You are on page 1of 21

Mr. sc.

SLAVEN KOVAČEVIĆ*

Kratki historijski prikaz razvoja američkog vanjskopolitičkog diskursa

Sažetak Vanjskopolitičko djelovanje Sjedinjenih Američkih Država razvijalo se kroz historiju na veoma interesantan evolucijski način. Shvaćanje historijskog toka i razvoja SAD-a pomaže nam u lakšem sagledavanju načina i sistema u formiranju američke vanjske politike, koji je bio prilagođen historijskom kontekstu i vremenu u kojem se ona formirala. Prvobitna ideja izolacionizma tokom historije će evoluirati u intervencionizam, iz kojeg će u konačnici proizaći sistem današnjeg američkog vanjskopolitičkog djelovanja. Istovremeno, kreiranje novog pojma “američki politički interes” pomaže nam da lakše dokučimo načine na koje se formira američka vanjska politika i kako ona danas djeluje. Ovaj tekst ima namjeru ponuditi naučno viđenje razvoja američke vanjske politike, bez zamisli da se ona komentira na drugačiji način osim naučnog i bez elemenata prognostike, za kojim će eventualno pojedini čitalac tragati nakon čitanja teksta. Ključne riječi: američka vanjska politika, izolacionizam, intervencionizam, američki politički interes, Monroova doktrina, američka hemisfera, nacija, hladni rat.
Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011

Uvod Sjedinjene Američke Države, kao jedna od najutjecajnijih sila u svijetu, prošle su od svoga nastanka temeljit historijski, evolucijski razvoj u svim aspektima života, gdje vanjska politika, svakako, zauzima veoma značajno mjesto. Isto tako, možemo s povećanom preciznošću ustvrditi da je vanjskopolitički izraz SAD-a jako specifičan i različit, u koji je ugrađen
* Autor je predsjedavajući Općinskog vijeća Centar, Sarajevo. Na Fakultetu političkih nauka odbranio je magistarski rad “Geopolitika hladnog rata”.

KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG...

447

448
Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011

SLAVEN KOVAČEVIĆ

niz vlastitih empirijskih saznanja kombiniranih s onim iz drugih zemalja, prilagođen političkim, a posebno geopolitičkim interesima te zemlje. Taj empirijski niz sadržan je u hronologiji razvoja vanjskopolitičkog diskursa SAD-a, koji se tokom historije mijenjao i evolucijski prilagođavao zahtjevima svjetske političke scene, ali isto tako donosio vlastita američka uvjerenja ugrađena u političke stavove i interese te zemlje. Sjedinjene Američke Države – od izolacionizma do intervencionizma Nakon koloniziranja sjevernoameričkog kontinenta, na koji je svoje političke apetite iskazalo više zemalja – Velika Britanija, Francuska, Španija i Portugal – odupiranje lokalnog stanovništva kolonijalnoj potčinjenosti i želja za upravljanjem svojim resursima doveli su do stvaranja ideje među tamošnjim stanovništvom o formiranju vlastite države, odvojene od kolonijalnih matica. U tom pogledu formiran je Kongres, koji je 4. jula 1776. objavio Deklaraciju o nezavisnosti. Amerikanci pod zapovjedništvom Georgea Washingtona 1781. konačno pobjeđuju britansku vojsku, nakon čega se trinaest kolonija proglasilo Sjedinjenim Američkim Državama. Nešto kasnije, 1787. godine usvojen je prvi Ustav Sjedinjenih Američkih Država, dok je George Washington izabran za prvog predsjednika. Za vrijeme trećeg američkog predsjednika Thomasa Jeffersona (1801-1809) SAD je značajno povećao teritorij kupnjom Louisiane od Francuza 1803. godine, Florida je kupljena od Španaca, a aneksija Teksasa 1845. izazvala je rat s Meksikom (1845-1848), nakon čega SAD povećava teritorij Novim Meksikom i Kalifornijom, proširivši se do Tihog oceana. Monroova doktrina Proglašenjem nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država 1776. godine i donošenjem Ustava iz 1787. u kojem se kaže da je SAD federalna država sa saveznim državama članicama, koje obitavaju na izuzetno velikom geografskom području, američki narod odredio je svoje društveno-političko uređenje i zacrtao prve političke korake prilagođene tadašnjem vremenu. No, nakon stabiliziranja odnosa nametnutih dugogodišnjim ratnim okolnostima, SAD ulazi u fazu političkog planiranja vlastite budućnosti. Formiraju se prve političke stranke i donose se prvi značajniji politički dokumenti, kojim se nastoji stvoriti pravni okvir unutar države i utemeljiti novi odnosi, sa osnovnim ciljem postepene izgradnje SAD-a. Ipak, s

i 3. U promišljanju kako se suprotstaviti potencijalnim napadačima američkog teritorija. olako prihvatio bez većih protivljenja. SAD se ovim dokumentom izjasnio da neće imati namjere prema bilo kojoj zemlji ili teritoriju van svojih granica. Tom prilikom. Zabrana miješanja evropskih država u unutarnje stvari američkih država.. vrijeme u kojem se kreirala i nastojala provoditi Monroova doktrina nije sadržavalo sadašnje telekomunikacijske. Zabrana daljnje kolonizacije Amerike od evropskih država. Johna F. pa naposljetku i vojne resurse. Na isti način. Izjava da SAD neće intervenirati u poslove Evrope. koja je gajila politiku neutralnosti morskih prostranstava. Pojašnjenje ovih stavova Monroe pronalazi u prirodnom okruženju. 2. Velika Britanija. u kojem velika mora odnosno oceani štite teritorij SAD-a od neželjenih upada. Takav politički ambijent prvobitno je bio povoljan za SAD jer se izolacionizam u zemljama prema kojima su poruke Monroove doktrine upućene – Velikoj Britaniji i Francuskoj. tada još neistražene resurse. odašiljući poruke da će svako uplitanje u bilo koju od saveznih država ili u samog SAD-a biti smatrano aktom neprijateljstva na koji će biti odgovoreno. Naravno. te će biti prvi jasan politički stav koji će u svojim mandatima primjenjivati i drugi američki predsjednici. godine predstavio je Kongresu dokument koji govori o suverenosti SAD-a s jasnim političkim porukama da se neće tolerirati bilo kakva politika ili namjera koja dolazi izvana a da pritom uključuje američki teritorij. Monroova doktrina predstavlja također prvi značajniji sistematiziran politički pokušaj protiv intervencije stranih zemalja u unutarnje stvari jedne države. Calvina Coolidgea. uključujući Sjedinjene Američke KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. poput Theodora Roosevelta. Kennedyja i drugih. decembra 1823. 449 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . Prirodni faktor bio je dovoljan garant da se SAD okrene izolacionizmu. Dokument je u kasnijoj upotrebi dobio ime po svome tvorcu “Monroova doktrina”.druge strane. američki predsjednik James Monroe 2. Herberta Hoovera. kojima morska prostranstva ne pričinjavaju ozbiljnije prepreke.. vidjela je svoje šanse da kroz širenje ekonomskih potencijala i industrije zadrži dovoljan utjecaj na sve svoje kolonije. Izolacionizam je u to vrijeme bio poželjan politički ambijent u kojem će se voditi briga isključivo o izgradnji vlastite države. nastojeći kreirati politiku koja će biti vidna i osjetna prema svim aspiratorima na američki teritorij. kao izrazito atraktivan geografski prostor koji sadrži brojne. SAD je veoma privlačan različitim kolonijalnim i drugim silama. saobraćajne. Monroe je uputio poslanicu Kongresu u kojoj je istakao neophodnost poštovanja triju načela: 1.

P. Čak se Monroova doktrina smatrala u očima različitih američkih predsjednika kao sebičan pokušaj kontroliranja američke nacije. Njome se pokušavaju uspostaviti geopolitički odnosi američke hemisfere i evropskog kontinenta. čime se nesvjesno doveo u položaj u kojem ga nijedna svjetska kolonijalna sila nije smatrala ozbiljnom prijetnjom. Takav geopolitički ambijent pogodovao je ideji izolacionizma u SAD-u i nastojanju da se američki narod primarno okrene stvaranju i podizanju svoje države. trećem američkom predsjedniku. koji je u svom inauguralnom govoru iz 1801. društvenim uređenjem. Routledge. Tako je smatrao američki sekretar Robert Lansing u svome pojašnjenju predsjedniku Wilsonu osnove politike izolacionizma (Chomsky. Ó Tuathail kaže kako je takvo imaginarno geopolitičko viđenje svijeta okovano različitim međusobnim ambicijama Latinske Amerike. jer uvodi termin “američka hemisfera” koji se odnosi na sjevernoamerički kontinent. Ovaj politički iskaz. 2005: 35). u kojoj dominira ideja izolacionizma. Naravno. a koja zapravo otvara prva vrata američke vanjske politike. Vratimo se nakratko i Thomasu Jeffersonu. između ostalog. dao prve naznake američkog izolacionizma. gledao je na izolacionizam kao pokušaj očuvanja američke nacije ili kao svojevrstan manevar američkih vlasti da održe svoju naciju na jednom mjestu bez motiva da se ona dodatno homogenizira (Chomsky. ali ne stupajući u savezništva s bilo kim. definira ga kao posebnu hemisferu. pa čak i globalnim viđenjem svijeta (Tuathail. SAD nije imao razvijenu vojsku.450 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ Države. 2005: 35). s različitim javnim politikama. On. Dalby. političkim aspiracijama. Istovremeno. posebno mornaricu. Snaga ovoga iskaza ogleda se u sistemskoj nadgradnji koju je ponudio James Monroe u svojoj doktrini. prilikom inauguralnog govora kaže: Mir. prema bijeloj anglosaksonskoj Sjevernoj Americi koja želi biti izolirana od ostatka svijeta. odnosno zemalja koji je čine. trgovina i iskreno prijateljstvo sa svim nacijama. kao što su one zemlje koje će Bismarck ujediniti u snažnu Njemačku. 2006: 98). potrajat će skoro jedno stoljeće. jedan dio zemalja. čiji integritet je smatram incidentom kojim ona u to vrijeme nije došla do svoga kvalitetnog utvrđivanja. Ona ima i svoj geopolitički značaj. sve dok se američke snage nisu uključile u Prvi svjetski rat. kada se SAD opredjeljuje da ne ulazi u koalicijske sporazume s bilo kim. njenom unutarnjem ustrojstvu . omeđenu velikim morskim prostranstvima koja daju sigurnost teritorija na koji pravo polaže američka nacija. Takvo vrijeme obilježeno je intenzivnim previranjima o izgledu američke države.

političke i vojne resurse. skoro da i nije bilo. da bi se samostalno ili namjerno stvorila potreba planiranja političkih i geopolitičkih ambicija prema drugim regionima. Ustvari. javlja se periodično u tamošnjoj političkoj stvarnosti. Pitanja ropstva i njegovog ukidanja. No. Ovaj politički dokument poznat je pod nazivom “Rooseveltov dodatak” (Rossevelt’s Corollary). koji je svoju političku formalnopravnu osnovu stvorio dodajući dio teksta u originalnu Monroovu doktrinu. godine. Rooseveltova geopolitička ambicija Američki izolacionizam. do 1909.. 451 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . što ih je stavljalo u kategoriju zadovoljavajućih. SAD je bio zatvoren u svom političkom okruženju i posvećen svojim unutarnjim dešavanjima. suprotstavljene političke opcije federalnog sjevera i konfederalnog juga bili su preveliki balast u stvaranju američke vanjske politike. za kolonizatore sjevernoameričkog kontinenta bili su dovoljni. Do početka 1904. slobodno možemo primijetiti. brzi industrijski razvoj. pokrenuo je političke apetite SAD-a prema drugim područjima.. koje u to vrijeme. naprimjer energenti ili značajna rudna bogatstva. pa čak i pregolemi. koji je svoj mandat obnašao u periodu od 1901. Ova promjena u politici smatrana je potrebnom ako se želi izbjeći da evropske sile dolaze ka zapadnoj hemisferi u svrhu prikupljanja dugova. kada je Mackinder objavio svoju tezu o “središnjim tačkama” (“pivots”). ekonomske. 1898.i odnosu prema različitim strukturama stanovništva. možemo sagledati u aktivnostima američkog predsjednika Theodora Roosevelta u mandatu 1901-1909. dok su ona zapravo bila stvarni geopolitički motiv. okruženog značajnim prirodnim zaštitnim područjima. Prvi jasniji koraci koji sadrže vanjskopolitičke i geopolitičke elemente javljaju se s predsjednikom Theodorom Rooseveltom. SAD je uvidio da je za učešće u svjetskoj politici potrebno mnogo više političkog kapaciteta od onoga koji nudi izolacionizam. KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. prilagođen različitim razdobljima i političkim nastojanjima američkih predsjednika. prirodni resursi.. koja su okarakterizirana kao potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. posebno nakon okončanja građanskog rata. ili nakon američko-španskog rata oko koloniziranog područja Kube. barem privremeno. godine. kao fenomen političkog okrilja. izolacionizam kao politički stav imao je svoju osnovu u kreiranju ambijenta nedodirljivosti američkog teritorija. Nakon neugodnog poraza od Španije. Napuštanje ideje izolacionizma.. Odnosno. gdje se ne javlja potreba za artikuliranjem vanjskopolitičkih interesa u vremenima kada SAD nije još ni sagledao vlastite prirodne.

rezultirati intervencijom neke druge civilizirane nacije. Bilo koja zemlja čiji se ljudi znaju ponašati može računati na naše srdačno prijateljstvo. 2006: 22). što rezultiraju općim labavljenjem veza civiliziranog društva. Ako neka nacija pokazuje da zna kako se ponašati s dozom razuma. Dalby. Routledge. u konačnici može u Americi. . prilikom govora u američkom Kongresu. onda se ona ne treba bojati smetnji iz SAD-a. uređene i prosperitetne. kako ih zove O’ Tuathail. američki admiral Mahan je tvrdio da “put do nacionalne moći leži u konvencionalnom i pomorskom ekspanzionizmu” (Tuathail. Roosevelt. jasna je politička poruka o postepenom odustajanju SAD-a od politike izolacionizma i prelazak na jasnu politiku intervencionizma. Nakon skoro jednog stoljeća oblikovanja javnih politika na osnovu Monroove doktrine. u kojima je SAD dodatno bio suočen s unutarnjim previranjima i istovremenim težnjama za izgradnjom države. dok su odbrambeni interesi SAD-a na apsurdan način zahtijevali da Karibi budu predstavljeni i zadržani kao “američko jezero”. pojedini američki generali sagledavaju kontekst svjetske sile kroz njeno osvajanje morskih prostranstava bez namjere da se cijele države okupiraju. Hronična nepravda ili impotencije. Jedan od imperijalista. iako SAD sebe predstavlja kao antikolonijalnu silu. bez ikakve namjere da se poslužimo deskripcijom kao pomoćnim sredstvom. efikasnosti i pristojnosti u društvenim i politi­ čkim pitanjima. bez većih geopolitičkih težnji i aktivnosti. temeljno razmišljanje političke elite u SAD-u bilo je protkano strahom da će evropske zemlje doći u drugu hemisferu kao ozbiljni kreditori. kao i bilo gdje drugdje. Ova perspektiva bila je posebno nepoželjna u to vrijeme kada je SAD imao veoma poduzetne planove da punom parom krene naprijed s izgradnjom kanala u Panami. ali da će ostati tamo kao okupatorske sile. ako se drži reda i plaća svoje obaveze. pa čak ima i zakonske odredbe koje to definiraju. U svome obraćanju Kongresu. stabilne. iako nevoljno. Američka definicija kolonijalizma sadržavala je elemente o potpunoj okupaciji pojedine zemlje. obrazlažući potrebu da se Monroova doktrina upotpuni.452 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ Zapravo. Roosveltova inicijativa predstavljala je jasan znak da je SAD izrastao u određeni potencijal koji će tražiti svoje mjesto u sveukupnim svjetskim političkim tokovima. između ostalog. dok istovremeno na zapadnoj hemisferi i pored privrženosti Sjedinjenih Država prema Monroovoj doktrini može osnažiti Sjedinjene Države da. kaže: Sve što ova zemlja želi vidjeti to su dobre susjedne zemlje. ali ipak u određenim flagrantnim slučajevima takve nepravde ili impotencije postanu međunarodne policijske snage. Kako to dodatno pojašnjava O’ Tuathail. Ovaj dio Rooseveltove izjave.

već prelazak s jednog vida međunarodnog djelovanja na drugi u SAD-u se dešava na spontan. Routledge. posebno s aspekta tretiranja vanjskog svijeta i širenja američkog utjecaja kroz formiranje političkih interesa u SAD-u i izvan SAD-a. Također. ali uzrokovan način. Woodrow Wilsonova internacionalizacija političke svjetske scene Govoriti o američkoj vanjskoj politici za vrijeme mandata 28. prilikom ulaska u Prvi svjetski rat 1917. Vratimo se. 2008: 28. a nešto kasnije na isti način u Drugom svjetskom ratu po drugi put. Dakle. prelazak iz 19.Paralelno s takvim vjerovanjem. godine. 453 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . predsjednika SAD-a Thomasa Woodrowa Wilsona možda na prvi pogled i ne pobuđuje bilo kakvo intelektualno uzbuđenje ili nagon za analitičkim istraživanjem. narodi i rase nalaze u međusobnoj konstantnoj borbi za opstanak i samo najsposobniji i najagresivniji mogu preživjeti” (Tuathail. kad je Amerikom upravljao dvojac McKinley-Roosevelt. kako kaže Vestad. koji je nakon proaktivnog mandata Theodora Roosevelta ponovo došao u smirenje i povratak u izolacionizam. u 20. preformulira cjelokupan tok svjetske historije. Amerika postaje imperijalistička sila.. što promatranje i pokušaj poimanja ovog fenomena predstavlja kao nezaobilazni element u sagledavanju onog američkog političkog bića značajnog za geopolitička kretanja koja nastojimo naučno promatrati. Wilson se tokom svoga drugoga mandata suočio s globalnim svjetskim kretanjima na kraju Prvoga svjetskog rata. Dalby. međutim. kako je to slučaj s promatranjem onoga što je ostavio iza sebe Theodore Roosevelt. povratak SAD-a ideji ranije konzumiranog KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. prisutna je i danas. stoljeće. potčinjen njenom akumuliranom ekonomskom i vojnom moći. koja su natjerala SAD da se aktivno uključi u njegovu završnicu i na taj način prvi put. pojasniti politički aktivitet Wilsona.. Ipak. Takvu će ulogu SAD obznaniti nešto kasnije. već SAD traži vodeće mjesto s namjerom da se predstavi zaštitnikom demokracija i faktorom uravnoteženja kapitalističkog svjetskog poretka. Woodrowu Wilsonu i historijskom trenutku za vrijeme njegovog mandata. ima značaj u širem kontekstu argumentiranja različitosti planiranja i provođenja javnih politika koje definiraju predstavnici Republikanske i Demokratske stranke. obilježen je “spremnošću američke federalne vlade da preuzme odgovornost za narode pod njenom vlašću preko okeana” (Vestad. Theodor Roosevelt podržava i Darwinovu društvenu ideologiju koja kaže da se sve “države. Ovakav prijelaz nije se desio slučajno. pod vodstvom Woodrowa Wilsona. 29). Ta suštinska različitost. kojoj se mjesto u međunarodnim odnosima ne nudi kao mjesto među velikim silama. 2006: 22). Osim toga.

Wilson se postavlja kao promatrač i neutralna strana u Prvom svjetskom ratu. jer su se dešavala na teritorijima evropskog kontinenta. Kao drugo. jer je njegov fokus bio usmjeren na unapređenje uvjeta života u samim Sjedinjeni Američkim Državama. dok se s druge strane SAD razvijao. Sjedinjene Američke Države nisu imale vlastiti interes. Zbog toga. ostati geopolitička opsesija SAD-a. Konstelacija odnosa u Evropi predstavljena je odjekom Berlinskog kongresa iz 1878. radi rasterećivanja određenih ratišta.. čime će se na formalan način isprovocirati reakcija SAD-a. Wilson nema toliko izražen proaktivan vanjskopolitički aktivitet. onoga trena kada se ratni stratezi u Evropi. U isto vrijeme. kao zaostavština odnosa nakon pada Otomanskog carstva. za koji nije postojao geopolitički interes Amerike. primarno vezanim za vlastiti ekonomski razvoj. S druge strane. juna 1914. kupovinu Djevičanskih otoka od Danske te vojne intervencije u Meksiku i Nikaragvi. jer se ratni vihor na evropskom tlu jednostavno nije ticao Amerike. formalno započetog atentatom na austrougarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda 28. a koji su ustvari bili prethodnica Prvog svjetskog rata. držao neutralnosti iako su rat i pitanje nacionalne sigurnosti poslužili kao izgovor za okupaciju Haitija. opredjeljuju proširiti priču na druge kontinente. Neriješena politička pitanja. iz kojeg će naravno proizaći i njegova politička i vojna moć. kojim je na miran način. Nakon Rooseveltove prve aktivne uloge SAD-a na svjetskoj političkoj sceni prilikom nastojanja ovladavanja sjeverom južnoameričkog kontinenta. u Sarajevu. što će.454 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ izolacionizma vraća također i određeni smiraj u vanjskopolitički angažman te zemlje. učinjena teritorijalna prekompozicija evropskih zemalja. Kao prvo. u kojem se Evropa po ko zna koji put samouništavala. ponajviše na ekonomskom planu. skoro idiličan ambijent za Ameriku. sva evropska previranja nisu previše brinula SAD. prirodno. Wilson se. Evropa se suočava s previranjima u kojima na temeljima tada već poznatih ideja geopolitike započinje nova glad za teritorijima i njihovim osvajanjem. pak. No. U takvom ambijentu. primarno u interesantnom južnoameričkom susjedstvu. Takav. Wilson je odbio pozive da američku vojsku ozbiljnije pripremi . pokrenula su Balkanske ratove 1912/1913. vidjet ćemo kasnije. povratak izolacionizmu pod vodstvom Wilsona ima svoje racionalno političko rješenje. posljedica je ovih neriješenih evropskih međusobnih odnosa vodećih sila. Inicijacija Prvog svjetskog rata. SAD je bio zadovoljan onim što se dešava u njegovoj okolini. bez upotrebe vojne sile. pa su se na logičan način vratile svojim unutarnjim pitanjima. bio je jako poželjan i u cijelosti prihvatljiv za Amerikance. takav idiličan period morao je doći do svoga kraja.

Wilson je držao da SAD ima moralnu dužnost stari poredak temeljen na tajnoj diplomaciji velikih sila zamijeniti transparentnim sistemom temeljenim na ravnopravnim državama. Američka javnost je na to reagirala izljevima šovinističke histerije. godine nastojali iskoristiti republikanci i njihov kandidat Charles Evans Hughes. odnosno Prvi svjetski rat učinilo “ratom koji će prekinuti sve ratove”. odnosno određena histerija i reakcija prema svemu što ima njemačko obilježje. Euforičan odjek u američkoj javnosti. držeći da bi same pripreme mogle isprovocirati nepotrebni rat. antipatija prema Njemačkoj rasla je u američkoj javnosti dijelom i zbog neograničenog podmorničkog rata te potapanja putničkog broda RMS Lusitania gdje je poginuo veliki broj američkih državljana. stavljen pred gotov čin te je 1. novembra 1918.. Opisavši rat kao podrivanje temelja zapadne civilizacije. prilikom potpisivanja okončanja rata između Sila Antante i Njemačke kazao da bi okončanje Prvog svjetskog rata zapravo trebalo predstavljati kraj svih ratova (Kissinger. Wilson je. Ovaj dokument je razrušena Evropa dočekala kao spasonosan. a u novije vrijeme i prema svemu što ima obilježje terorizma). To su na predsjedničkim izborima 1916. zatražio objavu rata Centralnim silama. suočen s otvorenim neprijateljstvom Njemačke. 455 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . S druge strane. Wilsonova administracija je tome dala svoj doprinos zakonima koji su ograničili slobodu izražavanja te stvaranjem Komiteta za javne informacije – prvim federalnim tijelom organiziranim u svrhu propagande. a Wilsona. a u američkoj štampi se uskoro pojavio Zimmermannov telegram u kojem Njemačka nudi Meksiku savez i povrat teritorija izgubljenih u meksičko-američkom ratu kao nagradu za objavu rata SAD-u. ispočetka usmjerene prema njemačkim imigrantima i njihovim potomcima. Time bi se spriječili svi budući ratovi. njegovog tvorca. u kojem je prvi put spomenuto pravo naroda na samoodređenje. pa prema svemu što ima obilježje Vijetnama. koji je 11. svoje stavove iznio u programu zvanom “Četrnaest tačaka”. odnosno modeliranim prema američkoj demokraciji. Wilson je početkom 1918. a zatim i prema socijalistima i pacifistima. Slične ideje dao je britanski premijer David Lloyde George.za sukob. kao svojevrsnog spasioca i KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. Međutim. Wilson je prije toga uspio od Nijemaca ishoditi prekid neograničenog podmorničkog rata te tako sebi omogućiti tijesnu izbornu pobjedu. aprila 1917. Početkom sljedeće godine Njemačka je ponovno proglasila neograničeni podmornički rat. odnosno kao plod “despotskih” režima Starog svijeta. bit će pojava koja će se ciklično pojavljivati u Americi.. 1994: 218). samo u različitim kontekstima prema različitim osobama i društvenim grupama (na isti način američka javnost će se odnositi prema svemu što je komunističko.

. govori o eventualnom učešću SAD-a u novoj svjetskoj političkoj organizaciji (Kissinger. Promovirajući interese SAD-a. koristeći se modelom Monroove doktrine. imala je zadaću trajno očuvati svjetski mir. a svoju pravnu osnovu imala je u Paktu od 26 članova donesenom na mirovnoj konferenciji 28. nastojeći je oživjeti. Međutim. određivale novi poredak prema vlastitim interesima i političkim aspiracijama. Liga naroda. nešto je novo što se pojavilo na evropskim prostorima. kao i ranije. Isto tako. institucije koja bi u budućnosti morala garantirati svjetski mir. do 21. Mirovna konferencija održana je od 18. Wilson kao osnovu za svoje ideje uzima Monroovu doktrinu izolacionizma. Najvažnije sjednice ove konferencije održavane su u Versajskom dvorcu. u Parizu.. koja je bila šturo informirana o američkim političkim ciljevima. što ga stavlja u ravan prvog zvaničnog izlaska SAD-a iz okvira teritorijalnog izolacionizma i aktivnog učešća u međunarodnoj političkoj sceni. koje nastoji ugraditi u dokumente globalnog karaktera unutar Lige naroda. da sve nacije jednoglasno prihvate doktrinu predsjednika Monroea kao doktrinu svijeta: nijedna nacija neće tražiti proširenje svoje vladavine nad nekom drugom nacijom ili narodom. pa je u njima Woodrow Wilson slavljen kao heroj. Važno je kazati da je Wilson prvi američki predsjednik koji je doputovao u Evropu kako bi učestvovao u pripremanju Versajskog mirovnog sporazuma iz 1919. kao proizvod Versajske mirovne konferencije. da sve nacije ovim putem izbjegavaju formiranje saveza koje ih mogu dovesti u utrku političke nadmoći. koji je zatim unesen u mirovne ugovore zaključene 1919/1920. Na jedan iznenađujući način. ali koja istovremeno predstavlja prvo okupljanje zemalja u jedinstvenu organizaciju s ciljem koordiniranja svjetskih političkih procesa. na način da su sile pobjednice. Wilson.456 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ kreatora novog svjetskog poretka. kako se u literaturi tretira njegov politički opus posvećen uspostavljanju trajnog svjetskog mira. svjetskoj javnosti. na zaprepaštenje ostatka svijeta. Wilsonov idealizam.. Posebno oduševljenje dijelile su zemlje koje su novostvorene na temelju ideja iz “Četrnaest tačaka”. pa je po tome dobila i svoj naziv Versajska mirovna konferencija. do te mjere da su u nekim istočnoevropskim zemljama gradovima i ulicama davana imena ovog američkog predsjednika. kako je to uostalom uobičajena praksa nakon ratova. aprila 1919. januara 1919. čije velike zemlje odnosno političke i vojne sile u to vrijeme nisu imale dovoljno informacija o političkim interesima i namjerama SAD-a. godine. januara 1920. 1994: 224): Predlažem ovdje. . ali ovaj put na svjetskoj političkoj sceni. Konačni autorski rad Wilson je ponudio u ideji osnivanja Lige naroda. Liga naroda predstavlja novo geopolitičko pregrupiranje svijeta.

ali ipak ne možemo se oteti utisku da je bilo teško već tada povjerovati da je tako nešto moguće. koji je sa saveznicama pripremao plan napada na Njemačku i konačno svrgavanje Hitlerove vlasti. Tome je svakako pogodovao aktualni svjetski trenutak. nepobitno prije snaga SSSR-a. za nas. okončanje Drugog svjetskog rata predstavljalo je politički moment kada je trebalo uspostaviti novi svjetski poredak s jasno definiranom vodećom ulogom SAD-a u tom pogledu. Trumanova doktrina – početak američkog intervencionizma Hronološki slijed historijskih događaja koji su SAD dovodili do prekretnica u formiranju vlastitih političkih stavova iz kojih je proizlazila unutarnja politička stvarnost. s druge strane. Truman se suočio s problemima koje je nosilo okončanje Drugog svjetskog rata. Wilsonove razloge za povratak Monroovoj doktrini možemo logički dovesti u ravan potrebe za samoizolacionizmom. američki predsjednik Harry S.. Kao drugi cilj. od kojih je prvobitni svakako bio ulazak u Njemačku i osvajanje Berlina. aprila 1945. ovoga puta doziranim i primijenjenim istovjetno i na druge učesnike političkog života na svjetskoj sceni. kada je nakon Prvog svjetskog rata Evropa ostala razrušena. pa čak i političke moći zasnovane na idejama balansa moći koja je bila pregažena vremenom i stvarno politički neprovediva. No. bilo je važno da se poslije savezničkih pregovora i dogovora iz Teherana i Jalte.. poznatog pod nazivom “Dan D”. Sjedinjene Američke Države su bila veoma zabrinute zbog ubrzanog širenja ideja komunizma koje su nalazile plodno tlo u pojedinim evropskim zemljama. Za SAD. s jedne. Preuzevši 12. kada su začete ideje o potrebi KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. Zato je američka vlast odredila prioritete. ako ne i samu lidersku poziciju.Možda politički shvatljivo. koji je preminuo tri mjeseca nakon preuzimanja novog četverogodišnjeg mandata. Zamislimo samo kakvo je iznenađenje ovom izjavom iskazala meksička vlada kada je čula od SAD-a ponudu da se vrati idejama izolacionizma nakon što je u američko-meksičkom ratu zauzela jednu trećinu tadašnje meksičke teritorije. 457 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . godine mandat od predsjednika Franklina Delanoa Roosevelta. a pritom zauzimanje strateških pozicija u Francuskoj. svakako treba sadržavati politički stav koji je iskazao 33. Paralelno s pripremanjem akcije iskrcavanja na Normandiju. kao i vanjskopolitički ciljevi. Belgiji i Njemačkoj na putu svojih snaga prema Berlinu. Truman. ovdje važnost ima moment ulaska SAD-a na svjetsku političku scenu i njegova namjera da u tom pogledu zauzme vodeće mjesto. ekonomske moći mnogo manje nego što je to SAD.

u kojem je živote izgubilo oko 30. . kao što su to kapitulacija Trećeg Reicha. vlast u SAD-u vraća se u republikanske okvire pobjedom Dwighta Eisenhowera. Truman je imao i naredbe za prvo korištenje atomskog naoružanja. atomsko bombardiranje japanskih gradova Hirošime i Nagasakija. pritom oslobodivši ogromne teritorije Evrope. kapitulacija Japana. godine.000 američkih vojnika. septembra 1945.458 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ preustroja svjetskog poretka na novim osnovama. njegov mandat je bio jedan od najizloženijih turbulentnim vremenima u američkoj historiji. u kojima su u najvećem dijelu dogovarane ratne operacije i koordinacija istočnog i zapadnog fronta. pored kurioziteta koji su vezani za Trumana. Imati mogućnost okončanja Drugog svjetskog rata. početak hladnog rata. ali i zauzimanje veoma važnih političkih pozicija za nove razgovore o uređenju svjetskog poretka. formiranje Trumanove doktrine o zaustavljanju širenja komunizma. bile su ustvari njegova zvijezda vodilja u takvim razgovorima u kojima su postojala dva paralelna kolosijeka: 1. Nakon Korejskog rata. pa je to nakon kapitulacije Njemačke 9. na način da je američka vojska prošla cjelokupan put od Francuske do njemačkog grada Berlina. predstavljale su istovremeno demonstriranje izrazite vojne sile SAD-a. Formiranje novog tijela nakon Lige naroda koje bi preuzelo koordinacijsku ulogu na globalnom planu – nastanak Ujedinjenih nacija. Harry Truman je stavljen u veoma delikatan položaj da sa istim sagovornicima razgovara o budućnosti svijeta nakon Drugog svjetskog rata. No. predsjedničkog kandidata koji je 1948. a s tim i utjecaj zemalja saveznica u određenim zemljama. 2. Nakon niza susreta koje je Trumanov prethodnik Franklin Roosevelt imao sa Churchillom i Staljinom. Marshallov plan o obnovi Evrope. maja iste godine bilo formalno okončanje Drugoga svjetskog rata. Ove hrabre odluke. osnivanje Ujedinjenih naroda. Predsjednik Truman suočava se s brojnim izazovima na vanjskopolitičkom planu. godine na opće iznenađenje američke javnosti pobijedio na izborima. zasigurno je osiguralo SAD-u poziciju respektabilne i tada cijenjene političke i vojne sile. odobrivši bombardiranje japanskih gradova Hirošime i Nagasakija. kraj Drugog svjetskog rata. Pritom. stvaranje NATO-a i Korejski rat. zasnovane na Wilsonovom idealizmu i internacionalizmu. Trumanove namjere. Podjela zona odgovornosti u Njemačkoj na nekoliko okupacionih zona. koje su preokrenule cjelokupan historijski tok čovječanstva. osiguraju kvalitetne pozicije koje će to omogućiti. Takve vojne akcije bile su povod kapitulaciji Japana 2.

Trumanova doktrina predstavlja govor Harryja Trumana pred američkim Kongresom koji sadrži američki vanjskopolitički plan o zaustavljanju širenja komunizma na zapad. pod nazivom Ujedinjene nacije. što je prihvaćeno kao potreba SSSR-a za globalnom dominacijom. 24. koji su imali većinu u Kongresu. predstavlja KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. SAD započinje eru formiranja američkog političkih interesa. dajući istovremeno Turskoj i Grčkoj vojnu i ekonomsku pomoć. godine. jer se u njoj napušta u cijelosti ideja izolacionizma i SAD formalno prelazi na doktrine intervencionizma. u njihovim unutarnjim previranjima nakon Drugog svjetskog rata.. u San Francisku. 1994: 453). Potpisivanjem Povelje Organizacije Ujedinjenih nacija. 459 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . te je uključio bivšu prvu damu Eleanor Roosevelt u delegaciju na prvoj Generalnoj skupštini UN-a da bi zadovoljio javnu želju za mirom nakon Drugog svjetskog rata. koje će u većoj ili manjoj mjeri biti prisutne u svim značajnijim američkim vanjskopolitičkim planovima. predsjednik Truman je iznio doktrinu 12. ta organizacija je formalno započela s radom. oktobra 1945. Truman je snažno podržavao stvaranje nove svjetske međunarodne organizacije. Početak primjene ideja Trumanove doktrine. a posebno geopolitičkoj terminologiji.. Zašto je ova doktrina važna? Za pojašnjavanje uzroka nastanka hladnog rata i aktivnog američkog vanjskopolitičkog angažmana ova doktrina ima dvojaki karakter. marta 1947. Ovu doktrinu Truman je propagirao kao “politiku podrške Sjedinjenih Američkih Država svim slobodnim narodima koji se odupiru pokušajima podređivanja naoružanim manjinama ili vanjskim pritiscima” (Kissinger. te komunističkim prodiranjem u Grčku i Tursku. što je dogovoreno na Potsdamskoj konferenciji. Dajući direktnu vojnu i ekonomsku pomoć Grčkoj i Turskoj. Trumanova doktrina prvi je pravni oslonac za nastanak organiziranog niza aktivnosti SAD-a usmjerenih prvobitno na zaustavljanje komunizma i njegovo širenje na zapad. kada obje zemlje nisu još izabrale svoje vlastito društveno uređenje.Kao vilsonijanski internacionalist. a u konačnici i za američko trajno vojno i političko prisustvo u raznim svjetskim regionima. Suočen s komunističkim napuštanjem demokracije. Zbog toga predsjednik Truman iznosi svoju doktrinu o ograničavanju utjecaja komunizma. koja je objavljena pod nazivom Trumanova doktrina. Truman i njegovi suradnici za vanjske poslove ubrzo su shvatili da Sovjetski savez nema jednake interese kao i SAD. dakle. Dobivši podršku republikanaca. vanjskopolitičkoj. Kao drugo. termina koji se svakako ustalio u današnjoj političkoj. Prvo.

može se okarakterizirati kao izrazito proaktivna i intenzivna. Američka vanjska politika tokom hladnog rata Američka vanjska politika tokom globalnog svjetskog sukoba svim sredstvima osim vojnim između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a. pod nazivom hladni rat. te prelazak na intervencionizam pod krinkom političkog boja protiv širenja komunizma. u proizvoljnoj i tendencioznoj interpretaciji rukovodstva SSSR-a. Ovaj politički ambijent. svojim opijatskim svojstvima prijetio je da uđe u veliki broj zemalja širom svijeta. Amerika nastoji ući u evropske zemlje. potrajat će u narednim decenijama i obilježiti kontinuirano nastojanje SAD-a da suzbije i konačno pobijedi ideologiju komunizma. propisane u Monroovoj doktrini. zasnovan na komunističkim idejama. iz ugla SAD-a predstavljao je takav vid prijetnje kojem se trebalo odlučno suprotstaviti. nastao u sredinom 20. Strah od širenja novog koncepta društvenog uređenja. državni sekretar Marshall izlazi s planom obnove Evrope koji će u historiji ostati zabilježen pod njegovim imenom kao Marshallov plan. SAD hoće ući u Evropu sa svojim političkim i ekonomskim interesima kako bi stvorio političko-ekonomski sistem kompatibilan sebi. koje su nudili Karl Marx i Friedrich Engles u svome Manifestu komunističke partije. za SAD je predstavljao globalnu prijetnju američkim interesima. Paralelno s time. Novi svjetski trend. dok bi politički ove zemlje trebalo usmjeriti ka liberalno-demokratskim idejama parlamentarnih demokracija. zasnovanog na besklasnom društvu u kojem su sredstva za proizvodnju u rukama radničke klase. osim one potrebne za svrgavanje različitih sistema.460 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ konačni historijski preokret sa politike izolacionizma. Prilagođavanje ili stvaranje kompatibilnog ekonomskom sistema zahtijevalo je određena ulaganja. preciznije krajem 1940-ih. bez upotrebe bilo kojeg oblika sile. stoljeća. značajnim članovima američke administracije. Zajedno sa Georgom Kennanom i Williamom Claytonom. u smislu njihovog dovođenja u viši nivo u kojem je moguće izgrađivati zemlje ali paralelno s time ustanovljavati nove političke poretke i zasnivati nove ekonomske kompatibilne sisteme. podudaran s vlastitim ekonomskim sistemom. kao globalnu svjetsku prijetnju tekovinama liberalno-demokratskog sistema. Plan obnove . pa stoga američka administracija odnosno predsjednik Truman nalaže državnom sekretaru Georgeu Marshallu da osmisli plan ekonomske pomoći evropskim zemljama. devastirane strahotama Drugog svjetskog rata i putem planirane pomoći utjecati na uspostavljanje društvenog uređenja i vlasti koji će biti okrenuti SAD-u kao partneru.

teško je ne biti predmet zavisti i ljutnje. posebno na njegovoj teoriji Rimlanda. Da biste to učinili. možda ponajbolje oslikava iskaz Georga Kennana. SSSR je ovaj plan ocijenio kao ideju da se u razrušenim evropskim zemljama uvede drugačije uređenje od onog za njih jedinog pravilnog – komunističkog uređenja. ministar vanjskih poslova. nakon nekoliko mjeseci pregovora kojima je u ime SSSR-a prisustvovao Vjačeslav Molotov. Iste godine. ali samo 6. 1992: 5): Danas imamo oko 50 posto svjetskog bogatstva. i zadržati ga u samom SSSR-u.. Ovaj iskaz. mi ćemo se morati suočiti sa svim sentimentalnostima i dnevnim snovima. Spykmanov Rimland (Mackinderov “Unutarnji ili marginalni polumjesec”) podijeljen je u tri dijela: evropske obale.. ovladati ovim geopolitičkim tačkama.napravljen je na sastanku između država sudionica plana 12. arapska pustinja – bliskoistočne zemlje. jula 1947. koja na osnovama Mackinderove ideje Heartlanda govori sljedeće: Ko kontrolira Rimland. Amerikanci će započeti promišljanje na geopolitičkim osnovama Nicholasa Spykmana. Sovjeti odbacuju plan smatrajući ga štetnim za komunistički poredak.. sa samo jednim ciljem iz Trumanove doktrine – zaustaviti prodor komunizma na zapad.. Odnosno. vlada Euroazijom. Štaviše. te našu pažnju koncentrirati svugdje gdje se pokažu naši neposredni nacionalni ciljevi. rasprostranjenim okolo granica tadašnjeg SSSR-a. Naš stvarni zadatak u narednom periodu pretpostavlja obrazac odnosa koji će nam omogućiti da održimo ovu poziciju. godine. i azijsku zemlju monsuna. Razrađujući ovu misao. koji kaže (Chomsky. Spykman govori o Containmentu. Tokom hladnog rata SAD će nastojati. Onaj ko vlada Euroazijom kontrolira sudbinu svijeta. koristeći se svim raspoloživim sredstvima. no samo ako bi oni napravili političke reforme i prihvatili neke vanjske kontrole.. zapisan pod kodnim imenom PPS 23 (Policy Planning Study 23). Kao temelj svoga vanjskopolitičkog djelovanja. odnosno u sve druge zemlje. američko vanjskopolitičko djelovanje tokom hladnog rata bilo je podređeno političkim interesima usmjerenim na zaustavljanje KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG.. većinom uspješno. Marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoći i Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima. u kojima SAD vidi svoje važne geostrateške tačke u koje treba što prije ući. 461 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . U ovoj situaciji.3 posto stanovništva.. Kako je izgledalo promišljanje američke administracije u vremenima početka Marshallovog plana. dio je intelektualnog okvira koji će Amerikanci iskoristiti za oblikovanje svojih politika prema inostranstvu.. označenim kao strateškim političkim interesom Amerike. odnosno prstenu koji se nalazi na tačnim pozicijama Rimlanda.

čijim krajem se uzima nekoliko vremenskih odrednica. formiraju se nove zemlje. koje zapravo nemaju važnost u kontekstu ambijenta koji je ostao nakon hladnog rata. Prvi se odnosi na politički ambijent u svijetu nakon završetka hladnog rata. Obje će imati malo dodirnih tačaka. Jedinstvena determinanta američke vanjske politike. Amerikanci u tom pogledu potpomažu nastojanja istočnoevropskih zemalja da započnu tranzicijske procese te. decembra 1989. Američka vanjska politika nakon hladnog rata Američku vanjsku politiku nakon okončanja hladnog rata. s opredjeljenjem da se odreknu komunističkih ideja. na način da se to spriječi putem kontroliranog ulaska u označene regione Rimlanda.. Drugi važan element se odnosi na to da u američkoj vanjskoj politici dolazi do snažnog zaokreta. uvodi novi angažman u vanjskoj politici. osim historijske faktografije. osim onih u kojima se iskazuje nastojanje da SAD ostane vodeća politička i vojna sila u svijetu.462 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ prodora komunističkih ideja u druge zemlje. izaberu svoju demokratsku vlast. SSSR se raspada. u kojem će se pojaviti i vidne razlike u viđenjima koje propagiraju dvije političke opcije u SAD-u – demokratska i republikanska. kao zemlju koja joj ne predstavlja direktnu prijetnju. koji će ostati i poslije njega. početkom 1990-ih. te se američka vanjska politika počinje mijenjati. bila je u funkciji suprotstavljanja SSSR-u i komunističkim idejama putem osmišljenog geopolitičkog plana aktivnosti ovladavanja određenim prostorima i uspostavljanja američkih interesa u njima. George Bush stariji. SAD vidno ocjenjuje SSSR i tadašnju Rusiju. ili je kraj hladnog rata označen padom Berlinskog zida 1991. Politički ambijent u kojem dominira odustajanje jednog broja zemalja nekadašnjeg Istočnog bloka od ideja komunizma. . kako bi se na taj način ovladalo zamišljenim prostorima u provođenju plana Containmenta. putem iskazivanja političke volje za prolaskom tranzicijskog procesa ka liberalnoj demokraciji i tržišnoj privredi. posebice naftu. priređenim 3. nema širi značaj. potrebno je povezati s nekoliko bitnih elemenata. u svome mandatu 1988-1992. a odnosi se na novo ocrtavanje geopolitičkih tačaka na svjetskoj mapi u kojima dominira nastojanje ovladavanja zemljama koje posjeduju interesantne energetske resurse. koje proglašavaju svoju nezavisnost. u kojoj se također dešavaju tranzicijski procesi pod vodstvom Borisa Jeljcina. Završava li se hladni rat potpisivanjem sporazuma Bush – Gorbačov. ima mnogo veći i širi značaj. u okviru pluralnog sistema. godine. zaključimo. godine na Malti.

nastojeći unutar vlastitih državnih resursa stvoriti ambijent za povećan rast proizvodnje. s vidnim vjerskim elementom u svakom aspektu. uz puno uvažavanje svih međunarodnih organizacija. zaposlenosti. socijalno osiguranje i zdravstvenu zaštitu. kako Containment doživljava svoje pomjeranje u centru. koje zavise od toga čiji je predsjednički kandidat dobio povjerenje građana za obnašanje predsjedničkog mandata. SAD je izvršio rekonfiguraciju svojih vanjskopolitičkih interesa redefinirajući Spykmanov Containment na način da svoje geostrateške tačke određuju prema interesantnosti prirodnih resursa prema kojima streme. povremeno zanemarujući međunarodne organizacije. u KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. posebno onaj oslonjen na vjerska pitanja. Za vrijeme mandata Georgea Busha.. dajući punu slobodu svim građanima. Demokrati su opredijeljeni više prema unutra i prema samom SAD-u. u periodima kada su republikanci u Bijeloj kući. 463 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . Kada sagledamo ukupno vanjskopolitičko djelovanje SAD-a nakon hladnoga rata. pa svoj vanjskopolitički angažman okreću traženjima načina da na najpovoljniji način uđu u interesantne zone i zemlje te iz njih pokušaju ostvariti i preusmjeriti vrijedne prirodne resurse. U svome djelovanju. demokrati djeluju kao vilsonijanci. Republikanci su u svome djelovanju većinom okrenuti prema vani i vanjskopolitičkom angažmanu. možemo s povećanom preciznošću ustvrditi da postoje vidne razlike u njegovom provođenju. ponajviše naftu. starijeg i mlađeg. Voljni su davati različite vidove poticaja širem krugu privatnih poduzetnika kako bi američka ekonomija bila u stalnom jačanju i rastu. posebno udruženjima građana čiji rad se kosi s republikanskim vjerskim uvjerenjima. Ekonomski sistem SAD-a u najvećoj mjeri pretpostavljaju idejama Johna Maynarda Keynesa. bolje i kvalitetnije obrazovanje. etničkim grupama i različitim udruženjima građana. Na vanjskom planu. u toku 12 godina.. koja smatraju privatnom stvari. To znači. Oni smatraju kako su američki prirodni resursi ograničeni i vrjedniji od onih koji se mogu pronaći širom planete u drugim zemljama. koje ponekad smatraju smetnjom u provođenju političkih interesa SAD-a. djelujući mirotvorno. Nisu voljni davati previše sloboda različitim etničkim skupinama.samo što obje političke opcije nude različite načine dolaska u takvu poziciju i njeno kasnije realiziranje. koji govori o doziranom učešću države u ekonomskom sistemu kada dođe do ekonomskih debalansa. ka Perzijskom zaljevu. koji se s euroazijskog područja pomjera južno prema dolje. republikanci su izrazito konzervativni. U svojim nastojanjima ne ispoljavaju vanjski konzervatizam. Na vanjskopolitičkom planu primjetno djeluju geopolitički i planski. tražeći modalitete za institucionalno djelovanje.

s najmanjom stopom nezaposlenosti. vladavina demokrata Billa Clintona od 1992. kroz odlučnu vojnu akciju NATO-a. smatrajući sebe liderom takve borbe. Takva vanjska politika veoma je lična. godine. koji se dešava u dva navrata – 1991.464 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ kojem oba Busha pronalaze primarni politički pa. iza kojeg nakon izbornih . iznoseći oko 0. Podsjetimo se kako je pod predsjednikovanjem Billa Clintona učinjen najveći napor u zaustavljanju rata na prostorima Balkana.7 eura za jedan dolar. dolarom koji je bio mnogo slabiji od eura. Postoje razmišljanja kako su takve nerealne berzanske špekulacije s cijenama nafte stvorile temelj za razvoj šire recesije. Za provođenje takvih interesa republikanska administracija ne uvažava mišljenje Ujedinjenih nacija ako je ono suprotno američkim interesima. Barel nafte je u julu 2008. američka ekonomija bila je stabilna. kroz berzanske špekulacije bez realnog osnova. Isto tako. Terorizam kao nova prijetnja pogodan je za formiranje trajnog američkog vanjskopolitičkog djelovanja pod nazivom “rat protiv terorizma” koji osmišljava mlađi Bush 2001. obilježen je početkom recesije. odbijanjem sporazuma iz Kyota i odbacivanjem nadležnosti Međunarodnog tribunala u Haagu nad američkim građanima. kako smo ranije rekli.1 euro. koje bi bile podrška takvim nastojanjima. do 2000. i ekonomski interes. zašto ne reći. kraj mandata Georgea Busha mlađeg. ne odgovara stvarnom američkom interesu. Duža vladavina republikanaca preoblikovala je vanjsku politiku SAD-a na način da je nakon pokretanja ratova u Iraku i Afganistanu. proaktivne vode. nastojeći institucionalizirati sva svoja mirovna nastojanja. čije se posljedice i danas osjećaju.. godine dostigao rekord od 147 dolara. Usporedbe radi. u svojim nastojanjima da se ovlada značajnim strateškim tačkama bogatim naftom. ona prešla u nove. očito podređene političkim lobijima koji su svoj interes artikulirali kroz predsjednika Busha mlađeg. godine. Nasuprot tome. i sadašnjeg predsjednika Baracka Obame. koja je zapravo stvorila pretpostavke za pregovore i potpisivanje Dejtonskog mirovnog ugovora. Kako to vidi Chomsky. 2008. veoma je važno istaći podatak da je američki dolar na kraju mandata Billa Clintona bio snažniji od eura. što je najveći rast dolara u prethodnih nekoliko decenija. prevashodno je okrenuta prema unutarnjim stvarima SAD-a. dok se na vanjskopoliti­ čkom planu ponašaju kao mirotvorci. Barel nafte iznosio je oko 30 dolara. republikanska administracija započinje borbu protiv “zamišljenog i nepobjedivog protivnika” kako bi duži vremenski period mogla pod plaštom borbe protiv terorizma ulaziti u veći broj geopolitički interesantnih zemalja. kao i međunarodnim finansijskim institucijama. te onaj u Afganistanu nakon terorističkog napada na SAD 11. te na tom putu pokreće dva rata: jedan u Iraku. godine. i 2003. septembra 2001. odnosno iznosio je 1.

SAD je prisutan i na drugim geostrateškim tačkama. gdje umanjena uloga “svjetskog policajca” prelazi u ulogu “svjetskog nadzornika (kontrolora)” svaki put kada se za to ukaže prilika. s ponovnim pojavljivanjem kada se stvore politički uvjeti u samim Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak. Osim toga. nastojati sebi priskrbiti takvu poziciju. SAD neće napustiti svoju lidersku poziciju u svjetskim političkim tokovima. djelomično i Afganistana. oponirajućoj strani. recesijom narušene svjetske ekonomske trendove.. kako bi se i njegova vlastita ekonomska moć povratila na kvalitetnije nivoe. kako bi se smanjili ili dokinuli troškovi takvih angažmana. KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. U tom pogledu predsjednik Obama nastoji izvući vojne snage iz područja Iraka. Istovremeno. ali je vidno da se u većem broju situacija nalazi na drugoj. s ciljem preusmjeravanja fokusa na unutarnji plan kojem se želi posvetiti administracija Baracka Obame.. upotpunjuju interesantnost vanjskopolitičke scene. SAD će ostati lider na svjetskoj političkoj sceni. 465 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 . američka vanjska politika ostat će i dalje veoma atraktivna za naučne poglede i daljnja teorijska istraživanja. poput Kine. ili Brazila. koju je nastojao kreirati prethodni američki predsjednik George Bush mlađi. Kao takva. s reorganiziranom vanjskom politikom. U svakom slučaju. SAD nastoji putem vanjske politike stabilizirati trenutne. Današnja američka vanjska politika određena je primarno njenim vojnim prisustvom u Iraku i Afganistanu. danas je djelomično napuštena zbog razorne uloge vojnih angažmana naspram američke ekonomije koja ih sve teže podnosi. Uloga “svjetskog policajca”. ekonomski ojačana. Njegovi politički i ekonomski apetiti prema područjima bogatim prirodnim resursima neće nestati. Amerika ulaže velike napore da se primire određena neprijateljstva ili narušeni međusobni odnosi s jednim brojem zemalja kroz intenzivno vanjskopolitičko djelovanje. Ona svakako djeluje kao prijatelj i partner SAD-a. te će bez obzira na to koja je administracija u Bijeloj kući. čiji će ugled i autoritet zavisiti u cijelosti od političkih poteza koje će povlačiti američki predsjednik i njegova administracija. Novi svjetski reorganizirani politički trendovi. Tu se svakako nalazi i reinkarnirana.smjena u Bijeloj kući demokratski predsjednici u prve dvije godine mandata na vanjskopolitičkom planu imaju više reaktivnu i defanzivnu ulogu. Indije. koji se kao pitanja još uvijek nalaze u fokusu američke administracije. SAD ostaje najčešći posrednik u konfliktnim situacijama na različitim svjetskim žarištima. oni mogu biti privremeno primireni. transformirana Rusija. oko kojih se također formira intenzivna vanjska politika u nastojanju da se osiguraju pretpostavke za provođenje američkih interesa. demokratska ili republikanska. s novim svjetskim igračima.

1 Literatura Chomsky. New York: Henry Holt. Spanish-American War. pomalo surov način prikazuje odnos SAD-a prema različitim dijelovima svijeta. što je dominanta u formiranju jednog dijela američkih vanjskopolitičkih stavova. godine. 3 Zimmermann Telegram je kodirani telegram koji je poslao ministar vanjskih poslova Njemačkog Carstva Arthur Zimmermann 16. te ohrabrio Centralne sile na predaju. vidno zasnovanog na konceptu upotrebljive političke moći. u dijelu republikanskog političkog krila. Telegramom se instruira njemački ambasador u Meksiku Heinrich von Eckardt da u slučaju ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat ponudi savezništvo Meksiku i vraćanje svih izgubljenih teritorija iz američko-meksičkog rata iz 1846-1848. njemačkom ambasadoru u Washingtonu Johannu von Bernstorfu. . proslijeđen i njemačkom ambasadoru u Meksiku. U tom govoru Wilson je namjeravao dati nacrt za postizanje trajnog mira u Evropi nakon Prvog svjetskog rata. a među uzrocima je uglavnom bilo nastojanje SAD-a da se nakon decenija izolacionizma krajem 19. stoljeća nametne kao velika svjetska sila na račun oslabljene španske kolonijalne imperije. odnosno potencijalni sukob među civilizacijama. Ta je percepcija po Chomskom bila različita do te mjere da su je drugačije doživljavali američki predsjednici poslije Monroa. 5 Francis Fukuyama u knjizi The End Of History And The Last Man analizira liberalnu demokraciju kao najvažniji američki izvozni proizvod. 4 “Četrnaest tačaka” navedeno je u govoru predsjednika SAD-a Woodrowa Wilsona na zajedničkoj sjednici Kongresa 8. Idealistički pristup međunarodnoj politici u tom govoru dao je Wilsonu mjesto moralnog predvodnika među silama Antante. Takav stav. sve do uključivanja SAD-a u svjetske političke događaje u Prvom i Drugom svjetskom ratu. govoreći da je čovječanstvo doseglo svoj savršen politički oblik. Povod za izbijanje sukoba je bio neriješen status Kube na kojoj se tada vodio rat za nezavisnost od Španije. iz čega proizlazi cjelokupan politički koncept koji se plasira na međunarodnoj političkoj sceni. januara 1918. španski: Guerra Hispano-Estadounidense) naziv je za oružani sukob koji se 1898. koji dolazi iz određenih intelektualnih krugova u SAD-u. Noam (2004) Hegemony or Survival – America’s Quest for Global Dominance. jasan. januara 1917. te da nema potrebe tragati za drugačijim političkim uređenjima. 6 Odnos republikanski orijentirane politike ponajbolje se oslikava u knjizi Roberta Kagana Of Paradise And Power. 7 Civilizacijski odnos. godine vodio između Sjedinjenih Američkih Država i Španije. koji analizira Huntington u knjizi The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order sadrži kvalitetnu osnovu za promišljanje o tome da se SAD.466 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 SLAVEN KOVAČEVIĆ Bilješke Chomsky u knjizi Hegemony or Survival – America’s Quest for Global Dominance analizira odjeke Monroove doktrine kroz historijski aspekt percipiranja drugih zemalja u odnosnu na pojam izolacionizma i američke politike distanciranja od evropskog kontinenta. postaje sastavnim dijelom američke vanjske politike u domenu formiranja političkih stavova i međunarodnih odnosa prema drugim zemljama. koji na veoma precizan. 2 Špansko-američki rat (engl. smatra liderom zapadne civilizacije.

At the same time.Chomsky. S. New York: Simon & Schuster Paperbacks. Zagreb: Prometej. KRATKI HISTORIJSKI PRIKAZ RAZVOJA AMERIČKOG VANJSKOPOLITIČKOG. Kagan. foreign policy. without an idea to comment it in a different way than the scientific and without intention to look into the future. New York: Free Press. This text is intended to offer a scientific view of development of U. Kissinger. Berkeley: Odonian Press. Francis (2006) The End Of History And The Last Man.. Noam (1992) What Uncle Sam Really Wants. G.S. for which possible readers will eventually seek after reading the text. will evolve through the American history to interventionism. Understanding the historical course and development of the United States. Routledge (2006) A Geopolitics Reader – Second edition. Dalby and P. assists us in better comprehension of the system dedicated to forming U. Zagreb: Barbat. Arne (2008) Globalni hladni rat. New York: Routledge. The original idea of isolationism. New York: Vintage Books.. which was adapted to the context and historical time in which it has been formed. Henry (1994) Diplomacy. Huntington. Vukadinović. Abstract Foreign policy activities of the United States of America have developed through its history in a very interesting evolutionary way. Slavko (2004) Neoliberalizam i socijaldarvinizam. Vestad. 467 Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2010/2011 .S. Fukuyama. Beograd: Arhipelag. from which it will ultimately come to today’s system of its foreign-political activities. creating a new concept of “American political interest “ helps us to better grasp the ways in which American foreign policy has been formed and how it operates today. Kulić. New York: Simon & Shuster. Radovan (1997) Međunarodni politički odnosi. Ó Tuathail. Samuel (2003) The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order. foreign policy. Robert (2004) Of Paradise And Power.