You are on page 1of 26

PRAVNI FAKULTET MOSTAR

Ak. god. 2011./2012.

POJAM, UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE


SEMINARSKI RAD

Premet: Financijsko pravo i financijska znanost Mentor: prof.dr.sc. Halid Konjhodi Kandidati: Ante Mari Mario Mari Tomislav Krei

Mostar, 2012.

SADRAJ

1. Uvod. 2. Pojam inflacije. 2.1. Inflacija kroz povijest.. 2.2 Mjerenje inflacije. 2.3. Deflacija.. 3. Gledita o uzrocima inflacije 3.1 Teorija inflacije potranje 3.2 Teorija inflacije trokova. 3.3 Strukturna teorija inflacije 4. Vrste inflacije. 4.1 Umjerena inflacija 4.2 Galopirajua inflacija 4.3 Hiperinflacija 5. Posljedice inflacije. 5.1. Odnos inflacije i nezaposlenosti. 6. Antiinflacijska politika.. 7. Zakljuak 8. Literatura

1 2 4 6 7 8 9 10 11 13 15 16 17 19 20 21 23 24

Uvod

Inflacija je karakteristina pojava u suvremenim gospodarstvima kojom se bavi makroekonomska politika. Osnovno joj je obiljeje rast ope razine cijena, odnosno pad vrijednosti novca. Pojavljuje se u svim gospodarstvima, bez obzira na to jesu li u pitanju razvijena ili nerazvijena gospodarstva, velike ili male zemlje ali s tom razlikom to je njena stopa medu njima razliita. U suvremenim trinim gospodarstvima reguliranje porasta opeg nivoa cijena je gotovo najvaniji cilj ekonomske politike. Napori u njegovoj realizaciji najee se manifestiraju kao borba protiv inflacije. To samo govori o stalnoj prisutnosti inflacije u gospodarstvima svih zemalja svijeta, ali i o sloenosti te pojave, koju prate jo uvijek mnoga nerijeena pitanja, kao i mnogo suprotstavljenih stavova. Tema Pojam, uzroci i posljedice inflacije obraena je sa ciljem da kroz pet glavnih poglavlja da uvid te da poblie odredi pojavu inflacije. Rad zapoinje odreivanjem pojma inflacije, gdje se navode definicije iste, zatim prikazom inflacijskih pojava kroz povijest, prikazom naina mjerenja inflacije te odreivanjem pojma deflacije kao pojave suprotne inflaciji. Slijedee poglavlje govori o gleditima na uzroke inflacije sa naglaskom na tri skupine teorija: teoriju potranje, teoriju trokova i strukturnu teoriju. Prikaz vrsta inflacije uz isticanje umjerene, galopirajue i hiperinflacije predstavlja etvrto poglavlje ovog rada. Navoenj e posljedica inflacije i objanjenje odnosa inflacije i nezaposlenosti je tema petog dijela rada. Rad zavrava prikazom mjera koje poduzima vlada jedne drave, kako bi suzbila inflaciju, pod naslovom antiinflacijska politika.

2. Pojam inflacije

Inflacija1 je vrlo sloena ekonomska kategorija,problem koji danas optereuje gotovo sve zemlje svijeta i istovremeno problem koji je u ekonomskoj literaturi jo uvijek nedovoljno shvaen. Fenomen inflacije postao je predmet vrlo vanih studija i rasprava koje nas obavjetavaju o pojmu,uzrocima i posljedicama ove ekonomske kategorije. No, teoretiari kako kapitalistike tako i socijalistike ekonomije nisu suglasni u pogledu karaktera i definicije inflacije. Jedni smatraju da je inflacija svako poveanje optjecaja novca, bez obzira na to da je li ono izazvalo promjenu cijena ili ne. Drugi zastupaju stajalite da ona obavezno izaziva skok cijena kao posljedicu neodmjerene monetarno-kreditne emisije. U novije vrijeme ona se esto objanjava nerazmjernim porastom nadnica i plaa. Nerijetko se ona tretira kao posljedica ponude i potranje itd. Nobelovac Paul A. Samuelson definira inflaciju na sljedei nain:Pod inflacijom podrazumijevamo period opeg rasta cijena roba i faktora proizvodnje-rastu cijena kruha,automobila,ianja,rastu najamnine, rente itd.2 Jasno je da ova definicija nije potpuna. Uzroci inflacije uope se ne navode.Inflacija je smatra dr. Vjekoslav Majhsner.poveanje novanog optjecaja preko one koliine pri kojoj se opa razina nivo cijena odrava na dosadanjoj visini. Drugaije izraeno: inflacija je ono poveanje novanog optjecaja koje ima kao posljedicu porast ope razine cijena. Problem nastaje onda kada se koliina novca mijenja bez odgovarajue promjene u robi, tako da to mijenjanje poinje utjecati na opu razinu cijena. .Iz ovoga moemo zakljuiti da je inflacija dinamiki pojam. O inflaciji se moe govoriti samo dotle dok skau cijene. im se cijene zaustave na bilo kojoj razini,nema vie inflacije,ma koliko novi optjecaj bio vei od ranijeg.3 U vezi sa definiranjem pojma inflacije, moe se slobodno rei da ima onoliko

definicija inflacije koliko i autora koji su se njenim problemima bavili.

Izraz inflacija vodi porijeklo od 'inflatio',to znai 'nadimanje' i 'zapaljenje pluda' i stoljedima je to bio medicinski izraz.Do upotrebe ovog termina u ekonomskoj znanosti dolazi u Sj.Americi za vrijeme graanskog rata 1861-1865.godine.Naime,tih godina,preciznije 1864.god. u New Yorku je izala knjiga'Velika papirna obmana ili pribliavanje financijske eksplozije',u kojo je prvi put u povijesti ekonomske misli upotrijebljen izraz'inflacija'da izrazi napuhanost novanog optjecaja i visok porast cijena. 2 Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007, str.574.
3

Konjhodid, H., Muratovid, H., Petrovid, A., Sabljid, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009., str.180

Meu mnogobrojnim shvaanjima inflacije, uglavnom su se oformila dva pristupa: 1. Starije (monetaristiko) shvaanje inflacije; 2. Noviji pristup u definiranju inflacije Starija (monetaristika) shvaanja inflacije, ovu pojavu definiraju kao stanje u kojem uslijed poveanja koliine novca u optjecaju dolazi do pada vrijednosti novca, to se manifestira u opem poveanju cijena. Inflacija je, dakle, poveanje koliine novca u opticaju, bez odgovarajuih promjena na strani ponude (proizvodnje) koje ima za posljedicu porast opeg nivoa cijena. Ovo shvaanje inflacije nalazi opravdanje u injenici da su sve velike inflacije i enormni pad vrijednosti novca bili vezani za pretjeranu emisiju nekonvertibilnih novanica. Tako je na tritu stvorena ogromna novana tranja u odnosu na ograniene robne fondove. Novija shvaanja inflacije obrazlau njenu sutinu poremeajima robnonovanih odnosa, kad efektivna novana tranja prevladava nad ponudom roba i usluga,bez obzira na to da li se takvo stanje odraava ili ne na poveanje opeg nivoa cijena. To znai da ukoliko je efektivna tranja 1000 jedinica, a ponuda 800 jedinica,onda nastali inflacijski jaz mora da se pokrije ili izravna kroz porast cijena.4 Na kraju iznijeli bi jednu definiciju pojma inflacije kako je definira dr. Halid Konjhodi ,a ona bi glasila kao: vrlo sloena i heterogena drutveno-ekonomska pojava izazvana monetarnim, realnim ili pak politikim poremeajima ravnotee i kretanja u gospodarstvu, a kao njena posljedica nastaje samopodravano i teko kontrolirano povienje cijena,opadanje ivotnog standarda,poveanje novanog optjecaja,smanjenje vrijednosti domaeg novca i progresivno iscrpljenje domaih deviznih izvora.5

4 5

Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str.235 Konjhodid, H., Muratovid, H., Petrovid, A., Sabljid, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009., str.182

2.1 Inflacija kroz povijest Inflacija je nakon 2.svjetskog rata postala prvorazredan gotovo opi svjetski problem. Velike i male zemlje, razvijenog i nerazvijenog gospodarstva s njom se susreu. Interes za njezine uzroke, karakteristike i efekte veoma je velik,kao to je velik interes za mogunosti i sredstva borbe protiv nje. Zbog toga se o inflaciji mnogo pie i diskutira,ali jednostavnih stavova gotovo da i nema.6 Inflatorni procesi, povijesno gledano,javljaju se vrlo rano. Tako su ne tako davno turski arheolozi koji su vrili iskopavanja starog grkog-rimskog naselja Afrodizijas otkrili preko 300 ispisanih kamenih ploica iz kojih su utvrdili da je jo rimski imperator Dioklecijan 301.godine nove ere izdao naredbu o zamrzavanju cijena kako bi sprijeio irenje inflacije. Na ploama se naime, nalazio spisak proizvoda koji se moraju prodavati po fiksnim cijenama. Veliko obezvrjeivanje novca zahvaa Europu u XVI. st. Tada je kao posljedica kolonijalnih osvajanja poelo u panjolsku, Portugal i Nizozemsku masovno pritjecanje zlata. Od njega se kovao novac kojim su se kupovali razni proizvodi i usluge. Budui da je proizvodnja u to vrijeme jo uvijek bila na niskoj razini,to je neminovno porast cijena uspostavljao ravnoteu izmeu dodatne potranje i nedovoljne ponude. U XVII:stoljeu inflacija novanica zahvaa Francusku. John Law,kotski bankar koji je pisaon o novcu i kreditu 1716.godine dobiva dozvolu za otvaranje emisijske banke u Parizu. Izjednaavanjem papirnog novca sa metalom,Law dolazi do zakljuka da nije ni potrebna konvertibilnost novanica. U tom smislu je emitirao novac u velikim koliinama za pokrie trokova kraljevske kue i pothvata za eksploataciju podruja u Sjevernoj Americi. Teaj novanice postao je prisilan. U roku 5 godina (1716.-1720.) izdao je 2700 milijuna livri u novanicama uz metalno pokrie od svega 48 milijuna.7 Zbog toga su svi nastojali to prije osloboditi se tih novanica kupujui razne predmete,a to je imalo za posljedicu opi porast cijena. Te su novanice napokon postale bezvrijedne. Meutim tek 20.st. nazivamo stoljeem inflacije. Velike ratne inflacije katastrofalnih razmjera javljaju se za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata u Njemakoj, Austriji, Maarskoj, Poljskoj, Rusiji itd. Inflacija u Njemakoj po svojim razmjerima bila je najzapaenija. Za financiranje rata povean je od godine 1914.-1918.novani optjecaj sa 2,9
6 7

Perin, Ivo, okman, Antun, Lovrinovid, Ivan, Monetarna politika, Zagreb, 2001., str. 164 Konjhodid, H., Muratovid, H., Petrovid, A., Sabljid, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009., str.182

milijardi maraka na 22.1 milijardu .Krajem rata, s ciljem nadoknade tete ratnog pustoenja, nabavke potrebnih sirovina, neophodnih namirnica za ishranu te za pokrie trokova demobilizacije i okupacije, za plaanje ratnih dugova i reparacija i slino, trebalo je osigurati ogromna financijska sredstva. Sredstva za tu svrhu dobivana su daljnjim poveanjem novanog optjecaja, to je nesumnjivo izazvalo i daljnji porast cijena. Cijene na malo, pa kroz to i trokovi ivota, stalno su rasli. Koncem studenog 1923.godine u Berlinu je na primjer, jedan kg kruha kotao 428 milijardi papirnatih maraka;jedan kg maslaca 5.600 milijardi; dnevna tampa 200 ,tramvajska karta 150....Uslijed naglog padanja vrijednosti novca kamata se poela raunati i sa 7% i sa 8% i vie na dan,tj. i na tisue posto na godinu. Konano su se zajmovi poeli obraunavati u realnim stvarima (penici,cipelama itd.), a usprkos slubenim zahtjevima,ve se posvuda uvodilo plaanje u devizama. U kolovozu 1924. Godine uspostavljena je nova valuta i nova novana jedinica,tzv.Rentenmarka koja je ubrzo pretvorena uReichmarku, a vrijedila je 1000 milijardi papirnatih maraka. Inflacija u Maarskoj poslije 2.svjetskog rata po svom intezitetu takoer je bila zapaena. Za financiranje naoruanja povean je u maarskoj od 1933. do 1946.god. novani optjecaj sa 831 milijuna penga na 17.300.000 kvintilijuna. Posvuda se usvojilo plaanje i raunanje u devizama. Za jedan ameriki dolar davalo se 4.600.000 kvatrilijuna penga. U travnju 1946.godine provedena je novana reforma i nova novana jedinica forinta je vrijedila 200.000.000 fiskalnih penga. No tek od poetka pedesetih godina XX. st. inflacija dobiva globalni karakter. Javlja se u svim zemljama ,kako u nerazvijenim,tako i u razvijenim .Prodire jednako i u socijalistike kao i u kapitalistike zemlje. Pojavljuje se za vrijeme rata i poslije rata. Sadanjicu upravo karakteriziraju mirnodopske inflacije bez obzira na to da li su one rezultat odgovarajue ekonomske politike ili potreba u razvoju gospodarstva ili djelovanju nekih izvanekonomskih faktora.8

Konjhodid, H., Muratovid, H., Petrovid, A., Sabljid, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009., str 182-184

2.2 Mjerenje inflacije Inflacija se moe mjeriti na razliite naine. Obino se koristi stopa inflacije.

) (

( )

Takoer se koriste i indeksi cijena koji predstavljaju ponderirani prosjek cijena odreenog broja roba i usluga sukladno njihovom znaaju u strukturi potronje. Od takvih indeksa najvaniji je indeks potroakih cijena (CPI = Consumer Price Index). On mjeri trokove trine kosare potroakih dobara i usluga koje su potrebne za svakodnevni ivot. Svaka stavka CPI-a ima svoj fiksni ponder razmjeran relativnom znaaju u strukturi potronje potroaa. Sljedei pokazatelj inflacije je GDP deflator. On pokazuje odnos izmeu nominalnog i realnog GDP-a. Za razliku od CPI-a on obuhvaa cijene svih dobara, a ne samo cijene dobara potroake koare. Njegov ponder je promjenljiv. Koristi se i indeks proizvoakih cijena koji mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvoakoj fazi. Temelji se na cijenama odreenog broja dobara. Ponderi su mu fiksni, a izraunavaju se na temelju neto prodaje pojedinih roba. Mjerenje indeksa cijena praeno je odreenim potekoama. Najea potekoa je izbor odgovarajueg razdoblja za baznu godinu. Pogrenim izborom baznog razdoblja mogu se izvoditi najraznovrsnije manipulacije a da statistiki sve bude korektno. Isto tako mogue su manipulacije s izborom dobara i usluga u potroakoj koari kao i izraunavanjem njihovih pondera. Treba napomenuti da promjena cijena ne izraava promjene kvalitete dobara koje mogu u meuvremenu nastati.9 Uglavnom, kad se u javnosti objavljuje stopa inflacije, ona se temelji na indeksu potroakih cijena (CPI) koji svaki mjesec rauna Ured za statistiku rada.10

10

Polovina, Svetislav, Medid . uro, Osnove ekonomije, Zagreb, Medinek, 2002., str. 411 Krueger, Dirk, Makroekonomika, University of Pennsylvania, 2009., str. 41

2.3 Deflacija Deflacija je pojava suprotna inflaciji, a oznaava pad ope cjenovne razine. Deflacijska politika vlade oznaava njenu intervenciju u sluaju da ukupna ponuda nadmauje potranju te se ekspanzivnom kreditno-monetarnom i fiskalnom politikom utjee na poveanje potranje i potronje. Deflacija odgovara vlasnicima novca ija imovina postaje sve vrjednija, ali istovremeno smanjuje potronju, to dovodi do porasta nezaposlenosti i privrednih kriza. Kad do pada cijena doe zbog porasta produktivnosti razvojem tehnike, tehnologije i organizacije, ili zbog smanjenja poreza to smanjenje je pozitivno za razvoj privrede i rast zaposlenosti. U svim ostalim sluajevima pad cijena dovodi do propasti pojedinih privrednih grana, a ako deflacija due traje dolazi do tekih privrednih kriza, stagnacije i privredne depresije. Deflacija je bila esta dok je novac imao zlatnu podlogu. Poetkom industrijske revolucije i legalizacijom slobodnog djelovanja razvojnih mehanizama, tj. trinog mehanizma selekcije i mehanizama za udruivanje ideja i sredstava dolo je do naglog porasta produktivnosti i proizvodnje. Vea proizvodnja dovela je do naglog poveanja koliine roba na tritu. Proizvodnja zlata nije mogla pratiti taj tempo rasta pa je zlato vaeno iz trezora da bi se koliina novca izjednaila s koliinom roba tj. da bi cijene ostale stabilne. U trenutku kad su zalihe zlata tj. novca presuile dolazilo je do pomanjkanja novca i smanjenja cijena. U deflacijskim krizama odvijao se brzi proces poveanja zaliha zlata na skladitima, tj., zlata (novca) je na tritu bilo premalo, a u trezorima previe. Rezultat tog skladitenja zlata je pad cijena veini roba, te je nakon nekog vremena dolazilo do stabilizacije cijena roba na znatno nioj razini. im su se zalihe roba smanjile, a zalihe zlata poveale, dolazilo je do oporavka privrede i novog razvojnog ciklusa. Ovakve cikline promjene privrednog razvoja i kriza bile su redovite u svim zemljama gdje je postojao brz razvoj produktivnosti i proizvodnje. Razdoblja punjenja i pranjenja zlatnih trezora prestala su onda kad su drave ukinule zlatno vaenje novca, i kad su poele novac koristiti kao regulator cijena. Uvoenjem nominalne vrijednosti novca deflacijske krize postale su rijetkost, ali su zato inflacijske krize postale este, bilo zbog prevelike potronje, bilo zbog ulaska drave u valutni rat sa drugim dravama, kako bi poveali domau konkurentnost.11

11

http://hr.wikipedia.org/wiki/Deflacija

3. Gledita o uzrocima inflacije Dugo je prevladavalo vjerovanje da postoji jedan osnovni uzrok inflacije, a ono je jo i danas jedno od najrasprostranjenijih. Ono istie osnovan i predodreujui utjecaj promjena u koliini novca na cijene pa, prema tome, i na pojavu i razmah inflacije12 Meutim, inflacija nastaje zbog odreenog stanja u gospodarstvu koje prouzrokuju razliiti initelji, a nije nipoto posljedica poveane koliine novca. Dakako, inflacija je predmet teorijskih rasprava i analiza. Do sada u literaturi postoje bar tri stajalita o njenom utjecaju na ekonomski razvoj. Mnogobrojni su uzroci inflacije. U suvremenoj privredi svaki relevantan drutvenoekonomski, pa i politiki faktor moe biti uzrok inflacije. Meutim, kada je rije o uzrocima inflacije nuno je praviti razliku izmeu pojavnih, vanjskih manifestacija inflacije i njenih stvarnih uzroka. Tim prije, to se inflacija, povrinski gledano, prije svega izraava kao monetarni poremeaj u gospodarstvu. Razliiti uzroci dovode do inflacije u pojedinim zemljama, a i u razliito vrijeme. Njene uzroke nije lako prepoznati jer vie njenih uzroka djeluje istovremeno, a time je i bitka s njom tea i manje ili vie uspjena. Javlja se i u fazi ekonomskog prosperiteta, u fazi stagnacije, u ratno i poratno vrijeme, u stabilnim i u nestabilnim ekonomskim sustavima. Javlja se s razliitim intenzitetom i razliitim posljedicama za ekonomski razvoj.13 U literaturi nema jedinstvenoga gledita na uzroke inflacije i teorije objanjenja inflacije. Kako je inflacija posljedica neravnotee izmeu agregatne ponude i agregatne potranje, uzroci inflacije mogu biti poveanje potranje ili smanjivanje ponude, odnosno svaki initelj koji utjee na agregatnu ponudu ili agregatnu potranju utjee i na inflaciju. Uz ta dva objanjenja najee se navodi i tree koje uzroke inflacija vidi u strukturnim poremeajima u gospodarstvu. U vezi s uzrocima inflacije najee se navode tri skupine teorija: teorija potranje, teorija ponude ili trokova i strukturna teorija.14

12 13

Perin, Ivo, okman, Antun, Lovrinovid, Ivan, Monetarna politika, Zagreb, 2001., str. 170 Kovaevid, Branko, Osnove poslovne ekonomije, Zagreb, Mikrorad, 2003., str. 327 14 Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 538

3.1 Teorija inflacije potranje Pod inflacijom potranje (demand pull inflation) podrazumijevamo bri potranje od porasta ponude dobara i usluga.
15

porast efektivne

Bez obzira na razlog, inflacija potranje se javlja kad agregatna potranja raste bre od proizvodnog potencijala ekonomije, povlaei cijene prema gore kako bi se izjednaile agregatna ponuda i agregatna potranja. Jedna utjecajna teorija inflacije potranje, monetarizam, smatra da je ponuda novca primarna odrednica inflacije. Temelj na kojemu se temelji ovaj pristup je to da ponuda novca poveava agregatnu potranju, to sa svoje strane poveava razinu cijena.16 Do inflacije dolazi u sluaju kada opa razina potranje za dobrima i uslugama a tritu premai ponudu po danim cijenama. Ovakva koncepcija se zasniva na pretpostavci o postojanju fleksibilnih cijena i konkurencije u trinom sustavu, pa promjene u strukturi potranje, bez promjena u njenom obujmu, ne mogu dovesti do porasta ope razine cijena. Neki smatraju kako inflacija potranje nastaje na nain preko kojeg se inae osigurava kreiranje novane kupovne snage, tako da se inflacija novane potranje javlja u svezi sa irenjem kreditnog volumena. Iz tog razloga se ovakva inflacija u literaturi esto naziva novanom inflacijom, ili kreditnom inflacijom, ili pak inflacijom kupovne moi. 17 Utjecaj efektivne potranje na porast ope razine cijena moe se prikazati grafiki:

Slika 1: Grafiki prikaz inflacije potronje18

P- srednja razina cijena Y- realni opseg potranje


15 16

AS- realna ponuda AD- potranja

Kovaevid, Branko, Osnove poslovne ekonomije, Zagreb, Mikrorad, 2003., str. 330 Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007., str. 584 17 Kovaevid, Branko, Osnove poslovne ekonomije, Zagreb, Mikrorad, 2003., str. 330 18 http://www.economicshelp.org/macroeconomics/inflation/causes-inflation.html

3.2 Teorija inflacije trokova Inflacija koja proizlazi iz rastuih trokova tijekom razdoblja visoke nezaposlenosti i nepotpunog iskoritavanja sredstava zove se inflacija trokova.19 Inflacija trokova (cost push inflation) danas ima sve vie pristalica u znanstvenoj i strunoj javnosti koja se bavi pitanjima inflacije, osobito u anglosaksonskoj literaturi. U svojoj osnovi koncept polazi od toga kako je nemogue inflaciju objasniti iskljuivo potranjom jer inflacijski trend moemo uoiti i u sluaju usporene stope ekonomskog razvoja gdje nema i ne moe biti govora o previsokoj potranji. Prema tome, nastoje se pronai uzroci inflacije u uvjetima kada postoji nezaposlenost faktora proizvodnje.20 Inflacija trokova reprodukcije uzroke inflacije nalazi u porastu trokova reprodukcije (materijala, nadnica, amortizacije i sl.), koji izazivaju porast cijena. Tako npr. poveanjem cijena energenata dolazi do breg rasta trokova proizvodnje, dohodak opada, a poveanjem cijena se najee pokuava kompenzirati takav rast trokova, kako bi se ouvao ili poveao dohodak.21

Slika 2: Grafiki prikaz inflacije trokova 22

Slika 2 prikazuje pomjeranje krive agregatne ponude ulijevo (sa AS1 na AS2) to izaziva rast cijena, sa P1 na P2 i smanjenje realnog obujma proizvodnje, odnosno smanjenje realnog GDP sa Y1 na Y2.

19 20

Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007., str. 585 Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 240 21 Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 240 22 http://www.economicshelp.org/blog/2006/economics/cost-push-inflation-2/

10

3.3 Strukturna teorija inflacije Strukturna inflacija nije neki poseban, ist oblik inflacije. Prije bi se moglo rei da se radi o mjeovitom obliku inflacije, sa kombinacijom osobina inflacije potranje i inflacije trokova proizvodnje. Teorija strukturne inflacije pojavila se u manje razvijenim, strukturno neusklaenim gospodarstvima June Amerike. Sutina teorije je u sljedeem: Nedovoljna sektorska usklaenost ponude s potranjom, konkretno zaostajanje itavih grana za potrebama gospodarstva poveava njihove cijene ak i u sluaju odsutnosti vika globalne potranje.23 Kada postoji raskorak i velike promjene na parcijalnim tritima nije mogue uspostaviti stabilan opi nivo cijena. Zato se namee zakljuak, da pri postojanju stalnih i veih promjena u sektorskoj kompoziciji ponude i potranje neophodno dolazi do porasta cijena, ak i u uslovima kada se u privredi uspostavlja globalna uravnoteenost. Ako se radi o vanim gospodarskim sektorima kao to su graevinarstvo i poljoprivreda, poveanje njihovih cijena prenosi se na sve grane, tj. prouzroit e inflaciju. U sluaju globalnog vika potranje ona u pravilu postaje osobito snanom. Model sektorske inflacije postavio je C. L. Schultze. Prema tome modelu, neravnotea ponude i potranje na parcijalnim tritima utjecat e na opi porast cijena ak i ako su sukladne globalna ponuda i potranja. To je mogue jer su pri viku potranje cijene i nadnice fleksibilne prema gore, za razliku od sluaja manje potranje kad cijene i nadnice pokazuju rigidnost u kretanju prema dolje. Tako poveanje cijena na tritima na kojima postoji viak potranje nee biti uravnoteeno padom cijene na drugim tritima. Na taj nain viak potranje u jednom sektoru koji se u cijelosti moe kompenzirati manjkom potranje u drugom sektoru, izaziva inflatorni proces. Taj proces nastaje na taj nain da se inflatorni impuls koji nastaje u sektoru s vikom potranje prenosi i multiplicira u ostalim sektorima. Naime, viak potranje utjee na poveanje outputa sektora, to utjee na porast potranje za sirovinama i radnom snagom. Zbog toga cijene sirovina i materijala rastu, i to utjee na opi porast cijena finalnih proizvoda. S druge strane, u sektoru s vikom potranje poveavaju se nominalne nadnice, to slijede i ostali sektori, pa rast nominalnih nadnica u cjelokupnom gospodarstvu djeluje na porast cijena proizvoda.24

23 24

Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 240 Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 544

11

C. L. Schultze istie kako restriktivna monetarna i fiskalna politika ne mogu otkloniti sektorsku vrstu inflacije ve je to mogue selektivnom restriktivnom politikom, odnosno selektivnom kontrolom kreditiranja i selektivnim oporezivanjam. Za razliku od toga koncepta, prema teoretiarima iz manje razvijenih zemalja, posebno June Amerike, tzv. strukturalistima, inflacija se moe objasniti samo strukturnim neusklaenostima u kljunim sektorima gospodarstva. Inflacija je normalna i prirodna pojava u gospodarstvenu razvoju koju ne moe obuzdati ni monetarna niti fiskalna politika bez znatnijeg smanjivanja zaposlenosti i stope gospodarskoga rasta, jer postoji znaajna rigidnost ponude. Inicijalni inflatorni impuls nastaje zbog zaostajanja nekih sektora, to dovodi do problema usklaivanja ponude u odnosu prema potranji, a to je posebno naglaeno i najee prisutno u sektoru poljoprivrede. Strukturalisti najee upuuju na etiri pretpostavke inflacije u zemljama u razvoju: promjene potranje, nestabilnost izvoza, usko grlo sektora poljoprivrede i oskudica deviznih sredstava. Istie i da brzina i prostiranje strukturne inflacije ovisi o izvorima koji mogu biti: a) brzina i irenje orijentacije proizvodnje na uvoznu supstituciju i tempo osposobljavanja mladih industrija da proizvode bez zatite, b) diskrepancija ekonomskog poloaja poljoprivrede i ostalih sektora od poloaja industrijskog sektora i c) odnos razmjene u vanjskoj trgovini. Postojanje strukturnih disproporcija obiljeava nepotpuna uporaba initelja proizvodnje i pritisak na uvoz.25 .

25

Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 546

12

4. Vrste inflacije Inflacija se moe razlikovati prema razliitim kriterijima: prema jaini ili intenzitetu: prema duini svoj trajanja; prema porijeklu svoj nastanka; prema svom utjecaju na cijene, i prema nainu svog nastanka. Prema svom intenzitetu, odnosno prema brzini inflatornog procesa i prema stupnju obezvreivanja novca, inflacija se dijeli na: laku, srednju i hiperinflaciju. Prema duini trajanja inflacionog procesa, inflacija se dijeli na sekundarnu, jednokratnu i kroninu. Sekundarna inflacija dugo traje, blaeg je oblika, ima umjeren rast cijena, rijetko prelazi u ubrzanu ili hiperinflaciju, obino se vezuje za ciklino kretanje privrede i esto se smanjuje deflacijom. Jednokratna inflacija je po svom trajanju kraa, ima neto vii rast cijena i obino je uslovljena nekim izuzetnim mjerama u zemlji, kao to je npr. naglo zaduivanje drave kod centralne banke, deficitarno financiranje razvoja ili mjere drave u sluaju elementarnih nepogoda. Kronina inflacija je dugoronog karaktera sa tendencijom progresivnog razvijanja iz godine u godinu. Prema svom porijeklu, inflacija se dijeli na domau i uvezenu. Domaa inflacija moe nastati kao rezultat velikog broja imbenika koji djeluju na dinamiku razvoja i strukturu domaeg gospodarstva. Uvezena inflacija nastaje kao rezultat deficita ili suficita platnog bilansa, porasta cijena na svjetskom tritu, ili kroz uvoz roba i kapitala. Uvozna je inflacija esta u nedovoljno razvijenim gospodarstvima jer se kod njih u svakom kontaktu s inozemstvom javljaju, povremeno ili trajno, vei ili manji poremeaji u platnoj i deviznoj bilanci, uz ostalo i zbog uvoza inflacije26

26

Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 535

13

Prema utjecaju na cijene, inflacija se dijeli na aktivnu i neaktivnu (priguenu) inflaciju. Aktivna inflacija djeluje odmah direktno na porast cijena. Po istom osnovu inflacija se moe podijeliti na priguenu, otvorenu i hiperinflaciju. Priguena inflacija bar u poet ku ne djeluje na rast cijena, ve se javlja u trenutku kada se iskoriste svi proizvodni imbenici i ostvari puna zaposlenost. Danas je posebno karakteristina i nastaje kao posljedica primjenjenih mjera stabilizacije ekonomske politike: kontrole rasta cijena, trokova proizvodnje, stimuliranje tednje, racionalizacije svih oblika potronje. Priguena inflacija moe samo za izvjesno vrijeme odgoditi negativna djelovanja otvorene inflacije, ali ne moe eliminirati teke i dugotrajne inflacione pritiske. Karakteristike otvorene inflacije su: - stalni i slobodni rast cijena, bez obzira na primjenu mjera antiinflacijske politike, - ona ne pogaa istovremeno i podjednako sve sektore i grane gospodarstva, - drava se obino ne mijea u reguliranje otvorene inflacije, te se oslanja na mehanizam cijena; - obino je prati monetarna emisija. Meutim, s obzirom na iroki dijapazon mjera antiinflacijske politike, danas u svijetu gotovo da nema otvorene inflacije. Prema nainu nastanka inflaciju moemo podijeliti na namjernu ili hotiminu i nenamjernu ili spontanu. Namjerna ili hotimina inflacija svjesno se poduzima da bi se na primjer izvrila preraspodjela dohotka ili budetsko deficitarno financiranje razvoja. Nenamjerna ili spontana inflacija nastaje kao posljedica dubokih disproporcija u privredi i velikih ekonomskih tekoa u zemlji.27 Osim tih vrsta inflacije, poslije Drugoga svjetskog rata, este su situacije da su gospodarstva u stagnaciji, da ne postoji viak globalne potranje, a postoji inflacija. Takva se stanja nazivaju stagflacije (stagnacija i inflacija). Moe postojati inflacija i u uvjetima recesije, pa se naziva incesija (inflacija i recesija).28 Poblie emo predstaviti umjerenu, galopirajuu i hiperinflaciju.
27 28

Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 236 Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 535

14

4.1 Umjerena inflacija Cijene koje rastu sporo i predvidivo karakteriziraju umjerenu (latentnu) inflaciju. Moemo je definirati kao jednobrojane godinje stope inflacije. Kada su cijene relativno stabilne stanovnitvo ima povjerenje u novac. Ono je voljno drati novac jer e on vrijediti gotovo jednako za mjesec ili godinu koliko i danas. Ljudi su spremni potpisivati dugorone ugovore u novanim terminima jer su uvjereni da cijene i trokovi dobara to e ih oni kupovati i prodavati nee znatno odstupati od onoga to oni zamiljaju.29 U suvremenim gospodarstvima esto se upotrebljava kao sredstvo za poticanje gospodarskog rasta, jer se putem rasta cijena poveavaju profiti i time se stimuliraju vee investicije, a takvom inflacijom vlada ekonomska politika.30 Ljudi ne troe vrijeme na resurse nastojei svoje bogatstvo pretvoriti u nekretninu umjesto da ga dre u "novcu" i "papirnim" sredstvima, zato to vjeruju da e njihova novana sredstva zadrati svoju realnu vrijednost. Puzajue (latentne) inflacije imaju dugoroan karakter koji se ogleda u trendu stalnog porasta cijena koje rastu polagano ali neprekidno. Postoje razliita stajalita oko odreivanja neke inflacije kao umjerene. Ista se uglavnom svode na razliito odreivanje godinje stope rasta cijena. Tako jedni smatraju da se umjerenom inflacijom smatra ona koja ima stopu od 23% godinje dok drugi idu do 5% godinje. Studije OUN-a odreuju stopu porasta indeksa trokova ivota ispod 1% kao stabilnu, ispod 5% do 1% kao sl abu, ispod 10% do 5% kao umjerenu, te od 10% i vie kao visoku. Miljenje je da ovaj tip inflacije predstavlja tipino obiljeje razvijenih trinih gospodarstava. Kao uzroke ove vrste inflacije navode se: prevelika svjetska proizvodnja plemenitih metala, svjesna politika jeftinog novca i ekspanzija kredita, porast budetske potronje, i s tim u vezi porast dravnih dugova itd.31 Veina ekonomista se slae da predvidiva i stabilna ili openito rastua razina cijena osigurava najbolju klimu za zdrav ekonomski razvoj.

29 30

Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007., str. 579 Benid, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004., str. 534 31 Konjhodid, H., Muratovid, H., Petrovid, A., Sabljid, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009., str. 220

15

4.2 Galopirajua inflacija Galopirajua inflacija (engl. galloping inflation, njem. galoppierende Inflation) je naglo ubrzanje rasta cijena; obino uvod u hiperinflaciju. Galopirajua inflacija je ona pri kojoj je godinja stopa inflacije izraena dvoznamenkastim ili troznamenkastim brojem to donosi niz ekonomskih problema. Novac brzo gubi svoju vrijednost, pa ljudi dre minimalnu koliinu novca potrebnu za dnevne transakcije. Viak novca nastoje pretvoriti u nekretnine ili u devizna sredstva stabilne vrijednosti. Cijene se izraavaju u domaoj i stranoj stabilnoj valuti a veina ugovora dobiva tzv. indeksnu klauzulu32 kako inflacija ne bi obezvrijedila ugovorne transakcije. Financijska trita odumiru, a domai kapital bjei u inozemstvo. Meutim, i pored toga ekonomija moe funkcionirati i u tako nepovoljnim uvjetima.33 Na osnovi iskustva, ocjenjuje se da kad inflacija jednom prijee prag od oko 50 posto godinje, vie nije mogue odrati tu razinu inflacije stabilnom. Naime, kod tako visoke inflacije potranja za novcem se drastino smanjuje, te drava gubi mogunost da kreiranjem novca financira svoje rashode. Zbog toga nakon relativno kraeg vremena dolazi do sloma monetarnog sustava, koji u pravilu zavrava monetarnom reformom, tj. uvoenjem nove valute. Galopirajua inflacija predstavlja dvo ili trocifrenu inflaciju u rasponu od 20, 100 ili 200% godinje. Ovakvu vrstu inflacije mogu imati i razvijene industrijske zemlje. Tako su na primjer Argentina, Brazil i druge Latino-Amerike zemlje, imale stope inflacije od 50-700% godinje u 1970-im i 1980-im godinama. Jednom kada se galopirajua inflacija ukloni javljaju se ozbiljni ekonomski poremeaji. Openito, veina se ugovora i ndeksira u skladu s indeksom cijena ili sa stvarnom valutom poput dolara. Puanstvo gomila dobra, kupuje kue i nikada ne daje novac u zajam uz niske nominalne kame. Iznenaenje je da ekonomija moe preivjeti uz galopirajuu inflaciju. Neki se obogauju iako se sustav cijena ponaa tako loe.34

32

Indeksna klauzula je ugovorna odredba kojom se iznos novane obveze u domadem novcu vee za promijene cijene dobara, roba i usluga izraenih indeksom cijena utvrenim od ovlatene osobe (npr. zavoda za statistiku). 33 Polovina, Svetislav, Medid . uro, Osnove ekonomije, Zagreb, Medinek, 2002., str. 412 34 Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007., str. 579

16

4.3 Hiperinflacija Hiperinflacija je u osnovi nekontrolirana inflacija koja dovodi do potpune erozije vrijednosti domaeg novca, zbog svakodnevnog visokog rasta cijena. Javlja se obino u ratnim i poratnim uslovima i godinama, ali i u mirno vrijeme kada se vodi ekspanzivna razvojna politika dubokim budetskim deficitom, koji se pokriva istom emisijom novca. Hiperinflacija obino dovodi do sloma cjelokupnog monetarnog sistema, s obzirom na to da novac ne moe vriti ni jednu od svojih funkcija. To dovodi do poremeaja u gospodarstvu i konano do potpunog slamanja ekonomskog sustava sa tekim socijalnim, politikim i ekonomskim posljedicama. Hiperinflacija obino zavrava valutnom reformom, kada se umjesto stare, potpuno obezvrijeene valute uvodi nova novana jedinica.35 Knjiga Phillipa Cagana, "Monetarna dinamika hiperinflacije" (The Monetary Dynamics of Hyperinflation), iz 1956. godine, smatra se prvom ozbiljnijom studijom hiperinflacije i njezinih efekata. U njoj je Cagan je hiperinflaciju definirao kao mjesenu stopu inflacije od najmanje 50%. Meunarodni raunovodstveni standard opisuje etiri znaka hiperinflacije:36 1) Stanovnitvo uglavnom nastoji svoju imovinu uvati u ne-valutnom obliku ili u relativno stabilnoj stranoj valuti. Sav novac u lokalnoj valuti se odmah troi dok mu nije pala njegova kupovna mo; 2) Stanovnitvo cijene uglavnom preraunava, iako izraene u domaoj valuti, u odnosu na stranu stabilniju valutu. Cijene se ponekad ak i izraavaju u stranoj stabilnijoj valuti, iako se roba naplauje u njenoj protuvrijednosti u domaoj valuti; 3) Prodaje i kupovine na kredit postaju sve omiljenije zato to inflacija umanjuje vrijednost rata; 4) Kamate, plae i cijene se vezuju za cjenovni indeks, i kumulacijska stopa inflacije, u roku od tri godine, dostie ili prelazi 100%.

35 36

Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 235 http://hr.wikipedia.org/wiki/Hiperinflacija

17

Hiperinflacija je ona pri kojoj je godinja stopa inflacije izraena etveroznamenkastim ili veim brojem. Klasian primjer hiperinflacije bio je onaj u Weimarskoj Njemakoj kada je od sijenja 1922. do studenog 1923. indeks cijena porastao sa 100 na 90 000 000 000.

Slika 3:Prikaz hiperinflacije u Weimarskoj Njemakoj 37

Dok se pri galopirajuoj inflaciji cijene mijenjaju iz mjeseca u mjesec, pri hiperinflaciji se one doslovce mijenjaju iz sata u sat. Hiperinflacija izaziva ekonomsko rasulo. Dok ponuda novca astronomski raste, potranja za novcem jednakim tempom opada. Bijeg od novca je izrazita pojava, a razmjena se obavlja kao u njenim poecima - putem trampe. Relativne cijene postaju izrazito nestabilne, dok preraspodjela bogatstva dobiva dramatine oblike. Hiperinflacija je krajnje rijetka, a dogaa se u vrijeme izrazite makroekonomske nestabilnosti i neodgovarajue makroekonomske politike.38

37 38

http://www.marketoracle.co.uk/Article8530.html Polovina, Svetislav, Medid . uro, Osnove ekonomije, Zagreb, Medinek, 2002., str. 412

18

5. Posljedice inflacije Osnovna posljedica inflacije je smanjenje vrijednosti novca i opi porast razina cijena roba i usluga. Posljedice inflacije moemo podijeliti na direktne i indirektne posljedice. Direktne posljedice inflacije su: 1) smanjenje zaliha proizvodnih i potronih dobara to moe imati povoljan efekt ukoliko postoje obilne rezerve zaliha, jer se time oslobaaju zaleena sredstva,ali ako to nije sluaj, onda inflacija smanjuje potrebne zalihe, uzrokuje oskudicu i osiromaenje asortimana robe 2) porast materijalne proizvodnje koji zahtjeva odgovarajue poveanje novane mase jer dodatno ubrizgavanje novane mase iznad granica porasta DP-a moe kao sekundarni i monetarni faktor povoljno utjecati na aktivizaciju neiskoritenih ili nedovoljno iskoritenih materijalnih rezervi i rezervi radne snage 3) smanjenje izvoza i porast uvoza jer se poveava potranja za domaim i uvoznim dobrima; postoji li suficit trgovinske bilance, poveana potranja djelovat e na smanjenje deviznih rezervi i na adekvatno povlaenje jednog dijela novane mase utroene na nabavu deviza, deficit platne bilance financira se koritenjem raspoloivih deviznih rezervi (ako one nisu dovoljne, putem poklona i slinihsredstava, te zaduenjem u inozemstvu) 4) dodatna potranja vodi k porastu cijena ali ne u jednakoj mjeri kod svih grupa proizvoda (to zavisi o porijeklu inflacijskog impulsa) nezavisno od ove injenice, vano je naglasiti da e se u zemljama koje raspolau s ogranienim zalihama, kapacitetima i mogunostima veeg uvoza, glavna teina pritiska dodatne kupovne snage odraziti upravo u porastu cijena 5) obaranje teaja domae valute budui je unutranja vrijednost osnova meunarodne vrijednosti valute. Indirektne posljedice inflacije ukljuuju sve one pojave i odnose koje kroz porast cijena bivaju uzrok preraspodjele nacionalnog dohotka, gdje jedni bez svojih zasluga dobivaju, a drugi bez svoje krivice gube. Od inflacije ima korist industrija koja pod povoljnim uvjetima uvozi reprodukcijski materijal, a proizvode u koje ih ugrauje prodaje na unutranjem tritu po povoljnim (inflatornim) cijenama. 39

39

Barad, Slobodan, Stakid, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007., str. 242

19

5.1 Odnos inflacije i nezaposlenosti Odnos izmeu stope nezaposlenosti i inflacije je u ekonomiji prikazan Philipsovom krivuljom. Phillipsova krivulja je u ekonomiji inverzni odnos izmeu stope nezaposlenosti i stope inflacije. Jednostavno bi objanjenje glasilo to je stopa nezaposlenosti u ekonomiji neke drave nia, to je vea stopa promjene u plaama radne snage ekonomije te drave. Phillips je uoio inverzan odnos izmeu promjene nadnica i nezaposlenosti. Kada je na tritu vea ponuda rada od potranje za radom, tj. kada je vea nezaposlenost, nadnice padaju, dok, suprotno, nadnice rastu kada je potranja za radom vea od ponude, odnosno, kada se nezaposlenost smanjuje. Promjena nadnica se reflektira na promjenu cijena, tj. inflaciju. Do 1970-ih godina ovaj je odnos uoen u Velikoj Britaniji (Phillips) i SAD-u (Samuelson i Solow). Samuelson i Solow su ovaj obrnuto proporcionalan odnos izmeu nezaposlenosti i inflacije nazvali Phillipsova krivulja, te je on postao temelj makroekonomskog razmiljanja i ekonomskih politika. Taj odnos je implicirao da se zemlje trebaju odluiti izmeu razliitih kombinacija nezaposlenosti i inflacije. Neka zemlja je mogla postii nisku nezaposlenost ako je bila voljna tolerirati viu inflaciju, ili se mogla odluiti za stabilnost cijena (nisku ili nultu inflaciju) ukoliko je bila voljna tolerirati viu razinu nezaposlenosti. Veina diskusija vezanih za Phillipsovu krivulju se odnosila na to koju toku na krivulji odabrati tj. koja je kombinacija inflacije i nezaposlenosti najbolja. 1970-ih empirijske procjene ovog odnosa su postale nezadovoljavajue. U SAD-u i zemljama OECDa istovremeno je postojala visoka nezaposlenost i visoka inflacija, to je, oito, bilo u suprotnosti s Phillipsovom krivuljom. Uoena stagflacija je dovela do raspada koncepta krivulje.40

Slika 4: Grafiki prikaz Phillipsove krivulje41


40 41

http://hr.wikipedia.org/wiki/Phillipsova_krivulja http://www.bized.co.uk/virtual/bank/economics/mpol/inflation/causes/theories4.htm

20

6. Antiinflacijska politika

Antiinflacijska politika (engl. anti-inflationary policy) je skup mjera koje poduzima vlada jedne drave u okviru ope ekonomske politike kako bi suzbila inflaciju; obino se rabi kao sinonim za stabilizacijsku politiku, odnosno njezin je najvaniji i najsloeniji dio jer je nemogue trajno odrati punu zaposlenost, stabilne cijene i slobodna trita. Kombinacija mjera antiinflacijske politike ovisi o uzroku/karakteru inflacije. Borba protiv inflacije recesijom obino rezultira smanjenjem proizvodnje, zaposlenosti i potronje. Zbog toga se sve vie primjenjuje politika dohodaka kontrola plaa i cijena, dobrovoljne smjernice, porezna politika i strategija jaanja trita. U bitki sa inflacijom smatra se djelotvornim kombinacija monetarno-kreditnih mjera sa mjerama fiskalne politike. U nizu mjera s podruja fiskalne politike, porezna politika se smatra najefikasnijom. Porezi se tretiraju kao dio nacionalnog dohotka kojim se u vremenu inflatornih kretanja moe utjecati na smanjivanje osobne i investicijske potronje.42 Ako se poveaju porezi ili pak uvedu novi, doi e do smanjenja osobne potronje. Ako se smanje javni rashodi doi e do smanjena budetske potronje. Krajni rezultat ovih mjera bit e smanjenje ukupne proizvodnje, zbog ega e doi do smanjivanja dohotka, a time i do smanjivanja inflacije. Cilj svake stabilizacijske ekonomske politike jest postii opu gospodarsku ravnoteu koja se oituje ostvarenjem pune zaposlenosti bez inflacije. No ekonomska ravnotea naglaava kako nema nacionalnog gospodarstva koje istodobno moe ostvarivati punu zaposlenost i stabilne cijene a imati slobodno trite. Postoje 3 mogunosti ostvarivanja gospodarskog rasta naspram rastu cijena: 1.Gospodarski rast uz blago rastue cijene 2.Gospodarski rast uz stabilne cijene 3.Gospodarski rast uz opadajue cijene Svaka od ovih varijanti ima svoje prednosti i nedostatke ali veina ekonomista smatra da blago rastue cijene (3-4% godinje) potiu rast ukupne proizvodnje, investicija i zaposlenosti. Gledano na dulji rok rezultat e biti stabilne cijene. No ipak pojava inflacije postavlja zadatke ekonomskoj politici. Ekonomska politika, u ovom sluaju antiinflacijska, tei stabiliziranju gospodarstva suzbijanjem dviju skupina posljedica inflacije. Dakle, cilj je suzbiti redistribuciju dohodaka i imovine i smanjiti stope rasta ekonomske aktivnosti.

42

Kovaevid, Branko, Osnove poslovne ekonomije, Zagreb, Mikrorad, 2003., str. 336

21

Da bi suzbili inflaciju potranje treba suzbijati viak potranje nad ponudom. Suzbijanje inflacije potranje moe se provoditi dvojakim mjerama: 1) Mjerama monetarno-kreditne politike smanjuju koliinu novca i kredita. to dovodi do smanjenja investicija poduzetnika i pojedinaca, ali i smanjivanjem vladine potronje. Rezultat ovih mjera e biti manja zaposlenost, manji dohodak, manja potronja, manji inflacijski jaz (tj. inflacija) 2) Mjerama fiskalne politike inflacija se moe suzbiti i mjerama porezne politike i mjerama iz podruja javnih rashoda. Suzbijanje inflacije trokova moe se provoditi: 1) Antimonopolskom politikom 2) Stimulativnom ekspanzivno-kreditnom politikom 3) Blagom fiskalnom politikom za deficirane grane kako bi se ublaila ovisnost o uvozu i uvozna inflacija 4) Mjerama fiskalne politike usmjerenima na smanjenje poreza i doprinosa Da bi se suzbila inflacija trokova putem ogranienja plaa, a potaknuo rast proizvodnosti rada najee se koristi politika dohodaka. Politika dohodaka sastoji se od aktiv nosti vlade kojima ona pokuava obuzdati inflaciju izravnim mjerama, usmenim uvjeravanjem ili zakonskom kontrolom plaa i cijena. Bit te politike je da prosjene godinje plae mogu rasti onoliko koliko je rasla prosjena godinja proizvodnost rada. Takav porast ne moe voditi porastu cijena ili smanjivanju profita Mjere antiinflacijske politike koje se koriste u suzbijanju inflacije potranje i inflacije trokova su neupotrebljive u suzbijanju strukturne inflacije. Ako se kojim sluajem one koriste u suzbijanju strukturne inflacije moe doi do produbljivanja strukturne disproporcije. Izvore strukturne inflacije mogue je ublaiti: 1) Uklanjanjem zapreka izjednaavanju plaa zaposlenika u svim sektorima nacionalnog gospodarstva 2) Usmjeravanjem investicija u sektore koji se pokazuju neproporcionalnima prema ostalim sektorima nacionalnog gospodarstva Moe se zakljuiti da upravo selektivno investiranje u sektore koji zaostaju temelj za uspjeno suzbijanje strukturne inflacije.43

43

http://hr.wikipedia.org/wiki/Antiinflacijska_politika

22

Zakljuak

Iako ne postoji usuglaen stav oko definiranja pojma inflacije, moe se rei da inflacija predstavlja poveanje agregatne razine cijena u odnosu na vrijednost novca. Povijesno gledano, inflacija se javlja kako u nerazvijenim, tako i u razvijenim, bilo

kapitalistikim ili socijalistikim zemljama. Za mjerenje inflacije se obino koristi stopa inflacije koja je izraena u postotcima. Deflacija predstavlja pojavu suprotnu inflaciji, a oznaava pad ope cjenovne razine. Ne postoji jedinstveno gledite o uzrocima inflacije, te su se zbog toga razvila razliita gledita na uzroke inflacije. Tako se smatra da se inflacija potranje javlja kad agregatna potranja raste bre od proizvodnog potencijala ekonomije, povlaei cijene prema gore kako bi se izjednaile agregatna ponuda i agregatna potranja. Inflacija koja proizlazi iz rastuih trokova tijekom razdoblja visoke nezaposlenosti i nepotpunog iskoritavanja sredstava zove se inflacija trokova koja nastoji pronai uzroke inflacije u uvjetima kada postoji nezaposlenost faktora proizvodnje. Strukturna inflacija predstavlja mjeoviti oblik inflacije, sa kombinacijom osobina inflacije potranje i inflacije trokova proizvodnje, i zastupa stajalite da neravnotea ponude i potranje na parcijalnim tritima utjee na opi porast cijena. Inflacija se moe razlikovati prema razliitim kriterijima a prema intenzitetu se dijeli na umjerenu, galopirajuu i hiperinflaciju zavisno od brzine inflatornog procesa. Inflacija utjee na ekonomiju prerazdjeljujui dohodak i bogatstvo i naruavajui efikasnost. Glavna posljedica inflacije je smanjenje vrijednosti novca i opi porast razina cijena roba i usluga. Phillipsova krivulja predstavlja inverzni odnos izmeu stope nezaposlenosti i stope inflacije, prevedeno, to je stopa nezaposlenosti u ekonomiji neke drave nia, to je vea stopa promjene u plaama radne snage ekonomije te drave. Skup mjera koje poduzima vlada jedne drave u okviru ope ekonomske politike kako bi suzbila inflaciju predstavlja antiinflacijsku politiku te drave.

23

Literatura

Bara, Slobodan, Staki, Budimir, Osnovi ekonomije, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2007. Beni, uro, Osnove ekonomije, Zagreb, kolska knjiga, 2004. Konjhodi, H., Muratovi, H., Petrovi, A., Sablji, V., Svilokos, T., Monetarna znanost, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru, 2009. Kovaevi, Branko, Osnove poslovne ekonomije, Zagreb, Mikrorad, 2003. Krueger, Dirk, Makroekonomika, University of Pennsylvania, 2009. Perin, Ivo, okman, Antun, Lovrinovi, Ivan, Monetarna politika, Zagreb, 2001. Polovina, Svetislav, Medi . uro, Osnove ekonomije, Zagreb, Medinek, 2002. Samuelson A. Paul, Nordhaus D. William, Ekonomija, Mate d.o.o., 2007. Veselica, Vladimir, Financijski sustav u ekonomiji, Beograd, Univerzitet Singidunum, 2009.

Internet izvori: http://hr.wikipedia.org/ http://www.economicshelp.org/ http://www.marketoracle.co.uk/ http://www.bized.co.uk/virtual/

24

You might also like