu teoriju institucija! ovjek je bie koje nema dovren svijet, te je on ugroeno i rizino bie. Institucije imaju bitni element karaktera. Institucije su forme ispostavljene od ovjeka, ovjek ivi od njih. U te institucije ulazi dio vlastite slobode. Postoje kako na religijskom, tako i na dravnom planu. Istovremeno se neke institucije rasputaju, a s druge strane druge se organiziraju, te tim procesom dolazi do transformacije. Rastui ivotni standard ne znai napredak. Rjeenje je povratak starim vrijednostima, ili novo vodstvo. 36. Iscrpno obrazloite Plessnerovu tezu kako je ovjek pozicionalnost ekscentrine forme! ovjek nije naprosto prirodno bie, ima zadatak da uini sam od sebe neto. Kljuna rije Plessnerovih misaonih postavki glasi: ekscentrina pozicionalnost. Pri tom pozicionalnost ukazuje na onaj ve kod biljaka jasno spoznati princip samo-odnosnosti u ogranienju od okolia, na koji je ivo ipak u potpunosti usmjereno. Ta se centriranost kod ivotinja u sebi uzdie oblikovanjem nutarnjih organa koji imaju veu pokretnost, odvojenost motornog i senzornog sistema, iji se momenti temelje u funkciji jednog centrirajueg, centralnog organa, mozga. Za razliku od ovjeka je pozicionalnost ivotinje centrinija, tj. ivotinje se ne mogu same poobjektivizirati, dok ovjek moe napustiti svoj ivotni centar i moe razviti od jedne ne vie objektivirajue pozicije odnos svojih mogunosti i stanja bitka. ivotinja jednostavno ivi na svoj nain, dok ovjek neto tek mora iz sebe napraviti. Pa i onda dok je prirodan, on slijedi povijesno nastala pravila igre neke odreene kulture; njegov identitet nije odvojiv od uloga koje on moe igrati. Njegova je osjetilnost duhovno posredovana isto onako, kako je i njegova duhovnost od nekog osjetnog bia. 37. Obrazloite Plessnerovu ideju granine postavlenosti! ovjek vie nije vezan za ono ovdje , sada. 38. Nabrojite i obrazloite tri temeljna antropologijska zakona prema Plessneru! (Zakon prirodne arteficijelnosti, Zakon posredovane neposrednosti (imanencija i ekspresivnost) i Zakon utopijskog stajalita) 1. Zakon prirodne arteficijelnosti. Umjetnina, artificijelnost je izaz ovjekove potrebite, polovine, ogoljele prirode. Ta forma ivota nalazi na taj nain tlo pod nogama i mora ga stalno stvarati jer je bez mjesta, bez vremena, stavljena u nita: Arteficijelnost u djelovanju, miljenju i snovima jest ono unutarnje sredstvo po kojemu je ovjek, kao ivo prirodno bie, u skladu sa samim sobom. ovjek i svijet, tj. njegov rad je umjetan, te stoga on uvijek gradi svoj svijet kako bi si osigurao ono to mu priroda nije dala. 2. Zakon posredovane neposrednosti. Ekspresivnost ovjek je prisiljen se oblikovati. On posreduje izmeu sebe i svijeta. ovjek je u posredovanju, ali i iznad njega. To je prijelaz iz mogunosti u zbilju. ovjek se mora izraavati, iskazivati saopavati i oblikovati. U tom odnosu ovjek i zbilje konstituira se i jastvo. Zato je pokazatelj te posredovane neposrednosti

imanencija svijesti. ovjek sve iskuava kao sadraj svijesti koja dohvaa pojave. Otuda je znanje ono to je neposredno i iza kojeg subjekt iezava, ali tu ne iezava i ovjek. Analiza takvog karaktera svijesti pokazuje znanje kao ekstazu ovjeka. Ekspresivnost je unutarnji razlog povijesnog karaktera ljudske egzistencije. U njemu se neto deava i tako on jest povijest. Zakon posredovane neposrednosti vjeno izbacuje ovjeka iz poloaja mirovanja u koji se eli vratiti. Iz tog kretanja van iz ravnotee i natrag u nju nastaje povijest. Bitni konstitutivum ekspresivnosti predstavlja i jezik, koji uspostavlja sklad strukture imanencije i strukture zbilje. Jezik je dokaz za bezmjesnu, bezvremensku poziciju ovjeka, i upravo zbog toga jezik se nuno mora unutar sebe razlikovati u mnotvo jezika. 3. Zakon utopijskog stajalita. U ovom stajalitu dominiraju nitavnost i transcendencija. Iz takve ovjekove pozicije potiu ideje o temelju svijeta, o njegovom bitku i o apsolutnom, tj. bogu. Ako u tom pogledu uskae u neku odluku onda uskae u vjeru, i to je jezgra religioznosti. Svaka religioznost stvara neto vrsto (spas) naspram ovoj nesigurnoj i ugroenoj prirodi. I stoga, izmeu kulture i religije vlada neprijateljstvo. ovjek je u svoj ivot postavljen iza i iznad njega i tvori sredinu okolnog svijeta, tj. za ovjeka njegova egzistencija krije realiziranu besmislicu, pa od tuda treba oslonac, uporite koje je van sfere zbilje, a za Plessnera je to Svemir. ovjek odudara od sebe kao individuuma, tj. mogunosti da bude drugi. Odnose u kojima ivi, ovjek stvoriti. Plessner govori i o Bogu koji utemeljuje svijet govorei da sve i da postoji ontologijski dokaz za Boje postojanje, ovjek e po zakonima svoje prirode osporiti Ga. 39. Iscrpno objasnite Plessnerovu ideju o conditio humana! Spis conditio humana predstavlja saetak njegove antropologije. Plessner se pita o uvjetima mogunosti ljudskog bitka, te da bi naao odgovor na to razmatra Darwinovu teoriju selekcije i evolucionizam. ovjeku treba pristupiti uvidima biologije te se ponovno vraa Diltheyu i Bergsonu, koji su predloili pojmovnost kojom je mogao biti prekoraen jaz izmeu prirodnih i humanih znanosti. Subjekt i objekt govore istim jezikom ljudskog roda i na djelu je jedinstvo izraza i tumaenja. Plessner istie i tezu o ovjekovom erotiziranju okoline koje proizlazi iz sporog sazrijevanja toga bia. Tvrdi da su s biologijske strane prisutni optimalni uvjeti koje treba duh kako bi prirodno bie ovakvog stila uinio ovjekom. Vaan je uspravan stav ovjeka koji se ne svodi samo na anatomsku sliku. Uspravljanje se moe zamijetiti ve na fetusu starom 3 mjeseca, ali sve se to povezuje u vrenju egzistencije. Oko i ruka premouju rastojanja; gledanje, hvatanje i pipanje posreduju kvalitetu ophoenja, a sluh, njuh i okus potiskuju se u ovjeka u pozadinu. Vani moment ovih uvida jest i jezik. ivotinje stoga za razliku od nas ne govore, nego samo komuniciraju glasovima. Govorenje predstavlja izriaj sklopova stvari za predstavljanje, ali i za pravljenje orua. Jezik moe nastati samo s ovjekom, a ne iz ovjeka. Daljnji vani moment jest ovjekov odnos prema okolini i svijetu. ovjek se otvara svijetu i vezuje za okolinu. ovjek nije bie okoline, tako da ga ne ide ni totalna otvorenost svijetu. ovjek mora u sebi postii jedan preokret iz stanja u kojem jest tijelo u stanje u kojem ima tijelo, uzdie se od tla na drugi, vii nivo. Biti ovjekom znai biti sputan normama ovladanom svijetu, tj. svaka generacija mora odrati potiskivanje prethodne kako bi odrala kulturu. Daljnje karakteristike ljudskog ponaanja raskriva prikazom utjelovljenja. Jednom je to uloga i prikazivanje, a drugi put smijeh, pla i smijeak. U prvom sluaju to je nain kako ljudi dolaze do sebe samih u drutvu. ovjek mora preuzeti ulogu blinjega, jer on jest samo ono ime sebe napravi i kako sebe razumije. U drugom sluaju, smijeh i pla su mogue samo u odreenim situacijama. Njih ne treba jednoznano povezati samo s afektivnim stanjem, nego to su reakcije na ogranienost poretka koje nas okira i izbacuje iz koloteine. Za smijeak je karakteristino da se njime daje izraz, dok je smijeh i

pla ovjek rtva svoje ekscentrine visine. Zadnji uvjet mogunosti ljudskog jest povijesnost. To je sadraj koji preostaje kada je razbijena slika o univerzalnost povijesnosti. Aspekte ljudskog ponaanja tvore pojmovi: homo faber, homo ludens, homo divinans i homo sapiens. Povijesnost je dimenzija koja pokazuje da ideja ovjeka ne sadri fiksna odreenja. ovjekova otvorenost svijetu, ima svoju nonu stranu a to je skrivenost (homo absconditus). 40. Zato je Landmannova antropologija kulturalna? Objasnite. Landmann naglaava kako je ovjek prije i iznad svega kulturno bie, odnosno bie stvaralatva i tradicije. On je u isto vrijeme i tvorac kulture i njezin stvor. To je temeljna teza njegovog spisa: ovjek kao stvaratelj i stvorenje kulture u kojoj pokuava izgraditi prijelaz od individualne antropologije k kulturnoj antropologiji. Pri tome, on kao temeljni pojam koristi pojam objektivnog duha koji vie ne nosi nikakve idealistike konotacije. 41. Objasnite Landmannovu ideju fundamentalne antropologije. Landmann svoje temeljne ideje razrauje u spisu Fundamentalna antropologija. Temeljni se motivi antropologije sada uobliuju u ideju antropina1. Fundamentalnu antropologija Landmann razgraniava od svih drugih antropologija. Za nju je bitno da je razliita od raznih slika ovjeka koje esto zavravaju u metafizici, a Landmann to pokuava izbjei. Landmann ovjeka promatra kao ivo bie posebne vrste koje filozofska antropologija nastoji shvatiti deskriptivno usporedno s drugim biima, i to uz pomo transcendentalnog regresa od njegovih kulturnih dostignua2. Takoer, on pokuava koncipirati ideju homo antropologicusa koji se razlikuje od ideje ovjeka u svim drugim disciplinama i znanostima. Filozofska antropologia, smatra on, ima zadatak formulirati izriaje o ovjeku kao o rodu. Ovdje je rije o openitim svojstvima ovjeka kao ovjeka, odnosno njegovom najformalnijem biti. To je intencija fundamentalne antropologije. 42. to je antropin i kako ih Landmann sistematizira. Landmannova teorija antropina moe se istaknuti kao saetak cjelokupnog rada na filozofskoj antropologiji. Sam pojma preuzet od Aristotela, a oznaava bitne ljudske odlike odnosno nepromjenjive, bezvremene temeljne strukture ljudskog bitka. Antropina izlaze u dva vidika: 1. historijska sistematizacija antropina: navodi 4 grupe antropina a. prvu grupu ine nespecijaliziranost, svjesnost, sloboda, individualnost (tradicionalne temeljne teme) b. drugu grupu ine: Nespecijaliziranost u shvaanju svijeta, samostalnost teorije, tenja za istraivanjem, samostalna objektivnost stvari, ope iskustva i pojmovi, itd. (naziva se Spoznaja u cjelokupnom ljudskom kontekstu) c. trea grupa sadri: kultura kao vanjski aparat ovjeka kao takvoga, te odreena kultura u kojoj ovjek ivi i ujedno je stvara (proizlazi pluralnost ovjekova povijesnog svijeta, te se naziva Oblikovanje povijesti i kulture. d. etvrtu grupu Landman naziva Uobliljivost kulturom i povijeu, animal educandum, tradicionalnost, socijalnost. Svi su antropini sadrani ve u samome

naslovu, a intencija je pokazati kako je ovjek uoblien kulturom i povijeu, potrebno mu je uenje, da je bie socijalnosti i tradicije. 2. sustavno obraivanje antropina Nakon to je pobrojao i razvrstao antropina, pokuava ih sustavno obraditi. Najprije izvodi ideju transcendentalnog temelja svih antropina koje je nazvana antropinska rupa. To je ustvari ljudska nedostatnost i nespecijaliziranost. Ta se rupa zatvara po ljudskoj individulanosti, stvaralatvu i tradiciji. Artikulacija ideje sistema antropina takoer je podijeljena u nekoliko skupina: a. antropini kreativnosti (pripadaju: kreativnost, rad, sloboda, individualnost, itd.) b. antropini kulturalnosti ( obrauje se kultura sama, obrazovanje, povijesnost, tradicija, itd.) kreativnost i kulturalnost su 2 temeljna antropina koja imaju zadatak ispuniti antropinsku rupu. c. antropini uzajamnosti izmeu kreativnosti i kulturalnosti (koncentriraju se na problem uzajamnosti odnosno ovjekove sposobnosti da uskladi svoje snage) d. antroponimi spoznaje (sama spoznaja sekundarni fundamentalni antropin jer su tu sadrana irina i dubina ovjekova shvaanja svijeta i opaanja svijeta. Tome pridruuje i ovjekovu okrenutost budunosti i sjeanje na prolost. 43. Zato se Buberova filozofija naziva filozofijom dijaloga? Objasni. Za cjelokupnu tradiciju raznih filozofija dijaloga, pa tako i Buberove, vano je odbacivanje ideje nekog opeg subjekta i svijest uope, te inzistiraju na faktikom ja koje je uvijek ljudsko ja. Buberova filozofija dijaloga ima svoju prethodnicu upravo u njegovom religiozno doivljenom Ti i njegovom bavljenju dijalokim primcipom. Drukije reeno, religijsko je iskustvo ovdje prevedeno u filozofijske pojmove. 44. Objasnite ideju Ja-Ti kod Bubera! Buber idejom Ja-Ti nastoji opisat istinski odnos izmeu dva bia. Taj odnos je holistiki i duboko uzajaman. Zahvaa egzistenciju svakog od njih. To je uvijek konkretan susret koji se ne moe svesti na konkretan sadraj, a takoer ga nije mogue rastaviti na nekakve objektivne sastavnice. Ovaj odnos ima 3 osnovne odredbe: 1. neposrednost 2. uzajamnost 3. zajedniko podrijetlo iz sfere izmeu Sve ovo ima za posljedicu injenicu da se Ja-Ti susret ne moe dokazati, a ni svesti na puki doagaj. Odnos s jednim Ti nema unaprijed zacrtane svrhe i on je neposredan. Tek kad sva

sredstva doive neuspjeh i raspre se, moe se dogoditi istinski susret izmeu Ja-Ti. Buber ipak smatra da sve to ne znai kako on nije istinska zbiljnost. Ipak, Ja-Ti odnos se moe opisati kategorijama susreta, dijaloga, uzajamnosti, razmjene. 45. Objasni ideju Ja-Ono od Bubera! Tu je rije o odnosu subjekta i objekta. Ono je predmet na koji je upravljena intencija mog Ja. Ovo je odnos suprotan Ja-Ti odnosu. Ovdje nema stvarnog susreta zbog toga to se Ja susree s takvom idejom bia u njegovoj prisutnosti i stoga od njega ini objekt. Ovo je ustvari odnos sa samim sobom, nije dijalog, ve monolog. U ovom odnosu pojedinac se odnosi prema drugim ljudima i stvarima kao objektima koje treba koristiti i iskusiti. Rije je o odnosu prema svijetu koji je odreen kategorijom vlastitog ja: kako objekt moe posluiti interesima pojedinca.
Prema Buberu, ljudski se ivot sastoji izmeu oscijlacija izmeu Ja-Ti i Ja-ono. Ja-Ti odnosi su mnogo rjei i dragocjeniji.

50. Prikaite glavne teme lanka Ivana estaka Shvaanje ovjeka u povijest filozofije (II dio) od racionalizma do postmoderne U svome lanku estak iznosi razvijanja filozofije u ovom dijelu povijest. Ovo razdoblje poinje od MODERNE FILOZOFIJE. Ona u sredite promiljanja stavlja OVJEKOVU SPOZNAJU. Temeljno pitanje: Je li ovjeku mogue spoznati istinu? S obzirom na spoznaju mislioci ovog doba dijele se u 2 grane: RACIONALISTI I EMPIRISTI. Tako se moe govoriti i o 2 antropologije. Ocem racionalizma smatra se R. DECARTES. Cilj je utvrditi vrijednost spoznaje. Dolazi (kod Decartesa) do povratka strogom dualizmu izmeu due i tijela. Ostali predstavnici: Spinoza, Leibniz, Wolff. Predstavnici empirizma su: Bacon, Hobbes, Locke, u tumaenju zbilje i ovjeka dri se datost osjetnog iskustva. Empiristi dre da je priroda ta koja nam sa sigurnou govori to je dobro, a to zlo. U emprizmu ovjek zatvoren u subjektivitet svojih osjetnih opaanja, koje on naziva ideje. Nakon moderne filozofije, estak izlae PROSVJETITELJSTVO. Na njega utjeu i racionalizam i emprizam. Naziva se jo ILUMINIZMOM. Javlja se u 18. st. Ima korijene u renesansi, reformaciji, eng revoluciji. To je duhovna kulturno-povijesna pojava. Zasluge prosvjetiteljstva: izgradio kolski sustav, uinio ga obveznim, poela su ustrojavanja i uinkovita dravna uprava. Zablude: velianje uloge razuma, vjera u neprestan napredak, nijekanje ovjekove duhovne dimenzije. Javljaju se LIBERALIZAM (pogaa i kransku vjeru) I DEIZAM (priznaje se Boji bitak). U nastavku svoga lanak donosi filozofa koji su ivi i djeluje u ovo vrijeme. To su KANT ( za njega je ovjek subjekt koji sam sebi postavlja pitanje, kae da ovjekova spoznaja ostaje ograniena na iskustvo, ovjek mu iznova postaje formalno bie koji svoj posljednji temelj ne nalazi u sebi, njegov moral je personalistiki). Zatim donosi KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM. Nastao kao reakcija protiv prosvjetiteljskog morala. Sredinja misao mu je da se cjelokupno znanje objedini u misleem ja. Zatim ukratko donosi zastupanja 3 filozofa tog vremena: FICHTE (on izmeu dogmatizma i idealizma opredjeljuje se za idealizam, jer on bolje osigurava slobodu i neovisnost ovjeka. Tako ja postaje uzrokom ne-ja. ja je prvenstveno stvaralaka aktivnost. ovjek se promatra kao bie koje nuno tei prema dobru.), SCHELING (sredinja tema njegovog filozofiranja je apsolutno. ), te HEGEL (nastoji pronai to lei u dubini stvarnosti, bavi se pitanjem o ljubavi). Nakon toga donosi glavne odrednice SUVREMENA FILOZOFIJE. U prvom redu odmah donosi SCHOPENHAUERA. Utjecao na Nitzschea i fil. egzistenciju. Znaajan mu voluntaristiki element. Zatim KIERKEGAARDA (ima moderno polazite ali je protiv moderne filozofije,

polazi od subjekta, od ja), FEUERBACHA (pokazuje ovjeka kao osjetno, tjelesno bie, sredinja toka njegova filozofiranja je OVJEK ukoliko ga je potrebno osloboditi racionalnog otuenja, koje mu se dogodilo teologijom, ne priznaje Boga kao boanski subjekt, ali mu priznaje boanske atribute), MARXA (po njemu ovjek socijalno bie, prirodni ovjek je u stvari savren ovjek), NIETZSCHE (zastupa i idealizam i pozitivizam i materijalizam, sredinja tema ovjek, on predouje revoluciju u slikama deve, lava, djeteta, za njega srea nije ovjekov cilj nego volja za mo. Kae da smo mi ubili Boga). Onda nam se u lanku pojavljuje kratki dio o POIMANJU OVJEKA U 20 ST. filozofska misao se razgranala u mnogo pravaca. U dijelu FILOZOFIJA EGZISTENCIJE kae kako egzistencija tu konkretno znai ljudsku egzistenciju i kako ima sredinju ulogu. Razumjeti ovaj pravac se moe samo ako se pred oima ima najvea kriza koja je zahvatila Europu, a koja je rezultat racionalizma, empirizma, pozitivizma. Predstavnici: SARTRE (razvija metafiziko-dijalektinu teoriju cjelokupne zbiljnosti, kae da je ovjekov ivot besmislen, da ne postoji otprije dana bit, ovjek naprosto baen u ovaj svijet), HEIDEGGER (najznaajniji predstavnik filozofske egzistencije, ovjek naziva tu-bitak, kae da se bit ovjekova sastoji u egzistenciji), JASPERS (otklonio svaku ontoloku pretenziju u rjeavanju problema). Zatim nam estak donosi STRUKTURALIZAM. Predstavnici Faulcault, levi-Strauss(utemeljitelj strukovne antropologije). POSTMODERNA je zadnji dio koji donosi ovaj autor. Njeguju je racionalisti (Decartes, Spinoza, Wolff, Kant) te pozitivisti (Locke, Marx, Comte). Javlja se i frankfurtska kola. Posljednje o emu se moe itati je POKUAJI KONSTRUKCIJE FIL. ANTROPOLOGIJE. Tvorac je Max Scheler. U zagovornike spadaju i mislioci klasine kranske tradicije nadahnute T. Akvinskim. 51. Prikaite glavne teme Schellerova djela Poloaj ovjeka u kozmosu! Max Sheller u svom radu bavi se pitanjima to je ovjek i kakav je njegov poloaj na bitku. On u svom istraivanju ovjeka promatra pod tri idejna vida:

idovsko-kranska tradicija o Adamu i Evi, o stvaranju, raju i padu grko-antika misao u koja se samosvijest po prvi put izdigla do pojma o posebnom poloaju ovjeka kojega karakterizira posjed uma, logosa, phronesisa, ratia, mensa. Logos=govor, to svih stvari tradicionalni vidik moderne prirodne znanosti i genetike psihologije. ovjek je kasno konano dostignue Zemlje

Kod ovih vidika nema jedinstava tako da mi posjedujemo prirodoznanstvenu, filozofsku i teoloku antropologiju koje meusobno ne mare jedna za drugu. autor navodi pet duevnih stupnjeva koji se oblikuju u prirodi: uvstveni poriv, instinkt, asocijativno pamenje, inteligencija i izbor. DUEVNI STUPNJEVI, OBLICI 1. UVSTVENI PORIV- u kojem osjeaji i nagoni nisu razdvojeni. On se pridaje ve samoj biljci. Biljka ne posjeduje nikakve osjetilne organe. Ono to kod ivotinja nazivamo nagonskim ivotom uklopljeno je ve u biljci kao opi poriv za rastom i razmnoavanjem u uvstveni poriv. uvstveni poriv osim kod biljaka prisutan je kod svih ivotinja i ljudi. Ono to biljci potpuno nedostaje jesu funkcije oitovanja. . Smjeten je u deblu ovjekovog mozga. On je i u ovjeku subjekt onog primarnog doivljaja otpora koji je korijen sveg imanja realnosti i zbiljnosti.

2. INSTINKT- njega definiramo iskljuivo polazei od tzv. ponaanja ivog bia koje je uvijek predmet vanjskog promatranje i mogueg opisa. To je ponaanje izraz nutarnjih stanja. Instinktivno ponaanje mora biti primjereno smislu(da slui sebi ili drugome), mora se odvijati prema vrstom ritmu, smjera samo na takve tipino ponavljane situacije koje su znaajne za ivot vrste, ponaanje koje je neovisno od broja pokuaj kod ivotinja izvodi kako bi predusrela situaciju. 3. ASOCIJATIVNO PAMENJE- nije prisutno kod biljaka. Izloeno je determinirajuoj snazi nagona potreba i njihovih zadaa koje postavljaju oi sami. Djelatan je u nekom stupnju i kod ivotinja. Osnova asocijativnog pamenja jest po Ivanu Pavlovu tzv. uvjetni refleks. Asocijativno pamenje nije nikada isto tako da nema gotovo nijedne situacije koja je bez intelektualnog utjecaja. U ovjeku postaje princip asocijacije najrasprostranjeniji. Taj princip se od prvog trenutka usko povezuje s oponaanjem radnji i pokreta. 4. INTELIGENCIJA- vezana je sa sposobnou izbora i inu izbora. ivo bie ponaa se inteligentno ako ono bez pokusnih pokuaja ili stalno novih pokusnih pokuaja izvrava smisleno ponaanje naspram novih tipinih situacija, iznenada i nezavisno da bi rijeilo neku nagonski odreenu zadau. Inteligenciju zovemo i praktinom jer joj je cilj uvijek neka radnja neki pokusi su pokazali da se sva postignua ivotinje ne mogu izvesti iz instikata i asocijativnih procesa i da se u pojedinim sluajevima radi o pravim radnjama inteligencije. ivotinja ima in izbora no ono to ona zasigurno nema je davanje prednosti meu samim vrijednostima. Scheller tvrdi da bit ovjeka i njegov posebni poloaj stoje visoko iznad inteligencije i sposobnosti izbora. 5. IZBOR Za izbor i in izbora vai slino. Zabluda je ivotinji odricati in izbora jer ono to ivotinja sigurno nema je davanje prednosti meu samim vrijednostima. Ovdje se namee pitanje postoji li neto to je vie od stupnjevite razlike izmeu ovjeka i ivotinje, postoji li neto specifino za ovjeka a to izborom i inteligencijom nije iscrpljeno. Miljenja se razilaze: jedni hoe inteligenciju i izbor ograniiti na ovjeka, a ivotinji ih odrei, dok evolucionisti odbijaju posljednju razliku izmeu ovjeka i ivotinje jer ivotinja posjeduje inteligenciju. NOVI PRINCIP-DUH Postavlja se pitanje ima li neto vie osim gradualne razlike izmeu ovjeka i ivotinje? Svi ovi navedeni duevni stupnjevi bitni su za ovjeka ali ovjek kao ovjek je neto vie, tj. njegov osobit poloaj naspram svih ostalih bia ini duh. Taj novi princip nije stupanj ivota nego je suprotan svemu i svakom ivotu uope. ovjek kao duhovno bie ima ove karakteristike: 1. EGZISTENCIJALNA NEOVISNOST OD ORGANSKOG, 2. SLOBODA 3. ODRIJEENOST. To znai da je ovjek bitno slobodan, nije vezan za okolinu, jedino je bie koje moe predmet dohvatiti kao predmet. Moment duha- kad mi neto opredmetimo mi to inimo po duhu. Scheller tematizira ovjeka pod vidom 3 akta ljudske drame:1. akt je da je nae bie motivirano istom takou kompleksa tj. moemo neto uiniti predmetom, dakle, ponaanje biva motivirano istim takobitkom zornoga ili predodbenoga kompleksa uzdignutog do predmeta. 2. akt- imamo slobodno koenje- to je i osloboenje od nagonskog impulsa. 3. akt- ovjek otvoren prema svijetu. Ta otvorenost nema granica. ovjek sve iznova moe nadii a ivotinji to nije dano. Taj 3. akt je promjena predmetnosti neke stvari doivljene kao samovrijedne i konane. Duhovni akt je samosabiranje- danas bi to nazvali samosvijest i po tome se razlikujemo od ivotinja. ovjek ima mogunost da se izvije iznad

sebe i da sam sebi postane predmetom. Duhovno bie nije vezano za svoju okolinu, ono ima svijet, dok ostala bia nemaju svijet, ona su u svijetu. Dvije mogunosti u shvaanju duha u povijesti ideje ovjeka imaju fundamentalnu ulogu: a. klasina teorija ovjeka tvrdi da je oduvijek postojei i povijesnim procesom nastajanja nepromjenjivi bitak svijeta tako izgraen da su vii oblici bitka od boanstva do materiae brutae prouzroujui naini bitka. Vrhunac takvog svijeta je duhovni i po svom duhu upravo svemoni bog. b. negativna teorija ovjeka sam duhu najmanju ruku sve kulturne djelatnosti ovjeka koje stvaraju kulturu, sve logike, moralne, estetsko-zorne i umjetnie tvorbene akte uspostavlja po onom ne. Scheller odbija obije ovakve teorije. Njegov je odgovor jednoznaan. Duhom postavljeni voljni projekt vodi nagonsko potiskivanje. Idejama i vrijednostima voena volja svim, ideji protivnim impulsima nagonskog ivota, uskrauje predodbe koje su nune za nagonsku radnju. S druge strane, ista ta volja idejama i vrijednostima voena, stavlja primjerene predodbe pred oi nagonima kao mamac i na taj nain koordinira nagonske impulse da izvode duhom postavljeni voljni projekt. To unutarnje osloboenje i osamostaljenje, stjecanje moi i djelatnosti je oivljavanje duha, sublimacija ivota u duh. Suprotno svim statikim zakonima suvremene fizike Scheller suprostavlja kreativne zakone prirode iz kojih proizlazi duh, tj. ovjek s kulturom. 52. Max Scheler O ideji ovjeka Pitanje to je ovjek i koje metafiziko mjesto zauzima u cjelini bitka svijeta i Boga, postavlja ovjeka u centar filozofskih problema. Scheler donosi nekoliko definicija ovjeka i pokuava prikazati i objasniti ono to ovjeka razlikuje, prije svega od ivotinja.. Poinje sa klasinom, grkom definicijom koja prevladava u Zapadnoj Europi, a ta je da je ovjek homo sapiens ili razumno bie. Aristotel e ovjeka definirati kao anima rationalis, a to e onda ui i u kranski nauk. Luther opet ovjeka prikazuje kao potpuno pokvarena i prikazuje ga kao caro (meso). Ako je ovjek samo razumno bie, on je opet teko razluiv od ostalih razumnih bia, npr. aneli. Pa se traga to specifino samo za ovjeka. Tako se dolo do homo fabera, ovjeka koji radi i izrauje orua i iji su razum i logika rezultat rada. Tako su jezik i orue ono po emu se ovjek razlikuje od ivotinje. No i u tom definiranju ovjeka postoje problemi, jer i ivotinje koriste razne sustave znakova za meusobnu komunikaciju i upozorenja. S druge strane izraz i jezik nisu isto. ovjek se koristi rijeima koje upuuju prema van, na neke predmete u svijetu. Rije je ta koja ispunja zahtjev predmeta, i prijelaz izmeu glasa prema smislu. Rije prethodi govoru i pismu, a to je ono to karakterizira ovjeka. Isto je i s oruem, jer i u ivotinja pronalazimo smisleno i svrhoviti rukovanje predmetima. Tako postoje 2 teorije: jedni tvrde da je to usavravanje ivota, dok drugi tvrde da se radi o nadomjetanju vitalnog nedostatka, tj. nedostatka prirodne ovjekove snage za savladavanje ivotinja i okolia. I daljnjem razlaganju o ovjeku, dolazimo do instinkta, koji je duh koji najraznovrsnije gibanje pretvara u smislenu jedinstvenu radnju. Tako je onda uz instinkt vezan razum. On nadomjeta instinkt, kao to orue nadomjeta ljusku neprilagoenost i razvoj. Za ovjeka e se onda rei da je bolesna, razumna ivotinja, koja koristi orue, i koja postaje pozitivna ako postane bie koje transcendira sav ivot i sebe samo. Tako dolazimo do ideje ovjeka koji moli i trai Boga. Nadalje se govori o antropomorfizmu i teomorfizmu. ovjek je konana i iva slika Boja, tj. jedan od beskrajnog mnotva njegovih sjena na velikom zaslonu bitka. A ako se govori o antropomorfizmu, onda

to ve ukljuuje ideju Boga u ovjekovu duhu, to je onda i dokaz da Bog postoji i da ovjek nije mjerilo svih stvari. Tu se postavlja ideja bogotraitelja, gdje se ovjek razlikuje od ivotinja jer poinje nadilaziti sebe i traiti Boga. U posljednjem dijelu lanka govori se o homo naturalis. Jedni e opet rei da se ovjek potpuno razvio iz ivotinjskog svijeta, dok e drugi rei da u ovjeku postoji i primjerak razumne due koja se nije mogla razviti iz ivotinjskog svijeta. Prirodoslovlje e tako rei da je ovjek homo naturalis, i da se ne razvija, nego je bio, jest i biti e ivotinja. A taj e ovjek onda u odreenom trenutku postati bogotraitelj, no on se nikamo ne razvija nego je uvijek ivotinja. Tu se suprotstavljaju i 2 ideje ovjeka: jedna ga promatra kroz duh, religiju i kulturu, a druga kroz anatomiju, fiziologiju i psihologiju. Oholost ovjeka se izraava jer ne eli priznati da je oboljela i zalutala ivotinja, koja se nije prilagodila, nego se uzdie iznad ivotinjskog svijeta, ali i jo vie, on se usmjeruje na Boga. Razlika izmeu ovjeka i majmuna je u tome to se majmun fiziki prilagodio okolini, dok je ovjek nastavio dalje (tu se od primata razdvajaju te dvije struje, nastaje omajmunjivanje i oovjeivanje), te zbog nedostatka tih prilagodbi razvio razum, izbor, govor i orue. No nema prirodnog jedinstva ovjeka. Ono novo poinje u historijskom ovjeku, a on svoje jedinstvo dobiva po tome to treba biti i postati, upravo po ideji Boga i beskrajne savrene osobe (jedan Bog jedno ovjetvo). ovjek ivotinja, ako je onda je otuena ivotinja, no on eli nadii samoga sebe, bilo da je cilj Natovjek ili Bog, a to pokazuje njegovu jedinu istinsku ovjenost. Na kraju lanka govorei o ovjeku i spolu, autor spominje one koje nijeu svoj spol i za cilj si postavljaju isto ovjetvo. A ta je ideja sama svagda muka ili enska ideja onoga to bi trebala obuhvaati. Tako neki eli naznaiti sa nose samo ljudska obiljeja, ne i spolna. Tako autor zavrava ovaj lanak milju da se okanimo onoga odvie ljuskoga. 53. Prikaite Plessnerov lanak Zadaa filozofijske antropologije! Filozofska antropologija i nije neko otkrie naega doba, ako se pod ovjekom ne podrazumijeva tek jedna posebna tvorevina u kozmosu. Isprepletena je povijeu znanosti. Kant je najvaniji pretea filoz. antrop. iako je njegovo gledite generalno i formalno. Filozofska antropologija ne oznaava konkretnog ovjeka u njegovoj punoj zbiljnosti, nego idealni skelet jednog umnog bia. Pod pritiskom industrijskog razvoja, obnovio je na graanskoj strani idealizam, a na protustrani marksizam. To traje sve dok u Njemakoj nije izbio rat u kojem je ovjek sada naputen od Boga, te se ponovno pita o biti i cilju bitka ovjeka. Sama uloga antropologije: ona preuzima odgovornost dajui ovjeku sigurnost da nije sam u samome svijetu, te je stoga filoz.antrop.sama srevina filozofije. Od nje ne inimo antropozofiju ili antropologijsku filozofiju. Zoologija nije u mogunosti govoriti o vrsti homo sapiens, u prilog njezinoj egzistenciji, religiji i kulturi. Kada se govori o bitku ovjeka moramo se postaviti tako da postanemo svjesni osobne odgovornosti pred povijeu. Filozofsko poznavanje ovjeka smjera na ispitivanje onoga to priroda ini iz ovjeka. Zadaa filozofijske antropologije bi bila ako se uvae ova tri naela: 1. Odreuje metodsku jednakovrijednost svih aspekata; 2. Odreuje karakter jedinstva; 3. Odreuje funkciju filozofijske antropologije. Heidegger i Jaspers odvajaju podruje biti od podruja iskustva ovjeka. Scheler obnavlja stari nauk o slojevitoj izgradnji ljudske prirode. Budui da je od doba prosvjetiteljstva postalo moguim, opstanak Boji, otpala je svaka izvanprirodna, duhovna baza koja je jamila jedinstvo svemu to nosi ljudsko oblije. To donosi vjerovanje da je ovjeku dat um te s njime i vii stupanj ranga meu zbiljskim stvarima, to je zapravo neobvezujueg karaktera. Niti jedan sustav ne smiju zavaravati u pogledu ozbiljnosti opasnosti u koju je time dospjela ideja ovjeka-ono nije dostatno da se ovjeka potakne na to da bude ovjek. Radi se o ovjekobitku kao takvom, o pitanju to znai i kako je mogue: biti ovjekom. Ne smijemo uzimati za osnovu jednako povjerenje u vrstou stajalita, kako se to

uzimalo sve do sredine 19.st. Ovdje sada dominiraju genetika biologija i duhovne znanosti. Radi zapadnjakog humaniteta, za volju uvanja europske predaje, ovjek mora biti naistu s granicom, do koje on sebe kao ovjeka moe stavljati u pitanje. ovjek ne treba sebi u filozofiji stvari initi lakima no to mu ih zbiljnost ini, da u njoj filozofira. I stoga je nuna filozofska antropologija provedena sredstvima znanstvene kritike. Ona hoe ovjeka u svim njegovim dimenzijama dovesti pred njega samog. Tu svoju zadau moe filozofska antropologija rijeiti samo u pozitivnom zajednikom radu sa znanostima o ovjeku kao svoju u nutranju svezu. Sline tendencije su se javile i u medicini , tako da se izvrio preokret u spoznaji djelatnog jedinstva osobe izmeu tijela i due, tjelesnosti i duha, ime je i filozofska antropologija nala svoje mjesto. Zadaa filozofske antropologije postala je i znanstveno neodlona. Ne smije se povui u neki sustav transcendentalnih uvjeta, nego se mora sama latiti posla, jer su poprene veze izmeu fizikog, psihikog, duhovnog podruja. Tako se moe u potpunosti ostvariti filozofska antropologija koja se isprva opazila u analizi ovjeka u 16. i 17. stoljeu te je u 18.st. dosegnula vrhunac preko Kantove kritike uma. Kao to je i Kant zagovarao tako se i danas vidi potreba da se otkloni teoretska preuzetnost da bi se otvorio put vjeri. Ali ona se ne usmjerava na metafiziko, ona se usmjerava na ovjeka. ovjek je kroz svoju mo postao prijetnjom svojoj budunosti. 54. Prikaite Plessnerov lanak Homo absconditus! HOMO ABSCONDITUS- ima znaenje neodredivosti ovjeka, homo absconditus je skriveni ovjek tj bie kojemu ne znamo ni izvora ni cilja. Homo absconditus zna za svoje granice bezogradnosti pa time i zna za sebe kao nedokuivog, skrivenog. ovjekova otvorenost svijetu ima svoju monu stranu a to je ta skrivenost- on se nikada ne moe posve spoznati u svojim oima, on spoznaje samo svoju sjenu koja tri pred njim i za njim ostaje, zbog toga on ima povijest - on ini povijest i povijest ini njega. Mi poznajemo ovjeka samo kao hominida tj u vezi s odreenom zoologijskom vrstom. Ovo ovjekovo znanje o biolokim uvjetima njegove egzistencije ima povratne uinke na njegovo sebeshvaanje jer ono to ga bioloki definira ne iscrpljuje njegove mogunosti kao ovjeka. Samo ovjek ima smisao za objekte, samo on moe opredmeivati. Ospoljiti sebe svima mogu samo ako od sebe uinim stvar. Jezik ima predmetni i opredmeujui karakter