Gudnja – višeslojno prapovijesno nalazište

Brunislav Marijanović

I

UVOD Pećina Gudnja, višeslojno prapovijesno nalazište na Pelješcu kod Stona, jedno je od

onih arheoloških nalazišta koja su već dugi niz godina neizostavan dio svakog ozbiljnijeg priloga rješavanju različitih pitanja prapovijesti na širem prostoru istočnog Jadrana i njegova zaleđa. To je sasvim razumljivo ako se imaju u vidu brojni i raznovrsni nalazi koji potječu iz dosta debelih kulturnih slojeva, formiranih tijekom dugoga kronološkog raspona od starijeg neolitika do kasnoga brončanog doba, a zbog kojih je taj lokalitet nužno uključen u različite problemske kontekste prapovijesti na području istočnog Jadrana. No, unatoč tome čestom navođenju, Gudnja još uvijek pripada onoj skupini nalazišta čija stvarna vrijednost i značenje za prapovijest Jadrana nisu ni izdaleka sagledane, budući da stručna literatura, bez objave samih nalaza, o tome lokalitetu donosi uglavnom sumarne podatke redovito dane u širim prostornim i problemskim kontekstima. Naime, premda su iskopavanja provedena pred četiri desetljeća rezultati nisu nikada integralno publicirani, što znatno otežava pravilno interpretiranje zastupljenih razdoblja. Pećina se nalazi iznad Stona (sjeverno od Dubovnika) u masivu brda Porača, na nadmorskoj visini od 400 m; sl. 1. Ulaz u pećinu okrenut je prema moru, a ispred njezina ulaza pruža se izniman pogled i na neposrednu okolicu i na dobar dio južnog Jadrana i njegova zaleđa. Sa svih strana pećina je okružena strmim brdima i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju gotovo sve putove i ograničavaju komunikaciju. Jedini prirodni i otvoreni pravac je onaj koji vodi prema Stonskom zaljevu iz kojega se potom otvara put dalje prema najjužnijoj otočnoj skupini na Jadranu: Jakljanu, Šipanu, Lopudu i Koločepu, a preko njih i krajnjem jadranskom jugu. Ulazni dio pećine, ispred kojega danas ne postoji nikakav plato niti zaravnjeni pretprostor, a posve je vjerojatno da nije postojao ni u vrijeme njezina korištenja, širok je oko 15 m, a njezina dubina u tome dijelu doseže oko 20 m. Široki otvor, okrenut je jugu pa u taj dio pećine propušta dosta svjetlosti. Međutim, istočno od širokog ulaznog dijela otvara se dublji pećinski prostor, posve zatvoren stjenovitim masivom, koji čini važan dio ukupne pećinske unutrašnjosti. Promatrajući pećinu u tom pravcu, može se reći da se pećinski prostor ne razvija u dubinu masiva, nego u širinu, pa je i njegova unutrašnjost orijentirana više u

1

pravcu istok-zapad nego sjever-jug. Ukupna dužina pećine u tom pravcu njezina pružanja doseže oko 33 m. Sudeći prema debljini kulturnog sloja, upravo je taj zatvoreniji dio unutrašnjosti, a posebice središnji prostor, imao veću stambenu vrijednost i intenzivnije je korišten. Današnja hodna površina pećine u pojedinim svojim dijelovima prilično je različita. Na zapadnoj polovici ulaznog dijela nema kulturnog sloja, dno je stjenovito, izgledom vjerojatno vrlo slično onome kakvo je bilo i na početku njezina korištenja u prapovijesti. Na istočnoj polovici toga dijela pećine kulturni je sloj dosta tanak, a stratigrafija nerazvijena, ali je formiranje sloja pridonijelo niveliranju prvotne površine, koja je već na tome dijelu imala izrazit pad prema unutrašnjosti, odnosno prema njezinu istočnom zatvorenom dijelu. S obzirom na to, čitav prednji dio pećine, uz manje devijacije, ima približno zaravnjenu današnju površinu. Međutim, približno po sredini pećine, na onome dijelu na kojemu se otvoreni ulazni dio razvija u zatvoreni pećinski prostor, pad terena vrlo je izražen. Takav izgled današnje površine uvjetovan je, prije svega, istovjetnim padom na razini prvotnog dna pećine. Promatrano u pravcu pružanja pećinskog prostora, dakle u pravcu istok–zapad, pad prvotnog dna pećine iznosi oko 15%. U tome dijelu pećine sloj je znatno deblji nego na njezinu ulazu, a stratigrafija potpunija i razvijenija. Međutim, upravo zbog znatno debljeg sloja, a i neujednačene visine stropa pećine, na prijelazu u dublju unutrašnjost pećine, današnja površina i strop gotovo se dodiruju. Pećinu je otkrio V. Milosavljević, a iskopavanje je kroz više istraživačkih kampanja između 1963. i 1968. provela Spomenka Petrak, dugogodišnja kustosica u Arheološkom muzeju Durovačkih muzeja, gdje se nalazi i danas čuvaju. Tijekom iskopavanja odvojeno je istraženo više sondi koje su u prostornom smislu većim dijelom međusobno povezane, pa čine koherentnu istraživačku cjelinu. Površina obuhvaćena istraživanjima iznosi preko 150 m2. Međutim, zbog različitih razloga metodološke naravi današnje korištenje rezultata tih iskopavanja povezano je s velikim ograničenjima. Zbog toga sam, prihvaćajući se obrade ovoga nalazišta, odlučio poduzeti i ograničeno kontrolno iskopavanje čiji je jedini cilj bila provjera i utvrđivanje stratigrafije. S obzirom na ograničenost istraživačkog zahvata i otežano korištenje građe s ranijih istraživanja, u prikazu kulturnih slojeva Gudnje moram se ograničiti samo na opće kulturološke aspekte. Svi drugi pokušaji bili bi preuzetni.

2

Dok u širokom ulaznom prostoru njegovu osnovu čini prirodna stijena. Proces stratifikacije nije se odvijao ravnomjerno na čitavoj površini pećine. Dimitrijević. Neujednačen proces stratifikacije nedvojbeno je uvjetovan dužinom nastavanja pećine tijekom svakog od zastupljenih razdoblja. Kulturni sloj u cijelosti najdeblji je uz sjevernu stijenu pećine i to u visini površina koje na situacijskom planu sa iskopavanja S. posve je isključena mogućnost postojanja starijih kulturnih slojeva. Barem na površini obuhvaćenoj istraživanjem. Tu je i stratigrafska slika najrazvijenija. u dubljoj unutrašnjosti to je posve sterilan sloj sitnoga pločastog vapenenca osutog sa stropa pećine. V. Batović. te s neodređenim brojem slojeva mlađih razdoblja prapovijesti. Drugo. s jedne. ali i različitim intenzitetom korištenja pojedinih njezinih dijelova u skladu sa stambenim vrijednostima pećinskog 3 . Svoje mišljenje o stratigrafiji nalazišta iznijelo je više autora (Š. točnije crteža profila. posve je razvidno da kulturni sloj u Gudnji nije ujednačen u svim njezinim dijelovima i da u njegovoj debljini postoje značajna odstupanja. Većina navedenih autora smatra da u Gudnji postoje četiri neolitička sloja koja manje-više ispunjavaju cjelokupan vremenski raspon koji zauzima to razdoblje povijesti. Iz toga proizlazii da u u Gudnji treba računati sa sigurnih VI. Petrak nose oznaku H1-2 i C1-4. a dva mlađa (možda i tri) eneolitiku. Prvo. od kojih starija četiri pripadaju neolitiku. Kulturni sloj Gudnje.II STRATIGRAFSKA SLIKA I na temelju postojeće tehničke dokumentacije. pa su i zastupljeni slojevi u njezinim različitim dijelovima posve neravnomjerno formirani. osobito izražena pri usporedbi ulaznog i krajnjeg unutarnjeg prema središnjem dijelu pećine. a nedvojbena su posljedica različitog intenziteta u korištenju pojedinih dijelova pećine tijekom različitih prapovijesnih razdoblja. a navode još i jednog ili dva eneolitička sloj te neodređen broj slojeva mlađih razdoblja. uključujući i te površine. Treće. N. Milojčić. Na temelju provedenih istraživanja tijekom 2004. Budući da i taj sloj leži na stjenovitom dnu pećine. S. a možda i VII slojeva. Te su neujednačenosti potvrđene i pri kontrolnom iskopavanju. Petrić i drugi). nije formiran na posve ujednačenoj podlozi. i komparativnog studiranja cjelokupne arheološke građe. koji je nastajao tijekom vremenskog raspona od starijeg neolitika do srednjega brončanog doba. osnovna svojstva stratigrafske slike Gudnje i podjelu njezina sloja mogu izložiti na sljedeći način.

na najvećem dijelu istražene površine to je prilično rastresita formacija s dosta zrnatom strukturom u različitim nijansama crvenkaste i crvenkastosmeđe boje. a posve je sigurno da je bila korištena tijekom čitavoga neolitika i barem jednog dijela eneolitika. optimalno korištenje čitavog pećinskog prostora prekinuto je tijekom razvijenog eneolitika. Ne može se tvrditi da je pećina bila kontinuirano nastanjena tijekom čitavoga vremenskog raspona od neolitika do srednjega brončanog doba i u njezinu korištenju vrlo je vjerojatno dolazilo do prekida. Na opseg korištenja pećinskog prostora bitno je utjecala i različita visina pećinskog svoda koja je u najmlađim razdobljima postala bitan ograničavajući čimbenik za korištenje dublje unutrašnjosti pećine. a dubina oko 5-6 m. Šesto. Međutim. oborinskih nanosa zbog intenzivnog prokapavanja kroz pukotine u stropu i općenito propusnu vapnenačku stijenu i sl. U tom smislu na intenzitet u korištenju pojedinih dijelova pećine bitno je utjecao prodor oborinskih voda koji je u nekim njezinim dijelovima vrlo intenzivan. tijekom eneolitika potpuno je zatvoren još jedan dio unutrašnjosti pećine koji se nalazi uz njezinu sjevernu stijenu. Dužina te niše iznosi oko 10 m. Ta posve neistražena pećinska niša vjerojatno je imala najkvalitetniju stambenu vrijednost. Premda je u pojedinim dijelovima pećine. hodna površina gotovo je dosegnula strop. kroz kvantitativne vrijednosti nalaza koje su u najnižim dijelovima svakog od osnovnih slojeva uvijek znatno manje od vrijednosti u višim dijelovima istih slojeva. odnosno dugotrajnim i neprekinutim življenjem i aktivnostima povezanim s tim. Na isti način. Peto. prije svega. promatran i u cijelosti i u pojedinim sekvencama. dok je ograničavajući faktor u korištenju njezine najdublje unutrašnjosti predstavljao dosta širok okomiti otvor u njezinu stropu. pa je time posve onemogućen normalan pristup u njezin najdublji dio. prekidi u korištenju pećine ne iskazuju se kroz postojanje izrazitih i posve sterilnih slojeva nego. u središnjem dijelu pećine. Sudeći prema zastupljenim slojevima. U površinskom dijelu sloja toga zatvorenog dijela pećine zajedno s ulomcima eneolitičke keramike nalazi se i brončanodobna keramika iz sloja formiranog na površini ispred tog dijela pećine. na mjestima s debljim naslagama gara. s postupnim formiranjem kulturnog sloja. izgorjele ili zapečene zemlje kulturni sloj kompaktniji. u visini sondi H1-2 – F1-4. Zbog toga. kulturni sloj ne odaje dojam primarno artificijelne formacije. Naime. 4 . osipanja pećinskog stropa. Sedmo. nego se iskazuje kao depozit formiran relativno ujednačenim djelovanjem artificijelnih i prirodnih faktora u obliku eolskih nanosa. s druge strane. pepela. Četvrto.prostora. koja je u osnovi nastala kao posljedica antropogenog djelovanja. gdje je strop najniži.

u kulturnom sloju Gudnje moguće je izdvojiti ukupno VI osnovnih slojeva koji pripadaju: I – ranom neolitiku. Za razliku od ostalih slojeva koje je moguće pouzdano fiksirati i međusobno stratigrafski razdvojiti. II – srednjem neolitiku. najmlađi sloj Gudnje je najneizrazitija stratigrafska formacija s najslabijom unutarnjom izdiferenciranošću. Po svemu sudeći. i drugo. S obzirom na zastupljena razdoblja i nalaze koji ih karakteriziraju. iskazuje i kao izvrsna ilustracija konstatacije o Gudnji kao mjestu učestalog. Deveto. da je vremenski okvir njezina korištenja tijekom toga vremena bio razmjerno kratkotrajan. nema posebno značenje za finiju stratigrafsku podjelu nijednog od osnovnih slojeva. odnosno impresso kulturi. U tome smislu Gudnja pokazuje sve one osobine koje i 5 . Neznatna debljina kulturnog sloja starijeg neolitika i ograničena površina pećine na kojoj je on formiran sugeriraju dva zaključka: prvo. ali ne kao mjesta dugotrajnog življenja. odnosno podjela sloja na podfaze VIa i VIb. I deseto.Osmo. premda je na temelju tipoloških svojstava raspoložive građe posve očigledna potreba distinkcije nalaza ranoga od nalaza srednjega brončanog doba. Kulturni sloj Gudnje nastajao je tijekom njezina vrlo učestalog korištenja tijekom niza prapovijesnih razdoblja. prije svega za dublju unutrašnjost pećine. do kraćih prekida u naseljenosti pećine dolazilo je i tijekom pojedinih razdoblja. odnosno vjerojatnih povremenih prekida u korištenju pećine tijekom pojedinih razdoblja. da se tijekom starijeg neolitika pećinom koristila malobrojna zajednica. III – kasnom neolitiku. po mome mišljenju. Postojanje tih proslojaka. V – razvijenom eneolitiku. Na mogućnost takvih prekida upućuju vrlo tanki i posve neizraziti glinasti proslojci sivkastog taloga koji svojom konzistencijom odudaraju od kompaktnosti ostalih dijelova onog sloja kojemu pripadaju. Vrlo je vjerojatno da je taj dio sloja u prostornom smislu vezan. GUDNJA I – rani neolitik Najstariji dio kulturnog sloja u Gudnji pripada ranom neolitiku. IV – ranom eneolitiku. ali poglavito kraćeg boravljenja različitih prapovijesnih zajednica. te njihove stratigrafske pozicije i međusobne odnose. a zastupljen je skromnim slojem i na posve ograničenom prostoru. nego privremenog boravišta. VI – ranom i srednjem brončanom dobu. Stoga se taj dio sloja. budući da u karakteru zastupljenih kultura nije moguće uočiti nikakve bitne promjene.

U funkcionalnom smislu zastupljeni su isključivo instrumenti namijenjeni probadanjima. i u Gudnji čine osnovni. a njihova finija distinkcija na šila i probojce moguća je samo prema veličini i masivnosti. No. oblikovnom i u ukrasnom pogledu. najbrojnije zastupljeni u sondi F. Oblici su dosta jednostavni. prije svega u broju kremenih i koštanih artefakata. ovalne ili kružne otiske. potpuna odsutnost obradbe korpusa artefakata. a njihove su osnovne odlike tehnološka i funkcionalna jednostavnost i izražena unificiranost. mahom nenarebrenih. te ukrasi u obliku nepravilnih mrežastih motiva. tipični su predstavnici impresso kulture u tehnološkom.inače karakteriziraju nalazišta starijeg neolitika na području istočnog Jadrana i njegova zaleđa. posebice nalazišta pećinskog tipa. Jednako je tipiziran i ukrasni sustav. keramički nalazi. U tehnološkom pogledu dominantna je upotreba uzdužno rascijepljenih cjevastih kostiju. posve su primjereni i debljini sloja i površini na kojoj je on formiran. dok se ostali primjerci mogu samo uvjetno smatrati artefaktima. a sudeći prema raspoloživom materijalu rekao bih i jedini tip posuda. dok preostala tri artefakta tipološki nisu posebno izrazita. uobičajene u keramografiji impresso kulture. Među kremenim artefaktima zastupljena su dva nožića i dva kombinirana oruđa. ukrasi izvedeni utiskivanjem instrumenta koji ostavlja dublje trokutaste. te koncentriranje i ograničenost završne obradbe na uski funkcionalni dio instrumenta. Jednako skromni po broju su i keramički nalazi. a zastupljeni su ukrasi izvedeni rubom školjke. Dublje jajaste posude s istaknutim trbuhom i suženim gornjim dijelom. S obzirom na arhaičnost kremenih artefakata i jednostavnost ukrasnog sustava na keramici ova faza Gudnje može se staviti u početak ranog neolitika. Arheološki nalazi koji dokumentiraju i ilustriraju najstariji razvojni stupanj Gudnje. Ovoj fazi Gudnje sa sigurnošću može pripisati svega 7 kremenih i 8 koštanih artefakata. Posve je slična situacija i s koštanim artefaktima. jer je i ukupna količina nalaza koji mu pripadaju vrlo skromna. 6 . više sliče odbitcima i samo ih je zbog tragova upotrebnog retuša moguće uvrstiti među artefakte u užem smislu. odnosno sam vrh. unatoč toj skromnosti. izvedeni urezivanjem oštrog instrumenta. Skromnost se očituje.

a poglavito je riječ o uskim rezačima manjih dimezija i pravilnih oblika. IZRAĐEVINE OD KREMENA I KOSTI Premda su kremeni artefakti u mlađim dijelovima sloja bolje zastupljeni nego u starijem neolitiku. a stratigrafski slijedi iznad sloja s impresso kulturom. Uz ostale razloge iznesene u poglavlju o stratigrafiji. Masivniji artefakti.GUDNJA II – srednji neolitik Premda pripada srednjem neolitiku. u ovome fundusu nalaza zastupljeni su znatno manjim brojem. poligonalna presjeka. jedan primjerak dobro obrađena šila. 7 . a sudeći prema razvojnoj statičnosti izraženoj kroz minimalna stilsko-tipološka evoluiranja. zbog njihovih nesigurnih stratigrafskih pozicija u prikazu njihovih tehnoloških i tipološko-funkcionalnih svojstava ovdje se moram ograničiti na one nalaze koje ovoj fazi mogu pripisati s dosta sigurnosti. Svi ti artefakti imaju trapezoidan presjek korpusa. U funkcionalnom smislu zastupljena su dva primjerka grubih probojaca. niti je u keramografiji srednjeg neolitika vidljiva povezanost s prethodnim razvojem. Njihov korpus znatno je masivniji. namijenjeni rezanju. a na oštricama je vidljiv samo upotrebni retuš. Slična je situacija i s artefaktima od kosti. S više sigurnosti u srednji neolitik moguće je opredijeliti tek pojedinačne primjerke. na temelju raspoloživih nalaza nije moguće ustvrditi da je II faza Gudnje rezultat neprekinutog razvoja i da nastaje na starijoj osnovi. te odlično obrađen primjerak kombiniranog oruđa namijenjen ubadanju i glačanju. ovisno o masivnosti. U ukupnom skromnom fundusu takvih nalaza zastupljena su isključivo oruđa namijenjena rezanju. obrađene sitnijim ili krupnijim retušem. jedna glačalica od koso odrezane cjevaste kosti. Kulturna slika Gudnje II od samog početka iskazuje se u posve razvijenom obliku. u tome obliku manje-više traje do kraja. u vezi s tim posebno je važno da se u kulturnoj slici starijeg neolitika ne uočavaju nikakve razvojne tendencije koje bi bilo moguće povezati s pojavama karakterističnim za srednji neolitik. a oštrice su.

Svi ostali odredivi keramički nalazi ove faze pripadaju različitim tipovima zdjela koje se na taj način iskazuju kao najzastupljenija vrsta posuda. Pri izvođenju ukrasa primjenjivana je isključivo tehnika urezivanja.KERAMIKA Za razliku od starijeg neolitika. tipološkim i ornamentalnim svojstvima. Među tipološki odredivim nalazima izdvajaju se samo posude izrazito zaobljena. Međutim. Osnovnu i uvjerljivo najbrojniju skupinu čine ulomci za čiju je izradbu upotrebljavana zemlja s dosta primjesa usitnjenog kalcita i vapnenca. 1. ali i prema tipološkim i stilskim odlikama. podjednako vidljivog u presjeku i na površini stijenk. Ista konstatacija vrijedi i za njihovo ukrašavanje. pa i stijenke imaju ujednačenu svijetlu sivosmeđu boju. U 8 . u keramografskoj slici ove faze jasno se izdvajaju dvije osnovne kategorije: gruba i fina keramika. Gruba keramika Grubu keramiku Gudnje II karakteriziraju tehnološke odlike koje su manje-više opće svojstvo ove vrste neolitičke keramike. Posude su dobro i ujednačeno pečene. Drugu skupinu grube keramike čini vrlo mali broj nalaza. u kojemu zbog malobrojnosti keramičkih nalaza nema mogućnosti za njihovu finiju distinkciju. Nasuprot priličnoj tipološkoj neraznovrsnosti. ukrašavanje zdjela doima se dosta raznolikim. s uglavnom dobro poravnatom ali neuglačanom površinom stijenki. gotovo loptasta recipijenta s kraćim ili dužim vratom koji je posudama davao kruškolik oblik. najčešće oštrim instrumentom. izrađenim od pročišćene zemlje. a posve dominiraju pravocrtni motivi i linearna koncepcija. među raspoloživim materijalom moguće je izdvojiti tri skupine grube keramike koje se međusobno razlikuju u prvom redu prema tehnološkim svojstvima. Osim toga. u njihovu tipološkom repertoaru nema izrazito velike tipološke raznovrsnosti. Ipak. Radi se o ulomcima posuda finije fakture. Među oblicima ove skupine grube keramike nema velike raznovrsnosti što posebno vrijedi za posude većih dimenzija. te profiliranju oboda posuda. s poravnatom ali hrapavom površinom. u kategoriji fine keramike postoji više vrsta koje se međusobno oštro razdvajaju prema svojim tehnološkim. pa je kod najvećeg broja nalaza tipološko razvrstavanje moguće provesti prema odnosu promjera i visine. Ukrasna zona na tim posudama jasno je definirana i ograničena na gornji dio reciijenta.

svijetlosive i svijetlosmeđe boje. crvenkaste ili crvenkastosmeđe. a primjenjivana su oba postupka. Jednoj pripadaju posude svijetle boje. katkad i kombinirano. neke podvrste zastupljene su malim brojem primjeraka ili pojedinačnim nalazima. stilski ujednačeni: urezani trokuti. a drugoj posude tamne boje. ukrašena urezanim geometrijskim ukrasom. Fina keramika U osnovnoj tehnologiji izradbe između grube i fine keramike nema velikih razlika. A) Monokromna keramika Premda nije nije zastupljena velikim brojem nalaza u ovoj keramičkoj skupini mogu se izdvojiti dvije varijante. Među tipološki odredivim nalazima izdvajaju se dva oblika: lonac konična recipijenta s diskretno naglašenim ramenom i blago izvijenim vratom i tip poluloptaste zaobljene zdjele s uvučenim gornjim dijelom i kratkim prstenastim vratom. vodoravne i koso položene vrpce ispunjenih mrežastim uzorkom. Ukrasi su. oksidacijski i redukcijski. gotovo crne. izrađenim od zemlje s primjesama usitnjenog kalcita ili vapnenca. poravnate ali hrapave površine. također. vrlo često do visokog sjaja. U skupini monokromne keramike crvenkaste ili crvenkastosmeđe boje moguće je izdvojiti samo 9 . pa je i faktura dosta slična fakturi grube keramike. također znatno bolje.raspoloživom materijalu tipološki je odrediv samo jedan tip posuda: izrazito duboka zdjele s dužim vratom i blago razgrnutim obodom. Međutim. Treću skupinu tvori jednako mali broj nalaza koji pripadaju posudama svijetlih nijansi: oker. jer je i pri izradbi fine keramike upotrebljavana zemlja s primjesama kalcita i vapnenca. ali je površina fine keramike redovito uglačana. tamnosmeđe ili tamnosive. 2. U kategoriji fine keramike moguće je izdvojiti tri osnovne skupine: A) monokromna keramika B) fina ukrašena keramika C) slikana keramika. Pečenje je. a u svakoj od njih postoji više podvrsta. Ova podjelom obuhvaća samo osnovne kategorije fine keramike. pa njihove kvantitativne odnose nije moguće precizno izraziti.

dvostruki nizovi sučelice postavljenih trokuta. Među tipološki posve sigurno odredivim nalazima moguće je izdvojiti: duboke poluloptaste zdjele s blago uvučenim gornjim dijelom. B) Fina ukrašena keramika Fina ukrašena keramika zastupljena je nešto većim brojem nalaza. uske trake povezane u složene cjeline i sl. a najvažnija je vezana za obradbu površine. a među tipološki odredivim nalazima zastupljene su gotovo isključivo zdjele: poluloptaste zdjele s oštro profiliranim prstenastim vratom. prije svega. 10 . koja je zastupljena pojedinačnim primjercima izvedeni su složeni motivi danilskog tipa. loptaste posude s uskim otvorom i prstenasto profiliranim obodom. duboke zaobljene zdjele s blagim prijelazom u prstenasti vrat. poluloptaste zdjele s kratkim vatom i izrazito razgrnutim obodom. ali samo na pojedinačnim primjercima i kao posve sekundarna ukrasna pojava. izrazito duboke. duboke poluloptaste zdjele s uvučenim gornjim dijelom i prstenastim vratom. Na finoj keramici s mato površinom. Među ukrasima zastupljeni su i pravocrtni i krivocrtni motivi. složenije kompozicije s višestrukim nizovima različito postavljenih trokuta. U pogledu osnovnih tehnoloških svojstava nema bitnih razlika prema monokromoj keramici. izrazito kratkim vratom i blago razgrnutim obodom. posude nemaju sjaj karakterističan za monokromnu keramiku. Ukrasni sustav ove skupine karakterizira.. Među krivocrtnim motivima zastupljene su uske valovite vrpce čija je unutrašnjost ispunjena nizovim točkastih uboda. ali su pravocrtni znatno češći. gotovo loptasta posuda. koncentrične polukružnice i kružnice. blago zaobljene zdjele s kratkim prstenastim vratom i posude na nozi.dva tipa posuda: izrazito zatvorena. Skupina tamne monokromne keramike tipološki je nešto raznovrsnija. pridružuju ubadanje i inkrustiranje. Među pravocrtnim ukrasima češće od ostalih zastupljeni su oni u obliku urezanih vrpci ispunjenih uglatim ili mrežastim motivima. Unatoč nešto brojnijoj zastupljenosti od monokromne keramike u tipološkom smislu nema velike raznovrsnosti. plitke bikonične posude. loptaste posude s prstenastim vratom. potpuna dominacija tehnike urezivanja kojoj se. s blago naglašenim bikonitetom. Premda je i u ovoj keramičkoj skupini velika pomnja poklonjena obradbi vanjske površine. te duboka zdjela s uvučenim gornjim dijelom. a možda i motiv spirale.

motivi su najčešće oslikavani izravno na originalnoj površini posuda. premda postoje i primjerci kod kojih je ta osnovna koncepcija napuštena. zastupljeni su i primjerci posuda čija se površina kreće u različitim nijansama crvene boje. Površine stijenki dolaze u: «bjelkastosivkastim. spiralni meandri i spirale. Druguj tipološku skupini. Pri izvođenju ukrasa boje su korištene samostalno ili u međusobnim kombinacijama. a znatno rjeđe na posebnim prethodno nanesenim podlogama. ali i količini namaza. Sve varijante posuda ovoga tipa zastupljene su u skupini s jednobojno i dvobojno slikanom keramikom. Najbrojnije su zastupljene pliće ili dublje posude loptastih ili kuglastih oblika s naglašenim ramenom i kratkim prstenastim vratom. Slikana keramika Slikana keramika čini posebnost ove faze. Uz dominaciju izrazito svijetlih nijansi. žućkastosivkastim ili pak žućkastosvijetlosmeđim» nijansama. a njihova variranja idu u dva pravca: različitim odnosima visine i promjena posuda. pa su ostatci boje vidljivi na čitavoj unutrašnjosti. Za ukrašavanje je korišteno više boja: smeđa. a ukras je obično izveden na unutrašnoj strani vrata. Među izvedenim ukrasima zastupljeni su i pravocrtni i krivocrtni motivi. narančasta i crna. Osim vanjske. počevši od najjednostavnijih linearnih motiva i kompozicija. te blažem ili oštrijem profiliranju prijelaza ramenog u vratni segment. koja ima neuglačanu mat površinu.3. i drugu. a zastupljene su u skupini jednobojno i dvobojno ukrašene keramike. vrlo je često ukrašavana i unutrašnja stijenka. crvena. ali s određenim razlikama u završnoj obradbi. čine pliće ili dublje posude poluloptasta ili kalotasta oblika s otvorenim. Na znatnom broju ulomaka posve se jasno raspoznaju potezi kista korištenog pri izvođenju ukrasa. zastupljenu manjim brojem nalaza. a posebice u skupini jednobojno i dvobojno slikane keramike. čija je površina dobro uglačana. Posude većih dimenzija s izrazito zaobljenim recipijentom i višim cilindričnim vratom zastupljene su izrazito malim brojem nalaza. S obzirom na to. moguće je izdvojiti dvije osnovne skupine keramike: jednu. Površina posuda uvijek je dobro obrađena. blago uvučenim ili diskretno profiliranim gornjim dijelom. a među njima postoje vidljive razlike u nijansama koje su vjerojatno posljedica razlika u kakvoći boje. a zastupljena je od njezinog početka paralelno s onom ukrašenom tehnikom urezivanja. dok je u skupini s višebojno slikanim ukrasima to jedini tip posuda. s jedne strane. a pečena je iznimno dobro i na visokoj temperaturi. Unatoč relativno velikom broju nalaza slikanu keramiku ne karakterizira velika tipološka raznovrsnost. U tehnološkom smislu to je posve drukčija keramika izrađena je od vrlo dobro pročišćene zemlje i ima izrazito finu fakturu. do složenih geometrijskih motiva i kompozicija kakve su meandri. 11 .

12 . te da na unutarnjim površinama postoje manje razlike u nekim varijantama osnovne podjele. treba naglasiti da je jedan dio slikane keramike dosta oštećen ponajprije zbog uvjeta koji su vladali u kulturnom sloju. A1b – Ukrasi izvedeni različitim nijansama mat smeđe boje na svijetloj mat osnovi (bjelkastosivkastoj. Uzimajući u obzir boju osnove na kojoj su izvedeni ukrasi.S obzirom na upotrijebljene boje i njihove međusobne kombinacije. u ovoj skupini slikane keramike moguće je izdvojiti sljedeće varijante: A1a – Ukrasi izvedeni sjajnom smeđom bojom na svijetloj sivosmeđoj osnovi. A) Jednobojno slikana keramika Skupini nalaza s jednobojno izvedenim ukrasima pripadaju ulomci posuda na kojima je pri ukrašavanju korištena samo jedna boja (smeđa ili crvena). žućkastosvijetlosmeđoj) mat osnovi. A2b – Ukrasi izvedeni sjajnom crvenom bojom na uglačanoj crvenoj površini posude. manji broj nalaza nije moguće sasvim sigurno opredijeliti u neku od navedenih osnovnih skupina slikane keramike. potom zbog sekundarnog gorenja poradi čega je površina ispucala. poradi čega je boja katkad razmazana pa je i ukras teško vidljiv i prepoznatljiv. a u svakoj od njih postoji više različitih varijanti: A) jednobojno slikana keramika B) dvobojno slikana keramika C) višebojno slikana keramika Ova podjela primarno je utemeljena na svojstvima i pojavama u ukrasnom sustavu na vanjskim površinama posuda. žućkastosvijetlosmeđoj). A2a – Ukrasi izvedeni crvenom bojom na svijetloj (bjelkastosivkastoj. slikanu keramiku Gudnje moguće je podijeliti na tri osnovne skupine. boju površine na kojoj je ukras izveden. S obzirom na te okolnosti. a boja promijenila svoje izvorne nijanse. a koloristički učinak ovisi o vrsti i kvaliteti boja korištenih za izvođenje ukrasa i njihovim odnosima prema originalnoj boji stijenke posude. Također. te vrstu i kvalitetu boje upotrijebljene za izvođenje motiva. žućkastosivkastoj. žućkastosivkastoj. a u nekim slučajevima i zbog nedovoljno brižljivog postupanja s nalazima pri čišćenju.

Ukrasi su izvedeni na posebnoj podlozi. najkvalitetnije ukrašeni primjerci. a obrubljenim crnom bojom. C) Višebojno slikana keramika Skupini višebojno ukrašene keramike pripada najmanji broj nalaza. korištene su za izvođenje motiva. ili je jednom izveden osnovni motiv. B1c – Ukrasi izvedeni na uglačanoj crvenoj osnovi.B) Dvobojno slikana keramika Među dvobojno ukrašenim nalazima izdvajaju se dvije osnovne skupine keramike. bijelosivkasta boja. B2b3 – Ukrasi izvedeni na glačanoj crvenoj osnovi sjajnom crvenom i mat crnom bojom. vrstu boje upotrijebljene za izvođenje motiva. prethodno premazanoj posve rijetkom smeđom ili crvenom bojom s vidljivim potezima kista kojim je boja nanošena. uzimajući u obzir boju osnove na kojoj su izvedeni ukrasi. te vrstu boje upotrijebljene za obrubljivanje osnovnih motiva. čija je originalna žućkastosivkasta boja premazana dosta rijetkom mat crvenom bojom. a ustaljen im je odnos u smislu primarne i sekundarne. U obje osnovne skupine moguće je izdvojiti više varijanti. prethodno nanesenoj na površinu stijenke s motivima oslikani sjajnom crvenom. a obrubljeni crnom bojom. pa ta podloga čini osnovu višebojnosti. Druge dvije boje. a drugom su ispunjavani međuprostori u ukrasnom polju. Na svim raspoloživim ulomcima to je izrazito svijetla. ali su to. Primarnom bojom je izveden osnovni motiv. B2b2 – Ukrasi izvedeni sjajnom crvenom i mat crnom bojom. B1a – Ukrasi izvedeni na svijetloj mat osnovi. B1b – Ukrasi izvedeni na svijetloj (bjelkastosivkastoj. Drugoj skupini (B2) pripadaju oni nalazi kod kojih su za izvođenje motiva korištene dvije boje. žućkastosivkastoj. žućkastosvijetlosmeđoj) mat osnovi. a sekudarna je upotrijebljena samo za njegovo obrubljivanje. dok je crna korištena za njihovo 13 . crvena i crna. nanesenoj na površinu posude prije izvođenja ukrasa. Prvoj skupini (B1) pripadaju oni nalazi kod kojih je dvobojnost ukrasa postignuta primjenom primarne i sekundarne boje. dok su motivi oslikani mat crvenom i mat crnom bojom. B2a – Ukrasi izvedeni na svijetloj žućkastosivkastoj mat osnovi sjajnom crvenom i mat smeđom bojom. Motivi su oslikani sjajnom crvenom. gledano u cjelini. B2b1 – Ukrasi izvedeni na mat osnovi. U takvom odnosu motivi su oslikavani crvenom bojom.

S druge strane. upućuju neki određeniji aspekt toga kulta.obrubljivanje. Prikazan je samo torzo. Međutim. čiji su najprepoznatljiviji izraz u mnogim neolitičkim kulturama upravo brojne shematizirano. Na svim raspoloživim primjercima ukras čine spiralni motivi. Okolnosti nalaza. Dunavec I. odnosno pri njezinu pronalasku. Kako se sličnosti te vrste mogu utvrditi na vrlo širokom sredozemnom području. Ipak. pa to otežava i njegovu interpretaciju. po mome mišljenju. U tome kontkstu vrlo su važne tipološke i stilske analogije koje se mogu uspostaviti između grube i fine keramike ukrašene urezivanjem s odovarajućim nalazima na albanskim nalazištima: Cetush II. čigledno je da keramika s urezanim ukrasima iz Gudnje pripada jednom širem prostornom kontekstu u kojemu se tipološke i stilske sličnosti iskazuju kao rezultat 14 . bez ruku. odnosno određeniji ritualni kontekst nije poznat. čini mi se da je i u takvim okolnostima moguće iznijeti neke pretpostavke. sa zaravnjenom i nešto proširenom bazom. Arheološka građa koja pripada ovoj fazi Gudnje omogućava uspostavljanje veza s različitim kulturama na širem južnojadranskom i jonsko-egejskom području. U tom smislu. jer je spiralni ukras izveden samo crnom bojom bez obruba. modeliran masivno ali plošno. u nalazima determniranim u srednji neolitik Pelagonije. Figurina je djelomice oštećena. te na Ohridskom području u Makedoniji. nego samo dio te ideje u kojoj je aspekt roditeljice razdvojen od aspekta hraniteljice. nego kao ikonografsko obilježje predstave. u kojoj nije materijalizirana one ideje Magne Mater koja sublimira sva svojstva univerzalne roditeljice i hraniteljice. Premda određene sličnosti s keramografskim pojavama karakterističnim za danilsku kulturu nisu upitne. određene sličnosti postoje i na srednjoneolitičkim nalazištima nešto dublje u unutrašnjosti južnog Balkana: u ukrasnom sustavu na keramici iz Reštana. Blaz III. vrlo rijetke u neolitiku istočnog Jadrana. Kulturnu sliku ove faze Gudnje obogaćuje i jedini nalaza antropomorfne plastike. masivno modeliranje korpusa ove figurine s potpunom redukcijom svih drugih antropomorfnih pojedinosti. naturalistički ili realistički modelirane antropomorfne figurine. zadržavanje samo na torzu i odustajanje od prikazivanja ekstremiteta ne promatram kao stilsko. a sva su oštećenja nastala tijekom iskopavanja. U ovu skupinu uvrstio sam i jedan primjerak na kojemu ukras nije izveden na ovaj način. ali u tehnološkom smislu nema bitnih razlika prema ostalim nalazima ove skupine. ovdje treba posebno naglasiti da ovu fazu Gudnje nije moguće izjednačiti s danilskom kulturom. uz istodobno koncentiranje na bitna anatomska svojstva ženskog torza. a u određenom smislu i na području Bosne. Figurina je nedvojbeno povezana sa široko definiranim kultom plodnosti. Kolsh II. Cakran.

Nizovi slikanih trokuta izvedenih uz obod vrlo su čest dio složenijih kompozicija i u Tsangli stupnju Dimini kulture. koji su usporedivi s motivima u obliku cik-cak vrpci u Gudnji. ali u neznatnom broju i posve drukčijem kulturnom kontekstu pronađena u Grapčevoj špilji. Premda te analogije nisu izrazite kao kod grube i fine ukrašene keramike pojedini slikani ukrasi. Osim navedenih primjera. premda za svaki pojedini nalaz nije moguće ponuditi izravnu analogiju jer neki od njih djeluju više kao imitacija. a manje kao autentičani primjerci.intenzivnijih dodira srednjoneolitičkih zajednica ostvarenih različitim mehanizmima kulturnih i ekonomskih dodira. Kako je kultura Cakran istovremena s početnim fazama Dimini kulture. Crveno slikane spiralne motive s tamnom bordurom. gdje postoje i druge vrste slikane keramike. S druge strane. također. te faza I i II u Obrama II. osim navedenih nalazišta. Osim Dunaveca. slična keamika. 15 . do stupnja Scaloria Alta. izvedene na svijetloj podlozi koje je moguće uspoređivati s istovrsnim ukrasima klasične Dimini kulture dopuštaju i njezino nešto duže trajanje. Drugi dio problematike kulturne fizionomije ove faze Gudnje vezan je za slikanu keramiku. zastupljeni primjerci importirane slikane keramike. slikanu keramiku moguće je uspoređivati ponajprije sa sličnim nalazima koji potječu s južnoapeninskog područja. odnosno i u vrijeme koje bi u Albaniji odgovaralo početku Kamnik-Maliq kulture. odnosno s kulturom Serra ď Alto. a taj kontekst ulaze i neki spiraloidni motivi. Ravlića pećine u zapadnoj Hercegovini. Prostorno najbliže analogije postoje u sloju srednjeg neolitika na nalazištu Vele špilje na Korčuli. a potom u Jakasovoj špilja i špilji Žukovica također na Korćuli. s druge strane. Markovoj špilja i Pokriveniku na Hvaru. Drugi pravac veza. To se u prvome redu odnosi na motiv tekuće spirale koji zasigurno nisu dio inventara neolitičkih kultura ovoga dijela istočnog Jadrana. na albanskom području postoji mogućnost paraleliziranja i s nalazištem Cakran gdje su. navedene sličnosti podrazumijevaju da se u taj paralelizam uključuje i ova faza Gudnje. dok pojedinačni nalazi potječu iz Škarinog samograda kod Šibenika. Međutim. međutim ide prema južnom Balkanu prije svega prema neolitičkim kulturama na području Albanije. počevši od boja površine i boja motiva. mogue se uspoređivati sa sličnim ukrasima iz Dunaveca I II. točnije s kulturom tipa Grotta Scaloria u rasponu od stupnja Scaloria Bassa. uključujući i importirane primjerke s područja Tesalije. Osim tih nalazišta. a možda ne treba posve isključiti ni neke druge uzroke tih sličnosti barem na onim područjima između kojih postoji čvršća teritorijalna povezanost. a na našem području početku hvarske. moguće je povezati i albanska nalazišta. nalazi iz Gudnje dopuštaju i druge stilske usporedbe s kasnim neolitikom egejskog područja. s jedne strane.

Među raspoloživim nalazima zastupljena su samo oruđa u obliku pravilno odbijenih lamela trapezoidna presjeka. 16 . ne samo na ovome dijelu jadranskog područja nego i na njemu susjednim. ali je u usporedbi s drugim nalazištima hvarske kulture taj broj ipak skroman. Obradba oštrica nije ujednačena. S iznimkom jednog nalaza u svim ostalim slučajevima radi se minijaturnim sjekirama za koji se zbog njihove veličine taj naziv može samo uvjetno upotrijebiti. Većina nalaza primarno je namijenjena rezanju. kao i kod prethodne dvije faze razvoja taj prirodni slijed kultura ima sasvim ograničeno stratigrafsko i kulturno-povijesno značenje jer na temelju raspoložove građe nije moguće dokazati da je kultura mlađeg neolitika u Gudnji izravno povezana s kulturom srednjeg neolitika IZRAĐEVINE OD KREMENA I KAMENA U usporedbi s dvije prethodne. a ni u neolitiku na istočnom jadranskom području nije poznat. koji je predstavljen materijalom karakterističnim za hvarsku kulturu. a jednako tako i Vele špilje. u ovoj fazi Gudnje kremena oruđa zastupljena su nešto većim brojem primjeraka. probleme koji očigledno postoje pri svladavanju prostorne distance između ovoga dijela Jadrana i egejskog područja s obzirom na odsutnost odgovarajućih nalaza na crnogorskom području. držim još uvijek nedostatno poznatim fenomenom. a podjednako su zastupljeni primjerci bez dodatne obradbe i oni s niskim retušem. Artefakti od glačanog kamena posebna su karakteristika ove faze Gudnje. ali su zastupljeni i primjerci s nazupčanom oštricom ili konkavnim udubljenjima i barem djelomice prilagođeni piljenju i struganju. premda su zastupljeni malim brojem primjeraka. relativno širok vremenski raspon u koji se raspoloživi nalazi mogu staviti. što je posve prirodan slijed u razvoju neolitičkih kultura na području istočng Jadrana. Njegovo bolje sagledavanje ovisit će o rezultatima budućih istraživanja. Izvan navedenih funkcionalnih i tipoloških svojstva kremene industrije stoji primjerak dugačkog vrška koplja kakav u hvarskoj kulturi.Uzimajući u obzir sve izneseno. GUDNJA III – kasni neolitik Ova faza Gudnje pripada kasnom neolitiku. No. ovu fazu Gudnje.

prije svega. Koštanu produkciju primarno određuju one vrste oruđa koje su funkcionalno namijenjene probijanju i ubadanju: probojci i šila. a riječ je o ukrasnoj igli. S druge. s jedne strane. To posebice vrijedi za posude većih ili velikih 17 . ne razlikuju samo prema svojim tipološkim svojstvima već. a i međusobno. Možda ove primjerke treba dovesti u vezu s pletenjem ribarskih mreža ili sličnih pomagala. Ni za ovaj nalaz ne postoje izravne analogije među poznatim primjercima hvarske kulture. Držim da je ovaj primjerak istodobno mogao služiti i kao amulet. a i posve površan pregled raspoložive građe pokazuje značajna tipološka i stilska odstupanja od tipičnog sadržaja hvarske kulture s njezina eponimnog područja. ali s nekoliko iznimnih i raritetnih primjeraka. ni ovaj nalaz nema analogija. ali se njegovo značenje. pripada predmetima ukrasnog karaktera. koju autori pripisuju ranom eneolitiku. Posebno su zanimljiva dva nalaza koja se ne mogu uvrstiti među oruđa primarno namijenjena ubadanjima. Gruba keramika Gruba keramika pokazuje svojstva uobičajena za ovu vrstu neolitičke keramike. U tipološkom pogledu nema velike raznovrsnosti. Na prvo mjesto izdvajam koštani harpun koji nema analogija. Teći nalaz. unatoč ograničenosti u keramičkoj građi moguća je. 1. ne samo u hvarskoj kulturi nego u neolitiku istočnog Jadrana općenito. a i potrebna. te ukrasnoj igli iz Vele špilje. . ne ograničava samo na tu funkciju.IZRAĐEVINE OD KOSTI Koštani artefakti zastupljeni su u još manjem broju od kremenih i kamenih. nego su služile samo za provlačenje uzice radi pričvršćivanja. Malu skupinu posebnih nalaza ove faze čine tri primjerka koja se od ostalih nalaza. KERAMIKA Keramički nalazi mlađeg neolitika u Gudnji nisu osobito brojni. s druge strane. po mome mišljenju. ne samo hvarske kulture nego i s neolitičkih nalazišta na istočnom Jadranu općenito. masivani koštani privjesak. te imati i apotropejsku ulogu. uobičajena podjela na dvije osnovne vrste keramike: grubu i finu. Drugi nalaz nema utilitarni nego ukrasni karakter. a najveće sličnosti postoje među istovrsnim nalazima iz Obra II. prema namjeni i svrsi kojoj su služili. U poznatoj građi.

gotovo crne površine uglačane do visokog sjaja. U ukrasnom sustavu postoje bitne razlike između dvije kategorije fine keramike. Tipologija fine keramike ove faze Gudnje posve je u znaku zdjela. a često i sjajna. oblikovanih višemanje u poluloptastim ili loptastim oblicima. Štoviše. S obzirom na karakter nalaza ove faze nameću se sljedeći zaključci: Prvo. Drugo. Na crnopečenim posudama cjelokupan ukrasni sustav svodi se na upotrebu crvene boje kojom su u crusted tehnici izvođene uže ili šire vrpce. dok je ukrasni sustav druge kategorije fine keramike posve je u znaku tehnike urezivanja. kulturni sadržaji tih dviju faza ne pokazuju nikakve čvršće dodirne točke. Motivi su izrazito linearni i pravocrtni. sa slikanim ukrasima izvedenim bijelom bojom.dimenzija među kojima je odrediv samo tip izrazito zaobljenih. polumjesec. gotovo loptastih posuda s kratkim diskretno profiliranim vratom. U Gudnji nije moguće dokazati neprekinuti razvojni slijed između faza II i III. Premda izvedenim motivima (trokut. s više ili manje uvučenim gornjim dijelom. posve zatvoreni oblici s uvučenim gornjim dijelom i posve diskretno naglašenim obodom zastupljeni su malim brojem primjeraka. Dosljedno tome. pa je i njihov 18 . čije je variranje uglavnom ograničeno na vratni segment. Fina keramika Skupinu fine keramike čine nalazi čija se tehnika izradbe u osnovi bitno ne razlikuje od tehnike kojom je izrađena gruba keramika. uvučenim prema unutrašnjosti posude. Najveći broj tipološki odredivih nalaza grube keramike pripada različitim varijantama dubokih zdjela zaobljenih oblika. spirala ili nekih sličnih motiva) i njihovim kompozicijama fina keramika ove faze bliska je lisičičkoj inačici hvarske kulture. od posve diskretno naglašenog do prstenastog oblika. a najvažnija je ona koja se odnosi na obradbu površine posuda koja je redovito prevučena je tankim premazom i redovito uglačana. na ovome nalazištu nije moguće dokazivati da je kultura mlađeg neolitika i njezin razvoj utemeljen na kulturi srednjeg neolitika. zastupljenu samo s nekoliko primjeraka. Jednako neraznovrstan je i ukrasni sustav u kojemu je zastupljena samo tehnika urezivanja i pravocrni ukrasi u obliku širih cik-cak vrpci ili uglatih motiva ograničenih na vratni ili rameni segment posuda 2. pa se u takvom odnosu kultura faze III (hvarsko-lisičićka kultura) iskazuju kao pojava koja samo smjenjuje kulturu prethodnoga vremenskog odsjeka neolitika (faza II). čine ulomci crvenkastosmeđe ili tamne. Posebnu keramičku skupinu.

Kako sličnost istodobno postoji i prema odgovarajućoj fazi u Veloj špilji. U tipološkom pogledu ovu keramičku skupinu ne karakterizira velika raznovrsnost. Svi raspoloživi primjerci pripadaju varijantama loptastih zdjela s kratkim prstenastim vratom i diskretno profiliranim ramenom. I četvrto. Kanelure su izvedene vrlo pomno. U drugoj skupini. a i prema nalazima s crnogorskih nalazišta. U sadržajnom smislu ova je faza znatno siromašnija i jednostavnija. odnosno kulture poznate s eponimnih nalazišta. rekao bih i profinjeno. ali. a primjereno tome i relativno malim brojem nalaza. 19 . ova faza Gudnje posljedica je relativno kratkotrajnoga korištenja pećine tijekom mlađeg neolitika i ne pokazuje interne razvojne procese kulture tog vremenskog odsjeka. Dominira kosi položaj kanelura. Treće. a čine ga plitke kanelure polukružna presjeka. za procjenu točnijeg položaja ove faze Gudnje u cjelini hvarskolisičićke kulture treba pričekati buduća istraživanja. a u određenom smislu bliska svojoj hercegovačkoj inačici. Ukras je na svim primjercima istovjetan. pa se na pojedinim primjercima kanelirani ukras gotovo više osjeća po blago valovitoj površini nego što je vidljiv. premda su na pojedinim primjercima izvedene i u okomitoj dispoziciji. GUDNJA IV – rani eneolitik Rani eneolitik u Gudnji predstavljen je dosta skromnim slojem. Zbog svoga sadržaja. Bikonične ili oštrije profilirane forme posuda posve nedostaju. faza III u Gudnji nije tipičan predstavnik kulture mlađeg neolitika. Rani eneolitik predstavljen je ponajprije nalazima specifične keramičke kategorije koja je u širem smislu obuhvaćena pojmom «kanelirana keramika» i već je duže vrijeme sinonim za sadržaj ranog eneolitika na širem području istočnog Jadrana i njegova zaleđa. ali je s njom asocirana. Gledano u cjelini. izvedene na ramenu i trbuhu posuda.stratigrafski slijed u Gudnji samo izraz relativno-kronološkog odnosa tih neolitičkih manifestacija. svi nalazi i u tipološkom i u ornamentalnom pogledu ulaze u krug onih pojava koje su već poznate kao izrazito svojstvo ranog eneolitika na većem dijelu istočnog Jadrana. koju nije moguće obuhvatiti pojmom «kanelirana keramika» u užem smislu u kojemu je taj termin upotrijebljen za prethodnu skupinu.

uključujući tu i Crnobuki-Šuplevac. premda u toj općoj suglasnosti postoje razlike u određivanju njihova izvora. urezivanje i žigosanje. Sve navedene keramičke skupine u arheološkoj su literaturi već su duže vrijeme sinonim za kulturološki sadržaj ranog eneolitika istočnog Jadrana. a uobičajeno su kombinarani: kaneliranje i urezivanje. ali ne prezentiraju nikakvu novu kulturno-etničku manifestaciju. kojoj pripada najveći broj nalaza čine zdjele među kojima je moguće izdvojiti sljedeće osnovne tipove i njihove varijante. te kulturnom opredjeljenju slojeva koje karakterizira. Ni kod ovoga tipa zdjela variranja nisu velika. a karakteriziraju ga sljedeće pojave: ukrasi su izvođeni tehnika: kaneliranja. a kanelirani ukras posljedica je utjecaja sa šireg područja Salcuta–Kurivodol–Bubanj-Hum kompleksa. posebice izvora keramike ukrašene kaneliranjem. odnosno Tren-Maliq kulturu. a ograničena su na blažu ili oštriju profilaciju ramena i profiliranje vrata. ukrasni sustav ne karakterizira ni raznovrsnost tehnika niti bogatstvo motiva i kompozicija. Tom sam se problematikom više puta temeljito bavio i iznio mišljenje da slojevi s ovom vrstom nalaza pripadaju ranom neolitiku istoččnog Jadrana.izdvajaju se malobrojni primjerci plićih ili dubljih poluloptastih posuda. s blago uvučenim i zadebljanim obodom koji je na unutarnjoj redovito kaneliranjem. a drugome dublje zdjele bikonične profilacije s dugim donjim i izrazito kratkim gornjim konusom. kaneliranje i plastično apliciranje. potom u interpretiranju procesa koji dovode do njezine pojave na jadranskom području. Premda su gotovo svi raspoloživi primjerci ove skupine nalaza ukrašeni. Treću skupinu. na svim raspoloživim primjercima ukrasi su izvedeni ili samo na ramenom segmentu posude ili se s ramenog segmenta razvijaju prema njezinoj donjoj periferiji. Nositelj tog razvojnog stupnja eneolitika je autohtona osnova hvarsko-lisičićkog tipa. 20 . urezivanja. Svojedobno su nalazi ove vrste poslužili za definiranje kulture ranog i srednjeg neolitika jadranskog područja obilježene nazivom protonakovanska/nakovanska kultura. žigosanja i plastičnog apliciranja. Prvome pripadaju pliće i dublje zdjele kalotasta oblika s kratkim prstenastim vratom i dosta diskretno profiliranim ramenom. većina navedenih tehnika primjenjivana je i samostalno i u kombinaciji s drugim tehnikama. dok se urezivanje u kombinaciji s plastičnim aplicijama nikada ne primjenjuje.

u najvećoj mjeri podudarna s građom poznatom s tih nalazišta. odnosno izvođenju višestrukih vodoravnih žljebova na vratu. a najpotpunije se očituje u prisutnosti različitih vrsta keramičkih nalaza koji su izvorno vezani za različita kulturna područja. Ukrašavanje počiva na zonalnoj organizaciji. gotovo loptasti. a tipološka su variranja minimalna. 1. pod ovim se nazivom već duži niz godina podrazumijeva posebna skupina keramičkih nalaza koju karakteriziraju dosta standardizirana tipološka i stilska svojstva. U tipološkom pogledu sve se posude kreću unutar jednoga jedinog tipa čiji oblik određuje jasno izdvojen cilindrični vrat i zaobljeni. U arheološkoj literaturi koja se bavi problematikom eneolitika na području istočnog Jadrana. 2.GUDNJA V – razvijeni eneolitik Kulturna slika ove faze Gudnje izraz je procesa podudarnih s onima koji su već dosta davno uočeni na znatnom broju nalazišta jadranskog područja i njegova zaleđa. recipijent s ravnim i neprofiliranim dnom. ali se javljaju i rzaličite druge kombinacije Sa žlijebljenom keramikom redovito su udruženi ukrasi izvedeni utiskivanjem različitih instrumenata koji ostavljaju nizove okruglih. trokutastih ili pravokutnih uboda i kratkih ureza. koji se u prvom redu odnosi na ukrasni sustav u kojemu dominira tehnika žigosanja i izvođenja ukrasa uz upotrebu nazubljenog kotačića. pa je i arheološka građa koja ju prezentira. Keramika «ljubljanskoga tipa» Posebnu keramičku skupinu i drugu značajnu komponentu u ovoj fazi Gudnje čine nalazi kakve je svojedobno koji se često obuhvaćju obuhvatio nazivom «jadranski tip ljubljanske kulture». Nasuprot toj oblikovno-tipološkoj stereotipnosti stoji raznovrstan i dosta bogat ukrasni sustav čiju posebnost čini tehnika izvođenja ukrasa snažnim utiskivanjem grubljega. tupog instrumenta trokutnog ili četvrtastog presjeka u svježu glinu čime se dobivaju žlijebovi duži ili kraći žljebovi oštrih rubova. U ovoj fazi Gudnje dominiraju ukrasi u obliku okomitih i vodoravnih vrpce čija je unutrašnjost ispunjena 21 . te okomitih na recipijentu. Žlijebljena keramika Prvu i najbrojnije zastupljenu komponentu čini žlijebljena keramika.

posebice u njegovu zaleđu. nalaze je moguće razvrstati samo tipološki komparirajući ih s onim nalazištima čija je stratigrafija pouzdanija. U ovoj fazi Gudnje jednako su suskromno zastupljene i posude s proširenim i prema unutrašnjosti koso zasječenim obodom koje su. GUDNJA VIa-b – rano i srednje brončano doba Ovim fazama Gudnje pripadaju najmlađi dijelovi kulturnog posve neujednačene debljine u pojedinim dijelovima pečine.nizovima trokuta. a ni u tipološkom i stilskom pogledu. pa je to i najneizrazitija stratigrafska formacija na nalazištu. nalazi se kreću u vremenskom rasponu od 2. Gledano u cjelini. Sve ostali tipovi posuda također su zastupljeni samo pojedinačnim primjercima. stupnja cetinske kulture do Gagrice&Hatelji stupnja posuške kulture. Ostala keramika Prestali keramički nalazi ove faze Gudnje ne tvore nikakvu koherentnu cjelinu ni u tehnološkom. ali i istodobnih slojeva s drugih nalazišta. Osim toga. 3. S obzirom na to. oni i nisu zastupljeni u značajnijem broju pa ih nije moguće ni kvantificirati i uspoređivati s prethodne dvije vrste. postavljenih uz oba ruba vrpce. tipna odlika više istovremenih nalazišta na ovome području. gdje obično čini 30-40% ukupnog broja nalaza. također. uključujući tu i posudu ukrašenu «Schnur-ukrasom». Osnovna odlika arheološke građe koja prezentira ovu fazu Gudnje. Pri izvođenju trokuta primjenjivane su dvije tehnike: žigosanje i izrezivanje. 22 . koje čine jednu od najvažnijih komponenti u keramografiji istodobnih slojeva na većini drugih nalazišta na području istočnog Jadrana. a koji se integriraju u kulturu autohtone populacije koja je nositelj razvijenog eneolitika ovoga područja. najpotpunije se očituje u prisutnosti različitih vrsta keramičkih nalaza koji su izvorno vezani za različita kulturna područja. To se posebice odnosi na posude većih dimenzija s loptastim ili jajastim recipijentom. visokim cilindričnim vratom i prstenasto zadebljanim obodom. a vrhovima okrenutim prema njezinoj sredini.

U tome kontekstu. Zbog ograničenog fundusa nalaza nije moguće posve sigurno odrediti njezin položaj u periodizaciji impresso kulture. te odnose prema drugim područjima. onome dijelu svoga sloja koji je obilježen bogatom slikanom keramikom. Izložena građa jasno pokazuje da ovdje izdvojene i prezentirane faze razvoja nisu podjednako reprezentativni predstavnici pojedinih vremenskih perioda ni kultura koje im pripadaju.III ZAKLJUČAK Izložena arheološka građa prikupljena tijekom sustavnih iskopavanja 1963. zahvaljujući seriji dobro istraženih i bogato uslojenih nalazišta. jer se. a koja se u vrijeme otkrića iskazivala kao posve nova i nepoznata pojava na ovome posdručju. Stariji neolitik (faza I) zastupljen je skromnim depozitom i jednako skromnim brojem nalaza zbog čega je posve realna pretpostavka da je tijekom toga vremenskog perioda pećina bila vrlo kratkotrajno korištena. nedvojbeno pokazuje da pećina Gudnja pripada onoj skupini nalazišta koja imaju posebnu vrijednost i značenje za proučavanje prapovijesti na širem području istočnog Jadrana. odnosno proučavanju njezinih slojeva i nalaza koji im pripadaju treba pristupiti na taj način. procesima njihova nastajanja i razvoja.-1968. U arheološku literaturu Gudnja je i ušla zahvaljujući. ali mezolitičke tradicije na kremenim artefaktima. odnosno početka kasnoga brončanog doba. Isto tako. od početka neolitika do srednjega. uslojenost svakoga pojedinačnog nalazišta treba promatrati na dvije razine: jednoj koja ima opće značenje jer omogućava sagledavanje osnovnih razvojnih pravaca tijekom različitih perioda u neprekinutom slijedu. jednostavan i dosta rustičan ukrasni sustav na keramici ostavlja mogućnost opredjeljenja ove faze u početak starijeg neolitika. nedvojbena je 23 . sva ta pitanja mogu uspješno rješavati usporednim stratigrafskim proučavanjima. razvoja unutar pojedinih vremenskih cjelina sa slijedom kultura. To se posebno odnosi na najstariji i namlađi dio sloja. odnosno svakom pojedinačnom nalazištu. Njihova važnost proizlazi iz bogatstva kulturnih depozita koji daju presjek najvećeg dijela prapovijesti ovoga područja. Evidentno je da i Gudnji. i kontrolnih provedenih 2004. prije svega. Pri tome nije nije presudno važno pruža li svako pojedinačno nalazište mogućnost promatranja u neprekinutom razvojnom slijedu. Nema nikakve sumnje da je srednji neolitik (faza II) najznačajniji dio kulturnog depozita Gudnje. i drugoj koja ta ista pitanja promatra na užoj lokalnoj razini. te skroman.

te južnog Jadrana i južnoapeninskog podučja. s druge strane. pa se ne može ni izdaleka uspoređivati s raznovrsnim ukrasima s hvarskih ili drugih reprezentativnih nalazišta te kultur. repertoar ukrasa izvedenih postojanom bojom ili pastoznim namazom u crusted tehnici jako je reduciran. ali je u ovome trenutku teško reći radi li se i o posve samostalnoj kulturi. pa se ta dva nalazišta – Gudnja i Vela špilja – iskazuju kao središta jednog novog kulturnog fenomena prostorno vezanog za južnu Dalmaciju i južnodalmatinske otoke. s kojom ga povezuju i stanovite sličnosti u tipologiji posuda i načinima njihova ukrašavanja. Gledano u cijelosti. Sudeći prema debljini depozita i raspoloživim nalazima. Obje pojave rezultat su utjecaja sa šireg područja Salcuta – Krovodol – Bunaj-Hum kompleksa i srodnih kulturnih manifestacija (Tren-Maiq). ovaj kulturni fenomen nije moguće izjednačiti s danilskom kulturom. 24 . ali je realno pretpostaviti da je barem jedan dio keramografskih svojstava danilske kulture posljedica tih odnosa. Štoviše. Premda je istodoban s danilskom kulturom.činjenica da kultura srednjeg neolitika nije izrasla na domaćem supstratu i njegovoj kulturi nego je posljedica složenih odnosa na širem području južnog Jadrana i egejsko-jonskog prostora. uvođenjem tehnike kaneliranja i razvojem novih tipova posuda bikonične profilacije s rebrastim aplikacijama i urezanim linearnim ukrasima. U kontekst tih odnosa ulazi i Vela špilja na Korčuli s istovrsnim nalazima (vjerojatno Jakasova špilja i špilja Žukovica. ukrasi izvedeni tehnikom urezivanja bliski su istovrsnim ukrasima s eponimnog nalazišta njezine hercegovačke inačice. a u razvojnom smislu ne pokazuje izravnu povezanost s prethodnom fazom. ova je faza rezultat kratkotrajnog korištenja pećine tijekom kasnog neolitika. nego ga treba promatrati kao izdvojenu pojavu. Odnose danilske kulture i ove pojave zastupljene u Gudnji i Veloj špilji danas nije moguće posve jasno sagledati i definirati. te Sušac). S druge strane. a obilježena je prisutnošću dviju osnovnih keramografskih pojava koje karakteriziraju sva nalazišta na kojima je zabilježen proces transformiranja kasnoneolitičke u ranoneolitičku kulturu. Mlađi neolitik Gudnje (faza III) nije predstavljen velikom množinom nalaza. Faza IV pripada ranom eneolitiku i izraz je istovrsnih procesa koji se zapažaju na većem broju nalazišta na kraju neolitika i ranog eneolitika ovoga područja. ova faza Gudnje zasigurno tu kulturnu manifestaciju ne prikazuje u cjelini njezina izraza. ali je nositelj kulturnog razvoja tijekom ovoga vremenskog perioda autohtoni supstrat kasnog neolitika. s jedne. i ova je faza u Gudnji razmjerno kratkotrajnog karaktera. Premda sve keramografske pojave zastupljene u Gudnji ulaze u krug standardnih svojstava hvarske (hvarsko-lisičićke) kulture.

25 . uzimajući u obzir sve probleme koji su se u različitim oblicima pojavljivali pri obradi raspoložive građe i podataka. Neka finija pitanja kao što su precizni odnosi između pojedinih faza razvoja. odnosno srednjem brončanom dobu. dok se ostale keramografske pojave mogu povezati s istočnoalpskim. na temelju raspoloživih podataka i nalaza nije bilo moguće rješavati. te ih. pogotovo stoga što za takvo zanimanje sada postoje i konkretna uporišta. s nalazima karakterističnim za Gagrice/Hatelji fazu posuške kulture. posve je sigurno da će Gudnja i nadalje biti predmetom zanimanja stručnjaka koji se bave problematikom pojedinih prapovijesnih perioda. No. potom različiti aspekti realnog života na ovome nalazištu i slično. Ta će pitanja biti moguće rješavati tek nakon eventualnog obuhvatnijeg. a s druge. respektirajući i valorizirajući ranija mišljenja i interpretacije stratigrafije i kulturne slike po pojedinim fazama razvoja. odnosno razvijeni eneolitik. Stoga sam ta pitanja ostavio otvorenim kako bih izbjegao spekulativnost u njihovoj obradi. dobro planiranog dopunskog istraživanja. s jedne strane. Polazeći od svega navedenog u prethodnim poglavljima. komparirati s tipološkim i ornamentalnim svojstvima 2.Faza V. a rezultat je integriranja više pojava s različitih etno-kulturnih područja. Faza VIa-b najslabije je izdiferencirana stratigrafska formacija u kojoj je samo tipološki moguće do određene mjere razdvojiti nalaze koji pripadaju ranom. Nositelj kulturnog razvoja i u ovoj fazi je autohtoni supstrat prepoznatljiv po posudama s karakterističnim prstenasto zadebljanim obodima. s jedne strane. i unutarbalkanskim područjima. po svom ukupnom sadržaju posve je podudarna sa sadržajem odgovarajućih slojeva na većem broju nalazišta južnog Jadrana i njegova zaleđa. neovisno o tome. u ovoj sam monografiji nastojao odgovoriti temeljnim potrebama u prezentiranju jednoga značajnog prapovijesnog nalazišta. s druge strane. stupnja cetinske kulture i Nečajno i Sovići faze posuške kulture.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful