Farmaceutsko – biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zavod za farmakognoziju Obradila: prof.dr.sc. Zdenka Kalođera (semin.

radovi)

Fitofarmacija

Zagreb, 2009.

Sadržaj

UROANTISEPTICI, DIURETICI Uvae ursi folium, Medvjetkin list Solidaginis herba, Zelen zlatnice Urticae radix, Korijen koprive Betulae folium, List breze Rosae pseudofructus, Plod šipka Spiraeae herba, Zelen suručice DROGE ZA POTICANJE CIRKULACIJE Visci albi herba, Zelen bijele imele Crataegi folium et flos, Glogov list i cvijet Rosmarini folium, Ružmarinov list Alli ursini herba, Zelen medjveđeg luka DROGE LAKSATIVNOG DJELOVANJA Psyllii semen, Sjeme buhačice Aloe, Aloj Sennae folium, List sene Fructus sene, Senin plod Rhei radix, Rabarbarin korijen DROGE ZA SMIRIVANJE KAŠLJA Primula radix (rhizoma), Korijen (podanak) jaglaca Verbasci flos, Divizmin cvijet Salviae folium, Kaduljin list Caryophylli flos, Klinčićev cvijet Serpylli herba, Zelen majčine dušice Anisi fructus, Anišev plod DROGE KOD STANJA PREHLADE Salicis cortex, Vrbina kora Tiliae flos, Cvijet lipe Sambuci flos, Bazgin cvijet

STOMAHICI, KARMINATIVI

Carvi fructus, Plod kima Coriandri fructus, Korijandrov plod DROGE ZA POBOLJŠANJE METABOLIZMA Zingiberis rhizoma, Podanak đumbira Bardanae radix, Čičkov korijen Taraxaci radix cum herba, Korijen i zelen maslačka Cinnamomi cortex, Cimetova kora Silybi mariae fructus, Plod sikavice DROGE S HORMONSKIM DJELOVANJEM Cimicifugae racemosae rhizoma Agni casti fructus, Plod konopljike Sabalis fructus, Plod sabal palme DROGE SEDATIVNOG DJELOVANJA Valerianae radix, Odoljenov korijen

DROGE ZA VANJSKU PRIMJENU Rusci rhizoma, Podanak veprine Calendulae flos, Nevenov cvijet Symphyti radix, Gavezov korijen Arnicae flos, Brđankin cvijet Centellae asiaticae herba, Zelen gotu kole

UROANTISEPTICI DIURETICI

Uvae ursi folium
Medvjetkin list
Biljna vrsta: Arctostaphylos uva-ursi (L.) SPRENG., medvjetka, Ericaceae. Opis: Špatulasti i gusti, kožasti, glastki listovi su sjajno zeleni na gornjoj površini;imaju cjelovite i djelomično unatrag savijene rubove, a nervatura je izrazito i fino mrežasta. Vrlo mladi listovi su obrasli dlakama, a jednostanični trihomi koji ih prekrivaju imaju debele stijenke i uglavnom su nepravilni. Polegnut, prizemni grm sa vazdazelenim, kožastim listovima, špatulastim listovima. Vjenčić je u obliku urne ili ćupa s bijelim i crvenkastim laticama. Miris: Blagi. Okus: Stežući,blago gorak. Podrijetlo: Niski grmovi rasprostranjeni su po sjevernoj polutci. U Europi droga dolazi isključivo od divljih vrsta iz Španjolske i Italije. Planika se ne smije uvoziti iz zemalja Istočne Europe zbog njezinog statusa ugrožene vrste u divljini i zbog toga Europska unija u smjernicama trgovine zahtjeva od zemalja izvoznica znanstveno ˝izvješće o neštetnosti˝ nalaza biljke radi ugroženosti vrste. Neke od vrsta za opskrbu Sjeverne Amerike potječu iz Ruske Federacije. Sastav: Glavna komponenta droge su fenolni heterozidi sa hidrokinononovim monoglukozidom arbutinom (prema Eur.farmakopeji i JP, droga ne smije sadržavati manje od 7% suhog arbutina), također sa malim udjelom metilarbutina, pogotovo u drogama koje su podrijetlom iz Švicarske ili Austrije; droga također sadrži arbutin-galne estere, slobodnu galnu kiselinu i druge fenolne karboksilne kiseline te piceosid (p-hidroksiacetofenon glukozid). Prema starijoj literaturi droga sadržava 15-20% tanina, uključujući galotanine i tanine tipa katehina (prema autoru sadržaj je rijetko iznad 20%). Ostali sastojci droga uključuju 1-2% flavonoida, posebno hiperozide kao i ostale kvercetine i miricetinske glikozide i triterpene, uključujući ursoličnu kiselinu i odgovarajući alkohol uvaol te iridoidni glikozid monotropein. Indikacije: Droga djeluje kao sredstvo za dezinfekciju mokraćnog sustava kod blagih upala donjeg urinarnog trakta i mokraćnog mjehura. Antibakterijsko djelovanje, prema Levinu koji je formulirao ovu hipotezu vec 1883.godine, pripisuje se hidrokinonu koji se oslobađa iz

arbutina cijepanjem glikozidne veze. Zato arbutin smatramo prolijekom relativno toksičnog i aktivnog elementa hidrokinona. Pouzdani podatci o metabolizmu arbutina/hidrokinona u ljudskom tijelu su još uvijek manjkavi.Prema starijim podacima arbutin se može apsorbirati u tankom crijevu kao glikozid aktivnim transportom pomoću Na-ovisnog nosača. Iz ovih studija se ne može odrediti da li arbutin cirkulira kao netaknuta molekula ili je glikozidna veza tijekom transporta već pocijepana. S druge strane, također je poznato da se glikozidi mogu hidrolizirati beta-glukozidazom u mukozi crijeva. Kod arbutina, aglikon hidrokinon se može apsorbirati već u crijevu ili u jetri i detoksificirati konjugacijom sa glukuronskom ili sulfatnom kiselinom. Ovako nastali konjugati nemaju antibakterijsko djelovanje, ali oni se mogu hidrolizirati bakterijskim enzimima, npr. kod E.colli. Nije ispitivano da li i druge bakterije koje uzrokuju infekcije urinarnog trakta djeluju na antibakterijsku aktivnost preparata planike kao što je to slučaj sa E.colli. Pojačano antibakterijsko djelovanje proučavano je kod alkalizacije urina. Da li alkalizacija urina,koja dodatkom Na-hidrogen karbonata može biti postignuta samo kratkoročno, ima isti učinak in vivo još je uvijek upitno. U svakom slučaju, mjerljiva količina hidrokinona nije detektirana u urinu. Diureza je promatrana u štakora davanjem vodenih ekstrakata i diuretički učinak vjerojatno se ne pojavljuje kod uzimanja droge u uobičajenoj uporabi kao što je čaj ili ostali medicinski pripravci. Polifenolni tanini kao i fenolne karboksilne kiseline te piceosid pokazali su se odgovornim za učinak ekstrakta lista planike ˝in vitro ˝. Nuspojave: Zbog toga što listovi sadrže veliku količinu tanina, čajni infuz ima gorak i stežući okus što može uzrokovati mučninu i povraćanje kod pacijentata sa osjetljivim želucem. Hidrokinon nije toksičan prema uputi za uporabu čaja lista planike, međutim čak i prisustvo hidrokinona izaziva sumnju u kancerogene i mutagene učinke.Rezultat ove pretpostavke je ograničenost oralne uporabe čaja lista planike koja je dodana u Monografiji Njemačke Komisije E (vidi: Izvadak). Nalazi arbutina u urinu ne pokazuju naznake genotoksičnosti (Amesov test, mikronuklearni testovi na miševima). Priprava čaja: Preliti ključalom vodom 2,5 grama fino narezanih ili, još bolje, grubi prašak suhih listova (ili stavljamo suhe listove u hladnu vodu i zagrijavamo do vrenja i kratko dekoktiramo) te dekantiramo nakon 15 minuta. Macerat s hladnom vodom (6-12 sati) sadrži istu količinu arbutina, ali ima manje tanina. 1 čajna žličica- oko 2,5 grama Zamjena drugim materijalom: Može se javiti zbog pogrešne identifikacije te miješanja sa drugim listovima biljaka iz porodice Ericaceae, posebno sa listovima brusnice koji također sadrže arbutin (Vaccinium vitis idea,L.; Folium itis ideaeae) ; oni se mogu prepoznati po nedostatku fine mrežaste nervature . Listovi brusnice imaju paracitične puči na naličju dok listovi planike imaju anomocitične puči. Dodaci se također mogu detektirati sa TLC-om ; nakon prskanja pločice otopinom aluminijevog-klorida, kromatogram na srednjem i donjem dijelu pokazuje žuto-zelene, zeleno-plave te plave fluorescentne zone, što ukazuje na prisutnost listova brusnice. Zamjena sa listovima šimšira (Buxus sempervirens L.) se u pravilu nikad ne pojavljuje u praksi. Za nove zamjene koje su se pojavile na tržištu vidi /26/; biljni materijal iz Mexica sadrži listove iz Arctostaphylos punglens H.B.K. (Mexican manzanita), grma koji prirodno nastanjuje Mexico i Kaliforniju. Listovi kod ove zamjene su obrasli (u suprostnosti s originalnom drogom ) a i prema TLC rezultatima utvrđeno je da ovi listovi ne sadrže arbutin. Farmakološke karakteristike,farmakokinetika,toksikologija:

Preparati lista medvjetke imaju antibakterijsko djelovanje in vitro protiv vrsta Proteus vulgaris, E. colli, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis, Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis i Streptococcus strains kao i protiv Candida albicans. Antimikrobna aktivnost je povezana s aglikonom hidrokinonom koji je oslobođen iz arbutina (transportna forma) ili sa odpadnim produktima arbutina u alkalnom urinu. Metanolni ekstrakt droge (50%) navodno ima inhibitorni učinak na aktivnost tirozinaze. Stvaranje melanina iz DOPA-e uz pomoć tirozinaze kao i iz DOPACHROM oblika kroz autooksidaciju je također inhibirano ekstraktom. Postoje indicije da se kod čaja lista planike pripravljenom na slijedeći način(3g/150 mg), uglavnom u urinu nalazi glukuronidirani hidrokinon uz niske razine hidrokinona. Uporaba Kod upalnih poremećaja donjeg dijela urinarnog trakta. Za poboljšanje terapije kod kamenaca u mokraćnom mjehuru i bubrezima. Kontraindikacije Trudnoća, dojenje, djeca mlađa od 12 godina. Nuspojave Mučnina i povraćanje se mogu pojaviti kod osoba s osjetljivim želucem. Posebna upozorenja za uporabu Nisu poznate. Upotreba tijekom trudnoće i dojenja Ne koristiti tijekom trudnoće. Prijelaz arbutina/hidrokinona u majčino mlijeko nije ispitan. Prema tome droga se ne bi trebala koristiti ni za vrijeme dojenja. Interakcije sa drugim lijekovima Preparati koji sadrže list medvjetke ne bi se smjeli uzimati zajedno sa lijekovima koji zakiseljavaju urin, jer dolazi do smanjivanja antibakterijskog djelovanja. Doziranje Ako nije drugačije propisano: POJEDINAČNA DOZA-3 g suhih listova planike u 150 ml vode kao infuz ili hladni macerat; ili 100-210 mg derivata hidrokinona izraženih kao bezvodni arbutin. DNEVNA DOZA- 3 g suhih listova planike u 150 ml vode kao infuz ili hladni macerat do 4 puta dnevno ili 400-840 mg derivata hidrokinona izraženih kao bezvodni arbutin. NAČIN PRIMJENE- Sitno narezani listići ili osušeni listići u prahu za infuz ili hladni macerat, ekstrakti ili čvrsti pripravci za oralnu primjenu. VRIJEME UPOTREBE-Preparati koji sadrže arbutin ne bi se smjeli uzimati dulje od jednog tjedna ili više od 5 puta godišnje bez savjetovanja sa liječnikom. Posebne mjere opreza Nisu poznate. Čajevi lista medvjetke ne bi se smjeli uzimati kroz dulji vremenski period bez konzultacije s liječnikom. Čuvanje Čuvati zastićeno od vlage i svjetlosti.

Solidaginis herba Zelen zlatnice
Solidago virgaurea L., zlatnica, Asteraceae Opis: Droga biljke se sastoji od osušenih nadzemnih dijelova biljke ubrane u cvjetnom razdoblju ( kolovoz/studeni) . Zeljasta trajnica s debelim i kvrgavo odebljalim podankom i uspravne i tanke stabljike, visoke i do 1 m. Listovi su duguljasti, ovalni i dlakavi, donji s peteljkom i na rubu pilasti, a gornji su sjedeći bez peteljke. Cvjetovi su zlatnožuti, sitni , združeni u male glavice i potom su razgranjeni u metličasti cvat. Lijepo mirišu. Korijen je debeo i žbunasto razgranat. Rasprostranjenost: Europa, Azija (izuzev subtropskih i tropskih regija) , sjeverna Afrika, i sjeverna Amerika. Biljka je uvedena iz Mađarske, te prostora bivše Jugoslavije, Bugarske i Poljske. Kultivirana u svrhu homeopatskih pripravaka. Glavni sastojci: 1,4 % flavonoida, sa djelomično kvercetinom (quercetin) i kaempferol-3-Oglikozidima sa rutozidom (oko 0,8 %) i nikotiflorinom kao glavnom sastavnicom, uključujući izohamnetin i ramnetin-3-O-glikozide, kojih ima manje u sastavu flavonoida. U usporedbi sa S. Canadensis (Solidaginis giganteae herba) , kvercetin je odsutan. Triterpenski saponini su olean-12-en tipa , sa poligaličnom kiselinom kao dominantnim aglikonom. Identificirano je preko 30 spojeva poznatih kao Virgaurea i Solidago saponini. Karakteristični su 3,28 bisdezmozidi sa nezasićenim šećernim lancima , povezuju šećere na C-28,koji su esterificirani sa karboksilnim kiselinama male molekulske mase. Sastav saponina sa poligaličnom kiselinom razlikuje se u europskim podvrstama virgaurea i asiatica. Diterpeni cis tipa u manjim količinama se nalaze samo u Azijskim vrstama. U zlatnici nalazimo i eterično ulje, sa gama-cadininom kao glavnom komponentom, sa ostalih 22 mono i seskvi-terpena , koji su identificirani. Novija istraživanja otkrivaju i više od 50 spojeva u et.ulju. Zatim nalazimo fenol glikozide, kao i bisglukozid-salicilni-benzoat, odnosno leiokarbazid, i virgaureozid A , a oba spoja identificiraju S. Virgaureaeu , budući da se ne nalaze u S. Giganteae herba. Sadrži derivate kofeinske kiseline (3,5-di-O-caffeoylquinic , 4,5-di-O-caffeoylquinic). Sadrži slobodne fenolske karboksilne kiseline, kao salicilnu kiselinu, te kisele polisaharide i katehinske tanine.

Djelovanje i indikacije: Djeluje diuretično (pospješuje izlučivanje vode) , blago splazmolitično (opušta grčeve), te antiflogistično djelovanje na niže dijelove urinarnog trakta, bubrege, bubrežne kamence , te bubrežni pijesak. Naročito je afikasna primjena kod upale bubrega (nephritis) i upale izlaza iz mokraćnog mjehura s jakim bolovima kod mokrenja,talogom u mokraći i čestim mokrenjem. Služi kao korigens drugim lijekovima lošeg okusa, a budući da steže, liječi i od dijareje, te kod katara debelog crijeva. U nedavnim istraživanjima koja su uključivala oko 1500 pacijenata s infekcijama urinarnog trakta, upalama mjehura, kamencima i pijeskom u bubrezima, liječenje fito-farmaceutskim pripravkom zlatnice je pokazalo dobru do vrlo dobru učinkovitost i izvrsnu podnošljivost. Flavonoidi, triterpenski saponini, derivati kavene kiseline i fenolni glikozidi ( posebno leiokarpozid )su bili razmatrani kao potencijalne aktivne tvari odgovorne za protuupalni, diuretski učinak droge kod uroloških poteškoća kao i učinak na razbijanje bubrežnih kamenaca. Alkoholni ekstrakt je pokazao protuupalni učinak na ispitivanju edema šake i kemijski izazvanom artritisu šake kod štakora kao i antioksidativni učinak in vitro u različitim biokemijskim reakcijama. Leiokarpozid ( apliciran 25 mg/ kg, oralno i intraperitonealno ) je pokazao diuretski efekt kao i inhibitorni efekt na rast kamenaca i, u različitim tipovima upale, antiflogističko i analgetsko djelovanje. Poslije oralne primjene leiokarpozida kod štakora pronađeni su sljedeći metaboliti ( u % primjenjene doze ) : 2 % leiokarpične kiseline (3,6dyhydroxy-2-methoxy-benzoic acid), 2 % konjugata leiokarpične kiseline, 0,5 % salicilne kiseline, 0,1 % konjugata salicilne kiseline i 0.5% salicilurne kiseline. Saponini su također pokazali antiflogistički učinak ( 1,25 i 2,5 mg/ kg, i.v. ) u usporedbi s aescinom u ispitivanju edema šake kod štakora. Esterski saponini su pokazali antimikotičko djelovanje na humane patogene gljivice ( uključujući Candida albicans ), pri čemu acilirani bisdezmozidi pokazuju jači učinak nego karboksilne kiseline. Također, na antifungalno djelovanje može utjecati promjena šećernog lanca na C-3 i C-28 poligala kiseline. Etanolni ekstrakt također pokazuje antimikotičko djelovanje na Candidu a jači učinak na neke dermatofite. Spektar djelovanja, u svakom slučaju, nije vrlo širok. Osim toga, spermicidni učinak na humane spermatocite kao i imunomodulatorska i antitumorska svostva su opisana kod esterskih saponina S. virgaurea-e. Novija istraživanja provedena radi razjašnjavanja mehanizma diuretskog djelovanja zlatnice ( uključujući in vitro inhibiciju neutralne endopeptidazne (NEP) učinkovitosti i inhibiciju angiotenzin- pretvarajućeg enzima (ACE) ) od strane kvercetina i drugih polifenola kao i inhibiciju upalnog učinka ( uključujući in vitro inhibiciju leukocitne elastaze od strane 3,5-diO-kavenokinične kiseline ) od strane flavonoida i oslobađanje uskladištenih ACTH od strane saponina. U narodnoj medicini droga se koristi kao “ lijek za pročišćavanje krvi” kod reumatizma, artritisa, ekcema i drugih kožnih bolesti, kao i druge saponinske droge. Izvana, droga je našla primjenu kao adstringent kod upala usta i grla ( za ispiranje ) kao i za liječenje rana. Priprava čaja: Preliti vrelom vodom 2-3 g sitno nasjeckane osušene droge ( ili staviti u hladnu vodu, zagrijati do vrenja i pripremiti kao dekokt ) i 5-10 puta profiltrirati. Kao diuretik popiti po jednu šalicu 3-5 puta dnevno. Mnoštvo pripravaka za liječenje bubrega sadržava zlatnicu ( rinfuzna pakiranja, filter vrećice, instant čajevi ). Ako je na etiketi naznačena samo obična zlatnica, onda se sadržaj odnosi na biljku Solidaginis giganteae herba. Samoliječenje: nekoliko monopreparata sadrži suhi ekstrakt, pri čemu je zlatnica deklarirana na etiketi ( signaturi ). Primjeri pripravaka u Europi: Cystinol long ® ( 424,8 mg ekstrakta po kapsuli, droga- ekstrakt omjer 5,0- 7,1: 1, otapalo: etanol 30 % ); Solidago Steiner® ( pojedinačna doza : 300 mg ekstrakta po tableti, droga- ekstrakt omjer 5- 7,1 : 1, otapalo: etanol 60 % ). Nekoliko kombinacija pripravaka ( tablete, dražeje, otopine, eliksiri ) također sadrže zlatnicu, pored ostalog ( npr. Cystinol® Losung, Urostei Tinktur ).

Onečišćenja: Zlatnica se često patvori, zamjenjuje i onečišćuje s drogom Solidago Canadensis L. i Solidago gigantean AIT. (q.v.). DAB propisuje TLC ispitivanja čistoće kojima se detektira prisustvo ostalih Solidago vrsta. Onda na drugu ploču s istom test otopinom i kvercitrinom kao referentnom komponentom razvija se mobilnom fazom koja je mješavina- vode: anhidrida mravlje kiseline: etil acetata (10 : 10: 80 ) i pošprica s metanolnom otopinom difenilborne kiseline i aminoetil estera i polietilen glikola 400. Evaluat dokazuje prisustvo tvari u kvercitrin zoni ( Rf vrijednost oko 0,72 ) iz koje je obično odsutna S. virgaurea. Ne bi trebalo biti “istaknute žuto- smeđe fluorescirajuće zone” odgovarajuće referentnoj tvari kvercitrinu; takva zona trebala bi postojati samo u nazočnosti flavonoida, samo u malim količinama S. virgaurea, ako bi se uopće i pojavila. Razlika između S. gigantea i S. Canadensis uključuje i HPLC diferencijaciju, temeljenu na detekciji leiokarpozida. Čuvanje: Zaštićeno od svjetla i vlage, u ne- plastičnim posudama.
Izvadak iz German Commission E monograph (BAnz no. 193, Published October 15, 1987; Revised BAnz no. 50, Published March 13, 1990) Sljedeći tekst se također primjenjuje za Solidaginis giganteae herba. Uporaba: u terapiji upalnih bolesti donjih mokraćnih puteva, mokraćnih kamenaca, bubrežnog pijeska i kamenaca; kao prevencija kod istih. Kontraindikacije: Nisu poznate. Opaska: ne koristiti u slučaju oslabljene bubrežne ili srčane funkcije. Nuspojave: Nisu poznate. Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drukčije propisano: dnevna doza je 6- 12 g suhe droge. Način primjene: izrezati suhu drogu za čajni infuz kao i druge galenske pripravke za unutrašnju uporabu. Opaska: Treba osigurati uzimanje s dovoljno tekućine. Djelovanje: diuretik, blagi spazmolitik, antiflogistik. Formulacija iz German Standard License : ( St. Zul. 1986, Published March 12, 1986 ) 1. Indikacije za uporabu: Za povećanje količine urina kod bubrežnih upala i upala mjehura. 2. 3. Kontraindikacije: Kod kroničnih bubrežnih poremećaja potrebno je konzultirati se s liječnikom prije uporabe preparata zlatnice Doziranje i način primjene: preliti oko 150 ml kipuće vode preko 1-2 čajne žličice ( 3-5g ) biljke zlatnice. Ostaviti oko 15 minuta i onda profiltrirati.

Ako nije drukčije propisano piti jednu šalicu čaja, 2- 4 puta dnevno između obroka. 4. Čuvanje: čuvati zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Urticae radix
Korijen koprive
Opis: Nepravilno zavijen, 5 mm debeo, sivo-smeđi komadić korijena koji ima izrazito uzdužne brazde. Presjek korijena je šuplji i površinski prerez je bijeli; prijelom je čvrst i vlaknast. Miris: Nije karakterističan. Okus: Nije karakterističan.

Podzemni organi vrste Urtica dioica sastoje se od 3-10 mm debelih i cilindričnih rizoma, imaju pričvršćeno puno dugačkih, 1-5 mm debelih korjenčića i tankih korijenastih vlakana. Biljne vrste: Većinom Urtica dioica L., povremeno i U. urens L., Urticaceae. DAB i USNF također dopuštaju hibride ili kombinacije tih dviju vrsta. Podrijetlo: Rasprostranjena je širom svijeta, raste na zapuštenim mjestima. U središnjoj i istočnoj Europi ubire se nekultivirana, a u Sjevernoj Americi kultivirana kopriva (s područja Sjeverozapadnog Pacifika). Glavni sastojci: Oko 0,1% strukturno specifični lektin (UDA = Urtica dioica aglutinin) koji može biti podijeljen u 4 blisko povezane izolektinske podgrupe, sve sa N-acetilglukozaminom (prema USNF droga ne smije sadržavati manje od 0,8% ukupnih aminokiselina). UDA ima molarnu masu od 8500 daltona i relativno je otporna na djelovanje kiselina i topline; sastoji se od jednog polipeptidnog lanca bez ugljikohidratne komponente. Droga također sadrži smjesu polisaharida (dva glukana, dva glukogalakturonana i kiseli arabinogalaktan) i sitosterol, sitosterol glukozid, skopoletin (prema USNF ne manje od 0,05% β-sitosterola i ne manje od 3 μg skopoletina) kao i ostale fenilpropane (npr. lignane sa lignan-glukozidima, uključujući neo-olivil i sekoizolaricirezinol), posebne ceramide (= kiseli amidi masnih kiselina sa polihidroksialkilaminima, koji su komponente sfingolipida) i masne kiseline (npr. 9-hidroksi10-trans-12-cis-oktadienske kiseline), monoterpenske diole sa pripadajućim glukozidima, i tanine. Djelovanje i indikacije: Ekstrakti, uključujući pripravke čaja od korijena koprive, koriste se za probleme s mokrenjem povezane sa benignom hiperplazijom prostate, stadiji I i II. Dosad učinkovitost nije potpuno dokazana. Kao način djelovanja razmatra se interferencija s metabolizmom hormona kao i inhibicija upale. Poznato je da 9-hidroksi-10-trans-12-cisoktadienska kiselina inhibira aktivnost aromataze, no zbog nestabilnosti ne može se detektirati u ekstraktu. Inhibicija 5-α-reduktaze, što se često smatralo mehanizmom djelovanja droge, ne može se sa sigurnošću dokazati. Studije koje uključuju vodeno-alkoholne ekstrakte podupiru teoriju o antiproliferativnim učincima na tkivo prostate. Vodeno-alkoholni ekstrakt smanjuje (na 67%) kapacitet vezanja globulina koji veže spolne hormone (SHBG = sexual hormone binding globulin) i dovodi do 10%-tne inhibicije vezanja dihidrotestosterona (DHT) na androgeni citosolni receptor u prostati. Također, vodeni ekstrakt korijena koprive ovisno o dozi inhibira vezanje SHBG-a na humane membrane prostate. Povoljan učinak u liječenju benigne hiperplazije prostate pripisuje se prisutnosti kiselih polisaharida u drogi i lektinskoj frakciji sa imunomodulirajućom aktivnosti, stimulirajući T-limfocite i otpuštanje TNF-α iz makrofaga. U pučkoj medicini droga se koristi i kao diuretik i povremeno kao adstringens i za grgljanje. Pripravljanje čaja: Stavi se 1,5 g grubog praha suhog korijena u hladnu vodu, zagrije do vrenja i nastavi ključati otprilike 1 minutu te se ostavi da pokriveno odstoji 10-ak minuta. 1 čajna žličica = 1,3 g Ljekoviti pripravci: Nekoliko monopripravaka sadrži suhi ekstrakt sa različitim vrijednostima i dozama, gdje jedna jedinica preparata odgovara 1-4,8 g suhog korijena. Primjeri proizvoda: Bazoton® uno (film tablete, pojedinačna doza 459 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 7,1-14,3:1, otapalo: metanol 20%); Prostaforto® (dražeje, pojedinačna doza 249 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 5,4-6,6:1, otapalo: etanol 20%); Urtipret® (kapsule, pojedinačna doza 115 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi 15,75-19,25:1, otapalo: etanol 80%); Utk Uno® (kapsule, pojedinačna doza 230 mg ekstrakta, droga:ekstrakt iznosi

15,75-19,25:1, otapalo: etanol 80%); Prostagalen® (kapi) sadrži 30%-tni etanolni tekući ekstrakt (1:1), prosječna dnevna doza 5 mL. Prosječna dnevna doza od 4-6 g suhog korijena se može postići sa 1-5 dozirnih jedinica, ovisno o pripravku. Nekoliko kombiniranih pripravaka u kategoriji uroloških terapeutika sadrži tekuće ili suhe ekstrakte, većinom nestandardizirane (tablete, kapsule, prašci, tekućine). Patvorine: Rijetke, sa korijenom vrste Urtica kioviensis Rogow. koja se ne može razlikovati mikroskopski od korijena vrste Urtica dioica, već samo s TLC analizom. U pripravcima mediteranske regije identificirani su veliki postoci korijena vrste Urtica pilulifera L. koja se ne može razlikovati mikroskopski ili sa TLC, već ostatkom od 1% globularnog ženskog cvata (pilulifera = s malim loptama, kružićima).
Izvadak iz German Commission E monograph Uporaba: Poteškoće pri mokrenju u benignoj hiperplaziji prostate, stadiji I i II. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Povremene, blage gastrointestinalne smetnje. Interakcije: Nisu poznate. Doziranje: Ukoliko nije drugačije propisano, dnevna doza 4-6 g suhog korijena ili odgovarajuće preparate. Način primjene: Odrezani suhi korijen za čajne infuze kao i ostali galenski pripravci za oralnu primjenu. Djelovanje: Povećanje urinarnog volumena, povećanje maksimalnog protoka urina, smanjenje količine rezidualnog urina. Upozorenje: Ovaj preparat samo poboljšava simptome povećane prostate bez reduciranja samog povećanja stoga je potrebno savjetovanje s liječnikom. Izvadak iz German Commission E monograph Uporaba: Poteškoće pri mokrenju u benignoj hiperplaziji prostate, stadiji I i II. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Povremene, blage gastrointestinalne smetnje. Interakcije: Nisu poznate. Doziranje: Ukoliko nije drugačije propisano, dnevna doza 4-6 g suhog korijena ili odgovarajuće preparate. Način primjene: Odrezani suhi korijen za čajne infuze kao i ostali galenski pripravci za oralnu primjenu. Djelovanje: Povećanje urinarnog volumena, povećanje maksimalnog protoka urina, smanjenje količine rezidualnog urina. Upozorenje: Ovaj preparat samo poboljšava simptome povećane prostate bez reduciranja samog povećanja stoga je potrebno je savjetovanje s liječnikom.

Betulae folium
List breze
Biljne vrste: Betula pendula ROTH (srebrna breza), sin. Betula verrucosa EHRH., i/ili Betula pubescens EHRH. (paperjasta breza), sin. Betula alba L., ili hibridi obje vrste, porodica Betulaceae. Podrijetlo: Europa, umjereni klimatski pojas. Materijal za trgovinu uvozi se iz Kine, Rusije, Poljske i drugih istočnoeuropskih zemalja. List se obično ubire u proljeće. Listovi breze, plodovi breze Listovi breze su, otprilike 3-7 cm dugački i 2-4 cm široki, trokutastog do romboidnog, izduženo-streličastog izgleda, oštrog nazubljenog ruba i sadrže brojne otvore uljastih žlijezda s obje strane lista. Listovi Betule pubescens su oko 2,5-5 cm dugački i 1,8-4 cm široki,

ovalnog do trokutastog izgleda s zaobljenim rubovima i oskudne dlakavosti s obje strane lista. Donja površina ima male žućkasto-sive nakupine dlaka na račvištima vena. Gornja površina je tamno zelena dok je donja svjetlije zelena s istaknutim žilama. Trorežnjasti listići koji štite plod i plodovi koji se rasprostranjuju vjetrom su često prisutni. Miris: neznatno aromatski Okus: pomalo gorak Betula pendula ROTH Drvo i do 25 metara visoko s bjelkasto-srebrnom korom kada je mlado, a kako stari ona postaje tamnija( razlika prema B. pubescens EHRH). Visećih grana. Listovi cvatovi Betule pendule ROTH Listovi su trokutasto-romboidni sa oštrim nazubljenim rubom. Žućkasto-smeđi, zatvoreni plodovi, s krilcima za širenje vjetrom Smeđi višestanični trihomi na donjoj površini lista Betule pendule Glavni sastojci: Oko 3% flavonoida (prema Ph. Eur., ne manje od 1.5%, računato prema hiperozidu) koji najvećim dijelom uključuju hiperozid (0.8%) i avikularin (0.30-0.60%); miricetin-3-O-galaktozid (0.20-0.40%), kvercetin-3-O-glukuronid (oko 0.30%), kvercitrin (oko 0.14%) kao i glikozide kvercetina, miricetina i kempferola. Listovi vrste Betula pubescens obično imaju nešto niži sadržaj flavonoida od listova vrste Betula pendula, s time da je sadržaj u mladom lišću uglavnom viši. Drugi polifenoli uključuju derivate galne kiseline, kao što je 1-O-galoil-ß-D-(2-O-acetil)-glukoza, i fenolne karboksilne kiseline koje, između ostalog, uključuju klorogensku i p-kumarinsku kiselinu. Droga sadrži i hemolitičke triterpene damarenskog tipa, koji su esterificirani malonskom i acetilnom kiselinom. Strukturno su slični protopanaksadiolu, ali imaju α-supstituiranu hidroksilnu skupinu na položaju C-3. Od ostalih sastavnica prisutne su male količine askorbinske kiseline, hlapljiva ulja (koja sadrže seskviterpenske okside) i kalijeve soli. R1 Hiperozid: H Avikularin: H Kvercitrin: H Miricetin galaktozid: OH Kvercetin glukuronid: H R2 Galaktozil Arabinozil Ramnozil Galaktozil Glukuronil

Djelovanje i indikacije: Koristi se kao diuretik te za ispiranje urinarnog trakta u terapiji bakterijskih i upalnih procesa te grčeva, npr. kod pijelonefritisa, ureteritisa, cistitisa i uretritisa. O vrsti i brojnosti bakterija ovisi da li je fitoterapja dovoljna ili ju je potrebno kombinirati sa kemoterapijom. Diuretski učinak se postiže zahvaljujući sadržaju flavonoida. Ovaj je učinak dokazan farmkološkim pokusima, koji pokazuju inhibiciju (metalo)endopeptidaze (NEP). NEP je odgovoran za razgradnju natrijuretskih peptida i regulira izlučivanje natrija. Inhibicija NEP također pridonosi brzoj uropoezi (sekrecija urina putem bubrega) . Diuretski učinak pojačava i relativno visoki sadržaj vitamina C i hlapljivih ulja. Pojačana diureza sprječava nastanak bubrežnih kamenaca. U tradicionalnoj medicini, list breze se koristi i u terapiji gihta i reumatizma, ispadanja kose i eksantema. Naziva se i „pročišćivačem krvi“ u proljetnim kurama. Izrada čaja: Preliti kipuću vodu preko 2-3 g sitno sječenog osušenog lišća. Ostaviti da se namače 10-15 min i procijediti. 1 čajna žličica= oko 1 g, 1 velika žlica= oko 2 g.

Čajni pripravci: List breze dolazi kao medicinski čaj, ali i u obliku filter-vrećica. Kao komponenta biljnih čajeva, uglavnom se koristi u čajevima za mokraćni mjehur i bubrege, a ponekad i u čajevima za terapiju gihta i reumatizma. Vrlo rijetko je sastojak tzv. čajeva za mršavljenje. Fitolijekovi: Mnogi monopripravci sadrže list breze i to u različitim dozama (uključujući obložene tablete, kapsule i efervescentne tablete). Veliki broj kombiniranih proizvoda, u kategoriji diuretika i uroloških pripravaka, sadrže ekstrakt lista breze i to u doziranim oblicima koji uključuju kapsule, obložene tablete, granule.
Ekstrakt iz njemačke monografije ( BAnz no.50, objavljeno 13. Ožujka 1986) Uporaba: Koristi se za ispiranje urinarnog trakta pri bakterijskim i upalnim bolestima donjeg urinarnog trakta i kod bubrežnih kamenaca. Može se koristiti i kao pomoćna terapija za reumatske bolesti. Kontraindikacije: Nisu poznate Opaska: Kod bolesnika s edemom zbog srčanog ili bubrežnog zatajenja ne preporuča se terapija ispiranja. Nuspojave: Nisu poznate Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate Doziranje: Ako nije drugačije propisano: prosječno dnevno doziranje: 2-3g osušenog lista nekoliko puta dnevno; odgovarajuće pripreme Način primjene: Izrezani osušeni listovi ili osušeni ekstrakti za čajne infuze kao i za druge galenske pripravke te svježe iscijeđeni sok biljke za oralnu upotrebu. Upozorenje: Za terapiju ispiranjem obavezno piti mnogo tekućine Djelovanje: Diuretik Dio teksta s pakiranja prema njemačkoj standardnoj licenci 6.1 Terapijska kategorija: Biljni lijek za liječenje bolesti urinarnog trakta. 6.2 Indikacije: Irigacija urinarnog trakta i za terapiju bubrežnog kamenca; pomoćna terapija za reumatske bolesti. 6.3 Kontraindikacije: Nisu poznate; Oprez: irigacija nije preporučena kod bolesnika s edemom zbog zatajenja srca ili bubrega. 6.4 Interakcije s drugim lijekovima: Nisu poznate. 6.5 Doziranje i način primjene: Ukoliko nije drugačije propisano, piti jednu šalicu čaja nekoliko puta na dan, pripremljeno na sljedeći način: preliti sa 150 ml kipuće vode preko jedne jušne žlice(otprilike 2g) brezinog lista ili preko odgovarajuće količine jedne ili više čajne vrećice. Pustiti da odstoji 10-15min i zatim ocijediti. Za irigacijsku terapiju, potrebno je piti mnogo tekućine uz sam čaj. 6.6 Trajanje terapije: kod akutnih slučajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili se ponavljaju periodično, potrebno je potražiti liječničku pomoć. 6.7 Nuspojave: Nisu poznate. 6.8 Pohrana: Pohraniti zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Rosae pseudofructus Plod šipka

Rosa canina L. Divlju ružu čine pravi plodovi, a ne sjemenke. Pod drogom podrazumjevamo različite vrste roda Rosa L., porodice Rosaceae (e.g. R.canina L., R.pendulina L. i ostale Rosa vrste), uključujući i zatvorene plodove (pogrešno zvane sjemenkama). Grm se sastoji od jednovrsnih, srpasto savijenih trnova. Ima ružičaste do bijele pojedinačne cvjetove. Čaška je većinom rasperana, a nakon cvatnje svinuta prema unatrag i otpada prije dozrijevanja ploda. Droga: Cijela droga je 1-2 cm duga i 0.5-1.5 cm široka, okrugla do jajasta, meka i mesnata, sjajne i svijetle do tamno crvene boje. Na gornjem dijelu je pentagonalni dio iz kojeg se šire lapovi. Droga se sastoji od zrelih, osušenih cvjetnih osi, unutar kojih su sjedeći zbirni plodovi koji su crveni, zrncima nalik a pri dnu malo zavijeni. Miris: Voćni miris Okus: Slatkast do kiseo okus. Biljne vrste: Naraste do 5m u visinu, sa trnovitim granama. Listovi s pet ili sedam liski, goli, s donje strane bez žlijezda ili samo na središnjoj žili. Različite Rosa vrste posebno polimorfije vrsta Rosa canina L. i Rosa pendulina L., Rosaceae. Rosa canina prirodno raste u Europi, zapadnoj i srednjoj Aziji te sjevernoj Africi. Naturalizirana je na istoku Sjeverne Amerike- Rosa pendulina var.pendulina (=R.cinnamomea, R.alpina): prirodno raste na planinama u južnoj i središnjoj Europi. Također i u Čileu, Rusiji, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Kini, Mađarskoj te Balkanskim zemljama. Glavni sastojci:Askorbinska kiselina je esencijalna komponenta i to udjela 0.2-1.2% u Rosa canina i 0.5-2.0% u Rosa pendulina ( Europska farmakopeja nalaže minimalan sadržaj od 0.3%). Taj nivo je rijetko postignut u komercijalnim drogama. Droga također sadrži i 15% pektina, šećera, voćnih kiselina, tanina,zatim oko 0.3% eteričnih ulja. Sadrži i tragove flavonoida i antocijana, kao i crvenih i žutih pigmenata, a posebno karotenoida koji sadrže uglavnom izomere rubiksantina, likopena i beta karotena(koji je prekursor vitamina A).

Djelovanje i indikacije: Primarno se koristi za korekciju okusa u biljnim čajnim mješavinama. Popularno se koristi za podizanje otpornosti, prevenciju poznatih simptoma prehlade i gripe, kao i za deficijenciju vitamina C. Pektini i voćna kiselina mogli bi biti odgovorni za laksativni i diuretički učinak, a koristi se u narodnoj medicini. Šipak se najčešće može naći u vrećicama za čaj za doručak. Ukusan đem, bogat vitaminom C, radi se od svježih šipkova divlje ruže. Priprema čaja Čistu zagrijanu vodu preliti preko 2-2.5g usitnjenog šipka divlje ruže. U vodi mora odstajati 10-15 minuta i onda procijediti. 1 čajna žličica sadrži oko 3.5g šipka. Šipak se često nudi u obliku filtar vrećica i u miksturama s cvijetom hibiskusa te u osvježavajućem napitku čaja bez medicinskih indikacija. Monografija : Rosae pseudofructus cum fructibus ( rose hip& seed) Uporaba Koristi se u tretmanu poznatih simptoma gripe, prehlade; prevenciju i tretman nedostatka vitamina C; Kod povišene temperature; za povećanje otpornosti; želučanih spazmi, nedostatka želučane kiseline, za prevenciju upale želučane mukoze i želučanih ulkusa, kao želučani tonik, kod intestinalnih bolesti, dijareje, kao laksativ, za žučne kamence; bolesti donjeg urinarnog trakta; edema; kao tonik za bubrege, kod gihta, metaboličkih poremećaja urične kiseline; reumatizma, išijasa; dijabetesa; neadekvatne periferne cirkulacije; plućnih bolesti; za ispiranje očiju.

Spiraeae herba Zelen suručice
Spiraea ulmaria L. (sin. Filipendula ulmaria L. Maxim), Rosaceae, suručica, končara brijestolisna Opis: Žućkasto bijeli cvijetovi su oko 5 mm (rijeđe 8 mm) široki. Pomalo udubljeno cvjetište, vrčasto je, ima 5 malih, trokutastih, dlakavih zalistaka, koji su većinom usmjereni prema dolje. Pet latica, oko 2-3 mm dugih, su obrnuto- jajaste sa izbočenim vršnim djelom, i nisu sraštene, prašnici su brojni, dugi i sa okruglastim antenama. Ima 5-10 (rijeđe 12) malih slobodnih tučaka koji su isprepleteni zajedno i spiralno. U drogi dominiraju lako uklonjive latice zajedno sa brojnim zatvorenim cvijetnim pupoljcima. Miris: snažan, podsjeća na metilni salicilat Okus: opor i gorak Biljna vrsta: Filipendula ulmaria (L.) MAXIM. Trajnica, nalaziše na vlažnim lokacijama i doseže visinu do 2 m, mnogo malih mirisnih žućkasto- bijelih cvijetova je organizirano u metličasti cvat. Neparno perasti listovi s ne više od 5 pari listića (za razliku od Filipendule vulgaris) i palistići su prisutni na lisnoj bazi.

Rasprostranjenost: Europskog je podrijetla i naturalizirana je u Sjevernoj Americi. Materijal je uvezen iz jugoistočnih europskih država. Glavni sastojci: Droga sadrži oko 0.3- 0.5% jednostavnog fenol glikozida, većinom monotropin (=primverozid od salicilaldehida) i spirein(=primverozid od salicilmetilnog estera) [1-3]. Za vrijeme sušenja i pohrane, ovi sastojci su hidrolizirani na male količine esencijalnog ulja;glavni sastojak je salicilaldehid (75%), a ima još i salicilmetilnog alkohola, feniletilnog alkohola, benzilnog alkohola i još dr. [4] 1-5% flavonoida [5] je prisutno (prema DAC-u, ne manje od 1.8%, računato kao hiperozid), posebno spirozid (=kvercetin-4'-glukozid) i kamferol-4'-glukozid [5], pored ostalih. Elagitanini (hexahidroxidifenol kiselina esterificirana s glukozom) [7] su odgovorni za opor okus droge. Djelovanje i indikacije: Primarno se koristi kao dijaforetik za uobičajene prehlade sa groznicom i dodatno kao diuretik, posebno u narodnoj medicini.Cvijetovi končare brijestolisne koriste se isključivo u narodnoj medicini za tretiranje reumatizma mišića i zglobova kao i za giht. Izolacija inhibitora komplementa, koji ne spada u grupu salicilata, flavonoida i tanina , potvrđuje već poznato antiflogističko djelovanje droge. Antitumorske i imunomodulacijske aktivnosti dekokta droge su bile dokumetirane u ruskim dokumentima [9]. Izolacija heparin slične supstance je bila spominjana u literaturi. [10] Priprema čaja: Preliti ključalu vodu preko 3-6 g isječenih cvijetova končare brijestolisne. Ostaviti oko 10 min i onda procijediti kroz cjediljku. Piti jednu šalicu čaja, nekoliko puta dnevno. Jedna čajna žličica= 1.4g. Patvorine: Moguće, usljed slučajne zamjene sa starijim bazginim cvijetovima (Sambucus flos, q.s.) koju je lako detektirat pod povećanjem (pet latica bazgina cvijeta su srasle). Mikroskopski pregled bi pokazao prisutnost kristalnog pijeska koji je odsutan u končari. (Vidi isto cvijet bazge, slika 4).

Izvadak iz „German Commission E“ monografije (Banz no.43, Published March 2, 1989.) Uporaba Kao dodatni tretman za simptome prehlade. Kontraindikacije: Nepoznate. Upozorenje: Cvijetovi končare brijestolisne sadržavaju salicilate i zato se ne bi smjeli koristiti kod osoba koje su preosjetljive na salicilate. Doziranje Osim ako nije drugačije propisano. Dnevna doza 2,5-3,5 g cvijetova končare brijestolisne ili 4-5g zeleni končare brijestolisne, odgovarajuće pripreme. Način rukovođenja Isjeci suhe cvijetove i druge galenske pripravke za infuz čaja. Piti jednu šalicu infuza, što toplijeg, nekoliko puta dnevno.

Formulacija ambalaže umetnuta u „German Standard License“ (St. Zul. 1986, Published March 12, 1986.) 6.1. Indikacija za uporabu Za stanja prehlade sa groznicom, za koja je poželjno liječenje znojenjem, za povećanje količine urina. 6.2. Doziranje i način rukovođenja Preliti oko 150 ml ključale vode preko 2 čajne žličice (4- 6 g ) cvijetova končare brijestolisne. Ostaviti oko 10 min i onda procijediti kroz cijedilo. Osim ako drugačije nije propisano, piti jednu šalicu sviježe pripremljenog čajnog infuza,što toplijeg,nekoliko puta dnevno.

DROGE ZA POTICANJE CIRKULACIJE
Visci albi herba Zelen bijele imele
Viscum album L., Viscaceae ili Loranthaceae Droga: Vidljive značajke droge su rašljasti 2-3 mm debeli, žutozeleni, uzdužno naborani dijelovi stabljike i čvrsti i kožasti sjedeći listovi, koji su kopljastog do lopatastog oblika, žutozelene boje, te duljine 2-6 cm i širine 1-2 cm. Manje su izraženi žutozeleni muški i ženski cvjetovi, kao i smežurane, žutobijele do blijedo crvene bobice, veličine graška, koji nemaju peteljku. Miris: Vrlo slab, karakterističan. Okus: Gorak. Biljna vrsta: Viscum album L., Viscaceae ili Loranthaceae Mala, dvodomna, grmolika poluparazitska biljka, s izduženim, zimzelenim, kožastim cjelovitim listovima. Grananje je nasuprotno, a neprimjetni, pazušasti, žutozeleni, 4-dijelni cvjetovi tvore bijele ljepljive bobice. Rasprostranjenost: Poluparazitska biljka, podrijetlom iz Europe i Azije, raste na gotovo svom listopadnom drveću (osim na bukvi), s dvije podvrste koje se pojavljuju samo na zimzelenom drveću. Glavbni sastojci: Lektini (ribosom-inaktivirajući glikoproteini sa specifičnim afinitetom prema određenim šećerima i površini stanice). Najbolje istraženi lektini su lektini imele I-III (Mistletoe Lectin I, ML II, ML III). Sastoje se od dva peptidna lanca (A, 29,5 kDa i B, 37,5 kDa), gdje se B lanac specifično veže za galaktozu. Zelen bijele imele s listopadnog drveća sadrži uglavnom ML I, dok je ML III u većoj mjeri prisutan u drogi dobivenoj iz imele koja ratse na jeli i boru. Osim toga identificiran je i lektin koji veže hitin pod nazivom VisalbCBA. Prisutni su i viskotoksini (oligopeptidi), koji se sastoje od 46 aminokiselina. U sastav ulaze i flavonoidi, posebno glikozidi izorhamnetina i ramnazina; oni se mogu koristiti za razlikovanje podvrsta. Nalazimo i fenilpropanone i lignine, npr. siringenin-4-glukozid i siringaresinol-4,4-diglukozid. Droga sadrži biogene amine (npr. tiramin), derivate kava kiseline i polisaharide (posebno galakturonane i arabinogalaktane), kao i ciklitole (npr. viskumitol) koji su prisutni u različitim sastavima, ovisno o drvu domaćinu. Detektirani su bazični proteini i alkaloidi čija struktura nije utvrđena. Djelovanje i indikacije: Čaj se koristi kao dodatna terapija blagih oblika hipertenzije (bez racionalne osnove). U obliku posebnih ekstrakata za liječenje tumora, uključujući maligne tumore (u kontekstu antropozofske medicine), čije je istraživanje iznimno poraslo u posljednjih 5 godina. Lektini imele su intenzivno kemijski i farmakološki istraživani kao aktivni sastojci specijalnih ekstrakata. U međuvremenu je otkriven slijed aminokiselina A i B lanaca te sterička struktura lektina. Novi rekombinantni lektin VisalbCBA je izoliran 1996. i otada se testira njegova imunološka aktivnost. Od brojnih reakcija koje se mogu dogoditi nakon inkubacije lektina imele s humanim limfocitima, najvažnije su citotoksične

imunomodulatorske i apoptoza-inducirajuće reakcije. Indukcija apoptoze i selektivna reakcija ML III sa CD8+-T limocitima fenotipa CD62Llo, koji pripada grupi memorijskih stanica, je primjer novijih istraživanja na nivou stanice. Klinička upotreba preparata imele se također dalje razvila. Standardizacija lektina imele i proizvodnja rekombinantnih lektina je opravdala primjenu preparata imele u racionalnoj kliničkoj upotrebi. S druge strane, liječenje raka ekstraktima imele naišlo je na skepticizam u nekoliko radova obajevljenih u medicinskim i znanstevnim časopisima, vjerojatno zbog nepovjerenja autora prema antropozofskoj teoriji. Čaj imele se koristi isključivo na empirijskoj osnovi kao dodatak u terapiji hipertenzije, vrtoglavice i cefaličke kongestije krvi. Opravdanost ove upotrebe je upitna, jer se viskotoksini koji imaju hipotenzivni učinak razgrađuju u gastrointestinalnom traktu ili se ne apsorbiraju nepromijenjeni. Pacijenti koji uzimaju čaj imele trebali bi redovito kontrolirati svoj krvni tlak. U narodnoj medicini imela se koristi kod vrtoglavice, amenoreje i bolesti zglobova. Nuspojave: Prema izvadku iz Monografije German Commission E1 ; kod dugotrajne upotrebe moguća je pojava alergije. Priprava čaja: Preliti hladnom vodom 2,5g sitno izrezanu suhu drogu. Ostaviti da stoji na sobnoj temperaturi 10-12 sati i procijediti. Dnevno popiti 1-2 šalice. Čajni pripravci: Zelen imele dolazi u obliku čaja u vrećici, čaja u filter vrećici i u čajnim mješavinama za srce i cirkulaciju. Fitomedicina: Za oralnu upotrebu (kao antihipertenziv, u liječenju ateroskleroze i kao hipolipemik) pulverizirana zelen imele dolazi u obliku tableta, dražeja i prašaka. Nekoliko tekućih pripravaka sadrži ekstrakte (vodene ili etanolne). Suhi ekstrakti se koriste u kapsulama, tabletama i dražejama. Uljni macerat je isto dostupan u kapsulama, a iscjeđeni sok se koristi u kapima ili kao napitak. Brojni kombinirani pripravci, često sa širokim spektrom indikacija, sadrže ekstrakte imele uz dodatak ekstrakata gloga, ginsenga i /ili sibirskog ginsenga.Vodeni ekstrakti imele postoje i u ampulama za parenteralnu primjenu kao citostatici s imunomodulatorskim svojstvima. Primjeri europskih produkata: Eurixor ® ampule, Plenosol® N ampule koje sadrže 1mg ekstrakta imele (1:1,3), ili Lektinol ® ampule s 0,02 – 0,07 mg ekstrakta, koji odgovaraju 15 ng lektina imele u 0,5 ml. Ekstrakti imele pripremljeni iz biljke koja je sakupljena s određenog drva domaćina postoje s dodatnim opisom (imenuje se drvo domaćin) u ampulama različitih jakosti i u različito doziranim pakovanjima. Primjeri proizvoda: Helixor ® A (Abies – jela), M (Malus – jabuka), P (Pinus – bor) ampule ili Weleda Iscador ® koji postoji u kombinaciji sa srebrom, bakrom i živom.
1

Izvadak iz Monografije German Commission E (BAnz no. 228, izdano 5. prosinca 1984)

Upotreba: Za liječenje degenerativne upale zglobova stimulacijom kutano-visceralnih refleksa koju slijedi lokalna upala uzrokovana upotrebom kutanih injekcija. Kontraindikacije: Proteinska hipersenzitivnost, kronične progresivne infekcije (npr. tuberkuloza). Nuspojave: Drhtavica, povišena tjelesna temperatura, glavobolja, angina pectoris, ortostatski cirkulacijski poremećaji i alergijske reakcije. Interakcije s drugim lijekovima: Nepoznate. Doziranje: Osim ako je drukčije propisano: prema uputi proizvođača. Način primjene: Svježa biljka, suha biljka sasječena ili u obliku praška za pripremu otopina za injekcije. Djelovanje: Intrakutane injekcije izazivaju lokalne upale koje mogu napredovati do nekroze. U pokusima na životinjama, citostatsko djelovanje, nespecifična stimulacija imuniteta. Dodatno upozorenje: Hipotenzivni učinak i terapeutski učinak na blage oblike hipertenzije (granična hipertenzija) zahtjevaju reevaluaciju.

Crataegi folium et flos Glogov list i cvijet
Biljne vrste: Crataegus laevigata (POIR) DC [syn. Crataegus oxyacantha auct.] (dvovratni glog ); Crataegus monogyna JACQ. (jednovratni glog); Crataegus pentagyna WALDST. et KIT. ex WILLD. (petovratni glog); Crataegus nigra WALDST. et KITT. (crni glog); Crataegus azarolus L. (azarola, talijanska mušmula); Rosaceae. Rasprostranjenost: Crataegus laevigata and Crataegus monogyna pojavljuju se širom Europe. Crataegus pentagyna potiče s Balkanskog poluotoka, Crataegus azarolus s istočnog Sredozemlja i Crataegus nigra iz Mađarske, Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Neke su vrste kultivirane. Materijal za komercijalnu uporabu uvezen je iz raznih istočnih i jugoistočnih europskih zemalja. Glavne sastavnice: 1-4% oligomerni procijanidi [1-4] sastavljeni od 4,8 jednostruko povezanih te 4,8- i 4,6- dvostruko povezanih dimera, trimera do heksamera od flavon-3-ola, većinom s katehinskim ili epikatehinskim monomerom (vidi strukture). 0,3-2,5% flavonoidi [4] (prema Ph. Eur., ne manje od 1,5%, izračunat kao hiperozid) s hiperozidom i rutozidom kao glavne komponente uključujući glikozilflavone (viteksin, viteksin-2΄΄-O-ramnozid i njegov 4΄΄΄-acetil derivat, pored ostalih). Profil flavonoida je specifičan za svaku vrstu [4, 5]. Ostale sastavnice su neutralni polisaharidi [6], triterpeni [7], male količine biogenih amina [8], steroli, aminopurini i fenol-karboksil kiseline. Djelovanje i indikacije: Za rana stanja srčane insuficijencije, osobito koronarne insuficijencije i blage oblike insuficijencije srčanog mišića (Ι.-ΙΙ. stupanj po New York Heart Association), za staračko srce koje još ne zahtjeva kardiotonične glikozide, za srčani tlak i pritisak te za blaže oblike bradiaritmije. Prije uporabe treba ustanoviti da ranije spomenuti simptomi nisu organskog porijekla, u tom slučaju zahtjeva se uporaba drugih lijekova. U tu svrhu, glog se ne bi trebao preporučiti za samoliječenje. Djelotvornost Crataegus ekstrakta, koji je dostatno dokazan kroz brojna klinička i farmakološka ispitivanja [1, 9-12] je sada uglavnom pripisiv za međusobno djelovanje pojedinih sastavnica, posebno procijanida i flavonoida [13]. Jedna međunarodna dvostrukoslijepa placebo-upravljana studija s više od 1600 pacijenata, trenutačno inicirana (1998-2002) u Njemačkoj i Poljskoj, pokazuje pozitivne rezultate [12a]. Nakon dugotrajne primjene preparata s ekstraktom Crataegusa, zapaženo je poboljšanje prokrvljenosti miokarda i koronarnih žila kao i povećana tolerancija naspram manjka kisika. Unatoč velikom broju farmakoloških ispitivanja, mehanizam djelovanja još nije u potpunosti razjašnjen [14]. Mogući cilj za farmakološke učinke su Ca²+ -aktivirani K+ –kanali i fosforilirane reakcije, što vode do hiperpolarizacije membrane koja je praćena s vazodilatacijom; nedvojbena je inhibicija pasivnog ulaženja Ca²+ u vaskularni mišić [15]. Farmaceutske i farmakološke studije istovrsnosti pokazale su dobru korelaciju između biljke i ekstrakata koji su dobiveni vodeno-etanolnim otapalom (40-70 ili 80% [V/V]) [16]. Nuspojave: Nepoznate unutar terapijskih doza. Izrada čaja: Potrebno je preliti 1 do 1,5 gram sitno rezane suhe biljke s kipućom vodom, ostaviti 15 minuta i zatim procijediti. Ljekovita doza i trajanje terapije: 3-4 šalice dnevno, u periodu od nekoliko tjedana. Jedna čajna žličica = oko 1,8 g

Oko 4-10 mg ukupnih flavonoida prelazi u čajni infuz priređen iz 1,8 g suhe biljke (preporučena doza za jednu uporabu prema Njemačkom zahtjevu za kvalitetu – German Standard Licence) [17,18], što ulazi unutar nužnog terapijskog okvira Njemačkog zahtjeva za kvalitetu. Rezultati HPLC analize pokazuju kako profil flavonoida u čajnom infuzu odgovara profilu flavonoida u suhoj biljci. Čajni pripravci: Drogu je moguće pronaći pakiranu u mekane omote ili filter-vrećice (pogledaj izvod iz Njemačkog zahtjeva za kvalitetu). Lijekovi biljnog porijekla: Pripravci gloga i dalje drže sam vrh biljne medicine. Njemački proizvodi sadržavaju suhi ekstarkt gloga (16), tekući ekstrakt (4), tinkture (7) i mekani ekstrakt (1). Razrijeđena otopina za injektiranje je nedavno odobrena. Nekadašnje uobičajene etikete, na kojima je pisalo da su izmjerene komponente flavonida ujedno i medicinski aktivne komponente, zamijenjene su na sljedeći način: 1 film-tableta sadržava: 300mg suhog ekstrakta lista i cvijeta gloga (omjer droge i ekstrakta 4,0-6,6 : 1; otapalo je etanol 45%). Brojne kombinacije pripravaka i dalje sadrže promjenjiv broj nejasno definiranih ekstrakata, no njihov opstanak na tržištu nakon 2003./2004. godine je značajno ugrožen. Neki od ovih pripravaka će se i dalje zadržati kao tradicionalni biljni lijekovi s indikacijom npr.: „uobičajeno se koristi za opće poboljšanje zdravlja.“ Vodeno-etanolni tekući ekstrakt (vodeni ekstrakt gloga, otapalo etanol 45%) koji ne sadržava manje od 1% flavonoida koji su izračunati kao hiperozidi je oficionalni Njemačkoj Farmakopeji (DAB 2000). (German Commission E monograph) (BAnz no. 133, izdan 19. srpnja 1994. godine.) Farmakološka svojstva, farmakokinetika i toksikologija Sljedeći farmakodinamički efekti su utvrđeni u izoliranim organima i životinjskim eksperimentima u koje su uključeni pripravci s listom i cvijetom gloga (vodeno-etanolni ekstrakt s definiranim sadržajem oligomernih procijanida i flavonoida; macerati; svježi ekstrakti biljke) i s odvojenim frakcijama (oligomerni procijanidi i biogeni amini): pozitivan ionotropni efekt, pozitivan dromotropni efekt, negativan batmotropni efekt, povećana prokrvljenost krvnih žila i miokarda, smanjenje perifernog krvnog otpora. U humanim farmakološkim studijama s pacijentima sa srčanom insuficijencijom, dnevna doza je u rasponu od 160-900 mg vodeno-etanolnog ekstrakta (standardiziran prema oligomernim procijanidima i flavonoidima) u periodu od 56 dana. U slučaju srčane insuficijencije, shodno s propisom II. stupnja New York Heart Association (NYHA), ustanovljeno je poboljšanje u subjektivnim pritužbama kao i povećanje srčane snage, pad omjera tlaka i srčane frekvencije, povećanje istisne frakcije i anaerobne granice. Farmakokinetika je ispitivana samo u životinjskim eksperimentima tako da nema humanih farmakokinetičkih podataka. Ispitivanja o akutnoj toksičnosti vodeno-etanolnih suhih ekstrakata (omjer droge i ekstrakta 5:1, standardizirano prema oligomernim procijanidima) su dostupna. U njima nema smrtnih ishoda poslije oralne i intraperitoralne aplikacije u miša i štakora u dozama do 3000mg/kg tjelesne težine. Simptomi intoksikacije i nakon intraperitonejske primjene 3000 mg/kg, uključuju sedaciju, nakostriješenost dlake, dispnea i tremor. Gutanje praškasto usitnjene biljke u dozi od 3g/kg tjelesne težine štakora i 5g/kg tjelesne težine miša ne uzrokuju smrt. Nakon oralne primjene 30,90 i 300mg/kg vodeno-etanolnog suhog ekstrakta

u periodu dužem od 26 tjedana, u štakora i pasa nisu opaženi toksični efekti. „Doza bez efekta“, za štakore i pse, za ovaj ekstrakt je 300mg/kg tijekom 26 tjedana. Nije zabilježena smrt i pojava toksičnih efekata nakon oralne primjene 300 i 600 mg praškaste supstance po kg tjelesne težine u periodu od 4 tjedna. Nisu zabilježeni slučajevi toksičnosti za embrij i fetus, plodnost i postporođajni razvoj. Dostupni su i podaci nedavnih studija o mutagenosti Crategus pripravaka ali rezultati su proturječni. Pretpostavlja se da se mutagena aktivnost demonstrirana na Salmoneli, temelji na sadržaju kvercentina, a indukcija SCE se prvenstveno temelji na prisutnosti flavone-Cglikozida i flavonskih anglukona. Usporedbom količina kvercentina progutanih s hranom, njihov je sadržaju u drogi toliko nizak da je rizik za čovjeka praktički isključen. Podaci o karcinogenosti nisu dostupni. Istraživanje genske toksičnosti i mutagenosti ne daju indikacije o karcinogenom riziku te droge za čovjeka.
Klinički podatci 1. Uporaba: Povećanje srčane efikasnosti u skladu s II. stupnjem funkcionalnosti NYHA-e. 2. Kontraindikacije: Nepoznate 3. Nuspojave: Nepoznate 4. Upozorenja prilikom uporabe: Ako simptomi ostaju nepromijenjeni duže od 6 tjedana ili se pojavi edem nogu, preporuča se konzultacija s liječnikom. Ako se pojavi bol u području srca i širi se prema rukama, gornjem abdomenu ili području vrata ili se pojavi bol prilikom disanja, medicinska dijagnoza je prijeko potrebna. 5. Uporaba tijekom trudnoće i laktacije: Nisu poznata ograničenja 6. Interakcija s drugim lijekovima: Nepoznata 7. Doze i primjena: Osim ako je drugačije propisano: dnevna doza je 160-900mg čistog vodeno-etanolnog ekstrakta (etanol 45% v/v ili metanol 70% v/v, omjer droge i ekstrakta 4-7 : 1 s definiranim flavonoidnim ili procijanidnim sadržajem), koji odgovara 30-168,7 mg procijanida izračunatih kao epikatehini, ili 3,5 do 19,8 mg flavonoida izračunatih kao hiperozidi u skladu s DAB 10, podijeljeni u dvije ili tri pojedinačne doze. Vodeni ekstrakt gloga prema DAB 10: ekvivalent pojedinačne i dnevne doze prvo moraju potvrditi kliničko-farmakološki eksperimenti ili kliničke studije. Način uporabe: U tekućim ili tvrdim oblicima za oralnu primjenu. Trajanje uporabe: Minimalno 6 tjedana. 8. Predoziranje: Nepoznato 9. Posebna upozorenja: Nema 10. Utjecaji na upravljanje vozilima i mašinerijom: Nepoznato

Rosmarini folium Ružmarinov list

Ružmarinova grančica u cvatu Vrsta: Rosmarinus officinalis Porodica: Lamiaceae – Usnače

Osušeni listovi ružmarina

Biljna vrsta: Ružmarin je trajni, razgranani zimzeleni grm, visok i do 2m. Listovi su čvrsti, vrlo uski i na stabljici se razvijaju po dva nasuprotno. Mlade stabljike su četverobridne, a starije drvenaste. Između listova na kratkim ograncima, razvijaju se maleni dvousnati cvjetovi, svijetloplave do plavoljubičaste boje. Ružmarin cvate gotovo cijele godine, no ipak najviše u proljeće od ožujka do lipnja. Stanište i rasprostranjenost Samonikla biljka raste na sunčanom kamenjaru, u makiji mediteranskog područja. Izvan tog područja raste samo u kulturi. Najbujnije se razvija ružmarin u krajevima našeg priobalja i otoka, zatim u sjevernoj Italiji, u predjelima južne Francuske, u Španjolskoj, Portugalu i na obalama sjev. Afrike (Tunis i Maroko). Ružmarin je osjetljiv na hladne zime i mraz, pa u predjelima s oštrom klimom ne prezimljuje na otvorenom. Intenzivno se uzgaja u Italiji (sjev. dio), u Francuskoj i Španjolskoj. Ružmarinov list, a osobito ružmarinovo eterično ulje, vrlo su traženi na svjetskom tržištu. Španjolska je najveći proizvođač ružmarina, a zapravo ima i monopol u prodaji ružmarinvog eteričnog ulja. I u nas se počelo s uzgojem ružmarina na Hvaru, Visu, Korčuli i Šolti, a osnivale su se i ''ružmarinske zadruge''. Oko naziva biljke mišljenja su podijeljena. Prevladava ipak mišljenje da naziv Rosmarinus potječe od latinskog ''ros marinus'' što znači morska rosa. Prema drugim izvorima ime potječe iz grčkog jezika, a znači ''grm ugodnog mirisa''. Ljekarnički naziv

Rosmarini folium – Ružmarinov list Rosmarini aetherolum – Ružmarinovo eterično ulje Rosmarini folium se po europskoj farmakopeji (Ph. Eur.) sastoji od cijelih, osušenih listova ružmarina Rosmarinus officinalis L., Lamiaceae. Svojstva Ružmarinovo je lišće jakog aromatičnog mirisa (posjeća na kamfor) te oštrog, malo nagorka i trpkog okusa. Morfologija Listovi su igličasti, 1-3cm dugi i 2-4mm široki, kožasti i čvrsti, cijelog su ruba i prema naličju jako savijeni. Gornja strana lista je gola, sjajno zelene boje, u sredini ima udubljenje od uleknute primarne žile. Donja strana lista je gusto prekrivena trihomima, srebrnkasto bijele boje i s istaknutom glavnom žilom.

Trihomi koji pokrivaju donju površinu lista ružmarina Glavni sastojci: Ružmarinov list sadrži 1,2-2,5% eteričnog ulja s glavnim sastavnicama: 15-30% 1,8 - cineola, 15-20% kamfora, do 25% α pinena, oko 8% kamfena, 10-20% (+) borneola s 5-10% bornilacetatom i limonenom te drugim monoteropenima. Kemijski sastav ovisi o podrijetlu biljnog materijala, razvojnom stadiju biljke i vremenu sabiranja. Droga također sadrži diterpenoid fenole uključujući karnozol (0.35%) i karnozolnu kiselinu te druge sastavne dijelove koji podliježu procesu oksidacije prilikom ekstrakcije. Ružmarinovo lišće sadrži Lamiaceae trijeslovine, ružmarinsku kiselinu (kavenu kiselinu), flavonoide (uključujući genkvanin, luteolin i diosmetin) i njihove glikozide (genkvanin-4'-0-glukozid), triterpenske kiseline (5% derivata ursolne kiseline), triterpenske alkohole (betulin, amirine) i steroide. Lipidi su također

zastupljeni sa 97% n alkana, izoalkana i alkena u smoli lista. Drugi sastavni dijelovi uključuju ugljikohidrate (oko 6% polisaharida) i tragove salicilata. Djelovanje i indikacije: Primarno na bazi sadržaja eteričnog ulja, kao karminativ i stomahik za probavne tegobe, vjetrove, flatulanse, osjećaj nadutosti ali i za poboljšanje apetita i lučenje želučanog soka. Rjeđe se koristio kao koleretik, za kojeg je odgovorna gorka supstancija. Primjenjen izvana eksterno kao sredstvo za masažu pri reumi mišića i slaboj cirkulaciji u obliku ulja za tijelo, masti, ulja za masažu te kao dodatak (suhi list ili eterično ulje) za lokalnu iritaciju i u kupkama za poboljšanje cirkulacije. Diterpeni iz ružmarinovog lista pokazali su inhibicijske efekte lipidne peroksidaze. Ekstrakti lista djeluju na nivo glukoze kod miševa. U narodnoj pučkoj medicini ružmarinov topli oblog se koristi za ublažavanje, iscjeljenje rana i ozljeda te za ekceme te kao insekticid. -Vrijedan je začin, mirodija posebno u Italiji i Francuskoj. -Ružmarinovo vino se također koristi za dispeptičke bolesti i tegobe. Droga je širko korištena kao konzervans i antioksidans (za meso). Karnozolna kiselina i njezini razgradni produkti rozmanol i karnozol su posebno djelotvorni u tom pogledu. Ružmarin se koristi i kao sastojak u industriji alkoholnih pića (kao komponenta u Benedictine i Goldwasser).
Izvadak iz monografije German Comission E Upotreba/primjena Interno: Dispeptičke tegobe, kod tromosti želuca i digestivnih smetnji. Eksterno/Vanjska: U terapiji kao sredstvo za masažu pri reumi i bolestima reume, kod problema u cirkulaciji. Kotraindikacije – Nisu poznate Druge nuspojave – Nisu poznate Interakcije s drugim drogama – Nisu poznate Doziranje Interno: Dnevna doza 4-6g suhog lista ili 10-20 kapi eteričnog ulja ili odgovarajući pripravci. Eksterno: 50g suhog lista za punu kupku, 6-10% eteričnog ulja u polukrutim i tekućim pripravcima, drugi odgovarajući pripravci. Način korištenja Izrezati suhi list za infuzije; prašak lista, suhi ekstrakti i drugi galenski pripravci za vanjsku i unutarnju uporabu. Djelovanje Eksperimentalno: spazmolitično tj. umjereno spazmolitično na žučne kanale. pozitivno inotropno, povećanje koronarnog krvotoka, protok krvi veći. Kod ljudi: Kožne iritacije, stimulira povećanje cirkulacije,(vanjska uporaba) tj poboljšava prokrvljenost.

1, 8 Cineol

Borneol

Bornil acetat

Kamfor Genkvanin (Labiate tannin)

Ružmarinska kiselina

Luteolin Karnozol

Diosmetin

Rozmanol kiselina

Karnozolska

Nuspojave Konzumiranjem (aplikacijom) veće količine ružmarinovog ulja uglavnom nema velikog rizika od lišća ružmarina no u manjoj mjeri postoji rizik od gastroenteritisa i nefritisa.

List ružmarina kao i njegovi proizvodi ne bi se smjeli konzumirati tokom trudnoće (toksične nuspojeve komponenata eteričnog ulja) Priprava čaja Vrelom vodom prelije se 2g fino rezanog suhog lista ružmarina. Ostaviti da odstoji 15min, zatim ocijediti. Za vanjsku uporabu (za kupke) Pripravi se dekokt od 50g sušenog lista ružmarina sa 1L vode. Posuda se pokrije te ostavi stajati 15-30min. Rezultat je vodenasti ekstrakt koji se odvoji od droge te se doda kupki. Priprava ružmarinovog vina Pripravi se macerat od 20g sušenog lista ružmarina u litri vina. Ostaviti da odstoji 5 dana te povremeno protresti. 1 žličica = 2g ________________________________________________________________________________________
Indikacije za upotrebu Interno: Poremećaji kao što su osjećaj presitosti, flatulacije i gastrointestinalnih i žučnih smetnji. Eksterno: Kao potpora liječenju reumatskih bolova u mišićima i zglobovima. Kontraindikacije Ružmarinov list kao i proizvodi od njega ne bi se smjeli uzimati tokom trudnoće. Doziranje i način priprave Interno: 1 žličicu (2g) ružmarinovog lista prelijte sa 150mL vruće vode. Ostavite da odstoji 15min te procijedite. Popijte šalicu svježe pripremljenog vrućeg čaja 3-4 puta dnevno, između obroka, osim ako nije drukčije propisano. Eksterno: Za pripravu kupke, 100g ružmarinovog lista prelijte sa 20L vruće vode, osim ako nije drukčije propisano.

Čaj Droga (ružmarin) se rijetko koristi kao jedini sastojak čajeva, a rijetko i kao jedina komponenta formula biljnih čajeva (pr. čajevi za srce, cirkulaciju, mokraćni mjehur i bubrege). U Kanadi nekoliko OTC čajeva sadrži list ružmarina (pr. Kneipp čaj za žene, Flora Hautex čaj za čišćenje). Fitolijekovi Nekoliko uroloških preparata sadrži ekstrakte lista droge. Prilično često, etrično ulje ružmarinovog lista se koristi kao komponenta raznih preparata za vanjsku uporabu (masti, ulja za kupke). Trebalo bi još spomenuti da se dosta puno i često ružmarinovo ulje dodaje, miješa i obrađuje sa eukaliptusovim uljem i nekim drugim komponentama. Čuvanje U dobro zatvorenim čašama ili metalnim posudama (ništa plastično kod eteričnog ulja), zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Alli ursini herba Zelen medjveđeg luka

Biljna vrsta: Allium ursinum L., Alliaceae ( Liliaceae); medvjeđi luk,divlji luk, pasji luk. OPIS: Lice listova je tamno zelene a naličje svijetlo zelene boje. Listovi imaju paralelne vene s isturenom centralnom venom na naličju. Lateralne vene su neprimijetne. Cvjetovi su svijetlo žute do smeđe- žute boje u obliku zvijezde sa šest latica. Plod je tobolac koji sadrži 6 sjemena. Štitasti cvat se nalazi na stapki. MIRIS: Slabo aromatičan. OKUS: Oštar podsjeća na češnjak. Rasprostranjenost: Europa i sjeverna Azija. Najčešće na tlu crnogoričnih šuma. Uvozi se iz istočnih europskih zemalja. Glavni sastojci: Droga je slabo istraživana, a stare spoznaje se tek trebaju potvrditi. Parnom destilacijom se dobiva oko 0.007% lukovog ulja koje se razvija iz bezmirisnih prekursora. Preferira se koristiti svježe lišće jer se inače gubi velika količina ulja tijekom procesa sušenja. HPLC analizom dobiveno je 0.005% alicina iz svježe i 0.07% alicina iz suhe droge. U razrijeđenom metanolu ekstrakcijom svježe droge dobije se 0.05%aliina i 0.7& metil-Lcistein-sulfoksida. Bazirajući se na HPLC metodi vjerojatno je da se metiltiosulfonati i njihovi produkti koji su nađeni u ekstraktu lukavica isto mogu naći i u listu,međutim nema još detaljnih istraživanja. γ-glutamil peptidi iz vodenih ekstrakta lista uključujući i γ-glutamil-alil cistein-sulfokside pokazuju veliku količinu ACE inhibitora. Biljka sadrži flavonoide,tragove prostaglandina A,B i F i za list specifične lektine.

Djelovanje i indikacije: U srednjem vijeku divlji luk je bila cijenjena biljka i kao hrana i medicinski te je dobila naziv „ herba salutaris “. Vjerovalo se da divlji luk može otjerati zlo i nesreću. U narodnoj medicini koristila se slično kao i češnjak tj. za ublažavanje nadutosti, kao antibakterijsko sredstvo, antihipertenziv, protiv arteroskleroze i za dispepsiju. Kardioprotektivan učinak dokazan je in vitro na štakorovom srcu. Svježa biljka je primarno upotrebljavana kao začin. NUSPOJAVE: Pri normalnim dozama i primjerenom upotrebom nema nuspojava. Pretjerana upotreba može dovesti do gastičnih iritacija. UPOTREBA: Svježa biljka se koristi kao začin,slično kao luk i češnjak.Kao čaj se rijetko upotrebljava. PRIPREMA ČAJA: Ne postoji. FITOMEDICINA : Koristi se kao kapi i iscijeđen sok. Za probavu, cirkulaciju i vaskularne poremećaje koristi se sok ili ekstrakt u kombiniranim pripravcima. PATVORINE: Pogrešna identifikacija je jako rijetka zbog prepoznatljivog mirisa svježe biljke. Lišće mrazovca se često zamijeni s lišćem divljeg luka. U tom slučaju dolazi do otrovanja od kojih neka mogu biti i fetalna.

DROGE LAKSATIVNOG DJELOVANJA
Psyllii semen
Sjeme buhačice
Droga: Droga se sastoji od cjelovitih, zrelih i suhih, sjajnih sjemenki, tamno crvenkastosmeđe boje (nikad crne), eliptično-pravokutnog oblika, 2-3 mm dugačkih. Na konveksnoj strani nalazi se žlijeb (utor) sa bijelom okruglom brazgotinom u središnjem dijelu. Sjeme jako i brzo bubri u vodi i vrlo brzo je okruženo sa bezbojnim, transparentnim slojem sluzi. Za opis lupine (komuške) Psyllium USP vidi: Plantaginis ovatae seminis integumentum. Slika 1. Psyllii semen

Miris: gotovo bez mirisa Okus: bez okusa, pomalo slatkast i sluzav (ljepljiv) Slika 2. Plantago psyllium L.

Nisko zašiljenim listovima. klasove.

rastuća jednogodišnja biljka za (kopljastim) i usko linearnim Cvjetovi su organizirani u kratke

Podrijetlo biljke: Plantago afra L., sinonim P.psyllium L. 1762., ne 1753. (psyllium sjeme – trputac) i Plantago arenaria WALDESTEIN i KITAIBEL, sinonim P. Indica L. (španjolski ili francuski psyllium), Plantaginaceae. Njemačka uobičajena imena „Strauchwegerich“ ili „Strauchiger Wegerich“ koja se koriste za opis Plantago afra, nisu ispravna, mogu biti korištena samo neslužbeno za trajne (višegodišnje) vrste Plantago sempervirens CRANTZ. USP monografija priznaje suho, očišćeno, zrelo sjeme Plantago Psyllium L. ili P.Indica L. (sinonim P. Arenaria WALDSTEIN i KITAIBEL), kao i P.ovata FORSKAI (vidi Plantaginis ovatae semen). Prema Američkoj udruzi za biljne proizvode „Herbs of commerce“, psyllium je standardno zajedničko ime za sjeme P.arenaria (sinonim P.psyllium), P.asiatica i P.ovata (sinonim P.ispaghula). Podrijetlo: Raste u mediteranskim krajevima, gdje se i uzgaja (posebno u Francuskoj). Materijal za tržište uvozi se iz Francuske. Glavni sastojci: 10-12% sluzi, koja se nalazi isključivo u epidermisu kore (kao i kod sjemenki lana), a sastoji se uglavon od ksiloze i galakturonske kiseline, te arabinoze i ramnoze. Sjeme također sadrži masne kiseline, hemicelulozu, proteine, malu količinu iridoidnih glikozida (npr.aukubin) i fenil-propanske derivate (akteozid). Djelovanje i indikacije: Kao droga koja ima veliku moć bubrenja, uzima se sa obilnom količinom tekućine, kao laksativ za liječenje konstipacije. Povećanjem volumena vode u crijevu, stijenka crijeva se rasteže što potiče defekaciju; istovremeno sluz olakšava prolaz sadržaja kroz crijeva. Psyllium je kontraindiciran u slučajevima intestinalne opstrukcije. Opisani su i učinci sluzi psyllium sjemenki na snižavanje kolesterola. Sluz može biti i pogodna strukturna komponenta za proizvodnju medija za bakterijske kulture. Priprava čaja: Nije prikladno za čaj.

Za oralnu upotrebu kao laksativa, oko 10 g droge stavi se bubriti u 100 ml vode. Ovu količinu uzeti 2 puta na dan, ujutro i navečer, uz to piti najmanje 200 ml vode. 1 čajna žlica – otprilike 4,7 g. Biljni pripravci: Pripravci koji sadrže (crno) psyllium sjeme najčešće se koriste u SAD-u, dok je ispaghula sjeme (svijetlo psyllium sjeme) preferirano u središnjoj Europi (vidi: Plantaginis ovatae semen). Samo nekoliko pripravaka sadrži psyllium sjeme u obliku praška. Oatvorine: Jako rijetko se događa. Sjeme ostalih Plantago vrsta kao npr. P. lanceolata L. (engl.trputac) i P. major L. (širokolisni trputac) je tamno crno-smeđe ili svijetlo crveno-smeđe boje sa malim kapacitetom bubrenja. Europska farmakopeja također navodi sjeme P. Ovata FORSSK (sjeme ispaghula) i P. Sempervirens CRANTZ kao moguće krivotvorine. USP dopušta sjeme P. Ovata FORSSK.
•Upotreba Kronična konstipacija, osjetljiva crijeva •Kontraindikacije Stenoza jednjaka ili gastrointestinalnog trakta. •Nuspojave U rijetkim slučajevima mogu se javiti alergijske reakcije, posebno sa drogom u obliku praha i tekućim pripravcima. •Interakcije sa ostalim drogama/lijekovima Nepoznate •Doza Dnevna doza 10-30 g droge ili odgovarajućeg pripravka •Način primjene Cijelo ili smrvljeno sjeme, ostali galenski pripravci za unutarnju upotrebu. Napomena: Posebna monografija za psyllium lupinu! •Djelovanje Regulacija peristaltike crijeva •Terapeutska kategorija Laksativ koji djeluje bubrenjem •Indikacije za upotrebu Za tretman konstipacije i za oblikovanje mekane stolice, ako je poželjno lagano kretanje crijeva, npr. Analne fisure, hemeroidi, prije rektalno-analnih kirurških intervencija, za vrijeme trudnoće, za osjetljivo crijevo. •Kontraindikacije Abnormalno sužavanje jednjaka i/ili gastrointestinalnog trakta. Moguća ili postojeća intestinalna opstrukcija (ileus).Poteškoće u regulaciji dijabetes mellitusa. •Interakcije sa ostalim drogama/lijekovima Apsorpcija ostalih lijekova koji se uzimaju istovremeno može biti odgođena. Upozorenje: Kod inzulin ovisnih dijabetičara može biti potrebno smanjiti dozu inzulina. •Doza i način primjene Ako nije drugačije propisano, uzeti 1 čajnu žlicu (oko 5 g) psyllium sjemena koje je prethodno bubrilo u 100 mL vode, nekoliko puta na dan, sa 1-2 čaše vode. Napomena: Prije uzimanja ostalih lijekova treba proći 30 minuta do sat vremena. •Nuspojave U individualnim slučajevima moguće su reakcije preosjetljivosti. •Čuvanje Čuvati zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Aloe Aloj

Barbados-aloe (Ph.Eur.), Aloe (USP) Kap-aloe (Ph.Eur.), Aloe (USP) Droga: Aloe predstavlja osušeni i koncentrirani biljni sok dobiven iz stanica različitih vrsta roda Aloe. Proizvodi se u određenim područjima Afrike, Središnjoj Americi i Zapadnoj Aziji. Aloe-hepatica dobiva se sporim i pažljivim zadebljanjem lateksa tijekom uparavanja. Barbados-aloe izgledom podsjeća na jetru, može biti mat ili lagano sjajan. Aloe-lucida ili Kap-aloe dobiva se brzim uparavajem, najčešće iznad otvorenog plamena. To je svjetlucavo tamno smeđa masa sa zelenim tragovima. Za obje vrste aloe karakterističan je konkoidalni lom. Prašak droge je topiv u vrućem etanolu, djelomično topiv u vreloj vodi te djelomično netopiv u eteru i koroformu. Vodena otopina dodatkom lužine oboji se crveno (Bornträgerova reakcija). Miris: karakterističan i prodoran Okus: gorak i atipičan Aloe barbadensis, Barbados-aloe Biljna vrsta: Aloe barbadensis Miller (sinonimi Aloe vera (L.) Burm.f.) Asphodelaceae, porodica pratilac porodice Liliaceae. Kserofiti mesnatih listova dužine oko 50 cm i širine 6-7 cm, koji rastu iz vršnih dijelova korijena. Listovi imaju bodlje na rubovima. Cvjetovi su žuti ili narančasto-žuti te se nalaze na vrhu biljke. Sinonimi: Kanyasara, Ghrita kumari (Ayur.), Lu hui ye (kin.), Aloe, Barbados-aloe, Curaçao aloes (eng.), Aloés (fr.), Curaçao-Aloes (njem.), Aloe barbadensis (lat.), Aloe de Barbados (španj.), Musabbar (Unani). Porijeklo: Izvorno iz Afrike, uvezena u Ameriku. Barbados-aloe je kultivirana posebno u Zapadnoj Indiji i uzduž obalne regije u Venezueli. Komercijalni materijal se uvozi uglavnom iz Curacaa. U Središnjoj Europi praktički ne postoji tržište za Barbados-aloe iako se ona široko koristi u Zapadnoj Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu. Zadnjih godina, Barbados-aloe se kultivira na plantažama suptropskih regija SAD-a (Florida, Texas, Arizona), uglavnom za proizvodnju «Aloe vera gela», koji se koristi u kozmetičkim pripravcima i napitcima u industriji dijetetskih dodataka. Glavni sastojci: Uglavnom 1,8-dihidroksiantracenski derivati s 25-49% aloina (prema Ph.Eur. ne manje od 28% izraženo kao barbaloin). Aloin je smjesa diastereomera aloina A i aloina B. Aloin A, koji ima konfiguraciju 10S,1'S, proizvodi se biosintetski i prelazi sekundarno u aloin B, koji ima konfiguraciju 10R,1'S. Droga također sadrži u malom udjelu aloe-emodin i krizofenol, uključujući i njihove glikozide. Za Barbados-aloe karakteristična je pojava 7-hidroksialoina A i 7-hidroksialoina B (3-4%), kojih nema kod Kap-aloe. Ostali karakteristični spojevi su 8-glukozilkromonski derivati poznati kao «aloe-resini», većinom aloeresin A, aloeresin B (aloesin) i aloeresin F, uključujući i njihove p-kumaroil i cinamoil estere. Za razliku od Kap-aloe, Barbados-aloe ne sadrži gorke glikozide (derivate fenil-2pirona). Ostali sastojci su polisaharidi i glikoproteini.

Djelovanje i indikacije: Aloe se koristi kao sanažan laksans zbog toga što sadrži antrakinonske derivate. Aloe-emodin, koji se smatra aktivnom komponentom, se formira u kolonu tijekom reduktivnog cijepanja glikozida epitelnim ili bakterijskim enzimima. Nastali metaboliti nadražuju intestinalnu mukoznu membranu, povećavaju mukoznu sekreciju i stimuliraju peristaltiku. Istodobno je inhibirana reapsorpcija vode i elektolita. Neki C-glukozilkromoni su pokazali jaki antiflogistički učinak. Mucilaginozni sok listova se koristi u kozmetici jer posjeduje reepitelizirajući, antieritematozni, apsorbirajući i učinak vezanja vlage. I svježi i konzervirani Aloe vera gel pokazali su se učinkoviti kod snižavanja šećera u krvi i razine triglicerida. Aktivne komponente odgovorne za ove efekte su vjerojatno polisaharidi i glikoproteini. Nuspojave: Kronična upotreba laksativa koji sdrže antrakinone utječe na balans elektrolita, posebno depleciju kalija i gubitak natrija tijekom dehidracije. Deplecija kalija može dovesti do paralize intestinalne muskulature pa laksativi postaju manje djelotvorni. Zato treba povećavati dozu kako bi se posigao željeni učinak. U pacijenata s bolestima srca deplecija kalija može uzrokovati kardijalne aritmije. Osim toga, učestala primjena antrakinona oštećuje intestinalni epitel i uzrokuje ireverzibilna oštećenja mukozne muskulature. Pojavljuje se tenezam ( grčevita i bolna kontrakcija analnog ili vezikalnog sfinktera) s gubitkom mukoze; mukozna membrana je smeđe boje zbog nakupljanja različitih produkata prolaska antrakinona, smatra se bezopasnim. Također treba istaknuti da visoke doze aloe dovode do nakupljanja krvi u pelvičkoj regiji. Osim toga, kao rezultat nadražujućih učinaka na gastrointestinalne membrane, mogu se pojaviti refleksne kontrakcije utrusa, koje u kasnoj trudnoći mogu dovesti do pobačaja ili prijevremenog poroda. Toksične doze aloe uzrokuju teške hemoragijske proljeve i oštećenje bubrega, ponekad sa smrtnim ishodom. Doza od 1 g po danu, ako se uzima nekoliko dana, smatra se letalnom. Indikacije za primjenu aloe trebale bi biti vrlo striktne: akutna konstipacija. Kontraindikacije: trudnoća, menstruacija, bolesti bubrega. Treba obratiti pozornost na činjenicu da antrakinoni, koji imaju hipokalijemijske efekte, mogu pojačati učinak saluretika. Samoliječenje je prikladno samo pod određenim uvjetima jer postoji rizik kod nekontrolirane primjene pripravaka koji sadrže antrakinone. Čajni pripravci: Nije primjenjivo Farmakokinetika: Aloe extractum siccum normatum (standardizirani suhi ekstrakt aloe) je oficinalni pripravak Europske farmakopeje, pripravljen od Kap- ili Barbados-aloe ili mješavine obje. On je normiran tako da ne sadrži manje od 19,0% niti više od 21,0% hidroksiantracenskih derivata, izraženih kao barbaloin.

Za razliku od Kap-aloe, Barbados-aloe se ne koristi kao droga s laksativnim učinkom u Središnjoj Europi i nisu dostupni monopripravci Barbados-aloe. Na tržištu se nalazi samo nekoliko pripravaka za topičku primjenu. Kozmetika: U SAD-u proizvodi s nazivom «Aloe vera gel» imaju važnu ulogu u kozmetici, ali i u takozvanim fitnes proizvodima i dijetetskim dodatcima; načinjeni su od stabiliziranog viskoznog soka parenhima koji sadrži sluz iz unutrašnjeg dijela sočnog lista aloe. Dostupni su mnogobrojni pripravci za njegu kože (pripravci za čišćenje lica, uljne kupke, balzami (sastavljena tinktura benzoina)), kojima se pripisuju hidratizirajuće, antiinflamatorno i antibakterijsko djelovanje. Regulatorni status Kanada: OTC lijekovi; povod zahtjevima za Stimulantni laksativni označeni standard koji sadrži doze (maksimalna doza za odrasle: 100-250 mg; za djecu 6-12 godina: 80-120mg) i upozorenja. Dokazano aktivni sastojak u skoro 70 priloga OTC purgativa i laksativa, tradicionalnih biljnih pripravaka i homeopatskih pripravaka, za koje je potrebna dozvola prije stavljanja na tržište. Skladištenje: Zaštićeno od svjetla. Izvadak Njemačkog povjerenstva E monografija Farmakološke karakteristike, farmakokinetika, toksikologija !,8-dihidroksiantracenski derivati imaju laksativni učinak. Taj učinak prvenstveno nastaje zbog utjecaja na motilitet kolona koji inhibira stacionarne i stimulira propulzivne kontrakcije. Trajanje intestinalne pasaže je skraćeno, što vodi smanjenju reapsoropcije vode. Pored toga , povećanje aktivne sekrecije klorida rezultira gubitkom vode i deplecijom elektrolita. Sistematske studije o farmakokinetici pripravaka aloe nisu dostupne. Iako se verojatno aglikoni koji se nalaze u drogi apsorbiraju već u gornjem dijelu tankog crijeva. β-glikozidi su prolijekovi koji se ne apsorbiraju niti se cijepaju u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta. Oni se metaboliziraju u aloe-emodin antrone u kolonu bakterijskim enzimima. Aloe- emodin antron je laksativni metabolit. U ljudi detektiran je rein u urinu nakon ingestije praška aloe u dozama od 86 do 200 mg za svaku dozu posebno. Aktivni metaboliti, kao što je rein, mogu se u malim udjelima naći u majčinom mlijeku. Lksativni učinak na dojenčad nije uočen. Prolaz reina kroz placentu je vrlo mali. Biljni pripravci sa stimulirajućim laksativnim djelovajem imaju veću toksičnost nego čisti glikozidi, vjerojatno zbog sadržaja aglikona. Ekstrakt aloe sadrži 23% aloina i manje od 0.07% aloe-emodina, kao i aloin, nema mutagenih učinaka na bakterije i sustave za testove na sisavcima. Djelomično pozitivni nalazi postoje za aloe-emodin, emodin i krizofanol. Nema dostupnih podataka u vezi s kancerogenošću.
Klinički podaci 1. Upotreba Konstipacija 2. Kontraindikacije Intestinalna opstrukcija, akutne upalne gastrointestinalne bolesti, npr. Chronova bolest, ulcerozni kolitis, apendicitis, abdominali bolovi nepoznatog uzroka. Ne upotebljavati kod djece mlađe od 12 godina te kod trudnoće. 3. Nuspojave U pojedinačnim slučajevima grčevima slične neugodnosti gastrointestinalnog trakta. U ovakvim slučajevima preporuča se smanjenje doze. Dugotrajna upotreba/zloupotreba: smetnje u balansu elektrolita, posebno nedostatak kalija, albuminurija i hematurija. Pigmentacija intestinalne mukoze ( Pseudomelanosis coli) je bezopasna i uglavnom reverzibilna

nakon prestanka uzimanja droge. Nedostatak kalija može dovesti do kardijalnih aritmija mišićne slabosti, pogotovo uz istovremenu primjenu srčanih glikozida, diuretika i kortikosteroida. 4. Posebna upozorenja za primjenu Stimulativni laksansi ne bi se trebali uzimati u duljem vremenskom periodu (ne više od 1-2 tjedna) bez savjeta liječnika. 5. Primjena tijekom trudnoće Ne preporuča se upotreba tijekom trudnoće i dojenja zbog nedovoljno toksikoloških podataka. 6. Interakcije s drugim lijekovima Prilikom kronične primjene / zlouporabe, aloe može potencirati učinke srčanih glikozida, može također ući u interakciju s antiaritmijskim sredstvima zbog deplecije kalija. Veći gubitak kalija može se pojaviti ako se istovremeno koriste tiazidski diuretici, kortikoadrenalni steroidi i korijen sladića. 7. Doze Prašak aloe, vodeni i vodeno-alkoholni ekstrakti u suhoj, mekoj ili tekućoj formi kao i metanolni suhi ekstrakt za oralnu primjenu. Ako nije drugačije propisano: 20-30 mg hidroksiantacenskih derivata po danu, računato kao bezvodni aloin. Individualna točna doza je najniža doza potrebana za održavanje meke stolice. 8. Predoziranje Neravnoteža elektolita i tekućine. 9. Posebna upozorenja Ako se stimulativni laksativi upotrebljavaju dulje od preporučenog kratkog perioda, može doći do smanjenja motiliteta crijeva. Trebala bi se upotrebljavati samo ako promjene u prehrani ili upotreba laksativa s učinkom formiranja nakupina nemaju učinka. 10. Učinci na motocikliste i upravljače strojeva Nisu poznati. Opaska Tijkom tretmana može se pojaviti bezopasno crveno obojenje urina.

Aloe capensis, Kap-aloe Biljne vrste: Aloe ferox, Miller (Cape-aloe) i prema USP-u hibrid A. africana, Miller i A. spicata, L., Asphodelaceae (prije Liliaceae). Sinonimi: Aloes (eng.), Aloés (fr.), Kap-aloe, Afrikanische Aloe (njem.), Aloe del Cabo (španj.). Porijeklo: Izvorno iz Afrike, kultivirana u Južnoj i Istočnoj Africi. Komercijalni materijal uglavnom dolazi iz Kenyije i Južne Afrike. Divlji biljni materijal ove vrste je pod zaštitom Dodatka II Konvencije o internacionalnoj trgovini ugroženih vrsta. Glavni sastojci: Analogno Barbados-aloe, uglavnom aloin A i B. Sadržaj hidroksiantracenskih derivata je niži nego u Barbados-aloe (prema Ph.Eur. ne manje od 18% izražen kao barbaloin). Ostale razlike prema Aloe barbadensis materijalu je izostanak 7hidroksialoina i prisutnost 5-hidroksialoina i aloinozida A i B (aloin-10-O-α-ramnozidi). Resin se sastoji od glikozil derivata kao što su aloeresin B (aloesin), njegov kumarinski kiselinski ester i slične komponente. Nasuprot Barbados-aloe, Kap-aloe sadrži gorke glikozide (derivate fenil-2-pirona) i aloen A i B. Primjena: Isto kao i Barbados-aloe. Nuspojave: Iste kao kod Barbados-aloe. Čajni pripravci: Nije prikladno. Sastojak je Swedish Bitter-a ( Švedske gorčice).

Fitomedicina: Kao sastojak laksativnih monopripravaka ili kombiniranih pripravaka koji sadrže Kap-aloe ili aloe ekstrakt, koji su komercijalno dostupni. Onečišćenja: Kao i kod Barbados-aloe. Skladištenje: Zaštićeno od svjetla.

Sennae folium List sene
Cassia angustifolia- indijska sena Cassia senna - aleksandrijska sena, Caesalpiniaceae Prema „American Herbal Products Association᾽s “ izvorna Cassia promijenjena je u Senna i odvojene vrste Cassia angustifolia i Cassia senna su grupirane zajedno pod jednu klasu, Senna alexandrina. Ova nova klasifikacija ne odgovara službenim monografijama Ph. Eur., USP i drugima. Cassia angustifolia: oko 1-1.5m visoka grmolika biljka. Grm sene cvjeta žutim cvjetovima. Listovi su uski i postavljeni u parovima. Plod je plosnata, papirasta, smeđe zelena mahuna. Droga: Droga se sastoji od kopljastih listova sa kratkom peteljkom. Dugački su 2-6 cm, široki 7-12 mm. Listovi imaju asimetričnu bazu, rub je cijeli. Listovi su obično karakterizirani poprečnim i nakrivljenim linijama. Miris je slab, karakterističan. Okus je najprije sladak, a zatim gorak. Rasprostranjenost: Cassia angustifolia je podrijetlom arapska, ali se u velikim količinama uzgaja u Indiji, posebno u pokrajinama Tinnevelly, Madurai, Tiruchirapally. Cassia senna je samorodna u sjevernoj i sjeveroistočnoj Africi, a uzgaja se u dolini Nila. Droga za prodaju uvozi se uglavnom iz Indije i Sudana. Glavni sastojci: Uobičajeno je više od 3% glikozida diantrona (senozidi A, A1, B-F) i male količine antrakinonskih glikozida (prema Ph. Eur. ne smije biti više od 2.5% hidroksiantracenskih glikozida- senozidi B). Droga također sadrži 2-3% sluzi, flavonoide (posebno derivati kamfora), naftalenske glikozide, 0.05% esencijalnih ulja sastavljenih od mono i sekviterpena, fenilpropana, palmitinske kiselina i dr.

Djelovanje i indikacije: List sene je jedan od najčešće korištenih biljnih laksativa. Ubraja se među laksative sa antiapsorptivnim učinkom što znači da u debelom crijevu smanjuje apsorpciju vode i elektrolita iz crijeva u krvotok, potpomažući istovremeno pritjecanje vode i elektrolita u šupljinu crijeva. Na taj način djeluju tako da povećavaju volumen stolice, što stimulira peristaltiku crijeva i ispražnjenje. Droga se koristi za akutnu konstipaciju i u svim slučajevima u kojima se preporučava postići mekaniju stolicu, kao npr. kod hemeroida, nakon operacije rektuma ili analnog područja, prije i poslije operacije abdomena... Mehanizam djelovanja senozida je relativno dobro proučen. Senozidi su prirodni prolijek. Oni sami nisu biološki djelotvorni. Prolaskom kroz želudac i tanko crijevo ostaju nepromijenjeni, a aktiviraju se tek u debelom crijevu pod utjecajem bakterijskih enzima koji ih hidroliziraju i reduciraju u njihovu aktivnu formu. Uglavnom se koriste standardizirani ekstrakti sene koji sadrže oko 20% senozida i imaju 30% jači laksativni učinak od iste količine čistih senozida zato što prateći sastavni dijelovi u ekstraktu pojačavaju učinak. NUSPOJAVE: Čak i kod normalnih doza pojavljuje se crveno obojenje urina zbog prisustva nekih antracenskih derivata koji se mogu pojaviti i u majčinom mlijeku što u većini slučajeva ne uzrokuje dijareju kod dojenčadi. Predoziranje može dovesti do bolova u probavnom sustavu i dijareje. Dugotrajna konzumacija trebala bi se izbjegavati zbog rizika od remećenja ravnoteže vode i elektrolita (gubitak kalija). KONTRAINDIKACIJE: Droga je kontraindicirana u slučajevima intestinalne opstrukcije, tijekom trudnoće i upala u trbušnoj šupljini.

Kao i sve druge droge sa antracenskim derivatima, list sene se ne bi smio koristiti kod kronične konstipacije. Posljednih godina, pitanje mutagenosti i kancerogenosti antranoida je bilo tema mnogih diskusija. U međuvremenu, provele su se brojne studije na širokoj populaciji u kojima nema povezanosti između korištenja antrakinonskih laksativa i opasnosti od tumora. 1998.god američki FDA predložio je klasificiranje antrakinonskih laksativa uključujući senu u „kategoriju 3“(zahtijeva buduća testiranja) zbog pozitivnog Amesovog testa mutagenosti povezano s nekim ekstraktima sene. PRIPREMA ČAJA: Preliti vrućom ili toplom (ne kipućom vodom) 0.5-2 g fino usitnjenog, osušenog lista sene. Namakati 10-20 min i onda procijediti. Mnogi autori preporučuju maceraciju osušenog lista u hladnoj vodi 10-12 sati. Osnova za ovu preporuku je da se manja koločina smola koja uzrokuje bolove u abdomenu raspada u hladnoj otopini. Sadržaj senozida pripremljen u vrućem čaju, ostavljen stajati 5 min je gotovo jednak kao u hladnom maceratu natapan 2 sata na 20°C (oko 85% senozida, senozidi se oslobađaju puno brže iz plodova sene nego iz lista. Da se dosegne dnevna doza 20-30 mg senozida A/B provodi se ekstrakcija vrućom vodom iz 2 g osušenog lista 10 minuta. Laksativni efekt nastupa približno 10-12 sati nakon pijenja čaja. 1 čajna žličica ̴ 1.5g Brojni proizvođači nude čaj od seninog lista u filter vrečicama ili kao instant čajeve. U sjevernoj americi list sene se također koristi i kao aktivna komponenta u nekoliko stimulativnih biljnih čajeva. -pripravci sene ponuđeni su kao stimulativni laksativi u različitim oblicima uključujući dražeje, kapi, granule, praške, tablete. Kombinirani produkti sadrže ekstrakte standardizirane prema fiksom sadržaju senozida (između 12 i 22 mg senozida B). Nestandardizirani pripravci sene više nisu relevantni. Postoje neki kombinirani produkti u kojima se miješa ekstrakt lista sene sa laksativima velikih oblika ili s drugim drogama s antracenskim glikozidima. Puno češće laksativni preparati sadrže ekstrakt ploda sene. -dva pripravka lista sene su službena u USP: sena tekući ekstrakt (omjer droge i otapala u ekstraktu 1:1, otopina:1/3 alkohola i 2/3 vode), i senin sirup (250 ml tekućeg ekstrakta sene za 1000 ml sirupa). U europskoj farmakopeji jedan pripravak je služben (sadrži standardizirani suhi ekstrakt lista sene, koji sadrži min. 5.5% i max. 8.0% hidroksiantracenskih glikozida, otopina: 50- 80 postotna otopina etanola) PATVORINE: U današnje vrijeme gotovo ih i nema. Npr. list Senne auriculate se rijetko nađe u biljnim pripravcima koji se prodaju. Oni ne sadrže senozide i vrlo lako se mogu prepoznati pod mikroskopom, npr. po dlakama koje su jako duge. Zatim, ova sena sa 80% sulfatnom kiselinom daje karmin crveno obojenje.

Fructus sene Senin plod
Droga: Droga se sastoji od plosnate smećkastozelene ili sivozelene membranozno- kožnate liske (mahune), koja je do 5 cm duga i oko 15-18 mm ( Cassia angustifolia) ili 20-25 mm (Cassia aucutifolia) široka i lagano asimetrična. Dvije polovice ploda, koji prijanjaju jedan drugome čitavom površinom, je teško odvojiti. Plod normalno sadrži 5- 7 sjemenki (Cassia angustifolia) ili 7-10 sjemenki (Cassia aucutifolia), koje su više ili manje rebraste, bjelkaste do zelenkastosive boje i vrlo grube naborane, mrežasto- izbrazdane površine. Miris: Slab, karakterističan. Okus: U početku sluzav i slatkast, a kasnije oštar i gorak. Biljna vrsta: Cassia angustifolia VAHL Cassia angustifolia VAHL (poznata kao tinevelška sena) i Cassia senna L, odnosno C. acutifolia DELILE (poznata kao aleksandrijska ili khartum-sena), Caesalpiniaceae (u većini farmakopejskih monografija stoji Leguminosae ili Fabaceae). Prema Američkom udruženju za biljne proizvode (AHPA), „Trgovina biljem“, 2. izdanje, rod Cassia je izmijenjen u Senna i gore navedene dvije vrste su grupirane zajedno pod zajedničku klasifikaciju, Senna alexandrina, MILL., no ta nova klasifikacija ne odgovara onoj u europskoj farmakopeji (Ph. Eur.). Glavni sastojci: Sastav antrakinonskih glikozida seninih plodova vrlo je sličan onome u listova, ali s različitim sadržajem senozoida i ostalih antrakinonskih derivata, ovisno o Cassia vrsti, dakle postoje dvije različite monografije u Ph. Eur. i IP: Aleksandrijska sena (Sennae fructus acutifolia) do 3,4 % , tinevelška sena (Sennae fructus angustifolia) do 2,2 % hidroksiantracenskih derivata, računatih kao senozoid B. Komercijalna droga sadrži obično oko 3 % (tinevelška sena) i 4- 5 % senozoida (aleksandrijska sena). Glavne sastavnice su, kao i u listu sene, diantronski glikozidi senozoidi A, B, C i D; više glukolizirane sastavnice (glukosenozoidi) su također moguće. Koncentracija antrakinonskih glikozida je niža u plodovima nego u listovima; njihov kvalitativni sastav također se razlikuje [1]. Prisutni su i flavonoidi (osobito derivati kemferola), te sluzi (osobito u sjemenkama). [2, 3]. Djelovanje i indikacije: Jednake kao i kod lista sene. Unatoč donekle višoj koncentraciji antracena (u odnosu na list), senini plodovi imaju nešto blaže djelovanje (i zato se preporučuju kod djece). Blaže djelovanje ne ovisi o manje smolastim spojevima u plodu, kako se prije mislilo, nego zbog manjeg sadržaja (vrlo aktivnih) aloe- emodinskih glukozida.

NUSPOJAVE Ova droga ne smije se koristiti kroz duži vremenski period. Procjena rizika pojave karcinoma se promijenila proteklih godina. Sljedeća tvrdnja je navedena iz literature [4], s obzirom na sigurnost seninih laksativa: Na temenju in vivo istraživanja, koja su u međuvremenu postala dostupna, posebno uzevši u obzir kvantitativne analitičke, kao i kinetičke točke gledišta, genotoksične i kancerogene prijetnje čovjeku nisu povezane sa seninim plodovima i/ili njihovim izoliranim antracenskim komponentama. PRIPREMA ČAJA Vidi: Sennae folium Senozoidi iz ploda više se ekstrahiraju nego iz listova [5]. 4 čajne žličice = 2 g LJEKOVITI OBLICI Standardizirane ekstrakte plodova sene možemo naći u brojnim OTC preparatima stimulativnih laksativa. Primjer preparata: Senokot® (tablete, granule, supozitoriji i sirup). Brojni europski kombinirani preparati(tablete, dražeje, kapsule, tekućine) sadrže suhi ekstrakt plodova aleksandrijske ili tinevelške sene, koji su uglavnom standardizirani u odnosu na ukupan sastav senozoida. Primjeri preparata: Depuran® N, (50.00 – 66.68 mg suhog ekstrakta po kapsuli, što odgovara 10 mg senozida B ) Liquidepur® N ( 1.334 g suhog ekstrakta ili 100 ml otopine odgovara 100 mg senozida B)
UPUTA UZ LIJEK PREMA NJEMAČKOJ STANDARDNOJ LICENCI (St. Zul. 13th Suppl, Published May 2000.) 6.1 Terapijska skupina Biljni stimulativni laksativ. 6.2 Indikacije za uporabu Za kratkotrajnu uporabu kod konstipacije. 6.3. Kontraindikacije Kada se ne smije upotrebljavati čaj ploda sene? Infuzi čaja, pripravljeni od plodova sene, ne bi se smjeli uzimati u slučajevima intestinalne opstrukcije, akutne intestinalne upale, npr. Cronova bolest, ulcerozni kolitis ili apendicitis, abdominalni bolovi nepoznatog uzroka, kao i ozbiljne dehidracije uz depleciju elektrolita. Što je potrebno nadzirati tijekom trudnoće i laktacije? Infuzi čaja, pripravljeni od plodova sene, ne smiju se uzimati tijekom trudnoće ili laktacije zbog nedovoljnog broja toksikoloških istraživanja. Što je potrebno uzeti u obzir kod djece i starijih osoba? Djeca mlađa od 10 godina ne smiju piti infuze čaja pripravljene od plodova sene 6.4. Mjere opreza za uporabu i posebna upozorenja Koje mjere opreza treba uzeti u obzir? Korištenje stimulativnog laksativa izvan kratkog roka (dugotrajno korištenje) može voditi do intestinalne inertnosti. Plodovi sene trebali bi se koristiti samo u slučajevima kada

konstipacija ne može biti ispravljena primjenom dijetnog režima prehrane ili korištenjem preparata, koji povećavaju volumen stolice. Upozorenje: Kod inkontinentnih odraslih osoba, koje piju infuz čaja ploda sene, valja izbjegavati dugotrajan kontakt kože s fecesom, čestim mijenjanjem pelena, donjeg rublja ili posteljine. 6.5. Interakcije s drugim lijekovima Koji lijekovi stupaju u interakciju sa plodom sene? Kroničnom uborabom ili zlouporabom deplecija kalija može potencirati djelovanje pojedinih droga sa kardiotoničnim efektom na miokard ( kardiotonični glikozidi) ; također je moguća interakcija s antiaritmicima. Nedostatak kalija može biti pojačan prilikom uzimanja pojedinih lijekova uključujući one koji povećavaju ekskreciju urina ( saluretici), kortizon i njemu slične tvari ( adrenalni kortikosteroidi) ili korijena sladića. Te interakcije također valja uzeti u obzir kod kratkotrajne uporabe. 6.6 Doziranje, način administracije i trajanje terapije Sljedeća informacija je valjana ako lijek nije drugačije prepisan od Vašeg liječnika: Molimo pažljivo slijedite uputstva da ne bi došlo do pogrešnog (neželjenog) djelovanja infuza ploda sene. Koliko čaja ploda sene treba popiti i kako često? Odrasli i djeca iznad 10 god trebaju popiti 1 šalicu infuza čaja, dva puta dnevno pripravljenog na sljedeći način: Plod aleksandrijske sene- prelijte oko 150 ml kipuće vode preko 0,5 g ploda sene u vrečici čaja i ostavite stajati 10- 15 min. Plod tinevelške sene- prelijte oko 150 ml kipuće vode preko 0,75 g ploda sene u vrečici čaja i ostavite stajati 10- 15 min. Točna individualna doza je najmanja potrebna doza, koja će uzrokovati meku stolicu. Pola šalice čaja već može biti dovoljno da se postigne taj efekt. Kada je najbolje uzimati čaj ploda sene? Ako je moguće, infuz čaja trebao bi se uzimati navečer prije počinka. Laksativni efekt normalno se pojavljuje nakon 8-12 sati. Koliko dugo se čaj sene smije koristiti? Stimulativni laksativni čajevi ne bi se smjeli koristiti duži period (dulje od 1- 2 tjedna) bez savjeta liječnika. 6.7. Prekoračenje doze i ostale pogreške doziranja Što učiniti ako prekoračimo preporučenu dozu čaja ploda sene? U slučajevima slučajnog ili namjernog predoziranja mogu se pojaviti bolni intestinalni grčevi i teške dijareje s posljedičnim gubitkom tekućine i elektrolita, kao i jaki gastrointestinalni bolovi. U slučajevima predoziranja odmah konzultirajte liječnika/ljekarnika, koji će odlučiti koju protumjeru poduzeti (npr. mjere regulacije elektrolita i tekućine). Što učiniti ako je premala doza čaja ploda sene ili propustimo uzimanje čaja? U tom slučaju nije potrebno nadoknađivati propuštenu dozu, nego nastaviti sa propisanim planom doziranja. 6.8 Nuspojave Koje nuspojave se mogu pojaviti nakon ingestije čaja ploda sene? U individualnim slučajevima mogu se pojaviti gastrointestinalni bolovi slični grčevima. U tom slučaju potrebno je reducirati dozu.

Metaboliti mogu uzrokovati intenzivnu žutu ili crvenosmeđu diskoloraciju urina, koja je privremena i bezopasna. U slučaju dugotrajne uporabe ili zlouporabe javljaju se: • povećan gubitak vode i elektrolita, poosebice deplecija kalija vode smanjenoj funkciji srca i mišićnoj slabosti, posebice uz istovremenu uporabu kardiotoničnih glikozida (pozitivno inotropni lijekovi), saluretika (diuretici), kortizona i njemu sličnih tvari (adrenalni kortikosteroidi) • ekskrecija proteina i eritrocita u urinu • pigmentacija intestinalne mukoze (Pseudomelanosis coli) je bezopasna i obično reverzibilna prilikom diskontinuirane uporabe čaja ploda sene Ako opazite nuspojave koje nisu ovdje opisane, molimo konzultirajte Vašeg ljekarnika ili liječnika. 6.9 Čuvanje Čuvajte zaštićeno od svjetla i vlage.

INFORMACIJE VEZANE UZ LIJEK PREMA NJEMAČKOJ STANDARDNOJ LICENCI 7.1 Način propisivanja Dostupan samo u ljekarnama. 7.2. Terapijska skupina Biljni stimulativni laksativ. 7.3 Indikacije za uporabu Za kratkotrajnu uporabu kod konstipacije. 7.4 Kontraindikacije Ileus, akutna intestinalna upala, npr. Cronova bolest, ulcerozni kolitis, apendicitis; abdomnalni bolovi nepoznatog uzroka, ozbiljne dehidratacije praćene deplecijom vode i elektrolita; djeca ispod 10 godina starosti; trudnoća i laktacija. 7.5 Nuspojave U individualnim slučajevima mogu se pojaviti gastrointestinalni bolovi slični grčevima, osobito kod pacijenata s iritabilnim kolonom. U tim slučajevima potrebno je reducirati dozu. Metaboliti mogu uzrokovati intenzivnu žutu ili crvenosmeđu diskoloraciju urina (pH ovisnu), koja nije klinički značajna. U slučaju dugotrajne uporabe ili zlouporabe : • Gubitak elektrolita, posebice kalija. Deficijencija kalija vodi smanjenoj funkciji srca i mišićnoj slabosti, posebice uz istovremenu uporabu kardiotoničnih glikozida, saluretika i adrenalnih kortikosteroida. • Albuminurija i hematurija. • Pigmentacija intestinalne mukoze (Pseudomelanosis coli) je bezopasna i obično reverzibilna prilikom diskontinuirane uporabe čaja ploda sene. 7.6 Interakcije s drugim lijekovima

Kroničnom uporabom ili zlouporabom, deplecija kalija može potencirati djelovanje kardiotoničnih glikozida i može voditi interakciji s antiaritmicima. Nedostatak kalija može biti pojačan prilikom uzimanja saluretika, adrenalnih kortikosteroida ili korijena sladića. 7.7 Upozorenja Korištenje stimulativnog laksativa izvan kratkog roka ( dugotrajno korištenje) može voditi do povećane intestinalne inertnosti. Plodovi sene trebali bi se koristiti samo u slučajevima kada konstipacija ne može biti ispravljena dijetnim režimom prehrane ili korištenjem preparata, koji povećavaju volumen stolice. Važno: Kod inkontinentnih odraslih osoba, koje piju infuz čaja ploda sene, valja izbjegavati dugotrajan kontakt kože s fecesom, čestim mijenjanjem pelena, donjeg rublja ili posteljine. 7.8 Važne inkompatibilnosti Nisu poznate. 7.9 Doziranje Maksimalna dnevna doza ne bi smjela prelaziti 30 mg hidroksiantracenskih derivata. Doza može biti postignuta s 2 šalice infuza čaja, pripravljenog od 0,5 g ploda aleksandrijske sene ili 0,75 g ploda tinevelške sene. Točna individualna doza je najmanja potrebna doza, koja će uzrokovati meku stolicu. Pola šalice čaja već može biti dovoljno da se postigne taj efekt. 7.10 Način uporabe i trajanje terapije Priprema se infuz čaja za oralnu uporabu. Infuz čaja ploda sene treba konzumirati navečer, prije počinka. Stimulativni laksativni čajevi ne bi se smjeli koristiti duži period (dulje od 1- 2 tjedna) bez savjeta liječnika. 7.11 Mjere opreza, simptomi i protumjere Simptomi intoksikacije: dijareja s ekscesivnom dehidratacijom i gubitkom elektrolita, posebice kalija. Mjere opreza: vezane uz elektrolite i regulaciju tekućine. 7.12 Farmakološke i toksikološke karakteristike i podaci koji se odnose na farmakokinetiku i biodoistupnost, potrebne za terapeutsku svrhu 7.12.1 Farmakološke karakteristike Derivati 1,8-dihidroksiantracena imaju laksativni učinak. Dva su predložena mehanizma djelovanja: 1. Utjecaj na motilitet crijeva (stimulacija propulzivnih kontrakcija i inhibicija stacionarnih kontrakcija), koji rezultira ubrzanim intestinalnim prolazom, kao i redukcijom apsorpcije tekućina. 2. Utjecaj na sekrecijske procese (stimulacija mukozne i aktivne kloridne sekrecije), koja rezultira povećanom sekrecijom tekućine. Defekacija se pojavljuje nakon 8-12 sati.

7.12.2 Toksikološke karakteristike Dostupni podaci se odnose na preparate senina ploda (koji sadrži 1,4-3,5 % antranoida, prolijekova koji odgovaraju 0,9-2,3 % potencijalnog reina, 0,05-0,15 % potencijalnog aloe emodina i 0,001-0,006 % potencijalnog emodina) ili čistoj supstanciji, npr. izolirani rein ili senozoidi A i B. Akutna toksičnost specifičnog ekstrakta, kao i izoliranih senozoida, je niska, ako pratimo oralnu administraciju u štakora i miševa. Preparati osušenog ploda pokazuju višu generalnu toksičnost nego čisti glikozidi, vjerojatno zbog njihovog aglikonskog sadržaja.

Senozoidi ne pokazuju nikakvu specifičnu toksičnost u pasa, kod kojih je primjenjivana doza do 500 mg/kg tjelesne težine kroz 4 tjedna i kod štakora, kod kojih je primjenjivana doza do 100 mg/kg tjelesne mase kroz 6 mjeseci. Nakon oralne primjene senozoida kod štakora ili zečeva nisu uočene embrioletalne ni fetotoksične reakcije. Štoviše, nije uočen utjecaj na postnatalni razvoj mladih štakora, rasplodni ciklus ženki, kao ni na plodnost muških i ženskih štakora. Pripadajući podaci nisu dostupni za preparate osušenih plodova. Ekstrakt sene kao i aloe- emodin i emodin pokazali su mutagenost u in vitro pokusima, u kojima su senozidi A i B i rein dali negativne rezultate. In vivo mutageno testiranje ekstrakta sene, aloe- emodina i emodina dali su negativne rezultate. Testovi kancerogenosti provedeni su koristeći koncentriranu frakciju senozoida, koja se sastojala od otprilike 40,8 % antranoida, od kojih su 35 % bili senozoidi, što odgovara otprilike 25,2 % potencijalnom reinu, 2,3 % potencijalnom aloe– emodinu, 0,007 % potencijalnom emodinu, kao i 142 ppm slobodnom aloe- emodinu i 9 ppm slobodnom emodinu. U toj studiji,koja je provedena kod štakora, kojima je davana doza do 25 mg/kg tjelesne mase kroz 2 godine nije opažena progresija tumora, ovisna o navedenim sastavnicama. 7.12.3 Farmakokinetika Sistemske studije kinetike preparata ploda sene nisu dostupne. Aglikoni prisutni u drogi su već apsorbirani u gornjem dijelu tankog crijeva. β- vezani glikozidi (senozoidi) nisu niti apsorbirani, niti pocijepani u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta, a ni pod utjecajem prbavnih enzima. U debelom crijevu, pod utjecajem bakterijskih enzima, konvertiraju se u reinski antron, kao aktivni metabolit. Sistemska dostupnost reinskih antrona je vrlo niska. Životinjski eksperimenti, u kojima su radioaktivno obilježeni reinski antroni aplicirani direktno u cekum, pokazali su apsorpciju manju od 10 %. Kod izloženosti kisiku reinski antron je oksidiran u rein i senidine, koji mogu biti detektirani u krvi u obliku glukuronida i sulfata. Prateći oralno unsene senozoide, 3-6 % metabolita izlučuje se urinom, a malene količine izlučuju se putem žuči. Oko 90 % senozoida izlučuje se fecesom, kao polimeri (polikvinoni), zajedno s 2-6 % nepromjenjenih senozoida, senidina, reinskih antrona i reina. U farmakokinetičkim pokusima kod ljudi, gdje je uzet pulvis seninog ploda ( 20 mg senozoida), primjenjenog oralno kroz 7 dana, detektirana je max koncentracija od 100 ng reina/ml krvi. Akumulacija reina nije opažena. Aktivni metaboliti, kao što je rein, u malim koncentracijama prelaze u majčino mlijeko. Laksativni učinak kod dojene djece nije primjećen. U životinjskim pokusima prolaz reina u placentu je izuzetno nizak. 7.14 Čuvanje Čuvajte zaštićeno od svjetla i vlage.

Rhei radix Rabarbarin korijen

Droga: Droga se sastoji od cijelih ili ljuštenih podzemnih dijelova oker-žute do smeđkaste boje.

Miris: Karakterističan Okus: Gorak Biljna vrsta: Rheum palmatum L. 2 m visoko drvo, veliki listovi, ljubičasto-crveni bijeli cvijetovi, plodovi su krilati Europska farmakopeja Porijeklo:sjeverozapadna Kini i istočni Tibet,i negdje u Europi. Glavni sastojci: droga sadrži prilično kompleksnu mješavinu pretežno fenolnih spojevi koje se odnose na droge laksativnog efekta,a to su hidroksiantracenski derivati. Prema Ph. Euro rabarbara se sastoje od 60-80% glikozida (pretežno monoglikozida).Druga skupina fenolne komponente uključuje gallotannins i njihove prekursore.Treći skupina su 1-fenil-3-butanon derivati galloylglucouse. Fenolne komponente uključujui naftol glikozida Djelovanje i indikacije: Zahvaljujući antracenskim derivatima, ovisno o dozi,koristi se kao purgativ (1-2g) ili kao stomahik (0.1-0.2g) droga se koristi uglavnom kao purgativ za zatvor, kod hemeroida.Nekad se također koristi u bolesti jetre.Glikozidi, male količine rabarbara se koriste, npr. u obliku alkoholnih ekstrakta. Alkoholni ekstrakti koriste se za upale desni.Tradicionalna kineska medicina koristi ju za Alzheimerovu bolest. Nuspojave: Ako se koristi kako se propisuje nema nuspojava.antracenski glikozidi droge ne smiju se koristiti kontinuirano tijekom duljeg razdoblja jer vode poremećaju u ravnoteži elektrolita. Rabarbara se nesmije koristiti tijekom trudnoće i dojenja ili u slučajevima crijevnih opstrukcija (opasnost od perforacija crijeva). Doziranje:Maksimalna dnevna doza ne smije premašiti 30mg hidroksiantracenskih derivativata.Ovo se doziranje može dosegnut s jednom šalicom čaja pripremljenog od 1.65g korijena rabarbare. Simptomi intoksikacija:dehidracija i gubitak elektrolita, osobito kalija. Čaj:sadrži laksativno djelovanje Terapijska kategorija- botanički stimulans za laksative. Indikacije- koristiti se za kratkoročno korištenje u zatvor Kontraindikacije: Kada se rabarbara korijen čaj ne smije koristiti? U slučajevima opstrukcije crijeva, akutne upale crijeva ,Kronove bolesti,upala slijepog crijeva, bolova u trbuhu od nepoznatog podrijetla kao i kod teških dehidracija. Tijekom trudnoće i dojenje? Čaj pripremljen od rabarbarinog korijena ne smije se koristiti tijekom trudnoće i dojenje zbog nedovoljnih toksikoloških studija. Djeca i starci? Djeca ispod 10 godina ne bi trebali piti čaj od korjena rabarbare Koliko često treba piti čaj od korjena rabarbare?

Odrasli i djeca u dobi od preko 10godina treba da piju 1 šalicu jednom dnevno pripremljenog kako slijedi: uliti oko 150ml kipuće vode preko 1,65g rabarbarinog korjena. Kada bi trebalo piti čaj? Ako je moguće čaj treba piti navečer, jer se laksativni efekt obično javlja nakon 8-12 sati. Koliko dugo bi trebao koristiti čaj? Ne smije se koristiti duže od 1-2 tjedna bez medicinskog dopuštenja Farmakološke karakteristike, farmakokinetika, toksikologija !,8-dihidroksiantracenski derivati imaju laksativni učinak. Taj učinak prvenstveno nastaje zbog utjecaja na motilitet kolona koji inhibira stacionarne i stimulira propulzivne kontrakcije. Trajanje intestinalne pasaže je skraćeno, što vodi smanjenju reapsoropcije vode. Pored toga , povećanje aktivne sekrecije klorida rezultira gubitkom vode i deplecijom elektrolita. Sistematske studije o farmakokinetici pripravaka aloe nisu dostupne. Iako se verojatno aglikoni koji se nalaze u drogi apsorbiraju već u gornjem dijelu tankog crijeva. β-glikozidi su prolijekovi koji se ne apsorbiraju niti se cijepaju u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta. Oni se metaboliziraju u aloe-emodin antrone u kolonu bakterijskim enzimima. Aloe- emodin antron je laksativni metabolit. U ljudi detektiran je rein u urinu nakon ingestije praška aloe u dozama od 86 do 200 mg za svaku dozu posebno. Aktivni metaboliti, kao što je rein, mogu se

DROGE ZA SMIRIVANJE KAŠLJA
Primula radix (rhizoma) Korijen (podanak) jaglaca
Droga: Droga se sastoji od cijelih ili rezanih, sušenih podanaka i korijenja. Podanci su debeli 2-5mm i dugački 1-5mm, nepravilno zakrivljeni, gusto pokriveni s korijenima i imaju sivkasto smeđu kvrgavu površinu. Korijenje, koje je samo 1mm debelo i nekoliko cm dugačko je svijetlo žute do bijelkasto žute boje (Primula veris) ili blijedo smeđe do crvenkasto smeđe boje (Primula elatior) i krhko, s neprimjetnim uzdužnim utorima. Presjek je gladak. Miris slab, karakterističan, podsjeća na metil salicilat (Primula elatior) ili anis (Primula veris). Okus neugodan, oštar i gorak. Droga mora biti pažljivo usitnjena u prah, jer prašina u zraku izaziva snažno kihanje. Biljne vrste: Primula veris L., syn. Primula officinalis (L.) HILL. (cowslip) i Primula elatior (L.) HILL. (oxlip), Primulaceae. Rasprostranjenost: Droga je široko rasprostranjena diljem središnje i zapadne Azije kao i Europe, ali je odsutna u nekim područjima. Korijenje ove višegodišnje biljke je najbolje skupljati u trećoj godini. Uvozi se iz republika bivše Jugoslavije, Turske i Bugarske.

Glavni sastojci: 3-12% su triterpenski saponini oleaninskog tipa s razgranatim šećernim lancima. Do ovog trenutka još nije razjašnjeno da li korijenje jaglaca obje vrste sadrži različite saponine ili ne. Intenzivan rad na strukturnom objašnjenju “primula saponina 1 i 2” u 1998. godini, ne omogućava međusobnu povezanost s obzirom da su saponini bili izolirani iz ekstrakta korijena jaglaca koji nije bio usko definiran tj. određen. Studije s definiranim materijalom droge, su pokazale da Primula elatior vjerojatno sadrži protoprimulagenin A (trivijalno ime), izoliran iz saponina jaglaca, dok Primula veris sadrži saponine sa identičnim šećernim lancem ali izolirane iz srodnih aglikona anagaligenina, priverogenina B i njegovog 22-acetata; trivijalna imena dodijeljena ovim saponinima su primacrosaponin, priverosaponin B i priverosaponin B-22-acetat. Mirišljave komponente, npr. 5metoksisalicil metil ester, razvija se samo za vrijeme sušenja korijenja iz glikozidnih prekursora kao što su primulaverin (=primulaverosid) i primverin. Korijeni jaglaca sadrže rijetke šećere (heptoze, oktuloze, nonuloze) i šećerne alkohole kao i neke tanine. Djelovanje i indikacije: Na temelju svog saponinskog sadržaja, koristi se kao sekretomotorički i sekretolitički ekspektorans u terapiji bronhitisa, kod katara dišnih puteva, kašlja, prehlade i zapriječene flegme u bronho-plućnom sustavu. U narodnoj medicini, korijen jaglaca se također koristi kod hripavca, astme, gihta i neuralgičnih smetnji. NUSPOJAVE: Samo kod predoziranja: simptomi su suho povraćanje (tj. nasilni bezuspiješni pokušaji povraćanja), mučnina i dijareza. PRIPRAVA ČAJA: Staviti 0,2-0,5g sitno izrezanog ili grubo usitnjenog praha osušenog korijenja u hladnu vodu i zagrijati do vrenja. Pustiti da odstoji 5 minuta i onda procijediti. Kao ekspektorans, popiti jednu šalicu čaja, zaslađenog medom, svaka 2-3 sata. 1 čajna žličica = je oko 3,5g. ČAJNI PRIPRAVCI: Korijen jaglaca se koristi u nekoliko bronhijalnih čajnih formula i čajeva za kašalj (u čajnim vrećicama i pakiranjima u rinfuzi). Suhi ekstrakt jaglaca je korišten u nekim europskim instant čajevima. FITOMEDICINA: Nekoliko pripravaka sadrži samo suhi ekstrakt droge (tablete, pastile) budući da je suhi ekstrakt sastavni dio brojnih kombinacija proizvoda u bronhijalnoj terapijskoj kategoriji (tablete, dražeje, kapsule, pastile, kapi, sirupi za kašalj, eliksiri). Suhi ekstrakt je također standardiziran na min. 25% primula saponina. Nekoliko europskih opijatskih antitusičnih sirupa (npr. sa kodein fosfat hemihydratom) sadrži tekući ekstrakt korijena jaglaca kao komponentu za iskašljavanje.

Verbasci flos Divizmin cvijet

Biljne vrste: Verbascum thapus L. (divizma), Verbascum densiflorum BERTOLONI(sin. Verbacsum tapsiforme SCHRADES, divizme sa velikim cvijetovima) i/ili Verbascum phlomoides (narančasta divizma), Scrophulariaceae. Droga: Droga se sastoji samo od vjenčića i prašnika. Žuti petodjelni vjenčići dvije manje gornje i tri veće donje latice, sve sa bijelim tučcima.; fragmenti cvijeta su također prisutni. Povremeno se nađu i crvenkasto-žuti prašnici sa dlakavim filamenitma i poprečno pričvršćene antere na vrhu (tri kraća gornja prašnila cvijeta) ili žuti prašnici sa glatkim filametnima (dva duža i donja prašnika cvijeta). MIRIS: blagi miris, sličan medu OKUS: blago slatkast i ljepljiv

Fig.2: Dlakava dvogodišnjica, visine do 2 metra sa velikim, sivobijelim, dugim eliptičnim i rosetastim listovima i periodičnim peteljskastim listovima. Brojni, u nakupinama od 2 do 5 žutih cvjetova su smješteni na dugim uzdignutim racemama.

Fig.3: Tjedni zigomorfni petodjelni cvjetovi, dijametra i do 5 cm sa 5 prašnika, tri kratka su dlakava a dva duga su glatka. Rasprostranjenost: Izvorno iz centalne, istočne i južne Europe, manji dio Azije, sjeverne Afrike, i Etiopije. Početak trgovine zapoćinje uzgojem kultivirane biljkem i uvozom iz Egipta, Bugarske i Rusije. Glavni sastojci: Droga sadrži otprilike 3 % sluzi (prema Euposkoj farmakopeji , indeks bubrenja nije više od 9) koja nakon hidrolize sadrži 47 % D – galaktoze, 25 % arabinoze, 14 % D-glukoze, 6 % D-ksiloze, 4 % L-ramnoze, 2 % D-ramnoze, 1 % D-fukoze i 12.5 % uronskih kiselina, koje sadrže nekoliko komponenti kao što su ksiloglukan, arabinogalaktan i kiselinski račvasti arabinogalaktan. (2) prisutno je,između ostalih i 0.13-0.56 % iridoida, uključujući aukubin, 6 β-ksilosilaukubin, izokalaptol i speciozid(3-6); saponini (hemolitički index oko 350) , uključujući divizmine saponine i 16α-hidroksi-13β, 28 epoksi derivat (saponin divizme B)(7 - 10) kao i dezramnoza divizmin saponin I-VII sa 11,28-epoksi-oleane11-ene strukturom aglikona (10). Ovi spojevi se u V.densiflorum nalaze oko 0.6%, a u V.phlomoides samo u tragovima; feniletanoid glikozid sa verbaskoidima(=akteozid), Lramnozil-(1→3)-(4-O-kofein)-β-D-glukozid sa 3,4-dihidroksifenil etanol (11,12). Droga također , između ostalih, sadrži oko 0.5-4% favonoida, uključujući apigenin, luteolin i njegove 7-O-glukozide, rutin, kempferon(13 , 14). Fenolna i boksilna kiselina, uključujući kofeinsku kiselinu, željeznu kiselinu, protokatekuična kiselina itd.(15). Stiroli, digiporlaktoni i otprilike 11% invertnih šečera su također prisutni. Djelovanje i indikacije: Služi kao blagi ekspektorans za simptome prehlade i kašlja, i gdje god da je potrebno ublažavajuće djelovanje sluzi(pokriva ozljede epitela) i zajedničko

djelovanje ekspektoransa i saponina. Djelovanje sluzi na cilijarni epitel do sada nije dokazano. Jak inhibitorni učinak na biosintezu proteina, u izoliranim ribosomima jetre štakora, su pokazali saponini u vodenkastom mediju, koji su vjerojatno produkt vezanja za elongacijske faktore EF1 i EF2 u ribosomima. Osim toga, droga se koristi u pučkoj medicini kao diuretik i antiaritmik te za vanjsku upotrebu za tretiranje ozljeda. Učinak ovih posljednjih djelovanja ostaje nedokazan. PRIPRAVA ČAJNOG NAPITKA: 1,5 – 2 g suho droge preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji 15 minuta. Nakon toga procijediti. 1 čajna želica = 0,5 g droge PRIPRAVA ČAJA (sastojci): Nekoliko (uglavnom europskih) formula za pripravu ljekovitih čajeva sadrže divizmine cvjetove kao jednu od glavnih komponenta (čajeve za iskašljavanje i bronhe). FITOMEDICINA: Neki mješoviti preparati (sirup za kašalj, kapljice za inhalaciju) između ostalih, sadrže i ekstrakt cvjetoa divizme. INTERAKCIJE: Rijetko se pojavljuje u praksi. Cvjetovi ostalih divizminih vrsta su ili premali ili preočiti naspram 5 istih, ljubičastih tučaka koji spolno dozrijevaju. POHRANJIVANJE: Zaštičeni od svjetla, u dobro zatvorenim spremnicima (najbolje preko suhih zrnaca silikagela). Zaštita protiv vlage je jako bitna jer u protivnom prelazi uz smeđe boje u tamno smeđu boju u prisustvu iridoida. TERAPIJSKA SKUPINA: Ljekovito sredstvo za liječenje bolesti respiratornog trakta. INDIKACIJE ZA UPORABU: Katar respiratornog trakta. KONTRAINDIKACIJE : Nisu poznate. INTERAKCIJE SA DRUGIM DORGAMA: Nisu poznate. DOZIRANJE I NAČIN PRIPREME: Ako nije drugačije prepisano, 3 -4 puta dnevno pripremati kako slijedi: preliti sa 150 ml vrele vode pune čajne žlice(1 g) preko divizminih cvjetova ili preko odgovarajućih vrećica čaja. Pustiti da odstoji 10 -15 min i potom procijediti. DULJINA KONZUMIRANJA: U akutnim slučajevima koji traju više od jednog tjedan ili se periodično ponavljaju, preporučljivo je tražiti medicinski savjet. NUSPOJAVE: Nisu poznate.

Salviae folium Kaduljin list
Droga: Dugačka peteljka, listovi su dužine 3-10 cm, a širine do 3 cm, ovalni, izduženi i kopljasti, gusto su pokriveni dlakama s obje strane; imaju izraženo sitno nazubljene rubove i duboko utisnuto žilje koje je vrlo izraženo na donjoj površini te plojku koja je obla i ponekad jednostruko ili dvostruko zavijena pri bazi. Sasječena droga sadrži malene fragmente lista koji se zbog gustih dlaka drže zajedno; fine dlake na obje površine te umreženo žilje na donjoj površini lako su prepoznatljivi. Miris listova je intenzivno aromatičan dok su na okus gorki i trpki.

Biljne vrste: Salvia officinalis L. (ljekovita kadulja), Lamiaceae. Nekad uobičajena podjela na tri podvrste (minor, major i lavandulifolia) danas se smatra zastarjelom. Ove podvrste danas se smatraju zasebnim vrstama prema čemu je nekadašnja podvrsta minor je Salvia officinalis, podvrsta major je Salvia grandifolia (sin. Salvia tomentosa), a podvrsta lavandulifolia je Salvia lavandulifolia; posljednja vrsta ne daje drogu koja odgovara zahtjevima monografije Europske farmakopeje jer u listovima gotovo da nema tujona. Salvia officinalis je niska (polugrm), odrvenjena pri dnu i visoka do 70 cm sa karakterističnim aromatičnim izduljenim listovima koji su sivo zeleni zbog baršunastog pokrova dlaka. Cvjetovi su oko 2 cm dugi i tvore plavoljubičasti vjenčić u kojem su razmješteni u nepovezane šiljaste zavijutke. Porijeklo: Prirodno stanište kadulje je mediteranska regija posebice područje oko Jadranskog mora, a donekle se uzgaja i u drugim europskim zemljama. Materijal na tržištu potječe iz zemalja jugoistočne Europe. Glavne sastavnice: Droga sadrži 1-2,5 % eteričnog ulja (prema Ph. Eur. sadržaj ne smije biti niži od 1,5 % u cjelovitoj drogi te niži od 1 % u sasječenoj drogi) koje se sastoji većinom od monoterpena: otprilike 35-60 % tujona (smjesa (-)-α-tujona i (+)-β-tujona, većinom u α obliku), 20-35 % kamfora (sadržaj u drogi porijeklom iz Dalmacije većinom je niži nego sadržaj tujona, a u drogi porijeklom iz Albanije uglavnom je viši), 1-15 % cineola, te borneola i bornil-acetata. Sadržaj seskviterpena u ulju iznosi 6-15 %, a prisutni su kariofilen i viridiflorol. Sastavnice eteričnog ulja većinom su prisutne u obliku glikozida. Droga sadrži 26 % Lamiaceae-trijeslovina sa ružmarinskom kiselinom kao glavnom komponentom kao i diterpenoidne gorke tvari poput karnozola (= pikrosalvin koji nastaje iz karnozinske kiseline tijekom sušenja i skladištenja), rozmanola, izorozmanola i saficinolida među ostalima. Ostale sastavnice su flavonoidi (1-3 %): luteolinski i apigeniski derivati te glikozilirani flavoni

(vicenin-2). Sastavnice s antioksidativnim djelovanjem su fenolski glikozidi poput kafeoilfruktozil glukozida i kafeoil-apiozil glukozida itd.

α-Tujon

β-Tujon

Saficinolid

Karnozol: R = H Rozmanol: R = OH

Ružmarinska kiselina Djelovanje i indikacije: Droga se koristi kao antiflogistik za upale usne šupljine i ždrijela te kod gingivitisa i stomatitisa najčešće u obliku voda za grgljanje. Čaj ove droge se koristi kod probavnih smetnji, nadutosti, upala crijevne mukoze i proljeva. Najnovija istraživanja su pokazala da za površinski antiflogistički učinak nije zaslužno eterično ulje kao što se ranije smatralo već ursolna kiselina. Ursolna kiselina pokazuje jači antiflogistički učinak od indometacina (ID50 0,14 i 0,26 µmol/cm2) dok eterično ulje pokazuje snažni antimikrobni učinak protiv bakterije Bacillus subtilis zatim gljivice Aspergillus flavus te Candida vrsta. Antivirusni učinak listova kadulje i nekih njenih ekstrakata pripisuje se eteričnom ulju. Neki terpenoidi iz kadulje pokazuju antimutagene učinke. Koristi se i kao antihidrotik npr. kod liječenja noćnog znojenja u bolesnika sa TBC-om, ali i protiv pretjeranog znojenja psihosomatskog porijekla. Upotreba droge za obje prethodno spomenute indikacije je

empirijska. Farmakološka ispitivanja izoliranih sastavnica još nisu provedena; antihidrotički učinak je međutim potvrđen biološkim ispitivanjem na životinjama i kliničkim ispitivanjima kod ljudi (npr. pilokarpinom izazvano znojenje brzo se prekida). U narodnoj medicini kadulja se koristi kod dojilja kada dijete prestane sisati zbog inhibirajućeg učinka na laktaciju; također tvrdi se da blago snizuje koncentraciju šećera u krvi (nedokazano) i potiče menstrualni ciklus (također nedokazano). Iako ne djeluje kao kolagog kadulja se povremeno koristi u tu svrhu u kombinaciji s drugim biljem (moguće je zbog gorkog učinka nekih diterpena). Listovi kadulje se često koriste kao antioksidans u prehrambenoj industriji. Nuspojave: Javljaju se jedino kod predoziranja (više od 15 g droge po dozi) ili dugotrajne upotrebe. Otrovna sastavnica eteričnog ulja je tujon koji izaziva tahikardiju, udare vrućine, konvulzije i vrtoglavicu. Pripremanje čaja: Ovisno je o indikaciji; za izradu otopine za grgljanje treba 3 g fino narezane suhe droge preliti kipućom vodom, ostaviti stajati 10 minuta te ocijediti; za liječenje noćnih znojenja, čaj se priprema kao i prethodni, no ohladi ga se prije pijenja; za gastrointestinalne probleme prelije se 1,5-2 g fino nasječenih listova kipućom vodom. Ostavi se stajati 5 minuta te procijedi. 1 čajna žličica = otprilike 1,5 g. Čajni pripravci: Nekoliko proizvođača nude sasječene osušene listove u rinfuzi, u obliku čajnih vrećica te kao sastojak čajnih mješavina. Biljni pripravci: Tekući ektrakt lista kadulje sastojak je nekoliko lijekova za liječenje usne šupljine i grla. Ekstrakt kadulje ili njeno eterično ulje koriste se u izradi raznih slatkiša kao i za kupke, mazila i pripravke za oralnu higijenu. Vodeni suhi ekstrakt listova kadulje (odnos droge i ekstrakta je 4-6:1) se koristi kao anhidrotik. Primjeri gotovih proizvoda su: Sweaton® dražeje i Salvysat® dražeje. Napomena: Tinktura kadulje (min 0,1 % m/m esencijalnog ulja, odnos droge i ektrakta 1:10, otapalo: 70 %-tni EtOH) je oficinalna prema Ph. Eur. Patvorenje: Javljaju se patvorine od listova drugih vrsta kadulje, najčešće vrsta Salvia fruticosa (sin. Salvia triloba); listovi ove vrste imaju bijeli baršunasti pokrov dlaka tzv. tomentum s obje strane koji je gušći nego kod vrste Salvia officinalis. Dlačice na gornjoj strani listi nisu zavijene i bičaste već su ravne i krute. Ključni detalj za razlikovanje dviju vrsta je odnos duljine i širine presjeka bazalnih stanica (nije spomenuto u Ph. Eur.) koji iznosi 2-3 kod oficinalne droge (kod patvorine iznosi 4,5-8,5). Skladištenje: Skladišti se u dobro zatvorenim spremnicima (ne smiju biti plastični zbog hlapljivosti eteričnog ulja) zaštićenim od svjetlosti. Stabilnost pri skladištenju ovisi o veličini čestica droge (grubo sječeni materijal je stabilniji) i pakiranju (vakuumski zatvoreni omoti su bolji papirnatih vrećica s dvostrukim slojem). Napomena: Meksička kadulja (Salvia divinorum) je poznata među korisnicima psihodeličnih droga u Europi i širom zapadnog svijeta; listovi i ekstrakti ove biljke se čak nude na prodaju preko interneta. Njeno prirodno stanište je Sierra Mazateca u središnjem Meksiku; listovi sadrže halucinogene derivate klerodana divinorin A i B.

Izvadak iz njemačke monografije (Banz no. 90, Published May 15, 1985): Upotreba: Vanjska: upale usne i ždrijelne sluznice. Unutarnja: dispeptične tegobe, pretjerano znojenje. Kontraindikacije: Čisto eterično ulje i etanolni ekstrakti se ne smiju uzimati za vrijeme trudnoće. Nuspojave: Nakon dugotrajne upotrebe etanolnih ekstrakata ili čistog eteričnog ulja, mogu se javiti konvulzije slične epileptičnom napadu. Interakcije s ostalim ljekovima: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drugačije propisano: Interno: dnevna doza, 4-6 g osušenog lista, 0,1-0,3 g eteričnog ulja, 2,5-7,5 g tinkture, 1,5-3 g tekućeg ekstrakta. Za grgljanje i ispiranje: 2,5 g osušenih listova ili 2-3 kapi eteričnog ulja u 100 ml vode kao infuz ili 5 g etanolnog ekstrakta u jednoj čaši vode. Eksterno (kao bojilo): nerazrijeđen etanolni ekstrakt. Način primjene: Sasječeni suhi listovi za infuze, alkoholni ekstrakti i destilati za grgljanje, ispiranje, bojenje i za unutrašnju upotrebu te kao cijeđeni sok svježe biljke. Djelovanje: Antibakterijsko, fungistatsko, virustatsko, adstringentno, potiče sekreciju, sprečava znojenje. Upute iz pakiranja prema Njemačkoj Standarnoj Licenci: Terapijska kategorija: Botanički gastrointestinalni lijek / lijek za usta i grlo. Indikacije: Interno: probavne smetnje sa blagim grčevima u GI traktu, osjećaj nadutosti, flatulencija; pretjerano znojenje. Eksterno: upale usne i ždrijelne sluznice. Kontraindikacije: Za drogu korištenu kao čaj nisu poznate. Interakcije s drugim ljekovima: Nisu poznate. Doziranje i način primjene: Ako nije drugačije propisano, popiti jednu šalicu čaja 3-4 puta na dan, pripremiti prema uputama: Preliti 150 ml kipuće vode preko jedne pune čajne žličice (oko 1,5 g) listova kadulje ili preko jednake količine droge u čajnim vrećicama. Ostaviti stajati 10-15 minuta te procijediti. Za korištenje u ustima ili ždrijelu, isprati ili grgljati sa čajem pripremljenim prema uputama: Preliti 100 ml kipuće vode preko točno izmjerene 1½ čajne žličice (oko 2,5 g) listova kadulje. Ostaviti stajati 10-15 minuta te procijediti. Vrijeme primjene: Kod akutnih slučajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili se redovito ponavljaju preporuča se potražiti medicinski savjet. Nuspojave: Za drogu korištenu kao čaj nisu poznate. Čuvanje: Čuvati zaštićeno od svjetla i vlage.

Caryophylli flos Klinčićev cvijet
Droga: Drogu čine osušeni i cijeli, 12-17 mm dugi tamno smeđi cvjetni pupoljci sa izduženim do 4 mm širokim četverokutnim cjevastim hipantiumom. Četiri odvojena režnja svijetlijih žuto-smeđih latica okružuju globularno kupolasto cvjetište okružujući svinute prašnike. U gornjem dijelu hipantiuma nalazi se dvogradna plodnica sa mnogobrojnim jajnim stanicama. Nakon ranjavanja s noktom ozlijeđeno područje klinčića luči eterično ulje. MIRIS: Vrlo aromatičan. OKUS: Ljut i peče u grlu Biljna vrsta: Syzygium aromaticum (L.) MERRILL et L.M. PERRY (syn. Eugenia caryophyllus (C.SPRENG.) BULL. et HARR.; Caryophyllus aromaticus L.; Jambosa caryophyllus (C.SPRENG.) NIEDENZU), Myrtaceae Syzygium aromaticum je zimzeleno tanko stablo visoko do 20m sa kožastim listovima cjelovitih rubova. Cvjetovi su razvijaju u cvatove oblika sastavljene dvokrake račvice. Rasprostranjenost: Stablo je porijeklom s Molučkih otoka i južnih Filipina, no uzgaja se i u mnogim tropskim državama. Za trgovinu se uvozi iz Madagaskara, Malazije, istočnih arfičkih otoka (Zanzibar i Pembe Tanzanije), Šri Lanke i južne Amerike. Za tradicionalnu ajurvedsku medicinu klinčić se uzgaja u Tamil Nadu i u Kerali,a za kinesku medicinu u Guangdongu. Glavni sastojci: 15-20% (ili više) eteričnog ulja (prema Ph.Eur. i API ne manje od 15%, prema JP ne manje od 16%) s glavnim sastavnicama eugenolom (85-95%; prema Ph.Eur., 7588%) i manjim količinama aceteugenola (4-15%), β-kariofilena (5-14%), alifatskih ketona i monoterpena. Uz eterično ulje ima i flavonoida (otprilike 0.4%), posebice kvercetina i kamferolnih derivata, oko 12% tanina sa galotaninima i elagitaninima, fenolkarboksilnih kiselina, triterpena, kromon-C-glikozida i nešto masnog ulja.

slika 1. eugenol

slika 2. β- kariofilen

Izvadak iz „German Commission E Monograph“ (BAnz no.223, Published November 30, 1985) Uporaba Kod upalnih promjena sluznice usta i ždrijela. U stomatologiji kao lokalni anestetik. Kontraindikacije Nisu poznate. Nuspojave U koncentriranom obliku, ulje klinčića nadražuje tkiva. Interakcije s drugim lijekovima Nisu poznate. Doziranje Ukoliko nije drugačije propisano: u vodicama za ispiranje usta u koncentraciji od 1-5 % eteričnog ulja. U stomatologiji, nerazrijeđeno eterično ulje. Način primjene Praškasti, sasječeni ili cijeli pupoljci iz kojih se dobiva eterično ulje kao i ostale galenske sastavnice za lokalnu primjenu. Djelovanja Antiseptičko, antibakterijsko, fungicidno, antivirusno, lokalno anestetično, spazmolitično

Djelovanje i indikacije: Droga se upotrebljava prvenstveno kao začin, o čemu govori i njezino (njemačko) ime. Eterično ulje ima značajnu antibakterijsku aktivnost, i na toj osnovi se (Klinčićevo eterično ulje Ph. Eur.) često upotrebljava kao antiseptik u zubarstvu. Osim njegove upotrebe kao aromatik, on djeluje i kao slab karminativ, stomahik, tonik i to najčešće u kombinaciji s drugim drogama. Farmakološki efekti klinčića, klinčićeva ulja i izoliranih derivata klinčića intenzivno su istraživani posljednjih godina. Brojni dokumenti svjedoče o njegovom antivirusnom

djelovanju, posebno protiv virusa herpesa i o njegovoj sposobnosti inhibicije rasta oralnih patogena koji uzrokuju stvaranje plaka. Eugenol inhibira ciklooksigenazu-2 (COX-2). Eterično ulje klinčića ima važnu ulogu i kao repelent za insekte. Klinčić se uobičajeno upotrebljava kao antiepileptičko sredstvo u tradicionalnoj iranskoj medicini, te su na toj osnovi istraživani njegovi antikonvulzivni učinci na mišu. Dobar pregled njegove već dobro poznate antiflogističke aktivnosti nalazimo u literaturi: R. Deininger, Z. Phytother. 12, 205212 (1991.). Klinčić se upotrebljava kao karminativ i stomahik u ajurvedskoj medicini i u tradicionalnoj kineskoj medicini za liječenje štucavice, povraćanja, anoreksije, dijareje, epigastričkih i abdominalnih boli. PRAVLJENJE ČAJA: Nije primjenjivo. PATVORENJE : Dešava se vrlo rijetko.“Istrošeni“ klinčići, čije je ulje uklonjeno mogu biti prepoznati „fingernail testom (testom s noktom)“ (pogledati: Opis). U destiliranoj vodi, oni plutaju na površini do određene mjere ili su polegnuti horizontalno, dok originalna, neistrošena droga tone na dno ili pluta vertikalno. Majčinski klinčići se lako prepoznaju po većoj dužini (25 mm) i nejednoliko nabubrenom obliku. Pošto su skuplji, ne koriste se kao patvorine. ČUVANJE: Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima koji nisu od plastike (zbog adsorpcije eteričnog ulja na plastiku) zaštićenim od svijetla, topline i vlage.

Serpylli herba Zelen majčine dušice
Thymus serpyllum L., Lamiaceae (Labiatae) Droga: Droga se sastoji od dijelova biljke osušenih na zraku koji se skupljaju u razdoblju cvjetanja. Plavo-ljubičaste grančice su promjera oko 1mm, šuplje su i nepravilno četverobridne,s rijetkim dlačicama. Oko 1cm dugački listovi su dekusirani i duguljasti ili eliptični, s cijelim i lagano spiralnim rubom. Broj dlačica varira; baza lista je cilijarna. Žljezdani otvori su vidljivi pod povećanjem. Ružičasti vjenčić je vrlo naboran; crvenoljubičasta sulapna čaška je peterozupčanog i tubularnog oblika, s bijelim resama u vratu cvijeta. Biljna vrsta: Thymus serpyllum L. je niska biljka (do 20 cm) ili niski grm s puzajućim grančicama i izduženim do eliptičnim sjedećim listovima s cilijarnim rubom. Mali ružičasti cvjetovi su grupirani u manje ili veće glavičaste cvatove. Thymus serpyllum L. (majčina dušica), Lamiaceae (=Labiateae); mnogi taksonomi je sada klasificiraju kao Thymus pulegioides L., izdvojenu vrstu. The Flora Europea još uvijek razlikuje Thymus serpyllum (2n=24; jednolično dlakava stabljika) i Thymus pulegioides (2n=28 ili 30; stabljika dlakava samo na rubovima). Rasprostranjenost: Prirodna rasprostranjenost u većem dijelu Europe. Biljni materijal za tržište se uvozi iz Ukrajine i balkanskih zemalja.

Glavni sastojci: 0.2 - 0.6 % eterično ulje (u skladu s Europskom farmakopejom, ne manje od 3.0 ml/kg ); njegov sastav prilično varira ovisno o podrijetlu biljke. Uobičajeni udio karvakrola (20-40%), osim timola (1 - 5 %, ponekad u puno većem postotku) i manjih količina p-cimena, γ-terpinena, borneola, bornil-acetata, 1,8-cineola, linalola, α-terpineola kao i β-kariofilena. Također su prisutni tanini (do 7%, posebno ružmarinska kiselina), flavonoidi i triterpeni (uključujući oleinsku i ursolinsku kiselinu). Djelovanje i indikacije: Slično kao pravi timijan ( Thymi herba), ali slabiji u djelovanju. U narodnoj medicini upotrebljava se kao stomatik, karminativ, ekspektorans, kod smetnji u funkciji bubrega i mokraćnih puteva, kao začin; za vanjsku primjenu se upotrebljava za biljne pripravke i kupke; alkoholni ekstrakti se koriste u malim dozama za reumatske bolove i iščašenja. PRIPRAVA ČAJA: Preliti kipućom vodom preko 1.5 - 2.0 g sasječene suhe biljke. Namakati tako 10 minuta i onda procijediti. Kao ekspektorans piti 1 šalicu čaja nekoliko puta dnevno; kao stomatik piti 1 šalicu čaja prije ili za vrijeme jela. 1 čajna žličica = oko 1.4 g ČAJNI PREPARATI: Nekoliko čajeva za dišne puteve sadrže majčinu dušicu ( Good Earth, Medicinals Tea for Colds; Sidroga, Erkältungstee; Traditional Medicinals, Breathing Thyme). BILJNI LIJEKOVI: Nekoliko vrsta kapi protiv kašlja i sirupa protiv kašlja sadrže ekstrakt biljke majčine dušice. PATVORINE: Vrlo rijetko. Slučajne nečistoće kod Thymi herba se mogu prepoznati pod mikroskopom ili usporedbom s Thymus vulgaris. SKLADIŠTENJE: U dobro zatvorenim metalnim ili staklenim posudama (ne plastičnim zbog (eteričnog ulja), zaštićenim od svjetlosti i vlage. UPOTREBA: Kod katara u gornjim dišnim putevima. KONTRAINDIKACIJE: Nisu poznate. NUSPOJAVE: Nisu poznate. INTERAKCIJE S DRUGIM DROGAMA: Nisu poznate. DOZIRANJE: Ako nije drukčije propisano, prosječna dnevna doza mora sadržavati 4 - 6 g suhe biljke odgovarajućih preparata. NAČIN PRIPREME: Sasjeći suhu biljku za infuz po uzoru na ostale preparate za unutarnju primjenu. DJELOVANJE: Antimikrobno, spazmolitičko.

Anisi fructus Anišev plod
Droga: suhe duple akene (kremokarpi) dugačke su 2 mm, sivo-zelene do sivo-smeđe boje, jajolike ili kruškolike i malo bočno spljoštene. Njihovim dozrijevanjem 5 primarnih brazda pruža se uzdužno (sl. 4). Nerijetko su pričvršćeni fragmenti čvrste i blago uvijene stapke. Miris: aromatičan, podsjeća na anetol. Okus: Sladak i specifičan

Biljna vrsta: Pimpinella anisum L., Apiaceae (= Umbelliferae). Dugačka 30-60 cm, jednogodišnja biljka s nepodijeljenim listovima pri osnovi koji se ka vrhu dijele i granaju na više listova (poput pera). Višestruki cvjetovi se sastoje iz 7-15 zraka, obično bez omotača. Podrijetlo: nepoznato, premda se pretpostavlja da je izvorno uspijevao u istočnom dijelu Mediterana (Kreta, Egipat, Grčka, Sirija) i u zapadnoj Aziji. Između ostalog, uzgajan je u južnoj Europi, na Mediteranu, Bliskom Istoku i u Indiji. Glavni sastojci: 1,5-5 % eterično ulje (prema Ph. Eur., ne manje od 2 %) sa 80 – 95 % transanetola koji daje drogi miris i okus. Među drugim komponentama su p-anisaldehid (1,5 %) te 2-3 % izomera anetola estragola, koji ima miris poput anetola, ali nije sladak, također su prisutan i seskviterpenoidni i monoterpenoidni ugljikovodici (u suprotnosti Anisi stellati, manje od 1%) /1-3/. Prisustvo estrogenog anetola i dimera anisialdehida (dianetol i dianisoin), u starijim lijekovima nije potvrđeno /4/. Karakteristika pravog anisovog ulja ju metilbutirični kiseli ester 4-metoksi-2-(1-propenil)-fenola /2,3/. Anis također sadrži i fenolsko karboksilne kiseline uključujući 4-hidroksi benzoičnu kiselinu GLUCOSIDE, koja je specifični marker za Apiaceae. 25-30 % čine masna ulja, proteini, ugljikohidrati i glikozidni flavonoidi /5/. Anisovo ulje opisano gore nije identično onome koje se prodaje pod tzv. imenom 'Anisovo ulje' , koje se dobiva na ekonomičniji način iz voća Ilicium verum Hooker f. (Star Anise Ph. Eur.).

Djelovanje i indikacije: Anis je ekspektorans sa karminativnim djelovanjem zahvaljujući sekretolitičkim, spazmolitičkim i sekretomotoričkim djelovanjima svojstvenima njegovom eteričnom ulju. Poput mirodije komorača, koristi se u pedijatrijskoj medicini /1, 6, 7/. U velikim dozama djeluje i kao antispazmolitik, antiseptik i antimikotik /8/. U tradicionalnoj medicini koristi se kao emenagog (za poticanje krvarenja unutar mjesečnice), laktagog (moguće zbog estrogenog djelovanja) te kao afrodizijak. Eterično ulje se koristi za vanjsku uporabu kao kontrairitacijski rubefacijens te protiv parazitske infestacije. Anis i ulje anisa se također koristi za aromatiziranje u prehrambenoj industriji (npr. ouzo, grčko žestoko alkoholno piće; Franc. anisette, Pernod (liker s aromom anisa), pastis (franc. aperitiv od anisa), te kao jedan od sastojaka Boonekampa, Benedictinea i Goldwassera. Za nuspojave i kontraindikacije vidi Monografiju njemačkog povjerenstva E.

Priprava čaja: Prelijte kipuću vodu preko 1-5 g anisa, grubo lomljenog ili mljevenog neposredno prije uporabe. Potopite i ostavite u pokrivenoj šalici 10-15 min. Jedna žličica = oko 3,5 g. Anis se stavlja u čaj sam (vidi: German Standard Licence) ili u kombinaciji sa sjemenom komorača, sjemenom kima ili listovima metvice za tretiranje dispepsije. Anis u kombinaciji sa cvijetom lipe (Tilia spp.) ili timijanom (Thymus vulgaris) nalazi se u čajevima za bronhe (Species pectorales). Mikrokapsulirano anisovo ulje koristi se i za aromatiziranje instant čajeva za kašalj. Fitomedicina: postoje brojni pripravci u vidu sirupa za kašalj, premda se najviše koristi anisovo (zvjezdano) ulje (vidi: Anisi stellati fructus). Patvorenje: Ponekad se javljaju primjese plodova drugih biljaka vrste Apiaceae, poput korijandera, peršina i pjegave kukute. Komercijalnom materijalu se često dodaje 1 % plodova korijandera. Dodavanje plodova peršina je lako uočljivo zbog njihove manje veličine i nezrelosti (slika 4). Karakteristike veoma otrovnih plodova pjegave kukute (Fructus Conii) su valovite brazde, osobito u gornjem dijelu akene. Također je za Fructus Conii tipičan miris mišjeg urina prilikom kontakta između smrvljenih plodova i otopine kalcij-hidroksida /7/. Skladištenje: Čuvati izvan izvora svjetlosti i vlage, unutar dobro zatvorenog staklenog ili metalnog spremnika. Ne skladištiti u plastični spremnik zbog isparljivog ulja.
Odlomak iz Monografije njemačkog povjerenstva E (BAnz no. 122, objavljeno 06. srpnja 1988.) Uporaba Unutarnja: dispeptične tegobe Unutarnja i vanjska uporaba: katar respiratornog trakta. Kontraindikacije Alergija na anis i anetol. Nuspojave Povremene alergijske reakcije na koži, respiratornom traktu i gastrointestinalnom traktu. Interakcija s drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje Osim ako nije drukčije propisano: Unutarnja primjena: prosječna dnevna doza-3 g anisa ili o,3 g eteričnog ulja; odgovarajući pripravci. Vanjska primjena: pripravci koji sadrže 5-10 % eteričnog ulja. Način primjene Narezati osušeni anis za infuze ili druge galenske pripravke za unutarnju primjenu ili za inhalaciju. Napomena: Svrha vanjske primjene pripravaka od anisa mora biti inhalacija eteričnih ulja. Djelovanje ekspektorans, blago spazmolitičko, antibakterijsko.

Tekst s pakiranja Njemačke standardne licence (St. Zul. 11 poglavlje, objavljeno u veljači 1996.) 6.1 Terapeutska kategorija Botanički lijek za tretiranje oboljenja respiratornog trakta. Lijek za gastrointestinalni trakt. 6.2 Indikacije za primjenu Dispeptične tegobe, osobito s blagim spazmom gastrointestinalnog trakta; katar gornjeg respiratornog trakta. 6.3 Kontraindikacije Alergija na anis i anetol. 6.4 Interakcija s drugim lijekovima Nisu poznate 6.5 Doziranje i način primjene Osim ako nije drukčije propisano, popiti jednu šalicu svježe pripremljenog infuza čaja, i to dvaput dnevno, pripremljenog na sljedeći način: Preliti 150 ml kipuće vode preko ½ žlice (otprilike oko 1,5 g) anisa, smljevenog neposredno prije uporabe, ili preko odgovarajuće količine fino rezanog anisa u jednoj ili više vrećica čaja. Namočiti na 10-15 minuta, pa procijediti. 6.6 Trajanje primjene Kod akutnih slučajeva koji traju dulje od jednog tjedna ili u slučaju periodičnog ponavljanja preporuča se posjet liječniku. 6.7 Nuspojave Povremene alergijske reakcije na koži, respiratornom i gastrointestinalnom traktu. 6.8 Skladištenje Čuvati van dometa svijetla i vlage.

DROGE KOD STANJA PREHLADE Salicis cortex
Vrbina kora
Droga: Droga se sastoji od 1-2 mm debelih i ponekad žlijebastih ili zakrivljenih komadića kore, imajući sjajnu, zelenkasto žutu ili smećkasto sivu vanjsku površinu, koja je glatka ili često ima nejasne, uzdužne striations. Ovisno o vrsti, unutarnja površina je skoro bijela, blijedo žuta, ili često cimetno smeđa, glatka ili sa tankim uzdužnim striations . Pukotina je

kratka u vanjskom dijelu i grubo vlaknasta u unutarnjem dijelu. Ph.Eur. još dopušta i osušene ovogodišnje grane, s promjerom do 10mm, koje imaju bijeli ili blijedo žuti ksilem. Miris: bez mirisa Okus: trpak i gorak Biljne vrste: Salix sp. L. Vrste koje opskrbljuju lijekom su dvodomna stabla i grmovi s duguljastim do uskim listovima, uglavnom sa sitno nazubljenim krajevima, i ovisno o vrsti glatki ili dlakavi. Kora je dobivena 2-3 godine starih oguljenih grana ili mlađih grančica. Salix sp. L. Cvjetovi vrbe su grupirani u uspravne macice; muški cvijetovi imaju klepave žute prašnike, a ženski zelene.

Biljno porijeklo droge nije definirano kao specifična Salix vrsta. Monografija europske farmakopeje dopušta različite vrste, posebno Salix purpurea L. (grimizna vrba), Salix daphnoides Will. (ljubičasta vrba), Salix fragilis L. (lomljiva vrba),a Njemačka komisija E monografije vrste Salix alba L. (bijela vrba),Salix purpurea L., Salix fragilis L. Međutim druge sorte, približno 500 vrsta opsežnog roda Salix su dopuštene, dokle god njihova kora sadrži više od 1.5% salicilnih derivata. Ova razina može bit pronađena kod Salix pentandra (lovor vrba), koja je često čuvana kao ukrasno grmlje. Kora S.viminalis (košaraška vrba), nusprodukt košaraške proizvodnje obično ne doseže minimum zatraženog sadržaja. U biljnoj medicinskoj trgovini kora S. purpurea i S. alba su dominatno zastupljene, iako ove dvije vrste mogu jedva mogu dosegnuti zatraženi sadržaj salicina prema europskoj farmakopeji. Biljni nabavljači su poznati po razmnožavanju i kultiviranju prikladnih salix vrsta uključujući S. myrsinifolia.

Sinonimi: S.alba:bijela vrba, S.daphnoides ( dafna vrba, ljubičasta vrba), S.fragilis: lomljiva vrba, S. purpurea: grimizna vrba, vrba rakita. Rasprostranjenost: Prirodno staniše su Europa i Azija, te donekle Sjeverna Amerika. Trgovački materijal je uvezen iz bivše Jugoslavije, Bugarske, Mađarske i Rumunjske. Glavni sastojci: 1.5-11% (ili više) salicilata, koji su derivati salicilnog alkohola ( prema europskoj farmakopeji ne manje od 1.5 % salicilnih derivata izraženih kao salicin), čiji sastav varira kvantitativno i kvalitativno, ovisno o vrsti vrbe, i uključuje salicin i njegov 6`-O-acil derivat, fragilin i populin kao i njegov 2`-O-acetil derivat,nadalje salikortin sa 2`-O-,3`-O i 4`O acetil derivati, kao i njegov 2`-O-cinamoil derivat ( u S.purpurea oko 3-8.5%, S. daphnoides oko 3.9% , S.alba oko 0.5-1%). Mlade grančice (kora i drvo) imaju isti kvalitativni sastav, ali kvantitativni sadržaj je niži nego u samoj kori. Droga također sadrži fenolne sastojke kao što su triandrin, vimalin, aromatski alkoholi, aldehidi i kiseline, uključujući salicilni alkohol (saligenin), sirngaldehid, salicilna kiselina, p-hidroksi benzojeva kiselina i također kofeinsku, ferulnu i p-kumarnu kiselinu; flavonoidi – glikozidi kvercetina, lutelina, eriodiktiola i narimgenina, flavanoli ampelopsin i kalkonski izosalipurpozid, isto tako (+)-katehin. Prema starijim podacima sadržaj tanina je 8-20%.

salikortin

Izvod iz Njemačke komisije E monografije Upotreba Grozničave bolesti,reumatski poremećaji,glavobolje. Interakcije sa drugim drogama Zbog aktivnih supstanci, interakcije kao one suočene sa salicilatima mogu rasti.Kako god, pregledavajući znanstvenu literaturu dosad dostupnu, nema definitnih indikacija koje ovo potvrđuju. Doza Ako drukčije nije propisano: prosječna dnevna doza odgovara 60-120 mg salicina. Način izdavanja Tekuće i čvrste doze oblika za unutarnju upotrebu Bilješke Kombinacije sa diaforetskim drogama mogu biti korisne. Djelovanje Antipiretsko,antiupalno,analgetsko

Djelovanje i indikacije: Blage prehlade s groznicom, blage infekcije (gripa), akutni i kronični reumatski poremećaj i bol uzrokovana upalama. Salicin i drugi derivati salicilnog alkohola koji su pro-drug lijekovi, su primarno odgovorni za aktivnost. Salicilna kiselina je aktivna forma i ima antipiretsko, analgetsko i protuupalno djelovanje. Salicin je racijepljen intestinalnom florom u saligenin(salicilni alkohol) i glukozu. Saligenin je apsorbiran i metaboliziran u krvi i jetri u salicilnu kiselinu. Izlučen je u urinu uglavnom kao salicilurna kiselina,ali isto kao i salicilni glukuronidi,salicilna kiselina,gentizična kiselina i kao nepromijenjeni saligenin. U vrlo visokoj oralnoj dozi od 4 g salicina (odgovara 1.73 g saligenina), apsorpcijska rata salicina i saligenina je bila preko 86%, maximalna koncentracija salicilata u plazmi (100 µg/mi), je dosegnuta poslije 2 sata i ostala konstantna nekoliko sati. Biodostupnost ovisi o dozi i izrazito je manja kod nižih terapeutskih razina. Prateći oralnu dozu od 55 mg salicina, maximalna salicilatna razina od 130 ng/mi je dosegnuta nakon 3 sata. Daljna literatura o farmakokinetici salicina i saligenina može biti pronađena u [17.18]. Odgođena apsorpcija mora biti uzeta u obzir za populin i tramulacin koji su esterificirani sa aromatskim kiselinama na glukoznom dijelu, što proizlazi iz očiglednih rascijepa sa enzimatskim dijelovima. Slično kao acetilsalicilna kiselina (Aspirin), salicilna kiselina također inhibira metabolizam arahidonske kiseline put ciklooksigenaza i lipooksigenaza, tj. suprimirajući sintezu prostaglandina i leukotrijena. Uspoređujući, ima slabiji utjecaj na tromboksan B2-sintezu nego na proizvodnju prosaglandina E1 i E2. Zato se droga ne može koristiti za inhibiciju agregacije krvnih pločica. Direktna inhibicija enzimima ciklooksigenazama, kao sa acetilsalicilnom kiselinom se smatra manje vjerojatnom budući da acetilacija ciklooksigenaze se ne pojavljuje zbog nedostatka acetilne grupe. Provjeravan je antioksidativni i radikalni učinak u eksraktu vrbine kore. 55-100% su pokriveni u čajnim preparatima što ovisi o veličini sušene kore i temperaturi vode. Kao efektivnu dozu njemačka komisija E preporučuje prosječnu dnevnu dozu od 60-120 mg ukupnog salicina što je znatno niže od dnevne doze acetilsalicilne kiseline, što upućuje da se aktivnost vrbine kore

ne može objasniti samo sa sadržajem salicina. Vrbina kora je prekursor acetilsalicilne kiseline, i u vremenima medicinske nestašice, istaknuti klinički rezultati su dosegnuti sa njom. Nekoliko slučajnih, kontroliranih studija koji su nedavno objavljeni, demonstrirali su dokaz efikasnosti kod preparata ekstrakta vrbine kore koji su sadržavali 240 mg salicina na dan pokazali su veoma dobru analgetsku efikasnost kod pacijenata sa bolovima u kuku, koljenu i leđima . Nuspojave: Salicilna tipična nuspojava se ne očekiva zbog niske doze salicilata prisutne u drogi. Moguće gastrointestinalne neugodnosti zbog prisutnosti tanina u drogi. Uzimajući u obzir individualnu preosjetljivost na salicilate koja se očekiva u prosječno 0.2% populacije, moramo biti spremni zbog mogućih štetnih napadaja (kao što su urtikarije, rinitis, astma, bronhalni spazmi) iako vjerojatnot ovih reakcija sa natrij salicilatom smatra se nevjerojatnom i zato također neprikladna za vrbinu koru. Pripravljanje čaja: 2-3 g fino narezane ili grubo osušene praškaste kore staviti u lonac u hladnu vodu. Zakuhat do vrenja, kuhat 5 minuta i procijediti. Piti 3-5 puta dnevno po jednu šalicu. 1 čajna žličica = 1.5 g. Čajni preparati: Nekoliko biljnih čajnih formula u terapeutskim kategorijama reumatskih čajeva, čajeva protiv gripe, čajeva protiv prehlade koji sadrže vrbinu koru (npr. Sidroga-čaj protiv bolova). Fitomedicina: Monopreparati koji sadrže praškaste sušene kore (500 mg dražeja) ili 393 mg suhog ekstrakta (standardiziranog na salicin sadrži 60 mg po dozi, omjer droge i ekstrakta je 8-14:1, otapalo etanol 70%). Primjeri produkta: Assalix dražeje, Assplant dražeje. Patvorenje: Praktički se nikad ne pojavi. Treba biti zabilježeno da osim salicinom bogate droge, lošiji marerijali sa niskim sadržajem salicina također se mogu pojaviti na tržištu. Kvantitativna analiza salicina je zato jako važna ,za prikladnu analizu sadržaja pomoću HPLC, vidi u Eu. Farmakopeji.

Tiliae flos Cvijet lipe
Droga: Droga se sastoji od cijelog ili usitnjenog cvata, zućkasto bijelih cvijetića skupljenih u paštitast cvat, građen na osnovi broja 5. Cvat je smješten na dugačkoj stapci uz koju je djelomično prirastao karakteristični blijedo žuto – zeleni pricvjetni list djelomično srastao sa cvjetnom stapkom. Miris: Karakterističan i blago aromatičan Okus: Slatkast, sluzav, ugodan Biljne vrste: Tilia cordata, Tiliaceae, sitnolisna lipa Listopadno drvo visoko do 30 m sa širokom, razgranjenom krošnjom. Kora je kod mladih primjeraka glatka, zelenkastosmeđa, kod starijih stabala do 2 cm debela i duboko uzdužno izbrazdana, crvenkastosiva. Listovi okruglasti, na licu goli i tamnozeleni, na naličju

svjetlozeleni s čupercima smeđih dlačica u uglovima žila. Cvjetovi su dvospolni, žućkastozeleni u paštitastom cvatu. Plod je višesjemeni, okriljeni, dlakavi orašćić.

Tilia platyphyllos, Tiliaceae, velelisna lipa Listopadno stablo, visine do 40 m. Kora je sivosmeđa, u starijoj dobi izbrazdana. Listovi su jednostavni i srcoliki, duži od 8 cm, donja strana lisne plojke je svijetlozelena i u uglovima lisnih žila nalaze se čuperci bijelih dlačica. Mirisni, dvospolni cvjetovi, građeni na osnovu broja 5 i skupljeni u paštitastim cvatovima. U jednom cvatu su najčešće smještena po 3 cvijeta, ali može ih biti i do 7.Okruglasti, tvrdi, sivo pustenasti oraščići je plod, najčešće uzdužno rebrasti i smješteni su na dugačkoj zajedničkoj stapci s letnim listom koji omogućuje raznošenje plodova pomoću vjetra. Rasprostranjenost: Raste u cijeloj Europi, kultivirana u daljim krajevima. Droga se koristi iz biljaka djelom iz Kine, Balkanskih zemalja i Turske. Glavni sastojci: Oko 1% čine flavonoidi (eur.ph. ne propisuje najmanju količinu), najviše kvercetin glikozidi (rutin, kvercetin, isokvercetin, hiperin, 3-gluko-7-rhamnosid), a također i kempferol glikozidi (astragalin, njegov 6“-p-kumarinski ester tilirosid, 3 gluko-7-ramnosid, 3,7 diramnosid). Droga još sadrži oko 10% sluzi složene građe, dominiraju arabinogalaktani. 0.02-0.1% lako hlapljivih ulja, većinom monoterpenska, kao linalol, geraniol, karvon, kamfor, timol, karvakrol, a sadrži još i etanol, eugenol, benzilni alkohol, 2-fenil etanol i njegovi esteri octene i benzojeve kiseline (2-4% svaka) i 60ak drugih identificiranih sastojaka. Seskviterpeni su također zatupljeni, β-kariofilen kao glavna sastavnica (26%). 2% čine katehinski i galaktokatehinski tanini. Tilirosid

Patvorine: Često se miješa sa cvjetovima T. tomentosa (srebrnolisna lipa) i T. x euchlora. Obje imaju drugačiji okus i miris.

Djelovanje i indikacije: Za ublažavanje nadražujućeg kašlja, kod upale dišnih puteva, pojačanog nakupljanja sluzi u dišnim putovima. Nedavno je u ex vivo uvjetima dokazano da polisaharidi T.cordata mijenjaju adhezivni ucinak sluzi bukalne sluznice. Kao dijaforetično sredstvo kod prehlada i gripa (pojačano znojenje). U pučkoj medicini još se uvijek koristi kao diuretik, spazmolitik i sedativ. Kontraindikacije i interakcije sa drugim lijekovima nisu poznate. Doziranje: 2-4 g sušenih cvjetova dnevno. Čaj ili drugi galenski pripravci, 1-2 puta dnevno. Preporuča se povremena upotreba, ako je potrebno češće uzimanje (duže od tjedan dana), obavezno uz nadzor liječnika. Priprema čaja: Čajnu žličicu droge preliti sa 2 dcl kipuće vode, ostaviti 5-10 min, te procijediti.

Sambuci flos Bazgin vijet
Droga: Droga sadrži zasebne cvijetove otrgnute s cvata i prosijane,ali također sadrži i cijele otkidane cvatove.Mali,3 do 4 cm široki žućkasto-bijeli cvjetovi imaju vijenčić od 5 povezanih latica,5 prašnika,čašku od 5 lapova i tučak kratke stapke s 3 stigme.Obično su vijenčići odvojeni od prašnika,dok su pupoljci rjeđe prisutni.Nekada se u nepropisno sortiranoj drogi pojavljuju zelene uzdužne cvatne stapke. MIRIS:Slab i karakterističan OKUS:Sladak i ljepljiv Biljna vrsta: Sambucus nigra L. .(crna bazga) Sambucaceae ili Caprifoliaceae Do 6 m visok grm s velikim šiljastim listovima koji su bijeli i organizirani u skupine.Grane imaju bijelu prozirnu srčiku dok su zreli plodovi crni s tamnoljubičastim sokom. Rasprostranjenost: Sambucus nigra L. Prirodno stanište mu je cijela Europa,zapadna i središnja Azija te sjeverna Afrika.Na tržištu je uglavnom zastupljena divlja populacija bazge većinom iz Rusije,bivše Jugoslavije,Albanije,Bugarske,Mađarske,Rumunjske.... Glavne sastavnice: -0.03-0.014% esencijalno ulje masne konzistencije s visokim postotkom nezasićenih masnih kiselina(66% palmitinska kao glavna) -7,2% n-alkani(n=14-32) i 63 komponente,osobito monoterpeni(hotrienol,linalool oksid...) -0,7-3,5% flavonoidi ( prema Ph.Eur. ne manje od 0,8% kao izokvercitrosidi,većinom flavonoli i njihovi glikozidi,najčešći je rutin (do 2,5 %), kao i izokvercitrin,hiperozid,kvercitrin,astragalin sa 3-O-rutinozidom i glukozid izoramnetina. -ostale fenolske sastavnice su hidroksi cinamična kiselina i njeni derivati (5,1%) kao lorogenička kiselina (2,5-3%),p-kumarinska kiselina.Također su nađeni tragovi sambunigrina (β-glukozid nitrila mandelične kiseline),triterpenskih alkohola (sa otprilike 1% α i β amirila najčešće kao esteri NMK),triterpenskih kiselina (0,85% ursolične i oleanolske kiseline,20βhidroksiursolične kiseline) i otprilike 0,11% sterola( u slobodnoj,esterificiranoj i glikozidnoj formi).

-droga sadrži sluzi,tanine i neobično visok sadržaj kalijevih soli Djelovanje i indikacije: Djeluje kao dijaforetik (sredstvo za znojenje) kod febrilnih stanja i infekcija dišnih puteva za koje se uzima velika količina jako vrućeg infuza ove droge (često u kombinaciji sa cvijetom lipe).Droga povećava odgovor žlijezda na toplinsku stimulaciju.Mehanizam djelovanja je nepoznat i ne postoji dogovor o tome jesu li za dijaforetičko djelovanje odgovorne komponente droge.Starije studije iz ranog 20.stoljeća pokazuju da čaj od cvijeta lipe povećava dijaforetsko djelovanje u usporedbi sa vrućom vodom,dok,naprotiv,neki autori dijaforetsko djelovanje pripisuju velikim količinama vruće vode,i smatraju da droga samo daje okus.Često se koristi kao korigens okusa u laksativima.German Commission E monograph donosi podatke da cvijet bazge povećava bronhalnu sekreciju.Intragastrička upotreba vodeno-alkoholnog ekstrakta cvijeta bazge (0.6g droge/100mL) u anesteziranih zečeva s traheotomijom u dozama od 6.5mL/kg tjelesna težina/dan-količina sekrecije se značajno povećala 3.dan u usporedbi s kontrolnim uzorkom (etanol,voda i normalna solna otopina). Priprava infuza: 3g cvijeta bazge preliti s kipućom vodom,držati 3-5 minuta i tada procijediti (1 čajna žlica=otprilike 1.5g droge). Priprava čaja:Cvijet bazge nalazimo samog u obliku čajnih vrećica i također s brojnim ostalim komponentama kao ledeni čaj.Neki biljni čajevi sadrže cvijet bazge samo kao dodatak. Doziranje infuza:150 mL vruće vode se izlije na 3-4g cvijeta bazge,te nakon 3-5 minuta procijedi.Ukoliko nije drugačije propisano,pije se 1-2 čaše svježe pripremljenog napitka,što je toplije moguće,nekoliko puta dnevno,posebno u poslijepodnevnim i večernjim satima. Skladištenje: Čuvati zaštićeno od svjetla i vlage. Fitomedicina:Ekstrakti droge se rijetko koriste u složenim pripravcima (kapi,dražeje..)

RUTIN

KLOROGENIČNA KISELINA

STOMAHICI, KARMINATIVI
Carvi fructus Plod kima
Droga: Zreli plodovi kima. Droga se sastoji od cijelih, osušenih i zrelih merikarpa. Plod je tamno do sivosmeđe boje, 3-6 mm dug i 1 mm širok, uglavnom srpastog oblika. Postoje tri nešto slabije obojene, ravne i uske brazde na konveksnoj dorzalnoj ( leđnoj ) strani i dvije na rubu konkavne površine. Na gornjem dijelu, tučak s ogruglastim jastučićem često ostaje. Miris: Aromatični, podsjeća na karvon. Okus: Aromatičan i blago ljut. Biljna vrsta: Carum carvi L ., Apiaceae (= Umbelliferae) – kim, porodica štitarke Dvogodišnja zeljasta biljka, do 1 m visoka, ima glatku razgranatu stabljiku. Često u uzgoju, ali i samoniklo po livadama. Listovi su izmjenični, perasti i uski. Cvijetovi su bijeli sitni, skupljeni u sastavljeni štitac. Plodovi izbočeni i bočno spljošteni. Rasprostranjenost: Raste izvorno u Europi i zapadnoj Aziji, u hrvatskoj se može naći u Samoborskom gorju, Hrvatskom zagorju, Velebitu itd. U Europi droga uglavnom dolazi iz uzgoja u Poljskoj, Nizozemskoj, istočnoj Njemačkoj i u Egiptu. U Sjevernoj Americi veči dio se uzgaja u Kanadi. Plodovi se ubiru nešto prije nego što potpuno sazriju, kad je najveći udio eteričnih ulja. Materijal upotrebljavan u tradicionalnoj indijskoj medicini ( Ayurveda ) je uzgajan kao zimski rod u ravnicama Indije i kao ljetni rod u brdovitim djelovima nekih indijskih regija. Glavni sastojci: 3-7% eteričnog ulja ( prema Ph. Eur. nesmije sadržavati manje od 3% odnosno 3.5%, Američka farmakopeja nema minimum sadržaja ) glavna komponenta je (+)-karvon (50-65% karvona u et. ulju ) odgovoran za karakterističan miris i (R)-(+)-limonen ( 35-45% u et. ulju ) sadrži i ostale monoterpene kao alfa i beta-pinen, sabinen, kao i izomere dihidrokarvona, dihidrokarveola i karveola. Ostali sastojci 10-18% masnog ulja, oko 20% proteina, 20% ugljikohidrata i nešto flavonoida i kumarina ( hidroksi i furanokumarin ).

(S)-(+)- karvon

(R)-(+)- limonen

Djelovanje i indikacije: Kod grčeva u trbuhu zato što esencijalna ulja stimuliraju gastričnu sekreciju i potiču apetit, zbog dobre spazmolitičke aktivnosti (komorač, anis, korijandar) koristi se kao karminativ npr. za liječenje meteorizma i flatulenciju, kao i kolagog. Kimovi preparati se koriste posebno u pedijatriskoj medicini. Ulje se pokazalo da posjeduje fungikalnu aktivnost mnogo veću nego nistatin. Uz to koriste se u tradicionalnoj medicini kao laktagog (pojačano lučenje mlijeka). Esencijalno ulje se koristi u kozmetičkoj industriji (proizvodi za njegu usta) za grgljanje. U većini slučajeva kim se koristi kao aromatični začin dodaje se kruhu, kiselom kupusu i jelima od krumpira, i koristi se u proizvodnji likera i spirita (Kummel). Kimov plod se također koristi u tradicionalnoj Auyredic medicini kao karminativ, za flatulenciju, dispepsiju i kolitis te u tradicionalnoj tibetansko budističkoj medicini za gubitak apetita. Karminativ,stomahik ( za sve želučane i probavne smetnje vezane uz metabolizam i flatulenciju. Kontraindikacije, nuspojave i interakcije s drugim ljekovima nisu zabilježene. Čaj: Ako nije drugačije navedeno pijte jednu šalicu 1-3 puta dnevno pripremljeno kao infuz na slijedeći način: ulijte 150 ml kipuće vode preko otprilike polovine žličice (oko 1,8 grama) svježe zgnječenog kimova ploda, ili preko odgovarajuće količine jedne ili više vrećica čaja. Ostaviti 10-15 min i iscjediti. Koristi se u akutnim slučajevima koji traju duže od jednog tjedna ili se periodično pojavljuje, preporuča se medicinski savjet. Čuva se zaštićeno od svjetlosti i vlažnosti. Za novorođenčad pomješajte 1 žličicu infuza sa bočicom formule ili mlijeka. Kimov čaj popularan je u pedijatrijskoj medicini za liječenje nadutosti zajedno sa spazmolitičkim bolovima kod novorođenčadi. Dostupno je u slobodnom pakiranju za pripremu čaja, u obliku vrećica za čaj i kao instant čaj. Normalna doza: 1,5 grma sušenog ploda. Kimov plod je bitan sastojak Species carminative (sa korijandrom i anisom) i Species deflatulentes (sa kamilicom, mentom, valerijanom, anisom). Komercijalno dostupne kombinacije proizvoda su: Weleda čaj, Sidroga, Stilltee, Midro, Tea and Good Earth, Medicinals, Laxativ čaj. Znatne količine tog ploda se također koriste kao začin. Biljna medicina: Kimov plod, kimovo ulje i kimov suhi ekstrakt (droga naprema ekstraktu jednaka je 5.0-6.0:1) se mogu pronaći u brojnim karminativnim ili stomahičnim pripravcima (mada se to može naći jedino u kombinaciji sa ostalim biljkama ili biljnim pripravcima). Primjer: Carminativum Hetterich N (u kombinaciji sa korijandrom, mentom, kamilicom i narančinom korom) Etanolni ekstrakt kima se koristi u supozitorijima za djecu, 212mg napravljeno od 0.4g droga / supp. ; Carum carvi supozitorij od Weleda. Onečišćenja: Vrlo rijetka. Čuvanje: Držite zaštićeno od svjetlosti i vlage u dobro zatvorenoj posudi zbog apsorpcije latilnog ulja u plastičnim materijalima.

Coriandri fructus Korijandrov plod
Droga: Droga se sastoji od suhog i zrelog ploda ( dvoplodnička roška – diachenium ), koji su više ili manje kuglasti ( dijametar: var. vulgare 3- 5 mm, var. microcarpum 1.5 - 3 mm ). Plodovi se uglavnom ne cijepaju u mericarpe. Brazde se pojavljuju prilikom sušenja. Brazde se pojavljuju prilikom sušenja i sastoje se od 10 valovitih, blago podignutih primarnih te 8 ravnih, više izbočenih sekundarnih brazdi. Miris : Aromatičan. Okus : Karakterističan. Biljna vrsta: Coriandrum sativum L. ( korijandar ), Apiaceae ( štitarke ), var. vulgare ALEF. ( macrocarpum DC.), var. microcarpum DC. Do 60 cm visoka, jednogodišnja biljka sa 1 do 3 puta perasto razrezanim listovima. Dvostruki štitasti cvat sastoji se od malih i bijelih cvijetova sa raširenim laticama koje su često nešto veće. Svi dijelovi svježe biljke kad se usitne daju neugodan miris na stjenicu.

Rasprostranjenost : Izvorno iz istočne, Mediteranske regije i moguće s Bliskog Istoka. Kultiviran je širom svijeta kao začinska biljka. Kao materijal za trgovinu se uvozio iz Maroka, Francuske, Italije, Rusije, Turske, Japana i SAD-a. Materijal koji se koristio u Ayurvedskoj i Unani medicni je široko kultiviran diljem Indije. Glavni sastojci : Do 1 % EU ( ne manje od 0.3 % prema Ph. Eur. i API ) sa 60 – 75 % linalola, uglavnom u formi (S)(+)-linalola i manjoj količini (R)(-)-linalola koji je odgovoran za karakterističan i ugodan miris droge. Drugi monoterpeni su kamfor ( 3 – 6 % ), ɣ - terpinen ( 3 – 7 % ), geranil acetat ( 1 – 5 % ), geraniol ( 1 -3 % ), ɑ - pinen ( 1 – 5 % ), p – cimen ( 1 – 4 % ) i limonen [ 1 – 3 ]. Važni za aromu i također odgovorni za neugodan miris nezrelih

plodova i zračnih dijelova su aldehidi ( 0.07 – 0.4 % ), osobito dekanal, trans – dekanal, trans – decen – 2- al, trans – dodecen – 2-al i nonanal. Ostali konstituensi su masna ulja ( oko 20 % ), koja su uglavnom smjestena u sjemenkama, koja sadrze 38 % masne kiseline ( petroselinske ) kao i oko 15 % proteina, karbohidrati i mala količina flavonoida, furanoizokumarina ( koriandrin ), derivata kafetinske kiseline ( osobito klorogenična kiselina ) i triterpena.

linalol

nonanal

dekanal

Djelovanje i indikacije : Upotrebljava se kao stomahik, spazmolitik i karminativ, zahvaljujući svojim eteričnim uljima koji također imaju baktericidno i fungicidno djelovanje. Također se koristi za liječenje gastritisa, dijareje i dispepsije raznog porijekla. Dodavanje korijandra preparatima s antrakinonskim drogama ( pr. Sennae folium ), moze smanjiti nuspojave poput grčeva u želucu. Nadalje, eksperimentima na životinjama korijandar je pokazao hipolipidemično djelovanje [4] i djelovanje slično inzulinu [5], djelovanja koja su otprije poznata u tradicionalnoj medicini. U narodnoj medicini se koristio kao anthelmintik i u sastavu mazila kod reumatizma i artralgije. U Ayuverskoj medicini, kao prašak ili vodena infuzija se koristio kao karminativ za liječenje nadutosti, loše probave, povraćanja i drugih crijevnih poremećaja [7-9]. U Unani medicini kao prašak ili eterično ulje se koristi kod nadutosti, trbušne slabosti, dijareje uslijed loše probave, kod povećane žeđi, melankolije te drugih stanja [10]. Povrh svega, korijandar se koristi kao začin ( pr. u svježem kruhu da bi bio više probavljiv; u određenim vrstama currya, u paprenjaku ), kao sastojak likera ( pr. kao sastojak Danger Goldwasser, Boonekamp ) i u nekim ljekovitim pripravcima poput Spiritus Aromaticus [6]. Smjesa začina s korijandrom se koristi u receptu za pripravu marmelade od šljiva, vidi [6]. Eterično ulje se također upotrebljava kao aromatski sastojak u cigaretama i parfemskoj industriji.
Odlomak iz « German Commission E monograph « ( 1986.) Upotreba : dispeptičke smetnje, gubitak apetita. Kontraindikacije : nisu poznate. Nuspojave : nisu poznate. Interakcije s drugim drogama : nisu poznate. Doziranje : ako nije drugačije propisano : prosječna dnevna doza : 3g osušenog ploda ili odgovarajućeg pripravka. Oblik upotrebe : usitnjeni i pulverizirani osušen plod, kao i u obliku drugih galenskih pripravaka za unutrašnju upotrebu. Odlomak iz « German Standard License « (1996.)

6.1. Terapeutska katerogija : botanički gastrointestinalni lijek 6.2. Indikacije za upotrebu : gubitak apetita,probavni poremaćaji s blagim spazmima GI trakta, nadutost 6.3. Kontraindikacije : Nisu poznate 6.4. Interakcije s drugim drogama : Nisu poznate. 6.5 Doziranje i oblik upotrebe : Ako nije drugačije propisano, popiti 1 šalicu 2-3 puta dnevno oko 1 i ½ sat prije jela da bi se stimulirao apetit. Za probavne tegobe, popiti 1 šalicu nakon jela, koja je pripremljena na sljedeći način (prliti 150ml kipuće vode preko pola čajne žličice (oko 1.2g ) svježe usitnjenog korijandra ili odgovarajuće količine 1 ili više čajnih vrećica. Ostaviti 10 do 15 min i procijediti. 6.6. Duljina primjene : Kod akutnih slučajeva koji traju dulje od 1 tjedna ili se periodički javljaju, preporuča se potražiti liječnikov savjet. 6.7. Nuspojave : Nisu poznate 6.8. Čuvanje : Zaštićeno od svijetlosti i vlage.

Priprava čaja : Preliti kipuću vodu preko 1- 3 g korijandra koji je usitnjen ili pulveriziran neposredno prije upotrebe, ostaviti 10 – 15 min poklopljeno i zatim procijediti. 1 čajna žličica = oko 2.3 g Čuvanje : Zaštićeno od svijetla i vlage u dobro zatvorenim, metalnim ili staklenim spremnicima.

DROGE ZA POBOLJŠANJE METABOLIZMA
Zingiberis rhizoma Podanak đumbira
Droga: Droga se sastoji od cjelovitih ili izrezanih glatkih i razgranatih dijelova podanka kojem je potpuno ili samo sa širokih ravnih površina uklonjen pluto; žuto-sive površine imaju fine uzdužne pruge. Prerezom vidimo tanku koru i široku, ovalnu središnju steljku; nakupina žila se vidi kao kratka, nepomična točka. Miris: Aromatičan i karakterističan. Okus: Vrlo intenzivan, peckajući i začinjen. Biljna vrsta: Zingiber officinale ROSCOE (đumbir), Zingiberaceae. Tropska korjenasta biljka s linearnolancelastim listovima koji su dugački više od 20cm, nose duge cvjetne stapke s kratkim bodljikastim cvatovima. Svaki žuti cvijet je zigomorfan sa staminoidalnom žuto-ružičastim vijencem i okružen je braktejom. Karakterističan đumbirov škrob. Velike glatke sjemenke s jasno vidljivim ekscentričnim vrhom, ponekad ima bradavičasti oblik (desno). PPRC: Rhizoma Zingiberis (Ganjiang); Rhizoma Zingiberis Recens (Shengjiang) Rasprostranjenost: Đumbir prirodno raste u tropskoj jugoistočnoj Aziji. Stoljećima se uzgaja u Indiji i Kini, ali ne raste u divljini. Nedavno, kultivacija je provedena u nekoliko drugih tropskih regija gdje su se očito razvili različiti kemotipovi. Postoji nekoliko dostupnih varieteta koji zadovoljavaju farmakološke standarde pri čemu se jamajkanski đumbir smatra najboljim. Ostali varieteti vrlo dobre kvalitete uključuju austarliski i bengalski đumbir. Komercijalno dostupan materijal

se uvozi prvenstveno iz južne Kine. Neki uzorci u Sjevernoj Americi potječu iz Nigerije i mnogo organski uzgojenog đumbira dolazi iz Indonezije kao i iz Indije. Bilješka: Dio materijala kojeg možemo naći na tržištu potječe i od ostalih Zingiber vrsta (npr.Martinique ginger od Z. Zerumbet ROSC. ex. SM.). Glavni sastojci: 1.5-3% eteričnog ulja i oko 1-2% nehlapljive smjese tvari intenzivnog mirisa (po USNF, ne manje od 0.8% gingerola i gingerdiona i ne više od 0.18% shogaola). Sastav eteričnog ulja (po PH. Eur., ne manje od 1.5% za izrezanu i cjelovitu drogu i po USNF, ne manje od 1.8%) vrlo se razlikuje ovisno o porijeklu i kemotipu. Općenito seskviterpeni kao (-)- zingiberen i ar-kurkurmen su najviše zastupljeni dok je β-eudesmol (pojavljuje se u cis- i trans- obliku) važan za karakterisitčan miris. Monoterpeni kao citral (geranial+neral), koji se pojavljuju u većoj koncentraciji u australskom đumbiru, također doprinose aromi. Do danas, više je od 150 različitih sastojaka identificirano u eteričnom ulju đumbira. Ne hlapljive komponente poznate kao smjesa tvari intenzivnog mirisa spada u grupu arilalkana s alifatskim bočnim lancima različitih duljina, s većinom karbonilnim i/ili hidroksilnim skupinama; primarni sastojci iz ove grupe su gingeroli i shogaoli. Među gingerolima (6)-gingerol je dominantan (br. u zagradi upućuje na broj C-atoma koji biosintetski potječu od masnih kiselina). Još prodornijeg mirisa, shogaoli (shoga je japanska riječ za đumbir), nastaju kasnije tijekom skladištenja dehidracijom gingerola. Drugi razgradni produkt gngerola je zingeron, koji je slabog mirisa/arome i zbog toga je nepoželjan; radi toga visoka koncentracija zingerona koja se može naći u produktu je pokazatelj prekomjernog (dugo stoji) skladištenja i slabe kvalitete. U skladu sa aromatičnom smjesom, male količine diarilheptanoida kao npr. Gingerona A i B su također prisutne. Japanski đumbir poznat kao Kintoki, koristi se u Tradicionalnoj kineskoj medicini sastoji se samo od malih količina gingerola i shogaola, dok su osnovni sastojci diterpeni kao npr. galanolakton, među ostalima. Đumbir je bogat škrobom. Djelovanje i indikacije: Upotrebljava se većinom kao začin iako i kao stomahik, tonik i digestiv za treapiju kiselog gastritisa, dispepsije i gubitka teka. Đumbir potiče lučenje sline, potiče intestinalni mišični tonus i aktivira intestinalnu peristaltiku. Praškast đumbira, u doz od 2g, je jak i učinkovit antiemetik, koji se osobito koristi za prevenciju simptoma bolesti kretanja kao što su vrtoglavica, mučnina povraćanje. Njegova antiemetička aktivnost je dokazana u kliničkim studijama. Mehanizam djelovanja je vjerojatno posljedica blokiranja 5-HT3 receptora (slično metoklopramidu) gdje je pokazano da je (8)-gingerol jednako učinkovit kao i (6)-gingerol i/ili (10)-gingerol. Ostali sastojci također mogu imati antiemetički učinak, npr. diterpen galanolakton pronađen u japanskom đumbiru također pokazuje 5-HT3- anagonistički učinak. 1990.-ih praškasti đumbir pokazao se učinkovitim kod sprječavanja povraćanja kod trudnica u nasumičnoj dvostruko slijepoj studiji koja je uključivala 30 pacijentica. U nedavnoj nasumičnoj dvostruko slijepoj, placebo kontroliranoj studiji koja je uključivala 70 trudnica također je zaključeno da se đumbir dobro podnosi i učinkovit je kod olakšavanja teške mučnine i povraćanja. Njegova upotreba tijekom trudnoće međutim se ne može preporučiti zbog nedovoljno prikupljenih podataka u ovom području i također zbog nejasne đumborive inhibitorne aktivnosti na tromboksan sintetazu. Izvješća kliničkih studija mogu se naći u literaturi. U farmakološkim istraživanjima, gingeroli i shogaoli su pokazali druge zanimljive efekte: na životinjskom modelu (mišu), (6)-gingerol inhibirao je proizvodnju TNF-a (tumorski nefrotički faktor) i zato pokazuje antitumorski promotivni potencijal. Izolirani shogaoli (fenilalkanoni) su pokazali pozitivni inotropni kardiotonični učinak u izoliranom atriju

zamorca. Gingeroli i neki diarilheptanoidi inhibiraju biosintezu prostaglandina i leukotriena i imaju antiflogistički učinak. Ostali više polarni sastojci u đumbiru imaju jasne antiflogističke učinke i njihovi dobri antiulkusni efekti su prepoznati. U Indijskom Ayurvedic sistemu medicine upotreba đumbira u prevenciji i terapiji migrene pokazala se vrlo uspješnom. Seskviterpeni iz đumbira, najaktivniji β-seskvifelandren ima anti-rhinovirusni učinak in vitro. Lakohlapljivo ulje koje se pojavljuje u Zingiber vrstama dokazano djelotvorno uništava Koloradsku krumpirovu zlaticu. Gingeroli i shogaoli su pokazali djelovanje na mekušce i antihistosomalnu aktivnost u miševa i zato su potencijalni lijek protiv bilharzioze, poznata kao šizostomijaze, infekcija uzrokovana tropskim parazitskim trakavicama iz Schistosoma vrsta koji nastanjuju puževe kao prijelaznog domaćina. U narodnoj medicini, đumbir se također koristi kao karminativ, ekspektorans i adstringens. Izrada čaja: Nije uobičajeno u Europi. Kipuću vodu prelijemo preko 0.5-1.0g grubog, suhog praška podanka i nakon 5 min, procijediti. Kao antiemetik uzeti 2g svježe usitnjenog, suhog podanka s nešto tekućine. 1 čajna žica= oko 3g. Fitomedicina: Praškasti suhi podanak je tržišno dostupan u dozi od 250mg po kapsuli pri čemu je dozvoljena jednokratna doza od 500mg koja odgovara 2 kapsule, a dnevna doza je 2g (= 8kapsula). Primjer proizvoda: Zintona (250mg usitnjenog podanka po kapsuli), meki CO2 ekstarkt đumbira (25% gingerola i shogaola) se također široko upotrebljava kao dijetetski produkt kao i standardizirani suhi ekstarkti (5-10% gingerola i shoagola). Napomena: Tinktura đumbira je oficinalana prema USNF ( droga : ekstarkt= 1:5, alkohol : voda= 7:3), takva da sadrži min. 0.1% gingerola i max. 0.034% shogaola. Upozorenja:Proizvodi koji sadrže koncentrat ekstrakta đumbira s udjelom suhe tvari u omjeru 25:1 ili više po dozi od 2g moraju imati sljedeća upozorenja: pojedinci koji uzimaju antikoagulanse trebaju potražiti savjet liječnika prije uporabe proizvoda, pojedinci koji imaju rizik od krvarenja trebaju potražiti savjet od osobe koja se brine za njihovo zdravlje prije uzimanja proizvoda. Patvorenje: Patvorenje s drugim Zingiber vrstama, a kao opis u literaturi, gotovo nikad se ne suočava u medicinskoj trgovini ljekovitim biljem. Međutim droga se često izmiješa s CaCO3. Čuvanje: držati na hladnom, u dobro zatvorenom plastičnom spremniku (zbog hlapljivih ulja), zaštićeno do svijetla i vlage.

Bardanae radix Čičkov korijen

Droga: Vrlo tvrdi, rogu nalik i rijetko vlaknasti komadi korijena sa sivo-smeđom do crnosmeđom, uzdužno naboranom vanjskom površinom (pluto). Poprečan prerez pokazuje bjelkastu do svijetlo smeđu koru, tamnu zonu kambija i radijalno usmjeren žuto-smeđi ksilem sa poroznom, često rascijepljenom srži. U starijim komadima korijena, rascjepi u pukotinastoj srži često se protežu do kore. U vanjskoj kori mlađih komada korijena pod povećalom je vidljiv prsten smeđih sekretornih kanala. Miris: Slab. Okus: Sladak, sluzav, zatim gorak. Postaje mekan kad se žvače. Biljna vrsta: : Arctium lappa L. sin. A. majus BERNH. (veliki čičak) kao i Arctium minus BERNH. (mali čičak) i Arctium tomentosum Mill. (vunasti čičak), Asteraceae. Arctium lappa L. Oko 1 m visoka dvogodišnja biljka, sa velikim, rebrastim listovima. Cvatne glavice imaju promjer 4 cm i sastoje se od isključivo crveno-ljubičastih tubularnih cvjetova, okruženih s brojnim omatajućim braktejama koje završavaju tvrdim, bodljikavim ili kukastim šiljcima. Rasprostranjenost: Izvorno raste u Europi, sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi. U Europi, materijal dolazi iz kultiviranih izvora prvenstveno iz Bugarske, Hrvatske, Mađarske i Poljske. U Sjevernoj Americi, uvelike se kultivira na Pacifičkom Sjeverozapadu (Oregon, Washington i British Columbia), što zadovoljava većinu potreba Sjedinjenih država i Kanade za biljnim čajnim proizvodima koji sadrže čičak. Glavni sastojci: Oko 27-45% inulina, sluzi koja uključuje ksiloglukane i kisele ksilane [1,2] (ukupni ugljikohidrati približno 69%); 0.06-0.18% hlapljivih ulja od kojih je 66 komponenata identificirano [3]. Droga sadrži i poliacetilene i sumporne acetilenske sastojke poput aretične kiseline, arktinona, artinola i artinala [4]; kostus kiselinu i gorke tvari gvajanolidnog tipa koje se sastoje od dehidrokostuslaktona i 11,13-dihidrodehidrokostuslaktona [3]. 1.9-3.65% polifenola uključujući kafeinsku kiselinu, klorogensku kiselinu i γ-gvanidino-n-butiričnu kiselinu [5]. Butirolakton lignani poput arktigenina i njegovog glukozida artiina [6], nađeni su u plodovima, ali još nisu detektirani u korijenju.

H3C

Arktinon : R = CO-CH2OH Arktinol : R = CHOH-CH2OH Arktinal : R = CHO Aretična kiselina : R = COOH Djelovanje i indikacije: U Europi, korištenje korijena čička kao biljne droge je zastarjelo. Unatoč tome, ekstrakti se još uvijek mogu naći kao dodaci u raznim ljekovitim pripravcima, pogotovo u homeopatskoj medicini. U Sjevernoj Americi, čičak se široko primjenjuje u medicinskim čajevima te je također glavni sastojak u jednom od najprodavanijih čajnih proizvoda nazvanom „Essiac čaj“, koji se koristi kao potporna terapija u liječenju raka. U narodnoj medicini, čičak se koristi kao diuretik („Lijek koji pročišćava krv“), kao laksativ, kod bubrežnih i žučnih kamenaca, kod poremećaja gastrointestinalnog trakta, kod gihta, i reumatskih poteškoća kao i eksterno kod ekcema i rana koje slabo zarastaju. Ekstrakt korijena ima antibiotsku aktivnost. Seskviterpeni gvajanolidnog tipa razmatrani su kao aktivni sastojci. Uništavaju slobodne radikale i značajno inhibiraju morskom travom izazvan žareći edem kod štakora. [7]. Također smanjuju razinu šećera u krvi kod štakora i povećavaju toleranciju na ugljikohidrate [8] (vjerojatno zbog prisutnosti gvanidinobutirične kiseline).

S

S

R

Izvana se ulje korijena čička (ekstrahirano maslinovim ili uljem kikirikija) primjenjuje kao tretman za suhu seboreju vlasišta. Ne postoje dokazi o značaju njegovog učinka u stimulaciji rasta kose (čičak je sastojak brojnih preparata namijenjenih kosi), a korištenje najvjerojatnije ima porijeklo iz „Doctrine of Signatures“. Pošto učinkovitost korijena čička za navedene indikacije nije adekvatno potkrijepljena, Njemačka Komisija E nije podržala njegovu terapijsku upotrebu [9].
Odlomak iz monografije Njemačke Komisije E (Banz no. 22a, objavljeno 1. veljače, 1990) Upotreba: Pripravci korijena čička koriste se za poremećaje i smetnje gastrointestinalnog sustava, giht, artritis, kao diaforetik i diuretik, kao i za „čišćenje krvi“, a izvana za ihtiozu, psorijazu, nečistu kožu, i kožne bolesti. Rizici: Nisu poznati. Procjena: Pošto učinkovitost za navedene indikacije nije potvrđena, terapeutska primjena nije preporučena.

Pripremanje čaja: Stavi se 2,5 g grubo usitnjenog, suhog korijena čička u hladnu vodu i ostavi da se natopi nekoliko sati. Zatim se zagrijava do vrenja i kuha najviše do 1 sat te procijedi. 1 čajna žlica = približno 2 g. Čajni pripravci: U kontinentalnoj Europi ih nema. Korijen čička je sastojak najprodavanijeg biljnog čaja čiji je sastav temeljen na tradicionalnoj medicini Ojibwa plemena. Postoje brojne vrste takozvanog „Essiac“ čaja („Ojibwa čaj“) dostupnog u Australiji, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD. Patvorine: Moguća slučajna zamjena s korijenom velebilja ( Atropa belladonna L.) zbog sličnog vanjskog izgleda; u odnosu na čičak, korijen velebilja sadrži kristale u obliku pijeska i škrob. Skladištenje: Zaštićeno od svijetla.

Taraxaci radix cum herba Korijen i zelen maslačka
Droga: Droga se sastoji od osušene cijele biljke sabrane prije vremena cvatnje.Korijen je tamnosmeđ do crnkast, smežuran te na vanjskoj strani ima krupne uzdužne bore. U poprečnom presjeku nalazi se nekoliko koncentričnih zona tangencijalno spojenih sa sivkasto bijelim do smeđe obojenim stanicama koje sadrže mliječni sok.Tamnija kambijska zona okružuje žuto obojenu šupljinu ; a radijalni ksilem u pojedinim fragmentima može biti rascijepan.Presjek je kratak, nije vlaknast.Postoje također dijelovi lista koji mogu imati dlačice te često ljubičasto obojenu središnju laminu te crvenkasto-ljubičastu peteljku.Cvatovi su najčešće nezreli, no mogu biti žuti sa bijelim papusima. Miris: slab i karakterisičan Okus: prilično gorak Biljna vrsta: Taraxacum officinale - maslačak Porodica: Asteraceae – glavočike

Rasprostranjenost:Autohtona je vrsta samo u Europi i dijelu Azije, a poslije se proširila u mnoge zemlje sjeverne hemisfere. Dobro uspjeva na livadama i uz prometnice. Droga se sabire sa prirodnih i uzgojnih staništa. Glavni uzgajivači su Bugarska, bivša Jugoslavija, Rumunjska, Mađarska i Poljska, kao i Velika Britanija. Glavni sastojci: Glavni sastojci su gorke tvari zvane taraksacin. To su eudesmanolitske strukture koje nisu pronađene nigdje drugdje: tetrahidroridentin B i glukozid taraksakolida (ß –D- glukopiranozid), kao i germakranolidi ß–D–glukopiranozid i 11,13 – dihidrotaraksinska kiselina kao p-hidroksifenilacetatna kiselina. Pretpostavljeni laktokapricin nije pronađen. Triterpeni : taraksasterol, izolaktocerol, arnidiol i faradiol, ß-amirin Steroli : sitosterol, stigmasterol Karotenoidi: ksantofil Flavonoidi : apigenin i luteolin 7-glukozid Također se nalazi i kavena kiselina. Karbohidrati (korijen): oko 1.1% sluzi ;u proljeće oko 18% šećera (fruktoza); 2% inulina što se u jesen poveća do 40%. Važno je spomenuti visoki udio kalija (do 4.5% u nadzemnom dijelu biljke). Djelovanje i indikacije: Blagi koleretik, diuretik, pospješuje tek, pomoćno sredstvo kod poremećaja jetre i rada mjehura,kod dispeptičkih tegoba (posebice kod nepravilne razgradnje masti) Narodna medicina: droga se smatrala sredstvom za pročišćavanje krvi, blagim sredstvom za čišćenje, a koristila se i za lječenje artritisa, reumatskih bolesti, ekcema i ostalih kožnih bolesti. Osim čaja koristio se i svježe istisnut sok biljke.U proljeće svježe ubrani listovi cijenjeni su kao salata posebice u Latinskim zemljama. Korijenje skupljeno u jesen (kada je bogato inulinom), prženo je i koristilo se kao zamjena za kavu. Kolageno i diuretičko djelovanje droge utvrđeno je kliničkim istraživanjima te na starijim životinjama. Nedavno je dokazano kako kod štakora tekući ekstrakti droge djeluju pri smetnjama istjecanja žuči i diuretski. Njihov učinak se pokazao istim kao i onaj furosemida, te snažnijim diuretikom od drugih biljnih vrsta ovakvog djelovanja (Equiseti herba, Juniperi frutcus). Nakon dnevne primjene tekućeg ekstrakta droge maslačka, štakori i miševi izgubili su na težini oko 30%, istodobno sa diurezom. Pri tome nisu opaženi toksični efekti. Iako do sada nisu provođene farmakološke studije sa izoliranim seskviterpenskim laktonima, prema dosadašnjim saznanjima o njihovim svojstvima, oni čine glavninu akitvnih tvari u drogi. Nuspojave: Kod terapijske primjene nisu opažene nuspojave, no mogu se pojaviti kontaktni dermatitis pri kontaktu sa mliječnim sokom maslačka, vjerojatno zbog glukozida taraksinske kiseline. Priprava čaja: 1-3g fino nasjeckane droge stavi se u hladnu vodu na kratko provrije i nakon 10 minuta procijedi. 1 čajna žličica – 1.2g Biljni lijekovi : Neki od pripravaka sadrže istisnuti sok, tinkturu ili tekući ekstrakt suhi ekstrakt se rijetko koristi npr. U proizvodu Detox (300 mg po kapsuli, odnos količine droge naspram ekstrakta 4-5:1, otapalo : voda)

Brojni kombinirani proizvodi (kapi, tonici, tablete, dražeje) sadrže ekstrakt maslačka kao terapiju kod žučnih, jetrenih, gastrointestinalnih, uroloških tegoba Patvorenje: Vrlo je rijetko u praksi. Nalazimo primjese Leontodon vrsta, posebno L.autumalis prepoznatljivog po cvijetnim pupovima koji imaju prirasle papuse a oni se sastoje od razgranatih dlačica. Rijetko korijen droge može biti patvoren sa korijenom divlje cikorije (Cichorium intybus L.); porečni prerez otkriva usko područje kore i široki (zbog medularnih zraka) jasno zrakasti ksilem.
Kliničke informacije: Upotreba: Manjak apetita, dispeptičke tegobe, naticanje i nadutost. Kontraindikacije: Opstrukcija žučnih puteva, problemi sa žučnim mjehurom, prisutnost žučnih kamenaca, ileus Nuspojave: nepoznate Poseban oprez prije upotrebe: nije poznato Upotreba tjekom trudnoće i laktacije: nije opisano Interakcije sa drugim pripravcima: nisu poznate Doziranje: Ako nije drugačije propisano; 3X dnevno, 4-10g droge; 3x dnevno, 4-10g tekućeg ekstrakta (1:1 u 25%-tnom alkoholu). Način upotrebe: droga za čajeve i tekuće pripravke Vrijeme upotrebe: nije ograničeno Predoziranje: nije poznato Učinci na vozače i kod upravljanja strojevima: nisu poznati Upotreba:problemi sa žući, GI tegobe, poticanje diureze Kontraindikacije:upala ili opstrukcija žučnih puteva, intestinalna opstrukcija Doziranje i način upotrebe: 1-2 žličice korijena i zeleni maslačka kratko se prokuhaju sa otprilike 150ml vode, te se nakon 15min ocijede. Ukoliko nije drugačije propisano, ujutro i navečer, pije se jedna šalica svježe pripravljenog čaja. Vrijeme upotrebe: Pripravci maslačka mogu se koristiti u periodima od 4-6 tjedana Napomena: čuvati na suhom i tamnom mjestu

Cinnamomi cortex Cimetova kora
Droga: Droga se sastoji od osušene kore, dobivene uglavnom od mladih izdanaka s kojih se sastruže vanjsko pluto i unutarnji parenhim. Savinuti komadi kore su debljine 0,2-0,7 mm glatke svijetlosmeđe vanjske površine i tamnije unutrašnje površine sa uzdužnim pruganjem. Fragmenti su vlaknasti i kratki. Miris: Ugodno aromatičan i karakterističan. Okus: Peckav i pikantan, ponešto slatkast i sluzav, pomalo oštar. Biljna vrsta: Cinnamomum sp.NEES Cinnamomum zeylanicum NEES, Lauraceae ( kora cimetovca) .

Do 10 m visoko zimzeleno drvo guste krošnje. U plantažnom se uzgoju redovitim podrezivanjem uzgajaju kao grmovi. Kora se dobiva sa grana šestogodišnjih stabala debelih 2-3 cm ili sa dvogodišnjih izdanaka korijena starijih biljaka. Ovalno-lancetasti šiljasti listovi su kožasti i žilavi, dugi do 20 cm s lučno savijenom nervaturom. Kad ih se protrlja,mirišu na karanfil. Cvjetovi promjera oko 0,5 cm nalaze se u cvatovima loji su labavi,dlakavi i svilenkasti. Sistematska klasifikacija i taksonomski ispravna oznaka za moguću izdvojenu vrstu i / ili podvrstu izvorne biljke/biljaka trenutno je predmet rasprave. Kultivirane biljke su dobile sljedeća imena Cinnamomum verum J.S.PRESL. var. Verum i C. Verum J.S. PRESL. var. subcordata NEES. Unatoč tome, postoje brojne komercijalne podjele, koje se razlikuju kvalitativno i kvantitativno, ovisno o sastavu eteričnih ulja. Rasprostranjenost: Samonikla biljka južne i jugoistočne Azije; kultivira se u Šri Lanki, na Sejšelima, u jugoistočnoj Indiji, Indoneziji, na Zapadnom Indijskom Otočju i u Južnoj Americi. Komercijalno se uglavnom uvozi iz Šri Lanke, a manje sa Malezije, Madagaskara i Sejšela. Glavni sastojci: 0,5 – 2,5% eteričnih ulja (prema Ph.Eu. ne manje od 1,2%), uglavnom transcimetni aldehid (65-75%), eugenol (oko 5%) i drugi fenilni propani (uključujući trans-2metoksicinamaldehid, cinamilni alkohol i njegov acetat) kao i male količine mono i seskviterpena. Droga također sadrži pentacikličke diterpene (kao što je cimzejlanol) i fenol -karboksilne kiseline (uključujući dihidroksi benzojevu kiselinu i različite hidroksi cimetne kiseline); sadržaj kondenziranih tanina (oligomerni proantocijanidini) trebali bi biti ispod 2% (povišene razine upućuju na visok sadržaj primarne kore). Ostale sastavnice su manitol, Larabino-D-ksilan, 2-3,7% sluz (α-D-glukani) i β-sitosterol [1,2].

CIMETNIALDEHID

OCH3

o- METOKSI CIMETNIALDEHID

CIMETNI ALKOHOL

EUGENOL

KUMARIN Djelovanje i indikacije: Kombinirano s ostalim drogama, koristi se kao stomahik i karminativ u liječenju probavnih tegoba koje se javljaju nakon preobilnog obroka, flatulencije, blagih gastrointestinalnih spazama i kod pomanjkanja teka. Primarno se ipak koristi kao korigens okusa, kao začin i u pripravi likera. U tradicionalnoj medicini eterično ulje se koristilo u obliku kapi kao pripravak za liječenje dismenoreje i hemostiptik. Eterično ulje ima antimikrobna i fungicidna svojstva [3]. Trenutno se raspravlja o mogućnostima inhalacije et. ulja u liječenju respiratornih mikoza [4] kao i liječenju flukoazol-rezistentnih kandidijaza. [5] Kontraindikacija: Alergija na cimet . Trudnoća. Nuspojave: U terapijskom rasponu doza nisu zapažene. Veće doze kore cimetovca (ili osrednje doze eteričnog ulja) uzrokuju tahikardiju ekscitacijom vazomotoričkog centra, potiču intestinalnu peristaltiku, respiraciju i perspiraciju. Nakon stanja ekscitacije slijedi faza centralne sedacije sa pospanošću i depresijom [6]. Droga se ne bi smjela koristiti kod želučanih i crijevnih ulceracija ni za vrijeme trudnoće [1]. Priprava čaja: Nije uobičajena njegova samostalna uporaba iako ga je German Standard Licence indicirala kao biljni pripravak namijenjen liječenju tegoba GIT-a. Kora cimetovca sastavni je dio formulacije biljnih čajeva (hepatobilijarni i želučani čajevi). Biljni pripravci: Malo biljnih pripravaka sadrži koru cimetovca, a uglavno se dodaje kao korigens okusa i kao aromatik. Sastojak je začinskih mješavina korištenih u pripravi kuhanog vina. Et. ulje je sastojak pripravaka s matičnjakom i Carmol® -a, u kombinaciji s et. uljima matičnjaka, kadulje, limuna, lavande, anisa, timijana, mente, karanfila, oraha.

Opaska: Tinktura kore cimetovca je oficinalna u Ph.Eur. (kao ekstrakcijsko sredstvo koristiti 70% otopinu etanola -V/V.) Patvorine: Pojavljuju se osobito u praškastoj drogi kao kora drugih vrsta cimetovca poput C. aromaticum NEES, sinonim C. cassia BLUME (kineski cimetovac), koje se može razlikovati po debljoj kori (1-2 mm) i vidiljivoj prisutnosti pluta sa ligniziranim kamenčicama s unutrašnje strane. Velike količine stanica pluta i njihovih agregata su također indikatori onečišćenja s nepravilno ostruganim materijalom . Padang cimetovac ( Cinnamom burmanium (NEES) BLUME ), druga nečistoća, pokazuje stanice u zrakama srčike s kristalima u obliku tanjura, kojih nema kod cejlonskog cimetovca. Sajgonski cimetovac (Cinnamomum loureirii NEES) također dolazi kao nečistoća. Detaljni opisi neoficinalnih varijeteta cimetovca mogu se pronaći u [2]. Čuvanje: Zaštićeno od svjetla i vlage u dobro zatvorenim metalnim ili staklenim posudama ( ne koristiti plastične posude zbog eteričnog ulja).
Izvadak iz German Commission monograph Upotreba: Gubitak apetita, blage dispeptičke tegobe, grčenje GIT-a, osjećaj pretjerane sitosti zbog preobilatog obroka, flatulencija. Kontraindikacija: Alergija na cimet i Peruanski balzam. Trudnoća. Nuspojave: Učestale alergijske reakcije na koži i sluznici. Interakcije: Nepoznate. Doziranje: Ukoliko nije drukčije propisano, dnevna doza sušene kore je 2-4 g ili 0,05-0.2 g et.ulja ili odgovarajućeg preparata. Način izdavanja: isječena i osušena kora za čajni infuz, et. ulje ili drugi galenski pripravci za internu uporabu. Djelovanje: antibakterijsko, fungistatsko, potiče peristaltiku. * Izvadak iz German standard license: Terapijska kategorija: gastrointestinalni biljni pripravci. Indikacije: gubitak apetita, probavne tegobe sa blagim spazmima gastrointestinalnog trakta, flatulencija. Kontraindikacija:alergija na cimet i Peruanski balzam.Trudnoća. Interakcije: Nepoznate. Doziranje i način izdavanja: ukoliko nije drukčije propisano, popiti 1 šalicu 2-4 puta dnevno otprilike pola sata prije obroka kako bi se potaknuo apetit. Za probavne tegobe popiti 1 šalicu poslije obroka pripravljenu kao infuz po sljedećoj recepturi: Na 150 ml ključale vode koristi se 1 čajna žlica suhe kore ( otprilike 1 g) , ili se njome prelije sadržaj 1 ili više čajnih( filter) vrećica. Ostaviti 10-15 min zatim procijediti. Trajanje uporabe: U akutnim slučajevima koji traju više od 1 tjedna ili se periodično ponavljaju, preporuča se potražiti stručni medicinski savjet. Nuspojave: Učestale alergijske reakcije na koži i sluznici. Čuvanje: Zaštićeno od svjetla i vlage.

Nuspojave: U terapijskom rasponu doza nisu zapažene. Veće doze kore cimetovca (ili osrednje doze eteričnog ulja) uzrokuju tahikardiju ekscitacijom vazomotoričkog centra, potiču intestinalnu peristaltiku, respiraciju i perspiraciju. Nakon stanja ekscitacije slijedi faza centralne sedacije sa pospanošću i depresijom . Droga se ne bi smjela koristiti kod želučanih i crijevnih ulceracija ni za vrijeme trudnoće. Doziranje i način izdavanja: Ukoliko nije drukčije propisano, popiti 1 šalicu 2-4 puta dnevno otprilike pola sata prije obroka kako bi se potaknuo apetit. Za probavne tegobe popiti 1 šalicu poslije obroka pripravljenu kao infuz po sljedećoj recepturi:

Na 150 ml ključale vode koristi se 1 čajna žlica suhe kore ( otprilike 1 g) , ili se njome prelije sadržaj 1 ili više čajnih( filter) vrećica. Ostaviti 10-15 min zatim procijediti. Trajanje uporabe: U akutnim slučajevima koji traju više od 1 tjedna ili se periodično ponavljaju, preporuča se potražiti stručni medicinski savjet. Nuspojave: Učestale alergijske reakcije na koži i sluznici. Čuvanje: Zaštićeno od svjetla i vlage.

Silybi mariae fructus Plod sikavice

Droga: Droga se sastoji od zakrivljenih plodova, koji su 6-7 mm dugi, do 3 mm široki i 1.5 mm debeli. Sjemena ljuska je sjajna smeđe-crna ili mat zeleno-smeđa sa tamno ili zelenkasto bijelim točkicama. Na gornjem kraju je žuta hrskavičava, prstenasta izbočina, a na donjem kraju, sa strane nalazi se hilum. Srebrni papus (kunadra) nije dio droge - lako otpada sa ploda. U upotrebi se nalaze bijeli, sivi i crni plod. Miris: Jedva zamjetan. Okus: Mastan (sjeme) i gorak (sjemena ljuska). Biljna vrsta: Silybum marianum (L.) GAERTN., syn. Carduus marianus L. (sikavica), Asteraceae. Plod sikavice, osljebada, šarene badeljke, bijelog strička, gospin trn.

Rasprostranjenost: Prirodno stanište su južna Europa, južna Rusija, Mala Azija i sjeverna Afrika, a prošireno je na sjevernu i južnu Ameriku te južnu Australiju. U divljini raste u srednjoj Europi. Za komercijalnu upotrebu najčešće se koristi materijal iz kultiviranih izvora sjeverne Njemačke, Argentine, Kine, Rumunjske, Mađarske i nekoliko mediteranskih zemalja. Glavni sastojci: 1.5-3% silimarin (prema DAB i USNF, ne više od 1.5 i 2%, računano kao silibin), mješavina različitih flavanonskih derivata (flavanolignana)., koji se nalaze isključivo u sjemenoj ljusci. Dva glavna dijastereomerna para, silibin A i B (2'' R, 3'' R i 2'' S, 3'' S, sa CH 2OH-grupom u α i β položaju na C-2 atomu) i izosilibin A i B (supstituent se nalazi na C-3 atomu) poznati su kao silibinin (INN) i izosilibinin (INN); oni čine preko 50% cijelog flavanonskog sadržaja. Ostale flavanonske komponente su silikristin i silidianin (svaki oko 25%) i mala količina deoksi-derivata izosilibina (tj. silandrin), silidianina (tj. silimonin) i silikristina, te trimeri do pentameri silibina. Droga sadrži i taksifolin, kvercetin, dihidrokamferol, kamferol, apigenin, naringin, eriodiktiol, krizeriol i 5,7-dihidroksikromon i dehidrodikoniferilni alkohol. 20-30% masnih ulja u obliku triglicerida, većinom sa linolenskom (60%), oleinskom (30%) i palmitinskom (9%) kiselinom. Tokoferol (0.038%), steroli (0.63%) i kolesterol, kampesterol, stigmasterol, sitosterol, zatim 25-30% proteina i male količine sluzi. Poznato je nekoliko kemotipova Silybum marianum. Djelovanja i indikacije: Profilaksa i liječenje toksičnog oštećenja jetre (alkohol i industrijski otrovi), disfunkcija jetre, post-hepatitični sindrom, kronična degerativna bolest jetre (ciroza jetre i masna jetra). Aktivni anithepatotoksični kompleks je silimarin, koji in vitro i in vivo smanjuje i reducira aktivnost hepatotoksičnih tvari (ugljikov-tetraklorid, tioacetamid i Amanita otrovi – paloidin i χamanitin) koje mogu dovesti do nekroze i ciroze jetre. Mehanizmi djelovanja silimarina i silibinina su: (a) strukturna promjena na vanjskoj membrani hepatocita, (b) antioksidativna aktivnost i uklanjanje slobodnih radikala, (c) stimulacija oporavka hepatocita. Blokiraju vezno mjesto otrova ili transportni put na jetrenoj staničnoj membrani, pa je unos otrova u stanice smanjen ili potpuno spriječen. Amanita otrove inhibiraju tako da direktno priječe sinusoidalni transportni sustav. Zaštitu od lipidne peroksidacije i oštećenja membrane različitim hepatotoksičnim tvarima silibinin vrši pomoću svoje antiperoksidativne uloge i tako što djeluje kao hvatač slobodnih radikala. On priječi i trošenje glutationa, koji je važan za detoksifikaciju štetnih tvari u jetrenim stanicama. Također, sprječava i povećanje transaminaza i alkalne-fosfataze u serumu. Profilaksa je učinkovitija od terapije, koja se primjenjuje nakon što je oštećenje jetre već nastalo.
Mehanizam djelovanje:

Silimarin djeluje kao antagonist u mnogim modelima oštećenja jetre: faloidin i α-amanitin lantanidi, tetraklor ugljik,galaktozamin, tioacetamid i hepatotoksični virus FV3 hladnokrvnih kralježnjaka. Terapeutski učinak silimarina se bazira na dva mehanizma djelovanja: (a) mijenja strukturu vanjske membrane hepatocita na način da spriječava penetraciju jetrenih toksina u unutrašnjost stanice; (b) stimulira djelovanje nuklearne polimeraze A, što rezultira povećanjem sinteze ribosomalnih proteina i time stimulira regeneracijsku sposobnost jetre i stvaranje novih hepatocita. Ispitivanje djelovanja:

Najprikladnije vrijeme za aplikaciju je bilo 6 sati prije aplikacije toksina. Unutar 30 minuta nakon aplikacije toksina (faloidin), toksični efekt je bio umanjen, a zatim nikakav toksični efekt nije bio ustanovljen. U izoliranim Kupfferovim stanicama štakora, silibinin selektivno inhibira, u koncentracijama koje su također postignute in vivo, sintezu leukotrijena (IC50 naprema: 15 micromola/litra silibinina), što bi se djelomično moglo pridodati hepatoprotektivnim svojstvima. In vitro i in vivo, pokazano je da silibinin stimulira nuklearnu polimerazu I, što povećava brzinu sinteze ribosomalne RNA i broj ribosoma u hepatocitima. Zanimljivo je u tom kontekstu, da silimarin povećava primanje [3H]-uridina u RNA u stanicama koštane srži, in vitro, efekt koji nije povezan sa povećanjem aktivnosti staničnih polimeraza, ali je umjesto toga objašnjen povećanjem permeabilnosti uridina zbog efekta silimarina na membranu. Kroz povećanu produkciju enzima i drugih proteina, silibinin pozitivno utječe na kapacitet biosinteze hepatocita što očito vodi, osim do profilakse, i do kurativnog djelovanja. U dvostruko slijepom pokusu moglo se vidjeti da silimarin (140 mg t.i.d.) značajno smanjuje smrtnost pacijenata sa cirozom jetre izazvanom alkoholom. Silimarin također povećava redoks stanje i ukupan sadržaj glutationa u želučanom i crijevnom tkivu. Nedavno je također bilo pokazano da silibinin i silikristin mogu umanjiti ili izbjeći nefrotoksične učinke kemijski induciranom ozljedom bubrežnih stanica majmuna (paracetamol, cisplatin), in vitro. Obje komponente stimuliraju metaboličku aktivnost, biosintezu proteina i DNA te brzinu proliferacije u kulturi bubrežnih stanica majmuna. Izosilibinin i silidianin pokazali su se neaktivnim. Kod štakora, silimarin je pokazao protektivni učinak na ozlijedu želučane mukoze. Novi podaci iz pokusa sa štakorima upućuju na to da silimarin također utječe na metabolizam kolesterola u jetri i da ima hipokolesterolemičan učinak. Silimarin i silbinin imaju pozitivno inhibitorsko djelovanje na LDL oksidaciju. Nove studije nadalje pokazuju da silimarin i silibinin, moguće na osnovi njihovog radikalnog čišćenja i antioksidativnih svojstava, posjeduju snažno protektivno djelovanje na eksperimentalno induciranoj tumorigenezi (rak kože, karcinom prostate i rak dojke), zbog čega bi i njihova upotreba u kemoprevenciji raka trebala biti verificirana. Silimarin je netoksičan čak i kada je dan u velikim dozama (20.0 g/kg miša, per os). Kod ljudi se izlučuje u obliku sulfatnih i glukuronidnih konjugata, prvenstveno putem žuči (približno 20-40% unutar 24h; renalna eliminacija cca 3-7%). Do akumulacije ne dolazi. Koncentracija silimarina prisutnog u žuči nakon aplikacije terapijskih doza je na farmakološki učinkovitom nivou. Farmakokinetičko ponašanje silibinina kod ljudi je u skladu s njegovom terapijskom aktivnošću. Nedavno je prijavljena i biodostupnost, farmakokinetika i raspodjela silibinina u tkivima nakon oralne aplikacije kod miševa (doza 50mg/kg). Pročišćene komponente su slabo topljive u vodi. Klinički izvještaji iz starijih literatura koje također iniciraju kolagogično i spazmolitičko djelovanje, odnose se isključivo na alkoholne ekstrakte (tinkture). U obliku infuza čaja, preporuča se samo za blage probavne smetnje i kao pomoćna terapija u funkcionalnim smetnjama žučnog mjehura. Tijekom priprave čaja samo se mala količina silimarina može nadoknaditi u vodenom ekstraktu; kao rezultat, potrebna doza (140 mg silimarina oralno, 2-3 puta dnevno) za antihepatotoksični efekt se ne može postići. Za otrovanje gljivom Amanita uzima se 5 mg silibinina na 1kg tjelesne mase, 4 puta dnevno kroz 5 dana intravenoznom infuzijom u obliku dinatrijeve soli silibinin-C-2',3dihidrogensukcinata.
Excerpt from the German Commission E Monograph (Banz no.50, published March 13, 1986)

Upotreba: Sirova droga: dispeptičke tegobe. Standardizirani ekstrakt (70% silimarina): toksično oštećenje jetre; kao pomoćna terapija u kroničnim upalnim bolestima jetre i cirozi. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Sirova droga: nisu poznate. Standardizirani ekstrakt: povremeni blagi laksativni učinci. Interakcija s lijekovima: Nije poznata. Doziranje: Ukoliko nije drugačije propisano: prosječna dnevna doza sirove droge je 12-15 g. Prosječna dnevna doza standardiziranog ekstrakta odgovara dozi od 200-400g. silimarina, izračunato kao silibinin. Način aplikacije: Usitnjeni, sušeni plodovi za izradu infuza čaja kao i za druge galenske pripravke. Wording of the package insert German Standard Licence (St. Zul. 11th Suppl, Published Feb, 1996) Terapijska kategorija: Botanički gastrointestinalni lijek. Indikacije za uporabu: Probavne smetnje, osobito funkcionalni poremećaji hepatobilijarnog sustava. Kontraindikacije: Nisu poznate. Interakcije sa drugim lijekovima: Nisu poznate. Doziranje i način primjene: Ukoliko nije drugačije propisano,popiti 1 šalicu 3-4 puta dnevno pripremljeno kao infuz prema slijedećem propisu: preliti 150 ml kipuće vode preko 1 čajne žlice (cca 3.5g) plodova sikavice ili preko odgovarajuće količine 1 ili više čajnih vrećica. Namakati 10-15 min te zatim procijediti. Trajanje terapije: U akutnim slučajevima koji traju duže od 1 tjedna ili koji se periodički pojavljuju, preporuča se potražiti medicinski savjet. Nuspojave: Nisu poznate. Čuvanje: Čuvati zaštićeno od svjetla i vlage.

Izrada čaja: nije uobičajena. Preferiraju se pripreme koje su standardizirane na sadržaj silimarina. Staviti 3g izgnječenog ploda u hladnu vodu, zagrijati do ključanja i kratko dekoktirati. Ili preliti kipuću vodu preko 3g gnječenog ploda, namakati 10-20 min te procijediti. Jedna čajna žličica = cca 3g Priprema čaja: nekoliko pojedinačnih priprema su komercijalno dostupne na Basis of the German Standard Licence monograph. Također se upotrebljava kao sastavnica u formulama za hepatobilijarni biljni čaj. Fitomedicina: brojne pojedinačne pripreme, kao i nekoliko kombiniranih proizvoda, sadrže suhi ekstrakt sikavice, standardizirani na silimarin ili silibinin, a većina proizvođača ravna svoje doziranje prema preparatima s extraktom sikavice koji su prvi puta došli na tržište sa 70 ili 140 mg silimarina po dozi. Primjeri proizvoda uključuju: Legalon70 (u SAD Thisylin) ili Legalon140 kapsule (86.5-93.3 mg suhog ekstrakta, tj. 173-186.7 mg; omjer lijeka i ekstrakta 36-44:1; otapalo: etil acetat); Silimarit kapsule (170-239 mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 40-70:1); Silimarin Stada kapsule (170-200 mg ili 242.8-285.7 mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 60-70:1); SX Carduus film tablete (125-155mg suhog ekstrakta; omjer lijeka i ekstrakta 50-66:1). Na tržištu su i drugi oblici doziranja poput granulata i dražeja.

DROGE S HORMONSKIM DJELOVANJEM
Cimicifugae racemosae rhizoma

Droga: Droga se sastoji od sušenog, cijelog podanka s pripadajućim korijenom, sakupljenog nakon dozrijevanja ploda (u rasponu starosti 2-8 god.). Nepravilno su oblikovani, do 15 cm dugački i do 2 cm široki, tamno smeđi, uzdužno izbrazdani, s nejednolikom, izrazito čvorastom i donekle prstenastom površinom. Gornji dio ima brojne okruglaste ožiljke od listova i ostatke stabljike, a donji dio nosi tanke, uzdužno izbrazdane, tamno smeđe-crvene i 3 mm debele korijene koji se lako lome. Presjek podanka je nalik rogu i vlaknast. Usitnjena droga se sastoji od nepravilno oblikovanih, tamno smeđih komada, koji u poprečnom presijeku pokazuju rogu nalik, široku, tamno obojenu srčiku. Bjelkast do crvenkasto-smeđi ksilem sadrži skupine žila u obliku klina varirajuće širine i tamnu, rogu nalik usku koru. Brojni fragmenti tankog korijena su tamno smeđe-crveni s uzdužnim brazdama. Miris: karakterističan i neugodan. Okus: gorak, oštar i adstringentan. Biljna vrsta: Cimicifuga racemosa (L.) NUTT. (syn. Actaea racemosa) (black cohosh), Ranunculaceae (Žabnjaci). Travnata trajnica, do 2 m visoka, s uspravnom stabljikom koja, u gornjem dijelu nosi velike trodjelne listove sa oštro zašiljenim, nazubljenim rubom. Mali,bjelkasti cvjetovi su grozdastog cvata koji kasnije formiraju folikule s mnogo sjemenki. Rasprostranjenost: Droga potječe gotovo potpuno kao divlja vrsta iz Sjeverne Amerike (U.S. i Kanada). Otprilike 3% potječe iz uzgoja. U srpnju 2001 god., The United States Fish i Wildlife Service su zatražili biološki i trgovački status za Cimicifugu u svrhu određivanja da li ispunjava CITES kriterije za svrstavanje u dodatak 2 (vrste koje nisu ugrožene, ali bi mogle postati ako internacionalna trgovina nije kontrolirana). Glavni sastojci: Triterpenski glikozidi 9,19-cikloartenol tipa s D-ksilozom kao ugljikohidratnom komponentom, uključujući aktein, cimicifugozid, cimiracemozid A. Droga također sadrži flavonoide, posebice izoflavon formononetin, fenolne karboksilne kiseline poput izoferulne kiseline i smolaste frakcije cimicifugina. Ostali sastojci uključuju hidroksi cinamil estere, posebno fukinolnu i piscidičnu kiselinu kao i alkaloide cistina i metilcistina.

Djelovanje i indikacije: Suhi ekstrakti se koriste za tegobe u menopauzi kao i predmenstrualne bolove i dismenoreju. U međuvremenu, pokazalo se da esteri fukinolne i piscidične kiseline uz postojeće, dokazane, estrogene efekte , također inhibiraju α-amilazu i karboksipeptidazu A te pokazuju vazoaktivni učinak. Fitomedicina: Opisani suhi ekstrakti se koriste u brojnim pojedinačnim preparatima (uglavnom u omjeru droga : ekstrakt = 4.5- 8.1 : 1 ) pri čemu je otapalo 60%-tni etanol a pojedinačna doza 6.5 mg. Primjeri europskih proizvoda (indicirani za tegobe u menopauzi) : Valverde®, Femikliman® uno, Cimicifuga STADA®, Feminon® C, Remifemin® Tabletten, Remifemin® Menopause. Tekućine, koje sadrže tinkturu (1:5) su također dostupne. Na primjer: Remifemin® Losung, Klimadynon® Losung, Cefakliman® Losung. Patvorine: pojavljuje se ponekad s ostalim Cimicifuga- i Althea vrstama uključujući Hellebori radix. Takve patvorine mogu biti otkrivene morfološkim karakteristikama ili TLCom.

Izvadak iz Njemačke odredbe E monografije: Uporaba: predmenstrualne tegobe i dismenoreja kao i neurovegetativna stanja srodna menopauzi. Kontraindikacije: nisu poznate. Nuspojave: povremeno, želučane tegobe. Interakcije s drugim lijekovima: nepoznate Doziranje: ako nije drugačije propisano, dnevna doza: ekstrakt s 40-60% -tnim alkoholom odgovara 40 mg sušenog podanka. Oblik lijeka: Galenski pripravak za unutarnju uporabu. Rok trajanja: ne duže od 6 mjeseci. Djelovanje: estrogenu nalik učinak: supresija luteinizirajućeg hormona, vezanje na esrogenski receptor.

Agni casti fructus Plod konopljike
Droga: Agni casti fructus čine cjeloviti, zreli, osušeni plodovi biljke Vitex agnus castus L. Sadrži najmanje 0.08 % kasticina (C19H18O8, Mr = 374,4) , računato prema suhoj drogi. Materijal odgovara propisu monografije u Farmakopeji Helvetici. Glavni sastojci: Biciklički diterpeni labdanskog i klerodanskog tipa, prvenstveno rotundifuran (do 0,3 %). Iridoidni glikozidi poput agnuzida (0,02 – 0,4 %) i aukubina. Lipofilni flavonoidi poput kasticina (3',5-dihidroksi-3,6,7,4'-tetrametoksiflavon, otprilike 0,02-0,2 %), penduletina i krisosplenola - D. Hidrofilni flavoni O- ili C- glikozidnog tipa, uključujući orientin, homoorientin, luteolin-7glukozid, izoviteksin i izoviteksin-ksilozid. Trigliceridi s α-linolenskom, oleinskom, stearinskom, palmitinskom i linolnom kiselinom kao najčešćim masnim kiselinama. Eterično ulje čije su glavne komponente monoterpeni, poput α-pinena, sabinena, β-felandrena i 4-terpineola, i seskviterpeni poput β-kariofilena i germakrena B. Terapijske indikacije: Predmenstrualni sindrom (PMS), uključujući simptome poput mastodinije i mastalgije. Poremećaji menstrualnog ciklusa poput polimenoreje, amenoreje i oligomenoreje. Doziranje i načini primjene: FARMAKOLOŠKE KARAKTERISTIKE Farmakodinamičke karakteristike In vitro eksperimenti Porast razine serumskog prolaktina je čest uzrok poremećaja menstrualnog ciklusa, PMS-a i mastodinije. In vitro i in vivo pokusi su pokazali da ekstrakt Agnusa castusa ima dopaminergičko i prolaktin-inhibirajuće djelovanje. Dopamin je jedan od fizioloških inhibitora prolaktina- djeluje na laktotropne stanice hipofize koje proizvode prolaktin i

pokazalo se da se ekstrakt Agnusa castusa veže na D 2 - receptore u strijatumu i direktno inhibira lučenje prolaktina. Diterpeni izolirani iz lipofilne frakcije ekstrakta konopljike imaju dopaminergičku aktivnost i inhibiraju lučenje prolaktina. U pokusu u kojem je korišten ljudski rekombinantni D 2 receptor, doprinos dopaminergičkoj aktivnosti rotundifurana i 6-β,7-β-diacetoksi-13-hidroksilabda-8,14-diena (diterpeni prisutni u navećoj koncentraciji u ekstraktu), je bio približno jednak doprinosu ostala tri diterpena prisutnih u nižoj koncentraciji, ali uz jaču dopaminergičku aktivnost na molarnoj razini. Inhibicija lučenja prolaktina u kulturi stanica hipofize štakora koju uzrokuje rotundifuran u konc. 10-4 M, jednaka je inhibiciji koju uzrokuje dopamin u koncentraciji 10-6 M. Pet etanolnih ekstrakata konopljike, kao i različite frakcije ekstrakata različitih polarnosti, ispitivano je u studijama u kojima su korišteni radioaktivni ligandi, te u superfuzijskim eksperimentima. Primijećena je inhibicija vezanja na dopaminske D 2 - receptore i κ- i μopioidne receptore, s IC50 vrijednošću ekstrakata između 40 i 70 mg/mL. Nije bilo značajnijeg vezanja na H1 - histaminske receptore, benzodiazepinske ili OFQ-receptore niti na vezno mjesto transportera za serotonin ( 5- HT ). Lipofilna frakcija koja sadrži diterpene (rotundifuran i 6-β,7-β-diacetoksi-13-hidroksi-labda-8,14-dien ) inhibirala je vezanje dopamina na D2 - receptore. Lipofilna frakcija je inhibirala većinom κ- i μ- opioidne receptore a vodena frakcija δ-receptore. U eksperimentima superfuzije vodena frakcija metanolnog ekstrakta inhibirala je otpuštanje acetilkolina. Nadalje, moćni antagonist D2 – receptora spiperon potisnuo je učinak ekstrakta, dovodeći do zaključka da je dopaminergička aktivnost posredovana D2 - receptorima. Metanolni ekstrakti konopljike iz različitih područja ( Argentina, Turska i Hrvatska ) i različitih sastojaka konopljike ispitivani su kako bi se donijeli zaključci o njihovoj sposobnosti vezanja na μ - opioidne i D2 - dopaminske receptore. Ekstrakti su pokazali umjereni afinitet za vezanje na μ - opioidne receptore ( IC 50 između 10 i 40 μg/mL), dok je vezanje za dopaminske D2 receptore slabo (IC50 veći od 100 μg/mL). Među pojedinačnim sastojcima, samo je rotundifuran inhibirao opioidne μ – receptore, s IC 50= 4 μM, ostali su pokazivali aktivnosti u koncentracijama do 10μM. Vodenoetanolnom ekstraktu konoplijke i različitih izoliranih sastavnica testirana je dopaminergička aktivnost na uzorku homogeniziranog telećeg strijatuma, uz uporabu 3Hspiroperidola kao liganda. Ekstrakt je pokazao afinitet prema dopaminskim D2 - receptorima, uz IC50 = 40- 70 μg/ ml, pri koncentracijama i do 1000mg/ ml. Bitni rezultati su zabilježeni i s rotundifuranom ( IC50 = 45 μg/ml) i 6-β, 7-β-diacetoksi-13-hidroksi-labda-8,14-dienom (IC50 = 79μg/ ml). Mali cilindrični komadi strijatuma inkubirani su s 3H - acetilkolinom. Električnom stimulacijom otpustio se acetilkolin iz tkiva, koji je mogao biti detektiran i kvantificiran kao slobodni 3H-kolin iz okolnog medija. Ekstrakt agnus castusa pokazao je koncentracijski ovisnu inhibiciju otpuštanja acetilkolina ( IC50= cca 30 μg/ml). Učinak se može djelomično spriječiti uz prisustvo antidopaminergičkog liganda spiroperidola ili antikolinergika atropina. Iz tih rezultata donesen je zaključak kako agnus castus može imati dualno djelovanje- može pokazivati i dopaminergičku i kolinergičku aktivnost. Određivanje afiniteta vezanja metanolnog ekstrakta na humane opioidne receptore dalo je sljedeće rezultate: IC50 = 30μg/ml za μ, 20 μg/ml za κ i 190μg/ml za δ- receptore. Estrogenska aktivnost Metanolni ekstrakt pokazao je kompetitivno vezanje na rekombinantni humani estrogenski receptor α ( ERα) i β (ERβ), vrijednosti IC 50 ( 50%-tna inibicija) 46 μg/ml za α, odnosno 64 μg/ml za β receptore. Na kulturi Ishikawa stanica ( ER-pozitivne endometrijske stanice adenokarcinoma), pri koncentraciji od 20 μg/ml, ekstrakt je pokazao slabu estrogensku aktivnost, koja se iskazuje kao povećana aktivnost mRNA progesteronskih receptora, ali nije

potaknuo aktivnost alkalne fosfataze. Na S30 stanicama tumora dojki, presenelin-2, još jedan gen induciran estrogenom, je aktiviran u prisutnosti ekstrakta koncentracije 20 μg/ml. Pokusi in vivo U štakora koji su izloženi na 30 sekundi atmosferi zasićenoj eterom ( što uzrokuje veliki porast serumskog prolaktina unutar 2 minute), primijećeno je da je taj porast serumskog prolaktina znatno manji ukoliko je životinjama prije izvođenja pokusa intravenozno dato 60 mg ekstrakta agnus castusa u fiziološkoj otopini; za razliku od štakora koji su primili samu fiziološku otopinu. Frakcioniranje biološkog materijala agnus castusa dalo je bicikličke diterpene koji pokazuju dopaminergičku aktivnost in vivo. Farmakološke studije na ljudima Na otvorenom istraživanju, 34 žene ( dobi između 18 i 43 godine) s hiperprolaktinemijom bile su tretirane ekstraktom agnusa castusa, što odgovara 40 mg čvrste droge dnevno, u periodu od jednog mjeseca. Kod 27 žena ( 80% ) razina prolaktina se značajno smanjila. 6 žena nije reagiralo na terapiju,a u jednom slučaju razina prolaktina se malo i povećala. Kliničke studije Predmenstrualni sindrom- PMS U nasumičnom, komparativnom, ' double- blind' ispitivanju ( 'double- blind'- vrsta eksperimenta u kojem ni istraživači ni ispitanici do samog kraja testiranja ne znaju tko uzima lijek, a tko placebo; izvodi se u svrhu ispitivanja efikasnosti određenog lijeka ili tretmana ), žene starosti između 18 i 45 godina koje pate od PMS-a dobivale su tijekom tri menstrualna ciklusa 60%-tni etanolni ekstrakt agnus castusa ( što odgovara 40 mg čvrste droge dnevno) -ili piridoksin hidroklorid ( 2x100 mg dnevno,od 16. do 35.dana ciklusa, placebo od 1. do 15.dana ciklusa). Sudjelovalo je 127 žena; 61 je dobivala ekstrakt, a njih 66 piridoksin. Terapeutski odgovor se procjenjivao prvenstveno prema tzv.skali predmenstrualne napetosti (PMTS), a potom i prema stupnju 6 tipičnih predmenstrualnih tegoba i tzv. Clinical Global Impression ( CGI) skali. Tijekom ispitivanja, vrijednosti PMTS- ljestvice su pale s 15.2 na 5.1 u grupi koja je primala ekstrakt konopljike i s 11.9 na 5.1 u grupi koja je primala piridoksin.; promatrajući statistički interval 95%-tne pouzdanosti, zaključuje se da nisu zabilježene značajne razlike između dvije promatrane grupe. Što se tiče 6 tipičnih predmenstrualnih tegoba, grupa koja je dobivala ekstrakt agnus castus pokazala je značajno poboljšanje u odnosu na drugu grupu. CGI ispitivanje je pokazalo značajno ili vrlo značajno poboljšanje kod 77.1% ispitanica prve, tj kod 60.6% ispitanica druge grupe. Zaključeno je da su oba tipa terapije jednako učinkovita kod tretiranja predmenstrualnih tegoba. U nasumičnom, ' double- blind' ispitivanju , kontroliranom upotrebom placeba, ispitivano je 178 žena kojima je dijagnosticiran PMS (od toga, razmatrani su rezultati 170 ispitanica- 86 koje su primale lijek i 84 koje su primale placebo) i kojima je davano 20 mg suhog ekstrakta konopljike (60% etanol) dnevno, ili placebo, tijekom 3 uzastopna menstrualna ciklusa. Uspješnost terapije je bila promjenjiva ( ukupno poboljšanje 6 predmenstrualnih tegobarazdražljivosti, promjena raspoloženja, ljutnja, glavobolja, nadimanje grudiju i ostali simptomi, uključujući i nadutost- bilo je značajno veće u grupi koja je dobivala ekstrakt nego u grupi koja je dobivala placebo. Liječnička procjena efikasnosti terapije korištenjem CGIljestvice dala je značajnu prednost terapiji konopljikom, a 52% pacijenata u grupi koja je uzimala konopljiku pokazalo je, prema vlastitoj procjeni, gubitak 50% ili više simptoma, dok je kod placebo-grupe taj udio iznosio 24%. U studiji koja se provodila u više opservacijskih klinika, 1634 pacijentice s PMS-om dobivale su 2 kapsule dnevno, svaka sadržaja 1.3-3.0 mg ekstrakta, što odgovara 20 mg konopljike. Nakon tretmana koji je trajao 3 menstrualna ciklusa,kod 93% pacijentica zabilježeno je

smanjivanje ili potpuni prestanak simptoma kao što su depresija, glad, anksioznost, retencija vode. 85% liječnika ocijenila je terapiju učinkovitom ili vrlo učinkovitom,a 81% pacijenata je ocijenilo vlastito stanje nakon terapije boljim do mnogo boljim. Analize učestalosti i težine mastodinije pokazale su da simptomi nakon 3 mjeseca i dalje postoje, ali su puno blaži nego prije terapije. Rezultati dvaju otvorenih studija i triju ispitivanja tržišta u pacijenata s PMS-om pokazali su da terapija tih poremećaja primjenom različitih preparata konopljike daje pozitivne rezultate. Poremećaji ciklusa Rane studije su pokazale učinkovitost upotrebe agnus castusa u terapiji amenoreje i poremećaja ciklusa. U nasumičnom, 'double-blind' ispitivanju, uz kontrolu provedenu upotrebom placeba, 52 žene, dobi između 19 i 54 godine, a koje boluju od poremećaja lutealne faze uslijed latentne hiperprolaktinemije, bile su podvrgnute tromjesečnom tretmanu tijekom kojeg su svakodnevno primale 20 mg ekstrakta ( 50- 70%-tni etanol) biljke agnus castus, ili placebo. Razmatrali su se rezultati 17 žena koje su dobivale lijek i 20 žena koje su dobivale placebo. Neprimjerena ( prekratka ) lutealna faza prije ispitivanja ( u prosjeku 5,5 dana za prvu, odnosno 3,4 dana za drugu skupinu ispitanika), značajno se produljila, i do 10,5 dana u skupini koja je primala agnus castus. Pritom nije bilo promjene u trajanju cijelog ciklusa, jer je proporcionalno tome skraćena folikularna faza. U placebo grupi nisu zamijećene ikakve promjene. Razine progesterona i estradiola u sredini lutealne faze značajno su porasle uslijed terapije agnus castusom. Također, bitno smanjeno izlučivanje prolaktina iz hipofize u folikularnoj fazi zabilježeno u istoj grupi smatra se dovoljnim razlogom za poboljšavanje ili normaliziranje poremećene funkcije jajnika. Nikakvi rezultati nisu zabilježeni u placebogrupi. Nadalje, u grupi koja je primala agnus castus, nakon terapije 2 su žene zatrudnile, a kod samo 2 od 9 ispitanica koje pate od PMS-a je i nakon 3 mjeseca terapije stanje ostalo nepromijenjeno, nasuprot 11 od 13 ispitanica s PMS-om u placebo grupi. U studiji u kojoj je sudjelovalo 45 žena s insuficijencijom žutog tijela, ispitanicama je tijekom tri menstrualna ciklusa davan tekući preparat agnus castusa ( dnevna doza odgovara otprilike 30 mg čvrste droge). Sudjelovale su samo žene s lutealnom razinom progesterona manjom 12 ng/ml i normalnom razinom prolaktina. Do kraja ispitivanja 7 žena ( 15% ) je zatrudnilo, 25 žena je imalo razine progesterona više od 12 ng/ml, dok je njih 7 imalo višu razinu progesterona, ali i dalje nižu od 12 ng/ml. Podaci o kliničkoj sigurnosti U otvorenoj studiji 20 muških dobrovoljaca uzimalo je per os , svakodnevno u periodu od 14 dana( a nakon kojih bi uslijedilo 7 dana bez uzimanja) kapsule koje su sadržavale suhi ekstrakt agnus castusa u dozama koje odgovaraju redom 120, 240 i 480 mg čvrste droge, kao i placebo kapsule. Poželjna je bila tolerancija na kapsule, kod 13 od 20 dobrovoljaca zabilježene su blage do umjerene tegobe, osobito pri najvišim dozama ( npr. umor, glavobolja…), ali uspostavilo se da te pojave ne ovise o dozi,a mnoge se i nisu mogle jednoznačno pripisati tretmanu. Nije zabilježen ikakav utjecaj na široki spektar kliničkih laboratorijskih parametara kao što su serumski gonadotropin ili testosteron. U nasumičnom ispitivanju pacijentice s predmenstrualnim sindromom primale su ili suhi ekstrakt agnus castusa ( ekvivalent 40 mg čvrste droge; 61 ispitanica) ili piridoksin hidrolkorid ( 2x100 mg od 16. do 35.dana menstrualnog ciklusa; 66 ispitanica), tijekom tri menstrualna ciklusa. nuspojave su se javile kod 12 pacijentica na agnus castusu i 6 pacijentica na piridoksinu; uglavnom gastrointestinalne tegobe ili bolovi u donjem dijelu abdomena , te

su u prvoj grupi zabilježena 2 slučaja kožnih reakcija i 1 slučaj kratkotrajne prolazne glavobolje. Nisu zabilježene ozbiljnije nuspojave. U nasumičnom, 'double- blind' pokusu, 86 pacijentica je primalo 20 mg ekstrakta agnus castusa ( 60%-tni etanol) dnevno tijekom 3 uzastopna menstrualna ciklusa, a 84 ih je primalo placebo.. 7 ispitanica (4 iz grupe koja je dobivala lijek i 3 iz placebo grupe) požalilo se na blaže nuspojave, ali sve su se povukle bez prekida terapije. Tijekom opservacijske studije 1634 pacijentice su dobivale ekstrakt koji odgovara 40g agnus castusa dnevno, tijekom perioda tri menstrualna ciklusa. Manje neželjene pojave, poput kožnih reakcija ili gastrointestinalnih tegoba, zabilježene su u 1.2% slučajeva. Nijedna nuspojava nije zabilježena u studiji u kojoj je 17 žena s latentnom hiperprolaktinemijom svakodnevno tijekom 3 mjeseca bilo tretirano s 20 mg ekstrakta agnus castus ( 50-70%-tni etanol).

labdane Doziranje Preparati sadržaja 30-40 mg droge dnevno ili do 240 mg droge dnevno kod pacijenata s PMSom. Način upotrebe Za oralnu upotrebu. Trajanje terapije Preporučuje se primjena od najmanje 3 mjeseca, potrebna konzultacija s liječnikom. Kontraindikacije Nisu poznate. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uzimanju Nisu potrebna. Interakcije s ostalim lijekovima i ostali oblici interakcija Moguće slabljenje djelovanja u pacijenata koji istovremeno koriste antagoniste dopaminskih receptora. Trudnoća i dojenje Nema objavljenih podataka o djelovanju u trudnoći. Agnus castus nije preporučeno uzimati tijekom trudnoće. Subkutana primjena ekstrakta konopljike dva puta dnevno, u dozi 100 puta većoj od dnevnih doza za ljude, kod štakora je uzrokovala inhibiciju laktacije. Ranije studije na ljudima pokazale su porast laktacije. Nuspojave Moguće alergijske kožne reakcije. Predoziranje Nema zabilježenih toksičnih učinaka.

Sabalis fructus Plod sabal palme
Droga: Droga se sastoji od zrelih, djelomično osušenih plodova biljne vrste Serenoa repens (Bartram). To su jednosjemene, gotovo crne okruglasto ovalne bobice veličine maline sa smeđom pulpom. Sjemenke su vrlo tvrde i bijele iznutra. Miris: aromatičan i karakterističan Okus: aromatičan, prvo slatkast, a zatim jako ljut

Biljna vrsta: Serenoa repens (BARTRAM) SMALL, sinonim Sabal serrulata (MICHAUX) nichols; Sabal serrulata ROEM. et SCHULTES; (saw palmetto), Arecaceae. Grmovita patuljasta palma kratkog je debla, visine do 4 m. Ima puzavi podanak i lepezaste listove podijeljene na 18-24 oštro nazubljenih segmenata. Cvijetovi su kratki, gusto poredani i posloženi u različite cvjetne nakupine. Maslinasti tamno crveni plodovi su jednosjemene bobice koje pocrne nakon sušenja. Podrijetlo: Obalna područja jugoistočnog SAD-a i Srednje Amerike. Glavni sastojci: Masna ulja, trigliceridi i slobodne masne kiseline (prema USNF ne manje od 9%; prema Europskoj farmakopeji ne manje od 11%) steroli, pretežno ß-sitosteroli, ß-sitosterol glukozidi i ß-sitosterol esteri (npr. ß-sitosterol-laurat i ß-sitosterol-miristat). Prema USNF-u donja granica komponenata masnih ulja je 3,0 % oleinske kiseline, 2,0 % laurinske kiseline, 1,2 % miristinske kiseline, 1,0 % palmitinske kiseline, 0,4 % linolenske kiseline, 0,2% kaproične kiseline, 0,2 % kaprilične kiseline, 0,2 % kaprične kiseline, 0,1 % stearinske kiseline, 0,5 % linoleinske kiseline i 0,01 % palmitoleične kiseline. Ostale komponente su eterična ulja u polukrutom stanju (prema USNF-u ne manje od 2 ml po 100 mg); polisaharidi s velikim udjelom galaktoze (oko 38 %), arabinoze (oko 19 %); flavonoidi (izokvercitrin, kaempferol-3-O-ß-Dglukozid i rhoifolin [=apigenin-7-O-rutinozid]) i karotenoidi su također prisutni. Djelovanje i indikacije: Lipofilni ekstrakt se koristi za urinarne probleme povezane s benignom hiperplazijom prostate (BPH faze I i II). Djeluje tako da inhibira 5-α-reduktazu, enzim koji katalizira transformaciju testosterona do dihidrotestosterona (DHT). Ekstrakt droge ima antiflogistično i antiedematozno djelovanje. U svibnju 2000. godine, prateći rezultate kliničkih testova, USP je objavio pozitivnu terapeutsku monografiju sabal palme zaključujući da su dostupne studije pružile zadovoljavajuće dokaze efikasnosti u dozi od 320 mg dnevno u smanjivanju simptoma donjeg urinarnog trakta (LUTS) i BPH-a. Droga se također koristi kod upala mokračnog mjehura i testisa, upala mliječnih žljezda i za upale mukoznih membrana bronha. Fitomedicina: Brojni monopreparati sadrže točno određene ekstrakte, kao što su: Prostagutt ® mono (isti kao i proizvod SAD-a ProstActive ™; 160 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 10-14,3:1, otapalo 90%-tni etanol), Prosta Urgenin Uno® (320 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 8-9,52:1, otapalo 90%-tni etanol), Remiprostan® uno (320 mg ekstrakta po kapsuli, raspon omjera droge prema ekstraktu 8-13:1, otapalo 90%-tni etanol), i mnogi drugi uključujući Permixon® (isti kao i proizvod SAD-a Elusan® Prostate). Ekstrakte sabal palme također nalazimo i u kombinacijskim preparatima (s ekstraktima korijena koprive i sjemenki bundeve). Pročišćeni etanolni, heksanski ili CO2 ekstrakti sabal palme u pravilu sadrže 85 - 95% masnih kiselina. Liposterolni uljni ekstrakt se također miješa s ekcipijentima kako bi se proizveli standardizirani praškasti ekstrakti različitih sadržaja masnih kiselina (25%, 45% ili 50%).
Odlomak iz ”German Commission E Monographs”: Upotreba: problemi s mokrenjem kod benigne hiperplazije prostate prvog i drugog stupnja.

Kontraindikacije: nema poznatih. Nuspojave: u rijetkim slućajevima probavne smetnje. Interakcije s lijekovima: nema poznatih. Dozirajne: ako nije drugačije propisano: dnevna doza iznosi 1-2 g sušenog ploda ili 320 mg ekstrakta. Način primjene: sušeni plod i ostali galenski preparati za oralnu primjenu. Djelovanje: antiandrogen (antagonist androgenih hormonalnih receptora) kao ekstrakt heksana; antieksudat kao vodeni ekstrakt. Upozorenje: ekstrakt sabal palme djeluje samo na simptome uzrokovane povećanom prostatom, a ne smanjuje njezinu veličinu.

DROGE SEDATIVNOG DJELOVANJA
Valerianae radix Odoljenov korijen

Droga: Droga se sastoji od podanka (rhizoma), korijena (radix) i podzemne stabljike. Ovojnica je cilindrična, a svijetlo sivo – smeđi podanak je otprilike veličine prsta, te nosi mnogo dugačkih, gotovo cilindričnih korijena, 1 – 3 mm debljine, nekoliko cm dužine i djelomično su pokriveni sa hrapavim longitudinalnim naborima. Podzemna stabljika, svijetlo sivo – smeđa, sa ponešto izbočenih čvorića i vlaknastim lomovima, rijetko se nalazi u drogi. Miris: Karakterističan, podsjeća na izovalerijansku kiselinu. Okus: Srednje slatki i ljuti, pomalo gorak. Biljna vrsta: Valeriana officinalis L., Valerianaceae Ekstremno varijabilna, ovisi o podvrstama, 30 – 150 cm visoka biljka sa neparno perastim, najčešće nazubljenim listovima. Terminalni cvatovi imaju bijele ili roze cvjetove, sa izrazito ispruženim prašnicima. Sinonimi: Macina trava, odoljen, baldrijan, kozlić.

Rasprostranjenost: Izvorno u Europi i Aziji, naturalizirana u sjevernoj i istočnoj Sjevernoj Americi. Materijal za komercijalnu upotrebu uglavnom potječe iz kultivacije u Nizozemskoj, Belgiji i istočnoj Europi, iako se, u porastu, uzgaja i u Njemačkoj (u pokrajini Thuringen). Neke od zaliha u Sjevernoj Americi kultivirane su na sjeverozapadnom Pacifiku. Glavni sastojci: Droga se sastoji od 0,3 – 0,7 % esencijalnih ulja sa varijabilnim sastavom, ovisnim o izvoru. Valeranon, kriptofauronol, valerenal, kamfen, borni acetat i izovalerijanat su supstancije koje najčešće dominiraju u biljci. Droga sadrži, ovisno o procesu sušenja, 0,1 – 2 % valepotrijata (valerijanski epoksi – triesteri, biciklički monoterpeni koji spadaju u skupinu iridoida) sa različitim sastavom. Valtrat i izovaltrat su glavne komponente a u manjim količinama možemo naći i dihidrovaltrate i IVHD – valtrate te glikozid valerosidat. Pripravak droge uglavnom sadrži baldrinal, produkt raspadanja valepotrijata, a preparati valepotrijata uglavnom dolaze od drugih valerijana vrsta poput meksičke i indijske valerijane. Droga također sadrži karakteristične seskviterpenske kiseline (prema Ph. Eur. ne manje od 0,17%, izraženo u valerijanskoj kiselini) poput valerijanske i acetoksivalerijanske kiseline (prema USNF ne manje od 0,05% valerijanske kiseline), koja je bila smatrana specifičnim marker sastojkom za vrstu, ali prema nedavnim studijama također su identificirane u ne – agregatnim vrstama Valeriana officinalis, poput V. angustifolia TAUSCH, V. montana L. i V. pyrenaica L., između ostalih. Drugi predloženi marker je trans hesperidinska kiselina. Korijen valerijane također sadrži male količine (0,2%) lignana koji su u prošlosti smatrani alkaloidima (zbog pozitivne reakcije sa Dragendorfovim reagensom) npr. 8 – hidroksipinoresinol, njegov diglikozid, te berchemol glikozid. Pojavljuju se i tragovi alkaloida, uključujući i „ osnovni “ valerijana alkaloid, derivat piridina koji pripada monoterpenskim alkaloidima te istoj skupini kao i valerijanin i aktinidin. CH3 SPOJEVI Valerijanska kiselina Acetoksivalerijanska kiselina Hidroksivalerijanska kiselina Valerenal R1 H OCOCH3 OH H R2 COOH COOH COOH CHO

R1

H

H3C

H R2

CH3

CH2OCOCH3

O CHO
Baldrinal

Djelovanje i indikacije: Sušeni korijen i njegov ekstrakt (vodeni ili alkoholni) se često koriste u liječenju nemira, anksioznih stanja i kod poremećaja spavanja. Također se koriste i u

kombinaciji sa drugim biljnim drogama (u čajevima za živce i čajevima za smirenje) ili u kombinaciji sa hmeljom, matičnjakom i božjom krunicom (vidi: Fitomedicina). Unatoč intenzivnim naporima, još uvijek nema uspjeha u povezivanju kliničkog djelovanja valerijane i određenog sastojka ili skupine sastojaka. Također, 1998. je izrečena izjava puna nade: „ Put koji vodi izolaciji i strukturnom objašnjenu ove supstancije možda i nije toliko daleko… “, međutim još nije ništa ispunjeno. Zaista, mnoge farmakološke studije, od kojih su neke spomenute u narednom tekstu, pokazale su indikacije o aktivnosti sa definiranim supstancijama (za sastojak hlapljivog ulja, valepotriate i njihove produkte razgradnje, za valerijansku kiselinu i lignane), ali također ima dokaza da se učinak ukupnog ekstrakta razlikuje od individualnih supstancija. Stoga, generalno mišljenje o fitoterapiji danas je da učinak valerijane ovisi o interakcijama između više skupina tvari nego o jednoj individualnoj supstanciji. Sljedeći su rezultati uzeti iz farmakoloških eksperimenata: valeranon (sastavnica hlapljivog ulja) je pokazao inhibirajuću pokretljivost kod miševa. Valerijanska kiselina inhibira enzimski inducirano raspadanje gama – aminomaslačne kiseline (GABA), važnog neurotransmitera u CNS – u. Vodeni ekstrakt osušenog korijena valerijane inhibira transport GABA u sinapsama. Studije o receptorima su pokazale razne afinitete individualnih konstituenata prema apliciranom receptoru uključujući eksperimente sa valerijanskom kiselinom i njenim afinitetom prema GABA, benzodiazepinskim i barbituratskim receptorima, sa lignanima i njihovim afinitetom prema 5 – HT1A receptorima, GABA – kloridni kanal receptorskom kompleksu kao i prema A1- i A2a adenozinskom receptoru. Farmakološki testovi sa valepotrijatima nemaju značenje za čaj ili ekstrakt valerijane jer valepotrijati nisu prisutni u toj formi doziranja. Produkti razgradnje (oni koji su sadržani u čaju, tinkturama ili ekstraktima), poput baldrinala i sličnih supstancija su pokazale inhibirajuću pokretljivost kod miševa. Podjela preparata ekstrakta valerijane (uglavnom bez valepotrijata) i primarno pročišćenog valepotrijata koji sadrži konačne produkte sa klasifikacijom kao sedativ, na jednu stranu, i kao psihostimulans / tvar za smirenje, na drugu stranu, je odbačena. Prema tome, smatra se da preparati koji sadrže valepotrijat su jednako predstavljeni kao i pravi preparati valerijane u sedativnoj kategoriji. Priprema čaja: 3 – 5 g osušenog i izrezanog korijena preliti sa kipućom vodom. Držati 10 – 15 minuta te zatim procijediti. 1 čajna žličica = otprilike 2,5 g. Oblici čaja: Korijen valerijane možemo naći kao samostalan čaj ali i kao sastojak čajeva za živce, sedativnih čajeva te čajeva koji pospješuju spavanje. Fitomedicina: U Njemačkoj, sa više od 350 produkata prema podacima AKDA (Komisija Droga Njemačke Liječničke Asocijacije) korijen valerijane je jedna od najkorištenijih droga u svijetu; više od 80% se odnosi na kombinaciju sa matičnjakom te božjom krunicom u svakom obliku doziranja. Neki oblici, poput kapi, soka, vina, sadrže uglavnom tinkturu korijena valerijane ili rjeđe, njegov tekući ekstrakt. Kruti oblici poput kapsula, dražeja, šumećih tableta sadrže uglavnom kruti ekstrakt (Valerianae extractum siccum). Dnevna sedativna doza je u rasponu od 45 – 125 mg suhog ekstrakta, što odgovara otprilike 250 – 650 mg osušenog korijena (npr. omjer droge i ekstrakta 4 – 6,7 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinačna doza 45 – 125 mg). Noćna doza sadrži otprilike 400 mg ekstrakta, što odgovara 2,2 – 3 g osušenog korijena, što možemo vidjeti na primjeru noćnog šumećeg napitka (omjer droge i ekstrakta 4 – 7,4 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinačna doza 400 mg), te dražeja (omjer droge i ekstrakta 6 – 7,4 : 1, otapalo 70% etanol, pojedinačna doza 441 mg).

Ulje korijena valerijane sadrže i ulja za kupanje te dječji supozitoriji. Ekstrakti indijske i meksičke valerijane više se ne mogu naći u njemačkim fitomedicinama. Njemačka je komisija objavila monografije i za fiksne kombinacije koje sadrže valerijanu: korijen valerijane, plod hmelja i list matičnjaka, te također: božja krunica, korijen valerijane i list matičnjaka. Ekstrakti valerijane ili njena esencijalna ulja se također koriste u tzv. valerijanskim kupkama (za to postoji posebna monografija). Patvorine: Praktična praksa pokazuje da patvorine korijena valerijane nisu rijetke. Ako na raspolaganju imamo cijeli korijen, to se može lako uočiti, međutim sa dijelom droge to je veoma teško te se mora upotrijebiti mikroskopski pregled. Često do patvorina dolazi sa drugim valerijana vrstama, ali i sa korijenjem porodica Apiaceae. TLC je međutim, mnogo vjerodostojnija metoda za utvrđivanje čistoće droge. Skladištenje: Treba čuvati na hladnom i mračnom mjestu u neplastičnim spremnicima (zbog esencijalnih ulja).

DROGE ZA VANJSKU PRIMJENU
Rusci rhizoma Podanak veprine
Droga: Podanak (rhizoma) je čvorast i segmentiran, debljine od 0.7 do 2 cm, cilindrična oblika sa brojnim zavijenim adventivnim korjenjem. Adventivno korjenje je 2-3mm debljine iz kojeg izrasta stabljika grma bodljikave veprine. Poprečnim prerezom podanka vidi se tanka kora i centralana žila sa pridruženim raspršenim leptocentričnim žilicama. Korjenčići imaju fine longitudinalne nabore, čvrstu koru i blijedo-žutu centralnu žilu. Podanak ne sadrži škrob, ali u parenhimskim stanicama pojavljuju se rafidi kalcijeva oksalata. Miris je karakterističan, a okus isprva slatkast, a zatim žareći. Biljna vrsta: Ruscus aculeatus L. jest biljka 30 – 100cm visine, uspravnih i razgranatih zelenih stabljika. Zimzelena i prilagođena staništu s manjkom vode spada u kserofitno nisko grmlje. Listovi su sitni, ljuskasti, smeđe boje i trokutasta do lancelasta oblika, iz čijih pazušca izrastaju FILOKLADIJE. Filokladije su grančice nalik na listove, zašiljenih vrhova, fotosintetski aktivne, obavljaju funkciju lista. U sredini filokladija se nalaze sitni bijeli dvodomni cvjetići iz kojih izrasta plod, crvena bobica. Rasprostranjenost: Samoniklo se nalazi na Mediteranu, od sjeverne Afrike do zapadne Azije i duž Atlantske obale Francuske pa sve do Velike Britanije.

Glavni sastojci: Ruscus aculeatus L. sadrži steroidne saponine (derivati furostanola i spirostanola 4 – 6%) za koje se vjeruje da su odgovorni za terapijsku aktivnost. Najmanje 1.0% steroidnih saponina otpada na ruskogenine, koji je mješavina neoruskogenina i ruskogenina ( 3 :1) Ti najznačajniji saponini u obliku aglikona (bez vezanog šećera) nastaju usljed hidrolitičkog cijepanja glikozida ruskozida i deglukoruskozida. Dolazi do cijepanja trisaharida (arabinoza, ramnoza i glukoza) na C-1 atomu A prstena glikozida kad se radi o ruskozidu, odnosno do cijepanja disaharida (arabinoza i ramnoza) kod deglukoruskozida. U drogi su prisutni i esterski derivati deglukoruskozida i deglukoruscina koji nastaju dirketnim sulfatiranjem i/ili acetilacijom direktno povezane arabinoze. Ostali manje zastupljeni saponini su akuleozid A i akuleozid B. Ostale djelatne komponente biljke Ruscus aculeatus L. su različiti triterpeni, steroli i hlapljiva ulja koji su zastupljeni u jako malim koncentracijama.

Djelovanje i indikacije: Ekstrakti podanka bodljikave veprine koriste se kao i escin (ekstrakt sjemenki divljeg kestena Hippocastani semen) u terapiji kronične venske insuficijencije odnosno ublažavanju simptoma kao što su osjećaj težine u nogama, noćni grčevi, oticanja i pruritis. Koristi se također u terapiji hemoroida. Studije rađene na životinjama pokazale su da izolirani saponini djeluju na vene pasa uzrokujući kontrakcije glatkih mišića vena direktnom aktivacijom postsinaptičkih α2 receptora miocita. Također uzrokuju povećano otpuštanje noradrenalina u stijenkama žila. Dokazano je protektivno djelovanje na stijenke žila kao i smanjnje propusnosti kapilara (antieskudativni efekt) In vitro ruskogenini inhibiraju aktivnost elastaze, enzima koji uzrokuje cijepanje komponenata vanstaničnog matriksa (elastin, kolagen, proteoglikani) kao i adhezijski vezanih proteina endotela (fibronektin i dr.) . Na mehanizmu inhibicije elastaze temelji se vazokonstikcijsko i antieskudativno djelovanje ruskogenina. Za usporedbu escin koji ima jednaku primjenu takodđer pokazuje vazokonstrikcijsko i antieskudativno djelovanje, međutim on djeluje na enzim hijaluronidazu. Ekstrakti veprine trebali bi se koristit kao pomoćna terapija standardnom liječenju (tretmani hladnom vodom 3 *na dan po 5min, čarape za vene, masaža i držanje nogu u povišenom položaju) kronične venske insuficijencije, odnosno u ublažavanju simptoma težine u nogama, grčevima, pruritisu i oticanju. Također se koriste kao dodatna terapija kod problema s hemoroidima (svrbež i žarenje) Nema poznatih kontraindikacija kao ni interakcija s drugim lijekovima. Nuspojave se mogu pojaviti u rijetkim slučajevima u obliku mučnine i gastričnih poremećaja. Ukoliko nije drgačije propinano, ukupna dnevna doza ruskogenina može biti od 7 do 11mg. Koristi se za internu uporabu u obliku dražeja, film tableta ili kapsula koje sadrže suhe ekstrakte.

Calendulae flos Nevenov cvijet
Droga: Komercijalni materijal sastoji se od cijelih ili djelomično polomljenih cvjetnih glavica (promjera 4-7cm) s najviše varijeteta s cvjetovima unutar cvjetova s brojnim jezičastim cvjetićima i nekoliko cjevastih cvjetića. Droga također sadrži individualne cvjetiće koji su otkinuti s receptakula i brakteja (Flores Calendulae sine calycibus). Karakteristični su sjajni, žuto-crveni, ženski jezičasti cvjetići, 20-30mm dugi, 5-7mm široki, koji nakon pohranjivanja brzo blijede. Imaju trozubastu glavicu i nemaju papus. Puno manji cjevasti cvjetići pojavljuju se rjeđe. Nepravilno, čunjasto voće s kratkim trnovima na leđnoj strani trebali bi biti rijetki ili odsutni. Miris: Blijed i karakterističan. Okus: Ponešto gorak i slan.

Biljna vrsta: Calendula officinalis L. , neven, Asteraceae Godišnja ili dvogodišnja aromatična biljka s širokim kopljastim (lancetastim) listovima i 4-7 cm širokim cvjetnim glavicama koje sadrže brojne narančasto-žute jezičaste cvjetiće i nekoliko cjevastih cvjetića.

Podrijetlo Potječe iz srednje, istočne i južne Europe. Uzgaja se u mediteranskim zemljama, na Balkanu, i istočnoj Europi, te u manjoj mjeri u Njemačkoj. Komercijalni materijal uvozi se uglavnom iz Egipta, Poljske i Mađarske. Glavni sastojci: 0,2-0,3 % eteričnog ulja (cjevasti cvjetići 0,64 %, jezičasti cvjetići 0,02 % ), uglavnom sastavljeno od seskviterpena s α-kadinolom (0,25 %) kao glavnom sastavnicom te 60 ostalih komponenata uključujući T-kadinol, α- i β- jonon, β-jonon- 5,6- epoksid. Droga također sadrži značajne količine triterpenskih saponina (2-10 %), od kojih su 6 mono- i bidesmozidi poznati kao saponozidi (A-F) s oleinskom kiselinom 3-O-β- D-glukuronida kao osnovnim kosturom. Također su prisutni slobodni i esterificirani (s masnim kiselinama) triterpenski alkoholi, najčešće kao mono- , di- i trioli ψ-taraksena, taraksena, lupena i ursena, uključujući oko 0,8 % monoalkohola (α- i β-amirin, lupeol, taraksasterol, ψ-tarakstasterol) i 4 % diola koji se najviše pojavljuju u formi monoestera s faradiolima i arnidiol esterima (vidjeti Taraxaci herba) kao glavnim sastavnicama (oko 75 %) i triolima s heliantriolima A,

B i C. Sterini (0,06-0,08 %) se pojavljuju u slobodnoj formi ili kao esteri i glukozidi; 0,024,7 % karotenoidi s dominantnim zeaksantinom, te 15 drugih sastavnica. Droga također sadrži 0,3-0,8 % flavonoida (prema Europskoj farmakopeji, ne manje od 0,4 %,i računa se kao hiperozid), u jezičastim i cjevastim cvjetićima 0,88 % ili 0,25 %. Identificirani su i kvantitativno određeni brojni flavonoidi kao 3-O-glukozid, 3-O-neohesperidozid i dominantni 3-O-2- ramnozil-rutinozid izorhamnetina i kvercetina, uključujući izorhamnetin-3-O-rutinozid (narcisin). Prisutni su i kumarini sa skopoletinom,mbeliferonom, eskuletinom i 15 % vodotopljivih polisaharida ramnoarabinogalaktanskog i arabinogalaktanskog tipa, kao i poliacetileni, fenolske kiseline i gorke sastavnice. Suprotno nekim objavama, seskviterpenski lakton kalendin nije izvorna (originalna) sastavnica, ali je identičan razgradnom produktu ksantofila – loliolidu. Acetlirani glikozidi seskviterpenskih alkohola kao što su aloaromadendrol i epikubeol izolirani su iz, po kemijskom sastavu slične biljke Calendula arvensis, koja se u Italiji upotrebljava za iste indikacije. In vitro, ove sastavnice pokazuju aktivnost protiv vezikularnog stomatitis virusa – VSV.

Izorhamnetin

Loliolid

Djelovanje i indikacije: Pripravci droge inhibiraju upalu i potiču oblikovanje granuloznog tkiva (tkiva koje sudjeluje u zacjeljivanju rana). Upotrebljavaju se na isti način kao i cvijet arnike: eksterno (izvana), u obliku infuzija, tinktura i masti, kao lijek za zacjeljivanje rana kod upala kože i mukoznih membrana, kod rana koje sporo zacjeljuju, modrica, čireva i egzantema (faringitisa, dermatitisa, čireva na nogama). Iako je učinkovitost pripravaka cvijeta nevena za lokalnu upotrebu u navedenim indikacijama dokazana, priroda aktivnog djelovanja još nije potpuno razjašnjena. Antimikrobni, citotoksični, antitumorski, antiinflamatorni i učinak zacjeljivanja rana demonstrirani su za brojne različite ekstrakte biljke. Antibakterijski i umjereno fungicidni učinak pokazali su eterično ulje i flavonoidi. In vitro, lipofilni ekstrakt pokazao je potentnu anti-HIV aktivnost, protektivni učinak na ljudske limfocite protiv HIV-infekcije i o dozi i vremenu ovisnu redukciju aktivnosti HIV-1reverzne transkriptaze. Triterpenski saponini A, B, C i D u koncentracijskom rasponu 4-100 mikrograma/ml pokazali su, in vitro, inhibitorni učinak na razmnožavanje vezikularnog stomatitis virusa – VSV. U mikrosomalnom ispitivanju Salmonella vrsta saponini su se pokazali kao netoksični, te antimutagene aktivnosti protiv benzo- (α) pirena, ovisno o dozi. Aktivni princip odgovoran za protuupalnu aktivnost je lipofilne prirode prema novim istraživanjima koja koriste test uljno izazvanog edema na mišjem uhu. Topikalna aplikacija 0.1 mg/cm2 lipofilnog ekstrakta, bez saponina i polisaharida (što odgovara 2.4 mg osušenog cvijeta) uzrokuje isti antiedemski efekt kao i primjena 1.2 mg vodeno- alkoholnog prirodnog ekstrakta. Slobodni i esterificirani triterpenski alkoholi su identificirani kao aktivne protuupalne sastavnice. Faradiol, kao aktivna supstancija, je pokazao isti protuupalni učinak kao i ekvimolarna doza indometacina; 0.14 μMol/cm² (=60 ili 50 μg/cm²) izazvao je 48% inhibiciju edema.
Izvadak iz German Commission E monograph (BAnz br. 50, objavljeno 13. ožujka, 1986.) Upotreba Unutarnja i topikalna primjena: Upalne promjene sluznice usta i ždrijela. Vanjska primjena: Rane, uključujući i one koje sporo i teško zacjeljuju. Ulkus cruris. Kontraindikacije: Nisu poznate. Nuspojave: Nisu poznate. Interakcije s drugim drogama: Nisu poznate. Doziranje: Ako nije drugačije propisano: uzima se 1-2 g osušenog cvijeta nevena na jednu šalicu vode (150 ml) ili 1-2 čajne žličice (2-4 ml) tinkture na ¼-1/2 litre vode ili kao pripravak u mastima u omjeru 2-5 g cvijeta nevena na 100 g masti. Način uporabe: Izrezati suhe cvjetove nevena za pripremu čajnog infuza kao i za druge galenske preparate za lokalnu primjenu. Djelovanje: Potiče zacjeljivanje rana; opisani su protuupalni učinak i poticanje granulacije.

Esterifikacija reducira aktivnost za 50%. Slobodni monoli su malo manje aktivni od diola sa ψ-taraksasterolom (0.28 μMol/cm²: 47 % inhibicija edema). Uslijed kvantitativne nadmoći faradiol monoestera, čini se da je on najvažniji protuupalni sastojak droge i pregovara se o budućoj njegovoj primjeni kao odgovarajućeg parametra u standardizaciji droge. Također se razmatra protuupalno djelovanje izorhamnetin glikozida jer su oni pokazali kao inhibitori lipogenaze, in vitro. Topikalna primjena suhe vodene i etanolne frakcije je pokazala pozitivan učinak na zacjeljivanje rana u štakora i isto je tako, nerazrijeđena tinktura (1:10) ekstrahirana sa 60 % etanolom pokazala dobar učinak na različitim modelima rana. Imeđu ostalih učinaka, proučavani su skraćivanje faze epitelizacije i pozitivan učinak na fazu sazrijevanja kolagena.

Analogno tome, karotenoidi i njihovi razgradni produkti (djelomično komponente esencijalnih ulja) se također smatraju komponentama koje pomažu u zacjeljivanju rana zbog njihove kemijske sličnosti sa vitaminom A, koji je promotor granulacije. Nadalje, karotenoidi cvijeta nevena nisu pokazali određeni utjecaj na proliferaciju ili kemotaksiju i funkciju ljudskih fibroblasta. Polisaharidske frakcije cvijeta nevena su pokazale imunostimulirajući učinak na granulocitima i testu izlučivanja ugljika u miševa. U koncentracijama od 10ˉ² do 10ˉ6 mg/ml, izolirani polisaharidi su povećali indeks fagocitoze između 20 i 100%. Polisaharidi nevena su, također, pokazali značajan bioadhezivni učinak na ex vivo analizi bukalne membrane, što pretpostavlja mehanizam za terapeutski učinak biljnih vrsta sa sluzima na nadražene bukalne membrane. Unutarnja primjena nevena kao antiflogistika i spazmolitika u terapiji kolecistitisa, kolangitisa, gastritisa, cistitisa i gastrointestinalnog spazma je zastarjela. Nedostaju uvjerljivi dokazi efikasnosti unutarnje primjene nevena, stoga njegova oralna primjena nije obuhvaćena ni u German Commission E monograph, ni u ESCOP monograph, nego se u svakoj od njih navodi samo topikalna primjena. Uočeno je da saponini (10-50 mg/kg, p.o., 12 tjedana) smanjuju masnoće u krvi štakora prilikom eksperimentalno inducirane hiperlipidemije. Droga se dodaje kao značajan dio u čajne mješavine različitih biljaka i također se koristi i kao dekorativna komponenta. U narodnoj medicini, droga se koristi kao diuretik, antispazmolitik anthelmintik i u liječenju problema s jetrom. Ove upotrebe su i dalje bez znanstveno dokazanih činjenica. Pravljenje čaja: 1-3 g osušenog cvijeta nevena preliti sa vrelom vodom. Pričekatiti 5 – 10 min i zatim procijediti kroz cjedilo za čaj. 1 čajna žličica= oko 0.8 g. Priprema čaja: Različiti proizvođači nude čaj cvijeta nevena u obliku pojedinačnih pripravaka (za grgljanje, ispiranje i oblaganje) prema German Standard License. Cvijet nevena se također koristi kao satojak brojnih biljnih čajnih pripravaka za unutarnju primjenu, iako se često koristi samo kao dekorativna komponeta. Fitomedicina: Ekstrakti cvijeta nevena se koriste kao pojedinačni preparati u obliku masti, raspršivača, ulja i esencijalnih tinktura. Također se koristi u brojnim kombinacijskim pripravcima kako za vanjsku (masti, gelovi, puderi itd.) tako i za unutarnju primjenu (rjeđe).

Wording of the package insert German Standard License (objavljeno 12. ožujka 1986.) Upotreba: Upala kože i mukoznih membrana; rana, masnica i opeklina. Doziranje i način uporabe: Preliti 150 ml vrele vode preko 1-2 pune čajne žličice (2-3 g) cvijeta nevena. Pričekati 10 minuta i zatim procijediti kroz cjedilo za čaj. Ako nije drugačije propisano, za upale usta i grla, isprati ili grgljati sa još toplim infuzom nekoliko puta dnevno. Za tretiranje rana, kvasiti komadić pamučnog ili sličnog materijala u infuzu i zatim staviti na ranu. Oblog bi se trebao mijenjati nekoliko puta dnevno. Skladištenje: Čuvati na mjestu zaštićenom od svijetla i vlage.

Symphyti radix Gavezov korijen
Droga: Tamno smeđi do crni dijelovi korijena izvana uzdužno valoviti i imaju kratku brazgotinu. Presjek pokazuje tanku, blijedo obojenu koru i bjelkast do blijedo smeđ zrakasti ksilem sa širokim srčikinim zrakama. Pod povećanjem, vidljive su široke žile, pojedinačno ili u grupama 2-3, raštrkane u zrakastom ksilemu parenhima. Također, mogu biti prisutni dijelovi korijena sa srčikom. Miris: Nema ga. Okus: Sluzav, pomalo slatkast i blago stežući. Biljna vrsta: Symphytum officinale L., gavez, Boraginaceae Dlakava višegodišnja biljka, visine 50-150 cm; listovi su dugi i sužavaju se prema vrhu, sa grubom mrežastom nervaturom. Zvonolik vjenčić je žućkastobijel ili crvenoljubičast. Rasprostranjenost: Prirodno raste širom cijele Europe, na istok sežući sve do Sibira; udomaćen u Sjevernoj Americi pobjegavši iz uzgoja. Droga potječe iz uzgoja. Druge Symphytum vrste se uzgajaju za uporabu kao krmno bilje i zeleno gnojivo ( S. asperum LEPECHIN, poznat kao bodljikav gavez, ili S.×uplandicum NYMAM, koji je hibrid S. officinale i S. asperum i poznat je kao Ruski ili Kvekerski gavez) i kao povrtne biljke (S. peregrinum LEDEB.). Materijal za trgovinu se uvozi iz Bugarske, Poljske, Rumunjske i Mađarske. Dio nabave se uzgaja u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Glavni sastojci: Oko 0.6-0.8% alantoina i 0.04-0.6% pirolizidinskih alkaloida [1] (podaci o komercijalnim pripravcima gavezovog korijena mogu se naći u [2]), uključujući intermedin, acetilintermedin, likopsamin, acetillikopsamin i simfitin, od kojih se svi djelomično pojavljuju kao N-oksidi. Droga također sadrži oko 4-6% trjeslovina, obilno sluzi (fruktani), škrob, triterpene (izobauerenol) kao i mono- i bidezmozidne triterpenske saponine sa hederageninom kao aglikonom [3-8] i monodezmozidni glikozid oleanolne kiseline [9]. Također se javljaju steroli, fenolne karboksilne kiseline (uključujući salicilnu i kofeinsku kiselinu) i ružmarinska kiselina kao i protuupalni glikopeptid (molarne mase oko 9000 Da) koji se sastoji od 16 aminokiselina sa galaktozom, glukozom, fruktozom i arabinozom kao šećernim komponentama [11]. Nadalje, prisutne su aminokiseline uključujući oko 1-3% asparagina i γaminomaslačne kiseline. Djelovanje i indikacije: Izvana, u obliku kataplazmi i pasta kao protuupalni lijek za tretiranje iritacija periosta, upale i oteklina zglobova, za poticanje stvaranja kalusa kod lomova kostiju, za upalu tetiva, artritis, iščašenja, nagnječenja, hematome, tromboflebitis, mastitis, parotitis i žlijezdane upale. Korištenje za unutarnju uporabu za terapiju gastritisa kao i za želučane i crijevne čireve nije odobreno od German Commission E zbog sadržaja pirolizidinskih alkaloida[11] (vidi: Nuspojave). Još uvijek je nejasno koji su sastojci odgovorni za aktivnost ili mehanizam djelovanja. Alantoin i ružmarinska kiselina su vjerojatno od središnje važnosti [14] kao i možda glikopeptid, koji je nedavno izoliran iz vodenog ekstrakta, i čije se protuupalno djelovanje javlja zbog smanjenja u ekspresiji fosfolipaze A2 [11]. In vitro, vodeno-alkoholni ekstrakti droge inhibiraju aktivaciju i klasičnih i alternativnih puteva komplementa [15]. Sastojci visokih molekulskih težina (>300 kDa, možda glikoproteini) mogli bi biti odgovorni za ovo

djelovanje, gdje su faktori komplementa C3 i C4 inhibirani ovisno o dozi, dok faktori C1 i C2 nisu. Dodatno, ružmarinska kiselina je pokazala inhibitorni efekt na konvertaze C3/C5 [16,17] i kovalentno pričvršćivanje aktiviranog faktora C3a [18]. Ekstrakti gavezovog korijena bez pirolizidinskih alkaloida su pokazali protuupalnu aktivnost kod pacijenata s epikondilitisom, uz druga stanja [19]. U nedavno studiji, provedenoj u više centara (143 pacijenta u 5 centara), koja je bila nasumična, placebom kontrolirana i dvostruko slijepa, pokazana je perkutana djelotvornost masti ekstrakta gavezova korijena kod pacijenata sa unilateralnim uganućem gležanjskih zglobova ([20], gdje se sve dodatne reference za kliničku efikasnost mogu pronaći). Osim toga, lijek se koristi u narodnoj medicini za reumatizam, bronhitis, pleuritis, i kao antidijaroik. Nuspojave: U dugoročnim studijama, pirolizidinski alkaloidi droge pokazali su hepatotoksičnu, karcinogenu, i mutagenu aktivnost kod štakora [21-23; postoji i dodatna literatura; vidi također: Senecionis herba]. U jetri su ovi sastojci metabolizirani do visoko reaktivnih (toksičnih) derivata pirola [24]. Symphytum pirolizidini su pokazali mutagene efekte u različitim tipovima testova [25, i drugi]. Zbog toga, droga je klasificirana kao potencijalni genotoksični karcinogen kod ljudi. Ipak, genetski rizik od pirolizidinskih alkaloida u odnosu na njihov toksični potencijal čini se da je od manjeg značenja [26]. Zbog toksikoloških rizika, German Federal Health Office izdao je dodatna ograničenja za licenciranje droga koje sadrže pirolizidinske alkaloide. German Commission E odobrila je upotrebu Symphytum preparata samo izvana; sadržaj pirolizidinskih alkaloida sa 1,2nezasićenom necinskom strukturom, uključujući njihove N-okside, u dnevnim dozama primjenjenim na kožu, ne smije prijeći 100 µg. Odobreno trajanje upotrebe je ograničeno na 4-6 tjedana kroz godinu [13]. Za status gaveza u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, vidi: Regulativni status. Za kvalitativnu i kvantitativnu analizu pirolizidinskih alkaloida, vidi: [2, 27-29]. Normalna šalica čaja od gavezovog korijena može sadržavati do 8,5 mg alkaloida [30]. Kod izvanjske primjene, samo je mala doza apsorbirana. Prateći primjenu alkoholnog ekstrakta na štakorima, u dozi od 194 mg mješavine alkaloid/alkaloid N-oksid po kilogramu tjelesne težine, između 0,1-0,4% alkaloida bilo je izlučeno u urinu, pretežno kao N-oksidi. Oralna primjena, unutar jednake duljine vremena, vodi do 20-50 puta većeg izlučivanja N-oksida i slobodnih alkaloida u urinu [31]. Priprema čaja: Preliti kipućom vodom 5-10 g fino isjeckanog osušenog korijena ili grubog praška. Namakati 10-15 minuta i tada propustiti kroz čajno cjedilo. Piti jednu šalicu 2-3 puta dnevno, ali ne u dužem periodu (vidi: Nuspojave). Za vanjsku upotrebu, umjesto pravljenja paste iz svježeg korijenja, može se radije koristiti 1:10 dekokt. 1 čajna žličica = oko 4 g Čajni pripravci: Nema. Fitofarmaceutici: Ekstrakti droge se koriste kao komponente kombiniranih produkata (pomasti, linimenta) iz antireumatske kategorije. U nekoliko samostalnih preparata koristi se tekući ekstrakt (1:2), npr. Kytta-Plasma® f (pasta za kataplazme) i Kytta-Salbe ® f (pomast), za terapiju nagnječenja i istegnuća (ligamenata, tetiva i/ili mišića). Krivotvorenje: Komercijalno dostupan korijen od S. peregrinum LEDEB. (vjerojatno identičan sa S.×uplandicum NYMAM) [32] treba se smatrati patvorinom, prepoznatljivoj po

analitičkoj detekciji pirolizidinskih alkaloida ehimidina i simlandina (ne javljaju se u S. officinale) [33].
Izvadak iz German Commission E monografije (Banz no. 138, Objavljeno Srpanj 27, 1990) Upotreba Izvana: nagnječenja, istegnuća (ligamenata, tetiva, mišića) Kontraindikacije Nisu poznate. Upozorenje: Primjeniti samo na netaknutu kožu. Konzultirati doktora prije upotrebe za vrijeme trudnoće. Nuspojave Nisu poznate. Interakcija s drugim lijekovima Nisu poznate. Doziranje Ako nije drugačije prepisano: pomasti ili drugi preparati za vanjsku upotrebu sadržavaju 5-20% osušenog korijena; prikladni pripravci. Dnevna doza primjenjena na kožu ne smije sadržavati više od 100 µg pirolizidinskih alkaloida sa 1,2nezasićenom necinskom strukturom, uključujući njihove N-okside. Način primjene Osušeni isjeckani korijen, ekstrakti, svježe iscijeđen sok biljke za polučvrste pripravke i kataplazme za vanjsku upotrebu. Trajanje korištenja Ne duže od 4-6 tjedana na godinu. Djelovanje Protuupalno, potiče stvaranje kalusa, antimitotsko.

Arnicae flos Brđankin cvijet

A. montana

Heterotheca inuloides

Slika 1: cvjetovi arnike (u donjem redu su jezičasti i cjevasti cvjetići patvorine Heterotheca inuloides CASS (lažna arnika, meksička arnika) Droga: droga se sastoji od cijelih ili djelomično slomljenih osušenih cvijetova ili jezičastih i cjevastih cvjetića, koji su odvojeni od čaške i lapova. Karakteristično je bijelo, bodljikavo krunište kojese nalazi s gornje strane smeđeg ovarija (koji se kasnije razvije u plod), dajući drogi njezinu sivkasto bijelu boju. Disk cvjetišta nosi zlatnožute rubne jezičaste cvjetiće, okružene mnogobrojnim manje upadljivim cjevastim cvjetićima. Blago konveksna čaška sa lapovima, odijeljena od cvjetića, također se pojavljuje.

Slika 2 i 3: Arnica montana L. Miris: blago aromatičan Okus: gorkast, donekle oštar 20-30cm visoka višegodišnja biljka sa nasuprotnim listovima. 1-3 (rijetko 5) cvjetne glavice, jedna završna, a ostale rastu iz srednje osi. Cvjetište je 5-8cm široko i nosi 15-20 rubnih jezičastih cvjetića. Biljna vrsta: Arnica montana L.(arnika), Asteraceae. Do 2000., Arnica chamissonis LESS., ssp. foliosa (NUTT.) MAGUIRE (sjevernoamerička livadna arnika) je bila također oficijelna. Otada, kultivacija arnike je uspješno uvedena, tako da je zamjena sjevernoameričkom arnikom postala nepotrebna. U Njemačkoj, Arnica montana je nabrojana u Dodatku 1 Njemačkog federalnog pravilnika o očuvanju vrsta (BartSchV), zahtijevajući dozvole za uvoz ili izvoz ''samo divlje populacije'', isključujući materijal sakupljen iz prirode koji dolazi iz Španjolske. Organizacija United Plant Savers (UpS) je predložila da se sve sjevernoameričke vrste roda Arnica stave na njihovu listu ugroženih biljaka, iako su potrebna daljnja istraživanja. Sinonimi: europska arnika, brđanka, moravka Podrijetlo: djelomično od divljih populacija u Španjolskoj i nekih od balkanskih država, međutim, kultivacija se povećala zbog uspješnog uzgoja i razvoja sorte (kultivara) za proizvodnju na poljima (sorta ''Arbo'', u vlasništvu Bavarskog društva za zaštitu bilja). Zbog toga, kultivacija A. chamissonis ssp. foliosa (oficijelna u europskoj farmakopeji do 1999.) u istočnoj Njemačkoj (Thüringen) nije više potrebna. Glavni sastojci: sljedeći tekst uključuje i podatke za A. chamissonis ssp. foliosa, koja je bila oficijelna do 2002. Cvjetovi arnike (A. montana) sadrže 0.3-1.0% (prosječno 0.55%) seskviterpenskih laktona pseudogvaianolidnog tipa [prema Ph.Eur., ne manje nego 0.4% izraženih kao helenalin tiglat]. Sadržaj seskviterpenskih laktona kod cvjetova A. chamissonis ssp. foliosa je 0.07-1.4% [8]. Cvjetovi arnike sadrže helenalin i 11α-13-dihidrohelenalin estere kratkolančanih masnih kiselina (octena, 2-metilpropanska (izobutanska), 2metilbutanska, izovalerična (3-metilbutanska), metakrilna (2-metil-2-propenska) i tiglatna (2metilbut-2-enska kiselina)). Helenalinski esteri su karakteristični za srednjeeuropske cvjetove, dok su dihidrohelenalin-metilakrilat i izobutirat prevladavaju u drogama španjolskog podrijetla, koje su siromašne helenalinskim esterima [8]. Osim helenalinskih i 11α-13dihidrohelenalinskih estera (=helenalini), cvjetovi vrste A. chamissonis ssp. foliosa također sadrže njima odgovarajuće 2,3-dihidro-2α-hidroksi (=arnifolini) i 2,3-dihidro-2α,4αdihidroksi derivate (=chamisonolidi)[9] urazličitim količinama, ovisno o izvoru droge. Neki cvjetovi, ovisno o podrijetlu, imaju i preko 80% 11α,13-dihidrohelenalin estera ili preko 70% helenalin i dihidrohelenalin estera i time slični drogi A. montana; drugi varijeteti sadrže jednake količine helenalina, arnifolina i chamisonolida ili pretežno arnifolina [8]. Cvjetovi podvrste chamissonis (ssp. genuina) sadrže uglavnom chamisonolide. 0.4-0.6% flavonoida: u A. montana nađeno je 16 flavonoidnih aglikona i 17 flavonoidnih glikozida; u drogi biljke A. chamissonis ssp. foliosa nađeno je 22 flavonoidna aglikona i 27 flavonoidnih glikozida, neki od njih sa aciliranim šećerima [10, 11], uključujući izokvercetin, astragalin, luteolin-7-glikozid i samo kod A. Chamissonis, 3-O-β-glikozidi kempferola i 6-metoksi kempferola kao i kvercetin sa 6-O-acetilglukoznim dijelom.

11,13-dihidrohelenalin

Helenalin

U drogi se pojavljuje i 0.2-0.35% hlapljivih ulja maslačne konzistencije sa 40-50% masnih kiselina i otprilike 9% n-alkana (C19-C30), derivata timola, mono- i seskviterpena kao što su αfelandren, mircen, humulen, δ-kadinen i kariofilen oksid. Također su prisutni i triterpenski alkoholi kao što su faradiol, arnidiol, maniladiol, kalenduladiol, pretežito u obliku njihovih 3O-miristata i 3-O-palmitata [12]. Droga također sadrži cimetnu kiselinu, kafeinsku kiselinu i derivate kao što su klorogenska kiselina, metilni ester cinarin-1,4,5-tri-O-kafeoilkvinske kiseline [13], ali i kumarine, uključujući umbeliferon i skopoletin. Prisutni su i poliacetileni, ksantofili i tragovi pirolizidina tusilagične i izotusilagične kiseline.

Slika 4: jezičasti cvjetići Heterotheca inuloides (lijevo) i Arnica montana (desno)

Slika 5: oštre dlačice na papusu A.montana-e (jezičasti i cjevasti cvijet) Djelovanje i indikacije: lijek za zacjeljivanje rana, antiseptik za rane, antiflogostik, antireumatik, antineuralgik. Koristi se kod ozljeda i nezgoda (istegnuća, kontuzije, modrice, hematomi, edemi kod fraktura), kod flebitisa i tromboze, kod artralgije i reumatičnih bolova u zglobovima, kod oteklina i upala zbog uboda insekata, upale mukoznih membrana (posebno u ustima). Za upotrebu kao kardiotonik i analeptik: vidjeti pod nuspojavama. Primarni, aktivni principi djelovanja su helenalin i dihidrohelenalin esteri, koji imaju antibakterijsku i antimikotičnu aktivnost sa MIC vrijednostima između 10 do 100μg/ml, antiflogističko, a samim time i analgetičko, antireumatično i antiartritično djelovanje (vidjeti Lit.[4, 14, 15]). Oni interferiraju sa različitim metaboličkim upalnim procesima, pri čemu na te biokemijske parametre učinkovito djeluju kod 10-4 do 10-6molarnih koncentracija, slično kao i učinak nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID-a, kao npr. indometacin). Oni su pokazali inhibiciju oslobađanja histamina iz mastocita in vitro [16] i inhibiciju sekrecije serotonina iz ljudskih krvnih pločica sa istovremenom inhibicijom nastanka tromboksana B 2 [17]. Smatra se da indirektno utječu na aktivnost fosfolipaze A2 [17]. Nedavno je ustanovljeno da seskviterpenski laktoni arnike, među kojima su najpotentniji helenalin i njegovi esteri, direktno inhibiraju transkripcijski faktor NF-κB u vrlo malim koncentracijama (IC100 vrijednost za helenalin: 10 μM)[18-20]. Inhibicijom ovih citosolnih regulativnih proteina, sinteza proinflamatornih citokina (interleukini II-1, II-2, II-6, II-8 i TNF-α) je smanjena, a također, stvaranje ciklooksigenaze-II (COX-2) i inducibilne NOsintaze je inhibirano, što rezultira smanjenom upalnom reakcijom [21]. Molekularni mehanizam djelovanja, potpuno različit od ostalih NSAID-a, je opisan u Lit [21-22]; za podatke o važnosti molekularnog rasporeda seskviterpenskih laktona i dinamiku rješenja, vidjeti [22]. Kada su primjenjeni lokalno, flavonoidi i triterpenski alkoholi (među ostalima i faradol) također imaju antiflogističko djelovanje, te se za njih smatra da su principi djelovanja cvijeta nevena (q.v.). Osim toga,opisano je djelovanje pospješavanja apsorpcije kod unutrašnjeg krvarenja (hematomi), kardiotonično i vazomotorno djelovanje, kao i kolagogno i diuretično djelovanje (seskviterpenski laktoni, flavonoidi, klorogenska kiselina, cinarin, kafeinska kiselina) i djelovanje na modulaciju refleksa u CNS-u [3, 4, 14]. Najčešće korišten ljekoviti oblik je tinktura (Tincturae Arnicae), pripremljena od jednog dijela droge i 10 dijelova 70%-tnog etanola (v/v), prema monografiji DAB Tincturae prema kojoj se ekstrahira 92% seskviterpenskih laktona [22a]. Vodeni infuz, pripremljen prema uputama iz German Standard License, ekstrahira 75% seskviterpenskih laktona [22a]. Primijenjena topički, razrijeđena tinktura arnike ili vodeni infuz, omogućuje odgovarajuće koncentracije seskviterpenskih laktona da bi se postiglo lokalno antimikrobno i antiflogističko djelovanje. Potpuna inhibicija NF-κB sa 100μl tinkture arnike po 5ml kulture medija (~31 μM seskviterpenskih laktona) je pokazana eksperimentalno ex-vivo [24]. Nedavno su dokazi za efikasnost kreme arnike i gela arnike u terapiji kronične venske insuficijencije predočeni u dvostrukom slijepom testu u kliničkoj studiji [25]. U tradicionalnoj se medicini droga često upotrebljavala kao abortifacient što se može objasniti na temelju dokazanoj stimulaciji uterusa zbog seskviterpenskih laktona.

Nuspojave: Zbog toksičnosti seskviterpenskih laktona (oralni LD 50 helenalina u sisavaca 85150 mg/kg [26]), vrlo je važno da se indikacije za oralnu upotrebu procijene ili uopće izbjegavaju) . Seskviterpenski laktoni arnike su citotoksični te imaju antitumorski učinak [2730, i ostali]. In vitro, citotoksičnost helenalina je značajno reducirana flavonoidima arnike [31]. Inicijalni farmakokinetični podaci postoje praćenjem apsorpcije oralnim putem, fekalne i urinarne ekskrecije, raspodjele tkivom i akumulacije neesterficiranih, hidrofilnih 11α,13dihidrohelenalina u miševa [27]. Pri višim dozama pojavljuje se gastroenteritis [4, 14] te u ekstremno visokim dozama dispneja prema smrti infarktom. Poznato je da helenolidi oštećuju srce [4, 29]. Helenalin ovisno o koncentraciji pokazuje pozitivno inotropni učinak (EC 50: 1.4x10-5 ) na atrij zamoraca te na papilarne mišiće u izolirane mačke što je uzrokovano indirektnim simpatomimetičkim učinkom. Pri višim koncentracijama ili dužim izlaganjem vrijeme kontrakcije je smanjeno kao i brzina opuštanja miokarda. Helenalin usporava kinetiku oporavka kalcija, vjerojatno posredstvom stabiliziranjem membrane što je odgovorno za toksični efekt [4, 29]. Dužom i učestalom vanjskom primjenom može nastati edematozni dermatitis sa vezikulacijom pa čak i alrgijski kontaktni dermatitis. Helenalin i njegovi esteri pokazuju svojstva povećanja osjetljivosti te svojstva alergena.

Izvadak iz monografije German Commission E (BAnz br. 228, izdano 5 prosinca, 1984) Upotreba Vanjska primjena za rane i posljedice nesreća, npr. hematomi, dislokacije, kontuzije (nagnječenja), modrice, edemi slijed fraktura te u reumatskih tegoba mišića i zglobova. Kod upale mukoze usta i ždrijela, ulceracija i upala zbog uboda insekata te upala površinskih vena. Kontraindikacije Alergija na arniku. Nuspojave Produžena terapija ozlijeđene kože npr., kod ozljeda ili ulcus cruris (vrijed potkoljenice koji sporo zarasta), često uzrokuje edematozni dermatitis s nastajanjem pustula. Duga primjena može uzrokovati nastanak egzema. U terapijama s visokim koncentracijama nastaje primarna toksična reakcija kože s nastankom vezikula ili nekroze. Interakcije Nepoznate. Doziranje Ako nije drugačije propisano: Infuz: 2 g droge na 100 ml vode. Tinktura: za obloge, razrijediti tinkuru 3-10 puta vodom. Za ispiranje usta: tinkturu razrijediti 10 puta vodom. Mast: najviše 20-25% tinkture. “Ulje arnike“: ekstrakt 1 djela droge i 5 djelova biljnog ulja. Mast: najviše 15% “ulja arnike“. Način administracije Osušeno cvijeće - cijelo, nasjeckano ili kao prašak za infuziju, tekući ili polukruti dozirni oblici za vanjsku primjenu. Djelotvornost Naročito pri topičkoj primjeni preparati arnike pokazuju antiflogističku te u slučajevima upale analgetičku i antiseptičku djelotvornost.

Izrada čaja: Preliti 2 g cvjetova arnike kipućom vodom. Namakati 5-10 min te ocijediti. Upozorenje: nije za dugu upotrebu. Unutarnja upotreba je problematična i trebala bi se izbjegavati (vidi: Njemačka licenca standarda German Standard License). Paziti na moguće nuspojave. Infuz (2%) ili razrjeđena tinktura se upotrebljavaju izvana. 1 žličica iznosi oko 0,5 g.

Wording of the package insert Njemačka licenca standarda (St.Zul. 11. Dodatak, izdanje veljača 1996)

6.1 Terapeutska kategorija Biljni lijek za mišićne bolove i neuralgiju, protiv bolova varikoznih vena i lokalnih upala.

6.5 Doziranje administracije

i

način

6.2 Indikacije Vanjska primjena za rane i posljedice nesreća, npr. izljev krvi, uganuća, nagnječenja, modrice, edeme uslijed frakture kostiju, reumatske tegobe mišića i zglobova, ulceracije i upale uslijed uboda insekata, upale površinskih vena.

Ako nije drugačije propisano, pripremiti oblog s infuzom nekoliko puta dnevno. Infuz se priprema tako da na otprilike 2 g sušenih cvijetova arnike (4 žličice) ili odgovarajuću količinu u jednoj ili više vrečica za čaj, na 100 ml kipuće vode. Neka se namače 10-15 minuta te ocijediti.

6.6 Nuspojave Produžena upotreba na ozlijeđenoj koži npr., kod lezija ili ulcus cruris (vrijed potkoljenice koji sporo zarasta), često uzrokuje edematozni dermatitis s oteklinama i/ili vezikulacijama. Duga primjena može uzrokovati i egzem. U višim koncentracijama infuza, toksična reakcija kože s vezikulacijama ili pojavom nekroze.

6.3 Kontraindikacije Hipersenzitivnost na biljke iz porodica Copositae kao što je arnika, kamilica, neven te stolisnik.

6.4 Interakcije Nepoznate.

6.7

Zabilješke

Nije za unutarnju upotrebu. Skladištiti zaštićeno od svjetla i vlage.

Fitomedicina: Priprema čaja: Pojedinačno za vanjsku primjenu (vidi: Njemačka licenca standarda German Standard License). Cvjetovi arnike se koriste samo kao ukrasna sastavnica u pripremi čaja. U Europi, tinkture arnike igraju veliku ulogu kao sastavnica u gotovim proizvodima za slobodnu prodaju (OTC). Masti sadrže 10-25% tinkture arnike prema propisu monografije German Commission E. Brojne su kombinacije produkata, najviše za vanjsku upotrebu, s arnikom kao sastavnicom (npr. ABC flaster koji sadrži evaporirajući ekstrakt) te homeopatski pripravci (npr. B Weleda® Arnica D1 mast). Još postoje pripravci za oralnu upotrebu koji sadrže arniku.

Patvorenje: Pojavljuje se vrlo često. Opskrba A. Montana je rijetka jer je u mnogim europskim zemljama zaštičena vrsta. Do nedavno patvorilo se sa Heterotheca inuloides CASS. Meksička arnika često se susretala. Može se prepoznati po slijedećim karakteristikama: ligulate florets bez pappus, cjevasti cvjetovi s dvostrukim papusima (vanjski prsten je kraći), tučak oblika slova V (nije savijen kao u A. montana), kratka i ovalna plodnica bez fitomelana (u A. montana je vrlo duga, uska te s fitomelanom), parni trihomi plodnice dugi i tanki; nedostaju seskviterpeni. Detaljniji opis, vidi [33]. Drugi oblici patvorina primjerice s cvjetovima Calendula officinalis (vidi cvijeće nevena) ili s Doronicum vrstama, rijetki su i mogu se lako prepoznati mikroskopom.

Centellae asiaticae herba Zelen gotu kole

Biljka: Centella asiatica (L.) – gotu kola Porodica: Umbelliferae (Apiaceae) – štitarke Povijest: C. asiatica široko se upotrebljavala za liječenje raznih bolesti, posebno u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini. Stanovnici Šri Lanke primjetili su da su slonovi, poznati po svojoj dugovječnosti, žvakali lišće ove biljke. Od tad je lišće biljke postalo poznato kao simbol dugovječnosti sa preporučenom „dozom“ od nekoliko listova dnevno. Među bolestima koje se liječe ili kontroliraju ovom biljkom su mentalni poremećaji, hipertenzija, reumatizam, vrućica, ulceracije, lepra, kožni osip, živčani poremećaji i žutica. C. asiatica je poznata i kao afrodizijak. Ne bi smjela biti zamijenjena sa osušenim sjemenkama biljke Cola nitida (Vent.), koja se koristi u gaziranim pićima. Razlika izmedu gotu kole i biljke Cola nitida je u tome sto C. nitida sadrži kofein koji je psihostimulans, a gotu kola nema kofein i ima sedativni učinak. Droga: Droga se sastoji od osušenih, usitnjenih, nadzemnih dijelova biljke Centella asiatica sakupljenih tijekom perioda cvatnje. Osušeni usitnjeni listovi su smeđe-zeleni do sivo-zeleni.

Dijelovi peteljke su tanki, a dijelovi cvata imaju 1-2 mm duge brakteje. Plodovi (dvostruki kalavac) sa mrežastom površinom rijetko su prisutni. Porijeklo: Droga u prodaji najčešće dolazi iz Indije iako ne odgovara standardima Europske Farmakopeje. Droga s Madagaskara smatra se najkvalitetnijom. Miris: Blago aromatičan Okus: Pikantan i oštar Stanište: Centella asiatica je puzava biljka koja pretežno raste na vlažnim i močvarnim područjima istočne Azije, srednje Amerike, južne Afrike i u istočnom dijelu Južne Amerike. Botanika: Ova višegodišnja biljka niskog je rasta (10-50 cm), listovi su bubrežastog oblika na dugim peteljkama, korijenje je dugačko i tanko. Štitasti cvat čine sitni bijeli do ružičasti cvjetovi. Postoji nekoliko kemijskih rasa. Patvorine: Bacopa monnieri (Weltst.) (bakopa) spominje se kao česta zamjena zbog istog narodnog imena (brahmi). Ova patvorina se može prepoznati po različitim morfološkim karakteristikama i kemijskim ispitivanjem na aziatikozid koji ova biljka ne sadrži. Glavni sastojci: Droga sadrži 6-8 % triterpenoida i esterskih glikozida (prema Europskoj Faramakopeji ne manje od 6%, određenih HPLC metodom i izraženih kao aziatikozid). Glavna komponenta je aziatikozid, trisaharidni ester azijatne kiseline. Droga sadrži i spojeve slične strukture kao sto su aziatikozid A i B i madekazozid. Prisutni su i flavonoidi i oko 0,1 % eteričnog ulja čiji sastav nije u potpunosti poznat ( mono- i seskviterpeni). Ekstrakt biljke C. asiatica sadrži madekazol, kao i azijatnu kiselinu i glikozid aziatikozid. Također je prisutan i izotankunizid. Ova komponenta se koristila za sintezu druge supstancije imena BK supstancija (metil-5-hidroksi-3,6-diokso-23 (ili 24) nor-urs-12-en-28-oat). U podzemnim dijelovima biljke C. asiatica nalaze se male količine najmanje 14 različitih poliacetilena s tim da je određena molekulska struktura njih 5. Ostali su djelomično okarakterizirani. Nedavna fitokemijska istraživanja C. asiatica pokazala su prisutnost aminokiselina, flavonoida, masnih kiselina, alkaloida, sterola, saharida i anorganskih soli. Biostimulacijka aktivnost pripisuje se aziatikozidu, azijatnoj kiselini i madekaznoj kiselini. Nedavno je napravljena mikroskopska i kemijska identifikacija pulvisa C. asiatica.

Farmakologija: Zacjeljivanje rana: otkriveno je da ekstrakt ove biljke potiče zacjeljivanje rana. Istraživanja na staničnim kulturama pokazala su da ukupna frakcija triterpenoida u koncentraciji od 25

mcg/ml ne utječe na staničnu proliferaciju, sintezu staničnih proteina i biosintezu proteoglikana u fibroblastima kože čovjeka. Ipak, frakcija značajno povećava sadržaj kolagena u slojevima fibronektina što može objasniti utjecaj na zacjeljivanje rana. Glikozid madekazozid ima protuupalno djelovanje dok aziatikozid stimulira zacjeljivanje rana. Istraživanja na štakorima pokazala su da je zacjeljivanje rana proces koji uključuje fazu dilatacije i fazu konstrikcije. Ove faze su produljene kod štakora koji su pod ponavljanim procesima ranjavanja. Titrirani ekstrakt C. asiatica (TECA, 100 mg/kg) ubrzava vrijeme zacjeljivanja. Studije koje su uključivale štakore i miševe pokazale su da topijskom primjenom TECA brzo prodire u potkožno tkivo i abdominalne mišiće u visokim koncentracijama i ima puno veći efekt na zacjeljivanje rana nego oralna primjena. Azijatna kiselina se apsorbirala nakon madekazne kiseline. Topijski pripravci TECA su također prodirali u plazmu i dublja tkiva. Druge topijske primjene: TECA se primjenjivala kod bolesnika sa kroničnim lezijama kao što su kožni čirevi, kirurške rane, fistule i ginekološke lezije za stimulaciju zacjeljivanja rana. Klinička studija na 102 pacijenta pokazala je da je TECA djelotvorna u liječenju lezija mjehura kod parazitarnih infekcija. Injekcije 2% TECA primjenjivane i.m. tijekom 1-3 mjeseca pokazale su poboljšanje u 75% slučajeva uključujući simptome, nalaze urina i nalaze cistoskopije. Proces zacjeljivanja završio je formiranjem malog ožiljka čime je izbjegnut gubitak kapaciteta mjehura što je rezultat parazitarne infekcije. Upotreba C. asiatica je obećavajuća i u terapiji psorijaze. Svakodnevna primjena krema, koje sadrže uljni i vodeni ekstrakt lista, kod pet pacijenata sa teškom psorijazom pokazala je potpuni nestanak lezija unutar 3 do 7 tjedana, kod jednog pacijenta pokazala je nestanak većine lezija, a kod jednog samo poboljšanje bez nestanka lezija. Jedan pacijent je osjetio poboljšanje četiri mjeseca nakon tretmana. Iako ova studija nije kontrolirana, placebo efekt je malo vjerojatan. Iskustvo je pokazalo da su kreme netoksične i kozmetološki prihvatljive te pogodne za dugotrajnu primjenu. Utjecaj na plodnost: Primjećeno je da sirovi ekstrakt C. asiatica, izotankunizid i BK supstancija primjenjeni oralno imaju značajan utjecaj na smanjenje plodnosti kod ženki miševa. Efektivne doze bile su: 20-80 mg/kg za sirovi ekstrakt, 40-120 mg/kg za izotankunizid i 5 mg/kg za BK supstanciju. Iz navedenog je vidljivo da je BK supstancija imala najjači efekt. Budući da je ovo bila preliminarna selekcijska studija, mehanizam ovog utjecaja nije istražen. Antihipertenzivni utjecaj: Djelotvornost C. asiatica u liječenju venske hipertenzije je procijenjena upotrebom kombiniranog mikrocirkuratornog modela. Istraživači su proveli jednostruko slijepi nasumični pokus s placebo kontrolom utjecaja ukupne frakcije triterpenoida na 89 pacijenata sa venskom hipertenzijskom mikroangiopatijom. Rezultat se značajno razlikovao od placebo skupine u hipotenzivnoj aktivnosti na sve mikrocirkulatorne parametre. Nikakve nuspojave nisu primjećene. Varikozne vene: Utjecaj ekstrakta C. asiatica na metabolizam mukopolisaharida je primjećen kod bolesnika sa varikoznim venama. Ukupna frakcija triterpenoida biljke (60 mg/dan; 3 mjeseca) povisila je razinu uronskih kiselina i lizosomskih enzima, što upućuje na povećan metabolizam mukopolisaharida kod bolesnika s varikoznim venama. Ovi rezultati potvrđuju utjecaj ekstrakta biljke C. asiatica na metabolizam u vezivnom tkivu krvnih žila. Antitumorski utjecaj: Možda je najzanimljivija nedavna studija koja je pokazala da C. asiatica uništava stanične kulture tumorskih stanica. Metanolni ekstrakt bio je djelotvoran pri koncentraciji od 100 mcg/ml uz napomenu da nije bilo toksičnih učinaka na normalne ljudske limfocite. Micelarni utjecaj: Francuska preliminarna studija pokazala je da TECA uzrokuje histološka poboljšanja kod pet od dvanaest pacijenata s kroničnim bolestima jetre.

Dvostruko slijepi nasumični pokus s placebo kontrolom na 94 pacijenta s venskom insuficijencijom donjih ekstremiteta pokazao je poboljšanje ovih stanja. Pacijenti su primali 12 ili 60 mg TECA na dan tijekom 8 tjedana. Poboljšanje se pojavilo u subjektivnim mjerenjima u osjećaju težine i boli u nogama, pojavi edema i ukupnosti pacijentove ocjene djelotvornosti, a u objektivnim mjerenjima na rastezljivost vena. Istraživači su zaključili da TECA stimulira sintezu kolagena u stijenkama vena što utječe na povećanje tonusa vena i redukciju kapaciteta rastezljivosti vena. Nasuprot tome, kod pacijenata koji su primali placebo došlo je do povećanja venske rastezljivosti. Iako statistički nije bilo značajne razlike između dvije grupe ispitanika koje su primale TECA, podaci upućuju na povezanost doze i učinka TECA. Proučavana je farmakokinetika ukupne frakcije triterpenoida C. asiatica nakon jednokratne i višekratne primjene na zdravim dobrovoljcima. Upotrebom novog HPLC postupka za detekciju azijatne kiseline istraživači su otkrili da su pik koncentracije u plazmi i poluvrijeme života kod višekratne primjene značajno viši nego kod jednokratne primjene. Toksikologija: Pripravci C. asiatica relativno su niske toksičnosti. Ipak, kod pacijenata koji su koristili pripravke od svježih ili sušenih dijelova biljke pojavio se kontaktni dermatitis. Ovo ne začuđuje kad se uzme u obzir da određene komponente prisutne u biljci uzrokuju topijske iritacije. U prije spomenutoj studiji parazitom zaraženih pacijenata, neki koji su dobili s.c. injekcije umjesto i.m. osjetili su bol na mjestu uboda uz pojavu crne obojenosti područja okolnog subkutanog tkiva. Ove nuspojave se mogu smanjiti primjenom i.m. injekcija. Relativno visoke doze ekstrakta imaju sedativni učinak na male životinje, a to se pripisuje prisutnosti dva saponinska glikozida: brahmozida i brahminozida. Sažetak: C. asiatica je biljka koja se široko upotrebljava u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini i drugim oblicima fitoterapije. Najvažniji farmakološki učinci su poticanje zacjeljivanja rana, posebno kod kroničnih lezija. Postoji dokaz koji podržava upotrebu gotu kole u narodnoj medicini kod zacjeljivanja rana i smanjenja plodnosti. Biljni ekstrakti su niske toksičnosti iako se kod nekih pacijenata mogu pojaviti reakcije preosjetljivosti. Nedavne studije pokazale su da gotu kola pokazuje selektivnu toksičnost na tumorske stanice in vitro.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful