You are on page 1of 8

Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za kulturalne studije Akademska godina 2011/2012 Kolegij: Kulturalna povijest modernog i postmodernog

doba Studentica: Sanja Franov

Postmodernizam i kultura

U Rijeci, 03.06.2012.

Jameson smatra da u postmoderno doba dolazi do prevlasti reprodukcije nad produkcijom. te naš vlastiti. 2002:1072). a koji bi se bolje mogao odrediti kao multinacionalni kapitalizam" (Jameson. Takvu formulaciju preuzeo je od Ernesta Mandela koji daje pregled triju temeljnih prijeloma. Suvremeni neomarksistički teoretičar Fredric Jameson na postmodernizam gleda iz ekonomske perspektive i teorije estetike. Ako danas živimo u doba simulacruma i plutajućih označitelja što se dogodilo s popularnom kulturom? Može li ona i dalje predstavljati mjesto borbe između autentičnosti i kulturne industrije ili je i ona postala samo prazan označitelj? Kroz ovaj rad pokušat ću odgovoriti na to pitanje usporedbom Jamesonovih eseja "Kulturalni obrat" i "Postmodernizam ili kulturna logika kasnog kapitalizma" te djela Dominica Strinatija "An Introduction To Theories of Popular Culture". Iako su mnogi teoretičari pozdravili urušavanje razlike između visoke i popularne kulture. mjesto ideoloških sukoba. a označitelji (riječi i slike) nemaju nikakve veze s bilo kakvom stvarnošću koju označavaju (tj. mjesto susretanja elitne i masovne kulture. koji su pokušali definirati mnogi teoretičari. Jameson smatra da je postmodernizam doveo do urušavanja označiteljskog lanca u kojemu danas plutaju prazni označitelji bez ikakve reference na označeno. monopolni stupanj ili stupanj imperijalizma. "od kojih svaki obilježava dijalektičko proširenje prethodnog stupnja: to su tržišni kapitalizam.Uvod Postmodernizam je problematičan i neodređen pojam. krivo nazvan postindustrijskim. sa stvarima na koje se slike i riječi odnose)" (Haralambos i Holborn. Popularna kultura oduvijek je bila polje borbe. 1988:216). naše je društvo "utemeljeno na proizvodnji i razmjeni slobodno lebdećih slika. Jameson smatra da je postmodernizam kulturna dominanta obilježena kasnim (multinacionalnim) kapitalizmom u kojoj najveću moć imaju mediji i reklamna industrija. Prema francuskom teoretičaru Jeanu Baudrillardu danas živimo u doba simulacruma. 2 . što smatra negativnom pojavom koja je dovela do toga da se sve počelo smatrati kulturom.

). postindustrijsko ili potrošačko društvo ili multinacionalni kapitalizam. dok je u prethodnom razdoblju naglasak bio na proizvodnji te na zadovoljenju osnovnih čovjekovih potreba. Takav je trend započeo sa kulturnim industrijama o kojima su pisali teoretičari Frankfurtske škole. smatram da je važno istaknuti i druge nazive takvog ekonomskog poretka. a ipak američka postmoderna kultura. smrt i strava" (Jameson. napominje da ne smatra da 3 . Prema Hesmondhalghu (2002) "nastanak pojma kulturna industrija vezan je uz jedno poglavlje knjige Dijalektika prosvjetiteljstva (1977/1944). radijsku i televizijsku industriju. Ono što povezuje sva ta područja je industrijski tip proizvodnje kulturnih proizvoda. nova obilježja u kulturi povezuju se s novim tipom društvenog života i novim ekonomskim poretkom. Oni smatraju da je masovna kultura poput tvornice koja proizvodi standardizirana kulturalna dobra. kao neomarksistički teoretičar. unutarnji i nadgradbeni izraz cijelog novog vala američke vojne i ekonomijske dominacije širom svijeta: u tom smislu. tortura. kroz radio. Obzirom na porast standarda u razvijenim kapitalističkim društvima bilo je potrebno reproducirati proizvode u velikom broju. glazbenu industriju. kao i kroz klasnu povijest poleđinu kulture tvore krv. postmodernizmu. film i časopise da bi nas izmanipulirala na pasivnost. Iako Jameson inzistira na terminu multinacionalni kapitalizam. Danas bi pod kulturnim industrijama podrazumijevali "reklamu i marketing. upozorava da je u prevladavajućoj kulturnoj dominanti. Adorno i Horkheimer. Prema Saši Vojković (2008) u postmodernizmu. filmsku industriju. U tom se djelu Adorno i Horkheimer koriste pojmom kulturna industrija da bi označili (za njih negativnu) pojavu standardizacije svih oblika proizvodnje. izdavaštvo te videoindustriju i kompjuterske igre" (Hesmondhalgh. 1988). Izvor takve kulture oni vide u kapitalizmu koji stvara lažne potrebe koje možemo zadovoljiti jedino konzumerizmom.Teorije postmodernizma formulirane su u ranim osamdesetima prošlog stoljeća na bazi povijesnih i kulturalnih iskustava Europe i Sjeverne Amerike. Jameson. Smatraju da takvi jednostavni užici koji su dostupni konzumiranjem takve kulture čine ljude poslušnima i zadovoljnima bez obzira na njihovu tešku materijalnu situaciju. Nadalje. pa tako i standardizacije područja kulture". došlo do gubljenja kritičke oštrice. Njegovo je stajalište blisko Adornovom i Horkheimerovom jer smatra da je u postmodernizmu došlo do erozije razlikovanja visoke i popularne kulture koju on naziva komercijalnom kulturom (termin koji mi se čini bližim pojmu masovne kulture). 2002. Teoretičari Frankfurtske škole smatrali su da nas Sjedinjene Američke Države žele zatupiti svojom masovno proizvedenom kulturom koja nas pasivizira i podjarmljuje. Novi kapitalistički poredak stavio je veliki naglasak na konzumerizam. internet. a Jameson ističe kako je "čitava globalna. ono što se često nazivalo modernizacija.

Kultura postaje roba. te kritizirati. a ostvaruju ju kroz svjesno uživanje u intertekstualnom prepoznavanju određenog sadržaja. Kao jednu od velikih negativnosti postmoderne umjetnosti. Jameson na primjeru filma opisuje ključna obilježja postmoderne kulture poput autoreferencijalnosti. Jameson ističe dva stilska svojstva koja su obilježila postmoderni film. Teorija intertekstualnosti zasniva se na pretpostavci da je svaki tekst nastao na temelju nekog drugog teksta. No. da ne postoji originalni tekst jer se uvijek uspostavi da je izvornik djelomično preslikan iz još nekog ranijeg djela. ponovnom pisanju i čitanju određenog teksta.je sva današnja kulturna proizvodnja postmoderna no smatra da treba pronaći neki općeniti smisao kulturne dominante inače bi sva sadašnja povijest bila svedena na puku raznorodnost. i povezano s drugim tekstovima pomoću srodnosti. Svako značenje je tekstualno i intertekstualno. gubi se visoka aura originalnosti. Collins govori o estetici recikliranja. te da je “svaki tekst zapravo asimilacija i transformacija nekog ranijeg teksta / djela”. parodije i nostalgičnosti. To su 1 Pod tekstovi se misli na bilo koju kulturnu praksu 4 . S time se slaže i teoretičar Jim Collins koji na postmoderni film gleda upravo iz perspektive intertekstualnosti. aluzije i ponavljanja. Time dolazi i do nestajanja individualnog subjekta tj. Prema Battisti (2010:32). možemo se u slučaju filmskog eseja. Gubljenjem te distance gubi se snaga popularne kulture koja bi trebala provocirati i izazivati. Dok Jameson govori o pastišu kao eroziji filmske estetike. oblikovano pravilima diskursa za to područje znanja. U moderni svako je umjetničko djelo bilo vezano uz njegova autora kao umjetnika genijalca koji je to djelo stvorio takoreći iz ničega. pastiš nema. Svaki tekst postoji samo u odnosu prema drugim tekstovima. Jameson tvrdi da dok parodija ima cilj. Prihvaćanjem teorije intertekstualnosti ta se pozicija izvrće. prema uzoru na Juliju Kristevu koja tvrdi da je svaki tekst “sastavljen kao mozaik citata”. Jameson ističe nestanak originalnosti. a na vidjelo izbija površnost i plitkost takve kulture. osloniti i na poststrukturalistički pristup tekstu kao nečem što ne predstavlja zatvoreno i samosvojno tkivo. Sve što možemo znati je konstruirano kroz znakove. Gledano iz te pozicije Jamesonova kritika postmodernizma kao pravca u kojem se izgubila originalnost gubi na snazi. Jedno od područja u kojima se manifestira postmodernizam svakako su vizualne umjetnosti. ironije. dolazi do nemogućnosti ostvarivanja individualnih stilova što dovodi do kulture pastiša. za raspravu o intertekstualnosti na filmu. a ne samo reproducirati. pastiša. naziva ga praznom parodijom jer nema svrhu. Prema Collinsu u postmoderno doba gledatelji su ti koji imaju moć. On smatra da postmodernistički tekstovi1 toliko citiraju ranije tekstove da su izgubili osjećaj kritičke distance.

a time se u popularnu kulturu inkorporiraju elementi onoga što se nekad ubrajalo u visoku kulturu. možemo proniknuti u dubinu stvari. a ne nostalgiju. Dominic Strinati slaže se s Jamesonom u tvrdnji da u postmodernizmu dolazi do brisanja razlike između umjetnosti i popularne kulture. referencu ili navod. tj. Prema Jamesonu. Collins ističe kao pozitivno. bijedu i njegovu podređenost u društvu. da li stvarnost kao takva zaista postoji ili možemo samo govoriti o reprezentacijama. 5 . prošlosti i budućnosti. cijela prožeta estetikom koja je dio njezine vlastite strukture. pripovjedne konvencije i slično. takva nam umjetnost ništa ne govori. zamijenila vlastitom slikom" (Baudrillard. Mi. Iako na prvi pogled postmoderni filmovi nastoje obuhvatiti i oživiti atmosferu 50-ih i 60-ih godina 20. taj par naslikanih cipela odražava pravu bit stvarnosti2. Nudi nam primjer slike umjetnika Vincenta Van Gogha kao primjer moderne umjetnosti te Andyja Warhola kao primjer postmodernističke umjetnosti. Pod kulturnom šizofrenijom Jameson smatra nepostojanje odnosa između označitelja što dovodi do gubljenja osjećaja povijesnosti. Upravo ono što Jameson ističe kao negativno. gledatelji osjećaju moć. možemo u toj slici vidjeti težak život seljaka. budući da nije mrtva samo njena kritička transcedentnost. Za razliku od Warholove slike "Diamond Dust Shoes" koja je tipičan prikaz postmodernizma. a ne predstavljaju prošlost samu. Strinati i Jameson slažu se i u tome da je danas sve postalo kultura. jer tvrdi da prepoznajući određene kulturalne stereotipe. Takve reprezentacije drugih reprezentacija perpetuiraju mitove o prošlosti. 2 Mnogi se danas ne bi složili s Jamesonom po pitanju stvarnosti. Primjer takvog filma bio bi "Pulp Fiction". U tom se djelu vidi sva plošnost i plitkost postmodernističke umjetnosti jer iz nje ne možemo isčitati ništa o našem društvu. ruši osobitu auru i jedinstvenost originala. ona nije autentična. Dolazi do gubitka sebstva lociranog u vremenu što se iskazuje kroz ponavljajuću sadašnjost. Jean Baudrillard pak tvrdi da je" umjetnost mrtva. rad naslovljen "Trideset je bolje nego jedan". Prema Strinatiju. On tvrdi da se u postmodernoj kulturi sve može pretvoriti u doskočicu. nego stoga što se i sama stvarnost. Jameson tvrdi da takvi filmovi ne nastoje prikazati stvarnu prošlost već kroz kulturalne mitove i stereotipe nude lažni realizam. umjetnost je inkorporirana u svakodnevni život.nostalgičnost i kulturna šizofrenija. kao promatrači. Van Goghova slika "Par seljačkih cipela" primjer je moderne umjetnosti koja je educirala i referirala se na nešto. Jameson se osvrnuo i na likovnu umjetnost. stoljeća.108). te "Povratak u budućnost" u kojima vrijeme nema kontinuitet već su ispremiješani odnosi sadašnjosti. slika koja nema referencu. 2001:107. Kao primjer uzima Warholov plakat na kojemu se nalazi trideset slika Da Vincijeve Mona Lise. Osim na film.

2001:16). slike. fantazme. Baudrillard govori o stanju simulacije. slike postaju distorzije istine. stvarno ili virtualno. snove koji su najdalje iza nas. 2001:108). oko njene su se odluke raspravljali ljevica i desnica te gubili i dobivali glasove na izborima (Peović Vuković. Da bi potvrdio Baudrillardovu tezu teoretičar Manuel Castells ističe zaokupljenost političara odlukom da fikcionalni lik Murphy Brown odlučuje biti samohrana majka. u slijedećoj fazi znak prikriva jedan dio temeljne stvarnosti. no nisu izgubile sve veze sa stvarima koje postoje u stvarnosti 3. i koje. Baudrillard smatra da se to ne događa samo u umjetnosti već i u našem svakodnevnom životu. "načelo simulacije djeluje kao načelo zbiljnosti i kao načelo užitka" (Baudrillard. unatoč svemu moramo iznova ponovno stvarati u nekoj vrsti kobne ravnodušnosti" (Baudrillard. On tvrdi da mi danas živimo "beskonačno reproducirajući ideale. u trećoj fazi znak maskira odsutnost jednog dijela temeljne stvarnosti 4. gdje znakovi više ne reprezentiraju stvarnost već jedni druge. On smatra da je naše društvo utemeljeno na proizvodnji i razmjeni slobodnolebdećih slika.U postmodernističkoj umjetnosti označitelji slobodno plutaju te se ne vežu za označeno. one postaj u vlastiti simulacrum 6 . 2010/2011). znakovi više nemaju nikakve veze s bilo kakvom stvarnošću. simulacrumu. u prvoj su fazi znaci (riječi ili slike) odrazi temeljne stvarnosti 2. ugodnu simulakru kojoj fali imaginarij svojstven filmu. Baudrillard tvrdi da su se znaci u ljudskoj kulturi razvijali putem četiri glavne faze3 te da danas živimo u posljednjoj fazi. Dok Jameson govori o pastišu koji se provlači kroz cijelu umjetnost. Smatra da u današnjem društvu ljudi ne mogu razlučiti sliku od stvarnosti. ponovljenim scenarijima koje još samo možemo ponovno odigrati budući da su se već jednom dogodili. Iako je Murphy Brown potpuno izmišljeni lik iz popularne tv serije. opisuje ga kao savršen artefakt bez slabosti. Govoreći o postmodernom filmu Baudrillard ga uspoređuje s odnosom čovjeka i androida. 3 1.

Tako je dosadašnja popularna kultura kao mjesto sukoba i borbe postala kultura imitacija i prerada. a prije ih nismo imali. Jameson smatra da je danas i sama kultura postala ekonomska aktivnost.Zaključak Jameson smatra da je postmoderna kultura beznadno komercijalna kultura koja replicira i osnažuje logiku kapitalizma. Jameson na to gleda negativno. već stvara kulturu pastiša. Dok neki postmoderni teoretičari smatraju urušavanje granica između visoke i popularne kulture pozitivnim. samo se borba odvija na drugačiji način. a ne autentično stvaralaštvo koje ima dubinu. 7 . Ne bih se u potpunosti složila s Jamesonovim tvrdnjama jer smatram da je popularna kultura i dalje mjesto borbe. Takva situacija dovodi do nemogućnosti ostvarivanja individualnih stilova. u skladu sa vremenom u kojem živimo i u skladu s alatima koje imamo. Tvrdi da je nereferirajući se na stvarnost umjetnost počela biti samo reprodukcija. Za razliku od marksističkih teoretičara Adorna i Horkheimera koji su smatrali (masovnu) kulturu ideološkom iz razloga što je prikrivala ekonomsku dimenziju. Time se izgubila i kritička oštrica popularne kulture koja više ne iznenađuje i ne stvara nova pitanja već samo prerađuje stara.

php?show=clanak&id_clanak_jezik=88480. Naklada Jesenski i Turk.. Simulacra and Simulation. Naprijed. Medijska istraživanja. Informacijski sustavi i društvo: predavanja.hr/file/21024 (posjećeno 25. god. posjećeno 25. Pearson Education http://www. Europa.) Strinati. Frederic 1988.. u: Ivan Kuvačić (ur.) et al.1988. »The Cultural Industries« Sage Publications. Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl: Hollywood. god. M. Jaka časopis Hrčak http://hrcak. ak.. Routledge Vojković Saša. Vol. 2008.2012. 2011/2012 Filozofski fakultet u Rijeci Storey. str. I. London Thousand Oaks New Delhi. i Holborn. Zagreb. Postmoderna. Dominic. Jean. http://hrcak. intermedijalnost i interdisciplinarnost u filmskom eseju". Verso. John.com/doc/66854948/59/Postmodern-television (posjećeno 29. London.05. Peović Vukovć Katarina.16 No. 2002. 187232. 2002. 2nd edition.) Jameson Frederic. »Postmodernizam ili kulturna logika kasnog kapitalizma«. The Cultural Turn.05. Azija. "Intertekstualnost. An Introduction. ak. 288 str. Baudrillard Jean.1 Srpanj 2010. M. Nova epoha ili zabluda.srce. New York Jameson. Simulacija i zbilja. Popularna kultura I: predavanja. 2010/2011 Filozofski fakultet u Rijeci Puljar D´Alessio.2012. Theory and Popular Culture. 5th edition. Selected Writings on the Postmodern 1983 . Zagreb. Sanja.. Hesmondhalgh David. 2010.hr/index. Hrvatsko sociološko društvo Haralambos. Keser. 8 .2012.Literatura Battista. 2004. 2001. Zagreb.scribd. Sociologija: Teme i perspektive. Hrvatski filmski savez. prikaz Primorac.srce. Golden marketing. An Introduction To Theories of Popular Culture. The University of Michigan Press Baudrillard.05.