You are on page 1of 6

Sadraj: 1 . Uvod ................................................................................................................3 2 . Vaspitanje i demokratija u Deweyovoj filozofiji odgoja ...............................4 3 . Zakljuak .........................................................................................................6 4 . Literatura .........................................................................................................

1. Uvod
John Dewey je roen 1859. godine a umro je 1952. godine. Bio je najistaknutiji filozof i pedagog u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Bio je i socijalni kritiar i teoretiar obrazovanja. Zastupao je pragmatizam po kojem je kriterij istine korist. Izgradio je svoju verziju pragmatizma instrumentalizma, teoriju koja ui da svaki pojam ili ideju treba shvatiti kao instrument akcije. U svojim radovima (Demokratija i obrazovanje, kola i drutvo, kola i uenik, kola i budunost i dr.) Dewey istie nove ideje prema kojima kola mora biti veza sa ivotom, trai razvijanje aktivnosti uenika u nastavi i zalae se za uvaavanje individualnih interesa uenika. Dewey, kao predstavnik pedagogije pragmatizma i filozof, sljedbenik je filozofa Charlesa Peircea (arlsa Pirsa) i Williama Jamesa (Vilijama Dejmsa), koji su i osnivai filozofije pragmatizma. Dewey smatra da je odgoj ivotna potreba ljudi, jer bi bez odgoja, tj. bez prenoenja iskustva starijih na mlae, ljudska vrsta vrlo brzo podlegla stihiji. U psiholokom smislu odgoj je razvijanje individualnih razlika i inteligencije. Takoe Dewey smatra da rastenje ne tee spontano i automatski. Istie potrebu vjebanja te sposobnosti i kultiviranja individualnih razlika. U pragmatizmu, drutvena sredina ima veliki drutveni utjecaj na pojedinca, ali u onoj mjeri u kojoj taj pojedinac uestvuje u zajednikim radnjama. Obavljajui svoj dio zajednike djelatnosti, pojedinac prihvata cilj koji pokree drutvo, upoznaje se sa metodama i predmetima rada i stie potrebnu vjetinu.

2. Vaspitanje i demokratija u Deweyovoj filozofiji odgoja


Ono to ovjeka ini drugaijim od ostalih jeste njegova sposobnost razmiljanja i djelovanja na okolinu, odnosno sposobnost da okolinu podredi svojim potrebama. Da bi mogao rasti i razvijati se, ovjek koristi energiju prirode, koristi svjetlost, zrak, vodu, hranu i na osnovu razumnog iskoritavanja prirode, omoguio je opstanak svoje vrste. U suprotnom, ovjek ne bi mogao opstati da nije nauio kako da izvue korist iz svoje okoline i da sve to okolina prua ne preobrati u sredstva za svoj opstanak. ovjek mora svoje naine iskoritavanja prirode prenijeti na svoj narataj, jer u suprotnom djeca bi morala uiti sve ispoetka to bi koilo razvoj jedinki i drutva. Veliki je zadatak usmjeriti i zainteresovati bie, koje ne zna nita o interesima, ciljevima i navikama skupine, da uini neto korisno za sebe i svoju okolinu. To znai, da je prenoenje znanja, misli, elja, osjeanja i interesa sa starijih lanova na mlae, neophodno i da je to nain opstanka drutva. Svaki lan drutvene grupe, kako u modernom gradu, tako i u divljem plemenu, raa se bespomoan, bez vjerovanja i ideja, bez poznavanja normi drutva i bez ikakvog znanja, i kao takve treba ih snadbjeti i aktivno zainteresovati za znanje, vjerovanja, ideje itd. Drutvo ne samo da se odrava prenoenjem iskustava i optenjem meu ljudima, ve se i postojanje ostvaruje u samom procesu pernoenja iskustava i meusobnog optenja. Drutvo koje se mijenja i koje ima za ideal promjene, koje e ga popraviti, ono e imati drugaija mjerila i metode vaspitanje, nego ono drutvo koje tei da odri svoje obiaje. Izrazi drutvo i zajednica imaju dvosmisleno znaenje, tj. imaju normativno (de jure znaenje zasnovano na zakonu) i opisno (de facto znaenje zasnovano na injenicama).U filozofiji drutva najbitnije normativno znaenje tj. znaenje koje je zasnovano na zakonu, jer je drutvo jedinstveno po samoj svojoj prirodi. Osobine jedinstvenog drutva su privrenost optim ciljevima i uzajamna naklonjenost. Drutvena sredina na pojedinca provodi stalan utjecaj koji moe biti negativan ili pozitivan. Pod utjecajem drutvene okoline, kod ljudskog bia se javljaju odreena znanja, umijea i navike koje djeluju jedinstveno i mijenjaju ljudsko bie. Okolina je sve ono to unapreuje ili ometa, podstie ili koi karakteristine aktivnosti ivog bia. Drutvenu sredinu ine iva bia ije su aktivnosti povezane, pa tako se jedno bie ne moe baviti nekom djelatnou ne obraajui panju na aktivnosti drugih. Ona, takoer, oblikuje duhovne i emotivne sklonosti ponaanja pojedinaca putem njihovog voenja u djelatnosti koje izazivaju i jaaju odreene posljedice. Ljudi ive u zajednici na osnovu onoga to im je zajedniko, a odnos meu njima je nain da zajedniki posjeduju stvari. Da bi obrazovali zajednicu ili drutvo, oni moraju imati zajednike ciljeve, znanja, vjerovanja,
4

tenje, uzajamno razumijevanje ili krae reeno, slinu mentalnu konstrukciju. Ljudi ne ine drutvo time to fiziki ive blizu jedan do drugoga, isto kao to ovjek nije van sfere drutvenog uticaja zato to je od drugih udaljen mnogo stopa i milja. Ljudi se udruuju na sve moge naine i u najrazliitije svrhe. Unutar svake vee drutvene organizacije postoje mnogobrojne manje grupe. Te grupe nisu samo politike podgrupe, ve i industrijska, nauna i vjerska udruenja. Ima politkih partija sa razliitim ciljevima, drutvenih grupa, kriminalistikih, poslovnih udruenja, dioniarskih drutava, grupa koje su tjesno povezane krvnim srodstvom i tako dalje u beskonanoj raznovrsnosti. Kao oblik socijalizacije, vaspitanje je usmjereno na uobliavanje ponaanja u socijalno poeljnom smjeru. Ovaj proces moe biti individualan i grupni. Prema svom predmetu, vaspitanje moe biti fiziko, intelektualno, moralno, estetsko ili religijsko. Moralno vaspitanje je svako vaspitanje koje razvija sposobnost da se uspjeno uestvuje u drutvenom ivotu. Ono oblikuje karakter koji se ne ograniava na to da obavlja samo jedan poseban posao koji je drutveno potreban, ve karakter koji je zaokupljen neprekidnim, ponovnim prilagoavanjem koje predstavlja bitnu crtu razvoja. Vaspitanje je drutvena funkcija koja obezbjeuje voenje i razvijanje nedoraslih time to oni uestvuju u ivotu grupe kojoj pripadaju i ono e se mijenjati prema osobinama ivota koje preovladavaju u nekoj grupi. Proces njegovanja, hranjenja i kultivisanja je vaspitanje. Ono je, takoer, proces planskog i sistematskog usavravanja senzomotornih, intelektualnih, emocionalnih, moralnih i duhovnih svojstava i sposobnosti kako djeteta, tako i odraslog ovjeka. Cilj vaspitanja predstavlja rezultat bilo kojeg zapoetog procesa kojeg smo svjesni i koji je postao inilac u odreivanju sadanjeg posmatranja i izbora naina djelovanja. On predstavlja predvianje razliitih posljedica vezanih za razilite naine djelovanja u nekoj datoj situaciji i cilj znai da je neka situacija postala razumna. Cilj vaspitanja bi bio da se pojedinci osposobe da nastave svoje vaspitanje. U vaspitanju, rasprostranjenost nametnutih ciljeva odgovorna je za to to se naglaava ideja pripreme za daleku budunost. Besmisleno je govoriti o cilju vaspitanja ako uslovi ne doputaju da se predvide posljedice i da se ne podstakne pojedinac da gleda unaprijed da bi vidio ta treba da bude ishod odreene djelatnosti. Jedan vaspitni cilj mora da se zasniva na unutranjim aktivnostima i potrebama odreenog pojedinca kojeg treba vaspitavati, ukljuujui prvobitne nagone i steene navike. Cilj mora da bude sposoban da se pretvori u metod saradnje sa aktivnostima onih koje pouavamo. On mora uputiti na onu vrstu sredine koja je potrebna da se oslobode i organizuju sposobnosti onih koje pouavamo.
5

3. Zakljuak
Svaki istinski, drutveni odnos meu ljudima predstavlja neku vrstu vaspitanja. Primanjem nekih saoptenja, elja, emocija drugih ljudi i mi proirujemo i mijenjamo vlastito iskustvo i stavove, a to, isto tako, radi i onaj koji iznosi svoje stavove, jer ljudi se kroz razgovor meusobno vaspitavaju. Vrijednost svake drutvene institucije je velika, bilo da je ekonomska, porodina, politika, pravna ili vjerska, jer sve imaju ulogu proirivanja i poboljanja iskustva. Iz svega moemo zakljuiti da drutveni ivot, ne samo da zahtjeva pouavanje i uenje da bi se trajno odrao, ve i sam proces ivota u zajednici djeluje vaspitno. Taj ivot proiruje i prosvjetljava iskustvo, podstie i obogauje uobrazilju. Obavezuje se na tanost i jasnou iskaza i misli. Vaspitanje je, dakle, proces formiranja ovjeka i izgraivanja i oblikovanja ljudskog bia. Najue je povezano sa razvojem i usavravanjem ljudskog drutva. Vaspitanje zavisi od drutva, ali ujedno usmjerava i podupire razvoj drutva.

4. Literatura:

Vaspitanje i demokratija, John Dewey, Izdavako-tamparsko preduzee obod Cetinje