UNIVERZITET U TUZLI FARMACEUTSKI FAKULTET BROMATOLOGIJA

SEMINARSKI RAD
Uestalost poremeaja u prehrani (anoreksija i bulimija)

PROFESOR: Dr.sc. Midhat Jai, vanr.prof

STUDENTI: Lisii Negra Marjanovi Ivana Tuzla, maj, 2013

Podaci o seminarskom radu:

Naziv predmeta: Bromatologija Voditelj: dr.sc. Midhat Jai, vanr.prof. Broj stranica: 19 Broj slika: 7 Broj tablica: 1 Broj priloga: 3 Broj literaturnih referenci: 9

Saetak
ivimo u okruenju u kojem svakog dana moemo birati izmeu pravilne i nepravilne ishrane, zdravlja i bolesti te dobrog i loeg raspoloenja. Svakodnevno imamo mogunost da promjenimo svoj nain ishrane koji nas vodi ka zdravijem i ljepem ivotu. Veoma vaan faktor je volja i dobro psihiko zdravlje te jak motiv za promjenu jer je pravilna i zdrava ishrana u veini sluajeva zanemaren dio ovjekovog ivota. Promeaji ishrane su jedan od glavnih uzroka, obolijevanja u 21.vijeku, a bulimija i anoreksija se navode kao najei. Anoreksija nervoza je psihika bolest koja rezultira drastinim gibitkom tjelesne teine. Anoreksija moe imati brojne komplikacije, a moe se zavriti i smru. Bulimija nervoza je bolest prejedanja, nakon ega osoba izaziva namjerno povraanje ili koritenje lakstativa, zbog straha od debljanja. Klju ozdravljenja je tolerancija prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama, te voenje zdravog i uravnoteenog ivota. Kljune rijei: poremeaj prehrane, anoreksija, bulimija, psihiko oboljenje, fiziki izgled.

SADRAJ
1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 2. ANOREKSIJA (Anorexia nervosa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2.1. Faktori koji utiu na nastajanje anoreksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2.1.1 Bioloki i medicinski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2.1.2. Psiholoki i emocionalni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2.1.3. Genetski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 2.1.4. Kulturoloki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 2.2. Simptomi anoreksija i klinika slika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 2.3. Dijagnoza i lijeenje anoreksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 3. BULIMIJA (Bulimia nervosa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 3.1. Simptomi i klinike karakteristike bulimije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 3.2. Lijeenje i komplikacije bulimije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 4. METODE I MATERIJAL ISTRAIVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14 4.1. Rezultati i zakljuak ankete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14 4.2. Prilog br. 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 4.3. Prilog br. 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 5. ZAKLJUAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18 6. LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

1. UVOD
Poremeaj hranjenja moe se definisati kao hronino samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje. Karakterizira ga estok nagon, da osoba bude mrava, te psiholoki strah od poveanja tjelesne mase i gubitka kontrole nad ishranom. Poznato je da poremeaj u ishrani moe biti rezultat brojnih faktora, koji ukljuuju emocionalne poremeaje i poremeaje linosti, pritisak u porodici, moguu genetsku ili bioloku predispoziciju i opsjednutost idealnom teinom. Ciljana grupa su najee adolescenti, ali i osobe u ranoj odrasloj dobi. Najee su to djevojke u razdoblju od 14-20 godina, ali moe pogaati i mukarce. Anoreksija zapaena kod mukaraca se naziva manoreksija. Najpoznatiji poremeaji hranjenja dananjice (uz problem gojaznosti) su anoreksija i bulimija koje su se 1980. godine prvi puta pojavile u DSMIII kao podvrsta poremeaja djetinjstva i adolescencije (prema Davison i Neale, 1999). Istraivanja pokazuju da se broj oboljelih znatno poveao u zadnjih dvadeset godina. Razlog tome je pogrena slika ljudskog tijela nametnuta od strane modernog drutva, koja smatra lijepim i zgodnim osobama one mrave i vitke.

2. ANOREKSIJA (Anoexia nervosa)

Rije anoreksija je grkog porijekla, a odnosi se na nedostatak apetita, izbjegavanje i osjeanje gnuanja prema hrani (prema Pokrajac Bulian, 2000). Prema Dijagnostikom i statistikom priruniku psihikih bolesti Amerikog psihijatrijskog drutva (DSM IV, 1996), prosjena dob pojavljivanja anoreksije je 17 godina. Osobe koje boluju od anoreksije ne gube apetit, ve imaju stalan i nerazuman strah od debljenja koji je prisutan i kada je mravost dostigla taj nivo da je ivot pacijenta ugroen. U centru ove bolesti je hrana, iako je anoreksija bolest uma. esto zapoinje eljom za gubitkom nekoliko kilograma. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i esto doivljava sebe debelom iako je istina suprotna.

Postoje dva tipa anoreksije : 1. restriktivni tip - provodi se dijeta tj.izgladnjivanje praeno esto pretjeranom fizikom aktivnou 2. prederavajui - purgativni tip - provodi se dijeta, koja je praena povremenim prejedanjem i eliminisanjem hrane iz organizma preparatima kao to su laksativi, diuretici ili povraanjem.

2.1. Faktori koji utiu na nastajanje anoreksije

2.1.1 Bioloki i medicinski Primarno sjedite ovih poremeaja je u hipotalamusu, koji regulira rad hipofize, lijezde koja se ponekad naziva centralnom lijezdom zbog svoje uloge u koordinaciji nervnog i endokrinog sistema. Takoer se poremeaji u uzimanju hrane mogu povezati i s odreenim neurotransmiterima u mozgu. 2.1.2. Psiholoki i emocionalni Jo uvijek nije utvreno da li su emocionalni poremeaji uzroci ili posljedice poremeaja u uzimanju hrane ili oboje. Fobije i opsesivno-kompulsivni poremeaji su pretea poremeajima ishrane, nakon ega se javlja panika. ene koje boluju od anoreksije postaju opsjednut e

vjebanjem, dijetama i hranom. Posljedica toga je razvijanje kompulzivnih rituala kao to je vaganje svakog zalogaja, rezanje hrane na komadie, stavljanje u male posude, brojanje svake kalorije.

2.1.3. Genetski Anoreksija se ee javlja kod ljudi koji imaju lanove porodice s ovim poremeajem, ali naunici nisu sigurni ta bi mogao biti nasljedni faktor. Predispozicija za razvoj anoreksije javlja se kod ljudi koji imaju genetsku skolonost ka mravosti. 2.1.4. Kulturoloki Drutveni pritisak zapadnih zemalja ima veliki uticaj u nastaknu poremeaja ishrane. Uestalo reklamiranje proizvoda za smanjenje tjelesne teine od strane anoreksinih modela i brojne reklame nezdrave hrane odraavaju se na ivot mladih ljudi.

Povean rizik za razvoj ove bolesti imaju osobe koje su: doivjele brojne traume ili emocionalni stres za vrijeme puberteta bile izloene seksualnom zlostavljanju pod pritiskom drutva koje istie vanost vitke linije i fizikog izgleda kao jedinu vrijednost savremene ene.

2.2. Simptomi anoreksija i klinika slika

Prvi simptom anoreksije je veliki gubitak tjelesne teine, koji nastaje kao posljedica razliitih dijeta. Openito, svaka restrikcija hrane koja je usmjerena prema uticajima na oblik ili teinu tijela trebala bi se smatrati dijetom (prema Ambrosi Randi, 2001). Rezultati brojnih istraivanja pokazuju da se zapravo nikada ranije nije teilo takvoj mravosti kao danas (prema Vidovi, 1998). Do poetka dvadesetog vijeka oblo ensko tijelo predstavljalo je ideal ljepote i enstvenosti (slika 1). ezdestetih godina javnosti se predstavila poznata manekenka Twiggy (170cm, 44kg) (slika 2) koja je postala uzor mnogim mladim djevojkama i enama. Taj ideal ljepote se zadrao do danas u dovoljnoj mjeri da se djevojke sve vie odluuju na drastine korake radi postizanja eljenog izgleda.

Slika 1. Simbol idealnog enskog tijela do 20.og vijeka

Slika 2. Manekenka Twiggy

U poetku osoba eli da popravi svoj fiziki izgled, gubljenjem nekoliko kilograma da bi dostigla eljenu teinu. Dijeta poinje izbjegavanjem hrane koja deblja kao to su hljeb, slatkii, tjestenina, a nastavlja se smanjivanjem obroka do potpunog izbjegavanja istih. Konaan ishod dijete je zapravo izgled koji nema veze sa ljepotom te oboljeli i dalje nisu zadovoljni sobom. Zatim nastupaju i pridrueni simptomi anoreksije kao to su: depresija, razdraljivost, izolacija, nesanica, malaksalost. Takvim osobama nedostaje spontanost i teko izraavaju osjeaje. Neki od simptoma mogu biti prikriveni kod mladih ena koje imaju eernu bolest i poremeaje u uzimanju hrane takvi su osobe normalne teine ili ak prekomjerno teki, a ipak su anoreksini.

 Amenoreja (izostanak redovitih menstruacija) je karakteristino obiljeje anoreksije, a znaajne su i druge fizioloke promjene: suha koa koja lako popuca, njene polegnute dlaice na licu i vratu, krhki i lomljivi nokti ruku, ukasti ton koe, usporeno srano bilo, opstipacija, sniena tjelesna temperatura, te miina slabost. (prema Davison i Neale, 1999). Misli mogu biti konfuzne ili usporene, a bolesnik ima slabo pamenje i ne moe donositi odluke. Jedan od karakteristinih simptoma ovog poremeaja je iskrivljena slika o vlastitom tijelu (slika 3).

Slika 3. Iskrivljena slika o vlastitom tijelu

Prema teoretiarima uenja, anoreksija je fobija od debljine ili tenja da se dostigne izgled prelijepe vitke ene, toliko silno promican u naem drutvu (prema Bemis, 1978, Crisp, 1967). to se tie biolokih objanjenja, prema vjerojatno vodeoj fiziolokoj teoriji rije je o abnormalnom funkcioniranju dijela hipotalamusa odgovornog za kontroliranje uzimanja hrane, spolne aktivnosti i menstruacije, meutim, jo uvijek nije poznato da li je taj hipotalamiki poremeaj uzrok anoreksije, posljedica gubitka tjelesne teine i ogranienog unosa kalorija ili emocionalnog stresa (prema Garfinkel i Garner, 1982).

Kod osoba koje su stalno na dijetama, dolazi do pojave suprotnog efekta na gubljenje tjelesne teine to je tzv. jo-jo efekat. Svakom slijedeom dijetom dolazi do usporavanja metabolizma to jeste sporije se gubi na teini, a bre se deblja, to je na psiholokom planu povezano sa osjeajima razoarenja, stida i srama. 5

2.3. Dijagnoza i lijeenje anoreksije

Prvi korak pri lijeenju ove bolesti je priznanje oboljelog da postoji poremeaj pri ishrani. Pacijent mora biti svjestan stanja u kojem se nalazi i biti voljan prihvatiti pomo koja mu se prua. Aktivno uee osim doktora moraju imati roditelji i prijatelji. Naalost est je sluaj da su roditelji kasno primjetili promjenu, te im je teko priznati postojanje samog problema. Dijaganoza anoreksije se brzo utvruje na osnovu fizikih simptoma i osnovne historije bolesti. Standardni kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije su: pacijentovo odbijanje da zadri tjelesnu teinu koja je normalna za njegovu dob i visinu, strah o debljanja iako je pacijent pothranjen, loe miljene o vlastitom tijelu koje smanjuje samopouzdanje. Na osnovu simptoma doktor odreuje radi li se o restriktivnoj anoreksiji ili je u pitanju prederavajui tip anoreksije. U svim se sluajevima moraju napraviti kompletne krvne pretrage, pretrage neravnotee elektrolita i razina bjelanevina, elektrokardiogram i rendgenski snimak prsnog koa, pretrage jetre i bubrega te titnjae. Niske razine kalija ukazuju na to da je poremeaj vjerojatno popraen sindromom prekomjernog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. (prema PlivaZdravlje). Prilikom lijeenja vano je informirati pacijenta o posljedicama anoreksije te od njega zahtijevati punu predanost. Ukoliko pacijenti imaju nerealna oekivanja npr. izlijeenje samo putem razgovora sa terapeutom moe se desiti da jako brzo odustanu od programa jer izlijenje se ne moe tako brzo postii. Vano im je naglasiti da je povrat bolesti uobiajen te da moraju biti uporni i ne odustajati. Potrebno je isprobati vie razliitih terapeutskih metoda u cilju izlijeenja ovog tekog poremeaja. Kod umjerenih do teko bolesnih pacijenata vri se hospitalizacija pogotovo ukoliko je teina ispod 30% ispod minimalne teine koja je potrebna za odravanje zdravlja ili ako doe do poremeaja sranog ritma kao i u sluaju teke depresije ili suicidalnog ponaanja. (prema PlivaZdravlje). Cilj tretmana je povratak tjelesne teine na normalu pravilnom prehranom i pod kontrolom lijenika. Tjelesni oporavak povlai za sobom poboljanje u nekim psiholokim aspektima, poput ispravnijeg doivljaja tjelesne teine i figure. No, lijeenje mora ii mnogo dalje od povratka teine. Uz pravilnu prehranu, osoba se mora podvrgnuti psihijatrijskom tretmanu.Kad se tjelesno stanje pobolja, tretman se usredotouje na misli, osjeaje i ponaanje koji su poticali ili pospjeivali poremeaj. Cilj je pacijentu povisiti samopotovanje, navesti ga da bolje vrednuje samoga sebe i da se pomiri sa svojim tijelom. 6

(prema vasezdravlje). Intravenozna prehrana je rijetko potrebna ili preporuena osim ako pacijentov ivot nije ugroen. Porodina terapija zapoinje dok je pacijent hospitaliziran i tek kada dobije na kilai. Terapija se nastavlja i nakon izlasaka iz bolnice, posebno je korisna za mlae bolesnike na koje porodica ima veliki uticaj. Nijedna terapija lijekovima se nije pokazala djelotvornom u lijeenju anoreksije ili depresije koja obino prati poremeaj. Posljedice gladovanja pojaavaju popratne pojave i smanjuju djelotvornost antidepresiva. Osim toga, veina antidepresiva smanjuje apetit i doprinosi gubitku teine. (prema PlivaZdravlje).

Slika 4. Uticaj anoreksije na tijelo

3. BULIMIJA (Bulimia nervosa)

Bulimija znai "bikova glad" i potie od grkih rijei bous (bik) i limos (glad). Prvi put je opisana u medicinskoj literaturi 1979. godine. Praksa prejedanja i povraanja, odnosno ienja laksativima bila je poznata ve u starom Egiptu, Grkoj, Rimu i Arabiji. Lijenici su nekada povraanje i ienje smatrali potrebnim radi ouvanja zdravlja. U literaturi se jo uvijek raspravlja jesu li ove pojave i injenica da su se bogati Rimljani esto gostili, a nakon toga istili, zapravo bile neke varijante danas poznate bulimije nervoze ili ne. U kasnijim stoljeim a kroz literaturu se spominju osobe koje su prema povijesnim izvorima imale simptome nalik bulimiji s ciljem namjernog mravljenja. Danas prevladava miljenje kako je rije o novom poremeaju jer do novijeg datuma nije postojao potpun opis bolesti kakvu danas poznajemo. (prema Vidovi, 1998.) Bulimija je pshiki poremeaj i karakterizira je konzumiranje velikih koliina hrane, u kratkom vremenskom period,nakon ega osoba osjea grinju savjest te posee za nekom od metoda ienja organizma kao to je povraanje ili koritenje laksativa. Zbog toga kaemo da je za takve osobe hrana ugodna i autodestruktivna droga. Ova bolest najee se javlja kod adolescentica ili u ranoj odrasloj dobi kao i anoreksija. Bulimine osobe najee poseu za hranom koja sadri velike koliine ugljikohidrata, u kojima se nalazi aminokiselina triptofan. Poznato je da se ova aminokiselina u organizmu pretvara u serotonin tzv. hormon sree jer osigurava osjeaj zadovoljstva, sree i mira. Prema DSM-IV postoje dva tipa bulimije nervoze obzirom na metode pranjenja kao kompenzaciju za prejedanje: 1. Purgativni tip opisuje stanje kada osoba uobiajeno pribjegava samoizazivanju povraanja ili zloupotrebi laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje tokom tekue epizode. 2. Nepurgativni tip opisuje stanje kada osoba ima neko drugo neodgovarajue kompenzacijsko ponaanje, kao to je post ili pretjerano tjelesno vjebanje, ali ne pribjegava samoizazvanom povraanju, zloupotrebi laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje tokom tekue episode.

Dijagnosticira se na temelju sljedeih kriterija (u skladu sa DSM-IV,1996)

1. Ponavljanje epizode prejedanja. Pojedina epizoda prejedanja karakterizirana je sa: - jedenjem u odreenom vremenskom razdoblju (npr. unutar dva sata) koliine hrane koja je znaajno vea nego to bi veina osoba pojela za isto vrijeme i u slinim okolnostima - osjeajem gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tijekom epizode (npr. osjeaj da se ne moe prestati sa jedenjem ili da se ne moe kontrolirati ta i koliko se jede). 2. Ponavljano neodgovarajue kompenzacijsko ponaanje ne bi li se sprijeilo poveanje teine, kao to su: samoizazvano povraanje, zloupotreba laksativa, diuretika, sredstava za klistiranje ili drugih lijekova, post ili pretjerano tjelesno vjebanje. 3. Prejedanje i neodgovarajue kompenzacijsko ponaanje javljaju se, najmanje dvaput sedmino tijekom tri mjeseca. 4. Samoprocjena pretjerano ovisi o obliku i teini tijela. 5. Poremeaj se ne javlja iskljuivo tijekom epizoda anoreksije.

Slika 5. Model odravanja prejedanja (prema Fairburn, 1997)

3.1. Simptomi i klinike karakteristike bulimije

Bulimine osobe su u veini sluajeva priblino normalne tjelesne teine te ih je zbog toga tee prepoznati nego anoreksine osobe. Prilikom prejedanja ove osobe gube kontrolu i nisu u stanju odoliti hrani, ali zbog straha od debljanja uzrokuju namjerno povraanje, koriste laksative i diuretike ili su podloni pretjeranoj tjelovjebi. Osjeaj olakanja nakon povraanja ne traje dugo, te ubrzo prelazi u depresiju i osjeaj krivnje. Budui da se ove osobe stide svog problema, prejedanje se odvija u tajnosti, a karakterie ga brza konzumacija hrane deranje sve do postizanja osjeaja neugodne boli. Samom inu prejedanja prethodi loe raspoloenje, stresna situacija, jaka glad kao posljedica dijete ili osjeaji vezani za tjelesnu teinu, oblik tijela ili hranu. U istraivanjima raznih autora dokazano je da kod bulimije postoji poveana uestalost depresivnih simptoma ili poremeaja raspoloenja, zatim da bulimiari pokazuju impulsivno ponaanje, samoozljeivanje, ovisnost, nisko samopotovanje i sl. Velika slinost sa anoreksijom je u patolokom doivljavanju tijela, nezadovoljstvu njime i sklonosti da pretjerani naglasak na oblik tijela i njegovu teinu bude glavna odrednica po kojoj se osoba vrednuje (prema Pokrajac-Bulian, 2000).

Tjelesne posljedice bulimije: 1. bolovi u stomaku, 2. nateknute ake i stopala, 3. osjeaj umora, 4. oticanje lijezda slinovnica, 5. bubrene komplikacije, 6. simptomi dehidratacije, 7. hronina promuklost, 8. niska razina kalija.
Slika 6. Prejedanje

10

3.2. Lijeenje i komplikacije bulimije

Najbolji nain za lijeenje bulimije je kombinacija antidepresiva i psihoterapije. Ishod ovog lijeenja je povoljniji kod bulimije nego kod anoreksije. Bulimiari rijetko trebaju biti hospitalizirani, osim u sluajevima kada ciklus prejedanja i namjernog povraanja ne dovede do anoreksije. Terapija koja je posebno uinkovita kod bulimije je kognitivno-bihevioralna terapija. Njena djelotvornost je vea ukoliko se kombinuje sa antidepresivima. Proces obino traje od etiri do est mjeseci. Za vrijeme terapije oboljeli unosi tri obroka dnevno, kao i hranu koju je ranije izbjegavao. Osnovna lekcija koju oboljeli mora nauiti jeste prepoznati negativne misli o hrani, i ne biti samokritian. Na kraju terapije u razgovoru sa terapeutom oboljeli treba biti u stanju prepoznati krive stavove o svome tijelu i nedostinom perfekcionizmu te poveati svoje samopouzdanje. Budui da porodini stavovi igraju vanu ulogu u poremeajima u uzimanju hrane, moe se rei da je jedan od prvih koraka u oporavku buliminih pacijenata lijeenje i neizmjerna podrka porodice. Osobe oboljele od bulimije koje zadre normalnu kilau i ne postanu anoreksini susreu se sa mnogim zdravstvenim problemima. Poremeaji jedenja imaju viestruk uticaj na oralno zdravlje. Nerijetko je taj uticaj toliko izraen da oboljele jednostavno prisiljava da potrae pomo stomatologa, iako to nuno ne znai da e stomatologu same otkriti od ega boluju. To stomatologa dovodi u poziciju da moe biti prvi u prepoznavanju osobe oboljele od anoreksije, odnosno bulimije i da prvi moe poduzeti odgovarajue korake na putu prema ne samo olakanju oralnih tegoba, nego potpunom ozdravljenju. Da bi taj put bio uspjean, nuan je multidisciplinaran rad, jer poremeaji jedenja imaju ponajprije psihiku pozadinu, koja se reflektira na druge organske sisteme. Neovisno o tome, je li stomatolog prvi u nizu zdravstvenih djelatnika koji se susree s osobom s poremeajem jedenja ili nije, njegov pristup mora biti umjeren i bez znakova osuivanja. Naime, osobe s poremeajem jedenja sklone su naglim promjenama raspoloenja, emocionalnim izljevima i depresiji, pa svaki nepromiljen potez moe biti nepovratan korak unazad. (prema Vodanovi, 2008 ) Akutni gastritis pa ak i ruptura jednjaka, povezani su sa sluajevima prisilnog povraanja. U rijetkim sluajevima stjenke zadnjeg crijeva postaju toliko slabe da izlaze kroz anus; to je ozbiljan poremeaj koji zahtijeva operaciju. (prema PlivaZdravlje) Istraivanja su pokazala da

11

veina adolescentica pui jer misle da e im to pomoi u mravljenju. Zabiljeeni su sluajevi spolnog promiskuiteta, kleptomanije kao i pretjerano koritenje alkohola i droga.

Slika 7. Uticaj bulimije na tijelo

12

Tabela 1. Anoreksija i bulimija, slinosti i razlike

13

4. METODE I MATERIJAL ISTRAIVANJA

4.1 Rezultati i zakljuak ankete
ANKETA: Upitnik opeg (ne)zadovoljstva tjelesnim izgledom. Ispitivanje je provedeno u JU KC Sv. Franjo u Tuzli. Prije poetka ispitivanja svim uenicima naglaena je povjerljivost i anonimnost, dobrovoljno sudjelovanje u istraivanju, te nain ispunjavanja ankete uz napomenu da u sluaju nejasnoa prilikom ispunjavanja ankete slobodno postave pitanje. Istraivanje je sprovedeno dana 26.04.2013. u JU KC Sv Franjo u Tuzli. Uesnici su bili uenici treeg i etvrtog razreda gimnazije. Ukupan broj uesnika je 80, od ega je 32 mukarca i 48 djevojaka. Na odreena pitanja dobili smo oekivane odgovore kao npr. na pitanje broj 3, naime mukarci su zadovoljniji svojim fizikim izgledom za razliku od djevojaka. 35,41 % djevojka je zadovoljno dok 64,58 % nije zadovoljno svojom tjelesnom teinom. Pozitivan ishod ove ankete je bilo saznanje da 100% djevojaka i 87,5 % mukaraca zna ta je anoreksija. Djevojke se ee odluuju na dijetu za razliku od mukaraca. Na osnovu pitanja broj 8 zakljuili smo da uenici imaju veliko samopouzdanje to je veoma pozitivno. Na pitanje da li smatraju da su anoreksini i bulimini ljudi bolesni ak 75% djevojaka odgovorilo je pozitivno, a iznenaujui podatak je bio da 46,88 % mukaraca nije bilo sigurno. Na ostala pitanja mukarci i djevojke dali su sline odgovore. Ispitivanje je pokazalo da su uenici samouvjereni, da im fiziki izgled nije najvaniji to je veoma dobro jer bi to mogli biti prvi znakovi ka sklonosti poremaaju u ishrani. Prlikom ove ankete ostvarili smo dobru komunikaciju i kolaboraciju sa uenicima. Sloili smo se da bi trebalo uvesti vie asova na kojima bi se uenici inforimisali o poremeajima u ishrani, pravilnim nainima ishrane, zdravoj hrani, nutricionizmu u cilju prevencije ovih oboljenja te boljem i kvalitetnijem nainu ivota.

14

4.2. Prilog br. 1

ANKETA: Upitnik opeg (ne)zadovoljstva tjelesnim izgledom Spol: M 5. Izbjegavate li situacije u kojima bi ljudi mogli vidjeti vae tijelo (npr. bazeni i plae)? a) da, izbjegavam b) ne 2. Jeste li ikad bili na dijeti? a) da b) ne c) esto sam na dijetama 6. Tjera li vas zabrinutost za vlastiti izgled na pomisao da morate vjebati? a) da 3. Da li ste zadovoljni svojom tjelesnom teinom? a) da b) mogao/la bi skinuti 2-3 kile c) ni priblino zadovoljan/na 7. Brinete li da kad ste u drutvu vae tijelo zauzima previemjesta (npr. sjedei na kauu ili u autobusu)? a) ne razmiljam o tome 4. Osjeate li se manje vrijednim kad usporeujete svoje tijelo s tijelima drugih osoba? a) nikad b) rijetko c) esto 8. Osjeam da imam puno pozitivnih osobina: a) u potpunosti b) niti malo c) osrednje b) da, stid me je c) ponekad b) ne c)ponekad c) ponekad

1. Znate li ta je anoreksija? a) da b) ne c) zvui mi poznato

15

9. Osjeam da moram biti savrena kako bih dobio/la odobravanje: a) u potpunosti b) nikad c) ponekad

10. Da li smatrate da su anoreksini i bulimini ljudi bolesni? a) da b) ne c) nisam siguran/na

4.2. Prilog br. 2

Grafiko uporeivanje odgovora mukaraca i djevojaka. Na apscisi je oznaen broj pitanja, a na ordinati procentualne vrijednosti.

16

17

5. ZAKLJUAK
Porast procenta oboljenja kao to su anoreksija i bulimija ukazuju na to koliko snano okolina i postavljeni kriteriji okoline utiu na mlade osobe. Ljudi jo uvijek nisu svijesni ozbiljnosti ove bolesti. Dijete su danas ve toliko prisutne i normalne da se rijetko tko zabrine kad mu dijete kae da je na dijeti, te se kasno primijeti da je dijeta prerasla u poremeaj u prehrani. Mladi, radi neizgraenih osobnosti i linih stavova, te nesigurnosti lagano podlegnu ovim bolestima. Tjelesna teina je samo fiziki pokazatelj poremeaja, dok u stvarnosti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba rijeiti. Vrlo je vano to vie informirati mlade i razgovarati sa njima o poremeajima u hranjenju te im konstantno jaati samopouzdanje kako ih brige o njihovoj nesavrenosti, koja nas sve karakterizira, ne bi odvele na put ka izgladnjavanju. "Industrija je odabrala vitkost kao ideal zato to su mnogo vee mogunosti zarade od prodaje preparata i tretmana za mravljenje nego od prodaje hrane", ocjenjuje prof. Joachim Dorfner s Instituta za prehrambene poremeaje u Nrnbergu. U zadnjih nekoliko godina sve se vie pie o ovim problemima to je vrlo pozitivno, ali mediji sa svojim modelima, reklamama te mravim, visokim enama (ali i mukarcima) svima nama esto poljuljaju samopouzdanje i navode nas na krivi put. Svako doba ima svoje ideale i nadajmo se da e mravost brzo izai iz trenda, jer ipak moramo svi priznati da izgled koji moemo nazvati kost i koa nije najatraktivnij.

18

6. LITERATURA
1. Ambrosi Randi, N. (2001). Bioloki, psiholoki i socijalni faktori u razvoju poremeaja hranjenja. Doktorska disertacija 2. Bemis, K. i Garner, D. (1978) A cognitive-behavioral approach to anorexia nervosa 3. Davison, G. C. i Neale, J. M. (1999). Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja 4. Fairburn, . G. (1997). Eating Disorders. In C. G. Fairburn and D. M. Clark (Eds.). Science and practice of Cognitive Behaviour Therapy 5. Pokrajac Bulian, A. (2000). Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i tekoe emocionalne prilagodbe kao odrednice nastanka poremeaja hranjenja. Doktorska disertacija 6. Vidovi, V. (1998). Anoreksija i Bulimija: psihodinamski pogled na uzroke i posljedice bitke protiv tijela u adolescentica 7. Vodanovi, M. Poremeaji jedenja (anoreksija i bulimija) i oralno zdravlje, asopis Zdrav ivot br 67 (2008)

8. www.plivazdravlje.hr
9. www.vasezdravlje.com

19