Darko Grundler

Modul
Osnovni pojmovi informacijske tehnologije

1

Modul sadrži prikaz i objašnjenje temeljnih pojmova informacijske tehnologije. Načelno su opisane vrste računala i njihova osnovna građa. Uz objašnjenje uloge i obilježja dijelova računala (CPU, memorija, sabirnice i sl.) opisano je i njihovo međudjelovanje. Dan je kratak pregled ulaznih i izlaznih računalnih uređaja (npr. tipkovnice, skenera, monitora, pisača i sl.) i usporedne značajke različitih tehnoloških rješenja. Opisani su i uređaji i mediji za pohranu podataka. Objašnjeni su osnovni pojmovi vezani za računalne programe, uključujući razliku između pojedinih vrsta programa (npr. operacijski sustav, korisnički programi itd.). U okviru informacijskih mreža opisani su uređaji za povezivanje računala kao i primjena računalnih mreža, uključujući internet. Kratko je prikazana praktična primjena informacijskih tehnologija u svakodnevnom životu. Dan je pregled primjene informacijske tehnologije sa zdravstvenog i ergonomskog gledišta kao i savjeti za zaštitu korisnika. Opisana je sigurnost informacijskih sustava s obzirom na sigurnost podataka uključujući i opis i način zaštite od računalnih virusa. Poseban je odjeljak posvećen autorskim pravima, načinu distribucije i pojmu licence računalnih programa.

1.1.1

Informacijska tehnologija

Informacijska i komunikacijska tehnologija (engl. information and communication technology, ICT ) je tehnologija potrebna za obradu informacija. U užem smislu to je tehnologija uporabe elektroničkih računala, računalnih uređaja i računalnih programa pri pretvorbi, pohrani, zaštiti, obradi, prijenosu i dobavi podataka. 1.1.1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware) Pod sklopovljem računala (engl. hardware) razumijevaju se svi oni električni, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo i pojedini njegovi priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno može se reći da je sklopovski dio računala sve ono što se može opipati. 1.1.1.2 Vrste računala Računala se mogu podijeliti s obzirom na različita svojstva. Glede snage ili moći računanja, računala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna računala, radne stanice i velika računala. Osobna računala (engl. personal computer) su računala koja su dovoljno niske cijene da ih mnogi mogu nabaviti za kućnu uporabu. Ako ih nabavlja tvrtka, onda su takva računala redovito namijenjena samo jednoj osobi. Sposobna su obrađivati podatke dovoljne za potrebe malih tvrtki pa se često rabe i za obradu poslovnih podataka. Postoje dvije velike skupine osobnih računala. Prva je skupina poznata pod nazivom PC i u nju pripadaju računala koja su temeljena na prvom osobnom računalu tvrtke IBM koje se nazivalo IBM PC. To je računalo prvi put proizvedeno 1981. godine i otada mnogi proizvođači proizvode računala sukladna (kompatibilna) tom računalu. Na većini tih računala instalirana je naka od inačica operacijskog sustava Microsoft Windows. Druga je skupina računala poznata pod nazivom Mac i u nju se ubrajaju računala tvrtke Apple. Namijenjena su istim poslovima i približno su istih računalnih mogućnosti kao i računala iz prve skupine, ali nisu s njima sukladna (kompatibilna). To znači da je na njima instaliran drugačiji operacijski sustav, da se programi pisani za Mac računala ne mogu izvršavati na PC računalima, te da se i neki sklopovski dijelovi toliko razlikuju da se ne mogu ugraditi u PC računala.

PRO-MIL

I-3

1 Osnove

1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware)

Slika 1.1 Osobno računalo

Radne stanice (engl. workstation) jesu računala namijenjena opsežnijoj obradi podataka, a odlikuju se velikom brzinom obrade podataka, znatno većom radnom i ostalom memorijom od osobnih računala te odličnim mogućnostima grafičkog prikaza podataka. Prema vanjskom izgledu i temeljnoj građi ne razlikuju se bitno od osobnih računala, ali zbog ugrađenih komponenti odlikuju se većom računalnom snagom i znatno višom cijenom od osobnih računala. Najčešće se rabe za obradu slikovnih podataka, npr. crteža, shema, nacrta itd. Velika računala (engl. mainframe) jesu računala najveće snage od svih do sada spomenutih i rabe se kada ostale vrste računala ne mogu zadovoljiti potrebnu brzinu obrade podataka. Relativno visoka cijena ograničava njihovu uporabu samo na velike tvrtke. Najsnažnija od tih računala, koja se često odlikuju posebnim tehnološkim rješenjima i namjenskom arhitekturom, nazivaju se superračunala (engl. supercomputer). Proizvode se pojedinačno, a cijena im je tako visoka da su često dostupna samo vladama pojedinih zemalja (vojna primjena) ili najvećim svjetskim tvrtkama. Granice između navedenih skupina nisu jasno izražene pa je katkad teško odrediti kamo svrstati pojedino računalo. Uz to, s razvojem tehnologije pomiču se i granice pojedinih područja pa, primjerice, snagu koju su prije desetak godina posjedovale radne stanice, danas imaju osobna računala. Uz to, računala se mogu svrstati i prema namjeni pa, primjerice, postoje tzv. poslužiteljska računala (engl. server) koja služe kao glavna mrežna računala i svojim su obilježjima prilagođena toj namjeni.

I-4

MODUL 1

Glede prenosivosti mikroračunala mogu se podijeliti na stolna i na prijenosna. Stolna računala (engl. desktop computer) predviđena su za smještaj na jednomu mjestu i nije predviđeno njihovo često prenošenje. Prijenosna računala predviđena su za prenošenje pa su lakša i manjih dimenzija. Opremljena su baterijama kako bi mogla rabiti se na mjestima gdje nije dostupan priključak na gradsku električnu mrežu (zrakoplov, vlak i sl.). S obzirom na dimenzije prijenosna računala mogu se svrstati u ove skupine: Računala približno veličine knjige (od većeg prema manjem): engl. laptop (engl. lap hrv. krilo, koljena), engl. notebook (engl. notebook hrv. bilježnica), engl. subnotebook. Posebna vrsta prijenosnih računala su računala poznata pod nazivom engl. tablet. Glavna razlika prema prethodno navedenim prijenosnim računalima je u tome što se kod tablet računala podaci mogu unositi tipkovnicom ili pišući po zaslonu koji je osjetljiv na dodir. Neka tablet računala nemaju tipkovnice i jedini način unosa podataka je posredstvom zaslona.

Slika 1.2 Tablet računalo

Ručna računala (računala približno veličine kalkulatora): engl. hand-held (engl. hand hrv. ruka, engl. held hrv. držati), engl. palmtop (engl. palm hrv. dlan) i engl. PDA - personal digital assistant.

Slika 1.3 Ručno računalo

PRO-MIL

I-5

1 Osnove

1.1.1.3 Prijenosna računala

Novije generacije mobilnih telefona zasnovane su na digitalnom prijenosu podataka, pa je omogućeno relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i računala. Iako svaki mobilni telefon ima ugrađenu neku vrstu procesora i zapravo je malo računalo koje se brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta računala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone možemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugrađeno računalo služi samo za zabavne i multimedijalne sadržaje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva računala ograničena su samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne može rabiti ni za što drugo. Zbog potrebe za većim zaslonom, takvi mobilni telefoni često su nešto većih dimenzija. U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugrađeno računalo za pristup internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektroničkih poruka preko interneta (engl e-mail ) i gledanje web stranica. I ovdje je korisnik ograničen samo na funkcije koje program izvorno nudi. Kako je zaslon mobilnog telefona vrlo ograničenih dimenzija i tipične je približne veličine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadržaja s interneta vrlo je ograničen. Postoji poseban protokol koji koriste mobiteli za prikaz web stranica prilagođenih malim zaslonima mobilnih telefona, a koji je poznat pod nazivom WAP. S razvojem tehnologije izrade mobilnih telefona, a posebno sa sve većim i kvalitetnijim zaslonima visokih rezolucija, uz adekvatnu softversku podršku sve češće moguće je prikazivanje standardnih web stranica na mobilnim telefonima. U treću skupinu pripadaju mobilni telefoni koji su zapravo ručna računala s dodatkom mobilnog telefona (engl. smartphone). Takvi mobilni telefoni imaju sve mogućnosti obrade podataka kao i ručna računala pa su im i izgledom vrlo nalik. Takvi mobilni telefoni imaju najveće računalne mogućnosti od svih spomenutih, uključujući i mogućnost instaliranja programa po želji korisnika. Najveći su od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im je ujedno i najveći nedostatak. Dok se većina jednostavnijih mobilnih telefona može nositi za pasom ili u džepu bez veće neugodnosti, mobilni telefoni iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to pogodni. I glasovni razgovor s takvih je uređaja nepraktičniji nego s malih i praktičnih mobilnih telefona. Glavna prednost je veliki zaslon pogodno za rad s internetom i drugim programima i što su u jednom uređaju objedinjena 2 ili čak više uređaja. (npr. mobilni telefon i ručno računalo).

Courtesy of Apple

Slika 1.4 Mobilni telefon i računalo iPhone

I-6

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Postoje stolni i prijenosni uređaji. Posebice su popularni prijenosni uređaji za reprodukciju zvuka poznati pod nazivom engl. .Slika 1. Glavni razlog tome su velike računalne mogućnosti tog uređaja. MP3 player) PRO-MIL I-7 1 Osnove Najveći uspjeh u području uređaja koji su ujedno i računalo i mobilni telefon postigao je model iPhone tvrtke Apple. MP) je računalni uređaj namijenjen i prilagođen ponajprije za reprodukciju video i audio sadržaja. multimedia player. e-mail ). Slika 1.5 Mobilni telefon i računalo Blackberry Multimedijski uređaj za reprodukciju (engl. MP3 player. Među poslovnim korisnicima popularan je i model Blackberry. privlačno korisničko sučelje i veliki zaslon. posebice zbog mogućnosti jednostavnog slanja elektroničkih poruka (engl.6 Prijenosni uređaj za reprodukciju zvuka ( engl. Sklopovlje i ugrađeni programi bitno pojednostavnjuju snimanje i reprodukciju video i audio sadržaja.

zbrajanje dvaju brojeva. Ovdje su navedene glavne skupine u koje se mogu svrstati pojedini dijelovi računala. Obrada podataka je. primjerice.7 Načelna građa računala Središnja jedinica za obradu Središnja jedinica za obradu (procesor. Slika 1. po čemu je jedinica i dobila ime. CPU ) prihvaća binarne podatke. osim obrade podataka. ima i ulogu nadzora nad sustavom. Središnja jedinica za obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju i koordiniraju kako bi sustav djelovao usklađeno i bio svrhovit pa se može reći da. central processing unit.4 Glavni dijelovi računala Glede sklopovlja računalo se može podijeliti na različite dijelove s obzirom na njihovu funkciju i zadaću. Obrada podataka uključuje obavljanje aritmetičkih i logičkih operacija s podacima. To se naziva obradom podataka.1. engl.8 Procesor I-8 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . premještanje podataka s jednog mjesta u računalu na drugo itd.1.1. postupke premještanja i svrstavanja podataka te ostale moguće operacije s podacima koje se obavljaju pod nadzorom programa. processor. Slika 1. usporedba dvaju brojeva. rukuje njima na temelju naredbi i prerađene binarne podatke predaje okolini. obavljaju se različite logičke i aritmetičke operacije. pohrana i dobavljanje podataka itd. Tijekom obrade podataka u računalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u drugi.

Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi. GB itd.9 Radna memorija (RAM) ROM je memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. tj.Memorija Program i podaci pohranjeni su u dijelu računala koji se zove memorija. HD) koji je obično ugrađen u unutrašnjost računala. Računala su građena tako da je moguća naknadna dogradnja RAM-a tj. povećanje kapaciteta radne memorije. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova (stanje početkom 2009. To je radna memorija računala. Slika 1. MB. Memorija elektroničkog računala ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene količine podataka. Magnetski i optički diskovi Za pohranu velike količine podataka rabe se magnetski i optički mediji. Kod velikih i starijih računala središnja jedinica za obradu sastoji se od više poluvodičkih komponenata. ali ne i mijenjati. Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB. Za pohranu podataka i programa koji se često rabe koristi se tvrdi disk (engl. memorija u kojoj se čuvaju podaci s kojima program trenutno radi. . Odlikuje se velikom brzinom (u odnosu na druge medije za pohranu velike količine podataka) i relativno niskom cijenom po pohranjenom bitu. hard disk. Dvije su glavne vrste memorija ugrađenih u računalo: RAM i ROM. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok se namjerno ne promijene ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. godine) je približno 500 GB. brisati ili upisivati novi podatak. PRO-MIL I-9 1 Osnove Središnja jedinica za obradu uvelike određuje značajke računala i njegovu cijenu. dok se kod manjih i osobnih računala najčešće sastoji samo od jednog poluvodičkog integriranog kruga nazvanog mikroprocesor ili kraće procesor. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni.

a druge pločica na prvenstveno igricama mora ispunjavati dosta stroge ostavljaju na volju korisnicima kriterije odnosno mora imati dobre performanse. mrežne norme itd. motherboard. ploče izabrat ćemo procesor memorija. normirane veze za razmjenu podataka unutar računala ili između računala i istodobno više priključnih uređaja. Prema toj definiciji u sabirnice se ubrajaju sve veze za razmjenu podataka. MBD-a. i dodatnih sklopova (kartica) kako bi kupac sam mogao sastaviti računalo prema svozvučne. otvorima za pričvršćenje u kućište. unutarnja sabirnica i dr. Tu pripadaju sve norme paralelne i serijske veze opisane na sljedećih nekoliko stranica. kojoj su smješteni glavni dijelovi računala: procesor.. systemboard . bez procesora. Za priključak dodatnog uređaja na te priključnice izboru potrebno je otvoriti ploče ovisit će Matična ploča (Mother Board. motherboard ) matične ploče opremljenije znati osnovnu namjenu (kućno računalo. Obično su te priključnice zalemljene za matičnu 15. neke su li novu matičnu ploču ili novo računalo. Opće je namjene i komponente neophodne za rad računala (procesor. jer ne može se svaki procesor O dok se primjerice tvrdi disk (HDD). smještaju za priključak vanjskih uređaja i sl.) koje se montiraju na MBD. Kupujete ploču. Unutarnje su sabirnice izvedene kao vodovi na matičnoj ploči računala. matične ploče. grafički podsustav..Sabirnice U širem smislu sabirnica (engl. Utori za RAM memoriju (DIMM DDR 2) Napajanje IDE konektor SATA konektori Baterija Podnožje procesora Chipset (pokriven hladnjakom) Floppy konektor 12 V napajanje PCI utori PS/2 konektori COM konektor LPT konektor USB konektori LAN konektor Audio konektori PCI-X 1x utor PCI-X 16x utor Slika 1. Matična ploča (MBD) matične ploču računala. morali biste mu Matična ploča (engl. MBD) osnova je svakogu suvremenim osobnim kućište računala. DVD-RW i disketna montirati na svaku matičnu jedinica (FDD) spajaju preko dodatnih kablova. predviđena za priključak različitih dodatnih sklopova (kartica). Osobna računala građena su tako da su priključnice unutarnjih sabirnica na koje se mogu priključiti dodatni sklopovi (kartice) smještene unutar kućišta računala. Najrasprostranjenija sabirnica računalima je mnogo toga.. memorije skupljih komponenti u vidu različitih kartica (grafičke.). tj. računala. Sabirnice se mogu podijeliti u dvije skupine: untarnje i vanjske sabirnice. ali i mnogo tako uništili. peripheral component interconnect bus ). Pojam sabirnice češće se koristi u užem smislu. mainboard..) koje se jim potrebama. da sami prošire funkcionalnost Pričvršćivanje matične ploče u kućište vrši se isključivo na računala ugradnjom Sklopovi mogu biti zalemljeni na matičnu ploču ili se mogu dodati u za to predviđena odstojnike kako ne bismo napravili „kratke spojeve“ te je kvalitetnijih. Matična ploča se često prodaje zasebno.10 Matična ploča PRO-MIL I-10 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) 17 . uredsko ili server) (imaju integrirani zvučni te na osnovi toga odabrati i kvalitetu odnosno performanse podsustav.. Naime. Unutarnje sabirnice služe za razmjenu podataka u računalu. podnožja i priključnice. memorija.. grafička kartica . mobo ) je tiskana mrežni adapter. form factor) govori o fizičkim dimenzijama umeću u odgovarajuće utore napriključnica samoj ploči. Osim toga. PCI bus . Spomenimo samo da računalo koje je namijenjeno Matična ploča (engl. bus) je normirana veza za razmjenu podataka između dvaju ili više uređaja. mrežne. Format matične ploče (engl. Na njoj su ili se na nju vežu sve ostale ovisno o modelu matične PCI sabirnica (engl.

jest sabirnička norma za serijsko spajanje velikom brzinom prijenosa (engl. a na paralelni pisač.5 Ulazno-izlazni priključci . pisač. high performance serial bus). primjerice videokamere i videorekordera. Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirnica koja omogućuje istodobno spajanje do najviše 127 uređaja s najvećom brzinom prijenosa 12 Mbps (USB 1. Slika 1. Suvremena računala ne rabe više te priključke.0). miš ili tipkovnica. engl. Jedna od glavnih primjena je povezivanje računala i uređaja za prijenos video zapisa.1. Načelna namjena je ista kao i USB norme. Priključnice vanjskih sabirnica izvedene su na vanjskom dijelu kućišta. ali je znatno skuplja od nje. Zbog toga na novijim računalima serijski i paralelni priključak ponekad nisu niti ugrađeni. parallel port). vanjskog tvrdog diska. engl. USB sabirnica je predviđena za spajanje miša. palice za igru i dr. Vodič vanjskih sabirnica najčešće je višežilni kabel.11 USB priključnice Norma IEEE 1394. poznata još i pod nazivom FireWire. Na serijski priključak najčešće se priključivao modem. Zbog toga ova sabirnica nije primjerena uporabi s relativno sporim uređajima kao što su to npr.12 FireWire priključnice Kod starijih računala mogu se pronaći još serijski priključak (serijska vrata. pisača. pogonskog mehanizma CD ROM-a. skenera.Vanjske sabirnice služe za razmjenu podataka između računala i vanjskih uređaja. Slika 1. PRO-MIL I-11 1 Osnove 1.1.1) ili 480 Mbps (USB 2. Obično su smještene na stražnjoj strani računala i na njih se može priključiti bez otvaranja računala. serial port) i paralelni priključak (paralelna vrata. već se svi uređaji priključuju na USB sabirnicu.

central processing unit. skener i sl. aritmetičko-logička jedinica. to nastoje tako da smanjuju širinu vodljivih staza u poluvodiču.2 Karakteristike računala 1. pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. U takve se uređaje ubrajaju pisač. processor. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. npr. pokret. I-12 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Uz ostalo. Na takvoj pločici odjednom se fotokemijskim postupkom izradi mnogo mikroprocesora koji se zatim rezanjem odijeljuju jedan od drugoga. CPU) i grafička kartica Procesor (engl.Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. a s računalom se povezuju priključnim kabelom ili bežično. Suvremeni procesori su najsloženije poluvodičke komponente koje se sastoje od više desetaka milijuna tranzistora smještenih na jednu pločicu poluvodiča veličine samo nekoliko desetaka kubičnih milimetara. Tako izrezani mikroprocesor bez kućišta naziva se engl. Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij.2.1 Središnja jedinica za obradu (engl. Primjerice prvi mikroprocesor 4004 imao je staze široke 10 mikrometara (to je stotinka milimetra). wafer (ploška). Cijena procesora bitno se smanjuje smanjenjem dimenzija pa proizvođači nastoje proizvesti što više logičkih sklopova u što manjem volumenu poluvodiča. Građeni su tako da imaju svoje kućište i čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. npr. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. npr. U tom je smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Proizvode se od tankih diskova silicija koji se zovu engl. unutarnji spremnici. CPU ) ili mikroprocesor (engl. napona ili struje. Ta okolina mogu biti ljudi. modem. gotovo uvijek su u nepogodnu obliku za izravan unos u računalo. a mikroprocesori proizvedeni 2009. chip (čip).1. Pod vanjskim ili perifernim uređajima razumijevaju se računalni uređaji koji se nalaze izvan računala. temperatura itd. nadzorni sklopovi itd. godine su imali širinu vodljivih staza 45 nanometara (što je približno dvadeset puta manje od tisućinke milimetra!). Podaci u okolini računala. slika. microprocessor) jest poluvodička komponenta kod koje su na jednoj pločici poluvodiča smješteni svi važni dijelovi središnje jedinice za obradu.1. monitor. zvuk. 1. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina.

Unutar pomoćnih integriranih krugova sadržan je sklop za upravljanje memorijom. Suvremene grafičke kartice imaju kapacitet mnogo veći od navedene minimalne vrijednosti (tipično 128 MB ili 256 MB).). matične ploče često nose njihovu oznaku npr. a ovisi o više čimbenika (vidi poglavlje 1. PCI sabirnicom. Zadaća grafičke kartice je pretvorba digitalnih signala iz računala u oblik prihvatljiv monitoru. Pomoćni integrirani krugovi zalemljeni su na matičnu ploču i nije ih moguće mijenjati kao mikroprocesor. Primjerice. za razlučivost od 1. graphic card ). Dio memorije grafičke kartice koji se koristi za pohranu slike zove se video-memorija ili video-RAM. Suvremene grafičke kartice složeni su sklopovi. Često se kaže da je jedna vrsta procesora računalno snažnija ili da ima veću moć od druge vrste. VIA KT600 itd. ATA sučeljem itd. Kako pomoćni integrirani krugovi bitno utječu na cjelokupan rad računala. Grafička kartica Monitor se spaja s računalom sklopom koji se naziva grafička kartica (engl. SiS 748. Računalna snaga središnje jedinice za obradu ovisi o količini podataka koju može obraditi u jedinici vremena. sabirnice i dr. chipset.Za povezivanje procesora s ostatkom računala rabi se skup od nekoliko pomoćnih integriranih krugova poznat pod nazivom engl. PRO-MIL I-13 1 Osnove .024 x 768 i 16 milijuna boja potrebno je najmanje 3 MB video-RAM-a grafičke kartice. koji su zapravo malo zasebno računalo. Glavna je zadaća tih pomoćnih integriranih krugova povezati na što bolji način različite dijelove Slika 1.2. s procesorom. memorije i digitalnog-analognog pretvornika. Svi podaci prolaze kroz pomoćne integrirane krugove i svi ostali dijelovi računala komuniciraju s procesorom posredstvom pomoćnih integriranih krugova. Grafička kartica može biti izvedena kao posebni sklop koji se može zamijeniti ili je ugrađena na matičnu ploču računala i ne može se mijenjati. Grafičke kartice sastoje se od tri glavna dijela: grafičkog procesora.13 Procesor ugrađen na matičnoj ploči sustava: memoriju.1. Pri tome se pod računalnom snagom podrazumijeva sposobnost obrade podataka. diskove. tipkovnicom. O kapacitetu video-RAM-a ovisi razlučivost i broj boja koje može prirediti grafička kartica.2. mišem.

pa je za pretpostaviti da će uskoro sva osobna računala biti 64-bitna. a složenije (npr. Prvi procesori upotrijebljeni u osobnim računalima mogli su također u jednom koraku obraditi 8 bitova (npr. Treći čimbenik koji bitno utječe na računalnu snagu jest građa (arhitektura) procesora i osobito način na koji dobavlja i obrađuje podatke. zbrajanje) • pohrana rezultata u memoriju.). Drugi važan čimbenik koji određuje računalnu snagu jest količina bitova koju procesor istodobno može obraditi. čime se znatno ubrzava ukupna obrada podataka. stoljeća radila su s procesorima frekvencije takta do 2 MHz što je značilo da je takvo računalo obavljalo dva milijuna operacija u sekundi. a taj je podatak toliko važan da je redovito naveden kao bitna značajka cijelog računala. Sve je više 64-bitnih procesora. množenje) u više koraka. Računalna snaga može se mjeriti na razne načine.2. a često se i računalo naziva 32-bitnim računalom. 6800. Z80 itd. Težnja je izraditi CPU sa što većom frekvencijom takta kako bi mogla obaviti što više operacija u jedinici vremena. zbrajanja) i dobave novog podatka iz vanjske memorije.) pa su se nazivali 8-bitni. Svaka nova generacija procesora radi većim frekvencijama takta od prethodne. Svaka od navedenih operacija zbiva se u jednom ili više koraka ili takta pa je računalu za obavljanje cjelokupnog posla u ovom primjeru potrebno nekoliko koraka. Procesor koji može u jednom koraku obraditi 32 bita ima veću računalnu snagu od onog koji istodobno može obraditi 8 bitova. Neki procesori imaju mogućnost istodobne obrade podataka (npr. Suvremena računala rade frekvencijama takta od približno 3 GHz što znači da su u tom pogledu više od tisuću puta brža od onih od prije desetak godina. Jednostavnije operacije obavljaju se u jednom koraku. ovisno o tome koja značajka sustava je bitna korisniku. unutarnje sabirnice itd. Procesori koji se rabe u suvremenim osobnim računalima jesu 32-bitni. clock) procesora jer se podaci obrađuju u koracima. Takvi procesori nazivaju se 32-bitni.1. Glavno ograničenje povećanja frekvencije koraka je ograničenje brzine poluvodičkih integriranih sklopova i brzine širenja električnih signala kroz spojne vodove između pojedinih dijelova računala. 8080. Računalna snaga I-14 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .1. Suvremena osobna računala imaju procesore koji u jednom koraku mogu obraditi 32 i 64 bita. U prvim osobnim računalima procesori su mogli obraditi u jednom koraku 8 bitova te su se nazivali 8-bitni. To je još jedan od razloga da se procesor proizvede što manji kako bi signali putovali što kraćim putovima.2 Frekvencija takta i drugi čimbenici brzine procesora Prvi od čimbenika računalne snage središnje jedinice za obradu je frekvencija takta (engl. Cjelokupna građa procesora prilagođena je količini bitova koju obrađuje u jednom koraku (unutarnji spremnici. Tipičan slijed pri obradi podataka je: • dobava prvog podatka iz memorije u procesor • dobava drugog podatka iz memorije u procesor • obrada podataka (npr. Prva osobna računala početkom sedamdesetih godina 20.

računalo s velikim kapacitetom memorije je skupo. benchmark. Obično se nekoliko bitova (najčešće jedan bajt) skuplja i pohranjuje na određeno mjesto u memoriji.3. Također. Radna memorija je ona memorija koju procesor koristi za neposrednu pohranu i dobavu podataka. o kojoj je ovdje riječ.1. Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. To je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. Poželjno je da je RAM što većeg kapaciteta kako bi se pohranilo što više podataka. želi li se pročitati neki bajt iz memorije. jedno slovo) zauzima jedan bajt memorije. Ovo mjesto naziva se memorijska lokacija. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok ih računalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. potrebno je navesti adresu te lokacije. najčešće jedan bajt.3 Memorija i uređaji za pohranu Memorija. brišu se svi podaci koji su pohranjeni u RAM-u i oni se nepovratno gube. volatile memory). . Brzina rada RAM-a određena je brzinom kojom ova memorija pohranjuje i izdaje podatke. RAM RAM (engl. Vrijeme pristupa ograničava brzinu kojom I-15 PRO-MIL 1 Osnove uglavnom se mjeri tako da se mjeri vrijeme potrebno računalu da obavi određenu obradu podataka ili pak se mjeri količina podataka koje računalo može obraditi u jedinici vremena (obično jednoj sekundi). 1. Dok je računalo uključeno i dok obrađuje podatke. Spomenuto je već da je za čitanje nekog podatka iz memorije potrebno navesti adresu memorijske lokacije u kojoj se taj podatak nalazi.1 Memorija S obzirom na postojanost podataka radnu memoriju računala možemo podijeliti u dvije skupine: RAM i ROM. Za ilustraciju može poslužiti podatak da jedan ASCII znak (npr. Memorijske lokacije možemo zamisliti kao niz pretinaca. od kojih svaki ima svoju adresu i može pohraniti jedan bit ili određenu količinu bitova. Isključi li se računalo. memory access time). To se vrijeme zove vrijeme pristupa memoriji (engl. Dakle.1. RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i nepostojana memorija (engl. Želi li se pohraniti bajt u memorijsku lokaciju.1. ti podaci i programi nalaze se u radnoj memoriji. Međutim. Od pojave željene adrese na adresnim sabirnicama pa do pojave podatka pohranjenog u traženoj lokaciji na podatkovnim sabirnicama protekne određeno vrijeme. zove se radna memorija ili RAM i ugrađena je u samo računalo. random access memory) je upisno-ispisna memorija (naziva se još i memorija s neograničenim pristupom). Različiti računalni programi koji omogućuju takva mjerenja zovu se zajedničkim imenom engl. potrebno je navesti adresu memorijske lokacije u kojoj je on pohranjen.

S obzirom na način rada postoje dvije glavne vrste ove memorije: statička i dinamička. I-16 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . dok je istodobno cijena za isti kapacitet znatno veća od cijene dinamičke memorije. primjerice: broj i tip disketnih jedinica i tvrdih diskova.se mogu čitati podaci iz memorije i upisivati u nju pa može znatno ograničiti brzinu rada cijelog računala. Statička radna memorija ili skraćeno SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen u jednom od bistabilnih sklopova smještenih u memorijskom integriranom sklopu. Kod osobnih računala ta je memorija poznata pod nazivom CMOS memorija. Pogrešnim unošenjem podataka moguće je onesposobiti računalo pa pri promjeni tih podataka treba biti oprezan. Podaci u CMOS memoriji ostaju nepromijenjeni sve dok se ne prekine napajanje što je moguće vađenjem akumulatora ili otvaranjem odgovarajućeg kratkospojnika. pohrana karakterističnih parametara računala. bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja. Ti se podaci nazivaju konfiguracija sustava. Suvremeni su RAM-ovi građeni od poluvodičkih integriranih krugova. CMOS memorija napaja se iz baterije ili izuzetno minijaturnog akumulatora. jednostavnost pogona i veoma brz pristup memoriji. medij na kojem se nalazi operacijski sustav. Lozinka u CMOS memoriji služi samo za pristup podacima u CMOS memoriji. lozinke i sl. a u njoj se čuvaju podaci koji moraju biti prisutni u trenutku uključenja računala. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa što ograničava broj bistabila koji se mogu smjestiti na jednu pločicu poluvodiča. Brisanje CMOS memorije potrebno je samo zbog pogrešno upisanih postavki zbog kojih računalo neispravno radi ili zbog brisanja upisane lozinke koju je korisnik zaboravio. uvriježilo se rabiti ga za vrstu SRAM radne memorije osobnih računala koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja računala. Lozinku koja se ovdje spominje ne treba miješati s različitim lozinkama vezanim za operacijski sustav ili internet. Podatke u CMOS memoriji moguće je prema potrebi mijenjati odmah po uključenju računala pokretanjem odgovarajućeg programa. Ponekad se SRAM memoriji dogradi baterija kako bi se sadržaj memorije zadržao i nakon prekida napajanja računala. različite postavke vezane za memoriju. Iako taj naziv govori o tehnologiji izrade. a drugo logičkom 1. obično pri prvom pokretanju računala ili pri promjeni sklopovlja računala. Bez vanjskih poremećaja. Jedno od stanja može se predočiti logičkom 0. npr. Kapacitet te memorije je mali (obično 64 KB). brza priručna memorija (engl. To je međutim malokad potrebno raditi. Prelazak iz jednog stanja u drugo potiče se odgovarajućim signalom izvana. cache) i sl. Zbog toga se u računala nastoji ugraditi RAM sa što kraćim vremenom pristupa. Prednosti SRAM-a su jednostavnost građe. SRAM-ovi su znatno manjeg kapaciteta od kapaciteta dinamičkih memorija (za jednaku površinu poluvodiča). Tehnologija izrade poluvodičkih komponenata od kojih su građeni suvremeni RAM-ovi ograničava brzinu pristupa na nekoliko desetaka nanosekundi. U SRAM-u se pohranjuju male količine podataka. Upisani podatak ostaje pohranjen do prekida napajanja ili namjerne promjene.

pa se time gubi i podatak pohranjen u tom kondenzatoru. Zbog svoje važnosti i cijene radna memorija računala građena je tako da se može lako naknadno ugrađivati i mijenjati. Memorijski modul je tiskana pločica na koju su zalemljeni memorijski integrirani krugovi i na čijem se jednom rubu nalaze konektori. a zatim obnavljaju naboj svakog kondenzatora prema očitanoj vrijednosti. uključivši i pogonske sklopove. Naboj se obnavlja pomoću posebnih sklopova koji najprije čitaju podatke. Prednost DRAM-a su male dimenzije kondenzatora koji pohranjuje bit informacije pa je moguće smjestiti mnogo takvih kondenzatora na jednu pločicu poluvodiča. Suvremeni DRAM-ovi mogu pohraniti stotine milijuna bitova na jednoj jedinoj pločici poluvodiča. Postoji nekoliko različitih modela memorijskih modula koji nisu međusobno zamjenjivi. Zbog toga je razmjena podataka s DRAM memorijom sporija i kompliciranija nego razmjena sa SRAM memorijom. niža je od cijene statičkih memorija. Na matičnoj ploči postoje odgovarajući konektori u koje je moguće utaknuti memorijski modul. U slučaju potrebe memoriji se može povećati kapacitet tako da se ugrade dodatni memorijski integrirani krugovi. Ovisno o izvedbi matične ploče postoje dva ili više konektora za memorijske module.Dinamička radna memorija ili DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru smještenom u memorijskom integriranom sklopu. Zbog nesavršenosti izolatora u kondenzatoru naboj pohranjen u kondenzatoru se postepeno gubi. potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno isprazni. Taj se postupak zove obnova ili osvježavanje memorije (engl. Slika 1. Nedostatak DRAM-a je potreba za relativno složenim pogonskim sklopom i sporost u radu uzrokovana obnavljanjem memorije. tako da je radna memorija u suvremenim osobnim računalima DRAM. Kupac tako može birati kapacitet radne memorije prema svojim potrebama i cijeni. memory refreshing) i događa se svakih nekoliko milisekunda pa i kraće. memorijskim modulima. Cijena dinamičkih memorija kojima je kapacitet veći od nekoliko desetaka KB. Da bi se olakšalo proširenje memorije.14 Memorijski moduli PRO-MIL I-17 1 Osnove . Različitim se postupcima komuniciranja s DRAM-om pokušava povećati brzina njegova rada pa postoje različite izvedbe DRAM memorija. memorija se prodaje i ugrađuje u tzv. Kako se to ne bi dogodilo. Takvo se povećanje kapaciteta memorije naziva proširenje memorije.

već se mora izbrisati cijelo područje uzastopno smještenih memorijskih lokacija (engl. ali je za pohranu novih podataka potrebno prethodno izbrisati postojeće. dual inline memory module) je trenutno najrasprostranjenija vrsta memorijskih modula. 184 pins. Iz flash memorije mogu se čitati podaci. S jedne strane flash memorija objedinjuje dobra svojstva RAM memorije (nema pokretnih dijelova) i medija za trajnu pohranu podataka. single inline memory module) je najstarija vrsta memorijskog modula i ne rabi se više u suvremenim računalima. Flash memorija Flash memorija (engl. flash memory) posebna je vrsta poluvodičkih memorija čija je glavna značajka da se ponaša poput RAM memorije. SDRAM) i 200 kontakata (DDR). Postoje izvedbe s 30 (DRAM) i 72 (FPM) kontakta. Ako je trgovački naziv memorije: DIMM PC2100. kapacitet je 128 MB. Postoje izvedbe sa 168 i 184 kontakta. Mogu se ugrađivati pojedinačno. znači da je riječ o memorijskom modulu DIMM sa 184 kontakta.SIMM (engl. Najviše se primjenjuju kod osobnih računala kao prijenosni medij za pohranu i kod digitalnih fotoaparata. SDRAM) i 184 (DDR) konektora. najveća brzina razmjene podataka je 2100 MB u sekundi i vrsta memorije je DDR SDRAM. DDR RAM. primjerice tvrdog diska (sadržaj neovisan o napajanju). 128 MB. Pri tome to nije moguće na samo jednoj memorijskoj lokaciji. memorija radi s taktom 266 MHz. Postoje izvedbe sa 168 (FPM. EDO). 266 MHz. RIMM (engl. small outline dual inline memory module) su memorijski moduli namijenjeni prijenosnim računalima pa su najmanjih dimenzija od svih modula. Približno je 100. Trajnost flash memorije pri uobičajenoj uporabi približno je 10 godina. 144 (FPM. SODIMM (engl. I-18 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . ali joj je sadržaj neovisan o napajanju. Takav postupak znatno usporava rad i praktično ograničava uporabu ove vrste memorije kao uobičajene radne memorije računala. DIMM (engl. EDO. Flash memorije rabe se uglavnom kao praktična zamjena za tvrdi disk relativno malog kapaciteta (od 1 GB do 16 GB). Rambus inline memory module) je namijenjen RDRAM memorijama. Moraju se ugrađivati u paru. S druge pak strane znatno viša cijena po bitu pohranjenih podataka i ograničen vijek trajanja ograničava njenu uporabu na posebna područja primjene. Postoje izvedbe sa 72 (FPM.000 puta moguće ponoviti postupak upisa podataka prije nego flash memorija postane neupotrebljiva. EDO. chunck).

USB memory key. a kako se to čini malokad. USB stick) je popularna inačica flash memorije smještene u praktično kućište na čijem se jednom kraju često nalazi privjesak za ključeve. Na kućištu se nalazi USB priključak kojim se može izravno priključiti na računalo. Compact Flash.16 Memorijski ključići PRO-MIL I-19 1 Osnove Jedna od uobičajenih primjena flash memorije kod suvremenih osobnih računala jest njena uporaba za pohranu BIOS-a umjesto ROM memorije (tzv. Kako na računalu ne postoji priključnica na koju bi se mogla priključiti bilo koja od navedenih flash kartica. Mala potrošnja energije. pisačima i dr. USB flash drive. potrebno je nabaviti čitač kartica. Smart Media. MS Windows XP operacijski sustav “vidi” tako priključeni memorijski ključić kao dodatni tvrdi disk i njime se može rukovati jednako kao i tvrdim diskom računala.15 Flash memorija za digitalne fotoaparate Memorijski ključić Memorijski ključić (engl.Najveću primjenu flash memorija ima u digitalnim fotoaparatima. To omogućuje zamjenu BIOS-a novim inačicama. Memorijski ključići proizvode se u rasponu kapaciteta od 512 MB do 128 GB. a služe kao praktičan medij za prijenos podataka s jednog računala na drugo.pocket drive. flash RAM. ograničenje trajnosti flash memorije i brzina upisa nisu prepreka. Slika 1.pen drive. flash BIOS). Razvijeno je nekoliko inačica flash memorija za tu primjenu u obliku praktičnih flash kartica : Secure Digital (SD) Media Card. Osim u fotoaparatima. Memory Stick i MultiMedia Card MMC. ručnim računalima. USB key. xDPicture Card. BIOS je objašnjen u poglavlju Operacijski sustav. USB flash memory drive. . thumb drive. male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine ju upravo idealnom za pohranu slika. keydrive. Slika 1. MP3 prijenosnim uređajima. keychain drive. a na sebi ima utore u koje se mogu priključiti flash kartice. To je mali uređaj koji se pomoću USB priključnice priključuje na računalo. ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim uređajima: video kamerama.

128 KB). Takvi su. primjerice. Kartice su normiranih dimenzija kućišta i priključnica (priključnica ima 68 priključaka) i mogu se priključiti na bilo koje računalo opskrbljeno PC Card priključkom. ali ne i mijenjati. dodatke potrebno prigrađivati izvana.PC Card (PCMCIA) Male dimenzije prijenosnih računala ograničavaju količinu sklopovlja koje se može izravno ugraditi u računalo pa je. bile su memorijske kartice pomoću kojih se povećavala radna memorija računala.17 PC Card ROM ROM (engl. dijelovima operacijskog sustava itd. brisati ili upisivati novi podatak. Podatke u ROM upisuje proizvođač računala i korisnik ih nikada ne mijenja. npr. tj. ali je zbog teškog izgovaranja naziva izabran novi naziv PC Card. Slika 1. read only memory) ispisna je memorija. U PC Card kartice može biti ugrađena DRAM memorija ili flash memorija.: modem. Takvih nepromjenljivih podataka ima relativno malo pa je ugrađeni ROM malog kapaciteta (npr. koje se pojavilo znatno prije memorijskih ključića. CMOS memorija namijenjena je pohrani male količine podataka o I-20 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Prvo takvo proširenje.6 mm x 54. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi. PC Card kartice mogu umjesto memorije sadržavati i različite druge uređaje.0 mm). U ROM-u su najčešće pohranjeni podaci potrebni operacijskom sustavu računala pa korisnik malokad izravno koristi te podatke. Veličine su otprilike poput kreditne kartice (85. ovisno o potrebama korisnika. PC Card kartice malokad se rabe kao flash memorija. a debljina im ovisi o građi. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. tvrdi disk itd. Nakon pojave memorijskih ključića. memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. mrežno sučelje. podaci u vezi s prikazom slova na zaslonu. Kod starijih računala ROM i CMOS su bile jedine memorije koje nisu gubile svoj sadržaj prekidom napajanja. Isprva se za te kartice rabio naziv PCMCIA kartice.

primary cache. Zasebna brza priručna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se sekundarna brza priručna memorija ili L2 (engl. Taj se program upisao u ROM kod proizvođača računala i korisnik ga više nije mogao mijenjati. Tako se pri uključenju računala mogao početi izvršavati jedini raspoloživ program. Suvremena računala zato za pohranu dijelova operacijskog sustava i programa koji se pokreće pri uključenju računala rabe flash EPROM memoriju u koju korisnik po potrebi može upisati noviju inačicu programa pomoću relativno jednostavnog postupka i bez otvaranja računala. second level cache. Tek izvršenjem tog programa operacijski sustav bi se s tvrdog diska premjestio u radnu memoriju računala i zatim počeo izvršavati. Riječ je o flash EPROM (FEPROM) memoriji koja omogućuje brisanje i pisanje podataka koji zatim ostaju trajno zapisani i kad nema napajanja. Level 2 cache) i kapaciteta je od 128 KB do 1 MB. osim u slučaju promjene ROM-a što je za prosječnog korisnika nepraktično. a to je onaj pohranjen u ROM memoriji. ali je nemogućnost promjene upisanog programa kod korisnika dovela do zamjene ROM memorije flash memorijom. Level 1 cache) i kapaciteta je od 1 do 128 KB. a bitna je razlika da je L2 memorija mnogo brža. odnosno skraćenje vremena pristupa. ROM memorija je jeftinija od bilo koje druge vrste memorije. Bez tog početnog programa nije moguć rad računala. cache) Između memorije i procesora postoji nesrazmjer u brzini. Povećanje brzine rada memorije. Brza priručna memorija smještena na istu pločicu poluvodiča s mikroprocesorom naziva se primarna brza priručna memorija ili L1 (engl. Tu memoriju treba razlikovati od radne memorije računala. Procesor može slati i primati podatke brže nego što može memorija zbog čega je ograničena ukupna brzina razmjene. Kod nekih procesora dio brze priručne memorije ugrađen je na istu pločicu poluvodiča na kojoj je i sam smješten što dodatno ubrzava rad. Istodobno ona je jeftinija i sporija od L1 memorije pa je na neki način kompromis između cijene i brzine pristupa. Brza priručna memorija (engl. skuplja i manjeg kapaciteta od radne memorije. Zbog tehnoloških ograničenja i visoke cijene ugrađena brza priručna memorija manjeg je kapaciteta od zasebne brze priručne memorije.konfiguraciji računala i nije pogodna za pohranu dijelova operacijskog sustava pa su oni bili pohranjeni u ROM memoriji. Građa i uporaba brze priručne memorije zavisi o njezinoj namjeni i proizvođaču. PRO-MIL I-21 1 Osnove . Brza priručna memorija (engl. cache) brza je memorija relativno malog kapaciteta koja pohranjuje dio sadržaja radne memorije te tako ubrzava razmjenu podataka između procesora i radne memorije. a sastoji se od vrlo brze memorije višestruko manjeg kapaciteta od radne memorije i složenog upravljačkog sklopa. uvelike bi i neprihvatljivo povećalo cijenu.

2 Kapacitet memorije Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB. što znači s tisuću.073.048.024 bajta 1 megabajt = 1 MB = 1. pri prijenosu podataka internetom i dr. koji ima tisuću) označava vrijednost 1000 (103). izvan mehanizma tvrdog diska (redovito je dio radne memorije računala) ili oboje. GB itd.Brza priručna memorija diska (engl.576 bajta 1 gigabajt = 1 GB = 1. Zato brzina brze priručne memorije diska treba biti prilagođena brzini radne memorije i može biti građena od istih komponenti.024 4 bajta = 1. postoje brze priručne memorije kod mrežnih kartica. I-22 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . primjerice. U binarnom brojevnom sustavu “K” označava prvu najbližu vrijednost koju je bilo moguće dobiti eksponiranjem broja 2 (osnova binarnoga brojevnog sustava). Načelo djelovanja brze priručne memorije koristi se i u mnogim drugim područjima gdje se brzina prijenosa podataka može ubrzati pohranom u memoriju koja može brže razmjenjivati podatke s okolinom. Obratite pozornost da se rabi veliko slovo “K” (1024) za razliku od dekadskog označavanja gdje se rabi malo slovo “k” (1000). engl. disc cache) ima zadaću ubrzati razmjenu podataka između relativno sporog tvrdog diska i znatno brže radne memorije računala. Tako.824 bajta 1terabajt = 1TB = 1.3. Upravljačka elektronika smještena je unutar mehanizma tvrdog diska (točnije unutar sklopa za upravljanje diskom.627.0243 bajta = 1. MB.0242 bajta = 1. 1. a to je 210 = 1024.741.1.511. Te jedinice odgovaraju ovim vrijednostima: 1 kilobajt = 1 KB = 1.099.776 bajta U dekadskom brojevnom sustavu oznaka “k” (početno slovo od grčkoga kilo. disc controller).

Na istu osovinu.3. najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji. Dobra svojstva magnetskih diskova su veliki kapacitet. Disk se okreće oko svojeg središta. presvučena tankim magnetskim slojem. dobra postojanost podataka i brzi pristup bilo kojem podatku na disku. koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu. Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene.Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka.1. Magnetska glava može pri upisu magnetizirati površinu diska. • Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži. hard disk) obično su građeni u obliku aluminijskih diskova presvučenih magnetskom tvari. a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju. Loša svojstva magnetskih diskova su osjetljivost na elektromagnetsko polje i nečistoće te ograničenje maksimalne gustoće podataka. a priključak na računalo što jednostavniji. magnetska i optička. a pri čitanju registrirati magnetske čestice na površini diska. aluminij. • Cijena ukupnog sustava za pohranu. smješteno je PRO-MIL I-23 1 Osnove 1. koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari. koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti. Optička tehnologija. Magnetski disk Magnetski disk je okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari (npr. ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. Materijal magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida. Podaci su na magnetskom disku zapisani kao niz magnetiziranih čestica smještenih u koncentričnim krugovima u magnetskom sloju diska. Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom. Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička. jedan iznad drugoga. treba biti što niža.3 Uređaji za pohranu . a može se pomicati radijalno po disku (prema središtu i od središta). staklo ili polimer). mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju. • Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije. Tvrdi disk Tvrdi magnetski diskovi (engl. Iznad diska je magnetska glava koja je prislonjena uz površinu diska ili lebdi iznad nje. Magnetski mediji. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima: • Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni.

Slika 1. a u računalu je ugrađeno ležište u koje se umeće ladica. HDD) izrađuju se u načelu kao uređaji za ugradnju u unutrašnjost računala. Postoje dvije izvedbe. Druga i danas popularnija je izvedba zasebno kućište u koje je ugrađen tvrdi disk i koje se posredstvom USB sabirnice i odgovarajućeg kabela spaja s računalom. Taj se postupak u načelu provodi samo jedanput. Postupkom formatiranja na disk se zapisuju posebni podaci koji određuju njegovo logičko ustrojstvo. dok na disku još nema podataka. svi će podaci biti nepovratno izgubljeni! Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl.nekoliko diskova. hard disc drive) izrađuju se najčešće kao uređaji za unutarnju ugradnju u računala. Sve zajedno smješteno je u zatvoreno kućište. izvedbe tvrdih diskova koji se mogu jednostavno izvana priključivati na računalo. međutim. hard disc drive. HDD. Nezgodna strana takvog rješenja jest da se disk može umetnuti samo u računalo koje ima ležište za upravo takvu ladicu. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska po jedna). Zbog složenosti postupka tvrdi se diskovi formatiraju kod isporučitelja diska ili računala i korisnik dobiva formatiran disk spreman za rad. Jedna je izvedba s ladicom u koju je ugrađen tvrdi disk i koja se može jednostavno umetati i vaditi iz računala.18 Načelna građa tvrdog magnetskog diska I-24 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . VAŽNO: Postupkom formatiranja brišu se svi postojeći podaci na disku i disk postaje potpuno prazan!!! Ako se taj postupak provede s diskovima na kojima ima podataka. tako da diskovi nisu vidljivi korisniku. koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. Postoje. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do 2 TB. Pritom se umeće i vadi tvrdi disk s kućištem i cjelokupnim pogonskim mehanizmom. Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. Svaki je magnetski disk prije prve uporabe potrebno formatirati kako bi se priredio za rad na određenoj vrsti računala i operacijskog sustava.

seek time) jest vrijeme potrebno glavi da se postavi na traženi trag. Podaci se spremaju na disk tako da se nastoje iskoristi sva slobodna mjesta na disku. Riječ je o postupku kojim se može znatno ubrzati čitanje podataka s tvrdog diska. Brzina razmjene podataka (engl. Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju više značajki. Zbog toga se podaci često podijele u dijelove koji se smjeste na područja diska gdje ima dovoljno slobodnog prostora. external data rate. external transfer rate. Disk se spaja s računalom posredstvom sučelja (engl. DTR) najveća je brzina kojom je moguće izmjenjivati podatke između tvrdog diska i računala. S gledišta korisnika postupak defragmentacije provodi se vrlo jednostavno pokretanjem odgovarajuće naredbe. Kod suvremenih tvrdih diskova iznosi nekoliko ms. Obično se izražava kao prosječno vrijeme čekanja. obično se navodi vrijeme potrebno da glava iz početnog položaja dođe na srednji trag diska. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do više od 2 TB. Kako je to vrijeme zavisno o relativnom položaju glave prema traženom tragu. data transfer rate. • Vrijeme čekanja na sektor (engl. a to je zapravo vrijeme potrebno da se disk okrene za pola kruga. • Vrijeme traženja (engl.Nakon određenog razdoblja uporabe uputno je disk defragmentirati. Moguće ga je izračunati ako se zna brzina okretanja diska. Postupkom defragmentacije raštrkani podaci prikupljaju se u cjelinu i smještaju na jedno mjesto na disku. Iako je kod nekih ovdje spomenutih sučelja zapravo riječ o sabirnici (npr. Važnije su ove: • Kapacitet diska najveća je količina podataka koja se može pohraniti na disk. disk interface). Mjeri se u MB u sekundi (engl. tj. failure per million hours). Katkad se kao mjera pouzdanosti upotrebljava jedinica FPMH (engl. rotational latency) prosječno je vrijeme potrebno da pred glavu koja se već nalazi na dobrom tragu dođe željeni sektor. Sučelje osigurava točnu i brzu razmjenu podataka između pogonskog mehanizma tvrdog diska i računala. mean time between failure) jest iznos sati koji u prosjeku protekne između dva kvara. PRO-MIL I-25 1 Osnove . Defragmentacijom se ne mijenja sadržaj tvrdog diska nego samo način na koji su podaci raspoređeni na disku. očekivani broj kvarova u milijun sati rada. što je više od 100 godina neprekidnog rada. Bilo bi uzaludno u računalo ugraditi disk velikoga kapaciteta i kratkog vremena pristupa ako bi sučelje sporo razmjenjivalo podatke s računalom. To se provodi redom za sve cjeline podataka pa su nakon defragmentiranja podaci pohranjeni mnogo povoljnije s obzirom na brzinu čitanja. Tehnologija izrade tvrdih diskova toliko je usavršena da je pouzdanost suvremenih diskova približno milijun MTBF. MBps) i kod suvremenih diskova je od 20 MBps do više od 100 MBps. latency. Jedinica MTBF (engl. Brzina razmjene podataka tvrdog diska i računala uvelike određuje brzinu cijelog računala pa je važno ostvariti brzu i pouzdanu vezu. Za čitanje tako raštrkanih podataka računalu treba više vremena nego da su podaci pohranjeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku.

Moguće je priključiti više diskova. kod kojih je tvrdi disk ključna komponenta glede potrebnog kapaciteta. CPU ) i tvrdog magnetskog diska. Sučelje između diska i računala sastoji se od jednostavnog i jeftinog digitalnog sklopa i spojnog kabela koji prenosi samo digitalne signale. računajući disk i sučelje niža je nego kod bilo koje druge norme. parallel ATA. Tanji i duži kabel znatno olakšava povezivanje diskova. posebice kad ih je u računalu više. dijelova računala. naponske razine bitno su manje nego kod ATA sučelja što poboljšava pouzdanost i smanjuje smetnje i utrošak energije. RAID. PnP) tehnologiju. brzine rada i pouzdanosti. Potencijalna opasnost gubitka podataka pri kvaru tvrdog diska nagnala je korisnike mreža da potraže bolje i sigurnije rješenje. SATA (engl. pri čemu je jedan nadređeni (engl. Postoji mnogo inačica ATA norme. SATA) je sučelje (norma) za serijsku razmjenu podataka između tvrdog diska i računala koju je predložila tvrtka Intel. Jedna od prednosti spajanja zasebnim kabelom i upravljačkim sklopom jest mogućnost rada svakog diska s punom brzinom razmjene podataka s računalom (za razliku od ATA sučelja kod koga diskovi dijele isto sučelje). PATA) je sučelje (norma) za paralelnu razmjenu podataka između tvrdog diska i računala. daisy chain). samo im je sučelje prema računalu različito. Navedeni nedostaci tvrdog diska osobito su izraženi kod lokalnih mreža. CDROM i Iomega Zip pogonskih mehanizama. a kod suvremenih računala uglavnom se rabe inačice ATA/ 100 i ATA/133. Osim tvrdih diskova. Sve je to razlog velike popularnosti i široke uporabe ATA norme. Kod većine suvremenih računala diskovi su s računalom povezani ATA ili SATA sučeljem. a SATA podržava “uključi i radi” (engl. npr. hot swapping). Neprekidno povećanje brzine rada računala dovelo je do nesrazmjera između brzine rada središnje jedinice za obradu (engl. Sklop ATA sučelja često se ugrađuje na matičnu ploču računala pa se ugradnja tvrdog diska svodi na priključenje diska spojnim kabelom s matičnom pločom. plug and play. engl. čiji rad zahtijeva gibanje mehaničkih dijelova. Na jedan te isti priključni kabel mogu se priključiti dva tvrda magnetska diska (ulančiti. Tvrdi disk. slave). nije u stanju brzinom slijediti rad ostalih. parallel advanced technology attachment. Diskovi se povezuju kablovima sa 7 vodiča čija dozvoljena maksimalna dužina iznosi 1 metar. Ukupna cijena. u ovom ćemo ih odjeljku zvati jedinstvenim nazivom: sučelje. Drugi veliki nedostatak je relativno niska pouzdanost tvrdog diska u odnosu prema ostalim dijelovima računala pa se smatra da je tvrdi disk najnepouzdaniji dio računala. Niz tvrdih diskova (engl. svaki na zasebni upravljački sklop zasebnim kabelom. serial ATA. a drugi podređeni (engl.USB ili ATA). Diskovi su građeni slično kao i ATA diskovi. ATA (engl. novije inačice ATA sučelja omogućuju spajanje i ostalih uređaja. Sva upravljačka elektronika tvrdog diska kod ATA norme smještena je na pogonski mehanizam. redundant arrays of inexpensive disks) je sustav koji povezuje i objedinjuje više tvrdih diskova čineći tako cjelinu koja se prema računalu ponaša I-26 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Diskove je moguće mijenjati i u radu (engl. u potpunosti poluvodičkih. Uz to. master). a priključak na računalo je jednostavan. serial advanced technology attachment.

niz tvrdih diskova ima veću brzinu. NAS Naglim širenjem računalnih mreža javila se potreba za uređajem za pohranu podataka koji bi bio zajednički za pojedinu lokalnu mrežu. poslužiteljska računala za usluge elektroničke pošte. Glede načina raspodjele podataka i mogućnosti naknadne obnove podataka. U odnosu prema odgovarajućem jednom tvrdom disku jednakog kapaciteta. Riječ je o samostalnom uređaju koji se priključuje na mrežu i dostupan je svakom sudioniku mreže. Takav uređaj naziva se NAS (engl. a ugrađen je i poseban operacijski sustav s odgovarajućim aplikacijama.jednako kao i jedan jedini disk velikoga kapaciteta i velike brzine rada. Takvo računalo nema tipkovnicu niti priključak za monitor. a ne poslužiteljskog računala. Glavna zadaća NAS-a je omogućiti pohranu i dobavu podataka svojih tvrdih diskova svim sudionicima mreže. web stranica i dr. Osnovne prednosti niza tvrdih diskova jesu raspoloživost podataka (engl. striping). NAS je zapravo posebna vrsta računala s ugrađenim tvrdim diskovima velikog kapaciteta. Povećanje brzine rada postignuto je istodobnim upisivanjem i čitanjem podataka s više diskova. a sastoji se od istodobnog i usporednog upisa podataka na više diskova. Raspoloživost podataka postiže se povećanjem brzine rada niza tvrdih diskova u odnosu prema svakom pojedinačno ugrađenom disku. Glavna prednost uporabe NAS uređaja u mreži u odnosu na pohranu podataka na poslužiteljskom računalu je rasterećenje poslužiteljskog računala jer se sve radnje pohrane i dobave datoteka odvijaju posredstvom NAS uređaja. Ponekad osim ove glavne namjene NAS uređaji mogu poslužiti i kao uređaji za pričuvnu pohranu podatka. fault tolerance). Slika 1. veću otpornost na pogreške i nižu cijenu.19 NAS PRO-MIL I-27 1 Osnove . nizovi tvrdih diskova svrstani su u skupine nazvane RAID 0 do RAID 5. network-attached storage). Osnovno načelo rada niza tvrdih diskova jest raspodjela podataka na diskove (engl. data availability) i tolerancija na pogreške (engl.

Kod osobnih računala magnetske vrpce rabe se malokad. podaci se ponovo čitaju s vrpci. Prematanje vrpce s početka na kraj traje približno jednu minutu. a treba pročitati podatak s kraja vrpce. već se za pričuvnu pohranu podataka rabe optički diskovi. što je u svijetu računala vrlo dugo razdoblje. Uska i dugačka vrpca putuje ispred glava za upisivanje. Ako se magnetska glava za čitanje nalazi na početku vrpce. Novi se podaci mogu dodati samo na kraju već postojećih podataka. Tijekom upisivanja podataka vrpca putuje ispred magnetske glave i podaci se upisuju jedan iza drugoga. niska cijena i dobro razvijena tehnologija proizvodnje. potrebno je premotati vrpcu do željenog mjesta. backup). Postupak sigurnosne pohrane obvezan je postupak kod svih profesionalnih sustava za obradu podataka. Važni podaci se jednom dnevno.20 Magnetska vrpca Najčešća primjena magnetskih vrpci je pričuvna pohrana podataka (engl. Zapis kod kojega se podaci nižu jedan iza drugoga i kod kojeg je za pristup do zadnjeg podatka potrebno pročitati (ili barem proći) sve prethodne podatke naziva se sekvencijalni zapis. tvrdom disku. Osnovni nedostatak magnetskih vrpci je sekvencijalnost zapisa. Magnetska vrpca izrađena je od uske polimerne savitljive vrpce na koju je nanijet magnetski sloj. npr. Ako dođe do kvara na računalu i oštećenja podataka na ostalim medijima pohrane. Glavna prednost magnetskih vrpci u odnosu prema drugim medijima za pohranu je veliki kapacitet. tjedno ili godišnje upisuju na magnetsku vrpcu koja se zatim odlaže na sigurno mjesto. Na magnetski sloj nanijet je zaštitni završni sloj koji smanjuje trenje vrpce s glavom i čuva magnetski sloj od mehaničkih oštećenja. Magnetski sloj izrađuje se od raznih magnetskih materijala od kojih su najčešći željezni oksidi i oksidi kroma.Magnetska vrpca Poput magnetskih diskova i magnetske vrpce za svoje djelovanje koriste fizikalna svojstva magnetskog polja. Sve vrste magnetskih vrpci u načelu rade na isti način. Magnetskim poljem glave upisuju. Slika 1. čitanje i brisanje. I-28 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . brišu ili čitaju podatke s magnetske vrpce. Sekvencijalni zapis je karakteristično i neodvojivo svojstvo magnetskih vrpci.

Za upis podataka rabi se više različitih postupaka. na primjer. Ravna površina na kojoj nisu upisivani podaci odbija upadnu lasersku zraku u paralelnom snopu. CD-ROM-ovi proizvode PRO-MIL I-29 1 Osnove Magnetska kartica . primjerice. Taj se magnetski sloj dobro vidi na poleđini kartice kao tamna vrpca po cijeloj dužini kartice. Na taj sloj podaci se upisuju i s njega čitaju slično kao s magnetske vrpce. izobličenje podloge laserskom zrakom te kombinacija optičkoga i magnetskog upisa. već su podaci namijenjeni onom tko pruža uslugu korisniku: trgovini. baze podataka iz različitih područja itd. Primjena CD-ROM-a zato je ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama. zdravstvenoj ustanovi itd. Korisnik kartice ne upisuje niti čita podatke. raspršuje upadnu lasersku zraku. rječnik ili neki skup podataka određenog područja. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim diskovima rabi se laser. mogu nabaviti CD-ROM-ovi na kojima je upisana enciklopedija. Različiti faktori odbijanja svjetla tumače se kao različite informacije logičkih “0” i “1”. npr. CD-ROM CD-ROM su početna slova engleskog naziva compact disc read only memory.21 Magnetska kartica Optički disk Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Za čitanje se rabi svojstvo odbijanja ili refleksije laserske zrake od površine optičkoga diska. Mjerenjem količine odbijene svjetlosti moguće je razlučiti od kakve se površine zraka odbila te tako čitati logičke “0” i “1”. Površina na kojoj su neravnine nastale upisom podataka. male dimenzije. Tipični primjer magnetskih kartica su. zdravstvene iskaznice i kreditne kartice. knjižnici. što bi se moglo prevesti kao: memorija za iščitavanje u obliku kompaktnog diska. Slika 1. Trebaju imati posebna svojstva: nisku cijenu. CD-ROM-ovi isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. pouzdanost i jednostavnu uporabu. magnetic card ) služe za pohranu male količine podataka. Tako se.: lijevanje u kalupima. Na njih je nanesen magnetski sloj s kapacitetom pohrane podataka od nekoliko KB. Laser ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti.Magnetske kartice (engl.

u velikim serijama. izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade (od 20 do 100 diskova) te za pričuvne kopije. Postupak je nepovratan. a isporučuje se prazan (bez podataka). Prednosti CD-ROM-ova su niska cijena. jednom upisane podatke nije moguće naknadno brisati ni mijenjati. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska. Prazan CD-RW višestruko je skuplji od CD-R-a pa se rabi malokad. Dimenzije i format zapisa na CD-ROM-u su normirani pa se diskovi mogu izmjenjivati između pogonskih mehanizama različitih proizvođača. Slika 1. tj. tzv. CD-RW CD-RW je naziv za diskove na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. Kapacitet CD-ROM-a je 650 MB ili 700 MB. što bitno pojeftinjuje pojedini primjerak. CD-R je istih dimenzija i slične građe kao CD-ROM.se postupkom lijevanja polimera u alatima. CD-R (engl. Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta pa su pogodni za pohranu velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju. pa je njihova primjena ograničena na tri glavna područja: izradu prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova. pri čemu se površina zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. I-30 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . velik kapacitet. a promjer 120 mm. compact disk recordable). Nedostatak je nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova. Podaci su na CD-ROM snimljeni samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od središta prema rubu diska. Cijena praznog diska CD-R višestruko je veća od proizvodne cijene CD-ROM-a. Moguće ga je čitati u uobičajenom pogonskom mehanizmu za CD-ROM-ove. S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma korisnik može upisati podatke na prazan disk. a postupak upisa podataka relativno dugotrajan (u odnosu na vrijeme izrade CD-ROM-a).22 Optički diskovi CD-R Posebna vrsta optičkih diskova jesu zapisivi diskovi. normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka. Disk s upisanim podacima jednakog je formata kao i CD-ROM i moguće ga je čitati na bilo kojemu CD-ROM pogonskom mehanizmu.

Pogonski mehanizmi optičkih diskova razlikuju se po mogućnostima i cijeni. umjesto jednog. Tako. Istih je dimenzija kao CD i DVD diskovi. a diskovi na koje se može višekratno zapisivati i brisati podatke oznaku BD-RE. Postoje izvedbe DVD-a koji se kupuju prazni i na koje korisnik može upisivati podatke. Blu-ray disk rabi laser kraće valne duljine (plavo-ljubičasta boja) od CD i DVD diskova (crvena boja) pa se može fokusirati na manju površinu i zato pohraniti više podataka na istu površinu diska. na DVD s oznakom DVD-R i DVD+R moguće podatke zapisati samo jednom (kao na CD-R). digital versatile disc. jednostrani-dvostrani disk. Uz to pogonski mehanizmi razlikuju se i prema brzini kojom mogu čitati i upisivati podatke na optičke diskove. HD TV ). Za ilustraciju kapaciteta Blu-ray diska može poslužiti podataka da na njega stane približno 25. Nadalje. primjerice. Kapacitet Blu-ray diska je dovoljan za pohranu igranih filmova televizijske slike visoke definicije (engl.38 GB.000 fotografija snimljenih digitalnim fotoaparatom osrednje razlučivosti ! Većina ljudi cijelog života ne snimi toliko fotografija. postoje pogonski mehanizmi koji mogu samo čitati CD-ROM-ove. digital video disc) su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. PRO-MIL I-31 1 Osnove DVD . Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4. Blu-ray diskovi na koje se može jednokratno snimiti podatke imanju oznaku BD-R. Tako je. čija je trajnost i kvaliteta reprodukcije mnogo bolja nego s magnetskih vrpci (videokaseta). što je bitno više od CD-ROM-a. ali su ostala obilježja bitno promijenjena kako bi se povećao kapacitet. Blu-ray Blu-ray disk (ili skraćeno BD) je optički disk koji ima kapacitet 50 GB (podatak za dvoslojni disk) pa može pohraniti oko deset puta više podataka od jednoslojnog DVD diska. Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva sloja). high-definition video. a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni. DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana. primjerice. Vanjske dimenzije DVD-a jednake su dimenzijama CD-ROM-a. DVD se uz ostalo rabi za pohranu igranih filmova.DVD (engl. Danas se računalni programi isporučuju na DVD-ovima. ali i takvi koji mogu čitati i upisivati na sve ovdje spomenute vrste optičkih diskova. ali se ne može čitati u CD/DVD pogonskim mehanizmima. Ponajprije. smanjene su dimenzije površina za zapis logičkih “0” i “1” tako da ih na istu površinu na DVD stane više nego na CD-ROM. a na diskove s oznakom DVD-RW i DVD+RW podatke je moguće pisati i brisati više puta.

Korisnik koji pohrani podatke posredstvom interneta na takav sustav ne zna gdje su fizički podaci smješteni niti mu je to važno. magnetska vrpca.Usporedba uređaja za pohranu Kapacitet (od većeg prema manjem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska vrpca • magnetska kartica. Pojedine tvrtke nude uslugu pohrane podataka na svojim računalima i medijima za pohranu uz određenu naknadu (engl. pohrana programa i podataka koji se relativno često rabe • optički disk: distribucija podataka i računalnih programa. Brzina pristupa podacima (od bržeg prema sporijem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska kartica. Online pohrana podataka Internet je omogućio pohranu podataka u načelu na bilo kojem računalu ili uređaju spojenom na internet. file hosting service. online media center). Važno mu je da su podaci sigurni i da podacima može pristupiti s bilo kojeg računala koje ima pristup internetu. Sve to za njega obavlja pružatelj usluge. pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska vrpca: pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska kartica: praktična prijenosna pohrana male količine podataka koji se malokad mijenjaju. online file storage service. Namjena: • tvrdi disk: radna memorija. Korisnik ne mora brinuti o održavanju i zaštiti sustava niti o pričuvnim kopijama. I-32 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Tvrtka se brine za sigurnost pohranjenih podataka i održavanje sustava.

Miš nije pogodan za unos teksta. Miš je povezan s računalom pomoću spojnog kabela ili bežično. gotovo uvijek su u nepogodnom obliku za izravan unos u računalo. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. PRO-MIL I-33 1 Osnove . Miš Miš (engl. Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu. slika. Svakoj tipki pripada po jedna sklopka.4 Ulazni i izlazni uređaji 1. pointer) na zaslonu monitora. već je namijenjen crtanju ili pomicanju kazala po zaslonu monitora. Zatvaranjem kontakata zatvara se električni krug koji dovodi napon na odgovarajuće nožice ugrađenog sklopa.4. pokret. Upravljanje nekim programom mišem svodi se na postavljanje kazala na jednu od ponuđenih mogućnosti na zaslonu monitora i zatim izborom te mogućnosti pritiskom na tipku miša. Postoje i bežične tipkovnice koje podatke s računalom razmjenjuju posredstvom radiovalova. keyboard ) jedan je od najstarijih i najčešćih ulaznih uređaja računala. mišem se može rukovati bez posebne izvježbanosti. Za razliku od tipkovnice. Podaci u okolini računala. Sastoji se od označenih tipaka koje su mehanički vezane za pripadne sklopke.1. temperatura itd. Grafička ploča Izrada crteža s pomoću računala jedno je od važnih područja njegove primjene. U tom smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja je djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. npr. a najpogodniji ulazni uređaj za tu namjenu je grafička ploča (engl. Pomicanjem miša po podlozi obično se pomiče kazalo (pokazivač. Posebno je pogodna i za sada gotovo nezamjenjiva za unos teksta. Pritiskom na neku od tipki ostvaruje se električni kontakt. digitizing tablet). Tipkovnica je spojena s računalom savitljivim priključnim kabelom i to na priključnicu za tipkovnicu koja se nalazi sa stražnje strane računala ili na USB sabirnicu.1 Ulazni uređaji Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. zvuk.1. a pritiskom na jednu od tipaka na gornjem dijelu miša računalu se daje određena naredba. Tipkovnica Tipkovnica (engl. tablet. engl. mouse) je pokazna naprava koja služi za pomicanje kazala (pokazivača) i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki miša.1.

Grafičke ploče za uporabu sa stolnim računalima sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Dio radne plohe (npr. 15 x 15 cm), odnosno splet vodiča smješten ispod tog dijela radne plohe, osjetljiv je na pokaznu napravu i u stanju je registrirati njen položaj. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu.

Slika 1.23 Grafička ploča

Pomična kuglica (engl. trackball ) Pomična kuglica (engl. trackball ) djeluje na sličnom načelu kao i miš, a izgleda kao naopako okrenuti miš. Kućište miruje na podlozi. S gornje strane kućišta proviruje kuglica koju je moguće okretati prstima, a uz rub kućišta nalazi se nekoliko tipki. Korisnik polaže ruku na kućište i prstima okreće kuglicu. Dodatne naredbe moguće je ostvariti pritiskom na jednu od nekoliko tipki (jedna, dvije ili tri) smještenih uz rub kućišta. Primjenjuje se za iste poslove kao i miš. Pomičnu kuglicu nije potrebno pomicati po podlozi pa zato pomična kuglica zahtijeva znatno manju radnu površinu od miša, što joj je i glavna prednost. Dodatna prednost je bolji nadzor pokreta kuglice nego kod miša. Najčešća uporaba pomične kuglice je uz CAD programe pri izradi crteža.

Slika 1.24 Pomična kuglica

I-34

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Palica (engl. joystick) pokazna je naprava koja služi za pomicanje kazala ili nekih drugih objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki palice. Palica se sastoji od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta. Korisnik drži palicu u ruci i naginje je u smjeru lijevo-desno i naprijed-natrag. Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električne impulse i priključnim kabelom prenose računalu. Jednostavnije i jeftinije palice rabe se uglavnom za računalne igre, dok su kvalitetnije i skuplje palice namijenjene uporabi u područjima gdje cijena nije presudna, npr. u vojnoj industriji.

Slika 1.25 Palica

Zaslon osjetljiv na dodir Zaslon osjetljiv na dodir (engl. touch screen) jest zaslon monitora koji ima sposobnost otkriti mjesto na kojemu je dodirnut. Podaci o mjestu dodira rabe se zatim za iste namjene kao i miš. Zaslon je dovoljno dotaknuti prstom na željenu mjestu da bi se stvorili električni impulsi koji odgovaraju položaju dodirnutog mjesta. Zbog jednostavnosti uporabe i pouzdanosti, zaslon osjetljiv na dodir prikladan je za javne informacijske sustave (npr. banke, kolodvori, turističke informacije, informacijski kiosci, internet kiosci i sl.). Zaslon osjetljiv na dodir primjenjuje se i kod ručnih računala. Zbog malog zaslona, umjesto prstima, kod ručnih računala zaslon se dodiruje prikladnim štapićem.

Slika 1.26 Zaslon osjetljiv na dodir

PRO-MIL

I-35

1 Osnove

Palica

Osjetilna ploha Kod prijenosnih računala miš je nepraktičan, posebice kad se računalo rabi na putovanju, primjerice u vlaku ili zrakoplovu. Zbog toga većina prijenosnih računala opremljena je drugačijom vrstom pokaznih uređaja. Većina prijenosnih računala rabi osjetilnu plohu (engl. touchpad, trackpad ) kao pokazni uređaj. Osjetilna ploha je ploha približne veličine 60 mm x 20 mm smještena ispred tipkovnice. Korisnik lagano dodiruje i prstima klizi po osjetilnoj plohi i tako pomiče kazalo na zaslonu monitora. Uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša.

Slika 1.27 Osjetilna ploha prijenosnog računala

Skener Skener (engl. scanner) jest ulazni uređaj računala namijenjen izravnom unosu crteža i slika s papira u računalo. Za razliku od miša i grafičke ploče skener ne zahtijeva precrtavanje crteža, već je u stanju crtež izravno pretvoriti u električne veličine prihvatljive računalu. Načelo djelovanja skenera temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine. Slika koja se želi unijeti u računalo osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti odbijene od površine slike usmjeravaju se sustavom leća i ogledala osjetilima (senzorima) za pretvorbu svjetlosti u električnu struju. Osjetilo ili senzor pretvara svjetlost u električnu struju, i to obično tako da je iznos struje proporcionalan jakosti svjetlosti. Osjetila su uglavnom integrirani poluvodički sklopovi osjetljivi na svjetlost, tipa CCD (engl. charge coupled devices). Slika se dijeli u točke, pri čemu je svaka od točaka predočena jakošću električne struje koja odgovara intenzitetu odbijene zrake svjetlosti. Takav postupak očitavanja, pri čemu se slika dijeli u niz točaka koje se očitavaju u vremenskom slijedu, zove se skeniranje. Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. što je veća razlučivost (rezolucija, engl. resolution) skenera.

I-36

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Na gornjoj strani kućišta skenera nalazi se prozirno staklo na koje se. Na digitalnim fotoaparatima snimljenu sliku moguće je vidjeti na ugrađenom LCD zaslonu (engl. U unutrašnjosti kućišta skenera nalazi se izvor svjetlosti. Neki modeli digitalnih fotoaparata mogu se povezati izravno s pisačem i tako bez posredovanja računala otisnuti sliku. Slika se očitava tako da se sklop svjetiljke. otpada trošak nabave filma i izrade fotografija te tako ukupna cijena uporabe za mnogo snimaka može biti manja nego za klasične fotografije. leća i osjetila giba s donje strane stakla cijelom duljinom slike koja se očitava. Korisnik tražilom bira prizor koji želi snimiti te. namjestivši parametre snimanja. slika se može uređivati. prihvatljivom cijenom. Osim toga. flatbed scanner) sastoje se od kućišta čije su dimenzije prilagođene veličini papira koji se želi skenirati i mehanizma smještenog unutar kućišta. PRO-MIL I-37 1 Osnove Razlučivost skenera mjeri se brojem točaka po jedinici dužine (točaka po palcu. Rukovanje digitalnim fotoaparatom vrlo je slično rukovanju običnim fotografskim aparatom. engl. Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera.Slika 1.28 Stolni skener Stolni skeneri (plošni skener. . dots per inch). Prizor se projicira na osjetilo svjetlosti gdje se pretvara u električne veličine. engl. sustav leća i osjetila odbijene svjetlosti. a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom. dpi. Nakon prijenosa slike u računalo. Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja. Stolni skeneri odlikuju se relativno dobrom kvalitetom. Digitalni fotoaparat Digitalni fotoaparat umjesto filma ima osjetilo svjetlosti. licem prema dolje. Izravan unos slika u računalo daljnja je prednost uporabe digitalnoga fotoaparata. display) na samom fotoaparatu. polaže slika koju se želi skenirati. dobrom razlučivošću i jednostavnim rukovanjem. pritišće okidač.

Ti objekti mogu biti proizvodi. Najčešće rabljena tehnologija automatskog raspoznavanja je tehnologija crtičnoga koda (engl. Unos crtičnim kodom mnogo je brži i točniji od ručnog unosa. To je zapravo posebna vrsta skenera. Automatsko raspoznavanje omogućuje izravan. tolerancije itd. uređajem za automatsko raspoznavanje podaci o robi automatski se unose u računalo. na primjer. Objekti se u toj tehnologiji obilježavaju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. U trgovinama je. u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga koda. Nekoliko je vrsta čitala crtičnoga koda: u obliku olovke. I-38 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Umjesto ručnog unosa podataka o robi koju je kupac donio na blagajnu. a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga. Lasersko čitalo proizvodi se u obliku ručnog pištolja ili kao ugrađeni nepokretni uređaj kojemu je dovoljno približiti crtičnu oznaku. Pri tome se treba jedino pobrinuti da je crtična oznaka okrenuta prema dolje kako bi bila dostupna ugrađenom čitalu. Način prikaza propisan je međunarodnim normama. Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. Najbolji primjer djelotvorne primjene je očitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili šifra robe). bar code). brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilježenom objektu u računalo.29 Čitalo crtičnog koda Čitalo crtičnoga koda (engl. Slika 1. i elektroničkog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv računalu. roba na skladištu. osjetila koje pretvara odbijenu zraku u električne impulse. lasersko čitalo često ugrađeno u prodajni pult tako da pri prolasku tekućom vrpcom predmeti prelaze i preko čitala.Čitalo crtičnog koda Jedno od važnih područja primjene računala je automatsko raspoznavanje. bar code reader) sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjetljava crtični kod. ljudi itd.

CCD pretvornik digitalnih PRO-MIL I-39 1 Osnove Mikrofon . već ga samo na prikladan način treba pohraniti ili prenijeti do odredišta. Govor se može pohraniti kao datoteka i naknadno obrađivati. Npr. To u usporedbi s digitalnim fotoaparatom zahtijeva mnogo više memorije i mnogo više obrade podataka u istom vremenu. Pri diktiranju računalo izgovorene riječi mora pretvoriti u oblik u kojem se te riječi mogu prikazati u obliku prihvatljivom programu za obradu teksta. Kod primjene prijenosa ili snimanja govora posredstvom interneta računalo ne mora „razumjeti“ govor. Najčešće se rabi za prijenos govora posredstvom interneta. headset). Ključna razlika je u tome što video kamera mora svake sekunde pohraniti barem 25 sličica kako bi ljudsko oko pri reprodukciji doživjelo prihvatljive pokretne slike. chat). Digitalna video kamera Građa digitalnih video kamera slična je građi digitalnog fotoaparata. engl.. Danas se takav komplet najčešće rabi za internetsku telefoniju (najpoznatija takva usluga je Skype) i međusobnu komunikaciju između dva ili više sudionika posredstvom interneta (brbljanje.30 Mikrofon i slušalice Druga i mnogo rjeđa primjena mikrofona je za glasovno davanje naredbi računalu ili za diktiranje te kod slijepih i slabovidnih osoba. poslati elektroničkom poštom i dr. reproducirati. snima manje od potrebnih 25 sličica pa programski konstruira sličice koje nedostaju itd. ako se kaže „otvori novi dokument“.Mikrofon je ulazni uređaj koji ima dvije namjene. Raznim postupcima digitalne videokamere nastoje riješiti poteškoće koje nastaju pri tom. računalo mora otvoriti novi dokument u programu u kojem se radi. speech recognition) složena je zadaća pa su takve primjene mikrofona mnogo rjeđe od prijenosa govora i snimanja. Slika 1. čavrljanje. U oba slučaja računalo mora „razumjeti“ što se kaže i postupiti sukladno rečenom. Tako primjerice video kamera raznim postupcima sažima video zapis (obično u omjeru 5:1) što u određenoj mjeri smanjuje kvalitetu slike. Mikrofon može poslužiti i za snimanje govora. Kod takvih primjena mikrofon je redovito u kompletu sa slušalicama (engl. Raspoznavanja govora (engl.

31 Digitalna video kamera Treba upozoriti da je to bitno različita vrsta zapisa od one koju snimaju analogne video kamere. Digitalne video kamere troše mnogo više energije od digitalnih fotoaparata. optički diskovi i čvrsti diskovi. primjerice VHS formata. imaju jedan CCD koji se sastoji od tri vrste točkastih pretvornika . ovisno o modelu. I tu je riječ o akumulatorima koji se mogu puniti. Bolje video kamere imaju tri CCD pretvornika i tri pripadna elektronička sklopa koji obrađuju zasebno svaku od osnovnih boja.video kamera u načelu je isto građen kao i CCD pretvornik digitalnih fotoaparata. potreban je televizor ili monitor koji podržava visoke rezolucije. a takvih je većina. Zato su danas sve popularnije kamere visoke definicije . Uobičajeno je rabiti FireWire (IEEE1394) vezu. mora se dograditi naknadno.HD (engl. Zbog toga su njihove baterije veće i mnogo većeg kapaciteta. Za mnogo podataka koje treba pohraniti koristi se poluvodička memorija. Zapis video kamere zauzima mnogo memorije pa je za prijenos na tvrdi disk računala u kratkom vremenu potrebno osigurati brzu vezu. Kako to nije uobičajena oprema većine prosječnih računala. a jednim punjenjem može se snimati.svaki za jednu osnovnu boju. Razlučivost digitalnih video kamera standardne razlučivosti mnogo je manja od razlučivosti digitalnih fotoaparata i u rasponu je od 460.000 do 680. high definition) koje podržavaju snimanje u standardnim rezolucijama 720p i 1080p. Kod analognog zapisa potrebno je zapis najprije pretvoriti u digitalni pri čemu nužno dolazi do gubitka podataka i kvalitete. a za uživanje u snimkama s takvih kamera. I-40 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .000 točaka. Slika 1. To je ujedno i broj točkastih osjetila na CCD pretvorniku. Digitalni zapis može se bez pretvorbe i gubitka podataka prenijeti u računalo i obrađivati prikladnim programom. Jeftinije video kamere. od 1 do 3 sata. Razlog manje razlučivosti je relativno mala razlučivost televizijskih prijemnika na kojima će se reproducirati slika.

Prikaz se sastoji od teksta. Monitor Monitor je izlazni uređaj koji podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku. To je kamera koja se smješta uz računalo i spaja s računalom posredstvom USB sabirnice. to je slika bolja.2 Izlazni uređaji Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. npr. a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Slika 1.32 Webcam 1.1 do 0. na primjer. mnogo su osjetljivije na svjetlo pa mogu snimati pri slabijem osvjetljenju. Kamera je usmjerena prema korisniku koji sjedi za računalom i pomoću odgovarajućeg programa omogućuje da se dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora. Skuplji modeli kamera mogu se rabiti i za videonadzor. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. jeftina i praktična izvedba videokamera poznata pod nazivom engl.5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija. Sama kamera ne može pohraniti sliku već se slike spremaju i obrađuju na računalu. . crteža. napona ili struje. Što je više točaka na zaslonu monitora. a mjera za kakvoću slike u tom smislu zove se razlučivost ili rezolucija.1. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina.4. Ta okolina mogu biti ljudi. webcam. monitor razlučivosti 800 x 600 može prikazati PRO-MIL I-41 1 Osnove Digitalne video kamere imaju brojne prednosti pred analognim. Osnovni element slike na zaslonu monitora je zaslonska točka (engl. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. pixel. Razlučivost i kvaliteta slike tih kamera lošija je od kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video kamera. presnimavati na digitalni medij bez gubitka kvalitete itd. pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. ali je dostatna za jednostavnu vizualnu komunikaciju. Zaslonska točka je krug promjera od 0. Kakvoća slike monitora ponajprije ovisi o broju zaslonskih točaka od kojih je slika sastavljena.Webcam Pojavom interneta pojavila se posebna. picture element) koja je po cijeloj površini jednake boje i intenziteta svjetlosti. snimljeni materijal može se obrađivati na računalu bez gubitka kvalitete. Tako. Imaju veću razlučivost pa je i slika oštrija. Razlučivost monitora je podatak o najvećem broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor. razumljivih simbola itd.

Nedostaci su mu relativno velike dimenzije i relativno velika potrošnja energije (mnogo veća od LCD monitora). a koji imaju ugrađen LCD zaslon.33 LCD monitor (lijevo) i monitor s katodnom cijevi I-42 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . S obzirom na mogućnost prikaza višebojne slike monitori se dijele na jednobojne (monokromatske) i višebojne (kolor). Kombinacijom intenziteta tih triju boja moguće je dobiti bilo koju drugu boju. Monitor s katodnom cijevi do nedavno su bili najrasprostranjenija vrsta monitora. pa se zovu RGB monitori.560 x 2.000 točaka (800 točaka vodoravno i 600 točaka uspravno). LCD monitor.najviše 480.048. red. zelene i plave (engl. dobra pouzdanost i umjerena cijena glavni su razlozi tome. blue). LCD monitori odlikuju se malim dimenzijama i vrlo malom potrošnjom energije. Dobili su ime po pokaznom dijelu monitora čije se djelovanje temelji na svojstvima tzv. Višebojni monitori prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene. RGB. Veličina zaslona monitora mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraženom u palcima (1 palac = 1 inč = 25. Ta vrsta monitora omogućuje projekciju prikaza na platno ili zid. Raspon razlučivosti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2.4 mm). green. Dobra kakvoća slike. Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najčešće je 5:4 ili 16:10 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona. Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u jednoj boji na crnoj podlozi (ili crne podatke na jednobojnoj podlozi). tekućega kristala. Monitori s tekućim kristalom (engl. liquid crystal display monitor) trenutno su najpopularnija vrsta monitora. Za istodobni prikaz računalnih podataka većem broju gledatelja rabe se projektori koji sliče dijaprojektorima. Slika 1.

Podatke iz računala na papir ispisuju izlazni uređaji koji se nazivaju pisači (engl. printer). Suvremeni pisači osim teksta s velikim izborom izgleda znakova (engl. font) mogu otisnuti i različite slike. Višebojni pisači stvaraju višebojnu sliku kombinacijom triju tzv. komplementarnih boja: modrozelene (engl. cyan), ljubičastocrvene (engl. magenta), žute (engl. yelow) i crne (engl. black) ili skraćeno CMY (ili CMYK). Primjenom boja CMY rabi se tzv. suptraktivni postupak kojim se od temeljne boje (bijela) oduzima postotak boja CMY (tri se točke otiskuju jedna preko druge). Komplementarne boje CMY propuštaju svjetlost svih boja osim osnovnih RGB. Modrozelena propušta sve boje osim crvene, ljubičastocrvena sve boje osim zelene i žuta sve boje osim plave. Otiskivanjem jedne preko druge boje CMY i izborom odgovarajućeg intenziteta može se dobiti dojam svih ostalih boja. Višebojni pisači rabe slične tehnologije kao i jednobojni, uz nužne dodatke za ispis svih triju osnovnih boja i crne boje, što ih čini složenijima. Kakvoća slike u velikoj mjeri ovisi o primijenjenoj tehnologiji, a cijena višebojnih pisača veća je nego jednobojnih. Najrasprostranjeniji pisači u boji su pisači s mlazom tinte. Pisači s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet) sliku na papiru stvaraju štrcanjem mlaza tinte. Glava takvog pisača ima sposobnost štrcanja vrlo tankog mlaza tinte u smjeru papira. Na papiru kap tinte osuši se ostavljajući obojenu točku. Dobra svojstva pisača s mlazom tinte jesu bešuman rad i vrlo dobra kakvoća otiska, tek nešto lošija od otiska laserskog pisača. Pisači s mlazom tinte stekli su popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa su danas najpopularnija vrsta pisača. Pri kupnji pisača s mlazom tinte treba usmjeriti pozornost na cijenu tinte. Ako je riječ o pisaču u boji, cijena jednog punjenja tinte može stajati jednako kao i jeftiniji pisač. Laserski pisači (engl. laser printer) najkvalitetnija su vrsta pisača, a načelo svog djelovanja naslijedili su od fotokopirnih strojeva. Podaci iz računala dolaze u pogonski sklop laserskog pisača koji je, zbog složenosti upravljanja svim dijelovima, pravo malo računalo. Uski snop laserske zrake i precizno upravljanje omogućuje kakvoću otiska kakvu ne može postići ni jedna druga vrsta pisača. Laserski snop usmjerava se na fotoelektrostatički bubanj koji se zbog toga električki nabija i privlači obojeni prah. S bubnja prah se prenosi na papir i zagrijavanjem trajno veže s papirom. Visoka kakvoća otiska i relativno pristupačna cijena razlog su popularnosti laserskih pisača. Boja u prahu, kojom se koristi laserski pisač (engl. toner), nalazi se u posebnom spremniku (engl. toner cartridge) i nakon što se istroši, baca se kompletan spremnik. Jedno pakovanje može otisnuti nekoliko tisuća kopija, a cijena mu nije zanemariva i iznosi od 10% do 20% cijene pisača. Neki od proizvođača uz spremnik za boju vežu i fotoelektrostatički bubanj pa se promjenom boje mijenja i cijeli sklop bubnja, što dodatno povećava cijenu zamjene. Laserski pisači u boji višestruko su skuplji od jednobojnih pa se rabe malokad.

PRO-MIL

I-43

1 Osnove

Pisač

Slika 1.34 POS termički pisač

Termički pisač (engl. thermal printer) stvara otisak na posebnom papiru toplinskim djelovanjem termičke glave. Papir, na koji djeluju grijači, temperaturno je osjetljiv i na zagrijanim mjestima površina papira prelazi u crnu boju. Pomicanjem papira i zagrijavanjem izabranih grijača stvara se slika na papiru. Dobra svojstva termičkih pisača jesu male dimenzije, bešuman rad i relativno niska cijena. Glavni nedostaci su potreba za posebnom vrstom papira ili termičke vrpce i mala brzina. Primjenjuju se u uređajima ograničenih dimenzija i težine, npr. u pisačima za izdavanje računa u trgovinama (engl. point ofsale printer, POS printer), kalkulatorima, faksimiluređajima, prijenosnim pisačima itd.

Matrični ili iglični pisači (engl. dot matrix printer) stvaraju znak sastavljen od točaka koje su raspoređene u matrični oblik i ispisuju se s pomoću iglica smještenih u glavi pisača. Broj iglica u glavi određuje najveći broj točaka koje glava može otisnuti u jednom položaju. Što je broj iglica veći, može se postići bolji otisak jer se otisnuti znak sastoji od većeg broja točaka. Matrični pisač ostvaruje otisak udarcem iglica preko obojene vrpce (engl. ribbon). Buka koju pritom proizvodi nipošto nije zanemariva i u prostoriji u kojoj se nalazi može ozbiljno ometati rad. Nakon određenog broja otisaka vrpcu treba zamijeniti. Matrični pisači danas nisu više toliko rasprostranjeni jer su ih zamijenili pisači s mlazom tinte i laserski pisači. Matrični pisači ostali su u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna. Crtalo Crtalo (engl. plotter) izlazni je uređaj namijenjen izradi crteža i nacrta. Sva se crtala temelje na istom osnovnome načelu: relativnom pomicanju pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta. Pomak u bilo kojem smjeru ostvaruje se kombinacijom dvaju neovisnih i međusobno okomitih pomaka koji se označuju kao pravac x i y. Crtalo s nepomičnim papirom (engl. flatbed plotter) sastoji se od nepomičnog postolja i pokretnog pera. Papir na kojemu se želi izraditi crtež učvršćuje se na ploču postolja tako da je nepomično priljubljen uz nju. Iznad tako učvršćenoga i nepomičnog papira kreće se pero crtala. Upravljanjem pomaka pera u pravcu x i y, podizanjem i spuštanjem pera, moguće je izraditi crtež.

I-44

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.35 Crtalo s nepomičnim papirom

Crtalo s pomičnim papirom (engl. drum plotter) prihvaća papir u sustav pokretnih valjaka koji ga mogu pomicati u jednom pravcu. Iznad oboda glavnog valjka nalazi se pokretno pero koje se pomiče također samo u jednom pravcu, i to pravcu koji je okomit na pravac gibanja papira. Pero se osim toga spušta na papir i podiže s njega. Valjci pomiču papir u pravcu y, a istodobno se pero pomiče u pravcu x te je tako moguće iscrtati crtež. Kako je pomicanje papira u pravcu y ograničeno samo dimenzijama papira koji je uložen u crtalo, ta vrsta crtala može izrađivati crteže velikih dimenzija. Širina crteža ograničena je dimenzijama pogonskih valjaka, a duljina mu je praktično neograničena. Crtalo s pomičnim papirom ne može se smjestiti na stol, već je samostojeći uređaj, a rabi se uglavnom za profesionalnu izradu tehničkih crteža većih dimenzija.

Slika 1.36 Crtalo s pomičnim papirom

PRO-MIL

I-45

1 Osnove

multimedija gdje se podaci korisniku priopćuju u obliku pokretnih i nepokretnih slika i zvukova (npr.1. sound card ). Primjer takvog uređaja je zaslon osjetljiv na dodir (engl. Sintetizatori zvuka izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo i popularno se nazivaju zvučne kartice (engl.37 Zvučna kartica 1. touch screen) opisan u odjeljku Ulazni uređaji ili modem opisan u odjeljku Razmjena digitalnih podataka. Zvučne valove stvaraju zvučnici (engl. sound synthesizer) izlazne su naprave sposobne digitalne podatke iz računala pretvoriti u zvuk raspoznatljiv čovjeku. Slika 1.3 Ulazno-izlazni uređaji Postoje računalni uređaji koji su ujedno i ulazni i izlazi. speaker) koji se priključuju na zvučna kartice.Sklopovi za stvaranje zvuka Sklopovi za stvaranje zvuka koji se nazivaju još i sintetizatori zvuka (engl. Pomoću takvih je uređaja moguće i unositi podatke u računalo i primati podatke iz računala. Najčešće je riječ o pretvorbi u ljudski govor i glazbu. I-46 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . kod računalnih igara). Glavno područje primjene zvučnih kartica je tzv.4.

Slično je i s računalom. operating system) jest program ili.2 Računalni programi (engl. application software). Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje.1 Temeljni pojmovi 1. Program je skup naredbi nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom.Sposobnost računala za izvršavanje različitih programa jest svojstvo koje ga bitno razlikuje od ostalih strojeva.2. Pojam naredbe je u svakodnevnu životu jasan. skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu uporabu. a izbor programa ovisi o potrebama korisnika. OS. 1. Ovisno o programu (engl.2 Operacijski sustav Operacijski sustav (engl. Naredba je temeljni element programa. aplikacije. PRO-MIL I-47 1 Osnove 1. Jedna od mogućih podjela jest podjela u dvije velike skupine. a u drugu korisnički programi (aplikativni programi. čijim izvršenjem se obavlja željeni posao. Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu. Dio programa korisnik redovito kupuje već pri nabavi računala. Svaki računalni program sastoji se od naredbi. On je podloga svim ostalim programima koji se izvode na računalu. 1. Programski dio računala (instalirani programi) najčešće vrijedi više od njegova sklopovskoga dijela. kojim naredbodavac upućuje izvršitelja na obavljanje radnje.2.1. To je određen postupak izražen na dogovoren i razumljiv način. engl. Operacijski sustav treba što je više moguće olakšati uporabu sklopovskih dijelova računala s gledišta korisnika i istodobno osigurati maksimalnu djelotvornost. Instaliranje programa relativno je jednostavno i ne čini veću teškoću ni korisniku koji ne zna previše o računalu. namjenski programi. Programi se mogu svrstati u skupine s obzirom na različita svojstva. što je mnogo češće. software) . jedno te isto računalo može obavljati različite poslove. software) koji se izvodi. U prvu skupinu ubrajaju se operacijski sustavi (engl. operating system).1.1 Računalni programi Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu. a drugi dio može instalirati prema vlastitim potrebama.2.

Pri pokretanju višekorisničkoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava (engl. višekorisnički operacijski sustav omogućuje istodobni rad više korisnika i više programa na istom računalu. Tijesno je vezan za sklopovsku građu računala pa je za svaku vrstu računala potrebno. MSDOS. password ). Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows. Postoje operacijski sustavi za osobna računala koji su građeni pod pretpostavkom da je računalo istodobno namijenjeno jednom korisniku i jednom programu. Svako višenamjensko računalo. user name) i lozinku (zaporku. Budući da je središnja jedinica za obradu u osobnom računalu mikroprocesor. i operacijski su sustavi građeni za sasvim određenu vrstu ili porodicu mikroprocesora. Operacijski sustav je program koji se prvi pokreće pri uključenju računala i njegova jezgra ostaje cijelo vrijeme u memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. Linux. a zove se sistemski operater ili sistem-operater (popularno sistemac). u načelu. kako dobaviti podatke s magnetskog diska ili tipkovnice itd. Operacijski sustav na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta mu (ili ne dopušta) rad na računalu. Korisnik pri prvom susretu s višekorisničkim i jednokorisničkim operacijskim sustavom odmah će uočiti razliku. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. tada operacijski sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. Ostali dijelovi operacijskog sustava mogu se dobavljati u radnu memoriju i pokretati prema potrebi. Pri pokretanju jednokorisničkog operacijskog sustava moguće je odmah pokrenuti neki od korisničkih programa bez posebne prijave korisnika. Za razliku od njega. izraditi drugi operacijski sustav. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. Ako je korisniku dopušten rad. a to su praktično sva osobna računala. Unix. Sistem operater određuje i što će sve korisnik moći raditi na računalu. Lozinka je također jedna riječ duljine pet do osam znakova. dok su mu svi ostali podaci nevidljivi i nedostupni. To je postupak kojim se korisnik predstavlja računalu. logon). Svaki korisnički program građen je tako da pretpostavlja postojanje nekog od operacijskih sustava i pri svom radu rabi njegove funkcije. mora djelovati pod nekim operacijskim sustavom jer je bez njega beskorisno. engl. Na primjer. I-48 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Drugim riječima. Pri nabavi je korisničkog programa potrebno provjeriti jesu li korisnički program i operacijski sustav sukladni. korisnik može pristupiti samo dopuštenim podacima pohranjenim na tvrdi disk. Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje osoba koja upravlja radom višekorisničkog računala.Operacijski sustav brine se za to na koje mjesto u memoriji pohraniti koji podatak. računalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo jednim programom.

BIOS BIOS (engl. memorije i ulazno-izlaznih sklopova. te učitava i pokreće operacijski sustav. a višekorisničkog Unix. predaje poruke korisniku s pomoću sličica koje se zovu ikone (engl. osim s pomoću tipkovnice. To je program koji se prvi izvršava pri uključenju računala i koji. GUI. Operacijski sustavi koji komuniciraju s korisnikom znakovima i slikovnim simbolima zovu se operacijski sustavi s grafičkim korisničkim sučeljem (engl. sličica koša za smeće označuje operaciju brisanja podataka. Taj je program zadužen za prihvat naredbi i podataka od korisnika i predaju podataka korisniku. Računalo. icon). a postavljaju povećane zahtjeve na računalo glede središnje jedinice za obradu. Tipičan primjer jednokorisničkog operacijskoga sustava jest MS DOS. basic input-output system) je program pohranjen u postojanoj poluvodičkoj memoriji računala (ROM-u ili flash memoriji). sličica sa satom aktiviranje prikaza vremena itd.38 Grafičko korisničko sučelje PRO-MIL I-49 1 Osnove Višekorisnički operacijski sustavi namijenjeni su za rad u mreži. Tako npr. Korisnik svoje poruke računalu. Korisničko sučelje Dio programa koji je zadužen za komunikaciju s korisnikom zove se korisničko sučelje (engl. Može biti zaseban program ili dio operacijskoga sustava. . može predavati i s pomoću miša pokazujući na prikazane slike na zaslonu i birajući na taj način željene radnje. Primjer takvog operacijskog sustava je Windows. a koje likovno opisuju i podsjećaju na predočenu akciju ili objekt kojim korisnik može rukovati. provjerava ispravnost pojedinih dijelova računala. osim s pomoću slova i brojki (znakova). user interface). graphic user interface). uz mnoge ostale zadaće. Slika 1.

desk top publishing) jest računalni sustav koji omogućuje priređivanje teksta u obliku spremnom za tisak. brojkama i još nekim znakovima. DTP. Primjer takvog programa je Recognita. Primjer takvog programa je Microsoft Access. aplikacije) namijenjeni su rješavanju nekog specifičnog zadatka čiji je rezultat korisniku neposredno zanimljiv. programi za crtanje. U programe za obradu baza podataka ubrajaju se namjenski programi koji omogućuju obradu velike količine istovrsnih podataka pohranjenih u tzv. Programi za obradu zvuka omogućuju jednostavno rukovanje zvukom: generiranje. Namjenski programi za obradu slike omogućuju jednostavnu i brzu obradu slika: crtanje. knjiga. wordprocessor) služe za pisanje. Za korisnika je takav način komuniciranja s računalom bio teži i neprirodniji od grafičkog korisničkog sučelja. pohranu zvučnog zapisa itd. ispis. Primjeri takvog programa su CorelDraw i AutoCAD. textprocessor.3 Korisnički programi (aplikacijski programi) Korisnički programi (aplikacijski programi. kopiranje cijele slike ili njezinih dijelova. a računalo je rezultat priopćavalo ispisom teksta ili brojeva. 1. prepravke. namjenske programe možemo podijeliti u sljedeće skupine: • Programi za obradu teksta (engl. Sustav koji računalu omogućuje izravno strojno “čitanje” napisanog teksta zove se su stav za optičko raspoznavanje znakova ili OCR (od engl. pisama itd. Primjer takvog korisničkog sučelja je MS-DOS. Komunikacija korisnik-računalo tekla je isključivo slovima.2. Tu se. znakovno korisničko sučelje. Primjer takvog programa je InDesign. Jedina prednost znakovnoga korisničkog sučelja je mogućnost rada na slabim računalima (računalima koja imaju malu moć računanja). Stolno izdavaštvo (engl. smanjivanje i povećavanje slike ili njezinih dijelova. bazu podataka. Primjer takvog programa je Microsoft Word. članaka. bojenje. Korisnik je podatke i naredbe upisivao pomoću tipkovnice. Ima mnogo namjenskih programa pa se ovdje spominju samo glavne skupine.1. obli kovanje i ispis teksta: dopisa. snimanje i reprodukciju zvuka. programi za obradu baza podataka itd.Starija računala rabila su tzv. • • • • • I-50 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . promjenu i izobličenje zvuka. pohranu slike itd. Ta vrsta programa treba na što prikladniji način omogućiti: crtanje i brisanje slike ili dijelova slike. sintetiziranje zvuka. Sustav omogućuje unos otisnutih ili rukom napisanih podataka u računalo bez posredo vanja čovjeka (obično skenerom). primjerice. optical character recognition). ubrajaju programi za obradu teksta. S obzirom na vrstu zadatka koji rješavaju. pohranu i dr.

programi za elektroničku poštu. ubrajaju programi za izradu: nacrta. podataka. uglavnom brojčanih. Primjer takvog programa je Microsoft PowerPoint. Primjer takvog programa je Microsoft Excel. primjerice. shema. programi za prijenos datoteka (ftp) itd. . Pojam CAD često se rabi u širem smislu i odnosi se na primjenu računala pri nastanku nekog proizvoda ili usluge. computer aided design) namijenjeni su izradi projekata pa se tu npr. korisnički programi rješavaju zadaće iz područja izravnog zanimanja korisnika.). Korisnički programi relativno su jednostavni za uporabu i korisnik takva programa ne treba znati gotovo ništa o djelovanju i građi računala. programi. Ti se programi mogu svrstati u dvije skupine: Programi za projektiranje pomoću računala (engl. Inženjerski programi su posebna skupina namjenskih programa koji omogućuju i olakšavaju rješavanje specifičnih inženjerskih zadaća.2. PRO-MIL I-51 1 Osnove Namjenski programi za tablično računanje (proračunske tablice. Za pristup i uporabu interneta razvijeno je mnogo različitih programa. trodimenzionalnih modela. Ovisno o potrebama i sklonostima korisnik može izabrati neki od mnogih raspoloživih programa kako bi što jednostavnije i brže riješio svoj zadatak. Osim navedenih postoji još mnogo drugih namjenskih programa za različite namjene. 1. U širem smislu pojam se odnosi na cjelokupni proizvodni sustav koji je pod nadzorom računala (računala. Namjenskih programa ima mnogo više nego operacijskih sustava i s gledišta korisnika to su programi koji neposredno rješavaju njegov zadatak. postoje web preglednici (za pregledavanje web stranica). Programi za proizvodnju s pomoću računala (engl. Program služi tome da se sadržaj pomoću računala i priključenog projektora projicira na platno kako bi ga moglo vidjeti više ljudi. Tako. proračuna različitih vrsta. engl.• • Programi za prezentacije služe za pripremu i prezentaciju različitih sadržaja koji se žele prikazati prilikom predavanja ili izlaganja.4 Razlika između operacijskog sustava i korisničkih programa • • • • • Dok operacijski sustavi rješavaju zadaće objedinjenja i usklađivanja rada računalnog sustava. spreadsheet) omogućuju jednostavno i djelotvorno računanje s mnogo. simulacijskih modela itd. tehničkih crteža. sustav za komuniciranje. Većina namjenskih programa izrađena je tako da su predviđeni za rad s određenim operacijskim sustavom i bez njega ne mogu raditi. CAD. strojevi upravljani računalom itd.1. computer aided manufacturing) omogućuju proizvodnju uz pomoć računala (strojevi upravljani računalom. CAM.

Kod osoba koje imaju poteškoća s koordinacijom pokreta prstiju ili su im takvi pokreti otežani može se za unos podataka rabiti prividna tipkovnica prikazana na zaslonu monitora.1. izgled i veličina kazala itd. Vista) bez instaliranja bilo kakvih dodatnih programa. pritiskom na strelice na tipkovnici). Osobama koje se ne mogu služiti mišem moguće je podesiti da se kazalo pomiće pomoću tipkovnice (npr. speech recognition) i mikrofona. To je ponekad mnogo lakši način unosa podataka takvim osobama od tipkanja na uobičajenoj tipkovnici. Može se podesiti i kako dugo će neka poruka biti vidljiva na zaslonu. pa osobe sa slabijom koncentracijom ili poteškoćama u razumijevanju mogu podesiti po volji dulje vrijeme prikaza poruka. I-52 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Korisničko sučelje može se podesiti tako da prikazani tekst bude veći od uobičajenog i lakše čitljiv takvim osobama.1.5 Proširenje pristupačnosti Suvremeni operacijski sustavi imaju mogućnost podešavanja značajki kako bi se korisničko sučelje prilagodilo korisnicima s različitim tjelesnim nedostacima. Primjerice moguće je promijeniti namjenu pojedinih tipki kako bi odgovarala ljevorukim osobama. Ako se rabi operacijski sustav koji nema takve mogućnosti. Ponekad glas može opisati i što se događa u video prikazu na zaslonu. Osim toga može se promijeniti kontrast i boje prikaza. moguće je dodatno instalirati programe koji to omogućuju.cursor). Ovdje će biti nabrojane neke od mogućnosti proširenja pristupačnosti korisničkog sučelja takvim osobama. Za slijepe osobe može se uključiti glasovna reprodukcija teksta sa zaslona. povećati ikone ili uključiti povećalo kojim je moguće znatno povećati bilo koji dio prikaza na zaslonu. Za osobe koje uopće ne mogu pokretima unositi podatke (npr. Osobe oštećenog sluha ne čuju zvučne poruke pa se može podesiti da se umjesto zvučnih poruka prikazuju slikovne poruke. Svaki tekst prikazan na zaslonu monitora bit će glasno pročitan kako bi ga takve osobe mogle čuti. Podesiti se može i brzina pomicanja kazala (engl . Npr. ljevorukim osobama uobičajeni miš može biti nespretan pa postoji mogućnost podešavanja miša.2. Za unos podataka potrebno je mišom kliknuti na odgovarajuće mjesto na slici tipkovnice. Slabovidne osobe mogu imati poteškoća pri čitanju sa zaslona. Većinu gore navedenih mogućnosti moguće je podesiti u operacijskom sustavu (npr. paralizirane osobe) podaci se mogu unositi glasom uz uporabu odgovarajućeg programa za raspoznavanje govora (engl.

dijagramom tijeka i dr. Planiranjem se predviđa tko će. Specifikacija je dokument koji sadržava podroban popis i opis zadataka i željenih rezultata. intuicijom. algoritam je naputak za pripravak nekog jela ili rukovanje mobilnim telefonom. Primjerice. zadatak u načelu može riješiti i stroj (npr. razlučeniji na manje zadatke i sličniji konačnom računalnom programu. opisom zadatka. koja sadržava dovoljno podataka da bi se taj zadatak mogao riješiti. planiranjem se mogu predvidjeti i rasporediti pojedine faze izrade programa. iskustvom. osjećajima. Za razliku od čovjeka. prikaz zadatka postaje sve podrobniji. Pri izradi složenih programa često sudjeluje mnogo ljudi pa je planiranje veoma važan dio pripreme kako bi se uskladio rad svih.1. računala imaju samo dva od tih obilježja: pamćenje i logičko rasuđivanje. Što se više napreduje pri rješavanju zadatka. Kako je jedini oblik koji računalo razumije programski jezik računala. Algoritam redovito svodi cjelokupan zadatak na rješavanje više jednostavnijih i manjih zadataka. čovjek se služi mnogim pomoćnim postupcima: planiranjem. algoritmom. Ako je algoritam jasno i podrobno napisan. Kao i u svakom drugom poslu. Čak ako program izrađuje samo jedan čovjek. Prvi korak u rješavanju bilo kojeg opsežnijeg zadatka jest planiranje. tada je dovoljan da osoba koja nikad nije rješavala taj zadatak na temelju algoritma može doći do rješenja. podrobnijim razmatranjem često se ustanovi da zadatak nije u potpunosti jasno određen. Što je zadatak koji treba riješiti na računalu složeniji. I ne samo to. kada i što raditi. Zato se zadaci koje računalo treba riješiti moraju pretvoriti u oblik koji uključuje samo te dvije sposobnosti računala. logičkim rasuđivanjem itd. Analiza zadatka jest raščlamba i potpuno razumijevanje zadatka i željenih rezultata. Algoritam je naputak kako riješiti neki zadatak ili obaviti neki posao. Rezultat takve analize je specifikacija zadatka.2. Pritom se pod mehaničkim radnjama razumijevaju takve radnje za PRO-MIL I-53 1 Osnove 1. Svi ti postupci služe samo jednom: olakšati i pojednostavniti prikaz zadatka u oblik prihvatljiv računalu. već samo točan opis što je na raspolaganju i što se želi dobiti kao rezultat. to je u načelu više pomoćnih postupaka potrebno da bi se došlo do računalnog programa čijim se izvršavanjem rješava zadatak. tako i pri izradi računalnog programa planiranje može uštedjeti mnogo truda.6 Razvoj računalnih programa . Analizu zadatka programer mora provoditi usko surađujući s korisnikom koji dobro poznaje zadaće koje treba riješiti. pseudokodom. Specifikacija zadatka nije prijedlog kako ga riješiti. Ti su postupci međusobno povezani i redovito se sljedeći postupak oslanja na prethodni. to će konačni rezultat svih tih postupaka biti računalni program. Iako se na prvi pogled može činiti da je zadatak jasan. vremena i novca. Zato se kaže da se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji.Pri rješavanju svakodnevnih zadaća čovjek se služi znanjem. Prvi preduvjet da bi se neki zadatak mogao uspješno riješiti jest znati kako zapravo zadatak glasi. računalo) koji posjeduje samo memoriju i sposobnost logičkog rasuđivanja. Da bi si olakšao pretvorbu zadataka iz svijeta koji ga okružuje u oblik prihvatljiv računalu. slijedeći upute algoritma. Zbog toga je prije svega potrebno analizirati zadatak.

čije izvršenje nije više potrebna posebna inteligencija. On olakšava analizu. Pseudokod ne bi trebao sadržavati naredbe bilo kojeg programskog jezika za računalo jer bi time bio razumljiv samo onom tko razumije te naredbe. zapravo nije napisan u programskom jeziku koji bi se mogao izravno primijeniti na bilo kojemu računalu. Dijagram tijeka može pomoći objasniti i drugima prenijeti što se događa i što se treba dogoditi pri rješavanju zadatka. Pseudokod bi trebao biti napisan tako da bilo koji programer u bilo kojemu programskom jeziku za računalo može na temelju njega napisati program. a ne programskom jeziku računala.laž) jer premda nalikuje na računalni program. flow chart) je grafički prikaz programa koji olakšava izradu programa. To je redovito niz relativno jednostavnih operacija čijim se slijednim izvršavanjem može na temelju ulaznih podataka dobiti rezultat. Trebao bi biti napisan kao popis izraza koji slijede jedan za drugim. dobro je uvlačiti pojedine skupine izraza koje čine logičku cjelinu. Te operacije ne moraju biti. a vizualizira zadatak i on postaje pregledniji. Pseudokod se sastoji od kratkih izraza na govornom jeziku koji opisuju i ukratko objašnjavaju pojedine zadatke algoritma. onda je algoritam uputa računalu kako može riješiti postavljeni zadatak. izvršiti bilo tko (uključujući i stroj). Tako usmjerene crte pokazuju tijek rješavanja zadatka pa odatle i naziv dijagrama. Algoritam je načinjen na temelju specifikacije. Jedan od najčešćih postupaka za rješavanje složenog zadatka je podjela tog zadatka u jednostavnije i manje zadatke koji se mogu sagledati i riješiti u mnogo kraćem vremenu i s mnogo manje truda. Riječ je o izrazima koji su razumljivi svima koji govore taj jezik. Ako je riječ o računalima. Pri izradi računalnog programa postupak se može pojednostavniti tako da se najprije riješi manji i jednostavniji zadatak. Pri izradi složenih tvorevina ljudi si nastoje pomoći različitim pomagalima kako bi olakšali i ubrzali posao pa si tako i pri izradi programa za računalo pomažu raznovrsnim postupcima. pseudos . a napisan je na način na koji se može pretvoriti u naredbe računalnog jezika. a to je moguće izradom pseudokoda. navedene pomoću naredbi programskog jezika. slijedeći upute. I-54 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . To je pomoćno sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i računalu. Zbog bolje čitljivosti i razumljivosti pseudokoda. Važno je uočiti da ti izrazi trebaju biti napisani na svakodnevnom govornom jeziku. S pomoću geometrijskih likova i usmjerenih crta prikazuje se način na koji se zadatak može riješiti. primjerice: Dijagram tijeka (engl. Može se reći da je dijagram tijeka slikovni prikaz algoritma. Na slici su prikazani uobičajeni geometrijski likovi i njihova uobičajena uporaba u dijagramu tijeka. bolje razumijevanje zadatka i uočavanje logičke povezanosti pojedinih manjih zadataka koje treba riješiti da bi se postiglo dobro rješenje. Dijagram tijeka sastoji se od nekoliko jednostavnih geometrijskih likova spojenih crtama na čijim su krajevima strelice. i najčešće nisu. već ih može. Pseudokod je tobožnji program (grč. Izrada računalnog programa često je složen i dugotrajan postupak u kojem sudjeluje mnogo ljudi. već na neki prikladni opisni način.

Program je skup naredaba nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom. pseudokoda i dr. Programer mora znati raspoložive naredbe računala. često se pogreška otkriva tek kod krajnjeg korisnika. nakon što je mnogo primjeraka programa već prodano. Pogreške u programu često su skrivene i pojave se tek stjecajem niza posebnih okolnosti. Pogreška dovodi do neželjenog ponašanja računala. Nakon što je program gotov. čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Jedna te ista radnja može se izvršiti pomoću više različitih naredbi. Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). Bug je ime za trajnu pogrešku u programu ili sklopovlju računala. programer može započeti s kombiniranjem tih naredbi u program. brisanje podataka s diska. njihovu funkciju i ispravan oblik. Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. kao i količina i način ugrađenih naredbi (materijala). Čovjek koji piše program naziva se programer.naredbe. a naziva se sintaksa. primjerice. Unatoč opsežnom ispitivanju. Bug se može ispraviti samo tako da se prepravi program ili otkloni sklopovska pogreška. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše. program Windows 95 ispitivali su deseci tisuća neovisnih korisnika prije puštanja u prodaju. O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa (građevine). Zato su dobri programeri cijenjeni i traženi. Primjerice. Unatoč tome. a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi. a katkad može izazvati i opasne posljedice. dijagrama tijeka. programer mora prije svega dobro poznavati njegove sastavne dijelove . na programeru ostaje najveći dio odgovornosti za logičku ispravnost programa jer uporabom neodgovarajuće naredbe može poremetiti logičku ispravnost. Da bi mogao uspješno napisati program. Glede logičke ispravnosti programa može se osloniti na algoritam. pseudokod. Upravo zbog te složenosti teško je napisati program bez pogreške. Događa se zato da i PRO-MIL I-55 1 Osnove Programiranje . bug (čita se bag). Način korištenja naredbi u programu i njihovo slaganje strogo je propisano pravilima programskog jezika. U računalom nazivlju pogreške su dobile i posebno ime: engl. Razlog tome je složenost suvremenih programa. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na određen način gradi program (kuću). a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje. Provjera ili testiranje programa provodi se kod proizvođača programa i neovisnih ispitivača. dijagram tijeka i druga pomagala koja trebaju osigurati logičku ispravnost programa. Upoznavši dobro značenje i način djelovanja svake naredbe. treba ga provjeriti. Složene zadaće zahtijevaju složene programe pa je potreban sustavni pristup i uporaba različitih tehnika i pomagala pri izradi takvih programa: algoritama. Programiranje je pisanje niza naredbi koje tvore program.

priručnici za korisnika. U dokumentaciju ubrajaju se. Razlog za izmjene mogu biti promijenjene potrebe korisnika (npr. primjerice. program Windows). To je dobro za korisnika jer može tražiti izmjenu programa sukladno svojim potrebama. I-56 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . otkrivena skrivena pogreška u programu i dr. Potpora kupcima je mogućnost kontaktiranja službe za korisnike telefonom ili elektroničkom poštom. te mu je značenje prošireno s pojavom računala. Stručne osobe će kupcu pružiti nužne informacije o uporabi programa i o mogućem otklanjanju pogrešaka koje je korisnik uočio. Rašireno je. To je neizravno održavanje programa na koje korisnik može malo izravno utjecati i pogodno je samo za programe koji se prodaju u velikim količinama (npr. To znači osigurati da on radi upravo ono što korisnik od njega očekuje i da to radi bez pogrešaka. Ostala dokumentacija nalazi se kod proizvođača programa i samo se u iznimnim slučajevima isporučuje korisniku. Primjerice. U tom primjeru praktično nije moguće održavati program kod svakog korisnika pa se održavanje svodi na instaliranje nove inačice programa. Većina tvrtki ipak to ne radi. ali pogrešno.velike i poznate tvrtke prodaju programe za koje se tijekom uporabe ustanovi postojanje pogreške. tehnički opis programa i samo katkad izvorni program. već u određenim vremenskim razdobljima izdaju nove inačice (verzije) programa. zbog izmjene zakona ili načina rada). zavukavši se između kontakata releja računala. Korisniku se obično isporučuje samo uputa za instaliranje programa i priručnik za njegovu uporabu. uputa za instaliranje programa. mišljenje da se riječ bug u značenju pogreške rada računala rabi od 1940. Riječ bug na engleskom jeziku znači kukac ili stjenica. promijenjeno sklopovlje na kojem se program izvršava. Neke tvrtke pri prodaji programa nude korisniku ugovor o održavanju kojim mu jamče da će uvijek urediti program prema njegovim potrebama i da će tu izmjenu brzo provesti. Postupak provjere i ispravka programa je iterativan (opetovni) i često je potrebno nakon postupka provjere vratiti se na pisanje programa ili čak korake koje mu prethode. ali su tijekom vremena potrebne manje ili veće izmjene. Važan dio izrade programa je izrada dokumentacije za korisnika i za kasnije održavanje programa. Postupak mijenjanja programa tijekom životnog vijeka programa i poduka korisnika o uporabi programa naziva se održavanje programa. kada je jedan noćni leptir izazvao pogrešan rad računala Mark I. Tijekom uporabe računalni program treba održavati. Točno je da je pojam u upotrebi od sredine devetnaestog stoljeća kao naziv za skrivenu pogrešku u različitim tehničkim uređajima. godine. Obično program pri isporuci korisniku zadovoljava njegove potrebe. uz program za obradu teksta Microsoft Word dobije se priručnik koji ima nekoliko stotina stranica.

skupi uređaji za razmjenu podataka itd. Mreža stvara okoliš u kojem korisnici mogu djelotvornije razmjenjivati i rabiti podatke i programe smještene na različitim računalima u mreži. skupi izlazni uređaji (npr.3 Računalne mreže . Povezivanje pojedinačnih dijelova informatičke opreme u mrežu zahtijeva ugradnju sklopovske i programske opreme te njihovo međusobno povezivanje spletom spojnih vodiča. Znatno složenija zadaća je povezivanje računala koja se nalaze u različitim zgradama. • raspodijeljena obrada podataka .računala povezana u mrežu omogućuju raspodjelu opsežnih poslova obrade podataka na više računala u mreži koja se ponašaju gotovo kao jedno veliko računalo. a osim razmjene jednostavnih i kratkih poruka uključuje i razmjenu opsežnih poslovnih podataka.takva je razmjena podataka poznata pod nazivom elektronička pošta (engl. gradovima ili čak državama. programa itd. • jednostavna uporaba zajedničkih uređaja u koje se ubrajaju mediji za pohranu velike količine podataka (npr. crtala i sl. djelotvorniji i jeftiniji način razmjene podataka među korisnicima kao i uporabu raspoloživih priključnih naprava. I u jednom i u drugom primjeru sustav za povezivanje trebao bi omogućiti što jednostavniji. network). Razlozi koji opravdavaju povezivanje informatičke opreme u mrežu jesu: • jednostavan pristup podacima koji se nalaze na nekom drugom računalu u mreži (svaki od korisnika ima mogućnost sa svog računala pristupiti podacima kao da su smješteni upravo na njegovu računalu) • jednostavna i djelotvorna razmjena podataka među korisnicima . e-mail. koji u određenom smislu čini sklopovsku i programsku cjelinu zove se mreža (engl. obično smještenih na jednom katu neke zgrade ili u cijeloj zgradi. magnetske vrpce). PRO-MIL I-57 1 Osnove 1. trebalo je međusobno povezati i njihove priključne uređaje. Tako povezan sustav. electronic mail ).Zbog rasprostranjenosti uporabe osobnih računala i u poslovne svrhe bilo je potrebno međusobno ih povezati. Osim računala.). potreba za povezivanjem informatičke opreme tvrtki. laserski pisači. Tipičan primjer za to je npr.

a optičkim kabelima svjetlošću. To. WAN Mreže koje pokrivaju široko zemljopisno područje (nekoliko stotina kilometara pa i nekoliko tisuća kilometara) nazivaju se rasprostranjene mreže ili skraćeno WAN (engl. a podaci se prenose radiovalovima.11 poznate su još i pod nazivom Wi-Fi (engl. Bežične mreže Bežične mreže (engl. promjer od nekoliko kilometara) zovu se lokalne mreže ili skraćeno LAN (engl. On povezuje računala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka.1 Vrste mreža Mreže se mogu svrstati u skupine prema različitim kriterijima. Bežične mreže sukladne normama 802. 1. WLAN. prema međusobnoj udaljenosti čvorova mreže.1.3. prema ustrojstvu mreže itd. local area network). wireless fidelity). Odlikuju se pristupačnom cijenom. Uređaji u mreži međusobno se povezuju bakrenim žicama ili. optičkim kabelima. za veće brzine i udaljenosti. Lokalne mreže najčešće služe za povezivanje informatičke opreme neke tvrtke na jednoj lokaciji. Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala. npr.3. Rasprostranjene mreže znatno su složenije od lokalnih. zemljama i kontinentima. relativno jednostavnom instalacijom i uporabom. primjerice. wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom. hotspot). Moguće je i bežično povezivanje pri čemu se podaci prenose radiovalovima.1. Tipičan primjer lokalnih mreža jest sustav koji povezuje računala u jednoj zgradi. Primjer popularne uporabe bežičnih mreža je u hotelima ili restoranima gdje se namjernici mogu bežično vezati u mrežu i na internet. wide area network). prema mediju za prijenos podataka. I-58 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . omogućuje korisniku koji je u krugu desetak metara od Wi-Fi pristupnog čvora da s pomoću ručnog ili prijenosnog računala ostvari vezu s internetom. Sve više korisnika nosi računalo sa sobom i želi se povezivati u mrežu ili spajati na internet bez nespretnog povezivanja žicama. Često se Wi-Fi uređaji rabe za bežični pristup internetu. Najpoznatiji WAN je internet. a uključuju povezivanje čvorova u različitim gradovima.1 LAN i WAN LAN Mreže ograničene na relativno malo zemljopisno područje (npr. Bakrenim žicama podaci se prenose s pomoću električne struje. U primjeru povezivanja na internet pristupni čvor naziva se vruća točka (engl.

obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obrađene podatke računalu korisniku. klijent) i računala koje pruža uslugu (to je računalo poslužitelj.3. slanje podataka i prijam obrađenih podataka. server) redovito je udaljeno računalo koje korisnik mreže fizički ne vidi. podatke i uređaje ostalim računalima u mreži. client/server) Korisnik-poslužitelj mreža (engl. client-server) dijeli obradu podataka između računala koje treba uslugu (to je računalo korisnik. slanje zahtjeva.39 Načelni prikaz bežične mreže 1.Slika 1. Računalo korisnik (engl. PRO-MIL I-59 1 Osnove Bežično povezivanje u načelu je skuplje i sporije od povezivanja žicama ili optičkim kabelima. server). Korisniku mreže omogućava pristup uslugama i podacima koji se nalaze na poslužitelju. . ali mnogo praktičnije za prijenosne uređaje.1. Računalo poslužitelj (engl.2 Korisnik/poslužitelj (engl. Internet je najpoznatiji primjer korisnik-poslužitelj ustrojstva mreže. Bitno obilježje organizacije mreže korisnik-poslužitelj jest podjela i specijalizacija posla između dviju strana. Zadatak poslužitelja je dati na uporabu usluge. client) je računalo na kome radi korisnik mreže. Njegov program zadužen je za korisničko sučelje. Zadaća mu je primiti zahtjeve. Na njemu su pohranjeni podaci i programi za pružanje raznih usluga.

tiskanih publikacija i dr. Prvi put u povijesti korisnik s malo truda i sa skromnim sredstvima može putem interneta i web stranica objavljivati informacije u cijelom svijetu (pojam web stranica opisan je u nastavku). mogućnost pretraživanja i izdvajanja informacija.1. To su. koliko i kojim slijedom želi primati informacije. Uporabom računala. elektronička pošta je moguća zamjena za tradicionalno poštansko dopisivanje.40 Korisnici (engl. radiodifuznog i televizijskog sustava. Primjerice. računalnih mreža. modema i računalne mreže korisnik se može povezati s izabranim informacijskim sustavom i koristiti se raspoloživim uslugama. server) na temelju kojih im poslužitelj dostavlja tražene podatke 1.3. pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav. ali s mnogo kraćim vremenom putovanja poruke i redovito s mnogo nižom cijenom. Uz to pojavila se mogućnost bitnog ubrzanja i pojeftinjenje nekih tradicionalnih postupaka komuniciranja. Glavne usluge koje uobičajeno nudi računalni informacijski sustav jesu: I-60 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . npr. računala i računalne mreže nude nove i poboljšane mogućnosti rukovanja informacijama. Za razliku od ostalih informacijskih sustava. Temeljna zadaća informacijskog sustava je omogućiti korisniku djelotvorno pretraživanje i dobavu informacije.3 Internet Razvoj računalnih mreža stvorio je preduvjete za djelotvornu i relativno jeftinu distribuciju i razmjenu informacija. clients) šalju zahtjeve poslužitelju (engl. slike i zvuka itd. Nova tehnologija omogućila je nastanak potpuno novih izvora informacija koji se zajedničkim imenom zovu računalni informacijski sustavi. Računalni informacijski sustav Računalni informacijski sustav sastoji se od računala. primjerice.Slika 1. telefonskog sustava. brz dvosmjerni prijenos teksta. Korisnik može birati kada..

ali i mogućnost da vlastita dostignuća prikažu svijetu. Uporaba interneta je besplatna. Korisnik će imati trošak nabave opreme.. pa tako i nastavnicima i učenicima srednjih škola. primjerice elektronička pošta. trošak uspostave komunikacijske veze s internetom i dr. prijenos podataka na daljinu i sl. godišnje. Cjelokupni se internetski prostor u fizičkom i informacijskom smislu popularno zove jednom riječju engl. CARNet ne naplaćuje svoje usluge te je najpogodniji način uključenja učenika ia akademske zajednice na internet.). već doslovno obuhvaća cijeli svijet. CARNet je dio interneta i svaki je sudionik CARNeta ujedno uključen i u internet. Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža razmještenih diljem svijeta. cyberspace. Internet nije zemljopisno smješten na jednomu mjestu. tražilice. . Zato se internet često naziva jednostavno engl. npr. forum. ali neće morati posebno plaćati uporabu samog interneta. mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio i nudi na uvid informacijski sustav. prema vremenu provedenom na internetu i sl. • Internet Posebno mjesto među informacijskim sustavima zauzima internet (kratica od engl. Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na internet zovu se davatelji internetske usluge (engl. The Web.. U Hrvatskoj posebnu ulogu ima davatelj internetske usluge CARNet. Internetskom korisniku nudi mnogo različitih informacijskih usluga među kojima su najpopularnije elektronička pošta i www. internet nije u vlasništvu nijedne osobe. organizacije ili vlade. internet service provider) i obično naplaćuju svoju uslugu (mjesečno.• • mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i uvid u poruke koje se već nalaze na takvoj ploči. ISP. Za razliku od svih ostalih računalnih mreža i sustava. Zadatak je CARNet-a graditi računalno-komunikacijski i informacijski sustav obrazovnih i znanstvenih ustanova. internetworking). a može se slikovito zamisliti kao golema elektronička mreža koja obuhvaća cijelu kuglu zemaljsku i povezuje računala i računalne mreže. pa tako nije pod izravnim nadzorom nijedne institucije. CARNet omogućuje priključak na internet praktično svim obrazovnim i istraživačkim ustanovama. npr. Na taj način hrvatska znanost i školstvo imaju na raspolaganju svjetsko znanje i informacije. ISP naplaćuje svoju uslugu povezivanja s internetom i taj trošak ne treba miješati s uporabom interneta koja je besplatna. PRO-MIL I-61 1 Osnove mogućnost razmjene podataka između sudionika.

podebljano i sl. Svaki takav dokument koji je dio sustava www ima svojstveni URL oblika: protokol: / / imeracunala/put/informacija U gornjem obliku adrese “protokol” označava protokol kojim će se prenositi informacije koje pruža informacijski sustav. Svaka riječ ili slika može biti veza (engl. Takvo označeno mjesto (podvučeno. Mozilla Firefox. hyperlink) s nekom drugom web stranicom na internetu. home page) može se pristupiti svim ostalim ponuđenim stranicama. npr. www na jednostavan i korisniku ugodan način povezuje cijeli internet u jedinstven informacijski sustav. Najčešći protokoli jesu: http. Glavni razlog velike popularnosti www jednostavnost je uporabe i privlačan prikaz informacija. Web stranica dokument je koji se može prikazati na zaslonu monitora. a sliči stranici knjige. Može sadržavati tekst. world wide web). Nakon naziva protokola za prijenos slijedi dvotočje i dvije kose crte. gopher. Microsoft Internet Explorer. ftp. već je dovoljno samo mišem kliknuti na označeno mjesto na web stranici za pristup željenim informacijama. moguće ju je pregledavati uporabom nekog od web preglednika (engl. a mogu se rabiti i telnet. Takva su mjesta obično podvučena i naglašena bojom. browser). Jedan od najčešćih i korisniku najprihvatljivijih načina prikaza informacija jest s pomoću tzv. Internet bez dvojbe svoju veliku popularnost duguje ponajprije sustavu www. pokretne i nepokretne slike i zvuk. odnosno na kojemu je informacija pohranjena. Nakon imena računala je kosa crta pa zatim put koji pokazuje mjesto na računalu gdje se I-62 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . link. Web stranice zasnovane su na tehnologiji hipermedije. Protokol je propisani način kojim će se podaci prenositi mrežom. a prepoznaju se i po tome što kazalo mijenja oblik kad se nalazi na vezi.) naziva se veza ili engl. wais itd. URL (engl. Svaki put kada kazalo promijeni oblik u vrpci stanja pojavi se adresa stranice na koju ta veza vodi. Web stranice su redovito zasnovane na tehnologiji hipermedija tako da korisnik može jednostavnim klikom miša na pojedine dijelove stranice dobaviti nove informacije (vidi odjeljak o HTML-u i hipermediji). Neobično je važna činjenica da korisnik ne mora znati na kojemu se računalu na internetu nalazi tražena informacija. Pružalac informacija. Opera i dr. uniform resource locator) jedinstvena je adresa kojom se može pristupiti nekom dokumentu koji je dostupan preko interneta i sustava www. link. često nudi više od jedne stranice. S prve ili uvodne stranice (engl. a zatim ime računala koje nudi informacijsku uslugu.www (web) Internet je omogućio korisniku pristup velikoj količini informacija. Klikom miša na vezu otvorit će se odabrana stranica. news. Kad je stranica prenesena na računalo korisnika. www sustav omogućuje prijenos i prikaz web stranica. tj. vlasnik web stranice. Na uvodnoj stranici obično je naveden i onaj tko održava i uređuje stranice (engl. webmaster). www ili popularnije web stranica (od engl.

Zbog velikog broja korisnika interneta. domain name system) i korisnik to i ne primjećuje niti se mora za to posebno brinuti. za uvid u web stranice ustanove CARNet treba navesti URL: . Treba reći da je opisani način adresiranja web dokumenata prikladan čovjeku jer relativno lako može zapamtiti nekoliko riječi odvojenih točkama. Ako jest povezana.37. Intranet je vlasništvo korisnika i on upravlja njime i nadzire ga. Takvo se računalo zajedno s prikladnim programima naziva vatrozid (engl. S gledišta računala pogodniji je način adresiranja brojkama pa su računala zapravo obilježena brojevima. Zbog toga su mnogi korisnici svoje lokalne mreže utemeljili na istoj tehnologiji kako bi mogli rabiti jeftine sklopove i provjerene programe. ali ne mora. Treba istaknuti da www nije isto što i internet. Ponekad je potrebno dio podataka i usluga lokalne mreže dati na raspolaganje korisnicima koji nisu u nadležnosti vlasnika lokalne mreže. kupcima ili poslovnim partnerima. sklopovlje i programi potrebni za uporabu interneta proizvode se u velikim količinama pa im je i cijena relativno niska.167 i mogu se navesti umjesto slovčane adrese. npr. Lokalna mreža koja je zasnovana na istoj tehnologiji kao i internet naziva se intranet.56. Takva lokalna mreža može. a uz to i jednostavno se povezati s internetom.3. biti povezana s internetom. Brojčane adrese sastoje se od četiri broja odvojena točkama. Ponovno slijedi kosa crta i na kraju ime dokumenta.hr/ Pomoću URL-a i web preglednika korisnik može na zaslonu monitora vidjeti dokument koji se “krije” iza tog URL-a.http:// www. Brojčane adrese teško se pamte pa je smišljen sustav DNS kako bi ljudima olakšao pamćenje.4 Intranet i ekstranet Razvojem interneta razvijani su i različiti sklopovi i programi koji omogućuju djelotvoran rad. extranet). www je jedna od mnogih usluga koje internet nudi. firewall ). npr. No da bi se računalo pronašlo na internetu mora se svaka slovčana adresa pretvoriti u brojčanu. informacije ili usluge koja se želi dobaviti.: 104. 1. Značenje pojedinih dijelova adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko dodjeljuje adresu pa je moguće i drugačije značenje.1. Na primjer.carnet . PRO-MIL I-63 1 Osnove tražena informacijska usluga može dobaviti. Dio intranet mreže koji je uz određena ograničenja dostupan vanjskim korisnicima naziva se ekstranet (engl. onda je obično povezana posredstvom posebnog računala koje nadzire i filtrira sav protok podataka između Intraneta i vanjskog svijeta. Slovčane u brojčane adrese pretvara DNS (engl.

I-64 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Danas ima mnogo sustava za povezivanje računala koji se međusobno razlikuju namjenom. svaki sustav za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između dvaju fizički odvojenih mjesta. svojstvima i cijenom. Unutar računala i računalnih uređaja podaci su u digitalnom obliku pa i sustavi za razmjenu podataka među njima moraju biti građeni tako da mogu prenositi digitalne podatke. a na prijemnoj ponovo rekonstruirati digitalne podatke. treba rabiti uređaje koji će na predajnoj strani digitalne podatke pretvoriti u oblik pogodan za prijenos. Ima sasvim jednostavnih sustava za povezivanje samo nekoliko osobnih računala.3. ali i složenih sustava za povezivanje više stotina ili čak tisuća. Bez obzira na vrstu. Ako se podaci žele prenositi nekim od postojećih sustava koji nisu građeni za prijenos digitalnih signala. složenost ili način građe.2 Prijenos podataka Uporaba mnogo računala stvorila je potrebu razmjene podataka među njima. često i vrlo udaljenih računala.Slika 1.41 Lokalna mreža (LAN) spojena na internet 1.

i to jasno odvojenim i razlučenim. ali se pokazalo da je za električki prikaz podataka najpogodniji prikaz s dva stanja. Digitalna binarna računala su. zovu se digitalnima. računala unutar kojih se podaci predočuju samo dvama. jest sklopka za paljenje svjetla jer može biti samo u jednom od dvaju stanja: uključeno ili isključeno. Ukoliko se podaci prenose s udaljenog računala na korisničko računalo rabi se naziv skidanje podataka ili engl. primjerice. upload. isključeno). Kod digitalnih elektroničkih računala. stanjima. download. Razmjena podataka među sudi- PRO-MIL I-65 1 Osnove 1. dakle. postoje i analogni sustavi koji mogu poprimiti bilo koje stanje između krajnjih vrijednosti (u načelu beskonačno mnogo stanja).3.2. Digitalni sustav. a zbog toga što je riječ o odvojenim i jasno razlučivim stanjima. računala se zovu binarnima. U ovom poglavlju pod prijenosom podataka razumijevat će se razmjena digitalnih podataka između više računala ili između računala i vanjskih uređaja. namještanje glasnoće kod radioprijamnika jest analogno jer ima beskonačno mnogo mogućih stanja. žuto. podaci se predočavaju pomoću dva moguća stanja: maksimalni napon i minimalni napon (npr. Za razliku od digitalnih sustava. zeleno.2 Brzina prijenosa podataka Postoji mnogo načina na koje bi se podaci mogli predočiti električkim veličinama. Digitalni sustav jest i prometna svjetlosna signalizacija (semafor) koja može biti u jednom od nekoliko stanja (crveno. Prijenos digitalnih podataka Pod prijenosom podataka u užem smislu razumijeva se prijenos podataka između računala i okoline. Ako se podaci prenose s korisničkog računala na udaljeno računalo rabi se naziv stavljanje podataka ili engl. 0 V i 5 V). Digitalni i analogni sustavi Sustavi koji mogu imati konačan broj stanja i kod kojih ne postoje međustanja zovu se digitalni sustavi.Pri prijenosu podataka između računala udomaćila su se dva naziva. crveno-žuto. Zbog toga što je riječ o dvama stanjima. 1.2. to se u svakodnevnom govoru najčešće rabi naziv digitalna računala ili samo računala.3. a takva su praktički sva računala danas u uporabi. Kako su velika većina računala u uporabi upravo digitalna binarna računala. U razmjeni podataka sudjeluju najmanje dva sudionika: jedan koji želi predati poruku (kojeg ćemo zbog jednostavnosti zvati predajnik) i drugi kojemu je poruka upućena ili koji treba primiti poruku (kojega ćemo zvati prijamnik). Primjerice. Takav prikaz omogućuje jeftinu građu pouzdanih elektroničkih sklopova.1 Skidanje i stavljanje podataka na računalo .

ali i najskuplji. tj. Mbps. vlasnik izvora informacija nema s time ništa ni glede opskrbe korisnika tom mogućnosti ni glede naplate uporabe komunikacijskoga kanala. korisnik ga i plaća (slično kao uporabu telefona). Uporabom javne telefonske mreže (engl. Nedostatak komuniciranja modemom je relativno mala brzina komunikacije i moguće zauzeće telefonske linije. data compression) je postupak pretvorbe podataka na takav način da konačan rezultat ima manje bitova od izvornih podataka.3. Brzina prijenosa digitalnih signala mjeri se brojem bitova prenesenih u jednoj sekundi ili skraćeno bps (engl. Jedna od mogućnosti povećanja brzine prijenosa digitalnih podataka jest prethodno sažimanje podataka.onicima moguća je ako među njima postoji “veza” kojom poruke mogu putovati s jednog mjesta na drugo. primjerice kad se umjesto “i tako dalje” napiše “itd. način komuniciranja pa ga rabe samo oni korisnici koji moraju imati praktički neprekidnu vezu s izvorom informacije. CARNet (dostupan učenicima i članovima akademske zajednice) ili neki od komercijalnih davatelja usluga. public switched telephone network. Korisnik se mora obratiti organizacijama koje mu mogu osigurati ostvarenje takve komunikacijske veze. public switched data network. Komunikacijski kanal je npr. Dvije su glavne vrste komunikacijskoga kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža. informacijskog sustava moguća je ako je između njih uspostavljen komunikacijski kanal. Čitatelj će u mislima pretvoriti “itd. Sustavi za prijenos digitalnih podataka grade se tako da brzina prijenosa podataka bude što veća. Uporabom iznajmljenog komunikacijskoga kanala korisnik je neprekidno u vezi s informacijskim sustavom. Sukladno utrošenom vremenu uporabe komu nikacijskog kanala. PSDN ) korisnik se prema potrebi samo povremeno povezuje s informacijskim sustavom. I-66 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Na prijamnoj se strani niz bitova pretvara ponovno u izvorni oblik. PSTN ili engl. U Hrvatskoj je to. Iznajmljeni se komunikacijski kanal plaća cijelo vrijeme najma bez obzira na to rabi li ga korisnik ili ne. bits per second ) ili višekratnicima Kbps. Budući da se prenosi manje bitova. 1. Gbps itd. Primjer sažimanja u svakodnevnu životu je pisanje kratica. Komuniciranje iznajmljenim komunikacijskim kanalom najbolji je. telefonska linija. Nasuprot tome ostvarenje veze s pomoću modema i javne telefonske mreže jednostavno je i jeftino.2.” u “i tako dalje”.3 Načini spajanja na internet Razmjena podataka između korisnika i izvora informacija. primjerice. Postoje i posebne inačice povezivanja s internetom posredstvom javne telefonske mreže. Sažimanje podataka (engl. U načelu je korisnikova briga ostvariti takav komunikacijski kanal. Uz to sažeti podaci zauzimaju manje memorije pa se postupak sažimanja često rabi za djelotvorniju pohranu podataka. Tu ćemo “vezu” zvati prijenosnim kanalom. postiže se veća brzina prijenosa.” Umjesto devet slova i dva razmaka napisana su samo tri slova i točka.

istodobno mogu raditi samo dva od uređaja. veća brzina prijenosa podataka. kao što je to slučaj s telefonskim priključkom. Prvi od njih je mrežni zaključni uređaj ili skraćeno NT (engl.ISDN (engl. razmjenjivati zvučne informacije. Izrađuje se kao kartica za ugradnju ili kao vanjski uređaj. digitalne podatke. slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom. faks poruke. elektroničku poštu. ISDN kartica ili skraćeno TA (engl. mogućnost priključka više terminala na jednu telefonsku liniju te mogućnost prijenosa zvuka i digitalnih podataka iz računala. Za slanje računalnih podataka korisnik mora imati još jedan uređaj koji se naziva ISDN modem. već samo prilagođava digitalne podatke iz računala u digitalne podatke prilagođene prijenosu ISDN-om. Fizički medij za prijenos podataka mreže ISDN su telefonske linije pa se sustav može primijeniti na postojećem telefonskom sustavu.42 Priključak uređaja na ISDN PRO-MIL I-67 1 Osnove ISDN . Iako je naziv “modem” uobičajen. a priključuje se na ISDN. Glavna razlika ISDN-a prema klasičnom telefonskom sustavu je u načinu prijenosa podataka od korisnika do telefonske ili komunikacijske centrale. network terminator). zapravo je pogrešan jer ovdje nije riječ o modulaciji i demodulaciji. Za računalni priključak na ISDN korisnik mora imati dva uređaja. ISDN modem bitno je različit uređaj od klasičnog modema jer on ne pretvara digitalne podatke u analogne. Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal. slikovne informacije. U mrežni zaključni uređaj korisnik može uključiti do osam različitih uređaja: ISDN telefon. Prednosti ISDN-a u odnosu na klasičnu telefonsku mrežu su: brže biranje. Slika 1. Premda svaki od tih uređaja može imati različit pozivni broj. faks-uređaj. Pri uporabi ISDN-a korisnik mora imati opremu koja analogne signale pretvara u digitalne. To je uređaj koji se s jedne strane povezuje s računalom posredstvom PCI ili USB sabirnice. a s druge strane s NT uređajem. Korisnik ISDN-a može posredstvom jednog priključka. dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal. integrated services digital network) je sustav koji omogućuje objedinjeni prijenos zvuka. ISDN modem itd. terminal adapter). To je uređaj koji isporučuje telekomunikacijska tvrtka.

a postupak demodulacija. smješteni su u prikladno kućište. internal modem) ili modemi za ugradnju ugrađuju se u računalo. digital subscriber line) je tehnologija koja iskorištava puno raspoloživo frekvencijsko područje telefonskih linija između korisnika i telefonske centrale te tako omogućuje mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. Zbog toga je prije prijenosa digitalne signale potrebno pretvoriti u signale za koje su građene telefonske linije. Glavne prednosti unutarnjih modema jesu male dimenzije i niža cijena od vanjskih. nego slanja. DSL se obično naplaćuje prema količini prenesenih podataka. Zato ADSL omogućuje mnogo veće brzine primanja podataka. Uporabom modema moguće je i s pomoću javne telefonske mreže relativno jednostavno razmjenjivati podatke između dva udaljena računala. Za razliku od analognog modema i ISDN-a kod kojih se naplaćuje trajanje veze. pa je velik dio raspoloživog kapaciteta neiskorišten. external modem) proizvode se kao samostalni uređaji. Modem Modem je uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija. Umjesto pretvorbe u analogni signal i slanja analognih zvučnih signala telefonskim linijama. a sklop koji to obavlja modulator. Telefonske linije građene su za prijenos govornih signala. Postoji više inačica DSL-a. Na predajnoj strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije. Uočilo se da većina korisnika pri korištenju interneta mnogo više podataka prenosi na svoje računalo nego što ih šalje. nije potrebno pri svakom povezivanju na internet ostvarivati vezu.DSL i ADSL DSL (engl. DSL šalje digitalne signale slično kao i ISDN. I-68 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . opremljeni nadzornim LED-sijalicama koje prikazuju stanje modema i priključnicama za spoj s računalom i telefonskom linijom. Da bi to bilo moguće. relativno su uskog frekventnoga područja i nepogodne za prijenos digitalnih signala. Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator. Unutarnji modemi (engl. asymetric digital subscriber line) čije je osnovno obilježje različita (asimetrična) brzina prijenosa podataka pri primanju i slanju. a najpopularniji je ADSL (engl. Postupak pretvorbe digitalnih signala u signale zvučne frekvencije naziva se modulacija. Naziv modem nastao je iz početnih slova riječi modulator i demodulator. online). tj. Za razliku od ISDN-a. Građeni su u obliku kartice s priključnicom koja se priključuje na sabirnicu računala. Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka. DSL je cijelo vrijeme “na vezi” (engl. Vanjski modemi (engl. Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne frekvencije ponovno u digitalne signale. kod korisnika i u telefonskoj centrali mora postojati poseban uređaj koji omogućuje takav prijenos.

dakle. To je pogodna mogućnost za brzu vezu s internetom. DSL i ADSL su posredstvom telefonske linije. Suvremeni mobilni telefoni također imaju mogućnost bežičnog spajanja na internet. PRO-MIL I-69 1 Osnove Prijenos podataka modemom je prespor za suvremene zahtjeve pa se rabe samo ako ostali načini povezivanja nisu mogući. Povezivanje kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka Do pojedinih mjesta provedena je kabelska instalacija s kabelima velike propusne moći podataka pa je u tom slučaju moguća i brza veza s internetom. Korisnik mora imati satelitsku antenu („tanjur“). Povezivanje posredstvom telefonske linije To je najrasprostranjeniji način povezivanja jer na mnogim mjestima već postoji telefonska linija i priključak. Nije potrebno provoditi dodatnu kabelsku instalaciju što je uvijek skupo. Često se pri instalaciji kabela za kabelsku televiziju korisnicima nudi mogućnost priključka na internet tom instalacijom. hotela i ostalih mjesta okupljanja više ljudi imaju mogućnost bežičnog povezivanja s internetom. Nakon pojave ADSL-a mogućnosti povezivanja taj način povezivanja više nije popularan. obično je prisutna samo na određenim mjestima. Kako je provođenje takve instalacije skupo.3. Podatke. a šalje ih nekim od gore spomenutih kanala. Podatke prima tako ostvarenom satelitskom vezom. odgovarajući prijamnik i programe. a dostupna je samo onima koji imaju instalaciju kabelske televizije i ako pružatelj nudi i uslugu spajanja na internet. tvrtki. Satelitska veza Za osobe koje skidaju veliku količinu podataka pogodna je satelitska veza. Opisani načini povezivanja modemom. .4 Komunikacijski kanali Osim prema vrsti usluge i brzini razmjene podataka povezivanje na internet može se svrstati u skupine prema fizičkom ostvarenju komunikacijskog kanala. Zbog česte promjene mjesta spajanje prijenosnih i ručnih računala kabelima je nespretno.2. Prikladan je za osobe koje nemaju mogućnost ostvarenja brze internetske veze na drugi način.1. ne može slati satelitskom vezom već ih samo primati. Zbog toga sve više ustanova. a često i nemoguće. Bežično povezivanje Bežično povezivanje posebno je pogodno za povezivanje prijenosnih računala.

trebaju imati na umu dobre i loše značajke takve veze. Što više podataka korisnik prenese. Uz to. • Korisnik je cijelo vrijeme spojen na internet (engl. npr. • Brzina prijenosa podataka kod stalnih veza je velika i zadovoljava većinu korisnika. Drugi je model naplate plaćanja određenog stalnog iznosa bez obzira na količinu prenesenih podataka (engl. firewall software). Zbog toga pri stalnoj vezi korisnik mora računalo opremiti odgovarajućim programima za zašittu. video zapise) jer za plaćeni iznos mogu prenositi neograničenu količinu podataka. vatrozidnim programima (engl. To je s gledišta korisnika povoljno jer ne mora gubiti vrijeme na uspostavu veze. postoji i stalni mjesečni trošak koji korisnik mora platiti i u okviru koga može prenijeti određenu količinu podataka.3. npr. Kad je korisnik samo povremeno spojen s internetom ta je opasnost mnogo manja jer računalo većinu vremena nije dostupno na internetu. Zlonamjernici mogu cijelo vrijeme pokušavati prodrijeti u računalo korisnika i dočepati se podataka s korisničkog računala ili mu nanijeti kakvu drugu štetu. antivirusnim programima i dr. Postoje dva osnovna modela naplate. I-70 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Davatelji internetskih usluga nude različite brzine prijenosa podataka o čemu onda ovisi i cijena za korisnika. online) i ne mora uspostavljati vezu svaki put kad želi pristupiti internetu. ADSL-om ili kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka). • Kako je računalo korisnika cijelo vrijeme povezano s internetom mnogo je veća opasnost od nedobronamjernih pokušaja upada u računalo korisnika. • Trošak stalne veze ovisi o davatelju internetske usluge. flat rate).2. to će više i platiti. Taj je model pogodan za korisnike koji prenose velike količine podataka (npr.5 Značajke stalne veze Korisnici koji su s internetom povezani stalnom vezom (npr.1. Jedan model korisniku naplaćuje količinu prenesenih podataka. zaraziti računalo virusom.

I njihovo poslovanje nezamislivo je bez računala. spremajući i prikazujući mu potrebne podatke. U slučaju bankomata računalo preuzima cjelokupan posao provjere bankovnog računa. I njihova bi djelatnost bila u današnjim uvjetima nemoguća bez računala. kamata i sl. a već i djelomična oštećenja. a u nekim slučajevima i daktilografe (računala kojima se može diktirati glasom). isplate i prikaza stanja računa klijentu. poslovi u kojima je potreban osjećaj zdravog razuma i rasuđivanja. U takve poslove ubrajaju se npr. PRO-MIL I-71 1 Osnove 1.Računalo je danas prisutno u svim ljudskim djelatnostima. Sveopća prisutnost računala katkad navodi na pomisao da je računalo pogodno za sve poslove i da može zamijeniti čovjeka u bilo kom području.4 Informacijska i komunikacijska tehnologija u svakodnevnom životu . Računalo je velika pomoć pri obavljanju različitih administrativnih poslova: izrada. pohrana i ispis najrazličitijih dokumenata. poslovi za koje je važna izravna ljudska komunikacija. plaćanja i druge bankovne transakcije. Tvrtke koje se bave rezervacijom i prodajom zrakoplovnih karata već duže vrijeme taj posao obavljaju pomoću računala i računalnih mreže. automatizirana je i posao službenika svodi se na unos podatka i manipulaciju s novcem. Većina banaka nudi klijentima mogućnost poslovanja posredstvom interneta pa tako klijent bez dolaska u banku i bez kontakta sa službenikom banke može obaviti uplate. U većini slučajeva računalo pomaže čovjeku pri obavljanju posla obrađujući. Odluka što poduzeti na temelju takvih podataka ostaje na čovjeku. pjevanje. treba procijeniti hoće li računalo moći uspješno obaviti posao koji radi čovjek. To nije točno i postoje brojni poslovi u kojima je čovjek bolji od računala ili pak računalo uopće ne može zamijeniti čovjeka. gluma) i sl. Takve tvrtke redovito su povezane u cijelom svijetu tako da se rezervacija i kupovina karte može obaviti u bilo kojem uredu u svijetu. Računalo je iz uporabe praktično istisnulo pisaće strojeve. može izazvati goleme štete. Uloga računala u poslovnom i svakodnevnom životu velika je pa postoje poslovi koji se danas više ne bi mogli obavljati bez računala. Nabrojit ćemo ovdje neke od poslova u kojima je računalo djelomično ili u potpunosti zamijenilo čovjeka. Moguće uništenje računalnih sustava pojedinih tvrtki moglo bi izazvati njihovu propast. Zato prije zamjene ljudskog rada računalnim. Banke ne mogu zamisliti svoje poslovanje bez uporabe računala i kvar računalnog sustava praktično obustavlja rad banke i može izazvati goleme gubitke. stvaralački poslovi (pisanje. primjerice zaraza računala računalnim virusom. Cjelokupna obrada bankovnih računa. Pri tome se cjelokupan posao obavlja bez posredovanja čovjeka. poslovi za čije su obavljanje potrebni osjećaji. U tvrtkama koja se bave osiguranjem računala su preuzela cjelokupni posao evidencije klijenata i obrade podataka.

Postoje i mnoga druga područja ljudskog djelovanja u kojima je rad bez računala bitno otežan ili nemoguć. skraćeno ICT) podrazumijevaju se tehnologije za rukovanje informacijama. Ako je riječ o elektroničkoj trgovini koja se obavlja posredstvom interneta.4. njihovim umrežavanjem i posebice njihovom masovnom uporabom stvorili su se uvjeti za nov način komuniciranja i poslovanja među ljudima. prodaje. dakle. information and communications technology. rabi se ponekad naziv engl. Riječ je o trgovanju koje se obavlja posredstvom www ili web stranica. računalni programi i usluge. Web commerce.1 Elektronički svijet Pojavom računala.1 Informacijska i komunikacijska tehnologija Pod pojmom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (engl. mobilna telefonija. kopirati obrađivati i putovati s mjesta na mjesto brzo i jeftino. pojam koji obuhvaća mnoštvo tehnologija namijenjenih rukovanju informacijama. EC ) sastoji se od kupovine. 1. ICT je. 1.1.). Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku. Elektronička trgovina (engl.2 Internetske usluge Internet je omogućio nov način pružanja različitih usluga čineći ih jeftinijim. 1. electronic commerce. I-72 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Elektroničko poslovanje je naziv za vođenje poslovne komercijalne komunikacije i upravljanje poslovanjem elektroničkim putem. e-commerce.). tehnologije za prijenos podataka (radio.4. oglašavanja i promidžbe proizvoda ili usluga posredstvom računalnih mreža. tehnologija obrade podataka (računala svih vrsta i njihovi vanjski uređaji). poluvodičke memorije i dr. televizija. elektroničkom naplatom ili razmjenom podataka. Informacije u elektroničkom obliku mogu se umnažati. npr. Tu se primjerice ubrajaju tehnologije za pohranu podataka (magnetski i optički mediji. bržim i dostupnijim. računalne mreže. prijenos računalnih podataka i dr.4.1.

ali su svi ti načini plaćanja sporiji ili skuplji od plaćanja kreditnom karticom. Najčešće se za šifriranje rabi SSL protokol (engl. Najbrži i najjednostavniji je plaćanje kreditnom karticom. Naime kupac mora upisati i poslati podatke koji su dovoljni da netko zlonamjeran iskoristi te podatke i nanese štetu kupcu (troši njegov novac. Najpoznatiji posrednik pri plaćanju je PayPal.). PRO-MIL I-73 1 Osnove . promiče i nudi na prodaju robe ili usluge • Potencijalni kupac posredstvom www preglednika pregledava www stranice ponuđača i bira što će kupiti • Ako se odluči na kupovinu. Ovisno o ponuđaču kupljeno se može platiti na više načina. Taj je strah uglavnom mnogo veći od stvarne opasnosti. pa tako internetom putuju šifrirane poruke beskorisne zlonamjerniku. a istodobno ponuđaču nude jednostavnu naplatu prodanih usluga ili roba. plaćati se može pouzećem. Ovaj način naplate izaziva kod kupca najveću sumnju i strah od zlouporabe.Uobičajeni postupak elektroničkog poslovanja odvija se u nekoliko koraka: • Ponuđač objavljuje www stranice na kojima oglašava. već plaćanje robe ili usluge koja ne odgovara oglašenoj. secure sockets layer). Najveća stvarna opasnost za kupca nije krađa. Zato je s gledišta kupca jako važno na neki način provjeriti vjerodostojnost objavljenih informacija na www stranicama i pouzdanost tvrtke kojoj plaćaju robu ili uslugu. Kako kupac ne upisuje broj svoje kreditne kartice nema opasnosti od krađe. Kod takvih tvrtki korisnik može otvoriti račun i na račun položiti određeni iznos novaca. Kupac tako može platiti nepostojeću uslugu ili robu koju nikad neće dobiti zbog prevaranata koji se na www stranicama predstavljaju kao pouzdane i poštene tvrtke. Iako je načelno moguće "ukrasti" podatke koji putuju internetom. Posrednik pri plaćanju nudi određena jamstva kupcu i prodavaču da neće doći do zlorabe pri transakciji. posredstvom banke i sl. Osim plaćanja kreditnom karticom. Postoje tvrtke koje nude posredništvo pri plaćanju i na određeni način štite kupca od moguće krađe. S gledišta kupca plaćanje je jednostavno i brzo jer cjelokupnu transakciju može obaviti na internetu. Kupac upisuje potrebne podatke izravno u formular objavljen na www stranici i nakon potvrde kupnje automatski se tereti njegova kreditna kartica za cijenu naručene robe ili usluge.. zlorabi njegov identitet i sl. slijedeći upute s www stranica naručuje i plaća željenu robu ili uslugu • Ponuđač nakon naplate šalje korisniku naručeno. većina ponuđača se od toga brani šifriranjem poruke pri slanju i prijamu. Nakon toga kupac dobiva korisničko ime i lozinku pomoću kojih može plaćati usluge na internetu.

pouzdane i sigurne www stranice • poticati kupca na kupovinu različitim akcijama (popustima. tehnološkom i svakom drugom pogledu. newsgroups).). ipak se od njega razlikuje po mnogim obilježjima. uslužan i prijateljski odnos s kupcom uz brzu reakciju na njegove zahtjeve (posvetiti pozornost svakom kupcu i stvoriti osobni odnos s kupcom) • osigurati privlačne www stranice na kojima se nude robe ili usluge sa slikovnim i tekstualnim opisom onog što se nudi i s mogućnošću jednostavnog snalaženja na www stranicama. potrebama i željama.) • suziti područje roba ili usluga koje se nude (specijalizirati se za relativno usko područje) • nuditi robu ili usluge koje su suvremene i nove i neprestano pratiti razvoj. posebnim ponudama i sl. cirkularnim elektroničkim pismima i sl. mrežnim novinama (engl. I-74 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . • pružiti kupcu mogućnost dodatne pomoći i informiranja posredstvom www stranica koje će mu olakšati odluku pri kupnji (to može biti usporedba cijena sa sličnim proizvodima drugih ponuđača.) • stvoriti zajednicu kupaca različitim alatima za komuniciranje: specijaliziranim brbljaonicama (engl. ponuđač mora osigurati organizaciju koja mora neprestano biti pripravna i brzo reagirati na promjene na tržištu u ekonomskom. video zapisi i sl. Prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca Temeljne prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca su ove: • dostupnost 24 sata na dan. 356 dana u godini (kupac može robu razgledati u bilo koje doba i može je razgledati koliko god želi) • podroban opis robe i mnogo popratnih informacija vezanih za robu ili uslugu • mnogo proizvoda među kojima se može birati brza i jednostavna usporedba roba i cijena različitih ponuđača brzo i jednostavno pronalaženje roba i usluga koje je teško pronaći u svom okolišu • praktično trenutna dobava roba ako je riječ o robi u digitalnom obliku (računalni programi. publikacije u digitalnom obliku. osigurati stalno dostupne. Za uspješno elektroničko poslovanje važni su ovi čimbenici: • ponuditi robu ili uslugu koja za kupca ima vrijednost po povoljnoj cijeni • osigurati odgovoran. objašnjenje tehnologije izrade proizvoda i sl. nagradnim igrama. objašnjenje načina uporabe proizvoda.Obilježja elektroničkog trgovanja Iako je po mnogočemu elektroničko trgovanje slično uobičajenom trgovanju. osigurati prikaz sadržaja www stranice prilagođen svakom kupcu ovisno o njegovim sklonostima. chat). društvenom. zvučni zapisi.

usluge pohrane i obrade podataka i sl. U poteškoće uspješnog elektroničkog trgovanja se ubrajaju i ovi čimbenici: • zabrinutost kupca za sigurnost podataka koje šalju internetom. skupe elektroničke komponente. zvučni zapisi.) • rezervni dijelovi za različite strojeve i uređaje koje kupac ne može lako pronaći u trgovinama u svojoj blizini • roba koju je iz bilo kog razloga kupcu nelagodno kupovati u uobičajenim trgovinama. Robe i usluge pogodne za elektroničko poslovanje S obzirom na specifičnosti elektroničkog poslovanja. koordinacija i posvećenost poslovanju zaposlenika ponuđača • loša procjena potrebnog vremena i sredstava za ostvarenje i vođenje elektroničkog poslovanja • nedosljedno ostvarenje poslovnog plana. obilazak trgovina i fizički dodir s robom i sl.) • robe koje imaju veliki omjer odnosa cijena/težina kako bi udio transportnih troškova u ukupnoj cijeni za kupca bio što manji i ne bi bitno povećavao cijenu robe (primjerice dragocjenosti. publikacije na optičkim diskovima. koje često uključuju razgovor s prodavačem. razgovor s ostalim kupcima u trgovini. želja i razloga za kupovanje potencijalnih kupaca • zanemarivanje potencijalne konkurencije pri osnivanju i radu elektroničke trgovine • nesposobnost predviđanja reagiranja potencijalnih kupaca i konkurencije • zakonske regulative i sl. kod elektroničke trgovine kupac mora čekati danima ili čak tjednima da roba stigne) • nemogućnost pristupa internetu. što je posebno prisutno u siromašnim i nerazvijenim zemljama i područjima • društvene navike kupovanja. PRO-MIL I-75 1 Osnove Poteškoće elektroničkog trgovanja . posebice podataka kreditnih kartica koji bi se mogli zlorabiti (mnogi ljudi ne žele te podatke slati internetom i time praktično odustaju od elektroničkog poslovanja) • nemogućnost trenutnog preuzimanja robe (za razliku od uobičajene trgovine gdje kupac dolazi u posjed robe trenom plaćanja i može je odmah rabiti.Kao i svaki drugi oblik poslovanja i elektroničko poslovanje i trgovanje ima svoje specifične poteškoće i opasnosti: • nerazumijevanje potreba. knjige i sl. za elektroničku trgovinu su u načelu pogodne robe i usluge ovih obilježja: • robe koje su po svojoj naravi u digitalnom obliku (računalni programi. kod koga se roba i usluge nude na uvid u digitalnom obliku. a nakon plaćanja se moraju transportirati do kupca. • precjenjivanje vlastitih mogućnosti i sposobnosti • nedovoljna motiviranost. video zapisi. navika.

U usluge elektroničke vlade ubraja se: • povezivanja informacijskih sustava tijela državne uprave čime se pojednostavnjuje prikupljanje različitih potvrda. Elektronička vlada (e-vlada. obuća). Za uporabu usluge elektroničkog bankarstva korisnik obično mora: • imati otvoren račun u banci • sklopiti ugovor o uporabi usluga elektroničkog bankarstva. plaćanje različitih doprinosa. U usluge elektroničkog bankarstva ubraja se: • plaćanje svih vrsta računa u zemlji i inozemstvu • plaćanje kreditnih obveza • pregled stanja računa i prometa po računima • ugovaranje različitih financijskih usluga (različite vrste štednje.odjeća.Robe koje u načelu nisu pogodne za elektroničku trgovinu su ove: • robe koje imaju mali omjer odnosa cijena/težina zbog relativno velikih transportnih troškova • pokvarljiva roba ili roba koja ima neugodan miris ili zahtijeva poseban transport • roba koja zahtjeva izravan fizički uvid ili probu prije kupnje (npr. elektronički token. I-76 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . • pružanje različitih usluga vezanih za zakonski propisane postupke evidencije nekretnina • uvid u različite službene dokumente • mogućnost sklapanja pravno važećih ugovora na daljinu rabeći elektronički potpis.• preuzeti informacije. otvaranje nove tvrtke. uvjerenja i ostalih dokumenta • pružanje različitih usluga građanstvu vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave • pružanje različitih usluga poduzetnicima vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave čime se bitno olakšava i ubrzava npr. e-goverment) je naziv za pružanje javnih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom. dokumente i uređaje za sigurnu identifikaciju (npr. trajni nalozi za plaćanje.) • imati pristup internetu. tu se ubraja i roba kod koje je važna vjernost boje jer nije moguće jamčiti istovjetnost boje prikazane na zaslonu monitora i stvarne boje robe. uvid u propise i dokumente i dr.). karticu i dr. kupovanje udjela u investicijskim fondovima i dr. engl. Elektroničko bankarstvo (engl. e-banking) je naziv za pružanje bankarskih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom. svoju šifru – pin.

elektronička pošta. računalnih mreža. manje prostora. televizije. electronic learning.1. Takvo poučavanje uključuje prijenos nastavnih sadržaja posredstvom interneta. wiki.4. brbljaonica (engl. learnig management system. chat). E-učenje se primjenjuje na školama. Postoje različiti oblici e-učenja: poučavanje bez izravnog kontakta nastavnika i učenika. fakultetima u tvrtkama za održavanje tečajeva i drugdje. engl.) • skraćeno vrijeme potrebno za poučavanje (brže svladavanje predviđenog nastavnog gradiva) i time djelotvornije poučavanje • suvremenost obrazovnih materijala i postupaka PRO-MIL I-77 1 Osnove 1. optičkih diskova itd. Sve te tehnologije razvijene su neovisno o e-učenju i zatim prilagođene i primijenjene za poučavanje.43 E-učenje omogućava praćenje nastave s bilo kog mjesta koje ima pristup internetu Pri e-učenju rabe se različite ICT tehnologije prilagođene namjeni poučavanja.Elektroničko učenje (e-učenje. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje prednosti e-učenja su ove: • smanjeni sveukupni troškovi poučavanja (manje nastavnika. konferencijski sustavi itd. manji troškovi putovanja vezanih za provođenje nastave. e-učenje kao potpora tradicionalnom učenju itd. npr. audio i video zapisa. elearning) je način poučavanja kod kojeg je medij za razmjenu informacija između nastavnika i učenika ICT tehnologija. e-learning. poučavanje s povremenim izravnim kontaktom nastavnika i učenika.3 E-učenje . bolja iskoristivost vremena zaposlenika itd. sustavi za upravljanje poučavanjem (engl. LMS).: blog. Slika 1.

• • • ujednačen način poučavanja u poučavanje je moguće uključiti vrhunske eksperte pojedinog područja automatizirana provjera znanja i automatizirana provjera zadovoljenja svih uvjeta za uspješan završetak školovanja. pripremljenosti ustanove koja poučava za e-učenje. E-učenje ima i nedostataka u odnosu na tradicionalno učenje. I-78 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Ne postoji jednoznačan odgovor u kojim će slučajevima prevladati prednosti. sposobnosti učenika rabiti ICT tehnologiju. S gledišta učenika prednosti e-učenja su ove: • dostupnost nastavnih materijala i poučavanja na daljinu (nastava se može pratiti s bilo kog mjesta) • ritam poučavanja može se prilagoditi svakom učeniku što smanjuje stres i povećava zadovoljstvo učenika (poučavanje u bilo koje vrijeme i bilo kojim ritmom) • interakcija potiče učenike na kreativno usvajanje znanja i na aktivnu ulogu u poučavanju • povjerenje da se poučava suvremeno stanje područja poučavanja. S gledišta učenika nedostaci e-učenja su ovi: • tehnološka ograničenja (nepoznavanje ICT tehnologije nužne za e-učenje. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje nedostaci e-učenja su ovi: • početna investicija za uspostavu e-učenja veća je od investicije u tradicionalno e-učenje (priprema ICT infrastrukture i priprema obrazovnih materija u obliku prikladnom za e-učenje) • relativno brzo zastarijevanje ICT infrastrukture te potreba za stalnim investiranjem i obnovom • tehnologija igra ključnu ulogu u poučavanje pa je potrebna stalna tehnološka potpora i održavanje • učenici moraju posjedovati znanja potrebna za uporabu ICT tehnologije i moraju imati odgovarajuću opremu i komunikacijske kanale • neka područja je teško ili nemoguće poučavati samo e-učenjem (npr. To ovisi o predmetu poučavanja. a u kojim nedostaci. dostupnosti ICT tehnologije itd. nedostupnost komunikacijskih kanala • tiskani udžbenici i ostali materijali za poučavanje često su kvalitetniji i učenicima prikladniji od materijala u obliku primjenjivom za e-učenje • smanjena kulturna i društvena interaktivnost zbog smanjenog izravnog međusobnog kontakta učenika. područja u kojim treba svladati motorne vještine. Zbog moguće velike kulturne raznolikosti učenika (zbog međusobno velike zemljopisne udaljenosti učenika) može se dogoditi da način poučavanja nije svima prikladan. nedostupnost potrebne opreme.

Pri tome se posao može djelomično ili u potpunosti obavljati na daljinu.) • mogućnost biranja zaposlenika iz mnogo veće skupine ljudi koji mogu biti fizički vrlo udaljeni od ureda tvrtke ili su zbog drugih razloga u nemogućnosti izbivati duže iz kuće (roditelji. Računala možemo naći u svim dijelovima tvrtke: od ureda do proizvodnih pogona. manji stres i sl.) PRO-MIL I-79 1 Osnove 1. CIM. bolja koncentracija. prevođenje.1. Možemo ih naći čak i udaljena od prostora tvrtke. computer integrated manufacturing). bolji radni okoliš. teleworking) ili rad kod kuće. Računala su omogućila da su mnogi poslovi neovisni o fizičkom mjestu gdje se obavljaju. computer aided design). Nisu ni svi zaposlenici pogodni za rad na daljinu čak i kad je riječ o poslovima koji se mogu obavljati na daljinu. manje vremena provedenog na putu na posao i s posla. lektoriranje. Među vještine koje moraju imati zaposlenici posebno su važne ove: • motivacija • samodostatnost • komunikacijske sposobnosti • poznavanje tehnologije potrebne za rad na daljinu. proizvodnje (engl. CAD. Zaposlenike koji rade na daljinu može se podijeliti u dvije skupine: zaposlenici koji rade za drugog poslodavca i osobe koje vode vlastiti posao. CAM. computer aided manufacturing) do cjelovitog i objedinjenog poslovanja tvrtke pomoću računala (engl. Omogućiti zaposlenicima rad na daljinu za poslodavca ima ove prednosti: • povećanu produktivnost i motiviranost zaposlenika (manje izostanaka s posla. Među poslove koji jesu pogodni ubrajaju se ovi: • promidžba i prodaja na daljinu (potpora klijentima.rad na daljinu (engl.) • mogućnost zadržavanja kvalitetnog zaposlenika koji više ne može iz bilo kojih razloga dolaziti u ured (roditeljstvo. preseljenje i sl. invalidi i sl. uređivanje publikacija i sl. • određeni administrativni poslovi.4. To je omogućilo novu vrstu zaposlenja . savjetodavne usluge) • pisanje.4 Rad na daljinu . Rad na daljinu za drugog poslodavca Nisu svi poslovi pogodni ni mogući za rad na daljinu.Većina tvrtki danas rabi računala za različite poslovne djelatnosti od projektiranja pomoću računala (engl. Podaci koji se obrađuju na računalu mogu se jeftino. brzo i jednostavno prenijeti na udaljeno mjesto pa ljudi koji rade na računalima mogu biti fizički međusobno udaljeni.

Glavni razlozi pokretanja vlastitog posla od kuće su ovi: • nema putovanja na posao i s posla • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (nema pretpostavljenog. je izostanak socijalnog kontakta i druženja s ostalim zaposlenicima. Ovdje se pod vođenjem posla od kuće razumijeva posao za koji ne treba poseban poslovni prostor već se sve poslovne aktivnosti. Treba upozoriti na neke tipične zablude pri pokretanju vlastitog posla od kuće. telefaksa i sl. S gledišta zaposlenika rad na daljinu (točnije rad od kuće) ima ove prednosti: • nema putovanja na posao i s posla na koji mnogi zaposlenici gube mnogo vremena i živaca • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (posebno važno roditeljima male djece) • nema pretpostavljenog koji je fizički prisutan i nadzire rad i koji odobrava izlaske i način rada. uključujući promidžbu. Rad na daljinu za poslodavca ima i nedostataka: • teškoće u nadzoru i upravljanju zaposlenicima (moguća degradacija vještina i kvalitete rada zaposlenika. jednostavno i jeftino. zaposlenici mogu živjeti i raditi u blizini klijenata. Vođenje vlastitog posla od kuće Vođenje vlastitog posla od kuće ne razlikuje se puno od vođenja bilo kojeg drugog posla. posebice onih koji rade od kuće. a da je uspjeh neizostavan. telefona. prodaju. obuka i sl. interneta. početna investicija u uspostavljanje radnog mjesta na daljinu (oprema. naplatu i sl.• • ušteda u radnom prostoru. Glavni nedostatak zaposlenika koji rade na daljinu. Pri pokretanju vlastitog posla može se na prvi pogled učiniti da je to lako. grijanje) i ostalim troškovima. obavljaju iz vlastitog doma uz pomoć računala. I-80 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . komunikaciju s klijentom. energiji (rasvjeta. financijski dobitak (većina zaposlenika smatra da vrijedi više nego je plaćena pa vlastiti posao nudi mogućnost veće zarade)).)) • poteškoća u obrazovanju i obuci zaposlenika • smanjena sigurnost podataka • povećani telekomunikacijski troškovi • opasnost od prekida telekomunikacijskih veza i time veze s zaposlenikom (nema povezanosti između zaposlenika i osjećaja pripadnosti timu. neki poslovi ne mogu se obavljati na daljinu).

elektronička pošta danas je vrlo popularan način dopisivanja. To je velika zabluda jer je za svaki uspješan posao. 1.4. Porodica i prijatelji podržavat će posao. praktički bez obzira na udaljenost. relativno niske cijene i mogućnosti izravnog prijenosa teksta iz računala u računalo. PRO-MIL I-81 1 Osnove . Zbog velike brzine prijenosa podataka. Neće biti potrebno prodavati. skepsa i sl. pa tako i ovaj od kuće.). Nisu potrebne investicije.1 Elektronička pošta Elektronička pošta (engl. Poslovanje može biti uspješno samo ako se nudi roba ili usluga koju kupac želi kupiti. 1. Moguće je odrediti radno vrijeme prema želji. Zbog mnogo razloga. Proizvod ili usluga nije bitna. internetu. Zaradit će se brzo i mnogo novaca. E mail ) je oblik dopisivanja putem računala i sustava koji ta računala međusobno povezuju. među kojima su zavist. nabava opreme i sl. To je samo privid jer će neizravno posao nadzirati klijenti što je često veći psihički pritisak nego nadzor jednog pretpostavljenog. određeno iskustvo u području u kom se misli poslovati važno. postoje mnoga druga područja poslovanja koja zahtijevaju ulaganja pa osnivač mora predvidjeti ta sredstva (početna promidžba. pa je s tog gledišta vrlo bitno o kojem je proizvodu ili usluzi riječ.4. ne treba previše računati na to. Osoba ili organizacija koja se želi dopisivati elektroničkom poštom treba imati računalo i pristup nekom od računalnih informacijskih sustava. Nema pretpostavljenog. plaćanje vanjskih usluga. Temeljna funkcija svakog poslovanja je prodati robu ili uslugu koja se nudi pa se od tog dijela posla ne može pobjeći. ozbiljno i oprezno.2. Mnogo je vjerojatnije da će osnivač izgubiti mnogo novaca u kratkom roku ne pristupi li poslu krajnje odgovorno.2 Komunikacija Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku. To će biti istina samo ako se nudi nešto što oni trebaju i žele kupiti. Prijatelji i rođaci će kupovati. Radno vrijeme će ovisiti o klijentima i njihovim potrebama želi li se ostvariti uspješno poslovanje. U svijetu se na dan razmijeni više bilijuna elektroničkih poruka pa je to vrlo rasprostranjeni način pisanog komuniciranja. npr. Iskustvo pokazuje da su potrebni mjeseci prije nego se na vlastitom poslu počne zarađivati isto ili više nego na poslu koji je osnivač napustio. electronic mail. Iako nije potrebno investirati u poslovni prostor. nerazumijevanje.• • • • • • • Ne treba nikakvo iskustvo. Uspješan posao ne može se razviti temeljeći ga samo na prijateljima i rođacima. a jedna od najrasprostranjenijih je elektronička pošta.

44 Elektronička pošta je jedan od najrasprostranjenijih načina pisane komunkacije Korisničko ime može biti stvarno ime ili se zbog praktičnosti rabi kraće zamjensko ime.hr.grundler@sk.t-com. Značenje pojedinih dijelova elektroničke adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko oblikuje adresu. ali može biti i neki drugi. tj.grundler@sk. primjerice.Na zahtjev takva korisnika administrator sustava. carbon copy). Uobičajen oblik internetske adrese jest: ime.Hrvatska). osoba koja upravlja informacijskim sustavom i održava ga.t-com.: darko. Tako je.hr.organizacija. Informacijski sustav osigurava da svaka poruka naslovljena na određenu adresu završi upravo na toj i samo na toj adresi. Poruka se može poslati jednoj osobi ili više njih istodobno tako da se navedu adrese svih primatelja. Adresu primatelja treba upisati u okvir uz koji piše “To:” Programi za rukovanje elektroničkom poštom obično osim okvira u kojem se upisuje adresa primatelja imaju i okvir za istodobno slanje kopija poruke označen “Cc:” (engl. Bitno je samo zadržati oblik adrese. organizacija koja upravlja tim računalom i država u kojoj se računalo nalazi. Lijevo od razdjelnog znaka je ime i prezime. ustanove (t-com) i države (hr . Slika 1. a desno naziv računala (sk).hr ili dgrund@sk. prema korisnikovoj želji izabrani naziv. a zatim slijedi ime računala na kojemu korisnik ima elektroničku poštu. I-82 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Razdjelni je znak @ (čita se et ili master spejs).prezime@računalo. U okvir “Subject:” treba s nekoliko riječi sažeti sadržaj poruke kako bi primatelj na prvi pogled mogao zaključiti o čemu je u poruci riječ.zemlja Ime i prezime je obično stvarno ime i prezime korisnika. Npr. Ta adresa jedini je način razlikovanja korisnika u mreži i jedini podatak koji je potrebno znati želi li se nekome poslati elektronička pošta. elektronička adresa autora ovog poglavlja: darko. dodijelit će korisniku jedinstvenu elektroničku adresu.t-com. U tom okviru mogu se napisati adrese svih primatelja kojima se želi poslati poruka.

www.2 Istovremene poruke (engl. To je različito od npr. IM) je način komunikacije između dvoje ili više ljudi posredstvom ICT tehnologije (najčešće posredstvom interneta). no to je zbog ograničenih kapaciteta prijenosnih kanala manje popularno od pisanih poruka. a rukovanje webmail uslugom je jednostavno pa je to popularan način rukovanja elektroničkom poštom.com i dr.com.yahoo. Nakon toga otvara se prozor u kojem se nalaze objašnjenja kako postati korisnikom te koje se sve vrste korisničkog odnosa mogu zasnovati. PRO-MIL I-83 1 Osnove .. Većina korisnika interneta zna otvoriti web stranicu.Uporabom nekog od programa za rukovanje elektroničkom poštom (npr. Popularnije usluge istovremenih poruka su: Windows Live Messenger. Za početak potrebno je otvoriti web stranicu koja nudi mogućnost besplatne elektroničke adrese. instant messaging. U stvarnom vremenu znači da sudionici komunikacije moraju istodobno biti za računalom žele li razmjenjivati informacije. www. Postoje inačice usluga istovremene poruke kod kojih se može prenositi i glas i slika. AOL Instant Messenger i dr. Nisu potrebna nikakva podešavanja niti instalacija posebnog programa (osim web preglednika kojeg većina korisnika ima instaliranog). Postupak otvaranja besplatne elektroničke adrese sličan je kod svakog od spomenutih pružatelja usluge tog tipa.hr. Microsoft Outlook). Uz to. instant messaging) Istovremene poruke (engl. Nakon otvaranja stranice kliknuti na vezu registracija. Program za rukovanje elektroničkom poštom potrebno je instalirati na korisnikovo računalo i podesiti mu postavke za svakog korisnika posebno (ako se više korisnika služi istim računalom).2. 1.: www. Takve tvrtke redovito nude i webmail uslugu.hotmail. Besplatna elektronička adresa može se otvoriti na web stranicama tvrtke koja nudi takvu uslugu. a primatelj će je primiti kad se uključi u ICT sustav. Mnogim korisnicima to je prekomplicirano pa elektroničkom poštom rukuju pomoću usluge poznate pod nazivom webmail.4. Takva adresa može se otvoriti na web stranicama. Riječ je o razmjeni pisanih poruka u stvarnom vremenu (sinhrona komunikacija). treba naučiti rabiti takav program. npr. Mnogi pružatelji usluge elektroničke pošte korisnicima daju mogućnost otvaranja besplatne elektroničke adrese. Kod istovremenih poruka primatelj mora poruku primiti praktično istodobno kad je pošiljatelj šalje inače će poruka biti nepovratno izgubljena.t-com. elektroničke pošte (asinhrona komunikacija) kod koje pošiljatelj može poslati poruku bilo kada. Elektroničkoj pošti pristupa se ovaranjem odgovarajuće web stranice i upisivanjem svog korisničkog imena i lozinke. Komunikacija se odvija tako da pošiljatelj tipka poruku koju primatelj istodobno čita na svom zaslonu i na nju odgovara. Skype. postupak slanja i prijama pošte jednostavan je i svakom dostupan.

VoIP tehnologija je povezana i s klasičnom telefonskom mrežom pri čemu naknada za uspostavu takve veze ovisi o telekomunikacijskog tvrtki koja nudi uslugu. posebice ako je riječ o međunarodnim razgovorima. Glavna prednost je velika ušteda u naknadama koje je potrebno plaćati telekomunkacijskoj tvrtki. tada je skup tehnologija poznat pod nazivom Voice over Internet Protocol (VoIP). I-84 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Kod prijenosnih računala koja obično imaju ugrađen mikrofon i slušalice dovoljno je instalirati VoIP program. ne treba plaćati nikakvu dodatnu naknadu. Slika 1. osim one koju korisnik plaća za uporabu interneta.3 Zvučna komunikacija preko interneta (VoIP) Internetom se razmjenjuju digitalni podaci. Ako je riječ o glasovnoj komunikaciji posredstvom interneta. Za ugodnu i praktično primjenjivu glasovnu komunikaciju bitna je brzina prijenosa podatka kako bi se moglo komunicirati bez zastoja i prekida. Ako oba sudionika komunkacije rabe VoIP tehnologiju.1. moguća je razmjena glasovnih poruka posredstvom interneta. Trenutno najpoznatija VoIP usluga je Skype. internet telephony). To je tehnologija koja omogućava razgovor koji je vrlo sličan telefonskom razgovoru posredstvom interneta.45 VoIP omogućava glasovnu komunikaciju posredstvom interneta Korisnik koji posjeduje računalo i ima pristup internetu za uporabu VoIP tehnologije treba instalirati prikladni program (obično besplatan) i nabaviti mikrofon i slušalice. pa je za spore veze takva komunikacija neprikladna ili nemoguća.2. Kako se zvuk može digitalizirati i prenositi internetom. Kvaliteta razgovora bitno ovisi o brzini i kvaliteti internetske veze. Rabi se još i naziv internetska telefonija (engl.4.

6 Digitalne audio i video datoteke Posredstvom interneta moguće je prenositi digitalizirane audio i video zapise. Postupak automatskog prijenosa podcast datoteka naziva se engl. što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. a osoba koja stvara takve datoteke engl. Jedan od načina prijenosa je da korisnik prenese na svoje računalo (engl.4. Informacije sadržane u RSS dokumentu mogu se prikazati uporabom odgovarajućeg programa poznatog pod nazivom RSS čitač (engl. really simple syndication) podrazumijeva se skup formata zapisa podataka namijenjenih objavi informacija koje se često mijenjaju.4.2. Mnogi blogovi su osobnog karaktera na kojem njihovi vlasnici pišu o događajima iz vlastitog života. S gledišta onog tko objavljuje vijest prednost RSS zapisa je mogućnost automatske objave informacija. RSS dokument koji je poznat pod nazivom engl. feed sadrži informaciju koja se želi objaviti i opisne podatke o informaciji (autor.2.2.). vijesti. a s gledišta korisnika informacije mogućnost uključivanja RSS zapisa s više izvora na jednom mjestu (npr. Blog je web stranica koju piše pojedinac i na njoj uglavnom kronološkim redom bilježi svoja razmišljanja i stavove. RSS reader). Svaki korisnik interneta može otvoriti svoj blog i na njemu stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. PRO-MIL I-85 1 Osnove 1. Uporabom tehnologije poznate pod nazivom Web syndication može se automatizirati postupak prijenosa i osvježavanja audio i video zapisa. podcaster. Osim što služe za zabavu. istoj web stranici) i automatski prikaz RSS dokumenata pri svakoj izmjeni. Sastoje se od komentara i veza na druge web stranice. Pri tom korisnik mora sam pronaći audio ili video zapis i provjeravati postoje li novi zapisi. Korisnik se „pretplaćuje“ na zapise koji ga zanimaju.5 Web dnevnik (blog) Blog je skraćenica od engleske riječi weblog. burzovnih podataka i sl. podcast. npr. Takvi audio i video zapisi nazivaju se engl.Pod nazivom RSS (engl. podcasting. datum i sl. Na internetu ima na milijune blogova i njihovi vlasnici su ljudi različitih zanimanja i interesa. audio ili video zapis. provjeriti jesu li izmijenjeni od zadnjeg pregleda i pohraniti ih na računalu korisnika. download ) takav zapis te ga zatim reproducira na svom računalu. Normirani format RSS zapisa omogućuje prikaz zapisa unutar mnogih programa. blogovi povezuju pojedince s zajedničkim interesima. 1. Korisnik se „pretplaćuje“ na vijesti unošenjem URL adrese u odgovarajući program ili klikom na RSS ikonu na web stranici u web pregledniku.4. a program će obaviti sve ostalo potrebno da bi korisnik čuo ili vidio zapis i da bi uvijek bio obaviješten o novim zapisima i promjenama. Ti podaci mogu biti tekst. 1. Nakon „pretplate“ program će u zadanim vremenskim intervalima provjeravati RSS zapis i prikazati ga korisniku. Odgovarajući program može automatski pronaći zapise u podcast formatu.4 Stvarno jednostavne vijesti (RSS) .

Slika 1. slanje skupnih poruka članovima zajednice. forum.1 Online zajednice Virtualne zajednica nazivaju se još i online zajednice. virtualna zajednica može biti skup ljudi koji su zajedno pohađali školu.46 Logotipovi popularnih online zajednica Internetski forum je usluga interneta koja omogućuje razmjenu mišljenja među sudionicima uporabom web preglednika. Primjerice.3.4. nudi mnogo više različitih usluga koje olakšavaju djelovanje virtualne zajednice: prijava članova zajednice. virtualne zajednice omogućuju povezivanje ljudi bez obzira na mjesto boravka. jednostavno publiciranje fotografija. 1. članovi takvih zajednica rabe i ostale mogućnosti komunikacije: elektroničku poštu. virtual social network) su skupovi ljudi međusobno povezani računalima i ICT tehnologijom. istovremene poruke itd. Članovi pojedine zajednice su ljudi koje vežu zajednički interesi ili zajednička djelatnost. Uz to. Sve poruke koje korisnik napiše i pošalje na forum vidljive su svim ostalim sudionicima foruma. forume. brbljaonica i dr.4. istovremene poruke. Najpopularnije takva društvena web mjesta su MySpace i Facebook. Sudionici su najčešće anonimni jer se pri slanju poruke na forum ne mora navesti pravi identitet. članovi virtualnih zajednica malokad se ili nikad ne sreću izravno. U načelu poruke na forumu mogu ostavljati i čitati sudionici interneta bez ograničenja. Za razliku od uobičajenih zajednica. To nalikuje na oglasnu ploču (engl. članovi su iste porodice. međutim. web stranice koje služe stvaranju i održavanju virtualnih zajednica opće namjene poznate su pod nazivom društvena web mjesta. massage board ) na kojoj sudionici ostavljaju poruke. dok je kod drugih potrebno steći uvjete za pristup. Za razliku od uobičajenih zajednica. Najčešće se. članovi istog sportskog kluba i sl.1. Neke od zajednica otvorene su svima. Za stvaranje virtualne zajednice dovoljna je web stranica i elektronička pošta.3 Virtualne zajednice Virtualne društvene zajednice (engl. Zbog lakšeg snalaženja forum je obično I-86 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . formiranje grupa korisnika. Najčešće se takvim zajednicama pristupa web preglednikom i posredstvom web stranica. Na takvim web stranicama moguće je jednostavno stvoriti virtualnu zajednicu bilo koje namjene i u nju uključiti po volji mnogo ljudi. Sva komunikacija članova virtualnih zajednica odvija se posredstvom računala i računalnih mreža (najčešće interneta). Ograničavanjem pristupa osigurava se da članovi virtualne zajednice dijele slične interese.

Jednostavnost uporabe i mogućnost rasprave o različitim temema jedan je od glavnih razloga popularnosti foruma. poruka se briše i primatelj (ili primatelji) više je ne mogu vidjeti. multiplayer game) su računalne igre u kojim sudjeluje više osoba koje se nalaze na raznim mjestima. Igrači mogu sudjelovati neovisno i igrati jedan protiv drugoga. Riječ je o usluzi koja omogućuje razgovor sudionika koji su uključeni u internet u stvarnom vremenu. Ako je ne pročita neposredno nakon što je poslana. Mrežne računalne igre (engl.3.Jedna od popularnih usluga razmjene informacija na internetu je usluga poznata pod nazivom brbljaonica (engl. chat). U popularnim igrama često istodobno sudjeluje mnogo igrača. Zbog toga svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za računalom.2 Objava i dijeljenje sadržaja na mreži Članovi virtualnih zajednica žele međusobno komunicirati. primjerice. Ta je poruka tako dugo na zaslonu dok je ne “izguraju” nove poruke drugih sudionika. . Kako obično ima mnogo sudionika razgovora. dok je za brljaonicu dovoljan web preglednik. Onog trena kad sudionik u razgovoru napiše poruku. Primjerice forum i blog i nevješti korisnici mogu naučiti rabiti u vrlo kratkom vremenu i uz minimalni trud. poruke su kratko vrijeme na zaslonu (obično manje od minute) i onda nepovratno nestaju. 1. To pak znači da sudionici razgovora u brbljaonici moraju istodobno biti za računalom. elektroničke pošte kod koje se poruka čuva duže vremena i primatelj je može pročitati mnogo kasnije nego je poslana. YouTube) pojednostavnjuju postupak objave PRO-MIL I-87 1 Osnove podijeljen u nekoliko skupina prema temema razgovora. dok se brbljaonica najčešće rabi za razbibrigu i razgovor između nepoznatih osoba. Često su to ljudi koji nemaju dovoljno znanja da bi znali jednostavno publicirati svoja djela ili komunicirati bez teškoća. Najčešće za uporabu istovremenih poruka potrebno je instalirati odgovarajući preglednik.4. Zato se nastoji sve postupke vezane za moguće aktivnosti članova virtualnih zajednica što više pojednostavniti i učiniti lakim za uporabu. Razgovara se tako da sudionici pišu svoje poruke pomoću tipkovnice i čitaju ih na zaslonu monitora. ona je vidljiva u prozoru koji vide svi sudionici razgovora. U stvarnom vremenu znači da primatelj mora poruku pročitati praktično istodobno kad je poslana. Različite usluge za dijeljenje i publiciranje video sadržaja (npr. igrati u skupinama jedni protiv drugih ili igrati protiv programa. To je jedna od glavnih razlika između brljaonice i istovremenih poruka (engl. network games. instat messaging). U brbljaonicu se može uključiti otvaranjem odgovarajuće web stranice. To je bitno različito od. a međusobno su povezani računalnim mrežama (najčešće internetom). Brbljaonica ima mnogo i korisnik ih može birati prema svom ukusu. Istovremene poruke obično se rabe za razgovor između sudionika koji se poznaju. Većina usluga omogućuje korisniku da se nakon prijave vrlo jednostavno uključi u rad zajednice uporabom samo web preglednika i slijedeći jednostavne upute.

Zbog toga u virtualnim zajednicama treba biti osobito oprezan i nepovjerljiv pri upoznavanju i održavanju odnosa s osobama za koje se ne može provjeriti stvarni identitet. krivičnu odgovornost ili kažnjavanje. kritičnosti i opreza za takve situacije.toliko da praktično svatko može objaviti svoj uradak. Opasnosti se mogu svrstati u dvije glavne skupine. I-88 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Iako pri prijavi korisnik može misliti da je nevažno što će davatelj usluge činiti s tim podacima. Korisnik bi morao imati mogućnost zabraniti slanje svojih podatka bez svoje posebne privole. pri prijavi u virtualnu zajednicu od korisnika se traže osobni podaci.3 Mjere zaštite pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama Sudjelovanje u virtualnim zajednicama krije i određene opasnosti koje treba imati na umu pri sudjelovanju u njihovim radu. datum rođenja. porijeklo. Postoje i usluge koje omogućuju da korisnik drugima dozvoli pristup određenim datotekama na svojem računalu te tako s njima dijeli određene sadržaje. Najčešće se ti podaci prodaju tvrtkama zainteresiranima za promidžbu ili prodaju određenih proizvoda. 1. npr. Opasnost od lažno predstavljenih osoba prijeti posebno djeci koja nemaju dovoljno iskustva.4. Zbog toga bi korisnik prije unošenja osobnih podataka morao provjeriti politiku davatelja usluge i provjeriti postoji li jamstvo da će te podatke vidjeti samo onaj kome to korisnik dopusti. Pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama može se dogoditi da se zlorabi naivnost ili neoprez korisnika. tjelesne značajke. Može se dogoditi da davatelj usluge zlorabi te podatke za namjenu s kojom se korisnik ne slaže. obrazovanje itd. Primjerice. imovinski status. Takve osobe mogu nagovoriti djecu na izravni osobni kontakt s mogućim neželjenim i štetnim posljedicama. Druga je mogućnost da davatelj usluge te podatke javno objavi što korisnik možda ne želi. Poznati su slučajevi prijevara i zlostavljanja koje su bile posljedice lažnog predstavljanja u virtualnim zajednicama. Opasnost od anonimnih osoba Pri uspostavi odnosa u virtualnoj zajednici najčešće ne postoji pouzdan način provjere identiteta osobe s kojom se korisnik upoznaje. To znači da se osoba može lažno predstaviti krijući svoju dob. Zaštita privatnosti Osobni podaci su u načelu tajni i bez dozvole vlasnika ne bi smjeli biti dostupni javnosti. može se dogoditi da ga kasnije smeta objava njegovih osobnih podataka.3. Zlonamjerne osobe mogu tako prevarom uspostaviti odnos iz kojeg mogu izvući materijalnu ili kakvu drugu korist. adresa stanovanja i sl.

Primjerice.4. površine namještaja) • umjetna rasvjeta treba biti takva da se može podešavati jakost rasvjete (jakost približno 700 lx) • izbjeći blještavost koja može nastati izravno od izvora svjetla. Takav rad može uzrokovati različite zdravstvene probleme pa korisnik treba biti upoznat s mogućim posljedicama rada za računalom i mjerama prevencije. kako bi mu taj rad bio što manje naporan i kako bi što je manje moguće negativno utjecao na njegovo zdravlje. pri radu s računalom to podrazumijeva takvu građu računala. probleme s mišićima i dr. PRO-MIL I-89 1 Osnove . Njen konačni cilj je optimirati ljudsku interakciju s okolinom na takav način da je ta interakcija djelotvorna i svrsishodna. Pri osvjetljenju radnog mjesta koje podrazumijeva rad s računalom.4 Zdravlje Danas postoje mnogi poslovi koji od zaposlenika zahtijevaju dnevni višesatni rad za računalom. treba obratiti pozornost na sljedeće: • osvjetljenje u prostoriji treba biti razmjerno nisko kako bi se osigurao odgovarajući kontrast na zaslonu monitora • dodatno treba osvijetliti dokumente kojima se čovjek služi pri radu s računalom (dodatna podesiva lokalna rasvjeta na radnom mjestu) • prostoriju treba urediti tako da je što manja i difuzna refleksija pri osvjetljenju dnevnim svjetlom (boje zidova. priključnih uređaja. a za čovjeka što manje štetna i što ugodnija. Osvjetljenje radnog mjesta koje uključuje rad s računalom je važno i može znatno utjecati na rezultate rada i na zdravlje u ugodu osobe koja radi za računalom.1.2 Osvjetljenje Dugotrajan rad s računalom s ergonomskog gledišta zahtjeva posebnu rasvjetu. 1. 1.4.4.4. osvjetljenja i dr. kako bi čovjek bio što djelotvorniji u onom što radi. namještaja. računalnih programa.4. glavobolju. neizravno refleksijom ili zbog prevelike razlike u osvijetljenosti pojedinih dijelova vidnog polja • treba nastojati da su svjetlosni izvori smješteni tako da nema njihovog odraza na zaslonu • preporuča se uporaba LCD monitora s velikim antireflesknim zaslonom. interakcija se može optimirati uglavnom prilagodbom okoliša.1 Ergonomija Ergonomija je znanstvena grana koja se bavi prilagodbom ljudskog okoliša ljudskim potrebama. Kako se malo može utjecati na ljudska psihofizička ograničenja. pad koncentracije. Postoje tvrtke koje su specijalizirane za projektiranje i izvedbu rasvjete i koje pri tom uzimaju u obzir mnogo čimbenika koji mogu poboljšati stanje s ergonomskog gledišta. Neprikladna rasvjeta može prouzročiti zamor očiju i pogoršanje vida. Zbog toga treba nastojati osigurati primjerenu rasvjetu radnog mjesta.

sitna slova i sl.47 Računalno radno mjesto treba prikladno urediti I-90 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . 1. Očima može smetati i loše podešena slika monitora (mutna. nakon dužeg rada korisnik može osjetiti bolove u vratu. Zbog toga je posebno važno namjestiti pogodnu mikroklimu (temperaturu i vlažnost zraka) radnog prostora.3 Položaj tijela pri radu s računalom Jedna od prvih i najvažnijih mjera sprečavanja negativnih zdravstvenih posljedica dugotrajnog rada za računalom jest uređenje radnog mjesta i radnog okoliša sukladno ergonomskim načelima.4. Oči se umaraju i zbog neprekidnog fokusiranja na relativno bliski zaslon monitora pa povremeno treba gledati u daljinu i pogled skrenuti s zaslona. To znači da pri uspravnom položaju glave monitor treba biti smješten tako da je pogled uprt u gornji rub zaslona. Te se mjere mogu podijeliti u skupine s obzirom na vrstu zdravstvenih problema koje mogu izazvati. Slika 1.Uz sve navedene mjere. Pri radu s računalom oči se povećano umaraju zbog više razloga. Monitor treba smjestiti tako da je pri normalnom radu glava u uspravnom položaju.4. Ako je monitor smješten prenisko ili previsoko. treba odmarati oči i to po mogućnosti svakih 15 minuta rada. prevelik ili premali kontrast.) ili velika razlika svjetline između zaslona monitora i okoliša. svrbeža i upala. Oči manje trepću pa je zamijećena njihova povećana suhoća što dovodi do povećanog umora.

5 Okolina Računala i računalni uređaji utječu na svoj okoliš na razne načine. Kut u laktu mora biti pravi kut ili nešto veći. Navest ćemo ovdje neke od mjera u tom smislu. npr. Zato se uz sve navedene mjere preporuča povremeno mijenjanje položaja i razgibavanje. koljenima koja su nešto niže od bokova. Treba. utrošak električne energije. Svakako s vremena na vrijeme razgibavati zglobove i prste. Stolac na kome se sjedi trebao bi biti na kotačićima s naslonom za leđa i mogućnošću podešavanja visine i naslona. skrenuti pozornost da nisu svi ljudi jednako osjetljivi na bolove u leđima pa neće jednako osjetiti posljedice nepravilnog položaja pri radu s računalom. Nepridržavanje ovih smjernica najčešće uzrokuje bolove u leđima koji mogu biti vrlo neugodni i dugotrajni. Neki su izravni i trenutni. Ruke trebaju pri radu biti u takvom položaju da su podlaktica. šaka i prsti na jednom pravcu. 1. elektromagnetska zračenja koja emitira računalo i računalni uređaji (posebice monitor). s radnom plohom koja je malo niža od laktova. Ramena trebaju biti opuštena. Svakako treba s vremena na vrijeme mijenjati položaj i razgibavati se. buka (posebno nekih vrsta pisača) i sl. Posebno opterećenje pri radu s računalom trpe šake i zglobovi ruku. primjerice.4. a stolica treba imati oslonce za ruke. Program će omogućiti rad tek nakon što prođe određeno vrijeme predviđeno za odmor.4 Poboljšanje radnih uvjeta S obzirom na činjenicu da se pri radu s računalom sjedi. istrošeni toneri laserskih pisača. 1. jedna od najvažnijih mjera prevencije zdravstvenih tegoba jest razgibavanje i promjena položaja. Zbog mnogo pokreta koje ti dijelovi tijela učine za vrijeme rada s računalom potrebno je posvetiti posebnu pozornost mjerama zaštite. međutim. Postoje računalni programi koji će blokirati rad računala nakon određenog neprekidnog rada i uputiti osobu koja radi za računalom kako vježbati.4. PRO-MIL I-91 1 Osnove . Nepridržavanje ovih načela može za posljedicu imati ozbiljne zdravstvene poremećaje koji se ponajprije očituju bolovima u šaci i zapešću.4. U određenim vremenskim razmacima treba prekidati rad i vježbati ili se barem prošetati ta odmarati oči (vježbe za odmaranje očiju). zastarjela računalna oprema itd. Korisnik koji je svjestan čimbenika koji utječu na okoliš može različitim mjerama smanjiti taj utjecaj te tako pomoći očuvanju okoliša.. Tipkovnica treba biti na tvrdoj podlozi s osloncem (podmetačem) za ruke. stopalima na podlozi.Korisnik treba nastojati sjediti uspravno. dok su drugi neizravni.

istrošeni toneri laserskih pisača i spremišta za boju pisača s mlazom tinte (patrone) mogu se reciklirati te tako korisno iskoristiti i smanjiti zagađenje okoliša. npr. I-92 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . što znači da se nakon određenog razdoblja neaktivnosti može automatski isključiti dio sklopova računala i monitora i time smanjiti utrošak energije. Većina suvremenih računala i monitora ima mogućnost štednog načina rada. Otpadni papir. Razmjena i obrada podataka umjesto na papiru može se provoditi elektronički pa se tako može uštedjeti mnogo papira i time značajno utjecati na okoliš (ušteda energije. pisača.2 Ušteda energije Uporabom prikladne računalne opreme i namještanjem obilježja operacijskog sustava i programa može se značajno smanjiti utrošak energije.1 Recikliranje potrošnog materijala Zbrinjavanje otpadnog materijala ili računalnih uređaja koji više nisu za uporabu važna je mjera zaštite okoliša. Ako korisnik zna da duže razdoblje neće rabiti računalo. Drugi je primjer isplata novca posredstvom bankomata kod koga također nema papirne dokumentacije.5.4. Isto je moguće i kod različitih drugih računalnih uređaja. 1. Primjer za to je bankovno poslovanje posredstvom interneta gdje se plaćanje računa može provesti u potpunosti elektronički bez uporabe papira. Ušteda energije i materijala može se postići i prelaskom s papirnog na elektroničko poslovanje.1. tvrdog diska. Važno je da to korisnik zna i da namjesti uređaje tako da se iskoristi ta ugrađena mogućnost.). Zbrinjavanje računalnih uređaja koji više nisu za uporabu predajom sabirnim centrima koji su osposobljeni za njihovo zbrinjavanje uvelike doprinosi zaštiti okoliša. pošteđeno je drveće.4.5. skenera i dr. treba ga isključiti kako se ne bi nepotrebno trošila energija. nema otpadnog papira itd.

PRO-MIL I-93 1 Osnove 1. a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost. Narušavanje sigurnosti može biti raznovrsno: od kvara računalne opreme ili pogrešnog rukovanja pa do neovlaštenog upada u sustav. a ne zadatak određenog vremenskog trajanja.Informacijski sustavi često su ključni za djelovanje nekog poslovnog ili privatnog sustava pa je s tog gledišta važna i njihova sigurnost.5. Zbog toga je važno sigurnosti informacijskog sustava pristupiti ozbiljno i temeljito. information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava. Sigurnost . Mogućnost pristupa informacijskom sustavu posredstvom interneta višestruko povećava opasnost narušavanja sigurnosti informacijskog sustava. Slika 1. integritet i raspoloživost podataka.48 Računalnoj sigurnosti treba posvetiti veliku pozornost Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl.

1. Postoji više načina kako računalni sustav može utvrditi identitet osobe koja mu pristupa. 1. mora osigurati da se na temelju identifikacije može bez dvojbe utvrditi identitet korisnika. Identifikacija mora biti vjerodostojna. Korisničko ime je ime pod kojim je korisnik poznat i vidljiv unutar informacijskog sustava. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. šarenice oka i sl.1 Korisničko ime i lozinka Pri uporabi višekorisničkog informacijskog sustava zahtijeva se od korisnika prijava (engl. Računalni sustav zahtjeva od korisnika upis podataka koji su poznati samo tom korisniku i koji ga nedvojbeno identificiraju. logon).1. user name) Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje davatelj informatičkih usluga koji određuje i što će sve korisnik moći raditi u okviru informacijskog sustava. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. tada sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. mjerenjem neke od značajki ljudskog tijela: otiska prstiju. Na temelju ta dva podatka računalo prepoznaje o kojem je korisniku riječ i sukladno tome dopušta mu pristup i pripisuje ovlaštenja. Upis identifikacijskih podataka jednostavan je i brz.5.1 Identitet i vjerodostojnost Većina suvremenih računalnih sustava je višekorisnička što znači da na istom sustavu može raditi više korisnika (često i istodobno). Najsigurnija provjera identiteta je biometrijska. I-94 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . staviti prst na uređaj za prepoznavanje otiska. Korisničko ime (engl. user name) i lozinku (zaporku. Zbog toga računalni sustav mora „znati“ identitet korisnika koji pristupa sustavu. To je postupak kojim se korisnik predstavlja sustavu. Sustav mu na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta (ili ne dopušta) rad na računalu. username. Svaki korisnik ima određene ovlasti koje propisuju što može raditi na takvom sustavu. npr. već (ako želi) to mora zahtijevati od davatelja informatičkih usluga. Korisničko ime korisnik ne može sam promijeniti. Ako je korisniku dopušten rad. tj. engl. Takav način provjere identiteta traži dodatne uređaje koji su ponekad skupi i dodatne radnje koje korisnik mora napraviti prije nego može pristupiti računalnom sustavu. Kod suvremenih računalnih sustava riječ je o dva podatka: korisničkom imenu i lozinki (opisano u nastavku). password ). tj. a računalu nije potrebno dodavati nikakve dodatne uređaje ni programe pa je zbog toga to najrasprostranjeniji način identifikacije.5. Svaki korisnik mora biti siguran da su njegovi podaci (ako to želi) tajni i dostupni samo njemu. Druga mogućnost provjere identiteta koja je trenutno najrasprostranjenija je provjera na temelju podataka koje zna samo pojedini korisnik.

ne rabiti pojmove vezane za osobu korisnika (npr. Slika 1. datum rođenja i sl. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti (čak niti davatelju informatičkih usluga). Tako primjerice treba poštovati preporuku o minimalnoj dužini lozinke (npr. ljubimca. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku.2 Tajnost Lozinka osigurava korisniku ulaz u informacijski sustav pa je zato i potencijalna opasnost za sigurnost podataka.1. u određenim vremenskim intervalima mijenjati lozinku. password ) . engl. mora imati na umu da se zlorabom njegove lozinke ponekad može ugroziti sigurnost podataka ostalih korisnika. rabiti mala i velika slova i brojeve. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. Informacijski sustav pak zbog razloga sigurnosti može biti uređen tako da nakon tri uzastopno neispravno upisane lozinke spriječi daljnji rad korisnika.Lozinka je jedna riječ.). ne rabiti uobičajene riječi. Mogu se uvesti i različite druge mjere koje smanjuju opasnost da druge osobe dođu u posjed lozinke korisnika.49 Korisničko ime i lozinka identificiraju korisnika 1. čuvati tajnost lozinke i sl. ne kraća od šest znakova). ime bliske osobe. Čak i kad korisnik smatra da sigurnost njegovih podataka nije važna.5. PRO-MIL I-95 1 Osnove Lozinka (zaporka. Zato se pri određivanju i promjeni lozinke korisnik mora držati sigurnosne politike.

5. programa. ne mogu se smatrati apsolutno pouzdanim i sigurnim. Pod iskrivljenjem podataka razumijeva se neželjena promjena podataka koja dovodi do pogrešnog djelovanja sustava. tako da u slučaju katastrofe (požar. prirodnih katastrofa.5. Ljudi koji rukuju informacijskim sustavima nisu apsolutno pouzdani u smislu sigurnosti podataka pa tako mogu nesvjesno ili zlonamjerno promijeniti ili zlorabiti podatke. Medij za pohranu podataka može biti magnetski (diskovi i vrpce) ili optički (optički diskovi). sukladno sigurnosnoj politici.1 Pričuvne kopije podataka Jedna od važnih mjera osiguranja sigurnosti podataka jest izrada sigurnosnih kopija programa i podataka. Vatrozid može ograničiti i podatke koji se iz računalne mreže šalju u okolinu. provala i sl. može doći do gubitaka ili iskrivljavanja podataka. firewall) Vatrozid (engl. koji se sastoje od računala. norma ISO/IEC 17799). To je program koji nadzire i filtrira promet jednog računala osiguravajući tako da na računalo ne dođu neželjeni podaci. Za izradu sigurnosnih kopija zadužen je i davatelj informacijskih usluga i korisnik. 1. personal firewall ).2. komunikacijskih uređaja koji ih povezuju i ostale računalne opreme. Vatrozid za zaštitu više računala. Pod pričuvnom.) na lokaciji izvornika ne strada sigurnosna kopija. I-96 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Zbog kvara. Važno je pri tome da se sigurnosna kopija nalazi fizički odvojena i po mogućnosti udaljena od izvornika. pogrešaka u programima i sl.2 Vatrozid (engl. sigurnosnom ili rezervnom kopijom (engl. Vatrozid za zaštitu jednog računala naziva se još i osobni vatrozid (engl.1. sastoji se od posebnog računala i programa namijenjenog samo tom poslu. primjerice računalne mreže.2. potres. Informacijski sustavi. backup) razumijeva se istovjetna kopija pohranjena fizički na drugom mjestu od izvornika. 1. Tako se niti podaci pohranjeni u informacijskom sustavu ne mogu smatrati apsolutno sigurnima. Jedno od temeljnih načela zaštite sigurnosti podataka jest načelo vlasništava pohranjenih podataka koje jasno određuje čija je odgovornost osigurati zaštitu sigurnosti podataka i tko određuje mogućnost pristupa podacima (npr.5. firewall ) je sustav koji nadzire promet prema i od računala ili računalne mreže propuštajući samo podatke koji ne mogu štetiti korisniku. Sav promet prema i od računalne mreže odvija se preko vatrozida pa su tako sva računala unutar mreže zaštićena.2 Sigurnost podataka Sigurnost podataka je pojam koji označava takvo stanje i rukovanje podacima kod kojeg su podaci zaštićeni od iskrivljavanja. a pristup podacima nadziran i ograničen na ovlaštene korisnike.

Organizacija upravljanja sigurnošću Za osiguranje sigurnosti podataka mora postojati jasno definirana organizacija i propisana pravila za sve koji mogu utjecati na sigurnost. Sigurnosna politika mora biti u pisanom obliku. Uprava vlasnika informacijskog sustava mora osigurati donošenje sigurnosne politike. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost. Raspoloživost razumijeva osigurati dostupnost podataka ovlaštenim osobama. A Technical Guide” te dokument RFC1855 . Može pomoći i prijedlog norme koji je objavljen u SAD pod nazivom “Draft: Internet Security Policy.Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl.5. posebice norme ISO/IEC 17799 i BS7799-2:2002. 2003. svojim djelovanjem i odlukama jasno podržavati njeno provođenje te podrobno upoznavati djelatnike koji rukuju informacijskim sustavom i korisnike sa sigurnosnom politikom. jasno i jednostavno napisana i usklađena sa zakonima i propisima. U tom smislu treba odrediti tijela i osobe i propisati njihova prava. a ne zadatak određenog vremenskog trajanja.Netiquete Guidelines. obveze i sankcije za kršenje propisa. Ovaj odjeljak knjige temeljen je na tom dokumentu. odrediti zadatke odgovornosti i sankcije za slučaj nepridržavanja sigurnosne politike. Posebno koristan može biti dokument “Sigurnosna politika informacijskih sustava za članice CARNeta (prijedlog).hr/. Pri donošenju sigurnosne politike uputno je rabiti postojeće norme. a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. Hrvatska akademska i istraživačka mreža .3 Sprječavanje krađe podataka .carnet. Sigurnosna politika Zbog svih navedenih razloga vlasnik informacijskog sustava mora osigurati provođenje sigurnosne politike informacijskog sustava. PRO-MIL I-97 1 Osnove 1. Integritet podataka razumijeva osiguranje konzistentnost podatka i sprečavanje promjena mimo ovlaštenih procedura. information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava. integritet i raspoloživost podataka.2. Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost. Temeljna zadaća sigurnosne politike je odrediti prihvatljive i neprihvatljive načine ponašanja pri rukovanju informacijskim sustavom. Pod tajnošću razumijeva se osiguravanje zaštite uvida i dostupnosti povjerljivih podataka neovlaštenim osobama.CARNet prosinac. Za ostvarenje navedenih ciljeva treba ustanoviti i provoditi brojne postupke zaštite sigurnosti podataka.” Objavljen je na internetu na adresi http://sistemac.

tko može i pod kojim uvjetima ovlastiti osobe da mogu ulaziti u određene prostore i sl. mogu pregledavati. Fizička sigurnost informacijskog sustava Jedna od prvih i djelotvornih zaštita sigurnosti informacijskog sustava jest fizičko ograničenje pristupa opremi neovlaštenim osobama. ispravnom radu sklopovlja nužnog za rad sustava (računala i računalni uređaji. skupine za instalaciju programa i sl. briga o sigurnosnim kopijama podataka kojima rukuju i sl. Naime korisnik redovito na svom stolnom. I-98 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . zaštitari i sl. Osobe iz ove skupine redovito su zaposlenici vlasnika informacijskog sustava. Unutar ove skupine mogu biti osnovane i različite podskupine. npr. Također mora biti propisano tko i pod kojim uvjeti preuzima i brine za opremu. Posebnu skupinu mogu sačinjavati osobe zadužene za provjeru (audit) sigurnosnog sustava. Zbog toga krađa takvih uređaja ili pristup drugih osoba može biti vrlo opasno s gledišta sigurnosti podataka. mreže i sl. skupina zadužena za administriranje računala koja se brine o instalaciji i održavanju računala. Mora biti jasno propisano kako su prostori fizički osigurani (ključevi. video-nadzor. Ovdje treba spomenuti činjenicu da je fizička sigurnost računalne opreme važna za korisnika čak i ako ne rabi informacijski sustav.Skupine osoba koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom Osobe koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom mogu se podijeliti u dvije skupine s jasno razgraničenim pravima i obvezama. Prva od tih skupina su korisnici koji se mogu služiti informacijskim sustavom. mijenjanje lozinka sukladno preporukama sigurnosne politike. prijavljivanje uočenih sigurnosnih propusta. Da bi im vlasnik informacijskog sustava omogućio korištenje informacijskog sustava.). ali nisu odgovorni za instalaciju i održavanje programa na sustavu niti za njegov ispravan rad. mijenjati i brisati podatke. Najčešće te osobe pripadaju organizaciji koja je neovisna o davatelju informacijskih usluga kako ne bi bila pod njenim utjecajem. ima povjerljive podatke koji mu mogu nanijeti štetu ili neugodnost dođu li u tuđe ruke. U sigurnosnoj politici moraju biti jasno označeni i osigurani prostori u kojima su smješteni dijelovi informacijskog sustava i propisano tko i pod kojim uvjetima može ući u te prostore. Druga skupina su davatelji informatičkih usluga koji se brinu o uspostavi sustava.). pa čak i na mobilnom telefonu. prijenosnom ili ručnom računalu. tko i pod kojim uvjetima može servisirati opremu i sl. skupine za upravljanje mrežom. korisnici moraju poštovati određena pravila među koja se ubrajaju: uporaba informacijskog sustava sukladno sigurnosnoj politici i sukladno zakonima i pravilima prihvatljive uporabe. uporaba lozinka sačinjenih prema savjetima iz sigurnosne politike. skupina zadužena za sigurnost čija je posebna zadaća briga za sigurnost informacijskog sustava.

Uz to. Sigurnosne mjere pri radu s elektroničkom poštom (engl. provođenje istrage u slučaju zlorabe informacijskog sustava. Uobičajeni razlozi nadzora su osiguranje povjerljivosti i dostupnosti podataka. PRO-MIL I-99 1 Osnove . Osobe ovlaštene za nadzor moraju posebno poštovati privatnost podataka korisnika. država ili grad u kojem živi i sl. Korisnike treba upoznati s njihovim pravima i obvezama sukladno sigurnosnoj politici pri preuzimanju adrese elektroničke pošte. • Pri sastavljanju i posebno pri slanju poruke nepravilnom uporabom programa za elektroničku poštu ili zabunom. sigurnosnom politikom mora se propisati pod kojim uvjetima i koje osobe mogu obavljati nadzor. Posebno treba upozoriti na potencijalno opasna obilježja elektroničke pošte. pri otuđenju opreme korisnik može ostati i bez podataka koje nema pohranjene nigdje drugdje.Korisnik u tom smislu mora fizički osigurati pristup svojim uređajima i na odgovarajući način ih osigurati od krađe i neovlaštenog pristupa. provjere provođenja sigurnosne politike i sl. pročitati sadržaj. Kako se pri nadzoru zadire u privatnost podataka korisnika. Lozinku i ostalo što omogućuje pristup podacima treba čuvati odvojeno od uređaja kako se krađom uređaja ili neovlaštenim pristupom uljez ne bi istodobno domogao i sredstva za pristup podacima. korisnik treba podatke na tim uređajima zaštiti lozinkama i drugim postupcima kako bi otežao pristup podacima neovlaštenim osobama. To prosljeđivanje može biti zlonamjerno ili slučajno. programe i podatke informacijskog sustava. Nadzor informacijskog sustava Pod nadzorom informacijskog sustava razumijeva se mogućnost uvida u ustrojstvo informacijskog sustava. Osim opasnosti od zlorabe podataka. izmijeniti sadržaj ili adresu pošiljatelja i sl. Dodjela i ukidanje adrese elektroničke pošte korisnika mora biti u skladu sigurnosne politike. • Iz adrese pošiljatelja mogu se ponekad saznati podaci o tvrtki u kojoj pošiljatelj radi. e-mail ) Mnogi informacijski sustavi omogućuju razmjenu poruka poznatu pod nazivom elektronička pošta. načina uporabe informacijskog sustava i sl. • Sadržaj poruke može se vrlo jednostavno i brzo proslijediti drugoj osobi ili javno objaviti na internetu pa pošiljatelj to treba imati na umu. treba uvesti sigurnosne mjere koje se odnose na njenu uporabu. • Sadržaj poruka elektroničke pošte relativno je lako presresti na putu do odredišta. korisnik može povjerljive podatke poslati krivoj osobi ili više njih. Kako je i ta usluga mogući put napada na sigurnost informacijskog sustava. Zbog toga se svakako preporuča izrada sigurnosnih kopija podataka koji se nalaze na računalnim uređajima korisnika (vidi odjeljak Pričuvne kopije podataka). Zato se preporuča uporaba nekog od načina šifriranja (skrivanja) sadržaja poruke.

mora biti propisan postupak izvještavanja. neočekivano i štetno ponašanje računala. Nakon prijave nadležno tijelo mora provesti istragu i radnje za otklanjanje opasnosti sukladno sigurnosnoj politici. U načelu svaka napisana poruka smatra se dokumentom i sukladno tome podliježe Zakonu o autorskom pravu. a da on toga nije svjestan. Nakon provedene istrage provode se sankcije prema prekršiteljima i mjere za otklanjanje štete odnosno propusta. Iako se pojedine vrste programskih nametljivaca zovu i posebnim imenima.3 Virusi Virus je naziv za posebnu vrstu programa koji oštećuju ostale programe i podatke na računalu ili izaziva kakvo drugo. U tom smislu davatelj informatičkih usluga mora propisati i o tome obavijestiti svakog koga se to može ticati o načinu izvještavanja o sigurnosnim incidentima. ovdje ćemo ih zvati zajedničkim imenom virusi. Prvi korak takve istrage obično je snimanje stanja sustava kako bi se na kopiji moglo istraživati zatečeno stanje. To ometanje može biti relativno bezazleno (prikazom poruke na zaslonu ili neočekivana reprodukcija zvučnog zapisa) ili vrlo opasno. dužan je o uočenom događaju koji narušava ili ugrožava sigurnost podataka izvijestiti nadležna tijela ili osobe. Svaku takvu prijavu treba dokumentirati i pohraniti. otklanjanja. Prilozi primljene poruke mogu sadržavati viruse ili druge štetne sadržaje. pa pri njihovom preuzimanju i pohrani na svoje računalo treba biti oprezan. Važno obilježje računalnog virusa jest da se on razmnaža stvarajući svoje kopije i smještajući te kopije na računalo korisnika ili na računala u računalnoj mreži. Postupanje u slučaju narušavanju sigurnosti podataka Ako se unatoč svim mjerama ili zbog propusta dogodi događaj koji je narušio sigurnost podataka. U slučaju narušavanja sigurnosti podataka prvi je korak spoznaja o tome. rukovati ili rabiti informacijski sustav. I-100 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .5. Sve te radnje trebaju što podrobnije biti opisane u sigurnosnoj politici. Tko god je ovlašten upravljati. 1. primjerice brisanje svih podataka s tvrdog diska računala.• • Pri primitku poruke korisnik mora provjeriti je li sadržaj poruke zaštićen autorskim pravom te s porukom postupati sukladno tome. nadzirati. s gledišta korisnika neželjeno. Na internetu najčešća posljedica virusa je slanje mnogobrojnih poruka elektroničke pošte s računala korisnika. popravka štete i sl. Virusnom je programu jedini cilj više ili manje ometati korisnika u radu.

neku datoteku prenese na drugo računalo i tako zarazi i to računalo.50 Virus može prouzročiti veliku štetu U drugu skupinu virusa ubrajaju se tzv. a time i virus. Nakon pokretanja virus šalje poruke elektroničke pošte na sve adrese koje nađe u adresaru programa za elektroničku poštu korisnika ili na adrese PRO-MIL I-101 1 Osnove Većina virusa nastala je iz dokolice i s namjerom autora da pokaže svoje poznavanje građe računala. 1.Virusi su ozbiljna prijetnja i mogu prouzročiti veliku štetu pa korisnik treba poduzeti sve mjere opreza kako bi se što bolje zaštitio. Tako se virus relativno brzo širi s računala na računalo.com). ali mogu u sebi i sadržavati dio programa koji se može izvršiti samo ako se taj dokument otvori programom Word.exe i .5. Kako takvi virusi mogu zaraziti samo datoteke koje stvaraju programi iz paketa Microsoft Office njihovo djelovanje i širenje mnogo je manjeg opsega od virusa koji mogu zaraziti bilo koju datoteku izvršnog programa. U mnogim zemljama puštanje virusa u opticaj zakonom je kažnjiv čin pa su poznati i slučajevi zatvorskog kažnjavanja osoba kojima je takvo dijelo dokazano. Tako. vrsta virusa su virusi koji se šire prilogom elektroničke pošte.doc. primjerice. program Word koji je dio tog paketa stvara datoteke s nastavkom . izvršavaju) u trenutku kad korisnik pokrene prilog elektroničke pošte. Virusi se pokreću (aktiviraju. pokrenut će se i virus i zaraziti datoteke izvršnog programa na korisnikovom računalu.doc dodati program koji štetno djeluje. Ti virusi promijene datoteke tako da se pokretanjem izmijenjene datoteke aktivira i virus koji onda mijenja datoteke drugih izvršnih programa koje pronađe. ne znajući da su datoteke zarežene. Virus može iskoristiti tu mogućnost i u datoteku . trenutno narasprostranjenija. makro virusi koji mogu zaraziti datoteke koje nastaju kao rezultat rada s programima iz paketa Microsoft Office.3. .1 Računalni virus Virusi se mogu grubo podijeliti u tri skupine. Treća. Primjerice. ako korisnik čije je računalo nezaraženo pokrene na svom računalu zaraženu datoteku izvršnog programa. Posebno je opasna vrsta virusa koja mijenja datoteke operacijskog sustava jer se pri svakom pokretanju računala pokreće i operacijski sustav. Nakon toga moguće je da korisnik. U prvu se skupinu ubrajaju virusi koji mijenjaju datoteke i to redovito datoteke izvršnih programa (. Te su datoteke tekstualni dokumenti. Slika 1.

Crvi stvaraju svoje kopije i šalju ih elektroničkom poštom na mnogo adresa. najčešće će sam izazvati štetu na svom računalu brišući datoteke potrebne za normalan rad računala. Tako netko neovlašten može pregledavati. Iako ta radnja ne šteti izravno programima i računalu korisnika. Trojanski konj Trojanski konj (engl. dobiva korisnik. Po primitku takve obavijesti korisnik treba prije poduzimanja bilo kakvih radnji navedenih u toj poruci provjeriti njenu vjerodostojnost. Takav poziv korisnika I-102 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Nisu im potrebne nikakve dodatne datoteke koje bi zarazili. a u kojoj ga se obavještava da mora poduzeti određene radnje kako bi uništio tobožnji virus. To može biti nazivanje određenog telefonskog broja. instalirati i pokrenuti program za crtanje koji je ujedno i trojanski konj i koji bez znanja korisnika omogućuje izvana (npr. Pokretanjem priloga elektroničke pošte pokreće se i crv i nastavlja svoje širenje. neželjena pošta (engl. trojan horse) je program koji prikriveno radi ono što nije navedeno u njegovom opisu i čega korisnik nije svjestan. Ako korisnik doista napravi to što se od njega traži. Korisnik može npr. Glavni cilj takvih poruka jest pokušaj zarade nagovaranjem korisnika na kupnju nekog proizvoda ili usluge ili na poduzimanje neke radnje od koje će autor spam poruke imati koristi. Najčešće je riječ o programima koji se nude besplatno i na prvi pogled izgledaju kao korisni programi. Neželjena pošta (spam) Iako se ne ubraja u viruse. Spam je neželjena. neprimjerena poruka elektroničke pošte najčešće upućena na mnogo adresa nepoznatih primatelja. Širenje im je ograničeno isključivo na svjesnu razmjenu programa između korisnika ili snimanje programa s interneta. Programi ove vrste ne razmnožavaju se sami niti se bez znanja korisnika šalju elektroničkom poštom. spam. Lažni virusi (engl. dovodi korisnika u neugodan položaj jer primatelji misle da im poruke šalje korisnik. a on to ne zna niti zna koji je sadržaj tih poruka. najčešće elektroničkom poštom. posredstvom interneta) pristup računalu korisnika. Crv Crv (engl. kopirati ili uništavati sadržaje pohranjene na tvrdom disku korisnikovog računala. worm) je podvrsta virusa koja može samostalno djelovati. Tako će zapravo korisnik izazvati štetu na potpuno ispravnom i nezaraženom računalu.koje skuplja s interneta. junk mail ) ometa korisnika i opterećuje komunikacijske kanale interneta slično virusu. hoax) Obavijest o lažnim virusima je poruka koju. Druga loša posljedica ove vrste virusa jest opterećenje komunikacijskih kanala interneta kojim zbog toga putuje mnogo nepotrebnih i neželjenih poruka.

a dio tog iznosa na neki način pribaviti će autor spama.5. backup) svih važnih programa i dokumenata. 1. . karantenskom računalu i dr. Kako su takve poruke i prilozi koje stvaraju virusi često prikrivene bezazlenim tekstom ili pozivom da se pogleda prilog. treba biti posebno oprezan. attachment). To se može osigurati fizičkom zaštitom (smještanjem računala u prostor koji nije svima dostupan) ili različitim zaštitama lozinkom koje ograničavaju pokretanje programa na računalu korisnika. ne treba pokretati program ili snimati datoteku. računalo ne treba spajati s lokalnom mrežom ili internetom jer je to moguć izvor zaraze računala virusom. provjera svakog medija za pohranu podataka prije uporabe.1. korisnik može obrisati zaražene dokumente i sa sigurnosnih kopija vratiti na računalo nezaražene dokumente. Kako je spam poruka mnogo one opterećuju komunikacijske kanale interneta. Dobra mjera zaštite je ograničenje pristupa računalu na pouzdane i ovlaštene korisnike. Jedna od najvažnijih mjera zaštite je provjera izvora podataka.3. zauzimaju memoriju računala na internetu i smetaju korisnika jer mora trošiti vrijeme na izdvajanje korisnih poruka od spama. kad korisnik šalje ili prima podatke s interneta. CD ROM) na računalo i otvaranjem nepouzdanih priloga elektroničke pošte (engl. kopiranjem programa ili podataka s jednoga računala na drugo. uporaba samo originalnih programa. a kako je adresa pošiljatelja često adresa nekog s kim korisnik doista komunicira. Ako to nije nužno. nego je pokrenuti i zaraziti svoje računalo. Ako je moguće urediti da je računalo spojeno s internetom samo kad je to potrebno tj. Zbog sigurnosnih propusta u programima moguće je preko interneta pristupiti računalu korisnika i na njegovo računalo instalirati neki od virusa.2 Širenje virusa Virusi se s jednoga računala na drugo šire na dva načina. Ako nije siguran u izvor. odnosno s medija za pohranu (disketa. Drugi način širenja virusa je bez izravnog djelovanja korisnika. Najčešće se šire uz pomoć samog korisnika. Manja šteta je takvu poruku obrisati ili provjeriti kod pošiljatelja je li je on poslao. primjerice u računalima koja su spojena u mrežu ili internet. Važna mjera opreza je izrada sigurnosnih kopija (engl. provjera ponašanja svakoga novog programa na izdvojenom tzv.3. attachment). Posebno se to odnosi na prilog porukama elektroničke pošte (engl. korisnik treba provjeriti izvor.3 Mjere zaštite od virusa U temeljne mjere zaštite koje bi trebao poduzeti svaki korisnik koji želi zaštiti svoje podatke i programe ubrajaju se strogi nadzor pristupa računalima. PRO-MIL I-103 1 Osnove će skupo koštati. Prije nego pokrene bilo koji program ili presnimi neku datoteku na svoje računalo.5. Ako dođe do zaraze računala. npr.

Nakon što je korisnikovo računalo očišćeno od virusa i dovedeno u ispravno stanje. Ako je moguće ustanoviti vrstu virusa ili njegovu točnu oznaku. treba provjeriti i vanjske medije za pohranu podataka: diskete. Na kraju korisnik treba upozoriti sve koji su od njega na bilo koji način mogli primiti virus na potencijalnu mogućnost zaraze. Postupak u slučaju zaraze računalnim virusom Ako se unatoč svim mjerama računalo zarazi računalnim virusom. ali ipak nedostatnih mjera zaštite jest uporaba programa koji pronalaze i uništavaju viruse (engl. Kasperski. Norton. Kod nekih virusa potrebno je neke datoteke obrisati ručno. To u velikoj mjeri smanjuje opasnost od zaraze i štiti korisnikovo računalo od virusa svih vrsta. Zato je uz uporabu programa za obranu od virusa potrebno poduzeti i ostale mjere zaštite. odnosno nove dodatke (datoteke) takvim programima u kojima su zapisani podaci na temelju kojih se virus može pronaći (engl. I-104 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Većina antivirusnih programa je komercijalna (McAfee. virus killer). Pri tom se može dogoditi da je potrebno obrisati i datoteke s korisnim podacima korisnika ili datoteke nužne za ispravan rad određenih programa. Nakon brisanja tih datoteka potrebno ih je ponovo snimiti na računalo sa sigurnosnih kopija i prema potrebi ponovno instalirati programe. Tako se pri svakom priključenju na internet antivirusni program obnovi novim podacima i mogućnost zaraze računala virusom smanji na najmanju moguću mjeru. ali mnogi su ipak besplatni za osobnu uporabu i korištenje u nekomercijalne svrhe (Avast. treba poduzeti niz mjera za njegovo uklanjanje i oporavak računala. Treba ipak imati na umu da nijedan program za zaštitu od virusa ne pronalazi sve viruse koji postoje pa unatoč uporabi programa postoji mogućnost zaraze. AVG. Avira. Kako se neprestano pišu i u optjecaj puštaju novi virusi. Comodo). Oni se pokreću odmah nakon pokretanja operacijskog sustava i cijelo vrijeme rada na računalu su aktivni pregledavajući podatke koji stižu na računalo. uputno je pogledati stranicu nekog od proizvođača antivirusnih programa i proučiti kakvo je djelovanje virusa i kako ga se uklanja. CD-R. Najjednostavnije je ako je cjelokupan postupak moguće provesti nekim od programa za uklanjanje virusa jer je takav postupak najbrži i za korisnika najjednostavniji. Takvi programi mogu se obnavljati posredstvom interneta. U načelu takvi programi mogu pronaći samo poznate viruse. virus signatures). uključujući i elektroničku poštu. NOD32. CD-RW i ostale medije te pokušati ustanoviti s kojeg je izvora virus stigao na računalo korisnika pa ograničiti pristup tom izvoru. potrebno je što češće nabavljati nove inačice programa za pronalaženje virusa. Sophos). anti virus.Antivirusni programi Jedna od najpopularnijih. Takvi programi pretražuju memoriju računala te pronalaze i uklanjaju viruse.

kaznit će se za krivično djelo zatvorom do pet godina. izvede ili prenese tuđe autorsko djelo. zvučne ili bilo kakve druge materijale.6. način i oblik izražavanja”.” 1. tj. odnosno onoga na koga je autor prenio prava. slikovne. Kao što je. tako je i u svijetu računala potrebno donijeti zakone koji reguliraju načine njihove uporabe i sankcioniraju zlouporabu. Zato nije dozvoljeno bez dopuštenja autora s interneta snimati i zatim objavljivati kao svoje tekstualne. Za razliku od umjetničkog djela. Autorsko pravo Svi oblici autorskih prava u Republici Hrvatskoj štite se Zakonom o autorskom pravu.Računala su danas dio praktično svake ljudske djelatnosti pa je sukladno tome u uređenom društvu potrebno donijeti zakone koji reguliraju odnose vezane za računalne sustave. primjerice. neovlašteno kopiranje i prodaja programa relativno je jednostavan i unosan posao. U većini zemalja postoje zakoni koji uređuju prava autora ili vlasnika programa. pa u to pripadaju i djela objavljena u elektroničkom obliku i na internetu. Osobe koje se time bave poznate su kao pirati. bez obzira na vrstu. na sličan se način štite prava autora. Pirat (engl.1. pirate) jest ime za osobu I-105 PRO-MIL 1 Osnove 1. proizvođači štite i različitim sklopovskim ili programskim dodacima (engl. Pod prijetnjom kazni zabranjeno je umnažanje i uporaba programa bez odobrenja vlasnika. Europska unija i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo donijeli su odgovarajuće dokumente glede zaštite proizvođača programa. uređuje i mijenja. ali im je zadaća ista: zaštititi prava autora ili vlasnika programa. umjetnosti i drugih područja stvaralaštva. Sukladno tome. Zbog činjenice da su računala relativno nove naprave. prikaže. Zato se osim zakonskim mjerama. usporediv s umjetničkim djelom. znanosti. Krađa. 1. zakonska regulativa se neprestano donosi. Za zlorabu autorskih djela u Hrvatskoj u Zakonu o autorskom pravu propisana je i kazna: “Tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga objavi. Zakon . Ograničenja i kazne razlikuju se od zemlje do zemlje. pojavom automobila bilo potrebno ozakoniti način njihove uporabe. npr. slike ili skulpture. ili dozvoli da se to učini.1 Autorsko pravo u području računalnih sustava Računalni program jest nematerijalni plod ljudskog uma. Autorska djela koja se štite Zakonom o autorskom pravu određena su kao “tvorevina s područja književnosti.6. copy protection). računalni je program vrlo jednostavno i jeftino kopirati tako da se kopija ni po čemu ne razlikuje od originala.6.1.

umnaža. Uz to. U novije doba naziv se rabi za osobe koje pokušavaju neovlašteno prodrijeti u tuđe računalne sustave. a ako odbije. To je amoralan. Takvom instalacijom svaka je kopija programa jednoznačno označena i može se utvrditi s kojeg je medija instalirana. Treba znati da korisnik licencom kupuje pravo korištenja programa istodobno samo na jednom računalu (ako licenca nije drugačije propisala) i ne kupuje autorsko pravo pa zato nije ovlašten djelo rabiti na način koji brani Zakon o autorskim pravima. npr. Neki programi prilikom instalacije predočuju korisniku licencu i traže od njega da se izjasni glede njena prihvaćanja. hacker) u vrijeme nastanka tog naziva bio je naziv za osobu “zaljubljenu” u računala. product ID) instaliranog programa tako da izabere odgovarajuću naredbu. Ako prihvati.6. nastavlja se instalacija. Svako pakiranje programa ima drugačiji serijski broj. Korisnik zato ne smije kopirati. prepravljati i distribuirati program.koja neovlašteno i protuzakonito presnimava. 1. Jedna od mjera zaštite kojoj pribjegavaju proizvođači programa jest serijski broj otisnut na pakiranju programa.6. uglavnom iz dokolice. Neki proizvođači zahtijevaju dodatnu registraciju posredstvom interneta te tako onemogućuju višekratno instaliranje program s istim serijskim brojem. I-106 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Otvaranje pakiranja smatra se prihvaćanjem licence. Korisnik može saznati serijski broj (engl. Haker (engl. program se neće instalirati. dijeli ili prodaje tuđe programe. mogući su i različiti drugi uvjeti koje licenca propisuje. odstranjenje zaštite programa od kopiranja. a često i zakonski kažnjiv čin. Npr. Katkad se zabunom rabi naziv haker za osobe koje se bave nedopuštenim aktivnostima vezanim za računala. i dokazivati vlastite sposobnosti. koja odlično i podrobno poznaje građu računala i programe za računala. Pri instalaciji programa potrebno je upisati taj serijski broj.2 Licenca Licenca računalnog programa svojevrstan je ugovor između proizvođača i korisnika programa kojim proizvođač određuje uvjete pod kojima korisnik može rabiti program.1. kod mnogih program treba kliknuti na Help/About da bi se vidjeli podaci o programu uključujući serijski broj. 1. Većina licenci priložena je programu i zapakirana zajedno s medijem na kojem je program pohranjen tako da se bez oštećenja pakiranja program ne može instalirati.3 EULA Licenca se često naziva engl. end user license agreement (skraćeno EULA).1. Haker je poznat i po tome što voli mijenjati djelovanje postojećih komercijalnih programa dokazujući time svoje poznavanje računala. Ako se pri instalaciji upiše pogrešan serijski broj. Temeljna namjena licence jest zaštiti autorska prava proizvođača programa i ograda od štete koju bi program mogao nanijeti korisniku. instalacija se prekida.

PD) naziv je za programe koj is e mogu slobodno rabiti. Probni rok obično je od 7 do 30 dana. Registracijom programa i plaćanjem naknade korisnik redovito stječe dodatne pogodnosti. Komercijalni programi distribuiraju se putem trgovačke mreže: u trgovinama. dodatke programu. • uz program mora biti dostupan i izvorni program (kod). Ako korisnik nastavi rabiti program i nakon probnog roka koji je naveden u prilogu takva programa. public domain. Priručnici nekih programa imaju više tisuća stranica i bez njih nije moguća uporaba programa.Glede naknade za uporabu programa i načina naplate i distribucije. a naknada je niža od cijene skupih komercijalnih programa. nema ni posljedica za takav čin. open source) je naziv za programe koji glede autorskih prava i distribucije zadovoljavaju ove kriterije: • program se može distribuirati bez naknade (presnimavati. Kako ne postoji jednostavan način za provjeru rabi li korisnik program nakon propisanog roka. shared software) program može korisnik isprobati i rabiti stanovito vrijeme prije odluke o tome hoće li ga rabiti i dalje. obavijest o novim inačicama programa.6. engl. Uz program je redovito priložen ugovor o uporabi kojim se kupac obavještava o obvezama i pravima.1. Komercijalni programi isporučuju se u prigodnoj ambalaži i s odgovarajućim tiskanim priručnicima. a u obveze različita ograničenja preprodaje. instalirati). U prava pripada uporaba programa. umnažanja i dr.4 Vrste i distribucija programa s gledišta autorskih prava . dužan je to prijaviti vlasniku programa i platiti propisanu naknadu. dobiva tiskani priručnik za uporabu programa. robnim kućama. npr. Mnogi korisnici svjesno ili iz neznanja zanemaruju obvezu registracije i plaćanja naknade pa na taj način vrše povredu autorskog prava. Kupnjom takva programa kupac preuzima zakonom propisana prava i obveze. prodajom putem pošte i sl. ali je nakon izmjene program mora zadovoljavati kriterije otvorenog koda (distribuira se pod istim uvjetima). Program u javnom vlasništvu (engl. Uz freeware program obično je licenca koja dopušta distribuciju programa i kopiranje. Postupak prijave korisnika zove se registracija. free software) program može korisnik rabiti bez naknade. • dozvoljeno je mijenjati izvorni program (kod). Shareware (engl. ali zabranjuje komercijalnu uporabu i prodaju kopija programa. umnažati i mijenjati bez ikakva ograničenja ili plaćanja naknade autoruprograma. Freeware (čita se friver. Otvoreni kod (engl. PRO-MIL I-107 1 Osnove 1. većina programa pripada u jednu od ovih skupina: Komercijalni programi su oni nad kojima postoji autorsko pravo i za čiju se uporabu plaća naknada pri kupnji.

bilo automatskim sredstvima ili ne.. U zakonu su definirani sljedeći pojmovi (ovdje su navedene skraćene definicije): Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik). prilagodba ili izmjena. kao što je prikupljanje.2. jeziku. U Republici Hrvatskoj zaštita osobnih podataka propisana je Zakonom o zaštiti osobnih podataka (2003) i dopunama i izmjenama tog zakona (2006. 2008). društvenom položaju ili drugim osobinama. Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi. spolu. licenca koja se distribuira uz program odnosi se na sve koji rabe ili mijenjaju program. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati područje primjene.2 Zakonska zaštita osobnih podataka Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju. To ne znači da autori programa nemaju autorska prava. može se zabraniti distribucija programa s izmijenjenim izvornim programom (kodom) ili se može tražiti da izmijenjeni program ima drugi naziv.• • • • • • • iznimno. organiziranje. Zbirka osobnih podataka je svaki skup osobnih podaI-108 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . političkom ili drugom uvjerenju. 1. boji kože. 1. Obrada osobnih podataka je svaka radnja ili skup radnji izvršenih na osobnim podacima. uvid. obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. naobrazbi. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati osobe ili skupine ljudi. Treba uočiti da je riječ o programima za čiju se uporabu ne plaća naknada i može ih se slobodno i bez naknade distribuirati. već samo da dozvoljavaju da se za njihova prava ne plaća naknada. drugu oznaku inačice i sl. nacionalnom ili socijalnom podrijetlu. licenca ne smije ograničavati programe koji se isporučuju ili su dio programa koji se distribuira. vjeri. licenca ne smije ovisiti o licencama koje se odnose na dijelove programa. obradi i korištenju osobnih podataka (Zakon o zaštiti osobnih podataka).1 Zakonska regulativa i konvencije Zakonom o zaštiti osobnih podataka uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem. snimanje. spremanje. imovini. rođenju. povlačenje.6.6. korištenje itd. licenca ne smije ovisiti o tehnologiji.

koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni. • Ako je ispitanik sam objavio te podatke.2. politička stajališta. odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. državno ili drugo tijelo koje utvrđuje svrhu i način obrade osobnih podataka.taka koji je dostupan prema posebnim kriterijima. Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo.6. potpuni i ažurni.2 Osnovna prava ispitanika Ispitanik. Službenik za zaštitu osobnih podataka je osoba imenovana od strane voditelja zbirke osobnih podataka koja vodi brigu o zakonitosti obrade osobnih podataka i ostvarivanju prava na zaštitu osobnih podataka. tj. državno ili drugo tijelo kojem se osobni podaci mogu dati na korištenje. • Osobni podaci moraju se čuvati u obliku koji dopušta identifikaciju ispitanika ne duže no što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju. Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: • U svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka. Privola ispitanika je slobodno dano i izričito očitovanje volje ispitanika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe. • Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha. sindikalno članstvo. • Ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka. PRO-MIL I-109 1 Osnove . zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku. Voditelj zbirke osobnih podataka je fizička ili pravna osoba. osoba čiji se podaci prikupljaju sukladno zakonu ima ova prava (djelomični izvadak iz zakona): • Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat. • Osobni podaci moraju biti točni. Korisnik je fizička ili pravna osoba. • U svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak. 1. • Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: uz privolu ispitanika ili u slučajevima određenim zakonom. vjerska ili druga uvjerenja.

I-110 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . o korisnicima ili kategorijama korisnika osobnih podataka te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka. Pravo na naknadu štete od voditelja zbirke osobnih podataka ispitanik može tražiti i u slučaju neovlaštenog korištenja.1. Za štetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka.2. o svrsi obrade u koju su podaci namijenjeni. sukladno općim propisima o naknadi štete. voditelj zbirke osobnih podataka ili izvršitelj obrade dužan je informirati ispitanika čiji se podaci prikupljaju o identitetu voditelja zbirke osobnih podataka. Ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i u tom se slučaju osobni podaci koji se na njega odnose ne smiju obrađivati u tu svrhu. odnosno njegovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika dopuniti. Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je na zahtjev ispitanika.3 Odgovornost korisnika i voditelja zbirke osobnih podataka Prije prikupljanja bilo kojih osobnih podataka. izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su podaci nepotpuni.6. odnosno neovlaštenog davanja na korištenje njegovih osobnih podataka drugim korisnicima ili fizičkim i pravnim osobama. Prije davanja osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima voditelj zbirke osobnih podataka dužan je o tome informirati ispitanika. netočni ili neažurni te ako njihova obrada nije u skladu s odredbama Zakona.

pogledajte primjere sa sljedećih nekoliko stranica.Ako želite provjeriti stečeno znanje.com i izaberite ECDL provjeru znanja. Želite li vidjeti kako će izgledati službena provjera znanja. posjetite naš sustav za online provjeru znanja Propyx na www.propyx. PRO-MIL I-111 1 Osnove .

I-112 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-113 .

I-114 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-115 .

I-116 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-117 .

I-118 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-119 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful