Anselm Grün

UVOD U VELIKI TJEDAN

preveo i priredio Pavao Madžarević Korizma 2010.

Naslov originala: Anselm Grün SIEBEN SCHRITTE INS LEBEN Die Worte Jesu am kreuz – sich einlassen auf Ostern Kreuz-Verlag 2010.

LITERATURA

1

Hansjörg auf der Maur, Feiern im Rhythmus der Zeit I. Herrenfeste in Woche und Jahr (Slaviti u ritmu vremena I. Gospodinovi blagdani u tjednu i godini), Regensburg 1983. Josef Raztinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 2007. John Sandford, Johannesevangelium. Eine tiefenpsychologische Auslegung. Zwei Bände (Ivanovo evanđelje. Dubinsko psihološko tumačenje. Dva sveska), München 1997.f

UMJESTO UVODA
2

Uskrs je prva i najveća svetkovina kršćana. Puno prije nego su kršćani slavili Božić, smatrali su Uskrs središtem svoje vjere i pravom svetkovinom svoga života. Crkva je već u četvrtome stoljeću slavila ne samo „triduum sacrum“ (sveto Trodnevlje od Velikoga petka do Uskrsa), nego je čitav tjedan svetkovala kao Sveti tjedan. Grci govore o svetome tjednu Pashe ili o Velikome tjednu. Osobito ju se svečano svetkovalo u Jeruzalemu, gdje se više puta dnevno u različite sate slavilo posebna bogoslužja. Prvi kršćani su često postili čitav tjedan da bi se pripravili na Noć nad noćima, na Vazmenu noć. Danas je probuđeno novo razumijevanje za posebno značenje Velikoga tjedna. Uskrs se ne želi slaviti samo na Vazmenu nedjelju. Mnogi kršćani imaju potrebu čitav Veliki tjedan pripravljati se na svetkovinu Uskrsa. Oni osjećaju da u ovome tjednu slave pravu tajnu naše vjere, tajnu da je Krist pobijedio smrt i dariva nam udio na svome uskrsnuću. Kad stoga uvodim u liturgiju i duhovnost pojedinih dana Velikoga tjedna, tada to ne treba biti samo pomoć za svjesnije slavljenje Velikoga tjedna. To je više uvođenje u kršćanski život, kojim se čitatelji i čitateljice mogu služiti i tijekom godine, kad se recimo povlače u duhovne vježbe ili tihe dane. Misli će pomoći da tajnu našega otkupljenja po Isusu Kristu i tajnu našega života razumijemo i pijemo na izvoru koji nam je otvoren Isusovom smrću i uskrsnućem. Mene je još kao dječaka Veliki tjedan uvijek jako fascinirao. Kao ministrant ministrirao sam na dugim bogoslužjima. Tada su prije toga postojale iscrpne ministrantske probe u kojima smo ne samo izvanjski vježbali bogoslužje, nego i slušali nešto o smislu ove liturgije. U našoj sam opatiji zatim kao monah ovaj tjedan uvijek doživljavao kao nešto posebno. Dvadeset i pet godina sam s mladima slavio ove dane. Tada smo pokušavali liturgijsko događanje u grupnome radu primijeniti na nas osobno. To što se u Isusovoj muci dogodilo, trebalo je nama pokazati put kako ćemo se danas odnositi prema onome što nas ometa. I htjeli smo shvatiti što otkupljenje znači za nas danas i kako ono preobrazuje naš život. Mnogi mladi ljudi koji su dolazili k nama, pokušavali su i kod kuće intenzivnije oblikovati Veliki tjedan. Ali često s ovom namjerom nisu uspjeli. Svakodnevica bijaše prejaka i oni ovim danima nisu mogli dati poseban pečat. Išli su doduše na liturgiju. Ali ako liturgija nije smještena u osoban duhovni put, ona ne može dostatno prožeti život. U ovoj knjizi želim dati poticaje da Veliki tjedan – počevši od Cvjetnice pa sve do Uskrsa – slavimo svjesnije. Želim meditirati o najvažnijim temama liturgije i dati poticaje kako možemo svoju svakodnevicu oblikovati time da bi to za nas uistinu postao Sveti tjedan, kao što se u Italiji (i u nas katkad, op. prev. ) ovaj tjedan i naziva: settimana santa – Sveti tjedan. To treba biti tjedan koji nam je svet i koji nas posvećuje i ozdravlja. Liturgija ovih dana dovodi nas u dodir s bitnim temama naše kršćanske vjere. Slaveći liturgiju i meditirajući o njoj, upijajući je u sebe može se na nama dogoditi otkupljenje i preobrazba. Sedam je oduvijek sveti broj. Tjedan ima sedam dana. Poznajemo sedam sakramenata i sedam darova Duha Svetoga. Sedam je broj promjene. Zemaljsko se napunja Božjim Duhom i mijenja. Zato želim sa sedam dana Velikoga tjedna povezati i jednu drugu duhovnu tradiciju koja
3

meditira o sedam Isusovih riječi na križu. Već se od srednjega vijeka rado razmatralo o ovih sedam Isusovih riječi na križu. Veliki je tjedan najprikladnije vrijeme da se svaki dan posveti jednoj od ovih sedam Isusovih riječi. Duhovna je tradicija jako voljela ovih sedam Isusovih riječi na križu. Ona je u ovih sedam Isusovih riječi osjećala Isusov Duh. U ovih je sedam riječi Isusov Duh gotovo zgusnut. On postaje za nas u riječi iskusiv. Meditirajući o ovim Isusovim riječima na križu i dopuštajući da one u meditaciji prodru u naše srce, mi se sve više napunjamo i preobrazujemo Isusovim Duhom. Možemo se na različite načine odnositi prema ovih sedam Isusovih riječi. Prva mogućnost: stavljamo ove Isusove riječi u naših sedam temeljnih strahova koji nas svako malo obuzimaju. Isusove riječi hoće naše strahove preobraziti i ozdraviti. Druga mogućnost: Sedam Isusovih riječi shvaćamo kao izvore iz kojih možemo crpiti da ojačamo svoju vjeru i ozdravimo svoje rane. Ozdravljujuća snaga križa Isusa Krista dolazi nam u ovim riječima ususret. Treća mogućnost: Mi oduvijek križ Isusa Krista shvaćamo kao mjesto na kojemu je vidljiva tajna našega otkupljenja. Tako Isusove riječi možemo staviti u našu krivnju i u naša samopredbacivanja. Tada ćemo u ovim riječima iskusiti praštajuću ljubav Isusa Krista i osloboditi se svake razorne samokritike pripisujući krivnju samima sebi. Isusove riječi nam hoće pomoći da se oslobodimo svojih osjećaja krivnje. Ima ljudi koji ne mogu oprostiti samima sebi. Oni se uvijek vrte oko svojih osjećaja krivnje. Isusove riječi hoće nutarnje riječi, kojima osuđujemo same sebe, obeskrijepiti i naš duh ispuniti ozdravljujućim, otkupljujućim i oslobađajućim Isusovim riječima. Četvrta mogućnost: Isusove riječi na križu izraz su njegove ljubavi kojom nas je on na križu ljubio do kraja. Stavljajući Isusove riječi u naše srce, ono se napunja ljubavlju koju nam je Isus na križu iskazao. Ivan Isusovu ljubav na križu opisuje kao prijateljsku ljubav: „Nema veće ljubavi od ove da tko položi svoj život za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Ova ljubav hoće ispuniti sve suprotnosti u nama od kojih često trpimo, da bismo se osjećali potpuno ljubljeni, s našim jakim i slabim stranama, s našim svjetlom i s našim sjenama. Peta mogućnost bila bi da ne samo meditiramo o ovim riječima, nego dopustimo da preko glazbe padnu u vlastito srce. Glazbenici su oduvijek ove riječi uglazbljivali. Heinrich Schütz dojmljivo je ove riječi uglazbio za pjevanje. Josef Haydn je u sedam polaganih stavaka čisto instrumentalno meditirao o ovim riječima. Ako, draga čitateljice, dragi čitatelju, volite glazbu Schütza ili Haydna, tada dopustite da Isusove riječi preko glazbe prodru u sva područja vaše duše i vašega tijela. Glazba ima sposobnost obratiti se i nesvjesnim slojevima naše duše tako da Isusove riječi prodru u nas svojim ozdravljujućim i otkupljujućim djelovanjem. Slušajući glazbu na nama će se dogoditi otkupljenje. Ne trebamo vjerovati u otkupljenje. Ono poseže za nama. Glazba daje da Isusova ozdravljujuća ljubav postane čujna. „Slušanje vodi u zaštićenost“ govori Martin Heidegger. Slušajući Isusove riječi u glazbi iskusujemo pripadanje Isusu Kristu. Zaštićujemo se u njegovoj ljubavi.

4

CVJETNICA
Na Cvjetnicu slavimo najprije trijumfalni Isusov ulazak u sveti Grad. Sva četvorica evanđelista izvješćuju nas o tome ulasku u Jeruzalem. On je kao kontrast onome što će se zatim sljedećih dana u Jeruzalemu dogoditi: izdaja, osuda i Isusovo razapinjanje. Cvjetnica nam pak pokazuje tko tu u Jeruzalemu jaše na mladetu magaričinu. Matej nam daje teološko obrazloženje za taj ulazak: „To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite Kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“ (Mt 21,4-5; Iz 62,11 i Zah 9,9). U Isusu u Jeruzalem jaše Knez mira. Jeruzalem znači: Grad mira. Taj koji će ovoga tjedna biti kao zločinac pribijen na križ, zapravo je kralj Izraela. On želi Gradu donijeti to što njegovo ime znači: mir. Ljudi osjećaju da je u tome Isusu, koji jaše u grad, za kojim su čeznuli pobožni Židovi svih vremena: Mesija, koji narodu donosi mir. Zato mu kliču: „Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama“ (Mt 21,9). Kod Mateja odgovaraju ljudi na pitanje tko to ulazi: „To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga“ (Mt 21,11). Kod Luke učenici puni radosti i iza glasa hvale Boga „za sva silna djela što ih vidješe: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ (Lk 19,37.38), Luka se u izvješću o Isusovu ulasku u Jeruzalem poziva na pripovijedanje o Isusovu rođenju u Betlehemu. Ondje su anđeli hvalili Boga i pjevali: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2,14). Luka Isusov ulazak u Jeruzalem povezuje s njegovim ulaskom u nebo. S njime sada u nebo ulazi Božji mir. I samo oni ljudi, koji u Isusu vide kralja koji dolazi u ime Gospodnje, imaju dijela na ovome nebeskom miru. Farizeji traže od Isusa da prekori svoje učenike. A Isus odgovara: „Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati“ (Lk 19,40). Liturgija Cvjetnice započinje svečanom procesijom. Zajednica se okuplja izvan crkve. Đakon čita evanđelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem. Ljudi donose sa sobom palmine grančice. U nekim se krajevima s puno ljubavi slože kitice od palminih grana. Svećenik ove kitice od palmi zatim blagoslovi. Zajednica potom pjevajući ulazi u crkvu koja je simbol svetoga Grada Jeruzalema. Ona u ovoj procesiji izražava svoju čežnju za mirom. Mir, koji s Isusom ulazi u nebo, neka u liturgiji ispuni i nas na zemlji.
5

hvalit ću te usred zbora. ljubav može preobraziti i najveću nevolju. Oni Isusov mir donose takoreći u svoju kuću. oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23. I sam je odgovorio: Istjerat će ga iz grada. I posljednja riječ s kojom Isus umire. gdje je Isus najnemoćniji. Sve što nam se u trpljenju dogodi.23-25). Ali – tako nam obećava povijest muke po Marku – nemoć ljubavi moćnija je od vlasti vladarâ ovoga svijeta.Procesija nam pred oči dovodi tko je taj o kojemu ćemo zatim u izvješću o muci čuti da ga pribijaju na križ. Marko nas poziva da s ljubavlju pođemo u muku koja i na nas vrlo često čeka. Pa i kad se za vrijeme muke čini da je Bog prividno odsutan. vlasti demona koja je vladala srcima moćnika. Luka nam u Muci pokazuje Isusa kao uistinu pravedna čovjeka. Ne da se ni od svojih ubojica odvratiti od svoga pravog puta. oslijepiti ga i objesiti na križ. U muci se ispunja ono što je rekao prorok Izaija: „On slabosti naše uze i boli ponese“ (Mt 8. kojega je Isus zacijelo molio čitava. braći ću svojoj navještat' ime tvoje. Ondje. nego izraz njegove nevolje koju je proživio na križu i u čitavome svom životu. ne može rastaviti od Boga. Svake se godine za vrijeme euharistijskoga slavlja Cvjetnice čita Muka po jednome od trojice sinoptika. Ljubav može rasvijetliti najdublju tamu.43). ondje on istodobno pobjeđuje vlast moćnika. po Mateju. Iz 53.4). kad ga je zazvao. Matej nam svojom mukom hoće darovati povjerenje da nas ni to što nam se događa izvana i često nas ometa. Sam Isus će na križu moliti taj psalam. Ali taj psalam.17. i nije sakrio lice svoje od njega. on ga je čuo“ (Ps 22. Isusov krik na križu pobjednički je krik nad vlašću tmina. Matej citirajući Pisma pokazuje da je to što se događa s Isusom. Sudionici liturgije uzimaju blagoslovljene kitice od palmi sa sobom kući i njima ukrašavaju svoje domove. I s ovim palminim grančicama ispovijedaju da je Krist njihov pravi kralj koji treba vladati u njihovoj kući i u njihovu srcu. Isus umire moleći i tako nam pokazuje put kako i mi možemo izdržati 6 . Svaki evanđelist tumači muku na svoj način. ipak se sve to događa da se ispune Pisma. slavite njega! Svi potomci Izraelovi. Koji se bojite Jahve. mir neba postat će naš mir. Marko nam ovim načinom gledanja hoće pokazati da čak i ondje gdje smo u bolesti i u starosti prividno nemoćni. ponovno je molitva: „Oče. hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva. U muci se događa i ono što Psalam 22 naviješta o patnji Pravednika. njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika. Mir neba biva razapet. Marku ili Luki. Mi kršćani imamo samo nemoć ljubavi da promijenimo ovaj svijet i prožmemo ga duhom Isusa Krista. ne može ukinuti našega odnosa s Bogom. kažem ti: još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23. Na kraju će stajati slavljenje Boga. završava riječima punim povjerenja: „A sada. Isus je uistinu pravedan čovjek. za kojim je čeznula grčka filozofija. Ali nemoć ljubavi pobjeđuje vlast demona. Druga riječ je obećanje razbojniku s njegove desne strane: „Zaista. Njegova prva riječ na križu riječ je molitve: „Oče. Njegov glasni povik: „Bože moj. Marko Isusovu muku razumije tako da se Isus u nemoći ljubavi predaje vlasti tmina. Ali Isus će nakon svoga uskrsnuća stupiti među svoje učenike i reći im: „Mir vama.46). u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23. Umire kao molitelj.34). Platon je 400 godina prije Krista pitao što će se dogoditi s istinski pravednim čovjekom na ovome svijetu. u svojoj smrti.“ Ondje gdje susrećemo Uskrsnuloga. zašto si me ostavio?“ nije krik očaja. Bože moj. po Pismima.

Tada nas razmatranje o Isusovoj muci neće zgnječiti nego podignuti. Ti sam ne stvaraš mir. Ako imaš ikonu Krista.protivštine našega života: da se kao i on s potpunim povjerenjem molimo Bogu kao svomu Ocu. nego ga je shvaćala kao izraz njegove ljubavi. Pokušaj sve to što Isus ovdje trpi gledati kao izraz njegove ljubavi. Isus kao pobjednik nad smrću obećaje i nama da ćemo i mi izdržati protivštine našega života. O muci bismo trebali uvijek razmatrati imajući pred očima ljubav koja je jača od smrti. On moli prije i pri svakome važnom događaju: 7 . 2. Isusovo predanje za tebe temelj je na kojemu možeš graditi svoj život. Pri svakome izdisaju možeš sebi zamisliti da Krist sada prožima čitavo tvoje tijelo svojom ljubavlju i svojim mirom. Možda možeš u ovoj meditaciji u sebi osjetiti dubok nutarnji mir. Pri svakom udisaju zamisli si da Krist ulazi u tvoje srce. I razmatraj o pojedinim situacijama o kojima se ondje izvješćuje. a prema drugim evanđelistima sjaji u Isusovu uskrsnuću. Ne radi se o tome da sutrpimo s Isusom. Ona se Isusovim trpljenjem nije bavila mazohistički. Tako je to činila mistika o muci. Predao se za tebe da više ne odbacuješ sama sebe. Najbolje je čitati ju glasno.“ To ne vrijedi samo za ono što nas očekuje u smrti kad molimo. koje je duhovna tradicija oblikovala. On je na kocku stavio svoj život zbog tebe. POTICAJI ZA DAN Za osobnu meditaciju želim ti pokazati dvije mogućnosti: 1. i istodobno muku koja stoji u središtu Velikoga tjedna. zamisli si: On je sve to tebi učinio. stavi ju preda se – to može biti i slika Krista na razglednici – i zamisli si: Krist ulazi u tvoje srce. S Kristom u tebe ulazi njegov mir. U molitvi iskusujemo obećanje: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju. On će te ispuniti svojim mirom i svojom ljubavlju. Ali – tako nam govori Cvjetnica – mi trebamo već i muku uvijek gledati imajući pred očima Isusovo uskrsnuće. Ti si mu važan. nego je Isusova muka izraz ljubavi koja pobjeđuje smrt. Dok razmatraš o Isusovoj muci. Možeš taj Isusov dolazak povezati sa svojim disanjem. Tada spoznajemo: u svim ovim tjeskobama Isus je taj koji nevolju preokreće i svako trpljenje izdržava kao Sin Božji. Ti si vrijedan. Ti puštaš da u tebe uđe Krist. Tako nam Cvjetnica svojom procesijom s palminim grančicama i s čitanjem Muke za vrijeme euharistijskoga slavlja najavljuje temu Velikoga tjedna: Proslavu Isusa Krista koja se prema Ivanu događa već na križu. Luka nam opisuje Isusa kao velikoga molitelja. Sjedni u miran kutak svoje sobe. dolazi iz Lukina evanđelja. Isus te gleda kad izdržava svoju ljubav do dovršenja. Mi tada u sebi iskusujemo ono mjesto na kojemu je u nama Krist i otima nas od svake nevolje. PRVA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR OPROŠTENJA Prva riječ iz pobožnosti o sedam Isusovih riječi na križu. Čitaj polako povijest muke koja se odnosi na ovu godinu. mjesto tjeskobe se već sada mijenja u raj.

On na taj način izražava da po križu smijemo iskusiti otkupljenje od naše krivnje. da od nesvjesnoga čovjeka postane svjestan čovjek. Mnogi kažu: Ne mogu oprostiti tomu čovjeku. Znao je za moje slabo mjesto. Ali on u dubini duše nije znao što je stvarno učinio. Učinio je to namjerno.34). jer ne znaju što čine. našom pohlepom. koji me je tako povrijedio. Pripovijeda nam da je Isus na križu molio za svoje ubojice. Tako Luka gleda križ kao mjesto na kojemu se u Isusu najjasnije objavljuje praštajuća Božja ljubav. Luka razvija svoju teologiju pripovijedajući nam. Zato želim ovu Isusovu riječ staviti u nesposobnost prihvaćanja sebe i oproštenja. Možda se u meni opire nešto kad onomu koji je javno prema meni loše postupio govorim ovu Isusovu riječ. Jako me je duboko povrijedio. U ova samopredbacivanja i razornu samokritiku trebamo pustiti da padne Isusova riječ: „Oče. Upravljala je njime njegova pohlepa. Mnogi ljudi trpe od toga što ne mogu oprostiti samima sebi i što nisu sposobni oprostiti onima koji su ih uvrijedili. I htio mi je svjesno naškoditi. moji ranjeni osjećaji se razrješuju. Jednostavno se dao voditi svojom mržnjom. On događaj oproštenja tumači dajući Isusu da moli ovu čudesnu riječ. prije poziva učenika. Ja iskusujem nutarnji mir. Ovim ljudima često ne pomaže reći im: „Ali moraš oprostiti. Mnogi ljudi ne mogu oprostiti samima sebi kad ne zadovoljavaju svoje predodžbe o samima sebi ili kad ne mogu održati nešto što su drugima obećali ili samima sebi zacrtali. Mogu drugoga. jednostavno pokušavam ovu Isusovu riječ reći ljudima koji su me povrijedili. Najprije se radi o tome da Isusovu riječ stavimo u mnoga predbacivanja i samoosuđivanja koja se u nama neprestano javljaju kad činimo pogrješke. Bez oproštenja naš život ne uspijeva. Ali ta je Isusova riječ i dobar put da oprostimo drugim ljudima. Bili smo određivani našom slabošću. Pogled na Isusa. A ovako moli i na križu: „Oče. Oproštenje je spasonosan. Škodiš samomu sebi ako ne oprostiš. I nije bio u odnosu sa mnom. koji moleći visi na križu. Neki tada od osjećajâ krivnje ne mogu ni spavati. Mi nismo bili posve slobodni. Molim za njega da se od neznalice vrati k znalcu. Moli na Maslinskoj gori prije nego polazi na put muke. Bio je jednostavno svladan svojom potrebom za vlašću. oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23. To je Isusova zapovijed. pogledati novim očima. Tu se u meni javlja: On je dobro znao što je učinio. Ako neko vrijeme izgovaram ovu Isusovu riječ ovomu čovjeku. To nas je zaskočilo. našim strahom. To nas oslobađa od svih samopredbacivanja. ozdravljujući izvor. Zato svoju krivnju i svoju nemoć oprostiti stavljamo u Božju ljubav.“ Sve to može biti tako. Pokazuje nam da u biti uopće nismo znali što smo učinili. Tada ni u nama neće biti ništa što ne bi moglo biti oprošteno. smijemo se pouzdati da će i nama biti sve oprošteno.kod krštenja. Luka kao Grk s pojmovima kao zadovoljština i žrtva ne može započeti ništa. Isusova riječ je izvor iz kojega možemo piti da bi nam oproštenje uspjelo. od čovjeka 8 . Prva Isusova riječ na križu upućuje nas dakle na odlučujući izvor naše vjere: na oproštenje. Tada su ljuti na same sebe. oprosti im. Jer tada je negativna energija povrijeđenosti još u tebi i zadire sve dublje u tebe. kod preobraženja.“ Ta nas riječ rasterećuje. daje nam pouzdati se da nas ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi. Bez oproštenja smo i nesposobni izići na kraj jedni s drugima. Kad gledamo na Isusa kako na križu oprašta čak i svojim ubojicama.“ Umjesto da kažem da mora oprostiti.

Ako Isus oprašta čak i ubojicama. kao i tada. od kruta da postane osjetljiv čovjek. Oproštenje će me osloboditi negativne vezanosti uza nj. Liši te sile svake moći koje čine bolesnima i svojom ljubavlju ispuni moje srce i čitav svijet. Tako daj da ovaj tjedan postane spasonosan za sve nas da bi se tvoje spasenje ukopalo sve dublje u ovaj svijet i preobrazilo ga. Za mene je korisno ove Isusove riječi govoriti i u moje temeljne strahove. Neka se žena osjećala krivom za smrt svoga oca. Daj mi osjetiti ljubav koju nam je tvoj Sin pokazao u svojoj muci. Tako će prva Isusova riječ imati na mene ozdravljujući učinak. Upravo se vesela vratila iz škole kad joj je njezina majka priopćila da joj je otac smrtno stradao u prometnoj nesreći. U ove – često vrlo irealne – strahove zbog krivnje treba govoriti prvu Isusovu riječ na križu: „Oče. blagoslovi ovaj tjedan da bi on uistinu postao sveti tjedan za mene i za sve ljude koji ovaj tjedan svjesno doživljavaju. Krivi su ako bračnome drugu nije dobro. jer ne znaju što čine.“ Tada se ovaj strah može polagano pretvoriti u povjerenje da sam bezuvjetno prihvaćen. Ona misli da je svojom veselošću skrivila očevu smrt. I oslobađam se negativne energije koja preko uvrjede još uvijek u meni samome djeluje. tada u meni samome ne postoji ništa što ne bi moglo i što nije moglo biti oprošteno. ako ima problema u zvanju. Amen. Daj mi u ovome tjednu na nov se način susresti s tajnom muke tvoga Sina Isusa Krista. ali i za one koji više nemaju nikakva odnosa prema svetome događanju. ali i ljubav koja se u muci tvoga Sina očitovala za nas. Psiholozi nam govore da je taj strah od krivnje vlastitoga života tipičan za depresivne ljude. još uvijek vladaju moći kao kukavičluk i moć zloće. Pošalji svoju praštajuću ljubav svim ljudima koji ne mogu oprostiti samima sebi i koji su još uvijek vezani mržnjom drugih. oprosti im. Ozdravi mene i ozdravi naš svijet kojim danas.izvan odnosa da postane čovjek sposoban za odnos. Ovaj strah od krivnje često je irealan. ja sam još uvijek vezan uz onoga i određivan onim tko me je povrijedio. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA 9 . Jer ako ne mogu oprostiti. Tako ću odjednom postati sposoban oprostiti. Temeljni strah na koji odgovara prva Isusova riječ na križu jest strah od vlastite krivnje. od nekoga tko svojom mržnjom škodi samomu sebi da postane netko tko će doći u sklad sa samim sobom i tako sa mnom i s drugim ljudima postupati bolje i primjerenije. Oni se uvijek osjećaju krivima. Ti si tako ljubio svijet da si svoga Sina predao u naše ruke da bi on prožeo i ozdravio sve ponore naše mržnje i našega straha. MOLITVA Milosrdni i dobri Bože. imaju dojam da su krivi ako u njihovoj okolini ima sukoba.

Mistična tradicija je ovo Ivanovo gledanje izvodila dalje u svojoj teologiji „dulcedo Dei = slasti Boga“. širi ugodan miris – čitava kuća. Božji trag u ljudskoj duši je miomiris.45 gr. I sva se kuća napuni mirisom pomasti“ (Iv 12. dragocjene nardove pomasti i njome maže Isusove noge. dakle u nedjelju navečer. koja zauvijek gasi našu žeđ. Bog se dade osjetiti i iskusiti. Sedmi 10 . Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti. U Ivanovu Evanđelju pokazuju svi prizori u kojima se pojavljuje žena da se radi o ljubavi. U Isusu susreće ona sedmoga muža koji će na križu otvoriti svoje srce da bi u nas potekla njegova ljubav. Ovo je prava Pasha: prijelaz u Božji svijet.2-3). Božja ljubav. Marta i Lazar pripremaju šest dana prije Pashe. Za Ivana je to simboličan čin koji unaprijed upućuje na Isusovu smrt. On nije samo duh. Pomazanje dragocjenom pomašću peta je pripovijest o ženama. I ovdje se radi o ljubavi prijateljstva koja oživljuje mrtvaca. pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. Ovdje dragocjeni miris ulazi u nas. Šesti je prizor stajanje Isusove majke pod križem i Isusova riječ njegovoj majci. Tu su i njegove dvije sestre Marija i Marta i pripremaju mu večeru. nego okus ljubavi. čitav svijet njome se napunja i mijenja. nego širi u duši i u tijelu čovjeka sladak i ugodan okus. Šest je broj nesavršenosti i samotvorbe. večeru za Isusa. Isus poziva Isusova učenika da ju uzme u svoju kuću. Ivan u ovim slikama pokazuje da Božju stvarnost treba uzeti svim osjetilima. Šest opet upućuje na sedam. uskrsnuće znači ugodno mirisanje. U uskrsnuću čovjek biva nanovo stvoren. a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Prvi prizor u kojemu se pojavljuje Isusova majka jest svadba u Kani. Razgovor sa Samarijankom vrti se ne samo oko vode. Kod uskrišenja Lazara važnu ulogu igraju Marija i Marta. novi okus. Bog slavi s nama svadbu. Ova mistična tradicija pripisivala je Bogu okus. koja je postala bljutava. ne gorak okus revnitelja ili rigoristâ. čovjekova preobrazba i pobožanstvenjenje. Ona pod križem svjedoči o dovršenju ljubavi. nego i oko šest muževa koji čežnju žene za ljubavlju ne mogu ispuniti. Nesavršeno postaje po Isusovoj smrti i uskrsnuću savršeno i cjelovito. Ovo je šabat: novo stvorenje po Bogu. pretvara u vino ljubavi. koji širi mrtvi Lazar. Juda procjenjuje vrijednost na tri stotine denara. broj promjene i dovršenja. „Marta posluživaše.U ponedjeljak Velikoga tjedna čita se Evanđelje o Isusovu pomazanju u Betaniji. Crkveni oci tumače ovaj prizor tako da miomiris spoznaje (gnosis) od Isusove smrti i uskrsnuća ispunja čitav svijet. Šest je dana prije Pashe. Marija je vrata kroz koja Božja ljubav u Isusu ulazi u svijet. čitava Crkva. To je više od godišnjega prihoda jednoga nadničara (rimska libra iznosila je 327. To je rasipno velika količina pomasti.). Marija. Marija uzima libru prave. Isus je u kući svoga prijatelja Lazara koga je uskrisio od mrtvih. Mi trebamo uzeti k sebi Mariju da bismo u ovome svijetu bili ona vrata kroz koja će Isusova ljubav ući u ovaj svijet. Nardova se pomast u antiki smatrala jednom od najdragocjenijih pomasti. Boga se iskusuje svim osjetilima. Na svadbi u Kani je riječ o novome okusu života. Nju se može gledati i slušati. koja u Isusovoj smrti dolazi do dovršenja. Treći prizor sa ženom jest onaj Isusov susret s preljubnicom koju Isus ne osuđuje. Naprama neugodnu zadahu. Njegova ljubav našu vodu. Možda je ta gozba ovdje slika Euharistije koju su kršćani slavili svake nedjelje navečer. Preobilje pomasti podsjeća na puninu vina koje Isus dariva na svadbi u Kani. slast i radost. kušati i mirisati i dodirnuti.

Ivan slikom o pomazanju Isusa izražava da se ljubav koja se dovršava u Isusovoj muci i smrti. Pokušaj u sebi jednostavno osjetiti taj izvor ljubavi i zamisliti si da ona kroz tebe struji i prema drugim ljudima. Možeš si zamisliti kako sam svojim disanjem možeš sebe ljubazno podragati. Dok žena kod Marka i Mateja maže Isusovu glavu. Ona je rasipna. To što čini Marija ima svoju paralelu u Isusovu činu. dovršenje je ljubavi. I možda možeš osjetiti da je to nježna gesta. To je ljudski. Marija svojim pomazanjem pokazuje ne samo da je njezina ljubav rasipna. Sam Bog te miluje svojom ljubavlju. govori o disanju kao o Božjemu mirisu ljubavi. Tada će se otvoriti dragocjena posuda njegova srca i na nas izliti njegova ljubav. Na Posljednjoj večeri Isus će učenicima oprati noge. održi na početku Velikoga tjedna pranje nogu. Ako je tebi i tvojoj obitelji ili tvojim prijateljima moguće. On sve gleda pod vidikom svrhovitosti. O njoj je Ivan svjesno izvijestio kao o prizoru ljubavi na pozadini Pjesme nad pjesmama (Pj 3. Tada će on sam oprati učenicima noge.prizor o ženi jest susret Marije Magdalene s Uskrsnulim. Isusova smrt na križu. Tada će izvršiti ne samo muško služenje robova. I postoji sedam prizora sa ženama koji nam hoće reći da će se čitav naš život preobraziti u ljubav ako u sebe primimo Krista. Juda ne razumije Marijinu rasipnu ljubav. Ivan pripovijest o muci započinje rečenicom: „Jer je ljubio svoje koji bijahu u svijetu. Rumi. nego i da Isus u svojoj muci živi svoju ljubav bez mjere za nas. Zamisli si dakle kako u disanju u tvoje tijelo struji Božja ljubav i ispunja te u čitavome tijelu. 2.1). nešto intimno i nježno. nego i žensko služenje žene i kćeri učenicima. On nema nikakva osjećaja ni za tajnu ljubavi Isusa koji se za nas predaje u smrti. Bio bi to dobar uvod u tajnu muke. oprati drugima noge. ne može izračunati. To znači: ostavljamo sve što je uprljalo naš zajednički život. ali ne pomašću nego vodom. Ne poznaje mjeru. POTICAJI ZA DAN I za ponedjeljak želim ponuditi dvije mogućnosti za meditaciju. Pomazati noge nešto je vrlo osobno i erotično. Ovdje se radi o tajni ljubavi koja se razdaje. Ne da se shvatiti od trijeznih ljudi razuma. koje inače ne dodirujemo tako 11 . Na početku muke stoji ljubav jedne žene. Ona je rasipna i nerazumna. Ivan voli broj sedam. To je dopušteno samo vlastitoj ženi ili kćerki. A zatim si zamisli da te disanje vodi do dna tvoje duše na kojemu u tebi struji nepresušiv izvor ljubavi. Na križu će Isus dovršiti tu ljubav u kojoj sama sebe predaje za nas. Isusovu objavu ne treba primiti kao socijalni program. U stvarnosti se iza socijalnih programa – govori Ivan imajući u vidu Judu – katkada kriju čak i zavist i pohlepa. Ovdje je to ljubav jedne žene. Svatko neka drugomu opere noge. bez mjere. Božja ljubav je nešto drugo. Pripazi u meditaciji na svoje disanje. perzijski pjesnik. Ona stoji na početku muke i na kraju kad Marija iz Magdale traži onoga koga ljubi njezina duša. U muci dolazi Isusova ljubav prema nama do dovršenja. Ivan svjesno govori o pomazanju nogu. To u tebi teče božanska ljubav. do kraja ih je ljubio“ (Iv 13.1-6). Postoji sedam znakova spasenja koje Isus čini. Središte muke. 1. Dostupna je samo onomu tko sam zna ljubiti.

da nas oslobodi našega straha. preko gozbe sa Zakejem (ovdje „danas“ stoji dva puta) i konačno uz ovaj prizor na križu. Jedni drugima iskazujemo služenje ljubavi. Noge su katkada prljave. neposredno nakon svoje smrti. Katkada ne mirišu ugodno. A postoji i strah od nepoznatoga u smrti. U ovaj strah govori Isus riječ „Danas ćeš biti sa mnom u raju“. Dodirujući ih s ljubavlju. strah od neuspjeha i od prokletstva. Luka Isusovo djelovanje shvaća kao vrijeme spasenja i ispunjenja. Na ovu više plahu prošnju odgovara Isus: „Zaista ti kažem: još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23. Ovdje po sedmi put u Lukinu Evanđelju nalazimo riječ „Danas“. I – kako sam priznaje – s pravom je obješen na križ. Potrebna je dakako velika otvorenost i ozračje ljubavi i pažljivosti. kod drugoga strah od gubljenja kontrole. Drugo značenje proizlazi iz ukupnosti Lukina Evanđelja.42). Luka sedam puta govori o Danas. kod drugoga opet strah ostaviti djecu ili bračnoga druga sama. preko početka propovijedi u sinagogi u Nazaretu. Isus ju govori u naš strah od smrti. danas nas hrani svojim tijelom i svojom krvlju. Kod jednoga je to strah od bolî povezanih s umiranjem. danas on svoju riječ upravlja nama. Zato mu se obraća: „Isuse.43). On je svoj život proigrao. pokazuje da je prije svega euharistijsko slavlje to u kojemu se na nama danas događa ono što se dogodilo ljudima u susretu s Kristom. Ali 12 . sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo“ (Lk 23. mi smo već danas s njime u raju. preko krštenja. On osjeća da ovaj Isus nepravedno visi na križu. Činjenica da se kod gozbe sa Zakejem i carinicima „danas“ nalazi dva puta. strah će se tada polagano pretvoriti u povjerenje. Danas se kod Euharistije u nama rađa Krist. To je utješna riječ. ozdravljamo rane drugoga. Bilo bi dobro da uz to staviš meditativnu glazbu koja će prožeti čitav čin. danas na nama čini čudo ozdravljenja. kad se u liturgiji spominjemo onoga što je prošlo. Mi dodirujemo drugoga na njegovoj Ahilovoj peti. U smrti se događa preobrazba i ispunjenje. To što se dogodilo tada. Zato te želim srdačno pozvati na taj zajednički obred. razbojnik će doći Isusu u raj. Tu ga desni razbojnik izvodi na pravi put. događa se na nama danas. Pogledajmo malo bolje prizor: Lijevi razbojnik grdi isusa kao veliki svećenici i farizeji. Ako ovu riječ dostatno dugo stavljamo u naš strah od smrti. Ona ovdje ima dva značenja. To je utješna slika za ono što nas u smrti očekuje. preko prvoga čuda. u prekrasan nebeski vrt koji su ljudi oduvijek označivali kao raj. Svaki čovjek poznaje smrtni strah. Čekanje dakle neće potrajati dugo. počevši od rođenja. U pranju nogu osjetit ćeš više od tajne ljubavi nego kroz naučene riječi.rado. Najprije znači: Još danas. na njegovu ranjivu mjestu. Ali u posljednjemu trenutku daje se dodirnuti Isusovom pravednošću i dobrotom i moli ga da ga se spomene. DRUGA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR NADE I druga riječ koju Isus na križu govori. stoji u Lukinu Evanđelju. Kad u pričesti primamo Krista. koje je Marija iskazala Isusu i koje je Isus izvršio na nama. I danas se u Euharistiji događa preobrazba smrti. Desni razbojnik nema što pokazati.

U smrti ćemo se susresti s Isusom koji nam je na križu zasjao kao milosrdni Spasitelj. Amen. Daj mi spoznati da je izvor tvoje ljubavi koji u meni teče. a Isus će se za nas pojaviti kao Izbavitelj i Spasitelj. I naša će se nada u nadvladavanje smrti i u promjenu neuspjeha ispuniti. Zato me danas ispuni svojom ljubavlju i osposobi me danas da pun ljubavi susrećem ljude i dovodim ih u dodir s izvorom ljubavi koji u njima teče. I mi ćemo zauvijek biti s njime. Svijet će tada za nas u smrti doći svomu svršetku. ali koji često leži skriven ispod straha. Nada nikada ne prestaje. ni onda kad ponovno kao razbojnik visimo na križu naše vlastite nutarnje razdrtosti. ući u raj. To je i nada da ćemo ondje. neizmjeran i da stoga mogu uvijek davati. doduše praznih ruku. jer tvoj izvor ljubavi u meni nikada ne presušuje. Mi kao i desni razbojnik nemamo za pokazati ništa što bi opravdalo preobrazbu naše situacije. Marija mi pokazuje tvoju rasipnu ljubav kojom si se na križu za mene predao. Imamo samo nadu razbojnika. Nije to samo nada da u smrti smijemo ući s Isusom u raj. da tvoja ljubav nema mjere. Ti mi pokazuješ da me neizmjerno ljubiš. čvrsto prikovani na naše neuspjehe. To te molim po Kristu našemu Gospodinu. zauvijek u ljubavi iz koje više ne možemo ispasti. Nauči me da i ja mogu tebe neizmjerno ljubiti kao Marija. gdje se u bezizlaznim situacijama obratimo Isusu. u nebo.ovaj danas će se zatim ispuniti u smrti. Daj mi u ovome tjednu spoznati sve dublje tvoju ljubav kad razmatram o tvojoj muci. Kad se u trenutku smrti s desnim razbojnikom obratimo Isusu – premda nemamo što pokazati -. mi ćemo danas doći u raj. ali srcem punim povjerenja – odlučimo se za Boga i Bogu se predamo. Uzmi od mene strah da bih se u svojoj ljubavi za druge mogao potrošiti. Tvoje ljubeće predanje na križu temelj je na kojemu mogu graditi. MOLITVA Milosrdni i dobri Bože. na nama se danas događa ono što se s obješenim dogodilo tada. 13 . da će se ono što ugrožava i stvara tjeskobu preobraziti u rajski vrt. Danas se naš strah od smrti pretvara u povjerenje. I ispuni me po svojoj muci svojom ljubavlju da bih postao sposoban ljubiti svoju braću i sestre. Druga Isusova riječ na križu upućuje nas na ozdravljujući izvor nade koji teče u našoj duši. Tako ni mi ne trebamo nikada predati se. Trebamo samo puni nade pogledati prema Isusu koji visi uz nas. koji se u ovoj beznadnoj situaciji obraća Isusu i smije iskusiti ispunjenje svoje nade. Ako u smrti pogledamo na Isusa i – kao razbojnik.

počiva na Isusovim grudima. Što se u Judi događalo danas više ne možemo govoriti. Juda je u svakome slučaju uvijek i ogledalo 14 . Učenik kojega je Isus ljubio. Postoje prekrasne slike ove ljubavi prema Ivanu. Ovo počivanje na Isusovu srcu smiruje nas. Ali Isus mu odgovara: „Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista. Druga mogućnost je ona Judina koji izdaje Isusa. koji počiva na Isusovim grudima. Ako sa svojim nutarnjim nemirima dođemo k Isusu i počinemo na njegovu srcu. To je prekrasna slika koja nas može pratiti tijekom danâ muke.36-38). Trebamo samo pripustiti da Isus nas ljubi.21-33. mi se tada smirujemo. Tri su mogućnosti reagiranja na Isusovu ljubav. Tako svima postaje očito da je Juda izdajica. Umjetnost srednjega vijeka prikazivala je ovaj prizor kao ljubav prema Ivanu. Uživa u ljubavi svoga Prijatelja. Petar mu daje mig neka pita tko je to. tada u njegovoj ljubavi nalazimo mir.UTORAK VELIKOGA TJEDNA U utorak se opet čita jedan tekst iz Ivana. Trebali bismo u sebe utisnuti ovu sliku i zamisliti si da smo mi onaj koga Isus ljubi. kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me tri puta ne zatajiš“ (Iv 13. I trebamo si zamisliti da kao i Ivan počivamo na Isusovim grudima. Ivan izvješćuje o Isusovoj gozbi s njegovim učenicima (Iv 13. Ivan počiva na Isusovu srcu. Sam Petar potvrđuje Isusu da će za njega položiti svoj život. I Isus objavljuje da će to biti onaj komu on dadne zalogaj kruha koji će umočiti u vino. Prva je mogućnost prikazana u ljubljenome učeniku.38). Sve tri mogućnosti su u nama. nego da je Isus ljubio njega. zaista. Za njega se ne kaže da je on ljubio Isusa. Mi uopće ne moramo sebe primoravati na to da ljubimo Isusa. Isus je u svojoj duši potresen i govori o jednome od učenika koji će ga izdati.

Ali oni ga odbijaju. koji će ga uzeti u svoje ljubeće ruke. Johann Sebastian Bach je ovo gorko plakanje majstorski uglazbio u svojoj Muci po Mateju i Muci po Ivanu (tu je jednostavno preuzeo riječi Matejeva evanđelja). Isus Petru tri puta postavlja pitanje: „Ljubiš li me?“ Kod trećega puta stoji: „Ražalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?'. Drugi misle da je bio razočaran jer Isus nije opravdao njegove predodžbe. on to tada niječe. Svatko od nas nosi u sebi ljubljenoga učenika. na to smo sposobni i mi. Petar pokazuje Isusu svoje srce koje ga je zanijekalo. Nije to dakle bio samo čovjek Juda.75). Matej ipak ostavlja otvorenim hoće li se i očajni Juda u smrti susresti s milosrdnim sudcem Isusom. Da.27). Njegovo se razmišljanje zamračilo. To se izražava i rečenicom: „On dakle uzme zalogaj i odmah izađe. I bio bi rad' da se Isus odvaži na otvorenu borbu protiv Rimljana. Možemo si to psihološki zamisliti kao da ga je opsjela neka fanatična ideja. Ili to možemo ostaviti kao tajnu: samo zlo je preuzelo vlast nad njim. nego u očaj. I nitko nije toliko siguran u svoje vlastito srce da bi mogao isključiti da kao i Juda neće izdati Isusa. Nitko od nas ne može za sebe jamčiti da neće kao Petar biti kukavica i zatajiti Isusa. Budući da nam odjednom nešto drugo postaje važnije. To što je on učinio. Tada se pijetao oglasi. mi izdajemo ono što smo drugima čvrsto i sveto obećali ili što nam je ranije bilo sveto. Njegovo samoubojstvo izraz je njegova očaja. Mogli bismo reći: Mračni su duhovi na neki način smutili Judino razmišljanje. nego da se u svome zatajenju kao Petar izložimo Isusovoj ljubavi i pouzdamo u to da je Isusova ljubav veća od naše krivnje. Njegovo ga kajanje ne vodi u obraćenje. vidljiva je u Petrovu liku. ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim'“ (Iv 21.4). On je velikim svećenicima vratio trideset srebrnjaka i kazao: „Sagriješio sam izdavši krv nedužnu“ (Mt 26. možda ga je njegova krivnja otvorila još više za ljubav od njegova oduševljenja kojim je spočetka nasljedovao Isusa. Ali i Petar se isto kao i Juda odvraća od Isusa.30). Sam Ivan Judino ponašanje tumači ovako: „Nakon zalogaja uđe u nj Sotona“ (Iv 13. On zatim baci srebrnjake u Hram i objesi se.nas. Ima puno pokušaja tumačenja da se Judinu izdaju objasni. revnitelj. Ako kao Juda ne možemo oprostiti 15 . Katkada izdajemo same sebe. Kod Ivana čini on velike najave da svoj život hoće založiti za Isusa. Drugi evanđelisti izvješćuju o Petru da je neposredno nakon oglašavanja pijetla izišao i gorko plakao (Mt 26. Ali Petar je unatoč svojoj zataji uvijek ljubio Isusa. On očito nije htio da Isus mora umrijeti. svoja sveta uvjerenja. Obuzela ga je vlast tmina. htio ga je primorati da očituje svoju moć. Petra i Judu. Ivan za njega ne govori da Isusa izdaje. Ivan ne govori o Petrovu kajanju. Ni nijekanje ga nije spriječilo u tome da sada nakon uskrsnuća ljubi Isusa više od svih drugih. Tek nakon uskrsnuća pozvat će se Isus na njegovo trostruko nijekanje. Jer je ljubio Isusa. Treća mogućnost koja se krije u svakome od nas. A bijaše noć“ (Iv 13. On je upao u nutarnju noć. To su samo pokušaji da se Judu shvati. Jedni misle da je bio zelot. Matej govori o Judinu kajanju. pa mu odgovori: 'Gospodine. Noć izražava i očaj koji je zavladao u Judi. nego da ga niječe. Nijekanje se događa iz kukavičluka. U njega je ušao Sotona. Odlučujuće je da tada ne očajavamo nad sobom kao Juda. Još dva puta niječe to na pitanja slugu velikoga svećenika.17). Ali kad mu se vratarica obraća riječima da je i on jedan od Isusovih učenika. netko tko se nasilno borio protiv Rimljana.

U nama je i ljubljeni učenik. svjestan svih svojih pogrješaka i slabosti. Gdje si zanijekao svoje pravo sebstvo i prilagodio se očekivanjima drugih? Sigurno ćeš pronaći mnoge situacije u kojima si zanijekao sama sebe. svoju krivnju.samima sebi. Ne postoji ništa što bi te rastavilo od Boga. 21. Na kraju Ivanova evanđelja Petar i ljubljeni učenik međusobno se povezuju. znaš također i to da te ljubim. prijatelja. POTICAJI ZA DAN Za meditaciju pozivam te da u sebi meditiraš o Petru i Ivanu.15-19). a time i Krista u sebi. Pred njim ne možeš ništa 16 . Ali najprije se pitaj gdje si kao Petar zatajio Isusa. Ja u dubini svoga srca čeznem za tim da te ljubim. prijateljicu i gdje si se iznevjerio samomu sebi. To će te učiniti skromnim. moje slabosti i pogrješke. kako si zatajio brata. sestru. Zamisli si kako na tebi počiva njegova nježna ruka. poglavlje. 1. koji počiva na Isusovim grudima. Ali tada kao odgovor meditiraj o Ivanu. Barbara – ili kako se već zoveš – ljubiš li me više od drugih?“ Možda možeš posve spontano i s punim uvjerenjem s Petrom odgovoriti: „Da. Za Judu trebaš znati. Zamisli si da te Isus pita: „Anzelme. A tada je i Juda u nama promijenjen.“ Ali zatim meditiraj o trećemu Petrovu odgovoru. nego i o prizoru o kojemu nam pripovijeda Ivan u 21. od Isusa. S Petrom možemo reći: „Gospodine. Marijo. Ljubav pak prema Ivanu hoće nam darovati i povjerenje da je u nama jedna nutarnja jezgra koja ljubi Isusa. Ako imaš pri ruci slikovni prikaz ljubavi prema Ivanu. mi smo istodobno i Petar i ljubljeni učenik. Meditiraj ne samo o Petrovu zatajenju. poglavlju (Iv 21.“ Ovu riječ ne možeš reći s potpunim uvjerenjem. Gospodine. Ali znaš i to da je duboko u mome srcu ljubav. Ipak ne bismo trebali ostati kod Petra i Jude. ti znaš sve.“ Dođemo li u dodir s ovom ljubavlju koja je u nama. svoju izdaju. svoje zatajenje. moje zatajenje. nego ispod svoje krivnje vidi izvor božanske ljubavi koja još može promijeniti i krivnju. Stavi sve pred Isusa. ti znaš da te volim. Tada može biti dobra vježba upiti u sebe ovu sliku ljubavi prema Ivanu sve dok se ne mogne povjerovati u to da sam od Isusa ljubljen. Ona želi smiriti sva tvoja samopredbacivanja i samoosuđivanja i pokazati ti: Ti si ljubljen. tada ćemo upasti u očaj. prijateljicu. Pusti da se slika u tebe utisne da bi te dovela u dodir s izvornom slikom koju je Bog načinio iz ljubavi prema tebi. Inače će te vući samo dolje. ti znaš sve. sestru. Ja sam taj koga Isus ljubi. nego samo s velikom poniznošću. Isus zna sve. Josipe. On više ne očajava zbog svoje krivnje. u kojemu Isus tri puta pita Petra o njegovoj ljubavi. dugo i uporno gledaj sliku. Ali samima sebi možemo oprostiti jedino ako kao Petar vjerujemo u Isusovu praštajuću ljubav. Isus me uzima na svoje ljubeće ruke. prijatelja. 2. Ali njegovu sliku ne trebaš u sebe upijati. I uživaj što počivaš na Isusovu srcu. gdje si zatajio brata. Mnogi ne mogu vjerovati u to budući da ne mogu prihvatiti sami sebe. možemo stoga vidjeti ispunjenje ljubavi prema Ivanu. svih svojih zatajenja i svoje izdaje sebe i Isusa: „Gospodine. U prizoru. Oni sami sebe osuđuju jer imaju toliko puno pogrješaka. poznaješ moj kukavičluk.

u kojemu Isus svoju majku upućuje na ljubljenoga učenika i učenika na Mariju kao njegovu majku. govori on u našu izvanodnosnost. Tu sve suprotnosti ovoga svijeta postaju jedno.sakriti. ispod zatajenja. Jedni misle da je Marija slika židovske zajednice. treba tumačiti simbolično. Odnos prema Isusu kod obojice dobiva pukotinu. Uza sva moja zatajenja ovo je ipak moja najdublja čežnja: ljubiti te. Drugi vide u Mariji sliku za Isusovu obitelj koja zajedno sa zajednicom učenika ide zajedničkim putem. Muškarci kod Ivana predstavljaju razračunavanja s Isusom. Marija. a ljubljeni učenik da je slika zajednice iz poganstva. Brown misli da je Isus na križu podigao vrijednost Marijine pozicije toliko „da je njezin autoritet u Ivanovoj zajednici bio jednak onoj muževnih apostola“ (Sandford 1. istodobno je slika novoga rađanja čovjeka. Juda i Petar primjeri su za neuspjele odnose. Kod Petra može pukotina ozdraviti. Smrt na križu je i dovršenje svadbe. koje se događa po Isusovoj smrti. Muškarac je upućen na ženu i žena na muškarca.17). Moguće je u ovome prizoru gledati i sjedinjenje suprotnosti. Suprotnosti se na križu međusobno sjedinjuju: Bog i čovjek. Židovi i pogani. koju Isus govori obojici. muškarac i žena. kod Jude ona barem do smrti neće ozdraviti. božansko i ljudsko postaju u mome srcu međusobno jedno. u nutrinu samoga sebe. majka. A ovo jedinstvo u meni samome pretpostavka je da se i odnos prema muškarcu i prema ženi može prihvatiti. Prizori o ženama – recimo onaj sa Samarijankom ili s Marijom i Martom – uvijek su prizori ljubavi. TREĆA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR LJUBAVI Treća Isusova riječ uzeta je iz Ivanova Evanđelja. Muževno i ženstveno. Ona je majka promjene. koja proces promjene na svadbi u Kani potiče da bi sada svjedočila o dovršenju promjene. u našu nesposobnost za uspješne odnose i u naš strah od odnosa. Tako je ta riječ poziv da na nov način meditiramo o tajni ljubljenoga učenika. Upravljena je Isusovoj majci i ljubljenomu učeniku. svoju majku. Kad meditiramo o Isusovu križu. pa čak i smrt. nego iznutra. Oni postaju jedno ne samo izvanjski. Tako možemo riječ ljubljenomu učeniku staviti u naš strah od slomljenih odnosa. Pod križem je ona vrata kroz koja on ulazi u Očevu slavu. Ovdje je on slika sviju nas. Kad Isus Mariju. predaje ljubljenomu učeniku. Pitanje je samo koja simbolika iza toga stoji. Marija je na svadbi u Kani vrata kroz koja Isus ulazi u svijet. Da prizor. Amerikanski teolog Raymond E. Ali ispod izdaje. u svoje srce. da bi strah ozdravio a mi se s punim pouzdanjem upustili u odnos. u strah da bi se naše prijateljstvo i ljubav mogli slomiti. u 17 . Muškarac treba uzeti ženu u svoju kuću. mi se kao ljubljeni učenik takoreći nanovo rađamo. čak i krivnja biva uzeto u božansku ljubav. Na križu se dovršava ono što je na svadbi u Kani zasjalo kao Božja slava: tu sve. Marija se kod Ivana pojavljuje samo na početku na svadbi u Kani i na kraju pod križem. židovsko i pogansko. ispod krivnje u tebi je ipak jedna jezgra koja je čista ljubav. ljubljeni učenik predstavlja uspjeli odnos. Riječ. Ivan. pobožno i svjetovno. A za ovu najnutarnjiju jezgru možeš mirne savjesti reći: Ti znaš i to da te ljubim.71). vidjeli su svi egzegete. U grčkome ovdje stoji: „eis ta idia = u svoje“ (19.

u meni i u odnosima u kojima živim. osposobit će nas za uspješan odnos prema drugim ljudima. i tako kod tebe i u tebi nađem mir. te tako uđe i u našu svijest i prožme naše razmišljanje i govorenje i djelovanje. ispuni svojom ljubavlju. I dovedi me kroz sva iskustva razočaranja i povrjede u dodir s izvorom ljubavi koji u meni teče. Bože ljubavi. Meditirajući o prizoru pod Isusovim križem dolazimo u dodir s ovim izvorom ljubavi u nama. On nam ne može biti uzet.tome se očituje njegova ljubav prema svim ljudima. koja se pojavljuje u Mariji. Ljubljeni učenik je slika sviju nas. Tada postajemo sposobni za ljubav. izvoru ljubavi. u srce. ona daje da izvor ljubavi koji je u nama poraste. prema tebi i prema drugima. „u svoje vlastito“. pustiti u najnutarnjiju nutrinu. Pripustivši u sebe treću Isusovu riječ. a kao sin uvijek biva u odnosu na majku. prema prijatelju i prema prijateljici. tada se više ne trebamo bojati da bi naša ljubav zbog onoga što nas izvana ometa. Ozdravi moj strah. I daruj mi sigurnost da sa svim svojim nemirom i svojim samopredbacivanjem mogu uvijek doći k tebi da počinem na tvome srcu kao Ivan. MOLITVA Ti me. moje zatajenje i moju izdaju svojom ljubavlju. 18 . a ljubljenoga učenika na Mariju kao njegovu majku. znak nade da će pod križem ozdraviti i naša bezodnosnost. Sačuvaj me od očaja kad sam skrivio prema sebi. Na križu postaje dakle vidljivo da istinski ljudi postajemo samo onda kad smo u odnosu prema drugim ljudima. mogla biti razorena. Naša je zadaća ljubav. Kad izvor ljubavi prodre i u naše osjećaje. Izvor ljubavi je u nama. Često postoji opasnost da ovaj izvor ljubavi u nama presuši ispod naslaga briga i dvojbi i zahtjeva upravljenih nama i drugima. da ćemo onda kad suprotnosti u nama međusobno povežemo. Amen. prema suprugu ili supruzi. moj kukavičluk. biti i sposobni za odnos u kojemu se uvijek i radi o tome da se suprotno odnosi prema drugome i tako može postati međusobno jedno. i u kojemu tvoja božanska ljubav prožima moju ljudsku ljubav koja međusobno povezuje sve suprotno. pod koji se Mariju i Ivana dovodi skupa. Isus upućuje svoju majku na ljubljenoga učenika kao na njezina sina. uzeti u našu kuću. Podigni me kroz moje pogrješke i slabosti da kao Petar postanem sposoban ljubiti te na nov način. Majka i sin su pojmovi odnosa. Istodobno je križ. Majka je uvijek u odnosu prema drugomu.

21). Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih“ (Mt 10. Kratko nakon što je Isus rekao „jedan će me od vas izdati i izručiti“ (Mt 26. Ali ja ne želim još jednom načinjati temu izdaje. To što 19 .26). ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh. sam se predajem djelu na koje me je Bog pozvao. Sam Isus govori u svojim nagovještajima muke uvijek iznova o izručenju: „Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga. U pravome slavljenju euharistije radi se o tome da naviještamo Gospodinovu smrt dok on ne dođe.14-25). To je tema izručenja i predaje. o izručenju i predaji. Izručenje i predaja bit će dakle i obilježje kršćana. U latinskome stoji ovdje riječ „tradere“ (u grčkome: paradoso). U Isusovoj se muci dakle radi o „traditio“. da bismo ga prihvatili i dopustili da nas prožmu njegov Duh i njegova ljubav. Pavao u vezi s Euharistijom govori vrlo svečano o predaji: „Doista. Stvar je u tome da se u predaji sam Krist izručuje i predaje nama. naše tradicije. Predaje se nama. Dao ga je u naše ruke. Juda odlazi k velikim svećenicima i govori: „Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.SRIJEDA VELIKOGA TJEDNA U srijedu se kao Evanđelje uzima pripovijest o Judinoj izdaji.22-23). Dopustim li da se moja snaga ulijeva u posao. zahvalivši razlomi i reče: Ovo je tijelo moje – za vas (quod pro vobis tradetur). I stoga neka i kršćani kod Večere Gospodnje misle uvijek na Isusa Krista koji nam je naredio slaviti Večeru Gospodnju. vrtjeti se oko sama sebe. Ona može značiti ne samo predaju. To nije tek gozba sićenja kako su neki u Korintu krivo razumjeli. nego i predaju ili izručenje od Jude i predaju Isusova tijela u kruhu za nas.23-24). On je ovu predaju primio od njega. Što to za nas znači? Ako se zauzimam za ljude. što bi moglo značiti i „izručiti“ i „predati“. nego jednu drugu temu koja mi u ovome Evanđelju upada u oči. Ovo činite meni na spomen“ (1 Kor 11. On izvršava izručenje koje je u svojoj smrti iskusio na vlastitome tijelu predajući se nama. Kad donosimo samo norme i obrede. A to je najdublja jezgra svih predaja. izručiti?“ (Mt 26. U latinskome stoji ovdje tri puta riječ „predati“. kako nam ju donosi Matej (Mt 26. On se izručuje nama. Bog je svoga Sina predao nama. ali on će treći dan uskrsnuti“ (Mt 17. Izručenje je temelj naše predaje. Sam Isus je u Euharistiji nazočan. On se kod svoje tradicije poziva na samoga Isusa. U govoru o poslanju pretkazuje svojim učenicima da će i oni biti predani od ljudi koji se bore protiv njih i njihove vjere: „Brat će brata predavati u smrt i otac dijete. štedjeti svoju vlastitu kožu. koju je Pavao primio od apostola i Prve crkve.21) on lomi kruh i daje ga učenicima govoreći: „Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje“ (Mt 26. ja se izručujem njima. svake tradicije do koje u Crkvi jako držimo: da se u tradiciji sam Isus predaje nama. Pavao opominje Korinćane da ostanu vjerni predaji. tradicija postaje prazna. Suprotno izručenju i predaji je: zadržati sama sebe. Isus se u Euharistiji izručuje nama.15). On se predaje nama.

Ali predaja i oslobađa. nego i iskustva. Zamisli si da je srž predaje koju slijediš sam Krist. Ali pitaj se i to što su ti predali tvoji roditelji. zašto si me ostavio?“ (Mt 27. vrijedi i kao temeljni zakon kršćanina: „Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj preda kao otkupninu za mnoge“ (Mk 10.34). nego i od Boga? Bog nije zahvatio u ubitačno djelovanje velikih svećenika i Rimljana. ČETVRTA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR POVJERENJA Četvrta Isusova riječ. lema sabahtani? To će reći: Bože moj. Tada ćemo biti i ljudima ne samo izručeni. POTICAJI ZA DAN 1. molitvama. Predali su ti to da ti iz toga možeš živjeti. Samo ako se izložimo zadaći koju smo preuzeli naš će život roditi rod. A od mene će se dogoditi predaja drugima iz koje oni tada mogu na dobar način živjeti. Isus je to u svome izručenju morao bolno iskusiti. Što uistinu ljubim kad recimo u obredima svoga života jako držim do tradicije? Nije li to naposljetku predanje mojih predaka koje se u ovim obredima izražava? U obredima imam udio na njihovoj snazi vjere. tvoj djed i baka. Mk 15. kad sebe izručim Bogu.46. Eli. I on ti predaje ljubav koja je postala vidljiva u njegovoj smrti dajući ti u Euharistiji svoje tijelo i svoju krv. On se i za tebe predao u smrt. u kojemu su se oni otvarali Bogu i u njega pouzdavali. O tome bismo trebali uvijek razmišljati ako ljubimo tradiciju. Bože moj. Zahvali Bogu za sve to što ti je predano da bi mogao iz toga živjeti. I razmisli. Jesi li spreman izručiti sebe Bogu. sveci. Možeš ove obrede ove godine svjesno vršiti i sebi zamisliti da ulaziš u njihovo predanje Bogu i u njihovu vjeru i u njihovu ljubav. jest riječ koju nam donose Matej i Marko: „O devetoj uri povika Isus iza glasa: Eli. Sin Božji. Postat ćemo blagoslov za druge kao što je i Krist postao blagoslovom za nas. koja stoji između svih riječi iz Lukina i Ivanova Evanđelja. Kako se Isus.45). životne mudrosti. koje su obrede tvoji predci prakticirali upravo u Velikome tjednu i na Uskrs. teolozi i što ti je predala pučka pobožnost u pjesmama. Matej. osobi. koji 20 . usp.Isus govori za sebe. obredima. Ovaj Isusov glasni krik na križu oduvijek je uznemirivao teologe. djelić samih sebe. tvoji predci. staviti mu sebe na raspolaganje ili želiš živjeti samo svoje vlastite predodžbe o životu. Predaja nije nikada samo nešto ugodno. oslobađam se vlastitoga ega. Pitaj se iz koje predaje ti živiš. Samo tako nastaje i preko nas dobra tradicija koja se nastavlja i poslije naše smrti. I moj život postaje odjednom plodan. da se oni predaju za druge i za Boga. na njihovu predanju. nego i predani. Jezgra svake tradicije jest da se ljude izruči i preda. Razmisli gdje se ti predaješ drugima i gdje se predaješ Bogu. 2. Oni ti sigurno nisu predali samo nauk. spoznajama. I zamisli si što ti je predala Crkva – unatoč svim pogrješkama i slabostima koje u Crkvi vidiš – i što su ti predali mistici. njima darovani. može osjećati napuštenim od Boga? Nije li se Isus osjećao napuštenim ne samo od svojih učenika. To je riječ koju Isus govori u naš strah od napuštenosti i ostavljenosti da ga preobrazi. Kad sebe izručim nekoj stvari.

Tu su nas roditelji ostavili same kad smo vikali. Židovski teolog Pinchas de Lapide vidi upravo u reakciji onih koji stoje uokolo križa jasno upućivanje na to da je Isus molio čitav Psalam. Mi se često osjećamo od ljudi ostavljeni na cjedilu. u kojemu se molitelj bori sa svojim očajem. i nije sakrio lice svoje od njega. i u sigurnosti da će njegova smrt. Prvi redak jednoga psalma upućuje uvijek na čitav psalam (usp. Samo ako smognemo 21 . kad se sve na nas sruši. Ili nas je napustio otac jer se odvojio od obitelji. kad sve prijeti kao da će završiti u slijepoj ulici. Molitva treba i tužaljku i optužbu. čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju!“ (Mt 27. Isusov krik nas ohrabruje da se izložimo ovomu strahu. „A neki od nazočnih. Tu u Psalmu stoji: „Iz krila majčina ti si me izveo“ (Ps 22. Lapide navodi i jedan drugi razlog zašto je Isus na križu molio čitav psalam. govori nam o Isusovoj muci kao da je Bog odsutan. tada nam govori da ne prelazimo preko svoje vlastite ostavljenosti. naš bračni drug mogli bi nas napustiti. I mi se plašimo da ćemo biti napušteni. Tako je Isus prema izvješću o njegovoj nevolji molio s potpunim pouzdanjem: „Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika. Premda ne osjeća tla pod svojim nogama. pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. O Gospodu će se pripovijedat' sljedećem koljenu.“ „Ti si Bog moj“ stoji u hebrejskome „Eli atta!“ Ali to se zacijelo akustički može razumjeti i ovako: „Elia ta = Ilija. Ali katkada sebe doživljavamo kao da nas Bog napušta kad ne zahvaća. oni se povlače. njemu će služiti potomstvo moje. Ako se sam Isus za trenutak osjećao na križu napušten i u ovoj nutarnjoj nevolji glasno izvikuje svomu Ocu. dođi!“ (Lapide 99).nam donosi ovaj Isusov krik ostavljenosti. u kojoj ustrajava do kraja u svojoj ljubavi. kad s nama ne ide dalje niti u zvanju niti osobno. ali Boga se čvrsto držao. on ga je čuo“ (Ps 22. Njegova vlastita napuštenost.10). tada mi na nov način prosijava tajna njegova umiranja.25). želi i naše strahove preobraziti u sigurnost da nas Bog neće napustiti. kad ga je zazvao. A ta Isusova riječ o ostavljenosti prvi je redak psalma 22. Ovaj strah ima svoj razlog u ranim djetinjim iskustvima napuštenosti. Matej je u smrtni Isusov povik uveo sa: „phone megale legon = povika iza glasa“. Ako si zamislim da je Isus na križu recitirao čitav psalam. Unatoč svemu pouzdanju koje nam u ovoj Isusovoj molitvi psalma naposljetku dolazi ususret. Tako se Isusova napuštenost slijeva u duboko pouzdanje da će Bog stajati uz Isusa i da će i u smrti biti obuhvaćen Bogom. On svoga Sina prividno prepušta rukama grješnika. Isus je na križu svu svoju nevolju stavio pred Boga. o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: 'Ovo učini jahve'“ (Ps 22. Iz prvoga retka ni jedan Židov to ne bio mogao čuti. postati spasonosan čin za čovječanstvo. Lapide 90). A u jedanaestome retku stoji: „Tebi sam predan iz materine utrobe. I svoju molitvu na križu zaključuje rečenicom: „Njemu će se jednom klanjati svi koji snivaju u zemlji.47). Upravo onda kad ih trebamo. i moja će duša za njega živjeti. Ili nas je napustila majka svojom preranom smrću. Ali Isus se usred ove prividne ostavljenosti od Boga obraća Bogu. Bog ne zahvaća. nego ju pripustimo. Takvi se strahovi u nama svako malo javljaju. kad smo neizlječivo bolesni. osjeća se i u bezdanosti svoje napuštenosti ipak od Boga nošen. Naš prijatelj. ali naposljetku ipak moli s potpunim povjerenjem. trebali bismo ipak meditirati i o kriku ostavljenosti. koja se tijekom moljenja pretvara u pouzdanje. od krila majčina ti si Bog moj. „Legon“ za pobožnoga Židova znači uvijek: „recitirao je“ Psalam.30-31).

Predao se za mene da bih ja živio od njegova predanja. Molim te. naša će se ostavljenost preobraziti i mi ćemo s Isusom smjeti priznati: „Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika. Dopuštam da živim od tvoga predanja. izvor povjerenja u nama će se penjati i sve više prožeti naše razmišljanje i osjećanje. da bi moj život donosio rod i svrstao se u izručenje tvoje ljubavi da bi ljudi oko mene i po mome predanju živjeli kao što i ja iz tvoga predanja primam pravi život. predati se ljudima koji od mene nešto hoće. U nama je ne samo strah da ćemo biti napušteni nego i izvor povjerenja. Ali na dno duše dospijevamo samo onda kad prođemo kroz emocije i strahove naše duše. tvoj Sin Isus Krist predao se u smrt za nas. Ali mi do ovoga izvora povjerenja u sebi dopiremo samo onda kad prođemo kroz strah. dakle i za mene osobno. Zato ću te hvaliti u zboru veliku. kad ga je zazvao. Ona će nas zatim preko napuštenosti pratiti do izvora povjerenja. Najprije ćemo dakle Isusovu riječ staviti u našu napuštenost. Po Isusovoj riječi. Siromasi će jesti i nasitit će se.25-27). Amen. ispuni me danas svojim Duhom ljubavi i predanja. želi nam postati vođom i pratiteljem koji će nas provesti kroz vlastite osjećaje napuštenosti do na dno naše duše. pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. Četvrta Isusova riječ na križu. On mi je u svojoj smrti predao svoga Duha. od njegova izručenja. MOLITVA Milosrdni Bože. Učini me spremnim izručiti sebe ovomu danu s njegovim zahtjevima. Izvor povjerenja teče na dnu naše duše. tradicije. u kojoj stojim i u kojoj se naposljetku susrećem s tvojom ljubavlju koja se za mene izručila.hrabrosti da k Bogu viknemo svoju tužaljku. predati se trenutku susreta. koja u meditaciji ili u slušanju divne glazbe Heinricha Schütza ili Josefa Haydna u nas prodire. 22 . Otvori moje oči za tajnu izručenja. hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!“ (Ps 22. i nije sakrio lice svoje od njega. Izdahnuo ga je da bih ga ja udahnuo i bio njegovim Duhom prožet. koja je ponajprije krik napuštenosti a zatim se ipak pretvara u povjerenje u Oca kojemu Isus izvikuje svoju napuštenost. on ga je čuo.

U latinskome stoji: In coena Domini = Dan Večere Gospodnje“. Gründonnerstag) dolazi od plakati (njem. Ova se ulja zatim odnose u sve župe i svečano unose u župnu crkvu na misi Večere Gospodnje. greinen = weinen). Toga se dana u Prvoj crkvi događalo pomirenje pokornika. Na Veliki četvrtak spominjemo se ustanove Euharistije. Za mene su ove tri važne teme o kojima toga dana trebamo meditirati: euharistijska gozba koju je ostavio Isus kao oporuku svoje ljubavi. 23 . Ali drugi jezici taj dan tumače drukčije. oproštajnu večeru. Francuzi ga nazivaju „Jeudi-Saint = Sveti četvrtak“. katekumensko i bolesničko ulje.VELIKI ČETVRTAK Ime Veliki četvrtak (njem. Podsjeća na suze koje kao pokornici trebamo lijevati jer smo Isusa u svome životu opet i opet izdali. Isus je sa svojim učenicima održao posljednju gozbu prije svoje smrti. Zato želim kratko razmatrati o ove tri teme. Ujutro Velikoga četvrtka posvećuje i blagoslivlje biskup u vlastitoj crkvi sveta ulja: krizmu. Ipak u središtu ovoga dana stoji svečanost Večere Gospodnje koju je ustanovio Isus te večeri prije svoje muke. pranje nogu kao izraz čitava njegova života i njegove ljubavi i samoća Maslinske gore u kojoj se sam hrva sa svojim Ocem.

1-17). njegovu božansku ljubav. I pruža im kalež s riječima: „Pijte iz njega svi. Mi govorimo o krvi srca onih koji ljube. Ovdje je oblikovana Crkva. Euharistijska gozba je početak Crkve. Krvlju svoga Sina opečaćuje ovaj savez. Isus u svojoj smrti na križu obnavlja ovaj savez. I druga rečenica: „Ljubav je jaka kao smrt“ (Pj 8. Maria Caterina Jacobelli. postati uzajamna hrana da živimo skupa u savršenu jedinstvu koje je puno savršenije od spolnoga. I premda mi ovaj savez uvijek iznova kršimo. Vino postaje slika Isusove ljubavi kojom se predao za nas na križu. Isus vidi u krvi kao prvo izraz svoje ljubavi. To je božanska spona koja još i danas može međusobno sjediniti najrazličitije ljude. Za Ivana je to oproštajni obred kojim Isus sažima još jednom čitav svoj život i izražava najdublju namjeru svoga djelovanja. Ona je oporuka njegove ljubavi. Ovo je za prve kršćane bilo duboko iskustvo: da su u svetoj gozbi Židovi i Grci. I kad u vinu pijem njegovu krv. U vinu pijemo njegovu ljubav koja je čovjekom postala. Bog se u svome Sinu povezuje zauvijek s nama. Daje sebe sa svojom ljubavlju koja svoj vrhunac doseže u njegovoj smrti na križu. Tako je Posljednja večera Velikoga četvrtka mjesto na kojemu crkvena zajednica slavi svoj pravi temelj: Sam Krist je spona koja međusobno povezuje ljude. Kruh. Gozbu se slavi uvijek s drugim ljudima. Ova spona drži bolje od osjećajâ koje međusobno dijelimo. Isus poistovjećuje vino sa svojom krvlju koju je iz ljubavi za nas prolio.27 i dalje). U pijenju vina postajemo jedno s Kristom. Ovdje se ljudi u Kristu međusobno povezuju. ovo je krv moja. koje je od nje izišlo.“ On u razlomljenome kruhu daje sama sebe. primi ponovno? Tko od onih koji ljube nije u zagrljaju ljubavi zubima obilježio tijelo vlastite žene ili vlastitoga muža? 'Želim te poljupcima pojesti'… Tko ovu rečenicu još nije izrekao ili čuo? To znači: s ljubljenim se povezati u jedinstvu koje sve guta. na pamet mi pada rečenica iz Pjesme nad pjesmama: „Ljubav je tvoja slađa od vina“ (Pj 4. krv saveza koja se prolijeva za otpuštenje grijeha“ (Mt 26. On svojim učenicima daje ne samo razlomljeni kruh kao znak svoje smrti. Bog ga neće kršiti. talijanska folkloristica. Za vrijeme euharistijskoga slavlja na Veliki četvrtak čita se Evanđelje o pranju nogu (Iv 13. koji je razlomio učenicima za njega je postao znakom njegove nasilne smrti u kojoj je dao sebe slomiti za nas da se mi u svome životu ne bismo slamali. On se uz nas vezao zauvijek ljubavlju koja nikada ne prestaje. koju je za nas prolio iz ljubavi. mjesto na kojemu uvijek ponovno smijemo iskusiti njegovu ljubav svim svojim osjetilima.6).Kod ove gozbe na nov je način protumačio obred pashalne gozbe. Ljubav je uvijek povezana s krvlju. koja ljubeća. tajnu gozbe shvaća kao žena i majka polazeći od ljudske ljubavi: „Koja majka. nego im i govori: „Uzmite i jedite. zatim govori o krvi saveza. postati hrana pretvoriti se u život. 24 .10). nego i s vjernicima. Podsjeća na savez kojega je Bog sklopio sa svojim narodom. Posljednja večera nas sjedinjuje ne samo s Kristom. koji sa mnom slave Presvetu Euharistiju. ustanovio je svetu gozbu. zamišljam si da je to poljubac njegove ljubavi. tijesno priljubljeni uz tijelo vlastitoga novorođena djeteta ili vlastitoga muža nije osjetila snažnu želju sebe učiniti hranom za to ljubljeno biće? Koja majka nije čeznula za tim da to tijelo. muško i žensko.“ Budući da je Isus svim ljudima u svako vrijeme htio tjelesno pokazati svoju ljubav. gospodari i robovi postali međusobno jedno. siromah i bogataš. ovo je tijelo moje. Vino je za Židove i Grke znak ljubavi. Kad u kruhu blagujem i žvačem njegovo tijelo.

uprljat će svoje ruke. U vjeru spada da učenici vjeruju ne samo Isusovim riječima. Ono je slika posljednjega služenja koje će Isus iskazati učenicima. Isus mu odgovara: „Što ja činim ti sada ne znaš. njegove smrti na križu. treba da i vi jedni drugima perete noge“ (Iv 13.10). za Grke je bila najveća ugroza ljudskoga dostojanstva. Njima stupamo u svijet i prljamo se. Za gnostike su pete zaposjednute demonima i određivane nagonima. Ali noge su i najranjivije mjesto. Isus odlaže haljinu svoje božanske naravi i pojavljuje se s lanenim platnom kao rob. Drugi narodi noge dovode u vezu s darom ozdravljenja. Prigiba se do u prašinu smrti.Isus je u svome životu postao rob.14). Prignuo se do čovjeka do u prašinu njegovih nogu. Pranje nogu upućuje na jedno drugo događanje. Isus nas svojom smrću na križu ozdravlja od naše smrtne rane. noge se često pri hodu ozlijedilo. Preko nogu duh dospijeva u tijelo. krhki. Tko dodirne gnojnu ranu drugoga. Tko odbije ovo služenje. Isus u svojoj smrti na križu dodiruje naše rane i ozdravlja ih svojom ljubavlju. U njemu se dovršava njegova ljubav. Isus se na križu prigiba najdublje k nama ljudima. Pranje nogu je ne samo slika Isusova djelovanja sve do njegova križa. Pranje nogu za Isusa je znak njegova još predstojećega djela ljubavi. I čisti nas od svega što nas prlja. Tko vjeruje u Isusa. nema dijela na otkupljenju. I mi se kao i Isus trebamo prignuti k svojoj braći i sestrama i dodirnuti ih ondje gdje su uprljani. nego uvijek i ozdravljenje. Trebamo ih očistiti svojom ljubavlju. pomazanje uljem ljubavi da bi rane mogle zacijeliti. Antikna služba pranja nogu nikada nije bila samo čišćenje. Budući da se normalno nisu nosile sandale. Rob je tražio rane po nogama i utrljao ih uljem da ih ozdravi. Učenici su već očišćeni njegovim djelovanjem i njegovim riječima. Simbolika pranja nogu postaje vidljiva i u Isusovu razgovoru s Petrom. sav je čist i ne treba oprati drugo nego noge“ (Iv 13. da nas oslobodi vlasti svijeta. nad njim svijet svojim mjerilima nema više nikakve vlasti. „Ako dakle ja Gospodin i Učitelj vama oprah noge. Isus poziva svoje učenike na novo ponašanje. On želi 25 . U njemu se dovršava vjera kršćanina da on u toj smrti na križu vidi najveći iskaz Isusove ljubavi. prije svega seksualnim nagonom. Najranjivije naše mjesto jest smrt. Prestaje sebe mrcvariti osjećajima krivnje. prolazni. On je Gospodin i Učitelj. naposljetku na Isusovu smrt. Izvanjski čin postaje simbolom nutarnje stvarnosti. Isus upućuje učenike na svoj čin. gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. On neće biti više uprljan svjetskim igrama moći. Bog postaje čovjekom i djeluje prema nama ljudski. recimo za Indijce. Za druge narode. Petar ne želi dopustiti pranje nogu. Grci govore o Ahilovoj peti. Perući nam noge iskazuje nam služenje u ljubavi. nego i uzor nama kršćanima. Isus nas dodiruje na svjetovnome mjestu. Noge su slika našega odnosa prema svijetu. A cilj njegova života bio je očistiti i ozdraviti čovjeka. Da smo smrtni. Bezuvjetna ljubav oslobađa ga od njegova samoobezvrjeđivanja i samopreziranja. nego prije svega njegovu umiranju. Tko se osjeća ljubljen. osjeća se besprijekornim i čistim. noga je sjecište između duha i tijela.7). On to očito razumije kao službu roba. njegove prijateljske smrti na križu. intrigama i neumjerenim težnjama. Potreban je ljubeći i nježan dodir. Na križu dodiruje naše noge i pere ih. na Isusovoj slavi: „Tko je okupan. I trebamo jedni druge dodirnuti na našim ranama. ali shvatit ćeš kasnije“ (Iv 13.

To mi je tada darovalo nutarnju jasnoću i čvrstinu. s povjerenjem da će njegova volja biti za nas i za druge na spasenje. gdje je u našoj sredini Bog. događa se u svakoj gozbi: mi u darovima kruha i vina primamo Božju ljubav. gosti i monasi tijekom čitave noći uvijek po jedan sat na osobno klanjanje. Kao Isus trebamo se i mi u molitvi Očenaša predati Božjoj volji. Slavljenje Euharistije hoće posvetiti i gozbe u obitelji. za Veliki četvrtak želim preporučiti druge dvije vježbe. što je zapravo Njegova volja. I još se mogu jako dobro sjetiti noći u kojoj sam i sam pošao u mrak i pitao se zašto još uvijek ostajem. Nakon Euharistije oltar se ogoli i euharistijski darovi donesu u kriptu. koja je tijekom čitave noći otvorena. vlada mir. Isus je – tako govore trojica evanđelista – slavio posljednju gozbu kao pashalnu gozbu. Ili pak može u crkvi.37 i dalje).39). Mogao sam dopustiti da padnem u Očevu volju ne gledajući druge ostaju li ili odlaze. pozivao sam mlade da sami pođu u noć i kao Isus hrvaju se s Bogom. budi volja tvoja“ (Mt 26. Oni hoće bdjeti s Isusom i s njime se hrvati oko onoga što je za njih volja Božja. Tada će s Isusom usred sukobâ svoga života iskusiti nutarnju slobodu. POTICAJI ZA DAN Budući da sam vježbu pranja nogu predlagao u vezi s pomazanjem Isusa od Marije. Ali ne kako ja hoću. Gozba u obitelji bila je osvjedočenje da je Bog zaštitni bedem našega života. Matej govori za Isusa: „Spopade ga žalost i tjeskoba. 1. Božju blagonaklonost. Oni spavaju i ostavljaju Isusa sama u njegovu hrvanju s Ocem. premda ga mi ne razumijemo: „Oče moj! Ako je moguće.42). Židovi su pashalnu gozbu slavili u obitelji. nego kako hoćeš ti“ (Mt 26. Isus hoće umaknuti trpljenju i smrti. U meni se tada dogodilo nešto što je bilo u skladu s Isusovom molitvom. Božju skrb. Ali on moli predajući sebe Očevoj volji: „Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem. Ali i uporno Isusovo zaklinjanje ne može učenike dovesti do toga da s njime bdiju. To što u Euharistiji doživljava svoj vrhunac. Kad sam započeo držati u Velikome tjednu tečajeve za mlade. da ondje. Zato možeš pokušati ovoga dana kod kuće održati jednostavnu gozbu. U obitelji se mislilo na to što nam je Bog učinio. Tada im reče: 'Duša mi je na smrt žalosna. bdjeti s Isusom i zajedno s Isusom moliti da se dogodi volja Božja. Tada je bilo vrijeme kad su mnoga subraća napuštala našu zajednicu. Ondje kod nas dolaze mladi. Treća tema na Veliki četvrtak jest Isusovo usamljeno hrvanje na Maslinskoj gori. Želi zajednicu braće i sestara u kojoj jedni druge bezuvjetno prihvaćaju i ljube da bi se svatko u ovoj zajednici osjećao besprijekornim i čistim.zajednicu prijatelja u kojoj će jedni drugima iskazivati prijateljsko služenje pranja nogu. u kojoj možeš svjesno iskusiti darove stvorenja kao darove Božje. neka me mimoiđe ova čaša. Božji 26 . Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“ (Mt 26. Isus na Maslinskoj gori ispunja molitvu koju nas je sam naučio: da se dogodi Očeva volja. Postat će slobodan od očekivanja ljudi i od svojih vlastitih predodžbi o životu i u volji Božjoj naći duboki mir i upokojiti se. Svakomu od nas čini dobro nakon svečanosti Večere Gospodnje izići u tamu noći i pitati se što je za njega volja Božja.

Kad netko ove riječi glasno čita.28). Druga misao: Ti s Isusom izlaziš u njegovu osamljenost. Ništa te ne može rastaviti od ljubavi Kristove. Na križu žedni Isus ispunja žeđ ljudi za ljubavlju koja ne prolazi. za prostorom Pashe. u kojemu smo zaštićeni od svih prijetećih i kaotičnih sila ovoga svijeta. Ova se Isusova riječ odnosi na Psalam 22. za prostorom mira. u latinskome i grčkome samo je jedna riječ: „dipso“ ili „sitio“.22 u kojemu su evanđelisti otkrivali druge crte Isusove muke. kojega je Isus molio na križu: „Grlo je moje kao crijep suho.16. PETA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR PREOBRAZBE Peta riječ koju Isus govori na križu. Ali ti možeš gozbi u obitelji na Veliki četvrtak dati poseban naglasak. a svi drugi šuteći uživaju u Božjim darovima.pošalje anđela koji će te okrijepiti. Isus je nakon zajedničke gozbe prekoračio potok Cedron. Netko može – kao što je uobičajeno u samostanu – pročitati nešto iz Biblije ili neke druge religiozne knjige. da ju blaguješ šuteći. Jer Krist. On se predaje u ruke moćnika da ih pobijedi svojom ljubavlju. kako su nam to navijestili psalmi i proroci. u redu? Ili bi trebao. takav kakav je sada. da bi se ispunilo Pismo. On čezne za tim da čovjek vjeruje. Ondje stoji: „U jelo mi žuči umiješaše. prijelaza iz ovoga čisto svjetovnoga svijeta u svijet Božji koji nas već sada okružuje. život je u tebi. promijeniti nešto u svome životu? Možda bi trebao postaviti nove naglaske u svome životu? Zamoli Boga da te prati na tvome putu i da ti – kao i svomu Sinu Isusu na Maslinskoj gori . Gozba je mjesto razmjene. Ivan u ovu riječ uvodi riječima: „Kako je Isus znao da je sve dovršeno. 2. Isus se u žeđi solidarizira s ljudima. Njegovo umiranje stoga za Ivana nije nikakav neuspjeh. On je – ispunjen ljubavlju – zakoračio u vlast tame da ju rasvijetli. nego prema Pismima. Tada možeš iskusiti nešto od onoga što se događa u Isusovoj muci. Ušao je u noć. Najprikladniji su Isusovi oproštajni govori u Ivan poglavlja 13 .14). Ništa te ne može ugroziti.“ Poziva se i na Psalam 69. U njemu se naposljetku dovršava obećanje spasenja. Je li tvoj život. obitelj tada iskusuje nešto od onoga za čime su čeznuli Židovi na Pashi: za prostorom koji Bog štiti. Isusova žeđ ima i jedno drugo značenje. ne. u njegovo hrvanje na Maslinskoj gori. i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. reče' Žedan sam'“ (Iv 19. Možeš te večeri – nakon gozbe ili nakon bogoslužja – svjesno jednom sam izići u noć. Isus žeđa za čovjekom. Tu se on osjeća jedno sa Samarijankom. kojoj je za njezinu žeđ obećao da će joj dati vode koja će zauvijek utažiti njezinu žeđ: „Tko bude pio vode koju ću mu ja dati. neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni“ (Iv 4. On je jači od svake vlasti tame i smrti.17.blagoslov. kao odgovor na Isusov križ i uskrsnuće. Ali Isusova žeđ ima i simbolično značenje. Postavljaš si u ovoj osamljenosti pitanje što Bog danas od tebe hoće. da otvori svoje oči za tajnu božanske ljubavi koja se 27 . u mojoj me žeđi octom napojiše. Pritom te mogu pratiti dvije misli: Prva misao: ti u tamu izlaziš s Kristom u svome srcu.“ U Isusovu trpljenju ispunja se Pismo.

Ali u ovome mijenjanju često se krije agresija. Daj mi vjerovati u ozdravljujuću snagu tvoje ljubavi koja pretvara moj strah od prikraćenosti. Ja nisam dobar. Stoga sam ljut na sebe. čime nisam zadovoljan.“ Žedni smo ljubavi. Kad meditiramo o svojoj žeđi i taženju žeđi u pijenju vode ili vina. Daj mi večeras bogoslužje Velikoga četvrtka doživjeti novim očima i otvorena srca. U jedenju i pijenju smijemo ljubav uživati i tjelesno osjetiti. Daj mi biti nazočan kao i Petar koji je bio posve 28 . Isus ovu riječ govori u naš strah od pregladnjelosti i prežednjelosti. Mnogi se ljudi plaše da u životu neće dobiti ono što bi rado imali. da će ih Bog ili ljudi previdjeti. dolazimo do dublje žeđi naše duše. U svetoj gozbi smijemo iskusiti da nas ljubiš do kraja. uživamo život. našega straha. osjećamo se opet osvježeni. Izraz „utažiti“ (njem. u strah da ćemo biti prikraćeni. da ćemo u njemu biti utišani. U Euharistiji slavimo pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Isusa Krista. stillen) odnosi se na majku koja taži žeđ žedna djeteta. Ovu duboku žeđ ne možemo nadglasati vanjskom bukom. Peta Isusova riječ stavlja nam pred oči lijepu sliku pretvorbe: Isus preuzimajući u sebe sve od čega ja podrigujem. U tišini se žeđ javlja u našoj duši. od premalo ljubljenosti u zahvalnost da u pričesti smijem biti potpuno ispunjen tvojom ljubavlju. s mojom dubokom čežnjom za jasnoćom i nepatvorenošću. Molim te. A utažiti je povezano i s tišinom. U octu iskapljuje gorčinu ljudi. Ona se događa na meni. A svojim pijenjem kaleža gorčine dovodi me u dodir s mojom pravom žeđi. Ili kad popijemo gutljaj vina. Kad pijemo vodu. naklonosti. ti si nam u Euharistiji ustanovio oporuku svoje ljubavi. Isus izgovara riječ koju svi poznajemo: „Žedan sam. On upravo tako oslobađa čovjeka otrova njegovih ogorčenih osjećaja. Ja se pretvaram u lik koji je Bog o meni načinio. pretvara i čisti me od svega što u meni smućuje izvornu Božju sliku. naše rezignacije pretvorio u slatku vodu koja može utažiti našu žeđ. MOLITVA Gospodine Isuse Kriste. To je žeđ da ne presušimo. jer njegova ljubav našu najdublju čežnju dodiruje i ispunja i stišava. Ova žeđ hoće da bude utažena. Krist nam svojom petom riječju na križu obećava da će utažiti našu najdublju žeđ za ljubavlju. Po križu – misle crkveni oci – Isus je gorku vodu naše ljutnje. Često nismo zadovoljni sobom. Crkveni su oci ovaj prizor usporedili s pripoviješću o pretvorbi gorke vode Mojsijevim štapom. da život ne ostane prazan. Tako nas peta Isusova riječ upućuje na izvor preobrazbe. da se naši životni duhovi ne ugase. našega razočaranja. života. Žeđ hoće da bude utažena. što na sebi ne mogu prihvatiti. Pretvorba je blaža. Isus pije ocat koji mu pružaju.dovršuje na križu. takoreći pije. Tada mislimo da sve na sebi moramo promijeniti da bismo postali drukčiji. On čezne za tim da čovjek svoju žeđ usmjeri na Boga i u Bogu nađe taženje svoje žeđi i svoje čežnje. daj mi sve dublje spoznavati i iskusiti tajnu Euharistije. Euharistija je konkretno mjesto na kojemu Krist toli našu glad i utažuje našu žeđ svojom utjelovljenom ljubavlju. a mi samo još vegetiramo. kušamo ponovno život. Riječ „Žedan sam“ i Isusovo pijenje octa kao odgovor na ovu riječ pokazuje nam da Isusova ljubav sve gorko i kiselo u nama pretvara.

treba ju pjevati –. neuspjeh nekoga životnog modela ne može baciti potpuno na zemlju.očaran kad si mu oprao noge. Daj mi biti otvoren kao Ivan. da se u tvojoj ljubavi smirim kao što i psalam govori: „Ja sam se upokojio i smirio dušu svoju. nego nas sve više otvara za ljubav koja je na križu zauvijek pobijedila mržnju. Sve što se ovdje događa. Isusova ljubav dolazi do kraja. tri puta se nalazi riječ „telos – tetelestai“. i otkrivanje i čašćenje Križa. Isus za sebe govori: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (Iv 18. nad čime svijet stoga nema nikakve vlasti. On ljubi na križu ljude do kraja. Proslava znači: ljubav postaje vidljiva pred čitavim svijetom. kao dojenče na grudima majke duša je moja u meni“ (Ps 131. Uvijek se čita Muka po Ivanu. u kojima Ivan govori o Isusovoj smrti. „Nakon toga. VELIKI PETAK Iz liturgije Velikoga petka želim izdvojiti samo dvije teme: muku koja se – ako je moguće – svečano pjeva. dovršiti. U njima nema ništa što ne bi bilo dodirnuto ovom ljubavlju. Budući da je u njemu nešto nad čime svijet nema nikakve vlasti.36). koja znači kraj. nesreća. Ivan u svojoj Muci izvješćuje o Isusu kao o onomu koji kroz trpljenje ide uspravan. U tri retka.2). slušamo ne samo o Isusovu trpljenju. da bi se ispunilo (teleiothe) Pismo. da u svetoj gozbi uistinu osjetim tvoju ljubav i da tvoja ljubav utoli moju najdublju glad i utaži žeđ. Ni nas bolest. vojnici plaćenici i upravitelj Poncije Pilat naposljetku ne mogu ništa. kako je Isus znao da je sve dovršeno. Razlog za to da mu oružnici. jest njegovo kraljevstvo. Ova je riječ i za nas obećanje.28-30). Čim Isus uze ocat. Tu se njegova ljubav očituje. Isus se na križu proslavlja. reče: 'Dovršeno je!' I prignuvši glavu. Isusova smrt na križu za Ivana je dovršenje njegove ljubavi. budući da u nama postoji nešto što nije od ovoga svijeta. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. ispunja 29 . I u Muci po Ivanu slušamo istodobno obećanje da nas ni trpljenje koje nas zadesi ne može slomiti. dovršenje. on može ići kroz muku ne dajući se njome prignuti niti satrti. Slušajući Muku na Veliki petak – ako je moguće. Tako stoji često kod Ivana. reče: 'Žedan sam' (tetelestai). A ondje je stajala posuda puna octa. Pismo se dovršava. nego o nadvladavanju trpljenja po onome koji nije od ovoga svijeta. ljubljeni učenik. Sve je ovdje puno simbolike. u kojemu Božja ljubav trpljenje prožima i mijenja. preda duh“ (Iv 19.

“ Isus se na križu milostivo prigiba k nama i predaje nam svoga duha da bismo sada ispunjeni njegovim duhom ljubavi živjeli na nov način i promijenili ovaj svijet. Oni se odupiru. Svećenik zatim otkriva svaki dio križa i pritom svečano pjeva – uvijek višim glasom – okrenut narodu: „Evo drvo Križa na kojemu je Spas svijeta visio. Ivan svoje izvješće o Isusovoj muci dovršava riječju Pisma: „Gledat će onoga koga su proboli“ (Iv 19. mjestom na kojemu Božja ljubav i na kojemu Isusova ljubav prema nama u njezinu dovršenju postaje vidljiva. Križ više nije oruđe trpljenja. Sada ga se časti kao drvo na kojemu je visio Krist. jer evo: drveta radi nastade radost u cijelom svijetu. odgovori meni!“ Svaki pojedini može zatim prići križu i častiti ga klečeći i ljubeći Isusove noge. On kao zastupnik pije ocat. Nego križ postaje mjestom najveće Božje blizine. unosi se u crkvu. Iz Isusova srca sam Bog na nas izlijeva duh milosni i molitveni. Gospodine. Nego je križ bio znak trijumfa. Kršćanska je duhovnost ovaj prizor štovanja otvorena Isusova Srca razvila dalje. ili u čem ožalostih tebe. Zato može kao posljednju riječ reći: „Dovršeno je!“ Njegova je ljubav dovršena.čežnju za ozdravljenjem i promjenom koju nam pismo Staroga zavjeta u svakome retku stavlja pred oči. Križ je znak nade. Mi kao da se nanovo rađamo iz Isusova srca. sveti Jaki. Zato se pjeva stara antifona: „Tvome križu klanjamo se. Kao drugo.“ Za mnoge je paradoksalno ljubiti križ. Isus sada svoga Duha ljubavi dariva ljudima. On je pretvoren u znak spasenja. i mi nastajemo iz Isusova otvorena boka. Pred križem se zatim pjeva tri puta „Sveti“: Sveti Bože. sveti Besmrtni! I pjevaju se takozvani Prijekori. preda duh. Jedan od vojnika „kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19. stare Tužaljke u kojima sam Krist narodu predbacuje zašto ga je pribio na križ: „Puče moj. koju se rabi u Knjizi Postanka kod izvješća o stvaranju Eve iz boka Adama koji spava. Gledajući na križ i na otvoreno Isusovo srce.10). izražava se cilj razapinjanja prizorom o kojemu nam govori samo Ivan.“ Svi kleknu u šutnji. da nas ništa što nas ometa ne može rastaviti od Boga.37. Ivan ovdje rabi istu riječ. To se izriče riječju: „Preda svoga duha“. Križ je u vrijeme muke bio zastrt. Ona sve lomljivo čini cjelovitim. Jer u Prvoj crkvi na križu se nije prikazivalo trpećega Krista. što učinih tebi. Po Isusovoj smrti postajemo novi ljudi. U mnogim se crkvama ovo čašćenje Križa oblikuje i zajednički. poklonimo se. postajem ispunjen Isusovom ljubavlju. te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje. Spasitelj. Ovdje u latinskome stoji: „Inclinatio capite tradidit spiritum“ – „Prignuvši glavu. Isus je žedan. gorčinu njihovih ranjenih osjećaja. Kao što Eva nastaje iz Adama.34). Postaje solidaran sa žeđu ljudi.“ A narod odgovara: „Dođite. U ovoj se riječi ispunja tipično grčka čežnja da se gledanjem mijenjamo. budući da križ odmah povezuju s 30 . Kod proroka Zaharije prethodi neposredno riječ o gledanju: „A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni“ (Zah 12. ja se mijenjam. Zah 12. Iz Isusova srca teče sada njegova ljubav na nas.10). može ga se otkriti. nakon što je otpjevana Muka. U smrti uzima od njih gorčinu i dariva im za to svoga duha ljubavi kojega u smrti izdahnjuje. koji je još zastrt rupcem. Sada. Ova riječ Ivanova Evanđelja tvori onda naposljetku i razlog za svečano čašćenje križa. Bio je ukrašen mnogim draguljima. I to je duh molitveni u kojemu mi sebe kao i Isus predajemo Bogu. Križ. Njegova ljubav je ljubav koja ulazi u čovjekovo trpljenje i mijenja ga iznutra. da se svako trpljenje ovoga svijeta može promijeniti.

To je poziv da prihvatiš sama sebe u svojoj suprotstavljenosti. jakomu i slabomu. POTICAJI ZA DAN Veliku liturgiju popodne Velikoga petka određuje ovaj svečani dan koji je i od države (Njemačke) zaštićen kao dan tišine kada se ne smiju održavati plesovi ni športska natjecanja. Ti si prikovan na samoga sebe.32). Mladi navečer nose križ kroz šumu do kapele i sjećaju se Isusova križnoga puta. Zatim neko vrijeme hodaj s kamenom na glavi i uvijek 31 . Prekriži svoje ruke na prsima. ljubav koja je jača od smrti. 2. On govori: „Kad budem uzdignut sa zemlje. Uzmi jedan kamen i stavi ga na glavu. što je za nas na kocku stavio svoj život. ljubav koja prolazi kroz trpljenje da sve u nama promijeni. uglednomu i neuglednomu. To je gesta zagrljaja sebe. mi tada ljubimo Isusovu ljubav koja se na križu očitovala. Možeš si zamisliti da u ovoj gesti Božja ljubav teče u sve suprotnosti tvoga tijela i tvoje duše. prožima naše tijelo. Ali one te ne razdiru.trpljenjem. u tvoja ženstvena i muževna područja. Vršcima svojih prstiju dodiruješ čelo i puštaš da Kristova ljubav teče u tvoje razmišljanje. Izaberi različite geste križa. U prvoj gesti ležiš na podu i ispružiš ruke desno i lijevo. možda čak i s mazohizmom. Čine te širokim. Možda u ovoj gesti osjetiš da grliš čitav svijet. U otvorenoj gesti križa možeš sebi zamisliti da grliš čitav svijet. Možeš širom raširiti ruke kao što je Isus raširio svoje ruke na križu. To je gesta otvorenosti. Zatim možeš dlanove okrenuti prema tlu. Zatim rukom pođeš do lijevoga ramena i do desnoga ramena. Ti sam si križ. Poljupcem odgovaramo na Isusovu riječ: „Nema veće ljubavi od ove da tko život svoj položi za prijatelje svoje“ (Iv 15. Za osobnu meditaciju preporučujem ti: 1. u tvoje srce i u tvoje djelovanje. što je pokazao svoju ljubav do kraja. Drugi idu križnim putem koji vodi do nekoga hodočasničkog mjesta ili pak meditiraju o križnome putu koji je prikazan u crkvi. dlanovima okrenutim prema gore. To je nježna gesta ako ju činimo posve svjesno. sve ću privući k sebi“ (Iv 12. Dobro je da narod razvija takve oblike i dopusti da tajna dana Velikoga petka. U znaku križa iskusuješ tajnu otkupljenja po križu. Tako je čašćenje križa izraz zahvalnosti što je Isus za nas umro. Možeš pokušati ovu gestu i u ležanju i to na dva različita načina. Naposljetku možeš načiniti i jednu drugu gestu koja ide više prema unutra. Gotovo se urezuje u naše tijelo. Pođi sam šetati u šumu ili svoj vrt. Zamisli si da si od Krista potpuno prihvaćen. Ne možeš pobjeći od svojih suprotnosti. I kao posljednju gestu možeš načiniti znak križa. Ali kad ljubimo križ. Ljubav kojom nas je Isus na križu ljubio do kraja. da su sve suprotnosti ovoga svijeta i u tebi. zdravomu i bolesnomu. On je kao kruna koja te primorava da ideš uspravno kao kralj ili kraljica. prodre dublje u dušu.13). Za Isusa je gesta križa gesta zagrljaja. gesta po kojoj se osjećamo potpuno prihvaćeni. Isusova ljubav treba teći u tvoju nesvijest i svijest. zatim rukom dodiruješ trbuh i puštaš da Kristova ljubav struji u tvoju vitalnost i seksualnost. Pritom ćeš osjetiti nešto drugo. primanja. Ljubazno prihvaćaš sve što je u tebi.

Isusov Duh postaje u nama izvorom spasenja. govori Isus u naš strah od vlastite krhkosti. čak i nasilnost ubojica. To je postalo cjelovito. Oni sebe ne doživljavaju cjelovitima i zaokruženima. Ona je snaga koja ozdravlja čovjeka. prignuti. Nakon ove riječi Isus prigiba svoju glavu i predaje duh. što je nedodirnuto svim ranjavajućim osjećajima. Isus u ovaj strah govori ovu riječ: „Svršeno je. Djelo ljubavi je dovršeno i posvećenost u tajnu ljubavi je izvršena. Drugi ljudi se boje da se njihov život sastoji iz samih krhotina koje se ne daju sastaviti. što je rastrgano i prijeti da se raspadne. koji su „down“. koje se na Isusovu križu dogodilo za nas. Na križu stvara Isus čovjeka nanovo. Isus je na križu dovršio svoje djelo ljubavi. I ujedno je on dovršio djelo koje mu je Bog naredio. Dovršena ljubav. koji stoje dolje na zemlji. Ivan ovu riječ donosi već na početku muke: „Budući da je ljubio svoje. nego rastrganima u mnoge dijelove. širi se u svijet i otada je promijenila svijest ljudi. kojega Isus na nas izlijeva. k svim ljudima. u slabosti u sebi osjetiti nešto što nije od ovoga svijeta. koja je na križu postala vidljiva. Tada ćeš usred ranjenosti. A to je i riječ iz govora o misterijima. Isus je na križu sve ljudsko. Na križu nas je Isus ljubio do kraja. kroz razočaranje. koji u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. a u njegovoj ljubavi Božja slava. Tada ćeš naslutiti nešto od otkupljenja. podupire ovu riječ o cjelovitosti. ozdravljenja.“ Zamisli si da s ovom rečenicom ideš kroz bolest. kojega je Isus na križu izlio na nas.“ Križ. Isus se u svojoj smrti s ljubavlju prigiba k ljudima i predaje im svoj duh. U misterijskim kultovima služi ona za posvećivanje u tajnu. Isus na ljude izlijeva svoga Duha. Isus će nam pokazati put kako ćemo zajedno s njim moći ići kroz trpljenje. Nećemo biti pošteđeni trpljenja. ŠESTA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR OZDRAVLJENJA U Ivanovu Evanđelju je posljednja Isusova riječ u grčkome jedna jedina riječ: tetelestai = Dovršeno je. u strahu. dovršeno. Duh. da bi se kuća njezina života mogla srušiti i da bi ona tada mogla još samo sjediti na hrpi ruševina svoga slomljenog života. razočarani. promjene i širenja svijesti. do kraja ih je ljubio (eis telos)“ (Iv 13. u osjetljivosti. Na križu sjaji najjasnije njegova ljubav. Isus nas na križu posvećuje u tajnu ljubavi. Njegova ljubav čini cjelovitim sve što je lomno. Na križu se dovršila njegova ljubav. kroz ranjenost koju si iskusio u posljednje vrijeme. On to izražava ovom riječju: Djelo ljubavi je izvršeno. Riječ „Dovršeno je“. Duh. Telos je cilj.1). tako da nas ono više ne pritisne i ne ovlada nama. Dovršeno je. promijenio je naše razmišljanje i osjećanje na nov način kako to ni jedan događaj ni prije ni poslije nije bio u stanju. Predaje ga dolje. rezignirani. Stoga je križ za Ivana ujedno i proslava Isusa po Bogu. ili kako u latinskome stoji: „consummatum est“. Ono mijenja našu muku. Od ove ljubavi izlazi gibanje koje više nije moguće zaustaviti. uvukao u svoju ljubav da ju promijeni.iznova sebi reci: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Jedna depresivna žena mi je pripovijedala da se plaši da je temelj njezina život loman. dovršenje. Riječ „tetelestai“ je ključna formula u misterijskim kultovima. Ali kad nas ono snađe. Sada se radi o tome da ispunjeni ovom ljubavlju živimo na nov način. spaja nebo i 32 .

a koja me uvijek iznova dotiče: Gospodine Isuse Kriste. Slabo i bolesno smije biti. To. zdravo s bolesnim. tlačili i odvajali. Isusov Duh. Daruj mi odvažnosti da prihvatim svoju suprotstavljenost da zagrlim svoje suprotnosti. povezuje Boga s nama ljudima i sjedinjuje u nama ono što je rastavljeno i razdrto. MOLITVA Gospodine Isuse Kriste.“ 33 . I daj mi danas meditirati o tvome križu. strah s povjerenjem. koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. To je pravo ozdravljenje da je sve u nama obuhvaćeno Isusovom ljubavlju. Riječ „Dovršeno je. znakom nade da u meni ne postoji ništa što nije ispunjeno tvojom ljubavlju. Mi često ne sastavljamo ljubav s agresijom. Pomiri podijeljene i sij među njih svoj mir. koji se izlijeva na nas. očaj s nadom. Ona ne provodi neki poseban život. kojega slavim skupa s mnogim vjernicima. daj da tvoj križ postane za mene izvorom života i ljubavi. Tako nas šesta Isusova riječ na križu upućuje na izvor ozdravljenja. Bolesni smo često kad u sebi nešto odvojimo. Pošalji svoj mir među srdite ljude. da bih sve više razumijevao tajnu tvoje ljubavi kojom si nas na križu do kraja ljubio. učinjeno cjelovitim“ pokazuje nam da Isusova smrt na križu čini ponovno cjelovitim sve što smo potiskivali.zemlju. Izvor spasenja sastoji se u tome da Isusova ljubav u nas struji i međusobno povezuje ono što mi ne sastavljamo. ozdravlja naše rane i bolesti. što smo odvojili. Molim te. i sve suprotstavljeno u meni ispuniš svojom ljubavlju. zdravost. To nam usred bolesti omogućuje spašenost. Bolest na ovaj način biva ponovno uzeta u naš život. ti si umro za mene da ozdraviš moj razdrti i slomljeni život. Želim danas na ovaj značajni dan. Ono je isto tako prožeto Isusovom ljubavlju. preuzima zatim tijelo. Isusova ljubav povezuje u nama sve suprotstavljeno. Amen. jako sa slabim. izvršeno. koju Crkva svakoga petka moli u srednjemu času. krvlju koja teče iz tvoga boka raširio si mir nad najviše visine i najdublje dubine. svijetlo u nama s tamnim. cjelovitost. izreći molitvu.

to bi. Ta poruka sada znači: „da i u posljednjoj noći. Sva strahota svijeta u krajnjoj je liniji strah pred ovom samoćom. Ona troši puno energije da vulkan u njoj zatomi. dakle onda kad doživi blizinu čovjeka koji ga voli…“. KS 2007. u kojoj nema nikakva glasa. Jer Krist je sišao u sve neotkupljeno. nego strah kao takav. kad bi se došlo do tako duboke napuštenosti u kojoj se nikakav 'ti' ne bi više mogao pojaviti. u času kad ono čuje ljudski glas. Ona tada znači: Krist je sišao u carstvo sjena moje duše. pokušava tajnu ovoga članka vjere objasniti primjerom: „Dijete se boji kada sâmo mora ići po sumraku šumom. „Kod djeteta će svakako nestati straha u času kad se pojavi jedna ruka koja će ga uzeti i povesti. što je zgnječio ili potisnuo. ne strah pred nečim.VELIKA SUBOTA Velika subota je dan tišine. postoji glas koji nas poziva. otkako u njoj prebiva ljubav“ (Joseph Ratzinger. U meni neće više biti ništa u čemu ne bi stanovao on. Ovu teološku poruku možemo prevesti i u našu psihu. Slaviti Veliku subotu znači stoga i da s Kristom silazim u vlastitu dušu. ruka koja nas prihvaća i vodi. u kojoj smo svi kao uplakana odbačena djeca. Isus je ne samo umro. A to vodi dotle da mora živjeti u neprestanu strahu od toga nutarnjeg vulkana. Ja gubim strah od neotkupljenoga u meni. Otada su teolozi razmišljali o tome što to znači kad u Vjerovanju kažemo: „Sišao u carstvo smrti“ ili: „Sišao nad pakao“. kamo njegovo svjetlo i njegova ljubav ne bi doprli. „Time je nadvladan pakao ili. mrtvo. u koju više ne prodire ni jedna riječ.. jer se usred smrti nalazi život. Toga dana nema liturgije. da je čitav svijet zaprepašten u šutnji pred tajnom: Bog je mrtav.. drugim riječima. Svaki čovjek ima u sebi jedan Had u kojemu stanuje sve ono što on u sebi nije pogledao. str. ukočeno. U trenutku kada se nađe u mraku sâmo i duboko doživi samoću. Ja zajedno s Kristom svjesno silazim u carstvo sjena moje duše. Uvod u kršćanstvo. bilo ono što se u teologiji naziva 'pakao'“.“ U taj strah od krajnje usamljenosti hoće prodrijeti poruka Velike subote: Krist je prošao kroz vrata posljednje usamljenosti. Poznajem mnoge ljude koji se plaše tišine. u ponore moje duše. Jedna žena je kazala da u tišini u njoj provali vulkan. 294-302). bila bi to zbiljska i potpuna samoća. Papa Benedikt XVI. on će od mene uzeti strah. jedno je sigurno: postoji samotnička noć. jer je usred smrti nastanjena ljubav… Vrata smrti stoje otvorena otkako je u smrti nastanjen život.“ Velika subota znači da je čovjekova usamljenost nadvladana jer je sam Krist u nju ušao. Mi monasi pjevamo samo časoslov. Sišao je u carstvo pakla. postoje vrata kroz koja možemo stupiti samo kao samci: vrata smrti.. koju više ne bi mogla razbiti ničija riječ.“. str. sada to više nije. nego je bio mrtav tri dana. točnije: smrt koja je prije bila pakao. koliko god ga uvjeravali da nema razloga njegovoj bojazni. Ali ako u prijeteći kaos moga vulkana siđem zajedno s Kristom. potisnuto u meni. U psalmima različitih časova meditiramo da Isus leži u grobu. On je u svojoj smrti sišao u carstvo mrtvih. Tako se na Veliku subotu na meni osobno događa otkupljenje koje se dogodilo na križu i u Isusovu silasku u carstvo smrti. I zatim kaže: „Kad bi postojala takva samoća. To je nešto drugo od psihološkoga istraživanja moje duše. pojavljuje se pravi čovjekov strah. 34 . To dvoje sada više nije jedno te isto. „Zaista.

Ikone Istočne crkve izražavaju to ovako: Krist silazi u carstvo smrti i uzima mrtve za ruku i izvodi ih na svjetlo. Za tebe više nema usamljenosti koja ne bi bila ispunjena njegovom riječju ljubavi.. u koju ne dopire njegova ruka koja te ljubazno podiže i prati. tipično za Isusa na koje on i nas poziva. Tako je velika subota dobar poziv da poneki balast koji sa sobom uokolo vučeš. Možeš cedulju i spaliti i pepeo zakopati. Otac koji ljubi. Luka još riječima psalma dodaje i riječ „Oče“. On ide ispred tebe. Pouzdaje se u to da će ga dobre Božje ruke nježno uhvatiti. svoje povrjede. I zamisli si da je Isus prije tebe ušao u tvoju usamljenost. što te u životu sprječava. POTICAJI ZA DAN Na pozadini misli koje sam izložio. pokopaš. Razmisli gdje se osjećaš usamljenim. Drugi put bi bio da si pronađeš kamenice i sa svakom kamenicom povežeš nešto što želiš pokopati. a ti na Uskrs mogao ponovno uskrsnuti. kad su Izraelci u Hramu govorili ovaj psalam. Rasvjetljuje sve tamno u tebi i uzima od tebe strah. koji sinu daje dobre darove kad ga za njih zamoli. naslanjajući se na papu Benedikta XVI. To je milosrdni Otac. svoja razočaranja. svoju gorčinu. Tako si mogu zamisliti da on mrtva mjesta u meni dodiruje svojom rukom i vodi ih u život i na svjetlo da bi po njemu sve u meni moglo živjeti. To je riječ iz Psalma 31. svoju ljutnju. U umiranju se dovršava Isusov odnos prema njegovu Ocu. Napiši na papir sve što želiš pokopati. koju ćeš zatim zatrpati da bi sav taj balast bio zaista pokopan. moli ga Isus kao večernju molitvu svoga života.46). u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23. želim ti predložiti dvije vježbe: 1. Zamisli si da te Isus uzima za ruku i uvodi u sve ponore tvoje duše. koji izgubljenoga sina uzima u svoje naručje. SEDMA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR POBOŽNOSTI Luka nas kao o posljednjoj Isusovoj riječi na križu izvješćuje o riječi punoj pouzdanja: „Oče. Isus je položen u grob. U isto vrijeme. Tu on dopušta da padne u ljubeće Očeve ruke. Kamenicu možeš zatim baciti u rijeku ili pak u jamu. „Abba. K tomu je dobro da si priuštiš vrijeme za dulju šutnju. Sjedni u osamu. Možeš to učiniti na različite načine. Oče!“. Divljenja je vrijedno već to da Isus u toj bolnoj situaciji umiranja svomu Ocu upravlja ovu riječ punu povjerenja i istodobno nježnu riječ. svoje osjećaje krivnje. 35 . 2. svoja samopredbacivanja. Zamisli si da u tebi ne postoji više ništa što nije dodirnuto Isusovom ljubavlju i obasjano njegovim svjetlom. to je nježno obraćanje Bogu. Zatim možeš taj papir zakopati negdje u vrtu i na tome mjestu zasaditi lijep cvijet. Pobožni Židovi molili su ovaj psalam kao večernju molitvu.

nego u ljubeće Božje ruke. Tako nam Isusova riječ usred našega straha daje sigurnost: mi nećemo umrijeti u tamu. da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi“ (Ps 31. Moli na gori preobraženja. A iza riječi koju nam je donio Luka. Moli na Maslinskoj gori. Je li neka pobožnost. Tako nas Luka upućuje na put kako se i naš život i umiranje mogu promijeniti. kad prije spavanja molimo: „Oče. je li neka duhovnost prava i čovjeka zaista mijenja. U molitvi imamo dijela na Isusovu duhu. Moleći razumijemo sve više i više tko je taj Isus bio. dok Stjepan moli za to da Isus primi njegov duh. U molitvi postaje odnos prema Bogu živ. Za Luku je Isus veliki molitelj. Isus na križu moli psalam koji započinje riječima: „Tebi se. Život se može s nama ne znam kako opako poigrati. Ali kako nam ta riječ treba uzeti strah od umiranja? Pogledajmo malo bolje Isusovu riječ. kao Petar i Ivan. I Stjepan kao i Isus moli za svoje mučitelje. U molitvi shvaćamo tko smo. primi duh moj!“ (Dj 7.2).60). Kad nas ispuni Isusov duh. Ali odlučujuće je da Stjepan moli umirući. u kojemu se susrećemo s Bogom kakav on uistinu jest. I u molitvi uvijek sve više meditiramo onaj stav u kojemu je Isus živio i umro. utječem. Bože vjerni“ (Ps 31. U molitvi osjećamo zajedništvo s Isusom. Zato se možemo svake večeri uvježbavati u Isusovo povjerenje koje je jače od smrti.Korisno je da ovu posljednju Isusovu riječ na križu govorimo u svoj strah od vlastitoga umiranja. Zato možemo posljednju Isusovu riječ na križu razumjeti kao izvor za našu pobožnost.59). Jahve. Moli prije nego poziva učenike. I dovršava svoj život u molitvi na križu. kao Pavao izdržati trpljenje u Isusovu duhu i kao Stjepan nasljedovati Isusovo umiranje. Isusova riječ hoće naš strah od smrti pretvoriti u povjerenje. u ruke tvoje predajem duh svoj. pokazat će se na našemu odnosu prema umiranju. Ni jedan nam evanđelist nije toliko koliko Luka pripovijedao o Isusovu moljenju. „Oče. Moleći umire u Božje ljubeće ruke. naša smrt može biti ne znam kako okrutna. Za njega čin umiranja postaje vrhunac molitve. mi ćemo – tako nam pokazuje Luka u Djelima apostolskim – biti sposobni. o. U molitvi postajemo slični Isusu. To je put molitve. Luka nam o Stjepanovu umiranju govori slično kao i o Isusovoj smrti. nošeni i ljubljeni. u posljednjemu trenutku. Tu uvježbavamo prožetost njegovim duhom povjerenja i prisan odnos s Bogom. Jahve. 36 . smijemo se pouzdati da sam Isus stoji uz nas i prima naš duh i polaže ga u ljubeće Očeve ruke. u ruke tvoje predajem duh svoj. I umirući se u molitvi obraća Isusu: „Gospodine Isuse. smjet ćemo s Isusom reći: „Oče. Sam Isus moli s nama i otvara naš život prema Ocu. slijedi izraz sigurnosti da će Bog stajati uza nj i uhvatiti ga: „U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me. Isus je večernju molitvu pobožnih Židova govorio kao molitvu umiranja.6). Kad molitvu izdržimo do u svoje umiranje.“ Spavanje će tada postati vježbanje umiranja u kojemu dopuštamo da zauvijek padnemo u Božje očinske i majčinske ruke da u njima budemo zauvijek zaštićeni. pa čak i da umiremo u komi ili nas smrt iznenada otrgne u nekoj nesreći. Njegova posljednja riječ je riječ molitve. Isus umiranje pretvara u molitvu. ne uzmi im ovo za grijeh!“ (Dj 7. ozdravljati bolesne. On moli kod svoga krštenja i vidi otvoreno nebo.“ Naše će umiranje biti tada padanje u nježne Božje ruke u kojima smo zauvijek zaštićeni. Razlika prema Isusovoj molitvi jest ta da Isus svoga duha polaže u Božje ruke. Pobožnost se za evanđelista Luku izražava prije svega u molitvi.

o uskrsnoj vodi i o tajni našega uskrsnuća koje se događa već za vrijeme 37 . Uskrsnuli. da sve izazove svoga života nadvladam moleći. Na Uskrs bi se moglo razmišljati o puno toga. bilo ispunjeno tvojim Duhom.MOLITVA Gospodine Isuse Kriste. odbaciti verige koje nas drže zatočenima i iskusiti prostranstva i slobodu uskrsnuća. da bi sve o čemu razmišljam. Ni smrt ju ne može rastaviti od ove ljubavi. o tajni uskrsne svijeće. Daj mi vjerovati u to da ne postoji usamljenost do koje ne bi doprla tvoja riječ ljubavi. od usamljenosti smrti. Uskrsnuće znači živjeti bez blokada. Tu je tajna ljubavi koja je jača od smrti. primjenjivala na Uskrsnuloga. pravo je Sunce koje izlazi u uskrsno jutro i zauvijek odgoni svaki mrak i u našu tamu donosi svjetlo. čitav svoj život u molitvi se otvarati tebi. kamen koji nas blokira i zadržava od života. Uzmi od mene svaki strah od carstva smrti. Ima i drugih slika koje opisuju tajnu Uskrsa. da ćeš me primiti i položiti moj život u nježne Očeve ruke. Odnos prema Uskrsnulome zgusnut je na takav način da se više ne može ukinuti. od gubljenja kontrole. Krst. Tako svako jutro postaje meditacija o tajni Uskrsa. Daruj mi sigurnost da ćeš i u mome umiranju stajati uza me. USKRS Uskrs ima toliko vidika. Isus je po uskrsnuću postao njezin osobni učitelj. o uskrsnoj pjesmi Aleluja. Ova ljubav koja pobjeđuje smrt postaje vidljiva kad se Isus kao Uskrsnuli obraća Mariji njezinim imenom. Nauči me moliti kao što si naučio moliti učenike. Tu je tajna uskrsnuća. Tu anđeo odvaljuje kamen s groba. Preda te u molitvi stavljam sve ponore svoje duše koje se često sam ne usudim pogledati. ustajanje u život. Ona u tome imenu osjeća da se Isusova ljubav koju je iskusila u susretu s njim proširila i preko smrti. To postaje jasno kad Marija sada Isusa više ne naziva samo Rabbuni. nego: „Učitelju moj“. Promijenio si usamljenost našega umiranja. Siđi u sve tame moga nutarnjega carstva sjena i rasvijetli ih svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Daruj mi dar molitve. Tvoj glas prodire sada i u usamljenost našega umiranja. ustajanje iz groba. Uskrsnuće – tako nam je opisano u Ivanovu Evanđelju – stvara nov osobni i intiman odnos s Kristom. Doživio si noć usamljenosti u koju više ne dopire nikakav glas. što činim i čime zračim. Amen. od bespomoćnosti. koju su drugi narodi upravljali k suncu. Nauči me. ni tama koju ne bi obasjalo tvoje svjetlo. da u jednome razmatranju ne mogu govoriti o svima njima. Crkva je oduvijek čežnju. ti si za nas umro i tri dana ležao položen u grob. Uzmi od mene svaki strah od umiranja.

13-22). već je iz smrti prešao u život (Iv 5. prijelaz. na kojemu se neprestano događa prelazak od zemlje k nebu. nagonska i površna nastojanja i misli koje lete tamo-amo. mora prijeći u hram koji smo postali po Kristu. Ali njime su se razvaganili trgovci i mjenjači novca. Tko vjeruje. Transitus. Trgovačka kuća koja smo mi. Ivan s izgonom trgovaca iz hrama hoće pokazati u čemu se sastoji pravi prelazak: U Isusu u naše tijelo ulazi Bog. U Euharistiji nas Isus hrani na putu kroz pustinju u obećanu zemlju. vodi kroz pustinju. tu on iz ovoga svijeta prelazi u svijet Očev. Ali to se tijelo mora najprije očistiti. Ovaj se prelazak već tijekom muke vrlo često opisuje. Isus je kao kruh s neba sišao na zemlju da nas na našem putu prelaska prati i jača i pokaže nam da je on sam taj prelazak. On s neba prelazi na zemlju. na koje se nadovezuje euharistijski govor o kruhu (Iv 6). I svatko se na ovaj blagdan trebao sjetiti toga izlaska kao da je sam bio tada prisutan. Ivan tri puta govori o blagdanu Pashe. u zemlju Božju. važna je dakle važna slika za čovjekovo samonastajanje.24). Euharistija je ono mjesto na kojemu su povezani nebo i zemlja. sa zemlje k nebu. Isus prelazi potok Cedron i ulazi u noć. Isus ulazi u naše tijelo da bi ono postalo hram Božji. Prva pripovijest koja je povezana s prelaskom pashe je ona o istjerivanju iz Hrama (Iv 2. Sam Isus tumači tajnu svoga života na pozadini izlaska Izraelaca iz Egipta: „Ja sam kruh života. I u našemu tijelu su volovi. Jer naš put. prelazak prijeko. granicu Zakona. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu“ (Iv 13. a zatim mu je na temelju Isusova uskrsnuća dala samo novi smisao. Izraelski narod se na ovaj blagdan sjećao izlaska iz egipatskoga ropstva. Čovjek dolazi do svoga pravoga bića kad iz zemaljskoga svijeta prelazi u duhovni svijet. ali i granicu 38 . Već je židovski filozof Filon tumačio Izlazak alegorijski govoreći o izlasku duše iz tijela i trpljenja.našega života i koje nam dariva obećanje da ćemo i mi uskrsnuti na vječni život. I Euharistija je jačanje za naš prelazak u božanski svijet. isto kao i put naroda Izraela. Naše tijelo je obećana zemlja. U Hramu stanuje Bog. Pravi prelazak i iskorak događa se zatim u Isusovoj muci i uskrsnuću. prelazak. Čovjek mora prijeći iz smrti u život. To se događa u vjeri. ovce i golubovi. U ovoj uskrsnoj meditaciji želim se ograničiti na riječ „Pasha“ koju je Prva crkva prevela s „transitus“. ne umre“ (Iv 6. kad u sebi živi prelazak iz jednoga u drugi svijet. U njemu već imamo dijela na njegovu prelasku k Ocu. odozgor dolje. Crkva je preuzela židovski blagdan Pashe. Isus prekoračuje granicu. Tu Isus prekoračuje granicu smrti. Pripovijest o muci Ivan započinje riječima: „Bijaše pred blagdan Pashe. Druga pripovijest s kojom je povezan blagdan Pashe je umnoženje kruha. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede. Muka i uskrsnuće je dakle stvarni Isusov prelazak u Božji svijet. Za narod je to bilo veliko Božje djelo spasenja da je svoj narod iz zemlje otuđenosti uveo u obećanu zemlju. I zatim Isus tumači u čemu se sastoji pravi prelazak. iznutra prelazi van.1). Isus je neprestano u pokretu.48-50). U vazmenoj noći ni jedan Izraelac nije smio napustiti grad Jeruzalem. Jer u njemu su se raširile bučne misli trgovaca i mjenjači novca koje se brinu jedino za to koliko je visok kod ljudi tečaj. A pritom mu je uvijek na umu prelazak. U Ivanovu Evanđelju blagdan Pashe igra središnje značenje.

Isus izlazi k njima. prelazak iz ovoga svijeta u drugi. Ona je u vrtu ljubavi. Pilat ulazi neprestano u pretorij i iz njega izlazi k Židovima. prijeći k učenicima i navijestiti im poruku da Isus uzlazi k Ocu. Uskrsnuće se događa u susretu. Marija izlazi k učenicima i naviješta im: „Vidjela sam Gospodina. Vojnici nemaju pristupa. Marija hoće Isusa čvrsto zadržati. I sada se događa neprestano ulaženje i izlaženje. u nutarnjemu prostoru tišine. u Euharistiji. Vrt smrti po Isusovu se uskrsnuću i po susretu s Marijom pretvorio u vrt ljubavi i u rajski vrt. Sada ga prepoznaje. izlazi. Sada Isus nosi svoj križ i izlazi iz grada prema Kalvariji. trči natrag. u tišini. Marija iz Magdale kreće na put da potraži onoga koga ljubi njezina duša. Kad Juda dolazi sa svojom četom. On vidi i vjeruje. određena je temom puta. u noć križa i u noć groba da ih rasvijetli svojim svjetlom. Kad se Isus obraća Mariji njezinim imenom. ali ne ulazi u grob. tada stoji: u našemu tijelu. kad 39 . Isus ulazi u vrt. Isus joj se obraća riječju Marijo. Isus je izišao u noć Getsemanija. Pokazuje im onoga koji zaista utjelovljuje tajnu ljudskoga života. Njegovo mrtvo tijelo biva skinuto s križa i doneseno u vrt u kojemu je grob „u koji još nitko ne bijaše položen“ (Iv 19. kojega su joj uzeli. Marija stoji vani i plače. To je riječ ljubavi. sveti prostor. Ondje na križu događa se pravi prelazak. Ovo ulaženje i izlaženje nastavlja se u Pilatovu saslušavanju. koji je u Božjemu unutarnjem prostoru. Uskrsnuloga ne možemo čvrsto zadržati. Ali on joj odgovara: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh k Ocu.Jeruzalema. Dva puta uzima Pilat i Isusa sa sobom. na dnu naše duše. Okrene se i vidi Isusa kako stoji tu. dakle ponovno sveto mjesto. da je u ovome trenutku iz područja smrti stupila na područje ljubavi. Marija se sada još jednom okreće i govori: „Rabbuni. Kad mu po treći put postavlja pitanje o Gospodinu. Bogom zaštićen prostor. Tada je mjesto na kojemu stojimo mjesto prelaska. Učitelju moj“. Kad u grobu ne nalazi Isusa. da on dovršava prelazak. Ali ga ne prepoznaje. Ivan se saginje.“ To je uvjet da se vrt groba pretvori u ljubavni i rajski vrt. Ni vrt ljubavi i rajski vrt ne možemo čvrsto zadržati. Grob kao mjesto smrti postao je mjestom svjetla. Drugi put predaje Pilat Isusa Židovima. ondje je vrt ljubavi i rajski vrt raja kad se susretnemo s Uskrsnulim. Sada se i ona naginje u grob i u njemu vidi dva anđela. u ljepoti stvorenja. u tamu. Smijemo se pouzdati u to da usred svijeta u kojemu smo. Mi smo s Kristom već prešli iz smrti u život. ona osjeća da je ljubav jača od smrti. U prelasku u smrt Isus nam predaje svoj duh. uvijek iznova gledamo Uskrsnuloga. Na križu se Isus proslavlja. Židovi ne smiju ući da se ne bi za blagdan Pashe onečistili. Tada stojimo ondje gdje jesmo.41). da ju svojom ljubavlju promijeni. Povežemo li pripovijest o Uskrsu s druge dvije pripovijesti o Pashi. On. Vrt je usred noći svijeta zaštićeni prostor. Isus dakle izlazi k njima. On ulazi u kaos. Tada se za nas događa pasha. Marija mora izići iz vrta. A Petar i Ivan trče zajedno do groba. u riječi koja dodiruje naše srce.“ On svoj prelazak mora tek dovršiti. I Pilat govori: „Ecce homo – Evo čovjeka“. Tada drugi svijet ulazi u nas. Ivan je kod ovoga jutarnjeg trčanja brži. Prva uskrsna pripovijest o kojoj nam pripovijeda Ivan. koji je unutra. u vrtu ljubavi i u rajskome vrtu. Pripovijest o muci neprestano je ulaženje i izlaženje. Vrt groba postaje sada vrtom ljubavi. u ljudskome licu. Tu se Božja ljubav pojavljuje u svojoj punini. Pilat saslušava Isusa u pretoriju. U dovršenu Isusovu prelasku u uskrsnuću nebo i zemlja postaju međusobno jedno.

Ali Euharistija je ujedno i mjesto prelaska. u svijet uskrsnuća. POTICAJI ZA DAN Kod razmatranja uskrsnoga otajstva ograničio sam se na pojam pashe. Istočna je crkva neprestano ulaženje i izlaženje. Tada Božji svijet ulazi u naš svijet. prelaska. Za mene je mistika važno mjesto na kojemu iskusujem prelazak. na kojemu oni iz smrti prelaze u život jer se u ovoj tišini susreću s Kristom. u liturgiji ulazimo u sveti prostor Božji i uvijek iznova izlazimo u svijet. Euharistija je oboje: Ona je okrjepa za naš prelazak iz ovoga svijeta u drugi. Ona se događa uvijek iznova. Berendt opisuje: „Možda je upravo glazba medij 'prelaska'“ (Berendt 15). Joachim Berendt. iskustvo je prelaska. Ondje ćemo onda biti zauvijek u vrtu ljubavi i u rajskome vrtu. koja iz smrti prelazi u život. Svaki korak je prelazak. uzela u liturgiju. U njoj opisuje glazbene komade koje su veliki skladatelji stvorili prije svoje smrti. Ona je hrana i piće na našemu putu kroz pustinju ovoga svijeta. U liturgiji upravo postoje procesije u kojima se vježba prelazak. Prvi put vježbanja prijelaza jest hod. prelazak. napisao je knjigu pod naslovom „Prijeći prijeko“. Tako se događa pasha. Sukob koji se riješi. u molitvi. Tu svećenik uvijek iznova ulazi u sveti prostor i zatim izlazi k vjernicima. u svijet vječnoga života. Priroda nam u uskrsno vrijeme pokazuje prijelaz iz smrti u život. Pjesnik romantike Novalis shvatio je to kad pita: „Kamo idemo? – Uvijek kući. Tu Božji svijet ulazi u naš zemaljski svijet i naš zemaljski svijet prelazi u Božji svijet.nas on dodirne riječju ljubavi ili kad gledamo njegovo lice. I citira mit o Orfeju koga su već rani crkveni oci primjenjivali na Isusa: „Orfej mora 'prijeći' da ljubljenu – ljubav -. u Božju slavu. recimo kad se prekrižilo blagoslovljenom vodom prije nego se napustilo kuću i kad se opet u nju vraćalo. Liturgija je za druge mjesto prelaska. Ima puno puteva da usred našega života doživimo pashu.“ Svakim 40 . Srednjovjekovna Crkva je o ovome ulaženju i izlaženju. U procesijama naposljetku idemo za Kristom koji pred nama ide na putu k Ocu. I pri svakome koraku razmatraj o sebi. Kršćani srednjega vijeka još su znali da je naš život neprestani prelazak od svetoga u svijet i od svijeta u sveto. I sam naš život je naposljetku neprestano ulaženje i izlaženje. Dodiruješ zemlju i ponovno se dižeš. U tišini. ne samo u Muci nego i u pripovijestima o uskrsnuću. transitus. Zato te želim i pozvati na vježbanje u vezi s ovom temom. 1. o kojemu govori Ivan. I naša duša ulazi u svijet Božji. Uvijek se iznova pretvara ono mjesto na kojemu jesmo u mjesto Božje. Svaki hod je prelaženje u drugi svijet. onostrani svijet Božji. poznati glazbeni kritičar. meditirala pri prelasku praga. Tu nebo i zemlja postaju jedno. Tišina je za mnoge mjesto na kojemu njihov svijet prelazi u svijet Božji. Kad slušamo glazbene komade skladateljâ koji su već „prešli onamo“ i u nama se događa prelazak. koja je već 'ondje' opet nađe i vrati natrag“ (Isto 17). Za njih je posljednja glazba uvijek prelazak. Prođi krasnom prirodom koja posvuda procvjetava. toliko karakterističnome za blagdan Pashe. Načini uskrsnu šetnju kojom se zanosio već Goethe. prelazak. sve dok ne izvršimo konačan prelazak.

Slušaj na Uskrs svjesno uskrsnu glazbu: ili uskrsni dio iz „Mesije“ Georga Friedricha Händla ili pak „Uskrsni oratorij“ Johanna Sebastiana Bacha. Pošalji mi svoga anđela da on odvali kamen koji me sprječava i hoće me zadržati u grobu. sve više svojom ljubavlju. jubilate“ Wolfganga Amadeusa Mozarta. 41 . jača od izvanodnosnosti zbog koje trpim. postao vjerodostojnim svjedokom tvoga uskrsnuća u ovome svijetu. Uzmi me za ruku i izvedi iz groba moga straha i moje potištenosti. Možda tada osjetiš kako prelaziš u jedan drugi svijet. u sigurnost. Daj mi na Uskrs ustati pun pouzdanja u život koji si mi namijenio ovdje. jer već sada ima dijela na tvome uskrsnuću. Mi smo putnici koji smo s Isusom. ili „Exultate. da je život. u život ljubavi i slobode. jača od ukočenosti koju u sebi osjećam. Daj se podići ovom glazbom da ustaneš i uspravan ideš u život. na putu iz smrti u život. da i po meni drugi ljudi budu uspravljeni i s tobom uskrsnu u pravi život. Ovdje smo hodočasnici koji se ne mogu usidriti zauvijek. iz groba moje tame i moga očaja. Prati me pri prekoračivanju iz ovoga svijeta u tvoj svijet. I dopusti da utoneš u glazbu. MOLITVA Uskrsnuli Gospodine Isuse Kriste. daruj mi danas udio na tvome Uskrsnuću. 2. prelazak iz bolesti i potištenosti u novu životnost i životnu radost. u vječni život koji ni smrću ne može biti razoren. da je ljubav jača od smrti. I prvi slušatelji u Engleskoj su to osjetili. božanskim Putnikom. Svaki korak je prelaženje u Božji svijet. Daj mi uvijek iznova već sada prelaziti u svijet Uskrsnuća. kao i tvoji učenici. Upravo Aleluja iz Händlova „Mesije“ bilo je za skladatelja – kako to opisuje Stefan Zweig u „Zvjezdanim trenutcima čovječanstva“ – uskrsnuće. koja je jača od smrti. Spontano su ustali dok je ovaj divni zbor odzvanjao. Amen. da ovaj svijet sa svojim zakonima ne bi nada mnom više imao nikakve vlasti. jača od sukoba koji me sapinje. na Uskrs. Oslobodi me veriga koje me sputavaju. Uvedi me u prostranstva i slobodu tvoga uskrsnuća.korakom idemo naposljetku prema posljednjemu domu. Ispuni me danas. Ispuni me svojim Duhom da bi. na putu prema Ocu.

u onaj lik (doxa) koji nam je Bog namijenio. I nas će dakle izvesti iz svake tame na svjetlo. za koga su mislili da je velik prorok. Iluzije. je razapet. ali i novo tumačenje našega vlastitog životnog puta. o Bogu koji nas izvodi iz jame. Ali na našemu putu nismo sami. koje smo stvorili o životu. A onda će naša slika o nama biti osujećena. Isus je za njega božanski putnik koji je sišao s neba i putuje s ljudima. Isus. iz zakonitosti u ljubav. Sve riječi o Bogu Otkupitelju i Spasitelju.VAZMENI PONEDJELJAK Na Vazmeni ponedjeljak donosi se kao Evanđelje zacijelo najljepša uskrsna pripovijest koju poznajemo: pripovijest o učenicima iz Emausa. koji oslobađa zasužnjeni narod. Luka. Uskrsnuće ovdje znači: naučiti novo tumačenje Isusova života. I mi katkada vjerujemo da smo „silni na riječi i djelu pred Bogom“ (Lk 24. postižu svoje ispunjenje u Isusovoj smrti i uskrsnuću: ne postoji ništa iz čega nas Bog ne bi mogao izbaviti. Budući pak da još razgovaraju o svome razočaranju. On na tome putu s njima svako malo drži gozbu. može Uskrsnuli doći u razgovor s njima i njihova iskustva protumačiti drukčije. polomile. Dokle god međusobno razgovaramo. Uskrsnuli. Tada bismo najradije pobjegli od samih sebe. To staje tajanstveno „sudbinsko moranje“. poseže u njoj za motivom hoda koji on kao Grk toliko voli. Razočarat ćemo se. iz sapetosti u hodanje. dariva im svoje božanske darove i podsjeća ih na njihovu božansku jezgru.26) ključ je za razumijevanje Isusove sudbine. nego Luka pod time razumije da u tajni Isusove smrti i uskrsnuća može biti sažeta čitava poruka Biblije. koji nas izbavlja iz nevolje. Luka u Isusovu uskrsnuću otkriva smisao 42 . Dobro je da smo razočarani. Bog je Isusa probudio od mrtvih. Isus. Pokazuje im da su Isusova smrt i uskrsnuće sažetak čitave Biblije. Jednostavno se moralo dogoditi tako da je Mesija morao trpjeti da bi ušao u svoju slavu. Zašto je tomu tako. ali i naše vlastite sudbine. Samo tako dospijevamo do slave Božje. Isus dvojici putnika tumači Sveto pismo. Samo tako možemo postati ona slika koju je Bog o nama načinio. da su se slike koje smo o samima sebi načinili. To ne znači samo da su Isusova smrt i uskrsnuće predkazani u nekim redcima Biblije. o kojemu su govorili Grci. ići će s nama i otkrivati nam smisao našega životnog puta. iz ropstva u slobodu. će se slomiti. iz groba u život. Jer nada. I sve će nam biti uzeto iz ruku.9). To je i naš put da samo kroz poneke nevolje dospijevamo do pravoga života. Stajat ćemo pred gomilom krhotina našega života. do slave koju nam Bog priprema. Riječ „Nije li Mesija trebao sve to pretrpjeti i tako ući u svoju slavu“ (Lk 24. nije se obistinila. iz sljepoće u gledanje. Na našemu će putu često biti isto kao i s učenicima iz Emausa. koju su polagali u Isusa. iz ukočenosti u životnost. Isus je ovdje neprepoznati putnik koji ide s dvojicom učenika koji razočarani napuštaju grad Jeruzalem. to ne možemo protumačiti. bogato nadareni pripovjedač.

Gorenje našega srca tjera nas natrag na put k ljudima. Susreće nas u euharistijskome slavlju. Naše se srce otvara (Dj 16. Ipak. Isus iščezava pogledima učenika. Učenici mole Isusa da ipak ostane s njima: „Jer večer je i dan je na izmaku“ (Lk 24. nego se uvijek iznova otvarali tajni Božje ljubavi. da bih cjelovito urastao u jedinstven lik koji je Bog o meni načinio?“ 43 . Jer ja sam Jahve. nećeš izgorjeti. učenicima se otvaraju oči. To je tajna uskrsnuća. Tako učenici još istoga tog trenutka gorućega srca ustaju i vraćaju se natrag u Jeruzalem da druge učenike izvijeste o svome iskustvu. tvoj spasitelj“ (Iz 43. On tek tu razaznaje što znače Izaijine utješne riječi: „Kad preko vode prelaziš. možemo se otvoriti i za kretanje. Ondje. gdje se na našu dušu spušta noć. Nema više groba u kojemu se već ne bi budio život. On nam lomi kruh. Kad Isus lomi kruh. gdje u nama postaje mračno. naš duh i naše oči. Ali on je u tome istom trenutku postao za njih nevidljiv. Isus navraća k dvojici učenika. i krenuti novim putem.45) i naše oči se otvaraju (Lk 24. tu nam tumači Pisma.14). Kad se pri lomljenju euharistije otvaramo za Boga. On uvijek iznova iščezava našim pogledima. POTICAJI ZA DAN Na pozadini pripovijesti o učenicima iz Emausa možeš načiniti jednu od dvije vježbe: 1. da bi u meni zasjala Božja slava. Iskustvo uskrsnuća šalje nas na put da bismo drugima pripovijedali što samo vidjeli i čuli. Pođeš li kroz vatru. plamen te opaliti neće. naše srce gori u ljubavi prema njemu. „Aphantos = nevidljiv“ tipičan je izraz iz grčkoga svijeta misli.31). ondje smijemo moliti Uskrnuloga da ostane s nama. Nema više tame u koju ne bi prodrlo svjetlo Uskrsa. U euharistijskome slavlju susrećemo Uskrsnuloga. Ali otvaranje znači i da moramo ostaviti.2-3a). otvara nam smisao Svetoga pisma (Lk 24. I zatim izvješćuje Luka o gozbi Uskrsnuloga s učenicima iz Emausa istim onim riječima kojima je opisao i Posljednju večeru. izreče blagoslov. neće te preplaviti. Uskrsnuće je za Luku bitno povezano s otvaranjem. kad Uskrsnuli otvara naše srce. otvarali se našemu pravom sebstvu i otvarali se ljudima. nego i slika euharistijskoga slavlja. Uskrsnuli nam otvara i Pisma. i tu nam otkriva tajnu našega života. s tobom sam. To je slika našega života.29). Bog tvoj. ili preko rijeke.Pisma. naš duh (Lk 24. Ali ovoga puta pođi s rečenicom: „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Možeš rečenicu preformulirati i za sebe: „Nije li za mene moralo biti tako da bih se oslobodio svojih iluzija. razlomi te im davaše“ (Lk 24.31). U tome otvaranju smijemo gledati Uskrsnuloga. Postaje njihovim gostom da bi bio s njima. Ali ga ne možemo čvrsto zadržati svojim očima. postaje vidljiv. U dubini svoga srca postajemo dodirnuti Isusovim riječima i djelima. Uskrsnuli je s nama i uz nas. Isus „uze kruh. Tu je on s nama. To je ne samo slika uskrsnuća. Ponovno se daj na uskrsnu šetnju. Svetac Izraelov.30). da se mi više ne bismo slamali na onome što nam se dogodi. tu nam se obraća. U lomljenju kruha pokazuje im još jednom značenje svojih riječi: „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Isus lomi kruh da nam pokaže da se daje slomiti za nas na križu.

Tako je za svaki vazmeni tjedan prikladna jedna riječ Uskrsnuloga koja nas prati i sve dublje nas uvodi u tajnu života. I možeš odjednom biti sporazuman da je tvoj životni put išao tako kako je išao. U tebi može biti mračno.10) 44 . Zato želim čitateljicama i čitateljima da ih svakoga tjedna prati jedna riječ Uskrsnuloga i da u toj riječi u njih sve više prodire život Uskrsnuloga i sve ukočeno probudi na život. Ti možeš. rasvijetlio u nama sve tamno i oživio mrtvo. sa svime što si iskusio. noć. U nastavku slijedi sedam riječi Uskrsnuloga koje sam izabrao i želim o njima meditirati. Riječi uskrsnuloga Isusa izvor su života iz kojega možemo piti da bi život Uskrsnuloga pokrenuo u nama sve ukočeno. Tada će sve biti rasvijetljeno toplim svjetlom uskrsne svijeće. Upravo u Luke i Ivana drži Isus nakon svoga uskrsnuća nagovore u kojima ih poučava i uvodi u tajnu njegove ljubavi koja je jača od smrti. jer zamalo će večer i dan je na izmaku“ (Lk 24. ti možeš biti usamljen. Nakon svoga uskrsnuća Isus je kazao bitno više od sedam riječi. Zatim u duhu uvijek iznova ponavljaj prošnju: „Ostani s nama. ti ćeš tada u svojoj noći uza se izdržati. 2. takav kakav jesi. Slična tradicija za riječi Uskrsnuloga ne postoje. I svjetlo uskrsne svijeće obasjat će tvoju tamu. „Ne bojte se! Idite. Uskrsnuli. I zamisli si da je u svijeći Krist. kad depresivni osjećaji tvoje duše potamne. Uskrsno vrijeme sa svojih 50 dana ima sedam tjedana. Navečer se možeš povući u mračnu sobu i zapaliti uskrsnu svijeću.29). SEDAM ŽIVOTA RIJEČI USKRSNULOGA – IZVOR Duhovna tradicija srednjega vijeka sastavila je i meditirala o sedam Isusovih riječi na križu. i od noći kad u tvome srcu postane mračno ili hladno. Ako On ostaje s tobom. Sada je Uskrs. ustati na život. Sada te je doveo do onoga koji si sada. Sada je uskrsnuće moguće. Možda spoznaš neke stvari zašto se moralo dogoditi baš tako. javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ (Mt 28. da bi na Duhove procvjetao cvat u njegovoj punini.Zatim prođi svoj život s ovim pitanjem. Toplina Isusovih riječi dat će da ti srce gori. Tada će nestati straha od večeri tvoga života kad postaneš stariji. uistinu uza te.

Galileja je izmiješana zemlja u kojoj pomiješani stanuju Židovi i pogani. Ovo iskustvo ljubavi koje pobjeđuje smrt. To našu ljubav održava živom i daje joj okus tajne i nedodirljiva dostojanstva. Uskrsnuli šalje svoje učenike u Galileju. nešto što tek mora uzići Ocu. Marija želi i nas ohrabriti da vjerujemo u ovu ljubav koju smrt ne može ukinuti. No sada.16 i dalje). Drugi je vidljiv u riječi Galileja. Isus joj se obraćao i ranije: „Ženo. za Mariju iz Magdale je zaista iskustvo Uskrsa. Isus se Mariji iz Magdale obraća njezinim imenom. Ljubav nam tada otvara pogled za ono što nadilazi našu ljubav. I Isusa ćemo susresti u mješovitoj zemlji naše duše. da ljubav traje dulje od smrti da ne može smrću biti razorena. Iskustvo ljubavi tjera Mariju da zagrli Isusa. Ali to vrijedi i za Isusovu ljubav i za Božju ljubav koju katkada smijemo iskusiti u tišini. pobožne i bezbožne strane. Trebali bismo računati s time da nam se Uskrsnuli obraća usred svakodnevice našega života. Ljubav. ona čuje ljubav koju je osjećala u svakome susretu s Isusom. svega suprotstavljenoga koje nas katkada želi razdrijeti. u bogoslužju. Mi po uskrsnuću nismo postali savršeni. gdje je oko nas pobožno i manje pobožno. ondje. Doživio sam ga. Kad čuje da Isus izgovara njezino ime. nije prošla. Mi bismo se rado skopčali s onim koga ljubimo. nego ljubav koja ostavlja slobodnim. On me je podigao. Ipak. Kao ljudi ostajemo poprište buke i tišine. zašto plačeš?“ (Iv 20. Ali ga po glasu nije prepoznala. Nadvladavanje smrti po uskrsnuću hoće prije svega pobijediti naš strah od smrti. budući da je naziva imenom. „Marijo“… Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu“ (Iv 20. Ovo vrijedi za ljubav prema čovjeku. Galileja znači i svakodnevicu učenika. Ondje oni idu za svojim pozivom. usred našega svakodnevnoga posla. usred naših odnosa i sukoba vidjet ćemo Uskrsnuloga. Uskrsni nas blagdan otpušta u svakodnevicu.15). u meditaciji o nekoj riječi. prepoznaje ga. Ondje. kojom nam se Isus obraća u oproštajnim govorima. Pretvorba straha prvi je vidik uskrsnuća. dodiruje nas. kojom ju je Isus ljubio. Ali u svakomu od nas je i nešto što uzmiče dohvatu. Kad u svojoj ljubavi jednih prema drugima otkrijemo ono što ne možemo zadržati.“ Ljubav koju iskusujemo u uskrsnuću nije ljubav koju možemo zadržati. Isus joj govori: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu. nego na nov način prisutna. susrest će nas i onda kad u smrti susretnemo Uskrsnuloga. Ali upravo ondje – tako glasi obećanje ove riječi – susrest ćemo se s Uskrsnulim. I susrest ćemo ga u izmiješanoj zemlji. Ona će trajati dulje od smrti. Ovu riječ „Ne bojte se!“ trebamo govoriti uvijek iznova u naš strah da bi se on preokrenuo u povjerenje. Ondje će se susresti s njim. uza me je sada Uskrsnuli. 45 . tada usred naše ljubavi stječemo iskustvo uskrsnuća. Ona u ovome imenu osjeća da ljubav. svjetovno i duhovno.Uskrsnuli nam želi uzeti strah koji nas često toliko sapinje. da nam se odjednom pojavi svjetlo i mi smijemo biti sigurni: Da. vjera i nevjera. duhovnih i svjetovnih interesa. Jer i u svojoj duši iskusujemo Galileju: Tu su izmiješani povjerenje i strah. Taj strah od smrti je naposljetku na neki način prisutan u svakome drugom strahu.

Ono tjeskobno samo je tjeskoba koja nas želi otvoriti za tajnu Boga koji oživljuje mrtvo i daje da procvate ukočeno. gdje njegova ljubav postaje iskusiva. On odgovara: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20. ali ne više teoretski nego u intimnome susretu i dodiru njegovih rana. o našemu životu i o Bogu.„Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran. Kad su mu učenici o tome pripovijedali. Rane su gotovo najdragocjeniji Isusov dio. Jer sve što nas tišti i vuče prema dolje. ne može nas rastaviti od života koji nam je Bog namijenio. U njima postaje vidljiva njegova ljubav. koju Isus upravlja učenicima iz Emausa na njihovu putu. Sada on spoznaje tko je Isus. do jedinstvena lika koji je Bog namijenio nama. do „doxa“. posumnjao je u to. Uskrsnuli nam pokazuje mogućnost da s ovim protivštinama postupimo tako da nas ne slome. Iskustvo ove ljubavi koja je postala vidljiva. Zato nas riječ Uskrsnuloga želi pozvati da zajedno s Tomom dodirnemo Isusa u njegovim proslavljenim ranama. Želio je dodirnuti Isusove rane. Isus poziva Tomu da ga dodirne upravo ondje. Na našemu putu k Bogu postoji ne samo slava uskrsnuća. slome. pretvorene u bisere. A uskrsno vrijeme nije nikakvo jamstvo da je sve u našemu životu krasno. koje osujeti naše planove ne slomi nas. Kad u Euharistiji uzimamo u svoje ruke Isusovo tijelo. koja je pobijedila smrt.“ (Iv 20. svladava apostola. Naš put do slave. u ranama. Htio je imati dokaze. Tu on dodiruje upravo njegovo srce koje je Isus za nas otvorio na križu. Ovdje se ne radi samo o dodiru Uskrsnuloga. nego i trpljenje. za jedinstvenu sliku koju je Bog o nama načinio. dodir rana na kojima se događa čudo vjere. poziva ovom riječju Tomu da svoj prst stavi u rane njegovih ruku i svoju ruku u njegov bok. ide preko nekih nevolja. Tada ni usred bolnih iskustava našega života nećemo izgubiti nadu. Tajna uskrsnuća je da trpljenje. i da istodobno opipljivo osjeti ljubav. nego samo naše predodžbe o nama samima. I tu nas zadesi trpljenje. preko onoga što nam se dogodi izvana. nego o tome da Toma dodiruje Uskrsnuloga upravo u njegovim ranama.27) Toma nije bio prisutan kad je Isus u uskrsno jutro stupio među svoje učenike. nego otvore za nove mogućnosti. stavimo tada svoje prste u njegove rane koje će naše rane ozdraviti i preobraziti. otvaramo se za naše pravo sebstvo.26) Riječ.28). nego njegov Gospodin i njegov Bog. Uskrsnuće dovodi Tomu u osobni odnos s Isusom Kristom. Ali te rane su proslavljene. Zato nas riječ Uskrsnuloga želi pozvati da o svome životu razmišljamo u svjetlu ove riječi. Kad je Isus zatim osam dana poslije još jednom kroz zatvorena vrata stao usred svojih učenika. Uskrsnuli je istodobno raspeti koji na sebi još uvijek nosi rane smrti. i tu nepredviđene stvari ometu naš put. Kad dopustimo da se naše predodžbe i iluzije. 46 . „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24. izaziva nas da ponovno promislimo svoj vlastiti put. Dodirujući rane Uskrsnuloga spoznaje da Isus nije samo Gospodin i Bog. koje svako malo stvaramo o sebi i svome životu.

„Autos“ je za stoičku filozofiju slika nutarnjega svetišta čovjeka. mi ćemo i za sebe iskusiti tajnu uskrsnuća. nego da želim ispuniti očekivanja drugih. Isus govori o njihovoj dvojbi i njihovu strahu. To je više od samoga naputka da je on Uskrsnuli. Ne moram ispunjavati očekivanja. „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. čija slava sjaji usred našega života kad na svoj život gledamo očima vjere. Ta sloboda od svakoga pritiska očekivanja za mene je izraz uskrsnuća. Kad sam ovu riječ neko vrijeme izgovarao u sve što sam činio govorio. Ja jednostavno smijem biti ja. potpuno taj jedinstveni čovjek koji je istodobno i Božji Sin. Savijam se. Ipak nas reakcija pomalo čudi. Primite Duha Svetoga!“ (Iv 20. Ja se njima prilagođujem. razmišljao. posvećenoga područja pravoga sebstva. sada se uplaše što sam Isus staje među njih. Ovo poslanje trebamo sada mi nastaviti. da bi vidjeli na dno i spoznali istinu. doživljavao. Ta će riječ ponajprije zvučati banalno. I on ih šalje. Ako o toj riječi Uskrsnuloga meditiramo tjedan dana i uza sve što činimo uvijek ju iznova govorimo. Za Ivana su Uskrs i Duhovi jedan događaj. Igram puno uloga. Uskrsnuli nas šalje u svijet da bismo sada umjesto njega naviještali Očevu riječ i otvarali ljudima oči. Uskrs i Duhovi nisu blagdani na kojima se vrtimo samo oko sebe i svoga iskustva uskrsnuća. spoznat ću da često to nisam ja. 47 .„Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!“ (Lk 24. upućuje ih na svoje ruke i noge. I da ih smiri. On je htio odgrnuti zastor koji je zastirao sve da bi ljudi prozirali. I zatim govori riječ koja za mene sažima tajnu uskrsnuća: „Ego eimi autos“ = „Ta ja sam“. Na Uskrs navečer stupa Isus među svoje učenike koji su od straha pred Židovima bili zatvorili vrata. Ta me riječ. nego za Boga. Nikomu ne moram ništa dokazivati. On im želi uskrsni mir. Isus je u uskrsnuću postao potpuno on sam. I u mome osobnome životu i na mome osobnome putu stavljam sebe često pod pritisak da ostvarim neku određenu sliku o sebi i svojoj duhovnosti. To me rasterećuje od svakoga pritiska pod koji sebe tako rado stavljam. kad ju uistinu svaki dan nosim sa sobom. koji su još tako oduševljeno pripovijedali o susretu s Uskrsnulim. odjednom sam osjetio neizmjernu slobodu. Isus je sebe shvatio tako da je od Oca poslan u svijet da svjedoči za istinu. Ali Bog je onaj. pripravlja nas već na dolazak Duha Svetoga na Duhove. Ali ako tu riječ izgovorim u svoje susrete s ljudima. sam Isus staje među učenike.39) Nakon što su se učenici iz Emausa puni radosti vratili natrag u Jeruzalem i apostolima ispripovijedali što su putem doživjeli. uvodi u tajnu uskrsnuća i u tajnu života bez veriga. Smijem biti ovaj jedinstveni čovjek.21 i dalje) Riječ koju je Isus na Uskrs navečer rekao svojim učenicima. nego uskrsnuće znači smoći hrabrosti ustati i živjeti svoje poslanje u ovome svijetu. Trebamo svjedočiti ne za sebe. Učenici. Trebamo biti svjedoci istine.

u nas diše. Isus je uz svoje učenike kad su zajedno okupljeni u njegovo ime. I ondje gdje se osjećam sam. na šutnju. njegovo zračenje koje želi preko nas djelovati u ovaj svijet. njegov način razmišljanja. I dahnuvši govori riječ: „Primite Duha Svetoga!“ Duh Sveti. biti promijenjeno i preko nas može u ovaj svijet biti donesena nada koja je povezana s uskrsnućem. nego ostaje s njima. On će stajati uz njih sve dane do dovršenja vremena. Nikad više nisam sam. Ali ovu prisutnost Uskrsnuloga iskusujem prije svega u zajednici. na posao. ne bi bio sa mnom i uza me. prodrijeti u ovaj svijet i malo-pomalo ga mijenjati. djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel. svjedočimo u ovome svijetu o Ocu. Uz nas i s nama je Uskrsnuli kad smo sabrani u njegovo ime. On je uvijek Emanuel. njegov je osobni Duh. kojom nas je na križu do kraja ljubio. Kao Uskrsnuli ispunja Isus ovo obećanje. osjećanja. I Isus je s njima. Daje im obećanje da ide s njima njihovim putem i da će stajati uz njih kad po čitavome svijetu budu navještali Evanđelje. MOLITVA Uskrsnuli Gospodine Isuse Kriste. mijenja se tada svaki trenutak moga života. on dahne u nas. makar naša molitva ispala i oskudno. kojega Isus u nas gotovo udahnjuje. među nama je Uskrsnuli. Uskrsnuće znači da više nema ni jednoga trenutka u kojemu Krist. u vrijeme poslije Uskrsa. „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28. Za mene je ovo utješna poruka: usred svakodnevne težine i rutine svakodnevice znam za nazočnost Uskrsnuloga. na razmjenu. Ondje gdje zajedno molimo. Kod Mateja se Uskrsnuli ne rastaje od svojih učenika. Kad ispunjeni njegovim Duhom govorimo Isusove riječi u ovaj svijet i opet i opet ljudima ponovno tumačimo. Tada više nema trenutka u kojemu sam podešen samo na sebe i svoju prosječnost. hoće njegova ljubav. govorenja. On ne napušta svijet. koji je s nama i uz nas. Bog.20) Posljednja riječ koju Uskrsnuli u Matejevu evanđelju govori svojim učenicima otpušta nas u svakodnevicu. pratiš me na mome putu.Da bismo mogli ispuniti svoje poslanje. U ovome svijetu imamo zadaću. Pođi danas sa mnom mojim putevima. To je njegova snaga. gdje je s nama i uz nas Uskrsnuli. na molitvu. Tajna uskrsnuća dovršava se u tome da se mi sada napunjamo Duhom Uskrsnuloga i sada zajedno s njim i istodobno umjesto njega ispunjamo zadaću koju je on ispunjavao tijekom svoga zemaljskog života. To našemu životu daje novu dimenziju. Uskrsnuli. on je sa mnom. Riječ o trajnoj nazočnosti Uskrsnuloga u našoj sredini hoće nam otvoriti jedan drugi vidik uskrsnuća. Uskrs je uvijek i posvuda. To mijenja naš život. Ovdje postaje vidljivo obećanje koje je anđeo dao Josipu: „Evo. S nama Bog“ (Mt 1. nada da će Kristova nazočnost promijeniti ovaj svijet i sve više i više ga ispunjavati Duhom Isusa Krista. Preko nas hoće Isusov Duh. Tumačiš mi moj život u svjetlu Svetoga pisma. Ona ima dvostruko značenje.23). Kad dopustim da ova posljednja Isusova riječ u mene padne. može sve što uzimamo u ruku. Jer ondje. 48 . na jelo.

mome Gospodinu i Bratu. Objasni mi što su moji slomljeni životni snovi. Uvodi me u ovih 50 dana sve dublje u tajnu tvoga uskrsnuća da bi život. koji je u tebi uskrsnuo. zašto su se odnosi raspali. 49 . i oslobodio me svega što me sprječava u životu. tvoja ljubav zagrijala moju hladnoću i tvoje povjerenje nadvladalo moj strah. Uskrsnulome. koji neka i mene dovede do uskrsnuća. da bi tvoj život prodirao sve dublje u moju beživotnost. I povedi me kroz ovih 50 dana do svete svetkovine Duhova da plod tvoga života i tvoje ljubavi po Duhu Svetome u meni sve više cvate i postane blagoslovom za mene i preko mene za ljude s kojima živim. Blagoslovi 50 dana vazmenoga vremena. To te molim po Isusu Kristu. uskrsnuo i u meni. tvoja sloboda me oslobodila svih veriga. Daruj mi sigurnost da je tvoje svjetlo jače od svake tame koja za mnom poseže. zašto se moje predodžbe o životu i o meni samome nisu ispunile. Protumači mi tajnu svoga uskrsnuća i otvori mi oči gdje se i u mome životu uskrsnuće već dogodilo i gdje se uvijek iznova događa. Amen. Ispuni me svojim svjetlom da mi večer i noć moga života ne zadaje strah.Tumači mi ono što mi je u mome životu od ranije ostalo nerazumljivo. Pođi sa mnom kad kao i učenici iz Emausa želim razočaran pobjeći od svojih slomljenih nada.

50 . javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ (Mt 28.10) − „Marijo“… Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu“ (Iv 20.ŠESTA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR OZDRAVLJENJA MOLITVA VELIKA SUBOTA POTICAJI ZA DAN .Sadržaj: Uvod CVJETNICA POTICAJI ZA DAN .16 i dalje).DRUGA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR NADE MOLITVA UTORAK VELIKOGA TJEDNA POTICAJI ZA DAN .ČETVRTA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR POVJERENJA MOLITVA VELIKI ČETVRTAK POTICAJI ZA DAN PREOBRAZBE MOLITVA PETA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR VELIKI PETAK POTICAJI ZA DAN .TREĆA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR LJUBAVI MOLITVA SRIJEDA VELIKOGA TJEDNA POTICAJI ZA DAN .SEDMA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR POBOŽNOSTI MOLITVA USKRS POTICAJI ZA DAN MOLITVA VAZMENI PONEDJELJAK POTICAJI ZA DAN SEDAM RIJEČI USKRSNULOGA – IZVOR ŽIVOTA − „Ne bojte se! Idite.PRVA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR OPROŠTENJA MOLITVA PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA POTICAJI ZA DAN .

− „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.26) − „Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!“ (Lk 24.39) − „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.27) − „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24. Primite Duha Svetoga!“ (Iv 20.20) MOLITVA 51 .21 i dalje) − „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28.“ (Iv 20.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful