UVOD U FILOLOGIJU LAT.

JEZIKA

predavanje prof. O.Perić FILOLOGIJA – grč. ljubav prema riječima, prijatelji riječi; jezikoslovlje - znanost o jezicima, napose grč. i lat. - proučavanje jez. pojava – gram. i knjiž. -

prvi puta se pojavljuje u PLATONOVIM pismima (zakonima) zatim kod aleksandrijskih gramatičara – pojam filologa – ne samo ljubav prema riječima nego i proučavanje tekstova kralj PTOLOMEJ; 3. st.pr.K., osniva u Aleksandriji kompleks zgrada (hram muza) u kojoj je bila velika knjiž. – tamo je dobro plaćao učenjake za proučavanje tekstova – uništena u doba Aurelijana 272. g. – trajala je 500.g. u doba Kalimaha (knjižničar) – oko 400 000 svitaka u doba Cezara 700 000 primjeraka – 47. Cezar opsjeo Aleksandriju i htio prebaciti knjige u Rim U Pergamonu (Mala Azija) – velika knjiž. sa znanstvenim knjigama – veliki dio grč. knjiž.

-

-

zadatak knjižničara – opisivati i atribuirati dijelo – odrediti autora, knjiž. vrstu, uspoređivanje raznih rukopisa, staviti stvarni (realia) komentar - NAJPOZNATIJI KNJIŽNIČARI u Aleksandriji – 1. ZENODOT IZ EFEZA – 325-245.g.pr.K. – prvi podjelio Homera na pjevanja; njegovo prvo kritičko izdanje Homera na temelju rukopisa 2. KALIMAH KIRENJANIN – 310-240.pr.K. – napisao – PinakeS – povijest grč. književnosti; podijeljeno na epske, lirske, dramske pjesme, govornike, filozofe – svako je djelo određeno imenom, prva riječ dijela i br. redaka 3. ERATOSTEN KIRENJANIN – 284-200.pr.K. – prvi za sebe upotrebljava ime filologos (u značenju čovjeka obrazovanog višestrukim znanjima); RAD O ANTIČKOJ KOMEDIJI (djelo u 12 knjiga – raspravlja o činjenicama u kom. te kritikom teksta)
-

Rimski knjižničar - LUCIUS ATEIUS PRAETEXTATUS – Grk – u Rim došao kao rob Marka Ateia – retoričar i gramatičar – veliki prijatelj Salustija i Azimija Polinija – pomagao im u njihovom književnom radu

CICERON – pisma; koristi naziv filologija “... ne opera et oleum philologiae meae perierit.” “... da ne bi propao trud i ulje potrošeno za moju filologiju.” -

u antici – naziv filolog se davao knjiž. obrazovanom poznavaocu jezika, knjiž. i ostalih znan. disciplina u srednjem vijeku – DE NUPTIS MERCURI ET PHILOLOGIA (O ŽENIDBI MERCURIA I FILOLOGIJE) – napisao Matianus Capella – djelo iz 5.st. – rimski pisac, dolazi iz Afrike (Madaula) – enciklopedija znanje tog vremena u 9 knjiga – nastalo nakon Alarikova osvajanja Rima i prije pada Afrike (410-429); - SEPTUM ARTES LIBERALES (7 SLOBODNIH UMIJEĆA) – temelj obrazovanja, 7 “muzi” – sadržaj TRIVIUM (gramatika, retorika, dijalektika) i QUADRIVIUM (geometrija, aritmetika, astronomija i muzika)

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

8.-9.st. – važno – na dvoru Karla velikog osniva se Schola Palatina (Dvorska škola) koju vodi Alkuin iz Yorka – osnivaju skriptorije gdjese prepisuju antički tekstovi; otkrivaju kodekse antičke književnosti u današnjem smislu kao znanstvena disciplina filologija JE ROĐENA 8.4.1777. – kad se F. AUGUST WOLF upisuje na studij u Gottingenu kao studiosus philologiae – započeo temeljito proučavanje napisao Uvod u Homera (ROLEGOMENA AD HOMERUM) i Povijest lat. književnosti prema W. – filol. je proučavanje svega što je potrebno da se dobije pravilna interpretacija knjiž. teksta i s time spozna antika u svoj svojoj cjelovitosti (činjenice - npr. povijest u kojoj je djelo nastalo) nastaje naziv KLASIČNA FILOLOGIJA Aulo Gelije (2.st.) u djelu NOCTES ATTICE uvodi pojam pisaca I. reda koji su pridonjeli književnosti – classicus (nastalo od naziva za 1. klasu građana koji su prihvaćali porez – classici) Walter Kroll smatra da je klas. filolog. znanost koja obuhvaća sve discipline koje se bave antičkim svjetom: arheologija, numizmatika, epigrafija, pov. umjetnosti...; nastaju veliki priručnici; naziv NAUKA O STARINI danas – FILOLOGIJA – proučavanje i tumačenje činjenica koje se temelje na proučavanju tekstova prof. Katičić u hrv. leksikonu dao je najbolju definiciju – disciplina koja se sustavno bavi kulturno relevantnim tekstovima i preko njih otkriva sadržaje i značajke koje sredine ili tekstova; gl. je cilj poznavanje jezičnog izraza i povijesti tekstova pa je po tome ona discip. koja se obuhvatno bavi jezikom i knjiž.; od lingv. i znanosti o knjiž. razlikuje se posebnim gledištem kojim pristupa istim predmetima; pouzdano utvrđivanje teksta i njihovo temeljito tumačenje (egzegeza ili hermenelitika) u širem smislu obuhvaća svako bavljenje jezikom i knjiž. posebno gram., historij. poredbenom lingv., leksikologijom, etimologijom i starijom knjiž.

-

-

-

-

-

-

-

IZVORI ZA POZNAVANJE LAT. 1. PAPIRUSI 2. NATPISI 3. KODEKSI

IKor

-2-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

1. PAPIRUSI
PAPIROLOGIJA – znanost koja proučava papirus – mlađa znanstvena disciplina iz 19. i 20. st. ima mnogo više grč. papirusa 1752.-1754. – važno za lat. papiruse – kada su se vršila istraživanja grada Herculana (grad stradao od Vezuva) pronađena je vila koja je pripadala Luciju Karpurnimu Pizonu Cezoninu (Caesoninus) gdje je nađeno cca 2000 pougljenjenih svitaka (vila je imala veliku knjižnicu); prozvana VILA PAPIRUSA - Charta Borgiana u Egiptu u 18.st. – objavljena 1788. – trgovac sa Napoleonovom ekspedicijom našao papirus kod Keopsove piramide i dao ga papi Stephanu Borgii - papirusi mogu biti – 1. KNJIŽEVNI – sadrže pisani tekst 2. LITERARNI 3. DOKUMENTARNI – sudski spisi, ugovori, školske vježbe – dragocjeni za upoznavanje funkcioniranja ustanova i škola
-

-

-

Carmen de bello Atiaco – opisuje zadnje god. Augustova života i rat fragmenti Ciceronovih govora sa grčkim bilješkama – najpoznatiji papirus sa dijelovima govora IN CAILINAM I.; djelo DIVINATIO – pokazuje da je Ciceron bio školski pisac SALUSTIJE – 5 papirusa – 2 Katilinine urote, 2 rat s Iugurtom, Povijesti najzastupljeniji na papirusima – VERGILIJE – čitan u školama – fragmenti: iz Georgika (9 papirusa Eneide, grč. parafrazu 4. i 5. pjevanja, 6 papirusa paralelnog grč. i lat. teksta) zastupljeni i Terencije, Ulpijan, Juvenal, Lucan, Tit Livije,...

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

2. NATPISI
-

-

-

-

sve ono što je napisano na nekom trajnom materijalu – kamenu, mramoru, bronci, staklu,... EPIGRAFIJA – filološka znanstv. disc. koja proučava natpise, bavi se čitanjem i interpretacijom natpisa na osnovi predmeta na kojem su napisani ili na osnovi zbirki već objavljenih natpisa imaju prednost pred rukopisima – autentični, netaknuti tekstovi nastali isto kad su i živjeli kamenoresci (lapidariji, marmorariji) najstarija zbirka natpisa se javlja u doba KAROLINŠKE REFORME EINSIDELN – zapisao natpise – zovu ga ANONYMUS EINSIDLENSIS – 9.st. u 15. st. zbirke humanista – najpoznatiji humanisti – POGGIO BRACCIOLINI (1380-1439), CIRIACO DEI PIZZICOLI (1391-1457) – rukopisi prva tiskana zbirka – 1588. IUSTUS LIPSIUS FASTI CONSULARES 1546. & FASTI ANNI JULI – ANNI 1547. u Ankari – 1555.g. – Monumentum Ancyranum – 1. primjerak Aug. mauzoleja u Rimu – kopije razaslane temeljno djelo CIL – Corpus inscriptionum Latinarum – 1863. izdavanje pod vodstvom Theodora Monmsena – sadrži natpise od najstarijeg doba pa do 6. st. – kronološki slijed i prema geog. pripadnosti svi drugi poredani prema geog. pripadnosti
OVDJE SE NATPISI NARUČUJU I UREZUJU ZA SVETE HRAMOVE SA JAVNIM RADOVIMA sthlai enqade tupountai kai carassontai naotS iersiS sun energeaiS dhmosiaiS

-

-

CIL X.(10.knjiga) 7296 TITVLI HEIC (hic-ovdje) ORDINANTVR ET SCVLPVNTVR AIDIBVS (aedibus) SACREIS (sacris) CUM (+ab) OPERVM (g.pl. – greška) PVBLICORVM

-

daju nam puno podataka npr. pravopisnih, poznavanje grč. imena,...

LATINSKO IME - sastoji se od praenomen, nomen & cognomen - završavaju na -ius, -eius, -aius, -aeus - imena etrurskog podrijetla svršavaju na -as, -eas, -inas, -arna, -erna, -enna, -inna, -ina - umbrijska i piceljska na –anus, -enus - galska na –acus, -avus - cognomen dolazi od neke fizičke osobitosti npr. Longus, Barbarus, Nascia - djeci se često davao nadimak sa nekom željom npr. Pius, Clemens, Fortunatus - cjeli je niz nadimaka vezanih uz stočarstvo i poljoprivredu npr. Cicero – slanutak, Fabius – bob, Asinus – magarac

NADGROBNI NATPISI (EPITAFI)
u poč. kratki, kasnije običaj da se uz ime pokojnikovo doda ELOGIJ u saturnijskom stihu, heksametru, jambskom senametru

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

krajem republike već se spominju i bogovi Mani, a od Augustova doba epitaf postaje posveta tim bogovima
Dis Manibus Sacrum Posveta bogovima Manima uz to stoji i ime pokojnika, dob, čime se bavio,... najpoznatiji natpisi s grobova obitelji Scipiona zar ti, izašavši kroz Capenska vrata, kad vidiš grobove Kalatina, Scipiona, Senilijevaca, misliš da su oni bili siromašni? • KLASIČNI Lucius Cornelius Guaei filius Scipio Cornelius Lucius Scipio Barbatus Guaeo patre prognatus, fortis vir sapiensque, cuius forma virtuti parissima fuit, consul, censor, aedilis qui fuit apud vos. Taurasiam, Cisaunam samnium cepit. Subigit omnem Lucaniam, absidesque abdusit.

• -

Cic. Tusc. I, 7, 13 an tu egressus porta Capena, cum Calatini, Scipionum, Seniliorum sepulcra vides, miseros putas illos?

[L. CORNELI]O CN. F. SCIPIO CORNELIVS LVCIVS SCIPIO BARBATVS GHAIVOD PATRE PROGNATVS FORTIS VIR SAPIENSQVE QVOIVS FORMA VIRTVEI PARISVMA FVIT CONSOL CENSOR AIDILIS QVEI FVIT APVD VOS TAVRASIA CISAVNA SAMNIO CEPIT SVBIGIT OMNE LOVCANAM OPSIDESQVE ABDOVCIT epitaf, 3. st.pr.K.

[L.] Cornelio L. F. Scipio (a)idiles, cosol, cesor honc oino ploirume cosentiout R[omae/omani] duonoro optumo fuise viro Luciom Scipione. Filios Barbari consul, censor, aidilis hic fuct a[pud vos] hec cepit Corsica Aleriaqe urbe dedet Tempestatebus aide mereto[d]

• KLASIČNI Lucius Cornelius Lucii filius Scipio aedilic, consul, censor Hunc unum plurimi consentiunt Romae/Romani bonorum optimum fuisse virum Lucium Scipionem. Filius Barbati consul, censor aedilis hic guit apud vos hic cepit Corsicam, Aleriamque urbem dedit Tempestatibus aedem merito.

Magna sapienta multasque virtute Aetate quam parva pocidet hoc saxsum.

Ovaj kamen sadrži veliku mudrost i mnoge vrline sa malenom dobi (mladenačkim godinama).

EPITAF KLAUDIJI HOSPES QVOD DEICO PAVLLVM EST ASTA AC PELLEGE HEIC EST SEPULCRVM HAV PVLCRVM PVLRAI FEMINAE NOMEN PARENTS NOMINARVNT CLAVDIAM SVOM MAREITOM CORDE DEILEXIT SOVO CINATOS DVOS CREAVIT HORNVC ALTERVM IN TERRA LINQVIT ALIVM SVB TERRA LOCAT SERMONE LEPIDO TVM AVTEM INCESSV COMMODO DOMVM SERVAVIT LANAM FECIT DIXI ABEI + Prijevod – Stranče, ovo što kažem je malo, pristupi i pročitaj ovdje je grob ne baš lijepe žene, roditelji su joj dali ime Klaudija Svoga je muža svojim srcem voljela, IKor -5• KLASIČNI Morfes, quod dico paulum est, adsta ac perlege Hic est sepulcrum haud pulchrum pulchrae femine Nomen parentes nominarunt Claudiam Suum maritum corde dilexit suo Nutos duos creavit, horum alterum in terra linquit, alium sub terra locat. Semone lepido tum autem incessu commodo Domum servavit. Lanam fecit. Dixi. Abi

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

rodila je dva sina od kojih je jednog ostavila na zemlji, a drugog ostavila pod zemljom. Lijepo je govorila i skladno hodala. Čuvala je kuću. Vunu je prela (činila). Rekoh, odlazi.

-

-

FIBULA PRAENESTINA – zlatna kopča nađena u mjestu Nestina – smatra se najstarijim natpisom, potvrdom lat. jezika; iz 7.st.pr.K. –potvrda o najstarijoj fazi lat. jez. piše se s desna na lijevo na kopči piše: (zlatar) Manije je mene učinio za Numerija TROSTRUKI VRČ – iz 5.st.pr.K. – 1880. nađen u Rimu, u dolini između Qvirinala i Divinala natpis se naziva DVENOS – duenos iovesat >iurat – zaklinjati se; deivos-divos-deos

NATPISI KOJI ULAZE U GRUPU JAVNIH AKATA
-

ploča nađena 1866. u Španjolskoj u mjestu Gades, a sada se nalazi u Louvreu njezin tekst se odnosi na jedan dekret, odluku Lucija Emilija Paula iz 189.g.pr.K.
+ Prijevod – Lucije Emilije imperator je odlučio da robovi Hasteregije koji naseljavaju Lascutansku tvrđavu budu slobodni i zapovjedio je da posjeduju polje i gradinu što su u to doba da jednako posjeduju i imaju dok narod i senat Rimski bude htio. Učinjeno u logoru. 21. sječnja

L. Aemilius L.F. imperator decrevit ut(i) qui Hastensium servi in turri Lascutana habitarent liberi essent, agrum oppidumque quod ea tempestate posedissent item possidere habereque iusit, dum populus senatusque Romanus vellet. Act. in Castris a.d. XII. K. Febr.

-

LEX JULIA MUNICIPALIS – iz 45. g.pr.K. kojom Cezar regulira i organizira municipije u cijelom carstvu SENATUS CONSULTUM DE BACAKANALIBUS – Senatska odluka o Bakanalima – nađena 1640. na brončanoj ploči u Bruttiumu – ta odluka je iz 186. pr.K. Razaslana po Rimu; o toj odluci senatora piše Tit Livije

ZAKONI NA 12 PLOČA - od sr. 5.st. do 390. pr. K.
Tabula I. ako (tužitelj) zove na sud neka ide, ako ne ide onda neka pozove svjedoka tužitelj i neka ga uhvati ako (tuženik) oklijeva i gradi nogu (neće hodati), neka baci na njega ruku (neka ga uhvati) ako je bolest ili dob prepreka neka mu se da živinče (magarac, konj), ako ne bude htio neka mu se ne prostiru zaprežna kola.

IKor

-6-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

HAPLOLOGIJA – pojava u latinskom u kojem jedan slog u izgovoru ispada; npr. stipem pendere – stipipendium od PRIVATNIH AKATA otkriveno je vrlo malo 1875. – voštane ploče s bilješkama bankara L. Caecilius Iucundus iz 55.-57.g.

-

RELIGIOZNI NATPISI
-

posvete božanstvima, nalazimo ih na vazama, metalnim pločicama, urezane u poč. samo imena božanstava u gen. i dat. važni za povijest religije i bili su vrlo kratki KALENDARI – s oznakom praznika – Dies FASTI (radni) i Dies NEFASTI (neradni dan) svećenićki kolegiji npr. ARVALSKE BRAĆE magične formule prokletstva – EXSECRATIONES DE VOTIONES DIFICTIONES – napisane s ciljem da se neprijatelju dogodi zlo, da se preda podzemnim bogovima, da umre CARMEN FRATRUM AVALIUM – pjesma Arvalske braće – nađena u Vatikanu 1778. – iz 218.g. često se ponavljaju stihovi ENOS LASES IUVATE –Nod, Lares, iuvate – zazivaju bogove Lare ENOS MARMOR (bog Mars) IUVATO 3x TRIUMPE 5x
MALE DISPERD[AT. MA]ND[ES,TR]ADAS NEI PO[S]S[I]T AMPLI[US] VLL[VM] MEN[S]EM ASPICERE, VI[DERE] - (mandes – konjktiv)

-

-

-

-

prijevod – Neka (protivnik) loše propadne. Predaj ga i pošalji u podzemni svijet da nemože više niti jedan mjesec promatrati, vidjeti i gledati.

NATPISI NA GRAĐEVINAMA
Fabricijev most temeljni natpis –
LUCIUS FABRICIUS C. F. CURATOR VIARUM FACIUNDUM CURAVIT • caius filius; briga, cesta (nadzornik cesta) faciundum (arhaizam) + prijevod – Lucije Fabricije, gajev sin, nadzornik cesta, nadzirao je gradnju (te ceste)

M(ARCUS) LOLIUS M.(ARCI) FILIUS Q. LEPIDUS COS. (CONSULES) EX SENATUS CONSULTO PROBAVERUNT

IKor

-7-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

-

ROSTRALNA KOLOMNA (Pobjeda nad križarima) – 1565. nađena u Rimu stup – obnovljen u doba Augusta natpis je stariji – prepisan – rekonstrukcija u doba Augusta nalazi se u palači na Kapitolu HRAM I KIP Hercula pobjenika koji je podigao Lucije Munije nađen 1786 na brdu Celiju u Rimu, a sada se nalazi u Vatikanu glasi –
Pod vodstvom Lucija Munija Lucijeva sina pod zaštitom i zapovjedništvom njegovim je osvojen (Grč. osvojena 186.pr.K.). Osvojivši Korint vratio se u Rim u Triumfu zbog dobro obavljenih ovih stvari za ono što se zavjetovao u ratu. Ovaj hram i kip pobjednika Herkula posvećuje zapovjedniku.

-

L. MUMMI LF DUCT (genitiv) AUSPICIO IMPERIOQUE EIUS ACHAIA CAPT[A] CORINTO DELETO ROMAM REDIEIT TRIUMPHANS OB HASCE BENE GESTAS QUOD IN BELLO VOVERAT HANC AEDEM ET SIGNUM HERCULIS VICTORIS IMPERATOR DEDICAT

? Lucius Mummi Lucii filii consulis ductu. ? REDIEIT – arhaizam – diftong ei ? HASCE – hos, has, haec

GRAFITI
početak Eneide – FULLONES – suknari (priređivali tkaninu) i VILLULA – sova – PJEVAM O SUKNARIMA I O SOVI, A NE O ORUŽJU I JUNAKU ANTIOHUS HIC MANSIT CUM SUA CITHERA. Ovdje je Antioh proveo trenutke sa svojom Kitherom (Venera). DAPHNICUS CUM FELICLA SUA. Ovdje je bio Dafnik sa svojom F... RIGULUS AMAT IDAIA. Rigul voli Idaiju. SECUNDUS PRIME SUAE UBI QUE ISSE SALUTE. Molim te gospodarice da me voliš. Cadarer mortus. – Budi mrtav leš. Cornelia. Hele amatur ab ... tu mortus es – ti si mrtav tu nugas es – ti si niškoristi In cruce figarus. (figaris) – Budi pribijen na križ.

-

-

-

-

-

IKor

-8-

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

3. KODEKSI
-

-

Kodex – rukopis KODIKOLOGIJA – disciplina koja se bavi tradicijom rukopisa rukopisi – osnovni izvor za poznavanje lat. najstariji su bili pisani na papirusu Plinije Stariji u svom djelu NATURALIS HISTORIA opisuje kako su se radili rukopisi na papirusu tanka stabljika rezala se u tanke trake – SKIDAI ili SCISURAE i slagale se paralelno; močilo se u Nilu i staljalo na sunce da se suši; zatim su se kistovi ljepili i slagali u sveske – VOLUMEN – dobilo se LIBER i Bublos pločice za pisanje (cerae (kerae) – punas & tabulae – deltos) premazivale su se voskom do nas nije došao ni jedan original VALERIUS PROBUS – 1.st. hvalio se da posjeduje dio GEORGIKA koje je ispravio sam Vergilije Librarii su organizirali (Tit Pomponije Atik – Ciceronov prijatelj) prepisivanje U Horacijevo doba to su organizirali Soziji, a u Kvilritilijanovo doba Trifon prepisivalo se i u 1000 primjeraka prepisivali su ih stranci – o tome svjedoči –
Neznam kud da se okrenem kad govorim o latinskim izdanjima, (mendose – pogrešno) tako se pogrešno pišu i prodaju.

-

DE LATINIIS QUO ONE VERTAM NESCIO ITA MENDOCE ET SCRIBANTUR ET VENEUNT.

-

EUMEN II. – osnovao izdavačku kuću PERGAMENT – životinjska koža – moglo se ispisati s obje strane; mogla su se povezati veća djela – nastaju KODEXI, grč. teuhos danas najveći dio tih rukopisa pripada ?????????????? najveći dio je prepisan od 2.-4.st. rukopisi grč. pisaca sačuvali su se na istoku – Carigrad; Erevan u Armeniji – Homerovi rukopisi od 5. st. do doba Karla Velikog mnoga dostignuća antičke civil. propadaju, jedine oaze su privatne škole i samostani KASIODOR - +1524. – uvodi u samostane interes za antičku knjiž. aiko je poganska jer smatra da je svjetovni nauk koristan da se shvate Božji zakoni uvodi čitanje antičkih pisaca otvaraju se SCRIPTORIJI – prepisivanje dijela u srednjem vjeku se uništavaju antička djela – PALIMPSESTI – codices rescripti – npr. Ciceron DE REPUBLICA – brisano i preko njega napisano djelo Sv. Augusta u AMBROZIJANSKOJ KNJIŽNICI u Milanu su pronađene Plautove komedije iz 5.st. preko kojih je bio napisan tekst Starog zavjeta

-

-

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

-

1816. – NIBUR je u Veroni pronašao palimpsest Gajevih INSTITUCIJA preko kojih su bile napisane rasprave Sv. Jeronima – taj palimpsest je 2 puta rescribiran – 125 listova = 2x62 lista nakon Kasiodora (umro 615.) iz Irske dolazi Sv. Kolumban i osniva samostane u Bobbiju u Italiji – posjedovao je 660 rukopisa od kojih su bila i djela Terencija, Vergilija, Lukrecija, Ovidija, Perzija, Marcijala, Iuvenala, Plinija Starijeg, Cicerona, Seneke,... važno razdoblje – REFORMA KARLA VELIKOG – prema rukopisu iz 790.g. (Berlin) znamo da je biblioteka sadržavala djela Tibula, Klaudijana, Marcijala, Terencija, Cicerona – govorE IN VERBEM, IN CATILINAM, PRO REGE DE IOTARO, i zbirku govora iz SALUSTIJEVIH DJELA posjedovao prijepis HISTORIA NATURALIS Plinija starijeg – nezna se gdje su nestali – pretpostavljamo u samostanima po Europi

-

-

SAMOSTANI a) u samostanu CORBIE (knjižničar ADOARDUS) sredinom 19.st. prepisana zbirka Salustijevih govora - rukopisi CICERONOVIH filozofskih djela, zatim I. i III. dekada LIVIJEVIH djela AD URBE CONDITA - Salustijeva djela, Marcijala - Cezara – DE BELLO GALICO - Ovidije – AMORES - Terencije
b)

samostan u LORSCHU – osnovan 764. i ubrzo je imao jednu od najvećih knjižnica tog doba - Ciceronova pisam; Iuvenala; Perzija CODEX PALATINUS s djelima VERGILIJA – iz Heidelberga - Livije – 5 dekada – jedini izvor za Livijevo djelo – nađen u 5.st. FULDA & HERSFELD – samostani – TACIT Opera omnia TACITI – cjelokupni opus - Svetonije – DE GRAMMATICIS - APICIUUS – De re coquinaria (KUHARICA) – FULDA i TOURS FLEURY – rukopisi DE BELLO GALLICO; Petronije – Satiricon REICHENAO – u Švicarskoj – Ovidije Metamorfoze i Ars Amatoria (Ljubavno umjeće) 11.st. samostan Benediktinaca MONTE CASINO – zadnji dio TACITOVIH anala i povijesti - Seneluini dijalozi; Apulej; Varonovo djelo – DE LINGUA LATINA

c)

d)

e) f) g)

1.

danas se djela nalaze u – BIBLIOTECA VATICANA – osnovao papa Nikola V (bio papa od 1447-1455.) - obogatio ju je papa Leonx (od 1513-1522) - najviše se obogatila kad je 1600. nakon smrti Fluvija Oksinija dobila njegovu knjižnicu - 1623. iz biblioteke u Heidelbergu preneseno je u Rim 3560 rukopisa kji su zadržali svoj naziv – CODEX PALATINI VATICANI (pripada dvoru)
- 10 -

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

2. 3.

4.

5.

6. 7. 8. 9.

HEIDELBERŠKA BIBLIOTEKA – osnovana 1390. - nakon poraza bavarskog vojvode Maximilijana 1622. prenesena su djela preko Alpa u Rim u FIRENCI – 1444. COSIMO DE MEDICI je odnovao knjižnicu u samostanu SV. MARKA - Codex santi Marci – Codices Florentini – Laur. plut. (Laurentianos; klupa) LXVII, cod.2. (br. kodeksa) - postojala je privatna knjižnica obitelji Medici LAURETIANA – kasnije smještena u zgradi koju je sagradio Michelangelo AMBROSIANA biblioteka u Milanu – nazvana po sv. Ambroziju - osnovana 1609.; sadržava velik br. rukopisa iz samostana u Bobbiju - poznata po PALIMPSESTIMA – Angelo Mai ih je pročitao - Homerova djela iz 6. st. - Ciceronovi govori - Plaut BIBLIOTECA MARCIANA – osnovana 1468. - dio Petrarce - dio naših hrv. dokumenata i rukopisa; bogata zbirka grč. rukopisa Napuljska knjižnica – BIBLIOTECA BORBONICA – rukopisi iz Herdekenia U Francuskoj – Pariz – BIBLIOTECA PARISINA U Belgiji – Leyden – BIBLIOTECA LUGDUNENSIS U Engleskoj – Oxford – BIBLIOTEKA BODLEIANA – osnivač Bodley; te Cambridge – CANTA – Brigensis

IKor

- 11 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

KRITIČKO IZDANJE
je tekst nekog antičkog autora koji je priređen tako da se smatra da je najbliži originalnoj autorovoj verziji teksta - rad kritičkog izd. se sastoji od nekoliko etapa – 1) RECENSIO – ocjena svih potvrđenih izvora koji služe za rekonstrukciju teksta - prva faza - treba pronaći sve rukopise ili papiruse koji sadrže određeni tekst - prema nomenklaturi se djele u nekoliko grupa – a. prema nazivu knjižnice u kojoj se nalaze b. prema gradu u kojem se nalazi knjižnica npr. AMSTELOGAMENSIS – Amsterdam BEROLINESIS – Berlin BONONIENSIS – Bologna BUDENSIS – Budim CANTABIGENSIS – Cambrige EBORACENSIS – York HISPALENSIS – Sevilla VINDOBONENSIS – Beč c. prema imenu onoga koji je taj kodeks prvi posjedovao C. URSINIANUS C. BARBERINUS C BEMBINUS – Pierto Bembo d. prema obliku – OBLONGUS – pravokutnik; KVADRATUS... - druga faza - KLASIFICIRANJE – odrediti istraživanjem koji su najbolji, najstariji i uspostaviti među njima odnos – FILIJACIJU (koji je prepisan od kojeg) - to se utvrđuje na temelju grešaka i praznina - treća faza - KOLACIONIRANJE – ukazati na varijante – razlike među rukopisima - ispuštaju se pravopisne varijante 2) EMENDATIO – ispravljanje – izabere se najbolja varijanta teksta, da se isprave pogreške i da se uvedu KONJEKTURE – popravljanje mjesta koja se nemogu dešavati - stablo kodeksa – ARHETIP – pretpostavljeni prvi tekst – original ne postoji - grčka slova označavaju izgubljene kodekse 3) DEFINITIVNI TEKST kritičko izdanje se sastoji od – NASLOV NA LATINSKOM – npr. M. Tulli Ciceronic: Epistularum ad Atticum libri sedicim PREDGOVOR – PROLEGOMENA ILI PRAEFATIO – daje se filijacija rukopisa (utvrđivanje odnosa među rukopisima na temelju lakuna i pogrešaka III. SIGLA – kratice pojedinih kodeksa IV. TEXTUS – prozni tekst; podjeljen je na knjige, capute i paragrafe – npr. I, 54, 3 - pjesnička djela dijele se na – knjige – retci stihova moraju biti numerirani - ispod teksta imamo – V. KRITIČKI APARAT – APARATUS CRITICUS – u njemu su sadržane varijante različitih tekstova koje se označuju tako da se stavi kratica iz sigle i bilješka npr. BQ om - može biti POZITIVAN i NEGATIVAN - ako je pozitivan onda će ukazivati sve mogućnosti i varijante za određeno mjesto I. II. IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

ako je negativan onda će ukazivati gdje su drugačije npr. illos Ab illis KRATICE cod. – codex, codices coll. – collocat, collocavit fort. – fortasse – možda in marg. – in margine – sa strane del. – delevit ins – inservit – ubacio je m.pr. – manus prima – prva ruka m.p. – manu propria om. – omittit ras. – rasura – brisano + – dodano – additio - – supresio - oduzimanje ~ – promjena reda riječi ut <in> malis = da u zlu - <?> - dodano ut [in] malis – izbacuje in man.rec. – manus recentior – novija ruka ut *** - izdavač smatra da nešto nedostaje + ut malis + – nerješiva mjesta – CRUCES DESPERATIONIS – križevi očaja I. INDEXI - index NOMINUM – imena (indeksi imena) - index RERUM – indeks stvari, pojmova primjer –

-

SENEKA – 2 kritička izdanja – OKSFORDSKO i FRANCUSKO 13 indocenda B,Q – rukopisi (B = BAMBER GENSIS – 9.st. – po gradu); (Q = QUIRINIANUS iz 10.st. – po onome tko ga je posjedovao) cum veteribus, vett – plural edd editionibus (dva ista slova - znači da je u pluralu) virtus quai – virtusque mendacia ex medicina exstirpet B: ex-tur-G IZDANJA – BIBLIOTECA TEUBNERIANA – u 19.st. počelo izdavanje dva oblika izdavanja – MAIOR (veće) i MINOR (manje) - plave knjige – latinske - narančaste – grčke 2. OXFORDSKA IZDANJA – sve na lat. imaju negativan kritički aparat 3. LES BELLES LETTERS – Francuska – imaju predgovor na franc. – paralelni prijevod 4. LOEB CLASSICAL LIBRARY – uvod i prijevod na engl.
1. IKor - 13 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

komentari i bilješke nalaze se ispod tekstova

IKor

- 14 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

PALEOGRAFIJA
znanost koja se bavi problematikom čitanja rukopisa te sistemom pisanja (kako su se pisala slova) u rimskom periodu do 5.st. u upotrebi su bila dva pisma 1. KAPITALNO – MAJUSCULA (naša velika slova) – imalo je 2 oblika – CAPITALIS QUADRATA – kvadratno & CAPITALIS RUSTICA – izdužena slova - upotrebljavalo se za naslove, za oznaku knjiga ili poglavlja, za natpise 2. KURZIVNO – MINUSCULA – brzo pismo – brzo se piše no teže se čita - nalazimo ga na najstarijim papirusima i u svim spisima praktične namjere iz KAPITALNOG je nastalo UNCIJALNO – sa zaobljenim oblicima i upotrebljavalo se od 4.-8. st. u 7.st. javlja se ŠKOTSKO ili IRSKO pismo – SEMIUNCIJALNO – ima više kurzivnih slova od uncijalnog – prešlo je na kontinent od 9.-11.st. veoma je u uporabi KAROLINŠKO PISMO – jasna slova i odvojene riječi; mala slova nastaju u 10.st. u 12.st. pismo se izdužuje u skladu sa građevinama – GOTTICA – traje do 14.st. u doba HUMANIZMA upotrebljavaju se okrugla KAROLINA i uglata GOTICA karolinška su se slove postepeno razvila u mala koja se danas upotrebljavaju u tiskanju

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

LATINSKI JEZIK - INDOEUROPSKI
između pojedinih grupa indoeur. jezika razlika se vidi u upotrebi guturala – kao model uzeta je riječ koja označava broj sto 100 italski, grčki, toharski i etitski jezici zadržavaju k lat. centum irski. cet grčki e`katon iranski s tam indijski satam slovenski sto litavski šimtaš

IZOBLOSE – iste jezične pojave koje se javljaju u različitim jezicima – perf. na ere fec re javlja se u tokarskom u nastavku – r, - re; hetitskom –ir pasivni oblici na –r zapad – italski & keltski jezici istok – toh, armejskom, hetitskom npr. amatur – het. kittari particip prez. ferens u lat. – 1 oblik za sva tri roda; tu istu pojavu odsutnosti razlike nalazimo u hetitskom i armenskom perfekt na –ui javlja se u vetskom i hetitskom 1) 2) 3) 4)

LATINSKI JE U VEZI S – ARMENSKIM, KELTSKIM I GRČKIM – čuva vokale a,e,o INDOIRANSKIM I HETITSKIM – jer čuva finalne okluzive – Aecit KELTSKIM I GERMANSKIM – jer ima geminativ –tt- i –ssu vezi sa HETITSKIM, GRČ., TOH., KELT. I GER. jer čuva –s iza –i,-u,-r,-c npr. civis, pars, manus, lex(s) primjeri nam pokazuju da dosta riječi koje su stare i druge možda posuđene postoje u grupi jezika – slavenskoj, baltičkoj, germanskoj, keltskoj i italskoj, a ne nalaze se u grčkom, armenskom i indoiranskom gotovo sve te riječi odnose se na SOCIJALNE I POLITIČKE INSTITUCIJE, ORUĐA, FLORU I FAUNU i prema tome se može odrediti da ITALSKI vokabular pripada sjeverozapadnoj grupi ITALSKIH JEZIKA

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

SRODNOST I RAZLIKE IZMEĐU GRČKOG I LATINSKOJ JEZIKA
-

-

-

-

-

grč. jezik od trenutka kad je potvrđen originalan je jezik s bogatom dijalektalnom raznolikošću koja je rezultat DISGEGRACIJE iz jedne homologne grupe bez neposredne srodnosti sa susjednim indoeur. jezicima grčki i rimski gramatičari nisu nikada sumnjali i u blisku srodnost tako da su neki povodeći se za PLUTARNOM smatrali lat. grčkim dijalektom prema VARONU lat. je nastao od EOLSKOG dijalekta (pripada grč. plemenu) u 19.st. grč. gramatičari poput MONSENA pretpostavljali su zajedničko porijeklo imajući u vidu duboku sličnost grčke i rimske civilizacije CURTIUS, ASCOLI i SCHLEICHER zastupali su tezu o italogrčkom podrijetlu krajem 19.st. na osnovi boljeg poznavanja oskičkog, umbrijskog i keltskog javlja se drugačije mišljenje jer se npr. postojanje –r u pasivnim oblicima, konjuktiv na –a i genitiv na –i u 2. dekl. nikako ne uklapa u italogrčko jedinstvo filolog KRETSMER među prvima predlaže povezivanje lat. sa oskičkim moderna lingvistika pokazala je da ne postoji posebna srodnost između lat. i grč. u fonetici su razlike jasno obilježene oba su jezika sačuvala kvantitativan ritam i u tijeku svog razvitka pokazuju slične promjene, ali to je rezultat opće TENDENCIJE u razvoju indoeurop. jezika promjena vokala u lat. u svim slogovima osim u prvom – toga u grč. nema (facio – conficio – vokal se mijenja kvalitetom i kvantitetom) u morfologiji ima podosta sličnosti jer su one rezultat zajedničkih promjena u indoeur. jezicima što se tiče leksika ima dosta riječi koje nisu iz istog izvora – potpuno su različite npr. lat. dies grč. hemar, hmera (hemar, hemera) nebo – lat. caelum; grč. ouranos homo; anqropos femina;gunh riječi koje se odnose na obitelj nemaju korespodentnih riječi u grčkom riječi koje su slične vinum anos čempres –kupresus kuparissos ruža – rosa rodon ljiljan – lilium leiron smokva – ficus sukon magarac – asinus onos najstarije grč. riječi ušle su u lat. preko puka, robova i trgovaca balineum (kupalište) balaneion machina – dorski grč. mahana ancora gubernare kubirnein schola stadium scaena symposium theatrum
- 17 -

-

-

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

događa se da se lat. riječi zamjenjuju grčkima – carmen (poesis) vates – poeta orator – rhetor na području sintakse utjecaj grčkog je uporaba apsolutnog gen. umjesto ablativa apsolutnog; uporaba nominativa za vokativ te ekskamativni genitiv – O mercis malae! u govornom latinskom javlja se quod + gl. govorenja i osjećanja umjesto ak. s inf. – što je utjecaj grč. zav. reč. sa oti zamjenica ille HELENIZME su u svojim djelima najčešće upotrebljavali Salustije, Tit Livije, Tacit, pjesnici Katul, Propercije, Tibul, Horacije, Vergilije i Ovidije

ITALOKELTSKA JEZIČNA ZAJEDNICA
kad se govori o odnosu lat. s drugim keltskim jez. mogu se vidjeti sličnosti – gen. na –i,-ae u 2. i 1. dekl.; javlja se u prijevojnoj praznini –s,-es,-os -ae=-ati u vokabularu de – ir. di quinque – ir. coic cum – ir. com sine – ir. sain crispus(kovrčav) – galski cryck vates – got. wods cano – ir. canim; galski canu na takvim i sličnim podacima neki su lingvisti stvorili hipotezu zajedničkom italokeltskom jeziku (Sleicher) Valde – prihvaća teoriju, ali dijeli ih na lat., keltske/galske jezike, a s druge str. na oskičkoumbrijski i britansko-keltske jezike Pedensen – smatra da je italokeltsko jedinstvo tek kasnije nastalo Meillet – u prvom izdanju podržava teoriju jedinstva, ali se kasnije ipak od toga ograđuje suvremena lingvistika prihvaća da postoje izoglose (Matasović)

-

IKor

- 18 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

ITALSKI DIJALEKTI I TEORIJA O ZAJEDNIČKOM ITALSKOM JEZIKU
-

-

u širem smislu italski su svi narodi koji su živjeli na italskom poluotoku u počecima Rima, a u širem smislu – narodi s kojima je Rim imao lingvističko jedinstvo dvije grupe italskih jezika – latinsko-falistička i oskičko-umbrijska prvoj grupi pripadali su LATINI koji su živjeli uz Tiber i FALISCI koji su živjeli u Faleriji – druga str. Tibera – danas CIVITA CASTELANA od Falističkog jezika ostalo je 150 natpisa, u Faleriji potvrđeno u 3. st.pr.K.
Hodie vinum bibam cras carebo. Danas ću vino piti, a sutra ću biti veseo.

FOIED VINO(stariji ak.u arhajskom lat.) PIPAFO(reduplikacija) CRA CAREFO

-

-

-

-

-

-

LATINSKI – indoeur. jezik zajednički praind. je jezik za koji se pretpostavlja da je postojao do 23. st. pr.K. na području između centralne Europe i sibirskih stepa; uslijed migracija i razl. pov. zbivanja dio tih stanovnika krenuo je prema JI do Indije i Cejlona, a drugi prema zapadu do Britanije i Špajolske posljedica – serija jezika sa sličnim oblicima koji su se tokom vremena i na raznim područjima tako razvijali da su to jezici sasvim različitih struktura i karakteristika to lingvističko jedinstvo otkriveno je u 18.st. kada se u Europi proučava sanskrt Njemci su ga nazvali INDOEUROPSKIM jer bi germ. bili na jednoj, a indijski na drugoj strani Franz Bopp 1816. započinje poredbeno proučavanje svakog od tih jezika i naziva ih indoeuropskim njegovo kapitalno djelo UBER DAS CONJUGATIONS SYSTEM DER SANSKRT IN VERGLEICHUNG MIT JENEM DER GRIECHISCHEN, LATEINSCHEN, PERSISCHEN UND GERMANISCHEN – Frankfurn am Main, 1816. Anotan Meillet – Uvod u poredbeno proučavanje indoeuropskih jezika – Pariz 1937. indoeuropski jezici su – ANATOLIJSKI (HETITSKI), INDOIRANSKI, GRČKI, ITALSKI, KELTSKI, GERMANSKI, BALTOSLAVENSKI, ALBANSKI, ARMENSKI, TOHARSKI. tekstovi iz razd. pr.K. – hetitski, indoiranski, grčki i italski Meillet u predgovoru kaže da poredbena gramatika nema za cilj rekonstrukciju indoeurop. prajezika nego je cilj da na osnovi zajedničkih elemenata na koje ukazuje podudarnost jezika utvrdi što je u svakom od njih produženje nekog starog jezičnog oblika, a što rezultat samostalnog i originalnog razvoja jezici mogu biti PODUDARNI i SRODNI SRODNI – jedan nastaje iz drugog ili da oba jezika nastaju iz nekog trećeg npr. talijanski i latinski PODUDARNI – mogu biti podudarni po nekim pojavama u jeziku – francuski i hrvatski; armenski i gruzijski – nisu srodni, ali su podudarni u fonemskim pojavama veliku važnost u proučavanju fonetski zakona 18. i 19. st. mladogramatičara koji su utvrdili princip o apsol. rješenju glasov. promjena PRAVILO – glasovi se mijenjaju po zakonima bez izuzetka, a (izuzev) nastaju tek kasnije analogijom važna je i lokacija IZOGLASA – to je pojava kad se neki isti jez. elem. javlja na raznim mj. u raznim jezicima tako su stvorene grupe jezika – indoiranski; baltoslavenski; italokeltski osim toga neke se razlike među indoeur. j. tumače lingv. supstratima (utjecaj onih jezika koji su postojali prije dolaska europljana) istraživanja uzajam. utjec. jez. u novije su vrijeme razrađeni kao kontakti u jezicima (posuđenice, neologizmi,...)

IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

opće osobine indeur. – Danas pojedine grupe indoeur. jez. kao germ., rom., slav., indoiranske zastupljene su u velikom broju govornika dok su drugi, npr. keltski, grčki, albanski i armenski smanjeni u svojoj geograf. ekstenziji i broju govornika. Osim toga neki su od početka do nas došli samo u pisanom obliku – sanskrt, iranski, grčki i latinski

OSNOVNE OSOBINE INDOEUROPSKOG JEZIKA
1. postoje komplicirane konsonantske grupe 2. postoje veoma pravilne vokalske alternacije kao bitan proces u indoeuropskoj morfologiji (vok. alternacije – promjene primjerice e i o u lat. – toga – tego (glagol) teg; genitiv – nastava –s (punina) –es, -os = pater familias; labor senatuos) 3. tonski akcenat koji se u početku mogao staviti u bilo koji slog – glas. promjene potvrđuju – sinkopa, slabljenje vokala u sredini riječi) 4. kvantitativan ritam – baziran na poziciji dugih i kratkih slogova (više ih nema) 5. velika lakoća za tvorbu i derivaciju riječi iz nekih drugih riječi npr. CANTARE – CAN-TO = CANTITO (pjevuckam); CANERE – derivacija 6. bogata nominalna i verbalna fleksija (grčki bogatiji) 7. aspekt je kod glagola prevladavao nad kategorijom vremena, a sada je ostala samo u slavenskim jezicima 8. vremena su se razlikovala prema nastavcima i duljenju prvog vokala u riječi, a ne prema osnovama - kasnije je došlo do tvorbe perfektne i prezentske forme u latinskom LATINSKO-FALISTIČKA GRUPA - Falisti – pleme – centar grad Faleriji – sačuvali su se natpisi OSKIČKO-UMBRIJSKA GRUPA - oskički jezik je zauzimao veliko područje (područja Kampanije, Apulije, Brutije) – cijeli donji dio čizme; na obali je bio grčki - narječja oskičkog naroda – Auruncana, Valzana, Hema, Marsa, Paeligna, Marucina, Vestina, Ekva, Sabiniania - umbrijski – manje područje - na oskičkom nemamo književnost osim natpisa LUDI OSCI – Oskičke igre - natpise na oskičkom nalazimo u Mesini i Kampaniji - najrašireniji natpisi iz 2.st.pr.K. – nađeno 1745., a sadrži nagodbu između gradova Nole i Abele u vezi s zajedničkim zemljištem koje je pripadalo hramu – CIPPUS ABELLANUS
PST.FEIHIS.PS.FISNAM.AM FRET.EISEI.TEREI.NEP.ABEL LANS.NEP.NVLANS.PIDVM Post mutos qui fanum circum dant, in eo teritori neque Abellani neque Nolani quiquam (aedificaverint) Iza zidova koji okružuju hram na tom zemljištu neka niti Abelani niti Nolani neka ništa ne grade

-

1773. nađen najdulji oskički natpis iz kraja 2.st.pr.K. i fragmentarno sadrži prava grada Bantije – TABULA BANTINA – napisan dijelom latinskom abecedom; inače oskički je imao svoju vlastitu – etrurskog podrijetla
Si guis contra hoc fecerit, eum si quis volet magistratus multare liceto. - 20 Ako tko učini tome protivno, da ga ako koji činovnik hoće kazni.

SVAE PIS CONTRVD EXEIC FEFACVST IONC SVAEPIS HEREST MEDDIS MOLTAVM LICITVD IKor

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

-

nakon savezničkog rata oskički se nije upotrebljavao kao službeni jezik, ali je živio kao dijalekt piše se s desna na lijevo i imao je 21 slovo najvažniji izvor umbrijskog su TABULAI IGUINAE – ploče pronađene 1444. u GUBBIOU (Iguvium) – 7 brončanih ploča, bilo ih je 9 koje sadrže pravila svećeničkog kolegija – FRATRES ATIEDII – propisi za razne obrede, žrtve čišćenja, klanje žrtvenih životinja, auspicije,... - 4 ploče i dio 5 su napisane domaćim umbrijskim jezikom, a ostale lat.
Tum vasculis albis precator super atra transverse intendito. Tada neka usmjeri onaj koji moli iznad crnog poprijeko iz bijelih posuda.

ENNOM VESCLIR ALFIR PERSNIMV SVPERNE ADRO TRAHNORFI ANDENDV.

a. b. c. d. e. f.
-

lingvist BRUGMANN daje sljedeće karakteristike italskim grupama prema ostalim indoeurop. jezicima – Prijelaz vokalskog N i M u en i em Prijelaz vokalskog R i L u or i ol prijelaz grupe –tl- u –cl- pr. poculum = potlom ROTACIZAM – prijelaz intervokalnog s u r Tvorba abl. 1. i 3. dekl. na –ad, -ed, -id prema 2. dekl. na –od Tvorba instrumentala – kasnije ablativa – 1. dekl. na –ais (daje kasnije –is) prema 2. –ois (daje – is) SUPSTRATI – jezici koji su postojali prije nego što su indoeuropljeni došli na ove prostore razlika – - finalno -a mijenja se u oskičkom u –o, -u, a u umbrijskom - gen. singulara –a - -as u oskič-umbrijskom; u lat. pater familias - nom. pl. na –as u 1. dekl. nemamo toga u lat. - osk.umbr. ne poznaju futur na –bo - u futuru imaju sufiks –s što je u lat. nepoznato - inf. –on; u lat. –se, -re što se tiče leksika ????????????? smatra da ima dosta sličnosti, a Ernont tvrdi da leksičke veze nisu čvrste te smatra da se na italskom tlu umjesto italske zajednice može govoriti o sukcesiji it. plemena koja su se brzo razvila u prilog tome ide činjenica da je u starijem stadiju bilo teže naći sličnosti

-

-

- OSTALE GRUPE LEPONSKI – pripada keltskim jezicima; ima najstarije natpise; indoeuropski jezik RETSKI – nije indoeuropski, povezuu ga s etrušćanima; došao je prije svih indoeur. jezika (nagađanja) GALSKI – prodrli u 4.st.; pripada keltskim jezicima - kao živi jezik do 3. st. u Padskoj nizini - neke riječi u latinskom su galske – osobito vezano uz vozila petoritum – otvorena galska kola, carrus – otvorena kola s 4 kotača - preko galskog su ušle u lat. i neke riječi keltskog podrijetla –
IKor - 21 -

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

sagum – ratna kabanica, lancea – sablja s remenom, camisia – košulja, braca – hlače, betulla – breza, alauda - ševa LIGURSKI – indoeuropski; ostalo je dosta onomaskike – imena brežuljaka i planina NOVILARA – sjevernopicenski (imamo natpise) nije indoeuropski - južnopicenski – po natpisima iz 7. st. se zaključuje da je indoeuropski MESSAPSKI – smatralo se da je jedan od ilirskih dijalekata, no ima i elemente italskog SIKULSKI – indoeuropski ELIMIJSKI – nije indoeuropski

IKor

- 22 -

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful