Ш

Ш
ш

тМ

шш Ш

м м И М ш М

жшШжттА
зм

тт§$Ш

И јВ

Ћ џ шМ шт Мж т М

II

ШшШШ
Ш ш Ш ш т

i

Ш ш&Ш ШШШ Ш

.

ттш ШШШ

.

HRVATSKI KOLO V MODERNI 1941 PISCI KNJIGA 1 VIKTOR KRALJ L. — Pretplatnici uživaju popust za izvanredna izđanja. . Pretplatnici mogu plaćati po Din 15. Knjige izvan pretplate imaju drugu cijenu. TOLSTOJ Binozino V Kolo Hrvatskih Modernih Pisaca izlazi redovito svakog drugog mjeseca.—.—. N. Kolo od 6 knjiga sastoji se od 5 knjiga hrvatskih pisaca i 1 knjige stranih pisaca. Kolo ođ 6 knjiga stoji Din 180.— ili kad prime knjigu Din 30.

96-51. S O. TOLSTOJ ZAGREB 1941 "VLASNIK I IZDAVAČ: BINOZA. Dalmatinska 10.VIKTOR KRALJ L. Tel. ZAGREB VI. N. Račun Poštanske štedionice 37389 . NAKLADNI ZAVOD Z. J.

O TRIDESETOJ GODIŠNJICI TOLSTOJEVE SMRTI .

upravo tvrdoglavosti ruskih vlasti. bez izvjesne svrhe ili naročite unutarnje potrebe. u kojem je iza prevrata bila smještena privremena bolnica samo za ruske ranjenike. druge samoniklo. N astala je za dugih mračnih dana i još dužih noći. rekao bi stavivši ga na uzglavlje: Vot kusoček boljsevizma (eto komadić boljsevizma)! Medutim ovakvo objedivanje dobrohotnoga starca Tolstoja za teške posljedice. druge čedno i tiho. po širokim i kaljavim ulicama grada Kurska odjekivali hici »crvenih« ophodnja. Ova je rasprava o L a v u N i k o l a j e v i č u T o ls t o j u nastala samoniklo. kojima život donosi bez obzira na njihovu sposobnost ili nesposobnost bilo sreću bilo nesreću. upravo slučajno. koje su nastale zbog ukočenosti. prevratnih godina tisuću devet stotina sedamnaeste i osamnaeste. i knjige imadu svoj sretni ili nesretni čas. koje su se mjesecima i godinama nizale bez kraja i broja u jednoj zarobljenickoj bolnici. Od vremena do vremena donosio bi nam iz opljačkanoga carskoga dvorca. upravo zapuštenoj tvornici maloruskoga grada Kurska. jedne oholo i bučno. koje su ulijevale strah u kosti miroljubivim gradanima. upravo kao i ljudi. dobri Malorus liječnik dr.PREDGOVOR I knjige imadu svoju sudbinu! Jedne nastaju s izvjesnom namjerom. katkada prije nego se osušilo crnilo piščevo. sadrtih zlatom urešenih korica. jer je lijecnik predvidio njegovu smrt. Kadgod bi donio koji Tolstojev svezak. dok ne požute. I dok su. Da. skidale s njih tople krznene kapute zamjenjujući ih vojnickim »šinjelima« te puškom na samome mjestu krojile pravdu 5 . jedne ulaze u život glatko i bez bola. da je bolesnik zato umro. druge čekaju u prašini. među kojima su se dobrim dijelom nalazila i Tolstojeva djela. eto. Njesterjenko po nekoliko svezaka ruske književnosti. podsjeća na tvrdnju. a koje je jasnopoljanski mislilac prorekao.

bez suda i sudišta; dok su šrapneli pobunjenih topnika praskali r\ad krovom naše nazovibolnice, kojom je »upravljao« ne možda najstariji liječnik nego po godinama najstariji član bolničkoga sovjeta »tovarišč kaševar« (drug kuhar), i dok su po obzorju one beskrajne od prirode blagoslovene a od ljudi proklete zemlje plamtjeli plemićki dvori i m ajuri — dotle se polagano na uzglavlju jedne ranjeničke postelje kupilo gradivo, od kojega je nastala ova rasprava. I onda je došlo vrijeme povratka i čekanja; papir je žutio, slova su blijedjela, prašina se kupila. U poratno je vrijeme malo tko mario za ozbiljno štivo, pa ni oni zvani, koji su piscu ove rasprave izjavili, da se Tolstoj »preživio«. Ne može se preživjeti onaj, koji je napisao — da samo spomenemo tri djela — »Vojnu i mir«, »Anu Kareninu« i »Uskrsnuće«, iako se njegovi nazori o društvenom pitanju dadu pobijati. Nije se Tolstoj preživio, već su se dobrim dijelom preživjeli oni, koji su nekoć slobodno vri­ jeme provodili uz ozbiljno štivo, kad jos nije bilo ni kina, ni radija ni nogometa. Ovo troje mnogima danas nadoknaduje ne samo kazalište i glazbu već, sto je najgore, i knjigu, tu najdostojniju tečevinu uma ljudskoga. I tako je, eto, u poratno vrijeme stradala knjiga, naročito ozbiljna, i još strada. Život se odvija kinematografskom brzinom uz radiofonsko kvrčanje i nogometno urlanje, pa koje čudo, da pri tom tiha i čedna knjiga ne može vršiti svoje zadaće kod unapređivanja duševne kulture. Poratni svijet vise i ne treba drugo nego otvoriti oči i uši: strojevi govore, pjevaju, sviraju — misle, dok se knjiga mora citati, a uz čitanje misliti. Napokon je došlo vrijeme, da uza sve lose prilike za knjigu uopće ova rasprava ipak ugleda svijetlo, i to o tridesetoj obljetnici sm rti velikoga Rusa. Djela, kojima se pisac kod životopisa Tolstojeva služio: 1. Ruska kritička literatura: O djelima L. N. Tolstoja. Sastavio V. Zelinski (Moskva 1888.). — 2. P. Birukov: Životopis i uspomene L. N. Tolstoja (pregledano od samoga Tolstoja 1906.). 6

Obrađena su pak u ovoj raspravi sva ona Tolstojeva djela, do kojih je pisac uopće mogao doći: I. R o m a n i : 1. Ana Karenina. 2. Obiteljska sreća. 3. Uskrsnuće. 4. Vojna i mir. — II. P r i p o v i j e t k e : 1. Albert. 2. Aljoša lonac. 3. Dva huzara. 4. Gospodar i sluga. 5. Hadži Murat. 6. Vlastelinovo jutro. 7. Kozaci. 8. Kreutzerova sonata. 9. Krivotvoreni kupon. 10. Lucern. II. Mećava. 12. Napadaj. 13. Nikolaj Palkin. 14. Obnova pakla (legenda). 15. O čemu ljudi žive (legenda). 16. Otac Sergije. 17. Polikuška. 18. Poslije plesa. 19. Pripovije(ke za djecu. 20. Pripovijetke za puk. 21. Putujte u svijetlu. 22. Radnik Emeljan i pusti bubanj. 23. Sevastopoljske pripovijetke (3). 24. Sječa. 25. Skupo stoji. 26. Tri smrti. 27. Vrag. 28. Zapisei konobarovi. 29. Zapisci luđakovi. — III. D r a m e : 1. I svijetlo svijetli u tami. 2. Vlast tmine. 3. Živi mrtvac. — IV. R a s p r a v e : 1. Alkohol i duhan. 2. Aneksija Bosne i Hereegovine. 3. Carstvo božje. 4. Caru i njegovim pomoćnicima. 5. Crkva i država. 6. časnička spomenica. 7. Čiji smo? 8. DomoIjublje i državna vlast. 9. Gdje je izlaz? 10. Gradski život. 11. Ispovijed. 12. Jedino od potrebe. 13. Kako treba čitati evanđelje? 14. Konac jednoga vijeka. 15. Misli o Bogu. 16. Mladim ljudima. 17. Na ljudskoj klaonici. 18. Ne mogu šutjeti. 19. Ne suzbijaj zlo zlim. 20. O borbi sa zUm. 21. Odgovor sinodu. 22. O vjerskom uzgoju. 23. O ručnom radu. 24. O društvenom pokretu u Rusiji. 25. Osvijestite se! 26. O vjerama. 27. O životu. 28. Domoljublje i državna vlast. 29. Pismo naredniku. 30. Predgovor k »Revoluciji« od Čortkova. 31. Protiv moderne umjetnosti. 32. Protiv vojne. 33. Razum i dogma. 34. Ropstvo našega vremena. 35. Seoski život. 36. Smrtna kazan i kršćanstvo. Što je vjera? 37. Što nam treba činiti? 38. Veliki društveni grijeh. 39. Vojna i razum. Već po samim natpisima navedenih 75 djela, od ko­ jih pretežan dio (39 rasprava) otpada na mislilački rad Tolstojev, kojemu je i dobar dio pripovijedaka posvećen, vidi se velika težnja Tolstoja mislioca, da razlaganjima i savjetima djeluje ne samo na mogućnike i njihove pomoćnike već i na sve slojeve pucanstva od učenjaka, umjetnika i književnika do tvorničkoga radnika i selja7

ka, ne izuzevši nijednoga staieža, bilo činovničkoga, obrtničkoga ili vojničkoga, pa ni svećeničkoga. Rasprava je pođijeljena na devet odjelitih poglavlja tako, te se mogu i mimo red po volji eitati: I. Opći p o gled. II. Život i značaj. III. Pjesnička djela. IV. Nazori o životu. V. Vjera i crkva. VI. Država i društveno pitanje. VII. Protiv vojne i smrtne kazni. VIII. Odgojitelj i estetičar. IX. Pogovor. Viktor Kralj

8

I. O P Ć I

POOLED

»Počeo sam taka, da sam zavolio svoju pravoslavnu vjeru većma od svoga duševnoga mira, zatim sam zavolio kršćanstvo većma od crkve svoje, a sada ljubim istinu većma od svega na svijetu«. (Tolstoj: Odgovor sinodu) »A ja odgovararn, da ne propovijedam i ne mogu propovijedati, premda silno to želim. Propovijedati mogu djelom, a moja dje­ la ne valjaju. To pako, što govorim, nije propovijed, već samo pobijanje lažnoga shvaćanja Kristove nauke i razjašnjavanje njezina pravog značenja«. (Tolstoj: Ne suzbijaj zlo zlim)

Svrha je ovome djelu, da prikaže velikoga pjesnika i umnika Lava Nikolajeviča Tolstoja u što jednostavnijem svijetlu, tako da svatko uzmogne sebi stvoriti sliku, a možda i sud o ovome velikome Rusu. Tolstoj je velik i kao pjesnik i kao umnik. I doista u pjesničkom svijetu zajamčeno mu je mjesto medu najver ćima, no u znanstvenom Tolstoja zabacuju priznajući mu doduše dubinu misli kao i osobitost u njegovim nazorima i samostalnost u sudovima i izvodima, koji cesto upravo iznenaduju; ali njegovo zabacivanje svake znanosti te nedostatak svakoga sustava prouzročiše tako reći nepremostivi jaz izmedu njega i predstavnika znanosti. Daleko veći jaz postoji izmedu Tolstoja i crkve, kojoj se usudio kao nitko dotada reći onako otvoreno i javno svoje mnijenje. Niti sa socijalistima se Tolstoj ne može složiti, iako s oduševljenjem pozdravlja ideju njihovu, ali način, kako socijalisti misle tu ideju ostvariti, ne odobrava nikako, jer veli: sila silu rada. A to ne valja. Državno ustrojstvo današnjega oblika, društveni poredak našega vremena i sve ono, sto se naziva prosvjetom u jednu, a uljudbom u drugu ruku, zatim vojništvo te politiku, koja u pojmu domoljublja nalazi svoje najjace i najstrašnije sredstvo 9

Iz njegovih se usta čuje krik ispaćenoga čovječanstva stoljećima i tisućljećima. jer. ili kao pojava. kad se o Tolstojevim 11azorima o svijetu samo onako. koji su tu i tamo čitali po koju njegovu raspravu i već sebi stvorili sud o njemu. već koje i u životu dolazi do potpunoga izražaja. gotovo s nekim prezirom govori. Često pak cine to ljudi. u koji on nije vjerovao. ako već ne ćemo da kažemo »filozofski« rad zabaciti. on bi dao sve svoje. da treba sav njegov mislilački. I tako Tolstoj stoji osamljen u pozadini svijeta. sve to služi takvim idealima. to jest idealima pojedinaca ili u najboljem slučaju nekolicine. Takvi sudovi su i površni i nepravedni. I već to njegovo covjekoljublje. s ko­ jih je patilo čovječanstvo i još uvijek pati. što se nerijetko događa. da pola svoga života posveti velikornu pitanju. da je Tolstoj tride­ set godina života svoga radio poput crva ne zazirući ni od koga. kad bi time mogao poslužiti sreći roda ljudskoga. i to kao pisca »ugodnoga i zanimljivoga« štiva. — no odatle jos ne slijedi. Toliko stoji. da јалто ispovijeda svoju vjeru. kaže. da iz njega govori kao neki iz davnih vremena zatomljeni glas savjesti. koje se ne zadovoljava tek ispraznim rijecima. koja bijaše tako nepoćudna i ruskoj vladi i ruskoj crkvi. On je jedan od najvećih čovjekoljubaca sviju vremena. Zato je upravo neoprostivo. da se upoznamo sa čovjekom. pa i napretka. kojoj bijaše mjesto ili tamo negdje u davna vremena. kako da se pomogne čovjecanstvu. ili oni. u kojem je živio: da li kao pojam nijekanja svega. povukavši se u zabit.— sve to Tolstoj zabacuje. kad pomislimo. od kojih narodi samo mogu da stradaju. da Tolstoj i imade svojih slabih strana. dostajalo bi. koji Tolstoj nesvijesno osjeća poradi nasilja i nepravdi. koji se odrekao svega. pa makar morao prosjačiti. ili koja bi se snašla u svijetu istom u nedoglednoj budućnosti — to je teško reći. sto vise i život svoj bi dao. pa ni od najviše državne vlasti. Recimo. sto postoji. i časti i raskoši. koji toga velikoga umnika poznaju samo iz njegovih većih romana. Tol10 . ako ih već hoćemo tako nazvati s gledišta prosvjetno-naprediioga — osobito vrijedi tu njegovo neprotivljenje zlu. Tolstoj bi bio najsretniji čovjek na svijetu.

Tolstoj daleko nadvisuje sve svoje preteče čovjekoljube: Pestalozzija (19. stolj. I dok asketa gleda u smrtl najuzvišeniji čas svoga života. ucitelja Vittorina da Feltre (15. nastojati. On imade samo toliko asketskoga u sebi. treba dotle. to jest u radu. stolj.). jer tim prijelazom tvari u drugi oblik. a budista konaeni prelaz u nirvanu — dakako. stolj.ko nazvati. ako se to uopće može ta. koji svojim nazorima o neprotivljenju još najvećma podsjeća na Tolstoja. koje su nedostojne čovjeka. da se treba vratiti k prirodi. ako ga je uopće smjeti s Tolstojem uporediti radi njegove crkvene pobožnosti. Čeha Chelčiekoga (15. No Tolstoj je sve prije nego to. vjerska i uopće životna pitanja. kako se to može vidjeti iz njegova djela »0 životu«. jer želi. Tolstoj u sm rti vidi samo prijelaz tvari iz jednoga oblika u drugi. Rado se govori o Tolstoju kao asketi. kao što je mogla samo jedna ruska duša — prava ruska »širokaja duša«. Ali se Tolstoj ne priklanja ni budizmu. a sto je najglavnije. a nije ni mogao. koliko nastoji odricanjem i samoprijegorom svladati pohote 1 strasti. koji je dostojan čovjeka kao razumnoga biea i koji ga može da zadovolji. da ljudi život svoj prožive do posljednjega časa u radu i ljubavi. da većina njih svoje nauke ne potkrepljuje i načinom života svoga kao Tolstoj. kao i u najzamršenija pitanja društvena. odgojitelja naroda. Rousseau-a (18.). Dok se asketa odriče života te se povlači u samoću. naime prelaz u drugi život.). da nade pravi smisao života. u kojem se ono čovječje »zasebno ja« gubi. ako je već za života slomio u sebi svaku volju —. bilo sto su jednostrani bilo površni. I baš zato. koji doduše govori. stolj. državna. koja se Tolstoju ne mili. dok smo sebi još svijesni toga zasebnoga ja. kako 11 . koji imade biti posvećen drugima. kao nitko drugi. tako duboko patio. koji će postići na drugome svi­ jetu Tolstoj naprotiv ide za tim.stoj je svojim silnim umom tako duboko proniknuo u dušu čovjecju. Svi oni daleko zaostaju za Tolstojem iz različitih uzroka. Nitko nije tako duboko osjećao. ali uza sve to ostaje u tijesnoj vezi s uljudbom.). koju zabacuje. da u neprestanom razmišljanju o ništavilu života i u molitvi traži spas duše.

jer kao što se priroda vječno razvija poprimajući uvijek nove i nove oblike. u kojem mogu da postoje tako velike razlike. ili ovamo znanosti i umjetnosti. I to je sve! To jest. A u tome i leži najveća nepravda i nedostojnost kao i uzrok svemu zlu. I to sve može da postoji u neposrednoj blizini jedno do drugoga. život. I upravo radi toga nijekanja današnje uljudbe. što ne ćeš. Taj pri­ rodni razvoj moguć je dakako samo onda. kao najveće zlo. a bijeda i vjecna borba s druge strane. da uzmognemo živjeti dostojno razumnoga bića i da nam uspomena nakon smrti bude što Ijepša. Tolstoj se nipošto ne može izmiriti s takvim društvenim poretkom. od kojega trpi velika većina čovječanstva. On je za potpuni prirodni razvoj. On je uopće protiv svakoga određenja i omedivanja. Tolstoj nije stvorio nikakvoga filozofskoga sistema. koji se sam od sebe nadaje. da se uzdrži tijelo zdravo i krepko. tako i život čovječji treba da ide svojim slobodnim razvojem. kojoj čovječanstvo — zapravo neznatna manjina — ima da zahvali svoj lagodni život. treba da čovjek kao razumno biće udesi i svoj odnošaj prema svijetu. ako čovjek doista i živi pravim prirodnim životom — »životom seoskim«. a onamo potpuno neznanje i zaostalost. koji Tolstoju porice svaku sposobnost kao sociologu.ćemo naći pravi smisao života. odbace knjigu i osude . ovo je načelo. kao što je obilje i lagodan život s jedne. Zato on i zabacuje sav taj društveni poredak od početka do kraja. No krivo čini onaj. što ljudi čitajući koju raspravu njegovu kod pomenutog nijekanja čitavoga društvenoga poretka obično stanu. To je onaj život. u kojem se krije duboki smisao rijeci »u znoju lica jest ćeš hljeb svoj«. koji nam je sa svojim tjelesnim radom i odnošajima k prirodi najbliži i po covjeka najzdraviji. prema ljudima po onoj: »ne čini drugima ono. ko­ ji je neophodno potreban. da drugi tebi čine«. Dolazi pak ta j nepovoljni sud o Tolstoju odatle. koji covjeka potpuno može zadovoljiti: život. mnogi zabacuju Tolstojevu nauku uopće. na kojem bi se po mnijenju Tolstojevu mogao osnovati takav društveni poredak. A to on nije ni htio. u kojem ne bi jedni živjeli na račun drugih. Udesivsi tako svoj tjelesni život.

Bolsche u svom djelu »Stunden im All« veli: »Čovjeku sile i djela bit će jasno. sto ne ćeš. On dobro zna. da svaka pa i najm anja ideja tre ­ ba vremena. Kada? To Tolstoj ne može reći. već ako živi na račun drugih. dok se ostvari. No bez obzira na ove i slične niječne sudove o Tolsto­ ju. pa i samu uljudbu. odjevena i zadovoljna covjeka. u cemu je covječje dostojanstvo. kojima služi velika većina zavedenoga i neukoga čovječanstva. koji želi čovječanstvo popraviti riječima. ali Tolstoj bi i njih žrtvovao. djela su njegova pisana s toliko ljubavi i osjećaja za istinu i pravednost. jer covjek treba prije svega da zna. kako Tolstoj kaže. ali da to vrijeme nije daleko. I kad se covjecan13 . on bistri pojmove. pa m akar to išlo i na račun samih kulturnih tečevina. Istina treba da zavlada svijetom. koji hoće da vidi. da se s Tolstojevim načinom nigda ne može doći do napretka. nepomućenim životom. opomenama i upućivanjima. Ono će doista i doći do te spozna­ je. ako ne uočimo glavni cilj Tolstojeve nauke.nauku. a nekmoli ovakav silni preokret. N išta pak nije tako nedostojno covjeka. iako to ne bi bilo potrebno. Tako na pr. To stoji. kojim treba poći. ali ga naglasuje kao posljedak osnovne misli svoje nauke: »ne čini drugima ono. kakav on sebi zamišlja. Njemu je glavna svrha prije svega vidjeti sita. čovječanstvo samo treba da dode do takve spoznaje. koja će mu jasno naznaciti put. da nitko vi­ se ne sumnja o njihovoj ispravnosti — jednom riječi Tol­ stoj otvara oci svakomu. da bi ih već i radi toga trebalo poznavati. Za ovu je Tolstoj spreman sve žrtvovati. duboko u duši svojoj osjeća. On svojim oštrim umom zalazi u najtam nije zakutke čovječje duše. koji su se stoljećima tako izobličili i izmiješali i kao takvi ustalili. koje on doduše ne stavlja na prvo mjesto. naime sreću čovječanstva. koji živi mirnim. o čemu je on već i onako uvjeren«. Većinom se ta j nepovoljni sud o Tolstojevoj nauci kreće oko načela o neprotivljenju. skida najgušću koprenu sa raznih kumira. Pa ipak Tolstoj nije onaj veliki učitelj i prorok. i to onoga »boljega«. da drugi tebi čine«. tako te je postalo općenito mnijenje o Tolstojevoj nauci kao zabludi.

onda će doci i do prave spoznaje dobra i zla. imade svoj ruski način prikazivanja. Najdublje i najzamršenije misli umije on jednostavno i s malo rijeci izraziti. u znamenitoj drami: »Moe tmine«. kakav samo u Rusiji susrećemo. u kojima je on osobit m ajstor upravo radi svo­ je mirnoće u prikazivanju. Kao pjesnik Tolstoj je poznat po čitavom kulturnom svijetu kao malo koji drugi pisac u svjetskoj književnosti. što ćemo jedva naći u ruskoj književnosti pisca. svoj ruski sadržaj. I Tolstojeva lijepa knjiga od velike je česti čisto ru ­ ska. ko­ ji bi se mogao isporediti s njim u jednostavnosti i jasnoći njegova stila. ili hoćeš li razmaženo i prezasićeno salonsko društvo moskovskoga bogataša ili bijedu ispaćenoga ruskoga radnika ili zapuštenost ruskoga mužika. kao na pr. kojima je još i danas sputano. kako ga je osobito Gorki do savršenosti dotjerao. kojim se općenito služi svjetska književnost. ako uopće smijemo pravu narodnu rusku književnost mjeriti istim mjerilom. u svemu velik.stvo oslobodi onih lanaca — lanaca laži. a to se već iz toga vidi. No Tolstoj je jednako prost i u svojim naučnim djelima imajući vazda pred ocima onaj neuki narod. gdje je zašao do u krajnji naturalizam. U tome i jest veličina njego­ va umjetničkoga stvaranja. koji predstavlja golemu vrijednost Tolstoja umjetnika te ga luči od Tol14 . ili napokon očajno stanje sibirskoga prognanika — u svemu je Tolstoj jednostavan. On nas u svojim pripovijetkama i romanima upoznaje s tipovima iz najrazličitijih slojeva osim jednoga. stoljeća poeinje javljati — tip »potucala«. ona živi životom. Njegov stil je stil pravoga pučkoga pisca. Ruska narodna književnost diše svojim osebnim ruskim duhom. koji se isfom pod konac 19. nepoštenja i farizejstva. Bez obzira na njegov umjetnički rad. Lijepa njegova knjiga pisana je u realističkom duhu s malo iznimaka. Tolstoj je doista pravi umjetnik. Pa ipak k raj sve te jednostavnosti Tolstoj rise svojim prostim kistom najvelebnije slike: hoćeš li prirodne ljepote romantičnoga Kavkaza ili život poludivljih Čecenaca na Tereku i njihovu borbu s donskim kozacima ili burne ratne prizore. kojemu je posvetio pola života.

i koji se slijepo dadu voditi i izrabljivati. no toliko stoji. pereat cultura (neka bude pravednost. teško je reći. da se dode do pravde i istine. koji su vjeru i domoljublje uzeli u najam. a zatim domoljube. On to vruće želi pod svaku cijenu. bez obzira na vjeru ili narodnost. Tolstoj traži od ljudi. vec nam on u bistvu svojem. da budu iskreni i savjesni. U istoj osobi: sve sposobnosti velikoga m ajstora najuzvišenije umjetnosti i sve oznake najvjernijega sljedbenika prave nauke Kristove. Tolstoj je tako velika i ta ­ ko osebna pojava. kad pročita ovo djelo. sa svom svojom ljubavlju za pravednost i bratstvo. 15 . Da li bi čovječanstvo bilo sretnije. a u prvom redu vjerske ustanove. pa makar propala pravednost). predstavlja pojam osobine i veličine ruskoga naroda. I kao sto je velika njegova ljubav prema svima. nego: fiat justitia. o tom će svatko moći sebi stvoriti sud. sto narode izmedu sebe dijeli. da pod tim krinkama uzmognu unapredivati svoje vlastito dobro na racun neukih i zaslijepljenih. sa svim pretrpljenim nepravdama i mukama ispaćenoga naroda ru s­ koga. da mu doista nema premca u svjetskoj knjizevnosti svih vremena.stoja mislioca. pereat justitia (neka bude prosvjeta. za kojima Tolstoj tako čezne. Pa ipak uza sve to Tolstoj nipošto nije sputan lancima tjesnogrudnoga domoljublja. tako je i neizmjerna mržnja njegova prema onima. kad bi se makar i prosvjeta žrtvovaia za volju pravdi i istini. kad bi pobijedila Tolstojeva nauka. kao sto to može pravi Slaven. Da li je Tolstoj vise Rus u svojim pjesničkim ili u svo­ jim naučno-sociološkim djelima. ili da li je uopće potrebno žrtvovati prosvjetu. koji je sebi u učenjačkom svijetu stekao vise protivnika nego pristaša. kad kaže: »Načelo istinski prosvijećenih ljudi ne može biti: fiat cultura. da se u svim njegovim djelima zrcali prava ruska duša sa svim svojim bolima i patnjama. jer on zabacuje sve ono. koji pate. da tako kažemo. on ljubi sve ljude jednakom iskrenom ljubavi. Tolstoj nije samo najznačajniji tip ruskoga čovjeka. pa makar propala pro­ svjeta«. Istina treba da pobijedi.

Tolstoj nije stigao da napiše svoj životopis. dijeli Tolstoj život svoj na četiri doba: Prvo doba. godine njegova života. veselim i pjesničkim. koji se oženio s nelijepom ali bogatom kneginjom Marijom Volkonskom. Tek u dnevniku Tolstojevu mogu se naći neki znatniji podaci o njegovu životu. a prije svega doba putenosti. kakogod će ga podilaziti stid pišući o njemu«. od kojih je Lav bio najmladi. Grofovski naslov dobiše Tolstoji za carice Katarine. godine života. da svojih nazora ne će vise mijenjati. da mogne namiriti svoje dugove. jer veli. to jest od 14. Napokon četvrto doba od 52. To je doba »preporoda«. naziva Tolstoj ćudorednim. to jest do njegova duševnog preporoda. stoljeće. jer veli u istom dnevniku. 1903. Od ove loze potjecaše rastrošni otac Tolstojev Nikola. i kći Marija. naziva stalnim. Ovo doba namjeravaše Tolstoj potanko opisati. kako ga je 1903. I. da bi ovakav životopis bio ljudima od veće koristi nego sve ono »umjetničko naklapanje«.II. Uza sve to bijaše ta j brak osobito sretan. godine. Loza Tolstojeve porodice seže u 14. to jest do sm rti njegove. go­ dine dalje. iako je to vruće želio. Drugo doba. i to otkako se oženio pa do 52. Ž I V O T I Z N A Č A J U svom dnevniku od 6. koje obuhvaća 18 godina. Jos za Pe­ tra Velikoga bio je prvi grof P etar Tolstoj znatna ličnost na carskom dvoru. već da će s njima i umrijeti. to je doba raspuštenosti. doba eastoljublja i t as tine. koje naziva slavnim. koje ispunjava 12 svezaka njegovih djela. »bude li vremena i života. do 34. to jest djetinjstvo. posjednicom Jasne Poljane. koje obuhvača punih 20 godina. ili kako sam kaže »životom nezanimljivim«. da je čvrsto uvjeren. Iza poroda 16 . U tom razdoblju živIjase on sređenim porodičnim životom. naziva Tol­ stoj strašnim . Treče doba. brinući se tek za dobrobit svoju i porodice svoje. bio zasnovao prema pomenutoj razdiobi. Ali takvo djelo nije na žalost nigda osvanulo. seže do 14. nedužnim. Iz njega potekoše cetiri sina.

od kojih je Juškova (udata u Kazanju) osobito djelovala na njih pobuđujući u njima aristokratsld ponos i častoljublje. da je u njega dobro i plemenito srce.« I dalje: »Nerijetko sam ocajavao. kad ga je jednom sluga upozorio. upravo nesretan. On drži. kada se od nje odijelilo. Umišljao sam 17 .« Kad je Lavu bilo devet godina. side s konja. to jest onoga neugođnoga čuvstva. ili kako je tek po glasu poznavao dadilju. jer da je to stara bolježljiva životinja. ka­ ko su njih dvoje tepanjem svojim izazivali dadilju. poljubi ga i zamoli. Lav je zarana poceo posm atrati i rasudivati. da dijete istom onda počinje primjećivati prirodu. s njezinim nebom i suncem ne sjeća se Tolstoj nikako. . dok je inače nije mogao razlikovati od drugih. Za čudo je. . I dok su mu takvi i slieni doživljaji ostali u pameti. i ugodne tople vode. nepovrativo vrijeme djetinjstva! Tko da ne ljubi i ne obožava tvojih uspomena ? Te uspomene osvježuju i uzdižu dušu moju. Lavu. sjeća se vrlo dobro. koja se mene ticala . tako te je već kao djecak upoređujući sebe s drugima bio sam sa sobom nezadovoljan. Tolstoj uopće rado priča o svom djetinjstvu i njegovim nevinim igrama. koja ih je mirila ljuteći se. kojih on nigda zaboraviti ne će: »Blaženo. Premda u tom duhu odgojen već kao dječak pokazivaše Lav. kad još nije znao govoriti. Doživljaja iz vremena. da mu oprosti. koji se rođio 1828.. na kojem je jašio. . Tako nam pripovijeda u svom dnevniku ovo: »Vrlo sam dobro znao. i nijesam se u tom varao. Tako mu je na pr. Tako na pr. evijećem i drvećem. Več nakon sm rti majčine brinule su se o uzgoj djece sestre staroga Tolstoja. u kojoj bi ga kupali. kako je sa sestricom Marijom ležao u malenom krevetiću. kako se Tolstoj u svojim »memoarima« sjeća toga najranijega djetinjstva. ah blaženo. što ne spavaju. kad je morao nepomično ležati u pelenama.posljednjega umre grofica Tolstoj. . umre mu otac. prirode s njezinim lišćem. živo ostala u pameti uspomena. da nijesam bio lijep. one mi ostadoše izvorom najvećih ra d o s ti. bila je tada podruga godina. Prem a tome mi bijaše svaka primjedba neugodna. da ne bije umornoga konja.

Tko je imao loš francuski izgovor. to jest on je bio prisiljen vladati se onako. kakva se gajila u školi. premda je bio velik kicoš. usla u krv. da ta ­ ko mora biti. Tako je početkom svoga mladenačkog doba imao ova četiri osjećaja: ljubav pre­ ma nekom nepoznatom ženskom biću. kod koje stanovaše. već od toga. No takva bijase sama spoljašnost Tolstojeva. . ona mu nije bila. tako sir ok nos i malene sive oci kao u mene. pa se može reći. da je sva ta Tolstojeva »finoća« bila samo naucena i prisiljena. da se po želji tetke Juškove. koji je nada sve pazio na svoju spoljašnost. premda je bio upisao u kazanjskom sveučilištu najprije jezikoslovlje. četvrti. Ali nije to dolazilo od toga. Zato Tolstoj i nije svršio nikakvih nauka. u kojega su tako debele usne. Zašto hoćeš svakako da govoriš kao mi. . kako nam sam o tom u »Mladosti« priča: »Moj »comme il faut« (otmjeno vladanje) iziskivaše prije svega izvrsnu francuštinu. no ženskar ni­ je bio nigda.sebi. pa se ljutio na one. pravo. da je bio prije loš nego dobar đak.. no po osjećajima. osobito dobar izgovor.« Jednom se sjeti. kad ne možeš? — pitao sam ga u mislima s otrovnim prezirom. po srcu svome bi^ jaše on sasvim drugi čovjek. da učini čudo. kako je to okolina njegova iziskivala. to jest. koji se nijesu dovoljno dotjerivali. pobudio je u meni sm jesta osjećaj mržnje. što većma dotjera u finom vladanju tadanjega otmjenog društva. treći bijaše vještina u pozdravljanju. prezime đosade«. da čovjek ne može biti sretan na ovome svijetu. . a kad mu je ovo dodijalo. da obrije obrve. 011 je tek bio uvjeren. sto se nije mogao zagrijati za takvu nauku. On je doduše volio zabavu i igru. zatim ljubav pre18 . Iz ovoga se vidi. sto on ne bi bio imao smisla za rad. Drugi preduvjet »comme il faut«-a bijahu dugi. . U Kazanju je međutim mnogo polazio zabave. njegovani i čisti nokti. Molio sam se Bogu. i to vrlo znatni preduvjet bijaše ravnodušnost prema svemu. pa da me pretvori u lijepa d ječak a. I napokon sva ta besposlica stajaše ga mno­ go tru d a . da je to njegovo i onako nelijepo lice još ružnije postalo. Nauke nije osobito volio. no na svoj užas opazi. kao i vječni izražaj neke odlicne. S ispitima je vazda bila nevoIja.

TOLSTOJ U PEDESETIM GODIN AM A .

»Phadon« i »Symposion« od Platona te Homer. matematika. Zato 20 . 5. kako rekosmo. malo radio za školu. sto si jednom zaboravio. ruski. oboli tako teško. pa bilo to usprkos svima. i to prema ovim pravilima: 1. neka te ne uznemiruju: zato treba da 'im to najprije dadeš osjetiti. glazba. U tu je svrjiu unaprijed se­ bi određivao čitave planove svojih nauka htijući marljivim radom postići ono. kojoj je dorastaa. Kad je Tolstoju bilo 19 godina. 3. va^da treba da glasno čitaš i misliš. pa je nasao. te je morao poei u bolnicu. slikarstvo. Dickens (»David Copperfield«). 2. već treba da prisiliš svoj mozak. Tolstoj je.ша ljubavi. koji te smetaju. zemljopis i statistika. i onda da im otvoreno kažeš. ne valja vise po knjigama tražiti. da radi s najvećom napetošću. Rous­ seau (»Ispovijedi« i »Emile«). Osobito mu je bilo omiljelo štivo u mladosti: Novi zavjet (»Evanđelje Matejevo«). on to naskoro i učini te se vrati u Jasnu Poljanu. prirodoslovne znanosti. I doista. povijest. OzdraAavsi odluci napustiti sveučilišne nauke. »Notre Dame de Paris« od V. i to nekoliko puta. Glavni mu predmeti bijahu: pravo. Hugoa. poljodjelstvo. stogod radiš. sto mu po njegovu mnijenju nijedno sveuciliste nije moglo dati. talijanski i latinski jezik. treba valjano da radiš. a ako te ne bi razumjeli. praktična medicina. medalju sa slikom Rousseau-ovom. Stoga odluci promijeniti nacin života. sve treba da izvedeš. Tu je ležeći imao vremena da razmišljava o sebi. kako je to bio onda običaj. Tu se stane ozbiljno baviti naukom. No u njegovim odlukama i željama za opsežnim i svestranim znanjem stadoše ga prvi put u njegovu životu smetati žene. treba da ih zamoliš. da se premalo bavi ozbiljnim radom. 6. upravo ga je obožavao. njemacki. ali je zato vrlo mnogo eitao. tako te je u petnaestoj svojoj godini nosio mjesto križića oko vrata. francuski. Osim pomenutih djela ueiniše na Tolstoja jak dojam »Herman i Dorotea« od Goethea. na sto se jednom odlucis. treći osjećaj bijaše nada u neku neobičnu sreću i napokon glavni osjećaj: prezir samoga sebe i p o kajanje. ne valja se boja ti reći onima. engleski. da ti oproste. Rousseau-a je uopće čitavoga pročitao.

No Tolstoj je sam uvidao i otvoreno priznavao. ali koje su 21 . ženi i da stupi u državnu službu. naumi nešto poduzeti. osobito pak tetka nje­ gova. ode nenadano sa starijim bratom Nikolajem put Kavkaza. niti je stupio u državnu službu. Kakogod je mladi Tolstoj nastojao. jasno je. Videći da će ga taj naein života sasvim uništiti. kako se sam izjavio. to jest da se oslobodi spona otmjenoga društva i da se povuče s poprišta velikih i njemu mrskih karijera. koja je živo željela. Ali niti se oženio. da bude krepostan i da provodi što jednostavniji život. Napokon da udovolji želji svoje tetke i rodaka. Vrativši se u Jasnu Poiianu. što će ga spasti od sigurne propasti. koje su imale doduse pune ruke posla s nemiimm Čerkezima. da se popravim i cestit čovjek da buđem«. kaže nadalje. I tako je opet skrenuo sa puta kreposti i radinosti. jer kako su žene pristupačnije prirode od muškaraca. koja mu se rugala. Tolstoj se opet vrati u Jasnu Poljanu. pošto je u Petrogradu potrošio sav svoj novae i silno se zadužio. kako je jednom pisao bratu Sergiju: »božjom pomoei hoću i ja jednoga dana. da uči pravo. gdje je ovaj služio u vojsci. s tri namjere: da se karta. ne mogaše odoljeti svojoj okolici. 1851. No i ovaj put ostade nauka u svemu kod dva ispita. ali da se nada. u Petrograd. da joj se sinovac oženi bogatom djevojkom i da postane »ađutantom« kod kojega visokog generala. kao što su za dobrih vremena bile bolje od njih«. da mu taj način života ne valja. pode 1848. Jedna od glavnih stra sti bilo mu je kartanje. što će ga rastrijezniti i očeličiti. Tolstoj nipošto nije namjeravao stupiti u vojsku. »Žena se treba čuvati.odluci ovo: »Posmatraj žensko društvo kao nužno zlo u društvenom životu i budi što većma od njih odijeljen. Doskora pode u Moskvu. sasvim napusti svoje planove o duševnom radu te se predade kroz pune tri godi­ ne uživanju. da će se popraviti. tek je htio da promijeni način života zasitivši se svojih pustolovina. da su one u ovo pokvareno doba i pokvarenije od muškaraca upravo tako. život ruskih pograničnih posada. i to do krajnih granica. Velegradski ga je život sasvim pokvario. a po mogućnosti i kod samoga cara.

Čudni su ti poludivlji čečenci. saobraćaj sa zdravim i veselim seoskim svijetom.slobodno vrijeme provodile loveći po obroncima Kavkaza. koje neprirodno šapuću. Ljubav njegova. vojnika. No odnošaj ta j prekine Tolstoj naskoro. đa iskuša i ta j veseli i bezbrižni život. »Što covjek dalje živi. I upravo toj promjeni u nacinu života imao je Toi22 . Tolstoj je rado zalazio medu seoski svijet. da mu ona već radi svoje niske naobrazbe ne bi mogla biti ženom. Napokon položi i ispit te postane časnikom. s kojim se bio osobito sprijateljio. koji su čamili u dubini njegove duše. pisao je jednoj svojoj tetki. a zovu ga »džigitom«. to cešće svlaci kožu«. koje nazivaju konverzacijom«. pa radilo se i o samome životu. to je časniji. Kako se Tolstoju dopao taj novi život. nego da je ubije«. običaj. moje šume i moje ljubavi uskrsne u mojoj mašti slika onih salona. kako ste mi odvratni i vrijedni sazaljenja u vašem luđilu! Zgadi mi se. ljuđe i njihov način života. kroz koju proviruju krivi uvojci. što ga je pisao nekom prijatelju u Moskvu: »O da znadete. kako ih Tolstoj opisuje. kad na mjestu moje kućice. bio bi »veći grijeh. Kod njih postoji na pr. Tolstoj bi bio kod svojih poduzeća (izleta i lovova) često stradao. ali ne s torn željom. Sto tko imade vise tih opačina na duši. a da je zavede. bila je kozačka djevojka. Tol­ stoj se sasvim preporodio. da nije bilo vjernoga Sade. jednostavni način života. Najzanimljiviji od sviju bijaše neki Sado iz plemena čečenackoga. već da proučava prirodu. i tako je stekao mnogo znanaca i prijatelja.* onih žena s olaštenom kosom. Osobito mnogo drže do jednoga svoga običaja — do krade i otimačine. vidi se iz jednoga pisma. Taj covjek bio mu je vazda na ruci. pa j u najvećoj pogibli za vlastiti život. kozaka i čečenaca. Zato ođluci da stupi kao topnik u vojsku. Od razmaženoga salonskog gospodicića postao je čelični i prosti vojnik. s usnama. kao i srdačni odnošaj prema bratu Nikolaju —sve to probudi odjednom u Tolstoju one plemenitije osjećaje. sa sapetim i iskrivljenim udovima te pusto brbljanje. veličanstvena priroda onih krajeva. jer je vidio. U društvu casnika. da covjek mora sve učiniti i žrtvovati za svoga prijatelja. koju spominje u pismu.

pa kako nije imao dosta novaca. U to se vrijeme Tolstoj stao baviti pisanjem i naskoro osvanuše njegovi prvenci: »D j e t i n j s t v o«. »Djetinjstvo« i »Dječačtvo« nijesu mu se svidjeli. Tolstoj bi poslan sa svojom baterijom u Rumunjsku. smjera na savršenost. gdje je neprijatelj već tri tjedna podsjedao grad. ostavi kao zalog svomu protivniku u igri rukopis još nedovršenih »Kozaka«. umiješa se u taj ra t Engieska. zatraži Tolstoj studenoga mjeseca 1854. Igrajući naime jednom s Katkovim. »V l a s t e l i n o v o j u t r o«. 23 . izgubi 1000 rubalja. navijesti car Nikola I. nije bolje od opačine«. izdavaeem »Ruskoga vjesnika«. a treba svakoga da veže. »Dj e c a č t v o«. da su je i vojnici znali i pjevali. o čovjeku i njegovu društvu. odakle se nije vise vraćao na bojno polje. bojeći se ruske pretege u svjetskoj politici. sto je vise od te kreposti. te je sva sjajna budućnost mladoga casnika pala u vodu. billard. bi Tolstoj kao glasnik poslan u Petrograd. učini. pa i Francuska. Go­ dine 1855. Budući da su u početku imali Rusi sreću. Sve drugo. No kad se ruska vojska stala povlačiti od Silistrije. ipak »Sevastopoljska pjesma«. Počeo se baviti ozbiljnijim mislima o životu. svoje premještenje u Sevastopolj. » Z a p i s c i k o n o b a r o v i « . pa se bavio mišlju. a što za pravednošću zaostaje. Godine 1853. a i njegove »Sevastopoljske pripovijetke« — sama carica Aleksandr a Fedorovna čitala ih je s užitkom — bile bi mnogo pridonijele njegovoj vojnickoj karijeri. Premda je Tolstoj kod svojih starješina vrijedio kao sposoban časnik. I tako ostadoše nedovršeni. Ta je pjesma postala tako omiljela. kad ih je jednom ponovno čitao. iz kojega nije dovršio Kozaka. Tako je poznata iz toga vremena njegova m isao: »Pravednost je najmanje mjerilo kreposti. No do toga nije došlo. koje Katkov naskoro dade tiskati.stoj da zahvali i svoj preporod u duševnom smislu. u kojoj Tolstoj izvrgava ruglu neke generale. Turskoj rat. » K o z a c i « . On sasvim napusti vojnu službu. »N av a 1 a«. ko­ ji je poznat pod imenom krimskoga rata. Uzrok. jer nije mogla odoljeti saveznicima. »Mladost« i »Kozaci« ostadoše nedovršeni. da ih preradi. vrlo je zgodan.

«S ev a s t o p o l j u k o l o v o z u « i » S j e č a š u m e « . Grigorovič. jedno zato. Tolstoj se naime nigda nije pouzdavao u iskrenost ljudi. kao da ju želite nekomu onako jednostavno i neprisilno re ć i.Došavši u Petrograd Tolstoj naskoro stupi u književno društvo oko »Savremenika«. koju je osjećao prema Tolstoju. Ako se nalazite pred kakvom teškoćom. dolazila od nepovjerljivosti sa strane Tolstojeve. Nadalje kaie Turgenjev. co­ vjek. uzmite recenicu. Družinin je. Svaki osjećaj cinio mu se lažljivim te je imao običaj svojim pronicavim pogledom probosti sva­ koga. Glavni su članovi bili: Panajev. može se reći. koji mu se činio neiskrenim. pa bi svo­ jim hladnim rasudivanjem tako znao razdražiti Turgenjeva. koji mu je mogao i najosjetljivije prigovore staviti. Sologub i Tolstoj. . Istorn nakon sm rti Puškinove podigao se »Savremenik« do potpune visine. Tako mu je jednom pisao ovo: »Važno je za Vas to. sto bi ga moglo tako malodusnim učiniti. Družinin. . Nekrasov. kritiku i sociologiju. Ostrovski. Od svih Savremenikovih suradnika Tolstoj bi ustuknuo pred jedinim Družininom. S Turgenjevim se Tolstoj već od prvoga dana nije mogao slagati. jer je Turgenjev bio stariji od njega i već priznata veličina u knjizevničkom svijetu. koji je mogao u svezi s dvije ili tri otrovne primjedbe svakoga natjerati do granica ludila. . Turgenjev je sam priznavao. . pa predstavite sebi. da u svom životu nije nigda nešto slično upoznao. Ta rasijecite ih na dvije ili t r i . koji je mnogo i neumorno govorio. . trebali biste ih svu silu izbaciti.« itd. da je ta odbojnost. . Turgenjev. dosta djelovao i na razvoj njegova stila. koji je osnovao Puškln još godine 1836. da je među njima često došlo do neugodnih razračunavanja. kao djelovanje toga pronicavoga pogleda Tolstojeva. koji. upotrebljavajte štomanje riječi kao: onaj. dok je Tolstoj bio mučaljiv. da se klonite dugih rečenica. a možda kao novajlija i plašljiv. Gončarov. U Se24 . ne bojte se ta c a k a . Ratne doživljaje i utiske opisao je Tolstoj u ovim pripovijetkama: »S e v a s t o p o 1 j u p r o s i n c u « . i to pod upravom znamenitoga kriticara Bjelinskoga te postane glavnim listom za rusku umjetnost. na koje Tolstoj nije uzvraćao.

koju nazivamo »napredak«. Došavši kući stade se Tolstoj ozbiljno baviti gospodarstvom i naukom. U Parizu je Tolstoj slučajno bio nazočan kod smaknuća nekoga zločinca gilotinom. pa onda u Englesku. No budući da ga taj rad nije zadovoljavao. »Kad sam vidio glavu odijeljenu od tijela — pise Tolstoj u svojoj raspravi »Kako sam počeo vjerovati?« — i čuo. Veličanstvena pojava Alpi. To smaknuće tako je djelovalo na nj. kako su se oba dijela stropoštala u sanduk. da je pišući tetki uskliknuo: »Ja sam doista sretan i počinjem se veseliti. razumio sam. da nema takvoga osvjedocenja. odluči poći u zapadnu Evropu. koji se sa sviju strana svijeta tamo sastaju — sve to tako napuni Tolstoja ushićenjem.v as t osto polj skim pripovijetkama opisuje Tolstoj podsjedanje sevastopoljske tvrdave i uzmak ruske vojske. ne bi li tamo našao poticaja. No kao sto je s jedne strane Tolstoju trebalo mnogo podražaja. Tu se nakon dugoga vremena opet sastane s Turgenjevim. koji je stalno boravio u Parizu. Bersa. tako mu je s druge 25 . je li opravdano čovjeka osuditi na smrt. I doista godine 1857. Tz Pariza pode preko Švajcarske u Italiju. osobito u Njemaeku. bučni i bezbrižni život bogataša. jer tnu se činilo. Osobiti utisak ucini na nj Švajcarska. Putem posjeti nedaleko Moskve na imanju Pokrovskom porodicu Dr. da sve ono pisanje. da se u njemu probudi osjećaj prave radosti i sreće. Zato napusti Petrograd te pode kući u Jasnu Poljanu 1856. ne razumom već čitavim bićem svojim. natjecanje i prepiranje savremenikovih književnika nema prave svrhe. otmjeni gradovi i milovidna seoca te kulturne zemlje. i kako se ubijanje slaže s onom pojavom u kulturnom razvoju covjecanstva. da sam se rodio sa srebrnom žlicom u ustima«. Tolstoju naskoro dosadi književničko društvo oko »Savremenika«. da je vrativši se u Rusiju medu drugim svojim proučavanjima mnogo truda posvetio i pitanju. ode Tolstoj u jesen preko Njemačke u Paris. koje bi moglo ovakav postupak opravdati«. Toga je dana zabilježio u svoj dnevnik: »Veselih li i slatkih malih djevojčiea!« — še st godina iza toga oženi se Tolstoj s najmlađom od njih.

a to ga je konačno dovelo na misao. Takvim mirovnim posrednikom za Jasnu Poljanu bi imenovan Tolstoj. da ga učini nezadovoljnim. On se naime ozbiljno bavio mišlju. »Obi t e l j s k a s r e ć a « . samo u znatno većem razmjeru.strane mogla i najm anja sitniea da pokvari svako veselje. a drugoj time. pa je naišao na osobito žalosne pojave. što vise nesretnim. U to su vrijeme nastala ova Tolstojeva djela: »Mećava«. videći kako sve većma zanemaruje pjesništvo. koja ga je obuzela u Lucernu. Od toga su ga nauma odgovarali mnogi prijatelji. » S u s r e t a j s m o s k o v s k i m z n a n c e m « . Vidi se to iz srdžbe. Kao mirovni posrednik. Uopće se od toga vremena Tolstoj stao živo baviti seljačkim i radničkim pitanjem. Prvoj bijedi nastojaše doskociti time. pogotovu Turgenjev. njihovo uredenje. Nešto prije povratka Tolstojeva iz tuđine 1861. dolazeći često u dodir sa seIjaeima. Na putovanju po zapadu Tolstoja su najvećma zanimale škole. Sve su to što veće što manje pripovijetke. ka­ ko bogati i otmjeni gosti ne htjedoše ni da se osvmu na nekoga ubogog pjevača skitnicu. kao i način uzgajanja mladeži. » A l b e r t « . da osnuje školu prema vlastitim načelima. I tako je između seljaka i veleposjednika. 26 . vrati se Tolstoj preko Londona u Jasnu Poljanu. gdje naskoro započne svoj pedagoški rad u tako zvanoj »Slobodnoj školi«. da ispita uzroke društvenoga zla. u kojem je kao sudija odlueivao tako zvani »mirovni posrednik«. »P o 1 ik u š k a« i »M j e r a č p 1 a t n a«. da kao posrednik sto savjesnije provodi otkup. kad je vidio. kpji ih je molio za milostinju. to je zapravo općinski posjed. koji zajednički obrađuje i uživa čitava općina. da osnivanjem pučkih škola što većma suzbija nepismenost. upozna Tolstoj sve lose strane seljačkoga života. naime da je se­ ljak i siromašan i neuk. bi ru ­ ski seljak proglašen slobodnim. »T r i s m r t i«. »Mir« podsjeća na naše seoske zadruge. »Dva h u z a r a « . Taj doživljaj opisao je u pripovijeci »Lucern«. »L u c e r n«. »Ml adost «. No Tolstoj se nije dao ni od koga poucavati. nastao novi odnošaj. kojemu je onaj morao plaćati otkupninu. Zasitivši se putovanja i svijeta.

u kojem je iznosio svoje nazore o školi. tvrdeći da je to dobro uzgojno sredstvo. da je s m jesta ostavio društvo i otišao. svega dvanaest. Tu su se vodile i rasprave sa ruskim odgojiteljima. a kad je štogod preduzeo. bilo je za čudo neobieno srdaeno. bio bi neugodan i oštar. pa kad je iza toga u Jasnoj Poljani vidio. Ako toga nema. kako njegova kćerka krpa i popravlja haljiniee siromašnoj seoskoj djeci. Dogodilo se to u kući njihova prijatelja Feta. gdje je 27 . Zbog napornoga duševnog rada oslabi Tolstoj tako. onda nema ni pravednosti. onda nije bi­ lo tako teških zapreka. koje se bavi krpanjem zamazanih i otrcanih dronjaka. da bogato djevojče. Osnovavsi svoju »slobodnu školu«. a želja za pravednošću samo je praznovjerje«. nije se Tol­ stoj upravo radi svoga otvorenog značaja nigda mogao sporazumjeti. Jos prije povratka s putovanja umre Tolstoju b rat Nikolaj. koji je jednom obojicu pozvao k sebi u goste. te je radi oporavka pošao u Samarsku guberniju. prije nego se njih dvojica izmiriše. koje su kasnije ponovno sklopili. zabilježio je u svoj dnevnik: Zašto je umro? Razjasnjenje mogla bi dati samo vjera u uskrsnuće. Osim toga je napisao Tolstoj svoju »Azbuku« i vise citanki. kojih on ne bi svladao. stane izdavati i pedagoški list: » J a s n a j a P o l j a n a « . kako je vee spomenuto. Na to prim jeti Tolstoj: »A ja držim. S Turgenjevim. kako umire neki dječak od sušice. Njoj za volju bio bi sve žrtvovao — imetak. tako te Tolstoj poslije sm rti Turgenjevljeve nije mogao da prežali gubitka toga nada sve eestitoga i plemenitoga covjeka. igra neiskrenu i teatralnu ulogu«. je r da će na ta j način djelovati na njezino srce. onda pravednost nije nikakva nužda. koji su općenito drzali Tolstojeve nazore zabludom. dok napokon ne dođe izmedu njih do potpunoga sloma. Turge­ njev pripovijedaše naime. pa i život. S vremenom podiže on vise takvih uzorškola.i kađ bi mu tkogod svojim savjetima dosađivao. Mnogo je prošlo vremena. Turgenjev se na to tako ražestio. Prijateljstvo. A od sve­ ga najvećma ga je poticala na rad želja za istinom. Smrt Nikolajeva učinila je na nj osobito jak utisak.

a kasnije. najmladom kćerkom Dr. naime tako čist i nepokvaren mlađić. čim se oženio. koji je upravo tom svojom iskrenošću zasvjedocio svoje du­ boko poštovanje prema njoj. bi li pošla za Tolstoja ili ne bi. U braku življaše Tolstoj sa ženom svojom upravo sretno. Najvećma ga zanimase pitanje. Time se svršava drugo doba Tolstojeva života — »doba strasno«. kao sto je ona bila čista i nepokvarena djevojka. Ozdravivši vrati se kući te se oženi Sofijom Andrejevnom. morade i ona poučavati. koju je pokazao prema svojoj zaručnici. što on prije braka nije bio. kao i savjetovanjem i potpomaganjem siromašnih. tako te je citava obitelj Tolstoj imala pune ruke posla s odgajanjem i poucavanjem seoske djece. tako te se dugo vremena ni­ je mogla pravo odlučiti. On nije mogao dopustiti. Tu se liječio »kumisom« (kobilje mlijeko). Bersa 1862. neukih seljaka. koji osobito vole tamošnji Baškiri i Kirgizi. vidi se iz neprispodobive iskrenosti. književni rad i nastojanje oko pridizanja seljaka u privrednom i ćudorednom smislu. a počinje se treće — »doba ćuđoređno«. zapocne Tolstoj svoje najopsežnije djelo roman »Vo j n u i mi r « . kratko vrijeme prije vjenčanja. kako da se otkloni nepravda. kako ga on zove. u kojem je točno bez poljepšavanja opisao sve svoje mane. I ona je sudjelovala u školskom radu. I doista život Tolstojev ispunjavahu od sada brige oko porodice. a koja proizlazi iz savremene društvene laži. da buduća njegova žena u njemu gleda nešto. Upoznavši naime značaj i nazore njegove u svemu ga je potpomagala žena. strasti i raspuštenost. što on doista nije ili bolje. Odmah. Kako je Tolstoj volio istinu. Osim toga potj^ču iz toga vremena i dvije šaljive igre. pobijedila je napokon u njoj ljubav prema čovjeku. Savjest ga je njegova tako dugo mucila dok nije zaručnici svojoj uručio dnevnik. Premda je ta ispovijest prouzrocila u duši nevine djevojke čitavu buru. 28 . radi koje toliko trpi velika većina čovječanstva.kupio i jedan posjed. kad su im djeca poodrasla. koje nijesu nigda usle u tisak: »Nihilist« i »Zaražena porodica«.

kao i mnogo žita za ta j siromažni kraj. Svoju duševnu borbu to­ ga vremena opisao je u svojoj »I s p o v i j e d i«. gotovo dva milijuna nibalja bi sakupljeno. koja je napisana u potonje vrijeme. Svoje nazore o smrtnoj kazni iznio je u raspravi »Ne mogu šutjeti«. da nema napretka. koja ima da zahvali svoj postanak nametničkom životu naobraženih. koji bijahu provalili u dvorac nekoga vlastelina. kad se u Tolstoju stalo buditi nezadovoljstvo sbog lažne prosvjete. U njegovu radu spreeavahu Tolstoja dugo vremena neugodne posljedice pada s konja. Roman taj pisan u vrijeme. kojemu se Tolstoj svom dušom posvetio. i to tako opasno. da priskoei postradalome narodu u pomoe. koji je taj kraj i njegovo siromasno žiteljstvo već otprije poznavao. koji žive na račun tjelesnoga radnika. Doskora iziđe u »Moskovskim Novinama« članak. zauzme se za nj. u kojem Tolstoj poziva i bogato i siromasno. i to kad je kao porotnik kod vojnoga suda branio vojnika Šibunina. Uspoređujući život seoskoga svijeta sa životom naobraženih. Sa društvenim pitanjem u svezi stajaše i Tolstojev ozbiljni rad oko proucavanja crkvene nauke. Svršivši »Vojnu i mir« započe Tolstoj drugi svoj opsežni roman »A n u K a r e n i n u « 1874. I doista Tolstojev članak imao je velik uspjeh. budući da je u crkvi nazri29 . Sedamdesetih godina nastade u Samarskoj guberniji glad. dođe Tolstoj do zaključka. ustade Tolstoj prvi put javno protiv sm rtne kazni. koji je u pijanstvu udario bio svoga starjesimi. U isto vrijeme objelodani u »Domovinskim Zapiseima« svoju raspravu »0 narodnom obrazovanju«. potaknut smaknućem dvanaestorice seljaka.Godine 1966. Neprirodnost i posljedice toga nametničkoga života prikazao je ne samo u »Ani Karenini« već i u pripovijeci »Kreutzerova sonata«. Tolstoj. da će posve izginuti. samo plod besposlice naobraženih. i da je to. sto mi zovemo prosvjetom i napretkom. koja je izazvala čitavi pedagoški boj izmedu Tolstoja i njegovih protivnika. da se morao nakon dugoga uzaludnog liječenja podvrći operaciji. jer mu je prijetila opasnost. kojom prilikom je se­ bi išcašio desnu ruku.

Osim jezika. koji su prouzročili nesnosljivi i nečovječni poredak u društvu ljudskom. On se tako zadubio u svoj rad. što je Čajkovski se­ bi zamišljao Tolstoja. kao lov i jašenje. Vec se iz toga vidi. kako je Tolstoj volio glazbu. koji zavlada dušom Tolstojevom. te se sve većma povlači u samoću — u svoju sobu. Zanimljivo je. Čajkovskomu se naime Tolstoj nije svidio. I znameniti komponist Čajkovski. nestaje i smisla za društvenost. dok mu je od novijih djela bilo najmilije štivo »Les Miserables« od V. koja ga je cesto znala ganuti do suza. »Talmud«. kojega je Tolstoj radi njegove đarovitosti visoko cijenio. Tu se nalazila među ostalim i slika njegova miljenika Schopenhauera. nije ostao bez utjecaja i na porodični život. i to najviše zato. islam. u koju nitko nije smio ulaziti. koja se prije mnogo gajila u njegovoj kući. da izmedu Tolstoja i Čajkovskoga nigda nije došlo do pravoga zbliženja. on napušta svaku zabavu. Sale. No otkako je sebi stvorio novi nazor o svijetu i poceo se baviti ozbiljnim radom. nestaje. budizam i dr. Ali Tolstoj nije bio takav. te je zanemarivao gospodarstvo. ne htjede se vise odavati piacljivoj čuvstvenosti glazbe. Zato se i dao na proučavanje Kristove. dolazio bi prije onamo.jevao jednoga od glavnih krivaca. sudeći ga po njegovim slavnim dje­ lima. latinski. da mogne na vrelima ispitati nauku Kristovu — grčki. kao neko uzviseno bice. Straussa. Ksenofontovu »Anabazu« (dakako na grčkom jeziku). Zato je odbaci nazvavsi je nećudorednom. Hugoa. I upravo ta svagdašnjost i jednostavnost veil30 . Nemir. Tolstoj zabaci i pjesmu i glazbu. tako te ni tu nema vise skladnosti i jedinstva prijašnjih vremena. Max Miillera. koja može mimo volju čovjeka da djeluje na njegovo raspoloženje. kojega su i te kako zanimale obične stvarce i sitnice. Tu bi često provodio čitave dane i noći. hebrejski — proučavaše još i Renana. kojoj je Tolstoj osobito bio odan. a napose crkvene na­ uke te stade prevoditi »E v a n d e 1 j e«. Za odmora čitao bi najradije Homera. koje obicni svagdanji život sa svim njegovim potrebama i ne zamjećuje. koji su mu bili prijeko potrebni. naprotiv on je živio kao svaki drugi prosječni covjek.

TOLSTOJ U STAROSTI

koga pjesnika ueiniše, veli Čajkovski, da su djela Tolstojeva, koja je on osobito volio čitati, nakon poznanstva s Tolstojem izgubila za nj onaj prijašnji car. Tako je na pr. nazvao Anu Kareninu »odvratnom, prostom brbljarijom«. Takav bijaše eto Tolstoj sedamdesetih godina, to je st u oci svoga duševnoga preporoda, koji je konacno postigao potpuni razvoj u 52. godini pjesnikova života. O tom preporodu, koji je poznat pod. imenom »krize u Tolstojevu životu«, veli sam pjesnik u svom životopisu, da nije nikakvoga preporoda proživio, jer da je za citavoga vijeka svoga nastojao, da dokuči svrhu života, i tako tobožnja ta kriza zapravo nije ništa drugo, već vrhunac svijesnoga mu nastojanja, da postigne: pravi smisao života, to jest onu vjeru, koja ga je potpuno mogla zadovoljiti. Taj preporod počeo se već za djetinjstva buditi u Tolstoju. Prvi pak podražaj u tom smislu uzrokovala je kazan, koju mu bijaše naložio kućni učitelj zatvorivši ga u sobu i zagrozivši mu se šibama. I doista od toga vreme­ na, kaže Tolstoj, počeo je mrziti silu i nasilje. Nasilno mu je smaknuće čovjeka, nasilna državna vlast, nasilna mu je sm rt itd. Sve je dakle osnovano na sili upravo nasilju, pa i sav društveni poredak, govoraše Tolstoj, ni sama prirođa ne pravi iznimke. Zato je i težio za takvom vjerom, koja ne dopušta nasilja, a daje životu pravi smisao. Taj smisao je istom onda našao, kad je upoznao onaj stalež, koji se bavi tjeiesnim radom: »Desilo se, da mi se život našega kruga — bogatih ljudi i učenjaka — ne samo zgadio, već da sam svaki smisao za nj izgubio. Sve naše djelovanje, tumacenja, znanosti, umjetnosti — sve je to dobilo novo značenje za mene. Shvatih, da je to samo igra, da se tu ne može nikakav smisao tražiti. I tada iskrsnu preda mnom u svome pravom značenju život naroda, koji se trudi, te čitavoga, čovječanstva, koje život stvara. Samo takav narod, koji živi neposredno o trudu svojem, poznaje pravi smisao života, pravu vjeru — pravo božanstvo: Boga poznavati i živjeti jedno je isto. Bog je život!«

Prije je krivo mislio, kaže Tolstoj, da je vjera samo neki nepotrebni dodatak životu. No poslije je vidio, da život bez vjere nema nikakvoga smisla, to jest život i vjera nerazdruživi su. I upravo ta zabluda, dok je još vje­ ru držao nepotrebnim dodatkom, gotovo ga dotjerala do ruba propasti, do samoubistva. Upoznavši pak, da je vje­ ra znanje o smislu života, da je ona snaga života i da se ona nalazi u punoj mjeri sačuvana kod tezaekoga naroda, nastojase, da se oslobodi svega dojakošnjega, kao i svakoga društvenog obzira, ueenoga svijeta uopće, pa da se što većma priblizi načinu života, kako ga provode seljaci i radnici. Zato Tolstoj odsada posvećuje mnogo vremena tjelesnomu radu: on ore, kopa, sijeee drva, kosi, šije cipele, i to sve ponajviše u društvu s drugim radnicima. U porodici svojoj nije nikoga silio, da slijedi njegov primjer, iako je to živo želio. Jedini sin Lav i kcerka Maša pomagahu ocu kod poljskoga rada, dok žena mu i ostala djeca ne htjedoše ni blizu. Da bi se što većma upoznao sa savremenom crkvenom naukom, pode u Kijev, gdje posjeti vise crkvenih dostojanstvenika. Osobito ga zanimahu braća znamenitoga samostana »lavre« (samostan prvoga reda) nedaleko Kijeva. No ne saznavši ništa, sto bi bilo od vrijednosti, jer mu ili ne htjedoše ili ne mogoše objasniti ono, sto je njemu trebalo, vrati se nezadovoljan kući. Isto tako posjeti i drugi jedan samostan, i to pješke u opancima od lika, ne bi li štogod saznao. No na svoje razočaranje uvjeri se, da ta samostanska braća govore s takvim nehajem o vjeri, kao o kakvoj običnoj svagdanjoj stvari. Taj loši uspjeh njegova istraživanja još većma rasklima veze, ko­ je su ga vezale s crkvom. Zato je i zabilježio u svoj dnevnik: »Crkva je počevši od danasnjega vremena do u treee stoljeće unatrag jedan jedini lanac lazi, okrutnosti 1 prevare«. Podvrgnuvši nauku crkvenu rasudivanju zdravoga razuma te nasavši, da se protivi razumu, odreče se Tolstoj i crkve i njezine nauke. Medutim je marljivo prevodio Sv. pismo, tako te je 1881. svršio i ta j golemi posao. Jednom posjeti Tolstoja nakon dugoga vremena Tur­ genjev, koji je došao iz Pariza, da bu(|^ nazoqan kod otkrića Puškinova spomenika u MoskyiC; K6d toga se posje-

ta Turgenjev tako bio udobrovoljio, da je zaplesao tada omiljeii pariški pies »cancan« (kankan, nepristojan pies). Tolstoja se to tako neugodno dojmilo, da je toga dana zabiljesio u dnevnik tri riječi: »Turgenjev . . . can­ can . . . žalosno . . .«. Sve mu bijase mrsko, štogod bi ga podsjećalo na običaje, navike i finoću tako zvanoga otmjenoga društva, koje u dokolici svojoj ne zna, kako da protjera dosadu, čime da se pozabavi. Tako je o svom boravku u Moskvi zapisao u dnevnik: »Smrad, kamenje, raskoš, siromaštvo, zločin! Tu se skupiše zločinci, koji su narod oplijenili; najmiše vojnike i suce, da im cuvaju njihovo slavlje, dok oni uživaju. Narod ne treba ništa drugo raditi, već da izrabljujući strasti tih ljudi opet prikupi ono, sto su mu ugrabili«. To je doba tako zvanoga Tolstojeva preporoda. Odsada on živi samo za svoje ideale; svu svoju sposobnost posvećuje proučavanju vjerskoga, društvenoga i uopće životnoga pitanja, iznoseći misli i nazore svoje u raspravama najrazlicitijega sadržaja; dok slobodno vrijeme ispunjava tjelesnim radom družeći se sa seliacima i siromasima. Jasno je, da je taj način života prije svega dojadio Tolstojevoi ženi, koja se nije mogla prilagoditi nazorima svoga muža. »Sjedi u bluzi, u zamazamm vunenim carapama, raščupan i žalostan, te s Mitrofanom šije cipele za Agafju Miliajlovnu. Učitelj čita glasno iz života svetaca. Meni je ta glupost i to vladanje prema porodici mrsko...« Ovako se tužila žena Tolstojeva pišući svojoj sestri. Napokon ode s djecom u Moskvu, da svega toga ne vidi. To nesuglasje u porodici Tolstojevoj dolazi do izražaja u drami: »I s v i j e t l o s v i j e t l i u t a mi « . To je ta ­ ko reći ogledalo porodičnoga života Tolstojeva iz onoga л^гетепа. Izmedu ostaloga tu se prikazuje i raspra, koja bijase nastala izmedu Tolstoja i žene mu radi dijeljenja posjeda medu seljake, dok bi on samo toliko pridržao za sebe i porodicu, koliko im je trebalo za život. Znatno bolja drama od ove, ujedno i najbolja Tolsto­ jeva dram a je » V l a s t t m i n e « , koja će jedva imati premca medu pjesničkim djelima naturalističkoga smjera (isticanja loših strana života) u svjetskoj književnosti. Ovamo pripada jos i dram a »2 i v i 1 e š«. 34

»što n a m je ciniti?«. veliki pjesnice ruske zemlje — saslušaj molbu moju!« Ali uzalud. » K a v a n a o d S u r a t e« i » K r e u t z e r o v a s o n a t a « . zatim pripovijetke: » Z a p i s c i l u d a k o v i « . kako visi sapet remenjem nad ponorom. Tolstoj nije asketa ni u kojem smislu. tako te je neki španjolski publicista koji se poslužio tim prijevodom. Kaže se. samo da bude što bliži i sličniji onima. »U č e m u je m o j a v j e r a ? « . gotovo skučeno. N i k o l a j P a l ki n«. engleskim i njemačkim prijevodima. iz Pariza zaklinjući ga. poznate su nam ove Tolstojeve rasprave: » R a z u m i d o g m a«. sto imade slikovito da prikaže njegovo duševno raspoloženje. I posljeđnji vapaj. da covjek svojom voljom u sebi zatomi samoljublje i sve niske strasti uopće. tako te su se ponajviše širila ufrancuskim .Odsađa ostaje Tolstoj vjeran odluci svojoj živeći priprosto. jer one ne dopustaju. U Francuskoj osvane »Ispovijed« u vrlo lošem prijevodu. Kad je Turgenjev umro. koji u znoju lica svoga zarađuju kruh. budući da nije nigda volio javno pred mnoštvom govoriti. Iz toga vremena. Ova posljednja je za kratko vrijeme poplavila kao nijedno drugo djelo Tolstojevo tako reći čitav svijet.. . I doista je ta 35 . što mu ga šalje Turgenjev malo pred sm rt 1882. Većina tih djela bila je zabranjena u Rusiji. . »Gdje je izlaz?«. koja se medutim prepisivanjem i litografiranjem širila po Rusiji. da se u njegovu srcu razvije prava nesebična ljubav. to jest do godine 1890. no vlast zabrani tu proslavu. »0 ž i v o t u « . »0 r u c n o m r a d u « . Tako je na pr. da je Tol­ stoj bio s tom zabranom vrlo zadovoljan. » E v a n đ e l j e « . imao je Tolstoj da održi u Petrogradu predavanje o njegovu pjesničkom djelovanju. prikazao Tolstoja kao asketu. njegovo nastojanje ide samo za tim. ostaje bezuspješan: »Moj prijatelju. koju treba prema svakome osjećati. »Smrt Iv a n a Iljiča«. » E m elja n i p u s t i b u b a n j«. bila zabranjena gore pomenuta »Ispovijed«. » P u t u j t e u s v i j e t l u « . da se vrati k umjetnosti. koji kini svoje tijelo — ?! Tolstoj naime završuje svoju ispovijed snom.

koja je iza toga slijedila. da se narod može samo tako pridići. napokon je morao pred sm rt jos da doživi tako strasna krvoprolića. »C r­ k v a i d r ž a v a « . dok ga je revo­ lucija potaknula da napiše druge dvije rasprave »V e 1ik i d r u š t v e n i g r i j e h « i »0 d r u š t v e n o m p o k r e t u u R u s i j i « te kratki » P r e d g o v o r « 36 . Svoje čovjekoljublje zasvjedočio je i podizanjem javnih kuhinja iz vlastitih sredstava za velikoga glada u Rusiji 1890. » Č a s n i c k a s p o m e n i c a « . Misli svoje o torn objelodanio je u raspravici »Iz u s p o m e n e n a s t a t i s t i k u « . Međutim je došao do uvjerenja. » Ž i v o t u g r a d u « . » S e l o i g r a d « . propade to poduzeće. Pobuden ratom napisao je poznatu raspravu » N a l j u d s k o j k l a o n i c i « . »Protiv m oderne umjetnosti«. ako mu se dade prilika zarade. Osim toga su u to vrijeme nastale raspravice kao » C a r u i n j e g o v i m p o m o ć n i cima«. N. Na to je Tolstoj odgovorio sinodu raspravam a »0 d g o v o r s i n o d u « i » S t o j e v j e r a ?«. » C r k v a i država«. Tako je za narodnoga popisivanja u Rusiji poduzeo bio veliko sabiranje. » M i s l i o Bogu«. koji je gotovo trideset godina propovijedao ljubav i slogu. »Pismo naredniku«. zatim igru » P l o d o v i n a o b r a z b e « i roman » U s k r s n u ć e « . Tolsto­ ja tako dugo clanom pravoslavne crkve. On. »D o m o l j u b l j e 1 vlast«. već ju je i činom zasvjeđočavao. on ju nije samo propovijedao. javno. Radi Tolstojeva istupa protiv crkve izjavio je bio ru ­ ski sinod 1901. Devedesetih godina napisao je Tolstoj ove rasprave: » C a r s t v o j e b o ž j e u v a m a « . » N e ć u d o r e d n i u ž i c i « . » R a z u m i d o g m a « . Rusko-japanski ra t 1904.prava nesebična ljubav bila u Tolstoju silno razvijena. » V o j n a i r a z u m « . da se novcem pomogne moskovskoj sirotinji. Ali budući da se od moskovskih bogatasa ne htjede nitko odazvati. porazno su djelovali na starca Tolstoja. » V o j n i c k a spomenica«. nipošto novcem. » Ro p s t v o n a š e g a v r e m e n a«. da ne priznaje grofa L. dok ne opozove svojih tvrdnja i ne okaje grijehe. kao i revolucija.

»O t a c S e r g i j e«. i to ne baš povoljnu za svoju obitelj. da su Tolstoja osudili na progon u Sibiriju. koji je upravo svojim djelovanjem na Tolstoja prouzročio mno­ go gorkih časova ženi njegovoj. ali ga putem u Astapovu zateče smrt. zatim manje: »Vr a g«. Ova su djela pisana tako oštrim načinom protiv društvenoga poretka i vlasti. reče: »Uvijek sam govorio: zlo zemlji ne dolazi od glave đržave. » S k u p o s t o j i « i napokon rasprave: »O v j e r a m a « « . Kako je Tolstoj bio protiv svake sile. već od njezinih doglavnika«. Misli svoje o tom razvija u raspravi » K o n a e j e d n o g a v i j e k a « . te osjećajući očitu nepravdu prema svojima pobježe Tolstoj pred smrt u svijet. » Či j i s mo?«. Poraz. u kojem govori o slobodi. nemilo ga se dojmila »aneksija« Bosne i Hercegovine od Austro-ugarske monarhije 1908. Čini se. K r i v o t v o r e n i k u p o n « . P u t u j t e u s v i j e t l u « . da ga je upravo zato i progonila savjest. od kojih su neki bili objelodanjeni kao ostavština pjesnikova. Alkoh o l i d u h a n«. » P r i p o v i j e t k e za djecu«. pogotovu što se tice njegove književne ostavštine. Bojeći se pak.za Čortkovljevu »Revoluciju«. » A1 j o š a lonac«. Napokon da spomenemo još i posljednje radove Tolstojeve. »Ne s u z b i j a j z l o z l i m« . » M l a d i m l j u d i m a « . Kad ga je medutim car Nikola П. Ovamo pripada pet većih pripovijedaka: »Н a d ž i M u r at«. Pod jakim utjecajem revolucionarca Čortkova. 37 . jer može lako da prouzroči nasilje i nepravdu. — I time bi bio u glavnom iscrpljen rad Tolstojev. »0 l j u b a v i p r e m a B o g u i bližnjemu«. koji je pretrpjela velika Rusija u borbi s malim Јаралот. pomilovao. Svoje nezadovoljstvo zbog toga nasilja izrazio je u raspravi » A n e k s i j a B o s n e i H e r c e g o v i n e « . napisa starac oporuku. » G o s p o d a r i s l u g a«. smatraše Tolstoj dogadajem. koji je od velikoga zamašaja ne samo za Rusiju već i za čitavo kršćanstvo i njegovu kulturu. »Pripov i j e t k e z a puk«. da se bilo gdje smiri. da mu žena ne bi saznala taj njegov posljednji čin.

i to ne na groblju već u svome vrtu kraj Pokrovskoga. umnik i eovjekoljub L a v N i k o l a j e vič Tolstoj. 38 . n e p o z n a t (kod velike većine onih. koji je iskreno mislio i plemenito osjećao. Vjeran svojim nacelima naredi. pa ipak daleko od njih: on. nedaleko Jasne Poljane. koja nigda ne odustaje od svoga iskonskoga prava. naime da opiše svoj život. p r e z r e n (kod učenjaka). Još mu je valjalo da ispuni jedno obećanje.Tolstoj se do posljednjega časa svoga života neprestano bavio duševnim radom i pisanjem. samo humak obrasao travom u malenoj šumici oznacuje mjesto. Umrije medu ljudima. Grob mu ne resi nikakav drugi znak. za prava kojih se borio). da bude zakopan bez opijela. umrije Tolstoj mirno i spokojno. umrije n e s h v a ć e n (kod vlastite porodice svoje). bez svečanosti. ko­ ji je tako ljubio svijet. učini kraj i njegovu neumornome životu. No svesilna smrt. gdje pociva veliki pjesnik. o m r a ž e n (kod svećenstva i bogataša). koji je gotovo pola života svoga posvetio sreći čovjecanstva. Studenoga mjeseca 1910.

na jedan drugi život — život patnje i pogibli. ili Dantea. I tako dođe nehotice na misao. a da pri tom ne pomislimo na besmrtnu »Ilijadu«. a da ne zasja pred nama »Divina Commedia«. i koji je namjeravao. bavio se mišlju. a da ne iskrsne pred nasim ocima vjeeni »Faust«. ili Goethea. Dok daleko tamo na bojnim poljanama bjesni rat. s obzirom na konačni njezm uspjeh. thijući nromjene u državi provesti revolucionarnim putem. boreći se pod generalom Kutuzovim. da pise »Vojnu i mir« napustivši »Dekabriste«. kojoj nema premca u povjesnici svih na­ roda. izvojštio ne samo jednu od najvećih pobjeda. Kupeći gradivo za ovo djelo upoznao se Tolstoj pobliže s Napoleonovim vremenom i s velikom vojnom u Rusiji. 39 . koje se bilo poslije Napoleonove vojne ustalilo u državnoj upravi. prosinca (dekabra) godine 1825. koja ga je već kao bivšega easnika zanimala. umro. dotle ruska^ aristokracija mirno i spokojno provodi život u zabavi i dokolici. samo tu i tamo podsjećaju je vijesti. U ovom najvećem svom romanu opisuje Tolstoj život i borbu ruskoga naroda za Napoleonove vojne 1812. No kada je Aleksandar I. Pothvat taj bi 26. Prije nego je Tolstoj započeo »Vojnu i mir«. sto ih svijet poznaje. Djelo ovo imalo je prikazati pokret tajnoga saveza »dekabrista«. tako ne možemo spomenuti ni Tolstoja.III. Kao što ne možemo spomenuti Homera. dok životi ljudski gasnu na tisuće. da zakonitim putem odstrani sve ono zlo. koji se bio pod konac vlade Aleksandra I. Ruski je narod. već je i s obzirom na osobitost samoga naeina ratovanja izvojštio takvu pobjedu. a da ujedno ne pomislimo na njegovo najslavnije djelo » V o j n u i mi r « . PJESNICKA DJELA. osujećen. koje već bijase započeo.— 1825. koje dolaze sa ratišta od poznatih i rođaka. da napiše roman s naslovom »Dekabristi«.) rasirio po čitavoj Rusiji. (1801. zabaciše dekabristi svoj prijašnji program.

što mu je smetalo kod bijega. koju povijest pripisuje vojskovođama. kolovoza 1812. Teško njemu. opet nije mogao Rusije pokoriti. Premda je Napoleon došao kao pobjednik u Moskvu. samo da spasi goli život. Car Aleksanđar I. novi te novi. poezije. Napoleon stigne do Ševardinskoga šanca i sjaše. pod kojima ni Napoleon nije mogao ništa drugo uciniti. Kutuzov se povuče s vojskom iza Moskve prepustivši grad neprijatelju. Napoleon je toga dana rano izjašio. što je pravo. ili ako razmišlja. da vidi pocetak bitke. opasnost i strah od Rusa — sve su to bili takvi uvjeti. predade vrhovno zapovjedništvo starini Kutuzovu. već što bi učinio i svaki drugi vojskovođa. nježnosti i rasuđivanja. »ali vojskovođa ogm ut krznom sjede u saonice i odveze se sam dalje. koji im kod prijelaza preko Berezine zadadoše posljednji teški udarac. već mu je naprotiv od potrebe nedostatak najvećih i najboljih čovjecjih svojstava Ijubavi. Nakon bitke kod Boro­ dina nestalo je bilo u vojsci reda i Napoleon izdade zapovijed za uzmak. naime da ostavi Rusiju. dok stigne izaslanstvo iz Moskve. Igra se zapocela«. nestasica hrane.. o kojoj povijest toliko pripovijeda. kad se već i drugi oglasiše. dok se svi u jedan jedini tu tan j ne stopiše. Tisuće i tisuće Francuza zatece sm rt na tom uzmaku iznemogle i shrvane od silne studeni i napornoga puta. Pocetkom listopada napuste Prancuzi Moskvu te se stanu povlačiti prema Smolensku i Vilni uznemirivani od kozaka. Nakon manjih okršaja dođe do velike bitke kod Borodina 26. rujna uzalud cekao na brdu Poklonaji. ako želi biti covjek te imade bilo s cime smilovanja.. Bitka se razvijala vrlo žestoko. jer veli Bolkonski: »Dobar vojskovoda ne samo da ne treba genijalnosti i osobitih sposobnosti. Sila naroda izgine. Zato Tolstoj i porice svaku umnost.« 40 . nije mu mogla pomoci: pokvarena vojska. »Prvi hici još ne bijahu zamrli.S približavanjem francuske vojske strah je sve većma obuzimao Ruse. prepustivši ostale sudbini. Sva njegova umnost. a što nije«. pođe sam u zapušteni grad. Budući da je Napoleon dne 2. Gladan i prozebao bježao je poput »progonjene zvijeri« fralicuski vojnik bacajući sve.

Ali Vronski koje ne će. što ih je žrtvovao jedan covjek svojoj slavičnosti. Prem da nalazi u svome sinčiću najveće zadovoljstvo. koji se ne sjećaju vise onih junaka. ipak napušta ljubljeno dijete i muža. . . dobar glas muža svoga kao i porodice uopće. Sve to dobro znade Ana Karenina. ne sm atrahu zločinom«. bojne poljane po čitavoj Evropi prepune su grobnih hixmaka. da će je Vronski zaprositi. koliko ih za čitavih stoljeća izvješca svih sudišta ne mogu iskazati. Dok nam u »Vojni i miru« prikazuje Tolstoj sredeni porodični život. da i on sav svoj život posveti njoj. u drugom svom opsežnom romanu » A n i K a r e n i n i « crta on nesredenost i nezadovoljstvo u braku. prijevara. jer je skopcana s toliko zrtava* Napokon uviđa razočarana Karenina. oplakivani od svojte i rodbine. koji su ih počinili. pod kojima pocivaju oni. NeodoIjivoj ljubavi prema Vronskom žrtvuje Karenina ne samo dijete te mirni. izdaja. koja je odbila čestitoga Ljovina. da nije postigla ono. dok joj muž upravo pretjeranom brižljivošću nastoji uciniti život ugodnim. koji se daleko od vojne mirno i nesmetano razvija. koje ne može da shvati Teličinu ijubavi Anine. Ona se sva predaje Vronskomu i želi. već i sreću šurjakinje svoga brata. krivotvorenja. jer mrzi neiskreni bracni odnošaj spram neljubljena muza. A život se i dalje razvija svojim običnim tokom stvarajući nove ljude. grabeža. iako ne bas sretni. koji se očinski za nju brinuo. sto je tako vruće željela -— potpuno shvaćanje ljuba41 . zeljna ljubavi i sreće. jer se nadala. kojih je uspomena za vazda pala u zaborav. koja je progutala stotine tisuća ljudskih života. a kojih u to vrijeme oni ljudi. Vojna je prestala. ali posve bezbrizni život. kao i posljedice takvoga života: Mlada i lijepa Ana proživjela je ni sretno ni nesretno u braku s neljubljenim mužem gotovo deset godina. krađa. Oblonskoga. paleža i ubijstva. koji su još mogli živjeti. te zapocinje novi život — »živbt ljubavi i sreće« s mladim grofom Vronskim. koje je time prouzročio. »Ti milijuni ljudi počiniše jedni protiv drugih toUku množinu opaciиа.I tako se svršila velika Napoleonova vojna u Rusiji. ali ona ipak prelazi preko toga. ne mareći za sve one strahote.

već naprotiv važan clan drustva ljudskoga«. već predmet. u koji može da padne izgubljena žena. 42 . trebali. već kako može da unesreći čitave porodice. koji napokon dobije šurjakinju Oblonskijevu za ženu. koji su je susretali. Knez Dmitrij Nehljudov i K atjuša Maslova. da »ona ne samo da nije zadnji. koja je još kao siromasno dijete služila u kući tetaka NehljudovIjevih. skroz sebeznao. pa i potomstvo. pu­ na samozataje i spremna da se zauzme za svaku dobru stvar. svoje zdravlje. koji joj se podaje. Nema idealnih brakova. pa je došla do uvjerenja. ljubljahu se čistom nepomueenom ljubavi djece. pa i poštenje. Od toga kobnoga dana pošla je K atjuša stramputicom i lutala tako dugo. No on nije vise onaj plemeniti mladić. Od čestita mladića. svoj život — sve svoje. koji mu služe. koji živi samo zbog užitka. dok se nije strmoglavila u najdublji ponor. nesreća može biti najrazlicitija: »Svi sretnf brakovi nalikuju jedan na drugi. da su je svi muškarci. život u gradu kao i vojna služba sasvim su ga promijenili. koja ide za easovitim užitkom. postao je opak covjek. gdjegod je bila. pa se odriče svega. U ostalom Tolstoj u tom romanu nišani na onaj stalež koji je k raj sve svoje obrazovanosti daleko nekulturniji od onih. Kroz cijelo to vrijeme svoje strašne zablude vidjela je Maslova. i to upravo za onoga. svaki pa i najsretniji brak ima svojih dobrih i svojih zlih strana. te polazi u smrt. kako ih sebi zamislja nesretna Ana Karenina ili Ljovin. žrtvujući svoju snagu. vidimo u trećem romanu Tolstojevu. I on je zavede davši joj na svom polasku stotinu rubalja. On vise ne vidi u Katjusi milo djevojče. A kako ta ista neobuzdana strast. prikazao je Tolstoj u »Ani Karenini«. koji može da posluzi njegovo j pohoti. koji je najmanje skrivio. svaki nesretni brak nesretan je na svoj način«. I dok sreea u braku stoji do pravog i potpunog shvaćanja ljubavi izmedu muža i žene. i prijasnjega i sadašnjega života. Kako neobuzdana strast može da uništi ne samo pojedinca.vi. može imati nedoglednih posljedica. u » U s k r s n u ć u « . Nekoliko godina iza tih sretnih vremena posjeti Nehlju­ dov kao mladi časnik o Uskrsu svoje tetke.

koji je sebe sm atrao glavnim kriveem citave te nesreće — Maslova ne bi bila nigda tako duboko pala. tek da je preostala »Maslova«. koji se na ta j naein htio dočepati novaca trgoveevih. da u njoj probudi ponos. da ga uspava. da zatvor može čovjeka jos većma da pokvari. i da se medu zločincima nalaze nerijetko eestitiji ljudi od mnogih. na kojima je osnovan društveni pore­ dak. da je nije on jednoć zaveo —. i ostali sukrivci budu zajedno s Maslovom predani sudu. ali samoga sebe ne!« Zato naumi da pod svaku cijenu digne propalu djevojku iz kaIjuže života. da je zamoli za oproštenje. On se stane baviti zemljišnim pitanjem. htijući tako okajati svoj grijeh. ne znajući. da se tu radi o umorstvu. I upravo u toj promjeni Katjušinoj vidi on svu veličinu svoga grijeha. da se tako daleko zaboravila. Ljudi mogu o meni suditi. pode k Maslovoj u zatvor. kako bi sto bolje izrabila bogatoga gospodina — dakle untoc tome nastoji Nehljudov. koji ju obraduje. Nehljudov se u duši svojoj posve promijenio. kako im volja. Pohadajući Maslovu u zatvoru i prom atrajući život kažnjenika dolazi do uvjerenja. koji drugoga izlaza nema.Posljeđica te zablude bila je. koji u društvu zapremaju odlicna mjesta. jer je došao do uvjerenja. jer je sud zaboravio cinjenicu. njih mogu prevariti. Konobar. koji je tako duboko pao. pa makar je ženidbom iskupio. videći da od bivše Katjuše ništa vise nema. To potvrduje i sam slučaj s Maslovom. Maslova bi osudena na četiri godine prisilnoga rada u Sibiriji. . Ne­ hljudov. kojoj iz očiju sijeva lukavština. koje mogu da vežu onoga. Slučaj htjede i Nehljudov bude porotnikom kod rasprave. i to pomutnjom. da je sve laž i da su svi tako zvani ćudoredni zakoni. sasula nekom trgovcu otrova u vino. te je na prijedlog konobara u gostionici »Mauretanija«. Unatoč poraznome utisku. samo isprazne rijeci. zastupajući Georgeo-vu (Džordž) teoriju. da ona nije imala namjere otrovati trgovca. gdje je tjerala svoj nesretni zanat. kad veli: »Doista ja sam ništarija i lopov. Zato poklanja i daje u najam svoja zemljišta seljacima. da zemlja pripada onomu. koji je na nj ueinila Maslova kod prvoga posjeta u zatvoru.

to jest uspjelo mu je sto vlastitiin trudom sto djelovanjem čestitih ljudi. da se njome oženi. traži utjehu u Svetom pismu i slucajno otvori mjesto iz evandelja Matejeva (18). veći i time. od kojih je osobito na nju djelovao neki Simonson. Nehljudov. s kojima se Maslova družila. koliko puta treba da oprostim bratu 44 . koju on zeh radi nje da prinese. Njegova je zadaca ispunjena. Zato Nehljudov prije svega isposluje. Maslova pocinje uvidati svu strahotu svoje zablude: pomalo stane shvaćati. sto joj je dao stotinu rubalja kao nagradu. Da uzmogne Maslovu dovesti na onu stazu života. to — uskrsnuce. uputio. ovaj bijase radi svojih slobodoumnih ideja osuden na progon. Konacno mu uspije osloboditi Maslovu od prisilnoga rada. oženiti se njome. da u njoj probudi ta j veliki preporod. a koji je nesretnu djevojku ne samo zaveo. Shvativši veličinu svoga grijeha Nehljudov odluči sve poduzeti. radi koje je trpjela Katjuša. Uredivši svoje poslove pode za Maslovom u Sibiriju. Simonson pak prozrevši svu ne­ pravdu. da to ne bi bio nikakav život ni za nju ni za njega. te odluči. to jest. zavoli tu nesretnicu tako. pošto je i ona na to pristala. koji je u visokim krugovima omiljela i tražena ličnost. Medu političkim kažnjenicima upozna se Maslova s vrlo čestitim ljudima. tako te bude kažnjena običnim progonom u Sibiriju na četiri godine. kojom je išla jos kao nevina djevojka. da su najboIje kreposti poštenje i radinost. gdje stoji pisaino: »Tada pristupi k njemu P etar i reče: Gospodine. da se dokaže nevinost Maslove ne štedeći ni tru d a ni novaca. skršen i osamljen. koje su osobito resile pri­ jatelja joj Simonsona. kako će moći na lak naein doći do novaca i udobna života. jer dobro znade. te su Maslovu premjestili iz odjela za »kriminalne zločince« u odjel »politickih kaznjenika«. Nehljudov postaje suvišnim. Ona mu od svega srca oprasta i odlazi sa Simonsonom u krajiii Sibir. da nije pala žrtvom pohota onoga Nehljudova. opet ne može da pristane na žrtvu.koja bi mogla biti čestiti član društva ljudskoga. Prem da Maslova potajno ljubi Nehljudova. trebalo ju je duže vremena đržati pod neprestanim nadzorom i djelovati na nju dobriin riječima.

zanemarivši gospodina Bo­ ga svoga. te doista žene biraju. Kako strašno se osvećuje nedopušteni pretjerani užitak u spolnoj ljubavi. kočije. da je vinograd njihov. ne sedam puta. Na usta junaka ove pripovijetke Pozdniševa najavljuje Tol­ stoj. da ljudi dolaze božjom voljom na svijet. 28): »A ja vam kažem. kako smirena njemu oprašta najveći grijeh. i pogledajte devet desetina tih skladista. koji sebi umisljahu. Žene djeluju na osječaj muškarca tako. a ne. ne možete ocijeniti truda ljudskoga. da su samo radi užitka na svijetu zaboravljajući Boga. učinio preljub s njom u srcu svome«. Tu su milijuni. kako se to na oko čini. koji pogleda na ženu sa željom. i to samo za volju ženama. ima li štogod za porabu muškarcima? Sva raskoš života traži se i podržava radi žena. pa kaže. koji je glavni uzrok svemu zlu u braku i izvan njega s obzirom na odnošaj izmedu muškaraca i žena. kojoj robuju svi oni. kao i oni radnici u vinogradu gospodnjem. koji se o mene ogriješio? Je li dosta sedam puta? — Isus mu rece: Velim ti. citava pokoljenja robova ginu od teškoga rada po tvornicama. No ljudi drže. koji tu leži. jer je došao do uvjerenja. vidi se iz riječi Pozdnisevljevih: »Obidite u svakom većem gradu skladista. Uzmite sve tvornice. I K atjuša je njemu oprostila. to jest u jednu su ruku ponižene od društva do najnižega stepena. Žene poput carica drže u verigama ropstva i teškoga rada devet desetina 45 . a u drugu imadu največu vlast. A on viđeći preporodenu Katjušu.svomu. koji u bracnom odnošaju naziru samo zadovoljavanje strasti prikazuje Tolstoj u pripovijeci » K r e u t z e r o v a s o n a t a « . igracke za žene. Veliki dio izraduje beskorisne nakite. da je odnošaj žena prema društvu isto takav. nego sedamdeset i sedam puta«. pa zato treba da i žive po toj volji. (»Kreutzerovu sonatu« posvetio je Beethoven slavnom violinisti Kreutzeru). naime pravo izbora. I od toga eto sve zlo na svijetu. da je svaki. A da je doista u žena taprednost i pretega. kao i odnosaj Židova. kao da muškarci ima­ du prednost. pokućstva. i sam smiren započinje novi život. Kao geslo stavio je pjesnik riječi evandehste Mateja (5. MiUjuni ljudi.

pristane Pozdnisev. kratko vrijeme zlobe«. u koju tako često zapada muškarački svijet. da je to prirodno da tako mora biti. da zatražim. I one se osvećuju djelovanjem na naš osjećaj. Budući da mu je prijatelj glazben. kad bih vidio iskićenu damu u plesnoj odjeći. dok se napokon ne zaljubi i oženi. Tek što se muškarac priblizi ženi. Silan ljubomor izjeda Pozdniseva. Lisena toga glavnoga materinjeg zvanja stane se sve vise sama baviti sa sobom. dok napokon ne bude od nje namiguša. gdje može mirno o tom da rasuduje. Pozdnišev postaje ljubomoran. kad Tru46 . Tako živi njih dvoje nekako snosljivo. slabije pojavljivanje ljuba­ vi. No naskoro iza vjenčanja dode izmedu njega i žene do nesporazuma. da Truhačevski može dolaziti u kuću i svirati s njegovom ženom.roda ljudskoga. A sve to zbog toga. neka ukloni. Liječnik zabrani bilo s kojega razloga ženi da doji djecu. dugo vrijeme zlobe. I Pozdnisev je ispio do dna eašu užitka. jer vidim nešto opasno za ljude i protuzakonito i htjelo bi mi se da zovnem strazara. Vrhunae svoj postigne to strasno čuvstvo onda. te joj se katkada podaje do krajnih granica misleći. otkuda to nesuglasje. već je podlegao njezinom čaru i poludio. odstrani opasni predmet«. da muškarac ne može mirno susretati ženu. Pozdnisev nazire u bestidnosti žena začetak nećudorednosti. to jest hvatanjem u svoje mreže. veli: »Zaljubljenost se istrošila udovoljavanjem strasti. lišivši ih ravnopravnosti s muškarcima. snažno vrijeme ljubavi. jer su ih ponizili. Dodoše i djeca. nesnosljivo. Od vremena do vremena javljaju se ljubav i zloba naizmjence: »vrijeme ljubavi. drug Pozdnisev iz mladih dana. vrijeme zlobe. dok se ne pojavi Truhačevski. U prijašnje vrijeme bilo bi mi neugodno. to jest dva sebi posve strana i sebeznala čovjeka. a sada mi je upravo strašno. iako bi često najvolio toga čovjeka otjerati. On tada nije razumio. sve dolazi od toga! Žene su od sebe ucinile takvo sredstvo djelovanja na osjećaj. a mi smo ostali u našem pravom odnošaju jedno protiv drugoga. Sada. koji hoće da imadu sto vise koristi jedan od drugoga«. koje bi često urodilo dugotrajnom mržnjom. Da. da ga zamolim za pomoć protiv opasnosti.

no on to vidi prekasno. kao od voska.hačevski sa ženom Pozdniševljevom svira na klaviru »Kreutzerovu sonatu« od Beethovena. Pojmio sam. nađe kod žene Truhaeevskoga. sto sajn htio s torn pripovijetkom i s onim izvodima. da jednostavnim i jasnim rijecima razjasnim ono. laz. gibiva. da je ona bila živa. Ova Tolstojeva pripovijest uzbunila je sav tadašnji čitalački svijet. to jest da po mogućnosti ukratko kažem ono. Ona djeluje. govorim za sebe. Tolstoj je na to odgovorio svojim »Epilogom«: »Dobivao sam i dobivam mnogo pisama od nepoznatih lica s molbom. Što ona čini? I čemu ona to čini. pojmio sam sve. hladna i da se to ne može nigda. topla. ostavlja svoj službeni posao i vraća se kući s nam jer om. sto je napisao u »Kreutzerovoj sonati« i u koju svrhu. 47 . što čini? Govore. Nepovjerenje prema ženi raste u Pozdniševu sve većma i većma. da glazba djeluje oplemenjujući — glupost. da do toga nije trebalo doći. sav ljubomor u ta j čas su u duši njegovoj opravdani. ljubomor postaje sve nesnosniji. Pokušat cu. sto misli o tom. već nas razdražuje«. a sada da je nepomična. Pogotovu ta j dio. — Oh! Strašna stvar ta sonata. Htijući se uvjeriti o protivnom. Boraveei jednom zaposlen u obližnjem mjestu. strašno djeluje. U posljednji čas Pozdnisev vidi. naime da je njegova sumnja neopravdana. nigdje i ničim popraviti«. koji sam prikazao ii pripovijeci s naslovom »Kreutzerova sonata«. sto mislim o predmetu. I uopće je strasna stv ar glazba. Sa sviju strana dobivao je Tolstoj pisama s upitima. da je od mene proizlazilo to. dok napo­ kon ta napetost živaca ne provali svom snagom. — Znadete li prvi presto? Znadete li? — pita Pozdnisev. dok Truhacevski utekne. sto sam učinio. no ona nikako ne oplemenjuje niti nas uznosi niti poništava. Sve ne­ povjerenje. Nožem u ruci baci se na ženu. Došavši u kasnu noć kući. spopane Pozdniševa i opet neodoljivo čuvstvo nepovjerenja i ljubomora. koji se mogu po mom mnijenju iz nje izvesti«. da to učinim. da nenadano osvane kod žene. kad sam ugledao njezino mrtvo lice. žena mu je već podlegla zadanoj rani: »Istom onda.

ženama prijate­ lja. »Pa stoga. treba u prvom redu. pa je prema tome treba podupirati. treba da osim ćudorednoga nacina života nastoje. i buduči da ženidba nije uvijek moguća. to jest podržavaju čitav stalež žena. ne smiju da dopuste u svojim mislima mogućnost općenja s tudim ženama upravo tako. jest nedostojnost. da bi radi zdravlja jednih bilo nužno. da je spolno općenje i izvan braka stvar posve prirodna. da roditelji po savjetu liječnika spremaju razvratnost za svo­ ju djecu. da nije potrebno podavati se zabludi i varci. čini mi se. I zato. i to zbog to ­ ga. »I eto. da se mognu uzdržati. kojima je glavna briga za ćudoredno blagostanje njihovih gradana. ili svaljuju svu težinu tih posljedica na ženu. da propadaju tjelesa i duše drugih upravo ta ­ ko. da ne jedu mesa i da ne bježe od rada. da je takvo spolno opcenje. Uvjerenje to tako je postalo općenitim i stalnim. da to ne valja. a drugo treba razumjeti. kao što ne može biti ni to. podržavalo se ono kakvim god bilo ispraznim naukama. kod kojega se ljudi oslobadaju od posljedica — djece. ili medu sestrama. da suviše ne jedu. ili osujećuju mogućnost radanja djece — da je dakle takvo spolno opcenje prestupak protiv najobičnijega sahtjeva ćudorednosti. da ne vjerujemo nećudorednom ueenju. koje su dužne ginuti i tjelesno i duševno radi zadovoljavanja umišljenih po treba muževa. da je taj. što ja htjedoh reći. a ne koji je zt>og igre. ako ne će da žive nedostojno«. koji se može iz toga izvesti. osim na novčanu plaću. vlade. kao sto nijedan covjek ne će dopustiti takvu mogućnost izmedu sebe i majke.»Htio sam reći u p r v o m redu evo to. da se u našem društvu ustalilo svim staležima zajedničko i lažnom naukom podržavano uvjerenje o torn. da je spolno općenje prijeko potrebno za zdravlje. jer ne može biti opravdano. Stotine dokaza može svaki muškarac u svojoj okoli48 . da se ne podajemo tomu. a neoženjeni ljudi podaju se posve mirne duše razvratnosti«. koji umara. Sam po sebi razumljiv zakljucak. rodakinjama. koja ne veže čovjeka ni na što drugo. ne možda od tjelovježbe već od rada. pa prema tome neženje ne smiju to da cine. da bi zbog zdravlja jednitx bilo potrebno piti krv drugih. da ne piju. stvaraju pokvarenost.

kako se njime kažnjava krsenje novcanih obveza i trgovačka prevara. koje se pripisuje spolnoj ljubavi. što se ima vojnistvu zahvaliti) zbog takvoga nazora o spolnom općenju (i to ne samo kao neophodno nužnom uvjetu zdravlja. koja služe kao otkup spolnoj ljubavi. dok je postalo obicajem i navikom ono. što je u našern društvu bračna nevjernost u svim slojevima opcinstva (osobito u seljačkom. takav je. I zato. » T r e c e je. i to barem tako.ni naći. čega nije ni prije bilo. treba promijeniti nazor o spolnoj ljubavi. što je glavno. Posljedak pak.drugo«. da se to ne bi činilo. i da se krsenje vjem osti u braku kazni javnim mnijenjem. a drugo zato. To je. stihovima. dakako opet zbog onoga lažnoga znacenja. pa mjesto da ono bude ciljem i opravdanjem bračnoga odnošaja. a da se ne veliča. Ne valja za vrijeme trudnoće i doje­ nja ne uzdržavati se već zato. da to ne valja«. nego. treba razumjeti. »Ne valja upotrebljavati sredstva protiv radanja u prvom redu zato. A ja držim. da je uzdržanje kao nužni uvjet čovjecanskoga dostojanstva u 49 . i duševnu snagu žene. stalo se izvan braka i u braku po savjetu sluga lijecničke nauke širiti upotrebljavanje sredstava. uzvišenom dobru života) postala najobicnijom pojavom. kako se to sada cini romanima. jer to slabi ne samo tjelesnu. koje covjeka ponizuje. operama itd. kako na to sada gledaju. to jest da se muškarci i žene odgajaju u porodici i javnim mnijenjem tako. pjesmama. što je u našem društvu radanje dje­ ce. » D r u g o je. da to ne treba ciniti. koja lisavaju ženu mogućnosti radanja. da to ne valja einiti. da oni i prije i poslije ženidbe ne gledaju na zaljubljivanje i s njim svezanu spolnu ljubav kao na poetieko uzvišeno stanje. jer to lišava ljude brige i truda oko djece. već kao na stanje životinjsko. da je uzdržanje moguće i manje opasno i štetno po zdravlje od neuzdržanja. koji proizlazi iz toga. A ja držim. niti sada imade u starin skim seljackim porodicama: produživanje bračnih odnošaja za vrijeme trudnoće i dojenja. već i kao poetičkom. I zato da se to ne bi činilo. koje se protivi čovjecjoj savjesti — ubistvu. izgubilo svoj smisao. To je prvo«. jer se to približava djelovanju.

da ih drže čistima. o čemu svjedoci sve iskustvo i sva poezija našega društva. koje nastaje izmedu mlade žene i mladoga muškarca. koje roditelji pri tom imaju. da treba prestati s odgajanjem djece ljudi poput djece životinja. A ja držim. jer mladi ljudi ljepše vrijeme svoga života posvecuju: i to muškarci promatranju. slatka hrana. bijelima. javlja se neprirodno rano nesavladiva osjećajnost prouzrokujući strašna mučenja kod te djece već u dječacko doba. koji se može izvesti iz toga. koja Ijube. » P e t o j e. i to zbog nevolje. sav uređaj života. razmaženo tijelo. kazaliste. a često ostaju i u zreio doba. To je treće«. glazba. dok žene i djevojke posvećuju brigu mamljenju muškaraca u vezu ili brak. Kod nižih staleža toga ne čine. koji je dostojan čovjeka. a ne lijepo.vanbračnom stanju još i većma obvezatno u braku samome. A iz toga proizlazi ve50 . i zbog toga postaju naužasniji spolni poroci i bolesti običnim uvjetom kod rastenja djece obojega spola. tako te roditeIjima nije glavna briga. sto je zaljubljivanje u nasem drustvu. Jer zaključak. dakle što se ta djeca ne ođgajaju u smislu onih zadataka čovječjega života. kao i kod svih preuhranjenih životinja. da to ne valja. I što se zbog toga djeca ljudi uzgajaju kao djeca životinja. a kao svrhu odgajanju ljudske djece treba postaviti druge ciljeve. »I kod razmažene djece. Nakiti. lijepima. počevši od sličica na kutijicama do romana i do pjesme. jest taj. plesovi. prisvajanju na:jljepsih predmeta ljubavi u obliku ljubavne veze ili braka. imajući za osnovu uvijek spolnu ljubav. već u smislu onih zabava. da se pospješi njihovo rastenje. no mnijenje je o tom jedno isto«. koje smatra djecu ili smetnjom užitku ili nesretnim slučajem ili pak nasladom svoje vrste (ako se rađaju već prema unaprijed određenom broju). Č e t v r t o je. već da ih što bolje hrane. što se u našem društvu. da spremaju djecu za rad. sitima. traženju. koji ih čekaju kao razumna bića. To je cetvrto«. I kod toga se bolja snaga ljudi troši ne sa­ mo na besplodni već i na štetni rad. privedeno k višemu poetickomu cilju ljudskoga nastojanja. čitanje. još i većma raspaljuju tu osjećajnost.

da i ne govorimo o Bogu. pa bilo to još ta­ ko opjevano. prije nego zavlada tobom. tako te ne ćeš uz najbolju volju imati snage. je taj. Hakon teške borbe pobijedi konacno bolji dio njegova 51 . Posljednje je Tolstoj prikazao u pripovijeci »V r ag«. koja se u njemu ponovo probudila pre­ ma lijepoj seljakinji Stepanidi. da se odupre napastima. već treba razumjeti. ako je samo držimo dostojnom co­ vjeka — dakle da se ta svrha ne postizava sjedinjenjem bilo u braku bilo izvan njega. jer je postizavanje sjedinjenja u bra­ ku ili izvan braka s predmetom ljubavi. da ćeš za vazda postati njezinim robom. da to ne valja. da je spolna ljubav nešto izvanredno i uzvišeno. da mu je sav trud zaludan. On svom silom nastoji. jer je strast svaku otpornu snagu u njemu skrsila. naprotiv sjedinjenje s predmetom ljubavi (pa nastojali mi i jos kako dokazivati protivno u stihovima i prozi) nigda ne olakšava postizavanja onoga cilja. A ja držim. već ga jos i otešćava. koje izazivlju strast dijelom tijela. da se svrha. ili bila ona kakva mu drago. koja se mnogim ljudima pricinja visim dobrom. koja je dostojna covjeka. Eto to je peto«. to jest postizavanje slatke i obilate hrane«. koji se iz ovoga može izvesti. kao što je nedostojna svrha. U ovo pet toca. Jer ako joj se samo jedanput podas. ne može da odoli požudi. koje ga sve većma progone i muče. od toga besposlica muškaraca i bestidnost žena. odluci ili da odstrani predmet svoje strasti.ka (koie su pisane pravim Tolstojevim stilom) razlaže Tolstoj. prijeti ti opasnost. što je mislio pišući »Kreutzerovu sonatu« i u koju svrhu ju je pisao. da joj se otmes. Čestiti Evgenij Irtenjev.lik dio bezumne raskoši nasega života. to jest koja ima da služi bilo covječanstvu bilo domovini. cilj nedostojan čovjeka upravo tako. ili da ukloni onu. te ne može da zadovolji svojoj pohoti. no uvidjevši. Treba da suzbijaš strast za vremena. koje ne zaziru od pomodne nošnje usvajajući je od razvratnih žena. da treba prestati misliti. S ovom je naime jos prije braka podržavao odnošaj. ali niposto lijepu i ponešto boležljivu ženu. »Zakljucak. koji štuje i ljubi svoju valjanu. koji je dostojan covjeka. Ne valja pak zato. Tcoja mu smeta.

kako je mladi Nehljudov kao nepokvareni mladic stao pohoditi kavane. — Mladi ta j vlastelin napustio je visoke škole u Moskvi te se povukao u zabit na svoje imanje s namjerom. koji teži za sretnim bracnim životom. kojega češće susrećemo u Tolstojevim pripovijetkama. zalazio bi u seljačke kuće. smisao za sve. izjavljuje u pripovijeci » V l a s t e l i n o v o j u t r o « i opet Nehlju­ dov. Premda Nehljudov pokazuje najbolju volju. uci nas i tragičan konac mladoga Nehljudova u » Z a p i s c i m a k o n o b a r o v i m « . Ali ja sam nešto gore pocinio. a novaca ni otkuda. gdje je naskoro. koje je u meni bilo. Konobar neki pripovijeda nam svoja opažanja. svoj razum. ubije se. ni­ ti sam sto skrivio. radi kojih njegovi seljani trpe bijedu: jedan je nesposoban. postavši strastven k a rtaš. Nekima želi pomoći novcem. da iznesu svoje želje. Što stra st može da ueini od covjeka. Nijesam obešcasćen. koji su nedavno bili kod njega s razlicitim molbama. i tamo upućivao ljude. pamet. (Mladi vlastelin Nehljudov.značaja. kako im valja raditi. jer ne će da bude nepravedan prema ženi. odbijaju oni svaki negov savjet s ropskom poniznošću. koje bi Nehljudov očinski saslušao i po mogućnosti i savjesti izvršio. da mognemo živjeti zadovoljno i dostojno valjana covjeka. niti da počini kakvo nedjelo. Iz list a. zato polazi u smrt. svoju mladost uništio«. Htio sam da uživam svoj život i ja zgazih u blato sve dobro. kojoj se jednom podao. da podigne blagostanje seljaka. ovaj se podao 52 . Kako bi trebaio udesiti svoj život. sto covjek sebi poželjeti može * — bogatstvo. koja je uništila život mladoga covjeka: »Bog mi je sve dao. proigrao sav svoj novae. Tako je eto i jutros pošao do nekih siromašnih selja­ ka. nijesam nesretan. I tako Evgenij može samo vlastitom smrću da pobijedi strast. Mnogo imade razloga. drugi lijen. Da se uvjeri o potrebama svojih molitelja. zapravo je Tolstoj sam). da tim bijednim ljudima pomogne u njihovoj nevolji. U tu bi se svrhu sastajali kod njega siromasni seljaci. vidi se sva tragika. što ga je napisao malo pred smrt. on ne čini ni jedno ni drugo. Buduci da nije mo­ gao platiti dugova. sto je plemenito. J a sam svoj osjećaj. casno ime. koji oni s nepovjerljivošću primaju.

kazuje nam Tolstoj u romanu »0 b i t e 1 j s k a s r e c a « . — Kao skrbnik nakon sm rti njezina oca dolazio je Sergej MihaiUc često u njihovu kuću. pa misli. koja ga je od toga pothvata odgovarala. Naskoro stanu osjećati dosadu i sumornost i za­ to podu u Petrograd. i dobri i loši. ili kako je Ser­ gej jednom sebi zaželio »tihi. njih dvoje zamrzi samoću. kad se u njem već jednom prevario. Mlada žena. . onaj je praznovjeran. vidim samo lažljivu lukavost. samo sto svi oni žive i gospo* dare na svoj način ne obazirući se nikako na savjete. ali ne zadugo. samotni život u seoskom zatišju«. nespretnost. dok moje postaje danomiee sve to lošijim. Napokon uvidi. U Badenu se upozna ona s mladim talijanskim markizom. što ga je proživjela sa covjekom od sebe znatno starijim. Živeći na selu sami i odijeljeni od svijeta provodili su dane u zadovoljstvu. da mu je sav trud zaludan: »Njihovo se stanje nije popravilo. No irna ih i cestitih i radinih. nemaju Nehljudovu ništa da zahvale: sposobni napreduju. Svi oni. pripovijeda nam svoj roman iz bračnoga života. Kad bih barem imao uspjeha. kad bih vidio zahvalnost. Pošto je ovako vise od godinu dana nastojao oko podizanja blagostanja svojih kmetova. . Opet se vrate na imanje. . onu samoću. koje im Nehljudov daje. Zato odlaze u inostranstvo. te joj muz postane ljubomoran. koja im je prije tako mila bila. nesposobni propadaju. koji je donekle sličan njezinu mužu s tom razlikom. — Nehljudov uvida istinitost rijeci svoje tetke. da je mladi i ljepši. poroke. i da je laglje osnovati vlastitu sreću nego sreću drugih ljudi. jer da ga je netko opčinio i slicno. sada već majka.na dijete i muža spas&va je od stramputice. Njih se dvoje zavoli i uzme. Uzalud gubim svoje najIjepse godine«. da covjek onda istom osjeća svoje zvanje.pijančenju. Do eega stoji nepomueen i sretan život. Pomisao. da mu je zaludan svaki trud. U društvu otmjenoga svijeta neopazice im prolazi vrijeme. budući da je prijasnjega odnošaja medu njima nestalo. da se prava sre53 . dolazi napokon Ne­ hljudov do uvjerenja. Tu izide njezina ljepota tako na glas. nepovjerenje.

Pravu dakle i nepomućenu sreću možemo postići. budući još mlad i neiskusan. da nakon dugoga skanjivanja s njezine strane konačno ne pobijedi u njoj nagon zdrave prirode. zaljubi se u mladu kozakinju. kako sam veli i kako mu je jednom zgodom rekao dobri prijatelj stari kozak. hvata zamkom fazana. neopazice. to jest koji mu daje smisao životu. u kojem je odgojen Olenin. da ispune citav jedan život«. Novi taj život. lažno — naime uljudba. tjedni. doba čuvstva i bezbrižnosti.ća može naći u mirnom i sređenom braenom životu. igra kolo. u prirodu. covjek bez ustaljenih nazora i bez volje. ako se povučemo od gradskoga bucnog života u seosku tisinu. koji se nikako ne može da sprijatelji s duhom uljudbe. u kojem je Olenin prije živio. za koje sa­ da veli: »Dani. 54 . Osim toga je Olenin. i u koji se opet vraća. te se bavimo takvim poslovima. koje iziskuje briga oko svagdašnjih životnih potreba. usrećuje ju upravo tako. Ražalošćen zbog prezrene ljubavi odlazi. da je sve u onome svijetu. koji joj ne može vise biti Ijubavnikom već prijateljem. da stupi tamo u pogranicnu vojsku. po kojem kozak živi. lažnom uljudbom daleko zaostaje za onim životom. kao što ju jednoć zadovoljavaše i prvo do­ ba njezina braka. u brizi oko djece i muža. pa i onda. i kad sprema slatko grozde ili voce. tje ra vepra. (Eto nam i opet Tolstoja u susret). Kod kozaka upoznao je Olenin pravi zdravi nagon. kako se onda cinilo. te ga svuda prati: »i kad uhodi jelena. Unatoc svojim nazorima o ljubavi. dva mjeseca samotnoga seoskoga života prodoše. spoznao je napokon i mladi ruski plemić Olenin u » K o z a c i m a « . Zasitivši se gradskoga života otide Olenin na Kavkaz. kada nišaneći puškom na protivnika potiho šapće: u ime oca i sina«. kojom bi se bio i oženio. uzrujavanja i sreća tih nekoliko mjeseci dostali. obogaćen jednim novim iskustvom. Da gradski život ša svojim neprirodnim uređenjem i sa svojom. što ga provode sretna djeca prirode. pa ipak bi euvstva. život ozbiljnoga rada. i kad se bori sa poludivljim Čecencima — vazda imajući na umu Boga svemožnoga. slavi svadbu. lovi u Tereku ribu. to jest da ljubav ne postoji.

neizbrisivim pismenima. kojega radi iskvarenoga hoda zovu »holstomjerom« (mjerač platna). već su ga i izgrdili i otjerali. nego sto on od prirode jest. Čovjek je zbog velikih potreba svojih postao daleko sebeznalijim. o kojima pišu novine i povjesnice. radi čega je dosio do neugodnoga razračunavanja izmedu Tolstoja i konobara. da udovolji svojim potrebama. koja su znala slušati pjesmu sirotana. čovječanstvo čini sve. a s njima i zelja za posjedovanjem. njegov kukavni život i bijedu. gdje je na svorn putovanju po zapadnoj Evropi neko vrijeme boravio. ozbiljniji i imade dublje značenje od svih dogadaja. sto mu doista ne treba. pozove otrcanoga pjevaca i sjeđne s njim k stolu. Taj je slucaj. što je sioboda. »koji bi trebali povjesnicari da zabilježe plamenim. gdje je već sjedio neki bogati lord. da mu nijesu ništa dali. To je cinjenica. tako te covjek cesto teži i za onim. kad ih je ovaj molio za milostinju. Te potrebe rastu danomice. a u drugu bogatu svjetsku gospodu u svili i kadifi. koju je tako nazvao po gradu Lucernu. 55 . koja je znacajna ne za povijest ljudskih izuma već za napredak i ćudoređe«. Tolstoj bijase silno ogoreen videći tu »laznu kulturu civilizovanoga društva«: »Tko će mi objasniti. Ovaj dakako sm jesta ustane i ostavi dvoranu. no kako je unaprijedilo kulturu srca i duše. gdje je tu kultura. spoznao je i jadni Valah u priči »M j era č platna«. podižući fabrike. nastavlja Tolstoj. Tolstoj. kako je neki pjevač pred svratištem »Schweizerhof« molio bogate goste za milostinju. što civilizacija. Tu živi i stari boležljivi konj Valah. a nijesu se ni obazrela. a što barbarstvo?« — I sada razm atra Tolstoj u jednu ruku otreanoga. unapredujuci znanosti. No ne samo. jadnoga pjevača. kojemu bijase žao jadnoga covjeka. pa se pita. vidi se iz pomenutoga slučaja sa siromasnim pjevačem — slucaj. Tu nam pripovijeda Tolstoj istinski dogadaj. gradeći željezniee i drugo. što despotizam.Lažnu uljudbu žigoše Tolstoj u pričici »L u c e r n«. znatniji. Kako teskim posljedicama može da urodi takvo gramženje za nepotrebnim. Priča ova počinje s opisom života konja u jednoj ergeli.

kojih nikako ne trebaju. koji ovdje ne prolaze bez poruge (jer su i oni često u borbi protiv prirode nemoćni). i to u priči sa naslovom »Tri smrti« i u satiri na lijecnički stalež » S m r t I v a n a I I j i c a«. kao onaj covjek. — Napokon bude jadni Valah ubijen radi neke priljepčive bolesti. »moja voda«. dade se gospodar njegov u potjeru za njom. kad je stigao u ergelu. Od sm rti nije nitko siguran. Valahu je na pr. dok napokon nije došao u ruke sadašnjega gospodara. umre Ivan Iljic. sto su ljudi sebi postavili glavnim životnim pravilom »riječi«. koji živi sređenim životom. kad bi mogao smirenije i udobnije živjeti. koju lijecnici tumace zapaljenjem bubrega i slijepoga crijeva. koji se ne može ni pohvaliti ni potužiti. ni razumni covjek ni nerazumna životinja. Naročitu pažnju posvećuje kod svo­ ga pripovijedanja osobitosti ljudi. a prisvajaju sebi često i takve stvari. Toj ljudskoj pohoti ima i on da zahvali svoju najveću nesreću. Nakon dugoga potucanja s porodicom po »ujezdima« (kotarhna) dočepa se boljega m jesta kod visega sudišta u Petrogradu. . . I ono umire. da je obolio. . a ne »djela«. Ivan Iljie državni je činovnik. Kada jed­ nom nije našao ljubovce kod kuće — bila je pobjegla s drugim —. izričaj »moj konj« upravo tako nerazumljiv kao i: »moja zemlja« . . pa ni samo drvo. i tako se svrši njegov patnieki život. da to svojatanje ljudsko dolazi od toga. Nakon mnogih iskustava došao je napokon do zakljucka. No sada. koji sebi prisvajaju nešto. sto nije njihovo. u kojoj se sada nalazi. pocinje ga mučiti bolest. Osim u »Mjeraču platna« prikazuje Tolstoj jos i u drugim dvjema pricama smrt. Izgubivši svoje dobro zdravlje propadaše sve vise i vise. Nakon dugotrajnoga bezuspješnog lijecenja i »konzultacija najvećih Uječničkih kapaciteta«. Kod toga bjesomucnog ganjanja tako su ga izmorili tukući. Tako 56 .Valah kazuje drugim konjima svoje doživljaje počevši od poroda pa do onoga vremena. »moj zrak« . koju je po običaju ljudskom nazivao »svojom«. Jedan naime od prvih njegovih gospodara imadase ljubovcu.

da ođ njega nacini grobni k rst pokojnomu znancu. Mi možemo kao razumna bića sve poduzeti. Kocijas. Drugo jutro nađu znanca kočijaševa m rtva na peći. No čim stignu u obližnje selo. zakopaju ga na zapuštenom seoskom groblju bez opijela i bez krsta. koji je vozio mladu vlastelinku.Biora u » T r i s m r t i « mlado stabalce dati svoj život. kakvoga si roda i staleža. d a bude grobnim spomenikom. jer da mu ne će vise dugo živjeti. gdje ponestaje svakoga uvjeta za život. ali kad đođe čas. pode kočijaš jednoga ju tra u obližnju šumicu i posiječe mlado drvce. I tako mora da padne mlado zdravo drvce u svom bujnom zelenilu. muža i rođaka. liječnika. da život svoj spasimo i produIjimo. savjetuje lijecnik vlastelina. da će mu postaviti grobni kamen. Napokon da održi svoje obećanje. i to u nazocnosti svećenika. I upravo ta neizbježiva sm rt treba covjeka da pouci. onda je svako nastojanje suvišno. ako mu pokloni svoje čizme. gdje pociva siromah a gdje bogataš: ovamo grobni humak bez krsta. U prenocištu bori se sa smrću dobri znanac njegov. 57 . Naskoro umre i mlada vlastelinka. koji mu je ostavio svoje čizme. sto nam kadgod i uspije za neko vrijeme. S ovim se pogodi kočijas. bogato i siromasno. I sto je covjek bliži prirodi. a i svaka znanost nemoćna. prenoći u istome selu. kao onaj Nikita u pripovijeci » G o s p o d a r i s l u g a«. to manje zazire od smrti. Samo po izvanjskim znacima možeš razaznati. I tako moradoše um rijeti i siromasni kocijašev znanae i bogata vlastelinka. razumno i nerazumno. što osjeća i što ne osjeća. Vlastelin neki sprema mladu bolesnu ženu na put u Italiju. Smrt sve izjednacuje. da se sa ženom vrati. onamo spomenik od kamena. da bude mrtvo spomeni­ kom mrtvome čovjeku. Napokon je zakopaju uz veliki sjaj i postave joj spomenik od kamena. kako je jadan uza sve svoje znanje i bogatstvo. ne bi li joj olakšali posljednje časove života. kad umre. gdje im treba mijenjati konje. jer sm rt ne pita. sto je jednostavniji i siromasniji. koji vec odavna boluje od sušice.

Budući da je konj sustao od napornoga puta. a da ne oćuti nemira«. a sam se zguri u snijegu. Takva sudbina snalazi i gospodara Vasilija Andrejica spopada strah. izgubljen je. koji ne pozna onoga kraja. koji nije osjećao straha ni od studeni ni od smrti. No dogodi se i to. dok ili mećava ne prestane. što bi značilo izguvlastite krivice. kako to obicno biva. jer hoće unatoč dobrim savjetima žene svoje i prijatelja. Premda prozebao u slabom kaputiću i poderanim čizmama. bio ustrpljiv te mogao spokojno čekati ure. mahom spozna svu svoju slabost i zastidi se. Zateče li ovakva mećava putnika. Da spasi život tomu covjeku. Zajasi da­ kle konja. Zaluta li dakle vozeći se. a pomoći ni odakle. mećava. osim ako životinja nije sustala od velikoga napora. odakle je pošao. predloži sluga Nikita. da in ni najvrsniji kočijas ne može raspoznati. kojega on voli kao i svaku životinju. Smotrivši već napola smrznutoga slugu u njegovu otrcanom kaputiću. pa m akar i sam stradao. da prenoće nasred polja u snijegu. dok se gospodar ogrnut dvjema bundama smjesti u saonicama. da pod svaku cijenu još isti dan stigne u mjesto. kako mu je volja. Putem ga zateče. kako se moglo predvidjeti. upozoreni znakom. koje snijeg često tako zamete. pokrije Nikita uznojenoga konja. kojoj se tako radovao. koja je osobito značajna za rusku beskrajnu ravnicu s njezinim lošim cestarna. dane. da ga ugrije svojom toplinom. koji žive s prirodom i poznaju nuždu. najbolje je da pusti konja. Andrejiča spopada strah. vrati se opet k saonicama. gdje ga čeka unosna trgovina. Tako i bi. koji se bolje može da snade. da se ne smrzne. No jasući kroz mećavu i ne znajući. U takvom slučaju kočijas stane i čeka. Sjutradan nadu seljaci iz obližnjega sela. U najgorem će se slučaju konj vratiti опашо. koji je »kao i svi ljudi.Ovdje je prikazana borba putnika s mećavom. jer mu se pričinilo. što bi znacilo izgubiti unosnu trgovinu. smrznute i snijegom zatrpane. da še ne smrzne. da potraži bilo kakav izlaz. legne na nj. Nerijetko naiđu ljudi na konje i putnike. neka sam ide. kao da čuje pjev pijetla i odjaši ostavivši slugu. koji je Nikita 58 . da konji iđući svojim vlastitim tragom vječno kruže oko istoga mjesta. ili ga nam jera ne namjeri na putni­ ka.

Osim u ovoj pripovijeei. koje ga progone.bio namjestio uspravivši rudu s rupčićem. to jest da treba svaku strast ugusiti. a to znaci isto. zgrozi se Julije i pobjegne iz očinske kuće. budući da traži. opisuje Tolstoj borbu s vijavicom još i u »М e ć a v i». dok slugu izvuku poluživa iz snijega. u kojoj se silom 59 . Kad mu otae ne htjede vise davati novaca. kako mu je i nepoznati covjek govorio. . da je kršcanska vjera zabluda. Ćudorednopoučnoga značaja je priča iz doba ranoga kršćanstva: » P u t u j t e u s v i j e t l u « . Ne može ga pak osloboditi zato. Tako i učini. da ne ide medu kršćane. gdje je živio njegov prijatelj kršćanin Pamfilije. čedan život. da nitko ne smije ništa posjedovati. Julije sin draguljara Juvenala iz Tarsa bi krivicom svojih roditelja lose odgojen. uzme potaj. tako te je trošeći očev imetak u društvu nevaljaUh prijatelja i pokvarenih žena zadavao roditeljima mnogo jada. Naskoro iza toga sastane se s Pamfilijem. dok silom ne provali i poplavi polja muljem i blatom. koji ga stade odgovarati. jer sto­ ji na krivom stanovistu. Julije se oženi i stane provoditi život u radu i stjecanju. No kad je mati rekla sinu. Ni bogatstvo ni slava ne može covjeka da usreći. da se svega treba odreći. sto i zaustavljati vodu branom ta ­ ko dugo. U razgovoru s njim o vjeri i životu uvjeri se. jer da ga kršćanska nauka ne može osloboditi od strasti. Zato neka se vrati domu svome i udovolji želji roditelja svojih. i ako to silno želi. Osamljen i nezadovoljan odluči JuUje poći u kršćansku općinu. i da ne treba drzave. okriviti jednoga od robova. koji provodimo u radu i poštenju. ako bi otac opazio. da je nestalo dragulja. da ga proda. već jednostavan.no njegova majka skupocjeni dragulj i dade ga Juliju. a novce se­ bi da uzme. I doista zorom stigoše kao čudom na odredenu stanicu. Putem sretne nepoznata covjeka. da će u slučaju. kako je vozeći se u saonicama cijelu noć lutao ne znajući ni kuda ni kamo prepustivsi konjima vodstvo. pomalo pak natapajući ista voda bila bi od velike koristi. smrznutoga gospodara i konja mu. pa će živjeti zadovoljno. koja je pisana nahvalice. i to prema istinskom doživljaju.

kao i on sam što je nekoć bio. premda bi volio živjeti u ljubavi i slozi. samo kad su stigli. mora se zadovoljiti onim. koji imade djece. sto je preostalo u trećem lošem vinogradu. Iskusivsi svu žuć života konačno odlazi Julije po treći put kršćanima. U to se zavadi sa sinom. gdje je upravo bila berba. koji je upravo tako nevaljao. ne može da shvati. ali ne zadugo. da radi. kako bijase odlucio. no ovako. Pamfilije ga radosno primi i odvede u vinograde. ali zadovoljstva nema: žena mu se ne mili vise. a da nema carske vojske. kako je u njega svega izobila. kao nekoć onaj nepoznati. istom u trećem pustom vinogradu naslo se m jesta i za njega. jer naskoro stane sam shvaćati. da mu se prijatelj oženio. Ali Julije ne tre ­ ba žaliti ni za cim. jer pred Bogom svi su ljudi jednaki. djeca mu dojadiše. kako bi bez posjeda hranio porodicu. Nekoliko godina iza toga razgovora s Pamfilijem sazna Julije. svi ljudi bi živjeli u ljubavi i slozi. da vidi. dok je Pamfilije u velikoj bijedi svojoj sretan. ali razlikuje ravno od neravnoga. Julije stane razmišljati o tom. no Julije. dok ljubavi nije bilo. Kad bi sav svijet živio po kršćanskoj vjeri. kao ni on što je nije zato nasao. da su istinite rijeci Pamfilijeve o ljubavi.vlada. tko bi mu čuvao posjed od grabežljivih barbara. 60 . koji bijase pun grozda. budući da je zakasnio. U prvom vinogradu. ne bi bilo ni grabeža ni ubistva. I opet odluci poći do krsćana. No lijecnik neki odvraća ga od namjere govoreći mu. Da je prvi put došao medu kršćane. da imade djece i da živi sretno kraj svega svoga siromastva. isto tako ni u drugom manje plodnom. da ne će nigda priječi na krsćanstvo. kako oni žive. bogatstvo ga nikako ne veseli. I on stalno odluci. I po drugi put dade se Julije odgovoriti. dobio bi bio m jesto u plodnom vinogradu kršćanske općine. Tako mu govoraše Pamfilije. ne nade m jesta za se­ be. i zamalo bi ga ubio radi razvratnosti i neposluha. Bog ne razlikuje veliko od malenoga. dosli oni prije ili kasnije. jer su ga u svim njegovim pothvatima vodile stra st i pohlepa za bogatstvom i castixna. koja zajednicki obrađuje i uživa sva tri svoja vinograda. bez koje nema srece. da je kršćanstvo pogubno.

ostavi je te pode u samo­ stan. a protiv svoga uvjerenja. — Napokon se smiri kao radnik kod nekoga posjednika u Sibiriji. jer je spoznao. Činilo mu se. Premda je bio cvrsto odlucio. da provodi što bogodušniji život. 61 . da je prema onoj »u znoju lica svoga jest ćeš hljeb« molitva bez rada isprazna. gdje kao pustinjak živi mnogo godma. Život bez rada život je bez svrhe. provodili ga mi jos tako bogodusno. s lame da dijeli onu veliku ljubav. kako se sve većma udaljuje od Boga i od onoga zavjeta svoga. koja ga obuzima gledajući samostansku braću. budući da osjeća cineći djela. koji su doduše provodili bogodušan život. u kojega je konacno izgubio svaku vjeru. dok upravo tako robuju strastim a. On to sve čini njima za volju. polažući ruke na njih i moleći se. Razočaran napušta samostan i odlazi u samoću. teže za udobnim životom i častima kao i ostali ljudi. kao i mrzost. koja su ljudi držali čudesima. da su sva njegova djela. No saznavši. Zato i život asketa i pustinjaka. da provodi bogodušan život. Ovu misao zastupa Tolstoj u pripovijeci » O t a c Šergije«. No on osjeća potrebu ljubavi. Knez Stjepan Kasatskij imao se da oženi otmjenom dvorskom gospojicom. da je sve ono. ne polazi mu za rukom. I što se tko većma kloni rada. Ljudi vjerujući u nje­ govu svetačku moc dolaze k njemu. to se većma udaljuje od života kreposti. da mu je zarucnica bila milosnica car a Nikole I. jer su povukavši se u samoeu mislili. gdje se zakaluderi. Zato bježi iz samoće. koju u sebi nosi. da ih tješi i liječi od bolesti. cinio i u ime Boga. a naše stvari ne će biti ni velike ni malene. kako ta j svetacki život sa­ mo na oko vrše. i mi eemo biti s B o gom. koja praznovjerni svijet sm atra čudesima. samo puka prijevara. nije krepostan. to jest on nema nikoga. da nijedno njegovo djelo nije bilo djelo ljubavi. što je činio zbog ljudi. jer ga uznemiruju misli zbog ostavljene zarucnice i želja za svjetovnim životom. da će omiliti Bogu molitvama zaboravivši.Zato treba da idemo ravnim putem.. jer vi­ di. nego stvari božje — dakle: putujmo u svijetlu.

jer će zaradivati hljeb. pomilova »carić« zlocinca na doživotnu tamnicu. Dobro mu je u zatvoru! Konačno odluci državno vijeće. Ali u »carića« novaca dosta. Zato otpuste stražara u nadi. da će kažnjenik pobjeći. Otpušteni kažnjenik kupi sebi zemlje i stane živjeti kao pošten covjek. da će ta j zlocinac. jer izgubivši sav imetak. kamo stanu dolaziti bogatasi sa sviju strana svijeta da igraju. dakako u umanjenom mjerilu. Dogodilo se jednom u »carstvu« razbojstvo i sud osudi zlocinca na smrt. No budući da nijesu imali gilotine. osnuje »carić« igraći salon. kao veliko carstvo. koja je uredena. da je »carić« odbio ponudu te se obratio talijanskomu kralju. Radom će koristiti ne samo državi. »carić« se obrati francuskoj vladi. jer su izdaci veUki. AU kad je i ovaj zatražio nemalenu svotu. da ga Suva. Mnogome je tamo potamnjelo sunce. nije dobro. je r će se radom popraviti. a država bi se oslobodila nepotrebnih izdataka.Dakle rad i samo rad može čovjeka da zadovolji i oeuva od stramputica. Nakon godinu dana ispostavi se. sto se nerijetko dogada. da mu on pošalje krvnika. Od tamnice je dvostruka šteta: prvo sto ona ne popravlja. a drugo sto stoji državu mnogo novaca. 62 . bude li dugo poživio. stajati državu silne novce. AU kažnjenik ni da bi pomisho na bijeg. No budući da nijedan od šezdeset državnih vojnika ne htjede to uciniti. No »carić« treba novaca. Zato na pr. da dadu čovjeku mirovinu. Tako i bi. odluci državno vijeće. već ih treba što većma zaposliti. Kao naknadu zatraži Republika tako veliku svotu. da vojnik odsiječe zločincu glavu. samo da izide iz zatvora. već i sebi. Medutim takve nije bilo. da zločince zatvaraju u tamnice. koju je napisao prema jednoj Maupassantovoj satiri. pa su morali toga jednoga zlocinca zatvoriti u posebnu zgradu i dati mu stražara. a državni dohoci maleni. Da mogne doći do novaca. nesretnik se takav ih baci u more ili se ustrijeli. da mu pošalje krvnika i stroj. Takvomu uređenju državnih tamnica ruga se Tolstoj u priči » S k u p o s t o j i « . Tu se pripovijeda o državici Monaco.

te bi zlo prošao. htijući time pokazati. htio je ovom zgodom zasvjedociti. koliko mu je stalo. Polikej je vise nesretan nego pokvaren covjek. što ih je na zabavi nekoj potrošio. Ali nesreća htjede — i on izgubi putem novce. izgubi po nesreći no­ vae. da njegov život ne valja. Tako i zloglasni Polikej u priči »P o 1i k uš k a« voli poći u sm rt. pa je i odlučio bio. 63 . kako je plačući jednom ženi svojoj priznao: »Ja sam nesretan co­ vjek. jer i najokorjeliji zločinac imade u sebi toliko snage i ponosa. da još imade u njega poštenja. samo ništa dobro. Seljaci ga nijesu trpjeli radi varanja i krađe. Ovaj sav sretan. koji su ga za njegov trud dobro plaćali. U očajanju svom objesi se. A to će u najviše slučajeva i biti. da u njega još nije sve propalo. Samo kao konjski ljekar — premda je u tom svom zvanju bilo zbog neznanja bilo zbog površnosti počinio vise zla nego dobra — uživaše još nešto dobra glasa medu seIjacima. jer je imao još istoga dana da namiri dug od nekoliko rubalja. O Polikeju Iljiču. pošalje Polikeja. da mu se ne bi vjerovalo. prikazao je Tolstoj u pripovijeci » K r i v o t v o r e n i k u p o n « . ta ­ ko bi seljak neki zbog njega predan sudu i drugo. svašta se znalo. Jednom je vlastelinka trebala covjeka. kmetu vlastelinke Pokrovske. kad nije bio kriv. — Gimnazijalac Mahin krivotvorio je kupon. da ga pošaIje u obližnji gradić po veću svotu novaca. Kakvim teškim posljedicama mogu da urode često na oko neznatni uzroci. da se pridigne. Novce bi obično zapio. Ali on to nije mogao. da se mogne popraviti. je r je uvjeren. Budući da nikoga drugoga nije bilo. da u njega imade toliko povjerenja. Prolazeći iz ruke u ruku prouzroči ta j kupon čitav niz nezgoda. da opet steee dobar glas. da započne nov život. što da radim?« A kad mu se pružila priUka. kad bi mu štogod dokazali. Zato polazi u smrt. da pomogne svome drugu iz neprilike. nego da preživi sramotu. Često bi ga sumnjieili. pa i onda. On je i sam uvidio.Zločincu treba dati priliku. da dokaže.

katoliku Španjolcu. da ne valja biti lakom i težiti za bogatstvom. Ovamo pripada i legenda »O c e m u 1 j u d i ž i v e?«. da je pusti na životu zbog sirocadi. kako se zlo ne može zlim (silom) umanjiti. kako ne treba ni hodocastiti ni Boga traziti. »D v a b r a t a i z 1 a t o«. već se naprotiv povećava. — U »D v a s t a r c a«. Tako se u »K u m e e t u« prikazuje. »R a z u m i o t a t a« (P raštaj onome.Osim toga napisao je Tolstoj vise pripovijedaka za puk. »S v i j e č i c a«. Bog je kaznio arhandela Mihajla. »Z r n o k a o k o k o š j e j aj e«. — Pripovijetka » T r e b a l i c o v j e k u m n o g o z e m l j e ? « uci nas. Bo g je spor. koja sve pokreće. U toj legendi o arhandelu Mihajlu i ubogom postoiaru razvija Tolstoj misli o ljubavi. » Zl u к ukloni. kazuje se. a drugi sustavši putem i potrošivši sav svoj novae u korist neke siromašne porodice vrati se kući veseo. 0 n d j e j e i Bo g « . »A 1j o š a 1 o n a с«. »G a s i v a t r u . da donese u nebo dusu jedne majke. » G d j e j e 1 j u b a v. jer nije izvršio zapovijedi njegove. jer na koncu dostaje čovjeku tek toliko zemlje. d o b r u se pokl oni «. spasio živ o t!). no dotle mu kod kuće propade sve imanje. koji je ubojici vlastitoga sina. »Р r i p o v i j e t k a z a d j e c u« i dr . da se u nju sahrani tijelo njegovo. što je učinio dobro djelo. da se poklone grobu Gospodnjemu. — Zatim su jos neke manje pripovijetke: » C a r K r e z o i u c i t e l j S o l o n « (Nitko •se prije sm rti ne može nazvati sretn im ). No 64 . ljubav je Bog. » D j e v o j č i c e u m n i j e o d s t a r c a « . koji od nevolje pocini zlo djelo). Bez lju­ bavi nema života. Na njezinu molbu naime. kao musliman Maur. također ćudorednopoučnoga sadržaja. jer se on svuda nalazi i na svakom mu se mjestu nioze služiti dobrim djelima. d o k n e b u k n e « (iz seljačkoga života). koja bi ostala bez hraniteljice. Jedan je naime od tih staraca do­ ista posjetio grob. » K a k o j e M a u r p l a t i o u b o j i c i s i n a s v o j e g a« (Praštaj i najljućem neprijatelju. koji su se zaputili u Jerusalim. smilovao se andeo. » T r i s t a r c a«. a l i d o s t i ž a n« (istinski događaj: krivo osuden zbog ubistva na progon u Sibiriju).

izvede on sve poslove. kako je radnik Emeljan s pomocu bubnja spasio sebe i svoju ženu. Napokon da spomenemo jos tri pripovijetke »N i k ol a j P a l ki n«. Nijesu ni briga ni trud nove hraniteljice spasili život djeci. nahrani ga i odjene. kad je carska zemlja puna vojske. da se poslije sm rti njezine našla druga žena. da će ga kazniti smrću. koja »se nalazi u lju­ dima«. jer je receno: »Tko ne ljubi. kojim Tol­ stoj žigoše crkvu i njezine predstavnike. Car se zaljubi u lijepu ženu Emeljanovu i stane naređivati muzu njezinu redom najteže poslove uz prijetnju. Emeljan htjede isprva da spasi se­ be i ženu bijegom. koja je u vezi s nadnaravnim svijetom. Ovamo pripada i druga oveća legenda Tolstojeva »Obnova pakla«. koja bijase zabranjena od ruske cenzure. da onoj majci nije bilo dano znati. no s obzirom na njezin sadržaj. Mihajlo naskoro izuči postolarski zanat i bude marljiv radnik. No s pomocu žene svoje. 8). dok ne spozna tri stvari: Sto se nalazi u ljudima? Sto ljudima nije dano? O eemu ljudi žive? Neki siromašni postolar. U toj pripovijeci. uzme Mihajla pod svoj krov. a ljubav je Bog.Bog unatoč tome uzme dušu majčinu. Napokon mu car po savjetu svojih do65 . da će se domoci žene njegove. kazuje se. već ljubav. ako ih ne izvrši. da ljudi ne žive o brizi. Dakle bez ljubavi nema života. 4. koja je prigrlila siročad i odgojila. Ali kamo da pobjegne. jer Bog je lju­ bav« (1. bit će o njoj govora u poglavlju » V j e r a i c r k v a«. » P o s l i j e p l e s a « i » R a d n i k E m e 1j a n i p u s t i b u b a n j « . već o ljubavi«. od kojih se osobito ističe posljednja radi svoga očitoga smjera. Mihajlo uvida. ne poznaje Boga. a Mihajla baci na zemlju pretvorivši ga u bijedna covjeka i zabrani mu povratak u nebo tako dugo. kojoj bijase život poklonio i sazna. Zato kaze Mihajlo postolaru vraćajući se u nebo: »Ja sam spoznao. u nadi. što će djeci njezinoj biti potrebno za život. Iv. Epist. koje mu je car naložio. koji sa svojom porodicom oskudijeva. Nakon šest godina zemaljskoga života sastane se Mi­ hajlo s djecom one majke.

Kažnjenik bi morao go ici 66 . No oni mu ne znaju dru­ go odgovoriti. koja će ga uputiti. kako je car nekoć tu vlast na nečovječan način izrabljivao. da bi to mogao biti onaj predmet. i da donese nešto. Prenoćivši u nekoj kući čuje rano ujutro. a da ne znaju sto. kada su se jos batine dijeUle. dade Emeljanu klupko. Car vidjevši svoju nemoć — u koga je bubanj. na koju ga je uputila žena. Starica. On je sam kao bivši podčasnik u carskoj vojsci često iz\^ršivao tu kaznu. da ide u šumu sjeći drva. kojemu se mlad covjek vi­ se pokorava nego zapovijedima svojih roditelja. i da traže nešto. AU se sin ne makne sa svoje postelje. a da ne znaju kamo. našto se skupi oko njega sva vojska i uskrati pokornost caru. neka ga raskine i baci u rijeku. Stignuvši u car ski dvor javi caru. od kojega je dolazila ona tutnjava. te i njih zamoU. odakle vlast caru. Emeljan pode da vidi. Eme­ ljan dosjetivši se. »da pode nekamo. otkako su u vojsci. I sada savjetuje žena Emeljana. koje ga. dovede u neki nepoznati grad. a da ne zna što«. Po savjetu staričinu treba da se tu domogne čudnovatoga predmeta. već da se i s njima slicno zbiva. Eme­ ljan pak raskine bubanj te ga baci u rijeku. koju je već bio prisvojio. dokopa se bubnja i pođe kuči. koja su se dogadala u ona vremena. a da ne zna sto. što mu treba činiti. i da je donio nešto. kotrljajući se pred njim. a da ne zna kamo. Starac neki pripovijeda o zvjerstvima. kako udara o neki čudni predmet. Putem se namjeri na carske vojnike. Bio je to bubanj. kako otac nareduje sinu. da pode do neke starice. Kad je car na to izjavio svoje nezadovoljstvo. Od toga je vremena živio car novim razumnim životom. i taj predmet da predade caru. i spazi covjeka. da je došao onaj. koji je bio negdje. to jest da idu nekamo. a da ne zna gdje. Sin sm jesta ustane i izide. stane Emeljan da udara u bubanj. Bude li pak car nezadovoljan s tim predmetom. Dok se u »Emeljanu« priča. Uto nastane neobicna tutnjava pred kućom.glavnika zapovjedi. sto je to na mladića većma djelovalo od očevih riječi. nasto se vojnici razidu kućama svojim. u toga i vlast — vrati Emaljanu ženu. o ko­ jem mu je govorila starica. da ga savjetuju. u »N i k o 1 a j u P a 1 k i n u« kazuje se istinit dogadaj.

Od vajkada je covjecanstvo robovalo sad ovim sad onim zabludama. koji su izvršujući takve zapovijedi mogli spokojno spavati. koje je jednako nedostojno nas. kako je to moguće. odgovorio: »Caru carevo. je r je već sama osuda na tisuću i vise batina značila sm rtnu kaznu. Sve je to nedostojno covjeka. Danas mi toga ne možemo pojmiti. koji udarahu po njemu batinama. da su ljudi nekoć mogli biti tako nečovjecni. moliti se Bogu. mladu ženu. brinuti se za svoju porodicu i zabavljati se. vrhunac pak je svemu zlu. kad prizdravi. Pa kao sto pojedina pokoljen ja nijesu mogla shvatiti. Katarine. Ne možemo pojmiti. sto vlasti sile voj­ ne obvezanike na ubistvo. tako ni mi danas ne vidimo savremenoga zla. porodicu. da li treba caru . Aleksandra I. pa ipak se za najvećih ruskih vladara Petra VeUkoga. te na pr. Isus je doduše na upit farizeja.plaćati porez. veli Tolstoj u »Nikolaju Palkinu«. Bilo je slučajeva. se često hvalio. primi preostale batine. koji ga čuvaju. spaijivahu heretike iU stavljahu na muke one. u tome. Carevi daju ubirati porez. Car se ruski ne može maknuti ni koraka. da onda opet. No budući da ih sviju odjedanput nije mogao izdržati. da u njegovu carstvu nema smrtne kazne. da grade palace. Tako su na pr. kao kod inkvizicije. S takvoga krvološtva bijase medu ruskim carevima osobito na glasu Nikola I. i kakvo bijase duševno raspoloženje onih. od kojih je trebalo štogod saznati. kazališta.kroz redove vojnika. vršila ta strašna kazan. Mladi vojni obvezanici ostavljaju svoj dom.. a da ne bude opkoljen tisućama vojnika. dok bi im časnik dovikivao: »Bij žešće!«. Tolstoj se pita. i Nikole I. kojemu su vojnici nadjeli nadimak »Palkin« (batinas: palka = b atin a). dok narod po tvornicama teško i naporno radeći propada. bi nakon potpune klonulosti predan liječniku na lijecenje. 67 . zatvori ruski napunjeni tisućama političkih zlocinaca i vojnih bjegunaca. Obično se ovakvo batinanje svršavalo smrću kaznjenikovom. gdje je ovakav nesretnik bio osuden na tisuću i vise batina. te nijesu vidjeli svu strahotu svoga postupka. da se onda neradom kvare. da uživaju. kako su ljudi mogli biti tako necovjecni i nerazumni. Nikola I. da su zablude njihova vremena nedostojne covjeka.

kao samoga sebe!«. onda ne bi tih riječi tako krivo tumačili. da s njom pleše i preporucio mu dijete svoje odlazeći ranije kući radi »nekoga posla«. sto je dolazilo od crkve. sto je caru nepotrebno.a Bogu božje«. uopće sve. to jest on nije dužan progoniti. koju je volio. kćerku nekoga pukovnika. rijeci. Nakon jednoga plesa naime. svi ste vi braća«. niti su slušali glas savjesti svoje. S tim svjetskim nazorima služila se i crkvena nauka.8): »A vi se nemojte zvati učiteljima. Podanik može sve da dade caru. koji mu je sam doveo kćerku svoju u naručaj. savjest svoju. držalo istinitim i nepogrešivim. samo ne ono. Ljudi daju caru sve. Posljednje prikazuje Tolstoj u noveli »Р os 1 i j e p 1 e s a«. I tako se sve ono. sto ga je imao zorom da obavi — dakle 68 . kako je nemilim slucajem napustio djevojku. što je božje. Takav uzgoj nije mogao djelovati oplernenjujući. »Ne čini drugomu ono. pa i život svoj. sto ovaj od njega traži prema Kristovim rijecima i novae i ženu i djecu. Netko pripovijeda u društvu. svoju savjest. kako batina jednoga Tatarina. pa i dušu. da drugi tebi čini!« i »Ljubi bližnjega svoga. a kršćanski se svijet slijepo dao voditi od onih. što im se nalagalo л^јеrujući dostojanstvu crkvenom i državnom. dok caru dajemo upravo ono. muciti i ubijati svoga bližnjega. No mi cinimo protivno žrtvujući Bogu svijece. i to pod zapovjedništvom oca svoje odabranice! Isti onaj pukovnik. koji ga se na plesu tako ugodno dojmio. a da nijesu pitali razum svoj. sto nitko ne treba. naide vraćajući se ujutro kući na vojnicki odio. koji se nazivahu nasljednicima Kristovim stavljajući se izmedu vjem ika i Boga kao nepogrešivi tumaci i učitelji nauke Kristove zaboravivši. svu svetinju duše svoje. Sa­ mo tako se može razumjeti. no kad bi ljudi imali na pameti zapovijedi »Ne ubij!«. što im K rist porucuje u Matejevu evandelju (23. jer jedan je u vas učitelj — K rist. molitve. što ne ćeš. je r su ljudi slijepo činili. za sto je svatko pred Bogom odgovoran: svoje djelovanje. a Bogu samo ono. kako su izvrsitelji tih najstrašnijih kazni mogli lako i besavjesno vršiti svoju rusrnu dužnost. svoju dušu. gdje se ugodno zabavljao sa svojom djevojkom.

nacin je prikazivanja tako vjer an. na pr. kako se i sam izjavio pisući svo­ joj ženi s bojišta borodinskoga. Dok je u »Vojni i mini« prikazan ra t u velikom razm jeru sa silnim svojim ustrojstvom. kqjega sam nastojao u potpunoj ljepoti njegovoj prikazati. što Tolstoj misli o hrabrosti. što je bez sumnje dokazao u »Vojni i miru«. da mu u tom nema premca. kada netko veli »idem na četvrti bastion«. gdje je neko vrijeme boravio.kaze to s osobitim ponosom i zadovoljstvom. Tako u prvoj pripovijeci »Sevastopolj u prosincu« 1854. u »Sevastopoljskim pripovijetkama« crta Tolstoj dogadaje. odakle dolaze. ako sretneš nosiljke i zapitaš. Svatko zazire od četvrtoga bastiona. Tolstoj odlično opisuje rat. jer veli: »Junak moje pripovijetke. koje se odigravahu pred njegovim očima. koji se zbivaju u neposrednoj blizini neprijateljskoj. Kada netko kaze. uvijek se na njemu opaža mala uzrujanost ili velika ravnodušnost. da je bio na četvrtom bastionu. a kraj toga tako miran i jednostavan. koji se na Vasem lieu pojavio. kad ljudi hoće s kimgod da se našale. On je dobro znao. Zanimljivo je. S opisivanjem svojih opazanja nastavlja Tolstoj u drugom dijelu sevastopoljskih pripovijedaka »Sevasto­ p o l u svibnju« 1855. i 69 . kao nitko drugi. koji nijesu đosta žestoko udarali po rascijepanim leđima nesretnoga Tatarina: »Bij žešće!« Taj strasni prizor. onda kazu »trebalo bi te poslati na četvrti ba­ stion«. većinom glasi odgovor »sa četvrtoga bastiona!« itd. Kod opisivanja najburnijih dogadaja. . On ne vjeruje u junastvo. zijevne i stane praviti cigaretu od žuta papira. kako će ga opisati on. o kojem se tako mnogo govori. . u kojem je pukovnik bio glavno lice.isti ta j ugodni gospodin grozio se kaznom onim vojniciша. uzrokova. koji je najviše žrtava iziskivao. na »četvrtom bastionu«. U pra­ vo umjetnički opisuje duševno raspoloženje vojnika. prikazuje Tolstoj ratne strahote za sevastopoljske obrane. te je mladić ostavio kćerku njegovu. kao da se govori o običnim svagdanjim stvarima: »Eto tako pada ovdje dnevno po sedam ili osam ljudi«. kako ih je sam proživio. reći će Vam pomorski časnik kao odgovor na užas. da ga za svoj roman točno prouči: da još nitko ni­ je tako opisao ta j rat.

vidimo Francuze. da ga je upravo tako teško oduseviti. u kojoj su izvanredno ocrtani vojnički značajevi. da vidi u opasnosti sve drugo samo ne opasnost.koji je uvijek bio. spominje vojnika. razvije se kratka bitka. jest i bit će lijep. žalio svoju prodrtu novu bundu. upra* vo tako. kao ni onoga. koji umire za prijesto i domovinu. koji srta u pogibao zbog slavičnosti. potisten i spreman. da s njim igra karte. »S us r e t a j s m o s k o v s k i m z n a n c e m « . gdje mu se desila nesreća. Junakom svoje pripovijetke ne može nazvati ni onoga. sjedeći oko vatre sale se i pripovijedaju svakojake doživljaje s mnogo duhovitosti.r koja bi se mogla označiti kao hvalospjev u slavu dvojice mladih časnika (dva brata. kako je poručnik Iljin proigrao veću svotu državnoga novca u igri s nekim igracem varalicom. U trećoj pripovijeci »Sevastopolj u kolovozu« 1855. koji je u prvi čas. od kojih je jedan poginuo. da klone duhom. u kojoj ujedno osvjetljuje i razliku između starijega i mladega pokoljenja. Doživljaje iz vojničkoga života opisuje Tolstoj još i u povjesnici » D v a h u z a r a«. tisuće drugih našlo je priliku ponosnoga zadovoljstva. Vojnici određeni za stražu. No sigurno je to. kako provalju­ ju u rovove sevastopoljskih utvrda. O ruskom vojniku veli Tolstoj. Huzaru grofu Turbinu sažaii se mladi covjek i pozove varalicu. kao »N a p a d a j« (borba s tatarskim gorštacim a). dok ostali sijeku šumu. neprijatelj uzmakne. kao što je gotovo nemoguće tako djeiovati na nj. Ovamo pripadaju još neke price iz vojničkoga života. kad je bio ranjen. junak ta j je istinac. tisuče se smiriše — u zagrljaju smrti«. Tako na pr. a drugi bio teško ranjen). da je »tisućstruko čovječje samoljublje bilo tamo (na ratištu) povrijeđeno. U prvom se dijelu pripovijeda. Ležeći na klupi u gostionici. Rusi se nakon jedanaestmjesečnoga hrabrog držanja povlace prema sjeveru. doceka jutro. Uto navale Tatari. da se ubije. Ali kad se ovaj ne htjede oda70 . koji na svakom koraku đršće od straha. ni onoga »nepromišljenoga« covjeka. no najuspjelija je bez sumnje »S j e č a«. Glavne su mu kreposti skromnost i sposobnost.

koji ne štedi ni imetka ni života. da je ona ujedno i njegova propast. dok je sin njegov. No već nakon nekoliko dana pobjegne Albert od Lelesova. Albert voli po gostionicama petrogradskim zasluživati po kopejku živeći tako doduše slobodno i neovisno. jer ta je bijeda njegova sloboda. da živi kod njega. Uspjela je oveća pripovijetka. Sama za sebe stoji pripovijetka »A 1 b e r t« o zapuštenom guslaru. jer za nj drugoga izlaza nema. koji je u dvoboju pao. On đoduše nalikuje na oca. kao i za mnoge druge njemu srodne talente. U umjetnosti imade kao u svakoj borbi junaka. čovjek ispravan. gdje se upozna sa starim znancima svoga oca. razmaženo čeljađe. koji se uza svu darovitost i sve umještvo na guslama ne može dići iznad obicnoga noćnoga svirača. već mu je naprotiv takav život mrzak i nesnosan. mladi huzar. a osim toga će se pobrinuti i za mjesto u kazališnom orkestru. Medu ove pripada i Albert. Bogatome Lelesovu sažali se čovjek te ga pozove. iako dobro znade. jer ne samo da ne ljubi sređenoga života. On se vraća u svoju bijedu. koji jednako štedi i život i imanje. nego da provodi obezbijeđen život kao dobro plaćeni violinista u kojem orkestru — život đostojan njegove umjetnosti. što mu treba. koju jedinu ljubi. gdje mu se smrači i gdje je teško ostati zdravim. čovjek obrazovan ali tjesnogrudan i oprezan. čovjek sitnih potreba. koju je Tolstoj naplsao već pod starost: » H a d ž i M u r a t « . kojima ona pada u dio te diže izabranika svoga do visine. koji ne poznaje viteštva ni plemenitosti.zvati. Dvadeset godina iza toga dolazi u isto mjesto sin Turbinov. ali u najvećoj bijedi. također kao mlad časnik. no otac njegov i on dva su posve razlicita znaeaja: stari huza. društven i rastrošan. On joj se podaje. ako treba ocuvati čast. svojom spoljašnošću. Idući jednom po71 . gdje će imati sve. odrešit i hrabar. otme mu Turbin prevarom stečeni novac i vrati ga Iljinu.r je vojnik starinskoga kova. koji se posve predaju svojoj službi i — pa­ da ju ne postignuvši cilja«. Malo ih je. kako je to jednom ležeći pijan pred nekom gostionicom mogao razabrati iz necijih riječi: »Umjetnost je najviši izražaj čovjecje snage.

Dakle Nikola Irtenjev. No od toga romana. poglavice čečenačkih gorštaka. Samo još ta j uveli čičak preostao je nakon oštroga pluga. koji je imao dobiti naslov »Povijest cetiri doba« (»Djetinjstvo«. Takav junak bijaše i znameniti Tatarin Hadži Murat. izadoše tek dva potpuna dijela: »D j e t i n j s t v o« i »D j e č a č t v o « . Da spasi dijete. dok je »M 1 a d o s t« ostala nepotpuna. I napokon da spomenemo jedno nedovršeno djelo Tolstojevo. koji poziva Hadži Murata. pogoden tanetom pade i sam Hadži Murat. H rabri Hadži M urat prebjegao je k Rusima. a »Muževnost« nije bila nigda ni započeta. ako ga se tkogod usudi ubrati. 72 . da će mu dati oslijepiti jedinca sina.Ijem naiđe Tolstoj na pregaženu stabljiku cička. dok nijesu hrabrošću unaprijed platili dušmaninu gubitak svoje slobode ili svoga života. ako se ne odazove pozivu njegovu. pogotovu kad se njegova porodica nalazi u vlasti Šamilovoj. koji se poput čička ne priznaju prije pobijeđenima. koji je nemilo izbo ruku pjesnikovu. poput onoga cicka. Ali on ne­ ma namjere da izda svoj narod. da se vrati u domovinu. svladan pretežnijim brojem svojih protivnika. Medutim stigne glas od poglavice. »Mladost« i »Muževnost«). dade se Hadži M urat u bijeg. u kojem bi bio prikazan razvoj covječjega života. kojega se pjesnik kod ubiranja uveloga čička nehotice sjetio osjetivši ljute bođljike njegove. koje je od velike vrijednosti za upoznavanje značajnih crta piščevih iz mladih dana. Skupo je prodao život svoj. Bježeći s nekoliko vjernih svo­ jih ljudi bude dostignut i opkoljen od ruskih straža. Roman ta j prikazuje nam život i razvoj ruskoga plemića. tako imade i ljuđi. iako dolaze tu i tamo do izražaja značajne crte Tolstojeve. Na­ kon ljutoga kreševa. dok se na čitavom izoranom polju ni travčica zamijetiti nije mogia. Tolstoj je namjeravao napisati djelo. uz prijetnju. »Dječactvo«. Ova se tri dijela nemaju smatra ti životopisom piščevim. u kojem su mnogi od progonitelja poginuli. progonjen od Šamila. Kao što onaj čicak (ruski »tatarin«) među biljem prkosi svojom oporom prirodom skupo prodajući život svoj.

bogatoga i boležljivoga seljaka Pjotra imao odnošaj s njegovom drugom ženom. koji ni od čega ne zazire. U toj se drami prikazuje. koji izvodi sam Nikita i opet po sa­ vjetu matere svoje. Njegovo je prikazivanje realističko (vjerno prema životu). i to sa znatnim uspjehom. I na dramatskom polju okušao je Tolstoj svoj talenat. Taj glas savjesti ne može u se­ bi da zatomi ni mladi Nikita. da tako zvano otmjeno društvo uza svu svoju uljudbu nerijetko zaostaje za priprostim svijetom. No glas savjesti. Premda znade. ili da je to otmjeno društvo sa svojom lažnom uljudbom čovječanstvu vise skodilo već koristilo. koje gdjekad prelazi u 11aturalizam (isticanje loših strana). gdje je naročito htio naglasiti svoje uvjerenje. opet tako hladnokrvno i proračunano izvode svoje namjere. da se sigurno mogu nadati uspjehu svoga pothvata. S tim bi bio u glavnom iscrpljen pripovjedaiacki rad Tolstojev. koja će jedva imati prenr ca u svjetskoj knjizevnosti (»Vojna i mir«. oženi se njome po savjetu majčinu.junak roinana. koje je sam sebi stavio. koja je u osamdesetim godinama silno djelovala na književni razvoj naturalistickoga smjera (isticanje loših strana života) kođ drugih naroda. No naskoro nadode k pomenutome zlocimi jos jedan drugi.). nego da živi uz uvjete. samo da udovolji svojim ličnim potrebama i pohotama! Premda ljudi iz najnižega staleža. »Uskrsnuće« i dr. pa ni od najružnijih opacina. i to ponajviše tamo. uzor je ruskoga boljara. ne73 . mladom Anisjom. dokopavši se tako ve likoga imetka. a nipošto Tolstoj sam. koje je proizašlo iz odnošaja izmedu njega i pastorke Anisjine. koji se u svakom čovjeku nakon pocinjena ne~ djela budi. kako duboko može da padne covjek. koji je još za života svoga bivšega gospodara. Na prvom mjestu zaslužuje da bude spomenuta dram a » Mo ć t mi n e « . da je Anisja u dogovoru s nje­ govom majkom otrovala bolešću već obrvanoga Pjotra. osobito kod Nijemaca. On ubije novorodence. tako te radije polazi u smrt. »Ana Kareni­ na«. N a polju roinana i pripovijetke uopće stvorio je Tolstoj svoja najglavnija djela. nerijetko dovodi grešnika do konačne spoznaje.

jer je ta društvena laž postala ujedno i društvenim pravilom. da ne bude sramote. pre­ ma kojemu živi sav naobraženi svijet. koje će sam sa svojom porodicom ohradivati. . uvijek se nađe iskra poštenja i ponosa u covjeku. da »sjedimo čisto umiveni. ne može vise da provodi dojakošnji život. kojih ne obasjava svijetlo razumne spoznaje. . tako zvanim boIjim krugovima. Jer taj život ne samo da nema druge svrhe doli užitka. Toj pogubnoj moei tmine lako padnu žrtvom svi on!. koji su gladni i goli: »starci.vaijale Akuline. na kojoj se osniva savremeni društveni poredak. slabići. Nikita. koji hoee da rade. koja se danomice zbivaju u višim. koja ne može 74 . bolesnici. već ta j život svojim velikim potrebama još i iskorišćuje trud i muku onih. dolazi do nesuglasja sa ženom. Odustavsi od namjere. da sav svoj veliki posjed pokloni onima. da će jednom i u tu tamu prodrijeti sunce istine. trudne žene i druge zo­ ne s dojencadi — svi oni rade naprežući posljednje siie. Nikola Ivanovic (zapravo Tolstoj sam) prozrevši svu laz. Ali tama ne pokriva samo razumnu spoznaju neukoga naro­ da. koji konacno uvidi svu strahotu nedjela što su ih njih troje pocinili. No bila ta tmina jos tako veUka. da užetom dokonča svoj život. a nemaju zemlje. pokrivena su koprenom društvene laži. na sam vjenčani dan Akulinin javno pred sakupIjenim svatovima ispovijeda grijehe svoje te se predaje pravdi u ruke. i dok covjek iz nižih slojeva u svom neznanju gotovo besvijesno čini zlo. i koji nam dosadu bolje razgoni.«. dok će sebi pridržati ciglih pedeset desjatina. kao aa ta djela nijesu samo dopuštena već i opravdana. da li Schumann jače djeluje ili Chopin. djeca. već obuhvaća čitavo društvo. ne može dulje živjeti kraj takvih uvjeta. Čini se pak. nediela. a izvode se proračunano i namjerice. koji sami ništa nemaju. vidi se iz druge drame Tolstojeve »I s v i j e t l o s v i j e t l i u t a mi «. lijepo obuceni. da mi možemo plod njihova truda uživati«. te ga zakopa u podrumu. dok u spavaonicama ostavismo svoju nečistoću (ta sluge će ju odstraniti) i jedemo i pijemo i raspravljamo. Ali da imade nade. pa makar jos tako duboko pao. Odlučivši dakle.

da je K rist uzišao na nebo. koje Bogu pripisujemo. i da je sjeo Bogu zdesna. kao i prisilnu vojnu službu. Dijete sa svojim srcem. jer ne može biti prava crkva ona. kako ju crkva tumači: »Strašno je na to i pomisliti. da imade jedan početak svijeta. pita: Što je svijet? Što je njegov zakon? A mi mje­ sto da mu otkrijemo nauku o ljubavi i istini. Na ta smo naučavanja mi navikli. ili samo bog Židova. no jedno jednostavno sredstvo ujedinjenja cijene malo — težnju za istinom«. od koje on sam imade veliku korist. koji ju obraduje. nastojimo utuviti mu u glavu najneukusnije i najstrašnije stvari. da se mora vjerovati u oprecnost i strahotu spasenja. ne će da bude vlasnikom zemlje. jer ne će da bude vlasnikom zemlje. veli on. da je samo Brama bog. ili Trojstvo. da treba sve ljude vodom krstiti. A sve to činimo s pomocu crkve«. koji ju i obraduju. koje je otvoreno svemu. 75 . da se ujedine i izmišljaju sredstva ujedinjenju. da je Bog svijet stvorio u šest dana. dade sav posjed prenijeti na ženu. svu bezbožnost Staroga zavjeta učimo. »Ako ja velim. da je poslao opći potop i životinje da je spremio u arku. dok radnik. ali to je sve strašno. mi živimo na koncu 19. da joj djeca budu prikraćena. koja daje svoj blagoslov kod zakletve. sudeći po riječima: »po djelima njezinim. Svu tu nepravdu. Ljudi bi htjeli. koja treba da pripada samo onima. kaže Nikola Ivanovic. ne dobiva za svoj teški trud ni toliko. ali ako ja velim. kao nasljednicu Kristovu. to se mi jos nekako možemo složiti u toj vjeri. Zato Nikola Ivanovic i ne priznaje crkve. da postoji jedan Bog. ka­ ko je K rist to htio imati. kod smrtne kazne. Budući da ne će i ne može protiv volje ženine da provede svoju namjeru. sto je dobro i istinito. Učimo. koja imade u glavnom svrhu da štiti te necovječne odnošaje medu ljudima. bez kojega ne možemo postati blaženi. kojega nema. Mjesto da ujedinjuje ljude.dopustiti. kod ubistva. Sve ludosti. crkva naprotiv svim svojim obredima i naučavanjima razdvaja čovjecanstvo. da je K rist zapovjedio. po plodovima ćete ju prepoznati«. onda se već razilazimo. da nasiti se­ be i svoju porodicu. pripisuje Nikola Ivanovic izopaeenoj na­ uci Kristovoj. vijeka i učimo.

da se izbave. da joj je muz m rtav za kojega je u dubini srca svoga osjećala. a drugima ne daje. kojima je uza nj vezana. budući da su svi duboko ugrezli u laži. No sreća ne potraje zadugo. jest u tome. da je mognu prozreti. jer nemaju dovoljno ni sposobnosti ni vremena. ipak jos »svijetlo svijetli u tami«. sto ljudi ne znaju sami sobom vladati. Uvjerena.Nikola Ivanovic ne može da prodre svojim nazorima ni kod svoje porodice. koja ga je svojom pjesmom i ljepotom zatravila. da se odrekne svoga raspuštenoga života. i to jedni zato. već i nadalje provodi život u društvu lijepe ciganke i drugih propalica. dok ju farizeji brane na svoj nacin govoreći. zanemarujući ta ­ ko svoju porodicu. da se kao živi leš makne ženi svojoj s puta. kojemu nije uspjelo. pa je čuvaju i brane zakonima i bajunetama. koja će jednom tome zlu stati na put. posluži se varkom. dok napokon ili ne svrse u najvećoj bijedi ili se ne ubiju. no budući da mu nedostaje snage i volje. koje ne može da zaustavi točka«. a kamoli kod drugih ljudi. a drugi opet zato ne mare. On bježi od svoje žene. kako joj je i Fedor u listu svjetovao. uda se za pri­ jatelja iz mladih dana. je r iako je ljudstvo pošlo stramputicom zaboravivši Boga i njegovu uzvišenu nauku o ljubavi. Jedno od glavnih društvenih zala. pošto je uvidio prijeku potrebu svoga cina. Premda Nikola Ivanovic ne može govoriti o uspjehu nalikujući kao i pristasa nje­ gov knez Boris svojom borbom protiv struje »na zrno pijeska. koje osobito označuje ruskoga covjeka. jer im laz donosi koristi. upropasćujući i sebe i porodicu svoju. I tako robujući svojim strastim a padaju sve dublje. Ali on doista ne polazi u smrt. 76 . jer naskora izide stvar na vidjelo i pred sud. ubija se konacno u istinu. kao bogatasi i vlastodršci. koju doduše poštuje radi njezine dobrote. Uvidjevši svoj grijeh. sto ga piše ženi. da Bog jednima daje. kao seljaci i radnici. Protasov doduše vidi svoju zabludu. U oprosnom listu. i odlazi k lijepoj ciganki Maši. kao Fedor Protasov u drarrii »živi mrtvac«. svojih pohota obuzdati. da oslobodi ženu od spona. Fedor. podaje se sve većma piću. najavljuje samoubistvo. opet ne gubi nade u pravednost.

stanujući u sjajnim dvorovima. koji se dade od lukave sobarice Tanje skloniti. ah glavno je to. te konacno pristaje na prodaju jednoga dijela svoga zemljišta seljacima. Bogati naime vlastelin Leonid Fjodorovič »uvjeren« je spiritist. Napokon da pomenemo i uspjelu šaljivu igru » P 1 od o v i n a o b r a z b e « . ili da služiš. » Spomenuta umjetnicka djela u ovom prikazu jasno govore o velikoj stvaralackoj snazi Tolstoja pjesnika. Razmaženoj i besposlenoj aristokraciji. ' u kojoj Tolstoj izvrgava ruglu život i običaje otmjenoga društva. Medu besposlice. da se zaboraviš. koji nemajući dovoljno snage. onih mekanih ruskih lju­ di. koja želi svojim zemljacima pomoći. možda nijesam ni razumio. koji zaziru od njih zbog njihova siromastva i njihove neuglađenosti. ubraja Tolstoj i spiritizam. a ja nijesam junak. u kojoj živiš — to mi bijase mrsko. s ko­ jim a je usmeno vec sklopljeni ugovor bio prekinuo. ili treće. Tanji. ide na ruku i sin vlastelinov Vasilije. Svi ti ljudi otmje­ noga društva živeći bez svrhe i zanimanja. kojima ti dokoni ljudi ispunjaju vrije­ me. ili kako sam Fedor kaže: »Tri su izbora. koji se sretni i veseli vraćaju kućama svojim. Protiv volje žene svoje. koji u radu i borbi za opstanak provodi život bijede i nevolje. da mi je bilo mrsko. planduješ. u gospodskim haljinama. zgrćeš novce i tako povećavaš onu nevolju. koji su svijesni svojoj životnoj zadaći uzdržavajući svojim trudom ne samo sebe već i one. kojemu otac ne može dosta da nasmaze novaca za njegov razuzdani život. stavija Tolstoj nasuprot seljački svijet. da piješ. razmažene i sitnicave »milostive gospođe« Fjodorovic potpisuje ugovor sa seljacima. 77 . da sami sebe svladaju padaju u ono veliko zlo. koje uništava tolike mlade živote i porodice. koja u svojoj dokolici tra ti vrijeme zabavama i besposlicama. drugi izbor da rušiš tu nevolju — zato treba biti junak. kraj sve svoje naobrazbe jadni su i sićušni prema onim neukim i prostim ljudima.Fedor Protasov jedan je od. pjevas — a to sam eto i učinio«.

Gotovo pola svoga vijeka posvetio je tomu pitanju. već da ostane umjetnik. većinom stoje u službi njegove nauke (»Uskrsnuće«. »I svijetlo svijetli u tami«. No Tolstoj je. jer je i u potonje doba svoga neumornoga mislilackog rada napisao vise umjetničkih djela. dakako. osniva na velikoj društvenoj laži. te se počeo baviti društvenim pitanjem. da se taj život. I to pitanje bilo je za Tol­ stoja daleko važnije od svakoga drugoga. koji je uz Dostojevskoga najdublje zavirio u tajne covjecje duše. pogotovu co­ vjeka patnika. 78 . a da nije mario za opomene Turgenjevljeve.No Tolstoj nije samo veliki umjetnik. pa i od onoga Turgenjevljeva. koji će još gdjekoje liiepo djelo pokloniti čovječanstvu. od staze ćudorednosti i čovječnosti. kako se Turgenjev nadao. koje se sve većma udaljuje od staze prave razumne spoznaje. došao do uvjerenja. da pridonese rješavanju velikoga pitanja. koja je postala i društvenim zakonom. kakav provode ljudi bez obzira na staleže sa svim svojim dobrim i lošim stranama. počevši od nejaka djeteta do nemoćna starca.). njezinu oluju i mećavu: već je Tolstoj i veliki psiholog. da se kani umovanja. beskrajne ravnice. kakvih samo u Rusiji imade. njezine silne gore. Zato se Tol­ stoj i povukao s polja umjetnickoga stvaranja. »Plodovi naobrazbe« i dr. kako da se pridigne čovječanstvo. koji je došao do te spoznaje kao Tolstoj. hoće li povijest književnosti moći zabiIježiti jedno umjetničko djelo vise ili manje. koja. koji vješto opisuje prirodu s njezinim proljećem i ljetom. potaknulo ga je. za kojega je Tolstoj tako duboko osjećao. njezine šumne rijeke. s njezinom jeseni i zimom. pa je dužnost svakoga misaonoga covjeka. I upravo to duboko poznavanje čovječje duše. prozrevši jedanput svojim jakim umom covjeka i život njegov. »Kreutzerova sonata«. ali ne sasvim.

da je ispita i poredi s drugima. sto ne valja. to jest koja podaje životu takav smisao. Plod toga prvoga ozbiljnijeg razmišljanja o svrsi života bijase Tolstojeva »Ispovijed«. Medutim ga vjecno uznemirivaše neki nutarnji glas. koje se mose nazvati upravo remek-djelom svoje vrste: » Z a p i s c i l u đ a k o v i « . i da podupiranje sirotinje ne znači drugo vec htjeti umiriti svoju s a ­ vjest. Ali uvidjevši. Zato već kao mladić zabaci tu »vjeru«. koja je vjera najbolja. kao pohadanje crkve. post. Koji je taj 79 . da bude dostojan covjeka. stane se ozbiljno baviti mislju. iako je već onda dijelio siromasima. to jest takvu vjeru. da drugi to manje imadu. i prije dok se jos podavao užitku. kako da nade takav smisao života. da se pozabavimo s drugim manjim. i da vidi. života. S tim dvostrukim moralom ne mogaše se Tolstojeva prostodušna priroda nikako sprijateljiti. već koji zadovoljava čitavo društvo. dok ga konačno i ne nade. da taj život ne valja. kako ga provodahu mladi »junkeri« njegova vremena. ispovijed itd. No prije nego prijedemo na to djelo. koji dopušta svaki užitak (zabave. putenost. što on sam vise zgrće. a kršćanskoj napose. koja ne dopušta. odgojen u onoin vjerskom duhu. Ovdje prikazuje Tolstoj duševnu borbu covjeka. I tako se Tolstoj vraća k vjeri uopće. bit će dobro. igre. NAZORI O ŽIVOTU. te se oženi. Još u početku svoga braka težio je za bogatstvom.IV. koju je napisao iza pedesete godine svoga života. Tolstoj bijase. nerad. koji u svojoj neizvjesnoj težnji traži nešto. koja ga malo ne natjera u samoubistvo. uvidi napokon. Bio je to glas savjesti. ali traži strogo vršenje crkvenih zapovijedi. jer to je nedostojno razumnoga bića. Nauživši se razvratnoga života. kao što to biva kod velike većine plemićke djece. sto bi mu moglo objasniti smisao. dok potiho sve dopušta. Tu počinje duševna borba Tolstojeva. i poslije kad se već bio oženio. da jedni žive na račun drugih. koja se samo na oko protivi onome. Taj covjek je Tolstoj sam. koji odgovara ne samo potrebama pojedinaca.

niti će biti toliko bijede na svijetu. Prijašnji smisao za gospodarstvo i druga poduzeća poceo je sve većma da gubi tako. kad je bio loveci jednom zalutao. koju je sam Tolstoj kroz dugi niz godina proživljavao. no te molitve bijahu molitve djeteta. Plod te borbe. onda su ga drugi proglasili ludim. to jest on imadaše osjećaj. ili bolje na ono.smisao života. da je lud. I dok je on sam mislio. Malo pomalo stane uvidati. Sve je to nepotrebno. radi kojih trpi covjecanstvo. koji covjeka može da zadovolji. Neobicni ta j strah. Pa kad je jednom izišavši iz crkve — bio se naime kao dobar kršćanin ispovjedio. što će slijediti iza nje. išao na racun siromašnih kmetova. otkuda zlo u svijetu i nevolje. ne će biti potrebno da umiruje savjest svoju. koji mu ra^diraše i dušu i tijelo kod pomisli na smrt. gdje traze milostinju. saznajemo iz »Luđakovih zapisaka«. sto bi mu ga donosio ta j posjed. koji će proći. Ali odgovora na to pitanje ne bi ni otkuda. da život svoj tako udesi. koji bi ga najradije spopao u samoći. molitve bez smisla. a niti straha od smrti. te na veliko nezadovoljstvo svoje žene ne htjede uz vrlo povoljne uvjete kupiti neki posjed. tvrdili su drugi. dok je prva i glavna duznost svakoga co­ vjeka. u čemu je smisao i svrha života. da bi sav dohodak. A kad su mu se poceli bistriti pojmovi. kad je počeo shvaćati. postiže svoj vrhunac. pricestio i Bogu pomolio — spazio prosjake. mahom bi mu jasno kao dan. da su to samo »afekti«. Premda su mu lijecnici govorili. Već je i prije tražio utočište u molitvi. Od toga je vremena počeo marljivo čitati »Sveto pismo« i život svetaca moleći se usrdno Bogu. nije se mogao osloboditi užasa. da je razborit i uman. da je sve to suvišno: i molitva i pricest i gruhanje u prsa. U tridesetim godinama počeo ga progoniti strah da ne poludi. kao da je već poludio. I bude li tako u ljubavi spram bližnjega svoga provodio život. Od sada se molio i razumom i srcem živo želeći da upozna tajnu smrti. a koja je svršila potpunom pobjedom uma njegova nad pomućenim pojmovima i nazorima o svrsi života i društvenom odnošaju danasnjega covje80 . da djelovanje njegovo ne bude nikomu na štetu. jer je znao.

Prve svoje nazore o svrsi života iznio je Tolstoj u »I s p o v i j e d i«. No savremena je vjera samo nešto izvanje. no i to je cinio iz castoljublja i zbog novaca. već nijesam ni u što od onoga vjerovao. Uzrok tomu •neuspjehu nasire Tolstoj u tome. Kasnije se dao na pisanje. što je tu vjeru samo pameću upoznao. krvlju piščevom. koji se grade osobito vrijednima. jer »kao što sada. da iskoristi život i slično. bio je čitav niz rasprava vjersko-filozofskoga I socijalno-političkoga sadržaja. koje proizlazi iz životnoga iskustva i iz osjećaja za pravednost — djela. nemoralnih i takvih. Ali kada sam u osamnaestoj godini napustio sveučilište u drugom tečaju. a nipošto ne i srcem. No naskoro ga stalo progoniti pitanje o svrsi života gledajući pred sobom vječnu pro­ past — neizbježivu smrt. ali smaknuće nekoga zlocinca u Parizu te sm rt njegova b rata uzdrmaše u Tolstoju vjeru u napredak. To nesnosno stanje podsjećaše ga na onoga putnika. Tada je jos vjerovao u napredak. dok srce i razum ostaju bez utjecaja njezina. poštenje. koji se priznaju bezboscima. onda mu se rugahu. već su plod dubokoga uvjerenja. sto su me ucili«. Pogotovu razum. da sva potonja Tolstojeva proučavanja i djela o svrsi života nijesu samo razm atranja učenjaka ili filozofa. Vjera treba da djeluje na srce.eanstva. dobrodušnost i moral susreču se većinom kod ljudi. lukavih. A uni. Zatim se stao baviti odgajanjem naroda otvorivši u tu svrhu skolu u Jasnoj Poljani. Prem a to­ me je udešen i sav odgoj u porodici i u društvu«. koji svoj predmet proučava odozgo sa čisto znanstvenoga gledišta. koji je bježeći pred nekom zvijeri skocio u ponor i ostao 81 . Od malih nogu učili su Tolstoja častoljublju. Iz luđakovih se zapisaka vidi. a kada je htio da bude krepostan i Sedan. da tako kažemo. tako se i prije susretalo javno ispovijedanje pravoslavlja većim dijelom kod ljudi glupih. koja se počinje ovako: »Bio sam kršten i uzgojen u pravoslavnoj kršćanskoj v je ri Poucavali su me u njoj od djetinjstva i kroz cijelo vrijeme moga dječačtva i moje mladosti. koja su pisana. kao sto je i ona sama proistekla iz njega. Napokon se oženio i ta ­ ko za neko vrijeme smirio. iskrenost.

Covjek umre i ništa ne ostaje. Govorahu mu. koliko se udaJjujemo od života. da postoje četiri izlaza iz nesnosnoga stanja. A to je ludo!« — Sokrat je govorio: »Mi se samo toliko približavamo istini. itd. je r mu je to postalo navikom i donosilo novaca i priznanja. Pisanjem se pak bavio samo zato. da će pasti zmaju u ždrijelo. Ovamo pripadaju 82 . Kako da se ne veselimo onda. Dakle ni pisanje samo po sebi nije imalo svrhe. kojima je ublaživao muke svoje i strah. starosti i sm rti — treba se osloboditi života. da se treba osloboditi života. dode do zakljucka. tako te je svaki čas prijetila opasnost. Solomun. Ispitujući knjige i nazore velikih ljudi i mudraca. — Solomun tvrdi: »Sve na svijetu: i glupost i mudrost i bogatstvo i siromaštvo i radost i nevolja — sve je ništavilo i nesmisao. da čovjek ne može pojmiti svrhe života. Zato se obraća k ispitivanju samoga života onih ljudi. bogatasi te inteligencija uopće. cega ne bi trebalo — zlo. koji žive kao i on sam: plemići. kako izmiču i kako se sve veema približava čas. jer je vidio dane (ona dva miša). samo treba živjeti. Schopenhauer i drugi. Sokrat. Ali Tolstoj to nije mogao. koje nazivamo životom: Prvi izlaz je izlaz neznanja. Na listićima grmića nalazile su se kapi meda. to jest kad ljudi ne znaju i ne pojme. da mu na njegovo pitanje o svrsi života ne može nitko odgovoriti. I tako Tolstoja ovi i mnogi drugi umnici ne samo da ne mogu utješiti. dok dva miša. Viseći tako opazi zmaja na dnu ponora. koji žive kao i on bez svrhe. dok je prijelaz u ništa jedino dobro života«. bijeli i cmi. već mu naprotiv svi govore. kad će se naći u ždrijelu zmajevu. da je život zlo i nesmisao. da je nemoguće izbjeći nevoljama. Plod je toga istraživanja bio zaključak. Buda kaže: »Ne valja ti živjeti s uvjerenjem. to jest kad će ga pokositi smrt. Porodica ga nije vise mogla veseliti. kao sto su Buda. jer i to su ljudi. podgrizahu korijenje grmiću. kad nam se sm rt približava?« — Schopenhauer misli: »Zivot je ono. Dok mu kapi meda — ljubav prema obitelji i pisanju — nijesu bile vise slatke. to jest svake mogućnosti života«.visjeti o grmiću.

Tolstoj se dao na proucavanje različitih vjera i sljedbi. dode do uvjere­ nja. pa da ispitam i usvojim ta j smisao. Ovamo pripadaju ljudi. što je i sam htio učiniti. To ispitivanje života. no ne mare mnogo za to. koji nijesu živjeli prema vlastitim nazorima. veli Tolstoj. »Pojmio sam. pa i Tolstoj. a ne znaju sto. što dakle još tražim? — krikne u 83 . kada gubim vjeru u bistvo Bo­ ga. oni vide i miseve i zmaja. da je život zlo i nesmisao i da bi ga trebalo unistiti. kad ga osjećam i kad ga tražim. Ja živim. ne pade na pamet. koji znadu. kako je samo dotle živio pravim životom. ili vrlo mladi ili vrlo glupi ljudi. Schopenhauer. da se istina ne može naći ispitivanjem života takvih ljudi. Drugi izlaz je izlaz epikurejstva (uživanja). ako želim da shvatim život i smisao njegov. da mu slučajno lutajući jedanput šumom. Tolstoju se čini. koje je imalo glavnu svrhu naći smisao života. Da ispita svrhu života. dok nije izgubio vjere u Bo­ ga: »Doista ja ne živim. kakav provodi težacki i radnički narod. koji su svijesni propasti. doista živim samo onda. No sve to traženje i ispitivanje ostalo bi bilo bezuspjesno. koje se stopilo s tim životom«. i samo da ga po mogućnosti bude što više. kao uvijek u mislima o Bogu i životu. d a je život doista zlo i nesmisao. već pravim životom. treba da živim ne poput nametnika. jaki i dosljedni ljudi. Tako življase Solomun. Nakon dugoga proučavanja i ispitivanja. Treći izlaz je izlaz sile.većinom žene. ali nemaju dosta snage da to ucine. da se nijesam nadao. koji se osniva na shvaćanju. što ga životu podaje pravo čovječanstvo. pa ga treba unistiti. da je to najdostojniji izlaz. koji žive poput nametnika. pri čemu ga osobito mrzilo slušati mnijenja ljudi. Cetvrti izlaz je izlaz slabosti. kao i on sam. dokle samo imade meda. Ta­ ko postupaju rijetki. nazivase Tolstoj »traženjem Boga«. no najvećma ga dakako zanimaše krsćanstvo. naime da se ubije. Oni ne vi­ de ni miseva ni zmaja. tako te žive čekajući nešto. Ovamo pripadaju ljudi. dok nije došao do spoznaje pravoga života. da ću ga naći. oni samo ližu med. već proucavanjem onoga života. odavna bih se bio ubio.

tko grije. i protestant i katolik i pravoslavni tvrdi. pa ni sreem. i tako odustane od samoubistva. da Boga upravo tako ne možemo riječima označiti kao ni život: »Kaži mi. već punom ovisnošću. jer svatko. bez čega je nemoguće živjeti. Sto je Bog. Otada stade provoditi bogodušan život. j e c a n s t v u « veli Tolstoj. — U drugoj jednoj.men! glas. — »Boga poznaješ ne toliko razumom. No naskoro ga stane progoniti pomlsao o ispravnosti vjere. Zato se Tolstoj daje na proučavanje bogoslovlja. kad veli: »Za mene je Bog ono. to jest da je Bog isto. ne ćete ući u kraljevstvo nebesko. to jest kao covjek. što je život. već ga i ljubi«. za čim težim. — O uspjehu svoga velikoga i napornoga rada oko proučavanja »Sv. tko ga drži. to jest težnja za Bogom sačinjava moj život. no znade. da je istom onda poceo shvaćati vjeru i smisao života. nastoji Tolstoj objasniti i u raspravi »M is l i o B o g u » . polazeći crkvu. i ne samo to. koji je prema tome za mene. što i život. da je njegova vjera najbolja. probudi se u Tolstoju opet želja za životom. Ta eto ga! On je to. Došavši do zaključka o istovjetnosti Boga sa životom. pa ću ti reći sto je Bog«. raspravi »P o z i v c o v . I prema tome sama nauka o vjeri ruši ono. što ga osjeca dijete na rukam a majcinim. Poznavati Boga i živjeti — jedno je isto. Ono ne zna. Dakle svaki od njih poriče drugomu valjanost njegove vjere. da je od pedeset i pet godina svoga života proživio punih trideset i pet kao »nihilist«.« 84 . tko hrani. kako nam dalje pripovijeda u svojoj »Ispovijedi«.. kad je zabacio svako učenjačko tumačenje vjere prema onoj Kristovoj: »Ako me ne primite kao djeca. sto bi upra­ vo imala da gradi. On ne misli u toj knjizi vjeru Kristovu tnm aciti. primajući pričest i slicno. da znade toga nekoga.. koji nikakve vjere ne ispovijeda. Bog je živote. da ga ne mogu ni shvatiti ni nazvati«. onoga istoga bogoslovlja. koje je nekoć kao nepotrebno s prezirom zabacio. pisxna« i nauke o vjeri uopće govori Tolstoj u raspravi »U č e m u j e m oj a vjera?« Odmah u pocetku veli Tolstoj. pa zato veli na drugome mjestu. da jest netko. ali on je stalno takav.

da riječi Kristove očisti od svih onih dodataka.Tolstoj dakle zabacuje svako tumacenje i svaki komenta r »Sv. crkvene sla­ ve) . . u osveti i borbi. kini se i pati u mržnji. kojoj nedostaje onoga duševnoga života. da će onda istom biti ljudski život valjan. . koje mu je od Boga dosuđeno. da je kazano: Oko za oko. pisma«. Čitajući evanđelje po ovom ključu opazio je Tolstoj nešto. u prevari. Ljudi će prekovati тасел^е u kose. koji većim dijelom nemaju vjerskoga osjećaja. zub za zub. jer je čitavo životno uredenje osnovano na sili i kazni. a ne na 85 . drže crkvenu nauku s punim pravom pogubnom laži te stavljaju na mje­ sto te nauke svoju znanstvenu. kakav bi trebao da bude život. Muževi od nauke. oni su joj oteli i moć i ljepotu. izvanjskim obredima (post. leži vrijednost Novoga zavjeta. polaženje crkve. u nemoralu. . Crkveni su ucitelji dijelom hotimice dijelom nehotice iskvarili tu nauku.« Tolstoj se pita. « I upravo u toj opreci.. te postavlja za osnovu nauci Kristovoj pet zapovijedi iz propovijedi »Pod go­ rom«: Ne ljuti se! Ne razvrgni braka! Ne kuni se! Ne protivi se zlu! Ne ratuj! Na osnovi ovih zapovijedi izvodi Tolstoj. što svačije srce trazi i želi. Zato nastoji. . kad K rist veli: »Čuli ste. da su tome dva glavna uzroka: 1. kao sto se udovoljava na pr. dok je ključ k* svemu razumijevanju nasao u 5. Svi ljudi bit će braća i svatko će živjeti u miru s drugima i sva dobra života uživat će za cijelo vrijeme. A ja vam kazem: nem ojte se protiviti zlu«. kojim je čovječanstvo živjelo i još živi. i to kod propovijedi »Pod gorom«. a ja vam ka­ zem . nikako ne utječe na nj. I tako covječanstvo živi ne znajuci zašto. koji je K rist donio na svijet. onda će ljudski život biti ono. Ali na žalost čovječanstvo živi svojim životom. gdje se nauka Novoga zavjeta stavlja u opreku s naukom »Staroga zavjeta«. ona prava vjera. sto mu nigda prije nije palo u oci. kad će se vrsiti onih pet zapovijedi: »Kad će se ove zapovijedi onako vrsiti. poglavlju Matejeva evanđelja: »Čuli ste. . dok vjera. pa mi­ sli. 2. zašto ljudi ne usvoje te nauke. koji su pravu istinu njihovu iskrivili. veli Tolstoj. da se starim a govorilo . a koplja u v ile . Tolstoj misli.

Posmatrajući život većina polazi s gledista njegova postanka podsjećajući time na onoga mlinara. . . . koji viču: »Gospode. da osnuje takvu crkvu ljubavi i sloge. takva je crkva odvajkada živjela i ona će vjecno živjeti. Takva ucena r aspr avlj an j a . ostaju bez uspjeha. koji će mu pom oći. koji te rijeci slušaju i izvršuju«. drugi. Takva crkva ne će biti osnovana od ljudi. da je glavni činilac rijeka. kad bi već jednom rod ljudski prestao s unistavanjem samoga sebe i prestao očekivati. I tako ispitujući slicne i mnoge druge uvjete života ljudi sve vise i vise zamršuju svoje nazore i sudove. a podsjeća to.ljubavi i oprastanju: »0. koji je zapustivši mlin posvetio svu svoju pažnju rijeci. a ne na osnovi obećavanja i pomazivanja. tako te ljudi napokon ne mogu da razlikuju poslje­ dice od uzroka. u kojoj dolazi misticizam do izražaja: »0 ž i v o t u « . ka­ ko je kršćanin odgovorio Židovu na njegova zakucasta 86 . ni od neba ni od zemlje. treba prije svega da ispita. jer su strane bezbrojne. Jedni tvrde. misli Tolstoj. Da pak covjek bude sposoban. već treba da sami prestanemo s unistavanjem sebe samih«. pa je jedini spas u tome. već od ljudi. da su glavniji pojedini dijelovi samoga stroja. Kod proučavanja života. No on tu ne stvara izvjesnoga sistema. na salu. kaže Tolstoj. čistoj nauci Kristovoj: »Crkva pak. ako sami sebi ne pomognemo. dok dode onaj. 21. Zato i ne valja život proucavati sa sviju strana. 7. jer ju je držao kao početnu sllu najpotrebnijom od svega. zato ona i osjeća svoju nemoć. iz kojih izlaza nema. a rade protiv zakona. a s koje manje vrijedno i manje potrebno. . Nitko nam ne ce pomoći. koju će osnovati čovjecanstvo s pomocu djela. kaže Tolstoj. s koje strane je to proucavanje vrednije i potrebnije. treba prije sve­ ga znati. dok mu napokon mlin ne prestade mljeti. kako se to obicno cini. da se vrati natrag k pravoj. Nazore svoje o tim pitanjim a razvija Tolstoj u svojoj najopsežnijoj raspravi. Za crkvu kaže Tolstoj. Nemojmo čekati pomoći. što je život i koja mu je svrha. 22). da se u svom današnjem smislu preživjela. kao nekoc tako i sa­ da. već nastoji prikazati mogućnost novoga nazora o životu. gospode!« (Matej.

a život je samo varka. Takav pak život. a od ovih rijeci. imade mnogo i takvih. da se mogne postići blažena nirvana« (Bu­ da). koji životu pripisuju uzvišenu svrhu. koji donosi čovjeku sreću« (K rist). stvar a ju nove definicije udaljujući se sve vise od onoga pravoga određenja života. kakav je tu izražen. iako je životno stanje stanice posve različito od životnoga stanja tijela. naime postizavanje takvih dobara. — »Zivot stoji do ljubavi prema Bogu i bliznjemu. pa tvrde. koje je sislo s neba na ljude u njihovu korist« (Konfucije). Osim ovih velikih ljudi. kaže Tolstoj. da gom ji nazori nijesu potpuni. koja donosi čovjeku spas«. »Život je širenje onoga svijetla. Ili »Živjeti znaci pokoravatl se razumu. Da je tvrdnja njegova o nauenom istraživanju opravdana. kako su ga već postavili mudraci najstarijih vremena. Svi ti ucenjaci. koje postizavaju sve veće i veće dobro« (Bramani). iz kojih su sastavljena slova. no jedno stoji. koji misle. kojom oznacujemo nama posve nepoznate pojmove. da su zvani covjecanstvo voditi. da su dakle crtice isto sto i misli. od cega je pljesnulo: od dlana ili od ćele. Pa kao što se ne može reći. budističke. da su crtice. iz kojih je sastavljeno »živo« tijelo. a da mognemo postići 87 . pripisujući mu tjelesna svojstva. koje opet označuju misli. da je ovaj život bijedan i tegoban. biti istom tamo iza groba. koje se ne može ni stradanjem ni smrću uništiti. Ih tijelo živi sastavljeno iz neživih stanica. Napokon je jos jedna v rsta ljudi — to su farizeji —. vodi k sigurnome dobru. kojih ni sm rt ne može unlštiti. da se njima izražava smisao života. taoisticke. Tolstoj dopušta. govoreći jednako o životu stanice kao i o životu tijela.pitanja udareem po ćelavoj glavi zapitavši ga. koji jednako naučavaju. Već su od najstarijih vremena veliki ljudi pokusavali izraziti. život blaženstva. — »Život je odricanje samoga sebe. dok će pravi život. tako se ne može govoriti o »životu« stanica. bili oni bramanske. upozoruje Tolstoj na porabu rijeci »život«. sto je život. ili je ono skup živih stanica. — »Zivot je lutanje i usavršavanje duša. da čovječji život nije drugo već pojedinačno (individualno) bistvovanje od rodenja do smrti. jevrejske ili kršćanske vjeroispovijesti.

da je za proueavanje života potrebno samo prom atranje raziicitih pojava i razvoj a samoga života. Učenjaci misle. što su veliki osnivači vjera. da je nemoguće proučiti sam život upravo tako. Konfucije. koje se danas ispovijedaju. Ova posljednja dva nazora. Da upoznaju svrhu života. ako tko ne poznaje posljednjih izjava Spencerovih. već svaki nastoji što bolje živjeti ovdje. da nam bude po mogućnosti snošljiv. stoje u opreci. htijući iz sjene predmeta zaključiti na bistvo samoga predmeta. Ne dobivši odgovora ni od jednih ni od dru­ gih. pa i sami farizeji. a ne na sam predmet. valja vršiti obređe. I tako velika većina ljudi živi svojim životom ne obazirući se ni na učenjake ni na farizeje te nastoji. Epiktetu. Budi. već bez njih sebi stvaraju nove zakone. napuštaju farizejsku nauku te se obraćaju ucenjacima. Takvu nauku na­ ziva Tolstoj lažnom. Aristotel. »Ljudi našega vremena drže sramotnim. Oni ni pojma nemaju o tom. učenjački i farizejski. da nitko ne misli na ta j obećani život. indijska i jevrejsko-kršćanska (s isiamom). već samo tri: kitajska. dokazom je za istinitost njihovih nauka. Ali i ovi im odgovaraju s prirodnim zakonima pozivajući se na svoja opažanja. dok o Bramanima.ta j život. Ti učenjaci podsjećaju na covjeka. da im ne treba ni zaviriti u te knjige. kao Buda. da vjera. koje ti farizeji propisuju. Konfuciju. kako se rado tvrdi. 88 . misli Tolstoj. koji boreći se za vlastito dobro nastoje jedni druge da prestignu. K rist i drugi djelovali na milijune ljudi. ljudi sebi udese život tako. No iz pojava i razvoja. Isaiji i sličnima katkad znadu samo imena. kako bi trebalo udesiti život. dok na pr. Moderni učenjaci kažu. No videći. kako to kod drugih vide. a katkad ni to. nema tisuću. Već to. koji pokazuje na sjenu predmeta. Kant i drugi irnaju samo malen krug svojih čitalaca i pristaša. Helmholzovih i drugih. kao što je nemoguće s pomocu zakona sila i njihovih odnošaja odgovoriti na pitanje. dok im ne mogu dati odgovora na pitanje. ljudi najprije pitaju farizeje za sav jet. sto je sila. jer nastoje dokazati svaki svoje stanovište s obzirom na svrhu života. koji mi obećavaju drugi bolji život. što je njezino bistvo.

da je sav njihov život. da je čovječji život ograničeno trajanje od poroda do smrti. kad covjek svoj život sm atra razdobljem od rođenja do sm rti uračunavši u život i ono vrijeme od poroda do časa. I upravo ta j razum. U tom i leži največa pogreška. Odrediti to vrijeme nemoguće je. premda im razum govori. Život dakle u čovječjem smislu počinje s onim vremenom. da covjek upravo tako raste. posmatrajući oko sebe vidljivi život.da što većma udovolji svojim potrebama. 89 . budući da licnoga dobra i nema. da je zakon. besmislen. kakav bi trebalo da bude. to jest odricanje toga licnoga dobra. da ga uopće nema. kada se u djetetu budi svijest. kaže Tolstoj. desetom mjesecu ništa ne zna o životu. kad se u njemu počne buditi svijest. koja ne dopušta. da li su oni ljudi. sto mislimo. Krivo shvaćanje. A to ne valja. da je život besmislen. doista posjedovali pravi smisao života. i život. kao ni idiot. dok joj razum u isto vrijeme govori. Zato treba razumu podvrći sve svoje životno uredenje pretpostavivši. utvrdila je u čovjeku mišljenje. dok je covjek sam. osnovni je zakon svemu. a ne životom čovječjim. da covjek osjeea dvojaki život: i to život. da covjek živi razumno. kojih život ispituju. to jest staranje oko unapredivanja nasega licnoga dobra. Zabluda pak je ova u tome. jer živi besvijesno životom životinje. uzmimo. u njemu da je sve i sve od njega. da je razum (logos) pocetak svega. da smo odstranili glavnu zabludu. da je život njegov tok vremena od rodenja do smrti. Druge opet znanosti tvrde. koji nam protivno govori. zamijenio predodžbu o tom vidljivom životu sa svojom spoznajom i tako došao do zaključka. a prema kojemu bi trebalo da udesimo svoj život. Ovaj drugi način života nazivaju ljudi neprirodnim. kako stoji i u evandelju Ivanovu pisano. Lazna nauka. urodilo je time. Znanosti proucavaju razvoj čovječanstva i crpu iz to­ ga znanje o životu ne pitajući. jer dijete u svom. kako ga oni provode unapređujući svoje lično dobro. da je taj vidljivi život ujedno i njegov život. kako ga sebi zamišljamo. koji se izvršuje na našoj životnoj licnosti — uzdrzavanje nasega licnoga ja — doista i zakon nasega života. i da bi bolje bilo.

svoje ja. da se sa spomenutih stanovišta može proučavati život no sva ta istraživanja ne mogu dati čovjeku odgovora na pitanje: «Što će ueiniti s komadićem kruha. pa bili oni tjelesno jos tako zdravi i razvijeni. dok potpuno spoznati možemo samo ono.). kada i pod kojim uvjetima se počela u njemu javljati razumna spoznaja. jer istinski se život čovjecji i ne zbiva u prostoru i vremenu. dok ne ce da usvoje ono. ne žive covjecjim zivotom. što se ne nalazi ni u prostoru ni u vremenu. sto se zbiva u njihovoj razumnoj spoznaji. kojom covjek uzdržava svoje tijelo: hrana. jer ne mogu svoju tjelesnu ličnost da podlože razumu. drugo je odnosaj njegove tjelesne ličnosti (s obzirom na životinje i bilje) i treće materijalni odnosaj (s obzirom na materiju. vidi se već iz toga. koje stoji u tri različita odnošaja prema tome svijetu. 90 . sto se nalazi izvan nasega ja u prostoru i vreme­ nu. koji ga traži od njega?! A čovječji se život i sastoji upra­ vo u rješavanju takvih i sličnih pitanja«. sto poznaje sebe. znade tek po tom. žive covjecjim životom. da li će ga dati ženi. te prema tome udešavaju svoj život. Kolikogod covjek ispitivao svoju prošlost htijući ustanoviti vrijeme. Tolstoj doduše dopušta. tuđincu. sto ga ima u ruci. sa­ mo ih smetaju duševne pojave.da se hrani i da umire. koji svoju tjelesnu licnost mogu da podlože razumu. kaze Tolstoj. da saeuva ta j komadić kruha ili da ga dade onomu. sto ljudi. dok naprotiv ljudi. s kojima dolazi u do d ir). i koji se bez njegove volje razvija. koji se nalaze u ludilu. mi to možemo samo posm atrati i odredivati vanjskim uslovnim načinom. sto im se javlja u prostoru i vremenu. Sve. Kolikogod covjek proučavao vidljivi život. bili oni tjelesno jos tako bolesni i nemoćni. jedno je odnosaj njegove razumne spoznaje (s obzirom na razumna bića. psu ili ee ga sam pojesti. pijanosti ili uzbudenosti. koji on i kod sebe i kod drugih promatra. odijelo i dr. No ni­ je ni potrebno da upoznamo s te strane život. ne možemo znati. Sve što covjek znade o izvanjskom svijetu. Da je to doista tako. kao i svaka druga životinja. ne može to da odredi. zauvijek će ostati za njega tajnom. No ljudi podajući se lažnoj spoznaji misle da znadu sve ono.

koja ne posjeduje razumne spoznaje. koji se mimo tu spoznaju staraju samo oko licnoga dobra. da život tako udesi. kako da dovedu u suglasje potrebu ličnoga dobra sa svijetom. da vidljiva predodžba vodi u smrt. da istom onda može postići lično dobro. dok nevidljiva spoznaja jedina daje život«. »Strašno je i gorko. visi se cilj života sastoji u dobrobiti njezine tjelesne licnosti i u uzdržavanju njezinoga roda. imajući samo tu svrhu.Njemu se stalno čini. odreći se vidijive predodžbe o životu te se podvrći nevidljivoj spoznaji njegovoj upra­ vo tako. ili kao da ona odvajkada postoji. kao što bi strašno bilo djetetu roditi se. koje mu se otkriva razumnom spoznajom. za nj znači jedan čas koliko i pedeset tisuća godina. Budu^i da je čovjeku dan razum zato. ostaje za većinu ljudi upravo tako neriješenim pitanjem. kako bi postigao ono dobro. koji iskljucuje mogućnost toga dobra. na kojem mu se otkriva istinska dobrobit njegova pravoga života. Razum govori čovjeku. kako se to može vidjeti kod životinja. i to upravo zato. ljudi. Tu se ne da ni vrijeme ni graniea odrediti. odreduju njihovu težu. kaže Tolstoj. jer će covjek sebe uvijek većma 91 . da li će te tko probuditi nakon tri mjeseca ili nakon deset tisuća godina. koja se nikako ne podudara s dobrobiti njegove tjelesne licnosti. no pitanje. Istinski dakle život nipošto ne odgovara onomu razdoblju od rodenja do smrti. da uzdržava tjelesnu licnost čovjekovu. lišavaju sami sebe istinskoga života. »Prolaze vjekovi. Kod životinje. ili kako Schopenhauer dobro primjecuje: kad jednom usneš. ili kao da razumne spoznaje nije nigda ni bilo. kaže Tolstoj. Za takvim razumnim opredjeljenjem životnih zakona ide i Kristova nauka. jer istinski život ne stoji ni do vremena ni do prostora. kad bi bilo svijesno tome dogadaju. dok je kod covjeka njegova tjelesna licnost samo onaj stupanj bistvovanja. jer je očevidno. da teži za sve to većim dobrom. znadu sastav sunca i zvijezda. no tu se ne da ništa ueiniti. koji imade jedinu zadaću. to jest — nista. svejedno ti je. već je ta j život vjecan. kad ga drugi ljudi zavole većma od sebe samih. ljudi se upoznavaju s udaljenošću nebeskih tjelesa. kao sto je to bilo za ljude prije pet tisuća godina«. no to je nemoguće.

tako te bi svi radili za sve. da podlože svoju licnost razumnoj spoznaji i da se brinu za svoje licne potrebe samo toliko. neprispodobivo blizi pravome životu od svih onih poživinčenih ljudi nasega savremenoga evropskoga društva. ah u bitnosti da je ovakav život nemoguć. Kad ljudi ne bi išli za ličnim dobrom. što većma se čovječanstvo približava razumnoj spoznaji. da covjek. No Tolstoj misli drugačije dajući upravo tomu naziranju prednost: »Jadni ljudi ne vide. a to upravo i smeta ličnomu dobru drugih. da se ljudi moraju konacno sasvim odreći svoga Hcnoga ja u korist potpunoga usavršenja u uzajamnom djelovanju. veli. da je najčedniji Indijac. kako iz svijeta sve to većma nestaje nesuglasja i mržnje. Razumna pak spoznaja polazeći s protivnoga stanovišta. što će ma­ nje biti potrebe njihovih ličnosti. No pomućena spoznaja čovječja. primjecuje. koji stoji godinama na jednoj nozi u ime odricanja Hcnoga dobra. da postigne nirvanu. 4 ie može polučiti licnoga dobra tako dugo. ko92 . koji nipošto ne predstavlja borbu već uzajamno potpomaganje ljudi izmedu sebe. potrebno je samo. prestale bi one vječne borbe medu njima. jer svaki covjek misU prije svega na sebe. I kad bi se ljudi starali oko usavršavanja licnoga dobra drugih. dok ne sta­ ne živjeti suglasno sa zakonom svoga života. da se samo odricanjem licnoga dobra dolazi do pravoga života. Uzajamni rad izmedu ljudi bit će to uspješniji. Veliki ucitelji odvajkada su propovijedali. radio on sto mu drago. samoubistvom. koji bi samo za dru­ ge živio. Co­ vjek sa svojim danasnjim duševnim raspoloženjem protivi se tom budističkom naziranju života držeći ga nerazumnim i pogubnim. koja ovakvo čovjekoljubivo shvaćanje drži odricanjem života. naime da je upravo takvo čovjekoljubivo shvaćanje podloga pravomu životu i za pojedinca i za čitavo čovječanstvo. prestala bi i težnja za naslađivanjem i prezasićivanjem. koje smetaju pojedincu kod usavršavanja njegova licnoga dobra. koliko su one prijeko nužne za tjelesni život čovječji.voljeti od drugih. pa bi u borbi za opstanak svaki onaj morao propasti. Historijski razvoj covječanstva jasno pokazuje. da se ovako doduše može mudrovati. No time nije rečeno.

vole svoje dijete. sto i voljeti jedan predmet vise od drugoga. učenomu i neukomu. usavršavali svoj. uvijek po srijedi pro93 . »Lj ubav je j e d i n o r a z u m n o d j e l o v a n j e č o v j e k o v o « . domovina. Čuvstvo ljubavi javlja se samo kod onih ljudi. to jest oni drže. Indijac shvatio je. nazivajući to ljubavlju. Život se. Ljudi tako govore zato. Pisaii ljudi sto im drago i govorili. a poznato je to svakome čovjeku. svoju ženu. kad bi covjek imao koga ljubiti. govore. borbu i ra t sviju protiv svih. ne mosemo tražiti ni. jer su u davanju prednosti dragim predmetima. da život covjecji nije isto sto i bistvovanje eovjecje licnosti. I zato je ljubav upravo takva obmana kao I sve drugo. da život razuma i život ličnosti stoje u opreci. da takva opreka uopće postoji«. to jest koga bi mogao neprestano liubiti. kao sto su dijete. A to ne može biti ljubav. plod je duševnoga rada od tisuću godi­ na. kase Tolstoj. kako zna.ji lete po čitavom svijetu željeznicama uz električno svi­ jetlo pokazujući svemu svijetu svoje životinjsko stanje. koji sm atraju život covjecji samo životnim bistvovanjem od rođenja do smrti. Čuvstvo to. isazivajući takmenje. koji ide za odricanjem licnoga dobra. Zato ljudi. Svi ljudi već od djetinjstva osjećaju. jest ljubav. jer krivo tumace ljubav. spasa u ljubavi. kaže Tolstoj. no ljudi našega obrazovanoga svijeta ne samo da ne shvaćaju te opreke. i starcu 1 mladiču. no razumom svojim moraju đoći do uvjerenja. koji shvaćaju smisao života. već oni i ne vjeruju. Tako na pr. da je nemoguće postići lično dobro. licni život jos tako za svakoga razumnoga covjeka nasega vremena ostat će nepokolebIjivom istinom. koji opet isto tako vole svoje. da je ljubav prolazna. pa nastoji tu opreku izgladiti. da imade osim licnoga života još i drugi bolji. žena. koje potiče covjeka na odricisnje dajući mu time najveće blago života. pa bi istom onda Ша pravim životnim dobrom. da ljubiti znači isto. da time dolaze u sukob s drugim ljudima. osim divljim narodima u Africi i Australiji i podivljalim bezbrižnim ljudima po evropskim gradovima i prijestonicama«. kao licno bistvovanje preživio. svoju domovinu većma od drugih. Uvjerenje. Ali budući da toga nema.

No što većma ljudi tu lažnu ljubav goje. već se ono. varka. koja prati izvjesno stanje tvari. Kod svakoga pogleda na život ne samo da je sm rt strasna. i prema tome je ono. koji ne shvaćaju života. ne mogu. No ljudi. »najrazumnije. nedostojan je mene. kaže Tolstoj. »Prema tom lažnom nazoru. pa i samoga sebe žrtvuje drugima. to nije ljubav. kad je došao do spoznaje. več je ona. Ta ljubav. kao nešto neprirodno i nerazumno. koji teškom rukom ubire nježnu mladicu. da pozna tu ljubav. To. Nazor o životu. koji vas mrze«. kako se to obično tumači — jer čuvstvo potamnjuje razum —. svojstveno djeci i razumnim ljudima«. što je još gore. lasan je. to većma u neznanju gaze onu pravu istinsku ljubav podsjećajući na covjeka. 94 . Postoji samo ono. a da se ne boje smrti«. A istinska je ljubav posljedica odricanja licnoga dobra. Do takve spoznaje može se doći samo razumom. sto je smrtno. najsvjetlije i pre­ ma tome najspokojnije i najradosnije stanje. što mi u svojoj spoznaji nazivamo životom. sto mu je milo i drago. koji su shvatili smisao života. govorahu. da je njeguje. nalazi u velikoj zabludi misl^ći. koji život gleda samo u razdoblju od rodenja do smrti. Taj strah od sm rti najbolje dokazuje. To isto osjeća u duši svojoj svaki covjek u času. razumna je spoznaja samo slučajnost. a to isto govore i zasvjedocavaju svojim životom milijuni ljudi. Zato je već i K rist naučavao govoreći: »Tko ljubi oca Ш majku većma od mene. igra je smrti«. već je i sam život strasan. »Svi veliki učitelji. kaže Tolstoj. da nema smrti. lju­ bite neprijatelje. Ako ljubite one. da je sav nas život osnovan na nesuglasju razumne spoznaje s načinom života. koja ga lišava svega onoga. kako Tolstoj kaže. što nazivamo životom. kako ju sebi zamišlja. Covjek onda ljubi druge. koju je K rist naučavao. kad sve svoje. pa je nastoji takvu sacuvati i gojiti. Ali čovječanstvo ne samo da te prave ljubavi ne poznaje. nije proizašla iz čuvstva. kao sto to i jest kod budista i najnovijih pesimista: Schopenhauera i Hartmanna. ljubite one. Ta lažna ljubav kao posljedica unapredivanja licnoga dobra osim pomenutih zala prouzrokuje u čovjeku jos i strah od smrti. koji ljube vas.bici našega ja.

ili će istom biti. kao da je jednom u prošlosti bio. Utisci ovi 95 . Gdje se co­ vjek rodio. I sto je ljudima manje poznata svrha tog istinskoga života. to je veći strah zbog propadanja njihova licnoga ja. To »ja« je nešto. koja mu je posve nepoznata. zapravo i ne boji same smrti. koje nijesu istovjetne. vise puta izmijeni u životu. tako se izmjenjuje i svijest punim snom. pa ipak svatko tvrdi. Ako je dakle covjek u toku svoga razvoja prošao vise takvih svijesti. već zato. s kojim se možemo samo u svojoj svijesti upoznati — život. sto je to »lično ja«. koji pravi život nazire u unutarnjoj. 2ivot nam se pre­ ma toj spoznaji ne čini vise. koje covjek takoder zove svojim. to jest sm rt je prijelaz tvari iz jednoga oblika u drugi. koji se nalazi izvan svakoga vremena i prostora. jer s njome prestaje njihovo ja. Upoznavši život s te strane covjek se ne treba bojati smrti. Ljudi se doista ne boje tjelesne sm rti zato. slična pojava kao i kod tijela. sto se odnosi pre­ ma svijetu svojim vlastitim ličnim obUkom. u kojem se ona posve gubi. već se boji zato. da će sa smrću propasti i ono. niti će ikada prestati. jer mu se čini. to jest nešto.Imade još i drugi nazor o životu. Isto je i s tijelom. Kao sto se tijelo izmjenjuje s vremenom. kada i gdje je poceo tako misli ti i osjećati kao zreo covjek. pita se: sto veže izmedu sebe sve te svijesti. a zatim se opet obnavlja. tako te mi osjećamo jednu jedinu svijest. koju zovemo svojim »ja«? Izvanji svijet jednako djeluje na sve ljude. to jest ta j život niti je ikada počeo. I sada Tolstoj govori. Svijest trogodisnjega djeteta razlikuje se od svijesti odrasla covjeka. jer za njega znači sm rt samo prekidanje bistvovanja jednoga oblika u prostoru i vremenu. kojega oni nemaju. sto ne može i ne smije da propadne. već on postoji odvajkada. no utisci su kod svakoga pojedinog čovjeka različiti. premda se tvar. sto misli i osjeća. koje se nizu jedna za drugom. To je onaj život. od koje je sastavljeno. da je za čitavoga vremena svoga bistvovanja jedno isto »ja«. koje se u tom razdoblju posve izmijeni. razumnoj spoznaji. koji nije upoznao pravu svrhu života. Ali se co­ vjek. to nitko ne zna. jer ih sm rt podsjeća na potrebu istinskoga života.

koji pred­ stavlja naše zasebno ja. što on vise a što manje ljubi. da li sm rt uništava i ono. Budući da je dakle istinski nas život izvan vreme­ na i prostora. već ga covjek donosi sa sobom 11a svijet iz neke nevidljive i nepoznate prošlosti. pa i naša svijest. obrazuje pod izvjesnim uvjetirna m jesta i vremena. kad bi san imao tra ja ti dva sata. da je strah od sm rti neopravdan. što veže sve naie svijesti. međutim ovo se posljednje zbiva s nama svaki dan. Nitko se ne boji sna. osebni odnosaj pojedinca prema svijetu. dok ono. predstavlja naše lično ja. Naše lično ja dakle jest nešto. kaže Tolstoj. što se može uništiti. koje se očituje sad u jaeoj sad u slabijoj ljubavi k pojedinim predmetima. Smrt doduše uništava ono. ne može život ta j potpasti smrti. Iz toga se jasno vidi. Treba znati. Općenito je mnijenje. što đrži tijelo zajedno. sto upravo i sastavlja zasebno ja covjekovo. koje kao osobitost pojedinoga covjeka zovemo značajem. jer svojstvo ovo nije nipošto uvjetovano vremenim i mjesnim uzrocima. No to ne stoji. nalazi izvan vremena i prostora. da je uvijek postojalo i poscoji. da se ono.djeluju na čovjeka sad jače sad slabije. pa se prema tome prekidanjem posljednje po vremenu svijesti. kad bi mu bilo naredeno da spava tisuću godina. samo oni ljudi zaziru od smrti. kao i onda. upravo tako može da uništi covjecje ja kao i svagdanjim snom — to jest nikako. no ne može pro­ pasti onaj naš lični odnosaj prema svijetu. samo je niz svijesti. to jest u času tjelesne smrti. ko­ je su nastale u izvjesno vrijeme. to jest nas odnosaj prema svijetu. premda se snom kao i smrću prekida svijest u vremenu. kad usnemo. Covjek bi jednako spokojno usnuo. već prema tome. ko96 . kaže Tolstoj. I prema tome ratoze propasti naše tijelo svezano s našom vremenom spoznajom. kao i svijest o vremenskom životu. dok je tjelesno bistvovanje nase i s time skopcana vremenska svijest samo jedan stupanj u njego­ vu vjecnom razvoju. Pita se. sto predstav­ lja izvjesni. u kojem se sjedinjuju pojedine svijesti. jer svijest naša ne pozna vre­ mena. što veže pojedine svijesti izmedu sebe. da se ovo licno svojstvo. ko­ ji sm atraju zivot svoj samo razdobljem od rodenja do smrti. I upravo to svojstvo. iz izvanprostorne i izvanvremene oblasti.

prema kojemu su pokojnici živjeU. No Tolstoj tvrdi. Obicno govorimo. koji zovemo uspomenom. to je jači poslije njihove sm rti onaj odnosaj. nijesu za nas prestali živjeti.ja nije ništa drugo već prelaz iz jednoga nižega stupnja razvoja u drugi viši. rodak. već je prešao iz jednoga odnošaja prema svijetu. kao što je djelovao i život prijateljev za vrijeme njegova bi­ stvovanja. da je izmedu nas i mrtvih prekinuta svaka veza. koja bijase u našem prijatelju i koja je na nas tako djelovala za života njegova. već oni i nadalje žive u nama. da su tim besmislenim rijecima vise 97 . koji primajući tu moc u sebe nastoje živjeti prema zako­ nima njegova odnošaja prema svijetu. Ne možemo reći. da djeluje na milijune ljudi još i danas. njihov odnosaj prema svijetu postaje našim odnošajem. Prijatelj nas dakle nije umro. poslije smrti njegove jos se i uveličala. K rist odavno umro. jer osjećamo njihov utjecaj. ta ­ ko ne ćemo ni mi. da je to djelovanje posljedica Kristove nauke misleći. Ta sila. Us­ pomena je na prijatelja to veća. da oni ljudi. i što je veća ljubav bila medu nama i milim pokojnicima za njihova života. »Ljudi obicno go­ vore. u jedan viši stupanj — nastalo je novo srediste odnošaja prema svijetu. koje ubrajamo medu mrtve. u kojem se mi jos nalazimo. pa kao sto oni ne postoje vise za nas. što je život toga prija­ telja bio suglasniji sa zakonima razumne spoznaje. kaže Tolstoj. o njegovu obličju gotovo ništa no moć njegova života — života ljubavi i razuma — njegova odnošaja prema svije­ tu. Njihov nevidljivi zivot djeluje to vise na nas. koji ostanu iza nas. Tako je na pr. sto vise njiJiovo lično ja ulazi u nas. nego je to bilo za tjelesnoga života njegova. stoji i snaga djelovanja njihova na nas. Uspomena djeluje na nas upravo tako. kad umremo. prijatelj umro. Do suglasja izmedu razuma i ljubavi. o njegovu tjelesnome životu malo sto i znademo. već je ona eisto duševne prirode. tako je silna. da nam je brat. to jest ona znatno veeom snagom djeluje na nas. postojati za one. to jest što su većma dolazili ti zakoni do izrazaja u ljubavi k bližnjemu. Uspomena ta ne stoji ni u kakvoj vezi s tjelesnim obličjem pokojnikovim.

da se daje u tom poučavati od drugih i da im sli­ jepo vjeruje. Covjek. sam živi Krist«. vidi s jedne strane već u ovom životu »zrake svijetla. već treba sam da dode do te spoznaje. koji su oko njega«. da je sve ono.e. Ta­ ko je K rist jos za zivota govorio. a koja sa smrću poprima novi oblik. na koje je on djelovao. dok razumni odnosaj njegov prema svijetu 98 . što je već tada. koji se ne može prekinuti. stupa u onaj novi odnosaj prema svijetu. da se to tijelo već za njegova tjelesnoga zivota ponovo ismjenjivalo. koji je ispunio zakon zivota. Tkogod živi odrekavši se ličnosti svoje u korist dru­ gih — bio K rist ili Sokrat. kako zra­ ke toga drugoga svijeta osvjetljuju ljude. ne smije zaboraviti. stupio u onaj istinski život. da je ta nevidljiva moć. jer ako mu je do tvari. koji se odriče vlastite ličnosti živeći razumnim životom ljubavi. kada shvati. A to vidi i svaki drugi covjek.rekli. i da je prema tome svaki co­ vjek. koji je svoj život podložio razumu te živi u ljubavi za druge. a to će biti. u kojemu nema smrti. a s druge strane vidi »djelovanje onoga svijetla. kaze Tolstoj. koji su živjeli prije mene i odavno umrli. koje dolaze iz novoga središta života. Covjek se dakle ni u kojem slucaju ne treba bojati smrti. ne valja. I to mu daje vje­ ru u neumrlost istinskoga zivota njegova. mladić ili žena — on već ovdje. u čemu je njegov život besmrtan. koja već tisuće godina djeluje na milijune ljudi. kojemu se približavaše videći. K rist je dakle živio već za svoga tjelesnoga bistvova­ nja u zrakama onoga svijetla. koje prolazi kroza nj na one. kojemu se priblizava. da će živjeti i poslije sm rti svoje tjelesne ličnosti. On je mogao to govoriti za­ to. sastavljeno od života onih. po čemu i kako ja živim. »Dosta mi j. u ovom životu. nego kad bi tvrdili. podloživši svoju životnu licnost razumu. koje dolazi od drugoga središta zivota. ako znadem. Da covjek mogne doći do te vjere u besmrtnost. bio starac. živio i živi poslije uništenja tjelesnoga bistvovanja u drugim ljudima — da me ružno i strašno praznovjerje o sm rti nikad vise ne uznemiri«. od koje je sastavljeno njegovo tijelo. za vrijeme svoga tjelesnoga bistvova­ nja.

kad je to upravo potrebno za nje­ govo dobro. kada i gdje je nastala njegova razumna spoznaja. jer ga je tkogod ranio. Prema tome je tjelesni naš život uvjetovan zakonima istinskoga nasega zivota — tako zvanoga duševnoga zivota. donosi covjek već sa sobom na svijet iz proslosti. i što svaki covjek imade svoj osebni odnosaj prema svijetu.ne može sa smrću propasti upravo tako. koja je sakrivena od nas našim tjelesnim rodenjem. No Tolstoj tvrdi. I zato općenito držimo. pa bila kakva mu drago smrt. jer je postao suvišnim. da je neprirodno um rijeti od bolesti. to jest covjek umire tako. dok su mnogi drugi već odavno umrli od bolesti Ш s nesretna slučaja. ili možda zato. da je isto tako i neprirodno živjeti ovim tjelesnim životom kraj tako pogibeljnih uvjeta. jer se na ovom svijetu ne može vise nmnožiti dobro njegova istinskoga života. Da pak nas zivot ne predstav]ja tek razdoblje od rodenja do smrti. bombe i slično. vidi se po tom. jer se mi vise čuvamo od drugih. koji prouzrokuju te najrazličitije vrste smrti. postaje mužem i slično. kao što raste. kao što su prirodni i uvjeti. već od toga. da je neprirodna ona smrt. Sa smrću se dakle ne prekida tjelesni život kao nešto. već taj život prestaje zato. Ako mi još živimo. ili jer ga izjeda rak. to jest u najboljoj dobi zivota. vidi se iz nejednakosti trajan ja ljudskih zivota: jedni umiru već kao djeca. da co­ vjek umire samo onda. gdje smo vječno izvrgnuti bezbrojnim bakterijama. jer ga boli pluća. Da razumni odnosaj prema svijetu. Ljudima se čini. već da je to jedan stupanj u njegovu vječnom razvoju. koja nastupa prije starosti. što covjek ne može odrediti. drugi kao odrasli ljudi. Co­ vjek ne umire od toga. već on umire iz jedinoga razloga. sto je jos imalo dalje da postoji. već je ona naprotiv upravo tako prirodna. i to bilo od bolesti bilo s nesretna slučaja bilo zbog ra ta ili pak od starosti. koji se očituje u ljubavi. premda je utjecaj na sve ljude jednak. da ljudi cesto umiru onda. groma. I upravo zato se ne može tvrditi. ali veli Tolstoj. to ne dolazi od toga. jer vršimo djelo 99 . kad to ne bi trebalo. kao sto se nije m s rođenjem započeo.

onaj kraće? Zašto se ovaj rodio ovakav. kojima je za vrijeme citavoga svoga tjelesnoga zivota izvrgnut. koja stalno prijeti tjelesnome životu čovječjem. kaže Toistoj. — »Razum nam jasno kazuje. da mognem postići dobro života«. otku­ da sve one pogibli. jer kad bih vidio ono.života. koje je covjek bilo sam prepatio. da se zivot ovaj nije započeo s rodenjem. odlazi covjek iz svijeta onih uvjeta. Ako covjek razmisli. A za dobro moga istinskoga zi­ vota i jest najglavnije to. onda ne bih mogao vidjeti ono. najbolji je dokaz. onaj onakav? Ili što ce biti poslije smrti. koji se stradanjim a ne samo ne sprečava u svom razvoju. pričinja nam se izravnim uzrokom smrti«. da znam. kako svako djelovanje njegovo prolazi kroz čitav niz pogibli. onda i ona postizava svoj vrhunac i jedan od bližih uzroka tjelesne smrti. koje ga (to dobro) ne mogu vi­ se obuhvatiti. živjeli mi ovako ili onako? »Na to odgovora nema i ne treba. »Ako pak je to djelo života postiglo svoj cilj i ništa vise ne može da zaustavi pogibao. tako te je jedno uvjetovano drugim. Osim toga stradanja ta po~ 100 . uvidjet će. to jest kad se prevršila m jera dobrih djela za ovaj život. da su sve te nevolje potrebne za njegove na­ slade i da bez boli uopće nema užitka. već se naprotiv unapreduje. covjek će uvidjeti. Covjek ne može znati. Nemogućnost. Sve to pak biva zato. da covjek upravo tim tjelesnim borbama sto većma usavrši dobro svoga istinskoga. on nam kazuje. te prelazi u drugo bistvovanje«. da covjek sebi objasni. uvidjet će. što je u m ojoj neposrednoj blizini. Citav je zivot covjecji niz nevolja. kad postanu te granice premalene. koji sprečavaju uveličavanje njegova dobra. da njegov život nije samo tjelesno bistvovanje od rodenja do smrti. da upoznam ono. duševnoga zivota. već je bio i postoji odvajkada. bilo drugima zadao. otkuda svi ti uzroci: Zašto ovaj covjek duže živi. čemu treba da podložim svoju životnu licnost. da dobro ovoga zivota raste i da se množi ovdje dopirući do onih granica. sto se nalazi u granicama samoga razuma. sto je izvan granica moga ra ­ zuma. i istom tada. nevolje i sva stradanja. kako su sve njegove naslade iskupljene sto nevoljama drugih sto njegovim vlastitim stradanjim a. koji okružuju covjeka.

Covjeka naime ne može zadovoljiti djelovanje. to jest proslost. Covjek kao razumno bice ispituje uzrok. usavršujući tako i dobro svoga istinskoga zivota. Životinja trp i samo u sadašnjosti. Tako na pr. trp i ne samo u sadašnjosti već u prošlosti i u budućnostl. Ali s obzirom na istinski (dusevni) zi­ vot stradanja. Ali i tu imade razlike u postupku. koja bježi od svojih progonitelja prisiljena. to jest on ne podlaze svoga zivota razumu. da se izbavi iz ropstva. u kojemu je čovječanstvo dugo vremena nalazilo svoju utjehu. Slijepo vjerovanje. koji im jedini može da pokaže pravi put tamo. pa ako nade. to jest on podlaze svoj zi­ vot razumu. nastojat će da odstrani uzroke svome zlu.kreću i nas tjelesni život. Do te najuzvisenije spoznaje doći će ljudi samo razumom. dok ih nije nesuglasje njihovih vjera potaknulo na razmišljanje. kao razuxnno biće. to jest on treba da odricalijem svoga licnoga ja unapreduje dobro drugih ljudi. » P o k u š a t i u n a š e v r i j e m e . nastojeći prema tome udesiti svoj život. te živi i đaije robujuci svojim pohotama i strastim a. životinju zatvorenu u kavezu potpuno zadovoljava uspjeh onoga djelovanja njezi­ na. znatno se razlikuju od onih. vrijedi i za covjeka s obzirom na nje­ gov tjelesni život. da je sam skrivio svo­ ju nevolju. dok životinju takvo djelovanje u sadasnjosti posve zadovoljava. koje se radi kakvoga stradanja bavi samo sadašnjošću. budući da svaki co­ vjek ne podlaze svoj zivot razumu: jedan uviđajući svo­ ju pogrešku ispituje uzrok i posljedicu te nastoji udesiti prema tome svoje djelovanje. koja mora životnja da snosi. koja mora covjek da prepati. u l i t i u c o v j e k a d u s e v n i s a d r ž a j s pomocu vjere mimo razum isto j e. ili ako su mu drugi to zlo skrivili. moglo ie zadovoljavati ljude samo dotle. ili on ne će da uvidi svoje zablude. dok će co­ vjek. trazit će zadovoljštinu itd. to jest budućnost. Covjek treba da sve svo­ je djelovanje podvrgne razumu. kaže Tolstoj. 101 . najprije ispitatl uzrok svome ropstvu. gdje se naslućivanja njihova ne slažu. koje je potrebno. da prema tome udešava svoj život. i posljedicu. Što vrijedi za životinju. koji razumu podlaze svoj zivot. ako hoće da živi. dok covjek. kako to dolikuje razumnomu biću.

to jest treba da ljubiš i neprijatelja svoga. Bez te zapovijedi. Da K rist nije umirio učenike svoje. da je ljubav. koje zabacuje svako nasilje. Lažno kršćansko naučavanje. krivo shvaćena lju­ bav. koji bi se inače s njim složili. a prolazi kroz sva evandelja. kako je Krist zabranio ucenicima. u ime ljubavi prema domovini jos gora. t. u kojoj bi ovi s pristasam a svojima bez sumnje pobijedili i zauzeli bili grad Jerusalim protjeravši rimsku posadu. Da možeš ljubiti tom pravom nesebičnom ljubavi. Tvrdnju svoju potkrepljuje Tolstoj medu ostalim i dogadajem. čovječanstvu donijela vise zla nego dobra: »Ljubav je vrlo opasna riječ. Nazore svoje o neprotivljenju razlaže u raspravi »N e s u z b i j a j z l o z l i m« . da Tolstoj želi vjeru razuma — vjeru. naime da ne uzvraćaš zlo zlim. ni­ je dosta da se držiš rijeci »što ne ćeš. da drugi tebi cine. koja je najbitnija za vjeru. kojemu bi udaren temelj na tom saboru. Vi znadete. došlo bi bilo do borbe. Vidimo dakle. j. da ga ne brane silom.k a o i h t j e t i h r a n i t i c o v j e k a m i m o u s t a«. No s tim časom bilo bi propalo kršćanstvo. kad je Petar odsjekao robu rimskomu uho. u102 . naime da se ne protivimo zlu. ne čini ni ti drugima«. Samo razuman covjek može doista biti dobar. kao što je ono doista kasnije i propalo krivnjom znamenitoga crkvenoga sabora u Nikeji. koji nailazi na veliki otpor ne samo kod najosjetljivijega osjećaja ponosa i pravdoljublja već i kod najprirodnijega zakona o samoodržanju pojedinca i naroda. nema života nauci Kristovoj. samo razumna lju­ bav prava je i nesebična ljubav. a u ime ljubavi prema čovječanstvu najstrašniji užasi«. koja proizlazi samo iz osjećaja mimo razum. već treba daleko dublje segnuti. može biti ne samo nepravedna već i pogubna. U obliku pisma na nekoga znanca raspravlja ovdje Tolstoj o zapovijedi. kaze. Svaka druga ljubav nepotpuna je. i upravo ta nepotpuna ljubav. ili kako Tolstoj kaže u raspravi »O b o r b i s a z 1 i m. da se u ime ljubavi pre­ ma porodici često izvršuju najgora djela. koja se ni u cemu ne protivi razumnoj spoznaji. pribavio je Tolstoj sebi većinu protivnika. S ovim zahtjevom o »neprotivljenju«.

. u pustinju. iako to silno želim. nije dolazilo to od toga. koji su se tih zapovije­ di htjeli držati. već je pobijanje lažnoga shvaćanja Kri­ stove nauke i razjašnjavanje pravoga njezina znacenja. Na to je Tolstoj odgovorio u spomenutoj raspravi ovako: »A ja odgovaram. već time. O tom Tolstoj pobliže govori u dvjema raspravam a »G r a d103 . već od to­ ga. da se ni on ne drži Kristovih zapovijedi. da nademo smisao zivota. koje toliko preporucuje drugima. a to ćemo moei samo onda. vidjeti. da mu pomognu: »Pomozite mi. već je ono u tome. Pogledajte na moj prijašnji život i sadašnji. »Mi živimo zdravim životom samo onda. kad se neposredno trudimo oko uzdržavanja svoga zivota. kako bi trebalo. a moja djela ne valjaju. kao što je tvornički ili gradski uopće. i to u seoskom poljskom radu vidi Tolstoj najzdraviji način zivota. To pako. da tamo žive nerazumnim samotnim životom htijući na ta j način postići ono vise dusevno dobro.. Njemu samome bijase teško ispunjavati te zapovijedi. povlačili su se u samoću. već je šutke prelazila preko nje. No to dobro ne da se samotovanjem postići. Ljudi pak. jer je i sama bila osnovana na sili. budemo li živjeli me­ du ljudima i s ljudima. svaki drugi rad. kao i preko mnogih drugih zapovijedi. A ta j smisao proizlazi iz pet zapovijedi Kristovih. da ja nastojim vršiti ih«. da ja ne propovijedam i ne mo­ gu propovijedati. jer smo svi zalut a l i . pa ćete. I ako mu nije uspjelo dotada vršiti te zapovijedi. Značenje pak njezino nije u tome. a to je moguće samo tjelesnim radom«. da se u ime njezino nasiljem izmijeni društveni poredak. jer ih u okolini njegovoj nitko nije htio vrsiti. .« U tjelesnom radu. da cinimo dobro bližnjemu. zato je i zaklinjao druge. nije propovijed. Crkva naime nije Kristove zapo­ vijedi nikako primjenjivala. što govorim-. jer nije htio. jer nije umio. sto je imalo za posljedicu vjeene borbe 1 užasna klanja izmedu samih kršćana. ne odgovara pravoj svrsi zivota. srce mi se kida od očajanja. kaže Tolstoj. Medutim su mnogi predbacivali Tolstoju. Propovijedati mogu djelom.daljilo se od glavne zapovijedi Kristove o neprotivljenju.

koja pripada vlastelinu. prikazao je Bondarev u svojoj znamenitoj raspravi »O trudu oko hljeba«. i to onaj težački seoski. kao da se to nas i ne tiče.ski i s e o s k i ž i v o t « i » S e o s k i ž i v o t « opisujući dobre i lose strane jednoga i drugoga. no i danas postoji isto. Tako rade gospoda. kaže Tol­ stoj. Mi to vidimo i ne marimo za to. dok slobodno vrijeme provode po gostionicama i noćnim zabavištima. koji se tovio jelom i pićem. Da je seoski zivot zdraviji od gradskoga. osnova moralnomu životu i od velike koristi za zdravlje. Radnici u tvornicama uništavaju svoje zdravlje nezdravim poslom. da se naužiju svježega zraka plandujući i šetajući. koju je Tolstoj popratio » P r e d g o v o r o m«. »Čudimo se. U tom predgovoru Tolstoj najtoplije preporucuje Bondarevljevu raspravu onima. koje nemaju dosta moraine snage. To je zlo postojalo odvajkada. gdje jedni uživaju na račun onih. Lukulu. koncerti i slično). što боvjecanstvo još nije pronašlo onoga pravoga smisla zivo­ ta. no zato im zimi grad vise pruža ugodnosti od sela (kazališta. kao nekoć tako i danas kraj sve kulture i civilizacije. koji se osniva na ljubavi k bližnjemu«. ponestaje im radnih sila. već neka nasto104 . tako te mora­ ju noć i dan raditi ne štedeći ni bolesnih. Sva pak ta nepravda dolazi otuda. mnoge od njih. nego je to za prehranjivanje njihovih porodica potrebno. dok je narod oko njega skapavao od gladi. kojoj je i u gradu i na selu dobro. jer je nepobitna istina. da imadu dosta zemlje. Savjetuje im. no budući da moraju mnogo vise zemlje obradivati. sto i sama gospoda vole ljeti ići na selo u prirodu. Kako je upravo tjelesni rad. nl djece. vidi se već po tom. što Bondarev govori. ni staraca. da ne ustaju s protivnim dokazima. koji oskudijevaju. koji kraj svih nevolja ovoga svijeta mirne savjesti mogu da uživaju svoje do­ bro. nerijetko podu stramputicom te se prodaju za novce. Seljaci bi mogli dobro živjeti. Isto tako i žene najrazličitijim radom teško zaslužuju kruh. A kako žive seljaci i radnici? Oni i u gradu i na selu oskudijevaju. Ljudi su se odvajkada borili za svagdanju koru kruha radeći i oskudijevajući.

kako bi sto vise vremena posvećivali tjelesnome radu. kako se rado tumaci —. a sto vise davati. da se svi ljudi ne mogu baviti iskljucivo tjelesnim radom. a 0110 barem kao dusevni. Zato bi trebalo. »Ljudi su priznali svojom vjerskom obvezanošću različite isprazne i štetne ustanove. zasto ručni rad znaci jedan od glavnih uvjeta prave sreće.je prigrliti tu istinu. prvu i nesumnjivu dužnost. koji rade i za sebe i za njih. da i dusevni radnici udese svoj zivot tako. Jer tjelesni rad 105 . sto ga provodi veUka većina gradanskoga svijeta. jer jedni. Duševni radnici. pa nastoje dokazati vrijednost svo­ ga rada. koji može jedini da spasi covjecanstvo. kao što su učenjaci. jer imade jos mnogo drugih zvanja. Dolazi to otuda. da njihov trud ne stoji u razm jeru s njihovim potrebama. ko­ ju Bondarev postavlja kao osnovu svemu covjecjemu djelovanju. ako hoće dostojno živjeti. da dokazuje korist težačkoga i obrtničkoga rada. a sami da drugima sto većma pomažemo: sto manje uzimati. koja su vezana uz dusevni rad. kako je štetan po zdravlje način čivota. umjetnici i drugi. kaže Bondarev. Tolstoj ovdje postavlja osnovnim pravilom. odgovorio je Tolstoj u rasp ra v ic i» S to n a m t r e b a č i n i t i ? « . dok je ovaj često sumnjive prirode. Medutim i Tolstoj slično govori u raspravi »0 r u Čn om e r a d u « . ako već ne vise od duševnoga. Taj trud oko kruha izjednacuje sve ljude i podrezuje krila raskoši i pohoti. Na upit. a zaboravili su ili sakrili pred sobom i drugima svoju glavnu. Uopće bi trebalo vise cijeniti tjelesni rad. koja je izrečena u prvoj glavi Svetoga pisma: Sa znojem lica svoga jest ćeš hljeb«. da osjete u srcu svome. to jest covjek treba tjelesno da radi. sto je onaj posao prirodan i sam po sebi razumljiv. Tolstoj zna. žive o trudu onih. Nikome nije ni na kraj pameti. kako je upravo neispunjavanje zapovijedi božje »sa znojem lica svoga jest ćeš hljeb« prouzročilo veliko zlo u svijetu. ali on upozorava. nego se to dosada činilo. da od dru­ gih tražimo što manje usluga. I to je eto prva i najglavnija zapovijed — nipošto prokletstvo. dobro znaju. dok se rado govori o koristi duševnoga rada. koji ne izvršuju te zapovijedi. ta j trud je lijek.

— umjereni tjelesni rad '— krijepi ne samo tijelo već i duh. U ostalom ш tim ide i savremena pedagogija. 106 . Poznato je na pr. narocito u vecim gradovima polaze gradske porodice ljeti na selo. da u Njemačkoj. gdje obraduju polja i vrtove — zdravlja radi. osim toga diže covjeka moralno..

već ju naprotiv »ruši«. U prvoj raspravi » S t o j e v j e r a ? « govori se o bistvu. ali slobodna od dogme i mistike (to jest crkvene i tajne nauke) — shodna vjera. sto upravo u toj svojoj najopsežnijoj raspravi nije dosta jasno izrazio svoj. ne samo da ne brani vjere. nastupalo vrijeme. kao i ništa ne znati«. i što »sistem«. koja ne obećava buduće sreće. sto je nepomljivo. već koja poklanja sreću na zemlji«. da nade istinu. koja se vjekovima priljubljivala duhu vremena. Tolstoj je realist (covjek zbilje). čistu i nepomućenu.e misli. Doista. koja bi nas vodila kroz stvarni zivot na zemlji. ako se smijemo poslužiti tom rijeci. on ne podnosi nista. čudnovatu misao. u kojima Tolstoj općenito govori o vjeri. VJEKA I CRKVA Godine 1855. treba da se upoznamo s onim dje­ lima. dok nije malo 107 . Tolstoj dakle želi shodnu vjeru. koja bi odgovarala sadasnjem stupnju čovječjega razvoja — vjera Kristova. jer se ne može vjerovati ono. znacenju i potrebi vjere. Prije nego prijedemo na njegova razm atranja o odnošaju crkve prema Kristovoj nauci s jedne kao i prema državi s druge strane. tako te se osjećam sposobnim. to jest ono. on samo nastoji.V. jer crkva. kaže Tolstoj. da bih joj mogao posvetiti sav svoj zivot. da istraži i na svijetlo iznese Kristovu nauku. Ta je misao osnova nove vjere. Odvajkada je kod svih ljudi. Tolstoja je u čitavom njegovu radu vodila silna želja. nije bio u njemu posve dozorio. koji je tamo u krutim crtam a izrazen. kad se vjera stala udaljivati od svoga osnovnoga značenja. premda u jednom njegovu djelu »O životu« izbija misticizam (tajanstvenost). isto je. jer bez toga nema vjere. što može da shvati svo­ jim umom. što se ne može pojmiti: »znati nešto. To su dvi­ je rasprave: »Š t o j e v j e r a?« i »0 v j e r a m a«. Tolstoj ne stvara ništa novo. što bi podsjećalo na nadnaravno. zapisao je Tolstoj u svoj dnevnik ovo: »Razgovor neki o božanstvu i vjeri probudi u meni veliku. Bit će to zato.

Obrazovani ljudi tumace na tri nacina. uz kojega pristaju i mnogi drugi. treći tvrde. i danas su ljudi odani samo stvam oj pozitivnoj znanosti.pomalo počela obamirati. no Tolstoj misli. kojoj jedinoj imadu da zahvale uspjeh. što živi cine. Medutim nauke dokazuju. koji je već otprije postojao. ali nigda nije bilo toga. 108 . Francuski učenjak Berthelot. tako te je njezino djelovanje na čovječji život sve većma slabilo. Svi ti nazori o postanku i razvoju vjere preživjeli su se. koliko imade različitih odnošaja ljudi prema božanstvu. i da se svaka prirodna pojava može protumačiti prirodnim uzrocima. što veže covjeka s Bogom. Razuman covjek ne može biti bez vjere. onaj s razumom i covjecjim znanjem suglasni te p r e m a v j e č n o m e z i v o t u od c o v j e k a s a m o g a u s t a n o v l j e ni odnosaj. da kamen i drvo ne mo­ gu biti oduhovljeni.—1907. prema Bogu. Ta se pojava mnogo puta ponavljala u razvoju čovječanstva. Vjera imade prema tome toliko. sto se zbiva u sadasnjem kršćanskom svijetu. jer ona odreduje odnosaj covjeka prema cjelini. da covjek može živjeti bez vjere. da može gomile držati u stegi zakona onoga društvenoga poretka. upravlja svim njegovim djelovanjem. » I s t i n s k a je v j e r a ili religija. i to samo zato. da je vrijeme vje­ ri prošlo i da je mora zamijeniti znanost. kaže Tolstoj. da m rtvi ne mogu imati osjećaja za ono. Neznatna je manjina obrazovanoga svijeta samo na oko cijenila vjeru. kako je na­ stala vjera: jedni kažu. koje se cjeline on osjeća dijelom. koji veže njegov život s tom vjecnosti i u p ra v lja njegovim dje­ l o v a n j e m«. Već sama latinska riječ »religija« (religaге—vezati) označuje nešto. rekao je (1827. Uceni dakle ljudi tvrde. to jest odnosaj njegov prema neizmjernosti i vjecnosti.). jer praznovjerjem ne bi to nigda bili postigli. da je proizašla iz oduhovljenja prirodnih pojava. da je strah od prirodnih sila probudio u čovjeku vjerska cuvstva. drugi pripisuju postanak njezin mogucnosti saobraćaja s mrtvim pređima. da bez vjere ne može živjeti nijedan razuman co­ vjek.

propovijedima. Pod tim je utjecajim a nastala i vjera: cuvstvo je izazva­ lo u covjeku potrebu. čuvari vjere prije svega bi utvrdili. istinitost njihova naucavanja imala su potvrditi čudesa. razum opredjeljivase ta j odnosaj. jest ta. koji je s vremenom prešao u tajanstveni lamaizam. kojima se izražava nepromjenljiva volja božanstva. koja su oni sami udešavali. isto I kod taoizma s njegovim čarolijama. Takva se razdoblja opažaju na pr. razuma i hipnoze (sugestije). nasto se kao ustuk tomu pojavilo pavlikanstvo i kao ustuk ucenju o trojstvu i bogorođici strogo muslimanstvo sa svojom osnovnom dogmom o jednome Bogu. Slično bijase i s grckom i rimskom vjerom. kad vjera jos nije bila iskvarena. Slicno se dogodilo i s crkvenim kršćanstvom. daju i cuva109 . no najvećma djeluje na čovjeka ova posljednja. tam jan i ophodnje. da ustanovi odnosaj svoj prema Bogu. i to na štetu cuvstva i razuma. Glavna zadaća hip­ noze. postojaše sva sila obreda. kod budizma. koja se kod svih vjera pojavljuje onda.Svaka vjera proživljava tri razdoblja: razvoj. Svako čovjecje djelovanje nastaje pod utjecajem cuvstva. Slično se napokon dogodilo i s papinskim sredovječnim kršćanstvom. Hipnoza se postizava različitim sredstvima: graditeljstvom. kođ bramanske vjere. a u drugu u uzvišeni budizam. koja je u jednu ruku prelazila u shodni (praktični) bramanizam. glazbom. počeo je utjecaj hipnoze sve većma jačati. kod brahmanizma i kod stare jevrejske vjere nailazimo na klanjanje. Takav je utjecaj na čovječje djelovanje posto­ jao u ono vrijeme. koji može posredovati izmedu Boga (bogova) i ljudi. koje je proisteklo iz toga odnošaja. izvjesne rijeci. da je samo jedan stalež zvan. kad nastupa vrijeme propadanja. koja vecinom dolazi od drugih. pa su prema tome svete i nepogrešive. 3. predstavama. pjesme. To se pak odvajkada postizavalo ovako: 1. nakon koje se pojavljuje kršćanstvo. ali kad je jednom stala propadati. obamiranje i preporod. a hipnoza pobudivase covjeka na djelovanje. Već u najstarije vrijeme služili su se razlicitim sred­ stvima hipnoze: tako na pr. koje se u Bizantu izrodilo u idolopoklonstvo i mnogoboštvo. 2. koje je izazvalo reformaciju. da se djelovanje uma sto većma oslabi. obredima itd.

kakvih imade u crkvenoj nauci: stvaranje svijeta prije 6000 godina. kao sto je ono gdje se glavni čin vjerski sastoji u tome. ili kad Bog kažnjava radi Adama čitavo čovječanstvo. na kaste itd. jer sve te rijeci nemaju nikakva smisla. koja su prijeko potrebna kod hipnoze: svećenički stalež. ni u što ne vjeruju. svete i grešne. I doista nijedna vjera nije propovijedala tako nesuglasnih tvrdnja. gdje narod nije bio samo podijeljen na svećenstvo i puk. pa su tumačili evandelja ne tako. ili ono otajstvo. naime da su svi ljudi jednaki sinovi jednoga oca. što govore. da je bogorodica djevica itd. sto se po Pavlu smatralo božanskom ustanovom. koje sami sebi odaberu. kao i svaka druga vjera s tom naročitom razlikom. čudesa i nepogrešivost. premda je do­ bro znao. moći. a koji imadu pravo predavati tu nepogrešivost onima. da je Isus uskrsnuo. A to i jest žna110 . Tri su dakle sredstva. radi čega će ubojice biti prokleti. a zatim šalje sina svo­ ga na zemlju. Najveće pak je lukavstvo u tome. da će ga ljudi ubiti. I time je postignuto sve: dioba na pravovjerne i nepravovjerne. već tako. da je uzašao na nebo. koji ispovijedaju is­ kvareno kršćanstvo. tako te je sve ono. kako to razum zahtijeva i njegov zdravi smi­ sao. ali tako ružnoga nije bilo nigda i nigdje. koji se nazivaju crkvom. da izbavi to čovječanstvo. sto su bilo svijesno bilo besvijesno pripisivali nepogrešivost ne možda izvjesnom slovu već izvjesnoj skupini ljudi.rim a vjere moć nepogrešivosti. Ljudi mogu doduše ustima govoriti.. već i s obzirom na općeniti društveni poredak na takve. trojstvo u jednoj osobi. sveta istina. Zato ljudi nasega vremena. protivnih razumu i savremenim znanostima. kako su htjeU oni. što je crkva morala izvrnuti čitavo naučavanje. da vjeruju. koji predstavljahu erkvu. ikone itd. da covjek jede svoga Boga. da mogne prikriti osnovnu istinu. Osim toga su ra ­ zum nazvali početnikom zablude. da je svijet postao prije 6000 godina. o kojem Voltaire veli. koji zapovijedaju i koji slušaju. Isto se dogodilo i u kršćanstvu. da je bilo svakojakoga ružnog naučavanja u različitim vjerama. bogorodica — majka i djevica u isto vrijem e. ali doista u to ne vjeru je nitko. I kršćanstvo bi iskvareno upravo tako.

grabe. Taj odnosaj ima kraj sve nepravđe i svojih dobrih strana. obreti devetnaestoga vijeka upravo veličanstveni. kaže Tolstoj. ladama. ubijaju. Kršćanski narodi pokorili su sebi američke Indijance i Afričane. plijene 111 . ali on ne može odobriti silnih žrtava. I one su se pretvorile u razbojnicke čete. jer je bez smisla. koji samo na oko vjeruju. Isto je i s kršćanskim državama danas. koje pridonosi radnički svijet za volju one neznatne manjine. vee ga naprotiv još i potamnjuje«. quia absurdum: Vjerujem. Rim je zavladao svijetom onda. a znadu. da je takva vjera nužna zato. koje robe. jer ta vjera. kad je izgubio svaku vjeru. oslobodivši se crkvenoga utjecaja ne vjeruje žato. Oni. nego ona vjeruje zato. jer su kulturom srca i osjećaja daleko iza njih. Ili kako je rekao jedan crItveni otac. neskladno i nevjerojatno: Credo. Eto ova dva odnošaja — to jest odnosaj bezvjeraca i farizeja s jedne strane. već zato. koji stoje pod utjecajem hipnoze. koji se naziva kršćanskim. da su na pr. kojim se gomile upravljaju. a u najnovije vrijeme poceli su osvajati i Kitajce ponoseći se time. AU oni nijesu pokorili ovih divIjih naroda zato. misli. koliko je ljudskih života radi toga stradalo. da vjeruje zato. koja doista vjeruje — daju smisao životu nasega svijeta. koji cine neznatnu manjinu. Velika pak neobrazovana većina. jer drži svaku vjeru ili glupošću ili nužnim oruđem.caj našega vremena. ni u što ne vjeruju. mostovima itd. da vjeruje u ono. da se njome drže gomile na uzdi. Mi bismo se samo onda mogli ponositi tom kulturom. sto vjeruje. jer je ono. a da nigda kod toga ne pomislimo. »Mi se divimo. i odnosaj velike većine s druge strane. Jedan dio ljudi. »Ljudi nasega vremena. koja osim neznatnih iznimaka doista vjeruje. jer stoje duševno nad njima. a doista nije vjera. služe onima drugima. kad bi slobodni ljudi slobodnom voljom radili«. kaze Tol­ stoj. obrazovana ma­ il jina. velika vecina neznatnoj manjini. ne samo da ne ob~ jašnjava čovjeku njegova odnošaja prema Bogu. Tako i sam Tolstoj dopušta. (Tertulijan). i ponoslmo se prosvjetom i napretkom. sto joj se ulijeva pod krinkom vjere. I tako jedni robuju drugima. gradevinama. stojeći pod utjecajem hipnoze.

sto ga većma nastoje opravdati. koje im ne mogu objasniti njihova pitanja. dok je rasudivanje kod ljudi bezbožnih. Prvi nacin je značajan kod pobožnih ljudi. Tako na pr. jednostavno i shvatljivo. dok im drugi moraju služiti. pa on­ da istom stvara umno objašnjenje ili opravdanje. koji žive bez svake vjere i kojih su prvaci uvjereni i nastojedruge uvjeriti. kod kojih razum dolazi u opreku sa cuvstvom. Ali ako je ta j razvratni covjek bezbožan. pa će nastojati. da se oslobodi svojih poroka. koja to većma prikrivaju sam čin. kojim ustanovljuje odno­ saj izmedu tjelesnoga i duševnoga (fizickoga i psihičkoga) djelovanja. na koje bi treba­ lo odgovoriti. jer mu razum to kazuje. Ovo je samo jedno pitanje. kad izvršava čin pod utjecajem čuvstva. zašto neki ljudi ništa ne rade. da je vjera nepotrebna. Tako na pr. onima prohtije. to jest dok nije tjelesno i duševno djelovanje doveo do bilo kakvoga suglasja. koje veže najjednostavnije vjersko naučavanje. dok prema drugom nacinu postupaju većinom bezbožni ljudi. Hi politickoj ekonomiji postoji pitanje. dok ni­ je ustanovio ta j odnosaj. sto se. iskoriščujući neuki narod. da je njegov postupak ružan. u savremenoj sociologiji. to jest jedni ne vjeruju ništa. dobro znade. tako te se iz citavoga me112 . I tako nastaju različita nejasna zakljucivanja. jer nemaju nikakve vjere. Posljedice takve bezbožnosti opažaju se gotovo kod svih grana duševnoga rada.. jer u njih razum odlučuje. da je znatno bolje živjeti bez svake vjere«.itd. Suglasje pak takvo može nastati na dva načina: prvi je način. tako te čini sve. i to zato. Prem a tome je rasudivanje pobožnih ljudi upravo iz toga razloga. budući da ljudi obilaze bitnost samoga pitanja baveći se nuzgrednim stvarima. dok drugi vjeruju samo na oko. ali nauka ne odgovara na nj. on se tako dugo ne može smiriti. blizi su spoznaji istine od lažnokršćanskih naroda nase­ ga vremena. kaže Tolstoj. već stvara svu silu drugih novih pitanja. zapleteno i nerazumljivo. Covjek posjeduje svojstvo. a drugi. kad covjek razumom odlučuje potrebu izvjesnoga čina. ako je u sebi pobožan. »Pogani. razvratan covjek. koji stoji pod utjecajem njihove hipno­ ze. nastojat ce svoje zle sklonosti bilo čime opravdati.

ratujući itd. samo ne onim. već kako da 113 . i razjasniti ljudima vjerska načela. No prvaci kršćanskoga svijeta nastoje to jednostavno pitanje kolikogod je moguće pred mnoštvom sakriti služeći se najrazličitijim pomagalima umnoga naklapanja. Isto se zbiva i u pravničkom svijetu. Nema odgovora. a glasi ovako: budući da su svi ljudi braća i izmedu sebe ravni. jednoga Ivana Groznoga (1530. koja veli. Odgovor na to daje vjera. »Znanosti se. one goleme većine svega covječanstva — a to bi imala biti glavna zadaća povijesti —-. kaznenom. što bi trebalo i sto bi bilo korisno za covjecanstvo. da se razruši lažni vjerski zakon i uspostavi istin­ ski. Zato treba srušiti i praznovjerje i sofizam (lažno mudrovanje). kao i o umjetnicima. da to cine pišući najrazličitije knjige o gradanskom. No ljudi. otkuda ljudima pravo. kao na pr. da to i ne cine ljudi.). . kaže Tolstoj. povijest. odgovaraju. sto je bitno. tehnologija (nauka o obrtu) ne bavi time. financijskom pravu. kako da olakša radniku posao. još i većma zamršuju to pita­ nje trudeći se oko izgradivanja tih zakona. Slično postupaju i druge znanosti.teža od pitanja. ubijajući. crkvenom. već nesto drugo. I tu postoji p ita­ nje: otkuda ljudima pravo. već se obilazi i izbjegava. A to nešto zove se država. da drugi s njim postupaju. mjesto da ga riješe prema moralnom načelu bratstva i jednakosti. koja uopće ne poznaje pitanja o životu i razvoju radničkoga i seljackoga naroda. koja isključuju mogućnost nasilja. koji su zvani.—1584. da se jedni služe nasiljem protiv drugih. Na pitanje pak. I prema tome je čitava stvar u tome. Tako se na pr. uopće bave svim i svačim. kako želi. . da jedan covjek ne može i ne smije drugima činiti nasilja. tumačenja i zaključaka ne može nista saznati. da jedni cine drugima nasilja kažnjavajući. koji su umjetnošću svojom zabavljali kraljice i vladare te njihove ljubavnike i ljubovce . to svatko treba da postupa s drugima tako. premda je jednostavan.—1603. koji opravdavaju nasilje. nego ona voli govoriti o nevaljalštinama jedne Elizabete engleske (1533. I tako se u mnogim granama znanosti često ne odgovara na ono. te pjesnicima.) i drugih.

Covjek ta j naučava. kao i u konfucionizmu. da svaka vlast dolazi od Boga. ne može uskratiti narodu«* Isto je i s lijeeničkim naukama. no još većma se udaljuje od svojih osnovnih pitanja filozofija nasega vremena. kaže Tolstoj. što se ta korist već radi svoga svojstva. i ucenjaci današnjega vremena. kako se to može kod »ograničenoga« i »nemoralnoga« Nietzsche-a vidjeti. već da se ljudi razlikuju. niti druge puštaju u nj. da su krotkost. da su uzeli kljuceve od carstva nebeskoga. »U prvi mah Nietzsche čitatelja smete. koji se oslobodiše te hipnoze.što bolje usavrši sprave i strojeve.. Na pitanje. koji bogatim staležima donose koristi. kako bi se stalo na put zlu. Ako pak narod tu i tamo imade mrvicu koristi. koja se za cudo po citavom svijetu tiska u bezbrojnim primjercima«. koje glasi: sto nam je einiti? odgovara najnovija filozo­ fija s metežem nećudorednih i neosnovanih misli. dobrohotnost i lju­ bav samo poroci. rastavljajući time još većma bogate od siromasnih. odbacit će takvu knjigu. tako te niti sami ne ulaze. Tolstoj se čudi. da treba živjeti zbog svoga zadovoljstva ne obazirući se na zivot drugih ljudi. To isto cine. kojoj se treba pokoravati i koja se nalazi u rukam a careva. koji doduše nemaju ključeva od carstva nebeskoga. Svećenici pak nastoje uvjeriti narod. iz čije filozofije proizlazi. do koje­ ga je vise ili manje doprlo čitavo covjecanstvo: i u kršćanstvu i u brahmanizmu te budizmu. koja ne bi našla izdavaca. mjesto da idu narodu na ruku. biskupa. koji žive u sjaju i raskoši. ali od carstva prosvjete. Uceni pak ljudi. kako u nje­ govo vrijeme nema takve gluposti. ili se nikako ne brinu za to ili cine sasvim protivno! Ti lju­ di mjesto da sve svoje sposobnosti upotrebe. ili se — kako je receno — nikako za to 114 . premda se ta njegova tvrdnja protivi vječnome zakonu. da kršćanstvo nije nauka o jednakosti. da ga izbave iz ropstva.. koji uništavaju čovjecanstvo. »Krist predbacivaše farizejima i ucenjacima. koje su samo imućnima pristupacne. no ako covjek malo razmisli i doista ne nade nikakvih dokaza za takve neobične tvrdnje. kaže Tol­ stoj. dolazi to otuda. papa.

da se vlast njihova osniva na tome. Ljudi pak — prije svega licemjeri i farizeji — . Vjera je. o mukama. da mu pomogne razriješiti ta protivuriječja. da rade oko prosvjete. koji bi toliko zla unosili u ljudski zivot kao oni. Ruski car na pr. vidi se iz obreda. prouzrokuju u duši djeteta borbu. jer se nitko ne brine za to. prije svega ide da se pokloni svetačkim moćima. koje je jednom bilo otrovano te živi odbacivši svaku vjeru nerijetko besavjesno i nedostojno covjeka. u kojoj je ono prepušteno samo sebi. o vjecnoj kazni. koji ne bi u te dogme vjerovao itd. samo ne ono. što je potrebno. koja stoje u opreci i s razumom i sa savremenim znanjem. da nema zlocinaca. u kojoj ga podržavaju bilo svećenici bilo učenjaci. koja pokreće stroj. koji na­ rod obmanjuju iskvarenom vjerom. Umni ljudi. ili ako već stogod rade. koji hoće vlastitom snagom da zaustavi vlak. govora. hinjene pobožnosti najviših predstavnika. Ta para je vjera«. koje je morao podnijeti jedan od te trojice za grijehe čovječanstva. da samo jednom kretnjom poluge obustavi djelovanje pare. Spasenje covjecanstva stoji do oslobodenja od hipnoзве. kaže Tol­ stoj. Cine pak to zato. svetkujući blagdane. je r mogu narodu prije škoditi nego koristiti. Oni podsjećaju na covjeka. kad dode u koji grad. rijetko ostaju bez pogubnih posljedica upravo ta ­ ko. dok je potrebno. kao sto i tijelo. jer osjećaju. pocetnik i pokretač čitavoga društvenoga poretka. pohadajuci crkve itd.ne brinu. Bogoslovi pak nastojeći ta protivurijecja dovesti u sklad još i većma ih zamršuju. Vjera je dakle glavni pokretač svega. jer je znao. strašno se ogrešuju o veliku većinu naroda. Jer oni već malu djecu uce o trojstvu. da im je nji­ hov položaj samo vjerom uvjetovan. Sva ta naučavanja. 115 . cine to većinom zato. da mogu medu ma­ iljinom osigurati sebi ugodan položaj. koji se nakon dugih i teških borbi konacno oslobodise te hip­ noze. njemački car opet svakom zgodom izgovara i spominje ime Boga i K rista itd. I takvi ljudi svakako nijesu zvani. jer dobro znadu. onda poduzimaju svašta drugo. Isto tako i bogati ljudi gradeći se pobožnima. Licemjere i farizeje osobito je osudivao Krist. koje se protivi zdravom razumu. kojom se groze onomu. kao i covjecjom savjesti. Da je to doista tako.

da u cevjeku imade čestica toga božanskog poeetka. Kod vjere se većma gleda na obrede i spoljašnost ne­ go na bistvo njezino.. taoizmom. »Tvrditi. No ljudi govore. a ne o~ na naueavanja o trojstvu. već se naprotiv ljudi sve većma udaljuju od mogućnosti. ali 011 se ne će žacati ubiti covjeka. jer bi narodi živjeli složno zadovoljnim životom. ruski seljak prije umrijeti nego ispljunuti pricest na smetište. sto se najbolje vidi iz nasega postupka. da treba ugusiti strasti i uveličati ljubav i da postupas s drugima tako. kad bi roditelji. isto je. Premda imade s obzirom na vanjsko obličje razlicitih naueavanja. Tako će na pr. . . kako želis. kaže Tolstoj. socijalističkih udruženja itd. koja nas ona uči. »No ništa se ne poduzima. već da je to filozofija. pocetak svega. pa i muslimanstvom. jer je neskladno). Po njihovu vjera treba da bude nešto vrhunaravsko. ucitelji i drugi tumacili te istine. ako to od njega zatraži vlast. quia absurdum (vjerujem. Za nas je istinska vjera kršćanstvo. da bi drugi postupali s tobom . i ne samo da se ne nastoji odstraniti obmanu i ne propovijeda istina. da je truli zadah gnjile jabuke i lose njezino djelovanje na želudac osnovno svojstvo jabukova ploda«. kao kad bi ustvrdio. to jest nešto besmisleno. u bistvu su svojem sve te vjere jednake. o uzasašću i slično. jevrejstvom. da spomenute osnovne istine ne ci­ ne vjeru. da vrhunaravnost i neshvatljivost cine osnovna svojstva vjere. koliko se ono — ne možda svojim izvanjskim obličjem vec unutarnjim svojim osnovnim istinama — podudara s bramanizmom. sto je tako prirodno 1 116 . koji bi vodila jedina vjera. o iskupljenju. kaže Tolstoj. konfucionizmom.čovječanstvo treba da se vrati k istinskoj vjeri. Ne bi trebalo diplomata. A istinska vjera može biti samo ona. medunarodnoga prava mirovnih kongresa. etika i slično. vjera po njihovu treba da bude neukusna i neshvatljiva — vjera ćudesa i vrhunaravskih dogadaja: credo. Osnovne pak istine jesu: da postoji Bog. Sve bi to bilo suvišno. da prihvate istinu. Vjerske istine tako su jednostavne. da bi se život covjecji naskoro promijenio. koja utvrduje odnosaj co­ vjeka prema Bogu. Da se pak ljudi ne micu i ne cine ono. to jest na ćudoređe i životna pravila. b ir dizmom.

bez kojega ne može postojati ži117 . kad bi ju jedanput srušili. da se životni zakon sastoji u borbi i u proganjanju izmedu sebe. jer misle. već da treba odgajati ljude u ljubavi i uzajamnom poštivanju i da treba djela ljubavi nagradivati. da li imade izlaza iz toga zacaranoga stanja. koji se oslobodise od crkvene hipnoze. da se dijete ne smije odgajati vojnicki. kojima je ovakav poredak poćudan. osnovan na sili. vješalima. a ne u ljubavi i potpomaganju«. Tako su mislili kršćanski reform atori i osnivači razlicitih nauka kao na pr. Iznajprije se mislilo. Pa ni učeni ljudi. već su naprotiv svakoga progonile. da će preokret doći. Ljudi neupućeni u vjerske istine misle. da svoj život udesavaju i zaštićuju nasiljem. koji od njega stradaju. kad pokvarenost postigne svoj vrhunac. Tolstoj se pita. to jest da ga izvedu iz toga nesnosnoga stanja.potrebno. koja se već odavna preživjela. koji su htjeli zamijeniti društveni poredak. tamnicama i sličnim. ili da nema svrhe izlagati se progonima ili da je svaka vjera zabluda. tako te sebi ne mogu ni zamisliti drugacijega đruštvenoga poretka. da su vlade zvane da se zauzmu u tom pitanju za narod. glavni je uzrok. da na istinskoj vjeri osnuju novi drustveni poredak. Mnoštvo pak ne može ništa poduzeti. te nemaju sto drugo da stave na njezino mjesto. s razumnim životnim ustrojem. bajunetima. pa i onda. To su ljudi. ne miču se. Sjutajev i drugi. Tako misle ne samo oni. što su vjekovima provodeći bezbožni zivot privikavali se. koji se osniva na ljubavi i uzajamnom podupiranju. No državne vlasti ne samo da nijesu nigda smatrale svo­ jom zadaćom. i to od lju­ di pobožnih. Tako mi­ sle i mnogi ruski reform atori kao na pr. koji u vjeri vide onaj sveti oganj. Ali se Tolstoj unatoc tome čvrsto nada. koji bi se usudio narodu tumačiti osnovne istine vjere. je r živi u tami i neizvjesnosti. evropskoga komunizma i dr. I do­ ista za bezbožne ljude nema i ne može biti. Tako je mislio i kitajski reformato r Mi-ti. da se odrasli ne smiju nagrađivati zk junacka djela. Izlaza dakle iz toga stanja na ovaj nacin nema. već i oni. Tako su odvajkada mislili ljudi. kojih će uvijek biti u svijetu. koji predlagase.

Protumacivši tako. koja su zbog dugoga bezbožnoga zivota usahnula. Konfucijeva. Vjera je samo jedna i tu vjeru svaki covjek nosi u sebi. kojih su često pune tam ni­ ce kao u Rusiji. brahmanska i b) zapadne nauke: 1. I prema tome istinska vjera nigda ne može biti nerazumna i nesuglasna sa savremenim znanostima. Nazivati različita naueavanja posebnim vjeram a isto je. neka ne traži vjere ni za gorom ni za morem. koji ne go­ vore isiinu jezikom kao i mi. kako je već Mojsije govorio narodu izraelskomu. poput vatre. Laotseova (taoizam). Ti pobožni ljudi. kakvih imade vjera i koje su najbolje. jevrejska. »pa bilo njih jos tako malo i bio njihov javni položaj još tako neznatan. iz kojega proizlazi udešavanje čovječjega djelovanja. kad ljudi pojedina vjerska naueavanja sm atraju posebnim vjerama. 2. Islam proizlazi 118 . kao kad bismo tvrdili. Vjera je jedna. da imade oko tisuću vjera. kaže Tolstoj. kršćanska. prelazi Tolstoj u drugoj raspravi »0 v j e r a m a« na pitanje. da ljudi. Općenito se drži. Po Tolstoju imade u svemu šest glavnih vjerskih na­ uka ili ispovijesti: a) istocne nauke: 1. 3. 3. budistička. koja besvijesno tinja u srcima ljudskim.vot čovječji. a koja je danas tako iskvarena u rukama crkvenih predstavnika. koju su prije tisuće godina javno propovijedali veliki apostoli. čovječanstvo treba da se preporodi i ono če se preporoditi pravom istinskom vjerom. niti može vrhunaravnost i neshvatljivost biti svojstvom njezinim«. sva srca. govore i misle sasvim drugacije od nas. sto je vjera uopće i koja joj je svr­ ha. već u srcu svome. jer Bog nije mogao tako strašno zavesti čovjecanstvo davši mu tolike razlicite vjere. ni na nebu ni na zemlji. ima samo razlicitih vjerskih nauka. koji ispovijedaju drugu. zapaliti citav svijet. ljudi će ti. Prava pak je »vjera onaj odnosaj izmedu covjeka i beskrajnoga svijeta. kaže Tolstoj. koja zapaljuje suhu stepu. bili oni jos tako slabi svojom naobrazbom ili umom. da onda svatko svoju drži pravom i spasonosnom mrzeći i progoneći one. a žeđaju za obnovom«. 2. zato je pogrešno. no po mnijenju Tolstojevu ne može ih vise biti osim jedne. da se uopće ne može vise nazivati vjerom.

Isto se dogodilo i s ostalim vjeroispovijestima. proizašlo iz pravoga kršćanstva. ka­ ko ga K rist naučavaše. proroci u pripravljanju za carstvo božje. 2. podsjeća na nepokvareno kršćanstvo. kako ga je K rist naučavao. koje se prešavši u ruke svećeničke sve većma udaljivaše od svojih osnovnih istina. jevrejstvo stoji u neposrednom odnošaju s krsćanstvom. Prema ovim naukama dijeli se i eovjecanstvo. 4. Dok je u svojoj »Ispovijedi« među ostalim govo119 . znatno udaljilo od osnovnih istina Kristove naufce. Konfucije u služenju državi. budući da su i one ostale bez svećenstva. kako će udesiti svoj zivot na ovome svije­ tu. da upute čovječanstvo. Prema tome stoje vjerske nauke u ovom odnošaju iz­ medu sebe: brahmanstvo prešlo je u budizam. koji je također proizašao iz krsćanstva i jevrejstva. Sokratova. 5. dok konfucionizam. I jevrejska je nauka prešla u svećeničko praznovjerje. kako ga crkva naučava. islam. Sokrat u zapostavljanju tijela duši. dakako ono kršćanstvo. Od ovoga općenitoga prom atranja prelazi Tolstoj na tumačenje kršćanske vjere prikazujući je u svijetlu crkvene nauke i to u raspravi » R a z u m i d o gm a«. napo­ kon stoicizam i filozofija predstavljaju takoder nepotpuno kršćanstvo. Zenonova. dok konfucionizam predstavlja nerazvijeno kršćanstvo. Epiktetova. dok je crkveno kršćanstvo. jednako je ukljucen u kršćanstvo i taoizam. I stoičke na­ uke. jer se crkveno kršćanstvo. to jest kršćanstvo. Osnovne misli svih šest vjeroispovijesti ujedinjuje u sebi pravo krscanstvo. budizam u kršćanstvo.iz jevrejstva i kršćanstva. Prema tome imade pet različitih nazora o zivotu: 1. kako je rečeno. Sve te vjerske nauke imadu tu glavnu svrhu. Laotse u uništavanju svake želje. Mark Aurelijeva. čiste su i srodne nepokvarenomu kršćanstvu. jednako se udaljio od osnovnih istina pravoga kršćanstva. budući da nema svećenika. napose pak s budizmom i taoizmom. 3. Kršćanstvo sjedinjava i objasnjava sve ostale nauke. Buda vidi pravi smisao života u odricanju samoga zivo­ ta. koji su se znatno udaljili od pravoga kršćanstva.

nipošto dva. kad bismo htjeli potanko prikazati ovo Tolstojevo djelo. u ovoj ra s­ pravi podvrgava Tolstoj strogoj kritici crkvene dogme (vjerska načela). da je Bog dokučiv. dao se Tolstoj na proučavanje bogoslovske nauke. sto ne valja. Nekoliko prim jera dostat će. od onoga. budući da se to proučavanje nije samo u tome sastojalo. odmah u početku govori o protivurijecju. Pri tom ga je mnogo muke stajalo da obuzda srdžbu.rio o lošem utjecaju crkvene nauke na uzgoj. da se uvjerimo o tacnosti Tolstojeva raspravljanja. tumačenjima i dokazivanjima. kaže Tolstoj. kaže on. da je Bog nedokučiv za covjecji razum i da ga lju­ di mogu samo djelomično spoznati. već treba reći. koja je proučavao. već da kritickim okom prozre tu nauku. Ova tvrdnja stoji sama sa sobom u protivurijecju. jer ako se Bog može djelomicno spoznati. stoje u opreci rijeci: »Božanstvo se ne da objasniti. budući da je upravo prenatrpano izvacima. Već oл^е dvije riječi »općenit« i »osobit« unistavaju. Na drugom mjestu opet glasi ovako: »Osim toga nam je Bog u početku zako120 . da se upozna s crkvenom naukom. poput »marljivoga seminariste«. Da bi mogao sa čisto naučnog gledista ispitati valjanost vjerskih istina i crkvenih vjerskih načela. jer da Bog može prema svijetu i covjecanstvu imati samo jedan odnosaj. ni­ ti sina doli otac« (Mat. što vise bezobzirnošću govore ti crkveni stručnjaci o stvarima. pojam o Bogu. ali samo djelomično. sto valja. 27. koje se nalazi u katehizmu Filaretovu. jer nitko ne zna oca doli sin. Mucan bijaše to rad. s kakvom površnošeu. naročito spominje Tolstoj »Dogmatičku teologiju« Makarijevu. kako sam kaže. Tako na pr. koje su pune protivurijecja. kad je vidio. Od djela.). onda on nije nedokučiv. niti se može shvatiti. Isto tako. gdje je nailazio na protivurijecja. 11. gdje se raspravlja o dvjem odnošajima Boga stvoriteIja: o njegovu »općenitom« odnošaju prema svijetu i njegovu »osobitom« odnošaju prema covjecanstvu. prema Tolstojevu mišljenju. pa je tre ­ balo tamo. koju pravoslavna crkva drži najboljim djelom ove vrste. svojim razumom da razluči ono. Nadalje se govori u prvoj dogmi pomenutoga katehizma. Daleko bismo pošli.

A tanasijska (Atanasije 295. da je crkva nosilac istine. niti su one rastavljeno biće«. da možda način ne valja. na kojima se osnivaju najjasniji zakoni. tri je­ dnako jedan i opet jedan jednako tri«. sto crkva istinitim drži. a zatim po svom jedinorođenom sinu gospodinu i Bogu nasem spasitelju Išusu Kristu saopćio spoznaju o sebi. ali tako. da je Bog ljudima ovako odgovorio. dakle ih stoji jedno ili drugo. No ona to ne čini.—373. kojim se crkva služi. Brojkama izražena gornja dogma glasi: jedan jednako tri. — »Ta nije moguće. dok je objava o bistvu Boga.) vjeroispovijest veli: »Mi štujemo jedinoga Boga u trojstvu i trojstvo u jedinstvu. kako su je naucavali proroci. Jedanput se veli. a zatim opet.nom i prorocima. da su tumačenja o nedokučivosti Boga vrlo netačna i da su se bilo hotimlce bilo nehotice uvukli krivi nazori. da se Bog ne može shvatiti. kaže Tolstoj. koji u isto vrijeme tumače ovu dogmu i kao istinu i kao pouku u onom. već jednostavno kaže. koji bi bio tako slabouman. isto što i doku­ civost Boga. Zato prelazi na ispitivanje same objave. da ga mogu shvatiti. i to brojkama. koja obrnuto govore. Isprva misljase Tolstoj. kojima je samo zato dao razum. da se može. apostoli i Krist. Prije nego je poceo proucavati djela crkvene nauke. koliko ga mi možemo da shvatimo«. jer nas tako uči nepogrešiva crkva. samo je gomilanje rijeci bez svakoga smisla. već i besavjesnost. U obim je tvrdnjam a ne samo nejasnoca. mišljaše Tolstoj. U bibliji imade takvih m jesta vise. da božanske osobe nijesu niti stopIjene u jedno. Im a li covjeka na svijetu. I prema tome su sva dokazivanja suvišna. gdje se dokucivost Boga niječe. dok opet imade takvih. pa bi prema tome i teologija trebala da se odluči bilo za dokucivost ili nedokučivost. Kako bi bio dakle Bog ovako nejasno izrazio svoje »ja«. veli Tolstoj. dok će objavljene istine same po sebi ipak biti ispravne. da je to sve istina. što ih uopće imade ti opsegu čovječjega uma? 121 . da ne bi na upit djeteta tako znao odgovoriti. no vec iza nekoliko strana primjecuje sa žalošću. da ga dijete mogne razumjeti? Jer ovo nije nikakvo razjašnjenje.

vječnost i neprolaznost izricu isti pojam. Tolstoju je neshvatljivo.. da su ovdje pobrkani stariji i noviji pojmovi o božanstvu — pojmovi o poganskom i krsćanskom Bogu. ali ona ipak to čini. kad veli. sto vise ona govori i o najbitnijim oznakama. pismu stoji pisano.Tolstoj se pita: »Što to znači jedinstven pa ipak trojstven? Crkva uči nerazumljive rijeci »Bog je jedno i troje«. trebalo je svladati se i daIje proučavati. to jest po smislu isto. Pitanje. premudar itd. koje huli na Boga«. Ovakva i slična tumačenja naziva Tolstoj »strašnim štivom. vječnošću. U Sv. potpunošću. da Bog imade bezbrojne oznake: vječan. da sav ta j posao napusti. kako se može iz bezbrojnih oznaka odrediti. Moj. da Bog sve zna: prošlost. Tolstoj se pita. no budući da mu je ležalo na srcu. sto je Bog u svome bistvu. Bog je duh. i dok je neizmjernost samo sinonim. kad Bog stvara svije t »hajde da stvorimo«. predobar. Crkva veli. po čemu je neogranicenost slična potpunosti. pa ipak kažnjava vremene grijehe 122 . koje ocito stoje u protivuriječju. no budući da Bog prema bogoslovnoj tvrdnji stoji izvan svakoga vremena. I već bijase odlucio. tako je i s oznakama »dobrostiv« i »pravedan«. neprolaznošcu i svemogućnošću. (5. dok se u bibliji govori u množini. a ne će da prizna. 4. koje su najznatnije. dakle toliko. sto crkva na svoj način zna da protumači. neovisnošću. svemoguć. Da je to pitanje odvajkada zanimalo ljude. što i neogranicenost. 15—16). Kao sto su pomenute oznake božanstva samo onako nabacene bez svake unutarnje veze. da se time označi trojstvo. ili koja je razlika između samostalnosti i neovisnosti. što može dakle za njega biti prošlo i buduće? Bog se razlikuje od drugih bića: neogranicenošću. koja kršćanima daje smisao zivota. Bog je dobrostiv. vidi se iz »Staroga zavjeta«. gdje je zabranjeno Boga u bilo kakvom obliku prikazivati: »Nemojte griješiti i nemojte sebi praviti bilo kakav lik muškoga ili ženskoga roda«. neizmjernošću. da ispita nauku crkvenu. da se o njima uopće ne može ni govoriti. sadasnjost i budućnost. da je to u množini izraženo zato. bilo je već u prvo vrijeme kršćanstva predmetom osobitoga razm atranja. samostalnošću.

kad vremene grijehe kažnjava vječnim mukama? Mi odgovaramo: Bog je i pravedan i dobrostiv. veli Tolstoj. jer iz vječnih muka nema izlaza. što ne­ ma smisla«. Ali ako pitamo. već upravo vrijedaju zdravi razum«. Ja ne mogu drugačije. da Bog kažnjava kao otac brinući se za nas spas.vječnom vatrom. kršćanstvo gotovo tisuću godina staro. jer se samo ono može vjerovati. svatko će odgovoriti. kao što nema ni spasa. U Rusiji je. jer se ne može vjerovati riječima. sto razumijevaju pod trojstvom. medu njima i Augustin: »Vi pitate. što se može i shvatiti? »Ako tko kaže. da je jedan Bog u tri osobe. Na osnovi dogme o trojednom Bogu počivaju i druge dogme. onda lar že. Napokon govori Tolstoj i o prvome grijehu. jedva će moći jedan od njih desetorice da odgovori. kaže Tolstoj. i tko veh. Tko pozorno prožita prva poglavlja o stvaranju i onda crkveno 123 . I nehotice se covjek pita. taj laže. Kako je to moguće ? — Na to odgovaraju najveći stručnjaci. jer bih priznavajući tu dogmu nijekao samosvijest svoje razumne duše kao i spoznaju Boga«. kad iz svega toga znanja nista ne može da izade. kako može pravedni i dobrostivi Bog da kazni vremene grijehe vječnim mukama. ne priznaje ni onih drugih. da vjeruje nešto. Zato Tolstoj kaže: »I ja nijecem tu dogmu. ako zbog vremenih grijeha treba u vjecnu vatru. cemu treba da znamo sva ta neshvatljiva potpuna protivurijecja. koje ne samo da nemaju nikakva smisla. zašto je dakle ne zna nitko? Zato jer covjek ne može da zna ono. pogotovu kad ta protivurijecja samo smetaju vjerovanju. Na to odgovara crkvena nauka. No Tolstoj to upravo i pita. premda ovdje ne može biti govora ni o dobroti ni o ljubavi. »Dogma o trojstvu nije ni zamršena ni duga. osobito one. njegova je dobrota pravedna dobrota. a kazne njegove da su dokaz dobrote i ljubavi njegove. i tko ne priznaje dogme o trojstvu. može li Bog biti pravedan. u čemu je nauka Kristova. koje se odnose na spasenje. što ne može shvatiti. njegova je pravednost dobrohotna pravednost«. Za cijelo to vrijeme uče svećenici naro$ osnovnu misao (dogmu) o trojstvu. kaže Tolstoj. Pitamo i seljake.

Bogoslovija je onu priču o poganskom fcogu dovela u odnosaj s Bogom. koja je Adamu otkrila tajnu. koji se ljudi boji — dakle o poganskom bogu. kaze Tolstoj. već je ona na­ sijedna. samo se priblizavahu k 124 .prikazivanje o padu prvoga čovjeka. koji su te rijeci pisali i govorili. kaže Tolstoj. upravo ti citati pokazuju. kojega je K rist propovijedao i koji je ljubio svijet. dobrostivi Bog. pita Tolstoj izmisliti nećudoredniju nauku? Bogoslovi su sami sebi spleli čvor. uvjerit će se. Prema ovakvom tumačenju prvoga grijeha kršćanski je Bog upravo tako strašan kao i svaki drugi poganski. dok se iz biblije vidi. covjek se ne može osloboditi vlastitom snagom. žli i slobodni covjek. Iz crkvenoga tumacenja proizlazi. da je kušanje s drveta spoznaje dobra i zla donijela nesreću ljudima. Vidi se dakle. pa ipak mora da trpi nemajući snage da samo sebi pomogne. kako ga bogoslovi prikazuju. prevario da će umrijeti. koje nije ništa sagriješilo. da je to bilo za covjecanstvo upravo od velike koristi. jedina su sredstva: molitva. koje ne razlikuju dobra od zla. koji podsjeca na Zevsa i njegov odnosaj prema Prometeju. već o bogu. koji mu je ukrao vatru. da se tu ne radi o onom dobrostivom krsćanskom Bogu. I da ga uplaši. Prema tome je čitava ona priča o padu Adamovu izmišljotina bogoslova. »Sva svoja tumacenja i dokazivanja o dogmama osnivaju bogoslovi na citatima. nijesu Boga shvatili. U bibliji se ne govori o vragu u obliku zmije. da je Bog stvorio covjeka u istom stanju kao i životinje. stvoritelj i brižnik covjekov s jedne strane. da oni. Posljedica pada prvih ljudi bijase ta. već se govori o zmiji kao najlukavijoj životinji. I kao uvijek. koji je ljubomoran na covjeka. da ne jede sa stabla spoznaje. i zato mu je zabranio. Zato i kaže crkva: »Vi ste puni grijeha. da biblija i bogoslovija dvije posve različite povijesti kazuju. »Je li moguće. nesretni. dakle o bogu. sakram enat i milost«. dva su pojma. je r stoji pisano. koji ljubi čovječanstvo. koji se posve iskljucuju«. s druge strane. bude li jeoodnjega. koji ne mogu da razriješe. važa sklonost na grijeh ne stoji do vas. Svemogući. da je grijeh njihov prešao na čitavo čovječanstvo.

oni znadu istu praistinu. pa budući da sami ne moze~ te da udete u njih. zatvarate ih i drugima. Glavni pak uzrok takvomu krivomu naučavanju nazire Tolstoj u odnošaju. kojemu je Tolstoj mnogo truda i vremena posvetio. Istina je dakle samo jedna. to jest oni su utvrdili svoj odnosaj prema Bogu. ima svrhu. da sve ono naučavanje o prvom grijehu. različit. Ljudi žive. nalazi ta j smisao i živi na osnovi toga smisla. koja se udaIjila od prave Kristove nauke. kojoj se nesretno covjecanstvo u svojoj nevoiji utjece. prema tome su našli i smisao zivota. koja se stotinama godina uvelicavala imajući izvjesnu nisku svrhu. i umom svojim proniknuti do u najdublje dubine vjerskih istina. Gvim svojim proučavanjem. što da­ je snagu i smjer životu. ali ne o Bogu. Ovako dakle stoji s crkvenom naukom. nije ništa drugo već ona varka. Vi ne govorite o Bogu. koji ne izvršuju obreda. do vraga. samo je način. Svaki covjek. sto joj je doista neko vrijeme i uspijevalo. koji doista živi. već o nečem drugom«. da čitava ta vjerska nauka. što je pisano. razumjeti. a to je razumljivo. vi. u kojem je rasprava o dogmi pisana. jer svi ljudi posjeduju u glavnom ista 125 .spoznaji govoreći o nekom moćnom poganskom bogu. koju je jednoć držao izražajem narodnoga vjerovanja. htijući vlastitim ocima svojima vidjeti ono. sto daje smisao životu. Pod potonjim riječima Tolstojevim »imajući izvjesnu nisku svrhu« treba prema duhu. to jest no. kako bi crkva. koji ste uzeli ključeve od nebesa. koji je urodio strašnom posljedicom za čitavo covjecanstvo (vjecnim prokletstvom za sve one. Ako ga pak nije nasao — onda on umire«. koji postoji izmedu crkve i države. S ogorčenjem završuje Tolstoj svoja razm atranja o dogmama nazivajući tumacenja crkvene nauke »huljenjem na Boga« te dovikuje bogoslovima i predstavnicima crkvenim: »Idite i vi do oca vasega. imala neomedenu vlast nad njim. Svoje misli o tom iznosi u raspravi » C r k v a i d r ž a v a « . U pocetku ove rasprave doslovno kaže Tolstoj ovo: »Vjera je ono. u kojega mi vjerujemo«. dode do uvjerenja. ka­ ko tu istinu izricu. sto ih u ime spasa nalaže crkva).

pa se prema tome vjere. što je kršćanstvo u času. kao kad bismo rekli. bilo sami prelaziti s jedne vjere na drugu. pa ipak se to odvajkada činilo. sto s obzirom na prvobitne pojmove ne može postojati. no od toga vremena postala je djelom. i to djelom varke sa svojim moeima. Sva je dakle zabluda i varka u pojmu crkve. treba ispitati. nego sto je pojam crkve. koje su proistekle iz duša čovječjih. da je koja država kršćanska. No vrhunac je svemu zlu u sjedinjenju kršćanstva sa svjetovnom vlašću. nego sto je pojam crkve«. bilo zahtijevati od drugih. Počevši od vremena Kristova što se dalje vjera širila. veli Tolstoj. Car je Konstantin stojeći prema poganskom mnijenju na vrhuncu čovjecje veličine — on bi uvršten i medu bogove — primio kršćanstvo davši tako prim jer svome narodu. Varka je dakle u to­ me. 136 . veli Tolstoj. tvrdeći. a čini se jos i danas. u osnovnim istinama ne mogu razilaziti. isto je. da je led topao. nema pojma. da pri­ me njihovu vjeru. nema pojma. kad je Konstantin na nj prešao. »Od svih bezbožnih pojmova i rijeci. da je njihova vjera jedina pra­ va i istinita. to se većma udaljivala od istine ističući sve vise i vise svoju spoljasnost. koji vjere ne­ ma u srcu svome. koji bi bio većim zlom urodio. Vjeru promijeniti može samo onaj. »Jer kad kažemo. koji bi bio većma protivan nauci Kristovoj. I sada se pitamo.duševna svojstva. Budući da je vjer^ uvjet životu. da napusti svoju vjeru i prijede na drugu. a kršćanstvo bez odricanja te vlasti ruglo je kršćanstva. naime: kršćanska država. to jest ili nema države ili nema kršćanstva«. kada i kako je crkva postala i kako se razvijala. ko­ ji se takoder počeo obraćati te pružio ruku pomoćnicu protiv raskolnika utvrdivši na svjetskom koncilu u Nikeji »jedinu pravu« kršćansku vjeru. I tako je od svjetovne vlasti i kršćanstva postalo nešto. svojom euharistijom i sličnim opsjenama. prisvojilo sebi svjetsku vlast. Do cara Konstatina i do nikejskoga sabora crkva je samo pojam. a da možemo to razumjeti. protuprirodno bi bilo zahtijevati od covjeka. otkuda ta zabluda. već je samo ispovijeda riječim a! I upravo iz toga razloga mogahu ljudi. ne­ m a bezbožnijega pojma i bezbožnije rijeci.

na nauku o dogmama. i to unatoe svemu nemoralu. pomazase Konstantina jednoga od nasljednika »rimskih razbojničkih atamana« (poglavica). duhom te njihovim odnošajem. zabacivala sve. već sami kao bogovi (jer je u njima duh sveti). Crkva je dakle sisla s pravoga puta onim časom. koji su njima bili na ruci. na moralno naucavanje o poniznosti. zatim na nauku o pricesti s vinom ili bez vina. vidi se iz zlih posljedica. i progutati komadić hljeba s vinom i sve je oprošteno«. Od to ­ ga su vremena predstavnici crkve pomazivali one ljude. koji su imali objasniti dogme. kaže Tolstoj. koji se bio zasitio razvratnoga života te dao prednost nekim kršćanskim dogmama zabacivši predasnje svoje vjerovanje. kaže Tolstoj. nastojaše. Nauci se o dog­ mama odvajkada davala prednost s obzirom na moralno naucavanje iz razloga gore navedenih. sto i kako su htjeli.Svećenici ne samo kao ljudi od Boga. da što većma usavrši izvanjsko obličje vjere prikrivajući tako bistvo nauke Kristove. te ih nazivali vladarima »po milosti božjoj«. sto su ih ti ljudi znali pociniti. da on svojim nasiljem može pomoći vjeri — vjeri poniznosti i samozataje. gdje ona počiva na sili. Da je to doista tako. s kvasnim ili beskvasnim kruhom itd. o cistoći tijela i duše. gdje je dogmatička nauka idući u susret svjetovnoj vlasti. »Treba se tek pokajati. i 2. ko­ je su se razvile iz toga odnošaja crkve prema državi. ko­ ja je narode svoje uvijek nastojala držati u nekom hipnotičkom stanju. sto ga bijase počinio. kad je posvetila prvoga cara i uvjerila ga. jedino ne može postojati tamo. podijelio je Tolstoj kršćansku na­ uku na dvoje: 1. počevši sa sinom i sv. A zato je opet Konstantin sveeenicima sve pustio na volju. 127 . o miroljubivosti itd. što je državi bilo nepoćudno. Da bi to objasnio. dok su plodovi svih tih umnih radova. I sada da ocisti sebe i nezakonitu svezu sa svjetovnom vlasti. može biti u svim tako zvanim raskolima (herezama). »Istinska vjera. naime da se što većma pokriju osnovne istine Kristove nauke. gdje je crkva sjedinjena s državom. ne obazirući se katkad ni na najveća nedjela. kršćanskim carem.

kaže Tolstoj. to da je učinio samo zato. da ne dolazi s nikakvim posebnim naucavanjem.bili ovi: zloba. da uopće ne tumačimo Sv. u čemu je njegovo naucavanje i kako shvaća pravu kršćansku nauku. kazne. jer zna­ de istinu tako izreći. pisma. Glavno pak mjerilo kod čitanja imaju biti rijeci Kristove: »Receno je starim a: oko za oko. i to samo zato. da spasi ljude. da ne može svatko razumjeti Sv. I ako je pisao knjige o kršćnskoj nauci. te bi se svi razišli u shvaćanju. progoni. uvijek će to znati tako izraziti. »Veliki učitelj i jest samo po tom velik. potrebno je. Pripisujući osobitu vrijednost uzgoju u pravom vjerskom duhu posvetio je Tolstoj i tome jednu raspravu »O v j e r s k o m u z g o j u « . 128 . zub za zub — a ja vama kažem: ne protivite se zlu«. kad se oslobodimo svih predrasuda s jednom željom. da ga možeš onako tumačiti. pis­ ma i da je bezuvjetno potrebno neko predznanje i škola. Da bi­ smo mogli. koji bi imao biti osnova sve­ mu čovjecjemu djelovanju. A to je nemoguće. da otkrije ljudima božansku istinu. da bude jasna kao sunce«. kako je ona objavljena u evandeljima. pisma. lomače i inkvizicija. glupi covjek — ako želi ljudi­ ma dati za njih važmi uputu. No to ne može ni onda biti. kaJkva ona doista jest. No Tolstoj misli drugacije : »Krist — Bog po crkvenoj nauci — sišao je na zemIju. ako K rist nije bio Bog. Prema toj jednostavnoj i razumnoj nauci treba da bude udešen i vjerski uzgoj. tako da ne bi ljudi rijeci njegovih krivo tumačili. ako je Krist bio Bog. da ga ljudi mognu razumjeti. sto je trebao kazati. i taj Bog nije znao ono. koja će ih voditi u životu. I eto dode Bog na zemIju. vec da shvaća kršćansku nauku onako. Tolstoj veli. Covjek — prosti. odgovorio je Tolstoj u svojoj raspravici » K a k o t r e b a č i t a t i e v a n đ e l j e ? « Rado se govori. već samo veliki učitelj. da shvatimo stvar onako. kako je ono pisano! A to ćemo onda. već da ga nastojimo onako shvatiti. Na upit. Tako tvrde bogoslovi. kako se ono doista imade shvatiti. ubijstvo žena i djece. kaže Tolstoj shvatiti kršćansku nauku onako. da dokaže neispravnost bogoslovskoga tumačenja Sv. kako je napisana. mržnja.

čudesima i neistinitim pricama biblijskim. Već malo nevino dijete mora da uči onu okrutnu jevrejsku legendu. najstrašniji zločin. naime. sto ono već i samo u sebi besvijesno osjeća. na koje nas je osudio.Tolstoj se pita. kad ćemo ispunjati tu volju. kaze Tolstoj. da bi drugi postupali s njim«. da ublazimo toga Boga i da se izbavimo onih nevolja. koja nas okružuje. koji je uzrok. da covjecanstvo živi ta ­ ko bijedno i nezadovoljno. kako želi. koju je taj Bog bilo s kojega vec razloga naložio svemu covjecanstvu. no prozrevši to pitanje dode do uvjerenja. Mjesto da se dijete poučava u onom. u kojoj se nalazi covjecanstvo. veli Tolstoj. da su tomu krive gospodarske prilike i državna vlast. već u lažnom vjerskom uzgajanju. samo je jedno sredstvo od potrebe: svatko treba da s drugima postupa ta ­ ko. koju Tolstoj drži istinitom. naime da je svrha životu sreća. da svi budemo sretni. na tu vjersku laz. u koju ni mi sami ne vjerujemo. izrekao je ovim riječima: »Došli smo na svijet i živimo ne svojom voljom. koja se postizava ljubavlju izmedu ljudi. a da i ne govorimo o ikonama. koje zovemo Bogom. u molitvama. »Mi smo se tako privikli. koji sebi možemo zamisliti. Ovakvo je na­ ucavanje. Iznajprije misljaše. stvorilo i svijet i covjeka. da je njegova glavna dužnost u slijepoj odanosti prema crkvi. da bude sretno i zadovoljno. sto zovemo Bogom. nastoje ga uvjeriti. da ne primjecujemo svega toga užasa. Mjesto da se dijete pouči i uvjeri o onom. da uzrok bijedi. dok su svi uvjeti tu. koja se osniva na sili. glavna pak naša zadaća jest. <la je prije šest tisuća godina neko čudesno pusto bice. a zli Bog da je zato i njega i sve nas kaznio i zatim smrću sina svoga iskupio. kojima je prenapunjena crkvena nauka«. u pričesti. 129 . sve te gluposti i okrutnosti. da se izbavi vječne kazne. nije ni u jednom ni u drugom. A da budemo sretni. a dobro će nam prema tome biti istom onda. Ta je pak volja u tome. a lična da je svrha svakoga covjeka ta. vec voljom onoga. uče ga. sto mu je potrebno za život i što je prirodno. i da je covjek sagrijesio. Osnovne misli one vjerske nauke. da svr­ ha života stoji do »mušica tvrdoglavoga Boga«.

odgovori mu »vrag u pelerini«: »Crkva je ono. To je » O b n o v a p a k 1 a«. tako te ljudi ne vjeruju vise u nauku Kristovu. sto ljudi lažući i osjećajući. cega nikad nije bilo. koje postoji izmedu crkvene i Kri­ stove nauke. Svi su ti užasi dolazili sa zemlje. jedni govorahu. jer prikazuje. gdje žive ljudi. vjerne sluge svoje. Smrću Kristovom na križu srušio se pakao i belzebub.) probudi belzebuba silna buka. dru­ gi pricahu. I tako su ljudi počeli izmišljati. lažući u ime Krista. sto je svakoj od zavadenih stranaka davao pravo. da je on sam. koji je K rist srušio. Uspjelo mu je pak to tako. kako se unatoč nauci Kristovoj. ali svakako sadrzajem i svrhom. da bi se pakao. dok je belzebub spavao. te pozivajući se uvijek na 130 . stenjanje i škrgut zuba. koja je i njega skršila. pa kad počeše ljudi u nju vjero­ vati.da mu pričaju. Tako na pr. Zato pozove vragove. No da svijet ne bi napokon tu njegovu varku prozreo. da u njih sveže Krista. izmisUo je vrag »crkvu«. izvrgava ruglu crkvu i njezine predstavnike u oštroj satiri. kakvim je posljedicama urodilo nesuglasje. što je to »crkva«. da su vidjeli samoga učitelja i svašta drugo. sam okovan sunovratio se u podzemlje i usnuo. da im se ne vjeruje.Ovako je Tolstoj razlagao svoje misli o krseanskoj vjeri i njezino j predstavnici crkvi ne žacajući se ni od najostrijih izjava. Tako na pr. pakao bi obnovljen. već su prihvatili onu njegovu nazvavši je Kristovom. Zacudi se belzebub toj novosti. uvrtio im je u glavu. Glavni njegov sluga »vrag u pelerini« protumači mu. Najviše ga zanimaše. ako bi u mukama opozvao svoju nauku. koji bijase spremio okove. mogao igda obnoviti. A da spor bude još oštriji. Nakon trista godina (to jest za cara Konstantina Vel. kakav je bio jos prije Kri­ stove smrti. Kristovu nauku preradio. da su na njih sišli gorući jezici. koja ga podsjećaše na pakao. sto imade novo na zemlji. da istinitost svoje nauke mogu potvrditi čudesima. mogao obnoviti pakao. do kojih im je on sam pomogao. Na pitanje belzebubovo. koja doduše oblikom svojim (legenda) ne pripada medu rasprave. sto je ljude s obzirom na vjerska pitanja izmedu sebe zavadio raspaljujući jedne pro­ tiv drugih time. nije mogao ni pomisliti.

jer da je samo jedan otac na nebu. 131 . oni dopuštaju ubistvo na pr. Učeni pak ljudi. koje je »vrag u pelerini« naučio crkvene predstavnike. Drugim se načinom u novije vri­ jeme doduše vise ne služe. pa ma­ k ar propovijedali i najčišću nauku Kristovu. 2. dok stoji pisano: Ne ubij! itd. trebalo je izmisliti jos svu silu drugih »svetih istina«. Kad je jednom »vragu u pelerini« uspjelo da s pomo­ cu crkve iskvari nauku Kristovu. Crkva. koja je istina prava. kakvim će posljedicama uroditi sva ona pro­ tivurijecja. Oni nadalje preporucuju molitvu uz pjesmu i glazbu u crkvi. Tri su glavna načina. da ne mogu pogrijesiti i zato. ne mare da is p itu ^ bistvo nauke Kristove. to jest njezini predstavnici. spaljuju one. Tako je na pr. da crkveni predstavnici. Ali predstavnici crkveni uče upravo pro­ tivno govoreci. to jest da ubijaju i. koje je K rist naucavao. tako da se u toj zbrci ne može ustanoviti. m akar kakvu glupost rekli. sto je naucavao Krist. Budući dakle da zaziru od nje držeći je praznovjerjem. Osim vjerskih istina. jer da je samo je­ dan učitelj Krist. koje cesto nikakve koristi ne donose. da ljudi nikoga na zemlji ne smiju zvati ocem. Treći je način taj. da se treba moliti nasamo. u ratu ili odredbom sudackom. sto su ljudi koji sebe priznase crkvom. ne pitajući. da se samo malo tko usudi raskrinkati ih. upravo protivno od onoga. uvjereni. i da se nitko od ljudi ne nazove uciteljem. koji bi se usudili usprotiviti se. istina je. rečeno u evandelju. 3. a imade tu osobitost. što govorim! — To upravo i jest crkva. od kojega trpi covjecanstvo. dok je K rist govorio. kako će što bolje sačuvati od njega iskvarenu nauku Kristovu: 1. što ih naučavaju radi svoje koristi. uče. kažnjavati i spaljivati sve one. koji sebi razbijaju glavu svakojakim naukama. kad im je to po­ trebno. koja jedina može da pomogne ljudima. ne mogu je vise spoznati«.Boga govore: Tako mi Boga. koji se ne bi pokorili. bilo je postignuto i sve drugo zlo. da su oni sami i oci i ucitelji. dakle nepogrešivima. ali ih zato tako kleveću i tako im truju zivot. da su stali progoniti. prisvojili su sebi pravo jedinoga ispravnoga tumačenja nauke Kri­ stove i predajom vlasti jednih drugima postadoše s vremenom tako moćni. proglasivši se crkvom.

koja bi imala riješiti životno pita­ nje: socijologiju. A morali su to ueiniti već radi javnosti. Glavna optužba protiv Tolstoja glasila je ovako: »I u nase dane javio se božjom voljom novi lažni učitelj grof Lav Tolstoj. . što ga polučise nje­ gove sluge. I zato ga crkva ne može vise sm atrati svojim članom. da izvrgava ruglu crkvene obrede itd. te objelodani zaključak svoj u obUku poslanice na pravoslavni ruski svijet u »Crkvenim novinama«. tako te se čini. i to gotovo za sva vremena.izmisliše novu nauku. Takve su uredbe: uljudba. da Tol­ stoja izopće iz crkve. štampa. bio ne samo oštar. jer nijesu mogli istupiti s protivnim dokazima. pravoslavne crkve. kojima obmanjuju ljude. po krštenju i uzgoju svojemu pravoslavni grof Tolstoj. da ne pri­ znaje zivota iza groba. Belzebub zadovoljan s uspjehom. u zabludi svoga ohologa duha drznuo se ustati protiv Gospodina i K rista Njegova i protiv svetoga njegova dostojanstva odrekavši se javno pred svima Matere svoje. Svijetu poznati pisac. koje se protivi K ristu i crkvi. odluce. moda itd. Kad su napokon predstavnicima pravoslavne ruske crkve ta izazivanja dojadila. htijući istrijebiti iz uma i srea ljudskoga vjeru otaca. kao i njegova začetka »Duhom«. da ne prozru onu istinu. 132 . kao da mu je bilo stalo da izazove borbu. da je nacin. jer im je uspjelo obnoviti pakao. « Nadalje optužuje Tolstoja »Presveti sinod«. rodom Rus. plač i škrgut zuba. sastao se bio ruski sinođ. koja je njih same bila satrla. koja ga je othranila i uzgojila. dok je on spavao. već upravo uvredljiv. nastava. . da ne priznaje Isusa Kri­ sta Bogom. da vijeća o Tolstojevu književnom djelovanju vjerskoga smjera. vjeru pravoslavnu. i posvetio svoje literarno djelovanje i darovani mu od Boga um rasprostranjivanju takvoga naueavanja medu narodom. I doista mjeseca veljače 1901. Kod ovakvih prilika bilo je vrazima moguće osnovati jos i svakojake druge uredbe. Iz gornjega prikaza vidi se. koji su se jed­ nako veselili. kojim se Tol­ stoj u svojim raspravam a služio. stane od radosti kliktati 1 plesati u krugu svojih vjernih pomocnika. dok odozgo sa zemlje dopiraše do njih stenjanje.

stari vraže . da pise pro­ tiv crkve i. da mu služi svim silama svojim. Tolstoj iznajprije nije nikako imao volje da se branl. jer je jedva u ono vrijeme bilo sto lju­ di. kojima su bili poznati njegovi nazori. neosnovanom. protiv vjere. Tendenciozna. — izade Tolstoj još iste godine početkom mjeseca travnja sa svojim » O d g o v o r o m s i ­ n o d u«. nepravednom. odmah će opaziti.« Ili idući jednom trgom cuo je nekoga. uopće prostom klevetom«. . da u toj optužbi imade tvrdnja. Necsnovana je ta poslaniea zato. da siren je Tolstojevih »protivuvjerskih« djela uzima sve to vise maha. drugi rugajući mu se i grozeći: — »Sada si predan prokletstvu. . koje ne odgovaraju istini. kako smo čuli. jer je želio. Istina je naprotiv. do cega 133 . te ćeš poslije sm rt: na vječne muke. Nekoliko je godina bio posvetio. da je ljuti protivnik crkve i njezinih obreda. gdje za njim govori: »Eto vraga u c6vjecjem obličju«. da je Tolstoj ustao protiv Kristove nauke. . dok se cenzura dobro pobrinula. da se bio odrekao crkve. Poslanieu sinodovu zove Tolstoj u svom odgovoru »tendencioznom. Tolstoja. da šutiš . No on se nije odrekao crkve zato. arhiepiskopa i episkopa. kako sam Tolstoj kaže. . izdahnut ćeš kao pseto . jer sinod tvrdi. sto on misli o vjeri. kako su to crkveni predstavnici tvrdili. budi proklet!« Ili: »Ako te država ne makne. dok tako reći sav učeni svijet isto misli.dok se ne pokaje i s njom ne izmiri. jer sinod okrivljuje samo njega. jedni htijući znati. da se knjige nje­ gove ne sire. itd. mi ćemo te sami prisiliti. proučio je u tančine sve iz bogoslovne književnosti. . Poslaniea je potpisana od sedmorice ruskih metropolita. Tko poznaje Tolstojeva djela vjerskoga smjera. pogotovu ne ona. hotimična je zato. kako Tolstoj razlaže. da ne služi vise Bogu.Nije se Tolstoj od­ rekao crkve bez promišljanja. da ga crkveni sinod vise ne priznaje clanom pravoslavne crkve. govori i pise kao i on. dok je istina. no kada su ga sa sviju strana salijetali pitanjima. pa je bilo nepotrebno naglašavati. No to ne stoji. proučavanju crkvene nauke. vec zato. kako bogoslovi kažu..

A najužasnije je to. a svako nedjelo da umanjuje to do­ bro (Što Tolstoj misli pod vječnim životom. da se covjek čuva grijeha. da K rist nigda nije zabranjivao prisege. da ne osuduju. Isusa za Bogačovjeka ili Bogorodicu ža djevicu. kaže Tolstoj.). i da će po tome biti bolji. da je Bog u njih ušao. ubijstva. pohadanje crkve itd. 23. vjecne muke. Ili u svećeničkom staležu vidi prosto rušenje zapovijedi Kristove. koja izričito zabranjuje. sve su to basne. kazne ili protivIjenja zlu. dok je preko godinu dana vršio sve ono. pad prvoga covjeka i slicno. kad bi odrasli ljudi svijesno primali kršćanstvo. kad umre. to je. ali vjeruje. da je cfkvena nauka s naucnoga gledišta »podla Iaž«. da se vjera ne sastoji u tim praznovjerjima i Čarolijama već u naučavanju Kristove nauke. koje sakrivaju sav smisao kršćanskoga naueavanja. koji bi krštenje imalo. 8. sto ti ljudi ne zavode samo odrasle već i nejaku djecu upropašcujući tako rod ljud134 . jer sve to nema smisla. budući da ljudi uzimajući u sebe komadić kakvoga vec bilo hljeba misle. da ne vjeruje u dusevni zivot poslije smrti. na pr. koji se usudi ustvrditi. da svaki njegov dobri čin uveličava dobro vjecnoga mu zivota. Isto tako je istina. ka­ ko ga crkva prikazuje (pakao.—10. Ili u ispovijedima i odrešivanju grijeha ne vidi Tolstoj drugo već jacanje nemorala i slabljenje opreznosti. da se nitko ne naziva učiteljem (Mat. kaze Tolstoj. jasno. a sa gledista stvarnoga »skup najnižega praznovjerja« i »earolija«. sto crkva zahtijeva od svojih vjernika: post. bez opijela. to jest da se ljudi izmedu sebe ljube. molit­ ve. Kad se pak tkogod nađe.je uopće mogao doći. rata. da se ne protive zlu. jer to ne znači ništa drugo već izvraćati onaj smisao. krštenje nerazumne djece. da je to jedan od najstrasnijih obreda. Ili na­ pokon o pričesti veli Tolstoj. bez moUtava i zaklinjanja! Da ne priznaje neshvatljivo trojstvo. Napokon se uvjerio. koji od " toga imadu koristi javno govoreći po crkvama. razložio je u raspravi »0 životu«). Istina je. Zato se eto odrekao i crkve i njezinih obreda te zamolio znance i prijatelje da ga sahrane. vragovi itd ). koje danas ništa vise ne mogu da znace. da ne ubijaju: listom se dignu oni. da zabacuje otajstva.

ponovo došao na svijet. veli Tol­ stoj. k a o L j u b a v. V j e ­ rujem. V j e r u j em. da je i s t i n s k o d o b r o c o v j e k a u ispunjavanju v o l j e b o ž j e. k o j e g a s e b i za* m i š l j a m k a o D u h a . d a se l j u d i l j u b e i z me du s e b e i p r e m a t o m e da s d r u g i m a po­ s t u p a j u t a k o . kojega s m a t r a t i B o g o m i m o l i t i mu se d r z i m najvećom pogrdom Božanstva. sve bi ih bieem istjerao iz crkve zajedno s njihovim slikama. V j e r u j e m . da toj a č a n j e l j u b a v i v o d i sva­ koga pojedinog covjeka u tom životu k sve v eć em i ve će m dobru. d a j e p o s l i je s m r t i toveće dobro. koji sada caruju. u k o j e m će nesloga. pravednošću i b r a t s k o m l j u b a v i i z m e d u l j u d i . koji ubija petero ili sestero ljudi. Vjerujem. d a j e on u m e n i i j a u n j e m u . da p r e m a t o m e s mj s a o z i v o t a svakoga covjeka s a s t oj i u j acan ju lju­ bavi. to j e s t t a k v o g a u r e d e n j a z i v o t a . da se doxnogne staroga haljetka i četrdeset kopejki novca«. sakrivajući pred njim Boga i nje­ govu nauku. Kada bi Krist. kao onaj razbojnik. sto v i s e ima­ de u c o v j e k a l j u b a v i . k a o poč e t a k svega .ski radi sebe i svoje koristi. k a k o je i r e c e n o u S v. a z a j e d n o s t i m e p r i d o n o s i u t v r divan ju c a r s t v a božjega u s vi je tu. sakramentima — sa svim onim. k a k o žele. čime se crkva služi. V j e r u j e m . obmana i nasilje. da j e z a u n a p r e d i v a n j e l j u b a v i s a m o jedno sredstvo od p o t r e b e : m o l i t v a — n e mo135 . Svako dakle vršenje crkvenih obreda zabacuje Tolstoj kao i crkvenu nauku uopće. da mogne zaslijepiti svijet. n a j s h v a t l j i v i j a o d s v e g a . a v o 1 j a t a s as t o j i se u t o m. d a bi i d r u g i p o s t u p a l i s njima. u B o g a . svijecama. p i s m u . ikonama. svoju pak vjeru ispovijeda ovako: » V j e r u j e m . i zražena u nauci covjeka Krista. d a j e u t o m e s a v z a k o n . biti zamijenjeni slobodnim suglasjem. d a j e v o 1j a b o ž j a n a j j a s n i j a .

I dosada se istina za mene slagala s kršćanstvom. — 13. v e ć r a o litva.l i t v a j a v n a u c r k v a m a . 136 . a sada ljubim istinu većma od svega na svi­ jetu. i u tom smislu. u kojem ga ispovijedam. k o j u je K r i s t u p r a v o z a b r a n i o ( Ma t . a zavrsit će ti­ me. — Ali on. Tolstoj. 6. da će ljubiti sebe većma od svega na svijetu«.): »Tko počinje sa stanovišta. kako ga ja shvaćam. Tolstoj završuje riječima Engleza Coleridgea (Kolridž: 1772. I ja ispovijedam to kršćanstvo. pošao je obrnutim putem: »Počeo sam tako. zatim sam zavolio kršćanstvo većma od svoje crkve. da zavoli kršćanstvo većma od istine. vrlo brzo će zavoljeti svo­ ju crkvu ili sljedbu većma od kršćanstva.—1834. 5. s m i s a o vlas t i t . k o j a u s p o s t a v l j a i uc v r š ć u j e v l a s t i t u s p o z n a j u . živim spokojno i radosno i — radosno idem u susret smrti«. da sam zavolio svoju pravoslavnu vjeru većma od svoga duševnoga mira.). ugled koje n a m j e K r i s t dao — s a m o t n a m o l i t v a .o g a n a m ž i v o t a i z a v i s n o s t od vo­ l j e božje«.

Tolstoj je. na nasilju. DRŽAVA I DRUŠTVENO PITANJE Pišući svoje rasprave o državnom i društvenom pitaiiju Tolstoju su prije svega lebdjele pred očima nesređetle prilike velike i nesretne domovine njegove. koja je u ruskom čovjeku nižih slojeva raspirivala silnu mržnju ne samo protiv plemića i bogatasa. kojemu je po svom položaju i sam pripadao. vec i protiv same vlasti. da ruski »mužik« i »rabotnik < ne će prije mirovati. kaže Tolstoj. da ne moraju gladovati u vlastitoj bogatoj domovini. koja narod se­ bi mora sam izvojštiti. onamo nestasica i glad kod nižih slojeva pučanstva — sve to nije izbjeglo oštrome oku Tolstojevu. on je za mimo rješavanje sporova. da se ovakva prava. Tol­ stoj. Budući pak da je dobro znao. ili kako on kaže. rijetko kada postižu bez krvi. ustade na obranu sirotinje. zato i zabacuje svaki društveni poredak. na­ ime da ide potištenomu narodu u susret. Politička progonstva od vlasti. Razmišljanjem i proučavanjem zalazeći medu seljake dode Tolstoj do zaključka. jer se za dobro njegovo nije nikako ili vrlo slabo skrbilo. za »evoluciju«. nastojaše da pisanjem predobije vlast za svoju misao. koji je osnovan na sili. kako smo već čuli. koji je u pomenutim oprekama nazirao svu ne­ pravdu. to jest. Opreka izmedu neradiše raskošnika i siromašnoga radinoga težaka nije ni u kojoj evropskoj državi došla do tako jakoga izražaja kao u Rusiji. dousivanja.VI. ovamo nerad i prekomjemi užitak. onamo najveća bijeda težaka i radnika. dok se njihovo stanje toliko ne popravi. 137 . prije nego sto dode do rušenja i krvoprolića. dok ne postignu svojih ljudskih pra­ va. onamo nepismenost i zapuštenost seljačkoga svijeta. protiv svakoga nasilja. Nasilje je. kakav se samo u Rusiji mogao naći. ovamo francuska uljudba i pretjerana uglađenost otmjenih krugova. a protiv svoga staleža. neshvaćanje naroda i nje­ govih potreba — ovamo silno bogatstvo poljana najplodnije zemlje na svijetu.

koja ne smetaju dobru drugih naroda. kako se to sada cini. i da prema tome to čuvstvo ne treba gajiti. Raspravu ovu počinje Tolstoj ovako: Vec sam vise puta htio izreći misao o tom. A da mogne sebi pribaviti »ugled vlasti«. »Obično se govori«. da bi se pak mogla s uspjehom braniti od izvanjskih protivnika. što se ne može ni najvecim prijetnjam a postići. uvijek imati istu pogrešku. Drugi opet tvrde. koju su svi veliki umnici i osnivaci vjera naglašivali. naime da će rodoljubac uvijek svoje tudemu pretpostavljati. sto Tolstoj misli o domoljublju u svojoj raspravi » D o m o l j u b l j e i d r ž a v n a v l a s t « . da drugi tebi čini. kojim se postize ono. potrebna je crkva i njezina nauka o božanstvu i sili. Doklegod ne zavlada pravednost. No država kod današnjega društvenog poretka i nazora o životu ne može postojati bez sile. i da je domo­ ljublje. koja dolazi od toga božanstva. pa 138 . ne može biti govora ni o miru ni o slobodi. svojoj državi prava dobra. da su osobitosti svakoga pojedinoga naroda nužni uvjeti za razvoj čovjecanstva. već naprotiv treba. Pravednost pak moći će istom onda zavladati izmedu lju­ di. koje uzrokuje velik dio onih nevolja. da je takvo shvaćanje domoljublja lose. nastavlja Tolstoj. I budući da je domoljublje 0110 glavno sredstvo. gdje jedni žive na racun drugih. jer će to cuvstvo. Tolstoj drži. da ga razumni ljudi svim sredstvima potiskuju i odstranjuju. naime oduševljenje u borbi za državu — za domovinu. da pravo dobro domoljublje stoji u to­ me. gajHo se ono manje ili vise. ni sama po sebi ni po odnošaju spram drugih država. štetno. koje nastoji sačuvati te osobitosti. da je domoljublje nasega vremena čuvstvo neprirodno. sto ne ćeš. ko­ jim se narodi mogu dobiti za najveće misli. da želiš svome narodu. naime da ne činiš drugomu ono.samo ondje potrebno. potrebno je domoljublje. gdje je nezadovoljni narod trebalo oruzanom silom i »knutom« (bičem) držati na uzdi. kao što je to osobito u Rusiji bilo. gdje vlada nepravda. kad se narodi duševno preporode. nerazumno. s kojih strada covjecan­ stvo. dobro i korisno čuvstvo«. to jest takva dobra. kad oni sami dođu do razumne spoznaje. svoje držati boljim od tudega. to ćemo pri­ je svega promotriti.

da im nije bilo mnogo stalo do toga. trgovci. koji upravlja njegovim narodom. ako ustreba. da se uzdrži mir. rada i zivota. koji je naskoro iza toga planuo. da su bolji od drugih. da sacuva svoju vlast ne obazirući se na pojedince. Vidjelo se naime. Pustite nas u mi­ ni!« Tako dovikuje taj Američanin onom staležu. Svi se mrze izmedu sebe i preziru. i to iz razloga. krotkost. Isus je naucavao poniznost. opraštanje m^reda kao i to. Posljedica uzgajanja toga čuvstva je ta. koje Tolstoj zove »čuvstvom ružnim i štetnim«. odani smo svojim porodicama i ne diramo u svoje susjede. opterećuju porezima. kako bi se moglo stati na put svim 139 . bijase kao neka poruga: burski rat. učitelji — jest pravo. jer državne vlasti upravo u sili i pretezi nad drugima naziru i svoju vlastitu moć. »One ljude. koji bi htjeli slijediti na­ uku Kristovu. tvorničari. koja se tako može da raspiri. ljubimo svoje drugove. da su cesto i sami ratovi neizbježivi. da narodi držeći svaki svo­ ju povijest ispravnom i istinitom misle. I upravo kod najkulturnijih evropskih naroda postiglo je to čuvstvo svoj vrhunae. vjere i novinstva. da je ubistvo ružno itd«. koji medu ostalim veli ovo: »Jedino. ponizuju. koji moraju da dadu i život svoj. da se možemo brinuti za sebe. kako narodi stoje u nesuglasju sa svojim vladama. Svemu tomu krivi su oni ljudir koji imaju da odgajaju i vode svoje narode. sto mi svi tražimo — težaci. u nas imade rada i mi želimo raditi. navodi.i onda. Tolstoj rijeci nekoga državljanina američkih Sjedinjenih Država. kaže isti pisac. mehanici. koji opet pod pritiskom najviše uprave zajedno u istom smislu rade odgajajući čuvstvo domoljublja. da državne uprave nijesu dorasle rješavanju takvih pitanja. koja u glavnom ide za tim. a to su pred­ stavnici vojske. Napokon se Americanin ta j pita. škole. koji su zeljni mira. Kao dokaz. Pokušalo se doduše s »medunarodnim pregovorima« u Haagu. kad je odnosaj možda upravo obrnut. I sada Tolstoj udara na državnu upravu. Mi imademo svoje domove. Jedina korist od »haaških pregovora« bila je ta. lažnim se pak novinama zavode u rnrznju jedni protiv drugih. da zapriječe ra t i ubistvo. no»uspjeh« svega nastojanja. da je svijet došao do uvjerenja. zaluđuju i gone u rat.

kojim može i Nikolaj i Mikado unesrećiti milijune ljudi. da vaši neprijatelji nijesu ni Buri. koja je nastala u povodu rusko-japanskoga rata. I sada tumači Tolstoj. kaže Tolstoj. Kako Tolstoj sebi taj preporod zamišlja. j. pa veli. a potom i svih zala.tim nevoljama. Kakogod je Tolstoj velik protivnik društvenoga poretka. radilo se o bi­ lo kakvoj ustanovi ili stegi. Kao sto u svim svojim razmatranjima. dok se svi ne ujedine u ljubavi i slozi »čineći drugima ono. da na pr. kakav je to stroj. ljubav i slogu. da bi drugi njemu činio. koji je 1866. da je jedini spas u uzgoju. onaj stroj. ni Nijemci. koju nije sam skrivio. Tolstoj se pita. dobivao dnevno 80 feniga. pa tvrdi. koje je glavni začetnik mržnje i prezira. da su od140 . »Osvijestite se. koji je jedini potreban. ni Rusi. Ljudi dola^e katkada do te spoznaje. ni Francuzi. ni Englezi. dok je radi nesposobnosti. kad je za njih prekasno. izgubio svoju prijasnju dobru zaslužbu. domoljublje. što svatko želi. i pamtite. što sami žele. da prije ne će prestati ubistvo i krvoproliće. da su svi jednaki. da zavlada ljubav i sloga izmedu ljudi. dobro znade. kazuje nam u raspravi »J e d i n o o d p o t r e b e « . dakle ni toliko. t. no on se nada. tako i ovdje veli. već su vaši neprijateljl. kaže on. da je ubi­ stvo ružno i nedostojno covjeka i da drugomu treba činit i ono. i to jedini vaši neprijatelji — vi sami. koji se osniva na sili. zabilježio u svoj dnevnik: »Rat — to je poruga na evanđelje«. gledajući u ratu najvecega neprijatelja nauke Kristove poput nadvojvode Fridrika. rusko-japanski ra t nije skrivio ni Nikola j ni Mikado. Zato Tolstoj osuduje domoljub­ lje. da se ljudi kolju izmedu sebe. da su svi braća. to jest. ima Tolstoj na umu bratstvo i jednakost. da im drugi ci­ ne«. za koje ćete sve poduzeti«. koliko je nuzno za uzdržavanje jednoga lovačkoga psa. ni Finlandani. da će doći vrijeme pre­ poroda u dusevnom smislu. da treba covjecanstvu usaditi spoznaju o tom. ni Česi. vec ona uredba. pa misli. da zasad ne može drugačije da bude. koji je uzrok tomu. koja iz ovih proizlaze. Tako neki njemacki vojnik pise? ta k o je za prostrijeljenu ruku u ratu protiv Francuske 1870. ali obicno onda. dok svi ljudi ne vide.

kao da vole živjeti u zajednici. sutra Grigorije Otrepjev. vec i javno ispovijedaju. ratno umijeće i stega treba da budu najglavnija skrb svakomu vladaru«. Nikola. bila ona koja mu drago i kakvu mu drago. da je za njih sav taj. podsjeća na čunj. moći će silom i s obrazinom na lieu. koji su lukaviji od drugih. kaže Tolstoj. zauzimaju oni. azijski narodi prigrlivši budizam i konfucl141 . Zato i kaže Machiavelli. kojim sredstvim a se državna vlast služi. čovječnosti. u kojem je sva vlast nad svima usredotočena. kojom mogu da raspolažu. koji bi mogli živjeti i bez vlade i bez sudova i bez sile. koja je osnovana na sili. kaže nadalje Machia% velli. koji ima za osnovu najni ze slojeve naroda. prekosutra bezumni Pavao. Imade i drugih utjecaja na razvoj narodnoga zivota. no vjera je bez sumnje najglavniji. a odavle se sužuje sve vise i vise i završuje se s nekoliko ljudi ili samo jednim jedinim. koja je sa svojim ljubavnicima ugusila muža. državni stroj suvišan. Ti ljudi to ne osjećaju samo. sutra Pugacev. a i jest upravo glavno sredstvo kod podizanja i unapredivanja narodnoga blagostanja. to jest gradeći se ljubiteljem istine. Aleksandar III. udešava se i uredba narodnoga života. evropski narodi primivši kršćanstvo. kaze Tolstoj. koje se osniva na razumnom sporazumu izmedu ljudi. koji su umjeli sebi prisvojiti vlast: »Danas Boris Godunov. a da kraj toga ne bi bio ugrožen ni bUžnji ni imetak njegov. Ima mnogo ljudi.vajkada gospodarili najlošiji. a to nije samo slučajno tako. Tako su se na pr. već je to općenito pravilo — svagda potrebni uvjet vlasti. koji u sebi ujedini svojstva lava i lisice. da »vojna. nego da budu članovi takvoga udruženja. najgrozniji i najlažljiviji. I tako se na najodgovornijim mjestima nerijetko nalaze najraspušteniji i najnesposobniji ljudi. milosrda. Prema vjeri. Prema tome mir i poredak ne stoji do sposobnosti mjerodavnih ljudi već do sile. itd«. Ovo posljednje mjesto. Arapi i Turci prešavši na islam. danas raspuštena Katarina. iskrenosti i pobožnosti (pet kreposti) bez straha vladati«. kaze Tolstoj. što je vjera ili oslabila ili potamnjela ili posve propala. »Vladar. Državna uredba. ili koji su slucajni nasljednici takvih. ali mu se ipak pokoravaju. Dolazi to otuda.

ispovijeda iskvarenu vje­ ru Kristovu. od naobrazbe i prosvjete. Dostaje. opet vje­ ra i način zivota ne mogu iz mnogo razloga ići uporedo. zv. da navedemo kao prim jer veliki francuski prevrat. koja jos i manje može da dade smisla životu.spram onih ljudi. koji su se doduše oslobodili one iskvarene nauke Kristove. nerijetko se ubijaju. bez svakoga određenja zivota i unutarnjega vodstva. nova pak spo­ znaja jos nije osnovana.) . treći opet traze utocište u zabavi. podigli tim prijelazom s nižega stepena svoga razvoja na viši. t. Treći. koja je osnovana na sili. koji se naziva ju »crkvom«. Nezadovoljnici pak. koji žele nesnosno stanje svo­ je zamijeniti boljim i sređenijim životom. kaže Tolstoj. znanstvenoji spozna­ ji. Drugi manji dio sastavljaju ljudi. jer se vjerska spoznaja. koja je osnovana na dogmama. opiju ili morfiju. citanju ili proučavanju razlicitih pitanja nazivajući taj posao znanošću. da i ne govorimo o ratovima i drugim nevoljama. a to je državna uredba. kaze Tolstoj. sto vjeri ne smeta. i to zato. koji su znanost i vjeru doveli u neki snošljivi odnosaj usvojivši od znanosti samo ono. tako te život često dolazi u nesuglasje s vjerom. koje su uglavljene prije 1600 godina crkvenim koncilom (saborom) n Nikeji (325. to jest način života ne odgovara vjerskoj spoznaji covjecjoj. preživjela. drugi se podaju piću. koji ne samo da nije bio okrunjen najvećim uzorima covje142 .onizam ili taoizam. ponajviše oni iz nižih slojeva naroda. koje su nužna posljedica nesnosnoga odnošaja između vjere i zivota. jer svaki preokret nastoje provesti silom. I upravo iz ovoga neshvaćanja i krivoga tumačenja nauke Kristove proizlazi najveće zlo. u kojem su zastupane sve vrste ljudi i po naobrazbi i po staiežu. koji ne­ ma nikakve vjere za podlogu. A to nije dobro. Ta­ ko to biva i danas. stvaraju u najviše slučajeva još i veće zlo. i to najveći dio ljudi je onaj. Mnogi ljudi prozrevši svu besmisUcu zivota. koja je osnova danasnjemu obliku zivota. Velik dio ljudi. ali za­ to opet robuju drugoj obmani. tako te ljudi nasega vremena žive bez svakoga izricitoga smisla. Ta iskvarena vjera ne daje nikakva smisla i naputka za život osim slijepe vjere i pokoravanja . Premda do vjere stoji izvanjski oblik života.

Da bi se ljudi oslobodili toga društvenoga zla. osobna sloboda ukidanjem rop143 . nazor »liberalaca«. da se sve dojakošnje odstrani i zamijeni takvim uredenjem. I upravo radi toga ne može biti izmjene u dobrom smislu. kaže Tolstoj. iako se na oko tu i tamo stogod popravilo. to jest prisilnom vlasti«. nije daleko od toga. Narod danas tamo upravo tako stenje pod pritiskom silnih glavničara kao i nekada pod džingiskanom i drugim nasilnicima. to jest. treba prije svega da prožive dva preporoda: unutarnji i izvanjski. egalite. 3. koji bi zajameili ravnopravnost i slobodu ljudi. bratstvo ili smrt. no ravnopravnost. koje bi sve ljude bez razlike narodnosti i staleža u svakom pogledu izjednacilo. dok je u bistvu ostao isti odnosaj. Sav kršćanski svijet. da se sadašnje stanje izmi­ jeni drugim boljim uz nove uredbe i zakone. misli Tolstoj. u jednom se ipak slažu. da se oslobodi crkvenoga. a pro­ izlazi iz unutarnjega. Tisuće godina trebalo je covjecanstvo i još će trebati neko vrijeme za unutarnji preporod.čanstva. Turskoj i Rusiji postupa se »konzervativno«. jer je tu nasilje po srijedi. naime da se stanje ljudi može unaprijediti samo »državnom. koii žele. u Engleskoj. No nevoljnicko stanje njegovo nije se promijenilo. Kakogod se predstavnici pomenutih triju smjerova razilaze u svojim načelima. U Kitaju. i to u glavnome. kao na pr. 2. pogotovu u gospodarskom. fraternite ou la mort«. jednakost. to jest: sloboda. tajanstvenoga objašnjavanja života i zamijeni prostim razumnim tiunacenjem. Covjecanstvo je proslo kroz najrazlicitije oblike državnoga uredenja počevši od najsavršenijega republičkog do najnižega despotskog oblika. Tri su glavna nazora o uređenju društvenoga poretka: 1. a možda i uopće čitavo covje­ canstvo. Drugi je preporod izvanjski. nazor »revolucionaraca«. Samo se oblik promijenio. bratstvo i slo­ boda ostaju neprovedivi. i zato postaju prilike u tim državama sve nesnosnije. da se već jednom ustaljeni poredak ruši i izmijeni novim. Americi i Francuskoj nastoje ustavom i parlamentom podići blagostanje. koji traže. već je urodio najstrašnijim protivurječjem: »liberte. nazor »konzervativaca«. koji nikako ne đopuštaju.

Bistvo pak te nauke. jer se zbog svoje tajanstvenosti i svojih čudesa udaljila od prirode i zivota. Ni crkva ni znanost ne mogu dati zivotu pravoga smi­ sla: prva zato. a druga. jer će na taj način postići protivno. pa ga treba zamijeniti novom znanstvenom spoznajom. Covjecanstvo će dakle doći do mira i slobode. Treba dakle. da se narodi prije svega preporode duševno. kad se jednom odstrane dvi­ je glavne zapreke: crkvena i znanstvena obmana. To bi svi oni trebali da vide. čudesima. teozofijom. sto cine. istupili sa strogim mjerama protiv nezadovoljnika u Rusiji. stoji u onoj općenitoj misli. Crkvena se obmana sastoji u tome. koje se već odavno preživjelo. da bi drugi tebi činili. skrbiš se i trudiš za mnogo. doklegod se covjek u sebi duševno ne preporodi: »Marta. Zato Tolstoj poziva u raspravi » C a r u i n j e g o v i m p o m o c n i c i m a « i cara i njegove ljude. Svaki drugi pokušaj. bogoslužjem. pa i s Kantovim pozitivizmom. a to će biti moguće. natrunjuju vjeru tajnama. beskoristan je i ostat će beskoristan. tvrde. kojima je to od ko­ risti. Oni treba da idu narodima u susret. muslimanstvom. 144 . ponovo buknuo. koja poremećena živi medu ljudima u bistvu se svojem podudara s brahmanstvom. to jest. dakle i pravu nauku Kristovu. A ta prava nauka Kristova. no zato još postoji ropstvo u novcanom smislu.stva. da oni. kad su bih godine 1901. jevrejstvom. a samo je jedno potrebno«. Znanstvena pak obmana stoji u tome. koji ima­ du vlast u rukam a i da porade u tom smislu. spiritualizmom. koji je 1905. što želiš. kojima je opet to od koristi. ljudi će postajati oporiji i tupiji mesto pitomiji i razumniji. da lju­ di. Marta. obredima. svedenborgstvom. da drugima činiš ono. konfucionizmom. Iste godine bi naime tamnicama i vješalima ugušen prvi pokusaj prevrata. kaže Tolstoj. jer zabacuje svaku vjeru. kad se duševno preporodi. ko­ jemu su uzrok glavničari. da je vjera ostatak onoga doba roda ljudskoga. a nipošto da opravdane njihove želje silom suzbijaju. da dobro promisle. da se izvanjskim sredstvima pomogne covjecanstvu.

vec od drugih dubljih uzroka. da ne budu prepušteni samovoIji seoskih načelnika. sto cine. da bu­ de sve »tiho i mirno«. progone. ali im to ne polazi za rukom. i nemiri u zemlji ne dolaze od nekolicine loših ljudi. i osloboditi školu od utjecaja državne vlasti. potrebno je samo »nešto malo«. prijetnja i zlobe s jedne. Potrebno je dakle. da neredi. da ispitaju prave uzroke nemiru i da dobro promisle. Da se ukloni mržnja. da se u prvom redu dadu seljacima jednaka prava sa svim ostalim gradanima. Oni bi htjeli uzdržati red. Obraća se znaneima. A to su oni. dok bi vladajući stalež živio bez straha s mirnom savješću. pandura i drugih sličnih ljudi. te ne mogu doći do slobode i prosvjete. koje pohadaju samo djeca otmjenih krugova. koji sudjeluju u drzavnom stroju. opet će biti kazni. Najpo145 . koja je obuzela sav seljački i radnički svijet protiv upravništva i obrazovanih ljudi uopće. koji stoje u službi njegovoj pocevši od najviših ministara do najnižih namjestenika. koje mu je potrebno. koji im smetaju. već naprotiv takvih bundžija ima sve vise i vise — na milijune u Rusiji. a mržnje. Svi ti milijuni nezadovoljnika plamte potiho gnjevom protiv onih. da se ne izvrsuje na njima sramotna tjelesna kazna. Zatim da se ukinu pravila tako zvane »pojacane zastite«. jer već nekoliko desetoljeća unatrag neprestano zatvaraju. a to nešto malo zadovoljilo bi i radnika i težaka. kažnjavaju i ne samo da im nije uspjelo krivce odstraniti i red uspostaviti. opet straha.»Opet ubistva. koje zagraduju sirotinji put do naobrazbe: treba ukinuti tako zvane »specijalne škole«. Iz toga se jasno vidi. Osim toga treba od­ straniti sve zapreke. Opet su se svi ruski ljudi razdijelili u dva neprijateljska tabora i izvršuju ili se spremaju da izvrše najveea zločinstva«. Ovako se tuži starac Tolstoj duboko potresen postupkom državne vlasti spram nezadovoljnoga naroda te se obraća caru i svima. želje za osvetom i žrtava s druge strane. kaže Tolstoj. koji predstavljaju državni stroj s carem na čelu. prijateljim a i rodacima. jer samo tako može na­ rod prikupljati ono znanje. lažnih tužbi. a sto je najgore. po kojima mimo zakon često nemoralni nasilni upravnici izvode najveća nedjela. opet ulični bojevi.

Prema tome sloboda u tom smislu nije ništa drugo već dopuštanje svakoga čina. dakle ne silom već preporodom. što pod tom rijeci razumijevaju i one vlasti. Kako sebi Tolstoj zamišlja pravu slobodu. što se već iz toga vidi. Zato poziva sve one. pravo raspolagati trudom (porez) i ličnom slobodom gradana (vojna dužnost). kako da se preporodi narod u duševnom smislu. . sastoji u tome. to jest da se jednomu brani pod prijetnjom kazni činiti nešto. koja mogu da naruše ono. napose p ak : sloboda je — u sadasnjem smislu — zakonom ogradeno pravo svakoga. rastavlja jedne ljude od drugih. protiv kojih se ovi bore. koju je priznala državnom. da pod prijetnjom kazne ne izvršuju onakvih djela. ili točno i strogo izraženo: sloboda je prema tom shvaćanju zabrana.trebnije pak od švega je to. Odnosaj. na ko­ jem počiva čitavo društvo«. da covjek 146 . jer prisilno uzgajanje u vjerskom duhu stvara licemjerstvo. prava se slobo­ da. . koja je dostojna covjeka. tako te se ljudi sve to većma izmedu sebe otuduju. da se već jednom prenu. nastavlja dalje. ne može se nazvati slobodom. da sedade potpuna sloboda u vjeroispovijesti. jer se osniva na sili. No ta j pojam o pravu ljudi nije nikako određen. kaže Tolstoj. što bi drugomu smetalo. Ovo nije mnogo. A to nije sloboda. koji nije zakonom zabranjen. ne »revolucijom« već »evolucijom«. Tolstoj se pita: sto je sloboda — prava. a time. sto se priznaje pravom ljudi«. koja je dostojna razumna covjeka. da mogne doći do prave slobode. saznajemo iz »P r e d g o v o r a«. kaze Tolstoj. mjesto da se upoznavaju i zbližavaju. Čortkova »0 r e v o 1u c i j i«. što ne narušava slobode d ru g ih . koja jednako veže sve ljude. da državna vlast ima na pr. jer veli: »do­ bro može svima biti istom onda. do kojih stoji blagostanje naroda. u kojem danas ljudi žive. koje pravo dopušta činiti ono. istinska slo­ boda? »Pod slobodom. kojim je popratio raspravu V. a i provesti nije teško. kad zavlada blagosta­ nje kod velike većine čestitoga i radinoga naroda. razumijevaju revolucionarci isto. sto se vlast upušta u vjerska pitanja štiteći onu vjeroispovijest. Ovdje nam je Tolstoj ukratko razlozio.

O toj sili jačega. da je Tolstoj samo u načelu protiv daiiašnjega državnoga uredenja. koje se osniva na sili. Do te spoznaje biU bi ljudi već odavno došli — covjecanstvo u tome bez sumnje napreduje —. koja bi se osnivala na razumnoj spoznaji. da proglasi narode Bosne i Hercegovine. pise Tolstoj. da ovakva sloboda. koja proizla ze z razumne spoznaje. raspravlja. koju je napisao u povodu aneksije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske 1908. ne može postojati. Da pak covjecanstvo uzmogne doci do te prave spoznaje. koja ima biti osnova svemu djelovanju čovječjem. drugim rijecima prisvojila je sebi pravo. sto je prava istinska sloboda.sve svoje djelovanje podvrgne pravilima. treba ga uzgajati u takvome duhu. postojat će i nepravda. pa je potrebna sila. svojim podanicima. koji pretpostavlja ljubav nasilju. Općenito se govori. godine. o silništvu. Postupak ta j zove Tol­ stoj nasiljem. iz kojega se jasno vidi. koji do toga vre­ mena nijesu priznavali potpunu njezinu vlast. Tolstoj u raspravi »A n e k s i j a B o s n e i H e r c e g o v i n e « . koji je slabiji. I kad covjecanstvo jednom ta j stepen razumne spoznaje postigne. jer iz sile jačega proizlazi i želja za gospodstvom nad drugim. da je nasilje nedostojno covjeka. No Tolstoj upućuje na povijesni razvoj covječanstva. Tako nastaje silništvo. da bez privole tih naroda raspolaže proizvodima i životom od nekoliko stotina tisuća ljudi«. budući da covjecanstvo jos nije došlo do spoznaje. U sili pak nazire najveće zlo već zato. kad se ne bi grčevito drzali sile. »Premudrost je bozja tako udesila svijet. I doklegod će postojati sila. koja ljudima brani činiti ono. kao nužnoj posljedici sile. »Austro-ugarska je vlada odlucila. a ne iz sile i prijetnje. bit će zrelo za pravu istinsku slobodu. jer se pojam sile protivi nauci Kristovoj. da sila sve većma uzmiče pred razumnom spoznajom. I što večma dolaze ljudi do uvjerenja. jer dobro znade. koje proizlazi od sile jačega. Jasno se vidi. to se većma približavaju k istinskoj slobodi. da zasad bez te sile ne može biti. sto bi smetalo slobodi drugih ljudi. da ljudi 147 . koja im se čini jedinim sredstvom za uzdržavanje mira i poretka.

Koliko li je ljudskih života i krvi odvajkada stajalo i stoji uzdržavanje ovakvih »razbojničkih gnijezda« (to jest: silničkih predstavništva)! No narodi već počinju polako uvidati tu varku uza sve nastojanje vlasti. da i ne pitajući narode bosanskohercegovacke zemlje njihove pripoji monarhiji. babovci (perz. bab: božja vrata) u Perziji i toliki drugi. gdje su velike i moene države odlucivale sudbinom malenih i slabih. Ljudi su udaljivši se od nauke Kristove zbog krivoga tumačenja crkvenoga tako duboko pali. koja se u povijesti čovječanstva toliko puta ponavljala. naime za rat. Turaka. No tako misli onaj. neka se kane sile i junastva. kojim mogu svoje podanike predobiti za svako poduzece. duhoborci. spremne radi Bosne i Hercegovine udariti na daleko jaču Austro-Ugarsku. No Tolstoj poziva Srbe. sine moj. da i najnerazboritije svoje djelova­ nje drže ne samo opravdanim već i nužnim. F*rancuza itd. da je stari muž sa svojim pobrkanim pojmovima« (Franjo Josip I. sto je neka nazarenka savjetovala svoga sina. Silom jos nitko nije stekao prave slobode. iako to vjera naučava. sto vise. Nijemaca. ako ljudi spoznaju premudrost božju«. da ih održi u omamnom stanju domoljublja. ali danas kraj modernih sprava i modernoga nacina ratovanja junastvo je nepotrebno. To je obična pojava. da je nemoguće ne protiviti se zlu. đa nije tako strasno pogubno. Kitajaca. kaze Tolstoj. kaze Tolstoj. ne treba ništa drugo činiti već ono. ono bi se moglo nazvati smiješnim. jehovani i slobodni kršćani u Rusiji. molokani. ne treba bajuneta i topova već ono. budući da za potpuno oslobodenje ne samo Srba vec i svih Slavena. koji stoji 148 . Zato je Tol­ stoju razumljivo. kojega je vlast osudila na tamnicu. car bivše Austro-Ugarske) uz pripomoć nekolicine državnika sličnih nazora smatrao svojom dužnošću. Općenito se govori.ne mogu biti podjarmljeni i da despotizam nije moguć. pa i ubistvo. jer nije htio u vojsku: »Ne uzimaj puške u ruku. misli na Boga«! Za oslo­ bodenje. Indijaca. sto cine nazarenci u Austriji. uzdajući se u hrabrost i domoljublje svojih naroda. Tako su i srpska i cmogorska vlada. Perzijaca. Japanaca. koje je nekad moglo imati smisla..

Laotse. plemići ne ra ­ de nista . kaže Tolstoj. Indijac. koje podupire zlo. sto se svrhe tice. iako se on. Kako to Tolstoj sebi zamislja. koju je napisao kao odgovor na upit nekih sjeveroamerickih novina. a pogotovu manje ratova. I zato. manje ubistva. domoliublja i države. ka­ ko da se vlada prema Engleskoj. « Osobito je od značenja (a to smo vec u uvodu spomenuli). no otkuda to zlo. jasno je. . on drži. To jest. sluge na dvoru poslužuju gospodu. . Tolstoju je odvratan. Sokrat. i od kojega trpe ljudi.Kršna. nije sebi mogao protumačiti. i koje ne iziskuje nikakvih osobitih djela osim obustavljanja onoga djelovanja. kad ljudi ne će vise uzvraćati zlo zlim. koje ne trpi nikakva zastranjivanja od zakona ljubavi. da Tolstoj nipošto nije pristaša socijalista danasnjega vremena. ili Perzijac prema Rusi­ ji teško podnoseći silovitu politiku pomenutih velevlasti. kako se ta svrha ima postići. trgovci tr^uju. da jedni ljudi teško rade i slabo žive. popovi čitaju misu. Ali da o tom i oni siromasni razmišljaju. vojnici vojuju. Samo je znao. Rama . 149 . odgovorio po prilici ovako: »Seljaci oru. da se Tolstoj tim pitanjem uz vjersko najpomnije bavio. koji mu je na pitanje. kojemu nije ništa poznato o državi i ropstvu. s njima u glavnome slaže. ali pravi kršeanin treba da vidi. kad bi ga tkogod pitao. da svijetom vlada zlo. saznao je od nekoga mališa u školi. i u svakom eovjeku spoznati njegovo dostojanstvo. čime se ljudi bave. Buda. a drugi da malo rade i dobro žive. da se društveno pi­ tanje dade riješiti mirnim nacinom bez ubistva i krvoprolića. zidovski proroci. pa buduei da vjersko pitanje zasijeea u sve grane zivota. na pr. osobito pak Isus Krist. odgovorio bi mu ovo: »Treba se bezuvjetno osloboditi od pogubnoga praznovjerja. Već kao mladić vidio je i znao.na stanovištu nekršćanskih naroda. da će manje zla biti na svijetu. sto on misli o zemljišnom pokretu. ali nacin. Marko Aurelije. J Uporedo s državnim ide i društveno pitanje. filozof /3piktet. vidi se iz njegove rasprave »O s o c i j a l n o m p o k r e t u u R u s i j i « . To naučavahu Konfucije.

jer je smiješno i pomisliti. kolikogod ih imade. koji traže slobodu štampe. Ne samo u monarhičkim već i u republičkim državama stoji zemljišno pitanje na posljednjem mjestu. gdje su neki od tih zahtjeva. to jest ne samo vjerski već i ćudoredan. kako to cine izvanjski nasilni oblici stvarajući stalešku razliku: »kapitalizam« i »proletarijiat« (gospodstvo i ropstvo). on treba da usvoji one ćudoredne zakone iz vjere. da ne cini drugima ono. slobodu savjesti. provedeni. koje ljude ne rastavlja i ne otuduje izmedu sebe. bilo kao težak bilo kao tvornički radnik. koje jedino može da oslobodi na­ rod od ropstva. kad urede svoj odnosaj prema Bogu. — Ta pomisao 150 . vec koje ih zblizava i ujedinjuje. kao sloboda štampe. koje mora da urodi silnim posljedicama«. tim se pitanjem malo tko ili nitko ne bavi. koje oni sebi zamisljaju. koji ga upućuju. sastajanja. da svi socijalisticki pokreti najnovijega vremena. da ustaneš protiv one vlasti. pa ipak nijesu donijeli narodima ono. Da se ljudi uzmognu osloboditi od svake vla­ sti. da ne mora za neznatnu nadnicu raditi drugomu. ko­ je ne iziskuje ni žrtava ni krvi. U čemu stoji glavni uzrok današnjemu društvenom zlu. treba ne samo kod Rusa već i kod drugih naroda uopce odstraniti svaku vlast. kako socijalisti misle. »Silom se ovakav preokret ne da postici. što im je od prijeke nuzde: pravo uživanja zemlje.Tolstoj tvrđi. koja raspolaze milijunima vojske i milijardama novaca. ne mogu uroditi onim dobrom. da drugi njemu cine«. to jest. koji treba da žive po jednom visem zakonu — zakonu. To je ono vjersko cudorede. razlaže Tolstoj u knjižici » V e l i k i g r i j e h « . koji proizlazi iz toga odnošaja prema Bogu. to jest. rastava cr­ kve od države. No to se ne može izvesti silom ili nasiljem. Vidi se to iz prim jera u drugim državama. A to i jest ono glavno pitanje. to jest. koji odnosaj je jedan za sve ljude. koju je napisao 1902. Covjek treba dakle da postane ćudoredno-vjerški. što ne će. da se svi odreknu vojne dužnosti i da nitko ne stupi u državnu službu? ! A to će ljudi istom onda htjeti i moći provesti. rastavu crkve od države i drugo. kad ljudi stanu živjeti ćudoredno — vjerskim životom. vec drugim posve jednostavnim sredstvom. — »Rusija proživljava veliko vrijeme.

uznemirivala je Tolstoja često. To nije samo nepravedno. da su samo oni ljudi bogati. vi placate proizvodbu — trud. tuzili. kad mu placate za zemlju? Vi mu placate za ono. koji je on morao drugim ljudima da naplati. sto je prije postojalo. Neki je seljak htio u T u lip ro dati konja. d a je ropstvo ukinuto. kaže Tolstoj. veli Tolstoj. 151 . ili trud. i došao do uvjerenja. već je i protuprirodno. a hljeba ne­ ma zato. kada je jednom vozeći se u Tulu razgovarao s lju­ dima. da ga ne mora kod kuće hraniti. »Mi tvrdimo. kaže George. kaže američki narodni gospodar Henry George (Džordž). koji u neradu provode život. sto nemaju zemlje. a svi su navodili kao uzrok to. koji idahu onamo na sajam. da se bezuvjetno mora sto prije riješiti zemljisno pita­ nje. koji je prodavač utrošio. da nema hljeba. da nemaju hljeba. da ublaži bijedu«. kako George misli. no mi nijesmo ukinuli ropstva. I tako to biva po čitavoj Rusiji. zato bi prirodno bilo. »Vi kupujete kaput. dotle dokoni ljudi žive u raskošnim dvorovima. sto mi silimo lju­ de. Svi su se ti ljudi. Narod robuje i gladuje«. koji je zahvatio zemlju. da joj sin zaraduje u gradu i šalje novae kući. na kojega se Tolstoj često poziva. veli Tolstoj. a pogotovu od onoga vre­ mena. s kojima je razgovarao. — »Svi se tuže. da mogne platiti najam za zemlju. Bijeda proizlazi od čovječje nepravednosti spram bližnjega«. jer ni zemlje nema. koji ju mora obradivati. Međutim je upravo obrnuto u životu: radnici su bijedni. . čega nitko od ljudi nije proizveo — za ono. a dokoni ljudi bogati. koji se muče i trude. Dolazi to otuda. Tako neka žena kazivase.« I zato je eto. tako govoriti značilo bi najstrašnije huliti na Boga. Druga je žena opet vodila sinčića svoga u grad na nadnicu. Ali kakav trud placate covjeku. Dok radnici obitavaju po tamnim prljavim kućicama. nastavlja George. da smiju raditi. . a siromašni i bijedni da budu oni. jer joj ne dostaje hljeba itd. bogat onaj. »Ljudi se mole Bogu. da drugima plaćaju za dozvolu. No bijeda ne dolazi od božjih zakona. nego se uopće covjek pojavio na s v ije t. jer priroda nagraduje samo trud. mi smo samo odstranili ruzniji oblik njegov: lično ropstvo«. a bijedan.

diplomatskim odnošajima i sličnim. jedni bi imali premalo. »Što bi bila koristila gladnim Izraelcima u pustinji mana. da je onda prodaju svojoj gladnoj braći. sto s e dogada i danas. koja proizlazi iz nepravednoga razdjeljenja zemlje. koja pro­ izlazi iz pojedinacnoga vlasništva zemlje. to jest. kao i pojedinacno vlasništvo zemlje. da bi se bilo isto dogodilo. a pogotovu u Rusi­ ji. po kojem bi se svi ljudi mogli koristiti zemljom. koji bijase sve svoje sposobnosti posvetio pitanju. što je najglavnije. odlucno ustade u Engleskoj katolička stranka nazvavši nazore njegove grešnima. društvenim savezima. koju im bijase Bog poslao. to jest iz nejednakoga razdjeljenja zemljisnih posjeda. da se to dade postići odredivanjem cijena. ne vide onaj pravi put. pogotovu obiluje njima nase savremeno doba: smrtna kazan. kaze Tolstoj. te bi pojedini vlasnici velikih posjeda skupih u svoje žitnice svu silu mane. da ljudi. kako da pridignu svoje narode. a dru­ gi previse. uračunavši ovamo i one. Nevolja. osobito u obliku praznovjerja i obma­ na. djeca) umiru prije. Pojedinacno vlasništvo zemlje krivo je jednomu od najvećih zala.« Ovako se pita George. da je put usavršivanja čovječanstva beskrajan. bili oni naprednih društvenih ili prevratnih nazora. to jest. koje proizlazi iz nepravednoga razdjeljenja zemlje.Usvojivši nazore Henry-a George-a veli Tolstoj. bludnistvo. »Mjerodavni državnici u Evropi i Americi nastoje najrazlicitijim načinima. naseobinama. oni svašta poduzimaju. opasnima i protivnima nauci Kristovoj. koji imadu državnu vlast u rukama. da uspostave narušeno pravo. Milijuni naroda (žene. kad bi ta j radnički svijet kraj svo­ ga tjelesnoga napora imao dovoljno hrane. osjeća se po čitavom svijetu. kako da se doskoči nepravdi. udruženjima. nećudorednima. I Tolstoj se pita: kako to. kojim 152 . pa misle. pa veli. ne­ go bi se to dogadalo. samo ne 0110. u svako doba povijesnoga razvoja čovječanstva bilo je i ima još. a i bit će pogrešaka. ratovanje. Protiv George-a. starci. da je zemlja u njih bila tako nejednako razdijeljena kao danas.

George naime tvrdi. da drugi tebi cine. da je jedino pravo i dobro i moguće rješenje zemljišnoga pitanja. a time se narušava pravo vlasništva. jer on ne predlaže porez na zemlju uopće. što želis. oslobodit će ljude čitave vojske cinovnika. ne smije se prema zapovije­ di »Ne kradi!« na to vlasništvo nam etati porez. koje je općenito dobro. da samo plod truda svoga poklanja. nije porez na nekretnine. kako to Tolstoj objasnjava. stane na put? Dolazi to otuda. Utvrdivši dakle. da je samo plod truda čovječjega potpuno vlasništvo covjeka. To pravo ruše judi najvećma time. koji se gomilao stoljećima. A ako ne ljubimo ljudi. što se ne drže za­ povijedi: »Ne kradi!« Prema prirodnim zakonima ima co­ vjek pravo. To sto George predlaže. kako ga sebi zamislja Henry George.bi trebalo udariti. prodaje ili ostavlja drugima kao bastinu. Zato treba. na zakonima božjim. Zato George predlaže. koja je postojala još prije covjeka. koje se ne može prodavati. Takav porez. ali nije to ni porez na zemlju. sto svi ti ljudi nemaju nikakve vje­ re. Tolstoj drži. no na zemlju. su kod danasnjega ubiranja poreza potrebni. tomu velikomu drustvenom grijehu. koje su na njoj posagrađene. vec do pri­ rodnih i općih uvjeta. koji se na zemljištu nalaze. već na onu vrijednost zemlje. koja ne stoji do vrijednosti zgrada. sto im treba«. koji co153 . Ljudi će biti prosti od onih poreza. a nipošto od truda. da se pravo vlasništva ne osniva na ljudskim već na prirodnim zakonima. jer to znači otimati. koja glasi. a vjera jedina može da privede covjecanstvo do pra­ voga i pouzdanoga rjesenja toga pitanja. da se ukinu svi porezi osim onih. koji će se ubirati samo od zemljisne vrijednosti. da se pravo sviju ljudi na zemlju prizna jednakim. da se toj nevolji. drugim riječima. koji. jer pod nekretninama se razumijevaju i zgrade i drugi predmeti. »Bez vjere nije moguće istinski ljubiti ljude. te nipošto nije plod truda njegova. ne možemo znati. Rješenje to pak proizlazi iz osnovne misli vjera. da činiš dru­ gima ono. ne može covjek imati isključivoga prava vlasništva. Porezi ti imali bi se ubirati bez obzira na vrijednost zgrada i dru­ gih predmeta. koji se ubiru od zemljišta.

. uvjerio bi se kako je silno pao carski ugled. Vojska se javnoga i tajnoga redarstva sve to većma množi. dok bi svaki drugi pokušaj od nezadovoljnoga naroda urodio još i većim zlom. sudova i zatvora. velikomu knezu Nikoli Mihajloviču i ministru Stolipinu. II. da se prikažu caru kao se­ ljaci. a kako veliko zlo može donijeti i ljudima i njemu. vec vidi u njemu neprijatelja svoje vlastite slobode. Kad bi čuo. kakvo bi ono moglo biti i kako veliko dobro bi moglo donijeti i njemu (caru) i narodu. Takvo uređenje urodit će velikim blagostanjem. zatvori su prepuni. Narod ne sm atra vise cara odabranikom božjim. koji je želi obradivati i koristovati se njome. da mu ne misli pisati kao caru već kao »čovjeku bratu«. neka se ne dade zavoditi poklicima svjetine. sto narod govori. koji bi se na lak način htjeli domoći bogatstva. da ga upozori. Tom uredbom postaje zemlja pristupnija onomu. prevare i sličnih prestupaka. jer »mnogo se prije dade zaustaviti tok rijeke nego razvoj čovječanstva. kojega privlači svečanost i slavlje. već je to obicaj znatizeljna naroda. Na krivome je putu car. veli Tolstoj. Budući da to društveno pitanje može samo državna vlast mirnim putem riješiti. a vjerski progoni postaju sve oštriji. obratio se stoga Tolstoj trojici glavnih predstavnika tadašnje ruske carevine: caru Nikoli II. ako misli s pomocu svojih ljudi. Napokon ta uredba ne dopušta. Bogom određeni«. Neka ne zaboravi. koja mu na ulici vice »ura!«. a koji iziskuju svu silu stražara. kakvo je njegovo djelovanje. podmieivanja. kartase. cenzura ne može biti gora.vjeka lako đovođe do krivokletstva. jer će biti odstranjen nesnosni pritisak sadašnjih poreza na marljivost i štedljivost. I upravo to bogatstvo odvajkada je rađalo kradljivce. nametnike i varalice. jer to nije izrazaj odanosti i ljubavi spram njega. Neomeđena vladavina može se primije154 . bu­ de li nadalje tako radio kao dosada. sputati svaki razvoj zi­ vota u narodu. koji ga zlo upućuju. dakle ne dopušta nepravedno razdjeljenje posjeda i bogatstva uopće. Obraćajući se Nikoli. Savjetuje cara. kako su za njegova djeda u Harkovu nreobukli gradane u seljačka odiiela. da jedan čovjek sebi prisvoji čitave krajeve.

da će savjetnici caru nazore njegove tumačiti nešto kao nemoguće. da ide u zemljišnom pitanju ruskomu seljaku na ruku predočujući mu. a u drugu stati na put velikome zlu. kako nije teško birati. ako su nam poznate njegove potrebe. Dopušta. to jest njegova sa­ vjest. pa da ostavi za sobom lošu uspomenu ne postignuvši svrhe. osobito pak slobodu. ne pred ljudima već pred Bogom. da posluša sav je t njegov. to jest. prisilnim radom i smrtnom kaznom. Tu dakle nije teško birati. da se narod ne može natrag potisnuti i strpati u onu lupinu. to jest. Isto tako upućuje Tolstoj i velikoga kneza Nikolu Mihajloviča kao i m inistra Stolipina. Vidi se. sto mu Bog nalaže. kako smo već spomenuli. jer samo tako možemo narodu pomoći. što bi u jednu ruku značilo udovoljiti opravdanomu zahtjevu naro­ da. da se i on (Tolstoj) može prevariti. da se ukine pravo vlasništva na zemlju. ih da prednjači svim evropskim narodima dobrim primjerom. da se sto prije zauzmu za što skorije rješenje zemljišnoga pitanja. kojim će putem udariti: ili da nastavi s progonlma. da dobro razmisli. on hoće slobodu razvoja. jer želi dobro i narodu i caru. po155 . a i svatko će pojmiti. A njemu (Tolstoju) neka oprosti. da se želje naroda saslušaju. što nema smisla. ali se ne može njime upravljati. jer se nasiljem može narod samo tlaciti. slobodu ispovijedanja vjere. Premda je kmetstvo bilo vec odavno ukinuto. no on je to sm atrao svojom dužnošću. iz koje je već odavno izišao. Stolipina zaklinje Tolstoj kao sina svoga prijatelja. koje je na dnevnome redu i od vlasti i od revolucionaraca. te neka učini ono. U Rusiji su naime društvene prilike bile gore nego igdje na svijetu. Tolstoj je dobro znao. Narod hoće da se oslobodi onih zakona. da Tolstoj u glavnom posm atra društveno pitanje s ruskoga gledišta. a možda i kao nešto. tumačeći im u glavnim crtam a nazore Henry-a George-a. ali to stoji. ali nipošto ne kod rnskoga naroda. sto se drznuo uznemiriti ga pismom. Tolstoj moli ca­ ra. koji ga stavljaju u položaj parije. da se može koristovati zemljom. Zato je od prijeke nuzde.niti gdjegod u središnjoj Africi. da ukine pravo vlasništva na zemljište.

Premda je Sjutajev bio jedan od imućnijih seljaka. Na­ zor ta j Tolstoj je zapravo usvojio od raskolnika Sjutajeva. ’Već za popisa moskovskoga pučanstva 1882. da novae može čovjeka samo pokvariti. i to iz razloga. Taj Sjutajev otvorio je Tolstoju oci. Svajcarskoj. jer nije mogao gledati. Da robovanje jos nije prestalo. dok su tako zvani boIji krugovi počevši od činovnika do najvišega plemića trosili silne novce u tudini. to jest ta ­ kav odnosaj. Konj idase slobodno. prepušten sam sebi. jer ga nitko ne htjede u tom poduzeću potpomoći. da se narod ne može novcem ćudoredno pridici. koji se ne može složiti s crkvenom naukom) svoje vrste. jer je konačno i sam dosao do uvjereiija. pustio bi konja da ide po svojoj dobroj volji. Sjutajev je na­ ime tvrdio. Ali kako se njih dvojica u razgovoru o vjeri zadubise u svoj predmet. da je konj sišao s puta. U njegovoj porodici postojaše tako zvana »obščina«.. svatko se mogao služiti svakim predmetom u kući kao svojim vlastitim. gdje njih dvojica malo ne shrkaše vratove. Sjutajev bijase raskolnik (to jest covjek. covjek treba duševne hrane. kojega je radi njegovih nacela visoko cijenio. No naskoro odustane od svoje nakane jedno zato. radnik i težak bili su silom prilika prinuđeni obavljati najteže poslove za najneznatniju nadnicu. treba ga pouči156 . kako stoka kraj lijenih pastira trp i od gladi i žede. na vlastite oci uvjerio o bijednom stanju gradskih beskućnika. dokazuje Tolstoj u raspravi »Ropstvo n a s e g a vremena«. a drugo. upotrebivši tu priliku. osobito u Parizu. kada se. koji se osniva na komunističkim nacelima: nijedan clan porodice nije imao bilo kakvo zasebno pravo. niposto popraviti. nijesu tako dugo opazili. dok ih nije izvmuo u neku guduru. Nigda nije tukao zivotinje i kad bi se vozio. opet je sam čuvao seosku stoku. premda je seljak bio proglasen slobodnim. istupi Tolstoj javno sa svojom knjižicom »Š t o n a m treba č i n i t i ?« htijući skloniti moskovske bogataše. i Italiji. — Jednom se s njim vozio Tolstoj. to jest.stojaše još jednako robovanje svoje vrste. da novcem priskoče sirotinji u pomoć. kad je ovaj htio moskovskim beskućnicima pomoći novcem.

a sam stajah u blatu ogreznuo do ušiju. koji su jači od mene i snagom i ustrajnosću i spretnošću i ja eto dolazim. koje nas liSava one blagodati. i eto dolazim sad. koji sam se u dvanaest sati digao od kartaskoga stola. zašto se novcem ne može ljudima pomoći. I mahom bi mu jasno. Seljak iz društva Tolstojeva. na prosjake. Istom je sada mogao pravo shva­ titi veliku onu istinu. i tko imade hrane. koji nema nijednoga.ti. koji se u pet sati dižu. kad je rekao bogatomu mladiću. jer je imao novaca misleći kao i drugi ljudi. a koju je osobito jasno izrazio Isus Krist. Slucaj mu pomogne kod toga istraživanja. Hocu ljudima da pomognem ja. pa Jesaija. da je samo zato htio siromasima pomoći. da bi morao po veličini svoga imetka pokloniti prosjaku tri tisuće rubalja. neka dade onomu. razmazen. (Luka 3. o zelju i hjebu žive. da radi i kako treba da radi. ili kako je preteča Kristov Ivan Krstitelj na upit »Što nam je činiti?« odgovorio: Tko imade dva odijela. da novae nije ništa dobro. a prije svega treba mu dati prilike za rad. osvjedočio se. koji umiju orati. i to u tjelesnom radu naći. da pomognem — komu? Ljudima. ako želi. da im pomognem«. sjekiru nasaditi. dok mu Tolstoj pokioni dvadeset. neka čini isto«. Rijeci Sjutajevljeve učinise jak dojam na Tolstoja potaknuvši ga na razmišljanje o tom. 10. po imenu Semjon. Tolstoj drži. sto ga je dao prosjaku Semjon. da njegov način života nije dobar. s kojima običavaše sjeći drva. Ali kada ga je stao dijeUti. potreban pomoći i podvorbe od stotine ljudi. i da ga treba promijeniti: Htjedoh druge iz blata izvući. mlohav. da će prije deva proći kroz ušku od igle. Jednom naide sa seljacima. koji na daskama spavaju. 157 . On dode do uvjerenja. kositi. koju je već Buda naucavao. da njegov dar bude razmjerno jednak s onim. dade prosjaku tri kopejke. koju možemo samo u radu. nego će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. zašto se ljudima ne može pomoći darovima i koji bi bio pravi put do rješenja sirotinjskoga pitanja. Laotse i Sokrat. da je no­ vae predstavnik rada ih bolje jednako vrijedan kao rad i uopće nešto dobro. Usporedivši količinu darova izračuna Tolstoj. drvo tesati — ljudima. 11). već naprotiv veliko zlo.

Ova nauka jasno uči, da covjek ne smije vise posjedovati, nego što mu je svakako potrebno, a da uzmogne živjeti po to j zapovijedi »treba da radi toliko, koliko mu je samo moguće, a da se sto manje koristuje tuđim trudom«. Ova misao Tolstojeva plod je dugoga razmišljan ja i proucavanja, misao, koja je već pred tisuću godi­ na bila poznata kod Kitajaca, a glasila je ovako: »Gdje je jedan besposlen, tamo drugi umire od gladi«. I tako Tolstoj odustane od svoje nakane, da siromasima novčano priskoci u pomoć, jer je vidio, da treba ljude, koji žive u bijedi, prije svega pouciti, moralno ih pridići i dati im zarade, dok bi ih darovani novae, koji bi im omogućio bezbrizan i besposlen život, još dublje strovalio u propast. Došavši do uvjerenja, da je novae nešto nemoralno, pita se Tolstoj: sto je novae? »Znanost veli, da novae sam po sebi nije ništa nepravedno ili štetno, da služi kao podloga drustvenomu životu i da je potreban 1. kao sredstvo izmjene, 2. kao mjerilo vrednote, 3. za štednju i 4. za plaćanje. Pa ipak oni, koji imadu novaca, gospodare nad onima, koji ga nemaju, a to dolazi u glavnom od zamršenih odnosaj a u gospodarstvenom životu uopće i od toga, što se radniku ne plaća potpuna vrijednost njegova rada. — Njemački rečeno znači to, da ljudi, koji posjeduju novae, mogu raditi s onima, koji novaca nemaju, što ih je volja«. Glavni pak je uzrok toj pretezi bogatih staleža u tome, što težak, koji obraduje zemlju, nema ni zemlje ni glavnice. Tolstoj se ne slaže sa znanošću, koja tvrdi, da kod svakoga proizvoda djeluju tri sile: zemlja, glavnica i rad, pa veli, da je ta tvrdnja posve neispravna i hotimična, jer na pr. kod proizvoda sijena dolazi osim zemlje, na ko­ joj sijeno raste, osim glavnice (kosa, kola, strojevl, itd), kojom se sijeno sprema, i osim rada jos i sunce pa voda te štošta drugo. I sada kao sto sebi ne možemo zamisliti radnika bez sunca ili vode, tako ga ne možemo sebi zamisUti ni bez zemlje, koju obraduje, ni bez glavniee, koja mu je kod obradivanja potrebna. Prema tome pojam, koji se označuje riječju »radnik«, obuhvaća sve troje: i zemlju i glaynicu i rad. Ako kojigod od ova tri 158

uvjeta izlučimo, uništili smo pojam »radnik«. Zato rad­ nik imade pravo i na zemlju i na glavnicu. Znanost tvrdi, da je novae samo sredstvo izmjene, koje nema s tlačenjem ništa zajedničko. No Tolstoj primjećuje na tu tvrdnju, kad bi znanost htjela ispitati, ko­ ji je uzrok tomu, da oni ljudi, koji tudu zemlju obraduju nemaju ni zemlje ni novaca, došla bi do sasvim novih zaMjučaka, koji bi nju samu stubokom izmijenili. Medutim znanost ne će da se upušta u takva raspravljanja, jer je jednom usvojila nazor, da svojstvo novca ne može nika­ ko biti uzrokom odnošaju, u kojem jedni ljudi, to jest oni, koji, posjeduju zemlju i novce, sebi podlažu druge, to je st one, koji nemaju ni zemlje ni novaca. Ona drži, da uzrok odnošaju između radnika i glavničara stoji u tome, sto jedni posjeduju nešto, a drugi ne posjeduju ništa, i tako siromasni moraju bogatima robovati. Kao primjer, kako je upravo svojstvo novca uzrokom tomu, da jedni robuju drugima, navodi Tolstoj povijesni dogadaj, koji se zbio s urodenicima otoka Fidzi u Folineziji. — Maleni taj narod življaše slobodno i zadoyoljno pod svojim poglavicom Kakabom ne znajući, ni što je novae ni porez. Kad odjednom godine 1859. zatraze Sjedinjene Države od njih odštetu za tobožnja zlostavljanja nekih američkih državljana.. No budući da urodenici nijesu imali novaca, zaposjednu im American! vojskom otoke. Kakabo se obrati engleskoj kraljici s molbom, da posreduje. I doista Engleska isplati Amerieane, ali zato zaposjedne najplodnije krajeve na otocima Fidži. Radi duga, koji bijase zemlji nametnut, udari Kakabo prvi porez na narod. Da uzmognu doei do novaea, jer u čitavoj zemlji dotle novae uopće nije bio poznat, najme se urodenici kod bijelih naseljenika, da im bilo pod koiu cijenu rade, samo da dodu do novaca. Oni, koji ne bi pravodobno poreza namirili, biše osudeni na prisilaii rad. I tako je jos donedavno slobodni urodenik postao robom engleskoga novca, odnosno bijelih naseljenika. Ovaj tragicni događaj iz povijesti urodenika otoka Fidži najjasniji je dokaz, kaze Tolstoj, što je novae i u eemu je njegovo značenje. Što se kod drugih naroda razvijalo stotinama godina, odigralo se kod pomenutih 159

otočana u jednom desetoljeću: najprije nastupi novac kao glavni uvjet podjarmljivanja, zatim prijetnja vojskom, onda otimačina zemlje i napokon kao posljedica toga: rabota. I tako je novac sredstvo, kojim onaj, koji ga psjeduje, podlaze sebi onoga, koji novaca nema — da­ kle sredstvo tlacenja. Tolstoj poznaje tri glavne vrste tlačenja: 1. tlacenje silom jačega, 2. gladu i 3. porezom. Prva je i najstarija v rsta tlacenja, koja jos danas postoji kod naroda nižega stepena, kad jači (osvojitelj) pod prijetnjom smrti, dakle oružjem, sili slabijega, da mu radi. Dakako, tlačitelj mora roba hraniti i odijevati, ako hoće, da mu ovaj radi. — Druga v rsta tlacem’a ima glad za podlogu, a poslužio se njome prvi Josip Lijepi u Egiptu, kako nam to biblija kazuje (Moj. 1. 41.). Josip Lijepi dade naime za vrijeme sedam plodnih godina kupiti žito po čitavoj zem­ lji, da ga onda, kad nastupi vrijeme sedam gladnih godi­ na, prodaje narodu. I doista prema Faraonovu snu dode glad u zemlju. Narod kupovase žito kod Josipa. No kad mu je ponestalo novaca, davaše Josip narodu žito u zamienu, to jest za životinje i drugu robu. A kada narod ni toga nije vise imao, prodade sam sebe i svoja polja za hljeb. I tako je Faraon s Josipom i ostaUm doglavnicima, koji su ga u tom poduzeću podupirali, postao vlasnikom čitave zemlje. Osim toga mu je narod morao besplatno raditi i petinu od svoga dohotka davati, jer je prodavši mu se postao njegov rob. Samo svećenici ostadoše pošteđeni. Vidi se, da je san Faraonov o mršavim i debelim kravama bila samo spretna lukavština, koja mu je donijela neograničenu vlast nad narodom. — Treća vrsta tlacenja je ona, k$d potlačeni mora tlačitelju da plaća porez u obliku žigova, koje je tlačitelj izmislio, nazvavši ih novcem. A da potlačeni uzmos^ne do njih doći, mora tlacitelju prodavati ono, čega tlačitelj nema, a treba: žita, mesa, kože, vune itd. — slicno kao za Faraona u Egiptu. Ova treća vrsta tlacenja imade veliku prednost pred ostalima, jer se porezom može potlačeni kao kakvim vijkom tako pritisnuti, da danasnji Faraon ne treba istom čekati, dok dođu gladne godine kao za Josipa, već on mo160

že prema potrebi tim vijkom u svako doba stvoriti takve prilike, koje odgovaraju Josipovim gladnim gođinama. Dakako, osobna je sloboda kod ove treće vrste znatno veća, jer današnji podanik može, ali i ne mora raditi, dok je za Faraonovo vrijeme morao svatko radom namiriti, svoj porez državi osim vladarevih pouzdanika i svećenika; da­ nas rnože svatko, tko imade novaea, bez rada noveem namiriti svoj porez. I ova treća vrsta tlacenja je vrio stara te se nalazi, uz one dvije druge vee u najstarije vrijeme. Petnaest godina iza spomenutoga popisa pučanstva Tolstoj se i opet dao na proučavanje radničko - beskueničkoga pitanja potaknut kazivanjem nekoga znanca željezničara. Znanac taj pripovijedase mu, kako željeznički radnici rade po 36 sati za jedan rubalj noseći teške tovare. Tolstoj pode sam do željezničkoga spremišta, da se na vlastite oei uvjeri o onom, sto mu je znanac kazivao. I doista nade tu kod studeni od dvadeset stupnjeva lju­ de, kako u rubaeama vuku terete ziveei nada sve oskudno, dok im je kao noeište služio mali, prostor, prljav i zagušljiv. Tolstoj posjećivaše i tvornice. Jednom je razgo­ varao s nekim radnikom, koji bijase nastradao u tvorntei. Covjek taj hodajući, na štapovima tužio se na Boga, sto mu ne pošalje smrti. U to vrijeme dopade Tolstoju u ruke engleski iskaz o radništvu, koji dokazivaše, da ljudi t. zv. boljih krugova umiru osjekom u 55. godini zivota, dok ljudi, koji obavljaju teške i nezdrave poslove, kao na pr. radnici duhanskih tvornica, šećerana, rudokopa, itd., umiru osjekom u 29. godini. »Znajući sve to (ne znati to nemoguće je), mi ljudi koristujući se trudom, koji izi­ skuje ljudske živote, ako nijesmo zvijeri, nemoguće je, da samo i časak ostanemo kraj toga spokojni. No mi lju­ di, nastavlja Tolstoj dalje, »kraj toga ostajemo uza svu svoju prosvjetu i uljudbu spokojni skrbeći se za daleko neznatnije stvari, na pr. da nam djeca ne budu u školama preopterećena, da kočijaši ne muee konja, da trgovaeki pomoenici imadu svoj odmor itd. Mi se koristujemo tru ­ dom svih tih tisuća ljudi, koji po tvornicama gube svo­ je živote nemajući ni na kraj pameti, u kakvoj se bijedi nalazi većina toga naroda«. 161

koja je svrha njegovu radu. da radnik znade. što je lišen prirodnih uvjeta zivota sred prirode. već u tome.). ne može rad oko jedne ceste. To socijalisticko nadanje. jer je duboko uvjeren. »Premda je ta pretpostavka. no time se većim dijelom škodilo. a nije koristilo. da bijeda tvornickoga radnika ne stoji u to­ me. gojenjem sloge izmedu sebe te sudjelovanjem u saborima napokon zavladati i tvornicama i zemljom te doći tako do blagostanja. Tako se na pr. Po­ sljedica pak toga blagostanja bila bi. Prema nauci mnogih socijalista imali bi radnici ujedinjavanjem u saveze i bratstva. Ovako razdijeljen rad zbližava ljude. kako vidimo. jer je besmislen i neprirodan. i da se rad po mogućnosti tako razdijeli. kao sto su prije učeni i umni ljudi s obzirom na radnički narod vjerovali u raj na onome svijetu«. Tol­ stoj misli. koji se izmedu sebe to većma potpomažu. dok im se smanjivao broj radiiih sa­ ti. kaže Tolstoj. kao i pretpostavka bogoslova o raju. što radnik mnogo radi a malo zaslužuje. vidjevši potrebu te ceste te razdijeUvši izmedu sebe prema prilikama i sposobnostima taj rad. lisen slobode i prinužden obavljati stran i jednovit posao. umni i obrazovani ljudi naših krugova ipak vjeruju u tu neobicnu nauku upravo tako. koji će uživati na onom svijetu radnički narodi zato. da će tvornicki rad ostati i nadalje ropsko zanimanje. usporediti s poslom radnika u tvornici. koji mu se uostalom i ne mili. što im je vise stalo do svrhe njiho­ va rada.U novije se vrijeme nastojalo radnicima pomoći dajući im veću plaću. jer je velika većina radnika stala provoditi slobodno vrijeme po gostionicama trošeći svoj teško zasluženi novae. p'dje jedni cijeli svoi vijek prave iste sastavne dijelove (samo poluge. Osobito je znatno. za Tolstoja ne znači ništa. dok 162 . posao je težački i seoski uopće mnogostran i zdrav. kako bi ljudi s ljubavlju prionuli za ono. sto toliko pate na ovo­ me. samo točkove. da bi radnicima tvornicki posao većma omilio od ratarskoga. koja je svima poznata. samo lopate itd. sto rade. koji ih vodi k zajednickoj svrsi. koju je narod sebi preduzeo graditi. tako malo vjerojatna. Dok je dakle posao tvornicko­ ga radnika jednovit i ubitačan.

voznja zeljeznicom itd. koja će uživati samo neki bogatiji ljudi itd. Sve je slobodno izmijeniti i djela i rijeci. Radnik treba dakle da shvati svrhu svoga rada. samo ne uljudbu. Tolstoj dakle u svim obretima i tečevinama ne vidi nikakve uljudbe.). ili lijevajući topove u Kruppovoj tvomici. da je boIje.drugi. u којд se ne smije dirati. ili praveći u tvornici »likera« pića. sto su nekoć pravnici govorili: fiat iustitia — pe­ reat mundus (neka se vrši pravednost — pa makar propao svijet). nego: fiat iustitia — pereat cultura (neka se vrši pravednost — pa m akar propala uljudba). »Ljudi od nauke. sto oni sm atraju uljudbom. uljudba (rasvjetljivanje gradova elektricnim svijetlom. tako su uvjereni o tom. osobito pak u dotjerivanju udobnosti. budući da toliki radnički narod mora stradati i oskudijevati. zv. kažu ljudi od nauke. I sav taj besmisleni i nezdravi tvornicki rad. nego da kod proizvodenja onih sprava. da kod to­ 163 . da propadne sva ta. vojničku željeznicu. pa dovikuje svemu uljudenomu svijetu: »Geslo istinski prosvijecenih ljudi nije: fia t cultura — pereat iustitia (neka se vrši uljudba — pa m akar propala pravednost). fotografskom umijeću i dr. već i postupajiu. kao i ljudi t. propada toliki narod. Zato Tolstoj misU. Ali oni ne govore samo tako. sto se izraduje u tvornicama. držeći sve to nekom svetinjom. samo to ne. svi bi se tehnički obreti tako primjenjivali. brzojavu. to jest sve ono. namijenjen je unapredivanju uljudbe. boljih krugova.. kako se to iz statističkih podataka može vidjeti. od koje ne će ni on ni drug njegov unati nikakve koristi. Po njihovu se iionijenju može sve prije izmijeniti i porušiti. da nije čovječno izrabljivati život i snagu svoje braće radi svojih potreba i pohota. da ne troši uzalud svojih sila gradeći na pr. osobito pak što se prodaje u dućanima«. telefonu. koje toj uljudbi služe. kao na pr. A sada pak govore: fiat cultura — pereat iusti­ tia (neka se vrši uljudba — pa m akar propala pravednost). veli Tolstoj. te obrnuto govore od onoga. Kad bi ljudi htjeU uvidjeti. vječno obavljaju isti ubitačni posao. da je uljudba najveće blago. koju oni naziru u žeIjeznici. ložači i strojari. pod kojom stenje radnički narod.

stolieća razabirati nemoral i neprirodnost položaja kmetstva i robova. da nije opravdano. pa dijeli čitavi ljudski rod u dva razreda. a koje mogu sebi pribaviti samo kao tvornicki radnici. zakon o zemlji. jer po zakonu imadu na te predmete samo oni ljudi pravo. kao na pr. te ne mogu bez njih živjeti. u Novoj Zelandiji. pa se to ropstvo nije ni osjećalo kao ropstvo. da se bez kmetova 1 robova ne može živjeti i da je takav odnosaj izmedu lju­ di potreban. koji se koristuju trudom onih prvih. sto ljudi drugima ustupaju u obliku poreza one dijelove svoga truda. koji ih posjeduju. zakon o porezu i 3. jer po zakonu može najrazličitija količina zemlje biti nečijim vlasništvom. od naprednoga svijeta (odijevanje. jer po zakonu svatko mora da plaća porez. Tolstoj se pita. 2. Nastojalo se radništvu priteći u pomoć time. i što ih sili na tvornicki nezdravi rad. dok u drugi razred pripadaju oni. zabave. užici itd). već se smatralo nužnim uređenjem drustva ljudskoga. sto se ljudi ne mogu koristovati predmetima. pa su prisiljeni ići u tvornicu. koje su usvojili. tako se istom odnedavna počeio govoriti o nemoralnom i neprirodnom položaju radničkoga na­ roda.ga ne bi stradali ljudski životi. da nije opravda­ no. Kad pitamo radnike. koji se od njih traže. i da se 164 . kojima Tolstoj pripisuje to neprirod­ no stanje radništva. Tri su uzroka. Pa kao sto su ljudi poeeli istom u pocetku 19. jedan razred sačinjavaju oni. stoljeću mislilo. Tolstoj tvrdi. ko­ ja se sm atra vlasništvom drugih ljudi. sto oni drže uzrokom takvome odnošaju. kaze Tolstoj. Kao sto se jos u 18. sto se ljudi ne mogu koristovati zemljom. ih kažu. da su se tako priučili na neke potrebe. da se ih ukine vlasništvo zemlje. a da ne budu vise vlasništvom pojedinaca. gdje jedni služe drugima. da ropstvo jos postoji. tako mi ni danas ne vidimo. koji se sm atraju vlasništvom drugih. ili da tvornice prijedu u ruke radnika. koji se muče i prikraćuju sebi zivot teškim radom. odakle ta j nemo-raini položaj radničkoga naroda. koje je jednako nedostojno i radnicr koga i naprednoga svijeta: 1. koji su u njima zaposleni. zakon o vlasništvu. odgovaraju: ili da nemaju zemlje. da nije opravdano. koji »tako zvanoj kulturi« žrtvuje svoj život.

koji traže. porezu i vlasnlštvu usporeduje Tolstoj s onim. uzrok ropstvu su zakoni. što će veći porez vlasnik tvornice morati podmirivati. još većma utvrduju zakon o vlasništvu. No time se ne može ropstvo ukinuti. Iz toga se jasno vidi. kako bi ljudi mogli živjeti bez uprave. to jest bez sile? No trebalo bi obrnuto reći: kako mogu ljudi kao 165 . a ovi se opet osnivaju na »organizovanoj sih« državnoga uredenja. oni. ili oni. ali zato pomno zaključa vrata i rešetke od tamnice. I ta »organizovana sila^ daje hn mogućnost. Ljudi pak. dopuštaju oporezivanje radništva. koji misle ukidanjem jednoga od pomenuta tri zakona pomoći radništvu. veze itd. raspolažu »organizovanom silom«. I tako radnicima nije ni u kojem slučaju pomozeno. već do mogućnosti. jer oni. kad skida uzniku lance s vrata te mu ih stavlja na ruke. da ropstvo ne stoji do pome­ nuta tri zakona. da tvornice imaju prijeći u ruke samih radnika. koji misle samo bogataše oporezovati. No buduci da će radnik imati svoj dio od cjelokupnoga dohotka. kojom neki ljudi se­ bi u korist stvaraju zakone. Ovako preinačivanje zakona o zemlji. stavljaju na mjesto ovoga drugi novi ili daju ostalim dvjema još i veću vrijednost. kao socijalisti. da ljudi većinom udešavaju svoj život bez ikakvoga utjecaja vlasti. kaže Tolstoj. treba odstraniti »organizovanu silu« državnoga uredenja. da i ne spominjemo porodičnoga zivota. koji će to jaee pritisnuti radnika. drustva. sto radi tamnicar. »Govori se. koji će ga siliti na rad. dok ih napokon ne skine sasvim. koje su svima potrebne. jer na pr. koji postavljaju te zakone. ljudi sklapaju bratstva. A time se stvara novi nacin robovanja. da stvaraju odredbe i zakone prema svojim nazorima. koja im je zajamčena đržavnim uređenjem. pa onda s ruku na noge. kaže Tolstoj. i to posve na svojim vlastitim načelima. ni odgojnih ni drugih općih uredaba. Uzrok je dakle nevoljnom stanju radništva ropstvo. da covjecanstvo može bez državnoga uređenja živjeti unatoč općenitomu mnijenju. uvesti novi zakon. da bez drzavnoga uredenja nema ni prosvjetnih. Da se dakle radništvo oslobodi ropstva. trebat će. On veli. I sada Tolstoj nastoji dokazati. kaže Tolstoj.ograniče prava glavničarskih poduzetnika i skinu porezi sa siromaha.

tako te nema razloga. neopravdana. onda tre ­ ba da ukinu nasilje. A to je jedino tako moguće provesti. Ako su pak ljudi razumna bića. a ne samo u svoju. a ne na sili lju­ di.razumna bića živjeti priznavajući unutarnjom svezom zi­ vota nasilje. uništava razum i slobodu co­ vjeka«. što jedni raspolazu oružjem. kojih oni u sredenim prilikama ne bi nikako htjeli izvoditi. na to Tol­ stoj ne da odgovora. koja je zato tu. Moguće je to samo tako. Uzrok tomu ružnomu položaju i ropstvu stoji u sili ili nasilju. u tom se svi slažu. da su dužni svi bez razlike staleža da rade u korist sviju. pa se izmedu njih mora sve rješavati silom ili bolje nasiljem. Da se uzmogne takvome gospodovanju stati na put. treba prije svega. da ljudi dodu do spo­ znaje. koristujući se plodovima truda drugih. u kojem se jedna v rsta ljudi drugoj nameće. koji su se slučajno dočepali vlasti. su ili ra ­ zumna ili nerazumna bića. bih oni robovi ili gospodari. da jedni uskrate plaćanje poreza. u ratu. Da se dakle covjecanstvo. izbavi iz toga stanja. Prema tome je uprava. a ne razumno suglasje?« — Ljudi. Pa kad dodu do spoznaje toga pravoga morala. Ni u jednom ni u drugom slučaju nije opravdana sila. kad bi se ylast i s njom spojeni državni stroj odstranili. kao na pr. da je sadašnje uredenje zivota ružno. Kako bi se društvo imalo poslije urediti. a drugi ne raspolazu. imade samo jedno sredstvo: uzdržavanje ljudi od sudjelovanja kod toga nasilja«. a drugi da nemaju prava na silu. treba da njihovi odnošaji budu osnovani na razumu. i to manjina nad većinom. Odvajkada su jedni gospodovali nad drugima. a s njim i vlast jednih nad drugima. da ljude pripravlja za takva djela. onda su oni svi nerazumni. ako su nerazumna bića. a drugi da se ne koristuju novcem. koja se služi silom. koje se danas nalazi u nedostojnom položaju. 166 . samo veU: »Stoji. treba da ljudi postanu tome svijesni. da je­ dni imaju. da nitko ne stupi ni u državnu ni u vojnu službu. Da se pak uzmogne ukloniti to nasilje. odnosno na nasilje. koliko nijesu potrebni drugim ljudima. koji je ubran u obliku poreza i da se ljudi samo toliko služe proizvodima i svoga i tudega truda. da medu kršćanima ne treba sile ili nasilja i da »nauka.

Vaska! — vice na sina svoga otac te skinuvši kapu koraca kraj kola s vodicama u ruci. kao sto je za bolesna alkoholičara jedino sredstvo. kako će narodi doći do prave. Stoga treba. mali! — vice onaj. ta današnja nevolja radniekoga i težačkoga staleža dolazi odatle. koja je dostojna covjeka. da s oranice. a oni se igraju i sad ja njima daj digni lopticu. sva urešena. Ja sam se umorio poslom. već kraj v rta na gumno plemićevo. za blistavim samovarom i stolom prenatrpanim posudama i slatkišima. s majkom. postojati vjecni nered i vječna borba svih protiv sviju. da to društveno zlo. koju je on s ocem orao. 167 . istinske slobode. sto jedni silom vladaju nad drugima. kraj gospodskoga dvorea. koja. — Digni.Na primjedbu. s djedom. radi sa svojim ocem. kako se to kod društvenih prev rata vidi. kad ne će vise biti vlasti. a na drugoj strani ceste. Vidi djecak prolazeći s kolima. jer je to jedino sredstvo upravo tako. je on s ocem tovario. — Kako je to? pomisli u sebi djecak. Jednako raspravlja Tolstoj o načinu. koje je on sam kupio u krstove pomažući materi — vidi djecak. — Digni. ako se želimo osloboditi svakoga nasilja. da se upravo zaštićivanjem vlasništva silom ne umanjuje već naprotiv povecava zlo. da otac s te oranice prve krstove ne vozi sebi kući. kako tamo na balkonu sjedi go­ spoda. on raste. a potom i nemoralnoga odnošaja izmedu ljudi. kako se na busenu loptaju dva plemićeva dječaka v izvezenim košuljama i svijetlim cipelama. I eto vidi djecak. Jedan od njih prebaci loptu preko kola. nastaje novo nasilje. vlačio i sijao. da se odreknemo sile. koje zaštićuju i javno i pojedinacno dobro. pa sad ako jedna sila potisne dru­ gu. da će onda. odgovara Tol­ stoj. m ajka sa služavkom žela i kosila i žito vezala u snopove. da se odrekne alkohola. u raspravi » G d j e j e i z l a z ?« Ova se rasprava zapocinje ovom sličicom: »Rodio se na selu djecak. Mi treba najprije da uvidimo.

. koji posjeduje silna semljišta. koji imade zemlje i novaca. Ta vidio si tamo na stolu — prolazili smo. . ako hoće da sam živi. — Kupit će samih kolača. Siromašan seljak treba da ide osim toga i na nadnicu. Svi govore. koji izdaju zakone. . Djecak razmišljava o tom i kod posla i kad legne spavati i kad čuva konje — i ne može da nade odgovora. jer od ubranoga ima i on svoj neznatni dio. Djecak šuti i m isli. jasno je. ožene ga i u njega se rode djeca i djeca njega isto tako pitaju i cude se. I poodraste djecak. ^ U dvorištu doeeka seljaka upravitelj s psovkom 1 prutićem u ruci .« I sada nastavlja Tolstoj dalje. dakle koji raspolažu vlašću. . A ustrija ili Rusija. Vidiš li prut tamo? — A kamo će oni s tim žitom? — Izmlatit će ga i prodati.No on podigne lopticu. i svi tako žive. On će ti već pokazati tko. . nacrt o oslobodenju zemlje. da zasluži novaca. Djecak pode k ocu i zapita ga: — ćaćo. . kao ni u Francuskoj nije mo­ gao taj prijedlog prodrijeti. a gospodičić i ne gledajući na nj uzima je svojom bijelom rukom iz opaljene erne seljačkoga dječaka i vraća se k svojoj igri. A da je to nemoguce provesti. ima li tome pomoci. — A kamo će s novcima? . — Tko im je dao zemlju? — Eto pitaj upravitelja. kao što je Njemačka. jer upravo oni. jer on je rob onoga. o ko­ jem je već bilo govora. velikasi 168 . zašto mi njemu vozimo svoju raz? Ta mi smo je obradivali. I tako živeći u nuzdi pokorno radi kod tudih dokonih lju d i. kako je njemu odgovarao otac. jer je zemlja njihova — ljutito će otac. No ni u Americi ni u Engleskoj. Sedamdesetih godina predlagaše Henry George. a jos manje bi to bilo moguće u monarhističkim državama. i on njima isto ta ­ ko odgovara. Tolstoj se pita. da tako mora biti. kako radnički svijet ne imajući zemlje treba da radi za onoga. — Eto zato. imadu u rukam a najveće posjede: carevi.

može vojnom silom raspustiti. da treba s drugima tako postupati. kojim se dosada jos nitko nije posluzio. nigda ne će dopustiti. jer ga državna vlast. ili kako je ta j zakon izražen kod kitajskoga mudraca Konfucija. što im gospodar nalaže. jer idu k posjedniku u službu kao upravitelji. čuvari itd te pomazu svomu gospodaru izvoditi ono. sto tisti radnika. da bi jednom stanju radničkoga naroda nijesu krivi ni posjednici. ili idu m državnu službu. koje štiti jos i vojna sila? Drugi socijalisti opet predlagahu. Tolstoj tvrdi. na sto se sami tuže: ubiranje poreza i drugo. da treba u saboru stvoriti radničku većinu. Vojništvo se pak može samo tako ukinuti. Ali i sabor ne može nista ueiniti. koja imade uza se uredenu vojsku. Isto je i s vojskom. Jednako se tuže na tvorničare. kako su neki socijalisti predlagali. na koju se radnici tako ra ­ do tuže. Jedini izlaz iz sadanjega stanja. I tako su bijedi svojoj krivi sami radnici. koji najvećma trebaju zemlje: od seljaka i radnika. No što bi značilo ono nekoliko radničkih milijuna protiv pretege milijardasa. > Napokon dolazi Tolstoj do zaključka. sto ne ćeš. misli Tolstoj. jer drzavna vlast. Prem a tome iz ovoga stanja izlaza nema ni prevratom ni socijalizmom. već su tome stanju krivi radnici sami. da se razvije vojna sila protivnoga smjera. dok su tomu krivi i opet radnici sa­ mi. Dvije tisuće godina unatrag nastao je ljudima dobro poznati zakon. ko­ ja je i opet sastavljena od seljaka i radnika. da bi drugi postupali s tobom. a to je ukidanje vojnistva. Silom se tu ne da ništa ueiniti. ako nitko ne stupi u vojnu službu(?!). da drugi tebi cine. da je ondje. kaze Tolstoj. kako želiš. da vrše kao državni namještenici ono. koji kao nadglednici i stražari vrše nad braćom svo­ jom ono.plemići i drugi veleposjednici. uvijek malen broj ljudi gospodovao nad velikom veći169 . Isto tako je nemoguća borba. koja je sastavljena upravo od onih ljudi. da ne činiš drugima ono. da se osnuje glavnica radnika kao protivuteza sadasnjemu »kapitalizmu«. bio bi onaj. ni uprave ni tvorničari ni vojska. ako joj je nepoćudan. A posjede njihove čuva vojska. gdje taj zakon nije bio poznat ili se nije vrsio. koji smanjuju dnevnice a povecavaju broj radnih sati.

Ključ je taj vjera u Boga i zakon njegov«. »Ključ. iz kojega proizlaze sve društvene nevolje. I kad ugledaju tu istinu. ne znači sa­ mo unistenje ruske vojske. g o s p p d a r s t v e n o g a i n a u č n o g a . pričešćivanje itd. a konac ruskoga carstva znaci i konac čitave lažno-kršćanske uljudbe. prikazao je u raspravi »K o n a c j e d n o g a v i j e k a«. kao na pr. da je to jedini mogući iz­ laz iz velikoga grijeha. kaže Tolstoj. Obrazovani radnik ne vjeruje ni u Boga ni u njegov zakon. ali on upravo tako kao i obrazovani ne poznaje i ne shvaća smisla rijeci Kristovih. tre ­ ba da se oslobode od svega onoga. I obrazovani i neobrazovani radnik tuži se na društvene prilike. Istom će onda biti kraj ropstvu i jadnome stanju velikoga dijela covjecanstva. Poraz velike Rusije godine 1904. Poraz taj. ruske mornarice i ruske vlade. da se taj ve­ liki drustveni grijeh približava svome kraju. Po cemu on to vidi. treba samo da uzmu taj ključ. Lassalle-a i druge. da napiše raspravu sa spomenutim naslovom. kad ce narodi taj za covjecanstvo najpotrebniji zakon božji — da drugomu činiš ono. već ta j poraz znači i raspad ruskoga carstva. to jest. svetkovanje praznika. a na koji se covjecanstvo tako priviklo.. neobrazovani radnik vjeruje u trojstvo u vjecni zivot itd. koja će morati svoj oblik naskoro izmijeniti (godine 1905. u ratu s maUm Japanom potaknuo je Tolstoja. koja je nastala u 170 . pa da budu slobodni. pohadanje crkve. svom silom buknuo). ali on točno poznaje Marxa. Tolstoj je nadalje uvjeren. kaže Tolstoj. da čuje riječ božju i vrsi zakon božji. kojima su sputani. onda će moci skinuti i v e rr ge. koji se množio vjekovima. koji je is­ tom 1917. koji otvara bravu tih veriga. nalazi se u neposrednoj blizini njihovoj. da vise i ne vidi u njemu onoga velikoga zla.nom. Zato treba da se radnik i seljak vrati k pravoj vje­ ri Kristovoj. što želiš da drugi tebi čini — tako shvaćati i provoditi. što sakriva pravu isti­ nu. Zato treba da i jedan i drugi — obrazovani i neobrazovani radnik — pristane uz pravu vjeru u Boga i zakon njegov oslobodivši se p r a z n o v j e r j a b o g o s l o v s k o g a . otvore bravu. Tolstoj je duboko uvjeren. post. javljaju se prvi znaci velikoga prevrata.

kojom se upravo kršćani toliko ponose. ali stalno kroz najjace nasipe. da su iskoristivši je u vojne svrhe mogli daleko jače Ruse pobijediti. stoji glavni uzrok. Pobjeda bijase na strani Japanaca. i ako žele da ostanu kršćanima u smislu Kristove nauke. jer su Japanci ravnodusniji spram sm rti od kršćana. da su kršćanski naro­ di lažnom svojom kulturom. »Ukratko. ona je neprestano postojala i postoji u bistvu svojem. osnovana na sili i bogatstvu. a koju su Japanci u nekoliko desetoljeća tako usvojili. postigli vrhunac onoga razvoja. kakvi 171 . I upravo u tom. koji je uopće bio moguć kraj takvih uvjeta. u njih je ratoborno domoljublje jače razvijeno od ruskoga. napokon ropsko pokoravanje prema vladaru u japanskom smislu ne podnosi kršćanstvo. ne smiju težiti za vojnom silom već za razboritom slogom i ljubavlju. zatim. sto p ra­ va Kristova nauka unatoc sviju zapreka. jer nijesu kršćani«. Pobjeda je ta jasno pokazala. ko­ likogod svjetska vlast uz pripomoć zastupnika lažnokršćanke vjere (farizeja.ono vrijeme. koja stavlja na prijestolje siromastvo i strpljivost. da što većma osili i da sto vise prikupi bogtstva potiskujući tako kršćansku vjeru. narod većma usvojili od ikojega drugoga. kako ih Tolstoj obicno naziva) potiskivala i davila Kristovu nauku. koja je odvratna kršćanskom duhu. crkvenom naukom. Japanci su pobijedili zato. da je Japanac pobijedio Rusa. kako li je jadna sva ta izvanjska uljudba. koje je postavila svjetska vlast u savezu s iskvarenom. koja nikako ne stoji u suglasju s Kristovom naukom. odvajka­ da je nastojala. da moć kršćanskih naroda ne stoji u vojnoj sili. Japanska je pobjeda jasno pokazala. djeluje oplemenjujući na srce ljudsko. kad je kršćanstvo priznato državnom vje~ rom. Ta pobjeda pokazala je kršćanskim narodima. polagano doduše. protiv kojih se mora boriti. koji su zapovijed »Ne ubij!« kao najpobožniji kršćanski. veli Tol­ stoj. jer Japanci daju vojni daleko veće značen je od kršćanskih Rusa. No uza sve to. koje stoji u opreci s kršćanskom naukom. kad se crkva sjedinila sa svjetskom vlašću za Konstantina Velikoga (306—337). koje naglašuje ravnopravnost. sto vise ona poput žive vode probija sebi put. Svjetska vlast.

koja uci. da je kazano: oko za oko. jednoga načina zajedinstva izmedu ljudi te pocetak drugoga svjetskoga nazora. jedne vjere.su nastali po odnosaju svjetovne vlasti spram lažno-kršćanske nauke. zvala se ona kako mu drago«. umorstvima. obrni mu i drugi (Matej 5. kao ni u stvaranju najdemokraticnije. Vidi se to iz kršćanske nauke. i koji će zavladati čitavim svijetom. koje oslobada ljude od nasilja. sto se samo odricanjem sile i. vjerske je naravi. da se silom može samo do prividne slobode doći. nasi­ lja moze postići: potpuna sloboda. koji se poroci vec sada u čitavom krscanskom svijetu opažaju. već u pravoj slobodi. druge vjere. Zato Tolstoj drži. ko­ ji navješćuju konac jednoga vijeka. a najjasnije se to vidi u Rusiji. ne možda jednoga stoljeća već konac »jednoga svjetskoga nazora. da se ne branite oda zla. koje se osniva na sili. da se zlo ne može uništiti zlim. drugoga zaje­ dinstva«. Ruski prevrat ne smijemo sebi nika­ ko predstaviti u smislu francuskoga prevrata. Preokret će taj sastojati u tome. On je pokazao. koji sada (1905. Glavni uzrok vjerskomu prevratu. da su i. već samo time. Ali ja vam kažem.) nastaje u Rusiji. da ce na mjesto nasilja i slijepe pokornosti stupiti ljubav i razum na spoznaja. »Čuli ste. sto vise socijalističke republike sa sveopćim izbornim pravom. Dakako. dok prevrat ruskoga naroda sastoji u potpunom oslobodenju od sva­ koga gospodstva. koji je si­ lom htio postići ono. pa ni novim uredbama. veli Tolstoj. nego ako te tko udari po desnom tvom obrazu. »Smisao prevrata. 39). da se usk rati poslušnost ljudskoj sili. kojim se unistava zlo: uzdržavanje od svake sile. trpljenje. zub za zub. koje se osnivaju na sili. ne stoji u rastavi crkve od đržave ili u stvaranju društvenih poduzeća državnih. koji nije daleko. kod toga će velikoga preokreta nastupiti vri­ jeme mržnje i okrutnosti i prijevara. koje ne poznaje borbe. ruski porazi i druge mnoge pojave u državi samoj najjasniji znaci. ne stoji ni u organizaciji izbora ni u prividnom sudjelovanju naroda kod uprave. da je jedino sredstvo. Iz ovoga se jasno vidi. već da je jedino sredstvo. Prava pak sloboda ne polucuje se barikadama. Kršćan172 .

koja tišti rusko­ ga seljaka zbog nestašice zemlje. koji su u ratu s Japancima pretrpjeli velike gubitke. Da pak narodi još ne shvaćaju potpuno prave slobode. Ali kada su poceli sm atrati sramotom podnositi nasilje bez borbe. K toj iskvarenoj nauci Kristovoj dolazi još jedna nova prijevara. blagost i ljubav: kršćanstvo. u koju su zapale države. stoji u tome. tako te se cini. nastoje naime uvjeriti narod. jednakost. Tom varkom zadojeni misle narodi. i ljudske i novcane. koji prepo­ rucuje Kristova nauka. vidi se po tom.ski narodi nijesu posiušali te zapovijedi. koje se do beskrajnosti oboružavaju jedna protiv druge ne pitajući. koje oštro razlikuje odanost prema vlasti od pokornosti prema njoj. Medutim ljudi počinju pomalo razabirati. Osobito pak vide to Rusi. premda ne mogu dati narodima po'cpune slobode i to zato. ali da su upra­ vo Rusi osjetljiviji od drugih. je r covjek. u kojem se nalaze svi evropski narodi. da sila silu rada i da je ludost postigla svoj vrhunae. kakav će uspjeh donijeti njiho­ vo ratovanje. jer su osnovane na sili. a ne ustavna sloboda. priznaje protivniku isto pravo nasilja. pa je zabluda njihova — oboružavaju se naime jedni protiv drugih. da 011 po poslanicima svojima izražava svoju volju. 173 . kao da se pokorava svojoj vlastitoj volji. što socijaiističke misli sve to većma preotimaju mah. koje propovijeda bratstvo. stoji prava i potpuna sloboda. da žive prema ustavnoj slobodi. živjeli su prema pomenutoj zapovijedi. Svi narodi evropski trpe doduše vise ili manje s navedenih razloga. već jedan novi oblik ropstva. kao da su pobijeđenl. To je zapravo ustavno ropstvo. koji se silom protivi drugomu. Samo u onom postupku dakle. no ta ustavna sloboda nije ništa drugo. premda su zato bili progonjeni. jer su dopuštajući silu te podvrgavajući sebi slabije i sami postajali robovi. počelo je i njihovo rop­ stvo. sto se kod ruskoga naroda u većoj mjeri nego kod drugih naroda sačuvalo ono pravo kršćanstvo. vršeći one za­ kone. spremni svaki cas da se pokolju izmedu sebe — postigla svoj vrhunae. koji su postavljeni na prijediog njegovih zastupnika. Dok su prvi kršćani medu mnogobrojnim poganskim narodima sacinjavali neznatnu manjinu. K toj spoznaji dolazi jos i velika bijeda.

već upućuje na osobinu ruskoga naroda. dobro znade. Golema većina ruskoga naroda. kako smo već culi. pod čijom su vlašću. koja sprečava razvoj općinskoga seljačkoga zivota. kako će ljudi živjeti bez drza. kaze Tolstoj. na ciji racun samo neznatna manjina imade svoju stalnu korist. koja zahtijeva nešto. počeo je medu Rusima potajni rad oko oslobodenja savjesti. da u tome stoji jedan od glavnih uzroka velikoga pokreta. koji stoji u uskoj vezi s naukom Kristovom. da su sve te zajednice. kojega se treba čuvati. koji od države nemaju nikakve ko­ risti. ponose time. pa bi ih tre ­ balo već iz toga razloga ukinuti. kad bi se odstranila takva vlast. ne daje Tolstoj. i to na osnovi sporazuma a ne sile. osobina je upravo naroda ruskoga. koje su osnovane na sili. sto se protivi kršćanskim zako­ nima. tako te i ne znaju. živeći slobodno po pravilima. Oni jos ne vide. koji će zahvatiti i sve ostale narode kršćanske. da je njegova vlada suvišna uredba. Na pitanje. koja se protivi Kristovoj nauci. gdje one u pograničnim krajevima prelaze u Tursku i u Kitaj. Taj glas savjesti. Covjecanstvo se oslobodilo od razlicitoga praznovjerja. pita. budući da je svaki pokušaj nepokoravanja bio najstrože kažnjen.vnoga urede­ nja. da je država nešto sveto.Ruski se narod pokorava doduse svojoj vladi. jer ju sm atra velikim zlom. Svagdje. koji ništa ne rade. no odan joj nije nikako. štetne po veliku većinu naroda. koji je odvajka­ da imao smisla za uredbu gospodarskih općina. no Tol­ stoj je duboko uvjeren. točna odgovora. svojoj savjesti ili bi se pokorio drzavnoj. Takvih zadruga ima mnogo po istočnoj Rusiji. da su pripadnici ove ili one države. u kojem ruski narod nasire osnovni uvjet dobra 174 . kaže Tolstoj. jer silom štiti iskorišćivanje zemljišta onih judi. uredili su sebi bez utjecaja državne vlasti (ona ih je u tom samo sprecavaia) općinsku zadrugu sa zajedničkim zemljištem. koja mu je sa­ mo na teret i štetu. postoji jos. vla­ sti. bi li odgovarao Bogu i. koja su same sebi postavile. Velik se dio ruskoga naroda. gdjegod bi se Rusi naselili. ali praznovjerje. tako te se i oni ljudi. pa bi bilo za seljački radnički svijet samo od velike blagodati. Kad je naime država uvela opću vojnu dužnost.

Ne može se poreći. posjednici. koji su joj služili. knezovi. tehničari. da bi se ona samo i promijenila. zar da se dopusti da propadnu? Na to odgovara Tolstoj: »Svi ti ljudi: kraljevi. Rusi dakle ne trebaju istom razmišljati. gradenjem topova. da se ne smije m pomisliti. učenjaci. trgovci. vratiti oslobodeni k »najljepšemu. ali dopušta seljačke i radnicke uredbe. ali štetno kao topovsko zrno. predsjednici. jer taj je oblik već tu: »općinska uprava uz opcu jednakost članova općine. je li ta uljudba. ako se bavi podizanjem dvorova. do­ ista takvo dobro? Devet desetina čovječanstva zna­ de. da mu zemlja treba gnoja. oklopIjenih brodova itd. 175 .. koja živi na račun radničkoga naroda«. Iz ovoga odgovora ne možemo sebi stvoriti slike budućnosti. umjetnici. dok će se lju­ di. vojnici. a kamo li da je nestane. koja skupo stoji ljude. slavenskoga. činovniei. najzdravijemu i najeudorednijemu radu. ministri. radničke udruge kod obrtnih poduzeća i zajednieki posjed zemljišta«. indijskoga na­ roda. kitajskoga. pita li devet desetina čovječanstva. koje je vlast radi svoje potrebe podržavala. spomenika. sunca. da je željezo korisno kao plug. kakav će oblik poprimiti njihov zadružni život nakon raspada države. što vise i štetna. carevi. budući da je protiv urede­ nja državnoga u današnjem smislu. Tolstoj ne poriče dakle dobre strane uIjudbe. lijecnici. I sada će ljudi od uljudbe zaprepašćeni pitati: A sto ce biti s tečevinama na kulturnom polju. S padom vlasti nestat će i svih onih zvanja i uredaba. da je naša uljudba tako veliko dobro. muzeja. ali tko je na tom pu­ tu daleko došao? Mala manjina. samo zabacuje ono zlo. da smo na putu tehničkoga napretka daleko doprli.života. dok o uljudbi ili uopće nista ne zna ili mu je suvišna. koji se bave poljodjelstvom. koji je čovjeku priroden — radu poljodjelskomu«. koji se bave poljodjelstvom. zato i kaze. svećenici. vode. kao i odnosaj njiliov izmedu sebe nijesu odredeni. kojih veličina i oblik. kako je Tolstoj zamišlja. učitelji — svi ti ljudi dobro znadu. koje je s njom skopčano. No pita li golemo mnoštvo ljudi. kiše i nešto jednostavnoga oruda.

koji će se provesti bez sile i bez hrvi. značilo bi dopustiti. koji je u svojoj dubokoj pobožnosti prvi upozorio na glavne uzroke zlu u kršćanskom svijetu. i ratova. to ni sam Tolstoj ne zna. nastupit će i konac onomu vijeku. prevrat razvijati. doći do spoznaje. koje se zovu Ujedinjena Britanija. Ovakav prevrat bit će moguć po mnijenju Tolstojeva istom onda. i po­ reza te monopola. kakve će mijene proći. poteći velik pre­ vrat. koja iza zakona stoji. kao i svaki poredak — pa i onda. kao sto se i ne boji zakona samo radi zako­ na. već naprotiv uskraćivanjem pokornosti svemu onomu. Sjedinjene Države americke i dr. jedno svakako stoji: htjeti u smislu prostodušne Tolstojeve nauke rješavati društveno pitanje. Francuska.ve ustavno. Jer osječan covjek ne čini dobra samo radi dobra. napustivši svaku okrutnu. da su robovi umišljene slobode. prestat će raditi sami protiv se­ be da se r>okoravaju zakonima. nemoralnu i protivunaravnu djelatnost. da strada ne samo vlast nego i država. Kako će se taj. da će upravo od ruskoga naroda. kad će covjecanstvo. Narodi. trustova itd. jos nijesu progiedali varke. da ga oslobodi od nepotrebnih patnja. koja je covjecanstvu donijela daleko vise zla nego dobra.. koji zi. da se silom ne može postići prava sloboda. sto je na sili sazdano. koje su tobože sami seoi postavili.Tolstoj je uvjeren. I kad nastupi taj preokret. I onda će nestati onih urnjetnih sastavina. već radi one sile. Ali kad to jednom uvide. 176 . da je neizbježiv. kad bi svi ljudi bili »anđeli«. a s njima i vojništva. koji će obuhvatiti čitavo covjecanstvo. kojom se dosada služrlo. no sigurno je to. Medutim. upravo tako. u kojem je počevši od vremena sjedinjenja »lažnokršćanske nauke« sa svjetovnom vlasti do danas nastala sva ta lažna uljudba.

budist. to jest da ne ubija. Dakako kršćani su prema nauci Kristovoj prvi zvani. On nikako nije sporazuman s time. što se protivi prirodi čovječjoj. On (Van-der-Ver) kao »nekršćanin«. sto ne proizlazi samo iz nauke Kristo­ ve. Posljednju je napisao potaknut pismom. da u isto vrijeme jedan umire od gladi. konfucist. ili da na zapovijed drugih. dok u isto vrijeme siromasni slojevi naroda gladuju. da se već radi same zapovijedi drže onoga. Tako taj Nizozemac. Tolstoj pripisuje ovoj izjavi veliko značenje zato. i to u dvjema raspravam a: » P r o t i v v o jn e« i » V o j n a i r a z u m«. već što je prirođeno i shvatljivo svakomu čovjeku. jer ovdje čovjek nekršćanin vidi u vojnoj dužnosti bez obzira na zapovijed Kristovu. dok drugi živi u raskoši. dakle bez ikakvoga razloga. jasno je. ne može stupiti u vojsku zato. koji u obilju provode zivot. već da ili štiti imetak bogatasa. da kao vojnik štiti onu vrstu ljudi. sto je čovjeku prirođeno i razumljivo. kad to bude po njihovu mnijenju potrebno. kako smo već spomenuli. dok je naprotiv uvijek spreman stupiti u prve redove branitelja takvoga poretka. zazire od svake sile. dakle nipošto pod utjecajem zapovijedi Kristove »Ne ubij!«. Sudjelujući kao topnicld časnik u žestokim bitkama kod Sevastopolja imao je dovoljno prilike da upozna sve strahote rata. PROTIV VOJNE I SMRTNE KAZNI Budući da Tolstoj. nešto. ili bio on ko­ je mu drago narodnosti: Španjolac. dakle nešto. koji ne dopušta. No malo ima177 .VII. jer sila može uroditi nasiljem. razumu čovječjemu. koja za nj nema nikakve obveze. jer se nazori njegovi kose sa svrhom vojne sile. koji po njegovu uvjerenju podrzavaju »vječni ra t izmedu kapitala i truda«. koja po njego­ vu mnijenju nije ni za sto drugo tu. Arapin ili Japanac. musliman. bio on kršćanin. Jos prije rusko-japanskoga ra ta ustao je Tolstoj pro­ tiv ratovanja. ubija posve neduzne ljude (u ra tu ) . sto ga je neki Nizozemac (Van-der-Ver) ne htijući stupiti u vojsku upravio bio na zapovjednika nizozemske narodne straže. da je bio i protiv vojne i sm rtne kazni.

proizlazi naime to. gdje ga sustavno uče. i to zato. koji se kao nekršćanin pozvao na jednu od osnovnih zapovijedi kršćanske vjere. pa ipak su o tom nazoru jasnije progovorili neki pisci istom pod konac 18. mora u vojsku. sad vec odrasao covjek. koje je dostojno čovjeka«. Krsćanstvo je već prije dvije tisuće godina donijeio nazor na svijet. kako će ubijati. proizlazi još nešto osobito. veU Tolstoj. naime da je to moguće. kad je sam izvan svake pogibli. no odjednom dode vrijeme. Od malih nogu uče dijete. Isto će se dogoditi i sa ratom po Tolstojevu uvjerenju. vec je to isti­ na. bilo koje mu drago vjere. kojoj može pripadati ovaj ili onaj. koji se toj zapovijedi pokoravaju. dok su ne samo nekršćanski već i mnogi kršćanski ucenjaci tvrdili. kojima Tolstoj savjetuje odricanje voj­ ne dužnosti. da vlast ne će i njega progoniti kao zavodnika. da se kršćanska nauka nema sm atrati kakvom sljedbom. Isto se tako govorilo i još govori. tko mu jamči. jer se đržave. primivši jednom kršćanstvo nijesu odrekle nasilja. kako kaze Tolstoj. Mladi će ljudi. koji se odriču vojne službe. vijeka. osnovane na sili. reći. jer velika većina njih ispovijeda samo »crkvenu vjeru«. Pa ipak je ropstvo vec odavno ukinuto. premda je to protiv zapovijedi Kristove. a kamoli ubiti je. zar nije upravo on kao starac. i onda ako mladež posluša nje­ gov savjet. kad to isto dijete. i to ne životinje već ljude. to jest da će rata barem u danasniem obli178 . »Iz izjave onoga Nizozemca. da o tom i govori. da covjecanstvo ne može postojati bez rop­ stva. dakle sasvim protivno onomu. Pa već zato ne može da odustane od poučavanja u tom smislu. Malo imade pravih kršćana. da ni životinji ne smije što nažao ueiniti. što su ga za djetinjstva učili. No Tolstoj pita. koji je mnogo proživio i o tom razmišljao. koja nema nista zajedničko s pravim istinskim kršćanstvom doli imena. jer bi ra ­ dio protiv svoje savjesti. da je i ra t neuklonivo zlo. koja je osnova svemu onomu djelovanju. da covjecanstvo može bez ropstva posto­ jati. zvan. da se ne može živjeti bez robova.de takvih pravih kršćana. da je njemu sada kao starcu lako tako govoriti. iako ne sasvim. i nitko danas ne govori vise.

da se jednom ozbiljno zamisli i da stane na put nepotrebnom u krvoprolieu. opet sveopće poremećenje uma i bjesnilo ljudi! . pa i isti oni ljudi. da je ra t nepotreban. katkada naši susjedi žele ono posjedovati. bezazlenim. koji su deset tisuća vrsta jedan od drugoga udaljeni. i Jonatan Swift prikazuje. stotine tisuća takvih ljudi — s jed­ ne strane budisti. da se izmedu sebe ubija ju i sakate na najstrašniji n a čin . jer se boji. . jer je jedan od njih ođveć jak ili pak odvec slab. da onaj ne bi na nj udario. da jedan gospodar navaljuje na drugoga katkada zato. 7 179 . premda svi ljudi govore pro­ tiv toga. . to jest kada će svi tako postupati kao Van-der-Ver. koji su jučer dokazivali strahotu. I onda se ratiije tako dugo. . dok nasi protivnici postignu ono. s druge strane kršćani. i kako bi što jaee uspirili strasti čovječje mržnje u tim mimim. koja se protive njihovoj savjesti. odijevaju i uzđržavaju one iste prividno prosvijećene ljude. opet se ra t zapocinje i sve se u tom času zaboravlja. ili posjeduju ono. nikome nepotrebna stradanja. To vri­ jeme nije daleko. koji ispovijedaju zakon bratstva i ljubavi — traze jedni druge n a moru i na kopnu poput divlje zvjeradi.ku nestati. kad kaze. govore i pisu samo o tom. . nepotrebnost i bezumlje ratova. kao što je nestalo tjelesnoga ropstva. njihovoj vjeri«. ili pak moraju napustiti ono. koji im nalazu izvrsivati djela. Ljudi. da su uzroci ratu veoma prozirni. njihovu dobru. kojih zakon zabranjuje ne samo ubi­ stvo ljudi nego i životinja. Tolstoj drži. što nama treba. ustane Tolstoj opet javno protiv ra ta pozivajući u svojoj knjižici »O s v i j e s t i t e s e!« covjecanstvo. koji svojim trudom hrane. katkada opet započinju dvo­ jica ra t zato. opet laž. »Opet rat! Opet ničim neizazvana i. a bit će to onda. Kad je godine 1904. kako bi se sto vise poubijalo ljudi. sada misle. sto mi trebamo. « Ovako se tuži Tolstoj i nastavlja: »Premda sav prosvijećeni svi­ je t znade. buknuo ra t izmedu Rusije i Japana. sto mi imamo. da se sprema rat. kad će ljudi doći do spoznaje. sto je njima potrebno. sto vise unistilo tecevina ljudskoga truda. radinim ljudima. kako ih na pr.

da ne ide onuda. ostao u vojsci«. Drugovi gazeći nogama preko njega ubijaju ga. oni samo idu. pa i sam život. Medutim. koji pošavši stramputicom ор-^ća. kad bi mislio poput Alfonza K arra (franc.. da potraži pravi put. 180 . tomu najvećemu zlu. Mjesto da države na­ stoje.Novine. kuda bi trebalo da ide. da ljudi kršćanskoga svijeta njegova vremena nalikuju na covjeka. Zakopaju ga poluziva i sada se može nasladivati sa svojom besmrtnošću. satirik 1808-1890). kome je dao svoju sreću. A on ide i čini sve. svi bi se vratili kućama svojim. dokraja. Covjecanstvo to vidi. propovijedi. jer im je naloženo. Tolstoju se čini. sto sve napokon iščezava pred strahotam a samoga boja. kao na pr. treba da svi budu složni. »Kad bi moji vojnici stali misliti. da očiste njom cipele njegovu generalu«. Drugovi i rodaci zaboravljaju ga. svoju bol i svoj zivot. koja često iziskuje velike žrtve kao na pr. govore mu o slavi itd. obećavaju mu nagrade. molitve. Ali kad bi svi bez razlike razmislili. podnašanje gladi i zime. nig­ da za nj ni znao nije. ali budući da je »upravo ta j rat« neizbježiv i potreban. da li je ra t potreban ili nije. onaj. No sigurno on to ne bi činio. da predobiju gomile za rat. ali ono kao da i ne mari za to. svladavanje tjelesnih napora. I ta ­ ko odjednom postanu dva naroda neprijatelji. mjedan ne bi. protiv koje­ ga je doduse i sam vladar. ruski mužik iz Evrope i Japanac na dalekom istoku. a ne pada mu ni na k raj pameti. kako bi se stalo na put ratu. Ljudi polazeći na vojnu malo ili ništa ne misle.. da se vojnik predobije i za najtežu ratnu službu. da ide stramputicom. sto mu se zapovijeda. I što vecma dolazi do spoznaje. slike — sve to služi ratnim poduzećima. I poslije nekoliko godina pokupit će tkogod pobijeljele kosti njegove i od njih načiniti bo ju i englesku mast. koji do toga vremena nijesu ni znali jedan za drugoga. koji medu ostalim pripovijeda ovo: »Hitac! On ranjen padne. kamo idu i u koju svrhu.. Tako je jednom primijetio Fridrik II . već sve dublje i dublje srta u propast trošeći velik dio svoje snage na oružavanje te uništavajući ratovima tjele&no sposobnije ljude sve većma propada i tjelesno i moralno. i žrtvuje sve. to brže ju ri naprijed htijući da kamogod stigne.

da postupaš s dru­ gima tako. da im se uzmogne oteti zemlja. koje je on stvorio na svoju priliku. kao krštenje. u dogmama. i Tolstoj navodi kao primjer. već onu vjeru koja odreduje odnosaj covjeka prema svemu. upoznat će ljudi pravi odnosaj svoj prema Bogu. . kako veli Marko Aurelije: »Pamti. kako su to činili E 11glezi. . treba da dode do spoznaje. djeli­ ma svojima postajali njemu slični«. kako su to činili Francuzi. sto jedni ništa ne vjeruju. koja se n ala­ zi u srcu čovjecjem. kaže Tolstoj. — Covjecanstvo. dok drugi priznaju samo izvanjski oblik vjere. koji podražuju. (vjerskim istinam a). koji pružaju ugodnu razbibrigu i utjehu. Rusi. razvrata. kako želiš. Da je covjecanstvo u svojim strastim a pošlo stram ­ puticom. ne ukapati ih 181 . dakle ljudi bez svake vjere. ali ne onu vjeru. zabava. ne ubijati ih zato. koje im je od njega dano. da bi liudi vodeni shvaćanjem. dakle ljudi bez pravoga vjerovanja. i prema tome ne prestaju biti životinjama i robovima. po kojem će ih smjeti trovati opijem. kaze Tolstoj. Da covjecanstvo ne može samo sebi iz toga zla pomoći. i to zato. da postoji Bog. da kršćanina ne vežu bezuvjetno obredi. . koja se sastoji u vjerovanju. već samo ljubav prema Bogu i bližnjemu i ispunjavanje zapovijedi. koji vodi do spasenja. kako tih uzvisenih rijeci ne samo da nitko ne sluša. Ali te ljubavi nema. vec koji želi. jer samo prava vjera čini covjeka slobodnim. da bi drugi postupali s tobom . ka­ ze Tolstoj. krivo je. a to je put ljubavi prema bliznjemu. pa i unistavanju izmedu sebe. pričest. prema Bo­ gu . Samo s pomocu prave istinske vjere. koji ne treba ni hvale ni slave ljudske od ljudi. već kako ljudi naprotiv nepravdom i pohotom stvaraju neprijateljstva: »Ljubiti Japance i Kitajce. I zato su sva usavršavanja i iskustva namijrnjena samo zadovoljavanju ljudskih pohota. Samo jedan put imade. Nijemci. jer je izgubilo vjeru. . u vršenju obreda.još i većma zaoštravaju svoje odnošaje trudeći se oko unapređivanja vojne spreme. da se postigne pravo. znači: ne ubijati ih zato. krivo je to. kako je receno u apostolskom naučavanju: »ljubite neprijatelje svoje i vi ne ćete imati neprijatelja«. ispovijedanje vjerskih istina i slično.

opati. u kojoj dolazi sva ogorčenost pišceva do izražaja. koju je car već zato poštivao. ne vezati ih za kose i utapljati u Amuru. metropoliti. Ali budući da kod ratnih pitanja ođlučujju ljudi. ministri. gradimo i vas besposličare da hranimo«. generali. i buđući da su uvijek po srijedi takvi probici. To je opće poznata knjižica. jer je Tolstoj jos za oca i djeda Nikolajeva imao potpunu slobodu pieanja. Poznajući strahote ra ta iz vlastitoga iskustva Tolstoj ustaje u ovom djelu svom žestinom protiv zatom oga ratovanja. koji sami ne m oraju u rat. da kod toga odlučuju. »(Marko 1. da se stane na put krvoproliću. (Luka 13. osvijestite se i vjerujte u Evandelje^. kojoj je naslov »N a 1 j u d s k o j k 1 a o n i c i«. koji su zvani. nema nade. kad bi oni. idite vi. da oremo. spekulanti. mikadi. da će igda doći vrijeme mira i ljubavi. kako je vec pred dvije tisuće godina govorio ljudima Ivan Krstiteij. I »ako se ne osvijestite. kad će već jednom zavedeno covjecanstvo progledati svu tu varku i viknuti: »Da. kojemu bi se lako moglo doskočiti. sijemo. i protiv domoljublja i protiv uprave. Iste godine za rusko-japanskoga ra ta nastala je jos jedna rasprava. od kojih ne će bi­ lo ovaj bilo onaj da odustane (bili ti probici opravdani ili ne bili). Radi ove rasprave i drugih nekih. koji je Tolstoj uživao u Rusiji. 5). imao je Tolstoj biti prognan u Sibiriju. 182 . a mi ne ćemo i ne idemo. pa i protiv samoga cara. osobito pak radi dviju spomenica. Zato treba da se osvijeste i izbave iz te nevolje sami na­ rodi te učine k raj uništavanju i krvoproliću. kako su to činili Rusi«. doista imali volje. redaktori. a poslije njega Krist: »Ispunilo se vrijeme i približilo carstvo božje.žive u zemlju za kaznu zbog oštećivanja eesta. Ali car ne htjede pristati na taj prijedlog. Ostavite nas u miru. svi ćete poginutk . nemilosrdni i bezbožni carevi. prvo radi veUkoga glasa. Govoreći o strahotam a rusko-japanskoga ra ta pita se Tolstoj. » č a s n i č k e « i »V o j n i č k e s p o m e n i c e « kao i radi » P i s m a na* r e d n i k u « . a drugo radi njego­ ve starosti. idite vi pred topovska zm a i kugle. koje su premetacinom našli u Tolstojevoj kuci. 15). kako se već svi vi zovete.

jer kad vojnik padne. da ga car dade prognati u Sibir. vidjeli bi. Dolaze. Mislio je ovdje sina svoga. dovikuje ratnicima: »Stoko. da se u ratu do ljudi manje drži nego do stoke. no odjednom se on promtjeni. koji je usprkos ocu posao u rat. kako bi Bog mogao u tom. pa ne samo da dopušta ubistvo u najstrasnijem obliku. Zakon zabranjuje ubistvo. Stoka se za novce kupuje. »Dakako. koji jasno govore »Ne ubij!« šalju posred mrtvaca prijatelja i neprijateIja Bogu zahvalu za slavnu pobjedu. Ispravne rijeci i otrcano ruho nagrada je sva!« — Ova je uvreda dostaja* la. ali on to nije htio učiniti iz pomenutih već razloga. dok će oni. da počine najstrašnija nedjela i sami da izginu. kojim ga je ražalostio sin. kako će ra ta r orući svoje polje naići na njihove trule kosti i pomisliti u sebi: Lude! Da. pale i robe. da mu pokaže. koji osim toga placaju jos i teške poreze. koji »sjedeći u mekanu naslonjaču puši mirisavu havanu. da li se isplaćuju sve te nevolje i patnje. On poriče svaku korist. nitko za to i ne pita. farizeji pristaju na to i podupirudi svojim dostojanstvom pred neukim pukom ljudske zakone protiv božanskih. Tako je na pr. da upravo išcezavaju pred strasnim posljedicama njegovim. koja bi mogla ratom nastati. .« Ovako se tuzi starac Tolstoj odmah na pocetku svoje rasprave. sto ih moraju snositi ljudi. koji im nalagaliu da ubijaju. a da se ne zgroze od okoline i ne zastrepe. na sve strane treba slati opravdanja. stečenu na račun njihovih zivota. i nevezana ides na klaonicu!« Odvraćajući ih od ra ta prikazuje im sliku budućnosti. sto im ga šalje gospodar. ali kad konj pogine. jer me mnogi ni u rođenoj kući ne će da razum iju. pita se Tolstoj. da ih gromom svojim porazi«. da me mnogi ne će htjeti razumjeti. pa odgovara. času zagrmiti vedrim nebom. uživati slavu. Ogorčen radi postupka. jer su uzroci ratovanja vecinom tako neznatni. kako se ne slaže s njegovim nazorima. da se ne isplaćuju nikako. a za nagradu dobivaju priznanje. . a ljudi sami dolaze. i rusko-japanski ra t nastao iz pukih di^lomatskih bespo183 . Kad bi se ratnici i malo samo zamislili.»Znam. Budući da je ra t skopčan s toliko strahota. vec ga jos i nagraduje. »Na ljudskoj klaonici«. odavno će već trunuti kosti njihove.

slica; radilo se naime o engleskom prvenstvu na japanskom dvoru i o časti ruskoga dvora pred velevlastima. I zato su morale tisuće i tisuće platiti svojim životom. Kod svakoga ratovanja osobito se rado ističe domo­ ljublje, koje često raspiruje mržnju protiv tudina. Zato Tolstoj dovikuje narodnim učiteljima: »Učite, da je do­ moljublje najveći grijeh današnjega vrem ena!« Obraćajući se Evropi riječima: »Tebi, Evropo, najnaprednijemu đijelu svijeta, dižem svoj glas, koji ori poput glasa krvava osvetnika, i tražim pravdu, tražim, da s pozornice zi­ vota skineš tu ljudsku klaonicu, koju zoveš ratom!« poziva čovječanstvo poput Berte Suttner, njem. spisateljice (1843.—1914.), da baci oružje. Dok u pomenutoj knjižici Tolstoj čitavu Evropu poziva, da se kani ratovanja, u »Spomenicama« savjetuje vojnike, da uskrate pokornost vojnoj vlasti. U ruskim se kasarnama nalazila na vidljivim mjestima t. zv. »vojnička spomenica«, koju je sastavio neki general, a sadržavase sve dužnosti i zapovijedi u slučaju rata. Glavne kreposti svakoga vojnika, junaštvo i vjernost, popraćene su riječima iz Sv. pisma, tako te se čini, da je sam Krist kadgod govorio o junaštvu u ratu i slijepoj pokornosti prema vladaru, koju vojnik ni onda ne smije da prekine, ako se od njega traži i ubistvo. Ta spomenica odavna je uznemirivala Tolstoja, dok se napokon ne obrati vojnicima opomenom upozoravajući ih, da oni pred Bogom imadu posve druge dužnosti od onih, koje stoje u toj spomenici. Nekoć je vojska imala glaAmu svrhu, kaze starac, da brani domovinu od napadaja divljih i neprijateljskih naroda. U ono vrijeme ne bi nitko bio mogao ni pomisliti, da će kadgod vojska imati tu svrhu, da strijelja na goloruki narod, i to ne zato mozda, jer narušava red, robi ili pali, već ona strijelja na miroljubivi svijet, koji trudom svojih ruku sebi zaraduje svagdanji hljeb koristeći drugima, dok u najgorem slueaju traži za sebe samo svoja ljudska prava. Zato poziva Tolstoj vojnike, a pogotovu časnike, koji dobrovoljno sluze, da dobro promisle, kakvo je njihovo zvanje; da li je lijepo ili ružno i dostojno njih. U njihovim je rukama uzgoj vojnika, kojega oni tako svladaju i predobiju za 184

stegu, da će protiv svoje savjesti strijeljati ne samo na tako zvanoga neprijatelja već i na samoga brata. Poziva ih dakle, da napuste to »nedostojno zvanje«. Nadalje savjetuje vojnike, da ne polažu prisege, jer stoji u Sv. pismu (Mat. 5. 34.), da se ne smije prisizati ni na sto. A eto njih, vojnike, sile, da upravo na to Sv. pismo, koje zabranjuje prisegu, polažu zakletvu, da će sve ono činiti, sto se u njemu zabranjuje, kao na pr. ubistvo. A kad bi se u ko­ ga probudila savjest radi grijeha, onda mu govore, da on ubija i sve čini samo na zapovijed viših, dakle ne na svo­ ju odgovornost. No to je varka, jer svaki je covjek odgovoran za svoj čin. Kao sto se na pr. ne moze na tudu od­ govornost ciniti preljub, sto je bez sumnje daleko jednostavnije, tako se ne može ni ubijati. Da je svaki covjek odgovoran za svoj grijeh, vidi se vec iz kazni prvih ljudi. Adam sagriješivši poziva se na Evu, da je od nje dobio jabuku, a Eva na zmiju, da ju je ona zavela. Ali Bog ne pita za to, već on kažnjava upra­ vo krivce, i to ne samo njih, već i eitavo covjecanstvo. Tako eto stoji u Sv. pismu. Dakle svatko odgovara za sebe. Zato treba u svemu da covjek sluša svoju savjest i da se pokorava Bogu većma nego ljudima, jer se ne treba bojati onoga, koji može ubiti tijelo, ali ne može ubiti duše. Državne vlasti, koje se naziva ju kršćanskima, ne mogu se održati na osnovi nauke Kristove, jer nauka Kristova zabacuje silu i nasilje. Zato su one bile prisiljene iskriviti krscanstvo, to jest, sakriti istinski smisao njegov od na­ roda, lišivši time ljude onoga dobra, koje im je donio K rist. Ta kršćanska nauka bi već za Konstantina Vel. iskrivljena, kojega je crkva iz zahvalnosti uvrstila među svece. I od onoga vremena pa do danas u svim krsćanskim državama, osobito pak u Rusiji, nastoje sačuvati tu iskrivljenu nauku progoneći sve one, koji bi htjeli skinuti tu krinku, da narod iednom progleda, kako upravo ta državna vlast sa svojim porezima, vojnicima, zatvorima, sa svojim svećenstvom nije branič nauke Kristove već naprotiv neprijatelj njezin. Da se pak narod ne bi tako lako osvijestio, uveden je dobro smišljeni sustav zavaravanja tako zvana »vjera«; a to su crkve sa svojim trojstvom, svojim svecima, sakramentim^, slikama, ikonama, 185

svetkovinama, misama i drugim obredima — što sve za­ jedno nije ništa drugo već »prosto idolopoklonstvo«. Sve te varke potrebne su, da se uzmogne na ljude djelovati u obrnutom smislu od onoga, što traži Sv. pismo, to jest, da se smije prisizati, protiviti se zlu, ići u rat, ubijati itd. Treba se dakle osloboditi te varke, jer samo onaj, koji se oslobodio crkvenih veriga, može ispunjati rijeci Kristo­ ve, koje su i jasne i jednostavne. (Vidi: Pogovor.) * >

Kao sto je Tolstoj bio velik protivnik rata, tako Je jednako ustajao u svojim raspravam a i protiv smrtne kazni; sto vise on se jednom pismeno obratio i samome caru molbom, da ukine sm rtnu kazan. Kad je naime Aleksandar П1., koji je svojom strahovladom Rusiju vodio u sigurnu propast, osudio ubojice oca svoga Aleksandr a П. (poginuo 1881.) na smrt, upravi Tolstoj na nj poduže pismo, u kojem ga upozorava, da ne čini toga, vec da oprosti ubojicama, potpkrepljujuci na­ zore svoje rijecima iz Sv. pisma. Kakogod je nastojao, đa ta j list dode caru u ruke, nije uspio. Pobjedonoscev vrati Tolstoju list s prixnjedbom, da je Tolstojeva vjera jedno, dok je njegova i crkvena vjera nešto drugo i da Tolstojev K rist nije ujedno i njegov Krist. Vec je godine 1866. ustao Tolstoj protiv smrtne kazni, kada je kao porotnik, pozvan od vojnoga suda, branio nekoga vojnika po imenu Šibunina, koji je u pijanosti udario casnika. Unatoc Tolstojevoj obrani bi vojnik osuđen na sm rt strijeljanjem. Kao sto sve zlo, kaze Tolstoj u svojoj raspravi » S m r t n a k a z a n i k r š ć a n s t v o « , tako i sm rt11a kazan, jedna od glavnih ljudskih bijeda, proizlazi iz toga, sto ljudi ili nikakve vjere nemaju pozivajući se na svoju »vrlo jednostranu, plitku i ograničenu, neodredenu, da ne kažemo glupu vjeru, koju naziva ju naukom«, ili ako je već ispovijedaju, onda je to samo pretvaranje ili crkvena varka, koja im je potrebna, da ne izgube svoje vlasti nad zaglupljenim narodom. »Ja razumijem, nastavlja Tolstoj, da covjek može ubiti pod utiskom kakvoga 186

časovitog podražaja, srđžbe, osvete; razumijem, da može ubiti, ako mu ponestane svijesti, ako brani čovjeka, koji mu je drag ili samoga sebe; razumijem, da pod utje­ cajem rodoljubnoga euvstva, čuvstva gomile, izvrgavajuei se sm rti sudjeluje kod općega ubijanja u ratu. Ali da ljudi u potpunom posjedu svojih čovječjih svojstava svijesno mogu pripoznati nuzdu, da treba ubiti covjeka, da­ kle nekoga, koji je njima ravan i da mogu druge ljude siliti, da izvode čovječjoj prirodi tako protivan čin — to nijesam nigda razumio«. Prvi put je u životu Tolstoj, kako sam kaže, potaknut smaknućem vojnika Šibunina, došao do spoznaje, »da je vršenje svakoga nasilja uvjetovano ubistvom ili prijetnjom ubistva i da je radi toga svako nasilje skopcano s ubistvom; drugo da se drzavno uredenje, koje se bez ubistva ne da zamisliti, ne može s krsćanstvom složiti i da je napokon treće ono, što kod nas zovu znanošću, sa­ mo lažna obrana zla, koje postoji., kao sto je to već prije bilo kod crkvene nauke«. No još većma se Tolstoja dojmila sm rtna osuda, izrečena nad dvanaestoricom seljaka, koji biše smaknuti u Hersonu radi pocinjena razbojstva u jednom vlastelinskom dvorcu, kad veli 11a početku rasprave protiv sm rt­ ne kazni »N e m o g u š u t j e t i « ovako: »Dvanaest ljudi, od truda kojih mi živimo, a koje mi kvarlmo počevsi od otrova rakije do te užasne vjerske laži, u koju mi sami ne vjerujemo, no koju svom silom nastojimo uliti u njih — dvanaest takvih ljudi bi udavljeno konopcem od ljudi, koje oni hrane, odijevaju i uzdržavaju«. 1 sada opisuje Tolstoj čitav postupak kod vješanja, kako dolazi svecenik, koji nešto govori o Bogu i Kristu, kako krvnik maze konopac sapunom i stavlja ga osudeniku oko vrata, kako odmice klupu ispod njegovih nogu, kako se pod težinom tijela stegne petlja — i covjek, koji je još čas dva prije toga bio živ i zdrav, sada je m rtav ukocen trup. I kad se konacno lijecnik uvjeri, da je covjek doista mrtav, skinu ga i ukopaju. »Sve tox nareduju i udešavaju ljudi naobraženi, uceni i prosvijećeni. I to je užasno!« — zavrsuj£ Tolstoj.
187

već se taj red takvim postupkom samo rusi. da se poubijaju velenosjednici itd. sto je daleko gore od svakoga drugoga zla. što se danas u Rusiji lako može dobiti krvnik. da se bez toga ne može održati mir i red. Nemoguće je. vec se još i većma sprijateljuju sa smrtnom kaznom.Kod svih takvih i slicnih osuda najgore je to. sinoda. I onda govore. da se ljudi ne zastrašuju od zločina. razbojnici i svi buntovnici zajedno. Svi oni. već razvoj njihov stoji do duševnoga raspoloženja ljudi. to mogu državnici poubijati desetinu ruskoga naroda. dale onim nesretnicima. da takav postupak ne bi lose djelovao na ljude. Strašno je. pogotovu kad to ne cine radi naroda već radi sebe. već se izvršuju svijesno i promišljeno. govore. bilo u ratu bilo kod smrtne kazni — održati red. da se one ne izriču možda nepromišljeno u ljutini kao na pr. koja čovjeku nijesu prirodena. crkve. neko opravdanje za takva djela. to jest da ocu188 . no koliko strasnije je. osobito na one srednjih slojeva. dusevno raspoloženje preostaUh ne će postati takvim. kod tučnjave. koje izvode lupeži. da upravo time. I upravo u tome vidi Tolstoj svu pogubnost pretege jednih nad drugima. tako te ne samo. dume. Time dakle. Djeca se igraju vješanja. Mnogi sebi zamišljaju rješenje ratarskoga pitanja tako. kao što se nekoc govorilo o vremenu. koji su skloni zlu. kaže Tolstoj. . kad jedan drugomu otima dušu. sto vlast dopušta mogućnost ubistva (rat. kako ga oni sebi zamišljaju. sto se najbolje moze vidjeti /. a ne pomišljaju. čineći po svom mnijenju nešto osobito potrebno i korisno. a narod kvari. Danas se govori o kaznama. No Tolstoj naprotiv tvrdi. ubistvu. koji imadu vlast u rukama te dopuštaju smrtnu kazan. kad jedan co­ vjek otima drugomu imetak. a sve se to zbiva po odredbama senata. Zato treba da prestanu od ubistva. grabeža itd. bombama. sm rtna kazan). . c a r a . u ratu. Vidi se to po tom.. dok je osamdesetih godina za čitavu Rusiju bio samo je­ dan.a vrijeme rata. I onda budući da događaji nipošto nijesu podvrgnuti tjelesnim m^jetima života. izvršuju nešto. da to cine ra ­ di općega dobra. da se ne može rušenjem posljednjih ostataka vjere i morala u ljudima — a to se čini opravdavanjem ubistva.

treće. da je njihov postupak jednako ružan. već se boje i svi oni. da nijesu oni krivi. buntovniei su velikom većinom posve mladi ljudi. kao i onaj krvnikov 189 . sto se moraju služiti nasiljem. No ne boji se samo on. da posluži slikaru kao uzor. ministri. isto je. da 11a njemu prouci poteze lica. Umjetnik neki. Državnici se brane. Došavši u njegov stan. da se sacuva stari poredak. cetvrto. koji se njima čini ugodnim (častoljublje. Da razlaganja svoja još jače potkrijepi. dobro osjećao. jer su buntovniei prvi poceli.vaju sebi onaj položaj. bila ona jos tako ružna. koji ga smućuje i plaši. dok se sam krvnik sakrio čuvši korake nepoznata covjeka. dok državnici naglasuju vjeru. kojim se jedni i drugi služe. da pozove muža. htje" de izraditi sliku. ima razloga. premda se djela njihova ne podudaraju sa zahtjevima njezinim. što državnici žele. i to: buntovniei vrše svoja zla djela uz vlastitu ličnu opasnost. No saznavši. od kojih posljednji пајл^еста strepi. dok •buntovniei hoće drugi novi da uvedu. kako to čine drzavniei. da svrha opravdava djelo. Medutim. o cemu se radi. buntovniei zabacuju svako vjersko ueenje držeći se one. Umjetniku je jedva uspjelo nagovoriti krvnikovu ženu. Ocito se bojao ljudi. djela buntov­ nika. pa se zato i sakrivao od lju­ di.). koji stoje u svezi s ružnim zvanjem krvnikovim: suci. naime: ubistvo. Taj je covjek. dok oni visi i ne misle. U tu svrhu potraži u Moskvi krvnika. a ovi se dadu samo oštrim mjerama ukrotiti. drugo. navodi Tol­ stoj ovaj primjer. ka­ ko je ruzno zvanje njegovo. dok državnike štiti vojska. krvnik ne htjede ni cuti o tome. No Tolstoj se ne zado­ voljava tim opravdanjem vec kaze. lična korist itd. koja bi prikazivala sm rtnu kazan. veli Tolstoj. kad osuđuju covjeka na smrt. da su djela buntovnika upravo tako strašna i glupa i bez cilja kao i djela državnika. nigda se tako promišljeno ne vrše. Razlika je u glavnom ta. doglavnici s carem na 'Oelu. sto se krvnik boji i stidi svoga čina. znanac Tolstojev. pa prema tome i postupaju. koji govore u prilog buntovnika. nađe porodicu krvnika kod zakuske. pa im se zabluda njihova može prije oprostiti nego odraslim i zrelim ljudima državničkoga staleža. sredstvo. RazUka je pak u tome.

generali. da ovaj kratki odsječak danoga im vremena provedu u suglasju s onom voljom. da imadu samo jedan glavni zadatak u životu. ko­ ji su uzrocnici tomu zlu. besposlenih i nesredenih ljudi. onda se sve to zbiva i radi njega — Tolstoja. koje u ime mira i poretka izvršuje državna vlast. i po ko­ joj treba da otidu iz njega* A ta volja hoće samo jedno: ljubav izmedu ljudi. Tolstoj dobro znade. 190 . da se već jed­ nom osvijeste. da smo svi ljudi. ko­ ji se odbijaju od cestita zivota. ne može vise da šuti zato. da cini u ime općega dobra. jer ne će da bude sudionikom onih prestupaka. kaze se. da se promisle. . ra ­ di njega je tu i ono lazno »tako zvano svećenstvo« s iskvarenom Ejristovom naukom. to jest on želi. »da su prije svega ljudi. tako te visoko dižu glavu umišljajući sebi. jer oni. vjesanja itd. da strah njihov dolazi otuda. I upravo zato. na kojoj se rodio. radi njega tolika progonstva. suci. koji sami sebe nastoje uvjeriti o opravdanosti svoga postupka. da svi možemo pogriješiti i da ne valja druge osudivati. ko­ ji uvida svu strahotu svoga zvanja. i to jedno zato. već i svojim položajem djeluju na druge. Neka pamte. koji također živi u Rusiji. ljubav covjecanstva. radi njega po milijuna seljaka. to jest prava uživanja zem­ lje. Ljubav pak ta. poucavaju u ubijanju. to jest radi mira i poretka u zemlji. Sve sto vlast cini u Rusiji. da bude izlucen iz drustva onih ljudi. drugo. da njegovo blagostanje stoji do svih onih strahota. carev i. a onda istom krvnici. Poziva stoga sve ljude. Tako je na pr. radi njega lišen narod najprirodnijega prava. kojih se treba bojati.čin. koji se oko njega zbivaju. ne samo da sami zlo cine. . zatvaranja. da smo svi slabi. »Ne valja tako živjeti! Ja barem tako ne mogu živjeti. Ako je do­ ista tako. Štitila vlast jos tako njegovo vlastito dobro. ali on ne može vise šutjeti. što imade zlih ljudi. koji se njihovim odredbama slijepo pokoravaju čineći jednako zlo kao i oni. koje bi moglo stradati od beskućnih. koja ih je poslala u svijet. Tolstoj se ne može pomiriti s mišlju.« Neka pomisle. stoji onaj krvnik. veli Tolstoj. ne mogu i ne ću!« — završuje Tolstoj. koji dopuštaju ubistvo. moralno vise od onih.

Premda se dugo borio protiv onoga euvstva. Ovo posljednje bit će moguće ili tako.. dakle kao brata njegova. da se ne izvršuju vise svi užasi u ime njegova dobra. da ne smije drugih osuđivati. da mu stave uže oko vrata kao onoj dvanaestorici seljaka . ili da sam prekine vezu s krvnim postupcima. On svom sUom hoće. ili da se jednom stane na put ubistvu. ili sto bi jos bolje bilo. već je to ljubav covjeka spram svakoga mu bližn-i*0^ .nije ona ljubav. kao si­ na božiega. da se nazori njegovi o smrtnoj kazni što većma pročuju. jer je živo želio.) 191 . koje izvršuje vlast u ime njegova dobra. koja je u zivotinja još daleko jače razvijena nego u ljudi. napokon radi opcega dobra i radi svoje savjesti nije mogao Tolstoj duže da šuti. (Vidi: Pogovor. da ga bace u tamnicu. tom neeovjecnom postupku. . gdje bi jasno spoznao. koju osjećamo prema ženi i djetetu. ne samo u Rusiji već i izvan n je. . koje mi: govorase.

ako u njemu štogod ne vrijedi. Pa kao sto je sam sebe oslobodio dugotrajnim i teškim naucima. Tu je misao Tolstoj usvojio i ona mu bijase za čitavoga zivota zvijezdom provodnicom. A da uzmogneš slobodno uzgajati. držase. Dakako smiona priroda njegova pošla je mnogo dublje. I kad znademo. nema sumnje. jer je došao do uvjerenja. reče Tolstoj. da su od svega štiva.VIII. kako sam spominje U svom dnevniku. sto na nas već od rana djetinjstva djeluje. treba da imaš prije svega i slobodnu školu. kako se Rousseau izjavio. Osim s ovim upoznao se Tolstoj i s drugim uglednim Nijemcima onoga vremena. sto je tako živo želio: slobodni nazor na svijet. da covjek dolazi na svijet nepokvaren. da treba već kod djeteta početi sa slobodnim uzgojem. kojega bijase posjetio na svom putovanju po Njemačkoj. ODGOJITELJ I ESTETIČAR Tolstoj je. koji ne stoji pod utjeca­ jem predaje. samo kuituri ima da zahvali. I Tolstoj polazi s gledišta. i uopće svega onoga. nego se to može kod Rousseau-a vidjeti. Zanimljivo je. Zato je Tolstoj. da mu je Rousseau bio učiteljem. kako je Tolstoj u razgovoru s tim Nijemcem na veliko zacudenje njegovo stavio Ruse nad Nijemce: »Napredak se u Rusiji. Tako je na pr. tako te se može ustvrditi. sto si jedanput usvo­ jio. vrlo mnogo čitao Rousseau-a. Rousseau-ova djela na nj učinila najjači utisak. i predaje i običaja. i napustio sveucilisne nauke. 192 . kojim se bavio. Znajući pak. zatim kako nastoji oko toga. osobito Nijemac B. I tako se Tolstoj stao baviti odgojiteljstvom. kako znademo. tako je želio da i drugim ljudima pomogne do te uzvišene spoznaje. da se oslobodi svega dojakosnjega. kako Tolstoj zagovara život u prirodi na selu te tjelesni rad. kako bi od golemoga rada njegova imalo koristi i covjecanstvo. da mu te nauke k raj svoje skučenosti ne mogu dati ono. Auerbach. Smisao za odgojiteljski rad pobudio je u Tolstoju. kako je teško osloboditi se onoga. ka­ ko i sam priznaje. razgovarao sa sociologom Frobelom.

u porodici. 2. osnovao školu za seljake. u takvom n e p o m u ć e n o m d u n u . u kojem živimo. čitajući stručne knjige i putujući po zapadnoj Evropi. No neko desetak godina iza toga stane se opet baviti školskim radom. budući da je teško roditeljima braniti. dok se uzgoj ne može iz vise uzroka slobodno razvijati. U čemu treba da poučavamo? 2. koji je najpodesniji za o d g a j a n j e m lad eži. Uspjeh njegova uzgojnoga rada bio je vrlo neznatan. prikupio mnogo odgojiteljskoga znanja. jer Rusi još ni­ jesu pokvareni. U Njemackoj se i Francuskoj upoznao s mnogim vrsnim odgojiteljima. i da. kojoj se ne može zamjeriti. koji bi mu bili jednako odgovorili na ova dva pitanja: 1. se najveći dio narodnoga uzgoja ne crpe iz skole već iz života i da svaka školska obuka daleko zaostaje za slobodnom obukom. kakvi su njoj potrebni i konacno 4. da im dijete bude nešto drugo. da mora nužno postojati neko pravilo. dok je on sam držao. gotovo nikakav. I uzgoj i obuka treba da budu neprisilni. koji je S lo b o d a n o d svake predaje i običaja. da dijete bude u drugoj vjeri odgojeno nego roditelji njegovi. u vjeri. da škola^stalno zaostaje za društvenim životom. koje su godinama i godinama lose odgajali«. Ova treba i može da bude slobodna. Kako treba da poučavamo? Svaki je dolazio sa svojim postupkom misleći. tehničkim naukama i za znanostima uopće.. nego sto su oni sami. dok naprotiv Nijemei podsjecaju na di­ jete. Tolstoj bijase vec godine 1849. kojim bi se dalo odgovoriti na ova dva pitanja: sto? i ka­ ko? Zato on sebi preduzme osnovati skolu prema svojim nazorima. On napusti tu skolu. u društvu. koja nerado dopušta. ali na svoje veliko zacudenje nije mogao naći dva strucnjaka.mora potaknuti odgojem naroda. u državi. j u t r o « . Nadalje veli Tolstoj. koja se podržava javnim preda193 . Bio je naime za to vrijeme. 3. pogotovu obuka. u kojoj će iskustvenim putem doći do onoga postupka. to jest takvu slobodnu skolu. Misli o tom neuspjehu dolaze do izražaja u pripovijeci » V l a s t e l i n o v o . ali na posve drugoj osnovi. koji će u našoj zemlji bolje plodove donijeti nego u Njemackoj. da odgaja takve činovnike. dakle jos prije svoga putovanja po Njemackoj. Uzroci ti stoje: 1. da je njegov najbolji.

svoju prijemljivu narav i uvjerenje. koji je izlazio u Moskvi. Djeca viču i galame. koja su kraj sve svoje tobožnje slobode istom takva uredenja. Zato je Tolstoj i stavio kao geslo svome odgojiteljskom časopisu »Jasnaja Poljana«: »Ti misliš. Ono samo sebe nosi. No uza svu nesavremenost tih ustanova. vidi se iz opisa. knjigama. da će u dogledno vri­ jeme svi ti zavodi. Ucitelj ulazi u razred. koje će sebi postaviti za glavnu svrhu kod obuke: slobodu naraštaja. da ti naprijed tjeraš. Pa budući da se ne mo­ gu postaviti pravila. Nikoga ne treba zbog zakašnjavanja pozivati na odgovornost. Dijete ne treba da pamti bilo kakvu zadaću od jucer. pučke škole. Osim toga izdavaše školske udžbenike i knjižice za djecu.vanjima. da će i danas biti u školi tako veselo kao i jucer. Zato treba da škola bude udešena prema duhu vremena i ne smije da stoji ni pod kakvim utjecajem predaje. jasno je. da su sve škole. Tolstoj vidi. gimnazije. već svaki mora sam da preinačuje svoje skole prema potrebama vremena. kaze Tolstoj. Kako je Tolstoj sebi zamišljao slobodnu školu. . . Zadaće se ne zadaju. sveučilista biti zamijenjeni novim slobodnim ustanovama. koja se svojom organizacijom ni u čemu ne razlikuju od djevojačkih zavoda i vojnopitomačkih škola. Nadalje opisuje Tolstoj. a pogotovu sveučilišta. nego njima ni u glavi ne treba ništa nositi. društvima. koja bi prelazila s jednoga naraštaja na drugi. naprotiv ti bivaš tjeran«. Sa sobom nitko ništa ne nosi — ni knjiga ni bilježnica. koja će biti zadana. jer nitko i ne zakašnjava. Njega ne muci skrb zbog zadaće. koja svakom pomnijem posmatraču udara u ocir malo imade nade. Svoja opažanja na vlastitoj školi u Jasnoj Poljani i svoje nazore iznosio je Tolstoj u spomenutom stručnom listu. koji u glavnim crtam a glasi ovako: Djeca idu na glas zvona u 8 sati u školu. izložbama itd. ne samo ruske. 194 . Glavni uzrok tome stoji u odnosaju škole prema državi. jer je njezina predaja najstarija i prema tome po skolu najštetnija. kako se ucitelj ima da vlada prema djeci. da škola zaosta­ je za razvojem čovječanstva. a najmanje pod utjecajem vjere. Ne samo da u rukama ništa ne nose. nego i one u Francuskoj i Njemackoj bez razlike zastarjele.

. da ih podijeli djeci. .Jedni se valjaju po tlu i navlace. mladi ee naraštaj besvijesno postići viši stepen razvoja od sta~ rijega naraštaja. da se covjecanstvo razvija i napreduje besvijesno. Mnoštvo se pomalo razilazi. imati trajne vrijednosti. Ali kako se na podu jos neki valjaju galameći. to Tolstoj iz iskustva znade. da se i oni umire. da djecu treba ne samo bez svakoga kažnjavanja poučavati nego i bez svake nagrade. pozdravljaju učitelja otežući: »Zdr-a-vo Petre M ihajlovicu. i me ni . ležeći traže knjižicu. koji se već smiriše s knjigama u ruci. . Tolstoj drži. svi ostali tree k ormaru vičući: i meni. Covjecanstvo niti je zaslužno po razvoj niti može biti za nj odgovorno. jer se samo tako mogu samostalno i potpuno razviti. Nađalje preporucuje Tolstoj. Čim je većina uzela knjižice. jer kaze. . koju ne može dopustiti. da Tolstojevi nazori o uzgajanju djece ne mogu već zbog svoje nedosljednosti. pobijajući ovu Tolstojevu 195 . Odredenih m jesta nemaju. . Doslovno kaze Tolstoj dalje: »Učitelj vadi knjižice i daje ih onima. djelovao jedan naraštaj na drugi ili ne. da se ona mnogim teškim u\T jetima podvrgavaju i mnoge nedostatke opraštaju. Obuka se započinje. Duh se vojne stišava. da je to nered. drugi. I tako djeca sama izme­ du sebe prave red. kao sto su se prije obuke rado ig ra la . . a pogotovu ne treba se služiti takvim sredstvima. Markov nazire u tom Tolstojevu tumačenju neku autornatičnu i usudnu izmjenu. ko­ ja pobuduju castoljublje. a najodlučniji protivnik jasnopoljanske škole bio je Evgenij Markov. već sjednu. Djeci treba dati potpunu slobodu. a dull nauke preuzima vlast u razredu.« Reći će tkogod. da bude galama još veća. koji se nalaze odozgo. no Tolstoj želi. I sada upravo s takvom voljom pozorno čitaju. Nazori Tolstojevi o školi prouzročiše u odgojiteljskom svijetu čitavu buru. oni iz mnoštva na podu. da je želja za ucenjem u djece tako jaka.« Učitelj ide ravno k ormaru. u kojem su spremljene knjige. da bi se sto vise uvodio ta j »nered« u ruske škole. koji su s njim pošli k ormaru. Ovaj poznati odgojitelj tadašnjega vremena tvrdi. kao da i ne mari za viku. kako koje stigne. pozivaju ih oni. a da djeca i bez one stroge stege uce.

budući da po Tolstojevu shvaćanju stariji smeta mlade. Rousseau svoj.. vec je to jedna porodica. da je uzrok nesporazumu izmedu njega i Markova to. Dok Tolstoj dakle u jednu ruku nikako ne dopušta. Na Markovljev sud o postupku jasnopoljanske škole odgovorio je Tolstoj raspravom » N a p r e d a k i opredjeljivanje o b r a z o v a n j a « . sholastici imali svoj postupak. kakvi se ne bi mogli u citavoj Rusiji naći: odnošaju Tol­ stojevu prema seljacima. Markov dopušta doduše. dok je sam Tolstoj covjek rijetkih sposobnosti. jer se u odgoju ne mogu posta­ viti zakoni. da su na pr. Stariji naraštaj utječući na mladi. koja uči. sto se najbolje vidi iz povijesti odgoja. samo sprecava ovoga u njegovu razvoju i napretku. ali samo u Tolstojevoj školi. ipak odgojiteljski vjesnik jasnopoljanski iznosi citav niz dobrih misli o načinu uzgajanja. koji bi vrijedili za sva vremena. starijega naraštaja na mladi. Na to Markov primje­ cuje. On tu izvodi. Po Tolstojevu misljenju jedan naraštaj ne bi smio djelovati na drugi mladi. starijega na mladega. koja se osniva na takvim uvjetima. Luther svoj. a ono će zacijelo imati kod toga estetski užitak. u drugu ruku stavlja sebi tako reći za životnu zadaću uzgajanje djece i odraslih. što se ne može inače provesti već utjecajem jednoga covjeka na drugoga. da su prema tome narastaji dosad postepeno nazadovali. pa sad ako se čitatelj baš i ne će moći okoristiti psihološkim i odgojiteljstvenim izvodima. da jedan covjek djeluje na drugoga. Zato Markov i preporucuje čitanje toga školskoga lista. jer Tolstojeva škola u Jasnoj Poljani i nije škola u običnom smislu rijeci. Pestalozzi svoj itd. vjere itd. porodice. da je ovakav slobodni uzgoj u nekim granicama moguć. koji ljubi djecu dušom učitelja umjetnika i covjekoljupca. Premda se Tolstojeva škola već iz pomenutih razloga ne može postaviti kao uzor narodnim školama. da je Markovljevo shvaćanje netočno i ogranice196 . jedan naraštaj na dru­ gi. dok mu se cini. što on (Tolstoj) nije svojih nazora potpuno razjasnio. kaze Tolstoj.tvrdnju običnim svagdanjim opažanjima: utjecaj majke na dijete. već prema duhu vremena.

na srednjim i visokim školama. . sto njegov učitelj znade. p o t r e b u i z j e d n a č e n j a . ispraznim naklapanjem. koja se ima uzgojem da postigne. misli Tolstoj. i onda da mladi naraštaj može saznati misli starijega. Učenik treba zato. koje obuhvaća i uz­ goj. jer tu ne treba ni slijepe pokomosti. sto i njegov učitelj. kojih radi djecak uči. Glavni pak uzrok. dok isti zakon sili dijete. Svaki drugi postupak zabacuje Tolstoj: i učenje na osnovi poslušnosti (protestantske skole) i učenje na osnovi samoljublja i natjecanja (jezuitske škole) kao i ucenje na osnovi materijalnoga probitka. do jezika dječjega. Dakako da je oštri način Markovljev izazvao kod Tolstoja srdžbu. da je i za učenika i za ucitelja najbolji postupak izjednačivanja. stoji u različitom shvaćanju svrhe. to jest. vrijedi i za ucitelja. Markov pobijajući Tolstoja naziva njegovo razm atranje pustim. Kod svakoga od pomenutih postupaka.da uči. da učenik može saznati ono. Tolstoj tvrdi. ili da ne bude ukoren 197 . da se uzmogne s njim sporazum jeti. ili farizejstva ni ponosa ni castoljublja. n e p r o m j e n l j i v z a k o n k o d r a z v o j a ob r a z o v a n j a. da zna ono. I onda što tu vrijedi za učenika. koji većinom poučava. no zakon razvoja u obrazovanju ne dopušta joj. da učenik bude tako obrazovan. da se s njim u znanju po mogućnosti izjednači. da dostigne svoga uciteIja. kaže Tolstoj.« Tolstoj dakle polazi s gledišta tako zvanoga izjednačenja. kao i njegov učitelj. da je obrazovanje. koje pomućuje smi­ sao svih razumljivih pojmova. u najopćenitijem smislu ono djelovanje covjeka. da se digne do znanja svoje majke. ona nagonski kuša spustiti se do njegova poimanja. kad bi nastojao da oprovrgne našu tvrdnju ne upuštajući se dalje u razm atranja. trpi značaj djeteta. . Tako mati uci dijete svoje govoriti zato.no. već on treba da uči zato. a učitelj ne može zaboraviti onoga. što je dakako moguće samo na višem stepenu. to jest. koja dolazi do izrazaja u njegovu odgovoru: »Čini mi se. Ali on toga ne č in i. da se sasvim spusti do njega. sto on znade. to jest. sto je dakako samo na višem stepenu naobrazbe moguće i 2. ko­ je imade za osnovu 1. da bi bilo dale­ ko opravdanije od pisca. dok ne može biti obrnuto. pa i^iisli.

kad ga prenose na povijest covjecanstva. ka­ ze Tolstoj. ali u nazorima da sam se­ bi često protuslovi. to jest. da je gimnazijsko i sveučilišno obrazovanje ograničeno i skučeno i da bi prije svega trebalo ukloniti školsko silništvo. da povjesnici griješe. sad opet p a d a .« Tolstoj priznaje. američke i australske narode. Markov je osobito pobijao dvije tvrdnje Tolstojeve. to jest. na srednje kao i na visoke tvrdeći. govore o napretku covječanstva izuzimajući azijske. pa ipak želi školom preporoditi covjecanstvo. plodonosan je i pristupacan svakome. koji su slobodni od praznovjerja u napredak. ali je pogrešno. kaže on. na citavo covjecanstvo. za koliko je današnja Francuska pred starim Rimom. da odgoji takve ljude. »Ja kao i svi oni. kakvi su državi potrebni. I o tom mišljenju Tolstojevu mnogo se pisalo u Rusiji i za njega i pro­ tiv njega. Tako on općenito tvrdi. pripominjem samo to. afričke. Dok je ta j zakon ličan. da covjecanstvo živi. da se zakon napretka ili usavršavanja nalazi u duši svakoga covjeka. no većina se strucnjaka slagala u tome. kad usporeduju samo neznatne dijelove evropskoga covjecanstva te onda iz pojedinih slučajeva zaključuju na općenitost. Kod kulturnih evropskih naroda usporeduju povjesni­ ci na pr. Djela prošlosti često služe djelima sadašnjosti kao podloga. jer škole daleko zaostaju za životom. i da je savremeno školsko obrazovanje ne samo beskorisno već i štetno zato. prene198 . Tolstoj primjecuje. Tolstoj se jednako obarao na sve škole bez razlike: na pučke. kao što i iščezavaju. Već sama Kina sa svojim stotinama milijuna jasno govori. Samo onda će učitelj slobodno i sa­ mo predmeta radi poucavati. da po­ stupak Tolstojev nije tako los. ali isto tako cesto i kao zapreka. da nema napretka. veli Tolstoj. naime da mi sami ne znamo. koji broje oko milijardu ljudi. kulturno stanje današnje Francuske s kulturnim stanjem staroga Rima i govore onda o napretku. Blagostanje jednoga naro­ da na jednom istom mjestu sad se diže. kada će svrha njegova rada biti izjednačenje učenikova znanja s njegovim. da se uspomene na prošlost upravo tako množe. koje ide za tim.ili da bude pohvaljen. da nema napretka. a ne potpune i jake značaje. čemu poučavamo djecu.. Povjesnici. .

Tamo. Da ucenik uzmogne dobro uciti. treba paziti na ovo. i da ga to zanima. treba izbjegavati dvije krajnosti. Ucenik se ne smije stidjeti ni ucitelja ni svo­ jih drugova. treba izbjegavati sva odredenja. gdje ucenik ući. da sastavi sto uspješniji Abecedar s dobrim stivorn za djecu i odrasle. ono. 2. mora 1. 2. niti treba s njim govoriti o nečemu. veli Tolstoj. Obuka mora odgovarx ati sposobnosti ucenikovoj. 1. jest ljubav. 4.sen pak na povijest postaje neplodnim i ispraznim naklapanjem.. što uči. ona ne smije biti ni preteška ni prelaka. zanimljivo. jer covjecji razum može sa­ mo tada često raditi. kojih on ne može razumjeti. kadkada možda i bolje znade od ucitelja. Tolstoj se mnogo trudio oko toga. čim na učeniku opazi znakove umomosti. to jest. Za tu svrhu proučavaše najrazličitija djela iz stranili književnosti. a ne ljubi ni predmeta ni daka«. bit 6e bolji ucitelj od onoga. sto nije dokazano i što ne postoji za sve istocne narode . da treba osobito paziti na to. Plod toga rada bila su četiri udžbenika. Da se pak učeniku ne kaze ono. 199 . da ucenik s veseljem uči. zato učitelj tre ­ ba da bude na oprezu. veli. ne smiju se nalaziti nikakva neobična lica ili neobični predmeti. tako na pr. biti razumljivo i. što uči. a vodi k usudnosti. Ako je duh umoran. Najznatnije pak kod obučavanja. što on upravo tako dobro. A upravo u tome griješe sve naučne knjige. koji je procitao sve knjige svijeta. koje opravdava svaku neukusnost. Ucenik se ne smije bojati nikakve kazni radi slaboga razumijevanja. . nigda ne treba učeniku govoriti o stvarima. Da učenik uzmogne ono razumjeti. Ovdje Tolstoj daje učitelju općenitih uputa. treba da se duševno nalazi u dobrom raspoloženju. 3. mora rado učiti. sto on ne može da razumije. Duh se ne smije odveć umoriti. ako ne stoji pod izvanjskim utjecajima. koju treba učitelj da ima i prema predmetu i prema djetetu: »Ako ucitelj ljubi daka kao otac ili majka. Općenit napredak eitavoga covjecanstva je nešto. treba da se ucenik tjelesno kreće 5. razdiobe i općenita pravila. a da rado uči. kaze Tolstoj. Da se duševno uzmogne ucenik održati u dobrom raspoloženju. u čemu ga poučavamo.

došao do uvjerenja. da svi ti ljudi piju i puse zato. I u tom stanju mogu često izvesti takva djela. Oni piju dakle i puse zato. te i duševno i tjelesno propadaju. da ušutkaju svoju savjest. Tolstoj ih je na svoje oči vidio. uspoređujući izvornik s prijevodima. odana je bilo kakvome užitku. odgovaraju gotovo svi najednako. koji bijahu skopčani sa školom i tiskanjem stručnih knjiga i listova. da zaborave nevolju. dok žene. a i radi velikih troškova. čemu im ta j pogubni užitak. bijahu u pripitom sta^ nju. Kad ih tkogod zapita. Ocito se vidi. no kod nekih je taj užitak prešao u stra st tako. ko­ jih se poslije stide. da dodu u neko drugo raspoloženje. Uopće se vojnicima rado daju alkoholna pića prije navale. Ujedno obustavi i izlaženje odgojiteljskoga casopisa »Jasnaja Poljana«. prije nego kakvo nedjelo počine. koje provode ćudoredan i žene dostojan zivot. 200 . gdje nema vina. da im mozak bude gipkiji. troše ljudi opij i hašiš. jer »bez grckoga nema naobrazbe«. nije smetnuo s uma. kad su navaljivali na se\^astopoljsku tvrdavu. koji nipošto nije koristan ni za tjelesni ni za du­ sevni razvoj covjeka. a nakon izvedena zločina puše. i onda zašto ne bi pili i pušili. Zato osobito preporučivase učenje grčkoga jezika u srednjim skolajna. vrlo rijetko puse. i to jedni vise drugi manje. da Homera treba čitati samo u izvorniku. No time. da mu treba brošurama uzgojno djelovati na odrasle. piva. Francuski \^ojnici. kaže Tolstoj. Razbojnici. kad to većina ljudi radi. kako se to može vidjeti iz nekih raspra­ va. kao sto su »M l a d i m l j u d i m a « i »A l k o h o l i d u h an«. rakije. da mu sve nastojanje oko preporoda ruskih škola ostaje neplodnim poslom. kad se otrijezne. piju. sto je prestao obučavati djecu. Videći Tolstoj. koje ne odgovara njihovu obicnom stanju. Tamo. kradljivci i milosnice ne mogu se bez alkohola ni zamisliti. da ih umiruje.Tolstoj je kao velik štovatelj Homera. Velika većina ljudi. da se umire. da napusti odgojiteljski rad. kako zločinci. Kriminalistika je puna primjera. Zato su kartasi gotovo svi pusaci kao i milosnice. zatim radi skrbi oko porodice i gospodarstva bi prisiljen.

koji umjereno piju i puse. no zato je on savršeniji — i obrnuto. bili oni pjesnici. Tolstoj je uvjeren. koji se već nekoliko desetogodišta ničim drugim ne bave. no Tolstoj drži. pa bilo to i umjereno. činovnici. ne bi to cinili. no to ne stoji. buduei. koji covjek izvodi u narkoticnom stanju. ne možda da se brane od navale barbara. kao što su i oni sami. da budu svaki čas spremni. koji alkohol i duhan uživaju. da medu ostalim kod svestranoga njegova posm atranja nije bio bas neznatan jedan od onih glavnih čimbenika. da ovi prije klonu. da bi prije mogli biti bez jela nego bez duhana. jasno je. samo s tom razlikom. Kad bi u njih bilo vise savjesti. kojima je taj užitak postao strašeu. glazbenici. jer je izveden u nekom stanju otrovanja. pogotovu kod duševnoga rada. koji pokreću dusevni zivot covjecji: umjetnost. već kako će što bolje usavršiti »organizovano ubijanje«. da tijelo čovječje konaeno jednako strada i kod onih. prije je štetan nego koristan. kao i kod onih. umjetnici i drugi. I Tolstoj je prije ta ­ ke mislio. to polaganije napreduje naš rad. Sto je ostrije naše rasudivanje. te mu se či201 . da će u svi­ jetu biti to manje zla. kao što su državnici. da pušenjem mozak postaje gipkijim. Budući da je Tolstoja sve zanimalo. u kojem se nalaze svi oni. Pušenjem se doduše misli brže redaju i covjek prema tome i brže radi.Općenito se govori. sto stoji bilo u kakvoj vezi sa životnim pitanjem. on ne može biti dobar već zato. Dakako njemu nije do ocjenjivanja pojedinih umjetničkih proizvoda ili umjetnika samih. već da se pokolju s jednako uljudenim narodi­ ma. A to se imade velikim dijelom da zahvali užitku alkohola i duhana. Rad. što će ljudi manje trošiti narkotičnih i alkoholičnih sredstava. da im je pušenje neophodno potrebno. misli se brže razvijaju itd. U tom stanju vjecnoga narkotičnoga i alkoholicnoga otrovanja nalaze se i savremeni evropski državnici. slikari ili kipari. Pušači tvrde. da umjereni užitak alkohola i nikotina nije skodljiv. jer je silno stvaranje u umjetnickom svijetu kod svestrane razgranjenosti tako preotelo mah. no to brže razvijanje misli i taj brži rad ide na racun umanjenoga rasudnoga smisla i savjesti. koju užitak duhana slabi.

zove se vjera. Grka. koje stoji sa svojim ćudoređem i svojom \^rijednoscu uopće ispod onoga Kristova. stall uvidati. Rimljana. kako se crkveno tumačenje vjere nikako ne slaže 202 . koja je uvjetovana znacenjem života. od koje nema covjecanstvo nikakve ko­ risti: on pretresa opcenita pitanja o umjetnosti. sm atraju se dobrima.ni. opet je to bila umjetnost. koja lu$i dobro od zla. zabacuje svaku takvu umjetnost. koji u mnogome zastranjuju od običnoga razumijevanja. koji predstavljahu učeni razred ljudi (crkveni dostojanstvenici. koji se ne protive toj vjeri. Tolstoj se pita. slicnu poganskim pričama. Osjećaji. Egipćana. Vrijednost umjetnosti stoji do one misli. kraljevi i knezovi). dok je zabacivalo umjetnicke proizvode. Kasnije se razvilo novo krsćanstvo. djevice. Kitajaca. koja se bavila životom K rista i svetaca. da je velika većina umjetničkih proizvoda samo suvisna besposlica. da umjetnosti pripada daleko visa zadaća. što već ljudi smatra ju dobrim ili zlim za ovaj zivot. osjećaji. koju su u stara vremena jedva trpjeli. apostola. S vremenom su oni. koja se ne obazire na potrebe i na shvaćanje opcinstva. kako je to moguće. I tako je kod svih naroda s obzirom na umjetnost vjera igrala ulogu: kod Židova. stvaralo je božansku oblasnost. to jest. koja je svrha njezina i kakva ona treba da bude. Svoje nazore o umjetnosti i njezinoj zadaći. Polazeći s gledišta. To mlade kršćanstvo. nego da samo zabavlja i pruža užitak. i do onoga. koja je imala bojom i kamenom da služi tome štovanju. koji covjeka privode k takvim uzorima. andela. nadu u nebeske radosti i slično. koji su izražavali osjećaje osobnoga užitka. uvodeći različito štovanje svetaca. a radi toga je nastala i nova umjetnost. loši su. ko­ je stajaše bliže poganstvu nego nauci Kristovoj. znanost pak. samo ako pruža užitak. da pobuduje strah od pakla. danas kao nešto izvrsno vrijedi. koji idu protivnim smjerom. N ajstarije kršćanstvo dopuštalo je samo onu umjettnost. Indijaca i kod prvih kršćana. točno je razložio u raspravi » P r o t i v m o d e r ne u m j e t n o s t i « . Iako je ta um jetnost bila osnovana 11a iskrivljenoj nauci Kristovoj te imala nakanu. da bezvjerska umjetnost.

da se kršćani vrate k čistoj nauci Kristovoj.s istinom Kristove nauke. podržavajući samo izvanjsko obilježje kršćanstva bez ikakva dubljega sadržaja. lijepa dobrota: nastalo je pod utjecajem toga na­ zora i u novijoj umjetnosti mjerilo. dok su predstavnici. koja je dijelila dobro od zla. nemogućom. činila lažnom. opaža se ta j preokret s malo iznimaka samo kod nižih slojeva naroda. osnovana na tom nesuglasju. koje je dopuštalo prednost njihovu nad mnoštvom. Buđući da Grci nijesu razlikovali dobro od lijepoga — osim nekih mudraca. stopljeni u jedan. da ljepota nije uvijek suglasna s dobrotom: Sokrat zapostavljaše ljepotu dobroti. da ono. sto je lijepo. jer ta granica bijase izblijedjela. dok se ljepota uhvatila za korijenje svih strasti. napustivši um jetnost ranoga kršćanstva. I tako je nastao novi biljeg umjetnosti. jer veli. i crkveni i svjetovni. već je biljegom umjetnosti postalo ono. A to bijase pogrešno. ostali i nadalje kod onoga tumačenja nauke Kristove. pa govori o duševnoj ljepoti. Aristotel je tražio od umjetnosti ćudoredni utjecaj — te su držali. pogo­ tovu kad su je usporedili s kulturom starih Grka. sačinjavali osnovni biljeg umjetnosti. premda »poganskoj« um jet­ nosti. Platon spaja jedno i drugo. sto je lijepo. koja bijase osnovana na bistroj nauci grčkoga duha. da pobuduje ugodne osjećaje. tako te su sva tri pojma. ne vise Kristova vjera. No budući da je osnova nauci Kristovoj bratstvo i jednakost. koji pojam označivahu riječju »kalokagathia«. da pruža užitak. sto je djelovalo ugodno — dakle ljepota. koje je dopuštalo ono. jer dobrota većinom označuje pobjedu nad strašću. Estetičari preporoda naime nastojahu ta dva u jedno stopljena pojma podici do glavnoga mjerila u umjetnosti. koji su osjećali. pa im se prema tome i sva kultura. N astala je nova umjetnost preporoda — renaissance. Zato se oni. Zato se već za vrijeme križarskih vojni opaža nastojanje oko to­ ga. Tolstoj naziva tu pojavu nesklapnom. a to lijepo smatralo se i dobrim. mora ujedno i dobro biti. budući da istina razara svaku 203 . vraćaju grčkoj. da ljepota ne podnosi istine. koja imadase svrhu. K tomu izjednačenju ljepote s dobrotom pridošla je još i istina.

um jetnost ta ili nema onoga velikoga značenja. i tako su nastale dvije umjetnosti: pučka i otmjena umjetnost. postajase s vremenom sve veći. koja se pojavljuje u najrazlicitijim oblicima i 3. Umjetnost se viših razreda odijelila od um jetnosti nižega puka. Kad bi to bila istina. već samo oni — »elita«. Opeenito se može govoriti o židovoskoj. da je umjetnost od velike znatnosti za co­ vjecanstvo. Umjetnost viših razreda ne može i ne će nigda biti pristupna nižim razredima naroda. Leopardi. kaze Tolstoj. jer je otmjena umjetnost odvajkada bila samo razbibriga za ljude iz viših krugova. Ona je za nj ostala tudom. nestalo je i evropske i narodne umjetnosti. kojega priprosti puk nije razumio. jer na pr. kao da su pisani u sanskrtu. istina o beskorisnim stvarima ne stoji nipošto u svezi s dobrotom (Pa­ scal. ili ona uopće nije prava umjetnost. tako da covjek nižih ra ­ zreda nikako nije razumijevao umjetnosti otmjenoga drustva. taština. Ali kada su viši umniji slojevi naroda izgubili vjeru u crkvenu nauku. da služi »višim bićima«. i 14. koji je nastao izmedu ta dva smjera. Govori se. Tri su izvora. onda bi ta um jetnost morala svakome biti pristupna. Jaz. prosti puk treba da se zadovolji time.utvaru. Sokrat i dr. egipatskoj. 204 . iz kojih otmjena umjetnost crpe svoju gradu. Heine). pa i kitajskoj i japanskoj umjetnosti. a da od toga ostalo covjecanstvo nikakve koristi nije imalo. za tim da ni dobrota nije uvijek u suglasju s istinom. s punom bezobraznošću tvrde. 2. Tako su pjesnici pisali latinskim jezikom. stoljeca. Umni ali nećudoredni ljudi.). nezadovoljstvo sa životom. da prosti puk nema nikakva prava na umjetnost. da im pomogne svojim trudom do užitka. tako zvani »Weltschmerz« (Byron. koja stoji u svezi s častoljubljem i prezirom drugoga. kao sto se to opaza i u ostaloj Evropi do 13. i Rusi su do Petra Vel. i to iz glavnoga razloga. putenost. 1. koje joj se daje. No budući da to ne stoji. Medutim i danas umjetnički proizvodi nasih pjesnika upravo su tako nerazumljivi za priprosta covjeka. imali svoju narodnu umjetnost. pa se rado usporeduje po značenju svome s vjerom. grčkoj. a ova je osnova ljepoti.

»elitna« umjetnost. bilo crkvene bilo svjetovne. dok su umjetnici. uopće dostojanstvenike. naziva Tolstoj lošim pjesnicima. ni gdje je glava. Ta umjetnost otmjenoga razreda. nastojali zadovoljiti upravo njih poznavajuci njihove potrebe i obicaje. sve to vecma potiskivala pravu vjeru iz viših krugova. 11a kojoj se ne bi nalazila riječ »go«. kraljeve. koji su stotine drugih zaveli. iznajprije osjećaje taštine i prezira. Francuski slikari vole žensku golotinju. careve. Najmladi od francuskih dekadenata Mallarme veli. da car pjesništva stoji u odgonetanju smisla i da svaka pjesma treba da bude vrsta zagonetke. koji je zabilježio u svoj dnevnik. Dakako takav posao ni­ je težak za umjetnika. jer mu je laglje bilo zadovoljiti nekolicinu nego čitavo općinstvo. Ovakvi i slični nazori opazaju se ne samo kod mladih Francuza već i kod glazbenika i slikara. da misli svoje i osjećaje tako izraze. Isti 205 . Maurice Maeterlinck. Kasnije se sve većma uvlaciia u umjetnost putena primjesa. Georgeš Rodenbach i drugi. uopće je to bivalo tamo. I tako je umjetnost. Charles Morice. impresioniste i neo-impresioniste (ekspresionista tada još nije bi­ lo). knežove.Otkako se odijelila umjetnost viših krugova od um jet­ nosti nižih razreda (u 13. tako da su velikoj množini naroda ti umjetnički proizvodi ostali nepristupni i nerazuml-iivi. Charles Vignier. koja s neznatnom svojom manjinom upravo iščezava pred mnoštvom naroda. Tako se od Boecaccia do Marcela Prevost-a opisuje u romanima gotovo bez iznimke ljubav. Grčki umjetnik i židovski prorok nastojahu. umjetnost užitka. koje zastupaju Bau­ delaire i Verlaine. kao sto su Jean Moreas. Rene Ghil. kojoj bijaše glavna svrha podražavanje putenosti. svoj vrhunae u modernom dekadentstvu. isticaše otmjena. koji su radili za pape. kako nije mogao na slici nekoga simboliste razabrati. Tolstoj se obara na moderne simboliste. po mogućnosti bracna nevjera. pa spominje nekoga ljubiteija umjetnosti. knezove i njihove ljubovce. da ih svatko uzmogne razum­ jeti. postigla je. gdje je umjetnost bila zajedničko dobro sviju. Ove Francuze. zatim uzvisivaše pape. a u novijoj francuskoj književnosti jedva ćeš naći stranu. stoljeću). cini se. ni gdje su ruke.

stoljeća. A to može biti sudbonosno za samu umjetnost. — Od zastupnika te umjetnosti osobito se slave Bocklin. Predstavnici takve glazbe jesu: Liszt. Rado se tvrdi. K linger. tako na pr. — U svim je tim djelima. da mu treba nebrojeno puta prom atrati je. dok iz grudiju svojih istiskuje rukam a krvave mlazove. u početku 19. on treba da joj privikne. kaze Tolstoj. je r konačno će se krug onih. dok mu drugi nijesu protumačili. kome i kako. a ako ih tko ne razumije. smanjiti na trojicu iU dvojicu. koji će jedini razumjeti ono. ne možeš razabrati. Strauss i dr. to jest. kad iz meteža glasova i akorda ne možeš ništa drugo razabrati već silno naprezanje glazbenika. spominje sliku. što se dogodilo. a što je najgore. to manji biva i krug onih. jer čitavim trudom nije ni to postigao. Berlioz. na pr. koji ju razumiju. kojima je ta um jetnost pri­ stupna. koji bi. a ne maze. koji se stječu u potok krvi ljubicaste boje itd. čita ti ili slušati. na du206 . I to je citava umjetnost nase moderne mladeži. . kako se to nerijetko čuje: »Ja stvaram djela i razumijem ih. »La-bas« od Huysmans-a i dr. sto je izradio. sto vise. da kod simbolista uopće nije ništa mogao razumjeti. slog neobično pretjeran. i što se dalje ta um jetnost razvija. I onda će moći reći. Umjetnost. bila je mnogo većemu krugu ljudi pristupna i razumljiva nego moderno dekadentstvo. da je to nesklapno i neoprostivo. na rakiju. čuv«tva neprirodna. nešto htio da kaze. to žalosnije za njega!« — Tolstoj kaze. kad na pr. R. da svojom glazbom samo malo djeluje na nase osjećaje. kao sto se covjek priuči na lošu hranu. koja se pretvara u drvo. Isto je i kod glazbe.. ili kad u Hauptmannovoj drami »Potonulo zvono« odjednom sta­ ne na dnu jezera zvono zvoniti. koja prikazuje ženu sa žutim licem i crnom kosom. Slična se zabluda opaža i kod drame. na jedno­ ga umjetnika. slijepci u Maeterlinckovim »Slijepcima« sjedeći kraj vode neprestano ponavljaju iste rijeci. koja se razvijala na pr. — Isto se napokon opaža i kod romana i novele. kaze Tolstoj. Stuck.■veli. Brahms. . I doista. da uzmogne uman covjek tu umjetnost razumjeti.

da umjetnik svoje osjećaje priopći drugima ne obazirući se na izvanjski učinak svoga djela. Da umjetnik uzmogne zadovoljiti zahtjevima tako zvanoga otmjenoga razreda. nasljedovanjem drugih djela. 2. Velika su umjetnička djela tada doista velika. a priča o Sakia-Muni na nasem jeziku dirnuti nas. price o Izaku. da mi poznajemo jednu bolju umjetnost od njegove. ona je za nas pristupna. Ako dakle umjetnost ne može da djeluje na ljude. ruhom na pozorištu. dirnuti Kitajca. kao i smijeh i suze nasega covjeka. Mi dakle tu umjetnost razumijemo. — sva ta djela sa svojim uzvišenim osjećajima djelovala su pred tisuće godina i djeluju jednako na najvišega i na najnižega. veli Tolstoj. krivnja ne stoji u tome. Zato umjetničko dje207 . pjesme hebrejskih proroka. prevedena na kitajski. osjetilmm djelovanjem na naša ćutila. koje se osobito sastoji u opreci ružnoga s Hjepim. No ono. Uopće se nastoji postići učinak. prica o Josipu. koje se sastoji u pobudivanju znatiželjnosti. ili uopće nije nikakva umjetnost. No ako umjetničko djelo jednoga K itajca na nas slabije djeluje nego na Kitajca samoga. Pravi umjetnički proizvodi. jer ne razumijemo jezika. lijepim dekoracijama. ritmom. 3. Glavno obilježje umjetnosti — prave umjetnosti — stoji u tome. biranim bojama kod slikarstva. kao on sam. dok se ostalo samo u glavnim crtam a prikaže. da nam ponestaje ukusa i umnosti. sto ljudima ponestaje ukusa i umnosti. Odiseja. čime se taj učinak postiže. da se jedan dio obradi u tančine. dotjeranim izrazima. budući da ne može uvijek m srca i duše govoriti — to su samo rijetki časovi umjetničkoga stvaranja — služi se ovim sredstvima: 1. poljepšavanjem. sto je to loša umjetnost. psalmi. samo ne umjetnost. da uzmognemo njegovu umjetnost tako shvatiti. već u tome. Tako će na pr. upravo se tako može priučiti i na lošu um jet­ nost. može sve drugo prije biti. Najljepši govor na kitajskom jeziku ne može na nas djelovati. to ne znaci. ali suze i smijeh Kitajca jednako nas diraiu. kao što su Ilijada. hvalospjevi Veda itd. jakoga s nježnim.lian i opij. sredstvom. A to se eto i dogada. već to znaci. ako su svakomu pristupna i razumljiva. evandelja. Jakovu i Josipu. okrutnoga s blagim ili u navadi. 4.

pa drži. s gledišta tako zvane općene umjetnosti. I tako se sve veema razvija umjetnost nasljedovanja. koja se mogu nazvati umjetničkima. tako te se često najbolje nadareni. ako nema vise. već jer je na mjesto te umjetnosti došla takva. nepotpuna umjetnost. koju im je škola pokazala. Prema tome su sva ta djela samo prividne tvorevine neke »na silu umjetnosti«.lo ne samo ne mora uvijek biti suglasno s ljepotom. samo neznatan broj ljudi umnih krugova jedva će poznavati jedno od tisuću djela. pa ako uzmemo jos i osta­ le države s ponešto manjim brojem. kako je negdje čitao. Tko bi mogao od te neizmjerne množine odijeliti ona djela. kojoj bijase zadaća. ne mogu slobodno razvijati. Pita se: koliko imade lju­ di. Uzroka tomu ima­ de vise: 1. bit će ih zajedno oko sto tisuća u Evropi. Umjetnost je. da u Parizu živi oko dvadeset tisuća slikara. a sluze kao razbibriga dokonim ljudima. ocjena. i to ne možđa zato. dakle nesamonikla. Pa sad ako od ovo trista tisuća umjetnika svaki izradi tri djela u godini. koja je razlikovala dobro od zla. da se i srednje nadareni uvlače u kolo pravo nadarenih i 3. 2. kojih. jer je njime kršćanska umjetnost bila potisnuta. koliko i slikara. to jest razlikovati pravu umjetnost od lažne?! Napokon Tolstoj posmatra umjetnost s općenitoga gledišta. i u Engleskoj kao i u Njemackoj toliko. na koje djeluje ovo milijun proizvoda? Radnički razredi nemaju o tim djelima ni pojma. koja pravom umjetničkom daru vise škodi nego koristi. Prema tome ljepota i ne može biti biljeg umjetnosti. Tolstoj navodi. postala zanatom. kaže. stvarna korist umjetnikova. koja često hvaleći djela manje vrste dopušta. pošavši jed­ nom već odredenom stazom. kaže Tolstoj. a bit će ih. to nastaje oko milijun umjetničkih proizvoda. da pruža užitak. umjetnička škola. vec ono cesto stoji u opreci s njom. a sasto­ ji se velikim dijelom u nasljedovanju. da je već preporod posao stramputicom. a ono ih imade zacijelo to­ liko. Ta um jetnost bijase namijenjena samo neznatnom 208 . K tomu pridolaze jos i glazbenici i pjesnici. dok im je vrijednost vrlo neznatna ili nikakva i kratkotrajna vijeka.

ne može se po Tolstoje­ vu nazoru nazvati umjetnickim. Dickensa. I Tolstoj odgovara: Ne. ko­ je ne izražava ni jedno ni drugo. koji su u sebi razvili živcanu osjetljivost boležljive naravi. koja su svim ljudima razumljiva. kojih je smisao samo neznatnome krugu ljudi pristupan. Lisztova — Tolstoj ne pripisuje umjetničke vrijednosti. kao sto su: Beethovenova 9. Wagnerova. ili pak cuvstva. romani i novele Ch. Hugo-a. Molierove komedije. koje ili izrazava vjersko čuvstvo prema Bogu i bližnjemu. »Adam Bede« od G. kazalistima itd. rastavljala više od nižih ugađajući željama i pohotama nekolicine bogatih predstavnika tadašnjih umnika. koja ima da izražava vjerska čuvstva prema Bogu i prema bliznjemu.broju crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika. koji sa sablažnjivim golotinjama služe samo putenosti. Dostojevskijeva djela. nije opravdano! — Pa kao sto svi vjerski odgojitelji covjecanstva. navodi ova djela: »Bijednici« i »Siromnašni ljudi« od V. tako te je. Osim ove vrste općene umjetnosti Tolstoj spominje još jednu vrstu umjetnosti. koja su svim lju­ dima zajednička. Gogoljeve i Puskinove pripovijetke. tako i 209 . radionicama. mjesto da sjedinjuje covjecanstvo pobuđujući u njemu bez razlike staleža i naobrazbe cuvstva.). Sva ta umjetnost. neke Maupassant-ove novele. Djelima. simfonija. da li je opravdano toj tako zvanoj umjetnosti žrtvovati trud i zivot tolikih milijuna ljudi. već ih na­ protiv rastavlja i otuduje. To je kršćanska umjetnost. koja izražava vjerska cuvstva. je r tu glazbu mogu samo da shvate ljudi. Kao primjere iz općene umjetnosti navodi: Don Quixote-a. Sada se nameće pitanje. romane Dumas-a star. koja se po općenitom sudu sm atraju umjetnickima. Isto tako će se i kod modernoga slikarstva jedva moći naći djelo. Djelo. ne samo ne zblizava ljude izmedu sebe. Berliozova. naročito pak ima tu takvih proizvoda. Kao primjere iz te umjetnosti. koji joj sluze (u tvornicama. veli Tolstoj. Eliotove. i »čika Tominu kolibu« od Becher-Stowe-ove (bicer-sto). Muzeji i izložbe puni su simbolističkih djela. zatim u glavnom djela Schumannova.

sto je u onom razredu ljudi. ujedinjenje i sreeu covjecanstva privesti k pobjedi. da ova današnja um jet­ nost nema dugoga vijeka. 210 . ne može se hram umjetnosti nazvati hramom i zato će prva skrb umjetno­ sti u budućnosti biti. krivnja je u tom. da je bolje odreći se svake umjetno­ sti. koje če ljubav. naučena u školama. od koje covjecanstvo ne­ ma nikakve koristi. ističući cuvstva. koji prenosi shvaćanje razuma u područje osjećaja. protjera trgovce. Svrha prave umjetnosti sastoji se u bratskom zbližavanju i ujedinjavanju covjecanstva«. Tako dugo. ona treba s pomoću znanosti i vjere da uz slobodnu privolu provede onaj mirovni savez ljudi. Umjetnost treba da sruši u svijetu gospodstvo sile i nasilja. I to će biti svrha umjetnosti u buđućnosti. nego gajiti takvu umjetnost. koja se za novce prodaje. postepeno će uginuti. jer se djelokrug njezin sve većma suzuje. A da je ta umjetnost pošla stram pu­ ticom. Sva ova umjetnost. Današnja se um jetnost naime nalazi u ulici. koja pred mnoštvom iščezava — umjetnost u budućnosti predstavljaju neizmjerno dotjeranom i tankoćutnom. to jest broj onih. da. to jest pristupna svakomu čovjeku. kojima je ona pristupna. koji se danas podržava samo izvanjskim sredstvima. Umjetnost nije tu ni zbog užitka ni zbog licne kori­ sti: »umjetnost je nešto veliko. nestalo vjer­ skih osjećaja. kada će um jetnost opet postati »općena«. što je u prvom početku bHa i što bi ona uvijek morala biti: sredstvo usavršavanja. Umjetnost imade silan posao pred sobom. Tolstoj je duboko uvjeren. redarstvom i sličnim. koji se sm atra predstavnikom i gojiteljem njezinim. Istom onda. koja će se iz ove današnje otmjene umjetnosti razviti. istom onda će ona biti ono. mjesto da ga oplemenjuje i dize. koja su svim ljudima bez razlike staleža i naobrazbe shvatljiva i razumljiva.on veli s Platonom. sudovima. i ako sebi predstavnici te umjetnosti kao i pristaše njezini — a to je ona neznatna manjina. iz koje izlaza nema. ljuto se varaju. dok se trgovci ne protjeraju iz hrama. tako te covjecanstvo kvari i upropašćuje. ona je jedan organ co­ vjecanstva. postaje radi nerazumijevanja i neshvaćanja sve manji.

koje nije vise trebalo progoniti. prezren i prognan. biskupa. kako su to krvlju svojom često rasvjedocili kršćanski mučenici. papa i u snu samo pomisljao na krunu Kristove na­ uke: »Ne protivite se zlu!«? — Nitko on ovih. pa i sama crkva je za vrijeme svoje svjetske moći na silu odgovarala silom. grabež. I nastalo je novo kršćanstvo. nije se mogao s njom sprijateljiti. 211 . Stoljeća su prolazila. prigovor zbog »n e p r o t i v 1j. koji se daju uništavati vjerujući u bolji zivot tamo na »drugome svijetu«. Što znači »Ne protivite se zlu!«? — Znači: dopustiti svakome. bijase svima oni­ m a mrska. koje stavljaju njegovoj nauci. spaljivanje. koji postupa prema toj zapovijedi. Pa ipak se u toj zapovijedi nalazi ono najuzvisenije. Tko usvoji taj na­ zor. To je povijesna činjenica. koji su u sili nazirali svoju veličinu. Tko je tada od velikih i bogatih careva. Po toj nauci postalo je rano kršćanstvo velikim. jer po tome moralu đivlji stalno izgone pitome. bit će ponižen. Ta kruna Kristove nauke. da radi s nama. ubistvo. Evropa se pušila od ljudske krvi: rat. Usvojiš li naime taj nazor. i to zato. Najteži je od svih prigovora. sto je mogla stvoriti Kristova nauka. koje je K rist osnovao.P O G O V O R Tolstoju kao misliocu mnogo prigovaraju. ne možeš postići ni slave ni bogatstva. pa prema tome nije vise bilo nepoćudno državnoj vlasti. kršćanstvo Konstantinovo — kršćanstvo crkveno. jer je u njoj vidio najveću opasnost za svoju vlast. borbenoga kršćanstva nastalo je drzavom zaštićeno mezimče. pa ni sreće. e n j a«. A kad se ta nauka nije vise shvaćala kao za­ povijed. Onaj. i to ne samo pojedinci već i citavi narodi. knezova. strada. inkvizicija sa svo­ jim »u ime Boga« bijahu na dnevnom redu. Ni Kon­ stantin Vel. koja je osobito resila rano kršćanstvo. jer nije vise bilo ni borbeno u smislu Kristove nauke. patrijarha. Od progonjenoga. štogod mu je volja. prestalo je i kršćanstvo — ono kršćanstvo. ne brojem već moralom svojim.

sad udariše na n j sa sviju strana. da je i sam Tolstoj to nacelo sm atrao provedivim. АИ kad bi svi. koje je osnova svim vjerama. on je dobro znao. No u životu se doista samo slabiji drži toga nacela.je r nijesu vjerovali u nju. koja je već međutim na »ovome svijetu« dobro imala. neprirodan je i nemoralan. Medutim nas je život već po sebi vjecno ratovanje. ne čini 111 ti drugima. snosiii su strpljivo svo­ je teško breme u nadi. onda bi zapovijed »ne protivite se zlu« bila shvatljiva i izvediva. da će biti za to nagrađeni na »đrugome svijetu«. pa kad se jednom za nju odlucio. A to je izvedivo. dok jaci rijetko tako po­ stupa. narocito ne tamo. skučeni pod njezin jaram. Da on to cini. Ono se može zamisliti samo kao posljedak osnovnoga nacela: Što ne ćeš. i jaki i slabi. gdje nijed­ na stranka ne će da popusti. da drugi tebi čine!« Tolstoj je dosljedno bio i protiv vojne i smrtne kazni. sto ne ćeš. Nacelo to je samo po sebi nesposobno za zivot i opasno za onoga. nije mogao nešto usvojiti. Jedva bis­ mo smjeli uzeti. onda nemaš ni uzroka da se protiviš. jer kad tebi nitko ne cini zla. jer je sav svoj nazor na svijet zasnovao na Kristovoj nauci. kmetovi i robovi. i svatko treba da se toga drži. A to će biti moguće samo onda. I doista ta j nazor o neprotivljenju. Samo potisteni. to jest protiv nasilja. dok je »Drustvo Naroda« smiješna igračka u rukam a velikih sila. dakle i kršćanskoj. koju je K rist crpio od budista boraveći kod njih (Notovič: »Praznina u životu Kristovu«). ka­ ko to cini njegova protivnica crkva. i jači i slabiji. ko­ ji usvaja tu nauku: Lav Nikolajevic Tolstoj. koje postoji bilo izmedu pojedinaca bHo izmedu čitavih naroda. da je smisao njegov pasivne prirode. kako im je to crkva obećavala. koji ga usvoji. da drugi tebi čine. jasno je. a nešto zabaciti. kad bi ga htjeli neposredno primijeniti. a pogotovu crkveni predstavnici. on to mora. usvojili to nacelo. Nema. kada svi ljudi usvoje osnovno nacelo svih vjera: »Nemoj činiti drugima ono. I napokon dolazi jedan od onih bogatih i velikih. bar u današnje vrijeme. »vječnoga 212 . je r se usudio Kristovu nauku bolje tumačiti od njih. Ne da se svako pitanje riješiti »diplomatskim putem«. Dakako. i to silom prilika.

Mnogi misle. pre­ m a onoj: ako želiš mir. covjek. tako je on i protiv sm rtne kazni. to jest vojsku. jer u tome upravo i jest njegova snaga. da se odrekne svakoga užitka. kad neprijatelj hoće da nam otme slobodu ili zloeinac kad nam sprema zasjedu?! I sad radi Tolstojeva covjestva ne bismo smjeli braniti svoje slobode. i to ne bas najljepši«. kolikogod se tome protivili dobroeudni moralisti. morao je imati jaku volju. da na pr. koji svoju pretegu mogu samo ratovanjem mjeriti. kad se vec bio svega naužio i da je to činio samo zato. ukusna hrana. koji se od malenih nogu bio privikao na raskos i nerad. da to nije bilo samo pretvaranje. I kad se svega toga odrekao. pokaže ljudima. moramo priznati. te je provodio nada sve jednostavan život baveci se teškim tje ­ lesnim rado#i. da mu je lako bilo govoriti protiv užitka onda.mira« među pojedincima. da se o njemu govori i pise. samo treba imati dobre volje. Ali to ne stoji. vec je to i činom zasvjedocio. spremaj se za ra t. pa m akar se radilo i o obrani vlastite domovine. P a kad uzmemo k tomu jos i njegov neumomi dusevni rad. ili kako bi Moltke (stariji) rekao: »Vjecni mir je samo san. kako treba živjeti* ili da se može i tako živjeti. pa i najm anji narod pođržavati oružanu silu. pa ga nema ni među narodi­ ma. vino. premda je to najjače sred­ stvo zastrasivanja odnosno odstranjivanja zlocinaca iz drustva ljudskoga. nije sebi vise dopustio ni udobnosti obicnoga gradanskoga zi­ vota. Kao sto je Tolstoj protiv rata. jer tamo treba da najbolji sinovi dadu svoje živote (drugačije ne može ni biti!). Tolstoj nije samo govorio i preporucivao. duhan i tolike druge svagdanje stvarce. jasenje. ali Tolstoj je eto protiv svakoga nasilja. koje ispunjaju život jedno­ ga plemića i bogatasa. niti bismo smjeli maknuti razbojnika. Ali Tolstoja nije nipošto vodila bilo kakva izvjesna namjera. već je živio jednostavno poput radnika ili težaka. ili da ga 213 . kako bi trebalo živjeti. kao sto je lov. Nase bi pretjerano čovještvo urodilo našim vlastitim ropstvom kao i zlocinima svake ruke. U pedesetim godinama svoga zivota odrekao se svake udobnosti i svakoga užitka. I zato treba svaki. da svi ljudi budu zadovoljni. A zar nije nasilje.

da ni Tolstoju nije uspjelo posve odstraniti boga. Malo ima ljudi takvih osjećaja. i to ga je smucivaio. Da bude posve samostalan ostavi napokon i sveučilišne nauke. nas ga je mozak precesto gore zamišljao. Njegovo pravdoljublje nije moglo dopustiti. I upravo iz toga razloga imao je već kao mlad covjek odjelit pogled na svijet. kojega se nitko vise ne drži. on nam je usaden zvonima i pjesmama. to jest način. a još manje s tumačenjima crkvenih predstavnika. te je doista osjećao bol. Dugo se borio. naročito božanstvo Krlstovo. otkako smo još malena djeca bili«. proučio bio osam sreclnjoskolskih knjiga iz nauka vjere o opstojanju boga i on­ da poceo ne vjerovati u boga. da se toliko zlo. ko­ likogod se trudio. kada je. covjek jake volje i osjećaja s velikim životnim iskustvom. Čini se. da je dakle bio svestrano naobražen. može zbivati sa znanjem jedinoga boga. koji sebi prisvajaju pravo jedinpga ispravnoga tumacenja Sv. dok u isto vrijeme drugi gladuju. da ga poistoveti s prirodom. pisma.hvale i slave. kad bi vidio čovjeka patnika. Ti se osjećaji ne dadu ucijepiti. Tolstoj je doista samouk. u cemu i jest njegova samostalnost i osobitost. da itko na nj djeluje bilo u kojem smislu. koji zabacuju kršćanstvo. već se on tako uživio u svoje čovjekoljubIje. upravo sa životom. da je morao imati i posve odjelite nazore. oni dolaze sa čovjekom na svijet. a pri tom vrlo savjestan. od čega i dolazi sve zlo. 214 . tocno prema riječima Jacobsenovim (»Niels Lyhne«): »Mi mozemo biti. Napokon se Tolstoju zamjera njegovo polutanstvo (diletantizam: rieznanstven rad). Zato je odbacio ne možda kršćanstvo nego crkvenu nauku. oni su u čovjeku saxnome. koji nemaju ništa zajedničko s pogledima onih mislilaca. jer već kao mladić od osamnaest godina nije dopustio. kako sam kaže. pismo. kako hoćemo. Ova se borba zapocela. kako crkva tumači Sv. dok je konačno odbacio biblijskoga boga. koje vlada svijetom. no nigda nam ne će uspjeti boga posve odstraniti iz neba. razumjet ćemo. kad bi sam uživao. da se kraj velike nadarenosti godi­ nama marljivo bavio različitim naukama. i stid. Pa kad uzmemo.

kako smo to gore pokušali. koje se jos dade tumačiti. da je Tolstoj misaon i radin covjek. ima jos mnogo toga. koja su bila kraj nje­ govih razlicitih zvanja vrlo obilna. koji nije ni od najvećih napora zazirao. A da dodemo do toga najjednostavnijega. Tolstoj preporucuje s Rousseau-om. kao vode i vatre. ali i naj215 . kako bi ljudi imali rijesiti drustveno pitanje. pa bilo jos ta ­ ko maleni imetak od zatornih elemenata. Svakako je slaba strana mislioca Tolstoja. Da dakle ljudi mognu živjeti. Zelinski. da se vratimo k prirodi. koji je dopisivao ne samo s najvecim umnicima ruskima onoga vremena vec i s mnogima u tudini. gdje je imao priliku vidjeti mnogo bijede i nevolje. da su svi ljudi »andeli < . jer Tolstoj bijase i vojnik. treba da cuvaju zdravlje i zivot od bolesti odnosno od napadaja divljih životinja pretpostavivsi. ljudi treba da žive u svijetlu. i narodni učitelj. nipošto pak medu posljednjim. čemu bi se sa društvenoga (socijalnoga) gledišta dalo prigovoriti. a povrh svega toga stoji njegovo covjekoljublje. to jest da obradujemo polja i da živimo po selima. Ljudi se konačno moraju hraniti i odijevati u najm anju ruku. zato da uzmogne steći pravi sud o naporu. da se bavimo najprirodnijim radom.Najbolje je Tolstoja ocrtao V. ali to je daleko premalo za rješenje zamršenoga društvenoga pitanja danasnjega dana. koji peučavaše i staro i mlado dolazeći tako u neposredni dodir s ubogima. Za to trebamo plug i motiku. pa se ne trebaju jedni drugih bojati. koji kaže: »Po svemu se vidi. Osim već spomenutoga »neprotivljenja« u Tolstojevoi nauci. i posjednik. koja služe kao dokaz velike ljubavi nje­ gove prema covjeku patniku«. sto nam nigdje ne kazu­ je. nadalje treba da obezbjeduju svoj. koje se jasno razabire iz njegovih djela. niti jedni od drugih štititi. treba da oru i kopaju. i ratnik u bojevima s Turcima. On doduše preporucuje jednostavnost u životu i ljubav prema bližnjemu. i to prema Tolsto­ jevu shvaćanju svi bez razlike. i književnik. sto Tolstoj osobito naglasuje. koji je opcio sa seljacima i tako mogao upoznati njihove potrebe. radu i potrebi pocinka. koji je za glavnu svoju zadaću sm atrao proučavanje zi­ vota na osnovi vlastitih opažanja.

bakteriološki i analitički zavodi. Ovdje bismo mogli bez svake zlobe spomenuti Tolstojev slucaj. Svuda su potrebni radnici. trebamo željeznice i brodove. Odakle žeIjezo? Kad bismo htjeli točno odgovoriti na to pitanje. kao što su: kuga. sto iziskuje samo postanak jedne motike. i to najučenijih i najsposobnijih. Kome nije poznata očajna borba covjeka sa zatornim bolestima. to jest treba povući nasipe.potrebnijega oruđa. Odakle operacija. dok ju poljodjelac dobije u ruke. žito se slalo na stotine vagona. kao što su inziniri. da i ne govori­ mo o različitim spravama i instrumentima u kirurgiji. za koje opet trebamo tvornice. fakulteti. gdje je zemlja loša. Da spomenemo ovdje onaj slucaj. kako li je istom dug i težak razvoj jednoga parostroja. I tu je dakle potrebna citava vojska ljudi. klinike. iskopati kanale.. kad je sebi jasući iščasio ru ­ ku. da i ne govorimo o tolikim drugim dusevnim radnicima. Ne mogu dakle svi ljudi biti ratari. kad je Tolstoj za velike gladi u istočnoj Rusiji osnivao javne kuhinje i kupio milodare! Sa svih strana svijeta. ako ne raspo216 . dok iz onih neuglednih surovina postane plug ili motika. Da se kod sve to većega i brzoga množenja covjecan­ stva mogne sto bolje izrabiti zemlja za prehranu ljudi. tifus. kako ćemo ocuvati zdravlje. cak iz Amerike. Mnogo zamršenije je pitanje. cinovnici itd. A za to treba sva sila radnika i razlicitih m ajstora. potrebno nam je željezo. dolazile su pošiljke. parobroda. Vidjeli smo. spolne i tolike druge bolesti?! Gdje su bolnice. stručnjaci i učenjaci. tuberkuloza. Stvar se bila tako pokvarila. da se spasu milijuni ljudi od sigurne smrti. Kako bi bilo to covjekoljubivo djelo Tolstojevo uspjelo. procistiti riječna korita. da mu se spa se ruka. koji se ne mogu baviti poljodjelstvom. kemičari. brzojava itd?! Potrebna su dakle jos i druga zvanja. A da se žito što brže i sto sigurnije otpremi u daleke krajeve. bez kojh ne možemo zamisliti ni pluga ni motike. gdje je poplava Ш tuča uništila usjeve. treba polja čuvati od poplava. da nije bilo željeznice. da je bila nužna operacija. da nam prikažu proizvod i uporabu željeza počevši od rudokopa pa redom kroz talionice i tvornice. morali bismo zamoliti citav niz strucnjaka. ne samo seljačko.

»Nema napretka!« — kaže starac. Opasnost bila je velika. kojim se i sam kao odvjetnik bavio. koji je pozivao svoj indijski narod na »nesaradnju« u engleskoj vladi i boj­ ko t engleske robe. koji je stajao pod jakim utjecajem Tolstojevim. koji bi u svemu morao biti mjerilom. ili operacija ili sm rt! No Mahatma Gandi volio se dati operirati vec umrijeti. Pa sto mu se dogodilo? U zatvoru je dobio zapaljenje slijepoga crijeva. da se listom vrati na selo i da se bavi samo onim poslom. da bacimo tu lažnu uljudbu i da se vratimo k prirodi. suvišan je dakle dusevni rad u danasnjem smislu. č. I od koga se dao operirati? Od engleskoga vojnoga liječnika. Dakle Englez sa svojom evropskom kul­ turom operirao je Mahatmu Gandija. slona. mjesto ovoga treba vise gojiti osjećaj. A 217 . koji je nuždan za uzdržavanje zivota. Pa već iz zahvalnosti prema tome razumu. nonkooperešn) u državnoj službi. otklanjanje (bojkot) engle­ ske robe i uopće evropske kulture. zato on ne trpi kod crkvene nauke ništa. kad vec ne bismo to morali ciniti radi tolikih drugih duševnih potreba današnjega vremena. Ovdje Tol­ stoj očito stoji u opreci sam sa sobom. Razum mu nadomješta nedostatke tjelesne snage. Pa ipak on savjetuje covjecanstvo. što i poznatomu mirotvorcu Mahatmi Gandiju. jer je covjek tjelesno slabije razvijen od lava. Tolstoj je napisao pricu »Putujte u svijetlu«. kao sto je nestalo tolikih drugih vrsta. Ona­ mo nas poziva. da »putujemo u svijetlu«. što je zasnovano na čistom vjerovanju. koji je covjeku nekoć sačuvao goli zivot. Mahatma Gandi bi naime radi svoga djelovanja među Indijcima protiv engleske vlade osuđen na šest godina tamnice. Njegovo najglavnije sredstvo u toj borbi bilo je tako zvano »nesudjelovanje« (noncooperation. o kojima smo maločas govorili? Dogodilo se tu Tolstoju ono isto. I on je za jednostavni ručni rad na selu. a ovamo želi. kao i evropske kulture. Što bi bilo od covjecanstva. treba da ga gojimo i usavrsujemo.lažemo svim onim uredbama. medvjeda i drugih. Tolstoj se rado poziva na covjecji razum. da mu nije dan razum? Nestalo bi ga u borbi sa mnogo jačim životinjama upra­ vo tako.

U m j e r e n o s t je jedan od glavnih uvjeta za rjesavanje društvenoga pitanja. sto jedan ima previse. kojim se zarezuje guščje pero. iz neznanja u vedrije visine. u »vijek ludosti« (Chamberlain). Ili da se vratimo staromu načinu umnožavanja knjiga prepisivanjem?! Pa i to ne bismo mogli bez nožića. tako je štetno i pretjerivanje u odijevanju i drugim razlicitim užicima ne samo za pojedinca već i za čitavo društvo. koliko se društvene prilike uopće dadu srediti. i ovi meću kod kosidbe najjacega na čelo. da se ne pretjeruje: nista suviše! Kao sto je pretjeran užitak u jelu i piću štetan. Radi se samo o tome. tako bi isto bilo nerazumno lijecnika posta­ viti da čisti bolničke prostorije. jer zna. niti ovo posljednje se ne da u cijelosti postići. da jednako rade i jednako uživaju. nego da ta j posao povjeri ženi ili sinu. to dru­ gi doslijedno ima premalo.kako ćemo putovati u svijetlu. da se opet vratimo u doba sredovjeenoga neznanja i zaostalosti. da bi se svi ljudi dali izjednaciti. I tako bismo mop*li nastaviti s nabraianiem od bežicnoga brzoiava s neboticnim antenama (naprava za davanje i primanje glasova) pa sve do sitne igle. dok izide sitno slovo. A odakle knjige. ako se bas nitko ne će baviti duševnim radom? Znanosti su u prvom redu pozvane da dižu covjecanstvo iz tmuše. Ne možemo poslati kapetana na izvidnicu. Tko je od prirode sposobniji i marljiviji. kao što ne može nepismen covjek od pluga poučavati dru­ ge u pisanju. seljak voli sam ići s volovima na sajam. odnosno da svi imadu iste dužnosti i ista prava. Nemoguće je zamisliti. primicati ga vrelu znanja i spoznaje. ako slova nema. u doba i duševnoga i tjeles­ noga robovanja. im at će i teže dužnosti da vrši . da će kraj svoga 218 . Pa ipak je Tolstoj sam vrlo rado čitao i duševno vrlo mnogo ra ­ dio. ako papira nema? Tu se opet moramo vratiti gornjemu tumačenju o zapletenom razvoju počevši od rudokopa pa redom kroz talionice i tvornice. bez koje košulje nema. a nepismena vojnika postaviti da dotle pravi nacrt o razvoju bitke. Zato treba narod pridizati školama i dobrim knjigama. niti medu seljaci­ ma. Izjednacenje ne da se provesti niti medu seljacima. a ne valja zabacivati dusevni rad. Sve je to potrebno.

gladuju. svako dobro ima i svoju zlu stranu. a oni su neradom. amerićki bogataš). Svakako umno kaže naž narod: U radiše svega biše. ima u državi i zla. kojima su roditelji ostavili velik imetak. koji trpe radi vlastite krivice. požara. to će se laglje i obilatije moći pomoći sirotinji. Medutim Tolstoj je protiv svakoga državnoga uredenja. i što je to udruženje veće i uredenije. država. Koliko ima ljudi. u štediše još i vise. štednjom. no koliko li bi vise zla bilo bez nje! A 219 . koja s nasiljem ide uporedo. ali ima i dobra. ali su radom. na svakom je koraku susrećemo. No time ni­ je rečeno. ko­ ji su bili kadgod pusta sirotinja. A za to su po­ trebna udruženja. Čemu dalje nabrajati?! Izjednačenje u Tolstojevu smislu ne samo da se ne da provesti. te padnu na dno zivota. da jedni uživaju vise. a možda i nesretnim slučajem pali na prosjački štap. kotari. tuce. no u tom slučaju treba čitavo društvo da priskoči stradaocu u pomoć. robuju drugima.većega iskustva znati volove i bolje prodati. bez kojih ne možemo sebi zamisliti saobraćaja. njega boli nepravda. vidimo. ako nema što veće i što uredenije zajednice? Ima u državi i zla. Mi to obicno zove­ mo »društvenom nepravdom«. nego to stoji u opravdanom omjeru s njihovom sposobnošću ili s njihovim radom. Ima ih. da nema državnoga uredenja?! Tko bi gradio danas potrebne ceste i željeznice. nemara. da nesposobni vrše iste dužnosti kao i sposobni. možda bismo to bolje označili općom društvenom pojavom. zato je on protiv ra ta i smrtne kazni. Ima ljudi. Doista ima društvene nepravde. svakako. prekomjernim užitkom. da nema drustvene nepravde. za koju covjek ne moze biti odgovoran. počinjaju u nevolji i zlocinstva itd. neumjerenosti. gdjekad i srećom došli do bogatstva (Carnegie. dok drugi stradaju. Možda je ipak u samome čovjeku klica njegovoj sreci ili nesreći. nepažnje. već je i štetno upravo zato. premda su marljivi i savjesni u vrsenju svojih dužnosti. Tolstoj je čovjek osjećaja. općine. Ima nesreće od poplave. zar svaka zadruga za sebe?! Tko bi podizao bolnice i toUke druge javne zavode. A što bi istom bilo. Istina. jer je i neprirodno. bez kojih društvo ne bi moglo postojati? Tko će pomoći stradaoclma.

Nije! O nasilnom rješenju društvenoga pitanja Tolstoj ne ee ni da cuje. upućuje nas Tolstoj na slobodne seljacke zadruge. koja za njim stoji. Zacijelo je predvidio nasilja i pokolje. prodaj sve što imaš i podi za mnom — itd. Da li je pak takvo rješenje društvenoga pitanja danas moguće. A to je lako postići. On samo opcenito govori. ne možda po rjesavanju društvenoga (socijalnoga) pita­ n ja na osnovi Sv. I mi se pitamo. jer. kaže Tolstoj. a bez oružane sile i sm rtne kazni! Ubijanju. pismu. da pretegne bilo jedno bilo drugo. jer će im se to osvetiti. Kolikogod imade dobrih ljudi. Medutim. pisma. ili upravo ne dopušta. kad nitko. Zato je zakiinjao predstavnike državne vlasti. da je ovakvo društveno uredenje. koja ne poznaje ni do­ b ra ni zla. covje­ ka dostojno društveno uredenje imalo biti. vidjeli smo iz navedenih primjera. sto Tolstoj zapravo hoče? Tolstoj želi: d a l j u d i ž i v e u s l o z i l j u b e c i 220 . koje je sa svojim zahtjevima (tko tebe kamenom. kakvih jos ima u pograničnim krajevima jugoistočne Rusije. pa bi bolje bilo. koja tišti covjecanstvo i sto nas svojim razlaganjima sili na razmisljanje pobuđujući u nama sazalost prema bijednicima. Tolstoj ne može da kaže. ti njega kruhom. ako te tko udari po lijevom obrazu. kako bi se to društveno zlo imalo odstraniti. I to je sve. ima ih i zlih. sto iznosi svu bijedu. treb a se samo povući na selo i živjeti seoskim životom. otimanju i nasilju svake vrste u gradu i na selu. P a ipak je Tolstoj kao mislilac i čovjekoljubac velik. ni imućni ni bijedni ne će da udese svoj zivot prema Sv.kamo lična sigurnost i sudstvo? Ili da se sve to prepush' »sudu dobrih ljudi« ?! Teško zemlji kraj sudova dobrih ljudi. koji su se zbivali desetak godina (1918. To su zadru­ ge. a ti mu obmi i desni. Kakvo bi pak novo.) iza njegove sm rti po čitavoj Rusiji. da ga uopce i nema. točno prema ravnoteži u prirodi. nedostojno misaona covjeka. upravo štetno za zivot: vec je on velik po tome. ne boji se svijet zakona već naoružane sile. ali on o tom nije volio ni govoriti ni pisati. niti plaćaju poreza. koje ne potpadaju zapravo ni pod čiju vlast. ne bi bilo kraja .) neprovedivo. kakvo danas postoji u kultum im državama. da se okane nepravde i nasilja.

a da često tome ni svijesni nije­ su. kad bi se svi ljudi prije svega složili u onom jednom nazoru o životu: ž i v i j e d n o s t a v n o . da ži ve j e d n o s t a v n o . I sto je ta narodna zajednica ili država veća. sve ujedinjeno u jednu opću narodnu zajednicu ili državu. Koje čudo. d a d r u g i n j i m a c i n e . Jasno je. koje se potpuno slažu s malone dvije tisuće godina starim i u mnogome neprimjenljivim Sv. plodniju zemlju. pa tko je sposobniji. koji žive najjednostavnijim životom. gotovo svi teže za bogat> stvom. Tu je životna borba. i to bez državnoga uredenja). Osim toga. naročito u slučaju zla udesa. kao sto su nepogode vremena. jedni su lukavi i oprezni. koji su nesposobni i mlitavi. drugi za lagodnim i bezbrižnim životom. potrebne su što veće uredene zajednice. kad će se one ostvariti. to je i opća sigurnost veća. pa i kod seliaka. a o t r u d u s v o j e m i da ne c i n e d r u g i m a o n o . da se udružuju u što veće zajednice. m akar i djelomice. Medutim jedni teže za vlašću i s njom spojenom slavom. jer ne samo da su jedni marljiviji i sposobniji gospodari od drugih već cesto posjeduju i bolju. Tko bi sve ljude izjednačio?! — I upravo zato. ne smeta. narocito maleni. š t o n e će. pokrajine. Nijesu li pak njegove misli sposobne za život. a o t r u d u s v o j e m . Ovo bi se istom onda moglo postići. drugi iskreni i neoprezni. pa će kadgod doći i vrijeme. često upravo sreća. no ima ih. da i prilike. mno­ go pridonose napredovanju ne samo pojedinaca već i eitavih zajednica. da jedni napreduju na racun drugih. koji su sposobni i marljivi. ne samo zadruge (kako Tolstoj preporucuje. sposobne za život. Da li su Tolstojeve misli. treba da i napreduje. Uopće bi na­ rodi. Vidi se to kod svih staleža. da budemo velikome čovjekoljupcu i 221 . neka svaki procitavši ovu raspravu konacno prosudi i sam. ljudi se razlikuju svojom sposobnošću i marljivošću. dok drugi gladuju radi preumnozavanja itd. da bi se ljudi sto bolje potpomagali izmedu sebe i zajednicki branili. kotari. pismom. vec i cpćine.se i z m e đ u sebe. kako se Tolstoj nada. trebali nastojati. jedni imadu zem­ lje na pretek. ima ih. zatim bolesti i opasnosti svakojake. dok je malo tko zadovolian onim najpotrebniiini za život.

).). roman). oružjem prisilili Kitajce. tajnik). Opij: Englezi su 1842. čajkovski (rus. — Str. Str. kojim je želio svakoga usrećiti. 18.). Verlaine i Mallarme (franc. zakonik).još većemu pjesniku Lavu Nikolajeviču Tolstoju zahvalni na njegovu daru. Hu­ go: »Les miserables« (»Bijednici«. 15. komu je do i s t i n e . filozof. Kant (njem. Rousseau (propovijedaše povratak prirodi. vojskovoda. Schumann (njem. dekadenti. 13. vjerokn). Chelcicky (češ. stolj. 207. brahmanizam (prema indj. — Str. stolj. stoički (stoik: filoeof. rimski car). Nikola I. Rus Notovič 222 . lamaizam vjerski ogranak budizma s Dalai Lamom na čelu u Tibetu). Kr. »Phaidon«: nauka o neumrlosti. — Str. Pestalozzi (pedagog. stoflj.). — Str. — Str. filozof). lijepoime i istinitome). 7. radi batinjanja prozvan »palkin«: »batinaš«). stolj. 6. živi leš (ili mrtvac). Huysmans opisuje u romanu »La-bas« (»na dnu«) crnu magiju (ružno praznovjerje). on je protivnik svakciga pozitivizma i naturalizma. 20. soc.). 88. 144. svijeta. pr. — Str. filozof pesimist). simbolist se udaljuje od real. vjerski istraživač: »život Kristov«). pjesnik: »Divina commedia«. zabacuje nauku o trojstvu i uskrsnuću). t. franc. (proglasio je kršćanstvo drž. humanist. — Str. glazbenik: »Evgenij Onjegin« i dr.). Marko Aurelije. hipnoza (prisilni san pod izvanjim utjecajem. 82. 212. Vede (veda: znanje. a ne kako je on svojim razumom shvaća. kojemu se ne možemo oduprijeti). Platon (grč. stolj. Baudelaire. Kr. — Str. VittoVino da Feltre (tal. drž. vidi 119). evandelja smatra kao price). j. 206. Konfucije (kin. Chopin (šopen. —y Str. 18. već stvara iz svoje unutrašnjcsti. p o š t e n j a i p r a v e d n o s t i. koji svladava požudu i ravnodušno snosi zlo života: Zenon mladi. Strauss D. Aristotel (grč. taoizam (tao: vjera razuma po kineskom mudracu Laotse). koju je otkrio bio usred Pariza. Talmud (židovski vjer. vječna sila). stoik. O P A S K E Str. Muller (orijentalist). Str. pr. M. Buda (Gautama ili Sakia-Muni: indijski osnivač budističke vjere). 94. opisao u »Anabazi« povratak 10. Epiktet (grč. Swedenborg (švedski teozof. raspoloženja). impresicinist prikazuje prirodu onako. 74. stolj.000 Grka iza bitke kod Kunakse 401. Ksenofont (grč. Hart­ mann (njem. Dante (tal. V. 205. Kr. glazbe­ nik). svete knjige indijske). 119. Schopenhauer (njem. 4. božanstvu Brahma. (rus. — Str. Str. stolj. osobito opij. — Str. — Str. filozof. Sakia-Muni vidi 82. filozof pesimist). Vlast (ili Moć) tmine. vjerski mislilac. 181. 109. pr. mudrac. car. Finlandani (prema r'uskom): Finci. — Str. ekspresionist se ne ugleda u prirodu.). 140. »Symposion«: nauka o dobrome. 23. da kupuju njihove proizvode. pjesnici sumorno-pesimističkoga. — Pobjedonoscev (rus. t. — Str. 15. 126. Konstantin Vel. — Str. Renan (franc. — Str.-poljski glazbenik). (bogoslov. 39. j.). 11. 30. kako se ona odrazuje u njegovu oku.

1919. 8. »Vijencu« (1923/24. Država i društveno pitanje . 11. . Trgovišta (1881. 41 Ana Karenina 223 . gdje je otkrio. te je za čitavoga rata boravio što na srpskom što na ruskom ratištu.) rasprave »Djevica orleanska«. osim tc*ga pi­ sao je za novine »Bosnische Post« (Sarajevo.).) »Ein Philologenstreit«. koji da je vise godina živio medu bu<listima. 1941.). . Prije stupanja u državnu službu kao srednjcškolski pročesor bio je vise godina kućni učitelj u Nuštru <kod grof ova Khuen . gdje je prikupljao gradivo za raspravu o Tolstoju. Vrativši se iz ruskoga zarobljeništva. ./26. Primjeri iz njemačke književnosti (Zgb. Pogovor Djela: . . . L./13) »tiber die moderne Mochtegernerei«. VIII. 64. »Do­ bar je naš čovjek« te rasprave »Rabindranat Tagolre«. preveo Aharoneanove »Armenske price« (iz njem. Presse« (Wien 1937. svršio je gimnaziju u Zagrebu. gdje bi smaknut. a onda otišao u »daleku zemlju«. 177 kazni .). »Phadon« u Phaidon. Odgojitelj i estetičar 192 . »Mahatma Gandi« i dr. život i značaj III. 1930. — Uredništva. 1929. 1941. S A D R Ž AJ Predgovor I.Belassi).). Protiv vojne i smrtne . za »Napretkov kalendar« (Sarajevo. zatim je sarađivao u »Kro-atische Revue« (Zgb. 1940. učitelju« (Zgb. 211 IX. kao urednik »Omladine« (1924. »Nastavnom vjesniku« (Zgb. Priručna gramatika njerriačkoga jezika sa stvarnim kazalom (Zgb. . 183. 200 Alkohol i duhan . 1912. Nazori o životu .). bavio' se uz školsku službu pisanjem školskih uđžbenika kao i drugim književničkim radom: 1. Tolstoj (Zgb. VI. 20. 1923. VII. Zagrebu i Sušaku. . 1930. 1920/21. za »Jugoslavensku njivu« (Zgb. gdje je prije vremena umirovljen <1935. 4. Senju. str. »Pripovijetka« u Pripovijetke za puk. »Binoza«). Istina je kći vremena (Zgb. kojom zgodcan bi zarobIjen. Gramatička čitanka njemačkoga jeziKa (Zgb. Službovao je u Osijeku. . Str. rodom iz Vel./30. Ispravnc: u Isprasne. 1925. spremljena za tisak). Kao pričuvni časnik služio je kod tirolskih lovaca U Tri<entu i kod bivše 53. »Ein Vortrag iiber Kranjčević i dr. . O reformi naših sredBjih škola (Zgb. 6. a sveučilišne nauke (germanistiku) što u Beču što u Zagrebu.)...).).). N. . Uputa t u njemačku književnost (Sarajevo. Fisac ove rasprave. 5 9 16 39 79 107 137 Str. 1919. »Binoza«).Tooravio je u Tibetu (Lhasa). 1913. gdje je bio dvaput ranjen: kod Goražde i kod Stanislavova. za »N.). Str. .). — Ispravi: str. Fr. . pukoVnije u Bosni. 9. . Ratni dojmovi (Zgb. Opći pogled II. Viktor Kralj. 1935. da se u sv./26. 5.) napisao pripovijetku »Siromaštvo i poštenje«. Vjera i crkva . »Crkvena praktika«. 2. Sarajevu. Pjesnička djela IV. V. 71 Albert . 3. knjigama jamaistickim spominje Isus. 7.) i »Hrv.) napisao je nekoliko pripovijedaka »Ivica naš satnijski kuhar«.

........ ... 64 Odgovor sinodu ... 70 Napredak i opredjeljivanje obrazovanja . 64 Gospodar i sluga . ...... . . 119 Razum i dogma ... Krivotvoreni kupon 63 K u m če. 125 časnička spomenica .. 133 O ručnome radu ...... .... 62 Smrt Ivana Iljiča . 187 Ne suzbijaj zlo zlim .... ... ... . 144 Crkva i đržava ... 104 Hađži Murat ....... ondje je i Bog .... 105 O socijalnom pokretu u 149 Rusiji . . . 104 voj raspravi Predgovor k »Revoluciji« 146 od čortkova .. ......... ... .. . . .....Aneksija Bosne i Hercego­ vine ... ... ... ... 140 Kako je Maur platio ubojici 64 sina svojega Kako treba čitati evan128 delje ... .... 66 Obiteljska sreća .... ........ Ropstvo našega vremena 156 104 Seoski život . ........ . ... 56 Smrtna kazan i kršćanstvo 186 što je v j e r a ? . . .... ....... . 59 Putujte u svijetlu ... Radnik Emeljan i pusti 65 bubanj ..... 64 Gasi vatru dok ne bukne 64 Gdje je izlaz? .. . ... 130 O borbi sa zlim . .... . 57 U čemu je moja vjera? 84 42 Uskrsnuće .. 64 Pripovijetke za djecu 64 Pripovijetke za puk Protiv moderne umjetno­ 202 sti .... ... . . .. 51 Vrag .. . .... . 39 Vojna i mir .. ..... ..... . .... 64 Tri s m r t i ....... ..... 138 Dva huzara .. 182 Pismo naredniku 77 Plodovi naobrazbe 63 Polikuška 68 Poslije plesa 84 Poziv čovječanstvu Predgovor k Bondarevlje. . . ... 71 I svijetlo svijetli u tami 74 Ispovijed .. .... ....81 Jasnaja Poljana ...... ...... 57 Gradski život .... . .. ..59 Misli o B o g u ...... 167 Gdje je ljubav....... .. .... 53 Obnova pakla . 52 Zapisci konobarovi .. 61 O vjerama ....... 64 L u c e r n . ..... .... ..... 84 Mjerač platna . 147 Bog je spor.55 M e ć a v a . ...... 150 Veliki društveni grijeh 73 Vlast (Moć) tmine 52 Vlastelinovo jutro ..... . 107 što nam treba činitir 105 i 156 Treba li čovjeku mnogo zemlje r . ... 200 Na ljudskoj klaonici .. ...... 79 Zapisci ludakovi 76 živi mrtvac (leš) .... 70 Sječa Skupo s t o j i ....... 177 Vojna i razum . Sevastopoljske pripovijetke 69 ... ... ... 179 Osvijestite se! Otac Sergije . ..... 45 Kreutzerova sonata .. 170 Konac jednoga vijeka 54 Kozaci .... .. 194 Jedino od potrebe .. ...... .. .. ... .. 70 Dva starca ... 55 Mladim ljudima ....... .. . .. ♦ .. 11& 128 O vjerskom uzgoju 86 O životu .... ..... .. .. .. .. ........ 224 . 182 Napadaj ....... 102 O čemu ljudi žive? ..... 102 Nikola j Palkin (Nikola batinaš) ...... 177 Protiv vojne . 64 Car Krezo i učitelj Solon 64 Caru i njegovim родгосnicima . ..... .... . .... ali dostižan . 182 Domoljublje i đržavna vlast . 196 Ne mogu šutjeti ... ..

.

.

.

ШШШШНШИШШт ..... :: ..