Darko Grundler

Modul
Osnovni pojmovi informacijske tehnologije

1

Modul sadrži prikaz i objašnjenje temeljnih pojmova informacijske tehnologije. Načelno su opisane vrste računala i njihova osnovna građa. Uz objašnjenje uloge i obilježja dijelova računala (CPU, memorija, sabirnice i sl.) opisano je i njihovo međudjelovanje. Dan je kratak pregled ulaznih i izlaznih računalnih uređaja (npr. tipkovnice, skenera, monitora, pisača i sl.) i usporedne značajke različitih tehnoloških rješenja. Opisani su i uređaji i mediji za pohranu podataka. Objašnjeni su osnovni pojmovi vezani za računalne programe, uključujući razliku između pojedinih vrsta programa (npr. operacijski sustav, korisnički programi itd.). U okviru informacijskih mreža opisani su uređaji za povezivanje računala kao i primjena računalnih mreža, uključujući internet. Kratko je prikazana praktična primjena informacijskih tehnologija u svakodnevnom životu. Dan je pregled primjene informacijske tehnologije sa zdravstvenog i ergonomskog gledišta kao i savjeti za zaštitu korisnika. Opisana je sigurnost informacijskih sustava s obzirom na sigurnost podataka uključujući i opis i način zaštite od računalnih virusa. Poseban je odjeljak posvećen autorskim pravima, načinu distribucije i pojmu licence računalnih programa.

1.1.1

Informacijska tehnologija

Informacijska i komunikacijska tehnologija (engl. information and communication technology, ICT ) je tehnologija potrebna za obradu informacija. U užem smislu to je tehnologija uporabe elektroničkih računala, računalnih uređaja i računalnih programa pri pretvorbi, pohrani, zaštiti, obradi, prijenosu i dobavi podataka. 1.1.1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware) Pod sklopovljem računala (engl. hardware) razumijevaju se svi oni električni, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo i pojedini njegovi priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno može se reći da je sklopovski dio računala sve ono što se može opipati. 1.1.1.2 Vrste računala Računala se mogu podijeliti s obzirom na različita svojstva. Glede snage ili moći računanja, računala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna računala, radne stanice i velika računala. Osobna računala (engl. personal computer) su računala koja su dovoljno niske cijene da ih mnogi mogu nabaviti za kućnu uporabu. Ako ih nabavlja tvrtka, onda su takva računala redovito namijenjena samo jednoj osobi. Sposobna su obrađivati podatke dovoljne za potrebe malih tvrtki pa se često rabe i za obradu poslovnih podataka. Postoje dvije velike skupine osobnih računala. Prva je skupina poznata pod nazivom PC i u nju pripadaju računala koja su temeljena na prvom osobnom računalu tvrtke IBM koje se nazivalo IBM PC. To je računalo prvi put proizvedeno 1981. godine i otada mnogi proizvođači proizvode računala sukladna (kompatibilna) tom računalu. Na većini tih računala instalirana je naka od inačica operacijskog sustava Microsoft Windows. Druga je skupina računala poznata pod nazivom Mac i u nju se ubrajaju računala tvrtke Apple. Namijenjena su istim poslovima i približno su istih računalnih mogućnosti kao i računala iz prve skupine, ali nisu s njima sukladna (kompatibilna). To znači da je na njima instaliran drugačiji operacijski sustav, da se programi pisani za Mac računala ne mogu izvršavati na PC računalima, te da se i neki sklopovski dijelovi toliko razlikuju da se ne mogu ugraditi u PC računala.

PRO-MIL

I-3

1 Osnove

1.1 Računalno sklopovlje (engl. hardware)

Slika 1.1 Osobno računalo

Radne stanice (engl. workstation) jesu računala namijenjena opsežnijoj obradi podataka, a odlikuju se velikom brzinom obrade podataka, znatno većom radnom i ostalom memorijom od osobnih računala te odličnim mogućnostima grafičkog prikaza podataka. Prema vanjskom izgledu i temeljnoj građi ne razlikuju se bitno od osobnih računala, ali zbog ugrađenih komponenti odlikuju se većom računalnom snagom i znatno višom cijenom od osobnih računala. Najčešće se rabe za obradu slikovnih podataka, npr. crteža, shema, nacrta itd. Velika računala (engl. mainframe) jesu računala najveće snage od svih do sada spomenutih i rabe se kada ostale vrste računala ne mogu zadovoljiti potrebnu brzinu obrade podataka. Relativno visoka cijena ograničava njihovu uporabu samo na velike tvrtke. Najsnažnija od tih računala, koja se često odlikuju posebnim tehnološkim rješenjima i namjenskom arhitekturom, nazivaju se superračunala (engl. supercomputer). Proizvode se pojedinačno, a cijena im je tako visoka da su često dostupna samo vladama pojedinih zemalja (vojna primjena) ili najvećim svjetskim tvrtkama. Granice između navedenih skupina nisu jasno izražene pa je katkad teško odrediti kamo svrstati pojedino računalo. Uz to, s razvojem tehnologije pomiču se i granice pojedinih područja pa, primjerice, snagu koju su prije desetak godina posjedovale radne stanice, danas imaju osobna računala. Uz to, računala se mogu svrstati i prema namjeni pa, primjerice, postoje tzv. poslužiteljska računala (engl. server) koja služe kao glavna mrežna računala i svojim su obilježjima prilagođena toj namjeni.

I-4

MODUL 1

Glede prenosivosti mikroračunala mogu se podijeliti na stolna i na prijenosna. Stolna računala (engl. desktop computer) predviđena su za smještaj na jednomu mjestu i nije predviđeno njihovo često prenošenje. Prijenosna računala predviđena su za prenošenje pa su lakša i manjih dimenzija. Opremljena su baterijama kako bi mogla rabiti se na mjestima gdje nije dostupan priključak na gradsku električnu mrežu (zrakoplov, vlak i sl.). S obzirom na dimenzije prijenosna računala mogu se svrstati u ove skupine: Računala približno veličine knjige (od većeg prema manjem): engl. laptop (engl. lap hrv. krilo, koljena), engl. notebook (engl. notebook hrv. bilježnica), engl. subnotebook. Posebna vrsta prijenosnih računala su računala poznata pod nazivom engl. tablet. Glavna razlika prema prethodno navedenim prijenosnim računalima je u tome što se kod tablet računala podaci mogu unositi tipkovnicom ili pišući po zaslonu koji je osjetljiv na dodir. Neka tablet računala nemaju tipkovnice i jedini način unosa podataka je posredstvom zaslona.

Slika 1.2 Tablet računalo

Ručna računala (računala približno veličine kalkulatora): engl. hand-held (engl. hand hrv. ruka, engl. held hrv. držati), engl. palmtop (engl. palm hrv. dlan) i engl. PDA - personal digital assistant.

Slika 1.3 Ručno računalo

PRO-MIL

I-5

1 Osnove

1.1.1.3 Prijenosna računala

Novije generacije mobilnih telefona zasnovane su na digitalnom prijenosu podataka, pa je omogućeno relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i računala. Iako svaki mobilni telefon ima ugrađenu neku vrstu procesora i zapravo je malo računalo koje se brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta računala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone možemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugrađeno računalo služi samo za zabavne i multimedijalne sadržaje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva računala ograničena su samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne može rabiti ni za što drugo. Zbog potrebe za većim zaslonom, takvi mobilni telefoni često su nešto većih dimenzija. U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugrađeno računalo za pristup internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektroničkih poruka preko interneta (engl e-mail ) i gledanje web stranica. I ovdje je korisnik ograničen samo na funkcije koje program izvorno nudi. Kako je zaslon mobilnog telefona vrlo ograničenih dimenzija i tipične je približne veličine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadržaja s interneta vrlo je ograničen. Postoji poseban protokol koji koriste mobiteli za prikaz web stranica prilagođenih malim zaslonima mobilnih telefona, a koji je poznat pod nazivom WAP. S razvojem tehnologije izrade mobilnih telefona, a posebno sa sve većim i kvalitetnijim zaslonima visokih rezolucija, uz adekvatnu softversku podršku sve češće moguće je prikazivanje standardnih web stranica na mobilnim telefonima. U treću skupinu pripadaju mobilni telefoni koji su zapravo ručna računala s dodatkom mobilnog telefona (engl. smartphone). Takvi mobilni telefoni imaju sve mogućnosti obrade podataka kao i ručna računala pa su im i izgledom vrlo nalik. Takvi mobilni telefoni imaju najveće računalne mogućnosti od svih spomenutih, uključujući i mogućnost instaliranja programa po želji korisnika. Najveći su od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im je ujedno i najveći nedostatak. Dok se većina jednostavnijih mobilnih telefona može nositi za pasom ili u džepu bez veće neugodnosti, mobilni telefoni iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to pogodni. I glasovni razgovor s takvih je uređaja nepraktičniji nego s malih i praktičnih mobilnih telefona. Glavna prednost je veliki zaslon pogodno za rad s internetom i drugim programima i što su u jednom uređaju objedinjena 2 ili čak više uređaja. (npr. mobilni telefon i ručno računalo).

Courtesy of Apple

Slika 1.4 Mobilni telefon i računalo iPhone

I-6

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Među poslovnim korisnicima popularan je i model Blackberry. MP3 player. . e-mail ).5 Mobilni telefon i računalo Blackberry Multimedijski uređaj za reprodukciju (engl. MP3 player) PRO-MIL I-7 1 Osnove Najveći uspjeh u području uređaja koji su ujedno i računalo i mobilni telefon postigao je model iPhone tvrtke Apple. multimedia player. MP) je računalni uređaj namijenjen i prilagođen ponajprije za reprodukciju video i audio sadržaja. Postoje stolni i prijenosni uređaji. privlačno korisničko sučelje i veliki zaslon. Glavni razlog tome su velike računalne mogućnosti tog uređaja. Slika 1. Posebice su popularni prijenosni uređaji za reprodukciju zvuka poznati pod nazivom engl.6 Prijenosni uređaj za reprodukciju zvuka ( engl. posebice zbog mogućnosti jednostavnog slanja elektroničkih poruka (engl. Sklopovlje i ugrađeni programi bitno pojednostavnjuju snimanje i reprodukciju video i audio sadržaja.Slika 1.

ima i ulogu nadzora nad sustavom. Ovdje su navedene glavne skupine u koje se mogu svrstati pojedini dijelovi računala. obavljaju se različite logičke i aritmetičke operacije.1. rukuje njima na temelju naredbi i prerađene binarne podatke predaje okolini. To se naziva obradom podataka. postupke premještanja i svrstavanja podataka te ostale moguće operacije s podacima koje se obavljaju pod nadzorom programa. pohrana i dobavljanje podataka itd. usporedba dvaju brojeva.1. Tijekom obrade podataka u računalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u drugi. Slika 1. Obrada podataka uključuje obavljanje aritmetičkih i logičkih operacija s podacima.1. CPU ) prihvaća binarne podatke.4 Glavni dijelovi računala Glede sklopovlja računalo se može podijeliti na različite dijelove s obzirom na njihovu funkciju i zadaću. premještanje podataka s jednog mjesta u računalu na drugo itd. central processing unit. Slika 1. primjerice. zbrajanje dvaju brojeva.7 Načelna građa računala Središnja jedinica za obradu Središnja jedinica za obradu (procesor. po čemu je jedinica i dobila ime.8 Procesor I-8 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . engl. Središnja jedinica za obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju i koordiniraju kako bi sustav djelovao usklađeno i bio svrhovit pa se može reći da. osim obrade podataka. processor. Obrada podataka je.

tj. . Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB. Odlikuje se velikom brzinom (u odnosu na druge medije za pohranu velike količine podataka) i relativno niskom cijenom po pohranjenom bitu. ali ne i mijenjati. brisati ili upisivati novi podatak. MB. Računala su građena tako da je moguća naknadna dogradnja RAM-a tj.Memorija Program i podaci pohranjeni su u dijelu računala koji se zove memorija. Magnetski i optički diskovi Za pohranu velike količine podataka rabe se magnetski i optički mediji. Dvije su glavne vrste memorija ugrađenih u računalo: RAM i ROM. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova (stanje početkom 2009. To je radna memorija računala. RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. HD) koji je obično ugrađen u unutrašnjost računala. godine) je približno 500 GB. PRO-MIL I-9 1 Osnove Središnja jedinica za obradu uvelike određuje značajke računala i njegovu cijenu. memorija u kojoj se čuvaju podaci s kojima program trenutno radi. Slika 1. Kod velikih i starijih računala središnja jedinica za obradu sastoji se od više poluvodičkih komponenata. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok se namjerno ne promijene ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. GB itd. povećanje kapaciteta radne memorije.9 Radna memorija (RAM) ROM je memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. Memorija elektroničkog računala ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene količine podataka. Za pohranu podataka i programa koji se često rabe koristi se tvrdi disk (engl. hard disk. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi. dok se kod manjih i osobnih računala najčešće sastoji samo od jednog poluvodičkog integriranog kruga nazvanog mikroprocesor ili kraće procesor. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni.

form factor) govori o fizičkim dimenzijama umeću u odgovarajuće utore napriključnica samoj ploči. mrežne. memorije skupljih komponenti u vidu različitih kartica (grafičke. mrežne norme itd. kojoj su smješteni glavni dijelovi računala: procesor. Za priključak dodatnog uređaja na te priključnice izboru potrebno je otvoriti ploče ovisit će Matična ploča (Mother Board. grafički podsustav. MBD-a. motherboard. ploče izabrat ćemo procesor memorija. podnožja i priključnice. Pojam sabirnice češće se koristi u užem smislu.. Osim toga. bus) je normirana veza za razmjenu podataka između dvaju ili više uređaja. Opće je namjene i komponente neophodne za rad računala (procesor. tj. i dodatnih sklopova (kartica) kako bi kupac sam mogao sastaviti računalo prema svozvučne. neke su li novu matičnu ploču ili novo računalo. Tu pripadaju sve norme paralelne i serijske veze opisane na sljedećih nekoliko stranica. Na njoj su ili se na nju vežu sve ostale ovisno o modelu matične PCI sabirnica (engl. Najrasprostranjenija sabirnica računalima je mnogo toga. računala. Format matične ploče (engl. peripheral component interconnect bus ). mobo ) je tiskana mrežni adapter. da sami prošire funkcionalnost Pričvršćivanje matične ploče u kućište vrši se isključivo na računala ugradnjom Sklopovi mogu biti zalemljeni na matičnu ploču ili se mogu dodati u za to predviđena odstojnike kako ne bismo napravili „kratke spojeve“ te je kvalitetnijih..) koje se montiraju na MBD. smještaju za priključak vanjskih uređaja i sl. Obično su te priključnice zalemljene za matičnu 15. predviđena za priključak različitih dodatnih sklopova (kartica). Spomenimo samo da računalo koje je namijenjeno Matična ploča (engl. morali biste mu Matična ploča (engl. systemboard .Sabirnice U širem smislu sabirnica (engl. motherboard ) matične ploče opremljenije znati osnovnu namjenu (kućno računalo. ali i mnogo tako uništili. a druge pločica na prvenstveno igricama mora ispunjavati dosta stroge ostavljaju na volju korisnicima kriterije odnosno mora imati dobre performanse. mainboard. Unutarnje su sabirnice izvedene kao vodovi na matičnoj ploči računala.. bez procesora. Kupujete ploču. matične ploče. jer ne može se svaki procesor O dok se primjerice tvrdi disk (HDD). memorija. Matična ploča se često prodaje zasebno.. uredsko ili server) (imaju integrirani zvučni te na osnovi toga odabrati i kvalitetu odnosno performanse podsustav. grafička kartica . Unutarnje sabirnice služe za razmjenu podataka u računalu.). Osobna računala građena su tako da su priključnice unutarnjih sabirnica na koje se mogu priključiti dodatni sklopovi (kartice) smještene unutar kućišta računala. normirane veze za razmjenu podataka unutar računala ili između računala i istodobno više priključnih uređaja. Sabirnice se mogu podijeliti u dvije skupine: untarnje i vanjske sabirnice. Naime. Matična ploča (MBD) matične ploču računala. DVD-RW i disketna montirati na svaku matičnu jedinica (FDD) spajaju preko dodatnih kablova. MBD) osnova je svakogu suvremenim osobnim kućište računala.. Utori za RAM memoriju (DIMM DDR 2) Napajanje IDE konektor SATA konektori Baterija Podnožje procesora Chipset (pokriven hladnjakom) Floppy konektor 12 V napajanje PCI utori PS/2 konektori COM konektor LPT konektor USB konektori LAN konektor Audio konektori PCI-X 1x utor PCI-X 16x utor Slika 1. otvorima za pričvršćenje u kućište. Prema toj definiciji u sabirnice se ubrajaju sve veze za razmjenu podataka.10 Matična ploča PRO-MIL I-10 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) 17 . PCI bus ..) koje se jim potrebama. unutarnja sabirnica i dr.

Slika 1.1. ali je znatno skuplja od nje.12 FireWire priključnice Kod starijih računala mogu se pronaći još serijski priključak (serijska vrata. a na paralelni pisač. palice za igru i dr.5 Ulazno-izlazni priključci . miš ili tipkovnica. skenera. serial port) i paralelni priključak (paralelna vrata. USB sabirnica je predviđena za spajanje miša.1. Zbog toga na novijim računalima serijski i paralelni priključak ponekad nisu niti ugrađeni. Zbog toga ova sabirnica nije primjerena uporabi s relativno sporim uređajima kao što su to npr. parallel port). engl.Vanjske sabirnice služe za razmjenu podataka između računala i vanjskih uređaja. engl. Priključnice vanjskih sabirnica izvedene su na vanjskom dijelu kućišta. high performance serial bus).1) ili 480 Mbps (USB 2. vanjskog tvrdog diska. Načelna namjena je ista kao i USB norme. jest sabirnička norma za serijsko spajanje velikom brzinom prijenosa (engl. PRO-MIL I-11 1 Osnove 1. Na serijski priključak najčešće se priključivao modem. Jedna od glavnih primjena je povezivanje računala i uređaja za prijenos video zapisa. primjerice videokamere i videorekordera. Obično su smještene na stražnjoj strani računala i na njih se može priključiti bez otvaranja računala. pisač.0). Vodič vanjskih sabirnica najčešće je višežilni kabel. poznata još i pod nazivom FireWire. pogonskog mehanizma CD ROM-a. pisača. već se svi uređaji priključuju na USB sabirnicu.11 USB priključnice Norma IEEE 1394. Suvremena računala ne rabe više te priključke. Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirnica koja omogućuje istodobno spajanje do najviše 127 uređaja s najvećom brzinom prijenosa 12 Mbps (USB 1. Slika 1.

skener i sl. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina. npr. unutarnji spremnici. Cijena procesora bitno se smanjuje smanjenjem dimenzija pa proizvođači nastoje proizvesti što više logičkih sklopova u što manjem volumenu poluvodiča. monitor. a mikroprocesori proizvedeni 2009. microprocessor) jest poluvodička komponenta kod koje su na jednoj pločici poluvodiča smješteni svi važni dijelovi središnje jedinice za obradu. temperatura itd. wafer (ploška). chip (čip). napona ili struje. npr. central processing unit. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. Primjerice prvi mikroprocesor 4004 imao je staze široke 10 mikrometara (to je stotinka milimetra). pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. pokret. Proizvode se od tankih diskova silicija koji se zovu engl.1 Središnja jedinica za obradu (engl.2 Karakteristike računala 1. Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij.1. gotovo uvijek su u nepogodnu obliku za izravan unos u računalo. Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. zvuk. godine su imali širinu vodljivih staza 45 nanometara (što je približno dvadeset puta manje od tisućinke milimetra!). a s računalom se povezuju priključnim kabelom ili bežično. Tako izrezani mikroprocesor bez kućišta naziva se engl. Građeni su tako da imaju svoje kućište i čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. U takve se uređaje ubrajaju pisač. slika. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. I-12 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . processor. U tom je smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. CPU) i grafička kartica Procesor (engl.Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. Na takvoj pločici odjednom se fotokemijskim postupkom izradi mnogo mikroprocesora koji se zatim rezanjem odijeljuju jedan od drugoga. Podaci u okolini računala. 1. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. to nastoje tako da smanjuju širinu vodljivih staza u poluvodiču.1. nadzorni sklopovi itd. aritmetičko-logička jedinica. Pod vanjskim ili perifernim uređajima razumijevaju se računalni uređaji koji se nalaze izvan računala. Ta okolina mogu biti ljudi. npr. Uz ostalo. Suvremeni procesori su najsloženije poluvodičke komponente koje se sastoje od više desetaka milijuna tranzistora smještenih na jednu pločicu poluvodiča veličine samo nekoliko desetaka kubičnih milimetara. modem. CPU ) ili mikroprocesor (engl.2.

VIA KT600 itd. Često se kaže da je jedna vrsta procesora računalno snažnija ili da ima veću moć od druge vrste.1. ATA sučeljem itd. Glavna je zadaća tih pomoćnih integriranih krugova povezati na što bolji način različite dijelove Slika 1.2. matične ploče često nose njihovu oznaku npr. sabirnice i dr.). chipset. Zadaća grafičke kartice je pretvorba digitalnih signala iz računala u oblik prihvatljiv monitoru. a ovisi o više čimbenika (vidi poglavlje 1.2. PRO-MIL I-13 1 Osnove . Svi podaci prolaze kroz pomoćne integrirane krugove i svi ostali dijelovi računala komuniciraju s procesorom posredstvom pomoćnih integriranih krugova.024 x 768 i 16 milijuna boja potrebno je najmanje 3 MB video-RAM-a grafičke kartice. diskove. Suvremene grafičke kartice imaju kapacitet mnogo veći od navedene minimalne vrijednosti (tipično 128 MB ili 256 MB). Grafička kartica Monitor se spaja s računalom sklopom koji se naziva grafička kartica (engl. tipkovnicom. Kako pomoćni integrirani krugovi bitno utječu na cjelokupan rad računala.13 Procesor ugrađen na matičnoj ploči sustava: memoriju.Za povezivanje procesora s ostatkom računala rabi se skup od nekoliko pomoćnih integriranih krugova poznat pod nazivom engl. SiS 748. O kapacitetu video-RAM-a ovisi razlučivost i broj boja koje može prirediti grafička kartica. Računalna snaga središnje jedinice za obradu ovisi o količini podataka koju može obraditi u jedinici vremena. s procesorom. PCI sabirnicom. Pri tome se pod računalnom snagom podrazumijeva sposobnost obrade podataka. koji su zapravo malo zasebno računalo. memorije i digitalnog-analognog pretvornika. Unutar pomoćnih integriranih krugova sadržan je sklop za upravljanje memorijom. Pomoćni integrirani krugovi zalemljeni su na matičnu ploču i nije ih moguće mijenjati kao mikroprocesor. mišem. graphic card ). Grafičke kartice sastoje se od tri glavna dijela: grafičkog procesora. Suvremene grafičke kartice složeni su sklopovi. Dio memorije grafičke kartice koji se koristi za pohranu slike zove se video-memorija ili video-RAM. Grafička kartica može biti izvedena kao posebni sklop koji se može zamijeniti ili je ugrađena na matičnu ploču računala i ne može se mijenjati. za razlučivost od 1. Primjerice.

ovisno o tome koja značajka sustava je bitna korisniku. Neki procesori imaju mogućnost istodobne obrade podataka (npr. zbrajanje) • pohrana rezultata u memoriju. zbrajanja) i dobave novog podatka iz vanjske memorije. pa je za pretpostaviti da će uskoro sva osobna računala biti 64-bitna. stoljeća radila su s procesorima frekvencije takta do 2 MHz što je značilo da je takvo računalo obavljalo dva milijuna operacija u sekundi. Prva osobna računala početkom sedamdesetih godina 20.). Suvremena osobna računala imaju procesore koji u jednom koraku mogu obraditi 32 i 64 bita. čime se znatno ubrzava ukupna obrada podataka. Prvi procesori upotrijebljeni u osobnim računalima mogli su također u jednom koraku obraditi 8 bitova (npr.2. Računalna snaga I-14 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . 8080. Sve je više 64-bitnih procesora. U prvim osobnim računalima procesori su mogli obraditi u jednom koraku 8 bitova te su se nazivali 8-bitni. Drugi važan čimbenik koji određuje računalnu snagu jest količina bitova koju procesor istodobno može obraditi. a složenije (npr. Računalna snaga može se mjeriti na razne načine. a taj je podatak toliko važan da je redovito naveden kao bitna značajka cijelog računala. 6800. Treći čimbenik koji bitno utječe na računalnu snagu jest građa (arhitektura) procesora i osobito način na koji dobavlja i obrađuje podatke. Z80 itd. Cjelokupna građa procesora prilagođena je količini bitova koju obrađuje u jednom koraku (unutarnji spremnici. Glavno ograničenje povećanja frekvencije koraka je ograničenje brzine poluvodičkih integriranih sklopova i brzine širenja električnih signala kroz spojne vodove između pojedinih dijelova računala. unutarnje sabirnice itd.1. Težnja je izraditi CPU sa što većom frekvencijom takta kako bi mogla obaviti što više operacija u jedinici vremena. Svaka nova generacija procesora radi većim frekvencijama takta od prethodne. Svaka od navedenih operacija zbiva se u jednom ili više koraka ili takta pa je računalu za obavljanje cjelokupnog posla u ovom primjeru potrebno nekoliko koraka. Tipičan slijed pri obradi podataka je: • dobava prvog podatka iz memorije u procesor • dobava drugog podatka iz memorije u procesor • obrada podataka (npr. a često se i računalo naziva 32-bitnim računalom. Procesori koji se rabe u suvremenim osobnim računalima jesu 32-bitni. Procesor koji može u jednom koraku obraditi 32 bita ima veću računalnu snagu od onog koji istodobno može obraditi 8 bitova.1. Suvremena računala rade frekvencijama takta od približno 3 GHz što znači da su u tom pogledu više od tisuću puta brža od onih od prije desetak godina.) pa su se nazivali 8-bitni. clock) procesora jer se podaci obrađuju u koracima. To je još jedan od razloga da se procesor proizvede što manji kako bi signali putovali što kraćim putovima.2 Frekvencija takta i drugi čimbenici brzine procesora Prvi od čimbenika računalne snage središnje jedinice za obradu je frekvencija takta (engl. Takvi procesori nazivaju se 32-bitni. množenje) u više koraka. Jednostavnije operacije obavljaju se u jednom koraku.

random access memory) je upisno-ispisna memorija (naziva se još i memorija s neograničenim pristupom). Također. Brzina rada RAM-a određena je brzinom kojom ova memorija pohranjuje i izdaje podatke. RAM RAM (engl. Obično se nekoliko bitova (najčešće jedan bajt) skuplja i pohranjuje na određeno mjesto u memoriji. potrebno je navesti adresu te lokacije. volatile memory). Za ilustraciju može poslužiti podatak da jedan ASCII znak (npr. Spomenuto je već da je za čitanje nekog podatka iz memorije potrebno navesti adresu memorijske lokacije u kojoj se taj podatak nalazi.1 Memorija S obzirom na postojanost podataka radnu memoriju računala možemo podijeliti u dvije skupine: RAM i ROM.3. . potrebno je navesti adresu memorijske lokacije u kojoj je on pohranjen. ti podaci i programi nalaze se u radnoj memoriji.3 Memorija i uređaji za pohranu Memorija. 1. od kojih svaki ima svoju adresu i može pohraniti jedan bit ili određenu količinu bitova. Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. želi li se pročitati neki bajt iz memorije. memory access time). Isključi li se računalo. Želi li se pohraniti bajt u memorijsku lokaciju. Ovo mjesto naziva se memorijska lokacija. Međutim. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok ih računalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. Dakle. Radna memorija je ona memorija koju procesor koristi za neposrednu pohranu i dobavu podataka. RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i nepostojana memorija (engl. brišu se svi podaci koji su pohranjeni u RAM-u i oni se nepovratno gube. Od pojave željene adrese na adresnim sabirnicama pa do pojave podatka pohranjenog u traženoj lokaciji na podatkovnim sabirnicama protekne određeno vrijeme. najčešće jedan bajt. To se vrijeme zove vrijeme pristupa memoriji (engl. To je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. jedno slovo) zauzima jedan bajt memorije.1. zove se radna memorija ili RAM i ugrađena je u samo računalo.1. Različiti računalni programi koji omogućuju takva mjerenja zovu se zajedničkim imenom engl. o kojoj je ovdje riječ. Memorijske lokacije možemo zamisliti kao niz pretinaca. Dok je računalo uključeno i dok obrađuje podatke. Poželjno je da je RAM što većeg kapaciteta kako bi se pohranilo što više podataka. Vrijeme pristupa ograničava brzinu kojom I-15 PRO-MIL 1 Osnove uglavnom se mjeri tako da se mjeri vrijeme potrebno računalu da obavi određenu obradu podataka ili pak se mjeri količina podataka koje računalo može obraditi u jedinici vremena (obično jednoj sekundi).1. računalo s velikim kapacitetom memorije je skupo. benchmark.

bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja.se mogu čitati podaci iz memorije i upisivati u nju pa može znatno ograničiti brzinu rada cijelog računala. Iako taj naziv govori o tehnologiji izrade. Prelazak iz jednog stanja u drugo potiče se odgovarajućim signalom izvana. Brisanje CMOS memorije potrebno je samo zbog pogrešno upisanih postavki zbog kojih računalo neispravno radi ili zbog brisanja upisane lozinke koju je korisnik zaboravio. Suvremeni su RAM-ovi građeni od poluvodičkih integriranih krugova. a u njoj se čuvaju podaci koji moraju biti prisutni u trenutku uključenja računala. obično pri prvom pokretanju računala ili pri promjeni sklopovlja računala. Lozinka u CMOS memoriji služi samo za pristup podacima u CMOS memoriji. Ponekad se SRAM memoriji dogradi baterija kako bi se sadržaj memorije zadržao i nakon prekida napajanja računala. brza priručna memorija (engl. dok je istodobno cijena za isti kapacitet znatno veća od cijene dinamičke memorije. U SRAM-u se pohranjuju male količine podataka. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa što ograničava broj bistabila koji se mogu smjestiti na jednu pločicu poluvodiča. To je međutim malokad potrebno raditi. Tehnologija izrade poluvodičkih komponenata od kojih su građeni suvremeni RAM-ovi ograničava brzinu pristupa na nekoliko desetaka nanosekundi. Podatke u CMOS memoriji moguće je prema potrebi mijenjati odmah po uključenju računala pokretanjem odgovarajućeg programa. Prednosti SRAM-a su jednostavnost građe. cache) i sl. Statička radna memorija ili skraćeno SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen u jednom od bistabilnih sklopova smještenih u memorijskom integriranom sklopu. Bez vanjskih poremećaja. medij na kojem se nalazi operacijski sustav. Jedno od stanja može se predočiti logičkom 0. I-16 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . pohrana karakterističnih parametara računala. Zbog toga se u računala nastoji ugraditi RAM sa što kraćim vremenom pristupa. a drugo logičkom 1. SRAM-ovi su znatno manjeg kapaciteta od kapaciteta dinamičkih memorija (za jednaku površinu poluvodiča). Upisani podatak ostaje pohranjen do prekida napajanja ili namjerne promjene. primjerice: broj i tip disketnih jedinica i tvrdih diskova. uvriježilo se rabiti ga za vrstu SRAM radne memorije osobnih računala koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja računala. Lozinku koja se ovdje spominje ne treba miješati s različitim lozinkama vezanim za operacijski sustav ili internet. jednostavnost pogona i veoma brz pristup memoriji. Kod osobnih računala ta je memorija poznata pod nazivom CMOS memorija. S obzirom na način rada postoje dvije glavne vrste ove memorije: statička i dinamička. različite postavke vezane za memoriju. Podaci u CMOS memoriji ostaju nepromijenjeni sve dok se ne prekine napajanje što je moguće vađenjem akumulatora ili otvaranjem odgovarajućeg kratkospojnika. Pogrešnim unošenjem podataka moguće je onesposobiti računalo pa pri promjeni tih podataka treba biti oprezan. npr. lozinke i sl. Ti se podaci nazivaju konfiguracija sustava. Kapacitet te memorije je mali (obično 64 KB). CMOS memorija napaja se iz baterije ili izuzetno minijaturnog akumulatora.

Različitim se postupcima komuniciranja s DRAM-om pokušava povećati brzina njegova rada pa postoje različite izvedbe DRAM memorija. Slika 1. memorijskim modulima. Takvo se povećanje kapaciteta memorije naziva proširenje memorije. Zbog svoje važnosti i cijene radna memorija računala građena je tako da se može lako naknadno ugrađivati i mijenjati. Nedostatak DRAM-a je potreba za relativno složenim pogonskim sklopom i sporost u radu uzrokovana obnavljanjem memorije. Na matičnoj ploči postoje odgovarajući konektori u koje je moguće utaknuti memorijski modul. memory refreshing) i događa se svakih nekoliko milisekunda pa i kraće. Postoji nekoliko različitih modela memorijskih modula koji nisu međusobno zamjenjivi. uključivši i pogonske sklopove. Zbog nesavršenosti izolatora u kondenzatoru naboj pohranjen u kondenzatoru se postepeno gubi. a zatim obnavljaju naboj svakog kondenzatora prema očitanoj vrijednosti. Naboj se obnavlja pomoću posebnih sklopova koji najprije čitaju podatke. Memorijski modul je tiskana pločica na koju su zalemljeni memorijski integrirani krugovi i na čijem se jednom rubu nalaze konektori. Kupac tako može birati kapacitet radne memorije prema svojim potrebama i cijeni.14 Memorijski moduli PRO-MIL I-17 1 Osnove . pa se time gubi i podatak pohranjen u tom kondenzatoru. Prednost DRAM-a su male dimenzije kondenzatora koji pohranjuje bit informacije pa je moguće smjestiti mnogo takvih kondenzatora na jednu pločicu poluvodiča. Kako se to ne bi dogodilo. memorija se prodaje i ugrađuje u tzv. U slučaju potrebe memoriji se može povećati kapacitet tako da se ugrade dodatni memorijski integrirani krugovi. tako da je radna memorija u suvremenim osobnim računalima DRAM.Dinamička radna memorija ili DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru smještenom u memorijskom integriranom sklopu. Taj se postupak zove obnova ili osvježavanje memorije (engl. Da bi se olakšalo proširenje memorije. Ovisno o izvedbi matične ploče postoje dva ili više konektora za memorijske module. Zbog toga je razmjena podataka s DRAM memorijom sporija i kompliciranija nego razmjena sa SRAM memorijom. potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno isprazni. Cijena dinamičkih memorija kojima je kapacitet veći od nekoliko desetaka KB. niža je od cijene statičkih memorija. Suvremeni DRAM-ovi mogu pohraniti stotine milijuna bitova na jednoj jedinoj pločici poluvodiča.

single inline memory module) je najstarija vrsta memorijskog modula i ne rabi se više u suvremenim računalima. Trajnost flash memorije pri uobičajenoj uporabi približno je 10 godina. Moraju se ugrađivati u paru. 144 (FPM. Pri tome to nije moguće na samo jednoj memorijskoj lokaciji. memorija radi s taktom 266 MHz. dual inline memory module) je trenutno najrasprostranjenija vrsta memorijskih modula. I-18 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . RIMM (engl. Rambus inline memory module) je namijenjen RDRAM memorijama. EDO. DDR RAM. Mogu se ugrađivati pojedinačno. Takav postupak znatno usporava rad i praktično ograničava uporabu ove vrste memorije kao uobičajene radne memorije računala. najveća brzina razmjene podataka je 2100 MB u sekundi i vrsta memorije je DDR SDRAM. Ako je trgovački naziv memorije: DIMM PC2100. već se mora izbrisati cijelo područje uzastopno smještenih memorijskih lokacija (engl. ali je za pohranu novih podataka potrebno prethodno izbrisati postojeće. znači da je riječ o memorijskom modulu DIMM sa 184 kontakta. EDO. SDRAM) i 184 (DDR) konektora. 266 MHz. small outline dual inline memory module) su memorijski moduli namijenjeni prijenosnim računalima pa su najmanjih dimenzija od svih modula. chunck). Iz flash memorije mogu se čitati podaci.000 puta moguće ponoviti postupak upisa podataka prije nego flash memorija postane neupotrebljiva. Flash memorija Flash memorija (engl. SDRAM) i 200 kontakata (DDR). primjerice tvrdog diska (sadržaj neovisan o napajanju). Flash memorije rabe se uglavnom kao praktična zamjena za tvrdi disk relativno malog kapaciteta (od 1 GB do 16 GB).SIMM (engl. Postoje izvedbe s 30 (DRAM) i 72 (FPM) kontakta. Približno je 100. Najviše se primjenjuju kod osobnih računala kao prijenosni medij za pohranu i kod digitalnih fotoaparata. 128 MB. flash memory) posebna je vrsta poluvodičkih memorija čija je glavna značajka da se ponaša poput RAM memorije. S jedne strane flash memorija objedinjuje dobra svojstva RAM memorije (nema pokretnih dijelova) i medija za trajnu pohranu podataka. Postoje izvedbe sa 168 (FPM. kapacitet je 128 MB. 184 pins. S druge pak strane znatno viša cijena po bitu pohranjenih podataka i ograničen vijek trajanja ograničava njenu uporabu na posebna područja primjene. Postoje izvedbe sa 72 (FPM. ali joj je sadržaj neovisan o napajanju. Postoje izvedbe sa 168 i 184 kontakta. SODIMM (engl. EDO). DIMM (engl.

Memorijski ključići proizvode se u rasponu kapaciteta od 512 MB do 128 GB. Slika 1. Kako na računalu ne postoji priključnica na koju bi se mogla priključiti bilo koja od navedenih flash kartica. flash BIOS). MS Windows XP operacijski sustav “vidi” tako priključeni memorijski ključić kao dodatni tvrdi disk i njime se može rukovati jednako kao i tvrdim diskom računala. USB key. To je mali uređaj koji se pomoću USB priključnice priključuje na računalo. Compact Flash. a na sebi ima utore u koje se mogu priključiti flash kartice. keydrive. . USB stick) je popularna inačica flash memorije smještene u praktično kućište na čijem se jednom kraju često nalazi privjesak za ključeve. MP3 prijenosnim uređajima.15 Flash memorija za digitalne fotoaparate Memorijski ključić Memorijski ključić (engl. USB flash drive. ograničenje trajnosti flash memorije i brzina upisa nisu prepreka. pisačima i dr. Na kućištu se nalazi USB priključak kojim se može izravno priključiti na računalo. male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine ju upravo idealnom za pohranu slika. potrebno je nabaviti čitač kartica. a kako se to čini malokad. BIOS je objašnjen u poglavlju Operacijski sustav. keychain drive. Memory Stick i MultiMedia Card MMC. Razvijeno je nekoliko inačica flash memorija za tu primjenu u obliku praktičnih flash kartica : Secure Digital (SD) Media Card. USB flash memory drive. ručnim računalima. Smart Media.pen drive. Mala potrošnja energije. xDPicture Card. ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim uređajima: video kamerama.pocket drive. a služe kao praktičan medij za prijenos podataka s jednog računala na drugo. Osim u fotoaparatima. Slika 1.Najveću primjenu flash memorija ima u digitalnim fotoaparatima.16 Memorijski ključići PRO-MIL I-19 1 Osnove Jedna od uobičajenih primjena flash memorije kod suvremenih osobnih računala jest njena uporaba za pohranu BIOS-a umjesto ROM memorije (tzv. To omogućuje zamjenu BIOS-a novim inačicama. thumb drive. USB memory key. flash RAM.

PC Card kartice mogu umjesto memorije sadržavati i različite druge uređaje.PC Card (PCMCIA) Male dimenzije prijenosnih računala ograničavaju količinu sklopovlja koje se može izravno ugraditi u računalo pa je. brisati ili upisivati novi podatak. 128 KB). U PC Card kartice može biti ugrađena DRAM memorija ili flash memorija. a debljina im ovisi o građi. CMOS memorija namijenjena je pohrani male količine podataka o I-20 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . ali ne i mijenjati. primjerice. U ROM-u su najčešće pohranjeni podaci potrebni operacijskom sustavu računala pa korisnik malokad izravno koristi te podatke.6 mm x 54. dijelovima operacijskog sustava itd. PC Card kartice malokad se rabe kao flash memorija. ovisno o potrebama korisnika. Slika 1.0 mm). npr.17 PC Card ROM ROM (engl. bile su memorijske kartice pomoću kojih se povećavala radna memorija računala. Takvi su. Isprva se za te kartice rabio naziv PCMCIA kartice. Podatke u ROM upisuje proizvođač računala i korisnik ih nikada ne mijenja. read only memory) ispisna je memorija. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi. Kartice su normiranih dimenzija kućišta i priključnica (priključnica ima 68 priključaka) i mogu se priključiti na bilo koje računalo opskrbljeno PC Card priključkom. tj. Kod starijih računala ROM i CMOS su bile jedine memorije koje nisu gubile svoj sadržaj prekidom napajanja. mrežno sučelje. tvrdi disk itd.: modem. ali je zbog teškog izgovaranja naziva izabran novi naziv PC Card. Veličine su otprilike poput kreditne kartice (85. memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. Nakon pojave memorijskih ključića. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. podaci u vezi s prikazom slova na zaslonu. koje se pojavilo znatno prije memorijskih ključića. Takvih nepromjenljivih podataka ima relativno malo pa je ugrađeni ROM malog kapaciteta (npr. dodatke potrebno prigrađivati izvana. Prvo takvo proširenje.

konfiguraciji računala i nije pogodna za pohranu dijelova operacijskog sustava pa su oni bili pohranjeni u ROM memoriji. a sastoji se od vrlo brze memorije višestruko manjeg kapaciteta od radne memorije i složenog upravljačkog sklopa. ali je nemogućnost promjene upisanog programa kod korisnika dovela do zamjene ROM memorije flash memorijom. a to je onaj pohranjen u ROM memoriji. osim u slučaju promjene ROM-a što je za prosječnog korisnika nepraktično. cache) Između memorije i procesora postoji nesrazmjer u brzini. odnosno skraćenje vremena pristupa. Suvremena računala zato za pohranu dijelova operacijskog sustava i programa koji se pokreće pri uključenju računala rabe flash EPROM memoriju u koju korisnik po potrebi može upisati noviju inačicu programa pomoću relativno jednostavnog postupka i bez otvaranja računala. Tu memoriju treba razlikovati od radne memorije računala. Level 1 cache) i kapaciteta je od 1 do 128 KB. second level cache. Građa i uporaba brze priručne memorije zavisi o njezinoj namjeni i proizvođaču. Povećanje brzine rada memorije. Tek izvršenjem tog programa operacijski sustav bi se s tvrdog diska premjestio u radnu memoriju računala i zatim počeo izvršavati. uvelike bi i neprihvatljivo povećalo cijenu. a bitna je razlika da je L2 memorija mnogo brža. Taj se program upisao u ROM kod proizvođača računala i korisnik ga više nije mogao mijenjati. Istodobno ona je jeftinija i sporija od L1 memorije pa je na neki način kompromis između cijene i brzine pristupa.primary cache. ROM memorija je jeftinija od bilo koje druge vrste memorije. Kod nekih procesora dio brze priručne memorije ugrađen je na istu pločicu poluvodiča na kojoj je i sam smješten što dodatno ubrzava rad. Zasebna brza priručna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se sekundarna brza priručna memorija ili L2 (engl. cache) brza je memorija relativno malog kapaciteta koja pohranjuje dio sadržaja radne memorije te tako ubrzava razmjenu podataka između procesora i radne memorije. Brza priručna memorija (engl. PRO-MIL I-21 1 Osnove . Level 2 cache) i kapaciteta je od 128 KB do 1 MB. Riječ je o flash EPROM (FEPROM) memoriji koja omogućuje brisanje i pisanje podataka koji zatim ostaju trajno zapisani i kad nema napajanja. Tako se pri uključenju računala mogao početi izvršavati jedini raspoloživ program. Brza priručna memorija smještena na istu pločicu poluvodiča s mikroprocesorom naziva se primarna brza priručna memorija ili L1 (engl. Bez tog početnog programa nije moguć rad računala. Procesor može slati i primati podatke brže nego što može memorija zbog čega je ograničena ukupna brzina razmjene. Zbog tehnoloških ograničenja i visoke cijene ugrađena brza priručna memorija manjeg je kapaciteta od zasebne brze priručne memorije. skuplja i manjeg kapaciteta od radne memorije. Brza priručna memorija (engl.

3.776 bajta U dekadskom brojevnom sustavu oznaka “k” (početno slovo od grčkoga kilo.2 Kapacitet memorije Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB.024 4 bajta = 1.576 bajta 1 gigabajt = 1 GB = 1. MB.024 bajta 1 megabajt = 1 MB = 1. koji ima tisuću) označava vrijednost 1000 (103).824 bajta 1terabajt = 1TB = 1.1.0242 bajta = 1. postoje brze priručne memorije kod mrežnih kartica. Obratite pozornost da se rabi veliko slovo “K” (1024) za razliku od dekadskog označavanja gdje se rabi malo slovo “k” (1000). što znači s tisuću. pri prijenosu podataka internetom i dr.741. Upravljačka elektronika smještena je unutar mehanizma tvrdog diska (točnije unutar sklopa za upravljanje diskom.Brza priručna memorija diska (engl. I-22 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Te jedinice odgovaraju ovim vrijednostima: 1 kilobajt = 1 KB = 1.511. Zato brzina brze priručne memorije diska treba biti prilagođena brzini radne memorije i može biti građena od istih komponenti.073. disc controller). engl. GB itd. disc cache) ima zadaću ubrzati razmjenu podataka između relativno sporog tvrdog diska i znatno brže radne memorije računala. Načelo djelovanja brze priručne memorije koristi se i u mnogim drugim područjima gdje se brzina prijenosa podataka može ubrzati pohranom u memoriju koja može brže razmjenjivati podatke s okolinom.0243 bajta = 1.099. izvan mehanizma tvrdog diska (redovito je dio radne memorije računala) ili oboje. primjerice. a to je 210 = 1024.627. 1. Tako.048. U binarnom brojevnom sustavu “K” označava prvu najbližu vrijednost koju je bilo moguće dobiti eksponiranjem broja 2 (osnova binarnoga brojevnog sustava).

1.Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka. • Cijena ukupnog sustava za pohranu.3. koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu. Dobra svojstva magnetskih diskova su veliki kapacitet. Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom. hard disk) obično su građeni u obliku aluminijskih diskova presvučenih magnetskom tvari. Loša svojstva magnetskih diskova su osjetljivost na elektromagnetsko polje i nečistoće te ograničenje maksimalne gustoće podataka. ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. • Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije. Podaci su na magnetskom disku zapisani kao niz magnetiziranih čestica smještenih u koncentričnim krugovima u magnetskom sloju diska. koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari. Optička tehnologija. presvučena tankim magnetskim slojem. Magnetski disk Magnetski disk je okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari (npr. treba biti što niža. mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju. Magnetska glava može pri upisu magnetizirati površinu diska. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima: • Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni. koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti. smješteno je PRO-MIL I-23 1 Osnove 1. a pri čitanju registrirati magnetske čestice na površini diska. magnetska i optička. Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička. Iznad diska je magnetska glava koja je prislonjena uz površinu diska ili lebdi iznad nje. Disk se okreće oko svojeg središta. Materijal magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida. aluminij. Na istu osovinu. staklo ili polimer).3 Uređaji za pohranu . Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene. • Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. Tvrdi disk Tvrdi magnetski diskovi (engl. a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju. a može se pomicati radijalno po disku (prema središtu i od središta). dobra postojanost podataka i brzi pristup bilo kojem podatku na disku. jedan iznad drugoga. a priključak na računalo što jednostavniji. Magnetski mediji. najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji.

18 Načelna građa tvrdog magnetskog diska I-24 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . dok na disku još nema podataka. Nezgodna strana takvog rješenja jest da se disk može umetnuti samo u računalo koje ima ležište za upravo takvu ladicu. Postoje dvije izvedbe. HDD) izrađuju se u načelu kao uređaji za ugradnju u unutrašnjost računala.nekoliko diskova. Svaki je magnetski disk prije prve uporabe potrebno formatirati kako bi se priredio za rad na određenoj vrsti računala i operacijskog sustava. Pritom se umeće i vadi tvrdi disk s kućištem i cjelokupnim pogonskim mehanizmom. HDD. Zbog složenosti postupka tvrdi se diskovi formatiraju kod isporučitelja diska ili računala i korisnik dobiva formatiran disk spreman za rad. međutim. Druga i danas popularnija je izvedba zasebno kućište u koje je ugrađen tvrdi disk i koje se posredstvom USB sabirnice i odgovarajućeg kabela spaja s računalom. svi će podaci biti nepovratno izgubljeni! Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. hard disc drive. Postupkom formatiranja na disk se zapisuju posebni podaci koji određuju njegovo logičko ustrojstvo. Sve zajedno smješteno je u zatvoreno kućište. a u računalu je ugrađeno ležište u koje se umeće ladica. Slika 1. VAŽNO: Postupkom formatiranja brišu se svi postojeći podaci na disku i disk postaje potpuno prazan!!! Ako se taj postupak provede s diskovima na kojima ima podataka. tako da diskovi nisu vidljivi korisniku. izvedbe tvrdih diskova koji se mogu jednostavno izvana priključivati na računalo. Taj se postupak u načelu provodi samo jedanput. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska po jedna). koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. hard disc drive) izrađuju se najčešće kao uređaji za unutarnju ugradnju u računala. Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do 2 TB. Jedna je izvedba s ladicom u koju je ugrađen tvrdi disk i koja se može jednostavno umetati i vaditi iz računala. Postoje.

external transfer rate. Disk se spaja s računalom posredstvom sučelja (engl. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do više od 2 TB. Važnije su ove: • Kapacitet diska najveća je količina podataka koja se može pohraniti na disk. Postupkom defragmentacije raštrkani podaci prikupljaju se u cjelinu i smještaju na jedno mjesto na disku. a to je zapravo vrijeme potrebno da se disk okrene za pola kruga. Za čitanje tako raštrkanih podataka računalu treba više vremena nego da su podaci pohranjeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku. failure per million hours). Jedinica MTBF (engl. • Vrijeme traženja (engl. latency. data transfer rate.Nakon određenog razdoblja uporabe uputno je disk defragmentirati. Tehnologija izrade tvrdih diskova toliko je usavršena da je pouzdanost suvremenih diskova približno milijun MTBF. Moguće ga je izračunati ako se zna brzina okretanja diska. S gledišta korisnika postupak defragmentacije provodi se vrlo jednostavno pokretanjem odgovarajuće naredbe. DTR) najveća je brzina kojom je moguće izmjenjivati podatke između tvrdog diska i računala. external data rate. Bilo bi uzaludno u računalo ugraditi disk velikoga kapaciteta i kratkog vremena pristupa ako bi sučelje sporo razmjenjivalo podatke s računalom. Zbog toga se podaci često podijele u dijelove koji se smjeste na područja diska gdje ima dovoljno slobodnog prostora. seek time) jest vrijeme potrebno glavi da se postavi na traženi trag. Iako je kod nekih ovdje spomenutih sučelja zapravo riječ o sabirnici (npr. Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju više značajki. • Vrijeme čekanja na sektor (engl. PRO-MIL I-25 1 Osnove . Brzina razmjene podataka (engl. Mjeri se u MB u sekundi (engl. rotational latency) prosječno je vrijeme potrebno da pred glavu koja se već nalazi na dobrom tragu dođe željeni sektor. što je više od 100 godina neprekidnog rada. Defragmentacijom se ne mijenja sadržaj tvrdog diska nego samo način na koji su podaci raspoređeni na disku. Kako je to vrijeme zavisno o relativnom položaju glave prema traženom tragu. Brzina razmjene podataka tvrdog diska i računala uvelike određuje brzinu cijelog računala pa je važno ostvariti brzu i pouzdanu vezu. To se provodi redom za sve cjeline podataka pa su nakon defragmentiranja podaci pohranjeni mnogo povoljnije s obzirom na brzinu čitanja. Podaci se spremaju na disk tako da se nastoje iskoristi sva slobodna mjesta na disku. Riječ je o postupku kojim se može znatno ubrzati čitanje podataka s tvrdog diska. tj. MBps) i kod suvremenih diskova je od 20 MBps do više od 100 MBps. Obično se izražava kao prosječno vrijeme čekanja. Kod suvremenih tvrdih diskova iznosi nekoliko ms. mean time between failure) jest iznos sati koji u prosjeku protekne između dva kvara. disk interface). Katkad se kao mjera pouzdanosti upotrebljava jedinica FPMH (engl. obično se navodi vrijeme potrebno da glava iz početnog položaja dođe na srednji trag diska. očekivani broj kvarova u milijun sati rada. Sučelje osigurava točnu i brzu razmjenu podataka između pogonskog mehanizma tvrdog diska i računala.

kod kojih je tvrdi disk ključna komponenta glede potrebnog kapaciteta. slave). Uz to. a SATA podržava “uključi i radi” (engl. engl. čiji rad zahtijeva gibanje mehaničkih dijelova. Sučelje između diska i računala sastoji se od jednostavnog i jeftinog digitalnog sklopa i spojnog kabela koji prenosi samo digitalne signale. Na jedan te isti priključni kabel mogu se priključiti dva tvrda magnetska diska (ulančiti. redundant arrays of inexpensive disks) je sustav koji povezuje i objedinjuje više tvrdih diskova čineći tako cjelinu koja se prema računalu ponaša I-26 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . hot swapping). Moguće je priključiti više diskova. Osim tvrdih diskova. parallel ATA. Potencijalna opasnost gubitka podataka pri kvaru tvrdog diska nagnala je korisnike mreža da potraže bolje i sigurnije rješenje. dijelova računala. Postoji mnogo inačica ATA norme. naponske razine bitno su manje nego kod ATA sučelja što poboljšava pouzdanost i smanjuje smetnje i utrošak energije. Jedna od prednosti spajanja zasebnim kabelom i upravljačkim sklopom jest mogućnost rada svakog diska s punom brzinom razmjene podataka s računalom (za razliku od ATA sučelja kod koga diskovi dijele isto sučelje). posebice kad ih je u računalu više. Sklop ATA sučelja često se ugrađuje na matičnu ploču računala pa se ugradnja tvrdog diska svodi na priključenje diska spojnim kabelom s matičnom pločom. Tanji i duži kabel znatno olakšava povezivanje diskova. master). Diskovi su građeni slično kao i ATA diskovi. SATA (engl. u potpunosti poluvodičkih. serial advanced technology attachment. parallel advanced technology attachment. a priključak na računalo je jednostavan. Kod većine suvremenih računala diskovi su s računalom povezani ATA ili SATA sučeljem. CDROM i Iomega Zip pogonskih mehanizama. RAID. daisy chain). brzine rada i pouzdanosti. Niz tvrdih diskova (engl. Sva upravljačka elektronika tvrdog diska kod ATA norme smještena je na pogonski mehanizam. plug and play. svaki na zasebni upravljački sklop zasebnim kabelom. SATA) je sučelje (norma) za serijsku razmjenu podataka između tvrdog diska i računala koju je predložila tvrtka Intel. Neprekidno povećanje brzine rada računala dovelo je do nesrazmjera između brzine rada središnje jedinice za obradu (engl. Sve je to razlog velike popularnosti i široke uporabe ATA norme. Drugi veliki nedostatak je relativno niska pouzdanost tvrdog diska u odnosu prema ostalim dijelovima računala pa se smatra da je tvrdi disk najnepouzdaniji dio računala. Diskovi se povezuju kablovima sa 7 vodiča čija dozvoljena maksimalna dužina iznosi 1 metar. CPU ) i tvrdog magnetskog diska. Ukupna cijena. a kod suvremenih računala uglavnom se rabe inačice ATA/ 100 i ATA/133. a drugi podređeni (engl. Diskove je moguće mijenjati i u radu (engl. računajući disk i sučelje niža je nego kod bilo koje druge norme. Navedeni nedostaci tvrdog diska osobito su izraženi kod lokalnih mreža. samo im je sučelje prema računalu različito. novije inačice ATA sučelja omogućuju spajanje i ostalih uređaja. PnP) tehnologiju. serial ATA. nije u stanju brzinom slijediti rad ostalih. u ovom ćemo ih odjeljku zvati jedinstvenim nazivom: sučelje. pri čemu je jedan nadređeni (engl. Tvrdi disk. PATA) je sučelje (norma) za paralelnu razmjenu podataka između tvrdog diska i računala.USB ili ATA). ATA (engl. npr.

Povećanje brzine rada postignuto je istodobnim upisivanjem i čitanjem podataka s više diskova.19 NAS PRO-MIL I-27 1 Osnove . poslužiteljska računala za usluge elektroničke pošte. fault tolerance). Slika 1. Riječ je o samostalnom uređaju koji se priključuje na mrežu i dostupan je svakom sudioniku mreže. striping). Takvo računalo nema tipkovnicu niti priključak za monitor. Glavna zadaća NAS-a je omogućiti pohranu i dobavu podataka svojih tvrdih diskova svim sudionicima mreže. web stranica i dr. a ugrađen je i poseban operacijski sustav s odgovarajućim aplikacijama.jednako kao i jedan jedini disk velikoga kapaciteta i velike brzine rada. NAS je zapravo posebna vrsta računala s ugrađenim tvrdim diskovima velikog kapaciteta. nizovi tvrdih diskova svrstani su u skupine nazvane RAID 0 do RAID 5. Ponekad osim ove glavne namjene NAS uređaji mogu poslužiti i kao uređaji za pričuvnu pohranu podatka. niz tvrdih diskova ima veću brzinu. network-attached storage). Raspoloživost podataka postiže se povećanjem brzine rada niza tvrdih diskova u odnosu prema svakom pojedinačno ugrađenom disku. a ne poslužiteljskog računala. a sastoji se od istodobnog i usporednog upisa podataka na više diskova. Glavna prednost uporabe NAS uređaja u mreži u odnosu na pohranu podataka na poslužiteljskom računalu je rasterećenje poslužiteljskog računala jer se sve radnje pohrane i dobave datoteka odvijaju posredstvom NAS uređaja. Takav uređaj naziva se NAS (engl. Glede načina raspodjele podataka i mogućnosti naknadne obnove podataka. Osnovno načelo rada niza tvrdih diskova jest raspodjela podataka na diskove (engl. veću otpornost na pogreške i nižu cijenu. U odnosu prema odgovarajućem jednom tvrdom disku jednakog kapaciteta. data availability) i tolerancija na pogreške (engl. Osnovne prednosti niza tvrdih diskova jesu raspoloživost podataka (engl. NAS Naglim širenjem računalnih mreža javila se potreba za uređajem za pohranu podataka koji bi bio zajednički za pojedinu lokalnu mrežu.

backup). potrebno je premotati vrpcu do željenog mjesta. a treba pročitati podatak s kraja vrpce. čitanje i brisanje. Važni podaci se jednom dnevno. Magnetskim poljem glave upisuju. Slika 1. Prematanje vrpce s početka na kraj traje približno jednu minutu. Kod osobnih računala magnetske vrpce rabe se malokad. Magnetska vrpca izrađena je od uske polimerne savitljive vrpce na koju je nanijet magnetski sloj. Na magnetski sloj nanijet je zaštitni završni sloj koji smanjuje trenje vrpce s glavom i čuva magnetski sloj od mehaničkih oštećenja. Ako se magnetska glava za čitanje nalazi na početku vrpce. Novi se podaci mogu dodati samo na kraju već postojećih podataka. tjedno ili godišnje upisuju na magnetsku vrpcu koja se zatim odlaže na sigurno mjesto. Magnetski sloj izrađuje se od raznih magnetskih materijala od kojih su najčešći željezni oksidi i oksidi kroma. Postupak sigurnosne pohrane obvezan je postupak kod svih profesionalnih sustava za obradu podataka. I-28 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Sve vrste magnetskih vrpci u načelu rade na isti način. Osnovni nedostatak magnetskih vrpci je sekvencijalnost zapisa. Ako dođe do kvara na računalu i oštećenja podataka na ostalim medijima pohrane. tvrdom disku. Tijekom upisivanja podataka vrpca putuje ispred magnetske glave i podaci se upisuju jedan iza drugoga.Magnetska vrpca Poput magnetskih diskova i magnetske vrpce za svoje djelovanje koriste fizikalna svojstva magnetskog polja. npr. niska cijena i dobro razvijena tehnologija proizvodnje. Sekvencijalni zapis je karakteristično i neodvojivo svojstvo magnetskih vrpci. Glavna prednost magnetskih vrpci u odnosu prema drugim medijima za pohranu je veliki kapacitet. podaci se ponovo čitaju s vrpci. brišu ili čitaju podatke s magnetske vrpce. što je u svijetu računala vrlo dugo razdoblje.20 Magnetska vrpca Najčešća primjena magnetskih vrpci je pričuvna pohrana podataka (engl. već se za pričuvnu pohranu podataka rabe optički diskovi. Zapis kod kojega se podaci nižu jedan iza drugoga i kod kojeg je za pristup do zadnjeg podatka potrebno pročitati (ili barem proći) sve prethodne podatke naziva se sekvencijalni zapis. Uska i dugačka vrpca putuje ispred glava za upisivanje.

baze podataka iz različitih područja itd. što bi se moglo prevesti kao: memorija za iščitavanje u obliku kompaktnog diska. Primjena CD-ROM-a zato je ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama. Slika 1. CD-ROM-ovi isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. Tako se. magnetic card ) služe za pohranu male količine podataka. CD-ROM CD-ROM su početna slova engleskog naziva compact disc read only memory. Laser ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti. Ravna površina na kojoj nisu upisivani podaci odbija upadnu lasersku zraku u paralelnom snopu.21 Magnetska kartica Optički disk Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. rječnik ili neki skup podataka određenog područja. Različiti faktori odbijanja svjetla tumače se kao različite informacije logičkih “0” i “1”. Mjerenjem količine odbijene svjetlosti moguće je razlučiti od kakve se površine zraka odbila te tako čitati logičke “0” i “1”. pouzdanost i jednostavnu uporabu.: lijevanje u kalupima. knjižnici. male dimenzije. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim diskovima rabi se laser. izobličenje podloge laserskom zrakom te kombinacija optičkoga i magnetskog upisa. CD-ROM-ovi proizvode PRO-MIL I-29 1 Osnove Magnetska kartica . na primjer. Trebaju imati posebna svojstva: nisku cijenu. Na taj sloj podaci se upisuju i s njega čitaju slično kao s magnetske vrpce.Magnetske kartice (engl. već su podaci namijenjeni onom tko pruža uslugu korisniku: trgovini. Za čitanje se rabi svojstvo odbijanja ili refleksije laserske zrake od površine optičkoga diska. Na njih je nanesen magnetski sloj s kapacitetom pohrane podataka od nekoliko KB. zdravstvenoj ustanovi itd. Taj se magnetski sloj dobro vidi na poleđini kartice kao tamna vrpca po cijeloj dužini kartice. primjerice. raspršuje upadnu lasersku zraku. Tipični primjer magnetskih kartica su. mogu nabaviti CD-ROM-ovi na kojima je upisana enciklopedija. Korisnik kartice ne upisuje niti čita podatke. Površina na kojoj su neravnine nastale upisom podataka. zdravstvene iskaznice i kreditne kartice. npr. Za upis podataka rabi se više različitih postupaka.

izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade (od 20 do 100 diskova) te za pričuvne kopije. CD-RW CD-RW je naziv za diskove na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. pa je njihova primjena ograničena na tri glavna područja: izradu prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova. jednom upisane podatke nije moguće naknadno brisati ni mijenjati. Disk s upisanim podacima jednakog je formata kao i CD-ROM i moguće ga je čitati na bilo kojemu CD-ROM pogonskom mehanizmu.se postupkom lijevanja polimera u alatima. a postupak upisa podataka relativno dugotrajan (u odnosu na vrijeme izrade CD-ROM-a). Cijena praznog diska CD-R višestruko je veća od proizvodne cijene CD-ROM-a. Kapacitet CD-ROM-a je 650 MB ili 700 MB. pri čemu se površina zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. tj. a promjer 120 mm. Dimenzije i format zapisa na CD-ROM-u su normirani pa se diskovi mogu izmjenjivati između pogonskih mehanizama različitih proizvođača. Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta pa su pogodni za pohranu velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju. Moguće ga je čitati u uobičajenom pogonskom mehanizmu za CD-ROM-ove. u velikim serijama. normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka. što bitno pojeftinjuje pojedini primjerak. a isporučuje se prazan (bez podataka). tzv. Slika 1. Prednosti CD-ROM-ova su niska cijena. Postupak je nepovratan. Nedostatak je nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova. CD-R je istih dimenzija i slične građe kao CD-ROM. I-30 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Prazan CD-RW višestruko je skuplji od CD-R-a pa se rabi malokad. CD-R (engl. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska.22 Optički diskovi CD-R Posebna vrsta optičkih diskova jesu zapisivi diskovi. S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma korisnik može upisati podatke na prazan disk. Podaci su na CD-ROM snimljeni samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od središta prema rubu diska. velik kapacitet. compact disk recordable).

Za ilustraciju kapaciteta Blu-ray diska može poslužiti podataka da na njega stane približno 25. jednostrani-dvostrani disk. digital versatile disc. Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva sloja). Pogonski mehanizmi optičkih diskova razlikuju se po mogućnostima i cijeni. HD TV ). umjesto jednog. PRO-MIL I-31 1 Osnove DVD . Kapacitet Blu-ray diska je dovoljan za pohranu igranih filmova televizijske slike visoke definicije (engl. Tako je. Tako. Blu-ray Blu-ray disk (ili skraćeno BD) je optički disk koji ima kapacitet 50 GB (podatak za dvoslojni disk) pa može pohraniti oko deset puta više podataka od jednoslojnog DVD diska. ali se ne može čitati u CD/DVD pogonskim mehanizmima. Istih je dimenzija kao CD i DVD diskovi. DVD se uz ostalo rabi za pohranu igranih filmova. ali i takvi koji mogu čitati i upisivati na sve ovdje spomenute vrste optičkih diskova. čija je trajnost i kvaliteta reprodukcije mnogo bolja nego s magnetskih vrpci (videokaseta). Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4.DVD (engl. primjerice. a na diskove s oznakom DVD-RW i DVD+RW podatke je moguće pisati i brisati više puta. Blu-ray diskovi na koje se može jednokratno snimiti podatke imanju oznaku BD-R. postoje pogonski mehanizmi koji mogu samo čitati CD-ROM-ove. što je bitno više od CD-ROM-a. DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana. a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni. primjerice. digital video disc) su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. Uz to pogonski mehanizmi razlikuju se i prema brzini kojom mogu čitati i upisivati podatke na optičke diskove. Blu-ray disk rabi laser kraće valne duljine (plavo-ljubičasta boja) od CD i DVD diskova (crvena boja) pa se može fokusirati na manju površinu i zato pohraniti više podataka na istu površinu diska.38 GB. na DVD s oznakom DVD-R i DVD+R moguće podatke zapisati samo jednom (kao na CD-R).000 fotografija snimljenih digitalnim fotoaparatom osrednje razlučivosti ! Većina ljudi cijelog života ne snimi toliko fotografija. Vanjske dimenzije DVD-a jednake su dimenzijama CD-ROM-a. Ponajprije. Danas se računalni programi isporučuju na DVD-ovima. high-definition video. Nadalje. smanjene su dimenzije površina za zapis logičkih “0” i “1” tako da ih na istu površinu na DVD stane više nego na CD-ROM. ali su ostala obilježja bitno promijenjena kako bi se povećao kapacitet. Postoje izvedbe DVD-a koji se kupuju prazni i na koje korisnik može upisivati podatke. a diskovi na koje se može višekratno zapisivati i brisati podatke oznaku BD-RE.

Pojedine tvrtke nude uslugu pohrane podataka na svojim računalima i medijima za pohranu uz određenu naknadu (engl. pohrana programa i podataka koji se relativno često rabe • optički disk: distribucija podataka i računalnih programa. online file storage service. pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska vrpca: pričuvna pohrana mnogo podataka • magnetska kartica: praktična prijenosna pohrana male količine podataka koji se malokad mijenjaju. Brzina pristupa podacima (od bržeg prema sporijem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska kartica. online media center). Korisnik koji pohrani podatke posredstvom interneta na takav sustav ne zna gdje su fizički podaci smješteni niti mu je to važno. Online pohrana podataka Internet je omogućio pohranu podataka u načelu na bilo kojem računalu ili uređaju spojenom na internet. Sve to za njega obavlja pružatelj usluge. Važno mu je da su podaci sigurni i da podacima može pristupiti s bilo kojeg računala koje ima pristup internetu. file hosting service. Namjena: • tvrdi disk: radna memorija. magnetska vrpca. Tvrtka se brine za sigurnost pohranjenih podataka i održavanje sustava. I-32 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Korisnik ne mora brinuti o održavanju i zaštiti sustava niti o pričuvnim kopijama.Usporedba uređaja za pohranu Kapacitet (od većeg prema manjem): • tvrdi disk • optički disk • magnetska vrpca • magnetska kartica.

Posebno je pogodna i za sada gotovo nezamjenjiva za unos teksta. slika. Zatvaranjem kontakata zatvara se električni krug koji dovodi napon na odgovarajuće nožice ugrađenog sklopa. Te podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. tablet. Postoje i bežične tipkovnice koje podatke s računalom razmjenjuju posredstvom radiovalova. Upravljanje nekim programom mišem svodi se na postavljanje kazala na jednu od ponuđenih mogućnosti na zaslonu monitora i zatim izborom te mogućnosti pritiskom na tipku miša. Tipkovnica je spojena s računalom savitljivim priključnim kabelom i to na priključnicu za tipkovnicu koja se nalazi sa stražnje strane računala ili na USB sabirnicu. Za razliku od tipkovnice. PRO-MIL I-33 1 Osnove . Miš Miš (engl. Miš nije pogodan za unos teksta. Grafička ploča Izrada crteža s pomoću računala jedno je od važnih područja njegove primjene. pointer) na zaslonu monitora. Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu. Pomicanjem miša po podlozi obično se pomiče kazalo (pokazivač.1. mišem se može rukovati bez posebne izvježbanosti.1 Ulazni uređaji Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo. Podaci u okolini računala. pokret. U tom smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja je djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. temperatura itd.4 Ulazni i izlazni uređaji 1. npr. već je namijenjen crtanju ili pomicanju kazala po zaslonu monitora. digitizing tablet). Sastoji se od označenih tipaka koje su mehanički vezane za pripadne sklopke. Svakoj tipki pripada po jedna sklopka. Pritiskom na neku od tipki ostvaruje se električni kontakt. mouse) je pokazna naprava koja služi za pomicanje kazala (pokazivača) i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki miša.1. engl.4. keyboard ) jedan je od najstarijih i najčešćih ulaznih uređaja računala. a najpogodniji ulazni uređaj za tu namjenu je grafička ploča (engl. Tipkovnica Tipkovnica (engl. gotovo uvijek su u nepogodnom obliku za izravan unos u računalo. Miš je povezan s računalom pomoću spojnog kabela ili bežično.1. zvuk. a pritiskom na jednu od tipaka na gornjem dijelu miša računalu se daje određena naredba.

Grafičke ploče za uporabu sa stolnim računalima sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Dio radne plohe (npr. 15 x 15 cm), odnosno splet vodiča smješten ispod tog dijela radne plohe, osjetljiv je na pokaznu napravu i u stanju je registrirati njen položaj. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu.

Slika 1.23 Grafička ploča

Pomična kuglica (engl. trackball ) Pomična kuglica (engl. trackball ) djeluje na sličnom načelu kao i miš, a izgleda kao naopako okrenuti miš. Kućište miruje na podlozi. S gornje strane kućišta proviruje kuglica koju je moguće okretati prstima, a uz rub kućišta nalazi se nekoliko tipki. Korisnik polaže ruku na kućište i prstima okreće kuglicu. Dodatne naredbe moguće je ostvariti pritiskom na jednu od nekoliko tipki (jedna, dvije ili tri) smještenih uz rub kućišta. Primjenjuje se za iste poslove kao i miš. Pomičnu kuglicu nije potrebno pomicati po podlozi pa zato pomična kuglica zahtijeva znatno manju radnu površinu od miša, što joj je i glavna prednost. Dodatna prednost je bolji nadzor pokreta kuglice nego kod miša. Najčešća uporaba pomične kuglice je uz CAD programe pri izradi crteža.

Slika 1.24 Pomična kuglica

I-34

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Palica (engl. joystick) pokazna je naprava koja služi za pomicanje kazala ili nekih drugih objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki palice. Palica se sastoji od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta. Korisnik drži palicu u ruci i naginje je u smjeru lijevo-desno i naprijed-natrag. Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električne impulse i priključnim kabelom prenose računalu. Jednostavnije i jeftinije palice rabe se uglavnom za računalne igre, dok su kvalitetnije i skuplje palice namijenjene uporabi u područjima gdje cijena nije presudna, npr. u vojnoj industriji.

Slika 1.25 Palica

Zaslon osjetljiv na dodir Zaslon osjetljiv na dodir (engl. touch screen) jest zaslon monitora koji ima sposobnost otkriti mjesto na kojemu je dodirnut. Podaci o mjestu dodira rabe se zatim za iste namjene kao i miš. Zaslon je dovoljno dotaknuti prstom na željenu mjestu da bi se stvorili električni impulsi koji odgovaraju položaju dodirnutog mjesta. Zbog jednostavnosti uporabe i pouzdanosti, zaslon osjetljiv na dodir prikladan je za javne informacijske sustave (npr. banke, kolodvori, turističke informacije, informacijski kiosci, internet kiosci i sl.). Zaslon osjetljiv na dodir primjenjuje se i kod ručnih računala. Zbog malog zaslona, umjesto prstima, kod ručnih računala zaslon se dodiruje prikladnim štapićem.

Slika 1.26 Zaslon osjetljiv na dodir

PRO-MIL

I-35

1 Osnove

Palica

Osjetilna ploha Kod prijenosnih računala miš je nepraktičan, posebice kad se računalo rabi na putovanju, primjerice u vlaku ili zrakoplovu. Zbog toga većina prijenosnih računala opremljena je drugačijom vrstom pokaznih uređaja. Većina prijenosnih računala rabi osjetilnu plohu (engl. touchpad, trackpad ) kao pokazni uređaj. Osjetilna ploha je ploha približne veličine 60 mm x 20 mm smještena ispred tipkovnice. Korisnik lagano dodiruje i prstima klizi po osjetilnoj plohi i tako pomiče kazalo na zaslonu monitora. Uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša.

Slika 1.27 Osjetilna ploha prijenosnog računala

Skener Skener (engl. scanner) jest ulazni uređaj računala namijenjen izravnom unosu crteža i slika s papira u računalo. Za razliku od miša i grafičke ploče skener ne zahtijeva precrtavanje crteža, već je u stanju crtež izravno pretvoriti u električne veličine prihvatljive računalu. Načelo djelovanja skenera temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine. Slika koja se želi unijeti u računalo osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti odbijene od površine slike usmjeravaju se sustavom leća i ogledala osjetilima (senzorima) za pretvorbu svjetlosti u električnu struju. Osjetilo ili senzor pretvara svjetlost u električnu struju, i to obično tako da je iznos struje proporcionalan jakosti svjetlosti. Osjetila su uglavnom integrirani poluvodički sklopovi osjetljivi na svjetlost, tipa CCD (engl. charge coupled devices). Slika se dijeli u točke, pri čemu je svaka od točaka predočena jakošću električne struje koja odgovara intenzitetu odbijene zrake svjetlosti. Takav postupak očitavanja, pri čemu se slika dijeli u niz točaka koje se očitavaju u vremenskom slijedu, zove se skeniranje. Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. što je veća razlučivost (rezolucija, engl. resolution) skenera.

I-36

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

polaže slika koju se želi skenirati. flatbed scanner) sastoje se od kućišta čije su dimenzije prilagođene veličini papira koji se želi skenirati i mehanizma smještenog unutar kućišta. Korisnik tražilom bira prizor koji želi snimiti te. Nakon prijenosa slike u računalo. Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja. Osim toga. sustav leća i osjetila odbijene svjetlosti. Digitalni fotoaparat Digitalni fotoaparat umjesto filma ima osjetilo svjetlosti. PRO-MIL I-37 1 Osnove Razlučivost skenera mjeri se brojem točaka po jedinici dužine (točaka po palcu.28 Stolni skener Stolni skeneri (plošni skener. slika se može uređivati. display) na samom fotoaparatu. dobrom razlučivošću i jednostavnim rukovanjem. pritišće okidač. Stolni skeneri odlikuju se relativno dobrom kvalitetom. . engl. a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom. otpada trošak nabave filma i izrade fotografija te tako ukupna cijena uporabe za mnogo snimaka može biti manja nego za klasične fotografije. Izravan unos slika u računalo daljnja je prednost uporabe digitalnoga fotoaparata. dots per inch). Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera. licem prema dolje. Prizor se projicira na osjetilo svjetlosti gdje se pretvara u električne veličine. Neki modeli digitalnih fotoaparata mogu se povezati izravno s pisačem i tako bez posredovanja računala otisnuti sliku. Rukovanje digitalnim fotoaparatom vrlo je slično rukovanju običnim fotografskim aparatom. U unutrašnjosti kućišta skenera nalazi se izvor svjetlosti. Na digitalnim fotoaparatima snimljenu sliku moguće je vidjeti na ugrađenom LCD zaslonu (engl. leća i osjetila giba s donje strane stakla cijelom duljinom slike koja se očitava. Slika se očitava tako da se sklop svjetiljke. Na gornjoj strani kućišta skenera nalazi se prozirno staklo na koje se.Slika 1. dpi. engl. namjestivši parametre snimanja. prihvatljivom cijenom.

lasersko čitalo često ugrađeno u prodajni pult tako da pri prolasku tekućom vrpcom predmeti prelaze i preko čitala. na primjer. Automatsko raspoznavanje omogućuje izravan. Umjesto ručnog unosa podataka o robi koju je kupac donio na blagajnu. ljudi itd. tolerancije itd. Slika 1. osjetila koje pretvara odbijenu zraku u električne impulse.29 Čitalo crtičnog koda Čitalo crtičnoga koda (engl.Čitalo crtičnog koda Jedno od važnih područja primjene računala je automatsko raspoznavanje. Najbolji primjer djelotvorne primjene je očitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili šifra robe). Unos crtičnim kodom mnogo je brži i točniji od ručnog unosa. To je zapravo posebna vrsta skenera. Lasersko čitalo proizvodi se u obliku ručnog pištolja ili kao ugrađeni nepokretni uređaj kojemu je dovoljno približiti crtičnu oznaku. Ti objekti mogu biti proizvodi. U trgovinama je. u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga koda. bar code reader) sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjetljava crtični kod. a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga. I-38 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Objekti se u toj tehnologiji obilježavaju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. i elektroničkog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv računalu. bar code). Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. Nekoliko je vrsta čitala crtičnoga koda: u obliku olovke. Najčešće rabljena tehnologija automatskog raspoznavanja je tehnologija crtičnoga koda (engl. brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilježenom objektu u računalo. Pri tome se treba jedino pobrinuti da je crtična oznaka okrenuta prema dolje kako bi bila dostupna ugrađenom čitalu. Način prikaza propisan je međunarodnim normama. roba na skladištu. uređajem za automatsko raspoznavanje podaci o robi automatski se unose u računalo.

Pri diktiranju računalo izgovorene riječi mora pretvoriti u oblik u kojem se te riječi mogu prikazati u obliku prihvatljivom programu za obradu teksta. To u usporedbi s digitalnim fotoaparatom zahtijeva mnogo više memorije i mnogo više obrade podataka u istom vremenu. reproducirati. Ključna razlika je u tome što video kamera mora svake sekunde pohraniti barem 25 sličica kako bi ljudsko oko pri reprodukciji doživjelo prihvatljive pokretne slike. Digitalna video kamera Građa digitalnih video kamera slična je građi digitalnog fotoaparata.30 Mikrofon i slušalice Druga i mnogo rjeđa primjena mikrofona je za glasovno davanje naredbi računalu ili za diktiranje te kod slijepih i slabovidnih osoba. čavrljanje. chat). računalo mora otvoriti novi dokument u programu u kojem se radi. Npr. Tako primjerice video kamera raznim postupcima sažima video zapis (obično u omjeru 5:1) što u određenoj mjeri smanjuje kvalitetu slike. Slika 1.. ako se kaže „otvori novi dokument“. Danas se takav komplet najčešće rabi za internetsku telefoniju (najpoznatija takva usluga je Skype) i međusobnu komunikaciju između dva ili više sudionika posredstvom interneta (brbljanje. Raznim postupcima digitalne videokamere nastoje riješiti poteškoće koje nastaju pri tom. headset). Raspoznavanja govora (engl. Mikrofon može poslužiti i za snimanje govora.Mikrofon je ulazni uređaj koji ima dvije namjene. poslati elektroničkom poštom i dr. Kod takvih primjena mikrofon je redovito u kompletu sa slušalicama (engl. Kod primjene prijenosa ili snimanja govora posredstvom interneta računalo ne mora „razumjeti“ govor. speech recognition) složena je zadaća pa su takve primjene mikrofona mnogo rjeđe od prijenosa govora i snimanja. već ga samo na prikladan način treba pohraniti ili prenijeti do odredišta. CCD pretvornik digitalnih PRO-MIL I-39 1 Osnove Mikrofon . snima manje od potrebnih 25 sličica pa programski konstruira sličice koje nedostaju itd. Najčešće se rabi za prijenos govora posredstvom interneta. Govor se može pohraniti kao datoteka i naknadno obrađivati. engl. U oba slučaja računalo mora „razumjeti“ što se kaže i postupiti sukladno rečenom.

HD (engl. Digitalni zapis može se bez pretvorbe i gubitka podataka prenijeti u računalo i obrađivati prikladnim programom. a jednim punjenjem može se snimati. I tu je riječ o akumulatorima koji se mogu puniti. Bolje video kamere imaju tri CCD pretvornika i tri pripadna elektronička sklopa koji obrađuju zasebno svaku od osnovnih boja. a takvih je većina.video kamera u načelu je isto građen kao i CCD pretvornik digitalnih fotoaparata. Jeftinije video kamere. Zbog toga su njihove baterije veće i mnogo većeg kapaciteta. optički diskovi i čvrsti diskovi. Kako to nije uobičajena oprema većine prosječnih računala.svaki za jednu osnovnu boju. od 1 do 3 sata. a za uživanje u snimkama s takvih kamera. Razlog manje razlučivosti je relativno mala razlučivost televizijskih prijemnika na kojima će se reproducirati slika. Razlučivost digitalnih video kamera standardne razlučivosti mnogo je manja od razlučivosti digitalnih fotoaparata i u rasponu je od 460. I-40 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . mora se dograditi naknadno. primjerice VHS formata. imaju jedan CCD koji se sastoji od tri vrste točkastih pretvornika . Uobičajeno je rabiti FireWire (IEEE1394) vezu. potreban je televizor ili monitor koji podržava visoke rezolucije. Zato su danas sve popularnije kamere visoke definicije . ovisno o modelu. To je ujedno i broj točkastih osjetila na CCD pretvorniku. Digitalne video kamere troše mnogo više energije od digitalnih fotoaparata.31 Digitalna video kamera Treba upozoriti da je to bitno različita vrsta zapisa od one koju snimaju analogne video kamere.000 točaka. Za mnogo podataka koje treba pohraniti koristi se poluvodička memorija. Zapis video kamere zauzima mnogo memorije pa je za prijenos na tvrdi disk računala u kratkom vremenu potrebno osigurati brzu vezu. Kod analognog zapisa potrebno je zapis najprije pretvoriti u digitalni pri čemu nužno dolazi do gubitka podataka i kvalitete.000 do 680. Slika 1. high definition) koje podržavaju snimanje u standardnim rezolucijama 720p i 1080p.

Tako. Sama kamera ne može pohraniti sliku već se slike spremaju i obrađuju na računalu. snimljeni materijal može se obrađivati na računalu bez gubitka kvalitete. Osnovni element slike na zaslonu monitora je zaslonska točka (engl. ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina. jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Ta okolina mogu biti ljudi.1. npr. Imaju veću razlučivost pa je i slika oštrija.1 do 0. crteža. pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku. to je slika bolja. na primjer.4. . Što je više točaka na zaslonu monitora. Skuplji modeli kamera mogu se rabiti i za videonadzor. Kamera je usmjerena prema korisniku koji sjedi za računalom i pomoću odgovarajućeg programa omogućuje da se dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora. pixel. To je kamera koja se smješta uz računalo i spaja s računalom posredstvom USB sabirnice. Zaslonska točka je krug promjera od 0. picture element) koja je po cijeloj površini jednake boje i intenziteta svjetlosti. Kakvoća slike monitora ponajprije ovisi o broju zaslonskih točaka od kojih je slika sastavljena.32 Webcam 1. Razlučivost monitora je podatak o najvećem broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor. I u jednom i u drugom primjeru zadaća je izlaznih naprava brzo. Slika 1. a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Razlučivost i kvaliteta slike tih kamera lošija je od kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video kamera. mnogo su osjetljivije na svjetlo pa mogu snimati pri slabijem osvjetljenju. a mjera za kakvoću slike u tom smislu zove se razlučivost ili rezolucija. ali je dostatna za jednostavnu vizualnu komunikaciju. razumljivih simbola itd. jeftina i praktična izvedba videokamera poznata pod nazivom engl. webcam. presnimavati na digitalni medij bez gubitka kvalitete itd.2 Izlazni uređaji Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Prikaz se sastoji od teksta. monitor razlučivosti 800 x 600 može prikazati PRO-MIL I-41 1 Osnove Digitalne video kamere imaju brojne prednosti pred analognim. napona ili struje.Webcam Pojavom interneta pojavila se posebna.5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija. Monitor Monitor je izlazni uređaj koji podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku.

Nedostaci su mu relativno velike dimenzije i relativno velika potrošnja energije (mnogo veća od LCD monitora). LCD monitor. green. LCD monitori odlikuju se malim dimenzijama i vrlo malom potrošnjom energije. a koji imaju ugrađen LCD zaslon. Višebojni monitori prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene. liquid crystal display monitor) trenutno su najpopularnija vrsta monitora. Raspon razlučivosti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2. Dobili su ime po pokaznom dijelu monitora čije se djelovanje temelji na svojstvima tzv.000 točaka (800 točaka vodoravno i 600 točaka uspravno). S obzirom na mogućnost prikaza višebojne slike monitori se dijele na jednobojne (monokromatske) i višebojne (kolor). Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u jednoj boji na crnoj podlozi (ili crne podatke na jednobojnoj podlozi).4 mm). Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najčešće je 5:4 ili 16:10 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona. Ta vrsta monitora omogućuje projekciju prikaza na platno ili zid. Za istodobni prikaz računalnih podataka većem broju gledatelja rabe se projektori koji sliče dijaprojektorima.560 x 2. zelene i plave (engl. RGB.048. Slika 1. Veličina zaslona monitora mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraženom u palcima (1 palac = 1 inč = 25. Monitori s tekućim kristalom (engl. blue).najviše 480. tekućega kristala.33 LCD monitor (lijevo) i monitor s katodnom cijevi I-42 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Monitor s katodnom cijevi do nedavno su bili najrasprostranjenija vrsta monitora. pa se zovu RGB monitori. Kombinacijom intenziteta tih triju boja moguće je dobiti bilo koju drugu boju. red. Dobra kakvoća slike. dobra pouzdanost i umjerena cijena glavni su razlozi tome.

Podatke iz računala na papir ispisuju izlazni uređaji koji se nazivaju pisači (engl. printer). Suvremeni pisači osim teksta s velikim izborom izgleda znakova (engl. font) mogu otisnuti i različite slike. Višebojni pisači stvaraju višebojnu sliku kombinacijom triju tzv. komplementarnih boja: modrozelene (engl. cyan), ljubičastocrvene (engl. magenta), žute (engl. yelow) i crne (engl. black) ili skraćeno CMY (ili CMYK). Primjenom boja CMY rabi se tzv. suptraktivni postupak kojim se od temeljne boje (bijela) oduzima postotak boja CMY (tri se točke otiskuju jedna preko druge). Komplementarne boje CMY propuštaju svjetlost svih boja osim osnovnih RGB. Modrozelena propušta sve boje osim crvene, ljubičastocrvena sve boje osim zelene i žuta sve boje osim plave. Otiskivanjem jedne preko druge boje CMY i izborom odgovarajućeg intenziteta može se dobiti dojam svih ostalih boja. Višebojni pisači rabe slične tehnologije kao i jednobojni, uz nužne dodatke za ispis svih triju osnovnih boja i crne boje, što ih čini složenijima. Kakvoća slike u velikoj mjeri ovisi o primijenjenoj tehnologiji, a cijena višebojnih pisača veća je nego jednobojnih. Najrasprostranjeniji pisači u boji su pisači s mlazom tinte. Pisači s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet) sliku na papiru stvaraju štrcanjem mlaza tinte. Glava takvog pisača ima sposobnost štrcanja vrlo tankog mlaza tinte u smjeru papira. Na papiru kap tinte osuši se ostavljajući obojenu točku. Dobra svojstva pisača s mlazom tinte jesu bešuman rad i vrlo dobra kakvoća otiska, tek nešto lošija od otiska laserskog pisača. Pisači s mlazom tinte stekli su popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa su danas najpopularnija vrsta pisača. Pri kupnji pisača s mlazom tinte treba usmjeriti pozornost na cijenu tinte. Ako je riječ o pisaču u boji, cijena jednog punjenja tinte može stajati jednako kao i jeftiniji pisač. Laserski pisači (engl. laser printer) najkvalitetnija su vrsta pisača, a načelo svog djelovanja naslijedili su od fotokopirnih strojeva. Podaci iz računala dolaze u pogonski sklop laserskog pisača koji je, zbog složenosti upravljanja svim dijelovima, pravo malo računalo. Uski snop laserske zrake i precizno upravljanje omogućuje kakvoću otiska kakvu ne može postići ni jedna druga vrsta pisača. Laserski snop usmjerava se na fotoelektrostatički bubanj koji se zbog toga električki nabija i privlači obojeni prah. S bubnja prah se prenosi na papir i zagrijavanjem trajno veže s papirom. Visoka kakvoća otiska i relativno pristupačna cijena razlog su popularnosti laserskih pisača. Boja u prahu, kojom se koristi laserski pisač (engl. toner), nalazi se u posebnom spremniku (engl. toner cartridge) i nakon što se istroši, baca se kompletan spremnik. Jedno pakovanje može otisnuti nekoliko tisuća kopija, a cijena mu nije zanemariva i iznosi od 10% do 20% cijene pisača. Neki od proizvođača uz spremnik za boju vežu i fotoelektrostatički bubanj pa se promjenom boje mijenja i cijeli sklop bubnja, što dodatno povećava cijenu zamjene. Laserski pisači u boji višestruko su skuplji od jednobojnih pa se rabe malokad.

PRO-MIL

I-43

1 Osnove

Pisač

Slika 1.34 POS termički pisač

Termički pisač (engl. thermal printer) stvara otisak na posebnom papiru toplinskim djelovanjem termičke glave. Papir, na koji djeluju grijači, temperaturno je osjetljiv i na zagrijanim mjestima površina papira prelazi u crnu boju. Pomicanjem papira i zagrijavanjem izabranih grijača stvara se slika na papiru. Dobra svojstva termičkih pisača jesu male dimenzije, bešuman rad i relativno niska cijena. Glavni nedostaci su potreba za posebnom vrstom papira ili termičke vrpce i mala brzina. Primjenjuju se u uređajima ograničenih dimenzija i težine, npr. u pisačima za izdavanje računa u trgovinama (engl. point ofsale printer, POS printer), kalkulatorima, faksimiluređajima, prijenosnim pisačima itd.

Matrični ili iglični pisači (engl. dot matrix printer) stvaraju znak sastavljen od točaka koje su raspoređene u matrični oblik i ispisuju se s pomoću iglica smještenih u glavi pisača. Broj iglica u glavi određuje najveći broj točaka koje glava može otisnuti u jednom položaju. Što je broj iglica veći, može se postići bolji otisak jer se otisnuti znak sastoji od većeg broja točaka. Matrični pisač ostvaruje otisak udarcem iglica preko obojene vrpce (engl. ribbon). Buka koju pritom proizvodi nipošto nije zanemariva i u prostoriji u kojoj se nalazi može ozbiljno ometati rad. Nakon određenog broja otisaka vrpcu treba zamijeniti. Matrični pisači danas nisu više toliko rasprostranjeni jer su ih zamijenili pisači s mlazom tinte i laserski pisači. Matrični pisači ostali su u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna. Crtalo Crtalo (engl. plotter) izlazni je uređaj namijenjen izradi crteža i nacrta. Sva se crtala temelje na istom osnovnome načelu: relativnom pomicanju pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta. Pomak u bilo kojem smjeru ostvaruje se kombinacijom dvaju neovisnih i međusobno okomitih pomaka koji se označuju kao pravac x i y. Crtalo s nepomičnim papirom (engl. flatbed plotter) sastoji se od nepomičnog postolja i pokretnog pera. Papir na kojemu se želi izraditi crtež učvršćuje se na ploču postolja tako da je nepomično priljubljen uz nju. Iznad tako učvršćenoga i nepomičnog papira kreće se pero crtala. Upravljanjem pomaka pera u pravcu x i y, podizanjem i spuštanjem pera, moguće je izraditi crtež.

I-44

MODUL 1

Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.35 Crtalo s nepomičnim papirom

Crtalo s pomičnim papirom (engl. drum plotter) prihvaća papir u sustav pokretnih valjaka koji ga mogu pomicati u jednom pravcu. Iznad oboda glavnog valjka nalazi se pokretno pero koje se pomiče također samo u jednom pravcu, i to pravcu koji je okomit na pravac gibanja papira. Pero se osim toga spušta na papir i podiže s njega. Valjci pomiču papir u pravcu y, a istodobno se pero pomiče u pravcu x te je tako moguće iscrtati crtež. Kako je pomicanje papira u pravcu y ograničeno samo dimenzijama papira koji je uložen u crtalo, ta vrsta crtala može izrađivati crteže velikih dimenzija. Širina crteža ograničena je dimenzijama pogonskih valjaka, a duljina mu je praktično neograničena. Crtalo s pomičnim papirom ne može se smjestiti na stol, već je samostojeći uređaj, a rabi se uglavnom za profesionalnu izradu tehničkih crteža većih dimenzija.

Slika 1.36 Crtalo s pomičnim papirom

PRO-MIL

I-45

1 Osnove

multimedija gdje se podaci korisniku priopćuju u obliku pokretnih i nepokretnih slika i zvukova (npr. Glavno područje primjene zvučnih kartica je tzv.1.Sklopovi za stvaranje zvuka Sklopovi za stvaranje zvuka koji se nazivaju još i sintetizatori zvuka (engl. Najčešće je riječ o pretvorbi u ljudski govor i glazbu.37 Zvučna kartica 1. kod računalnih igara).4.3 Ulazno-izlazni uređaji Postoje računalni uređaji koji su ujedno i ulazni i izlazi. sound card ). Primjer takvog uređaja je zaslon osjetljiv na dodir (engl. touch screen) opisan u odjeljku Ulazni uređaji ili modem opisan u odjeljku Razmjena digitalnih podataka. Zvučne valove stvaraju zvučnici (engl. Sintetizatori zvuka izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo i popularno se nazivaju zvučne kartice (engl. Slika 1. Pomoću takvih je uređaja moguće i unositi podatke u računalo i primati podatke iz računala. I-46 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . speaker) koji se priključuju na zvučna kartice. sound synthesizer) izlazne su naprave sposobne digitalne podatke iz računala pretvoriti u zvuk raspoznatljiv čovjeku.

a izbor programa ovisi o potrebama korisnika. application software). operating system). Ovisno o programu (engl.1. OS.1. Program je skup naredbi nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom. operating system) jest program ili. skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu uporabu. namjenski programi. Slično je i s računalom. a u drugu korisnički programi (aplikativni programi. On je podloga svim ostalim programima koji se izvode na računalu. engl. PRO-MIL I-47 1 Osnove 1. a drugi dio može instalirati prema vlastitim potrebama. Instaliranje programa relativno je jednostavno i ne čini veću teškoću ni korisniku koji ne zna previše o računalu. kojim naredbodavac upućuje izvršitelja na obavljanje radnje.2. što je mnogo češće. 1. Naredba je temeljni element programa. Operacijski sustav treba što je više moguće olakšati uporabu sklopovskih dijelova računala s gledišta korisnika i istodobno osigurati maksimalnu djelotvornost. Programi se mogu svrstati u skupine s obzirom na različita svojstva. U prvu skupinu ubrajaju se operacijski sustavi (engl. software) koji se izvodi.Sposobnost računala za izvršavanje različitih programa jest svojstvo koje ga bitno razlikuje od ostalih strojeva. Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu. To je određen postupak izražen na dogovoren i razumljiv način. Programski dio računala (instalirani programi) najčešće vrijedi više od njegova sklopovskoga dijela. software) . Dio programa korisnik redovito kupuje već pri nabavi računala. Pojam naredbe je u svakodnevnu životu jasan.2 Operacijski sustav Operacijski sustav (engl. 1.2.2. Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje.1 Računalni programi Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu. čijim izvršenjem se obavlja željeni posao.2 Računalni programi (engl. aplikacije. Svaki računalni program sastoji se od naredbi. Jedna od mogućih podjela jest podjela u dvije velike skupine.1 Temeljni pojmovi 1. jedno te isto računalo može obavljati različite poslove.

Ako je korisniku dopušten rad. Pri nabavi je korisničkog programa potrebno provjeriti jesu li korisnički program i operacijski sustav sukladni. Drugim riječima. tada operacijski sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. MSDOS. a to su praktično sva osobna računala. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows. logon). Lozinka je također jedna riječ duljine pet do osam znakova. Svako višenamjensko računalo.Operacijski sustav brine se za to na koje mjesto u memoriji pohraniti koji podatak. Ostali dijelovi operacijskog sustava mogu se dobavljati u radnu memoriju i pokretati prema potrebi. Unix. dok su mu svi ostali podaci nevidljivi i nedostupni. Tijesno je vezan za sklopovsku građu računala pa je za svaku vrstu računala potrebno. Linux. Svaki korisnički program građen je tako da pretpostavlja postojanje nekog od operacijskih sustava i pri svom radu rabi njegove funkcije. password ). Pri pokretanju višekorisničkoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava (engl. računalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo jednim programom. Korisnik pri prvom susretu s višekorisničkim i jednokorisničkim operacijskim sustavom odmah će uočiti razliku. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. u načelu. I-48 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . korisnik može pristupiti samo dopuštenim podacima pohranjenim na tvrdi disk. Na primjer. mora djelovati pod nekim operacijskim sustavom jer je bez njega beskorisno. engl. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. To je postupak kojim se korisnik predstavlja računalu. user name) i lozinku (zaporku. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. kako dobaviti podatke s magnetskog diska ili tipkovnice itd. Pri pokretanju jednokorisničkog operacijskog sustava moguće je odmah pokrenuti neki od korisničkih programa bez posebne prijave korisnika. izraditi drugi operacijski sustav. Operacijski sustav na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta mu (ili ne dopušta) rad na računalu. Sistem operater određuje i što će sve korisnik moći raditi na računalu. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti. višekorisnički operacijski sustav omogućuje istodobni rad više korisnika i više programa na istom računalu. Postoje operacijski sustavi za osobna računala koji su građeni pod pretpostavkom da je računalo istodobno namijenjeno jednom korisniku i jednom programu. Operacijski sustav je program koji se prvi pokreće pri uključenju računala i njegova jezgra ostaje cijelo vrijeme u memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje osoba koja upravlja radom višekorisničkog računala. a zove se sistemski operater ili sistem-operater (popularno sistemac). Budući da je središnja jedinica za obradu u osobnom računalu mikroprocesor. i operacijski su sustavi građeni za sasvim određenu vrstu ili porodicu mikroprocesora. Za razliku od njega.

user interface). Taj je program zadužen za prihvat naredbi i podataka od korisnika i predaju podataka korisniku. a višekorisničkog Unix. a postavljaju povećane zahtjeve na računalo glede središnje jedinice za obradu. može predavati i s pomoću miša pokazujući na prikazane slike na zaslonu i birajući na taj način željene radnje. graphic user interface). Primjer takvog operacijskog sustava je Windows. . GUI. basic input-output system) je program pohranjen u postojanoj poluvodičkoj memoriji računala (ROM-u ili flash memoriji).38 Grafičko korisničko sučelje PRO-MIL I-49 1 Osnove Višekorisnički operacijski sustavi namijenjeni su za rad u mreži. Korisnik svoje poruke računalu. Može biti zaseban program ili dio operacijskoga sustava. Tipičan primjer jednokorisničkog operacijskoga sustava jest MS DOS. osim s pomoću tipkovnice. To je program koji se prvi izvršava pri uključenju računala i koji. Korisničko sučelje Dio programa koji je zadužen za komunikaciju s korisnikom zove se korisničko sučelje (engl. memorije i ulazno-izlaznih sklopova. provjerava ispravnost pojedinih dijelova računala.BIOS BIOS (engl. a koje likovno opisuju i podsjećaju na predočenu akciju ili objekt kojim korisnik može rukovati. uz mnoge ostale zadaće. Operacijski sustavi koji komuniciraju s korisnikom znakovima i slikovnim simbolima zovu se operacijski sustavi s grafičkim korisničkim sučeljem (engl. predaje poruke korisniku s pomoću sličica koje se zovu ikone (engl. Slika 1. osim s pomoću slova i brojki (znakova). te učitava i pokreće operacijski sustav. sličica sa satom aktiviranje prikaza vremena itd. Računalo. sličica koša za smeće označuje operaciju brisanja podataka. Tako npr. icon).

pohranu i dr. U programe za obradu baza podataka ubrajaju se namjenski programi koji omogućuju obradu velike količine istovrsnih podataka pohranjenih u tzv. promjenu i izobličenje zvuka. Primjer takvog programa je Microsoft Word. pisama itd. Primjer takvog programa je Microsoft Access. Tu se. obli kovanje i ispis teksta: dopisa. textprocessor. Korisnik je podatke i naredbe upisivao pomoću tipkovnice. Primjer takvog programa je Recognita. Komunikacija korisnik-računalo tekla je isključivo slovima. Primjer takvog korisničkog sučelja je MS-DOS. • • • • • I-50 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . DTP. Ima mnogo namjenskih programa pa se ovdje spominju samo glavne skupine.2. primjerice. bazu podataka. aplikacije) namijenjeni su rješavanju nekog specifičnog zadatka čiji je rezultat korisniku neposredno zanimljiv. a računalo je rezultat priopćavalo ispisom teksta ili brojeva. pohranu slike itd. članaka. Primjeri takvog programa su CorelDraw i AutoCAD. Sustav omogućuje unos otisnutih ili rukom napisanih podataka u računalo bez posredo vanja čovjeka (obično skenerom). Primjer takvog programa je InDesign. bojenje. prepravke. Za korisnika je takav način komuniciranja s računalom bio teži i neprirodniji od grafičkog korisničkog sučelja. brojkama i još nekim znakovima. smanjivanje i povećavanje slike ili njezinih dijelova. Jedina prednost znakovnoga korisničkog sučelja je mogućnost rada na slabim računalima (računalima koja imaju malu moć računanja). desk top publishing) jest računalni sustav koji omogućuje priređivanje teksta u obliku spremnom za tisak. Sustav koji računalu omogućuje izravno strojno “čitanje” napisanog teksta zove se su stav za optičko raspoznavanje znakova ili OCR (od engl. wordprocessor) služe za pisanje. namjenske programe možemo podijeliti u sljedeće skupine: • Programi za obradu teksta (engl. Ta vrsta programa treba na što prikladniji način omogućiti: crtanje i brisanje slike ili dijelova slike. S obzirom na vrstu zadatka koji rješavaju. programi za crtanje. sintetiziranje zvuka. knjiga. ispis. 1.Starija računala rabila su tzv. programi za obradu baza podataka itd. Programi za obradu zvuka omogućuju jednostavno rukovanje zvukom: generiranje.1. kopiranje cijele slike ili njezinih dijelova. pohranu zvučnog zapisa itd.3 Korisnički programi (aplikacijski programi) Korisnički programi (aplikacijski programi. Stolno izdavaštvo (engl. Namjenski programi za obradu slike omogućuju jednostavnu i brzu obradu slika: crtanje. optical character recognition). znakovno korisničko sučelje. snimanje i reprodukciju zvuka. ubrajaju programi za obradu teksta.

. U širem smislu pojam se odnosi na cjelokupni proizvodni sustav koji je pod nadzorom računala (računala. korisnički programi rješavaju zadaće iz područja izravnog zanimanja korisnika.4 Razlika između operacijskog sustava i korisničkih programa • • • • • Dok operacijski sustavi rješavaju zadaće objedinjenja i usklađivanja rada računalnog sustava. Većina namjenskih programa izrađena je tako da su predviđeni za rad s određenim operacijskim sustavom i bez njega ne mogu raditi. engl. programi za prijenos datoteka (ftp) itd. programi za elektroničku poštu. uglavnom brojčanih. Osim navedenih postoji još mnogo drugih namjenskih programa za različite namjene. podataka. Ti se programi mogu svrstati u dvije skupine: Programi za projektiranje pomoću računala (engl. Primjer takvog programa je Microsoft PowerPoint. spreadsheet) omogućuju jednostavno i djelotvorno računanje s mnogo. computer aided manufacturing) omogućuju proizvodnju uz pomoć računala (strojevi upravljani računalom. Program služi tome da se sadržaj pomoću računala i priključenog projektora projicira na platno kako bi ga moglo vidjeti više ljudi. Primjer takvog programa je Microsoft Excel. programi. Ovisno o potrebama i sklonostima korisnik može izabrati neki od mnogih raspoloživih programa kako bi što jednostavnije i brže riješio svoj zadatak. 1. Namjenskih programa ima mnogo više nego operacijskih sustava i s gledišta korisnika to su programi koji neposredno rješavaju njegov zadatak. proračuna različitih vrsta. shema. Tako. CAD. Korisnički programi relativno su jednostavni za uporabu i korisnik takva programa ne treba znati gotovo ništa o djelovanju i građi računala. Inženjerski programi su posebna skupina namjenskih programa koji omogućuju i olakšavaju rješavanje specifičnih inženjerskih zadaća.2. simulacijskih modela itd. CAM.• • Programi za prezentacije služe za pripremu i prezentaciju različitih sadržaja koji se žele prikazati prilikom predavanja ili izlaganja. primjerice. ubrajaju programi za izradu: nacrta. Programi za proizvodnju s pomoću računala (engl. PRO-MIL I-51 1 Osnove Namjenski programi za tablično računanje (proračunske tablice. postoje web preglednici (za pregledavanje web stranica). Za pristup i uporabu interneta razvijeno je mnogo različitih programa. strojevi upravljani računalom itd. computer aided design) namijenjeni su izradi projekata pa se tu npr.1.). sustav za komuniciranje. trodimenzionalnih modela. tehničkih crteža. Pojam CAD često se rabi u širem smislu i odnosi se na primjenu računala pri nastanku nekog proizvoda ili usluge.

Osim toga može se promijeniti kontrast i boje prikaza. Većinu gore navedenih mogućnosti moguće je podesiti u operacijskom sustavu (npr. Može se podesiti i kako dugo će neka poruka biti vidljiva na zaslonu. To je ponekad mnogo lakši način unosa podataka takvim osobama od tipkanja na uobičajenoj tipkovnici. povećati ikone ili uključiti povećalo kojim je moguće znatno povećati bilo koji dio prikaza na zaslonu. Za osobe koje uopće ne mogu pokretima unositi podatke (npr. I-52 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . ljevorukim osobama uobičajeni miš može biti nespretan pa postoji mogućnost podešavanja miša. Korisničko sučelje može se podesiti tako da prikazani tekst bude veći od uobičajenog i lakše čitljiv takvim osobama. Ponekad glas može opisati i što se događa u video prikazu na zaslonu. speech recognition) i mikrofona. Slabovidne osobe mogu imati poteškoća pri čitanju sa zaslona.1. izgled i veličina kazala itd. Za unos podataka potrebno je mišom kliknuti na odgovarajuće mjesto na slici tipkovnice. Ovdje će biti nabrojane neke od mogućnosti proširenja pristupačnosti korisničkog sučelja takvim osobama. paralizirane osobe) podaci se mogu unositi glasom uz uporabu odgovarajućeg programa za raspoznavanje govora (engl. Kod osoba koje imaju poteškoća s koordinacijom pokreta prstiju ili su im takvi pokreti otežani može se za unos podataka rabiti prividna tipkovnica prikazana na zaslonu monitora. Ako se rabi operacijski sustav koji nema takve mogućnosti.2. pa osobe sa slabijom koncentracijom ili poteškoćama u razumijevanju mogu podesiti po volji dulje vrijeme prikaza poruka. Svaki tekst prikazan na zaslonu monitora bit će glasno pročitan kako bi ga takve osobe mogle čuti. pritiskom na strelice na tipkovnici).1. Podesiti se može i brzina pomicanja kazala (engl . Za slijepe osobe može se uključiti glasovna reprodukcija teksta sa zaslona. moguće je dodatno instalirati programe koji to omogućuju. Osobama koje se ne mogu služiti mišem moguće je podesiti da se kazalo pomiće pomoću tipkovnice (npr.5 Proširenje pristupačnosti Suvremeni operacijski sustavi imaju mogućnost podešavanja značajki kako bi se korisničko sučelje prilagodilo korisnicima s različitim tjelesnim nedostacima. Primjerice moguće je promijeniti namjenu pojedinih tipki kako bi odgovarala ljevorukim osobama. Npr.cursor). Vista) bez instaliranja bilo kakvih dodatnih programa. Osobe oštećenog sluha ne čuju zvučne poruke pa se može podesiti da se umjesto zvučnih poruka prikazuju slikovne poruke.

koja sadržava dovoljno podataka da bi se taj zadatak mogao riješiti. Čak ako program izrađuje samo jedan čovjek. podrobnijim razmatranjem često se ustanovi da zadatak nije u potpunosti jasno određen. Rezultat takve analize je specifikacija zadatka. Što se više napreduje pri rješavanju zadatka. algoritmom. kada i što raditi. Ti su postupci međusobno povezani i redovito se sljedeći postupak oslanja na prethodni. opisom zadatka. Specifikacija je dokument koji sadržava podroban popis i opis zadataka i željenih rezultata. logičkim rasuđivanjem itd. Kako je jedini oblik koji računalo razumije programski jezik računala. prikaz zadatka postaje sve podrobniji. osjećajima. Ako je algoritam jasno i podrobno napisan. planiranjem se mogu predvidjeti i rasporediti pojedine faze izrade programa. Svi ti postupci služe samo jednom: olakšati i pojednostavniti prikaz zadatka u oblik prihvatljiv računalu. iskustvom. Za razliku od čovjeka. Zato se zadaci koje računalo treba riješiti moraju pretvoriti u oblik koji uključuje samo te dvije sposobnosti računala. Analizu zadatka programer mora provoditi usko surađujući s korisnikom koji dobro poznaje zadaće koje treba riješiti. Analiza zadatka jest raščlamba i potpuno razumijevanje zadatka i željenih rezultata. razlučeniji na manje zadatke i sličniji konačnom računalnom programu. dijagramom tijeka i dr. Algoritam je naputak kako riješiti neki zadatak ili obaviti neki posao.1. algoritam je naputak za pripravak nekog jela ili rukovanje mobilnim telefonom.2. to će konačni rezultat svih tih postupaka biti računalni program. Pritom se pod mehaničkim radnjama razumijevaju takve radnje za PRO-MIL I-53 1 Osnove 1. Prvi preduvjet da bi se neki zadatak mogao uspješno riješiti jest znati kako zapravo zadatak glasi. zadatak u načelu može riješiti i stroj (npr. intuicijom. Specifikacija zadatka nije prijedlog kako ga riješiti. računalo) koji posjeduje samo memoriju i sposobnost logičkog rasuđivanja. pseudokodom.6 Razvoj računalnih programa . Planiranjem se predviđa tko će. tako i pri izradi računalnog programa planiranje može uštedjeti mnogo truda. Zbog toga je prije svega potrebno analizirati zadatak.Pri rješavanju svakodnevnih zadaća čovjek se služi znanjem. Iako se na prvi pogled može činiti da je zadatak jasan. to je u načelu više pomoćnih postupaka potrebno da bi se došlo do računalnog programa čijim se izvršavanjem rješava zadatak. Primjerice. računala imaju samo dva od tih obilježja: pamćenje i logičko rasuđivanje. čovjek se služi mnogim pomoćnim postupcima: planiranjem. Prvi korak u rješavanju bilo kojeg opsežnijeg zadatka jest planiranje. I ne samo to. Zato se kaže da se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji. Pri izradi složenih programa često sudjeluje mnogo ljudi pa je planiranje veoma važan dio pripreme kako bi se uskladio rad svih. Algoritam redovito svodi cjelokupan zadatak na rješavanje više jednostavnijih i manjih zadataka. Da bi si olakšao pretvorbu zadataka iz svijeta koji ga okružuje u oblik prihvatljiv računalu. već samo točan opis što je na raspolaganju i što se želi dobiti kao rezultat. tada je dovoljan da osoba koja nikad nije rješavala taj zadatak na temelju algoritma može doći do rješenja. Kao i u svakom drugom poslu. Što je zadatak koji treba riješiti na računalu složeniji. vremena i novca. slijedeći upute algoritma.

Dijagram tijeka sastoji se od nekoliko jednostavnih geometrijskih likova spojenih crtama na čijim su krajevima strelice. Na slici su prikazani uobičajeni geometrijski likovi i njihova uobičajena uporaba u dijagramu tijeka. Dijagram tijeka može pomoći objasniti i drugima prenijeti što se događa i što se treba dogoditi pri rješavanju zadatka. dobro je uvlačiti pojedine skupine izraza koje čine logičku cjelinu. Pseudokod je tobožnji program (grč. Algoritam je načinjen na temelju specifikacije. flow chart) je grafički prikaz programa koji olakšava izradu programa. Trebao bi biti napisan kao popis izraza koji slijede jedan za drugim. navedene pomoću naredbi programskog jezika. već na neki prikladni opisni način. i najčešće nisu. a napisan je na način na koji se može pretvoriti u naredbe računalnog jezika. zapravo nije napisan u programskom jeziku koji bi se mogao izravno primijeniti na bilo kojemu računalu. izvršiti bilo tko (uključujući i stroj). slijedeći upute. Pri izradi računalnog programa postupak se može pojednostavniti tako da se najprije riješi manji i jednostavniji zadatak. To je redovito niz relativno jednostavnih operacija čijim se slijednim izvršavanjem može na temelju ulaznih podataka dobiti rezultat. Može se reći da je dijagram tijeka slikovni prikaz algoritma.laž) jer premda nalikuje na računalni program.čije izvršenje nije više potrebna posebna inteligencija. Jedan od najčešćih postupaka za rješavanje složenog zadatka je podjela tog zadatka u jednostavnije i manje zadatke koji se mogu sagledati i riješiti u mnogo kraćem vremenu i s mnogo manje truda. već ih može. On olakšava analizu. pseudos . a ne programskom jeziku računala. Važno je uočiti da ti izrazi trebaju biti napisani na svakodnevnom govornom jeziku. Ako je riječ o računalima. Riječ je o izrazima koji su razumljivi svima koji govore taj jezik. To je pomoćno sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i računalu. a vizualizira zadatak i on postaje pregledniji. I-54 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . onda je algoritam uputa računalu kako može riješiti postavljeni zadatak. Tako usmjerene crte pokazuju tijek rješavanja zadatka pa odatle i naziv dijagrama. primjerice: Dijagram tijeka (engl. a to je moguće izradom pseudokoda. Izrada računalnog programa često je složen i dugotrajan postupak u kojem sudjeluje mnogo ljudi. S pomoću geometrijskih likova i usmjerenih crta prikazuje se način na koji se zadatak može riješiti. Pseudokod ne bi trebao sadržavati naredbe bilo kojeg programskog jezika za računalo jer bi time bio razumljiv samo onom tko razumije te naredbe. Te operacije ne moraju biti. Pri izradi složenih tvorevina ljudi si nastoje pomoći različitim pomagalima kako bi olakšali i ubrzali posao pa si tako i pri izradi programa za računalo pomažu raznovrsnim postupcima. Zbog bolje čitljivosti i razumljivosti pseudokoda. Pseudokod se sastoji od kratkih izraza na govornom jeziku koji opisuju i ukratko objašnjavaju pojedine zadatke algoritma. bolje razumijevanje zadatka i uočavanje logičke povezanosti pojedinih manjih zadataka koje treba riješiti da bi se postiglo dobro rješenje. Pseudokod bi trebao biti napisan tako da bilo koji programer u bilo kojemu programskom jeziku za računalo može na temelju njega napisati program.

Unatoč opsežnom ispitivanju. Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa (građevine). Pogreške u programu često su skrivene i pojave se tek stjecajem niza posebnih okolnosti. brisanje podataka s diska. Bug se može ispraviti samo tako da se prepravi program ili otkloni sklopovska pogreška. dijagram tijeka i druga pomagala koja trebaju osigurati logičku ispravnost programa. Zato su dobri programeri cijenjeni i traženi. Unatoč tome. primjerice. njihovu funkciju i ispravan oblik. Nakon što je program gotov. nakon što je mnogo primjeraka programa već prodano. Programiranje je pisanje niza naredbi koje tvore program. Bug je ime za trajnu pogrešku u programu ili sklopovlju računala. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na određen način gradi program (kuću). pseudokoda i dr. Upoznavši dobro značenje i način djelovanja svake naredbe. a naziva se sintaksa. dijagrama tijeka. Događa se zato da i PRO-MIL I-55 1 Osnove Programiranje . program Windows 95 ispitivali su deseci tisuća neovisnih korisnika prije puštanja u prodaju. Upravo zbog te složenosti teško je napisati program bez pogreške.Program je skup naredaba nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom. Pogreška dovodi do neželjenog ponašanja računala. Programer mora znati raspoložive naredbe računala. treba ga provjeriti. Čovjek koji piše program naziva se programer.naredbe. bug (čita se bag). Način korištenja naredbi u programu i njihovo slaganje strogo je propisano pravilima programskog jezika. programer mora prije svega dobro poznavati njegove sastavne dijelove . Primjerice. često se pogreška otkriva tek kod krajnjeg korisnika. pseudokod. a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi. U računalom nazivlju pogreške su dobile i posebno ime: engl. Provjera ili testiranje programa provodi se kod proizvođača programa i neovisnih ispitivača. na programeru ostaje najveći dio odgovornosti za logičku ispravnost programa jer uporabom neodgovarajuće naredbe može poremetiti logičku ispravnost. Glede logičke ispravnosti programa može se osloniti na algoritam. a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje. kao i količina i način ugrađenih naredbi (materijala). čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše. Razlog tome je složenost suvremenih programa. programer može započeti s kombiniranjem tih naredbi u program. Da bi mogao uspješno napisati program. Jedna te ista radnja može se izvršiti pomoću više različitih naredbi. Složene zadaće zahtijevaju složene programe pa je potreban sustavni pristup i uporaba različitih tehnika i pomagala pri izradi takvih programa: algoritama. a katkad može izazvati i opasne posljedice.

ali su tijekom vremena potrebne manje ili veće izmjene. Važan dio izrade programa je izrada dokumentacije za korisnika i za kasnije održavanje programa. zavukavši se između kontakata releja računala. To je neizravno održavanje programa na koje korisnik može malo izravno utjecati i pogodno je samo za programe koji se prodaju u velikim količinama (npr. Razlog za izmjene mogu biti promijenjene potrebe korisnika (npr. otkrivena skrivena pogreška u programu i dr. Postupak mijenjanja programa tijekom životnog vijeka programa i poduka korisnika o uporabi programa naziva se održavanje programa. zbog izmjene zakona ili načina rada). To je dobro za korisnika jer može tražiti izmjenu programa sukladno svojim potrebama. uz program za obradu teksta Microsoft Word dobije se priručnik koji ima nekoliko stotina stranica. primjerice. kada je jedan noćni leptir izazvao pogrešan rad računala Mark I. Obično program pri isporuci korisniku zadovoljava njegove potrebe. tehnički opis programa i samo katkad izvorni program. Većina tvrtki ipak to ne radi. Postupak provjere i ispravka programa je iterativan (opetovni) i često je potrebno nakon postupka provjere vratiti se na pisanje programa ili čak korake koje mu prethode. To znači osigurati da on radi upravo ono što korisnik od njega očekuje i da to radi bez pogrešaka. Rašireno je. Potpora kupcima je mogućnost kontaktiranja službe za korisnike telefonom ili elektroničkom poštom. Stručne osobe će kupcu pružiti nužne informacije o uporabi programa i o mogućem otklanjanju pogrešaka koje je korisnik uočio. ali pogrešno. U tom primjeru praktično nije moguće održavati program kod svakog korisnika pa se održavanje svodi na instaliranje nove inačice programa. mišljenje da se riječ bug u značenju pogreške rada računala rabi od 1940. priručnici za korisnika. Neke tvrtke pri prodaji programa nude korisniku ugovor o održavanju kojim mu jamče da će uvijek urediti program prema njegovim potrebama i da će tu izmjenu brzo provesti. promijenjeno sklopovlje na kojem se program izvršava. program Windows). uputa za instaliranje programa. Ostala dokumentacija nalazi se kod proizvođača programa i samo se u iznimnim slučajevima isporučuje korisniku. godine. Primjerice. već u određenim vremenskim razdobljima izdaju nove inačice (verzije) programa. I-56 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . U dokumentaciju ubrajaju se. Riječ bug na engleskom jeziku znači kukac ili stjenica. te mu je značenje prošireno s pojavom računala. Točno je da je pojam u upotrebi od sredine devetnaestog stoljeća kao naziv za skrivenu pogrešku u različitim tehničkim uređajima. Tijekom uporabe računalni program treba održavati.velike i poznate tvrtke prodaju programe za koje se tijekom uporabe ustanovi postojanje pogreške. Korisniku se obično isporučuje samo uputa za instaliranje programa i priručnik za njegovu uporabu.

računala povezana u mrežu omogućuju raspodjelu opsežnih poslova obrade podataka na više računala u mreži koja se ponašaju gotovo kao jedno veliko računalo. trebalo je međusobno povezati i njihove priključne uređaje. crtala i sl. skupi izlazni uređaji (npr. PRO-MIL I-57 1 Osnove 1. Tipičan primjer za to je npr. skupi uređaji za razmjenu podataka itd. potreba za povezivanjem informatičke opreme tvrtki. Razlozi koji opravdavaju povezivanje informatičke opreme u mrežu jesu: • jednostavan pristup podacima koji se nalaze na nekom drugom računalu u mreži (svaki od korisnika ima mogućnost sa svog računala pristupiti podacima kao da su smješteni upravo na njegovu računalu) • jednostavna i djelotvorna razmjena podataka među korisnicima . I u jednom i u drugom primjeru sustav za povezivanje trebao bi omogućiti što jednostavniji.3 Računalne mreže . Tako povezan sustav. programa itd.). e-mail. electronic mail ).Zbog rasprostranjenosti uporabe osobnih računala i u poslovne svrhe bilo je potrebno međusobno ih povezati. • jednostavna uporaba zajedničkih uređaja u koje se ubrajaju mediji za pohranu velike količine podataka (npr. laserski pisači.takva je razmjena podataka poznata pod nazivom elektronička pošta (engl. koji u određenom smislu čini sklopovsku i programsku cjelinu zove se mreža (engl. Mreža stvara okoliš u kojem korisnici mogu djelotvornije razmjenjivati i rabiti podatke i programe smještene na različitim računalima u mreži. a osim razmjene jednostavnih i kratkih poruka uključuje i razmjenu opsežnih poslovnih podataka. magnetske vrpce). network). gradovima ili čak državama. • raspodijeljena obrada podataka . djelotvorniji i jeftiniji način razmjene podataka među korisnicima kao i uporabu raspoloživih priključnih naprava. Povezivanje pojedinačnih dijelova informatičke opreme u mrežu zahtijeva ugradnju sklopovske i programske opreme te njihovo međusobno povezivanje spletom spojnih vodiča. Znatno složenija zadaća je povezivanje računala koja se nalaze u različitim zgradama. obično smještenih na jednom katu neke zgrade ili u cijeloj zgradi. Osim računala.

WAN Mreže koje pokrivaju široko zemljopisno područje (nekoliko stotina kilometara pa i nekoliko tisuća kilometara) nazivaju se rasprostranjene mreže ili skraćeno WAN (engl.3. npr. I-58 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . To. prema mediju za prijenos podataka. za veće brzine i udaljenosti. On povezuje računala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka. prema međusobnoj udaljenosti čvorova mreže. a podaci se prenose radiovalovima. Rasprostranjene mreže znatno su složenije od lokalnih. U primjeru povezivanja na internet pristupni čvor naziva se vruća točka (engl. relativno jednostavnom instalacijom i uporabom. Bežične mreže sukladne normama 802. omogućuje korisniku koji je u krugu desetak metara od Wi-Fi pristupnog čvora da s pomoću ručnog ili prijenosnog računala ostvari vezu s internetom. zemljama i kontinentima. local area network). Primjer popularne uporabe bežičnih mreža je u hotelima ili restoranima gdje se namjernici mogu bežično vezati u mrežu i na internet. optičkim kabelima. Bakrenim žicama podaci se prenose s pomoću električne struje. wide area network).11 poznate su još i pod nazivom Wi-Fi (engl. hotspot). Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala. Uređaji u mreži međusobno se povezuju bakrenim žicama ili. Moguće je i bežično povezivanje pri čemu se podaci prenose radiovalovima. Odlikuju se pristupačnom cijenom. wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom. a optičkim kabelima svjetlošću. Bežične mreže Bežične mreže (engl. prema ustrojstvu mreže itd. Najpoznatiji WAN je internet.1 LAN i WAN LAN Mreže ograničene na relativno malo zemljopisno područje (npr. primjerice. Često se Wi-Fi uređaji rabe za bežični pristup internetu.1.1.3. 1.1 Vrste mreža Mreže se mogu svrstati u skupine prema različitim kriterijima. Sve više korisnika nosi računalo sa sobom i želi se povezivati u mrežu ili spajati na internet bez nespretnog povezivanja žicama. wireless fidelity). promjer od nekoliko kilometara) zovu se lokalne mreže ili skraćeno LAN (engl. WLAN. Tipičan primjer lokalnih mreža jest sustav koji povezuje računala u jednoj zgradi. a uključuju povezivanje čvorova u različitim gradovima. Lokalne mreže najčešće služe za povezivanje informatičke opreme neke tvrtke na jednoj lokaciji.

server). klijent) i računala koje pruža uslugu (to je računalo poslužitelj. client) je računalo na kome radi korisnik mreže. Zadatak poslužitelja je dati na uporabu usluge. PRO-MIL I-59 1 Osnove Bežično povezivanje u načelu je skuplje i sporije od povezivanja žicama ili optičkim kabelima. client/server) Korisnik-poslužitelj mreža (engl. Računalo poslužitelj (engl. Korisniku mreže omogućava pristup uslugama i podacima koji se nalaze na poslužitelju. Računalo korisnik (engl. slanje zahtjeva.3.Slika 1.1. Internet je najpoznatiji primjer korisnik-poslužitelj ustrojstva mreže. client-server) dijeli obradu podataka između računala koje treba uslugu (to je računalo korisnik. Bitno obilježje organizacije mreže korisnik-poslužitelj jest podjela i specijalizacija posla između dviju strana. . obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obrađene podatke računalu korisniku. podatke i uređaje ostalim računalima u mreži.39 Načelni prikaz bežične mreže 1. server) redovito je udaljeno računalo koje korisnik mreže fizički ne vidi. slanje podataka i prijam obrađenih podataka. Na njemu su pohranjeni podaci i programi za pružanje raznih usluga.2 Korisnik/poslužitelj (engl. ali mnogo praktičnije za prijenosne uređaje. Zadaća mu je primiti zahtjeve. Njegov program zadužen je za korisničko sučelje.

npr. računala i računalne mreže nude nove i poboljšane mogućnosti rukovanja informacijama. Za razliku od ostalih informacijskih sustava. pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav.3 Internet Razvoj računalnih mreža stvorio je preduvjete za djelotvornu i relativno jeftinu distribuciju i razmjenu informacija. radiodifuznog i televizijskog sustava. tiskanih publikacija i dr. Glavne usluge koje uobičajeno nudi računalni informacijski sustav jesu: I-60 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .Slika 1.. slike i zvuka itd. ali s mnogo kraćim vremenom putovanja poruke i redovito s mnogo nižom cijenom. Računalni informacijski sustav Računalni informacijski sustav sastoji se od računala. mogućnost pretraživanja i izdvajanja informacija. računalnih mreža. To su. Nova tehnologija omogućila je nastanak potpuno novih izvora informacija koji se zajedničkim imenom zovu računalni informacijski sustavi. Uporabom računala. Korisnik može birati kada. telefonskog sustava. modema i računalne mreže korisnik se može povezati s izabranim informacijskim sustavom i koristiti se raspoloživim uslugama.40 Korisnici (engl. clients) šalju zahtjeve poslužitelju (engl. Uz to pojavila se mogućnost bitnog ubrzanja i pojeftinjenje nekih tradicionalnih postupaka komuniciranja. primjerice. server) na temelju kojih im poslužitelj dostavlja tražene podatke 1. Prvi put u povijesti korisnik s malo truda i sa skromnim sredstvima može putem interneta i web stranica objavljivati informacije u cijelom svijetu (pojam web stranica opisan je u nastavku).1. elektronička pošta je moguća zamjena za tradicionalno poštansko dopisivanje.3. Primjerice. brz dvosmjerni prijenos teksta. koliko i kojim slijedom želi primati informacije. Temeljna zadaća informacijskog sustava je omogućiti korisniku djelotvorno pretraživanje i dobavu informacije.

. Korisnik će imati trošak nabave opreme. CARNet ne naplaćuje svoje usluge te je najpogodniji način uključenja učenika ia akademske zajednice na internet. pa tako nije pod izravnim nadzorom nijedne institucije. organizacije ili vlade. tražilice. Zato se internet često naziva jednostavno engl. CARNet je dio interneta i svaki je sudionik CARNeta ujedno uključen i u internet. ali i mogućnost da vlastita dostignuća prikažu svijetu. cyberspace. Na taj način hrvatska znanost i školstvo imaju na raspolaganju svjetsko znanje i informacije. The Web. Za razliku od svih ostalih računalnih mreža i sustava. npr. mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio i nudi na uvid informacijski sustav.. Internet nije zemljopisno smješten na jednomu mjestu. ISP naplaćuje svoju uslugu povezivanja s internetom i taj trošak ne treba miješati s uporabom interneta koja je besplatna. Uporaba interneta je besplatna.). prema vremenu provedenom na internetu i sl. prijenos podataka na daljinu i sl. već doslovno obuhvaća cijeli svijet. trošak uspostave komunikacijske veze s internetom i dr. CARNet omogućuje priključak na internet praktično svim obrazovnim i istraživačkim ustanovama. Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža razmještenih diljem svijeta. Internetskom korisniku nudi mnogo različitih informacijskih usluga među kojima su najpopularnije elektronička pošta i www. npr. internetworking). forum. U Hrvatskoj posebnu ulogu ima davatelj internetske usluge CARNet. godišnje. primjerice elektronička pošta. internet service provider) i obično naplaćuju svoju uslugu (mjesečno. Cjelokupni se internetski prostor u fizičkom i informacijskom smislu popularno zove jednom riječju engl.. ISP. • Internet Posebno mjesto među informacijskim sustavima zauzima internet (kratica od engl. a može se slikovito zamisliti kao golema elektronička mreža koja obuhvaća cijelu kuglu zemaljsku i povezuje računala i računalne mreže. pa tako i nastavnicima i učenicima srednjih škola. Zadatak je CARNet-a graditi računalno-komunikacijski i informacijski sustav obrazovnih i znanstvenih ustanova. internet nije u vlasništvu nijedne osobe. ali neće morati posebno plaćati uporabu samog interneta.• • mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i uvid u poruke koje se već nalaze na takvoj ploči. Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na internet zovu se davatelji internetske usluge (engl. PRO-MIL I-61 1 Osnove mogućnost razmjene podataka između sudionika.

vlasnik web stranice. Nakon imena računala je kosa crta pa zatim put koji pokazuje mjesto na računalu gdje se I-62 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Web stranica dokument je koji se može prikazati na zaslonu monitora.) naziva se veza ili engl. a mogu se rabiti i telnet. Svaka riječ ili slika može biti veza (engl. link. Mozilla Firefox. Opera i dr. www ili popularnije web stranica (od engl. a prepoznaju se i po tome što kazalo mijenja oblik kad se nalazi na vezi. link. često nudi više od jedne stranice. Svaki put kada kazalo promijeni oblik u vrpci stanja pojavi se adresa stranice na koju ta veza vodi. home page) može se pristupiti svim ostalim ponuđenim stranicama. već je dovoljno samo mišem kliknuti na označeno mjesto na web stranici za pristup željenim informacijama. URL (engl. a zatim ime računala koje nudi informacijsku uslugu. Najčešći protokoli jesu: http. Može sadržavati tekst. hyperlink) s nekom drugom web stranicom na internetu. gopher. a sliči stranici knjige. Takvo označeno mjesto (podvučeno. Na uvodnoj stranici obično je naveden i onaj tko održava i uređuje stranice (engl. Microsoft Internet Explorer. ftp. Web stranice su redovito zasnovane na tehnologiji hipermedija tako da korisnik može jednostavnim klikom miša na pojedine dijelove stranice dobaviti nove informacije (vidi odjeljak o HTML-u i hipermediji). browser). Neobično je važna činjenica da korisnik ne mora znati na kojemu se računalu na internetu nalazi tražena informacija.www (web) Internet je omogućio korisniku pristup velikoj količini informacija. S prve ili uvodne stranice (engl. Protokol je propisani način kojim će se podaci prenositi mrežom. Svaki takav dokument koji je dio sustava www ima svojstveni URL oblika: protokol: / / imeracunala/put/informacija U gornjem obliku adrese “protokol” označava protokol kojim će se prenositi informacije koje pruža informacijski sustav. Web stranice zasnovane su na tehnologiji hipermedije. Nakon naziva protokola za prijenos slijedi dvotočje i dvije kose crte. wais itd. Klikom miša na vezu otvorit će se odabrana stranica. Glavni razlog velike popularnosti www jednostavnost je uporabe i privlačan prikaz informacija. uniform resource locator) jedinstvena je adresa kojom se može pristupiti nekom dokumentu koji je dostupan preko interneta i sustava www. odnosno na kojemu je informacija pohranjena. moguće ju je pregledavati uporabom nekog od web preglednika (engl. Takva su mjesta obično podvučena i naglašena bojom. tj. Jedan od najčešćih i korisniku najprihvatljivijih načina prikaza informacija jest s pomoću tzv. www sustav omogućuje prijenos i prikaz web stranica. webmaster). news. Kad je stranica prenesena na računalo korisnika. world wide web). Internet bez dvojbe svoju veliku popularnost duguje ponajprije sustavu www. Pružalac informacija. www na jednostavan i korisniku ugodan način povezuje cijeli internet u jedinstven informacijski sustav. podebljano i sl. pokretne i nepokretne slike i zvuk. npr.

167 i mogu se navesti umjesto slovčane adrese. Lokalna mreža koja je zasnovana na istoj tehnologiji kao i internet naziva se intranet. Dio intranet mreže koji je uz određena ograničenja dostupan vanjskim korisnicima naziva se ekstranet (engl. Ponovno slijedi kosa crta i na kraju ime dokumenta. Ponekad je potrebno dio podataka i usluga lokalne mreže dati na raspolaganje korisnicima koji nisu u nadležnosti vlasnika lokalne mreže. Značenje pojedinih dijelova adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko dodjeljuje adresu pa je moguće i drugačije značenje. PRO-MIL I-63 1 Osnove tražena informacijska usluga može dobaviti. sklopovlje i programi potrebni za uporabu interneta proizvode se u velikim količinama pa im je i cijena relativno niska. S gledišta računala pogodniji je način adresiranja brojkama pa su računala zapravo obilježena brojevima.3. Treba istaknuti da www nije isto što i internet.4 Intranet i ekstranet Razvojem interneta razvijani su i različiti sklopovi i programi koji omogućuju djelotvoran rad. Treba reći da je opisani način adresiranja web dokumenata prikladan čovjeku jer relativno lako može zapamtiti nekoliko riječi odvojenih točkama. npr. kupcima ili poslovnim partnerima. Na primjer. ali ne mora.56. Zbog velikog broja korisnika interneta. biti povezana s internetom. Intranet je vlasništvo korisnika i on upravlja njime i nadzire ga.http:// www. extranet).: 104. No da bi se računalo pronašlo na internetu mora se svaka slovčana adresa pretvoriti u brojčanu. Slovčane u brojčane adrese pretvara DNS (engl.hr/ Pomoću URL-a i web preglednika korisnik može na zaslonu monitora vidjeti dokument koji se “krije” iza tog URL-a. 1. informacije ili usluge koja se želi dobaviti.1. www je jedna od mnogih usluga koje internet nudi.37. npr. onda je obično povezana posredstvom posebnog računala koje nadzire i filtrira sav protok podataka između Intraneta i vanjskog svijeta. Brojčane adrese sastoje se od četiri broja odvojena točkama. firewall ). Brojčane adrese teško se pamte pa je smišljen sustav DNS kako bi ljudima olakšao pamćenje. za uvid u web stranice ustanove CARNet treba navesti URL: . Zbog toga su mnogi korisnici svoje lokalne mreže utemeljili na istoj tehnologiji kako bi mogli rabiti jeftine sklopove i provjerene programe. a uz to i jednostavno se povezati s internetom. Ako jest povezana. Takva lokalna mreža može.carnet . domain name system) i korisnik to i ne primjećuje niti se mora za to posebno brinuti. Takvo se računalo zajedno s prikladnim programima naziva vatrozid (engl.

a na prijemnoj ponovo rekonstruirati digitalne podatke. ali i složenih sustava za povezivanje više stotina ili čak tisuća. svojstvima i cijenom. Danas ima mnogo sustava za povezivanje računala koji se međusobno razlikuju namjenom. svaki sustav za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između dvaju fizički odvojenih mjesta. treba rabiti uređaje koji će na predajnoj strani digitalne podatke pretvoriti u oblik pogodan za prijenos. često i vrlo udaljenih računala.41 Lokalna mreža (LAN) spojena na internet 1.3.Slika 1. Unutar računala i računalnih uređaja podaci su u digitalnom obliku pa i sustavi za razmjenu podataka među njima moraju biti građeni tako da mogu prenositi digitalne podatke. I-64 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . složenost ili način građe.2 Prijenos podataka Uporaba mnogo računala stvorila je potrebu razmjene podataka među njima. Ima sasvim jednostavnih sustava za povezivanje samo nekoliko osobnih računala. Bez obzira na vrstu. Ako se podaci žele prenositi nekim od postojećih sustava koji nisu građeni za prijenos digitalnih signala.

Primjerice. a zbog toga što je riječ o odvojenim i jasno razlučivim stanjima. Digitalni sustav jest i prometna svjetlosna signalizacija (semafor) koja može biti u jednom od nekoliko stanja (crveno. Digitalni i analogni sustavi Sustavi koji mogu imati konačan broj stanja i kod kojih ne postoje međustanja zovu se digitalni sustavi. crveno-žuto. upload. 0 V i 5 V). namještanje glasnoće kod radioprijamnika jest analogno jer ima beskonačno mnogo mogućih stanja. Ako se podaci prenose s korisničkog računala na udaljeno računalo rabi se naziv stavljanje podataka ili engl. isključeno). U razmjeni podataka sudjeluju najmanje dva sudionika: jedan koji želi predati poruku (kojeg ćemo zbog jednostavnosti zvati predajnik) i drugi kojemu je poruka upućena ili koji treba primiti poruku (kojega ćemo zvati prijamnik). računala se zovu binarnima. to se u svakodnevnom govoru najčešće rabi naziv digitalna računala ili samo računala. 1.Pri prijenosu podataka između računala udomaćila su se dva naziva. primjerice. Kod digitalnih elektroničkih računala. Za razliku od digitalnih sustava.2. Razmjena podataka među sudi- PRO-MIL I-65 1 Osnove 1. ali se pokazalo da je za električki prikaz podataka najpogodniji prikaz s dva stanja.3. dakle. U ovom poglavlju pod prijenosom podataka razumijevat će se razmjena digitalnih podataka između više računala ili između računala i vanjskih uređaja.2 Brzina prijenosa podataka Postoji mnogo načina na koje bi se podaci mogli predočiti električkim veličinama. zovu se digitalnima. download. zeleno. Ukoliko se podaci prenose s udaljenog računala na korisničko računalo rabi se naziv skidanje podataka ili engl. Takav prikaz omogućuje jeftinu građu pouzdanih elektroničkih sklopova. Prijenos digitalnih podataka Pod prijenosom podataka u užem smislu razumijeva se prijenos podataka između računala i okoline. Zbog toga što je riječ o dvama stanjima.3. a takva su praktički sva računala danas u uporabi. žuto. jest sklopka za paljenje svjetla jer može biti samo u jednom od dvaju stanja: uključeno ili isključeno. Kako su velika većina računala u uporabi upravo digitalna binarna računala. Digitalna binarna računala su.2. Digitalni sustav.1 Skidanje i stavljanje podataka na računalo . računala unutar kojih se podaci predočuju samo dvama. stanjima. podaci se predočavaju pomoću dva moguća stanja: maksimalni napon i minimalni napon (npr. postoje i analogni sustavi koji mogu poprimiti bilo koje stanje između krajnjih vrijednosti (u načelu beskonačno mnogo stanja). i to jasno odvojenim i razlučenim.

Postoje i posebne inačice povezivanja s internetom posredstvom javne telefonske mreže. Uz to sažeti podaci zauzimaju manje memorije pa se postupak sažimanja često rabi za djelotvorniju pohranu podataka. 1. Iznajmljeni se komunikacijski kanal plaća cijelo vrijeme najma bez obzira na to rabi li ga korisnik ili ne.onicima moguća je ako među njima postoji “veza” kojom poruke mogu putovati s jednog mjesta na drugo. public switched telephone network. telefonska linija. PSDN ) korisnik se prema potrebi samo povremeno povezuje s informacijskim sustavom. Mbps. U načelu je korisnikova briga ostvariti takav komunikacijski kanal.” u “i tako dalje”. Dvije su glavne vrste komunikacijskoga kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža. Korisnik se mora obratiti organizacijama koje mu mogu osigurati ostvarenje takve komunikacijske veze. Uporabom iznajmljenog komunikacijskoga kanala korisnik je neprekidno u vezi s informacijskim sustavom. Komunikacijski kanal je npr. I-66 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . informacijskog sustava moguća je ako je između njih uspostavljen komunikacijski kanal. Čitatelj će u mislima pretvoriti “itd. Tu ćemo “vezu” zvati prijenosnim kanalom. U Hrvatskoj je to.” Umjesto devet slova i dva razmaka napisana su samo tri slova i točka. Nasuprot tome ostvarenje veze s pomoću modema i javne telefonske mreže jednostavno je i jeftino. Sukladno utrošenom vremenu uporabe komu nikacijskog kanala. Sustavi za prijenos digitalnih podataka grade se tako da brzina prijenosa podataka bude što veća.2. Gbps itd. Brzina prijenosa digitalnih signala mjeri se brojem bitova prenesenih u jednoj sekundi ili skraćeno bps (engl.3. korisnik ga i plaća (slično kao uporabu telefona). Primjer sažimanja u svakodnevnu životu je pisanje kratica. primjerice kad se umjesto “i tako dalje” napiše “itd.3 Načini spajanja na internet Razmjena podataka između korisnika i izvora informacija. način komuniciranja pa ga rabe samo oni korisnici koji moraju imati praktički neprekidnu vezu s izvorom informacije. data compression) je postupak pretvorbe podataka na takav način da konačan rezultat ima manje bitova od izvornih podataka. Budući da se prenosi manje bitova. Uporabom javne telefonske mreže (engl. PSTN ili engl. ali i najskuplji. Nedostatak komuniciranja modemom je relativno mala brzina komunikacije i moguće zauzeće telefonske linije. primjerice. CARNet (dostupan učenicima i članovima akademske zajednice) ili neki od komercijalnih davatelja usluga. bits per second ) ili višekratnicima Kbps. Komuniciranje iznajmljenim komunikacijskim kanalom najbolji je. Sažimanje podataka (engl. Jedna od mogućnosti povećanja brzine prijenosa digitalnih podataka jest prethodno sažimanje podataka. public switched data network. vlasnik izvora informacija nema s time ništa ni glede opskrbe korisnika tom mogućnosti ni glede naplate uporabe komunikacijskoga kanala. tj. postiže se veća brzina prijenosa. Na prijamnoj se strani niz bitova pretvara ponovno u izvorni oblik.

dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal. Fizički medij za prijenos podataka mreže ISDN su telefonske linije pa se sustav može primijeniti na postojećem telefonskom sustavu. razmjenjivati zvučne informacije. Pri uporabi ISDN-a korisnik mora imati opremu koja analogne signale pretvara u digitalne. a s druge strane s NT uređajem. U mrežni zaključni uređaj korisnik može uključiti do osam različitih uređaja: ISDN telefon. ISDN kartica ili skraćeno TA (engl. network terminator). istodobno mogu raditi samo dva od uređaja.42 Priključak uređaja na ISDN PRO-MIL I-67 1 Osnove ISDN . a priključuje se na ISDN. slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom. već samo prilagođava digitalne podatke iz računala u digitalne podatke prilagođene prijenosu ISDN-om. Izrađuje se kao kartica za ugradnju ili kao vanjski uređaj. Za računalni priključak na ISDN korisnik mora imati dva uređaja. zapravo je pogrešan jer ovdje nije riječ o modulaciji i demodulaciji. Prvi od njih je mrežni zaključni uređaj ili skraćeno NT (engl. integrated services digital network) je sustav koji omogućuje objedinjeni prijenos zvuka. ISDN modem bitno je različit uređaj od klasičnog modema jer on ne pretvara digitalne podatke u analogne. Slika 1. Korisnik ISDN-a može posredstvom jednog priključka. faks poruke. faks-uređaj. To je uređaj koji se s jedne strane povezuje s računalom posredstvom PCI ili USB sabirnice. Iako je naziv “modem” uobičajen. digitalne podatke. elektroničku poštu. ISDN modem itd. To je uređaj koji isporučuje telekomunikacijska tvrtka.ISDN (engl. veća brzina prijenosa podataka. mogućnost priključka više terminala na jednu telefonsku liniju te mogućnost prijenosa zvuka i digitalnih podataka iz računala. Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal. Glavna razlika ISDN-a prema klasičnom telefonskom sustavu je u načinu prijenosa podataka od korisnika do telefonske ili komunikacijske centrale. terminal adapter). Premda svaki od tih uređaja može imati različit pozivni broj. kao što je to slučaj s telefonskim priključkom. Za slanje računalnih podataka korisnik mora imati još jedan uređaj koji se naziva ISDN modem. Prednosti ISDN-a u odnosu na klasičnu telefonsku mrežu su: brže biranje. slikovne informacije.

nego slanja. Umjesto pretvorbe u analogni signal i slanja analognih zvučnih signala telefonskim linijama.DSL i ADSL DSL (engl. a postupak demodulacija. internal modem) ili modemi za ugradnju ugrađuju se u računalo. asymetric digital subscriber line) čije je osnovno obilježje različita (asimetrična) brzina prijenosa podataka pri primanju i slanju. I-68 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Unutarnji modemi (engl. Glavne prednosti unutarnjih modema jesu male dimenzije i niža cijena od vanjskih. a sklop koji to obavlja modulator. Vanjski modemi (engl. Za razliku od ISDN-a. Da bi to bilo moguće. digital subscriber line) je tehnologija koja iskorištava puno raspoloživo frekvencijsko područje telefonskih linija između korisnika i telefonske centrale te tako omogućuje mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. opremljeni nadzornim LED-sijalicama koje prikazuju stanje modema i priključnicama za spoj s računalom i telefonskom linijom. Uporabom modema moguće je i s pomoću javne telefonske mreže relativno jednostavno razmjenjivati podatke između dva udaljena računala. Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne frekvencije ponovno u digitalne signale. DSL je cijelo vrijeme “na vezi” (engl. kod korisnika i u telefonskoj centrali mora postojati poseban uređaj koji omogućuje takav prijenos. Za razliku od analognog modema i ISDN-a kod kojih se naplaćuje trajanje veze. Modem Modem je uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija. pa je velik dio raspoloživog kapaciteta neiskorišten. Postupak pretvorbe digitalnih signala u signale zvučne frekvencije naziva se modulacija. Postoji više inačica DSL-a. Zbog toga je prije prijenosa digitalne signale potrebno pretvoriti u signale za koje su građene telefonske linije. DSL šalje digitalne signale slično kao i ISDN. nije potrebno pri svakom povezivanju na internet ostvarivati vezu. Zato ADSL omogućuje mnogo veće brzine primanja podataka. Građeni su u obliku kartice s priključnicom koja se priključuje na sabirnicu računala. Uočilo se da većina korisnika pri korištenju interneta mnogo više podataka prenosi na svoje računalo nego što ih šalje. Na predajnoj strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije. DSL se obično naplaćuje prema količini prenesenih podataka. Telefonske linije građene su za prijenos govornih signala. a najpopularniji je ADSL (engl. Naziv modem nastao je iz početnih slova riječi modulator i demodulator. external modem) proizvode se kao samostalni uređaji. online). tj. relativno su uskog frekventnoga područja i nepogodne za prijenos digitalnih signala. Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka. smješteni su u prikladno kućište. Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator.

Povezivanje posredstvom telefonske linije To je najrasprostranjeniji način povezivanja jer na mnogim mjestima već postoji telefonska linija i priključak. Podatke. Povezivanje kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka Do pojedinih mjesta provedena je kabelska instalacija s kabelima velike propusne moći podataka pa je u tom slučaju moguća i brza veza s internetom. Opisani načini povezivanja modemom. a dostupna je samo onima koji imaju instalaciju kabelske televizije i ako pružatelj nudi i uslugu spajanja na internet. Zbog toga sve više ustanova. a šalje ih nekim od gore spomenutih kanala. Suvremeni mobilni telefoni također imaju mogućnost bežičnog spajanja na internet. Bežično povezivanje Bežično povezivanje posebno je pogodno za povezivanje prijenosnih računala.2. dakle. Podatke prima tako ostvarenom satelitskom vezom. obično je prisutna samo na određenim mjestima. ne može slati satelitskom vezom već ih samo primati. odgovarajući prijamnik i programe. . Kako je provođenje takve instalacije skupo.3. Satelitska veza Za osobe koje skidaju veliku količinu podataka pogodna je satelitska veza. hotela i ostalih mjesta okupljanja više ljudi imaju mogućnost bežičnog povezivanja s internetom. tvrtki. PRO-MIL I-69 1 Osnove Prijenos podataka modemom je prespor za suvremene zahtjeve pa se rabe samo ako ostali načini povezivanja nisu mogući. a često i nemoguće. Nakon pojave ADSL-a mogućnosti povezivanja taj način povezivanja više nije popularan.4 Komunikacijski kanali Osim prema vrsti usluge i brzini razmjene podataka povezivanje na internet može se svrstati u skupine prema fizičkom ostvarenju komunikacijskog kanala.1. Zbog česte promjene mjesta spajanje prijenosnih i ručnih računala kabelima je nespretno. Prikladan je za osobe koje nemaju mogućnost ostvarenja brze internetske veze na drugi način. Često se pri instalaciji kabela za kabelsku televiziju korisnicima nudi mogućnost priključka na internet tom instalacijom. Nije potrebno provoditi dodatnu kabelsku instalaciju što je uvijek skupo. Korisnik mora imati satelitsku antenu („tanjur“). DSL i ADSL su posredstvom telefonske linije. To je pogodna mogućnost za brzu vezu s internetom.

1. I-70 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Postoje dva osnovna modela naplate. Kad je korisnik samo povremeno spojen s internetom ta je opasnost mnogo manja jer računalo većinu vremena nije dostupno na internetu. online) i ne mora uspostavljati vezu svaki put kad želi pristupiti internetu. To je s gledišta korisnika povoljno jer ne mora gubiti vrijeme na uspostavu veze. to će više i platiti. postoji i stalni mjesečni trošak koji korisnik mora platiti i u okviru koga može prenijeti određenu količinu podataka. firewall software). npr. Zbog toga pri stalnoj vezi korisnik mora računalo opremiti odgovarajućim programima za zašittu. Što više podataka korisnik prenese. • Kako je računalo korisnika cijelo vrijeme povezano s internetom mnogo je veća opasnost od nedobronamjernih pokušaja upada u računalo korisnika.2.3. • Trošak stalne veze ovisi o davatelju internetske usluge. Jedan model korisniku naplaćuje količinu prenesenih podataka. antivirusnim programima i dr. npr. Uz to.5 Značajke stalne veze Korisnici koji su s internetom povezani stalnom vezom (npr. Zlonamjernici mogu cijelo vrijeme pokušavati prodrijeti u računalo korisnika i dočepati se podataka s korisničkog računala ili mu nanijeti kakvu drugu štetu. Taj je model pogodan za korisnike koji prenose velike količine podataka (npr. • Korisnik je cijelo vrijeme spojen na internet (engl. zaraziti računalo virusom. Davatelji internetskih usluga nude različite brzine prijenosa podataka o čemu onda ovisi i cijena za korisnika. video zapise) jer za plaćeni iznos mogu prenositi neograničenu količinu podataka. • Brzina prijenosa podataka kod stalnih veza je velika i zadovoljava većinu korisnika. ADSL-om ili kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka). Drugi je model naplate plaćanja određenog stalnog iznosa bez obzira na količinu prenesenih podataka (engl. flat rate). trebaju imati na umu dobre i loše značajke takve veze. vatrozidnim programima (engl.

a u nekim slučajevima i daktilografe (računala kojima se može diktirati glasom). Računalo je velika pomoć pri obavljanju različitih administrativnih poslova: izrada. treba procijeniti hoće li računalo moći uspješno obaviti posao koji radi čovjek. U većini slučajeva računalo pomaže čovjeku pri obavljanju posla obrađujući. poslovi za čije su obavljanje potrebni osjećaji. pohrana i ispis najrazličitijih dokumenata. poslovi za koje je važna izravna ljudska komunikacija. Moguće uništenje računalnih sustava pojedinih tvrtki moglo bi izazvati njihovu propast. spremajući i prikazujući mu potrebne podatke. Pri tome se cjelokupan posao obavlja bez posredovanja čovjeka. Cjelokupna obrada bankovnih računa. Banke ne mogu zamisliti svoje poslovanje bez uporabe računala i kvar računalnog sustava praktično obustavlja rad banke i može izazvati goleme gubitke. isplate i prikaza stanja računa klijentu. gluma) i sl. Sveopća prisutnost računala katkad navodi na pomisao da je računalo pogodno za sve poslove i da može zamijeniti čovjeka u bilo kom području. Računalo je iz uporabe praktično istisnulo pisaće strojeve. Nabrojit ćemo ovdje neke od poslova u kojima je računalo djelomično ili u potpunosti zamijenilo čovjeka. plaćanja i druge bankovne transakcije. Odluka što poduzeti na temelju takvih podataka ostaje na čovjeku. a već i djelomična oštećenja. U tvrtkama koja se bave osiguranjem računala su preuzela cjelokupni posao evidencije klijenata i obrade podataka. I njihova bi djelatnost bila u današnjim uvjetima nemoguća bez računala. može izazvati goleme štete. pjevanje. Zato prije zamjene ljudskog rada računalnim. PRO-MIL I-71 1 Osnove 1. Uloga računala u poslovnom i svakodnevnom životu velika je pa postoje poslovi koji se danas više ne bi mogli obavljati bez računala. I njihovo poslovanje nezamislivo je bez računala.4 Informacijska i komunikacijska tehnologija u svakodnevnom životu . Većina banaka nudi klijentima mogućnost poslovanja posredstvom interneta pa tako klijent bez dolaska u banku i bez kontakta sa službenikom banke može obaviti uplate. kamata i sl. stvaralački poslovi (pisanje. automatizirana je i posao službenika svodi se na unos podatka i manipulaciju s novcem. Tvrtke koje se bave rezervacijom i prodajom zrakoplovnih karata već duže vrijeme taj posao obavljaju pomoću računala i računalnih mreže. To nije točno i postoje brojni poslovi u kojima je čovjek bolji od računala ili pak računalo uopće ne može zamijeniti čovjeka. U slučaju bankomata računalo preuzima cjelokupan posao provjere bankovnog računa. U takve poslove ubrajaju se npr. Takve tvrtke redovito su povezane u cijelom svijetu tako da se rezervacija i kupovina karte može obaviti u bilo kojem uredu u svijetu. primjerice zaraza računala računalnim virusom. poslovi u kojima je potreban osjećaj zdravog razuma i rasuđivanja.Računalo je danas prisutno u svim ljudskim djelatnostima.

oglašavanja i promidžbe proizvoda ili usluga posredstvom računalnih mreža. 1.). I-72 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . tehnologija obrade podataka (računala svih vrsta i njihovi vanjski uređaji). dakle.4. prodaje. televizija.1 Informacijska i komunikacijska tehnologija Pod pojmom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (engl. Web commerce. 1.2 Internetske usluge Internet je omogućio nov način pružanja različitih usluga čineći ih jeftinijim. njihovim umrežavanjem i posebice njihovom masovnom uporabom stvorili su se uvjeti za nov način komuniciranja i poslovanja među ljudima. računalni programi i usluge. skraćeno ICT) podrazumijevaju se tehnologije za rukovanje informacijama. Elektronička trgovina (engl.4. Tu se primjerice ubrajaju tehnologije za pohranu podataka (magnetski i optički mediji. računalne mreže. npr. information and communications technology. Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku. e-commerce.1 Elektronički svijet Pojavom računala. bržim i dostupnijim. tehnologije za prijenos podataka (radio.1. ICT je. Ako je riječ o elektroničkoj trgovini koja se obavlja posredstvom interneta. 1. rabi se ponekad naziv engl. mobilna telefonija.4. elektroničkom naplatom ili razmjenom podataka. prijenos računalnih podataka i dr. pojam koji obuhvaća mnoštvo tehnologija namijenjenih rukovanju informacijama. electronic commerce. EC ) sastoji se od kupovine. kopirati obrađivati i putovati s mjesta na mjesto brzo i jeftino. Informacije u elektroničkom obliku mogu se umnažati.Postoje i mnoga druga područja ljudskog djelovanja u kojima je rad bez računala bitno otežan ili nemoguć. Riječ je o trgovanju koje se obavlja posredstvom www ili web stranica.1.). Elektroničko poslovanje je naziv za vođenje poslovne komercijalne komunikacije i upravljanje poslovanjem elektroničkim putem. poluvodičke memorije i dr.

). Kako kupac ne upisuje broj svoje kreditne kartice nema opasnosti od krađe. secure sockets layer). posredstvom banke i sl. Kupac upisuje potrebne podatke izravno u formular objavljen na www stranici i nakon potvrde kupnje automatski se tereti njegova kreditna kartica za cijenu naručene robe ili usluge. S gledišta kupca plaćanje je jednostavno i brzo jer cjelokupnu transakciju može obaviti na internetu. Zato je s gledišta kupca jako važno na neki način provjeriti vjerodostojnost objavljenih informacija na www stranicama i pouzdanost tvrtke kojoj plaćaju robu ili uslugu. Osim plaćanja kreditnom karticom. Najveća stvarna opasnost za kupca nije krađa. većina ponuđača se od toga brani šifriranjem poruke pri slanju i prijamu.. a istodobno ponuđaču nude jednostavnu naplatu prodanih usluga ili roba.Uobičajeni postupak elektroničkog poslovanja odvija se u nekoliko koraka: • Ponuđač objavljuje www stranice na kojima oglašava. Najpoznatiji posrednik pri plaćanju je PayPal. plaćati se može pouzećem. Postoje tvrtke koje nude posredništvo pri plaćanju i na određeni način štite kupca od moguće krađe. PRO-MIL I-73 1 Osnove . Najbrži i najjednostavniji je plaćanje kreditnom karticom. Kod takvih tvrtki korisnik može otvoriti račun i na račun položiti određeni iznos novaca. zlorabi njegov identitet i sl. Posrednik pri plaćanju nudi određena jamstva kupcu i prodavaču da neće doći do zlorabe pri transakciji. Taj je strah uglavnom mnogo veći od stvarne opasnosti. već plaćanje robe ili usluge koja ne odgovara oglašenoj. Najčešće se za šifriranje rabi SSL protokol (engl. Ovisno o ponuđaču kupljeno se može platiti na više načina. slijedeći upute s www stranica naručuje i plaća željenu robu ili uslugu • Ponuđač nakon naplate šalje korisniku naručeno. Ovaj način naplate izaziva kod kupca najveću sumnju i strah od zlouporabe. Kupac tako može platiti nepostojeću uslugu ili robu koju nikad neće dobiti zbog prevaranata koji se na www stranicama predstavljaju kao pouzdane i poštene tvrtke. Iako je načelno moguće "ukrasti" podatke koji putuju internetom. promiče i nudi na prodaju robe ili usluge • Potencijalni kupac posredstvom www preglednika pregledava www stranice ponuđača i bira što će kupiti • Ako se odluči na kupovinu. Naime kupac mora upisati i poslati podatke koji su dovoljni da netko zlonamjeran iskoristi te podatke i nanese štetu kupcu (troši njegov novac. pa tako internetom putuju šifrirane poruke beskorisne zlonamjerniku. Nakon toga kupac dobiva korisničko ime i lozinku pomoću kojih može plaćati usluge na internetu. ali su svi ti načini plaćanja sporiji ili skuplji od plaćanja kreditnom karticom.

356 dana u godini (kupac može robu razgledati u bilo koje doba i može je razgledati koliko god želi) • podroban opis robe i mnogo popratnih informacija vezanih za robu ili uslugu • mnogo proizvoda među kojima se može birati brza i jednostavna usporedba roba i cijena različitih ponuđača brzo i jednostavno pronalaženje roba i usluga koje je teško pronaći u svom okolišu • praktično trenutna dobava roba ako je riječ o robi u digitalnom obliku (računalni programi. publikacije u digitalnom obliku. objašnjenje načina uporabe proizvoda. zvučni zapisi. video zapisi i sl.). Prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca Temeljne prednosti elektroničkog trgovanja s gledišta kupca su ove: • dostupnost 24 sata na dan. osigurati prikaz sadržaja www stranice prilagođen svakom kupcu ovisno o njegovim sklonostima.Obilježja elektroničkog trgovanja Iako je po mnogočemu elektroničko trgovanje slično uobičajenom trgovanju. pouzdane i sigurne www stranice • poticati kupca na kupovinu različitim akcijama (popustima. ponuđač mora osigurati organizaciju koja mora neprestano biti pripravna i brzo reagirati na promjene na tržištu u ekonomskom. chat). društvenom.) • suziti područje roba ili usluga koje se nude (specijalizirati se za relativno usko područje) • nuditi robu ili usluge koje su suvremene i nove i neprestano pratiti razvoj. osigurati stalno dostupne. tehnološkom i svakom drugom pogledu. posebnim ponudama i sl. newsgroups). mrežnim novinama (engl.) • stvoriti zajednicu kupaca različitim alatima za komuniciranje: specijaliziranim brbljaonicama (engl. • pružiti kupcu mogućnost dodatne pomoći i informiranja posredstvom www stranica koje će mu olakšati odluku pri kupnji (to može biti usporedba cijena sa sličnim proizvodima drugih ponuđača. I-74 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . objašnjenje tehnologije izrade proizvoda i sl. ipak se od njega razlikuje po mnogim obilježjima. nagradnim igrama. Za uspješno elektroničko poslovanje važni su ovi čimbenici: • ponuditi robu ili uslugu koja za kupca ima vrijednost po povoljnoj cijeni • osigurati odgovoran. potrebama i željama. uslužan i prijateljski odnos s kupcom uz brzu reakciju na njegove zahtjeve (posvetiti pozornost svakom kupcu i stvoriti osobni odnos s kupcom) • osigurati privlačne www stranice na kojima se nude robe ili usluge sa slikovnim i tekstualnim opisom onog što se nudi i s mogućnošću jednostavnog snalaženja na www stranicama. cirkularnim elektroničkim pismima i sl.

za elektroničku trgovinu su u načelu pogodne robe i usluge ovih obilježja: • robe koje su po svojoj naravi u digitalnom obliku (računalni programi. knjige i sl. usluge pohrane i obrade podataka i sl. publikacije na optičkim diskovima. kod elektroničke trgovine kupac mora čekati danima ili čak tjednima da roba stigne) • nemogućnost pristupa internetu. navika. video zapisi. U poteškoće uspješnog elektroničkog trgovanja se ubrajaju i ovi čimbenici: • zabrinutost kupca za sigurnost podataka koje šalju internetom. koordinacija i posvećenost poslovanju zaposlenika ponuđača • loša procjena potrebnog vremena i sredstava za ostvarenje i vođenje elektroničkog poslovanja • nedosljedno ostvarenje poslovnog plana. želja i razloga za kupovanje potencijalnih kupaca • zanemarivanje potencijalne konkurencije pri osnivanju i radu elektroničke trgovine • nesposobnost predviđanja reagiranja potencijalnih kupaca i konkurencije • zakonske regulative i sl. zvučni zapisi. razgovor s ostalim kupcima u trgovini. a nakon plaćanja se moraju transportirati do kupca. • precjenjivanje vlastitih mogućnosti i sposobnosti • nedovoljna motiviranost. što je posebno prisutno u siromašnim i nerazvijenim zemljama i područjima • društvene navike kupovanja. obilazak trgovina i fizički dodir s robom i sl. koje često uključuju razgovor s prodavačem.Kao i svaki drugi oblik poslovanja i elektroničko poslovanje i trgovanje ima svoje specifične poteškoće i opasnosti: • nerazumijevanje potreba. Robe i usluge pogodne za elektroničko poslovanje S obzirom na specifičnosti elektroničkog poslovanja.) • robe koje imaju veliki omjer odnosa cijena/težina kako bi udio transportnih troškova u ukupnoj cijeni za kupca bio što manji i ne bi bitno povećavao cijenu robe (primjerice dragocjenosti. posebice podataka kreditnih kartica koji bi se mogli zlorabiti (mnogi ljudi ne žele te podatke slati internetom i time praktično odustaju od elektroničkog poslovanja) • nemogućnost trenutnog preuzimanja robe (za razliku od uobičajene trgovine gdje kupac dolazi u posjed robe trenom plaćanja i može je odmah rabiti. skupe elektroničke komponente. PRO-MIL I-75 1 Osnove Poteškoće elektroničkog trgovanja .) • rezervni dijelovi za različite strojeve i uređaje koje kupac ne može lako pronaći u trgovinama u svojoj blizini • roba koju je iz bilo kog razloga kupcu nelagodno kupovati u uobičajenim trgovinama. kod koga se roba i usluge nude na uvid u digitalnom obliku.

U usluge elektroničke vlade ubraja se: • povezivanja informacijskih sustava tijela državne uprave čime se pojednostavnjuje prikupljanje različitih potvrda. otvaranje nove tvrtke. Elektroničko bankarstvo (engl. Elektronička vlada (e-vlada.). I-76 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . • pružanje različitih usluga vezanih za zakonski propisane postupke evidencije nekretnina • uvid u različite službene dokumente • mogućnost sklapanja pravno važećih ugovora na daljinu rabeći elektronički potpis. e-banking) je naziv za pružanje bankarskih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom. U usluge elektroničkog bankarstva ubraja se: • plaćanje svih vrsta računa u zemlji i inozemstvu • plaćanje kreditnih obveza • pregled stanja računa i prometa po računima • ugovaranje različitih financijskih usluga (različite vrste štednje.Robe koje u načelu nisu pogodne za elektroničku trgovinu su ove: • robe koje imaju mali omjer odnosa cijena/težina zbog relativno velikih transportnih troškova • pokvarljiva roba ili roba koja ima neugodan miris ili zahtijeva poseban transport • roba koja zahtjeva izravan fizički uvid ili probu prije kupnje (npr.• preuzeti informacije. kupovanje udjela u investicijskim fondovima i dr. svoju šifru – pin. tu se ubraja i roba kod koje je važna vjernost boje jer nije moguće jamčiti istovjetnost boje prikazane na zaslonu monitora i stvarne boje robe. karticu i dr.) • imati pristup internetu. elektronički token. uvid u propise i dokumente i dr. Za uporabu usluge elektroničkog bankarstva korisnik obično mora: • imati otvoren račun u banci • sklopiti ugovor o uporabi usluga elektroničkog bankarstva. dokumente i uređaje za sigurnu identifikaciju (npr.odjeća. engl. obuća). uvjerenja i ostalih dokumenta • pružanje različitih usluga građanstvu vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave • pružanje različitih usluga poduzetnicima vezanih za poslovanje s tijelima državne uprave čime se bitno olakšava i ubrzava npr. plaćanje različitih doprinosa. trajni nalozi za plaćanje. e-goverment) je naziv za pružanje javnih usluga posredstvom računala i računalnih mreža što danas znači uglavnom internetom.

4.1. Postoje različiti oblici e-učenja: poučavanje bez izravnog kontakta nastavnika i učenika. e-učenje kao potpora tradicionalnom učenju itd. elektronička pošta. npr. bolja iskoristivost vremena zaposlenika itd. fakultetima u tvrtkama za održavanje tečajeva i drugdje. optičkih diskova itd. E-učenje se primjenjuje na školama. računalnih mreža. Sve te tehnologije razvijene su neovisno o e-učenju i zatim prilagođene i primijenjene za poučavanje.43 E-učenje omogućava praćenje nastave s bilo kog mjesta koje ima pristup internetu Pri e-učenju rabe se različite ICT tehnologije prilagođene namjeni poučavanja. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje prednosti e-učenja su ove: • smanjeni sveukupni troškovi poučavanja (manje nastavnika. learnig management system.: blog. manje prostora. Takvo poučavanje uključuje prijenos nastavnih sadržaja posredstvom interneta. konferencijski sustavi itd. brbljaonica (engl. electronic learning. manji troškovi putovanja vezanih za provođenje nastave. televizije. chat). poučavanje s povremenim izravnim kontaktom nastavnika i učenika. wiki. engl. elearning) je način poučavanja kod kojeg je medij za razmjenu informacija između nastavnika i učenika ICT tehnologija. audio i video zapisa. Slika 1. e-learning. sustavi za upravljanje poučavanjem (engl.) • skraćeno vrijeme potrebno za poučavanje (brže svladavanje predviđenog nastavnog gradiva) i time djelotvornije poučavanje • suvremenost obrazovnih materijala i postupaka PRO-MIL I-77 1 Osnove 1. LMS).3 E-učenje .Elektroničko učenje (e-učenje.

Zbog moguće velike kulturne raznolikosti učenika (zbog međusobno velike zemljopisne udaljenosti učenika) može se dogoditi da način poučavanja nije svima prikladan. a u kojim nedostaci. nedostupnost potrebne opreme.• • • ujednačen način poučavanja u poučavanje je moguće uključiti vrhunske eksperte pojedinog područja automatizirana provjera znanja i automatizirana provjera zadovoljenja svih uvjeta za uspješan završetak školovanja. područja u kojim treba svladati motorne vještine. nedostupnost komunikacijskih kanala • tiskani udžbenici i ostali materijali za poučavanje često su kvalitetniji i učenicima prikladniji od materijala u obliku primjenjivom za e-učenje • smanjena kulturna i društvena interaktivnost zbog smanjenog izravnog međusobnog kontakta učenika. sposobnosti učenika rabiti ICT tehnologiju. E-učenje ima i nedostataka u odnosu na tradicionalno učenje. S gledišta učenika nedostaci e-učenja su ovi: • tehnološka ograničenja (nepoznavanje ICT tehnologije nužne za e-učenje. S gledišta učenika prednosti e-učenja su ove: • dostupnost nastavnih materijala i poučavanja na daljinu (nastava se može pratiti s bilo kog mjesta) • ritam poučavanja može se prilagoditi svakom učeniku što smanjuje stres i povećava zadovoljstvo učenika (poučavanje u bilo koje vrijeme i bilo kojim ritmom) • interakcija potiče učenike na kreativno usvajanje znanja i na aktivnu ulogu u poučavanju • povjerenje da se poučava suvremeno stanje područja poučavanja. I-78 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Ne postoji jednoznačan odgovor u kojim će slučajevima prevladati prednosti. S gledišta ustanove koja provodi poučavanje nedostaci e-učenja su ovi: • početna investicija za uspostavu e-učenja veća je od investicije u tradicionalno e-učenje (priprema ICT infrastrukture i priprema obrazovnih materija u obliku prikladnom za e-učenje) • relativno brzo zastarijevanje ICT infrastrukture te potreba za stalnim investiranjem i obnovom • tehnologija igra ključnu ulogu u poučavanje pa je potrebna stalna tehnološka potpora i održavanje • učenici moraju posjedovati znanja potrebna za uporabu ICT tehnologije i moraju imati odgovarajuću opremu i komunikacijske kanale • neka područja je teško ili nemoguće poučavati samo e-učenjem (npr. To ovisi o predmetu poučavanja. dostupnosti ICT tehnologije itd. pripremljenosti ustanove koja poučava za e-učenje.

CAD. Zaposlenike koji rade na daljinu može se podijeliti u dvije skupine: zaposlenici koji rade za drugog poslodavca i osobe koje vode vlastiti posao. • određeni administrativni poslovi. bolja koncentracija. proizvodnje (engl. savjetodavne usluge) • pisanje. Omogućiti zaposlenicima rad na daljinu za poslodavca ima ove prednosti: • povećanu produktivnost i motiviranost zaposlenika (manje izostanaka s posla. Nisu ni svi zaposlenici pogodni za rad na daljinu čak i kad je riječ o poslovima koji se mogu obavljati na daljinu. Podaci koji se obrađuju na računalu mogu se jeftino. Možemo ih naći čak i udaljena od prostora tvrtke. To je omogućilo novu vrstu zaposlenja .rad na daljinu (engl. computer aided design). bolji radni okoliš. CAM. manje vremena provedenog na putu na posao i s posla. Među poslove koji jesu pogodni ubrajaju se ovi: • promidžba i prodaja na daljinu (potpora klijentima. teleworking) ili rad kod kuće. Računala možemo naći u svim dijelovima tvrtke: od ureda do proizvodnih pogona. prevođenje. uređivanje publikacija i sl.4 Rad na daljinu .) • mogućnost biranja zaposlenika iz mnogo veće skupine ljudi koji mogu biti fizički vrlo udaljeni od ureda tvrtke ili su zbog drugih razloga u nemogućnosti izbivati duže iz kuće (roditelji.Većina tvrtki danas rabi računala za različite poslovne djelatnosti od projektiranja pomoću računala (engl.1. preseljenje i sl. manji stres i sl. Pri tome se posao može djelomično ili u potpunosti obavljati na daljinu. computer integrated manufacturing).) PRO-MIL I-79 1 Osnove 1. brzo i jednostavno prenijeti na udaljeno mjesto pa ljudi koji rade na računalima mogu biti fizički međusobno udaljeni. Među vještine koje moraju imati zaposlenici posebno su važne ove: • motivacija • samodostatnost • komunikacijske sposobnosti • poznavanje tehnologije potrebne za rad na daljinu. Računala su omogućila da su mnogi poslovi neovisni o fizičkom mjestu gdje se obavljaju. invalidi i sl. lektoriranje. computer aided manufacturing) do cjelovitog i objedinjenog poslovanja tvrtke pomoću računala (engl.) • mogućnost zadržavanja kvalitetnog zaposlenika koji više ne može iz bilo kojih razloga dolaziti u ured (roditeljstvo.4. CIM. Rad na daljinu za drugog poslodavca Nisu svi poslovi pogodni ni mogući za rad na daljinu.

obavljaju iz vlastitog doma uz pomoć računala. uključujući promidžbu. a da je uspjeh neizostavan. Rad na daljinu za poslodavca ima i nedostataka: • teškoće u nadzoru i upravljanju zaposlenicima (moguća degradacija vještina i kvalitete rada zaposlenika. S gledišta zaposlenika rad na daljinu (točnije rad od kuće) ima ove prednosti: • nema putovanja na posao i s posla na koji mnogi zaposlenici gube mnogo vremena i živaca • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (posebno važno roditeljima male djece) • nema pretpostavljenog koji je fizički prisutan i nadzire rad i koji odobrava izlaske i način rada. Ovdje se pod vođenjem posla od kuće razumijeva posao za koji ne treba poseban poslovni prostor već se sve poslovne aktivnosti. energiji (rasvjeta. telefona. neki poslovi ne mogu se obavljati na daljinu).)) • poteškoća u obrazovanju i obuci zaposlenika • smanjena sigurnost podataka • povećani telekomunikacijski troškovi • opasnost od prekida telekomunikacijskih veza i time veze s zaposlenikom (nema povezanosti između zaposlenika i osjećaja pripadnosti timu. I-80 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . naplatu i sl. početna investicija u uspostavljanje radnog mjesta na daljinu (oprema. je izostanak socijalnog kontakta i druženja s ostalim zaposlenicima. Treba upozoriti na neke tipične zablude pri pokretanju vlastitog posla od kuće. komunikaciju s klijentom. telefaksa i sl. Pri pokretanju vlastitog posla može se na prvi pogled učiniti da je to lako. posebice onih koji rade od kuće.• • ušteda u radnom prostoru. prodaju. Vođenje vlastitog posla od kuće Vođenje vlastitog posla od kuće ne razlikuje se puno od vođenja bilo kojeg drugog posla. Glavni razlozi pokretanja vlastitog posla od kuće su ovi: • nema putovanja na posao i s posla • radno vrijeme se u mnogo slučajeva rada na daljinu može prilagoditi potrebama zaposlenika (nema pretpostavljenog. obuka i sl. grijanje) i ostalim troškovima. zaposlenici mogu živjeti i raditi u blizini klijenata. financijski dobitak (većina zaposlenika smatra da vrijedi više nego je plaćena pa vlastiti posao nudi mogućnost veće zarade)). Glavni nedostatak zaposlenika koji rade na daljinu. interneta. jednostavno i jeftino.

npr.1 Elektronička pošta Elektronička pošta (engl. Nema pretpostavljenog. postoje mnoga druga područja poslovanja koja zahtijevaju ulaganja pa osnivač mora predvidjeti ta sredstva (početna promidžba. internetu. Proizvod ili usluga nije bitna. praktički bez obzira na udaljenost. relativno niske cijene i mogućnosti izravnog prijenosa teksta iz računala u računalo. Radno vrijeme će ovisiti o klijentima i njihovim potrebama želi li se ostvariti uspješno poslovanje. ne treba previše računati na to.4. Nisu potrebne investicije. Osoba ili organizacija koja se želi dopisivati elektroničkom poštom treba imati računalo i pristup nekom od računalnih informacijskih sustava.2.). Porodica i prijatelji podržavat će posao. electronic mail. pa tako i ovaj od kuće. nerazumijevanje. među kojima su zavist.• • • • • • • Ne treba nikakvo iskustvo. Mnogo je vjerojatnije da će osnivač izgubiti mnogo novaca u kratkom roku ne pristupi li poslu krajnje odgovorno. To je samo privid jer će neizravno posao nadzirati klijenti što je često veći psihički pritisak nego nadzor jednog pretpostavljenog. Zbog mnogo razloga. Moguće je odrediti radno vrijeme prema želji. 1. Iskustvo pokazuje da su potrebni mjeseci prije nego se na vlastitom poslu počne zarađivati isto ili više nego na poslu koji je osnivač napustio. Poslovanje može biti uspješno samo ako se nudi roba ili usluga koju kupac želi kupiti. a jedna od najrasprostranjenijih je elektronička pošta.4. elektronička pošta danas je vrlo popularan način dopisivanja. određeno iskustvo u području u kom se misli poslovati važno. U svijetu se na dan razmijeni više bilijuna elektroničkih poruka pa je to vrlo rasprostranjeni način pisanog komuniciranja.2 Komunikacija Postoji mnogo načina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektroničkom obliku. Uspješan posao ne može se razviti temeljeći ga samo na prijateljima i rođacima. nabava opreme i sl. PRO-MIL I-81 1 Osnove . E mail ) je oblik dopisivanja putem računala i sustava koji ta računala međusobno povezuju. Iako nije potrebno investirati u poslovni prostor. skepsa i sl. Zaradit će se brzo i mnogo novaca. To je velika zabluda jer je za svaki uspješan posao. plaćanje vanjskih usluga. pa je s tog gledišta vrlo bitno o kojem je proizvodu ili usluzi riječ. Prijatelji i rođaci će kupovati. Neće biti potrebno prodavati. To će biti istina samo ako se nudi nešto što oni trebaju i žele kupiti. 1. Zbog velike brzine prijenosa podataka. Temeljna funkcija svakog poslovanja je prodati robu ili uslugu koja se nudi pa se od tog dijela posla ne može pobjeći. ozbiljno i oprezno.

Informacijski sustav osigurava da svaka poruka naslovljena na određenu adresu završi upravo na toj i samo na toj adresi.hr.zemlja Ime i prezime je obično stvarno ime i prezime korisnika. Ta adresa jedini je način razlikovanja korisnika u mreži i jedini podatak koji je potrebno znati želi li se nekome poslati elektronička pošta.prezime@računalo.hr. prema korisnikovoj želji izabrani naziv.hr ili dgrund@sk. Tako je. organizacija koja upravlja tim računalom i država u kojoj se računalo nalazi.grundler@sk. a zatim slijedi ime računala na kojemu korisnik ima elektroničku poštu. Bitno je samo zadržati oblik adrese.organizacija. Npr.t-com. osoba koja upravlja informacijskim sustavom i održava ga. Uobičajen oblik internetske adrese jest: ime. tj. primjerice. U okvir “Subject:” treba s nekoliko riječi sažeti sadržaj poruke kako bi primatelj na prvi pogled mogao zaključiti o čemu je u poruci riječ.44 Elektronička pošta je jedan od najrasprostranjenijih načina pisane komunkacije Korisničko ime može biti stvarno ime ili se zbog praktičnosti rabi kraće zamjensko ime. Adresu primatelja treba upisati u okvir uz koji piše “To:” Programi za rukovanje elektroničkom poštom obično osim okvira u kojem se upisuje adresa primatelja imaju i okvir za istodobno slanje kopija poruke označen “Cc:” (engl. Poruka se može poslati jednoj osobi ili više njih istodobno tako da se navedu adrese svih primatelja.grundler@sk. a desno naziv računala (sk).Na zahtjev takva korisnika administrator sustava. ustanove (t-com) i države (hr . Razdjelni je znak @ (čita se et ili master spejs). Značenje pojedinih dijelova elektroničke adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko oblikuje adresu. carbon copy).t-com.: darko. Slika 1.t-com. I-82 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . ali može biti i neki drugi. Lijevo od razdjelnog znaka je ime i prezime. elektronička adresa autora ovog poglavlja: darko.Hrvatska). dodijelit će korisniku jedinstvenu elektroničku adresu. U tom okviru mogu se napisati adrese svih primatelja kojima se želi poslati poruka.

Većina korisnika interneta zna otvoriti web stranicu.4.com i dr. Za početak potrebno je otvoriti web stranicu koja nudi mogućnost besplatne elektroničke adrese. instant messaging) Istovremene poruke (engl. Postoje inačice usluga istovremene poruke kod kojih se može prenositi i glas i slika. Nisu potrebna nikakva podešavanja niti instalacija posebnog programa (osim web preglednika kojeg većina korisnika ima instaliranog). Skype.com.t-com. Popularnije usluge istovremenih poruka su: Windows Live Messenger. instant messaging. Takve tvrtke redovito nude i webmail uslugu. Nakon otvaranja stranice kliknuti na vezu registracija. To je različito od npr. Postupak otvaranja besplatne elektroničke adrese sličan je kod svakog od spomenutih pružatelja usluge tog tipa.2.. treba naučiti rabiti takav program. Nakon toga otvara se prozor u kojem se nalaze objašnjenja kako postati korisnikom te koje se sve vrste korisničkog odnosa mogu zasnovati.yahoo. U stvarnom vremenu znači da sudionici komunikacije moraju istodobno biti za računalom žele li razmjenjivati informacije. no to je zbog ograničenih kapaciteta prijenosnih kanala manje popularno od pisanih poruka. PRO-MIL I-83 1 Osnove .hr. 1. Komunikacija se odvija tako da pošiljatelj tipka poruku koju primatelj istodobno čita na svom zaslonu i na nju odgovara.: www. Uz to. AOL Instant Messenger i dr. IM) je način komunikacije između dvoje ili više ljudi posredstvom ICT tehnologije (najčešće posredstvom interneta). a primatelj će je primiti kad se uključi u ICT sustav. Takva adresa može se otvoriti na web stranicama. a rukovanje webmail uslugom je jednostavno pa je to popularan način rukovanja elektroničkom poštom. Program za rukovanje elektroničkom poštom potrebno je instalirati na korisnikovo računalo i podesiti mu postavke za svakog korisnika posebno (ako se više korisnika služi istim računalom). Mnogim korisnicima to je prekomplicirano pa elektroničkom poštom rukuju pomoću usluge poznate pod nazivom webmail. Mnogi pružatelji usluge elektroničke pošte korisnicima daju mogućnost otvaranja besplatne elektroničke adrese.hotmail. Microsoft Outlook). www. Riječ je o razmjeni pisanih poruka u stvarnom vremenu (sinhrona komunikacija). postupak slanja i prijama pošte jednostavan je i svakom dostupan.Uporabom nekog od programa za rukovanje elektroničkom poštom (npr. elektroničke pošte (asinhrona komunikacija) kod koje pošiljatelj može poslati poruku bilo kada. Besplatna elektronička adresa može se otvoriti na web stranicama tvrtke koja nudi takvu uslugu. www. npr. Elektroničkoj pošti pristupa se ovaranjem odgovarajuće web stranice i upisivanjem svog korisničkog imena i lozinke.2 Istovremene poruke (engl. Kod istovremenih poruka primatelj mora poruku primiti praktično istodobno kad je pošiljatelj šalje inače će poruka biti nepovratno izgubljena.

Glavna prednost je velika ušteda u naknadama koje je potrebno plaćati telekomunkacijskoj tvrtki. moguća je razmjena glasovnih poruka posredstvom interneta. Ako oba sudionika komunkacije rabe VoIP tehnologiju. VoIP tehnologija je povezana i s klasičnom telefonskom mrežom pri čemu naknada za uspostavu takve veze ovisi o telekomunikacijskog tvrtki koja nudi uslugu. ne treba plaćati nikakvu dodatnu naknadu. To je tehnologija koja omogućava razgovor koji je vrlo sličan telefonskom razgovoru posredstvom interneta. tada je skup tehnologija poznat pod nazivom Voice over Internet Protocol (VoIP). posebice ako je riječ o međunarodnim razgovorima.2. Kod prijenosnih računala koja obično imaju ugrađen mikrofon i slušalice dovoljno je instalirati VoIP program. internet telephony). Za ugodnu i praktično primjenjivu glasovnu komunikaciju bitna je brzina prijenosa podatka kako bi se moglo komunicirati bez zastoja i prekida. Ako je riječ o glasovnoj komunikaciji posredstvom interneta. pa je za spore veze takva komunikacija neprikladna ili nemoguća. Rabi se još i naziv internetska telefonija (engl. Kako se zvuk može digitalizirati i prenositi internetom.45 VoIP omogućava glasovnu komunikaciju posredstvom interneta Korisnik koji posjeduje računalo i ima pristup internetu za uporabu VoIP tehnologije treba instalirati prikladni program (obično besplatan) i nabaviti mikrofon i slušalice. Trenutno najpoznatija VoIP usluga je Skype.1.4. I-84 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Kvaliteta razgovora bitno ovisi o brzini i kvaliteti internetske veze. osim one koju korisnik plaća za uporabu interneta. Slika 1.3 Zvučna komunikacija preko interneta (VoIP) Internetom se razmjenjuju digitalni podaci.

4. Blog je web stranica koju piše pojedinac i na njoj uglavnom kronološkim redom bilježi svoja razmišljanja i stavove. Uporabom tehnologije poznate pod nazivom Web syndication može se automatizirati postupak prijenosa i osvježavanja audio i video zapisa. Osim što služe za zabavu. burzovnih podataka i sl. download ) takav zapis te ga zatim reproducira na svom računalu. Informacije sadržane u RSS dokumentu mogu se prikazati uporabom odgovarajućeg programa poznatog pod nazivom RSS čitač (engl. a osoba koja stvara takve datoteke engl. Sastoje se od komentara i veza na druge web stranice. feed sadrži informaciju koja se želi objaviti i opisne podatke o informaciji (autor. S gledišta onog tko objavljuje vijest prednost RSS zapisa je mogućnost automatske objave informacija. RSS dokument koji je poznat pod nazivom engl. audio ili video zapis. Korisnik se „pretplaćuje“ na vijesti unošenjem URL adrese u odgovarajući program ili klikom na RSS ikonu na web stranici u web pregledniku.4. vijesti. Pri tom korisnik mora sam pronaći audio ili video zapis i provjeravati postoje li novi zapisi.Pod nazivom RSS (engl.6 Digitalne audio i video datoteke Posredstvom interneta moguće je prenositi digitalizirane audio i video zapise. podcasting. really simple syndication) podrazumijeva se skup formata zapisa podataka namijenjenih objavi informacija koje se često mijenjaju. datum i sl. Jedan od načina prijenosa je da korisnik prenese na svoje računalo (engl. Ti podaci mogu biti tekst. PRO-MIL I-85 1 Osnove 1. Korisnik se „pretplaćuje“ na zapise koji ga zanimaju. što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. 1. blogovi povezuju pojedince s zajedničkim interesima. provjeriti jesu li izmijenjeni od zadnjeg pregleda i pohraniti ih na računalu korisnika.2. npr. istoj web stranici) i automatski prikaz RSS dokumenata pri svakoj izmjeni. 1. Postupak automatskog prijenosa podcast datoteka naziva se engl. Takvi audio i video zapisi nazivaju se engl. Na internetu ima na milijune blogova i njihovi vlasnici su ljudi različitih zanimanja i interesa. Odgovarajući program može automatski pronaći zapise u podcast formatu.2. RSS reader).4. Normirani format RSS zapisa omogućuje prikaz zapisa unutar mnogih programa. Mnogi blogovi su osobnog karaktera na kojem njihovi vlasnici pišu o događajima iz vlastitog života.). podcast.2. Nakon „pretplate“ program će u zadanim vremenskim intervalima provjeravati RSS zapis i prikazati ga korisniku. Svaki korisnik interneta može otvoriti svoj blog i na njemu stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. a program će obaviti sve ostalo potrebno da bi korisnik čuo ili vidio zapis i da bi uvijek bio obaviješten o novim zapisima i promjenama.4 Stvarno jednostavne vijesti (RSS) .5 Web dnevnik (blog) Blog je skraćenica od engleske riječi weblog. podcaster. a s gledišta korisnika informacije mogućnost uključivanja RSS zapisa s više izvora na jednom mjestu (npr.

Uz to. 1. Slika 1. dok je kod drugih potrebno steći uvjete za pristup. forume.46 Logotipovi popularnih online zajednica Internetski forum je usluga interneta koja omogućuje razmjenu mišljenja među sudionicima uporabom web preglednika. Sva komunikacija članova virtualnih zajednica odvija se posredstvom računala i računalnih mreža (najčešće interneta). Najčešće se takvim zajednicama pristupa web preglednikom i posredstvom web stranica. Zbog lakšeg snalaženja forum je obično I-86 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . članovi takvih zajednica rabe i ostale mogućnosti komunikacije: elektroničku poštu. Za razliku od uobičajenih zajednica. To nalikuje na oglasnu ploču (engl. međutim. Na takvim web stranicama moguće je jednostavno stvoriti virtualnu zajednicu bilo koje namjene i u nju uključiti po volji mnogo ljudi. članovi istog sportskog kluba i sl. nudi mnogo više različitih usluga koje olakšavaju djelovanje virtualne zajednice: prijava članova zajednice.4. U načelu poruke na forumu mogu ostavljati i čitati sudionici interneta bez ograničenja. istovremene poruke. forum. slanje skupnih poruka članovima zajednice.4. Primjerice. Članovi pojedine zajednice su ljudi koje vežu zajednički interesi ili zajednička djelatnost. Za stvaranje virtualne zajednice dovoljna je web stranica i elektronička pošta. Najčešće se. virtualna zajednica može biti skup ljudi koji su zajedno pohađali školu.1.1 Online zajednice Virtualne zajednica nazivaju se još i online zajednice. Najpopularnije takva društvena web mjesta su MySpace i Facebook. Ograničavanjem pristupa osigurava se da članovi virtualne zajednice dijele slične interese. Sve poruke koje korisnik napiše i pošalje na forum vidljive su svim ostalim sudionicima foruma. massage board ) na kojoj sudionici ostavljaju poruke. formiranje grupa korisnika.3. Za razliku od uobičajenih zajednica. brbljaonica i dr. istovremene poruke itd. članovi su iste porodice.3 Virtualne zajednice Virtualne društvene zajednice (engl. članovi virtualnih zajednica malokad se ili nikad ne sreću izravno. Neke od zajednica otvorene su svima. virtual social network) su skupovi ljudi međusobno povezani računalima i ICT tehnologijom. web stranice koje služe stvaranju i održavanju virtualnih zajednica opće namjene poznate su pod nazivom društvena web mjesta. jednostavno publiciranje fotografija. virtualne zajednice omogućuju povezivanje ljudi bez obzira na mjesto boravka. Sudionici su najčešće anonimni jer se pri slanju poruke na forum ne mora navesti pravi identitet.

U brbljaonicu se može uključiti otvaranjem odgovarajuće web stranice. a međusobno su povezani računalnim mrežama (najčešće internetom). Ako je ne pročita neposredno nakon što je poslana. Riječ je o usluzi koja omogućuje razgovor sudionika koji su uključeni u internet u stvarnom vremenu. chat). instat messaging). .4. 1. U stvarnom vremenu znači da primatelj mora poruku pročitati praktično istodobno kad je poslana. To pak znači da sudionici razgovora u brbljaonici moraju istodobno biti za računalom. Istovremene poruke obično se rabe za razgovor između sudionika koji se poznaju. To je jedna od glavnih razlika između brljaonice i istovremenih poruka (engl. Najčešće za uporabu istovremenih poruka potrebno je instalirati odgovarajući preglednik. igrati u skupinama jedni protiv drugih ili igrati protiv programa.2 Objava i dijeljenje sadržaja na mreži Članovi virtualnih zajednica žele međusobno komunicirati. YouTube) pojednostavnjuju postupak objave PRO-MIL I-87 1 Osnove podijeljen u nekoliko skupina prema temema razgovora. Većina usluga omogućuje korisniku da se nakon prijave vrlo jednostavno uključi u rad zajednice uporabom samo web preglednika i slijedeći jednostavne upute. Ta je poruka tako dugo na zaslonu dok je ne “izguraju” nove poruke drugih sudionika. Zbog toga svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za računalom. primjerice. ona je vidljiva u prozoru koji vide svi sudionici razgovora. Igrači mogu sudjelovati neovisno i igrati jedan protiv drugoga. Razgovara se tako da sudionici pišu svoje poruke pomoću tipkovnice i čitaju ih na zaslonu monitora.3. Brbljaonica ima mnogo i korisnik ih može birati prema svom ukusu. dok se brbljaonica najčešće rabi za razbibrigu i razgovor između nepoznatih osoba. Primjerice forum i blog i nevješti korisnici mogu naučiti rabiti u vrlo kratkom vremenu i uz minimalni trud. Kako obično ima mnogo sudionika razgovora.Jedna od popularnih usluga razmjene informacija na internetu je usluga poznata pod nazivom brbljaonica (engl. Često su to ljudi koji nemaju dovoljno znanja da bi znali jednostavno publicirati svoja djela ili komunicirati bez teškoća. To je bitno različito od. Mrežne računalne igre (engl. Različite usluge za dijeljenje i publiciranje video sadržaja (npr. multiplayer game) su računalne igre u kojim sudjeluje više osoba koje se nalaze na raznim mjestima. U popularnim igrama često istodobno sudjeluje mnogo igrača. Zato se nastoji sve postupke vezane za moguće aktivnosti članova virtualnih zajednica što više pojednostavniti i učiniti lakim za uporabu. poruke su kratko vrijeme na zaslonu (obično manje od minute) i onda nepovratno nestaju. poruka se briše i primatelj (ili primatelji) više je ne mogu vidjeti. Jednostavnost uporabe i mogućnost rasprave o različitim temema jedan je od glavnih razloga popularnosti foruma. elektroničke pošte kod koje se poruka čuva duže vremena i primatelj je može pročitati mnogo kasnije nego je poslana. Onog trena kad sudionik u razgovoru napiše poruku. network games. dok je za brljaonicu dovoljan web preglednik.

Takve osobe mogu nagovoriti djecu na izravni osobni kontakt s mogućim neželjenim i štetnim posljedicama. Druga je mogućnost da davatelj usluge te podatke javno objavi što korisnik možda ne želi.3. To znači da se osoba može lažno predstaviti krijući svoju dob. npr. porijeklo. Poznati su slučajevi prijevara i zlostavljanja koje su bile posljedice lažnog predstavljanja u virtualnim zajednicama. imovinski status. Zaštita privatnosti Osobni podaci su u načelu tajni i bez dozvole vlasnika ne bi smjeli biti dostupni javnosti. obrazovanje itd. Zlonamjerne osobe mogu tako prevarom uspostaviti odnos iz kojeg mogu izvući materijalnu ili kakvu drugu korist.3 Mjere zaštite pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama Sudjelovanje u virtualnim zajednicama krije i određene opasnosti koje treba imati na umu pri sudjelovanju u njihovim radu. može se dogoditi da ga kasnije smeta objava njegovih osobnih podataka. Primjerice. krivičnu odgovornost ili kažnjavanje. Opasnost od anonimnih osoba Pri uspostavi odnosa u virtualnoj zajednici najčešće ne postoji pouzdan način provjere identiteta osobe s kojom se korisnik upoznaje. datum rođenja. Može se dogoditi da davatelj usluge zlorabi te podatke za namjenu s kojom se korisnik ne slaže. 1. Opasnosti se mogu svrstati u dvije glavne skupine. Postoje i usluge koje omogućuju da korisnik drugima dozvoli pristup određenim datotekama na svojem računalu te tako s njima dijeli određene sadržaje. I-88 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama može se dogoditi da se zlorabi naivnost ili neoprez korisnika.toliko da praktično svatko može objaviti svoj uradak. tjelesne značajke. Zbog toga bi korisnik prije unošenja osobnih podataka morao provjeriti politiku davatelja usluge i provjeriti postoji li jamstvo da će te podatke vidjeti samo onaj kome to korisnik dopusti. Najčešće se ti podaci prodaju tvrtkama zainteresiranima za promidžbu ili prodaju određenih proizvoda. adresa stanovanja i sl. pri prijavi u virtualnu zajednicu od korisnika se traže osobni podaci. kritičnosti i opreza za takve situacije. Zbog toga u virtualnim zajednicama treba biti osobito oprezan i nepovjerljiv pri upoznavanju i održavanju odnosa s osobama za koje se ne može provjeriti stvarni identitet. Korisnik bi morao imati mogućnost zabraniti slanje svojih podatka bez svoje posebne privole. Iako pri prijavi korisnik može misliti da je nevažno što će davatelj usluge činiti s tim podacima. Opasnost od lažno predstavljenih osoba prijeti posebno djeci koja nemaju dovoljno iskustva.4.

Postoje tvrtke koje su specijalizirane za projektiranje i izvedbu rasvjete i koje pri tom uzimaju u obzir mnogo čimbenika koji mogu poboljšati stanje s ergonomskog gledišta. namještaja.4. pri radu s računalom to podrazumijeva takvu građu računala.4. Primjerice.4. 1. a za čovjeka što manje štetna i što ugodnija. probleme s mišićima i dr. površine namještaja) • umjetna rasvjeta treba biti takva da se može podešavati jakost rasvjete (jakost približno 700 lx) • izbjeći blještavost koja može nastati izravno od izvora svjetla. interakcija se može optimirati uglavnom prilagodbom okoliša. osvjetljenja i dr. Pri osvjetljenju radnog mjesta koje podrazumijeva rad s računalom.1 Ergonomija Ergonomija je znanstvena grana koja se bavi prilagodbom ljudskog okoliša ljudskim potrebama. glavobolju.4. Osvjetljenje radnog mjesta koje uključuje rad s računalom je važno i može znatno utjecati na rezultate rada i na zdravlje u ugodu osobe koja radi za računalom. pad koncentracije. PRO-MIL I-89 1 Osnove .4.1. treba obratiti pozornost na sljedeće: • osvjetljenje u prostoriji treba biti razmjerno nisko kako bi se osigurao odgovarajući kontrast na zaslonu monitora • dodatno treba osvijetliti dokumente kojima se čovjek služi pri radu s računalom (dodatna podesiva lokalna rasvjeta na radnom mjestu) • prostoriju treba urediti tako da je što manja i difuzna refleksija pri osvjetljenju dnevnim svjetlom (boje zidova. računalnih programa. 1. kako bi mu taj rad bio što manje naporan i kako bi što je manje moguće negativno utjecao na njegovo zdravlje. Njen konačni cilj je optimirati ljudsku interakciju s okolinom na takav način da je ta interakcija djelotvorna i svrsishodna. Kako se malo može utjecati na ljudska psihofizička ograničenja.4 Zdravlje Danas postoje mnogi poslovi koji od zaposlenika zahtijevaju dnevni višesatni rad za računalom. Takav rad može uzrokovati različite zdravstvene probleme pa korisnik treba biti upoznat s mogućim posljedicama rada za računalom i mjerama prevencije. priključnih uređaja. kako bi čovjek bio što djelotvorniji u onom što radi. neizravno refleksijom ili zbog prevelike razlike u osvijetljenosti pojedinih dijelova vidnog polja • treba nastojati da su svjetlosni izvori smješteni tako da nema njihovog odraza na zaslonu • preporuča se uporaba LCD monitora s velikim antireflesknim zaslonom.2 Osvjetljenje Dugotrajan rad s računalom s ergonomskog gledišta zahtjeva posebnu rasvjetu. Zbog toga treba nastojati osigurati primjerenu rasvjetu radnog mjesta. Neprikladna rasvjeta može prouzročiti zamor očiju i pogoršanje vida.

Očima može smetati i loše podešena slika monitora (mutna. Monitor treba smjestiti tako da je pri normalnom radu glava u uspravnom položaju. Pri radu s računalom oči se povećano umaraju zbog više razloga. Oči manje trepću pa je zamijećena njihova povećana suhoća što dovodi do povećanog umora.3 Položaj tijela pri radu s računalom Jedna od prvih i najvažnijih mjera sprečavanja negativnih zdravstvenih posljedica dugotrajnog rada za računalom jest uređenje radnog mjesta i radnog okoliša sukladno ergonomskim načelima. To znači da pri uspravnom položaju glave monitor treba biti smješten tako da je pogled uprt u gornji rub zaslona.) ili velika razlika svjetline između zaslona monitora i okoliša. Slika 1.4. Oči se umaraju i zbog neprekidnog fokusiranja na relativno bliski zaslon monitora pa povremeno treba gledati u daljinu i pogled skrenuti s zaslona. nakon dužeg rada korisnik može osjetiti bolove u vratu. prevelik ili premali kontrast. sitna slova i sl. 1. treba odmarati oči i to po mogućnosti svakih 15 minuta rada.Uz sve navedene mjere.47 Računalno radno mjesto treba prikladno urediti I-90 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . svrbeža i upala.4. Te se mjere mogu podijeliti u skupine s obzirom na vrstu zdravstvenih problema koje mogu izazvati. Zbog toga je posebno važno namjestiti pogodnu mikroklimu (temperaturu i vlažnost zraka) radnog prostora. Ako je monitor smješten prenisko ili previsoko.

PRO-MIL I-91 1 Osnove . stopalima na podlozi. Nepridržavanje ovih načela može za posljedicu imati ozbiljne zdravstvene poremećaje koji se ponajprije očituju bolovima u šaci i zapešću.4. jedna od najvažnijih mjera prevencije zdravstvenih tegoba jest razgibavanje i promjena položaja.4.5 Okolina Računala i računalni uređaji utječu na svoj okoliš na razne načine. Nepridržavanje ovih smjernica najčešće uzrokuje bolove u leđima koji mogu biti vrlo neugodni i dugotrajni. Ramena trebaju biti opuštena. Stolac na kome se sjedi trebao bi biti na kotačićima s naslonom za leđa i mogućnošću podešavanja visine i naslona. Program će omogućiti rad tek nakon što prođe određeno vrijeme predviđeno za odmor.4. dok su drugi neizravni. utrošak električne energije. Zato se uz sve navedene mjere preporuča povremeno mijenjanje položaja i razgibavanje.Korisnik treba nastojati sjediti uspravno. Kut u laktu mora biti pravi kut ili nešto veći. elektromagnetska zračenja koja emitira računalo i računalni uređaji (posebice monitor). koljenima koja su nešto niže od bokova. U određenim vremenskim razmacima treba prekidati rad i vježbati ili se barem prošetati ta odmarati oči (vježbe za odmaranje očiju). buka (posebno nekih vrsta pisača) i sl. skrenuti pozornost da nisu svi ljudi jednako osjetljivi na bolove u leđima pa neće jednako osjetiti posljedice nepravilnog položaja pri radu s računalom. 1. a stolica treba imati oslonce za ruke.. Zbog mnogo pokreta koje ti dijelovi tijela učine za vrijeme rada s računalom potrebno je posvetiti posebnu pozornost mjerama zaštite. Svakako treba s vremena na vrijeme mijenjati položaj i razgibavati se. Tipkovnica treba biti na tvrdoj podlozi s osloncem (podmetačem) za ruke. npr. Ruke trebaju pri radu biti u takvom položaju da su podlaktica. Navest ćemo ovdje neke od mjera u tom smislu. Postoje računalni programi koji će blokirati rad računala nakon određenog neprekidnog rada i uputiti osobu koja radi za računalom kako vježbati. zastarjela računalna oprema itd. primjerice. istrošeni toneri laserskih pisača. Korisnik koji je svjestan čimbenika koji utječu na okoliš može različitim mjerama smanjiti taj utjecaj te tako pomoći očuvanju okoliša. međutim. s radnom plohom koja je malo niža od laktova. Posebno opterećenje pri radu s računalom trpe šake i zglobovi ruku. Neki su izravni i trenutni. 1. Svakako s vremena na vrijeme razgibavati zglobove i prste. Treba.4 Poboljšanje radnih uvjeta S obzirom na činjenicu da se pri radu s računalom sjedi. šaka i prsti na jednom pravcu.

2 Ušteda energije Uporabom prikladne računalne opreme i namještanjem obilježja operacijskog sustava i programa može se značajno smanjiti utrošak energije. pisača. skenera i dr. što znači da se nakon određenog razdoblja neaktivnosti može automatski isključiti dio sklopova računala i monitora i time smanjiti utrošak energije. 1. treba ga isključiti kako se ne bi nepotrebno trošila energija. nema otpadnog papira itd. Zbrinjavanje računalnih uređaja koji više nisu za uporabu predajom sabirnim centrima koji su osposobljeni za njihovo zbrinjavanje uvelike doprinosi zaštiti okoliša. Većina suvremenih računala i monitora ima mogućnost štednog načina rada.4. tvrdog diska. Razmjena i obrada podataka umjesto na papiru može se provoditi elektronički pa se tako može uštedjeti mnogo papira i time značajno utjecati na okoliš (ušteda energije. Isto je moguće i kod različitih drugih računalnih uređaja. Otpadni papir.5.1 Recikliranje potrošnog materijala Zbrinjavanje otpadnog materijala ili računalnih uređaja koji više nisu za uporabu važna je mjera zaštite okoliša. Važno je da to korisnik zna i da namjesti uređaje tako da se iskoristi ta ugrađena mogućnost. I-92 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Primjer za to je bankovno poslovanje posredstvom interneta gdje se plaćanje računa može provesti u potpunosti elektronički bez uporabe papira. npr.1.5. istrošeni toneri laserskih pisača i spremišta za boju pisača s mlazom tinte (patrone) mogu se reciklirati te tako korisno iskoristiti i smanjiti zagađenje okoliša. Ušteda energije i materijala može se postići i prelaskom s papirnog na elektroničko poslovanje.4.). Ako korisnik zna da duže razdoblje neće rabiti računalo. pošteđeno je drveće. Drugi je primjer isplata novca posredstvom bankomata kod koga također nema papirne dokumentacije.

a ne zadatak određenog vremenskog trajanja. Slika 1. a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. Sigurnost . PRO-MIL I-93 1 Osnove 1. Narušavanje sigurnosti može biti raznovrsno: od kvara računalne opreme ili pogrešnog rukovanja pa do neovlaštenog upada u sustav. information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava.48 Računalnoj sigurnosti treba posvetiti veliku pozornost Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl. Zbog toga je važno sigurnosti informacijskog sustava pristupiti ozbiljno i temeljito.Informacijski sustavi često su ključni za djelovanje nekog poslovnog ili privatnog sustava pa je s tog gledišta važna i njihova sigurnost. integritet i raspoloživost podataka. Mogućnost pristupa informacijskom sustavu posredstvom interneta višestruko povećava opasnost narušavanja sigurnosti informacijskog sustava.5. Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost.

staviti prst na uređaj za prepoznavanje otiska. tj. Korisničko ime (engl.1 Identitet i vjerodostojnost Većina suvremenih računalnih sustava je višekorisnička što znači da na istom sustavu može raditi više korisnika (često i istodobno). I-94 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . mora osigurati da se na temelju identifikacije može bez dvojbe utvrditi identitet korisnika. mjerenjem neke od značajki ljudskog tijela: otiska prstiju. Kod suvremenih računalnih sustava riječ je o dva podatka: korisničkom imenu i lozinki (opisano u nastavku). šarenice oka i sl. tada sustav na temelju unaprijed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. engl. Postoji više načina kako računalni sustav može utvrditi identitet osobe koja mu pristupa. Sustav mu na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta (ili ne dopušta) rad na računalu.1.1 Korisničko ime i lozinka Pri uporabi višekorisničkog informacijskog sustava zahtijeva se od korisnika prijava (engl. Zbog toga računalni sustav mora „znati“ identitet korisnika koji pristupa sustavu. To je postupak kojim se korisnik predstavlja sustavu. 1. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. Upis identifikacijskih podataka jednostavan je i brz. logon). Druga mogućnost provjere identiteta koja je trenutno najrasprostranjenija je provjera na temelju podataka koje zna samo pojedini korisnik. Takav način provjere identiteta traži dodatne uređaje koji su ponekad skupi i dodatne radnje koje korisnik mora napraviti prije nego može pristupiti računalnom sustavu. Korisničko ime je ime pod kojim je korisnik poznat i vidljiv unutar informacijskog sustava. password ). username. Korisničko ime korisnik ne može sam promijeniti. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime (engl. Na temelju ta dva podatka računalo prepoznaje o kojem je korisniku riječ i sukladno tome dopušta mu pristup i pripisuje ovlaštenja.5. Identifikacija mora biti vjerodostojna. Računalni sustav zahtjeva od korisnika upis podataka koji su poznati samo tom korisniku i koji ga nedvojbeno identificiraju. Svaki korisnik mora biti siguran da su njegovi podaci (ako to želi) tajni i dostupni samo njemu.1. tj. npr.5. a računalu nije potrebno dodavati nikakve dodatne uređaje ni programe pa je zbog toga to najrasprostranjeniji način identifikacije. user name) i lozinku (zaporku. Najsigurnija provjera identiteta je biometrijska. user name) Korisničko ime i lozinku korisniku dodjeljuje davatelj informatičkih usluga koji određuje i što će sve korisnik moći raditi u okviru informacijskog sustava. Svaki korisnik ima određene ovlasti koje propisuju što može raditi na takvom sustavu. već (ako želi) to mora zahtijevati od davatelja informatičkih usluga. Ako je korisniku dopušten rad.

engl.1.Lozinka je jedna riječ. PRO-MIL I-95 1 Osnove Lozinka (zaporka. Zato se pri određivanju i promjeni lozinke korisnik mora držati sigurnosne politike.49 Korisničko ime i lozinka identificiraju korisnika 1. čuvati tajnost lozinke i sl.2 Tajnost Lozinka osigurava korisniku ulaz u informacijski sustav pa je zato i potencijalna opasnost za sigurnost podataka. u određenim vremenskim intervalima mijenjati lozinku. Informacijski sustav pak zbog razloga sigurnosti može biti uređen tako da nakon tri uzastopno neispravno upisane lozinke spriječi daljnji rad korisnika. Mogu se uvesti i različite druge mjere koje smanjuju opasnost da druge osobe dođu u posjed lozinke korisnika.). Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. password ) . ne kraća od šest znakova). mora imati na umu da se zlorabom njegove lozinke ponekad može ugroziti sigurnost podataka ostalih korisnika. rabiti mala i velika slova i brojeve. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. Tako primjerice treba poštovati preporuku o minimalnoj dužini lozinke (npr. ljubimca. ime bliske osobe.5. Slika 1. a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti (čak niti davatelju informatičkih usluga). datum rođenja i sl. Čak i kad korisnik smatra da sigurnost njegovih podataka nije važna. ne rabiti uobičajene riječi. ne rabiti pojmove vezane za osobu korisnika (npr.

potres. Ljudi koji rukuju informacijskim sustavima nisu apsolutno pouzdani u smislu sigurnosti podataka pa tako mogu nesvjesno ili zlonamjerno promijeniti ili zlorabiti podatke. pogrešaka u programima i sl. norma ISO/IEC 17799).5. Zbog kvara. prirodnih katastrofa. može doći do gubitaka ili iskrivljavanja podataka. tako da u slučaju katastrofe (požar. firewall ) je sustav koji nadzire promet prema i od računala ili računalne mreže propuštajući samo podatke koji ne mogu štetiti korisniku. Vatrozid za zaštitu više računala. Informacijski sustavi. programa. provala i sl. sastoji se od posebnog računala i programa namijenjenog samo tom poslu. firewall) Vatrozid (engl. komunikacijskih uređaja koji ih povezuju i ostale računalne opreme. backup) razumijeva se istovjetna kopija pohranjena fizički na drugom mjestu od izvornika.5. a pristup podacima nadziran i ograničen na ovlaštene korisnike. ne mogu se smatrati apsolutno pouzdanim i sigurnim. Vatrozid za zaštitu jednog računala naziva se još i osobni vatrozid (engl.1 Pričuvne kopije podataka Jedna od važnih mjera osiguranja sigurnosti podataka jest izrada sigurnosnih kopija programa i podataka.2.) na lokaciji izvornika ne strada sigurnosna kopija. primjerice računalne mreže.1. Vatrozid može ograničiti i podatke koji se iz računalne mreže šalju u okolinu.5. Jedno od temeljnih načela zaštite sigurnosti podataka jest načelo vlasništava pohranjenih podataka koje jasno određuje čija je odgovornost osigurati zaštitu sigurnosti podataka i tko određuje mogućnost pristupa podacima (npr. Pod iskrivljenjem podataka razumijeva se neželjena promjena podataka koja dovodi do pogrešnog djelovanja sustava.2. Sav promet prema i od računalne mreže odvija se preko vatrozida pa su tako sva računala unutar mreže zaštićena. Tako se niti podaci pohranjeni u informacijskom sustavu ne mogu smatrati apsolutno sigurnima. To je program koji nadzire i filtrira promet jednog računala osiguravajući tako da na računalo ne dođu neželjeni podaci. 1. 1. sigurnosnom ili rezervnom kopijom (engl.2 Vatrozid (engl. sukladno sigurnosnoj politici. Važno je pri tome da se sigurnosna kopija nalazi fizički odvojena i po mogućnosti udaljena od izvornika. personal firewall ). Pod pričuvnom.2 Sigurnost podataka Sigurnost podataka je pojam koji označava takvo stanje i rukovanje podacima kod kojeg su podaci zaštićeni od iskrivljavanja. koji se sastoje od računala. Za izradu sigurnosnih kopija zadužen je i davatelj informacijskih usluga i korisnik. I-96 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Medij za pohranu podataka može biti magnetski (diskovi i vrpce) ili optički (optički diskovi).

” Objavljen je na internetu na adresi http://sistemac.Upravljanje informacijskom sigurnošću (engl.Netiquete Guidelines. svojim djelovanjem i odlukama jasno podržavati njeno provođenje te podrobno upoznavati djelatnike koji rukuju informacijskim sustavom i korisnike sa sigurnosnom politikom. Uprava vlasnika informacijskog sustava mora osigurati donošenje sigurnosne politike. 2003. Upravljanje informacijskom sigurnošću trajna je djelatnost. Pri donošenju sigurnosne politike uputno je rabiti postojeće norme. Posebno koristan može biti dokument “Sigurnosna politika informacijskih sustava za članice CARNeta (prijedlog). Ovaj odjeljak knjige temeljen je na tom dokumentu. Za ostvarenje navedenih ciljeva treba ustanoviti i provoditi brojne postupke zaštite sigurnosti podataka. A Technical Guide” te dokument RFC1855 . Tri temeljna cilja svakog upravljanja informacijskom sigurnošću su osigurati tajnost. Sigurnosna politika Zbog svih navedenih razloga vlasnik informacijskog sustava mora osigurati provođenje sigurnosne politike informacijskog sustava. a ne zadatak određenog vremenskog trajanja. integritet i raspoloživost podataka.3 Sprječavanje krađe podataka . Hrvatska akademska i istraživačka mreža . information security management) zadatak je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava. Raspoloživost razumijeva osigurati dostupnost podataka ovlaštenim osobama. Može pomoći i prijedlog norme koji je objavljen u SAD pod nazivom “Draft: Internet Security Policy.2. obveze i sankcije za kršenje propisa. jasno i jednostavno napisana i usklađena sa zakonima i propisima. Pod tajnošću razumijeva se osiguravanje zaštite uvida i dostupnosti povjerljivih podataka neovlaštenim osobama. U tom smislu treba odrediti tijela i osobe i propisati njihova prava. Sigurnosna politika mora biti u pisanom obliku.carnet. a ne samo odjela koji se bavi održavanjem informacijskog sustava. Organizacija upravljanja sigurnošću Za osiguranje sigurnosti podataka mora postojati jasno definirana organizacija i propisana pravila za sve koji mogu utjecati na sigurnost.hr/.CARNet prosinac. posebice norme ISO/IEC 17799 i BS7799-2:2002. PRO-MIL I-97 1 Osnove 1. Temeljna zadaća sigurnosne politike je odrediti prihvatljive i neprihvatljive načine ponašanja pri rukovanju informacijskim sustavom. Integritet podataka razumijeva osiguranje konzistentnost podatka i sprečavanje promjena mimo ovlaštenih procedura. odrediti zadatke odgovornosti i sankcije za slučaj nepridržavanja sigurnosne politike.5.

skupina zadužena za administriranje računala koja se brine o instalaciji i održavanju računala. Naime korisnik redovito na svom stolnom. Da bi im vlasnik informacijskog sustava omogućio korištenje informacijskog sustava. Osobe iz ove skupine redovito su zaposlenici vlasnika informacijskog sustava. Zbog toga krađa takvih uređaja ili pristup drugih osoba može biti vrlo opasno s gledišta sigurnosti podataka. ali nisu odgovorni za instalaciju i održavanje programa na sustavu niti za njegov ispravan rad.Skupine osoba koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom Osobe koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom mogu se podijeliti u dvije skupine s jasno razgraničenim pravima i obvezama. skupine za instalaciju programa i sl. tko i pod kojim uvjetima može servisirati opremu i sl. Unutar ove skupine mogu biti osnovane i različite podskupine. korisnici moraju poštovati određena pravila među koja se ubrajaju: uporaba informacijskog sustava sukladno sigurnosnoj politici i sukladno zakonima i pravilima prihvatljive uporabe. Ovdje treba spomenuti činjenicu da je fizička sigurnost računalne opreme važna za korisnika čak i ako ne rabi informacijski sustav. skupine za upravljanje mrežom. Fizička sigurnost informacijskog sustava Jedna od prvih i djelotvornih zaštita sigurnosti informacijskog sustava jest fizičko ograničenje pristupa opremi neovlaštenim osobama. mijenjanje lozinka sukladno preporukama sigurnosne politike. Najčešće te osobe pripadaju organizaciji koja je neovisna o davatelju informacijskih usluga kako ne bi bila pod njenim utjecajem. video-nadzor. ispravnom radu sklopovlja nužnog za rad sustava (računala i računalni uređaji. mogu pregledavati. Također mora biti propisano tko i pod kojim uvjeti preuzima i brine za opremu. I-98 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . skupina zadužena za sigurnost čija je posebna zadaća briga za sigurnost informacijskog sustava. pa čak i na mobilnom telefonu. U sigurnosnoj politici moraju biti jasno označeni i osigurani prostori u kojima su smješteni dijelovi informacijskog sustava i propisano tko i pod kojim uvjetima može ući u te prostore. Mora biti jasno propisano kako su prostori fizički osigurani (ključevi. prijavljivanje uočenih sigurnosnih propusta. uporaba lozinka sačinjenih prema savjetima iz sigurnosne politike.). prijenosnom ili ručnom računalu. Druga skupina su davatelji informatičkih usluga koji se brinu o uspostavi sustava. zaštitari i sl. Prva od tih skupina su korisnici koji se mogu služiti informacijskim sustavom.). mreže i sl. npr. Posebnu skupinu mogu sačinjavati osobe zadužene za provjeru (audit) sigurnosnog sustava. mijenjati i brisati podatke. tko može i pod kojim uvjetima ovlastiti osobe da mogu ulaziti u određene prostore i sl. briga o sigurnosnim kopijama podataka kojima rukuju i sl. ima povjerljive podatke koji mu mogu nanijeti štetu ili neugodnost dođu li u tuđe ruke.

korisnik treba podatke na tim uređajima zaštiti lozinkama i drugim postupcima kako bi otežao pristup podacima neovlaštenim osobama. država ili grad u kojem živi i sl. Kako je i ta usluga mogući put napada na sigurnost informacijskog sustava. • Sadržaj poruka elektroničke pošte relativno je lako presresti na putu do odredišta. Zbog toga se svakako preporuča izrada sigurnosnih kopija podataka koji se nalaze na računalnim uređajima korisnika (vidi odjeljak Pričuvne kopije podataka). Dodjela i ukidanje adrese elektroničke pošte korisnika mora biti u skladu sigurnosne politike. Korisnike treba upoznati s njihovim pravima i obvezama sukladno sigurnosnoj politici pri preuzimanju adrese elektroničke pošte.Korisnik u tom smislu mora fizički osigurati pristup svojim uređajima i na odgovarajući način ih osigurati od krađe i neovlaštenog pristupa. • Pri sastavljanju i posebno pri slanju poruke nepravilnom uporabom programa za elektroničku poštu ili zabunom. pri otuđenju opreme korisnik može ostati i bez podataka koje nema pohranjene nigdje drugdje. provjere provođenja sigurnosne politike i sl. Osobe ovlaštene za nadzor moraju posebno poštovati privatnost podataka korisnika. pročitati sadržaj. programe i podatke informacijskog sustava. Osim opasnosti od zlorabe podataka. Posebno treba upozoriti na potencijalno opasna obilježja elektroničke pošte. sigurnosnom politikom mora se propisati pod kojim uvjetima i koje osobe mogu obavljati nadzor. To prosljeđivanje može biti zlonamjerno ili slučajno. provođenje istrage u slučaju zlorabe informacijskog sustava. • Sadržaj poruke može se vrlo jednostavno i brzo proslijediti drugoj osobi ili javno objaviti na internetu pa pošiljatelj to treba imati na umu. Sigurnosne mjere pri radu s elektroničkom poštom (engl. izmijeniti sadržaj ili adresu pošiljatelja i sl. Uobičajeni razlozi nadzora su osiguranje povjerljivosti i dostupnosti podataka. Uz to. treba uvesti sigurnosne mjere koje se odnose na njenu uporabu. e-mail ) Mnogi informacijski sustavi omogućuju razmjenu poruka poznatu pod nazivom elektronička pošta. Lozinku i ostalo što omogućuje pristup podacima treba čuvati odvojeno od uređaja kako se krađom uređaja ili neovlaštenim pristupom uljez ne bi istodobno domogao i sredstva za pristup podacima. korisnik može povjerljive podatke poslati krivoj osobi ili više njih. Nadzor informacijskog sustava Pod nadzorom informacijskog sustava razumijeva se mogućnost uvida u ustrojstvo informacijskog sustava. Kako se pri nadzoru zadire u privatnost podataka korisnika. • Iz adrese pošiljatelja mogu se ponekad saznati podaci o tvrtki u kojoj pošiljatelj radi. PRO-MIL I-99 1 Osnove . načina uporabe informacijskog sustava i sl. Zato se preporuča uporaba nekog od načina šifriranja (skrivanja) sadržaja poruke.

otklanjanja. primjerice brisanje svih podataka s tvrdog diska računala. dužan je o uočenom događaju koji narušava ili ugrožava sigurnost podataka izvijestiti nadležna tijela ili osobe. Nakon prijave nadležno tijelo mora provesti istragu i radnje za otklanjanje opasnosti sukladno sigurnosnoj politici. U tom smislu davatelj informatičkih usluga mora propisati i o tome obavijestiti svakog koga se to može ticati o načinu izvještavanja o sigurnosnim incidentima.5. Nakon provedene istrage provode se sankcije prema prekršiteljima i mjere za otklanjanje štete odnosno propusta. Na internetu najčešća posljedica virusa je slanje mnogobrojnih poruka elektroničke pošte s računala korisnika. Sve te radnje trebaju što podrobnije biti opisane u sigurnosnoj politici. mora biti propisan postupak izvještavanja. U načelu svaka napisana poruka smatra se dokumentom i sukladno tome podliježe Zakonu o autorskom pravu. ovdje ćemo ih zvati zajedničkim imenom virusi. Virusnom je programu jedini cilj više ili manje ometati korisnika u radu. Svaku takvu prijavu treba dokumentirati i pohraniti. Tko god je ovlašten upravljati. Postupanje u slučaju narušavanju sigurnosti podataka Ako se unatoč svim mjerama ili zbog propusta dogodi događaj koji je narušio sigurnost podataka. nadzirati.• • Pri primitku poruke korisnik mora provjeriti je li sadržaj poruke zaštićen autorskim pravom te s porukom postupati sukladno tome. popravka štete i sl. Prilozi primljene poruke mogu sadržavati viruse ili druge štetne sadržaje. pa pri njihovom preuzimanju i pohrani na svoje računalo treba biti oprezan. Važno obilježje računalnog virusa jest da se on razmnaža stvarajući svoje kopije i smještajući te kopije na računalo korisnika ili na računala u računalnoj mreži. rukovati ili rabiti informacijski sustav. Iako se pojedine vrste programskih nametljivaca zovu i posebnim imenima. neočekivano i štetno ponašanje računala. Prvi korak takve istrage obično je snimanje stanja sustava kako bi se na kopiji moglo istraživati zatečeno stanje. To ometanje može biti relativno bezazleno (prikazom poruke na zaslonu ili neočekivana reprodukcija zvučnog zapisa) ili vrlo opasno. a da on toga nije svjestan.3 Virusi Virus je naziv za posebnu vrstu programa koji oštećuju ostale programe i podatke na računalu ili izaziva kakvo drugo. 1. I-100 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . s gledišta korisnika neželjeno. U slučaju narušavanja sigurnosti podataka prvi je korak spoznaja o tome.

vrsta virusa su virusi koji se šire prilogom elektroničke pošte.Virusi su ozbiljna prijetnja i mogu prouzročiti veliku štetu pa korisnik treba poduzeti sve mjere opreza kako bi se što bolje zaštitio. Nakon toga moguće je da korisnik. ako korisnik čije je računalo nezaraženo pokrene na svom računalu zaraženu datoteku izvršnog programa. izvršavaju) u trenutku kad korisnik pokrene prilog elektroničke pošte. Posebno je opasna vrsta virusa koja mijenja datoteke operacijskog sustava jer se pri svakom pokretanju računala pokreće i operacijski sustav.doc dodati program koji štetno djeluje. pokrenut će se i virus i zaraziti datoteke izvršnog programa na korisnikovom računalu. trenutno narasprostranjenija.doc. Tako se virus relativno brzo širi s računala na računalo. Virusi se pokreću (aktiviraju. neku datoteku prenese na drugo računalo i tako zarazi i to računalo. Slika 1. ali mogu u sebi i sadržavati dio programa koji se može izvršiti samo ako se taj dokument otvori programom Word.1 Računalni virus Virusi se mogu grubo podijeliti u tri skupine.50 Virus može prouzročiti veliku štetu U drugu skupinu virusa ubrajaju se tzv. Nakon pokretanja virus šalje poruke elektroničke pošte na sve adrese koje nađe u adresaru programa za elektroničku poštu korisnika ili na adrese PRO-MIL I-101 1 Osnove Većina virusa nastala je iz dokolice i s namjerom autora da pokaže svoje poznavanje građe računala. Primjerice.com). program Word koji je dio tog paketa stvara datoteke s nastavkom . Treća.exe i . makro virusi koji mogu zaraziti datoteke koje nastaju kao rezultat rada s programima iz paketa Microsoft Office. Virus može iskoristiti tu mogućnost i u datoteku . U mnogim zemljama puštanje virusa u opticaj zakonom je kažnjiv čin pa su poznati i slučajevi zatvorskog kažnjavanja osoba kojima je takvo dijelo dokazano. Ti virusi promijene datoteke tako da se pokretanjem izmijenjene datoteke aktivira i virus koji onda mijenja datoteke drugih izvršnih programa koje pronađe. Tako. ne znajući da su datoteke zarežene. . a time i virus. Kako takvi virusi mogu zaraziti samo datoteke koje stvaraju programi iz paketa Microsoft Office njihovo djelovanje i širenje mnogo je manjeg opsega od virusa koji mogu zaraziti bilo koju datoteku izvršnog programa. primjerice. Te su datoteke tekstualni dokumenti. U prvu se skupinu ubrajaju virusi koji mijenjaju datoteke i to redovito datoteke izvršnih programa (.5.3. 1.

Takav poziv korisnika I-102 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Iako ta radnja ne šteti izravno programima i računalu korisnika. Glavni cilj takvih poruka jest pokušaj zarade nagovaranjem korisnika na kupnju nekog proizvoda ili usluge ili na poduzimanje neke radnje od koje će autor spam poruke imati koristi. Nisu im potrebne nikakve dodatne datoteke koje bi zarazili. Širenje im je ograničeno isključivo na svjesnu razmjenu programa između korisnika ili snimanje programa s interneta. posredstvom interneta) pristup računalu korisnika. Tako će zapravo korisnik izazvati štetu na potpuno ispravnom i nezaraženom računalu. Crv Crv (engl. Spam je neželjena. dobiva korisnik. Lažni virusi (engl. najčešće elektroničkom poštom. Najčešće je riječ o programima koji se nude besplatno i na prvi pogled izgledaju kao korisni programi. najčešće će sam izazvati štetu na svom računalu brišući datoteke potrebne za normalan rad računala. spam. junk mail ) ometa korisnika i opterećuje komunikacijske kanale interneta slično virusu. Pokretanjem priloga elektroničke pošte pokreće se i crv i nastavlja svoje širenje. neprimjerena poruka elektroničke pošte najčešće upućena na mnogo adresa nepoznatih primatelja. neželjena pošta (engl. worm) je podvrsta virusa koja može samostalno djelovati. Druga loša posljedica ove vrste virusa jest opterećenje komunikacijskih kanala interneta kojim zbog toga putuje mnogo nepotrebnih i neželjenih poruka. Korisnik može npr. Po primitku takve obavijesti korisnik treba prije poduzimanja bilo kakvih radnji navedenih u toj poruci provjeriti njenu vjerodostojnost. hoax) Obavijest o lažnim virusima je poruka koju. Trojanski konj Trojanski konj (engl. a u kojoj ga se obavještava da mora poduzeti određene radnje kako bi uništio tobožnji virus. Tako netko neovlašten može pregledavati. Ako korisnik doista napravi to što se od njega traži. Programi ove vrste ne razmnožavaju se sami niti se bez znanja korisnika šalju elektroničkom poštom.koje skuplja s interneta. dovodi korisnika u neugodan položaj jer primatelji misle da im poruke šalje korisnik. Crvi stvaraju svoje kopije i šalju ih elektroničkom poštom na mnogo adresa. Neželjena pošta (spam) Iako se ne ubraja u viruse. a on to ne zna niti zna koji je sadržaj tih poruka. kopirati ili uništavati sadržaje pohranjene na tvrdom disku korisnikovog računala. instalirati i pokrenuti program za crtanje koji je ujedno i trojanski konj i koji bez znanja korisnika omogućuje izvana (npr. trojan horse) je program koji prikriveno radi ono što nije navedeno u njegovom opisu i čega korisnik nije svjestan. To može biti nazivanje određenog telefonskog broja.

Manja šteta je takvu poruku obrisati ili provjeriti kod pošiljatelja je li je on poslao. provjera svakog medija za pohranu podataka prije uporabe.3. zauzimaju memoriju računala na internetu i smetaju korisnika jer mora trošiti vrijeme na izdvajanje korisnih poruka od spama. Kako su takve poruke i prilozi koje stvaraju virusi često prikrivene bezazlenim tekstom ili pozivom da se pogleda prilog. Zbog sigurnosnih propusta u programima moguće je preko interneta pristupiti računalu korisnika i na njegovo računalo instalirati neki od virusa. Prije nego pokrene bilo koji program ili presnimi neku datoteku na svoje računalo. Jedna od najvažnijih mjera zaštite je provjera izvora podataka. nego je pokrenuti i zaraziti svoje računalo.1. Ako to nije nužno. Drugi način širenja virusa je bez izravnog djelovanja korisnika. Posebno se to odnosi na prilog porukama elektroničke pošte (engl.5. Ako nije siguran u izvor. To se može osigurati fizičkom zaštitom (smještanjem računala u prostor koji nije svima dostupan) ili različitim zaštitama lozinkom koje ograničavaju pokretanje programa na računalu korisnika. Najčešće se šire uz pomoć samog korisnika. Kako je spam poruka mnogo one opterećuju komunikacijske kanale interneta. Ako je moguće urediti da je računalo spojeno s internetom samo kad je to potrebno tj. kad korisnik šalje ili prima podatke s interneta. uporaba samo originalnih programa. backup) svih važnih programa i dokumenata. kopiranjem programa ili podataka s jednoga računala na drugo. treba biti posebno oprezan. attachment). Dobra mjera zaštite je ograničenje pristupa računalu na pouzdane i ovlaštene korisnike. korisnik treba provjeriti izvor.5. odnosno s medija za pohranu (disketa. primjerice u računalima koja su spojena u mrežu ili internet. ne treba pokretati program ili snimati datoteku. Ako dođe do zaraze računala. npr. CD ROM) na računalo i otvaranjem nepouzdanih priloga elektroničke pošte (engl. .3 Mjere zaštite od virusa U temeljne mjere zaštite koje bi trebao poduzeti svaki korisnik koji želi zaštiti svoje podatke i programe ubrajaju se strogi nadzor pristupa računalima. Važna mjera opreza je izrada sigurnosnih kopija (engl. 1. računalo ne treba spajati s lokalnom mrežom ili internetom jer je to moguć izvor zaraze računala virusom.2 Širenje virusa Virusi se s jednoga računala na drugo šire na dva načina. a kako je adresa pošiljatelja često adresa nekog s kim korisnik doista komunicira. attachment). provjera ponašanja svakoga novog programa na izdvojenom tzv. karantenskom računalu i dr. korisnik može obrisati zaražene dokumente i sa sigurnosnih kopija vratiti na računalo nezaražene dokumente. PRO-MIL I-103 1 Osnove će skupo koštati.3. a dio tog iznosa na neki način pribaviti će autor spama.

uputno je pogledati stranicu nekog od proizvođača antivirusnih programa i proučiti kakvo je djelovanje virusa i kako ga se uklanja. Na kraju korisnik treba upozoriti sve koji su od njega na bilo koji način mogli primiti virus na potencijalnu mogućnost zaraze. Nakon što je korisnikovo računalo očišćeno od virusa i dovedeno u ispravno stanje. Kako se neprestano pišu i u optjecaj puštaju novi virusi. uključujući i elektroničku poštu. Takvi programi mogu se obnavljati posredstvom interneta. treba poduzeti niz mjera za njegovo uklanjanje i oporavak računala. Kasperski. Tako se pri svakom priključenju na internet antivirusni program obnovi novim podacima i mogućnost zaraze računala virusom smanji na najmanju moguću mjeru. odnosno nove dodatke (datoteke) takvim programima u kojima su zapisani podaci na temelju kojih se virus može pronaći (engl. Zato je uz uporabu programa za obranu od virusa potrebno poduzeti i ostale mjere zaštite. U načelu takvi programi mogu pronaći samo poznate viruse. Nakon brisanja tih datoteka potrebno ih je ponovo snimiti na računalo sa sigurnosnih kopija i prema potrebi ponovno instalirati programe. NOD32. anti virus. Treba ipak imati na umu da nijedan program za zaštitu od virusa ne pronalazi sve viruse koji postoje pa unatoč uporabi programa postoji mogućnost zaraze. CD-RW i ostale medije te pokušati ustanoviti s kojeg je izvora virus stigao na računalo korisnika pa ograničiti pristup tom izvoru. Kod nekih virusa potrebno je neke datoteke obrisati ručno. To u velikoj mjeri smanjuje opasnost od zaraze i štiti korisnikovo računalo od virusa svih vrsta. virus signatures). Oni se pokreću odmah nakon pokretanja operacijskog sustava i cijelo vrijeme rada na računalu su aktivni pregledavajući podatke koji stižu na računalo. I-104 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Sophos). Norton. ali ipak nedostatnih mjera zaštite jest uporaba programa koji pronalaze i uništavaju viruse (engl.Antivirusni programi Jedna od najpopularnijih. treba provjeriti i vanjske medije za pohranu podataka: diskete. Comodo). AVG. virus killer). Takvi programi pretražuju memoriju računala te pronalaze i uklanjaju viruse. Većina antivirusnih programa je komercijalna (McAfee. potrebno je što češće nabavljati nove inačice programa za pronalaženje virusa. Najjednostavnije je ako je cjelokupan postupak moguće provesti nekim od programa za uklanjanje virusa jer je takav postupak najbrži i za korisnika najjednostavniji. Pri tom se može dogoditi da je potrebno obrisati i datoteke s korisnim podacima korisnika ili datoteke nužne za ispravan rad određenih programa. Avira. CD-R. Postupak u slučaju zaraze računalnim virusom Ako se unatoč svim mjerama računalo zarazi računalnim virusom. Ako je moguće ustanoviti vrstu virusa ili njegovu točnu oznaku. ali mnogi su ipak besplatni za osobnu uporabu i korištenje u nekomercijalne svrhe (Avast.

bez obzira na vrstu. copy protection). pirate) jest ime za osobu I-105 PRO-MIL 1 Osnove 1. Za razliku od umjetničkog djela. znanosti. Europska unija i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo donijeli su odgovarajuće dokumente glede zaštite proizvođača programa. Autorska djela koja se štite Zakonom o autorskom pravu određena su kao “tvorevina s područja književnosti. npr. usporediv s umjetničkim djelom.1. pa u to pripadaju i djela objavljena u elektroničkom obliku i na internetu.6. Za zlorabu autorskih djela u Hrvatskoj u Zakonu o autorskom pravu propisana je i kazna: “Tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga objavi. Ograničenja i kazne razlikuju se od zemlje do zemlje. slikovne. primjerice. na sličan se način štite prava autora. Zbog činjenice da su računala relativno nove naprave. tako je i u svijetu računala potrebno donijeti zakone koji reguliraju načine njihove uporabe i sankcioniraju zlouporabu. izvede ili prenese tuđe autorsko djelo. 1. Pod prijetnjom kazni zabranjeno je umnažanje i uporaba programa bez odobrenja vlasnika. Kao što je. Krađa. Zato se osim zakonskim mjerama.1 Autorsko pravo u području računalnih sustava Računalni program jest nematerijalni plod ljudskog uma. Zakon . Pirat (engl. proizvođači štite i različitim sklopovskim ili programskim dodacima (engl.6.Računala su danas dio praktično svake ljudske djelatnosti pa je sukladno tome u uređenom društvu potrebno donijeti zakone koji reguliraju odnose vezane za računalne sustave. odnosno onoga na koga je autor prenio prava. ili dozvoli da se to učini.” 1. računalni je program vrlo jednostavno i jeftino kopirati tako da se kopija ni po čemu ne razlikuje od originala. Zato nije dozvoljeno bez dopuštenja autora s interneta snimati i zatim objavljivati kao svoje tekstualne. zvučne ili bilo kakve druge materijale. ali im je zadaća ista: zaštititi prava autora ili vlasnika programa. Osobe koje se time bave poznate su kao pirati. način i oblik izražavanja”. tj. pojavom automobila bilo potrebno ozakoniti način njihove uporabe. slike ili skulpture. zakonska regulativa se neprestano donosi. uređuje i mijenja. kaznit će se za krivično djelo zatvorom do pet godina. Sukladno tome.6. prikaže. Autorsko pravo Svi oblici autorskih prava u Republici Hrvatskoj štite se Zakonom o autorskom pravu. neovlašteno kopiranje i prodaja programa relativno je jednostavan i unosan posao.1. umjetnosti i drugih područja stvaralaštva. U većini zemalja postoje zakoni koji uređuju prava autora ili vlasnika programa.

end user license agreement (skraćeno EULA). hacker) u vrijeme nastanka tog naziva bio je naziv za osobu “zaljubljenu” u računala. Pri instalaciji programa potrebno je upisati taj serijski broj.1.6. Korisnik zato ne smije kopirati.6.2 Licenca Licenca računalnog programa svojevrstan je ugovor između proizvođača i korisnika programa kojim proizvođač određuje uvjete pod kojima korisnik može rabiti program. mogući su i različiti drugi uvjeti koje licenca propisuje. Neki proizvođači zahtijevaju dodatnu registraciju posredstvom interneta te tako onemogućuju višekratno instaliranje program s istim serijskim brojem. a ako odbije. Otvaranje pakiranja smatra se prihvaćanjem licence. odstranjenje zaštite programa od kopiranja. Uz to.3 EULA Licenca se često naziva engl. To je amoralan. program se neće instalirati. I-106 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .1. npr. Ako se pri instalaciji upiše pogrešan serijski broj. Katkad se zabunom rabi naziv haker za osobe koje se bave nedopuštenim aktivnostima vezanim za računala. Jedna od mjera zaštite kojoj pribjegavaju proizvođači programa jest serijski broj otisnut na pakiranju programa. 1. Haker (engl. kod mnogih program treba kliknuti na Help/About da bi se vidjeli podaci o programu uključujući serijski broj. Neki programi prilikom instalacije predočuju korisniku licencu i traže od njega da se izjasni glede njena prihvaćanja. umnaža. Takvom instalacijom svaka je kopija programa jednoznačno označena i može se utvrditi s kojeg je medija instalirana. Većina licenci priložena je programu i zapakirana zajedno s medijem na kojem je program pohranjen tako da se bez oštećenja pakiranja program ne može instalirati. uglavnom iz dokolice. Temeljna namjena licence jest zaštiti autorska prava proizvođača programa i ograda od štete koju bi program mogao nanijeti korisniku.koja neovlašteno i protuzakonito presnimava. dijeli ili prodaje tuđe programe. 1. Svako pakiranje programa ima drugačiji serijski broj. koja odlično i podrobno poznaje građu računala i programe za računala. Treba znati da korisnik licencom kupuje pravo korištenja programa istodobno samo na jednom računalu (ako licenca nije drugačije propisala) i ne kupuje autorsko pravo pa zato nije ovlašten djelo rabiti na način koji brani Zakon o autorskim pravima. prepravljati i distribuirati program. Haker je poznat i po tome što voli mijenjati djelovanje postojećih komercijalnih programa dokazujući time svoje poznavanje računala. nastavlja se instalacija. U novije doba naziv se rabi za osobe koje pokušavaju neovlašteno prodrijeti u tuđe računalne sustave. Npr. instalacija se prekida. product ID) instaliranog programa tako da izabere odgovarajuću naredbu. Korisnik može saznati serijski broj (engl. Ako prihvati. i dokazivati vlastite sposobnosti. a često i zakonski kažnjiv čin.

a naknada je niža od cijene skupih komercijalnih programa. shared software) program može korisnik isprobati i rabiti stanovito vrijeme prije odluke o tome hoće li ga rabiti i dalje. Postupak prijave korisnika zove se registracija. engl.4 Vrste i distribucija programa s gledišta autorskih prava . Komercijalni programi isporučuju se u prigodnoj ambalaži i s odgovarajućim tiskanim priručnicima. npr. Uz freeware program obično je licenca koja dopušta distribuciju programa i kopiranje.6. Kupnjom takva programa kupac preuzima zakonom propisana prava i obveze. ali je nakon izmjene program mora zadovoljavati kriterije otvorenog koda (distribuira se pod istim uvjetima). Registracijom programa i plaćanjem naknade korisnik redovito stječe dodatne pogodnosti.1. Probni rok obično je od 7 do 30 dana. Ako korisnik nastavi rabiti program i nakon probnog roka koji je naveden u prilogu takva programa. Shareware (engl. Uz program je redovito priložen ugovor o uporabi kojim se kupac obavještava o obvezama i pravima. Komercijalni programi distribuiraju se putem trgovačke mreže: u trgovinama. Program u javnom vlasništvu (engl. dužan je to prijaviti vlasniku programa i platiti propisanu naknadu. Mnogi korisnici svjesno ili iz neznanja zanemaruju obvezu registracije i plaćanja naknade pa na taj način vrše povredu autorskog prava. nema ni posljedica za takav čin. a u obveze različita ograničenja preprodaje. prodajom putem pošte i sl. • dozvoljeno je mijenjati izvorni program (kod). • uz program mora biti dostupan i izvorni program (kod). open source) je naziv za programe koji glede autorskih prava i distribucije zadovoljavaju ove kriterije: • program se može distribuirati bez naknade (presnimavati. Kako ne postoji jednostavan način za provjeru rabi li korisnik program nakon propisanog roka. PRO-MIL I-107 1 Osnove 1. free software) program može korisnik rabiti bez naknade. dobiva tiskani priručnik za uporabu programa. Freeware (čita se friver. U prava pripada uporaba programa. dodatke programu. Priručnici nekih programa imaju više tisuća stranica i bez njih nije moguća uporaba programa. obavijest o novim inačicama programa. umnažati i mijenjati bez ikakva ograničenja ili plaćanja naknade autoruprograma. instalirati). robnim kućama.Glede naknade za uporabu programa i načina naplate i distribucije. umnažanja i dr. većina programa pripada u jednu od ovih skupina: Komercijalni programi su oni nad kojima postoji autorsko pravo i za čiju se uporabu plaća naknada pri kupnji. ali zabranjuje komercijalnu uporabu i prodaju kopija programa. Otvoreni kod (engl. public domain. PD) naziv je za programe koj is e mogu slobodno rabiti.

• • • • • • • iznimno. političkom ili drugom uvjerenju. nacionalnom ili socijalnom podrijetlu. Zbirka osobnih podataka je svaki skup osobnih podaI-108 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . uvid. licenca ne smije ograničavati programe koji se isporučuju ili su dio programa koji se distribuira.6. korištenje itd. Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi. U zakonu su definirani sljedeći pojmovi (ovdje su navedene skraćene definicije): Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik). licenca koja se distribuira uz program odnosi se na sve koji rabe ili mijenjaju program. kao što je prikupljanje.2.. licenca ne smije ovisiti o licencama koje se odnose na dijelove programa. povlačenje. može se zabraniti distribucija programa s izmijenjenim izvornim programom (kodom) ili se može tražiti da izmijenjeni program ima drugi naziv. drugu oznaku inačice i sl. bilo automatskim sredstvima ili ne. društvenom položaju ili drugim osobinama.6. spremanje. obradi i korištenju osobnih podataka (Zakon o zaštiti osobnih podataka). vjeri. snimanje. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati osobe ili skupine ljudi. 1. U Republici Hrvatskoj zaštita osobnih podataka propisana je Zakonom o zaštiti osobnih podataka (2003) i dopunama i izmjenama tog zakona (2006. 2008). Treba uočiti da je riječ o programima za čiju se uporabu ne plaća naknada i može ih se slobodno i bez naknade distribuirati. prilagodba ili izmjena. program ni u kom smislu ne smije diskriminirati područje primjene. To ne znači da autori programa nemaju autorska prava. rođenju. imovini. 1. boji kože. obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. naobrazbi. organiziranje.1 Zakonska regulativa i konvencije Zakonom o zaštiti osobnih podataka uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem. jeziku. spolu.2 Zakonska zaštita osobnih podataka Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju. već samo da dozvoljavaju da se za njihova prava ne plaća naknada. licenca ne smije ovisiti o tehnologiji. Obrada osobnih podataka je svaka radnja ili skup radnji izvršenih na osobnim podacima.

politička stajališta. • Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: uz privolu ispitanika ili u slučajevima određenim zakonom. Voditelj zbirke osobnih podataka je fizička ili pravna osoba. državno ili drugo tijelo koje utvrđuje svrhu i način obrade osobnih podataka. osoba čiji se podaci prikupljaju sukladno zakonu ima ova prava (djelomični izvadak iz zakona): • Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat. Službenik za zaštitu osobnih podataka je osoba imenovana od strane voditelja zbirke osobnih podataka koja vodi brigu o zakonitosti obrade osobnih podataka i ostvarivanju prava na zaštitu osobnih podataka.taka koji je dostupan prema posebnim kriterijima. odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. vjerska ili druga uvjerenja. Korisnik je fizička ili pravna osoba. sindikalno članstvo. zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku.6. Privola ispitanika je slobodno dano i izričito očitovanje volje ispitanika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe. • Osobni podaci moraju se čuvati u obliku koji dopušta identifikaciju ispitanika ne duže no što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju. koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni.2. • U svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak. potpuni i ažurni. Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: • U svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka. PRO-MIL I-109 1 Osnove .2 Osnovna prava ispitanika Ispitanik. • Osobni podaci moraju biti točni. tj. Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo. • Ako je ispitanik sam objavio te podatke. državno ili drugo tijelo kojem se osobni podaci mogu dati na korištenje. 1. • Ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka. • Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha.

I-110 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) . Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je na zahtjev ispitanika. netočni ili neažurni te ako njihova obrada nije u skladu s odredbama Zakona.2. Za štetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka. Ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i u tom se slučaju osobni podaci koji se na njega odnose ne smiju obrađivati u tu svrhu.1. voditelj zbirke osobnih podataka ili izvršitelj obrade dužan je informirati ispitanika čiji se podaci prikupljaju o identitetu voditelja zbirke osobnih podataka.6. izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su podaci nepotpuni.3 Odgovornost korisnika i voditelja zbirke osobnih podataka Prije prikupljanja bilo kojih osobnih podataka. Prije davanja osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima voditelj zbirke osobnih podataka dužan je o tome informirati ispitanika. o korisnicima ili kategorijama korisnika osobnih podataka te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka. sukladno općim propisima o naknadi štete. odnosno njegovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika dopuniti. odnosno neovlaštenog davanja na korištenje njegovih osobnih podataka drugim korisnicima ili fizičkim i pravnim osobama. Pravo na naknadu štete od voditelja zbirke osobnih podataka ispitanik može tražiti i u slučaju neovlaštenog korištenja. o svrsi obrade u koju su podaci namijenjeni.

propyx. Želite li vidjeti kako će izgledati službena provjera znanja. posjetite naš sustav za online provjeru znanja Propyx na www. PRO-MIL I-111 1 Osnove . pogledajte primjere sa sljedećih nekoliko stranica.com i izaberite ECDL provjeru znanja.Ako želite provjeriti stečeno znanje.

I-112 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-113 .

I-114 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-115 .

I-116 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-117 .

I-118 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT) .

PRO-MIL I-119 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful