You are on page 1of 129

N A J S TR P L J I VI J I Z AT VO R E N I K U H I S TO R I J I

Naslov originala

Eazamu sedinin fit-tarih


Autor

Aid el-Karni
Prijevod

Abdurrahman Kuduzovi
Lektura

Omer Resulovi Isnam Talji Abdurrahman Kuduzovi


Korektura

emsada Dani-Kuduzovi
Izdava

Abdurrahman Kuduzovi
Dizajn korice

Amir Halilovi
DTP

D.T.

Aid el-Karni

Najstrpljiviji
zatvorenik u historiji

Jusuf, a. s.
Tree izdanje

Sarajevo, 2011

Rjeitost Kurana i istinite radosne vijesti

, neka je mir i spas Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj asnoj porodici, drugovima i svim njegovim sljedbenicima. U ovoj knjizi kazujemo o najstrpljivijem zatvoreniku u historiji. Molei Svemogueg Allaha za pomo, detalje kazivanja crpit emo iz asnoga Kurana, najjae veze, vjene Knjige, velike Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, mudize, upute, svjetlosti, lijeka, milosti, opomene, velikog i kategorinog dokaza i objanjenja svega. Izabrao sam kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, jer je ono jedno od najljepih kazivanja. tavie, mnogi uenjaci rekli su da nisu uli za pounije i ljepe kazivanje. Objavljujui ti ovaj Kuran, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo Kau da je to najljepe kazivanje jer govori o vjerovjesnitvu i poslanstvu, kraljevima, trgovini, zatoenitvu, tekoi, izbavljenju, bogatstvu, siromatvu, grijehu, pokajanju, snovima, stvarnosti; osuuje razvrat, hvali ednost Najljepe, jer se sve to je u njemu spomenuto zavrilo na najljepi nain i sretno: poslanik Jusuf, alejhis-selam, od zatvora, preko ugnjetavanja, dospio je do poslanstva i vlasti, njegovog oca Jakuba, alejhis-selam, Allah, delle anuhu, odabrao je i dao da se sjedini njegova
E K A JE H VA L A S V E V I NJEM ALL AHU

{5}

porodica. Svevinji Allah oprostio je Jusufovoj, alejhis-selam, brai, prema nekim uenjacima i upravnikovoj eni. Upravnik je prihvatio islam; sve se na kraju svelo na dobro, olakanje, radost A drugi kau: Na svijetu, ni na istoku ni na zapadu, ne postoji ljepe kazivanje od ovoga. Pogledajte samo kako se niu dogaaji i sve dolazi u svoje vrijeme: Jusufova, alejhis-selam, braa nisu dola prije nego to je Jusuf, alejhis-selam, preuzeo vlast, a vlast nije preuzeo dok nije izaao iz tamnice. Posluajmo govor naeg Gospodara, Svemogueg Stvoritelja. Ostavimo po strani govor knjievnika, pjesnika i uenjaka, a posluajmo govor Onoga Koji je stvorio i nas i njih. Allah, delle anuhu, rekao je za Svoj govor da mu je la strana s bilo koje strane; Kuran je nadnaravan: Reci: Kada bi se svi ljudi i dinovi udruili da saine jedan ovakav Kuran, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali. O pisci, o pjesnici, o knjievnici, o mislioci, svi se udruite, pa uzmite kakva hoete pera, kakvu god tintu elite, kakve god listove imate, i sastavite ta elite! Ma ta napisali, jedan ajet iz asnoga Kurana bit e za stupnjeve i stupnjeve iznad vaeg djela; nikada i niko Kuran nee dostii. Svevinji je Allah suru Jusuf poeo rijeima Elif-Lam-Ra, a uenjaci na ovakve poetke ajeta ne gledaju istovjetno. Neki kau da samo Sveznajui Allah zna njihovo znaenje. Drugi vele da je Allah, delle anuhu, tim slovima htio izazvati Arape, jer Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, mudiza jest Kuran. Drugim rijeima, o Arapi, o rjeiti ljudi, o najbolji oratori, o najistaknutiji pjesnici na Zemlji, vi ste denitivno najrjeitiji ljudi na svijetu, nepristrano i bez kurtoazije. To je vae priznanje i priznanje drugih, nearapa. Moda ima vie nearapa eksperata za neku drugu oblast, moda su napredniji u neemu, moda ih ima boljih pje{6}

snika, moda ih ima veih pisaca, ali Arapi su denitivno najrjeitiji ljudi i najsposobniji da neto objasne. Otuda je Allah, delle anuhu, poslao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, najrjeitijeg ovjeka. U djelu Kenzul-ummal spomenut je hadis iji je lanac prenosilaca dobar, a u njemu se navodi da su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslanie, nismo vidjeli rjeitijeg ovjeka od tebe. Tada ih je obavijestio da je on uistinu najrjeitiji, jer je odrastao u pustinji, u Benu Sadu, tamo gdje je rjeitost itekako zastupljena. Allah, delle anuhu, uinio je da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bude najrjeitiji, i objavio mu je Knjigu, iji su ajeti jasni, svijetli, nadnaravni, kategorini dokaz, ushiuju i zapanjuju ljudski razum. Kao da eli kazati: Arapi, evo, ovo su ta slova: Elif, Lam i Ra, koja vi koristite, od kojih ste sastavili bezbroj predavanja, hutbi i dijaloga, ali nikako ne moete sainiti govor slian Allahovom, delle anuhu, govoru. Neki su uenjaci govorili da je primjer Allahovog govora i naeg govora kao primjer zemlje od koje gradimo kue, oblikujemo razno ukraeno posue i upove iz kojih jedemo i pijemo, ali nismo u stanju od nje stvoriti ovjeka, a Svemogui Allah uinio je to. Isto tako, od tih slova moemo sastaviti obraanje, predavanje, spjevati stihove, ali ne moemo izgovoriti rijei sline Allahovim, delle anuhu, rijeima. Dakle, asni Kuran, koji je Sveznajui objavio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, izazov je i ljudima dokaz da nita slino oni, ma koliko se trudili, ne mogu sainiti. Stoga, slobodno moemo konstatirati da je bijedan onaj ko dnevno ne razmisli makar o jednoj stranici Kurana, jadan je onaj ko ga ne ita svaki dan, makar i pomalo, ali ustrajno. Lien je svakog dobra onaj ko preferira asopise, novine, pjesnitvo, izjave arobnjaka, proricanje proricatelja nad govorom Milostivog. itaj Kuran i razmiljaj o nje{7}

mu jer hadis kae: Srce u kojem nema nita od Kurana lii na zaputenu kuu. Posveti se asnoj Knjizi, u Dennetu e ti biti reeno: itaj teno, kao to si itao na dunjaluku i penji se, tvoj stupanj u Dennetu bit e tamo gdje proui posljednji ajet. Dakle, na osnovu broja ajeta koje bude pamtio dobit e mjesto u Dennetu. Na dobru je onaj ko radi po Kuranu, i ako bude pamtio malo, ali onaj koji ga naui i po njemu radi nesumnjivo je bolji, njega e Svemogui Gospodar uzdii na visoke stupnjeve. Nakon rijei kao to su Elif-Lam-Ra, obino dolazi pohvala Kurana ili se spominje Knjiga objavljena Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: Ovo su ajeti Knjige jasne, od tih slova i rijei sastavljeni su ajeti Knjige jasne. Svako ima svoju knjigu, a Allahova je knjiga Kuran. Svaki pisac, svaki pjesnik na poetku svoga djela unaprijed se izvinjava zbog mogue greke, zaborava, podbacivanja, osim Jednog Jedinog, Koji se nije izvinio na poetku Svoga govora, sauvaj Boe: Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje U njoj nema manjkavosti, ni podbacivanja, ni dopune, na nju nema kritikog osvrtanja, ve je izazov i svjetlo, a dovoljno nam je to je ona Allahov, delle anuhu, govor. Ovo su ajeti Knjige jasne, njegovi su ajeti jasno razluili halal od harama, objasnili vjerovanje (akidu), propise, ponaanje i ophoenje, sve u tanine. Pa neka je hvaljen Svemogui Allah, Koji nam je objasnio islam u asnom Kuranu i Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, i neka je hvaljen to je uinio ovu Knjigu jasnom, rjeitom, lahkom, da je razumiju i graani i seljaci, i ueni i neueni, i odrasli i djeca. Mi je objavljujemo kao Kuran na arapskom jeziku da biste razumjeli. Svevinji za Sebe kae: Mi i Ja, hvalei se zbog lijepih imena i savrenih svojstava, a lina zamjenica na poetku ajeta ukazuje na vrijednost onoga to
{8}

dolazi. Drugim rijeima, obratite panju na ono to dolazi, to je Kuran asni, objavljen Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem. Mi je objavljujemo i ko eli uputu neka je potrai u ovoj Knjizi, a Uzvieni nije rekao: Mi je stvaramo, to je dokaz protiv mutezila, koji tvrde da je Kuran stvoren. Kuran je Allahov govor (za koji se obavezao da e ga uvati). Allah, delle anuhu, izgovorio je kuranske ajete, koje je Dibril dostavio na Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce, a ljudi ih zapamtili i zapisali: ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei Neki uenjaci primjeuju da Allah, delle anuhu, govorei o objavi Kurana, upotrebljava glagol nezzele i enzele. Prvi upotrebljava u smislu objavljivanja ajeta s ovosvjetskog neba Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i to s vremena na vrijeme, a drugi u smislu objavljivanja cijelog Kurana iz Ploe pomno uvane (Levhi-mahfuza) na ovosvjetsko nebo, a Allah zna najbolje. kao Kuran na arapskom jeziku Ovdje emo se malo zadrati. Naime, jedno od svojstava asnoga Kurana jeste i to da je objavljen na arapskom jeziku. El-Alusi, Ez-Zamaheri i El-Kurtubi objanjavali su da je najljepi jezik arapski jezik, najbogatiji, najslikovitiji, najpodesniji za objanjavanje i najlaki za prenoenje poruke. To je poznato. Neki koji su poznavali brojne jezike i na njima pisali govorili su da arapski jezik ima etrdeset miliona rijei, a neki drugi jezici samo etrdeset hiljada. tavie, u nekim predanjima navodi se da e denetlije govoriti arapskim jezikom. Dakle, Kuran je objavljen na tome jeziku, njime je govorio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i denetlije e njime govoriti. Molimo Svevinjeg Allaha da nas uvede u Dennet, da tamo govorimo ovim lijepim jezikom! Neki su ljudi toliki fanatici kada je rije o arapskom jeziku da govore: Drae mi je da me ismijavate na arapskom nego da
{9}

me hvalite na drugom jeziku. ejhul-islam Ibn Tejmijja u tome smislu kae: Ko voli islam mora voljeti arapski jezik, jer je to jezik na kojem je objavljen Kuran i jezik kojim je govorio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Ako vidi da neko hvali drugi jezik na raun arapskog jezika, potcjenjujui i nipodatavajui ga, znaj da je njegova vjera manjkava, a moda ima i jedno od svojstava licemjera. Ja ne kaem: Nemojte uiti druge jezike, ve kaem: Uenje drugih jezika, engleskog, francuskog itd., stjecanje ope naobrazbe i saznavanje informacija koje posjeduju nevjernici poeljno je islamskim misionarima. Meutim, ne prihvatamo da neko naui strani jezik i njime zamijeni jezik asnog Kurana, jezik Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, vjernika, uesnika Bitke na Bedru i etverice pravednih halifa. Ovo govorim jer je u toku kampanja protiv arapskog jezika, trae da se on zapostavi, ili da se govori narodni, nestandardni jezik, ili neki od modernih jezika, a da se zapostavi knjievni. To je greka. Mi to ne prihvatamo. To ne prihvataju muslimani, a uenjaci pogotovo, i to jednoglasno. ejhul-islam Ibn Tejmijja dalje kae: Neka je hvaljen Allah, delle anuhu, Koji ga je objavio na arapskom jeziku, Koji nam je olakao njegovo pamenje, itanje, razumijevanje i razmiljanje o njemu. Mi je obljavljujemo kao Kuran na arapskom jeziku da biste vi razmiljali o njegovim porukama, ak bile i precizne. Da je objavljen na drugom jeziku, teko bismo mogli o njemu tako razmiljati, teko bismo mogli primijetiti njegovu rjeitost, teko bismo mogli shvatiti njegove poruke. Pogledajte kako neki narodi, naprimjer, Pakistanci, Afganistanci i Indijci, imaju potekoa prilikom itanja Kurana, iako je Svemogui Allah neke od njih poastio time da pamte cijeli Kuran, i njemu pouavaju, a to je velika ast kod Allaha, delle anuhu. A pogledajte kako je nama, Arapima,
{ 10 }

olakao njegovo uenje, ali i pored toga neki ljudi nailaze na potekoe itajui ga, nekada su im teko razumljive njegove fraze; neki ga Arapi pamte, ali ne razmijevaju njegove rijei i znaenja niti vide njegovu rjeitost i ljepotu. Ipak, moemo osjetiti njegovu ljepotu, dra i rjeitost vie nego oni, ali i meu njima moda ima pojedinaca koji ga razumiju bolje od nas. Nerijetko je da oni uzimaju neke rijei iz Kurana i te rijei nadijevaju kao imena svojoj djeci, ne znajui ta ustvari znae. Naprimjer, kau: Semiallah (to znai: Allah uje) i sl., analogno imenu Abdullah, ne znajui da je ovo ispravno a ono nije. Ovu Knjigu, vjenu poslanicu, koju je donio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, lahko emo razumjeti ako nam srca budu ista, a mo zapaanja jaka. Ima ljudi ija su srca zaposjele strasti, koji su se odali varljivim uivanjima ovoga svijeta, koji u srcu nose pjesme i puste elje. Na njihovim je srcima koprena. Razumiju poruke vulgarnih stihova, kojekakvih emisija, asopisa, kurseva, a asni Kuran na razumiju, da Bog sauva! Ko eli shvatiti poruke Knjige asne neka se pokaje Milostivom, neka donosi istigfar, neka moli za uputu i nadahnue, i neka se ponizi pred Gospodarom, kao to je inio ejhul-islam Ibn Tejmijja, kada je stavljao glavu u prainu, molei: Moj Allahu, Koji si pouio Ibrahima, poui me! Moj Allahu, Koji si objasnio Sulejmanu, objasni mi! Zamislite, imao je samo osam godina, a naa djeca, koja i klanjaju u tim godinama, nita ne razumiju, a pogledajte ejhul-islama kako je radio i govorio. Za sebe je pripovijedao da ponekad ne razumije znaenje nekih rijei pa proita njihovo objanjenje u vie od stotinu tefsira. Jo je govorio: Allah, delle anuhu, prua mi nove mogunosti da razumijem asne ajete, razumijem ak i ono to jo niko nije zapisao. da biste razumjeli i to je poruka upuena onima koji imaju razuma. U tome je smislu Hasan el-Basri kazao:
{ 11 }

Kuran je Allahov govor, koji je uputio ljudima. A neki pobonjaci govorili su: Primjer onoga koji razumije Kuran jeste kao primjer ovjeka kome doe pismo od kralja a on ima svjetiljku i, nakon to ga proita prema svjetiljci, odgovori na njega, a onaj ko ne razumije Kuran slii ovjeku kome doe pismo od kralja, ali on nema svjetiljku i ne moe ga proitati, pa ga to obespokoji te ga obuzme strah. Razmisli o ovoj dvojici, i nemoj nipoto biti kao ovaj drugi. Mi je objavljujemo Mi, niko drugi, nikakav pisac, niti kakav lozof. Svevinji Allah ima pravo da Sebe velia i hvali, jer On je, uistinu, Veliki i Hvaljeni. Nee vidjeti da iko osim Svemogueg Allaha za sebe kae: Mi. Zato, ti koji si ogrezao u mraku grijeha, o ti koji si nemaran prema islamu, potrai utoite kod Svemogueg Allaha, vrati se Njemu, pokaj se. Samo je Svemogui Allah vjeni vladar, ostali su vladari smrtnici; samo je On bogat, ostali su siromani; sve e nestati, samo e On ostati: Sve e, osim Njegovog lica, propasti! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! Takoer: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog Neka je hvaljen i uzvien, mi Ga ne moemo pohvaliti bolje nego to je On Sebe pohvalio u suri El-Ihlas, otuda savjetujem da ovu suru to vie uimo. Znam ljude koji je dnevno proue po stotinu puta, neki i vie od toga. Mi je objavljujemo Muhammede, sallallahu alejhi ve sellem, o muslimani! Nakon Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, napisane su brojne prie: Hiljadu i jedna no, Prie mudraca Bude, ali vie nisu popularne jer nemaju, niti su ikad imale, pravu vrijednost. One su dovele do toga da muslimani odlaze na Zapad da se obrazuju i da odgajaju djecu po njihovim vrijednostima; svoje porodice, supruge i porod podeavaju prema standardima Zapada. Allah ih uputio na Pravi put! Treba nam generacija koja e iskreno
{ 12 }

robovati Svevinjem Allahu, koja e znati za prave vrijednosti i lijepo ponaanje, i prema tome se ravnati. Prekini s nemarom u kojem ivi, svoj dom ispuni Svjetlom, ako eli uputu i nur. Sakupi porodicu i kazuj im o Jusufu, o Ibrahimu, o stanovnicima Peine, o vlasnicima slonova Izmiljene prie, koje su popularne u svijetu, negativno djeluju na vjeru i akaid. Do ruku mi je dola jedna takva knjiga, koja obeshrabruje i gui oslonac na Allaha, delle anuhu, dira u osjeaje, skrnavi ast, ohrabruje na injenje zabranjenog, ismijava ednost, poziva u nemoral Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo Zato se, muslimane, proi drevnih izmiljenih pria, ostavi noobdije! vrsto se dri Knjige, kojom nas je Svemogui Allah izbavio, i objavio je preko Dibrila, i slijedi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kojim nas je On poastio. A kuranska su kazivanja najpovjerljivija zbog tri razloga koja emo spomenuti. Prvo, njihov je izvor asna Knjiga, koju je objavio Sveznajui Allah, Jedan Jedini, preko povjerljivog Dibrila Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, a to je najispravniji lanac. Otuda, ko prihvati Kuran i sunnet, zbog toga lanca, sigurno e ui u Dennet. ejhul-islam Ibn Tejmijja izjavio je sljedee: Sljedbenici hadisa, koji se povode za lancem: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem Dibril Svevinji Allah imaju udjela u Allahovim rijeima: i spomen na tebe visoko uzdigli! A lozo imaju udjela u ajetu: onaj koji tebe mrzi sigurno e bez spomena ostati. Sljedbenici hadisa i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse u rangu su ashaba, a lozo i racionalisti u rangu licemjera za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Takoer je izjavio: Niko na Zemlji, osim Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nije na stopostotnoj istini; svako, osim njega, svoje miljenje mora poduprijeti dokazom.
{ 13 }

Drugo, u njima nema neistine niti pretjerivanja, a veina pria, na osnovu kojih njihovi autori dobijaju nagrade, izmiljena je. Zamislite, dijete doe iz kole i izmisli priu, zatim je zapie i dobije kojekakvu nagradu. Gdje je moral i odgoj, i gdje su principi i norme u vezi s priom? Zaista su kuranska kazivanja dovoljna, i nisu nam potrebne nikakve izmiljene prie, iji su autori ljudi, slabii, tavie nevjernici. Pred nama je kazivanje o Jusufu, o Ibrahimu, o Ademu, kazivanje o bedemima (u suri El-Eraf). Imamo Knjigu od Allaha, oni nemaju; imamo historiju koja je dovoljna i Zapadnjacima. ak, mnoge prie koje su osvojile Nobelovu nagradu, kao npr. prie Nediba Mahfuza, izmiljene su, nisu stvarne, ali su ipak dobile tu nagradu. Tree, u kuranskim je kazivanjima korist, odgoj i upuivanje na istinu, a odvraanje od lai, za razliku od izmiljenih pria, koje ovjeka izvode iz okvira stvarnosti, kao prie Hindavija i drugih, koji su toliko izali iz okvira stvarnosti da ljudi, itajui ih, obolijevaju od runih misli i privianja. Upozoravam da se takve prie ne itaju niti da se prodaju. Savjetujem da se vratimo asnom Kuranu, kazivanjima o vjerovjesnicima i ivotopisu ashaba, radijallahu anhum. Neki komentatori Kurana kau da su se ashabi jednom prilikom iskupili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i traili od njega: Allahov Poslanie, postalo je monotono, moe li nam ta kazati?, pa je Svevinji Allah objavio: Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo Ponovo su zatraili: Allahov Poslanie, moe li nas posavjetovati?, pa je objavljeno: O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg Zbog ega je ummet poraen? Zbog ega nazadan? Zbog ega ovakva klonulost i bankrot? Imamo Knjigu, na osnovu koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pobjeivao, na osnovu koje su pobjeivali ashabi: kada su vrsto drali
{ 14 }

do njenih principa, Allah, delle anuhu, uzdigao ih je i uinio uglednim i slavnim na Zemlji, mi smo je zapostavili, pa smo zaostali i poraeni. Posluaj ovo kuransko kazivanje, koje nije kao nauna studija, ve predstoji mu uvod, na kraju rezime, a cijelo kazivanje proima slast i svjetlost koju e osjetiti onaj ije je srce isto; zbog njega se ljudski razum zapanjuje, a oko suzi. Uenjaci kau da se u jednom dobrom predanju navodi: Kada bi Omer, radijallahu anhu, predvodio sabah-namaz i stigao do ajeta: a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten, ne bi mogao a da ne zaplae, pa bi i ostali muslimani plakali. Omer, radijallahu anhu, mnogo je uio suru Jusuf. A Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji ga je pretekao u vjerovanju, kada bi prouio: Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim takoer bi plakao, a plakali bi i muslimani. Otuda su uenjaci rekli: Onome koga zadesi nedaa, pa proui suru Jusuf, Allah, delle anuhu, dat e lijep izlaz i obilnu opskrbu. Ibn Derir et-Taberi, na pitanje zato je Svemogui Allah objavio kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, i zato je spomenuo grijeh kojem se Jusuf, alejhis-selam, mogao izloiti odgovara: Da bude uzor svakom ovjeku koga je zadesilo slino iskuenje: potekoa ili nesrea, koji donose tegoban ivot. Objavljujui ti ovaj Kuran, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao o onome to se prije dogaalo. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prije poslanstva nije imao znanje o tim dogaajima, a nakon to ga je Svevinji Allah obdario poslanstvom, pouio ga je mnogim stvarima, i svako ko ne bude slijedio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pripadat e nemarnim i zalutalim, onima koji e biti lieni Allahove, delle anuhu, milosti. A sada moemo poeti s kazivanjem o Jusufu, alejhis-se{ 15 }

lam, koji je odgajan u kui poslanstva. Dakle, njegovo je ime Jusuf b. Jakub b. Ishak b. Ibrahim, tj. rije je o etiri poslanika uzastopno; Ishak i Ibrahim bili su njegovi preci. U hadisu se navodi: Plemeniti, sin plemenitog je Jusuf b. Jakub b. Ishak b. Ibrahim. Svemogui Allah htio je da Jusuf, alejhis-selam, bude poslanik, zato je dao da, kao dijete, proe kroz odreene kunje, kako bi ga postupno pripremio za veliku misiju, poslanstvo. Naime, Jakub je imao dvanaest sinova. Jusuf, alejhis-selam, i Benjamin bili su od jedne, a ostalih deset od druge ene. Jusuf je bio najdrai Jakubu, jer je bio najpametniji, najrjeitiji i najljepi (Jusuf, alejhis-selam, bio je toliko lijep da su ene rezale svoje ruke dok su pripremale voe, a da to i ne osjete, to se jasno zakljuuje iz kuranskog izraza kattane; glagol s tedidom nosi to znaenje, za razliku od glagola bez tedida: katane, govorei da on nije ovjek, ve je melek, ili denetlija). tavie, Allah, delle anuhu, podijelio je ljepotu na dva dijela: jedan je dio dao Jusufu, alejhis-selam, a drugi je dio dao svim ljudima do Sudnjega dana. U tome je smislu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: Jusufu, alejhis-selam, dato je pola ukupne ljepote. Ovo je zato jer Svevinji Allah odlikuje poslanike jedne nad drugima. Naprimjer, Davudu, alejhis-selam, dao je takav glas da su ptice u jatima dolazile, ivotinje zastajale, a ljude, kada bi sluali kako ui Zebur, plijenio je njime, dok je Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, najboljem vjerovjesniku, dao el-mekamul-mahmud, hvale dostojno mjesto, i odlikovao ga nad ostalim vjerovjesnicima brojnim drugim odlikama. Dakle, kod Jakuba, alejhis-selam, prevladavala je ljubav prema Jusufu, alejhis-selam, nad ostalim sinovima: njega je grlio, zabavljao se s njim, ljubio ga, vodio na musalu Sve su to Jusufova, alejhis-selam, braa pomno pratila, i to je mnogo utjecalo na njih.
{ 16 }

Uenjaci kau da je djeak Jusuf zaspao jedne noi i usnio veliki san. Neki tvrde da je to bilo u noi Lejletul-kadr. Drugi to, opet, osporavaju obrazlaui da je Lejletul-kadr dat Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ali ne i poslanicima prije njega. Neki kau da je to bila no uoi petka, a nije ni vano, nas se tie to da je djeak usnio san i otiao svom ocu, rekavi mu: O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie, oe moj, sanjao sam kako su jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec sili s neba i poklonili mi se. Velikog li sna i blistave li budunosti! (Jedanaest zvijezda simbolizira jedanaestero njegove brae, a Sunce i Mjesec Jusufove roditelje.) Jakub, alejhis-selam, shvatio je o emu se radi, jer je izvrsno tumaio snove, pa ga upozori: O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost (kejd), jer je to zaista velik i konstruktivan san, radosna i zapanjujua vijest. Uenjaci kau da je u korist ovjeku da lijep san ne kazuje svakom, jer neki su ljudi skloni zavidnosti; blagodati kojima je poaen, ovjek treba sakriti, osim od onoga koga voli. U Kuranu se spominje rije kejd i u suri Et-Tarik, gdje Svevinji Allah kae da nevjernicima plete spletke. Takoer kae da je pleo spletke u Jusufovu, alejhis-selam, korist, a protiv njegovih neprijatelja. Spletka je potajno i perdno djelovanje da se nekome nanese zlo i da se dovede u nepriliku, i ne ini se javno. Velike su lukavstva i spletke ena. One, uglavnom, dobro vladaju tom tehnikom, osim kada se radi o onim enama koje je Svevinji Allah od toga sauvao. Kao da je Jakub, alejhis-selam, elio upozoriti Jusufa: prii e ti odakle se ne bude nadao ili e te kidnapirati, ili e te oklevetati kod ljudi, ili e te bojkotirati Zatim mu se izvinio zbog toga rekavi da je to ljudska priroda od kada je Allah, delle anuhu, stvorio nebesa i Zemlju, i da sva{ 17 }

ki ovjek zavidi, osim onih koje je Svemogui Allah toga sauvao, i da su ljudi sebini kada je rije o dobru i blagodatima. ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj, tj. zavidnost potie od ejtana, on ih je na to naveo i lanu im nadu ulio, a tvoja braa nisu takva, oni su izuzetno dobri ljudi. Tako ejtan sije smutnju izmeu brae i voljenih osoba, pa ga se priuvajte i vodite borbu protiv njega Boijim orujem: zikrullahom, pokornou, slijeenjem Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i skruenim namazom. Jakubova, alejhis-selam, poruka sinu bila je: ako sakrije san od svoje brae, ako bude traio pomo od Svemogueg Allaha nadaj se dobru, i On e te odabrati izmeu ljudi i obdariti poslanstvom kao to je mene obdario i tvoje pretke, Ishaka i Ibrahima, a Allah, delle anuhu, odabire onoga koga hoe. Ako Mu bude pokoran, uinit e te Svojim tienikom, a to je najvei poloaj na ovome svijetu. Zato se potrudi da stekne status dobrog i iskrenog roba: I neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Allahovi tienici I, eto tako, Gospodar e tvoj tebe odabrati, i tumaenju te snova nauiti, prema nekim komentatorima: Nauit e te poslanstvu, ili tumaenju nekih snova, ili e ti dati korisno znanje; a sve je to i postigao: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu U emu se, onda, ogleda sigurnost u rijeima: daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri! Zaista, Svemogui Allah nauio ga je tumaenju snova, pa je prvo tumaio snove, te mu dao vlast, pa je vladao Misirom, pa ga uinio poslanikom, da ljude pouava dobru; upotpunio je Svoju blagodat prema njemu, jer On Svoju blagodat upotpunjuje prema kome
{ 18 }

hoe. Onome kome Svemogui Allah da Svoje blagodati, i na tome ga usmrti, ukazana je velika milost: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. i Svoju blagodat prema tebi upotpuniti, tj. Njegova e te blagodat stalno pratiti, nee nestajati do Sudnjega dana. A najvea Allahova, delle anuhu, blagodat prema ovjeku jeste da ga podri na putu islama, na putu oboavanja samo Njega, sve dok ne sretne Milostivog Allaha. Zatim mu je Jakub, alejhis-selam, objasnio da je Svevinji Allah i njegove pretke, Jakuba, Ishaka i Ibrahima, obasuo blagodatima: i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje i cijelu Jakubovu porodicu, a ako ti bude obasut blagodatima, onda je cijela naa porodica poaena poslanstvom. Ibrahim, alejhis-selam, spomenut je prije Ishaka, iako mu je on, Ibrahim, otac zbog vrijednosti. kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka Ibrahim je obasut milou tako to ga je Svemogui Allah uzeo za prijatelja, ali je uzeo za prijatelja i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Brojne su poasti kojima je odlikovan Ibrahim, alejhis-selam: Svevinji Allah uzeo ga je za prijatelja, Ibrahim, alejhis-selam, primao je goste, porazbijao kipove Neka je Svemogui Allah njime zadovoljan. kao to je prije obasuo pretke (oeve) tvoje Ovaj ajet dokaz je da je djed na rangu oca u pogledu poloaja, asti i nasljednog prava kada otac umre prije djeda. Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je, zna ko zasluuje poasti, a mudar je u smislu upotpunjavanja blagodati, stavljajui stvari na njihova mjesta. On apsolutno zna, neznanje Mu je strano; apsolutno je mudar, besmislenost Mu je strana. Rezime: Jakub, alejhis-selam, oporuuje i upozorava svo{ 19 }

ga sina Jusufa: sinko, pripazi, posrijedi je Allahova blagodat i dobro koje ti On eli. Raduj se, On e te obdariti, postat e poslanik i vladar, bit e poaen, imat e Boiju uputu, ali pripazi se i svojoj brai ne govori svoga sna, jer, ako im ispria, oni e ti veliku pakost nanijeti, mnogo e te izmoriti, a sve je, opet, u skladu s Allahovom, delle anuhu, odredbom.

{ 20 }

Velika zavjera

o snu koji je sanjalo. (Neki uenjaci kau da su njegova braa bili vjerovjesnici, a drugi tvrde da su poslanstvo primili kasnije.) Zavjera poinje kada su vidjeli s kakvom se panjom njihov otac Jakub, alejhis-selam, odnosi prema Jusufu, najljepem, najbistroumnijem, najrjeitijem, grlei ga, pitajui za njega, vodei ga na musalu Njih deseterica vide tu panju, u isto vrijeme osjeajui kako ih otac zapostavlja, to im nalae: velika se spletka mora iskovati, zavjera protiv dobrog djeaka mora se pripremiti! Ali, ko njega uva?! uva ga Svevinji Allah. Znaj, ako je Allah, delle anuhu, na tvojoj strani, ne boj se, ma koliko ljudi uestvovalo u zavjeri, ma kakve spletke kovali. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Ibn Abbasa, radijallahu anhu: Pazi na Allaha, On e na tebe paziti; pazi na Allaha, nai e Ga ispred sebe; znaj za Njega u blagostanju, On e za tebe znati u tekoi. Znaj, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti pribavi kakvu korist, nee ti pribaviti osim ono to je Allah ve odredio, a kada bi se sakupili da ti kakvu pakost uine, nee ti moi nauditi osim onoliko koliko je Allah ve odredio; pera su podignuta, a listovi su se osuili. Eto, djeaka Jusufa uvat e Svemogui Allah; on nee imati uvare, ni oca, ni brau koji bi ga osnaili, ali AllaLI , NE V I NO DI JE T E O BAV JETAVA S VOJU B R AU

{ 21 }

hovo e ga oko pratiti i uvati, da postane vjerovjesnik, da prenese Allahovu poslanicu ljudima, da postane vladar. U Jusufu i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju, tj. nalaze se oita znamenja ljudima koji se raspituju o tom udnom kazivanju, jer Kuran kazuje i iznosi jasne dokaze; ovo je, uistinu, najljepe kazivanje. udi to to su medinski jevreji, Allah ih prokleo, sugerirali mnogobocima u Meki da trae od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, vijesti o Jusufu, alejhis-selam, tim prije to mnogoboci nisu imali nikakvu nebesku knjigu, pa nisu znali nita ni o Jusufu, ni o Musau, ni o Isau. Kao da su im govorili: Izazovite Muhammeda. Ako je poslanik, on e vas izvijestiti o tome. Kurejije, koji nisu poznavali nita drugo osim putovanja zimi i ljeti, uvari deva i brava, prodavai groica i hurmi, po instrukcijama jevreja, pitali su u vezi s djeakom u Palestini koji se izgubio od oca, vjerovjesnika, i otiao u Misir, gdje je kasnije i sam postao vjerovjesnik i vladar, pa ga je otac pronaao. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovora da e ih obavijestiti sutra, a u meuvremenu nije otiao ni u kakvu javnu biblioteku, nije kontaktirao nikakvog pisca, nije pitao uenjake, ve je nepismeni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan da oslobodi ovaj svijet, da ljude izvede iz tmine na svjetlo, da obznani rije tevhida: la ilahe illallah, koji nije studirao na nekom univerzitetu obratio se Svemoguem Allahu: Moj Allahu, poui me, kako me ljudi ne bi u la utjerali! I, doista, Dibril mu sutradan donosi cijelu suru Jusuf, jednu od rijetkih koje su objavljene odjednom; bilo je sura koje su objavljene u deset navrata, ali ova je, sa svom svojom snagom, svjetlou, rjeitou i nadnaravnou, objavljena odjednom. Ni jedno njeno slovo nije izostalo, ni jedna rije nije zaboravljena, ni jedna reenica nije na pogrenom mjestu. Resulullah, sallallahu alejhi ve
{ 22 }

sellem, pred njima ui suru Jusuf, a oni je prenose jevrejima. Kada su je uli, zakleli su se Allahom da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije dodao ni oduzeo ni jednu rije, ali nisu prihvatili islam. Zato? Zato to ih je obuzela bolest Jusufove brae, zavidnost. Allah, delle anuhu, o jevrejima kae: i kada im dolazi ono to im je poznato itali su u svojim knjigama, oni, podli Jevreji, da e vjerovjesnik Muhammed biti Arap: i kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, a odgovor na takvo ponaanje jesu Allahove, delle anuhu, rijei: i neka za to stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!, tj. neka Allahovo prokletstvo stigne one koji taje istinu, koji izmiljaju dokaze, koji poriu jasne argumente nakon to su ih saznali. Dakle, zavjera poinje. Sastaju se. ejtan im daje instrukcije. A Jakub i Jusuf ni za ta ne znaju. Najstariji od njih ree: Jusuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina jer je deset vie od dvojice. Svi smo njegovi sinovi, pa, kako naeg brata Jusufa moe voljeti vie od nas, njemu pridavati najvie panje, a nas zapostavljati, zato tako ini? Neki uenjaci kau: Niko nikada nije zavidio toliko na ljubavi koliko su oni njemu zavidjeli. Ljubav je Allahova, delle anuhu, blagodat. U Sahihu je zabiljeen hadis: Kada Allah zavoli nekog ovjeka, pozove Dibrila: Ja volim toga i toga, spomenuvi njegovo ime, Dibrile, voli toga i toga, u tome i tome gradu, u tome i tome kvartu! Dibril ga zavoli, jer ga je zavolio Allah. Zatim Dibril dovikne stanovnicima nebesa: Allah voli toga i toga, ne zbog njegovog porijekla, niti imetka, ve zbog bogobojaznosti, iskrenosti, dobrote i pobonosti. Zatim bude prihvaen na Zemlji. Da je Jakub, alejhis-selam, volio Jusufa i Benjamina vie od njih dobro su znali i esto spominjali. To ih je boljelo zbog dvije pojedinosti: prvo, bili su sinovi jednog oca; i, drugo, davao je prednost
{ 23 }

dvojici nad desetericom, a veina je uvijek korisnija. Zato su kazali: Na je otac, zaista, u velikoj zabludi. A je li Jakub, alejhis-selam, vjerovjesnik, bio u zabludi?! U vezi s tim, uenjaci kau: Time nisu mislili rei da je zabluen spram vjere; ta, on je vjerovjesnik, ve spram voenja porodice, i da je njegov odnos pristran, jer kako moe preferirati manjinu nad veinom; zar otac moe praviti razliku izmeu svoje djece?! Hasan el-Basri plakao bi kada bi itao suru Jusuf. Govorio bi: Nema istinskog boga osim Allaha Koliko su samo grijeha poinili: digli su se protiv oca, rastuili ga, uzeli brata kao zarobljenika, bacili ga u bunar, potom slagali ocu u vezi s tim itd., pa su, na kraju, zatraili od oca da moli Najplemenitijeg i Najmilostivijeg, Jednog Jedinog, da im oprosti. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, ree jedan od njih. Pogledajte kako zavist moe dovesti ak i do namjere o ubistvu onoga kome se zavidi. Moe sve ljude zadovoljiti osim zavidnika, njega zadovoljava samo to da nestane tvoje blagodati. Zato nam je nareeno da traimo utoite od zavidnika. Na Allahu, zatiti nas zla zavidnika. Predloili su: ili ga ubijte ili u kakav dalek predio ostavite. Ima samo dvanaest godina, ako ode samo nekoliko kilometara od kue, nee se znati vratiti. Jusuf denitivno mora nestati iz kue. A zar e se Jakub, alejhis-selam, njima okrenuti ako mu pokau neposlunost, unite sina, ostave ga u munom ivotu i tolikoj tugi da e plakati i gristi usne elei se oduprijeti, ali nee moi, pa e rei: Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate. Uenjaci kau da ne postoji vea ljubav od ljubavi oca prema sinu, kada mu pridaje panju, i tada postane kao dijete koje zavoli majku, ili jo vie. Rekli su, pogreno mislei: otac va e se vama okrenuti, a kako e ih prihvatiti nakon tako runog ina?
{ 24 }

i poslije toga ete dobri ljudi biti, tj. nakon to zavrimo s Jusufom i Benjaminom, ostalo je lahko. Bit emo pokorni Allahu, delle anuhu, i molit emo Ga za oprost, jer On je milostiv i mnogo prata, a ocu emo donijeti logino opravdanje: pojeo ga vuk. Eto, nesrea, neposlunost prema ocu, ubistvo, i nita vie, a: poslije toga ete dobri ljudi biti. Komentatori kau: To je bila njihova nada, nada u Svevinjeg Allaha, i dokaz da su jo bili iskreni vjernici, iz ega se zakljuuje da ovjek, musliman, ma koliki bili njegovi grijesi, mora lijepo misliti o Allahu, delle anuhu. Dakle, najstariji meu njima predloio je da ga ubiju, a drugi se nadovezao iskljuujui taj prijedlog: ili ga u kakav predio ostavite, a ovdje vidimo da Kuran ne pridaje panju imenima, otuda, neki tvrde da je to predloio Benjamin, a drugi kau da je to bio Jehuda. Nas zanima da je to reeno, a nije nam bitno ko je to rekao, i u tome je poenta. Ako ba hoete neto da uinite, onda Jusufa ne ubijte, ree jedan od njih, jer je ubistvo neoprostiv grijeh, ako ga ubijemo, njegova e krv biti biti osveena ma koliko mi to ne eljeli, Allah, delle anuhu, dat e da istina izae na vidjelo, jednog dana, na mjestu zloina ostat e tragovi i pokazatelji da smo mi ubice, i Jakub, alejhis-selam, e, nakon odreenog vremena, otkriti da je Jusuf ubijen: ubistvo je rigorozna kazna, a on je, ipak, na brat. Ovaj je bio najmilostiviji meu njima, zatraivi da se kazna ublai, tj. da se, umjesto ubistva, Jusuf, alejhis-selam, protjera iz zemlje. Ako ba hoete neto da uinite, onda Jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, tj. u bunar iji su zidovi od zemlje, ne zidani, daleko od ljudi, kako ne bi mogao izai. Hvaljen neka je Allah, pogledajte na ta ih je zavist navela! Svoga brata bacaju u bunar, u mrkloj noi, meu vukove i kojekakvu divlja, daleko od roditelj i pri{ 25 }

jatelj, bez hrane i vode, ili s vrlo malo vode. Nakon to su sve to isplanirali, ostalo je da odvedu brata, bace ga u bunar i prereu ue, ali nisu mogli prekinuti vezu sa Svemoguim Allahom; ljudske se veze mogu prekinuti, ali veza sa ivim i Vjenim ne kida se, a djeak e, odmah nakon to ga bace u bunar, uspostaviti vezu sa Njim, delle anuhu. uzet e ga kakav karavan, tj. valjda e naii kakav karavan i uzeti ga. Jer da je velik, ne bi mu mogli nita, branio bi se, a ovako se nee moi oduprijeti, nee znati ta ga eka, a, nadasve, njegov otac o svemu nee nita saznati. Nadali su se da e se odmoriti kada nestane nevinog maliana, koji im nikada nikakvu pakost nije nanio, a zbog koga ih je boljela glava. ako ba hoete neto da uinite, tj. jer vas je deseterica i svi ga se elite osloboditi, i nijedan od vas ne kae da ga pomilujemo, da ga potedimo, podvajate se samo u nainu izvrenja zloina. Jedni trae pogubljenje, a drugi da se nevino dijete protjera i udalji od oca. Tako su postigli dogovor da ga bace u bunar, mislei da postupaju ispravno, a grijeili su. Savjetovanje je zakljueno: Jusufa otjerati i udaljiti iz Palestine, ostaviti ga u najdaljem mjestu kroz koje prolaze putnici, da ga njegov otac nikada ne pronae. Odlaze kod Jakuba, neporoni, smireni, da od njeg izmame dijete, jer ga odvodi na musalu, danonono je s njime. Neki su uenjaci kazali da bi Jakub, alejhis-selam, kada bi zatraio hranu i pie, uzeo i svoj i Jusufov dio, pa bi ga grlio govorei: U njemu osjetim dennetski miris. Dolaze kod njega i govore: O oe na, zato sumnja u naa osjeanja prema Jusufu? Prigovarali su mu: Ti uvijek sumnja u nas, a nikada mu nikakvo zlo nismo nanijeli. Zato ga ne pusti s nama?! Nikada ne sjedi s nama, ne spava s nama, na jede s nama Oe na, mi smo njegova
{ 26 }

braa, zna da smo iskreni prema njemu, i povjerljivi! Zato ne dopusti da poe s nama u igru, da uiva u prirodi! Mi mu zaista elimo dobro, tj. volimo ga, elimo da se igra s nama, pazimo ga ovdje, a i tamo emo, pa, zato se plai?! Pogledajte kakve su samo dirljive rijei birali: Otac poput tebe ne sumnja u svoju djecu! Oe, boj se Allaha, svi smo tvoji sinovi! Poeli su traiti: Poalji ga sutra s nama da se razonodi i igra, dijete ima pravo na igru, a mi emo ga uvati. (I na erijat, takoer, regulira djeiju igru. U tome je smislu Sufjan es-Sevri govorio: Igraj se s djetetom do sedme godine, odgajaj do sedme i drui se s njim do sedme, pa praktino pogledaj ta si radio. A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Odgajajte svoju djecu; od sedam godina im nareujte da obavljaju namaz, a kada navre deset, na to ih natjerajte.) Jakub, alejhis-selam, nije iskljuivao Jusufov odlazak s braom radi igre, iako to nije elio; bojao se za njega, pa su oni potvrdili: mi emo ga, sigurno, uvati, tj. uivat e igrajui se, a mi emo ga uvati. U prilog im je ilo i sljedee: Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji, tj. ne boj se, pouzdaj se u Allaha. Neki uenjaci kau: U ajetu je spomenuta rije hifz, uvanje, koja znai: iskrenost i nevaranje, a ovdje znai: uvanje u odlasku i povratku, dakle, iskrena namjera i istinsko uvanje. Jakub, alejhis-selam, odgovara: Bit e mi doista ao ako ga odvedete, tj. ne mogu podnijeti njegovu odsutnost, raalostit u se i zabrinuti ako on poe s vama. Sve to je njegova ljubav i privrenost prema Jusufu bila vea, njihova je zavist bila gora. U nekim tefsirima navodi se da je Jakub, alejhis-selam, sanjao kako stoji na nekom brdu, a u podnoju Jusuf plae i doziva ga; oko njega deset vukova, koji simboliziraju desetoro njegove brae. Kada je svanulo, zatraie od Jakuba, alejhis-selam, da pusti Jusufa s njima,
{ 27 }

pa on odgovori: Bojim se da ga vuk ne pojede! Iz svoje velike ljubaznosti nije rekao: Bojim se za njega od vas. Jer, da ih je optuio za bilo ta, oni bi se tada otvoreno izjasnili kao neprijatelji. Rijei: a plaim se da ga vuk ne pojede kada vi na njega ne budete pazili, izdvajaju vuka zbog toga to su Arapi sve divlje zvijeri: leoparda, risa i lava, nazivali vukom. A prema miljenju nekih, vuka je izdvojio zato to je lukav i veoma podmukao; budui da ima malo tijelo, nee napasti direktno, ve se podmuklo i kriom prikrada, te napada s lea. El-Dahiz, u djelu El-Hajevan, kae da vuk spava s jednim otvorenim okom. Otuda su lav i leopard bolji od vuka, koji je podao i prljav. A sve to ukazuje na to da je Jusuf bio jo nejak; da je bio vei i jai, branio bi se od zvijeri. Jakub, alejhis-selam, nije optuivao Jusufovu brau, a ne znavi da su ustvari oni vukovi. I oni, Allah im oprostio, pribjegavaju vuijem lukavstvu. Kao da je rekao: vi ete se igrati i razgovarati, zaboravit ete dijete koje posebno pazim. Njihova se pakost poveava. Situacija nalae da se tvrdo zakunu. Razgovor jo nije zavren: Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko! Mi bismo tada bili zaista izgubljeni, tj. nas je deseterica, snanih i hrabrih mladia, pa ako bi ga vuk uspio pojesti, a nas ovoliko, tada bismo doista bili izgubljeni, nemoni, bili bismo neljudi! Kako moe takvo neto rei! Allah ti oprostio! Svoj su zahtjev opravdavali time to im on treba dati djeaka i nema pravo u njih sumnjati; zbilja, kako vuk moe nadvladati deset heroja i uzeti djeaka! Jakub, alejhis-selam, konano se slae s njima, smiruje se i daje dijete da izjutra poe na dugo oekivani izlet. Otac se oprata od sina sa suzama u oima, a od njih uzima tvrde zakletve Allahom da e se bojati Svevinjeg Allaha kada se radi o Jusufu. Predaje im dio svoga srca i trai od njih da
{ 28 }

dobro paze na njega, ne nasluujui da su mu oni veliku pakost pripremili. Otac ostaje uplakan. eka da se vrate. Uenjaci su kazali: Kada su krenuli, dok je Jakub, alejhis-selam, bio prisutan i vidio ih, ljubili su Jusufa i govorili mu: Brate na, ne boj se, mi smo uz tebe, a kada su zamakli za brdo, poeli su pljuvati na njega, jedan ga je vukao, drugi vezao, jedan govorio: Hajde, bre, to je otprilike i znaenje kuranskih ajeta, jer Kuran je na arapskom jeziku; poenta je u znaenju i smislu. Udaljavaju se od kue. Gone stoku sa sobom. ele izvriti plan. Pada mrak. Odvode ga do prethodno odabranog bunara i sputaju, a on plae i moli: Brao moja, bojte se Allaha, odrite obeanje dato ocu, molim vas! Odgovaraju: Ostavite nas na miru, ti i tvoj otac, koji nas je zapostavio zbog tebe, nije bio pravedan, ti si nas razdvojio, zbog tebe nas otac mrzi Dijete visi na uetu. (Kako su ljudi jadni kada se prepuste zavidnosti: nepravedni su prema onome kome zavide, zaboravljaju njegove dobre osobine, dre ga novotarom, zabluenim, grenikom, ljude upozoravaju na njega iz neprijateljstva, nepravedno.) Jusuf stie na dno. Do kamena. Vode nema. Oni prekidaju ue, ali ne i Jusufovu vezu sa Velianstvenim i Plemenitim. Ona ostaje. Spustili su ga u akamsko vrijeme. Tada mu Allah objavljuje: Ja sam s tobom, Jusufe! I to je poseban meijjet (drutvo, pratnja), koji ehli-sunnet tumai kao Allahovo uvanje ovjeka, tj. ako je On, delle anuhu, s ovjekom, ne treba se bojati niega i nikoga. Imam Et-Tenuhi i neki drugi uenjaci u historijskim djelima spomenuli su Jusufovu, alejhis-selam, dovu kada je baen u bunar: Moj Gospodaru, u ovoj sam noi sm, usamljen, moj Gospodaru, oko mene je pusto, moj Gospodaru, zaboravljen sam. Na to mu je Svemogui Allah odgovorio: Sm je onaj s kim nisam Ja, usamljen je onaj iji Ja nisam
{ 29 }

prijatelj, siromaan je onaj kome ne dam Ja, gladan je onaj koga ne hranim Ja. Jusufe, tako mi Moga ponosa i uzvienosti, Moje mi plemenitosti, veliine, slave i vjenosti, Ja u ti pomoi protiv njih, i ti e ih obavijestiti o onome ta su uradili, ak i nakon odreenog vremena, lijep zavretak eka tebe, uinit u te poslanikom, dat u ti vlast, a oni e ti doi pokorni i ponizni. Tada se smiri, srce poe ujednaenije kucati, misli se sredie. Te je noi prespavao na kamenu, a zaspao je zato to se obratio ivom i Vjenom.

{ 30 }

Oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo

. Tamo ostaju do tame. No je pogodnija za zloin, kau Arapi. Nadaju se da e to moi kamuirati pred ocem, da mu se nee objasniti ta je zaista bilo. Jusufovu koulju, koju su prethodno skinuli, okrvavit e krvlju ovce koju su zaklali, i donijeti opravdanje koje ne bi prihvatio ni obian ovjek, a kamoli vjerovjesnik, kome je Svemogui Allah dao da zna neke nepoznate stvari (gajb). I uveer dooe ocu svome plaui, tj. nisu doli ujutro, ni u podne, ni u ikindijsko vrijeme, ve uveer, jer je no pogodna za kamuau i poturanje lanih dokaza, nou se ljudska rabota ne vidi: vuk napada tada, lopovi polaze u krau. Dolaze. Otac, dobri starac, sjedi u kui. eka dijete koje mu je od srca otpalo. Ulaze u kuu. Plau. (Ali, iskreni pla razlikuje se od lanog. I Allahovi, delle anuhu, tienici, na ijem je elu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, od iskrenih najiskreniji, plakali su, ali iz srca. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, oi suzile bi na denazi, plakao bi kada bi mu neko uio Kuran, plakao bi na minberu drei vaz. U tome su ga slijedili ashabi, radijallahu anhum. Neki od njih plakali su toliko da se na njima vidno osjetila tjeskoba od toga. A ima i ljudi koji plau pretvarajui se, radi ovosvjetske koristi.)
ONA NO GA BACAJU U BUNAR I R EU U E

{ 31 }

Sjedaju ispred oca. Kao dokaz da su iskreni, pokazuju Jusufovu, alejhis-selam, koulju: vuk je pojeo Jusufa a ostavio koulju pa smo je, evo, donijeli. Jesu je okrvavili, ali su je zaboravili pocijepati; da bi vuk pojeo ovjeka, mora mu prvo pocijepati odjeu. Jakub, alejhis-selam, uzima koulju. Gleda u nju, gleda u njihove lane suze, a Sveznajui Allah mu je dao da zna stvarnost i da mu nita ne mogu sakriti. Oe na, bili smo otili da se trkamo (nestebik), a Jusufa smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo, dogovaraju se, sva deseterica, da kau: Oe, posluaj kako se sve dogodilo, ni naslutili nismo da e se dogoditi nesrea. Poveli smo naeg dragog brata da se s nama igra i razonodi. Ostavili smo ga kod naih stvari, odjee, a mi otili da se trkamo. Uenjaci su rije nestebik protumaili na razliite naine. Neki kau da se radilo o takmienju u bacanju strijela, jedni tvrde da se radilo o klasinoj trci, a drugi, opet, vele da se radilo o nadmetanju u lovu. Ibnul-Devzi u djelu Zadul-mujesser tvrdi: Iz spoljanjeg znaenja ajeta zakljuuje se da se radilo o klasinom trkanju koje je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trkao se s Aiom, radijallahu anha, kako je zabiljeeno u hadiskim zbirkama. Jakub, alejhis-selam, progovara prvi: Bojim se da ga je vuk pojeo, pa pomislie: Evo izlaza, o oe na A poznato je da se laljivac sam opovrgava, jer ni sam nije uvjeren u ono ta govori: uvijek sumnja u sebe. Na to dodaju: Oe, ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo, i strahujemo da nee prihvatiti nae opravdanje, okrvavljenu koulju, ali ta moemo sada uiniti, vuk ga je pojeo? I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu Ibn Abbas, radijallahu anhu, tumaei Allahove, del{ 32 }

le anuhu, rijei: lanom krvlju okrvavljenu kae da je to bila zgruana krv. Ispravno je da to nije bila Jusufova, ve krv ovce; krv i koulja svjedoe da je posrijedi la. U vaim duama ponikla je zla misao odgovara Jakub, alejhis-selam, tj. Boga mi, u vama je ponikla zla misao, ejtan vam je uljepao grijeh i ljubav prema ovome svijetu, pa ste, inei nepokornost meni a nepravdu prema Jusufu, alejhis-selam, poremetili red na Zemlji. Stvarnost je to to ste se osmjelili na takvo neta, sluajui svoje due koje su vas navratile na zlo. To je zla dua koja navraa na zlo i grijehe, a odvraa od dobra. (A due se dijele na tri skupine. Prva dua je ona koja nareuje zlo, i to je dua grenika, koji zna samo za zlo: ne obavlja namaze, radi zlo, ini grijehe; estitost, pokornost, dobro, lijepo ponaanje, skromnost, udjeljivanje milostinje sve to strano joj je. Allahu se utjeemo od takve due: zaista je dua sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Druga je ona dua koja samu sebe kori, to je ona u kojoj ima i dobra i zla; kada uradi zlo, kori sebe. Hasan el-Basri kae: Vidjet e da je moja dua ona koja samu sebe kori: Zato si ono rekao, zato si onako postupio! I, trea, smirena dua, to je ona koja je upila dobro, ini dobro i samo to trai: A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui meu robove Moje, i ui u Dennet moj!) Posluajte odgovor vjerovjesnika: i ja se neu jadati (sabrun demil), ovu u nesreu primiti s mnogo strpljenja. Rijei sabrun demil trebaju biti moto i transparent svakog muslimana u tekoi, nedai, iskuenju, a nakon to kae: Inna lillahi ve inna ilejhi radiun (mi smo Allahovi i Njemu emo se vratiti). Jer, ta ustvari moe uiniti oronuli starac? Hoe li iznuivati od njih odgovor, traiti svoga sina u pustinji? Nije mu
{ 33 }

preostalo nita drugo osim da izgovori: Neu se jadati. A istinski se strpiti znai ne aliti se nikome, niti jadikovati: Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, tj. neu svoj problem i tugu iznijeti pred ovjekom, stvorenjem kao ja, ovjek je izvor slabosti, potrebe i siromatva, ve to iznosim pred Jakog, Vladara, Svemonog, Onoga Koji upravlja, nema istinskog boanstva osim Njega. ejhul-islam Ibn Tejmijja, govorei o stilu Kurana, kae: Kuran govori o izbjegavanju na prikladan nain, velikom strpljenju i velikodunom oprostu. Veliko je strpljenje ono u kojem nema aljenja, velikoduan je oprost onaj u kojem nema uvrede, a izbjegavanje na prikladan nain jest ono u emu nema ukora. od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite, tj. od Svemogueg Allaha traim pomo protiv vae spletke, ili onoga to ste ve uinili, jer ja Njemu svoj sluaj preputam. Govorio je tako znajui da e lijep ishod biti u njegovu i Jusufovu korist: nakon nekog vremena doi e izlaz, osvanut e dan poslanstva i vlasti. A Jusuf, alejhis-selam, jo je u bunaru, ue je prekinuto, ali veza sa Svevinjim Allahom nije. On ga hrani, i poji, i uva. Jusuf, alejhis-selam, eka Njegovo rjeenje, presudu. Allah, delle anuhu, na njega sputa smiraj i objavljuje mu: Ti e ih o ovom postupku njihovom obavijestiti, a oni te nee prepoznati, tj. raduj se, nakon nekoliko godina doi e ti ponizni, kajui se, traei oprost, ishod e biti u tvoju korist, porodica e ponovo biti zajedno, uz Allahovu pomo, to je zato jer je sve u Allahovoj ruci, i na Zemlji se nita ne dogodi bez doputenja Onoga Koji je na nebesima. I doe jedan karavan, skupina ljudi, dooe izjutra i odsjedoe kod bunara, a sve po Allahovom odreenju. On je dao da karavan ba tu stane. Trae od jednog od njih da uzme svoje vedro i da dohvati vode. On ga sputa. Jusuf
{ 34 }

ga ugleda i ue u njega. ovjek eka da se napuni vodom i izvlai napolje, kada, na vedru dijete, sjaji kao Mjesec. Dijete koje e postati najvei, najplemenitiji i najpoznatiji zatvorenik na svijetu, dijete koje e postati poslanik i najvei vladar na svijetu. Vlasnik vedra vraa se. Govori: Mutuluk, otiao sam po vodu i doveo prelijepog djeaka! Kakva ljepota i svjetlost! ta je ovo? I oni su ga kao trgovaku robu sakrili Neki komentatori kau da su se Jusufova braa poslije vratila, sakrila ga i prodala, a to smatram pogrenim miljenjem. Ispravno je da su to uinili ljudi iz karavana: jedni su ga nali i prodali drugima; tanije, vlasnik vedra drao ga je na zaelju karavana i kasnije prodao. Karavan naputa Palestinu. Ide prema Misiru. Djeak stie na pijacu. Pogledajte kolika je udaljenost izmeu oca i sina; sin je na pijaci robova. Proli su stonu pijacu i onu gdje se prodaje platno. Jusuf, alejhis-selam, kome je Svemogui Allah dao pola ukupne ljepote, koga je uzdigao na peto, ili na tree nebo na pijaci robova. Nude ko e kupiti djeaka. Dolaze stanovnici Misira. Izmeu ostalih, tu je i zastupnik namjesnika, te roba odlazi u prave ruke Allahovom voljom. Zastupnik zna da je cijena slobodnjaka niska, i zna da se karavan po svaku cijenu eli osloboditi djeaka, pa ga kupuje za nekoliko groa. Neki su uenjaci odredili taj iznos: dvadeset i dva groa, a jedni su kazali da se radilo o etrdeset. Ako Kuran kae: I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa, zato se optereivati govorei ono o emu Svevinji Allah nikakvog dokaza nije objavio? Jusuf s pijace stie u dvorac. Vode ga, ne znajui da e odatle on vladati, da e postati vjerovjesnik. Zato, ovjek ne treba pridavati veliku panju nedaama: ponekad se uspjeh i dobro ostvaruju preko nesree i iskuenja. Prihvataju ga,
{ 35 }

ne pridavajui mu velik znaaj, i nije im smetalo to je bio jeftina roba, ali mu je Svemogui Allah podigao ugled uinivi ga prvakom svoga vremena. Uvode ga kod namjesnika. S njim je i njegova ena. Namjesnik je zapanjen, ushien zbog prizora, ljepote i bistroumnosti: I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni svojoj: Uini mu boravak prijatnim!, tj. daj mu lijep smjetaj, ukusnu hranu, otmjenu odjeu, neka ne radi mnogo, ukratko reeno, daj mu prednost nad ostalim robovima, on mora imati poseban status, mislim da ga eka blistava budunost. Ibn Mesud, radijallahu anhu, komentirajui ajet, kae: Najotroumniji ljudi bili su namjesnik, koji je naredio eni: Uini mu boravak prijatnim!, to e se kasnije potvrditi Jusufovim, alejhis-selam, poslanstvom i vlau, zatim uajbova kerka, koja je, u vezi s Musaom, alejhis-selam, zatraila: Oe moj, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana, pa Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji je izabrao Omera, radijallahu anhu, za halifu nakon smrti. (Naime, nakon pravedne vladavine, Ebu Bekr, radijallahu anhu, pao je u agoniju a htio je odrediti vladara nakon sebe. Diktirao je pisaru, Osmanu, radijallahu anhu: Halifa nakon mene bit e, pa se onesvijestio; izgledalo je kao da je umro. Kada se osvijestio, upitao je: ta si napisao, Osmane? Napisao sam: Omer b. el-Hattab, odgovori Osman, a on ree: Bravo, pogodio si! Moe nam koristan biti Komentatori ovo tumae razliito: svijet e ga darivati, tj. bit e nam pisar, odnosno prodat emo ga kada odraste, a Allah, delle anuhu, najbolje zna. a moemo ga i posiniti Nas dvoje nemamo djece, on e nam biti nadomjetaj. Kau da namjesnik nije mogao imati spolni odnos sa enom: ili je bio iznemogao ili sterilan.
{ 36 }

I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji, tj. u Misiru, blagoslovljenoj zemlji, najveoj metropoli tadanjeg svijeta, centru kulture, kroz koji protie Nil; osim toga, Jusufu, alejhis-selam, dali smo mjesto u namjesnikovoj kui, a namjesnik je nadasve dobar ovjek. i nauismo ga tumaenju snova (tevilel-ehadis) Komentatori su razliito protumaili ovaj izraz: jedni kau da se to odnosi na sretan zavretak, drugi na tumaenje snova, a trei na detalje nauke. a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna Ovo je Boiji sunnet, vjeno pravilo. Uenjaci kau da Allah ini ta hoe i Njegovu volju nita i niija volja ne moe zaustaviti. Pogledajte, Jakub, alejhis-selam, upozorio je Jusufa: ne kazuj svoga sna brai svojoj, ali je Svemogui Allah htio da ga kae. Jusufova braa htjela su ga povesti u pustinju, uvjeravajui Jakuba u to, pozivajui se na to da e ga uvati, on to nije prihvatio, niti se s njima sloio, ali je Allah htio drukije; uvao je Jusufa govorei kako se boji da ga vuk ne pojede, ali je Svemogui Allah htio da ga poalje s njima; neki drugi ovjek htio je kupiti Jusufa, alejhis-selam, ali je Svevinji Allah htio da ga kupi namjesnik te da ivi u njegovom dvorcu; upravnikova ena optuila ga je za nemoral, ali je Allah, delle anuhu, htio da izae na vidjelo njegova nevinost; zatvorili su ga, ali je On htio da izae. I, dokazujui svoju nevinost, Jusuf je zatraio od jednog zatvorenika: Spomeni me gospodaru svome!, tj. zagovaraj za mene kod njega, ali je Svemogui Allah htio da ovaj zaboravi. Tako je, Allahovom voljom, Jusuf, alejhis-selam, dospio na vladarev dvorac, gdje je ugodno ivio. I kada on stasa Komentatori kau da se to odnosi na vrijeme kada je postao punoljetan, ili kada je napunio trideset i tri godine, ili etrdeset godina, ne gledajui istovjetno na znaenje ajeta, a Allah, delle anuhu, najbolje
{ 37 }

zna. Uglavnom, nas se tie da je odrastao, sazrio i mogao razumjeti obaveze i zadatke kojima je bio obavezan. Kada je stasao ziki i umno: Mi ga mudrou (hukmen) i znanjem (ilmen) obdarismo Svevinji Allah mu je to dao, pouivi ga. Komentatori na razliite naine tumae izraze hukmen i ilmen. Jedni kau da se to odnosi na shvatanje i razum, drugi na poslanstvo i vlast, trei na znanje i djelo, a sve to ulazi u znaenje ajeta. Svemogui je Allah Jusufu dao mudrost i znanje, jer ovjek moe imati znanje, ali bez mudrosti, i tada je povran. Dakle, znanje i mudrost ovjeka uvaju od greke i poskliznua, potiu na lijepo i odvraaju od runog. Otuda, pravi je uenjak onaj koji izvrava nareeno, kloni se zabranjenog, podnosi iskuenja i uvrede i pouava ljude. I kada on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo Dakle, poslanstvo, vlast, shvatanje i znanje o stovaritima u zemlji. (Jo iz zatvora, uputio ih je, tumaei vladarev san, kako e sauvati usjeve, otuda, i ljudski rod, pa su, na osnovu njegovog znanja, uspjeli prevladati sedam tekih godina, pripremivi se za njih tokom sedam rodnih godina, sijui i ostavljajui zalihe. Koja je to providnost i koja mudrost ako nije nadahnue od Onoga Koji upravlja stvarima i odreuje!) tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine, ovo je dosljedan princip, pravilo koje je postavio Svemogui Allah, i ono je glavni stimulans za injenje ibadeta, za iskrenost prema Allahu i borbu na Njegovom putu. Pravilo je: ko pomogne Allaha, Allah e njemu pomoi, zato Njega moli da ti pomogne protiv due koja je sklona zlu, pomozi se Svevinjim Allahom i budi nosilac poslanice, nemoj biti pasivan. Ako ti od ruke ide pisanje, pii u korist islama, svoje pero potini njemu, a Svemogui Allah pomoi e ti, nee te zapostaviti.
{ 38 }

Najvee iskuenje i odluan stav

. Uiva njegove blagodati. Drag je upravniku i njegovoj eni. Ali e ga Svemogui Allah iskuati. Da ga oisti. Sauva. Jer je pazio na Njegove granice. Iskuenje dolazi da bi ga uvelo u plejadu dobrih, vjerovjesnik i poslanik, alejhimus-selam. I poe ga na grijeh navoditi ona u ijoj je kui bio, tj. dok je bio u dvorcu, u momakim godinama: u dvadesetoj, ili dvadeset petoj, po razliitom vienju komentatora, a to nije ni vano. Vano je da nije bio star. Upravnikova ena ga je zavoljela. Razmilja o njemu. eli ga. Zamislite, mlada lijepa ugledna ena a zar takve nisu najljepe?! Na poloaju. Odluuje. Ako se ta dogodi, moe ga osloboditi kazne i sauvati ga neprijateljstva ljudi. Bogata. Njeni su zlatnici, srebrenjaci, biseri. Zatvara vrata. Uanuje ga sa svih strana. Momka. U najboljim godinama. Traenog. eljenog. On nema antipatiju prema enama. U punoj energiji. Skladan. Neoenjen, da svoju strast zadovolji na halal-nain. Stranac. (Stranac rijetko kada preza od sramote, govorio je ejhul-islam Ibn Tejmijja.) On odbija. Bjei. A ona ide za njim. Sve je protiv njega: mlad, neoenjen, stranac; njena ljepota, njen imetak, njen poloaj; odsutnost ljudi Uistinu, sve je pripremila, ali jedna vrata nije zatvorila: vrata izmeu Jusufa i Svemogueg Allaha. Sakrila se od oiju ljudi, ali ne i od

US U F I V I NA V L A DA R E VOM DVORCU

{ 39 }

Allaha, delle anuhu. Sakrila se izmeu zidova, ali nije mogla od Sveznajueg: A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavijeten! pa pozakljua sva vrata, tj. dobro zakljua sva vrata da se domogne Jusufa, alejhis-selam. Lijepa. Namirisana. Mlada. Blistava. Nakiena. Nudi se i zove: Hodi!, od tebe elim ono to eli ena od svoga mua. On vie: Sauvaj Boe!, moj Boe, stavljam se pod Tvoje okrilje, Tebi se utjeem od Tvoje srdbe, Tebi se utjeem od rata protiv Tebe. Lijepe li rijei, o muslimani! Moemo li je zapamtiti?! Da samo nju prihvatimo, bilo bi dovoljno. Koliko smo samo potrebni ovoj rijei dok nas iskuenja satiru sa svih strana: tv-kanali, razne serije, bestidni asopisi koji bude bolesne strasti i emocije omladine. I momci i djevojke, svi, trebaju kazati: Sauvaj Boe! Kada vidi zapanjujuu sliku koja te navodi na razvrat, reci: Sauvaj Boe! Kada uje zavodljiv glas koji te zove u grijeh, reci: Sauvaj Boe! vlasnik (rabb) me moj lijepo pazi Prema nekim mufesirima rije rabb, spomenuta u ajetu, odnosi se na namjesnika, tj. on me poastio, ivim na dvorcu, odijeva me, hrani, i ne prilii da pored tolike dobrote napadam i elim njegovu enu, a veina komentatora dri da se rije odnosi na Svevinjeg Allaha, i to je ispravnije miljenje. Otuda: kako u uraditi grijeh, kako u pronevjeriti emanet, kako u zaboraviti blagodati i dobroinstvo Onoga Koji me stvorio, uputio, dao mi ui i oi, osnaio me, uva me, titi, pomae, sauvaj Boe! Kada ti se prui mogunost da uini grijeh, sjeti se: Allah te uinio muslimanom, dao ti oi, ui, zdravu kou, bujnu kosu, hranu, pie, noge, osnaio te, sakrio tvoje mahane, pa, zar e na te blagodati zahvaliti grijesima? I ona je bila poeljela njega (hemmet bihi), a i on je bio poelio nju (hemme biha), ali je od Gospodara svoga opomenu ugledao Mufesiri ne gledaju istovjetno na zna{ 40 }

enje ajeta. Naime, neki kau da je Jusuf, alejhis-selam nju htio udariti (hemme biha), elei rei da je nije bio poelio, to je neispravno, nije u skladu s arapskim jezikom, ni tradicijom. Jedni kau da hemme biha znai: htio je pobjei. Da je to tako, asni Kuran bi to jasno kazao; Kuran se ispravno razumijeva na osnovu vanjskog znaenja, i ispravno ga razumije samo onaj ko zna njegovu vrijednost i ljepotu. Ispravno je da je Jusuf, alejhis-selam, nju bio poelio u dui, da joj se bio naklonio, kao to svi ljudi ine, ali nije bio odluio poiniti grijeh. Kada je vidio ljepotu, doivio iskuenje i osjetio njeno zavoenje, poela mu je dua doaptavati rune misli, vesvese, jer je ovjek, ali ga je Svemogui Allah sauvao. Za ovakvo doaptavanje ovjek nije grijean, jer to nije jasna odluka, nije ustrajavanje na grijehu. Kuran kae: I ona je bila poeljela njega, a i on je bio poelio nju ne pravei razliku izmeu njih dvoje, koristei glagol hemme. I to je jo jedna Jusufova odlika: nakon to ju je poelio, daje prednost vjerovanju i Allahovoj opomeni nad duom, koja je bila poeljela tu enu, i pobjeuje Allahovom voljom. Po ovome tumaenju znaenje ajeta je jasno. Ovo su miljenje zastupali mnogi komentatori, izmeu njih i imam Et-Taberi, i ono je, ako Bog da, ispravno. ali je od Gospodara svoga opomenu ugledao, tj. ugledao je opomenu, pa se suzdrao i zatraio oprost, nije se osmjelio uiniti grijeh. A na ta se misli pod opomenom komentatori nemaju istovjetno miljenje. Ta su miljenja sljedea: prvo, ugledao je svoga oca, Jakuba, alejhis-selam, kako grize svoj palac; drugo, ugledao je Dibrila kako vie: Jusufe, nemoj uiniti blud, bludnik je kao ptica bez perja; tree, namjesnikova je ena pokrila kip, svoje boanstvo, pa kada je Jusuf upitao zato je to uinila, odgovorila je da je to uinila da je kip ne vidi, na ta je Jusuf rekao: Plai se da te ne vidi tvoj bog, bespomoni kip od kamena, a
{ 41 }

ja se ne plaim svoga Gospodara, Koji sve uje i sve vidi! Ispravno je da se opomena odnosi na samoprijekor koji mu je Allah dao, spoznaju halala i harama, spoznaju dokaza da je blud zabranjen i gnusno djelo. Spoznaje istinu, samoprijekor se pojavljuje, a u srcu strah od Svemogueg Allaha i kategoriki dokazi da je blud zabranjen, pa se sustee. tako b, da odvratimo od njega izdajstvo (es-s) i blud (el-fah), tj. ko e od ovjeka odvratiti zlo ako ne Allah, Koji je odvratio zlo od Jusufa, izabravi ga da kasnije postane vjerovjesnik i poslanik jednom narodu, sposoban i poznat vladar na Zemlji. Allah, delle anuhu, oistio ga je, sauvao i pripremio da bude uzor ljudima, tavie primjer do Sudnjega dana. Otuda i mi trebamo moliti Svemogueg Allaha da od nas odvrati zlo i razvrat. Komentatori ne gledaju istovjetno na znaenje izraz suun i fahaun, spomenutih u ajetu. Suun je nedjelo i greka prema drugom ovjeku, a fahaun djelo spolnog organa, odnosno rune namjere, odnosno nepravda i razvrat. Bilo kako bilo, Svemogui je Allah od Jusufa otklonio zlo da ne uini nepravdu, i otklonio razvrat da ne uini blud. Pogledajte, Allah, delle anuhu, pazi ga u kui, u pustinji, na dvorcu, kada se radi o ljudskoj prirodi, bogatstvu Zato se vrsto dri Allahovog ueta! On e te poastiti i uvati u svakoj situaciji. Koliko je samo ovjek nemoan! Kada bi bio preputen svome razumu, svome razmiljanju, svome prohtjevu, propao bi. Kada ne bi znao za ibadet, ni za namaz, ni za Kuran, ni za zikrullah, bio bi izgubljen. Stoga se ne treba radovati ovjeku kada pogrijei ili uini razvrat. Naime, ta je ovjek? Nitica. I Allah, delle anuhu, kadar je liiti ga Svoje zatite, da mu oduzme bogobojaznost i samokontrolu, pa da uini gore od djela onoga ijem se zlu radovao. jer je on uistinu bio Na iskreni rob, tj. bio je rob koga smo Mi uinili istim i iskrenim, ist i bogobojazan
{ 42 }

momak koji je bjeao od grijeha traei vrata da pobjegne kada je ona trala za njim da ga sustigne. I njih dvoje prema vratima potrae, tj. dolaze do vrata, a on bjei i govori: Sauvaj Boe! Ona ga vue za koulju, zove u grijeh. Dere njegovu koulju straga. Kuran je upotrebio glagol kadde (poderati), a ne ekka, jer se prvi upotrebljava za deranje odjee, a potonji za deranje platna. Takoer, on kazivanje ne izlae u detalje, a iz ajeta se moe jasno razumjeti kako se sve odvijalo. Imam E-abi govorio je: Jusufov, alejhis-selam, ivot bio je umnogome vezan za koulju: kada su ga bacili u bunar, Jusufova su braa kui donijela koulju okrvavljenu lanom krvlju; kada je bio na dvorcu, upravnikova je ena poderala njegovu koulju straga; kada je upoznao svoju brau s onim to su uinili, dao je svoju koulju da je stave na Jakubovo, alejhis-selam, lice. Musaov, alejhis-selam, ivot bio je vezan za tap, a Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, za asni Kuran. a ona razdera straga koulju njegovu, tj. kada je, bjeei od nje, stigao do dobro zamandaljenih vrata, i pokuao ih otvoriti, ona je razderala njegovu koulju. Jusuf, alejhis-selam, kod vrata, otvara ih s naporom. Kod vrata, njen mu. Stoji. Zamislite! Ali, upravnikova je ena dosjetljiva, vrlo bistroumna, i lukava, hvaljen neka je Allah, njihova su lukavstva zaista velika. Ugledala je mua. A on gleda u prizor. (Pogledajte kako asni Kuran prenosi kazivanje. I, zaista, ovo je kazivanje najljepe u historiji, od istoka do zapada, od Adema, alejhis-selam, do Sudnjega dana. U njemu je uzbuenje, privlanost, ar, veliina, jasnoa) Ona govori: Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio eni tvojoj zlo uiniti, tj. odsutan si, ne boji se Boga u pogledu nas, ostavlja nas s ovakvima. Evo, njega smo lijepo primili na dvorac i ukazali mu poast, a on ti ovako vraa, eli sruiti moj ugled i moju slavu na mome dvorcu,
{ 43 }

eli mi nauditi, eli sa mnom blud uiniti! Komentatori kau da je sve to bila njena bistroumnost, jer je bila odrasla i dosjetljiva, ni u jednom se trenutku nije zbunila, znala je ta treba rei. Nije rekla: Oprosti, ao mi je, Pogrijeila sam, niti je pobjegla, ve: Napadnuta sam, mora se osvetiti. Predlae mu, vlasniku dvorca, vladaru Misira: Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio eni tvojoj zlo uiniti, ako ne tamnicu ili kaznu bolnu? Nije zatraila da ubije Jusufa, jer ga je voljela. Tamnica! (Jusuf, alejhis-selam, ipak e ui u tamnicu, bit e nastrpljiviji zatvorenik u historiji, i tamo ostati sedam godina, ali u tamnicu e ui ponosan, nosilac poslanstva, ovjek koji ima ugovor s Allahom. ejhul-islam Ibn Tejmijja i imam Ahmed bili su Jusufovi sljedbenici, i oni su bili zatvarani.) Govori mu: Zatvori ga, neu se odrei prava vezanog za moju ast koje mi je uskratio na ovome mjestu, ili ga odmah zatvori ili kazni udarcima trske, ili ga izbiuj! Mnogobrojne su mogunosti da bude kanjen. Komentatori kau da, kada se spomene bolna kazna zajedno sa zatvorom, to znai bievanje. A potvoreni, potlaeni, onaj kome je nepravda nanesena u djetinjstvu, u bunaru, u pustinji, u dvorcu, u tamnici, koji e pobijediti i postati veliki vladar, vjerovjesnik i poslanik, odgovara: Ona je pokuala mene na grijeh navesti, tj. ona je mene zavodila, Allaha mi, ona mi se ponudila, ona mi je nepravdu uinila, moj Allahu, Ti zna ta se dogodilo, ona me pritijesnila, dovela u iskuenje na svome dvorcu zatvorivi vrata, traila da uinim blud, i ja sam odbio, a sada se ali, oni joj vjeruju jer je ugledna, lijepa je i na poloaju Razmiljaju ta da ine. Upravnik je smeten. Vie: ast moje ene! A Jusuf, alejhis-selam, govori: Ona je htjela
{ 44 }

mene navesti na grijeh, meni je nepravda nanesena! Ona vie: Ja sam oteena, on je htio mene zavesti! U toj zbrci jedan ovjek s dvorca kau, dijete s predvorja, a Allah zna, nije ni vano ko je, vano je da je svjedok, njezin roak, mudri ovjek, govori: Ja u rijeiti problem, ja u vam sada odrati lekciju, samo me prihvatite, i oni ga prihvataju. Govori: Ako je koulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu poevi od njega, jer njoj vjeruju ona je vlasnica dvorca, ugledna utoliko prije jer kae da se branila od njega, pa je on razderao koulju sprijeda; ako je tako, ona istinu govori, a on je zavodilac i lae. Svemogui Allah sauvao je svjedoka od lai: a ako je koulja njegova straga razderana, tj. ona je trala za njim i napastvovala ga, onda je ona njega zavodila: onda ona lae, a on govori istinu. Upravnik ree: Istinu si rekao, to je logino. Prihvata pokazatelje. Misli: Ovaj je ovjek razborit i mudar da presudi u odsutnosti; nije vidio, ali je nazvan svjedokom. Nakon to vidje da je njegova koulja razderana straga, ukori je: To je jedno od vaih lukavstava, vaa su lukavstva zaista velika! Kau da upravnik nije bio mnogo ljubomoran zato to je nije ubio, ve samo ukorio ne upitavi je nita. Zatim je neko rekao: Ti, Jusufe, ostavi se toga, tj. molim te nemoj o ovome nikome priati, dvorac ima svoju intimu, porodica ima intimu, molim te preuti, u protivnom po Misiru e se pronijeti ta je bilo, a naa e reputacija opasti. Takoer, pazite, nemojte nikada slino ponoviti. Upravnik ree eni: a ti trai oprost za grijeh svoj ini se da je povjerovao Jusufu, alejhis-selam, prihvatajui pokazatelje da je iskren. Drugim rijeima, ti istinu govori, a mi od tebe traimo samo jedno: nemoj priati o onome to
{ 45 }

se dogodilo na naem dvorcu, u naoj kui, preuti, da se ne iri, a ti, eno, zatrai oprost za svoju tenju prema njemu, a niko osim Svemogueg Allaha ne moe oprostiti grijehe. jer si zaista htjela zgrijeiti! Zastranila si, uinila hravo djelo, pogrijeila prema ovom istom i potovanom momku, Jusufu, alejhis-selam. Svi grijeite, a najbolji su grenici oni koji se kaju. Stvar je zavrena. Konana presuda donesena je (izgleda samo teoretski), nema zatvora, ni bievanja. Jusuf, alejhis-selam, treba utiti, a ona traiti oprost za grijeh. Pa, ipak, vijest se iri po Misiru, ne preko Jusufa, ve preko uvar, tjelohranitelj i slug. Poelo se govorkati: Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, tj. koja je nevolja imati slugu na dvorcu, stastveno ga voljeti, biti opinjena njegovom ljepotom! Ta, ona je razborita, kako to sebi doputa! Oito grijei. Oborila je reputaciju i dvorcu i cijeloj zemlji. Ne prilii joj da ga trai, eli, ezne za njim, za njegovim tijelom, da od njega trai ono to supruga trai od mua. Pogledajte kako se Kuran izdie, lijei osjeanja, uvijek se izraava pristojno, ne izraava se kao neki pisci koji ne pridaju vanost vrijednostima ustajui protiv estitosti, koji ne priznaju da slova i rijei ire razvrat, ve dosljednost u prenoenju nazivaju nepristranou i doslovnim prenoenjem. Ne! To je bestidnost i razvrat. Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijei. Allaha nam, opinjena je njime. Kako je nije stid da ga toliko voli?! Ljubav i zaljubljenost mogu biti problem. Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je na Arefatu: Allahu se utjeem od zaljubljenosti! I mi se trebamo utjecati Svevinjem Allahu od zaljubljenosti.
{ 46 }

Jusuf izmeu velike potvore i mraka tamnice

. ene poinju govoriti: Hvaljen neka je Allah, zar se ona, lijepa i ugledna, ne boji Allaha, zavodi svoga slugu, i to na vladarevom dvorcu. Zaista, nema ni pameti, ni stida, ni bogobojaznosti, kako je nita nije od toga nije moglo odvratiti! Upravnikova ena saznaje za te spletke, da je ogovaraju na sijelima, da priaju o njoj, da je ukusna hrana koju ene u sitnim satima jedu. Odluuje, dovest e ih u poloaj u kojem je ona bila, pokazat e im stvarnost, pa e ga poeljeti, kao to ga je i ona poeljela, ili e je razumjeti, tim prije to se nije mogla oduprijeti velikoj ljepoti. Pogledajte kako se Kuran izraava visokim stilom, birajui rijei i fraze, a detalje i komentare ostavlja nama, slabiima: I kada ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, tj. velike divane. Servirala je voe i u svaki tanjir stavila no. Neki kau da je servirala limun, neki jabuke, neki narande, a nije ni vano o kakvom se vou radilo. Kuran pridaje vanost smislu, a ne formi. Zatim alje po njih. Dolaze. Sjedaju. Svakoj daje po no. Govori, da se poslue. Pripremila je iznenaenje. A ta je Jusuf, alejhis-selam, mlad, lijep, ist i bogobojazan momak, a nadasve stranac, kriv za sve to?! Ali, Svemogui Allah uvao ga je, jer je bio iskren prema Njemu i elio onaj svijet.
AROD SA ZNAJ E Z A SLUAJ

{ 47 }

Sjedaju. Izraava im dobrodolicu. Poinju razgovor. Nudi ih voem. Veliko e iznenaenje biti kada ona kae: Izai iza paravana, jer je sluga, tretira ga kao i ostale sluge. Kovala je potvoru protiv njega, ali ga je Svevinji Allah uvao; ako Allah uva ovjeka, ne treba se nikoga bojati. Gule i reu voe, bilo limun ili jabuke, nije vano. Jusuf, alejhis-selam, na njezin zahtjev, sklanja zavjesu i dostojanstveno prolazi kroz drugu sobu. Vidjele su samo lice, ljepe od Mjeseca u noi utapa. Hvaljen neka je Onaj Koji ga je stvorio tako lijepog. Primijetile su ga. Ugledale. Tu ljepotu koju Allah vie nikome ne daje. dade svakoj od njih po no i ree: Izai pred njih! A kada ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj (ekbernehu), tj. bile su zadivljene, zapanjene, izbezumljene, pa zaboravivi na bol, posjekoe ruke svoje umjesto voa. Neki komentatori kau: Odsjekle su jagodice, zatim ake, ne osjetivi bol zbog Jusufove ljepote i sjaja. Ovo je zato to, kada ovjeka neto obuzme, izgubi osjeaj za sve ostalo. Ibnul-Devzi i neki drugi uenjaci naveli su: U nekim tefsirima navodi se da izraz ekbernehu znai da su one, vidjevi Jusufovu, alejhis-selam, ljepotu, trenutno dobile mjeseni ciklus. i po rukama svojim porezae se: Boe, Boe!, uzviknue, tj. Allahu, nigdje nismo vidjele ovakvu ljepotu, nikada se nije rodio ljepi ovjek, hvaljen neka je Allah, Koji ga je stvorio tako lijepog, elegantnog! ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti, tj. on nije od ljudske vrste, on je melek. S neba je siao, nije sa Zemlje! Ljudi jesu lijepi, ali je on premaio svakoga. (A bio je ovjek i poslanik, kome je Svemogui Allah dao toliku ljepotu da bi ga iskuao. Doista, Allah, delle anuhu, daje ljepotu da vidi hoe li se ovjek odati porocima; daje imetak da vidi hoe li ovjek izdvojiti zekat; daje poloaj da vidi hoe li
{ 48 }

ovjek ostati poboan i daje znanje da vidi hoe li ga ovjek iriti i pouavati neuke.) E to vam je onaj zbog koga ste me korile, tj. to je onaj kome se moje srce priklonilo, onaj u koga sam se ludo zagledala, koji mi je zanio pamet, obuzeo duu, zato me nemojte koriti to ga jo elim i proganjam. Odgovorie: Neemo te vie koriti, ne moemo, jer je zaista prelijep, zavedene smo to smo ga samo jednom vidjele, i porezale svoje ruke, a ti ga gleda svaki dan. Zbog te ljepote ne samo da nismo okusile voe, ve ni nae ruke nisu ostale itave. Koje iskuenje! Osvie i u no zalazi sa enom koja ga proganja i koristi sva raspoloiva sredstva da ga zavede: duevni pritisak, imetak, vlast, poloaj, prijeti hapenjem, tamnicom, potvara ga pred svojim muem, ali je on vrst kao stijena; njega uva i pomae Svemogui Allah zbog njegove iskrenosti. Neki komentatori kau: U kazivanju o Jusufu, alejhis-selam, od poetka do kraja, nema moralnog pada, ni u jednoj rijei, a govori o zavjeri, strastima, ovjeku i eni; upotrebljene su samo pristojne rijei. Knjievnici bi, pripovijedajui slian dogaaj, plasirali bestidnost, potrli moral, unitili ljubomoru, oskrnavili svetost, ali Kuran ne, jer je objava od Jednog Jedinog. Ako ne uini ono to od njega traim, bit e sigurno u tamnicu baen i ponien, mislila je, ali, Boga mi, nee biti ponien. Ponien je onaj ko je nepokoran Gospodaru svjetova, makar ivio u raskonom dvorcu, a vrijedan je onaj ko se boji Allaha, makar spavao na trotoaru i nemao komad kruha. Ona, upravnikova ena, inicijator spletke, nastavlja spletkariti: odlazi muu i ali se kako je svijet uo ta se dogodilo s njom i sa slugom, Jusufom, i trai da ga baci u tamnicu, da svijet vie ne pria o tome. On pristaje. Jusuf, alejhis-selam, saznaje za to i govori: Gospodaru
{ 49 }

moj, draa mi je tamnica od ovoga na ta me one navraaju! I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati, tj. ako je tako, onda mi je draa tamnica, tamo u na miru ivjeti i klanjati se svome Gospodaru. Moj Allahu, neka me zatvore, nisam spreman podnijeti njihova zavoenja, prijetnje i spletke. Bojim se, ako Ti njihova lukavstva od mene ne odvrati, a njihova su lukavstva velika, da u vremenom prema njima osjetiti naklonost i postati lahkomislen, pa u poiniti razvrat i postati neznalica. Moj Allahu, ja se plaim iskuenja! (Allah je Taj Koji spreava ovjeka da ini grijehe, On daje da ovjek bude pokoran. Niko ne moe biti vjernik bez Allahovog doputenja, sva dobrota pripada samo Njemu. I to je znaenje rijei: la havle ve la kuvvete illa billah. Svemogui Allahu, isprijei se izmeu nas i grijeha! Ti Koji vlada srcima, daj da naa srca budu posluna Tebi!) I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova Hvaljen neka je Onaj Koji se odaziva molbi molitelja, i nikako ne treba rei: molio sam, molio, ali mi molba nije usliana, ve treba to vie moliti i zikr initi, pa e izlaz doi od Uzvienog Allaha, tim prije to je On obeao da e se odazvati molbi. Dova, molba, mora biti iskrena, iz srca, i ovjek mora biti uvjeren da e mu se Svemogui Allah odazvati. On, uistinu, sve uje i zna, a Es-Semiu i El-Alim jesu dva lijepa Allahova imena, tj. On uje onoga ko Ga doziva i zna njegovo stanje. Jusuf, alejhis-selam, obraa se Svemoguem Allahu. On otklanja od njega njihove spletke. I to b zavreno. Ali Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, tj. nakon to su prihvatili prijedlog njezinog roaka u vezi s kouljom te njezino proganjanje, pa spletke
{ 50 }

ena. I pored svega, prihvataju odluku politiara, upravnika Misira: zatvoriti Jusufa, stvar se mora privesti kraju! Bacaju ga u tamnicu osuujui ga na dugotrajnu kaznu zatvora. Tamo moli: Moj Allahu, Ti Koji mi pravi drutvo u samoi, Ti si moj prijatelj u nevolji, otkloni moju nevolju! Po tome to su s njim u tamnicu baena jo dva momka moe se zakljuiti da kaznu nisu izdravali u samicama. Jedan od dvojice bio je vinotoa. Nagovorili su ga da pokua otrovati vladara. Otkriven je i zatvoren. Drugi je bio pekar. I njega su potkupili da ubaci otrov u kruh (a ovaj je to i uradio). I on je otkriven i zatvoren. Jusuf, alejhis-selam, obavlja namaz u tamnici. Objanjava im vjeru. Pouava ih u svako vrijeme. A ono to on nudi jeste tevhid, monoteizam i tumaenje snova. Zaista je bio najstrpljiviji zatvorenik u historiji, najiskusniji tuma snova svojevremeno, uitelj i odgajatelj, u tamnici, a ne radostan i u izobilju, oekujui da mu drugi ine usluge. Jedan od dvojice momaka govori: Sino sam sanjao kako cijedim groe vladaru i nudim mu, a drugi, pekar, ree: Ja sam sanjao da na glavi nosim korpu s kruhom koji ptice kljuju. Allaha ti, protumai nam snove, objasni ta znae, jer vidimo da si zaista dobar ovjek. Komentatori se razilaze u miljenju kako su zakljuili o njegovoj dobroti: ili po izrazu lica i po tome to podsjea na dobro ili po tome to je lijeio bolesne zatvorenike, uei im rukju, smirujui ih i pouavajui, ili po tome to je, kada bi dobio darove izvana, dijelio ih je zatvorenicima, jer plemenit ovjek ispoljava plemenitost i u nevolji, a krt pokazuje krtost makar imao i nebrojeno blago, ili po tome to je bio monoteist, vjernik koji je mnogo inio ibadet, a Allah najbolje zna. Pravi kratak uvod: Hvala Allahu, Svemogui Allah poastio me tumaenjem snova, i: Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem ta ete
{ 51 }

dobiti, tj. nee vam biti donesen nijedan obrok, a da vam neu prije rei ta ete dobiti: meso ili kruh. Neki su komentatori rekli da je znaenje ajeta: neete sanjati ni jednu vrstu hrane, a da vam neu protumaiti taj san. To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj, tj. to je samo dio poslanstva koje mi je Allah dao. Ja nisam ni arobnjak, ni vraar, ni varalica, ne govorim na osnovu svog, ve na osnovu znanja koje mi je Svevinji Allah dao. ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, tj. poinje pozivati zatvorenike bezbonike u monoteizam, polahko, postupno, objanjavajui da ga je Sveznajui pouio neemu to je nepoznato (gajbu), te ih izvjetava da su njegovi preci bili vjerovjesnici, pozivatelji na Pravi put, zatim im stavlja do znanja da je samo Svevinji Allah jedino istinsko boanstvo, a poruka svega je: Vi ste u zabludi, a bolje je od nje ovo to ja nudim. Neki komentatori kau da se Jusufove, alejhis-selam, rijei u gornjem ajetu odnose na ljude s vladarevog dvorca, jer su bili bezbonici, nisu vjerovali u Allaha, oboavali su kojekakva boanstva i kipove koje su klesali, niti su onaj svijet priznavali, drugim rijeima: klonio sam se njihovog zla, i oni su me bacili u tamnicu, s vama. (Daija poziva makar bio u okovima, zatvoren, i to ne smije nikada zapostaviti. Tako je i Jusuf inio.) elio je da ih, prije nego to im protumai snove, upozna s onim ta je vano: s tevhidom, pravei digresiju i govorei o monoteizmu i poslanstvu. Kao da im je elio rei: Moji prijatelji u tamnici, prije nego to vam protumaim ta simbolizira kruh i groe, morate uti moju poruku, veliku stvar zbog koje e ljudi osijediti, zbog koje je Svemogui Allah stvorio sve to postoji: monoteizam i vjerovanje u onaj svijet. i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Is{ 52 }

haka i Jakuba poevi od Ibrahima, Allahovog roba, jer je on najbolji meu njima, voa svih monoteista, koga je Svevinji Allah pohvalio u Kuranu, rekavi da je on sam vrijedio koliko i cijeli ummet, da je to onaj koji je primao goste, koji je porazbijao kipove desnicom, koji je melekima gostima ponudio debelo tele, hrabri i plemeniti, a Allah pomae hrabrim i plemenitim. Zatim je spomenuo Ishaka, pa Jakuba, svoga oca, koji je takoer tumaio snove. nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim, tj. Boga mi, nama ne prilii i nemogue je da nekoga Allahu ravnim smatramo, to nikada nismo inili. Jo jednom, prije nego to vam protumaim snove, moram vas pozvati u vjerovanje, priznavanje poslanik, u istinski ivot, monoteizam, jer ste, naalost, mnogoboci. I hvala Allahu, ni ja, ni moji preci nismo bili mnogoboci ni koliko traje treptaj oka, a sve je to Allahova dobrota prema nama i ostalim ljudima. Velika pouka je upravo nain na koji ih je Jusuf, alejhis-selam, pozvao u tevhid, rekavi da je Allahov rob, monoteist, to je najbolji nain da se prie ovjeku. Zatim, Jusuf, alejhis-selam, u tamnici s bezbonicima, poziva ih u tevhid na lijep nain, blago, da postigne ono ta eli, a Allah, delle anuhu, poastio ga je time. Govori da ispovijeda vjeru svojih predaka, koji su ispovijedali isti monoteizam; svi poslanici pozivali su u jednu vjeru, islam. Iako su se vjerozakonici razlikovali, ibadeti i kazneno-popravne mjere, islam je bio i ostao jedan i svi vjerovjesnici i poslanici jednoglasno su pozivali na vjerovanje u Allaha i onaj svijet.

{ 53 }

Zatvorenik daija

, protumait e ispravno san dvojice momaka: vinotoe i pekara, ali tek kada im ponudi najvaniju poruku na svijetu, najveu stvar, najvanije pitanje koje su ljudi ikada poznavali: O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni?, tj. o drugovi moji u tamnici, ova se poruka zove tevhid i elim je dostaviti ljudima, zato u vas, prije nego to protumaim vae snove, upitati jesu li bolji raznorazni bogovi i kipovi ili Allah Jedini i Svemoni. Ko je vei, ili vaa boanstva: zvijezde, drvee, planete, ljudi, ili Svevinji Allah? Ko stvara? Ko daje? Gospodar svjetova! O moji drugovi u tamnici, prije nego to vas izvijestim o znaenju vaih snova, bilo da ste ih stvarno sanjali ili ste ih izmislili, kumim vas Allahom Velikim i pozivam za svjedoka historiju, va razum i osjeaje: jesu li vai bogovi, kojima se klanjate, a raznoliki su i niste o njima jednoglasni, bolji ili Plemeniti Allah? Samo znajte: Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se, tj. zaista, samo Allah, delle anuhu, stvara i odreuje. Samo On polae pravo na ibadet. Jusuf, alejhis-selam, upotrijebio je rije erbabun, mnoina rijei rabbun, jer ona ukazuje na onoga ko uva stvorenja i obasipa ih blagodatima; veliki je apsurd oboavati kipove. Imam Et-Tirmizi zapaa: Pogledajte rjeitost Kurana.
US U F, AL EJH IS - S EL A M

{ 55 }

Jusuf, alejhis-selam, nije ih upitao: Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, a da nije dodao: Jedini i Svemoni, jer su to dva velika Allahova imena i dva svojstva savrenstva: jednoa i svemonost; Jedan je, nema sauesnika: Zna li da ime Njegovo ima iko! Uenjaci su imena Jedini i Svemoni shvatili na razliite naine: Samo On je vjean, sve drugo prolazi; ili: Savrenost i veliina pripadaju Njemu; ili: On je svet, a sve drugo je manjkavo; ili: Niko Mu nije slian, niti je On emu slian, nijedno stvorenje nije spojeno s Njegovim Biem, niti je On utjelovljen u stvorenja, uzvien neka je Allah, Svevinji i Velianstveni. A rijei: ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni? uenjaci shvataju na sljedei nain: jesu li jai? Nisu, Allah je jai i uzvieniji. Jesu li bogatiji? Nisu, Allah je bogatiji. Jesu li vjeni? Nisu, samo je Allah vjean. Jesu li svetiji? Nisu, samo je Allah svet. Jesu li moniji i gordiji? Nisu, mo i gordost pripadaju Njemu, Allahu, delle anuhu. Zato im je Jusuf, alejhis-selam, napomenuo: Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, tj. lana su boanstva kojima se klanjate vi i vai preci, nikakvu korist ne mogu pribaviti, ak ni sebi, vi i preci vai zastranili ste, neznalice ste, maloumnici, jer se klanjate kamenju i od njih traite pomo. Neki savremeni komentatori kau da su ove Jusufove, alejhis-selam, rijei odjekujui i stalni Boiji poziv, koji doziva i ive i mrtve: besmisleni su predmeti kojima se mimo Allaha klanjate, nita drugo! Zamislite, gospodar, a ne otklanja tetu, niti pribavlja korist, mrtav! To je lani gospodar, neosnovana izmiljotina, nita drugo do imena koja su im nadjenuli oni i preci njihovi. Allah o njima nikakvog dokaza nije objavio, tj. nije dopustio da im se klanja, nikome Allah nije objavio da ih se oboava, ak je to zabranio.
{ 56 }

Jusufov, alejhis-selam, poziv je proao. Boija je poruka dostavljena ovjeanstvu. Izala je iz tamnice. Probila zidove. I mi je sada dostavljamo s Arabijskog poluotoka, a sve na osnovu Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, i Jusufovog, alejhis-selam, poziva da nema istinskog boga osim Milostivog Allaha. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas gospodara e svoga vinom pojiti, tj. obraa im se, tumai san: vladar e ponovo biti zadovoljan tobom, vratit e se starom poslu, pravit e vino od groa i pojiti vladara. A pekar, koji je praktino pokuao otrovati upravnika Misira, bit e pogubljen razapinjanjem. Naime, vinotou su samo pokuali angairati za taj zloin, i njegov je sluaj laki, pa e mu biti oproteno, i bit e vraen na preanje radno mjesto. Iz ajeta se razumijeva da treba protumaiti san u kojem nema tete po sanjaa, a san se tumai prema onome to se u njemu vidjelo. Neki kau da Allah, delle anuhu, ljude odabire za ta On hoe: tako neki budu ueni, neki poboni, neki dareljivi dijelei na Allahovom putu, neki visoko moralni, neki spreavaju zlo, neki se rode, protrae ivot i umru, neki pijane i spletkare, i nikada ne upoznaju Svemogueg Allaha. Ono to ste pitali samo to znai!, tj. vjerovali ili ne, ovo mi je Sveznajui Allah otkrio, i dogodit e se. Jusuf, alejhis-selam, nikada nije slagao tumaei san, jer je vjerovjesnik, a oni su sasvim sigurno najiskreniji ljudi, ne lau ni u ali ni u zbilji. A kuranski ajeti, izmeu kojih je i ovaj, primjer su konciznosti i rjeitosti koje ljudi pamte i prenose. A onome od njih dvojice za koga je znao da e spasen biti ree, tj. vinotou, ali ne i pekara (jer je znao da e biti objeen) zamolio je: Spomeni me gospodaru svome! Neki uenjaci primjeuju da je Jusufu, alejhis-selam, bilo dovoljno kazne to to je zatraio da ga ovaj spomene svome
{ 57 }

gospodaru. Vidimo koliko je trpio, iako je bio vjerovjesnik, bezgrean, strpljiv, nadao se nagradi od Allaha. Govori vinotoi: Nemoj zaboraviti nae prijateljstvo i kada izae iz tamnice, spomeni me svome gospodaru, zauzmi se za mene, boj se Allaha zbog mene. Neki komentatori kau da je Jusufu, alejhis-selam, objavljeno da kae: Spomeni me svome gospodaru, ali ako ne kae da sam Ja tvoj Gospodar, za kaznu e ostati u tamnici jo nekoliko godina. Jer, koga treba spomenuti u mukama, ko olakava muke i teret, ko otklanja potekoe, ko rjeava krizu, ko popravlja stanje? Allah, Svemogui, Velianstveni, Jedini. Zatraiti od ovjeka, slabia, sirotinje: Spomeni me svome gospodaru jeste apsurd. Uenjaci kau da je Allah, delle anuhu, oprostio Jusufu, alejhis-selam, jer ovjek je sklon poskliznuu, i ima pravo da kae tako neto, ali se ovdje radilo o vjerovjesniku, ne obinom ovjeku, kome je Svemogui Allah dao poslanstvo, koje se odraavalo u praskozorje i na seddi. Nakon to je Jusuf, alejhis-selam, zatraio da ga spomene vladaru Misira, zaboravivi Allaha, objavljeno mu je: Ja sam Gospodar Zemlje i nebesa, pa zato njega spominje, a Mene zaboravlja? Tako si postupio i nee iz tamnice izai ove, ve nakon nekoliko godina. Je li rije o devet ili sedam godina, komentatori nisu jednoglasni. Ibnul-Devzi, u djelu Sajdul-hatir, kae: Znaenje je: boj se Allaha, i ne dopusti da ti srce zaboravi Jednog Jedinog, pa da, zbog jedne rijei, ostane u tamnici duge godine. Tako ga je Svevinji Allah odgojio, uinivi da iz tamnice ne izae za jo nekoliko godina. Imajmo na umu da je Svemogui Allah rekao (u hadisi-kudsiju): Ja sam s onim ko Me spomene: ako Me spomene u sebi, Ja njega spomenem u sebi, a ako Me spomene pred skupinom, Ja njega spomenem pred skupinom boljom od te. Dakle, Jusuf, alejhis-selam, podsjetio ga je: Nemoj me zaboraviti, zajedno smo trpjeli, spavali u tamnici, zbratimili
{ 58 }

se, upoznali, stekli uspomene, pa kada doe kod vladara, spomeni me, kai da sam obespravljen, slobodno kai da je u tamnici iza tebe ostao dobar momak, lano optuen, trai da me oslobodi. Ali je Svemogui Allah htio da poui vjerovjesnika Jusufa, alejhis-selam, da samo On oslobaa okova, i spaava od mraka tamnice, i da se sve na nebesima i Zemlji odvija s Njegovim doputenjem, pa je uinio da vinotoa zaboravi Jusufovu, alejhis-selam, molbu, da se zabavi cijeenjem groa, duda i datula, zaboravivi ak i prijateljstvo sa zatvorenikom Jusufom, alejhis-selam. Sveznajui je Allah htio tako, jer je Jusuf, alejhis-selam spomenuo vladara, a zaboravio Njega, Allaha, delle anuhu. ali ejtan uini, te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine, tj. ejtan uini da vinotoa zaboravi spomenuti Jusufa, alejhis-selam, pa je Jusuf, alejhis-selam, podnosei muke, nadajui se nagradi, klanjajui se Allahu, molei Ga kroz suze, ostao u tamnici nekoliko godina. Njegovi sapatnici u tamnici govorili su da nisu vidjeli pobonijeg od njega, niti blagoslovljenijeg. A sve zato to je Svemogui Allah sve okretao u njegovu korist, stvarajui povoljne prilike za to; kada Svevinji Allah eli da se neto desi, olaka ljudima da poduzmu ono to e dovesti do toga da se to ostvari. Vrijeme je prolazilo. I tako, jedne noi vladar je sanjao udan san: sedam debelih krava izalo je iz mora (prema vienju Ibnul-Devzija i nekih drugih komentatora), a za njima sedam slabih, tjeraju ih, pa su slabe pojele debele, poevi od repa; i sanjao je kako pored njega stoji sedam zelenih klasova a pored njih sedam sasuenih. Budi se. Okuplja vezire, savjetnike i ljude od autoriteta. Trai od njih: O velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti!, tj. ta moe ovakav san simbolizirati, ta ovo znai, protumaite ga ako znate snove tumaiti.
{ 59 }

Ali, oni nisu znali. Allah, delle anuhu, dao je i da vladar sanja takvo neto da im zatreba Jusufovo, alejhis-selam, tumaenje, i dao je da taj san bude uzrok njegovog izlaska iz tamnice i vladavine Misirom. Zbrkanih li snova, mi snove ne znamo tumaiti, tj. nijekaju da znaju tumaiti snove, pravdajui se. Naravno, Allah, delle anuhu, prebacio je tako sluaj na Jusufa, alejhis-selam: oni e mu otii i pitati ga u vezi s tim. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, tj. kada je uo san, nakon toliko vremena, sjetio se da ima jedan drug s kojim je bio u tamnici, s kojim je jeo, pio, razgovarao, koji ga je pozivao da vjeruje u Allaha, pouavao ga vjeri, davao mu darove koji bi mu stizali u tamnicu, hranu i odjeu, tumaio im snove, a koga je zaboravio. ja u vam protumaiti san, samo me poaljite!, tj. kae vladaru: Imam prijatelja u tamnici, zove se Jusuf, davno si ga zatvorio, ono to protumai zbilja se i ostvari jasno, zato me poalji da mu prenesem tvoj san. Vladar mu prenosi san. Vinotoa odlazi ne znajui da e to biti povod da Jusuf, alejhis-selam, izae iz zatvora, da e mu Allah, delle anuhu, tako dati vlast u Misiru, kao i poslanstvo koje e prenijeti ljudima kao poruku tevhida, u koji ih je jo prije pozivao.

{ 60 }

Pomo bi im Naa dola, i Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli


, bilo je ljudi koji su znali tumaiti snove. Jedan od njih bio je Ibn Sirin. Njemu je Hasan el-Basri govorio: Tumai snove kao da si iz Jakubove porodice! A on bi njemu odgovarao: A ti shvata Kuran kao da si prisustvovao njegovoj objavi! Rije je o dva poznata istaknuta uenjaka, dva hadiska eksperta iz Basre. Vladarev izaslanik odlazi kod Jusufa, alejhis-selam, ovjeka koji potjee iz porodice poznate po tumaenju snova (i Jakub je tumaio snove). On, kome je Jusuf, alejhis-selam, rekao da ga spomene svome gospodaru, da ne zaboravi njihovo dugo prijateljstvo u tamnici. Dolazi. Obraa mu se. Ne oslovljava ga: Vjerovjesnie, jer moda Jusuf, alejhis-selam, jo nije bio dobio objavu, ve je bio iskren, odabran Allahov rob, a moda je bio dobio objavu, ali za to nije bio saznao izaslanik, niti vladar, kau neki komentatori. Govori mu: Jusufe, iskreni Uenjaci kau da se izaslanik pozvao na iskrenost, stupanj nakon poslanstva; Svevinji je Allah svoje prijatelje nasljednike Denneta, sljedbenike poslanik, podijelio u etiri kategorije: bit e u drutvu vjerovjesnik, i iskrenih, i ehid, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. Dakle, poslanici,

NAKON J USU FA , A L EJ H IS - S EL AM

{ 61 }

pa iskreni (poput Ebu Bekra), ehidi, pa dobri ljudi, Allah nas proivio s njima. Pozvao se na njegovu iskrenost jer ga je upoznao u tamnici, vidio da je pouzdan i moralan, zapaaju neki uenjaci. protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, tj. trai tumaenje tueg, vladarevog sna, za koji su velikodostojnici s dvorca rekli da predstavlja zbrkane snove i da nita ne znai (neznalica daje fetvu, rjeenje, na osnovu neznanja), a oni e tek sada saznati njegovo pravo znaenje. Vladar je sanjao kako sedam mravih krava pojede sedam debelih, i sedam zelenih klasova, a pored njih sedam drugih, sasuenih pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali, tj. ljudi ekaju ta e rei, vladar je smeten, niko mu nije znao to protumaiti, samo su, iz neznanja, rekli: Zbrkani snovi. Sijat ete sedam godina uzastopno, odgovara Jusuf, alejhis-selam. Ovdje su neki komentatori, navodi Ibnul-Devzi, spomenuli nejasnou: je li pozivanje na gajb, nepoznato, to to je Jusuf, alejhis-selam, kazao da e sijati sedam godina, nakon ega e doi sedam sunih, koje e iscrpiti zalihe ostavljene u toku sedam plodnih godina, te odgovaraju da imaju dvije mogunosti: prvo, Jusuf, alejhis-selam, pritom se pozvao na Allahovu volju, jer on ljudima tumai samo ono ta e biti; i, drugo, on im je to ustvari naredio, vijest naredba, tj. sijte sedam godina, i to je doputeno; moe se neto narediti vezano za budunost, ali se ne moe tvrditi poznavanje gajba. Dakle, sijat ete sedam godina uzastopno, sjetvu nemojte prekidati, a nakon sedam godina: pa ono to poanjete u klasu ostavite, tj. indirektno predlae sebe za ministra nansija u Misiru, jer mu je Svemogui Allah dao znanje o tome, u zatvoru, pripremajui ga za poslanstvo i vlast. Govori: Bolje je da se penica
{ 62 }

ostavi u klasu, tako e se tee pokvariti i trajat e due. Dakle: pa ono to poanjete u klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti, tj. koliko vam je potrebno meljite i jedite, ali ono to ete uvati ostavite u klasu, jer se nee pokvariti ni nakon toliko godina, to strunjaci iz te oblasti, poljoprivrednici, dobro znaju, a oni kau da je uvanje penice u klasu bolje od dodavanja ma kakvih hemijskih supstanci za uvanje. Tome ga je Svevinji Allah pouio. Ljudi, Allaha se bojte, i On e vas pouiti! jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, tj. priprema ih i upozorava na dolazee teke sune godine koje e pojesti zalihe. Govori im kako se ovjek mora navikavati na siromatvo nakon bogatstva, na tugu nakon radosti, na bolest nakon zdravlja, a nakon tekoe dolazi olakica, o emu emo kasnije govoriti. ostat e jedino ono malo to ete za sjetvu uvati, tj. to ste u zalihi ostavili, i to e vam koristiti u tim sunim godinama, to ete jesti i od toga udjeljivati, eto tako e biti, Allahovom voljom. Neki uenjaci kau: Jusuf, alejhis-selam, upitan je o znaenju sedam godina, plodnih i sunih, te o sedam klasova, zelenih i sasuenih, a nije bio upitan ta e biti nakon toga, ali je, na osnovu znanja koje mu je Svevinji Allah dao, kazao ta e biti nakon sedam sunih godina, rekavi: Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti (jasirun), tj. godina blagostanja, kada e padati obilna kia, i kada e ljudi cijediti dud, groe, sezam. Ali, Ibnul-Devzi kae da je ispravnije da rije jasirun znai: u kojoj e musti. To miljenje dijeli i Hasan el-Basri, koji kae: Imat e mlijeka u obilju jer e se stoka udebljati. Izaslanik se vraa. Doslovno prenosi tumaenje, isprav{ 63 }

no i stvarno, od plemenitog sina plemenitog sina plemenitog sina plemenitog, Jusufa b. Jakuba b. Ishaka b. Ibrahima. A vladaru su velikodostojnici i njegova svita rekli da je sanjao zbrkan san, da ga ne mogu protumaiti. I vladar ree: Dovedite mi ga! Jusufovo, alejhis-selam, tumaenje sna zainteresiralo je vladara, nudi mu slobodu, vrata tamnice za njega su otvorena. Ali se Jusuf, alejhis-selam, ne odaziva, nepokolebljiv i uvjeren u ono to govori. elio je dokazati svoju nevinost odbijajui da izae, iako je svome sapatniku u tamnici govorio da ga ne zaboravi kod svoga gospodara, da ne zaboravi na prijateljstvo roeno u tamnici, da ne zaboravi lijepe uspomene, te on to odluno odbija, zapaaju neki uenjaci. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz skromnosti je rekao: Allah se smilovao mom bratu Jusufu, da sam bio na njegovom mjestu, odazvao bih se izaslaniku. I kada Jusufu izaslanik doe, on ree: Vrati se gospodaru svome i upitaj ga ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale, tj.: Boga mi, neu izai, ve se vrati vladaru i upitaj ga zbog ega sam bio ovoliko zatvoren, zato su me ovoliko drali u tamnici, ako se krivica nije dokazala?! Ne elim da moji bolovi, potlaenost, odvojenost od oca, porodice i komija prou tek tako. Neu izai to to vladar eli, moj sluaj izloite pravdi: ako sam kriv, ako sam zulumar, recite mi, i tada zasluujem tamnicu i neu se ogluiti ako kaete istinu, ali ako sam nepravedno zatvoren, onda priznajte da sam obespravljen. Ovako su ajet protumaili neki knjievnici, a neki su ostali na onome to kae tradicija. Dakle: Odmah sakupi ene koje su spletkarile i upitaj ih zbog ega su me dovele u ovaj orsokak, ne spomenuvi upravnikovu enu, pazei na njegove osjeaje, iako je ona ta koja ga je ustvari bacila u tamnicu. Pogledajte pronicljivosti: Jusuf, alejhis-selam, trai da pita zbog ega su se urotile
{ 64 }

protiv njega, je li ita runo uinio, ne spomenuvi blud, kako bi se govor o tome sasjekao u korijenu. eli im rei: Ili e vladar na nivou drave potvrditi moju nevinost, ili u ostati u tamnici. Vladar poziva ene koje su porezale ruke. Dolaze na sveanost. Pita ih: ta se to dogodilo kada ste Jusufa na grijeh navraale?, tj. recite mi, sada, ta se zapravo desilo s Jusufom, jer odbija izai iz tamnice. Ako je kriv, zadrat emo ga; ako je obespravljen, priznajte. Pita zato su ga na grijeh navraale, a to je zakljuio na osnovu pokazatelj. Ne obraa se svojoj eni, da je ne bi uvrijedio, brani je, ve se obraa svim enama. Zaista, asni Kuran uvijek upotrebljava najljepi metod, pazi na ljudske osjeaje. Boe sauvaj!, odgovaraju kako je Jusuf, alejhis-selam, ist od svega za ta se tereti: Boga mi, on je nevin! Sada se njegova nevinost izrie na vladarevom dvorcu, tamo odakle i potie optuba. mi o njemu nita runo ne znamo, tj. nikakvo zlo nismo od njega ni vidjele ni ule, nije nikoga zavodio, nije se nametao, nije se nedolino izraavao, nije pomiljao na nemoral, ve je bio iskren, bogobojazan, ist i nevin, a mi, ene, pogrijeile smo. Vidimo da u ajetu nije spomenut blud, a sve kako bi se u korjenu sasjekao razgovor o tome. Sada se upravnikova ena eli opravdati pred Allahom i pred historijom: Sad e istina na vidjelo izai, ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao, tj. istina je izala na vidjelo, stvar je jasna, ovdje, na dvorcu svjedoim, priznajem Allahu i ljudima da sam ja njega na grijeh navraala, on je obespravljen, potvoren, nije pomiljao na nemoral. Eto, potvora je upravo ta zbog koje su mnogi osijedili, koja je uznemirila mnoge ljude, rastuila vjernike. Neki uenjaci kau: Svemogui Allah dao je da ona kae te lijepe rijei, nakon kojih joj je Svevinji Allah davao samo
{ 65 }

dobro. A neki savremenici kau: Upravnik nije bio mnogo ljubomoran, pa ju je ipak zadrao za enu, naredio je da se stvar zaboravi i upozorio da slino ne ponovi, nije rekao da e se razvesti od nje, niti da se ljuti na nju; a asni Kuran ne ulazi u detalje. Neki komentatori i ejhul-islam Ibn Tejmijja kau da je Jusuf, alejhis-selam, rekao: Isto tako, on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerio, tj. dok je bio na dvorcu, ali to je pogreno shvatanje ajeta, oponira arapskom jeziku, kontekstu i dokazu, iako je Ibn Tejmijja u svom djelu El-Fetava, dio Tefsir, detaljno govorio o tome; on ne ostavlja ni malo, ni veliko, a da ga detaljno ne obradi, i nema oblasti, a da mu Svemogui Allah nije dao veliko znanje o njoj. Dakle, ispravno je da su to rijei upravnikove ene (i tada bi prijevod glasio, op. prev.): Isto tako, on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila, tj. neka on, Jusuf, zna da ga ja, koja sam ovdje prisutna, a on odsutan, u tamnici, nisam iznevjerila, jer: Allah nee dopustiti da se ostvare lukavstva podmuklih. Ja ne pravdam sebe, zaista je dua sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je. ejhul-islam kae da je ove rijei izgovorila ona, tj.: ne pravdam sebe zbog onoga to sam uinila, zbog elje za nemoralom, zavoenja i zatvaranja vrata, ali mi se Svemogui Allah smilovao, pa nisam poinila nemoral. A neki uenjaci kau da su njene rijei: osim one kojoj se Gospodar moj smiluje openite, tj. ko savlada prohtjeve i poroke svoje due i odvrati je od grijeha, njemu je Allah, delle anuhu, ukazao veliku milost.

{ 66 }

Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo


vladar ree: Dovedite mi ga, uzet u ga u svoju svitu (estahlishu li nefsi), a zaista je udno to to je vladar traio od izaslanika da dovedu Jusufa, alejhis-selam, da ga uzme u svoju svitu, da ga odabere za sebe. Rije istihlas, spomenuta u ajetu, znai odabiranje onoga ija se iskrenost dokazala; njega je vladar probao na djelu i vidio da je iskren, da zna tumaiti snove, da posjeduje znanje, a asni Kuran na vie mjesta govori o odabiranju. Pogledajte kako govori o tome: uzet u ga u svoju svitu, tj. nije samo osloboen, nije postao samo slobodnjak, ve odreenjem Sveznajueg iz tamnice odlazi u dvorac, iz okova na minber, iz nezavidnog poloaja na vlast. a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna. Dakle, iz tamnice izlazi ponosan, poaen, neponien, jer on nije obian ovjek. Vladar ga odabire da bude u njegovoj sviti, da mu bude savjetnik, a sve to bila je velika Allahova, delle anuhu, milost i dobrota prema Jusufu, alejhis-selam: ne samo da ga je uinio vladarevim savjetnikom ve vladarem, dao mu poslanstvo, uinio da upravlja stovaritima u Misiru. i poto porazgovara s njim vladar ga sveano doekuje, prima ga bez odlaganja, s njim razgovara bez prevodilaca, te mu ree: Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti.
{ 67 }

Postavi me da vodim brigu o stovaritima u zemlji. Naime, Jusuf, alejhis-selam, ne trai nikakvo odreeno poasno mjesto, ne eli da prima i ispraa zvanice, ve jasno trai poloaj ministra nansija kako bi upravljao tim dravnim sektorom nadzirui stovarita Misira. Bio je siguran da ima snage i aniteta za takvo neto. Znao je da je najdostojniji za to, jer ga je Svevinji Allah pouio pisanju i raunanju, a imajui u vidu i to da im je protumaio san u vezi s tim. ja sam zaista uvaran i znan. Ove rijei uenjaci tumae tako da je Jusuf, alejhis-selam, objedinio dva svojstva koja mora imati ovjek koji se bavi stovaritima, tj. da je uvaran i znan, odnosno da zna uvati dobra i da ima znanje u vezi s raunanjem; ne smije biti rasipnik, niti smije biti nepismen, da mu se administracija ne bi otela kontroli, da mu ne mogu falsicirati dokumente i spise. Ali, dobrota pripada Svemoguem Allahu, ne vladaru, ni Jusufu, alejhis-selam, drugim rijeima, uspjeh u tome sektoru ne zavisi samo od ministra i njegovog znanja, ve zavisi od Allaha, Jednog Jedinog, s ijim se doputenjem dogaa sve na nebesima i na Zemlji. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio, tj. dadosmo mu vlast u Misiru, a boravio je ondje gdje je htio, jer je u njegovim rukama bila potpuna vlast: sklapao je ugovore i prekidao ih, nareivao i zabranjivao, bio ministar nansija, zapovjednik vojske, ukratko, svim je stvarima upravljao kako je htio. Allahova je dobrota da ovjeka obdari razumom, znanjem i pronicljivou pa mu d visok poloaj i bogobojaznost. milost Svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine (el-muhsinin), tj. Svemogui Allah zbilja nije dopustio da propadne Jusufov, alejhis-selam, trud: pomogao mu
{ 68 }

je, dao mu vlast i odabrao ga, a sve zato to je Jusuf, alejhis-selam, bio iskren prema Gospodaru i prema sebi; iskren prema Allahu time jer je pazio na Njegove granice; nije poinio nemoral, uvao je svoju vjeru, ast i spominjao Svemogueg Allaha, pa ga je On nagradio kako nagrauje dobroinitelje: Zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe biti neto drugo do dobro?! A u gornjem ajetu upotrijebio je izraz el-muhsinin zato to su vjerovjesnici na najviem stupnju, a redoslijed je sljedei: islam, pa iman, pa ihsan; ihsan je najvii stupanj u svemu: rijei su najljepe, djela najbolja, vjerovanje jekin, uvjerenje, snaga asni Kuran govori o ihsanu u vezi s rijeima i djelima, a neki su ajeti u vezi s tim sljedei: zato obraduj robove Moje koji Kuran sluaju i slijede ono najljepe u njemu, takoer: da bi iskuao koji e od vas bolje postupati. Njima, dobroiniteljima, Allah, delle anuhu, daje da zauzmu visok poloaj na ovome svijetu, i to nije jedina nagrada. Na onome svijetu bit e uzdignuti za itave stupnjeve, ali ljudi ne znaju. Treba znati da Svemogui Allah ovaj svijet daje i dobrima i loima. U autentinom hadisu kae se: Allah daje ljepote ovoga svijeta i onome koga voli i onome koga ne voli, ali vjeru daje samo onome koga voli. Zatim je Svevinji ukazao da e nestati i vlasti, i poloaja, i ministarstva, i imetka, i druenja s ljudima: A nagrada na onome svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju. Lijepe li poruke onima koji imaju razum, koji sluaju i koji su prisebni! I dooe braa Jusufova, tj. Jusuf, alejhis-selam, sjedi s ljudima. Prima ih. Izdaje nareenja i smjernice. Vladar je, ima sluge, pratnju, vojsku, savjetnike A Jakub, alejhis-selam, trai od svojih sinova da pou u Misir, govori kako tamo ima pravedan vladar, i ne znajui da je vladar ustvari njegov sin Jusuf, alejhis-selam. Hvaljen budi, Allahu, Ti Ko{ 69 }

ji odreuje! Polaze iz Palestine, iz pokrajine Kenan. Tjera ih nestaica. Pogledajte kako Allah, delle anuhu, povezuje uzroke i posljedice. Odlaze u Misir, zemlju ratnika, stovarita i blagostanja, na devama, gladnim i iznurenim od nestaice. Putuju. Ni na kraj pameti im nije ono to su uinili prije nekoliko godina. Ulaze kod Jusufa, alejhis-selam. Pogledi se susreu. Kakav prizor! I dooe braa Jusufova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe, tj. puta ih u svoj kabinet, Mudri Allah je tako htio. Poznaje ih nakon dvadeset godina, prema nekim komentatorima, nakon etrdeset godina. U svakom sluaju, mislim da se radi o periodu od oko dvadeset godina. Jer, ako saberemo sedam godina Jusufovog, alejhis-selam, boravka na dvorcu, sedam u zatvoru i sedam nakon zatvora, izlazi oko dvadeset. Nisu mogli ni zamisliti da e djeak koga su prije toliko godina u Palestini, u pustinji, bacili u bunar, vladati Misirom; neta takvo historija rijetko biljei. Da im se cijeli svijet zakleo da je Jusuf iv, da je okrunjeni kralj, da ima sluge, dvorac, nareuje, ne bi povjerovali. Poznaje svoju brau. Oni njega ne. Ali, on se ponaa prirodno. Ne odaje se ni pokretom ni izrazom lica: Mi smo tako u Jusufovu korist zamku pleli, tj. Mi smo ga pouili da varku izvede, odnosno plan je od Svemogueg Allaha; onaj koga Allah titi ne treba se bojati nikoga. Utivo i lijepo ih prima. Sveano. Izraava toplu dobrodolicu. Kau mu da ih je glad natjerala da dou. uli su kako on ima penice i drugih namirnica. Pita ih odakle su doli, a oni odgovaraju: Iz Palestine, i jo dodaju da imaju i oca, oronulog starca, zove se Jakub, ne znajui da je onaj kome se obraaju njegov sin Jusuf, alejhis-selam, kome su onoliko napakostili. Vjerovjesnik Jusuf, alejhis-selam, namiruje ih potrebnom hranom. Ali je jo prije odluio: niko{ 70 }

me, radi tednje, ni stanovnicima Misira, ni stanovnicima drugih mjesta, ne dati vie od kamilinog tovara. I kada ih namiri hranom potrebnom, ree: Dovedite mi brata svoga koji je ostao s ocem vaim, tj. sjedi s njima i razgovara, a oni priaju da je njihov otac oronuo, da je izgubio sina i da uvijek plae za njim. Kau da ga ele umilostiviti, da ublae njegov bol. Jusuf, alejhis-selam, pita ih koliko ih je, a oni odgovaraju da ih je bilo dvanaest. Jusuf, alejhis-selam, zakljuuje da ih je tu deset. Jedan s ocem, a gdje je drugi?! Nestao, odgovaraju. Kako je nestao, pita ih. Kau: Kada smo bili mali, otili smo da se igramo i vuk ga je pojeo. Otada njegov otac neprestano plae, oi je isplakao. udno, vuk ga pojeo, zakljuuje Jusuf, alejhis-selam, govorei da je njihov sluaj udan. Trai, dovedite brata, koji je ostao kod kue. Razumljivo je bilo da im ga Jakub, alejhis-selam, nee povjeriti. To se i dogodilo. Kada su ga traili, on ga je uvijek drao na oku, uza se. Neki kau da se zvao Benjamin, a drugi alo, a Svemogui Allah najbolje zna, a ako ga Sveznajui Allah nije imenovao, ne trebamo se optereivati time kako se zvao. Jakub, alejhis-selam, zadravao ga je iz dva razloga: prvo, volio ga je koliko Jusufa, ili malo manje; i, drugo, bio je Jusufov punokrvni brat, a njihov po ocu, i nije im ga smio povjeriti kao to im je povjerio Jusufa, alejhis-selam. Tako je Jusuf, alejhis-selam, od njih izvlaio informacije polahko, da ne otkrije plan. Zatim se poziva na svoju susretljivost i dobroinstvo: zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam, tj. zar ne vidite koliko sam vam dobroinstvo uinio, sveano vas doekao, i zato polaem pravo da vidim vaeg brata, a sve to govorio je da ih pridobije i podstakne, ali rijeima: Ako mi ga ne dovedete indirektno prijeti, a ipak nastoji da mu ga dovedu, ali nee
{ 71 }

da pokae svoju elju odjednom: Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi, tj. ako ne mognete dovesti svoga brata, ne dolazite vie u Misir, ne pribliujte mi se, za vas hrane ovdje vie nee biti, ak ni posjeta ne dolazi u obzir, iskljuujui mogunost da njegov zahtjev shvate kao poeljan, a ne obavezan, dakle poruka je: bez brata se ne pribliujte Misiru; osim te, iscrpljene su sve mogunosti za dolazak. Znajui kako e se Jakub, alejhis-selam, postaviti prema molbi, odgovaraju: Pobrinut emo se da ga nekako od oca njegovog izmamimo (se nuravidu) Boga mi, to e biti teko, tee nego to moe zamisliti, niti iko moe zamisliti, ali obeavamo da emo ga dovesti, sve emo dati od sebe. Upravo to i znai glagol ravede, upotrijebljen u ajetu: dati sve od sebe i mnogo moliti za neto, kau jezikoznanci. zaista emo tako postupiti, tj. zaista emo ga izmamiti od njegovog oca, na tome da e se potruditi da ga izmame zavrava se njihov razgovor. Jusuf, alejhis-selam, odlazi kod sluga i uvara stovarita, nareujui im: Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kada se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti, tj. novac, krzno divljai i jo neku robu, prema komentatorima, koje su donijeli da njima kupe ito vratite, natovarite na njihove deve, jer ne elimo nadoknadu, elimo da ovo bude veliko dobroinstvo, neka nae djelo bude radi Allahovog plemenitog lica. A oni e, kada otvore tovare, vidjeti da smo im uinili dobroinstvo i da ih nismo doveli u nepriliku. Pogledajte lijepog postupka i morala: nije pred ljudima rekao da im vraaju njihovu robu, a daba daju penicu! Otuda je Jusuf, alejhis-selam, trostruki dobroinitelj: sakrio je dobroinstvo, olakao im i djelom ih podstakao da to prije ponovo dou. Zaista, vratit e se, jer se plemenitom uvijek dolazi na noge, a od krtog ljudi trae samo jednom.
{ 72 }

I poto se vratie ocu svome obavijestie ga kako ih je vladar doekao i poastio, a Jakub, alejhis-selam, i ne sluti da je vladar Misira, vladar svijeta njegov sin Jusuf, alejhis-selam. Pa govore: O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, tj. ovoga puta dao nam je i hranu, ali vie nee, sve dok ne povedemo naeg brata, i nemoj nas vie slati bez njega, on, vladar, uvjetovao je: Ako elite dobiti hranu, i uz nju jo jedan kamilin tovar, morate mi dovesti svog brata. a mi emo ga zaista uvati, tj. zaklinju se Allahom, delle anuhu, da e paziti na njega, otuda to je sve izgledalo sumnjivo, i znali su da Jakub, alejhis-selam, nee pristati bojei se da ga ne budu uvali kao to su uvali i Jusufa, alejhis-selam. Znali su da e ih optuiti, i da nee pristati, pa su tvrdo obeali da e ga zaista uvati. Pogledajte, Jakub je, alejhis-selam, za Jusufom, alejhis-selam, oi isplakao, i jo plae, boluje od rastanka i samoe, a sada jo jedna nevolja: Poalji s nama naeg brata. Pita ih: Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegovog, tj. vi ste oni to upropastie Jusufa, vi ste oni to ga odvedoste i ne vratiste, vi ste oni to me baciste u brige i muke, u pla vie od dvadeset godina. U ajetu nije sve reeno, ve ima zamiljeno znaenje: neu vam ga povjeriti, jer sam vam prije povjerio Jusufa, pa niste odrali obeanje, i, otuda: dovoljno mi je nedae ono ta je ve bilo. Zatim ree: Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji, tj. jo uvijek je mislio na Jusufa, alejhis-selam, instinkt mu je govorio da je iv, da nije mrtav, da ga nije pojeo vuk. Kau da se Jakub, alejhis-selam, poalio Svemoguem Allahu na svoju slabost i molio Ga da mu zajami da e ga uvati.
{ 73 }

A kada otvorie tovare svoje spustie tovare i otvorie ih pred ocem te stadoe gledati u misirsko ito: penicu, jeam i kukuruz. i naoe da su im vraene stvari njihove koje su odnijeli kao naturu. Rekoe: O oe na, ta moemo vie poeljeti, tj.:Oe na, ko je plemenitiji od njega, ko nas je jo tako darovao: uveo nas u dvorac, lijepo doekao, dao nam punu mjeru, vratio nau robu, Boga mi, ovjek time ne moe eljeti nita podlo! ta vie da traimo od njega? Zaista ga se stidimo. Pokuavaju da ga odobrovolje, pridobiju: i hranom emo eljad nau namiriti, i brata emo naeg uvati, tj. samo nas poalji u Misir da donesemo tovare hrane, da nas podmirimo, a brata emo pomno uvati, neemo ga izgubiti, Allahom se kunemo. Jo dodaju: a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar, tj. onaj ko bude jahao na jedanaestoj kamili takoer e dobiti tovar, a moda i jo neto neoekivano, jer vladar je plemenit, a plemeniti hrli da uini dobro; jo jedan kamilin tovar za njega neznatna je usluga. Jakub, alejhis-selam, zastaje. Pred njima utljivo odmjerava dobrobit i tetu: ili e odbiti da poalje svog sina, pa e im biti uskraena hrana i vladareva dobrota te e, usljed nestaice i sue, poumirati od gladi ili e ga poslati i izgubiti kao to je izgubio i Jusufa, alejhis-selam. Odabire da ga poalje, ali od njih trai da mu se Allahom tvrdo zakunu da e ga uvati. Uenjaci kau da se opredijelio za tu mogunost zato to je znao da je Jusuf, alejhis-selam, iv i da ga vuk nije pojeo. Ja ga s vama neu poslati dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, tj. Allaha mi, pored Koga nema drugog boga, Njegove mi veliine, ovoga sina neu s vama poslati dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete, a ako slaete, pa stii e vas munja i unititi. Da
{ 74 }

se zakunete, traim sada, a nisam onda, kada sam s vama poslao Jusufa, kada ste rekli: Poalji ga sutra s nama da se igra i razonodi, pa zbog toga jo sada tugujem. (Od njih nije traio da mu vrate Jusufa, alejhis-selam, i njihova se zakletva ne odnosi na to.) A tada se ogradio: osim ako ne nastradate, tj. osim ako vas sve ne odnese bujica, ili vas vladar sve ne zatvori, tada biste imali opravdanje, ali da se vratite bez njega ne prihvatam. I poto mu se oni zaklee, on ree: Allah je jamac za ono to smo utanaili! Ove rijei trebaju djelovati na ljude: presudno je kada to ovjek kae. Uenjaci kau: Zbog tih rijei zasluio je da Svemogui Allah sauva i njega, i sve njegove sinove, pa e se, na kraju, svi sastati i zajedno ivjeti.

{ 75 }

aa argument i sredstvo

AKO N TO ORON U L I S TAR AC, plemeniti vjerovjesnik Jakub, alejhis-selam, pristaje, savjetuje svojih jedanaest sinova kao iskusan i razuman ovjek: Sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije Komentatori nemaju jedinstven stav o tome na ta se odnosi rije kapije, da li na kapije grada ili kapije vladarevog, Jusufovog, alejhis-selam, dvorca. Ibn Abbas, radijallahu anhu, i Mudahid kau da se za njih bojao uroka, jer su bili lijepi, (snani) i brojni, a Allah najbolje zna, pa bi moda i umrli od uroka. a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi, tj. Boga mi, ja vas ne mogu sauvati od uroka, ni smrti; uvar, i onaj koji otklanja zlo, i onaj koji lijei jeste Svemogui Allah, a nae je samo da poduzmemo mjere opreza. I pored toga to vam kaem da ne ulazite na jednu kapiju, oslanjam se na Allaha, i ako vas neko urekne, niko vas nee izlijeiti osim Njega. sud pripada jedino Allahu, tj. nareivanje i zabranjivanje iskljuivo su Allahovo pravo, kada i kader, odnosno sve to se deava, deava se Njegovom voljom. Pogledajte kuranskog sklada: Jusuf iz tamnice, iz okova alje poruku tevhida, poslanstva i erijata, a Jakub alje poruku tevekkula, oslanjanja na Gospodara i preputanja stva-

{ 77 }

ri Njemu, jedan u Misiru, poziva na svjedoenje da nema istinskog boanstva osim Allaha, na poslanstvo i erijat, a drugi, u Palestini zalae se za princip istine (i to je stvarna uloga ovjeka na Zemlji); divni li su i otac i sin, dijete i roditelj, blagoslovljene li porodice! ja se u Njega uzdam, tj. kako li je samo bio strpljiv taj vjerovjesnik, oronuli starac, plae toliko da mu oi pobijele od jada: Jusufe, tugo moja, i jo govori da tugu svoju i jad svoj pred Allahom iznosi. Ali, i pored svega, oslanja se na Allaha i Njemu preputa svoj sluaj. Kao da je rekao: Moj Allahu, na Tebe se oslanjam kada se radi o Jusufovom nestanku, odlasku njegovog brata i odlasku mojih sinova i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!, tj. ko eli svoj sluaj prepustiti nekome, neka ga prepusti Svemoguem Allahu. I kada uoe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Jakubova, koju je izvrio, tj. uli su po dvojica na vrata, a to im je oporuio zbog elje koju je nosio u sebi, bojei se za njih uroka, ili neega drugog; htio je poduzeti mjere opreza, a Allah najbolje zna. a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna, tj. Mi smo pouili Naeg vjerovjesnika, dali smo mu veliko znanje. I kada izaoe pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga, tj. Jusuf se osami sa svojim bratom, privi ga na grudi i upita sjea li se Jusufa, svoga punokrvnog brata ostala deseterica bili su od druge majke koga su bacili u bunar i rekli da ga je pojeo vuk! Ja sam taj Jusuf, vladar na ovome svijetu, vjerovjesnik, a vuk ne moe pojesti vjerovjesnika.
{ 78 }

Ja sam, doista, brat tvoj, i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili, tj. Svemogui Allah je Taj Koji odreuje, On je odredio da mi urade ono to su uradili i da naem ocu nanesu bol, to e Allah nadoknaditi, vidjet e na kraju da je Allah bio s nama, kraj je u korist bogobojaznih, zato se ne plai! Povjerava mu strogu tajnu: Uinit e neta kako bih te mogao zadrati kod sebe i otuda dovesti oca i svu eljad. A sve to je bilo odreenje Sveznajueg. Govori: Onda, dogovorili smo se, i bilo kako bilo, ja u te optuivati pred ljudima da si ukrao, a ti se nemoj braniti, utnjom se izjasni da si ukrao, pa u te zadrati na dvorcu, a poslije dovesti oca i ostalu eljad. I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, tj. poto u njihove tovare stavi ito, naredi slugama i svojim momcima da u Benjaminov tovar stave vrijednu au od zlata ukraenu laniima, iz koje je pio (prema nekim komentatorima, radilo se o posudi za vaganje mesa), i da je pokriju itom, pa e razglasiti da je ukradena, a onda je pronai kod njega, pa ga, na osnovu dokaza, zadrati u dvorcu, a da ga bezrazlono uzmu, ne bi bila zadovoljna ni njegova braa, ni javnost. Sve je to bila zamka koju je Allah pleo u Jusufovu korist; on to ne bi sam znao izvesti da ga Svevinji Allah nije pouio. Sluge i momci postupaju po nareenju: u Benjaminov tovar, ispod ita, stavljaju au. Pogledajte mudrosti: pustio je da karavan od jedanaest lijepih mladia, na devama napusti grad. Tada vladar, Jusuf, alejhis-selam, alje glasnika: O karavane, vi ste, doista, kradljivci!, tj. ukrali ste vladarevu au od zlata, ko se na to moe usuditi, zar vas nismo ugostili, pa da tako uzvraate?! Oni im pristupie i upitae: ta to traite?, povikae svi uglas, osim Benjamina; ponio se onako kako mu je
{ 79 }

ve bilo preporueno: da nita ne govori, da ne oda Jusufa, neka sve tee kako je Jusuf zamislio. Vraaju se kod Jusufovog izaslanika. Dolaze i drugi ljudi. Zadravaju karavan. Gledaju u njih i misle da su nevini. Odgovorie: Traimo vladarevu au, i ko je donese dobit e kamilin tovar hrane. Ja za to jamim, tj. traimo veliku au (odnosno posudu za vaganje mesa) i onome ko je donese garantiramo da e u ovim gladnim godinama dobiti kamilin tovar hrane. A sve su ovo uredili kako bi pronali krivca. Ovako je izgledalo da posrijedi nije nikakva kamuaa niti zamka. Odgovaraju da e au vratiti daba ako je kod njih. Glasnik govori da, ako je neko uzeo au, neka je vrati, a on jami za taj tovar, tako e lijepo postupiti i prema njima i prema sebi. Rekoe: Allaha nam, vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci, zaklinju se Velikim Allahom na osnovu onoga ta znaju, tvrde da aa nije kod njih. Allaha nam, nismo doli da krademo, to nije na nain. Zaista nisu bili kradljivci sinovi vjerovjesnika Jakuba, alejhis-selam, ali je Svemogui Allah htio da izvede varku u korist Jusufa, alejhis-selam, da se pokae tajna zbog koje je pomogao Jakubu i dao sva ta uda i mudize, nadnaravna djela, da ljudi shvate da Allah sve zna. Mudro od Jusufa, alejhis-selam, bilo je i to to nije pourivao da ih uhapse, niti da uzme Benjamina od njih. Jusufovi ljudi upitae: A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?, tj. kaete da niste kradljivci, kunete se da ne inite nered na Zemlji, ali ta ako au ipak naemo kod vas, ako je neko od vas bude ukrao, a vi lagali, nee vladar presuditi, ve vi presudite. A kradljivac se ne zatvara, ve ga se kazni, bilo novano ili batinama. Oni presudie: Neka bude zatvoren. Tako presuda doe u Jusufovu, alejhis-selam, korist: Ka{ 80 }

zna je onome u ijem se tovaru nae sam on. Eto tako mi kanjavamo kradljivce, tj. glava za glavu: ako kod ijednog od nas naete au, uzmite ga, neka to bude kazna zloincu. Govore tako, uvjereni da su nevini, ali Uzvieni Allah htio je da sami presude. Kada je ovjek pokoran Allahu, On plete lukavstva u njegovu korist, otvori mu vrata, stvari dovede u sklad, ali ako je Allah protiv ovjeka, mrak mu je pred oima, i cijeli svijet mu ne pomae; zato budi uz Njega, On e biti uz tebe. Sluge i uvari poinju pretraivati tovare. Velika otroumnost: I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, tj. nije poeo od Benjaminovog, ve od njihovih tovara, da ne bi posumnjali. Prvi nita, drugi nita, trei nita Pretrauju i posljednji, Benjaminov tovar: a onda izvadi au iz vree brata svoga govorei: Maallah, primate od vladara ito, a kradete njegovu au, niste dobrim uzvratili! Zaueni su. Izbezumljeni. Mi smo tako izveli lukavstvo u Jusufovu korist. On po vladarevom zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao s Allahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji, tj. po vladarevom zakonu i po Jusufovom erijatu nisu ga mogli tako kazniti, ali su oni to predloili, pa se sve podudarilo: Benjamin je u Jusufovim rukama. Tako je Svemogui Allah uzvisio vjerovjesnika Jusufa, alejhis-selam, a, opet, nad svakim znalcem ima onaj koji zna vie, a samo On, Jedan Jedini, zna gajb, sve tajne. Govore pred Jusufom, alejhis-selam: Ako je on ukrao, pa i prije je njegov brat krao Maallah, vladar, potlaeni obespravljeni nepogreivi poslanik, ovjek otjeran od svojih, ovjek koga otac oplakuje vie od dvadeset godina, koji je oi svoje isplakao krade! Jo je u njihovim srcima bilo ranijeg neprijateljstva i zavisti. Govore, osveujui se:
{ 81 }

Isti si kao i tvoj punokrvni brat (Jusuf), ti si kriv to kasnimo, to se vladar na nas rasrdio. (Pozivaju se na to da je i Jusuf, alejhis-selam, krao, a misle moda na predanje ija autentinost nije dokazana, a u kojem se navodi da je monoteist Jusuf, alejhis-selam, kada je bio mlad, vidio jednu od svojih tetaka po ocu kako se klanja kipu, pa ga je uzeo i sakrio. Tetka ga je otkrila i govorila da je ukrao njen kip.) Eto, ti si isti kao onaj to je ukrao kip nae tetke, govorila su braa. I Jusuf im ne ree nita Kore ga i ne znajui da pred njima stoji onaj koga kore, Jusuf, alejhis-selam. Mudro je postupio, nita nije rekao, suzdrao se. Velika je mudrost, otroumnost i dosjetljivost da se ovjek izvue, da ne dopusti da ga neko isprovocira, pa da, u srdbi, izusti ono to bi mu kasnije tetilo. Da im je rekao ma ta, da im je odgovorio svaajui se: Boga mi, nije istina to to govorite, vi ste uinili to i to, sve bi postalo jasno, propalo bi lukavstvo da postigne cilj. Tome ga je Svemogui Allah pouio, a motivirao sretan zavretak. Dakle, mudro je, Jusufe, da razmisli i da nita ne kae, ne komentira, neka sve polahko doe na svoje mjesto, iako su i tebe i Benjamina optuili za krau. Vi ste u gorem poloaju pomisli u sebi, i Svevinji Allah pokazat e vam da ste vi zlobni, a da je on bolji od vas. Znao je Jusuf, alejhis-selam, prolost, bio je veoma pronicljiv. Zato je u sebi rekao nepobitnu, neprikosnovenu parolu: Vi ste u gorem poloaju da se smiri nakon to je uo veliku neistinu. Kako Benjamina moete optuiti za krau, a uope nije ukrao! Kako Jusufa, svog brata, moete optuiti za krau, a nikada nita nije ukrao! Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite. Kao da im govori: Izgleda da grijeh pripada vama, i Allah, delle anuhu, najbolje poznaje vae smicalice koje ste priredi{ 82 }

li, mislei na detalje iz njihove klimave biograje. A sada idite, mi smo uzeli kradljivca, lopova, po vaoj presudi. Jusuf, alejhis-selam, uzima Benjamina za ruku i kori ga pred svijetom: Krade vladarevu au, a mi vas lijepo primili, a kada se izdvojie, u dvorcu, ree mu: Dobro doao, sada smo zajedno, oni odlaze, ali e se vratiti i stvar e se rijeiti, mi emo ih obavijestiti o onome ta su uinili, i objasnit e im se koliko su pogrijeili, a kraj e biti u nau korist; kraj je uvijek u korist bogobojaznih i u korist naeg oca, koji je, kada sam baen u bunar, ojaen rekao da je u njihovim duama ponikla zla misao, da se nee jadati, da od Allaha trai pomo protiv onoga to iznose. Trae: O upravnie, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek. Stie neoekivan odgovor: Sauvaj Boe, da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni! I kada izgubie svaku nadu, odvojie se ustranu da se posavjetuju, tj. kada izgubie svaku nadu da e osloboditi svoga brata, sklonie se u pustinju, daleko od ljudi, da se posavjetuju: ta uiniti, a ve smo iskuali oca jednim problemom, pa vie od dvadeset godina plae, a sada mu dolazimo bez Benjamina, koji je uradio ta je uradio i ostao u Misiru? Znate li da ste se ocu tvrdo zakleli da ete vratiti Benjamina! Obezglavljeni. Poraeni. Potiteni. Allah im oprostio ono to su uinili, u koliku su se samo nevolju, nepriliku i tugu doveli! Ako se ponovo vrate da mole za milost, vladar im nee udovoljiti, a ako se vrate kui, ocu ta je bilo s tvrdom zakletvom?! Najstariji meu njima ree: Zar ne znate da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dopusti ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija naj{ 83 }

bolji, tj. Boga mi, neu napustiti Misir, samo Allah zna moju brigu. Jusufa smo jo prije upropastili, a sada jo jednog naeg brata, a na je otac oronuo, oslijepio plaui za Jusufom, kako emo ocu na oi, kako emo opravdati zakletvu Allahom, zbog koje bi se i brdo raspalo od njenog tereta! Ostavite me ovdje. Plae. Noge ga ne mogu nositi. Stvar je strana: prvo Jusuf, pa Benjamin, ta smo uinili sa zakletvom!, ve: Vratite se ocu svome pa recite: O oe na, sin tvoj ukrao je; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, tj. recite: Allah je tako odredio (uistinu, Benjamin nije ukrao, ve je to bilo Boije lukavstvo u Jusufovu korist). Sjeda. Govori: Ja ne mogu ii, vi idite, recite da tvrdite samo ono to ste vidjeli, i da nije posrijedi nikakva spletka, nepravedno su ga optuili da je ukrao vladarevu au, ne znavi uope o emu se, ustvari, radi. Nismo mislili da e tvoj sin ukrasti au i staviti je u svoj tovar. ini se da je zaista ukrao, a mi nismo znali ta e se dogoditi: a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati, tj. zaista smo ga uvali koliko smo mogli, ali nismo mogli spram onoga ta nije u naem domenu, tvrdimo ono to smo vidjeli: vladar ga je, po naoj presudi, zadrao kod sebe. Mi ne znamo ljudske tajne i ta ko misli, to zna samo Allah. Mi govorimo ono to znamo. Ako nam ne vjeruje: Pitaj grad u kojem smo boravili i karavan s kojim smo doli. Mi zaista govorimo istinu!, tj. ako sumnja u nas, pitaj karavan koji se, zbog sue i neimatine, uputio u Misir traei ito i koji se, na vladarevo traenje, vratio u grad, pa su stigli vladarevi ljudi i pretraivali stvari, a i brojni su se ljudi okupili. Ibnul-Devzi, u djelu Zadul-mujesser, tvrdi da je karavan vraen ve iz predgraa, gdje se sve i dogodilo, pa je, nakon to je Jusuf, alejhis-selam, sredio situaciju, glasnik povikao: O karavane,
{ 84 }

vi ste, doista, kradljivci! Tada su doli vladarevi ljudi i pretresli karavan te nali au. Ono to se tamo zbilo izazvalo je javnu panju. Oe na, iskreni smo, i nikakvim se lukavstvom nismo posluili da mu napakostimo zar e im povjerovati sada, a nije ni prije u vezi s Jusufom! Evo ih, tu su ljudi koji su s nama bili, pitaj njih. Nee nama vjerovati jer smo te jednom ozlijedili i uinili ono ime Svemogui Allah nije zadovoljan: da ne moe biti gore, rastuili svoga oca, koji e jo vie patiti zbog sinova. Pozivaju se na grad i karavan jer znaju da e Jakub, alejhis-selam, posumnjati u njih i svjesni su da e crna mrlja u njihovoj biograji uticati na rezultat izjave. (A onaj ko je iskren i nevin ne mora se pozivati ni na komije, ni na prijatelje, dovoljno mu je to se dogodilo onako kako se dogodilo i to je siguran u ono ta govori.) Ajet: Pitaj grad u kojem smo boravili po nekim jezikoznancima znai: pitaj stanovnike grada, jer grad i zidine ne mogu govoriti, a drugi odriu medaz, zamiljeno znaenje, pozivajui se na injenicu da je grad samo onaj u kojem ima ljudi i nije potrebno tako tumaiti niti pretpostavljati to znaenje. Ibn Abbas, radijallahu anhu, i jo neki uenjaci po jednom kiraetu uili su: sin tvoj optuen je za krau, a ne: sin tvoj ukrao je, kako ne bi tvrdili da je kradljivac, odnosno po vladarevom zakonu kraa mu je namjetena, kako se i dogodilo, a i vladar je rekao da ga terete za to, a Jusufova braa rekla su da tvrde ono ta su vidjeli, ne znajui da se, ustvari, obraaju Jusufu, Benjaminovom bratu, ili su tako rekli jer su au nali u njegovom, a ne u svojim tovarima. Oito je da su rekli: Benjamin je ukrao, a Allah najbolje zna, zbog ega su i rekli da ne tvrde nita drugo osim ono ta su vidjeli i da se nisu mogli sauvati gajba, onoga ta ne znaju, i da jo smatraju kako on, ustvari,
{ 85 }

nije kradljivac, ali im ne ostaje nita drugo osim toga da se povedu za onim to su vidjeli.

{ 86 }

Koulja zaudni znak

, Jakub, alejhis-selam, odgovara im, ljudima ije su due sklone zlu: Nije tako, u duama vaim ponikla je zla misao, i ja se neu jadati, tj. ne, Allaha mi, to je jo jedna vaa spletka, Allah zna ta se iza toga krije, ja vam ne vjerujem, vi ste i Jusufa upropastili. nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je, tj. nadam se da e mi Allah vratiti i Benjamina, koga ste sakrili od mene, i Jusufa, jer ja ne gubim nadu u Allahovu milost, a sve zato to On sve zna i to je mudar. I okrenu se od njih i ree: O Jusufe, tugo moja! Zato sada oplakuje Jusufa, zar ga nije nestalo prije toliko godina, zar ga nije prebolio, zar sada nije izgubio i drugog sina? Zato to jedna rana pokree drugu, jedna nevolja podsjea na drugu. Kao da eli rei: Time ste me podsjetili na Jusufa, alejhis-selam, i moram rei: O Jusufe, tugo moja! Pogledajte kako je samo lijep izraz upotrijebio: O Jusufe, tugo moja!, kojim je pokuao izraziti tugu i bol. Uenjaci kau: Jakub, alejhis-selam, nije zasluio ukor zbog tih rijei, jer je bezgrean i zato to je htio rei da za tu tugu i bol lijek trai od Allaha. Rijei: a oi su mu bile pobijeljele od jada koAN J EN I OZ L OJ E EN

10

{ 87 }

mentatori razliito shvataju. Jedni kau da je nestalo njihove svjetlosti i da su postale pomraene, drugi tvrde da mu je vid oslabio, neki, opet, kau da je bio obolio od krmeljivosti, ali ispravno miljenje je da je oslijepio od plakanja za slino se nikada nije ulo, i to aludira na veliku tugu koja ga je snala u poznim godinama. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Doe Dibril kod Jakuba i upita ga: Jakube, vidim da su ti oi pobijeljele, a lea se povila, ta ti se dogodilo?! Oi su mi pobijeljele od tuge za Jusufom, a lea se povila od tuge za Benjaminom, odgovorio je. U drugom hadisu kae se: Jakub je jedne veeri dugo plakao za Jusufom, a bio je strpljiv. Ibnul-Devzi, u djelu Zadul-mujesser, El-Hakim i jo neki muhadisi zabiljeili su predanje u kojem se navodi kako je Jakub, alejhis-selam, u noi dozivao Jednog Jedinog, Onoga Koji posjeduje nebesa i Zemlju, Koji moe otkloniti nevolju: Plakao je klanjajui, i na seddi, alio se svome Gospodaru: Moj Gospodaru, smiluj se meni, starcu, smiluj se mojoj nemoi, smiluj se mojim pobijeljelim oima! Pa mu je Allah objavio: Jakube, tako mi Moje snage i veliine i uzvienosti iznad stvorenja, da su tvoji sinovi mrtvi, oivio bih ih radi tebe. I nedugo zatim Svemogui Allah vratio mu je sinove. bio je vrlo potiten (kezim) Uenjaci kau da rije kezim znai: onaj koji priguuje uzdahe od velike brige i tuge. Naime, Jakub, alejhis-selam, priguivao je i savlaivao uzdahe od brige, tuge, srdbe i boli za Jusufom i Benjaminom. Ova rije spomenuta je i u sljedeem ajetu: koji srdbu savlauju (el-kazimin) i ljudima prataju. Imam Er-Razi zapaa: Jakubova, alejhis-selam, tuga oslikavala se na tri najvanija organa: jeziku, oima i srcu. Jezikom je govorio: O Jusufe, tugo moja, oi su mu pobijeljele, a srce mu je bilo potiteno.
{ 88 }

Njegovi sinovi, gledajui taj prizor, govore mu: Allaha nam, ti toliko spominje Jusufa da e teko oboljeti (haredan) ili umrijeti, tj. kada god te pogodi kakva nevolja, sjeti se Jusufa; nakon toliko vremena, treba ga zaboraviti. Mi ti kazujemo ta se dogodilo s naim bratom Benjaminom, govorimo ti o njegovom problemu: ukrao je i zadrali su ga na dvorcu, a ti nam spominje Jusufa. Neki komentatori kau da je znaenje: poludjet e; izgubiti pamet; oboljeti i izgubiti snagu sjeajui se Jusufa, otada je prolo mnogo vremena, a vrijeme nalae da to zaboravi (Ali kako e, i nakon toliko vremena, zaboraviti ono to mu je od srca otpalo, dio sebe?!) Ili e oboljeti, ili umrijeti, ili poludjeti, ili e nestati svijeta, govorili su, umjesto da saosjeajno kau: Strpi se, Allah e izlaz dati, On e vratiti tvoje sinove, Allah e nas sve sastaviti Ja tugu svoju (bessi) i jad svoj pred Allaha iznosim odgovara starac, a bessun je najvei stupanj tuge. Naime, to je tuga koja se ne moe nikome iznijeti, usljed ega grudi pucaju. Govori: Moj Gospodaru, olakaj moju tugu, moj Gospodaru, pogledaj me ovoga trenutka, alim se Tebi, a kraj e uvijek biti u korist onoga ko se pouzda u Allaha. Toliko je plakao i kroz suze govorio: Jusufe, tugo moja, pa su mu ljudi prigovarali. Kada god bi ga neko posjetio, on bi plakao i to izgovarao. A kako i ne bi kada je izgubio otroumnog, poslunog, estitog, uenog sina, mladia, za koga ne zna gdje i kako ivi, gdje spava, je li na sigurnom! a od Allaha znam ono to vi ne znate. Ovdje treba zastati: ta to on zna, a njegovi sinovi ne znaju? Uenjaci na to ne gledaju istovjetno: jedni kau da ga je Dibril obavijestio da je Jusuf, alejhis-selam, na sigurnom i da e ga pronai, drugi kau da mu je objavljeno kako Allah nee ostaviti Jusufa na cjedilu, da ga nee napustiti, da e se po{ 89 }

novo sresti, a neki kau da ga je Svemogui Allah obavijestio da nee odbiti njegovu dovu, da e je usliati, kada je rekao: Jakube, tako mi Moje snage i veliine i uzvienosti iznad stvorenja, da su tvoji sinovi mrtvi, oivio bih ih radi tebe. A apsolutno znanje i poznavanje svih tajni pripada samo Allahu, ljudi to ne znaju i zato je Jakubovo pouzdanje u Svevinjeg Allaha bilo veliko; On ga je obavijestio o tajni. Sinovi mu tada govore: Ako od Stvoritelja trai izlaz, onda ne gubi nadu, Njegova je pomo blizu, milost velika, a samo On sve uje i usliava molbe. O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa (tehassesu) i brata njegovog Zato im on govori da se idu raspitati za Jusufa, oni se ude: odavno je mrtav, zato ga uvijek spominje, ne slutei da je iv, tavie, vladar Misira, ovjek koji ih je lijepo primio i ugostio. Govori im: Sinovi moji, idite i raspitajte se za njega, a oni nastoje da ga on zaboravi, da mu se zamete svaki trag. Hoe li ga to oni sresti tamo?! Uenjaci kau da je Jakub, alejhis-selam, upotrijebio izraz tehassesu, a ne tedessesu, jer prvi glagol znai: raspitati se u vezi s dobrim vijestima i hajru, a drugi znai uhoenje. A asni Kuran zabranjuje tedessus: i ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Dakle, znaenje je: sinovi moji, idite i raspitajte se za njih dvojicu, Jusufa i Benjamina, moda ete saznati radosne vijesti o njima, moda su ivi. i ne gubite nadu u milost Allahovu, tj. pazite da ne izgubite nadu u Njegovu milost, izlaz je veoma blizu, ja ne sumnjam da e mi ih Milostivi vratiti, nemojte posustajati traei ih, ne smijete izgubiti nadu u Allahovu pomo i otkrovenje koje e On, sigurno, dati. Zatim je postavio bezuvjetno pravilo: samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. Imam Et-Tahavi, hanejski autoritet, u poslanici El-Akidetut-tahavijja rekao je: Si{ 90 }

gurnost od kazne i gubljenje nade u Allahovu milost izvode iz dini-islama, to su neki uenjaci prokomentirali rekavi: To je diskutabilno, jer svaki je nevjernik sasvim izgubio nadu u Allahovu milost, ali nije nevjernik svaki musliman koji izgubi nadu u Allahovu milost; ovjeku moe oslabiti vjerovanje, uvjerenje i svijest do stupnja gubljenja nade, ali to ukazuje samo na slabost, ali ne i na nevjerstvo. Sluaju oca, prihvataju savjet. Odlaze iz Palestine u Misir. Ovo je bilo odluujue; ni mjesto ni vrijeme vie ne igraju nikakvu ulogu. Ulaze kod upravnika, Jusufa, alejhis-selam, ne znajui da je to on, vladar zemlje, onaj koga je Svemogui Allah sauvao i dao mu vlast na Zemlji. Ulaze kod njega po drugi put, nakon to je uzeo njihovog brata, kome je rekao da se ne alosti zbog onoga ta su oni uradili, a oni misle da je zadran pod sumnjom da je pokuao ukrasti vladarevu au. I kada oni izaoe pred Jusufa, rekoe: O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, tj. ovdje nas je dovela potreba, siromatvo i sua u zemlji, a evo donijeli smo krivotvorene srebrenjake, ili lane, a prema nekim komentatorima: Donijeli smo otrcane uzlove, nekakvu hranu napravljenu od tvrdog sira i ovijeg masla i neke kune sitnice koje nemaju nikakvu vrijednost, a prema drugim komentatorima, bili su donijeli krzna i vunu, tim prije to nisu bili ni trgovci ni bogati; vjerovjesnici, koji su upuivali narod bili su siromani. Uporedite samo ivot Jakuba, alejhis-selam, i faraona: faraon u luksuznom dvorcu ispod kojeg rijeke teku, a Jakub, alejhis-selam, vjerovjesnik i poslanik, da bi preivio, on i njegova eljad, alje tvrdi sir, otrcane uzlove i vunu, eto toliko je vrijedan ovaj svijet. ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, tj. daj nam punu mjeru jer si upravnik, kontrolira
{ 91 }

stovarita, imetak i budet, i udijeli nam milostinju; trae na umjesan nain jer su odgajani u kui vjerovjesnika, a odgoj u takvoj kui zasigurno ostavlja tragove na ovjeku. jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju, tj. sve to uradi od dobra, nai e kod Allaha, podsjeaju Jusufa, alejhis-selam, vjerovjesnika i poslanika, koji ima sve te odlike i vrijednosti. Pogledajte kako se situacija mijenja: nisu mogli pretpostaviti da sada on upravlja dravom, da je budet u njegovim rukama. Jusuf stoji ispred njih. Ne govori o punoj mjeri. Niti o aferi sa aom. Niti o Benjaminu. Niti o bezvrijednim stvarima koje su donijeli. Niti o milostinji. Ve ih, licem u lice, pita: A znate li ta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromiljeno uradili?, tj. prije nego to povedemo razgovor o stvarima koje ste donijeli: tvrdom siru i otrcanim uzlovima, da vas upitam jeste li imali brata koji se zvao Jusuf, sjeate li se ta ste mu uradili? Uenjaci zapaaju: Allah oprostio Jusufu, alejhis-selam, naao im je ispriku: nepromiljenost, prije nego to su se sami izvinili. Kao da im govori: Dobro ja poznam vrijeme i prilike u kojima ste ivjeli. Neki kau: Kako je samo bio milostiv, i plemenit, i dobroinitelj, neka su mir i spas njemu, njegovom ocu i svim ostalim vjerovjesnicima i poslanicima. To ste nepromiljeno uradili, a ja vas sada samo podsjeam na ono ta ste uinili, i neu vas pitati o onome ta ja ne znam. Jer, niko osim Jusufa ne moe znati ta se dogodilo Jusufu. Niko nije vidio kada sam baen u bunar, niko to ne moe svjedoiti. Bili su pronicljivi, shvatili su, pa uzviknue: A da ti nisi, uistinu, Jusuf?, tj. zar si ti zbilja Jusuf, koga smo bacili u bunar i rekli da ga je vuk pojeo?! Ako je tako, pa to je veliko iznenaenje. Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je mi{ 92 }

lost darovao, tj. iznenaenje: ja sam Jusuf, koga ste otjerali od njegovog oca i majke, onaj koji je baen u bunar, i bio sam, strahujui od divljai i vukova, onaj koga je karavan uzeo i prodao na pijaci robova, u Misiru, onaj koji je sluio vladara na dvorcu, pa me Gospodar moj odabrao, pomogao mi, uinio me poslanikom, vladarem, i ja se samo na Njega oslanjam. Zar niste znali da je Allah svemoan?! Zar On ne daje no i dan da se smjenjuju?! Zar On nije Gospodar svega?! Vi ste nam pokuali nauditi, ali samo Allahu pripada dobrota: Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio pa Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine, tj. eto, ja sam dobro inio i trpio, pa je Allah izlaz dao. Svako ko bude izvravao nareeno, klonio se zabranjenog i bio strpljiv ekajui izlaz od Allaha, pa, On nee dopustiti da propadne njegova nagrada, bezuvjetno je kuransko pravilo. Kuran pridaje veliku panju uopavanju, vanjskom znaenju i opim rijeima kojima bude povod poseban dogaaj. Zato, Allahovi robovi, vi koji itate Kuran asni, imajte na umu ovaj ajet! Stide se. Kaju. ale. Sada se moraju odrediti. Otkriveni su. Ne mogu pobjei od onoga ta su uradili. A kuda bi i pobjegli? Mogu li slagati da nita nisu vidjeli? Mogu li porei, a oni su ti koji su mu zlo nanijeli! Stoje preneraeni, doivljavajui teke trenutke, neka im je mir i spas. Samo su rekli: Allaha nam, Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili! Oni ovo govore iskreno, biraju rijei: Allaha nam, Allah te je odlikovao nad nama i ukazao ti veu ast nego nama, iz Svoje mudrosti, i zbog tvoje dobrote; ti si obespravljen, a mi nasilnici; ti si gospodin, a mi obini ljudi; ti si poslanik i ponosni vladar, a mi, evo, vidi u kojem smo poloaju; nevin si, a mi krivi; ocu si inio dobroinstvo, a mi smo uskratili njegovo pravo, bili
{ 93 }

mu neposluni i uzrok da propadne. Allaha nam, pogrijeili smo prema tebi, odvojili te od najmilijih, zlo ti veliko nanijeli, bili nepromiljeni, priznajemo greku, oprosti nam, o Jusufe! ujte odgovor, rijei koje trebamo i mi izgovarati: Ja vas sada neu koriti, tj. neu vam se osvetiti, niti u se namiriti, ak vas neu ni koriti (opa amnestija), budite sigurni da vas vie nikada neu ni spomenuti po tome, ma ta se dogaalo meu nama, neu rei: Vi ste me bacili u bunar, izloili opasnosti od divljih ivotinja, zbog vas sam prodan, ponien, odveden daleko od zaviaja, Allaha mi, nikada to neu rei; plemenit ovjek oprosti i ne kori. Pogledajte u obilni oprost, plemenitost, dobrotu i blagost, te on dodaje: Allah e vam oprostiti, tj. neka vam Milostivi Allah oprosti i neka pree preko onoga to se dogodilo, divno zavrivi svoje obraanje: od milostivih On je najmilostiviji, hvaljen neka je i uzvien.

U ajetu se kae: mi smo zaista zgrijeili (el-hatiun), a razlika izmeu izraza el-hati i el-muhti jeste u tome to se prvi odnosi na onoga ko svjesno grijei, a drugi se odnosi na onoga ko pogreno procijeni i pogrijei ne elei uiniti zlo. Uenjaci kau: To je bila najvea amnestija u historiji, a koju je ponudio i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu neki njegovi roaci doli i rekli: Allaha nam, Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili!, na ta je odgovorio: Ja vas sada neu koriti, Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!

{ 94 }

Susret voljenih i podudaranje osjeanja

O INJ E SJED IN JAVA NJ E PLEMENI T E POROD ICE, porodice poslanstva i vlasti. Jusuf je oprostio svojoj brai. Isplakali su se i izgrlili. Roditelji jo nita ne znaju. Jusuf, alejhis-selam, skida koulju koja je, prema nekim komentatorima, odisala dennetskim mirisom, a Allah najbolje zna prvi radosni znak, i oblai drugu. Govori: Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca stavite, tj. nosite ovu koulju u Palestinu i stavite je na lice moga oca, a kada to uinite, Allah e mu, Svojom voljom, vratiti vid i svjetlost u oi. Bila je to Allahova mudrost i velika Jusufova mudiza. Govori im: Kada tamo stignete, ovaj lijek, moj miris na koulji, stavite na starevo lice, na lice slijepca, kome treba vodi; on e osjetiti moj miris i, Allahovom voljom, progledati. Tako se i zbilo. Drugi zahtjev bio je: i svu eljad svoju mi dovedite!, tj. ne obazire se na prolost, Jusuf, alejhis-selam, zaboravlja svu nepravdu koju su mu nanijeli, otvara novu stranicu ivota, jer je bio plemenit. Komentatori kau da je poslao dvjesta kamila, da dovedu cijelu porodicu, a bilo ih je vie od sedamdeset, da se sastanu nakon toliko vremena, nakon etrdeset godina, a Allah najbolje zna. A najljepe u ivotu nedvojbeno je to da se ovjek sjedini s voljenim. Tako e Svemogui Allah ukazati poast vjernicima u Dennetu,

11

{ 95 }

On nee dopustiti da budu razdvojeni: Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuit emo djecu njihovu Karavan se upuuje niz misirsku ravnicu. Ide prema Palestini. Kada je bio nadomak Palestine, sedam ili osam noi putovanja, Allah, delle anuhu, alje blag povjetarac, prijatelj svih vjerovjesnika, koji odnosi Jusufov, alejhis-selam, dah i miris miska na njegovoj koulji do Jakuba, alejhis-selam. I kada karavan napusti Misir, otac njihov ree: Ja zbilja osjeam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio. Karavan, kamile i konji, naputa mjesto Ari i upuuje se prema Palestini, a vjetar donosi Jusufov, alejhis-selam, miris Jakubu. On sinovima koji su ostali s njim govori: Ostajem pri onome ta kaem, srce me nije izdalo, jekin, sigurno saznanje, nije me iznevjerio, ipak se bojim da ete rei: Nerazuman, neznalica, pomatuhio, oronuo Ali, trebate znati: nisam nerazuman, niti sam neznalica, niti sam pomatuhio, Allah mi je dao veliku pronicljivost, vidjet ete, unaprijed se izvinjava jer oekuje da ga ismiju te da kau: to nam vie spominje Jusufa, nakon etrdeset godina, s tim je zavreno, vrijeme je za novu generaciju. tavie, jo jedan Jusufov brat nestao je. Jakube, uskoro e radosna vijest: osjetit e Jusufov miris na njegovoj koulji, velikom znamenju. Sinovi koji su ostali s njim odgovaraju: Allaha nam, ti i sada, kao i prije, grijei, tj. Allaha nam, ti uvijek onako govori, jo ne zna, zabluen si i smeten zbog Jusufa, mislili smo da si ga vremenom zaboravio, ponovo nas vraa na staro, a njega vie nema Meutim, to nije tako za onoga koji eka izlaz od Allaha, koji ne gubi nadu u Njegovu milost. Glasonoa dolazi. Ulazi u Jakubovu kuu. Pribliava se.
{ 96 }

Stavlja koulju na njegovo lice i on progleda, Allahovom voljom, vidi kao i prije. Okree se svojim sinovima i govori: Zar vam ne rekoh da ja znam od Allaha ono to vi ne znate, tj. zar vam ne rekoh: O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegovog, zar vam ne rekoh: samo nevjernici gube nadu u milost Allahovu, zar vam ne rekoh: nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je, tj. sva ta predskazivanja se jasno ostvarie, govorio sam: Znam od Gospodara ono ta vi ne znate, jer sam poslanik, izlaz je blizu, Jusuf i njegov brat vratit e se, doi e trenutak sastanka i radosti. Uenjaci kau da ajet: da ja znam od Allaha ono to vi ne znate znai: poslanstvo i neto od gajba, nepoznatog, emu me je On pouio, a to je bila prikladna nagrada za Jakuba, alejhis-selam, koji se strpio i ekao izlaz. Sinovi uviaju da su pogrijeili. Zakljuuju da su stvarno krivi to je taj starac plakao, tugovao, brinuo se, oslijepio, bio potiten i nesretan zbog svoga sina. Trae: O oe na, zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo zaista zgrijeili, tj. Jusuf im je oprostio odmah, u trenutku, rekavi: Ja vas sada neu koriti, ali Jakub eka da stvar malo odstoji. U tome smislu Ibnul-Devzi je, u Zadul-mujesseru, citirao Ataa el-Horasanija: Ko ima neku potrebu neka je trai od mladia, jer oni brzo pristaju, a stariji razmiljaju i raunaju. Kada su rekli Jusufu: Allaha nam, Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili, odgovorio je odmah: Ja vas sada neu koriti, ali kada su traili od Jakuba: O oe na, zamoli da nam se grijesi oproste, odgovorio je: Zamolit u Gospodara svoga da vam oprosti Priznaju da su pogrijeili, da su se ogluili o Allahovu naredbu, da su Jakubu, alejhis-selam, nanijeli zlo, pa trae da zamoli da im se grijesi oproste; nisu rekli: Da nam se
{ 97 }

oprosti to smo upropastili Jusufa, zbog toga da Jakubov istigfar obuhvati sve ta su do tada uinili na tetu Jusufu i Benjaminu, ali i za sve drugo, da se sve zaboravi i da tragovi rana potpuno nestanu. Obeava: Zamolit u Gospodara svoga da vam oprosti, jer On prata i On je milostiv, tj. kasnije, ne sada, a traenje je oprosta, prema uenjacima, odgodio za jedno od sljedea tri vremena: prvo, za praskozorje, kada se dova prima; drugo, za petak u praskozorje; i, tree, za petak, tanije za trenutak kada se usliava dova. Dakle, on nije odbio njihov zahtjev, samo je htio odabrati najpogodnije vrijeme za to. Neki komentatori tvrde da je u praskozorje molio za oprost njihovih grijeha i da ih Allah sjedini s Jusufom. Karavan polazi u Misir. Polazi i oronuli starac, Jakub, alejhis-selam. (Prema nekim uenjacima, tada je imao osamdeset i etiri, prema nekim osamdeset i pet, a prema nekima sto godina, jer je umro u sto dvadeset i petoj godini ivota.) Historiari tvrde da ih je u karavanu bilo vie od sedamdeset, neki preciziraju osamdeset roaka, ali iz vanjskog znaenja razumije se da su bili samo njegov otac i majka (prema nekima tetka, jer mu je majka bila ve umrla, to, opet, prema nekim komentatorima nije tano). Pribliavaju se. Jusuf, alejhis-selam, izlazi da ih doeka kao pobjednik, kao poslanik i vladar, ponosan. Kae se da je s njim izalo etiri hiljade uvara. Neka je hvaljen Onaj Koji uzvisuje koga On hoe; Jusuf baen, u bunar, bez zalogaja kruha, biva prodan na pijaci robova, sada vlada Misirom. Sve drave od njega trae hranu i namirnice, jer budet je u njegovim rukama. Jusuf, alejhis-selam, izlazi na poljanu da doeka roditelje. Ugledao je oca. Sjahao s konja. Potrao mu u zagrljaj. I otac tri. Sin ljubi oca u elo. Ne zadrava ljubav u sebi. Daruje je ocu. Plau. Grle se. On privija svoga oca vjerovje{ 98 }

snika na grudi. I svijet plae. Zatim se pozdravlja s ostalom eljadi. Odlaze u dvorac. Sjeda na vladarski prijesto. Izraava dobrodolicu: Izvolite! Velikih li gostiju! Divnog li izaslanstva! Privija i oca i majku na grudi. Govori: Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni. Neki kau da ih je privio na grudi i izgovorio prije nego to su kroili u Misir: uite sigurni od svakog straha, i siromatva, i brige Eto, Allah je dao izlaz: porodica se sjedinila, nastupili su dani radosti i sve se dobro zavrilo, po odreenju Onoga Koji odreuje i olakava. Ulaze u Misir. Sigurni. Niega se ne boje zato to je Allah, delle anuhu, Jusufu, alejhis-selam, dao silu, ponos, slavu, vlast I on roditelje svoje na prijesto postavi, i oni mu svi niice padoe, tj. on iz potovanja postavlja roditelje, divne goste, na prijesto: oca s jedne, a majku s druge strane, ali otac i majka silaze i poklanjaju se, oni i braa. Zato padaju niice? Je li doputeno uiniti seddu ikome osim Svemoguem Allahu? Uenjaci kau da je to bilo doputeno po njihovom vjerozakonu, a na je erijat to derogirao. Neki kau da su se samo poklonili, to se, takoer, zove sedda. A neki opet nalaze izlaz: uinili su seddei-ukr, seddu zahvale Allahu, a Allah najbolje zna. Ako ajet shvatimo prema vanjskom znaenju, a tako bi trebalo, onda bismo rekli da je u njihovom vjerozakonu bilo doputeno pozdravljati na taj nain, a to je derogirano kada je poslan Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio Dirljiv prizor! A on se sjetio da je nekada davno rekao: O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie Naime jedanaest zvijezda simbolizira jedanaestericu njegove brae,
{ 99 }

a Sunce i Mjesec oca i majku; svi stoje ispred njega, a on na prijestolu, pa mu, iz poasti, padoe niice. Osmjehnu se i ree: O oe, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ispunio ga je, tj. pogledaj, oe, kako nam se historija naklonila, vrijeme promijenilo, prole su duge noi, ostvario se moj nekadanji san! Oe, zar se ne sjea da sam ti, kao dijete, ispriao udan san, pa si me upozorio da ga ne govorim svojoj brai, ali sam ga ipak ispriao? Eh, da si ga bar onda protumaio; ovo je njegovo tumaenje. Allah je bio dobar prema meni kada me je iz tamnice izbavio Ovdje Jusuf, alejhis-selam, poinje spominjati Allahovo dobroinstvo prema njemu, ali ne govori: kada me iz bunara izbavio, jer su ga tamo bacila njegova braa, a sve to je ve oprostio zanemario je i izostavio. A na kraju sve je bilo u prilog njemu i Jakubu, alejhis-selam: poveali su svoje strpljenje, postali poaeni, slavni, primjer podnoenja, dobili vlast, tumaili snove, sjedinili se, dijelili hranu i novac, a, povrh svega, Allah im je oprostio. kada me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo. Palestina je tada u odnosu na Misir bila kao selo u odnosu na grad. Jer, Misir je u tome periodu bio metropola, centar nauke, kulture i svijesti. nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao, tj. na ejtana prebacuje krivicu zbog razdora, i to je ispravno znaenje. Uenjaci kau: Kako se samo lijepo ponio prema njima i prolost prikazao najljepe to je mogao, tj. malo smo se sporjekali pa je ejtan posijao razdor izmeu nas, brae, voljenih, i ja sam, takoer, kriv, niko nije bezgrean, a nije rekao: Oni su grijeili, a ja nisam, govori kao da je bila rije o parnici. ejtan je, Allah ga ubio i zatitio nas od njegovog zla, taj koji je pokvario nae odnose i potro ljubav meu nama. Kada neko pogrijei, ovjek odmah sve ljude tretira isto:
{ 100 }

i pravog i krivog, a trebao bi postupiti kako je postupio obespravljeni potlaeni Jusuf, alejhis-selam. Gospodar je moj zaista milostiv prema onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je, tj. milostiv je jer daje da se ono to je odredio dogodi bezbolno i na najljepi mogui nain. Porodica se sjedinila, otac je s njima, pomirili su se, oprostili jedni drugima, a i Allah im je oprostio. Znao je Jusuf, alejhis-selam, da iza sjedinjavanja dolazi rastanak, iza pobjede kraj radosti, pa je zamolio Svemogueg Allaha: Moj Gospodaru, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri, tj. moli da ga Svevinji usmrti kao muslimana, a to treba biti svaija elja, i moli Ga da nas usmrti kao muslimane, jer ko umre kao musliman postigao je ono to je elio, Gospodara mi Kabe. Za to treba mnogo moliti, jer su srca izmeu dva Allahova prsta i On ih okree kako hoe. Jusuf, alejhis-selam, izgovarao je molitvu precizno: Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova!, jer je vladao samo Misirom, i nije znao tumaenje svih snova, iako je znao tumaenje brojnih, otuda to apsolutno znanje pripada iskljuivo Sveznajuem Allahu, Jednom Jedinom, Stvoritelju nebesa i Zemlje.

{ 101 }

I sve dok si iv, Gospodaru se svome klanjaj

to to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, tj. Muhammede, vijesti koje si saznao iz ovog kazivanja bile su ti nepoznate. Jesi li ih mogao proitati u kakvoj knjizi? Je li te iko mogao obavijestiti o njima? Naime, ti nisi prisustvovao dogaaju, niti iko od tvojih prijatelja, to nisi mogao saznati od ljudi, Mi smo te ovome pouili, preko Dibrila. Ovo, ali i druga kazivanja koja ti kazujemo, nepoznate su vijesti, njih ti je Svemogui Allah objavio; On objavu ne daje svakome, ve samo onome koga odabere za poslanika: Reci: Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ta e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti, tj. niko, osim Sveznajueg Allaha, ne zna ta e se dogaati u budunosti, i niko osim Njega ne zna ta je bilo, i niko osim Njega ne zna ta prsa skrivaju. Velike li poasti! Allah, delle anuhu, odabire plemenitog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, izmeu miliona ljudi i objavljuje mu kazivanja, propise, bonton, pouava ga. a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili, tj. nisi bio s njima kada su se dogovarali, nisi bio prisutan kada su poli u pustinju da se igraju, nisi bio prisutan zloinu bacanja u bunar, nisi vidio kada je karavan pokupio Jusufa, alejhis-selam, nosei ga iz Palesti{ 103 }

12

ne u Misir, nisi bio s njima kada su sjeli i dogovarali se i spletke pleli protiv svoga brata, i protiv oca; uope nisi bio ni iv, jer nevjernici Kurejije optuili bi te da ima predznanja o tome i rekli bi da si bio s njima. A ovako, o tome nisi mogao proitati u prijanjim knjigama, ve to je objava od Sveznajueg Allaha, Koji je elio da bude vjerovjesnik i poslanik, i to je mudiza. Allah, delle anuhu, potanko te obavijestio o tome ta se zbivalo u bunaru, na pijaci, u upravnikovoj kui, u tamnici, nakon tamnice, o stavljanju ae u Benjaminov tovar, o ponovnom susretu i poukama. A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici, tj. istina je da ti je teko to e oni biti izloeni mukama, istina je da jedva eka da pou Pravim putem, istina je da si prema vjernicima blag i milostiv, ali nemoj da te boli, veina e biti nevjernici, razvratnici. A malo je zahvalnih meu robovima Mojim, tj. malo je onih koji zahvaljuju i prije i poslije blagodati. Pogledajte, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jedva eka da poemo Pravim putem, da se spasimo, da nam se milost ukae, da ga slijedimo, kako bismo se spasili kazne, a mi se odmeemo. Ti od ovih ne trai nagradu za Kuran, tj. zato su se Kurejije urotile protiv tebe, zato ne sjednu s tobom i ne posluaju Objavu od Svemogueg Allaha, zato ti ne daju priliku da im kae istinu?! Pa ti od njih zauzvrat ne trai imetak, tebe e Allah, delle anuhu, nagraditi. I svi vjerovjesnici, od Nuha, alejhis-selam, do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, govorili su svome narodu: Mi od vas ne traimo nagradu, od vas ne elimo ni priznanja ni zahvalnosti, ljudi to ne mogu platiti, to plaa samo Svemogui Allah. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu!, tj. koliko
{ 104 }

samo na nebesima i na Zemlji ima znamenja, uda, stvorenja, pored kojih ljudi prolaze danonono, ali od njih glave okreu, nemarni su? Zar ne vide Sunce, Mjesec, zvijezde? Neka je hvaljen Onaj Koji je stvorio, uredio i odrava taj svijet. Neka ovjek nou, kada ona spusti svoj veo, izae iz grada i posmatra zvijezde: ko ih je stvorio i ko ih dri na nebu?! Gemini i Plejada govore nam: nema istinskog boanstva osim Allaha. Zora svie postupno: svjetlost, pa Sunce, pa dan: Niti Sunce moe Mjesec dostii niti no dan pretei, svi oni u svemiru plove. Pogledajte u planine. Njihov je korijen duboko u zemlji. ak su dvije treine u zemlji, a jedna se vidi, stri u nebo. Razbacane su po Zemljinoj povrini i tite od potresa, odravaju ravnoteu. Pogledajte samo u Himalaje, kako su rasporeeni! Ko je stvorio pitku vodu, bez boje, okusa i mirisa? Ko je dao vodu, osnovu ivota: i da Mi od vode sve ivo stvaramo? Voda u potoku, u barici, u ipraju! U njoj ivi svijet riba, hiljade razliitih vrsta, odlaze i dolaze, potpuno drugi nain ivota, potpuno drugi svijet. ive, diu, razmnoavaju se Pogledajte zrak! Bez njega ne moemo. Umiremo. Uvijek ga ima dovoljno. Ni previe ni premalo. U njemu ive ptice. Ni jedna ptica ne skupi, niti rairi krila, a da to nije Allahovim odreenjem. Pogledajte mravinjak! udo je kako opstaju i kako akumuliraju svoju snagu. O njima ukratko moemo rei: mravi prikupljaju sjemenke i drugu hranu ljeti i uvaju za zimu, i nita od te zalihe ne jedu do zime; da itavu sjemenku pohrane u mravinjaku, proklijala bi, zato je prepolove, i tada ne moe niknuti. A kada trebaju prei preko kakve vode, naprave most koji prue preko nje do druge strane, i tako
{ 105 }

preu. A moemo vidjeti kako mrav, kada ne moe ponijeti insekta, daje svjetlosne znakove drugim mravima da mu pomognu kako bi ga unijeli u mravinjak. Ko je nadahnuo i pouio mrave da tako ine!? Allah, delle anuhu, Milostivi, Sveznajui. Pogledajte pele! Odlaze u doline i brda, uzimaju polen iz cvjetova, te se vraaju u konice donosei med. I kada bi pelinjak bio sastavljen od stotina konica, nijedna ne bi pogrijeila i ula u drugu konicu. I veliko je udo to se sve povode za maticom. A u konici postoje i pele koje ne izlaze, ve se njima donosi polen od kojeg one prave sae. Pele se odreuju prema obliku konice, i lahko se prilagode i okrugloj i estougaonoj i etverougaonoj konici. Ko je nju stvorio i pouio je tome!? Allah, Jedan, Jedini. Pogledajte kornjau! Jaje polae u pijesak, daleko od vode, a kada mlado prokljuva jaje, brzo odlazi u vodu, da zaroni. Zaista je Svemogui Allah svemu to je stvorio dao sve to je potrebno i nadahnuo kako e se time koristiti. Znamenjima nikada kraja, ali koliko je samo nas koji glave okreemo! Od razmiljanja o velikoj Allahovoj moi i savrenom svemiru esto nas odvraaju posao, ivotni tempo, strasti Kada bismo nekome rekli: Pogledaj i razmisli o zvijezdama!, odgovorio bi da to ljudi odavno poznaju, a, ustvari, nita se u njegovom ivotu nije promijenilo. Je li zaplakao, je li mu oko orosilo, pa da ga Svemogui Allah oslobodi Vatre? Zar Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da e Allah, delle anuhu, ovjeka koji se sjeti Allaha u samoi, i oko mu zasuzi staviti u okrilje Ara, Svoga prijestolja, onoga dana kada ne bude nijednog drugog, osim Allahovog, hlada?! Razmisli o nebesima, Zemlji, pustinji, zraku, ivotinjama, biljkama, raznim nebeskim tijelima.
{ 106 }

Komentatori razliito tumae ajet: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu ravnim smatra. Jedni kau da je znaenje: veina nevjernika, kada jezikom izjavi da vjeruje, ostaje privrena idolatriji svojim srcem, drugi kau: Kada povjeruju da je on Stvoritelj i da samo On daje opskrbu, druge Mu pridruuju u ibadetu, za ta su primjer Kurejije, koji su vjerovali da je stvoritelj Allah, da opskrbu daje Allah, ali kada im se naredilo: Samo Allaha oboavajte, odbili su. Ima i onih komentatora koji kau da se ajet odnosi na licemjere, koji izjavljuju vjerovanje, a ustvari ne vjeruju, moda i klanjaju, ali poriu Allaha, a ima i onih koji kau da ajet znai: veina se ljudi ne moe sauvati irka, idolatrije, pozivajui se na hadis u tome smislu. (Umjesno je napomenuti da i meu nama samima ima licemjera, koji sumnjaju u Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, poslanicu.) Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii i da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti?, tj. ko e ljudima pomoi ako Svemogui Allah Svojom naredbom: Budi! naredi da se Zemlja zatrese?! Ili, ko e im pomoi ako doe nevolja, Allahova kazna, koja e ih zagluiti i zaslijepiti?! Ili, ko e im pomoi ako im Kijametski dan iznenada doe, jer ni odabrani meleki: Dibril, Mikail, Isral; ni poslanici, ak ni Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne znaju kada e on nastupiti, to zna samo Svevinji Allah: as e oivljenja sigurno doi, od svakog ga tajim, kada e svaki ovjek prema trudu svome nagraen ili kanjen biti. Samo On zna zato to taji. Samo e On otkriti te tajne, i Kijametski e dan doi iznenada, svijeta e odjednom nestati; ma koliko imali znanja, mi to ne moemo saznati. Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hva{ 107 }

ljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. Kako je ovaj ajet samo saet i obuhvatan! Samo je on dovoljan da se iz njega zakljui vrijednost pozivanja u islam. Svevinji Allah nareuje Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, da kae: ovo je put moj, jasan i odreen, potkrijepljen argumentima, moj posao, uloga i funkcija do smrti, pozivam ljude i ene, kod kue i na putu, danju i nou, da povjeruju u Allaha, da izjave ehadet. Zaista je najvea ast i funkcija pozivanje u islam: A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: Ja sam doista musliman! Zato se ovjek treba maksimalno angairati na davi, da ga to preokupira. A znate li ta daija, koji upuuje na dobro, dobija zauzvrat? Svemogui Allah, i meleki, i oni to nose Ar, ak i mrav u mravinjaku i riba u vodi donose mu salavate i mole: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se! Salavat od Allaha je milost i Njegova naklonost, a salavat meleka njihova dova. Neki uenjaci primjeuju: Dovoljno je ovjeku koji poziva Allahu poasti to to je pupavac u Kuranu spomenut kao daija, kada se vratio iz Sabe i razumljivo progovorio: iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Sulejman, alejhis-selam, uo je njegovo opravdanje, kada je pupavac ukorio Belkisu i progovorio o tevhidu. Zaudio se kako ena moe vladati ljudima i kako je mogue da oboavaju Sunce jer je i ono stvoreno. Rekao je: Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni Zamislite, Jemenom vlada ena, gdje su mukarci?! Mi ne obezvreujemo enu, ona ima veliku ulogu u ivotu: naa je majka, sestra, kerka, ali ne moe vladati dravom. Dalje pripovijeda: vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu Sauvaj Boe! Kakvo Sunce? Pa i ono i Mjesec stvoreni su, izlaze i zalaze, nestaje ih, a Allah ne nestaje, vjean je.
{ 108 }

ja, i svaki onaj koji me slijedi, tj. svako ko slijedi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na Pravome je putu, i to je radosna vijest, ali, to je, naravno, procentualno: koliko ovjek uzme od Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, svjetla i upute, u toj e mjeri biti na Pravom putu. Oni koji vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijede ga; ko tvrdi da ga voli, a ne slijedi ga lae: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! I najdrai ljudi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, jesu oni koji najdosljednije slijede njegov sunnet; evlija je onaj koji istinski slijedi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kada se radi o ibadetu i ponaanju. i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ravnim ne smatram. Neka je hvaljen Allah, On je vrlo visoko iznad onoga to Mu ljudi pridruuju inei irk. ak su i poslanici strahovali od irka, najveeg grijeha i najgnusnijeg zloina na Zemlji, jer nije bezazleno to to: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e manje grijehe od toga, kome On hoe. Svevinji Allah, upozoravajui Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na opasnost irka, kae: Ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja e djela sigurno propasti, a ti e izgubljen biti. A jezikom Isaa, alejhis-selam, kae: Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet zabraniti i boravite e njegovo Vatra biti; a nevjernicima nee niko pomoi. Djela ljudi koji ine bilo koji vid irka u ibadetu: mole nekoga drugog, a ne Allaha, ili oboavaju kaburove molei ih za svoje potrebe, ili odlaze sihirbazima, vraarima i proricateljima, ili vjeruju da zvijezde imaju ma kakav upliv u odvijanju dogaaja, ili se zavjetuju nekome drugom, a ne Svemoguem Allahu, ili prinose rtvu nekome drugom, a ne Svevinjem Allahu propast e, a oni e nastradati: A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit e
{ 109 }

kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali, tj. nismo slali meleke, ve ljude poput tebe, graane, imali su i ene i potomstvo, ivjeli su u kuama, hodali po trgovima, uzimali hranu, susretali se s ljudima, trgovali itd., osim to ih je Svemogui Allah obdario poslanstvom (od Sebe, a ne na njihovu sugestiju) i uinio bezgrenim. Dakle, oni su bili poslanici ljudi. Jer, da su nam poslani meleki, rekli bismo: Da su ljudi, slijedili bismo ih, mi ne moemo podnijeti koliko oni, mi meleke ne moemo slijediti. Pogledajte, Kurejije su govorili: Zato nije melek? A da je Poslanik bio melek, rekli bi da ga nee slijediti jer nije ovjek kao oni, s neba je; kada je poslan jedan izmeu njih, rekli su da poslanik ne treba biti jedan od njih. ta, ustvari, hoe? Imaju li razuma? Pa, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, graanin je, iz Meke, i svi poslanici, od Adema, preko Nuha i Ibrahima, do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, bili su ljudi, graani, tako ih je Svemogui okarakterizirao. Uenjaci kau da ena ne moe biti ni vjerovjesnik ni poslanik, a Ibn Hazm, pripadnik doslovne pravne kole, opredijelio se za suprotno miljenje. Kazao je: Merjema je bila vjerovjesnik. Ali, uenjaci njegovo miljenje odbijaju pozivajui se na ajet: a majka je njegova uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli, a nije rekao da je bila vjerovjesnik. A objava koja joj je objavljena bila je posebna, ali to nije objava kao ona to su je dobijali poslanici: Merjema nije bila poslanik, poslanici su mukarci. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, tj. zato Kurejije ne putuju po zemljama: u am i Irak, pa da vide kako smo unitili gradove i sela koji su se ogluili o Allahov put? Zar ne vide kakva ih
{ 110 }

je kazna snala kada su zapostavili Allahove rijei i urotili se protiv Njegovih poslanika! Zar ne vide ta smo uinili s Naim neprijateljima, a vide ostatke njihovih kua: A ovi prolaze pored grada na koji se sruila kobna kia zar ga ne vide? pa ipak ne oekuju oivljenje, vide selo Lutovog naroda, Medain (selo Salihovog naroda), Ahkaf, Irem, palae na stupovima; ostaci tih sela i gradova postoje, vide ih, ali pouku ne primaju. a onaj je svijet doista bolji za one koji se budu Allaha bojali, tj. ovaj svijet i sve to je na njemu proi e, ak i ako nevjernici zavladaju na neko vrijeme, a onaj je svijet, Boga mi, bolji, vjean je i ljepi. Tamo ima ono to niko nije vidio, za ta niko nije uo i ta nikome nije na um palo, a nema umora, tuge, brige, bolesti, starosti Zamislite, u okrilju Svemogueg Allaha, uvijek, u miru i pod Njegovom brigom, nema obaveza; namaz, post, had, umra ne postoje. Istina je da e slaviti Allaha, ali to e im biti kao disanje na ovome svijetu. Samo neprekidan uitak, iji e vrhunac biti gledanje u Allahovo plemenito lice. Molimo Ga da nas time poasti! zar se neete opametiti!, tj. imaju li razum? Kada bi ga imali, ne bi se zabavljali, ne bi bili ravnoduni, ne bi davali prednost ovom svijetu nad onim, niti bi ikome laskali nautrb Allahovog zadovoljstva. I kada bi poslanici gotovo nadu gubili Neki uenjaci kau da ajet znai: kada bi poslanici gotovo nadu gubili da e im se njihov narod odazvati i to je ispravnije tumaenje, a neki kau da ajet znai: poslanici su s nestrpljenjem oekivali udno ekanu pomo, dokazujui to ajetom: i kada ste o Allahu svata pomiljali, tada su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni. i pomiljali da e ih lacima proglasiti Komentatori ajet ne shvataju istovjetno. Jedni kau da se odnosi na
{ 111 }

poslanike, tj. poslanici su pomiljali da e ih njihovi narodi proglasiti laovima, jer su ih porekli, nisu povjerovali u njih. A neki komentatori kau da se ajet odnosi na narode, tj. pomiljali su da im poslanici lau govorei da primaju Objavu, a da, ustvari, sve govore od sebe. Nakon oaja i potekoe pomo bi im Naa dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli poruka je nebeskih objava, a onaj ko poziva Allahu mora naii na neistomiljenike koji e ga ismijati. Ali: O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. Pogledajte, vjerovjesnici uvijek pobjeuju: duel Musaa, alejhis-selam, i faraona Musa pobjednik, Nuha i njegovog naroda Nuh, alejhis-selam, pobjednik, a nevjernici potopljeni; Salih, Hud, Isa, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem svi su pobijedili, a nesrea je pogodila sve one koji su se urotili protiv njih. a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki, tj. On kanjava na razne naine: zastraujuim glasom, padavinama, poplavom, boleu, potresom, olujom, poarom, vjetrom; On to uini Svojom naredbom: Budi! Kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, zavreno je, a sada posluajte: U kazivanjima o njima pouka je za one koji su razumom obdareni, tj. onaj ko ima i trun razuma, ko ima grinju savjest, uzet e pouku iz posljednjeg ajeta ove sure. asni Kuran je pouka onima koji imaju isto srce i jekin, sigurno saznanje i uvjerenje, onima koji se klone besposlica, koje nam oduzimaju vrijeme, razum, prljaju srca, koje su nas odvratile od Boijeg puta, od Kurana, od najljepih kazivanja, a navraaju na kojekakve izmiljene prie koje se prodaju po knjiarama, a koje nita ne koriste. Kuran nije izmiljena besjeda, tj. ovaj Kuran nije izmiljotina, ve istina, bez dodavanja i bez oduzimanja, ovo je govor Milostivog, Svemogueg, Vladara. Njegove su rijei
{ 112 }

istina, obeanje istina, On je istina, i voli istinu, nema istinskog boanstva osim Njega. on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje. Tevrat, Indil i Zebur i sve druge objave su istina i dole su da potvrde istinitost Kurana. On je objanjenje za sve temelje, propise, vjerovanje, ahlak: u Knjizi Mi nismo nita izostavili; objanjenje za sve postoji, to je uputa koju Svevinji Allah daje kome On hoe, a najvrednije nakon islama je to da Gospodar uputi ovjeka da ita Kuran s razumijevanjem i razmiljanjem, i da pita o znaenju ajet u toj mjeri da ne dopusti da proe jedan dan a da ne sazna neto novo u vezi s Kuranom. Na Allahu, Uzvieni i Svemogui, uini da Kuran bude proljee naih srca, svjetlost naih dua, njime otkloni nau tugu i brigu! Na Allahu, uini ga naim zagovornikom, ije e zagovaranje primiti, uini ga svjedokom i dokazom za nas, ne protiv nas! Na Allahu, uini da ga iskreno itamo, i nou i danju, da radimo po njemu, da vjerujemo u manje jasne ajete, da doputamo ta on doputa, a zabranjujemo ta on zabranjuje! Na Allahu, uini ga naim prijateljem u samoi, u kaburu, spasi nas njime od Svoje srdbe i kazne! Na Allahu, uini da nas na Sudnjem danu povede u Dennet, u Firdevs, u drutvo vjerovjesnika, iskrenih, ehida i dobrih ljudi! Na Allahu, primi od nas! Neka je mir i spas Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici, ashabima i svima onima koji ih budu voljeli do Kijametskog dana.
{ 113 }

Pouke i koristi iz kazivanja

: U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban je. Ponavljamo: jadan je onaj ko ne razmilja o Kuranu i njegovim porukama, ko se upropasti i bude lien ljepote Kurana, ko zastrani i zanemari Pravi put. Prihvatanje upute i Kurana, najveeg zagovornika, najlaki je put do spasa. Zato, pripremi se da prihvati asni Kuran, iskoristi vrijeme, pouri s dobrim djelima; nadati se da e imati udjela u nagradi, da e zasluiti visok stupanj kod Svemogueg Allaha. Jedna od sura uzviene Knjige, savrenog argumenta i velike mudize jeste i sura Jusuf, koju smo pokuali ukratko protumaiti, a koja obiluje poukama i koristima. Neke emo od njih i navesti. Kuran je Allahov govor, on nije stvoren: Objavljujemo je kao Kuran na arapskom jeziku da biste razmislili. Kuranska su kazivanja najljepa kazivanja u historiji. Nema, niti e im biti neta slino. Olienje su slasti, ushienja, uzbuenja, rjeitosti, sistematinosti, originalnosti, konstrukcije, i samo se u kuranskim kazivanjima mogu nai svi elementi kazivanja, jer: Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo Doputeno je da ovjek ispria lijep san onome koga voli, moda e se i ostvariti, pogotovo ako onaj koji to uje
V E V INJ I AL L A H R EK AO JE

{ 115 }

uputi hairli i kabul-dovu, pa to bude uzrok njegovoj srei na ovome i buduem svijetu. Kada ovjek zapadne u iskuenje, neka se strpi, i neka zna da su vjerovjesnici najbolji ljudi. Bili su iskuavani, pa su to strpljivo podnosili, zbog ega su dobili veliku nagradu od Svemogueg Allaha. Kome Allah, delle anuhu, da znanje o tumaenju snova, dao mu je veliko dobro, zato neka se boji Svevinjeg Allaha u vezi s tim i neka pazi kako e ih tumaiti. asni Kuran izlae kazivanja na savren, besprijekoran i interesantan nain, koncizno, s dubokim smislom, ostavljajui da se detaljima pozabave razumom obdareni i oni koji su dobro upueni u nauku. U kazivanju o Jusufu, alejhis-selam, i njegovoj brai pouke su onima koji se raspituju u vezi s iskrenou, rtvovanjem, strpljivou, nealjenjem na sudbinu, i pouke su onima koji ele nauiti ta je strah od Svevinjeg Allaha. Koga Svemogui Allah titi, ne treba se bojati, jer On nee iznevjeriti muslimana kada Mu se prepusti; zato, ovjek svoje srce treba predati Njemu na uvanje, molei Ga da ga sauva, uputi i pomogne. Srca se nalaze izmeu dva Allahova prsta i On daje da ovjek nekoga zavoli. Otuda se ne treba uditi kada otac naginje jednom od svoje djece, zbog nekog svojstva, pronicljivosti, dareljivosti, dobroinstva. La je zabranjena, a pogotovo kada se njome poslui da se prevare roditelji. Kada ga zadesi kakvo iskuenje, musliman treba rei: La havle ve la kuvvete illa billah, i treba se strpiti, ne smije sebi dopustiti nestrpljenje i ogorenost: i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite. Arapi i nearapi razlikuju se iskljuivo po bogobojazno{ 116 }

sti: Najugledniji kod Allaha jeste onaj koji Ga se najvie boji Uenjake je obavezno potivati i uvaavati: Uini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti Kraj biva u korist evlija i iskrenih, onih koji su iskreni prema Allahu i u javnosti i tajnosti. Svemogui Allah iskuava vjernike prema jaini njihovog imana. Otuda nalazimo da su vjerovjesnici imali najvea iskuenja, zatim oni koji ih slijede u jaini vjerovanja. Dua navraa na zlo, i ovjek je izuzetno slab kada ga niko ne vidi. Zato se treba zatititi zikrom i dovama; ako ovjek svoju duu ne zauzme dobrim djelima, ona e njega zauzeti grijesima. Ako ovjek uva Allahove granice u udobnosti, On e za njega znati u nevolji: uvaj Allahove granice, On e tebe uvati. uvaj Allahove granice, nai e Ga ispred sebe! Naime, samo On uva i pomae. Jednom je prilikom doao neki beduin kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: Kome poziva? Pozivam Allahu, odgovori mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on upita: A ko je Allah? Kada godina bude mnogo kina, ti zamoli, pa se odazove, a kada godina bude suna, kada plodovi zamru i zemlja se osui, ti zamoli, pa se odazove to je Allah. Ogovaranje, prenoenje tuih rijei, kaljanje tue asti, sve je to zabranjeno. ovjek se toga mora strogo uvati i ne smije prisustvovati takvim sijelima: ne sjedite s onima koji to ine dok ne stupe u drugi razgovor, inae, bit ete kao i oni. Musliman treba spominjati Svevinjeg Allaha u svakoj prilici, a pogotovo kada na nekim ljudima vidi dobro, tragove blagodati, zdravlje, ljepotu itd., a treba Ga mnogo moliti za te blagodati, pa, On je plemenit i blagodaran. Kada ovjeka snae iskuenje u pogledu vjere, neka se
{ 117 }

strpi i neka oekuje nagradu od Svemogueg Allaha, ak i ako e zbog toga izgubiti zdravlje, slobodu, ponos. Musliman mora pomagati islam, ak i ako e ga to stajati zdravlja, ivota i imetka. Musliman se treba lijepo ophoditi prema ljudima, s njima se aliti, ako e to uroditi ljubavlju, meusobnom slogom i potpomaganjem ili e time pridobiti nevjernika za islam. Kada ovjek bude upitan o neemu ta zna, neka ne krije odgovor i neka poziva Allahu, delle anuhu, svime to mu je na raspolaganju. Musliman treba iskoristiti pogodne prilike da ljude okupi oko jedne rijei, svjedoenja da nema istinskog boanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Musliman treba zalagati svoje vrijeme, imetak i ivot u ispravljanju vjerovanja prije bilo ega, a posebno raditi s onima koji ne poznaju islam, i s mladima. Sura El-Ihlas je ono najbolje ime ovjek moe pohvaliti Allaha, delle anuhu. Imam Ahmed zabiljeio je, u djelu El-Musned, kako je Esved b. Seri doao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Allahov Poslanie, spjevao sam kasidu u kojoj hvalim Allaha. Na to mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: Zaista tvoj Gospodar voli da Ga hvali. Musliman se treba bojati Svemogueg Allaha u vezi s onim ta pie, jer za sve e odgovarati, za svako slovo. Veliina pripada samo Allahu, On je stvoritelj, samo je On vjean, a to to mnogi ljudi veliaju neke ljude ili neta drugo dokaz je njihove maloumnosti, slabog razumijevanja, slabosti oslonca na Allaha, nebrige, jer e propasti sve osim Njega. Allaha, delle anuhu, treba moliti lijepim imenima, kojima svjedoi tradicija, i nije doputeno Svevinjeg Allaha
{ 118 }

nazivati imenima koja nisu potvrena u Kuranu ili koja ne postoje u autentinom sunnetu, niti Mu je doputeno pripisati svojstvo koje Sebi nije pripisao ili koje Mu nije pripisao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to je vjerovanje ehli-sunneta. Imam E-a rekao je: Vjerujem u Allaha i u ono to je objavio, onako kako to On eli. Vjerujem u Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono to je on izgovorio, onako kako to on eli. Musliman treba dobro shvatiti sljedee: samo Allah lijei, samo On daje nafaku, samo On proivljuje, samo On daje smrt, samo On oslobaa okova, samo On otklanja nevolju; ko se poali nekome drugom, a ne Allahu, daleko je zalutao. A u prii o trojici dobrih ljudi koji su ostali zatoeni u peini imamo divan primjer ispravnog vjerovanja i iskrenog obraanja Allahu, a kamoli u kazivanjima o vjerovjesnicima i priama o evlijama i dobrim ljudima. Musliman treba esto donositi istigfar, moliti za oprost grijeha. Ebu Davud zabiljeio je sljedei hadis: Ko bude esto donosio istigfar, Allah e otkloniti svaku njegovu brigu, iz svake nevolje izlaz dati i opskrbit e ga odakle se i ne nada. Neki snovi imaju veze sa stvarnou, a openito se dijele na: snove od Allaha, i to su radosne vijesti, ovjek ih treba ispriati onome koga voli; snovi od ejtana, i oni su runi i zastraujui, njih ne treba nikome priati; te zbrkani snovi, i oni su tijesno vezani za ono to ovjek doivi, njih treba primiti kao obine stvari, bez straha i nemira. Najistinitije snove imao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. On bi, nakon sabah-namaza, pitao prisutne: Ko je od vas neta sanjao? Zatim bi nekome od prisutnih protumaio san, i on bi se obistinio ba onako kako je protumaen. Pozivanje Allahu jedno je od najboljih djela i jedan od najveih stupnjeva koje moe dostii ovjek, Allahov rob. To je put vjerovjesnik i poslanik. Pa, ko eli sebi i svojim
{ 119 }

sugraanima dobro, neka poziva Allahu mudro i na najljepi mogui nain: Dostavite od mene makar jedan ajet Jusuf, alejhis-selam, nije zapostavio davu ni u tamnici, pa kako je moe zapostaviti onaj ko je slobodan, zdrav i imuan: ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru predaka svojih: Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim Dava nije svedena na pozivanje jezikom. Veliki upliv u to ima lijepo ponaanje, iskrenost i lijep odnos. Reeno je: Prema ljudima se odnosi onako kako bi elio da se oni odnose prema tebi. Svemogui Allah alje radosne vijesti i daje uzroke za pobjedu, ponos i vlast Svojim dobrim robovima, makar bili i u tamnici. Iskrenost je najvii stupanj nakon poslanstva. Time je, jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, oslovio Jusufa, alejhis-selam, a Kuran kae: bit e u drutvu vjerovjesnik, i iskrenih, i ehid, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti! Jusuf, alejhis-selam, elei dokazati svoju nevinost, odbio je izai iz tamnice kada je bio pozvan, to potvruje njegovu iskrenost, strpljenje, kao i to da se nadao nagradi od Svemogueg Allaha. ovjek prolazi kroz etape tri due: prvo, dua koja ga navraa na zlo: ta, dua je sklona zlu; drugo, dua koja samu sebe kori: i kunem se duom koja sebe kori; tree, smirena dua: A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui meu robove Moje, i ui u Dennet Moj!, to zapaaju neki uenjaci, a mi trebamo moliti Svemogueg Allaha da nae due uini smirenim. ovjek se nikada ne treba ponositi niti kooperiti do{ 120 }

brim djelima, strpljenjem, niti time to oekuje nagradu od Allaha. Nesumnjivo je bolje da ovjek osjea kako je nizak i da mu je potrebna Allahova milost nego da ima mnogo dobrih djela, ali da se divi samom sebi. Seid b. Dubejr rekao je: Nekoga e grijeh u Dennet uvesti, a nekoga e dobro djelo u Vatru baciti. ejhul-islamu Ibn Tejmijji svidjela se ova njegova izjava i on je komentira ovako: Neki e ovjek uiniti grijeh pa e se pokajati, osjeati grinju savjest, plakati i aliti, pa e ga to uvesti u Dennet, a neki e ovjek uraditi dobro djelo, pa se njime ponositi, biti ohol i samodopadljiv, pa e ga to baciti u Vatru. Musliman ne smije biti ohol. Ne smije hodati nadmeno. Treba biti skroman, jer je to svojstvo vjerovjesnik. Hasan el-Basri govorio je: Onaj ko svaki dan mora ii u nunik najmanje tri puta treba se poniziti pred svojim Gospodarom. Svemogui je Allah rekao: Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne moe probiti, ni brda u visinu dostii. Musliman je, izmeu ostalog, obavezan oprostiti i prei preko tue greke. Jusuf, alejhis-selam, oprostio je upravnikovoj eni, preao preko njene potvore, takoer je oprostio svojoj brai i zanemario njihovu greku, a zbog toga mu je Svevinji Allah samo poveao ponos. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: ovjeku koji oprosti Allah e samo poveati ponos. A imam je Ahmed govorio: Devet desetina lijepog ponaanja jeste zanemarivanje tuih greaka. Musliman ne smije gubiti nadu u Allahovu milost pozivajui u islam, ve treba uloiti trud i moliti Allaha za ono najbolje. Vidimo da se Jusuf, alejhis-selam, nije razoarao pozivajui, a rezultat je bio sljedei: upravnikova ena prihvatila je islam; ona je eljela Jusufa, alejhis-selam, upropastiti, a on je bio povod njene upute.
{ 121 }

Kuranska kazivanja tjeila su Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i podsjeala ga na zbivanja u prijanjim narodima, a mogu se uzeti i kao dokaz njegovog poslanstva, o emu smo govorili na poetku broure. Jusuf, alejhis-selam, primjer je i olienje dave, strpljenja, iskrenog oekivanja nagrade, iskrenog odnosa prema Allahu, pokajanja, ednosti, odgoja i oprosta. Kada se mogao osvetiti, nije to uinio, a davno je reeno: Najvredniji je oprost kada se ovjek moe osvetiti, a on to ne uini. Najljepi govor, najljepi vaz i najljepa kazivanja jesu u asnom Kuranu, i ovjek, ako se eli spasiti na ovome i buduem svijetu, treba se vrsto drati njegovog puta, uiti, razmiljati o njegovim porukama, raditi po njemu i u njemu traiti blagoslov. Doputeno je da ovjek, kada primijeti da je kompetentan za neto, da ima znanja i uvida u to, trai poloaj, pod uvjetom da e time doprinijeti muslimanima. Doputeno je u prijekoj potrebi da se ovjek pohvali. Uenjaci kau: Kada upadne u nepriliku ili sretne ljude koje ne poznaje, moe se pohvaliti, ne iz oholosti niti prestia, ve da ostvari korist za islam. Ishod e uvijek biti u korist onoga ko ini dobro i boji se Allaha, bilo prije ili kasnije. Tako je bilo i s Jusufom, alejhis-selam: Svemogui Allah dao je da ishod bude u njegovu korist, jer se bojao Allaha i radio po znanju koje mu je On dao. Zato, neka ovjek ne gubi nadu ako je iskren prema Allahu i neka zna da e ishod biti u njegovu korist, pa makar bio teko iskuan, obespravljen, potlaen Nagrada na onome svijetu bolja je. Vidimo da je Svemogui Allah, nakon to je spomenuo ljepote ovoga svijeta, stovarita i vlast, skrenuo panju na onosvjetsku nagradu; ono to je u Allaha, bolje je. Zato se radujte, vi strpljivi, iskreni.
{ 122 }

Doputeno je izvesti lukavstvo radi koristi pod uvjetom da se ne dopusti zabranjeno, niti zabrani doputeno. Tako je uradio i Jusuf, alejhis-selam, kada je svojoj brai vratio njihove stvari i kada je stavio au u Benjaminov tovar, a sve da bi postigao korisnost. Obaveza je ljubazno primiti i lijepo ugostiti putnika, gosta, bez izvjetaenosti i pretjerivanja. To je sunnet vjerovjesnik i dobro djelo koje nam je oporuio Svemogui Allah, ali i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Ko vjeruje u Allaha i onaj svijet neka poasti gosta! Tako je postupio Jusuf, alejhis-selam, sa svojom braom kada ih je primio, ugostio, dao punu mjeru, a vratio njihove stvari. Obaveza je dati punu mjeru prilikom prodavanja: Teko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Svemogui Allah uva evlije, Svoje tienike, iskrene ljude, jer je On najbolji uvar i od milostivih On je najmilostiviji. Tako je Svevinji uvao Jusufa, alejhis-selam, i u bunaru, i tamnici, i na dvorcu, jer je Jusuf, alejhis-selam, bio iskren vjernik, strpio se i pobijedio. Preveliki su Allahova milost i dobrota. Otuda kod grenika ne treba izazivati gubljenje nade u Allahovu milost, niti zatvarati vrata pokajanja, treba im otvoriti vrata nade u Allaha i rei im da su vrata pokajanja otvorena i da Allahova milost obuhvata sve ta postoji. Propisano je traenje nafake, opskrbe. Pogledajte, Jakub, alejhis-selam, alje svoje sinove da trae hranu u Misiru; ljenarenje je pokueno. Vjerovjesnici su oskudno ivjeli. Pogledajte kako je Jakub, alejhis-selam, u Misir slao tavljene koe, razbijene ae, maslo i ulje u zamjenu za ito, da prehrani svoju porodicu kada je harala glad i bila sua i oskudica. Zamislite,
{ 123 }

Jakub, alejhis-selam, vjerovjesnik, ivi oskudno, a tadanji kraljevi lee na riznicama zlata i srebra. To ukazuje koliko ovaj svijet, ustvari, vrijedi u Allaha. U hadisu se kae: Da ovaj svijet u Allaha vrijedi koliko krilo muice, Allah nevjerniku ne bi dao ni gutljaj vode. ovjek, po prirodi, voli imetak, to se zakljuuje iz ajeta: i hranom emo eljad nau namiriti, i to nije pokueno, pokuena je ljubav prema imetku koja obezglavljuje, odvraa od vjere i vodi u grijeh. Propisano je potvrivanje ugovora zakletvom, i to nije u suprotnosti sa erijatom: dok mi se Allahom tvrdo ne zakunete I Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoio je, traio dokaze, traio zakletvu i zaklinjao se. ovjek je obavezan lijepo misliti o Allahu, delle anuhu. U hadisi-kudsiju zabiljeenom u dva Sahiha kae se: Ja sam sa Svojim robom kada na Mene pomisli Ako ovjek bude vjerovao da Svemogui Allah oprata i prima pokajanje pokajnika, da otklanja nevolje, da usliava iskrene dove, da je od jakih najjai, da je od milostivih najmilostiviji, da je od plemenitih najplemenitiji, On e mu dati ono emu se nada. Zabranjeno je gubljenje nade u Allahovu milost, a posebno kada ovjek zapadne u kakvo iskuenje i nepriliku. U hadisi-kudsiju kae se: O sine Ademov, sve dok Me bude molio i nadao se Mojoj milosti, opratat u ti sve grijehe i neu se na njih osvrtati. Plemenitost je jedna od vrlina vjerovjesnik, takoer opratanje i zanemarivanje tueg grijeha i greke, oni zbog toga ne kore; plemenit ovjek oprosti i zaboravi greku. ovjek je duan priznati grijeh svome Stvoritelju. Uenjaci kau da Allah, delle anuhu, voli kada ovjek kae: Moj Gospodaru, pogrijeio sam i mnoge dunosti prema Tebi propustio, priznajem, Gospodaru. A Ibnul-Kajjim, u djelu Medaridus-salikin, dodaje: pa mu se On odazove:
{ 124 }

A Ja sam tebi oprostio, sakrio tvoju sramotu i smilovao ti se. ovjek se mora bojati Allaha i mora biti strpljiv. Na ovome svijetu mora raditi nareeno, a kloniti se zabranjenog, i neka bude duboko zadovoljan odreenjem, a kada to postigne, neka zna da je kod Vladara, Silnog, Plemenitog i Milostivog dostigao stupanj dobrih robova. Znamo da su svi vjerovjesnici bili zadovoljni odreenjem, dobrom i zlom. Musliman mora iskreno nastojati da postigne Allahovu milost i naklonost, rijeima i djelima, da moli za milost, da Mu se ponizno obraa i da bude milostiv prema slabima i siromanima, udjeljujui im milostinju. Treba podsjeati i sebe i druge na Allahove blagodati. To izaziva skruenost i poniznost prema Svemoguem Allahu, ali i na ono to poveava iman i pouzdanje u Svevinjeg. ovjek mora biti ponizan prema Allahu, delle anuhu, i ne smije se diviti svome znanju, ni djelima, ni uspjesima. Jusuf, alejhis-selam, nije se ponosio pred svojom braom time kako vlada Misirom, ve im je oprostio i lijepo ih primio. ovjek treba uporno moliti u potekoi, vie nego to moli u udobnosti. To je dio iskrenog oboavanja (ubudijjeta), a posebno treba mnogo moliti na seddi, na posljednjem sjedenju u namazu (nakon salavata i dove), u posljednjoj treini noi, izmeu ezana i ikameta, petkom, i to u asu kada se dova prima, na Arefatu i drugim prilikama. Musliman mora biti pravedan ophodei se s drugim ljudima, tako e pridobiti ljudska srca i poveati ljubav i slogu. Obaveza je biti pravedan i istovjetan s ostalim ljudima radei s njima. Jusuf, alejhis-selam, kada je bio postavljen za ministra nansija, nadzirao je rad podreenih, ali i radio s njima.
{ 125 }

Prema ljudima treba biti paljiv i blag i nadati se nagradi za to. Jusuf, alejhis-selam, bio je blag prema svima koji su mu naudili, poevi od svoje brae, pa do upravnikove ene. Nije traio da im se osveti, ve je oprostio, nadajui se nagradi od Allaha. Besmislen je ivot onih ljudi koji ne znaju za Allaha. Vidimo da su Jusuf, alejhis-selam, njegov otac Jakub, alejhis-selam, i svi vjerovjesnici i dobre generacije podreivali svoje ivote Allahu. Pobjeda uvijek dolazi sa strpljenjem, ak i ako malo okasni, jer je Svemogui Allah obeao da e pomoi Svojim tienicima ako poduzmu odgovarajue uzroke i budu iskreni u rijeima i djelima. Dobra djela briu loa, dobro pokriva zlo, a musliman treba biti pravedan kada se radi o sudu o drugima. ovjek treba opratati ljudima i initi im dobro, ak i ako oni njemu ine zlo. Neka mu u tome budu uzor vjerovjesnici, koji su bili tlaeni, u la ugonjeni, ograniavani, ismijavani, ali su, i pored toga, bili strpljivi i mnogo opratali, pa su pobijedili. Musliman se treba iskreno osloniti na Svemogueg Allaha da e mu On otkloniti iskuenja i nevolje, jer samo On pomae, samo On uva, samo On uzvisuje, samo On poniava, samo On brigu otklanja. Musliman se ne treba radovati tuoj nesrei, ve treba zahvaliti Allahu, Koji ga je sauvao. Jusuf, alejhis-selam, nije se radovao to je njegovu brau snalo siromatvo, iako su ga obespravili i nisu posluali oca kada se radilo o njemu. Doputeno je poduzeti mjere opreza da se ovjek sauva uroka. Treba se utjecati Svemoguem Allahu od uroka: O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije Obaveza je osloniti se na Svevinjeg Allaha u izobilju
{ 126 }

i potekoi: sud pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju! ovjek treba, kada je nevin, od sebe otkloniti sve sumnje i potvore koliko god moe, rijeima i djelima. Musliman se treba aliti svome Gospodaru, a ponienje je aliti se nekome drugom: Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim Doputeno je persirati i s velikim potovanjem oslovljavati ljude koji imaju funkciju i autoritet. Ljudi su Jusufa, alejhis-selam, u tamnici oslovljavali govorei mu: jer vidimo da si zaista dobar ovjek. Musliman treba to vie donositi istigfar za sebe i za muslimane, moliti u njihovom odsustvu, pa da mu melek, po hadisu, uzvrati: I tebi isto! Treba uzeti pouku iz kuranskih kazivanja i ona trebaju biti stimulans za poveanje imana: U kazivanjima o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Musliman mora biti daleko od neosnovane sumnje u druge ljude, sve dok se ne objelodani istina i ne pokae stvarnost.

{ 127 }

Sadraj

1 | Rjeitost Kurana i istinite radosne vijesti . . . . . 2 | Velika zavjera

5 21 31 39 47 55 61 67 77 87 95 103

. . . . . . . . . . . . . . . .

3 | Oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo . 4 | Najvee iskuenje i odluan stav . . . . . . . . . 5 | Jusuf izmeu velike potvore i mraka tamnice . . . . 6 | Zatvorenik daija

. . . . . . . . . . . . . . .

7 | Pomo bi im Naa dola, i Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli . . . . . . . . . . . . . . 8 | Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo 10 | Koulja zaudni znak

. . . . .

9 | aa argument i sredstvo . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . .

11 | Susret voljenih i podudaranje osjeanja . . . . . . 12 | I sve dok si iv, Gospodaru se svome klanjaj

Pouke i koristi iz kazivanja . . . . . . . . . . . 115

{ 128 }