You are on page 1of 15

Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str.

303-317
303
TO JE
O poimanju (znanstvene) objektivnosti
BOJAN MAROTI'I
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb
U je zapravo problem?
UDK !65.7
Izvorni znanstveni
Primljen: 20. 6. 2005.
Na svojih predavanja to ih je u okviru tzv. William James Lec-
tures odrao potkraj godine 1940. na Harvardu, a koja su potom objavljena u
knjizi pod naslovom Istraivanje o i istini (An Inquiry Into Meaning
and Truth), svoje odmah pripremiti na ono to ih ele li
nekomu pitanju pristupiti s filozofskoga stajalita, engleski filozof Bertrand
Russell veli Ovdje, kao i u filozofiji, prva je uvidje-
ti da je problem teak.! A mogli bismo moda ovaj Russellov stavak i malo
slobodnije prevesti, pa u filozofiji je problem uvidjeti da je
neto problem. Jer, napominje dalje Russell, ne treba misliti da
kada nae razmatranje zavri, dospjeti do kakva bitno uvida od
onoga koji smo imali i prije samoga razmatranja, tj. na njegovu dok
smo na problem jo gledali, tako snefilozofskoga motrita.
2
Ono
tim to se sigurno dogoditi, bit to da ondje gdje nam se je
da je sve posve jednostavno i samorazumljivo, znatno sloeniji, znatno
zamreniji ustroj.
Premda, gledano u obzoru povijesti filozofije, taj Russellov uvid zacijelo
nije osamljen - mogli bismo ga, primjerice, smatrati svojevrsnom
znatno otrije Hegelova suda o tome da je sa stajalita zdravoga ra-
zuma filozofija izokrenuti svijet - ipak pomalo da neku vrstu nje-
1 Vidi B. Russell, An Inquiry Into Meaning and Truth: The William James Lectures for 1940
Delivered at Harvard University, with an introduction by Th. Baldwin, Routledge, London - New
York, 1995., str. ll. Puni zapis knjigopisne jedinice vidi u Popisu uporabljenih djela na kraju
ovoga priloga.
2 Isto.
304
MaroUi, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
gove potvrde moemo u jednoga hrvatskoga filozofa, neto
Russellova suvremenika, u to vrijeme tridesetestogodinjega Kruna Krsti-


je naime, svega nekoliko mjeseci nakon spomenutih Russellovih
predavanja na Harvardu, godine 1941. u Nastavnome vjesniku objavio u dva
nastavka, a poslije i kao poseban otisak, neveliku raspravu pod naslovom
Problem prvih podataka u znanosti.
Premda je tema rasprave, kako je i istaknuto u njezinu naslovu,
problem prvih podataka, dakle pitanje o tome to su to prvi, osnovni ili
prvotni podatci u znanosti, i koji je njihov ontoloki status, svoje raz-
matranje, da je o prvim podatcima u znanosti, op-
pitanjem to je to znanost. Dakako, njegova namjera nije dati neku
strogu definiciju znanosti, koja bi, tako vrijedila jednom zauvijek, nego
prije svega uspostaviti tlo, okvir unutar kojega se samo
razmatranje kretati. Odredivi tako znanost kao svojevrsnu reduk-
ciju iskustva,4 pri redukciju valja shvatiti u smislu da svaka znanost
neko mnotvo podataka, primjerice pojava, stvarnih odnosa, nas-
toji svesti na broj temeljnih, i supripadnih misa-
onih oblika,5 u znanosti neku vrstu dvostranosti, bipolarnosti:
s jedne strane naime nalazimo mnotvo podataka, koje valja misaono razvid-
jeti i sustavno povezati - tu mnoinu podataka nazivlje ili
hiletskim elementom znanosti, dok s druge strane pridolazi oblikovni ili
morfni element, tj. niz pojmova i sudova koje valja primijeniti na podatke.
Moglo bi se na prvi pogled da je razlikovanje hilet-
skoga i morfnoga elementa znanosti uvjetovano nekim pomalo tradicional-
nim, da ne kaem pristupom filozofiji znanosti. Jer, da-
kako, kada se god negdje u filozofiji, danas ili prije pet stotina godina, su-
sretnemo s pojmovnim parom - oblik, materia - forma, ili kako se je
reklo \SA-Tj - J..lOpq>", mora nam biti jasno da je posrijedi ili utjecaj sa-
moga Aristotela, ili nekoga oblika aristotelizma. Uostalom, i skolastika je
primjerice, kada je o onome to se latinski zove scientia, razlikovala
obiectum materiale i obiectum formale.
3 Saeti se podatci o ivotu mogu u knjizi K. Doseljenje Arbanasa u
Zadar, Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar, 1988. (Biljeka o piscu, str. 63.-64.). Opirnije je o
njegovu ivotu pisao M. vab u nekrologu pod naslovom U spomen Krunoslavu to ga je
objavio u (god. XXI., br. 3., Zagreb, 1988., str. 316.-321.) pod pseudonimom I.
Stattin. Koliko je velik bio raspon i znanstvenoga rada, lijepo pokazuje
Zbornik radova o Krunu Drutvo zadarskih Arbanasa, Zadar, 1998. Zbornik sadrava i
Bibliografiju Krunoslava koju je sastavio M. vab (str. 87.-101.).
4 Vidi K. Problem prvih podataka u znanosti, posebni otisak iz Nastavnoga vjes-
nika, knj. XLIX., Zagreb, 1941., str. 3.
5 Isto.
Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
305
taj bi prvi pogled, barem kada je o doista bio
samo prvi i utoliko posve povran. Jer, je ukratko ocrtao spomenutu
razliku dvama elementima, odmah postavlja pitanje moe li se
svaki od njih jasno i te koji odnos tim elementima
vlada. I moglo bi se da tek na tome mjestu rasprava zapravo i
jer je glavna teza upravo to da se ta dva elementa ne mogu jasno
i uzajamno u smislu da se svakomu od njih odredi sa-
mostalno a da je pak opis njihova odnosa, ako nita
drugo, a onda iznimno teak i zamren zadatak. Stoga se od toga mjesta na-
dalje rasprava moe (barem) na dvije razine: s jedne je stra-
ne o tome da se na osnovi analize tih dvaju elemenata pokua od-
rediti to su to prvi podatci u znanosti, naime njezina razina, ili
kako ju je na nazvao, a s druge je strane posrijedi
svojevrsna neizravna kritika upravo takva, moglo bi se - donekle samo-
razumljiva, ali suvie jednostavna nazora, kojim je sam prihvativi ga
privremeno kao pretpostavku, svoju raspravu
Jedan zanimljiv primjer
Da bi oslikao svu zamreno st spomenutoga problema, te ujedno upozo-
rio na neke skrajnosti koje se gdjekada javljaju pri pokuaju njegova rjea-
vanja, navodi jedan jednostavan primjer, koji se samo naivnoj, ne-
svijesti se, pristupimo li mu filozof-
ski, tj. s potrebnom pokazuje u potpunosti apore-

No prije samoga primjera razmatra i jedan filozofski
nazor, naime onu filozofsku tezu prema kojoj je krivo pretpostaviti da
hiletski elemenat u svakom pogledu samosvojne, t. j. od
kog slobodne podatke.6 Taj filozofski pristup naime smatra da se
svaka koja bi se u stanovitoj znanosti,
znanstvenim sredstvom nekako trebala oblikovati i odrediti,
uvijek pokazuje kao osmiljena, tj. kao proeta
unutar neke druge znanstvene namjere, tj. u okviru neke druge znanosti.
Primjerice, navodi je da se neko u fiziologiji oslanja..na
podatke u anatomiji, ili pak da neki fizikalni za-
kon na spoznajama o fizikalnim Zbivanjima. Kao to
je, mogli bismo dodati, da na primjer razdioba hadrona pret-
postavlja poznavanje njihova kvarkovskoga ustroja, tj. da se oslanja na spo-
6 Isto.
306 Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
znaje u kvantnoj kromodinamici,1 a da recimo artikulacijska fo-
netika na znanjima koja nam pruaju anatomija i fiziologija usne
upljine.
8
usuprot navedenim s pravom postavlja
pitanje da li tako razumljen hiletski elemenat, tj. kao predmetnost
pripadna nekom znanstvenom usmiljenju, za novo
znanstveno usmiljenje,9 te na nj odgovoriti, predlae da se raz-
motri primjer: neka su na nekoj metalnoj ipci izvrena uzastopce tri
mjerenja - mjerenje duine, temperature i magnetnoga naboja. Pi-
tanje glasi: je li mjerenje duine na ipci izvreno na istoj materiji mjer-
enja kao i mjerenje njezine temperature ili pak njezina magnetnoga na-
boja?lD Premda bi, veli posebice sa stajalita svakodnevnoga
noga) jezika, bilo nezgrapno da ono je mjerena dui-
na, i ono je mjerena temperatura, nije isto, naime ista ipka,
bi, dodaje odmah potom, bilo posve tvrditi da je isto,
naime ista vrsta mjerena centimetrom i termometrom. II
Korijen razmotrene aporije, pa utoliko i polazite za njezino
razrjeenje, vidi u podrneta ono-to-je-mjereno. Na-
ime, u kada mu podjednako pripadaju sva tri priroka, posrijedi je za-
pravo pojam stvari ili (stroe filozofski) supstancije, koji je jedinstveno
miljen i ujedno imenovan jednom ali se pri analizi pokazuje kao
sloen, tj. - da ima vie strana - kao podrnet za vie pri-
roka. U drugome kada podrnetu ono-to-je-mjereno pripada
samo jedan od triju navedenih priroka, njegovo je otprilike neko
prazno quid, koje tek prirokom biva I premda mi, pripo-
minje dalje biti skloni da prirok kazuje neto o duini, o tem-
peraturi ili o magnetizmu, tj. o nekome apstraktnome svojstvu pred-
meta, to je svojstvo tj. konkretizirano istom samim prirokom. Jer,
zamislimo li da je otkriven neki potpuno nov, dosad nepoznat prirok, dakle
neko posve novo svojstvo, li i za takav prirok, pita se
7 Vidi o tome npr. H. Fritzsch, Kvarkovi: Pratvar naega svijeta, predgovor H. Schopper,
preveli s N. i B. Guberina, kolska knjiga, Zagreb, 1988., str. 135.-148., te I. Pi-
cek, Elementarne - u svemiru tamne tvari: Putovanje kroz krajobraze i sila
do svjetova machoa i crnih rupa, Skolska knjiga, Zagreb, 1997., posebice poglavlje pod naslovom
Putovanje u svijet maloga na str. 23.-55.
8 Vidi o tome potanje u B. Malmberg, Fonetika, s francuskog prevela M. Ivor,
Zagreb, 1995., str. 21-3!.
9 K. nav. dj., str. 4.
10 Isto.
11 Isto.
Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317 307
ustvrditi da je posrijedi stanovita determinacija nekoga svojstva predme-
ta? Naravno da jer se njime tek uspostavlja, tek konstituira to novo
svojstvo. Ono se dodue vezuje na neki (otprije poznati) podrnet, za neko
neto, ali to neto ne treba shvatiti kao u potpunosti poznato: tovie, to
neto nije drugo doli uporite za novo usmiljenje. I utoliko se
svako takvo neto, premda je otprije poznato, tj. nekom znanstvenom spo-
znajom osmiljeno, moe - prema miljenju - smatrati pravim
hiletskim elementom, ukoliko je u stanju postati pod metom suda koji u
priroku sadravati neku novu, u sadraju podatka
smislenu vrijednost.12
Valja na ovome mjestu primijetiti da razmotrene uvide u ve-
likoj mjeri noviji razvoj znanosti. Naime, obilje potvrda za ono to
u ovoj raspravi razmatra na razini zamisli, moe se danas
primjerice u fizici: jedna je takva potvrda, recimo, svojstvo
boje u kvantnoj kromodinamici.
13
Pojam smislorodnosti podataka
Tako nas zamreni, a u znatnoj mjeri i odnos dvaju spomenu-
tih elemenata, hiletskoga i morfnoga, dovodi do jo jednoga vanoga pi-
tanja, naime do pitanja o njihovu spoznajnom e primatu: koji od ta dva ele-
menta nosi spoznajnu vrijednost? nam se veli da je sva
znanstvena vrijednost hiletskog elementa [ ... ] uvjetovana indeksom
na njemu.l4 s druge strane, otpor koji ta razina
prua onoj oblikovnoj, upozorava nas na to, napominje dalje da su i
sami podatci do neke mjere smisiorodni (logogeni). Tako svaki od tih ele-
menata ima u sebi stanovitu dvostrukost, koja pak sa svoje strane onemogu-
ili barem jednostavan odgovor o tome na kojem se od njih
osniva spoznajna vrijednost. K tomu, ta se dvostrukost, po milje-
nju, i u povijesti znanosti. Jer, koliko je puta neka ili prividno
teoretska tvorba bila sruena prodorom podataka (pri-
mjerice sustav), a koliko je puta isto, ili prividno isto,
podataka postajalo pak znanosti (primjerice biologije,
psihologije ili sociologije). Tako taj pojam dvostrukosti - koji, usput
ne bi trebalo shvatiti u smislu kakve vulgarne dijalektike, nego bi u njem va-
ljalo prije svega vidjeti ono to je recimo Niels Bohr nazivao kom-
12 Isto, str. 5.
13 Vidi o tome H. Fritzseh, nav. dj., str. 121.-134.
14KKr' d 8
. she, nav. 'J., str. .
308
B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
plementarnosti
15
- postaje za svojevrsnim izvorom, pa i uzrokom
znanstvenoga razvoja, tj. promjena koje se u znanosti zbivaju.
spomenutu, kako kae, smislorodnost podataka, ide i
korak dalje, pa njihovu vanost ne vidi tek u odnosu na povijest znanosti
nego pripominje da se njihova uloga i u samoj povijesti filozofije.
Tako je, primjerice, jedan cijeli smjer u novovjekovnoj filozofiji na
temelju misli da znanstvena 'vrijednost razmjerno bujanju hiletskih po-
dataka,16 i ta je misao postala njegovom glavnom tezom. je naravno o
. filozofskome empirizmu.
Dvije faze empirizma
novovjekovni empmzam, u njegovu razvoju razli-
kuje dva razdoblja, dvije faze. je prvoga razdoblja samo jedan
zahtjev, naime taj da se tvorba stalno upire na
podatke, na na iskustvo i da samo na njima zasniva svoju znan-
stvenu vrijednost)7 Isticanjem toga zahtjeva, smatra nastala je oprav-
dana potraga za dakle za onim hiletskim elementom, za prvim,
tim iskustvenim podatcima, tj. za Dakako, i prije pojave em-
pirizma u filozofiji su postojale I Aristotel i Toma Akvinski u
svome su se filozofiranju oslanjali na stanovite Empirizam je me-
od te potrage za iskustvenim podatcima zahtjev, tj.
metodu bez koje u filozofiji nije nita smisleno Ili, kako
to lapidarno formulira empirizam trai, da se zadaci rjeavaju istina
glavom, ali ne 'u glavi' .1
8
Za razliku od toga prvoga razdoblja, u kojem - moemo dodati:
usuprot mnogim tadanjim, a i mnogim dananjim filozofima - vidi veliku
povijesnu vanost, kako za znanost, tako i za filozofiju, to ju je izvrio
spomenuti zahtjev, drugo je razdoblje, po njegovu miljenju, za-
pravo novi dogmatizam, ili, kako sam veli, nova spoznajnoteoretska dikta-
15 Vidi N. Bohr,Atomna teorija i opis prirode: ogleda s uvodnim pregledom, prijevod s
engleskoga, biljeke, i Bohrov ivotopis T. Vukelja, predgovor S. Lelas, Artresor nakla-
da, Zagreb, 2001., posebice poglavlje pod naslovom II. Kvantni postulat i suvremeni razvoj
atomne teorije (1927.), str. 87.-127. O pojmu complementarity, complementarity principle
vidi J. Gribbin, Q Is for Quantum: An Encyclopedia of Particle Physics, A Touchstone
Book, New York - London - Sydney - Singapore, 2000., str. 85., te u kojem od filozofskih
npr. u Th. Mautner, A Dictionary of Philosophy, Blackwell Publishers, Oxford, str. 76.
16 K Kr"' d' 9
. she, nav. fl., str. .
17 Isto.
18 Isto, str. 11.
Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
309
tura.19 je pak toga drugoga razdoblja predodba da je razum ta-
bula rasa, kao i teorija o izvansvjesnome podrijetlu podataka, dvije
teze koje su obje doivjele otru kritiku u Kantovoj Kritici uma. U
tome se drugome razdoblju empirizam javlja u oblicima
senzualizma, kojemu je pak glavno obiljeje iskustvenoga po-
datka, ili u naj uu vezu s doivljajima osjetne naravi, ili pois-
jednoga i drugoga.
Upozorivi ponajprije na to da nijedan senzualizam nije uspio
dvama pitanjima, naime, s jedne strane, kako odijeliti osjet-
nosti od organizacijskih miljenja, te s druge, kako objasniti nji-
hovo i ulogu, svoju tzv. kategorije
osjetnosti. I mogli da tek ovdje, na ovome sustavnome, ili prob-
lemnome mjestu, nakon to je ukratko ocrtao dva pola znanstvenoga ustroja
i ujedno neizravno kritizirao takav pogled na znanost, nakon to je pokazao
koliko je teko ta dva pola ili elementa uzajamno nakon to je upo-
zorio na to da svaki od njih nosi u sebi stanovitu dvostrukost, koja svakomu
od njih da u trenutku, u smislu spomenute komple-
mentarnosti, moe pridonijeti spoznajnoj vrijednost znanstvenih teorija, na-
kon to je razmotrio posljedice koje ta dvostrukost ima za povijest znanosti i
za povijest filozofije, te nakon to se je, afirmacijom zahtjeva,
unaprijed ogradio od prigovora da, recimo, ne razumije ulogu
koju je empirizam imao u razvoju posebice novovjekovne znanosti, tek dakle
ovdje, tek sada, ono to bi se filozofski moglo naz-
vati kritikom naivnoga pojma
Pojam osjetnosti
Tu pak kritiku otvara, kako rekoh, pitanjem to je to zapravo
osjetnost. Njegov je odgovor da je osjetnost samo pojam, i
to pojam kojemu tei jedan nikada do kraja provediv postupak od-
bijanja i Jer, zamislimo veli da se nalazimo u jed-
noj prometnoj ulici. Ta je ulica za nas kompleks golema mnotva doivljaja:
boja, umova, oblika, refleksija, prepoznavanja, uzbuda,
kretnih radnja, itd. Ako bismo htjeli dobiti osjetnu, dakle pojavnu
ulicu, trebali bismo izvriti bezbroj eliminacija, recimo ukloniti prostorni
poredak i vremenski tijek dojmova, ne uzeti u obzir jednakost,
jedinstvo, mnotvo predmeta i osoba, zaboraviti na sve asocijacije i i
jo mnogo toga, i tek bi tada ono to preostane, ako bi ita preostalo, bilo
osjetnost.
)9 Isto, str. 12.
310 Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
Da bi k tomu pokazao koliko mjerilo osjetne vrijednosti, kojim se
pokuava obiljeiti znanstvena nije nego tovie -
prua za predlae da razmotrimo
provjeru jedne jednostavne znanstvene tvrdnje, npr. one da se kuhinjska sol
(NaCl) otapa u vodi (HzO). elimo li tu tvrdnju provjeriti, to bez
sumnje opaanjem i malim pokusom. Zapitamo li se koji su zadnji
podatci na kojima ta provjera vjerojatno biti skloni da su
to neki osjetni doivljaji. Pa ipak, da bi ta provjera bila spomenuti
osjetni doivljaji nisu dovoljni sami po sebi. Naime, da bi ta provjera bila
uspjena, opaatelj ne samo da stanovite podatke o boji, obliku, okusu, itd.
mora prepoznati kao sol, vodu, otapanje, itd., nego iznad svega mora
razumjeti samu tvrdnju - Sol se otapa u vodi. Kada tvrdnju ne bi razumio,
provjera bi bila uzaludna, a pokus bi se mogao ponavljati ad infinitum. I
premda mi na pitanje zato vjerujemo da se sol otapa u vodi, vjero-
jatno odgovoriti da smo to vidjeli, glagol vidjeti u tome odgovoru, kako napo-
minje ima znatno punije od onoga strogo psiholokoga,
naime 'doivjeti boju, oblik i neku njihovu promjenu'. tovie, glagol se vi-
djeti u tome odgovoru moe uzeti kao pars pro toto: on naime pokriva, ili
zastupa, i ostale osjetne doivljaje, k tomu i cjelinu zamjedbe (percepcije), a
zapravo i razumijevanje same tvrdnje.
Na ovome mjestu valja u izvodu jedan skok. Naime,
premda bismo da pitanje osjetnoga doivljaja i njegova
i razlikovanja od drugih duevnih doivljaja nastavi analizi-
rati u okviru filozofije psihologije, tj. onoga to Englezi zovu philosophy of
mind,zo osobito imamo li na umu da je njegova doktorska disertacija, obra-
njena godine 1937. pod naslovom Psihologija i njen predmet (perspektivna po-
limorfnost predmeta psihologije),21 bila iz toga pa se dakle moe
smatrati da je za nj gajio posebno zanimanje, iznenada naputa anali-
zu duevnosti, kao i spoznajnoteoretsko postavljanje problema, te prelazi na
razmatranje porabne vrijednosti glagola vidjeti u dvama kontek-
stima. Taj nas, uvjetno postupak upozorava na to da je
20 Vidi u svezi s navedenim raspravu G. Rylea, objavljenu godine 1949., The
Concept of Mind (Pengnin Books, Harmondsworth, Middlesex, England, 1963.). Moe se pogle-
dati i B. Russell, Theory of Knowledge: The 1913 Manuscript, edited by Elizabeth Ramsden
Eames in collaboration with Kenneth Blackwell, Routledge, London - New York, 1992., pose-
bice prvi dio pod naslovom On the Nature of Acquaintence, str. 5-101., ili A J. Ayer, The Problem
of Knowledge, Penguin Books, Harmondsworth, Middlesex, England, 1956. U nas o tome vidi
npr. u N. Uvod u filozofiju psihologije, zavod Hrvatske, Zagreb, 1990., osobito
poglavlje pod naslovom Mentalni sadraji, str. 111.-159.
21 Vidi K. Psihologija i njen predmet (perspektivna polimorfnost predmeta psiholo-
gije): (odlomak), Zagreb, 1937.
Marotti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317 311
bio blizak to je tzv. struja u suvre-
menoj filozofiji, naime analizi kao onomu to je svojevrs-
na pretpostavka, to prethodi svakomu filozofskomu razmatranju. To
kako se vidi na ovome primjeru, a jo vie u nekim drugim
raspravama, da je u njegovu filozofiranju posebno mjesto zauzimala filo-
zofija jezika.
to je upravo znanstvena objektivnost?
Razmotrivi dakle kategoriju osjetnosti i s toga stajalita, zaklju-
da se ona ne moe tako da bi tvorila nezavisan sloj poda-
taka, prema kojem bi se onda morala ravnati svaka znanstvena tvrdnja. Me-
ako je tomu tako, postavlja se pitanje kakve to posljedice ima na
neto to svatko od nas nerado dovodi u pitanje, naime na znanstvenu objek-
tivnost. Jer, da se znanost kao skup objektivnih tvrdnja,
kojih ispravnost moe svatko provjeriti, recimo opaanjem ili pokusom, po-
sve je samorazumljivo da se barem neka, kako kae prisutnost osjet-
nosti smatra oznakom znanstvene
Uzmemo li, primjerice, dvije tvrdnje, koje su po svome sadraju jednako
smislene, recimo Magnet eljezo i U snima se zadovoljavaju podsvjesne
elje, je da se nedvojbeno prve osnivati na to
svatko od nas, ako ima zdrave moe vidjeti, uza sve ograde koje smo o
tome rekli, kako magnet eljezo, te da se u tome svi slagati, da
dakle o prvoj tvrdnji postojati neto kao nado sobni, recimo uvjetno in-
terpersonalni consensus. Ipak, pogledajmo potanje na se osniva ta na-
dosobna prve tvrdnje, koja ju od mnogih provjerljivom i pri-
tj. posve objektivnom. Jer, elimo li zasnovati tu objektivnost, taj
interpersonalni consensus, na nae doivljajnosti, primjerice na
gledanja, onda valja primijetiti da je svaki na doivljaj, od puke osjetilnosti
do miljenja, dakle svako nae iskustvo, uvijek samo nae, a nikada
Jednostavno ja mogu gledati samo svojim a nikada
kao to mojim nitko drugi ne moe gledati. A je i s drugim
doivljajnim razinama, s drugim tvorevinama minda: moja predodba, re-
cimo katedrale u ovome samo je moja, i koliko ju god ja
drugomu opisivao, taj se drugi nikada ne moe toliko uivjeti da bi mogao
doivjeti upravo tu predodbu.
Stoga se moe da nijedan doivljaj, pa ni doivljaj osjetnih
koji bi se na prvi pogled mogao broju pojedi-
naca, nije brojno jednotan, tovie, ta se prividna re-
cimo kada je posrijedi da magnet eljezo, raspada na neku
312 Marotti, B., to je Prilozi 61---62 (2005), str. 303-317
mnozmu doivljaja, i to upravo na onoliko doivljaja koliko je pojedinaca
vidjelo kako magnet eljezo. Da, ali gdje je tu onda interpersonal-
nost? Na se osniva znanstvena objektivnost te tvrdnje? na
nici, tvrdi da su ti doivljaji, koliko god da su u brojnome smislu
mnogi, ipak nekako uzajamno jednaki. Ta se pak jednakost dokazati
time to svatko od spomenutih pojedinaca, tj. dati dru-
gomu izjave, koje se uzajamno podudarati. Ono to bi jedan mogao o
onome to je vidio, to otprilike kazati i drugi. Pri tome, ne
treba misliti, napominje da su oni svoje osjetne doiv-
ljaje kao takve - sve to su oni mogli usporediti, ili to su sobom mogli
izmijeniti, bile su zapravo izjave, ili, kako kae verbalna
sredstva, koja su u svakome od njih izazvala, odnosno svakoga od
njih uputila na stanovite smislene vrijednosti.
Desaussureovsko poimanje jezika
Mogli bismo se, zapitati kako to verbalna sredstva mogu
na smislene vrijednosti. to ima, primjerice,
tvrdnje, kao tvorevine, Magnet eljezo i naega doivljaja
koji se je zbio u gledanja? njima nema, dakako, nikakve
ali opstoji neto to zove namjenom tvrdnje, naime
njezinom da nekako doivljaj. I upravo zato to
tvrdnja, izjava, verbalna sredstva mogu pogoditi nae doivljaje, ta
verbalana sredstva moemo smatrati simbolima. Stoga veli Bez
na doivljaj simbol nije simbol; on je tek neki zamjedbeni
sadraj, zatvoren svojim modalitetom, bez na neki drugi moda-
litet.22
Ta misao - da verbalna sredstva mogu uputiti, tovie da upu-
na smislene vrijednosti, odnosno da izrazu moe
biti pridruen neki sadraj, koji, premda se posve razlikuje od toga izraza,
ipak nekako biva tim izrazom obiljeen - nije drugo nego stanovito tuma-
stanovita primjena de Saussureove teorije znaka. Kao to je poznato,
znak je za de Saussurea dvostrani fenomen, kao list papira: s jedne je strane
(signifiant), a s druge (signifie).23 Premda je veza
njima arbitrarna, tj. nema u to bi unaprijed na
22 Vidi K. Problem prvih podataka u znanosti, str. 22.-23.
23 Za nazivlje vidi B. Laszl6, Pabirci i pojmovI ja oko razumnih
sustava, u zborniku Obrada jezika i prikaz znanja, ur. S. Tkalac i M. Zavod za informa-
cijske studije, Zagreb, 1993., str. 36.
Maroui, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317 313
i obrnuto, njihova je uzajamna ipak i neraski-
diva, osigurana dugotrajnom porabom u zajednici. Jer,
dakako, upravo je (prirodni) jezik jedan od najvanijih sustava znakova, iako
naravno nije i jedini.24
Stoga de Saussureovea i desaussureovskoga poim\lnja jezika
kao i, pa makar i preutno, oslanjanje na njegovu teoriju znaka
da odgovor o onoj nadosobnoj, interpersonalnoj ci koju imaju
znanstvene tvrdnje, tj. o njihovoj objektivnosti, pokua pa onda tu
objektivnost i zasnovati na razini jezika. Dakako, u okviru takva razumije-
vanja znanstvene objektivnosti i sam pojam mora doivjeti svoju
reviziju. stoga ne sa stvarima, u smislu kakva
naivnoga realizma, niti ih svodi na pojave, u smislu, recimo, nekoga fenome-
nalizma, ali ih ne ni s osjetnim doivljajima, u smislu
neke vrste senzualizma. Usuprot tomu, i donekle na tragu Wittgensteinova
Tractatusa - Svijet je cjelokupnost ne stvari.25 - i same su
ice, da tako kaem, smjetene u jezik, kao stanovite izjave, iskazi, tvrdnje,
koje s jedne strane, da jezik ima namjenu, na
stvari, pojave ili osjetne doivljaje, tako svoj
sloj, ali s druge strane, da je jezik sredstvo sporazumijevanja u od-
zajednici, provjeru toga sloja na nadosob-
noj, interpersonalnoj razini. Jer jezik je onaj koji pohranom italoenjem
naega iskustva, ili naih iskustava svijeta, biva-
tako svojevrsnim spoznajnim poklad om
Popis uporabljenih djela
l. Ayer, A[lfred] J[ules]. The problem of knowledge. Harrnondsworth, Middlesex,
England: Penguin Books, 1956. [Pretisak. 1988.] [Pelican books.]
2. Bohr, Niels. Atomna teorija i opis prirode: ogleda s uvodnim pregledom I
prijevod s engleskoga, biljeke, i Bohrov ivotopis Tihomir Vukelja ;
predgovor Lelas. Zagreb: Artresor naklada, 2001. [Putokazi; knj. 5.]
3. Cummins, Robert. Meaning and mental representation. Cambridge, Massachusetts;
London, England: The MIT Press, 1989. otisak. 1995 .] [A Bradford book.]
24 O sam poimanju jezika potanje pisao u dva dosad objavljena Vidi B.
Marotti, Kako misao?: O jednome prigovoru Filozofiji srednjega vie-
ka, u Scopus, god. 4., sv. 3., br. 13.-14.,2000., str. 33.-44. i B. Marotti, Pojam jezika u
Kruna 1940.-1945.), u Prolegomena, god. 4., br. 1.,2005., str. 71.-92.
25 Vidi L. Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, s uvodom Bertranda Russella,
preveo i pogovor napisao G. "Veselin Maslea - "Svjetlost, Sarajevo, 21987., str. 27.
314
Marolti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
4. Fritzsch, Harald. Kvarkovi : pratvar naega svijeta I predgovor Herwig Schopper;
preveli s Neven i Branko Guberina; [crtee izradio Damir Svob].
Zagreb: Skolska knjiga, 1988. [Moderna fizika.]
5. Gribbin, John R. Q is for quantum: an encyclopedia ofparticle physics I edite d by
Mary Gribbin ; illustrations by Jonathan Gribbin ; timelines by Benjamin Gribbin.
New York; London; Sydney; Singapore: A Touchstone Book, 2000.
6. Harris, Roy. Reading Saussure: a critical commentary on the Cours de linguistique
generale. London: Duckworth, 1987.
7. Heil, John. Philosophy ofmind: a contemporary introduction. London; New York:
Routledge, 1998. [Pretisak. 2000.] [Routledge contemporary introductions to phi-
losophy.]
8. Hempel, Carl G. Philosophy of natural science. Englewood Cliffs, New Jersey:
Pren tice-Hall, Inc., 1966. [Foundations of philosophy series.]
9. Kant, Immanuel. Kritika uma I preveo Viktor D. Sonnenfeld ; [redakcija i
pogovor Vladimir Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1984.
10. Kruno. Psihologija i njen predmet (perspektivna polimoifnost predmeta psi-
hologije) : (odlomak). U Zagrebu, 1937.
ll. Kruno. Problem prvih podataka u znanosti. Zagreb: Tisak Zaklade tiskare
Narodnih novina u Zagrebu, 1941. [Posebni otisak iz Nastavnog vjesnika, knj.
XLIX.]
12. Kruno. Tielo i dua jezika. II Znanje i radost: enciklopedijski zbornik I [glavni
urednik Ivo Horvat]. Zagreb: Naklada Hrvatskoga bibliografskog za-
voda, 1943. Knj. 2. Str. 345-354.
13. Kruno. Filozofija ijezik. II Vienac: HIBZ-a. God. 36 (1944), br. 3
(svibanj) ; str. 47-59.
14. Kruno. Postoji li jedna filozofija? II Hrvatski narod: glasilo Hrvatskog usta-
kog pokreta. God. 7 (1945), br. 1253 (6. ; str. 2.
15. Kruno. Doseljenje Arbanasa u Zadar. Zadar: Mjesna zajednica Arbanasi,
1988. [Izdanja Mjesne zajednice Arbanasi; knj. 3.]
16. Laszlo, Bulcsu. Pabirci i pojmovlja oko razumnih susta-
va. II Obrada jezika i prikaz znanja I uredili Slavko Tkalac, Miroslav Za-
greb: Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 11-73.
17. Lelas, Jasmina. Teorije razvoja znanosti I predgovor i pogovor Lelas. Zagreb:
Artresor naklada, 2000. [Putokazi; knj. 4.]
18. Lycan, William G. Philosophy of language: a contemporary introduction. London;
New York: Routledge, 2000. [Routledge contemporary introductions to philoso-
phy.]
Marolti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317 315
19. Mackenzie, I. E. Introduction to linguistic philosophy. Thousand Oaks; London;
New Delhi: Sage Publications, 1997.
20. Malmberg, Bertil. Fonetika / s francuskog prevela Marija Semenov. Zagreb: Ivor,
1995.
21. Marotti, Bojan. Kako misao? : o jednome prigovom Filo-
zofiji srednjega vieka. II Scopus: za filozofiju Hrvatskih studija. God. 4
(2000), sv. 3 (br. 13-14) ; str. 33-44.
22. Marotti, Bojan. Pojam jezika u Kruna 1940.-1945.). II Prolegomena:
za filozofiju = journal of philosophy. God.4 (2005), br. 1 (lipanj) ; str. 71-92.
23. Mautner, Thomas.A dictionary ofphilosophy. Oxford: Blackwell Publishers Ltd, 1996.
24. Miller, Alexander. Philosophy of language. London: UCL Press, 1998. [Pretisak.
2000.] [Fundamentals of philosophy.]
25. Nenad. Uvod u filozofiju psihologije. Zagreb: zavod Hrvatske,
1990. [Rotulus. Universitas.]
26. Picek, I vica. Elementarne - iskrenje u svemim tamne tvari: putovanje kroz kra-
jobraze i sila do svjetova machoa i crnih mpa I [ilustrator Mladen Martinis].
Zagreb: kolska knjiga, 1997. [Modema fizika.]
27. Posavac, Zlatko. Razmiljanja uz novo eseja Filozofija i jezik. II
Filozofska istraivanja. God. 19 (1999), sv. 4 (br. 75) ; str. 705-729.
28. Russell, Bertrand. Theory ofknowledge: the 1913 manuscript I edited by Elizabeth
Ramsden Eames in collaboration with Kenneth Blackwell. London; New York:
Routledge, 1992. [Pretisak. 2002.]
29. Russell, Bertrand. An inquiry into meaning and tmth : the William James lectures for
1940 delivered at Harvard University I by Bertrand Russell; with an introduction by
Thomas Baldwin. Revised ed. London; New York: Routledge, 1995.
30. Ryle, Gilbert. The concept of mind. Harmondsworth, Middlesex, England: Penguin
Books, 1963. [Pretisak. 1988.] [Peregrine books.]
31. Saussure, Ferdinand de. Cours de linguistique generale I publie par Charles Bally,
Albert Sechehaye; avec la collaboration de Albert Riedlinger ; edition critique
preparee par Tullio De Mauro. Paris: Payot, 1980. [Payotheque.]
32. Saussure, Ferdinand de. lingvistike / uvod i komentar Tullio De Mauro;
prijevod s francuskoga i talijanskoga Vojmir Vinja; predgovor hrvatskomu izdanju
August Zagreb: Artresor naklada; Institut za hrvatski jezik i jezikoslov-
lje, 2000. [Posebna izdanja.] [Biblioteka Jezikoslovni temelji; knj. 3.]
33. Stattin, I. [= vab, Mladen.] U spomen Krunoslavu II hrvatska
knjievna revija: za knjievnost i kulturu]. God. 21 (1988), br. 3 (svibanj-
lipanj) ; str. 316-321.
316
Marott4 B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317
34. The new Wittgenstein I edited by Alice Crary and Rupert Read. London; New York :
Routledge, 2000. [Pretisak. 2001.]
35. Wittgenstein, Ludwig. Philosophische Untersuchungen. II Werkausgabe in 8 Ban-
den. Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1984. Sv. 1. Str. 225-580.
36. Wittgenstein, Ludwig. Tractatus logico-philosophicus. II Werkausgabe in 8 Banden.
Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1984. Sv. 1. Str. 7-85.
37. Wittgenstein, Ludwig. Tractatus logico-philosophicus I s uvodom Bertranda Rus-
sella; [preveo i pogovor napisao Gajo 2. izd. Sarajevo: Veselin Maslea,
1987. [Biblioteka Logos.]
38. Wittgenstein, Ludwig. Filozofijska istraivanja = [Philosophische Untersuchungen] I
s preveo Igor Mikecin; pogovor Ivan Macan. Zagreb: Nakladni zavod
Globus, 1998. [Djela I Ludwig Wittgenstein.]
39. Zbornik radova o Krunu I [urednik Aleksandar Zadar: Drutvo
zadarskih Arbanasa, 1998. [Izdanje Drutva zadarskih Arbanasa; knj. 6.]
TO JE
O poimanju (znanstvene) objektivnosti
Saetak
Godine 1941. u Nastavnome vjesniku hrvatski filozof, jezikoslovac i leksikograf
Kruno objavio je u dva nastavka neveliku raspravu pod naslovom Problem
prvih podataka u znanosti. Pojedina pitanja koja u toj raspravi razmatra, zadiru
u nekoliko filozofskih se naime u isti mah kako logike i
epistemologije, tako filozofije znanosti i filozofije jezika. U prilogu se ponajprije is-
vanost problema o kojem je a potom se razmatraju vidici pod ko-
jima tomu problemu pristupa. Posebice se raspravlja o
nekih pojmova koji se osobito na razini tzv. naivne svijesti, smatraju posve
samorazumljivima (kao to su, primjerice, pojmovi osjetilnosti, iskustva, objektiv-
nosti, apstrakcije, pa i sam pojam se naglauje zanimljiv
pogled na pojedine smjerove u povijesti filozofije (racionalizam, empirizam, senzu-
alizarn). Na kraju se upozorava i na novost koju je unio u tadanju hrvatsku fi-
lozofiju, vidljivu i u ovoj njegovoj raspravi, naime na da je filozofskim pi-
tanjima rado pristupao kroz prizmu jezika, postavivi tako analizu u sre-
dite svoga filozofiranja.
Marolti, B., to je Prilozi 61-62 (2005), str. 303-317 317
WHAT IS A FACT?
On Concept of (Scientific) Objectivity
Summary
The Nastavni vjesnik (Teachers' News) published in 1941 the two sequels of a
smallish treatise entitled The Problem of First Data in Science by the Croatian philo-
sopher, linguist, and lexicographer Kruno Several of the issues under discus-
sion in the treatise involve various philosophical disciplines: logic and epistemology,
philosophy of science and philosophy of language. The paper first stresses the impor-
tance of the discussed problem, and then analyzes the various ways in which
deals with the problem. In particular, the author discusses analysis of certain
notions which are often, especially at the level of the so-called naive awareness,
considered to be self-evident (as, for instance, the notions of sense, experience, ob-
jectivity, abstraction, and the very notion of fact). The author also stresses in-
teresting view of particular doctrines in the history of philosophy (rationalism, empi-
rism, sensualism). Finally, the author points at the novelty introduced in the
then Croatian philosophy, evident in the mentioned treatise, namely the fact that he
used to approach philosophical issues viewed through the prism of language, placing
the analysis of meaning into the center of his philosophy .

You might also like