Cinizam - surogat prosvijeenosti ili

Nermin Sarajli

demanti ideolokih privida i utvara?

Pojam cinizma, po svemu sudei, skriva u sebi vie nego to bismo isprva naslutili. Spada u pojmove kojima pruamo mali prst, a on grabi itavu akuartikulira onu nelagodu koja uoava da je suvremeni svijet proet kulturnim bezumljima, lanim nadama i razoaranjima u njih, napredovanjem ludila i mirovanjem uma, dubokim rezom koji zasjeca suvremene svijesti i koji kao da zauvijek odvaja jedno od drugoga umno i stvarno, ono to znamo i ono to inimo. Opisujui ga dospijevamo do jedne patografije koja se primie izoidnim fenomenima Peter Sloterdijk, Kritika cininog uma

na taj, bogme, uvati svoju guzicu! - najei je, i sam kafanski izmoren vladajauim cinizmom, komentar na cinina dranja u kritinim situacijama uope, a ne samo zarad konkretna povoda - pruena azila od strane ekvadorskog satrapa Rafaela Corree Julianu Assangeu. Zar na isto ne izlazi i, s vrha tamnikog bunara, od razliitih zatitnika i pokrovitelja, kardinala, kraljeva i papi, sputana korpa izbavljenja isprebijanom i izmrcvarenom kiparu Benvenutu Celliniju, ujedno time osuenom da provede ostatak ivota kao minijaturist. Da pravi barkone solnice kako bi prstohvatom darovitosti umanjio neslanost sudbine koju opet rasipniki udjeljuje gola i surova Mo. Moda dobrim dijelom na to cilja armantni mizantrop Houellenbecq kad, mapirajui ionako hipokrizijom
264

Zenike sveske

zapiani doslovni i unutarnji intimni teritorij, veli: Sve one teorije o slobodi, od Gidea do Sartrea, nisu nita drugo do nemoralnosti koje su smislile neodgovorne neenje, domeui sirovo poteno, ko i on uostalom...Ili kad se ruga, malo dalje, artistikom polu-svijetu i njegovom obrednom razmetljivom moralistikom posipanju pepelom, trpajui u usta likovima slijedei dijalog: Poeo sam da tapkam u mjestu kad sam digao ruke od Damiena Hirsta i Jeffa Koonsa dok meu sobom dijele umjetniko trite. Raduje to nisi okonao tu sliku mada mi se zamisao dopala; taj naum posjedovao je povijesni znaaj, bio bi to vjerodostojan dokument o tomu to se odvija u umjetnosti u jednom odreenom momentu. Podjela trita je uistinu postojala: s jedne strane, zabava, sex, ki, nevinost; s druge: trash, cinizam, smrt ivimo u dobu u kojem uspjeh na tritu opravdava i opunomouje sve i svata, odmjenjuje sve teorije; niko ne moe prognozirati to to nosi, apsolutno niko. I vratie se tom opsesivno sumornom dojmu stotinjak strana kasnije, ovaj put monoloki, kroz glavnog antijunaka, potaknutog oevom odlukom da obavi eutanaziju i tako pravovremeno umakne opakoj agoniji bolesti, te injenicom da se vajcarska usluna kua smrti pronala u neposrednom susjedstvu jednog, ne manje predusretljiva bordela, kue uitaka, zvuna imena: Trina vrijednost patnje i smrti porasla je u odnosu na onu sexa i uivanja, pomisli Jed, i vjerojatno je stoga Damien Hirst, prije nekoliko godina, preoteo Jeffu Koonsu prvo mjesto na svjetskom umjetnikom tritu. Izvjesno je da gotovo svaki smrtnik, ak kad bi se i upinjao, nee zaobii ili promaiti zlatnu ilu licemjerja iz izdanog majdana istorijskog. Time se svakom od nas, koji smo podaniki uronjeni u postmodernarijatu pod dinastijom Moloha, kako raskriva Anders u Zatarjelosti ovjeka, stavlja u domai zadatak da se besramnou preobratimo u suradnike na sopstvenoj deprivatizaciji. Otud cinizam postaje svelijek, budui podesniji i prihvatljiviji, time i prigrljeniji amortizacioni kompleks, od sjete, tuge, brige ili depresije. Pojedinanosti dozirane poput spojenih posuda, iako razbacane posvuda, ipak utilitaristikim njuhom nepogreivo voene ujednaavaju socijalnu perverziju. Iz ivog blata egzistencije, kako pustolovni banalitet predvia, doputa i preporuuje, upravo
265

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

upanje za perin, cinizmom posredovanih olakavajuih okolnosti, jedino tu i tako i polazi za rukom. Barem bez traumatinijih posljedica. Istim mehanizmima predigre dospjeva se do teko ometanog orgijastinog kompromiserstva kad se preutkuje oita nepravda, kad se otresa prosjaka, izbjegava dosadan oajnik ili naprosto razvodnjava istina. Podnoenjem sitnih na vlastitoj koi kondicionira se za vee, po mogunosti tue, samim tim i veoma daleke nepravinosti. Mizerija opet, zaogrnuta samoivim prnjama, sve dok ima vlastiti prag nije izruena na milost i nemilost onom okrutnom napolju - beskunitvu. Pred izborom izmeu utucanja vremena na vaaru trivijalnog i uloge ispovjednika olako se da prikloniti prvom. Naposlijetku sigurno da, nasuprot glavogubeim preicama, pravo pravcato izopaeno osvjeenje - adrenalinski koktel predstavlja i ini rafting stinim laima do konana odredita - nitavila. Nimalo nije rijetko da se pod salom prezira kosturu na samrtnikoj postelji odvali jedna od utjeha iz maliciozne mudroserije: Smrt je besplatna ali kota ivota. Ba kao lakonski savjet onom koji kukumavi kako tri dana nije nita jeo - nek proba na silu. Uprkos tome to se uzglavlje sofizma uas neoekivano preobrati u panj koji sanja sjekiru sve su prilike da taj manirizam, trend takorei, misli, govora i ina nita ne kalira na privlanosti. Mit o Prometeju ne prolazi nita bolje od onog o Sizifu ije turobno osiromaene adaptacije su se prerevno poduhvatili sve brojniji balegari konzumerizma. Direktni potomci plemenitog sveca pobune opet, po upama i garaama, nadneeni nad transparente, domatavaju i vlastoruno vrljaju demonstrativne poruke osakaenog aktivizma.1 Kod vickasto razvedenijeg senzibiliteta pak, Sizif i Edip dovedeni su u direktnu vezu, presovani i konzervirani, skupa s konotiranim mitskim smislom, i to o istom troku. Naime, Edip se uzoholjeno, na pravdi boga, iuava Sizifu to zaludu gura uzbrdo stijenu, a ovaj ga se lapidarno, briui znoj s napregnuta ela, otresa
Divna ansa da bi se upotpunio kroki cinika, kojeg se jednako umije zatei u trnici u po bijela dana cijenama pomraena raspoloenja, na pu-pauzi, izmeu inova u pozorinom holu, u pomamno nestrpljivoj jetkoj kritici, na autobuskoj stanici s globtroterskim prtljagom jadikujueg dobacivanja, pri galerijskom askanju s ostalim indiskretnim voajerima ili ranim jutrom, kako se uz kafu i novine, nametljivo egai uokolo sa svim i svaim, e pa docrtajmo mu, epizodno, podle lovake brie soma socijalnog mulja. Dirljivo naivan protestni slogan domaice iz kasabe pogoene zagaenjem Industijo, i!, bez ustezanja, zajedljiv i dokon, kadar da laje na Mjesec, etiketirae kao proizvod kokoijeg mozga. Ta straila koja nijansiraju i gradiraju apsurd komuniciranja su ea i tetnija no to se pretpostavlja, a to je jo gore, standardno ugradiva ili saobrazna karakterima prikrivenog prepredenjatva. Prisutna su kao ocjedine bezdunosti, prepoznatljiva kao avatari stresnog, slavodobitnog, neoliberalnog civilizacijskog poskakivanja. 266
1

Zenike sveske

s Jebi mater! Posigurno nisu cinici ugroena vrsta. Naprotiv, sorta u porastu. Ba kao i njihov sve popularniji svjetonazor. U dlaku isto onako kako je Adornova ubojita sentenca Der Splitter in deinem Auge ist das beste Vergrerungsglas odronjena do konverzacione parole na kursevima njemakog bez muke. Da bi se ukazao cinini karakter ne treba ga podvrgavati unakrsnom ispitivanju. Koji god komad ispadne iz bubnja, i bez protresanja, ili se otme iz zaigrana kola kozerstva pristojno doarava opte crte njegova radnog elana. ak i oni meu promuurnijim cinicima koji vrlo istanano brkaju Lancea, Louisa i Neila, nee propustiti bogomdanu anegdotu o Armstrongu, jer im je prezahvalan model za kalem osuvremenjavanja, ali tek poto obrste pikanteriju do gola. Tako e Good luck Mr. Gorsky! koje je tobo astronaut Appola 11 izustio stupivi na Mjesec pretrpiti vrlo bizarne intervencije. Naime, u legendarnoj urbanoj skaskici, koja se pripisuje stand up komiaru Buddy Hacketu, uvano ime pod velom tajnovitosti sve do smrti - Gorsky je, otkrie se zapravo, bio Armstrongov komija. Kao djeak mali Neil se, izbaen iz igre basketa, na as u potjeri za odbjeglom loptom naao pod prozorom njegove spavae sobe i uo, i ni kriv ni duan upamtio, branu kavgicu suprunika Gorsky. Oralni sex? ta ti pada na pamet! Zna kad e ga priutiti? Kad na mali susjed proeta Mjesecom. I eto, Armstrong se oduio im je stupio na Mjeseevu povrinu i poklonio svom strpljivom komiji, g. Uskraenom, veliki korak. A evo i koliki za u cinizam poodmaklo ovjeanstvo. Budui prizemnije duhovitosti, nakon to je temeljito oglodao i svario urbanu legendu, poneto drugaije oblae njen skelet, ali i dalje se vrti oko neodoljive brane erotike. Cinik 2 se rado, kao i uvijek, utrpava kao krunski svjedok kad god nanjui
2

O slikovitoj i nepomirljivoj, i toliko sretnoj i nedovoljno slavljenoj, razlici izmeu kinika i cinika, pored toga to je podvlai i svjedoi Sloterdijk, ini to i Saramago, kao i jo mnotvo pobunjenih u ime onih prostodunih koji treba da se jedino plae sopstvene neoprezne zdravorazumske neustraivosti pred suludostima raznoraznih ideologija kao nekad smrtnici pred dugom rukom inkvizicijskih potjera. Ba kao Bartolomeo Loreno i Baltazar Sedam Sunaca, Saramagovi matoviti heretik, akademik nautiar slobodoumlja i njegov zabrinuti tienik, od kojih je prvi, kako to obino pravedno i biva, lako mogue otiao kriomice i sam odletio u zemlje naklonjene izumima, primjerice u Nizozemsku, zemlju stvorenu za aeronautike poduhvate, kao to je kasnije pokazao Hans Pfaall, kojega su optuili za neke beznaajne prekraje, te jo dandanas ivi na Mjesecu. to bi bilo da je Baltazar znao za ove dogaaje, i za druge koji su istiniti, kao ono kad su dvojica otila na Mjesec, svi smo ih ondje vidjeli, no nisu pronali Hansa Pfalla, jer nisu dovoljno traili. Zamreni su to putevi. Kao dan je jasno da nisu svi roeni, niti odabrani, da dosjetljivo smrtne grijehe pretvaraju u besmrtne, kao niti da boije zapovjedi okreu u balastne preporuke, stoga umjetnost i nastoji darovito, katkad ak ljekovito, revidirati tok stvari znan kao neumitna sudbina. 267

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

delikatne ljudske odnose. A posrijedi je slina fiktivna razmirica. Netom to su se sporjekali, ena partneru obeava jedanput analni sex, a u drugoj, komotnijoj verziji pristanak na svingeraj. Pod jednim uvjetom, koji se as ini fino neprekoraivim, as izgleda izazovnom zebnjom po pervertiranoj mati: onda kad ena bude predsjednica SAD-a. Do tebe je sve, Lady Hillary! I kad vrebaju u busiji kolajui vic cinik i kinik, zgodno zbunjujui blizanci za kiljave i namigue, pokazuju razliite interpretativne sklonosti interveniranja. Mujo ide u umu po drva i nabasa na tri etnika. Opkoljen, zateen i zaskoen pitanjem: Zna li ti ko smo mi?, okine odmah: Akobogda, skrivena kamera! Gospodin Prvi na mjestu dogaaja razmisli i odvaga recepcijski kontekst. U nekoj drumskoj krmi nadomak Poarevcu, navabi putnika namjernika janjetina i prasetina s ranja, itekako kostimograf vodi rauna. Kokarde dolje, ulafi gore, brade nek stoje kako stoje. Dakle, naletio je na trojicu vehabija. Trio fantastikus postavlja isto pitanje, odgovor moe i ne mora biti. Velahavle, da mi je kogoderce prio, ne bi mu vjerovo, nuto ejtana, ZZ-Top na truneji. Gospodin Drugi - kinik nee podlei zdravorazumskom aptau, ak i ako ga to vodi u ludilo, makar dilenovski zakavgalo s okolnostima. Mada dobro zna da je batina izila iz raja, ne odrie se niti svijesti da je upravo pred njom utekao humor, ali nije bestraga odmaglio, nego dospio svugdje onamo gdje duhovitost jo nije iilila potpuno i zauvijek i gdje jo prebiva barem kao slabani trag anemine ljudskosti. Pouzdan u njegov razoruavajui efekt, izvjesno sasvim, piae uz vjetar. Na pamet mu ne pada da gostioniarski Muju prekrsti u Momira, niti pak da kriom, udvorniki brzopleto presvlai prema hirovitim klimatskim mentalitetnim prilikama fino opasani trojac. Slijedili mi u nepojmljivo sabijenu dijalektiku dobra i zla ili se upravljali obeavajue filtrirajuim oprezom pred beaem nasljea ne ishodimo dalje od cinino prepotezane Benjaminove skoro apodiktine anamneze, kojoj oito povijesno-civilizacijski hod uveava snagu vieznanosti, kako nema dokumenta kulture koji istovremeno ne bi bio svjedoanstvo varvarizma. Zato grabi pripadajue zato, jer odmah iza te uvene sedme dolazi teza jo bremenitija slutnjama i strepnjama: Tradicija ugnjetenih pouava nas da je izuzetno stanje u kome ivimo - pravilo. A kako u kompost preobraavan uas proklija i

268

Zenike sveske

slijepcu se da dokuiti. Otud filozof i pledira na intelektualnu savjest3, prekomotno demisioniranu, u prethodno formuliranoj preporuci da svaka epoha valja nastojati da se odupre i preotme nasljee od konformizma koji je naumio njime da ovlada. Uene sujete nalaktile se na anku, klatile za parlamentarnom govornicom ili amfiteatarskom katedrom ili pocupkivale i skakutale u povorkama i procesijama topless-aktivizma, pored pomno odravanih prizemnih blagodeti, prijeko trebaju dozu eliksira - cinizam. Oporavlja i krijepi, obre bespomonost u prezir, destilira gorinu ivota u njegov aperitiv, pa doao on kao laksativ, analgetik ili sedativ, svejedno. Nema tog nevoljnika kojem se ne moe nalijepiti, udijeliti, od usta otkinuti kakav hranljiv sofizam. Kao to skulptor u bjesomunoj potrazi za originalnou smjeta svoje kalupe u vrelu lavu i strpljivo hladi invenciju u ciklus ili opus, tako cinik riskira, odmjeravajui se s vladajuom ideologijom, podizanjem opservatorija po rubovima socijalnih erupcija. I nije nenagr/a/en za tu do rutine dovedenu odvanost. emu inae slue, do vraga, dva obraza? Revnim i vrlim mazohistima, zna se, odvajkada uzaludnou bride oba. Cinicima? Da kapital-zamorcima relaksirajue okrenu isti, a mandarinima i mogulima svirepog Moloha drugi, manje umazan no njihov. Vizualno to izjedajue mori i opsjeda, naroito kraj sage, Roland Joffovu Misiju. Konkvistadori cininog umijea za razliku od tegobnih i munih civilizacijskih, ije zamrene puteve traumatino neuvijeno podastire i provlai filmsko ostvarenje, masakrirae u bezobzirno simultanu prijevodu. Ukoliko svako nosi svoj kri, cinici bez sumnje gledaju da svoj tegle tek na rafting dokoliarenja, da ostanemo na brzacima filmom p/r/otres/e/nih poruka. Isto tako je za oekivati da e famozni narovi podozrenja ustuknuti i pokleknuti pred nativnim i naivnim oslanjajui se samo na orfejski usvojenu tajanstvenu i arobnu mo muzike. Lien egzistencijalne metaforine teine i znaenja, atrofirao zloupotrebama, Kristov simbol, samo mjeren karatima nije oma o vratu, podnosi se jedino kao ukrasni privjesak, dok je antikim mitom transponiran asocirani tragizam tek amajlija estetike klaunerije i sujevjerja, ne vie.
3

Nije se uzalud sijaset autora upinjalo aforistino da ukroti i osedla, spitomi upravo savjest i tatinu, izmeu ostalog, kako ih je po izbornoj srodnosti Roland Jaccard okupio u Rjeniku savrenog cinika. Tako e savjest Schopenhauer razloiti na petine da bi potakao uenje razbivi grandioznu predodbu o njoj. Nimalo uzviene sastojke ine strah od ljudi i vjerski strah, predrasude, tatina i naposljetku navada. A La Rochefoucauld e se pak okomiti na jednu sastavnicu i nepodnoljivost tue sujete vidjeti u injenici to ranjava nau. Na neutjena prosuivanja savjesti i tatine, od kojih uvelike ovisi i tolerancija, da se nadovezati ubojita sentenca o njoj Georgesa Courtelinea, koja opet baca drugo svjetlo i, reklo bi se, protiv volje, to prorijeeno priznanje upotpunjuje sliku o njenim izgledima: Kad bi trebalo drugima tolerirati ono to doputamo sebi, ivot vie ne bi bio podnoljiv. 269

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Cinizam nita ne duguje nepreglednim zasadima ironije, samo pozajmljuje od nje, i to gotovo sve, iznjedren po neprikosnovenu pravu svog drskog dranja i parazitski poiva na njoj, jer je izvanredno siui poznaje. Dakle, nema apsolutno nikakve veze s prehrambenom neupuenou koja blazirano savjetuje da se narodu lienom hljeba daju kolai. Cinizam dere taj blasfemini iskaz, pogreno pripisan Mariji Antoaneti, dere i povraa kao mudrost distance. Inae gdje god osjeti prijetnju opoziva se izgovarajui alom, a ukoliko je ova neslana utoliko bolje, jer lako domee da mu i nije namjera da bilo kome soli pamet. U kombatnoj povijesti duha, po Sloterdijku, taj par kinizam/cinizam uvijek iznova zapoinje nedovrivu partiju izmeu subverzivnosti i prepredenosti, me brehtovskih boksera koji podjednako dobro znaju i primati i zadavati udarce, jedan pol smjera na podlokavanje Moi u svim oblicima, drugi zagovara i cilja na status quo, bez obzira koliko i gdje Mo asimptotino doticao ili padao daleko od njena centra. Cinizam staje kod zavodljive ravnotee protivrjenosti, ironija u vjeitoj negativnosti, poldemanovski prepoznato, paradoks tjera unedogled uvajui mogunost da ga prekine gdje joj se prohtije. Schlegel je izriit: Und ist sie selbst diese unendliche Welt, nicht durh den Verstand aus der Unverstandlichkeit oder dem Chaos gebilder. (Nije li sam ovaj beskonani svijet sazdan od nerazumijevanja, od haosa, putem razumijevanja.) Cinizam na tom tankom ledu racionalnog umilja da je stvari dovoljno proniknuo, zapravo je nagrien njima, dok ih ironija razgrauje oslobaajui se njihove teine. Uz to cinizam je potkoan. S njim baratati katkad nalikuje radu s medom, stalno se u napasti oblizati prste. Sloterdijk e rei: damo li mu prst, zgrabio je aku, prima li se k znanju, zaprepateno se konstatira kako nas je ve potinio. Stoga i jeste on i jeste prosvijeena lana svijest, usidren kod otkria raspoluenosti svijeta na umno i stvarno, s istananim poentiranjem da ako ova druga polovica ne odgovara i ne nalijee na prvu, tim gore po nju, alosnu ili oaloenu. Refleksivnost cinizma je dresura u perverznom jer je istroena prinudama samoodranja. I suvino je spoznajno bludniiti ili mjeseariti drutvom da bi se ustanovila nepravednost svijeta koja i najpriprostijem pojedincu jami pustolovinu od ivota. Utrpajmo mu sprej i cinik e se snai dok trepne, te na zidovima zavidno ubjedljive apsurdnosti leerno naarati grafit - svoj credo: Pametniji poputa. Tek potom e razmetljivo i nadmono terapeutski svakom, bilo kome njegove razoaravajue doivljaje pretovarati u jeftino kameleonsko
270

Zenike sveske

stoiko iskustvo, o kojem akupunkturno podrugljivo pouava kineska poslovica, kako je ono nita drugo do ealj za elave. U nas bi se reklo: Kasno se jebanom kajati . Nedvosmisleno je ta ljekovita promiskuitetna mudrost izdeparena kakvoj zaneseno odsutnoj usidjelici dok kapa oi nad goblenom, pa kako nema vjerodostojnog oznaitelja, referenti u opticaju mogu lijepo da se jebu s njom. Lukavstvo cinina ukusa oboava naprosto vrzmati se oko izreka i poslovica budui su duu dale za persiflae, premetaine i otklizavanja smisla. Danas vie no ikad oku je sve raspoloivo, dostupno, ali to ne znai da je za pedalj srcu blie, zunzara b/l/udni rezon licemjerja uhodei strailo truizma. On zateeno nezadovoljstvo preureuje za dnevni boravak, taman posla da se uputa u luksuzne izdatke kritikog asketizma. Ujedno takvim djelovanjem, uzbunjenim ne pobunjenim pred umalou i izoblienou neoliberalnih reima i njihovih roaka u svim koljenima, ne pere neistu savjest, prije je imunoloki preventivno banja. U suprotnom, kako preiva pretpostavku, proveo bi se poput starice koja je traei pare za protezu od socijalne slube dobila blender. Sveto usitnjavanje! Cinizam sama sebe nikad ne prepoznaje niti priznaje za rtvu, jedva pristaje i na uloge voajera i egzibicioniste. Nije pobornik ni komike, ali ni tragike ivljenja, radije njihova indikativno farsina miksa koji odzvanja, vibrantnije ne moe, u onome tako je od kad je svijeta i vijeka. U trivijalnim prelijevanjima i obavijanjima mutno javnog u maglovito privatno, i obratno, cinik se ne osjea izgubljen u provizoriju svakodnevlja, jer se ogleda i vidi kao privilegirani koji ni u kom sluaju nije vuen za nos, niti uho, tek za jezik, spasonosno. Odijeljen dovoljnim od onih u oskudici nije upadnim sinekurama prisiljen odrei se zajedljivosti spram onih koji imaju sve. Ako je, kao to podastire Lipovetsky, Narcis porazio Dionisa, onda je kolateralno, onako usput, zatukao i raskomadao Prometeja. Sirene cinizma ne daju se zaobii i samo intelektualni samuraji djetinjasto utvaraju da odoljevaju njihovoj melodioznosti. Mada su cinini ready made analitini postupci leinarski siti ne prestaju privlaiti glumljenim postom, dakako post festum. Cinizam kao takav, delikatnom vian, ne samo to konvencionalizira sve nae mane, poroke, grijehe, propuste, niskosti i prljavtine, nego ih eristikim alhemiarskim utilitarizmom obraa u prednosti, preporuke, vjetine, sposobnosti, najzad u vrline. Cinik bahato prisvaja Anselmovu sentencu kako se istina moda ne otkriva ba svakom, ali zato ni pred kim nije niti skrivena, i od nje spravlja relativizirajuu potapalicu, instrument retorike lai, univerzalni manipulativni klju za sve
271

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

brave i pri tom, veteranski sauesniki, takoer, kadar je uskoiti u iznoenu vejkovu uniformu i salutirati kukaviluku. Antidiogenovska tradicija, bez zavaravanja, stara je koliko i iznevjereni mislilac udesnog subverzivnog potencijala, ako ne i dan starija. I ne jenjava automatizam izdaje te batine, isti udes, listom i preko reda, poput neizbjene sjene, prati i njegove nasljednike. Njegov nepomirljivi, satiriki nabijen izum pretrpio je nevjerojatna prilagoavajua anestetiziranja. Nije izluen njegov otrov rebelizma zarad efikasna odgovora serumske ljekovitosti na izobilje represije, ponienja i oaja, naprotiv, postepeno, smiljeno je za/trovan sam izvor drugaijeg miljenja, ali i djelovanja na njemu utemeljena. Rez izmeu cinizma i kinizma obavlja se bezbolno. Zalihe neodrivog polemikog kinikog poimanja i doivljavanja svijeta otpravljaju se u bezbrinu razuzdanost djetinjstva, i naputaju se s njim, ili iivljavaju i rastereuju u snovima, mokrim ili suhim, svejedno, s odrastanjem pak, i sazrijevanjem dakako, prelazi se na kolosijek kultiviranja pragmatino superiornim cinizmom, na doborovoljno prihvaenu uhodanu stazu neutralizacije a/moralom. Unos je, kako nalae, manje vie sofisticirani, socijalni darvinizam, intrizian, nema vrdanja. I vie je kandidata koji e zaposjesti mjesta u nama izdahlih, umorenih, lipsalih ili uspavanih prapasa i prasvinja, kako ih Sloterdijk suptilno uture krsti, tih metafora lakomislenosti, za koje je, kratkovido je kazati tek povremeno, bestijalno plaena cijena tome da se cvilizacijski etvoronoke odmakne od ivotinje, odnosno ne bude zvijer. Prevratnike ambicije kinizma i razornog smijeha iezle su, zapravo cininim asistiranjem obraene su u mjehure manir-kompromiserstva i skiseljenosti od pripadajuih im uvida. Jedino se mi, shrvani povjerenjem u interpersonalni kodeks misli, govora i ina, inae tako elegantno mrvljen i satrven, razbijen u parmaparad, poentira njemaki mislilac nesmiljenom kritikom cinikog uma, kao fino vaspitani ljudi, toga, i pored najbolje volje, ne moemo sjetiti. Cinizmu, kad je ve sumnjivo velikoduno usvojen, srastao s nama, i poto nam kolorira percepciju na njega, ba kao i onu proizalu iz njega, cinizmu onda ne treba, dakle, oduzimati ili nijekati terapeutska svojstva. Analgetian je po tomu to nas uvjerava, s manjim ili zavidnijim uspjehom, kako je svaki trn iskustva i umijea ivljenja u neprijateljsku okruenju okrutna svijeta, zapravo biorazgradiv. Isto onako kako se iz koke izluuje kokain, ali i iz otrova spasonosan serum, tako i cinizam iz ljubavi uklanja ili izdvaja, recimo, seks, dok iz sree, istine, dobra,
272

Zenike sveske

slobode, prijateljstva takoer lui, ono to bi inae bio njihov neuklonjiv sastojak, a to moemo nazvati, da ne izmiljamo toplu eernu vodicu, posluivi se Baudrillardovim nazivom, fatalnom strategijom, a koje navedene iz niza vrijednosti, navodno neumitno, nose sobom ili valjaju pred i za sobom. Kod ljubavi, mnogi njegovi adepti e se zakleti, veina ak, gotovo svi garnirani iznimkama, cinizam uva od njenog hipnotikog kobnog transa koji zavre ije. Svodei ljubav na seks ini to tako da seks poprima halucinantnu ispraznost. Uz to taloi zalihe lascivnog koje osiguravaju ponavljanje, a ne iscrpljivanje elje za uitkom. Stoga se malo ko pravi, kao onaj aavi Englez koji je svojoj partnerici, ogoljen samim inom nakon prve brane noi, priprijetio uvenim uvrnutim rijeima kako se nada da to vie nee morati iznova raditi, te da mu se posreilo, odnosno da je ciljano ili ueno potomstvo otuno zasmijavajuim aktom iz prve pogoeno.4 U prevrtljivou obiljeenom svijetu, medioloki do zla boga premreenom, gdje se ovjek jo osjea takvim tek i jedino meu ljudima, blohovski lien na bilo emu ukorijenjene livreje, cinizam, pa i kad je izblijedila potpuno njegova distingviranost spram kinizma, nauava kako se svrhe olako izokreu i izopauju u sredstva, titi i tedi uobraenu i bahatu Sfinginu zagonetku svih varijacija giljotiniranosti manihejstvom. Otkriva joj gdje vreba crv i virus golo i neutjeno interesnog. U svojim najboljim izdanjima, s onu stranu nedostupna luksuza, cinizam svojom simbolikom kombinatorikom danomice straari, pomae da se za dlaku izbjegne ili umakne svakojakim hirovitim rikoetima boli, razoaranja i hinjenih ljubaznosti oaja.

Kamo puste sree, da niz nogavicu onih, koji se po Finkielkrautu fanatino i fatalistikom pragmatino konvencionaliziranom aksiomatikom pozivaju na nebesa, curi cinizam, a ne da ispadaju komadi i tragovi jedne nedopustivo zaudarajue kulture, gdje se preljubnice kamenuju do smrti i gdje svjedoenje mukarca vrijedi koliko i dvije ene, gdje sestru zapada tek polovica nasljednih prava koja idu bratu, pa bio on smijeno velik ili oaravajue zdepast, gdje za krau amputiraju ruke, gdje je bigamija trend a mijeani brakovi tabu ili sablazan, jedne civilizacije gdje bi, najzad, s vie no dobrodolim cinizmom, odzvonilo presvetim kulturnim identitetima koji garantiraju barbarske tradicije koje niti Bog vie ne moe opravdati. Izborne srodnosti koje moda, izmeu ostalog, plavi cinizam zbrisale bi, prije no bilo to drugo nasilnije, autistine multiverzume i obiajne ambijentalne nepravednosti to njima zaguljivo odiu. One bi Finkielkrautov poraz miljenja fermentirale makar u Pirovu pobjedu, s nasladom koju prua galgen-humor. 273

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Uistinu, zirne li se, na tren, u Jaccardov Rjenik savrena cinika postaje vie no jasno zato cinizam tako neponovljivo pegla sve ljudske nesavrenosti, tavie, oslobaa razdraljivosti i maloduja uzrokovanog njima. Tako tretira i slobodu - breme koje jo, od Aristotelova doba naovamo, dok se za njim ezne pretovaruje politiku ivotinju, malaksalu od ambicija i oekivanja. Upravo onako kako doaptava Phillippe Garnier, s razlogom i pokriem uvrten u gore pomenuti glosarij: Veina ljudi flertuje sa slobodom, a drijema u okrilju tiranije. Zatiemo je, skoro pa vazda, in flagranti njene ambivalentnosti i paradoksa, ba kao u dobro znanom vicu, u dvostrukoj ulozi: ljubavnice i supruge. Druica ulovi mua na kamari s damom, a on se vadi kako nije to to misli da jest. Na njen vapaj Vidjela sam svojim oima, cinizam relaksira preljubnika, no i bilo koga uope, dosjetkom, ali i autoironijskom vokom: Vjeruje li ti meni ili svojim oima. Valja dometnuti da rod imenice sloboda ne diktira i doslovni rod. Naime, stvar vrijedi isto i vice versa. Asocijativni eho vue nas daleko, sve do bestidne dirljivosti: sjevernokorejske katarze, naalost nimalo anegdotske. U humanitarnom misionarstvu, naime, svjedoi nam jedan dokumentarac, njemaki oftamolozi trijumfalno vidaju oi zaputenim podanicima zaetnika dinastije Kim. Bakice i djedice uglavnom, u sali nestrpljenja da progledaju, kamera biljei politiku idilu, po skidanju zavoja nakon operativnih zahvata, iskreno zahvalni, suze rone, jecaju i klee pred slikom Voe to Ga eto, konano, mogu vidjeti prije negoli umru. Ali ne zanosimo se prezirnim gunanjem! Nije to iskljuivo sjevernokorejski izum niti privilegij. Povijest nije bajkovita i ne udi to je njemaki filozof u svojoj Kritici cinizma za krunskoga svjedoka, meu odabranim, uzeo Heinricha Heinea i njegovo gorko priznanje kako valja svakomu, kad tad, bez obzira na visoku cijenu turobnosti i neprijatnosti, s nekih golih misli strgati njihov smokvin list... Apropo kolebljive percepcije, gledita i na njima poivajuih narativnih rakursa uope, promotrimo, uveliko raunajui da sinegdoha nee iznvjeriti, udo nevieno, dakle, jedno pa time sva: kako art-generali, prvi meu jednakim, poslije izgubljene bitke ispadaju premudri. elei groteskno otresti traumatino vrijeme totalitarizma rumunjski redatelj Horatiu Malaele u filmu Nunta muta (Gluha svadba) po istoimenoj pripovjetci Mitrea Cocora neopaeno je odlutao u uplju korektivnu lakou. Naime, cijela pria, bazirana na istinitom dogaaju, prati ljubavni par u karpatskoj zabiti iza eljezne zavjese s nepokolebljivim naumom da je nagrize prije isteka roka. Po Staljinovoj smrti proglaena je sedmodnevna tuga
274

Zenike sveske

ije naruavanje ili bilo kakva povreda moe kotati glave, a u toj traumatinoj atmosferi gluho protjee i ranije zakazana svadba koja se jednog asa otme kontroli i narui oplakivanje te cijelo selo svatova, inae vrlo bizarnih karaktera, listom zaudovii zahvaljujui revnim ruskim vojnim delatima. Kao nebrojeno puta prije pokazee se da nijedna tragina nedunost ne trpi ekshumiranje zarad sumnjivo otkupljujuih motiva naknadne pravednosti. Pogotovo se do rtava zatrpanih zaboravom ne prodire estitim zamasima pijuka travestije. Reditelj se ak, kako pedantno registrira kepec hronisterijskog upustio u previd da Kobu i nakon zvanine smrti, da li za potrebe pukog efekta, dri na art-aparatima na ivotu jo koji mjesec bez obzira to sve moe, ali i ne mora, da se usmrdi. Nasuprot tom tom jeftinom hazardu po cijeni svetog Petra kajgane cinini vic ne reskira. Vic iz podzemlja, cinian posebno, uprkos tomu to svaka poredba hrama, katapultira i sadraj i uivaoca u sublimno. Hamvas je njime oaran jer izmie mediokritetskom pucketavu pranjenju, ne podjarmljuje, nego oslobaa. On jeste oruje kritike i kao takvo, po Haroldu Rosenbergu, nesumnjivo slabo, ali zbog toga nikomu ne pada na pamet da ga bezuslovno poloi. Takoer je, posluajmo ga najzad, gruzijski brkajlija u pitanju. Po njegovoj smrti svim pokrajinskim i oblasnim sekretarijatima iz Moskve je stigla depea da se, a sve u cilju kompletnije alosti, drugovi i drugarice uzdre i od seksa, izmeu ostalog, poto je prepiska, da ne bude nikakve zabune, iskala precizne upute. Meutim, iskusne komsomolske AntiLizistrate bile su decidne: upravo suprotno partijskom vrhu, samo ukoliko se seks bude upranjavao alost e biti i dublja, temeljitija i potpunija.5 Cinizam jeste retorika borilaka vjetina koja, za razliku od klasinih koje izgrauju i odvraaju potencijalne napasnike, oplemenjuje stalnom, i to u raskonom spektru, zlo/upotrebom. Naprosto je iziskuje u i na svim etapama strvinarskog hranidbenog suvremenog konzumeristikog lanca. Jednako kod onih koji kulinarski

Nije li Baudelaire jo pozivajui se na Josepha de Maistrea ukazivao kako se mudrac smije samo s jezom i da je smijeh bio iskljuen, bolje rei suvian u oba raja, shvatali ih kao prole ili budue, teoloke ili socijalutopijske, to opet, pjesnikovim tragom, znai da je humor sam po sebi pun protivrjeja, avolsko obiljeje ovjeka, ve prezainjeno iskuenje u koje se tota jo umije uvui: pakost, slabost, bolesno, opako, suludo, oholostNaroito valja biti oprezan sa smjehom koji smjera i nosi znaenja preko i izvan sebe, insistira Baudelaire, s grotesknim ili apsolutnom komikom, kako on veli, te nas s pravom podsjea, izgleda kao usput onako, iz hira, iz dosade, kako su najsmjenije ivotinje ujedno i najozbiljnije: papagaji i majmuni. Nije udo da se Valery krunisao i postavio na prijestolje upravo ove odve ljudske menaerije. 275

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

pripravljaju, araniraju i serviraju leine zabave, kod onih koji se ba/trgajui lakomo bacaju na njih, kao i kod onih koji, s distance indiskretne zantielje, to prederavanje promatraju, naposljetku i probavljaju, uz zajamenu tvrdu ili meku stolicu potvrivanja njihovih ranijih maskirano markiranih stavova i nazora. Cinik poesto radikalno manevrira privilegirajui sama sebe da se izruguje ba onom to samom sebi tajno uvelike doputa. Ili to isto ini preko glave upleten u prljavtine svijeta izuzimajui se od odgovornosti. I time se nipoto ne iscrpljuje kao to mu svako moralizatorsko prebacivanje ne uspijeva nauditi niti mu pak ta oduzima od ironijske prodornosti. Naprosto oboava da se rubno ironijski eta po otrici sjeiva dozvoljenog i zabranjenog. Sit tranzicijski namrlog prosjaenja i uporno produciranog depresivnog socijalnog konteksta, optoen u uitku podnevne sieste na vapaj nesretnika s atestom ubogosti kako nije tri dana nita jeo sasue lakonski savjet, lapidarno rjeenje: Probaj na silu, jebo ga ti! Druga violina cinizma uzee u zatitu nevoljnika, munjevito ga rehabilitirajui: E tako moe odalamiti samo neko ko ima zatvor jer je pun sebe. I tu je ta ambivalentna odlika cininog suoavanja s nesnoljivou svijeta. U isti mah je zarazno zasmijavajui i neodoljivo bezobrazan. Pa nije li Jaccard tu istu besprijekornu savrenost cinizma pronaao, izmeu ostalih probranih, kod Flauberta koji uzdie nad otkriem kako je ljudsko srce najvea nekropola, ija hinjena zapitanost struji do nas: emu ii na groblje? Otvorimo svoja sjeanja, koliko grobova! Uistinu cinik pretjeruje kad god mu se na glavu istresa pretjeranost drutvenog pejzaa, forsirana ili zateena, doluta li u nju. Na izopaenost svijeta reagira dakako drugaije no perverzno. Meutim, ne kocka se s ulogom i ulogama. Dobro pazi da se i sam ne izvitoperi i otklie u neslanost. Da se egzibicionistiki ne uputa u mravo inteligentnu upuenost poev od inventara beskunitva pa do legla snobizma. Nesumnjivo valja imati darovitost za cinizam, ali i gotovo isti, ako ne i vei, talent da odoli iskuenju da olako proerda zalihe i potencijal subverzivnosti. I sauva nosivi, samoopstojivi alibi kako se nije sudjelovalo u gomilanju uasa u svijetu vie no to nalae red i obiaj. Dakle, podalje od onoga to Adorno, izvrui Kierkegaarda, naziva zadravlje na smrt. Jer ukoliko bijeda ostaje kakva je bila i ako se naisto ne da iskorijeniti, i uprkos tomu, to se sve ini da bude nevidljiva, cinizam mora da anticipira da je gola Mo igosala i budunost,
276

Zenike sveske

posjeduje neograniene koncesije na nju. Po, fantastinom primaklom, uvidu briljantnog mislioca frankfurtske kole nepobitno to svjedoi logika istorije tako destruktivna kao i ljudi koji od nje sazrijevaju: bilo kuda da tendira njena tea, ona reproducira ekvivalent prole nesree. Cinizam nikom ne trlja nos neukusnim rovarenjem po gnjiloj injenici da to biti ovjekom vie ne zvui gordo, nego tek uplje zveee. Takoer ne vue za ui sve one klempave od lojalnosti. Kao svojevrsna figura umjetnosti, jedna od refleksija iz oteenog ivota, cinizam prijei ili bar ublaava ono to luckasto i otvoreno egzistencija unda izrie, naprotiv, trijumf da je ljudima uspjelo da iz sebe jo jednom proizvedu jedno pare onog u emu se inae nalaze kao muenici okovani, i da simboliki raskinu prinudu prilagoavanja, time to sami stvaraju ono ega su se bojali Drugim rijeima, cinizma se ni u koje doba ne odrie niti se on odbacuje, upravo onako kako je Voltaire u poznim godinama, opkoljen zanovijetanjima da se odrkene avola, odbrusio zagrienim pametnjakoviima kako bi u tom asu bilo potpuno promaeno i nepreporuljivo, neuputno i nekorisno, konano blesavo, stvarati nove neprijatelje.

277