Metodologiju pravnih nauka sa osnovama nomotehnike ine tri osnovne vrste metoda.

To su metodi saznanja prava, metodi stvaranja prava i metodi primjene prava. Prvu vrstu ine teorijsko-saznajni metodi. Ostale dvije vrste metoda se nazivaju metodama nomotehnike. U starijoj literaturi ih prepoznajemo pod nazivom metode pravne tehnike Postoje dvije osnovne vrste naunih metoda: metodi prikupljanja injenica i metodi naunog saznanja ( objanjenja ). U najirem znaenju pravne injenice se u postupku njihova saznavanja se prikupljaju najprije posmatranjem, zatim ispitivanjem, sistematizacijom, statistikom, eventualno eksperimentom tamo gdje je to mogue, te na kraju logikom provjerom naeg saznanja. Posmatranje ( eng. observation ) je opaanje pojava u spoljanjem svijetu koji nas okruuje, i to prikupljanje podataka o injenicama svojim sopstvenim ulima. Razlikujemo zdravorazumsko posmatranje i nauno posmatranje. Posmatranje djelimo na neposredno i posredno. Prvo je kada se neposredno posmatraju pravne injenice koje se i prouavaju. Drugo je kada se neposredno ne posmatraju injenice koje treba prouiti, ve se posmatraju one injenice koje su u vezi sa injenicama koje traba spoznati i na osnovu posmatrane injenice se izvlai zakljuak o injenici koju treba prouiti Da bi posmatranje dalo odgovarajue rezultate moraju biti ispunjeni odreeni uslovi. Prvi je da postoji odgovarajui reprezentativni uzorak koji e biti predmetom posmatranja. To znai da se mora posmatrati dovoljan broj sluajeva kroz odgovarajue vrijeme. Drugo, opaanje mora biti objektivno pouzdano da bi se prilikom ponovljenog posmatranja istih sluajeva dobili isti ili bar slini podaci kao i prvi put. Ispitivanje predstavlja metod naunog istraivanja u kome ispitiva neposredno postavlja pitanja ispitaniku o odreenim drutvenim pojavama i ovaj daje odgovore na njih. Ono moe pismeno i usmeno, zatim spontano bez unaprijed pripremljenih pitanja a moe biti dubinsko kada ispitiva pusti ispitanika da daje iroke odgovore u obliku monologa. e izdvajamo intervju, anketu i test. Eksperiment je nauno saznajni metod u kome se posmatra pojava koja je vjetaki proizvedena odnosno izazvana radi to boljeg prouavanja. U eksperimentu moraju biti prisutne dvije varijable: nezavisno promjenjiva i zavisno promjenjiva varijabla. Statistiki metod je u stvari matematski metod koji je od znaaja za samo stvaranje prava, jer se pomou njega moe relativno egzaktno predvidjeti razvitak onih drutvenih pojava koje su mjerljive poput broja stanovnika, uestalost zaraznih bolesti, broja saobraajnih udesa i slino. Metod studije sluaja Ovim metodom se prouava jedan konkretan sluaj koji je dovoljno tipian da se rezultati njegova ispitivanja mogu proiriti na sve druge istovjetne sluajeve bez njihova posebna istraivanja. prakse Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u povredi zabrane diskriminacije. opih metoda u koje ubrajamo: analizu i sintezu, apstrakciju i konkretizaciju, generalizaciju i specijalizaciju i na kraju logike operacije indukcije i dedukcije.

Argumentum ad maiori ad minus predstavlja zakljuivanje od veeg ka manjem Argumentum ad minus ad maiorem predstavlja obrnut postupak zakljuivanja od od manjeg ka veem. Analiza je jedan od najstarijih metoda ovjekovog posmatranja u prirodi i drutvu. Ona se se odvija i razmiljanjem o nekom problemu i to predstavlja njeno ire znaenje. U uem znaenju analiza je rastavljanje cjeline na dijelove, razmatranje svakog dijela posebno, ulazak u strukturu loginosti, ali i protivrjenosti pojava i na toj osnovi dolaenje do zakljuka Sinteza je obrnuta operacija u odnosu na analizu i nedvosmisleno je sa njom povezana u cilju sticanja potpunijeg naunog saznanja.Ona predstavlja sastavljanje, spoj razliitih dijelova u jednu cjelinu Apstrakcija znai izdvajanje zajednikih osobina srodnih pojava. Na taj nain dolazimo do uopavanja predmeta do koje se dolazi ili odbacivanjem razliitosti ili izdvajanjem istog to smo ve objasnili. Konkretizacija je suprotan proces apstrakciji. To je postupak sastavljanja naeg znanja iz posebnih dijelova predmeta kojeg izuavamo. Indukcija (lat. inducere - uvoditi ) je metod saznanja odreenih injenica koji se vri zakljuivanjem od posebnog ka opem indukcija moe biti potpuna i nepotpuna. U potpunoj indukciji zakljuak je uvijek siguran Dedukcija ( lat. deducere-izvesti,izvoditi ) je suprotan nain zakljuivanja od indukcije. Pomou deduktivnog metoda se odreene injenice saznaju zakljuivanjem od opeg na posebno. u pravu moe razlikovati neposredna i posredna dedukcija. Neposredna dedukcija znai da se analizom neposredno iz jednog opeg suda izvodi poseban sud za konkretan sluaj. Posredna dedukcija je sluaja kada se poseban ili pojedinaan stav izvodi iz vie sudova opih i pojedinanih posebni metodi u pravu raspolau, svaki sa svog naunog aspekta, prethodnim znanjem o pravnim pojavama izuavanje tih unutranjih veza prava se koriste dva glavna pravna metoda: dogmatiki i normativni metod. Prema Kelsenovom stajalitu, pravo je idealna pojava koja je sainjena od pojmova iz koje su izgraene norme koje se ralanjuju i povezuju u skup normi. U tom skupu nie norme izviru iz viih pa sve do krajnjeg praizvora najvie pranorme koja predstavlja iskljuivo misaonu pojavu. Prema jedinoj pravnoj nauci o pravu koja se zove pravna dogmatika ovo je poseban metod koji je svostven samo pravu, dok bi drugi metodi bili samo primjenjeni u pravu. To je isticala normativna teorija prava. Polazei od toga da dogma oznaava neto to se ima primiti kao takvo kakvo jest, odnosno bez sumnje u njegovu ispravnost, to znai da se tu radi o metodu koji ne trpi nikakve kritike ocjene. Cjelokupno saznanje o pravu se izvodi iz same sadrine prava bez ikakvih naih razminja o drugim uzrocima i vezama prava sa drugim pojavama.

Najpoznatiji pravac moderne pravne dogmatike jeste francuska kola egzegeze koja je nekritiki prihvatala zakone kao neto to mora biti primjenjivo, bez obzira na njihovu ispravnost i svijest subjekata koja bi osporavala njihovu primjenjivost. Autoritet podrazumjeva ugled,potivanje, vjeru, dostojanstvo, predstavu koju drugi imaju o odreenoj linosti. Pravna dogmatika shvata pravo kao samostalnu, logiku cjelinu pravnih normi, iji smisao treba utvrditi iz nje same, bez ikakvih spoljnih uticaja na njenu unutranju sadrinu. Za dogmatiko shvatanje prava od primarnog znaaja je i naelo materijalne zakonitosti. Ovo naelo znai da je pravo jedan skup skladnih i neprotivrijenih pravila ponaanja u kome nii pravni akti moraju biti u skladu sa sadrinom viih pravnih akata, pa sve do najvieg pravnog akta koji je olien u ustavu drave Autoritet dravne vlasti i materijalna zakonitost su sadrinski (materijalni ) elementi koji dogmatiki metod posjeduje u svakodnevnoj upotrebi. Za spoznaju svakog prava neophodno je utvrditi njegovu sadrinu koja predstavlja jedno ili vie pravila ponaanja. Ta pravila ponaanja se sastoje od odreenih znakova koji imaju odgovarajue znaenje. Ovi znakovi se povezuju u rjei pojmove, uspostavljaju se logike veze meu ovim rijeima i pojmovima, zatim u pravne norme. Svaki tuma daje im najprije znaenje prema pravilima odreenog zakonika znaenja. S obzirom da je najee sredstvo za njihovo izraavanje jezik, to se najee kao zakonik znaenja upotrebljavaju rjenici , te pravila gramatike i pravopisa. Ovaj metod je deskriptivnog karakera, jer samo opisuje sadrinu pravnih normi iz koje ih i objanjava Dogmatiki metod neposredno ispituje sadrinu pravnih propisa koja je sainjena od pravila ponaanja za subjekte u obliku nareenja, zabrana i ovlatenja. Normativni metod kao glavni pravni metod ima mnogo ire polje svoga djelovanja. On uzima pravo kao skup pravnih propisa, pravnih normi koje predstavljaju cjelovit normativni sistem Postoje i drugi normativni sistemi poput obiaja, morala, etike i dr. Oni su zasebni normativni sistemi koji ine jednu logiku cjelinu Normativni metod se ne bavi konkretnim znaenjem pravne norme. Ako norma ljudima ili drugim subjektima prava neto nareuje, te naredbe moemo podjeliti na kategorike ( bezuslovne ) i hipotetike ( uslovne ) Nakon logike prirode pravnih normi, normativni metod prelazi na ispitivanje strukture ( sastava ) samog normativnog sistema. To podrazumjeva utvrivanje elemenata pravne norme i vezivanje normi u sistem. Svaka pravna norma sastoji iz dispozicije i sankcije (i njihovih pretpostavki) a njihova povezanost osigurava realizaciju norme kao cjeline Normativan metod za svoj predmet ima saznanje formalne i materijalne ( sadrinske ) strane svakog prava, pa se zbog toga dijeli na formalnonormativan i materijalnonormativan normativni fali Socioloki metod omoguava prelazak na spoznaju prava u irem smislu tj. ispitivanje veza pravnih normi sa drugim pojavama kao to su psihike, drutvene, ekonomske, politike i slino. Ovim metodom se vri ispitivanje drutvenih sistema i drutvenih pojava. Pored materijalnih i psihikih pojava, kao treu grupu pojava izdvajamo drutvene pojave. To su sloene pojave koje u sebi sadre obiljeja i materijalnih i psihikih pojava. One obuhvataju stvarna ponaanja ljudi i njihovu svijest odn. psihu koja prati takva

ponaanja. Sada treba pronai vezu izmeu ove sloene pojave i prava. Drava kada stvara pravne norme uzima u obzir drutvene okolnosti koje trae normativnopravno regulisanje dogmatiki metod odnosi na utvrivanje znaenja iz kojih se sastoji pravna norma, dotle se sociolkim metodom posmatra stvarno ljudsko ponaanje Polazei od toga da dogmatiki metod interesira znaenje same norme, a socioloki metod interesira znaenje koje mu daju drutveni subjekti, mogu nastati razliite situacije. Meutim, kad se utvrdi da stvarno postojee pravo odstupa od prava koje je utvreno dogmatskim metodom, nastaje sukob normativnog i stvarnog i tada socioloki metod mora da odgovori na pitanje otkud takvo neslaganje. Da bi se odgovorilo na to pitanje, ovaj metod mora ispitati etiri osnovna drutvena procesa: drutvenu uvjetovanost postojanja prava, stvaranje prava, uticaj prava na drutvo i uticaj drutva na pravo. Socioloki metod ima na raspolaganju mnogobrojna sredstva za istraivanje prava kao drutvene pojave. To je najprije analiza sadraja koja se moe podijeliti na etiri vrste zavisno od samog predmeta analize: kvanitativnu, dokumentarnu, tipoloku i strukturalnu. Kvantitativna analiza je analiza mjerenja brojeva do koje se dolazi upotrebom statistikog metoda. Tipoloka analiza daje klasifikacije a strukturalna daje definicije. Nastojanja drave da se ostvari vladavina prava (pravna drava) mogu se manifestovati u mjerama ostvarivanja postojeih, dakle vaeih pravnih normi. Ovakav pristup se naziva i de lege lata Primjena rezultata sociolokog metoda na utvrivanje izgleda budueg prava se naziva de lege ferenda Pravo ima svoje glavne metode istraivanja: dogmatiki, normativni i socioloki. Glavne pravne metode slue kao podloga za primjenu pomonih metoda kojima se otkrivaju razvojne komponente prava i sloene veze izmeu prava i drugih pojava. nesamostalnim metodima. U ovu grupu spadaju: aksioloki ( deontoloki ) metod, dijalektiki metod, komparativni metod. Jedino se lingvistiki metod moe smatrati kao izuzetak od ovih metoda, jer on pored toga to raspolae prethodnim znanjem o pravu ima i svoj sopstveni predmet istraivanja. Stoga, lingvistiki metod moemo smatrati samostalnim pomonim metodom u pravu Dogmatikim i normativnim metodom se ispituje forma i sadrina prava, a sociolokim metodom se otkriva njegova sutina Lingvistiki metod predstavlja osnovu za adekvatnu upotrebu dogmatikog metoda, jer mu daje prethodna znanja o jezikim sadrajima ( znaenjima ) i jezikim oblicima ( izrazima ). Lingvistiki metod je skup teorijskih saznanja i tehnikih postupaka kojima se saznaje i praktino obrauje jezik i propisuje nain upotrebe jezika kao osnovnog naina komuniciranja u pravu Prva je deskriptivna funkcija kojom se objanjava kakav jeste jezik u pravu ili kakav je bio ili kakav e biti, jer je normativan i to se radi njegovim povezivanjem sa filozofskim i sociolokim metodom

ispitivanja jezika u pravu. Ova funkcija ima opisno-objanjavajui karakter. Druga je deskriptivna funkcija koja objanjava kakav treba da bude jezik u pravu s obzirom na odreene vrijednosti i ciljeve prava. Druga funkcija se ostvaruje u njegovoj vezi sa aksiolokim i dogmatikim ispitivanjima jezika u pravu. Semantika je najvanija lingvistika disciplina koja se koristi u pravu, jer izuava jezika znaenja. Ona nam pokazuje da u pravu imamo tri vrste rijei u zavisnosti od njihovog znaenja. Prvo su rijei narodnog jezika, zatim rijei strunog nepravnikog jezika i na kraju struni pravni jezik. Jeziki izrazi u pravu imaju dvije svoje osnovne znaenjske funkcije. Prva je opisnodeskriptivna funkcija koja opisuje i objanjava pravne pojave, radnje i dogaaje onakve kakve jesu. Tu spadaju izrazi obrazloenje presude, iskaz svjedoka i sl. Ona se zbog toga jo naziva indikativnom i spoznajnom funkcijom, te se izraava slijedeim funktorima4 biti, imati, nalaziti se na mjestu izvrenja krivinog djela i sl. Preskriptivna funkcija predstavlja traenje od ljudi da se ponaaju ili ne ponaaju na odreeni nain. Za ovu funkciju su karakteristini slijedei funktori: obavezan, mora, treba i sl. primjenjuje se u dispozitivu presude, albi na presudu i to je najvanije u svakom sadraju ope pravne norme. Struni pravni pojmovi izraavaju pravne pojave kojima se postojea stvarnost preobraava u pravnu stvarnost. Neki od osnovnih pravnih pojmova su definisani na osnovu semantikih postavki. Tu spadaju pravno ovlatenje, pravna obaveza, delikt, prekraj jezik u pravu ima slijedee svoje karakteristike: bezlinost, objektivnost, neemotivnost, ponavljanje odnosno stalna upotreba istog izraza za isti pojam i stereotipnost. Pravni propisi treba da budu nedvosmisleni, jasni i precizni, da ih razumiju i ljudi koji nisu pravno obrazovani. Aksiologija je filozofsko uenje o vrijednostima. Ona spada u etiku kao iru filosofsku disciplinu. Kao socioloka pojava, pravo mora da izrazi neke optedrutvene vrijednosti i vrijednosti uih drutvenih grupa, te specifine pravne vrijednosti dobra bez kojih pravni poredak ne bi mogao postojati, funkcionisati ili ostvariti svoju ulogu u drutvu. Odreivanje relevantnih drutvenih etikih vrijednosti i utvrivanje njihovog stanja u pravnom poretku je jedan od osnova za ocjenu postojeeg (pozitivnog) prava i odreivanje pravaca njegovog razvoja Aksiolokim metodom ocjenjujemo, vrijednujemo pravne norme, pravne odnose i pravni poredak u cjelini. Zbog toga se ovaj metod i naziva metodom vrijednovanja. Za razliku od ciljnog (teleolokog) tumaenja kojim se ispituju konkretne vrijednosti koje su razlog postojanja pravne norme (ratio legis), aksiolokim metodom se ispituju drutvene vrijednosti i vrijednosni sudovi pravnog poretka. specifinih pravnih vrijednosti koje su svojstvene iskljuivo pravu. To su zakonitost, pravna sigurnost, drutveni red i dr. Postoje i nespecifine pravne vrijednosti koje nisu svojstvene samo pravnom poretku. One su prisutne i u drugim normativnim sistemima tj. u ekonomskom, politikom i moralnom sistemu. Tu spada sloboda, jednakost, ast, ivot, zdravlje itd. Iskaz vrijednosti moe biti subjektivan ili objektivan. Ukoliko iskaz utvruje ono to treba da bude, on nije sud stvarnosti, jer tako dobiveni vrijednosni iskaz predstavlja subjektivnu ljudsku tvorevinu. Suprotno od ovoga je objektivan vrijednosni iskaz koji

utvruje ono to stvarno postoji kao svijet vrijednosti. On je metafiziki, nadljudski iskaz koji svoje porijeklo crpi iz boanskog duha ili prirodnog prava. Pomou ovako utvrenih pravnih vrijednosti ocjenjuje se jedno pozitivno pravo. Te vrijednosti su mir, sloboda, jednakost, pravda, pravna sigurnost i sl Historijski metod nije nikakav samostalan metod u okviru ope historije drave i prava i nacionalnih istorija drave i prava. On se sa jedne strane bavi konkretnom dravom i pravom koja je nastala, razvijala i nestala u prolosti i njegovi rezultati su nam pokazuju kakvi su ta konktretna drava i pravo bili u prolosti. Historijski metod je samo pomono sredstvo dogmatikonormativnog i sociolokog metoda, jer se u stvari na njih i svodi samo u odreenoj prolosti.Ipak, on je sloen metod ije elemente objedinjava jedino predmet na koji se primjenjuje, a to je bive pravo komparativno pravna metoda podrazumjeva da se prilikom izlaganja pozitivnog prava jedne drave ono uporeuje sa pozitivnim pravom druge drave ili vie drava. Veina smatra da ovaj metod nije nikakav samostalan poseban metod, jer nema svoj poseban predmet izuavanja Ukoliko se dva ili vie nacionalnih prava uzrono objanjava u razliitim vremenskim trenucima, to je verikalana dimenzija njihovog prouavanja, te stoga tu upotrebljavamo komparativno historijskopravni metod Velike su koristi od upotrebe ovoga metoda. Poreenjem razliitih prava ili njihovih dijelova otkrivaju se dobre i loe strane svakog od ovih prava. Dobro je ukoliko postoji usporedivost ovih pojava, mada ta usporedivost nije uvijek nuna U procesu saznanja prava pomae nam da bolje upoznamo pravne tekovine drugih drava i da preko njih bolje upoznamo i nae vlastito pravo. Prilikom donoenja novih propisa korisno je primjeniti rjeenja iz stranog zakonodavstva ukoliko su dobra. On nam pomae da poreenjem konkretnih pravnih pojmova iz raznih evropskih drava izgradimo ope i osnovne pravne pojmove i sastavne elemente prava Evropske unije dijalektiki metod je opi nauni metod koji nema svoj specifian predmet istraivanja. On predstavlja izvjesno prethodno znanje o predmetima pojedinih nauka podvrgavajui njihove predmete zakonima dijalektike radi sticanja specijalnih znanja u okviru tih zasebnih nauka. Svrha dijalektikog metoda svestrano razmatranje svoga predmeta u cilju sticanja potpunog saznanja o njemu. Meutim, nikada se ne dolazi do apsolutnog zakljuka o neem. Ona je uvijek relativna, jer se nauna objanjenja stalno produbljuju i usavravaju. Dijalektiki metod, dakle, ima za cilj da svoj predmet posmatra u kretanju, u stalnim promjenama. Utoliko je on vaan za prilagoavanje prava novim drutvenim pojavama i potrebama. Primjena dijalektikog metoda u pravu iziskuje primjenu posebnih za tu nauku specifinih metoda: dogmatikog, normativnog i sociolokog metoda. Jedino treba pronai pravu mjeru kad i kako ti metodi treba da budu primjenjeni. U dijalektici ove metode treba zajedniki primjeniti da bi se dobilo potpuno saznanje prava. Socioloki metod koji je upotrijebljen na dijalektiki nain e nam dati odgovor o sutini prava koje izuavamo. Za nas pravnike je od znaaja dogmatiki metod koji sistematski prouava sadrinu pravnih propisa radi njihove konkretne primjene. On uope ne protivrjei dijalektikom metodu, koji mu je isto kao i sociolokom neophodan za svestrano i potpuno razmatanje pravnih propisa u njihovom kretanju i razvoju