You are on page 1of 48

Ljenjak

Lijenjak u nas uspijeva gotovo u svim krajevima.Divljeg ga moemo nai u umama.Pitomi ljenjak uzgaja se u dva uzgojna oblika:kao grm ili kao stablace.Prirodno svojstvo ljenjaka jest da raste u grmu.Prilikom sadnje,sadnica se jednako ree,bez obzira na to eli li se grm ili stablace. Bez obzira na to koliko je visoka sadnica,treba ju rezati sasvim kratko(30-50cm).U protivnom se ljenjak teko ili nikako ne primi.Iz tako prikraene sadnice istjera nekoliko izboja i sad se odluujemo koji e mo uzgojni oblik odabrati.Pri uzgoju grma izbojke e mo u toku godine prikratiti na polovicu njihove duljine.Pri izboru stablaca izabrat e mo samo jedan izbojak,koji se najbolje razvio,a druge e mo u podnoiju ukloniti.Izbojak koji smo ostavili,dobro bi bilo privezati za kolac.Prikratit e mo ga onda kada dostigne duljinu koju elimo,na primjer 1,5 ili 2 metra. U toku slijedee godine za oblik grma na svakom primarnom izbojku,ostavit e mo dva sekundarna izbojka.Najbolje je ostaviti tri do etiri osnovna izbojka na koja se onda nadovezuju po dva sekundarna izbojka.Ukoliko su istjerali izbojci iz zemlje,njih je potrebno ukloniti.Sekundarni se izboji prikrauju tokom godine opet na polovicu njihove duljine. Pri uzgoju stablaca istjerat e u odreenoj visini tri i vie izbojaka.Ostavi se najvie pet izbojaka,od kojih etiri prikraujemo u istoj bisini,dok sredinji ostavljamo da bude oko 2-3cm vii.Taj e sluiti i kao grana povodnica.Svi ostali izboji koji su istjerali po deblu i ispod zemlje postupno se uklanjaju u tjeku godine. Rez lijeske provodi se ljeti,a sastoji se samo u prorjeivanju,bez prikraivanja.No ukoliko je to potrebno.provodi se i rez prikraivanja radi uravnoteenja kronje.Budui da se rez vri samo ljeti,on treba da bude postupan,da ne bi smo najednom skinuli previe lia. Ljenjake treba za najvie deset godina i pomlaivati,a to vrimo na nain da se grm oree gotovo do zemlje,a kronja isto tako tri do etiri oka iznad debla.Time se postie izbijanje mnogo novih izbojaka,od kojih e se opet izabrati,kao i u poetnoj sadnji,odreeni broj izbojaka za oblikovanje grma ili kronje.Pomlaivanje se moe razdjeliti na dvije ili tri godine,to je osobito vano za vee nasade.Ako su ljenjaci saeni u redovima,pomladimo svaki drugi ili trei red jedne godine,a drugih godina pomlauju se drugi redovi,kad su prvi ve doli u rodnost.Na takav nain nee nam se dogoditi da jedne godine ostanemo bez roda. Kod nas u uzgoju ljenjaka jo se uvijek dosta grijei pri izboru zemljita.kao i sadnog nasada.Openito se smatra da ljenjak moe podnijeti temperature i do -25 C,ali samo ukoliko su one kratkotrajne.Zbog toga je najpogodnije podruije za njegov uzgoj mediteranski dio,posebno Istra,dok u kontinentalnom dijelu prednost pri uzgoju treba dati podruijima s zatienim poloajima blagog nagiba. Lijenjak je tipini heliofit,to znai da za svoj rast i razvoj treba dosta svijetla.Takoer zahtijeva i dosta vode tokom svog vegetacijskog razdoblja,pa ga je,ukoliko izostanu oborine,potrebno opskrbiti vodom uz pomo sustava za navodnjavanje,Tla za uzgoj trebaju biti prozrana,sa blago nagnutim terenom,PH 5,0-7,5. Preporuene sorte za nau zemlju su : Istarski dugiii,Rimski,Tonda di Giffoni,Halski div i Negret Najee bolesti koje se javljaju na lijeski su: pepelnica bakterijska pale bakterijski rak Zatita se provodi pravilnim odabirom odgovarajuih fungicida. Istarski dugi Grm ove sorte je dosta bujan vie ide u irinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u svim plantaama. iroka rasprostranjenost uvjetovana je njenim dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoa jer ima tvrdu ljusku. Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrena je mogunost njenog opraivanja drugim sortama: odlino se oprauje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon, rimski ljenjak i ludolf, a slabo ju mogu opraiti sorte princess royal i comune. Omota je dui od ploda. Vrh mu je nazubljen, suen i savijen, tako da se plod ne vidi. Omota je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni. Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvoen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno zasvoena. Pupak je izraen samo na pojedinim plodovima. Prosjene biofizike osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, duina 26,240 mm i irina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najee 2 ploda. Ljuska ploda je tamno smea, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlaicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. av je slabo izraen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.

Pokoica jezgre je tamnosmea i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre. Jezgra je krupna, izduena, sa izraenim iljkom. Biofizike osobine su: masa 1,492 g, duina 19,768 mm, irina 13,806 mm, a prosjean randman joj je dobar i iznosi 43,489 %. Jezgra sorte istarski dugi sadri: sirovih masti 64,38%, bjelanevina 16,62% i invertnog eera 3,34%. List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraenog iljka.

RimskiIma vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu poetne rodnosti prevladavaju granice sa cvijetovima od 16 - 25 cm, dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) granice prevladavaju od 1 - 5 cm. Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno raa. Ne formira mnogo resa, o bino su u grupi 2 - 3 zajedno. Rano poinju cvjetati enski cvijetovi, jo u studenom. Samosterilna sorta, ali je dobar opraiva za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde. Plodovi su teki oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izdueni, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teko lomljiva, izdri oko 31,07 do 33,78 kg na cm 2 . Omota je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu zavravaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju. Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadri 64% masti, 17% bjelanevina, i 5,7 mg% nezasienih masnih kiselina. Slabo formira izdanke, pa se moe uzgajati i kao stablaica na vlastitom ko rijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom moe se umanjiti alternativnost raanja ove sorte, to joj je inae znaajniji nedostatak.

BAKTERIOZE LIJESKE Na lijeski mogu doi dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slini. Jedna bakterioza se naziva bakterijska pale (Xanthomonas arboricola pv. Corylina), a druga bakterijski rak(Pseudo-monas syringae pv. Avellanae). Simptomi se oituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraenim dijelovima pojavljuje se karakteristini ukasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti sue se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijelih stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlanim i kiovitim godinama.

Mjere suzbijanja Zatita se provodi uklanjanjem zaraenih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicidima nabazi bakra (Champion WP, Champ Formula FL SC, Nordox 75 W G i dr.) prije i na samom poetku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova. Ako je potrebno moe se provesti i jedno tretiranje potkraj ljeta i poetkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazimankozeba, kaptana i metirama (Dithane M-45 WP, Captan WP, Merpan WP i dr.). Kod nas nema registriranih fungicida za ovu bolest.

TETNICI LIJESKELjeskova grinja je vrlo esta i biljeimo znaajne ekonomske tete jer je svake godine napadnuta gotovo treina ukupnih pupova, te proizvoai redovito moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu ikarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veliine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom ve jedino uz pomo lupe. Imaju vie pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i poetkom proljea poinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova i umnoavati. Time uzrokuju nabreknue zaraenih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lie koje se postupno sui. tete su jo jae izraene tijekom vlanih i hladnijih proljetnih dana. Iz zaraenih pupova grinje se sele na nove jo nenapadnute biljne organe. Migracija grinja poinje kad lijeska ima razvijena 3-4 lista, najintenzivnije je u stadiju 5-10 listova, a zavrava kada mladica razvija 12 listova. Prenosi se i sadnicama lijeske, pa je ve u godini nakon sadnje odmah nakon bubrenja pupova potrebna zatita (vidi fotografiju). U naoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove tetne vrste, ali struka preporuuje a proizvoai koriste kemijska sredstva djelotvorna na grinje ikarice koja se najee koriste u vinogradarstvu. Sve do kraja 2008. godine mogla su se koristit sredstva na osnovi endosulfana (npr. Thiodan, Global, Thionex, Rocky, Endosulfan 35 EC) (moe se na istoj povrini koristiti samo jednom tijekom sezone prije poetka cvatnje), ali je temeljem rjeenja MPRRR-a prestala vaiti njihova dozvola za promet. Tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20C djelotvorne su i poviene koncentracije sumpornih fungicida (npr. Thiovit Jet, Chromosul, Kalinosul, Kossan, Kumulus 80 DF i s.). Mogue je koristiti i neke akaricide s naglaenim uinkom na grinje ikarice (npr. Ortus SC, Demitan SC, Acarstin 600 SC). Osnovni pristup suzbijanja ove grinje u razvijenim zemljama je primijeniti akaricide u vrijeme kad grinje naseljavaju nove pupove (srpanj), jer je njihova primjena krajem zime ili poetkom proljea ve zakanjela. Od drugih je grinja mogue u nasadu lijeske tijekom ljetnih vruina pronai koprivinu grinju ili obinog crvenog pauka (Tetranychus urticae). Napad se prepoznaje po mramornom liu, na ijoj se donjoj strani mogu okom uoiti sitne grinje (0,7 mm).

Ljeskoto je najpoznatiji tetnik lijeske, jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. kukac kornja iz porodice pipa. U rodnim je nasadima zabiljeen postotak oteenih plodova u 1040%. To je kukac kornja iz porodice pipa, veliine 6-9 mm, crvenkastosmee boje, pokriven finim utosivim dlaicama (vidi fotografiju). Lako je prepoznaje jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugako, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomou rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godinje. Odrasli se kukci pojavljuju od poetka svibnja do kolovoza. enke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajui male rupice u liu, a poglavito buei mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. esto se na taj nain hrane i na kotiavom vou, pravei rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske enke pomou rila pojedinano odlau jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloenog jaja se razvija liinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj liinke traje 25-32 dana. Naputaju plodove kroz sitne rupice i sputaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljee se zakukulje i poetkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjai. Za suzbijanje ljeskotoa u naoj zemlji doputen je insekticid metiokarb (Mesurol WP) (uz karencu 70 dana), a ranije su se koristili i neki vrlo uinkoviti organofosforni esteri (npr. ditianon, fention, fosalon). U novije se vrijeme protiv tetnih pipa u voarstvu u zemljama okruenja sve vie preporuuju pripravci iz skupine neonikotinoida (npr. Calypso 480 SC, Actara WG, Mospilan SP i sl.). Stvarna potreba za kemijskim suzbijanjem se odreuje metodom otresanja. Ako poetkom svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla ljeskotoa potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Smatra se da su izravni gubici od ishrane liinki jezgrom ljenjaka manje od posrednih teta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzronika trulei plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za

infekcije razliitim gljivinim bolestima, posebno ako krajem svibnja i poetkom lipnja biljeimo uestalo kino razdoblje (Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora) (vidi fotografije). U takvim je uvjetima zabiljeeno propadanje vie od 50% uroda lijeske zbog razvoja trulei plodova. Kako u naoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti, preporuuje se krajem svibnja ili poetkom lipnja koristiti neki od bakarnih fungicida, a naknadno se u nekim zemljama jo koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). U uvodu je spomenuta redovita pojava pepelnice, koju u pravilu ne suzbijamo (osobito kasniju pojavu krajem ljeta). Ipak, u jae gnojenim nasadima lijeske duinim hranjivima, te u sparnim i vruim ljetima, prirast rodnog drva zbog pepelnice moe biti smanjen. Sumporne fungicide u vegetaciji lijeske treba koristiti viekratno u manjim koliinama (koncentracijama), jer mogu biti fitotoksini na lie lijeske. Zadnjih godina u voarstvu, pa tako i u nasadima lijeske, biljeimo rast populacije nekih fitofagnih vrsta stjenica (npr. Gonocerus acuteangulatus). Stjenice siu biljne sokove, u stanije slinom isputaju toksine i onemoguavaju normalan razvoj plodova. Pojavljuju se krajem svibnja i poetkom lipnja, a preporueni insekticidi iz skupine neonikotinoida za suzbijanje ljeskotoa vrlo se djelotvorni i na stjenice. U proljetnim mjesecima na pupovima i izdancima moemo pronai relativno male gusjenice savijaa pupova (Archips, Spilonota) i "lane gusjenice" (ili pagusjenice) ljeskove lisne osice (Croesus septentrionalis). Njihove skoro 3 cm velike pagusjenice zlatno-ute boje s poprenim tamnim lenim linijama mogu snano obrstiti lie tako da ostaju samo osnovne ile. Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike i zelene ljeskove ui (Corylobium avellanae, Myzocollis coryli). Ako je jaa populacija lisnih ui prilikom izbora insekticida tijekom svibnja prednost dajemo pripravcima Actara WG ili Mospilan SP, dok su na gusjenice pagusjenica su jednako djelotvorni svi neonikotinoidi. Protiv gusjenica savijaa pupova, koje se pojavljuju ranije od pagusjenica osica, prednost dajemo pripravku Calypso 480 SC ili njegovoj kombinaciji s deltametrinom (u pripravku Proteus OD).

Zatita lijeske

Lijeska je vrlo otporna biljka koju ne napada velik broj tetnika i bolesti, pa je nije potrebno esto prskati. Najpoznatiji tetnik lijeske je ljeskoto Curcurlio/ Balaninus/ nucum koji uzrokuje crvljivost i otpadanje plodova. Napadnuti plodovi nemaju vrijednost. U Hrvatskoj se postotak oteenih plodova kree od 10 - 40%, koji je vei ako je vonjak lijeske u blizini ume ili manji ukoliko je udaljen. To je kukac kornja iz porodice pipa, veliine 6 9 mm, crvenkastosmee boje, pokriven finim utosivim dlaicama. Vrlo lako se prepoznaje po glavi koja je produljena u dugako, tanko i zakrivljeno rilo na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomou rila duboko prodire u plodove. Ima jednu generaciju godinje. Odrasli kukci pojavljuju se jako rastegnuto od poetka svibnja do kolovoza. enke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajui male rupice u liu i buei mlade tek zametnute plodove, koji tada otpadaju. Ukoliko ne otpadnu na plodiima se mogu vidjeti ubodi koji kasnije posmee, a kroz mjesto oteenja u njih ulaze razne gljivice i uzrokuju truljenje. Na isti nain esto se

hrane i na kotiavom vou, pravei rupice na plodovima koji zbog toga deformiraju. U fazi rasta i punjenja plodova lijeske, odnosno tek kada se ljenjaci priblie svojoj konanoj veliini, enke pomou rila pojedinano odlau jaja, nakon ega zatvore rupicu tako da se ubodno mjesto ne vidi. Nakon 5 - 9 dana iz odloenog jaja razvija se liinka, koja izgriza jezgru i obilato ispunja plod izmetom. itav ivot provodi u plodu. Najee se u jednom plodu nalazi samo jedna liinka. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom i bez nogu, a naraste u duinu do 16 mm. Razvoj liinke traje 25 - 32 dana. Plodove naputaju kroz sitne rupice, sputaju se na zemlju, gdje e se zapresti u kokon. Plodovi lijeske najee sa rupicom su piljivi, izgrieni iznutra, puni izmeta. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljee se zakukulje i poetkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjai. U godinama nepovoljnim za razvoj dio kokona ostaje u toj razvojnoj fazi od jedne do 3 godine. O tetnosti ljeskotoa govori i podatak da su direktni gubici od ishrane liinki jezgrom ljenjaka manji od sekundarnih koji nastaju zbog naknadnog razvoja uzronika trulei plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije razliitim gljivinim bolestima poput Monilinia, Botrytis, Fusarium ili Nematospora, posebno ako krajem svibnja i poetkom lipnja potraje uestalo kino razdoblje. U takvim je uvjetima zabiljeeno propadanje vie od 50% prinosa lijeske uslijed razvoja trulei plodova.

Suzbijanje
Za suzbijanje ljeskotoa u naoj zemlji registriran je Mesurol WP uz karencu 70 dana, ali ga ve nekoliko godina nema na naem tritu. Ranije su se koristili i neki vrlo djelotvorni organofosforni insekticidi, koji su zajedno s velikim brojem drugih insekticida povueni iz prometa. Krajem travnja o.g. izdano je proirenje dozvole za male kulture i male namjene neonikodinoidu Calypso SC 480 na lijeski protiv ljeskotoa, za najvie dva tretiranja u razmaku od 12 14 dana. Dodajemo da se danas protiv tetnih pipa u voarstvu u susjednim zemljama sve vie preporuuju pripravci iz skupine neonikotinoida poput spomenutog Calypsa, Actara 25 WG, Mospilan 20 SP i slini. Rokovi u kojima treba provesti kemijsko suzbijanje odreuju se metodom otresanja. Ako poetkom svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3 - 4 odrasla ljeskotoa potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Protiv gljivinih bolesti koje naseljuju plodove lenjaka oteene od ljeskotoa te izazivaju njihovu trule, u godinama s vlanim proljeem

potrebno je vriti kemijsku zatitu. Provodi se krajem svibnja ili poetkom lipnja, a kako kod nas nema fungicida registriranog za tu namjenu preporua se primjena jednog od bakarnih fungicida. U nekim zemljama za tu namjenu koristi se botrticid Teldor SC 500. Vrlo est tetnik lijeske naroito u Istri, ali i drugdje u Hrvatskoj je ljeskova grinja Phytocoptella/ Eriophyes/ avellanae. Izaziva nabreknue pupova unutar kojih ivi, koji se ili ne otvaraju, a ako se otvore listii su deformirani i sue se. Iz zaraenih pupova tijekom vegetacije grinje prelaze u nove pupove, a najvea je seoba u svibnju, kada lijeska ima 5 - 10 razvijenih listova. To je vrlo sitna grinja koja se javlja za hladnih i vlanih proljea. Suzbijanje se provodi tijekom svibnja ponekad s dva folijarna tretiranja u razmaku od 14 dana, nekim od akaricida poput Zoom 11 SC, Demitan, Nissorun 10 EC ili Vertimec 018 EC uz napomenu da su registrirani u voarstvu, no ni jedan od njih nije registriran za primjenu na lijeski. Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike Corylobium avellanae i zelene ljeskove ui Myzocollis coryli, od kojih se ee javlja zelena ljeskova lisna u M. coryli. Ako je jaa populacija lisnih ui tijekom svibnja prilikom izbora insekticida za suzbijanje emo koristiti nekog od neonikotinoida kao to su Actara 25 WG ili Mospilan 20 SP. Od bolesti redovito se javlja pepelnica Phyllactinia corylea, ea u nasadima lijeske jae prihranjivanim duinim hranjivima. Prvenstveno napada listove, koji mijenjaju boju, poute, a ponekad i opadnu. Za vruih i sparnih i ljeta zbog pepelnice prirast rodnih grana moe biti smanjen. ee se javlja u mediteranskom podneblju. Pojedinih godina bolest moe izazvati defolijaciju. Pepelnica na lijeski suzbija se izuzetno rijetko, a kada se suzbija koriste se sumporni fungicidi u koncentracijama mnogo niim od preporuenih jer mogu izazvati pale listova. Autor: mr. sc. Chiara Pagliarini Broj pregleda lanka: 2244 Izvor: Poljoprivredni glasnik
"Na lijeski mogu doi dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slini. Jedna bakterioza se naziva bakterijska pale (Xanthomonas arboricola pv. Corylina), a druga bakterijski rak (Pseudo-monas syringae pv. Avellanae). Simptomi se oituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraenim dijelovima pojavljuje se karakteristini ukasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti sue se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijelih stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlanim i kiovitim godinama. Mjere suzbijanja Zatita se provodi uklanjanjem zaraenih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicidima na bazi bakra (Champion WP, Champ Formula FL SC, Nordox 75 W G i dr.)

prije i na samom poetku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova. Ako je potrebno moe se provesti i jedno tretiranje potkraj ljeta i poetkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazi mankozeba, kaptana i metirama (Dithane M-45 WP, Captan WP, Merpan WP i dr.). Kod nas nema registriranih fungicida za ovu bolest. TETNICI LIJESKE Ljeskova grinja je vrlo esta i biljeimo znaajne ekonomske tete jer je svake godine napadnuta gotovo treina ukupnih pupova, te proizvoai redovito moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu ikarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veliine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom ve jedino uz pomo lupe. Imaju vie pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i poetkom proljea poinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova i umnoavati. Time uzrokuju nabreknue zaraenih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lie koje se postupno sui. tete su jo jae izraene tijekom vlanih i hladnijih proljetnih dana. Iz zaraenih pupova grinje se sele na nove jo nenapadnute biljne organe. Migracija grinja poinje kad lijeska ima razvijena 3-4 lista, najintenzivnije je u stadiju 5-10 listova, a zavrava kada mladica razvija 12 listova. Prenosi se i sadnicama lijeske, pa je ve u godini nakon sadnje odmah nakon bubrenja pupova potrebna zatita (vidi fotografiju). U naoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove tetne vrste, ali struka preporuuje a proizvoai koriste kemijska sredstva djelotvorna na grinje ikarice koja se najee koriste u vinogradarstvu. Sve do kraja 2008. godine mogla su se koristit sredstva na osnovi endosulfana (npr. Thiodan, Global, Thionex, Rocky, Endosulfan 35 EC) (moe se na istoj povrini koristiti samo jednom tijekom sezone prije poetka cvatnje), ali je temeljem rjeenja MPRRR-a prestala vaiti njihova dozvola za promet. Tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20C djelotvorne su i poviene koncentracije sumpornih fungicida (npr. Thiovit Jet, Chromosul, Kalinosul, Kossan, Kumulus 80 DF i s.). Mogue je koristiti i neke akaricide s naglaenim uinkom na grinje ikarice (npr. Ortus SC, Demitan SC, Acarstin 600 SC). Osnovni pristup suzbijanja ove grinje u razvijenim zemljama je primijeniti akaricide u vrijeme kad grinje naseljavaju nove pupove (srpanj), jer je njihova primjena krajem zime ili poetkom proljea ve zakanjela. Od drugih je grinja mogue u nasadu lijeske tijekom ljetnih vruina pronai koprivinu grinju ili obinog crvenog pauka (Tetranychus urticae). Napad se prepoznaje po mramornom liu, na ijoj se donjoj strani mogu okom uoiti sitne grinje (0,7 mm). Ljeskoto je najpoznatiji tetnik lijeske, jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. kukac kornja iz porodice pipa. U rodnim je nasadima zabiljeen postotak oteenih plodova u 10-40%. To je kukac kornja iz porodice pipa, veliine 6-9 mm, crvenkastosmee boje, pokriven finim utosivim dlaicama (vidi fotografiju). Lako je prepoznaje jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugako, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomou rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godinje. Odrasli se kukci pojavljuju od poetka svibnja do kolovoza. enke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajui male rupice u liu, a poglavito buei mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. esto se na taj nain hrane i na kotiavom vou, pravei rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske enke pomou rila pojedinano odlau jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloenog jaja se razvija liinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj liinke traje 25-32 dana. Naputaju plodove kroz sitne rupice i sputaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljee se zakukulje i poetkom svibnja se p ojavljuju prvi odrasli kornjai. Za suzbijanje ljeskotoa u naoj zemlji doputen je insekticid metiokarb (Mesurol WP) (uz karencu 70 dana), a ranije su se koristili i neki vrlo uinkoviti organofosforni esteri (npr. ditianon, fention, fosalon). U novije s e vrijeme protiv tetnih

pipa u voarstvu u zemljama okruenja sve vie preporuuju pripravci iz skupine neonikotinoida (npr. Calypso 480 SC, Actara WG, Mospilan SP i sl.). Stvarna potreba za kemijskim suzbijanjem se odreuje metodom otresanja. Ako poetko m svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla ljeskotoa potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Smatra se da su izravni gubici od ishrane liinki jezgrom ljenjaka manje od posrednih teta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzronika trulei plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije razliitim gljivinim bolestima, posebno ako krajem svibnja i poetkom lipnja biljeimo uestalo kino razdoblje (Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora) (vidi fotografije). U takvim je uvjetima zabiljeeno propadanje vie od 50% uroda lijeske zbog razvoja trulei plodova. Kako u naoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti, preporuuje se krajem svibnja ili poetkom lipnja koristiti neki od bakarnih fungicida, a naknadno se u nekim zemljama jo koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). U uvodu je spomenuta redovita pojava pepelnice, koju u pravilu ne suzbijamo (osobito kasniju pojavu krajem ljeta). Ipak, u jae gnojenim nasadima lijeske duinim hranjivima, te u sparnim i vruim ljetima, prirast rodnog drva zbog pepelnice moe biti smanjen. Sumporne fungicide u vegetaciji lijeske treba koristiti viekratno u manjim koliinama (koncentracijama), jer mogu biti fitotoksini na lie lijeske. Zadnjih godina u voarstvu, pa tako i u nasadima lijeske, biljeimo rast populacije nekih fitofagnih vrsta stjenica (npr. Gonocerus acuteangulatus). Stjenice siu biljne sokove, u stanije slinom isputaju toksine i onemoguavaju normalan razvoj plodova. Pojavljuju se krajem svibnja i poetkom lipnja, a preporueni insekticidi iz skupine neonikotinoida za suzbijanje ljeskotoa vrlo se djelotvorni i na stjenice. U proljetnim mjesecima na pupovima i izdancima moemo pronai relativno male gusjenice savijaa pupova (Archips, Spilonota) i "lane gusjenice" (ili pagusjenice) ljeskove lisne osice (Croesus septentrionalis). Njihove skoro 3 cm velike pagusjenice zlatno-ute boje s poprenim tamnim lenim linijama mogu snano obrstiti lie tako da ostaju samo osnovne ile. Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike i zelene ljeskove ui (Corylobium avellanae, Myzocollis coryli). Ako je jaa populacija lisnih ui prilikom izbora insekticida tijekom svibnja prednost dajemo pripravcima Actara WG ili Mospilan SP, dok su na gusjenice pagusjenica su jednako djelotvorni svi neonikotinoidi. Protiv gusjenica savijaa pupova, koje se pojavljuju ranije od pagusjenica osica, prednost dajemo pripravku Calypso 480 SC ili njegovoj kombinaciji s deltametrinom (u pripravku Proteus OD)." __________________ Good day to be alive, sir.

Trule jezgre ljenjaka


Nematospora coryli
Ova bolest je proirena kod nas, ali se esto mijenja sa simptomima koje uzrokuje Monilia. U etiologiji ove bolesti veliku ulogu imaju stjenice koje uzrokuju dva tipa simptoma.

Bolest napada
Plodove.

Uzronik bolesti
Gljiva Nematospora coryli.

Simptomi bolesti
Ljenjaci nakon zaraze poinju utjeti od vrha. Zatim taj dio ljuske (drvenasto usploe) poprimi smeu boju. Promjene nastaju i u unutranjosti ploda. Promjene na jezgri ovise o tome u kojoj je fazi razvoja nastala infekcija. Kada su ubodi stjenica izvedeni rano (svibanj, lipanj) u vrijeme formiranja jezgre ploda nastaje rano oteenje jezgre (traumatski pobaaj) koja se dalje ne razvija ve pocrni, dolazi do nekroze, jezgra trune i sasui se, a unutar ljuske i jezgre ostane praznina. S unutranje strane ljuske nastaju kapljice smee boje. Meutim, ako je izostanak formiranja sjemenke uzrokovan neparazitskim imbenicima, kapljice se ne formiraju. U drugom sluaju stjenice ubadaju plod kad je u njemu ve formirana jezgra. Tada jezgra postaje uta ili smea, kiselkasta neugodna okusa, a bolest je poznata pod nazivom cimiciato (tal. cimice = stjenica). Na taj nain jezgra gubi svaku prehrambenu i trinu vrijednost. Unutranjost ploda moe biti zaraena, a da se na povrini ploda ne primijete promjene.

Biologija bolesti
Gljiva ivi na organima lijeske kao saprofit, razmnaajui se pupanjem poput kvasaca. Prilikom uboda u plodove, stjenice na rilu prenose propagule gljive Nematospora coryli uzrokujui pljesnivost i propadanje jezgre. Gljiva se razvija pri temperaturi od 10 do 37 C.

Zatita od trulei jezgre ljenjaka


Iz dosad napisanog vidi se da infekcija plodova nejee dolazi putem rana pa sve mjere k oje smanjuju mogunost oteenja plodova smanjuju i mogunost infekcije. Suzbijanjem stjenica i ostalih insekata koji oteuju plod smanjuje se zaraza od ove bolesti.

PLANTAA LJENJAKA
O plantai

Nae obiteljsko gospodarstvo zasadilo je plantau 1981. godine na 2,5 k. j. Prvotni uzgojni oblik bio je stablaica s kotlastom kronjom. Poslije 15 godina, kod obnove nasada, putene su po 3 - 4 mladice, koje su kroz dvije vegetacije stvorile grmoliki oblik, nakon ega je staro, izroeno stablo uklonjeno. Od jeseni 2008. ponovno uspostavljamo plantau uzgojnog oblika stablaice, tako da godinje uklanjamo 1/5 grmova. Kroz 5 godina plantaa e ponovno biti u potpunosti obnovljena.

Danas je plantaa grmolika. spojenih kronji, ije su vrne grane rodne, dok spojene kronje ine hladovinu i zatitu od isuivanja tla, kao i spreavanje prekomjernog rasta korova. Ovo je ujedno i najbolja prevencija erozije tla poslije obilnijih kia. Redovnom konjom parkovskom kosilicom 4 - 5 puta godinje, stvoren je fini travnati pokrov. Ovo je, u stvari, eksperimentalni uzgojni oblik i ne primjenjuje se nigdje drugdje. Tek kroz izvjesno vrijeme, moi e se znati pouzdani podaci o njegovoj uspjenosti. Dosadanji urod i kondicija grmova djeluju izvanredno. Ova godina, posebno e biti uspjena, jer je vrijeme oplodnje bilo klimatski idealno, za razliku od predlanjske, kada je u vrijeme cvatnje etiri uzastopna dana nona temperatura dosizala i do 20 stupnjeva C, te je dolo do izmrzavanja i mukih i enskih cvjetova, to je rezultiralo izostanku uroda. Zatita se vri protiv ljeskotoa odgovarajuim preparatima. Mladice iznikle iz korjenskog sustava uklajnjaju se mehaniki, obrezivanjem u rano proljee, prije kretanja vegetacije, a ukorijenjeni dio mladica koristi se kao sadni materijal. Tako, vegetativno razmnoene, sadnice u potpunosti nasljeuju roditeljska svojstva i garantiraju sortnu istou nasada. Idealan i najpoeljniji oblik zatite od ljeskotoa bio bi onaj feromo nski, ali na naem tritu nije dostupan. Plantaa je podnijela slubeni zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za upis u Upisnik dobavljaa poljoprivrednog sadnog materijala, te e kroz izvjesno vrijeme, po okonanju propisane procedure, moi prodavati sadnice sa certifikatom.

********* SORTE LJENJAKA ZASTUPLJENE U NASADU

Istarski (okrugli)

Rimski

Lambert bijeli

Lambert crveni

Istarski (dugi)

**************************
Zainteresiranim buduim plantaerima nudimo strune savjete oko podizanja nasada, a osiguravamo i kvalitetne sadnice sorti: Istarski okrugli, a kao opraivae: Rimski, Lambert bijeli i Lambert crveni. Sadnice je potrebno naruiti unaprijed, jer je godinja koliina proizvedenih sadnica ograniena. Preporuamo jesensku sadnju, jer ona garantira bolji prijem sadnica, te optimalan rast u prvim godinama formiranja stabla ili grma. Na iduoj stranici moete pogledati naa iskustva u podizanju nasada, te osnovne podatke o tehnologiji plantanog uzgoja ljenjaka.

E-mail kontakt: hosni.compitel@kc.htnet.hr GSM: 098-9232-124 Telefon: 048-211-004


Tehnologija sadnje i uzgoja

Lijeska (Corylus) spada u red jednodomnih drvenastih, uglavnom grmolikih biljaka iz porodice breza (Betulacea), red Fagales. Plod je jestiv orah (ljenjak) obavijen u donjem dijelu zeljastim ovojem, te tvrdom ljuskom. Rod ima 8 vrsta rasprostranjenih u sjevernom umjerenom podruju. Obino se pojavljuje kao samonikla u Evropi, Bliskom Istoku, Kavkazu i Sjevernoj Americi. Od nje su uzgojene kulturne sorte s krupnijim plodom i mekom ljuskom, pogodnom za industrijsku preradu. Plod ljenjaka sadri oko 50-60% ulja, oko 13% bjelanevina i oko 15% ugljikohidrata. Upotrebljava se u sirovu stanju za jelo i za proizvodnju ulja, a pren kao nezamjenjiv proizvod u konditorskoj industriji. Najvei uzgajivai su: Turska, Italija, panjolska i Francuska.

BOTANIKE KARAKTERISTIKE
Lijeska kao samonikla raste grmoliko do visine 6 metara. Korjenov sistem lijeske je dug i razgranat, obino plitak s mnotvom izdanaka koji se pojavljuju svake godine. Kora je glatka, sive do crvenkaste boje. Listovi su intenzivno zelene boje i dlakavi, kao i peteljke listova. Cvjetovi su jednospolni i nalaze se na jednogodinjim mladicima (ljetorastu). Muki cvjetovi u obliku rese duge 4 - 6 cm sadre do 200 pranikih komorica, koje se formiraju u VI mjesecu, a zriobu dostiu u prosincu. enski cvjetovi u obliku pupova s crvenkastim dlaicama na vrhu formiraju se u pazuhu listova ili mukih cvjetova. Opraivanje se vri od prosinca do veljae, a oplodnja u svibnju. Kod lijeske

postoje sluajevi autosterilnosti i neistovremenog sazrijevanja mukih i enskih cvjetova, pa je za uspjeno opraivanje potrebno imati u susjedstvu vie razliitih sorti. Razmnoavanje se vri plodovima ili izbojcima. Jedino razmnoavanje izbojcima garantira da e mlado stablo naslijediti roditeljske karakteristike matinog stabla od kojega je mladica uzeta. Odjel: sjemenjae, Spermatophyta Pododjel: kritosjemenjae, Angiospermae Razred: dvosupnice, Dicotiledoneae Podrazred: Bezlatinice Porodica: Betulaceae Rod: Corylus Vrsta: Corylus avellana Opis: -naraste do 3,5 m kao grm rijee stablo KRONJA: -razgranata a najee poinje od tla KORA: -tanka, glatka, sivo ute boje posuta mnogobrojnim lenticelama PUPOVI: naizmjenini okruglasti ili jajoliki, tupi, otklonjeni od izbojka, obavijeni veim brojem ljusaka, dlakavi IZBOJCI: -tanki, idu blago cik cak, dlakavi, posuti lenticelama. LISTOVI: okruglasti ili iroko okruglasto jajoliki, na vrhu uiljeni a na bazi srcoliki, rub plojke dvostruko napiljen, hrapavi i dlakavi, peteljka kratka i dlakava. CVIJETOVI: -muki i enski pojavljuju se u ljeto prethodne godine, muke rese su obino skupa, nalaze se na peteljkama u pazucima listova, a enski cvatovi prezimljuju u obliku pupova. PLODOVI: -ljenjak, iroko okruglasto jajolik, svijetlo smee boje, na bazi bjelkast, drvenast, nalazi se u ovoju u obliku cijevi, na vrhu izreckan.

PLANTANI UZGOJ LIJESKE


Zbog posebne arome, kalorine vrijednosti, te iskoristivosti plodova u konditorskoj i kozmetikoj industriji, te potoronji u domainstvima, potranja za plodovima lijeske je sve vea. Da bi se zadovoljile rastue potrebe za ovim proizvodom podignute su irom Mediteranskog podruja mnogobrojne plantae koje jedva pokrivaju potrebe trita.

U Hrvatskoj se s organiziranim uzgojem poelo 80-ih godina kada je tvornica "Kra" eljela osigurati sirovinsku bazu u Hrvatskoj i preko Privredne banke Zagreb, te Poljoprivredne stanice Velika Gorica pokrenula podizanje plantanih nasada. Sklopljeno je stotinjak ugovora i podignuto isto toliko plantaa. Zbog niza nepovoljnih okolnosti, danas su sve te plantae prekinule svaku vezu s "Kraem", jer se tvrtka jo davno odluila za iskljuivu nabavku sirovina iz inozemstva i potpuno zapustila domae proizvoae i prepustila ih samima sebi. Ovi se danas snalaze svaki sam za sebe osiguravajui si sami trite. Moda ove stranice potaknu interes domaih plantaera za udruivanjem. Naa tvrtka stoji im na raspolaganju, pa ako interes bude dovoljno velik, poduzeti emo odgovarajue mjere i postupke za osnivanje Udruge proizvoaa ljenjaka.

FORMIRANJE NASADA
Lijeska je prilagodljiva vrsta, pogodna za plantani uzgoj na raznim terenima i klimatskim uvjetima, od Mediterana do Kavkaza. Uspijeva na breuljkastim, ocjeditim terrenima, kao i tamo gdje je prisutna erozija i gdje ne uspijevaju druge kulture ili gdje bi njihova proizvodnja bila neisplativa.

PRIPREMA TLA
Pripremi terena za sadnju treba posvetiti posebnu panju, jer o tome ovisi uspjean primitak i kasniji razvoj biljke. Svakako treba izvriti analizu tla, te kod pripreme tla, unijeti eventualne nedostajue elemente, otkiseliti tlo ili sline mjere, ovisno o rezultatima analize tla. Treba rigolati cijelu povrinu ili gdje to nije mogue, kopati jame irine 1m i dubine 70 - 80cm. Kod nepropusnih terena potrebno je izvriti drenau. Sadnja se obavlja od momenta prestanka vegetacije (opadanja lia) do benja vegetacije u proljee. Sadnjom u kasnu jesen postie se vie povoljnih efekata (dobro ukorjenjivanje, vei ljetorast). Izboru sadnica mora biti posveena najvea panja. One moraju biti dobro razvijene, zrele s razvijenim pupovima i bogatim korjenovim sistemom. Od momenta vaenja sadnice do sadnje treba protei to krae vrijeme, da bi se izbjeglo isuivanje korjenovog sistema, a odstraniti treba samo oteene ilice. Netaknut korjenov sistem bre izbacuje korjenove dlaice, koje su neminovne za primitak sadnice.

S A D N J A
Na dno iskopane rupe koja treba biti 40x40cm poeljno je staviti sitnog

kamenja, komadia cigle ili slinog materijala, a na to sloj povrinske zemlje izmijeane sa stajnjakom. Na taj sloj stavljamo opet malo sitne zemlje, s time da gornji sloj dostigne neto niu razinu od povrine zemlje. Na taj sloj poloimo sadnicu (koju s mo prethodno namoili u smjesu zemlje utice i svjee kravlje balege), te pokrijemo slojem fine zemlje i ravnomjerno zagazimo. Sadnica treba biti posaena sveg nekoliko centimetara dublje nego je bila u zemlji prije vaenja. Nakon toga rupu oko sadnice dosipamo preostalom zemljom i formiramo zdjelicu oko sadnice. Obavezno treba izbjei uestalu greku preduboke sadnje, koja uzrokuje guenje (asfiksiju) korjenovog sistema. Za odluku o veliini razmaka sadnje vano je nekoliko inilaca i to prvenstveno veli ina nasada, uzgojni oblik (stablo ili grm), nain obrade u vrijeme vegetacije, kao i injanica da je lijeska heliofilna biljka i najbolje rodi, ako svaki plod "vidi" sunce. Za male nasade na okunicama mogui su manji razmaci sadnje 3,5x4,5m ili pribline vrijednosti. Za plantani uzgoj na veim povrinama i uz primjenu mehanizacije, potrbno je da razmak sadnje bude reda veliine 4-5 x 5-6 m.

S O R T E
Kod nas su udomaene i klimatski najprilagoenije sorte: Istarski okrugli, Istarski dugi, Rimski, te kao kvalitetni opraivai: lambert bijeli i Lambert crveni, pored samoniklog "divljeg" ljenjaka. Kojoj sorti dati prednost, odluku treba donijeti vlasnik. U konditorskoj industriji peteno se za prenje koristi Rimski ljenjak, dok za pripremu pasta i krema koriste se obje sorte podjednako. Rimski je neto osjetljiviji na bolesti, ranije dozrijeva i ispada iz zelene ovojnice, to oteava branje, ako ono nije mehaniko. Na naoj plantai osnovni je nasad sorte Istarksi okrugli, dok je 10% nasada Rimskog, koji je ujedno i opraiva, pored Lamberta, koji ekonomski nije interesantan jer su plodovi vrlo mali, ali zato i vrlo ukusni, pa ga mi koristimo kod kue za kolae.

G N O J I D B A
Za bilo kakovu odluku o unosu hranjiva, potrebno je izvriti analizu zemljita, te zatraiti struni savjet strunjaka. No, svake etvrte godine potrebno je gnojiti stajnjakom, tako da se u irini kronje (jer je to i priblina irina korjenovog sistema) rasipa, pa tankim slojem zemlje zatrpa rasipani gno j. Inae, princip je isti kao i kod svih raslina: koliko daje, toliko e i ubrati.

R E Z I D B A
Uvrijeeno je miljenje d alijeski, kao "divljem" samonikol grmu nije potrebna rezidga. To je, dakako pogreno, jer rezidbom formiramo uzgojni oblik (grm ili stablaica), te oblik kronje (kotlasta ili stoasta). Iskustvo je pokazalo da je za nae prilike najprimjerenij oblik kotlasta stablaica. Ona se formira tako da se prilikom sadnje

sadnica odree na visini 70-90cm, te se odstrane svi pupovi osim gornja 3 - 4, koji trebaju biti pravilno kruno rasporeeni. Nakon prve vegetativne godine ljetorastima treba odstraniti vrhove (oincirati, a suvine granice odstraniti. Idue godine, na osnovnim granama ostavljamo po dvije sekundarne grane i pinciramo ih na vanjski pup, dok ostale granice odstranjujemo. Na taj nain, u treoj vegetativnoj godini imamo formiranu kotlastu kronju koja omoguuje da bilja bude jednakomjerno izloena suncu. Tako postiemo da plodovi budu jednako krupni na svim dijelovima kronje. I k ada su kronja ili grm formirani, potrebno je redovito svake godine vriti tzv. sanitarni rez i odstraniti sve eventualno osuene grane, kao i one koje bi prijeile dobru osunanost stabla ili grma, dakle otklanjanje grana koje rastu prema sredini kronje stabla ili grma. Lijeska poinje raati u 3. - 4. godini od sadnje, a u desetoj godini dostie maksimalnu rodnost od 2 - 2,5 t/ha. Trajnost nasada je gotovo neograniena, ako redovito njegujemo i podmlaujemo stablo ili grm. Podmlaivanje se vri na dva naina: 1. Ostavimo jednu mladicu da izraste paralelno s postojeim stablom, koje zbog starosti slabije rodi. U jesen, po berbi i prestanku vegetacije odstranimo staro stablo u cijelosti, a mladicu urgojnim mjerama dovodimo do rodnosti nakon 2 - 3 godine. 2. Na izroenom stablu uklonimo osnovne grane 20 - 40 cm od debla. Nakon dvije godine iz ljetorasta e izrasti nova kronja, koju odgovarajuim rezom ponovno formiramo u kotlastu kronju. Kod grmolikog uzgojnog oblika obnavljanje i podmlaivanje vri se na taj nain da ostavimo po dvije mladice u grmu, zatim uklonimo dvije izroene osnovne grane, a kroz dvije godine na istinain i druge dvije. Tako, praktino imamao uvijek "mladi" nasad optimalne rodnosti.

Z A T I T A
Lijeska, ba kao i sve druge kulture izloena je djelovanju tetoina, te je potrebna stalna briga u zatiti, jer u protivnom, mogue su tete i do 90%. Najveu prijetnju predstavlja tetnik ljeskoto (Balaninus nucum), ija enka krajem 4-og i poetkom 5-og mjeseca polae jaja u tek zametnute plodove. Utvreno je da jedna enka moe otetiti do 150 plodova. tetu ine larve, koje se razvijaju unutar ploda, a hrane se sjemenkom ploda. Kada dostigne maksimalan razvoj, bui rupu na tvrdoj ljusci, izlazi i zakukuljuje se kao crv pod zemljom, gdje prezimljuje. Na proljee izlazi kao kukac i ponavlja reproduktivni ciklus. Ovaj tetnik napada i druge voke: trenju, breskvu, kruku i dr. Najoptimalnija bi bila feromonska zatita, ali je ona u Hrvatskoj za sada nedostupna. Ljeskoto se na jbolje suzbija nekim od insekticida (po preporuci strunjaka) u 2 do tri prskanja, koje trba ponavljati od momenta izlaska kukca iz prezimljavanja, do otvrdnjavanja

zametnutih plodova oko 20. V. Pored ljeskotoa, tetu mogu uzrokovati i grinja (Phytoptus avellanae), lisne ui, te strizibube (rige). Suzbijaju se istovremeno i istim ili slinim sredstvima kao i ljeskoto. Od bolesti najznaajnija je pepelnica (Phyllactinia guttata), koja se pojavljuje na listovima, a suzbijanje se vri fungicidima. Jedne uzg ojne godine primijeena je na nekim plantaama gotovo potpuna defolijacija (otpadanje lista) u punoj vegetaciji, iji je uzronik gljivino oboljenje, za koje nisam mogao dobiti potanke objanjenja i obavijesti od strunjaka. Ljeskoto (Balatinus nucum)

http://www.youtube.com/watch?v=XUEy8PUWedc
Program zatite lijeske

vrijeme tretiranja fenofaza razvoja pocetak vegetacije (fenofaza pupanja)

bolesti i stetnici

sredstvo

koncentracija primjene

koliina sredstva za 100 l vode

bakterioze, jaja lisnih ui, titaste ui

CRVENO ULJE ili

2-3 %

2-3 l

NORDOX 75 WG + BIJELO ULJE

0,3 % 2% 0,3 % 0,25 %

300 g 2l 300 ml 250 g

poetak svibnja

pjegavost lista, trule plodova

STOPER ili MANKOZEB

KING ili ljeskoto, lisne ui, grbice sredina svibnja trule plodova, bolesti lista ASTRO SUMILEX 50 FL + MANKOZEB

0,025 % 0,05 % 0,1 % 0,25 %

25 ml 50 ml 100 ml 250 g

MORIS ljeskoto, stjenice, PIREL-D

0,1 % 0,1%

100 ml 100 ml

lijeskova strizibuba ORTUS 5 SC grinje krajem svibnja poetak lipnja trule plodova, pepelnica i pjegavost lista ROTONDO + STOPER 0,05 % 0,25 % 50 ml 250 g 0,1 % 100 ml

ljeskoto, stjenice

ATLETICO ili PIREL-D

0,1 % 0,1% 0,1 % 0,25 %

100 ml 100 ml 100 ml 250 g

lipanj

trule plodova, pjegavost lista

SUMILEX 50 FL + MANKOZEB

ZAGOR ili ljeskoto poslije berbe bakterioze MORIS NORDOX 75 WG

0,1 % 0,1 % 0,15%

100 ml 100 ml 150 g

Napomena:

Navedena zatitna sredstva mogu se i trebaju zamijeniti

novijim preparatima po preporuci strunjaka u vaoj fito apoteci..

R A D O V I

N A S A D U

Uspjeh u uzgoju i plodonoenje uvelike ovisi o brizi i trudu koje ulaite u svoj nasad. Sve radove treba obaviti pravovremeno i na odgovarajui nain.

PROLJETNI READOVI

Jo tokom zime, ako dopuste vremenske prilike i u rano proljee izvriti

potrebno je

rezidbu i otklanjanje izniklih mladica. Nakon uspjeno formiranog uzgojnog oblika, rezidba se svodi na otklanjanje eventualno osuenih grana, kao i onih koje naruavaju uzgojni oblik. Iznikle mladice oko stabla potrebno je u potpunosti ukloniti, kako ne bi crpile snagu i troile hranjiva rodnom stablu. Ukoliko ne moete mladice ukloniti rezidbom, mogue ih je odstraniti kemijskim putem uz pomo herbicida, koji djeluje preko lista. Preporuamo prskanje samo tek iznikle mladice s najvie 5 do 10 listova. Na proljee potrebno je pratiti pojavu ljeskotoa, koji je u stanju napraviti najvie tete na plantai. Ljeskoto prezimljuje u zemlji kao crv i u proljee izlazi kao kukac, kada poinje reproduktivni ciklus. Najpogodnije vrijeme za uklanjanje ljeskotoa je od njegova izlaska, pa do poetka polaganja jaja u zametnute plodove, to je obino u travnju do poetka lipnja. Prskanje treba ponoviti dva do tri puta na nain i sredstvima kako je naprijed preporueno. Tokom ljeta potrebno je pratiti stanje nasada, razvijanje plodova, eventualnu pojavu tetnika, te na odgovarajui nain reagirati, kako bi sve probleme na vrijeme uspjeno otklonili. Ljetna nevremena praena jakim vjetrom ili tuom mogu prouzroiti velike tete, pa je nasad potrebno osigurati, kako bi nastalu tetu mogli financijski nadoknaditi. Najmoderniji nasadi u svijetu imaju postavljene protugradne mree. Neposredno prije berbe potrebno je markirati matina stabla iz kojih planirate uzgojiti sadnice. Ono je potrebno, kako bi odabrali stabla s najkrupnijim i najzdravijim plodovima, pa e sadnica proizvedene od dobrog roditeljskog stabla dati isto takovog nasljednika.

Z A K L J U A K

Ljeska je vrlo zahvalna kultura, ali jo premalo zastupljena na naim posjedima. Koliko mi je poznato, ne postoji niti jedna obitelj koja ivi iskljuiivo od prihoda plantae ljenjaka. Nae plantae, osim one "Kraa" u Orahovici, tek su dio gospodarstva i veliine su od 200hv. do 3ha. Nedostaje i organiziranosti uzgajivaa, koja je bila zapoeta u "Krau", ali i prekinuta jo 1990. godine. Moda e objava na ovim internet stranicama potaknuti zainteresirane plantaere, kako bismo zajedniko mogli sagledati sadanji trenutak, stanje i problematiku uzgoja ove plemenite biljke.

P O N U D A
Nudimo uslugu formiranja (rezidbu) do etvrte godine starosti nasada, uz naknadu po dogovoru..

Zainteresirani neka se jave na e-mail: hosni.compitel@kc.htnet.hr Vrste graverskih usluga

From Wikipedia, the free encyclopedia Jump to: navigation, search

This article is a list of diseases of hazelnut (Corylus avellana & Corylus spp.).

Contents
[hide]

1 Bacterial diseases 2 Fungal diseases 3 Viral diseases 4 Phytoplasmal and spiroplasmal diseases 5 Miscellaneous diseases and disorders 6 References

Bacterial diseases[edit source | edit]


Bacterial diseases Bacterial blight Xanthomonas arboricola pv. corylina Bacterial canker Pseudomonas syringae pv avellanae Crown gall Agrobacterium tumefaciens

Fungal diseases[edit source | edit]


Fungal diseases

Anthracnose

Piggotia coryli = Monostichella coryli = Gloeosporium coryli = Labrella coryli

Armillaria root disease Armillaria spp. Borro sec Cytospora canker Eastern filbert blight Cryptosporiopsis tarraconensis Cytospora spp. Anisogramma anomala

Kernel molds

Mycosphaerella punctiformis [teleomorph] Ramularia sp. [anamorph] Phomopsis spp. Septoria ostryae
Nematospora coryli Taphrina coryli

Kernel spot Leaf blister Leaf spots

Anguillosporella vermiformis Asteroma coryli Cercospora corylina

Cercospora coryli Mamianiella coryli Monochaetia coryli Mycosphaerella punctiformis [teleomorph] Ramularia sp. [anamorph] Phyllosticta coryli Ramularia coryli Septoria ostryae Sphaceloma coryli
Nectria canker Texas root rot Nectria ditissima Phymatotrichopsis omnivora Microsphaera coryli Powdery mildew

Microsphaera ellisii Microsphaera hommae Microsphaera verruculosa Phyllactinia guttata = Phyllactinia suffulta
Pucciniastrum coryli

Rust

Viral diseases[edit source | edit]


Viral diseases genus Ilarvirus, Apple mosaic virus (ApMV) Hazelnut mosaic

genus Ilarvirus, Prunus necrotic ringspot virus (PNRSV) genus Ilarvirus, Tulare apple mosaic virus (TAMV)

Phytoplasmal and spiroplasmal diseases[edit source | edit]


Phytoplasmal and spiroplasmal diseases Filbert Stunt unknown, suspect a phytoplasma

Hazelnut Yellows phytoplasma

Miscellaneous diseases and disorders[edit source | edit]


Miscellaneous diseases and disorders Blanks empty nut shells, cause unknown

Brown Stain brown liquefied portions of shell and kernel, cause unknown Catkin Blast deformed catkins, cause unknown

Sun Scald Wet Feet

high temperature saturated soil conditions for extended periods.

References[edit source | edit] Introduction


Insect, mite, disease and vertebrate pests cause economic losses to hazelnut production worldwide, though the species and degree of damage vary considerably from place to place. In North America, many of the more damaging pests and diseases are native species that have moved to the introduced European hazelnuts and to North American hybrid hazelnuts in commercial orchards. The most important of these is Eastern filbert blight disease, which poses the biggest threat to the industry. Mites, aphids, leafhoppers, Japanese beetles, bacterial diseases and various vertebrate pests have also caused problems in recent years. As the hazelnut industry develops, it is likely that other pests will be seen. At the present time, relatively few pest control products are registered on nut crops in Canada, and pests on hazelnut are managed largely by cultural methods or with resistant varieties, which are still being developed. Because pest control registrations change frequently, specific products are not listed in this Factsheet. For a current list of products registered for use on hazelnuts in Ontario, see OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, and any supplements posted on the OMAFRA website.

Diseases
Eastern Filbert Blight

Eastern filbert blight is the most devastating disease of commercial hazelnuts in North America. It is caused by the fungus Anisogramma anomola and is native to northeastern North America. Wild American hazelnuts serve as a host for this fungus but are not injured by it. The disease is lethal to commercially important European hazelnuts. Biology - In early spring, the fungus releases spores that are spread by wind-driven rain to developing buds and shoots. The spores germinate, and the fungus penetrates the young tissue and, once inside the cells, begins to grow extensively. Following this initial infection, no visible symptoms are present for 12-18 months. Spore-producing structures, visible as black cankers, are typically formed during the second summer after infection (in some cases, symptoms may not appear until the third summer) and release spores the following spring. The cankers enlarge around branches and twigs each year and can girdle infected branches, killing them. On these dead branches, the leaves die but remain attached - a phenomenon known as flagging. As more branches die, plant vigour and productivity decline, and susceptible varieties die within 5-10 years.

Identification and Monitoring - Initial symptoms include rows of raised bumps along affected branches, as the fungal structures expand under the bark, followed by the eruption of white stroma, or cankers, in late spring (Figure 1). More advanced disease can be identified by the presence of the football-shaped, raised black cankers (Figure 2), which range in size from a few centimetres to almost 1 m in length and run lengthwise in relatively straight rows along infected branches (Figure 3). Dead branches with leaves still attached also "flag" the presence of the disease. Scout orchards in winter for cankers and in summer, between July and August, for dead (flagging) branches. Check dead branches for cankers. Management - A multi-faceted approach is needed to manage this disease effectively. To do this, scout regularly to detect the disease early, remove diseased material, and use protective sprays and resistant varieties. Prune infected branches immediately. Because the fungus grows ahead of the area in which it produces spores, remove infected plant material 60-90 cm below the edge of the canker. Fungal structures will continue to produce spores after pruning, so burn or bury all pruned material. Some fungicides are registered for the protection of new growth. See the most recent version of OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for products, rates and timing of sprays. While fungicides can help protect new tissue from infection, they are costly. A more cost-effective approach is to use resistant varieties. Research is currently under way to develop new hazelnut varieties that are less susceptible or immune to infection by Eastern filbert blight.

Figure 1. The first symptoms of Eastern filbert blight include rows of raised bumps on branches. (Photo courtesy of Joseph O'Brien, USDA Forest Service, bugwood.org).

Figure 2. Close up of fungal stromata of eastern filbert blight.

Figure 3. Roses of mature black stromata running along the length of branches is a characteristic symptom of eastern filbert blight disease. (Photo courtesy of Joseph O'Brien, USDA Forest Service, Bugwood.org)
Bacterial Blight

This disease is caused by the bacterium Xanthomonas arboricola pv. corylina (also called Xanthomonas campestris pv. corylina). Losses due to this disease are most commonly seen in young, establishing trees less than 6 years of age or in very stressed trees. Biology - The bacteria overwinters in cankers or infected buds, which then ooze from cankers during the growing season. Bacteria are spread throughout the growing season by rain splash, infected nursery stock or contaminated pruning tools. The bacteria enter trees through natural openings or wounds on

buds, leaves, branches or trunks, first infecting the outer bud scales, then moving into the inner bud. Buds may be completely killed or partially damaged. Shoots that emerge from infected buds generally become infected from the bud scales as they grow past them. Wet, warm weather (>20C) favours infection. The disease may be more severe in years that follow heavy fall rains, or after a winter where freezing injury has occured. Infected trees have water-soaked lesions on leaves and stems. Eventually, cankers may develop, sometimes completely encircling infected branches and killing them. Identification and Monitoring - Scout young orchards regularly. Symptoms are most evident in spring as small, angular, reddish-brown spots that are surrounded by a yellow-green circle (Figure 4). Leaf lesions eventually coalesce at the tip of the leaf. Infections on developing nut husks are less common but can appear as dark brown or black spots (Figure 5). Water-soaked lesions may also appear on current-season stems. Cankers on branches are more difficult to detect but are slightly sunken and reddish-purple with darkened underlying tissue and a sticky liquid oozing from them when humidity is high. Leaves on dead twigs turn brown and cling to the branches (Figure 6). These symptoms can be confused with Eastern filbert blight. Look for lesions on the leaves and the lack of longitudinal rows of black cankers on bark to distinguish the bacterial disease from Eastern filbert blight. Management - Some fungicides are registered against bacterial blight in hazelnut. These can be applied to young orchards in the fall before rains begin. See OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for products and rates. Other strategies to manage this disease are to plant only nursery stock known to be free of the pathogen, and to prune infected branches below cankers in the winter to reduce sources of inoculum. Burn or bury infected material, and sanitize pruning tools after working on each tree.

Figure 4. Bacterial blight lesions on hazelnut leaf. (Photo courtesy of Marco Scortichini, atlasplantpathogenicbacteria.it)

Figure 5. Bacterial blight of hazelnut. (Photo courtesy of Marco Scortichini, atlasplantpathogenicbacteria.it)

Figure 6. Dieback of hazelnut leaf due to bacterial blight. (Photo courtesy of L. Gardan, INRA, Angers, Bugwood.org)

Insect Pests
Mites

Mites are very small relatives of spiders and ticks that feed on the leaves, flower buds and other parts of a wide variety of plants, including hazelnut. While a number of mite species may feed on hazelnut, bud mites are the most common and do the most damage. Bud mites are actually two different species - Phytoptus avellanae (the filbert bud mite), which is the more harmful, and Cecidophyopsis vermiformis. Both species may be found in the same bud. Biology - Bud mites spend the winter inside dormant flower buds and tend to cause more damage to female buds. In the spring, the mites leave the buds and travel to new, healthy buds. The timing of this migration depends on temperature, with emergence from old buds

thought to occur when daytime temperatures are around 15C. The mites feed and reproduce within the buds throughout the growing season. As mite populations increase, their feeding causes the buds to swell larger than normal size, which is why the mites are sometimes referred to as big bud mites. Although some buds may swell during the summer, most big bud symptoms are observed late the following winter. Enlarged buds may also deform, dry out and open (called blasted buds). Damaged buds may die in the spring, but often remain fixed to the stem. Buds infested with mites will not produce nuts. Although one species, P. avellanae, may have a second form that also feeds on vegetative buds, leaves and male catkins, most bud mites spend the majority of their life cycle protected within the buds, complicating control efforts. Mite damage to hazelnut varies from year to year, ranging from mild injury to complete crop loss. Identification and Monitoring - The easiest way to monitor for mites is to look for enlarged, dried, pea-sized female buds in the fall and the spring (Figure 7). Mites are difficult to monitor directly, as they are extremely small. Tanglefoot or other sticky materials placed on the twigs on both sides of dry, swollen buds in the spring can help detect them. This will trap mites as they emerge from the buds, and they can be monitored using a 20x hand lens. In winter and early spring, open swollen buds and check for adults with a hand lens. Adult mites are extremely small, white and cigar-shaped (Figure 8). They have four legs and move slowly. Management - There are no products currently registered for the control of bud mites on hazelnut in Ontario. Should products become available in the future, sprays will only be effective if applied in the spring, when mites are migrating from damaged buds to newly forming buds. Once inside the buds, the mites are protected from the chemicals. Hazelnut susceptibility to bud mite varies with cultivar, with tight-budded types such as 'Barcelona' being less affected, so resistant varieties can be used to reduce the impact of feeding. Predatory mites are also often present in orchards and will feed on bud mites. Practices that preserve populations of beneficial insects, such as minimizing the use of miticides and insecticides, can promote biological control by these beneficial organisms. Physical removal and burning of infested, enlarged buds during the winter will likely only be practical in very small plantings of hazelnut.

Figure 7. Hazelnut buds infested with bud mites are typically much larger (lower left) than a normal sized bud (upper right).

Figure 8. Bud mites within a hazelnut bud. Mites are white, cigar shaped and extremely small.
Aphids

Aphids are commonly observed in large numbers on the underside of hazelnut leaves. The filbert aphid, Myzocallis coryli, is most commonly observed in Ontario hazelnut, however, other species may also be present. Biology - The filbert aphid overwinters as an egg in crevices on bark and around bud scales. Eggs hatch in the spring, and the young aphids feed on the underside of expanding leaves. Aphids mature rapidly and, when they become adults, the females can immediately produce large numbers of offspring without mating or laying eggs.

Adults and young live together in colonies on the undersides of leaves, with several generations per growing season (Figure 9). Aphid populations can increase quickly under the right environmental conditions, but typically decline in late summer due to high heat and increased activity by natural enemies. In the fall, aphids mate and lay overwintering eggs. Aphid feeding drains fluid and nutrients from leaves, distorting and wilting plants. They also produce a sticky substance, called honeydew, which can promote development of a black sooty mould. Large populations can decrease yield. Identification and Monitoring - Aphids are small, soft-bodied, pear-shaped insects with straw-like mouthparts. They may be winged or wingless. All aphids have two characteristic "tail-pipes," called cornicles, near the end of their body. Monitor for aphids beginning in midspring as temperatures warm, particularly on the undersides of young, tender leaves. No threshold has been established for aphids on Ontario hazelnut. Small-to-medium populations of aphids can often be controlled by beneficial predators and parasitoids before they can damage the crop; insecticide applications are often not needed. Management - Do not use more nitrogen than needed, as nitrogen stimulates young growth that is attractive to aphids. Numerous natural enemies prey on aphids and can significantly reduce populations. Lady beetles and other predators are often observed feeding on aphids in hazelnut orchards. Aphids are also susceptible to various diseases and tiny parasitic wasps that lay their eggs inside them. The baby wasps kill the aphids as they develop, forming aphid "mummies." Growers can see mummies in the orchards - look for papery, brown, swollen aphids. Aphid predators and pathogens can be harmed by many fungicides and insecticides. Use as little pesticide as possible so that populations of these beneficial organisms can develop in hazelnut orchards. Some chemicals are registered for control of aphid populations. See OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for products, rates and timing.

Figure 9. Filbert aphids on underside of hazelnut leaf.

Leafhoppers

Leafhoppers are small, wedge-shaped insects that rapidly run, hop or fly away when they are disturbed. The most common species of leafhopper found on hazelnut in Ontario is the potato leafhopper, Empoasca fabae. They can be particularly problematic in new orchards. Biology - Potato leafhoppers do not overwinter in Ontario but are blown in on wind currents from the southern U.S. from mid-May through mid-June. This insect is common in alfalfa and often moves into other crops after hay is cut. In most fruit crops, adults are often first seen after the first hay cut in early to mid-June. Adults mate and lay eggs on leaves and stems, hatching approximately 10 days later. Leafhopper nymphs develop to adulthood in approximately 25 days. There are multiple generations per year, with activity continuing until the insect is killed by a hard frost. Like aphids, both adult and nymphal leafhoppers are sucking insects that feed on plant juices within leaves. As they feed, a toxin is injected that blocks the flow of fluids within the plant. Damage typically begins as yellowing and browning at the leaf margin, a phenomenon known as "hopperburn," and leaves often curl under. Leafhopper feeding can also cause stippling or bleaching of leaves. Under hot, dry weather, leafhopper populations can build very rapidly. Identification and Monitoring - Potato leafhopper adults are about 3 mm long, light green and wedge-shaped, with a broad head and body tapering to the tips of the wings, which fold tent-like across the back. They often have six small, pale dots directly behind their head. The nymphs are similar to the adults but are smaller, yellowish-green and lack wings. As the nymphs mature, they develop wingpads. Both adults and nymphs move rapidly away when disturbed, the adults by hopping or flying and the nymphs by running in a distinct sideways fashion. Check for leafhoppers weekly, beginning in early June. Look for symptoms such as curled leaves or yellowing/browning at the leaf edge. Nymphs and adults will be found mostly on the leaf underside (Figure 10), but they will rapidly move off the leaf during scouting, so turn leaves over carefully when checking for their presence. There are no established thresholds for potato leafhopper in Ontario, however, this insect can cause damage at low populations. Management - There are no insecticides currently registered for control of leafhoppers on hazelnut in Ontario, however, products registered against other pests of hazelnut may have some impact on leafhopper populations. On hazelnut, leafhoppers are generally problematic only on newly planted trees. In some crops, a naturally occurring fungal pathogen can reduce leafhopper populations under cool, moist conditions. Predators and parasitoids are thought to provide only limited control of this insect. If possible, avoid planting hay fields near hazelnut orchards, as leafhoppers commonly move to alternate crops when hay fields are cut.

Figure 10. Leafhopper adult (upper left) and nymphs on the underside of a bean leaf.
Scale

Scales are tiny sucking insects that are immobile for most of their lives. They often lack wings or discernable legs and are typically covered by a hard or waxy coating that makes it difficult to distinguish them from the leaves, twigs, branches or trunks on which they live. Numerous species of scale damage tree fruit crops, but the most common scale found on Ontario hazelnuts is the lecanium scale (Parthenolecanium spp.). The San Jose scale, Quadraspidotus perniciosus, is occasionally observed on hazelnut and other tree nuts. Biology - Female lecanium scales overwinter as nymphs on twigs. They mature to adulthood in early spring and lay eggs under their protective covering; the eggs typically hatch in late June or July. The newly hatched nymphs, often referred to as crawlers because they have legs and are mobile, migrate to the underside of leaf midribs or veins to feed. In late summer, they move back to twigs or other more permanent plant parts, and settle there for the winter. The female scale will affix herself to plant parts, secreting a waxy, protective cover. As the scale moults, the legs and other parts become smaller until it is completely immobile. Like aphids and leafhoppers, scales are sucking insects that drain fluid and nutrients from tree tissues, which can cause dieback of leaves, twigs and branches. Identification and Monitoring - Female lecanium scales are initially flattened but become rounded as they mature. Lecanium scales on hazelnut are typically reddish brown to brown, with a hardened, convex covering that looks somewhat like a door knob (Figure 11). Males are rarely seen. Because the insect is generally immobile and blends well with the host plant, it is often the signs of feeding that are observed, including twig and leaf dieback and the appearance of honeydew, a sticky wet fluid that is excreted by the scale as it feeds. This fluid can attract ants and can lead to the development of a black fungus. Females of the San Jose scale, which sometimes occurs on hazelnut, are round and located beneath a covering consisting of rings of grey and brown wax, with a raised nipple in the

centre. Males of the San Jose scale are observed earlier in the growing season and are small, winged and golden brown. Where there is a history of damage from scale, monitor throughout the growing season. Look for honeydew, leaf dieback or the presence of scales along twigs or leaf undersurfaces. It may be possible to detect movement of crawlers in late spring or early summer by placing sticky substances such as Tanglefoot or electrical tape in bands on trees. There are no established thresholds for scale on hazelnut in Ontario, but scale populations rarely build to high enough levels on hazelnut to cause significant damage. Management - Scales rarely warrant control on hazelnut, because naturally occurring predators and parasites keep populations in check. Minimize the use of broad spectrum insecticides in orchards to help preserve populations of these beneficial natural enemies. Some products are registered for scale control in Ontario hazelnut. See OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for products and rates. Timing is very important to the efficacy of scale insecticides, as chemicals will not readily penetrate the protective waxy covering of the immobile stage. Sprays must be targeted against the mobile, "crawler" stage.

Figure 11. Lecanium scales on a hazelnut twig. Note the hard, convex reddish-brown waxy covering that makes them difficult to recognize as insects. (Photo courtesy of D.K.B. Cheung).
Japanese Beetle

The Japanese beetle, Popillia japonica is native to Asia and was first found in Canada in 1939. It is currently found only in eastern North America. The Japanese beetle has not previously been reported as a pest of hazelnut, however, this insect has an extremely wide host range, and adult beetles have done significant damage to foliage in Ontario hazelnut orchards in recent years. Hazelnut growers who sell and ship hazelnut trees should be aware that Japanese beetles are a quarantine pest regulated by the Canadian Food Inspection Agency (CFIA). This means that the movement of the insect and infested plants or soil is regulated to prevent further spread into uninfested areas. For more information, see the section on Japanese Beetles in OMAFRA Publication 383, Nursery & Landscape Plant Production and IPM or see the CFIA Directive

D-96-15, Phytosanitary requirements to prevent the spread of Japanese beetle, Popilla japonica, in Canada and the United States. Biology - Japanese beetles spend the winter as larvae, or grubs, in the soil. As temperatures warm in the spring, they begin to feed and grow. The grubs are most commonly found in turf but will feed on the roots of many plants. The larvae pupate in late spring, and adults begin to emerge from the soil in late June. Initially, feeding is confined to low-growing plants, but adults eventually progress to the leaves and fruit of over 300 kinds of plants. Adults remain active for 6-8 weeks, and their numbers peak in late July, after which they lay eggs in the soil of grassy areas. The biology of this insect in hazelnut is not fully understood, but it appears that adults fly in from surrounding areas. Feeding damage appears to be more severe where hazelnut is located close to vineyards or grassy areas, and is most severe on young trees. Identification and Monitoring - The adults of this species are easily identified. They are approximately 10-12 mm long with a metallic green head, bronze wing covers and white tufts on the tip of the abdomen. They are active in hazelnut plantings from late June through September, when they feed on foliage tissue between veins and leave skeletonized foliage with a lace-like appearance (Figure 12). They often begin feeding at the top of the canopy and progress downwards. The larvae are typical C-shaped white grubs and can be found feeding on roots in the soil in early spring and again in late summer. The grubs may not overwinter in hazelnut orchards but may be present in surrounding grassy areas or turf. Management - There are currently no insecticides registered for control of adult Japanese beetles in hazelnut. If possible, do not locate new orchards near vineyards, turf, grassy areas or other desirable host plants. Clean cultivation or beneficial nematodes may help reduce populations of grubs within orchards. However, this will not stop new adults from invading the orchard from other areas. Mechanical traps that use a sex hormone to attract adult beetles are commercially available and can be used to detect adults when they appear in the spring. However, because these traps actually attract more beetles than they capture, they are not an effective way to control this pest.

Figure 12. Japanese beetles infesting young hazelnut tree.

Leafrollers and Other Spring-Feeding Caterpillars

The spring-feeding caterpillar complex refers to several members of the moth family (Lepidoptera) that feed on fruit trees early in the season, typically from budbreak through the month of June. This includes fruitworms, tent caterpillars, gypsy moths and leafrollers. They generally feed on foliage and cause varying degrees of damage. Biology - Life cycles of the different species vary, but most species overwinter as larvae or eggs, hatching and/or becoming active very early in the spring, when green tissue first appears. The larvae feed on leaves and buds. Leaf-rolling caterpillars will roll leaves up as they expand, using silken webbing, where they hide during the day. Other species, such as tent caterpillars, form silken tents or mats on trees, which they use as shelters. Most spring-feeding caterpillars pupate in late spring and emerge later as non-feeding adults to mate and lay eggs. Some species overwinter as eggs, but others, notably the obliquebanded leafroller, Chorisaneura roseceana, have a second generation that feeds on leaves and nut clusters in mid- to late summer. In Oregon, the obliquebanded leafroller is a serious pest of hazelnut. Although they have not caused extensive defoliation here, adult obliquebanded leafrollers have been trapped in Ontario hazelnut orchards over the past several years. Identification and Monitoring - Caterpillars of each species are quite variable in appearance:

Obliquebanded leafroller larvae grow to 20-30 mm and are light to dark to yellowish green with a dark head (Figure 13), while the moths are light tan to dark brown, with darker bands on the wings. Fruitworm larvae are large (up to 40 mm long), lime to dark green, with small white spots and longitudinal stripes along the body (Figure 14). Tent caterpillars are up to 40-50 mm in length, hairy and brownish or bluish with white stripes or spots running along the back. They live in colonies in silken tents or on silken mats that are spun on trees (Figure 15). Gypsy moth larvae are yellow, grey or black with long wispy hairs and pairs of spots running down the back (five blue, then six red) (Figure 16).

Monitor young trees for caterpillars or rolled leaves beginning early in the spring as soon as foliage emerges. Adult obliquebanded leafrollers can be monitored with commercially available traps. No thresholds have been established for leafrollers or other caterpillars in Ontario hazelnuts, however, thresholds established for leafrollers on Ontario apples may be useful as a guide. For thresholds and monitoring methods, see OMAFRA Publication 310, Integrated Pest Management for Apples. Management - In many cases, control of spring-feeding caterpillars on hazelnut is not required, because feeding activity is restricted to the early spring, giving trees time to recover. Some products are registered for leafroller control in Ontario hazelnut. Consult OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for products and rates. Also, many predatory and parasitic insects and diseases attack caterpillars and may help reduce populations. To conserve populations of these beneficial organisms, apply chemical pest control products only when necessary, and select the most narrow-spectrum products possible.

Figure 13. Obliquebanded leafroller larvae.

Figure 14. Fruitworm larvae.

Figure 15. Eastern tent caterpillar colonies construct silken tents on branches, which they use as a shelter.

Figure 16. Gypsy moth larvae.


Filbertworm

The filbertworm, Cydia latiferreana, is the immature stage of a moth and is a very serious pest in most hazelnut-producing regions of the world. Although it has not yet been reported from commercial hazelnut orchards in Ontario, it has been observed in wild acorns from Ontario and Quebec. The larvae feed on the kernels, severely reducing nut quality and marketable yield. Adults of this insect can be monitored with commercially available pheromone traps. These may have to be used in orchards located close to wild hazelnut or oak. There are no insecticides registered for use against this insect in Canada.

Vertebrates
Many animal species will feed on hazelnuts. Blue jays and squirrels are particularly fond of hazelnuts and may remove much of the crop before it is mature.
Birds

Blue jays and crows feed on ripening nuts. Flocks will congregate in hazelnut orchards and can have a substantial impact on yield. Wild turkeys will also feed on nuts in the fall and buds during the winter months. Possible methods of controlling birds in orchards include physical exclusion, visual repellants and acoustic repellants. Physical exclusion uses netting or other barriers to physically prevent birds from feeding on the crop. While effective, it can be costly and impractical. Visual repellants, including scare-eye balloons, streamers, flashtape, flashing lights, mirrors and silhouettes, mimic the eyes, mouths or movement of birds of prey. Acoustic repellants use various types of sounds to frighten birds away. Propane-fired bird scaring cannons, which produce loud, gunfire-like sounds, are probably the most familiar, but lead to frequent noise complaints from neighbours. Additionally, in hazelnut, propane cannons have not been effective against blue jays. Other types of electronic equipment, which mimic the distress or predator attack calls of various bird species, are available and can be effective. Many growers ask whether they can hunt to control bird and other vertebrate pests. Although sometimes possible, hunting is generally not as effective as the previously listed techniques. Growers should also be aware there may be legislation governing hunting and the use of firearms on their property. Laws protect many bird species, so always check with the Ontario Ministry of Natural Resources before you allow anyone to hunt on your property. For further information on hunting problem birds in Ontario orchards, contact the Ontario Ministry of Natural Resources. As a general rule, multiple methods will be required to manage problem bird populations in orchards, and these should be initiated early. Vary the timing, placement and type of device throughout the season to avoid acclimation of birds to the repellant. For more information, see the OMAFRA Factsheet Bird Control on Grape and Tender Fruit Farms, Order No. 98-035.
Mammals

Deer Deer will feed on the foliage, buds or nuts of many commercially cultivated trees, including hazelnut, and this can impact growth and yield. Bucks will also rub antlers against tree trunks, damaging bark. Several types of fences are available for use around orchards, including permanent woven wire, mesh and electrical fences. These may be most economical for orchards in areas with large populations of deer where the likelihood of damage is high. Auditory and visual repellants (propane cannons, strobe lights, sirens, etc.) can be effective in scaring deer off when they first appear, however deer generally become accustomed to them

over the long term. Dogs contained in the orchard using invisible electric fencing are sometimes used to chase deer away. Odour or taste repellents are also available to manage deer in orchards. Contact repellents are applied directly to plants and repel deer by imparting an unpleasant taste. The more commonly used area repellents are applied near the plants and rely on odour to repel deer. Some nut growers have found hanging bar soaps from trees around orchards to be helpful in deterring deer. Finally, problem deer can be hunted by licensed hunters during hunting season or by obtaining a permit for agricultural deer removal. As with birds, hunting is regulated by the Ontario Ministry of Natural Resources, and growers are responsible for obtaining all necessary permits and ensuring that all relevant regulations are complied with. Raccoons Raccoons can also be a significant problem in hazelnut orchards and can remove maturing nuts from several acres of trees before harvest. They may also break the branches when climbing trees to feed on nuts. There are no poisonous bait formulations registered against raccoons. Some growers of vegetables and other crops have found electric fences to be effective in deterring raccoons. These should be at least two-wire fences, with wires spaced 15 and 30 cm above the ground, although a three-wire fence, with wires spaced 10, 20 and 33 cm above the ground, may provide better protection. Raccoons may also be hunted with an appropriate permit. Contact the Ontario Ministry of Natural Resources for more information on hunting requirements for raccoons in Ontario. Rodents Squirrels, mice, voles and other rodents feed on nuts, roots and tree bark near the ground. Squirrels, like blue jays, are fond of hazelnuts. They eat ripening nuts and carry mature nuts away. Mice and voles are often only a problem when populations are very high, as populations are often kept in check by their many natural predators. Regularly mow grasses in and around orchards to 8-15 cm. This is typically done in hazelnut plantings to facilitate harvest and will help to remove cover needed by voles to breed and hide from predators. However, avoid mowing techniques (e.g., sickle bar mowers) that leave a thatch layer. Remove all mulch, sod, nuts and other debris at least 60 cm from the base of trunks or tree rows. Mouse guards can be used to protect the bark of newly planted trees from vole damage. These should be buried 5 cm deep in the soil, and require regular monitoring to ensure they are working and not interfering with root or bark development. Where cultural practices are insufficient, toxic baits are available for use against mice in orchards. See OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, for a list of baits registered for use in orchards. Always check the label to ensure the product can be legally used in your crop. Baits are not registered for use against squirrels or raccoons. Squirrels may be managed with traps or through hunting, however, growers and landowners are responsible for ensuring all relevant legislation is followed. Contact the Ontario Ministry of Natural Resources for more information.

Resources

The websites listed here may reference pest control products that are not registered in Ontario. For a listing of pest control products registered on hazelnuts in Ontario, see OMAFRA Publication 360, Guide to Fruit Production, or an OMAFRA specialist.

OMAFRA Crops Index page o In the Specialty crops section, see Agroforestry. The Society of Ontario Nutgrowers The Eastern Chapter of The Society of Ontario Nutgrowers Oregon Hazelnuts International Nut and Dried Fruit NutHealth.org Hazelnut.com Canadian Chestnut Council Williamette Hazelnut Growers Northern Nut Growers Association Inc. OSU Eastern Filbert Blight Help Page: www.oregonstate.edu/dept/botany/epp/EFB/index.htm OMAFRA Factsheets: o 12-007 Hazelnuts in Ontario - Biology and Potential Varieties o 12-011 Hazelnuts in Ontario - Growing, Harvesting and Food Safety

This Factsheet was authored by Melanie Filotas, IPM Specialist - Specialty Crops, OMAFRA, Simcoe; Adam Dale, Department of Plant Agriculture, University of Guelph; Dragan Galic, Department of Plant Agriculture, University of Guelph; Todd Leuty, Agroforestry Specialist, OMAFRA, Guelph; and Elliott Currie, School of Business, University of Guelph.

Diseases of European Hazelnut (Corylus avellana L.) Hazelnut (Corylus spp.)


Jay W. Pscheidt and Jeffrey Stone, primary collators (last update 7/21/01)

BACTERIAL DISEASES
Bacterial blight Xanthomonas arboricola pv. corylina (Miller, Bollen, Simmons, Gross & Barss 1940) Vauterin, Hoste, Kersters & Swings 1995 Bacterial canker Pseudomonas syringae pv avellanae Psallidas 1993 Crown gall Agrobacterium tumefaciens (Smith and Townsend 1907) Conn 1942

FUNGAL DISEASES
Anthracnose Piggotia coryli (Desm.) Sutton = Monostichella coryli (Desm.) Hohn. = Gloeosporium coryli (Desm.) Sacc.

= Labrella coryli (Desm.) Sacc. Armillaria root disease Armillaria spp. Borro sec Cryptosporiopsis tarraconensis Gene, Guarro & Figueras Cytospora canker Cytospora spp. Eastern filbert blight Anisogramma anomala (Peck) E. Mller Kernel molds Mycosphaerella punctiformis (Pers.:Fries) Starb. [teleomorph] Ramularia sp. [anamorph] Phomopsis spp. Septoria ostryae Peck Kernel spot Nemataspora coryli Peligon Leaf blister Taphrina coryli Nishida Leaf spots Anguillosporella vermiformis (Davis) Braun Asteroma coryli (Fuckel) Sutton Cercospora corylina Ray C. coryli Montemartini Mamianiella coryli (Batsch ex Fries) Hhn Monochaetia coryli (Rostrup) Allescher Mycosphaerella punctiformis (Pers.:Fries) Starb. [teleomorph] Ramularia sp. [anamorph] Phyllosticta coryli Westend Ramularia coryi Chevassut Septoria ostryae Peck

Sphaceloma coryli Vegh & Bourgeois Nectria canker Nectria ditissima Tul. Texas root rot Phymatotrichopsis omnivorum (Duggar) Hennebert Powdery mildew Microsphaera coryli Homma M. ellisii U. Braun M. hommae U. Braun M. verruculosa Yu & Lai on various Corylus sp. Phyllactinia guttata (Wallr.:Fr.) Lev. = P. suffulta Rust Pucciniastrum coryli Komarov

VIRAL DISEASES
Hazelnut mosaic genus Ilarvirus, Apple mosaic virus (ApMV) genus Ilarvirus, Prunus necrotic ringspot virus (PNRSV) genus Ilarvirus, Tulare apple mosaic virus (TAMV)

PHYTOPLASMAL AND SPIROPLASMAL DISEASES


Filbert Stunt unknown, suspect a phytoplasma Hazelnut Yellows phytoplasma(s)

MISCELLANEOUS DISEASES & DISORDERS


Blanks empty nut shells, cause unknown Brown Stain brown liquefied portions of shell and kernel, cause unknown Catkin Blast deformed catkins, cause unknown Sun Scald

high temperature Wet Feet saturated soil conditions for extended periods.

Znaaj gajenja leske U dosadanjem razvoju poljoprivrede Srbije a posebno voarstva, moe se rei da je najmanje panje posveeno jezgrovitim vonim vrstama, gde spada i leska. Svoje potrebe naa zemlja podmiruje uglavnom uvozom i svake godine se odvaja nekoliko desetina miliona dolara za uvoz plodova lenika. Meutim, kod nas postoje povoljni ekoloki, pa i ekonomski uslovi za gajenje pitome leske. Sa racionalnim korienjem zemljinog kapaciteta, moemo se osloboditi uvoza lenika sa velikom perspektivom da postanemo znaajni izvoznici. Sa privredne take gledita, u povoljnim ekolokim uslovima i sa relativno skromnim ekonomskim ulaganjima u odnosu na druge vrste voaka, leska daje dobre prinose, a time i veliku rentabilnost. Plod leske ima iroku primenu, kako u prehrambenoj industriji i domainstvu, tako i u kanditorskoj industriji, gde se jezgro lenika koristi kao osnovna sirovina za izradu kremova a ima i izvanrednu aromu sa mirisom kakaoa. Pored nabrojanih upotreba, plod leske se koristi i u preciznoj i avio industriji, slikarstvu, parfimeriji i dr. Plod leske ima veliku hranljivu vrednost i po toj osnovi zauzima najznaajnije mesto u odnosu na ostale vrste voaka. U jezgru lenika nalaze se visoki procenat kvalitetne i lako svarljive hranljive materije kao to su belanevine, masti, eer, vitamini (A, B i E) i mineralne materije, kao i druge bioaktivne materije. Kada govorimo o vanosti leske, treba istai jedan vrlo bitan momenat za podruja sa povoljnim ekolokim uslovima za njen razvoj a to je primena kultura na erozionim terenima, jer leska ima plitak korenov sistem koji odlino vezuje zemljite i na strmim naputenim terenima moe da odigra vanu ulogu u preorijentaciji povrine zemljita i zapoljavanje radne snage za negu i berbu plodova lenika. Porastom ivotnog standarda posebno u razvijenim industrijskim zemljama, trite troi sve vie plodova lenika. Zbog toga vei broj evropskih zemalja (panija, Italija, Grka, Turska, Francuska i Rusija) koje imaju povoljne ekoloke uslove za gajenje leske, u poslednje vreme znatno poveavaju povrine pod zasadima leske. Ove zemlje zajedno sa SAD proizvode ukupno 90% svetske proizvodnje. Leske ima veoma irok areal uspevanja, pa zbog velike potronje i povoljne cene kao i deficitarnosti na svetskom tritu, mnogo zemalja nastoje da lesku gaje na plantanim zasadima na veim povrinama.

I kod nas je podignuto nekoliko plantanih szasada leske namenjenih za industrijsku i stonu upotrebu. U Takovu lenik je glavna sirovina. Ova fabrika je do sada uvozila lenik ali i podigla svoje plantae. Meutim zbog manjkavosti pogodnih povrina u okolini neophodno je podizati zasade leske i na teritoriji cele zemlje kako bi se oslobodili uvoza. Da bi samo Takovo zadovoljilo svoje preradne kapacitete samo za Takovo je potrebno podii najmanje 7000 hektara pod lenikom. A gde su druge fabrike koje koriste lenik kao sirovinu. Iz svega se vidi da nijedna vrsta voa u Srbiji nije tako deficitarna na tritu, a toliko potrebna kao leska. Stalno poveanje potornje lenika u svetu ukazuje na postojanje iroke perspektive i za izvoz. U prirodnim uslovima leska raste uglavnom na krenjakoj podlozi do oko 1500 metara nadmorske visine. U kulturama leska se moe uzgajati do 600 metara u uslovima gde druge vone sorte i druge poljoprivredne kulture daju manji ekonomski efekat. Leska zahteva svetlost i toplotu sa to manjom godinjom i dnevnom temperaturnom amplitudom. Srednja godinja temperatura vazduha treba da je iznad 9.50 C i godinjom koliinom padavina preko 1000 mm. U uslovima estih mrazeva treba voditi rauna o sastavljanju opraivaa koji su otporni na niske temperature, odnosno koji ne cvetaju u vreme moguih pojava mrazeva. Leska se sadi na rastresitom, vlanom, propustljivom dubokom zemljitu koje ne sme biti kiselo.

Formiranje leskara
<!--[if !supportLists]-->1. <!--[endif]-->Planiranje

leskara i ograivanje

Zasadi leske moraju biti ograeni bodljikavom icomu visini od 1.5 metara sa 7 redova ice, kako bi se spreilo upadanje nepoeljnih posetilaca i stoke. Stubovi treba da budu izraeni od bagrema duine 2.2 m. Prethodno je potrebno ukloniti pojedinana stara stabla, iblje, kamenje, kao i uklanjanje ostatka korenova ila ime bi se spreila mogunost razvoja tetnih mikroorganizama. Posle krenja obavezno izvriti ravnjanje i planiranje povrina u cilju to lakeg izvoenja kasnijih mehanizovanih i runih radova.
<!--[endif]-->Rigolovanje

<!--[if !supportLists]-->2.

zemljita pravljenje terase

U cilju obezbeenja vodno-vazdunog i toplotnog reima radi normalnog razvoja korenovog sistema, neophodno je izvriti rigolovanje na dubini od 50 cm. Rigolovanje treba obaviti 2 do 3 meseca pre sadnje leske, kako bi se zemljite steglo i delovima krune a time favorizuje formiranje cvetnih pupoljaka. Takoe, treba vriti odstranjivanje izbojaka koji izbij aju iz zemlje. Leska raa na jaim jednogodinjim letorastima duine preko 10 cm. Ukoliko vremenom (obino 10 do 12 godina) doe do zaguenja krune potrebno je krunu razrediti. Proces podmlaivanja treba poeti neto pre nune potrebe i izvoditi ga sa 1/5 zasada godinje, kako bi se obezbedio kontinuitet u proizvodnji plodova lenika, jer podmlaena stabla ne daju u prvim godinama pun rod.

<!--[if !supportLists]-->

1.

<!--[endif]-->Program

primene agrotehnike u toku investicionog odravanja

Da bi vonjak to pre stupio u punu rodnost i dao oekivane rezultate, potrebno je primeniti pravovremenu i punu negu.

U prolee prve godine potrebno je u toku marta obaviti ubrenje leske oko stabala sa 100 gr. KAN-a po sadnici u preniku oko jednog metra. Tokom godine vriti redovnu obradu zemljita i ne dozvoliti pojavu korova a ukoliko se javi neka bolest ili tetoina preduzeti mere zatite. Ukoliko se prve godine tokom leta javi sua i due potraje, obavezno treba izvriti zalivanje svake sadnice dva puta po 10 litara vode u razmaku od 15 dana. U prolee druge godine vri se takoe ubrenje KAN-om po 100 gr. Po jednoj sadnici i po 10 kg stajnjaka koji e se kopanjem oko stabala uneti u rizosferu sadnice. Kada korovi u vonjaku dostignu jednu odreenu visinu (u periodu cvetanja) vri se njihovo unitavanje tanjiranjem ili freziranjem. Posle toga zemljite se obrauje i odrava u stanje jalovog ugara tanjiranjem ili freziranjem, a ono to ne zahvati maina praenjem kopanjem ili morokultivatorom. U prolee tree godine vri se ubrenje sa 200 kgr po hektaru NPK 10: 30: 20 ili 8:16:24 i KAN 200 kg po hektaru. Odravanje zemljita vri se kao i prethodne godine, s time to se u redovima unitavanje korova vri pomou herbicida Reglan, Cramokson i dr. U prolee ostalih godina (zakljuno sa petom godinom) obavljaju se iste agrotehnike mere kao i u prethodnim, s tim to se koliina azotnih i NPK ubriva dodaju u onim dozama koje su predviene u predraunu trokova po pojedinim godinama. Nega zasada u doba dovelo u najpogodnije stanje za razvoj i funkciju korenovog sistema. Rigolovanje treba izvoditi po suvom vremenu. Posle rigolovanja zemljite treba da se prosui a onda izvri freziranje i ravnjanje povrine, kako bi se sadnja izvrila to lake i uspenije. Rigolovanje pravljenje terase obavie se paralelno sa padom terena kako bi se omoguilo oticanje vode koja se nagomilava iznad neobuhvaenog sloja zemljita a time bi se omoguilo nesmetano oticanje vika vode. Na gornjem delu terase ispod bankine treba u vidu brazde napraviti kanal gde e se viak vode zadravati posle obilnih kia, i na taj nain bi se poboljao vodni reim zemljita a samim tim i vlanost vazduha koja ima vrlo znaajnu ulogu za vreme letnjih sua.

Sorte za gajenje i njihove karakteristike Izbor sorti


Uzimajui u obzir klimatske, zemljine i ekonomsko-organizacione uslove kao i mogunost prerade i plasmana plodova lenika, treba izabrati najpogodnije sorte. Glavna orijentacija je da se gaje veoma rodne sorte namenjene industrijskoj preradi i sorte kombinovanih svojstava koje se mogu koristiti i za industrijsku i za stonu potronju, a takoe i kao opraiva

glavne sorte. Sadnja e se obaviti sa dobro oiljenim sadnicama. Leska je uglavnom samopesplodna biljka, pa u zasadima koji se podiu moraju biti zastupljene vie sorti. Za dobar uspeh zasada treba zasaditi najmanje 4-6 sorti radi uspene oplodnje. Pri ovome glavna sorta treba da bude zastupljena sa oko 60%, a ostale sorte opraivai sa 40%. U tom cilju predlau se sledee sorte: 1. Istarsti 2. Apolda (Rimski) 60% 10%

3. Davijana (Fihtverder) 10% 4. Ludolf 5. Avelino (Halski) 10% 10%

Rapored sorti
Raspored sorti u zasadu treba da bude tako postavljen da se glavna sorta i opraivai u redu neizmenino smenjuju.

Opis i karakteristike sorti


ISTARSKI - Stablo (bun) je srednje bujno i dovoljno razgranato. Cveta srednje rano i razvija vrlo malo resa, praktino je protandrina sorta, samopesplodna je, sazreva polovinom septembra. Rano prorodi, redovno i obilno raa. Plod je srednje krupan oko 3 gr. Oblik mu je duguljast sa najveom irinom na samoj sredini. Boje je svetle do tamno sive i prema vrhu je obrastao sivkastim dlaicama. Kupula (omota) je dui od ploda i vrsto ga obavija. Vrh je tup i malo spljoten a po duini sa jasno naznaenim rubom. Plodovi obino ne ispadaju sami iz kouljice. Jezgro je krupno, ukasto-bele boje, veoma ukusno i aromatino. Plodovi uvani godinu ipo dana u obinom skladitu imali su 1% gorkih jezgri, a nakon 3 godine taj procenat iznosi 12%. upljih plodova je malo. Dobro ga oprauje halski, rimski, landberki i umski lenik.

APOLDA Plod je krupan elipsastog oblika, sa okruglom ispupenom kapicom. Kupola (omota) je dua od ploda. Na vrhu je zupasto izreckana i malo otvorena tako da se plod vidi. Zreli plod dobro ispada iz omotaa. LJuska ploda je tamne boje sa jako izraenim paralelnim prugama. Prosena teina ploda je 3.11 gr, a jezgro 1.50 gr. Jezgro ploda nije glatko i nema dobar izgled, meutim ima jako sladak i prijatan ukus. RIMSKI Stablo (bun) je srednje bujan i razvija mnogo izdanaka. Cveta srednje rano, u poetku raa vrlo malo a kasnije obilno i redovno. Sazreva poetkom septembra. Plod je krupan i neujednaeno pljosnatog oblika. LJuska je svetlo smea sa tamnim prugama. Daje dosta ploda koji su prazni ili je jezgro smeurano. Omota ploda je neto dui od samog ploda sa dubokim zarezima i otvorima to omoguava da plodovi lako ispadaju. Jezgro je nepravilnog pljosnatog oblika teine 1.4 gr.. Teina ploda je 3.7 gr. Ukus jezgra je sladunjav i bez ikakve arome. Procenat ueglog jezgra posle godinu ipo dana oko 4% a posle 3 godine 22%. Za preradu se se koristi samo uz druge sorte zbog nedostatka arome. Dobar je opraiva. DAVIJANA - Plod je srednje krupan sa okruglom formom. Omota ploda sastavljen je iz dva dela i dui su od ploda a u vie sluajeva i list omotaa je krai. Zreli plodovi lako ispadaju iz omotaa. LJuska ploda je svetle boje sa jasno izraenim tamnim prugama i izraenim rubom. Prosena teina ploda je 2.67 rg., a jezgra 1.27 gr. Ima dug period cvetanja

PIENT VERDEN Plod je jajastog oblika sa jasno izraenim pupkom. Omota je neto dui od ploda, sastavljen je od dva lista koji su meusobni odvojeni. Zreli plodovi se lako odvajaju od omotaa i sami ispadaju. LJuska ploda je svetle boje sa slabo izraenim rubom. Prosena teina ploda iznosi 2.73 gr., a jezgra 1.23 gr. Rano cveta i duina cvetanja se kree od 8 do 22 dana. LUDOLF Stablo je srednje bujno do bujno. Cveta srednje rano a sazreva prilino kasno. Autofertilna je sorta (samooplodna), ali ipak bolje raa ako joj se obezbedi opraiva. Plod je krupan i okruglasto-trbuastog oblika, teine oko 2.9 do 3.2 gr. Jezgro je prosene veliine oko 1.5 gr. Omota ploda je iste duine kao i plod. Vrh omotaa je malo izreckan i prilikom zrenja se otvara i plodovi sami ispadaju. Ima dug period cvetanja (od 9 do 51 dan). Redovno i obilno raa i odlina je sorta za sveu potronju. Jedna je od najcenjenijih vrsta u Nemakoj i ekoj. HALSKI Stablo (bun) je srednje bujno i ne razvija mnogo izdanaka. Samooplodan je, cveta srednje kasno sa mnogo resa i veoma krupnim polenom. Raa dobro. Sazreva septembra, plod je teak 3.4 gr., proseno pri osnovi je irok a ka vrhu konusan. Iz omotaa lako ispada. LJuska je debela i vrsta, smee boje sa uoljivim prugama. Teina jezgra je 1.3 gr. Posle jedne godine uvanja uegne oko 15%, a posle 3 godine 46%. Jezgro je prijatnog ukusa i arome i pored industrijske prerade koristi se i za stonu upotrebu. Izuzetno cenjen u Nemakoj. Vladan Trandafilovi, dipl.ing. spec.ampelografije
[ Editovano et Mar 25 2010, 02:06pm ]

Zajecar