You are on page 1of 19

Otajstva svete krunice i njihovi svetopisamski izvori

I. RADOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, kojeg si, Djevice, po Duhu Svetom zaela. + itanje svetoga Evanelja po Luki: U estome mjesecu posla Bog anela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaruenoj s muem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Aneo ue k njoj i ree: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Na tu se rije ona smete i stade razmiljati kakav bi to bio pozdrav. No aneo joj ree: "Ne boj se, Marijo! Ta nala si milost u Boga. Evo, zaet e i roditi sina i nadjenut e mu ime Isus. On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega. Njemu e Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat e nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu nee biti kraja. Nato e Marija anelu: "Kako e to biti kad ja mua ne poznajem? Aneo joj odgovori: "Duh Sveti sii e na te i sila e te Svevinjega osjeniti. Zato e to edo i biti sveto, Sin Boji. A evo tvoje roakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zae sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je ve esti mjesec. Ta Bogu nita nije nemogue! Nato Marija ree: "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei!" I aneo otie od nje. Luka 1, 26-38 (usp. Matej 1, 18-25)

II. RADOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, kojega si Djevice, idui Elizabeti u pohode nosila. + itanje svetoga Evanelja po Luki: Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Ue u Zaharijinu kuu i pozdravi Elizabetu. im Elizabeta zau Marijin pozdrav, zaigra joj edo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi doe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek to mi do uiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti edo u utrobi. Blaena ti to povjerova da e se ispuniti to ti je reeno od Gospodina! Luka 1, 39-45

III. RADOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, kojega si, Djevice, rodila. + itanje svetoga Evanelja po Luki: I porodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratitu. Luka 2, 7 (= Matej 1, 25)

IV. RADOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, kojega si Djevice, u Hramu prikazala. + itanje svetoga Evanelja po Luki: Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navrie dani njihova ienja, ponijee ga u Jeruzalem da ga prikau Gospodinu - kao to pie u Zakonu Gospodnjem: Svako muko prvoroene neka se posveti Gospodinu! -i da prinesu rtvu kako je reeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubia. ivio tada u Jeruzalemu ovjek po imenu imun. Taj ovjek, pravedan i bogobojazan, iekiva e Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijae na njemu. Objavio mu Duh Sveti da nee vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, doe u Hram. I kad roditelji unijee dijete Isusa da obave to o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naruje, blagoslovi Boga i ree: "Sad otputa slugu svojega, Gospodaru, po rijei svojoj, u miru! Ta vidjee oi moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga. Otac njegov i majka divili se to se to o njemu govori. imun ih blagoslovi i ree Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignue mnogima u Izraelu i za znak osporavan a i tebi e samoj ma probosti duu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca! Luka 2, 22-38

V. RADOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, kojega si, Djevice, u Hramu nala! + itanje svetoga Evanelja po Luki: "A dijete je raslo, jaalo i napunjalo se mudrosti i milost je Boja bila na njemu. Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe ili u Jeruzalem. Kad mu bijae dvanaest godina, uzioe po obiaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraahu se oni, a djeak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je meu suputnicima, odoe dan hoda, a onda ga stanu traiti meu rodbinom i znancima. I kad ga ne nau, vrate se u Jeruzalem traei ga. Nakon tri dana naoe ga u Hramu gdje sjedi posred uitelja, slua ih i pita. Svi koji ga sluahu bijahu zaneseni razumnou i odgovorima njegovim. Kad ga ugledae, zapanjie se, a majka mu njegova ree: "Sinko, zato si nam to uinio? Gle, otac tvoj i ja alosni smo te traili. A on im ree: "Zato ste me traili? Niste li znali da mi je biti u onome to je Oca mojega? Oni ne razumjee rijei koju im ree. I sie s njima, doe u Nazaret i bijae im posluan. A majka je njegova brino uvala sve ove uspomene u svome srcu." Luka 2, 41-51

I. ALOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji se za nas krvlju znojio. + itanje svetoga Evanelja po Luki: Tada izie te se po obiaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pooe i njegovi uenici. Kada doe onamo, ree im: "Molite da ne padnete u napast! I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oe! Ako hoe, otkloni ovu au od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! A ukaza mu se aneo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijae znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, doe uenicima i nae ih snene od alosti pa im ree: "to spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast! Luka 22, 39-46 (=Matej 26, 36-46; Marko 14, 32-42)

II. ALOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je za nas bievan bio. + itanje svetoga Evanelja po Marku: Pilat ga opet upita: "Nita ne odgovara? Gle, koliko te optuuju. A Isus nita vie ne odgovori te se Pilat udio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poinie umorstvo bijae u okove baen ovjek zvani Bara ba. I uzie svjetina te poe od Pilata iskati ono to im obiavae initi. A on im odgovori: "Hoete li da vam pustim kralja idovskoga? Znao je doista da ga glavari sveeniki bijahu predali iz zavisti. Ali glavari sveeniki podjare svjetinu da trai neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: "to dakle da uinim s ovim kojega zovete kraljem idovskim? A oni opet povikae: "Raspni ga! Ree im Pilat: "Ta to je zla uinio?" Povikae jo jae: "Raspni ga! Hotei ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbieva i preda da se razapne. Matej 15, 4-15 (= Ivan 19, 1)

III. ALOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je za nas trnjem okrunjen bio. + itanje svetoga Evanelja po Mateju: Onda vojnici upraviteljevi uvedoe Isusa u dvor upraviteljev i skupie oko njega cijelu etu. Svukoe ga pa zaogrnue skrletnim platem. Spletoe zatim vijenac od trnja i stavie mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajui pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju idovski! Onda pljujui po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Matej 27, 28-31 (= Marko 15, 16-20; Ivan 19, 2)

IV. ALOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je za nas teki kri nosio + itanje svetoga Evanelja po Luki: Kad ga odvedoe, uhvatie nekog imuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj kri da ga nosi za Isusom. Za njim je ilo silno mnotvo svijeta, napose ena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im ree: "Keri Jeruzalemske, ne plaite nada mnom, nego plaite nad sob om i nad djjecom svojom. Jer evo idu dani kad e se govoriti: `Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodie i sisama koje ne dojie.` Tad e poeti govoriti gorama: `Padnite na nas!` i bregovima: `Pokrijte nas!` Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, to li e biti sa suhim? A vodili su i drugu dvojicu, zloince, da ih s njime pogube. Luka 23, 26-42 (=Ivan 19, 17)

V. ALOSNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je za nas raspet bio! + itanje svetoga Evanelja po Mateju: I dooe na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoe mu piti vino sa ui pomijeano. I kad okusi, ne htjede piti. A poto ga razapee, razdijelie meu se haljine njegove bacivi kocku. I sjedei ondje, uvahu ga. I stavie mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj idovski. Tada razapee s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrivali maui glavama: "Ti koji razvaljuje Hram i za tri ga dana sagradi, spasi sam sebe! Ako si Sin Boji, sii s kria! Slino i glavari sveeniki s pismoznancima i starjeinama, rugajui se, govorahu: "Druge je spasio, sebe ne moe spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada sie s kria pa emo povje rovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: `Sin sam Boji!` Tako ga vrijeahu i s njim raspeti razbojnici. Matej 27, 33-44 (=Marko 15, 23-32; Luka 23, 33-43; Ivan 19, 18-22) + itanje svetoga Evanelja po Ivanu: Uz kri su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje uenika kojega je ljubio, ree majci: "eno! Evo ti sina!" Zatim ree ueniku: "Evo ti majke! I od toga asa uze je uenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovreno, da bi se ispunilo Pismo, ree: "edan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoe na izopovu trsku spuvu natopljenu octom pa je primakoe njegovim ustima. im Isus uze ocat, ree: "Dovreno je!" I prignuvi glavu, preda duh. Ivan 19, 25-30 (=Matej 27, 45-56; Marko 15, 33-39; Luka 23, 44-49)

I. SLAVNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je uskrsnuo od mrtvih. + itanje svetog Evanelja po Ivanu: Prvog dana u tjednu rano ujutro, jo za mraka, doe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otri stoga i doe k imunu Petru i drugom ueniku, kojega je Isus ljubio, pa im ree: "Uzee Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga stavie. Uputie se onda Petar i onaj uenik i dooe na grob. Trahu obojica zajedno, ali onaj drugi uenik prestignu Petra i stie prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje lee, ali ne ue. Uto doe i imun Petar koji je iao za njim i ue u grob. Ugleda gdje lei ubrus koji bijae na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na drugome mjestu. Tada ue i uenik koji prvi stie na grob i vidje, i povjerova. Jer oni jo ne upoznae Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se uenici vratie kui. A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob, i ugleda dva anela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je lealo tijelo Isusovo: jedan kod glave, drugi kod nogu. Kau joj oni: "eno, to plae?" Odgovori im: "Uzee Gospodina mojega i ne znam gdje ga stavie. Rekavi to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kae joj Isus: "eno, zato plae? Koga trai?" Mislei da je to vrtlar, ree mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja u ga uzeti. Kae joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te e mu hebrejski: "Rabbuni!", to znai: "Uitelju! Kae joj Isus: "Ne zadravaj se sa mnom, jer jo ne uzioh Ocu, nego idi mojoj brai i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vaemu, Bogu svomu i Bogu vaemu. Ode dakle Marija Magdalena i navijesti uenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao. Ivan, 20, 1-18 (=Matej 28, 1-10; Marko 16, 1-8; Luka 24, 1-12)

II. SLAVNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je uzaao na Nebo. + itanje Djela apostolskih: A kad je sve to rekao, dok su oni gledali bio je uzdignut i oblak ga je oteo njihovim oima. I dok su nepomino gledali prema nebu kako odlazi, gle, stala su pokraj njih dva ovjeka u bijeloj odjei, koji su jo i rekli: Ljudi Galilejci, zato stojite zurei u nebo? Ovaj isti Isus, koji je od vas uznesen u nebo isto e tako doi kao to ste ga vidjeli da odlazi u nebo. Tada su se vratili u Jeruzalem s gore zvane Maslinska, koja je udaljena od Jeruzalema jedan abatni dan hoda. A kad su uli unutra, popeli su se u gornju sobu gdje su boravili i Petar i Jakov i Ivan i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov sin Alfejev i imun Revnitelj i Juda brat Jakovljev. Svi su ovi slono ustrajali u molitvi i molbi zajedno sa enama, i Marijom majkom Isusovom i s njegovom braom. Djela apostolska 1, 9-11 (=Marko 16, 19-20; Luka 24, 50-53)

Od svih 15 kartica, jedino ova ima otisnuti tekst na poleini (vidjeti gore).

III. SLAVNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji nam je Duha Svetoga poslao. + itanje Djela apostolskih: A kad je napokon doao dan Pedesetnice svi su bili slono na jednome mjestu. I odjednom je doao huk s neba, kao kad navaljuje silan vjetar, te je ispunio svu kuu gdje su sjedili. I pokazali su im se razdijeljeni jezici kao od ognja, te su posjeli na svakoga od njih. I svi su se oni napunili Duha Svetoga te poeli govoriti drugim jezicima, kako im je ve Duh davao govoriti. A tamo su u Jeruzalemu boravili idovi, poboni ljudi iz svakog naroda pod nebom. A kad je nastao taj huk, mnotvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko uo kako govore njihovim vlastitim jezikom. I svi su bili zadivljeni i zaueni govorei jedan drugome: Gle, nisu li svi ovi to govore Galilejci? Pa kako mi ujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili? Parti i Meani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i dijelova Libije krajeva oko Cirene; i pridolice iz Rima, idovi i prozeliti, Kreani i Arapi; ujemo ih kako govore naim jezicima o udesnim Bojim djelima. Djela apostolska 2, 1-11

IV. SLAVNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je Tebe Djevice, na Nebo uznesao. + itanje svetoga Evanelja po Luki: Tada ree Marija: "Velia dua moja Gospodina. I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu. Pogledao je on u milosti na neznatnu slubenicu svoju. Gle, od sada e me zvati Blagoslovlje nom svi narataji. Velike je stvari uinio na meni Moni. Ime je njegovo sveto, Milosre njegovo traje kroz sve narataje onima, koji ga se boje." Luka 1, 46-50 (= Sirah 24, 12 /dr. Antun Sovi/ ili Sirah 24, 16 /Douay Rheims Catholic Bible/)

V. SLAVNO OTAJSTVO Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom, Blagoslovljena Ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, koji je Tebe Djevice, na Nebu okrunio! + itanje Otkrivenja: I znamenje veliko pokaza se na nebu: ena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna vie u poroajnim bolima i mukama raanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlai treinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred enu koja imae roditi da joj, im rodi, prodre Dijete. I ona porodi sina, mukia, koji e vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A ena pobjee u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonite da se ondje hrani tisuu dvjesta i ezdeset dana. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi aneli zarate se sa Zmajem. Zmaj ue u rat i aneli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijae im vie mjesta na nebu. Zbaen je Zmaj veliki, Stara zmija imenom avao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baen je na zemlju, a s njime su baeni i aneli njegovi. Otkrivenje, 12, 1-9

Otajstva krunice ilustrirana su karticama za kruniarske zajednice ive krunice, otisnutim a u tiskari G. E. Margolda u Donjem Miholjcu (vidljivo na licu svake kartice), vjerojatno koncem 1916. godine, to se moe zakljuiti po tome da molitvaotisnuta na ploei ni drugog slavnoga otajstva ima odobrenje duhovne oblasti u Peuhu br. 3155, od 9. X. 1916.

Krunica
Krunica je u puku omiljeni oblik molitve koja se sastoji od vie desetica Zdravomarija, kojima prethodi Oena, a zakljuuje ih Slavaocu. Do nedavno smo imali tri otajstva (radosno, alosno i slavno), a pred godinu dana papa Ivan Pavao II. nadodao je otajstvo svjetla, tako da sada cjelokupna molitva krunice ima dvadeset desetica.
Gotovo se sa sigurnou moe tvrditi da se u poecima ova pobonost sastojala od svakodnevnog redanja 150 Zdravomarija. To se povezuje sa starom crkvenom praksom da se dnevno recitira 150 psalama. Brojni tekstovi iz 5. i 6. stoljea potvruju ovu praksu. I sve dok je latinski jezik bio razumljiv veini vjernika, psalmi su se svakodnevno zajedniki molili, ali se postupno, gubljenjem osjeaja za latinski jezik meu obinim pukom, poela iriti praksa zamjena psalama Oenaima. A kada je u 12. stoljeu marijanska pobonost sve snanije probijala u ivot vjernika, molitvu Gospodnju (Oena) zamijenio je Gospin pozdrav (Zdravomarija). Obiaj pak da se brojenje obavlja pomou runog brojila (brojanica) vjerojatno potjee od islama, a od polovice 13. stoljea prilino se proirio i meu kranima. Nekako u isto vrijeme u spisima jednoga dominikanskog redovnika pojavljuje se izriaj "Psaltir Svete Marije", a odnosio se ba na samu krunicu. Ipak, valja priznati da su jo prije dominikanaca velike zasluge za irenje ove pobonosti imali kartuzijanci, ali su ovu pobonost njegovali uglavnom unutar vlastitih samostana. Najistaknutiju ulogu u irenju krunice odigrao je bretonski do minikanac Alan de la Roche (sredinom 15. stoljea). Obiaj da se spominje izraz "otajstvo" za neke cjeline krunice, kako bi se oznaile pojedine etape Isusova i Marijina ivota, ini se da je nastao prvi put 1480. u Veneciji, u statutima tamonje bratovtine sv. Krunice, a ve godinu dana kasnije isto se susree i u Firenci. Dananji raspored otajstava svete krunice ustalio se isto tako krajem 15. stoljea. U prvim godinama 17. stoljea u rimskoj dominikanskoj crkvi Svete Marije Sopra Minerva uvedena je molitvena praksa da se na kraju krunice doda marijanska antifona Zdravo Kraljice, a potom recitiraju i Litanije lauretanske. Malo nakon toga dominikanac Timoteo Ricci uvodi tzv. "Vjenu krunicu", uvjerivi brau dominikanskog samostana u Bologni da se svaki sat u godini povjeri pojedinom redovniku, kako ne bi ni jedan tren u svijetu ostao bez molitve krunice. U 19. stoljeu sv. Paulina Jaricot pokree "ivu krunicu", s nakanom da se moli za uspjenu misijsku djelatnost Crkve. Lurdska ukazanja, kao i ona u Fatimi, da se spomenu samo najpoznatija, unijela su novi poticaj irenju ove marijanske pobonosti, a najnovije pobude dao je papa Ivan Pavao II., proglasivi ovu godinu Godinom svete krunice.

IZVOR: http://www.veritas.hr/arhiv/ver2003/ver10_03/simboli.htm

Kritini povjesniari vrednuju nastanak molitve Krunice


U 12. stoljedu iri se praksa moljenja 150 Zdravomarija pa nastaje PsaltirZdravomarija. Ovom molitvenom ponavljanju Zdravomarija dodalo se s vremenom razmatranje otajstava iz evanelja uz spominjanje Marijinih zasluga i kreposti. Dominikancu Jakovu Sprengeru (+1496.) pripisuju podjelu otajstava, a dominikanac Alan de la Roche (+1478.) predloio je da se moli u tri dijela po pet otajstava s razmatranjima o radosti, alosti i slave Isusova otkupiteljskog djela, za koja kae da su "dua te molitve", pa ga dre utemeljiteljem dananje krunice. Dominikanac, papa Pio V., tumai i potvruje 1569. godine ovakav oblik krunice, koji je ouvan sve do naih dana. Kod Dominikanaca postoji legenda o postanku Krunice. Predaja govori da se Majka Boja ukazala godine 1208. u bukonskoj umi blizu Toulusee Dominiku, utemeljitelju Reda propovjednika. Gospa mu je rekla neka propovijeda i iri molitvu Krunice, koja de biti tit strijelama neprijatelja, bedem Crkvi, te da de molitelji u svako doba stedi velike milosti, jer de Nju uvijek nadi spremnu za pomod i obranu. U izvjedima dominikanskih redovnica iz krugova mistike XIV st. uz rijeku Rajnu u Njemakoj, zvanu "rajnska mistika", stoji da se u moljenju krunice dralo tri pedesetice, to jest. 150 Zdravomarija. Svaka od tih pedesetica bila je poput vijenca od rua koji se stavljao na glavu Marijina kipa. Odatle naziv "Rosenkranz" -ruarij a od latinskog rosarium naziva se rozarij, ruarij, vijenac od rua - krunica. U srednjovjekovnoj ikonografiji od kraja XV. st. krunica se redovito prikazuje vijencem od 50 bijelih rua koji predstavlja 50Zdravomarija, a u nj se umede vede crvene rue, simbole Oenaa, ili medaljon s prikazom pojedinih otajstava sv. ruarija. Krunica je "evaneoska molitva" izjava je pape Pavla VI. "Saetak svega Evanelja" ree Papa Pio XII. - "Biblija siromanih" - nazva je blaeni papa Ivan XXIII. - Ona nam ukratko predstavlja glavna otajstva krdanske vjere i u njih nas prenosi. Tako moledi krunicu umom i srcem hodoastimo u Nazaret, mjesto aneoskog navijetenja Bl. Djevici Mariji, pa u Ain Karem, mjesto Marijinog pohoenja roakinji Elizabeti i rodno mjesto sv. Ivana Krstitel ja, a zatim u Betlehem, rodni Isusov grad, pa u Jeruzalem mjesto Isusovog prikazanja i naada u Hramu. Misaono se uprisutnjujemo na Jordan, mjesto Isusova krtenja, pa u Kanu Galilejsku, gdje se Isus na svadbi objavio i pobudio vjeru uenika, zatim po Isu sovoj domovini gdje je navijetao Radosnu vijest, - na Tabor, mjesto probraenja. Slijedimo Isusa u dvoranu posljednje veere, pa u otajstvo muke, smrti, uskrsnuda i uzaada te silaska Duha Svetoga... Ispovijedamo da je nakon ovozemaljskoga ivota Isusova Majka koja je pratila Boanskog Sina na zemlji s njime i u slavi te sudjeluje u punini ivota u Bogu i s Bogom u zajednitvu svetih . Koliko god izgovaranjem Zdravomarija Krunica bila marijanska, krunica je jo vie kristoloka molitva: u njezinu sreditu je Isus i njegovo spasenjsko djelo s kojim je najtjenje povezana Blaena Djevica. Spasitelj je preko nje uao u ljudsku povijes t kroz muku i smrt na kriu u uskrsnude i s Majkom u proslavu. Moliti krunicu znai razmatrati ta otajstva i time uranjati u povijest ljudskoga spasenja zajedno s Majkom Gospodinovom. Sv. Pio V., papa, dominikanac, molio je s narodom krunicu za vrijeme bitke kod Lepanta 1571. godine i pobjedu krdanskog brodovlja nad turskom velesilom pripisao Blaenoj Djevici Mariji. U znak zahvalnosti za ovu veliku i vanu pobjedu krdanstva, koja se zbila u Prvu nedjelju listopada, tada sa nadnevkom 7. listopada, Papa Pio V. je 1572. ustanovio blagdan GOSPE OD POBJEDE, a njegov nasljednik papa Grgur XIII. 1573. godine preimenovao je blagdan te se sve do danas slavi i naziva "Blagdan Kraljice sv. krunice". Isti papa Pio V. u buli Consueverunt Romani Pontifices, objavljenoj 17. rujna 1569. godine istie da se Krunica ili Psaltir Blaene Djevice Marije koji se sastoji od 150 Zdravomarija, kao to i Psaltir sadri 150 psalama - ubraja meu najbolje naine molitve i razmatranja otajstava iz ivota Isusa Krista. To je lagan nain molitve i na dohvat svima. Na svaku deseticu dolazi po jedan Oena. Ovim je papa Pio V. doprinio konanom oblikovanju i crkvenoj potvrdi Krunice. A isti papa Papa Pio V. (1566-1572) Apostolskim pismom (Breve) Inter desiderabilia od 29. lipnja 1669. ovaj je papa odredio da nitko ne smije osnivati bratovtine sv. Krunic e osim Vrhovnog Uitelja dominikanskog reda ili onih kojima on to povjeri. Tako je apostolat Krunice Crkva slubeno povjerila Redu propovjednika i taj polog je za dominikance karizmatski dar. Spomenimo i to da je Krunica na konom pojasu dio slubenog redovnikog odijela dominikanca.

KRUNIARSKE ZAJEDNICE Dominikanci su vrlo rano poeli sabirati molitelje Krunice u bratovtine - zajednice. Prigodom upisa u Bratovtinu naglaavali su da lanstvo u kruniarskoj bratovtini znai vie od upisa imena u registar kruniara uz obedanja da de moliti otajstva Krunice i odreene molitve. Ono podrazumijeva odluku po vjeri dosljedno krdanski ivjeti i blinje ljubiti. Prvu Bratovtinu krunice osnovao je Jakov Sprenger 8. rujna 1475. u dominikanskoj crkvi u Koelnu, a godine 1486. Michael iz Lillea obranio je Bratovtinu Krunice u vrijeme javne rasprave na sveuilitu u Koelnu. Red propovjednika je ovo prihvatio kao koncept nasljedovanja u duhu i osnovu za pravu pobonost Krunice. U registru pisama Vrhovnih uitelja dominikanskog Reda nalazi se zabiljeba da je "u XV. stoljedu 25 redovnika iz Dalmatinske dominikanske provincije i Dubrovake kongragacije bilo ovlateno osnivati kruniarske bratovtine". Tako uzdu Jadrana dominikanci grade samostane, podiu crkve i oltare na ast Gospi od Ruarija, osnivaju bratovtine, na hrvatskom jeziku tiskaju knjige o Krunici i propovijedaju po upama. Meu najstarije kruniarske bratovtine kod nas spada ona u dominikanskom samostanu u Splitu. Osnovana je

pismom pape Pavla III. 3. studenoga 1533. godine, zatim u Dubrovniku 1564.; samostan u Koruli dobiva dozvolu za kruniarsku bratovtinu iz Rima 20. kolovoza 1571; ibenik 1689; u samostanskom arhivu u Bolu na otoku Brau uva se originalna bula datirana 31. kolovoza 1607. kojom Generalni vikar reda Ljudevit Ystella, uz suglasnost hvarskog biskupa, osniva pri crkvi sv. Marije bratovtinu Presvetog Ruarija. U Arhivu dominikanske provincije u Zagrebu uva se biljenica "Popis bratovtina Presvetog Rozarija po Biskupijama" i - "Liber Provinciae Dalmatiae" koji donosi kronoloki red ustanovljenja brojnih bratovtina.

Kruniarska zajednica Vjenog Ruarija Uz Bratovtinu koja je obuhvadala Gospine tovatelje po molitvi Krunice razvile su se tijekom povijesti nove kruniarske zajednice. Godine 1625. dominikanac o. Timotej Ricci prvi put je proglasio Kruniarsku zajednicu Vjenog ruarija. Nju ine osobe koje se svojom slobodnom voljom obavezuju da de jednom na godinu u odreeni dan, jedan sat, bilo danju bilo nodu, provesti u molitvi razmatrajudi otajstva Krunice, dodavi tome i svoje druge molitve. O. Timotej je htio da molitveno bude pokriveno 24 sata dana, a time i sati mjeseca i itava godina. U ovu se kruniarsku zajednicu ulazi upisom u registar i dodjelom odjelnog broja/skupa, odreenog mjeseca i dana u kojem se svake godine izvruje preuzeta molitvena obveza. Prigodom upisa novi lan dobiva u Upisnici odjelni broj. Odjelnih brojeva ima 24, koliko ima sati u danu. Dok mjesec i dan ostaju isti svake godine, molitveni sat se mijenja da oni koji su imali nodnu uru idude godine imaju dnevn u. Ravnatelj zajednice objavljuje uz Novu godinu Tablicu ura Vjenoga ruarija koja je dostupna u Glasu koncila na poetku godine, dominikanskoj stranici interneta i Ravnateljstvu zajednice. Svaki lan je duan, ali ne pod grijeh, svoju uru posvetiti blaenoj Djevici Mariji s nakanom da ona isprosi milosti koje treba Crkva i molitelj. U sluaju nemogudnosti odranja obveze moe se zamoliti neku drugu osobu da to uini. Uru se moe posvetiti u crkvi ili kod kude, putujudi ili hodajudi, sjededi ili kleedi, - kako je komu lake.

Kruniarska zajednica ive krunice Diljem katolikog svijeta poznata je i rairena i druga kruniarska zajednica koju vode Dominikanci: "iva krunica". To je drutvo molitelja, koji se skupljaju u Vijenac od petnaest ili dvadeset osoba i meu sobom dijele petnaest (do 2002.) ili dvadeset otajstava Gospine krunice. (Papa Ivan Pavao II je 2001. uz radosna, alosna i slavna 2002. Meu otajstva krunice dodao i 5 otajstava svjetla.) Obvezuju se da de svakog dana izmoliti odreenu deseticu: to jest Oena, 10 Zdravomarija i Slava Ocu, razmatrajudi svoje otajstvo krunice. Na taj nain jedan Vijenac izmoli svakog dana sva otajstva Gospine krunice: radosnu, svjetlosnu, alosnu i slavnu. Svrha ove zajednice jest krunicom slaviti Boga, astiti blaenu Djevicu Mariju i moliti blagoslov Crkvi te primati nova nadahnuda za krdanski ivot i produbljenje zajednitva meu moliteljima Drutva. Zato se neka Drutva sastaju jednom mjeseno i tom prilikom izmijene "molitvene sliice" (otajstva) za naredn i mjesec, a kako svima to nije mogude ostvariti, neki su se dogovorili "na poetku" da de lanovi Vijenca narednog mjeseca molitveno za jedno otajstvo idi naprijed. U tu svrhu potrebno je da svaka osoba ima komplet sliica koje se mogu nabaviti u Ravnateljstvu. Zajednicu ive krunice osnovala je 1826. godine Marija Paulina Jaricot. Htjela je u tekim vremenima nakon stranog francuskog veleprevrata da u ljudima oivi vjera i obnovi se domovina. Papa Pio IX. 17. kolovoza 1877. godine predao je upravu i promicanje drutva ive krunice Dominikanskom redu. lanovi kruniarskih zajednica dionici su molitava Dominikanskog reda. Vodstvo dominikanskih kruniarskih zajednica povjereno je Ravnateljstvu Krunice, Kontakova 1, 10 000 Zagreb. Kontakova 1, 10 000 Zagreb

IZVOR: http://www.dominikanci.hr/krunicarska-zajednica-vjecnog-ruzarija.html